Skripta Filozofija Nigel Warburton
Argument dizajna To je najčešće rabljeni argument o opstojnosti Božjoj,ponekad poznat kao teološki argument.To je argument koji polazi od učinka i ide prema uzroku.Ta vrsta argumenata utemeljena na sličnosti dviju stvari,poznata je kao argument po analogiji.Poklonik argumenta dizajna je William Paley.Primjedba koja se odnosi na upravo izložen argument sastoji se u tome da se on oslanja na slabu analogiju.Darwinova teorija svakako oslabljuje snagu argumenata dizajna buduči da objašnjava iste učinke bez spominjanja Boga kao uzroka. Argument prvog uzroka To je argument poznat kao kozmološki argument oslanja se samo na empirijsku činjenicu da svemir postoji ,a ne na neke posebne činjenice o tome kako on izgleda.On tvrdi da je apsolutno sve prouzrokovano nečim što je predhodilo.Kritika jeste što on tvrdi da ne postoji uzrok koji nije prouzroćen nekim drugim uzrokom. Ontonološki argument On predstavlja pokušaj da se pokaže da opstojnost Božja nužno slijedi iz određenja Boga kao najvišeg bića.Buduči da taj zaključak može biti izveden prije iskustva,on je poznat kao argument „a priori“ Najslavnije formulacije tog argumenta dao je sv.Anselmo.Uobičajna kritika ontonološkog argumenta jest da on dopušta da odredimo sve vrste stvari kao postojeće.Teisti su predložili brojna rješenja za problem zla od kojih ćemo razmatrati :svetost ,umjetnička analogija i odbrana slobodne volje. Odbrana slobodne volje Ona se sastoji u tvrdnji da je Bog dao ljudskim bičima slobodnu volju:sposobnost da sami odaberemo što da učinimo.Ona čini dvije temeljne pretpostavke:odbrana slobodne volje jest ta da je svijet sa slobodnom voljom i mogućnošću zla poželjniji od svijeta ljudi koji bi razgledali poput robota koji necine zla. Kockarski argument Kockarski argument koji je izveden iz spisa filozofa i matematičara Blaisea Pascala i koji obićno poznat kao „Pascalov skladatelj“.Njegova namjera nije da omoguči dokaz,več prije da pokaže kako bi pametni kockar dobro učinio kad bi se „kladio“ da Bog postoji. Ne-realizam o Bogu Ne-realizam o Bogu omogučuje proturječne alternative u odnosu na tradicionalni teizam.Glavna kritika ne-realizma o Bogu sastoji se u tome da je on providno prekrivena vrsta ateizma.O ne-realizmu govori Don Coupitt. Ispravni i pogrešno Friedrich Nietzsche ukazao u s one strane dobra i zla ,večina filozofa morala završava opravdanjem „čežnji srca koja je pročišćena i učinjena aptraktnom“.Drugim riječima ti se filozofi upuštaju u zamršene analize koje čini se uključuju neosobno logičko razmišljanje koje uvijek završavaju pokazivanjem kako su njihove prethodne predrasude bile ispravne.Tu možemo ispitati tri tipa moralne teorije:ona utemeljena na dužnosti,konsekvecijalističku i onu koja se temelji na vrlini.Ovdje čemo ispitati dvije teorije utemeljene na dužnosti:krščansku etiku i Kantovu etiku.
Kantova etika Immanuela Kanta zanimalo je pitanje „Što je moralno djelovanje“.On je mislio kako da biste znali je li netko djelovao moralno ili ne morate znati njegove motive.Kanta međutim jedini prihvatljivi motiv moralnog djelovanja bio je osječaj dužnosti.On je vjerovao da svi ljudi mogu biti moralni.Kant je namjeru koja se krije iza svakog postupka opisao kao maksimu.Maksima je opči princip koji je u temelju svakog postupka.Kategorički inperativ jesu dužnosti kategoričke :drugim riječima one su apsolutne i neuvjetovane.To je jedan od najistaknutijih vidova njegove etike.On je suprotstavio kategoričke dužnosti hipotetičkima. Konsekvencijalizam Izraz „konsekvencijalizam“ rabi se kako bi se opisale etičke teorije koje prosuđuju je li neki postupak ispravan ili neispravan ne prema namjerama osobe koja izvodi neki čin ,več prije prema učincima te djelatnosti.Kant Utilitarizam To je najpoznatiji tip konsekvencijalističke etičke teorije.Njegov predstavnik John Stuart Mill.Utilitarizam je utemeljen na pretpostavci da je krajnji cilj svekolikoga ljudskog djelovanja (na neki način)sreća.Takvo je gledište poznato kao hedonizam.Jeremy Bentham:sreća je po njemu jednostavno blaženo duševno stanje:užitak i odsustvo boli.John Stuart Mill ,on je predložio razlikovanje između takozvanih viših i nižih užitaka.Utilitarizam pravila,za njega se pretpostavlja da kombinira najbolje vidove utilitarizma djela s najboljim vidovima deontološkog utilitarizma. Teorija vrline Ona je večim dijelom utemeljena na Aristotelovoj Nikomahovoj etici te je kao takva ponekad poznata kao neoaristotelizam.Teorije vrlina usredotočuju se na karakter pa ih zanima pojedinačni život kao cjelina. Procvat Prema Aristotelu svako želi procvat.Grčka riječ koju on koristi za procvat jest eudaimonija.Ona se katkad provodi kao sreća,no taj nas prjevod može smesti budući da je Aristotel vjerovao da možete na primjer osjetiti veliki tjelesni užitak a da ne postignete eudaimoniju.Eudaimonija se odnosi na čitav život,a ne samo na posebna stanja koja se možda mijenjaju iz sata u sat. Vrline To je uzorak ponašanja i osječanja:to je sklonost djelovanja,čežnji i osječanja na poseban način u prikladnim prigodama. Eutanzija Ona se obično određuje kao ubojstvo iz milosrđa.Prvo postoji dobrovoljna eutanzija,druga je neudobrovoljna,treće ne-dobrovoljna eutanzija. Etika i metaetika Tri tipa etičke teorije koje smo do sada ispitivali teorija utemeljena na dužnosti konsekvencijalistička teorija i teorija vrlina –primjeri su teorija prvoga reda.Razmotrit čemo tri primjera metaetičkih teorija:naturalizam,relativizam i emotovizam. Naturalizam
Naturalistička je etička teorija ,ona koja je utemeljena na pretpostavci da etičke prosudbe slijede neposredno iz činjenica koje se dadu znanstveno otkriti –često iz činjenica koje se odnose na ljudsku prirodu.Mnogi filozofi vjeruju da su sve naturalističke teorije utemeljene na jednoj pogrešci:na propustu da se prizna kako su činjenice i vrijednosti temeljno različite vrste stvari.Argument koji antinaturalisti rabe kako bi ojačali svoje gledište poznat je kao argument otvorenog pitanja. Argument otvorenog pitanja Taj je argument ,koji je prvi put rabio G.T. Moore,zapravo samo način kako da se objasni postoječa ljudska vjerovanja o etici.To je način da se pokaže kako je večina nas već odbacivala naturalistički pristup kako da se misli o takvim moralnim pojmovima. Relativizam Moralni relativizam ima tu dodatnu komponentu te da ukazuje na to kako bismo se trebali ponašati prema drufim društvima ,on je obično poznat pod imenom normativnog relativizma. Emotivizam Jedna druga važna metaetička teorija poznata je kao emotivizam ili nekognitivizam.Emotivisti kao što su A.J. Ayer tvrde da su sve etičke tvrdnje doslovno besmislene .Moralne prosudbe nemaju nikakva doslovna značenja :one su samo izrazi čuvstava poput mrmljanja,uzdisanja ili smijeha .Jedna kritika emotivizma tvrdi da kad bi on slučajno bio istinit,tad nebi bio moguč nikakav moralni argument. Jednakost Jednakost se često prikazuje kao politički cilj,poželjni ideal.Motivacija za postizanje te jednakosti obićno je moralna:ona je možda utemeljena na krščanskom vjerovanju da smo svi jednaki u očima Božjim,na Kantovo vjerovanje u rasložnost jednakosti poštivanja svih osoba ili možda na utilitarističkom vjerovanju da je jednako postupanje sa svim ljudima najbolji način maksimiliziranja sreće. Sloboda Postoje dva glavna značenja slobode u političkom kontekstu :negativna i pozitivna.Njih je identificirao Isaiah Berlin u članku „Dva pojma slobode“Oni tvrde da je pozitivna sloboda daleko značajniji politički cilj.Pozitivna sloboda jest sloboda da se preuzme kontrola nad vastitim životom.Kažnjavanje:Filozofi su na četiri glavna načina pokušavali opravdati kažnjavanje koje nad pojedincima provodi država:kao odmazdu,kao zastrašivanje,kao zaštita društva i kao predodgoj kažnjenika. Retributivizam To je gledište koje polazi od toga da oni koji namjerno krše zakon zaslužuju da ih se kazni bez obzira na to postoje li ikakve korisne posljedice za dotične pojedince ili za društvo.Prema,retributivističkoj teoriji,kažnjavanje je opravdano kao prikladan odgovor na prijestup.U profinjenim oblicima retributivizma kazna se mora odražavati težinu zločina.Glavna kritika retributivizma sastoji se u tome da on uopče ne obraća pozornost na učinke koje kažnjavanje ima na pojedinca ili na društvo.
Zdravorazumski realizam
Jeste gledište kojega se drži večina ljudi koja nije proučavala filozofiju.On pretpostavlja da postoji svijet fizičkih predmeta o kojima možemo doznati neposredno putem naših pet osjetila. Skepticizam o sigurnosti osjetila Skepticizam je gledište koje kaže da nikad ne možemo ništa opoznati kao sigurno,da uvijek ima razloga za sumnju ćak i u naša temeljna vjerovanja o svijetu.Skepticizam argument u slijedećim odlomcima utemeljen je na argumentu Rene Descartes koji se nalazi u prvoj od njegovih Meditacija. Argument obmane Argument obmane skeptički je argument koji dovodi u pitanje pouzdanost osjetila i tako prijeti da potkopa zdravorazumski realizam.Skeptički argument temelji se na sposobnosti da snove možemo razlikovati od jave kako bih inaće znao da sam koji puta sanjao da sam budan dok sam u stvari spavao. Pamčenje i logika Bertnand Russell ono može biti u skladu s gledištem da je svijet nastao pred pet minuta i da se svatko od nas u njemu nalazi s netaknutim sječanjem te da se svi zajedno sječamo posve nestvarne prošlosti. Mislim ,dakle jesam Najčuveniji i najvažniji odgovor na to skeptičko pitanje dao je Descartes.On je tvrdio da čak da je svekoliko moje iskustvo proizvod nekoga ili nečega koji su me namjerno obmanjivalirabio je radije zamisao o nekom zloduhom demonu nego da se posluži zloduhim znanstvenikom sama činjenica da su me obmanjivali pokazala bi mi nešto što je sigurno. Predođbeni realizam Predođbeni realizam omogučuje odgovor na prigovore koje upučuje argument obmane.Jedna kritika predođbenog realizma svodi se na to kako se čini da on problem razumijevanja opažanja gura u pozadini. Primarne i sekundarne kvalitete John Locke rabio je taj pojam primarnih i sekundarnih kvaliteta.Primarne su kvalitete one koje neki predmet doista ima bez obzira na uvjete pod kojima je zamječen ili je uopće zamjećen.Primarne kvalitete uključuju veličinu, oblik i kretanje , a sekundarne kvalitete uključuju boju ,miris i okus. Idealizam Idealizam je teorija koja izbjegava neke od poteškoća koji nastaju za predođbeni realizam.Idealizam čini osjetilni proizvod temeljnim sastojkom našeg iskustva svijeta.On je utemeljen na zamisli da svekoliko naše iskustvo prije izvire iz mentabilnih predođaba negoli iz svijeta.On tvrdi da nema opravdanja tvrditi kako uopće postoji vanjski svijet,buduči da je on kao što samo vidjeli i u našoj kritici predođbenog realizma,nespoznatljiv.Posljedica je toga ta što se idealista tiće da predmeti postoje samo onda kad ih opažamo.Biskup Berkeley je najčuveniji idealist.Solipsizam je gledište da je sve što postoji u mome duhu a da je sve drugo kreacija moje mašte.Idealist vjeruje kako nešto da bi postojalo mora biti opaženo.
Fenomenalizam Fenomenalizam je teorija opažanja utemeljena na zamisli da jedino što uvijek imamo jest slobodni pristup osjetilnom iskustvu,a nikad vanjskome svijetu.Ono gdje se on razlikuje od idealizma jest njegovo tumačenje fizičkih predmeta.Johna Stuarta Milla misle kako se ficički predmeti dadu opisati samo glede uzoraka zbiljskih i mogučih osjetilnih iskustava.Fenomenalisti vjeruju kako se svi spisi fizičkih predmeta dadu prevesti u opise zbiljskih ili pretpostavljenih osjetilnih iskustava.Fenomenalist vjeruje da sve što se pojavljuje ili bi se moglo pojaviti na platnu može biti opisano jezikom nekog osjetilnog iskustva a da nema veze s fizičkim predmetima.Fenomenalizam pretpostavlja da svaka osoba može prepoznati i imenovati određene osjete samo temeljem svog neposrednog iskustva. Kauzalni realizam Kauzalni realizam pretpostavlja da su uzroci naših osjetilnih iskustava fizički predmeti vanjskoga svijeta.Kauzalni realizam uzima kao svoje polazno stanovište da je glavna biološka funkcija naših osjetila da nam pomognu kako da se snađemo u svojem okolišu.Prema kauzalnom realizmu ono što se zbiljski zbiva kad vidim gitaru jest da zrake svijetlosti koje se odbijaju od gitare uzrokuju određene učinke na mojoj rožnjaći te na drugim područjima moga mozga..Kauzalni realizam pretpostavlja kako doista postoji vanjski svijet koji nastavlja postojati bez obzira na to da li ga netko doživljava iskustvom. Indukcija i dedukcija Indukcija i dedukcija dva su različita tipa argumenata.Neki induktivni argument uključuje uopćavanje utemeljeno na određenom broju posebnih promatranja.Deduktivni argument s druge strane započinje određenim premisama te se zatim logički kreće prema konkluziji koja slijedi iz tih premisa.Deduktivni argumenti su čuvari istine.To znaći da ako su njihove premise istinite onda moraju biti istinite i njihove konkluzije.Indukcija je ona koja nas navodi na to da očekujemo da će budučnost nalikovati prošlosti.Bertnand Russell. Problem indukcije Postoji još jedan vid problema indukcije koji još nismo dotakli.On se odnosi na činjenicu da ima mnoštvo vrlo različitih uopčavanja koja smo mogli načiniti polazeći od prošlih iskustava od kojih su sva konsistentna i koja imaju dostupne podatke.Nelson Goodman. Falsifikacionizam Falsifikacionizam,filozofija znanosti koja je među ostalima razvio Karl Paper čini upravo to.Falsifikacionisti tvrde kako je jednostavno shvačanje znanosti zabluda.Znanost funkcionira tako što prvenstveno pokušava falsificirati teorije,a ne dokazivati njihovu istinitost.Svaka teorija koja se pokaže lažnom barem se odbacuje ako se već ne preinačuje.Na taj način znanost napreduje pomoču nagađanja i opovrgavanja.Ona se sastoji u tome što je dovoljan jedan jedini falsificirani slučaj kako bi se pokazalo da je teorija nezadovoljavajuča dok,s druge strane koliko god mnogo izvesti promatranja koja potvrđuje teoriju ,ona nam nekad u potpunosti ne mogu dati potpunu sigurnost da će teorija važiti za sva buduča promatranja.Mogučnost falsificiranja također omogučuje način razlikovanja između korisnih znanstvenih hipoteza ,hipoteza koje su nevažne za znanost .Eksperiment korisnosti neke teorije sastoji se u tome da se odredi stupanj do kojega je možemo falsificirati.Kritika falsifikacionizma sastoji se u tome kako on propušta uzeti u obzir ulogu podvrgavanja znanstvene hipoteze.Usredočujući se na pokušaje da falsificira hipotezu on zanemaruje učinke uspješnih pretkazanja hoće li znanstvena teorija biti prihvačena ili neče.Falsifikacionizam neprikladno objašnjava mnoge značajne prodore u povjesti znanosti.
Filozofija duha i psihologija Psihologija je znanstveno proučavanje ljudskog ponašanja i mišljenja:ona se zasniva na promatranju ljudi često u eksperimentalnim uvjetima.Ona se uključuje izvođenje zbiljskih znanstvenih promatranja.Filozofi duha bave se pojmovnim problemima koji nastaju kad mislim o duhu. Dualizam Dualizam uključuje vjerovanje u postojanje nefizičke supstancije:mentalne.Tipično je za dualista da vjeruje kako su tijelo i duh različite supstancije koje su u međudjelovanju no koje ostaju odvojene.Kritika koja se ponekad upučuje dualizmu duha i tijela sastoji se u tome da tvrdi kako nam dualizam ne pomaže da shvatimo prirodu duha.Sve što nam on kaže sastoji se u tome da postoji nefizička supstancija u svakome od nas koja misli ,sanja ,osječa i tako dalje. Epifenomenalizam To je gledište koje kaže da mada događaji u tijelu uzrokuju mentalne događaje,mentalni događaji nikad ne uzrokuju fizičke kao što ne izazivaju ni druge mentalne događaje .Duh je prema tome neki epifenomen,drugim rječima on je nešto što ni na koji naćin neposredno ne utjeće na tijelo. Fizikalizam To je gledište koje kaže da se mentalni događaji mogu sasvim objasniti fizičkim pojmovima obićno događajima u mozgu.Fizikalizam je oblik monizma,to je gledište kako postoji samo jedna vrsta supstancije ona fizička. Qualia i osobne razlike Latinska rijeć qualia pokatkad se koristi kao općeniti izraz koji pokriva takve stvari.Još jedna kritika teorije tipskog identiteta sastoji se u tome da ona ,na primjer ustrujava na tome da misli o vremenu mora da su sve stanja toga tipa čak i kad te misli imaju različiti ljudi. Teoriju identiteta primjeraka Teorije tipskog identiteta sastoji se u mogučnosti koji daje teorija identiteta primjeraka.Ona tvrdi da su sve misli identične sa stanjima mozga.Teorija identiteta primjeraka dopušta da misli istoga tipa ne moraju sve biti stanja mozga istoga tipa.Ta teorija rabi temeljnu razliku između tipa i primjeraka:tu je razliku najlakše objasniti pomoću primjera. Behaviorizam Behaviorizam omogučuje prilično drukčiji izlaz iz problema duha i tijela od dualističkih i fizikalističkih teorija koje smo ispitali.Behavioristi sasvim poriču postojanje duha. O svojim mentalnim doživljajima prema behavioristu to je samo stenogramski opis našeg ponašanja i tendencija ponašanja na određen način.Gilbert Ryle slavni behavioristički filozof ,nazvao je to dualističko gledište u svojoj knjizi „Pojam duha“.Behaviorističko objašnjenje postupa s problemom odnosa između duha i tijela ka s pseudoproblemom.Kritika koja behavioristima ponekad upučuju sastoji se u tome da oni ne prave razliku između nekog koga doista boli i nekoga tko se pravi da ga boli.Druga kritika behaviorizma sastoji se u tome da on ne uspjeva uključiti nikakav pokazatelj zbiljskog osječanja određenog mentalnog doživljaja.Time što sve mentalne pojave svodi na mentalne tendencije.
Funkcionalizam Funkcionalizam je noviji pristup problemu duha i tijela.On se usredotočuje na funkcionalnu ulogu mentalnih stanja:u praksi to znači da se on usredotočuje na inpute ,outpute i odnose među unutarnjim stanjima.Funkcionalist ovako mentalno stanje definira pomoću njegovih tipićnih odnosa prema drugim mentalnim stanjima i njegovih učinaka na ponašanje.Fizikalizam se brine kako da pokaže odnos između izvjesnih djelića hardwera – ljudskog mozga i određenog paketa softwera –ljudske misli.Njegova glavna briga jest da odredi odnose koji važe između različitih vrsta misli i ponašanja.Često kritika koja ga pogađa sastoji se u tome da ga ne daje prikladno objašnjenje svjesnoga iskustva i osječanja:onoga kako to izgleda biti u boli ,sreći razmišljanja o vremen i tako dalje. Argument o analogiji Najočitiji odgovor na sumnju da su i drugi ljudi svjesni jest argument iz analogije.On je utemeljen na usporedbi dviju sasvim sličnih stvari.Ako je jedna stvar u nekim pogledima kao i druga pretpostavlja se da će biti jednaka i u drugim pogledima.Argument iz analogije tvrdi kako su tjelesne sličnosti i sličnosti u ponašanju između mene i drugih ljudi dovoljne da zaključim kako su i drugi ljudi istinski svjesni kao i ja.Argument iz analogije ne omogučuje uvjerljiv dokaz da i drugi ljudi imaju duh.Argument iz analogije traže prilično dodatnih potvrda.Buduči da su induktivni mogu dati samo vjerovatnu sigurnost za svoje zaključke :oni nikad ne mogu ništa uvjerljivo dokazati. Teorija značajnog oblika Povezana sa umjetničkim kritičarem Clive Bellom te njegovom knjigom „Umjetnost“započinje kao pretpostavka da sva izvorna umjetnička djela izazivaju estetsko čuvstvo u gledateljima ,slušateljima ili čitateljima.On je vjerovao kako je umjetnost pojam koji podliježe vrednovanju :to unači da bismo neko djelo nazvali umjetničkim nije dovoljno da ga svrstamo več i da kažemo da ona ima određeni status.Sva izvorna umjetnička djela iz svih razdoblja i svih kultura predstavljaju značajan oblik.To je cirkularni argument zato što se ono što tek treba objasniti rabi kao objašnjenje.Međutim,neki cirkularni argumenti mogu biti poučni:one koje to nemogu zovemo začarano cirkularnim. Idealistička teorija R.G.Collingwooda u knjizi „Principi umjetnosti „drži kako je zbiljsko umjetničko djelo nefizičko:ono je neka zamisao ili čuvstvo u umjetničkom duhu .Ta zamisao zadobiva fizički maštovit izraz te je preoblikovana umjetnikovom upletenošću u određeni umjetnički medij,no kao samo umjetničko djelo ostaje u umjetnikovom duhu.Glavna primjedba koja se odnosi na idealističku teoriju sastoji se u tome da je ona u razmatranju djela čudnovata držeći kako su ona zamisli koji se prije nalaze u duhu negoli na fizičkim predmetima.Druga primjedba na tu teoriju odnosi se na to da je ona preuska :izgleda kao da ona mnoga etablirana umjetnička djela kategorizira samo kao zanatske tvorbe a ne kao djela prave umjetnosti. Institucionalna teorija Prvo ona su sva artefakti :to jest sve ih je u određenoj mjeri izradilo ljudsko biće.Riječ „artefakt“ rabi se na prilično slobodan način .Svi artefakti imaju status umjetničkog djela koja im je pridao neki član ili članovi umjetničke zajednice svijeta kao što su :vlasnik galerije,izdavać,producent,dirigent ili neki umjetnik.Pokatkada se tvrdi kako je institucionalna teorija siromašna teorija umjetnosti .
Antiintencionalizam Antiintencionalizam tvrdi da moramo obratiti pozornost samo na namjere utjelovljene u samome umjetničkom djelu .Antiintencionalisti kao što su kritičari William Wimsatt i Monroe Beardsley navodnu pogrešku oslanja na vanjske dokaze nazivaju intencionalnom pogreškom.To antiintencionalističko gledište običava braniti pobliža proučavanja književnih tekstova i pobliže analize drugih umjetničkih djela.Ono je utemeljeno na zamisli da su umjetnička djela na neki način javna, te da jednom kad su ih stvorili,umjetnici ne raspolažu večom kontrolom nad njihovim tumačenjem od bilo koga drugog.Antiintencionalističko gledište kako je polaganje prava na tumačenje koji su vidovi djela važni za kritičarevu procjenu njegove vrijednosti.Kritika antiintencionalističkog gledišta sastoji se u tome da ono počiva na pogrešnom shvačanju značenja namjera .Ono s namjerama postupa kao da su one uvijek mentalne pojave koje se zbivaju prije negoli li išta započnemo. Ironija Ironija je iskazivanje nečega pri čemu se misli na nešto od toga suprotno .
