HRVATSKA U RAZVIJENOM I KASNOM SREDNJEM VIJEKU (12.-14.ST.) UNUTARNJE BORBE I DOLAZAK ARPADOVI Ć A ( 11.st.)
Nakon što je kralj Zvonimir preminuo,postavilo se pitanje tko će biti njegov nasljednik. Iako je Petar Krešimir IV. imao nećaka Stjepana,pojavili su se i drugi natjecatelji Dio plemstva je željelo da na prijestolje dođe brat Zvonimirove udovice Jelene, Ladislav Arpadović Zvonimirov ban Petar Snačić također je smatrao da ima pravo na prijestolje te se utvrdio u Kninu Neki hrvatski velikaši su zavladali nekim manjim područ jima Hrvatska je ostala bez čvrste vlasti, a dalmatinski gradovi su priznali vlast Bizanta Ladislav se odlučio odazvati pozivima pristaša,skupio je vojsku i krenuo prema Lici Nije naišao na značajan otpor jer su hrvatski velikaši bili razjedinjeni Kako bi osigurao vlast u Slavoniji, 1094. Je tamo osnovao biskupiju u Zagrebu,a biskup je bio češki redovnik Duh Bizantski car se uplašio da će Ladislav krenuti i u osvajanje dalmatinskih gradova te je Bizant sklopio savez s nomadskim narodom Pečenega koji su sa sjevera napali Ugarsko kraljevstvo Ladislav se morao vratiti braniti Ugarsku, ali prije toga je za za hrvatskog kralja okrunio nećaka Almoša koji bi štitio osvojena područ ja Istodobno je u Slavoniji organizirao županije po ugarskom načelu koje su bile ve će od hrvatskih Novoosnovana biskupija biskupija u Zagrebu trebala je postati oslonac njegove vlast pa ju je stoga bogato darivao
PERSONALNA UNIJA I DRŽAVNOUPRAVNA INVIDULANOST I NVIDULANOST HRVATSKOG KRALJEVSTVA
Ladislavov nasljednik Koloman htio se oženiti normanskom princezom i poslao je vojsku koja ju je trebala dočekati u Biogradu Vojska je morala prijeći dijelove Hrvatske koje je držao Petar Snačić, a kralj Petar ih je dočekao oko gore Gvozd gdje i sam poginuo On je bio posljednji hrvatski vladar koji nije bio stranac Nakon te bitke, Koloman nije odmah mogao preuzeti Hrvatsko kraljevstvo zbog problema u Ugarskoj, a kada je nešto kasnije ponovno krenuo prema Hrvatskoj naišao je na dio hrvatskog plemstva Obje strane su se mirno našle i sklopile ugovor Pacta Conventa Njime je Koloman plemstvu potvrdio njihove plemićke posjede i povlastice, a plemići su Kolomana priznali za kralja te su mu se obvezali na vojnu pomoć i vjernost… vjerojatno se to desilo blizu Drave Nakon toga je Koloman 1102. U Biogradu okrunio za hrvatskog kralja,a otada su Hrvatska i Ugarska povezane vladarom do 1918. Takva vrsta zajednice naziva se personalna unija Koloman je uspio ostvariti vlast i u dalmatinskim gradovima, samo je naišao na otpor u Zadru i Splitu no njima je priznao neke povlastice i prava na samostalno upravljanje
POLOŽAJ HRVATSKIH ZEMALJA POD ARPADOVI ĆIMA Dolaskom Arpadovića ponovno su pod jednim vladarom okupljene hrvatske zemlje Hrvatska,Slavonija i Dalmacija Središte se nalazilo duboko u panonskoj ravnici pa je hrvatskim je zemljama u ime kralja upravljao ban, a državni teritorij je bio podijeljen na županije kojima su upravljali župani Županije su bile teritorijalno-upravne jedinice,a župane je postavljao kralj Župani us bili i vojni zapovjednici na podru č ju upravljanja, a morali su i prikupljati porez Vlast Arpadovića je bila slabija južno od Gvozda jer je tamo bilo manje kraljevskih posjeda te su župani tamo imali veću samostalnost Nakon ratova s Bizantom Bizantom u Slavoniji se razvijaju upravni organi, a sam kralj počinje izravno upravljati Slavonijom,a ne preko bana Vladavinom Bele III. kralj uvodi čast hrvatskog hercega koju je obnašao hrvatsko-ugarski prestolonasljednik, a dobivao je upravu nad Hrvatskom kao kraljev suvladar s jednakom vlašću kraljevoj Do vremena Bele IV. postojala je institucija dvostruke krunidbe To je značilo da se svaki ugarski kralj morao posebno kruniti za kralja Hrvatske i Dalmacije čime se naglašavala posebnost Hrvatskog kraljevstva Hrvatska je sačuvala i svoj porezni sustav i vojsku- u zajednici su postojala dva posebna kraljevstva čija je veza bila jedino osoba vladara U vrijeme kralja Andrije II. dolazi do promjena u upravi- pojavljuju se dva bana Slavonijom je upravljao slavonski ban,a ostalim dijelovima primorski ban
OBRAMBENI RATOVI S VENECIJOM Koloman je nakon krunidbe došao u posjed dalmatinskih gradova Oni su već bili organizirani kao komune (oblik organiziranja gradskih zajednica u Italiji) i Koloman im je podijelio privilegij unutarnje samouprave Venecija je pokušala ostvariti svoju vlast na dalmatinskoj obli zbog trgovačkih putova, a uskoro dobar dio osvojili oružjem Arpadovići, sa sjedištem duboko u Panoniji, imali su samo povremenih uspjeha u sprečavanju Mlečana
Tijekom vladavine Bele III. Slijepog Arpadovići su nakratko uspjeli preoteti Veneciji Dalmaciju, ali bez Zadra i Splita Venecija je u 4.križarskom ratu iskoristila križare u osvajanju Zadra 1202. Godine Hrvatsko-ugarski kraljevi Emerik i Andrija II. bili su zauzeti drugim poslovima i nisu se previše obazirali na dalmatinske gradove Andrija II. je čak Mlecima predao Zadar kasnije kako bi platio prijevoz do Svete zemlje kada je krenuo u križarski rat Zadar se obraćao za pomoć Arpadovićima, ali oni nisu pružili pomoć dalmatinskim gradovima
ANDRIJA II. I OTPOR KRALJEVOJ SAMOVOLJI
Vladavina Andrije II. u 13.st. obilježena je slabljenjem kraljeve moći zbog njegove angažiranosti u ratovima i česte odsutnosti Kralj je rasipao novac te se dodatno zaduživao,a kako bi podmirio dugove i financirao ratovanja počeo je kovati novac lošije kvalitete i manipulirati raspisivanjem poreza To je izazvalo otpor plemstva, posebno nižeg u Ugarskoj i Slavoniji Nakon što se vratio iz križarskog pohoda, izbila je otvorena pobuna plemstva protiv njega Uz plemstvo je pristao i kraljev sin Bela koji je tada bio Herceg Andrija II. morao je popustiti i 1222. Sazvati državni sabor Plemstvo ga je prisililo da potpiše dokument Zlatnu bulu kojim je ograničio svoju vlast u korist nižeg i srednjeg plemstva u Ugarskoj i Slavoniji Plemstvo je svoja prava trebalo ostvarivati preko staleškog sabora,a kralj se obvezao da će taj sabor sazivati svake godine,a ako se kralj ne bude pridržavao odredbi plemstvo se može pobuniti Zlatna bula je bila sastavljena od 31.članka kojima je niže plemstvo postalo punopravan čimbenik u državnoj upravi Otad do 17.st. kraljevi će tijekom krunidbe morati prisegnuti poštovati odredbe Zlatne bule
SLOBODNI KRALJEVSKI GRADOVI
Razvoj trgovine i obrta u 12.st. potaknuo je razvoj gradova u Hrvatsko-Ugarskom kraljevstvu Hrvatsko-ugarski vladari poticali su razvoj gradskih naselja jer se razvojem trgovine punila i kraljevska blagajna Nagli uspon dinastičkih rodova ugrožavao je provođenje kraljevske vlasti i ubiranje poreza u svim dijelovima kraljevstva Kraljevskoj vlasti je zato odgovaralo uzdići novi sloj stanovništva od kojeg će imati koristi Najstariji privilegij slobodnog kraljevskog grada dobio je Varaždin od kralja Andrije II. To sadrži povlastice s ciljem da se privuku novi kolonisti:slobodan izbor suca, prvo održavanja sajma i slobodno seljenje i nasljeđivanje Te su privilegije dobili i Vukovar,Petrinja,Virovitica,Križevci i Samobor Novi poticaj stvaranja slobodnih kraljevskih gardova došao je provalom Mongola,a u sukobu s njima na rijeci Šajo Bela IV. je doživio veliki poraz i morao je pobjeći Tijekom bijega prema jugu zaustavio se u Zagrebu,a potom se sklonio u Trogir, a kada su Mongoli opsjeli trogir otišao je na obližnje otoke Bela se mogao vratiti u Budim kad se mongolska vojska zbog smrti njihova kana Ogotaja povukla Uočivši da su jedini učinkoviti otpor mogli pružiti utvr đeni gradovi, Bela IV. je odlučio poticati stvaranje takvih gradskih naselja unutar svoga kraljevstva Gradovi su mu mogli poslužiti i kao oslonac u borbi protiv samovolje velikaša Najrazvijeniji takav grad u Slavoniji je bio Gradec, a svoj privilegij slobodnog kraljevskog grada nazvan Zlatna bula dobio je zbog pričvršenog zlatnog pečata na njemu 1242. Od Bele IV. Slobodni k. gradovi su bili izravno pod kraljevskom vlašću, kralj im je dao samoupravu, a imali su i povlasticu održavanja tjednih i godišnjih sajmova
USPON MOĆI DINASTIČKIH RODOVA-BRIBIRSKI KNEZOVI IZ RODA ŠUBI Ć
Tijekom 12.st. počeo je veliki uspon velikaških obitelji u Hrvatskoj Kralj Bela III. darivao je neke velikaške rodove velikim zemljištima i na tim posjedima bi velikaši ubirali porez Na prostoru Neretvanske kneževine uzdiže se rod Kačića koji su gospodarili Hvarom i Bračom, vlast u Omišu Na Hrvatskom primorju nalazili su se knezovi Kr čki (kasnije Frankopani) Bela III.im je darovao Modrušku županiju,a uskoro se šire i na Vinodol Vinodolski zakon - hrvatski pisani popis običajnog prava u Vinodolu, najstariji sačuvani zakonik pisan glagoljicom na hrvatskom u Slavoniji se uzdiže rod Babonića-dobili ime prema knezu Babonegu obnašali su bansku čast,najveći uspon doživljavaju za banova Stjepana III. i Ivana,onda malo slabe, pa se opet izdižu kao knezovi Blagajski Sjedište im je bilo u Bribiru kojeg su dobili od kralja Bele III. kao leno, a još su upravljali i posjedima u zaleđu Zadra i Šibenika.
Oni su u 11.st, prije dolaska Arpadovića, bili bribirski župani.
Njihova najjača uporišta bila su utvrde Skradin, Ostrovica i naravno, Bribir.
Do uspona moći došlo je u vrijeme Pavla Šubića, kneza Splita i Trogira koji se sukobio s Venecijom. On je uspio proširiti svoju vlast i na bosnu pa je nosio naslov banom Hrvatske i Dalamacije i gospodarem Bosne“ Toliki uspon roda Šubića bio je moguć samo iz jednog razloga – kraljevska vlast posljednjih Arpadovića je bila vrlo slaba.
DOLAZAK ANŽUVINACA Napuljska grana Anžuvinaca je bila je kandidat za hrvatsko-ugarsko prijestolje još za vrijeme Andrije III. Marija,sestra hrvatsko-ugarskog kralja Ladislava IV.htjela je da na prijestolje dođe njen sin Karlo Martel On se i okrunio za hrvatsko-ugarskog kralja jer je papa stao na njegovu stranu Ban Pavao I. dobio je potvrdu svojih posjeda od Modruša do Neretve i od Anžuvinaca i od Andrije III.Arpadovića Hrvatsko plemstvo je bilo razjedinjeno jer su Šubići podržavali Anžuvince, a Kačići i Babonići su pristajali uz Andriju III. Smr ću Karla Martela došao je na prijestolje Karlo Robert Anžuvinac U Napulj je po njega došao knez Juraj, sin bana Pavla Umro je Andrija III. Arpadović Karlo Robert je u Stolnom Biogradu okrunjen krunom Sv.Stjepana i time je stigla nova dinastija Anžuvinaca
KARLO I. I HRVATSKI VELIKAŠI Karlo je odlučio učvrstiti svoju vlast ostvarujući svoja kraljevska prava i prihode od poreza,rudnika i trgovine Reformirao je vojsku koja mu je omogućila da obuzda ugarsko plemstvo Knezovi Šubići i još neki hrvatski velikaši su i dalje samostalno vladali u Hrvatskoj Karlo je htio slomiti moć velikaša kako bi oja čao svoju vladavinu-zato je uveo nove poreze da plati vojsku,uveo je kovanje stalnog novca Slavonskom saboru je proširio sudske ovlasti,time ojačao moć nižeg plemstva i slobodnjaka kako oslabio velikaše Pomagao je i razvoj slobodnih kraljevskih gradova Smr ću Pavla Šubića njegov sin Mladen II. naslijedio je vlast nad posjedima,ali područ je kojim je vladao bilo mu je preveliko pa je vlast u Bosni prepustio Stjepanu II. Kotromaniću Velikaši su se bunili protiv Mladena i slabila mu je vlast u primorskim gradova-stvorena je koalicija nezadovoljnika Kralj Karlo poslao je vojsku pod vodstvom bana Ivana Babonića, došlo je do bitke 1322. Kod mjesta Blizna Mladen je bio poražen, Venecija je zagospodarila gradovima na istočnoj jadranskoj obali
CENTRALIZAM ANŽUVINACA I NJEGOVE POSLJEDICE Karla je na prijestolju naslijedio sin Ludovik I. Veliki,a velikaši su i dalje pružali otpor Najveći otpor je pružao knez Nelipac u Kninu,a kad je on umro njegova udovica se nagodila s kraljem Kralj je dobio Knin i ostale gradove na rijeci Krki, a Nelipačev sin Ivan u zamjenu Sinj Uskoro su popustili i ostali velikaši,osim Šubića koji su i dalje držali utvrdu Ostrovicu,ali su je morali predati i u zamjenu su dobili Zrin-otad se nazivaju Zrinski Kraljevi dinastije Anžuvinaca nisu posjedovali velike posjede pa nisu mogli puniti blagajnu od kmetskih davanja Zato su se okrenuli razvoju novčarskog gospodarstva- poticali su razvoj slobodnih kraljevskih gradova u Slavoniji iz kojih su dobivali velike prihode, oslanjali su se i na niže plemstvo Poticali su razvoj rudarstva,kovali su zlatni novac. Porezne reforme kojima su kunovinu (zemljišni posjed) ponovno vratili kralju donijeli su velike prihode Niže plemstvo su stavili pod kraljevsku zaštitu i proglasili ih kraljevskim vitezovima- time su onemogućili velikaško nasilje nad nižim plemstvom Pokušali su provesti vojnu reformu-uvesti banderijalni sustav prema kojem je svaki velikaš trebao služiti kralja u ratnim pohodima s vlastitim odredom vojnika Dubrovnik će na kraju srednjovjekovlja doć u državnu zajednicu s hrvatsko-ugarskim vladarom Istra će do kraja Drugog svjetskog rata biti izvan
STANJE U DUBROVNIKU
Nastanak- nakon propasti Epidaura izbjeglice su na obližnjoj hridini podigli novo naselje, a nasuprot njega su Slaveni na obali podigli Dubrovnik S vremenom se slavensko stanovništvo počelo miješati s romanskim i Epidaur i Dubrovnik su se stopili u jedno pod dvojnim nazivom Ragusium i Dubrovnik Dubrovnik je bio dobro utvr đen i izdržao je 15 mjeseci arapske opsade Na kraju im je pomogao Bizant i Dubrovnik je od tada priznavao njihovu vrhovnu vlast od 9.st. do 12. Na kraju 12.st. Dubrovčani su kratko priznavali vlast Normana čime su pokušali izbjeći vlasti Venecije U 13.st. morali su prihvatit vrhovnu vlast Mletačke Republike Ona se nije bitno miješala u ustroj uprave grada, jedino je na čelo uprave postavljala kneza iz redova venecijanskog plemstva Kočili su razvoj dubrovačke pomorske trgovine, zato Dubrovnik preusmjerava trgovinu prema Bosni i Srbiji Društvo je bilo podijeljeno u tri osnovna staleža-na vrhu se nalazila vlastela-patricijat U gradu su bili pučani koji nisu imali udjela u vlasti, postojali su i obični stanovnici grada koji su naječšće bili doseljenici
Veliko vijeće-glavno upravno i zakonodavno tijelo dubrovačke komune Malo vijeće-uz gradskog kneza je obavljalo svakodnevne poslove uprave i sudstva Vijeće umoljenih-senat koji je odlučivao o hitnim najvažnijim poslovima, obnašalo vanjske poslove Posebnost-dubrovačka vlastela nije zasnivala bogatstvo na zemljišnom posjedu nego na trgovini Unatoč kontroli Venecije, Dubrovnik razvija trgovačke poslove i sa balkanskim zaleđem, iskorištavaju rudan bogatsva i organiziraju trgovačke kolonije Kad je 1385. Ludovik I. sklopio mir s Mletačkom republikom, Dubrovnik je priznao vlast hrvatsko-ugarskog kralja U doba Anžuvinaca Dubrovnik je jačao i oni se nisu uplitali u njegove unutarnje poslove, a za zaštitu su Dubrovčani plaćali godišnji danak u novcu Krajem 14. Ili početkom 15.st. Dubrovnik se naziva republikom Pojavom Osmanlija trgovina je bila ugrožena pa su sklopili ugovore o plaćanju danka s Osmanlijama Nakon poraza ugrasko-hrvatske vojske kod Mohača, Dubrovačka republika počinje priznavati vrhovnu vlast Osmanlija
ISTRA IZME ĐU VENECIJE I HASBURGOVACA
Hrvatsko stanovnišvo je živjelo u unutrašnjosti poluotoka organizirani su seoske zajednice,a priobalni gradovi su bili naseljeni Romanima, ali dolazilo je do miješanja stanovništva U ranom srednjem vijeku Istra je došla pod utjecaj Franaka- o tome govori Rižanski placit iz 804.g. Aachenskim mirom iz 812. Istra je pala pod utjecaj franačakih careva,a u ime cara tu je upravljao franački markgrof i akvilejski patrijarh Tijekom 11. I 12.st. Mlečani se pojavljuju, Venecija je željela kontrolirati istarke luke Od 13.st. Mlečani drže istarske lučke gradove Svaki grad je imao mletačkog kneza Unutrašnjost Istre je bila pod utjecajem Svetog Rimskog Carstva Njemačkog Naroda Na tom su područ ju htjeli moć akvilejski patrijarh i devinski grofovi, a u te sukobe su se umiješali Hasburgovci Uskoro je taj prostor došao pod vlast Hasburgovaca i osnivaju Pazinsku knežiju Proširili su vlast na područ je do Kvarnera,Rijeke i Kastva
OTPOR HRVATSKIH VELIKAŠA CENTRALIZMU Kralj Ludovik nije imao muških potomaka,trebala ga je naslijedit kći Marija,ali dio plemstva je htio novog kralja Neki su htjeli novu dinastiju, a neki okruniti Ludovikova rođaka Karla Dračkog koji je prije bio herceg Na kraju je bila okrunjena Marija, a njena majka Elizabeta je obnašala vlat jer je kćer bila maloljetna Najveći oslonac im je bio ugarski palatin Nikola Gorjanski Nezadovoljnici su bili braća Ivan i Pavao Horvat, s njima Ivan Paližna i hrvatski ban Stjepan Lacković Nezadovoljnike je potpomagao bosanski kralj i veći dio bosanskog plemstva, Hrvoje Vukčić Hrvatinac Započele su otvorene borbe i sukobi su prestali kad su velikaši primorali kraljice da se odreknu krune Za novog kralja je izabran Karlo Drački , a kraljice Elizabeta ga je uskoro dala buti Plemstvo je bilo bijesno i otvoreno su se pobunili ratom protiv kraljice, u početku su imali uspjeha Za novog kralja su odlučili postaviti Ladislava Napuljskog Tad se umiješao Marijinin zaručnik,sin češkog kralja Žigmund Luksemburški, osigurao je potporu dijela plemstva i okrunjen je za hrvatsko-ugarskog kralja
NOVE DINASTIČKE BORBE-LADISLAV NAPULJSKI I ŽIGMUND LUKSEMBURŠKI
Ratna previranja iskoristio je bosanski kralj Tvrto i proširio vlast na veliki dio hrvatskog teritorija-osvojio je Klis i Ostrovicu važna utvrde Uspostavio je vlast u Splitu,Trgoriu,Šibeniku,Kninu,Omišu,otocima… - proglasio se „kraljem Dalmacije,Hrvatske i Primorja“ I Ladislav Napuljski se smatrao kraljem Hrvatske i Dalmacije, ali hrvatski velikaši su stali uz bosanskog kralja Tvrtko je umro, novi bosanski kralj Stjepan Dabiša je hrvatskim i dalamatinskim banom proglasio Hrvoja Vukčića Hrvatinića U Hrvatskoj je jačala Žigmundova vlast, a za to su bili zaslužni Franakapani Uskoro je nagovorio Stjepana Dabišu da potpiše povelju prema kojoj bi Bosna nakon njegove smrti pripala Žigmundu, on je na to morao pristat zbog samovolje bosanskih velikaša Žigmundova vojska je prislila pobunjenike na povlačenje u Bosnu i kod Dobora 1394. Porazila
LADISLAVOVA PRODAJA DALMACIJE I ŽIGMUNDOVI RATOVI U BOSNI
Žigmund je odlučio popraviti ugled i organizirao je vojsku za sukob s Turcima kako bi ih izbacio s Balkanskog poluotoka,ali je doživio veliki poraz u bitiki kod Nikopolja 1396. To je oživljelo težnje pobunjenika da dovedu Ladislava Napuljskog na prijestolje Kad se Žigmund 1397. Vratio sazvao je slavonsko plemstvo na sabor u Križevcima,obećavši da se neće osvetiti,ali ih je dao pogubiti-„krvavi križevački sabor“ Uz pomoć bosanskih velikaša Ladislav Napuljski je došao do Hrvatske 1403. Okrunio se u Zadru osvojivši ga,Vranu,Šibenik… Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću je dodijelio titulu splitskog hercega, a Ladislav se ubrzo vratio u Napulj
Ti uspjesi su bili mogući jer se ugarsko plemstvo tada Žigmunda zatočilo, ali on se nekako nagodio s njima Žigmund je pokrenuo vojsku prema Bosni kako bi pokorio bosanske velikaše koji su pružali potporu hrvatskim pobunjenicima Žigmund je svrgnuo bosanskog kralja i na nejogvo mjesto doveo Tvrtka II. Tom prilikom je ponovno osvojio dalmatinske gradove i otoke Hrvoje Vukčić Hrvatinić je napokon bio prisiljen priznati Žigmundovu vlast Vidjevši da se neće moć održat na prijestolju,Ladislav Napuljski je 1409. Mletačkom duždu prodao sva svoja kraljevska prava na Dalamaciju Time je Venecija nakon Zadarskog mira napokon zakonitim putem došla u posjed dalamatinske obale Na vijest o prodaji,Zadrani su istjerali vosjku Ladislava Jedino je Dubrovnik ostao vjeran hrvatsko-ugarskom kralju,a ostali su priznali mletačku vlast
ŽIGMUND I VENECIJA Da bi pokušao vratiti Dalmaciju,Žigmund je poveo dva neuspješna rata protiv Venecije Hrvatska je izgubila značajan dio pomorske države gubitkom Dlamacije Započelo je i razjedinjavanje hrvatskih zemalja
MLETAČKA VLAST NA ZAPOSJEDNUTIM PODRU ČJIMA Mletačka Republika je organizirala svoju vlast tako da je glavni grad cijele Dalamacije postao Zadar u kojem je stolovao generalni providur Mleci su u ostalim gradovima postavili svoje plemiće kao gradske knezove Dotadašnja komunalna samouprava je ukinuta- svi gardski statuti (zbornici zakona) odneseni su u Veneciju i ondje usklađeni s venecijskim zakonima Mleci se ipak nisu umiješali u društvene odnose,stavljaljući netaknutom strukturu društva podijeljenog na patricije,pučane i ostale stanovnike Kako je često dolazilo do sukoba pučana i patricija, Venecija je u takvim slu čajevima preuzimala ulogu suca-u gospodarskom smislu je sve bilo podređeno trgovačkim interesima Venecije Gospodarska situacija Dalmacije postaje loša
JAČ ANJE VELIKAŠKIH OBITELJI-CELJSKI,FRANKAPANI I TALOVCI U vrijeme Žigmundove vladavine jačaju velikaške obitelji Najznačajniji su bili grofovi Celjski-uspon počinje kada je Žigmund oženio kćer Hermana Celjskog Celjski su bili velikaši i njemačkog podrijetla, a u posjedu su imali Varaždin i veliki dio Zagorja Tijekom 15.st. su proširili značajno svoj posjed i postali su gospodari srednjovjekovne Slavonije,Međimurja i nekih posjeda u Ugarskoj Druga moćna obitelj su bili knezovi Kr čki-Franakpani Gospodarili su Krkom,Vinodolom,Modrušom,Senjom,Likom i Gackom,Cetinom,Ozljem,Slunjom Nikola Frankapan je postao hrvatski ban, uskoro su Frankapani uz pomoć Žigmunda došli u posjed Bihaća,Knina,Ostrovice,Skradina,Poljica, Ličke županije Došli su u posjed gotovo cijele Hrvatske Došlo je do sukoba Franakapana i Celjskih,a ostale velikaške obitelji su se opredjeljivale za strane pa je u Hrvatskom kraljevstvu prijetio unutarnji ratni sukob Tada se umiješao Žigmund pa je otvoreni rat bio spriječen Onda je Žigmund došao u sukob s Franakapanima zbog ostavštine roda Nelipića Nakon smrti Ivaniša Nelipića posjedi su trebali prijeći u ruke hrvatskog bana Anžna Frankapana, ali Žigmund je od njega zahtijevao da mu preda te prostore Kako on to nije htio, Žigmund ga je proglasio buntovnikom i poslao na njega vojsku pod vodstvom slavonskog bana Matka Talovca Nakon smrti Anžna Frankapana, Žigmund je ostavštinu Nelipića prepustio Marku Talovcu Talovci su bili velikaški rod s Kor čule
OSMANSKA OPASNOST PRIJETI HRVATSKOJ Tijekom Žigmundove vladavine pojavila se turska opasnost- Žigmund se prvi put sukobio s Turcima kod Nikopolja gdje je doživio strahovit poraz Sljedeći sukob se zbio tijekom borbi s bosanskim velikašem Hrvojem Vuk čićem Hrvatinićem koji je pozvao turske postrojbe u pomoć – i tad je Žigmund doživio veliki poraz Žigmund je pokušao organizirati protuturski obrambeni sustav – cijeli hrvatski teritorij bio je razdijeljen na tri vojnička tabora (hrvatski,slavonski i usorski) unutar kojih su se velikaši morali vojno odazvati na kraljev poziv Nakon Žigmundove smrti taj se obrambeni sustav se nije pokazao učinkovitim pogotovo zbog dinastičkih borbi za hrvatsko-ugarsku krunu Za novog kralja je izabran Žigmundov zet Albert Habsburgovac Kralj je išao u pomoć opsjednutom Smederevu,ali neuspješno i uskoro je umro Albertova supruga Elizabeta je privremeno preuzela vlast Za novog kralja izabran je poljski kralj Vladislav Jagelović
Smutnje oko novog kralja iskoristili su Turci i opsjeli Beograd,no grad se obranio Vladislav nije dugo vladao, u protuturskim ratovima se istaknuo Ivan Hunjadi Vladislav je krenuo u protuturski rat,ali je poginuo u bitki kod Varne za novog kralja je izabran sin kralja Alberta – Ladislav V. on je bio maloljetan, pa je u njegovo ime vladao Ivan Hunjadi i to je izazvalo sukobe među velikašima radi moći i prevlasti nakon smrti Ivana, izbio je otvoren sukob između obitelji Hunjadi i Celjskih, Ladislav Hunjadi dao je pogubiti posljednjeg potomka roda Celjskih Ladislav V. je tad dao pogubiti Ladislava Hunjadija, i uskoro je Ladislav V. poginuo
CENTRALIZACIJA I REFORME KRALJA MATIJAŠA I. KORVINA Nakon smrti Ladislava došlo je do borbi za nasljedstvo između Matijaša,cara Fridrika i Nikole Iločkog Matijaš Korvin je pobjedio i izabran za hrvatsko-ugarskog kralja, on je bio sin Ivana Hunjadija, pripadao je srednjem plemstvu Visoko plemstvo je nastojalo ograničiti kraljeve ovlasti, vladar je zato tražio oslonac u srednjem i sitnom plemstvu i sve snažnijem građanstvu Nastojao je stvoriti centraliziranu državu Važna značajka njegova vladanja bila je reforma poreznog sustava koja je bila usmjerena protiv visokog plemstva Da bi suzbio vlast pojedinih velikaša, Matijaš je organizirao plaćenike tj. Crnu vojsku Najveći kraljevi protivnici su bili knezovi Frankopani, sukobio se s njima i porazio ih U njihovom glavnom sjedištu Senju osnovao je Senjsku kapetaniju Matijašu je u dolasku na vlast pomogao i Ivan Vitez od Sredne, on je uz svog nećaka Ivana Česmičkog pružio otpor kralju iz ideoloških razloga Došlo je do pobune, oba Ivana su umrli
PAD BOSNE I POKUŠAJ ORGANIZACIJE OBRAMBENOG SUSTAVA
Papinstvo je bilo jedina europska snaga koja se nastojala uključiti u pružanje otpora Osmanlijama 15.st. 1459. Srpska despotovina je došla pod Osmanlije, a ista opasnost je prijetila i Bosni Papa Pio II. je usmjerio pomoć prema Bosni i Stjepanu Tomaševiću koji je okrunjen za novog kralja To je bio znak papine potpore Bosni, put prema Hrvatskoj je postao otvoren i tu su često dolazili pljačkati Pad Bosne pod Osmanlije 1463. Usmjerio je Matijaša I. Korvina na stvaranje obrambenog sustava Matijaš je zauzeo Bosnu i tamo osnovao Jajačku banovinu kad je umro papa Pio II. Matijaš je ostao sam pred Osmanlijama kralj je osvojio Srebrnik i oblikovao Srebrničku banovinu,a Jajačkoj i Srebrničkoj banovni je dodao Senjsku kapetaniju i oblikovao korvinski sustav protuosmanlijske obrane sustav obrane je postojao nekoliko desetljeća korvinski sustav obrane spriječio je osvajanja hrvatskih zemalja i odgodio njihovo djelomično uključivanje u sastav O.C.-a
JAGELOVIĆI
Smrt Matijaša I. Korvina značila je slom centralističke politike – više nitko nije bio zainteresiran za jaku kraljevsku vlast Došla je nova vladarska obitelj- Jagelovići- napustili su organizirani otpor osmanskom nadiranju Kralj Vladislav II. Jagelović morao se obvezati da će vladati zajedno s velikašima , ugraski staleži su ga izabrali jer su mislili da će on najmanje ugrožavati staleške povlastice On je ukinuo poreznu reformu koju je uveo Matijaš Pristao je da će se složiti sa svim što će odlučiti visoko plemstvo U Hrvatsko-ugarskom kraljevstvu su počele vladati nesređene i nestabilne unutarnje prilike To je oslabilo obrambenu snagu zemlje Naslijedio ga je Ludovik II.
KRBAVSKA BITKA
Osmanske provale na hrvatski teritorij su počele 1468. I trajale dok Matijaš Korvin 1483. Nije sklopio primirje s osmanskim sultanom koje je trajalo do 1490. Nakon isteka primirja Osmanlije su obnovili prodore na prostor Hrvatskog kraljevstva Osmanlije su prvo bili poraženi, a 1493. su porazili hrvatsku plemićku vojsku na Krbavskom polju Hrvatski ban Emerik Derenčin zarobljen i odveden u Carigrad
