Pat je vozila polako, šarajući pogledom po uskim ulicama Georgetovvna. Nebo je bilo oblačno i mračno, ulična rasvjeta stopila se sa svjetlima upaljenima nad ulaznim vratima kuća, a na smrznutu snijegu vidjeli su se odsjaji božičnih ukrasa. Sve je podsjećalo na spokojne gradiće iz američke prošlosti. Skrenula je u slijedeću ulicu, odvezla se blok dalje, još zavirujući u brojeve kuća i prešla raskrižje. Da, bit će da je to, pomislila je, ona kuća tamo, na uglu. Dome, slatki dome! Zaustavila je auto uz rub pločnika i neko vrijeme sjedila proučavajući kuću. Bila je to jedina neosvijetljena zgrada u ulici, a njezine skladne konture jedva su se mogle razabrati. Duge prozore na pročelju napola je prekrilo ukrasno grmlje koje nitko nije podrezivao. Poslije devetosatne vožnje iz Concorda, tijelo ju je boljelo pri svakom pokretu, ali zatekla je sebe kako odgađa trenutak kad će otvoriti vrata i ući. To je zbog onog prokletoga telefonskoga poziva, pomislila je. Dopustila sam da me uznemiri. Nekoliko dana prije nego što je ostavila posao u televizijskom studiju u Bostonu, telefonistica joj je javila: Neki sumnjivi tip navaljuje da ga spojim s vama. Želite li da ostanem na vezi? - Da. - Podigla je slušalicu, rekla svoje ime i začula kako tih ali razgovijetan muški glas mrmlja: - Patricia Travmore, ne smiješ otići u "VVashington. Ne smiješ snimiti emisiju koja će veličati senatoricu Jennings, I ne smiješ stanovati u onoj kući. Čula je kako je telefonistica glasno dahnula od zaprepaštenja. - Tko govori? - upita Pat oštro. Odgovor izrečen namješteno slatkastim tonom, učinio je da joj se ruke neugodno ovlaže: - Ja sam anđeo milosrđa, izbavljenja... i osvete. Pat je pokušala događaj izbrisati iz misli kao još jedan od luckastih poziva, čestih u televizijskim studijima, studijima, ali nije se mogla smiriti. Najava njezina prelaska u televizijski studio Potomac, gdje je trebala snimiti seriju pod naslovom "Žene u vladi" pojavila se u mnogim novinskim rubrikama koje su donosile vijesti s televizije. Sve ih je pročitala da vidi je li navedena njezina buduća adresa, ali nigdje je nije bilo. U The Washington Tribuneu pojavio se najdetaljniji opis: Patricia Travmore, sa svojom kestenjastom kosom, promuklim glasom i privlačnim smeđim očima, bit će dobrodošla prinova u televizijskom studiju Potomac. Njezine emisije o poznatim osobama na bostonskoj televiziji dvaput su predložene za nagradu "Emmy". Pat ima čudesnu sposobnost navođenja ljudi da posve iskreno govore o sebi. Prva emisija bit će posvećena Abigail Jennings, vrlo suzdržanoj senatorici iz Virginije. Prema riječima Luthera Pelhama, urednika vijesti, spikera i voditelja na televiziji Potomac, emisija će sadržavati najzanimljivije teme iz njezina javnog i privatnog života. Cijeli se Washington nestrpljivo pita hoće li Pat Travmore uspjeti probiti hladnu rezerviranost lijepe senatorice. Pat nije mogla ne misliti na telefonski poziv. Najviše ju je uznemirila modulacija glasa, način kako je neznanac izgovorio riječi: u onoj kući. Tko je znao za tu kuću? Motor automobila se ohladio. Pat je odjednom shvatila da je već dugo ugašen. Čovjek s kovčegom prošao je kraj nje, zastao kad ju je ugledao kako sjedi, a onda krenuo dalje. Bit će bolje ako uđem prije nego što nazove murjake i prijavi da se netko vrzma oko kuće, pomislila je. Željezna vrata iza kojih je počinjao prilaz do kuće nisu bila zaključana. Zaustavila je automobil na kamenoj stazi koja je vodila do ulaznih vrata i prekapajući po torbici tražila ključ. Na stubištu je zastala i pokušala sagledati svoje osjećaje. Smatrala Smatrala je da će povratak izazvati u njoj burnu reakciju, ali je umjesto toga naprosto željela što prije ući, dovući prtljagu iz automobila, skuhati kavu i napraviti sendvič. Okrenula je ključ u bravi, otvorila vrata i pronašla prekidač za svjetlo. Kuća se doimala posve čistom. Glatki pod od opeke u predvorju bio je prevučen mekim sjajem, a luster je blistao od čistoće. Međutim, kad je pažljivije pogledala, uočila je da je boja na oplati izblijedjela, izblijedjela, a vidjele su se i ogrebotine. Najveći dio namještaja vjerojatno će morati izbaciti ili obnoviti. Novi komadi, pohranjeni na tavanu kuće u Concordu, stići će sutra. Polako je prošla kroz prizemlje. Svečana, prostrana i ugodna blagovaonica bila je nalijevo. Kad je kao šesnaesto-godišnjakinja šesnaesto-godišnjakinja sa školskom ekskurzijom posjetila VVashing-ton, prošla je kraj kuće, ali nije znala da su sobe tako prostrane. Izvana je kuća izgledala uska. Stol je bio izgreben, a na kuhinjskom ormaru vidjela su se oštećenja, kao da je netko na drvo stavio vruće posuđe bez podloge. Ali znala je da lijep, pažljivo izrađeni jakobinski ormar pripada obiteljskom namještaju i da ga je vrijedno obnoviti koliko god to stajalo. Bacila je pogled u kuhinju i biblioteku, ali se nije zaustavila. Sve vijesti iz onoga vremena potanko su opisale KUĆU. Dnevna soba bila je posljednja nadesno. Dok joj je prilazila, nešto ju je stisnulo u grlu. Je li luda što je to učinila - vratila se ovamo da bi pokušala obnoviti sjećanje na ono što je bolje zaboraviti?
Vrata dnevne sobe bila su zatvorena. Stavila je ruku na kvaku i nevoljko je pritisnula. Vrata su se otvorila. Pipajući, pronašla je prekidač za svjetlo. Soba je bila prostrana i lijepa, s visokim stropom, pomno izrađenim okvirom bijelo obojena kamina od opeke i sjedalom u udubini prozora. U udubini, desno od kamina, stajao je samo veliki koncertni klavir, glomazni instrument od tamna mahagonija. Kamin! Pošla je prema njemu. Ruke i noge počele su joj se tresti. Na čelu su joj izbile kapljice znoja, a dlanovi se ovlažili. Nije mogla gutati. Soba se počela okretati oko nje. Potrčala je prema staklenim vratima na lijevomu zidu, u drugom dijelu sobe, ušeprtljala se oko brave, trzajem otvorila vrata i posrćući izašla na terasu pokrivenu snijegom. Hladni zrak razdirao joj je pluća dok je širom otvorenih usta ubrzano i uznemireno disala. Snažno je zadrhtala i rukama čvrsto obujmila tijelo. Zanjihala se, pa se morala nasloniti na zid kuće da ne padne. Zbog vrtoglavice joj se činilo da se tamne konture ogoljela drveća njišu zajedno s njom. Snijeg joj je sezao do gležnjeva. Osjećala je kako joj vlaga prodire kroz čizme, ali se nije htjela vratiti dok vrtoglavica ne prođe. Tek poslije nekoliko minuta smogla je snage da uđe u sobu. Pažljivo je zatvorila vrata i dvaput ih zaključala, zastala, a onda se odlučno okrenula pa polako i nevoljko prišla kaminu. Polako je prešla rukom po hrapavim, bijelo obojenim opekama. Već dugo su nepovezani djelići sjećanja, poput krhotina potonula broda, izbijali na površinu njezine svijesti. Cijele je godine sanjala da je ponovno djevojčica i da živi u ovoj kući. Uvijek bi se budila izvan sebe od straha i pokušavala vikati, ali nije mogla ispustiti ni glasa. Sa strahom se miješao i sveobuhvatni osjećaj gubitka. Istina je negdje u ovoj kući, pomislila je. To se dogodilo upravo ovdje. Sjetila se senzacionalisti-čkih senzacionalisti-čkih naslova što ih je pronašla u novinskom arhivu: DEAN ADAMS, KONGRESMEN \i WISCONSINA, UBIO ŽENU LJEPOTICU, PRIPADNICU VISOKOGA DRUŠTVA, A ONDA l SEBE TROGODIŠNJA KĆI BORI SE ZA ŽIVOT Toliko je puta pročitala te članke da ih je znala napamet: Ožalošćeni senator John F. Kennedv izjavio je: "Naprosto ne razumijem. Dean je bio jedan od mojih najboljih prijatelja. Ništa u vezi s njim nije upućivalo na prikrivenu sklonost nasilju." Što je navelo omiljeloga kongresmena da počini ubojstvo i samoubojstvo? Širile su se glasine da su supruga i on pred rastavom. Je li se u Deanu Adamsu nešto prelomilo kad je žena donijela neopozivu odluku da ga ostavi? Vjerojatno su se borili oko pištolja, jer oboje su na njemu ostavili nejasne otiske prstiju, jedne preko drugih. Njihovu trogodišnju kćer našli su kako leži kraj kamina, napukle lubanje i smrskane desne noge. Veronica i Charles Travmore rekli su joj da je usvojena, ali cijelu istinu doznala je tek kad je u srednjoj školi naumila istražiti svoje porijeklo. Zaprepastila Zaprepastila se kad je čula da su Veronica i njezina majka bile sestre, - Godinu dana si bila u komi i liječnici se nisu nadali da ćeš preživjeti - rekla joj je Veronica. - Kad si se napokon probudila, bila si kao beba koja sve mora učiti iz početka. Moja majka, tvoja baka, objavila je u novinama tvoju osmrtnicu, čvrsto odlučivši poduzeti sve kako bi spriječila da te taj skandal prati cijeloga života. U to vrijeme Charles i ja bili smo u Engleskoj. Usvojili smo te, a prijateljima prijateljima rekli da si iz engleske obitelji. Pat se prisjetila i Veronikina bijesa kad je čula za njezinu odluku da se useli u kuću u Georgetovvnu. - Pat, krivo radiš što se vraćaš onamo - rekla je - Trebali smo prodati tu kuću i dati ti novac, umjesto što smo je sve ove godine iznajmljivali. Pred tobom je uspješna karijera na televiziji, nemoj je dovoditi u pitanje time što ćeš kopati po prošlosti. Sretat ćeš se s ljudima koji su te poznavali kad si bila mala. Netko bi mogao zbrojiti dva i dva. Kad je Pat počela navaljivati, Veronica je stisnula tanke usne. - Učinili smo sve što je u našoj moći da bismo ti pružili novi početak. Učini to ako želiš, ali nemoj reći da te nismo upozorili. Naposljetku su se zagrlile, obje potresene i uzrujane. -Ma, hajde! - rekla je Pat molećivo. - Traganje za istinom je moj posao. Ako već istražujem dobro i zlo u životima drugih, kako bih mogla naći mir ako to ne učinim i s vlastitim životom? Otišla je u kuhinju i podigla telefonsku slušalicu. Još kao dijete zvala je Veroniku i Charlesa imenom, a u posljednjih nekoliko godina gotovo je prestala govoriti "majko" i "oče", iako je slutila da im je to krivo i da su nesretni zbog toga. Telefon je samo jednom zazvonio prije nego što je Veronica podigla slušalicu. - Zdravo, majko. Ovdje sam, zdrava i na sigurnom. Putem nije bilo mnogo prometa. 10
Vrata dnevne sobe bila su zatvorena. Stavila je ruku na kvaku i nevoljko je pritisnula. Vrata su se otvorila. Pipajući, pronašla je prekidač za svjetlo. Soba je bila prostrana i lijepa, s visokim stropom, pomno izrađenim okvirom bijelo obojena kamina od opeke i sjedalom u udubini prozora. U udubini, desno od kamina, stajao je samo veliki koncertni klavir, glomazni instrument od tamna mahagonija. Kamin! Pošla je prema njemu. Ruke i noge počele su joj se tresti. Na čelu su joj izbile kapljice znoja, a dlanovi se ovlažili. Nije mogla gutati. Soba se počela okretati oko nje. Potrčala je prema staklenim vratima na lijevomu zidu, u drugom dijelu sobe, ušeprtljala se oko brave, trzajem otvorila vrata i posrćući izašla na terasu pokrivenu snijegom. Hladni zrak razdirao joj je pluća dok je širom otvorenih usta ubrzano i uznemireno disala. Snažno je zadrhtala i rukama čvrsto obujmila tijelo. Zanjihala se, pa se morala nasloniti na zid kuće da ne padne. Zbog vrtoglavice joj se činilo da se tamne konture ogoljela drveća njišu zajedno s njom. Snijeg joj je sezao do gležnjeva. Osjećala je kako joj vlaga prodire kroz čizme, ali se nije htjela vratiti dok vrtoglavica ne prođe. Tek poslije nekoliko minuta smogla je snage da uđe u sobu. Pažljivo je zatvorila vrata i dvaput ih zaključala, zastala, a onda se odlučno okrenula pa polako i nevoljko prišla kaminu. Polako je prešla rukom po hrapavim, bijelo obojenim opekama. Već dugo su nepovezani djelići sjećanja, poput krhotina potonula broda, izbijali na površinu njezine svijesti. Cijele je godine sanjala da je ponovno djevojčica i da živi u ovoj kući. Uvijek bi se budila izvan sebe od straha i pokušavala vikati, ali nije mogla ispustiti ni glasa. Sa strahom se miješao i sveobuhvatni osjećaj gubitka. Istina je negdje u ovoj kući, pomislila je. To se dogodilo upravo ovdje. Sjetila se senzacionalisti-čkih senzacionalisti-čkih naslova što ih je pronašla u novinskom arhivu: DEAN ADAMS, KONGRESMEN \i WISCONSINA, UBIO ŽENU LJEPOTICU, PRIPADNICU VISOKOGA DRUŠTVA, A ONDA l SEBE TROGODIŠNJA KĆI BORI SE ZA ŽIVOT Toliko je puta pročitala te članke da ih je znala napamet: Ožalošćeni senator John F. Kennedv izjavio je: "Naprosto ne razumijem. Dean je bio jedan od mojih najboljih prijatelja. Ništa u vezi s njim nije upućivalo na prikrivenu sklonost nasilju." Što je navelo omiljeloga kongresmena da počini ubojstvo i samoubojstvo? Širile su se glasine da su supruga i on pred rastavom. Je li se u Deanu Adamsu nešto prelomilo kad je žena donijela neopozivu odluku da ga ostavi? Vjerojatno su se borili oko pištolja, jer oboje su na njemu ostavili nejasne otiske prstiju, jedne preko drugih. Njihovu trogodišnju kćer našli su kako leži kraj kamina, napukle lubanje i smrskane desne noge. Veronica i Charles Travmore rekli su joj da je usvojena, ali cijelu istinu doznala je tek kad je u srednjoj školi naumila istražiti svoje porijeklo. Zaprepastila Zaprepastila se kad je čula da su Veronica i njezina majka bile sestre, - Godinu dana si bila u komi i liječnici se nisu nadali da ćeš preživjeti - rekla joj je Veronica. - Kad si se napokon probudila, bila si kao beba koja sve mora učiti iz početka. Moja majka, tvoja baka, objavila je u novinama tvoju osmrtnicu, čvrsto odlučivši poduzeti sve kako bi spriječila da te taj skandal prati cijeloga života. U to vrijeme Charles i ja bili smo u Engleskoj. Usvojili smo te, a prijateljima prijateljima rekli da si iz engleske obitelji. Pat se prisjetila i Veronikina bijesa kad je čula za njezinu odluku da se useli u kuću u Georgetovvnu. - Pat, krivo radiš što se vraćaš onamo - rekla je - Trebali smo prodati tu kuću i dati ti novac, umjesto što smo je sve ove godine iznajmljivali. Pred tobom je uspješna karijera na televiziji, nemoj je dovoditi u pitanje time što ćeš kopati po prošlosti. Sretat ćeš se s ljudima koji su te poznavali kad si bila mala. Netko bi mogao zbrojiti dva i dva. Kad je Pat počela navaljivati, Veronica je stisnula tanke usne. - Učinili smo sve što je u našoj moći da bismo ti pružili novi početak. Učini to ako želiš, ali nemoj reći da te nismo upozorili. Naposljetku su se zagrlile, obje potresene i uzrujane. -Ma, hajde! - rekla je Pat molećivo. - Traganje za istinom je moj posao. Ako već istražujem dobro i zlo u životima drugih, kako bih mogla naći mir ako to ne učinim i s vlastitim životom? Otišla je u kuhinju i podigla telefonsku slušalicu. Još kao dijete zvala je Veroniku i Charlesa imenom, a u posljednjih nekoliko godina gotovo je prestala govoriti "majko" i "oče", iako je slutila da im je to krivo i da su nesretni zbog toga. Telefon je samo jednom zazvonio prije nego što je Veronica podigla slušalicu. - Zdravo, majko. Ovdje sam, zdrava i na sigurnom. Putem nije bilo mnogo prometa. 10
- Gdje to "ovdje"? - U kući u Georgetovvnu. - Veronica ju je nagovarala da odsjedne u hotelu dok ne stigne namještaj. Pat je nastavila brzo govoriti kako pomajci ne bi pružila priliku za prigovore. - Doista je bolje ovako. Imat ću vremena da u biblioteci postavim uređaje i pripremim se za sutrašnji intervju sa senatoricom Jennings. - Zar tamo nisi uznemirena? - Ni najmanje. - U mislima je mogla vidjeti pomajčino usko, zabrinuto lice. - Zaboravi na mene i spremi se za krstarenje. Jesi li spakirala stvari? - Naravno. ... Pat, nije mi drago što ćeš sama provesti Božić. - Imat ću previše posla oko pripremanja intervjua a da bih na to mislila. Ali prije Božića proveli smo lijepe zajedničke trenutke. Slušaj, trebam donijeti stvari iz auta. Volim vas oboje. Zamisli da si na drugom medenom mjesecu pa s Char-lesom strasno vodiš ljubav. -Pat! - u tonu su joj se izmiješali prijekor i veselost. Ali prije nego što je spustila slušalicu uspjela je još nešto savjetovati: - Stavi dvostruke brave! Zakopčavši kaput, Pat se odvažila izaći u hladnu večer pa je sljedećih deset minuta natezala i teglila prtljagu i kartonske kutije. Bilo je vrlo nespretno nositi tešku kutiju punu posteljine i pokrivača. Do kata se morala odmarati svakih nekoliko stuba. Kad god je pokušala nositi nešto teško, činilo joj se da će je desna noga izdati. Kutiju s posuđem, tavama i namirnicama morala je podignuti na kuhinjski pult. Trebala sam imati vise povjerenja u to da će kamion za selidbu stići sutra u naznačeno vrijeme, pomislila je, ali iz iskustva se sumnjičavo odnosila prema sigurnim obećanjima prijevoznika. Završila je s vješanjem odjeće u ormare i upravo skuhala kavu, kad je zazvonio telefon. Zvonjava je zaglušno odjeknula u tišini kuće. Pat je poskočila, a onda se trgnula jer joj se po ruci prolilo malo vruće kave. Brzo je stavila šalicu na pult i posegnula za slušalicom. - Pat Travmore na telefonu. - Zdravo, Pat! Čvrsto je stisnula slušalicu nastojeći da joj se u glasu ne osjeti ništa više od prijateljstva. - Zdravo, Same! Samuel Kingslev, kongresmen iz dvadeset šestog pensil-vanijskog okruga, čovjek kojega je svim srcem voljela - bio je drugi razlog što je odlučila doputovati u Washington. 12 Četrdeset minuta kasnije, dok je Pat upravo petljala oko kopče ogrlice, melodično se oglasilo zvonce na vratima najavljujući Samov dolazak. Obukla je vunenu haljinu lovački zelene boje, s obrubom od satena. Sam joj je jednom rekao da zelena boja ističe njezinu crvenu kosu. Zvono se ponovno oglasilo. Prsti su joj odviše drhtali da bi mogla pričvrstiti kopču. Zgrabila je torbicu i spustila ogrlicu u nju. Dok je jurila niz stube, pokušavala se prisiliti da ostane mirna. Podsjetila se na činjenicu da je Sam nijednom nije nazvao u osam mjeseci otkad mu je umrla žena Janice. Tek na zadnjoj stubi postala je svjesna da ponovno trlja desnu nogu. Samovo navaljivanje da posjeti liječnika specijalista napokon ju je bilo prisililo da mu otkrije istinu o ozljedi. Na trenutak je zastala u predvorju, a onda je polako otvorila vrata. Samova pojava ispunila je okvir vrata. Svjetlo izvana obasjavalo je srebrne pramenove u njegovoj kosi. Oči boje lješnjaka ispod gustih obrva imale su ispitujući i zabrinut izraz, a oko njih su se pojavile boriće kojih se nije sjećala. Ali se zato sjećala toploga i srdačnoga osmijeha kojim se nasmiješio kad ju je ugledao. Zbunjeno SU Stajali, Čekajući tko će prvi napraviti neki potez kojim će odrediti ton ponovnoga susreta. Sam je bio donio metlu i sad ju je svečanim pokretom pružio mladoj ženi. 13 - U mojoj četvrti stanuju pripadnici sekte Amisha. Jedan je od njihovih običaja da pri prvom dolasku u nečiji dom donesu metlu i sol. - Iz džepa je izvadio slanik. - Dopusti da te počastim nečim iz svoje kuhinje. - Ušao je, stavio joj ruke na ramena i poljubio je u obraz. - Dobro došla u naš grad, Pat! Lijepo je što si ovdje. Dakle, pozdrav je u tom tonu, pomisli Pat. Kao ponovni susret starih prijatelja. Washington je premali da bi stalno izbjegavao osobu iz svoje prošlosti, pa je najbolje da je odmah sam potražiš i utvrdiš pravila. Ali nećemo tako, pomislila je. Ovo je posve nova igra, Same, i ovaj put je igram da bih pobijedila. Poljubila ga je naglašenim pokretom, zadržavši usne na njegovima dovoljno dugo da osjeti kako se u njemu budi elektricitet, a onda se odmaknula i ležerno se nasmiješila. - Kako si znao da sam ovdje? - upitala je. - Zar si postavio prislušne uređaje? - Nije bilo potrebno. Abigail mi je rekla da ćeš sutra doći u njezin ured. Nazvao sam studio Potomac i
doznao tvoj broj telefona. -Ah, tako. - Zapazila je prisan prizvuk u njegovu tonu kad je spomenuo senatoricu Jennings. Nešto ju je steglo oko srca pa je spustila pogled da joj Sam ne bi vidio izraz lica. Pretvarala se da kopa po torbici, tražeći ogrlicu. - Ta stvar ima kopču koju ni Houdini ne bi zakopčao. Hoćeš li mi pomoći? - Pružila mu je ogrlicu. Dok ju je stavljao oko njezina vrata i zakopčavao, osjetila je njegove tople prste. Na trenutak ih je namjerno zadržao na njezinoj koži, a onda je rekao: - U redu, sad se ne bi smjela otkopčati. Hoćeš li mi biti stručni vodič kroz kuću? - Još se nema što vidjeti. Kamion za selidbu doći će tek 14 sutra. Za nekoliko će dana ovo mjesto biti sasvim drugačije. Osim toga, umirem od gladi. - Kao i obično, ako se dobro sjećam. - Samove oči ispunile su se istinskom vedrinom. - Kako ovako mala žena može smazati toliko voćnih sladoleda sa šlagom i dvopeka s maslacem a da se ni gram ne udeblja? Vrlo vješto, Same, pomisli Pat dok je iz ormara vadila kaput. Prišio si mi etiketu maloga stvorenja s velikim apetitom. - Kamo ćemo? - upitala je. - Rezervirao sam stol uMaison Blancheu. Tamo je uvijek dobro. Pružila mu je svoj kaput. - Imaju li i jelovnik za djecu?-upitala je ljupko. -Što? Ah, razumijem. Žao mi je... htio sam ti polaskati. Sam je parkirao auto na prilazu kući, kraj njezina. Dok su šetali stazom, ležerno ju je uhvatio pod ruku. Pat, zar te još boli noga? - U glasu mu se osjećala zabrinutost. - Malo. Još sam ukočena od vožnje. - Prekini me ako nisam u pravu. Nije li ovo tvoja kuća? One noći što su je proveli zajedno, pričala mu je o svojim roditeljima. Sada je samo rastreseno kimnula. Često je u mislima ponovno proživljavala noć u motelu Oseka na Cape Godu. Dostajao je za to miris mora ili pogled na dvoje zaljubljenih koji su preko stola u restoranu isprepleli prste i smiješili se tajnim osmijehom ljubavnika. A ta jedina noć ujedno je označavala i kraj njihove veze. Ujutro, za doručkom, tihi i rastuženi, jer približavao se trenutak kad će iz zračne luke poletjeti u različitim smjerovima, razgovarali su i složili se da nemaju pravo jedno na drugo. Samova žena, koju je skleroza multipleks već tada oborila u bolesničh kolica, nije zaslužila još i bolnuspoznaju da njezin muž održava vezu s drugom ženom. - A to bi odmah osjetila - rekao je Sam. Pat se prisilila da se vrati u stvarnost i pokušala je promijeniti temu. - Zar ulica nije čarobna? Podsjeća me na sliku s božične čestitke. - U ovo doba godine gotovo svaka ulica u Georgetownu nalik je na božičnu čestitku - odvrati Sam. - Vraški je loša zamisao da prekopaš po prošlosti, Pat. Okani se toga. Došli su do automobila. Otvorio joj je vrata pa se spustila na sjedalo. Pričekala je da se on smjesti za volan i pokrene auto, a onda je rekla: - Ne mogu. Nešto me stalno uznemiruje, Same. Neću se smiriti dok ne doznam što je to. Na kraju bloka Sam je usporio, prema odredbi prometnoga znaka. - Pat, zar ne shvaćaš što pokušavaš učiniti? Misliš da možeš promijeniti prošlost tako što ćeš se sjetiti one noći i zaključiti da je sve to bio samo jeziv nesretni slučaj, da tvoj otac nije htio ubiti majku, a ni ozlijediti tebe. Samo sebi otežavaš situaciju. Okrenula je glavu i pogledala njegov profil. Crte su mu bile malo odviše oštre, za nijansu odviše nepravilne da bi se moglo reći da su privlačne, pa ipak su joj te crte bile neizmjerno drage. Morala je svladati poriv da se privine uz njega i na obrazu osjeti dodir njegova kaputa od finoga pamuka. - Same, jesi li kada imao morsku bolest? - upitala je. - Jedanput ili dvaput. Obično dobro podnosim plovidbu. -1 ja. Ali sjećam se kad sam se jednoga ljeta s Veroni-com i Charlesom vraćala na brodu QE 2. Upali smo u oluju i nekako više nisam bila dobar moreplovac. Sjećam se da se nikad nisam jadnije osjećala. Stalno sam priželjkivala da mi već jednom pozli pa da sve bude gotovo. A vidiš, upravo tako se i sad osjećam. Neke stvari me neprestano uznemiruju. Skrenuo je u Pensilvanijsku aveniju. -A što to? 16 - Zvuči... dojmovi... ponekad tako mutni, a ponekad, naročito pri buđenju, izvanredno jasni... A ipak izblijede prije nego što ih dospijem povezati. Prošle godine pokušala sam čak i s hipnozom, ali nisam uspjela. Onda sam pročitala da se neki odrasli ljudi točno sjećaju događaja koji su se odigrali kad su im bile
samo dvije godine. U jednoj studiji je pisalo da se čovjek najbolje prisjeti nečega ako reproducira okolinu iz toga doba. Na sreću ili nesreću, to mogu učiniti. - Još smatram da je to vraški loša zamisao. Pat je gledala kroz prozor auta. Proučavala je plan ulica da bi upoznala grad i sad se željela uvjeriti je li točno zapamtila. Ali bilo je odviše mračno, a kola su se kretala prebrzo da bi bila sigurna. Šutjeli su. Sef sale uMaison Blancheu srdačno je pozdravio Sama i otpratio ih do stola. - Kao i obično? - upita Sam kad su sjeli. Pat kimne, svim svojim bićem osjećajući njegovu blizinu. Je li ovo njegov omiljeli stol? Koliko je žena ovamo doveo? - Dva Chivas Regala s ledom, malo sode i s kriškom limuna, molim - naruči on. Pričekao je da se šef sale udalji, a onda je rekao: - U redu, a sada mi pričaj što si sve radila u nekoliko zadnjih godina i ništa ne ispuštaj. - Mnogo tražiš. Dopusti da razmislim. Prešutjet će nekoliko prvih mjeseci nakon što su se složili da se više ne viđaju, kad su joj dani bili ispunjeni izmaglicom potpunoga beznađa i očaja. Ali mogla je govoriti o poslu pa se raspričala o tome kako je njezina emisija o novoizabranoj gradonačelnici Bostona predložena za nagradu Emmy i kako je opsjeda misao da snimi emisiju o Senatorici Jennings. -Zašto baš o Abigail?-upita u 17 - Jer mislim da je već doista vrijeme da se žena kandidira za predsjednika. Izbori su za dvije godine, a Abigail Jennings ima najbolje izglede. Pogledaj što je sve postigla: deset godina u Parlamentu, treći mandat u Senatu, član je Odbora za odnose s inozemstvom i Odbora za budžet, prva žena koja je izbila u sam vrh. Nije li činjenica da Kongres još zasjeda, jer predsjednik računa da će ona srediti budžet onako kako je to on zamislio? - Da, istina je, a ona će i uspjeti u tome. - Što ti misliš o njoj? Sam slegne ramenima. - Sposobna je. Zapravo, vraški sposobna. Ali stala je na žulj mnogim važnim osobama, Pat. Kad se Abigail razljuti, nije je briga kome će se, gdje, ni kako zamjeriti. - Pretpostavljam da se to može reći za većinu ljudi na Capitol Hillu. -Vjerojatno. - Sigurno. Konobar je donio jelovnike. Naručili su, odlučivši da oboje uzmu salatuCezar. Bila je to još jedna uspomena. Toga zadnjega dana što su ga proveli zajedno Pat je priredila ručak za piknik i upitala Sama kakvu salatu da ponese. - Cezar -smjesta je odgovorio - i to s mnogo sardela, molim. - Kako to možeš jesti? - upitala je. - A kako ih ti možeš ne jesti? Želja za njima se, istina, stječe, ali kad ih jednom zavoliš, više ih nećeš prestati jesti. -Toga ih je dana kušala i zaključila da su ukusne. I on se toga sjetio. Dok su konobaru vraćali jelovnike, dobacio je: - Drago mi je da još jedeš sardele. Nasmiješio se. - Da se vratimo na Abigail. Vrlo sam iznenađen što je pristala na snimanje dokumentarca. 18 - Da budem iskrena, ni ja se ne mogu načuditi. Pisala sam joj prije tri mjeseca. Proučila sam sve u vezi s njom, a ono što sam otkrila naprosto me je zaprepastilo. Same, koliko znaš o njezinu porijeklu? - Rodom je iz Virginije. Kad joj je muž umro, došla je na njegovo mjesto u Kongresu. Rob je rada. - Točno. Takvom je svi smatraju. Zapravo, Abigail Jenn-ings potječe iz Gornjega New Yorka, a ne iz Virginije. Osvojila je titulu miss države New \brk, ali odbila je otići u Atlantic City na natječaj za miss Amerike, jer je imala stipendiju za Radcliffe pa nije htjela riskirati da izgubi godinu. U trideset prvoj godini već je postala udovica. Toliko je voljela muža da se ni nakon dvadeset i pet godina nije preudala. - Nije se preudala, ali nije živjela kao u samostanu. - O tome ne znam ništa, ali sudeći po obavijestima koje sam prikupila, njeni dani, a i velik dio noći, ispunjeni su radom. - Istina je. - Svakako, u pismu sam joj napisala da bih voljela snimiti emisiju poslije koje bi gledaoci osjećali da je osobno poznaju. Izložila sam joj svoju zamisao, ali me odbila najhladnijim pismom što sam ga ikada pročitala. A onda me je, prije nekoliko tjedana, nazvao Luther Pelham. Rekao je da će doći u Boston samo zato da me izvede na ručak jer želi razgovarati o poslovnoj ponudi. Za vrijeme ručka rekao mi je da mu je senatorica pokazala moje pismo. I prije se bavio mišlju o snimanju serije emisija pod naslovom "Žene u
vladi". Poznavao je i cijenio moj rad pa je smatrao da bih bila prava osoba za taj posao. Želio bi i moje stalno sudjelovanje u emisiji vijesti u sedam sati. Možeš zamisliti kako sam bila sretna. Pelham je vjerojatno najbolji televizijski komentator. Njihova je mreža velika kao i Turnerova i sjajno se zarađuje. 10 Seriju ću početi emisijom o senatorici Jennings i on hoće da je što prije snimim. Ali još mi nije jasno zašto se ona predomislila. - Reći ću ti zašto. Potpredsjednik će se vjerojatno uskoro povući. Mnogo je bolesniji nego što se misli. Pat je spustila vilicu i začuđeno ga pogledala. - Same, hoće sreći...? - Hoću reći da predsjedniku drugi mandat istječe za manje od dvije godine. Ne postoji bolji način da pridobije ženske birače nego da imenuje prvu ženu potpredsjednika. - Ali to znači... Ako senatorica Jennings postane potpredsjednica, teško da će joj moći odbiti kandidaturu za predsjednicu. - Stani, Pat. Ideš prebrzo. Rekao sam samo da, ako se potpredsjednik povuče, postoje vraški dobri izgledi da ga zamijene ili Abigail Jennings ili Claire Lawrence. Claire je Ema Bombeck Senata, vrlo omiljela, duhovita, prvorazredni zakonodavac, kao stvorena za taj posao, ali Abigail je dulje na tom položaju. I predsjednik i Claire potječu sa Srednjega zapada, a s političke strane to nije dobro. On bi radije imenovao Abigail, ali ne može zanemariti činjenicu da ona baš nije poznata običnu čovjeku. A stekla je i moćne neprijatelje u Kongresu. - Dakle, smatraš da Luther Pelham namjerava snimiti tu emisiju kako bi ljudima prikazao Abigail u toplijemu, prisnijemu svjetlu? - To zaključujem po onomu što si mi rekla. Mislim da joj želi osigurati široku podršku. Već dugo su vrlo bliski pa mislim da bi svoju staru prijateljicu volio vidjeti na položaju potpreds j ednice. Neko su vrijeme jeli u tišini, dok je Pat razmišljala o mogućim značenjima onoga što joj je Sam rekao. Dakako, to 20 je objašnjavalo iznenadnu poslovnu ponudu i potrebu da se sve što prije obavi. - Hej, sjećaš li me se? - upita napokon Sam. - Nisi pitala što sam ja radio u ove dvije godine. - Pratila sam tvoju karijeru - odgovorila je. - Nazdravila sam ti kad su te ponovno izabrali, premda baš nisam bila iznenađena. Nakon što je Janice umrla, napisala sam ti i poderala desetak pisama. Navodno sam vješta na riječima, ali ništa što sam napisala nije mi zvučalo kako treba... Zacijelo ti je bilo vrlo teško. -1 jest. Kad je postalo jasno da Janice više neće dugo živjeti, izbacio sam sve sastanke iz rokovnika i uz nju provodio što sam mogao više vremena. Mislim da je to pomoglo. - Sigurna sam da jest. - Nije se mogla suzdržati da ne upita: - Same, zašto si tako dugo čekao da me nazoveš? Zapravo, bi li me ikada nazvao da nisam došla u Washington? Sve oko njih - glasovi gostiju, blago zveckanje čaša, zamamni miris hrane, oplata na zidovima i pregrade od mlječnoga stakla u lijepomu restoranu - kao da je izblijedjelo dok je čekala odgovor. - Nazivao sam te - odgovori on - i to nekoliko puta, ali smogao sam snage prekinuti vezu još prije nego što je tvoj telefon zazvonio. Pat, kad smo se sreli, upravo si bila pred zarukama. Pokvario sam ti tu vezu. - Zaruka ne bi bilo ni da se nismo sreli. Rob je dobar momak, ali to nije dovoljno. - Bistar je mladi odvjetnik pred kojim je lijepa budućnost Da nije bilo mene, sad bi bila njegova žena. Pat, meni je četrdeset i osam, a tebi dvadeset i sedam godina. Za tri mjeseca postat ću djed. I sama znaš da bi htjela imati djece, a • Ml l • i l1 V l •, !• - Razumijem. Mogu li te nešto upitati, Same? - Naravno. -Voliš li me, ili čak i tu brbljanjem nastojiš samoga sebe uvjeriti u suprotno? - Dovoljno te volim da bih ti pružio priliku za još jednu vezu sa svojim vršnjakom. - A jesi li ti do sada sreo koju vršnjakinju? - Ne sastajem se ni s kim posebno. - Ah, tako. - Uspjela se nasmiješiti. - Pa, sad kad smo zaigrali otvorenim kartama, zašto me ne počastiš
onim lijepim, iznenađenja punim desertom što bih ga trebala željno iščekivati? Činilo se da mu je laknulo. Je li očekivao da čega zezati, pitala se. Doimao se tako uznemireno. Kamo je nestao entuzijazam kojim je zračio prije nekoliko godina? Kad ju je sat kasnije dovezao pred kuću, Pat se sjetila što je htjela raspraviti s njim. - Same, prošli tjedan u ured me nazvao neki luđak. - Ispričala mu je o tome. — Primaju li kongresmeni mnogo otrovnih anonimnih pisama ili poziva? Nije se doimao jako zabrinut. - Ne baš mnogo, a nitko ih ne shvaća ozbiljno. - Poljubio ju je u obraz i nasmijao se. - Razmislit ću o tome. Možda bih trebao razgovarati s Claire Lawrence, da ispitam je li ona pokušala zaplašiti Abigail. Kad se odvezao, Pat je gledala za automobilom, a onda je zatvorila i zaključala vrata. U kući se osjećala još praznije. Bit će drukčije kad stigne pokućstvo, obećala je sama sebi. Pogled joj je zapeo za predmet na podu - običnu plavu omotnicu. Netko mora da ju je gurnuo ispod vrata dok je bila odsutna. Njezino je ime bilo ispisano velikim, crnim, štampanim slovima, jako nakrivljenima nadesno. Pokušavala se uvjeriti kako joj piše netko iz ureda za nekretnine, ali 22 u gornjem lijevom kutu nije bilo uobičajena imena i adrese tvrtke, a omotnica najjeftinije vrste mogla se kupiti u svakoj trafici. Polako ju je otvorila i izvadila jedan jedini list papira. Na njemu je pisalo: REKAO SAM TI DA NE DOLAZIŠ.
Sutradan ujutro budilica je zazvonila u šest. Pat se bez oklijevanja izvukla iz kreveta. Na madracu punom izbočina nije baš bilo ugodno spavati pa se stalno budila, svi jesna pucketanja i škripanja staroga pokućstva i jakoga pucketanja petrolejskog plamenika. Koliko se god trudila, onu poruku nije mogla pripisati nekom bezazlenu čudaku. Netko je motrio na nju.
Radnici su obećali da će doći do osam. Naumila je u knjižnicu prenijeti spise nagomilane u podrumu. Podrum je bio prašnjav, s betonskim zidovima i isto takvim podom. Vrtni stolovi i stolice bili su uredno naslagani na sredini prostorije. Skladište je bilo tik do ložionice. Na velikom se lokotu na vratima s godinama nakupila prašina. Kad joj je dao ključ, Charles ju je upozorio: - Ne znam što ćeš sve tamo naći, Pat. Tvoja je baka zahtijevala da se sve stvari iz Deanova ureda prenesu u kuću. Nikad ih nismo dospjeli srediti. Isprva se činilo da ključem neće moći otvoriti vrata. Zrak u podrumu je bio vlažan i osjećao se blagi miris plijesni. Pitala se je li unutrašnjost brave zarđala. Polako je pomicala ključ naprijed-nazad, a onda je osjetila da se okrenuo. Povukla je vrata. bez reda nabacane teške kutije. Palcem je trljala po prašini sve dok se na naljepnicama nisu pojavili natpisi: Kongresmen Dean W. Adams, Knjige. Kongresmen Dean W. Adams, Osobni predmeti. Kongresmen Dean W. Adams, Razni spisi. Na ladicama ormara također je pisalo: Osobno. - Kongresmen Dean W Adams - reče Pat glasno. Polako je ponovila ime. Čudno, pomislila je, zapravo ga i ne zamišljam kao kon-gresmena. U mašti sam ga smjestila ovamo, u ovu kuću. Kakav je bio kao poslanik? Nikad nije vidjela ni jednu njegovu sliku, osim službene fotografije koju su novine objavile poslije njegove smrti. Ve-ronica joj je pokazala albume pune slika Renee dok je još bila djevojčica pa mlada žena na početku karijere, zatim na njezinu prvom profesionalnom koncertu i kako drži Pat u naručju. Nije bilo teško pogoditi zašto Veronica nije htjela zadržati ništa što bi je podsjećalo na Deana Adamsa. Ključevi ormara bili su na kolutu što joj ga je dao Charles. Upravo je htjela otvoriti prvi, kad je počela kihati. Zaključila je da je luda što pokušava kopati po bilo čemu u tomu podrumu. Oči su je već pekle od prašine. Pričekat ću da sve to prenesu u biblioteku, pomislila je. Ali najprije ću oprati ormare izvana i barem djelomično očistiti prašinu s kutija. Ali, pokazalo se da je to prljav i naporan posao. Kako u podrumu nije bilo tekuće vode, morala je stubama stalno trčati u kuhinju, donositi kantu vruće vode s deterdžentom i vraćati se svakih nekoliko minuta, jer su voda i spužva ubrzo postale posve crne. Kad je zadnji put sišla, donijela je nož i pažljivo sastru-gala naljepnice s kutija, a s ladica ormara skinula džepiće s ceduljicama. Zadovoljna, pogledala je svoje djelo. Ormari su bili maslinastozdene boje i još u dobru stanju. Pristajat će uz 26 istočni zid biblioteke. Tamo bi mogla staviti i kutije. Nitko neće ni pretpostaviti da nisu došle iz Bostona. Ponovno utjecaj Veronike, pomislila je s gorčinom i sjetila se njenih riječi: - Ne reci nikomu, Pat. Moraš misliti na budućnost. Zar želiš, kad se udaš, da tvoja djeca znaju kako šepaš zato što te je otac pokušao ubiti? Jedva je dospjela oprati ruke i lice prije nego što su stigli radnici. Troje ljudi unijelo je namještaj s kamiona, a onda su odmotali sagove, raspakirali porculan i kristal i donijeli stvari iz podruma. Do podneva su otišli, očito zadovoljni obavljenim poslom. Kad je ostala sama, Pat je pošla ravno u dnevnu sobu. Preobražaj je bio potpun. Prostorijom je dominirao dug i širok orijentalni sag prekrasnih, mnogobrojnih šara: zelenih, boje marelice, limuna i brusnice na crnoj pozadini. Dvosjed presvučen zelenim baršunom stajao je uz kraći zid, pod pravim kutom s dugom satenskom sofom boje marelice. Po jedan naslonjač iste boje i s visokim naslonom stajao je sa svake strane kamina, a ormar tipaBombaj? bio je s lijeve strane vrata koja su vodila na terasu. Soba se činila posve promijenjenom. Prešla je njome, dodirujući površine stolova, popravljajući položaj naslonjača ili svjetiljke i prevlačeći rukom preko tapeciranih dijelova pokućstva. Sto je osjećala? To ni sama nije mogla jasno odrediti. Ne baš strah - premda se morala prisiliti da prođe kraj kamina. Sto je to onda bilo? Nostalgija? Ali za čime? Zar je moguće da neke od tih nejasnih slika u sebi nose sjećanje na sretne dane provedene u ovoj sobi? Ako je tako, što bi još mogla učiniti da ih vrati? ** U pet do tri izašla je iz taksija pred zgradom Russel Senate Officea. U zadnjih nekoliko sati temperatura je
naglo pala pa je bilo ugodno ući u zagrijano predvorje. Pripadnici osiguranja propustili su je kroz detektor metala i pokazali joj gdje je dizalo. Nekoliko minuta kasnije najavila se na recepciji pred uredom Abigail Jennings. - Senatorica Jennings će malo zakasniti - izvjestila ju je mlada recepcionerka. - Kod nje su neki birači. Neće se dugo zadržati. - U redu, pričekat ću - Pat je sjela na stolicu s naslonom i osvrnula se. Abigail Jennings je očito imala jedan od najljepših ureda u Senatu. Bio je na samom uglu zgrade, svjetao i prostran, premda su prostrani uredi bili rijetki u inače prenatrpanoj zgradi. Niska ograda dijelila je čekaonicu od recepcije. U desnom hodniku bio je niz uredskih vrata. Na zidovima su visjele njezine nove, uokvirene fotografije. Na stoliću kraj kožne sofe bili su naslagani bilteni u kojima se objašnjavao položaj senatorice Jennings u sadašnjem zakonodavstvu. Začula je kako se poznati, meki glas u kojemu se osjećao prizvuk južnjačkoga naglaska, oprašta s posjetiteljima na izlasku iz ureda. -Vrlo mi je drago što ste mogli svratiti. Žao mi je što nismo imali više vremena... Posjetitelji, dobro odjeven par šezdesetih godina, srdačno su se zahvaljivali. - Eto, pri skupljanju priloga pozvali ste nas da svratimo u bilo koje vrijeme pa sam rekao: " Violet, kad smo već u Washingtonu, hajde da to i učinimo." - Doista nemate vremena za večeru? - upadne žena napregnutim glasom. 28 - Kad bih barem imala. Pat je gledala kako senatorica vodi posjetitelje do vanjskih vrata, otvara ih a onda polako zatvara, prisilivši tako par da izađe. Vješto obavljeno, pomisli novinarka. Osjetila je kako joj se diže tlak. Abigail se okrenula i zastala dajući djevojci priliku da je dobro pogleda. Pat je bila zaboravila da je senatorica tako visoka - oko sto i osamdeset centimetara, a držala se uspravno i otmjeno. Sivi joj je kostim od tvida bio pripijen uz tijelo, široka ramena još su više naglašavala uzak struk, a izraženi kukovi nastavljali su se vitkim nogama. Pepelja-stoplava, kratko ošišana kosa uokvirivala je usko lice na kojemu su se isticale neobične plave oči. Nos joj se sjajio, a usne su bile blijede i nenamazane. Činilo se da hotimice izbjegava šminku kako bi prikrila svoju izvanrednu ljepotu. Bila je ista kao prije šest godina, osim što su joj se oko očiju i usta pojavile šitttč boriće. Senatorica je odjedn6m primijetila Pat. f* - Dobar dan! - rekla je i brzo pošla prema njoj. Prijekorno je pogledala recepcionerku i dobacila: - Cindy, trebali ste mi reći da je stigla gospođica Travmore. Prijekorni izraz postao je uljudan kad se obratila novinarki: - Pa, ništa strašno. Molim, uđite, gospođice Travmore. Mogu li vas zvati Pat? Luther vas je toplo preporučio pa mi se čini kao da vas već poznajem. Vidjela sam neke emisije koje ste snimili u Bostonu. Luther mi ih je prikazao. Sjajne su. Kao što ste spomenuli u pismu, doista smo se srele prije nekoliko godina. Bilo je to kad sam držala govor u Wellesleyu, zar ne? -Da, upravo tada-Pat je ušlau ured za njom i osvrnula se,-Divno!-uzviknula je. Na dugom stolu od orahovine, uza zid, bila je japanska svjetiljka pažljivo oslikana, uz nju očito vrijedna figurica egipatske mačke i zlatno naliv-pero u futroli. Grimizni kožni naslonjač, prostran i udoban, s naslonima za ruke u obliku lukova i s ukrasnim čavlićima, vjerojatno je bio dio engleskoga stilskoga namještaja iz sedamnaestoga stoljeća. Na orijentalnu sagu isticale su se grimizna i plava boja, a na zidu iznad stola bile su zastave Sjedinjenih Američkih Država i države Virginije. Plave su svilene zavjese ublažavale sivilo zimskoga dana. Jedan je zid bio prekriven policama za knjige od mahagonija. Pat je sjela na stolicu najbližu senatoričinu stolu. Senatorica se doimala polaskana djevojčinim divljenjem. - Neki moji kolege misle da ih birači drže to neposrednijima i marljivijima što su im uredi zapušteniji i pretrpaniji. Ja naprosto ne mogu raditi u neredu. Sklad mi je vrlo važan. Kudikamo više posla obavim u takvu ozračju. - Zastala je. - Za jedan sat u zgradi će se održati glasovanje pa mislim da bismo trebale prijeći na razgovor o poslu. Je li vam Luther rekao da mi pomisao na tu emisiju zapravo nije ni najmanje draga? Pat je osjetila da je na sigurnu terenu. Mnogi su se isprva nećkali da se o njima snimi emisija. - Da, rekao
mi je -odgovorila je - ali iskreno vjerujem da ćete biti zadovoljni rezultatom. - Zato sam i pristala na razgovor o tome. Bit ću posve iskrena: Više volim raditi s vama i s Lutherom nego da neki drugi studio snimi emisiju bez mog pristanka, ali ipak bih željela da se vrate dobra stara vremena kad je političar naprosto mogao reći: "Neka umjesto mene govore djela." - To doba je prošlo, barem što se tiče ljudi na položajima. 30 Abigail posegne u ladicu stola, pa izvadi tabakeru. - Više ne pušim u javnosti - izjavila je. - Jednom prilikom, jedan jedini put, shvaćate, novine su objavile sliku na kojoj u ruci držim cigaretu. U to vrijeme još sam bila u Parlamentu i dobila sam nekoliko tuceta pisama u kojima su mi roditelji iz moga okruga Ijutito predbacivali da sam loš primjer njihovoj djeci. - Pružila je tabakeru preko stola. - Pušite? Pat odmahne glavom. - Ne, hvala. Otac me je zamolio da ne počnem pušiti dok ne navršim osamnaest godina, a tada me to više nije zanimalo. - Održali ste riječ? Niste dimili iza garaže ili tako nešto? - Nisam. Senatorica se nasmije. - Sad vam više vjerujem. Sam Kingslev i ja vrlo smo nepovjerljivi prema medijima. Poznajete ga, zar ne? Kad sam mu spomenula emisiju, rekao je da ste drukčiji od ostalih. - Vrlo ljubazno od njega »reče Pat pokušavajući zadržati ležeran ton. - Gospođo senatorice, mislim da ćemo sve jovoriti za najkraće vrijeme ako mi kažete zašto vam je zapravo mrska pomisao na tu emisiju, Kad bih unaprijed znala na što nećete pristati, uštedjeli bismo mnogo vremena. Primijetila je da je lice njezine sugovornice postalo zamišljeno. - Ljuti me što nitko nije zadovoljan mojim privatnim životom. Udovica sam od trideset i jedne godine. Zauzela sam muževljevo mjesto u Kongresu, zatim sam i sama izabrana pa sam dospjela i u Senat, a zbog svega toga uvijek sam osjećala da smo muž i ja još ortaci. Toliko volim svoj posao da bih mogla reći kako sam se vjenčala s njim. Ali, naravno, ne mogu ganutljivo opisivati kako je moj mali Johnnj razliku od Claire Lavvrence, ne mogu me slikati s četom unučadi. Upozoravam vas, Pat: neću dopustiti da u emisiji iskoriste sliku na kojoj sam u kupaćem kostimu, s visokim potpeticama i s pobjedničkom krunom na glavi. - Ali bili ste miss države New Yorka. Ne možete to poništiti, zanijekati. - Ne mogu? - Neobične su oči bljesnule. - Znate li da je odmah nakon Willardove smrti neki nitkov objavio sliku na kojoj me okrunjuju za miss države New Yorka, a ispod je stavio natpis:/«;' U nagrađena time što ćeš u Kongresu zastupati Jug? Guverner me je umalo odbio imenovati za puno trajanje Willardova mandata. Samo ga je Jack Kennedv uspio uvjeriti da sam s mužem radila, rame uz rame, od dana kad je izabran. Da Jack nije bio tako moćan, možda sad ne bih sjedila ovdje. Ne, hvala vam, Pat Travmore. Nikakvih slika s izbora miss. Počnite emisiju u vrijeme kad sam bila apsolventica na Sveučilištu u Richmondu. Upravo sam se bila udala za Willarda i pomagala sam njegovu kampanju za visoki položaj u Kongresu. Tada je zapravo počeo moj pravi život. Ne možeš se pretvarati da nisi proživjela prvih dvadeset godina života, pomisli Pat. A zašto uopće misliš da je to potrebno? Obratila se senatorici: - Naišla sam na fotografiju koja vas prikazuje kao djevojčicu pred obiteljskom kućom u Apple Junctionu. To je vaša najranija okolina pa sam namjeravala upotrijebiti fotografiju. - Pat, nikad nisam izjavila da je to moj obiteljski dom, nego samo da sam tamo živjela. Zapravo, majka mi je bila domaćica Saundersovih, a nas smo dvije otraga imale mali stan. Molim vas ne zaboravite da sam senatorica iz Virginije. Obitelj Jennings vrlo je ugledna u Tidevvateru, u Virginiji, a istakla se još poslije Jamestovvna. Svekrva me uvijek zvala " Willardovom Yankee suprugom". Uvelike sam se trudila da 32 me smatraju članom obitelji Jennings iz Virginije i da zaborave Abigail Foster iz Gornjega New Yorka. Bit će bolje da tako i ostane. Netko je pokucao na vrata. Ušao je muškarac od tridesetak godina, ozbiljna izraza na jajoliku licu, odjeven u sivo odijelo s uskim prugama, koje je naglašavalo njegovu vitkost. Rijetka plava kosa nije mogla prekriti ćelava mjesta, iako je bila pomno začešljana preko tjemena. Naočale bez okvira činile su ga mnogo starijim. - Senatorice - rekao je - spremaju se početi s glasovanjem. Zvono je upravo najavilo da će početi za
petnaest minuta. Političarka je smjesta ustala. - Pat, žao mi je. Usput, ovo je Philip Bucklev, moj pomoćnik u administrativnim poslovima. On i Toby skupili su vam nešto materijala. Ima svega i svačega: isječci iz novina, pisma, foto albumi, pa čak i nekoliko amaterskih filmova. Pogledajte ih, pa ćemo za nekoliko dana porazgovarati. Novinarki nije preostalo drugo nego da pristane. Posa-vjetovat će se s Lutherom Pelhamom. Zajedničkim snagama moraju uvjeriti senatoricu da ne smije sabotirati emisiju. Primijetila je kako je Philip Buckley pažljivo promatra, je n u njegovu držanju zaista bilo određenoga neprijateljstva? - Toby će vas odvesti kući - nastavi Abigail brzo. - Gdje je on, Phile? - Ovdje senatorice! Nemojte se pjeniti -vedro se oglasio čovjek prsa širokih poput bačve, koji je Pat podsjetio na ostarjela boksača. Lice mu je bilo mesnato, a pod malim, duboko usađenim očima počinjale su mu se pojavljivati vrećice. Rijetka kosa boje pijeska obilato se prošarala sjedinama. Bio je obučen u tamnoplavo odijelo, a u rukama je držao kapu, A njegove ruke... Zatekla je sebe kako zuri u njih. Imao je najveće ruke koje je ikad vidjela. Prsten s oniksom od dva i pol kvadratna centimetra, naglašavao mu je debljinu prstiju. Nemojte se pjeniti. }e li to doista rekao? Sa zgražanjem je pogledala senatoricu, ali Abigail Jennings se smijala. - Pat, ovo je Toby Gorgone. Dok vas bude vozio kući, može vam ispričati što je njegov posao. Nikad to nisam mogla odrediti, a sa mnom je već dvadeset i pet godina. I on je iz Apple Junctiona i, osim mene, najbolji je čovjek iz toga grada. A sada moram ići. Dođite, Phile! Izašli su. Bit će vraški teško napraviti tu emisiju, pomisli Pat. Sobom je ponijela tri pune stranice točaka o kojima je htjela raspraviti sa senatoricom, a uspjela je porazgovarati samo o jednoj. No, Toby je poznavao Abigail Jennings još iz djetinjstva. Bilo je nevjerojatno da ona trpi njegovu bezobraštinu. Možda će joj, dok je bude vozio kući, odgovoriti na neka pitanja. Upravo je došla do recepcije kad su se vrata naglo otvorila i senatorica je utrčala s Philipom za petama. Njezine je opuštenosti nestalo. - Toby, sva sreća da sam vas još zatekla ovdje - rekla je odsječno. - Odakle vam pomisao da u veleposlanstvu moram biti tek u sedam? - Tako ste mi rekli, senatorice. - Možda sam vam i rekla, ali dužnost vam je da dvaput provjerite vrijeme mojih sastanaka, zar ne? - Da, senatorice - odvrati Toby vedro. - Tamo moram biti u šest. Petnaest minuta prije pričekajte me u predvorju - rekla je brzo i živčano. - Senatorice, zakasnit ćete na glasovanje. Bolje da jurite. 34 - Svuda bih zakasnila da nemam oči na zatiljku, pa vas mogu kontrolirati. - Ovaj put je za sobom zalupila vrata. Toby se nasmije. - Bolje da odmah krenemo, gospođice Traymore. Pat šutke kimne. Nije mogla zamisliti da bi se tko od posluge kod kuće tako prisno obratio Veroniki ili Charlesu, ili se tako slabo brinuo hoće li ga ukoriti. Kakve su okolnosti stvorile tako nesvakidašnji odnos između senatorice Jenn-ings i njezina šofera volovske pojave? Odlučila je to ispitati.
4. Toby se sia]mmcadilacom tipasedan de ville probijao kroz sve gušći promet. Po stoti je put ponovio da kasno poslije podne VVashington postaje noćna mora za vozače, jer svi ti turisti u iznajmljenim automobilima ne shvaćaju da neke ulice točno u četiri sata postaju jednosmjerne, pa stvaraju kaos ljudima
koji tu rade. Svidjelo mu se ono što je vidio kad je bacio pogled u retrovizor. Patricia Travmore bila je prava žena. Samo su zajedničkim snagama njih trojica - on, Phil i Pelham - mogli nagovoriti Abby da pristane na snimanje. Zato se Toby još više nego inače osjećao odgovornim da sve teče glatko. Pa ipak, Abby nije kriva što je tako živčana. Još joj tako malo treba da bi postigla sve stoje mogla poželjeti. U retrovizoru je pogledao Pat i pogledi su im se sreli. Kakv omifth im ta fyvo)h! Čuo je kad je Sam I(ingsley rekao Abigail da Pat Travmore zna vješto navesti ljude da kažu nešto što inače ni u snu ne bi povjerili drugima. Pat je razmišljala kako bi pristupila ispitivanju Tobyja pa je odlučila da je najbolje da počne neposredno i iskreno. Kad se, u Aveniji Ustava, auto zaustavio na semaforu, nagnula se prema njemu i Icroz smijeh mu se obratila: - Toby, moram priznati da sam pomislila da ne čujem dobro kad ste senatorici rekli neka se ne pjeni. Okrenuo je glavu i pogledao je: - Oh, nisam to treb'o reć' čim ste nas upoznali. Obično to ne radim. Znao sam da je Abby uznemirena zbog te emisije, a upravo se spremala na glasovanje poslije kojega će joj gomila novinara dosađivati pitanjima zašto se ne slaže s ostalima iz stranke, pa sam pomislio da će joj dobro činiti ako se malo opusti. Ali nemojte me krivo shvatiti. Poštujem tu damu. I ne brinite što je vikala na mene. Već za pet minuta je to zaboravila. - Odrasli ste zajedno? - ispitivala je Pat ležernim tonom. Svijetlo na semaforu promijenilo se u zeleno i auto je krenuo bez ikakva trzaja. Toby je zaobišao kamion i skrenuo nadesno, prije nego što je odgovorio: - Pa, nije baš tako. Sva djeca u Apple Junctionu idu u istu školu, osim, naravno, ako ne idu u župnu školu. Ali ona je dvije godine starija, pa nismo išli u isti razred. Kad mi je bilo petnaest godina, počeo sam uređivati vrtove u bogataškoj četvrti. Pretpostavljam da vam je Abby rekla da je živjela u kući Saundersovih. - Da, rekla mi je. - Ljudi za koje sam radio, živjeli su četiri kuće dalje. Jednoga dana začuo sam kako Abby vrišti. Starkelja preko puta Saundersovih zabio je sebi u glavu da treba psa čuvara, pa je kupio njemačkoga ovčara. AT je taj bio oštar! I tako, stari je jednom dvorišna vrata ostavio otvorena, a pas je izašao na ulicu baš kad je naišla Abby. Zaletio se ravno na nju. -1 vi ste je spasili? - Naravno. Počeo sam se derati da mu odvratim pažnju. Na nesreću sam ispustio grablje, pa mi je napola rastrgao odjeću dok ga nisam uspio zgrabiti za vrat. A onda... - ponosno je završio priču - onda je s ovčarom bilo gotovo. Pat je jednom rukom iz torbice izvadila magnetofon i uključila ga. - Sad mi je jasno zašto vam je senatorica privržena - rekla je. - Japanci vjeruju da na određen način postajete odgovorni za osobu kojoj ste spasili život. Mislite li da je i s vama tako? Čini mi se da se osjećate odgovornim za senatoricu. 38 - Pa, ne znam. Možda, a možda je i ona zbog mene riskirala da doživi neugodnosti kad smo bili klinci. Auto se zaustavio. - Žao mi je, gospođice Travmore. Trebali smo proći taj semafor, ali tikvan ispred nas je rob prometnih znakova. - Nije važno, ne žuri mi se. Senatorica je zbog vas riskirala da doživi neugodnosti? - Rekao sam da }&možda riskirala: Slušajte, zaboravite to. Ona ne voli da pričam o Apple Junctionu. - Kladim se da pamti kako ste joj pomogli - glasno je razmišljala Pat. - Mogu zamisliti kako bih se ja osjećala da me napadne razjareni pas, a netko se baci između mene i njega. - Oh, Abby je bila istinski zahvalna. Ruka mi je krvarila pa ju je omotala svojim puloverom, a onda je navaljivala da me otprati na hitnu pomoć i čak je htjela sjediti uz mene dok su mi Šivali ruku. Poslije toga smo postali prijatelji za cijeli život. Pogledao ju je preko ramena i naglasio: -Prijatelji, a ne momak i djevojka. Ne moram vam ni govoriti da nisam na Abbvnoj razini. To pitanje se nije ni postavljalo. Ali ponekad bi poslije podne došla do mene pa §mo razgovarali dok sam radio u vrtu. Mrzila je Apple Junction, baš kao i ja. Poučavala me kad sam dobio topa iz engleskoga. Nikad nisam imao smisla za knjige. Pokažite mi bilo kakav stroj i ja ću ga za dvije minute rastaviti i sastaviti, ali
ne tražite da raščlanim rečenicu. I tako, Abby je otišla u koledž, a ja sam dolutao u New York, oženio se, aT nije išlo. Onda sam dobio posao s brojkama na kladionici i upao u sos. Poslije toga postao sam šofer nekoga bezveznjaka na Long Islandu. U to se vrijeme Abby udala za kongresmena. Pročitao sam da je doživjela prometnu nesreću, jer joj se šofer napio. Pomislio sam; zašto, k vragu, ne bih? Pisao sam joj, i dva tjedna kasnije njezin muž me primio na posao i tako to ide već dvadeset i pet godina. Recite, gospođice Traymore, na kojemu ste broju? Tu smo. - Tri tisuće - odgovori Pat. - Kuća je na uglu sljedećega bloka. - Zar ona kuća? - Toby je prekasno pokušao sakriti zaprepaštenje. - Da, zašto? - Običavao sam voziti Abby i Willarda Jenningsa na primanja u toj kući. Pripadala je kongresmenu Deanu Adamsu. Jesu li vam rekli da je ubio ženu, a onda i sebe? Pat se nadala da joj je glas miran. - Očev je odvjetnik sredio sve oko iznajmljivanja. Spomenuo je da se prije mnogo godina u kući dogodila tragedija, ali nije ulazio u pojedinosti. Toby je zaustavio auto uz rub pločnika. - Dobro je da se to zaboravilo. Pokušao je ubiti i svoju kćer... Mala je kasnije umrla. Bila je vrlo slatka. Sjećam se da se zvala Kerry. Ali što se može? - Odmahnuo je glavom. Parkirat ću kraj hidranta, ali nakratko. Murija mi neće dosađivati, ako se ne zadržim. Pat posegne za kvakom, ali Toby je bio odviše brz za nju. Začas je skočio iz auta, obišao ga, otvorio joj vrata i prihvatio je ispod ruke. - Oprezno, gospođice Travmore. Sve se zaledilo. - Da, vidim. Hvala vam. - Bilo joj je drago što se rano smračilo, jer bi izraz njezina lica mogao Tobyju odati kako nešto nije u redu. Opazila je da šofer, iako možda nema smisla za knjige, ima iznimno dobro zapažanje. Kad je razmišljala o kući, uvijek je mislila samo na onu noć. Naravno da su se ovdje održavala primanja. Abigail Jennings ima pedeset i šest godina, a Wiiiard jennings je bio 40 osam ili devet godina stariji od nje. Patricijin bi otac sada bio na početku šestoga desetljeća života. Bili su gotovo vršnjaci. Toby se naginjao nad prtljažnik. Htjela ga je pitati o Deanu i Renee Adams i o "slatkoj djevojčici" Kerry. Ali ne sada, upozorila je samu sebe. Toby je pošao za njom u kuću noseći dvije velike kartonske kutije. Nosio ih je bez naprezanja, ali Pat je znala da su teške. Uvela ga je u biblioteku i pokazala prazno mjesto uz kutije iz podruma. Sva sreća što je nagonski odstranila očevo ime s naljepnica. Međutim, Toby jedva da je i pogledao kutije. - Moram požuriti, gospođice Travmore. U ovoj kutiji su isječci iz novina, foto albumi i slično - pokazao je. - U drugoj su pisma birača i privatna pisma iz kojih možete vidjeti kako Abby pomaže ljudima. Ima i amaterskih filmova, uglavnom snimljenih u vrijeme kad je bio živ njezin muž. Uobičajene snimke, pretpostavljam. Bit će mi drago da vam ih u bilo koje vrijeme prikazem i objasnim tko je na njima i kad su snimljene. - Kad sve složim, javit ću vam. Hvala, Toby. Sigurna sam da ćete mi biti od velike pomoći u tom projektu. Možda ćemo nas dvoje snimiti nešto čime će senatorica biti vrlo zadovoljna. -Ako ne bude, to će nam svakako dati na znanje - Tobvjevo mesnato lice razvuče se u vedri osmijeh. - Laku noć, gospođice Traymore. - Zašto me ne biste zvali Pat? Uostalom, senatoricu zovete Abby. - Samo je ja smijem tako zvati. Inače mrzi tu skraćenicu. Ali tko zna? Možda će se pružiti prilika da i vama spasim život, nitrprmtb npnldiiraitp -Riiblcniii Kad je otišao, ostala je stajati navratima, duboko zamišljena. Morat će naučiti da ne pokazuje osjećaje kad netko spomene Deana Adamsa. Srećom po nju, Toby je o njemu počeo govoriti tek kad je mrak u autu već pružao dobru zaštitu. U sjeni kuće točno preko puta, još je netko gledao kako se Tobvjev auto udaljava. Ljutito i znatiželjno motrio je Pat dok je stajala na vratima. Ruke je gurnuo u džepove svoga, za ovo doba odviše laganoga kaputa. Bijele pamučne hlače, bijele čarape i isto takve cipele gumenih džonova jedva su se razlikovale od snijega, lopatom nabacana uza zid kuće. Kad je stisnuo šake, na koščatim zglobovima iskočile su žile, a
mišići na rukama su se zgrčili. Bio je visok i mršav, držanje mu je bilo ukočeno i napeto, a imao je običaj da neprirodno zabacuje glavu. Srebrnosijeda kosa počešljana prema naprijed, tako da mu je padala na čelo, doimala se neskladno nad čudno glatkim licem. Došla je! Prošle ju je večeri gledao dok je istovarivala kola. Unatoč njegovim upozorenjima, pripremala se snimiti emisiju. Ono je bio senatoričin auto, a u kutijama je vjerojatno građa o njoj. A.ona će se nastaniti u toj kući. Odjednom se probudilo sjećanje na ono davno jutro: Čovjek je ležao na leđima, zgrčen između stolića za kavu i sofe, ženine oči su beživotno zurile, a kosa djevojčice bila je slijepljena od krvi... Još dugo nakon što je Pat zatvorila vrata, nepomično je stajao, kao da se ne može otrgnuti od toga mjesta. Pat je u kuhinji upravo pekla odrezak kad je zazvonio telefon. Nije očekivala poziv, ali... Nasmiješila se i brzo podigla slušalicu. - Halo! Šapat: -Patricia Trapere? 42 - Da. Tko je tamo? - upitala je, iako je poznavala taj slatkasti šapat. - Jesi li dobila moje pismo? Pokušala je govoriti mirno i ljubazno. - Ne znam zašto ste uznemireni. Recite mi nešto o tome. - Zaboravi emisiju o senatorici, gospođice Travmore. Ne bih te želio kazniti. Ne prisiljavaj me na to. Ali sjeti se da je Gospodin rekao: "Tko učini nažao nekome od ovih malenih, bolje da sveže mlinski kamen oko vrata i potone u dubinu morsku." Veza se prekinula.
Uvjeravala je samu sebe da je to naprosto poziv prolupale osobe i ništa drugo - čudaka koji je vjerojatno smatrao da je ženi mjesto u kuhinji, a ne u vladi. Sjetila se tipa iz New Yorka koji je običavao šetati Petom avenijom noseći transparent s biblijskim citatom o dužnosti žene da bude poslušna mužu. Bio je bezazlen, baš kao što je vjerojatno i ovaj na telefonu. Uvjeravala je sebe da u svemu tome nema ništa ozbiljnije.
Donijela je pladanj u biblioteku, pa je uz večeru sređivala građu o Abigail. Zadivijavao ju je svaki redak koji je pročitala. Abigail je Jannings govorila istinu kad je izjavila da se vjenčala sa svojim poslom, Njezini Inim faisfa ™ njezina obitelj, pomisli Pat. Premda je ujutro u studiju imala dogovoren sastanak s Pelhamom, spavati je otišla tek u ponoć. Glavna je spavaća soba u kući bila povezana s prostorijom za presvlačenje i kupaonicom. Nije bilo teško razmjestiti chippendale namještaj, obložen tankim drvetom, jer je bio kupljen upravo za ovu kuću. Komoda je točno pristajala između ugrađenih ormara, toaletni stolić s ogledalom u udubinu u zidu, a krevet s bogato izrezbarenom prednjom stranom uz dugi zid nasuprot prozoru, Veronica je poslala novi ležaj s opnpu pa je na krevetu bilo vrlo udobno spavati. Ali bol u nozi ju je podsjećala lil
1 1 1 -1 •_ V, •' ,.,_. obično, pa nije mogla zaspati, premda je bila umorna. Dok se nemirno prevrtala po krevetu, rekla je samoj sebi da mora misliti na nešto lijepo. A onda se u mraku pomalo gorko nasmiješila. Mislit će na Sama. Uredi i studio televizijske mrežePotomacbili su blizu trga Farragut. Dok je ulazila, Pat se sjetila što joj je rekao direktor odsjeka za vijesti u Bostonu: - Trebali biste bez dvoumljenja prihvatiti taj posao, Pat. Prilika da radite za Luthera Pelhama pruža se samo jedanput u životu. Dobro je prodrmao cijelu televiziju kad je ostavio CBS i prešao u Potomac. Kad je u Bostonu s Lutherom otišla na objed, začudila se otvorenu zurenju gostiju u restoranu. Već se navikla da je u Bostonu svi prepoznaju, pa čak i dolaze do njezina stola po autograme, ali znatiželjni pogledi prikovani za Luthera Pelhama bili su nešto sasvim drugo. - Možete li ikamo otići, a da ne budete u središtu pozornosti? - upitala ga je. - Ne baš na mnogo mjesta i drago mi je što to mogu reći. Ali vidjet ćete i sami. Za šest mjeseci ljudi će na ulici zuriti u vas, a polovica mladih žena u Americi imitirat će taj vaš hrapavi glas. Pretjerivao je, no njegove su joj riječi laskale. Kad mu se drugi put obratila s "gospodine Pelham", rekao je: - Pat, sad ste i vi član ekipe. Imam i ime, a ne samo prezime. Luther Pelham bio je vrlo šarmantna osoba, no tom prilikom joj je nudio posao, a sada je postao njezin šef. Kad su je najavili, Luther ju je došao pozdraviti na recepciju. Držanje mu je bilo pretjerano srdačno, a u poznatomu pravilno moduliranu glasu osjećao se prizvuk prisnosti: - Sjajno je što ste nam je pridružili, Pat. Hajde da se upoznate s klapom. Proveo ju je po redakciji vijesti i sa svima je upoznao. U očima novih kolega zapazila je znatiželju i mjerkanje, 46 skrivene iza ljubaznih fraza. Mogla je pretpostaviti o čemu razmišljaju. Hoće li moći držati korak s njima? No njezini su prvi dojmovi bili povoljni. Potomac se brzo razvijao u jedan od najvećih televizijskih centara u zemlji, a uredništvo vijesti brujalo je od zaposlenosti. Mlada žena sjedila je za stolom i govorila glavne naslove koji su se emitirali svaki sat, stručnjak za vojna pitanja tipkao je svoj četrnaestodnevni izvještaj, a izvjestitelji su sređivali novopristigle vijesti. Dobro je znala da je izvanjska mirnoća nužna za reportere, jer svi su oni živjeli u stalnoj potisnutoj napetosti, neprestano na oprezu, čekajući da se nešto dogodi, a opet u strahu da će nekako zabrljati upravo onu najvažniju vijest. Luther se složio da Pat piše kod kuće i tamo sređuje materijale sve dok ne budu spremni za snimanje. Pokazao joj je kabinu koja je bila namijenjena njoj, a onda ju je uveo u svoj ured, veliku prostoriju obloženu hrastovinom, na samomu uglu zgrade. - Raskomotite se, Pat - ponudio je. - Moram nekoga nazvati. Dok je telefonirao, imala ea je prilike pobliže pogledati. Bio je vrlo markantan i zgodan. Gusta, pažljivo podšišana kosa, boje siva kamena, bik je u opreci s njegovim mladolikim tenom i ispitivačkim tamnim očima. Znala je da je nedavno proslavio šezdeseti rođendan. Sve su novine opisale proslavu što ju je njegova žena priredila na imanju u Chevy Chaseu. Zbog savinuta nosa i dugih prstiju koji su živčano bubnjali po ploči stola podsjetio ju je na orla. Spustio je slušalicu. - Jesam li dobio povoljnu ocjenu? - upitao je, vedro je pogledavši.
- A k tome i pohvalnicu - odgovorila je, Pitala se zašto je uvijek opuštena u situacijama koje zahtijevaju proresionalnu vještinu, a tako cesto ukočena za privatnih razgo- To mi je drago čuti. Da me niste odmjerili, zabrinuo bih se. Čestitam. Jučer ste ostavili vrlo povoljan dojam na Abigail. Poslije uvodnih ljubaznosti odmah je prešao na razgovor o poslu, što joj se svidjelo pa nije htjela gubiti vrijeme na okolišanja. -1 ona na mene. Ana koga i ne bi ostavila dojam? -Onda je dodala značajnim tonom: - Iako sam je vidjela samo nakratko. Pelham mahnu rukom kao da želi odagnati neugodnu činjenicu. - Znam. Znam. Teško je Abigail zateći slobodnu. Zato sam im i rekao da vam daju njezine privatne spise. Ne očekujte veliku suradnju od te dame, jer je nećete ni dobiti. Predvidio sam da se emisija prikaže dvadeset sedmoga. - Dvadeset sedmoga? Zar dvadeset sedmoga prosinca? - Pat je podigla glas. - Sljedeće srijede! To znači da snimanje, montaža i sinhronizacija moraju biti gotovi za tjedan dana! - Upravo tako - potvrdi Pelham. -A vi to možete učiniti. - Ali čemu žurba? Zavalio se u naslonjač, prekrižio noge i nasmiješio se značajnim osmijehom čovjeka koji donosi vrlo važne vijesti. - Zato što to neće biti obična dokumentarna emisija. Pat Travmore, pruža vam se prilika da okrunite kraljicu. Sjetila se Samovih riječi. -Potpredsjednica? - Potpredsjednica - potvrdio je - i drago mi je da ste u tijeku događaja. Onaj trostruki bajpas koji mu je prošle godine ugrađen baš ne pomaže. Moji špijuni u bolnici javljaju da mu je srce ozbiljno oštećeno, pa će, ako želi preživjeti, morati promijeniti način života, što znači da je gotovo sigurno da će u najskorije vrijeme dati ostavku. Da bi zadovoljio sve struje u stranci, predsjednik će zapovjediti da Tajna služba provjeri tri ili četiri ozbiljna kandidata, ali upućeni se klade na Abigail. Ona ima najbolje izglede. Prikazivanjem 48 emisije želimo navesti milijune Amerikanaca da predsjedniku pošalju brzojave u kojima se izjašnjavaju za Abigail. Eto što emisija mora postići. A pomislite samo što biste vi mogli postići snimivši je. Sam je rekao da postoji mogućnost da se potpredsjednik povuče, a da se Abigail kandidira za njegovo mjesto. Luther Pelham je očito smatrao da će se to vrlo vjerojatno dogoditi. San je svake novinarke da u pravo vrijeme bude na pravome mjestu, tamo gdje se upravo događa nešto što znači veliku novost. -Ako se pročuje da je potpredsjednik teško bolestan... -1 te kako će se pročuti - reče Luther. - Večeras ću to objaviti u vijestima, a dodat ću kako se govorka da predsjednik razmišlja o ženskom zamjeniku. - Onda bi emisija o Abigail Jennings idućega tjedna mogla biti među najgledanijima. Prosječni glasači ne znaju mnogo o senatorici, pa će svi htjeti doznati što više o njoj. - Točno. Sada razumijete zašto je potrebno da se emisija što prije snimi i bude što zanimljivija. - Senatorica... Ako snimimo beskrvnu reportažu kakvu ona, čini se, hoće, nećete dobiti ni četrnaest brzojava, a kamoli milijune. Prije nego što sam predala sinopsis za emisiju, anketirala sam mnogo ljudi želeći doznati Sto misle O njoj. -i? - Stariji je uspoređuju s Margaret Chase Smith. Nazvali su je dopadljivom, smjelom, inteligentnom... - Pa Što tu ne valja? - Nitko od njih nije smatrao da mu je bliska kao ljudsko biće. Zamjeraju joj da se drži hladno i službeno. -Nastavite. - Mladi sve to drukčije gledaju. Kad sam im rekla da je senatorica bila miss države New York, smatrali su da je to sjajno i htjeli su doznati više. Sjetite se da će Abigail Jennings, ako je izaberu za potpredsjednicu, biti druga najvažnija osoba u zemlji. Mnogi koji znaju da je sa sjeveroistoka, zamjeraju joj što o tome nikada ne govori. Mislim da griješi. A mi ćemo još više naglasiti tu grešku ako izostavimo prvih dvadeset godina njezina života. - Nikada vam neće dopustiti da spomenete Apple Junc-tion - reče Luther kao da upozorava na nepobitnu činjenicu. - Zato ne gubimo vrijeme. Rekla mi je da su je ondje htjeli linčovati kad se odrekla titule miss
države New York. - Luthere, ona griješi. Zar doista mislite da je danas više ikoga briga što Abigail nije otišla u Atlantic City na izbor miss Amerike? Kladila bih se da se tamo svaka odrasla osoba sada hvali da ju je poznavala kad je... itd. A što se tiče odbijanja titule, pogledajmo to realno. Kome ne bi bio simpatičan odgovor da je bilo vrlo zabavno sudjelovati na natjecanju, ali je shvatila da joj je mrska pomisao da se šeće u kupaćem kostimu, a ljudi je prosuđuju kao komad govedine? Izbori miss su danas izašli iz mode. Pripisat ćemo joj kao zaslugu što je to shvatila prije svih drugih. Luther je bubnjao prstima po stolu. Svi instinkti govorili su mu da Pat ima pravo, ali Abigail je odlučno odbila govoriti o tome. Sto bi se dogodilo kad bi je i uspjeli nagovoriti da priča o ranoj mladosti, a ispalo bi da je to promašaj? Luther je čvrsto odlučio da će upravo on biti sila koja će Abigail podići na potpredsjednički položaj. Naravno, šefovi stranke će zahtijevati da Abigail obeća kako se neće kandidirati za najviše mjesto, ali k vragu, takva obećanja se i daju da bi se prekršila. On će se potruditi da je održi u središtu pozornosti sve dok ne bude sjedila u Ovalnu uredu, a onda će sve dugovati njemu. Iznenada je postao svjestan da ga Pat Travmore smireno gleda. Njegovi su se namještenici uglavnom silno uzrujavali 50 za vrijeme prvoga razgovora o emisiji, nasamo u njegovu uredu. Činjenica da se doimala posve opuštenom u isto vrijeme mu je imponirala i ljutila ga. Za ova dva tjedna otkad joj je ponudio posao, često je samoga sebe zaticao kako misli na nju. Bila je pametna, postavljala je precizna pitanja o ugovoru, a i prokleto privlačna na nesvakidašnji, otmjeni način. Bila je kao stvorena da vodi intervjue, jer oči i hrapav glas činili su je simpatičnom, čak i nekako naivnom, pa se lako uspostavljalo ozračje "recite mi sve". A prigušena senzualnost kojom je zračila bila je posebno primamljiva. - Opišite mi u glavnim crtama kako ste zamislili prikazati njezin privatni život - zatražio je. - Najprije Apple Junction - odvrati Pat smjesta. - Želim otići tamo da vidim što sve mogu doznati. Možda ću ubaciti nekoliko kadrova grada i kuće u kojoj je živjela. Koristit će nam što joj je majka radila u jednoj obitelji kao domaćica i što je Abigail dobila stipendiju za koledž. To je američld san, samo ga prvi put primjenjujemo na vodećega političara koji je k tome ženskoga roda, Iz torbice je izvadila bilježnicu, otvorila je i nastavila: - Svakako ćemo naglasiti rane godine kad je bila udana za Willarda Jenningsa. Još nisam pogledala filmove, ali čini se da ćemo naći dovoljno podataka o njihovu javnomu i privatnomu životu. Luther je potvrdio glavom. - Usput, vjerojatno ćete na podosta mjesta u tim filmovima vidjeti Jacka Kennedvja. On i VVillard Jennings bili su bliski prijatelji, naravno, u vrijeme kad je Jack još bio senator. Willard i Abigail pripadali su društvu koje se oko njega okupljalo u "godinama prije Čamelota", kako su nazvali to razdoblje, Ljudi ne znaju za tu činjenicu o senatorici. U emisiju ubacite SV6 inSGrte na KOjima je itko iz obitelji Kennedy, Jeste li znali da je upravo Jack pratio Abigail na sprovodu njezina muza? Pat je nekoliko riječi zapisala u bilježnicu. - Je li senator Jennings imao obitelj? - upitala je. - Mislim da nije. O tome nije bilo podataka. - Luther nestrpljivo posegne za tabakerom na stolu. - Stalno se pokušavam odviknuti od ove travurine. - Zapalio je cigaretu i na trenutak se doimao nekako opuštenije. Ne mogu pre-žaliti što tada nisam skoknuo u VVashington. Mislio sam da se ono najvažnije uglavnom zbiva u New Yorku. Nisam loše postupio, ali to su bile sjajne vašingtonske godine. Baš je neobično kako je mnogo tih mladih ljudi umrlo nasilnom smrću. Braća Kennedv. Willard u avionskoj nesreći. Dean Adams je počinio samoubojstvo... Čuli ste za to? - Za Deana Adamsa? - Nastojala je rečenicu izgovoriti upitnim tonom. - Ubio je svoju ženu - objasni Luther - a onda i sebe. Umalo je ubio i dijete. Mala je kasnije ipak umrla. Možda je tako i bolje. Sigurno je došlo do oštećenja mozga. On je bio kongresmen iz Wisconsina. Nitko nije znao razlog. Pretpostavljam da je naprosto skrenuo umom. Ako naiđete na snimke njega ili njegove žene, izbacite ih. Ne treba nikoga podsjećati na to. Pat se nadala da joj se na licu ne vidi koliko je uznemirena. Prisilila se da govori službenim tonom. Senatorica Jennings jedna je od zaslužnih za prihvaćanje zakona koji osuđuje kidnapiranje vlastite djece rastavljenih roditelja. U njezinim fasciklima ima sjajnih pisama. Mislim da bi bilo dobro kad bih potražila neke obitelji koje je pomirila i najbolji par bih prikazala u emisiji. To će biti protuteža senatorici Lawrence i njezinoj unučadi. Luther kimne. - Odlično. Dajte mi pisma. Zadužit ću nekoga da obiđe te ljude. Usput, u vašem sinopsisu nije bilo ničega o slučaju Eleanor Brovm. Svakako želim da i to unesete. Znate da je i ona iz Apple
Junctiona. Tamošnja 52 direktorica škole zamolila je Abigail da je zaposli, nakon što je Eleanor uhvaćena kako krade u dućanu. - Instinkt mi govori da u to ne ulazim - reče Pat. - Razmislite. Senatorica je bivšoj optuženici omogućila novi početak. To je u redu. Ali onda je Eleanor Brown optužena za krađu sedamdeset i pet tisuća dolara iz fonda kampanje. Zaklela se da je nedužna. U biti, osudilo ju je senatoričino svjedočenje. Jeste li vidjeli slike te djevojke? Kad je zbog pronevjere otišla u zatvor, bile su joj dvadeset i tri godine, ali činilo se da joj je šesnaest. Ljudi spontano osjećaju sažaljenje za gubitnike, a cilj je ovoga programa da svi zavole Abigail Jennings. U slučaju Eleanor Brown, ona se pojavljuje u negativnu svjetlu. - Taj slučaj samo pokazuje da neki političari ne zataškavaju mućke svoga osoblja. A ako Abigail želite prikazati u što boljemu svjetlu, naglasite činjenicu da je baš zahvaljujući njoj djevojka prošla mnogo bolje nego itko za koga znam, a ukrao je toliku svotu. Ne trošite sažaljenje na Elea-nor Brown, U zatvoru je hinila živčani slom pa je premještena u duševnu bolnicu, odakle je upućena na ambulantno liječenje, ali je odmaglila. To je hladnokrvna mačka. Što još? - Još večeras bih htjela otići u Apple Junction. Ako tamo pronađem nešto vrijedno, nazvat ću vas, pa ćemo skupiti ekiDU, Poslije toga voljela bih sa senatoricom provesti dan u njezinu uredu kako bih isplanirala dijelove emisije, a za dan-dva bih je tamo i snimila. Luther ustane, što je značilo da je razgovor završen. -U redu. Odletite u... kako se zove to mjesto? ... Apple Junetion. čvorište jabuke. Kakvo glupo ime! Pazite da snimci dobro uspiju, Ali nemojte to ondje razglasiti. Ne dopustite da tamošnji žitelji zabiju sebi u glavu da će se pojaviti na televiziji, koga časa kad pomisle da će biti u emisiji, istrest •• v. , . . . v , / 'YV i' 11 J, se obuku. - Napravio je zabrinutu grimasu i rekao kroz nos, oponašajući stanovnika toga gradića: - "Mvrtle, dodaj mi benzin za upaljač. Na kaputu mi je mrlja od umaka." - Sigurna sam da ću tamo pronaći i neke pametne ljude. - Pat se prisilila na blagi smiješak, kako njezine riječi ne bi zvučale odviše cinično. Dok je odlazila, Luther je gledao za njom. Bila je odjevena u sivi kostim od tvida, očito unikat, kožne čizme iste boje, s malim, zlatnim znakom Guccija, a preko ruke je nosila kišni kaput. Novac. Obitelj Patricije Travmore je imala novaca. To se jasno vidjelo. Luther se sa žaljenjem sjetio djetinjstva što ga je proveo na siromašnoj farmi u Nebraski. Sve do svoje desete godine u kući nisu imali vodovod. Nitko nije bolje od njega razumio zašto Abigail ne želi govoriti o ranim godinama. Je li dobro postupio kad je djevojci dao posve odriješene ruke? Abigail će se ljutiti, ali vjerojatno bi se još više ljutila kad bi otkrila da joj nisu rekli za ovo putovanje. Luther pritisne dugme na unutrašnjem telefonu. - Dajte mi ured senatorice Jennings. - Oklijevao je. - Ne, čekajte. Ne trebate se truditi. Spustio je slušalicu i slegnuo ramenima. Zašto stvarati neprilike? 54 6. Na izlazu iz Pelhamova ureda Pat je osjetila da je članovi uredništva vijesti postrance pogledavaju. Žustro je koračala, a na lice je navukla poluosmijeh. Pelham se držao vrlo ljubazno, riskirao je senatoričin bijes, dopustivši joj da ode u Apple Junction, a k tome je izrazio potpuno povjerenje u njezinu sposobnost da u iznimno kratkomu roku završi emisiju. Pa stoje onda sa mnom? pitala se.. Morala bih biti oduševljena. Vani je bilo vedro i hladno. Snijeg na ulicama bio je očišćen, pa je odlučila otići kući pješice. Put nije bio baš kratak, ali bilo joj je potrebno protegnuti noge. Zašto ne bi sama sebi priznala, pomislila je, da ju je pogodilo kad je Pelham maločas govorio o DeanuAdamsu, a jučer i Tobyjeve riječi. Bilo je neugodno što su se svi povlačili čim bi čuli Adamsovo ime i što nitko nije htio priznati da ga je poznavao. A što je Luther rekao o njoj? Ah, da - mislio je da je dijete umrlo i da je tako bolje, jer je udarac vjerojatno oštetio mozak. Mozak mi nije ošttćm, pomisli Pat pokušavajući izbjeći da je kotači automobila poprskaju prljavom bljuzgavicom. Ali nešto u meni jest. Noga je ono najmanje. Mrzim oca zbog onoga što je učinio! Ubio je moju majku, a pokušao je ubiti i mene! Došla je ovamo uvjerena da želi otkriti što ga je dovelo do sloma i ništa više, ali sad je shvatila još nešto. Morala se sučeliti s bijesom sto ga je sve ove godine
potiskivala, Kući je stigla u četvrt do jedan. Činilo joj se da unutrašnjost postaje sve udobnija. Starinski mramorni stol i ser&ji sag u predvorju prikrivali su izblijedjelu boju na zidovima. Police u kuhinji oživjele su jer ih je ispunila posuđem, a ovalni stol od kovana željeza i kuhinjske stolice iste boje točno su pristajale između prozora pa je bilo manje vidljivo da su pločice mjestimično oštećene. Na brzinu je napravila sendvič i skuhala čaj, a u međuvremenu je telefonski rezervirala kartu za zrakoplov. Rekli su joj da pričeka, pa je punih sedam minuta držala slušalicu iz koje je dopirala vrlo loše izabrana muzika, a onda se napokon javila službenica. Rezervirala je kartu za zrakoplov koji je u četiri sata i četrdeset minuta letio u Albanv i sredila sve oko iznajmljivanja automobila. Odlučila je nekoliko slobodnih sati prije leta provesti pregledavajući očeve stvari. Polako je otvorila prvu kutiju i zagledala se u prasnu fotografiju koja je prikazivala visokoga, nasmijana čovjeka s djevojčicom na ramenu. Oči djevojčice raširile su se od oduševljenja, a poluotvorena usta razvukla su se u osmijeh. Dlanove je okrenula jedan prema drugomu, kao da je upravo pljesnula. I čovjek i ona imali su kupaće gaćice, a bili su na obali. Iza njih se upravo rasprsnuo val. Po izduženim sjenama na pijesku vidjelo se da je kasno poslijepodne. Tatina djevojčica, pomisli Pat gorko. Viđala je djecu na ramenima očeva kako im se čvrsto drže za vrat, pa čak zabijaju prste u kosu, jer je strah od pada uvijek jak. Ali bilo je jasno da dijete na ovoj slici, djevojčica kakva je Pat bila prije mnogo godina, vjeruje čovjeku koji je drži, zna da neće dopustiti da ona padne. Stavila je sliku na pod i nastavila prazniti kutiju. Kad je završila, sag je bio prekriven osobnim predmetima iz ureda kongresmena Deana Adamsa. Podigla je profesionalno snimljeni portret svoje majke za klavirom i pomislila: Bila je prava ljepotica, ali ja sam više nalik 56 na njega. Pronašla je i kolaž spojenih fotografija koje su je prikazivale kao dojenče i kao balavicu, a sigurno su visile na zidu ureda, zatim popis sastanaka u podsjetniku uvezanomu u tamnozelenu kožu s očevim inicijalima u zlatu, srebrni pribor za pisanje, sad posve potamnio, uokvirenu diplomu Sveučilišta u Wisconsinu, gdje je s najvišom ocjenom diplomirao engleski jezik, diplomu pravnika sa Sveučilišta u Michiganu, pohvalu Biskupske konferencije za velikodušni i predani rad na problemima manjina i plaketu s proglašenja najzaslužnijega čovjeka godine u Rotary Clubu u Madisonu, država VVisconsin. Volio je morske krajolike. Pronašla je nekoliko izvanrednih starih slika brodova koji su se valjali preko uzburkanih valova. Otvorila je podsjetnik za sastanke. Volio je črčkati. Gotovo na svakoj stranici bile su spirale i geometrijske figure. Dakle od njega sam naslijedila tu naviku, pomisli Pat. Pogled joj se stalno vraćao na još jednu sliku na kojoj je bila s ocem. Doimala se veslom i sretnom, a otac ju je gledao s takvom ljubavi i tako ju je sigurno držao za ruku! V Čaroliju je razbila zvonjava telefona. Brzo je ustala, začuđeno uvidjevši da je već prilično kasno, te da će sve to morati ostaviti jer je trebalo spakirati torbu. -Pat Bio je to Sam. - Zdravo - rekla je i ugrizla se za usnu. - Pat, žurim, kao i obično. Za pet minuta moram na sastanak odbora. U petak navečer će u Bijeloj kući prirediti svečanu večeru u čast novoga kanadskoga premijera, Bi li htjela poći sa mnom? Morat ću javiti tvoje ime u Bijelu kuću. - Bijela kuća! Pa to je sjajno! Voljela bih ići! - Brzo je fffivfiriti cmirpnim ll - Pat, nešto se dogodilo? - upita Sam zabrinuto. - Kao da si uznemirena. Valjda ne plačeš? Napokon joj je pošlo za rukom da se smiri i odgovori uobičajenim glasom: - Oh, ne. Nije ništa. Mislim da sam se samo prehladila. 58 7. U zračnoj luci u Albanyju Pat je preuzela iznajmljeni auto, a onda je zajedno s prodavačemHertza proučila
mapu za ceste i ustanovila koji je najbolji put do Apple Junctiona udaljenoga dvadeset i sedam milja. - Morate požuriti, gospođice - upozori je prodavač. -Navodno će pasti tridesetak centimetara snijega. - Možete li mi reći gdje je najbolje odsjesti? -Ako želite biti u samomu gradiću, odsjednite u motelu Jabuka. - Glupo se nasmiješio. - Ali nema raskoši kao u Velikoj Jabuci. Ne morate nazvati radi rezervacije. Pat uzme ključ automobila i torbu. Premda njegove obavijesti baš nisu obećavale, ipak mu je zahvalila. Padale su prve pahulje snijega kad je skrenula na prilaz do sumorne zgrade s titravim natpisom Motel Jabuka. Kao što je prodavač i pretpostavio, bio je upaljen i znak Prazne sok. U malomu, prenatrpanomu uredu našla je recepcionara kojemu je moglo biti više od sedamdeset godina. Činilo se da će mu naočale s okvirom od žice svakoga časa skliznuti s nosa. U obraze su mu se urezale duboke bore, a čuperci sivobijele kose stršali su na sve strane. Kad je Pat gurnula vrata i ušla, njegove vlažne, blijede oči iznenađeno zasjaše. - Imate li jednokrevetnu sobu za jedno ili dva noćenja? -upitala je. Kad se nasmiješio, ukazalo se istrošeno umjetno zubalo, požutjelo od duhana. - Za koliko god noćenja želite, gospođice. Možete dobiti jednokrevetnu, dvokrevetnu, pa čak i predsjednički apartman. - Svoje riječi popratio je smijehom sličnim njakanju magarca. Pat se uljudno nasmiješi i uze prijavnicu. Namjerno nije ispunila rubriku: ADRESA NA POSLU. Htjela je, koliko god je moguće, neometano istraživati, prije nego se pročuje zbog čega je ovdje. Recepcionar je zurio u prijavnicu, ali znatiželja mu nije bila zadovoljena. - Stavit ću vas u prvu sobu, pa ćete biti blizu recepcije ako doista padne dubok snijeg - rekao je. -Imamo i neku vrstu blagovaonice. Pokazao je tri stolića kraj stražnjega zida. - Dan uvijek počnite tako da popijete sok i kavu i pojedete toast. - Ispitljivo ju je gledao. - Sto vas donosi ovamo? - Posao - odgovori ona, a onda brzo doda: - Nisam još večerala. Samo ću u sobi ostaviti torbu, a onda mi možete reći gdje ću naći restoran. Stisnuo je oči i bacio pogled na zidni sat. - Bolje da požurite. Kod ulične svjetiljke se zatvara u devet, a sad je blizu osam. Krenite niz prilaz, skrenite lijevo, vozite dva bloka, a onda opet lijevo, na autocestu. Restoran je desno. Ne možete promašiti. Evo vašega ključa - zavirio je u prijavnicu i završio rečenicu gospođice Travmore. Ja sam Travis Blodgett i vlasnik sam motela. - U tonu su mu se izmiješali ponos i isprika. Pomalo šištavi dah upućivao je na emfizem pluća. Osim kina sa slabo osvijetljenim ulazom, u dva bloka koja su činila poslovnu četvrt Apple Junctiona, radio je još samo restoran Kod ulične svjetiljke. Zamašćeni, rukom ispisani jelovnik, zalijepljen na ulazna vrata, oglašavao je specijalitet dana - kobasice i crveno 60 zelje za tri dolara devedeset i pet centi. Od ulaza se prostirao izblijedjeli linoleum. Dvanaestak stolova bilo je prekriveno kariranim stolnjacima, a na njima su ležali neizglačani ubrusi, vjerojatno skrivajući mrlje koje su ostavili prijašnji gosti, pretpostavljala je Pat. Postariji par žvakao je tamno meso s prepunjenih tanjura. Ipak, morala je priznati da zamamno miriše i odjednom je osjetila veliku glad. Jedina konobarica bila je žena od pedesetak godina. Pod prilično čistom pregačom, debeli narančasti pulover i bezlične radne hlače nemilosrdno su otkrivali kobasičaste naslage sala, ali osmijeh joj je bio brz i uljudan. - Sami ste? -Da. Konobarica se u nedoumici osvrnula, a onda je odvela Pat do stola kraj prozora. - Ovdje imate dobar pogled. Pat je osjetila da su joj se usne trznule. Pogledi Iznajmljena kola na prljavoj ulici! Ali odmah se posramila. Upravo takvu reakciju očekivala bi od Luthera Pelhama. - Želite li piće? Imamo pivo i vino. Morala bih preuzeti narudžbu, jer je već kasno. Pat je naručila vino i zatražila jelovnik. - Oh, ne gnjavite se s jelovnikom - upozori je konobarica. - Kušajte kobasice, Zaista $u dobre. Pat je pogledom zaokružila po prostoriji. To je očito bilo isto ono što je jeo postariji par. -Ako mi date otprilike polovicu... Konobarica se nasmiješila i pokazala velike pravilne bijele zube.
- Oh, svakako. - Spustila je glas. - Uvijek im dajem da se najedu, Samo jedanput na tjedan mogu si priuštiti da iedu vani, Da im uvijek donosim obilan obrok, Donijela je njujorško crveno vino u vrču, ali bilo je dobro. Nekoliko minuta kasnije izašla je iz kuhinje noseći pladanj hrane koja se pušila i košaricu domaćeg dvopeka. Gospode, da tako jedem svake večeri bila bih debela kao slon, pomisli Pat, ali osjetila je kako joj se raspoloženje popravlja. Kad je završila, konobarica je odnijela pladanj i donijela posudu za kavu. - Stalno vas gledam - izjavi ona. - Poznajem li vas? Jesam li vas vidjela na televiziji? Pat kimne. Eto kako je završilo moje njuškanje inkognito, pomisli ona. - Pa naravno - nastavi konobarica. - Vi ste Pat Travmore. Vidjela sam vas na televiziji kad sam posjetila rođaka u Bostonu. Znam zašto ste ovdje! Snimate emisiju o Abby Foster... mislim o senatorici Jennings. - Poznavali ste je? - upita Pat brzo. - Poznavala? Rekla bih da jesam. Da popijem kavu s vama? - Bilo je to tek retoričko pitanje. Teško se spustila na stolicu nasuprot Pat i posegnula za praznom šalicom na susjednu stolu. - Moj muž kuha, a može i zatvoriti. Večeras nije bilo navale, ali ipak me bole noge. Stalno stojim... Pat promrmlja nešto uljudno i sućutno. - Abigail Jennings, ha? A-bi-gail Jennings - zamišljeno će konobarica. - U emisiji ćete prikazati i ljude iz Apple Junctiona? - Nisam sigurna - odvrati Pat iskreno. - Jeste li dobro poznavali senatoricu? - Ne baš dobro. Išle smo u isti razred, ali Abby je uvijek bila tako tiha, nikad niste znali što misli. Djevojčice se obično povjeravaju jedna drugoj, imaju najbolje prijateljice i osnivaju klanove. Ali Abby nije bila takva. Ne sjećam se da je imala ijednu blisku prijateljicu. 62 - Što su ostale djevojčice mislile o njoj? - Pa, znate kako je. Kad je netko lijep kao Abby, ostala djeca su nekako zavidna. Svi smo osjećali kako smatra da je odviše dobra za nas, a to je baš nije učinilo omiljelom. Pat je porazmislila. - Jeste li i vi tako osjećali, gospođo...? - Stubbins, Ethel Stubbins. Mislim da jesam, na neki način, ali sam je i razumjela. Abby je samo čekala da odraste i zbriše odavde. Klub za diskusije bio je jedina slobodna aktivnost u školi u koju se uključila. Čak se nije ni oblačila kao mi. Dok su svi hodali uokolo u neurednim puloverima i jeftinim tenisicama, ona je u školu dolazila u uštirkanim bluzama i s visokim potpeticama. Majka joj je bila kuharica kod Saun-dersovih. Mislim da joj je to jako smetalo. - Mislila sam da joj je majka bila domaćica - reče Pat. -Kuharica - ponovi Ethel odlučno. - Ona i Abby imale su mali stan kraj kuhinje. Moja majka je svakoga tjedna odlazila čistiti Saundersovima, pa zato znam. Ipak, nije isto reći h vaiflje majka bila domaćica, a ne kuharica. Nije važno, pomisli Pat, Sto ima u bezazlenom senatoričinom pokušaju da podigne svoju majku za jedan stupanj na društvenoj ljestvici? Porazmislila je. Ponekad se osoba s kojom razgovarate odmah ukoči ako počnete bilježiti ili snimati razgovor. Odlučila je riskirati. - Pristajete li da ovo snimim na magnetofon? - upitala je. - Svakako. Da govorim glasnije? - Ne, dobro govorite, - Pat izvadi magnetofon i postavi ga na stol, između njih. - Pričajte o Abigail, onako kako je se sjećate. Rekli ste da joj je smetalo što joj je majka kuharica? - Mogla je zamisliti kako bi Sam reagirao na to pitanje. Smatrao bi da nepotrebno gura nos u tuđe stvari. Ethel se debelim laktovima nasloni na stol. - Smetalo? Mama mi je pričala kako je Abby zbog toga bila živčana. Ako je netko dolazio ulicom, običavala je stazom doći do stuba pred ulaznim vratima kao da je kuća njezina, a kad nitko ne bi gledao, otšuljala bi se na stražnji ulaz. Majka je vikala na nju, ali nije koristilo. - Ethel, već je devet. Pat podigne pogled. Kod stola je stajao zdepasti čovjek blijedih, smeđih očiju i odvezivao dugu bijelu pregaču. Ethel mu je sve objasnila i upoznala ga s Pat.
- Ovo je moj muž Ernie. Ernie je očito bio ushićen što može nešto pridodati intervjuu. - Ispričaj kako je gospođa Saunders uhvatila Abby kako ulazi na glavna vrata i pokazala joj gdje joj je mjesto -predložio je. - Sjećaš se kako ju je prisilila da se vrati na pločnik, dođe stazicom i ode okolo do stražnjih vrata? - Oh, da - odgovori Ethel - to je bilo gadno, zar ne? Mama je rekla da joj je bilo žao Abbv sve dok nije vidjela izraz njezina lica. Od toga vam se ledila krv, rekla je mama. Pat je pokušala zamisliti malu Abigail koja je prisiljena otići do ulaza za poslugu kako bi naučila "gdje joj je mjesto". Ponovno je imala osjećaj da gura nos u senatoričin privatni život. Više nije htjela postavljati pitanja o toj temi. Kad ju je Ernie ponudio vinom, odbila je i rekla: - Sigurno je Abby, to jest senatorica, bila vrlo dobra učenica kad je dobila stipendiju za Radcliffe. Je li bik najbolja U razredu? - Oh, bila je odlična u engleskom, povijesti i jezicima -odgovori Ethel - ali kao da je imala kokošji mozak za matematiku i prirodne znanosti. Jedva je dobivala prolazne ocjene, - Podsjeća me na mene - nasmiješi se Pat. - Porazgovarajmo malo i o izboru miss. Ethel se od srca nasmije. - Na izboru miss^Apple Juncti-ona bile su četiri finalistkinje. Jednu od njih upravo gledate. Vjerovali ili ne, tada sam bila vitka i vraški zgodna. Pat je počekala neizbježnu upadicu, a Ernie je nije razočarao: - Još si vraški zgodna, draga. - Abby je glatko pobijedila - nastavi Ethel - pa je otišla na izbor za miss države New Yorka. Svi su širom razjapili usta kad su doznali da je i ondje pobijedila. Znate kako je. Svakako, znali smo da je lijepa, ali nekako nam je stalno bila pred očima. Uh, što je cijeli grad bio uzbuđen! Ethel se smijuljila. - Moram reći da je, zahvaljujući Abby, tog ljeta uvijek bilo tema za ogovaranje. Ovdašnji veliki društveni događaj bila je večer folklornih plesova, u kolovozu. Svi bogati mladi ljudi koji su živjeli kilometrima unaokolo došli bi na ples. Naravno, od nas nitko nije išao. Ali te je godine ondje bila Abby Ester. Čula sam da je bila prekrasna u bijeloj haljini od markizeta obrubljenoj crnom chantillyčipkom. A pogodite tko joj je bio pratilac. Jeremy Saunders! UpraVO SČ blO Vratio kUĆi, nakon Što je diplomirao na Valeu. A bio je već gotovo zaručen s Evelyn Clinton! Abby i on čijelu su se noć držali za ruke, a dok su plesali stalno ju je ljubio. Sutradan je cijeli grad brujao. Mama je rekla da je gospođa Saunders sigurno od bijesa pljuvala čavle - ta sin joj se zaco-pao u kuharičinu kćer. A onda Ethel je slegnula ramenima - naprosto su raskinuli. Abby se odrekla titule miss države New York i otišla na koledž. Rekla je da je svjesna kako nikad ne bi postala miss Amerike jer ne zna pjevati, plesati ni glumiti u ulogama za koje je potreban dar, a nikako ne želi paradirati u Atlantic Cityju i vratiti se kao gubitnica. Mnogi SU skupljali priloge za garderobu koju je trebala nositi na izboru za miss Amerike. Bilo im je vrlo krivo. - Sjećaš se da je Toby zviznuo nekoliko tipova koji su rekli da je Abby razočarala ovdašnje ljude? podsjetio ju je Ernie. - Toby Gorgone? - upita Pat brzo. - Baš on - odvrati Ernie - Oduvijek je bio lud za Abby. Znate o čemu sve klinci razgovaraju u svlačionicama. Ako je itko pred Tobvjem rekao nešto bezobrazno o Abby, brzo je zažalio. - Sad radi za nju - reče Pat. - Bez šale? - Ernie odmahne glavom. - pozdravite ga. Pitajte ga gubi li još novac na konjskim utrkama. *** Pat se tek u jedanaest sati vratila u motel, a do tada se njezina soba već ohladila. Brzo je raspakirala torbu u sobi nije bilo ormara, nego samo kuka na vratima - svukla se, otuširala, počešljala, stavila uske jastuke jedan na drugi i sjela na krevet s bilježnicom u ruci. U nozi joj je kucalo kao i obično - tupa bol koja je počinjala u kuku i spuštala se do lista. Pogledala je što je večeras zapisala. Ethel je rekla da je gospođa Foster poslije one večeri na plesu otišla iz kuće Saundersovih i zaposlila se kao kuharica u okružnoj bolnici. Nitko nikada nije doznao je li dala otkaz ili je otpuštena. Ali sieurno joj je novi posao bio težak, Bila je debela. - Ako mislite da sam/0 krupna - rekla je Ethel - trebali ste vidjeti Francey Foster. Francey je odavno umrla, a poslije toga nitko više nije vidio Abigail. Zapravo, malo su je viđali i u godinama prije
majčine smrti, Pri spomenu Jeremyja Saundersa Ethel je postala vrlo rječita: -Abigail je sretna što se nije udala za njega. Uvijek je bio nitko i ništa. Sva sreća da mu je obitelj bila bogata, jer bi u suprotnom vjerojatno umro od gladi. Kažu da mu je otac sav novac vezao u trustove, čak je imenovao Evelvn za izvršitelja oporuke. Jeremv ga je jako razočarao. Uvijek se doimao kao diplomat ili engleski lord, a zapravo je bio nikogović. Ethel je nagovijestila da je Jeremv pijanac, ali predložila je da ga Pat nazove: - Vjerojatno bi volio društvo. Evelvn je uglavnom kod njihove udane kćeri u Westchesteru. Pat je ugasila svjetlo. Sutra će otići u posjet umirovljenoj ravnateljici škole, koja je zamolila Abigail da nađe posao za Eleanor Brown, a pokušat će ugovoriti i sastanak s Jeremvjem Saundersom. Noću je napadalo nekoliko centimetara snijega, ali ra-lice su ga već počistile, a dok je Pat popila kavu s vlasnikom motela Jabuka, ulice su bile i posute solju. Nije baš bilo veselo voziti Apple Junctionom. Gradić je bio iznimno neprivlačan i zapušten. Polovica je dućana bila zatvorena i u propadanju. Preko glavne je ulice bila obješena jtdna jtdina Žica 5 m^ <™ b(™nim žamljicama. U pokrajnjim ulicama kuće su bile zbijene, a žbuka je otpadala s fasada. Automobili parkirani na ulici bili su uglavnom staroga tipa. Činilo se da nema nijedne nove zgrade, stambene ili poslovne. Na ulicama je bilo malo ljudi i posvuda se osjećala praznina. Pitala se odlazi li većina mladih kad odrastu, kao što je učinila Abigail. Zar ih mogu kriviti? Ugledala je natpis: TJEDNIK APPLE JUNCT1ONA i nešto ju je ponukalo da zaustavi auto i uđe. Dvoje ljudi je radilo: mlađa žena, koja je, upravo primala oglas preko telefona i i čovjek šezdesetih godina, koji je stvarao veliku buku na zastarjelomu pisaćemu stroju. Pokazalo se da je on Edwin Shepherd, urednik i vlasnik novina, te da nema ništa protiv razgovora s Pat. Mogao je vrlo malo dodati onome što je već doznala o Abigail. Ipak, rado je otišao u arhiv da pronađe brojeve u kojima su bili članci o dva natjecanja, mjesnom i državnom, na kojima je Abigail pobijedila. U svom istraživanju Pat je već prije pronašla sliku Abigail s vrpcom i krunom miss države New Yorka, ali fotografija njezine cijele figure, s vrpcomMissAppk Junctiona, bila joj je nova i zbunjujuća. Abigail je stajala na pozornici na seoskomu sajmu, okružena s tri druge finalistkinje. Na glavi je imala krunu, očito izrađenu od papira. Tri druge djevojke smiješile su se zadovoljno i uzbuđeno (u zadnjoj je Pat prepoznala mladu Ethel Stubbins), ali Abigailin je osmijeh bio hladan, gotovo ciničan. Doimala se kao da joj tamo uopće nije mjesto. - Na jednoj je snimci i njezina mama - obavijesti je Shepherd i okrene stranicu. Pat dahne od zaprepaštenja. Je li moguće da je krhka, vitka Abigail, nježnih crta lica, dijete ove bezoblične, goja-zne žene? Ispod slike je stajao natpis: PONOSNA MAJKA POZDRAVLJA KRALJICU LJEPOTE IZ APPLE JUNCTIONA. - Zašto ove brojeve ne biste ponijeli sobom? - ponudi Edwin Shephard. - Imam još primjeraka. Samo se sjetite da nas spomenete, ako išta od toga koristite u emisiji. Pat je uvidjela da bi bilo neuljudno odbiti ponudu, Mo bih mogla upotrijebiti ovu sliku! pomislila je, ali je zahvalila uredniku i brzo izašla. Pola kilometra niz glavnu ulicu gradić se posve mijenjao. Ulice su postajale šire, kuće otmjenije, a dvorišta veća, s dobro održavanim tratinama. 68 Saundersova kuća bila je blijedožuta s crnim žaluzinama. Stajala je na uglu, a duga prilazna staza zavijala je do stepenica trijema. Skladni stupovi podsjetili su Pat na arhitekturu Mount Vernona. Uz prilaznu stazu raslo je drveće. Mali natpis upućivao je raznosače da robu odnesu na ulaz za poslugu. Parkirala je auto i popela se na trijem. Izbliza je bilo vidljivo da je žbuka počela otpadati i da su aluminijski okviri prozora oštećeni. Pritisnula je zvonce, a iz kuće se začula slaba melodična zvonjava. Vrata je otvorila mršava žena prosijede kose, s pregačom preko tamne haljine. - Gospodin Saunders vas očekuje. U biblioteci je. Jeremv Saunders imao je na sebi kaputić od baršuna, a sjedio je kraj vatre, u udobnomu naslonjaču s visokim naslonom. Prekrižio je noge, a ispod nogavica tamnoplavih hlača vidjele su se elegantne čarape od tamnoplave svile. Imao je vrlo skladne crte lica i lijepu valovitu sijedu kosu. Samo su zadebljali struk i
vrećice ispod očiju pokazivali da je sklon piću. Ustao je, pridržavajući se za naslonjač. - Gospođice Tmymore! - Izgovor mu je bio pravilan kao da je pohađao satove govorništva. - Kad ste me nazvali, niste mi rekli da ste ona glasovita Pat Travmore. V - Sto god to značilo - nasmiješi se Pat. - Ne budite skromni. Vi ste mlada dama koja snima emisiju o Abigail. - Rukom je pokazao naslonjač nasuprot svojemu. - Popit ćete Bloody Mary? - Hvala. - Boca je već bila dopola prazna. Predala je kaput sobarici. Anna. To bi za sada bilo sve. Možda će mi se hsnije gospođica Irayrnore pridružiti kod lagana ručka, Ton Jeremvja Saundersa postao je još izvještačeniji kad se obratio sobarici, koja je zatim tiho izašla iz sobe. - Možete zatvoriti vrata, Anna! - povikao je. - Hvala, draga moja. Počekao je dok brava nije škljocnula, a onda je uzdahnuo: - Danas je nemoguće naći dobru poslugu. Nije to kao nekad kad je Francev Foster vodila kuhinju, a Abby posluživala kod stola. - Činilo se da uživa sjećajući se toga. Pat nije odgovorila. U tomu je čovjeku osjetila sklonost nemilosrdnu ogovaranju. Sjela je, prihvatila piće i čekala. Podigao je jednu obrvu: - Nemate magnetofona? - Imam, ali ako vam smeta, neću ga rabiti. - Uopće mi ne smeta. Sviđa mi se što će svaka riječ koju izgovorim postati besmrtna. Možda će jednom postojati knjižnica Abby Foster, oprostite, senatorice Abigail fennings. Ljudi će samo pritisnuti dugme i čuti kako pričam o njezinu prilično nesređenu dozrijevanju. Pat bez riječi posegne u torbicu i izvadi magnetofon i notes, iako je bila posve sigurna da ono što će čuti neće moći koristiti u emisiji. - Pratili ste senatoričinu karijeru - počela je. -Vrlo napeto! Beskrajno se divim Abby. Zavrijedila je sve moje poštovanje još kad joj je bilo sedamnaest godina i kad je majci počela nuditi pomoć u kućanskim poslovima. Vrlo je darovita. - Je li darovito pomagati majci? - upita Pat tiho. - Naravno da nije, ako joj doista zt\i\.tpomoći. U drugu ruku, ako pomoć nudite samo zato što se s Yalea vratio zgodan mladi izdanak obitelji Saunders, to baca drukčije svjetlo na sliku, zar ne? -A taj izdanak ste vi? - Pat se nevoljko nasmiješila. 70 }eremy Saunders je imao nekako sardoničnu, ne baš neprivlačnu pozu, kao da se sam sebi ruga. - Pogodili ste. Povremeno nailazim na njezine fotografije, ali ne možete vjerovati fotografijama, zar ne? Abby je uvijek bila vrlo fotogenična. Kako doista izgleda? - Prava je ljepotica - odgovori Pat. Činilo se da je Saunders razočaran. Više bi volio čuti da je senatorici potrebna operacija lica, pomisli Pat. Nikako nije mogla vjerovati da je Abigail, čak i kao vrlo mlada djevojka, mogla biti očarana Jeremvjem. - A što je s Tobvjem Gorgoneom? - upita Saunders. -Igra li još uvijek svoju omiljelu ulogu Abbvna tjelohranitelja i roba? - Toby radi za senatoricu - odgovori Pat. - Očito joj je vrlo privržen, a ona se u mnogo čemu oslanja na njega. -Tjelohranitelj i rob, pomisli ona. Bio je to dobar opis odnosa Tobyja i Abigail Jennings. - Pretpostavljam da još jedan za drugoga vade kestenje iz vatre. - Što time mislite? Jeremy napravi pokret kao da želi nešto odagnati. - Zapravo ništa. Vjerojatno vam je ispričao kako je spasio Abby iz ralja razjarena psa našeg ekscentričnog susjeda. - Da, pričao mi je. - A je li vam rekao da mu je Abigail osigurala alibi one noći kad se vjerojatno provezao ukradenim autom? - Ne, nije, ali vožnja ukradenim autom nije velik zločin. - Jest ako se policijska kola koja progone "posuđeno" vozilo zanesu i pokose mladu majku i dvoje djece. Primijetili su kako se netko nalik na njega vrzma oko auta. Ali Abby je prisepila da je Tobvja poučavala endeski, i to upravo ovdje, r ni /l I u * ' u kući. Bilo je to pitanje njezine izjave protiv riječi ionako nesigurna svjedoka. Optužba nije bila podignuta,
a kradljivac kola nikad nije uhvaćen. Mnogi smatraju da je Toby Gorgone ipak kriv. Uvijek je bio opsjednut brzinom, a to su bila nova sportska kola. Sasvim je vjerojatno da ih je htio isprobati. - Hoćete reći da je senatorica možda lagala zbog njega? - Ništa ja neću reći. Ipak, ovdašnji ljudi imaju dobro pamćenje, a Abigailino usrdno svjedočenje, i to, naravno, pod prisegom, svima je poznato. Zapravo, Tobvju se ne bi dogodilo ništa strašno, čak da je i bio u autu. Još je bio maloljetnik, nije mu bilo ni šesnaest godina. Abigaili je, međutim, bilo osamnaest i mogla je biti krivično gonjena zbog krivokletstva. Oh, Toby je tu večer doista mogao provesti marljivo bubajući participe. Je li mu se gramatika popravila? - Činilo mi se da dosta pravilno govori. - Vjerojatno niste dugo razgovarali. A sada mi pričajte o Abigail i o beskrajnoj opčinjenosti koju pobuđuje u muškaraca. S kim sada izlazi? - Ni s kim - reče Pat. - Po njezinim riječima, muž joj je bio najveća ljubav u životu. - Možda - Jeremv Saunders ispije čašu do kraja. - A kad pomislite iz kakve je obitelji... Otac joj je umro od pića kad joj je bilo šest godina, a majka je provodila vrijeme među loncima i tavama. Pat je odlučila da iz njega drugim putem pokusa izvući nešto uporabljivo. - Pričajte mi o kuci - predložila je. - Napokon, Abigail je tu odrasla. Je li kuću sagradila vaša obitelj? Jeremv Saunders je očito bio ponosan i na kuću i na obitelj. Cijeli idući sat, uz kratke stanke dok je punio čašu a onda pravio novo piće, pričao je povijest Saundersovih ...Koji baš nisu stigli Mayflowerom, premda je jedan predak trebao krenuti na taj povijesni put, ali se razbolio pa je stigao tek za dvije godine... - Tim tonom je ispričao sve do današnjega dana. -1 tako - završio je - moram sa žaljenjem reći da sam posljednji koji nosi prezime Saunders. - Nasmiješio se. - Vrlo ste dobra slušateljica, draga moja. Nadam se da vam nisam dosađivao svojim naklapanjem. I Pat se osmjehnula. - Ne, doista. Obitelj moje majke bila je među prvim doseljenicima i vrlo sam ponosna na njih. - Morate mi pričati o svojoj obitelji - reče Jeremav uljudno. - Ostat ćete na ručku. - Bit će mi drago. - Zatražit ću da pladanj donesu ovamo. Mnogo je udobnije nego u blagovaonici. Slažete li se? I mnogo je bliže baru, pomisli Pat. Nadala se da će ga ubrzo opet navesti da govori o Abigail. Prilika se ukazala dok se pretvarala da pijucka vino koje joj je Jeremy neprekidno nudio uz osrednje spravljenu salatu. - Pomaže da salata lakše klizi niz grlo, draga moja -uvjeravao ju je. - Kad mi je žena odsutna, Anna se baš ne trudi, Nije kao Ahhyna majka. Francey Foster je bila ponosna na sve što je pripremila. Kruh, kolače, souffle... Zna li Abby kuhati? - Ne znam - odgovori Pat, a onda reče povjerljivim glasom: - Gospodine Saunders, nekako mi se čini da ste ljuti na senatoricu Jennings. Griješim li? Stekla sam dojam da ste nekad bili privrženi jedno drugomu. - Ljut na nju? Ljut! - Glas mu je bio nejasan, a jezik mu 5e zaplitao, - Zar se vi ne biste ljutili na nekoga tko bi se Mtrudio da od vas napravi budalu i u tome
Eto, to se ponovno događalo: trenutak koji bi se dogodio u toliko njezinih intervjua, kad su ljudi odbacili maske i postajali iskreni. Pažljivo je motrila Jeremvja Saundersa. Taj neugodni, preuhranjeni pijanac u smiješno svečanoj odjeći još nije prebolio nešto neugodno. U njegovu izrazu, u prostodušnim očima, odviše mekim usnama i obješenoj bradi slabića, bilo je nečega istodobno Ijutitoga i bolnoga. - Abigail - rekao je mirnijim tonom - senatorica Sjedinjenih Američkih Država, iz Virginije. Ceremonijalno se naklonio. - Draga moja Patricia Travmore, imate čast razgovarati s njezinim bivšim zaručnikom. Pat je neuspješno pokušala sakriti iznenađenje. - Bili ste zaručeni s Abigail? - Posljednjega ljeta koje je provela ovdje. Vrlo kratko, naravno. Ali dovoljno za njezin pomno smišljeni plan. Pobijedila je na izboru miss, ali bila je dovoljno pametna da shvati kako se u Atlantic Cytyju ne može probiti. Pokušala je dobiti stipendiju za Radclife, ali nije imala dovoljno visoke ocjene iz matematike i
prirodnih znanosti. Naravno, Abby nipošto nije namjeravala svakoga dana ići u mjesni koledž. Za nju je to bila strašna dilema i još se pitam nije li Toby imao prste u pronalaženju rješenja. Upravo sam diplomirao na Yaleu. Trebao sam početi raditi kod oca, ali to me baš nije oduševljavalo. Trebao sam zaručiti kćer očeva najboljega prijatelja, što me baš nije uzbuđivalo. A u mom vlastitu domu bila je Abigail, koja mi je govorila što bih uz njezinu pomoć mogao postati. U noćnoj tami uvlačila mi se u krevet, dok je jadna, umorna Francey Foster hrkala u stanu za poslugu. Rezultat toga bio je da sam Abigail kupio prekrasnu haljinu, otpratio je na ples folklornoga kluba i zaprosio je. 74 Kad smo se vratili kući, probudili smo roditelje da im objavimo radosnu vijest. Možete li zamisliti tu scenu? Moja majka, koja je uživala kad je zapovijedala Abigail da ulazi na stražnja vrata, sada je gledala kako svi njezini planovi za sina padaju u vodu. Dvadeset i četiri sata kasnije, Abigail je napustila grad s čekom na deset tisuća dolara koji joj je predao moj otac i s torbama punima garderobe za koju su ovdašnji stanovnici skupljali priloge. Naravno, već su je primili na Radcliffe. Trebao joj je još samo novac pa da počne pohađati tu sjajnu ustanovu. Pošao sam za njom. Posve mi je otvoreno rekla da je istina sve što je moj otac govorio o njoj. Sve do svoje smrti, otac mi je stalno predbacivao što sam od sebe napravio takvu budalu. Već trideset i pet godina bračnoga života Evelyn postaje prava goropadnica čim čuje Abigailino ime. Mojoj je majci bilo veliko zadovoljstvo da iz kuće izbaci Francey Fos-ter, na što se može primijeniti poslovica koja kaže da se s prljavom vodom ponekad izbaci i novorođenče. Nikad više nismo imali tako dobru kuharicu. Kad se Pat na prstima išuljala iz sobe, }eremy Saunders je spavao, a glava mu je pala na prsa, Bilo je skoro četvrt do dva. Ponovno se naoblačilo kao da će biti još snijega. Dok se vozila na sastanak s Margaret Langlev, umirovljenom ravnateljicom škole, pitala se koliko ima istine u priči Jeremvja Saundersa o ponašanju Abigail Foster Jennings u mladim danima. Je li bila manipulatorica? Proračunata? Lažljivica? Bilo kako bilo, sve to se nije slagalo s reputacijom potpune neporočnosti koja je bila kamen temeljac karijere sena-torice Abigail Jennings.
8. U jedan četrdeset i pet Margaret Langlev je ponovno skuhala kavu, što je za nju bilo neobično, jer dobro je znala da će kasnije vjerojatno osjetiti neugodan, oštar napad gastritisa. Kao i uvijek kad je bila uzrujana, otišla se u radnu sobu smiriti uz baršunasto zeleno lišće biljaka kraj
velikoga prozora. Upravo je poslije doručka ponovno čitala Shakespeareove sonete i pijuckala kavu, kad ju je nazvala Patricia Travmore i zamolila da je primi. Margaret je uznemireno odmahnula glavom. Bila jp to malo pognuta žena od sedamdeset i tri godine. Sijedu kosu pažljivo je splela oko glave, a na potiljku napravila malu punđu. Njezino dugo, pomalo konjsko lice nije bilo ružno, jer ga je spašavao izraz dobroćudne oštroumnosti. Na bluzi je nosila broš koji su joj u školi poklonili kad je odlazila U mirovinu. Zlatni lovorov vijenac oko broja 45 označavao je godine koje je provela kao nastavnica, a onda i ravnateljica. U dva i deset već se ponadala da se Patricia Travmore predomislila kad je ugledala kako se mali auto polako približava cestom. Pred sandučićem za pisma usporio je, jer je osoba u njemu očito provjeravala kucni broj. Margaret nevoljko pođe prema ulaznim vratima. Pat se ispriča što je zakasnila. - Negdje sam pogrešno skrenula - reče, rado prihvativši šalicu kave. Margaret osjeti da se polako smiruje. Ta mlada žena doimala se vrlo obzirnom. Kako je samo pomno očistila čizme prije nego Što je stala na uglačani pod! Bila je tako lijepa, crven-kastosmeđe kose i velikih smeđih očiju. Margaret je očekivala da će novinarka biti neugodno agresivna. Možda će je Patricia Travmore poslušati ako joj objasni o Eleanor. Nešto je u tom smislu i rekla, dok je točila kavu. - Vidite - počela je, a vlastiti joj se glas učinio visokim i uznemirenim - kad je u Washingtonu nestao novac, problem je bio u tome što su o Eleonor svi govorili kao da je okorjela kradljivica. Gospođice Travmore, znate li vrijednost predmeta što ga je navodno ukrala još dok je pohađala gimnaziju? - Ne, ne znam - odgovori Pat. . - Šest dolara! Život joj je upropašten zbog bočice parfema vrijedne šest dolara! Gospođice Travmore, jeste li ikad krenuli prema izlazu iz dućana i vidjeli da držite nešto što ste htjeli kupiti? - Nekoliko puta - složi se Pat. -Ali vjerojatno nikoga ne optuže za krađu zato što je rastresen pa previdi platiti nešto što vrijedi šest dolara. - Optuže, ako su u gradu vrlo učestale krađe po dućanima. Prodavači su bili izvan sebe, a javni se tužilac zarekao da će primjerno kazniti prvu osobu koju uhvate. -Ata je osoba bila Eleanor? - Da. - Na Margaretinu čelu izbile su sitne kapljice znoja i još više naglasile bore. Pat sa strahom primijeti da lice njezine sugovornice postaje nezdravo sivo. - Gospođice Langlev, ne osjećate se dobro? Da vam donesem čašu vode? Starica odmahne glavom. - Ne, proći će. Samo trenutak... - Sjedile su bez riječi sve dok se nastavnici nije počela vraćati boja u obraze. -Već mi je bolje. Vjerojatno me uznemiruje i samo pričanje o tome. Vidite, gospođice Travmore, sudac je od Eleanor htio učiniti primjer, pa ju je na mjesec 78 dana poslao u dom za maloljetnike. Poslije toga se promijenila, postala je drukčija. Neki ljudi ne mogu podnijeti takvo poniženje. Znate, osim mene, nitko joj drugi nije vjerovao. Poznajem mlade ljude. Ona nije bila bezobrazna. Nikad nije u razredu žvakala gumu, ni brbljala kad bi nastavnik izašao, ili varala na testu. Nije bila samo dobra, nego i stidljiva. Pat je osjećala da njezina sugovornica nešto taji. Nagnula se naprijed i blago upitala: - Gospođice Langley, u toj priči ima još nešto što niste rekli. Starici zadrhta usna. - Eleanor nije imala dosta novaca za parfem. Objašnjavala je kako ih je htjela zamoliti da joj ga zamotaju i spreme. Te je večeri namjeravala otići na, rođendansku zabavu. Sudac joj nije vjerovao. A ne bih ni ja, pomisli Pat. Bilo joj je žao što ne može prihvatiti objašnjenje u koje je Margaret Langlev tako čvrsto vjerovala. Primijetila je da je bivša ravnateljica stavila ruku na grlo, kao da želi smiriti odviše brz puls. - Ta ljupka djevojka je tolike večeri provela ovdje - nastavi Margaret Langlev tužnim glasom. - jer je znala da sam ja jedina osoba koja joj vjeruje. Kad je maturirala, pisala sam Abigail i zamolila da joj nađe posao u svom uredu. - Nije li istina da joj je senatorica pružila priliku, vjerovala joj, a djevojka je pokrala fond kampanje? - upita Pat. Staričino lice postalo je vrlo umorno, a ton jednoličan. - Kad se to dogodilo, ja sam imala slobodnu godinu pa sam putovala po Europi. Kad sam se vratila kući, već je sve bilo gotovo. Eleanor je bila osuđena i
poslana u zatvor gdje je doživjela živčani slom. Bila je na psihijatrijskomu odjelu zatvorske bolnice. Redovito sam joj pisala, ali mi nijednom nije odgovorila, Onda su )c) KaKo sam razumjela, pomilovan zbog slaba zdravlja, ali samo pod uvjetom da dvaput u tjednu dolazi na kliniku kao vanjski pacijent. Jednoga je dana naprosto nestala, To je bilo prije devet godina, -1 nikad vam se više nije javila? - Ja... ne... hm... - Margaret ustane. - Oprostite, biste li još malo kave? Ima je dosta. I ja ću malo. Ne bih smjela, ali ću popiti. - Margaret se pokuša nasmiješiti, a onda ode u kuhinju. Pat ugasi magnetofon. Eleanor joj se javila, pomisli ona, a starica se ne može prisiliti da izrekne laž. Kad se njezina sugovornica vratila, Pat blago upita: - Je li vam poznato gdje je Eleanor sada? Margaret Langlev stavi lonac s kavom na stol i ode k prozoru. Bi li naškodila bivšoj učenici kad bi povjerovala Pat Travmore? Hoće li je time zapravo uputiti na trag koji može odvesti do Eleanor? Osamljeni vrabac prolepršao je kraj prozora i izgubljeno sjeo na zaleđenu granu brijesta koji je rastao uz prilaznu stazu. Margaret je odlučila. Povjerit će se Pat Travmore, pokazati joj pisma i reći što misli. Okrenula se, pogledala novinarku u oči i u njima primijetila zabrinutost. - Želim vam nešto pokazati - rekla je brzo. Kad se vratila u sobu, u svakoj je ruci držala presavijeni list papira. - Eleanor mi se dvaput javila - rekla je. - Ovo pismo - ispružila je desnu ruku - napisala je na sam dan kad je navodno ukrala novac. Pročitajte, gospođice Travmore. Hajde pročitajte! Žućkasti papir bio je istrošen kao da ga je nastavnica mnogo puta čitala. Pat je pogledala nadnevak. Pismo je bilo staro jedanaest godina. Očima je preletjela sadržaj. Eleanor se nadala da gospođica Langlev ugodno provodi godinu u Europi. Javljala je da je unaprijeđena i da joj se posao sviđa. Pohađa satove slikanja na Sveučilištu Georgea VVashingtona i dobro joj ide. Upravo se vratila nakon što je poslijepodne provela u Baltimoreu. Dobila je zadatak da naslika morski krajolik pa se odlučila za zaljev Chesapeake. 80 za Gospođica Langley je potcrtala odlomak koji je glasio: f/lmafo nisam stiaia otići onamo. r Vlomio, sam neSto obaviti Senatoricu /fenninas. 67 uredu ie ostavita aiiamantni prsten, • • // 7 // - / / VI / •• /•/ pa ie mislila da su qa zahuucali u sef. l lo tamo qa nue bilo. a . /?/.././ / * A ia Sam u posueanii trenutak stiata na autoous. Je li to dokaz? pitala se Pat. Podigla je pogled i vidjela da je Margaret Langlev netremice gleda s izrazom nade. - Zar ne razumijete? - upita nastavnica. - Eleanor mi je pisala iste večeri kad je navodno počinila krađu. Zašto bi izmišljala takvu priču? Pat nije znala kako bi na blaži način izrekla ono što joj je bilo na umu. - Možda je smatrala da time sebi osigurava alibi. - Ako pokušavate osigurati alibi, nećete pisati osobi koja možda mjesecima neće dobiti pismo - reče Margaret usrdno, a onda uzdahne. - Pa, barem sam pokušala. Samo se nadam da ćete imati obzira da ne prekopavate po toj nfisred Eleanor očito pokušava nekako srediti život i zavrjeđuje da je se ostavi na miru. Pat pogleda drugo pismo koje je starica držala. - Pisala vam je i nakon što je nestala? - Da, ovo je došlo prije šest godina, Pat uzme pismo. Vrpca pisaćega stroja bila je istrošena, a papir jeftin. Pismo je glasilo: Draga gospođice Langley! Molim Vas da shvatite da je bolje da ne održavam veze s osobama iz svoje prošlosti• Ako me pronađu, morat ću natrag u zatvor . Kunem se da nisam ni taknula onaj novac, Bila sam vrlo bolesna, ali sad pokušavam ponovno početi . Imam i dobrih dana pa gotovo vjerujem da je moguće da posve ozdravim. Ali ponekad sam tako uplašena, tako strepim da će me netko prepoznati . Često mislim na Vas . Volim Vas i nedostajete mi Potpis je bio nesiguran, a slova nejednaka, u oštroj suprotnosti sa sigurnim, lijepim rukopisom iz ranijega pisma.
Pat je morala uporabiti svu svoju vještinu uvjeravanja da bi joj Margaret Langlev dopustila da uzme pisma. - Namjeravamo i taj slučaj iznijeti u emisiji - rekla je - ali čak ako netko prepozna i prijavi Eleanor, možda možemo postići ponovno pomilovanje, a onda se ne bi morala skrivati ostatak života. - Voljela bih je ponovno vidjeti - prošapće Margaret, a u očima joj se pojaviše suze. - Ona mi je kao kći koju nikad nisam imala. Čekajte, da vam pokažem njezinu sliku. Na zadnjoj polici ormara za knjige bile su hrpe školskih godišnjaka. - Imam jedan za svaku godinu koju sam provela u školi - objasnila je - ali Eleanorino godište držim na vrhu. - Okretala je stranice. - Maturirala je prije sedamnaest godina. Nije li ljupka? Djevojka na fotografiji imala je lijepu, svijetlu kosu i blag, nevin pogled. Tekst pod slikom glasio je: ELEANOR BROWN - HOBI: SLIKANJE. AMBICIJA: TAJNICA. AKTIVNOSTI: ZBOR. SPORT: KOTURALJKE. PREDVIĐANJE: BIT ĆE DESNA RUKA POSLOVNU ČOVJEKU, UDAT ĆE SE MLADA, DVOJE DJECE. NAJDRAŽA STVAR: PARFEM PARIŠKA VEČER. - Gospode! - reče Pat. - Kako okrutno. - Točno. Zato sam i htjela da ode odavde. Pat odmahne glavom, a onda joj pogled padne na druge 82 godišnjake. - Čekajte - reče ona - imate li slučajno godišnjak sa senatoricom Jennings? - Naravno. Da vidim... Taj bi bio negdje ovdje. Druga knjiga koju je Margaret Langlev uzela, bila je ona prava. Na toj je fotografiji Abigail imala frizuru paža. Kosa do ramena. Usta su joj bila malo otvorena, kao da je pokušavala poslušati fotografa koji joj je rekao da se nasmiješi. Njezine velike oči s gustim trepavicama bile su hladne i zagonetne. Tekst je glasio: ABIGAIL FOSTER ("ABBY") - HOBI: POHAĐANJE POLITIČKIH SKUPOVA. AMBICIJA: POLITIKA. AKTIVNOSTI: DISKUTIRANJE. PREDVIĐANJE: POSTAT ĆE ČLANICA DRŽAVNOGA SAVJETODAVNOGA TIJELA. NAJDRAŽA STVAR: BILO KOJA KNJIGA U KNJIŽNICI. - Članica državnoga savjetodavnoga tijela! - uzvikne Pat. - Dobro pogođeno! Sat kasnije izašla je sa senatoričinim godišnjakom pod rukom. Dok je ulazila u auto odlučila je poslati snimatelje da u gradu snime nekoliko kadrova: glavnu ulicu, kuću Saunder-sovih, gimnaziju i autocestu s autobusom koji vozi u Albanv. Dok se to bude prikazivalo, senatorica će ukratko iznijeti kako je tu odrasla i kako se od mladih dana zanimala za politiku. Taj dio emisije završit će njezinom slikom kao miss države New Yorka, a onda će pokazati fotografiju iz godišnjaka i navesti Abigailinu izjavu u kojoj kaže da je odlazak u Radcliffe, umjesto u Atlantic City, bila najvažnija odluka koju je u životu donijela. S do tada nepoznatim i neugodnim osjećajem da nekako uljepšava cijelu priču, Pat se jedan sat vozila gradom tražeći lokacije za snimatelje. Onda je otkazala sobu u mote\\ijabuhi, odvezla se u Albany, vratila iznajmljeni automobil i s olakšanjem ušla u zrakoplov za VVashington.
Washington je divan, pomisli Pat, odakle ga god pogledaš i u bilo koje vrijeme. Noću, obasjani reflektorima, Capitol i spomenici oko njega poprimaju dah spokojne bezvremenosti. Bila je odsutna samo tridesetak sati, a činilo joj se da je na put pošla prije nekoliko dana. Zrakoplov je malo poskočio pri spuštanju, a onda je glatko otklizio po pisti.
Dok je otvarala kućna vrata, zazvonio je telefon, pa je potrčala podignuti slušalicu. Zvao je Luther Pelham, a ton mu je bio oštar. - Pat, drago mi je da ste kod kuće. Niste mi javili gdje ste odsjeli u Apple Junctionu. Kad sam vas napokon pronašao, već ste bili otišli. - Žao mi je. Trebala sam vas jutros nazvati. - Abigail sutra drži važan govor prije konačnoga glasovanja o budžetu. Predložila je da cijeli dan provedete u njezinu uredu. Doći će u šest i pol. - Bit ću tamo. - Kako je bilo u njezinu rodnom gradu? - Zanimljivo. Možemo snimiti dobre kadrove koji senatorici neće podignuti tlak. - Volio bih čuti o tome. Upravo sam večerao \ijockcy Cluh i za deset minuta mogu biti kod vas, - Začula je skijo-canje kad je spustio slušalicu. Jedva se imala vremena presvući u hlače i pulover prije nego što je stigao. Knjižnica je bila zatrpana materijalima o senatorici. Odvela ga je u dnevnu sobu i ponudila pićem. Kad je iz kuhinje donijela čaše, zatekla ga je kako proučava veliki svijećnjak na okviru kamina. - Lijep primjerak Sheffielda -rekao je. - Krasno ste namjestili sobu. U Bostonu je stanovala u preuređenu ateljeu, sličnom onima u kojima su živjeli njezini mladi kolege. Nije joj palo na um da bi skupo pokućstvo i razni predmeti u kući mogli pobuditi zanimanje. Trudila se govoriti ležernim tonom. - Moji se uskoro namjeravaju preseliti. Tavan nam je bio pun obiteljskih stvari i majka mi je rekla da će mi ih dati sad ili nikad. Luther se smjestio na kauč i posegnuo za čašom koju je stavila pred njega. - Znam samo da sam u vašim godinama živio u hotelu za mladež. - Potapšao je mjesto kraj sebe. -Sjednite ovdje i ispričajte mi sve o gradu koji ćemo snimati. Oh, ne, pomislila je. Večeras nema udvaranja, LutherePelhame. Prečula je poziv i sjela na stolicu, tako da je između njih stajao stol, a onda ga je nastavila izvješćivati o svemu što je doznala u Apple Junctionu, iako to baš nije bilo sjajno. - Abigail je možda bila najljepša djevojka u tom kraju -završila je priču - ali nikako i najomiljenija. Sada razumijem zašto se ljuti kad se spomene taj gradić. Jeremv Saunders će sve do svoje smrti loše govoriti o njoj. Abigail ima pravo što se boji da će, ako naglasimo da je bila miss države New Yorka, ondašnji starosjedioci ponovno početi pričati kako su skupljali po dva dolara da bi je obukli za izbor u Atlantic Citvju, a ona je zbrisala. Miss Apple Junctiona! Evo, da vam pokažem sliku. Kad je vidio fotografiju, Luther je zazviždao, - Teško je povjerovati da je ta hrpa sala Abigailina majka. - Onda je dodao ozbiljnijim tonom: U redu, Ima dobar razlog da želi zaboraviti Apple Junction i njegove stanovnike. Mislim da ste mi rekli kako možete izvući nešto materijala koji bi gledatelje zainteresirao za nju. - Iznijet ćemo samo ono najhitnije. Prikazat ćemo panoramu grada, školu, kuću u kojoj je odrasla, intervjuirat ćemo Margaret Langlev, ravnateljicu Škole, i zamoliti je da nam priča kako je Abigail običavala ići u Albanv na političke skupove. Završit ćemo fotografijom iz školskoga godišnjaka. Nije mnogo, ali je ipak nešto. Senatorica mora shvatiti da se nije pojavila na Zemlji u letećem tanjuru, i to u dobi od dvadeset i jedne godine. Uostalom, složila se da surađuje u emisiji. Nadam se da joj ugovorom nismo dali pravo da mijenja samu koncepciju emisije. - To nikako, ali može staviti određene zabrane. Ne zaboravite, Pat, da mi ne snimamo dokumentaraco njoj, nego i uz njezinu podršku, pa je bitno da bude voljna surađivati i dopustiti nam da koristimo njezine privatne spise. Ustao je. - Kad već inzistirate da između nas bude StOl... - Obišao ga je, prišao joj i stavio ruke na njezine, Oumah je skočila, ali nije bila dovoljno brza. Privukao ju je sebi. - Divna ste djevojka, Pat. - Podigao joj je bradu i spustio usne na njezine, pokušavajući ih razdvojiti jezikom. Pokušala se odmaknuti, ali ju je čvrsto držao. Napokon mu je uspjela zabiti laktove u prsa. - Pustite me! Nasmiješio se. - Pat, zašto mi ne pokažete cijelu kuću? Iz njegova je tona bilo jasno što misli. - Kasno je - izjavi ona - ali kad budete odlazili možete zaviriti u knjižnicu i blagovaonicu, iako bih voljela da pričekate dok ne objesim slike i malo sredim te prostorije. -Gdje vam je spavaća soba?
- Na katu, -Volio bih je vidjeti, - Zapravo, čak i kad je posve sredim, hoću da na drugi kat ove kuće gledate kao na drugi kat hotela za žensku mladež iz vaših dječačkih dana u New Yorku; posjeti muškaraca strogo su zabranjeni. - Nije mi drago da se tako šalite, Pat. - A meni bi, opet, bilo draže da ovaj razgovor pretvorimo u šalu. Jer mogu govoriti i drukčijim tonom. Ne spavam s muškarcima s kojima radim, a ni s onima s kojima ne radim. Ni noćas, ni sutra, ni za godinu dana. - Razumijem. Pošla je pred njim niz hodnik. U predvorju mu je pružila kaput. Dok ga je oblačio, otrovno se nasmiješio i rekao: - Ponekad ljudi koji pate od ne-spavanja, kao vi, ne mogu dobro obavljati odgovorne poslove. Često otkriju da im je ljepše u nekoj zabiti nego u velikim tvrtkama. Ima li Apple Junction televizijski studio? Možda bi bilo dobro da provjerite, Pat. *** Točno u deset do šest Toby je ušao na stražnja vrata Abigailine kuće u McLeanu, u Virginiji. Prostrana je kuhinja bila puna pribora za pripremanje gurmanskih jela. Abigail se odmarala tako što je večeri provodila kuhajući. Već prema raspoloženju, pripremila bi šest ili sedam vrsta poslastica, ili ribu i miješano meso. Drugi bi put napravila pol tuceta raznih umaka, pa biskvite i kolače koji bi vam se topili u ustima, a onda bi sve to strpala u hladnjak. Ali kad je priređivala zabave, nikad nije priznavala da je sve sama ispekla. Mrzila je bilo kakvu vezu s riječju "kuharica". Abigail je jela vrlo malo. Toby je znao da je progoni sjećanje na majku, jadnu, staru Francey, to brdo od žene koje je stalno uzdisalo i čije su slonovske noge završavale debelim gležnjevima i tako širokim stopalima da je za njih bilo teško naći cipele. Toby je imao stan iznad garaže. Gotovo svakoga jutra ulazio bi u kuhinju, pristavio kavu i iscijedio sok iz svježega voća. Poslije, kad bi Abby otišla u ured, obilno bi doručko-vao, a ako ga nije trebala odlazio bi na partiju pokera. Abigail je ušla u kuhinju pričvršćujući na rever zlatni broš u obliku polumjeseca. Nosila je purpurni kostim koji je isticao njezine plave oči. - Sjajno izgledate, Abby - izjavio je. Kratko se osmjehnula. Kad god je u Senatu morala održati važan govor, bila je takva, živčana kao mačka, pa je malo trebalo da se naljuti ako nešto nije bilo kako treba. - Ne gubimo vrijeme na kavu - rekla je odsječno. - Imate dovoljno vremena - uvjeravao ju je Toby. - Dovest ću vas onamo točno u šest i pol. Popijte kavu. Znate da ste inače mrzovoljni. Poslije je obje šalice ostavio u sudoperu, jer je znao da će se Abby ljutiti ako bude gubio vrijeme na ispiranje. Automobil je bio pred ulaznim vratima. Kad je Abby otišla po kaput i torbicu, požurio je unutra i uključio grijanje. Oko šest i deset stigli su na autocestu. Abigail je bila vrlo napeta, više nego obično prije važnoga govora. Sinoć je rano otišla u krevet. Pitao se je li uopće mogla spavati. Čuo je kako je uzdahnula i uz šldjocaj zatvorila torbicu. - Ako do sada nisam pripremila govor, bolje da ga i ne održim- izjavila je. -Ako uskoro ne izglasaju taj prokleti budžet i na Božić ćemo zasjedati. Ali neću im dopustiti da do kraja sasijeku program pomoći siromašnima. Toby je u retrovizoru vidio da je istočila kavu iz termosboce. Po izrazu njezina lica zaključio je da želi razgovarati. - Jeste li se noćas dobro odmorili, senatorice? - Ponekad bi, čak i kad su bili sami, dodao "senatorice". To ju je podsjetilo da je, bez obzira na sve, svjestan gdje mu je mjesto. - Ne, nisam. Stalno sam razmišljala o emisiji. Glupo je što sam se dala nagovoriti. Neće upaliti. Osjećam to u kostima. Toby se namršti. Vjerovao je njezinu predosjećaju. Još joj nije rekao da PatTravmore stanuje u kući Deana Adamsa. Uzrujala bi se, jer je bila praznovjerna, a u ovomu trenutku nije smjela izgubiti hladnokrvnost. Ipak, jednom će joj morati reći. Ionako bi ubrzo i sama doznala. I Tobvja je ta emisija sve više zabrinjavala. *** Pat je navila budilicu da zvoni u pet sati. Još kad je radila na svojoj prvoj televizijskoj emisiji, naučila je da mora biti smirena i sabrana kako bi cjelokupnu energiju usmjerila na neposredne zadatke. Još se sjećala kako se grizla kad je bez daha odjurila intervjuirati guvernera Connecticuta i onda ustanovila da je
zaboravila papir brižljivo pripremljenih pitanja. Poslije boravka u motelujabuka, bilo je lijepo opet leći u širok, udoban krevet, ali loše je spavala, jer je razmišljala o neugodnosti s Lutherom Pelhamom. Na televiziji je radilo mnogo ljudi koji su smatrali da se naprosto moraju udvarati ženama, a kad bi bili odbijeni, postali bi vrlo osvetoljubivi. Brzo se obukla, izabravši crnu vunenu haljinu dugih rukava i prsluk od antilop-kože. Činilo se da će dan biti vrlo hladan i vjetrovit, po svemu karakterističan za ovogodišnji prosinac. 90 Neke žaluzine su nedostajale, a stakla na prozorima na sjevernoj strani kuće tresla su se pod naletima vjetra. Stajala je na odmorištu stepenica. Zavijanje vjetra se pojačalo. Ali sada se čuo i dječji plač. Potrčala sam niz stube. Tako sam se uplašila i plakala sam... Na trenutak je osjetila vrtoglavicu i čvrsto se uhvatila za ogradu. Evo, počinje, pomislila je usplahireno. Ipak se vraća... Na putu do senatoričina ureda osjećala se rastreseno, izbačena iz ravnoteže. Nije se mogla osloboditi užasnoga straha koji je bio posljedica mutnoga sjećanja. Zašto još i danas osjeća strah? Koliko je zapravo vidjela od svega što se te noći događalo? Kad je stigla u ured, Philip Bucklev ju je već čekao. U polutami ranoga jutra, njegovo držanje učinilo joj se još opreznije i još neprijatelj skije. Čega se plaši? pitala se Pat. Baš kao da sam engleski špijun u buntovničkom logoru neke kolonije. To mu je i rekla, Kratko se nasmiješio, ali bez veselosti. - Kad bih smatrao da Ste engleski Špijun, ne biste mogli doći ni blizu buntovničkoga logora novoj koloniji - odgovorio je. - Senatorica će stid svakoga trenutka. Možda biste htjeli pogledati njezin današnji raspored. Tako ćete upoznati sve njezine naporne dužnosti. Dok je čitala gusto ispisane stranice, virio je preko njezina ramena. - Zapravo, morat ćemo odgoditi razgovore s najmanje trojicom od ovih ljudi. Mislili smo da bi bilo dobro da naprosto sjedite u njezinu uredu i pratite kako radi. Tako ćete sami moći odlučiti što ćete uvrstiti u emisiju. Naravno, ako bude morala razgovarati o nečem povjerljivom, morat ćete se povući. U njezin ured stavio sam stol za vas, pa tako nećete biti upadljivi. - Na sve mislite - pohvali ga Pat. - Hajde, kako bi bilo da se lijepo i široko nasmiješite? Ionako ćete to morati učiniti pred kamerama, kad počnemo snimati. - Osmijeh čuvam za trenutak kad budem vidio montiranu konačnu verziju emisije - izjavio je, no kao da se malo opustio. Nekoliko minuta kasnije stigla je Abigail. - Drago mi je da ste ovdje - obratila se novinarki. - Niste se javljali na telefon, pa smo pomislili da ste otišli iz grada. - Sinoć sam primila vašu poruku. - Oh, Luther nije bio siguran hoće li vas poruka zateći. Dakle, to je razlog za ovo ćaskanje, pomisli Pat. Senatorica bi htjela doznati gdje sam bila. Ali neće. - Bit ću vaša sjena dok emisija ne bude završena - reče novinarka. - Vjerojatno ću vam već posve dosaditi. Abigail se još doimala uznemireno. — Ponekad ću vas hitno zatrebati. Luther mi je rekao da biste željeli da zajedno pregledamo neka pitanja. Vidite i sami kakav mi je dnevni raspored. Cesto ni sama, do posljednjega trenutka, ne znam hoću li imati malo slobodna vremena. A sada na posao! Pat je pošla za njom u ured, nastojeći se držati neupadljivo. Već za nekoliko minuta senatorica se zadubila u razgovor s Philipom. Jedno izvješće, koje joj je stavio na stol, kasnilo je. Oštrim tonom je pitala za razlog. - To sam trebala dobiti još prošli tjedan. - Nismo još skupili brojke. - Zašto? - Naprosto nije bilo vremena. 92 -Ako danju nema vremena, ima ga navečer - odbrusi Abi-gail. - Ako se itko od moga osoblja počeo striktno držati radnoga vremena, želim znati tko je.
U sedam sati su počeli sastanci. Patino je poštovanje za Abigail raslo nakon svakoga razgovora kojemu je bila nazočna. Izredali su se zastupnici naftne industrije, ljudi iz društva za zaštitu okoliša i oni koji su tražili olakšice za ratne veterane. Dio radnoga dana bili su i strateški sastanci za donošenje nacrta zakona o stambenoj izgradnji, razgovor s predstavnikom IRS-a, koji je imao određene primjedbe na predloženo izuzeće za porezne obveznike sa srednjim primanjima, i razgovor s delegacijom starijih građana koji su prosvjedovali protiv smanjenja socijalne pomoći. Kad se Senat okupio, Pat je otpratila Abigail i Philipa u dvoranu. Kako nije bila akreditirana u odjeljak iza podija predviđen za novinare, sjela je u galeriju za posjetitelje. Gledala je kako nasmiješeni i opušteni senatori izlaze iz garderobe i međusobno se pozdravljaju. Bilo ih je svakakvih -visokih, niskih, mršavih kao kostur, debelih, onih kojima je kosa bila nalik na lavlju grivu, kratko podšišanih, a i posve ćelavih. Četvorica ili petorica imali su dostojanstveno držanje profesora s koledža. Među njima su bile još dvije senatorice • Claire Lamence iz Ohija i Phvllis Holzer iz New Hampshirea, koja je bila vrlo bučno izabrana kao nezavisan kandidat, osoba koja ne pripada nijednoj stranci. Pat je s posebnim zanimanjem motrila Claire Lawrence. Mlađa senatorica iz Ohija nosila je pleteni mornarski kostim iz tri dijela koji je isticao njezinu figuru. Kratka crvenkasta kosa nije joj davala strog izgled, jer je u prirodnim valovima obrubljivala i ublažavala njezino četvrtasto lice. Pat je primijetila da kolege pozdravljaju senatoricu s nepatvorenom srdačnosću, a provale smijeha pratile su šaljive primjedbe koje je dobacivala pri pozdravu. Claire Lavvrence su vrlo često citirali, jer je njezina duhovitost uspješno smirivala ogorčene rasprave o "vrućim" temama, ali ih pri tom nikad nije razvodnjavala. Pat u bilježnicu zapišehumor i potcrta tu riječ. O Abigail su s pravom govorili da je ozbiljna i ukočena. U emisiju treba pažljivo ukomponirati nekoliko šaljivih trenutaka. Duga, jaka zvonjava smirila je žamor u Senatu. Stariji senator iz Arkansasa predsjedao je umjesto bolesnoga potpredsjednika. Nakon što su raspravili o nekoliko manjih poslovnih pitanja, predsjedatelj je dao riječ senatorici iz Virginije. Abigail je ustala i pažljivom kretnjom, bez traga uznemirenosti, stavila naočale za čitanje s plavim okvirom. Kosu je začešljala jednostavno, uvijenu na potiljku, što je isticalo pravilne crte njezina profila i vrata. - Dvije najpoznatije rečenice u Bibliji su: "Gospodin dao, Gospodin uzeo. Blagoslovljeno je ime Gospodnje" -počela je. - Zadnjih godina naša je vlada neštedimice i nepromišljeno davala i davala, a onda je uzimala i uzimala. Ali malo tko je blagoslivlja. Vjerujem da će se svaki odgovorni građanin svijeta složiti da je temeljito preispitivanje programa za pomoć potrebitima bilo nužno. Ali sada je vrijeme da ispitamo što smo sve učinili. Tvrdim da su rezovi bili odviše temeljiti, a smanjivanje odviše drastično. Također tvrdim da je vrijeme da obnovimo mnoge potrebne programe. Potrebit već po definiciji znači: "kome je nešto potrebno". Svakako, nitko u ovom slavnomu domu neće negirati da svako ljudsko biće u ovoj zemlji ima pravo na krov nad glavom i hranu... Abigail je bila izvrsna govornica. Pažljivo je pripremila što će reći, a govor je brižljivo potkrijepila dokumentima i prošarala ga s dovoljno umjesnih citata da bi zadržala pozornost čak i ovih prekaljenih političara. 94 j L Govorila je sat i deset minuta. Kad je završila, nazočni su je podržali iskrenim pljeskom. Kad je Senat prekinuo s radom da bi se sudionici odmorili, Pat je vidjela da je predsjednik većine u Senatu požurio čestitati senatorici. Pat je zajedno s Philipom pričekala da političarka izađe iz kruga kolega i posjetitelja koji su se gurali oko nje, a onda su svi troje pošli u ured. - Bilo je dobro, zar ne? - upita Abigail, ali ton joj nije zvučao nimalo upitno. - Odlično senatorice - odgovori Philip smjesta. - Vrlo mi je žao što nismo mogli snimati - reče Pat iskreno. - Voljela bih u emisiju unijeti ulomke iz govora. Ručali su u uredu. Abigail je naručila samo tvrdo kuhano jaje i crnu kavu. Četiri su je puta prekidali hitni telefonski pozivi. Javila se i žena koja se dobrovoljno prijavila za rad u kampanji. - Svakako, Maggie - reče Abigail. - Ne, ne prekidaš me. Znaš da sam za tebe uvijek ovdje. Mogu li ti pomoći? Pat je vidjela da je senatoričino lice postalo strogo, a
onda se namrštila tako da joj se čelo namreškalo. - Kažeš da su ti iz bolnice javili da odvedeš majku koja ni glavu ne može dignuti s jastuka?...Razumijem. Znaš li za koji dom za nemoćne?...Šest mjeseci čekanja? A kako bi ti radila za to vrijeme?...Maggie, nazvat ću te. Tresnula je slušalicom. - Tako nešto može me dovesti do bijesa. Maggie odgaja troje djece. Subotom radi i honorarno, a sad joj kažu da odvede kući senilnu majku, prikovanu za krevet. Philipe, nađite Arnolda Pricharda. I nije me briga ako već dva sata negdje objeduje. Odmah ga pronađite! Nakon petnaest minuta zazvonio je telefon, kao što je Abigail i očekivala. - Arnolde, drago mi je da te čujem... Drago mi je da si dobro. Ne, ja nisam. Zapravo, prilično sam uzrujana. Pet minuta kasnije završila je razgovor riječima: - Da, slažem se. VVillovts bi bilo savršeno mjesto. Dovoljno je blizu da je Maggie može posjećivati, a da pritom ne izgubi cijelu nedjelju za put. Znam da mogu računati, Arnolde i da ćeš se pobrinuti da staru damu dobro smjeste... Da, još danas poslije podne pošalji u bolnicu kola hitne pomoći. Margaret će odahnuti. Dok je spuštala slušalicu, Abigail namigne Pat i reče: -To je strana posla koju volim. Ne bih se smjela zadržavati i sama nazivati Maggie, ali ću to ipak učiniti. - Brzo je okrenula broj. - Zdravo, Maggie. Sve je sređeno... Pat odluči da Maggie pozove u emisiju. Između dva i četiri održala se rasprava odbora za zaštitu okoliša. Za vrijeme rasprave Abigail se sučelila s jednim od svjedoka i citirala izvješće što ga je primila. Međutim, svjedok joj je proturiječio - Senatorice, vaše brojke su sasvim pogrešne. Mislim da pred sobom imate stare, a ne revidirane podatke. Claire Lawrence je također bila u odboru. - Možda mogu pomoći - predložila je. - Sigurna sam da imam najnovije podatke, a oni donekle mijenjaju sliku... Pat je primijetila da se Abigail ukočila te da je stisnula i otvorila šake dok je Claire Lawrence čitala svoje izvješće. Mlada žena ozbiljna lica koja je sjedila iza Abigail očito je bila pomoćnica koja je prikupila netočne podatke. Dok je senatorica Lawrence govorila, Abigail se nekoliko puta okrenula i pogledala je. Djevojci je očito bilo strahovito neugodno. Lice joj se zacrvenjelo i grizla je usne da ne bi drhtale. V Čim je senatorica Lawrence završila, Abigail je rekla: -Gospodine predsjedniče, htjela bih senatorici zahvaliti na pomoći i ujedno se ispričati odboru što su brojke koje su mi predane bile pogrešne pa su zbog njih svi gubili vrijeme. Obećavam vam da se to neće ponoviti. 96 Ponovno se okrenula pomoćnici, a Pat joj je s usana čitala riječi: - Otpušteni ste.- Djevojka ustane i sa suzama u očima izađe iz dvorane. Pat neprimjetno, ali duboko uzdahne. Raspravu je snimala televizija pa će svatko tko je vidio taj prizor zacijelo osjetiti sažaljenje prema mladoj pomoćnici. Kad je rasprava završila Abigail je požurila u ured. Bilo je očito da su tamo već svi doznali što se dogodilo. Tajnice i pomoćnici u vanjskom uredu nisu podigli glave kad je projurila. Nesretna djevojka koja je pogriješila gledala je kroz prozor i rupčićem brisala suze. - Ovamo, Philipe! - pozove Abigail oštro -1 vi, Pat. Moći ćete dobiti potpunu sliku o onome što se ovdje događa. Sjela je za stol, blijeda i stisnutih usana, no inače se doimala potpuno sabranom. - Što se dogodilo, Philipe? -upitala je na izgled smirenim tonom. Čak je i Philip izgubio svoju uobičajenu pribranost. Uzrujano je progutao knedlu prije nego sto je počeo objašnjavati: - Senatorice, upravo sam razgovarao s djevojkama, Prije nekoliko tjedana muž je napustio Eileen. Kažu da je otada izvan sebe. S nama je već tri godine i kao što znate, među najboljim je pomoćnicama, Biste li razmislili o tome da joj date dopust dok se pribere? Voli ovaj posao. - Je li? Toliko ga voli da dopušta da ja od sebe napravim budalu na raspravi koju snima televizija? Gotovo je, Philipe. Za petnaest minuta da je izašla odavde! Budi sretan što i tebe nisam otpustila. Kad je to izvješće zakasnilo, trebao si Ispitati pravi razlog. Toliko se sposobnih ljudi želi domoći pOSla, uključujući i mj i misliš 11 da ĆU dopustiti da tuđem nemoćna samo zato što sam okružena nesposobnjakovićima? - Ne, senatorice - promrmlja Philip.
Nisam li svoje osoblje upozorila na to? - Jeste, senatorice. - Onda idite i učinite kako sam vam rekla. - Da, senatorice. Uh! pomisli Pat. Nije čudo da je Philip tako oprezan. Primijetila je da je Abigail motri. - Pa, Pat - reče političarka tiho. - pretpostavljam da me smatrate zmajem? - Nije čekala odgovor. - Moji ljudi znaju da im je dužnost prijaviti svaki osobni problem koji ih ometa u poslu, pa će dobiti dopust. Taj postupak je ustanovljen da bismo spriječili takve događaje. Kad moj namještenik pogriješi, sve se lomi na meni. Odviše sam dugo i naporno radila a da bih dopustila da me nečija glupost dovede u neugodan položaj. Vjerujte mi, Pat, tko to jedanput učini, učinit će ponovno. A sada, zaboga, moram se na stubištu pred ulazom slikati s juniorkama skautskoga udruženja. IO. U četvrt do pet tajnica je bojažljivo pokucala na vrata Abigailina ureda. - Poziv za gospođicu Travmore — prošap-tala je. Zvao je Sam, pozdravivši je tako ohrabrujućom srdač-nošću da joj se raspoloženje odmah popravilo. Neugodni događaj ju je potresao i nije mogla zaboraviti izraz dubokoga očaja na licu mlade žene. - Zdravo, Same! - Osjetila je oštar senatoričin pogled. - Moji su mi špijuni rekli da si na Capitol Hillu. Hoćemo li na večeru? -Večeru?... Ne mogu, Same. Večeras moram raditi. - Moraš i jesti. Što si ručala? Je li ti Abigail dala tvrdo kuhana jaja? Jedva je suspregla smijeh, Senatorica ju je očito slušala. - Ako ti ne smeta da večeramo brzo i rano upozorila gaje. - Slažem se. Kako bi bilo da se za pol sata nađemo ispred Russclovc zgrade? Spustivši slušalicu, Pat je pogledala Abigail. - Jeste li pregledali sav materijal koji sam vam dala? Filmove? - upita političarka. - Nisam. - Ne - prizna Pat i pomisli: Oh, jao! Drago mi je da ne radim za tebe, gospo! - Mislila sam da biste poslije večere mogli doći k meni da mi kažete što od toga smatrate zanimljivim za emisiju. Ponovno je nastala stanka. Pat je čekala. - Međutim, ako niste vidjeli materijale, bit će bolje da večer iskoristim za čitanje. - Abigail se nasmije. Sam Kingslev je jedan od najpoželjnijih udovaca u VVashingtonu. Nisam znala da ga tako dobro poznajete. - Ne baš dobro. - Pat se trudila odgovoriti ležernim tonom i ne odajući koliko joj je drago što je nazvao. Pogledala je kroz prozor kako bi sakrila izraz lica. Vani se već gotovo smračilo. Prozori senatoričina ureda gledali su na Capitol. Dan se gasio, a zgrada s kupolom koja se presijavala bila je nalik na sliku, onako uokvirena prozorskim zavjesama. - Kako lijepo! - uzvikne Pat. Abigail se okrene i pogleda van. - Da, jest - složila se. - Pogled kroz prozor u ovo doba dana uvijek me podsjeti zašto sam ovdje. Ne možete ni zamisliti kakvo mi zadovoljstvo pričinja spoznaja da sam danas postigla da jedna starica dobije njegu u pristojnu domu, a ljudi koji se rukama i nogama bore za egzistenciju možda će dobiti malo veću novčanu pomoć. Kad govori o svom poslu, u glasu joj se osjeća gotovo senzualna energija, pomisli Pat. Svaku riječ misli ozbiljno. Ali palo joj je na um da je političarka već zaboravila djevojku koju je prije nekoliko sati otpustila. *** Pat se tresla od hladnoće dok je žurno silazila stubištem do automobila. Sam se nagnuo i poljubio je u obraz. - Kako je uspješna filmska autorica? - Umorno - odgovorila je. -Ako dan želiš provesti mirno, ne preporučam ti da pratiš senatoricu Jennings. Nasmiješio se. - Znam kako se osjećaš. U više sam navrata radio s Abigail. Neumorna je. Krivudajući kroz gusti promet, skrenuo je u Pensilvanij-sku aveniju. - Namjeravam te odvesti u restoran Chez Grand mere u Georgetownu - izjavi on. - Mirno je, hrana je izvrsna, a blizu je tvoje kuće. Chez Grand mere bio je gotovo prazan. - VVashington ne večera u četvrt do šest - napomene Sam sa
smiješkom kad im je šef sale ponudio da izaberu stol. Dok su pili koktele, Pat mu je ispričala što se sve dogodilo tog dana, uključujući i scenu u dvorani za rasprave. Sam je zazviždao. -Abigail je imala peh. Na platnom popisu nije dobro imati nekoga tko te može dovesti u neugodnu situaciju. - Može li tako nešto doista utjecati na predsjednikovu odluku?-upita ona. - Pat, sve može utjecati na njegovu odluku. Jedna greška može sve upropastiti. Razmisli malo. Da nije bilo Chappa-quiddicka, Ted Kennedv bi možda danas bio predsjednik. Tu su, naravno, VVatergate i Abscam, a još ranije kaputi vicuna i hladionici. Aferama nikad kraja. Za osobu na položaju, sve ima svoje posljedice. Abigail se čudom izvukla iz skandala s krađom novaca za kampanju, a da je zbog svoje namještenice pokušala zataškati događaj nitko joj više ne bi vjerovao. Kako se zvala ta djevojka? - Eleanor Brown. - Pat se sjetila što joj je rekla Marga-ret Langlev: Eleanor nikada ne bi ukrala. Bila je odviše stidljiva. - Eleanor ie uvijek' tvrdila da ie nedužna - pripomene ona, Sam slegne ramenima. - Pat, četiri sam godine bio okružni tužitelj. Da ti nešto kažem: Devet od deset kriminalaca prisižu da su nedužni. A od njih devet, barem osam su lasci. - Ali onaj jedan je ipak nedužan - ustrajala je Pat. - Vrlo rijetko. Što bi htjela za večeru? Činilo joj se da se, za sat i pol koliko su proveli zajedno, Sam vidljivo opustio. Dobro djelujem na tebe, Same, pomislila je. Mogu te učiniti sretnim. Bojiš li se da bi, kad bismo imali dijete, bilo isto kao kad si se, za vrijeme bolesti svoje žene, brinuo za Karen? Ali sa mnom ti ne bi bilo tako... Dok su pili kavu, upitao je: - Kako ti je u onoj kući? Ima li problema? Oklijevala je, a onda mu je odlučila ispričati o prijetećoj poruci koju joj je netko gurnuo ispod vrata i o onom drugom telefonskom pozivu. -Ali kao što si rekao, to je vjerojatno neki šaljivčina - završila je. Pokušala se nasmijati, ali Sam je ostao ozbiljan. - Rekao sam da onaj poziv u Bostonu ne mora ništa značiti. Ali kažeš da te u zadnja tri dana po drugi put nazvao, a netko ti je ispod vrata gurnuo i prijeteće pismo. Što misliš, kako je taj luđak doznao tvoju adresu? - Kako si je ti doznao? - upitala je. - Telefonirao sam u studio Potomac i predstavio se kao tvoj prijatelj. Tajnica mi je dala broj telefona, kućnu adresu, a čak mi je rekla i kada ćeš stići. Iskreno govoreći, malo sam se iznenadio da su mi tek tako dali sve podatke. - Ja sam im tako rekla. Dok radim tu emisiju, kuća mi je ujedno i ured, a iznenadio bi se koliko se ljudi javlja s anegdotama i pojedinostima kad pročitaju da se snima emisija o nekoj poznatoj osobi. Nisam htjela propustiti nešto značajno. Nisam mislila da imam razloga za zabrinutost. 102 - Onda je taj nitkov upravo tako mogao dobiti tvoju adresu. Imaš li slučajno poruku ovdje? - U torbici je. - Izvadila ju je, sretna što je se može riješiti. Sam ju je pozorno pročitao i zamišljeno se namrštio. -Sumnjam da se iz nje može nešto doznati, ali dopusti da je pokažem Jacku Carlsonu. On je agent FBI-a i stručnjak za rukopise. Odmah spusti slušalicu, ako te taj tip ponovno nazove. U osam i pol dovezao ju je pred kuću. - Popravi svjetiljke! svjetiljke! - upozorio ju je dok su stajali na vratima. Svatko bi se mogao popeti stubištem i gurnuti papir ispod vrata a da ga nitko ne primijeti. Pogledala ga je. Njegove opuštenosti je nestalo, a bore oko očiju ponovno su se produbile. Uvijek si bio zabrinut zbog Janice, pomislila je, pa ne želim da se još i zbog mene brineš. Pokušala je vratiti prijašnje ugodno ozračje. - Hvala ti što si ponovno izigravao šefa odbora za doček - rekla je. - Još će te unaprijediti u predsjednika odbora za gostoljubivost na Capitol Hillu. Kratko se nasmiješio i za trenutak mu je iz očiju nestalo napetosti. - Majka me je učila da uvijek budem ljubazan s najljepšom djevojkom u gradu. - Uhvatio ju je za ruke. Neko su vrijeme šutke stajali, a onda se sagnuo i poljubio je u obraz. - Drago mi je da se nisi zalijepio za jedno mjesto - pro-mrmljala je. -Što?
- One noći poljubio si me ispod desnoga oka, a sada ispod lijevoga. - Laku noć, Pat. Zaključaj vrata! Tek što je došla do biblioteke, telefon je počeo uporno zvoniti, Na trenutak se bojala podići slušalicu, - Pat Traymore. - Vlastiti glas učinio joj se napetim i promuklim. - Gospođice Traymore - javila se neka žena - ja sam Lila Thatcher, susjeda preko puta. Znam da ste upravo stigli kući, ali biste li mogli navratiti k meni? Moram vam reći nešto što biste trebali znati. Lila Thatcher? pomisli Pat. Lila Thatcher! Pa, naravno! Bila je to vidovita žena koja je napisala nekoliko vrlo čitanih knjiga o parapsihološldm i drugim fenomenima. Prije nekoliko mjeseci proslavila se pomogavši da se pronađe nestalo dijete. - Odmah ću doći - složi se Pat nevoljko - ali bojim se da ne mogu ostati dulje od nekoliko minuta. Dok je prelazila ulicu pažljivo izbjegavajući blato i najveće lokve bljuzgavice, pokušala je odagnati osjećaj tjeskobe. Bila je sigurna da od Lile Thatcher neće čuti ništa ugodno. 104 11. Kad je pozvonila, otvorila joj je sobarica i otpratila je u dnevnu sobu. Pat nije znala kakvu osobu može očekivati. Zamišljala ju je kao ciganku s turbanom, ali žena koja je ustala da je pozdravi mogla se jednom riječju opisati kao ugodna. Bila je punašna i sijeda, inteligentnih, sjajnih očiju i topla osmijeha. - Patricia Travmore! - rekla je. - Tako mi je drago da sam vas upoznala. Dobro došli u Georgetown. - Uzela je djevojčinu ruku u svoju i pažljivo je promotrila. - Znam da naporno radite na pripremanju emisije. Sigurna sam da će biti uspješna, Kako se slažete s Lutherom Pelhamom? - Do sada dobro. - Nadam se da će to potrajati. - Naočale Lile Thatcher bile su pričvršćene za dug srebrni lanac koji je nosila oko vrata. Rastreseno ih je uzela u desnu ruku i lagano njima udarala po lijevomu dlanu. - Ni ja nemam više od nekoliko minuta vremena. Za pol sata imam ugovoren sastanak, a rano ujutro moram zrakoplovom u Kaliforniju. Zato sam vas i nazvala. Obično to ne radim, no ne bih mogla tek tako otići, a da vas ne upozorim. Znate li da se prije dvadeset i tri godine u kući koju ste iznajmili dogodilo ubojstvo i samoubojstvo? - Rekli su mi, - Taj je odgovor bio najbliži istini, - Gospođo Thatcher, sigurno su mnoge kuće u Georg-townu stare oko dvije stotine godina, a za pretpostaviti je da je u svakoj od njih netko umro. - Nije to isto. - Starija žena počela je govoriti brže, a u glasu joj se osjećao prizvuk uznemirenosti. - Moj muž i ja doselili smo se otprilike godinu dana prije tragedije. Sjećam se kad sam mu prvi put rekla da sam počela osjećati nešto mračno u ozračju oko Adamsove kuće. Sljedećih mjeseci taj se osjećaj naizmjenično pojačavao i gubio, ali svaki put kad bi se vratio bio je sve izraženiji. Dean i Renee Adams bili su vrlo lijep par. On je bio vrlo zgodan, jedna od onih magnetskih ličnosti koje vas odmah zaokupe. Renee je bila drukčija, tiha, suzdržana držanja, vrlo povučena mlada žena. Osjećala sam da život političarove supruge nije za nju, pa im je to nužno ugrozilo brak. Ali bila je vrlo zaljubljena u muža, a oboje su doista voljeli dijete. Pat je slušala, nepomična. - Nekoliko dana prije svoje smrti Renee mi je rekla da će se s Kerry vratiti u New England. Stajale smo pred njihovom kućom i ne mogu vam opisati osjećaj zebnje i opasnosti koji me obuzeo. Pokušala sam je upozoriti. Rekla sam joj da ni trenutka ne oklijeva, ako je njezina odluka neopoziva. A onda je bilo prekasno. Poslije toga nikad više nisam imala ni najmanju slutnju opasnosti u vezi s vašom kućom, sve do ovoga tjedna. Ali sada se taj osjećaj vraća. Ne znam zašto, ali isti je kao prošli put. Osjećam da vam prijeti nešto mračno. Možete li otići iz kuće? Ne biste smjeli biti tamo! Pat je pažljivo izabrala pitanje. - Imate li ikakav drugi razlog za takvo upozorenje, osim što oko te kuće osjećate mračnu auru? - Imam. Prije tri dana moja je sobarica opazila kako neki čovjek zastajkuje na uglu. Onda je u snijegu, uz ovu kuću, opazila tragove nogu, Tko god se vrzma ovuda, dolazi 106 samo do onoga visokoga grma rododendrona. Onaj tko stoji iza njega može motriti na vašu kuću a da ga ne
možemo vidjeti ni s prozora ni s ulice. Gospođa Thatcher je samu sebe obujmila rukama kao da joj je iznenada hladno. Lice joj se smračilo, a bore postale izraženije. Netremice Netremice je zurila u Pat, a onda je djevojka vidjela kako su joj se oči raširile i u njima je bljesnula tajanstvena spoznaja. Kad je Pat nakon nekoliko minuta odlazila, starija žena je bila vidljivo uzrujana i ponovno je nagovarala Pat da ode iz kuće. Lila Thatcher zna tko sam, pomisli Pat. Sigurna sam u to. Otišla je ravno u biblioteku i u čašu natočila poveću količinu brendija. - Već je bolje - promrmljala je osjećajući da je piće grije. Pokušala je ne misliti na tamu koja se vani spustila. Barem je policija obaviještena o skitnici. Pokušala se pri-brati. Lila je preklinjala Renee da ode. Da je njezina majka poslušala upozorenje, je li tragedija mogla biti izbjegnuta? Da posluša Lilin savjet i ode u hotel ili iznajmi stan? - Ne mogu - rekla je glasno. - Naprosto ne mogu. Rok u kojemu je morala pripremiti emisiju bio je vrlo kratak. Bilo je nezamislivo da gubi vrijeme na to da mijenja mjesto gdje radi. Činjenica da vidovita Lila Thatcher može osjetiti opasnost ne znaci da je može spriječiti. Daje majka otišla U Boston, tata bi vjerojatno pošao za njom, pomisli Pat. Ako je netko čvrsto odlučio da me pronađe, uspjet će u tome. U stanu bih morala biti isto tako oprezna kao i ovdje. A bit ću oprezna. Pomisao da je Lila možda pogodila tko je ona, djelovala je Utješno, Bila K zabrinuta m wfi roditelj sjetila se djevojka, Dobro me poznavala kad sam tih malu. Kad emisijabude završena, mogu porazgovarati s njom, ispitati čega se sjeća. Možda mi može pomoći da sastavim djeliće zagonetke. Ali sada je bilo najvažnije da počne pregledavati sena-toričine privatne fascikle i izabere ono što će ući u emisiju. Filmske vrpce bile su nabacane u jednoj od kutija koje je donio Toby. Srećom, sve su bile obilježene. Počela ih je sređivati. Neki su prikazivali političke skupove, događaje tijekom kampanje i govore. Napokon je pronašla filmove iz senatoričina privatnog života koji su je i najviše zanimali. Najprije je uzela vrpcu s naljepnicom: VVillard VVillard i Abigail - primanje na H/7/ Crestu u povodu vjenčanja. Znala je da su se tajno vjenčali prije nego što je diplomirao pravo na Harvardu. Abby je upravo završila prvu godinu na Radcliffeu. Nekoliko mjeseci nakon vjenčanja VVillard se kandidirao za Kongres. Pomogla mu je u kampanji, a onda je završila školovanje na Sveučilištu u Richmondu. Očito su po dolasku u Virginiju priredili primanje. Film je počinjao panoramom raskošne vrtne zabave. Iza stolova natkrivenih suncobranima raznih boja vidjelo se drveće. Među grupicama gostiju kretali su se konobari. Bilo je tu žena u ljetnim haljinama i šeširima široka oboda, ukrašenih perjem i cvijećem i muškaraca u tamnim kaputićima i bijelim hlačama od flanela. Na terasi su, zapanjujuće lijepa Abigail, u svilenoj haljini nalik na tuniku, i mladić akademskoga izgleda, pozdravljali goste koji su čekali u redu. S Abigailine desne strane stajala je postarija žena, očito majka VVillarda Jenningsa. Izraz njezina aristokratskoga aristokratskoga lica bio je napet i ljutit. Dok su gosti polako prolazili kraj nje, upoznavala ih je s Abigail, ali ni jedan jedini put nije izravno pogledala snahu. V Sto li je ono rekla senatorica? Svekrva me uvijek smatrala Vankeejem i kradljivicom njezina sina. Sad se uvjerila da političarka nije pretjerivala. pretjerivala. 108 Pat je pozorno pogledala Willarda Jenningsa. Bio je samo nešto viši od žene, kose boje pijeska i uska, blagoga lica. U njegovoj pojavi bilo je nečega simpatično stidljivoga, nekako se bojažljivo rukovao s gostima i ljubio gošće u obraz. Od to troje ljudi jedino se Abigail doimala posve opuštenom. Stalno se smješkala, naginjala glavu naprijed kao da svakako želi zapamtiti imena i pružala ruku da svi vide prstenje. Da je film barem ozvučen, pomisli Pat. Kad su pozdravili i posljednjega gosta, Abigail i Willard okrenuli su se jedno prema drugomu. VVillardova majka je zurila pred sebe. Lice joj je sada bilo više zamišljeno nego ljutite. A onda se toplo nasmiješila. Prišao joj je visok muškarac crvenkastosmeđe kose. Zagrlio je gospođu Jennings, pustio je, ponovno je zagrlio, a onda se okrenuo da pozdravi mladi par. Pat se nagnula naprijed. Kad se lice toga čovjeka pokazalo u krupnomu planu, zaustavila je projektor. Zakašnjeli gost bio je njezin otac Dean Adams. Čini se da je tu vrlo mlad! pomisli djevojka. Ne može mu biti više od tri-
deset godina. U grlu joj je zastala knedla i pokušala ju je progutati. Kao da ga se nejasno sjećala dok je tako izgledao! Njegova široka ramena ispunjavala su ekran. Nalik je na mlado božanstvo, pomislila je. Kudikamo je markantniji od Willarda; iz njegajzbija iznimna privlačnost. Proučavala je crtu po crtu lica zaustavljena na ekranu, kao da se vrijeme zaustavilo samo zato da bi ona imala prilike dobro pogledati oca. Pitala se gdje li je majka, a onda se sjetila da je, u vrijeme kad je film snimljen, Renee još studirala na bostonskom Konzervatoriju i planirala pijanističku karijeru. Dean Adams je u to vrijeme bio novi kongresmen iz VVisconsina. Zračio je zdravljem i srdačnoscu čovjeka sa Srednjega zapada, a oko njega se osjećao dah pravoga života, što je upućivalo na mladost provedenu u slobodnim prostranstvima. Pritisnula je dugme i osobe na platnu su oživjele. Dean Adams šalio se s Willardom Jenningsom, a Abigail mu je pružila ruku. Previdio je njezin pokret i poljubio je u obraz. Vjerojatno je Willardu rekao nešto duhovito, jer su se svi počeli smijati. Kamera ih je pratila dok su silazili kamenim stubištem i počeli obilaziti goste. Dean Adams uhvatio je staru gospođu Jennings pod ruku, a ona mu je nešto živo objašnjavala. Bilo je očito da su simpatični jedno drugomu. Kad je film završio, Pat ga je ponovno pregledala i obilježila inserte što bi ih mogla koristiti u emisiji: VVillard i Abigail kako režu tortu, nazdravljaju i otvaraju ples. Nije mogla iskoristiti ni metar filma u prizoru dolaska gostiju, jer je nezadovoljstvo na licu Willardove majke bilo odviše očito. A naravno, nije moglo biti ni govora da se prikaže bilo koji kadar s Deanom Adamsom. Pat se pitala što li je Abigail osjećala toga poslijepo-dneva, u prekfasnoj bijeloj palači od opeke, u nazočnosti najuglednijih ljudi Virginije, a tek prije nekoliko godina otišla je iz stana za poslugu u kući Saundersovih u Apple Junctionu. Kuća Saundersovih! Abigailina majka Francev Foster! Gdje je ona bila toga dana? Je li odbila doći na primanje u povodu vjenčanja svoje kćeri, jer je osjećala da joj tamo nije mjesto? Ili je to osjećala Abigail, a ne ona? Pat je pregledala i sve ostale kolute pokušavajući ostati hladnom na slike svoga oca koji se redovito pojavljivao u scenama na imanju. 110 Čak i da na naljepnicama nije bilo nadnevka, mogla bi filmove složiti kronološki. Prva kampanja: presnimljene filmske novosti u kojima su Abigail i Willard, držeći se za ruke, šetali ulicom i pozdravljali prolaznike... Zatim Abigail i Willard kako kontroliraju tijek planirane izgradnje. Glas spikera je govorio: - Willard Jennings, koji je danas poslije podne vodio kampanju za mjesto u Kongresu, slobodno nakon povlačenja svoga ujaka Por-tera Jenningsa, dao je riječ da će nastaviti obiteljsku tradiciju u službi birača. Bio je tu i intervju s Abigail: - Kako se osjećate kad medeni mjesec provodite u kampanji? Abigail je odgovorila: - Ne znam kako bih ga bolje provela, nego da budem uz muža i pomognem mu započeti karijeru u javnomu životu. - Govorila je pomalo otegnuto, a u glasu joj se osjećao prizvuk tipičnoga južnjačkoga naglaska. Pat je brzo izračunala. U to vrijeme Abigail je u Virginiji bila manje od tri mjeseca. Odlučila je da će taj insert ubaciti u emisiju. Bilo je isješaka iz pet kampanja, Što je dulje gledala, postajalo je sve jasnije da Abigail igra glavnu ulogu u naporima da Willarda izaberu u Kongres. Govore bi često počinjala riječima: "Moj muž je u Washingtonu, gdje radi za dobro svih vas. Za razliku od mnogih drugih, ne izostaje s važnoga posla u Kongresu da bi vodio vlastitu kampanju. Sa zadovoljstvom ću vam, makar u kratkim crtama, iznijeti što je do sada postigao." Djevojci je bilo najteže gledati filmove o društvenom životu na imanju. WILLARDOV TRIDESET PETI ROĐENDAN. S Abigail i njezinim mužem pozirala su dva mlada para: Jack i Jackie I(ennedy, zatim Dean i Renee Adams,,, oba para nedavno vjenčana. Pat je prvi put na filmu vidjela svoju majku. Renee je nosila blijedozelenu haljinu, a tamna kosa slobodno joj je padala na ramena. U njezinu je držanju bilo neke zbunjenosti, ali mužu se smiješila s izrazom
obožavanja. Pat to više nije mogla gledati. Bilo joj je drago kad je film završio. Nekoliko kadrova prije kraja pozirali su samo Kennedvjevi i Jenningsovi. Zabilježila je to u notes. Bit će to odličan insert za emisiju, pomislila je s gorčinom.Dani "prije Camelota", ali bez neugodnih sjećanja na kongresmena DeanaAdamsa i ženu koju je ubio! Zadnji film koji je pregledala, presnimljen insert filmskih novosti, prikazivao je sprovod Willarda Jenningsa, a počinjao je kadrom snimljenim ispred Nacionalne katedrale. Glas spikera bio je pun poštovanja: - Upravo je stigla pogrebna povorka kongresmena Willarda Jenningsa. Poznate i manje poznate osobe okupile su se u katedrali da posljednji put pozdrave državnika iz Virginije koji je poginuo na putu u mjesto gdje je trebao održati govor, kad se srušio iznajmljeni zrakoplov. Kongresmen i pilot George Granev ostali su na mjestu mrtvi. Mladu udovicu pratit će na sprovodu senator John Fitzgerald Kennedv iz Massachusettsa. Majku kongresmena Jenningsa, suprugu Stuarta Jenningsa, prati kongresmen Dean Adams iz VVisconsina. Senator Kennedv i kongresmen Adams bili su najbolji prijatelji Willarda Jenningsa. V Pat je gledala kako Abigail, sabrana izraza lica, s crnim velom koji joj je pokrivao plavu kosu, izlazi iz prvoga automobila. Nosila je jednostavno krojen kostim od crne svile i bisernu ogrlicu. Zgodni, mladi senator iz Massachusettsa ponudio joj je ruku dostojanstvenim pokretom. Kongresmenova majka očito je bila skrhana bolom. Dok su joj pomagali da izađe iz limuzine, pogled joj je pao na lijes prekriven zastavom. Sklopila je ruke i malo stresla glavom 112 kao da očajnički odbija prihvatiti stvarnost. Pat je gledala kako njezin otac pridržava gospođu Jennings za nadlakticu i ujedno joj, tješeći je, stavlja dlan na ruku. Povorka je polako ušla u katedralu. Te večeri više ne bi mogla podnijeti da i dalje pregledava filmove. Očito su obilovali materijalom kakav je tražila, a koji će u emisiju unijeti crtu ljudske topline. Ugasila je svjetlo u biblioteci. Kad je izašla u hodnik osjetila je propuh. Prozori u biblioteci bili su zatvoreni. Zavirila je u blagovaonicu, kuhinju i predvorje. Prozori su bili zatvoreni, a vrata zaključana. Pa ipak je osjećala propuh! Obuzela ju je zebnja, a srce joj je brže zakucalo. Vrata dnevne sobe bila su zatvorena. Stavila je ruku na njih. Uski prostor između vrata i okvira bio je hladan kao led. Polako je otvorila vrata. Zapuhnuo ju je hladni vjetar. Pipajući, potražila je prekidač za svjetlo. Staklena vrata na terasu zjapila su otvorena. Netko je oko kvake izrezao komad stakla koji je sada ležao na sagu. A onda je ugledala... Na kamin je bila naslonjena lutka, nazvanaKrpena Ana, s okrvavljenom bijelom pregačom i neprirodno svinutom desnom nogom: Pat se stropoštala na koljena i zurila u nju. Vješta ruka dodala je nadolje okrenute linije ustima koja su se sastojala od ravnoga šava, na obrazima nacrtala suze, a na čelu bore, tako da se dobro poznato, nasmiješeno liceKrpene Ane pretvorilo u grimasu bolnoga plača. Pritisnula je ruku na usta da zadrži krik. Tko je bio ovdje? I zašto? Na lutkinu haljinu bio je priboden list papira, napola skriven krvavom pregačom. Posegla je za njim, jedva se prisilivši da prstima dotakne zgrušanu krv. Vidjela je da 113 je papir jeftin, isti kao onaj na kojemu je bila napisana prijeteća poruka, a i rukopis je bio isti, nagnut nadesno. OVO JE POSLJEDNJA OPOMENA. EMISIJA KOJA ĆE VELIČATI ABIGAIL JENNINGS NE SMIJE BITI PRIKAZANA. Začula je škripu vrata koja su vodila na terasu, a sad su se pokrenula. Je li netko bio tamo? Pat je skočila, ali samo je vjetar zatresao vratima. Pretrčala je preko sobe, zatvorila vrata i zaključala ih, ali od toga više nije bilo koristi, jer ruka koja je izrezala komad stakla mogla se ponovno pružiti kroz rupu i otvoriti ih. Možda je uljez još bio tu, šćućuren iza zimzelena grmlja u vrtu! Drhtavim rukama okrenula je brojčanik telefona i nazvala policiju. - Smjesta ćemo poslati kola - reče dežurni policajac ohrabrujućim glasom. Dok je čekala, Pat je ponovno pročitala prijeteću poruku. Netko je po četvrti put upozorava da ne snimi emisiju. Odjednom je postala sumnjičava i upitala se jesu li te prijetnje uopće ozbiljne. Nije nemoguće da je sve smišljeno kako\bi se prljavim trikovima bacila sjena na emisiju o senatorici, pa bi emisija, zbog morbidnoga, neželjenoga publiciteta, postala tema ogovaranja. Ali što je s lutkom? Na nju \eKrpenaAna djelovala zastrašujuće zbog onoga što je dozivala u sjećanje, ali
zapravo je to bila samo obična lutka kričavo obojena lica. Kad je bolje razmislila, sve joj se to učinilo više bizarnim nego stravičnim. Čak je i krvava pregača mogla biti primitivni pokušaj da se izazove užas! Da sam novinarka koja o tome piše, stavila bih sliku lutke na naslovnu stranu sutrašnjih novina, pomisli Pat. Zvuk sirene policijskoga automobila naveo ju je da se odluči. Brzo je skinula poruku s lutke i stavila je na okvir 114 kamina. Otrčala je u biblioteku, ispod stola izvukla kartonsku kutiju i stavila Krpenu Anu u nju. Zamrljana joj se pregača zgadila. Začula je dugu, upornu zvonjavu na vratima. Nešto ju je navelo da odveže pregaču, skine je s lutke i gurne duboko u kutiju. Bez nje Krpena Ana bila je nalik na uplakano dijete. Gurnula je kutiju pod stol i požurila otvoriti policajcima vrata. 12, Na prilazu kući stajala su dva policijska automobila s upaljenim svjetlima na krovu, a za njima je stigao i treći. Samo da nisu novinari, strepila je Pat. Ali bili su. Policajci su snimili provaljena vrata, sve temeljito pretražili, a u sobi ispitali ima li otisaka prstiju. Nije bilo lako objasniti poruku. - Bila je pribodena na nešto - pokaže detektiv. - Gdje ste je našli? - Evo ovdje, kraj kamina - odgovorila je a da nije slagala. Novinar iz Tribunea zamolio je da mu pokažu poruku. - Ne bi mi bilo drago da se objavi - reče Pat, ali dopustila mu je da je pročita. - Što znači "posljednja opomena"? - upita detektiv. - Jesu li vam i prije prijetili? Ispričala im je o dva telefonska poziva i pismu koje je pronašla odmah nakon što se uselila, ali je ispustila rečenicu o "onoj kući". - Ova ovdje nije potpisana - reče detektiv. - A gdje je prijašnja? - Nisam je sačuvala. Ni tamo nije bilo potpisa. -Ali na telefonu se nazvao "anđelom OSVCte"? - Rekao je nešto kao: "Ja sam anđeo milosrđa, izbavljenja i osvete". - Čini se da je pravi šizoid - prokomentira detektiv. Pažljivo ju je pogledao. - Čudno da se ovaj put potrudio provaliti. Zašto i sad nije naprosto gurnuo omotnicu ispod vrata? Pat je uznemireno gledala kako novinar žvrlja u bilježnicu. Napokon su se policajci spremili za odlazak. Ploče stolova u dnevnoj sobi bile su prekrivene prahom za uzimanje otisaka prstiju. Vrata na terasu vezali su žicom pa se nisu mogla otvoriti dok se ne popravi staklo. Znala je da nikako neće moći zaspati. Pomislila je da će se možda malo smiriti ako usisačem počisti prah i prljav-štinu iz dnevne sobe. Dok je radila, neprestano je razmišljala o okrvavljenoj lutki. Dijete je utrčalo u sobu... spotaklo se... palo preko nečega mekoga, a na rukama je ostalo nešto mokro i ljepljivo... Onda je dijete podiglo pogled i vidjelo... Što sam vidjela? očajnički se pitala Pat. Što sam vidjela? Radila je automatski. Usisala je gornji sloj masnoga praška, a zatim krpom od jelenje kože, natopljenom emulzijom, obrisala ploče lijepih starinskih stolova, razne predmete na njima, a čak je odmicala i namještaj. Na sagu su bile lokvice bljuzgavice i komadići blata s cipela policajaca. V Sto sam vidjela? Počela je gurati namještaj na mjesto. Ne, ne ovamo - taj stol dolazi uz kraći zid, svjetiljka na klavir, a stolica bliže staklenim vratima. Tek kad je završila, opazila je da je pogriješila. Stolica! Radnici koji su došli kamionom za selidbu smjestili su je preblizu klavira. Niz hodnik je dotrčala u sobu. Povikalaje: "Tata, tata!" i spo-takla se o majčino tijek. Majka je krvarila. Podigla je pogled, a onda... A onda, samo tama... 118 Bilo je blizu tri sata. Večeras više nije mogla razmišljati o tome, bila je iscrpljena i boljela ju je noga. Jako je šepala dok je vukla usisač u spremište ugrađeno u zid, a onda se počela uspinjati stubama. U osam je zazvonio telefon. Zvao je Luther Pelham. Pat je, čak i onako mamurna od duboka sna, shvatila da je bijesan.
- Pat, čuo sam da su vam noćas provalili u kuću. Jeste li dobro? Žmirkala je, pokušavajući razbistriti pogled, a i mozak. -Da. - Na naslovnoj ste strani Tribunea. Naslov je senzaci-onalistički. "Poznata TV-voditeljica u opasnosti". Da vam pročitam prvi odlomak? "Televizijska voditeljica Patrida Tray-more primila je već nekoliko bizarnih prijetnji, a najnovija je bila provala u njezinu kuću u Georgetovtnu. Prijetnje su povezane sa snimanjem televizijske emisije 'Profil senatorice Abigail Jennings', koju će gospođica Traymore urediti i voditi, a bit će prikazana u srijedu navečer iz televizijskoga studija Potomac." Takva vrsta publiciteta nije nimalo potrebna Abigail. - Žao mi je - promuca djevojka, - Pokušala sam ih spriječiti da novinaru pokažu poruku. - Je M vam uopće palo ona um da pozovete mene, a ne policiju? Iskreno govoreći, mislio sam da imate više mozga nego što ste sinoć pokazali. Mogli smo unajmiti privatne detektive da paze na kuću. Vjerojatno je riječ o nekome tko je ćaknut, ali bezazlen, a sutra će tema dana u Washingtonu biti: "Tko to tako mrzi Abigail?" y Imao je pravo. - Zao mi je - ponovi Pat, a onda doda: - Ipak, kad vidite da su vam provalili u kuću i uplašite se da se neki luđak skriva nekoliko metara od vas, na terasi, normalna reakcija je da pozovete policiju. - Nema smisla da dalje raspravljamo dok ne vidimo koliko je taj događaj naškodio senatorici. Jeste li pregledali filmove? -Jesam. Neke ću scene montirati u izvanredne cjeline. - Niste rekli Abigail da ste bili u Apple Junctionu? - Ne, nisam. - Ako ste pametni i nećete. Samo bi još to trebala čuti! Luther je bez pozdrava spustio slušalicu. *** Svakoga jutra, točno u osam sati Arthur je običavao otići u pekaru po još tople kolačiće, a na putu kući kupio bi jutarnje novine. Ali tog dana je učinio obratno. Toliko ga je zanimalo piše li što o provali da je smjesta otišao do kioska. Da, pisalo je, i to na naslovnoj strani. Pažljivo je pročitao članak, uživajući u svakoj rečenici, a onda se namrštio. Uopće nisu spomenuliKrpenuAnu, a pomoću lutke htio im je saopćiti da je u kući jednom počinjeno nasilje i da bi se moglo ponoviti. Kupio je dva kolačića začinjena sjemenkama, vratio se tri bloka, sve^do dvije drvene zgrade koje su se naslanjale jedna na drugu i popeo se u polumračni stan na drugomu katu. Samo pola kilometra odavde protezala se ulica King sa svojim mondenim restoranima i dućanima, ali ova je četvrt bila ruševna i bijedna. Kroz otvorena vrata Glorijine sobe vidio je da je već obukla svijetlocrveni pulover i traperice. U zadnje se vrijeme sprijateljila s kolegicom u uredu, drskom djevojkom koja ju je navela da rabi šminku i nagovorila da odreže kosu. 120 Nije podigla pogled, premda ga je zacijelo čula kad je ušao. Uzdahnuo je. Glory se nekako udaljavala od njega. Čak je ponekad bila i nestrpljiva. Kao, primjerice, sinoć, dok joj je pričao kako stara gospođa Rodriguez teško guta lijekove, pa je pilulu morao prelomiti napola i dati joj malo kruha da ublaži okus. Glory ga je prekinula: - Oče, zar ne možemo razgovarati ni o čemu drugomu osim o staračkom domu? - A onda je s kolegicama otišla u kino. Stavio je kolačiće na dva tanjura i natočio kavu. — Doručak! -viknuo je. Glory je požurila u kuhinju. Obukla je kaput i stavila torbicu pod ruku, kao da jedva čeka da ode. - Zdravo! - rekao je tiho. - Moja djevojčica je danas vrlo lijepa. Gloria se nije nasmiješila. - Kakav je bio film? - upitao je. - Dobar. Od danas više neću ovdje jesti kolačiće, nego ću doručkovati u uredu, zajedno s ostalima. Jako se rastužio. Volio je doručkovati s Glqry prije nego što je odlazila na posao. Vijerojatno je osjetila njegovo razočaranje, jer ga je pogledala, a izraz joj se smekšao. - Doista se dobro slažemo rekla je, a u glasu joj se osjećao prizvuk tuge. Dugo nakon što je otišla sjedio je zagledan u prazno. Prošla večer ga je iscrpila. Vratiti se, poslije toliko
godina, u onu kuću, onu sobu... Ali morao je Glorynu lutku postaviti točno na mjesto gdje je ležalo dijete.. Kad ju je namjestio uz kamin, a desna noga se svinula, gotovo je očekivao da će, kad se okrene, 1 1 i ' 1 V Vi IV Mnnmmn iinrloHntt lonotm mfi(\\rnvnn i Poslije Lutherova poziva Pat je ustala, skuhala kavu i počela sređivati ploče na kojima je iscrtala i obilježila moguće tijekove emisije. Odlučila je isplanirati dvije inačice, od kojih bi jedna počela isječcima iz Abigailine mladosti u Apple Junctionu, a druga primanjem u povodu vjenčanja. Što je više razmišljala o tome, morala je priznati da je Luthe-rov bijes opravdan. Abigail je ionako nerado pristala na snimanje, a kako će tek reagirati na ovako senzacionalistički publicitet. Barem sam bila dovoljno prisebna da sakrijem lutku, pomisli djevojka. ^devet sati već je bila u knjižnici i pregledavala ostatke filmova. Luther je već poslao montirane scene o slučaju Ele-onore Borwn, a u jednoj od njih Abigail je izlazila iz sudnice nakon što je njezina pomoćnica proglašena krivom. Političarka je neraspoloženo izjavila: - Ovo je za mene vrlo tužan dan. Samo se nadam da će Eleanor biti dovoljno poštena da kaže gdje je sakrila taj novac. Istina, namijenjen je mojoj kampanji, ali kudikamo je važnije to što su mi ga ljudi dali s punim povjerenjem u ciljeve za koje se borim. Reporter je upitao; - Dakle, senatorice, Eleanorina tvrdnja da ju je vaš šofer nazvao i zamolio je da u uredskom sefu potraži dijamantni prsten nije istinita? - Toga me je jutra šofer vozio na sastanak u Richmond. A onda se na ekranu pojavio krupni plan Eleanor Brown koji je jasno pokazivao svaku crtu njezina maloga blijedoga lica bojažljiva izraza i stidljiva pogleda. Kolut je završavao scenom u koledžu, gdje je Abigail držala govor studentima. Govorila je o "povjerenju javnosti" i istakla apsolutnu odgovornost dužnosnika da mu (ili joj) namještenici budu besprijekorna vladanja. Luther je montirao i drugi ulomak koji je prikazivao senatoricu na raspravama o sigurnosti letenja, s odlomcima njezinih govora u kojima je zahtijevala pooštrenje zakona. Nekoliko je puta spomenula činjenicu da je udovica zato što je njezin muž povjerio svoj život neiskusnomu pilotu s loše opremljenim zrakoplovom. Na kraju svakoga ulomka Luther je zabilježio: Razgovor senatorice J. i Patricije T. o toj temi - trajanje dvije minute. Pat se ugrizla za usnu. Obje cjeline bile su u neskladu s onim što je željela postići. Sto se dogodilo s obećanjem da ću, kao autorica emisije, imati slobodne ruke, pitala se. Sve se radi u prevelikoj žurbi. Pravi bi izraz bio: zabrljalo se! Upravo kad je počela pregledavati pisma koja su Abi-gaili pisali njezini birači, zazvonio je telefon. Javio se Sam. - Pat, pročitao sam što se dogodilo. Raspitao sam se u tvrtki koja iznajmljuje stanove u mojoj zgradi. Sam je živio u bloku VVatergate. - Nekoliko stanova je slobodno. Predlažem ti da na mjesec dana iznajmiš stan, a zakup možeš obnavljati dok ne uhvate toga tipa. - Ne mogu, Same. Znaš u kakvoj sam gužvi! Očekujem bravara. Ne brini, policija će motriti na kuću. Ovdje su mi svi uređaji. - Pokušala je promijeniti temu. - Najviše me zabrinjava što da obučem za večeru u Bijeloj kući. - Ljupka si u svakoj odjeći. I Abigail će biti tamo. Jutros sam ie sreo. 124 Malo kasnije senatorica je nazvala i izjavila da je zaprepaštena provalom. Onda je prešla na glavnu temu: Na nesreću, nagovještaji da vam prijete zbog emisije mogli bi izazvati najrazličiti]a nagađanja. Doista želim da se sve već jednom završi, Pat. Kad emisija bude snimljena i prikazana, prijetnje će zacijelo prestati, čak ako iza njih i stoji nekišz'zo. Jeste li pregledali filmove koje sam vam dala? - Da, jesam - odgovori djevojka. - Ima izvrsnih scena pa sam iz obilježila. Ali htjela bih posuditi Tobyja. Ima nekih mjesta na kojima ne znam imena svih ljudi, a trebala bi mi i neka objašnjenja. Dogovorile su se da Toby dođe za jedan sat. Kad je spustila slušalicu, imala je osjećaj da je Abigail Jennings smatra osobom koja stalno izaziva neprilike. Toby je stigao za četrdeset i pet minuta. Njegovo lice, nalik na pergament, razvuklo se u osmijeh: - Da sam
barem bio ovdje kad je taj nitkov ulazio, Pat. Od njega bih napravio mljeveno meso. - Sigurna sam u to. Sjeo je za stol u biblioteci, a Pat uključi projektor. - To je stari kongresmen Porter Jennings - pokazao je na jednomu mjestu. - Rekao je da neće u mirovinu ako Willard ne dođe na njegovo mjesto. Znate te aristokrate iz Virginije. Misle da je svijet njihov. Ali moram mu priznati da se dobro ponio kad je podržao Abigail u njezinim naporima da dođe na Wi-llardovo mjesto. Willardova majka, ta vražja baba, pretrgla se da spriječi Abigail da uđe u Kongres. A među nama rečeno, ona je mnogo bolji kongresmen od muža. Willard nije bio dovoljno agresivan. Razumijete što mislim? Dok je čekala Tobvja, Pat je pregledala isječke iz novina koji su se odnosili na slučaj Eleanor Brown. Sve se činilo gotovo odviše jednostavnim. Eleanor je izjavila da ju je Toby nazvao i poslao je u stožer kampanje. Pet tisuća dolara je pronađeno u njezinu dijelu podruma, u zgradi u kojoj je stanovala. - Što mislite, kako je Eleanor mogla vjerovati da će se izvući tako prozirnom pričom? - upita Pat Tobvja. Toby se zavali u kožnom naslonjaču, prekriži debele noge i slegne ramenima. U džepu na prsima opazila je cigaru. Iako se u sebi zgrozila, rekla mu je da zapali. Oduševljeno ju je pogledao, a kad se nasmiješio, široko lice su mu ispresijecale bore. - Velika hvala. Senatorica ne podnosi dim cigare. Ni u kolima se ne usuđujem zapaliti, bez obzira~na to kako dugo je čekam. Zapalio je i počeo zadovoljno otpuhivati dimove. - Stali smo kod Eleanor Brown - podsjeti ga Pat. Položila je laktove na koljena, a bradu spustila među dlanove. - Mislim da je bilo ovako: - počne Toby povjerljivo. -Eleanor je mislila da neko vrijeme nitko neće primijetiti nestanak novca. Otada su pooštrili zakon, ali u to vrijeme mogli ste tjedan dana pa i dulje u uredskomu sefu čuvati poveću svotu novaca. - Ali sedamdeset i pet tisuća dolara u gotovu? - Gospođice Travmore... Pat, morate shvatiti da tvrtke objema stranama daju velike priloge, jer se žele osigurati da budu na strani pobjednika. Naravno, ne možete dati gotovinu senatoru u njegovu uredu, jer to jest protuzakonito. Zato neki glavonja, primjerice, posjeti senatora, kaže mu (ili joj) da namjerava darovati veliku svotu, a onda se sa sena-torovim pomoćnikom prošeće Capitolom i tamo preda novac. Senator ga i ne vidi, ali zna za njega. Novac se stavi u fond za kampanju. Ali riječ je o gotovini, pa sve to nije tako očito ako druga strana pobijedi. Shvaćate što mislim? -Da. 126 - Nemojte me krivo shvatiti. Sve je po zakonu. Ali Phil je primio velike priloge za Abigail, a Elanor je naravno znala za njih. Možda je imala momka koji je želio na brzinu uložiti u nešto pa je samo posudila novac. Ali budući da su tako brzo primijetili nestanak, morala je izmisliti opravdanje. - Nekako mi se ne čini da je tako lukava - odvrati Pat, a pred očima joj se pojavi slika u školskomu godišnjaku. - Pa, kako je tužilac rekao, tiha voda brijege dere. Ne bih vas htio požurivati, Pat, ali senatorica će me trebati. - Još samo nekoliko pitanja. Zazvonio je telefon. - Odmah ću biti gotova. - Podigla je slušalicu. - Pat Travmore. - Kako ste, draga moja? - Odmah je prepoznala taj pravilni, čak odviše pažljivi izgovor. - Dobar dan, gospodine Saunders - rekla je, prekasno se sjetivši da Toby pozna Jeremvja Saundersa. Sofer je brzo podigao glavu. Pitala se hoće li povezati prezime Saunders s bogatašem kojega je poznavao u Apple Junctionu. - Rano jutros nekoliko sam vas puta pokušao nazvati-reče Saunders uljudno. Bila je sigurna da ovaj put nije pijan. - Niste ostavili poruku. - Poruku zabilježenu na vrpcu mogle bi čuti pogrešne uši. Slažete li se? - Samo trenutak, molim. - Pat pogleda svog posjetitelja. Zamišljeno je pušio cigaru i činilo se da ga poziv uopće ne zanima. Možda nije ni povezao prezime Saunders s čovjekom kojega ionako nije vidio već trideset i pet godina.
-Toby, ovo je osobni razgovor. Biste li bili tako dobri... Brzo je ustao, još prije nego sto je završila, - Hoćete li da pričekam vani? - Ne, Toby. Samo spustite slušalicu kad dođem do priključka u kuhinji. - Hotimice je ponovno izgovorila ime kako bi je Jeremy čuo i šutio dok ne bude siguran da je na liniji samo Pat. Toby je ležerno preuzeo slušalicu, iako je bio uvjeren da se javlja Jeremy Saunders. Sto hoće od Pat Travmore? fesu li u vezi? Kad bi to znala, Abigail bi eksplodirala. Čuo je kako na drugom kraju netko tiho diše. Taj smrdljivi bezveznjak! pomislio je. Ako pokuša ocrniti Abigailino ime...! - Toby, biste li sada spustili slušalicu? - zamolila je djevojka, j - Svakako, Pat - prisilio se da govori srdačno. Spustio je slušalicu tako da se čuje kad škljocne i nije je se više usudio pokušati oprezno dignuti. - Zar Toby! - uzvikne Jeremy Saunders zaprepašteno. - Nemojte mi reći da se motate unaokolo s Tobyjem Geor-goneom! - Pomaže mi da doznam više o nekim događajima koji će ući u emisiju - objasni Pat, pazeći da govori tiho. - Pa naravno, cijelo vrijeme se našoj političarki drži za skut, zar ne? Pat, htio sam vam reći da me je kombinacija votke i vašega simpatičnoga držanja navela da budem pomalo indiskretan. Inzistiram da onaj razgovor ostane među nama. Mojoj ženi i kćeri ne bi bilo drago da se škakljiva pričica o mojoj vezi s Abigail razglasi na televiziji. - Nemam namjeru citirati nijednu vašu riječ - odvrati Pat. - Možda tračevi o poznatim osobama zanimaju Zrcalo, ali mene sigurno ne. - Vrlo dobro. Sad mi je uvelike laknulo. - Glas mu je postao srdačniji. - U klubu sam sreo Edwina Shepherda. Rekao mi je da vam je dao primjerak novina s fotografijom na kojoj je Abigail upravo izabrana za kraljicu ljepote. Bio 128 sam posve zaboravio na to. Nadam se da ćete iskoristiti fotografiju na kojoj je miss Apple Junctiona u društvu sa svojom ponosnom majkom, jer to doista vrijedi kao opis od tisuću riječi. - Mislim da je neću upotrijebiti - odgovori djevojka hladno. Njegova ju je zluradost oneraspoložila. — Bojim se da imam posla, gospodine Saunders. Spustila je slušalicu i vratila se u biblioteku. Toby je sjedio kako ga je i ostavila, ali doimao se nekako drukčije. Srdačnosti je nestalo. Bio je očito rastresen i ubrzo je otišao. Nakon njegova odlaska širom je otvorila prozor da se provjetri dim cigare. Ali miris je uporno ostajao u sobi. Ponovno je osjetila nelagodu i zatekla samu sebe kako se trza na svaki zvuk. *** Kad se vratio u ured, Toby je otišao ravno Philipu. -Ima li što novo? Philip preokrene očima. - Senatorica je izvan sebe zbog te emisije. Maloprije je pošteno izgrdila Luthera Pelhama jer ju je naveo da sudjeluje u tome. Smjesta bi otkazala suradnju da emisija već nije najavljena u novinama. Kako je bilo kod Pat Travmore? Toby nije htio gOVOriti O Apple Junctionu, ali je zamolio Philipa da istraži sve u vezi s iznajmljivanjem kuće Deana Adamea, jer je to već i prije namjeravao učiniti. Pokucao je na vrata Abigailina ureda, Bila je mirna čak odviše mirna, a to je značilo da je zabrinuta. Upravo je Čitak večernje izdanje novina. - Evo7 to! pokazala mu je. Članak poznate vašingtonske trač-novinarke počinjao je: U kuloarima Capitol Hilla pale su mnoge oklade tko bi mogla biti osoba koja je Patriciji Travmore zaprijetila smrću ako nastavi snimati dokumentarnu emisiju o senatorici Jennings. Čini se da svatko ima svoga osumnjičenoga. Lijepa senatorica iz Virginije na glasuje kao oštar perfekcionist. Dok ju je Toby gledao, Abigail je s bijesnom grimasom zgužvala npvine i bacila ih u koš za otpatke. 130 14. Sam Kingsley je zakopčao svečanu košulju i vezao kravatu. Bacio je pogled na sat koji je stajao na okviru kamina u spavaćoj sobi i zaključio da ima dovoljno vremena za nekoliko gutljaja whiskya i sode. S prozora njegova stana u VVatergateu pružao se prekrasan pogled na rijeku Potomac. S pokrajnoga kuhinjskoga prozora vidio se Kennedv Center. Ponekad, kad se kasno navečer vraćao iz ureda, otišao bi onamo, na drugi ili treći čin omiljele opere. Poslije ženine smrti činilo mu se besmislenim i dalje živjeti u velikoj kući u Chevy Chaseu. Karen je boravila u New Yorku, pa su ona i njezin muž praznike provodili kod njegovih roditelja u Palm Springsu. Sam je pustio da Karen
izabere posuđe, srebro, vrijedne predmete i namještaj, a ostalo je uglavnom prodao, Nadao se da će, ako poene izpocetka, uspjeti svladati osjećaj iscrpljenosti koji ga je posve obuzeo. Odnio je čašu do prozora. Na površini rijeke svjetlucali su odsjaji svjetala zgrada i reflektora ispred Kennedv Centra. U Potomacu je bilo nečega što opčinjava. I njega je to uhvatilo, kao i većinu ljudi koji su došli ovamo. Pitao se hoće li, se to dogoditi i s Pat. Bio je vrlo zabrinut zbog nje. Njegov prijatelj Jack Carl-son, agent FBI-a, rekao mu je bez okolišanja: Najprije je netko nazove, onda joj gurne poruku ispod vrata, pa je opet nazove i napokon provali ostavivši novu prijeteću poruku. Zamisli što se može dogoditi sljedeći put, Riječ je o opasnu psihopatu koji svakoga časa može eksplodirati. Taj iskrivljeni rukopis najbolji je pokazatelj, a osim toga, usporedi sve te poruke. Pisane su u razmaku od samo nekoliko dana, ali su neka slova na drugoj poruci gotovo posve nečitljiva. Napetost u njemu neprestano raste i odjednom će provaliti. A što je najgore, čini se da je napet zbog Pat Travmore. Njegove Pat Travmore. Onih zadnjih mjeseci prije smrti Janice uspio je izbaciti Pat iz misli i uvijek će mu biti drago kad se toga bude sjećao. Janice i on na kraju su postali bliski kao što su bili na početku veze. Umrla je sigurna u njegovu ljubav. Ali, poslije se osjećao ispražnjenim, iscrpljenim, beživotnim i starim. Suviše starim za dvadesetsedmogodišnju djevojku, za sve ono što bi donio život s njom. Naprosto je želio mir. A onda je pročitao da će Pat doći raditi u VVashington, pa ju je odlučio nazvati i izvesti na večeru. Nikako nije mogao izbjeći susret s njom, a nije to ni želio. Pozvao ju je da izađu jer nije htio da im bilo tko smeta na prvom sastanku. Ubrzo je shvatio da se ono što je postojalo među njima nije izgubilo, nego se pritajilo i čekalo priliku da bukne, a Pat je to i željela. Ali što ]&on želio? - Ne znam - reče on glasno. Još mu je u ušima odjekivalo Jackovo upozorenje. Što ako se nešto dogodi Pat? Zazvonio je telefon. -Auto vam je dolje, kongresmene - obavijesti ga vratar. - Hvala. Odmah ću sići. Sam stavi polupraznu čašu na bar i ode u spavaću sobu po sako i kaput. Žustro se kretao. Za nekoliko minuta bit će s Pat. *** 132 Pat je odlučila da za večeru u Bijeloj kući obuče haljinu od satena boje smaragda, s izvezenim gornjim dijelom. Bila je to haljina tipa Oscar de la Renta, a Veronica ju je natjerala da je kupi za ples Bostonske filharmonije. Sada joj je bilo drago što je dopustila da je pomajka nagovori. Bakini smaragdi dobro su pristajali uz haljinu. - Uopće ne izgledaš kao reporterka - reče Sam kad je došao po nju. - Ne znam bih li to trebala shvatiti kao kompliment -odgovori ona. Sam je preko svečana odijela nosio mornar-skoplavi kaput od kašmira i bijeli svileni šal. Kako ga je ono nazvala Abigail? Jedan od najpoželjnijih udovaca u Wash-ingtonu! - Ja sam htio izreći kompliment. Nije više bilo telefonskih poziva ni prijetnji? - Ne. - Još mu nije ispričala o lutki, a sada nije bio trenutak da započinju razgovor o tome. - Dobro. Laknut će mi kad ta emisija bude završena. -A tek meni! Dok su se vozili prema Bijeloj kući upitao ju je kako provodi dane. - Dobro - odgovorila je smjesta. - Luther je odobrio filmske inserte koje sam izabrala pa smo zacrtali tijek emisije. Odlučio je da neće biti riječi o senatoričinim ranim godinama, da je ne naljutimo. Ono što bi trebala biti dokumentarna emisija nastoji pretvoriti u hvalospjev koji nema veze s televizijskom reportažom. -A ti ga ne možeš spriječiti? - Mogla bih jedino otići. Ali nisam došla ovamo da bih već prvi tjedan sve ostavila. To nikako! Bili su na križanju osamnaeste ulice i Pensilvanijske avenije, l 00 - Same, je li na uglu ikada bio hotel?
- Da, stari Roger Smith. Srušili su ga prije desetak godina. \ Kad sam bila mala vodili su me onamo na proslave Božića. Nosila sam crvenu haljinu od baršuna, bijele čarape i crne lakirane kožne cipelice. Na haljinu sam prosula sladoled od čokolade i zaplakala, a tata je rekao: "Nisi ti kriva, Kerry." Automobil se približavao sjeverozapadnom ulazu u Bijelu kuću. Čekali su u koloni, jer svaki su automobil zaustavljali radi provjere. Kad je došao red na njih, ljubazni je stražar potvrdio njihova imena na popisu gostiju. Iznutra je predsjednička palača bila puna vedrih prazničnih ukrasa. U mramornu je predvorju svirala grupa ma-rinaca, a konobari su nudili šampanjac. Među gostima je Pat prepoznala lica filmskih zvijezda, senatora, članova kabineta, viđenijih osoba a zapazila je i poznatu kazališnu glumicu. - Jesi li već bila ovdje? - upita Sam. - Sa školskom ekskurzijom, kad mi je bilo šesnaest godina. Proveli su nas prostorijama i rekli da se nekad običavalo sušiti rublje u sobi koja se sada zove Istočna. - Tamo više nema rublja. Hajdemo. Ako u VVashingtonu namjeravaš stvarati karijeru, bolje da upoznaš neke ljude. -Trenutak kasnije upoznavao ju je s predsjednikovim tajnikom za tisak. Brian Salem bio je uljudan debeo čovjek. - Zar nas pokušavate izgurati s naslovne strane, gospođice Travmore? Dakle, o provali su govorili čak i u Ovalnu uredu. - Ima li policija kakvih tragova? - Nisam sigurna, ali smatramo da je to naprosto djelo neke neuravnotežene osobe. 134 Penny Salem bila Je čvrsta žena, oštrih očiju, a upravo je zašla u četrdeset^ godjine. - Brian viđa mnogo pisama što ih neuravnotežene osobe pišu predsjedniku. - Cijelu hrpu - složi se njezin muž. - Svatko tko je na položaju, prije ili poslije nekome stane na žulj. Što ste moćniji, to se pojedinci ili grupe lakše razljute na vas. A Abigail Jennings je zauzela čvrst stav u vezi s nekim vrlo škakljivim pitanjima. Oh pogledajte, ta dama upravo dolazi. -Iznenada se nasmiješio. - Zar ne izgleda sjajno? Abigail je upravo ušla u Istočnu sobu. To je bila jedna od rijetkih prilika kad nije nastojala umanjiti svoju ljepotu. Nosila je haljinu od satena boje marelice, kojoj je gornji dio bio prekriven biserima. Donji dio naglašavao je njezin uski struk i vitku figuru. Kosu je začešljala u pramen uvijen na zatiljku. Meka, valovita kosa uokvirivala joj je pravilne crte lica. Blijedoplavim sjenilom naglasila je izražajne oči i stavila malo ružičaste boje na obraze. Savršene usne namazala je ružem boje zrele marelice. Ovo je bila drukčija Abigail, koja se tiho smijala, na nekoliko trenutaka položila ruke na nadlakticu osamdesetogodisnjega veleposlanika a divljenje je prihvaćala kao nešto što se podrazumijeva. Pat se pitala je li se svaka prisutna žena počela osjećati poput nje - iznenada bezbojnom i beznačajnom. Abigail se pojavila u pravomu trenutku. Malo kasnije, orkestar marinaca počeo je oduševljeno svirati "Pozdrav šefu". Predsjednik i prva dama dolazili su iz svoga dijela palače, a s njima su bili novi kanadski premijer i njegova supruga. Čim su zamrli i posljednji taktovi "Pozdrava", orkestar je počeo svirati kanadsku himnu. Gosti su stali u red. Kad su se Pat i Sam približili predsjedniku i prvoj dami, djevojka je osjetila da joj srce brže kuca, Prva dama bila je u naravi mnogo privlačni ja nego na slikama. Lice joj je bilo duguljasto, mirno, s povećim ustima i svijetlosmeđim očima. Kosa joj je bila boje pijeska, sa sijedim pramenovima. Osjećalo se da je puna samopouzdanja. Kad se smijala, oko očiju su joj se pojavile sitne boriće. Imala je jake, savršene zube. Rekla je Pat kako je, kad je bila djevojka, željela raditi na televiziji. -A umjesto toga - nasmijala se i pogledala muža - nisam još, tako reći, prestala praviti vjenčiće od tratinčica u Vassaru, a već sam se udala. - Bio sam dovoljno pametan da je prisvojim prije nego što to učini netko drugi - reče predsjednik. - Pat, drago mi je da smo se upoznali. Bilo je vrlo uzbudljivo rukovati se s najmoćnijim čovjekom na svijetu. - Dobri su to ljudi - reče Sam dok su pili šampanjac. -A on je odlučan predsjednik. Teško je povjerovati da mu istječe drugi mandat. Mlad je za predsjednika, nema mu još ni šezdeset godina. Bit će zanimljivo vidjeti što će još postići. Pat je motrila prvu damu. -Voljela bih snimiti emisiju o njoj. Tako je prirodna.
- Otac joj je bio veleposlanik u Engleskoj, a djed potpredsjednik. Kad se odgoj u visokomu društvu i novac udruže s diplomatskom pozadinom, samopouzdanje dolazi samo od sebe, Pat. Na stolovima u blagovaonici predsjedničke palače stajali su servisi od limoges porculana s bogatim zelenim uzorcima, obrubljeni zlatom. Blijedozeleni stolnjaci i ubrusi bili su od damasta, a aranžmani crvenih ruža i paprati u niskim kristalnim posudama, na sredini svakoga stola, djelovali su vrlo dojmljivo. - Žao mi je što nećemo sjediti zajedno - reče Sam, - ali čini mi se da si za dobrim stolom. A pogledaj, molim te, kamo su smjestili Abigail. 136 Sjedila je za predsjednikovim stolom, između predsjednika i počasnoga gosta, kanadskoga premijera. Voljela bih da to mogu snimiti - promrmlja djevojka. Bacila je pogled na prvih nekoliko jela ispisanih na jelovniku: losos u ribljoj hladetini, kopun u umaku od brendija i riže. Njezin partner za večerom bio je predsjednik udruženja poslodavaca. Za stolom su još sjedili: poznati dramski pisac, dobitnik Pulitzerove nagrade, biskup episkopalne crkve i direktor Lincolnova centra. Okrenula se po prostoriji da vidi gdje je Sam. Sjedio je za predsjednikovim stolom, preko puta senatorice Jennings. Smiješili su se jedno drugomu. Pat se bolno trgnula i skrenula pogled. Kad je večera bila pri kraju, predsjednik je pozvao sve nazočne da se pomole za teško bolesnoga potpredsjednika i dodao: - Nismo bili svjesni da je svakoga dana naporno radio i po četrnaest sati a da nije pomislio na to kako će se to odraziti na njegovo zdravlje. - Poslije njegovih riječi, svi su shvatili da se potpredsjednik više nikada neće vratiti na dužnost. Dok je sjedao, predsjednik se nasmiješio Abigail, a svojim osmijehom kao da joj je obećao taj važni položaj. *** - Pa, jesi li se dobro zabavljala? - upita Sam dok ju je vozio kući. - Učinilo mi se da si se jako svidjela onom dramskomu piscu. Plesala si s njim tri ili četiri puta, zar ne? - A ti sa senatoricom. Same, jesi li se osjećao počašćenim što su te smjestili za predsjednikov stol? -Velika je čast ondje sjediti. Razgovarali su prilično usiljeno. Djevojci se činilo da je odjednom nešto puklo među njima. Je li joj Sam nabavio pozivnicu samo zato da bi se ona upoznala s VVashingtonskom "kremom"? Je li naprosto osjećao obvezu da je uvede u visoko društvo prije nego što ponovno nestane iz njezina života? Pričekao je da ona otključa vrata, ali je odbio ući "na čašicu". - Sutra ću imati naporan dan. U šest letim u Palm Springs jer ću praznik provesti s Karen i Tomom, na imanju Tomove obitelji. Hoćeš li preko blagdana otići u Concord, Pat? - Nije mu rekla da su Veronica i Charles otišli na krstarenje Karibima. - Božić ću provesti radeći - odgovorila je. - Hajde da nakon završetka emisije priredimo zakasnjelu proslavu. Tada ću ti dati i božični poklon. - Jedva čekam. - Nadala se da govori neusiljenim, prijateljskim tonom, kao i on. Trudila se prikriti prazninu koja ju je iznenada obuzela. - Divno izgledaš, Pat. Začudila bi se kad bih ti rekao koliki su ti udijelili komplimente. - Nadam se da su svi bili moje dobi. Laku noć, Same! - otvorila je vrata i ušla. - Prokletstvo, Pat! - Pošao je za njom u predvorje, zgrabio je za ramena i okrenuo prema sebi. Kaputić joj je pao s ramena kad ju je privukao. Obavila mu je ruke oko vrata, a prsti su joj dotakli njegov ovratnik, pronašli hladnu kožu nad njim i stali uvijati njegovu gustu, valovitu kosu. Svega se toga sjećala - njegova ugodnoga daha, snažnoga zagrljaja i onoga čvrstoga uvjerenja da su kao stvoreni jedno za drugo. - Ljubavi - prošaptala je - tako si mi nedostajao! Iznenadnom se kretnjom uspravio i ustuknuo, kao da ga je pljusnula. 138 Pat je zaprepašteno spustila ruke. -Same... - Pat, žao mi je - pokušao se nasmiješiti. - Odviše si privlačna a da bismo smjeli nastaviti. Neko vrijeme su se gledali, a onda je Sam zgrabi za ramena. - Zar ne shvaćaš da mi ništa ne bi bilo draže nego da nastavimo tamo gdje smo onoga dana stali? Ali ne želim ti to učiniti, Pat. Ti si lijepa, mlada žena. Za šest mjeseci imat ćeš priliku birati između petorice muškaraca koji ti mogu pružiti život kakav zaslužuješ. Pat, moje vrijeme je prošlo. Za vrijeme posljednjih izbora, umalo sam izgubio mjesto u Kongresu. A znaš li što je rekao moj protivnik? Izjavio je da je vrijeme da se Kongres pomladi. Sam
Kingslev je predugo tamo. On je za staro željezo. Dajmo mu zasluženi odmor. -1 ti si povjerovao? - Jesam, jer je istina. Ona posljednja godina s Janice me je iscrpila; prazan sam, ispijen. Pat, trenutno mi je teško spoznati na čemu sam. Zaboga, naporno mi je čak i svakodnevno biranje kravate, ali jedne odluke ću se držati: Neću ti ponovno upropastiti život. - Jesi li ikada pomislio da ćeš ga upropastiti ako mi se ne vratiš? Tužno su se gledali. - Ne mogu se prisiliti da povjerujem u to, Pat. - Okrenuo se i otišao. 15. Glory se promijenila. Sada se svakoga jutra dugo češljala, a imala je i novu, šareniju odjeću. Bluze su joj imale ovratnike od nabrane čipke, umjesto uvijek pažljivo zakopčanih ovratnika. A nedavno je kupila i naušnice, i to dva para odjednom. Nikad je prije nije vidio da nosi naušnice. Sada mu je svakoga jutra govorila da joj ne pravi sendvič za ručak, jer će jesti vani. - Sama? - upitao je. - Ne, oče. -S Opal? - Naprosto'ću jesti vani! - Kad je to izrekla ponovno joj se u glasu osjetio prizvuk nestrpljenja. Više uopće nije htjela slušati o njegovu radu. Nekoliko puta joj je pokušao ispričati kako čak i s respiratorom, stara gospođa Gillespie hripa, kašlje i ima boli. Glory ga je obično vrlo sažalno slušala kad joj je pričao o pacijentima i slagala se kad bi zaključio kako bi bilo milosrdno da anđeli dođu po one najteže bolesnike. Njezino slaganje bodrilo ga je u obavljanju vlastite misije. Glorvna ravnodušnost tako ga je smela da je postao nepažljiv kad je gospođu Gillespie predavao Gospodinu. Mislio je da je zaspala, ali kad je izvukao prekidač respiratora i počeo nad njom moliti odjednom je otvorila oči. Shvatila je što je učinio. Brada joj se zatresla i prošaptala je: - Molim, molim, oh... blažena Djevice, pomozi... - Gledao je kako joj 141 se izraz očiju mijenja, kako užasnutost polako nestaje i pretvara se u staldenasti pogled, a onda u posve prazni. A gospođa Harnickga je vidjela kad je izlazio iz staričine sobe. Bolničarka Sheenan je pronašla mrtvu staricu, ali njezinu smrt nije prihvatila kao volju Božju. Umjesto toga, navaljivala je da provjere je li respirator pravilno funkcionirao. Kasnije ju je vidio s gospođom Harnick. Ova druga bila je vrlo uzbuđena i pokazivala je prema sobi gospođe Gillespie. Svi u domu su ga voljeli, osim bolničarke Sheenan. Uvijek ga je korila, govorila mu da prekoračuje svoje dužnosti. - Imamo kapelana - ponavljala bi. - Nije na vama da savjetujete ljude. Da se bio sjetio da je toga dana bolničarka Sheenan dežurna, ne bi se ni približio gospođi Gillespie. Sve se to dogodilo zato što ga je progonila pomisao na emisiju o senatorici Jennings pa nije mogao precizno planirati. Četiri puta je upozorio Pat Travmore da ne smije nastaviti s pripremama za emisiju. Petoga upozorenja neće ni biti! *** Pat naprosto nije mogla zaspati. Nakon što se cijeli sat prevrtala po krevetu, odustala je od pokušaja da zaspi pa je posegnula za knjigom. Ali do mozga joj nije doprla nijedna riječ Churchillove biografije, premda je jedva čekala da je počne čitati. Oči je zatvorila u jedan poslije ponoći. U tri je sišla zagrijati šalicu mlijeka. Ostavila je svjetlo u predvorju, ali stubište je ipak bilo mračno, pa se, tamo gdje je zaokretalo, morala pridržavati za ogradu. 142 Običavala sam sjediti na toj stubi, zaklonjena od pogleda, i gledati kako stižu gosti. Na sebi sam imala plavu spavaćicu s cvjetnim uzorkom. I one sam je noći nosila... Sjedila sam ovdje, a onda me nešto uplašilo pa sam otišla u krevet... A onda... - Ne znam - rekla je glasno. - Ne znam... Čak je ni toplo mlijeko nije uspavalo. U četiri je ponovno sišla i na kat donijela već gotovo završen plan s tijekom emisije. U početnoj sceni dokumentarca senatorica i Pat sjedit će u studiju, pred povećanom slikom na kojoj Abigail i Willard Jennings dočekuju goste na primanju u povodu vjenčanja. Prizore sa starom gospođom Jennings izrezali su iz filma. Dok se bude odvijao film s primanja, senatorica će pričati kako je,kao studentica na Radcliffeu, srela Willarda. Tako sam uspjela ubaciti barem nešto o Sjeveroistoku, pomisli Pat. Onda će prikazati montažu Willardovih kampanja za Kongres, a Pat će ispitivati Abigail o njezinu tadašnjem sve većem zanimanju za politiku. Proslava Willardova trideset
petoga rođendana s Kennedvjevima bit će vrhunac godina "prije Camelota". Poslije toga prikazat će sprovod na kojemu Jack I(e-nnedy korača uz Abigail. Izrezali su kadar koji je prikazivao svekrvu u zasebnim kolima. Slijedi Abigailina prisega u Kongresu. Buduća je senatorica sva u crnini, blijeda i ozbiljna lica. Zatim će doći dio filma o pronevjeri novaca za kampanju i kadar s Abigailinim komentarom o sigurnosti zračnoga prometa. Sto/0£ta i »MP/«, pomisli Pat, & mk vidite sliku one uplašene djevojke, Eleanor Brown! Uostalom, jedno je biti zabrinut za sigurnost zračnoga prometa, a nešto sasvim drugo upirati prstom na pilota koji je i sam izgubio život... Ali znala je da neće moći nagovoriti Luthera da promijeni bilo koji dio. Dan poslije Božića snimit će Abigail u uredu, okruženu osobljem i pomno izabranim posjetiteljima. Kongres je napokon privremeno prekinuo rad, pa bi snimanje trebalo teći brzo. Luther se ipak složio da Abigail snime kod kuće, s prijateljima. Pat je predložila da prikažu božičnu večeru, s kadrovima Abigail koja uređuje stolić s pićem. Gosti će biti ugledne osobe iz VVashingtona i nekoliko članova njezina osoblja koji blagdan ne mogu provesti u krugu svojih obitelji. U posljednjoj sceni senatorica će se u sumrak vraćati kući s aktovkom pod rukom. A zatim posljednja rečenica: "Kao mnogi od milijuna odraslih neudatih ili neoženjenih osoba, i senatorica Abigail Jennings pronašla je obitelj, ljubav i mir u radu koji voli." Tu rečenicu napisao je Luther, a izgovorit će je Pat. U osam sati djevojka je nazvala Luthera i ponovno ga zamolila da nagovori senatoricu za dozvolu da se u emisiju ubace podaci iz njezina prijašnjega života. - Sve je to dosadno - rekla je. - Osim tih osobnih filmova, sve ostalo nalik je na tridesetominutnu reklamu za kampanju. - Pregledali ste sve filmove? - prekine je Luther. -Da. - Što je s fotografijama? - Ima ih samo nekoliko. - Nazovite i raspitajte se ima li ih još. Ne. Ja ću nazvati. U ovom trenutku senatorica vas baš ne voli. 144 Četrdeset i pet minuta poslije javio se Philip i rekao da će oko podneva doći Toby s foto-albumima, a senatorica se nada da će Pat tu naći zanimljivih slika. Uznemirena, djevojka je otišla u biblioteku, gdje je pod stolom bila kutija s lutkom. Poslijepodne će opet provesti u pregledavanju očevih stvari. Uzela je lutku iz kutije, odnijela je do prozora i pažljivo je pregledala. Vješta je ruka flomasterom napravila sjene oko očiju izrađenih od dugmadi, a ustima dala tužan izraz. Na danjemu svjetlu lutka je djelovala još patetičnije. Zar bih to trebala biti ja? Odložila je Krpenu Anu i počela vaditi stvari iz kutije: sliku oca i majke, svežnjeve pisama i foto-albume. Dok ih je slagala u nekoliko hrpa, uprljala je ruke prašinom. Prekriženih nogu sjela je na sag i počela sve to pregledavati. Nečije ruke su s mnogo ljubavi sačuvale dokumente iz djetinjstva Deana Adamsa. Školske svjedodžbe bile su uredno složene kronološkim redom. Dobivao je najviše ocjene, a najniža je bila "četiri plus". Živio je na farmi, pedesetak kilometara od Milvvaukeeja. Kuća je bila srednje veličine, drvena, obojena u bijelo, s malom verandom. Na nekim je fotografijama bio s ocem i majkom. Moja baka i djed, pomisli Pat. Iznenada je shvatila da im ne zna imena. Na poleđini jedne fotografije pisalo je: Irene i Wilson s Deanom, kad mu je bilo šest mjeseci. Kad je uzela svežanj, gumena vrpca je pukla i pisma su se rasula na sag. Brzo ih je pokupila i pregledala. Jedno joj je osobito zapelo za oko: MOMO,! l Hvala Ti. MU&M (k lu,1o'jedine, tije& koje, TI uvgu, uftuffll 145 ptija&fiicattta, te eftiuk. / -J •J ••/
Wu,. OjnžtiCću, obećanje. Vofiu Je. l MĐ&M TI da, ne, zabo*m/$ otići s_7 Pod pismom je ugledala osmrtnicu Irene VVagner Adams, datiranu šest mjeseci kasnije. Oči su joj se ispunile suzama zbog mladića koji se nije stidio izraziti ljubav prema majci. / ona je sama doživjela tu velikodušnu ljubav. Njezina ruka u njegovoj. Kad se vraćao kući, vrištala je od radosti. Tata! Tata! Dignuo ju je visoko u zrak, zanjihao i uhvatio snažnim rukama. Vozila je tricikl niz prilazni puteljak... oderala koljeno na šljunku... a njegov je glas rekao: "Neće jako boljeti, Kerry. Moramo biti sigurni da je rana čista... Kakav sladoled da ti kupimo?" Začula, je zvono na vratima, brzo skupila pisma i slike na hrpu i ustala. Dok je sve to pokušavala ugurati u kutiju, pola joj se rasulo. Zvono se ponovno oglasilo, ovaj put dulje. Nespretno je kupila razasute fotografije i pisma i skrivala ih među ostale. Kad je pojurila iz sobe, vidjela je da je zaboravila sakriti fotografije roditelja \KrpenuAnu. Što bi bilo da Toby uđe i vidi ih? Ubacila ih je u kutiju i gurnula je pod stol. Toby je upravo pružio ruku da ponovno pozvoni, kad je djevojka naglo otvorila vrata. Dok je, onako velik, ulazio u predvorje, nehotice je ustuknula. - Upravo sam htio otići. - Prisiljavao se govoriti srdačnim tonom, ali to nije uspijevao. - Dobro da niste, Toby - rekla je hladno. Što on sebi uobražava, zar ne može počekati nekoliko trenutaka! Pažljivo ju je 146 gledao. Spustila je pogled i ugledala svoje prljave ruke. Sjetila se da je trljala oči pa joj je i lice vjerojatno uprljano. - Izgledate kao da ste pravili kolače od blata. - Izraz lica bio mu je zbunjen i sumnjičav. Nije odgovorila. Popravio je paket pod rukom, a preveliki prsten s okom od oniksa pomicao se amo-tamo. - Kamo da to stavim, Pat? U biblioteku? -Da. Koračao je tik iza nje pa je imala neugodan osjećaj da će se sudariti ako se zaustavi. Predugo je sjedila prekriženih nogu, tako da joj se desna ukočila. Protrljala ju je. - Šepate, Pat? Niste valjda pali na ledu, ili tako nešto? Ništa ti ne promakne, pomislila je, a glasno je rekla: -Spustite kutiju na stol. - U redu. Moram se odmah vratiti. Senatorica se jedva sjetila gdje su albumi. Sam ću izaći. Počekala je da se ulazna vrata zatvore, a onda je pošla staviti lanac. Kad je sišla u predvorje, vrata su se ponovno otvorila. Toby se trgnuo kad ju je ugledao, a onda mu se lice razvuče u neugodan osmijeh. - Ova brava ne bi zadržala nikoga tko zna svoj posao, Pat - rekao je. - Svakako se bolje osigurajte. Dodatni materijal što ga je senatorica poslala bio je mješavina izrezaka iz novina i pisama obožavatelja. Najveći broj fotografija prikazivao je Abigail na političkim skupovima, večerama, ceremonijama rezanja vrpci i svečanim otvorenjima. Dok je okretala stranice, nekoliko je pisama odlepršalo na pod. Stranice albuma više su obećavale. Naišla je na povecanu fotografiju koja je prikazivala mladu Abigail i Willarda kako sjede na deki na obali jezera. Muž joj je čitao. Ta idilična fotografija ju je podsjetila na viktorijanske siluete ljubavnika. Našla je još nekoliko slika koje bi se mogle uporabiti u emisiji. Kad je sve pregledala, sagnula se da podigne one koje su ispale. Ispod jedne od njih ležao je savijeni list skupoga papira za pisma. Razmotala ga je i pročitala: se, Na pismu je bio datum 13. svibnja. Willard Jennings se 20. svibnja uputio da održi govor na promociji i poginuo. Ovo će biti izvanredan kraj emisije!, pomisli Pat oduševljeno. Začepit će usta svima koji tvrde da je senatorica hladna i ravnodušna osoba. Kad bi samo mogla nagovoriti Luthera da joj dopusti da u emisiji pročita pismo. Kako bi zvučalo? - Dragi Billy - pročitala je glasno. — Tako mi je žao... Glas ju je izdao! Što mije, pomislila je nestrpljivo. Počela je iz početka, čvrstim glasom: - Dragi Billy. Danas poslije podne...
16. Dvadeset trećega prosinca, u dva sata poslije podne, senatorica Abigail Jennings sjedila je s Tobvjem i Philipom pred televizorom u svojoj biblioteci i gledala kako potpredsjednik Sjedinjenih Država predaje ostavku predsjedniku. Usta su joj se osušila, a nokte je zabila u dlanove dok je slušala kako potpredsjednik, uspravljen na jastucima u bolničkom krevetu, posve siva lica i očito na samrti, govori iznenađujuće snažnim glasom: Nadao sam se da ću svoju odluku moći odgoditi dok ne prođe Nova godina. Ipak, smatram neodgodivom dužnošću da se povučem s položaja i ne zadržavam predsjednika ove velike zemlje da sebi izabere pomoćnika. Zahvalan sam za povjerenje koje su mi predsjednik i moja stranka iskazali dvaput me birajući za potpredsjedničkoga kandidata, Zahvalan sam narodu Sjedinjenih Država sto mi je dao priliku da služim njegovim interesima. Predsjednik je s dubokim žaljenjem prihvatio ostavku svoga staroga prijatelja i kolege. Kad su ga upitali je li već odlučio tko će biti novi potpredsjednik, odgovorio je samo; - Imam nekoliko zamisli - ali je odbio potvrditi ijedno od imena što su ih novinari nabrojili. Toby zazviždi. - Pa, dogodilo se, Abby. - Senatorice, upamtite moje,,, - počne Philip, V - Šutite i slušajte! - odbrusi ona. Kad je prizor u bolnici završio, na ekranu se pojavio Luther Pelham, u studiju Potomac. - Povijesni trenutak - počeo je, a onda je s dostojanstvenom suzdržijivošću ispričao kratku povijest položaja potpredsjednika i prešao na ono glavno: - Došlo je vrijeme da se na taj visoki položaj izabere žena... i to žena s potrebnim iskustvom i prokušanom stručnošću. Gospodine predsjedniče, izaberite je. Abigail se oštro nasmije. - Misli na mene. Zazvonio je telefon. - Mora da su novinari. Nisam kod kuće - rekla je. Sat kasnije novinari su još čekali pred njezinom kućom. Naposljetku je ipak pristala na intervju. Djelovala je smireno. Rekla je da je zauzeta pripremanjem božične večere za prijatelje. Kad su je upitali očekuje li imenovanje na potpredsjednički položaj, odgovorila je kao da je pitanje zabavlja: - Pa ne očekujete valjda moj komentar o tome? Kad su se vrata kuće zatvorila za njom, promijenila je izraz i držanje. Čak se ni Toby nije usuđivao ništa reći. Nazvao je Luther i potvrdio dan snimanja. Abigail je tako podigla glas da je kuća odjekivala. - Da, vidjela sam. Da vam nešto kažem?! Vjerojatno je već sve sređeno i bez te proIdete emisije koja mi visi nad glavom. Rekla sam vam da je zamisao glupa. Nemojte mi pričati da ste mi htjeli pomoći! Htjeli ste me učiniti svojim dužnikom, oboje to znamo. Spustila je glas, a Philip i Toby su izmijenili poglede. - Sto ste doznali? - upita Philip Tobvja. - Pat Travmore je prošli tjedan bila u Apple Junctionu. Svratila je u redakciju novina i uzela nekoliko starih brojeva. Posjetila je Saundersa, tipa koji je bio zacopan u Abigail dok 150 je bila djevojka. Svašta joj je izbrbljao. Onda je posjetila školsku ravnateljicu u mirovini, koja je poznavala Abby Baš sam bio u Patinoj kući u Georgetovvnu kad ju je Saunders nazvao. - Koliko ti ljudi mogu štetiti senatorici? - upita Philip. Toby slegne ramenima. - Ovisi o tome jeste li doznali što o kući? - Nešto malo. Stupili smo u dodir s tvrtkom za nekretnine koja je već godinama iznajmljuje. Sve su sredili za novoga stanara, ali iz banke koja upravlja poslovima nasljednika javili su im da će se useliti netko iz obitelji te da kuća više neće biti za iznajmljivanje. - Netko iz obitelji? - ponovi Toby. - A tko to? - Pat Traymore, pretpostavljam - odgovori Philip sarkastično. - Ne budite bezobrazni - odbrusi Toby. - Želim znati čija je kuća ikoji se član obitelji uselio. *** Pat je pomiješanih osjećaja gledala prijenos potpredsjednikova davanja ostavke. Kad je Luther završio, spikerica je dodala da predsjednik vjerojatno neće prije Nove godine odrediti nasljednika na tom položaju. A našu će emisiju prikazati dvadeset sedmoga, pomisli djevojka. Kao što je prve noći kad je stigla u VVashington Sam
predvidio, i Pat bi mogla pripomoći pri izboru prve potpredsjednice. Snovi su joj ponovno bili puni noćnih mora. Zar se doista tako živo sjećala oca i majke ili je pomiješala stvarnost s njihovim pojavama na filmovima i fotografijama? Sjećanje na to kako joj je otac povezao koljeno i odveo je na sladoled bilo je vjerodostojno. U to je bila posve sigurna. Ali nije li isto tako ponekad navlačila jastuk preko glave da ne bi čula ljutite glasove i histeričan plač? Odlučila je do kraja pregledati očeve stvari. Tvrdoglavo je prekopavala po svežnjevima, a ono što se odnosilo na majku sve ju je više zabrinjavalo. Pronašla je pismo koje je njezina baka pisala majci: Renee, draga moja, ion Tvoga pisma me zabrinuo. Ako si ustanovila da ponovno imaš napade depresije, molim te da se odman posavjetuješ s liječnikom. Ali, kako su novine pisale, upravo je njezina baka tvrdila da eDćfln bio neuravnotežena osoba. Pronašla je i pismo koje je otac napisao majci godinu dana prije tragedije. u<& uZMMinuib uaMiWu/o tijeo- tr blotftt u, je> KUČKO- da, čeku u, H/UeoKito,. Zafo K& fam- poh&&? IOMD- buw za, Mo&uti, tkaga. Ufati'tb' vuk Pat je imala dojam da pokušava skinuti zavoje s gnojne rane. Što se više približavala samoj rani, to je bilo teže odlijepiti gazu. Psihička, pa čak i fizička bol koju je osjećala postajala je sve oštrija. Jedna je kutija bila ispunjena božičnim ukrasima i žaru-Ijicama na žici. To joj je dalo ideju. Nabavit će božično drvce. Zašto ne? 152 A gdje su sada Veronica i Charles? Pogledala je na kartu. Sutra će njihov brod stići u St. John. Pitala se može li im na Božić telefonirati. Dolazak poštara pružio joj je priliku za dobrodošao odmor. Dobila je cijelu hrpu čestitaka i poziva od prijatelja iz Bostona. "Ako ikako možeš, dođi makar na jedan dan. Svi željno čekamo emisiju. Za ovo bi trebala dobiti nagradu Emmy, a ne samo nominaciju. " Jedno pismo za nju stiglo je u televizijski studio u Bostonu, pa su joj ga proslijedili. Na poleđini omotnice bila je adresa pošiljatelja: 'Šfoanvu, 22 c/Oa^am c/taeej ^r\icn>monK
Blizu svoje kuće ušla je u dućan sa specijalitetima i naručila namirnice, uključujući i maloga purana. U cvjećarnici je kupila nešto cvijeća i stručak zimzelena za okvir kamina. Pronašla je božično drvce koje joj je sezalo do ramena. Jele su već uglavnom bile rasprodane, pa nije mogla birati, no ova je bila lijepa, a iglice su se bogato presijavale. Rano navečer dovršila je ukrašavanje. Drvce je stajalo blizu vrata za terasu. Jedan stručak cvijeća stavila je na nizak okrugli stolić kraj sofe, a drugi na stolić za piće pred dvosjedom. Povješala je i sve slike. Dugo se odlučivala kamo da koju stavi, ali uređivanje dnevne sobe sada je bilo dovršeno. Vatra, pomislila je. U kaminu je uvijek gorjela vatra. Složila je drva, potpalila papir i triješće i namjestila rešetku. Onda je napravila omlet i salatu i donijela pladanj u dnevnu sobu. Večeras će samo gledati televiziju i odmarati 154 se. Osjećala je da se odviše trudi, da bi trebala pustiti da sjećanja naviru sama od sebe. Mislila je da će joj ova soba postati odvratna, ali unatoč stravi koju je doživjela prošle noći, prostorija je djelovala toplo i mirno. Kriju li se ovdje i lijepe uspomene? Uključila je televizor, a na ekranu su se pojavili predsjednik i prva dama. Upravo su ulazili u zrakoplov AirForce One, jer će Božić provesti na obiteljskomu posjedu. Predsjednika su ponovno salijetali pitanjima o izboru pomoćnika. - Do Nove godine ću vam reći tko je ona, ili on. Sretan Božić! Ona. Je li tu riječ namjerno stavio na prvo mjesto? Pa naravno! Nekoliko minuta poslije nazvao je Sam. - Pat, kako je? Poželjela je da joj se usta ne osuše svaki put kad začuje njegov glas. - Odlično. Jesi li maločas čuo predsjednika na televiziji? - Jesam. Izbor je svakako sužen na dvije osobe. Nagovijestio je da će izabrati ženu. Nazvat ću Abigail. Od napetosti sigurno grize nokte. Pat podigne obrve. -1 ja bih, na njezinu mjestu, - Uvijala je ukras na pojasu. - Kakvo je vrijeme tamo? - Vruće je kao u paklu. Iskreno govoreći, više volim Božić provesti u zimskom ugođaju. - Onda nisi trebao otići. Setala sam se dok sam kupovala božično drvce i mogu ti reći da je jako hladno. v - Sto namjeravaš za Božić? Hoćeš li k Abigail na V - Da. Ćudi me da i tebe nije pozvala. - Pozvala me ie, Pat. liieoo ie biti s Karen i Tomom. ali... Pa, to je sada Karenina obitelj, a ne moja. Za vrijeme ručka morao sam se ugristi za jezik da oštro ne odgovorim nekom uobraženomu majmunu koji je napravio dug popis svih pogrešaka predsjednikove administracije. Pat se nije mogla svladati. - Zar te Tomova majka ne upoznaje sa svojim neudatim prijateljicama, sestričnama i sličnim osobama? Sam se nasmije. - Bojim se da je odgovor potvrdan. Neću ostati do Nove godine. Vratit ću se nekoliko dana nakon Božića. Više nije bilo nikakvih prijetnji? - Ni jedan jedini tajanstveni telefonski poziv. Nedo-staješ mi, Same - dodala je značajnim tonom. Nastala je stanka. Mogla je zamisliti zabrinuti izraz njegova lica dok je pokušavao pronaći prikladnu frazu. Voliš me jednako kao i prije dvije godine, pomislila je. - Same? Glas mu je bio prigušen. - I ti meni nedostaješ, Pat. Mnogo mi značiš. Kakav fantastičan način da joj to kaže! -A ti si jedan od mojih najdražih prijatelja. Spustila je slušalicu prije nego što je dospio odgovoriti. 156 17. - Oče, gdje je mo]a.Krpena Ana? Nasmiješio se, nadajući se da ne vidi njegovu uznemirenost. - Ne, naravno da je nisam vidio. Zar nije uvijek bila u ormaru, u sobi? - Da. Ne znam gdje je... Oče, sigurno nije bačena? - Zašto bih je bacio? - Ne znam. - Ustala je od stola. - Poći ću u božičnu kupnju. Neću se kasno vratiti. - Izgledala je zabrinuto, a onda je upitala: - Oče, je li ponovno loše? Posljednjih nekoliko noći čak sam iz svoje sobe čula govor. Ima li kakva razloga za zabrinutost? Ne javljaju se valjda opet oni "glasovi"?
U očima joj je primijetio strah. Nije joj trebao reći da čuje glasove. Ona to nije razumjela. Još gore od toga, postala je uznemirena u njegovu društvu. - Oh, ne. Salio sam se kad sam govorio o njima. - Ali bio je siguran da mu nije povjerovala. Stavila mu je ruku na nadlakticu. - Noćas sam nekoliko puta čula ime gospođe Gillespie. Nije li ta žena nedavno umrla u staračkomu domu? Nakon što je Glory otišla, Arthur je dugo sjedio za kuhinjskim stolom. Tanke noge obavio je oko nogu stolice i razmišljao. Bolničarka Sheenan i liječnici ispitivali su ga o gospođi Gillespie. Htjeli su znati je li je posjetio. - Da - priznao je. - Otišao sam vidjeti ima li sve što joj je potrebno. - Koliko puta ste je posjetili? - Jedanput. Spavala je. Bilo joj je dobro. - Gospođe Harnick i Drury misle da su vas vidjele. Ali gospođa Drury tvrdi da ste ušli u tri sata i pet minuta, a gospođa Harnick je sigurna da je to bilo kasnije. - Nije u pravu. Samo jedanput sam bio tamo. Morali su mu povjerovati. Gospođa Harnick je često pokazivala simptome senilnosti. Ali ponekad je bila i vrlo oštroumna. Iznenada je ponovno dohvatio novine. Kući je pošao podzemnom željeznicom. Na peronu je, naslonjena na štap, stajala starica s torbom punom namirnica. Upravo je htio prići i ponuditi se da joj pomogne nositi torbu, kad je vlak dotutnjao u postaju. Gomila se počela gurati, a mladić koji je nosio svežanj knjiga umalo je oborio staricu dok se žurio da pronađe sjedalo. Arthur se sjetio kako joj je pomogao da se popne na vlak, trenutak prije nego što su se vrata zatvorila. - Je li sve u redu? - upitao je. - Oh, da. Jao, uplašila sam se da ću pasti. Mladi su tako nepažljivi. Nisu kao u moje vrijeme. - Okrutni su - rekao je tiho. Mladić je sišao u Dupont Circleu i prešao preko perona. Slijedio ga je i progurao se do njega. Mladić je stajao u prvomu redu onih koji su čekali vlak, na samomu rubu perona. Kad se vlak pojavio, Arthur je koraknuo bliže i gurnuo mu ruku, tako da se jedna knjiga poskliznula. Mladić ju je pokušao uhvatiti. Na trenutak je izgubio ravnotežu pa ga je bilo lako gurnuti. I knjiga i mladić pali su na tračnice. 158 Novine. Da, evo ovdje, na trećoj strani: DEVETNAESTOGODIŠNJI STUDENT POGINUO u METROU. Novinar je smrt nazvao nesretnim slučajem. Netko je vidio kako je mladić izgubio ravnotežu kad se nagnuo da zadrži knjigu koja mu je skliznula iz ruke. Kava se ohladila dok je Arthur držao šalicu. Skuhat će drugu, a onda poći na posao. U domu je bilo toliko bespomoćnih, starih ljudi kojima je trebala njegova pomoć. S gospođom Gillespie je bio tako nepažljiv jer je bio zaokupljen Patricijem Travmore. Sutra će reći Glory da će ostati raditi prekovremeno pa će svratiti do kuće Patricije Traymore. Morao je još jedanput provaliti. Glorv je htjela svoju lutku! * * * Dvadeset četvrtoga, u deset sati, Pat se zaputila u Richmond. Sunce je bilo sjajno i zlatno, ali zrak je još bio vrlo hladan. Za Božić će sve biti smrznuto., Nakon što je skrenula s autoceste, triput je pošla pogrešnim smjerom i već je postala očajna, no napokon je pronašla Balsam Place. Bila je to ulica s lijepim kućama srednje veličine, u tudorskom stilu. Kuća broj 22 bila je veća od susjednih, a na livadi je stajao izrezbareni natpis: AltllMMI, Catherine Graney je čekala navratima. Moglo joj je biti pedeset godina, a imala je četvorouglasto lice, duboko usađene plave oči i jedro, vitko tijelo. Kratko i ravno podrezana kosa počela joj je sijedjeti. Srdačno je djevojci stisnula ruku. - Čini mi se kao da vas već poznajem. Prilično često putujem u New England i kad god mi se pruži prilika, gledam vaše emisije. Prizemlje joj je služilo kao dućan. Bilo je tu stolica, sofa, vaza, svjetiljki, orijentalnih sagova, porculana i lijepih staklenih kompleta, a na svemu su visile cijene. Na ormaru iz doba kraljice Anne stajale su krhke figurice. Uz ormar je spavao lijeni irski seter čija je tamnocrvena dlaka bila već uvelike prošarana sivim čupercima. - Stanujem gore - objasni gospođa Granev. - Dućan je zapravo zatvoren, ali mušterija me nazvala i pitala
može li svratiti da u posljednji trenutak nekome kupi poklon. Popit ćete kavu, zar ne? Pat je svukla kaput. Obazrela se i pogledala predmete u prostoriji. - Imate divnih stvari. - Nadam se da imam. - Gospođa Granev je bila polaskana. - Volim pronalaziti stare predmete i obnavljati ih. Radionica mi je u garaži. - Nalila je kave iz lončićaSheffield i pružila šalicu djevojci. - Čini mi zadovoljstvo da budem okružena lijepim stvarima. S tom crvenkastom kosom i bluzom zlatne boje bilo bi vas lijepo vidjeti na onoj chippendale sofi. - Hvala. - Djevojci je ova srdačna žena odmah postala simpatična. U njoj je bilo nečega otvorenoga i poštenoga što je omogućivalo da Pat odmah spomene razlog posjeta. - Gospođo Granev, razumjet ćete da me je vaše pismo vrlo začudilo. Ali hoćete li mi reći zašto niste odmah stupili u dodir sa studijem, umjesto što ste pisali meni? Catherine Granev je otpila kavu. - Kao što sam rekla, gledala sam nekoliko vaših emisija. Po vašemu radu osjetila sam da ste čestita osoba i mislim da ne biste svjesno sudjelovali u širenju laži. Stoga sam vam se obratila s molbom da 160 se pobrinete da se ime Georgea Graneya ne spomene u emisiji o senatorici i da Abigail Jennings ne govori o "pogreški pilota" u vezi s Willardovom smrću. Moj muž je mogao pi-lotirati bilo čime što je imalo krila. Pat se sjetila već montiranih dijelova emisije. Senato-ricajest optužila pilota - ali je li zapravo spomenula njegovo ime? Pat nije bila sigurna. No prisjetila se nekih pojedinosti nesreće. - Zar istraga nije pokazala da je vaš muž letio prenisko? - upitala je. - Zrakoplov je letio prenisko i zabio se u planinu. Trebala sam se usprotiviti čim se Abigail Jennings počela koristiti tom nesrećom da dospije u novine kao zagovornica propisa zračne sigurnosti. Pat je gledala kako irski seter ustaje i proteže se, a onda, nanjušivši valjda napetost u gospodaričinu glasu, tromo prelazi preko sobe i spušta se do njezinih nogu. Catherine se nagnula i potapšala ga. - A zašto niste odmah reagirali? - Iz više razloga. Nekoliko tjedana nakon nesreće rodila sam dijete. A mislim da sam htjela biti obzirna i prema Willardovoj majci. - Njegovoj majci? - Da. Vidite, George je prilično često letio s VVillardom Jenningsom. Postali su dobri prijatelji. Stara gospođa Jennings je to znala i kad se doznalo da je zrakoplov udario u planinu došla je k meni - k meni, a ne snahi - pa smo zajedno sjedile i čekale potvrdu tužnih vijesti. Položila je veliku svotu novaca u zadužbinu za školovanje moga sina. Nisam je htjela rastužiti time što bih protiv Abigail Jermings upotrijebila oružje koje sam imala. Obje smo sumnjale, ali za nju je sUcpdal bio nezamisliv. Tri su starinska sata u isti trenutak počela otkucavati jedan. Sunce je prodirale u sobu. Pat je primijetila da Ca-therine Graney, dok govori, na prstu vrti vjenčani prsten. Očito se nije ponovno udavala. - Koje ste oružje mogli upo-rabiti? - upita djevojka. - Mogla sam uništiti povjerenje ljudi u Abigail. Willard je bio vrlo nesretan s njom, a nije volio ni politiku. Onoga dana kad je poginuo spremao se objaviti da se neće ponovno kandidirati za Kongres i da prihvaća mjesto upravitelja koledža. Privlačio ga je akademski život. Toga posljednjega jutra Abigail i on žestoko su se posvadili u zračnoj luci. Pre-klinjala ga je da ne najavi povlačenje. A on joj je rekao, i to preda mnom i pred Georgeom: 'Abigail, tebi to može biti posve svejedno. Mi smo ionako gotovi." - Zar su se Abigail i Willard Jennings trebali razvesti? - To izigravanje "plemenite udovice" oduvijek je bilo poza. Moj sin George Granev, sada je pilot u vojnom zrakoplovstvu, nikad nije upoznao oca, ali neću da ga njezine laži dovedu u neugodan položaj. Dobila ja spor ili ne, učinit ću da cijeli svijet shvati kakva lažljivica je Abigail oduvijek bila. Pat se trudila da pažljivo bira riječi: - Gospođo Granev, učinit ću sve što mogu da se o vašemu mužu ne govori nedolično. Ali moram vam reći da sam pregledala senatoričine privatne papire i sve što sam vidjela upućivalo je na to da su Abigail i Willard Jennings bili vrlo zaljubljeni. Catherine Granev napravi prijezirnu grimasu. - Voljela bih vidjeti izraz lica stare gospođe Jennings da to čuje! Nešto ću vam reći: Na povratku se odvezite kilometar dalje i prođite pokraj Hillcresta. To je imanje Jenningsovih. Zamislite kako je stara mrzila snahu kad joj nije ostavila ni imanje, ni prebijenu paru. 162 Petnaest minuta kasnije Pat je kroz visoka željezna vrata gledala prekrasnu kuću sagrađenu na uzvisini
zemljišta prekrivena snijegom. Kao Willardova udovica, Abigail je imala puno pravo nadati se da će zajedno s njegovim mjestom u Kongresu naslijediti i imanje. S druge strane, da su se razveli ponovno bi postala nitko i ništa. Ako se moglo vjerovati Catherini Granev, ta nesreća o kojoj je Abigail tako dirljivo govorila bila je za nju prava sreća, jer je prije dvadeset i pet godina buduću senatoricu spasila od zaborava. 163 18. - Lijepo je, Abby - reče Toby vedro. - Trebalo bi dobro ispasti na filmu - složila se. S divljenjem su gledali božično drvce u Abigailinoj dnevnoj sobi. Na stolu u blagovaonici je bilo već sve pripremljeno. - Sutra ujutro će sigurnonavaliti novinari - rekla je. -Doznajte kad je jutarnja misa u katedrali. Moraju me tamo vidjeti. Nije htjela propustiti nijednu pojedinost. Otkad je predsjednik rekao da će objaviti "njezino ime", Abigail je bila izvan sebe od napetosti. - Ja sam bolja od nje - ponovila je barem dvanaestak puta. - Claire je iz njegova kraja, a to nije dobro. Samo da nemamo problema oko te proklete emisije! - Mogla bi vam pomoći - rekao je da je smiri, premda je bio zabrinut kao i ona. - Toby, mogla bi mi pomoći kad bih se borila za položaj za koji ima mnogo kandidata, ali ne mislim da će predsjednik, kad vidi emisiju, skočiti i uzviknuti: "Baš ona je najpogodnija!" Dapače, mogao bi pričekati da vidi hoće li biti negativnih odjeka prije nego što objavi svoju odluku. Znao je da ima pravo. - Ne brinite. Ionako se više ne možete izvući. Emisija je već najavljena u novinama. Pažljivo je izabrala goste za božičnu večeru. Među njima su bila dva senatora, tri kongresmena, sudac Vrhovnoga suda i Luther Pelham. - Da barem Sam Kingslev nije otišao u Kaliforniju -rekla je. Do šest je sati sve već bilo priređeno. U pećnici se pelda guska. Sutra za večerom poslužit će je hladnu. Kuću je ispunio bogat, zamamni miris koji je podsjetio Tobyja na doba kad su, kao gimnazijalci, bili u kuhinji Saundersovih. Ta je kuhinja uvijek mirisala na dobru hranu, koja se kuhala ili pelda. Francev Foster je bila odlična kuharica. To joj je svatko morao priznati! - Pa, ja sada idem, Abby. - Imate važan sastanak, Toby? - Ne odviše važan. Ona konobarica koja je prodavala odreske već mu je počela ići na živce. To mu se nakon nekog vremena događalo sa svim ženama. - Vidimo se ujutro. Rano dođite po mene. - U redu, senatorice. Dobro spavajte. Sutra morate lijepo izgledati. Kad je odlazio, Abby je popravljala ukrasne vrpce koje nisu visjele ravno. Vratio se u svoj stan, otuširao, a onda obukao hlače, košulju od fine tkanine i sportski kaputić. Konobarica mu je odlučno dala na znanje da večeras ne želi kuhati. Za promjenu će je nekamo izvesti, a onda će se vratiti u njezin stan "na čašicu". Toby nije volio trošiti novac na hranu - barem ne kad su poniji obećavali zanimljive utrke. Svezao je tamnozelenu kravatu i upravo se gledao u ogledalu kad je zazvonio telefon. Zvala je Abby 166 - Idite i kupite mi The National Mirror. - The Mirror? - Čuli ste: idite i donesite mi! Philip je upravo nazvao. Na naslovnoj strani su miss Apple Junctiona i n]ezina. otmjena majka. Tko je iskopao tu sliku? Tko? Toby stisne slušalicu. Pat Travmore je bila u uredništvu novina u Apple Junctionu. A }eremy Saunders ju je nazvao. - Senatorice, ako vas netko pokuša zezati, napravit ću od njega mljeveno meso. ** Pat se vratila kući u tri i pol nadajući se da će koji sat odspavati. Kao i obično, dugo stajanje i sinoćnje penjanje da bi objesila slike, loše su djelovali na nogu. Za cijelo vrijeme vožnje iz Richmonda osjećala je potmulu, neprekidnu bol. Ali tek što je ušla u kuću, zazvonio je telefon. Zvala je Lila Thatcher. - Tako mi je drago da sam vas zatekla kod kuće. Pat. Čekala sam vas. Jeste li večeras slobodni? - Zapravo,. - Zatečena, Pat nije mogla odmah smisliti
uvjerljivo opravdanje. Ne možeš tek tako lagati vidovitoj osobi, pomislila je. - Nemojte reći da imate posla - prekine je Lila. - Veleposlanik će pozvati mnogo gostiju na svoju uobičajenu božičnu večeru pa sam ga nazvala i rekla da bih vas rado dovela. Naposljetku, sad ste mu susjeda. Bit će oduševljen. Osamdesetogodišnji veleposlanik u mirovini bio je možda najuvaženiji političar u tom kraju. Malo je koji svjetski državnik, za vrijeme posjeta VVashingtonu, propustio svratiti u njegovu kuću. 167 -Voljela bih ići - reče Pat usrdno. - Hvala što ste me se sjetili. Kad je spustila slušalicu otišla je u kupaonicu. Sigurno će svi veleposlanikovi gosti biti dotjerani pa je odlučila odjenuti crni kostim od baršuna s krznenim manšetama. Još je imala vremena da se petnaestak minuta opusti u kadi, a onda malo prilegne. Dok je ležala zavaljena u kadi, primijetila je da se kut žuto sivih tapeta odlijepio, a ispod njih je ugledala nebe-skiplavu boju. Posegnula je i ogulila veliki komad gornjih tapeta. Živo se sjećala te divne ljubičaste i nebeskoplave boje. Na krevetu je bio vatirani poplun od atlasa, pomislila je, a na podu smo imali plavi sag. Automatskim se pokretima obrisala ručnikom i obukla kućni ogrtač od baršuna. U spavaćoj je sobi bilo svježe i već su se stvarale kasno-poslijepodnevne sjene. Prije nego što je utonula u san, za svaki slučaj je navila budilicu da zvoni u četiri i pol. Ljutiti glasovi... pokrivač navučen preko glave... prasak... još jedan prasak... bosonoga je tiho krenula niz stepenice... Probudila ju je uporna, prodorna zvonjava budilice. Protrljala je oči, pokušavajući se prisjetiti sada već nejasnoga sna. Jesu li tapete dozvale neko sjećanje? Oh, Bože, da barem nije navila budilicu! Ali stalno se približavam, pomislila je. Svaki put je sve bliže istini... Polako je ustala i otišla do toaletnoga stolića u prostoriji za oblačenje. Lice joj je bilo blijedo, a izraz napet. Začula je škripu negdje u hodniku i munjevito se okrenula, uhvativši se za grlo. Ali naravno, to je samo drvo pucketalo u staroj kući. 168 Lila Thatcher je pozvonila točno u pet sati. Ružičastih obraza i bijele kose, onako uokvirena vratima, bila je gotovo nalik na neku vilu. Doimala se svečano u krznenu kaputu od kanadske kune, s božičnim stručkom zimzelena prikopčanim na široki ovratnik. - Imamo li vremena za čašicu cherryja? — upita Pat. - Mislim da imamo - Lila se obazrela po predvorju i pogledala vitki stol od kavarskoga mramora i ogledalo uokvireno mramorom. - Oduvijek su mi se sviđali. Drago mi je da su ponovno ovdje. - Vi znate - reče djevojka, ne izgovorivši to kao pitanje nego kao tvrdnju. - To sam pomislila još one noći. Donijela je bocu cherrvja i tanjur biskvita i stavila ih na stolić za piće. Lila je zastala na vratima dnevne sobe. - Da - reče ona. - Vrlo lijepo ste sve uredili. Naravno, prošlo je mnogo vremena, ali sve je kao što se sjećam. Taj divni sag, ta sofa... Čak i slika - promrmljala je. - Nije čudo što sam se uznemirila. Pat, jeste iPsigurni da je to razumno? Sjele su i djevojka natoči cherrv. - Ne znam je li razumno, Ali 2M da je nužno. - Koliko se sjećate? - Malo čega. Pojedinosti. Ničega povezanoga. V - Cesto sam zvala bolnicu i raspitivala se o vama. Mjesecima ste bili u nesvijesti. Kad su vas premjestili, dali su nam na znanje da ćete, ako se izvučete, zauvijek trpjeti posljedice. A onda se pojavila osmrtnica. - Veronica... majčina sestra i njezin muž su me usvojili. Baka je htjela spriječiti da me cijeloga života prati skandal... a i njih. - Zovem se Patricia Kerry. Mislim da je otac htio da budem Kerrv. Baka se zvala Patricia. Pomislili su da bi me, ako mi već mijenjaju prezime, mogli početi zvati pravim imenom. V -1 tako je Kerrv Adams postala Patricia Traymore. Sto očekujete da ćete ovdje naći? - Lila otpije cherrv i stavi čašu na stol. Pat uznemireno ustane i priđe klaviru. Nagonski je spustila prste na tipke, a onda povukla ruke. Lila ju je gledala. - Svirate?
- Samo za vlastito zadovoljstvo. -Vaša majka je stalno svirala. To znate. - Da, Veronica mi je pričala o njoj. Vidite, isprva sam samo htjela doznati što se ovdje dogodilo. Onda sam shvatila da sam, otkad znam za sebe, mrzila oca. Mrzila sam ga jer me onako ozlijedio i lišio me majke. Mislila sam da ću pronaći neki trag da je bio bolestan, da se slomio... ni sama ne znam što. Ali sada, otkad sam se počela sjećati nekih pojedinosti, uviđam da tu ima nešto više od toga. Nisam ista osoba kakva bih postala da... Rukom je pokazala mjesto gdje su pronašli leševe. - ... da se sve to nije dogodilo. Morala sam povezati dijete koje sam bila s osobom koja sam sada. U djetinjstvu sam izgubila dio sebe. Imala sam toliko unaprijed stvorenih ideja... da mi je majka bila anđeo a otac sotona. Veronica je nagovijestila da je otac uništio majčinu karijeru glazbenice, a onda i njezin život. Ali što je s njim? Majka se udala za političara, a onda se pobunila protiv takva života. Je li to bilo pošteno? Koliko sam ja bila povod za neprilike među njima? Veronica mi je jednom rekla da je ova kuća bilapremala. Kad bi majka pokušala vježbati sviranje, probudila bih se i počela plahti - Povod - ponovi Lila. - Bojim se da ste upravo to, Pat. Pokrećete stvari koje je najbolje pustiti na miru. Pozorno ju je gledala. - Čini se da ste se uspješno oporavili od ozljeda. - Dugo je trajalo. Kad sam se napokon osvijestila, morala sam sve učiti ispočetka. Nisam razumijevala riječi, niti znala kako se upotrebljava vilica. Do sedme godine na nozi sam nosila remenje. Lila odjednom osjeti da joj je vruće, a samo trenutak prije bilo joj je hladno. Nije htjela ispitivati razlog promjene. Znala je samo da tragedija u toj sobi još nije odigrana do kraja. Ustala je. - Bolje da ne dopustimo da veleposlanik čeka - rekla je odlučno. Na djevojčinu licu primijetila je Reneeine lične kosti i osjetljiva usta, a široko razmaknute oči i crvenkastu kosu Pat je naslijedila od Deana. - U redu, Lila, dosta ste me proučavali - reče djevojka. - Na koga sam više nalik? - Na oboje - odgovori Lila iskreno. - Ali mislim da ste više nalik na oca. - Zaboga, ne valjda u svemu, molim vas - Pat se pokušala nasmiješiti, ali bilo je žalosno očito da je to učinila s naporom.
19. Dobro skriven u sjenama drveća i grmlja, Arthur je motrio Pat i Lilu kroz staklena vrata verande. Uvelike se razočarao kad je vidio da je kuća osvijetljena i da je na prilaznu puteljku parkiran automobil. Možda noćas neće ni moći potražiti lutku, a žarko je želio da je Glory za Božić dobije natrag. Pokušao je
prisluškivati o čemu to dvije žene razgovaraju, ali mogao je razabrati samo pokoju riječ. Obje su bile odjevene za izlazak. Hoće^li ipak izaći? Odlučio je pričekati. Vrlo je pozorno motrio lice Patricije Travmore. Bila je ozbiljna, čak uznemirena! Možda je njegovo upozorenje počela shvaćati ozbiljno. Za njezino dobro nadao se da je tako. Motrio ih je samo nekoliko minuta, a onda su ustale. Nečujno se otšuljao uza zid kuće, a trenutak kasnije začuo je kako se otvaraju ulazna vrata. Nisu otišle automobilom pa po svoj prilici neće daleko - možda k susjedu ili u obližnji restoran. Morat će požuriti s traženjem lutke. Brzo se vratio na terasu. Pat Travmore je u dnevnoj sobi ostavila upaljeno svjetlo pa je na staklenim vratima ugledao jake, nove brave. Ne bi mogao ud čak ni da izreže komad stakla. Međutim, tako nešto je predvidio pa je već prije isplanirao što će učiniti. Malo dalje od verande rastao je brijest na koji se bilo Inim nr\n0ti [Vlvli rtfini mimU CP Hn nmvriro na Votu One noći kad je ostavio lutku, primijetio je da prozor pri vrhu nije zatvoren. Bio je uleknut, kao da se okvir razla-bavio. Neće ga biti teško otvoriti. Nekoliko minuta kasnije već je prekoračio prozorsku dasku i stao na pod sobe. Pažljivo je osluhnuo. Nekako je osjećao da je soba prazna. Oprezno je upalio baterijsku svjetiljku. U sobi doista nije bilo nikoga pa je otvorio vrata na hodnik, uvjeren da je sam u kući. Gdje da počne tražiti? Izlagao se velikoj opasnosti zbog lutke. Umalo ga nisu uhvatili kad je iz laboratorija u domu uzimao epruvetu ispunjenu krvlju. Bio je zaboravio da Glory jako voli tu lutku i uvijek je čvrsto drži u naručju kad on na prstima uđe u sobu da vidi spava li mirno. Činilo mu se nevjerojatnim da već drugi put istoga tjedna ulazi u tu kuću. Još se živo sjećao onoga davnoga jutra kad su dojurila kola hitne pomoć. Svjetlo na krovu je bljeskalo, sirena zavijala, a gume zacviljele na prilaznu puteljku. Na pločniku je bilo mnogo ljudi. Susjedi su prebacili kapute preko skupih kućnih ogrtača, policijski automobili zabarikadirali su ulicu, a sve je vrvjelo od murjaka. Neka žena je vrištala. Bila je to domaćica koja je pronašla leševe. On i njegov kolega, bolničari hitne pomoći iz bolnice Georgetovvn, utrčali su u kuću. Na vratima je stajao mladi policajac. - Ne žurite. Više im niste potrebni... - dobacio im je. Čovjek koji je ležao na leđima, s metkom u sljepoočici, zacijelo je ostao na mjestu mrtav. Pištolj je ležao između 174 njega i žene. Pala je potrbuške i krv iz rane na prsima natapala je sag. Oči su joj još bile širom otvorene, ali staklaste, kao da se pita što se i kako dogodilo. Nije joj moglo biti više od trideset godina. Tamna kosa rasula joj se niz ramena. Lice joj je bilo usko, nosnice nježne, a lične kosti visoke. Kućni ogrtač od žute svile nabrao se oko nje kao večernja haljina. On se prvi nagnuo nad djevojčicu. Crvena kosa bila je tako slijepljena od sasušene krvi da je zadobila jarku nijansu. Desna noga je neprirodno izokrenuta stršala iz spavaćice s cvjetićima, a kost je virila poput piramide. Nagnuo se bliže. - Živa - prošaptao je. Luda kuća! Priključili su bocu za transfuziju. Dali su joj krvnu grupu O negativna, preko maloga, besvjesnoga lica stavili masku za kisik, a na slomljenu nogu postavili udlagu. Pomogao je da joj zaviju glavu, i cijelo vrijeme joj milovao čelo i uvijao kosu oko prstiju. Netko je rekao da se djevojčica zove Kerry. - Ako je Božja volja, spasit ću te, Kerry - prošaptao je. - Neće preživjeti - rekao je bolničar osorno i gurnuo ga u stranu. Policijski fotografi snimili su djevojčicu i njezine mrtve roditelje. Na podu su kredom nacrtali obrise mrtvih tijela. Već tada je osjetio da je ta kuća leglo grijeha i zla, mjesto na kojemu su slomljena dva nevina cvijeta, majka i njezina kći. Jednom je pokazao kuću Glory i ispričao joj sve što se toga jutra dogodilo. Mala Kerry je dva mjeseca ostala na odjelu za intenzivnu njegu u bolnici Georfttom. Obilazio ju je sto je češće
mogao. Nikada se nije probudila, naprosto je ležala kao zaspala lutka. Shvatio je da joj nije suđeno da preživi pa je tražio način da je preda Gospodinu. Ali prije nego što je dospio išta učiniti, premjestili su je u dom za nepokretne bolesnike blizu Bostona, a nakon nekog vremena pročitao je da je umrla. Njegova je sestra imala lutku. "Daj da je njegujem " molio je. "Igrat ćemo se da je bolesna i ja ću je izliječiti." Očeva teška, žu-Ijevita ruka tako ga je udarila po licu da mu je iz nosa potekla krv. "Izliječi ovo, mlakonjo!" U spavaćoj sobi Pat Travmore počeo je tražiti Glorvnu lutku. Otvorio je ormar, pretražio police i dno, ali je nije bilo. S Ijutitom grimasom gledao je mnoštvo skupe odjeće. Svilene bluze, podsuknje, haljine i kostimi kakvi se vide u oglasima modnih časopisa. Glory je uglavnom nosila traperice i veste, a kupovala ih je u robnoj kući. Ljudi u domu obično su nosili spavaćice ili pidžame od flanela i prevelike ogrtače koji su kloparali oko njihovih bezobličnih tijela. Zaprepastio se kad je ugledao jedan od ogrtača Pat Travmore. Bila je to tunika od smeđe vune, s pašom nalik na uže. Podsjetila ga je na redovničku mantiju. Uzeo ju je iz ormara i prislonio uz tijelo. Zatim je pretražio duboke donje ladice toaletnoga stolića. Ni tamo nije bilo lutke. Ako je još uopće u kući, nije u spavaćoj sobi! Nije smio gubiti toliko vremena. Na brzinu je pregledao ormare u spavaćim sobama i sišao u prizemlje. Pat Travmore je ostavila svjetlo u predvorju. Svjetiljka u biblioteci i one u dnevnoj sobi također su bile upaljene -gorjele su čak i svjećice na božičnom drvcu. Takva rasipnost je grijeh, pomislio je ljutite. Nije pošteno tako trošiti struju, a mnogima je preskupo i da zagriju domove. Drvce je već bilo suho. Da ga plamen samo dotakne planula bi, grane bi zapucketale, a ukrasi se istopili. 176 Jedan ukras je pao s drvca. Podignuo ga je i stavio na mjesto. U dnevnoj sobi nije bilo mjesta za skrivanje. Naposljetku je pretražio i biblioteku. Ormari za spise bili su zaključani - vjerojatno je baš tamo stavila lutku! Onda je primijetio kutiju, gurnutu duboko pod stol i nekako je odmah znao. Morao je snažno potezati da je izvuče, ali kad ju je otvorio, tako se razveselio da mu je srce brže zakucalo. Tu je bila Glorvna dragocjena lutka! Pregača je nestala, ali nije smio gubiti vrijeme tražeći je. Prošao je kroz sobe i pažljivo ih pregledao da vidi ima li koga. Nigdje nije upalio ni ugasio svjetlo niti dotaknuo vrata. U domu je stekao veliko iskustvo. Dakako, ako Patricia Travmore potraži lutku, znat će da je netko ušao. Ali kutija je bila duboko pod stolom. Možda neko vrijeme neće ni spaziti da je nema. Izaći će onako kako je i ušao - kroz prozor spavaće sobe. Patricia Travmore nije koristila tu spavaću sobu. Vjerojatno danima nije ni zavirila u nju. U kuću je ušao u pet i petnaest, a zvona na crkvi blizu koledža odbila su šest kad se spustio niz drvo, oprezno se odšuljao niz dvorište i iščezao u noći. *** Veleposlanikova je kuća bila golema. Goli, bijeli zidovi bili su prikladna pozadina za njegovu zbirku umjetničkih predmeta. Pat je odmah zapazila udobne, meko tapecirane sofe i antikne georgijanske stolove, Pred vratima što su vodila na terasu stajalo je golemo božično drvce, okićeno srebrnim ukrasima. U blagovaonici, na prostrtu stolu, jela je bilo na izbor: kavijar i jesetra, šunka iz Virginije, puran u želeu, vrući dvopek i salate. Dva su konobara diskretno punila čaše šampanjcem čim bi gosti ispili. Veleposlanik Cardell, malen rastom, otmjen i sijede kose, ljubazno je i dostojanstveno poželio djevojci dobrodošlicu i upoznao je sa svojom sestrom Rowenom van Cleef, koja je sada živjela s njim. - Ja sam njegova mlađa sestrica - reče gospođa van Cleef, a oči joj zasvjetlucaše. - Tek su mi sedamdeset i četiri godine, a Edvvard je navršio osamdeset i dvije. Skupilo se četrdesetak gostiju. Snizivši glas, Lila je djevojci pokazivala one najpoznatije. - Engleski veleposlanik i njegova žena, Sir John i Lady Clemens... Francuski veleposlanik... Donald Arlen, koji će postati direktor Svjetske banke... Onaj visoki čovjek kraj kamina je general VVilkins. On će preuzeti zapovjedništvo NATO-a. Senator VVhitlock... Ono s nfimnije njegova žena. Upoznala je Pat sa susjedima. Djevojka se iznenadila kad su se svi skupili oko nje. Je li bilo ikakva nagovještaja tko je provalio? Ne čini li se da će predsjednik imenovati senatoricu Jennings na
potpredsjednički položaj? Je li ugodno raditi sa senatoricom? Jesu li unaprijed snimili cijelu emisiju? Gina Butterfield, novinarka The Washington Tribunea, prišla je i pažljivo slušala što Pat govori. - Tako je neobično da vam je netko provalio u kuću i ostavio prijeteću poruku - primijeti ona. - Očito je niste ozbiljno shvatili. 178 Pat se prisilila da odgovori ležernim glasom: - Svi mislimo da je to djelo neke "udarene" osobe. Žao mi je što se oko toga podiglo toliko buke. To doista nije pošteno prema senatorici. Novinarka se nasmiješi. - Draga moja, ovo je VVashing-ton. Zacijelo ne očekujete da će netko prešutjeti takvu vijest. Govorite vrlo samouvjereno, ali da sam na vašemu mjestu jako bih se uznemirila da mi netko provali u kuću i zaprijeti smrću. - Pogotovu u toj kući - upadne netko. - Jesu li vam pričali da je u njoj Adams počinio ubojstvo i samoubojstvo? Pat je zurila u mjehuriće u čaši šampanjca. - Da, čula sam tu priču. Ali bilo je to tako davno, zar ne? - Moramo li raspredati o toj temi? - prekine ih Lila. -Badnjak je. - Čekajte malo! - reče brzo Gina Butterfield. -Adams! Kongresmen Adams! Hoćete reći da Pat živi u kući u kojoj se on ubio? Kako je to promaklo novinarima? - Kakve to veze ima s provalom? - odbrusi Lila. Pat je osjetila kako joj je njezina prijateljica upozoravaj učim pokretom dotakla ruku. Zar me izraz lica odao? Veleposlanik se zaustavio kraj njihove skupine. - Molim vas, prihvatite se večere - ponukao ih je. Pat se okrenula i htjela pod za njim, ali je zastala kad je čula pitanje što ga je novinarka uputila jednoj gošći. - Živjeli ste u Georgetovnu u vrijeme kad se to dogodilo? - Da, jesam - odgovori žena - Samo dvije kuće dalje od njih. Majka mi je još bila živa. Dobro smo poznavali Adam- To je bilo prije mog dolaska u Washington - objasni Gina Butterfield. -Ali, naravno, čula sam govorkanja. Je li istina da štošta u vezi s tim događajem nije nikada izašlo na vidjelo? - Naravno da je istina - njezina sugovornica se lukavo nasmije. - Reneeina majka, gospođa Schuvler, u Bostonu je glumila veliku damu. Rekla je novinarima da se Renee namjeravala razvesti od Deana Adamsa, jer je shvatila da je taj brak promašen. - Pat, dođite da nešto pojedemo! - Lila je povukla djevojku. - Nije li upravo namjeravala tražiti razvod? - upita Gina. - Sumnjam - odbrusi njezina sugovornica. - Bila je luda za Deanom, bolesno ljubomorna, a mrzila je njegov posao. Na zabavama je bila posve mutava. Uopće nije otvarala usta. I kako je samo vježbala sviranje na klaviru i to osam sati na dan! Kad je bila vrućina i otvoreni prozori, svi smo gotovo podivljali od toga. A vjerujte mi, nije bila virtuoz. Sasvim je prosječno svirala. Ne vjerujem, pomisli Pat. Ne želim povjerovati. Sto je novinarka sad pitala? Je li spomenula da jeAdams bio na glasu kao ženskar? - Bio je vrlo privlačan pa su se žene vrtjele oko njega -susjeda slegne ramenima. - Tada su mi bile samo dvadeset i tri godine i bila sam do ušiju zacopana u njega. Navečer je običavao šetati s malom Kerry. Namjerno sam izlazila, i susretala se s njim, ali nije mi pomoglo. Mislim da je bolje da se prihvatimo jela. Umirem od gladi. - Je li kongresmen Adams bio vidljivo neuravnotežen? - upita Gina. 180 - Naravno da nije. To je tvrdila Reneeina majka. Znala je što radi. Sjetite se da su na pištolju bili njegovi, ali i njezini otisci. Majka i ja uvijek smo smatrale da je Renee prolupala i počela pucati. A što se tiče male Kerry... Slušajte, ti koščati prsti sviračice na klaviru bili su vrlo snažni. Ne bih dvaput rekla da te večeri nije baš ona udarila jadno dijete.
2O. Sarr^ je pijuckao svijetlo pivo i dokono zurio u brojne goste Racquet Cluba u Palm Springsu. Okrenuo je glavu, pogledao kćer i nasmiješio se. Karen je naslijedila put svoje majke. Bila je tamnoputa pa se njezina plava kosa činila još svjetlijom. Ruku je položila na mu-ževljevu nadlakticu.
Thomas \Valton Snow mladi vrlo je simpatičan mladić, pomisli Sam. Dobar muž i uspješan poslovni čovjek. Obitelj mu je za Samov ukus bila odviše otmjena, na dosadan način, ali bio je sretan što mu se kći dobro udala. Otkad je došao ovamo, upoznali su ga s nekoliko vrlo privlačnih žena u ranim četrdesetim godinama udovicama, bijelim udovicama, karijeristicama, a svaka je htjela odabrati muškarca s kojim će provesti ostatak života. Sve to dovelo je samo do toga da Sam počne osjećati kako u njemu rastu nemir, nemogućnost da se negdje skrasi, bolni, sveobuhvatni osjećaj nepripadanja. A kamo on, do sto đavola, pripada? U VVashington! Eto kamo! Lijepo je biti s Karen, ali jednostavno mu se fućkalo za sve te ljude koje ona smatra iznimno zanimljivima, Mojoj su Ijmfcid Usđ i Mrigolm, pomisli on, se udala i očekuje dijete. Ne želim da me upoznaju sa svim slobodnim ženama Palm Springsa koje su prešle četrdesetu. - Tata, hoćeš li se, molim te, prestati mrštiti? Karen se nagne preko stola, poljubi ga i zavali se u stolicu. Tom ju je obrglio oko ramena. $am je motrio vedra, bezbrižna lica članova Tomove obitelji. Za dan ili dva on će im dosaditi. Nije bio vedar gost. - Dušo - obratio joj se povjerljivim tonom. - Pitala si me smatram li da će predsjednik imenovati senatoricu Jenn-ings potpredsjednicom, a ja sam odgovorio da ne znam. Trebao sam biti iskreniji. Mislim da će je imenovati. Svi pogledi odjednom skrenuše na njega. - Sutra navečer senatorica će u svojoj kući prirediti bo-žićnu zabavu. Nešto od toga vidjet ćeš na televiziji. Radovala bi se da i ja dođem. Alco nemaš ništa protiv, mislim da bih trebao biti ondje. Svi su shvatili. Karenin svekar pošalje po vozni red. Ako Sam sutra u osam pođe zrakoplovom iz Los Ange-lesa, bit će na vašingtonskomu aerodromu u četiri i pol po istočnomu vremenu. Zacijelo je vrlo zanimljivo biti gost na zabavi koju snimaju za televiziju! Svi su nestrpljivo očekivali emisiju. Samo je Karen šutjela. Onda se nasmijala i rekla: - Tata, dosta zezanja. Čula sam govorkanja da je senatorica bacila oko na tebe! 184 21. U devet i petnaest Pat i Lila otišle su s veleposlanikove zabave i šutke se prošetale. Tek kad su se približile kućama, Lila reče tihim glasom: - Pat, ne mogu vam reći kako mi je žao. - Koliko u riječima one žene ima istine, a koliko pretjerivanja? Moram to doznati. Ulomci onoga što je čula još su odjekivali u djevojčinim ušima: Neurotična... dugi, koščati prsti... ženskar... Mislimo da je upravo ona udarila jadno dijete... - Svakako moram doznati koliko u tome ima istine -ponovila je. - Pat, ona je zlobna trač-baba. Savršeno je dobro znala što radi kad je s onom novinarkom počela raspredati o prošlosti kuće. - Naravno, pogriješila je - reče djevojka bezbojnim glasom. - Pogriješila? Zaustavile su se pred Lilinim ulaznim vratima. Pat je pogledala svoju kuću na drugoj strani ulice. Premda je u prizemlju ostavila upaljena svjetla, zgrada se ipak doimala zlošlutno i mračno, - Znate, jedne stvari se sasvim jasno sjećam. Kad sam one noći kroz predvorje dotrčala u dnevnu sobu spotaknula sam se preko majčina mrtvoga tijela. - Okrenula se prijateljici. - Vidite na čemu sam: majka mi je bila neuro-tičarka, a otac je poludio i pokušao me ubiti. Lijepo nasljeđe, jeli? Lila je šutjela. Predosjećaj koji joj nije davao mira postajao je sve izraženiji. - Oh, Kerry, rado bih vam pomogla! Pat joj stisne ruku. - Pomažete mi, Lila - odgovori -Laku noć! Na telefonskoj je tajnici u biblioteci svjetlucala crvena lampica. Pat vrati vrpcu na početak. Dok je nije bilo,
zvala ju je samo jedna osoba. - Ovdje Luther Pelham. Sada je sedam i dvadeset. Iskr-sle su neprilike. Bez obzira na to kad se vratite kući, nazovite me kod senatorice Jennings, broj 703/555 - 0143. Svakako se moramo tamo sastati. Dok je okretala broj, usta su joj se iznenada osušila. Linija je bila zauzeta. Tek nakon tri pokušaja dobila je vezu i začula Tobvjev glas. - Ovdje Pat Travmore, Toby- rekla je. - Što se dogodilo? - Mnogo toga. Gdje ste? - Kod kuće. - U redu. Gospodin Pelham je pripremio automobil koji će vas dovesti. Trebao bi stići za deset minuta. - Toby, što se dogodilo? - Gospođice Traymore, možda je to nešto što biste trebali objasniti senatorici. Spustio je slušalicu. Pol sata kasnije službeni automobil televizijskoga studija, koji je poslao Luther Pelham, zaustavio se pred kućom senatorice Jennings u McLeanu. 186 Za vrijeme vožnje Pat je zabrinuto stvarala bezbrojne pretpostavke, ali sve se svodilo na isti nemili zaključak: dogodilo se nešto što je još više uzrujalo senatoricu ili je dovelo u neugodnost, a što god to bilo, okrivili su nju. Smrknuti Toby otvorio je vrata i poveo je u biblioteku. Oko stola su sjedile šutljive prilike koje su se doimale kao da održavaju ratno vijećanje, a ozračje je bilo u čudnomu neskladu s ukrasima kraj kamina. Ledeno mirna Abigail, nalik na sfingu isklesanu od mramora, zurila je, ne u Pat, nego kroz nju. Philip je sjedio s njezine desne strane, a dugi, rijetki čuperci bezbojne kose nisu više bili tako pomno začešljani preko jajolike lubanje. Obrazi Luthera Pelhama su se zažarili. Činilo se da će ga svaki čas udariti kap. Ovo nije suđenje, pomisli djevojka, nego inkvizicija. Već su odlučili da me proglase krivom. Ali za što? Ne ponudivši joj da sjedne, Toby se teško spustio u jedinu praznu stolicu za stolom. - Senatorice - reče Pat. - Vidim da se dogodilo nešto vrlo neugodno a očito je da ima veze sa mnom. Hoće li mi netko, molim, reći što se događa? Na sredini stola ležale su novine. Philip ih kratkim pokretom ruke preokrene i gurne prema djevojci. - Odakle im ova slika? - upita hladno. Pat je zurila u naslovnu stranu The National Mirrora preko koje se protezao veliki naslov: HOĆE U MISS AfR£ JUOONAPOSTATI mk-POGllR? Slika preko cijele naslovne strane prikazivala je Abigail s krunom miss, a sa strane je stajala njezina majka. 187 Povećana je slika još nemilosrdnije otkrivala pretjeranu gojaznost Francev Foster. Naslage sala napinjale su šarenu, loše sašivenu haljinu. Na ruci kojom je ogrlila kćer jasno su se vidjeli jastučići sala, a ponosan je osmijeh još više istaknuo debeli podbradak. - Već ste vidjeli ovu sliku - reče Philip oštro. -Da. Senatorici mora daje ovo strahovito teško palo, pomisli djevojka. Sjetila se da je Abigail gorko naglasila da se već više od trideset godina pokušava osloboditi Apple Junctiona. I ne pogledavši ostale, Pat se obrati senatorici: - Ne mislite valjda da imam ikakve veze s objavljivanjem te slike? - Slušajte, gospođice Travmore - odgovori Toby - ne trudite se smišljati laži. Otkrio sam da ste njuškali po Apple Junctionu, pa čak iskopali i stare brojeve novina. Bio sam kod vas kad vas je nazvao Saunders. U Tobvjevu držanju više nije bilo ničega pokornoga. - Rekao sam senatorici da ste otišli u Apple Junction iako sam vam to izričito zabranio! - zagrmi Luther. Pat je shvatila upozorenje. Nije smjela ni nagovijestiti da se Luther složio s njezinim putovanjem u rodno mjesto Abigail Jennings, ali to sada nije bilo ni važno. Važna je bila samo Abigail. - Senatorice - počne djevojka. - Shvaćam kako se osjećate... V Čim je čula ove riječi, Abigail je eksplodirala i skočila sa stolice. - Zbilja? Mislila sam da sam bila dovoljno jasna, ali reći ću vam ponovno: mrzila sam svaku minutu koju sam provela u tom smrdljivu gradu. Luther i Toby su se napokon sjetili da me upoznaju s vašim tamošnjim aktivnostima, pa znam da ste se sastali s Jeremvjem Saundersom. Što vam je 188
rekla ta beskorisna pijavica? Da sam morala ulaziti na vrata za poslugu i da mi je majka bila kuharica? Kladim se da je govorio o tome! - Vjerujem da ste upravo vi dali tu sliku novinama -nastavila je nakon što je duboko udahnula zrak. - A znam i zašto. Čvrsto ste odlučili da emisiju snimite po svom ukusu. Volite priče o Pepeljugi. To ste i nagovijestili kad ste mi pisali. A kad sam se onako blesavo dala nagovoriti na snimanje, odlučili ste sve snimiti na svoj način kako bi svi govorili o uzvišenomu i dirljivomu pečatu Pat Travmore. Nije važno što bi me to moglo stajati svega za što sam cijeloga života radila. - Vjerujete li da bih objavila tu sliku da sebi napravim reklamu? - Pat pogleda Abigail, pa urednika. Luthere, je li senatorica vidjela ploču s planiranim tijekom emisije? - Da, vidjela je. V - Sto misli o onoj drugoj? - Zaboravite to. - Kojoj drugoj? - upita Philip. - Onoj za koju sam molila Luthera da je koristimo, a budite sigurni da nema ni spomena o izboru miss ili o fotografiji s natjecanja. U neku ruku imate pravo, senatorice. Doista tu emisiju želim snimiti po svome, ali s najboljim namjerama. Iskreno vam se divim. Kad sam vam pisala, nisam još znala da postoji i najmanja mogućnost da uskoro postanete potpredsjednica. Gledala sam još dalje i nadala se da ćete na izborima iduće godine biti ozbiljan kandidat za predsjednika. Pat je zastala da dođe do daha, a onda brzo nastavila: - Voljela bih da pronađete to prvo pismo koje sam vam poslala. Sve što sam napisala mislila sam ozbiljno. Jedini je problem što vas ljudi smatraju hladnom i ukočenom. Ta slika je dobar primjer. Očito je se stidite. Ali pogledajte izraz majčina lica. Tako je ponosna na vas! Zar vas uznemiruje što je debela? Milijuni ljudi imaju problema s težinom, a u naraštaju vaše majke bilo ih je još više. I zato, da sam na vašemu mjestu, rekla bih prvom novinaru koji bi mi postavio pitanje da je to bio prvi izbor miss u vašemu mjestu i da ste se natjecali jer ste znali kako će vam majka biti sretna ako pobijedite. Na svijetu ne postoji majka kojoj zbog toga nećete postati simpatični. Luther vam može pokazati i moje ostale prijedloge za emisiju, ali reći ću vam i to: ako ne postanete potpredsjednica, to neće biti zbog fotografije, nego zbog vaše reakcije na nju, a i zbog toga što se stidite svoga podrijetla. Zamolit ću šofera da me odveze kući. - Onda se ljutite okrenula Lutheru. - Ujutro me možete nazvati i javiti želite li još da radim emisiju. Laku noć, senatorice. Okrenula se da ode, ali je zastala kad je Luther rekao: -Toby, diži dupe sa stolice i skuhaj kavu. Pat, sjednite i hajde da pokušamo srediti tu zbrku. *** Djevojka je stigla kući tek u jedan i pol. Obukla je spa-vaćicu i kućni ogrtač, skuhala čaj, odnijela ga u dnevnu sobu i sklupčala se na sofi. Zurila je u božično drvce i razmišljala što se sve tog dana dogodilo. Ako povjeruje Catherini Granev, cijela priča o velikoj ljubavi između Abigail i Willarda Jenningsa bila je laž. Ako povjeruje u ono što je čula na veleposlanikovoj zabavi, majka joj je bila neurotičarka. A ako, opet, povjeruje senatorici Jennings, sve što joj je }e-remy Saunders napričao bile su podle laži odbačena zaručnika. 190 Valjda je upravo on Abigailinu sliku poslao novinama. Taj zlobni potez bio je posve nalik na njega. Ispila je čaj i ustala. Sada je bilo besmisleno razmišljati o tome. Prišla je drvcu, posegnula za prekidačem želeći ugasiti svjećice, a onda je zastala. Učinilo joj se da je, dok je s Lilom pijuckala cherrv, primijetila kako je jedan ukras pao s grane i ostao ležati na podu. Vjerojatno sam se zabunila, pomislila je. Slegnula je ramenima i otišla u krevet.
U devet i petnaest toga božičnoga jutra, Toby je stajao kraj štednjaka u kuhinji Abigail Jennings i čekao da kava provri. Nadao se da će i sam dospjeti popiti šalicu prije nego što se ona pojavi. Istina, poznavao ju je još iz djetinjstva, ali ipak nije mogao predvidjeti kako će danas biti raspoložena. Sinoć je došlo do meteža. Samo
ju je dvaput vidio tako uzrujanu, a nije se volio sjećati nijedne od tih prilika. Nakon što je Pat Travmore otišla, Abby, Pelham i Phil još su cijeli sat sjedili pokušavajući smisliti što da učine. Ili točnije, Abby je vikala na Pelhama i po tko zna koji put rekla mu da smatra kako Pat Travmore radi za Claire Lawrence, a možda i on sam. Premda joj se mnogo toga dopuštalo, Abigail je ovaj put prevršila mjeru i Tobv se čudio da Pelham to tako mirno prima. Poslije mu je Phil objasnio: - Slušajte, on je najveća televizijska zvjerka u cijeloj zemlji. Zarađuje milijune. Ali šezdeset mu je godina i smrtno se dosađuje. Sada želi postati novi Edvvard D. Murrow. Murrow je svoju karijeru okrunio kad je postao šef Američke agencije za informacije. Pelham toliko želi taj posao da ga to gotovo boli. Takav položaj za 50bom|ovlači golem prestiž i više nikad ne bi trebao brinuti za gledanost svojih emisija. Senatorica će pomoći njemu ako on pomogne njoj. Dobro zna da ona ima pravo kad ludi zbog načina kako se priprema emisija. 193 Toby se morao složiti s Pelhamom. Bilo kako bilo, šteta je učinjena. Sada su emisiju mogli snimiti samo tako da uključe rane godine u Apple Junctionu i izbor miss, ili će sve biti nalik na farsu. - Ne možete zanemariti činjenicu da ste na naslovnoj strani Mirrora — ponavljao je Pelham. - Taj časopis kupuje četiri milijuna ljudi, a tko zna koliki ga još čitaju... Fotografiju će prenijeti sve senzacionalističke novine u zemlji. Morate odlučiti što ćete reći u vezi s tim. - Što ću im reći? - bjesnjela je Abby - Istinu: otac mi je bio pijandura, a jedino dobro što je ikad učinio jest to što je umro kad mi je bilo šest godina. To? Još bih im mogla reći da je moja debela majka razmišljala kao obična sudoperka, a najveća ambicija u vezi sa mnom bila joj je da postanem miss Apple Junctiona i dobra kuharica. Zar ne da je takvo porijeklo upravo idealno za potpredsjednicu? Od bijesa su joj potekle suze, iako nikad nije bila plačljivica. Toby se mogao sjetiti samo onih nekoliko prilika... I on se umiješao: - Abby, slušajte me. Ta fotografija vam je sada na vratu pa se saberite i postupite kako vam je Pat Traymore savjetovala. To ju je umirilo. Imala je povjerenja u njega. U hodniku je začuo Abbvne korake. Zanimalo ga je kako će biti odjevena. Pelham se složio da bi se trebala pojaviti na božičnoj misi u katedrali, u dopadljivoj, ali ne odviše raskošnoj odjeći. - Bundu ostavite kod kuće - rekao joj je. - Dobro jutro, Toby. Sretan Božić! Glas joj je bio sarkastičan, ali je vladala sobom. Čak i prije nego što se okrenuo znao je da je ponovno hladnokrvna. 194 - Sretan Božić, senatorice! - Okrenuo se. - Hej, sjajno izgledate! Na sebi je imala svijetlocrveni kostim za šetnju s dvo-rednim kopčanjem. Kaputić joj je pokrivao bokove, a suknja je bila naborana. - Kao da sam pomoćnica Djeda Mraza - odbrusila je, no premda joj je glas bio mrzovoljan ipak se našalila. Uzela je šalicu i podigla je kao da nazdravlja. -1 iz ovoga ćemo se izvući, je li, Toby? - Možete se kladiti u to! *** U katedrali su je već čekali. Čim je Abigail izašla iz auta pritrčao je televizijski reporter s mikrofonom. - Sretan Božić, senatorice! - Sretan Božić, Bob! - Abby je lukava, pomisli Toby. Posebno se potrudila da upozna sve novinare i televizijske reportere, ma kako bili beznačajni. - Senatorice, upravo ćete biti nazočni na božičnoj misi u Nacionalnoj katedrali. Hoćete li se pomoliti za nešto posebno? Abby je oklijevala, upravo koliko je bilo potrebno, a onda je rekla: - Bobe, pretpostavljam da svi molimo za mir u svijetu, je li? Poslije toga pomolit ću se za gladne. Ne bi li bilo divno kad bismo znali da će večeras svaki muškarac, žena i dijete na svijetu dobro večerati? - Nasmiješila se i umiješala među ljude koji su ulazili u katedralu. Toby se vratio do automobila. Sjajna je, pomisli.
195 Posegnuo je pod prednje sjedalo i izvukao tablice konjskih trka. U zadnje vrijeme nije baš imao sreće s ponijima. Vrijeme je da se to promijeni. Misa je trajala sat i petnaest minuta. Kad je Abigail izašla, dočekao ju je drugi reporter, ali je taj postavljao škakljiva pisanja. - Senatorice, jeste li vidjeli naslovnu stranu novoga broja The National Mirrora? Toby je upravo zaobišao auto da bi joj otvorio vrata. Zaustavio je dah, čekajući da vidi kako će se Abby izvući. Nasmiješila se toplo i vedro. - Da, vidjela sam. - Što mislite o tome? Abby se nasmijala. - Bila sam zaprepaštena. Moram reći da sam više navikla da me spominfe Izvještaj iz Kongresa nego takve novine. - Je li vas fotografija uzrujala ili naljutila, senatorice? - Naravno da nije. Zašto i bi? U predasima, kao i svi mi, razmišljam o ljudima koje sam voljela, a koji više nisu sa mnom. Kad sam vidjela tu fotografiju, sjetila sam se kako mi je majka bila sretna kad sam pobijedila na natjecanju. Sudjelovala sam da bih nju razveselila. Bila je udovica, znate, i sama me je odgojila. Bile smo vrlo, vrlo bliske. - Oči su joj se ovlažile, a usne zadrhtale. Brzo je sagnula glavu i ušla u auto. Toby je bučno zatvorio vrata. *** Kad se Pat vratila s mise, vidjela je da titra svjetlo na telefonskoj tajnici. Automatskim pokretom pritisla je tipku za vraćanje vrpce sve dok cviljenje nije prestalo i vrpca se posve odmotala, a onda je uključila magnetofon. 196 Prva tri poziva bila su krivi spoj. Onda se javio Sam, i to mrzovoljnim glasom. - Pat, već neko vrijeme pokušavam stupiti u vezu s tobom. Upravo se spremam ući u zrakoplov za Washington. Vidimo se večeras kod Abigail. E^h, što ti je ljubav! Sam je namjeravao provesti tjedan dana s Karen i njezinim mužem, a već trči kući! Očito ga je Abigail, kao odana i bliskoga prijatelja, pozvala na božičnu večeru. Među njima doista ima nečega! Abigail je bila osam godina starija od Sama, ali se doimala mlađom. Mnogi se muškarci žene starijim ženama. Nazvao je i Luther Pelham. - Nastavite s radom na drugoj verziji scenarija. U četiri sata budite kod senatorice. Ako vas novinari budu pitali o fotografiji uMirroru odgovorite da je niste vidjeli. Sljedeći poziv počeo je tihim, uznemirenim glasom: - Gospođice Travmore... rnmmm Pat... možda me se ne sjećate. /Stanka./ Sjećali biste me se, ali srećete toliko ljudi, zar ne? /Stanka./ Moram požuriti. Ovdje Margaret Langlev, ravnateljica... u mirovini, naravno... gimnazije u Apple Junctionu. Vrijeme za poruku je isteklo prije nego je dospjela završiti, Pat se od očaja ugrizla za usnu, No gospođica Langlev se ponovno javila. Ovaj put rekla je brzo: - Molim vas nazovite broj 518/555-2460 da porazgovaramo. - Čulo se teško, ubrzano disanje, a onda je starica odjednom zajecala: - Gospođice Travmore, danas mi se javila Eleanor! Pat je okrenula broj, a gospođica Langlev je digla slušalicu čim je telefon zazvonio. Tek što se djevojka predstavila, njezina sugovornica ju je prekinula. - Gospođice Travmore, Eleanor mi se javila poslije svih tih godina! Kad sam se vratila iz crkve, telefon je zazvonio, ona me pozdravila onim slatkim, stidljivim glasom pa smo obje zaplakale. V - Gospođice Langlev, gdje je Eleanor? Sto radi? Nastala je stanka, a onda starica reče polako, kao da pažljivo važe svaku riječ: - Nije mi rekla gdje je, nego samo da joj je mnogo bolje i da se ne želi zauvijek skrivati. Izjavila je da se namjerava prijaviti. Zna da će morati natrag u zatvor... jer je prekršila obećanje da neće pobjeći. Rekla je da bi ovaj put voljela da je posjetim. - Zar će se prijaviti? - Djevojka se sjetila zbunjenoga, bespomoćna izraza Eleanor Brown nakon što je čula presudu. - Što ste joj odgovorili? - Rekla sam da nazove vas. Pomislila sam da biste mogli postići da je ponovno uvjetno puste. - Staricu je izdao glas. - Gospođice Travmore, molim vas, ne dopustite da tu djevojku vrate u zatvor. - Pokušat ću - obeća Pat. - Imam prijatelja, kongres-mena, koji će nam pomoći. Gospođice Langlev, za Eleano-rino dobro vas molim da mi kažete, ako znate, kako bih je mogla naći. - Ne, časna riječ, ne znam.
- Ako se ponovno javi, nagovorite je da stupi u vezu sa mnom prije nego što se prijavi. Moći će se bolje nagoditi. - Znala sam da ćete nam pomoći, jer ste dobra osoba. - Glas joj se promijenio. - Želim da znate kako sam sretna jer mi je ljubazni gospodin Pelham telefonirao i pozvao me da sudjelujem u vašoj emisiji. Sutra ujutro reporteri će me doći intervjuirati i snimiti. Dakle, Luther je prihvatio i taj prijedlog. - Tako mi je drago! - Pat se trudila da govori usrdno. - Sjetite se da kažete Eleanor neka me nazove. 198 Polako je spustila slušalicu. Ako je Eleanor Brown doista bila tako bojažljiva kao što je stara upraviteljica tvrdila, vrlo je hrabro od nje što se odlučila prijaviti. Ali za Abigail Jennings moglo bi biti vrlo neugodno, pa čak i pogubno, da u idućih nekoliko dana odvuku u zatvor bespomoćnu mladu ženu koja i dalje tvrdi da nije izvršila krađu u senatoričinu uredu.
Dok je prolazio hodnikom staračkoga doma, Arthur je nagonski osjetio napetost i odmah je postao oprezan. Činilo se da je sve mirno. Božična drvca i ukrasne svijeće stajali su na stolovima za kartanje prekrivenima pustom i lažnim snijegom. Na vratima svih bolesničkih soba bile su prilijepljene čestitke. Sa stereo-uređaja u sobi za odmor čule su se bo-žićne pjesme. Ali nešto ipak nije bilo u redu.
- Dobro jutro, gospođo Harnick. Kako se osjećate? Sporo se kretala hodnikom, pomažući se posebnom napravom. Njezina ptičja pojava bila je nagnuta naprijed, a kosa joj je neuredno padala oko posivjela lica. Pogledala ga je ne podižući glavu. Pokrenule su joj se samo upale, vodnjikave, uplašene oči. - Ne približujte mi se, Arthure - rekla je drhtavim glasom, - Rekla sam im da ste izašli iz Aniline sobe i znam da sam dobro vidjela. Dotaknuo joj je ruku, ali ona ju je brzo povukla. - Naravno da sam bio u sobi gospođe Gillespie - rekao je. Ona i ja smo bili prijatelji. - Nije vam bila prijateljica. Bojala vas se. Pokušao je prikriti bijes, - Hajde, gospodo Harnick... - Mislim ozbiljno. Anita je željela živjeti. Trebala ju je posjetiti njezina kći Anna Marie. Već dvije godine nije dolazila, Anita mi je rekla da joj je svejedno kada će umrijeti, samo ako još jednom vidi svoju Annu Marie. Nije naprosto prestala disati. Rekla sam im to. Glavna bolničarka Elizabeth Sheenan sjedila je za stolom na polovici hodnika. Mrzio ju je. Lice joj je bilo strogo, a kad bi se naljutila, njezine plavosive oči postajale su čeli-čnosive. - Arthure, prije nego što počnete obilazak, molim vas da se javite u administraciju. Pošao je za njom u administraciju staračkoga doma, kamo su rođaci pacijenata dolazili srediti formalnosti i riješiti se staraca. Ali danas nije bilo rođaka. Bio je tu samo mladić dječjega lica, u kišnoj kabanici i u cipelama koje je trebalo očistiti. Imao je ugodan smijeh i vrlo ljubazno držanje, ali to nije moglo prevariti Arthura. - Ja sam detektiv Barrott - predstavio se. Bio je nazočan i upravitelj doma doktor Cole. - Sjednite, Arthure - rekao je trudeći se govoriti prijateljskim glasom. - Hvala vam, sestro Sheenan. Ne morate čekati. Arthur je sjeo na običnu stolicu, sklopio ruke na krilu i na lice navukao pomalo zbunjen izraz, kao da nema pojma što se događa. Taj izraz je vježbao pred zrcalom. -Arthure, prošloga četvrtka umrla je gospođa Gillespie - počne detektiv Barrott. Arthur kimne, a preko lica mu prijeđe izraz žaljenja. Odjednom mu je bilo drago što je na hodniku sreo gospođu Harnick. - Znam. Iskreno sam se nadao da će još malo po-živjeti. U posjetu joj je trebala doći kći koju dvije godine nije vidjela. - Znali ste to? - upita doktor Cole. - Naravno. Sama mi je rekla. 202 -Ah, tako. Nismo znali da je spominjala kćerin posjet. - Doktore, znate kako dugo je trebalo hraniti gospođu Gillespie. Ponekad se morala odmoriti, pa smo razgovarali. - Arthure, je li vam drago da je umrla? - upita detektiv. - Drago mi je da je umrla prije nego što je rak još više uznapredovao. Imala bi strašne boli, zar ne, doktore? - raširenih očiju je pogledao upravitelja. - Moguće je, da - odgovori ovaj nevoljko. - Naravno, nikad se ne zna... - Ali žao mi je što nije doživjela da vidi Annu Marie. Gospođa Gillespie i ja smo zajednički molili za to. Obično je tražila da čitam molitve za posebnu milost, iz njezinaM/'-sala sv. Antuna. Stalno je molila. Detektiv Barrott ga je pozorno gledao. -Arthure, jeste li je prošloga četvrtka posjetili? - Oh, da, otišao sam onamo malo prije nego što je bolničarka Kraus počela obilazak. Ali gospođi Gillespie ništa nije bilo potrebno, - Gospođa Harnick kaže da vas je vidjela kako pet minuta prije četiri izlazite iz sobe gospođe Gillespie. Je li to istina? Arthur je već smislio odgovor. - Ne, nisam ušao, nego samo zavirio u sobu, ali već je spavala. Loše je provela noć pa sam bio zabrinut. Gospođa Harnick je vidjela kad sam zavirio. Doktor Cole se zavalio u stolicu, kao da mu je laknulo. Detektiv Barrott reče još tišim glasom. -Ali prije neki dan rekli ste da je gospođa Harnick pogriješila. - Nisam, Netko me je pitao jesam li dvaput uhzio u sobu gospođe Gillespie. Nisam. Ali poslije, kad sam razmišljao o tome, sjetio sam se da sam zavirio. Dakle, vidite, u
pravu smo i ja i eosnođa Harnick, Upravitelj se nasmiješi i reče: - Arthur je jedan od naših najbrižnijih bolničara. To sam vam već rekao, gospodine Barrott. No detektiv se nije nasmiješio. - Arthure, mole li se mnogi bolničari s pacijentima, ili samo vi? - Oh, mislim da to radim samo ja. Vidite, jednom sam pohađao seminar. Htio sam postati svećenik, ali sam se razbolio pa sam morao otići. Na određeni način se i smatram dušebrižnikom. Blage i bistre oči detektiva Barrotta kao da su pozivale na povjeravanje. - Koliko vam je bilo godina kad ste pohađali seminar? - upitao je ljubazno. - Dvadeset. A ostao sam pola godine. - Razumijem - reče detektiv. - Recite mi, Arthure, tko je održavao taj seminar? - Benediktinska zajednica, u Collegevilleu, u Minnesoti. Detektiv izvadi notes i sve to zapiše. Arthur je prekasno shvatio da je previše rekao. Što će biti ako detektiv Barrott stupi u dodir sa zajednicom, a oni mu kažu da su, nakon smrti oca Damiana, zatražili da Arthur ode? To ga je cijeli dan brinulo. Iako mu je doktor Cole rekao da se može vratiti na posao, osjećao je na sebi povremene sumnjičave poglede bolničarke Sheenan. Zapravo, svi pacijenti su ga sumnjičavo gledali. Kad je otišao obići staroga gospodina Thomana, u sobi je zatekao njegovu kćer, koja mu je rekla: -Arthure, ne morate se više brinuti o mom ocu. Zamolila sam bolničarku Sheenan da mu dodijeli drugog njegovatelja. Osjećao se kao da ga je netko pljusnuo. Još prošli tjedan gospodin Thoman je rekao: - Ne mogu više izdržati ovu bolest - a Arthur ga je utješio riječima: - Možda to Bog neće ni tražiti od vas, gospodine Thomane. 204 Upravitelj se nasmiješi i reče: - Arthur je jedan od naših najbrižnijih bolničara. To sam vam već rekao, gospodine Barrott. No detektiv se nije nasmiješio. - Arthure, mole li se mnogi bolničari s pacijentima, ili samo vi? - Oh, mislim da to radim samo ja. Vidite, jednom sam pohađao seminar. Htio sam postati svećenik, ali sam se razbolio pa sam morao otići. Na određeni način se i smatram dušebrižnikom. Blage i bistre oči detektiva Barrotta kao da su pozivale na povjeravanje. - Koliko vam je bilo godina kad ste pohađali seminar? - upitao je ljubazno. - Dvadeset. A ostao sam pola godine. - Razumijem - reče detektiv. - Recite mi, Arthure, tko je održavao taj seminar? - Benediktinska zajednica, u Collegevilleu, u Minnesoti. Detektiv izvadi notes i sve to zapiše. Arthur je prekasno shvatio da je previše rekao. Što će biti ako detektiv Barrott stupi u dodir sa zajednicom, a oni mu kažu da su, nakon smrti oca Damiana, zatražili da Arthur ode? To ga je cijeli dan brinulo. Iako mu je doktor Cole rekao da se može vratiti na posao, osjećao je na sebi povremene sumnjičave poglede bolničarke Sheenan. Zapravo, svi pacijenti su ga sumnjičavo gledali. Kad je otišao obići staroga gospodina Thomana, u sobi je zatekao njegovu kćer, koja mu je rekla: -Arthure, ne morate se više brinuti o mom ocu. Zamolila sam bolničarku Sheenan da mu dodijeli drugog njegovatelja. Osjećao se kao da ga je netko pljusnuo. Još prošli tjedan gospodin Thoman je rekao: - Ne mogu više izdržati ovu bolest - a Arthur ga je utješio riječima: - Možda to Bog neće ni tražiti od vas, gospodine Thomanc, 204 Pokušao se vedro smiješiti dok je prelazio preko sobe za odmor da pomogne gospodinu Whelanu, koji se s naporom podizao. Ali, dok je starca hodnikom vodio do WC-a, osjetio je glavobolju, i to jednu od onih nepodnošljivih, od kojih su mu pred očima iskakali svjetlaci. Znao je što će se ubrzo dogoditi. Malo poslije spustio je gospodina VVhelana u stolicu i pogledao televizor. Ekran je bio mutan, a onda se počelo pomaljati lice arkanđela Gabrijela, onakvo kakvo će biti na Sudnji dan. Gabrijel je samo s njim razgovarao. - Arthure, ovdje više nisi siguran. - Razumijem. - Ne bi ni znao da je glasno izgovorio tu riječ, da gospodin Whelan nije prosiktao: - Šššš! Otišao je do svoga ormarića i pomno spakirao stvari, ali je ostavio još jednu odoru i cipele. Sutra i u srijedu bio je slobodan pa ovdje možda neće ni znati da se u četvrtak ujutro ne kani vratiti na posao, osim ako iz nekog razloga ne pretraže njegov ormarić i vide da je prazan. Obukao je žuto-smeđu vjetrovku koju je prošle godine kupio kod/.C.Penneva. Držao ju je ovdje kako bi se
mogao dobro obući ako ga Glory pozove da se sastanu i odu u kino ili kamo drugamo. U džep kišne kabanice stavio je par čarapa u kojima je držao tri stotine dolara. I kod kuće i ovdje, uvijek je pri ruci imao nešto novaca, ako bi zbog nečega morao hitno otići. Svlačionica je bila hladna i prljava. Osim njega, u njoj nije bilo nikoga. Većina bolničara imala je slobodan dan, ali on se dobrovoljno javio na posao. Rukama je radio neurotične pokrete, jer bio je napet i vrlo ljut. Nisu imali pravo tako postupati s njim! Pogledom je šarao po praznoj prostoriji. Namirnice su uglavnom bile zaključane u velikom skladištu, ali blizu stubišta je bila 205 prostorijica nalik na ostavu, ispunjena otvorenim bocama, limenkama sa sredstvima za čišćenje i neopranim krpama za prašinu. Sjetio se ljudi na katu - gospođe Harnick koja ga je optuživala, kćeri gospodina Thomana koja mu je rekla da ne prilazi njezinu ocu, bolničarke Sheenan... Kako se samo usuđuju došaptavati, ispitivati ga i odbacivati! U ostavi je pronašao napola praznu limenku terpen-tina. Skinuo je poklopac, a onda je položio vodoravno. Kapi terpentina počele su kapati na pod. Vrata ostave ostavio je otvorena. Odmah do njih bile su naslagane vreće za smeće koje su čekale da ih odvezu. Arthur nije pušio, ali kad bi koji posjetilac doma ostavio kutiju cigareta, on bi ih uvijek uzimao za Glorv. Sad je iz džepa izvukao cigaretu Salem, zapalio je, otpuhivao dimove dok nije bio siguran da se neće ugasiti, odvezao jednu od vreća za smeće i ubacio u nju cigaretu. Neće trebati dugo. Cigareta će tinjati, ubrzo će cijela vreća planuti, za njom i druge, a terpentin koji je kapao uzrokovat će veliki požar. Krpe u prostorijici stvorit će gusti dim, a dok osoblje bude pokušavalo izvesti starce, cijela će zgrada nestati u plamenu. Činit će se da je nesreća izazvana nepažnjom - upaljena cigareta u smeću izazvala je požar koji se proširio zbog prevrnute limenke terpentina na polici - ako istražitelji budu mogli i toliko otkriti. Ponovno je zavezao vreću, a od blagoga, ugodnoga mirisa paljevine nosnice mu zadrhte, a mišići na butinama se stegnu. Onda je požurio iz zgrade i krenuo pustom ulicom prema metrou. Kad se Arthur vratio kući, zatekao je Glorv kako sjedi na sofi u dnevnoj sobi i čita knjigu. Na sebi je imala vrlo lijep plavi pamučni kućni ogrtač, s patentnim zatvaračem koji joj 206 je sezao do vrata, dugih, širokih rukava. Čitala je roman koji je trenutno bio bestseler a stajao je petnaest dolara devedeset i pet centi. Arthur u cijelom svom životu nije na knjigu potrošio više od dolara. Glory i on otišli bi u antikvarijat, pregledali Icnjige i vratili se sa šest ili sedam naslova. Voljeli su zajedno sjediti i čitati. Ali Icnjige s izgužvanim stranicama i umrljanim koricama, koje su s takvim zanimanjem kupovali, činile su se nekako jadnima i otrcanima u usporedbi s ovom knjigom koja je imala sjajne korice i nove, lijepe stranice, a posudile su joj je djevojke u uredu. Glory mu je ispekla pile, napravila umak od brusnice i vruće kolačiće s maslacem. Ali mu božična večera nije prijala, jer je jeo sam. Glory je rekla da nije gladna, a bila je duboko zamišljena. Nekoliko ju je puta zatekao kako zuri u njega ispitivačkim i zabrinutim pogledom koji ga je podsjetio na pogled gospođe Harnick. Nije htio da ga se Glory boji. - Nisam zaboravio poklon - rekao je. - Vrlo je lijep. -Jučer je u velikom dućanu na šetalištu, gdje su prodavali po sniženim cijenama, kupio čipkastu bijelu pregaču zaKrpenu Anu, pa je lutka bila ista kao i prije, osim što je na haljini imala nekoliko mrlja. Kupio je ukrasni papir i vrpcu i urnotao je kao pravi poklon, - Ni ja nisam zaboravila, oče. Svečano su izmijenili poklone. - Ja ću svoj otvoriti malo kasnije - rekao je, jer je htio vidjeti izraz njezina lica. Bit će tako sretna. - Dobro. - Nasmiješila se, a on je primijetio da joj je kosa nekako svjetlija. Zar je boji? Pažljivo je odvezala vrpcu i odmotala papir, tako da se najprije ukazala čipkasta pregača. - Što... Oh, oče! -Trgnula se. - Dakle, nije nestala. Kakva lijepa, nova pregača! - Činilo se da je zadovoljna, ali nije bila izvan sebe od radosti, kao što je očekivao. Onda se ponovno zamislila. -Ah, kakvo jadno, tužno lice. Nekoć mi se činilo da sam to ja! Sjećam se kad sam joj nacrtala taj izraz. Bila sam jako bolesna, zar ne?
- Hoćete li opet zajedno u krevet? - upitao je. - Bile ste nerazdvojne, je li? - Oh, ne. Htjela sam je samo gledati. Hajde da otvorimo i moj poklon. Mislim da sam pogodila ono pravo. Bio je to lijep, plavobijeli pulover, s izrezom u obliku slova v, dugih rukava. - Sama sam ga isplela, oče reče Glory vedro. - Napokon sam se na nešto mogla usredotočiti dovoljno dugo da to i završim. Mislim da sam se pribrala. Već mi je i vrijeme, zar ne? -1 prije nam je bilo dobro - odgovori on. - Volim se brinuti o nekome. - Ali uskoro bi to moglo postati nemoguće. Oboje su znali što time misli. Bilo je vrijeme da joj kaže. - Glory - počeo je oprezno - danas su me zamolili da učinim nešto posebno. U Tenne-sseeju postoji nekoliko domova kojima nedostaje osoblje, a potrebna im je pomoć koju ja mogu pružiti teško bolesnim pacijentima. Žele da smjesta odem onamo i izaberem dom u kojemu ću raditi. - Da se selimo? Opet? - Doimala se zaprepašteno. - Da, Glory. Radim bogougodan posao i sada je na meni red za pomoć. Velika mi je utjeha što smo zajedno. Otići ćemo u četvrtak ujutro. Bio je siguran da do tada neće biti u opasnosti. Požar će, u najmanju ruku, izazvati veliku zbrku, a ako mu se posreći, mogao bi izgorjeti i njegov dosje. Pa čak ako i ugase vatru prije nego što dom izgori do temelja, policajci će vjerojatno tek za nekoliko dana moći pregledati njegov dosje, 208 tako da prije neće ni doznati da između dva zaposlenja postoje duga razdoblja nezaposlenosti, a niti zašto je zapravo bio udaljen sa seminara. Kad ga onaj detektiv ponovno dođe ispitivati, Glory i on će već biti daleko. Glory je dugo šutjela, a onda je rekla: - Oče, ako u srijedu, u onoj emisiji, pokažu moju sliku, prijavit ću se. Gledatelji iz cijele zemlje će je vidjeti i ja više ne bih mogla živjeti pitajući se zuri li netko u mene jer me prepoznao. Ali ako se to ne dogodi, otići ćemo u Tennessee. - Usna joj je zadrhtala, što je bio znak da je na rubu plača. Prišao joj je i potapšao je po obrazu. Nije joj mogao reći da samo zbog te emisije neće otići do četvrtka. - Oče - zajeca Glorv. - Ovdje sam ponovno postala sretna. Mislim da nije lijepo od njih što od nekoga traže da se u bilo koje vrijeme naprosto spakira i ode. 209
U pola dva poslije podne Lila je pozvonila na Patinim vratima. Nosila je paketić. - Sretan Božić! - Sretan Božić! Uđite! - Djevojka se iskreno razveselila posjetu. Cijelo je vrijeme razmišljala bi li rekla Lutheru da će se Eleanor možda prijaviti policiji. A kako da s njim započne razgovor o Catherini Graney? Eksplodirao bi na samu pomisao da bi netko mogao tužiti emisiju.
- Neću dugo ostati - reče Lila. - Samo sam vam htjela donijeti voćni kolač. To je moj specijalitet. Pat je oduševljeno zagrli. - Drago mi je što ste došli. Vrlo se čudno osjećam što mi je na Božić kuća tako pusta. Hoćete li čašicu cherrvja? Lila baci pogled na sat i izjavi: - Otići ću najkasnije u petnaest do dva. Pat je povede u dnevnu sobu, donese tanjur, nož i čaše, nalije cherry i nareže tanke kriške kolača, - Odličan je izjavi kad ga je kušala. - Dobar je, zar ne? - složi se Lila. Ogledavala se po dnevnoj sobi. - Nešto ste ovdje promijenili. - Premjestila sam nekoliko slika. Uvidjela sam da ne pristaju tamo gdje sam ih stavila. - Jeste li se s/etili nečega iz prošlosti? - Malo čega - prizna Pat. - Radila sam u biblioteci, a onda me nešto natjeralo da dođem ovamo. Čim sam ušla, 211 znala sam da bi mrtva priroda i pejzaž morali zamijeniti mjesta. V - Sto još, Pat? Ima još nešto. - Tako sam napeta - požali se djevojka. - A ne znam zbog čega. - Pat, molim vas da ne ostajete ovdje. Preselite se u stan ili u hotel. - Lila ju je molećivo gledala i kršila ruke. - Ne mogu. Ali pomozite mi. Jeste li ikad bili ovdje na Božić? Kako je bilo? - One zadnje godine vama su bile tri i pol godine i već ste razumjeli sve o Božiću. Roditelji su se tako veselili. Toga je dana njihova sreća bila nepomućena. - Ponekad mislim da se mutno prisjećam. Imala sam lutku koja je hodala i htjela sam da korača uz mene. Može li to biti istina? - Da, te godine ste doista imali lutku koja je hodala. - Majka je toga poslijepodneva svirala na klaviru, zar ne? - Tako je. Djevojka ode do klavira i otvori poklopac. - Sjećate li se što je svirala? - Sigurna sam da je bila njezina najmilija pjesma Božična zvona. - Znam. Veronica je htjela da naučim svirati tu melodiju. Rekla je da ju je i baka voljela. - Polako je počela prstima prelaziti preko tipaka. Lila je gledala i slušala, a kad su i zadnji akordi utihnuli, rekla je: - Kao da je svirala vaša majka. Rekla sam vam da ste nalik na oca, ali sve do ovoga trenutka nisam shvaćala da je sličnost tako velika. Netko tko ga je dobro poznavao sigurno će to zapaziti. 212 *** U tri sata televizijska ekipa studija Potomac stigla je u kuću senatorice Jennings da snimi božičnu večeru. Dok su razmještali uređaje u dnevnoj sobi i blagovaonici, Toby ih je motrio kao jastreb i dobro pazio da što ne razbiju ili ogrebu. Znao je koliko za Abby znači svaki predmet u kući. Pat Travmore i Luther Pelham došli su u razmaku od nekoliko minuta. Pat je nosila bijelu vunenu haljinu koja joj je isticala figuru, a kosu je začešljala u punđu. Toby je još nije vidio s takvom frizurom. Činila mu se drukčijom, a ipak je bila nekako poznata. Pitao se na koga ga, do vraga, podsjeća. Doimala se opuštenom, ali na Pelhamu se vidjelo da je napet. Čim je ušao počeo je prigovarati snimatelju. I Abigail je bila uzrujana pa je ozračje postalo eksplozivno. Senatorica se odmah sukobila s Pat koja je htjela da hranu postave na stolić i snime Abigail kako je pregledava i razmješta. Abigail, međutim, nikako nije htjela tako rano iznijeti hranu. - Senatorice, treba vremena da u ovoj sceni postignemo ozračje kakvo želimo - reče Pat. - Sada če to biti mnogo lakše nego kad gosti budu stajali unaokolo i gledali. - Neću da gosti stoje oko mene kao statisti u drugorazrednu filmu - odbrusi Abigail. - Onda predlažem da odmah snimimo stol. - Tobv je primijetio da se djevojka nije predavala kad je nešto htjela učiniti po svojemu. Luther dobaci da je Abigail sama priredila sva jela, a time je samo dodao ulje na vatru. Pat ju je, opet, htjela snimiti tato radi«kuhinji. n miclp- \fic\ nrirpftniptp 7aKavn nanrn. će vas simpatičnom svim ženama koje su osuđene da svaki dan pripremaju tri obroka, a da i ne govorimo o
muškarcima i ženama kojima je kuhanje hobi. Abigail je odrješito odbila taj prijedlog, ali Pat je navaljivala. - Senatorice, tu smo samo zato da gledaocima pokažemo kako ste i vi obično ljudsko biće. Na kraju je Toby nagovorio političarku da pristane. - Hajde pokažite im da ste i tu nenadmašni, senatorice -ponukao ju je. Abby nikako nije htjela staviti pregaču preko otmjene bluze i hlača, ali kad je počela pripremati jela postalo je jasno da je izvrsna kuharica. Toby je gledao kako mota tijesto za kolačiće, sjecka šunku za quiche, začinjava rakove, a dugi, vitki prsti rade zapanjujuće spretno. U Abbvnoj kuhinji nije bilo nereda. Pa, za tako što je svakako trebalo skinuti kapu staroj Francey Foster! Kad su proradile kamere, Abigail se počela opuštati. Snimili su samo nekoliko kadrova, a onda je Pat rekla: - Hvala, senatorice. Sigurna sam da je sve ispalo onako kako želimo. Bilo je vrlo dobro. A sada, ako nemate ništa protiv, obucite odjeću u kojoj se kanite pojaviti na zabavi pa ćemo vas snimiti za stolom. Toby je jedva čekao da vidi što će Abigail odjenuti. Premišljala je i hmkala između nekoliko kompleta. Bio je zadivljen kad se vratila odjevena u žutu bluzu od atlasa i odgovarajuću žutu, svilenu suknju. Meka kosa joj je padala oko lica. Oči je namazala jače nego obično i izgledala naprosto očaravajući. Osim toga, zračila je vedrinom, a Toby je znao i zašto. Sam Kingsley ju je nazvao i poručio da će ipak doći na večeru. Abby se bez sumnje radovala Samovu dolasku. Tobyju nije promaklo da je diskretno zamolila prijatelje da Sama na 214 svakoj zabavi posjednu do nje. U njemu je bilo nečega što je šofera podsjećalo na Billvja, a to je, naravno, jako privlačilo Abby. Premda se dobro držala u javnosti, posve je pomah-nitala kad je Billy poginuo. Toby je bio svjestan da ga Sam ne voli. Ali problem nije bio u tome. Sam neće izdržati dulje nego drugi. Abby je odviše željela dominirati, a to većina muškaraca nije mogla dugo trpjeti. Ili im je dojadilo da se stalno prilagođavaju njezinim satnicama i hirovima, ili su bili suviše podložni, pa su oni dosadili njoj. Ali on, Toby, bit će dio Abbyna života sve dok jedno od njih ne umre. Bez njega bi bila izgubljena i toga je bila svjesna. Dok ju je gledao kako pozira kraj stolića, osjetio je takvo žaljenje da je progutao knedlu. Ponekad je sanjario o tome što bi se dogodilo da je u školi bio doista bistar, a ne samo snalažljiv, da je postao inženjer, a ne čovjek za sve. I da je zgodan kao onaj mlakonja Jeremy Saunders, a ne zdepast i sirovih crta lica... pa, tko zna? Negdje tijekom njihova prijateljstva Abby bi se možda zacopala u njega. Odagnao je te misli i vratio se na posao. Točno u pet stigao je prvi automobil. Minutu ili dvije kasnije ušli su sudac Vrhovnoga suda i njegova žena. - Sretan Božić, madame potpredsjednice - pozdravi sudac. Abigail mu toplo uzvrati poljubac i nasmije se: - Iz vaših usta u Božje uši. Počeli su stizati i ostali gosti. Unajmljeni konobari točili su šampanjac i punč. - Žestoka pića ostavite za kasnije -posavjetovao ju je Luther. - Bogobojazne među biračima nije dcto podsjećati da se kod dužnosnika poslužuje piće. Sam je stigao posljednji. Abigail mu je otvorila vrata i nježno ga poljubila u obraz. Luther je drugu kameru okrenuo prema njima. Pat je nešto steglo oko srca. Sam i Abigail 215 bili su vrlo pristao par: oboje su bili visoki, a njezina svijet-loplava kosa isticala se uz njegovu tamnu kosu protkanu sijedim pramenovima, koji su bili u suptilnoj ravnoteži sa sitnim boricama oko njezinih očiju. Pat je vidjela da su se svi sjatili oko Sama. Za mene je on naprosto Sam, pomislila je. Nikad ga nisam vidjela u društvu kojemu pripada. Je li tako bilo i s njezinim roditeljima? Sreli su se kad su oboje bili na odmoru u Marthinu vinogradu. Za mjesec dana su se vjenčali, a da zapravo nikada nisu upoznali ni razumjeli svijet onoga drugoga... A onda je počeo sukob. Ali mi se ne bismo sukobljavali, Same. Ja volim tvoj svijet. Abigail je sigurno rekla nešto duhovito, jer svi su se nasmijali. I Sam se smiješio. - Ovo je lijep kadar, Pat - izjavi snimatelj. - Malo seksa... znate već. Senatoricu Jennings nikad ne vidite s nekim tipom. Barem ne s takvim. - Bio je oduševljen. - Svi vole ljubavne scene - složi se djevojka. - Dosta smo snimali - ustvrdi odjednom Luther. - Ostavimo senatoricu i njezine goste malo na miru. Pat, sutra ujutro budite u njezinu uredu jer ondje ćemo nastaviti snimanje. Ja ću u Apple Junction. Znate što moramo snimiti.-Okrenuo se, a to je bio znak da je razgovor završen.
Je li se tako držao zbog fotografije uMirroru, ili zato što nije htjela spavati s njim? Vrijeme će pokazati. Zaobišla je goste, izašla u hodnik i otišla do garderobe gdje je ostavila kaput. -Pat! Okrenula se. - Same! - Stajao je navratima i gledao je. -Ah, kongresmene. Sve najbolje i tako dalje! - Uzela je kaput. 216 - Pat, valjda ne odlaziš? - Nitko me nije pozvao da ostanem. Prišao je i uzeo joj kaput. - Sto to čujem o naslovnoj strani Mirrora? Ispričala mu je. -A čini se da senatorica iz Virginije vjeruje da sam ja poslala sliku tom ogovaračkom časopisu, kako bih emisiju snimila po svome. Stavio joj je ruku na rame. - Dakako, nisi? - To zvuči kao pitanje! - Je li doista mogao povjerovati da ona ima ikakve veze s tom naslovnom stranom? Ako je tako, uopće je ne poznaje. Ili je možda došlo vrijeme da shvati da čovjek za kojega je mislila da ga poznaje zapravo ne postoji. - Pat, još ne mogu otići, ali vjerojatno ću se za jedan sat uspjeti izvući. Ideš li kući? - Da, idem. Zašto? -1 ja ću doći, čim budem mogao. Izvest ću te na večeru. - Svi pristojni restorani već će biti zatvoreni. Ostani, zabavljaj se. - Pokušala se otrgnuti od njega. - Gospođice Travmore, ako mi date ključeve, dovest ću vam auto pred vrata. Naglo su se razdvojili, oboje zbunjeni. - Tobv, koga vraga radite ovdje? - upita Sam oštro. Toby ga je ravnodušno gledao. - Senatorica će za koji trenutak pozvati goste na večeru, kongresmene, pa mi je rekla da ih skupim. Posebno je naglasila da potražim vas. Sam je još držao djevojčin kaput. Uzela ga je i rekla: I sama mogu dovesti auto, Toby. - Pogledala ga je. Njegova velika, tamna prilika stajala je u vratnicama. Pokušala je proći kraj njega, ali nije se ni pomaknuo. 217 - Mogu li? Rastreseno je zurio u nju. - Oh, svakako. Oprostite. -Koraknuo je u stranu, a ona se nesvjesno pribila uza zid da ga ne bi dodirnula. Pat je vozila vratolomnom brzinom pokušavajući odagnati sjećanje na prisni pozdrav Abigail i Sama i na činjenicu da su se svi oko njih prema njima diskretno odnosili kao prema ljubavnom paru. Kući je stigla u petnaest do osam. Sretna što je bila dovoljno dalekovidna da ispeče purana, napravila je sendvič i natočila čašu vina. Kuća je djelovala mračno i prazno. Pat je upalila svjetlo u predvorju, biblioteci, blagovaonici i dnevnoj sobi, a k tome i svjećice na božičnom drvcu. Soba koja se neki dan činila toplom, intimnom, sada je bila nekako neudobna, puna sjena. Zašto? Na sagu boje marelice ugledala je pramen ukrasne vate. Kad je jučer tu bila s Lilom, učinilo joj se da upravo na tom mjestu leži ukras s komadićem vate. Možda je zapravo vidjela samo vatu. Televizor je bio u biblioteci pa je tamo odnijela sendvič i vino. StudioPotomac je svakoga sata davao najvažnije vijesti. Pitala se hoće li prikazati Abigail u crkvi. Prikazali su je. Pat je ravnodušno gledala kako Abigail izlazi iz automobila, odjevena u svijetlocrveni kostim koji je isticao njezinu lijepu put i kosu. Dok je izgovarala molitvu za gladne, pogled joj se razblažio. To je bila žena kojoj se Pat divila. Spiker je govorio: - Kasnije su senatorici Jennings postavili pitanje o fotografiji snimljenoj kad je bila mlada 218 kraljica ljepote, a koja se može vidjeti na naslovnoj strani novoga broja The National Mirrora. - Na ekranu su pokazali naslovnu stranu časopisa, ali smanjenu na dimenzije poštanske marke. - Sa suzama u očima senatorica je ispričala da se na natjecanje prijavila na majčinu želju. Televizijski studio Potomac želi senatorici Jennings sretan Božić i sigurni smo da bi njezina majka, da je dočekala kćerin uspjeh, bila vrlo ponosna na nju. - O, Bože! - poviče Pat. Skočila je i pritiskom na prekidač isključila televizor. -1 Luther ima obraza da ovo zove vijestima! Nije čudo da medije kritiziraju zbog pristranosti. Uznemirena, počela je na komadić papira ispisivati proturječne iskaze prikupljene u proteklom tjednu:
- CATHERINE GRANEY REKLA JE DA su ABIGAIL i WILLARD BILI PRED RASTAVOM. - SENATORICA JENNINGS TVRDI DA JE VRLO VOLJELA MUŽA. - ELEANOR BROWN JE UKRALA 75. OOO DOLARA OD SENATORICE JENNINGS. - ELEANOR BROWN SE KUNE DA NIJE UKRALA NOVAC. - GEĆ)RGE GRANEY JE BIO ISKUSNI PILOT, A ZRAKOPLOV MU JE PRIJE POLIJETANJA POMNO PREGLEDAN. - SENATORICA JENNINGS REKLA JE DA JE GEORGE GRANEY BIO NEMARAN PILOT, S DRUGORAZREDNOM OPREMOM. Ništa se ne slaže, pomisli Pat, baš ništa! *** Bilo je blizu jedanaest kad je melodična zvonjava najavila Safn6v dolazak. Još u deset i pol Pat je odustala od čekanja i otišla u svoju sobu, ali onda je rekla sama sebi da bi Sam nazvao kad ne bi namjeravao doći. Obukla je svilenu pidžamu koja je bila udobna za izležavanje, ali ujedno prikladna i za primanje gostiju. Umila se, a onda lagano namazala oči sjenilom a usta sjajilom. Nema smisla da izgledam kao miš, pomislila je, pogotovu ne kad je večer proveo u društvu s bivšom miss. Brzo je pokupila odjeću koju je porazbacala po sobi. Je li Sam uredan? Čak ni to ne znam, pomislila je. Ona jedina noć koju su proveli zajedno nijednomu od njih nije otkrila navike onoga drugoga. Nakon što su se u motelu upisali u knjigu gostiju i otišli u sobu, oprala je zube četkicom na sklapanje koju je uvijek nosila u torbici. - Volio bih imati takvu - rekao je. Nasmiješila se, gledajući njegov lik u ogledalu. - Jedna od meni najdražih replika u "Nehajnoj žetvi" je svećenikovo pitanje Smithvju i Pauli vole li se dovoljno da bi rabili istu četkicu za zube. - Oprala je četkicu vrućom vodom, istisnula na nju pastu i pružila mu je. - Budi moj gost! Sada je četkica bila u baršunastoj kutiji za nakit, u naj-gornjpj ladici toaletnoga stolića. Neke žene prešaju cvijeće ili vežu vrpce oko pisama, pomisli Pat, a ja sam sačuvala četkicu. Kad je sišla niz stube, zvono se ponovno oglasilo. - Uđi, uđi, tko god da si! - viknula je. Sam se držao pokajnički. - Žao mi je, Pat. Nisam se mogao izvući tako brzo kao što sam se nadao. Onda sam se taksijem odvezao kući, ostavio torbe i došao ovamo automobilom. Jesi li pošla na spavanje? - Uopće ne. Ako to pitaš zbog ove odjeće, zapravo je zovu pidžama za odmor i prema Saksovoj brošuri, savršeno je prikladna za večer kod kuće, kad ti u posjet dođe nekoliko prijatelja. 220 - Pripazi kakvi te prijatelji posjećuju - reče Sam - Ta odjeća je vrlo seksi. Prihvatila je njegov kaput. Fina vuna bila je još hladna od vjetra. Sagnuo se i poljubio je. - Hoćeš li nešto popiti? - Ne čekajući odgovor, odvela ga je u biblioteku i bez riječi mu pokazala bar. Natočio je brandy u dvije čaše i pružio joj jednu. — Pretpostavljam da je to još uvijek tvoje piće poslije večere. Kimnula je i namjerno sjela u naslonjač širokoga naslona nasuprot sofe. Sam se kod kuće presvukao. Na sebi je imao pulover Argyle na kojemu je prevladavao plavosivi uzorak. Pulover je pristajao rtjegovim plavim očima i sijedim pramenovima u tamnosmeđoj kosi. Smjestio se na sofu, a po pokretima i očima vidjelo se da je umoran. - Kako je bilo nakon što sam otišla? - Kao i prije. Ipak, dogodilo se nešto vrlo zanimljivo. Predsjednik je nazvao i poželio Abigail sretan Božić. - Predsjednik je nazvao! Same, ne znači li to...? - Kladio bih se da samo ispituje teren. Vjerojatno je nazvao i Claire Lavvrence. - Hoćeš reći da se još nije odlučio? - Mislim da još pušta probne balone. Vidjela si kamo je prošli tjedan, na večeri u Bijeloj kući, smjestio Abigail. Ali već sutradan je s prvom damom otišao na privatnu večeru u čast Claire Lawrence. - Same, koliko je ta naslovna stranicaMirrora naškodila senatorici Jennings? 001 Slegnuo je ramenima. - Teško je reći. Abigail je prenaglašeno glumila južnjačku plemkinju, a to se mnogim ovdašnjim ljudima nije svidjelo. S druge strane, upravo bi je ta fotografija mogla učiniti simpatičnom. Još jedan problem: Zahvaljujući publicitetu koji su dobile tebi upućene prijetnje, u kuloarima na Capitol Hillu pričaju se mnogi vicevi, a svi su na račun Abigail.
Pat je zurila u brandy koji još nije ni dotakla. Usta su joj se iznenada osušila i u njima je osjetila loš okus. Još prošloga tjedna, kad je govorio o provali, Sam je bio zabrinut za nju, a sada je dijelio Abigailin strah od publiciteta. Pa, to je na neki način pojednostavnilo situaciju. -Ako zbog emisije bude još neželjenih članaka o senatorici Jennings, bi li je to moglo stajati potpredsjedničkoga položaja? - Možda. Ni jedan predsjednik, pogotovu onaj koji ima besprijekornu administraciju, neće riskirati skandal. - Bojala sam se da ćeš upravo to reći. - Ispričala mu je o Eleanor Brown i Catherini Granev. - Ne znam što da radim - završila je. - Da upozorim Luthera da u emisiji ne načinje tu temu? Ako to učinim, morat će senatorici reći razlog. -Abigail nikako ne bi mogla podnijeti nove neprilike -reče Sam odrješito. - Nakon što su gosti otišli, bila je vrlo napeta. - Nakon što su gosti otišli? - Pat podigne jednu obrvu. - Hoćeš reći da si ti ostao? - Zamolila me. - Razumijem. - Nešto ju je steglo oko srca. Tim odgovorom potvrdio je sve njezine sumnje. - Onda ne bih smjela reći Lutheru. 222 - Pogledaj ovako: Ako ta djevojka... - Eleanor Brown. - Da... ako te nazove, nagovori je da pričeka dok ne vidim mogu li ikako isposlovati uvjetno puštanje. U tom slučaju ne bi bilo publiciteta, barem dok predsjednik ne objavi svoju odluku. - A Catherine Granev? - Prvo ću pogledati izvještaje o padu zrakoplova. Vjerojatno nema nikakvih dokaza za svoje tvrdnje. Smatraš li da su one prijetnje možda djelo koje od tih žena? - Nikad nisam vidjela Eleanor, ali sam sigurna da to nije učinila Catherine Granev. I ne zaboravi da sam čula muški glas. - Naravno. Nije ponovno zvao? Pogled joj je pao na kutiju pod stolom. Pitala se bi li Samu pokazala Krpenu Anu, ali onda je odbacila tu pomisao. Nije htjela da i dalje bude zabrinut za nju. - Ne, nije. - To su dobre vijesti. - Ispio je brandy do kraja i stavio čašu na stol. - Bolje da sad pođem. Imala si naporan dan, zacijelo padaš s nogu. Upravo je to i čekala. - Same, dok sam se večeras vozila od senatorice, mnogo sam razmišljala. Želiš li čuti o čemu? - Svakako. - U VVashington sam došla iz tri sasvim određena i prilično idealistička razloga. Htjela sam snimiti emisiju koja će dobiti nagradu "Emmy", emisiju o divnoj, plemenitoj ženi. Nadalje, odlučila sam pronaći objašnjenje za ono što je otac učinio majci i meni. I na kraju, htjela sam vidjeti tebe i zamišljala sam da će to biti najljepši ponovni susret ovoga stoljeća. Pa, ništa od toga nije ispalo kako sam očekivala. Abigail Jennings je dobra i odlučna političarka, ali nije simpatična osoba. Omogućeno mi je da pripremim emisiju jer su moje unaprijed stvorene predodžbe odgovarale Lutheru Pelhamu, a kakva-takva reputacija stečena u ovom poslu čini uvjerljivim nešto što je zapravo bezvrijedan mućak. Ima toliko nejasnoga u vezi s tom damom da me to plaši. Zastala je, a onda nastavila. - Otkad sam ovdje, doznala sam da mi majka nije bila svetica, kao što su me uvjeravali, pa je vrlo vjerojatno one noći natjerala oca u neku vrstu privremenoga ludila. To nije cijela priča, jer još je ne znam, ali dovoljno sam blizu razrješenja. A što se nas tiče, Same, dugujem ti ispriku. Doista sam bila strahovito naivna kad sam se nadala da ti značim nešto više od usputne veze. Činjenica da me nisi čak ni nazvao nakon što je umrla Jani-ce, govorila je sama za sebe, ali pretpostavljam da baš nisam oštroumna. Možeš prestati brinuti. Ne namjeravam ti dosađivati novim ljubavnim izjavama. Posve je jasno da između tebe i Abigail nešto postoji. - Između nje i mene nema baš ničega! - Oh, da, ima. Možda ti još ne znaš, ali ima. Ta dama te želi, Same. To bi čak i slijepac vidio. A ti nisi bez dobroga razloga prekinuo odmor i na njezin poziv dojurio preko cijele zemlje. Ne moraš se bojati da ćeš me pozlijediti. Doista, Same, brbljanje o tome da si iscrpljen i nesposoban da donosiš odluke, nimalo ti ne pristaje. Sada možeš prestati. - Rekao sam ti to jer je istina! - Onda se trgni. To nije nalik na tebe. Jak si i muževan, a pred tobom je možda još dvadeset ili trideset
plodnih godina. - Uspjela se nasmiješiti. - Možda to što ćeš postati djed loše djeluje na tvoje "ja". - Je li to sve? 224 - Baš sve! - Onda, ako se nećeš naljutiti, mislim da sam predugo ostao. - Ustao je, sav zajapuren. Ispružila je ruku. - Nema razloga da ne budemo prijatelji. VVashington nije tako velik grad. To i jest razlog da si me uopće nazvao, je li? Nije odgovorio. Pat je osjetila zadovoljstvo kad je na odlasku jako zalupio vratima. 225
- Senatorice, vjerojatno će htjeti da se pojavite kao gošća u televizijskom showuDanas - počne Toby vedro. Bacio je pogled u retrovizor da vidi kako će Abby reagirati. Upravo ju je vozio u ured. U šest i pol ujutro dvadeset šestoga prosinca još je bilo mračno, a hladnoća je prodirala do kosti. - Nemam želju da budem gošća u showu Danas, ni u bilo kojemu drugomu - odbrusi Abigail. - Toby, kako,
do vraga, izgledam? Prošle noći nisam oka sklopila. Toby, predsjednik menazvao... osobno me nazvao. Poručio mi je da se preko božičnih praznika dobro odmorim, jer ću sljedeće godine imati mnogo posla. Sto li je mislio s tim?... Toby, osjećam to. Potpredsjednički položaj! Ah, zašto nisam slijedila nagon? Zašto sam dopustila da me Luther Palham nagovori na tu emisiju? Gdje mi je bila glava? - Senatorice, slušajte. Ta fotografija je možda najbolja stvar koja vam se ikada dogodila. Ona rugoba Claire Lawrence sigurno nije pobijedila ni na jednomu natjecanju. Možda Pat Traymore ima pravo. To vas čini nekako pristupačnijom -jesam li se dobro izrazio? Vozili su se preko Rooseveltova mosta, a promet je postajao sve gušći. Toby se usredotočio na vožnju. Kad je ponovno bacio pogled u retrovizor, Abby je još držala ruke na krilu. - Toby, naporno sam radila za ovo. - Znam da jeste, Abby. - Ne bi bilo pošteno da sve to izgubim samo zato jer - Ništa nećete izgubiti, senatorice. - Ne znam. Nešto me u vezi s Pat Traymore uznemiruje. Uspjela mi je dvaput u tjedan dana na glavu navući neugodan publicitet. Štošta o njoj još ne znamo. - Senatorice, Phil ju je provjerio. Bili ste joj idol još dok je pohađala koledž. Zadnje godine u Wellesleyu napisala je esej o vama. Ne pretvara se. Možda nam donosi nesreću, ali ne hotimice. - Ona. znači neprilike. Upozoravam vas, ima još nešto u vezi s njom. Auto je prošao Capitol i zaustavio se pred poslovnom zgradom Russell Senata. - Odmah ću doći za vama, senatorice, i obećavam da ću pripaziti na Pat Travmore. Neće vam stajati na putu. - Požurio joj je otvoriti vrata. Prihvatila je njegovu ispruženu ruku, a onda je odjednom stegnula. - Toby, pogledajte tu djevojku u oči. Ima tu nešto... nešto tajanstveno... Kao da... Nije završila rečenicu, ali Toby je ipak sve razumio. U šest sati Philip je već čekao u uredu da otvori djevojci i televizijskoj ekipi. Osim pospanih stražara i čistačica umornih, strpljivih lica, u zgradi Russell nije još bilo nikoga. U Abigailinu uredu, Pat i snimatelji odmah su počeli proučavati ploču s iscrtanim tijekom emisije. - Ova scena neka ne bude duža od tri minute - upozori ih djevojka. - Želim uvjerljivo prikazati kako senatorica prije svih drugih dolazi u ured i počinje raditi. Onda ulazi Philip 228 i podnosi izvješće... Pokažite kadar njezine satnice za taj dan, ali tako da se ne vidi nadnevak. Zatim počinju dolaziti pomoćnici, zvoniti telefoni, vidimo kadar pošte koju je primila, pa nju kako pozdravlja posjetitelje iz svoje države i razgovara s biračima, a Phil cijelo vrijeme izlazi i vraća se s porukama. Znate što nam je potrebno: osjećaj "iza kulisa" senatoričina ureda. Kad je Abigail stigla, već su bili spremni. Pat joj je potanko objasnila kadar, a senatorica je kimnula i vratila se u hodnik. Kad je okrenula ključ u bravi, kamere su proradile. Izraz joj je bio usredotočen i poslovan. Skinula je sivi ogrtač od kašmira ispod kojega je nosila dobro skrojen, ali neupadljiv sivi kostim na pruge. Čak je i pokret kojim je prstima prošla kroz kosu, kad je skinula šešir, bio neusiljeni pokret žene kojoj je stalo do toga kako izgleda, ali na umu ima i važnije stvari. - Stop! - reče Pat. - Senatorice, ovo je bilo dobro. Upravo ono što sam i htjela. - Čak se i njoj samoj ton ove spontane pohvale učinio pokroviteljskim. Senatorica Jennings se zagonetno nasmiješila. - Hvala. A što sada? Pat joj JC objasnila scenu s postom u kojoj su se trebali pojaviti Phil i biračica Maggie Savles. Snimanje je teklo glatko. Pat je ubrzo uvidjela da Abigail Jennings ima prirodni dar da se pred kameru postavi u najboljoj mogućoj pozi. U priprostu se kostimu doimala kao uspješna poslovna žena, a to će biti dobar kontrast suknji koju je nosila na božičnoj večeri. Imala je srebrne naušnice i jednostavan neupadljiv srebrni broš na svijetlosivoj svilenoj bluzi. Senatorica je predložila da snime opći plan ureda, pokažu zastave Sjedinjenih Država i Virginije, a onda, iza nje, samo veliku zastavu Sjedinjenih Država. Pat je gledala kako kamera zumira dok je Abigail pažljivo odabrala pismo iz hrpe na stolu - pismo napisano dječjim rukopisom. Opet smisao za dramatično, pomisli djevojka. Vrlo lukavo od nje!. U tom trenutku ušla je Maggie, žena kojoj je Abigail pomogla da pronađe starački dom za majku. Senatorica je skočila, pošla joj u susret, prijateljski je poljubila, pa ju je, zračeći bodrošću, toplinom i revnošću, odvela do stolice. Ta revnost je iskrena, pomisli Pat. Bila sam nazočna kad je majku ove žene smjestila u starački dom, ali sada je sve to naprosto nalik na predstavu, fesu li svi političari takvi? Jesam li jednostavno prokleto naivna?
U deset su bili gotovi. Nakon što je još jednom uvjerila Abigail da su snimili sve što je potrebno, djevojka se, zajedno sa snimateljima, spremila za odlazak. — Poslije podne ćemo privremeno montirati te scene obrati se Pat režiseru. - Večeras ih pregledajte s Lutherom. - Mislim da će biti sjajne - upadne snimatelj. - Emisija vrlo dobro napreduje, to priznajem - odgovori Pat. 230 26. Arthur je cijele noći sanjao o očima gospođe Gillespie, kakve su bile u trenutku kad su postale staklaste. Probudio se s otežalim kapcima, nimalo odmoren. Ustao je, skuhao kavu i spremio se otići po pecivo, ali Glory ga je zamolila da ne ide. - Još neću jesti, a kad odem na posao bit će dovoljno mira za odmor. Noć je bila teška, zar ne? - Je li bilo tako očito? - Sjeo je za stol preko puta nje i gledao kako se meškolji na rubu stolice. - Ako cijele noći slušaš uzvike... Zar je smrt gospođe Gillespie bila tako strašna, oče? Istina, poznato mi je sve o njezinoj bolesti... Odjednom je osjetio kako ga prolaze žmarci. Što bi bilo da počnu ispitivati Glory? Što bi im rekla? Zacijelo mu nikada ne bi svjesno naškodila, ali nesvjesno? Pokušao je pomno birati riječi: V - Zao mi je što nije dočekala da prije smrti vidi kćer. Oboje smo to željeli. Glory je na brzinu popila kavu i ustala od stola. - Oče, ne valja toliko raditi bez odmora. To može biti i štetno. - Dobro mi je, Glory. Što sam govorio u snu? - Uvijek isto; neka gospođa Gillespie zatvori oči, Kakav )io san? je to bi Glorp me gleda gotovo ho h m se boji, pomisli on. Kolib tf Nakon što je otišla, zabrinuto je zurio u šalicu. Odjednom je osjetio umor. Uznemiren, odlučio je da izađe i pro-šeta, ali ni to mu nije pomoglo da se smiri. Već nakon nekoliko blokova krenuo je natrag. Upravo je stigao do ugla ulice u kojoj je stanovao, kad je ugledao nešto opasno. Policijski auto zaustavio se pred njegovom kućom. Nagonski se sklonio u vežu i odatle motrio. Po koga su došli? Po Glory? Ili po njega? Morat će je upozoriti. Poručit će joj da se negdje sastanu pa će se ponovno preseliti. Imao je tri stotine dolara u gotovu, a još 622 dolara u Baltimoreu, na bankovnomu računu što ga je otvorio pod lažnim imenom. To bi im moglo potrajati dok ne nađe novi posao. Nije bilo teško zaposliti se u staračkomu domu, jer se u svima osjećalo kronično pomanjkanje bolničara. Odšuljao se uza zid kuće, prešao preko susjedna dvorišta, požurio do ugla i nazvao Glorvin ured. Bila je u drugoj sobi. - Pozovite je - rekao je Ijutitim glasom djevojci koja se javila. -Važno je. Poručite joj da otac kaže da je važno. Kad se Glory javila, u glasu joj se osjećao prizvuk nestrpljenja. - Sto je, oče? Rekao joj je. Mislio je da ća zaplakati ili se uzrujati, ali na drugom je kraju žice vladala tišina. - Glory...? - Da, oče. - Glas joj je bio tih i beživotan. - U uredu više nije sigurno. Nitko ne smije ništa znati. Srest ćemo se na glavnoj postaji podzemne željeznice, dvanaesti G izlaz. Otići ćemo prije nego što dospiju podignuti uzbunu. U banci u Baltimoreu ćemo podići novac, a onda otputovati na jug. - Ne, oče. - Glas joj je bio čvrst i odlučan. - Više ne 232 želim bježati. Hvala, oče. Nema potrebe da oboje bježimo zbog mene. Otići ću na policiju. V - Glory, ne! Nikako! Možda će sve dobro ispasti. Želim obećanje l Još ne! Polako je nailazio policijski automobil. Više nije smio izgubiti ni minute. Prošaptala je: - Obećajem - pa je spustio slušalicu i sklonio se u vežu. Kad su policijska kola prošla, zabio
je ruke u džepove, a onda je, koračajući zamišljeno i ukočeno, otišao u postaju podzemne željeznice. *** U deset i pol Abigail se, umirena, vratila k automobilu. Toby je zaustio da nešto kaže, ali se predomislio. Neka Abby odluči hoće li mu se povjeriti. - Toby, još mi se ne ide kući - reče ona iznenada. - Odvezi me u VVatergate. Tamo doručak poslužuju i kasnije. - U redu, senatorice - odvratio je srdačno, kao da u tom zahtjevu ne vidi ništa neobično. Znao je zašto je Abby odabrala baš to mjesto. Sam Kingsley stanovao je u istoj zgradi u kojoj je bio restoran. Sljedeći korak će vjerojatno biti da ga nazove i, ako je kod kuće, pozove na kavu. Lijepo, ali Kingsley i Pat Traymore jučer u garderobi nisu samo bezazleno čavrljali. Između njih je nešto postojalo. Nije želio dopustiti da netko ponovno povrijedi Abby. Pitao se bi li joj rekao, Bacio je pogled preko ramena i vidio da Abigail, gledajući se u ogledalo, popravlja šminku. - Fantastično izgledate, senatorice - izgovori on. 233 Kad su se zaustavili pred kompleksom zgrada VVatergate, Toby je primijetio da se vratar koji je otvorio vrata automobila nasmiješio posebno širokim osmijehom i s poštovanjem se naklonio. K vragu, u VVashingtonu je bilo sto senatora, ali samo jedan potpredsjednik. Želim ti taj položaj, Abby, pomislio je. Ništa ti neće stajati na putu, ako ti ja budem mogao pomoći. Odvezao je kola na parkiralište i izašao se pozdraviti s ostalim vozačima. Danas su svi razgovarali samo o Abigail. Čuo je kako šofer jednoga člana kabineta kaže: - Za senatoricu Jennings već je gotovo sve sređeno. Abby, djevojko, još malo pa si na cilju, pomislio je Toby oduševljeno. Abby nije bilo više od sata, pa je imao dovoljno vremena pročitati novine. Naposljetku je otvorio društvene vijesti i preletio pogledom preko stupaca. Ponekad je Abby mogao prenijeti korisne obavijesti, jer ona je obično bila odviše zaposlena za čitanje ogovaračke rubrike. Napise Gine Butterfield čitali su svi u VVashingtonu. Danas se naslov njezina članka protezao preko srednjih strana. Toby ga je pročitao, a onda je počeo čitati po drugi put, ne vjerujući svojim očima. Naslov je glasio: PRIJETNJE u ADAMSOVOJ KUĆI SMRTI UMIJEŠANA SENATORICA ABIGAIL JENNINGS Prvih nekoliko odlomaka bilo je napisano većim slovima. Pat Travmore, sve popularniju televizijsku reporterku, kojoj je studio Potomac dao zadaću da snimi dokumentarnu emisiju o senatorici Jennings, počela su uznemiravati pisma i telefonski pozivi, a netko joj je i provalio u kuću prijeteći joj smrću ako nastavi raditi emisiju. 234 Kad se simpatična Pat pojavila kao gošća na ekskluzivnoj božičnoj zabavi veleposlanika Cardella, otkrila nam je da je kuća koju je iznajmila bila prije dvadeset i četiri godine poprište Adamsova ubojstva i samoubojstva. Pat tvrdi da je jeziva prošlost kuće ne uznemiruje, ali ostali gosti, starosjedioci četvrti, nisu vijest primili tako mirno... Slijedio je podroban opis tragedije Adamsovih. Bile su tu povećane fotografije Renee i Deana Adamsa, jeziva slika koja je prikazivala kako njihove leševe odnose u posebnim vrećama i krupni plan djevojčice koju su iznosili omotanu krvavim zavojima, a pod fotografijom je bio natpis: Šest mjeseci kasnije Kerrv Adams je podlegla u hrabroj borbi za život. Članak je nagoviještao da istraga čiji je zaključak bio da je riječ o ubojstvu i samoubojstvu, mnogo toga ipak nije uspjela razjasniti. Patriota Remington Schuvler, pripadnica aristokracije i majka mrtve žene, tvrdila je da je kongresmen Adams bio neuravnotežena osoba i da su on i njegova otmjena supruga um pred rastavom. Ali mnogi poznavaoci prilika u Washingtonu smatraju da je Dean Adams žrtva namještaljke te da je te noći zapravo pucala Renee Adams. - Očito je bila zaluđena njime - rekla mi je prijateljica - a on je volio "šarati". - Je li se te večeri u ljubomornoj aeni nešto slomilo? Tko je odgovoran za scenu koja je završila tragedijom? Dvadeset i četiri godine poslije, Wajshington još postavlja pitanja u vezi s tim događajem. Fotografija Abigail s krunom miss Apple Junctiona bila je vrlo upadljiva, a tekst ispod nje je glasio: Najveći broj dokumentarnih emisija o poznatim osobama su standardne lakirovke, u stilu nekadašnjih
dokumentaraca Eda Murro-wa. Ali emisija o senatorici Abigail Jennings vjerojatno će idućega tjedna biti među najgledanijima. Napokon, senatorica bi mogla postati prva žena potpredsjednik. Poznavaoci prilika se klade na nju. Svi se nadaju da će u emisiji vidjeti još slika dostojanstvene senatorice iz Virginije s papirnatom krunom kraljice ljepote koju je osvojila u mladim danima. Ali da se vratim ozbiljnijim pitanjima: nitko ne može sa sigurnošću reći tko toliko mrzi Abigail da prijeti smrću reporterki koja je zamislila emisiju. Preko polovice desne strane protezao se naslov: GODINE PRIJE CAMELOTA. Objavljeno je mnogo fotografija, uglavnom poznatih osoba, nesvjesnih da ih slikaju. Tekst je glasio: Zahvaljujući bizarnoj slučajnosti, senatorica Jennings je jedno vrijeme bila česta gošća u kući Adamsovih. Ona i njezin pokojni suprug kongresmen Willard Jennings bili su bliski prijatelji Deana i Renee Adams i obitelji Kennedy. Tri otmjena mlada para nisu mogla ni slutiti da se nad kuću Adamsovih i njihove živote nadvija tamna sjena sudbine. Na nekim fotografijama su svih šestero pozirali zajedno, a na nelcima su bili u odvojenim grupama, u vrtu kuće 236 u Georgetownu, na imanju Jenningsovih ili u Hyannis Portu. Bilo je tu i nekoliko fotografija koje su prikazivale Abigail u grupama ljudi nakon Willardove pogibije. Toby je razjareno gunđao. Zgužvao je novine kao da tjelesnom snagom želi odvratne stranice natjerati da išče-znu, ali sve je bilo uzalud. Jednom otisnute novine više nisu mogle nestati. Morat će ovo pokazati Abby, čim je dovede kući. Tko zna kako će reagirati! Mora ostati hladnokrvna. Sada sve ovisi o tome. Kad je Toby zaustavio auto uz rub pločnika, Abigail ga je već čekala. Kraj nje je bio Sam Kingsley. Šofer je htio izaći, ali Kingsley je brzo otvorio vrata i pomogao Abigail da uđe. - Hvala što si me tješio, Same -reče ona. - Odmah se mnogo bolje osjećam. Žao mi je što ne možeš doći na večeru. - Obećala si mi da ćemo zajedno večerati čim budem mogao. Toby je vozio brzo, kako bi Abigail što prije dovezao kući. Znao je da je mora sakriti od očiju javnosti sve dok joj ne pomogne da prebrodi prvu reakciju na članak. - Sam je nešto posebno - reče ona, iznenada prekidajući tišinu.- Znate kako sam se osjećala svih ovih godina, ali, Toby na neki neobičan način podsjeća me na Billyja. Imam osjećaj - ali to je, naravno, samo osjećaj - da bi se nešto moglo razviti između Sama i mene. Bilo bi to kao da mi je pružena još jedna prilika. Prvi put ju je čuo da tako govori. Pogledao je u retrovizor. Opušteno se zavalila u sjedalo, s blaženim izrazom lica, a na usnama joj je zaigrao smiješak A on je bio kujin sin koji će morati zbrisati tu nadu i samopouzdanje: - Toby, jeste li kupili novine? Bilo bi besmisleno lagati. - Da, jesam, senatorice. - Pokažite mi, molim. Pružio joj je prvi dio novina. - Ne, ne čitaju mi se vijesti. Gdje je dio sa stalnim rubrikama? - Nemojte sada! - Promet se prorijedio, kad su prošli most Chain. Za nekoliko minuta stići će kući. - Kako to mislite, ne sada? Nije odgovorio pa je nastala duga stanka. Onda je Abi-gail hladno i zabrinuto upitala: - Ima li u kojoj rubrici nešto loše... nešto što mi može naškoditi? - Nešto što vam se neće svidjeti, senatorice. Ostatak puta vozili su se u tišini. 238 27. Za vrijeme praznika, službeni bi VVashington sasvim opustio. Predsjednik je otišao u svoju privatnu rezidenciju na jugozapadu, Kongres je prekinuo s radom, a i sveučilišta su bila zatvorena. VVashington se pretvorio u zaspali grad, iščekujući ponovnu eksploziju aktivnosti koja će uslijediti nakon povratka dužnosnika, zakonodavaca i studenata. Pat se vozila kući kroz prorijeđeni promet. Nije bila gladna. Nekoliko zalogaja purana i šalica čaja bit će posve dovoljni. Pitala se što Luther radi u Apple Junctionu. Hoće li upotrijebiti svoj čuveni šarm, kao onda kad joj je pokušao udvarati? Činilo joj se da se sve to dogodilo tako davno. Sjetivši se Apple Junctiona, upitala se je li Eleanor Brown ponovno nazvala gospođicu Langlev. Eleanor Brown. Djevojka je bila glavni razlog da je Pat počela sumnjati u poštenje televizijskih studija. Što su
govorile činjenice? Bilo je to pitanje Eleanorine riječi protiv Tobvjeve. Je li doista nazvao i rekao joj da u stožeru kampanje potraži senatoričin prsten? Abigail je potvrdila Tobvjevu izjavu da je u vrijeme navodnog telefonskoga poziva bio za volanom. A dio novaca pronađen je u Eleanorinu podrumu. Kako je mogla očekivati da će se izvući s tako krhkim alibijem? Kad bih barem imala prijepis zapisnika sa suđenja Eleanor Brown, pomislila je. Otvorila je bilježnicu i pročitala rečenice što ih je sinoć zapisala. Na drugoj strani napisala \z\EleanorBrown. Što je 239 Margaret Langley rekla o njoj? Usredotočeno se namrštivši, kuckala je nalivperom po stolu, a onda je počela bilježiti rečenice razgovora: ELEANOR JE BILA STIDLJIVA. .. U RAZREDU NIKAD NIJE ŽVAKALA GUMU NI BRBLJALA KAD BI NASTAVNIK IZAŠAO. . . VOLJELA JE POSAO U SENATOR/ČINU UREDU. . . L/PRAVO SU JE UNAPRIJED/L/. . . IŠLA JE NA TEČAJ SLIKANJA.. . TOGA DANA TREBALA JE OTIĆI U BALTIMORE l SLIKATI... Pat je nekoliko puta pročitala bilješke. Djevojci je odgovoran posao išao od ruke pa su je unaprijedili, ali s druge strane bila je toliko glupa da ukradeni novac sakrije u vlastitu podrumu! Mali dio novca. Glavnina od 70.000 dolara nikad nije pronađena. Tako bojažljiva djevojka ne bi se baš znala uspješno braniti na sudu. U zatvoru je Eleanor doživjela živčani slom. Morala bi biti izvrsna glumica da tako nešto simulira, ali zlorabila je uvjetno puštanje. A što je s Tobvjem? On je bio svjedok koji je oborio Ele-anorin iskaz. Zakleo se da je toga jutra nije nazvao, a senatorica Jennings je potvrdila da ju je vozio u vrijeme navodnoga poziva. Bi li Abigail Jennings hotimice lagala zbog Tobyja i tako dopustila da nedužna djevojka ode u zatvor? No pretpostavimo da je Eleanoru nazvao netko tko je oponašao Tobvjev glas. To bi značilo da su sve troje Eleanor, Toby i senatorica - govorili istinu. Tko bi još mogao znati za to mjesto u Eleanorinu podrumu? Što je s osobom koja je prijetila, provalila u kuću i ostavila lutku? Bi li ona mogla biti odgovorna i u slučaju nestanka fonda kampanje? Lutka! Pat odgurne stolicu, sagne se da izvadi karton240 sku kutiju, koju je gurnula pod stol u biblioteci, ali se predomisli. Što će doznati ako ponovno uzme lutku u ruke? To uplakano lice samo bi je uznemirilo. Poslije emitiranja emisije, ako više ne bude prijetnji, bacit će je. Ali ako i dalje budu stizala prijeteća pisma i telefonski pozivi, ili ako bude pokušaja provale, morat ćeKrpenuAnu pokazati policiji. Na sljedećoj stranici bilježnice napisala je Toby, a onda je u ladici stola potražila kazetu. Tobvja je snimila još prvo poslijepodne, u automobilu. Nije znao da ga snima, a glas mu je bio prigušen. Pojačala je ton do maksimuma, uključila kazetofon i počela bilježiti. Možda je zbog mene riskirala neugodnosti... Onda sam dobio posao s brojkama u kladionici i upao u sos... Običavao sam voziti Abby i Willarda Jenningsa na primanja u tu kuću... Slatka mala Kerry. Bilo joj je drago kad je došla do intervjua s konobaricom Ethel Stubbins i njezinim mužem Ernijem. Spomenuli su i Tobvja. Pronašla je taj dio. Ernie je rekao: - Prenesite mu moje pozdrave. Pitajte ga gubi li još novac na konjskim utrkama. I Jeremv Saunders je govorio o Tobvju. Slušala je njegove podrugljive primjedbe o posuđivanju automobila i priču o tome kako je njegov otac potkupio Abigail da ode: - Uvijek sam smatrao da je i Toby umiješao svoje prste. Nakon što je preslušala i posljednju kazetu, Pat je nekoliko puta pročitala prijepis. Znala je što mora učiniti. Ako se Eleanor prijavi i ode u zatvor, neće odustati dok se ne uvjeri u krivnju ili nedužnost mlade žene. A ako povjerujem u njezinu priču, pomisli Pat, učinit ću sve što je u mojoj moći da joj pomognem, bez obzira na sve, pa i na Abigail Jennings. Izašla je iz biblioteke i otišla do stubišta. Pogledala je ore, a onda zastala, oklijevajući. Tamo sam običavala sjediti. Nagonski je pojurila gore, sjela na stubu, naslonila glavu na ogradu i zatvorila oči. Otac je bio u predvorju. Povukla se dublje u sjenu, jer je znala da je ljut i da se ovaj put ne bi našalio kad bi je ovdje zatekao. Otrčala je natrag u krevet. Požurila je stubištem. Soba u kojoj je živjela kao djevojčica nalazila se iza gostinske sobe. Protezala se duž
stražnjega dijela kuće, a gledala je u vrt. Sada je bila prazna. Prvoga jutra po dolasku ušla je ovamo dok su se po kući motali radnici, ali soba tada u njoj nije probudila baš nikakva sjećanja. Sada joj se međutim činilo da se sjeća kreveta s ukrašenim bijelim baldahinom, male stolice za ljuljanje kraj prozora, muzičke kutije i police s igračkama. Te noći vratila sam se u krevet. Bojala sam se, jer je tata bio tako ljut. Dnevna soba je upravo ispod ove. Čula sam glasove -vikali su jedno na drugo. Uslijedio je prasak, a majka je kriknula: -Ne... Ne! Majka je vikala, i to poslije praska. Je li još mogla vikati nakon stoje otac pucao u nju ili je kriknula kad je shvatila daje ustrijelila muža? Pat je počela drhtati. Uhvatila se za vrata i osjetila kako su joj se dlanovi i čelo ovlažili. Teško je i isprekidano disala. Bojim se, pomislila je, premda je sve gotovo. Bilo je to tako davno. Odjednom se okrenula, pojurila u hodnik, pa niz stube. Ponovno sam ondje, pomislila je. Sjetit ću se. Tata., tata! - zvala je tiho. U podnožju stepenica se okrenula i ispruženih ruku počela posrtati niz predvorje. - Tata, tata! Pred vratima dnevne sobe stropoštala se na koljena. Mutne sjene bile su posvuda oko nje, ali nisu se htjele materijalizirati. Zabila je lice u dlanove i počela jecati: - Majko, oče, vratite se! 242 Kad se probudila, kraj nje je stajala nepoznata dadilja, Majko! Oče! Neka dođe majka! Neka dođe tata! I došli su. Majka ju je ljuljala, Kerry, Kerry, u redu je. Tata ju je tapšao po kosi i obje ih zagrlio. Ššššš, Kerry, ovdje smo. Nakon nekog vremena Pat je sjela i naslonila se na zid zureći u sobu. Još jedno sjećanje se oslobodilo! Bila je sigurna da se dobro sjeća. Bez obzira na to tko je one noći bio krivac, pomislila je očajnički,sada sam sigurna da su me oboje voljeli...
28. Na Aveniji VVisconsin bilo je kino koje se otvaralo u deset. Arthur je otišao u obližnji bar, dugo pijuckao kavu, a onda se šetao oko bloka dok se blagajna nije otvorila. Kad god je bio uznemiren, otišao bi u kino. Kupio bi najveću vrećicu kokica, sjeo otraga, kraj zida, jeo i
rastreseno gledao kako prilike prelaze preko ekrana. Volio je osjećaj da su oko njega ljudi koji ga ne primjećuju, glasovi i filmska muzika, anonimnost zamračena gledališta. Sve to omogućivalo mu je da razmišlja. I sada se smjestio i očima koje ništa nisu vidjele zurio u ekran. Podmetanje požara bila je pogreška. U novinama nije bilo ni riječi o tome. Kad je izašao iz podzemne željeznice, nazvao je starački dom i telefonistica se odmah javila. - Ja sam sin gospođe Harnick - rekao je promijenjenim glasom. - Je li požar bio ozbiljan? - Oh, gospodine, gotovo odmah je otkriven. Neugašena cigareta u vreći za smeće. Nismo ni znali da je itko od pacijenata primijetio. Znači da su vidjeli prevrnutu limenku terpentina. Nitko neće vjerovati da se sama prevrnula. Da barem policajcima nije spominjao samostan, Naravno, u tamošnjem uredu mogli bi naprosto reći; "Da, iz naših se spisa vidi da je Arthur Stevens kratko boravio ovdje," Ali ako budu navaljivali da čuju pojedinosti? "Otišao je na prijedlog svog duhovnog voditelja." "Možemo li govoriti s duhovnim voditeljem?" "Umro je prije nekoliko godina." Hoće li im reći zašto je Arthur morao otići? Hoće li policajci proučiti dokumente staračkoga doma da vide koji su pacijenti, povjereni njegovoj skrbi, umrli u zadnjih nekoliko godina? Oni sigurno neće razumjeti da je samo pomagao nemoćnima, da je ublažavao patnju. I prije su ga, u dva navrata, ispitivali, kad su pacijenti za koje se brinuo otišli pred lice Gospodnje. "Je li vam drago što su umrli, Arthure?" "Drago mi je da su se smirili. Učinio sam sve što je bilo u mojoj moći da im pomognem da ozdrave ili da im barem bude što udobnije." Kad više nije bilo nade, kad se bol nije mogla ublažiti, a starci postali preslabi čak i da bi šaptali ili stenjali, kad su se liječnici i rodbina složili da bi bilo pravo olakšanje kad bi ih Bog uzeo k sebi, onda i samo onda bi im pomagao da odu. Da je znao da se Anita Gillespie veseli susretu s kćeri, bio bi pričekao. Tako bi se obradovao spoznaji da je gospođa Gillespie umrla sretna! Tu je bio problem. Ona se još borila za život i nije se pomirila s mišlju na smrt. Zato je i bila odviše prestrašena a da bi shvatila da joj on želi pomoći. Postao je neoprezan jer je bio zabrinut za Glory. Sjećao se večeri kad su brige počele. Za vrijeme zajed- -ničke večere, kod kuće, čitali su svaki svoj dio novina kad je Glory iznenada uzviknula: - Oh, dragi Bože! - Upravo je pregledavala stranicu Tribunea s televizijskim programom i ugledala najavu emisije o senatorici Jennings. Pisalo je da će 246 biti prikazani svi važniji događaji iz njezine karijere. Molio je Glory da se ne uzrujava, jer bio je siguran da će se sve dobro završiti, ali nije ga ni slušala. Počela je jecati: - Možda je i bolje sučeliti se s tim -rekla je. - Više ne želim ovako živjeti. Od toga trenutka njezino se držanje promijenilo. Rastreseno je zurio pred sebe, žvačući kokice. Čast da ga službeno zarede za svećenika bila mu je uskraćena pa je umjesto toga potajno položio zavjete: siromaštvo, čednost i poslušnost. Nijednom ih nije prekršio, ali ponekad bi se osjetio tako osamljenim... A onda je, prije devet godina, sreo Glory. Sjedila je u turobnoj čekaonici klinike, stiskala Krpenu Anu i čekala da dođe na red kod psihijatra. Najprije mu je za oko zapala lutka. Nešto ga je navelo da vani počeka tu mladu ženu. Zajedno su pošli prema autobusnoj postaji. Predstavio se kao svećenik koji je napustio rad sa župljanima kako bi se izravno posvetio bolesnima. Ispričala mu je sve o sebi: kako je bila u zatvoru za nedjelo koje nije počinila, a sad je uvjetno puštena i živi u namještenoj sobi. - U sobi ne smijem pušiti - rekla je - niti imati kuhalo na kojemu bih mogla skuhati kavu ili juhu kad mi se ne ide jesti u restoran samoposluživanja. Otišli su na sladoled. Počelo se mračiti. Rekla je da je zakasnila i da će se njezina gazdarica ljutiti. Onda je počela plakati i izjavila je da bi radije umrla nego se vratila onamo, a on ju je poveo svojoj kući. - Bit ćeš kao dijete za koje skrbim - rekao joj je. Doista je i bila nalik na bespomoćno dijete. Dao joj je svoju spavaću sobu, a on je spavao na sofi.
U početku je samo ležala na krevetu i plakala, Nekoliko 047 tjedana murjaci su se motali oko klinike da vide hoće li se djevojka pojaviti, a onda su odustali. Zajedno su otišli u Baltimore. U to vrijeme joj je rekao da će je svima predstavljati kao svoju kćer. - Ionako me zoveš oče - dodao je. Nazvao ju je Gloria. Počela se polako oporavljati. Ali gotovo sedam godina izlazila je iz stana samo noću, jer je bila uvjerena da bi je policajci prepoznali. Radio je u raznim domovima blizu Baltimorea, a onda je, prije dvije godine, bilo potrebno da odu pa su se preselili u Alexandriju. Glory je bilo drago što su blizu Washingtona, ali se bojala da bi mogla sresti nekoga tko će je prepoznati. Uvjeravao ju je da je ta bojazan glupa. - Nitko od ljudi iz senatoričina ureda nikad ne bi došao u ovu četvrt. — Pa ipak, kad god je izlazila nosila je tamne naočale. Napadi depresije su se postupno smirivali. Sve rjeđe je uzimala lijekove koje joj je donosio iz doma, a našla je i posao tipkačice. Arthur je dovršio vrećicu kokica. Neće otići iz Wa-shingtona sve dok sutra uvečer ne vidi emisiju o senatorici Jennings. Nikad nije pomagao ljudima da se presele na onaj svijet, ako je bilo ikakve nade da liječnici nešto učine za njih, sve dok mu glasovi u njemu nisu objavili da je njihov čas kucnuo. Ni Pat Travmore neće osuditi bez dokaza. Ako u emisiji ne bude govorila o Glory ili pokazala njezinu sliku, Glory će biti sigurna. Tada će joj poručiti da se sastanu pa će zajedno otići. Ali ako Glory pred svima optuže kao kradijivicu, ona će se predati policiji i ovaj put će umrijeti u zatvoru. U to je bio siguran. Vidio je dovoljno ljudi koji su izgubili volju za život. 248 A ako se to dogodi, Pat Travmore će biti kažnjena za svoj strašni grijeh! On će otići u njezinu kuću i izvršiti pravdu. Kuća Adamsovih! Čak je i sama kuća u kojoj je Pat Travmore stanovala bila simbol patnje i smrti. Film je završavao. Kamo otići sada? Moraš se sakriti, Arthure. - Ali kamo? - Shvatio je da je to izrekao glasno jer se žena koja je sjedila ispred njega okrenula i pogledala ga. - Kuća Adamsovih, - šaptali su glasovi. —Idi onamo, Arthure. Ponovno uđi kroz prozor. Sjeti se ugrađenoga ormara. Pred očima mu iskrsne slika ormara u nekorištenoj spavaćoj sobi. U njemu će mu biti toplo i bit će na sigurnom, skriven iza redova polica. U kino-dvorani su se upalila svjetla pa je brzo ustao. Ne smije svraćati pozornost na sebe. Otići će u drugo kino, a zatim u još jedno. Do tada će se već smračiti. A gdje bi i mogao bolje provesti vrijeme do sutrašnje emisije, nego u kući Pat Travmore? Nitko neće ni sanjati da ga tamo potraži. - Ona mora dobiti priliku da se pokaje, Arthure. Ne smiješ biti brzoplet. - Riječi su se kovitlale u zraku iznad njegove glave, - Razumijem - rekao je. Ako u emisiji ne spomenu Glory, Pat Travmore neće nikada doznati da je boravio kod nje. Ali ako njegovu štićenicu prikažu i identificiraju, anđeli će kazniti Patriciju. On će osobno upaliti osvetničku baklju. 249
U jedan sat sobarica Lile Thatcher vratila se s namirnicama. Lila je u radnoj sobi pripremala predavanje koje će drugoga tjedna održati na sveučilištu u Marvlandu. Tema je bila: "Iskoristite svoje sposobnosti proricanja". Sastavila je ruke i sagnula se nad pisaći stroj. Sobarica je pokucala navrata. - Ne izgledate baš zadovoljno, gospođice Lila - primijeti ona ležernom
prisnošću namještenice koja je s vremenom postala povjerljiva prijateljica svoje poslodavke. -1 nisam zadovoljna, Ouida. Moje proricateljske sposobnosti su danas prilično zbrkane za nekoga tko pokušava naučiti druge da ih razviju. - Donijela sam Tribune. Hoćete li ga odmah prelistati? - Da, mislim da hoću. Pet minuta kasnije Lila je Ijutito i s nevjericom čitala Ginin članak, a petnaest minuta kasnije već je zvonila na Patinim vratima. Začudila se kad je vidjela da je djevojka plakala. - Moram vam nešto pokazati objasnila je razlog posjeta. Otišle su u biblioteku. Lila položi novine na stol i otvori ih. Vidjela je da je Pat problijedila kad je ugledala naslov. Djevojka je s osjećajem bespomoćnosti okretala strane i gledala fotografije. - Gospode, po ovome se može zaključiti da sam brbljala o provali, o senatorici, o kući, baš o svemu, 251 Lila. Ne možete ni zamisliti kako će se svi uzrujati. Luther Pelham je iz starih filmova izrezao sve slike mojih roditelja. Nije htio da itko poveže senatoricu i, kako se izrazio, "gužvu oko Adamsa". Kao da je na djelu neka sila koju ne mogu kontrolirati. Ne znam bi li bilo najbolje da pokušam objasniti, da dam ostavku ili što da radim! - Svladavala se da ne zaplače od bijesa. Lila je smotala novine. - Ne mogu vas savjetovati u vezi s vašim poslom, ali moram vas upozoriti da ovo više ne gledate, Kerry. Morala sam vam pokazati novine, ali sad ću ih ponijeti sobom. Nije dobro da samu sebe gledate onoga dana kad ste izgledali kao slomljena lutka. Pat je zgrabi za ruku. - Zašto ste to rekli? - Što sam rekla? Mislite, zašto sam vas nazvala Kerry? Omaklo mi se. - Ne, nego zašto ste me usporedili sa slomljenom lutkom? Lila je zurila u nju, a onda je bacila pogled na novine. - Ovdje tako piše - odgovori ona. - Upravo sam pročitala. Pogledajte. - U prvom stupcu Gina Butterfield je prenijela odlomak prvobitnoga članka o ubojstvu i samoubojstvu koji je objavio Tribune: Šef policije Collins opisao je krvavi prizor riječima: »To je nešto najgore što sam ikada vidio. Kad sam ugledao to jadno dijete, koje je bilo nalik na slomljenu lutku, upitao sam se zašto nije pucao i u nju. Za nju bi to bilo mnogo lakše.« - Slomljena lutka - prošapta Pat. - Tko god ju je ostavio, u to me je vrijeme poznavao. - Što je ostavio? Sjednite, Pat. Izgledate kao da ćete se onesvijestiti. Donijet ću vam čašu vode. - Lila žurno izađe iz sobe, 252 Pat položi glavu na naslon sofe i zatvori oči. Već je i prije, kad je pregledavala stare novine, vidjela fotografije iznošenja leševa, a i sebe na nosilima, okrvavljenu i omotanu zavojima. Ali sada je bilo mnogo gore, jer su pored tih fotografija objavili i snimke nasmiješenih, bezbrižnih mladih parova. Nije se sjećala da je prije pročitala riječi šefa policije. Možda nije vidjela taj broj. Bio je to dokaz da je osoba koja joj je prijetila znala tko je ona, poznavala je kao djevojčicu. Lila se vratila s čašom hladne vode. - Dobro mi je - reče Pat. - Lila, onaj tko je one noći provalio, nije ostavio samo poruku. - Vukla je kutiju, pokušavajući je izvući ispod stola, ali kutija se zaglavila pa je nije mogla ni pomaknuti. Ne mogu vjerovati da sam je tako snažno gurnula, pomisli djevojka. Dok je vukla, ispričala je gošći o lutki. Lila ju je zaprepašteno slušala. Je li uljez ostavio okrvavljenu lutku, naslonjenu na kamin? Pat je tu bila u opasnosti! To je čitavo vrijeme osjećala. A što je još važnije, i sad je u opasnosti! Djevojka je napokon oslobodila kutiju, otvorila je i brzo pregledala. Lila je vidjela da joj se izraz mijenja od iznenađenoga do užasnutoga. - Što je, Pat? - Lutka! Nestala je! -Jeste li sigurni... - Sama sam je stavila ovamo. Nedavno sam je ponovno pogledala. Lila, skinula sam joj pregaču, jer ju je bilo odvratno gledati. Gurnula sam je duboko u kutiju. Možda je još ovdje. - Prekopavala je po kutiji. Pogledajte, evo je! Lila je zurila u zgužvani komad bijele pamučne tkanine umrljane crvenosmeđim mrljama. Vrpce zavezivanje mlitavo su visile sa strane, 253
- Kad ste posljednji put vidjeli lutku? - U subotu poslije podne. Stavila sam je na stol. Došao je senatoričin šofer i donio preostale foto-albume. Ponovno sam sakrila lutku u kutiju, jer nisam htjela da je vidi. Pat zastane. - Čekajte! Toby se čudno držao kad je ušao. Bio je osoran i pažljivo je gledao po sobi. Nisam otvorila odmah kad je pozvonio pa mislim da se pitao što sam radila. Onda je rekao da ga ne moram ispratiti do vrata. Kad sam čula da je izašao, stavila sam zasun, ali, Lila, vidjela sam da se vrata ponovno otvaraju. Toby je u ruci držao nešto nalik na kreditnu karticu. Pokušao je sve prikriti rekavši da je zbog moje sigurnosti isprobavao bravu i da bih uvijek trebala staviti zasun. Poznavao me je kad sam bila mala. Možda je on osoba koja mi je prijetila. Ali zašto? Premda još nije bilo kasno, dan je postajao sve sivlji i tmurniji. Oplata od tamnoga drveta i svjetlo koje se gubilo, učinili su da se Pat osjeti malom i bespomoćnom. - Moramo smjesta pozvati policiju - reče Lila. - Ispitat će šofera. - Ne mogu to učiniti. Znate li što bi senatorica pomislila? A sve je to ionako samo pretpostavka. Ali poznajem nekoga tko može bez ikakve buke istražiti sve o Tobyju. -Pat je na licu svoje gošće opazila uznemirenost. - Sve će biti u redu - uvjeravala ju je. - Zasun će cijelo vrijeme biti navučen... I, Lila, ako je sve što se događa naprosto pokušaj da se spriječi snimanje emisije, zapravo je prekasno. Večeras ćemo senatoricu snimiti kako dolazi kući, sutra su na redu scene u studiju, a sutra navečer emisija će biti emitirana. Nakon toga će svaki pokušaj zastrašivanja postati besmislen, a počinjem vjerovati da je riječ upravo o pokušaju zastrašivanja. Nekoliko minuta kasnije Lila je otišla. U četiri sata Pat je morala biti u studiju. Obećala je da će nazvati prijatelja, 254 kongresmena Sama Kingsleya i zamoliti ga da ispita sve o šoferu. Njezina gošća je bila vrlo nezadovoljna što djevojka navaljuje da joj ostavi novine. - Morat ću ih pažljivo pročitati da bih točno znala što piše. Ako mi ih ne date, izaći ću i kupiti druge. Kad se Lila popela do svojih ulaznih vrata, sobarica ih je već otvorila. - Čekala sam vas, gospođice Lila - objasnila je. - Niste završili ručak, a bili ste vrlo uzrujani kad ste otišli, pa sam motrila kad ćete doći. - Motrili ste, Ouida? - Njezina gazdarica ode u blagovaonicu i priđe prozoru koji je gledao na ulicu. Odatle je mogla vidjeti cijelo pročelje, desni dio djevojčine kuće i dvorište. - Nema koristi - promrmljala je. Provalio je kroz vrata na verandu, a ja ih odavde ne vidim. V - Sto ste rekli, gospođice Lila? - Ništa. Držat ću mrtvu stražu pa sam pomislila da pisaći stroj stavim na sol kraj prozora. - Da. To je izraz koji znači osmatračnicu, nevidljivog čuvara koji motri, ako se smatra da nešto nije u redu. - Zar smatrate da nešto nije u redu kod gospođice Tray-more? Da bi se onaj provalnik mogao vratiti? Lila je zurila u neprirodnu tamu koja je okruživala djevojčinu kuću. - Upravo to mislim - odgovorila je ozbiljno, s oštrim osjećajem nečega zloslutnoga u dubini bića.
IO. Od trenutka kad ju je otac nazvao, Glory je samo čekala kad će se pojaviti policija. U deset sati su napokon došli. Vrata ureda za prodaju nekretnina otvorila su se i ušao je čovjek kojemu je moglo biti tridesetak godina. Podigla je pogled i vidjela da su vani parkirana policijska kola.
Prsti su joj klonuli na tipkama pisaćega stroja. - Detektiv Barrott - predstavi se posjetilac i pokaže značku. - Želio bih porazgovarati s Glorijom Stevens. Je li ona ovdje? Glory ustane. Već kao da je čula pitanja: Nije li vaše pravo ime Eleanor Brown ? Zašto ste zlorabili uvjetno puštanje? Što ste mislili kako dugo ćete ostati neotkriveni? Detektiv Barrott joj priđe. Imao je iskreno, okruglo lice i kosu boje pijeska koja mu se kovrčala oko ušiju. Gledao ju je ispitivački, ali ne i neprijateljski. Vidjela je da je otprilike njezine dobi, a djelovao je nekako manje zastrašujući nego detektiv s prijezirnim izrazom lica, koji ju je ispitivao o novcu pronađenu u njezinu podrumu. - Gospođica Stevens? Ne uznemirujte se. Pitam se bismo li mogli porazgovarati nasamo? - Uđimo ovamo! - Odvela ga je u mali privatni ured gospodina Schullera. Ispred stola gospodina Schullera stajala su dva kožna naslonjača. Sjela je u jedan od njih, a detektiv se smjestio u drugi. 257 - Kao da se bojite - reče on ljubazno. - Nema razloga za zabrinutost. Želimo porazgovarati s vašim tatom. Znate li gdje bismo ga mogli naći? Porazgovarati s njezinim tatom! To jest, s ocem! Progutala je knedlu. - Kad sam odlazila na posao, bio je kod kuće. Vjerojatno je otišao u pekaru. - Nije se vratio. Možda se odlučio ne vratiti kad je pred kućom ugledao policijski automobil. Mislite li da je kod rođaka ili prijatelja? - Ne... ne znam. Zašto želite razgovarati s njim? - Samo bismo mu postavili nekoliko pitanja. Je li vas, slučajno, jutros nazvao? Ovaj čovjek misli da joj je Arthur otac. Uopće nije došao radi nje. - Da... da nazvao me je, ali upravo u trenutku kad sam razgovarala sa šefom. - Što je htio? - On... Htio je da se sastanemo, ali ja sam odgovorila da ne mogu. - Gdje je htio da se sastanete? Očeve riječi još su joj odjekivale u ušima: "Glavna postaja podzemne željeznice, dvanaesti G izlaz." Je li sada ondje? Je li u neprilici? Otac se sve ove godine brinuo za nju. Nije mu mogla naškoditi. Pomno je birala riječi. - Nisam mogla dugo ostati kod telefona. Samo sam rekla da ne mogu izaći iz ureda, a onda sam, tako reći, prekinula vezu. Zašto želite razgovarati s njim? Zar nešto nije u redu? - Pa, možda je sve u redu. - Detektiv je govorio ljubaznim glasom. - Razgovara li vaš tata s vama o pacijentima? 258 Na to je pitanje bilo lako odgovoriti. - Da. Vrlo ih predano njeguje. - Je li vam ikad spominjao gospođu Gillespie? - Da. Umrla je prošli tjedan, je li? Bilo mu je vrlo teško. Pričao je nešto o tome da ju je trebala posjetiti kći. Sjetila se kako je u snu vikao: Zatvorite oči, gospodo Gillespie! Zatvorite oči! Možda je u nečemu pogriješio dok je njegovao staricu pa su ga okrivili? - Je li se u zadnje vrijeme drukčije držao... Uznemireno ili tako nekako? - On je najljubazniji čovjek kojega poznajem. Cijeli je život posvetio njegovanju bolesnika. Zapravo, u staračkom domu su ga nedavno zamolili da ode u Tennessee kako bi i tamo bio od pomoći. Detektiv se nasmiješi. - Koliko vam je godina, gospođice Stevens? - Trideset i četiri. Doimao se iznenađen. - Mislio sam da ste mlađi. Prema podacima uzetima pri zapošljavanju, Arthuru Stevensu je četrdeset i devet godina. - Ustao je, a onda upitao prijateljskim glasom. - Nije vam pravi otac, zar ne? Uskoro će je prikliještiti pitanjima. - Bio je svećenik u župi, ali je odlučio život posvetiti skrbi za nemoćne. Kad sam bila vrlo bolesna, bez ikoga svoga, uzeo me k sebi. Sada će me upitati za pravo ime, pomislila je. Ali nije to učinio. -Razumijem. Gospođice... gospođice Stevens, doista želim razgovarati s... hmmm... ocem Stevensom. Ako vas nazove, hoćete li mi javiti? - Pružio joj je posjetnicu na kojoj je pisalo: Detektiv William Barrott. Osjećala je na sebi njegov upitni pogled. Zašto je ne ispituje tko je i odakle dolazi? 259
Kad je otišao, ostala je sjediti u šefovu uredu sve dok nije ušla Opal. - Gloria, nešto se dogodilo? Opal joj je bila dobra prijateljica, najbolja koju je ikada imala. Pomogla joj je da na sebe ponovno gleda kao na ženu. Uvijek ju je nagovarala da ide na zabave i nudila da joj njezin momak sredi sastanak s nekim. Ali Gloria je uvijek odbijala. - Što se dogodilo? - upita Opal ponovno. - Strašno izgledaš. - Ne, ništa se nije dogodilo. Imam glavobolju. Misliš li da bih mogla otići kući? - Svakako. Ja ću završiti ono što moraš natipkati. Ako ti mogu pomoći... Gloria je pogledala zabrinuto lice svoje prijateljice. -Sada više ne, ali hvala ti za sve. Kući je otišla pješice. Temperatura je danas bila nešto viša, ali je hladnoća ipak prodirala pod kaput i rukavice. Stan s oronulim, iznajmljenim pokućstvom učinio joj se čudno praznim, kao da i sam osjeća da se dosadašnji stanari više neće vratiti. U ormaru u predsoblju pronašla je pohabani crni kovčeg koji je otac kupio na rasprodaji. Spakirala je svoju siromašnu odjeću, kozmetiku i novu knjigu koju joj je Opal poklonila za Božić. Kovčeg nije bio dovoljno velik pa je morala svom snagom pritiskati dok brava nije škljocnula. Bilo je tu još nešto - njezina Krpena Ana. Liječnik na psihijatrijskoj klinici zatražio je da nacrta samu sebe onako kako se vidi, ali to nikako nije uspijevala. Onda joj je pružio lutku koja je, zajedno s ostalima, stajala na polici. - Mislite li da mi možete pokazati kako bi ova lutka izgledala da je na vašemu mjestu? 260 Nije bilo teško nacrtati suze, pogoditi preplašen izraz očiju i promijeniti oblik usta tako da se više nisu smiješila nego se činilo da će svakoga trenutka kriknuti. - Tako je loše? - upitao je liječnik kad je završila. - Još gore. Oh, oče, pomislila je, htjela bih da mogu ostati ipočekati da me nazovete. Ali otkrit će sve o meni. Onaj detektiv vjerojatno već istražuje. Više ne mogu bježati. Moram se prijaviti dok još imam hrabrosti. Možda će mi to pomoći da dobijem manju kaznu za prekršeno uvjetno puštanje. No jedno obećanje je ipak mogla održati. Gospođica Langlev ju je zamolila da, prije nego išta učini, nazove onu poznatu osobu s televizije, Pat Travmore. Nazvala ju je, rekla što namjerava učiniti i ravnodušno slušala kako je Pat usrdno nagovara da pričeka. U tri sata je napokon otišla. Malo dalje na ulici bio je parkiran automobil, a u njemu je sjedilo dvoje ljudi. - To je ona - reče jedan od njih. - Lagala je da se ne namjerava sastati sa Stevensom. - Glas mu je bio nekako rastužen. Onaj drugi pritisne papučicu gasa. - Rekao sam ti da ti je nešto zatajila. Kladim se u deset zelembaća da će nas odvesti ravno do Stevensa.
Pat je, preko cijeloga grada, vrtoglavo vozila prema restoranu Lotus Inn na Aveniji Wisconsin. Očajnički je razmišljala kako bi nagovorila Eleanor Brown da se još ne prijavi. Tu bih ženu zacijelo nekako mogla nagovoriti da postupi razumno. Pokušala je nazvati Sama, ali nakon što je telefon pet puta zazvonio tresnula je slušalicu i izjurila iz sobe.
Sada, dok je žurno ulazila u restoran, pitala se hoće li prepoznati Eleanor koju je poznavala samo sa slike u školskom godišnjaku. Je li promijenila ime? Vjerojatno. Konobarica ju je pozdravila. - Jeste li vi gospođica Travmore? - Da, jesam. - Gospođica Brown vas očekuje. Sjedila je za stolom u stražnjem dijelu restorana i piju-ckalsLchablis. Pat joj sjedne nasuprot, pokušavajući se sabrati i smisliti što da kaže. Eleanor Brown nije se mnogo promijenila otkad se slikala za školsld godišnjak. Bila je starija, ne više napadno mršava i ljepša nego što je Pat očekivala. No ipak, bila je to ona ista Eleanor. - Gospođice Travmore? - upitala je tiho. - Hvala vam sto ste došli. - Eleanor, molim vas da me poslušate. Možemo angažirati odvjetnika da isposluje puštanje uz kauciju dok nešto ne smislimo. Kad ste prekršili uvjetno puštanje, imali ste živčani slom. Mnogo je okolnosti koje dobar odvjetnik može iskoristiti. Konobarica je donijela predjelo od račića. - Običavala sam sanjati o njima - reče Eleanor. - Hoćete li i vi što naručiti? - Ne, ništa. Jeste li razumjeli što sam rekla? - Da, jesam. - Umočila je račića u slatki umak. - Oh, dobri su! - Lice joj je bilo blijedo, ali odlučno. Gospođice Travmore, nadam se da će me ponovno uvjetno pustiti, ali ako to i ne učine, znam da sam sada dovoljno jaka da izdržim kaznu na koju sam osuđena. Mogu spavati u ćeliji, nositi zatvoreničku odjeću, jesti splačine koje nazivaju hranom i pomiriti se s pretraživanjima i dosadom. Kad izađem, više se neću morati skrivati, a ostatak ću života provesti trudeći se da dokažem svoju nedužnost. - Eleanor, nisu li kod vas pronašli ukradeni novac? - Gospođice Travmore, polovica namještenika znala je za taj podrum. Kad sam se selila onamo, šestero ili osmero ih je pomagalo. Priredili smo zabavu. Namještaj koji nisam mogla smjestiti u stan odnijeli smo u podrum. Tamo su pronašli nešto novca, ali sedamdeset tisuća dolara je netko drugi spremio u džep. - Eleanor, tvrdite da vas je Toby nazvao, a on to poriče. Zar vam nije bilo čudno što vas u nedjelju šalje u stožer kampanje? Eleanor odgurne ljuske na tanjuru. - Nije. Vidite, senatorica se ponovno kandidirala. Iz stožera kampanje slali su mnogo pošte. Ponekad bi navratila i pomogla kako bi se dobrovoljni pomagači osjetili važnima" JCad bi im se pridružila, skidala bi veliki dijamantni prsten. Bio je malo labav, a ona je zaista nemarno postupala s njim. Nekoliko je puta otišla bez njega. 264 - A Toby, ili netko tko je oponašao njegov glas, rekao vam je da ga je ponovno izgubila ili zametnula? - Da. Znala sam da je u subotu bila u uredu i pomagala slati poštu pa je bilo vrlo vjerojatno da ga je opet zaboravila, a netko od starijih pomoćnika mogao ga je spremiti u sef. Zastala je, a onda nastavila: - Vjerujem da je Toby vozio senatoricu u vrijeme toga poziva. Glas je bio prigušen, a ta osoba i nije mnogo govorila. Rekao je nešto kao: "Pogledajte je li senatoričin prsten u sefu u uredu kampanje i javite joj." Naljutila sam se, jer sam upravo htjela otići u Rich-mond da slikam pa sam čak rekla otprilike: "Vjerojatno će ga naći pod nosom." Osoba koja me nazvala nasmijala se i spustila slušalicu. Da Abigail Jennings nije toliko govorila o prilici koju mi je pružila i da me nije nazvala kradljivicom koja je već bila osuđivana, bilo bi više mogućnosti da mi sud povjeruje. Izgubila sam jedanaest godina života zbog nečega što nisam učinila, pa više ne želim izgubiti ni jedan dan. -Ustala je i položila novac na stol. - Ovo bi trebalo biti dovoljno. - Sagnula se, uzela kovčeg, a onda zastala. - Znate li što mi je u ovom trenutku najteže? Kršim obećanje zadano čovjeku s kojim sam stanovala, a on je bio tako dobar prema meni. Preklinjao me da još ne odem na policiju, Voljela bih da mu mogu objasniti, ali ne znam gdje je. - Mogu li ga poslije nazvati umjesto vas? Kako se zove? Gdje radi? - Zove se Arthur Stevens. Mislim da ima problema na poslu pa ga tamo nećete naći. Ništa ne možete učiniti. Nadam se da će vaša emisija biti uspješna, gospođice Travmore. Jako sam se uzrujala kad sam pročitala najavu. Znala sam da ću, ako prikažu ijednu moju sito, u roku od dvadeset i četiri sata završiti u zatvoru. Ali znate, tada sam shvatila koliko sam umorna od neprestanoga bježanja. Na neki ludi način,
to me je ohrabrilo da se pomirim s odlaskom u zatvor kako bih jednoga dana doista bila slobodna. Otac, mislim Arthur Stevens, to nikako nije mogao shvatiti. A sada je bolje da odem, prije nego što izgubim hrabrost. Pat je bespomoćno gledala za njom. Dok je Eleanor izlazila iz restorana, dvojica ljudi koji su sjedili za stolom u kutu, ustali su i izašli za njom. 266 - Abby, nije tako loše kao što je moglo biti. - U svih ovih četrdeset godina, koliko ju je poznavao, sada ju je treći put obujmio rukama. Bespomoćno je jecala. - Zašto mi niste rekli da stanuje u onoj kući? - Nije bilo razloga. Bili su u Abigailinoj dnevnoj sobi. Kad su stigli pokazao joj je članak, a onda je pokušao ublažiti neizbježnu eksploziju. - Abby, već sutra će ove novine ležati u kantama za smeće. -Ali ja ne želim završiti u kanti za smeće! - povikala je. Natočio joj je whiskya bez vode i natjerao je da ispije. - Hajde, senatorice, saberite se. Možda se koji fotograf skriva u žbunju. - Zaveži, prokleta budalo! - No to ju je upozorenje ipak navelo da se primiri. Kad je ispila piće, počela je plakati. Toby, sve je to nalik na genzacionalističku rubriku najgorega žutoga časopisa! A ta slika, Toby, ta slika! Nije mislila na onu na kojoj je bila s majkom. Zagrlio ju je, nespretno je potapšao po leđima i osjetio bol ublaženu dugogodišnjim pomirenjem s neminovnim, jer ponovno je uvidio da joj ne znači ništa više od plota za koji se uhvatite kad vas izdaju noge. -A što ako netko dobro pogleda slike?! Toby, pogledajte ovu! - Nitko se neće potruditi. -Toby, ta djevojka... ta Pat Traymore. Kako je iznajmila kuću? To ne može biti slučajnost. - U zadnje dvadeset i četiri godine kuću je iznajmilo dvanaest raznih stanara. Ona je naprosto jedna od njih, -Pokušao je govoriti bezbrižno, premda ni sam nije vjerovao u to. Ali, u drugu ruku, Phil još nije uspio otkriti pojedinosti o iznajmljivanju. - Senatorice, morate se sabrati. Tko god je prijetio Pat Travmore... - Toby, kako uopće znamo da joj je itko prijetio? Kako možemo znati da to nije pokušaj sračunan da me kompromitira? Bio je tako zatečen da je ustuknuo. I ona se automatski povukla natrag pa su zurili jedno u drugo. Gospode, Abby zar mislite da je to ona udesila? Oboje su se trgnuli kad je zazvonio telefon. Pogledao ju je. -Hoćete li da... - Da. - Prekrila je lice rukama. - Nije me briga tko zove. Nema me! - Rezidencija senatorice Jennings - javi se Toby, oponašajući sobarov glas. - Mogu li senatorici prenijeti poruku? Trenutno je nema. - Namignuo je Abby i sa zadovoljstvom primijetio slab trag osmijeha na njezinim usnama. - Predsjednik... Oh, samo trenutak, gospodine. - Rukom je prekrio slušalicu. - Abby predsjednik zove. - Toby, da se niste usudili... - Zaboga, javlja se predsjednik! Pritisnula je ruke na usta, ali onda je prišla i preuzela slušalicu. - Ako mislite da je takva šala... Abigail Jennings -rekla je u telefon. Toby je gledao kako joj se izraz lica promijenio. - Gospodine predsjedniče! Zao mi je... žao mi je... čitala sam... 268 Zato sam i rekla da... Žao mi je... Da, gospodine, naravno. Da, sutra uvečer mogu doći u Bijelu kuću... Osam i pol, naravno. Da, imamo mnogo posla oko emisije. Iskreno govoreći, nije mi drago da sudjelujem u tome... Oh, kako ljubazno od vas. Gospodine, mislite li... Naprosto ne znam što da kažem... Naravno, razumijem... Hvala, gospodine. Spustila je slušalicu i pogledala Tobvja kao da je nečim zabljesnula. - Ne smijem reći ni živoj duši. Sutra navečer, poslije emisije, objavit će moje imenovanje. Rekao je da nije loša zamisao da me cijela zemlja malo bolje upozna. Kad je govorio o naslovnoj strani Mirrora smijao se i rekao da je i njegova majka bila punašna cura, ali da sam sad mnogo ljepša nego kad mi je bilo sedamnaest godina. Toby, postat ću potpredsjednica Sjedinjenih Država! - Histerično se nasmijala i bacila mu se u zagrljaj.
- Abby, uspjelo je! - Podigao ju je. Trenutak kasnije napravila je zabrinutu grimasu. - Toby, ništa se ne smije dogoditi... Ništa ne smije spriječiti ovo... Spustio ju je i uzeo njezine ruke u svoje. - Abby, kunem se da vam ništa neće stajati na putu. Počela se smijati, a onda je briznula u plač. - Kao da sam na toboganu. Taj vaš prokleti whisky! Dobro znate da ne smijem piti, Toby, potpredsjednica! Morao ju je spustiti na zemlju pa je rekao umirujućim glasom: - Poslije ćemo se provozati i proći kraj vaše nove kuće, Abby. Napokon ćete živjeti u palači. Sljedeća postaja: Avenija Massachusetts. - Ušutite i napravite mi šalicu čaja. Otuširat ću se i pokušati se sabrati. Potpredsjednica! Gospode Bože! Pristavio je čajnik, a onda je, ne trudeći se odjenuti kaput, otišao do poštanskoga sandučića uz cestu i otvorio ga. 269 Uobičajeno smeće; kuponi, natječaji: Možete dobiti dva milijuna dolara i sve u tom stilu. Devedeset posto Abbyne povjerljive pošte ionako je dolazilo u ured. A onda je ugledao. Bila je to plava omotnica na kojoj je adresa bila napisana rukom. Osobna poruka za Abby. Bacio je pogled na gornji lijevi kut kuverte i osjetio kako mu sva krv nestaje s lica. Poruku je poslala Catherine Granev. 270 Sam se preko cijeloga grada dovezao u Sedmu ulicu. Već je malo zakasnio na podnevni sastanak s Larrvjem Sa-ggiotesom iz Odbora za sigurnost nacionalnoga prometa. Nakon što je otišao od Pat, vratio se kući, ali najveći dio noći proveo je budan, a raspoloženje mu se mijenjalo iz Ijuti-toga u trijezno preispitivanje djevojčinih optužbi. - Mogu li vam pomoći, gospodine? - Što? Oh, oprostite. - Prenuo se i zbunio kad je postao svjestan da se tako duboko zamislio da nije ni primijetio kad je, kroz vrata koja su se okretala, ušao u predvorje zgrade FAA. Čuvar ga je ispitivački gledao. Popeo se na osmi kat i rekao svoje ime djevojci na recepciji. - Morat ćete nekoliko minuta počekati - reče ona. Sam se spusti u stolicu. Pitao se jesu li se Abigail i Wi-llard Jennings onoga zadnjega dana doista žestoko posvadili? Ali to ne mora ništa značiti. Sjetio se da je i on ponekad prijetio da će se povući iz Kongresa i naći posao koji će mu omogućiti da ženi priušti svu onu udobnost koju je zaslužila. Janice se svađala s njim i tako bjesnjela da bi svatko tko bi ih čuo pomislio da se ne trpe. Možda je pilotova udovica toga dana i čula kako se Abigail svađa s mužem. Možda je Willardu nešto dojadilo pa je 271 htio napustiti politiku, a Abigail mu nije dopuštala da iza sebe spali sve mostove. Sam je bio nazvao prijatelja iz FBI-a Jacka Carlsona i zamolio ga da mu nabavi izvješće o padu zrakoplova. - Prije dvadeset i sedam godina? To bi moglo biti teško - odgovori Jack. - Sad padove zrakoplova istražuje Odbor za sigurnost nacionalnoga prometa, ali prije toliko godina za to je još bila zadužena Državna uprava za zračni promet. Nazvat ću te. Jack mu se javio u devet i pol. - Imaš sreće - obavijestio ga je jednostavno. - Izvješća se nakon deset godina uglavnom bacaju, ali kad je riječ o poznatim osobama, dokumenti o istragama pohranjuju se u skladištu Uprave za sigurnost. Imaju podatke o svim zrakoplovnim nesrećama u kojima su stradali poznati ljudi, od Amelije Earhart i Carole Lombard do Daga Hammarskjolda i Halea Boggsa. U Odboru imam vezu: Larrvja Saggiotesa. Zatražit će da mu izvješće donesu u ured, pa ćeš ga tamo i vidjeti. Predložio je da dođeš oko podne i zajedno ćete ga pregledati. - Oprostite, gospodin Saggiotes će vas primiti. Sam podigne pogled. Recepcionarka je očito već neko vrijeme pokušavala privući njegovu pozornost. Bolje da se priberem, pomislio je. Pošao je za njom niz hodnik. Larry Saggiotes bio je krupan čovjek, a crte lica i ten odavali su grčko podrijetlo. Pozdravili su se, a onda je Sam, pomno pazeći što će i koliko reći, objasnio zašto želi pogledati izvješće o nesreći.
Larry se zavali u stolicu i namršti se. - Ovdje je lijep 979 dan, zar ne? - upita. -Ali u New Yorku je magla, u Minnea-polisu poledica, a u Dallasu pljusak. Pa ipak, u sljedeća dvadeset četiri sata sto i dvadeset tisuća putničkih, vojnih i privatnih zrakoplova poletjet će i spustiti se diljem zemlje. Izgledi da se koji od njih sruši su astronomski. Zato nismo baš sretni kad zrakoplov što ga je ispitao stručni mehaničar, kojim je pilotirao iskusni pilot, i to onoga dana kad je vidljivost dobra, iznenada udari u planinu i razleti se preko dva kvadratna kilometra stjenovita zemljišta. - Jenningsov zrakoplov? - Jenningsov zrakoplov - potvrdi Larry. - Upravo sam pročitao izvješće. Što se dogodilo? Ne znamo. George Gra-ney se posljednji put javio kad je prošao kontrolu leta u Richmondu. Ništa nije upućivalo na moguće neprilike. Bio je to rutinski dvosatni let. Ali nikada nije stigao na odredište. - A zaključak je glasio: greška pilota? - Vjerojatni razlog nesreće: greška pilota. To uvijek zaključujemo kad ne možemo pronaći bolji odgovor. Bio je to prilično nov dvomotorac tipa Cessna pa su se inženjeri te tvrtke motali onuda želeći dokazati da je zrakoplov izvanredan. Udovica Willarda Jenningsa gotovo je isplakala oči tvrdeći da se oduvijek užasavala malih zrakoplova i da joj se muž žalio na Graneyevo grubo prizemljavanje. - Je li itko pomislio da bi sve to mogla biti i prljava igra? - Kongresmene, u takvim slučajevima uvijek se istraži mogućnost prljave igre. Najprije istražimo kako bi se to moglo učiniti. Pa, postoje mnogi načini koje je poslije prilično teško otkriti. Primjerice, danas se rabi toliko magnetske vrpce da bi jak magnet skriven u pilotskoj kabini mogao zeznuti sve uređaje. Prijć dvAdeSet i Sedam godina tO S6 ne bi moglo dogoditi, ali ako se tko zezao s generatorom Graneyeva zrakoplova, možda oštetio ili prerezao žicu, Graneyu bi otkazali svi uređaji, i to upravo iznad planine. Izgledi da se pronađu uporabivi dokazi bili bi minimalni. Larry malo porazmisli. - Druga mogućnost bio bi prekidač za gorivo. Taj tip zrakoplova imao je dva spremnika. Kad je igla pokazala da se prvi ispraznio, pilot je prebacio motor na drugi. Zamislite što bi se dogodilo da prekidač nije radio. Drugi bi spremnik postao beskoristan. Dakako, tu je i kiselina koja nagriza. Netko tko ne želi da zrakoplov stigne na odredište mogao bi postaviti limenku koja curi, i to u prostor za prtljagu, pod sjedalo ili bilo gdje. Za pol sata kiselina bi izgrizla kabele i zrakoplov bi se oteo kontroli. - Je li išta od toga spomenuto na raspravi? - Nismo mogli pronaći dovoljno dijelova toga zrakoplova da bismo se igrali sastavljanja mozaika. Zato smo potražili motiv, ali ga uopće nije bilo. Granevu je kao pilotu dobro išlo, a u to vrijeme nije se osigurao. Kongresmen je bio osiguran na smiješno malu svotu, ali pretpostavljam da vam osiguranje ne treba kad imate obiteljsku lovu. Usput, ovo je drugi zahtjev koji sam dobio da pronađem kopiju izvješća. Prošli tjedan udovica Georga Graneva došla je ovamo radi iste stvari. - Larry, nastojim, koliko god je moguće, spriječiti da senatorica Jennings doživi neugodnosti zbog toga što ponovno kopamo po tome. Naravno, proučit ću izvješće, ali da jedno raščistimo: Je li bilo ikakva nagovještaja da je George Graney bio neiskusan ili nemaran pilot? - Baš nikakva. Imao je besprijekornu svjedodžbu, kon-gresmene. Za vrijeme korejskoga rata borio se u zrakoplovstvu, a onda je nekoliko godina radio za United. Letove kao što je bio taj smatrao je dječjom igrom. - A njegova oprema? 274 - Uvijek ju je održavao u najboljem redu. Imao je dobre mehaničare. - Dakle, pilotova udovica ima dobar razlog za ljutnju što su krivnju za nesreću svalili na Georgev Graneva. Larry otpuhne veliki kolut dima. - Možete se kladiti da ima... I više nego dobar. 275
U četiri i deset Pat je uspjela nazvati Sama iz predvorja zgrade televizi)ePotomac. Ne spominjući svađu, ispričala mu je o Eleanor Brown. - Nisam je mogla spriječiti. Čvrsto se odlučila prijaviti. - Smiri se, Pat. Poslat ću joj odvjetnika. Koliko ćeš još ostati u studiju? - Ne znam. Jesi li vidio današnji Tribune?
- Samo naslove. - Pročitaj drugi dio novina. Novinarka koju sam nedavno upoznala čula je gdje živim i ponovno pokrenula cijelu priču. - Pat, bit ću ovdje. Dođi čim završiš posao u studiju. *** Luther ju je čekao u svom uredu. Očekivala je da će s njom postupati kao da je gubava, ali prilično je dobro vladao s6b6fn. - Snimanje u Apple Junctionu proteklo je glatko -obavijestio ju je. -Jučer je ovdje padao snijeg pa su one bezvezne šume unaokolo bile nalik na američki san. Snimili smo Saundersovu kuću, gimnaziju, dječje jaslice kraj nje i glavnu ulicu s božičnim drvcem. Ispred gradske vijećnice 277 stavili smo natpis: 'Apple Junction, rodno mjesto senatorice Abigail Foster Jennings." Otpuhivao je dimove. - Ona stara dama Margaret Lan-gley dala nam je dobar intervju. Djeluje otmjeno, starinski, ali zanimljivo. Pričala Pričala je o tome kako je senatorica bila marljiva učenica, a pokazala je i školski godišnjak. Sve to je lijep dodatak emisiji. Pat je vidjela da je Luther zamisao o snimanju u Apple Junctionu nekako počeo smatrati svojom. - Jeste li vidjeli materijal snimljen sinoć i jutros? -upitala je. - Da, dobar je. Prizor u kojemu Abigail sjedi za pisaćim stolom mogao je trajati i dulje. Scena božične večere je odlična. - Zacijelo ste vidjeli današnji Tribune. - Da, - Luther ugasi cigaretu u pepeljari pa izvadi drugu. Glas mu se promijenio, a na obrazima su mu se pojavile crvene mrlje, koje su odavale da je ljut. - Pat, hoćete li položiti karte na stol i objasniti zašto ste sve to ispričali novinarima? -Zašto sam što? Odjednom je Lutherova samosvladavanja nestalo. -Možda bi mnogi smatrali slučajnošću da je ovaj tjedan bilo toliko događaja koji su senatorici donijeli senzacionalistički publicitet, ali ja nikako ne vjerujem u slučajnost. Slažem se s onim što je Abigail rekla kad je u Mirroru izašla prva fotografija. Od samoga nas početka nastojite prisiliti da emisiju snimimo kako ste je vi zamislili. Mislim Mislim da ste koristili sve moguće trikove da biste i sebi pribavili publicitet. U Washing-tonu ne postoji osoba koja ne govori o Pat Travmore. - Ako doista vjerujete u to, trebali biste me otpustiti. 278 - Pa da ponovno dospijete na naslovne strane? Ni govora! Ali nešto bih vas upitao, tek onako, iz znatiželje. - Pitajte. - Još prvoga dana u ovom sam vam uredu rekao da iz filmova izbacite sve kadrove s kongresmenom Adamsom i njegovom ženom. Jeste li tada znali da ste iznajmili njihovu kuću? - Da, znala sam. - Ne bi li bilo prirodno da ste to spomenuli? - Ne mislim tako. Iz senatoričina materijala materijala svakako sam izbacila svaki kadar s njima i, usput, pritom sam se posebno potrudila. Jeste li pregledali sve filmove? - Da. Doista ste se potrudili. Kako bi bilo da mi kažete svoje mišljenje o prijetnjama. Svatko tko pozna ovaj posao znao bi da će emisija biti dovršena, radili vi na njoj ili ne radili. Pat je pomno birala riječi. - Smatram da su prijetnje samo to - puke prijetnje. Mislim da me nitko nije htio ozlijediti, nego samo uplašiti. Netko se zacijelo boji emisije, pa je pomislio da će snimanje biti obustavljeno ako se ja povučem. - Zastala je, a onda odlučno dodala: - Ta osoba ne može znati da sam ja samo pion u nastojanju da Abigail Jennings postane postane potpredsjednica. - Zar mi podmećete...? podmećete...? - Ne, ne podmećem, nego tvrdim. Slušajte, i ja sam se uhvatila na taj štos. Uhvatila sam se na to što sam tako brzo dobila posao i pomirila se s tim da sam morala žurno doći ovamo i za tjedan dana završiti posao koji bi trajao tri mjeseca, te da ste mi senatorica i vi davali materijal za emisiju na žličice. Ono malo pretenzija što će ih emisija imati da bude pošten dokumentarac, bit će zbog scena oko kojih sam 279 se s vama morala boriti rukama i nogama. Samo zbog neželjena publiciteta što sam ga nehotice donijela Abigail Jennings, učinit ću sve što mogu da emisija ispadne kako treba. Ali upozoravam vas, kad sve bude
gotovo kanim dosta toga istražiti. -Primjerice...? - Najprije slučaj Eleanor Brown, djevojke koja je optužena za pronevjeru novca iz fonda kampanje. Danas sam se sastala s njom. Upravo se pošla prijaviti policiji. Kune se da nije ni dodir nula novac. - Eleanor Brown se prijavila? - prekine je Luther. - To možemo iskoristiti. Budući da je prekršila uvjetno puštanje, neće je pustiti uz kauciju. - Kongresmen Kingslev pokušava isposlovati kauciju. - To je pogrešno. Pobrinut ću se da ta žena ostane gdje jest, dok predsjednik ne objavi imenovanje. A poslije toga, što nas briga! Pošteno su joj sudili. U emisiji ćemo govoriti o tom slučaju upravo onako kako piše u scenariju, ali dodat ćemo da ju je emisija natjerala da se prijavi. To će joj začepiti usta, ako namjerava stvarati neprilike. Pat je osjećala da je na određeni način izigrala Eleano-rino povjerenje. - Slučajno smatram da je nedužna, a ako ffest, borit ću se da joj omogućim novo suđenje. - Kriva je! - odbrusi Luther. - Zašto bi inače prekršila uvjetno puštanje? Sad je vjerojatno potrošila onih sedamdeset tisuća pa više ne želi bježati. Ne zaboravite da su je porotnici jednoglasno osudili. Nadam se da još vjerujete u sudski sistem koji uključuje porotu. Ima li još što? Nešto za što znate da bi moglo baciti ružnu sliku na senatoricu? Ispričala mu je o Catherini Graney, 280 - Dakle, govori da će tužiti studio? - Luther se doimao neobično zadovoljnim. - A vi ste zabrinuti zbog toga? - Ako počne tračati o braku Jenningsovih... Sama činjenica da svekrva nije svojoj snahi ostavila ni prebijene pare... - Svaka žena u Americi koja se morala natezati sa svekrvom bit će svim srcem uz Abigail. A što se tiče braka Jenningsovih, tu imamo riječ te Graneveve protiv tvrdnji Abigail i Tobvja... jer ne zaboravite da i on može posvjedočiti o njihovu posljednjemu zajedničkomu danu. A što je sa se-natoričinim pismom mužu što ste mi ga dali? Datirano je nekoliko dana prije njegove pogibije. - To samo pretpostavljamo. Netko bi mogao primijetiti da u nadnevku nedostaje godina. - Može je dopisati, ako je potrebno. Još nešto? - Koliko znam, to su jedine točke koje bi senatorici mogle donijeti neželjen publicitet. Mogu vam dati časnu riječ. V - U redu. - Činilo se da se Luther smirio. Večeras ću povesti ekipu da snimi kako se senatorica vraća kući. Scena će se zvati: "Kraj radnoga dana". - Ne želite da i ja budem nazočna? - Želim da se držite što dalje od Abigail Jennings, barem dok se ne smiri. Pat, jeste li pažljivo pročitali svoj ugovor s ovim studijem? - Mislim da jesam. - Onda vam je jasno da možemo prekinuti vaš radni odnos i dati vam otpremninu navedenu u ugovoru. Iskreno govoreći, nisamr'pao na bezveznu priču da netko pokušava spriječiti snimanje emisije, Ali gotovo vam se divim što ste u VVashingtonu postali općepoznata osoba, a to ste uspjeli jer ste iskoristili slavu žene koja je cijeli svoj život posvetila javnomu dobru. 281 -A jeste li vi pročitali moj ugovor? - upita Pat. - Ja sam ga i napisao. - Onda vam je jasno da ste mi dali pravo na stvaralaštvo, da sve emisije što mi ih povjerite napravim kako hoću. Mislite li da je u proteklih sedam dana ta točka ugovora ispunjena? - Otvorila je vrata Lutherova ureda kako bi bila sigurna da će ih čuti svi u uredništvu vijesti. Pelhamove posljednje riječi odjeknule su prostorijom. - Drugoga tjedna u ovo vrijeme sve točke ugovora bit će nevažeće. Samo je nekoliko puta u životu Pat tako tresnula vratima. Petnaest minuta kasnije rekla je svoje ime recepcionarki zgrade u kojoj je Sam stanovao. Kad se dizalo zaustavilo na njegovu katu, Sam je već čekao u hodniku. - Pat, čini mi se da su te naljutili - bile su njegove prve riječi.
-1 jesu. - Umorno ga je pogledala. Nosio je isti pulover marke Argyle kao i sinoć pa je ponovno osjetila bolni titraj kad je opazila kako boja pulovera ističe njegove plave oči. Uhvatio ju je za ruku i poveo po dugom hodniku. Čim je ušla u njegov stan, začudila se namještaju. Sivi namještaj boje drvenoga ugljena bio je smješten u sredini sobe. Na zidovima je visilo mnoštvo dobrih crteža i nekoliko prvorazrednih slika. Sag s crno-bijelim uzorkom prostirao se od zida do zida. Nekako je očekivala da će Samov stan biti klasično namješten: sofa s naslonom za ruke, naslonjači, obiteljski dijelovi namještaja. Istočnjački sag, makar i trošan, djelovao bi kudikamo bolje. 282 Sve mu je to i rekla kad ju je upitao kako joj se sviđa njegov stan. Suzio je oči. - Ti baš znaš navesti ljude da te ponovno pozovu k sebi, je li? Dakako, imaš pravo. Kanio sam raščistiti sa svim starim predmetima, ali sam pretjerao, kao i obično. Slažem se. Ovo mjesto je nalik na predvorje hotela. - Zašto onda ostaješ? Pretpostavljam da postoje i druge mogućnosti. - Oh, u stanu mi je dobro - reče Sam ležerno. - Samo me namještaj živcira. Odbacio sam sve staro, ali nije mi baš jasno kakvo bi trebalo biti ono novo. Izrekao je to napola u šali, no njegove su riječi iznenada dobile težinu koju im nije namjeravao pridati. - Imaš li možda whiskyja za umornu damu? - upitala je. - Naravno. - Otišao je do bara, a zatim rekao, oponašajući je: - Dosta sode, jedna kockica leda, možda i kriška limuna, ali ako više nemaš limuna ne brini. - Nasmiješio se. - Sigurna sam da ne govorim tako mušičavo. - Ne mušičavo, samo potanko. - Napravio je koktele i §tavi6 ih na štćlić. - Sjedni i ne vrpolji se toliko. Kako je bilo u studiju? - Drugi ću tjedan u ovo vrijeme vjerojatno biti nezaposlena. Vidiš, Luther doista misli da izvodim štosove radi publiciteta, pa čak kaže da se divi drskosti kojom sve to radim. - Bojim se da je Abigail zauzela vrlo slično gledište. Pat podigne jednu obrvu. - Ti si to zacijelo prvi doznao. Same, poslije onoga sinoć nikako te nisam namjeravala tako brzo nazvati. Zapravo, trebala sam se tri mjeseca lijepo hladiti, a onda bismo se srdi kao obični prijatelji, Ali netko mi mora pomoći i to smjesta, a ne mogu se obratiti Lutheru Pelhamu. Bojim se da je to jedini razlog da sam izabrala tebe. - Nije mi drago čuti da je razlog tako ništavan, ali rado ću ti pomoći. Sam je danas bio drukčiji. Osjećala je to. Kao da je nestalo one neodlučnosti i izgubljenosti. - Same, ima nešto što ti nisam rekla u svezi one provale. Sto je mirnije mogla ispričala mu je oKrpenoj Ani. -A sada je lutka nestala. - Pat, hoćeš reći da se netko vratio u tvoju kuću, a da to nisi ni znala? -Da. - Onda više ni minute ne smiješ ostati ondje. Nemirno je ustala i otišla k prozoru. -To nije rješenje. Same, možda zvuči ludo, ali činjenica da je lutka nestala gotovo me umiruje. Smatram da me onaj tko mi prijeti zapravo ne želi ozlijediti, inače bi to već učinio. Čini mi se da se boji nečega što bi emisija mogla učiniti nje -mu. A imam i neke pretpostavke. Na brzinu mu je objasnila svoju raščlambu slučaja Ele-anor Brown. - Ako Eleanor govori istinu, Toby laže. A ako Toby laže, senatorica ga podržava, a to mi se ne čini vjerojatnim. No pretpostavimo da je umiješana neka druga osoba koja je mogla oponašati Tobvjev glas, znala za Eleanorin podrum i podmetnula upravo dovoljno novca da okrive djevojku. -Akako objašnjavaš lutku i prijetnje? - Mislim da me je prepoznao netko tko me je poznavao dok sam bila mala, pa me pokušava zastrašiti kako bih prekinula snimanje emisije. Same, što ti misliš o svemu? Toby 284 me je poznavao dok sam bila mala, a počeo se ponašati vrlo neprijateljski. Najprije sam mislila da je to zbog senatorice i neželjena publiciteta, ali neki dan je vrlo ispitivački motrio biblioteku. A kad je otišao, silom je ponovno ušao. Nije znao da ću poći za njim kako bih stavila zasun. Pokušavao se opravdati tvrdeći da je samo provjeravao bravu i da moram biti oprezna jer bi svatko mogao ući. Povjerovala sam mu, ali
Same, doista sam zabrinuta. Možeš li provesti istragu o njemu i vidjeti je li ikad bio u kakvu sosu? Mislim, pravomu sosu. - Da, mogu. Ni meni se ta ptičica nikad nije sviđala. -Prišao joj je s leđa i zagrlio je oko pasa. Nagonski se naslonila na njega. - Nedostajala si mi, Pat. - Od sinoć? - Ne, od prije dvije godine. - Mogao bi me zaluditi. - Za trenutak se posve predala radosnu osjećaju da mu je tako blizu, ali onda se okrenula prema njemu. - Same, nije mi potrebno malo povremena maženja. Prema tome, zašto... Čvrsto ju je zagrlio. Usne mu više nisu bile neodlučne. - Ni ja ne želim povremeno maženje. Dugo su stajali priljubljeni, a sjene su im se oštro ocrtavale ispred prozora. Naposljetku Pat usklikne, a Sam je pusti iz zagrljaja. Neko vrijeme su se gledali, a onda on prekine šutnju. - Pat, sve što si sinoć rekla istina je, osim jednoga. Između mene i Abigail nema baš ničega. Možeš li mi dati malo vremena da opet pronađem sebe? Sve dok te ovoga tjedna nisam vidio, nisam ni znao da se ponašam kao živi mrtvac, Pokušala se nasmiješiti. - Čini se da zaboravljaš kako i meni treba malo vremena, Proći Alejom sjećanja nije tako jednostavno kao sto sam zamišljala, - Misliš li da ćeš u obiteljskoj kući dobiti ispravne dojmove o onoj noći? - Ispravne možda, ali ne baš poželjne. Počinjem vjerovati da je one noći zapravo podivljala ma/fon, a to mi nekako još teže pada. - Zašto to misliš? - Nije važno što mislim, nego zašto se te noći možda slomila. Pa, još samo jedan dan pa će "Život i doba Abigail Jennings" biti prikazani svijetu. A tada ću doista započeti istragu. No željela bih da toliko ne požuruju snimanje. Same, odviše toga se ne slaže. Nije me briga što misli Luther Pelham. Ta priča o padu zrakoplova eksplodirat će u Abi-gailino lice. Catherine Granev misli ozbiljno. Odbila je njegov poziv na večeru. - Imala sam vrlo naporan dan. Ustala sam u četiri sata da se spremim za scenu u senatoričinu uredu, a sutra završavamo snimanje. Pojest ću sendvič i u devet ću već biti u krevetu. Na vratima ju je još jednom zagrlio. - Kad mi bude sedamdeset godina, tebi će biti četrdeset i devet. - A kad ti budu sto i tri godine, meni će biti osamdeset i dvije. Hoćeš li istražiti umiješanost Tobyja i javiti mi ako što doznaš o Eleanor Brown? - Naravno. Kad je Pat otišla, Sam je nazvao Jacka Carlsona i na brzinu mu rekao što mu je djevojka otkrila. Jack je zazviždao. - Hoćeš reći da se taj tip vratio? Same, to je pravi psihopat. Svakako, možemo provesti istragu o tom fobvju, ali učini mi uslugu i nabavi mi primjerak njegova rukopisa, hoćeš li? Detektiv Barrott je bio ljubazan. Vjerovao je da govori istinu. Ali onaj se stariji detektiv ponašao neprijateljski. Eleanor mu je morala stalno odgovarati na ista pitanja. Kako mu je mogla reći gdje je sakrila sedamdeset tisuća dolara kad ih nikada nije ni vidjela? Ljuti li se na Patriciju Travmore zato što priprema emisiju koja bi istjerala Eleanor iz skrovišta? pitao je. Ne, nipošto se ne ljuti. Isprva se uplašila, a onda je postala svjesna da se više ne može skrivati i da će joj biti drago kad se to završi. Zna li gdje živi Patricija Travmore? Da, otac joj je rekao da Patricija Travmore živi u Adamsovoj kući u Georgetovvnu. Jednom joj je pokazao kuću. Kad se ta strašna tragedija dogodila, bio je bolničar hitne pomoći u bolnici Georgetovtn. Je li provalila u kuću? Naravno da nije. Kako bi mogla? U ćeliji je sjedila na rubu ležaja, pitajući se kako je mogla i pomisliti da je dovoljno jaka za povratak u taj svijet. Željezne rešetke i uvredljivi otvoreni WC, osjećaj da je uhvaćena u zamku, duboka utučenost koja ju je počela obavijati poput crne magle! Ispružila se na ležaj pitajući se kamo je otišao otac. Ono §to su, kako se činilo, nagovijestali, bilo je nemoguće • on ne bi mogao nikoga namjerno ozlijediti. Bio je najljubazniji čovjek kojega je ikad poznavala. Ali bio je jako uzrujan kad je umrla gospođa Gillespie.
Nadala se da se otac neće ljutiti što se prijavila. Ionako bi je uhitili. Bila je sigurna da je detektiv Barrett namjeravao istražiti sve o njoj. Je li otac otišao? Vjerojatno. Njezina je zabrinutost sve više rasla jer se sjetila kako je često mijenjao radno mjesto. Gdje je sada? *** Arthur je rano večerao u kafeu u Četrnaestoj ulici. Naručio je pirjanu govedinu, kolač od bjelanjaka i šećera s limunom i kavu. Jeo je polako i dugo je žvakao. Sad je bilo važno da se dobro najede, jer mogli bi proći dani prije nego što opet uzmogne pojesti topao obrok. Stvorio je plan. Kad padne mrak, vratit će se u kuću Patricije Travmore. Uvući će se kroz prozor na katu i smjestiti se u ormar u gostinskoj sobi. Ponijet će limenke sode, a od jutros je u džepu imao danski kolač i dva peciva. Najbolje da kupi i nekoliko limenki soka, a možda i maslac od kikirikija i raženi kruh. To će biti dovoljno da ne gladuje dok sutra navečer ne vidi emisiju. Devedeset dragocjenih dolara morao je potrošiti na crno-bijeli portabl-televizor sa slušalicama. Tako je emisiju mogao gledati i u kući Patricije Travmore. Na putu do njezine kuće u apoteci je kupio pilule kofeina. Nije smio riskirati da zaspi i poviče u snu. Oh, iz svoje sobe ga vjerojatno ne bi ni čula, ali nikako nije smio riskirati. Četrdeset minuta nakon toga već je bio u Georgetovv-nu, dvije ulice od kuće Patricije Travmore. Cijela četvrt je bila tiha, a ta mu se tišina nije svidjela. 288 Sada, kad je božično kupovanje završeno, bilo je više izgleda da stanari zapaze neznanca. Možda je čak policija nadzirala kuću gospođice Traymore. Ali pomoglo je to što joj je kuća bila na uglu, a zgrada tik do njezine bila je neosvijetljena. Uvukao se u dvorište neosvijetljene kuće. Drvena ograda koja je razdvajala dvorišta nije bila visoka. Spustio je vrećicu s namirnicama preko ograde, tako da je kliznula na nanos snijega, a onda se lako popeo. Počekao je, ali nije čuo nikakav zvuk. Na prilaznoj stazi nije bilo djevojčina automobila, a kuća je bila u potpunom mraku. Jedva se popeo na drvo, jer je nosio vrećicu punu namirnica. Deblo se zaledilo pa su mu se ruke sklizale. Čak i kroz rukavice osjećao je hladnoću. Da nije bilo niskih grana ne bi se mogao popeti. Prozor se zaglavio i bilo ga je teško otvoriti. Kad je preko prozorske daske zakoračio u sobu, parketi su glasno zaškripali. Dugo je i napeto čekao kraj prozora, spreman da se prebaci van, spusti niz drvo i potrči preko dvorišta. Ali u kući je vladala mrtva tišina, prekidana samo povremenim pucke-tanjem vatre u kaminu. Počeo je pripremati skrovište u ormaru. Na svoje je zadovoljstvo otkrio da police nisu pričvršćene za stijenku. Ako ih samo malo pomakne, činit će se da dodiruju stijenke i nitko neće otkriti koliko prostora ima u trokutastoj udubini. Pažljivo je počeo namještati skrovište. Izabrao je debeo poplun i položio ga na pQd, BiO je dovoljno velik da posluži kao vreća za spavanje. Postavio je limenke, namirnice i televizor. Na najdonjoj polici našao je četiri velika jastuka. Za nekoliko minuta se smjestio. A sad je morao istražiti kuću, Na nesreću, nigdje nije ostavila upaljeno svjetlo. Dakle mogao se kretati samo tako što je džepnu svjetiljku držao tik nad podom kako se kroz prozor ne bi vidio odsjaj. Nekoliko je puta vježbao da tako prođe od gostinske sobe do glavne spavaće sobe. Ispitao je parkete i pronašao na kojem mjestu škripe. Trebalo mu je dvanaest sekundi da od ormara, pa niz hodnik, dođe do djevojčine sobe. Ušuljao se u sobu i prišao toaletnomu stoliću. V Nikad nije vidio tako lijepe stvarčice. Cešalj, ogledalo i četke bili su ukrašeni figurama od srebra. Izvadio je čep iz bočice s parfemom i udahnuo blagi miris. Onda je otišao u kupaonicu, na vješalici na vratima primijetio njezinu kućnu haljinu i lagano je dodirnuo. Ljutito je pomislio da bi se takva odjeća zacijelo svidjela Glory. Je li policija došla u ured njegove štićenice da je ispita? Sada bi već trebala biti kod kuće. Poželio je razgovarati s njom. Prišao je krevetu, na noćnom ormariću ugledao telefon i okrenuo broj. Pošto je telefon na drugom kraju četiri puta zazvonio, Arthur se počeo mrštiti. Govorila je da će se prijaviti policiji, ali ne bi to učinila kad
mu je obećala da će počekati. Ne, vjerojatno leži u krevetu i dršće, čekajući da vidi hoće li u sutrašnjoj emisiji prikazati njezinu sliku. Spustio je slušalicu, ali je i dalje čučao kraj djevojčina kreveta. Glory mu je već nedostajala. Cijelim je bićem osjećao tešku tišinu kuće. Ali znao je da će mu se ubrzo pridružiti njegovi glasovi. 290 - Ovo je bilo odlično, senatorice - reče Luther. - Oprostite što sam vas zamolio da se presvučete, ali bilo je važno da postignemo sliku jednog jedinoga radnoga dana pa ste na povratku kući morali biti odjeveni isto kao kad ste odlazili. - U redu je. To sam i ja trebala uvidjeti - odgovori Abi-gail kratko. Bili su u njezinoj dnevnoj sobi. Članovi televizijske ekipe pakirali su opremu. Toby je vidio da Abigail ne namjerava ponuditi Pelhama pićem. Htjela ga se što prije riješiti. To je očito i Luther shvatio. - Požurite! - povikao je na snimatelje, a onda se ulagivački nasmiješio. - Znam da ste imali težak dan, Abigail. Samo još jedno snimanje sutra u studiju pa smo gotovi. - To će biti najsretniji trenutak moga života. Toby poželi da je Abigail opuštenija. Kad su bili otišli da se provozaju, nekoliko su puta prošli kraj potpredsjedničke palače. Abby se čak našalila: - Možete li zamisliti što bi rekli novinari kad bi vidjeli kako željno gledam to mjesto? -Ali čim je stigla televizijska ekipa, opet je postala napeta. Pelham je oblačio kaput. - Predsjednik je sazvao konferenciju za novinare, sutra u devet sati navečer u Istočnoj sobi. Namjeravate li doći, Abigail? - Mislim da sam pozvana - odgovori ona. - Pogodili smo pravo vrijeme. Emisija će ići između šest 291 i pol i sedam pa se gledaoci neće morati odlučivati između nje i nekog drugog programa. - Sigurna sam da cijeli VVashington dršće od iščekivanja - reče Abigail. - Luthere, zaista sam vrlo umorna. - Naravno. Oprostite. Vidimo se ujutro. U devet, ako vam odgovara. - Još samo minuta i poludjela bih - uzdahne ona kad je ostala sama s Tobvjem. -Akad pomislim da je sve to posve nepotrebno... - Ne, nije nepotrebno - reče Toby utješnim glasom. - Vaše imenovanje mora potvrditi Kongres. Znam, dobit ćete većinu glasova, ali bilo bi lijepo da ljudi pošalju brzojave u kojima pozdravljaju predsjednikovu odluku. U tom pogledu, emisija vam može biti od koristi. - Onda će sve to doista biti vrijedno truda. - Abby, hoćete li me večeras još trebati? - Ne, poći ću rano u krevet i čitati dok ne zaspim. Dan je bio naporan. - Nasmiješila se pa je primijetio da se opušta. - Zar opet ganjate neku konobaricu? Ili ćete na partiju pokera? *** Pat je stigla kući u šest i pol. Upalila je svjetlo u predvorju, ali stepenice su, od mjesta na kojemu su zaokretale, ostale u sjeni. Odjednom su joj u ušima odjeknule ljutite riječi njezina oca: -Nisi trebala doći! Te -posljednje noći zvono je uporno zvonilo, otac je otvorio vrata, netko je šmugnuo kraj njega, a ta osoba je gledala gore. Zato se djevojčica tako uplašila. Tata je bio ljut pa se bojala da ju je vidio. 292 Ruka joj se tresla kad ju je položila na ogradu. Nema se smisla uzrujavati, pomislila je. Naprosto sam premorena, a dan je bio težak. Raskomotit ću se i napraviti večeru. U spavaćoj se sobi brzo svukla i posegnula za kućnim ogrtačem na vratima, ali se predomislila i obukla smeđu tuniku od velura, jer je bila topla i udobna. Sjela je za toaletni stolić, vezala kosu u rep i počela kremom mazati lice. Prsti su joj automatski prelazili po koži, a lice je masirala sustavno, kako ju je naučila kozmetičarka; kratko pritiskati sljepoočice, dodirujući mali ožiljak na mjestu gdje je počinjala kosa. U ogledalu je vidjela namještaj. Visoki stupovi sa strane kreveta bili su nalik na stražare. Pozorno je pogledala u ogledalo. Čula je da čovjek može sam sebe hipnotizirati i vratiti se u prošlost, ako zamisli
točku na svom čelu i netremice zuri u nju. Cijelu minutu usredotočila se na zamišljenu točku i prožeo ju je neobičan osjećaj da sama sebe promatra kako natraške ulazi u tunel... a k tome joj se činilo da nije sama. Osjećala je još nečiju nazočnost. Smiješno. Ošamućena sam od umora pa umišljam, pomislila je. Otišla je dolje u kuhinju, napravila omlet, ispržila kruh, skuhala kavu i prisilila se da jede. Kuhinja je bila ugodno topla pa ju je to smirilo. Mora da je ponekad tu jela S roditeljima. Je li tOČnO mutno sjećanje da je za ovim stolom sjedila ocu na krilu? Veronica joj je pokazala posljednju božičnu čestitku koju su joj napisali. Bila je potpisana: Dean, Renee i Kerry. Glasno je izgovorila ta tri imena i upitala se zbog čega joj se kadenca čini pogrešnom. Isplahnula je suđe i stavila ga u stroj za pranje suda, samo da bi imala razlog za odgađanje onoga što je znala da mora učiniti. Morala je proučiti članak u novinama, jer će Otkriti nove činenice o Deanu i Renee Adams. Novine su još bile na stolu u biblioteci. Otvorila je srednje strane i prisilila se pročitati svaki redak teksta. Mnogo toga je već znala, ali to joj nije olakšalo bol... Na pištolju su pronađeni i njegovi i njezini otisci... Dean Adams je ostao na mjestu mrtav, jer ga je metak pogodio u čelo... Renee Adams je možda još kratko vrijeme živjela... U jednomu stupcu bila su navedena govorkanja susjeda koja su se mogla čuti i na onoj zabavi: brak je očito bio nesretan, Renee je navaljivala da odu iz Washingtona, mrzila je stalna primanja i bila je ljubomorna na činjenicu da njezin muž privlači žene... Tu je bio i citat riječi one susjede. "Očito je bila luda za njim, a on je rado šarao". Neprestano se govorkalo da je pucala Renee, a ne Dean. Na raspravi je Reneeina majka pokušala poreći takva nagađanja. - To nije nikakva tajna - rekla je - nego tragedija. Samo nekoliko dana prije nego što je ubijena, kćer mi je rekla da će se s Kerry vratiti kući i pokrenuti brakorazvodnu parnicu i postupak da joj se dodijeli dijete. Vjerujem da je upravo ta njezina odluka izazvala nasilje. Možda je u pravu, pomisli Pat. Sjećam se da sam se spotakla o les. Zašto sam tako sigurna da je majčin, a ne njegov? Nije bila sigurna. Proučavala je snimke dobro raspoloženih ljudi koji su zauzimali gotovo cijelu drugu stranu. Willard Jennings se doimao kao profesor. Catherine Granev je rekla da se namjeravao povući iz Kongresa i prihvatiti mjesto rektora koledža. A Abigail je bila prava ljepotica. Između dvije fotografije ugurali su prilično mutnu snimku. Pat ju je nekoliko puta pogledala, a onda je prinijela novine svjetlu. 294 Bila je to fotografija iz obiteljskoga albuma, snimljena na plaži. Njezini roditelji i Abigail bili su u društvu s još dvoje ljudi. Majka je usredotočeno čitala knjigu. Dvoje ne-znanaca ležalo je na pokrivačima, a oči su im bile zatvorene. Fotografija je snimljena upravo u trenutku kad su se njezin otac i Abigail gledali. Između njih se sasvim jasno primjećivala neka prisnost. Na stolu je ležalo povećalo. Pat ga je uzela i prinijela slici. Pod povećalom, Abigail je imala zanosan izraz. Dean ju je nježno gledao, a ruke su im se dodirivale. Pat složi novine. Što je ta slika značila? Usputno udvaranje? Njezin otac je privlačio žene, a vjerojatno ih je i ohrabrivao. Abigail je bila lijepa mlada udovica. Možda nije bilo ništa više od toga. Kao i uvijek kad je osjećala nemir, Pat je potražila utjehu u glazbi. U dnevnoj sobi upalila je svjećice na božičnom drvcu, a onda joj je palo na um da ugasi veliko svjetlo. Sjela je za klavir i prsti su joj počeli prelijetati preko tipki dok nije pronašla blage tonove Beethovenove Patetične simfonije. Sam je danas ponovno bio onakav kakvoga ga se sjećala - snažan i samopouzdan. Samo mu je trebalo vremena. Pa naravno! A i njoj. Prije dvije godine razdirao ih je osjećaj krivnje zbog njihove veze, ali sada bi SVe moglo biti dmkčije. Njezin otac i Abigail Jennings.../«w li bili ljubavnici? Je li Abigail bila samo jedna u nizu slučajnih avantura? Možda je otac i bio ženskar. Zašto ne? Svakako je bio privlačan, a u ono vrijeme to je ionako bila moda među mladim političarima u usponu - dokaz su Kennedvjevi. Eleanor Brovvn. Je li odvjetnik uspio isposlovati puštanje uz kauciju? Sam joj nije telefonirao. Eleanor je nedužna, pomisli Pat. Sirurna sam u to. 295 LisztovLiebestraum. Upravo to je sada svirala. I Beetho-vena. Prije nekoliko dana također je nesvjesno izabrala te dvije skladbe. Je li ih njezina majka ovdje svirala? Ugođaj im je bio isti, žaloban i samotan. Renee, slušaj. Prestani svirati i slušaj me. Ne mogu. Pusti me na miru. Glasovi - njegov uznemiren i usrdan,
a njezin očajnički. Toliko su se puta svađali, pomisli Pat. Poslije svađe, satima bi svirala. Ali ponekad, kad je bila sretna, posjela bi me kraj sebe na klupu. Ne, Kerry, ovako. Stavi prste ovamo... Može ponoviti note kad ih pjevušim. Prirodno je nadarena. Djevojčine su ruke nagonski počele svirati uvodne note Mendelsohnova Opusa 30, broj 3, još jednu skladbu koja je imala bolan ugođaj. Ustala je. U ovoj sobi bilo je previše sablasti. Upravo kad je pošla uza stube, nazvao je Sam. - Neće pustiti Eleanor. Boje se da će pobjeći. Čini se da je čovjek s kojim je živjela osumnjičen za nekoliko smrti u staračkim domovima. - Same, ne mogu podnijeti pomisao da je ta žena u ćeliji. - Frank Crowley, odvjetnik kojega sam poslao, smatra da Eleanor govori istinu. Ujutro će nabaviti prijepis sa suđenja. Učinit ćemo za nju sve što možemo, Pat, ali bojim se da to neće biti mnogo... Kako si ti? - Upravo sam pošla na spavanje. - Jesi li zaključala vrata? -1 stavila zasun. - Dobro. Pat, možda će se ubrzo sve završiti, i to velikom viješću. Mnogo nas je sutra navečer pozvano u Bijelu kuću. Predsjednik će objaviti nešto važno. Tvoje ime je na popisu novinara. Pogledao sam. -Same, misliš li...? 296 - Naprosto ne znam. Svi se klade na Abigail, ali predsjednik nikako da pokaže karte. Nikome od kandidata još nije dodijeljena zaštita Tajne službe. Po tome se uvijek zna. Mislim da predsjednik želi da svi do posljednjeg trenutka nagađaju. Ali koga god imenovao, ti i ja ćemo izaći i proslaviti. - A ako se ne budeš slagao s izborom? - U ovom trenutku posve mi je svejedno. Imam nešto sasvim drugo na umu. Želim proslaviti činjenicu da sam s tobom. Hoću da nadoknadimo dvije zadnje godine. Kad smo se prestali viđati tako si mi nedostajala da je jedini način da te prebolim bio da sam sebi ponavljam da naša veza ne bi uspjela čak ni da sam bio slobodan. Neko vrijeme sam, pretpostavljam, vjerovao vlastitim lažima. Pat se nesigurno nasmijala. Žmirkala je, jer su joj se oči ovlažile. - Prihvaćam ispriku. - Onda želim da porazgovaramo o tome kako da prestanemo uludo trošiti svoje živote. - Mislila sam da ti treba vremena. - Nijednom od nas ne treba. - Čak je i govorio drukčije, samopouzdano i snažno, onako kako ga se sjećala svih onih noći u kojima je ležala budna razmišljajući o njemu. - Pat, onoga dana na Cape Godu, beznadno sam se zaljubio u tebe. Ništa ne može promijeniti tu činjenicu. Neizmjerno sam ti zahvalan što si me čekala. - Nisam imala izbora. Oh, Same, bit će to divno. Jako te volim. Još nekoliko minuta nakon što su se pozdravili Pat je stajala s rukom na slušalici, kao da joj dodir omogućuje da ponovno čuje svaku riječ koju je izgovorio. Napokon je, još se smiješeći, pošla uza stube. Odjednom se trgla kad je odozgo začula škripu. Znala je što je to - ona daska na gornjem odmorištu koja bi se uvijek pokrenula kad bi stala na nju. 297 Ne budi smiješna, rekla je samoj sebi. Hodnik je bio slabo osvijetljen žaruljama u obliku plamena koje su stajale na svijećnjacima pričvršćenima na zid. Na ulazu u spavaću sobu naglo se okrenula i otišla u stražnji dio kuće. Namjerno je stala na labavu dasku i začula ono isto prigušeno škripanje. Mogla bik se zakleti da sam čula upravo taj zvuk, pomisli ona. Otišla je u svoju nekadašnju spavaću sobu. Koraci su joj odjekivali, jer pod nije bio pokriven sagom. U sobi je bilo vruće, zagušljivo. Vrata gostinske spavaće sobe nisu bila zatvorena, a iz nje je dopirala svježina. Osjetila je propuh i prišla prozoru. Pri vrhu je bio otvoren. Pokušala ga je zatvoriti, ali onda je vidjela da je pukla uzica za zatvaranje prozora. Eto što je, pomislila je. Jak propuh je odškrinuo vrata. Ipak je otvorila ormar i pogledala police na kojima su bili naslagane posteljina i plahte. Otišla je u svoju sobu, na brzinu se svukla i uvukla se u krevet. Smiješno da sam još tako živčana, govorila je sama sebi. Mislit ću na Sama i na život s njim. Prije nego što je zadrijemala ponovno ju je obuzeo čudan osjećaj da nije sama. Bilo je to besmisleno, a ionako je bila odviše umorna da bi razmišljala o tome.
*** Catherine Granev je s uzdahom olakšanja okrenula znak na vratima dućana od "Otvoreno" na "Zatvoreno". Posao je bio neočekivano dobar, za drugi dan Božića. Kupac iz Texasa kupio je par velikih, posebnih svijećnjaka Rudolstadt, stolove za igru s mozaikom na pločama i sag Stouk. Bila je to odlična zarada. Catherine pogasi svjetla u dućanu i popne se u stan, sa Sligom za petama. Jutros je već sve priredila u kaminu pa je sada samo kresnula šibicu i zapalila papir ispod sitnoga drva. Sligo se smjestio na svoje najdraže mjesto. Otišla je u kuhinju i počela pripremati večeru. Sljedeći tjedan, kad stigne George mlađi, s uživanjem će pripremati gurmanska jela. Ali sada je željela samo odrezak i salatu. George ju je jučer nazvao, poželio joj sretan Božić i saopćio novost. Unaprijedili su ga. - Samo ti je dvadeset i sedam godina, a već imaš oznaku hrastova lista! - uzviknula je. - Gospode, kako bi tata bio ponosan na tebe! Stavila je odrezak u pećnicu. Sin je bio još jedan dobar razlog da više ne dopusti da Abigail Jennings blati ime njezina muža. Upitala se kako je Abigail reagirala na pismo. Stalno ga je ispravljala i dotjerivala dok ga na Božić nije poslala. Prisjećala se svake riječi. Moram inzistirati da iskoristite najavljenu emisiju kako biste javno priznali da nikad nije bilo ni truna dokaza da je greška pilota izazvala Mm nesreću u kojoj je poginuo Vaš muž. Nije više dovoljno h ne blatite Uarglas Georgea Graneya; morate sve ispraviti Ako to ne učinite, tužit ću Vas zbog klevete i razotkriti vaš pravi odnos s Willardom Jenningsom. U jedanaest sati je gledala vijesti. U jedanaest i pol Sligo joj je njuškom počeo gurati ruku. - Znam uzdahnula je. -U redu, hajdemo po uzicu. NOĆ je bila mračna, Prije §u §e vidjele zvijezde, ali sada se nebo naoblačilo. Puhao je hladan vjetar pa je Catherine podigla ovratnik kaputa. - Ovo će biti brza šetnja - rekla je Sligu. 299 Kroz šumarak blizu njezine kuće vodila je staza. Obično je sa Sligom prelazila stazom, a onda se prošetala oko bloka. Sada je počeo vući uzicu i žuriti do svoga omiljeloga drveća i grmlja. Onda se odjednom zaustavio i duboko zarežao. - Hajde - reče Catherine nestrpljivo. Sada bi joj još samo trebalo da pas počne naganjati tvora! Sligo skoči. Užasnuta Catherine ugleda kako se iz grmlja pojavljuje ruka i grabi staroga psa za vrat. Začulo se odvratno krckanje i Sligov mlitavi les padne na stvrdnuli snijeg. Catherine je pokušala kliknuti, ali joj iz usta nije izlazio nikakav zvuk. Ruka koja je Sligu slomila vrat podigla se nad njezinu glavu. Trenutak prije nego što je umrla Catherina Granev je napokon shvatila što se dogodilo onoga davnoga dana. 300 Ujutro dvadeset sedmoga prosinca Sam je ustao u sedam sati, ponovno pročitao prijepis istrage o zrakoplovnoj nesreći u kojoj je poginuo kongresmen Willard Jennings, potcrtao neke rečenice i nazvao Jacka Carlsona. - Kako napreduješ s izvješćem o Tobvju Gorgoneu? - Imat ću ga do jedanaest. - Imaš li vremena za ručak? Moram ti nešto pokazati. -Jedna rečenica u izvješću glasila je: Šofer kongresmena Jenningsa Toby Gorgone stavio je prtljagu u zrakoplov. Prije nego što porazgovaraju o tome, Sam je htio pročitati izvješće o Tobvju. Dogovorili su se da se u podne sastanu u restoranu Gangplank. Zatim je Sam nazvao Franka Crowleya, odvjetnika kojega je unajmio da zastupa Eleanor Brown pa je i njega pozvao na ručak. - Možeš li ponijeti prijepis zapisnika sa suđenja Eleanor Brown? - Svakako ću ga ponijeti, Same. Kava je zakuhala. Sam natoči šalicu pa uključi radio u kuhinji. Vijesti u devet sati upravo su završavale, a prognozer je obećavao djelomično sunčan dan. Temperatura će biti nešto viša. A onda je spiker ukratko ponovio najvažnije vijesti. Među ostalim rekao je da je les poznate prodavačice starina, gospođe Catherine Granev iz Richmonda pronađen u šumarku blizu njezine kuće. Njezinu psu je netko slomio vrat. Policija smatra da je životinja poginula u pokušaju da
obrani gospodaricu. 301 Catherina Granev ubijena! I to upravo kad se spremala razglasiti ono što bi za Abigail vjerojatno značilo skandal. - Ne vjerujem u slučajnost - reče Sam glasno. - Naprosto ne vjerujem. Cijelo jutro su ga mučile sumnje. Nekoliko puta je posegnuo za telefonom da nazove Bijelu kuću, ali svaki put je povukao ruku. Nije imao baš nikakva dokaza da Toby Gorgone nije onakav kakvim se prikazuje - Abigailin odani tjelohranitelj i šofer. Čak ako je Toby i počinio zločin, nije bilo nikakva dokaza da je Abigail znala što njezin vozač radi. Sam je bio siguran da će predsjednik večeras objaviti imenovanje Abigail. Ali zasjedanje Kongresa na kojemu će se to potvrditi bilo je tek za nekoliko tjedana. Ima dovoljno vremena da se provede podrobna istraga. A ovaj put ću se pobrinuti da ne bude zataškavanja, pomislio je smrknuta izraza lica. Sam je nekako bio uvjeren da Toby stoji iza prijetnji upućenih Pat. Ako je imao što sakriti, ne bi mu bilo drago da ona kopa po prošlosti. Ako se ustanovi da joj je m prijetio,,, Sam stisne šake. Na sebe više nije gledao kao na budućega djeda. *** Abigail je živčano kršila ruke. -Trebali smo ranije poći • reče Qna, - Sada )e najveća gužva, Dajte gas, - Ne brinite, senatorice - odgovori Toby umirujućim as,
ću potpredsjednica Sjedinjenih Država. Uključite radio da čujemo što kažu o meni... Vijesti na stanici CBS upravo su počinjale: - Šire se uporna govorkanja da je predsjednik sazvao večerašnju tiskovnu konferenciju kako bi objavio izbor, ili senatorice Abigail Jennings, ili senatorice Claire Lavvrence, za potpredsjednicu Sjedinjenih Država, pa će tim položajem prvi put biti počašćena žena. -A onda: - Kako smo doznali, gospođa Cathe-rine Granev iz Richmonda prodavačica starina koja je ubijena dok se šetala sa psom, tragičnom slučajnošću je udovica pilota koji je s kongresmenom VVillardom Jenningsom prije dvadeset sedam godina poginuo u zrakoplovnoj nesreći. Abigail Jennings započela je političku karijeru preuzimanjem muževijeva mjesta kako bi dovršila njegov mandat... - Toby! Bacio je pogled u retrovizor. Abigail je bila zaprepaštena. - Toby, strašno! - Da, baš peh. - Vidio je da se Abigail smrknula. - Nikad neću zaboraviti kako je Willardova majka otišla toj ženi i sjedila s njom kad je zrakoplov nestao. Nije me čak ni nazvala da upita kako se ja osjećam. - Pa, sada su zajedno, Abby. Gledajte kako se brao krećemo. U studio ćemo stići na vrijeme. Dok su ulazili u privatno parkiralište, Abigail je tiho upitala: - Što ste radili prošle noći, Toby; igrali poker ili otišli na sastanak? - Sastao sam se s nekom ženicom izSteakburgera i s njom proveo večer. Zašto? Provjeravate me? Želite li razgovarati s njom, senatorice? - Glas mu je imao uvrijeđen prizvuk. - Ne, naravno, ne. Samo se vi sastajte s konobaricama iz barova, u slobodno vrijeme, Nadam se da vam je bilo lijepo, - Jest. U zadnje vrijeme nisam baš često slobodan. - Znam. Zatrpala sam vas poslom. - Govorila je pomirljivo. -Samo... - Što samo, senatorice? -Ništa... baš ništa. *** U osam sati Eleanor su odveli na ispitivanje detektorom laži. Spavala je začuđujuće dobro. Sjetila se svoje prve noći u ćeliji, prije jedanaest godina, kad je odjednom počela vrištati. - Te ste noći osjetili izraženu klaustrofobiju - rekao joj je psihijatar nakon što je doživjela živčani slom. Ali sada se osjećala čudno
smirenom jer više nije morala bježati. Je li otac doista mogao ozlijediti one starce? Eleanor je napregnuto razmišljala, pokušavajući se sjetiti jedne jedine prilike kad mu držanje nije bilo blago i ljubazno, ali nije se mogla sjetiti nijedne. - Ovuda. - Čuvarica ju je uvela u malu prostoriju blizu bloka s ćelijama. Detektiv Barrott je čitao novine. Bilo joj je drago što je ovdje, jer nije postupao s njom kao s lažljivicom. Pogledao ju je i nasmiješio se. Čak ni kad je još jedan čovjek ušao i pričvrstio na nju žice naprave za otkrivanje laži, nije počela plakati kao onda kad su je uhitili pod optužbom da je pokrala senatoricu. Umjesto toga sjedila je na stolici, držala lutku i pomalo zbunjeno upitala može li je zadržati. Nisu se ponašali kao da molbu smatraju ludom. Ušao je i Frank Crowley, ljubazan čovjek očinskoga izgleda, njezin odvjetnik. Još jučer mu je pokušala objasniti da ne može platiti više od pet stotina dolara što ih je uspjela uštedjeti, ali joj je odgovorio da ne brine. - Eleanor, još možete odbiti da se podvrgnete testu -reče on, a ona odgovori da razumije. Najprije je čovjek koji ju je testirao postavljao jednostavna, čak glupa pitanja o njezinoj dobi, obrazovanju i najdražem jelu, a onda ju je počeo ispitivati o onome za što se cijelo vrijeme pripremala: - Jeste li ikada nešto ukrali? -Ne. - Čak ni nešto beznačajno, kao što je olovka ili komadić krede kad ste bili mali? Zadnji put je kod ovoga pitanja počela jecati: - Nisam kradljivica. Nisam kradljivica. - Sada, međutim, nije bilo tako teško. Pretvarala se da razgovara s detektivom Barrottom, a ne s tim osornim, bezličnim strancem. - Nikad, baš nikad u životu nisam ništa ukrala - reče ona usrdno - čak ni olovku ili komadić krede. Ne bih mogla uzeti nešto što pripada drugome. -A što je s bočicom parfema kad ste bili u gimnaziji? -Nisam je ukrala! Kunem se. Zaboravila sam je dati prodavačici. - Kako često pijete? Svaki dan? - Oh, ne. Ponekad popijem vina, ali ne mnogo. Od vina sam pospana. - Opazila je da se detektiv Barrott nasmiješio. - Jeste li uzeli sedamdeset i pet tisuća dolara iz stožera kampanje senatorice Jennings? Kad su je to upitali prilikom zadnjega testa, postala je histerična, ali sada je odgovorila samo: - Ne, nisam. -Ali pet tisuća dolara od te svote sakrili ste u podrum, je li? - Ne, nisam. - Što mislite, kako je onda novac dospio onamo? Ispitivanje se oduljilo. - Jeste li lagali kad ste tvrdili da vam je telefonirao Toby Gorgone? - Ne, nisam. - Sigurni ste da je to bio baš on? - Mislila sam da jest. Ako i nije bio, glas je bio vrlo sličan. Onda su počela nevjerojatna pitanja: - Jeste li znali da je Arthur Stevens osumnjičen za smrt jedne od pacijentica, gospođe Anite Gillespie? Gotovo je izgubila moć samosvladavanja. - Ne, nisam! Ne mogu to vjerovati! - Onda se sjetila kako je u snu po-vikao: -Zatvorite oči, gospodo Gillespie! Zatvorite oči! - Vjerujete da je moguće. Evo, pokazalo se na testu. - Ne - prošaptala je. - Otac nikada ne bi mogao nikoga ozlijediti, samo je pomagao ljudima. Jako mu je teško kad netko od njegovih pacijenata ima boli. - Mislite li da bi ih mogao pokušati izbaviti od boli? - Ne razumijem što time mislite. - Mislim da razumijete. Eleanor, Arthur Stevens je na Božić pokušao zapaliti starački dom. - To nije moguće! Eleanor je problijedila, zaprepaštena onim što je čula. Užasnuto je zurila u ispitivača koji je postavljao posljednje pitanje: - Jeste li ikad imali razloga sumnjati da je Arthur Stevens manijakalni ubojica? *** 306 Cijele noći Arthur je, u razmacima od dva sata, gutao pilule kofeina. Nije smio riskirati da zaspi i poviče u snu. Zato je sjedio zguren u ormaru i zurio u tamu, odviše napet da bi legao. Bio je vrlo nepažljiv. Kad se Patricia Travmore vratila, prislonio je uho na vrata i slušao kako se kreće po kući. Čuo je šum vode dok se tuširala, a onda je otišla u prizemlje i ubrzo je do njega dopro miris kave.
Zatim je počela svirati klavir. Zaključio je da nema opasnosti, izašao, sjeo na odmo-rište stubišta i slušao glazbu. U tom trenutku nanovo su se javili glasovi, govoreći mu: kad se ovo završi mora naći novi starački dom u kojemu će nastaviti svoju misiju. Duboko zamišljen, nije čuo da je glazba prestala, niti se sjetio gdje je, sve dok na stubištu nije začuo korake Patricije Travmore. U žurbi da se što prije vrati u skrovište stao je na labavu dasku i Patricija je shvatila da nešto nije u redu. Kad je otvorila vrata ormara nije se usudio ni disati. Ali naravno, nije joj uopće palo na um da pogleda iza polica. I tako je stražario cijelu noć, pažljivo osluškujući hoće li čuti da se probudila, a kad je napokon otišla iz kuće odahnuo je, no ipak se nije usuđivao izaći iz ormara dulje od nekoliko minuta odjednom. Mogla bi doći kućna pomoćnica i čuti ga. Vukli su se dugi sati, a onda su ga glasovi uputili da iz ormara Patricije Travmore uzme smeđu tuniku i odjene je. Ako reporterka izda Glory, bit će prikladno odjeven da izvrši kaznu. 307
U devet trideset i pet Pat je stigla u zgradu televizije i otišla u kantinu da pojede engleski kolačić i popije kavu. Nije bila pripremljena za napeto ozračje, uzrujanost na svakom koraku i živci su joj svakoga časa mogli popustiti, a znala je da je upravo to čeka tog zadnjega dana snimanja i montaže. U glavi je osjećala tupu bol, a boljelo ju je i cijelo tijelo. Spavala je nemirno i ružno je sanjala. Jednom je zavikala u snu, ali
nije se mogla sjetiti što je rekla. U kolima je uključila vijesti i doznala za smrt Catherine Granev. Ta žena joj nikako nije izlazila iz glave. Sjetila se kako se Catherinino lice raznježilo kad je govorila o sinu i s koliko je ljubavi potapšala staroga irskoga setera. Zacijelo bi izvršila prijetnju da će poslije emisije tužiti senatoricu Jennings i televiziju. No njezina je smrt izbrisala tu prijetnju. Je li doista bila slučajna žrtva uličnoga razbojnika? U policijskom je izvješću stajalo da je šetala s psom. Kako se zvao? Sligo? Nije bilo vjerojatno da bi kriminalac napao ženu s velikim psom. Pat odgurne engleski kolačić. Nije bila gladna. Prije samo tri dana pila je kavu s Catherinom Granev, a sad je ta simpatična, živahna žena mrtva! Kad je ušla u studio, Luther je već čekao. Lice mu je bilo zajapureno, usne beskrvne, a pogledom je stalno šarao unaokolo, vrebajući pogreške. - Rekao sam da maknete to cvijeće! - vikao je. - Ne tiče me se što su ga upravo donijeli! Izgleda mrtvački, Zar ovdje nitto ne može ništa učiniti kako treba? Ta stolica nije dovoljno visoka za senatoricu. Kao da je vražji tronožac za mužnju krave! - Ugledao je Pat. - Vidim da ste se napokon pojavili. Čuli ste za tu Granevevu? Morat ćemo ispraviti scenu u kojoj Abigail govori o sigurnosti zračnoga prometa. Malo previše napada pilota. To bi moglo postati neugodno kad ljudi doznaju da je njegova udovica žrtva zločina. Snimanje počinje za deset minuta! Pat je zurila u Luthera. Catherine Granev je bila dobra i poštena žena, a ovoga je čovjeka zabrinjavalo samo to što je njezina smrt omela snimanje. Bez riječi se okrenula i otišla u garderobu. Senatorica Jennings je sjedila pred zrcalom, a na ramena je stavila ručnik. Šminkerica je uzrujano oblijetala oko nje i pudrala joj nos. Abigail je čvrsto ispreplela prste, ali je prilično srdačno pozdravila reporterku. - Pa, trenutak je kucnuo, Pat. Hoće li i vama biti drago kad se sve ovo završi? - Da, mislim da hoće, senatorice. Šminkerica je uzela sprej za kosu i iskušavala mlaz. - Ne prskajte me time - odbrusi Abigail. - Ne želim biti nalik na lutku Barbie. - Oprostite - reče djevojka nesigurno. - Većina... - Glas joj je zamro. Svjesna da je Abigail motri u zrcalu, Pat je hotimice izbjegavala da im se pogledi sretnu. - Ima nekoliko točaka o kojima bismo trebale raspraviti. - Sada je senatoričin ton bio odsječan i poslovan. I meni je drago što mijenjamo ulomak o sigurnosti zračnoga prometa. Ono što se dogodilo gospođi Granev je, naravno, strašno, ali želim još odlučnije govoriti o potrebi bolje organizacije malih zrakoplovnih luka. Odlučila sam više toga red 310 i o svojoj majci. Nema smisla da izravno ne odgovorimo na sliku u Mirroru, a i na jučerašnji članak. Isto tako treba naglasiti moju ulogu u vanjskim poslovima. Pripremila sam nekoliko pitanja koja ćete mi postaviti. Pat spusti četku i okrene se prema njoj. - Ma je li? *** Četiri sata kasnije, članovi male grupe sjedili su u projekcijskoj dvorani, gdje su, uz sendviče i kavu, gledali snimljeni materijal. Abigail je sjedila u prvomu redu, između Luthera i Philipa, Pat se smjestila nekoliko redova iza njih, s pomoćnikom redatelja, a Toby je stražario, osamljen u zadnjemu redu. Emisija je počinjala kadrom u kojemu Pat, Luther i senatorica sjede u polukrugu. - Dobra večer i dobro došli u prvu emisiju iz sen]eŽene u vladi... - Pat je kritički ocjenjivala svoj nastup. Glas joj je bio još promukliji nego obično, a pomalo ukočeno držanje otkrivalo je napetost. Luther je, naprotiv, bio posve opušten i uvodni je dio emisije u cjelini bio uspješan, Garderoba Abigail i voditeljice skladno se nadopunjavala. Senatorica je dobro izabrala modru svilenu haljinu koja je isticala njezinu ženstvenost, ali bez ikakve prenaglašenosti. Toplo se smiješila, a oči su joj svjetlucale. Laskavi je uvod primila bez najmanjega prenemaganja. Razgovarali su o njezinu položaju starije senatorice iz Virginije. Abigail: - To je posao koji mnogo traži, ali i pruža veliko zadovoljstvo... - Slijedila je montaža snimka Apple Junctiona i fotografija Abigail s majkom, Pat je pozorno gledala i slušala kako se Abigail raznježila; - Moja majka se borila s istim problemima kao i toliko današnjih zaposlenih majki. Kad mi je bilo šest godina, ostala je udovica. Nije me htjela ostavljati 311
samu pa se zaposlila kao kućepaziteljica. Žrtvovala je karijeru upraviteljice hotela da bi mogla biti sa mnom kad se vratim iz škole. Bile smo vrlo bliske. Uvijek se osjećala neugodno zbog debljine. Imala je problema sa žlijezdama. Mislim da to mnogi mogu razumjeti. Kad sam je nagovarala da dođe živjeti s Willardom i sa mnom, nasmijala se i rekla: - Planina nikako neće u Washington. - Bila je duhovita, draga osoba... - Senatorici zadršće glas. Onda je počela objašnjavati kako se prijavila za izbor misss. - Kažu da je važno sudjelovati... Ali ja sam, radi mame, že\]e\a pobijediti... Pat je postala svjesna da je Abigailina toplina sve više osvaja. Čak joj se i prizor u Abigailinoj sobi, kad je svoju majku nazvala debelom tirankom, sada činio nestvarnim. Ali bio je stvaran, pomislila je. Abigail Jennings je vrlo nadarena glumica. Zatim su prikazali inserte s primanja i iz prve kampanje. Pat je upitala Abigail: - Senatorice, bili ste mlada nevjesta, završavali ste koledž i pomagali mužu da vodi kampanju za mjesto u Kongresu. Recite nam kako ste se osjećali. -Abigail je odgovorila: - Divno. Bila sam jako zaljubljena. Uvijek sam maštala o tome da postanem pomoćnica nekome u javnoj službi. Bilo je vrlo uzbudljivo biti tamo, u prvim redovima. Vidite, premda je obitelj Jenning-sovih uvijek imala mjesto u Kongresu, Willard je imao jake suparnike. One noći kad smo čuli da je izabran... Ne mogu to opisati. Svaka pobjeda na izborima oduševljava, ali prva je nezaboravna. Slijedio je insert s Kennedvjevima, s proslave VVillardova rođendana. Abigail je rekla: - Svi smo bili tako mladi... Tri ili četiri para stalno su se sastajala pa bismo sate i sate sjedili i razgovarali. Svi smo bili čvrsto uvjereni da možemo pomoći izmijeniti svijet i život učiniti boljim. Sada tih mladih političara više nema. Još sam samo ja ostala u vladi i često se sjećam planova što su ih stvarali VVillard, Jack i ostali. 312 I moj je otac bio jedan od tih "ostalih", pomisli Pat gledajući ekran. Neke scene su bile doista dirljive. Maggie je u uredu zahvaljivala Abigail što je njezinoj majci pronašla mjesto u domu, a mlada majka je čvrsto zagrlila trogodišnju kćerkicu i pričala kako je njezin bivši muž oteo dijete. — Nitko mi nije htio pomoći. Baš nitko. A onda mi je netko rekao: Nazovi senatoricu Jennings. Ona zna kako srediti stvari. Da, to je istina, pomisli Pat. A onda je, potaknuta Lutherovim pitanjem, Abigail počela raspravljati o pronevjeri fonda kampanje. Neobično mi je drago da se Eleanor Brown prijavila, kako bi do kraja odslužila svoj dug društvu. Samo se nadam da će biti dovoljno poštena da vrati ostatak novca, ili da kaže s lom ga je trošila. Nešto je navelo Pat da se okrene. U polutami projekcijske dvorane, Tobvjeva debela tjelesina oštro se ocrtavala na stolici. Bradu je oslonio na spojene ruke, a prsten s oniksom se presijavao. Šofer je kimao u znak povlađivanja. Brzo je skrenula pogled na ekran, jer nije htjela da im se oči sretnu. Luther je ispitivao Abigail o njezinim nastojanjima da poboljša sigurnost zračnoga prometa. - Stalno su tražili da Willard govori na koledžima, a on je to prihvaćao kad jod je mogao. Govorio je da mladi upravo u koledžu počinju oblikovati zrele poglede na svijet i vladu. Živjeli smo od plaće kongresmena i morali smo biti štedljivi. Danas sam udovica, jer je moj muž iznajmio najjeftiniji zrakoplov što ga je mogao pronaći... Jesu li vam poznati statistički podaci o tome koliko je vojnih pilota kupilo rabljene zrakoplove i pokušalo otvoriti vlastite zrakoplovne linije, i to lančano? Mnogi se više ne bave time. Nisu imali novaca da bi zrakoplove održavali u ispravnu stanju. Muž mi je poginuo prije 313 više od dvadeset i pet godina i od tada se stalno borim da se donese zabrana za te male zrakoplove. A k tome sam uvijek tijesno surađivala s Udruženjem pilota da održim i učvrstim stroga pravila za pilota. Nije bilo spomena o Georgeu Graneyu, ali ponovno je nagovijestila razlog muževljeve pogibije. Ni poslije svih tih godina Abigail ne prestaje svaljivati krivnju za nesreću na pilota, pomisli Pat. Dok je gledala samu sebe na ekranu palo joj je na um da je emisija točno onakva kakvu je i htjela napraviti - uspješan portret Abigail Jennings kao simpatične, svima bliske osobe i odane državne službenice. Ali ta joj spoznaja nije donijela nikakvo zadovoljstvo. Emisija je završavala prizorom u kojemu se Abigail u sumrak vraća kući, dok Pat objašnjava da se senatorica, kao toliko neudatih i neoženjenih osoba, vraća kući sama, pa će večer provesti za stolom, u radu na upravo predloženu zakonu. Ekran se zamračio, svjetla su se u prostoriji upalila i svi su ustali. Pat je motrila Abigailinu reakciju. Senatorica se okrenula Tobvju. On je potvrdno kimnuo pa je Abigail, uz ležerni osmijeh, emisiju proglasila uspješnom.
Zatim je pogledala Pat. - Usprkos svim problemima, vrlo dobro ste obavili posao. Imali ste pravo kad ste htjeli prikazati i rane godine. Žao mi je što sam vam stvorila toliko neprilika. Luthere, što vi mislite? - Mislim da ste cijelo vrijemem bili sjajni. A vi, Pat? Djevojka je porazmislila. Svi su bili zadovoljni, a tehnički je i kraj dobro uspio. Što ju je onda tjeralo da predloži još jednu scenu? Pismo. Htjela je pročitati pismo koje je Abigail napisala Willardu Jenningsu. - Ima jedan problem - rekla je. - Osobitost ove emisije jest da je snimljena s prisnoga motrišta. Više bih voljela da nismo završili u poslovnu tonu. Abigail nestrpljivo podigne pogled, a Toby se namršti. Ozračje u prostoriji odjednom je postalo napeto. Iz zvučnika se začuo glas operatera: - Je l' gotovo? - Ne. Ponovno pusti zadnju scenu! - odbrusi Luther. Soba se zamrači i trenutak kasnije opet su gledali dvije zadnje minute emisije. Svi su pažljivo motrili ekran. Luther se prvi javio: - Mogli bismo to ostaviti kako jest, ali mislim da bi Pat mogla imati pravo. - Baš krasno! - reče Abigail. -1 što ćete učiniti? Za nekoliko sati moram biti u Bijeloj kući, a ne namjeravam doći u zadnji trenutak. Bih lije mogla nagovoriti da pristane? pitala se Pat. Nešto ju je tjeralo da svakako pročita pismo koje je počinjalo s "Dragi Billy" i vidi senatoričinu spontanu reakciju. No Abigail je inzistirala da prije snimanja pregleda svaku pojedinost ploča s tijekom emisije. Pat se trudila da govori ležernim glasom: - Senatorice, vrlo ljubazno ste nam na raspolaganje stavili fascikle s osobnim dopisivanjem. Zadnji put kad ih je Toby donio, pronašla sam pismo koje bi emisiju, i na samom završetku, moglo obogatiti onim osobnim motrištem kakvo djelo vrijeme nastojimo postići. Naravno, možete pročitati pismo ako želite, ali mislim da će sve biti prirodnije ako to ne učinite. Svakako, ako scena ne uspije, upotrijebit ćemo sadašnji završetak. Abigail suzi oči i pogleda Luthera. - Jeste li pročitali pismo? - Jesam i slažem se s Pat. Ali na vama je da odlučite. Okrenula se Philipu i Tobyju: - Vas dvojica ste pomno pregledali sve što je moglo doći u obzir za emisiju? 315 - Sve, senatorice. Slegnula je ramenima. - Kad je tako... Samo da ne pročitate pismo žene koja tvrdi da je bila miss Apple Junctiona godinu dana poslije mene. Svi su se nasmijali. Nekako se promijenila, pomisli Pat. Stekla je više samopouzdanja. - Snimamo za deset minuta - upozori ih Luther. Pat je požurila u garderobu. Puderom je prešla preko kapljica znoja na čelu. Stoje sa mnom? upitala se smeteno. Vrata su se otvorila i ušla je Abigail. Otvorila je torbicu i izvadila pudrijeru. - Pat, emisija je prilično dobra, zar ne? - Da, dobra je. - Jako sam se protivila. Imala sam loš predosjećaj. Doista ste sve uspješno snimili i prikazali me kao prilično simpatičnu osobu. - Nasmiješila se. - Već dugo se nisam tako svidjela samoj sebi. - Drago mi je. - To je ponovno bila žena kojoj se Pat tako divila. Nekoliko minuta kasnije vratile su se u studio. Pat je rukom skrivala pismo koje je trebala pročitati. Luther je počeo govoriti: - Senatorice, zahvaljujemo vam što ste s nama podijelili radno i slobodno vrijeme na tako prisan način: Ono što ste vi postigli može svakome biti inspiracija, a sigurno je primjer kako iz tragedije može proizaći i mnogo dobra. Kad smo planirali emisiju, dali ste nam mnogo osobnih dokumenata. Među njima smo pronašli pismo koje ste napisali suprugu kongresmenu Willardu Jenningsu. Mislim da to pismo sažeto govori o mladoj ženi bkva ste bili i nagoviješta ženu kakva ste postali. Može li vam ga Pat pročitati? Abigail nakrene glavu, s upitnim izrazom lica. 316 Djevojka rastvori pismo. Počela je polako čitati, promuklim glasom. -Dragi Billy... - Nešto ju je stegnulo u grlu, tako da se morala prisiliti da nastavi. Ponovno su joj se usta posve osušila. Podigla je pogled. Abigail je zurila u nju, naglo problijedivši. -... danas poslije podne si izvrsno govorio na raspravi. Tako se ponosim Tobom. Tako Te volim i radujem se što ćemo život provesti zajedno i zajedno raditi. Oh, najdraži, doista ćemo izmijeniti svijet.
Luther je završio riječima: - Ovo pismo napisano je trinaestoga svibnja. Dvadesetoga svibnja kongresmen kongresmen Willard Jennings je poginuo, a vi ste sami nastavili mijenjati svijet. Senatorice Senatorice Abigail Jennings, hvala vam. Njezine oči su blistale. Nježni polusmiješak zaigrao joj je na krajevima usana. Kimnula je i usnama oblikovala riječi: — Hvala vam. - Stop! - poviče redatelj. Luther skoči. - Senatorice, ovo je bilo savršeno. Svatko će... Zastao je u pola rečenice, jer Abigail je skočila i istrgla djevojci pismo iz ruke. - Gdje ste to našli? povikala je. - Sto mi to pokušavate učiniti? - Senatorice, rekao sam vam da ne moramo koristiti tu scenu - bunio se Luther, Pat je zaprepašteno gledala kako se Abigailino lice izobličuje u Ijutitu i bolnu grimasu. Gdje li je već jednom prije vidjela takav izraz, i to, kako se činilo, upravo na tom licu? Zdepasta pojava projuri pokraj nje. Toby je počeo tresti senatoricu gotovo vičući na nju: - Abby, saberite se. To je bio sjajan završetak emisije. Abbv, ništa ne smeta da ljudi doznaju za vaše posljednje pismo mužu! - Moje... posljednje...pismo? posljednje...pismo? -Abigail rukom prekrije lice kao da tim pokretom želi izmijeniti izraz. - Dakako... Žao mi je... VVillard i ja smo cijelo vrijeme običavali jedan drugomu pisati male poruke... Tako mi je drago da ste našli... zadnju... Pat je sjedila nepomično. Dragi Bitty... Dragi Billy... Riječi su uporno odjekivale u njezinoj glavi kao udarci bubnja. Čvrsto stišćući naslone za ruke, podigla je oči i srela se s Tobvjevim razbješnjelim pogledom. Protrnula je od straha i klonula u stolici. Ponovno se okrenuo Abigail pa ju je, uz pomoć Luthera i Phila, izveo iz studija. Reflektori su se gasili, jedan za drugim. - Hej, Pat! - poviče snimatelj. - Sad je zbilja gotovo, zar ne? Napokon je uspjela ustati. - Da, gotovo je - složila se. 318 Kad god se Sam uhvatio ukoštac s problemom, duga šetnja mu je obično pomogla da razbistri glavu i zrelo porazmisli. Zato je i sada odlučio propješačiti nekoliko kilometara od zgrade u kojoj je stanovao do jugoistočnoga dijela grada. Restoran Gangplank se nalazio na Vašingtonskom kanalu, a dok mu se približavao Sam je motrio nemirno poigravanje pjene na vrhovima valova. Cape God. Plaža Nauset. Pat je bila uz njega, ruke su im bile spojene, kosa joj je vijorila na vjetru, a posvuda oko njih onaj veličanstveni osjećaj slobode, kao da postoje samo njih dvoje, nebo, plaža i ocean. Sljedećega ćemo se ljeta vratiti onamo, obećao je samome sebi. Restoran je bio nalik na brod privezan uz dok. Sam se om od dasaka uživajući u pogledu na blago požurio prilazom mreskanje valića, ' » Jack Carlson je već sjedio za stolom uz prozor. Ispijao )eperrier, a u pepeljari pred njim ležalo je nekoliko zgnječenih opušaka. Sam se ispričao što kasni. -Ja sam poranio - odgovori Jack jednostavno. Bio je to elegantan čovjek sijede kose i svijetlih, ispitljivih očiju. Sam i on bili su prijatelji već više od dvadeset godina. Sam naruči gin martini. - Možda će me to smiriti ili stimulirati - objasnio je sa slabim osmijehom. Osjećao je na sebi prodoran prijateljev pogled, - Viđao sam te i bolje raspoložena - pripomene Jack. -Same, što te je navelo da zatražiš dosje Tobyja Gorgonea? - Naprosto predosjećaj - Sam postane napet. - Jesi li pronašao što zanimljivo? - Rekao bih da jesam. - Zdravo, Same! - pridružio im se Frank Crowley čije se inače blijedo lice zarumenilo od hladnoće, a bujna sijeda kosa bila je pomalo raščupana. Upoznao se s Jackom, popravio naočale sa srebrnim okvirom, otvorio aktovku i izvadio debelu omotnicu. - Dobro da sam uopće došao - izjavi on. - Počeo sam pregledavati bilješke sa suđenja i gotovo zaboravio na vrijeme. Kraj stola se stvorio konobar. - Votku martini, vrlo suh - naruči Frank. - Same, ti si moj jedini znanac koji još uvijek pije gin martini.
Ne čekajući odgovor, nastavio je: -Pravosuđe Sjedinjenih Država protiv Eleanor Brown. Zanimljivo je za čitanje, a svodi se na jedno jednostavno pitanje: Koji član "obitelji" službenika senatorice Jennings laže, Eleanor ili Toby? Eleanor se sama branila. To je bila velika pogreška. Počela je govoriti o krađi u dućanu, a tužilac je sve tako napuhao kao da je opljačkala američke zalihe zlata u Fort Knoxu. Ni senatoričino svjedočenje nije baš pomoglo. Previše je pričala da je djevojci pružila još jednu priliku. Obilježio sam najznačajnije stranice, - Pružio je prijepis Carlsonu. I Jack je iz džepa izvadio omotnicu. - Ovdje je izvješće što si ga tražio o Gorgoneu, Same. Sam preleti pogledom preko redaka, podigne obrve, a onda pozorno pročita ono što je pisalo na papiru: Apple Junction: Osumnjičen za kradu automobila. Policijska potjera dovela do pogibije troje ljudi. Optužba nije podignuta. Apple Junction: Osumnjičen u aferi ilegalnoga klađenja. Optužba nije podignuta. New York City! Osumnjičen za podmetanje bombe u automobil, što je dovelo do pogibije lihvara. Optužba nije podignuta. Smatra se da je povezan s mafijom. Možda je iskupio kartaške dugove tako što je izvršavao zadatke za gangstere. Ostale važnije činjenice! Iznimno nadaren za mehaniku. - Savršeno čista prošlost - prokomentira Sam podrugljivo. Uz sendviče s narezanim odreskom komentirali su, uspoređivali i procjenjivali izvješće o Tobvju Gorgoneu, prijepis sa suđenja Eleanor Brown, rezultate istrage o zrakoplovnoj nesreći i vijest o ubojstvu Catherine Granev. Dok su čekali kavu, svaki za sebe, a i svi zajedno, razmotrili su uznemirujuće mogućnosti: Toby je bio vješti mehaničar koji je nekoliko minuta prije polijetanja stavio Jenningsovu prtljagu u zrakoplov koji se zatim srušio pod tajanstvenim okolnostima. Toby je bio kockar koji je možda dugovao ilegalnim kladionicama upravo u vrijeme kad je pokraden fond kampanje. - Čini mi se da senatorica Jennings i taj tip Toby stalno jedno drugom prave usluge - napomene Crowley. Ona mu osigurava alibije, a on za nju vadi kestenje iz vatre. - Ne mogu vjerovati da bi Abigail Jennings namjerno poslala djevojku u zatvor - reče Sam odlučno. -A nikako ne vjerujem ni to da je sudjelovala u ubojstvu muža. Odjednom je postao svjestan da su sva trojica počeli šaptati. Govorili su o ženi koja bi za nekoliko sati mogla biti imenovana potpredsjednicom Sjedinjenih Država. 321 Restoran se počeo prazniti. Gosti, uglavnom dužnosnici iz vlade, žurili su se natrag na posao. Za vrijeme večere vjerojatno se svatko od njih upitao što će se večeras doznati na predsjednikovoj konferenciji za novinare. - Same, sreo sam na desetke tipova kakav je Toby - reče Jack. - Uglavnom su gangsteri, odani velikom gazdi. Poravnavaju mu putove, a istodobno ugrabe ponešto za sebe. Možda senatorica Jennings nije umiješana u Tobvjeve poslove. Ali pogledajmo ovako: recimo da je Toby znao da se VVillard Jennings želi povući iz Kongresa i razvesti se od Abigail. Sam po sebi, Jennings nije vrijedio ni pedeset tisuća dolara. Lisnica je bila u maminim rukama. I tako bi Abigail sišla s političke pozornice, a VVillardov bi je krug prijatelja odbacio pa bi spala na to da bude bivša miss iz neke zabiti. Zato je Toby odlučio da to ne dopusti. - Hoćeš reći da mu je vratila uslugu tako što je lagala o fondu kampanje? - upita Sam. - Ne mora biti - odgovori Frank. - Evo, pročitaj što je izjavila na sudu. Priznala je da su se zaustavili na benzinskoj postaji, otprilike u vrijeme kad je netko nazvao Eleanor. U motoru je nešto počelo kuckati pa je Toby to htio pogledati. Ona prisiže da ga nije ispuštala iz vida. Ali upravo se uputila da održi govor pa je vjerojatno bila udubljena u bilješke. Možda je u jednom trenutku vidjela Tobyja pred automobilom kako prtlja oko motora, ali već u sljedećem je možda otišao do prtljažnika da uzme alat. Koliko je vremena potrebno da netko otrči do telefonske govornice, okrene broj i za nekoliko sekundi preda poruku? Ja bih to svjedočenje oborio u prašinu. Ali čak i ako pretpostavimo da imamo pravo, još ne razumijem zašto je Toby izabrao Eleanor. - Na to je lako odgovoriti - reče Jack. - Znao je da je osuđivana, kao i to da je osjetljiva. Bez savršene žrtve, došlo bi do podrobne istrage krađe iz fonda. Osumnjičili bi ga pa 322 bi istražili njegovu prošlost. Dovoljno je lukav da se izvuče s još jednom opaskom u dosjeu: optužba nije podignuta, ali senatoričina stranica izvršila bi pritisak na nju da ga se riješi. - Ako je istina ono što pretpostavljamo o Tobyju - zaključi Sam - onda mu je smrt Catherine Graney došla kao naručena, štoviše, tako mu pogoduje da ne može biti tek slučajno ubojstvo.
- Ako predsjednik večeras imenuje Abigail Jennings -reče -reče Jack - te ako se pokaže da je njezin šofer ubio Gra-nevevu, zasjedanje Kongresa zbog senatoričina imenovanja pretvorit će se u skandal svjetskih razmjera. Sjedili su za stolom, smrknuto razmišljajući o mogućoj neugodnosti za predsjednika. Sam napokon prekine tišinu: - Jedina je svijetla točka ovo: ako uzmognemo dokazati da je Toby pisao one prijeteće poruke, više se neću morati zabrinjavati za Pat. Frank Crowley kimne Jacku: - A ako vaši ljudi skupe dovoljno dokaza, mogli bismo nagovoriti Tobyja da kaže istinu o pronevjeri fonda. Kažem vam da bi vas rastužilo da ste čuli kako ta jadna Eleanor Brown za vrijeme ispitivanja detektorom laži tvrdi da nikad nije ukrala ni komadić krede. Doima se kao da još nije navršila ni osamnaest godina, a kamoli trideset i četiri, Boravak u zatvoru gotovo ju je ubio. Nakon što je doživjela živčani slom, psihijatar joj je rekao neka lutki oslika lice da bi pokazala kako se osjeća. Još uvijek je nosi sa sobom. Od te biste se proklete lutke naježili. Nalik je na isprebijano dijete. - Lutka! - uzvikne Sam. - Ima lutku ? Nij e valjda/C^«« Ana? Frank zaprepašteno kimne, a Sam naruči još jednu kavu. - Bojim se da smo na pogrešnu tragu - reče on umorno. - Hajde, počnimo iz početka. 323
4O. Toby natoči manhattan u ohlađenu čašu za koktele i postavi je pred Abigail. - Ispijte, senatorice. Potrebno vam je. -Toby, odakle joj ono pismo? Odakle joj?
- Ne znam, senatorice. - Nije moglo biti među spisima koje ste joj dali. Pošto sam ga napisala, nikad ga više nisam vidjela. Koliko ona zna? Toby, kad bi dokazala da sam one noći bila ondje... - Ne može, senatorice. Nitko to ne može. Što god iskopala, nema nikakva dokaza. Hajde, učinila vam je uslugu. To pismo će vam donijeti simpatije gledatelja. Počekajte i vidjet ćete. Napokon ju je počeo smirivati na jedini djelotvoran način: - Imajte povjerenja u mene i više ne brinite. Jesam li vas ikada razočarao? - Malo ju je umirio, no još je uvijek bila živčana, a za nekoliko sati mora se pojaviti u Bijeloj kući. - Slušajte, Abby - nastavio je - dok vam spremam da nešto prezalogajite, hoću da trgnete dvamanhattana. Poslije tOga Se Okupajte u toploj vodi, pa jedan sat odspavajte. Zatim obucite najelegantniju odjeću koju imate. Ovo je najveća noć u vašemu životu. Govorio je ozbiljno. Imala je razloga za uzrujatiGSt mnogo razloga. Čim je djevojka počela čitati pismo, skočio je na noge, ali kad je Pelham rekao: - Tjedan dana kasnije muž vam je poginuo - znao je da će sve biti u redu, Abby je gotovo uprskala stvar. Još jednom ju je spriječio da učini strahovitu pogrešku. Posegnula je za čašom. - Do dna! - rekla je, a na usnama joj je zaigrao slab osmijeh. - Toby, još malo i mi ćemo pobijediti. Potpredsjedništvo! -Tako je, senatorice. - Sjedio je na ukrasnu jastuku, nasuprot sofi. - Ah, Toby! Sto bi bilo sa mnom da nema vas? - Bili biste dužnosnica u Apple Junctionu. - Oh, svakako. - Pokušala se nasmiješiti. Kosa joj je slobodno padala oko lica i činilo se da joj nije više od trideset godina. Bila je tako vitka - upravo kako žena i treba biti. Ne vreća kostiju, nego čvrsta i jedra. - Toby, čini mi se da razmišljate. To bi vam bilo prvi put. Nacerio se, sretan što se počela opuštati. - Vi ste oštroumni, pa vama prepuštam razmišljanje. Brzo je otpijala iz čaše. - Emisija je uspjela? - Stalno vam govorim... Bilo bi besmisleno da ste se i dalje bunili zbog pisma. Napravila vam je uslugu. -Znam... Samo... Manhattan je počeo djelovati. Morao ju je nagovoriti da nešto pojede. - Senatorice, samo se opustite. Donijet ću vam pladanj. - Da... to je dobra ideja. Toby, shvaćate li da ću za nekoliko sati biti imenovana potpredsjednicom Sjedinjenih Država? - Svakako, Abby. - Oboje dobro znamo da je taj položaj uvelike ceremonijalan. Ali, Toby, ako budem dobro obavljala svoj posao, 326 iduće mi godine neće moći odbiti kandidaturu za najviše mjesto. Upravo to namjeravam učiniti. - Znam, senatorice. - Ponovno joj je napunio čašu. -Napravit ću vam omlet, a onda ćete odrijemati. Ovo je vaša noć. Ustao je, jer više nije mogao gledati izraz čistoga častohleplja na njezinu licu. Vidio ga je i onoga dana kad su joj javili da je neće uzeti u obzir za stipendiju za Radcliffe. Prišla mu je dok je kosio travu, pokazala pismo, a onda sjela na stepenice trijema, obuhvatila koljena rukama i spustila glavu na njih. Bilo joj je osamnaest godina. - Toby, tako želim otići onamo! Ne mogu trunuti u ovomu smrdljivu gradu. Ne mogu... A tada joj je predložio da zaludi onoga tupana )eremyja Saundersa. Mnogo puta joj je pomogao - pomogao joj je da pronađe sudbinu. A sada je netko ponovno pokušavao razoriti sve što je postigla. Otišao je U kuhinju. Dok je pripremao večeru pokusavao je zamisliti kako će biti uzbudljivo kad Abigail bude samo jedan korale od mjesta predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Zazvonio je telefon. - Je li senatorica dobro? - upita Phil. - Odlično. Pripremam joj večeru. - Imam obavijest koju ste tražili. Pogodite tko je vlasnik kuće u kojoj stanuje Pat Travmore. Toby je čekao. - Pat Traymore, eto tko! Od njezine četvrte godine
odvjetnici su upravljali kućom u njezino ime, Toby tiho zazviždi. Te oči, ta kosa, ono što je nejasno osjetio u njoj... Kako se već prije nije dosjetio? Zbog svoje gluposti mogao je sve upropastiti. -Jeste li me čuli? Rekao sam... - javi se Phil mrzovoljno. - Čuo sam. Zadržite to za sebe. Ono što senatorica ne zna, ne može je ni uzrujati. Malo kasnije popeo se u svoj stan iznad garaža. Na njegovo navaljivanje Abigail je pristala pogledati emisiju dok se bude odmarala u svojoj sobi. U osam sati Toby će dovesti kola pred ulazna vrata pa će se zajedno odvesti u Bijelu kuću. Počekao je, a nekoliko minuta poslije početka emisije iskrao se iz stana. Njegov automobil, Toyota crne boje, već je čekao na prilaznoj stazi. Gurao ga je sve do ceste jer nije želio da Abby zna da je izašao. Imao je na raspolaganju manje od sat i pol da se odveze do kuće Pat Traymore i natrag. No bilo je to sasvim dovoljno za ono što je naumio. 328 41. Pat je vozila Avenijom Massachussetts, ulicom Q. i preko Buffalova mosta stigla u Georgetown. U glavi je osjećala tupu, upornu bol. Vozila je mehanički, tek nesvjesno pazeći na prometne znakove. Iz Trideset prve ulice skrenula je za ugao i ubrzo se zaustavila na prilaznoj stazi kuće. Šibana vjetrom, popela se stubištem i počela kopati po torbici, tražeći ključ. Brava je škljocnula, Pat je gurnula vrata i ušla u polutamu i tišinu predvorja. Automatskim je pokretom zatvorila vrata i naslonila se na njih. Kaput na ramenima postao joj je težak pa ga je pokretom ramena odbacila, a onda ga odgurnula. Podigla je glavu i pogledala stubu na zavoju stubišta. Tamo je sjedilo dijete duge, crvenkastosmeđe kose, bradu je naslonilo na ruke i znatiželjno motrilo. Nisam zaspala, pomislila je. Začula sam zvon pa sam htjela vidjeti tko je došao. Tata je otvorio vrata i netko je šmugnuo kraj njega. Bio je ljut. Potrčala sam natrag u krevet. Kad sam začula prvi pucanj, nisam odmah sišla. Ostala sam u krevetu i vičući dozivala tatu. No nije došao, a ja sam začula još jedan prasak i potrčala niz stepenice u dnevnu sobu. A onda... Postala je svjesna da dršće i da je obuzima vrtoglavica. Otišla je u biblioteku, natočila brandy i brzo ga ispila, Zašto je ono pismo tako zaprepastilo senatoricu? Uspaničila se, razhiesnilaMinlafila... Zašto? Bilo je to besmisleno. A zašto sam seja tako uzrujala dok sam ga čitala? Zašto me je pismo uznemiravalo svaki put kad sam ga uzela u ruke? Toby me je gledao pogledom punim mržnje. A kako je samo vikao na senatoricu! Nije je pokušavao umiriti, nego na nešto upozoriti! Ali na što? Sklupčala se u kutu sofe i rukama obuhvatila koljena. Običavala sam tu upravo tako sjediti kad je tata radio za stolom: Možeš ostati, Kerry, ako obećaš da ćeš biti mirna. Zašto se baš sada tako živo sjetila njega? Gotovo ga je mogla vidjeti, ali ne onakva kao na filmovima, nego kakav je bio u ovoj sobi kad bi se zavalio u stolicu i prstima bubnjao po stolu, usredotočivši se na posao. Novine su još ležale na stolu, otvorene na stranicama s onim člankom. Nešto ju je natjeralo da priđe i još ga jednom vrlo pozorno pročita. Pogled joj se stalno vraćao na fotografiju njezina oca i Abigail Jennings na plaži. Među njima je nedvojbeno bilo nečega prisnoga. Je li to bilo tek udvaranje u ljetno poslijepodne ili nešto više? Što bi se dogodilo da je majka podigla oči s knjige i uhvatila taj njihov pogled? Odakle ta zebnja? Prošle je noći vrlo loše spavala. Vruća kupelj i kratak odmor će me smiriti, pomislila je. Polako se popela u svoju sobu. Ponovno ju je obuzeo jezivi osjećaj da je netko motri. Isto je osjetila i sinoć, prije nego što je zaspala, ali i sada je odagnala taj osjećaj. Upravo kad je ušla u sobu zazvonio je telefon. Javila se Lila. - Pat, jeste li dobro? Zabrinuta sam za vas. Ne bih vas htjela plašiti, ali morat ću to učiniti. Osjećam opasnost posvuda oko vas. Hoćete li, molim vas, doći i neko vrijeme ostati kod mene? 330 - Lila, mislim da to osjećate jer sam doista blizu toga da se sjetim svih događaja one noći. Danas, na samom završetku snimanja, dogodilo se nešto što je probudilo ta sjećanja. Ali ne brinite, što god to bilo, moći ću podnijeti.
- Pat, slušajte me. U ovom trenutku ne biste smjeli biti u kući. - Samo tako mogu sve povezati u smisleni mozaik. Uznemirena je zbog provala, pomisli Pat dok je ležala u kadi. Boji se da neću moći podnijeti istinu. Kad je izlazila iz kupaonice, spotakla se o ogrtač od pliša. Sjela je za toaletni stolić, izvadila iz kose ukosnice i počela se češljati. Ovaj tjedan ju je uglavnom nosila smotanu u punđu. Znala je da se Samu najviše sviđa kad kosu slobodno spusti na ramena. Noćas će je spustiti. Uvukla se u krevet i uključila radio da tiho svira. Nije htjela zaspati, ali ubrzo je zadrijemala. Kad je začula Elea-norino ime, trgla se iz sna. Sat pokraj kreveta pokazivao je šest i petnaest. Za petnaest minuta počet će emisija. -... Kao razlog je navela da više ne može podnijeti strah od prepoznavanja. Nakon što se prijavila, gospođica Brown je pritvorena. Još uporno tvrdi da nije kriva za krađu za koju je osuđena. Predstavnik policije rekao je da je gospođica Brown devet proteklih godina otkad je prekršila uvjetno puštanje, živjela sa samozvanim bolničarom, Arthurom Stevensom, Stevens je osumnjičen za niz smrti u staračkomu domu i za njim je izdana tjeralica. Budući da je vjerski fanatik, novine su ga nazvale Anđeo iz staračkoga doma! Mo iz stera%fl lom! Kad ju je neznanac prvi puta nazvao rekao je da je Meo mHosrfa, izkavljmja i omu. Pat skoči i zgrabi telefonsku slušalicu, Žurno je okrenula Samov broj i slušala kako telefon na drugom kraju zvoni deset, dvanaest, četrnaest puta prije nego što je napokon spustila slušalicu. Da joj je barem odmah sinulo značenje Eleano-rinih riječi kad je pričala o Arthuru Stevensu! Preklinjao je Eleanor da se ne prijavi. Možda je pokušao zaustaviti snimanje emisije da bi spasio svoju štićenicu. Je li Eleanor znala za prijetnje? Ne, sigurna sam da nije, zaključi Pat. Prije nego što kaže policiji, trebala bi o tome obavijestiti njezina advokata. Bilo je šest dvadeset i pet. Ustala je iz kreveta, prite-gnula pojas kućnoga ogrtača i natakla papuče. Dok je jurila niz stube, upitala se gdje je sada Arthur Stevens. Zna li da je Eleanor uhićena? Hoće li gledati emisiju i okriviti Pat kad ugleda Eleanorinu sliku? Hoće li je kriviti što Eleanor nije održala obećanje da će pričekati prije odlaska na policiju? U spavaćoj je sobi upalila sve žarulje, a prije nego što je uključila televizor, upalila je i svjećice na božičnom drvcu. Čak i sada, soba je djelovala neobično turobno. Smjestila se na kauč i gledala odjavu vijesti. Bilo joj je drago što će sama gledati emisiju. Znala je da u studiju na nju utječu reakcije nazočnih. No postala je svjesna da se boji ponovnoga gledanja, a to nije bila samo uobičajena trema prije početka nove serije. Kamin je pucketao i zašištao. Trgla se od toga zvuka. Naprosto je smiješno kako to mjesto djeluje na mene, pomislila je. Emisija je počela. Pat je kritički procjenjivala troje ljudi koji su sjedili u polukrugu - senatoricu, Luthera i sebe, Pozadina je bila dobra. Luther je imao pravo kad je rekao da treba promijeniti cvijeće. Abigail nije pokazivala napetost koja je bila tako očita kad kamere nisu bile uključene. Prizori iz Apple Junctiona bili su uspješno izabrani, a Abigailina sjećanja na rane godine imala su dobrodošli prizvuk osob-nostUw to tek M, pomisli Pat. Slijedili su filmovi na kojima su Abigail i Willard Jenn-ings priređivali proslavu rođendana i zabave na imanju, za vrijeme njegovih kampanja. Dok su se prikazivali inserti, Abigail se raznježila pričajući o mužu. - Willard i ja... Moj muž i ja... - Čudno, ni jedan jedini put nije ga nazvala.Billy. Sa sve većom nelagodnošću Pat je razmišljala kako joj se Abigail, snimljena u mladosti, čini čudno poznatom. Filmovi su budili nova sjećanja, premda ih je već toliko puta gledala. Zašto se to upravo sada događalo? Emisiju su prekinule reklame. Odmah iza njih doći će dio o Eleanor Brown i pronevjeri fonda. *** Arthur je čuo da je Patricia Travmore pošla niz stepenice. Koračao je oprezno, na prstima, sve dok iz prizemlja nije začuo prigušeni govor televizijskoga spikera. Bojao se da bi joj mogli doći prijatelji da zajedno gledaju emisiju. Ali bila je sama. Prvi put za svih ovih godina osjećao je da je odjeven u mantiju koju mu je sam Bog namijenio. Vlažnim dlanovima prešao je preko fina pamuka koji mu je padao niz tijelo, Ta
je žena čak oskvrnula svete halje! S kojim pravom nosi odjeću Vratio se u skrovište, stavio slušalice, uključio televizor i izoštrio sliku. Priključio se na kabel antene pa je ekran bio posve čist. Kleknuo je kao pred oltarom, ruku sklopljenih kao na molitvu i gledao početak emisije. *** I Lila je sjedila pred televizorom, a kraj nje je bio pladanj s večerom. Bilo joj je teško čak se i pretvarati da jede. Osjećaj da je Pat u opasnosti samo se pojačao kad je na ekranu ugledala djevojčinu sliku. Kasandrino upozorenje!, pomislila je s gorčinom. Pat me neće poslušati. Ali naprosto mom izaći iz te kuće ili će umrijeti još strasnijom smrću nego njezini roditelji! Više nema mnogo vremena! Lila je samo jednom srela Sama Kingsleva, ali joj se odmah svidio. Osjetila je da on mnogo znači djevojci. Bi li koristilo da pokuša porazgovarati s kongresmenom Kingslevem i podijeliti s njim svoju zebnju? Bi li ga ikako mogla uvjeriti da nagovori Pat na odlazak dok ne nestane ta mračna aura koja je obavijala kuću? Odgurnula je pladanj, ustala i dohvatila telefonski imenik. Smjesta će ga nazvati! *** Sam je iz restorana otišao ravno u ured. Imao je dogovoreno nekoliko sastanaka, ali nije se mogao usredotočiti ni na jedan od njih. Misli su mu se stalno vraćale na razgovor za ručkom. Oko Tobvja Gorgonea izgradili su čvrst slučaj koji se temeljio na posrednim dokazima, ali Sam je dugo bio tužilac pa je znao da se posredni dokazi, pa makar i jaki, mogu srušiti kao kuća od karata. A i KrpenaAna je obarala dokaze protiv Tobvja. Ako šofer nije bio kriv za zrakoplovnu nesreću i pronevjeru fonda, te ako je Catherine Granev bila slučajna žrtva pljačkaškoga napada, onda je Abigail Jennings doista bila onakva kakvom se htjela prikazati - besprijekorna, ugledna kandidatkinja za položaj koji će joj, po mišljenju 334 i pripasti. Ali što je Sam više razmišljao o Tobvju, postajao je sve nemirniji. U šest i dvadeset napokon je našao slobodna vremena i nazvao Pat. Telefon je bio zauzet. Brzo je zaključao stol, jer htio se kući vratiti na vrijeme da vidi emisiju. Upravo kad se požurio iz ureda, zaustavila ga je zvonjava telefona. Nešto ga je navelo da odgovori. Javio se Jack Carlson. - Same, jesi li sam? -Da. - Pojavili su se novi tragovi u slučaju ubojstva Cathe-rine Granev. Njezin sin pronašao je koncept pisma koje je napisala senatorici Jennings, a senatorica ga je vjerojatno jučer dobila. Prilično zanimljivo. Gospoda Granev je namjeravala osporiti senatoričinu priču o njezinu idealnu braku, a k tome je i tužiti za klevetu ako u emisiji ne povuče tvrdnje o pilotovoj pogrešci. Sam je zazviždao. - Hoćeš reći da je Abigail jučer mogla primiti pismo? - Točno. Ali to još nije ni polovica. Susjedi gospođe Graney prošle su noći priredili zabavu. Imamo popis gostiju i sve smo ih ispitali. Dvoje mladih su zakasnili i došli oko jedanaest i petnaest, a prije toga su dugo tražili ulicu. Upitali su za smjer nekoga tipa koji je, dva bloka dalje, upravo ulazio u kola. Odgovorio im je brzo i osorno. Auto je marke Toyota, crne boje, s registarskom tablicom Virginije. Opisali su osobu koja je nalik na Gorgonea. Djevojka se čak sjetila da je nosio veliki prsten s tamnim kamenom. Privest ćemo Tobyja i ispitati ga. Misliš li da bi trebao nazvati Bijelu kuću? Tobyja su možda vidjeli blizu mjesta gdje je ubijena Catherine Graney! Ako ju je on ubio, sve ostalo za što su ga sumnjičili postalo bi vjerojatno, štoviše, logično! -Abigail mora odmah doznati za ovo - reče Sam. Smjesta ću otići k njoj. Moramo joj pružiti priliku da se povuče iz utrke za potpredsjedništvo. Ako odbije, sam ću nazvati predsjednika. Ako i nije imala pojma o Tobvjevim nedjelima, mora prihvatiti moralnu odgovornost. - Mislim da se ta dama nikad nije brinula za moralnu odgovornost. Da je J. Edgar živ, ne bi ni došla tako blizu potpredsjedništva. Vidio si članak u Tribuneu otprije nekoliko dana u kojemu piše da je bila prisna prijateljica kon-gresmena Adamsa i njegove supruge? - Da, vidio sam. - Kao što su naveli, uvijek se nagađalo da je druga žena bila neposredni uzrok svađe koja je tragično završila. Bio sam novajlija u FBI-u kad je to puklo, ali kad sam pročitao članak nešto me je počelo kopkati i navelo me da izvučem dosje o Adamsu. U njemu sam našao podatak o brucošici Abigail Jennings, supruzi kongresmena. Sve je upućivalo na to da je baš ona ta druga žena.
*** Koliko god se pokušala opustiti, Abigail se nije mogla odmoriti. Spoznaja da će za nekoliko sati biti proglašena potpredsjednicom Sjedinjenih Država bacala ju je u zanos. Madame potpredsjednica! Vlastiti avion AirForce Two i palača na zemljištu koje je pripadalo nekadašnjemu Mornaričkom opservatoriju. Predsjedavat će Senatu, a diljem svijeta bit će predstavnica predsjednika Sjedinjenih Država. A za dvije godine - kandidatura za predsjednički položaj. Pobijedit ću, obećala je samoj sebi. Golda Meir! Indira Gandhi! Margaret Thatcher! Abigail Jennings! Senat je bio važna stuba u njezinu usponu, One noći kad su je izabrali, Luther je rekao; - Pa, Abigail, postali ste članica najekskluzivnijega kluba na svijetu, A sada je pred njom još jedna beskrajno važna stuba. Neće više biti samo jedan od sto senatora, nego druga po važnosti dužnosnica u zemlji. Odlučila je odjenuti trodijelni komplet: svilenu bluzu, suknju i pleteni kaputić, ružičastih i sivih preljeva koji će dobro ispasti na televizijskomu ekranu. Potpredsjednica Abigail Jennings! Bilo je šest i petnaest. Ustala je sa sofe, prišla toaletnomu stoliću i počešljala se. Spretnim potezima blago je namazala oči i usne. Obrazi su joj gorjeli od uzbuđenja pa ih nije ni trebala mazati. Mogla bi se odmah odjenuti, a zatim gledati emisiju i vježbati pozdravni govor dok ne dođe vrijeme da ode u Bijelu kuću. Obukla je kostim i na kaputić pričvrstila zlatni broš s dijamantom. Televizor u biblioteci imao je najveći ekran pa će zato tamo gledati svoju emisiju. - Ne isključujte televizore, jer slijede Žene u vladi. Već je vidjela gotovo cijelu emisiju, osim nekoliko zadnjih minuta. Ponovno gledanje ulit će joj samopouzdanje. Pod svježim nanosima snijega koji su prikrivali oro-nulost i sumornost, Apple Junction je bio sličan ljupkom, provincijskom gradiću. Zamišljeno je gledala kuću Saunder-sovih i prisjećala se kako joj je gospođa Saunders zapovjedila da se vrati i pođe stazom do ulaza za poslugu. Natjerala je tu bezvrijednu vješticu da plati za svoju pogrešku! A što bi sada bilo s njom da se Toby nije dosjetio kako da nabavi novac za Radcliffe? Saundersovi su midugovali taj novac, rekla je sama sebi. Za dvanaest godina poniženja u toj kući. Gledala je inserte s primanja u povodu vjenčanja, prve kampanje, Willardov sprovod. Sjetila se slavodobitnoga 337 osjećaja kad se u autu koji ih je vozio na sprovod Jack Ke-nnedy ponudio nagovoriti guvernera da joj omogući završiti Willardov mandat. Trgnula ju je uporna zvonjava na vratima. Nitko nije nikada dolazio nenajavljen. Koji bi novinar bio toliko drzak da tako zvoni? Najprije nije htjela odgovoriti, ali zvono ju je uznemiravalo, jer zvonilo je bez ikakva prekida. Požurila se k vratima. - Tko je? - Sam. Otvorila je. Sam je ušao smrknuta lica, no ona ga je jedva pogledala. - Same, zašto ne gledašZene u vladi? Dođi! - Zgrabila ga je za ruku i potrčala s njim u biblioteku. Luther joj je, na ekranu, postavio pitanje o njezinim naporima da poboljša sigurnost zračnoga prometa. - Abigail, moramo porazgovarati. - Same, zaboga! Nećeš li mi dopustiti da se vidim na televiziji? - Ovo ne može čekati. - Nadglasavajući televizor, ispričao joj je zašto je došao i ugleda kako u njezinim očima raste nevjerica. - Pokušavaš mi reći da je možda Toby ubio tu Grane-yevu? Lud si. - Jesam li? - Otišao je na ljubavni sastanak, Ona konobarica će to potvrditi, i - Dvoje ljudi ga je točno opisalo. Motiv je pismo koje ti je napisala Catherine Granev. - Kakvo pismo?
Zurili su jedno u drugo, a onda je problijedila. - On ti donosi poštu, je li, Abigail? -Da. -1 jučer ju je donio? -Da. - Što ti je dao? V - Uobičajeno smeće. Čekaj malo! Ne možeš ga tek tako optuživati. Ponovit ćeš to pred njim! - Onda ga smjesta pozovi. Ionako će ga privesti da ga ispitaju. Sam ju je gledao dok je okretala brojčanik telefona. Hladno je motrio prekrasni kostim. Obukla se za proglašenje potpredsjednice, pomislio je. Podigla je slušalicu i slušala kako na drugom kraju zvoni telefon. -Vjerojatno ne želi odgovoriti. Sigurno ne očekuje da ga/« nazovem. - Glas joj je zamro, a onda je ponovno progovorila hladno i odlučno. - Same, valjda ni sam ne vjeruješ u ono što govoriš. Pat Travmore te nagovorila na to. Od samoga mi početka nastoji podvaliti. - Pat nema nikakve veze s činjenicom da su Tobvja Gor-gonea vidjeli blizu kuće Catherine Granev. Na ekranu je Abigail objašnjavala svoju vodeću ulogu u donošenju propisa o sigurnosti zračnoga prometa. Danas sam udovica jer je moj muž iznajmio najjeftiniji zrakoplov što ga je mogao pronaći. Sam pokaže televizor. - Ta bi tvrdnja dostajala da Catherine Graney sutra ode u redakciju novina, a Toby je to znao. Abigail, ako je predsjednik sazvao večerašnju konferenciju za novinare da te imenuje potpredsjednicom, moraš ga zamoliti da odgodi proglašenje doK se to ne rašOisti, - Jesi li sišao s uma? Briga me što je Toby bio dva bloka od mjesta ubojstva! Sto to dokazuje? Možda u Richmondu /iiflirrm/"M ilt nrn 10 notm nn7irnn nn not4iin nn Vjerojatno sada ne želi odgovarati na telefonske pozive. Da ti se barem nisam potrudila otvoriti vrata. Samu je nešto govorilo da mora požuriti. Jučer mu je Pat rekla da se Toby počeo neprijateljski ponašati prema njoj, a prije samo nekoliko minuta Abigail je rekla da joj Pat nastoji podvaliti. Je li to bilo i Tobvjevo mišljenje? Sam je zgrabi za ramena. - Ima li kakva razloga da Toby povjeruje da je Pat prijetnja za tebe? - Same, prestani! Pusti me! Uzrujao se kao i ja zbog publiciteta što ga je izazvala., ali čak i to je dobro prošlo. Zapravo, on smatra da mi je, na kraju krajeva, napravila uslugu. - Jesi li sigurna? - Same, do prošloga tjedna Toby nije nikada vidio Pat Traymore. Ne razmišljaš razumno. Do prošloga je tjedna nikada nije vidio? To nije bila istina. Toby je dobro poznavao Pat još dok je bila djevojčica. Je li je prepoznao? Abigail je imala ljubavnu vezu s Patinim ocem. Je li djevojka to do sada već doznala? Oprosti, Pat, pomislio je, ali moram joj reći. - Abigail, Pat Traymore je kći Deana Adamsa, Kerry. - Pat Traymore... je Kerry? - Oči su joj se raširile od zaprepaštenja. Onda se istrgla iz njegovih ruku. - Ne znaš što govoriš! Kerrry Adams je mrtva! - Kažem ti da je Pat Traymore Kerry Adams. Rekli su mi da si imala vezu s njezinim ocem te da si možda uzrok posljednje svađe njezinih roditelja. Pat se počela prisjećati nekih pojedinosti one noći. Bi li Toby pokušao zaštititi tebe ili sebe od onoga sto bi Pat mogla otkriti? - Ne - reče Abigail odlučno. - Nije me briga ako se i sjeti da me je vidjela. Ono što se dogodilo nije moja krivnja. - A Toby? Što je s njim? Je li i on bio tamo? - Nije ga vidjela. Kad se vratio po moju torbicu, rekao mi je da je mala u nesvijesti. Odjednom je oboje shvatilo značenje onoga što je upravo izgovorila. Sam potrči prema vratima, a Abigail je teturala za njim. *** Arthur je gledao insert u kojemu su Glory, s lisicama na rukama, vodili iz sudnice nakon što je proglašena krivom. Prikazali su i krupni plan. Lice joj je bilo smeteno i bezizražajno, ali zjenice su joj bile jako proširene. Činilo se da ne razumije što se oko nje događa, a oči su joj bile tako pune boli da su se i Arthurove ovlažile. Zabio je lice među dlanove dok je Pelham govorio o Glorvnu živčanom slomu, o
dopuštenju da se ambulantno liječi kod psihijatra i o njezinu nestanku prije devet godina. A onda je, odbijajući povjerovati vlastitim ušima, slušao kako Pelham govori: - Eleanor Brown se prijavila policiji, a kao razlog je navela sve veći strah da je netko ne prepozna. Sada je u pritvoru i vratit će je u federalni zatvor da do kraja odsluži kaznu. Gloij se frijavik! PreMk je obećanje bje M je Ma! Ne! Natjerali su je da prekrši obećanje - i to ovom emisijom koja bi sigurno otkrila tko je ona. Znao je da je nikad više neće vidjeti. Počeli su žagoriti glasovi, ljutiti i osvetnički. Stisnuo je šake i pozorno ih slušao. Kad su zamuknuli, bijesnim je pokretom skinuo slušalice. Ne potrudivši se da police gurne na mjesto kako bi sakrio svoje skrovište, požurio je do stepenica i sišao. 341 Pat je nepomično sjedila i kritički gledala emisiju. Upravo je na ekranu počela čitati pismo: - Dragi Billy... - Billy - prošaptala je. - Billy. Napeto je motrila zaprepašteno lice Abigail Jennings, koja je nesvjesno stisnula ruke prije nego što je, uz željezno samosvladavanje, uspjela navući blagi, raznježeni izraz dok je slušala kako voditeljica čita. I prije je vidjela taj tjeskobni izraz na Abigailinu licu. - Dragi Billy. Dragi Billy. - Ne smiješ mamu zvati Renee. -Ali tata te zove Renee. Kako je samo Abigail skočila prema njoj čim su kamere prestale snimati! -Gdje ste to našli? Što mi to pokušavate učiniti? Toby je uzviknuo: - U redu je, Abby. Ništa ne smeta da ljudi čuju vaše posljednje pismo mužu. Mužu! Eto, to joj je pokušavao reći. Fotografija Abigail i njezina oca na plaži, kad su im se ruke dodirivale... Abigail je one noći pozvonila na vratima i šmugnula kraj njezina oca, a na licu joj je bila grimasa boli i ljutnje. - Nc smiješ m inii Rcnćc, a ni Dean Wilson Adams, Njem m - a ne Willarda Jenningsa - zvali su Billy! Pismo! Našla ga je na podu biblioteke onoga dana kad je pred Tobyjem skrivala očeve privatne spise. Pismo je sigurno ispalo iz njepva, a ne Abigailina fascikla! Abigail je one noći bila ovd e, Ona i Dean Adams -Bi 'V Adams - bili su ljubavnici, Je li ona izazvala posljednju 4 1 Djevojčica se sklupčala u krevetu i pokrila uši rukama da ne čuje ljutite glasove. Pucanj. - Tata! Tata! Još jedan pucanj. Onda sam potrčala niz stepenice. Spotakla sam se o majčino mrtvo tijelo. Još je netko bio tamo! Abigail? O, Gospode, je li možda Abigail Jennings bila tamo kad sam utrčala u sobu? Vrata na terasu su se otvorila. Telefon zazvoni a istoga trenutka ugasi se svjetlo u prostoriji. Pat skoči i munjevito se okrene. Prema njoj je pojurila sablasna prilika obasjana titravim svjetlom svjećica na božičnu drvcu, visoka mršava prilika redovnika s licem koje kao da nije imalo crta i srebrnom kosom koja mu je padala na zažarene, svijetloplave oči. Toby je vozio kroz Georgetovvn, pazeći da ne prekorači ograničenje brzine. Večeras ga prometnik nikako ne smije zapisati! Počekao je da počne emisija i tek onda je otišao. Znao je da će Abby sljedećih pola sata biti kao prikovana za televizor. Ako ga poslije emisije i nazove, uvijek može reći da je vani popravljao kola. Od samoga je početka osjetio da mu je Pat Traymore nekako neugodno poznata. Prije mnogo godina nije se baš rastužio kad je pročitao da je Kerry Adams "podlegla ozljedama". Istina, dijete od tri ili četiri godine nije ni moglo uvjerljivo svjedočiti na sudu, ali čak i tako, nisu mu bile potrebne neugodnosti te vrste. Abby je imala pravo. Pat Travmore ih je od samoga početka nastojala prikliještiti. Ali neće se izvući! Vozio je Ulicom M u Georgetownu, skrenuo u Trideset
prvu, odvezao se do Ulice N, a onda skrenuo desno. Znao je gdje će parkirati kola. I prije je ondje parkirao. Desna strana imanja pružala se preko pola bloka. Ostavio je automobil iza drugoga ugla, vratio se pješice i ne osvrćući se na zaključana ulazna vrata, lako se popeo preko ograde. Tiho se stopio sa sjenama iza terase. Sjećanja na onu drugu noć u ovoj kući navirala su sama od sebe - odvukao je Abby pritisnuvši joj ruku na usta da ne bi vikala, položio je na zadnje sjedalo automobila, ali kad je začuo kako užasnuto mrmlja: Torbica mi je ostala tamo -požurio se natrag. Najprije se prikradao pod zaštitom stabala, a onda uza zid kuće, sve dok nije prešao terasu i stao samo nekoliko centimetara od vrata. Ispružio je vrat i oprezno provirio unutra. Krv mu se sledila u žilama. Pat Travmore je ležala na kauču vezanih ruku i nogu. Usta su joj bila začepljena. Kraj nje je, leđima okrenut vratima, klečao svećenik ili redovnik i palio svijeće u srebrnom svijećnjaku. Sto je, dovraga, naumio? Čovjek se okrene pa ga je Toby mogao bolje promotriti. Nije bio pravi svećenik, a na sebi nije imao mantiju nego nekakav ogrtač. Izraz njegova lica podsjetio je Tobvja na susjeda koji je prije nekoliko godina poludio. Tip je vikao na Pat Traymore, Toby je jedva mogao ražabrati riječi. - Nisi poslušala moja upozorenja! Dao sam ti mogućnost izbora! Upozorenja! Smatrali su da je Pat izmislila priču o prijetećim telefonskim pozivima i provalama. Ali ako nije... Toby je gledao kako čovjek nosi svijećnjak do božičnoga drvca i postavlja ga pod najnižu granu, Namjeravao je zapaliti kuću! Pat Traymore će ostati bespomoćna u prostoriji. Sada se samo trebao vratiti u auto i odvesti se kući. Toby se stisne uza zid. Čovjek je krenuo prema vratima što vode na terasu. A što ako napadača pronađu ovdje? Svi su znali da joj netko prijeti. Ako kuća izgori, a pronađu leševe reporterke i tipa koji joj je prijetio, sve će biti svršeno. Neće više biti istrage, ni mogućnosti da netko spomene kako je u susjedstvu vidio parkiran nepoznati automobil. Toby je osluhnuo hoće li čuti škljocanje brave. Neznanac u ogrtaču gurne vrata na terasu, a onda se okrene i pogleda u sobu. Toby mu se tiho približi i stane iza njega. *** Kad je emisija završila i na ekranu su se pojavila imena suradnika, Lila ponovno nazove Samov broj. Ali nije bilo koristi. Nitko se nije javljao. Ponovno je pokušala telefonirati Pat. Nakon što je telefon na drugom kraju šest puta zazvonio, spustila je slušalicu i prišla prozoru. Djevojčina kola još su stajala na prilaznoj stazi. Lila je bila sigurna da je Pat kod kuće. Dok je gledala, činilo joj se da je mračna aura koja je okruživala kuću obrubljena crvenkastim svje-tlucanjem. Da nazove policiju? A što ako je djevojka naprosto blizu toga da se sjeti svih pojedinosti tragedije te ako je opasnost koju je Lila osjećala emocionalna, a ne tjelesna? Djevojka je očajnički nastojala otkriti zašto ju je jedan od roditelja tako jako ozlijedio. A što ako je istina još strasnija nego što je pretpostavljala? V Sto bi policija mogla učiniti ako Pat naprosto ne bude htjela otvoriti? Nikako ne bi provalili samo zato što im je Lila ispričala o svojoj slutnji. Dobro je znala da se policajci prijezirno odnose prema parapsihologiji. Bespomoćno je stajala kraj prozora, zureći u uskovitlane tamne oblake koji su se nadnijeli nad kuću preko puta. Vrata na terasu. One noći su se otvorila. Podigla je pogled, ugledala ga, pritrčala mu i zagrlila mu noge. Toby, njezin prijatelj koji ju je uvijek nosio na leđima. A onda ju je podignuo i bacio... Toby... to je učinio Toby! I sada je bio ovdje - stajao je iza Arthura Stevensa... Arthur osjeti Tobvjevu nazočnost i munjevito se okrene. Tobvjev udarac pogodi ga ravno u vrat, tako da je nat-raške poletio preko sobe. Šištavo je uzviknuo, kao da se guši i srušio se kraj kamina. Oči su mu se zatvorile, a glava nagnula na stranu. Toby uđe u sobu. Pat se zgrozila, kad je ugledala njegove debele noge u tamnim hlačama, golemu tjelesinu, snažne ruke i tamni četverokut oniksa na prstenu. Nagnuo se nad nju. - Već znaš, zar ne, Kerry? Čim sam se sjetio tko si, bio sam siguran da ćeš i ti dokučiti. Žao mi je da se ono dogodilo, ali morao sam se pobrinuti za Abby. Bila je luda za Billvjem. Kad je vidjela da ga je tvoja majka ustrijelila, posve se slomila. Kunem se, ne bih te ni taknuo da se nisam vratio po
njezinu torbicu. Htio sam te samo na neko vrijeme ušutkati. Ali sada namjeravaš naškoditi Abby, a to ne mogu dopustiti, Ovaj put si mi olakšala posao, Kerry, Svi znaju da ti je netko prijetio. Nisam očekivao da ću imati toliko sreće. Uz tebe će naći toga luđaka i više nitko neće ništa pitati. Previše pitaš - znaš li to? Grane iznad svijećnjaka odjednom su planule. Počele su pucketati, a oblaci dima pokuljali su prema stropu. - Za nekoliko minuta h&tit & flVfi JJRMttrije, KfiffJ! Sfldfl §e10ram vratiti. Ovo je Abbvna velika noć. Potapšao ju je po obrazu. - Žao mi je. Cijelo drvce je buknulo. Dok je gledala kako Toby za sobom zatvara vrata odlazeći na terasu, sag je počeo tinjati. Oštar miris crnogorice pomiješao se s mirisom dima. Pokušala je zadržati dah. Oči su je tako pekle da ih je morala zatvoriti. Ovdje će se ugušiti. Otkotrljala se do ruba kauča i bacila se na pod. Čelom je udarila o nogu stolića. Ječeći od iznenadne boli, počela je puzati prema predvorju, ali jedva se mogla micati, jer ruke su joj bile vezane odostraga. Uspjela se preokrenuti na leđa, poduprijeti rukama o pod i tako se povlačila naprijed. Smetao joj je teški ogrtač od pliša, a bose noge su joj se beznadno klizale na sagu. Na pragu dnevne sobe je zastala. Kad bi uspjela zatvoriti vrata, na nekoliko bi minuta zaustavila širenje vatre. Dok se s naporom vukla preko praga, metalna joj je pločica izgrebla kožu na rukama. Izvila se, leđima se naslonila na zid, postavila rame na vrata i uprla, sve dok nije čula škljo-canje brave. Predvorje se već ispunjavalo dimom. Više nije mogla odrediti u kojemu se smjeru kreće. Ako pogriješi i zađe u biblioteku, neće imati nikakvih izgleda. Uzevši kao putokaz donji dio oplate, centimetar po centimetar je napredovala prema ulaznim vratima.
Lila je još jednom pokušala nazvati Pat. Ovaj put je zamolila telefonisticu da provjeri što je s brojem. Telefon je radio. Više nije mogla čekati. Sigurno se nešto strašno događalo. Nazvala je policiju. Kanila ih je zamoliti da pregledaju djevojčinu kuću ili im reći da joj se čini kako je opazila provalnika. Ali kad je dežurni policajac
odgovorio, nije mogla ispustiti ni glasa. Grlo joj se steglo kao da se guši, nosnice su joj se ispunile oštrim mirisom dima, a u zglobovima ruku i u gležnjevima sijevnula je bol. U cijelom je tijelu osjetila veliku vrućinu. Dežurni je policajac nestrpljivo ponovio svoje ime. Napokon se Lili vratila moć govora. - Ulica N, broj tri tisuće! - viknula je. - Patricia Trav-more umire! Patricia Travmore umire! *** Sam je luđački vozio, prolazeći kroz crvena svjetla. Čak se nadao da će za njim pojuriti policijski auto. Kraj njega je sjedila Abigail, pritišćud ruke na usta. - Abigail, hoću istinu! Što se dogodilo one npći Kad §U umrli Renee i Dean Adams? - Billy je obećao da će zatražiti rastavu... Toga dana me je nazvao i rekao da ne može... da mora još jednom pokušati spasiti brak... da ne može ostaviti Kerrv. Mislila sam da je Renee u Bostonu, pa sam ga otišla nagovoriti. Kad me je ugledala, Renee je podivljala. Doznala je sve o nama. Billv je u stolu držao pištolj. Okrenula je cijev prema sebi... Pokušao joj ga je oduzeti... a pištolj je opalio... Same, bila je to noćna mora. Umro je pred mojim očima! - Tko je onda nju ubio? - upita Sam. - Tko? - Počinila je samoubojstvo - zajeca Abigail. - Toby je znao da će biti neprilika. Gledao je s terase. Odvukao me do auta. Same, bila sam u šoku. Nisam znala što se događa. Posljednje što sam vidjela bilo je kako Renee stoji i drži pištolj. Toby se morao vratiti po moju torbicu. Same, drugi pucanj sam čula prije nego što se vratio u kuću. Kunem se. Za Kerrv mi je rekao tek sutradan. Rekao je da je vjerojatno sišla odmah poslije našega odlaska i da ju je Renee sigurno odbacila do kamina da je makne s puta. Ali nije znao da je ozbiljno ozlijeđena. - Pat se sjeća da se spotakla o majčino mrtvo tijelo. - Ne. To nije moguće. Nije mogla. Gume su zacviljele dok su skretali u Aveniju Wisconsin. - Uvijek si slijepo vjerovala Tobyju - optužio ju je - jer si muhtjela vjerovati. To je bilo bolje za tebe. Jesi li vjerovala da se zrakoplov slučajno srušio, Abigail, da je to bila naprosto dobrodošla nesreća? Jesi li vjerovala Tobvju kad si mu osigurala alibi za krađu iz fonda? -Da...da... Bijesno je trubio, jer su ulice bile pune prolaznika -vrijeme kad mnogi odlaze u restorane na večeru. Jurio je niz Ulicu M, pa niz Trideset prvu, do ugla Ulice N, a onda je do daske pritisnuo kočnicu. Oboje su poletjeli naprijed. - Oh, Gospode - prošapće Abigail. Postarija žena zvala je u pomoć i lupala šakama po ulaznim vratima Patine kuće. Policijska kola s uključenom sirenom jurila su ulicom. Kuća je bila u plamenu. *** Toby žurno prođe kroz dvorište do ograde. Sada je sve bilo svršeno. Ništa nije ostalo neobavljeno. Nema više pilotove udovice koja bi Abigail pravila neprilike, ni Kerry Adams koja se mogla sjetiti što se one noći dogodilo u dnevnoj sobi. Morat će požuriti. Abby će ga ubrzo potražiti. Za jedan sat mora biti u Bijeloj kući. Netko je zvao u pomoć, netko tko je vidio dim. Začuo je policijske sirene i potrčao. Upravo je došao do ograde kad je kraj njega bučno projurio automobil, zaokrenuo za ugao i zaustavio se uz cviljenje guma. Vrata automobila su se zalupila i čuo je kako muški glas zove PatTraymore. Sam Kingsley! Morao se izgubiti odavde. Planuo je cijeli stražnji dio kuće. Netko bi ga mogao vidjeti. - Ne na ulazna vrata, Same! Ovamo, otraga! - Toby skoči s ograde. Bila je to Abby! Trčala je uza zid kuće, prema terasi. Pritrčao joj je i uhvatio je. - Abby, zaboga, maknite se odavde! Usplahireno ga je pogledala. Miris dima prožeo je noćni zrak, Pokrajni prozor se razletio i vatra je počela siktati preko livade. Abby ga zgrabi za rever kaputa. - Toby, je li Kerry unutra? - Ne znam o čemu govorite. - Toby, sinoć su vas vidjeli blizu kuće one Graneveve. - Abby, ušutite. Sinoć sam večerao s prijateljicom iz Steakburgera. Vidjeli ste da sam se vratio u deset i pol. - Ne, nisam. - Da, jeste, senatorice.
- Onda je istina... ono što mi je Sam rekao... - Abby, ne pričajte mi ta govna. Brinem se o vama, a vi se brinete o meni. Uvijek je tako bilo i vi to znate. Projurila su još jedna policijska kola, a svjetlo na krovu je sijevalo. - Abby, moram se izgubiti odavde. - U njegovu glasu nije bilo straha. - Je li Kerry unutra? - Nisam ja izazvao požar. Ništa joj nisam učinio. - Je li unutra? - Jest. - Blesane! Blesavi, tupi ubojico! Izvuci je odande! - Počela ga je udarati po prsima. - Čuo si me! Izvuci je odande! - Vatra je probila krov. - Učini što kažem! - povikala je. Nekoliko sekundi su zurili jedno u drugo. Onda je Toby popustio, slegnuo ramenima i nespretno potrčao preko livade prekrivene snijegom, kroz dvorište, pa na terasu. Kad se probio kroz vrata terase, na ulici se začulo tuljenje vatrogasnih sirena. Unutra je bilo neizdrživo vruće. Toby s vuče kaput i stavi ga na glavu i ramena. Ležala je na sofi, negdje nadesno od vrata. Poslala me zato što je to Billyjeva djevojčica, pomislio je. Što se tebe tiče, sve je gotovo, Abby. S ovim se više ne možemo izvući. Stao je kraj sofe i rukama prešao po njoj, jer ništa nije vidio, Nije bila na sofi. Počeo je pipati pod. Iznad glave mu je nešto zapucketalo, a onda puklo. Morao se izgubiti - cijela će se kuća urušiti. Zateturao je prema vratima, vođen samo svježim zrakom koji je dopirao izvana. Dijelovi žbuke srušili su se na njega pa je izgubio ravnotežu i pao. Ruke su mu dotakle ljudsku kožu. Lice, ali ne žensko! Bio je to luđak. Toby se pokuša podići, ali osjeti kako se trese, kako se cijela soba trese. Trenutak zatim srušio se strop. Posljednjim dahom prošaptao je: -Abbv! -Ali znao je da mu ovaj put ona ne može pomoći... *** Pat je, pomažući se rukama, centimetar po centimetar puzala kroz predvorje. Čvrsto stegnuti konopac poremetio joj je cirkulaciju u desnoj nozi. Morala je vući noge i pokretati se naprijed samo prstima ruku i dlanovima. Parketi su se neizdrživo zagrijali. Oštar dim pekao joj je oči i palio kožu. Više nije mogla napipati donju oplatu. Izgubila je osjećaj za smjer. Bilo je beznadno. Gušila se. Izgorjet će! A onda je počelo... lupanje... i glas... Lilin glas je zvao u pomoć... Pat se izvila i pokušala se kretati prema zvuku. Iz stražnjega dijela kuće tako je zatutnjalo da se potresao pod. Cijela se kuća rušila. Osjećala je da gubi svijest... Suđeno joj je da umre u ovoj kući. Dok ju je polako obavijala tama, začula je brze udarce i pucanje drveta. Pokušavali su provaliti kroz vrata. Bila je tako blizu izlaza! Osjetila je svjež zrak, ali prema otvoru su šišteći pokuljati vatra i dim... Ljutiti muški glasovi vikali su: -Prekasno je! Ne možete unutra! Lila je vikala: -Pomozitejoj! Pomozite joj! a čuo se i očajnički, bijesni Samov glas: -Pustite me! 353 Sam... Sam... Noge su protrčale kraj nje... Sam ju je dozivao. Posljednjom snagom Pat je podigla noge i njima udarila o zid. Okrenuo se, ugledao je u svjetlu vatre, podigao je u naručje i istrčao iz kuće. Ulica se ispunila vatrogasnim i policijskim kolima. Znatiželjnici su se, zaprepašteni i zanijemjeli, okupljali u grupe. Abigail je stajala nepomična kao kip dok su se bolničari hitne pomoći naginjali nad Pat. Sam je smrknuta izraza, punoga zebnje, klečao kraj nosila i milovao djevojčine ruke. Malo dalje stajala je Lila, pogleda prikovana za nepomičnu djevojku. Lice joj je bilo blijedo poput pepela i drhtala je cijelim tijelom. Posvuda unaokolo iz ruševina kuće letjele su vruće čađave krhotine. - Puls joj se pojačava - reče bolničar. Pat se pokrenula i pokušala odgurnuti masku s kisikom. -Same... - Ovdje sam, draga. - Podigao je pogled kad mu je Abigail dotaknula rame. Lice joj je bilo prljavo od čađe i dima. Komplet što ga je odjenula za odlazak u Bijelu kuću bio je prljav i izgužvan. - Drago mi je da je Kerry dobro, Same. Dobro je čuvaj! - To i hoću.
- Zamolit ću policajca da me odveze do telefona. Teško mi je osobno izvijestiti predsjednika da se moram povući iz javnoga života. Javi mi što trebam učiniti kako bih pomogla Eleanor Brown. Polako je krenula prema najbližem policijskom automobilu. Kad su je prepoznali, okupljeni ljudi počeli su zgranuto komentirati, Razdvojili su se da joj naprave prolaz, Neki su i zapljeskali. - Emisija je bila sjajna, senatorice! -vikne netko. - Volimo vas! -A drugi glas poviče: Svi ćemo nastojati da dobijete potpredsjedništvo! Dok je ulazila u automobil, Abigail je zastala, okrenula se i s mučeničkim poluosmijehom prisilila se da pokretom ruke posljednji put odgovori na njihove pozdrave.
Dvadeset devetoga prosinca u devet sati ujutro predsjednik uđe u Istočnu sobu Bijele kuće da održi konferenciju za tisak koju je prije dva dana bez objašnjenja odgodio. Prišao je povišenu mjestu gdje su bili postavljeni mikrofoni. - Pitam se zašto smo se ovdje skupili? - dobacio je. Prostorijom se zaori smijeh.
