Franjevci i Srednjovjekovna Bosna

Univerzitet u Tuzli Filozofski fakultet Odsjek: Historija

Franjevci i srednjovjekovna Bosna

Student:

Asistent:

ino Šakanovid

Nermina Halilovid

2.10.2012.

1

UVOD

Ordo Fratrum Minorum (Red Male B rade), poznatiji kao Franjevački re ili samo Franjevci, 1209. goine osniva sv. Franjo Asiški. Po traiciji, točan atum osnivanja je 16.4.1209. kada papa Inocent III daje usmeno odobrenje za djelovanje Franjevaca.

1

Red se,

nošen propovijeima svetog Franje, brzo proširio Italijom tako a ved 1217. sv. Franjo 2

imenuje prvog provincijala reda u Italiji. Otprilike u to oba franjevački misionari počinju

jelovati na istoku, u Mađarskoj te Francuskoj i Španjolskoj. Sveti Franjo umire 3.10.1226. u 3

rodnom Asizu. Međutim, re Franjevaca nastavlja svoje postojanje i jelovanje s vremenom

postajudi jean o najvažnijih crkvenih reova Rimokatoličke Crkve. Franjevci se aktivno bave misionarstvom, školstvom i teologijom te obivaju veliki značaj u mnogim srednjovjekovnim ržavama.

Prve oticaje sa Kršdanstvom poručje anašnje Bosne i Hercegovine vjerojatno ima još u I. st. n.e. kada sveti Pavao na svom putu za Rim prolazi i propovijeda u okolici rimske provincije Ilirik. O tome nam svjeoče njegove poslanice S olunjanima i Filipljanima, stanovnicima antičke Makeonije. Pavlovi učenici su nastavili misionarski ra u Iliriku o čemu

nam svjeoči njegova poslanica Timoteju u kojoj navoi a su mu učenici otišli propovijedati na sve strane : „... a Tit u almaciju.“ 4 Međutim, kako je Ilirik bio onekle zaostala, rustikalna sreina bez vedih kozmopolitskih centara poput Rima, Kartage ili Aleksandrije, kršdanstvo se širi sporo, gotovo nikako, o čemu svjeoče rijetki arheološki nalazi kršdanskog tipa u ovom razdoblju. Kršdanstvo se u Iliriku uspjelo jače ukorijeniti tek sreinom III. st. i to u taa

najvedem centru, trgovačkom grau Saloni gje su se miješali razni običaji i kulture doneseni trgovinom. O ovome imamo kakve takve poatke posreno jer je taašnji biskup Salo ne bio sveti omnijem, poznatiji kao sveti uje koji je i anas zaštitnik graa Splita. ioklecijan vrši progone kršdana te između ostalih i svetog omnija što nam svjeoči o postojanju kršdanske zajenice u Saloni. Nakon Milanskog eikta iz 313. kršdanstvo oživljava svoj procvat u almaciji o čemu nam svjeoče arheološki nalazi granje bazilike u Saloni. o kraja kasne 1 2

Paschal Robinson, Catholic Encyclopedia/Order of Friars Minor isto

3

fra. Anrija Živkovid, Gosponje i svetačke propovijei

4

Biblija, Poslanica Timoteju

2

antike u Saloni i okolici je poignuto 25 crkava što svjeoči o jakoj kršdanskoj zajenici. ioklecijanovi progoni su pogoili i kršdane provincije Panonije gje su mučeni mnogi kršdanski uglenici što također svjeoči o rasprostranjenosti kršdanstva. O samom početku ranog kršdanstva u Bosni i Hercegovini nemamo izravne poatke ali posreno možemo zaključiti a je ono šireno iz Salon e te da su ga sa sobom donosili i rudari sa istoka koji su radili u bosansko- hercegovačkim runicima. Nakon Milanskog eikta

kršdanstvo se u BiH širi znatno brže o čemu svjeoče brojni arheološki nalazi. Međutim, BiH toga doba je rustikalna provincija bez vedih i značajnijih graskih centara te se kršdanstvo

teško probija u svijest taašnjih ljui, pogotovo izvan graova. Ostaju ukorijenjeni mnogobrojni lokalni kultovi i običaji. Pre kraj kasne antike na ove prostore provaljuju Goti, Avari i Slaveni te donose svoje ne- kršdanske religije. Uslijeit de mnoga stoljeda burnih

previranja i sukoba. Kršdanstvo de se postupno širiti i preuzimati ulogu voede i jeine religije na tlu anašnje Bosne i Hercegovine. o ovoga oba kršdanstvo je ved voeda religija 5

mnogih provincija Rimskog Carstva o čemu nam svjeoči Teoosijev eikt iz 380 . kojime se

kršdanstvo proglašava službenom religijom Rimskog Carstva . Poručje Bosne i Hercegovine postaje okruženo kršdanskom populacijom te se pokrštava iz više smjerova: sa jadranske obale, sa sjevera te sa juga.

Sve ovo pokazuje složenost situacije u Bosni i Hercegovini u osvit ranog srednjeg vijeka te jasno indicira mnogobrojne utjecaje koji su se na ovom prostoru dodirivali. Oni, u

kombinaciji sa rustikalnošdu sam og prostora BiH toga doba dovode o stvaranja specifične kršdanske zajenice, Crkve Bosanske koju de pošto poto željeti po svoj utjecaj staviti i Papa i Konstantinopol, a posebno susjena Ugarska. Svima njima de bosanska hereza biti velika politička prepreka koj a je ometala kontrolu Bosne što de naposljetku ovesti o angažmana taa ved značajnog Franjevačkog rea i njegovog olaska na poručje srenjovjekovne Bosne u cilju uništenja Crkve Bosanske.

5

N.A. Maškin Istorija starog Rima 3

Vjersko političke prilike srednjeg vijeka na području Bosne do dolaska Franjevaca

Bosna i Hum između Istoka i Zapada

Bosna i Hum su po svom geografskom položaju na vrlo strateški značajnom položaju, u srži Balkana. Uz to se, zbog spleta mnogobrojnih historijsko -kulturoloških procesa nalaze na mjestu susreta raznih civilizacija. Još o najranijih vremena i Ino -Europske seobe naroda, pa čak i ranije, poručje Balkana je poručje susreta raznih kultura, vjera i civilizacija. Kako su se stepski nomai stočari na ovom prostoru susreli sa sjeilačkim poljojelskim stanovništvom, isto tako se grčko -rimska civilizacija susrela sa barbarskim Ilirima. Kasnije, u doba antike ovdje su se dodirivali utjecaji Istoka i Zapaa. Utjecaj Rimskog zapaa i Helenističkog istoka

nigje nije bio tako izmiješan kao u antičkoj Bosni gje su olazili trgovci i ruari iz svih krajeva Rimske ržave. Prve značajne razlike na ovom prostoru se počinju osjedati sa nazadovanjem Zapada. Ovo primo rava cara Teoosija a 395. poijeli Carstvo na Istočno i 6

Zapadno, a granica se protezala rijekom Drinom. Nakon toga, 812. dolazi do podjele ovih 7

prostora između Franačke ržave i Bizanta što opet ocrtava sukobe utjecaja Istoka i Zapada.

U svim ovim pojelama poručje anašnje BiH ostaje na zapau, a što je za ovu temu još važnije, po vjerskom jurisikcijom rimskoga Pape. Utjecaj Patrijarha je osezao zn atno  južnije i istočnije o Bosne i Huma. Kroz ove prostore se protezala i pojela na Grčki i Latinski  jezik. Još jena pojela se ogoila Velikom Šizmom 1054.8 kada se Crkva podijelila na Istočnu i Zapanu. Poručje srenjovjekovne Bosne je uvijek bilo na rubu ili granici velikih sfera. Primjetno je još i miješanje utjecaja raznih sfera koje nikaa nisu bile oijeljene nekom  jasnom granicom. Uz to je prisutno i vječno rivalstvo različitih sfera koje se opet „prelamalo

preko leđa“ Bosni tj. na njenom poručju. Zbog svega ovoga srenjovjekovna Bosna nije mogla „uhvatiti“ niti kulturne niti znanstvene niti političke niti vjerske običaje bilo istoka, bilo 6

N.A. Maškin, Istorija starog Rima

7

Grigorije Ostrogoski, Povijest Bizanta isto.

8

4

zapada nego se uvijek nalazila nekako „po strani“, sama, izolirana i prepuštena samoj sebi .

Kroz slične procese su prolazile i susjene ržave, ali u znatno manjoj mjeri jer su i geografski bile bliže centrima sfera, a alje o granice razvajanja.

Nastanak srednjovjekovne Bosanske države

Nakon politički vrlo složenih goina nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva, kojima su

ominirale česte provale barbarskih plemena i sukoba između njih samih i starosjeilaca , za koje je vrlo teško utvriti točne granice i utjecaje, stanje se onekle stabiliziralo i iskristaliziralo sa jačanjem Franačke ržave koja se uspjela proširiti sve o sreine Balkana. Ispo nje se nalazio Bizant. Ove vije velesile su voile niz ratova koji se okončavaju 812. 9

sporazumom u Aachenu . Nakon Karla Velikog Franačka ržava se razjeinjuje i slabi, a na Balkan prodiru Mađarska plemena. Istovremeno, na jugu je Bizant zaokupljen svojim

unutrašnjim problemima i sukobima sa Arapima. Ovo otvara jean politički vakuum na Balkanu koji više nije po ničijim irektnim utjecajima. Taa počinje razoblje osamostaljivanja otaašnjih ovisnih oblasti. Kao jedan od rezultata tih procesa nastaje i srenjovjekovna Bosanska ržava. Ona, zajeno sa svojim susjeima, često potpaa po utjecaje ponovno uzdignutog Bizanta i nove sile Ugarske, ali ipak ostaje nezavisna sve do dolaska Osmanlija.

Nastanak Crkve Bosanske

olazak barbara onosi na poručje kasnije srenjovjekovne Bosne pogansku religiju i uništava raniju crkvenu organizaciju. Međutim, kako propaa Avarska ržava koju uništavaju Franci, ne postoje temelji za opstanak njihovih vjerovanja. Franci sa sjevera, Bizant sa juga i

Rim sa zapaa postupno šire kršdanstvo poručjem Balkana. U ovome su posebno osljeni Franci koji pokrštavaju što milom što silom , na taj način preko klera učvršdujudi svoju vlast. ogađala su se mnoga grupna krštenja. Ovime je obrnuta jena o osnovnih postavki ranog kršdanstva- vjerovanje a je kršdanin onaj koji svjesno vjeruje u Krista. Kršdaninom se sada postajalo dobivanjem vanjskog znaka pripadnosti Crkvi , krštenjem, bez vjerske naobrazbe. 9

Grigorije Ostrogoski, Povijest Bizanta

5

Na ovaj način, bez eukacije naroa o kršdanstvu, ogoilo se a kršdanstvo teško proire u

svakonevni život i miješa se sa ranijim poganskim traicijama. Ovaj proces stapanja kršdanstva sa poganstvom je bio izraženiji u Bosni i Humu nego li recimo u Hrvatsk oj ili Makeoniji jer su one bile bliže centrima kršdanskog učenja u Rimu i Konstantinopolu. Buudi a se io Slavena pokrštavao sa Zapaa, a io sa Istoka i tu nastaju velike razlike. Nakon Crkvenog raskola 1054. crkvena organizacija u Bosni formalno ostaje pod  jurisdikcijom Zapada, ali opet na granici i opet izolirana od glavnih tokova zapadne Europe.

Bizant je ipak bio preblizu a bi raskol protekao bez značajnijih posljeica kao što je protekao dalje na zapadu. Kao jean o najočitijih razloga za stvaranje Crkve Bosanske izdvaja se to

što se ona formalno-pravno nalazila pod jurisdikcijom Zapada, a u liturgiji je koristila Slavenski jezik, a ne Latinski kao ostatak z apanog kršdanstva. Zbog svega navedenog, jasno je da je u Bosni moralo odi o rugačije crkvene organizacije i doktrine nego u drugim dijelovima svijeta. Stalni utjecaji Istoka i Zapada te sama izoliranost srednjovjekovne Bosne doveli su do nastanka Crkve Bosanske. O njoj i njenom karakteru se i dalje vode rasprave, ali to nije tema ovog rada. Neosporno je i bitno za naglasiti samo to da Crkva Bosanska definitivno nije bila pod jurisdikcijom niti Pape niti Patrijarha te da se njen nauk, ili barem obred razlikovao od Zapadnog. Kako je zbog svih ovih preklapanja utjecaja i izol iranosti Bosne Crkva Bosanska nastala, tako je zbog korištenja

religijskih pitanja u političke svrhe o strane Ugarske Crkva Bosanska opstajala. Naime, ržava Bosna ju je poupirala, što javno što prikriveno, gleajudi u njoj jean oblik svoje nezavisnosti od Ugarske. O tome kaa i kako točno nastaje Crkva Bosanska nema poataka. Jasno je da se radi o dugotrajnijem procesu iskrivljivanja nauka i/ili obreda i otimanja od

kontrole Pape. Što se vremenskog okvira tiče, znamo sa mo to da je neki oblik krivovjerja ved u doba bana Kulina bio široko rasprostranjena među naroom u Bosni, a i sam Kulin je bio takav. Prvi spomen organizirane Crkve Bosanske je ržavni Sabor u Moštrama oko 1323.

10

Crkva Bosanska zapravo je bila Bosanska Biskupija zapane Crkve koja se „otela kontroli“ i u kojoj liturgija služila na slavenskom, a ne na latinskom jeziku. Sama organizacija nastaje vjerojatno poslije 26.8.1247. kaa papa Inocent III Bosansku biskupiju stavlja po naležnost ugarskog Kaločkog nabiskupa. 11 Kler se jamačno pobunio i odbio nadbiskupa te je na taj način nastala samostalna crkvena organizacija. 10

fra. Anrija Zirum, Povijest kršdanstva u Bosni i Hercegovini

11

isto

6

Dolazak Franjevaca u Bosnu

Pokušaji latinizacije Bosanske biskupije

Želedi staviti Bosansku b iskupiju pod svoju jurisdikciju pape, potaknute Ugarskim pritiscima motiviranim političkim ciljevima ovođenja Bosne po nazor Ugarske, pokušavaju latinizirati Bosansku biskupiju i iskorijeniti Slavensko naslijeđe Dirila i Metoa koje se ponajbolje očitovalo u korištenju slavenskog jezika u liturgiji. Pape provode latinizaciju kopirajudi crkveno ustrojstvo zapaa. Kao biskupa namedu Latina, a ne omadeg čovjeka. Provoe još neke mjere poput uvođenja esetine pučanstvu rai izržavanja crkve. Sve ovo je imalo očajne posljeice za latinizaciju jer je stvorilo revolt omadeg puka i klera. Novi biskup nije poznavao omadi jezik, a isto  je vrijedilo i za ostatak novo-dovedenog visokog klera. S druge strane, latinski biskup se uvelike koristio Ugarskom vojskom ovoedi

 je u „Križarski rat protiv heretika“. Sve ovo ovoi o ozbiljnih otpora te je biskup prisiljen otidi iz Bosne na svoje posjee u Đakovo. Nastaje vakuum religijske naležnosti koji ispunjava Crkva Bosanska, a pokušaj latinizacije propaa jer glavnu liturgijsku službu i alje obavljaju

omadi svedenici na slavenskom jeziku. Jenostavno rečeno, latinski kler sa zapaa nije moga i znao „udi u naro“.

Dolazak Dominikanaca

Dominikanci su osnovani otprilike u isto vrijeme kao i Franjevci. Njihov osnovni cilj bilo je

propovijeanje vjere. U Bosnu olaze iz Ugarske kao ispomod latinskom biskupu 122112. ominikanci kao propovjenički re sa ved velikim iskustvom u borbi protiv heretika u zapadnoj Europi pokušavaju isti obrazac primijeniti i u Bosni. Bili su organizirani prema

ržavnim granicama te su smatrali a jeluju na teritoriju krune sv. Stjepana, tj. Ugarske. Omah po olasku ominikanci se počinju ponašati kao inkvizicija. Raspravljaju sa, kako ih oni vie, „hereticima“ u čemu imaju oređenog uspjeha jer oređen broj ljui prelazi na 12

fra. Anrija Zirum, Povijest kršdanstva u Bosni i Hercegovini 7

katoličanstvo. ominikanci ne razumiju posebnost Crkve Bosanske kao ni razloge njenog nastanka. Kritičnu granicu prelaze kaa neke krstjane spaljuju na lomači, po pravu ugarskog kralja Kolomana. Ovo stvara olučan revolt te krstjani spaljuju va ominikanska samostana. Svojim nerazumijevanjem zemlje u koju su ošli te nastupom kao inkvizicija i strana sila, ominikanci se nisu mogli približiti narou i njihovi pokušaji pokrštavanja krstjana su bili osuđeni na propast.

Povremeni ulasci Franjevaca u Bosnu

Dominikanci na čelu sa kaločkim biskupom Beneiktom, a

potpomognuti Ugarskom

spremaju križarski rat na Bosnu. Ban Matej Ninoslav, a bi se obranio, obrada se Papi Inocentu IV i to preko senjskog biskupa Filipa, franjevca. Ovo ima uspjeha jer je Filip blizak

papin suranik te Inocent IV zabranjuje križarski rat 27.3.1248 13. Nakon ovoga strategija Rimske Kurije se značajno mijenja. Kurija uviđa a se ne može pouzdati u Ugarsku radi pokrštavanja Bosne jer Ugarska traži isključivo svoje političke koristi rai čega često lažno izvještava o stanju u Bosni. Uz to, ugarski ominikanci su bili potpuno bezuspješni u svojim misijama i samo su stvorili potpuni revolt p učanstva prema latinskoj crkvi. S druge strane, Franjevci, koji su ved o ranije bili prisutni na istočnoj Jaranskoj obali ,

su se ponašali rugačije. O svog samog olaska na ove prostore u svoje redove su primali lokalne mlaide te su ih poučavali latinskom jeziku. I oni sami su učili lokalni slavenski jezik te na njemu propovijeali i ržali liturgije. Franjevci se nika nisu ponašali poput inkvizicije ved su nastojali uklopiti se sa omadim stanovništvom i postati njegov io, a ne strano tijelo . Istog ana kaa zabranjuje križarski rat, papa Inocent IV povjerava franjevcu biskupu Filipu a bolje ispita stanje u Bosni što je prvi slučaj ulaska franjevaca u Bosnu. Ova strategija se nastavlja i alje te pape šalju mnogobrojne franjevce u Bosnu. Mahom su to bili omadi ljui, poput fratra Fabijana iz Motovuna koji je osobno obišao Bosnu i bio obro primljen kako kod vladara tako i kod naroda.

13

fra Andrija Zirdum, Povijest kršdanstva u Bosni i Hercegovini

8

Nadmetanje Dominikanaca i Franjevaca oko inkvizitorskih prava u Bosni

Ugarska i Dominikanci se nisu mirili sa radom Franjevaca jer se time gubio njihov utjecaj

na Bosnu. ominikanac Matej Zagrepčanin je isposlovao papino pismo 1.2.1327. 14 u korist Dominikanaca. Fra. Fabijan tada osobno odlazi u Avinjon kod pape i 1.7.1327.

15

i uspijeva

ishoditi opoziv ranijeg papinog pisma. Dvije godine kasnije papa zahvaljuje ugarskom kralju i

bosanskom banu na pomodi koju su ukazali fra. Fabijanu što svjeoči o jelovanju Franjevaca u Bosni. Dominikanci su i dalje inzistirali na svojim inkvizitorskim pravima te s toga papa Ivan 16

XXII. pismom od 16.3.1330.

naređuje a ođu prvaci i Franjevaca i ominikanaca sa svim

okumentima kako bi on presuio tko de nastaviti inkvizitorsku jelatnost. Presua u izvorima nije sačuvana ali se iz aljnjeg toka ogađaja može zaključiti a je papa prenost dao Franjevcima te oni postaju jedini inkvizitori za Bosnu.

14

fra. Anrija Zirum, Povijest kršdanstva u Bosni i Hercegovini

15

isto isto

16

17

17

Mora se imati na umu a Franjevačka inkvizicija ne prestavlja stereotipnu jelatnost mučenja i spaljivanja heretika ved više ra na preobradenju naroa na „pravo kršdanstvo“. 9

Djelovanje Franjevaca u srednjovjekovnoj Bosni

Osnutak Bosanske vikarije

Franjevci su brzo stekli naklonost kako omadeg puka tako i omadih vlaara. Nisu se ponašali nasilno, učili su običaje puka, primali ga u svoje reove, obrazovali puk, obavljali usluge vlaaru, nisu bili na teret ni puku ni vlaaru nego su živjeli o milosrđa i što je najvažnije- nisu bili u službi Ugarske. Ovo je posebno ogovaralo banu Stjepanu II Kontromanidu u njegovim nastojanjima ovajanja o utjecaja Ugarske. Franjevci su njegovom zemljom širili kršdanstvo neovisno o Ugarskoj što je isključivalo sva ki povod Ugarskoj a se miješa u poslove Banovine Bosne. S ruge strane, za razliku o ominikanaca Franjevci nisu pobuđivali „omadu opoziciju“.

Zbog svega ovoga Franjevci šire svoju

jelatnost po Bosni. Goine 1339. franjevački Generalni ministar Gerar us Odonis posjetio je franjevačke samostane u Ugarskoj. Ugarski kralj Karlo Robert mu je savjetovao a svrati i u Bosnu te porazgovara sa banom Stjepanom II. Kontromanidem o preobradenju inovjernika. Ban Stjepan ga je primio sa osobitim poštovanjem te obedao svesrnu pomod i poršku. Odonis je odmah ostavio nekoliko redovnika iz svoje pratnje u Srednjoj Bosni kako bi

započeli misijsko jelovanje. Sljeede goine, na Franjevačkom generalnom kapitulu u Asizu 1340. donose odluku o osnivanju Bosanske vikarije.

18

o taa su u Bosni ved postojali

mnogobrojni franjevački samostani.

Problemi Franjevačke vikarije u Bosni

O samog početka Vikarija je nailazila na mnogobrojne probleme. Prije svega tu je bila rascjepkanost političkog uređenja jer su pokrajinama Bosne upravljali mnogobrojni lokalni velikaši. Vikariji je neostajalo pravne i materijalne sigurnosti. Proori Osmanlija su postajali sve učestaliji što se također orazilo na ra franjevaca.

18

fra. Anrija Zirum, Povijest kršdanstva u Bosni i Hercegovini 10

Kao jean o vedih problema postavljalo se to što su s e Franjevci uklopili i sjedinili sa omadim pukom. Ovo je ovoilo o previranja unutar rea. Najbolji primjer je fra. Jakov Markinski iz Italije koji je postavljen za Bosanskog vikara. Buudi a su lokalne prilike bile posebne, bosanski franjevci su donek le ouarali o uobičajene vanjštine rea. Živjeli su

zajeno sa naroom. Fra. Jakovu, naviknutom na franjevački samostanski život u Italiji bez misionarstva, to  je bilo neprihvatljivo. Počeo je čvrstom rukom progoniti sve neistomišljenike unutar reda. Ovo je neugodno iznenadilo franjevce te su zamolili kralja Tvrtka II. da upozori

Jakova. Ovakvi postupci su i u ubrovniku smatrani nečovječnim. Naposlijetku su se pokušaji fra. Jakova Markinskog a promijeni ponašanje Franjevaca u Bosni pokazali bezuspješnima te  je on napustio Bosnu, a omadi fratri su nastavili svoj ra kao i ranije.

Još jean o velikih problema Franjevcima prestavljao je tkz. Zapani raskol kaa su u  jednom trenutku od Kardinalskog zbora bila imenovana trojic a papa o kojih je svaki tražio

svoje pristaše. Franjevci su u Bosni bili ovisni o omadim biskupima i župnicima te je ovaj rascjep i njih negativno pogodio. Franjevci su ipak 28.1.1369.

19

uspjeli ishoditi bulu pape

Urbana V da mogu bez dozvole biskupa propovijedati i graditi crkve.

Crkva Bosanska je bila uboko ukorijenjena u bosanskom ruštvu. Obavljala je i, kako bi se anas reklo, notarske užnosti velikašima i kraljevima. Franjevci su zbog svoje povezanosti sa Zapadom relativno brzo istisnuli Crkvu Bosansku iz kraljeve ka ncelarije. Međutim, zbog

težnji za autonomijom lokalnih velikaša, Crkva Bosanska i alje ostaje njihovo „oružje“ u borbi protiv utjecaja vlaara. S obzirom a su raniji ugarski križarski pohoi stvorili revolt

stanovništva prema vanjskim utjecajima, a pogo tovo prema svakom napadu na Crkvu Bosansku, Franjevci su uspjeli ishoiti ozvolu Kurije a mogu služiti mise i u prisutnosti zaštitnika inovjernika čime je otklonjen potencijalni sukob Crkve Bosanske i Franjevaca jer Franjevci nisu nastupali protiv nje i velikaša koji su je štitili kao što su to činili ominikanci.

Franjevci su nailazili i na velike egzistencijalne probleme. Kao isposnički i skroman re nisu mogli niti željeli biti na teret ionako siromašnom puku. a su stavili namete puku , to bi samo povedalo broj pristalica Crkve Bosanske. Rai toga se Franjevci okredu vlaarima koji ih financiraju. Također se oslanjaju na ubrovčane i samostane jaranskih graova. Svojim pismom od 13.12.1369.

20

papa Urban V. im odobrava i primanje milodara izvan granica

Vikarije. Uz to, neki su samostani imali svoje posjee, mlinove ili su bili ioničari runika. 19

isto.

20

fra. Anrija Zirum, Povijest kršdanstva u Bosni i Hercegovini 11

Ipak, ne treba vjerovati a je takav način „poslovanja“ onosio vede prihoe. Franjevci u Bosni nikaa nisu imali neku jaču materijalnu osnovicu za svoje jelovanje što je viljivo iz toga što su i pore ovih aktivnosti samostana tražili pomod izvan Vikarije. Kralj Stjepan Tomaš izaje narebu a se naro natjera a bilo obrovoljno bilo po prisilom uzržava Franjevce. Generalni Vikar Marko Bolognski svojim pismom od 26.1.1453.

21

zahvaljuje kralju

na brizi ali informira kralja a Franjevci mogu primati samo obrovoljne priloge obivši se staviti na teret narodu.

Jean o vedih problema Franjevaca u Bosni bio je neostatak učenih reovnika te su bili prisiljeni ovoiti misionare iz svojih rugih provincija. Ovo se najbolje očituje po tome

što su svi Vikari za vrijeme srednjovjekovne Bosne bili stranci. Ipak, kako su Franjevci odgajali i obrazovali omadi kler, s vremenom su omadi ljui preuzeli vikariju. a im olakša školovanje omadeg klera, papa Eugen IV. 26.8.1436. 22 oobrava Franjevcima ređenje za svedenike sa 22 goine, nakon čega je bilo lakše poslati mlaide na školovanje.

Način djelovanja Franjevaca

Franjevci su o samog početka ra a u Bosni imali slobodu djelovanja i fleksibilnosti. Težili su upoznati običaj i jezik omadeg puta. Prema njemu su bili otvoreni i primali ga u svoje reove. Starali su se o ređenju i obrazovanju omadeg klera čime su postajali nerazvojni io ruštva. Mise su ržali na omadem slavenskom jeziku na kome su i propovijedali. omadi kler su učili latinski jezik kako bi bio u toku sa suvremenim crkvenim

kretanjima u Europi toga oba. Svoje propovijei nisu ržali javno, na trgovima jer je omadi puk bio skroman i jednostavan. Odlazili su po jedan ili dvojica i osobno pristupali ljudima, razgovarali sa njima , olazili im u kude i upoznavali ih sa kršdanskim naukom sa „ljuskim

licem“, bez prisile. Iz pisma pape Urbana V. iz 13.12.1368. 23 bosanskom vikaru Bartolu iz Alverne kojem ga ovlašduje a sve fratre koji su nesposobni za ra ili ne žive primjereno može vratiti u matične provincije vii se koliku su brigu Franjevci posvedivali suživotu sa omadim ljuima jer nisu opuštali Franjevcima rugih provincija a u Bosni namedu svoje običaje. Franjevci su pokazivali široku toleranciju prema ljuima sa kojima su živjeli što se po 21 22 23

isto isto

fra Anrija Zirum, Povijest kršdanstva u Bosni i Hercegovini 12

najbolje vii iz toga što su primili krstjanina Vlatka Tumurlida u svoj samostan kako bi ga spasili progona nakon ubojstva kneza Pavla Rainovida u čijoj je pratnji bio . Nositelji

jelovanja Franjevaca bili su njihovi samostani na čelu sa gvarijanom. Poigli su ih širom Bosne, a mnogi od njih i danas postoje poput samostana u Kraljevoj Sutjesci, Visokom, Plehanu ili Jajcu. Prvih samostan bio je onaj u Srebrenici po čemu je kasnija Franjevačka provincija i dobila ime Bosna Srebrena. Samostani nikada nisu bili zatvoreni niti odvojeni

poput oaze. Oni su ouvijek otvoreni za puk i u njegovoj službi.

13

Zaključak

Svrha i namjera ovog raa bila je osvijetliti trenutak u kome su Franjevci ošli u Bosnu i počeli svoj ra. Oni su, tokom cijelog svoga jelovanja, koristedi povoljne političke prilike, pokrštavali omadi puk, ali mu se nisu nametali kao autoritet ili strana neprijateljska sila. Težili su i uspjeli živjeti zajeno sa pukom. Na početku, ošavši kao inkvizitori, fratri su postali veliki prijatelji ove zemlje ne ozvolivši miješanje niti pape niti svoje brade iz rugih provincija. Brižno su njegovali i pomagali omadi puk i njegove traicije i, slobono se može redi, nježno ga uvodili u Rimokato ličku crkvu kao njegovi iskreni prijatelji. Nakon olaska Osmanlija Fratri izlaze pre sultana Mehmea II. Osvajača i uspijevaju ishoiti čuvenu Ahdnamu kojom im se odobrava rad, a puku se garantira sloboda vjere. Kroz sve v jekove Osmanske okupacija Fratri ostaju uz naro, živedi i proživljavajudi sa njim i obro

i zlo. Svojim viševjekovnim iskustvom života u Bosni uspjeli su uspostaviti obre odnose sa Osmanskim vlastima te ishoiti što više pogonosti za puk. U kriznim goinama raspaa Osmanske ržave fratri su prvi, a o taa pa sve o anas skoro i jeini, spoznali sve opasnosti povezivanja Bosanskih Katolika, a taa ved Hrvata sa Hrvatskom. Najočitiji primjer ovoga je đakovački biskup Josip Juraj Štrosmajer koji je o bosanskih Fratara uspio obiti mnoge umjetnine i kulturnu baštinu tobože „na čuvanje“ jer je Bosna ne sigurna, dok se okolnosti ne promijene. Dan danas hrvatski biskupi odbijaju vratiti umjetnine Fratrima.

Ovakvu grešku Fratri više nisu ponovili. Godine 1878. kada Austro-Ugarska vojska ulazi u Bosnu Fratri staju uz svoj narod i svoje susjede muslimane riječima „Bosna se brani!“

Stoljedima Fratri pomažu naro što je jasno vii po tome što su upravo oni izgraili prvu hidrocentralu u Bosni i Hercegovini i to na Vrbasu u Banja Luci. Kroz sva stoljeda svoga

jelovanja Fratri su ostali čuvari kulturne baštine Bosne i Hercegovine. U svom samostanu svetog Luke u Jajcu stoljedima čuvaju kosti posljenjeg bosanskog kralja, Stjepana

Tomaševida. Fratri su ouvijek prijatelji Bosne što su ostali o anas kao moža i jeini nastavljači bosanskog srenjovjekovlja. Sam izbor ove teme j e ošao zbog njene aktualnosti. Fra tri i danas kada je Bosna i

Hercegovina politički nestabilna, sa jakim secesionističkim težnjama, ne okredu leđa svojoj ržavi i pružaju jasnu alternativu i jedini ispravan put Bosanskim Hrvatima , a se ne oriču 14

Bosne i Hercegovine koja je i njihova zemlja. Najistaknutiji fratri našeg vremena su bez imalo

sumnje veliki fra. Petar Anđelovid, pokojni provincijal Bosne Srebrene, fra. Marko Oršolid, fra. Luka Markešid, fra. Petar Jeleč, fra. Petar Matanovid i mnogi rugi. Za sam kraj ovog izlaganja izdvajam dva citata pokojnog fra. Petra Anđelovida koji

najbolje oslikavaju uh franjevačkog rea. - „Mi franjevci Bosnu smatramo majkom i ne zovemo se francuski, njemački ili hrvatski, ili nekako

rugačije, nego bosanski fratri. Između nas i Bosne postoji majčinsko - sinovski odnos. Kad Bosnu uaraju, ka je rasijecaju, i nas uaraju i nas rasijecaju. Ovo, vjerujem, ne mogu svi shvatiti. Shvatit de oni kojima je ano“. - „Srebrenica je naše prezime!“

15

Literatura: - fra. Anrija Zirum, Povijest Kršdanstva u Bosni i Hercegovini, Plehan, Slovoznak 2007. - fra. Anrija Živkovid, Gosponje i Svetačke propovijei, Tolisa, 2002. - Bego Omerčevid, Bosna i Hercegovina u oba kasne antike, Tuzla, 2002 - Paschal Robinson, Catolich Encyclopedia/Order of Friars Minor, 1913. - Biblija - N.A. Maškin, Istorija starog Rima, Beogra 1947. -Grigorije Ostrogoski, Povijest Bizanta, Zagreb, 2002.

16

Sadržaj

- Uvod

2

- Vjersko političke prilike srednjeg vijeka na području Bosne do dolaska Franjevaca:

4

1.1 Bosna i Hum između Istoka i Zapaa

4

1.2 Nastanak srenjovjekovne Bosanske ržave

5

1.3 Nastanak Crkve Bosanske

5

- Dolazak Franjevaca u Bosnu

7

2.1 Pokušaji latinizacije Bosanske biskupije

7

2.2 Dolazak Dominikanaca

7

2.3 Povremeni ulasci Franjevaca u Bosnu

8

2.4 Nadmetanje Dominikanaca i Franjevaca oko inkvizitorskih prava u Bosni 9

- Djelovanje Franjevaca u srednjovjekovnoj Bosni

10

3.1 Osnutak Bosanske vikarije

10

3.2 Problemi Franjevačke vikarije u Bosni

10

3.3 Način jelovanja Franjevaca

12

- Zaključak

14

- Literatura

16

- Sadržaj

17

17

18