UVOD U ovom esejskom radu vršit ću analizu nekoliko pjesama hrvatskog pjesnika Dobriše Cesarića. Pjesme koje ću analizirati u ovom eseju su: Voćka poslije kiše, Oblak i Poludjela ptica. Dobriša Cesarić (Požega, 10. januara 1902. – Zagreb, 18. decembar 1980.), bio je hrvatski pjesnik i prevoditelj. Afirmisao se kao pjesnik širokog tematskog i emocionalnog raspona, izgrađenog ukusa u stvaralačke discipline. On pjeva o pjesniku i pjesmi, zavičaju i djetinjstvu, urbanoj sredini i prirodi, proljeću i jeseni, oduševljava se prirodom i slavi njene blagodati. Predgrađe je simbol siromaštva i pjevanje o tome čini Cesarića socijalnim pjesnikom izrazite angažovanosti. Raznolikost tema nameće i široku lepezu emotivnih tonova. U djelima Cesarića ima sjete, tuge i melanhonije, pomirenosti sa nedaćama i sudbinom- preovladavaju slike jeseni, sutona i večeri, nesreće, poraza i smrti. Pjesnik, pjesma i pjevanje, radost stvaranja, česta su tema u Cesarićevoj poeziji. Opšte odlike Cesarićeve poezije mogu se svesti na nekoliko odrednica: neposrednost, otvorenost, jasnost, preciznost, slikovitost, muzikalnost, ekspresivnost. Djela Dobriše Cesarića prevedena su na četrnaest jezika, a on je prevodio poeziju Getea, Hajnea, Puškina, Jesenjina.1
KNJIŽEVNO STVARALAŠTVO I STIL U književnosti se prvi put, kao četrnaestogodišnjak, pojavio 1916. godine pjesmom I ja ljubim koja je objavljena u zagrebačkom omladinskom listu Pobratim. Prvu zbirku pjesama Lirika objavljuje 1931. godine i za nju dobiva nagradu Jugoslavenske akademije. Surađuje u mnogim listovima i književnim časopisima, kao što su: Pobratim, Književna republika, Savremenik, Kritika, Hrvatska revija, Vienac... Objavljuje književne prikaze. Pjesničko djelo Dobriše Cesarića sadrži desetak knjiga pjesama i prepjeva. Dobriša Cesarić ušao je u talijansku antologiju svjetske lirike Poeti del mondo, te u njemačku antologiju suvremene europske lirike, a njegove pjesme prevedene su na mnoge svjetske jezike. Dobitnik je književne nagrade Vladimir Nazor 1964. godine i Goranovog vijenca 1976. godine. 1 Cesarić, Dobriša: http://opusteno.rs/biografije-poznatih-f151/biografija-pesnik-dobrisa-cesarict24609.html
Njegove pjesme su izraz izvornog doživljaja, nisu nastale nekim verbalnim oponašanjem unaprijed postavljene stereotipne forme. Njegove pjesme prirodno teku. Pa čak i kad, naoko, izgledaju "sklepane", iza njih stoji misao, ideja, nisu slijed slučajnosti već unutrašnjih misaonih slika, izljev iskrenih emocija. Može se reći da Cesarićeva lirika ima još jednu osobinu koja se čini ne samo rijetkom nego i usamljenom u poeziji prošlog stoljeća na našim prostorima. To su povremeni, ali veoma uvjerljivi pjesnikovi pokušaji da se ponovo oživi radost i u sferi umjetnosti iz koje je, kao neki nedostojni motiv, odavno potisnuta. Karakteristično je da se ovakve ideje obično pojavljuju u pjesnikovim motivima predvečerja i noći - u ambijentima u kojima je kod drugih pjesnika stvarana najtamnija poezija. Mnoge Cesarićeve strofe iz zamračenog pejzaža velegrada niču pred našim očima kao neki flouroscentni cvjetovi (U suton, Slavlje večeri...). Među velikim hrvatskim liričarima, Cesarić je jedan od onih koji je vjerojatno napisao i najmanje. Za više od pola vijeka napisao je svega stotinjak pjesama od kojih rijetko koja prelazi na sljedeću stranicu. Svi su izgledi da je mnogo "suza i riječi" ostalo sakriveno u Cesariću, sakriveno od ostalog svijeta, da je pjesma Sakrivena bol pjesma o njemu samom.2
ANALIZA PJESAMA Prva pjesma koju ću analizirati u svom radu je Voćka poslije kiše. Gle malu voćku poslije kiše: Puna je kapi pa ih njiše. I bliješti suncem obasjana, Čudesna raskoš njenih grana.
Al nek se sunce malko skrije, Nestane sve te čarolije. Ona je opet kao prvo, 2 Cesarić, Dobriša: https://hr.wikipedia.org/wiki/Dobri%C5%A1a_Cesari%C4%87
Obično, jadno, malo drvo.3 Čitajući pjesmu prvi put, zamišljen je pejzaž, njegova ljepota, stvaraju se pjesničke slike tog opisanog pejzaža. U drugom čitanju već možemo prepoznati osjećaje lirskog subjekta u pjesmi, njegovo poistovjećivanje sa voćkom, dok u trećem čitanju može se govoriti o prepoznavanju simbola u pejzažu, koji nešto znače. Ukoliko pjesmu shvatimo doslovno, mogli bismo reći da je tema pejzaž, odnosno voćka, a ako dobro upotrebimo simbole, kao npr. da je simbol voćke čovjek, onda možemo reći da pjesma govori o trenucima u čovjekovom životu, o njegovim sretnim, a onda i bolnim, nesretnim trenucima. Pjesma Voćka poslije kiše je alegorijska pjesma, odnosno pjesma u prenesenom značenju. Pjesma ima dublje značenje kao što sam već objasnila u prepoznavanju simbola, a to možemo vidjeti i u zadnjem stihu kada pjesnik voćki daje epitet jadna koji nije primjeren za voćku. Osim što epitet jadna govori o fizičkom stanju, govori i o njenom raspoloženju i stanju. Epitet jadno može se shvatiti i kao preneseno značenje, odnosno personifikaciju jer pjesnik drvetu daje ljudske karakteristike. Svaka strofa pjesme tvori jednu misaonu cjelinu, a to najbolje možemo vidjeti po motivima. Motivi koji se spominju u prvoj strofi su: voćka, kiša, kapi, sunce, raskoš, grane, dok u drugoj strofi motivi: sunce, čarolija, dvro... Motivima u strofama je pjesnik naglasio tematske jedinice koje imaju značenje, a motivi tvore pjesničke slike. Pjesničke slike u strofama su različite i predstavljaju suprotnosti. U prvoj strofi voćka (čovjek) je raskošna i čudesna, blješti suncem okupana, a u drugoj strofi je ona obično, malo drvo, bez čarolije. U cijeloj pjesmi se stvara interaktivna veza između pejzaža i lirskog subjekta.
Druga pjesma je Oblak. U predvečerje, iznenada, Ni od kog iz dubine gledan, Pojavio se ponad grada 3 Cesarić, Dobriša, Voćka poslije kiše, http://cuspajz.com/tekstovi-pjesama/pjesma/dobrisacesaric/vocka-poslije-kise.html
Oblak jedan. Vjetar visine ga je njiho, I on je stao da se žari, Al oči sviju ljudi bjehu Uprte u zemne stvari.
I svak je išo svojim putem: za vlašću, zlatom il za hljebom, A on - krvareći ljepotu Svojim nebom.
I plovio je sve to više, Ko da se kani dići do boga; Vjetar visine ga je njiho, Vjetar visine raznio ga.4 Prvi stih u prvoj strofi označava atmosferu napetosti i iščekivanja. Prilog iznenada djeluje kao udar, nešto neočekivano, ono što izaziva pažnju. Imenica predvečerje, sugeriše tišinu i mir, a taj mir narušava pojava oblaka. Dok je prvi stih sugerisao napetost i iščekivanje i to se iščikivanje pojačavalo u sljedeća dva stiha, četvrti stih donosi razrješenje, odnosno naglo nestajanje napetosti, slijedi opuštanje. U prvoj strofi se pojavljuje i ukazuje tema pjesme, u drugoj strofi se dalje razvija tema. Prva dva stiha u drugoj strofi dočaravaju događanje na visini, visina ga je obasjala i osvjetlila otkrivajući njegovu ljepotu. Druga dva stiha druge strofe se nadopunjuju na drugi stih prve strofe Ni od kog iz dubine gledan, ljepotu oblaka na visini niko sa zemlje ne vidi jer je zaokupljen zemnim stvarima. Ovim je razlika između dva
4 Cesarić, Dobriša, Oblak, http://cuspajz.com/tekstovi-pjesama/pjesma/dobrisa-cesaric/oblak.html
svijeta potpuno jasna, to je razlaz težnje za visinama i ljepotom i težnje za onim što pruža život na zemlji. I u ovoj pjesmi, kao i u prethodnoj radi se o pjesmi koja je napisana u prenesenom značenju. Oblak je simbol i on ima karakteristike ljudi, a posmatrajući prirodu došao do zaključaka i o prirodi i njegovoj sudbini. Čovjekova jedinstvenost u isto vrijeme može biti bogatstvo, ali i nesreća. Čovjek će se vinuti u visine i postat će jedinstven u svojem djelovanju, ali s druge strane on će biti usamljen jer neće biti shvaćen od okoline.
Treća i posljednja pjesma je Poludjela ptica. Kakvi to glasi čuju se u mraku, Nad noćnim poljem, visoko u zraku? Ko li to pjeva? Ah, ništa, sitnica: Jedna u letu poludjela ptica.
Nadlijeće sebe i oblake trome, S vjetrom se igra i pjeva o tome. Svu svoju vjeru u krilima noseći, Kuda to leti, što bi htjela doseći?
Nije li vrijeme da gnijezdo vije? Kad bude hladno, da se u njem grije. Ko li te posla pjevati u tminu? Sleti u nižu, u bolju sudbinu.
Ne mari za to poludjela ptica. Pjeva o vjetru što je svu golica. A kad je umor jednom bude srvo, Neće za odmor nać nijedno drvo.5 Poludjela ptica je lirska pjesma u kojoj se mogu prepoznati motivi iz prirode. U prvoj strofi pjesnik predstavlja pticu koja u noci slobodno leti nebom i čija se pjesma čuje. Zatim, pjesnik ptičiji let opisuje kao igru ptice i vjetra, unosi motiv oblaka koji ptica nadlijeće, spominje vjeru u krilima noseći, odnosno pjeva o bezbrižnoj, slobodnoj ptici, koja sam vjeruje u sebe i svoja krila i prepušta se ljepoti neba i svog leta. Na kraju se pjesnik pita gdje ta ptica leti, te što želi doseći, postavljajući retoričko pitanje na koje nema odgovora. Treću strofu nastavlja retoričkim pitanjima, pita se nije li vrijeme da ptica negdje savije gnijezdo, kako bi se mogla grijati kad dođe zima, umjesto što odlazi daleko u noć i u nepoznato. On je poziva da sleti niže, na neko bolje mjesto. U posljednjoj strofi pjesnik zaključuje kako ptica ne mari za njegova upozorenja, nego nastavlja letjeti kao i prije, pjevajući i dalje o vjetru s kojim se bori. A kad je snađe umor, neće naći utočište nigdje jer u blizini neće biti niti jednog drveta. Dodatnu ljepotu pjesmi daje i činjenica da, iako je pjesnik predstavio noć i taman krajolik, motivi iz prirode poput oblaka, vjetra i gnijezda i dalje se ističu, pa pružaju kontrast noći, a pejzažu daju dodatnu ljepotu.
5 Cesarić, Dobriša, Poludjela ptica, http://cuspajz.com/tekstovi-pjesama/pjesma/dobrisacesaric/poludjela-ptica.html
ZAKLJUČAK Kroz ovu analizu može se zaključiti da je pjesnik Dobriša Cesarić, pjesnik jednostavnog izraza i malih stvari. Pjesme Dobriše Cesarića pisane su jednostavnim jezikom, što je razumiljivo i za djecu. Pjesnik sa svim motivima u svojim djelima gradi vrlo duboke stihove. U svojim pjesmama opisuje ljepotu malih stvari i u njima skriva dublja značenja. Pjesme skrivaju dublja i filozofska pitanja o prolaznosti vremena, života i ljubavi i ono što je jedna od odlika pjesnikovog stila pisanja jeste poistovjećivanje sa prirodom. Također, u nekim pjesmama pjesnik postavlja retorička pitanja koja ostanu neodgovorena. Na samom kraju on je pjesnik koji piše o vlastitim iskustvima jer obraća pažnju na trenutke i doživljaje iz svog života, te u pjesmama lirski događaj stavljan u prvi plan.
