Ilirski pokret Je naziv za nacionalni preporod hrvatskog naroda tridesetih godina XIX vijeka do 1849. Naziv Ilirski pokret potice iz pogresnog uverenja da juzni sloveni poticu od Ilira. Ideoloski vodja bio je Ljudevit Gaj. Sustina ovog pokreta bila je da je bio hrvatski i da je bio uperen protiv madjarizacije. Kako bi sacuvali maternji jezik osnivali su kulturna udruzenja i institucije tipa Hrvatska citaonica, hrvatska matica itd. Madjari su pokusavali da ukinu ovaj pokret a kada je politicki vodja Janko Draskovic objavio svoj spis pod nazivom Disertacija u kojoj je istakao politicke ciljeve za ujedinjenje svih J. slovena ilirski pokret je zabranjen 1843. a umjesto toga ideolog pokreta Ljudevit Gaj u cilju negodovanja zabrane osniva Narodnu stranku koja je ucestvovala na izborima 1845. Godine '48 i '49 Hrvati su pokusali da ujedine sve tri pokrajine. Medjutim uslijedio je Bohov apsolutizam i sve sto je Ilirski pokret postigao ponisteno je. Ukinuta je Hrvatska citaonica, raspusteno je Bansko vijece a uveden njemacki jezik.
Hrvatsko-ugarska nagodba iz 1868. Godine 1867. Austrougarska monarhija postala je dvojna. 1868. utvrdjena je Hrvatsko ugarska nagodba kojom je regulisan drzavno-pravni polozaj Hrvatske. Madjarska je obezbijedila premoc zato sto je bila vecina u Saboru., Hrvatska je dobila autonomiju u pravosudju, prosvjeti, u unutrasnjim poslovima i za vjerska pitanja. Ostali drzavni poslovi bili su zajednicki za cijelu monarhiju. Zajednicki vladar bio je Austrugarski car iz dinastije Habsburgovaca.
Velji rat od 1876-1878 Tokom 1875. ustanici su odnijeli pobjede na Gluhoj Smokvi a 1876. na Muratovici. Ustanak je zahvatio i Bosnu a CG je pruzala podrsku u ljudstvu i naoruzanju ustanika. Ratni cilj CG bio je pripajanje Hercegovine i zbog toga je tamo upuceno 14 bataljona
na celu sa knjazom Nikolom. Tokom 1876. kod Nevesinja spojila se crnogorska vojska sa hercegovackim ustanicima. Odgovor turske vojske je bio brz i crnogorska vojska se povukla do granice gdje je doslo do bitke na Vucijem dolu jula 1876. godine. crnogorska vojska je odnijela ubedljivu pobjedu. Turska je jasno stavila doznanja knjazu Nikoli da mu nece dozvoliti prosirenje na hercegovinu i do novog sukoba je doslo avgusta '76 u okolini Podgorice na Fundini i u ovoj bici su takodje Turci porazeni. Turska je pojacala snage kako bi napala iz tri pravca ali je Rusija aprila 1877. usla u rat. Juna '77 Turska je napala Crnu Goru vojskom od 65000 ljudi iz tri pravca a glavni pravac udara bio je iz hercegovine. Odlucujuci sukob desio se u Ostroskom klancu. Bitka je bitka je trajala 9 dana ali je Sulejman-pasa prodro u Spuz. Turske trupe su se iz Berana kretale ka Zeti ali su u bici kod manastira Moraca bili zaustavljeni. Knjaz Nikola je u presudnom pokusaju koncentrisao trupe u Ljesansku nahiju kako bi se odbranilo Cetinje ali je uslijedila intervencija Rusije, Sulejman pasa je dobio naredjenje da se sve trupe hitno prebace u Bugarsku. Oslobodjenje Bara, Niksica i Ulcinja Niksic: Oslobodjen septembra 1877. kada je kralj Nikola iskoristio neprilike u Bugarskoj a iz defanzive presao u ofanzivu. Bar: januara 1878 crnogorska vojska zauzima Bar Ulcinj: krajem januara 1878. Sanstefanski mirovni ugovor Marta 1878 u San Stefanu odrzana je mirovna konferencija i tom prilikom donesena je odluka clanom 2 ugovora da Turska prizna nezvisnost Crnoj Gori. Teritorija CG je uvecana sa 4400 km 2 na 15355 km2. Berlinski kongres
Od 13. juna do 13 jula 1878. godine u Berlinu. Austrougarska trazila da se CG sprijeci da izadje na more a da SRB i CG rastavi u Sandzak.
