Fetve i savjet
Stranica 1 od 154
FETVE I SAVJETI Pitanje: Da li djeca kada u če u Kur‘anu moraju biti pod abdestom? Odgovor:Većina islamske uleme, me đu kojima su i četiri imama: Ebu Hanife, Malik, Šafija i Ahmed, smatraju da osoba koja dodiruje listove mushafa mora biti pod abdestom. Ovo mišljenje je utemeljeno na pismu (tj.hadisu) koje je Poslanik a.s., poslao Amr b. Hazmu, a u kojem, izme đu ostalog, stoji da Kur‘an ne dodiruje niko osim čista osoba, tj. osoba koja je pod abdestom. (Sunen Darimi, Kitabut-talak, br.2166).Prenose br.2166).Prenose ga još Ebu Davud, Nesai i drugi. (vidi: Nasbur-raje, 1/196, Nejlulevtar, 1/205.) Ibn Tejmija prenosi da je Ahmed b.Hanbel rekao: “Nema sumnje da je Vjerovjesnik a.s., to njemu napisao.” (vidi: Fetava Kubra, 1/56.). S obzirom da su šerijatske odredbe upu ćene punoljetnim osobama, one ne obuhvataju djecu. Međutim, smatram da je bolje da i djeca budu pod abdestom kada dodiruju listove mushafa. Njihov abdest je važe ći s obzirom na činjenicu da je dužnost djecu privikavati na namaz od sedme godine, a u desetoj ih i silom natjerati, a znamo da abdest prethodi namazu. Osim toga, uzimanje Uzvišene Knjige pod abdestom je vid poštivanja i lijepo je kad se i dijete tome podu či, makar ono šerijatski bilo neobavezno tako postupati. Što se tiče učenja Kur‘ana napamet, ili iz mushafa, bez dodirivanja listova to je dozvoljeno činiti bez abdesta. Oko uzimanja ukori čenog ili u nešto zamotanog mushafa, mushafa, bez abdesta, postoji razilaženje. Smatram da je bolje biti pod abdestom, ali kada postoji potreba da se mushaf, koji je ukori čen ili zamotan, uzme ili nosi, mislim da za to nema smetnje.
Vaša pitanja dr. Rami ću možete poslati na adresu udruženja Selam, zatim putem faxa: 072-418-493 i E-maila: SUKRI_RAMICYAHOO.COM Pitanje: Jedna moja poznanica nemuslimanka me zamolila da joj dam Kur‘an. Mogu li ja to uraditi? Odgovor: U odgovoru na pitanje da li djeca koja u če Kur‘an moraju biti pod abdestom, vidjeli smo da punoljetan musliman i muslimanka ne smiju dodirivati listove mushafa bez abdesta. Iz ovog propisa možemo zaklju čiti da je nemuslimanu također zabranjeno dodirivati listove mushafa s obzirom da on ne može uzeti abdest, jer je za ispravnost abdesta potrebno, potrebno, prije svega, biti musliman. Nadalje, Allahova dž.š. Knjiga zahtijeva posebno poštovanje, a za onog ko u nju ne vjeruje malo je vjerovatno da će joj to poštovanje i ukazati. Koristim ovu priliku da naglasim da muslimani o čekuju od nemuslimana da ne skrnave njihove svetinje. Skrnavljenje ove ili neke druge svetinje može proizvesti teške posljedice. Dužnost muslimanskih predstavnika u vlasti je da se bore za zakonsku zaštitu muslimanskih svetinja. U isto vrijeme, od svih muslimana se o čekuje da, u granicama svojih mogu ćnosti, izvrše emanet koji nose na svojim ple ćima i pomognu nemuslimanima da upoznaju islam i njegove vrednote. Preporu čujem našoj sestri da svojoj poznanici pokloni prijevod Kur‘ana te druge knjige koje govore o islamu na nau čno utemeljenim osnovama. Preporu čujem joj, tako đer, da joj ličnim primjerom, kroz islamski moral i etiku, pokaže ljepote islama. Na kraju želim još jedanput naglasiti da nemuslimani, u skladu sa islamskim učenjem, ne mogu uzimati u svoje ruke mushaf, a mogu ukoliko imaju lijepe namjere uzimati prijevod Kur‘ana i ostale knjige koje govore o islamu, a u kojima se
Fetve i savjet
Stranica 2 od 154
nalaze kur‘anski ajeti. Pitanje: Ja redovno kupujem islamske novine. S obzirom da u njima ima kur‘anskih ajeta, molim vas da mi odgovorite šta je najbolje sa njima raditi nakon što ih pročitam? Odgovor:Sve na čemu se nalazi neko od Allahovih dž.š. lijepih imena ili neki kur‘anski ajet, a što čovjek ne želi više koristiti, najbolje je ukopati u zemlju. Ukoliko to predstavlja poteškoću, to se može spaliti i pepeo prosuti na čisto mjesto. Dakle, ukoliko neko ima mushaf koji je pocijepan i u kojem se više ne u či, najbolje ga je zakopati u zemlju, a ako za to nema mogu ćnosti, može se spaliti i pepeo prosuti na čisto mjesto. Što se pak novina ti če, predložio bih ti da ih, ukoliko su vrijednog sadržaja, po mogu ćnosti ukori čiš i sačuvaš, jer su novine, uglavnom, vrijedan dokument. Drugo, predložio bih industriji papira da u dogovoru s islamskom is lamskom zajednicom postavi kontejnere kod svake džamije kako bi muslimani u njih mogli odlagati novine, koje bi, na dostojanstven na čin, bile prerađene u tvornicama papira. Čini mi se da je potrebno skoro sve novine odlagati na dostojanstven dostojanstven na čin, jer činjenica je da malo koje od njih u sebi ne sadrže neko od Allahovih dž.š., lijepih imena, s obzirom da imena ljudi kao što su Abdullah i Abdurrahman u sebi sadrže Allahovo dž.š., ime. Ovakvim angažmanom bi postigli više korisnih ciljeva: odložili bi novine koje u sebi s ebi sadrže Allahovo dž.š. ime ili kur‘anske ajete na dostojanstven način; zaštitili bi svoju životnu sredinu od zagađivanja; iskoristili bi stari papir i smanjili potrebu za sje čom šuma, koje su od neprocjenjive važnosti za održavanje zdrave životne sredine. Nadam se da će oni koji u tom pogledu mogu dati svoj doprinos nastojati da se ovaj problem, s kojim se danas suo čava svaki musliman, riješi na najbolji i najkorisniji na čin. Pitanje:Već nekih pet-šest godina molim Allaha dž.š. da mi podari čestitog muža i lijepu djecu. Međutim, još uvijek se nisam udala. Prestala sam činiti dovu ne zbog toga što sam izgubila nadu u Allaha dž.š., nego zbog toga što mislim da mi je Allah dž.š. dao ono što je za mene bolje. Da li sam pravilno postupila? Odgovor:Iskrena dova, u kojoj nema harama, uvijek ima svoje pozitivno mjesto zbog toga što je dova ssrž rž (suština) ibadeta tj. obožavanja Allaha dž.š. (vidi: Tirmizi, Kitabud-davat.) Kitabud-davat.) Nadalje, ispravna dova uvijek biva uslišana, jer Allah dž.š., kako stoji u hadisu kojeg prenosi Ahmed u Musnedu (Baki musnedul-muksirin br. 10709), daje onome ko Ga moli jedno od troje: usliša mu molbu daju ći mu ono što moli; toliku mu nagradu ostavi za ahiret; ukloni od njega na dunjaluku nevolju i belaj u visini onoga što moli. Nadalje, u hadisu kojeg prenosi Muslim u poglavlju: Kitabuzzikri ved-duai vet-tevbeti vel-istigfar, kaže se da Allah d.ž. uslišava molbu svome robu ukoliko ne požuruje. U istom hadisu primjer požurivanja je to kad čovjek moli, ali mu se dova ne usliša, te on izgubi nadu i prestane moliti. Na osnovu prethodno re čenog, preporu čio bih našoj sestri da nastavi sa iskrenom dovom Allahu dž.š, jer, ukoliko je dova ispravna, nikada ne će biti na gubitku, čak i kad ne bi doživjela da joj se traženo ispuni u toku života. Uz ovo, savjetovao bih je da ne bude previše izbirljiva kod izbora svoga životnog saputnika. Ukoliko je zaprosi čestit vjernik, lijepog morala, neka se odazove, jer možda će Allah dž.š. u tom braku dati veliko dobro. Pitanje:Često smo svjedoci kad roditelji kunu i proklinju svoju djecu kada nešto
Fetve i savjet
Stranica 2 od 154
nalaze kur‘anski ajeti. Pitanje: Ja redovno kupujem islamske novine. S obzirom da u njima ima kur‘anskih ajeta, molim vas da mi odgovorite šta je najbolje sa njima raditi nakon što ih pročitam? Odgovor:Sve na čemu se nalazi neko od Allahovih dž.š. lijepih imena ili neki kur‘anski ajet, a što čovjek ne želi više koristiti, najbolje je ukopati u zemlju. Ukoliko to predstavlja poteškoću, to se može spaliti i pepeo prosuti na čisto mjesto. Dakle, ukoliko neko ima mushaf koji je pocijepan i u kojem se više ne u či, najbolje ga je zakopati u zemlju, a ako za to nema mogu ćnosti, može se spaliti i pepeo prosuti na čisto mjesto. Što se pak novina ti če, predložio bih ti da ih, ukoliko su vrijednog sadržaja, po mogu ćnosti ukori čiš i sačuvaš, jer su novine, uglavnom, vrijedan dokument. Drugo, predložio bih industriji papira da u dogovoru s islamskom is lamskom zajednicom postavi kontejnere kod svake džamije kako bi muslimani u njih mogli odlagati novine, koje bi, na dostojanstven na čin, bile prerađene u tvornicama papira. Čini mi se da je potrebno skoro sve novine odlagati na dostojanstven dostojanstven na čin, jer činjenica je da malo koje od njih u sebi ne sadrže neko od Allahovih dž.š., lijepih imena, s obzirom da imena ljudi kao što su Abdullah i Abdurrahman u sebi sadrže Allahovo dž.š., ime. Ovakvim angažmanom bi postigli više korisnih ciljeva: odložili bi novine koje u sebi s ebi sadrže Allahovo dž.š. ime ili kur‘anske ajete na dostojanstven način; zaštitili bi svoju životnu sredinu od zagađivanja; iskoristili bi stari papir i smanjili potrebu za sje čom šuma, koje su od neprocjenjive važnosti za održavanje zdrave životne sredine. Nadam se da će oni koji u tom pogledu mogu dati svoj doprinos nastojati da se ovaj problem, s kojim se danas suo čava svaki musliman, riješi na najbolji i najkorisniji na čin. Pitanje:Već nekih pet-šest godina molim Allaha dž.š. da mi podari čestitog muža i lijepu djecu. Međutim, još uvijek se nisam udala. Prestala sam činiti dovu ne zbog toga što sam izgubila nadu u Allaha dž.š., nego zbog toga što mislim da mi je Allah dž.š. dao ono što je za mene bolje. Da li sam pravilno postupila? Odgovor:Iskrena dova, u kojoj nema harama, uvijek ima svoje pozitivno mjesto zbog toga što je dova ssrž rž (suština) ibadeta tj. obožavanja Allaha dž.š. (vidi: Tirmizi, Kitabud-davat.) Kitabud-davat.) Nadalje, ispravna dova uvijek biva uslišana, jer Allah dž.š., kako stoji u hadisu kojeg prenosi Ahmed u Musnedu (Baki musnedul-muksirin br. 10709), daje onome ko Ga moli jedno od troje: usliša mu molbu daju ći mu ono što moli; toliku mu nagradu ostavi za ahiret; ukloni od njega na dunjaluku nevolju i belaj u visini onoga što moli. Nadalje, u hadisu kojeg prenosi Muslim u poglavlju: Kitabuzzikri ved-duai vet-tevbeti vel-istigfar, kaže se da Allah d.ž. uslišava molbu svome robu ukoliko ne požuruje. U istom hadisu primjer požurivanja je to kad čovjek moli, ali mu se dova ne usliša, te on izgubi nadu i prestane moliti. Na osnovu prethodno re čenog, preporu čio bih našoj sestri da nastavi sa iskrenom dovom Allahu dž.š, jer, ukoliko je dova ispravna, nikada ne će biti na gubitku, čak i kad ne bi doživjela da joj se traženo ispuni u toku života. Uz ovo, savjetovao bih je da ne bude previše izbirljiva kod izbora svoga životnog saputnika. Ukoliko je zaprosi čestit vjernik, lijepog morala, neka se odazove, jer možda će Allah dž.š. u tom braku dati veliko dobro. Pitanje:Često smo svjedoci kad roditelji kunu i proklinju svoju djecu kada nešto
Fetve i savjet
Stranica 3 od 154
pogriješe. Da li je ovakav postupak roditelja šerijatski ispravan? Odgovor:Ovakav postupak roditelja je totalno pogrešan i izuzetno opasan. Pogrešan je zbog toga što musliman, u osnovi, treba svim ljudima željeti dobro, a naročito onima za koje je li čno odgovoran. Osim toga zabranjeno je neku osobu lično proklinjati. Poslanik islama a.s. nije poslan da proklinje, proklinje, a on je za nas najbolji i najljepši uzor. Opasan je zbog toga što je roditeljska dova (kletva) primljena (kabul), tako da se lahko može desiti da se takve kletve i ostvare, a roditelj to, uglavnom, ne bi želio. Ja savjetujem roditelje da, prije svega, budu strpljivi sa svojom djecom. Svi ljudi griješe, a od djece se, čiji razum i spoznaja nisu na nivou odraslih, o čekuje da više griješe nego oni. Nadalje, preporu čio bih roditeljima, da umjesto kletve, upu ćuju najljepše dove za svoju djecu. Neka mole Allaha dž.š. da im djeca budu lijepa, poštena, čestita, poslušna itd., i neka primjenjuju pozitivne metode odgoja, kako bi eventualne devijacije kod njihove djece što bezbolnije ispravili i pomogli ih da krenu pravim putem. Pitanje:Da li je dozvoljeno hraniti goveda prera đenim ječmom iz kojeg su pivovare proizvele pivo? Odgovor: Životinje nisu šerijatski odgovorne za svoja djela i njima nije upu ćena Objava da bi se njenih propisa one morale pridržavati. Prema tome, pogrešno je o životinjama razmišljati na na čin na koji se razmišlja o čovjeku u pogledu halala i harama. Međutim, čovjek može biti odgovoran ukoliko životinjama životinjama daje hranu koja je štetna po njih, a posebno ukoliko se ta štetnost š tetnost direktno ili indirektno može prenijeti na ljude. Dakle, ukoliko pomenuta hrana nije štetna po životinje (a odgovor na to treba tražiti od ljekara stručnih po pitanju ishrane životinja), i ne predstavlja direktnu ili indirektnu opasnost po ljude, nema smetnje da se takva hrana daje životinjama, pa makar ona bila zabranjena ljudima da je konzumiraju. konzumiraju. Skrenuo bih pažnju da je dužnost prehranjivati zdravom hranom životinje životinje koje se koriste u ljudskoj ishrani, i čije produkte ljudi konzumiraju kako njihovo meso i proizvodi ne bi bili štetni po ljude. Sve eventualne posljedice pogrešne prehrane životinja snosi osoba odgovorna za to, kako na dunjaluku, tako i na ahiretu. Dr. Šukri H. Ramić Rubrika: Usuli-fiqh Opća potreba za poznavanjem i razumijevanjem usuli-fiqha
U svjetlu renesanse islama koja je o čita u ovom stolje ću, a koja je posebno uzela maha u zadnje dvije decenije, islamski svijet, njegova historija i kultura ponovo su postali centar interesiranja mnogih studija i prou čavanja. Islamsko pravo (Šerijat) je posebno ciljano od strane istraživa ča, vjerovatno zbog toga, kako Hamilton Gibb kaže, što je Šerijat taj koji je stoljećima ne samo predstavljao glavnu nauku u muslimanskom svijetu, nego je bio glavni faktor u ustrojstvu zajednice i oblikovanju društvenog života kod muslimana, koheziono povezivao muslimansko društvo i čuvao ga kroz njegovu burnu historiju . Ove rije či sugeriraju da ako neko želi razumjeti muslimane, razumjeti njihovu historiju i kulturu, razumijevanje islamskog prava može biti polazna i vrlo važna ta čka. Za ispravno razumijevanje islamskog prava nužno je poznavati njegovu strukturu, osnove i temeljne principe (usul). To je posebno važno za one pravnike-naučnike koji se bave sekularnim pravnim
Fetve i savjet
Stranica 4 od 154
sistemima, zbog toga što je metodologija koja se koristi u procesu uspostavljanja šerijatskih zakona ponekad sasvim razli čita. Prema tome, ako mi nismo u stanju razumjeti ovu razliku, razumijevanje Šerijata, muslimana i islama op ćenito će biti uveliko nekompletno. Sa željom da se čitaoci i čitateljice Novih horizonata upoznaju sa ovom naukom, njene najinteresantnije teme će biti, ako Allah da, nau čno tretirane na stranicama ovoga lista. Šta je to usuli-fikh Riječ usul je množina od rije či asl koja jezi čki znači: korijen, osnova, podloga. U genitivnoj vezi sa rije či fikh ona ozna čava nauku uspostavljenu i razvijenu od strane islamskih učenjaka. Ova nauka predstavlja teoretske osnove za Šerijat. Može se definirati kao razumijevanje principa pomo ću kojih mudžtehid izvodi praktične šerijatske propise iz njihovih pojedina čnih i validnih premisa (dokaza) . Objašnjenje ove definicije će nam pomo ći da pravilno shvatimo suštinsko značenje usulul-fikha: - “principa” - tu ulaze op ći principi (qava‘id kullijja) čija pravila (rješenja) mogu biti primijenjena na mnoge njihove subjekte. Naprimjer: bezuvjetna (apsolutna) naredba (emr mutlaq) implicira strogu dužnost (vudžub) . Ovo predstavlja jedan princip koji sadrži opće pravilo zbog toga što se može primijeniti na sve bezuvjetne naredbe, kao što su u sljede ćim ajetima: “...i obavljaj namaz i daji zekat;” “O vi koji vjerujete! Izvršavajte (svoje) date obaveze.” Bezuvjetne naredbe “obavljaj” i “daji”, uz koje ne postoje neke unutarnje ili vanjske indicije, mogu biti podvedene pod princip pomo ću kojeg možemo prepoznati propis koji je u konkretnom slu čaju stroga odredba (vudžub) obavljanja namaza, davanja zekata i izvršavanja datih obaveza. Drugi princip: Bezuvjetna (apsolutna) zabrana (nehj mutlaq) implicira zabranu (tahrim). Ovo, tako đer, predstavlja jedan apsolutni princip, zbog toga što se svi bezuvjetni (apsolutni) oblici zabrane, koji nisu popra ćeni nekim unutarnjim ili vanjskim indicijama (dokazima), mogu pod njega podvesti. Sljede ći ajeti dublje objašnjavaju ovu koncepciju: “I da se imetku siro četa ne približavajte, osim na najljepši način;” “U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti;” “O vjernici, neka narod ne ismijava narod, možda su oni bolji od njih.” Svi oblici zabrane (tahrima) u ovim ajetima mogu biti podvedeni pod ovaj princip, pomoću koga se status djela, o kojima oni govore, može prepoznati i odrediti. Prema tome, zabrane u prethodnim ajetima, “ne približavate”, “nije dozvoljeno” i “neka narod ne ismijava” impliciraju strogu zabranu (tahrim) neodgovornog i lošeg upravljanja imetkom siro četa, prisiljavanje nemuslimana da prihvate islam i ismijavanje drugih naroda. - “pomoću kojih mudžtehid izvodi prakti čne šerijatske propise” - zna či da ovi principi predstavljaju oru đe i metodologiju pomo ću kojih mudžtehid dolazi do šerijatskih propisa i izvodi ih iz njihovih pojedinačnih premisa (dokaza). - “mudžtehid” - ova rije č isključuje sve one koji nisu kvalificirani i koji nisu postigli stepen mudžtehida To zna či da samo ljudi koji su postigli odre đene kvalifikacije mogu činiti idžtihad i izvoditi zakonske propise iz njihovih validnih premisa (dokaza). - “propise” (ahkam jednina hukm) - ovdje zna či pritvrđivanje nečega nečemu drugom (isbatu emrin li emrin ahar). U skladu s tim, kad neko kaže: “Sunce je izišlo ili nije izišlo”, to će biti propis, jer to sadrži pritvr đivanje izlaženja ili neizlaženja Suncu. Izvođenje propisa može biti postignuto pomo ću tri op ća metoda: a) pomo ću razuma (‘akla) kao što je “jedan je pola od dva”, “cjelina je ve ća od jednog dijela” itd. Ovi propisi su imenovani kao racionalni propisi (ahkam aklije); b) pomo ću prirodnih
Fetve i savjet
Stranica 5 od 154
osjećaja i osjetila kao što je “vatra prži”. Ovi propisi su imenovani kao osjetilni propisi (ahkam hissijje); c) pomo ću mjerodavnih šerijatskih tekstova. Ovi propisi su imenovani kao šerijatski propisi (ahkam šer‘ijje) kao što je propis da su propisani namazi obavezni, a kamata i blud zabranjeni itd. Principi usuli-fikha se odnose na tre ću vrstu propisa. Oni su ograni čeni atributom “šerijatski” da bi se napravila razlika izme đu njih i racionalnih i osjetilnih propisa. Ovi principi su ustanovljeni da bi pomogli mudžtehidu u izvo đenju šerijatskih propisa iz njihovih premisa (dokaza). Vrste šerijatskih propisa Šerijatski propisi, u svojoj biti, odnose se na sve aspekte ljudskog života koji mogu biti različite važnosti i zna čaja: a) neki se odnose na ljudske akcije i aktivnosti koje ljudi obavljaju kao što je namaz, post, trgovina, vakufljenje, oporuka itd. Propisi koji se odnose na ove aktivnosti su imenovani kao ahkam amelije; b) neki od njih se odnose na vjerovanje kao što je vjerovanje u Allaha, Njegove poslanike, Njegove knjige itd. Ovi propisi su imenovani kao ahkam i‘tikadije; c) neki propisi se odnose na čišćenje i oplemenjivanje ljudskih duša kao što je obaveza da se bude istinoljubiv i zabrana da se laže, izdaje, vara itd. Ovi propisi su imenovani ahkam ahlaqije. Nauka usuli-fiqh tretira samo propise koji se odnose na ljudske aktivnosti. To je razlog zbog čega su ovi propisi (ahkam) označeni (ograničeni) atributom “prakti čni” (‘amelijje), da bi se tako isklju čili ahkam i‘tiqadijje i ahkam ahlaqijje. - “…iz njihovih pojedina čnih i validnih premisa (dokaza)” - Premisa ovdje zna či pojedina čni dokaz koji se odnosi na odre đeno pitanje kao što je ajet: “Zabranjuje vam se strv…” Ovaj ajet je premisa (dokaz) zato što se odnosi na posebno pitanje, a to je jedenje mesa krepale životinje koja nije zaklana u skladu sa propisima Šerijata i indicira propis koji se odnosi na to pojedina čno pitanje. Premisa (dokaz) će biti ispravna (validna) ako se odnosi na doti čno pitanje i ako je utemljena na izvorima Šerijata koji se ogledaju u univerzalnim i op ćima dokazima. Rije č “validnih” isključuje sve izvore zakonodavstva koji nisu utemeljeni na Kur‘anu i Sunnetu. - “pojedinačnih” je spomenuto da bi se napravila razlika izme đu pojedina čnih i općih (univerzalnih) dokaza. Iz ove definicije se može razumjeti da je usuli-fiqh skup pravnih principa koji, kada se pravilno shvate, pokazuju mudžtehidu put kojim se može do ći do pravne presude i izvesti pravni propis iz njegovih pojedina čnih dokaza. Razlika u radu učenjaka u usuli-fiqhu i učenjaka u fiqhu Učenjak u usuli-fiqhu izu čava Kur‘an, Sunnet i druge univerzalne i op će dokaze posmatrajući ih iz perspektive da li oni pružaju op će, pojedina čne, neograni čene ili ograni čene indikacije, naredbe ili zabrane. Kao rezultat tog prou čavanja, učenjak će u usuli-fiqhu (usulijj) do ći do određenih zaključaka i predložiti u skladu s tim op će principe. Naprimjer, prou čavajući opća značenja u meritornim šerijatskim tekstovima, on će zaključiti da opća značenja , kad nisu specificirana (ograničena), uključuju sve na što se ona mogu primijeniti. U skladu s tim, u čenjak će izreći princip: “Opće značenje, kada nije ograni čeno, sigurno uklju čuje sve na što se ono može primijeniti.” Sli čno tome, u čenjak u usuli-fiqhu može prou čavati sve naredbe spomenute u Kur‘anu i Sunnetu. Ukoliko zaklju či da te naredbe, kada uz njih ne postoji neka unutarnja ili vanjska indicija, impliciraju obavezu (vudžub), on će zaključiti princip: “Neograni čena naredba (emr mutlaq) implicira obavezu (vudžub),
Fetve i savjet
Stranica 6 od 154
kada nije popra ćena nekom unutarnjom ili vanjskom indicijom koja može promijenuti tu implikaciju”. Ukoliko naučnik proučava zabrane spomenute u meritornim šerijatskim tekstovima, doći će do zaključka da sve zabrane, ukoliko nisu popra ćene unutarnjom ili vanjskom indicijom impliciraju zabranu (tahrim). Nakon takvog zaklju čka, bit će izveden princip: “Neograni čena (apsolutna) zabrana (nehj mutlaq) implicira strogu zabranu (tahrim), ukoliko nije popra ćena nekom unutarnjom ili vanjskom indicijom koja može promijenuti takvu implikaciju.” Koristeći ovu metodu nau čnik u usuli-fiqhu uspostavlja princip koj će pomoći naučniku u fiqhu u njegovu nastojanju da izvede pravne propise iz njihovih pojedina čnih dokaza. Sa svoje strane, kad nau čnik u fiqhu (fakih) želi da spozna propis koji se odnosi na određeno pitanje, on će uzeti ove principe iz usuli-fiqha i primjeniti ih na pojedinačne dokaze u namjeri da otkrije njihove implikacije. Naprimjer, ako fakih želi da zna kakav status ima namaz, on će prvo istraživati dokaze koji se odnose na namaz. Rezultat tog istraživanja će mu ponuditi mnogo ajeta i Poslanikovih a.s. izreka koje govore o namazu. Me đu ovim dokazima bit će, naprimjer, ajet: “I obavljaj namaz…” U ovom ajetu će naći naredbu koja nare đuje obavljanje namaza. U ovoj instanci faqih će primijeniti usulsko pravilo, koje kaže da neograničena naredba (emr mutlaq) implicira obavezu (vudžub). Na kraju, on će zaključiti da naredba “obavljaj” implicira strogu obavezu, pa, prema tome, status namaza će biti stroga obaveza (vudžub). Iz prethodne diskusije je jasno da nau čnik u usuli-fiqhu prou čava univerzalne i op će dokaze, i izvodi iz njih op će principe, koji će pomoći naučnicima u fiqhu u njihovom nastojanju da izvedu pravne propise iz njihovih pojedina čnih dokaza. Veza usuli-fiqha sa ostalim naukama Imajući u vidu činjenicu da sve islamske nauke potiču iz istog izvora i imaju isti cilj, prirodno je da su sve te nauke me đuovisne, da su tijesno povezane jedna s drugom, da pozajmljuju i oslanjaju se jedna na drugu. Nauka o usuli-fiqhu nije izuzetak. Ukoliko je uporedimo sa ostalim islamskim klasi čnim naukama, na ći ćemo veliku sličnost među njima i vidjeti da na metodološki sli čan način tretiraju iste teme. Navešćemo nekoliko primjera: 1) Sličnost sa kur‘anskim disciplinama možemo vidjeti u temama kao što su: a) te‘vil (interpretacija koja nije u skladu sa o čitim značenjem riječi; b) derogacija šerijatskih propisa (nasih ve mensuh); c) nemutevatir (šadd) kiraeti i propisi u vezi s njima 2) Sličnost sa sunnetskim disciplinama možemo vidjeti u temama kao što su: a) prenošenje hadisa i njegova klasifikacija; b) kriteriji za prenosioce hadisa (džerh ve ta‘dil) itd. 3) Sličnost sa skolastičkom teologijiom (‘ilmul-kelamom) i njenim disciplinama možemo naći po pitanjima kao što je rasprava da li je Šerijat ili razum taj koji odlučuje šta je ispravno a šta pogrešno, i može li se takva spoznaja posti ći bez Objave itd. 4) Kada su fiqhske discipline u pitanju, možemo vidjeti da usuli-fiqh navodi mnoge primjere koji su izvedeni iz pojedinosti i detalja fiqha (furua). 5) Od disciplina u arapskom jeziku , možemo na ći sličnost u temama kao što su: a) pravila koja se odnose na pitanje nastanka jezika; b) klasifikacija zna čenja riječi na metaforično i literarno; c) etimologija rije či, zatim sinonimi, op ćenitost, specifičnost itd. Pored ovih, nauka o usuli-fiqhu se okoristila i uzela osnove iz logike. Ona koristi principe koji se odnose na premise i zaklju čak. Nadalje, nauka o usuli-fiqhu se
Fetve i savjet
Stranica 7 od 154
okoristila različitim diskusijama vezanim za pitanja ispravnosti zaklju čka zasnovanog na induktivnom rezonovanju, kako se dokazi mogu koristiti za potvrđivanje stavova i tvrdnji, kako da se ukloni kontradikcija, na čini na koji rije či saopćavaju i kazuju svoja zna čenja itd. Značaj usuli-fiqha i njegov razvoj Značaj nauke o usuli fiqhu je u činjenici da ona predstavlja temelje na kojima je kompletna gra đevina islamskog prava izgra đena. Ona tretira principe koji se koriste u procesu “izgradnje” pravnih propisa iz njegovih pojedina čnih dokaza, tj. u procesu razumijevanja Allahovih dž.š. propisa koji se odnose na ljudsko djelovanje i aktivnosti. Za vrijeme ranih dana islama ova pravila nisu bila napisana. Me đutim, prvi mudžtehidi su se “prirodno” koristili ovim pravilima dok su činili idžtihad, zbog toga što su oni govorili čistim arapskim jezikom, koji ova pravila sadrži u svojoj prirodi. Prema tome, rani mudžtehidi nisu imali potrebe da ovi principi budu sistematizirani. Stvarna potreba za takvom akcijom pojavila se onda kada se islam proširio u nearapska podru č ja i kada su mnogi nearapi prihvatili Allahovu dž.š., vjeru. U to vrijeme se pojavio negramati čki govor. Poznavanje arapskog, pa, prema tome, i razumjevanje izvora Šerijata ovih novih muslimana, bilo je nedovoljno i neadekvatno. Nadalje, u to vrijeme, mnogi koji nisu bili kvalificirani za idžtihad počeli su se baviti tim poslom. Sve ove činjenice su ponukale islamske u čenjake da sistematiziraju pravila koja je svaki pravnik morao slijediti u procesu idžtihada. Cilj ovih pravila bio je da pomogne mudžtehidima u njihovom nastojanju da izvedu pravne propise iz šerijatskih tekstova, i da ih sa čuvaju od eventualnih grešaka i optužbi da možda formulišu propise po svojim željama i naho đenju. Imam Šafija (umro 204./820.) se smatra prvim nau čnikom koji je sakupio i zapisao neke od ovih principa u svojoj Risali. Nakon Šafije, nau čnici su prihvatili dva razli čita pristupa ovoj nauci. Jedan od njih je pristup Hanefija, koji su svoju teoriju formulirali u svjetlu prakti čnih šerijatskih propisa, izvedenih od strane ranijih pravnika. Drugi pristup je šafijski (mutekellimini ), koji je svoju teoriju zasnivao na op ćim dokazima, Kur‘anu i Sunnetu, ne gledaju ći na njihovu primjenu kod pojedinih pitanja. Prema njima, svaka teorija koju je podupirao odgovaraju ći dokaz bila je potvr đena, bez obzira da li se ta teorija slagala ili neslagala sa propisima uspostavljenim od strane prijašnjih pravnika. Ako pogledamo djela iz usuli-fiqha možemo zaklju čiti da se stvarni razvoj ove nauke desio u četvrtom stoljeću po Hidžri. U to vrijeme usuli-fiqh je dobio svoj finalni oblik, a knjige, koje će kasnije služiti kao reference, tada su napisane. Ono što je kasnije napisano bilo je uglavnom u smislu tumačenja već napisanog ili dalja elaboracija tih djela. Grane usuli-fiqha Ova nauka primarno tretira islamsku pravnu logiku, njene preduslove, zatim tretira lingvistiku. Ona se, tako đer, fokusira na izvore Šerijata oko kojih nema razilaženja Kur‘ana, Sunneta, konsenzusa i analogije, zatim na one izvore oko kojih ima razilaženja kao što su istihsan, istislah, istishab itd.; zatim razmatra idžtihad (pravno rezonovanje), kontradikciju me đu dokazima, status slije đenja specifične pravne škole itd. nastavit će se, inšaallah –
Fetve i savjet
Stranica 8 od 154
Pitanje: Da li je dozvoljeno uzimati alkohol kao lijek i da li je dozvoljeno uzimati lijekove u čijem sastavu se nalazi i alkohol? Odgovor: Preferirajuće (radžih) mišljenje islamske uleme (Vidi: Bedaius-sanai, 5/113, El-Muhezzeb, 1/251, Mugni, 4/255.) kaže da je zabranjeno koristiti alkohol i ostalo što opija u svrhu lije čenja ili nečeg drugog, jer je Poslanik a.s. rekao: “Allah, uistinu, vama nije dao lijek u onome što vam je zabranio.” (Sahihul-Buhari, Kitabulešribe.) Ovaj hadis Buharija prenosi kao mevquf od Ibn Mesuda, dok ga drugi muhaddisi, kao Bejheqi, Ahmed i Ebu Jala, bilježe kao merfu‘. Ibn Hibban ga je okarakterisao kao sahih. Kada je Tariqu b. Suvejdu Poslanik a.s. zabranio da proizvodi alkohol, on se branio govore ći da ga proizvodi radi lije čenja njime. Na to mu je Alejhisselam rekao: “On, uistinu, nije lijek, nego je on, uistinu, bolest.” (Sahihu Muslim, Kitabul-ešribe.) Hanefijski učenjaci su rekli da nije dozvoljeno lije čiti se alkoholom osim ukoliko se sigurno zna da se njime ta bolest može izlije čiti, a nema nešto što bi ga u tom pogledu moglo zamijeniti. U ovom pogledu potrebno je svjedo čanstvo više od jednog ljekara specijaliste da se njime ta bolest sigurno može izlije čiti. (El-Hedijje alallaijje, str. 251.) Šafije uslovljavaju dozvolu upotrebe alkohola u lije čenju sa dva uslova: a) da alkohol bude pomiješan sa ne čim drugim i da bude rastvoren u njemu; b) da ne postoji neki drugi odgovarajući lijek koji u sebi ne sadrži alkohol. (Mugnil-muhtadž, 4/188.) Izz b. Abdusselam kaže: “Dozvoljeno je lije čenje onim što je ne čisto ukoliko (osoba) nije pronašla nešto čisto što ga zamjenjuje, jer je dobro (korist) izlije čenja i zdravlja potpunije i vrednije od dobra (koristi) izbjegavanja ne čistoće. Nije dozvoljeno, po ispravnom mišljenju, liječenje alkoholom, osim kada se spozna da se njime postiže izliječenje, a osoba nije pronašla neki drugi lijek.” (Qava‘idul-ahkam, 1/81.) Na osnovu spomenutih hadisa, te na osnovu šerijatskih principa o op ćem dobru (masleha mursele) i prijekoj potrebi (daruri), i uzimajući u obzir najja ča mišljenja islamskih pravnika, mogu da kažem sljede će: a) dužnost je izbjegavati upotrebu alkohola i svih proizvoda u čiji sastav ulazi alkohol, b) u slu čaju prijeke potrebe (nužde), tj. kad je život u pitanju ili gubljenje nekog dijela tijela, dozvoljena je upotreba alkohola i lijekova spravljenih od njega u granicama potrebe (nužde), pod uslovom da nema drugog odgovarajućeg lijeka. Ovdje je potrebno svjedočanstvo više od jednog ljekara specijaliste da alkohol (odnosno lijek napravljen od njega) može izliječiti datu bolest, c) ukoliko se alkohol pri spravljanju lijekova hemijskom reakcijom razloži i pre đe u neki drugi oblik, takvi lijekovi se mogu nesmetano koristiti, d) kada se alkohol pretvori u sir će to sirće je dozvoljeno koristiti u ishrani; e) ukoliko postoji potreba, a ne postoji adekvatna zamjena, alkohol se može koristiti za vanjsku upotrebu, kao što je čišćenje rana i tome sli čno, imajući u vidu: 1) mogućnost da se zabrana u Kur‘anu i pomenuti hadisi odnose na unošenje alkohola u organizam; 2) ja činu mišljenja koje kaže da je alkohol kao materija čist, a njegova nečistoća spomenuta u Kur‘anu je nematerijalne prirode (nedžase ma‘nevijje); 3) činjenicu da potreba (hadže) može ponekad dobiti status nužde (darure), a u nuždi je dozvoljeno koristiti, u granicama nužnosti, i ono što je, ina če, zabranjeno (haram). Pitanje: Dijete mi je bolesno i leži u postelji od ro đenja. Ljekari nisu ustanovili određenu vrstu bolesti. Nedavno mi je jedna prijateljica savjetovala da odem kod neke žene koja gleda u grah, jer ona, navodno, može da mi kaže lijek za moje
Fetve i savjet
Stranica 9 od 154
dijete. Da li je meni dozvoljeno da odem kod nje? Odgovor: Toj ženi i njoj sli čnim osobama nije dozvoljeno odlaziti niti u ono što one govore vjerovati, jer su takve osobe vra čari koji tvrde da znaju šta će se desiti u budućnosti (gajb), a Poslanik a.s. je rekao: “Ko ode vra čaru pa ga o ne čemu upita neće mu namaz biti primljen četrdeset noći.” (Sahih Muslim, Kitabus-selam.) U drugom sahih hadisu on je rekao: “Ko ode proroku ili vra čaru i povjeruje mu ono što on kaže, on je zanijekao ono što je objavljeno Muhammedu.” (Ahmed u Musnedu, Baqi musned el-muksirin.) Hadisa u ovom zna čenju ima puno. Prema tome, tebi je haram toj ženi oti ći i u ono što ona kaže povjerovati. Preporu čio bih ti, ipak, da odeš kod nekoga ko lije či Kur‘anom i svoje usluge ne napla ćuje, da takva osoba provjeri da li je bolest tvoga djeteta povezana sa sihrom (vradžbinom) ili šejtanskim dodirom (messom). Ukoliko se o tome radi, osoba koja lije či Kur‘anom, uz Allahovu dž.š. pomoć i podršku, može pomo ći. Osobama koje gledaju u grah, findžan, koje vračaju i bave se sličnim poslovima, preporu čio bih da se toga pro đu, da se iskreno pokaju Allahu dž.š. i da zatraže oprost od onih kojima su, eventualno, neko zlo nanijele. Odgovornim u Islamskoj zajednici, a naro čito imamima koji su svjesni značenja svoga imameta i svoje odgovornosti, skre ćem pažnju da su dužni da narod zaštite od varalica koje se na tu đim mukama bogate. Allahov je Poslanik a.s. rekao: “Ko od vas vidi neko loše djelo, neka ga izmijeni (ukloni) svojom rukom (prisilno), a ako ne bude u stanju neka to uradi rije čima (neka nare đuje i savjetuje da se ukloni), a ako ni to ne bude u stanju, neka ga bar srcem svojim prezire, a to je najslabiji čin imana.” (Sahih Muslim, Kitabul-iman.) Sve one koji varaju ljude, bilo gdje i bilo kako, dužni smo sprije čiti, radi dobra svih nas, kako onih koji varaju tako i onih koje varaju. Bilo bi dobro kada bi Islamska zajednica, na osnovu ta čne, precizne i naučno utemeljene istrage, ozna čila takve osobe, upozorila svijet na njihove šerijatski-nezakonite aktivnosti i zatražila od vlasti da zaštite narod. Pitanje: Muslimanka sam koja prakticira islam. Stanujem u soliteru. Prije neki dan umro mi je komšija nemusliman. Iza sebe je ostavio suprugu i k ćerku. Svi oni su uvijek bili dobri prema meni. Mogu li da im odem na žalost? Odgovor: Imajući u vidu da su se Vaš komšija i njegova porodica prema vama lijepo odnosili, da vas nisu zbog vaše vjere iz vaše ku će izgonili, niti se protiv vas borili, nema smetnje da ih posjetite i izrazite im svoje sau češće. Allah dž.š. kaže: “Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavi čaja vašeg ne izgone. Allah, zaista, voli one koji su pravi čni.” (El-Mumtehina, LX:8.) Poslanik a.s. je rekao: “Kod svega što je živo može se sevab zaraditi.” (Sahihul-Buhari, Kitabul-edeb.) Dakle, ukoliko u činite dobročinstvo svojim komšijama, s obzirom da su takvi, Vi ćete, inšaAllah, za to imati veliki sevab i nagradu i odužit ćete se prema njima, a Vi znate kolike obaveze, po islamskom u čenju, ima komšija prema komšiji. Kaže Poslanik a.s.: “Toliko mi je često Džibril oporučivao susjeda da sam mislio da će ga u činiti (zakonitim) nasljednikom.” (Buharija i Muslim.) Ebu Zerru r.a. Allahov Poslanik a.s. je rekao: “O, Ebu Zerr, kada budeš kuhao čorbu, dospi malo više vode pa pošalji svojim komšijama.” (Muslim) Jedne prilike Poslanik a.s. je rekao: “Tako mi Allaha, nije vjernik, tako mi Allaha, nije vjernik, tako mi Allaha, nije vjernik!” Neko re če: “Ko to, Allahov poslaniče?” Alejhisselam odgovori: “Onaj čiji susjed nije siguran od njegova zla i neprijatnosti od njega!” (Buharija i Muslim). Na kraju, želim da naglasim, da ta posjeta, da bi Vama bila dozvoljena (halal), ne smije u sebi sadržavati bilo šta što je muslimanu zabranjeno (haram), kao što je, naprimjer, naricanje, sjedenje u društvu
Fetve i savjet
Stranica 10 od 154
koje pije alkohol itd. Nemojte zaboraviti da vam je dužnost da, u granicama svojih mogućnosti, prenesete svojim komšijama poruku islama koja je upu ćena svim ljudima. Pitanje: Nastavnica sam vjeronauke. Ve ć od prvog dana angažmana na ovom poslu u dilemi sam da li da u čenicima kažem da ne ustaju kad ja ulazim u razred. Još uvijek me mu či ovaj problem. Molim Vas da mi pomognete da donesem ispravnu odluku. Odgovor: Što se tiče tog problema čini mi se da se s njim suočavaju, uglavnom, svi učitelji, nastavnici, profesori, nadre đeni i podređeni, a koji žele da prakti čno primjenjuju i žive islam. Svima njima, u tom pogledu, mogu kazati da literarna značenja vjerodostojnih hadisa upu ćuju da kolektivno ustajanje na noge nekome, u islamu, je pokuđeno (mekruh) ili pak strogo zabranjeno (haram). Poku đeno je, ukoliko ustajanje u sebi ne sadrži vid obožavanja, a ukoliko u sebi sadrži to svojstvo onda je takvo ustajanje najstrožije zabranjeno (haram). Jedan od hadisa koji tretiraju to pitanje prenosi Enes r.a. u kome kaže da ashabima niko (od ljudi) nije bio draži od Allahovog Poslanika a.s., ali mu oni nisu ustajali na noge kad bi ga vidjeli pošto su znali da on to mrzi. (Ahmed u Musnedu, Baqi musned el-muksirin; Tirmizi, Sunen, Kitabul-edeb, i rekao za njega da je hasen-sahih-garib.) U hadisu, koji prenosi Muavija r.a., Vjerovjesnik a.s. je rekao: “Ko voli da ljudi pred njim stoje na nogama neka zauzme svoje mjesto u vatri.” (Ahmed u Musnedu, Musneduššamijjin; Ebu Davud, Sunen, Kitabul-edeb; Tirmizi, Sunen, Kitabul-edeb, i rekao da je hasen.) Ebu Davud bilježi hadis od Ebu Umame r.a., a u čijem senedu ima slabosti, da im je došao Allahov Poslanik a.s. oslanjaju ći se na štap i oni su ustali pred njim. “Nemojte ustajati kao što ustaju stranci veli čajući i slaveći jedni druge.” (Ebu Davud, Sunen, Kitabul-edeb.) Iz navedenih hadisa razumijemo da ustajanje u kome postoji veli čanje, slavljenje i obožavanje nije dozvoljeno. To zna či da ukoliko ustajanje pred nekim ne sadrži u sebi nešto od toga onda je ono dozvoljeno. Zbog toga je islamska ulema rekla da je dozvoljeno ustati pred osobom kad se vrati s puta, ili kad je bila duže odsutna, kao što je dozvoljeno sa njom se rukovati i zagrliti je, ukoliko je to u osnovi dozvoljeno. Isto tako dozvoljeno je da dijete ustane pred svojim roditeljem i da svome roditelju na taj na čin iskaže svoje poštovanje i brigu. Također, roditelj može ustati pred svojim djetetom ukoliko dijete to zaslužuje. Ovo ustajanje, koje je šerijatski dozvoljeno, je u svrhu izražavanja poštivanja i radi rukovanja. Od Aiše r.a. se prenosi da bi Fatima r.a., kada bi kod nje ušao Vjerovjesnik a.s., ustala, uzela ga za ruku, poljubila ga i dala mu da sjedne na njeno mjesto, a kada bi ona ušla kod njega Vjerovjesnik a.s. bi ustao, uzeo je za ruku, poljubio je i dao joj da sjedne na njegovo mjesto.” (Tirmizi, Sunen, Kitabul-menaqib; Ebu Davud, Sunen, Kitabul-edeb.) Kab b. Malik prenosi hadis zabilježen u sahihima Buharije (Kitabul-megazi) i Muslima (Kitabut-tevbe) da kada je ušao u džamiju, nakon što mu je Objavom oprošteno, Talha b. Ubejdullah je ustao, tr čeći mu prišao, s njim se rukovao i čestitao mu oprost koji mu je došao od Allaha dž.š. Sve to je posmatrao Allahov Poslanik a.s. i nije negativno reagovao. Kada je Sad b. Muaz došao da presudi u slu čaju plemena Benu Qurejza Alejhisselam je rekao ashabima: “Ustanite vašem vođi!” On im je to naredio kako bi mu pomogli da si đe sa jahalice i sa njim se poselamili. (Buhari, Sahih, Kitabul-džihadi ves-sijer, Muslim, Sahih, Kitabul-džihadi ves-sijer.) Imajući u vidu da kolektivno ustajanje pred nekim, ne u svrhu da se s tom osobom rukuje i tome sli čno, prelazi granicu izražavanja poštivanja i prelazi u veli čanje, a
Fetve i savjet
Stranica 11 od 154
ponekad u sebi sadrži i elemente obožavanja, musliman i muslimanka s tim ne smiju biti zadovoljni, ne smiju to željeti i moraju protiv toga reagovati na na čin za koji se nadaju da će donijeti pozitivne rezultate, a u skladu sa pravilima o suprostavljanju i borbi protiv onoga što je poku đeno i grijeh. Nadam se da će intelektualci, koji prakticiraju islam, i u tom pogledu uzeti Poslanika a.s. za svoga uzora i na taj na čin presjeći put koji može odvesti u obožavanje nekoga drugog mimo Allaha dž.š. i odvesti u veli čanje i iskazivanje nekome drugom po časti koja pripada samo Njemu. Našoj nastavnici preporu čujem da đacima objasni islamski stav po ovom pitanju, naglašavaju ći druge vidove poštivanja koji mla đi trebaju da izražavaju prema starijima, te da im ukaže da ona ne želi da oni pred njom kolektivno ustaju. Napomena: Obavještavam bra ću i sestre da zbog brojnosti pitanja koja mi svakodnevno stižu ne mogu svakome pojedina čno odgovoriti. Trudit ću se da što više njihovih pitanja na đe mjesto u ovoj rubrici. Ukoliko neko ima pitanje koje zahtijeva hitan odgovor može me nazvati na telefon 072-410571 svakim radnim danom od 11 do 12 h. Vesselamu alejkum.
Pitanje: Da li je objavljivanje fotografije na zadnjoj strani drugog broja “Novih horizonata” šerijatski opravdano? Odgovor: Što se tiče objavljivanja fotografija ženskih osoba, nadam se da za to ne postoji šerijatska zapreka pod sljede ćim uslovima: a) da je ženska osoba (na toj fotografiji) obučena na način koji je šerijat odredio ženi da se obla či kada se pojavljuje na javnom mjestu, tj. na mjestu gdje bi je mogao vidjeti neko ko joj nije mahrem, a novine su, na izvjestan na čin, javno mjesto, b) da fotografija bude objavljena na na čin koji će čuvati inetegritet žene muslimanke i njenu čast. Pomenuta fotografija ne ispunjava prvi uslov jer je odje ća ukrašena i tijesna. Takvu odjeću žena može obla čiti kada je u intimi sa svojim mužem, a ne na javnom mjestu. Prema tome, objavljivanje pomenute fotografije smatram greškom koja se potkrala našoj bra ći. Molim Allaha dž.š. da oprosti i nama i njima. Pitanje: Da li je muslimanki dozvoljeno probušiti nos, usnu itd. i staviti naušnicu i da li se razlikuje status tog postupka ukoliko muslimanka nosi nikab? Odgovor: Muslimanka ima sevab ukoliko se, sa lijepim nijetom, uljepša svome mužu, koristeći ukrase koji se u tradiciji smatraju ukrasom. Ti ukrasi mogu biti različiti. Možemo kazati da su svi dozvoljeni, ukoliko: a) nisu zdravstveno štetni po ljudski organizam, b) nisu specifi čni za nemuslimane, c) ne postoji neki šerijatski tekst (ajet ili hadis) koji to eksplicite ili implicite zabranjuje. Što se konkretnog slu čaja tiče, ne znam da postoji ajet ili hadis koji to zabranjuje, ali isto tako ne znam da je tako nešto postojalo u praksi prvih generacija muslimanki. Pitanje postaje komplikovano s obzirom da postoji mogu ćnost da se takav postupak protuma či kao mijenjanje Allahovih stvorenja, a to bi tada bio šejtanski posao (Vidi: “En-Nisa”, 119.), ili pak da se podvede pod unakažavanje što je hadisom strogo zabranjeno. (Vidi: Buhari, Sahih, “Kitabul-megazi”. Nesai, Sunen, “Tahrimuddemi”.) Ima i onih koji smatraju da to nije unakažavanje. Kada je bivši član Vrhovnog vijeća za fetve u Saudijskoj Arabiji dr. Abdullah b. Džibrin upitan o
Fetve i savjet
Stranica 12 od 154
stavljanju naušnice u nos, odgovorio je da se nada da je to ženama dozvoljeno, kao što je dozvoljeno devi probušiti nos i staviti uzicu kako bi se njome moglo upravljati i da se to ne smatra unakažavanjem. (Fetavil-mer‘e, str. 182, Izdanje “Darulvatana”.) Da li to šteti zdravlju, ne bih mogao dati nau čno utemeljen odgovor. Pretpostavljam da taj čin otvara mogu ćnost infekcije i da otežava održavanje čistoće nosa, tog tako važnog filtera u našem organizmu, za koji je Poslanik, s.a.v.s., rekao da ga treba pretjerano čistiti, izapirući ga vodom, kada se uzima abdest, osim kada se posti. Također, ne mogu odlu čno kazati da je to specifi čno za neku grupaciju nemuslimana, s obzirom da u tradiciji nekih muslimanskih naroda takav obi čaj postoji, npr. u Indiji. Što se ti če tradicije muslimana na našim prostorima, čini mi se da to nije u našoj tradiciji. Imam osje ćaj da je bušenje rupa na tijelu, izuzimaju ći uši kod žena, u stvari, povo đenje za omladinom sa Zapada, i imitiranje zapadnih “zvijezda i zvjezdica” koje lutaju i tumaraju po Zemlji, u potrazi za ne čim što će popuniti prazninu u njiihovim dušama; traženje na čina da se izdvoje, pokažu, istaknu, razlikuju od drugih, postanu vje čne sa onim što se na kraju pretvara u prašinu. Pretpostavljam da je omladina na Zapadu po čela bušiti rupe po tijelu, ugledajući se na afrička plemena koja gaje tu tradiciju. Na osnovu iznesenog, ne bih preporučio sestrama da stavljaju naušnice, osim na uši, kao što je kod nas obi čaj. U isto vrijeme napominjem, da ne mogu, na osnovu trenutnog znanja, da kažem da je ženama zabranjeno (haram) stavljati naušnice na nos, usne itd. Što se drugog dijela pitanja ti če može se dati decidan odgovor. Naime, ženi je kur‘anskim tekstom zabranjeno (haram) da pokazuje svoje ukrase pred muškarcima koji joj nisu mahrem. (Vidi suru “En-Nur”, 31.) Prema tome, ukoliko muslimanka ne nosi nikab, trebalo bi da takve ukrase skine kada izlazi iz ku će. Pitanje: Za vrijeme ovog rata jedanput sam bio odsutan od ku će više od šest mjeseci. Kada sam, nakon tako dugog odsustva, došao ku ći imao sam intimni odnos sa svojom suprugom koja je bila u hajzu. Jesam li pogriješio i ako jesam mogu li tu grešku nekako iskupiti? Odgovor: Da, učinili ste grijeh zbog toga što ste prekršili jasnu kur‘ansku zabranu: “I pitaju te o mjese čnom pranju. Reci: ‘To je neprijatnost.‘ Zato ne op ćite sa ženama za vrijeme mjesečnog pranja, i ne prilazite im dok se ne okupaju, a kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.” (“El-Beqare”, 222.) Preporu čio bih vam iskreno pokajanje (tevbeti-nesuh) koje ispunjava uslove. Uz to, sunnet je podijeliti sadaku (dobrovoljni prilog) u visini jednog zlatnika (njegova trenutna vrijednost je oko 70 maraka) ukoliko je to bilo na po četku hajza i polovinu tog iznosa ukoliko je bilo na kraju hajza. Naime, u četiri Sunena i u Musnedu Ahmedovom naveden je hadis od Ibn Abbasa da je Poslanik, s.a.v.s., upitan o slučaju kad muž op ći sa svojom ženom dok je u hajzu i on je odgovorio: “Dat će sadaku od jednog ili pola dinara (zlatnika).” “Ovako glasi sahih predanje”, rekao je Ebu Davud. U Tirmizijinom predanju stoji: “Ako je krv bila crvena, dat će sadaku od jednog dinara (zlatnika), a ako je žuta pola dinara.” Iz tog se može razumjeti da, ako je hajz prestao, a žena se nije bila okupala, onda pola dinara. U tom smislu je i predanje zabilježeno u Musnedu. (Vidi: Nejlul-evtar, 1/278.) Pitanje: Da li je tačno da tri mekruha čine jedan haram?
Fetve i savjet
Stranica 13 od 154
Odgovor: Starije generacije islamske uleme vrlo često su umjesto rije či haram koristile riječ mekruh. Novije generacije termin mekruh koriste, uglavnom, da označe djela koja je poku đeno raditi. To su djela koja su štetna po čovjeka, bilo da se njima propušta neka korist ili se čini nešto loše. Ukoliko je šteta minimalna (zna či ako je djelo bliže dozvoljenosti halalu) onda je to mekruh-tenzihen, a ako je šteta očita i veća (znači ako je djelo bliže zabrani haramu) onda je mekruh-tahrimen. Za djela koja su okarakterisana kao mekruh ne postoji eksplicitno jasan dokaz da su zabranjena (haram). Me đutim, imajući u vidu da je puno eksplicitnih i nedvosmislenih tekstova koji čovjeku zabranjuju sve što šteti njegovom životu i zdravlju, kako fizi čkom tako i psihi čkom, nema sumnje da sve ono što nismo znali da šteti čovjeku, kada se pouzdano utvrdi da mu šteti, postaje zabranjenim (haram). Nadalje, treba znati da harami nisu uvijek na istom stepenu, nego se uveliko razlikuju. Nije isti grijeh nepravedno uzeti život ljudskom bi ću i ukrasti jednu marku, mada se i jedno i drugo ubraja u velike grijehe. Mekruhi se mogu, tako đer, stepenovati. Što je odre đeni mekruh štetniji po čovjeka, sve je bliži haramu. Kada njegova šteta bude o čita, a korist nepostoje ća onda, zasigurno, možemo re ći da je to haram, kao što je pušenje duhana. Me đutim, ako za pušenje duhana kažemo da je haram, to ne zna či da je taj čin na stepenu harama kao što je nepokornost prema roditeljima, blud itd. Ne, to je daleko manji haram u odnosu na te velike grijehe, a sama njegova veličina, kao grijeha, ovisi o šteti (dakle mjeri se štetnoš ću) koju pušač uzrokuje sebi i drugima. Nema sumnje da je manje griješna osoba koja popuši pokoju cigaretu dnevno što ne uzrokuje nikakve zdravstvene posljedice, zbog jačine i otpornosti njena organizma koji je dobro uhranjen i koji ima jake odbrambene mehanizme (imunitet), od osobe koja puši kutiju-dvije, a čiji organizam nije tako otporan zbog neuhranjenosti ili nekog drugog razloga. Nije isti grijeh žene puša ča kada nije trudna i kada je u drugom stanju, jer kada je u drugom stanju, uz štetu koju nanosi sebi nanosi i nero đenom djetetu. Nije isti grijeh pušača koji, kada puši, sjedne pored prozora ili izi đe napolje i onoga koji dimom truje i uznemirava cijelu porodicu, a naro čito svoju malu dje čicu koja su rođena sa tako čistim i zdravim plućima. Nije isti grijeh čovjeka koji ne zna za štetu odre đenog djela i onoga koji to zna. Dakle, nije isti postupak naših djedova koji su pušili, a nisu znali za štetnost duhana i nas danas koji to, itekako, dobro znamo. Kao zaključak, mogu da kažem da nije precizno kazati da tri mekruha čine haram. To bi zna čilo da je tre ća cigareta haram, a to možda nije uvijek slu čaj. Preciznije je kazati da ustrajnost u činjenju mekruha vodi ka tome da to postane haram. Kada nešto postaje haramom zavisi od više okolnosti. U svakom slu čaju, čvrst musliman ne ustrajava u mekruhu. Osoba koja ustrajava u tome o čito ima slabosti koje šejtan iskorištava da bi njome manipulisao, pa neka o tome svako ko svjesno čini mekruhe dobro razmisli. Pitanje: Da li je dozvoljeno nositi Kur‘an ispod pasa? Odgovor: Normalno je da svaki musliman, svjestan činjenice da je Kur‘ani-kerim govor našeg Uzvišenog Stvoritelja, nastoji da prema toj knjizi izražava svaku po čast i da je čuva i zaštiti od bilo kakvog ponižavanja. U tom duhu treba gledati i na postavljeno pitanje. Ukoliko je u tome vid ponižavanja, što može biti ponekad slučaj, ovisno o okolnostima, onda je to grijeh (haram). Ukoliko, pak to nije vid ponižavanja, onda nije ni grijeh. Naprimjer, ponižavanje bi bilo kada bi čovjek stavio Kur‘an u zadnji džep na pantalonama i tome sli čno, a ne bi bilo ponižavanje kada bi ga nosio u ruci ili tašni, pa makar to bilo ispod pojasa. Preporuka bi bila da se u
Fetve i savjet
Stranica 14 od 154
svim prilikama kada sumnjamo da je nešto grijeh, toga klonimo, a posebno kada za tim nemamo potrebe. Prema tome, preporu čio bih svakome da povede ra čuna o Allahovoj, dž.š., Knjizi, da joj svugdje i na svakom mjestu izražava po čast i da ne dozvoli bilo šta u čemu može biti koliko trunka ponižavanja. Pitanje: Kako postupiti sa na đenom stvari kao što je novac, olovka itd.? Odgovor: Osoba koja na đe nešto što je druga osoba izgubila, a što se smatra vrijednošću, treba to uzeti u dva slu čaja: a) ukoliko postoji mogu ćnost da će to biti uništeno, b) ili uzeto od osobe koja će to za sebe nepovratno prisvojiti. To zna či, ako živimo u sredini gdje svijet ne će uzeti tuđi imetak, onda ćemo nađenu stvar ostaviti na istom mjestu kako bi vlasnik mogao da se vrati i na đe je na mjestu na kojem ju je izgubio. Ako pak postoji bojazan da npr. izgubljenu ovcu pojede vuk, ili izgubljeni novčanik uzme onaj koji se Allaha, dž.š., ne boji, te će novčanik i ono što je u njemu sebi prisvojiti, izgubljeni predmet trebamo uzeti i čuvati na odgovaraju ćem mjestu. U tom slučaju, u roku od godinu dana dužni smo da oglašavamo, na odgovaraju ći način, da se izgubljeni predmet nalazi kod nas. Ukoliko se pojavi vlasnik, koji će izgubljeni predmet precizno opisati, dužni smo mu ga dati. Ukoliko se ne pojavi izgubljeni predmet može ostati kod nas, s tim što smo dužni vratiti ga vlasniku bilo kada da se pojavi. Pitanje: Da li je dozvoljeno iza ći sa djevojkom koja mi nije mahrem i šetati (ašikovati) sa njom u prisustvu prolaznika na ulici? Odgovor: Islam ne poznaje zabavljanje i ašikovanje. Islam poznaje upoznavanje budućih bračnih parova. Kada je Poslanik, s.a.v.s., čuo da je Mugire b. Šu‘be zaru čio neku ženu, upitao ga je da li ju je vidio. “Nisam”, odgovorio je Mugire. “Idi, pa je vidi”, rekao je Allahov Poslanik, s.a.v.s., “jer tako je sigurnije da ćete se voljeti.” (Tirmizi u Sunenu i rekao da je hasen.) Upoznavanje treba da bude nakon obe ćanja (zaruke) da će momak i djevojka stupiti u brak, ukoliko se u njihovom shvatanju braka i bračnog života ne pojave nepremostive razlike. Status zaru čnika, nakon zaruke, isti je kao i prije zaruke. Zaruka ima za cilj da pokaže ozbiljnost i da zaštiti djevojke od onih koji žele samo zabavu. Što se ti če samog upoznavanja, ono je nužno potrebno. Preporu čio bih svima da dobro upoznaju osobu s kojom žele stupiti u brak. To upoznavanje mora biti u granicama šerijata. Prije svega, ne smije biti osamljivanja, a osamljivanje je kada se jedno muško i jedno žensko, kojima je dozvoljeno stupiti u brak, osame tako da ih tre ća osoba ne vidi, bilo da je osamljivanje na otvorenom ili zatvorenom prostoru. Nadalje, za vrijeme tog upoznavanja ne smije u razgovoru biti nešto što je ina če islamom zabranjeno i upoznavanje ne smije biti korak ka nemoralu. Čim upoznavanje postane korak ka nemoralu, postaje zabranjenim. Prema tome, kakav će status imati, zavisi od osoba koje se upoznavaju. Upoznavanje, u kome nema grijeha, može da potraje onoliko koliko je zaručnicima potrebno da se me đusobno upoznaju tako da u brak, svako od njih stupi na osnovu znanja da mu druga osoba odgovara za zasnivanje bra čne zajednice. Pitanje: Profesor sam na jednoj visokoškolskoj ustanovi. Otkako sam po čeo prakticirati islam, želja mi je da se i moja supruga islamski pokrije. Mada je ona, elhamdulillah, po čela redovno klanjati, sa pokrivanjem ide malo teže. Kao izgovor ona često navodi da supruge uglednih profesora islamskih nauka, u čenice medresa i njihove profesorice izlaze na ulicu gologlave. Da li je moja supruga u pravu kada
Fetve i savjet
Stranica 15 od 154
se poziva na njihove postupke? Odgovor: Pitanja ovakvog sadržaja mi često dolaze. Ona ukazuju na problem s kojim se susreću oni koji ne poznaju u čenja islama malo bolje. Naime, Allah, dž.š., je sljedbenicima islama odredio da im uzor bude Njegov Poslanik, s.a.v.s., (Vidi suru “El-Ahzab”, 21.), a ne profesori islamskih nauka, u čenice medresa ili njihove profesorice. Od profesora islamskih nauka, u čenica medresa, njihovih profesorica i ostalih muslimana i muslimanki koji su u poziciji da se svijet, zbog te pozicije, na njih ugleda, očekuje se da budu živi primjer Alejhisselamovog, s.a.v.s., prakticiranja islama. Međutim, ukoliko se njihovi postupci razlikuju od Poslanikove, s.a.v.s., prakse to znači da oni griješe i mi ih u tome ne bismo smjeli slijediti. Upravo zbog toga, islamska ulema naglašava da svaki postupak, svako ljudsko djelo treba staviti na vagu Kur‘ana i sunneta, pa ako se bude slagalo sa Allahovom dž.š. rije či, to djelo ćemo smatrati ispravnim i dobrim, a ako ne onda ćemo to djelo smatrati nepodobnim. Posebno skrećem pažnju svakom muslimanu i muslimanki da je neophodno sva čija djela i postupke stavljati na tu vagu jer ljudi, svi ljudi bez izuzetka, griješe, te ako ne budemo mjerili ispravnost njihovih postupaka možemo i sami pasti u greške. Islamska ulema kaže da je najsigurnije slijediti onog u čenjaka koji je preselio na ahiret kao vjernik, jer dok je čovjek živ podložan je iskušenjima i može skrenuti s pravog puta. Na osnovu iznesenog, možemo kazati da Vaša žena nije u pravu kada kao izgovor za nepokrivanje uzima primjer pomenutih sestara koje nisu pokrivene. Znam da mnoge od tih sestara znaju da griješe, ali ne mogu savladati svoju slabost, znam da bi mnogi profesori bili sretni kad bi se njihove supruge islamski oblačile, znam da mnogi puno pate zbog toga. Na kraju, skrenuo bih pažnju da je normalno da čovjek pogriješi, ali nije normalno da grešku svjesno odobrava, što je, nažalost, ponekad slu čaj. Pitanje: Da li je muslimanu dozvoljeno da prvi pozdravi nemuslimana? Odgovor: Islamska ulema, u vezi sa nazivanjem selama nemuslimanima i uzvraćanjem na njihov selam nema jedinstven stav. Nevevi, u komentaru Muslimovog Sahiha kaže: “Naš stav je da je haram prvi im nazvati selam, a dužnost je (vadžib) uzvratiti im pozdrav tako što će se reći “ve ‘alejkum” (i na vas) ili samo ‘alejkum” (na vas). Nevevi, komentarišući hadis br. 2163 dalje navodi hadise u kojima Poslanik, s.a.v.s., zabranjuje da se nemuslimanima naziva selam. (Vidi: Nevevijev komentar na Muslimov Sahih, 14/144-147.) Nevevi dalje kaže: “To što smo spomenuli u vezi s našim mezhebom zastupa ve ćina uleme i prve generacije općenito. Jedna skupina, pak, smatra da je dozvoljeno da im prvi nazovemo selam. To se prenosi od Ibn Abbasa, Ebu Umame, Ibn Ebi-Muhajriza, a to je jedno od mišljenja naših učenjaka.” (Sahihu Muslim bi-šerhin-Nevevi, 14/145.) Proučavajući to pitanje, zaklju čio sam da to zavisi od odnosa nemuslimana prema muslimanima. Smatram da nema smetnje da musliman prvi pozdravi nemuslimana, pa prema tome ni da mu uzvrati na njegov pozdrav, pod uslovom da nemusliman bude od onih koji imaju lijep odnos prema muslimanima, tj. da ne bude od onih koji zbog vjere muslimane protjeruju iz njihovih ku ća ili se protiv njih bore. Allah, dž.š., kaže: “Allah vam ne zabranjuje da činite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavi čaja vašeg ne izgone. Allah, zaista, voli one koji su pravi čni.” (El-Mumtehina, LX:8.) Nazivanje islamskog pozdrava-selama, bez sumnje je vid dobro činstva i, na osnovu pomenutog ajeta, to dobro činstvo možemo učiniti i nemuslimanima, pod uslovom da prema nama imaju lijep odnos, tj. da sa nama ne ratuju niti nas iz naših domova
Fetve i savjet
Stranica 16 od 154
proganjaju zbog toga što smo mi pripadnici islama. Hadise kojima se zabranjuje nazivanje selama nemuslimanima bilježe Muslim u “Kitabus-selam”, Tirmizi u “Kitabus-sijer” i “Kitabul-isti‘zan vel-adab” i Ahmed u Musnedu od Ebu Hurejre, r.a. Me đutim, ta zabrana, a Allah dž.š. najbolje zna, odnosi se na situaciju kada se nemuslimani bore protiv muslimana i kada prema njima nemaju lijep odnos. Naime, imam Ahmed, u svome Musnedu, od Ebu Basre (Musnedul-qabail br. 26694, 26695.) prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Mi sutra krećemo na židove, pa im nemojte prvi nazivati selam, pa kada vam nazovu selam, vi recite samo “ve ‘alejkum” ( i na vas).” Primjenjujući usulsko pravilo da u slu čaju postojanja dva dokaza, u vezi nekog pitanja, od kojih je jedan opći, a drugi specifičan za to pitanje, tada se u obzir uzima specifi čni dokaz kojim se tumači namjera i zna čenje općeg dokaza. Hadisi koji zabranjuju muslimanima da nemuslimanima prvi nazivaju selam su op ćeniti i obuhvataju i ratno i mirnodopsko stanje. Ebu-Busrin hadis je specifi čan i određuje da se ta zabrana odnosi na period kada se muslimani nalaze u ratu sa nemuslimanima, jer je Poslanik, s.a.v.s., eksplicite rekao: “Mi sutra krećemo na židove pa im nemojte prvi nazivati selam…” Iz tog razumijemo da onda kada nemuslimani imaju lijep odnos prema muslimanima, kada ih ne progone iz njihovih ku ća, niti ratuju protiv njih zbog vjere njihove, tada nema smetnje da musliman nemuslimana prvi pozdravi i da mu na pozdrav uzvrati. Još bih samo skrenuo pažnju da muslimani, kako poštuju nemuslimane koji zaslužuju da budu poštovani kao ljudi, treba da zahtijevaju da i oni poštuju njih, da poštuju njihovo pravo na vlastitu kulturu i tradiciju. Jadno je da se nijedan novinar musliman-vjernik, na BHT, ne usu đuje da nazove selam. Ako je BH multieti čna, multivjerska, onda i pozdravljanje mora biti multi i to pitanje treba da bude u domenu slobodnog izbora svakog novinara. Ono što se sada doga đa je negiranje osnovnih ljudskih prava, gospodo na telviziji! Muslimanima ne smeta kada čuju na telviziji “dobar dan” i “dobro ve če”, jer BHT nije samo njihova, ali im smeta da njihov pozdrav “es-selamu alejkum” (neka je mir i svako dobro s vama) bude eliminisan i zabranjen na televiziji, koju oni ipak najviše finansiraju. Muslimanima smeta da se hadži Senad Hadžifejzović, čini mi se u strahu i panici, mora izvinjavati što se, dok se novinarka uživo javljala u dnevnik iz Travnika, čuo ezan sa travni čkih džamija. Našem Senadu savjetujem da vodi ra čuna da mu se novinarka sljede ći put javlja ispred neke travni čke crkve, tako da se, ako crkva zazvoni, ne mora zbog toga izvinjavati. Muslimanima takvo izvinjavanje nije potrebno, jer da im je bilo potrebno crkava u Travniku, Sarajevu i mnogim drugim mjestima danas ne bi bilo.
Pitanje: Student sam medicine. Interesuje me da li sam dužan da aktivno učestvujem kao da‘ija, da pozivam nemuslimane u islam i tuma čim Allahovu, dž.š., vjeru, s obzirom da nisam završio medresu? Odgovor: Islam je vjera koju je Allah, dž.š., poslao svim ljudima bez obzira ko oni bili. Islam nije vlasništvo onih koji su trenutno njeni sljedbenici, nego je emanet koji su oni dužni prenijeti, kako na svoje potomstvo, tako i onima koji žive u njihovoj sredini. Muslimani su obavezni ispravno i tačno islam prezentirati, dostaviti i objasniti svim stanovnicima zemaljske kugle, krš ćanima, židovima, hindusima i sljedbenicima svih ideologija i pravaca, kako bi oni mogli da se upoznaju sa svim sredstvima islama, moralnim, eti čkim, kulturnim, pravnim, politi čkim, ekonomoskim itd. Izvršavajući tu svoju dužnost, muslimani izvršavaju moralnu obavezu prema
Fetve i savjet
Stranica 17 od 154
njima, jer nema sumnje da je zadržavanje, samo za sebe, neke op ćekorisne stvari veliko zlodjelo prema sebi i prema drugima. U isto vrijeme, muslimani tako skidaju sa sebe obavezu i odgovornost za koju će biti pitani na Sudnjeme danu. Dok ovo pišem sjetih se riječi jednog mladog Nijemca koje je izgovorio na kongresu islamskih aktivista, a u kojima ih je oštro napao rekavši da su oni odgovorni što njegov otac nije upoznao islam, te je živio i umro u zabludi. “A znate”, rekao im je, “da ja volim svoga oca i nije mi svejedno što će on u vatri gorjeti. Gdje ste vi do sada bili, zašto ste islam skrivali za sebe. To vam nikada ne ću oprostiti.” Isto tako, često se sjetim kritika brata Bilala, kolege iz studentskih dana, koji se vratio u islam, nakon što su ga njegovi roditelji odgojili u krš ćanstvu. On je nas, svoju bra ću i sestre koji su sa njim studirali na univerzitetu Wales u Velikoj Britaniji, a koje su roditelji odgojili u islamu, kritikovao govore ći da smo izuzetno pasivni i da ne radimo dovoljno na propagiranju islama. “Ja znam kako je živjeti u ćafirluku,” govorio je on. Naime, brat Bilal je nekada radio u birtijama kao izbaciva č i upoznao svijet droge, nemorala i podzemlja. Poštovani brate, potrudi se da u granicama svoga znanja istinu islama preneseš na druge. Meni se jako dopada tumačenje stočetvrtog ajeta sure “Al-Imran” da svi mi treba da budemo ummet koji poziva na dobro. Ono je korisno i potrebno je da među nama ima skupina koje će to profesionalno raditi, ali, ipak, imaju ći u vidu da emanet islama nosi svaki musliman, smatram da je svako dužan odužiti se u tom pogledu u granicama svojih mogu ćnosti. Ukoliko budeš djelovao kao da‘ija, bez obzira što nisi završio medresu, ti ćeš, inša-Allah, skinuti teret emaneta koji nosiš na sebi kao musliman. Ono o čemu treba voditi ra čuna jeste da o islamu ne govoriš ono što ne znaš. Iskoristi svaku priliku da pozivaš sve ljude, bez obzira kakvih ideologija i pravaca bili sljedbenici, da se upoznaju s izvornim islamom, jer će ih islam usrećiti, ukoliko ga istinski prihvate. Siguran sam da si ti, kao sljedbenik islama jako sretan i smatram da tu sreću nemaš pravo zadržavati samo za sebe, nego trebaš da je dijeliš i sa drugima. Osim toga, nemoj dozvoliti da te sutra, na budu ćem svijetu, tvoje kolege optužuju da im nisi objasnio islam mada si ga poznavao. Pitanje: Da li je dozvoljeno raditi u tvornici cigareta? Odgovor: Tvornica cigareta proizvodi otrov kojim truje ljude. Jeste da taj otrov ubija postepeno, ali ipak ubija. U Velikoj Britaniji godišnje umre više od sto i dvadeset hiljada ljudi od bolesti kojima je uzrok pušenje. Siguran sam da su statistički podaci i kod nas poražavajući, jer u nas većina stanovništva puši, za razliku od Velike Britanije. Prošlog mjeseca ameri čka vlada je tužila duhansku industriju i podnijela zahtjev za ogromnom odštetom kako bi kompenzirala štetu koju trpi država lije čeći pušače, izgubljenih radnih sati, te mnogih drugih zdravstvenih, socijalnih i društvenih problema koje uzrokuje pušenje. Upravo zbog toga, musliman ne bi trebao da u čestvuje u proizvodnji cigareta, jer time nanosi štetu čovjeku, a to je, bez sumnje, grijeh. Preporu čio bih vam da se potrudite i nađete drugi odgovaraju ći posao. Na poslu u tvornici cigareta možete ostati ukoliko za to postoji prijeka potreba (darura), tj. ukoliko nemate drugog na čina da obezbijedite sredstva za normalan život Vas i Vaše porodice koju ste dužni izdržavati. Pitanje: Da li je dovoljno reći alejhisselam (skr. a.s.) kad se spomene Poslanikovo ime ili je potrebno kazati sallallahu ‘alejhi ve sellem (skr.
Fetve i savjet
Stranica 18 od 154
s.a.v.s.)? Odgovor: Poslanik, s.a.v.s, je rekao da je škrtica onaj u čijem prisustvu se spomene njegovo ime, pa onaj ko to čuje ne donese salavat. (Vidi: Tirmizi, Sunen, “Kitabud-da‘vat”.) Poslanik, s.a.v.s, je takođe rekao: “Ko na mene donese salavat jedanput, Allah će na njega donijeti deset puta.” (Muslim, Sahihu-Muslim, “Kitabussalat”.) Iz mnogobrojnih hadisa i prakse ashaba možemo razumjeti da je potpun salavat izgovor sallahu ‘alejhi ve sellem. Još potpuniji je takozvani ibrahimijski salavat koji učimo na etehijjatu. Na osnovu pomenutih dokaza, mislim da je za postizanje potpunog sevaba za salavat potrebno kazati sallahu ‘alejhi ve sellem (skr. s.a.v.s.). Alejhisselam je pola te izreke, što zna či pola sevaba. Pitanje: Ukoliko osoba zaboravi da klanja sabahske sunnete da li ih treba naklanjati? Odgovor: Sabahski sunneti su pritvr đeni sunneti (sunne mu‘ekkede). Prema tome, kad god se osoba sjeti da ih je propustila, poželjno je da ih naklanja, bilo prije izlaska sunca ili poslije, bilo da ih je propustila zbog opravdanog razloga ili ne. To možemo razumjeti iz mnogih hadisa. Npr. Bejheqi prenosi od Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: “Ko ne klanja dva rekata sabahskog sunneta prije nego sunce iziđe, neka ih klanja (tj. poslije).” Buharija, Muslim i drugi prenose od Imrana b. Husajna da je Poslanik, s.a.v.s, za vrijeme jednog pohoda sa ashabima prespavao sabah-namaz. Sunčeva toplota ih je probudila. Sa čekali su da sunce odsko či, zatim je Vjerovjesnik, s.a.v.s, naredio da se prou či ezan. Klanjao je dva rekata sunneta, a zatim farze. Treba napomenuti da je poželjno i ostale pritvr đene sunnete naklanjati kada se propuste. Pitanje: Vi vrlo često na kraju svojih odgovora kažete “Allah najbolje zna”. Da li to ima utemeljenje u šerijatu? Odgovor: Da, to ima utemeljenje u sunnetu Poslanikovom, s.a.v.s, i praksi njegovih ashaba. Naime u mnogobrojnim hadisima preneseno je da su ashabi u mnogim situacijama, a naro čito kada bi ih Poslanik, s.a.v.s, upitao o ne čemu, govorili: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” (Vidi, naprimjer, poznati hadis koji govori o imanu, islamu i ihsanu u Muslimovom Sahihu, “Kitabul-iman”.) Oni su govorili “i Njegov Poslanik” jer je Muhammed, s.a.v.s, bio me đu njima i mogli su ga pitati i tražiti od njega odgovor. Nakon Poslanikove, s.a.v.s, smrti nije preostalo ništa drugo, nego da čovjek kaže: “Allah najbolje zna” i tako potvrdi tu činjenicu i iskaže svoju ljudsku slabost. U isto vrijeme, treba napomenuti da rije či “Allah najbolje zna” ne zna če sumnju u dati odgovor, nego zna če da je to ipak ljudski odgovor koji je podložan grešci, a Allah, dž.š, je jedini koji sve zna i koji sve najbolje zna. Pitanje: Da li žena, za vrijeme obavljanja hadža ili umre, može nositi nikab? Odgovor: Ženi nije dozvoljeno nositi nikab dok je pod ihramom, jer je Poslanik, s.a.v.s, rekao u hadisu koji prenosi Ibn Omer, r.a: “I žena pod ihramom ne smije nositi nikab, niti obla čiti rukavice.” (Buhari, Sahihul-Buhari, “Kitabu džezais-sajdi, Babu ma junha minet-tibi lil-muhrimi vel-muhrime”, hadis br. 1838. Vidi: Fethulbari, 4/63.) U drugom hadisu stoji da se ihram žene ogleda u tome da joj bude
Fetve i savjet
Stranica 19 od 154
otkriveno lice i da nema rukavica. Žena može, dok je pod iharamom, da lice za trenutak pokrije dijelom svoje mahrame, ukoliko pored nje nai đu muškarci koji joj nisu mahrem. Tako su postupale Aiša, r.a, i druge hadžinice kad su na hadž išle sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Aiša kaže: “Skupine jaha ča su prolazile pored nas, a mi smo bile pod ihramima sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s. Kada bi naišli pored nas, mi bismo svoje džilbabe sa glave stavljale preko lica, pa kad bi prošli mi bismo ga otkrile.” (Prenosi Ebu Davud i El-Esrem.) Lice kod žene ima status glave kod muškarca u pogledu pokrivanja, dok je osoba pod ihramima. Upitan o tome kakav je status žene koja nosi nikab dok je pod ihramom vrhovni muftija Saudijske Arabije Abdulaziz b. Abdullah Ali Šejh kaže: “Ukoliko je obukla nikab nenamjerno, onda nije ništa obavezna, a ako je to svjesno uradila, dužna je u činiti iskup koji se ogleda u klanju ovce, ili u postu od tri dana ili davanju hrane za šest siromaha.” (“El-Alem elislami”, br. 1625, novembar, 1999, str. 14.) Pitanje: Pročitala sam da je u Zenici obavljeno vjen čanje između jednog bračnog para i između njihove djece iz prvog braka, tj. majka je svoju k ćerku iz prvog braka udala za sina svog sadašnjeg muža. Da li je to šerijatom dozvoljeno? Odgovor: Da, to je dozvoljeno i nema smetnje da se njihova djeca iz prvog braka uzmu. Zabranjeno je da njen sadašnji muž oženi njenu k ćerku iz prvog braka, nakon što su njih dvoje konzumirali brak ili da se njegov sin oženi sa ženom s kojom je njegov babo sklopio bra čni ugovor. Pitanje: Da li je ženama dozvoljeno bojenje kose? Odgovor: Upotreba kne za bojenje kose, dlanova i tabana itd. dozvoljena je. Nije dozvoljeno stavljati na nokte lak koji spre čava da voda dopre do njih. Nevevi kaže u El-Medžmu‘u da je mustehab (lijepo) upotrebljavati knu u tu svrhu. On isto tako kaže da nema razlike izme đu muška i ženska u pogledu farbanja kose u crno, tako da je to zabranjeno i žensku kao i mušku. (Vidi: Nevevi, El-Medžmu‘, 1/324.) On je do tog zaklju čka došao analogijom (kijasom). Naime, Poslanik, s.a.v.s, je eksplicite zabranio da muškarac boji kosu u crno u hadisu koji se prenosi od Džabir b. Abdullaha da je Poslaniku, s.a.v.s, na dan osloba đanja Meke, došao Ebu Kuhafe, koji je bio potpuno bijele kose. Poslanik, s.a.v.s, naredio je da mu oboje kosu, ali da izbjegavaju crnu boju. (Vidi: Muslim, Sahih Muslim, “Kitabul-libasi vez-zine”, br. 2102.) Što se ti če korištenja drugih boja, mimo crne, za to nema nikakve smetnje ukoliko žena ima sijedu kosu. Ukoliko žena ima kosu crne, sme đe ili neke druge boje, dakle boje koja se smatra lijepom, u tom slu čaju neki smatraju da je bojenje zabranjeno. Njihov argument je da je to mijenjanje Allahovih, dž.š, stvorenja ili poistovijećivanje sa nemuslimankama. Smatram da navedeni argumenti ne stoje i da je ženi dozvoljeno bojiti kosu s tim da izbjegava crnu boju, koja je hadisom zabranjena. Smatram da to nije poistovjećivanje, niti mijenjanje Allahovih, dž.š, stvorenja, jer su muslimanke bojile knom (knile) svoju kosu i u vrijeme Poslanika, s.a.v.s. Da je taj postupak imao status poistovje ćivanja sa nemuslimankama ili mijenjanja Allahovih, dž.š, stvorenja, Poslanik, s.a.v.s, bi im to sigurno zabranio, a ne bi im to preporu čio, kako se navodi u mnogim hadisima. Ja bih preporu čio ženama da boje svoju kosu bojom koja se dopada njihovim muževima, u nadi da će to ojačati bračnu zajednicu i usrećiti bračne parove, uz napomenu da djevojka mora da obavijesti svoga zaru čnika ukoliko je promjenila boju svoje kose, kako bi izbjegla varanje koje je u islamu najstrožije zabranjeno.
Fetve i savjet
Stranica 20 od 154
Pitanje: Željela bih da mi pojasnite islamski stav u vezi sa tzv. salijevanjem strave, praksom koja je u BiH vrlo raširena? Odgovor: Salijevanje strave je pagansko vjerovanje i nema utemeljenja u šerijatu. Ne spominje se da je tako nešto postojalo u praksi Allahovog Poslanika, s.a.v.s, niti u praksi prvih generacija muslimana. Kod njih je postojala rukja (odu čavanje), koja ima utemeljenje u šerijatu. Prema tome, salijevanje strave i tome sli čno je zabranjeno (haram). Posebno, u tom pogledu zabrinjava, što mnoge žene, kada salijevaju stravu, uče naopako kur‘anske sure što je najve ći grijeh koji može izvesti iz islama. Učenje sura naopako pri salijevanju strave govori da su to džinovska i šejtanska posla. Zbog toga, savjetujem svim našim muslimankama da se klone salijevanja strave. Ukoliko su u čile sure naopako, neka odmah prestanu i iskreno se pokaju Allahu, dž.š. Ukoliko svjesno to nastave raditi, neka znaju da tim svojim postupkom izlaze iz islama, a Allah, dž.š, najbolje zna. Pitanje: Nedavno mi je do ruku došla tzv. Arš dova. Da li je ova dova šerijatski utemljena i mogu li je širiti dalje? Odgovor: Čitajući tu dovu primijetio sam sljede će: 1- da u ovoj dovi ima puno štamparskih grešaka koje ponekad suštinski mijenjaju zna čenje, npr. na jednom mjestu umjesto mesir (stjecište) piše makir (varalica); 2- da u njoj ima kur‘anskih dova i dova koje su prenesene od Poslanika, s.a.v.s; 3- da u njoj ima dova koje nisu prenesene od Poslanika, s.a.v.s, ali su dobrog i ispravnog zna čenja; 4- da u njoj ima dova koje nemaju utemeljenja u šerijatu, kao npr. da je Allahovo, dž.š, ime napisano na Džebrailovom krilu, na Mikailu, na čelu Israfilovom i na dlanu Azrailovom. Međutim, ono što je u vezi s ovom dovom daleko problemati čnije i opasnije jesu “dobrote Arš dove”. Naime u njima se kaže da se pripovijeda da je Melek Džebrail Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, rekao sljede će: 1- da ko ovu dovu prou či jednom u životu ući će u džennet a da ne će polagati ra čun bez obzira koliki grješnik bio. To znači da čovjek može raditi šta ho će, griješiti koliko hoće, važno je da samo jedanput ovu dovu prou či i on je džennetlija, isto kao i šehid koji je poginuo na Allahovom putu bore ći se da Allahova rije č bude gornja. Ko imalo poznaje islam svjestan je da je takva tvrdnja u potpunoj suprotnosti sa njegovim temeljnim principima; 2- da će bolesniku koji prou či tu dovu Allah dati lijek. Takvu tvrdnju možemo provjeriti i prakti čno se uvjeriti u njenu ispravnost. Ja u takvu tvrdnju sumnjam jer Poslanik, s.a.v.s, nije to rekao; 3- da će svaka želja biti ispunjena, bilo da se ona odnosi na ovaj ili budući svijet i da će Allah spriječiti da mu neprijatelj ili bilo ko drugi na čini neku štetu. Ni ta tvrdnja nije utemeljena. Jeste da Allah, dž.š, neće ostaviti prazne ruke onoga ko Ga moli, ali da bi dova bila primljena, treba ispunjavati odre đene uslove o kojima se ovdje ne govori. Nadalje, nekada Allah, dž.š, ispuni nekome želju na dunjaluku, a nekada to ostavi za ahiret, iako je čovjek molio da mu se to da na dunjaluku. U “dobrotama Arš dove” se dalje navode izreke četverice hulefai-rašidina u kojima oni govore kako su im se sve želje ispunjavale kada su u čili tu dovu. To je neutemeljena tvrdnja, jer da bi bila utemeljena mora biti prenesena ispravnim senedom i ne smije u sebi imati neku tajnovitu mahanu. U konkretnom slu čaju sened se nigdje ne spominje, a i ono što im se pripisuje ima u sebi tajnovitu mahanu te se zbog nje to ne može prihvatiti. Ta tajnovita mahana ogleda se, između ostalog, u činjenici da se nisu sve njihove želje ispunile.
Fetve i savjet
Stranica 21 od 154
Na kraju “dobrôta Arš dove” traži se da se dova nosi uza se ispisana arebicom, da se uči na nafila-namazima i da će sve što čovjek zaželi od Alllaha, dž.š, biti udovoljeno. To je vrlo opasna tvrdnja, jer može navesti čovjeka da se osloni na dovu i tako ode u zabludu. Prevodilac još napominje da je to samo dio njenih dobrota, koje su spomenute u ćitabu “Dur-ranil - Durin-nazim”, na 155 str. Ja ne sumnjam u lijepu i iskrenu namjeru pisca i prevodioca ove dove. Molim Allaha, dž.š, da ih nagradi za njihovu lijepu namjeru, ali se muslimanima mora skrenuti pažnja na sve greške koje se u njoj nalaze i na veliku opasnost koju takve novotarije kriju u sebi. Da su pisac i prevodilac dove bili svjesni njene opasnosti i opasnosti njenih “dobrota”, da su bili svjesni zabrane da se u usta Poslanikova, s.a.v.s, stavljaju rije či koje on nije rekao, da su bili svjesni njegova hadisa: “Ko na mene svjesno slaže, neka sebi traži mjesto u Vatri.” (Muslim, Sahih Muslim, “Kitabul-‘ilm”, hadis br. 107.), oni to nikada ne bi uradili. Imajući u vidu da ne postoji hadis koji govori o Arš-dovi, te činjenicu da u njoj ima pogrešnih rečenica, sa sigurnoš ću možemo kazati da tu dovu nije dozvoljeno širiti, a posebno je haram u spomenute “dobrote” vjerovati, jer one mogu čovjeka odvesti na totalnu stranputicu, a Allah, dž.š, najbolje zna. Pitanje: Molimo vas da nam nešto kažete o Nur-dovi. Odgovor: Na ovo pitanje sam detaljno odgovorio u časopisu “Hilal” br. 8, januar 1997. Imajući u vidu da je do tog broja mnogim našim čitaocima nemogu će doći, a da mi, možda najviše pitanja dolazi upravo na tu temu, prenosim vam pomenuti odgovor u cijelosti. Kada sam prije nekoliko godina vidio “Nur-dovu” i pro čitao njenu svrhu i zna čaj (tj. njene “fadilete”) i čuo za još neka sli čna pisma (kao što je pismo sejjide Zejneb u kojem se kaže da svako do koga to pismo do đe mora da ga umnoži u trinaest primjeraka i to podijeli kako bi bio sretan, a ukoliko to ne uradi bi će nesretan), zatim neke specijalne namaze koji ne postoje u šerijatu itd, shvatio sam, još bolje, vrijednosti znanja i Allahovih, dž.š., rije či: “... A Allaha se boje od robova Njegovih učeni...” (Kur‘an, XXXV:28). Porijeklo Nur-dove je meni nepoznato. Kako je ona nastala i ko ju je napisao mi možemo samo pretpostavljati. Ono što osje ćam je da takve novotarije (naro čito tako podle novotarije) mogu biti pripremljene od strane vrlo lukavih neprijatelja islama koji iz iskustva znaju da je nemogu će muslimana odvratiti od vjere time što ćeš na islam navaljati drvlje i kamenje, dakle, govoriti loše protiv islama, ali ga možeš vrlo lahko odvratiti ako mu pogrešno tuma čiš islam i u ime islama ubacuješ u vjeru ono što s islamom nema nikakve veze, pa čak i ako se to dijametralno suprostavlja učenju islama, kao što je Nur-dova. U nekim slučajevima novotarije budu uvode nesvjesni muslimani koji žele da urade dobro djelo i koji imaju lijepu namjeru. Primjer za to, imamo knjigu u kojoj je za svaku suru napisano za što treba da se u či. Mada u hadisu nalazimo samo nekoliko sura za koje su spomenute prilike u kojima ih je lijepo u čiti, pisac spomenute knjige je za sve ostale sure izmislio “fadilete”, s najljepšom željom da podstakne muslimane da u če Kur‘an. Što se Nur-dove ti če, postoji i jedna i druga mogu ćnost. No, bez obzira ko je dovu napisao, njena “svrha i zna čaj” nose izuzetno opasne poruke koje mogu čovjeka izvesti iz islama i zbog toga smo dužni na to da upozorimo muslimane i da im objasnimo da ta dova nema temelja u islamu i da ju je haram propagirati i u nju vjerovati.
Fetve i savjet
Stranica 22 od 154
Naime, kada se pogledaju “svrhe i zna čaj” Nur-dove, jasno je svakom ko poznaje islam i njegove propise da je Nur dova izmišljena i pripisana Poslaniku, s.a.v.s, te da se njena “svrha i zna čaj” suprostavljaju islamskim u čenjima. Dokaz da Nur-dova nema osnove u islamu i da je suprotna islamskom u čenju nude sljedeće činjenice: 1- U “svrsi i zna čaju” ove dove piše da je ona uzeta iz “starog kitaba sa strane 255 pisanog na staro-turskom jeziku”. Svaki iole učen musliman zna da mi svoju vjeru ne uzimamo iz tako neprovjerenih izvora kao što su “stari kitabi” pa makar bili pisani, ne na staro-turskom, nego čak i na arapskom jeziku, jer u tim starim kitabima, čiji autori nisu provjereni i u čeni mu‘mini, mogao je pisati šta ko ho će i lagati i izmišljati šta ko ho će. Mi muslimani islam uzimamo iz potpuno sigurnih izvora: Kur‘ana i ispravnih (sahih) hadisa Poslanikovih, s.a.v.s. Nur-dova ne nalazi se u Kur‘anu niti u Alejhisselamovim hadisima, pa je prema tome izmišljena i pripisana Poslaniku, s.a.v.s. To je laž na Poslanika, s.a.v.s, a laganje na njega je veliki grijeh. 2- U “svrsi i zna čaju” dove piše”: “Ko ovu dovu prou či pušući u vodu, pa tu vodu pije biće zejrek i pametan”. To je izmišljotina, jer pamet čovjeku daje samo Allah, dž.š, a kome On to ne da, taj je ne može ni imati. Normalno je da jedna izmišljena dova u tome ne može pomo ći bez Allahove, dž.š. dozvole, pa kako se onda može ovako kategori čki tvrditi da će onaj ko tako uradi postati pametniji. Koliko su postali pametniji oni koji su to probali mogu se i sami uvjeriti. 3- U “svrsi i zna čaju” te dove piše: “Ko ovu dovu nosi uza se, njemu Allahovim emerom ne škodi nikakav narod, oružje, pa ni vjetar, voda i ostale sile čovjekove kao što su sihiri i sl.” Da je to puka laž i da se to suprostavlja Allahovim, dž.š, zakonima koje je on uspostavio na nebesima i Zemlji treba da je jasno svakom muslimanu. Kada takvu zaštitu čovjeku ne obe ćava Kur‘an, Allahova, dž.š, rije č, kako to može da obe ća dova za koju se ne zna ni ko ju je izmislio i pripisao Poslaniku, s.a.v.s. Nadalje, kada bi Nur-dova pružala takvu zaštitu, dovoljno bi bilo podijeliti je ljudima i oni bi zavladali svijetom. Znam da su mnoga naša bra ća u Bosni izginula mada su sa sobom imali ovu dovu, pa su se čak, na osnovu toga, na paljanskoj televiziji ismijavali nama muslimanima. Muslimanima treba da bude uzor Poslanik, s.a.v.s, i njegovi ashabi. Jeste li ikad čuli da je Poslanik, s.a.v.s, kada bi postrojio svoje ashabe pred bitku, dijelio im napisanu Nur-dovu i govorio im ono što u Nur-dovi piše?!! Je li historija islama zabilježila da je neko od ashaba nosio Nur-dovu? Tako nešto nije zabilježeno u historiji islama. Uostalom, ko tvrdi da na ovu dovu ne će metak, neka to pokuša i prakti čno na sebi dokazati. Ja nisam čuo da je to nekom uspjelo. 4- U “svrsi i zna čaju” ove dove piše o nekakvom namazu koji treba klanjati u pola noći itd., zatim prou čiti ovu dovu i čovjek će u snu vidjeti gdje mu je ukradena stvar. Poslanik, s.a.v.s, nas takvome namazu nije nau čio, a on je naš uzor i mi vjeru od njega učimo. Ukoliko se desi da neko, pomo ću Nur-dove nešto i prona đe, to ne znači da je Nur-dova ispravna, jer kad čovjek radi novotarije (bid‘ate) (kao što je pomenuti namaz sa Nur-dovom) njega potpomaže šejtan. Prema tome, njegov san je od šejtana, a ne od Allaha, dž.š. 5- U “svrsi i zna čaju” ove dove dalje piše da ko je u či ili nosi uza se za njega sedamdeset hiljada meleka u Meki i Medini tespih čine i sevape mu poklanjaju. To je tako đe neosnovana tvrdanja koja nema podlogu u šerijatu, s obzirom da Nurdova nije od Alejhisselama, pa prema tome on tako nešto za nju nije ni rekao.
Fetve i savjet
Stranica 23 od 154
6- Čini mi se da su najopasnije šesta i sedma stavka “svrhe i zna čaja”. Naime u šestoj se kaže da ako se ova dova napiše i stavi mejjitu na prsa, Allah će ga osloboditi ispita meleka Munkera i Nekira u kaburu i svaki od meleka će mu reći da se ne boji i da su oni njegovo društvo do Kijametskog dana. Dalje se kaže da će od Allaha doći glas: “O moj Munkeru i Nekiru, taj mejjit je upio Nur dovu pa je stavio na prsa, stoga nemojte ga azab činiti, niti ga ispitivati.” Opasnost leži u činjenici što se iz toga razumije da je dovoljno čovjeku da sebi obezbijedi Nur-dovu da mu stave na grudi u kaburu i on je spasen kaburskog ispita i kaburskog azaba. Po ovome, čovjek može biti najve ći ćafir, može ubijati, zinaluk činiti, piti i sve ostale velike grijehe raditi i da mu opet bude sve oprošteno samo zbog lista papira koji mu se stavi na prsa u kaburu. Oni, koji svjesno ili nesvjesno šire i dijele Nur-dovu, oni kao da govore ljudima da ne moraju vjerovati, klanjati, postiti, dakle, ne moraju biti muslimani. Važno je samo da sebi obezbijede Nur-dovu i nema problema... 7- U zadnjoj stavci “svrhe i zna čaja” kaže se da ko ovu dovu nosi i u či, Allah će mu želje ispuniti, a na kijametskom danu će ga dočekati sedamdeset hiljada meleka tako da će se svijet čuditi kome se tolika po čast daje. Uz to grijesi će mu biti oprošteni i Allah će mu upisati umjesto grijeha sevape. Ta zadnja “vrijednost” najve ća je laž na Allahovu, dž.š, vjeru dini-islam, i podli poziv ljudima da ostave islam i prihvate se Nur-dove. U tom pozivu kao da se kaže: “O ljudi, šta će vam Kur‘an i sunnet, kad imate nešto vrednije, a to je Nur-dova koju kada nosite i učite želje će vam se ispuniti, a grijesi biti zamijenjeni sevapima. Radite grijehe, i to što više, jer će vam ti grijesi biti zamijenjeni sevapima. Prema tome, što više grijeha budete radili, više ćete sevapa imati na Kijametskom danu.” Poštovana braćo i sestre, Nur-dova je podvala muslimanima, bilo da se to svjesno ili nesvjesno radi. Ona se kosi sa svim principima islama, laže na Allaha, dž.š, i Njegova Poslanika, s.a.v.s, i poziva u kufr i činjenje grijeha. Znam da mnogi muslimani nisu svjesni tog njenog zna čenja, nisu svjesni onoga čemu ona poziva i oni su prevareni te nesvjesno šire Nur-dovu me đu svijetom, misleći da tako rade jedno dobro djelo. Koristim se prilikom da poru čim muslimanima i muslimankama da je obaveza svih nas da se držimo Kur‘ana i sunnneta i da sve ono što nema osnova u šerijatu odbacimo kao novotariju koja nema mjesta u našoj čistoj vjeri. Što se same Nurdove tiče, nju je haram dijeliti i propagirati, a onaj ko to svjesno radi, neka zna da on poziva u kufr, da nas Allah dž.š. toga sa čuva. Oni muslimani koji to nisu znali, pa su vjerovali u Nur-dovu i njome se bavili, njima će Allah, dž.š, oprostiti ako se iskreno pokaju, jer Allah, dž.š, prima iskrena pokajanja. Svakom muslimanu i muslimanki dužnost je da upozore svoju bra ću i sestre na veliku opasnost Nur-dove i njoj sli čnih poziva kojima se pokušava izvesti muslimane iz vjere, a da oni to ni ne osjete. Molim Allaha, dž.š, da nam pomogne da pove ćamo naše znanje iz islama, kako bismo mogli razotkriti i izbje ći mnogobrojne zamke na koje nailaze sljedbenici Allahove, dž.š, vjere. Amin! Pitanje: Da li je ženi dozvoljeno da otkrije svoje tijelo na javnom mjestu? Odgovor: Po Allahovom, dž.š., zakonu žena je dužna pokriti svoje tijelo (sve osim lica i šaka) kada se pojavljuje na javnom mjestu gdje je mogu vidjeti muškarci koji joj nisu mahrem. Uzvišeni Allah kaže: “A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje…” (En-Nur, 31.) Pod ukrasima
Fetve i savjet
Stranica 24 od 154
koji se ionako vide, po preovladavajućem mišljenju, misli se na lice, šake i odjeću koja se vidi. Kršenje tog zakona veliki je grijeh čija veličina ovisi o tome kolike su posljedice, tj. koliko je grijeha, problema i nevolje prouzrokovalo otkrivanje žene. Dakle, što žena više otkrije svoje tijelo, što više se tako obu čena pojavljuje na javnim mjestima, što su muškarci koji je gledaju bolesnijeg srca (moralno pokvareniji), sve veće su njene šanse da zaradi grijeh. Preporu čujem muslimankama da budu ponosne što pokrivaju svoje tijelo, jer tim svojim postupkom zaslužuju Allahovo, dž.š., zadovoljstvo, a zahvalni će im biti i svjesni ljudi, jer znaju da su one korisne društvu s obzirom, da će rađati i odgajati zdrave i čestite članove zajednice, da one, svojom pojavom i ponašanjem ne će izazivati ljubomoru i razvode brakova, da zbog svog na čina života ne će biti izvor i prenosilac mnogih bolesti itd. S druge strane, od onih koje se otkrivaju prije se može o čekivati nemoral i da ne će da rađaju, ili da, i ako rode poneko dijete, o njemu ne vode brigu i pravilno ga ne odgajaju... Treba naglasiti da, poslije alkohola koji je majka svih zala, (a tu se ubraja sve što opija, kao i droge), otkrivanje žena na javnim mjestima i njihovo neograni čeno miješanje sa muškarcima donosi ljudskom rodu najviše nevolje, zbog toga što to vodi u nemoral koji čovjeku donosi različite venerične bolesti, dovodi do poreme ćaja u porodici i bra čnom životu, što vodi u razvod braka, donosi psihi čke traume kako supružnicima tako i djeci itd. Onima koje se otkrivaju, koje se bave nemoralom i svima onima koji takve aktivnosti podržavaju, treba staviti do znanja da na taj na čin uzrokuju mnoge probleme u društvu, da mu donose puno patnje i nevolja. Postavlja se i pitanje: Zašto je otkrivanje, kod nekih ljudi, tako popularno? Odgovor leži u činjenici da su danas otkrivanje žena (a sve više i muškaraca) i nemoral koji to prati jedan veliki biznis. Oni koji se bave tim poslom su, uz pomo ć šejtana, a preko mas-medija, to predstavili kao lijepo i napredno, a to je, uistinu, ružno i nazadno. Takvi biznismeni u činili su žene svojim robljem. Žena je još jedanput prevarena. Žena je za njih objekat zahvaljujući kojem zarađuju ogromne pare, bilo prodajom ženskog tijela ili, pak, njegovim javnim izlaganjem. Jadno je da su se neke žene spustile na tako niske grane pa su dopustile da u njih ko god ho će istresa svoje smeće, i da ih zagleda i mjerka kao na pijaci. Žena, koja ra đa nove ljude, koja je majka ljudskog roda, zaslužuje uzvišenije mjesto od onoga kojeg su joj namijenili takvi biznismeni. Spas za ženu, za njeno dostojanstvo, ženstvenost i ljepotu je u primjeni Allahovih zakona. Ženama koje su zavedene, pa su otkrile svoje tijelo, treba pomo ći da shvate svoju zabludu. One se nalaze u teškom i veoma jadnom položaju, ali mnoge to ni ne znaju.
Pitanje: Da li je dozvoljeno činiti mesh po čarapama koje su prozirne? Odgovor: Nije dozvoljeno činiti mesh po čarapama koje su prozirne, jer je uslov za ispravnost mesha po čarapama da se, kako kaže Kasani u Bedaius-sanai, 1/10, prenoseći stav Ebu Jusufa i Muhammeda b. Hasana Šejbanija: “Ne vidi ono što je ispod njih”. On još kaže da je i Ebu Hanife, koji je smatrao da mesh po čarapama nije dozvoljen, pred kraj života prihvatio njihovo mišljenje. Pitanje: Da li je dozvoljeno dolaziti u džemat, u džamiju, u trenerci?
Fetve i savjet
Stranica 25 od 154
Odgovor: Uzvišeni Allah kaže u trideset prvom ajetu sure El-A‘raf: “O sinovi Ademovi uzmite ukras svoj kod svakog mesdžida…” Nakon objavljivanja ovog ajeta glasnik Poslanikov, s.a.v.s., oglasio je da niko nag ne obilazi oko Kabe. (Vidi: Sahihul-Buhari, 1/75.) 1/75.) Mada je navedeni ajet objavljen zbog beduina koji su bez odjeće, nagi, obilazili (tavafili) oko Kabe (vidi: Sahih Muslim, 4/2320, 2/894,Tefsirul2/894,TefsirulQurtubi, 7/183.), njegova odredba upu ćena je svim ljudima i odnosi se na svaki mesdžid i na svaki namaz, jer se, po usulskom pravilu, u obzir uzima op ćenitost značenja šerijatskog teksta, a ne njegov specifi čni povod objavljivanja. Prema tome, ljudima je naređeno pokrivanje stidnih mjesta ('avreta) kada stupaju u namaz i kada hoće da uđu u bilo koju džamiju. To je stav ve ćine islamske uleme. Stidno mjesto kod muškarca je od pupka do ispod koljena, s tim da treba, kada je na namazu, da ima nešto odje će i preko ramena, zbog hadisa koji od Ebu Hurejre prenose Buhari, Muslim i drugi: “Neka muškarac ne klanja u jednoj odje ći, a da mu preko ramena nema ništa.” Žensko tijelo je ´avret, osim lica i šaka, i ono mora biti pokriveno kada žena stupa u namaz, kada ho će ući u džamiju ili, pak, pojaviti se pred muškarcem koji joj nije mehrem. Što se tiče pitanja koju odje ću musliman i muslimanka mogu nositi, treba znati da ta odjeća mora ispunjavati op će uslove: da nije providna, da nije tijesna, da nije specifična za nevjernike i da se obla čenjem te odje će ne poistovje ćuje sa suprotnim spolom. Muškarcima je, uz navedeno, zabranjeno nositi svilu i zlato. U odje ći koja im je dozvoljena musliman i muslimanka mogu obavljati obavljati namaz, ukoliko ta odje ća pokriva stidna mjesta i ukoliko je čista. Iz iznesenog možemo razumjeti da, ukoliko odjeća ispunjava spomenute uslove, u njoj se može klanjati, bez obzira kako mi tu odjeću zvali: trenerka, šalvara, čakšire ili drugačije. Međutim, iz op ćih šerijatskih propisa razumijemo da je zabranjeno uznemiravati druge, pa je osobi koja je jela luk zabranjeno i ći na mjesta okupljanja, a sunnet joj je okupati se petkom i namirisati (muškarc) kada po đe na džumu itd., da bi se društvo u koje odlazi prijatno osje ćalo. Iz tog razumijemo da treba voditi ra čuna o drugima, o njihovim osje ćajuma, tradiciji, obi čajima itd. Zbog toga, preporu čio bih svima da kada odlaze na javna mjesta, pa prema tome i u džamiju, pristojno se obuku i da, po mogu ćnosti, izbjegavaju ono što će izazvati negativne reakcije kod ljudi, pa makar to u osnovi bilo dozvoljeno. U isto vrijeme, želim naglasiti, da kada se radi o zabrani (haramu) ona mora imati svoju jasnu osnovu u šerijatu. Zbog toga, preporučujem našoj bra ći i sestrama da se ne ljute za nešto što šerijatom nije zabranjeno, pa makar im to bilo neobi čno. Tradicija i obi čaji se mijenjaju. Naš svijet nije navikao da vidi sportaše u džamiji, jer su nekada sportaši, uglavnom, bili veliki nevjernici. Danas je situacija druga čija i sve češće vi viđamo momke u trenerkama, kako u odlasku ili u povratku s treninga, svra ćaju u džamiju. Za to nema nikakve smetnje, ukoliko ta njihova odje ća ispunjava uslove koji su prethodno navedeni, a Allah, dž.š., najbolje zna. Pitanje:? Da li muslimani treba da do čekuju i ispraćaju ramazan programima kao što su koncert “TRI HAFIZA”, koncert Sarajevske filharmonije itd. ? Odgovor: Muslimani imaju najbolji uzor u Poslaniku, s.a.v.s, Uzvišeni Allah kaže: “Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.” (El-Ahzab, 21.) Poslanik, s.a.v.s, u sahih-hadisu kaže: “Ostavio sam vas na bijelom (putu), na kom je no ć (vidna) kao dan. Sa njega ne će skrenuti nego samo onaj koji je upropašten.” (Ibn Madže, Sunen, “El-Mukaddime” i Ahmed u Musnedu, “Musneduš-šamijjin”, “Musneduš-šamijjin”, br. 16692.) Naš miljenik Muhammed, alejhissalatu ves-selam, nije sa svojim ashabima i
Fetve i savjet
Stranica 26 od 154
sahabijkama ramazan do čekivao niti ga ispra ćao koncertima i orgijanjima, sa pjevačicama i plesačicama... Nisu tako postupali niti njegovi ashabi, niti tabi‘ini. Za bajram je bilo veselja, igre i pjesme i to je sunnet, me đutim to nije bilo u obliku kao što se to čini danas kod nas, gdje su režiser Taleta i njemu sli čni, halal dobro pomiješali sa haramom i sve to skupa lijepo zamotali i ponudili po nudili muslimanima, čini mi se zlonamjerno, da im to bude nacionalni na čin obilježavanja njihovih vjerskih blagdana. Iskreni muslimani koji smatraju da će tim “neislamskim metodama” promovisati islam uveliko griješe, jer to nije Poslanikova, s.a.v.s, uputa, a ono što nije u skladu sa Allahovim zakonom osuđeno je na propast, kako na dunjaluku tako i na ahiretu. Ibn Ebul-Izz se u čuđenju pita, u komentaru Tahavijine Tahavijine poslanice, dok govori o onima koji postupaju druga čije od Poslanikove, s.a.v.s, upute a nadaju se uspjehu na ahiretu: “Kejfe jurdžal-vusulu bi gajri ma džae bihir-resul?!” (Kako se može očekivati dolazak na cilj tj. ulazak u džennet, bez onoga što je Poslanik donio?!) Drugim rije čima, nemogu će je biti musliman slijede ći nešto drugo osim Poslanikove, s.a.v.s, upute. Sjetimo se primjera i Musab b. Umejra i njegove popularnosti kao pjeva ča u predislamsko doba. Njegov primjer može nam poslužiti kao dokaz i velika pouka u vezi s postavljenim pitanjem. Naime, on je bio najpopularnija najpopularnija ličnost u gradu u kojem su bogataši razmišljali samo o zabavi i uživanju. Mekanske djevojke za njim su ludovale, zbog njega činile samoubistva. Musab, kada je primio islam, napustio je takav džahilijjetski život. Poslanik, s.a.v.s, njemu nije rekao: “Hajde Musabe organizuj nam koncert i sakupi svoje društvo, pa ćemo tako okupiti sve glavešine mekanske, mekansku omladinu i iskoristiti tu priliku da propagiramo islam, ili da tako do čekamo naš mubarek ramazan.” Poslanik, s.a.v.s, nije tako postupio zbog toga toga što u islamu dobro i zlo ne mogu i ći zajedno i što u islamu cilj ne opravdava sredstvo. Umjesto toga, on je Musaba poslao u Medinu da tamošnje stanovništvo podu čava Kur‘anu, moralu, iskrenosti, pravdi, skromnosti, poštenju… Musab, r.a, poginuo je kao šehid na Uhudu, gdje i danas njegovo tijelo leži pored Hamzinog. U džennet će kao šehid u ći bez polaganja računa. Ebu Leheb i Ebu Džehl ostali su do kraja života uz muziku i pjeva čice. Oni, pak, muslimani koji ho će malo islama - malo ne-islama, ili se, možda, nadaju da će takvom “fleksibilnoš ću” privući nekoga islamu, griješe. Mekanski mušrici nudili su tako Muhammedu, s.a.v.s, nagodbu. Tražili su da se sa njim nagode, pa da oni jednu godinu obožavaju njegovog Boga, a drugu godinu on njihovog, nešto kao što se kod nas zagovara da hodža s ahmedijom u či dove i klanja u crkvi, a da pop u svojoj odori do đe i moli se u džamiji. Odgovor Poslanikov, Poslanikov, s.a.v.s, bio je sasvim jasan. Odgovorio im je objavom koja mu je tim povodom došla: “Reci: ‘O nevjernici! Ne obožavam šta obožavate. I niste vi obožavatelji onog šta obožavam. I nisam ja obožavalac onog šta obožavate. Niti ste vi obožavaoci onog šta obožavam. Vama vjera vaša, a meni vjera moja!‘” (El-Kafirun, 1-6.) Muslimani koji su, onako usput, na te koncerte odlazili, neka se sjete Poslanikovih, s.a.v.s, riječi: “Čovjek je u vjeri svoga prisnog prijatelja, pa neka svako od vas vodi računa s kim će prijateljevati.” (Tirmizi, Sunen, “Kitabuz-zuhd” i drugi.) “Ti ćeš biti (na budu ćem svijetu) sa onim koga voliš (na ovom svijetu).” (Buhari, SahihulBuhari, “Kitabul-menakib”, i drugi.) Na kraju, naglašavam da svi ljudi griješe i da je to normalno, a da su, kako Poslanik, s.a.v.s, kaže: “najbolji oni koji se puno kaju.” Doduše, pravi musliman nije ustrajan u griješenju. Treba naglasiti i to da javno u činjena greška zahtjeva i javno pokajanje, kako se drugi ne bi povodili za tom greškom. Poslanik, s.a.v.s, kaže: “Onaj ko u islamu trasira pogrešan put ili na taj put navodi ima grijeh i grijehe svih onih koji se za njim povedu, nimalo manji od njihovih.” (Muslim, “Kitabuz-zekat”, i drugi.)
Fetve i savjet
Stranica 27 od 154
U našem slučaju mnogi su povedeni na pogrešan put. Ve ćina birtija, javnih i tajnih kuća diljem Bosne i Hercegovine, za muslimane su pripremile posebne bajramske programe, kopiraju ći onaj iz Zetre, ili one iz naših pozorišta i op ćinskih sala. Odziv muslimana i muslimanki na takva veselja je, kako kažu, bio veoma velik. Narod se, vjerovatno, za nekim poveo. Braćo i sestre, ima stotine i hiljade na čina da se vjernici za bajram istinski provesele i da u tome osjete zadovoljstvo i razonodu, samo program treba da režiraju Allahovi, dž.š, istinski robovi, a ne oni koji su Allahu, dž.š, davno okrenuli le đa, a, vjerovatno, i On njima. Pitanje: Pročitala sam da je u Zenici obavljeno vjen čanje između jednog bra čnog para i između njihove djece iz prvog braka, tj. majka je svoju k ćerku iz prvog braka udala za sina svog sadašnjeg muža. Da li je to šerijatom dozvoljeno? Odgovor: Da, to je dozvoljeno i nema smetnje da se njihova djeca iz prvog braka uzmu. Zabranjeno je da se njen sadašnji muž oženi njenom k ćerkom iz prvog braka, nakon što su njih dvoje konzumirali brak ili da se njegov sin oženi ženom s kojom je njegov babo sklopio bra čni ugovor. Pitanje: Da li je brak ispravan ako se vjenčanje izvrši tajno, samo u prisustvu svjedoka? Odgovor: Ukoliko su svi uvjeti za sklapanje braka ispunjeni brak je ispravan, pa makar se vjenčanje obavilo samo u prisustvu svjedoka. No, i pored te činjenice, ne preporučuje se tajiti da je neko u braku, jer to može izazvati sumnje i donijeti nepredvidive posljedice. Oglašavanje braka je Poslanikova, s.a.v.s, uputa: “Ono po (Tirmizi, Sunen, čemu se razlikuje haram od halala je deff i glas (tj.oglašavanje).” (Tirmizi, “Kitabun-nikah”.) “Kitabun-nikah”.) ”Oglasite brak, i u činite to u džamijama, i udarajte tim povodom deffove.” (Tirmizi, Sunen, “Kitabun-nikah”.) Slije đenje Poslanikove, s.a.v.s, upute najsigurniji je put. Pitanje: Mihrab naše džamije nije ta čno u pravcu Kible. Da li safove moramo malo ukositi kad klanjamo?
is pravnost namaza. Odgovor: Izvjesna odstupanja u tom pogledu ne utje ču na ispravnost Dovoljno je da čovjek bude okrenut na onu geografsku stranu na kojoj se Kaba nalazi, jer Poslanik, s.a.v.s, u Medini rekao: “Sve što je izme đu istoka i zapada je Kibla.” (Tirmizi, Sunen, “Babu ma džae enne ma bejnel-mešriki vel-magribi kibletun”) Dužnost je okrenuti se u ta čno pravcu Kabe samo kad se čovjek nalazi u El-Mesdžidul-haramu. Pitanje: Stalno mi dolaze loše misli u vezi sa vjerovanjem u Allaha, dž.š, i Njegovim postojanjem? Ja sam, elhamdulillahi, elhamdulillahi, čvrst vjernik, ali me ove misli zabrinjavaju. Gledao sam kasetu “Jedno ća Stvoritelja” i iman mi se pove ćao, ali mi ove loše misli nisu prestale dolaziti. Šta je sa mnom? Odgovor: Činjenica da ti dolaze loše misli ne mora zna čiti loš znak. One dolaze svakom čovjeku. Ashabi su se požalili Poslaniku, s.a.v.s, u tom pogledu i on je rekao: “Allah je, uistinu, oprostio mome ummetu ono što su im njihove duše pri čale, ukoliko to ne kažu ili ne urade.' (Muslim, Sahihu-Muslim, “Kitabul-iman”.) Kada ti
Fetve i savjet
Stranica 28 od 154
dođu takve misli trebaš prou čiti “E‘uzu billahi mineš-šejtanir-radžim” (Utje čem se Allahu od prokletog šejtana.) i takve misli otjerati od sebe, tj. o tome više ne razmišljati. Abdullah b. Mesud, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: “Šejtan se, uistinu, približava čovjeku, a i melek tako đer. Što se ti če šejtana on ga podstiče na zlo i nijekanje Istine, a melek ga podsti če na dobro i vjerovanje u Istinu, pa ko to osjeti (tj. podsticanje na dobro) neka zna da je to, uistinu, od Allaha, neka se zahvali Allahu, a ko osjeti ono drugo neka se utje če Allahu od prokletog šejtana. Zatim je (Poslanik, s.a.v.s.) prou čio ajet: “Šejtan vam obe ćava bijedu i naređuje vam razvrat…” (“El-Bekare”, 268.) (Tirmizi, Sunen, “Tefsirul-Kur‘an”.) Preporu čio bih ti da što više vremena provodiš u dobrom društvu jer, kako stoji u hadisu “Šejtan je, uistinu (sa čovjekom) kad je sam, a kad su dvojica on je dalje.” (Tirmizi, Sunen Tirmizi, “Kitabul-fiten”.) U slobodnom vremenu razmišljaj o Allahovim, dž.š, stvorenjima i Njegovim preciznim zakonima koji vladaju na nebesima i Zemlji. Razmišljaj o tome kako najuspješnije možeš izvršiti obaveze prema sebi, svojoj porodici, rodbini, komšijama, na koji na čin se, uopćeno može pomo ći ljudima; kako nahraniti gladne, kako usre ćiti nesretne itd. Molim Allaha, dž.š, da ti pomogne da sačuvaš svoj iman i budeš koristan član svoje zajednice. Pitanje: Da li je dozvoljeno činiti mesh preko mahrame? Odgovor: Da, dozvoljeno je činiti mesh preko mahrame. Naime, od Poslanika, s.a.v.s, u vezi sa abdestom prenose se tri na čina potiranja glave: I) potiranje cijele glave. Od Abdullaha b. Zejda, r.a, se prenosi da je rekao: “Vjerovjesnik, s.a.v.s, potrao je glavu objema rukama, pa ih je povukao naprijed i vratio nazad. Po čeo je od početka glave i povukao ih do potiljka, zatim ih je vratio do mjesta odakle je počeo.” (Buhari, Sahihul-Buhari, “Kitabul-vudu‘”); II) potiranje samo ‘imame (vrsta turbana koji je Alejhisselam nosio na glavi). Od Amra b. Umejje, r.a, prenosi se da je rekao: “Vidio sam Allahova Poslanika, s.a.v.s, kako potire po ‘imami i obu ći.” (Buhari, Sahihul-Buhari, “Kitabul-vudu‘”); III) potiranje prednjeg dijela glave (kike) i ‘imame. Od Mugire b. Šu‘be, r.a, prenosi se: “Vjerovjesnik, s.a.v.s, uzeo je abdest potiru ći prednji dio glave (kiku) i ‘imamu, i obu ću.” (Muslim, Sahih Muslim, “Kitabuttahare‘”). Ja bih vam, ipak, preporu čio da prvo potarete prednji dio glave (kiku), koji se može potrati bez skidanja mahrame, a zatim dopunite potiranje preko mahrame kako biste na taj na čin prevazišli razilaženje uleme u vezi s tim pitanjem. Pitanje: Ja i moj mladi ć trudimo se da budemo dobri muslimani. Redovno klanjamo, postimo itd. Me đutim, kada izlazimo u šetnju držimo se za ruke, a pri susretu i rastanku se i poljubimo. Mi znamo da je to grijeh, ali se nadamo da to nije tako strašno. Da li ovi naši postupci imaju opravdanje? Odgovor: Vaši postupci nemaju opravdanje. Vi kršite Allahov, dž.š, zakon koji glasi: “Ne približavajte se bludu…” (“El-Isra”, 32.) “I ne približavajte se razvratnostima, onom što je vanjština njihova i što je unutrašnjost.” (“El-En‘am”, 151.) Posljedice kršenja Njegovih zakona neminovne su. Prije svega, to je grijeh za koji valja na ahiretu odgovarati, a što se dunjalu čke kazne (posljedica) ti če dovoljno je da vam vaša duša ili šejtan došapne: “On/ona kako se drži za ruke i ljubi sa mnom čini to i sa drugom/drugim.” To došaptavanje će u vašoj duši proizvesti nemir. Taj osje ćaj nemira, koji je neminovan u slu čajevima kao što je vaš (jer šejtan ne propušta tako dobru priliku koju mu nudite svojim griješenjem), otvara šejtanu vrata da vam došapne mnogo više od toga i da mu povjerujete. Sve to će uticati da sutra, a možda i danas, ne budete iskreni jedno prema drugom i da me đu sobom izgradite
Fetve i savjet
Stranica 29 od 154
istinsko povjerenje koje je neminovno za sretan i hairli brak. Preporučujem vam, da se istinski pokajete, da jedno drugome ukažete na grešku koju ste činili, i da jedno drugo zaštitite od šejtana. Ukoliko ste iskreni tada ćete, kada šejtan savlada nekog od vas, prite ći jedno drugom u pomo ć u borbi protiv šejtana, a ne predati se strastima. Zaštitite jedno drugo čuvajući mu/joj moral. To će biti pravi znak lijepih i iskrenih namjera. Znajte da ljubljenje i držanje za ruke nisu znak iskrenosti i lijepih namjera. Iskrenost i lijepe namjere nešto su drugo. Pitanje: Studiramo na Sarajevskom univerzitetu. Imamo vježbe jednom sedmi čno od podne do akšama. Tražili smo pauzu da bismo obavili namaz, ali nam profesor nije dozvolio. Šta da radimo u takvoj situaciji? Odgovor: Pravo na ispoljavanje vjerskih osje ćaja spada u temeljna ljudska prava i dužni ste da se svim zakonski raspoloživim sredstvima borite za njihovo ostvarenje. Preporučujem vam da se organizujete i izradite strategiju djelovanja. Lobiranjem i drugim zakonskim sredstvima nastojte do ći do svog cilja, a to je da vam se obezbjedi pauza i mjesto na kom možete klanjati. Recite svojim profesorima da svi univerziteti na Zapadu, ne samo da imaju mesdžide, nego neki imaju i džamije sa munarom i da oni čak financiraju vjersko-kulturne aktivnosti svojih studenata muslimana. U isto vrijeme treba voditi ra čuna da pauzu uzmete u periodu kada nećete poremetiti tok vježbi. U slu čaju potrebe, bilo da je priroda vježbi takva da se ne mogu prekidati, ili da vam vaš profesor iz inata (tj. svoje nekulture) ne da pauzu, možete sastaviti podne i ikindiju u bilo kojem vremenu, podnevskom ili ikindijskom. Isto tako mogu se sastaviti akšam i jacija. Dakle, u vanrednim okolnostima, kada postoji potreba, spomenuti namazi mogu se spojiti, s tim što treba voditi ra čuna da se dnevni namazi (podne i ikindija) klanjaju prije akšama, a no ćni (akšam i jacija) prije zore. Sabah treba klanjati prije izlaska sunca. Dokaz za prethodno re čeno su hadisi koji govore o sastavljanju namaza (u džamiji) u slu čaju kiše i vremenskih nepogoda, te prilikom putovanja. Analogiziranjem se može do ći do zaklju čka da i druge situacije koje otežavaju ili onemogu ćuju čovjeka da klanja namaz na vrijeme mogu proizvesti olakšicu sastavljanja namaza. Nadalje, Ibn Abbas prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, klanjao u Medini zajedno podne i ikindiju, a da nije bio (u pitanju) strah, niti putovanje. Ebu Zubejr kaže: “‘Pa sam upitao Seida zašto je to uradio. On mi je odgovorio da je to pitao Ibn Abbasa i on mu je rekao: ‘Htio je da ne oteža bilo kome od svog ummeta.‘” (Muslim, Sahih-Muslim, “Kitabu salatilmusafirine ve kasriha”.) U drugom hadisu Poslanik, s.a.v.s, kaže: “Kada vam nešto zabranim, toga se klonite, a kada vam nešto naredim, uradite onoliko koliko možete.” (Buhari, Sahihul-Buhari, “Kitabul-i‘tisami bil-kitabi ves-sunne”.) Uložite koliko možete truda da namaz klanjate propisno, u namaskom vremenu, borite se za svoje pravo, a Allah, dž.š, ne optere ćuje čovjeka više od onog što on može podnijeti. Pitanje: Da li je dužnost slijediti sunnet i da li termin “vadžib” obuhvata sunnet? Odgovor: Pokornost Poslaniku, s.a.v.s, obavezna je u slu čaju svega što je on strogo naredio. Allah, dž.š, kaže: “Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom naho đenju postupaju.” (“El-Ahzab”, 36.) Nadalje, onaj ko želi da bude musliman mora slijediti sunnet (tj. ono što je Poslanik, s.a.v.s, govorio, radio i šutnjom odobrio) jer je on uzor koji treba da slijedimo: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.” (“El-
Fetve i savjet
Stranica 30 od 154
Ahzab”, 21) Nadalje, sve ono što je Poslanik, s.a.v.s, radio i preporu čio da se radi, od iskrenog vjernika o čukuje se da u skladu s tim neizostavno postupa imaju ći u vidu ogromnu nagradu za onog ko prakticira te sunnete, kao što je npr. klanjanje pritvrđenih sunneta (sunneti-muekkede). Ko ponekad izostavi neki sunnet, za to neće biti griješan. Me đutim, ukoliko bi sunnet u cijelosti izostavio, islamska ulema smatra da bi bio griješan, a Allah, dž.š, najbolje zna. Što se tiče drugog dijela pitanja, treba naglasiti da se, uglavnom, za ono za što se u hanefijskom mezhebu upotrebljava termin “vadžib” u drugim mezhebima se upotrebljava termin “sunneti-muekkede”. Pitanje: Učenica sam srednje škole. Po činila sam blud sa svojim profesorom i ostala trudna. Prolazim kroz tešku traumu i ne znam šta da radim? Odgovor: Počinila si veliki grijeh čije ćeš negativne posljedice osje ćati cijeloga života, a ako se iskreno ne pokaješ o čekuje te džehennemska kazna, prženje u užarenoj vatri i pijenje gnoja koji će curiti iz spolnih organa onih koji su, kao ti, nemoral činili. Međutim, sve dok ti duša ne po čne izlaziti, imaš šansu da se pokaješ, a ako pokajanje bude iskreno, iz dna duše i bude djelom potvr đeno, (dakle ako pokajanje bude ispunjavalo uslove) imaš šansu da ti Uzvišeni Allah oprosti. On kaže: “Reci: ‘O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah je taj koji, uistinu, sve grijehe prašta (ako ho će). On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.‘” (“Ez-Zumer”, 53) Posebno bih ti skrenuo pažnju da te počinjeni grijeh (blud) ne odvede u još ve ći, a to je ubistvo djeteta koje nosiš, bilo abortusom ili na neki drugi na čin. Preporučio bih ti da se u cilju smanjivanja ovodunjalu čkih posljedica tvoga grijeha udaš se za osobu s kojom si nemoral počinila. Želim da naglasim da za traume koje preživljavaš, kako ti, tako i neki tvoji vršnjaci i vršnjakinje, po meni glavnu odgovornost snose oni koji nemoral propagiraju, a to su, prije svega, televizija, a zatim i ostali mediji. Veliki procenat prosvjetnog kadra djeluje u tom pravcu, rije čima ili djelom, kao što je, nažalost, uradio tvoj profesor. Naša stvarnost je sumorna, zato pozivam svjesne ljude da danono ćno rade na promociji morala. U našem društvu ima moralnih ljudi i njihov glas mora se glasnije čuti. Pitanje: Da li mi je dozvoljeno tražiti liječničku pomoć psihijatra i da trošim lijekove za spavanje? Odgovor: Dozvoljeno je zatražiti lije čničku pomoć psihijatra koji se u svom poslu koristi ispravnim i naučno dokazanim metodama. Ukoliko takvo lije čenje ne daje rezultate, preporučio bih odlazak do onih koji lije če Kur‘anom, na šerijatski ispravan način, tj. koji uz bolesnu osobu u če Kur‘an i dove Poslanikove, s.a.v.s. Što se pak tableta za spavanje ti če, preporu čio bih ti da ih ne koristiš, osim u prijekoj potrebi i uz odobrenje ljekara. Uz to, moraš voditi ra čuna da u njihovom sastavu ne bude materija koje su islamom zabranjene. Pitanje: Naš efendija izgovori po četni tekbir prije negoli mujezin završi ikamet. Da li je to ispravno? Odgovor: Većina islamske uleme smatra da imam ne će izgovarati po četni tekbir sve dok se ikamet u potpunosti ne završi i dok se safovi ne poravnaju. Od Enesa se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s, nam se okrenuo prije nego je
Fetve i savjet
Stranica 31 od 154
izgovorio početni tekbir za namaz i rekao: ‘Ispravite i zbijite safove. Ja vas, uistinu, vidim iza svojih leđa.‘” (Buhari, Sahihul-Buhari, “Kitabul-ezan”.) Vidljivo zna čenje hadisa upućuje da je on to rekao nakon što je mujezin završio sa ikametom. Osim toga, imajući u vidu da nam je Poslanik, s.a.v.s, preporu čio da ponavljamo za mujezinom njegove rije či i naredio nam da slijedimo imama, o čito je da je navedeno mišljenje ispravno jer se traženo može posti ći samo ako imam izgovara po četni tekbir nakon što mujezin završi s ikametom. Treba napomenuti da imami koji izgovaraju po četni tekbir prije završetka ikameta postupaju po hanefijskom mezhebu, po kojem iftitahi-tekbir treba re ći prije kraja ikameta, a najbolje je u momentu kad mujezin kaže “kad kametis-salatu”. To mišljenje temelji se na hadisu koji bilježi Tahavija u kome Bilal kaže da je u čio ikamet Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, i govorio mu: “Allahov Poslani če nemoj me preticati sa amin.” S obzirom da su dokazi za mišljenje kojem se priklonila ve ćina uleme daleko ja či, preporučio bih našim imama da čekaju dok mujezin prou či ikamet, potom da poravnaju safove i narede džematlijama da se zbiju u safovima, pa tek onda da otpočnu sa namazom. Ukoliko imam i ne postupi tako, namaz će biti ispravan, jer nijedan namaski rukn (farz) nije doveden u pitanje, a Allah, dž.š, najbolje zna. Pitanje: Član sam Socijaldemokratske partije BiH. Interesuje me da li je po islamu dozvoljeno džamije koristiti kao mjesto za politi čke aktivnosti? Odgovor: Na početku želim da ukažem na pogrešnu percepciju koju ve ćina ima u pogledu islama, a to je rezultat analogiziranja i izjedna čavanja islama sa kršćanstvom. Islam se dijametralno razlikuje od krš ćanstva, s obzirom da on nudi kompletan sistem života i ne ostavlja nijedno pitanje bez odgovora. Dakle, islam tretira kako društvena, socijalna, ekonomska tako i politi čka i druga pitanja. Islam određuje i regulira odnos čovjeka prema njegovu Stvoritelju, odnos čovjeka prema čovjeku, odnos ljudske zajednice prema pojedincu i obratno, me đusobni odnos ljudskih zajednica, odnos prema umrlim ljudima, odnos prema duhovnim bi ćima, odnos prema ostalim živim bi ćima, odnos prema okolišu i svemiru, odnos prema prirodnim Allahovim, dž.š, zakonima itd. Dakle, islam nije samo puka molitva i ljubav, nego je puno više od toga. Ako su ljudi imali pravo da se zbog negativnog stava crkve prema nauci i razvoju bore da crkvu odvoje od države i da izgrade sekularno društvo koje crkva ne bi sprečavala u razvoju, u slu čaju islama do toga ne može do ći, jer islam obavezuje čovjeka da traži nauku i uz to, obavezuje ga da do nauke dolazi na dozvoljen (halal) na čin i da nauku koristi za dobrobit čovjeka, a ne na njegovu štetu. Sa sigurnoš ću mogu tvrditi da islam sadrži sve najpozitivnije što čovjek može da poželi. Npr. u pogledu ravnoteže u prirodi, islam u či da sve što postoji nije bez razloga stvoreno. Uzvišeni Allah kaže: “Mi nismo uzalud stvorili nebo i Zemlju i ono što je između njih; tako misle nevjernici, pa teško nevjernicima kada budu u vatri!” (Sad, 27.) Dakle, sve što postoji na nebesima i Zemlji ima svoju svrhu i tu ravnotežu čovjek ne smije poremetiti, jer bi to bilo suprostavljanje Stvoritelju. Zar ovaj ajet ne može biti kamen temeljac za nauku o o čuvanju životnog okoliša, koja nam je od neprocjenjive važnosti, jer je u pitanju biti ili ne biti za ljudski rod i njegov opstanak na ovoj planeti? Zar ovaj ajet ne može biti upozorenje čovjeku da se ne miješa u prirodne zakone i da ih ne remeti, jer Zakonodavac ih nije bez razloga takvim učinio? Bit nauke po islamu je da čovjek otkrije Allahove, dž.š, zakone, da im se prilagodi i da ih koristi za svoje dobro. Dakle, islam je sveobuhvatni sistem, te prema tome, nije pravedno, niti nau čno
Fetve i savjet
Stranica 32 od 154
opravdano odnositi se prema islamu kao prema krš ćanstvu ili nekoj drugoj vjeri ili ideologiji. U tom duhu sigurno je velika nepravda odvojiti islam od politike. Takav pristup nema nau čno opravdanje. Ono što bismo mogli tražiti jeste da se politika islamizira, tj. islamski moralizira. Tada bismo imali čistu politiku i čestite i iskrene politi čare koji se istinski bore za dobrobit svih ljudi, a ne one koji samo lažu, varaju, kradu, koji su potkupljivi, koji gledaju samo svoje interese itd. Smatram da bi u tom pogledu džamija trebalo da ima vode ću ulogu, jer to je mjesto gdje se nare đuje dobro, a odvra ća od zla. Džamije su takvu ulogu nekada i imale. Me đutim, danas je problem što muslimani, (kod nas i u svijetu) op ćenito, ne raspolažu dovoljnim kadrom sposobnim da nau čno tumači sveobuhvatnost islama. Zbog toga je danas teško vratiti džamiji njenu pravu ulogu, ali na tome treba ustrajati. Nemuslimani su, kolonizirajući dio islamskog svijeta, bore ći se protiv islama i muslimana, izoliraju ći džamiju nanijeli veliku štetu i sebi, i muslimanima, i cijelome svijetu. Zar ne bismo svi bili sretniji da smo malo ranije shvatili prethodno citirani ajet i vodili ra čuna o ravnoteži u prirodi? A koliko li je tek ajeta i Poslanikovih, s.a.v.s, uputa koje za ljudski rod život zna če?! Pročitajte knjigu Ebul-Hasana en-Nedevija “Šta je izgubio svijet dekadencom muslimana?” Svi ćemo, također, sigurno svi biti sretniji, i muslimani i nemuslimani, ako džamiji vratimo njenu pravu ulogu, onakvu kakvu po šerijatu treba da ima. Ako to sprije čimo, sigurno ćemo svi biti na gubitku. Muslimanima je divan uzor Poslanik, s.a.v.s, i kada se govori o bilo kom pitanju pokušava se u Poslanikovoj životnoj praksi na ći odgovor. Njegova džamija u Medini bila je centar svih društvenih aktivnosti. Ona je, jednostavno re čeno bila i predsjedništvo, i skupština, i generalštab, i kasarna i sveučilište. Bilo je to mjesto gdje su primane doma će i strane delegacije, i gdje se, uz sve navedeno, klanjala džuma i ostali namazi. To je bilo mjesto života, mjesto vjere i njenog sastavnog dijela - politike. Po islamskom u čenju, nema smetnje da se u današnjim uslovima, zbog ukazanih potreba, te institucije razmjeste na druga mjesta, ali je pogrešno re ći da one ne mogu biti u džamiji, a posebno je pogrešno kazati da islam nema šta da traži u politici. Politika je sastavni dio islama, samo što je islamska politika čista, dostojanstvena… Kada je Ebu Bekr, r.a, izabran za halifu on je u džamiji održao svoj nastupni govor u kom je izme đu ostalog rekao: “O ljudi, odre đen sam da brinem o vama, a ja nisam najbolji me đu vama. Kada me vidite na istini pomozite me, a kada me vidite da griješim ispravite me.” Kada je Omer, r.a, postao halifa muslimanima je uputio politi čku poruku: “Ljudi, ko od vas vidi da krivo radim, neka me ispravi.” Na to mu je jedan od prisutnih uzvratio: “Tako mi Allaha, ako bismo vidjeli da krivo radiš mi bismo te ispravili oštricom naših sablji.” Omer mu na to uzvra ća i kaže: “Hvala Allahu koji je dao da me đu Omerovim podanicima ima ko će ispraviti njegove pogrešne postupke svojom sabljom.” Ovo je islamska politika. Ovo je islamska pozicija i opozicija. U islamu pozicija traži od opozicije da joj ukaže na greške, da je koriguje i usmjeri pravim putem. U islamu su svi ljudi jedni drugima opozicija, ali u onome što je grijeh, što je pogrešno. Uzvišeni Allah kaže: “Jedni drugima pomažite u dobro činstvu i čestitosti, a ne pomažite u grijehu i neprijateljstvu.” (“El-Maida”, 2.) Džamija mora biti otvorena za sve koji pozivaju u dobro, a u islamu je poznato što je dobro, a šta loše. Džamija je imala svoju pravu ulogu u svim periodima procvata islamske kulture, tj. u periodima kad su muslimani bili dobri, pravi muslimani. Hutbe su tada tretirale život, životna pitanja. U periodima dekadence džamija je bila ograni čena na obavljanje namaza, hutbe su govorile o skromnosti, smrti, kaburskom ispitu i Džennetu i Džehennemu. Tako je i kod nas bilo u vrijeme komunizma. Sada kada se život malo vratio u džamije i kada hatibi na hutbi ponekad hvale dobre, a kritikuju loše postupke ljudi na vlasti, kada ukazuju na nepravdu, kada, jednom rije č ju rečeno, naređuju dobro a odvra ćaju od
Fetve i savjet
Stranica 33 od 154
zla, neki to pokušavaju sprije čiti, bilo zbog nepoznavanja uloge džamije ili zbog svoje zlobe prema islamu. Nau čno neutemeljeno, a i neukusno je govoriti da politika nije za džamiju. Ispravno je kazati da nije svaka politika za džamiju. Za džamiju je islamska politika. Politi čari poput Ebu Bekra i Omera koji traže da svi njihovi podanici budu opozicija u onom što je pogrešno, da im ne dopuste da griješe, takvim politi čarima i njihovoj politici mjesto je i u džamiji. Politi čari koji se ponašaju kao da su bezgrješni, a o članovima svoje stranke govore kao da su meleki koji ne znaju pogriješiti, njihovoj politici nema mjesta u džamiji. Dr. Jusuf El-Qardavi o politici u / i džamiji kaže: “Ne znam zašto se rije č “politika” spominje kao da je to porok ili zlo čin, iako se politika, kao nauka, smatra jednom od najodabranijih nauka. S druge strane, politika kao posao i praksa smatra se najčasnijom profesijom i zanimanjem. Čudno je da upravo neki politi čari pitaju: da li je dozvoljeno da se džamija miješa u politi čke ciljeve, dok su oni sami od glave do pete uronili u politiku. Politika, sama po sebi, nije nešto što je poku đeno ili zlo, ukoliko je u skladu sa principima islama i u okviru njegovih propisa i vrijednosti. Neprihvatljiva je makijavelisti čka politika po kojoj cilj opravdava sredstvo. Takva politika ne drži se moralnih normi, niti se pridržava ikakvih vrijednosti, niti vodi brigu o dozvoljenom i zabranjenom (halalu i haramu). Međutim, politika koja ima za cilj da upravlja op ćim društvenim pitanjima na na čin koji ljudima donosi dobro, a od njih otklanja zlo, na na čin koji uspostavlja vagu pravde među njima, ide s vjerom ruku pod ruku. Štaviše, takva politika sastavni je dio naše vjere; ona je akida (vjerovanje), ibadet (obredoslovlje), etika i sistem koji obuhata cjelokupni život. Nezamislivo je da uloga i misija džamije, koju joj je zacrtao istinski islam, bude odvojena od politike. Džamija se gradi radi muslimana, da je koriste za sve što im dobro donosi, kako u vjeri, tako i u dunjalu čkim poslovima. U džamiji ljudi spoznaju istinu, ono što je dobro i dostojanstvo u svim aspektima njihova života: duhovnim, kulturnim, društvenim, ekonomskim i politi čkim. To potpada pod poznate islamske dužnosti (farzove). To je u domenu “nasihata” (davanja savjeta), koje je Vjerovjesnik, s.a.v.s, okarakterisao cjelokupnom vjerom rekavši: “Vjera je savjet…” “Kome, Allahov Poslaniče”, upitali su prisutni. “Allahu, Njegovom Poslaniku, Njegovoj Knjizi, vo đama muslimana i svim muslimanima”, odgovorio je. To je, tako đer, iz domena preporu čivanja istine i strpljenja koje je Kur‘an u činio preduslovom za spas od propasti dunjalu čke i ahiretske: “Tako mi vremena, čovjek doista gubi, samo ne oni koji vjeruju i dobra djela čine i koji jedni drugima istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje.” (“El-Asr”, 1-3.) To je, tako đer, iz domena nare đivanja dobra i odvra ćanja od zla, što je Uzvišeni Allah učinio prvim razlogom zbog kojeg je ovaj ummet najbolji: “Vi ste narod najbolji koji se ikad pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete.” (“Al Imran”, 110.) Allahova odredba je da to bude temeljno svojstvo vjernika i vjernica: “A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima; traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju.” (“Et-Tevba”, 71.) (U ovom ajetu Uzvišeni Allah je) nare đivanje dobra i odvraćanje od zla spomenuo prije namaza i zekata, koji su temeljni dijelovi islama, ukazujući tako na važnost te obaveze (farza). Allah nas je obavijestio da su prokleti oni narodi koji su zapostavili ovu uzvišenu obavezu: “Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni sinovi Israilovi koji nisu vjerovali - zato što su se bunili i granice zla prelazili: jedni druge nisu odvra ćali
Fetve i savjet
Stranica 34 od 154
od griješnih postupaka koje su radili. Ružno li je zaista to kako su postupali!” (“ElMaida”, 78-79.) Kroz pružanje savjeta, preporu čivanje istine, naređivanje dobra i odvra ćanje od zla, džamija mora imati ulogu usmjeravanja op će politike muslimana, razvijanje njihove svijesti o životnim pitanjima i razotkrivanju spletki njihovih neprijatelja.” (dr. Jusuf El-Kardavi, Fetava mu‘asire, 2/196-198.) Smatram da je u proteklom periodu džamija, u nekim aspektima, korištena u negativnom smislu, jer je protežirana politika jedne stranke, bez obzira bila islamska ili neislamska. Džamija treba da se suprostavlja svemu neislamskom, makar to bila i politika zvanične vlasti. Svrha džamije je da pruža podršku šerijatu, a ne vladajućoj stranci. Kada vladaju ća stranka prekrši Allahov, dž.š, zakon, džamija i oni koji su u njoj podršku daju Allahovom, dž.š, zakonu, a ne stranci. Nažalost, to u proteklih nekoliko godina nije uvijek bio slu čaj. Zašto je bilo tako odgovor je, možda, vrlo jednostavan. Prvi safovi su, kako je dr. Durakovi ć jednom sarkastično primijetio bili puni njegovih (komunističkih) sekretara. Nije problem, ako su bivši sekretari iskreno tevbe došli, nau čili islamski moral i etiku ponašanja i to primijenili u političkom radu, ali je problem što ih je ve ćina nastavila da radi kako su radili i prije, dakle pogrešno, a za tu, pogrešnu politiku, neki ljudi su im vrata džamije širom otvorili. Interesantno je, ovih dana, gledati one koji su se licemjerno uvukli u prve džamijske safove onda kada je to bilo popularno, i koji su tokom nekoliko posljednih godina redovno kasnili na džumu kako bi ih svijet vidio dok bahato gaze preko vratova muslimana da bi došli do prvog safa, interesantno ih je gledati sada kada su po čeli puhati drugi vjetrovi, kako se neprimijetno povla če iz džamija. Kao zaključak, mogu da kažem da je džamija mjesto za islamsku politiku. Prljava politika kakvu vodi ve ćina političara i političkih stranki u BiH, a koja je puna laži, puna lažnih obe ćanja, puna svjesnih obmanjivanja, neutemeljenih optužbi, vrijeđanja časti, ataka na ličnosti, ogovaranja (gibeta), prenošenja tu đih riječi (nemimeta) itd., takvoj politici nema mjesta u džamiji. Me đutim, ako će se govoriti istina, ako će se iznositi činjenice koje je šerijatski opravdano iznositi, ako će se naređivati dobro i odvra ćati od zla, pa ima li pre če mjesto za to od džamije?! Dakle, džamija je mjesto za politiku, ali ne svakakvu i mjesto za politi čare, ali ne svakakve. Pitanje: Koje su vaše glavne primjedbe na zapadnu demokratiju? Odgovor: Glavne primjedbe ogledaju se u sljede ćem: a) ljudi donose zakone ne vode ći računa o Allahovim zakonima, a posljedice su katastrofalne kako po čovjeka tako i po njegov okoliš; b) daje se vlast ve ćini, bez obzira o kome je rije č. Zbog toga će, možda, jednoga dana njihovim demokratskim društvima zavladati alkoholi čari, drogeraši, homoseksualci, fašisti itd. Zamislite kako će svijet izgledati kada neko od njih uvede svoje zakone. Da je primjedba na mjestu potvr đuje pobuna demokratske Evrope protiv Hajderove stranke u Austriji koja je demokratskim putem, dakle, sistemom koji su odredili oni koji se sada bune, došla na vlast; c) što se politi čari, uglavnom, bore za glas ve ćine, a ne za istinu i pravdu. Rijetke su prilike kada npr. britanski premijer dozvoljava parlamentarcima iz svoje stranke da glasaju po svojoj savjesti. Uglavnom se glasa onako kako vo đstvo smatra da će privući što više simpatizera. Pitanje: U predavanju koji ste održali na Medicinskom fakultetu u Sarajevu spomenuli ste islamsku demokratiju. Smatram da je taj termin pogrešan, jer islam nema nikakve veze sa demokratijom.
Fetve i savjet
Stranica 35 od 154
Odgovor: U šerijatu postoji pravno pravilo koje glasi: “El-‘ibretu bil-me‘ani la bilelfazi vel-mebani.” “Uzima se u obzir i gleda se na suštinu zna čenja, a ne na upotrebljene riječi i konstrukcije.” Prema tome, treba da gledamo suštinsko značenje termina “islamska demokratija”. Islamska demokratija suštinski se, u mnogim elementima, razlikuje od suvremene zapadne demokratije. Sadrži sve pozitivne elemente zapadne demokratije, ali u njoj nema negativnih elemenata kao što su zapostavljanje Allahovih, dž.š, zakona, prljava politika, borba za glas ve ćine, bez obzira gdje bila pravda i istina itd. Islamska demokratija je, dakle, druga čija od zapadne i kur‘anski naziv za islamsku demokratiju je “šura”. Uzvišeni Allah kaže: “…i koji se o poslovima svojim dogovaraju…” (“Eš-Šura”, 38.) Dakle, kada muslimani kažu “islamska demokratija”, misli se na šuru, koja sadrži sve pozitivne elemente zapadne demokratije i više od toga. Pitanje: Da li muslimani treba da glasaju na izborima? Odgovor: Kada bismo u Bosni i Hercegovini imali partiju koja je svoj program uskladila sa Kur‘anom i sunnetom tada bi svi muslimani bili dužni glasati za nju. Ukoliko bi bilo više takvih partija, tadi bi muslimani imali izbor, ali bi dužni bili glasati za onu za koju smatraju da je najbolja; zna či ona koja ima najbolji program i čiji su se aktivisti najbolje pokazali na djelu. To zbog toga što Allah, dž.š, nare đuje vjernicima da slijede ono što je najbolje. (Vidi: “Ez-Zumer”, 55.) U ovakvoj situaciji, kada nemamo nijedne islamske demokratske partije, a kao muslimani ne možemo u potpunosti podržati program nijedne postoje će partije mislim da muslimani treba da primijene šerijatsko pravno pravilo koje glasi: “Juhtaru ehveneš-šerrejni ev ehaffed-darerejni”. (Između dva zla, bira se ono koje je manje.) Prema tome, vjernicima bih preporu čio da glasaju za one koji će nabolje zastupati njihove interese, tj. za one koji će promovisati pravdu, koji ne će krasti i gledati samo svoje interese, koji će se boriti protiv nemorala (prostitucije, bluda, laži, ogovaranja, licemjerstva itd.) Npr. ako imate kandidata za kojeg se zna da je korumpirana osoba koja gleda samo svoje interese i kandidata koji je pošten, pravedan, ali ho će popiti, glasajte za drugog, jer je on manje zlo. Posebno naglašavam da su muslimani kolektivno odgovorni što nemaju pravu islamsku partiju, jer imati partiju, imati to “ubojito oružje” u naše vrijeme je za muslimane fardu-kifajet. Nažalost, mi taj farz još nismo izvršili. Pitanje: Definišite mi, po šerijatu, lik islamskog politi čara. Da li vidite u Bosni i Hercegovini osobu koja se uklapa u tu definiciju? Odgovor: To je osoba koja se bori za istinu i istinsku pravdu pa makar je niko od ljudi ne slijedio. Nemogu će je procijeniti ko je takva osoba, jer je za takvu procjenu potrebno poznavati ljudske namjere (nijete). Ja se, ipak, nadam da takvih osoba kod nas ima. Svako sebe dobro poznaje, pa neka se stavi na vagu spomenute definicije. Pitanje: Kupio sam knjigu 1001 no ć o kojoj je naša bošnja čka štampa, a i naši intelektualci rekla sve najljepše. Bio sam iznenađen kad sam je po čeo čitati. Knjiga je puna scena koje odudaraju od islamske kulture i morala. Šta mi preporu čujete da uradim sa knjigom koju sam kupio? Odgovor: Što se tiče književne vrijednosti ove knjige mogu da kažem da se ona ne smatra posebno vrijednim književnim djelom. U enciklopediji El-Mevsua el-arabijje
Fetve i savjet
Stranica 36 od 154
el-alemije o 1001 no ći se kaže: ”Najstarija manuskripta 1001 noći koja je do nas došla datira iz jedanaestog stolje ća po Hidžri. Pisana je jezikom koji je bliži narodnom. Ponekad je rimovana. Svojim pripovjeda čkim obraćanjem ona je uperena ka obi čnom čovjeku. Ne pridržava se pravila gramatike arapskog jezika i ne zna se ko ju je napisao. Zbog toga se tretira kao narodna književnost.” (Vidi: ElMevsua el-arabijje el-alemije, 2/554.) Muslimani ovoj knjizi nisu posvetili posebnu pažnju. Da je imala posebnu vrijednost oni je sigurno ne bi zaobilazili. Činjenica da su Francuzi prvi štampali ovu knjigu mnogo govori. Prije je štampana na francuskom nego na arapskom. Činjenica je da su ljudi koji su se posvetili proučavanju ove knjige i koje je ova knjiga inspirisala uglavnom nemuslimani, a među onima koji se ubrajaju u zaljubljenike u 1001 no ć, a koji nose muslimanska imena ne možemo na ći nijednog za koga znamo da je Allahu, dž.š, pet puta dnevno na sedždu padao. Mada ovo djelo nema zna čajnu književnu vrijednost u njemu ima puno narodne mudrosti iz koje čovjek može uzeti korisne pouke. Me đutim, kada se uzmu u obzir nemoralne scene o kojima ova knjiga govori na jedan, po islamu, nepristojan način, kada se uzme u obzir da se o nemoralu govori, uglavnom, na pozitivan ili u najmanju ruku nekriti čan način, možemo sa sigurnoš ću reći da ova knjiga nije za muslimansku ku ću. Smatram da je ovo knjiga nemorala te ju je zbog toga grijeh čitati. Veličina tog grijeha ovisi o dvije stvari: a) od koli čine izgubljenog vremena na čitanju knjige, a koje je bilo na uštrb obaveza koje čovjek ima; b) od posljedica, tj. grijeha koje čovjek počini potaknut onim na što ga je 1001 no ć uputila. Što se ti če pitanja šta da uradiš sa kupljenom knjigom odgovor možeš na ći u drugom ajetu sure El-Maide, a u tu svrhu ti može poslužiti i poznati hadis: ”Nijedan od vas ne će biti pravi vjernik dok ne bude želio svome bratu isto ono što sam sebi želi.” (Buharija i Muslim) Prema tome, ako si uvidio, a iz tvog pitanja mi se čini da jesi, da ta knjiga nije za muslimansku ku ću, onda je u svojoj ku ći nećeš držati, niti ćeš je muslimanima prodavati niti poklanjati, a Allah, dž.š, najbolje zna.
Pitanje: Da li je dozvoljeno puštanje ezana sa kasete? Odgovor: Ezan je, kako je definiran u Mugnil-muhtadžu 1/33: ”Poseban govor kojim se oglašava vrijeme farz namaza.” Iz ovog razumijemo da je uslov za ispravnnost ezana da se izgovore posebne rije či, tj. riječi ezana. Cilj ezana je da se muslimani obavijeste o po četku namaskog vremena. U čenjem ezana putem magnetefonske trake postiže se jedno i drugo, tako da je dio uleme dao fetvu da se ezan muže učiti sa magnetefonske trake. Međutim, imajući u vidu veliki sevap za u čenje ezana i činjenicu da je život u živom glasu, ne bi trebalo puštati ezan sa kasete osim u slu čaju kada nemamo nekog ko može pravilno i lijepo ezan proučiti. Da se ljepota glasa uzima u obzir kazuje nam postupak Poslanikov, s.a.v.s. Naime, kada je Abdullah b. Zejd kazao Poslaniku, s.a.v.s, riječi ezana, Poslanik, s.a.v.s, mu nije rekao da on ezan prou či, nego je rekao: ”Ustani sa Bilalom i poduči ga što si usnio, jer on je uistinu milozvu čnijeg i jačeg glasa od tebe.” (Tirmizi i Ebu Davud u Sunenima, ”Kitabus-salati”, Ibn Madže, Sunen, ”El-Ezanu ves-sunnetu fihi”.) Dakle, ezan sa trake može se puštati samo u slučaju potrebe, kada nemamo nikoga da ezan prou či ispravno i lijepo, a Allah, dž.š, najbolje zna. Pitanje: Molim vas da mi objasnite stav islama o u čenju Kur‘ana (hatmi) za pare, zatim učenje tevhida, sedmina, četeresnica, godišnjica, učenja na kaburu itd. Da li
Fetve i savjet
Stranica 37 od 154
umrli od toga imaju koristi? Odgovor: Allah, dž.š, kaže: ”Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.” (El-Ahzab, 21.) Ne prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s, u čio Kur‘an umrlima. U vezi sa pitanjem da li umrli ima koristi od takvog u čenja učenjaci su se razišli. Razlog razilaženju je u činjenici da postoje vjerodostojni hadisi koji govore da sevapi za obavljeni hadž i post dolaze umrlom. Oni koji su rekli da umrli ima koristi od tog učenja, a to je preferirajuće mišljenje, analogizirali su učenje Kur‘ana sa hadžom i postom. (Vidi opširnije u Šerhul-akide et-tahavije, 2/671-672.) Međutim, što se ti če učenja Kur‘ana za pare o tom pitanju nema relevantnog razilaženja. Učenjaci se slažu da je zabranjeno (haram) Kur‘an u čiti za pare. Poznati hanefijski učenjak Ibn Ebul-Izz, komentator Tahavijeve poslanice kaže: ”Iznajmljivanje nekoga da u či Kur‘an i to poklanja umrlom nije radio niko iz prvih generacija muslimana (selefa), niti je to naredio neki od imama u vjeri, niti dao olakšicu u tom pogledu.” (Šerhul-akide et-tahavije, 2/672.) Ibn Abidin u svojoj Hašiji (6/56-57) navodi mišljenja hanefijskih u čenjaka o ovom pitanju pa kaže da je Tadžuš-šeri‘a u komentaru Hidaje rekao: ”U čenjem Kur‘ana za pare sevap ne zaslužuje niti umrli niti onaj koji u či.”»El-Ajni u komentaru Hidaje kaže: ”Treba spriječiti onoga koji u či za dunjaluk (tj. za pare). Onaj ko uzima i ko daje su griješni...”, da bi rekao: ”Od onih koji su to izjavili je imam El-Berkevi na kraju (knjige) Et-Tarika el-Muhammedijje. Rekao je: ”Tre će poglavlje: O novotarijama koje su batil (neosnovane, ništavne, lažne), a koje je svijet prihvatio misle ći da su to dobra djela. U ovo se ubraja oporuka umrlog da se sprema hrana i ugoš ćavaju gosti na dan njegove smrti ili poslije, zatim pla ćanje nekog ko će učiti Kur‘an njegovoj duši, ili tespihati ili tehlil činiti (tj. govoriti Allahu ekber.). Sve su to novotarije, haram, i nevaže ća (batil) djela. Ono što se za to uzme je haram onome ko to uzme, a on sam je nepokoran (asin) zbog toga što u či (Kur‘an) i zikr čini radi dunjaluka.” Isto tako, ne prenosi se da je Poslanik, s.a.v.s, u čio na kaburu umrlog. Kada bi završili s ukopom umrlog Poslanik, s.a.v.s, bi govorio ashabima, kako prenosi Osman b. Affan, r.a,: ”Tražite oprost ( činite istigfar) za svoga brata i molite za njega da imadne čvrst odgovor, jer on se sad ispituje.” (Ebu Davud, Sunen, ”El-Dženaiz”, br. 2804.) Svoje ashabe Poslanik, s.a.v.s, podu čio je da kada prolaze pored mezaristana, ili ih posje ćuju, umrlima nazovu selam i prou če dovu govore ći: ”Esselamu alejkum stanovnici ovih ku ća, mu‘mini i muslimani. Mi ćemo se, inša-Allah, vama pridružiti. Molim od Allaha spas i za nas i za vas.” (Muslim, Sahihu Muslim, ”El-Dženaiz”, br. 975.) U komentaru na Ebu Hanifin El-Fikh el-ekber str. 198 stoji: ”Učenje kod kabura je mekruh po Ebu Hanifi, Maliku i Ahmedu (po jednom predanju), da im se Allah smiluje, zato što je to novotarija koja nije zabilježena u sunnetu.” Imam Malik kaže: ”Nisam saznao da je iko od njih (tj. ashaba) to radio.” (Iktidaus-sirat el-mustekim, str. 380.) Što se tiče sedmina, četeresnica, godišnjica, a vjerovatno ćemo uskoro imati i dvogodišnjica, trogodišnjica itd., to nije bilo poznato prvim generacijama muslimana. To su krš ćanski običaji. Pogledajte ”Tužna sje ćanja”, na bilo kojoj lokalnoj televiziji pa ćete vidjeti kako se rodbina prisjeća svojih umrlih Jovana, Marka, Stjepana itd. obilježavaju ći sedmine, četeresnice i godišnjice njihove smrti. To su prihvatili i muslimani, tako da se i za Muhammede, Hasane i druge pripremaju sedmine, četeresnice i godišnjice. Istinu je rekao Poslanik, s.a.v.s, kada je kazao: ”Vi ćete, uistinu, slijediti postupke onih koji su bili prije vas, pedalj po pedalj, aršin po aršin, tako da kad bi oni ušli u gušterovu rupu vi biste ih slijedili.” Rekli smo: ”Allahov Poslani če, jevreje i kršćane?” ”A koga drugog”, odgovorio je.”
Fetve i savjet
Stranica 38 od 154
(Buhari, Sahihul-Buhari, ”El-I‘tisam bil-kitabi ves-sunne”, br. 6775.) I na kraju, treba napomenuti da smo svi odgovorni što ove novotarije žive me đu muslimanima. Ja imam razumijevanje za mnoge imame. Teško materijalno stanje mnoge je nagnalo da egzistenciju obezbje đuju putem ovih harama. Štaviše, džamijski odbori ih vrlo često na to prisiljavaju. Međutim, sve to možda i nije dovoljno opravdanje jer nije farz biti hodža, ali je hodži farz ispravno tuma čiti islam. Nije dostojanstveno svjesno ljude varati. Danas je to malo i teže, jer ljudi imaju priliku da upoznaju propise islama i preko drugih izvora, a ne samo preko svoga imama. Moja preporuka svim imamima jeste da se vrate Kur‘anu i sunnetu. Mutevelijama i džamijskim odborima skre ćem pažnju da su griješni što ponižavaju imame dajući im male plate, što ih tako tjeraju da žive od harama, što ih tjeraju da rade poslove koje imam ne bi trebalo da radi, a sve na uštrb poslova koji bi trebalo da budu imamova osnovna briga i preokupacija. Žalosno je da se o imamima, onima koji treba da budu najugledniji me đu nama, koji treba da budu naši lideri u svakom pogledu, žalosno je da se o njima u mnogim našim sredinama pri ča kao o džeparošima, pa ih čak takvim imenom i nazivaju. Imami koji su svjesni svoje uloge moraju udruženim snagama pokušati vratiti ugled imamu time što će se boriti da mu se omogu ći da radi posao koji treba da radi i koji mu dolikuje. Svjesni muslimani znaće vrijednost i zna čaj pravog imama i sigurno će ga dostojanstveno nagraditi. Molim Allaha, dž.š, da ih u tome pomogne. Pitanje: Da li je dozvoljeno fotografisanje u islamu. Ako jeste mogu li se te fotografije čuvati za uspomenu? Odgovor: Fotografisanje fotoaparatom dozvoljeno je kada za to postoji potreba imajući u vidu sljede će: a) takvo fotografisanje li či na ogledanje u ogledalu, a znamo da su se Poslanik, s.a.v.s, i njegovi ashabi ogledali u ogledalu. Jedina razlika je što fotografija ”zadrži sliku poslije ogledanja”; b) kod takvih fotografija nema mijenjanja Allahovih, dž.š, stvorenja (zbog toga je zabranjeno da fotograf vrši neke intervencije na slici, da bi osobu uljepšao i tome sli čno); c) hadisi u kojima se govori o tome da su prokleti musavvirini, odnose se na one koji crtaju, vajaju i tome sli čno, jer crtanjem i vajanjem čovjek pokušava da stvara kao što Stvoritelj stvara, dok to kod slikanja aparatom nije slu čaj. Što se tiče držanja fotografije radi uspomene nadam se da za to nema smetnje pod uslovom: a) da bude u zatvorenom albumu; b) da se toj fotografiji ne posve ćuje posebna pažnja koja može prerasti u obožavanje. Slika ne smije biti na mjestu koje predstavlja vid počasti toj slici (kao npr. da bude obješena na zidu), kako ne bi došlo do obožavanja iste. Muslim je jedno poglavlje u svojoj zbirci hadisa naslovio: O zabrani crtanja slike živog bi ća i zabrani korištenja ne čega na čemu ima slika, kao što je prostirka i slično, a koja nije ponižena (tj. na mjestu koje će za nju biti ponižavajuće) i o tome da meleki, neka je na njih selam, ne ulaze u ku ću u kojoj ima slika ili pas.” (Sahihu Muslim, 3/1664.) Poslanik, s.a.v.s, kada je na vratima Aišine, r.a, sobe vidio zastor na kom je bila nacrtana slika živog bi ća, strgnuo ga je i ona je poslije od toga napravila jednu ili dvije jastu čnice. (Sahihu Muslim, ”Kitabul-libasi vez-zine”). U svakom slu čaju, treba voditi ra čuna da se čovjek ne fotografiše iz hobija, nego kada ima potrebu da zabilježi neki zna čajan trenutak. Uz to treba voditi računa da u tome ne pretjeruje. Onoga trenutka kada fotografisanje bude korak ka haramu i ono samo postaje haram, a Allah, dž.š, najbolje zna. Još treba napomenuti da osoba kada se fotografiše treba biti propisno obu čena, dakle onako kako se može pojaviti na javnom mjestu.
Fetve i savjet
Stranica 39 od 154
Pitanje: Moj zaručnik oženio se drugom, a da prethodno nije rekao da prekida zaruku sa mnom? Da li je njegov brak valjan? Odgovor: Zaruka je obe ćanje mladića djevojci da će se njome oženiti i obe ćanje s njene strane da će se ona za njega udati. Zaruka je propisana islamom i cilj joj je da, između ostalog, zaštiti djevojku, tako da upoznavanje, koje treba da prethodi braku, bude ozbiljno i isklju čivo radi braka. Svaka strana ima prvo prekinuti zaruke ukoliko dođe do zaključka da oni ne odgovaraju jedno drugom. Prekid zaruka treba izraziti na lijep i dostojanstven način, bez bilo kakvih uvreda ili ponižavanja. Ukoliko se zaruke prekidaju bez odre đenog razloga, tada strana koja to čini biva grešna jer krši dato obe ćanje, a znamo da je musliman dužan da se drži datog obe ćanja. Uzvišeni Allah kaže: ”I ispunjavajte obaveze na koje ste se Allahovim imenom obavezali i ne kršite zakletve kad ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono što radite.” (En-Nahl, 91.) Kršenje obe ćanja vid je licemjerstva. Poslanik, s.a.v.s, kaže u vjerodostojnom hadisu: ”Tri stvari znak su da je neko licemjer: kada govori laže, kada obe ća prekrši obećanje i kada mu se nešto da na povjerenje iznevjeri.” (Buhari, Sahihul-Buhari, Kitabul-iman, br. 33.) U konkretnom slučaju ženidba tvoga zaru čnika automatski ne zna či prekid zaruke s tobom, jer možda on još uvijek želi da se s tobom oženi, samo što bi ti u tom slu čaju bila njegova druga, a ne prva supruga. U svakom slu čaju, smatram da je tvoj zaru čnik, onoga momenta kada je odlu čio da se ne ženi tobom, trebalo da te obavijesti na dostojan način kako bi ti mogla gledati sebi sre ću na drugoj strani. Njegov postupak bio je pogrešan, a njegov brak, ukoliko je ispunio sve potrebne uslove, validan, pošto za valjanost braka nije uslov da on tebe obavijesti o prekidanju zaruke, a Allah, dž.š, najbolje zna. Pitanje: Da li je na zahtjev muža dozvoljeno čupanje obrva, farbanje i skra ćivanje kose, puštanje nokata itd.? Odgovor: Muž i žena treba da nastoje udovoljiti i usre ćiti jedno drugo svim onim što druga strana voli, uz uslov da to bude šerijatom dozvoljeno. Od svakog od njih očekuje se da ne zahtjeva od druge strane ono što je grijeh, imaju ći u vidu da nema pokornosti stvorenju u onome u čemu je nepokornost Stvoritelju. (Tirmizi je u svojoj zbirci jedno poglavlje naslovio sa ”Nema pokornosti stvorenju u onome u čemu je nepokornost Stvoritelju” i u njemu naveo hadise koji govore na tu temu.) Isto tako, treba voditi računa da se od druge strane ne traži ono što ona ne voli, jer takvi zahtjevi neće donijeti zadovoljstvo nikome, pošto u braku, da bi jedna strana mogla usrećiti drugu i ona sam mora biti sretna. U konkretnom slu čaju, ti možeš farbati kosu, s tim da izbjegavaš crnu boju, možeš potkra ćivati kosu, s tim što se ne smiješ ošišati naćelavo, možeš nokte pustiti s tim što ih moraš odrezati najmanje jedanput u četrdeset dana i moraš održavati islamsku higijenu ruku, što je sa dugim noktima, mora se priznati, malo problemati čno. Možete zamisliti koliko bakterija može da se sakrije pod duge nokte. Što se obrva ti če, njih je zabranjeno čupati jer je Poslanik, s.a.v.s, rekao da je Allah prokleo onu koja čupa dlake sa svoga lica. (Vidi: Muslim, Sahih Muslim, ”El-Libas vez-zine”.) Naravno, to se odnosi na situaciju kada to žena radi zbog uljepšavanja, a ne iz potrebe. U slu čaju potrebe, kao kad bi obrve bile neprirodno velike, ili ženi po čela rasti brada ili brkovi, nema smetenje da žena te dlake ukloni, a Allah, dž.š, najbolje zna. Pitanje: Da li je tačno da žena prilikom sklapanja prvog braka ima pravo da muž sa njom nema intimni odnos u toku prvih sedam dana?
Fetve i savjet
Stranica 40 od 154
Odgovor: To nije ta čno. Štaviše, ona nema pravo da to odbije, osim ukoliko postoji šerijatski opravdan razlog. Vjerovatno je rije č o pogrešnom razumjevanju. Naime, radi se o tome da djevica ima pravo da ne pušta svoga muža od sebe prvih sedam dana njihovog braka, čak i ako je on ve ć oženjen. Pitanje: Mogu li se nafile klanjati nakon vitr-namaza? Odgovor: Da, nafile se mogu klanjati nakon vitr-namaza, jer ne postoji ajet ili hadis koji to zabranjuju. Ono što je zabranjeno jeste da se u toku jedne no ći vitr-namaz klanja dva puta. Poslanik, s.a.v.s, je rekao: ”Nema dvaju vitara u jednoj no ći.” (Tirmizi, Sunen, ”Es-Salat”, Nesai, Sunen, ”Kijamul-lejli ve tetavvu‘”.) Pitanje: Da li se današnji krš ćani mogu svrstati u ehlu-kitabije o kojima Kur‘an govori? Odgovor: Da, za današnje krš ćane kažemo da su ehlu-kitabije (tj. sljedbenici Knjige), sve dok oni sami sebe smatraju krš ćanima. Kurtubi kaže: ”Nema razilaženja da su jevreji i krš ćani ehlu-kitabije zbog njihove knjige.” (Kurtubi, ElDžami li ahkamil-Kur‘an, 1/438.) To što oni pogrešno vjeruju, tj. ne slijede ispravno Knjigu, pošto su je iskrivili i njena značenja izmijenili, ne oduzima im status ehlukitabija. Dokaz tome je i činjenica da su oni pogrešno vjerovali i u vrijeme samog objavljivanja Kur‘ana, ali uprkos tome Kur‘an ih je nazvao tim imenom. U Kur‘anu stoji: ”A kršćani kažu: ”Mesih je Allahov sin.” (Et-Tevba, 30.) Pitanje: Mogu li ehlu-kitabije zaraditi džennet ako rade dobra djela? Naime neki moji profesori tvrde da i oni mogu zaraditi džennet kao i muslimani s obzirom da u suri El-Bekare u šezdeset drugom ajetu stoji da njih: ”doista čeka nagrada od Gospodara njihova; ni čega se oni ne će bojati i ni za čim neće tugovati.” Odgovor: Ajet koji navodiš odnosi se na krš ćane koji su živjeli prije nego je Muhammed, s.a.v.s, postao vjerovjesnikom, ili se pak pod ”onim koji su vjerovali” (innellezine amenu) misli na licemjere. Fahruddin Razi prenosi u svom tefsiru od Ibn Abbasa da se tim rije čima misli na one koji su ispravno vjerovali u Isa, a.s, prije Muhammedova, s.a.v.s, poslanstva kao što je bio Kiss b. Saide, Bahri Rahib, Habib Nedždžar, Vereka b. Nevfel i drugi. Tako da, kao da je Uzvišeni rekao: ”Zaista oni koji su vjerovali, prije Muhammedova, s.a.v.s, poslanstva, i oni koji su bili na pogrešnoj vjeri od jevreja i krš ćana ko god od njih, nakon Muhammedova poslanstva, postane vjernikom u Allaha, Sudnji dan i Muhammeda, s.a.v.s, njih čeka nagrada kod njihova Gospodara.” Sufjan Sevri kaže da ”one koji su vjerovali” zna či licemjere koji vjeruju na jeziku, a ne i srcem. Tako je Allah u ovom ajetu prvo spomenuo licemjere, zatim jevreje, zatim krš ćane i na kraju sabejce. On kao da je rekao: ”Ovi koji su na stranputici, ako prihvate pravo vjerovanje, posta će kod Allaha vjernici.” (Vidi: Kurtubi, El-Džami li ahkamil-Kur‘an, 1/439-440, Razi, Mefatihul-gajb, 3/112, Zamahšeri, El-Keššaf, 1/72.) Oni koji govore da će ehlu-kitabije i nakon što je Muhammed, s.a.v.s, postao poslanikom mo ći zaraditi džennet, a da ne prihvate eššehadetejni srcem jezikom i djelom, ili su neznalice, ili su varalice, ili su od onih koji su svoju vjeru spremni prodati za malo dunjaluka. Musliman koji nakon što sazna za Allahove riječi: ”Allahu je prava vjera jedino islam.” (Ali Imran, 19.) i nakon što
Fetve i savjet
Stranica 41 od 154
sazna za Poslanikove, s.a.v.s, rije či: ”Ko god čuje za mene, bio jevrej ili krš ćanin, a zatim ne bude vjerovao u ono s čime sam poslan, bi će od stanovnika vatre.” (Muslim, Sahihu Muslim, u El-Iman, 1/134, br. 240.) Ili, sazna mnoge druge ajete i hadise koji su eksplicite jasni u tom pogledu, tako da se ne mogu tuma čiti drugačije od njihova literarnog zna čenja, takvi muslimani ako svjesno kažu da ehlu-kitabije mogu zaraditi džennet bez prihvatanja islama postaju odmetnici od islama, a Allah, dž.š, najbolje zna. Čudno je da oni koji govore da će ehlu-kitabije u džennet imaju pristalica me đu muslimanima, jer, ipak, i najmanje u čen musliman zna koje su imanski i islamski šarti, dakle uslovi da bi osoba bila musliman. Da nas Allah, dž.š, sa čuva onih koji svjesno krivo tumače Allahovu, dž.š, vjeru. Pitanje: Da li nemusliman može osunetiti muslimansko dijete i kada se to radi?
Odgovor: Da, nemusliman, ukoliko je stru čan i od povjerenja, može osunetiti muslimansko dijete. Najbolje je da se to uradi sedmi dan (ra čunajući i dan u kome je dijete ro đeno) po rođenju. Pitanje: Da li je kečap u kom se nalazi vinski ocat halal? Odgovor: Da, svako sirće (ocat) u kome nema alkohola, dakle koje nas ne bi opilo kad bismo ga pili u velikim koli činama, je halal (dozvoljeno), bez obzira kakvo ono ime nosilo. Pravno-šerijatsko pravilo glasi: ”Gleda se u suštinu, a ne u rije či.” Suština kaže da je to sir će, a ne alkohol, te je prema tome dozvoljeno (halal), a Allah, dž.š, najbolje zna. Pitanje: Kako musliman treba da se odnosi i ponaša prema nemuslimanu? Proučavanjem Allahove dž.š, Objave, Plemenitog Kur`ana, i prakse Njegova Poslanika, s.a.v.s, može se do ći do zaključka da su ti odnosi utemeljeni na stabilnim i nepromjenjivim principima od kojih izdvajam sljede će: 1) Svi ljudi su bra ća po krvi. Svi smo djeca jednog praoca i jedne pramajke. Prema tome, u islamu nema nacionalizma. Ljudi se cijene prema svojim djelima. Vjernicimuslimani će za svoja dobra djela imati dunjalučku i ahiretsku nagradu, dok će nemuslimane, za njihova dobra djela, Allah, dž.š, nagraditi samo na dunjaluku. Uzvišeni za njih kaže: ”Takvi na onom svijetu ne će ništa imati.” (El-Bekare, 200.) Najbolji kod Allaha, dž.š, pa prema tome i kod nas musulimana su oni koji su najbogobojazniji, dakle oni koji su najpokorniji svome Stvoritelju, Allahu, dž.š.; 2) Svaki musliman zna i u to mora vjerovati, ako želi biti musliman, da je kod Allaha, dž.š, islam jedino priznata vjera, jer Allah, dž.š, kaže: ”Allahu je prava vjera jedino islam.” (Al Imran, 19.) Svaki musliman želi da svi ljudi budu muslimani i radi na tome da ih uputi islamu znaju ći vrijednosti Allahove, dž.š, vjere i koristi Upute kako za onog ko je prihvati tako i za onog ko drugome na pravi put ukaže. Poslanik, s.a.v.s, kaže: ”Tako mi Allaha, da Allah tvojim posredovanjem uputi jednog čovjeka bolje ti je od crvenih deva.” (Buhari, Sahihul-Buhari, ”El-Džihadu ves-sijer”.), dakle, bolje ti je od najvrednijeg dunjalučkog bogastva. Pozivanje u islam i dostavljanje Allahove vjere, u granicama mogu ćnosti, musliman osjeća kao dužnost i emanet. Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo nebesima, Zemlji i planinama ponudili emanet, pa su se ustegli i pobojali da ga ponesu, ali ga je preuzeo čovjek, a on je, zaista, prema sebi nepravedan i lakomislen.” (El-Ahzab, 72.) Me đutim, musliman isto tako zna da nemuslimana ne smije prisiljavati da primi islam. Musliman u taj princip mora
Fetve i savjet
Stranica 42 od 154
vjerovati i praktično ga primjenjivati, jer Uzvišeni Allah kaže: ”U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti. Pravi put se jasno razlikuje od zablude.” (El-Bekare, 256.) 3) Musliman prema nemuslimanima mora biti uvijek pravedan, bez obzira kakav odnos oni imali prema njemu. Uzvišeni Allah, dž.š, kaže: ”Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono što činite!” (El-Maide, 8.) 4) Odnos muslimana prema nemuslimanu zavisi od odnosa koji nemusliman ima prema muslimanu. Uzvišeni Allah, kaže: ”Allah vam ne zabranjuje da činite dobročinstvo i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavi čaja vašeg ne izgone. Allah, zaista, voli one koji su pravi čni. Ali vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavičaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu.” (El-Mumtehina, 8-9.) Dakle, ukoliko nemuslimani imaju ljudski, dostojanstven odnos prema muslimanima, od muslimana se o čekuje da prema njima čine dobročinstvo, onakvo dobro činstvo kakvo čine prema svojim roditeljima. Svjestan musliman će sigurno tako i postupiti jer zna da se kod svakog živog bića može sevab (Allahova, dž.š, nagrada na budu ćem svijetu) zaraditi. (Vidi: Buhari, Sahihul-Buhari, ”Kitabul-Musakat”, hadis br. 2363.) Protiv onih koji prema muslimanima imaju neljudski i nehuman odnos, koji ugrožavaju temeljna ljudska prava muslimana bore ći se protiv njih zbog njihove vjere i protjeruju ći ih iz njihovih kuća, musliman je dužan da se bori u skladu sa šerijatskim propisima. To zna či da je dužan protiv njih povesti džihad vode ći računa da ne prekrši propise džihada koje je artikulirao Muhammed, s.a.v.s, a u koje izme đu ostalog spada i zabrana da se ubijaju djeca, zatim oni koji ne u čestvuju u ratu kao što su starci, žene, monasi u samostanima, zatim zabrana da se ubija stoka, uništavaju usjevi i mu če zarobljenici. 5) Imajući u vidu da me đu nemuslimanima ima onih koji žele uništiti muslimane, i istrijebiti ih ubijanjem, klanjem, te protjerati ih iz njihovih domova silovanjem i zastrašivanjem, muslimani su dužni osigurati sve što je potrebno da ih zastraše, tako da iz straha ne smiju napasti muslimane. Uzvišeni Allah kaže: ”I protiv njih pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih. Vi ih ne poznajete, Allah ih zna.” (El-Enfal, 61.) 6) Nema smetnje da musliman sara đuje s nemuslimanom koji nije neprijateljski raspoložen prema muslimanima, pod uslovom da ta suranja bude u šerijatski dozvoljenim poslovima. Poslanik, s.a.v.s, i njegovi ashabi su trgovali sa nemuslimanima. 7) Što se ti če onih koji se neprijateljski odnose prema muslimanima, protiv njih svaki musliman dužan je da se, u granicama svojih mogu ćnosti, bori na najbolji mogući način; svojom rukom, jezikom, srcem, ekonomskom izolacijom i tome slično. Musliman je dužan strogo voditi ra čuna da na bilo koji na čin ne pomogne svoga neprijatelja, jer svakim dinarom, markom ili dolarom koji do đu u ruke njegova neprijatelja može biti kupljen metak koji će završiti u grudima muslimana. Dr. Kardavi kaže: ”Musliman se bori protiv svojih neprijatelja koji žele da mu uskrate njegova prava i oskrnave njegove svetosti svim raspoloživim sredstvima, a svako ko potpomaže Allahove neprijatelje, neprijatelje vjere, neprijatelje domovine i uzima ih kao svoje zaštitnike, smatra se njihovim, kao što je Uzvišeni rekao: ”A njihov je i onaj me đu vama koji ih za zaštitnike prihvati.” (El-Maide, 51.) Dakle, ko im bude privržen svojim srcem, svojim jezikom, svojom suradnjom, svojim imetkom, ili na bilo koji drugi na čin, smatra se njihovim, i postaje sastavni dio njihove grupacije...” (Kardavi, Fetava muasire, 1/713)
Fetve i savjet
Stranica 43 od 154
Iz spomenutog možemo zaklju čiti da musliman svoj odnos prema nemuslimanima gradi na preciznim principima zasnovanim na Kur‘anu i sunnetu i da taj odnos zavisi uglavnom od toga kako se nemusliman odnosi prema muslimanu. Tako se nekada od muslimana traži da nemuslimanima čine dobročinstvo, a nekada da se protiv njih najoštrije bore. Pitanje: Neka naša braća zagovaraju da se ro đendan Muhammeda, s.a.v.s, ne obilježava mevludom ili nekom drugom posebnom sve čanošću. Da li su u pravu? ♠
Odgovor: Na početku želim da naglasim da se ovaj odgovor isklju čivo odnosi na obilježavanje rođendana Allahovog, Poslanika, s.a.v.s, 12. rebiu-l-evvela, posebnim svečanostima, mevludima itd. U osnovi, muslimanu nije dozvoljeno obilježavati bilo čiji rođendan imajući u vidu da to nije bila praksa Poslanikova, s.a.v.s, pravednih halifa, ostalih ashaba i prvih generacija muslimana, a prve generacije su najbolje poznavale sunnet i najviše voljele Allahovog, dž.š, miljenika Muhammeda, s.a.v.s. O njima Allah, dž.š, kaže: ”Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske baš če kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvjek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.” (Et-Tevba, 100.) Ovu pohvalu muhadžiri i ensarije su, u prvom redu, zaslužili zbog toga što su slušali naredbu svoga Gospodara me đu kojim je i naredba: ”Što vam Poslanik da, to uzmite, a što vam zabrani ostavite; i bojte se Allaha jer Allah, zaista, strahovito kažnjava.” (El-Hašr, 7.) Da je on obilježavao svoj rođendan sigurno bi ashabi bili prvi koji bi ga u tome slijedili. Me đutim, on to nikada nije uradio. Postavlja se pitanje da li mi koji ho ćemo da budemo njegovi sljedbenici imamo pravo da tu novotariju uvedemo. Sigurno je da nemamo jer bismo u tom slučaju izgubili status njegovih sljedbenika, s obzirom da je sljedbenik onaj koji slijedi, a ne onaj koji inovira. Uzvišeni Allah nas upozorava u tom pogledu pa kaže: ”Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne sna đe.” (En-Nur, 63.) Allah, dž.š, kaže u trećem ajetu sure “El-Maide” da nam je upotpunio vjeru, te prema tome u nju ne smijemo ništa uvoditi. Uvo đenje novotarija u vjeru indirektno zna či da Allah, dž.š, vjeru nije upotpunio i da je Poslanik, s.a.v.s, nije dostavio, a da li to može musliman i pomisliti, a kamoli kazati?! Poslanik, s.a.v.s, zabranio je uvo đenje novih vjerovanja: “Ko u ovoj našoj stvari (tj. dini-islamu) inovira nešto što nije od nje, to je odba čeno.” (Buhari, Sahihul-Buhari, Kitabus-sulh.) Na hutbi petkom Poslanik, s.a.v.s., imao je običaj kazati: “Uistinu, najbolji govor je Allahova knjiga, najbolja uputa je uputa Muhammedova. Najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija (bid‘at) je zabluda.” (Muslim, Sahihu Muslim, Kitabu-l-džumu‘a.) Irbad b. Sarije prenosi hadis u kome kaže: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., održao je rje čit i sadržajan govor od kojeg su sam srca u strahu zatreptala, a iz o čiju suze potekle. Rekli smo: ‘Allahov Poslaniče, kao da je to govor onoga koji odlazi, pa nas posavjetuj.” Rekao je: “Oporu čujem vam pobožnost (takvaluk) Allahu i slušanje i pokornost, pa makar vam za vo đu bio određen abesinski rob. Uistinu, ko bude živio poslije mene vidjet će mnoga razilaženja. Držite se moga sunneta i sunneta pravednih halifa, koji su na pravom putu poslije mene. Držite se toga, uhvatite se toga ( čvrsto) svom snagom. I čuvajte se inovacija (u vjeri) jer svaka inovacija u vjeri je novotarija (bid‘at), a svaka novotarija je zabluda.” (Ibn Madže, Sunen, “El-Mukaddime”. Tirmizi, Sunen, “Kitabu-l-‘ilm”. Ebu Davud, Sunen, “Kitabus-sunne”.) U ovim hadisima upozorava se na opasnost uvo đenja novotarija i njihovog prakticiranja. Upravo iz tog razloga, iz straha da se time ne uvede novotarija, ve ćina islamske uleme smatra da je
Fetve i savjet
Stranica 44 od 154
obilježavanje Poslanikovog, s.a.v.s, ro đendana grijeh. Doduše, ima i rijetkih koji to smatraju dopuštenim pod uslovom da na tim sve čanostima ne bude griješnih radnji, kao što je miješanje muškaraca i žena, muzi čkih instrumenata ili pripisivanja svojstava Poslaniku, s.a.v.s, koja mu ne dolikuju. Smatram da je mišljenje koje zastupa većina uleme preferirajuće, imajući u vidu da bi obilježavanje ro đendana, pa makar i na na čin koji u sebi ne sadrži ništa griješno, ipak bilo novotarija i vid slijeđenja nemuslimana (u vjeri) što nam je jasno zabranjeno. Poslanik, s.a.v.s, nas na to upozorava pa kaže: “Vi ćete, uistinu, slijediti one prije vas, pedalj po pedalj, aršin po aršin, pa kad biste u gušterovu rupu ušli i vi biste u nju ušli.” Upitali smo (tj. ashabi): “Jesu li to židovi i krš ćani?” “A, ko drugi!”, odgovorio je. (Muslim, Sahihu Muslim, Kitabu-l-‘ilm) Što se tiče okupljanja naših muslimana mimo dvanaestog rebiu-l-evvela, a koja oni nazivaju mevludima, smatram da su u osnovi takva okupljanja dozvoljena, pa čak i poželjna, pod uslovom da u sebi nemaju grešnih sadržaja, i da nisu organizovana nekim povodom koji nema utemeljenja u islamu. Smatram da u tom dijelu naše tradicije treba izvršiti izvjesne korekcije, dakle ono što se kosi s islamom izbaciti, kako bismo od te tradicije imali koristi i na dunjaluku i na ahiretu. Predlažem da se na nivou islamske zajednice formira komisija sastavljena od stru čnjaka iz akaida i islamskog prava koja će osmisliti i islamizirati mevlud i tako ponuditi muslimanima ispravne smjernice u tom pogledu. Pitanje: Šta se podrazumijeva pod pravom žene da joj muž obezbijedi stan. Da li se misli na stan kod njegovih roditelja? ♠
Odgovor: Pod tim pravom podrazumijeva se da je muž dužan da ti obezbijedi uslove za život koje si imala kod svoga babe. Ukoliko on to nije u stanju, imaš pravo na razvod braka, pod uslovom da ve ć nisi pristala na odre đene uslove prilikom sklapanja bračnog ugovora. Što se, pak, ti če stanovanja kod njegovih roditelja, treba imati na umu da tvoj muž ima obavezu prema roditeljima, kao njihovo dijete. On je dužan da im obezbijedi njegu koja im je potrebna, bilo da ih služi on li čno ili da nađe nekog ko će im pružiti potrebnu uslugu. Normalno je da se roditelji najljepše osjećaju kada im uslugu pružaju njihova djeca, unuci i snahe. Ukoliko, iz opravdanih razloga, ti (kao snaha) ne možeš živjeti u ku ći svoga svekra i svekrve, muž je dužan da ti obezbijedi odgovarajući smještaj na drugom mjestu. Ako to nije u stanju učiniti, imaš pravo na razvod braka. Me đutim, čak i ako preselite na drugo mjesto, tvoj muž obavezan je da pruži potrebnu pažnju i usluge svojim roditeljima. Mada je musliman obavezan svakome dati njegovo pravo, ipak treba znati da prava roditelja imaju prednost u odnosu na prava supruge. Pitanje: Šta da radimo s kamatama koje dobijemo na banci? Da li da ih ostavimo u banci? Mogu li se kamate dati kao pomo ć čečenskom narodu ili za pomo ć povratnicima u BiH? ♠
Odgovor: Prije svega, želim naglasiti da su muslimani dužni obezbijediti sebi uslove da mogu prakticirati islam u svim sferama života, pa prema tome i u ekonomskoj. Drugo, kamata je tako veliki grijeh da je najmanja kamata, kako stoji u hadisu, kao kad bi čovjek činio zinaluk sa svojom majkom. Tre će, ovaj odgovor baziran je na principu nužde koja dozvoljava čovjeku da u granicama prijeke potrebe u čini grijeh, kao npr. kada ho će da umre od gladi a nema za jelo ništa osim svinjetine, tada mu je dozvoljeno uzeti onoliko koliko mu je neophodno da spasi život. Četvrto, kamata se ne smije ostavljati banci, jer bi time čovjek dodatno pomagao kamatni sistem.
Fetve i savjet
Stranica 45 od 154
Peto, kamata je onaj dio koji ostane nakon što se odbije inflacija. Prema tome, ako čovjek živi u takvim okolnostima da je prisiljen držati svoj novac u banci koja posluje na principu kamata, on će se kamata riješiti tako što će ih potrošiti za op će dobro muslimana od čega on ne će imati direktne koristi. Npr. može taj novac dati za izgradnju puta u susjednom selu, a ne u svom. Iz prethodnog se razumije da se kamate mogu dati kao pomo ć čečenskom narodu i izbjeglicama koje se vra ćaju u BiH, a kojima je potrebna pomoć, uz uslov da onaj ko taj novac daje od toga nema direktne koristi na dunjaluku. Pitanje: Ako je bajram petkom, da li je onaj ko je klanjao bajram dužan klanjati i džumu? ♠
Odgovor: Ko klanja bajram-namaz nije dužan klanjati džuma-namaz. Ukoliko ne klanja džumu, obavezan je klanjati podne. Izuzetak je imam koji je dužan klanjati džumu kako bi se pružila mogu ćnost da džumu klanjaju oni koji to žele. Naime, od Ebu Hurejre prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: ”U ovom vašem danu sastali su se dva bajrama. Ko ho će, ovo mu zamjenjuje džumu, a mi ćemo džumu klanjati, inša-Allah.” (Ibn Madže, Sunen.”Ikametus-salati ves-sunne”.) ♠
Pitanje: Da li osoba kojoj nije zaklana akika to treba sama uraditi kada odraste?
Odgovor: Ne, osoba ne treba sama za sebe klati akiku, jer to je sunnet za babu iz njegova imetka. ♠
Pitanje: Da li djevojka može sama putovati na studije u drugo mjesto?
Odgovor: Putovanje ženske osobe uslovljeno je njenom sigurnoš ću i nepostojanjem fitneluka. Dakle, ako njena čast, poštenje i integritet njene li čnosti kao muslimanke neće doći u pitanje, ako ona ili neko drugi ne će biti stavljen na kušnju zbog toga, onda nema smetnje da putuje u drugo mjesto. U suprotom, ako će bilo što od toga biti ugroženo, ona bi bila grešna ako bi poduzela takvo putovanje. Mi kao zajednica dužni smo osigurati bezbjednost ženama tako da njihova čast i integritet ne budu u bilo kom pogledu ugroženi. Postojanje sigurnosti ponekad ovisi o dužini putovanja, ponekad o postojanju mahrema koji ženu prati na putovanju, a ponekad od op ćeg sigurnosnog stanja. To razumijemo iz hadisa koji govore o tome da žena ne smije sama bez mahrema poduzimati putovanje dugo: a) dan i no ć, (Vidi: Tirmizi, Sunen, ”Kitabur-reda‘” br. 1089.), b) dva dana i no ći, (Vidi: Buhari, Sahihu-l-Buhari, ”Kitabul-džumua”, br. 1197, ”Kitabus-savm”, br. 1996. Muslim, Sahihu Muslim, ”Kitabu-lhadždž”, br. 827.), c) tri dana i tri no ći, (Vidi: Buhari, Sahihu-l-Buhari, ”Kitabu-ldžumua”, br. 1086, 1087. Muslim, Sahihu Muslim, ”Kitabu-l-hadždž”, 1338.), d) potpuna zabrana ženi da putuje sama bez mahrema (Buhari, Sahihu-l-Buhari, ”Kitabu-l-hadždž”, br. 1862. Muslim, Sahihu Muslim, ”Kitabu-l-hadždž”, br. 1341.) Navedeni hadisi, kako ih ja razumijem, govore o uslovima, odnosno sigurnosti. Prema tome, ako postoji sigurnost za ženu na putovanju dugom dan i no ć, ona može putovati sama, a ako ne postoji, onda ne može. Ako postoji sigurnost da putuje bez mahrema tri dana i no ći, može poduzeti takvo putovanje. Ako je bezbjednost takva da ona ne će biti ugrožena ako bi išla i na duže putovanje, smatram da za to nema smetnje. Dokaz za to je hadis u kome Adijj b. Hatim pripovijeda da je jednom prilikom, dok je on bio kod Poslanika, s.a.v.s, došao neki čovjek i požalio se na bijedu i siromaštvo, zatim mu je došao drugi i požalio se na nesigurnost putovanja i razbojnike. Tada je Poslanik, s.a.v.s, rekao Adijju: ”O Adijj,
Fetve i savjet
Stranica 46 od 154
Jesi li vidio Hiru?” ”Nisam, ali sam čuo za nju”, odgovorio sam. ”Ako budeš duže živio, uistinu ćeš vidjeti putnicu koja kre će iz Hire i dolazi do Kabe oko koje će tavaf činiti ne boje ći se bilo koga mimo Allaha...”, rekao je (Buhari, Sahihul-Buhari, ”Kitabul-menakib”, br. 3595). Isto tako, ukoliko joj mahrem ne bi mogao pružiti potpunu zaštitu, ona ne bi smjela poduzimati putovanje, bez obzira što ima mahrema. Šta više, treba znati da ako će žena biti ugrožena kada izi đe na kućni prag bilo bi joj zabranjeno izlagati se toj opasnosti. Moj savjet sestrama jeste da se ne izlažu opasnostima koje će ugroziti njihovu čast i poštenje. Bolje im je sa čuvati svoj obraz, čast, poštenje i integritet žene muslimanke nego ste ći sve diplome svijeta. S druge strane, treba naglasiti da su muslimani dužni obezbijediti sigurnost i bezbjednost, a ako to ne urade svi su odgovorni. Kod procjene sigurnosne situacije za putovanja žene, bilo s mahremom ili bez njega, treba uzeti u obzir sve okolnosti, pa čak i samo stanje žene u pogledu sposobnosti da se odupre eventualnim iskušenjima. Tu procjenu treba da izvrši stru čna osoba i da žena za takvo putovanje dobije odobrenje svoga staratelja ili muža ako je udata, a Allah dž.š, najbolje zna. Pitanje: Moj sin redovno mi šalje novac, mada mi nije potreban. Mogu li ja za njega iz tog novca dati zekat, s obzirom da on tu obavezu vjerovatno ne izvršava? ♠
Odgovor: Ti možeš iz tog novca dati zekat za njega pod uslovom da se s njim dogovoriš, tj. da on ostvari namjeru (nijet) davanja zekata, s obzirom da je za ispravnost zekata potrebno ostvariti nijet. (Vidi: Fethu-l-kadir, 1/493, Bedaiussanai‘, 2/40, El-Mugni, 2/638.) Ukoliko bi ti to u činila bez dogovora s njim onda bi to bila obična sadaka od koje bi on imao sevab i nagradu, ali s njega ne bi spala obaveza i dug zekata, a Allah, dž.š, najbolje zna. Pitanje: Često mi na um padne misao da klanjam, postim i radim druga djela licemjerno, da bi me drugi vidjeli. Da li sam stvarno licemjerna osoba? ♠
Odgovor: Ovdje se radi vjerovatno o šejtanovom došaptavanju (vesvesi). To je jedan od na čina na koji šejtan odvra ća vjernike od dobrih djela. Preporu čujem ti da odbaciš takve misli i da na njih ne obra ćaš pažnju, da još više radiš dobra djela i da moliš Allaha, dž.š, da ti da iskrenost u djelu. Pitanje: Propustila sam, zbog mjese čnog pranja, kroz dugi niz godina, meni nepoznat broj dana ramazanskog posta. Kako da postupim u ovakvoj situaciji postupiti? ♠
Odgovor: Dužna si, prije svega, iskreno se pokajati zbog nemarnosti u tom pogledu, a zatim si, u granicama mogućnosti, dužna napaštati propuštene dane, sve dok ne preovlada pretpostavka da si sve propuštene dane napostila. Pitanje: Neke naše sestre ženskoj djeci obla če kratke haljinice i tijesne helanke, pod izgovorom da su im djeca još mala. Da li takvo pravdanje u sebi nosi opravdanje? ♠
Odgovor: Smatram da od malih nogu treba djecu u čiti islamskom moralu i stidu, jer stid je dio imana. Ukoliko malo žensko dijete nau či da otkriva svoja stegna i nosi uske odjevne predmete koji ocrtavaju njeno tijelo, plašim se da će to postati navika koja će to dijete, kasnije kad odraste, pratiti u životu. Zbog toga, preporu čujem sestrama da svojoj ženskoj djeci obla če duže haljinice koje će barem pedalj, dva biti
Fetve i savjet
Stranica 47 od 154
ispod koljena i da im ne obla če tijesnu odje ću. Normalno, što su curice ve će i haljinice trebaju da budu duže, da bi se onoga dana kada postanu punoljetne pokrile onako kako šerijat zahtijeva. Uz prethodno re čeno, treba naglasiti da isto kao što maloj ženskoj djeci ne treba obla čiti kratku i tijesnu odje ću, tako treba voditi računa da se ne pretjera u drugom pravcu, jer, ipak, to su djeca koja nisu dužna da se pokrivaju na na čin kako su obavezne punoljetne osobe. Djetinjstvo se treba razlikovati od punoljetnog doba i u tom pogledu. Pitanje: četnici su mi pobili cijelu porodicu. Uprkos tome ja želim da se vratim svojoj kući. Interesuje me kako da se odnosim prema komšijama Srbima od kojih su neki direktno, a neki indirektno u čestvovali u ubijanju moje najuže porodice. Odgovor: Prije svega, preporu čujem ti da uložiš maksimalan napor kako bi ubice stigla pravda na ovom svijetu-dunjaluku. Ja znam da je nemogu će, u ovim okolnostima, posti ći potpunu pravdu, jer npr. doživotni zatvor za nepravedno ubistvo jednog čovjeka sigurno nije potpuna pravda, a šta tek re ći za one koji su ubijali djecu, žene, starce, koji su silovali i palili, a koji neće biti osuđeni ni u Hagu, a ni kod nas na ve ću kaznu od doživotne robije!? Njih potpuna pravda na dunjaluku, gotovo sigurno, ne će stići. No, uprkos tome, onaj ko vjeruje u Allaha, dž.š, ne treba patiti, jer će svoje pravo ostvariti onda kada mu to bude najpotrebnije, na budu ćem svijetu-ahiretu. Hvala Allahu, dž.š, koji je omogu ćio vjerniku-muslimanu da uvijek može imati pozitivnu ra čunicu, i u dobru i u zlu. Ako na dunjaluku ne ostvari svoje pravo, na ahiretu će to sigurno postići. Drugo, u Allahovoj, dž.š, vjeri ima mjesta i za strpljenje i praštanje. Uzvišeni Allah kaže: ”Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se, Allah će nagraditi; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu čine.” (Eš-Šura, 40.) ”Ako hoćete da na nepravdu uzvratite, onda u činite to samo u onolikoj mjeri koliko je vama učinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive. Strpljiv budi! Ali, strpljiv ćeš biti samo uz Allahovu pomo ć. I ne tuguj za njima, i neka ti nije teško zbog spletkarenja njihova, Allah je zaista na strani onih koji se Allaha boje i grijeha klone i koji dobra djela čine.” (En-Nahl, 126-128.) Dakle, strpljenje i praštanje je uzvišen i izuzetno pohvalan čin, koji Allah, dž.š, voli. Me đutim, praštati treba onome ko to zasluži, a to je osoba koja se istinski pokajala za svoje grijehe i istinitost svog pokajanja na djelu pokazala. Jedan od vidljivih pokazatelja pokajanja jeste da se prestupnik predao vlastima spreman da sa njim postupe onako kako je on postupao sa svojom nevinom žrtvom. Uz to, treba znati da praštanje dolazi uobzir ukoliko će donijeti dobrobit ljudima, a ne omogu ćiti zločincu da ponovo čini zločin. Treće, islamom nije dozvoljeno da čovjek samostalno sprovodi odmazdu, čak ni u slučaju kada na to ima pravo, zbog toga što bi to vodilo u veliki nered (fesad). Prema tome, nemojte samoinicijativno nastojati da se osvetite ubicama. Vlasti su na sebe preuzele odgovornost da će sprovoditi pravdu, a ako to ne urade, snosit će odgovornost, ako ne na ovom, a ono na budu ćem svijetu. Ono što smo mi dužni u tom pogledu, kao pojedinci i kao zajednica, jeste da ostvarimo takvu vlast koja će sprovoditi pravdu. četvrto, potrudi se da prema svojim komšijama koji nisu po činili zločin i koji se prema tebi odnose ljudski i dostojanstveno uzvratiš još ljepšim odnosom. Uostalom, kao musliman ti znaš kakve su dužnosti muslimana prema komšiji. Dakle, potrudi se da komšije koje su po činile nepravdu odgovaraju za svoje zlo čine. Nema smetnje da onima koji su se istinski pokajali i oprostiš na dunjaluku, tj. da ih sudski ne goniš. I na kraju, a to je najvažnije, podu či sebe i druge iz svoga okruženja da znaju kako će kao mudžahidi uzvratiti onima iz sadašnjih ili budu ćih generacija naših komšija
Fetve i savjet
Stranica 48 od 154
koji će ponovo pokušati da kolju, siluju i ubijaju muslimansku djecu, žene i starce. Poslanik, s.a.v.s, kaže: ”Pravi vjernik-musliman neće biti ugrižen dva puta iz jedne rupe.” (Buhari, Sahihul-Buhari, ”Kitabul-edeb”, br. 6133.) Pitanje: Babo mi je poginuo nedavno u saobra ćajnoj nesreći kod Kaknja kad je autobus agencije ”Buco” sletio u rijeku Bosnu. Njega nisu gasulili, nego su ga onako u odjeći ukopali. Rekli su mi da je on šehid i da se šehid ne gasuli. Me đutim, imam našeg džemata kaže da je trebao da bude ogasuljen. Molim vas da mi odgovorite ko je u pravu. Odgovor: Prije svega, želim naglasiti da u pogledu gasulenja i klanjanja dženaze imamo tri vrste šehida: a) šehid koji se ne gasuli niti mu se klanja dženaza. To je onaj koji je na licu mjesta poginuo u borbi od ćafirske ruke, ili od zadobijene rane od koje se umire, pa makar nakon ranjavanja nešto rekao, pojeo ili popio; b) šehid koji je u borbi sa ćafirima ranjen, ali je nakon ranjavanja živio životom koji je ulijevao nadu da će preživjeti. Ukoliko je umro od tog ranjavanja on se smatra šehidom, ali se, za razliku od prvog, gasuli i klanja mu se dženaza; c) šehidi koji se gasule i klanja im se dženaza. To su svi oni statusni šehidi koje je Poslanik, s.a.v.s, spomenuo u sljede ća tri hadisa: U prvom hadisu Poslanik, s.a.v.s, kaže: ”Ima sedam vrsta šehida mimo onog koji je poginuo bore ći se na Allahovom putu: ko umre od kuge, ko se utopi, ko umre od otvorenih rana po tijelu, ko umre od stoma čne bolesti, ko izgori u požaru, ko umre pod ruševinama i žena koja umre pri poro đaju.” (Nesai, Sunen, ”Kitabul-dženaiz”, br. 1823. Sened ovog hadisa je vjerodostojan.) U drugom hadisu na ovu temu Vjerovjesnik, s.a.v.s, upitao je ashabe koga oni smatraju šehidom. Odgovorili su mu da je šehid onaj ko je poginuo u borbi na Allahovom putu. ”Tada bi, zaista, u mom ummetu bilo malo šehida”, rekao im je. ”A ko su onda šehidi, Allahov Poslani če”, upitali su. ”Ko pogine (u borbi) na Allahovom putu je šehid, ko umre dok je u pokornosti Allahu je šehid, ko umre od kuge je šehid, ko umre od stoma čne bolesti je šehid i ko se utopi je šehid”, odgovorio im je. (Muslim, Sahihu Muslim, ”Kitabul-imare, br. 1915.) U tre ćem hadisu Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao je: ”Ko pogine brane ći svoj imetak je šehid, ko pogine brane ći svoj život je šehid, ko pogine braneći svoju vjeru je šehid, ko pogine brane ći svoju porodicu je šehid.” (Tirmizi, Sunen, ”Kitabud-dijat”, br. 1341, i rekao da je hadis vjerodostojan.) Svi šehidi spomenuti u prethodna tri hadisa, pa prema tome i utopljenici, šehidi su koji se opremaju za ahiret kao i oni koji nemaju status šehida. Dakle, oni se gasule, oblače im se ćefini i klanja im se dženaza. To je stav sve islamske uleme. Nisam našao da je bilo ko od islamske uleme rekao da se ovi šehidi ne gasule i da ime se ne klanja dženaza. (Vidi: Marginani, El-Hidaje, 1/90-93, Mejdani, El-Lubab fi šerhilkitab, 1/125-136, Mosuli, El-Ihtijar li-ta‘lil-muhtar, 1/90-98, Tahavi, Muhtesarut Tahavi, str. 40-42, Kasani, Bedaius-sanai‘, 1/320-325.)) U Mugniju se u tom pogledu kaže: ”Što se ti če šehida koji nisu ubijeni, kao što je onaj ko je umro od stoma čne bolesti, od kuge, koji se utopio, koji je umro pod ruševinama, žena u porodu, svi oni se gasule i klanja im se dženaza. U tom pogledu ne znamo za bilo kakvo razilaženje, osim što se pripovijeda da je Hasan (b. Ali) rekao da se ženi koja je umrla pri porodu ne klanja dženaza jer je ona šehid. Me đutim, protiv tog (Hasanovog) mišljenja imamo sljede će dokaze: Vjerovjesnik, s.a.v.s, klanjao je ženi koja je umrla pri porodu stavši kod njene sredine. Muttefekun alejhi. Klanjao je Sa‘d b. Muazu a on je bio šehid. Muslimani su Omeru i Aliji klanjali dženazu a i njih dvojica su bili šehidi...” (Ibn Kudame, Mugni, 3/476.) Govore ći o toj vrsti šehida Ibn Hazm kaže: ”Nema razilaženja da je Alejhisselam za svoga života dao da se oni ogasule i zamotaju u ćefine.” (El-Muhalla bi-lasar, 3/337.) Ibn Rušd kaže: ”Što se ♠
Fetve i savjet
Stranica 49 od 154
tiče umrlih koje je dužnost ogasuliti, oni (ulema) su se složili da je to svaki umrli musliman koji nije poginuo na bojnom polju bore ći se protiv ćafira.” (Bidajetulmudžtehid, 1/226.) Iz prethodnih citata jasno je da je islamska ulema jedinstvena u stavu da je dužnost (farz) ove šehide ogasuliti, a me đu njima je i utopljenik. Prema tome, to što vaš roditelj nije ogasuljen je velika greška. Ne znam razlog zašto se to desilo. Smatram da za takvu grešku nema opravdanog razloga, jer je to općepoznata stvar i svi imami to znaju s obzirom da se to pitanje u Medresi u či, u vezi s tim nema ni razilaženja me đu islamskom ulemom. Pitanje: Koliko puta muž mora pri ći ženi u toku jednog mjeseca? Odgovor: Kada pogledamo razmišljanja islamskih pravnika u vezi s tim vidimo da se oni slažu da je dužnost mužu imati odnos sa svojom suprugom. Tako hanefije kažu da žena ima pravo od muža tražiti intimni odnos, jer i ona ima pravo u tom pogledu kao i on. Kada ona to od njega zatraži, on je dužan odazvati se, isto kao što je ona dužna odazvati se kada on to od nje traži. (Vidi: Kasani, Bedai‘us-sanai‘, 2/331.) Malikije kažu da je intimni odnos dužnost muža kada ne postoji zapreka za to. (Vidi: Ibn Džuza, El-Kavanin el-fikhijje, str. 211.) Te stavove možemo poduprijeti činjenicom da one imaju ista prava kao i dužnosti. U pogledu tih prava i obaveza Allah, dž.š, kaže: ”One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, po zakonu, samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen.” (El-Bekare, 228.) Dakle, kako muž ima pravo da traži intimni odnos od svojom ženom, isto tako žena imaju pravo da to traži od svoga muža. A koliko je to muževo pravo veliko vidimo iz sljede ćih hadisa: Poslanik, s.a.v.s, rekao je: ”Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, kad god muž pozove svoju suprugu u njenu postelju pa ona to odbije, Onaj koji je na nebesima ljut je na nju sve dok sa njom ne bude zadovoljan (tj. dok se ona ne odazove svome mužu).” (Muslim, Sahihu Muslim, ”Kitabun-nikah”, br. 1736.) ”Kada žena napusti postelju svoga muža, meleki je proklinju sve dok se ne vrati.” (Buhari, Sahihu-l-Buhari, ”Kitabun-nikah”, br. 5194.) ”Kada muž pozove svoju ženu radi svoje potrebe (tj. intimnog odnosa) neka se odazove pa makar (pripremala hranu) na pećnici.” (Trimizi, Sunen, ”Kitabur-rida”, br. 1080.) Uprkos činjenici da se islamski pravnici slažu u pogledu obaveze intimnog odnosa, oni se razilaze po pitanju kako često muž mora prilaziti svojoj ženi. Šafije kažu da je to dužnost jedanput. Oni kažu da je to muževo pravo, a on se svoga prava može odreći. (Vidi: Nevevi, El-Muhezzeb, 2/66.) Neke hanefije kažu da je to dužnost jedanput, a više od toga je obaveza u smislu da se izvrši Njegova naredba da se prema ženama lijepo postupa. (Vidi: Kasani, Bedai‘us-sanai‘, 2/331.) Hanbelije kažu da je to dužnost barem jedanput u četiri mjeseca ukoliko ne postoji zapreka. Kao dokaz oni uzimaju ajet: ”Oni koji se zakunu da se ne će približavati ženama svojim, rok je samo četiri mjeseca; i ako se vrate ženama, pa, Allah zaista prašta i milostiv je, a ako odlu če da se rastave, pa, Allah doista sve čuje i sve zna.” (El-Bekare, 226227.) Dakle, on mora ili pri ći svojoj ženi u roku od četiri mjeseca ili se sa njom rastaviti, ukoliko ona to od njega traži. (Vidi: Behuti, Keššafu-l-kina‘, 5/214.) Ibn Hazm kaže da je dužnost, ukoliko je muž u stanju, pri ći supruzi barem jedanput u periodu njene čistoće. Ukoliko tako ne postupi bi će nepokoran Allahu Uzvišenom. Kao dokaz on uzima Kur‘anski ajet: ”A kada se okupaju onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio.” (El-Bekare, 222.) (Vidi: Ibn Hazm, El-Muahlla bi-l-asar, 9/174.) Koliko se sje ćam, ima učenjaka koji kažu da ženi treba pri ći svake četvrte noći. Oni kažu da muž, s obzirom da može imati četiri žene, dakle da kod svake bude svaku četvrtu no ć, ima pravo da tri no ći ne prilazi ženi. Ovako su islamski pravnici odgovorili na tvoje pitanje. Me đutim, smatram da je pogrešno pitanje postavljati na ovaj na čin i u tom duhu na njega davati odgovor. To ♠
Fetve i savjet
Stranica 50 od 154
zbog toga što se time ne uzima u obzir svrha i cilj šerijatske odredbe da se zasnivaju bračne zajednice i da ljudi žive u braku. Životom u bra čnim zajednicama postižu se mnogobrojni ciljevi. Me đu najznačajnijim je i taj da bra čnim životom muž i žena nalaze, kroz intimni odnos, smiraj za svoje strasti i tako štite jedno drugo od bluda i mnogih drugih vrsta nemorala. Zbog toga smatram da to pitanje treba posmatrati s pozicije dužnosti bra čnih drugova da intimnim odnosom pruže potrebnu zaštitu jedno drugom. Prema tome, pogrešno je govoriti o tome koliko puta muž mora pri ći svojoj ženi s obzirom da se ljudi u pogledu potrebe za intimnim odnosom razlikuju. Ispravno je re ći da je muž obavezan udovoljiti potrebama svoje supruge u tom pogledu, dakle pružiti joj potrebnu zaštitu, omogu ćiti joj da ona kod njega na đe potpuni smiraj, kao što je i žena dužna udovoljiti njegovim potrebama. Ukoliko muž nije u stanju udovoljiti potrebama supruge, ona može tražiti razvod braka, a može se i strpiti ako ho će. Isto tako, ako supruga nije u stanju udovoljiti muževim potrebama on ima tri mogućnosti da riješi to pitanje: da ženu pusti i traži drugu, da je zadrži i oženi drugu, s obzirom da u isto vrijeme može imati četiri žene ili da se strpi i ukroti svoje strasti postom, dijetom itd. Kao potpora takvom razmišljanju mogu se uzeti sljede ći dokazi. Uzvišeni Allah kaže: ”Dozvoljava vam se da se u no ćima dok traje post sastajete sa svojim ženama; one su odjeća vaša, a vi ste njihova odje ća.” (ElBekare, 187.) Iz citiranog ajeta indirektno razumijemo da su muž i žena jedno drugom zaštita od bluda time što žive intimnim bra čnim životom, jer je Allah, dž.š, nakon što je spomenuo intimni bra čni život, rekao da su muž i žena odje ća jedno drugom, a odje ća znači zaštita, s obzirom da ona štiti čovjeka od hladno će i vrućine. Muž i žena, kako su ovaj ajet protuma čili Ibn Abbas, Mudžahid, Seid b. Džubejr i drugi, jedno kod drugog nalaze smiraj. (Vidi: Ibn Kesir, Tefsiru-l-Kur‘an el-‘azim, 1/298.) Dakle, intimnim odnosom oni smiruju svoje strasti, tako da šejtan ne može iskoristiti te njihove strasti i gurnuti ih u nemoral. Ukoliko jedna strana ne udovolji potrebama druge strane taj smiraj će izostati i za doti čnu stranu možemo re ći da nije izvršila svoju obavezu. Nadalje, šerijatski termin za oženjenu osobu je rije č muhsan. Ona je izvedena iz korjena hasune što zna či biti dobro utvrđen, nepristupačan, biti čist, neporočan, nevin itd. Dakle rije č muhsan ukazuje da je oženjena i udata osoba u okrilju zaštite koju joj pruža brak, a ta zaštita postiže se, prije svega, intimnim odnosom. Sam bra čni ugovor u svojoj biti sadrži obavezu da muž i žena jedom drugom pružaju tu zaštitu. Upravo zbog toga Poslanik, s.a.v.s, naredio je mužu da, kada udovolji svojoj potrebi, prije negoli njegova supruga udovolji svojoj, da je ne ostavlja sve dok i ona ne udovolji svoju potrebu. (Ebu Ja‘la, Musned, od Enesa b. Malika.) Iz op ćih šerijatskih pravila možemo razumjeti da su supružnici dužni jedno drugom pružiti tu zaštitu u granicama svojih mogu ćnosti, jer Allah, dž.š, ne optere ćuje čovjeka preko njegove sposobnosti. Na kraju, možemo zaklju čiti da je muž dužan pri ći supruzi onoliko puta koliko ona osjeća potrebu za tim, dakle koliko je njoj potrebno da na đe svoj mir. Ukoliko on nije u stanju da udovolji njenim potrebama, ona može to da trpi ili, pak, da traži razvod braka, a Allah dž.š, najbolje zna. Pitanje: Učenik sam trgovačke škole. Za vrijeme prakse ponekad moram prodavati i alkohol. Da li mi je to dozvoljeno? Odgovor: Alkohol je, kako Poslanik, s.a.v.s, kaže, majka svih zala. (Vidi: Nesai, ”Kitabu-l-ešribe”, br. 5572.) Kada bismo za saobra ćajne udese, sva đe, tuče, ubistva, razvode brakova, silovanja, razne vrste nemorala...itd. tražili uzrok vidjeli bismo da je alkohol glavni uzro čnik. Dakle, najveći uzročnik svih naših problema je alkohol. Zbog toga je Uzvišeni Allah alkohol najoštrije zabranio, (Vidi: El-Maide, 90.), a ♠
Fetve i savjet
Stranica 51 od 154
Poslanik, s.a.v.s, sve one koji imaju bilo kakvog kontakta s alkoholom prokleo. Ibn Umer prenosi hadis, od svoga babe Umera, r.a, da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, prokleo: alkohol, onoga ko ga pije, ko ga to či, ko ga ga pravi, kome se pravi, ko ga prodaje, ko ga kupuje, ko ga nosi i kome se nosi i onoga ko pare zara đene na alkoholu troši.” (Ahmed, Musned, br. 5458.) Na osnovu prethodno re čenog jasno je da se musliman mora distancirati od alkohola, protiv tog zla se boriti i raditi na osvješćivanju ljudi o tom zlu. Nažalost, naše tzv. savremeno društvo još nije postiglo ni toliku svijest koja će ga ponukati na borbu protiv alkohola, tako da alkohol u njemu visoko kotira. Otuda se i muslimani koji žive u takvom društvu suočavaju sa problemom alkohola čak i kada ga ne konzumiraju. Problem je ve ći što kod nas oni koji cijene i poštuju alkohol ne poštuju prava drugih da alkohol mrze, te ih tjeraju, kada se na đu u poziciji, da dolaze u kontakt s alkoholom itd. Kada bi poštovali prava drugih da alkohol mrze, oni ih na to ne bi prisiljavali. U svakom slučaju, Allahov, dž.š, zakon je da se čovjek, ako želi posti ći svoje pravo, mora za njega izboriti. U konkretnom slu čaju, bilo bi normalno da ti uživaš to pravo i da tokom prakse prodaješ bezalkoholna pi ća, jer se i time ostvaruje cilj tvoje prakse. Preporučujem ti da izneseš svoj problem profesoru, zatim ostalim odgovornim u školi i da se boriš za svoje pravo zajedno sa ostalim muslimanima koji se suo čavaju s tim problemom. Iznesi svoj problem nadležnom muftiluku kako bi se i Islamska zajednica, preko svojih institucija, uklju čila u borbu za prava svojih članova. Ako ne nađeš razumijevanje i ne mogneš druga čije završiti školu nego da tokom obavljanja prakse prodaješ alkohol, nema smetnje, na osnovu principa o prijekoj nuždi, da to činiš, s tim da vodiš ra čuna da to bude u najmanjoj mogu ćoj mjeri. Molim Allaha, dž.š, da te pomogne. Pitanje: Da li je dozvoljeno ulaziti u trgovinsko partnerstvo s osobama koje su svoje oruđe za proizvodnju kojom se bave kupile na nedozvoljen na čin? Odgovor: Imaju ći u vidu da čovjek neće odgovarati za tu đi grijeh, nadam se da nije grijeh ulaziti u partnerstvo s takvim osobama, pod uslovom da vaše zajedni čke aktivnosti i poslovi budu dozvoljeni (halal). Uz to, preporu čio bih vam da tražite ortaka među osobama koje su imetak stekle na halal na čin. Ukoliko bi takvih osoba bilo, smatram da bi vam bilo poku đeno (mekruh) sklapati ortakluk s osobama koje su svoje oruđe za proizvodnju stekle na nedozvoljen na čin, zapostavljajući tako one koje su to stekle na halal na čin, a Allah, dž.š, najbolje zna. ♠
Pitanje: Kakav je šerijatski stav u vezi sa naslje đivanjem imovine koja je ste čena na zabranjen (haram) na čin? Odgovor: Grijeh zbog sticanja imovine na haram na čin ne prenosi se tako ste čenom imovinom nego se piše u loša djela osobe koja je imetak na haram na čin stekla. Dakle, nema smetnje da vi tu imovinu naslijedite. Me đutim, ukoliko vam je poznato čije je pravo vaš ostavitelj uzurpirao, dužni ste to pravo iz naslije đene imovine vratiti. Isto tako, iz te imovine se vra ćaju eventualni dugovi ostavitelja, pla ća sve što je potrebno za ukop i obavlja hadž ukoliko je ostavitelj bio obavezan i imao namjeru da na hadž ide, a smrt ga u tome omela. Uz sve to, preporu čio bih vam da, ukoliko je ostavitelj umro kao musliman, od naslije đenog imetka podijelite sadaku, onoliko koliko smatrate da je ostavitelj na haram na čin zaradio, kako bi mu bio olakšan ispit na Kijametskom danu. ♠
Pitanje: Da li je dozvoljeno kupovati robu od muslimana koji redovno ne klanjaju namaze i čije su radnje otvorene za vrijeme posta tokom ramazana? Odgovor: To je dozvoljeno ukoliko osoba tim neredovnim klanjanjem nije izišla iz ♠
Fetve i savjet
Stranica 52 od 154
islama. Naime, iz mnogih hadisa možemo razumjeti da osoba kada izostavlja namaz može tim postupkom izi ći iz islama, a sa osobom koja je postala murted nije dozvoljeno trgovati. S obzirom da kod nas ne postoji institucija koja bi utvrdila status te osobe, smatrat ćemo da je u islamu sve dok ne po čini nešto i ustraje na tome u što nema sumnje da je nevjerstvo. Sve dok muslimana smatramo muslimanom možemo s njim trgovati. Me đutim, u cilju da‘vetskog djelovanja, treba procijeniti da li je bolje od te osobe kupovati kako bi na nju pozitivno djelovali da se popravi ili je pak bolje bojkotirati je, kako bi je ponukali da se izmijeni u pozitivnom pravcu. Treba još naglasiti da je sa nemuslimanom dozvoljeno trgovati pod određenim uslovima, kao što je npr. uslov da se radi o dozvoljenoj (halal) trgovini, dok sa odmetnikom od islama (murtedom) nije uop će dozvoljeno. Pitanje: Da li je ženi dozvoljeno živjeti s mužem koji se ne pridržava propisa islama? Odgovor: Ženi muslimanki dozvoljeno je živjeti u braku s mužem muslimanom sve dok je ovaj u okrilju islama, pa makar činio i velike grijehe. Ukoliko pak muž, na bilo koji način, iziđe iz islama, dakle postane murted njegova žena muslimanka mora se od njega razvesti ukoliko se on na vrijeme ne pokaje i tako vrati u islam. Kod konkretnih slučajeva, treba ustanoviti ta čno da li je doti čna osoba izišla iz islama. Ukoliko jeste, treba pokušati podsta ći je da se pokaje i tek nakon toga dati odgovarajuću preporuku u pogledu razvoda. ♠
Pitanje: Da li je dozvoljeno raditi reklame firmama koje prodaju meso koje nije zaklano na šerijatski na čin? Odgovor: Ne vidim smetnje da te reklame radiš ukoliko one ne sadrže nešto što je islamom zabranjeno: npr. golišave slike, lažne informacije itd., a Allah, dž.š, najbolje zna. ♠
Pitanje: Može li žena u vrijeme džume obavljati odre đene poslove? Kakav je stav šerijata u vezi s tim? Odgovor: Žena u vrijeme džume može normalno obavljati sve svoje poslove s obzirom da nije obavezna klanjati džumu-namaz, s tim što mora voditi ra čuna da podne-namaz klanja u namaskom vremenu. ♠
Pitanje: Slušao sam neke naše muslimanske zvani čnike kako se kritički osvrću na one koji se bore protiv novotarija u vjeri, govore ći da takvi pretjeruju jer i sahat je novotarija a svi ga oni nose, škole su novotarija a ipak ih i oni poha đaju itd.? Odgovor: Naša bra ća i sestre u islamu koji na takav način razmišljaju o novotarijama (bid‘atima) i novotarije tako shvataju, imaju totalno pogrešnu percepciju o tom pitanju. Naime, novotarije (bid‘ati) su noviteti u domenu: a) vjerovanja (akideta), b) obredoslovlja (ibadeta) i c) dozvoljenog i zabranjenog (halala i harama), a ne u pogledu dunjalu čkih poslova. Što se dunjaluka ti če, čovjeku je nare đeno da u či, čita i da tako upoznaje Allahove, dž.š, blagodati. Nare đeno mu je da se na tim blagodatima zahvaljuje Blagodarcu i da blagodati koristiti u skladu s Njegovim općim odredbama i zakonima. Za dunjalučke poslove i dunjalu čka dobra važi kur‘ansko pravilo: ”...i takmi čite se u dobrim djelima...” (El-Bekare, 148.) i Poslanikove, s.a.v.s, rije či upućene ashabima: ”Vi bolje (od mene) poznajete vaš dunjalučki posao.” (Muslim, Sahihu Muslim, ”El-Fadail”, br. 2363.) Prema tome, što više inovacija čovjek napravi, što više op ćekorisnih noviteta
Fetve i savjet
Stranica 53 od 154
ponudi, što više patenata, koji će olakšati život, prona đe, više sevaba postiže, pod uslovom da to čini radi zadovoljstva svoga Gospodara i u skladu s Allahovim, dž.š, zakonima. Inovacije su izuzetno pohvalne i smatraju se ibadetom ukoliko se čine radi Allahova, dž.š, zadovoljstva. Te dunjalu čke blagodati musliman ne smije zapostaviti. Allah, dž.š, kaže: ”Reci: ”Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove svoje stvorio, i ukusna jela?” Reci: ”Ona su za vjernike na ovom svijetu, na onom svijetu su samo za njih.” (El-Ea‘raf, 32.) Dakle, kada se govori o novotarijama, ne misli se na inovacije i novitete u dunjalučkim poslovima nego se misli na novotarije u: a) vjerovanju (akidetu), b) obredoslovlju (ibadetu) i c) dozvoljenom i zabranjenom (halalu i haramu). a) U novotarije u domenu vjerovanja (akideta) ubraja se svako vjerovanje koje je drugačije od vjerovanja Poslanika, s.a.v.s, i prvih generacija koje su ga vjerno slijedile. Dakle, onaj ko vjeruje u Allaha, dž.š, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan, odre đenje itd. druga čije od vjerovanja Poslanikovog, s.a.v.s, čini novotariju u vjerovanju. Novotarijama u vjerovanju (akidetu) smatraju se i sva praznovjerja kao što je vjerovanje u loše predznake, vjerovanje da je odre đeno kamenje sveto, da umrli mogu pomo ći živima, vjerovanje u razne legende koje do nas nisu prenesene vjerodostojnim lancem prenosilaca, dakle za što sa sigurnoš ću ne možemo tvrditi da su kerameti itd. b) U novotarije u domenu obredoslovlja (ibadeta) ubraja se svako dodavanje namazu ili oduzimanje, s obzirom da je Poslanik, s.a.v.s, strogo naredio da klanjamo onako kako on klanja. (Vidi: Buhari, Sahihul-Buhari, ”Kitabul-ezan”, br. 631.) Naprimjer, ako bi neko skratio četvororekatni namaz na tri rekata ili ga pove ćao na pet rekata, to bi bila novotarija. Ako bi neko uveo nove pokrete u namazu to bi bila novotarija. Npr. nije novotarija tespihanje poslije namaza jer je Poslanik, s.a.v.s, podučio ashabe da tespihaju, ali je novotarija tespihanje džematile (zajedni čki) s obzirom da Poslanik, s.a.v.s, to nije nikada radio, niti su to radili njegovi ashabi. (Vidi: Muslim, Sahihu Muslim, ”El-Mesadžid ve mevadi‘us-salati”, br. 595.) Novotarija je uvo đenje nekih novih namaza ili odre đivanje (specificiranje) nekih novih (posebnih) vremena u kojima se takvi namazi klanjaju. Novotarija je dodavanje ili oduzimanje nekih obreda u hadžu s obzirom da je Poslanik, s.a.v.s, obavio hadž pokazavši prakti čno kako se hadž obavlja, a onda prisutnima, a preko njih i svim budu ćim generacijama naredio: ”Uzmite od mene propise hadža.” (Vidi: Muslim, Sahihu Muslim, ”El-Hadždž”, br. 1297.)) Novotarija je smatranje nekog mjesta posebno vrijednim koje Allah, dž.š, nije posebno vrijednim u činio. Novotarija (bid‘at) je posje ćivanje takvog mjesta s ciljem postizanja berićeta. Novotarija je vjerovanje da je neko kamenje sveto, da je neka voda sveta itd. To sve smatra se novotarijom, zbog toga što vrstu ibadeta, na čin na koji se taj ibadet čini, svetost mjesta i vremena određuje samo Allah, dž.š. čovjek nije Zakonodavac da bi odre đevao koje je mjesto sveto ili koje je vrijeme sveto. Allah, dž.š, odredio je sveta mjesta, tj. mjesta na kojima u činjeno dobro djelo ima svoju veću vrijednost. Poslanik, s.a.v.s, podu čio je svoje sljedbenike da se na zemaljskoj kugli nalaze tri mubare ć (sveta) mjesta. Rekao je: ”Ne poduzima se putovanje osim radi posjete triju džamija: El-Mesdžidul-harama, ove moje džamije i Mesdžidul-aksa.” (Vidi: Buhari, Sahihul-Buhari, ”El-Hadždž”, br. 1864.) Zašto su ova mjesta mubareć? Zato što je Zakonodavac (Allah, dž.š.) tako odredio. Dokaz da su to mubareć mjesta je i hadis u kom Poslanik, s.a.v.s, kaže da namaz u El-Mesdžidulharamu vrijedi (za njega se sevapa dobije) kao za stotinu hiljada namaza, namaz u Poslanikovoj džamiji vrijedi koliko hiljadu namaza, a namaz u El-Mesdžidu-l-aksa kao pet stotina namaza. (Vidi: Bejheki, Sunen, hadis od Džabira, r.a.) Sva ostala dovišta i svetišta su novotarije. Njih su ljudi izmislili, ljudi su ih proglasili svetim. Ti
Fetve i savjet
Stranica 54 od 154
ljudi su sebe stavili u poziciju Zakonodavca, da nas Allah, dž.š, toga sa čuva. Isto tako Allah, dž.š, odredio je koja vremena su sveta, pa je npr. u činio noć Lejletul-kadr vrednijom od hiljadu mjeseci. Odre đivanje nekih noći ili vremena, od strane ljudi, kao posebnih i svetih smatra se novotarijom itd. Novotarija je klanjanje nekih posebnih namaza u posebna vremena, a koje Poslanik, s.a.v.s, nije prakticirao niti nas je na njih uputio. Dakle, ukoliko bi čovjek pored farza, sunneta i nafila koje je Poslanik, s.a.v.s, klanjao uveo neke nove namaze sa nekim novim sadržajima i odredio za njih posebna vremena koja Zakonodavac nije odredio sve to bilo bi novotarija (bida‘at). c) U novotarije u domenu dozvoljenog i zabranjenog (halala i harama) ubraja se zabranjivanje onoga što je dozvoljeno i dozvoljavanje onoga što je zabranjeno. Dakle ukoliko neko zabrani ono što nam je Allah, dž.š, jasno dozvolio, čini novotariju. Isto tako, ukoliko neko dozvoli nešto što je On jasno zabranio. Iz prethodnog razumijemo da nošenje sahata, poha đanje škole ili odlazak na Mjesec itd. nisu novotarije (bid‘ati) o kojima govore hadisi Poslanikovi, s.a.v.s, i koje rije č novotarija (bid‘at) podrazumjeva u svom terminološkom zna čenju. Molim Allaha, dž.š, da nam pomogne da pravilno shvatimo Njegovu vjeru koju nam je On upotpunio, da nas sa čuva novotarija (bid‘ata) i da nam d ā da otkrijemo što više Njegovih blagodati i iskoristimo ih za dobrobit ljudi na dunjaluku. Amin. Pitanje: Pod kojim uslovima muškarac može da ženi više žena i da li mora dobiti dozvolu od prve žene da bi oženio drugu itd? ♠
Odgovor: Uzvišeni Allah, dž.š, odredio je da muškarac može u isto vrijeme imati do četiri žene. On u časnom Kur‘anu kaže: ”Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete biti pravedni, onda se ženite ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da ne ćete pravedni biti, onda samo sa jednom...” (En-Nisa, 3.) U navedenom ajetu, Uzvišeni Allah, dž.š, kao uvjet za ženidbu više od jedne žene postavio je pravdu. Pravda se mora ostvariti u svim obavezama koje muž ima prema ženi. Dakle, ono što je dužan pružiti jednoj ženi muž je dužan ravnomjerno pružiti i ostalima. Te obaveze su, kao što je poznato, materijalne prirode: obezbje đivanje odgovaraju će ishrane, stana, odje će, liječenja i ostalih nužnih potreba, te ravnomjerno raspore đivanje boravka kod svake supruge uz udovoljavanje intimnih potreba svake od supruga. Sunnet je da pri putovanju baci kocku i povede sa sobom onu suprugu koju je kocka odredila. Ukoliko ne će moći ispuniti svoje obaveze prema supruzi, tada mu je zabranjeno da se ženi, osim ako se žena odrekne svoga prava. Ukoliko muškarac može ispuniti svoja prava samo prema jednoj, onda ne smije ženiti drugu i tako dalje. Što se ti če osjećaja podjednake ljubavi prema suprugama i intimnog odnosa tu ravnopravnost nije obavezna, s obzirom da čovjek nije u stanju to ispoštovati. O tome govori ajet: ”Vi ne možete potpuno pravedno (jednako) postupati prema ženama svojim ma koliko to željeli...” (En-Nisa, 129.) Me đutim, ljubav prema jednoj ne smije dovesti do zapostavljanja druge tako da se ne udovolji njenim intimnim potrebama. Allah, dž.š, u drugom dijelu prethodnog ajeta kaže: ”...ali ne dopustite sebi takvu naklonost pa da jednu ostavite u neizvjesnoti.” (En-Nisa, 129.) Onaj ko ne bude pravedan prema svojim suprugama griješan je i snosit će posljedice tog grijeha na ahiretu. Poslanik, s.a.v.s, rekao je: ”Ko imadne dvije žene pa prema jednoj bude naklonjen, kada do đe na Sudnji dan bi će nakrivljen na jednu stranu.” (Ebu Davud, Sunen,”Kitabun-nikah”, br. 2133.) Što se pak ti če pitanja da li muž mora pitati ženu za dozvolu, odgovor je negativan. Žena ima pravo da pri sklapanju braka postavi uslov da se njen muž na nju ne ženi
Fetve i savjet
Stranica 55 od 154
i ukoliko on prekrši taj uslov ona dobija pravo na razvod braka. Dakle, muž nije dužan pitati ženu za dozvolu da oženi drugu s obzirom da je to njegovo pravo. Međutim, ja bih preporu čio svima koji žele da imaju više žena da obezbijede uslove kako sa novom ženidbom ne bi razrušili prethodni brak i unesre ćili ženu i djecu iz braka koji funkcioniše. Ako će se brak koji funkcioniše srušiti uspostavljanjem novog braka, smatram da je bolje taj korak ne poduzimati. I na kraju, posebno bih skrenuo pažnju da nije dozvoljeno imati više žena ako se nije u stanju svima dati njihovo pravo i ako se nije u stanju prema njima postupati jednako. Oni koji mogu ispuniti sve uslove preporu čio bih višeženstvo, imaju ći u vidu veliku potrebu za tim, s obzirom da u našem društvu ima veliki broj hudovica kojima je potrebno da se udaju, a nemaju za koga. Pitanje: Da li žena može tokom hajza u čiti Kur‘an i treba li uzeti abdest ako ga u či u tom stanju? ♠
Odgovor: Islamska ulema nema jedinstven stav u vezi s tim. Preferiraju će mišljenje kaže da nema smetnje da žena u či Kur‘an za vrijeme hajza i nifasa, s tim da ne dodiruje mushaf golom rukom, s obzirom da mushaf nije dozvoljeno dodirivati bez abdesta. Vjerovjesnik, s.a.v.s, napisao je pismo Jemencima u kom je izme đu ostalog stajalo da Mushaf može dodirivati samo čista osoba (dakle pod abdestom). (Hadis bilježi Malik, El-Muvetta, ”En-nidau lis-salati” br. 468. Albani je ovaj hadis ocijenio kao vjerodostojan. Vidi Irvaul-galil, 1/158.) Pomenuto mišljenje je preferiraju će zbog činjenice da ne postoji eksplicitan šerijatski tekst koji ženi, dok je u hajzu i nifasu, zabranjuje da u či Kur‘an. Hadis koji kaže da osoba u stanju hajza i dženabeta ne u či ništa iz Kur‘ana je slab (daif), s obzirom da ga prenosi Ismail b. Ajjaš od Hidžazlija, a kada on prenosi hadis od njih tada je to predanje slabo. Treba, tako đer, naglasiti da je pogrešno analogizirati hajz i nifas sa džunuplukom imajući u vidu razlike me đu njima. Što se, pak, ti če potrebe uzimanja abdesta, u tom slu čaju ne znam da postoji dokaz koji to naređuje, a Allah, dž.š, najbolje zna. Pitanje: Da li je dozvoljeno nositi nikab, a skidati ga, recimo, zbog potrebe obrazovanja na fakultetu? ♠
Odgovor: Prije svega smatram da muslimani trebaju da se bore za svoja prava i njihovo poštivanje u društvu u kome žive. Nikab je sastavni dio islamske vjere i islamske kulture, dakle kulture i nas Bošnjaka koji sebe smatramo muslimanima. S obzirom da je po me đunarodnim konvencijama, koje je potpisala i Bosna i Hercegovina, prakticiranje vjere i kulture temeljno ljudsko pravo i nošenje nikaba spada u temeljna ljudska prava. Oni koji, eventualno, spre čavaju nošenje nikaba ili na bilo koji na čin diskriminiraju žene koje nose nikab krše me đunarodne konvencije koje je naša država potpisala. Vlasti koje sprovode zakon dužne su sprije čiti one koji taj zakon krše, dakle koji diskriminiraju druge na vjerskoj i kulturnoj osnovi. Znam da muslimake u našem društvu imaju problema u tom pogledu jer je naše društvo netolerantno, nedemokratsko i, uglavnom, antiislamski raspoloženo. Pojedinci, porodice pa i šire zajednice koje su odgojene da mrze islam, muslimane i sve ono što nije po njihovu ćeifu teško se mogu preko no će preobratiti u tolerantne ljude, u demokrate koji pored sebe mogu podnositi druge koji druga čije razmišljaju i drugačiji život žive. Taj problem, čini mi se, jedino vrijeme može izlije čiti; dakle da generacije odgojene u totalitarizmu i jednoumlju odu sa ovoga svijeta. No, bez obzira na to, dužni smo boriti se za svoja prava svim dozvoljenim sredstvima.
Fetve i savjet
Stranica 56 od 154
Preporučio bih da vaše probleme isti čete i za njih se borite kroz institucije islamske zajednice, kroz udruženja muslimana, a posebno kroz udruženja žena muslimanki kojih u našoj zemlji ima nekoliko, zatim kroz me đunarodna udruženja kao što je Helsinški komitet za zaštitu ljudskih prava i Amnesty International itd. Znam da se muslimanke koje nose nikab mogu normalno školovati na visokoškolskim institucijama u nemuslimanskim zemljama u kojima se poštuju ljudska prava. Na Velškom univerzitetu u Velikoj Britaniji, u vrijeme kad sam tamo studirao, jedna sestra iz Sjedinjenih Ameri čkih Država odbranila je svoju doktorsku tezu pred komisijom koja od nje nije zahtjevala da skine nikab. Naravno, njen identitet prethodno je utvr đen na na čin koji nije vrije đao njene vjerni čke osjećaje. Što se tiče samog pitanja da li možeš skinuti nikab kada ideš na fakultet, a nositi ga u drugim prilikama smatram da za to nema smetnje. Dakle, možeš i ći na fakultet pokrivena mahramom, a nikab nositi u drugim prilikama, imaju ći u vidu da, po preferirajućem mišljenju, nikab nije stroga dužnost (farz), nego sunnet, a Allah, dž.š, najbolje zna. Pitanje: Šta se podrazumijeva pod dobro činstvom majci koja je Allahov, dž.š, neprijatelj i mrzi islam? ♠
Odgovor: Pod dobro činstvom roditeljima (pa prema tome i prema majci, s tim što majka u tom pogledu ima prednost u odnosu na babu) podrazumijeva se briga o roditeljima u granicama mogu ćnosti, pokornost njima u svemu što nije grijeh, i neuzvraćanje roditeljima ni sa ”uh” kada dijete nije zadovoljno s njima, ili kada nije u stanju poslušati ih zbog toga što roditelji o čito griješe. Mislim da bi u tvom slu čaju najveći vid dobročinstva prema majci bio da joj lijepim odnosom pokažeš ljepote islama i pomogneš joj da se vrati Allahovoj, dž.š, vjeri i umre kao muslimanka. Molim Allaha, dž.š, da te u tome pomogne i d ā ti strpljenja da u tome ustraješ. Pitanje: Osjetila sam po četak mjesečnice (hajza) dok sam bila u džamiji. Nisam odmah izišla nego sam sa čekala muža da završi s namazom. Da li sam pogriješila? ♠
Odgovor: Da, pogrešila si. Trebalo je da odmah iza đeš iz džamije s obzirom da ženi dok je u hajzu i nifasu nije dozvoljen boravak u džamiji. Poslanik, s.a.v.s, rekao je: ”Ja ne dozvoljavam džamiju ženi dok je u hajzu i osobi dok je u stanju dženabeta.” Učinite istigafar Allahu, dž.š, i zatražite oprost za grešku koju ste po činili. (Ebu Davud, Sunen, ”Et-Tahare, br. 232.) Pitanje: Moj suprug mi ne obezbjeđuje osnovne potrebe za život. Da li mi je dozvoljeno od njega uzimati novac bez njegova znanja? ♠
Odgovor: Ukoliko muž ne obezbje đuje ženi (koja mu nije odbila poslušnost) i maloljetnoj djeci osnovne potrebe za život njoj je dozvoljeno da u normalnim granicama, bez rasipništva i pretjerivanja, uzme iz njegova imetka, bez njegova znanja, onoliko koliko joj je potrebno za nju i djecu. Od Aiše, r.a, prenosi se da se Hind bint Utbe, r.a, požalila Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, da joj muž Ebu Sufjan (koji je inače bio bogat čovjek) ne daje onoliko koliko je potrebno njoj i djeci. Alejhisselam joj je odobrio da sebi uzme iz njegova imetka, bez njegova znanja, rekavši joj: ”Uzmi od njegova imetka u granicama normalnog koliko je potrebno tebi i tvojoj djeci.” (Muslim, Sahihu Muslim, ”El-Akdije”, br. 1714.) Uz prethodno re čeno, preporu čio bih ti da pokušaš na njega li čno djelovati ili preko osoba od kojih on prima savjet, kako bi on ispravio svoju grešku. Posebno ti
Fetve i savjet
Stranica 57 od 154
skrećem pažnju da ne uzimaš više od onoga što zadovoljava osnovne potrebe. Molim Allaha, dž.š, da vam pomogne da taj problem prevazi đete. Amin. Pitanje: Nekoliko mjeseci po stupanju u brak moj muž je po čeo pušiti. Meni to puno smeta i zatražila sam od njega razvod braka. Kada sam to u činila, on se zakleo da više ne će pušiti. Međutim, prije nekoliko dana ponovo se vratio cigaretama. Da li da još saburim ili da se razvedem? ♠
Odgovor: Nema sumnje da su cigarete veliko zlo. To svijet sve više i više osje ća. Protiv pušenja se u svijetu vodi velika kampanja. Neki dan sud u ameri čkoj državi Kaliforniji presudio je da duhanska industrija plati puša čima nešto više od sto četrdeset milijardi dolara odštete. Nadam se da će se i kod nas kampanja protiv pušenja povećati i da će toj kampanji poseban doprinos dati muslimani, imaju ći u vidu da u šerijatu postoje osnove za borbu protiv tog zla. Onima koji ne mogu savladati šejtana i prestati pušiti savjetujem da svojim pušenjem ne ugrožavaju i ne uznemiravaju druge, jer ezijetiti nekoga je grijeh i čovjek nema na to pravo. Posebno treba biti pažljiv prema svojim uku ćanima, a naro čito prema djeci koja su više osjetljiva. Ukoliko jedno od supružnika puši, treba da vodi ra čuna i ne uznemirava drugu stranu, jer kako duhan puša ču miriše isto tako, uglavnom, duhanski dim nepuša ču zaudara. Vašem suprugu preporu čujem da se pro đe pušenja, a ako to nije u stanju, onda barem da vodi računa da svoju porodicu duhanom ne uznemirava. Ja znam da je tebi, kao nepuša ču teško biti u njegovoj blizini, ali bih ti preporu čio da se strpiš koliko možeš s ciljem da sa čuvaš brak. Nadat se da će on, uz Allahovu, dž.š, pomoć, a zatim uz tvoju lijepu rije č i podršku prevazi ći trenutnu krizu i prestati pušiti. ♠
Pitanje: Da li punica mora pred mužem svoje k ćerke pokrivati kosu?
Odgovor: Ne, punica pred svojim zetom, tj. mužem svoje k ćerke ne mora pokrivati kosu jer on je njoj mahrem po tazbinstvu. Dakle, ona se pred njim ne mora pokrivati, može se s njim rukovati itd. Me đutim, ukoliko primijeti da je njen zet od onih za koje Kur‘an kaže da imaju bolesno srce, tada će se prema njemu odnositi kao prema osobi koja joj nije mahrem, a Allah, dž.š, najbolje zna. ♠
Pitanje: Da li je ženi dozvoljeno nositi obu ću sa visokom petom?
Odgovor: Preporu čio bih sestrama da nose obu ću čija peta nije previsoka, jer u najmanju ruku to bi se moglo tretirati poku đenim (mekruhom) imaju ći u vidu sljedeće činjenice: a) to je vid prevare s obzirom da se žena predstavlja višom nego što jeste; b) medicina je dokazala da je to nezdravo; c) postoji ve ća mogućnost da žena padne i da se povrijedi; d) hadisi o tome govore u negativnom smislu. Pitanje: Dobio sam zlatni prsten na poklon. Kada sam saznao da muškarci ne smiju nositi zlato prestao sam ga nositi. Sada sam u dilemi šta da uradim s tim prstenom? ♠
Odgovor: Preporu čio bih ti da ga udijeliš kao sadaku nekome ko će ga iskoristiti u ono što je dozvoljeno (halal). ♠
Pitanje: Da li se gubi abdest ako se rukama dodirne ne čistoća, npr. kada majka
Fetve i savjet
Stranica 58 od 154
presvlači dijete? Odgovor: Ne, dodirivanjem ne čistoće ne gubi se abdest. Potrebno je samo da poslije pranja djeteta operete dobro ruke sapunom i tako eventualnu ne čistoću koja se zakačila za ruke ili ispod noktiju uklonite. Pitanje: Može li čovjek koji sam klanja učiti naglas u namazima u kojima imam u či naglas? ♠
Odgovor: Da, to je čak ispravnije, samo što treba voditi ra čuna da ne uznemiravamo one koji su u našoj blizini. Dakle, ako se u našoj blizini neko nalazi i tada ćemo učiti naglas, ali ne toliko glasno da bismo ga uznemiravali. Pitanje: Da li je po šerijatu dozvoljeno mužu udariti ženu? Odgovor: Muž ima pravo da odgojno djeluje na svoju suprugu ukoliko mu iskaže neposlušnost u onome što je obavezna šerijatom, npr. da bez razloga izbjegava bračnu postelju, da izlazi iz ku će bez dozvole, da ne vodi ra čuna o čistoći svoga tijela, da troši bez dozvole ili rasipa muževu imovinu itd. O tome Kur‘an kaže: ”A one čije se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; kad vam postanu neposlušne, onda im zulum ne činite! Allah je, zaista, uzvišen i velik!” (En-Nisa, 34) Dakle, kao prva odgojna mjera u ajetu je spomenut savjet. Lijepom rije č ju muž će ukazati ženi na njene propuste i obaveze. Ukoliko od toga nema koristi, tada muž primjenjuje sljedeću odgojnu mjeru - ne će sa ženom spavati u bra čnoj postelji. Prenosi se da je navedenu mjeru primijenio i Poslanik, s.a.v.s, te, kako navodi Buharija od Enesa, sa svojim suprugama nije spavao u bra čnoj postelji mjesec dana. (Sahihu-l-Buhari, ”Kitabun-nikah”, br. 5201) Prekidanje razgovora sa suprugom ne smije biti duže od tri dana, s obzirom da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: ”Nije dozvoljeno muslimanu da prestane komunicirati sa svojim bratom duže od tri dana.” (Ebu Davud, Sunen, ”Kitabu-l-edeb”, br. 4910) Kao tre ću odgojnu mjeru Kur‘an dopušta mužu da ženu i udari. Međutim, to udaranje ne smije biti u lice, niti po drugim osjetljivim mjestima i ne smije ostaviti bilo kakvih tragova po tijelu, tako da to udaranje, ustvari, više je udaranje po duši i osje ćajima, negoli po tijelu. Hanefije kažu da udaranje ne smije biti više od deset bičeva jer je Poslanik, s.a.v.s, jasno zabranio da se bilo ko udara sa više od deset bi čeva, osim ukoliko se radi o precizno odre đenoj Allahovoj, dž.š, kazni. (Sahihu-l-Buhari, ”Kitabu-l-hudud”, br. 6850) Ukoliko od udaranja nema koristi, tada se, prije odluke na razvod, treba pokušati arbitražom koja je preporučena Kur‘anom: ”A ako se bojite razdora izme đu njih dvoje, onda pošaljite jednog pomiritelja iz njegove, a jednog pomiritelja iz njezine porodice. Ako oni žele izmirenje, Allah će ih pomiriti jer Allah sve zna i o svemu je obaviješten!.” (En-Nisa, 35) Dakle, mužu je, u osnovi, dozvoljeno da udari ženu. Me đutim, to udaranje mora biti u okvirima spomenutih uslova. Savjetujem svakom muslimanu da ne pribjegava toj mjeri, osim kada nema drugog izlaza. Neka svako ima na umu da Poslanik, s.a.v.s, koji je nama najbolji i najljepši uzor nije, kako kaže Aiša, r.a, nikada udario nijednu od svojih žena... (Vidi: Sahihu Muslim, ”Kitabu-l-fadail”, br. 2328) Pitanje: Da li muslimani mogu u čestvovati u Abrahamovom pokretu? Odgovor: Smatram da muslimani ne mogu biti uklju čeni u aktivnosti tog pokreta, čak i kada se radi o pozitivnom djelovanju. Jer, taj pokret je ideja iza koje stoje cionisti koji koriste krš ćane u borbi protiv islama i muslimana. Da bi ostvario svoj cilj ♠
Fetve i savjet
Stranica 59 od 154
pokret se služi privlačnim parolama kao što su: zbližavanje me đu religijama, internacionalizam, približavanje izme đu kršćanstva i islama, vraćanje vjeri Ibrahima, a.s, itd. Ponekad se krije i djeluje pod firmom me đureligijskog dijaloga tvrde ći da postoje tačke doticanja izme đu islama i krš ćanstva, kao što je vjerovanje u Boga, meleke, poslanike, budu ći svijet, poštivanje Merjeme, majke Isaa, a.s, itd. Oni pozivaju da se krš ćani i muslimani okupe oko ta čaka oko kojih se slažu, a da se razlike odbace. To zna či da bi muslimani trebalo da odbace mnoga vjerovanja bez kojih se ne može biti pripadnikom islama. Svakom svjesnom muslimanu jasno je da se radi o mukloj podvali. Da je Abrahamov pokret iskren u svom nastojanju za zbližavanjem, bili bi korektni pa bi rekli: hajde da tragamo za Istinom i da slijedimo ono što je Istina. Me đutim, njih ne interesuje Istina. Njih interesuje da muslimane odvoje od islamskih učenja, da ih tako izvedu iz islama. O tom pokretu u Enciklopediji o vjerama, pravcima i suvremenim partijama kaže se: ”Ovu agitaciju su otpo čeli kršćani početkom ovog (dvadesetog) gregorijanskog stoljeća, da bi je (kasnije) podržao svjetski cionisti čki pokret kroz održavanje mnogobrojnih kongresa pod parolom približavanja izme đu islama i kršćanstva: kongresi u Bejrutu 1953, Aleksandriji 1954, katedrali St. Džon u Njujorku 1984. Iste godine u manastiru Svete Katarine na Sinaju održan je još jedan skup koji su finansirale cionističke organizacije iz Amerike i Izraela. U radu tog skupa učestvovalo je nekoliko nacija koje pripadaju islamu, krš ćanstvu, judaizmu, budizmu, behaizmu i vjerama Crvenih kmera. Na tom sastanku otkriveni su istinski ciljevi ove podle agitacije koji se mogu sažeti u sljede ćem: nužnost korištenja spomenute propagande u korist procesa mira i zaustavljanja rata izme đu muslimana i Izraela, koriste ći narodni pritisak (narodnu diplomaciju), te pokušaj uklanjanja akaidskih (vjerskih) razlika izme đu islama i krš ćanstva, nakon što su židovi uspjeli da krš ćanstvo odvoje od njegove vjere (akideta). Sekretarijat nekršćana u Vatikanu je najagilniji u propagiranju poziva u Ibrahimovu vjeru, tvrde ći da to čine s ciljem suprotstavljanja ateizmu i materijalizmu, a Sekretarijat je pod direktnim utjecajem svjetskog cionisti čkog pokreta. Potvr đujući svoje namjere, Sekretarijat je objavio knjigu (1970 god.) u kojoj je objelodanjena ta želja. To je isti cilj koji je potvrdio papa Jovan Pavle II u susretu sa sljedbenicima svoje crkve u Ankari u Turskoj. To je ponovio i na velikom skupu u Kazablanci u Maroku, u augustu 1985. god. 27. oktobra 1986. god. obavljena je zajedni čka molitva u kojoj su u čestvovali neki koji sebe nazivaju muslimanima, uz grupe židova, budista, krš ćana i drugih. Taj skup dao je preporuke u kojima se, izme đu ostalog, predlaže: osnivanje kluba za vjerničku omladinu koji je i osnovan 1987 godine, osnivanje udruženja Ujedinjenih vjernika koje je i osnovano u aprilu iste godine pod izgovorom presijecanja puta monoteističkim grupama čiji se glas, koji negira trojstvo, visoko čuje u Evropi i Americi. Preporuka tog skupa je i izgradnja zajedničke bogomolje za vjere (židovsku, krš ćansku i islamsku) na Sinaju. Uz to, oni su pozvali na jednakost me đu vjerama, uključujući behaije, budiste, masone, i slobodne vjernike i na obavljanje zajedničke molitve ”Sveti duh”, na na čin i vrijeme kako su to zamislili. Tako đer, preporučili su izradu unutarnjih statuta koji nastoje prevazi ći razlike među vjerama. Na kraju, predložili su da 27. oktobar, dan papinske molitve, bude praznik za sve vjere, kao i prvi januar. Ovaj pokret ima svoju zastavu i amblem. Na njoj se nalazi amblem Ujedinjenih nacija, duga i znak pobjede. Najistaknutija izdanja zagovornika ove ideje je knjiga: ”Mi smo svi sinovi Ibrahimovi”. Ova knjiga štampana je 1985. god. u Parizu, a napisao ju je Sekretarijat katoli čke crkve za odnose sa muslimanima u saradnji sa Nacionalnim institutom za vjeronauku. Knjiga ”Upute za uspostavljanje dijaloga
Fetve i savjet
Stranica 60 od 154
između kršćana i muslimana” štampana je u Vatikanu 1970. god., zatim knjiga Mišela Lulunga ”Božija blagodat” i knjiga ”Dvije lojalnosti a jedna želja”. Za ovu ideju su se zauzeli Lujis Masinjon i Mišel Hajk u mnogim tekstovima, zatim Maksim Rodson u svojoj knjizi, ”Arapi” štampanoj u januaru 1979. god. Smatra se da se za čeci kreda o jedinstvu religija nalaze u indijskoj filozofiji. Šankra kaže: ”Obožavaj boga u bogomolji kojoj ho ćeš, i kleči pred kojim bogom ho ćeš, ne praveći razliku.” Ova nakaradna ideologija postoji u krš ćanstvu, judaizmu i nekim gr čkim filozofijama. Isto tako, postoji i kod batinija i sufija heretika. Halladž kaže: ”Znaj da su judaizam, krš ćanstvo, islam i druge vjere mimo njih samo razli čiti nazivnici i drugačija imena, a njihova svrha i cilj se ne mijenjaju i ne razlikuju.” Rekao je Ibn Tejmijje: ”Ibn Seb‘in, Ibn Hud, Tilmisani i drugi su dozvoljavali da se čovjek pridržava judaizma i krš ćanstva isto kao i islama. Oni su sve to smatrali putevima ka Bogu na stepenu mezheba u islamu.” On isto tako navodi da su visoki tatarski ministri pozivali toj ideji. Zagovornici ove ideje su behaije. Isto tako njoj su pozivali i Džemaluddin Afgani i šejh Muhammed Abduhu, na kog je izvršio uticaj britanski svećenik Ishak Tejlor za vrijeme njegova progonstva u Bejrutu 1883. god. Toj ideji pozivaju i drugi koji su krenuli njihovim stopama u naše vrijeme. Spomenutoj ideologiji u posljednje vrijeme poziva i francuski filozof Rože Garodi, koji je zvani čno primio islam. To se može razumjeti iz njegove poslanice Seviljska deklaracija. Poziv jedinstvu vjera na temelju vjere Ibrahima, a.s, je poziv istine kojim se želi postići laž i neistina. Vjera Ibrahima, a.s, je hanifijjetun semha‘ ( čista vjera). Njegov akidet je obožavanje samo Allaha Uzvišenog u pogledu Njegova uluhijjeta, rububijjeta i lijepih imena i svojstava. To je, ustvari, vjera islam kojom je došao Muhammed, s.a.v.s. Što se ti če kršćana, kod njih je to samo ime, dok u svojoj suštini sadrži trojstvo, obožavanje Mesiha mimo Allaha, pridruživanje (širk) Allahu. Uzvišeni Allah kaže: ”A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, ne će mu biti primljena i on će na onom svijetu nastradati.” (Al-Imran, 85) (Enciklopedija o vjerama, pravcima i suvremenim partijama, 1/1176-1178, izdanje WAMY 1418 H.) Na kraju, iskroistio bih se prilikom da pozovem vo đe muslimana, krš ćana i ostalih vjera da međureligijski dijalog postave na ispravne osnove, a to je traženje istine na osnovu naučnih dokaza. Neka svaka zajednica ponudi svoje naju čenije ljude, najodanije svojoj zajednici i neka oni u javnim debatama razmatraju sva pitanja i probelme, pa neka se vidi ko ima istinu, ko ima dokaz, na čijoj strani je pravda i nauka. Mislim da je licemjerno, nepravedno, nehumano varati puk tako što ćemo govoriti sve su vjere uredu. Neke vjere nisu uredu. Izi đimo u javnost, u javnu raspravu pa nek se vidi ko je na pravom putu. Za mene kao muslimana stvari su sasvim jasne. Volio bih da tu jasno ću i drugi vide. Islam je pozvao na me đureligijsi dijalog prije četranest stoljeća. U Kur‘anu stoji: ”‘Reci: ”O sljedbenici Knjige, do đite da se okupimo oko jedne rije či i nama i vama zajedni čke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!” Pa ako oni ne pristanu, vi recite: ”Budite svjedoci da smo mi muslimani!‘” (Al-Imran, 64) Muslimani ne bježe od miroljubivog dijaloga, samo taj dijalog mora po ći od činjenice da se traga za istinom, a ne od licemjernog nastupa ”svi smo u pravu” a suprotna vjerovanja imamo. Pitanje: Da li je urok istina i kako se čuvati od urokljiva oka? Odgovor: Urok je istina. Za to postoje dokazi u šerijatu, a i svakodnevnica nam to govori. Uzvišni Allah kaže: ”Gotovo da te nevjernici pogledima svojim obore kad Kur‘an slušaju...” (El-Kalem, 51) Ibn Kesir u svom tefsiru kaže: ”U ovom ajetu je dokaz da je djelovanje i utjecaj oka istina s Allahovom, dž.š, odredbom.” (Tefsiru-l-
Fetve i savjet
Stranica 61 od 154
Kur‘an el-Azim, 4/526) Mnogobrojni su hadisi koji tretiraju ovu temu. Ibn Kesir, u svom tefsiru, naveo je petnaestak hadisa. (Vidi: Tefsiru-l-Kur‘an el-Azim, 4/526-530) Muslim u svojoj zbirci bilježi sljedeći hadis: ”Oko je istina. Kada bi nešto moglo prete ći određenje (kader) preteklo bi ga oko. Kada od vas neko zatraži da se okupate, okupajte se.” (Sahihu Muslim, ”Kitabut-tibbi ve-l-meredi ver-ruka”, br. 2188) Svaka osoba može biti urokljiva. Doduše, kod nekih je ta pojava izraženija. Neke osobe su čak opasne po druge, tako da je šerijat predvidio da takve osobe ne izlaze u društvo, a, zauzvrat, da im se obezbijedi sve što je potrebno za život. To što je neka osoba urokljiva ne zna či i da je loša. Zaštita i način liječenja od uroka navedeni su u sljedećem hadisu. Prenosi se da je Amir ibn Rebia prošao pored Sehla ibn Hunejfa dok se on kupao. Za čudio se kako ima bijelu kožu i rekao da tako bijelu kožu nikada nije vidio. Ubrzo je Sehl pao u nesvijest. Došli su Poslaniku, s.a.v.s, i obavijestili ga. On je rekao: ”Zbog čega da neko ubije svoga brata. Kada neko vidi kod svoga brata nešto što ga zadivljuje, neka prou či dovu, mole ći za njega beri ćet.” Potom je Poslanik, s.a.v.s, zatražio da Amir uzme abdest i opere lice, ruke do zglavaka i noge do koljena i unutrašnjost svojih ga ća. Potom je dao da se ta voda polije po Sehlu i kofa prevrne. (Ibn Madže, Sunen, ”Kitabut-tibb”, br. 3500) U ovom hadisu objašnjen je na čin zaštite i lije čenja. Molim Allaha, dž.š, da nas sa čuva od urokljiva oka. Amin! Pitanje: Neke naše džematlije u Švedskoj prodaju Kur‘ane napisane transkripcijom turskog jezika. Da li je takve Kur‘ane dozvoljeno prodavati i da li se u čenjem iz takvih Kur‘ana postiže sevap? Odgovor: Pisanje Kur‘ana transkripcijom je zabranjeno (haram). To zbog toga što se time poništavaju mnoga zna čenja Kur‘ana koja on pruža u svom orginalu, dakle, na arapskom jeziku na kom je objavljen. To za razliku od prevo đenja, jer se prevođenjem, ustvari, prevode zna čenja, a sam prijevod se ne smatra Kur‘anom, nego je to prijevod zna čenja Kur‘ana. Dakle, transkripcija Kur‘ana slovima bilo kojeg jezika, pa prema tome i turskog, je haram, a prevo đenje značenja Kur‘ana je dozvoljeno. Iz prethodnog razumijemo da je prodavanje Kur‘ana napisanog transkripcijom zabranjeno, jer je to vid potpomaganja u onome što je grijeh i vid varanja ljudi koji će kupiti tu transkripciju pod firmom da je to Kur‘an, a to, ustvari, nije Kur‘an. Što se, pak, samog u čenja Kur‘ana napisanog transkripcijom ti če, čovjek će bit nagrađen sukladno njegovim namjerama. Me đutim, ukoliko čovjek ne zna pravilno čitati Kur‘an napisan transkripcijom, zabranjeno mu ga je čitati, jer će pogrešnim čitanjem mijenjati zna čenja, a Allah, dž.š, najbolje zna. ♠
Pitanje: Bavim se slikarstvom preko dvadeset godina. Nakon što sam po čeo prakticirati islam prestao sam crtati likove (ljudske i životinjske) i nastavio crtati tzv. neživu prirodu, pejsaže itd. Interesuje me da li mi je dozvoljeno crtati pejsaž iz mašte? Odgovor: Da bi crtanje bilo dozvoljeno, bitno je da se čovjek ne pokušava poistovjetiti sa Stvoriteljem, dakle da ne pokušava stvarati, da ne pokušava biti stvaralac. Zbog toga je islamska ulema zabranila da se crtaju živa bi ća koja se kreću, kao što su ljudi, životinje, ptice itd. U Muslimovom Sahihu jedno poglavlje je naslovljeno ”O zabrani crtanja slike živog bi ća...” (Sahihu Muslim, 3/1664.) Vajarstvo, odnosno kiparstvo, u cijelosti je zabranjeno, jer ono aludira na stvaranje. Ukoliko, pak, čovjek crta tzv. neživu prirodu, pokušavaju ći da na platno prenese i na platnu prikaže svu ljepotu koju joj je njen Stvoritelj dao, ne s namjerom da stvara ♠
Fetve i savjet
Stranica 62 od 154
kao što je Allah, dž.š, stvorio, tada je takvo crtanje dozvoljeno. Smatram da, ukoliko ispunjava ovaj uslov, i crtanje pejsaža iz mašte je dozvoljeno, a Allah, dž.š, najbolje zna. Pitanje: Da li žena dok je u ku ći može nositi tijesnu i providnu odjeću, imajući u vidu da meleki izlaze iz sobe kad se žena otkrije? Odgovor: Ukoliko je žena sama sa svojim mužem može nositi odje ću koju želi vode ći računa da ne obla či odjeću koja je štetna po zdravlje. Što se ti če odlaska meleka kad se žena otkrije (primjer Hadidže, r.a, kad je Džibril, a.s, došao Muhammedu, s.a.v.s.) to se odnosi na situaciju kada je žena u intimi sa svojim mužem i to ne zna či da je ženi grijeh otkriti svoje tijelo kada je niko ne vidi od ljudi kojima je haram da je tako otkrivenu vide. Ukoliko postoji mogu ćnost da je, dok je u kući, vidi muška osoba koja joj je mahrem, pokri će sve dijelove tijela koji moraju pred mahremom biti pokriveni (tu se ubrajaju i muška djeca koja su došla u fazu da mogu opisati njene fizi čke osobine), a ukoliko postoji mogu ćnost da je vidi muška osoba koja joj nije mahrem, pokrit će sve osim lica i šaka. Dakle, bilo da je u ku ći ili van kuće za ženu, u pogledu pokrivanja, važe ista pravila, jer pokrivanje je propisano da bi žena zaštitila svoje stidne djelove tijela od pogleda ljudi kojima nije dozvoljeno da te dijelove njena tijela vide. Pitanje: Kako će razgovarati muškarac sa ženom kojoj je on mahrem, ukoliko je ona otkrivena, sa dekolteom itd? Odgovor: čovjek je dužan da se čuva grijeha u svakoj situaciji. Grijeh se može počiniti i očima tako što se njima gleda ono što je haram gledati. Prvi pogled čovjeku se oprašta, a ve ć drugi ili oduljivanje prvog pogleda u ono što je zabranjeno gledati je grijeh. Dakle, u situaciji kada muškarac ima potrebu da razgovara sa ženom koja je otkrila dijelove tijela koje njemu, iako joj je mahrem, nije dozvoljeno gledati, ili se pak radi o ženi kojoj on nije mahrem, razgovarat će tako što će oboriti svoj pogled i ne će gledati ono što mu je haram gledati. Pitanje: Da li mi je dozvoljeno ašikovati preko Interneta s momokom za kog se mislim udati? Odgovor: Momku i djevojci koji su naumili da se uzmu preporu čujem da razgovaraju i dogovore se o svim relevantnim pitanjima s kojima će se u budu ćnosti, kao muž i supruga, susresti. Da bi takav razgovor bio dozvoljen bitno je: da ne bude osamljivanja, da taj razgovor u sebi ne sadrži griješan govor, da ne bude korak ka nemoralu. Ukoliko vaš razgovor preko Interneta ispunjava ove uslove, nema smetnje, inša-Allah, da razgovarate, u granicama potrebe, o svemu što vam je bitno za planiranje vaše zajedni čke budućnosti. Riječ ašikovanje, kako se meni čini, u sebi sadrži određene elemente koji nisu dozvoljeni da ih momak i djevojka javno ispoljavaju jedno prema drugome prije sklapanja braka i zbog toga smatram da je ovu riječ pogrešno upotrebljavati kada se govori o upoznavanju momka i djevojke koje je šerijatom preporu čeno, a Allah, dž.š, najbolje zna. ♠
Pitanje: Sklopila sam bra čni ugovor dok sam bila u hajzu. Da li je moj brak šerijatski valjan? Odgovor: Da, tvoj brak je šerijatski ispravan, imajući u vidu da ne postoji šerijatski dokaz koji zabranjuje sklapanje braka dok žena ima mjese čnicu. Postoji samo zabrana da žena ima intimni odnos u tom periodu. (Vidi: El-Bekare, 222) Ovdje treba ukazati na razliku izme đu sklapanja braka i razvoda. Naime, razvod braka ♠
Fetve i savjet
Stranica 63 od 154
(talak) dok je žena u hajzu je zabranjen (haram). Kada je Poslanik, s.a.v.s, čuo da je Abdullah sin Omer ibn Hattaba pustio ženu dok je bila u hajzu, naredio je njegovom babi da mu naredi da je vrati, i da je tek u drugom periodu čistoće pusti, ako ho će. (Vidi: Sahiu-l-Buhari, ”Kitabut-talak”, br. 5252) Pitanje: Naš imam ima obi čaj da sačeka na ruku‘u da bi osoba koja pristiže u džemat pristigla na ruku. Da li je to ispravno? Odgovor: Da, to je ispravno, jer je i Poslanik, s.a.v.s, tako postupao. Me đutim, imam treba voditi računa da ne oduljuje s čekanjem kako ne bi time nanio nepravdu ostalim džematlijama. ♠
Pitanje: Kako se klanjaju nafile? Odgovor: Prije svega, želim naglasiti da se svi namazi koje je Poslanik, s.a.v.s, praktikovao, a koji nisu obavezni, mogu svrstati u nafile. Nafile se, uop ćeno, klanjaju kao što se klanjaju sunneti od dva rekata. Za nijjet je dovoljno da čovjek ima na umu da klanja nafilu, tj. neobavezni namaz. Ukoliko je to specifi čna nafila, kao što je istihara namaz, salatud-duha, sabahski ili neki drugi sunneti, tada klanja č treba imati na umu da želi klanjati tu nafilu, a Allah, dž.š, najbolje zna. ♠
Pitanje: Kakav je stav islama u pogledu u čenja udređenih dova koje studenti u če i onda puhnu u profesora kod koga polažu ispit? Odgovor: Ukoliko su te dove u osnovi dozvoljene, npr. da se u njima moli Allah, dž.š, da profesora i studenta sa čuva od šejtanskog došaptavanja (vesvese), da njega (studenta) sa čuva od zla i nepravde profesorove, da mu olakša ispit i podari mu stabilnost i smirenost u odgovoru i tome sli čno, tada su takve dove dozvoljene. Ukoliko su te dove vid neke magije, ili se one upu ćuju nekom drugom mimo Allaha, dž.š, ili se u njima dovi za nešto što je šerijatom zabranjeno, tada su i te dove zabranjene. ♠
Pitanje: Danas u svijetu imamo mnogobrojne skupine muslimana i mnogobrojne muslimanske pokrete. Mi Bošnjaci za sebe kažemo da smo sljedbenici ehli-sunneta. Interesuje me koji još narodi, grupe i pokreti pripadaju ehli-sunnetu? Odgovor: Poznato šerijatsko pravilo glasi da se uzimaju u obzir suštinska zna čenja i namjere a ne rije či i konstrukcije. Prema tome, nije mjerilo idejnog opredjeljenja neke osobe to kom narodu ona pripada, kako sebe naziva i u koju grupu ili pokret se svrstava ili je svrstavaju, nego je mjerilo vjerovanje koje ta osoba nosi u srcu i djela koja su refleksija tog vjerovanja. Međutim, treba imati u vidu da se ta pripadnost, po našim dunjalu čkim mjerilima, ne smije zanemariti. To zbog toga što se ljudi, uglavnom, svrstavaju ili ih drugi svrstavaju, pod onu zastavu čijoj ideji pripadaju, tako da njihova pripadnost odre đenoj profiliranoj grupi ili pokretu, uglavnom, ozna čava i njihovu idejnu i suštinsku pripadnost ideji te grupe ili pokreta. Iz ovog možemo zaklju čiti da oni koji sebe smatraju sljedbenicima ehli-sunneta su, uglavnom, sljedbenici tog pravca. To nas, tako đer, upućuje na zaklju čak da npr. svaki Bošnjak, koji za sebe kaže da je sljedbenik ehli-sunneta, nije nužno sljedbenik ehlisunnetskog pravca, niti je npr. svaki Iranac koji za sebe kaže da je šiija nužno sljedbenik šiizma. Osim toga, može se desiti da osoba, ponekad, u odre đenim aspektima svoga vjerovanja i djelatnosti slijedi ehlisunnetski pravac, a u drugim
Fetve i savjet
Stranica 64 od 154
aspektima neka druga u čenja i vjerovanja. činjenica je da oni koji ne poznaju dovoljno ehlisunnetski pravac vrlo često dolaze u konfuziju kada se suo če s tim pitanjem s obzirom da ve ćina grupa i pokreta, u prošlosti, sadašnjosti, a vjerovotno će tako biti i u budu ćnosti, za sebe tvrde da slijede upravo ehlisunnetski pravac, iako se njihova vjerovanja i djela, ponekad, čak isključuju i dijametralno suprotstavljaju. Isklju čivost i kontradiktornost upu ćuju na to da neko od njih nije istinski sljedbenik ehli-sunneta. Ta činjenica nameće potrebu definisanja ehli-sunneta tako da bismo po toj definiciji, mogli lakše prepoznavati sljedbenike tog pravca. Sljedbenik ehli-sunneta je osoba koja u svome srcu nosi ehlisunnetsko u čenje i to učenje se reflektira u njenim djelima. Ehlisunnetsko u čenje se ogleda u onome na čemu je bio Vjerovjesnik, s.a.v.s. To u čenje je sadržano u Kur‘anu i sunnetu. Pripadnik ehli-sunneta slijedi jasne kur‘anske ajete i vjerodostojne hadise, te konsenzus islamske uleme. U pitanjima gdje nema konsenzusa uleme, odnosno gdje ima prostora za razli čita mišljenja, pripadnik ehli-sunneta slijedi ono mišljenje za koje smatra da ima naja či dokaz, uvažavaju ći pravo drugih da slijede mišljenja koja se oslanjaju na validne dokaze i ispravnu nau čnu metodologiju. Pripadnik ehlisunneta daje prednost tradicionalnom nad racionalnim dokazom, svjestan činjenice da, u suštini, me đu tim dokazima ne može biti kontradikcije, ukoliko je tradicionalni dokaz vjerodostojan i eksplicitan i ukoliko je razum zdrav i razborit. Eventualna kontradikcija, kako je islamska ulema jasno dokazala, uvijek je rezultat slabosti tradicionalnog dokaza ili njegovog pogrešnog razumijevanja i tuma čenja, te slabosti razuma i njegova pogrešnog rasu đivanja. Mislim da je vrlo važno, još jednom naglasiti, da su bitni suština zna čenja i namjera, a ne nazivnik i imena. Prema tome, svako ko slijedi ehlisunnetsko u čenje u svom vjerovanju i praksi smatra se sljedbenikom tog pravca, bez obzira kom narodu ili skupini pripadao. ♠
Pitanje: Kod nas žene ne klanjaju dženazu namaz. Da li je to ženama zabranjeno?
Odgovor: Dženaza namaz je fardu-kifaje za žive, dakle i za muškarce i za žene. Ko od njih obavi dženazu ima za to sevap. Vjerovjesnik, s.a.v.s, kaže: ”Ko klanja dženazu ima sevap jedan kirat (zlata), a ko je još isprati dok se ne ukopa, on ima dva kirata.” ”Allahov poslani če”, upitan je, ”a šta su to dva kirata.” ”Kao dva velika brda (znači sevapa)”, odgovorio je. (Sahihu Muslim, ”Kitabul-dženaiz”, br. 945) Ukoliko niko ne bi dženazu klanjao svi bi bili odgovorni, kako muškarci tako i žene. Žene su klanjale dženazu u vrijeme Poslanika, s.a.v.s. i poslije njega. Me đutim, ženama je poku đeno da prate dženazu do kabura. Ummu Atijje, r.a, kazala je: ”Zabranjeno nam je da slijedimo dženaze, ali ne strogo.” (Vidi: Ibn Hadžer, FethulBari, 3/173) Pitanje: U hadisu je navedeno da će se ummet Muhammeda, s.a.v.s, razi ći na sedamdeset i tri grupe i da će samo jedna biti spašena. Koja je to grupa? ♠
Odgovor: Ljudi su u po četku bili jedan ummet. Slijedili su vjeru koju im je Allah, dž.š, odredio da bude sastavni dio njihove prirode (fitreta). Uzvišeni kaže: ”Zato upravi lice svoje vjeri pravoj, fitretu Allahovom, onom u kojem je stvorio ljude...” (Er-Rum, 30.) Dakle, priroda ljudi u po četku, isto kao priroda novoro đenčadi, nije bila iskvarena, da bi, vremenom, pod dejstvom šejtana i zla ljudskih duša, ljudi po čeli slijediti svoje strasti i tako skretati s Pravog puta. Uzvišeni Allah kaže: ”Bili su ljudi jedan ummet (pa kada su se razišli) Allah je slao vjerovjesnike da donose radosne
Fetve i savjet
Stranica 65 od 154
vijesti i opomene i po njima je objavio Knjigu s Istinom, da presudi ljudima o onome u čemu su se razilazili.” (El-Bekare, 213.) Preko Svog zadnjeg poslanika Uzvišeni Allah ponovio je ljudima naredbu da se drže Pravog puta, da budu jedinstveni muslimani i da se ne razilaze: ”I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova...” (El-En'am, 153.) ”O vjernici, bojte se Allaha onako kako se treba bojati i umirite samo kao muslimani! Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte!” (Ali Imran, 102-103.) ”Tebe se ništa ne ti ču oni koji su vjeru svoju raskomadali i u stranke se podijelili, Allah će se za njih pobrinuti. On će ih o onome što su radili obavijestiti.” (El-En‘am, 159.) Uprkos Allahovoj, dž.š, naredbi ljudima da se drže Njegove rije či i šerijata i prijetnje onima koji odstupe od Njegovog pravog puta, ljudi su se razišli. O tom razilaženju Poslanik, s.a.v.s, nas je obavijestio rekavši: ”Jevreji su se razišli na sedamdeset grupa, a kršćani na sedamdeset jednu ili dvije grupe. Moji sljedbenici će se razići na sedamdeset i tri grupe od kojih će sve u Vatru osim jedne.” (Ebu-Davud, Sunen, ”Kitabu šerhis-sunne”, br. 4596.) U predanju ovog hadisa koje bilježi Tirmizi stoji da je Poslanik, s.a.v.s, upitan: ”A koja je to, Allahov poslani če?” ”Ona koja bude slijedila ono na čemu sam ja i moji ashabi”, odgovorio je. (Tirmizi, Sunen, ”Kitabuliman”, br. 2565.) U predanju kod Ebu-Davuda još stoji: ”...to je džema‘a.” (EbuDavud, Sunen, ”Kitabu šerhis-sunne”, br. 4597.) Iz ovog hadisa, pored toga da će se sljedbenici Muhammeda, s.a.v.s, razi ći na mnogobrojne grupe, razumijemo da će među njima biti onih koji će ostati na Pravom putu. To se jasno o čituje u hadisu: ”Jedan dio moga ummeta će ostati na istini bore ći se sve do Sudnjeg dana.” (Sahihu Muslim, ”Kitabul-imare”, 1923.) Ti koji će ostati na Istini su oni koji slijede istu vjeru koju su slijedili i prakticirali Allahov poslanik, s.a.v.s, i njegovi ashabi, a koja je sadržana u Kur‘anu i sunnetu. Oni ne moraju nužno biti u jednom narodu, grupi, partiji, živjeti u istom vremenu i na istom prostoru itd. Svako, bez obzira ko bio i gdje bio, ko slijedi Allahovu Knjigu i uputu Njegova Poslanika, s.a.v.s, onako kako su to činile odabrane prve generacije muslimana, je, inša-Allah, od te grupe koja će biti spašena. Nema šerijatskih tekstova u Kur‘anu i sunnetu koji imenom odre đuju zalutale grupe i nije nam nare đeno da te grupe odredimo. Za ispravno vjerovanje i prakticiranje islama to nam nije ni potrebno. Dovoljno nam je da možemo, putem dokaza, da razlikujemo istinu od neistine, a time da razlikujemo one koji slijede istinu i one koji slijede neistinu. Šerijatski tekstovi upozoravaju na zalutale grupe i uop ćeno govore o njihovom učenju. Iz tih tekstova razumijemo da se te grupe odlikuju time što se suprostavljaju Kur‘anu i sunnetu i onome na čemu su bile prve odabrane generacije, da odbacuju jasne (muhkem) kur‘anske ajete, a slijede i bave se s onim ajetima koji su nejasni (mutešabih), da slijede svoje strasti, da izmišljaju i uvode novotarije (bid‘ate) u vjeru itd. Prema tome, svaki musliman koji slijedi Kur‘an i sunnet i konsenzus islamske uleme i trudi se, s iskrenim nijetom, da što je moguće dosljednije slijedi Poslanika, s.a.v.s, je, inša-Allah, od te skupine koja će biti spašena, bez obzira kojoj grupi pripadao. Međutim, kada ovo kažem, to ne zna či da je nevažno kojoj grupi, pokretu ili partiji čovjek pripada, jer pripadnost nekome od njih, uglavnom zna či i idejno opredjeljenje. Svaki musliman treba znati da neke grupe i pokreti u svojoj platformi imaju zacrtano slijeđenje Kur‘ana i sunneta i prakse prvih odabranih generacija, kao što su mnogi selefistički pokreti: pokret Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba, Ehlulhadis, Ensarus-sunne el-Muhammedijje, Et-Tevhidu vel-islah, Muslimanska bra ća, El-Džema‘a el-islamijje sa indijskog potkontinenta, Hizbun-nehda iz Tunisa, Refah partija (Nacionalna partija mira) iz Turske, Islamska partija iz Kurdistana, Hamas iz
Fetve i savjet
Stranica 66 od 154
Palestine, Islamski front spasa iz Alžira, itd. S druge strane mnogi muslimanski pokreti i partije nemaju u svojoj platformi zacrtano slije đenje Kur‘ana, sunneta i prakse odabranih generacija. Ti pokreti i partije odlikuju se time da odbacuju jasne kur‘anske ajete, a bave se onim ajetima koji su nejasni, te uveliko slijede i uvode novotarije u vjeru. Prema tome, svaki musliman mora dobro razmisliti kojoj grupi ili partiji će se pridružiti na dunjaluku, jer na ahiretu će biti sa onima koje je volio na ovome svijetu, kako to re če Muhammed, s.a.v.s. (Vidi: Sahihul-Buhari, ”Kitabulmenakib”, br. 3688) Pitanje: Da li sam dužna da se odazovem svome mužu kada me pozove u bra čnu postelju ukoliko sam u depresivnom stanju ili pak bolesna? Odgovor: Muž i žena imaju uzejamne bra čne obaveze i prava od kojih je intimni odnos među najvažnijim, s obzirom da je intimni odnos: najbolja preventiva protiv nemorala, njime se postiže ahiretska nagrada (Vidi: Sahihu Muslim, ”Kitabuzzekat”, br. 1006.), to je prirodni na čin sticanja potomstva, zaštite zdravlja i korisna preventiva od mnogih bolesti. Zbog ovih činjenica svjestan musliman i muslimanka će nastojati da svoju obavezu prema mužu, odnosno supruzi, u tom pogledu, savjesno izvrše. Imajući u vidu da je supruzi tu obavezu lakše izvršiti, njena odgovornost je veća i, vjerovatno zbog te činjenice, Allah, dž.š, je odredio da suprugu, ukoliko bez razloga odbije svoga muža, meleki proklinju sve do sabaha. (Vidi: Sahihul-Buhari, ”Kitabun-nikah”, br. 5193.) U isto vrijeme i muž treba da zna da je pastir u svojoj ku ći i odgovoran za svoje stado, te da, kada udovolji svoju potrebu ne treba napuštati svoju suprugu dok i ona ne udovolji svoju. Oboje, muž i supruga, trebaju znati da Allah, dž.š, ne optere ćuje čovjeka onim što nije u stanju. On kaže: ”Allah nikoga ne optere ćuje preko mogu ćnosti njegovih...” (El-Bekare, 286.) Prema tome, ukoliko supruga ima opravdan razlog, kao što je teško duševno stanje ili tjelesna bolest, muž je ne smije prisiljavati na intimni odnos. Ukoliko bi je na to prisilio i time joj nanio štetu bio bi griješan, jer je Poslanik, s.a.v.s, rekao: ”Nema nanošenja štete niti uzvra ćanja štetom.” (Ibn Madže, Sunen, ”Kitabulahkam”, br. 2332.) Svjestan muž i svjesna supruga imaju uvijek razumijevanja jedno za drugo i pokušavaju usre ćiti drugu stranu, shvataju ći to kao obavezu koja proizilazi iz kur‘anskih poruka: ”S njima lijepo živite...” (En-Nisa, 19.) ”One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti...” (El-Bekare, 228.) Na kraju, savjetujem vam da ne odbijate svoga muža koliko je to mogu će, a vašem mužu skre ćem pažnju na to da depresivno stanje ili bolest može biti opravdani razlog da žena izbjegava intimni odnos, a Allah, dž.š, najbolje zna. ♠
Pitanje: Naš imam ima obi čaj da sačeka na ruku‘u da bi osoba koja pristiže u džemat pristigla na ruku. Da li je to ispravno? Odgovor: Da, to je ispravno, jer je i Poslanik, s.a.v.s, tako postupao. Me đutim, imam treba voditi računa da ne oduljuje s čekanjem kako ne bi time nanio nepravdu ostalim džematlijama. ♠
Pitanje: Kako se klanjaju nafile? Odgovor: Prije svega, želim naglasiti da se svi namazi koje je Poslanik, s.a.v.s, praktikovao, a koji nisu obavezni, mogu svrstati u nafile. Nafile se, uop ćeno, klanjaju kao što se klanjaju sunneti od dva rekata. Za nijjet je dovoljno da čovjek ima na umu da klanja nafilu, tj. neobavezni namaz. Ukoliko je to specifi čna nafila, kao što je istihara namaz, salatud-duha, sabahski ili neki drugi sunneti, tada klanja č treba imati na umu da želi klanjati tu nafilu, a Allah, dž.š, najbolje zna. ♠
Fetve i savjet
Stranica 67 od 154
Pitanje: Kakav je stav islama u pogledu u čenja određenih dova koje studenti u če i onda puhnu u profesora kod koga polažu ispit? Odgovor: Ukoliko su te dove u osnovi dozvoljene, npr. da se u njima moli Allah, dž.š, da profesora i studenta sa čuva od šejtanskog došaptavanja (vesvese), da njega (studenta) sa čuva od zla i nepravde profesorove, da mu olakša ispit i podari mu stabilnost i smirenost u odgovoru i tome sli čno, tada su takve dove dozvoljene. Ukoliko su te dove vid neke magije, ili se one upu ćuju nekom drugom mimo Allaha, dž.š, ili se u njima dovi za nešto što je šerijatom zabranjeno, tada su i te dove zabranjene. ♠
Pitanje: U braku sam sedam godina i nemam djece. Nedavno su ljekari utvrdili da je problem kod moga muža, a ne kod mene. Može li sterilnost muža biti opravdan razlog da žena traži razvod braka? Odgovor: Da, sterilnost vašeg muža je opravdan razlog da tražite razvod braka. Ukoliko muž na to ne pristane sud je dužan da ispoštuje vašu želju i da vaš bra čni ugovor raskine. Naime, svaka osoba ima pravo na djecu i niko nema pravo da je, bez šerijatski opravdanog razloga, u tome spre čava. Bračni ugovor se ne može smatrati šerijatski opravdanim razlogom u tom pogledu, nego, naprotiv, on implicitno propisuje pravo na ra đanje djece. Prema tome, ako jedna strana ne može izvršiti svoju obavezu i dati pravo drugoj strani, dakle, ako ne može ispuniti taj dio ugovora, druga strana ima pravo da taj ugovor raskine. No, bez obzira na ovo vaše neprikosnoveno pravo, ja bih vam, posebno ukoliko imate skladan i harmoni čan brak, savjetovao da dobro razmislite prije nego što se odlu čite na taj korak i da, u svakom slučaju, klanjate istiharu namaz. Ne trebate izgubiti iz vida da vam iskušenje s kojim se trenutno suo čavate može biti manje od onoga s kojim će te se suočiti nakon razvoda braka. ♠
Pitanje: Muž mi je dao razvod (talak) za vrijeme mjese čnice (hajza) i nije me vratio za vrijeme pričeka (iddeta). O tome da sam bila u hajzu ja ga nisam obavijestila. Nakon godinu dana ponovo sam se vratila njemu i sklopili smo iznova bra čni ugovor? Interesuje nas da li je taj razvod (talak) bio pravno snažan s obzirom da sam bila u hajzu. Odgovor: Većina islamske uleme, me đu kojima su i četvorica imama, smatraju da razvod braka u vrijeme mjese čnice, mada je zabranjen (haram), ipak je pravnosnažan, ali se zakonski traži od muža da vrati ženu dok je u iddetu, da sačeka još jednu mjese čnicu, pa potom u vrijeme čistoće, za vrijeme koje nije imao s njom intimni odnos, da joj razvod ako ho će. Oni kao dokaz uzimaju slu čaj Ibn Omera kada je ovaj pustio ženu u vrijeme mjese čnice. (Vidi: Sahihul-Buhari, ”Kitabut-talak, br. 5252) Me đutim, smatram da je ispravno, imaju ći u vidu jačinu dokaza, mišljenje Ibn Tejmije koji kaže da razvod u vrijeme mjese čnice nije pravnosnažan. (Vidi: Ibn Tejmije, Medžmu‘u fetavi, 33/72,75, 81, 98) Njegovi argumenti zasnivaju se na tezi da ono što je zabranjeno nije pravnosnažno. Iz ajeta i hadisa koji govore o razvodu znamo da je razvod (talak) u vrijeme mjese čnice zabranjen (haram) i u tome se slaže sva ulema, me đu kojima i četverica imama. Prema tome, razvod u vrijeme kada je zabranjeno dati razvod nije pravnosnažan. Poslanik, s.a.v.s, kaže: ”Ko uradi posao koji nije u skladu s ovim na čemu smo mi, taj posao se odbacuje.” (Sahihu Muslim, ”Kitabul-akdije”, br. 1718) Poslanikovu, s.a.v.s, naredbu Ibn Omeru da vrati svoju ženu koju je pustio u vrijeme hajza, Ibn Tejmije tuma či kao naredbu da je vrati u prvobitno stanje što zna či da je razvod braka bio nevaže ći. ♠
Fetve i savjet
Stranica 68 od 154
Dakle, po mišljenju Ibn Tejmije, za koje smo rekli da je ispravno, razvod u vašem slučaju nije bio pravnosnažan, i nije za sobom povla čio bilo kakve pravne posljedice, a Allah, dž.š, nabolje zna. Pitanje: U Novim horizontima br. 13 odgovarali ste na pitanje o uroku okom. Da li ono što ste rekli važi i za nemuslimane? Odgovor: Da, sve ono što sam rekao u vezi uroka okom važi kako za muslimane tako i za nemuslimane. Me đutim, musliman, ukoliko koristi zaštitu u vidu abdesta i dova, može preventivno djelovati, s Allahovom, dž.š, dozvolom, kako u smislu da zaštiti sebe od urokljiva oka, tako i da zaštiti druge od svoga oka. ♠
Pitanje: Ko je dužan postiti? Odgovor: Dužan je postiti svaki musliman i muslimanka koji ispunjavaju sljede će uslove: a) da su šerijatski punoljetni; b) da su razumni; c) da nisu na putu; d) da nemaju neko drugo šerijatski validno opravdanje da ne poste, kao što je bolest, hajz i nifas za ženu itd. Osoba koja ispunjavaju prva dva uslova dužna je eventualno propuštene dane napostiti, ukoliko je u stanju, ako ne, onda je dužna za svaki propušteni dan dati fidju (iskup). Pitanje: Da li je osoba koja iz neznanja da je punoljetna propusti post ramazana obavezna propuštene dane napostiti? Odgovor: Da, takva osoba je obavezna propuštene dane napostiti. ♠
Pitanje: Zašto je mjesec ramazan najodabraniji mjesec u godini? Odgovor: Mjesec ramazan je najodabraniji, vjerovatno, zbog blagodati koje su čovjeku date i koje mu se nude u tom mjesecu: a) u njemu je po čela objava Kur‘ana, knjige iz koje će ljudi crpiti upute do Kijametskog dana; b) u tom mjesecu muslimani izvršavaju ‘ibadet posta kojem će se postači obradovati dva puta; za vrijeme iftara kada utole že đ i glad, i prilikom polaganja ra čuna na Sudnjem danu, kada im zbog posta bude oprošteno i re čeno im da u đu na džennetska vrata na koja će samo posta či moći ući; c) za vrijeme ramazana Allah, dž.š., daje da šejtani budu stavljeni u bukagije tako da teže mogu djelovati na ljude. Koliko je to djelotvorno vidimo kroz činjenicu da mnogi muslimani koji tokom cijele godine čine velike grijehe u tom mjesecu poste, redovno obavljaju namaz i apstiniraju od grijeha; d) u ramazanu je i no ć Lejletul-kadr koja je vrednija od hiljadu mjeseci; e) to je mjesec velike Allahove milosti prema čovjeku s obzirom da je njegov prvi dio rahmet (milost), drugi dio magfiret (oprost), a tre ći dio ‘itkun minen-nar (oslobađanje od vatre). ♠
Pitanje: Iz čega se sastoji islamski post? Odgovor: Islamski post sastoji se iz ostavljanja jela, pi ća, intimnog odnosa i ostalog što anulira post, od zore do zalaska sunca, sa nijetom (namjerom). Dakle, sastavni dijelovi posta kod muslimana su: a) ustezanje od svega što anulira post, od zore do zalaska sunca, b) nijet (odluka) koju treba donijeti prije zore i za svaki dan pojedina čno (ukoliko se radi o ramazanskom postu). Nijet se mora ostvariti u srcu. Prema tome, ako čovjek nijet izgovori samo jezikom, a nije takvu odluku srcem donio, onda takav nijet ne važi. Uz to, ne treba zanemariti potrebu da čovjek za vrijeme posta izbjegava griješenje, jer grijesi za vrijeme posta mogu do te mjere umanjiti sevab da posta č u potpunosti ostane bez bilo kakve ahiretske nagrade za svoj post. ♠
Fetve i savjet
Stranica 69 od 154
Pitanje: Da li psovka ili neka druga nepristojna rije č anulira post? Odgovor: Ne, psovka i nepristojne rije či ne anuliraju post, osim ukoliko izvode iz islama. Prema tome, čovjek ne mora napaštati dane u kojima je izgovorio nepristojne riječi. Međutim, psovke i nepristojne rije či mogu umanjiti korist od posta do te mjere da čovjek od svoga posta ne imadne nikakve ahiretske koristi. Poslanik, s.a.v.s., je na to upozorio rekavši: ”Mnogi posta či od svoga posta imaju samo glad...” (Ibn Madždže, Sunen, ”Kitabus-savm”, br. 1680.) ”Onaj ko ne ostavi krivo svjedočenje i njegovu upotrebu Allah od njega ne traži da ostavlja jelo i pi će.” tj. od tog njegova posta nema nikakve koristi. (Sahihul-Buhari, ”Kitabus-savm”, br. 1903.) ♠
Pitanje: Na koji na čin je ispravno odre đivati početak mjeseca ramazana? Odgovor: Bilo koji na čin koji sigurno određuje početak mjeseca je validan. Dakle, bitno je da čovjek tačno sazna po četak mjeseca, a ne metod i na čin. Međutim, preporučuje se muslimanima da nastoje vidjeti mla đak svojim očima jer se time izvršava eksplicitna naredba, postiže smirenost srca zbog ilmul-jekina (sigurnog znanja), i izlazi iz kruga razilaženja uleme o tom pitanju. Tako đer se preporučuje muslimanima da za vi đenje i utvrđivanje njegove pojave koriste sve blagodati koje im je Allah, dž.š, dao, u vidu matemati čkog računanja, teleskopa i ostalih pomagala. Korištenjem tih blagodati musliman se zahvaljuje Uzvišenom Koji mu je te blagodati omogućio. ♠
Pitanje: Svima su nam poznati problemi u vezi odre đivanja početka i kraja ramazana. Šta nam preporu čujete u tom pogledu? Odgovor: Kada muslimani šerijatski ozvani če viđenje mlađaka, bilo gdje na Zemlji, smatram da su svi ostali, do kojih do đe ta vijest, dužni otpočeti s postom jer je Muhammed, s.a.v.s., rekao: “Postite kad ga (tj. mla đak) vidite, i mrsite kad ga vidite, a ako vas u tome oblaci sprije če, onda upotpunite ša´ban sa trideset dana.” (Sahihul-Buhari, ”Kitabus-savm”, br. 1909, Sahihu Muslim, ”Kitabus-sijam” br. 1081.) U vrijeme današnjih suvremenih komunikacija za desetak minuta cijeli svijet može biti obaviješten o vi đenju mlađaka, te zbog toga nema razloga da islamski ummet isti dan ne zaposti i bajramuje. Sve vo đe muslimana dužne su obavijestiti narod o po četku posta i bajrama, čim se negdje u svijetu šerijatski utvrdi vi đenje mlađaka. Ukoliko u nekoj zemlji vo đa muslimana ne postupi po prethodnom hadisu, preporučuje se muslimanima da po čnu postiti i bajramovati na dan kada njihov vođa oglasi početak posta i bajrama kako bi muslimani jedinstveno u toj zemlji zapostili i bajramovali i tako postupili po hadisu u kome Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Ramazanski bajram je kada svijet mrsi, a kurban bajram je kada svijet kolje kurbane.” (Tirmizi, Sunen, ”Kitabus-savm”, br. 73 i ocijenio ga kao hasenungaribun-sahihun.) Ova preporuka važi ukoliko osoba ne sazna iz povjerljivih izvora o početku ili kraju ramazana. U tom slučaju preporučuje se slijeđene pouzdanog izvora, s tim da se to javno ne obznanjuje, kako se ne bi izazvala smutnja, s obzirom da ima muslimana koji slijede drugi izvor. Smatram da ta osoba nije obavezna obavještavati druge, zbog toga što može izazvati smutnju i što postoji osoba ili institucija koja, po svojoj funkciji, nosi taj teret na le đima. Bajramovati treba isti dan, pa makar neko završio s postom ranije. Želim posebno naglasiti da su razlike koje se pojavljuju u vezi s određivanjem po četka i kraja ramazana politi čke prirode. Naime, predsjednici, kraljevi, sultani i ostali lideri muslimanskih zemalja plaše se jedinstva islamskog ummeta. Danas je nauka toliko uznapredovala da su greške u vezi sa odre đivanjem pojave mla đaka gotovo ♠
Fetve i savjet
Stranica 70 od 154
nemogu će. Muslimani moraju biti svjesni da npr. oni koji su srušili hilafet, koji ne dozvoljavaju da muslimanka nosi mahramu na glavi, oni ne će nikada dozvoliti da se muslimanski ummet u bilo čemu ujedini, pa makar se radilo i o početku najodabranijeg mjeseca (ramazana) i najsve čanijeg dana (bajrama). Pitanje: Šta je lijepo raditi uz ramazan? Preporučuje se postačima sljedeće: a) ustajanje na sehur, pa makar da bi samo malo vode popilo; b) iftarenje (mršenje) čim sunce zađe; c) da se iftare neparnim brojem svježih datula, a ako ne onda suhim datulama, a ako i njih nema onda sa malo vode; d) u čiti dove tokom posta, zatim dovu pred iftar i nakon mršenja, jer tada čovjek ima pravo na dovu koja ne će biti odbijena; e) da se nakon iftara klanja akšam pa tek onda ve čera; f) da se pripremi iftar za posta če; h) ako je potrebno okupati se od dženabeta, hajza ili nifasa, u činiti to prije zore; i) čuvati jezik od svega što je ružno, kao što je suvišan govor, a naro čito od ogovaranja, prenošenja tu đih riječi, laži itd.; j) izbjegavati određena uživanja koja ina če ne kvare post kao što je udisanje mirisa; k) izbjegavati ono oko čega postoji razilaženje da li to kvari post, pa makar bili ubijeđeni da ga to ne anulira; l) priuštiti porodici ono što će joj uvećati radost i veselje, zatim posvetiti ve ću pažnju komšijama i rodbini; lj) što više davati milostinju (sadaku); m) što više u čiti Kur‘an i baviti se korisnim naukama; n) boraviti u itikafu, a naro čito u zadnjih deset dana. ♠
Pitanje: Vratio sam se islamu nakon što su me moji roditelji odgojili u pravoslavnoj vjeri. Da li sam dužan propuštene dane posta nadoknaditi s obzirom da sam po čeo postiti tek u dvadeset petoj godini života? Odgovor: Ne, ti nisi dužan propuštene dane napaštati jer nemusliman nije dužan postiti niti bi njegov post kod Allaha, dž.š, bio primljen. Nemusliman je dužan da se dobrovoljno vrati vjeri islamu, pa kada to u čini onda post mjeseca ramazana za njega postaje obaveza. Treba ista ći da povratkom u islam svi tvoji eventualni grijesi se automatski poništeni. Poslanik, s.a.v.s, je rekao: ”Islam briše ono što je bilo prije...” (Ahmed, Musned, ”Musneduš-šamijjin”, 17145.) ♠
Pitanje: Da li su direktori bolnica odgovorni pred Allahom, dž.š, ukoliko ne obezbijede pacijentima mogu ćnost da poste? Odgovor: Da, oni su odgovorni ukoliko odbiju pacijentima ispuniti njihove zahtjeve, dok su pacijenti dužni tražiti svoja prava. Doduše, direktori bi trebali, za eventualno namjerno uskraćivanje tih prava muslimanima, odgovarati i na ovom svijetu. činjenica je da se muslimanima i muslimankama u mnogim javnim ustanovama uskraćuju neka njihova prava koja po zakonu ove zemlje imaju. Doduše, nekada su za to sami muslimani krivi jer ne zahtjevaju da im se ta prava ispune. Organi Islamske zajednice dužni su nadgledati ispunjavanje tih prava u javnim ustanovama i zauzimati se za njihovo poštivanje. Treba još naglasiti da su pacijenti kojima ljekar od povjerenja savjetuje da ne poste, zbog prirode njihove bolesti, dužni poslušati savjet ljekara. Pitanje: Muslimanka sam i radim kao pedagog u instituciji koja se brine o mentalno poreme ćenim osobama. Interesuje me da li sam osobama islamske vjere dužna savjetovati da poste? Odgovor: Nenormalne osobe nisu dužne postiti, niti su dužne napaštati kada ozdrave, niti fidju (iskup) davati. Pod tim osobama podrazumjevaju se one koje ne razumiju značenje ibadeta i njegovu svrhu. Prema tome, osobe koje razumiju značenje posta i njegovu svrhu i koje nemaju neku smetnju da poste, njima bi
Fetve i savjet
Stranica 71 od 154
trebalo preporučivati post. Stručna osoba u vašoj instituciji može vam pomo ći kod određivanja vrste i stepena mentalne poreme ćenosti, te da li ta poreme ćenost onemogu ćava određenu osobu da razumije zna čenje i svrhu ibadeta. Pitanje: Da li je senilna osoba dužna postiti? Odgovor: Potpuno senilna osoba koja ne razumije zna čenje i svrhu ibadeta tretira se u pogledu posta kao i nenormalna osoba. Dakle ona nije dužna postiti niti fidju (iskup) davati. Pitanje: Koja bolest može biti opravdanje da se ne posti? Odgovor: To je svaka bolest koju će post pogoršati ili produžiti. Propuštene dane posta osoba će nadoknaditi kada ozdravi. Ukoliko je bolest stalna, tada će za svaki dan dati fidju (iskup) tj. za svaki dan nahraniti jednog siromaha. Pitanje: Moja žena je u drugom stanju. O čekujemo prinovu polovinom ramazana. Da li je ona dužna postiti? Odgovor: Trudnica i dojilja, ukoliko se boje da će post naškoditi njima ili njihovom djetetu neće postiti, nego će napostiti čim im se ukaže prilika. Dakle, ukoliko tvoja žena primijeti da joj post škodi ili da nema dovoljno mlijeka za dijete, ili joj pouzdan ljekar preporuči da tokom trudno će ili dojenja djeteta ne posti, ona ne će postiti, ali će, čim joj se ukaže prilika, napostiti propuštene dane. Pitanje: Da li je putniku bolje postiti ili mrsiti? Odgovor: Ukoliko putniku post predstavlja poteško ću tada mu je bolje mrsiti. Poslanik, s.a.v.s, rekao je svojim ashabima koji su postili za vrijeme jednog pohoda: ”Nije dobročinstvo postiti na putovanju.” (Sahihul-Buhari, ”Kitabus-savm”, br. 1946.) To je rekao kada je vidio kako je jednog od njih iscrpilo putovanje. Ukoliko pak post za vrijeme putovanja ne predstavlja nikakvu poteško ću smatram da je bolje odužiti tu dužnost i ne ostavljati je za kasnije. Pitanje: Da li rudari moraju postiti ramazan? Odgovor: Sve osobe koje rade teške fizi čke poslove, ukoliko ne mogu izdržati post ili će im post, u uslovima teškog fizi čkog rada, naštetiti zdravlju, nisu dužne postiti. Takve osobe će propuštene dane napostiti kad im se pruži prilika. Ukoliko se radi o stalnom poslu, onda će dati fidju. Treba napomenuti da je zabranjeno postiti čovjeku koji sigurno zna da mu post narušava zdravlje imaju ći u vidu hadis: ”Nije dobročinstvo postiti na putovanju.” (Sahihul-Buhari, ”Kitabus-savm”, br. 1946.) Pitanje: Da li su zatvorenici dužni postiti? Odgovor: Imaju ći u vidu uslove u kojima žive i rade zatvorenici, smatram da su oni dužni postiti ramazan. Izuzetak su oni koji rade teške fizi čke poslove koji zahtjevaju da se u organizam unosi puno te čnesti. Pitanje: Imam staru majku kojoj je pouzdan ljekar savjetovao da ne posti zbog njenog oronulog zdravlja. Me đutim, ona je uporna u postu i kaže da bi joj bilo teže kada ne bi postila. Da li je ona u pravu? Odgovor: Trebate imati razumijevanja za vašu majku, s obzirom da je ona postila cijeli život i normalno je da joj je sada to teško prekinuti. Me đutim, vašoj majci treba na lijep način ukazati na to da kako je Allah, dž.š, propisao post zdravim osobama, On je propisao onima kojima post škodi da mrse, a zatim da eventualno naposte ili daju iskup. Smatram da bi bilo ispravnije kada bi vaša majka poslušala preporuku
Fetve i savjet
Stranica 72 od 154
njenog ljekara u čiju iskrenost i stručnost ima povjerenje. Umjesto posta dovoljno joj je da za svaki dan nahrani jednog siromaha. Pitanje: Da li će mi post biti ispravan ukoliko poljubim svoju suprugu? Odgovor: Da, vaš post će biti validan, jer je Poslanik, s.a.v.s, kako prenosi Aiša, r.a, to činio za vrijeme posta. (Vidi: Sahihul-Buhari, ”Kitabus-savm”, br. 1927) Me đutim, treba naglasiti da je to dozvoljeno samo onima koji mogu obuzdati svoje strasti i koji su sigurni da ne će preći granicu i pokvariti svoj post. To implicitno razumijemo iz prethodnog hadisa. Pitanje: Udajem se po četkom ramazana. Da li u tome ima išta loše? Odgovor: Nije grijeh sklopiti brak tokom ramazana. Me đutim, to se ne preporu čuje ukoliko mladoženja i mlada nisu sigurni da ne će pokvariti svoj post intimnim odnosom, s obzirom da tako pokvaren post ne samo što treba nadoknaditi nego treba još za svaki dan postiti dva mjeseca bez prekida, a to nije lahko ispoštovati. Mladenci koji sklope brak u ramazanu trebaju voditi ra čuna da se ne osamljuju u toku posta i u tom pogledu svekar i svekrva trebaju im pomo ći. Pitanje: Oženio sam se u toku ramazana. Tokom posta sam doživio poluciju. Da li je moj post validan? Odgovor: Tvoj post je nevaže ći ukoliko je polucija svjesno izazvana, pogledom ili na neki drugi na čin. Taj dan si dužan napostiti. Me đutim, ukoliko se polucija desila u snu, tvoj post je validan i nisi dužan napaštati. Pitanje: Da li osoba koja prima infuziju tokom dana može postiti? Odgovor: Ne, osoba koja tokom dana mora primati infuziju ne može postiti, jer se infuzija smatra hranom, a tokom posta je zabranjeno uzimati hranu. Pitanje: Mogu li, dok postim, primati vakcinu protiv gripe? Odgovor: Da, sve vakcine, bilo da se daju u vene ili miši ćno tkivo mogu se primati tokom posta, pod uslovom da se ne smatraju hranom. Pitanje: Da li dim koji progutam kvari moj post? Odgovor: Da, ukoliko to namjerno uradiš, kao kad bi npr. namjerno otišao na mjesto gdje se puši u namjeri da gutaš dim. Ukoliko ti se to desi nenamjerno, ili npr. moraš raditi na mjestu gdje ima dima taj dim ti ne će poništiti post, a Allah, dž.š, najbolje zna. Pitanje: Da li davanje krvi kvari post? Odgovor: Ne, davanje krvi ne kvari post, dok uzimanje krvi kvari. Pitanje: Dobila sam menstruaciju u vrijeme zalaska sunca. Da li sam dužna napostiti taj dan? Odgovor: Da, dužna si napostiti taj dan s obzirom da post traje do potpunog zalaska sunca. Pitanje: Da li će mi post biti validan ukoliko nenamjerno uradim nešto što anulira post? Odgovor: Ukoliko posta č učini nešto što anulira post iz zaborava, neznanja, ili pod prisilom, njegov post je valjan i ne treba ga napaštati jer Allah, dž.š, u Kur‘anu kaže: '...Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice u činimo!...' (II:286)
Fetve i savjet
Stranica 73 od 154
'Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno u činite, a Allah prašta i samilostan je.' (XXXIII:5) '...- osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri...' (XVI:106) Treba posebno naglasiti da osoba koja je zaboravila da posti dužna, čim se sjeti, prestati s onim što kvari post. Ako bi joj npr. u ustima bio zalogaj trebala bi ga izbaciti. Ukoliko bi taj zalogaj progutala post bi bio nevaže ći, a ukoliko bi ga izbacila post bi bio validan pa makar se u zaboravu dobro najela i napila. Poslanik, s.a.v.s, je rekao: ”Ko jede ili se napije dok posti, iz zaborava, neka dovrši svoj post. Allah Uzvišeni ga je, uistinu, napojio i nahranio.” (Ahmed, Musned, br. 9955, Tirmizi, Sunen, ”Kitabus-savm”, br. 654) Pitanje: Pogrešno sam pro čitao vrijeme na sahatu tako da sam sam se omrsio prije zalaska sunca. Da li sam dužan taj dan napostiti? Odgovor: Da, taj dan ste dužni napostiti. Pitanje: Ukoliko mi hajz prestane prije zore i ja se ne stignem okupati, da li mogu zapostiti? Odgovor: Da, žena kojoj prestane hajz ili nifas prije zore dužna je zapostiti pa makar se ne stigla okupati prije po četka posta. Isto važi i za osobu koja je u stanju dženabeta. Pitanje: Mogu li astmeni bolesnici koristiti inhalator. Odgovor: Da, astmeni bolesnici mogu koristiti inhalator (sprej koji im olakšava disanje). Pitanje: Mogu li stavljati kapi u uši dok postim? Odgovor: Da, dok se posti nema smetnje da se stavljaju kapi u o či i uši čak i u slučaju kad bi osjećala njihovu gorčinu u grlu. Pitanje: Da li povra ćanje kvari post? Odgovor: Da, ali samo ako je namjerno izazvano. Pitanje: Mogu li za vrijeme posta odlaziti zubaru? Odgovor: Da, pod uslovom da strogo vodiš da ti voda ili krv ne odu u grlo. Pitanje: Mogu li dok postim izapirati usta pri uzimanju abdesta? Odgovor: Da, posta ču je dozvoljeno da izapire usta, pere zube četkicom i pastom, koristi misvak, da se rashlađuje kupanjem i tome sli čno, pod uslovom da vodi strogo računa da mu voda ne ode u grlo. Pitanje: Da li mirisanje mirisa kvare post? Odgovor: Ne, mirisanje mirisa ne kvari post, a Allah, dž.š, najbolje zna. Pitanje: U kojoj no ći je Lejletul-kadr? Odgovor: Sigurno je da je to neparna no ć u zadnjih deset dana ramazana. S obzirom da nismo sigurni koja je neparna no ć imajući u vidu da, nažalost, još uvijek postoji mogućnost da smo ranije ili kasnije otpo čeli s postom, najbolje je u svih zadnjih deset dana ramazana tražiti tu no ć. Sam Poslanik, s.a.v.s, je pojačavao ibadet u tim danima provode ći ih u i‘tikafu. Pitanje: Šef sam kuhinje u hotelu. Da li mi je dozvoljeno da kušam hranu jezikom? Odgovor: Da, pod uslovom da ništa ne progutaš. Dakle sve što staviš u usta moraš
Fetve i savjet
Stranica 74 od 154
izbaciti. Pitanje: čuo sam da u Saudisjkoj Arabiji prestaju sa sehurom tek kada imam po čne učiti ezan za sabah namaz. Da li je ispravno da i mi tako postupamo? Odgovor: Bilo bi ispravno kada bi taj ezan za sabah ujedno ozna čavao početak zore. U Saudisjkoj Arabiji ezan za sabah se u či kada nastupa zora, a sam namaz se klanja dvadeset pet minuta nakon ezana. Kod nas, u ve ćini džamija, ezan za sabah se u či sahat i više nakon pojave zore. Prema tome, kod nas se ne smije jesti do ezana, nego se mora zapostiti dosta ranije, tj. prije po četka zore. Pitanje: Dolazi nam ramazan pa vas molim da mi, ukratko, objasnite propise u vezi s vitrama? Odgovor: Sadekatul-fitr (tj. vitre) je dužnost svakog muslimana i muslimanke. Hranitelj porodice daje vitre za sve članove, a ako neko od članova porodice da vitre za sebe, to je ljepše. Vitre treba dati prije bajram-namaza. Dozvoljeno ih je dati dan ili dva dana prije bajrama, a u slu čaju potrebe i ranije. Vitre se daju u visini vrijednosti jednodnevne ishrane za jednu osobu. Mogu se dati u pšenici, riži, datulama i tome sli čno, čime se ljudi hrane, kao što se mogu dati i u novcu. Smatram da je lijepo u vitre dati ono što će osobi koja prima vitre najviše koristiti, bilo da se radi o hrani ili novcu. Vitre se mogu dati svakome kome se može dati zekat, ali su najprioritetniji oni koji su siromašni, s obzirom da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: ”Dajte im (tj. siromasima) tako da u ovom danu (tj. bajramu) ne moraju prositi.” (Darekutni i Bejheki od Ibn Omera, r.a.) Pitanje: Približava se ramazan. Neki ve ć tim povodom najavljuju koncerte. Mogu li muslimani prisustvovati tim koncertima? Odgovor: Oni koji vole i slijede Poslanika, s.a.v.s, ramazan do čekuju onako kako ga je on do čekivao. On i njegovi ashabi, kao i odabrane generacije muslimana nisu ramazan dočekivali s koncertima i pjevaljkama. Prema tome, svjestan musliman neće tim koncertima prisustvovati, niti u njima bilo kakvog u češća uzeti. činjenica je da mnogi, kako muslimani tako i nemuslimani, u povodu ramazana prire đuju koncerte narodne, zabavne, ozbiljne i neozbiljne muzike. Oni njima o čito žele postići neki drugi cilj, mimo Allahovog zadovoljstva, jer Njegovo zadovoljstvo se ne može postići osim slijeđenjem Njegova Poslanika, s.a.v.s. Skre ćem pažnju svima koji po službenoj dužnosti tuma če islam da će za svako svjesno pogrešno tuma čenje islama imati grijeh i nositi grijehe svih onih koji se na njih ugledaju do Sudnjeg dana. Poslanik, s.a.v.s, kaže: ”Ko slijedi put dobra (kod Ibn Madždže stoji: ”lijep put”) ima sevab za to i nagradu, kao i sevab svih onih koji ga u tome budu slijedili, a da njihove nagrade njima ne će nimalo biti umanjene. Onaj ko slijedi put zla (kod Ibn Madždže stoji: ”loš put”) ima za to grijeh i grijeh svih onih koji ga budu u tome slijedili, a da njihovi grijesi njima ne će biti nimalo umanjeni.” (Tirmizi, Sunen, ”Kitabul-ilm”, br. 2675, Ibn Madždže, Sunen, ”El-Mukaddime”, br. 199, 203.) Braćo i sestre u islamu, ne isplati se za nešto malo para i malo dunjalu čkog komfora prodavati svoju vjeru, čast i poštenje. O sterilnosti i pravu na razvod braka U broju četrnaest ”Novih horizonata” odgovorio sam jednoj sestri na pitanje da li ima pravo tražiti razvod braka zbog toga što je njen muž sterilan. U odgovoru sam objasnio da je to njeno neprikosnoveno pravo i preporu čio sam joj da dobro razmisli o tom koraku, posebno ako ima harmoni čan brak, i da obavezno klanja istiharu prije negoli to svoje pravo iskoristi, jer iskušenja s kojima će se možda suo čiti nakon
Fetve i savjet
Stranica 75 od 154
razvoda mogu biti ve ća od trenutnih iskušenja. Nakon što je taj broj došao do čitalaca jedna naša sestra javila se Redakciji pismom upu ćenom sestri koja mi je spomenuto pitanje postavila. Pismo je iskreno, a savjeti poduprijeti li čnim iskustvom. U nadi da će našoj sestri, koja ima sterilnog muža, ti savjeti pomo ći, pismo prenosimo u cijelosti: ”Draga sestro, čitajući ”Nove horizonte” došla sam do rubrike o pitanjima, gdje sam pročitala i tvoje pitanje, pa sam osjetila neodoljivu želju i potrebu da ti uputim ove riječi. Možda ćeš se upitati zašto? Zato što sam bila u situaciji u kojoj se ti sada nalaziš. U neizvjesnoj situaciji, u kojoj ne znaš šta je bolje za tebe i šta da činiš! S jedne strane, želja za dunjalu čkom radošću (djeca), a s druge odgovornost prema razvodu braka i strah da nekome ne naneseš bol i tugu. Naime, o čemu je riječ... Draga sestro, ja sam u braku sa čovjekom, tako đer kao i ti, kod kojeg su doktori utvrdili sterilnost. On mi je objasnio moje pravo, tj. talak, ali da je činiti dobro nekome bolje po mene. Kada bih pomislila na talak, bojala sam se Allaha, dž.š, kako da to u činim, kako da povrijedim osje ćaje čovjeka koji me voli, pazi, čini mi dobro u svakom trenutku. čovjek koji voli Allaha i Njegova Poslanika, koji se Allaha boji i žudi za Njegovim zadovoljstvom nije zaslužio da mu nanesem bol, radi dunjalu čke želje za djetetom, a sam Allah, dž.š, zna mudrost Svoje odredbe za robove Svoje, što mi smrtnici ne možemo svojim razumom doku čiti i spoznati. Trudila sam se da činim dobro, budem poslušna supruga svome mužu, da bih stekla zadovoljstvo svoga Gospodara. Poslanik, s.a.v.s, je rekao da žena ne će postići zadovoljstvo svoga Gospodara sve dok njen muž ne bude zadovoljan njome. Dakle, bilo mi je najpre če dobročinstvo prema mužu odgajaju ći sebe kroz naš zajedni čki život u ibadetu Allahu Svevišnjem. Poslanik, s.a.v.s, obveseljava pa kaže: ”Ko vjerniku razbije brigu na ovom svijetu, njemu će Allah razbiti brigu na Sudnjem danu.” ”Ko na ovom svijetu pokrije mahanu muslimana, Allah će pokriti njegovu na onome svijetu. Allah pomaže Svoga roba sve dok on pomaže svome bratu.” (Muslim) Draga moja sestro, Allah, dž.š, je Svemoguć! Nakon par godina braka, Uzvišeni me je obradovao trudno ćom i pored uspostavljene lije čničke dijagnoze, što je veliki znak Njegove mo ći. Međutim, Allah, dž.š, iskušava čovjeka da bi ga o čistio od grijeha. Ono čime me je Allaha, dž. š, obradovao, On mi je to i oduzeo, jer Allah iskušava čovjeka i u dobru i u zlu, iskušava ko će bolje postupati kada ga nešto zadesi. Na ovoj kušnji Allah, dž.š, mi je još više prosvijetlio razum i vjeru, dao mi je da ovaj život gledam dublje, da živim samo u ibadetu Allahu Milostivom i radi Njegovog zadovoljstva, da shvatim bezvrijednost ovoga svijeta, a vrijednost življenja u islamu, u pokornosti Allahu, dž.š. Po čela sam mnogo dublje da razmišljam o svemu. Draga sestro, bori se sa svojim dunjalu čkim nefsom, trudi se da tvoj brak bude skladan i harmoni čan, zasnovan na ljubavi u ime Allaha Uzvišenog. Utjehu na đi u učenju Kuržana, hifzu, u čenju arapskog jezika, čitanju islamskih tema, ibadetu Allahu, dž.š, i drugim korisnim poslovima, nadaju ći se nagradi od Allaha Svevišnjeg i Plemenitog. Zato, draga moja sestro, ja ti upu ćujem savjet da paziš svoga muža, da mu činiš dobro, kao što i sama želiš da ti se čini dobro, s nadom da će time Allah, dž.š, biti zadovoljan, jer na ovom dunjaluku nije cilj jedino imati potomstvo. Cilj je mnogo veći, ibadet i dobro činstvo u svakom momentu. A ako ti je odre đeno, još dok si bila u utrobi svoje majke, da ćeš imati potomstvo, ti ćeš ga imati, jer Uzvišeni Allah je Svemogu ć i kadar je sve učiniti. Allah, dž.š, kaže: ”I ne zaboravite da jedni prema drugima velikodušni budete, ta Allah zaista vidi šta radite.” (El-Bekare, 237)
Fetve i savjet
Stranica 76 od 154
Moja zadnja dova je: ”Hvala Allahu, Gospodaru svjetova.” Svako dunjalu čko i ahiretsko dobro želi ti tvoja sestra po vjeri. Molim našeg Gospodara da oprosti svima nama.” Dok radim u kuhinji obi čno slušam učenje Kuržana sa kasete? Mogu li u činiti sedžde-tilavet u stanju u kom se nalazim, pa makar bila bez abdesta i otkrivene kose? Odgovor: Većina uleme smatra da ta sedžda ima status namaza. Po tom mišljenju za tu sedždu potrebne su sve pripreme kao i za namaz. (Vidi: Ibn Kudame, Mugni, 2/358) Međutim, osoba koja čuje ajet u kom se nalazi sedžda, a nije pod abdestom, nije obavezna uzimati abdest ili tejemmum da bi mogla sedždu u činiti, a Allah, dž.š, najbolje zna. Da li žena koja izazove pojavu hajza, uzimaju ći tablete, treba naklanjati propuštene namaze? Ne, žena nije dužna naklanjavati namaze propuštene za vrijeme mjese čnog ciklusa (hajza), bez obzira da li je pojavu hajza, upotrebom tableta, izazvala ranije ili ju je odgodila za kasnije. Naime, ženi je Poslanik, s.a.v.s, zabranio da klanja u vrijeme hajza i nije joj naredio da naklanja: ”Kada ciklus (hajz) nastupi, nemoj klanjati namaz, a kada prestane saperi sa sebe krv (tj. okupaj se) i klanjaj namaz.” (SahihulBuhari, ”Kitabul-hajd”, br. 320) Hadisi na ovu temu zabilježeni su i u drugim zbirkama. Da li je djevojci dozvoljeno čupati obrve? Nije dozvoljeno čupati dlake po licu, pa prema tome ni obrve. Poslanik, s.a.v.s, kazao je da je Allah Uzvišeni prokleo el-mutenemmisat. (Vidi: Sahihul-Buhari, ”Kitabul-libas”, br. 4886, 5931, 5943, 5948.) Ibnul-Hadžer kaže: ”El-Mutenemmisa je ona koja traži da joj se čupaju dlake s lica, a en-namisa je ona koja to radi. (...) Neki su rekli da en-nimas isklju čivo označava čupanje obrva, da bi se podigle ili poravnale. Ebu Davud je rekao u Sunenu: ‘En-namisa je ona koja smanjue obrve tako da ostanu tanke...” (Vidi: u Fethul-Bari, 10/390) Iz ove zabrane se izuzimaju situacije kada ženi nikne brada, brkovi i tome sli čno. U takvoj situaciji ženi je dozvoljeno te dlake ukloniti, s tim što bi bila dužna obavijestiti svoga budu ćeg muža kako bi se izbjegla prevara, a Allah, dž.š, najbolje zna. Da li propušteni namaz mora naklanjati? Musliman je dužan uložiti maksimalan napor da svaki namaz obavi u njegovu vremenu. Uzvišeni Allah kaže: ”Vjernicima je, uistinu, propisano da u odre đeno vrijeme namaz obavljaju.” (En-Nisa, 103) Ukoliko namaz ne klanja na vrijeme ili ga u potpunosti izostavlja, bez opravdana razloga, osoba čini grijeh koji može dose ći granice kufra. Propušteni namazi nekada se moraju naklanjati, a nekada ne moraju. Naime, postoje razlozi koji nekada osobu osloba đaju od namaza, a nekada ne oslobađaju. Mišljenje većine uleme je da nenormalna i potpuno senilna osoba (tj. osoba koje ne razumije svrhu i zna čaj namaza), zatim osoba koja je privremeno izgubila svijest, nisu dužne propuštene namaze naklanjati, osim ukoliko bi došli sebi prije isteka namaskog vremena. Hanbelije imaju drugo mišljenje i kažu da je takvim osobama dužnost propuštene namaze naklanjati, isto kao što su dužne propuštene dane posta napostiti, dok šafije kažu da im je to sunnet, ako budu nekada u stanju da ih naklanjaju. (Vidi: Zuhejli, ”El-Fikhul-islamijju ve edilletuhu”, 1/566, 2/131) Dužna je naklanjati propuštene namaze ona osoba koja namjerno poremeti svoj
Fetve i savjet
Stranica 77 od 154
razum alkoholom, drogom ili ne čim drugim. Žene nisu dužne naklanjavati namaze propuštene u vrijeme hajza ili nifasa. Onaj ko zaboravi, ili nenamjerno prespava, treba klanjati propuštene namaze čim se sjeti i to se tretira kao da namaz klanja u njegovu vremenu, dakle nije naklanjavanje. Poslanik, Poslanik, s.a.v.s, je rekao: ”Ko prespava namaz, ili ga zaboravi, neka ga klanja kada se s e sjeti...” (Sahihu Muslim, M uslim, ”Kitabul-mesadžid ve mevadi‘is-sudžud”, br. 684) Osoba koja bez razloga, svjesno, izostavi namaz, dužna je pokajati se i naklanjati propušteni namaz, po ispravnom mišljenju. Da li propuštene namaze treba naklanjati odmah i istim redoslijedom? Propuštene namaze treba naklanjati odmah i istim redoslijedom, ukoliko za to postoji mogućnost. Isto tako, treba taj redoslijed poštovati u pogledu redovnog namaza, te prvo klanjati propuštene namaze po redu, pa tek onda redovni namaz, sve dok za redovni namaz ima dovoljno vremena. Dokaz za to je postupak Poslanikov, s.a.v.s, koji je sa ashabima, za vrijeme kopanja hendeka oko Medine, propustio četiri namaza, da bi ih poslije, kad je no ć već bila duboko zašla, naklanjao po redoslijedu. (Vidi: Tirmizi, Sunen, ”Kitabus-salat”, br. 179) Imaju ći u vidu da je Poslanik, s.a.v.s., eksplicitno naredio: ”Klanjajte kako mene vidite da klanjam.” (Sahihul-Buhari, (Sahihul-Buhari, ”Kitabul-ezan”, br. 631), ve ćina uleme smatra da smo dužni slijediti ga i u slučaju naklanjavanja namaza i voditi ra čuna o njihovom redoslijedu, tako da u slu čaju nepoštivanja tog redoslijeda namazi ne bi bili ispravni. Ukoliko slijeđenje redoslijeda predstavlja poteško ću (neki su rekli da je to situacija kada je propušteno više od pet namaza), ili ukoliko čovjek zaboravi, ili se na đe u situaciji da nema dovoljno vremena za klanjanje redovnog namaza u njegovu vremenu, tada osoba prestaje biti obavezna slijediti redoslijed. Ukoliko bi čovjek poremetio taj red, bez određenog razloga, nadam se da bi njegovi namazi bili validni, a smatralo bi se da nije postupio onako kako bi bilo pre če. Naime, postupak Poslanikov, s.a.v.s, na Hendeku ne mora nužno zna čiti da ukoliko se taj redoslijed poremeti namazi ne će biti ispravni, a hadis u kom nare đuje da klanjamo onako kako njega vidimo da klanja odnosi se na sam namaz, na njegov sadržaj i formu. Vjerovatno su šafije zbog toga rekle da je, pri naklanjavanju slije đenje redoslijeda samo sunnet, a ne obligatna dužnost (farz). (Vidi: Eš-Šerbini, ”Mugnil-muhtadž”, 1/127), Kako su nastale novotarije u vjeri? Intresantan je na čin na koji se novotarije (bid’ati) uvode u vjeru. Nekada se to čini s najljepšom namjerom. Tako su izmišljeni fadileti mnogih sura u Kur’anu (i to je pripisano Muhammedu, s.a.v.s, s.a.v.s, da je on to rekao) da bi se ljudi potakli da u če navedene sure. Nekada se to čini iz određene potrebe, kao što je potreba za isticanjem i dokazivanjem, ili pak potreba za životnom egzistencijom. Nekada se to novotarija se predstavi izuzetno čini s najlošijom i najpodlijom namjerom (npr. novotarija vrijednom, tako da naivan ili neuk musliman nesvjesno prestaje biti musliman, jer stekne dojam da mu je to dovoljno (tj. ta novotarija) da se spasi vatre i u đe u Džennet i da ne mora voditi ra čuna o propisima islama. Tako možemo čuti da neki novotari kažu da ko klanja tu i tu no ć i prouči to i to, to mu nadokna đuje sve propuštene namaze, ili ko nosi ili u či “Nur-dovu” ne će ga peći džehennemska vatra itd. Nekada se novotarija uvodi iz neznanja, nekada iz nehata itd. Bilo kako bilo, treba da znamo da su sve novotarije rezultat nepoznavanja nepoznavanja islama. Naime, da je osoba koja je novotariju izmislila i uvela znala posljedice svoga postupka nikada to ne bi uradila, a da su oni koji su tu novotariju prihvatili znali da je to novotarija ona kod njih mjesta ne bi imala.
Fetve i savjet
Stranica 78 od 154
Kada govorimo o novotarijama uvijek se treba sje ćati riječi Allaha, dž.š: “Danas sam vam usavršio vašu vjeru i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El-Maida, 3), i rije či Alejhisselama, s.a.v.s, koji je u poznatim (mešhur) hadisima jasno upozorio: “Svaka novotarija (u vjeri) je zabluda, a svaka zabluda će u vatru.” “Sve što nije u skladu s ovim, na čemu smo mi, je odba čeno.” Prema tome, vjera je upotpunjena i niko nema pravo da u vjeri nešto dodaje ili oduzima. Nisu ljudi ti koji propisuju vjeru. Primijetio sam da neki u če ikamet druga čije od ezana tako što ”Allahu ekber” kažu dvaput, ”ešhedu en la ilahe illellah” jedanput itd. Da li je to ispravno? Učenje ikameta na na čin kako se u či ezan i na na čin naveden u pitanju su spomenuti u vjerodostojnim hadisima navedenim u sahihima i sunenima, tako da i jedno i drugo ima utemeljenje. Mislim da bi, upravo zbog te činjenice trebalo praktikovati oba na čina. U najmanju ruku, ta razlika ne bi trebala da nam smeta, kao što nam ne smeta to što postoji sedam razli čitih kiraeta. Sve što ima dokaz koji je protuma čen naučnom metodologijom, za muslimana mora biti prihvatljivo, pa prema tome i razli čiti načini učenja ikameta. Bilo koji sunnet Poslanikov, s.a.v.s, za muslimana je prihvatljiv i bilo bi dobro kada bi ih muslimani sve prakticirali, kako se određeni sunnet ne bi zaboravio i u glavama ljudi postao novotarija-bidža, novotarija-bidža, kao što ponekad zna biti slu čaj. Dakle, ako neko u či ikamet izgovaraju ći ”Allahu ekber” dvaput, ”ešhedu en la ilahe illallah” jedanput itd. to je tako đer, ispravno. Možda bi taj način trebalo više praktikovati, jer dok je Bilal, r.a, bio muezin postojala je razlika između ezana i ikameta, a znamo da je on bio muezin u vrijeme Allahova Poslanika, s.a.v.s. Zašto kod nas ima više ginekologa muškaraca nego žena i kako tuma čite odlazak naših muslimanki na preglede kod ginekologa muškarca? Normalno bi bilo da se u jednom društvu, koje slijedi nauku i prirodne zakone, žene usmjeravaju ka izu čavanju i bavljenju ginekologijom. Prirodno je da se žene bave tim poslom. Dovoljno je čuti komentare ginekologa muškaraca dok se vra ćaju iz rađaone, pa da se čovjeku smuči i da dođe do zaklju čka, makar bio totalno nepismen, da to nije posao za muškarce. Žene nikada ne bi mogle izgovoriti tako nehumane, neljudske i neukusne rije či na račun majki koje ra đaju ljude i čine najčasniji i možda najteži posao kojeg ljudski rod radi na ovoj Zemlji. Sigurno je da žene mogu bolje razumjeti ta pitanja s obzirom da se ti ču lilično njih. One mogu pružiti bolju njegu i bolje razumjeti potrebe žena koje ra đaju. Razlog zašto mi danas u Bosni i Hercegovini imamo više ginekologa muškaraca nego žena, mada kultura većinskog muslimanskog naroda ne ide tome u prilog leži, vjerovatno, u činjenici da je neko, u prošlom sistemu, svjesno usmjeravao muškarce na taj posao kako bi tako poljuljao moral kod muslimana, isto kao što je neko svjesno ukinuo u Bosni i Hercegovini učiteljske škole (osim jedne u Banja Luci) kako bi našu djecu u čili učitelji Srbi i Crnogorci. Usmjeravanje muškaraca da se bave ginekologijom je šejtanski posao, nije nau čno opravdan i nadam se da će razum i nauka jednog dana prevagnuti, pa će ljudi omogu ćiti ljudima da rade posao koji im, po prirodi njihovoj, najbolje odgovara. Mi, muslimani, moramo dati svoj doprinos u tom pravcu, jer slijedimo prirodne Allahove, dž.š, zakone koji čovjeku donose sre ću i rahatluk, kako na dunjaluku tako i na ahiretu. Muslimani ne smiju ovaj problem olahko shvatiti, i oni moraju, ako žele uspjeh, islamski propis u ovom pogledu implementirati. Uzvišeni Allah kaže: ”A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim;
Fetve i savjet
Stranica 79 od 154
i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je i onako spoljašnje, i neka vela svoja spuste na grudi svoje; neka ukrase svoje ne pokazuju drugima...” (En-Nur, 31) U ovom ajetu Allah, dž.š, nare đuje ženama da pokriju svoje tijelo. Otkrivanjem svoga tijela pred punoljetnim muškarcima koji im nisu mahrem, kao što su ginekolozi, žene krše ovu naredbu i čine veliki grijeh. Ovaj grijeh je sigurno jedan od najve ćih grijeha, imajući u vidu da ginekolozi gledaju i dodiruju najintimnije dijelove tijela koje ni mahremi žene, izuzimaju ći muža, ne smiju gledati, niti dodirivati. Negativne posljedice odlaska žene kod ginekologa muškarca su ogromne. Žena, prije svega, gubi osje ćaj stida, njen moral slabi i ona tim griješenjem otvara vrata šejtanu koji će je odvesti u još ve će grijehe, kao što je blud ili ubijanje djece, bilo abortusom ili nakon ro đenja. S obzirom da je ženi grijeh otkrivati svoje tijelo pred osobom kaja joj nije mahrem, ona može ginekologu muškarcu odlaziti jedino u krajnjoj nuždi (daruri), tj. ukoliko njen život ili život njenog djeteta bude u opasnosti. Pravno pravilo kaže da je u nuždi dozvoljeno uraditi ono što je u osnovi zabranjeno. To pravilo je izvedeno iz kur‘anskih ajeta: II:173, V:3, VI:145, XVI:115 i mnogih Poslanikovih, s.a.v.s, hadisa. Svakog iskrenog i svjesnog muslimana zabrinjava moralno stanje naših muslimanki. Koliko je moral oslabio, koliko je nestalo stida, vidimo i po tome što mnoge sestre koje pokrivaju svoju kosu, a možda i nikab nose, vrlo često bez nužde odlaze kod ginekologa muškarca da ih on pregleda ili pora đa. Kakvo je tek stanje naših sestara koje ne pokrivaju svoju kosu, tj. za koje se pretpostavlja da imaju manje stida od onih koje nose mahramu? U svakom slučaju, muslimani su dužni rješavati taj problem. U cilju rješavanja tog problema, preporu čujem sestrama da se šškoluju koluju za babice i ginekologe. Znam da se kroz školovanje one moraju suo čiti sa, za muslimanku neugodnim situacijama, da će morati i neke grijehe po činiti, ali nadati se da će njihov kasniji rad, inša-Allah, sve te grijehe pobrisati, jer dobra djela brišu loša djela. Zamislite koliki je sevap spasiti jednu muslimanku da ne mora odlaziti kod muškarca da je pregleda ili porađa. Osim toga, njihovo školovanje je nužno, jer se jedino na taj na čin mogu obezbijediti babice i žene ginekolozi, a grijesi po činjeni u nuždi se, inša-Allah, praštaju. Također bih preporu čio muslimanima, posebno onima koji se bave medicinom, a koji na bilo koji na čin mogu doprinijeti pove ćanju broja žena ginekologa, da na tome porade i daju svoj doprinos. To je polje gdje se mogu sevapi zaraditi i dati veliki doprinos ozdravljenju društva koje tone u nemoral. Ginekolozima muslimanima bih preporu čio da se, po mogu ćnosti, prekvalifikuju, nakon što sebi obezbijede adekvatnu zamjenu. Ginekologija je za žene, a ne za muškarce. Sigurno je da žene mogu bolje tu nauku shvatiti i savladati, a i svoje pacijente bolje razumjeti i adekvatniju im pomo ć pružiti. Molim Allaha, dž.š, da nam pomogne da ovaj problem ispravno shvatimo i da damo maksimalan doprinos u njegovu rješavanju. Pitanje:Čitajući knjigu Put pravog muslimana, koja je za mene pravo osvježenje, bio sam malo zbunjen kad sam čitao tekst koji govori o odnosu prema nevjerniku 1/162-165. čini mi se da u njemu ima izvjesne kontradikcije. Naime, Naime, u nekim tačkama se govori kako prema nevjernicima treba postupati pravedno, kako prema onima koji se ne bore protiv muslimana treba biti dobrostiv, pružati im pomo ć, imati prema njima milosti itd, dok se u nekim ta čkama govori kako ih treba prezirati, kako ih treba natjerati u tješnji dio puta itd. S obzirom da ste vi bili recenzent te knjige, molim vas da mi ovu moju nedoumicu otklonite pojašnjenjem. Odgovor:Na početku odgovora želim pojasniti da se moja recenzija, a smatram
Fetve i savjet
Stranica 80 od 154
isto tako i recenzija dr. Adilovića i recenzija hafiza magistra Muhameda Porče odnosila samo na prijevod, a ne na sadržaj knjige. Drugo, ja sam vršio recenziju dijela knjige koji govori o fikhskim propisima, dakle od 258 stranice prvog dijela i kompletan drugi dio knjige. Tre će, ja sam ukazao na neke stavove u knjizi s kojima se nisam složio. Jedna od mojih primjedbi odnosila se na dio teksta koji govori o ugovoru o zaštiti nemuslimana u islamskoj državi (ahkamuz-zimme) i tuma čenju hadisa ”Nemojte prvi jevrejima i krš ćanima nazivati selam, a kada se sa njima sretnete, natjerajte ih na tješnji dio puta (tj. da vam se sklone)” (Vidi: 2/17-18) Rekao sam da autorovo tuma čenje tog hadisa i pojedini stavovi u tom tekstu su u kontradikciji sa nekim šerijatskim propisima o kojima se u knjizi tako đer govori, npr, sa pravom da musliman stupi u poslovno partnerstvo sa nemuslimanom, sa pravom da musliman pod odre đenim uslovima oženi židovku ili krš ćanku itd. Bilo mi je obećano da će se stupiti u kontakt s autorom kako bi on dao odobrenje da se izvrše određene intervencije u tekstu. Koliko sam mogao primijetiti moje primjedbe u tom pogledu nisu uzete u obzir. Ne znam da li je pisac knjige kontaktiran u tom pogledu ili nije. Kontradikcija koju ste i vi uo čili je rezultat činjenice da mnogi islamski pravnici (među kojima i pisac knjige) doslovno tuma če spomenuti hadis i postupak Omerov, r.a., kada je pri sklapanju ugovora sa ehluz-zimme postavio posebne uslove u veza sa njihovim odijevanjem i ponašanjem u javnom životu. (Vidi poglavlja koja govore o ahkamuz-zimme u fikhskim knjigama.) Mislim da doslovno tuma čenje i primjena spomenutog hadisa i postupka Omerovog, r.a, bez obra ćanja pažnje na povod hadisa, uslove i okolnosti pod kojima je Omer, r.a, svojim idžtihadom postavio date uslove i razloge zbog čega je tako postupio vode u kontradikciju sa drugim šerijatskim propisima od kojih navodimo neke: a) obaveza djeteta da čini dobročinstvo svojim roditeljima nemuslimanima: ”A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj, i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj...” (Lukman, 15); b) obavezi pružanja dužne pažnje prema komšiji, pa makar on bio i nemusliman. Ibn Omer, r.a, je toliko naglašavao svome slugi da ne zaboravi dati kurban komšiji židovu da je sluga bio iznane đen te ga je upitao zašto na tome toliko insistira na što mu je Ibn Omer rekao: ”Allahov Poslanik, s.a.v.s, je rekao: ”Džibril mi je toliko preporučivao komšiju da sam pomislio da će se komšije međusobno nasljeđivati.” (Sahihul-Buhari, ”Kitabul-edeb”, br. 6014); c) preporuka da se bračna zajednica gradi na ljubavi i milosti, a u toj bra čnoj zajednici na osnovu petog ajeta sure El-Maide ponekad može biti i čestita kći onih kojima je data Knjiga: ”I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što izme đu vas uspostavlja ljubav i samilost...” (Er-Rum, 21); d) Kur‘ansko podsticanje da se čini dobročinstvo prema nemuslimanima koji se ne bore protiv muslimana zbog njihove vjere niti muslimane proganjaju iz njihovih domova:”Allah vam ne zabranjuje da činite dobročinstvo i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavi čaja vašeg ne izgone. Allah, zaista, voli one koji su pravični. (El-Mumtehina, 8.) Izlazak iz kontradikcije jeste u pravljenju razlike izme đu nemuslimana koji se bore protiv muslamana zbog vjere njihove i proganjaju ih iz njihovih ku ća i nemuslimana koji prema muslimanima imaju pošten i dostojanstven ljudski odnos. Dakle, odnos muslimana prema nemuslimanima gradi se na osnovu njihovog odnosa prema muslimanima. To se jasno može razlu čiti iz sljedeća dva ajeta:”Allah vam ne zabranjuje da činite dobročinstvo i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavi čaja vašeg ne izgone. Allah, zaista, voli one koji su pravični. Ali vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju protiv vas
Fetve i savjet
Stranica 81 od 154
zbog vjere i koji vas iz zavi čaja vašeg izgone i koji pomažu da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi čine nepravdu.” (El-Mumtehina, 8-9.) Što se tiče hadisa u kom se traži od muslimana da prvi ne pozdravlja nemuslimana i da pred njim pokaže odvažnost, i ostali dokazi sli čnog značenja odnose se na situacije kada se nemuslimani prema muslimanima neprijateljski odnose, a Allah, dž.š, najbolje zna. Naime, Poslanik, s.a.v.s, rekao je ashabima na po četku spomenutog hadisa, u predanju koje bilježi imam Ahmed u Musnedu, od Ebu Basre (Musnedul-qabail br. 26694, 26695.): “Mi sutra kre ćemo na židove, pa im nemojte prvi nazivati selam, pa kada vam nazovu selam, vi recite samo “ve ‘alejkum” (i na vas).” Dakle, on je to rekao kad su s njima bili u sukobu. (Opširnije o pitanju odnosa muslimana prema nemuslimanu možete pro čitati u desetom broju Novih horizonata u odgovoru na pitanje: Kako musliman treba da se odnosi i ponaša prema nemuslimanu?, zatim u četvrtom broju u odgovoru na pitanje: Da li je muslimanu dozvoljeno da prvi pozdravi nemuslimana? Uprkos činjenici da se u nekim pitanjima ne slažem sa uvaženim alimom Ebu Bekr el-Džezairijem, smatram da je ta knjiga vrijedno djelo koje treba da se na đe u kući svakog ko želi malo bolje upoznati propise islama. Molim Allaha, dž.š, da nagradi sve one koji su dali svoj doprinos da se ovo djelo pojavi na bosanskom jeziku. Pitanje:Da li je kurban vadžib ili sunnet? Odgovor:Klanje kurbana je sunnet za svaku ku ću po mišljenju ve ćine islamske uleme. (Vidi: Zuhejli, El-Fikhul-islamijju ve edilletuhu, 3/595) Ukoliko bismo dali prednost Tahavijevom predanju da je kurban pritvr đeni sunnet po mišljenju Ebu Jusufa i Muhammeda, mogli bismo re ći da je to sunnet i u hanefijskom mezhebu. (Vidi: Tahavi, Muhtesarut-tahavi, str. 300) Naime, kada su stavovi njih dvojice na jednoj strani, a stav Ebu Hanife na drugoj, fetva po hanefijskom usulu daje se na osnovu mišljenja njih dvojice. Ipak, ako pogledamo hanefijska djela, vidjet ćemo da ona navode da Muhammed ima isti stav kao i Ebu Hanife, a da se od Ebu Jusufa prenose dva predanja. Vidi: El-Lubab fi šerhil-kitab, 3/232, El-Hidaje, 4/355) Treba naglasiti da i islamska ulema koja smatra da kurban nije obaveza, ipak snažno preporu čuje da se taj sunnet ne propušta pa čak i pod uslovom da se novac za kurban pozajmi, uz pretpostavku da će se taj dug, inša-Allah, mo ći vratiti. (Vidi: Keššaful-kina‘, 3/18)
Ukoliko čovjek ima dug, da li je dužan zaklati kurban? Šta je pre če vratiti dug ili zaklati kurban? Ukoliko je čovjek imućan, bilo da je od onih koji su dužni dati zekat, ili od onih koji u dane bajrama imaju imetka koliko je potrebno za kurban, a koji je višak u odnosu na njegove potrebe i potrebe onih koje izdržava, njemu se preporu čuje da zakolje kurban i da taj sunnet ne propušta. Me đutim, ukoliko će klanje kurbana dovesti u pitanje vraćanje duga pre če je vratiti dug negoli zaklati kurban, imaju ći u vidu da je vraćanje duga stroga obaveza (farz), za razliku od kurbana koji je, po mišljenju većine, sunnet. Nadalje, klanje kurbana je isklju čivo radi postizanja Allahova zadovoljstva, a Allah, dž.š, je Milostivi i od Njega se može oprost o čekivati, dok se od čovjeka ne očekuje da će bilo šta oprostiti na Sudnjem danu. Upravo zbog toga se daje prednost vraćanju duga prema čovjeku u odnosu na dug prema Allahu, dž.š. Pitanje:Koji je stav islama o planiranju porodice? Da li je dozvoljeno uzimanje različitih sredstava radi sprečavanja trudno će kada se supružnici o tome dogovore? Odgovor:Planiranje porodice u smislu da se ne žele ra đati djeca, da čovjek ne želi
Fetve i savjet
Stranica 82 od 154
dodatne obaveze u životu, da želi samostalnost i slobodu itd, u islamu nije dozvoljeno. Planiranje porodice je dozvoljeno u smislu da se obezbijedi novoro đenčetu da doji dvije godine, da majka povrati snagu izgubljenu u trudno ći i nakon poroda, da supružnici završe školovanje itd. Dakle, planiranje porodice treba imati svoj opravdan šerijatski razlog. U slu čaju planiranja porodice treba uvijek imati na umu Allahove, dž.š, rije či: ”Ne ubijajte djecu svoju iz straha od neimaštine, i njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh.” (El-Isra, 31) i Poslanikove, s.a.v.s, rije či: ”Ženite ljupke i one koje ra đaju, jer ja ću se, uistinu, ponositi vašim brojem na Sudnjem danu.” (Ebu Davud, Sunen, ”Kitabun-nikah”, br. 2050) Za sprečavanje trudnoće potreban je pristanak oboje supružnika. To se može činiti prirodnim putem (azlom) ili korištenjem pomagala i sredstava za koja je nau čno utvrđeno da ne štete ljudskom zdravlju. Pitanje:Koliki je maksimalni limit zarade koju čovjek može zaraditi u trgovini? Odgovor:Ukoliko se ne radi o monopolu, dakle ukoliko na tržištu ima dovoljno robe i trgovci slobodno formiraju cijene i ukoliko nema prevare i nepravde smatram da tada nema ograni čenja za zaradu. Naime, to možemo razumjeti iz postupka Allahova poslanika, s.a.v.s, koji je odbio fiksirati cijene robi. Od Enesa, r.a, prenosi se da su jedanput cijene sko čile u vrijeme Poslanikovo, s.a.v.s, pa su ashabi od njega zatražili da on odredi cijene, a on im je na taj zahtjev odgovorio: ”Allah je uistinu Taj Koji odre đuje vrijednosti, Koji uzima, daje i opskrbljuje. Ja želim da do đem pred svoga Gospodara, a da me niko od vas ne traži zbog nepravde u vezi sa životom ili imetkom.” (Vidi: Tirmizi, Sunen, ”Kitabul-buju‘”, br. 1314) Dakle, Poslanik, s.a.v.s, odbio je ograni čiti zaradu trgovcima. Nadalje, u Poslanikovom, s.a.v.s, sunnetu imamo dokaz da je dozvoljeno zaraditi 100%. Naime, prenosi se da je jedne prilike u grad stigla roba izvana. Poslanik, s.a.v.s, dao je Urvi zlatnik i rekao mu da ode kod vlasnika i kupi mu ovcu. Urve je za taj zlatnik uspio kupiti dvije ovce. Na povratku susreo je čovjeka koji je želio od njega kupiti jednu ovcu. Prodao mu je ovcu za dinar. Tako se Urve vratio Poslaniku, s.a.v.s, i rekao mu: ”Evo ti tvoja ovca i evo ti tvoj zlatnik.” Poslanik, s.a.v.s, ga je upitao kako je to uspio i Urve mu je ispri čao sve šta se desilo. Nakon što je čuo cijelu priču, Poslanik, s.a.v.s, mu je proučio dovu: ”Allahu, u čini njegovu trgovinu berićetnom.” Prenosi se da je nakon toga Urve bio veoma uspješan u trgovini. Za njega se govorilo da kada bi prašinu kupio na njoj bi zaradio. (Vidi o prethodnom hadisu i hadisima sličnog značenja u sljedećim izvorima: Ahmed, El-Musned, ”Musnedul-kufijin”, br. 18554, 18558, Tirmizi, Es-Sunen, ”Kitabul-buju‘”, br. 1258, Fethul-Bari, 6/632, hadis br. 3642, Ebu Davud, Sunen, ‘Kitabul-buju‘”, br. 3386.) Postupak ashaba Abdullaha sina Zubejra b. Avvama, čiji je babo bio od desetorice koji su obveseljeni džennetom, govori da je u normalnim okolnostima, kada nema monopola, prevare i nepravde, dozvoljena i ve ća zarada od prethodno spomente. Naime, njegov babo Zubejr kupio je palmovnik u Medini za sto sedamdeset hiljada, da bi isti palmovnik, nakon babine pogibije, on prodao za milion i šesto hiljada. Dakle, on je palmovnik prodao devet puta skuplje. (Vidi, Sahihul-Buhari, ”Kitabu fardil-humus”, br. 3129) Neki pravnici kažu da je najbolja zarada ona koja ne prelazi jednu tre ćinu. (Vidi: Zuhajli, El-Fikhul-islami ve edilletuh, 3/588) Smatram da to mišljenje nema uporište. Da bi zarada bila halal bitno je da nema monopola, prevare i nepravde, a nije bitno kolika je njena visina. Zabranjeno je (haram) u vrijeme nestašice robe dizati cijene i tada se zarada može ograni čiti, kako bi se sprije čila očita nepravda prema kupcima, a Allah, dž.š, najbolje zna.
Fetve i savjet
Stranica 83 od 154
Pitanje:Kakav je status osobe koja obavi hadž, a na sebi nosi hamajliju i nešto slično? Odgovor:Ima različitih vrsta hamajlija. U nekim hamajlijama su ispisani kur‘anski ajeti, u nekima su rije či kufra i praznovjerja, u nekima su crte i linije koje nemaju nikakvog zna čenja itd. Isto tako razli čita su i vjerovanja u pogledu hamajlija. Neko vjeruje da je ta hamajlija uzrok da ga Allah, dž.š, štiti Svojom mo ći, a neko vjeruje da mu sama ta hamajlija pruža zaštitu itd. Iz prethodno re čenog vidimo da nošenje hamajlije može biti vrlo opasno, jer svi koji vjeruju da im sama hamajlija pruža zaštitu čine širk Allahu, dž.š, a širk je najve ći grijeh koji izvodi iz islama i njime sva dobra djela koja je čovjek u životu uradio bivaju poništena. Upravo zbog ove opasnosti preporu čujem svima koji imaju bilo koju hamajliju ili nešto slično u vidu talismana itd, da se toga oslobode tako što će će to spaliti i pepeo u zemlju zakopati (s obzirom da u hamajliji može biti kur‘anskih ajeta). Posebno je značajno da se hamajlija i, eventualno, pogrešnog vjerovanja u vezi s hamajlijama oslobode oni koji idu na hadž, kako ne bi svoj hadž doveli u pitanje. Oslobodite se hamajlija i oslonite se na Allaha, dž. š. Znajte da nam Allah, dž.š, jedino On, može pomo ći. On kaže: ‘Mislite li da bi oni koje molite mimo Allaha mogli otkloniti štetu, ako Allah ho će da mi je u čini, ili, da li bi mogli zadržati milost Njegovu, ako On ho će da im je podari?‘ Reci: ‘Meni je dovoljan Allah, u Njega se pouzdaju oni koji se pouzdavaju.‘” (Ez-Zumer, 38.) Kolika je opasnost za one koji nose hamjlije, amulete i tome sli čno vidimo i iz sljedećih hadisa: Od Imrana b. Husajna, r.a, prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., vidio čovjeka na čijoj je ruci bila narukvica od zlata. “Šta je to”, upitao ga je. “Protiv vahine (slabosti)”, odgovorio je. “Skini je”, rekao je, “jer ona će ti, uistinu, samo pove ćati vehn (slabost). Kada bi umro, a ona bila na tebi, nikada ne bi bio spašen.” (Ahmed u Musnedu, 4/445. Ibn-Madže, br. 3531, Et-Tibb, Babu ta‘likut-temaim. Ibn-Hibban okarakterisao ga je kao sahih, 1410, 1411, u Mevaridu. Hakim, 4/216, i s njim se složio Zehebi.) On također prenosi od ‘Ube b. Amira, r.a., a ovaj ga podiže do (Poslanika, s.a.v.s.): “Ko objesi talisman (zapis) neka mu Allah ništa ne da, a ko objesi morsku školjku (kao amulet) neka mu Allah nikad ne da mira.” U drugom predanju stoji: “ Ko objesi talisman (zapis) širk je počinio. (Prvo predanje zabilježio je Ahmed u Musnedu, 4/154, Ibn-Hibban, br. 1413, u Mevaridu i Hakim, 4/417, i u njemu ima slabosti. Drugo predanje zabilježio je Ahmed u Musnedu, 4/156. Tako đer ga je zabilježio Hakim, 4/417. Ovaj hadis je sahih. Njegove rije či: “…objesi” (te‘allka), tj. objesi je i za nju se veže njegovo srce. Kod Ibn-Hibbana je “‘alleka”. Isto tako je i u Medžmu‘atut-tevhid, Menarovo izdanje. Vidi: El-Ehadisus-sahiha, br. 492.) Ibn-Ebu-Hatim prenosi od Huzejfe da je na ruci jednog čovjeka vidio konac (koji je stavio da ga zaštiti) od groznice, pa ga je otkinuo i prou čio Njegove riječi: “Većina ovih ne vjeruje u Allaha, nego druge Njemu smatra ravnim.” (Jusuf, 106.) Oslobodimo se svakog praznovjerja i oslonimo se iskreno na Allaha, dž.š, uz nadu i molbu Uzvišenome da budemo od onih koji će se sa hadža vratiti bez grijeha, kakvi su bili kad ih je majka rodila. Pitanje:Da li je tačno da se životinjama (ma čkama i cukama) ne smije davati kurbansko meso ( crijeva, unutrica, kosti)? Odgovor: Ja ne znam da u tom pogledu postoji bilo kakva zabrana, niti znam neko mišljenje ili dokaz koji govori da kurbanske kosti treba zakopati. Prema tome, nema
Fetve i savjet
Stranica 84 od 154
nikakve smetnje da se to njima da. Šta više, to se i preporučuje, jer je i životinju sevap nahraniti. Pitanje:Ukoliko muž zaboravi prou čiti dovu koja se u či prije odnosa da li to može učiniti tokom i nakon odnosa? Odgovor:Pravo vrijeme za tu dovu je prije samog odnosa. Me đutim, ukoliko čovjek zaboravi smatram da tu dovu treba prou čiti čim se sjeti bilo tokom odnosa, ili nakon. Naime, Allah, dž.š, uvijek može naše dove primiti i nikada ne treba gubiti nadu. Pitanje:Šta je najbolje u činiti s odrezanim noktima, da li ih je bolje spaliti ili baciti u kantu za sme će ili zakopati? Odgovor:Nokte treba odložiti na mjesto gdje ne će smetati ljudima ni životinjama, bilo da ih osoba spali, ili baci u kantu za sme će. Ukoliko postoji mogu ćnost da osobe koje vračaju te nokte uzmu iz kante za sme će tada je najbolje nokti spaliti, a Allah, dž.š, najbolje zna. Pitanje:Ukoliko se prespavani sabah namaz klanja tokom dana u džematu da li će imam učiti naglas ili ne? Odgovor:Postupiće onako kako bi radio da namaz klanja u njegovu vremenu. Dakle, u konkretnom slu čaju učit će naglas kada bude klanjao sabahski farz. Pitanje:Da li je poslije kupanja (gusula) potrebno uzimati abdest? Odgovor:Poslije gusula nije potrebno uzimati abdest, jer se od Poslanika, s.a.v.s, ne prenosi da je on to radio. Ovo važi pod uslovom da tokom gusula osoba ne uradi nešto što kvari abdest. Treba napomenuti da je sunnet Poslanikov, s.a.v.s, prije kupanja (gusula) oprati stidna mjesta po potrebi, a zatim uzeti abdest s tim što se noge peru na kraju gusula. Pitanje:Da li pri uzimanju abdesta osoba mora biti pokrivena onako kako mora biti pokrivena u namazu? Odgovor:Ne, to nije obaveza. Mišljenje u narodu da se gubi abdest ako se vidi stidno mjesto nema utemeljenja. Pitanje:Pozajmio sam nešto novca od zeta i sestre uz dogovor da im vratim kad budem u mogu ćnosti. U me đuvremenu oni su se razveli pa ne znam kome da vratim dug, s obzirom da su u vrijeme kad sam novac pozajmio i zet i sestra radili i kasa im je bila zajedni čka. Odgovor:Smatram da novac trebaš vratiti osobi koja ti je novac predala u ruke, a poslije neka tvoja sestra i bivši zet me đusobno poravnaju ra čune. To njihovo poravnavanje ra čuna ovisi o tome da li je sestra, koja nije bila obavezna stavljati novac u zajedni čku kasu to činila pod odre đenim uslovima ili nije i da li je prilikom pozajmljivanja naglašeno da ti pozajmljuju iz zajedni čke kase. Pitanje:Da li je dozvoljeno hodži koji je stalno zaposlen u jednom džematu da uz redovnu platu, uz ramazan posebno naplati klanjanje teravih-namaza? Da li sam dužan tom efendiji platiti to što sam za njim klanjao teraviju? Odgovor:Ako je u ugovoru o zaposlenju posebno istaknuto da će imam u ramazanu imati duplu platu ili povišicu to treba ispoštovati, a ako nije, imam ima pravo da traži promjenu ugovora, a nema pravo da posebno traži da naplati klanjanje teravih-namaza, jer se klanjanje namaza ne napla ćuje. Prema tome, ti
Fetve i savjet
Stranica 85 od 154
prema efendiji za kojim si klanjao teraviju nemaš nikakvu dodatnu materijalnu obavezu, a Allah, dž.š. najbolje zna. Pitanje:Kada dam zemlju u zakup, kako ću na nju davati zekat? Odgovor:Na nekretnine koje se daju u zakup, kao što je zemlja, stan, strojevi za proizvodnju itd., ne daje se zekat, nego se zekat daje na zaradu koju na ime zakupa dobijete. To zna či da kada zarada dostigne nisab, sama ili zajedno sa ostalom imovinom s kojom se može spojiti i kada taj nisab ispuni potrebne uvjete tada ste dužni na tu imovinu dati zekat. Pitanje:Kupio sam pedeset dunuma zemlje. Jedan dio planiram koristiti za svoje potrebe. Mislim na njemu napraviti ku ću i obrađivati ga. Drugi dio planiram prodati. Da li sam obavezan na tu zemlju davati zekat. Odgovor: Dužan si dati zekat na onaj dio koji si kupio da bi njim trgovao, jer se taj dio tretira kao trgova čka roba. Pitanje:Koja cijena se uzima u obzir pri davanju zekata na trgova čku robu, da li veleprodajna (po kojoj je roba kupljena) ili cijena po kojoj će se roba prodavati? Odgovor:U obzir se uzima veleprodajna cijena robe, a Allah, dž.š, najbolje zna. Dakle, kada jednom godišnje vršite inventuru robe da biste vidjeli koliko zekata trebate dati robu ćete računati po veleprodajnoj cijeni po kojoj ste tu robu kupili, a ne po cijeni po kojoj ćete robu prodavati. Pitanje:Odlučio sam zadnjih deset dana ovog ramazana provesti u itikafu u svojoj džamiji. Međutim, nisam izdržao do kraja. Da li sam griješan što sam prekinuo itikaf? Odgovor:Itikaf je dobrovoljni ibadet u koji osoba stupa s namjerom (nijetom). Osoba koja čini dobrovoljni ibadet, bilo koje vrste, ima pravo da taj ibadet prekine, pa makar za to ne postojao odre đeni razlog. Izuzetak su dobrovoljni hadž i umra koje treba dovršiti do kraja, imaju ći u vidu eksplicitnu naredbu u tom pogledu: ”I upotpunite hadž i umru, Allaha radi.” (El-Bekare, 196) Međutim, prekidanje dobrovoljnog ibadeta bez razloga nije pohvalno s obzirom da Allah, dž.š, kaže: ”...i ne ništite djela svoja!” (Muhammed, 33.) U svakom slučaju, bilo da si imao odre đeni razlog, kao što je hladno ća u džamiji, bolest itd, ili razlog nisi imao, tvoj postupak za sobom ne povla či neku pravnu posljedicu, tako da nisi dužan vratiti se i upotpuniti itikaf niti dati iskup, a Allah, dž.š, najbolje zna.
Da li je izgovaranje nijeta jezikom, pri stupanju u namaz, ispravno po hanefijskom mezhebu? Mislim da je u našem vremenu, vremenu op će globalizacije, pitanje jednomezhebstva, tj. striktnog slije đenja jednog mezheba, prevazi đeno za one koji imaju mogućnosti da upoznaju i druge mezhebe. Naime, kada znamo da su mezhebi, ustvari, tuma čenja šerijata, oni koji mogu do tih tuma čenja doći dužni su da ih prou čavaju i daju prednost onim tuma čenjima koja su sa najja čim argumentima i koja na najbolji na čin ostvaruju ciljeve šerijata. Danas jednom mezhebu pozivaju samo oni koji zna čenje mezheba pravilno ne razumiju, ili se u mezhebskim tuma čenjima ne snalaze. Dakle, bilo bi ispravno da ste pitali da li je po šerijatu ispravno izgovaranje nijeta jezikom pri stupanju u namaz. Da ste tako postavili pitanje, ja bih, prije odgovora, pogledao mišljenja prijašnje uleme i njihove dokaze, te mišljenja suvremnih pravnika i njihove stavove u pogledu tih dokaza, i
Fetve i savjet
Stranica 86 od 154
na osnovu svega toga, uz Allahovu, dž.š, pomo ć, dao prednost onom mišljenju koje ima najjači dokaz. No, imajući u vidu da je stav hanefija istovjetan stavuostalih pravnih škola, nema smetnje da iznesem samo njihov stav. U mjerodavnim fikhskim djelima hanefijskog mezheba, koja su mi bila dostupna, ne stoji da nijet treba jezikom izgovarati. Tahavi (umro 321 H./933 god.), opisiju ći kako se klanja namaz kaže: “Kada čovjek stane da klanja propisani namaz izgovorit će tekbir koji je povezan sa njegovim nijetom...” (Muhtesaru-t-Tahavi, str. 26.) Kasani (umro 587 H./1191 god.) naširoko objašnjava pitanje nijeta govore ći o tome da je nijet uslov (šart) da bi stupanje u namaz bilo ispravno, jer je namaz ‘ibadet, a ‘ibadet se mora iskreno ispovijedati samo Allahu, dž.š. On u Kur’anu, a.š, kaže: “A naređeno im je da se samo Allahu klanjaju iskreno mu ispovijedaju ći vjeru.” (ElBajjina, 5.) Iskreno ispovijedanje ne može se ostvariti bez namjere (nijeta). Alejhisselam kaže: “Nema djela onome koji nema nijeta (La ‘amele limen la nijjete lehu.)”. Tj, ne će za to djelo imati (ahiretsku) nagradu ili kaznu ukoliko nije imao namjeru da doti čno djelo uradi. U drugom hadisu on je rekao: “Djela se cijene prema namjerama...” (Sahihul-Buhari, ”Bed‘ul-vahj”, br. 1, Sahihu-Muslim, ”Kitabulimare”, br. 1907) tj. za djela koja radimo bit ćemo nagrađeni ili kažnjeni na osnovu naših namjera (nijeta). Kasani jasno kaže da “nijet” zna či namjeru, a da se namjera ostvaruje u srcu (...vel-iradetu ‘amelu-l-kalbi). (El-Kasani, Bedai’ es-Sanai’, 1/127130.) Marginani (umro 593 H./1196 god.) kaže: “Nijet ozna čava namjeru. Uslov (šart) je za onoga koji namjerava stupiti u namaz da zna svojim srcem koji namaz klanja, a što se izgovoranja jezikom ti če to ne važi. (...emma-z-zikru bi-l-lisani fe la mu’tebere bihi.)” (El-Hidaje, 1/45) ‘Alauddin ‘Abidin (umro 1306 H./1888 god. ) u knjizi El-Hedijje el-’alaijje, kada govori o šartima i ruknovima namaza, spominje i nijet. Komentator tog djela Muhammed Seid el-Burhani, koji se može smatrati našim suvremenikom (umro 1386 H./1967. god.), definišu ći nijet kaže: “To je čvrsta odluka, da bi se tako razlikovao običaj (‘adet) od ‘ibadeta. Njime (tj. nijetom) se ostvaruje iskrenost Uzvišenom Allahu.” (El-Hedijje el-’alaijje, str. 65.) Dakle, nijet (namjera) treba da postoji u srcu i mora se ostvariti (dogoditi) prije samog stupanja u namaz, tj. prije ili kod samog izgovaranja po četnog tekbira (iftitahi-tekbira). Ukoliko namjera (nijet) ne postoji u srcu, to što mi izgovorimo je nevažeće, a ukoliko postoji razlika izme đu srca i jezika, u obzir se uzima ono što je na srcu. Prema tome, ispravno je na sljedeći način stupiti u namaz: Srcem, tj. u mislima svojim treba donijeti odluku šta želimo klanjati i onda izgovoriti po četni tekbir tj. dižući ruke reći “Allahu ekber”. Tako je radio Muhammed, s.a.v.s, i tako su radili njegovi ashabi. Nigdje se ne prenosi da je Alejhisselam, s.a.v.s, pri stupanju u namaz, izgovarao nijet naglas (jezikom), a on nam je rekao: “Klanjajte onako kako vidite mene da klanjam.” (Sahihul-Buhari, ”Kitabul-ezan”, br. 631) Prema tome, izgovaranje nijeta naglas je novotarija (bid’a) i treba se te novotarije kloniti. S obzirom da je izgovaranje nijeta jezikom novotarija-bid’a (izuzetak su hadž i umra, jer se telbija izgovara naglas), a samo izgovaranje jezikom, bez nijeta u srcu, nevažeće, očito je da od njegovog izgovaranja naglas nema koristi, nego samo može biti štete. Naime, dešava se da čovjek, vremenom, prestane nijetiti svojim srcem i mislima i nastavi nijetiti samo jezikom, a takav nijet je neispravan i nevažeći. Ako znamo da se djela cijene prema nijetu, onda možemo shvatiti opasnost u kojoj se može na ći onaj koji tako radi. Mislim da je potrebno još jednom
Fetve i savjet
Stranica 87 od 154
naglasiti da osoba koja nijet izgovara jezikom, taj nijet mora ostvariti u svom srcu, svojim mislima, i tek tada će djelo koje radi biti primljeno i u skladu sa hadisom koji bilježi Bejheki od Enesa, r.a: ”Nema djela onome ko nema nijeta.” Da li je dozvoljeno hodži, koji je stalno zaposlen u jednom džematu, da uz redovnu platu, uz ramazan posebno naplati klanjanje teravih-namaza? Da li sam dužan tom efendiji platiti to što sam za njim klanjao teraviju? Ako je u ugovoru o zaposlenju posebno istaknuto da će imam u ramazanu imati duplu platu ili povišicu to treba ispoštovati, a ako nije, imam ima pravo da traži promjenu ugovora, a nema pravo da posebno traži da naplati klanjanje teravihnamaza, jer se klanjanje namaza ne napla ćuje. Prema tome, ti prema efendiji za kojim si klanjao teraviju nemaš nikakvu dodatnu materijalnu obavezu, a Allah, dž.š, najbolje zna. Koja cijena se uzima u obzir pri davanju zekata na trgova čku robu, da li veleprodajna (po kojoj je roba kupljena) ili cijena po kojoj će se roba prodavati? U obzir se uzima veleprodajna cijena robe, a Allah, dž.š, najbolje zna. Dakle, kada jednom godišnje vršite inventuru robe, da biste vidjeli koliko zekata trebate dati, robu ćete računati po veleprodajnoj cijeni po kojoj ste tu robu kupili, a ne po cijeni po kojoj ćete robu prodavati. Odlučio sam zadnjih deset dana ovog ramazana provesti u itikafu u svojoj džamiji. Međutim, nisam izdržao do kraja. Da li sam griješan što sam prekinuo itikaf? Itikaf je dobrovoljni ibadet u koji osoba stupa s namjerom (nijetom). Osoba koja čini dobrovoljni ibadet, bilo koje vrste, ima pravo da taj ibadet prekine, pa makar za to ne postojao odre đeni razlog. Izuzetak su dobrovoljni hadž i umra koje treba dovršiti do kraja, imaju ći u vidu eksplicitnu naredbu u tom pogledu: ”I upotpunite hadž i umru, Allaha radi.” (El-Bekare, 196) Međutim, prekidanje dobrovoljnog ibadeta, bez razloga, nije pohvalno, s obzirom da Allah, dž.š, kaže: ”...i ne ništite djela svoja!” (Muhammed, 33.) U svakom slučaju, bilo da si imao odre đeni razlog, kao što je hladno ća u džamiji, bolest itd, ili razlog nisi imao, tvoj postupak za sobom ne povla či neku pravnu posljedicu, tako da nisi dužan vratiti se i upotpuniti itikaf niti dati iskup, a Allah, dž.š, najbolje zna. Da li je ispravan postupak Medžlisa islamske zajednice koji na konkursu traži imama čija se supruga islamski odijeva? činjenica da medžlisi i džemati koji traže imama moraju takva pitanja posebno naglašavati ukazuju na naše teško stanje u pogledu kvaliteta tih kadrova. Normalno bi bilo da svaki imam prakticira islam u svim aspektima svog li čnog života, kao i u svojoj porodici, jer imami su, da tako kažem, po službenoj dužnosti nasljednici Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Žalosno je, ali to je gorka činjenica da neki koji nose ahmediju na glavi nisu Poslanikovi, s.a.v.s, nasljednici, nego su njegovi izdajnici. A kako ne će biti izdajnici Allahovog Poslanika, s.a.v.s, kad se ne libe da velike grijehe čine javno i svjesno islam pogrešno tuma če, bilo riječima bilo svojim djelom. Uprkos toj gorkoj činjenici, kod nas, el-hamdu-lillahi, ima dosta čestitih imama koji su svoj život podredili radu za islam i dobrobit ljudi, koji časno predvode svoje džematlije i istinski su nasljednici Poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Tim imamima treba pružiti punu podršku, materijalno ih obezbijediti i pružiti im mogu ćnost da mogu da‘vetski djelovati. Takve imame džemati i medžlisi treba da traže i upošljavaju. Imaju ći u vidu da je imam uzor u koji se njegove džematlije direktno ugledaju, smatram da je
Fetve i savjet
Stranica 88 od 154
sasvim opravdano da medžlis islamske zajednice traži imama u čijoj se porodici izvršava i taj vrlo zna čajan šerijatski propis, dakle čija se žena islamski odijeva. Koristim se prilikom da preporu čim svim čestitim imamima da se na odgovarajući način distanciraju od svih onih koji, iako nose ahmediju na glavi, ne prezaju da krše Allahove, dž.š, propise, i koji na taj na čin kaljaju ugled imama i Islamske zajednice. To distanciranje treba da postoji na svim nivoima. Vrlo je važno da se zna da svi oni koji nose ahmediju nisu isti. Neki kažu da nije dozvoljeno klanjati za imamom čija se supruga ne obla či islamski, da li je to tačno? Ne, to nije ta čno. Pravilo kod ehli-sunneta kaže da mi klanjamo za svakim dobročiniteljem i prestupnikom sve dok ne vidimo da čini očito nevjerstvo (kufr bevah). Hasan Kafija Pruš čak komentarišući Tahavijine rije či: ”Smatramo da se namaz može obaviti za svakim sljedbenikom Kible, dobro činiteljem i grješnikom”, kaže: ”Jer neklanjanje za njima povla či za sobom optužbu za novotarstvo i stav da počinioci velikih grijeha postaju nevjernici (kafiri), a to je pogrešno. Zato je re čeno da ko ostavi džumu i namaz u džematu za imamom prestupnikom taj je novator (mubtedi‘) po mišljenju ve ćine uleme. Ispravno je da se za njim klanja i poslije toga ne obnavlja namaz jer, ashabi su klanjali za imamima grješnicima, džumu i ostale namaze, a nisu ih obnavljali.” (Hasan Kafija Pruš čak. Nurul-jekin fi usulid-din, str. 201) Dakle, za imamom čija supruga se islamski ne odijeva može se klanjati. To ne znači da postupak njegove supruge treba odobravati, posebno ako imamo u vidu da džematlije na imamu gledaju kao na uzora u svemu, pa i u pogledu odijevanja njegove supruge. U isto vrijeme ne treba ocjenu o imamu davati samo na osnovu tog detalja, mada to može biti dobar pokazatelj koliko on drži do primjene Allahovih, dž.š, propisa u svome životu i životu svoje porodice. Mislim da imamu čija supruga se islamski ne odijeva, prije svega, treba pomo ći, kako bi taj nedostatak bio otklonjen. Preporu čio bih imamima čije supruge na prakticiraju islam u pogledu odijevanja, ili nekom drugom pitanju koje je javne prirode, da to na hutbi pojasne džematlijama, da džematlijama ukažu na njihove greške koje one čine u javnom životu, kako džematlijke njih ne bi slijedile u tim pogrešnim postupcima. Posebno naglašavam da imami koji su uložili dovoljan napor da svojim suprugama pomognu kako bi shvatile zna čaj, ljepotu, potrebu i obavezu islamskog odijevanja, i koji se javno ogra đuju od eventualnih propusta koje njihove supruge čine u javnom životu, takvi imami su sa sebe, inša-Allah, skinuli odgovornost i za propuste svojih supruga neće odgovarati na Sudnjem danu. Shodno tome, ne bi im trebalo u tom pogledu stavljati primjedbe ni na dunjaluku, a Allah, dž.š, najbolje zna. U cilju postizanja što ve ćeg profita u savremenoj mesnoj industriji, razvijene su mnoge metode iskorištavanja otpadaka iz klaonica. Jedan od tih vidova je i iskorištavanje otpadaka u proizvodnji sto čne hrane. Pored otpadaka zaklanih životinja u poizvodnji sto čne hrane koriste se i ostaci krepanih životinja (strvine), pasa i mačaka. Ti sastojci posebno se prera đuju i tako prerađeni i pomiješani sa drugim tvarima, u vidu sto čne hrane, daju se životinjama. Na taj na čin lešina (koja je prerađena) dospijeva u obliku hrane do goveda koja po svojoj prirodi nisu lešinari niti mesojedi. Da li je dozvoljeno takvu hranu davati biljojedima kao što su goveda? Sve što postoji na nebesima i Zemlji funkcioniše po ta čno preciznim zakonima. Set tih zakona reguliše proizvodnju hrane u zelenim listovima i potrošnju hrane od strane živih bića. Zeleni listovi proizvode hranu koja odgovora živim bi ćima. Svako živo biće ima instinkte i osjetila pomo ću kojih odre đuje koja mu hrana odgovara. čovjek, uz to, ima i razum koji mu pomaže da pitanje ishrane bolje razumije.
Fetve i savjet
Stranica 89 od 154
Uzvišeni Stvoritelj je sve to precizno odredio i zakone uspostavio, tako da kada ne bi bilo uplitanja i reme ćenja tog procesa sa strane, proizvodnja i potrošnja bi tekli normalno, vjerovatno bez bilo kakvih problema. Me đutim, u proizvodnju hrane umiješao se čovjek koji je, u nekim slu čajevima, poremetio te zakone. Reme ćenje tih zakona odvelo je u destrukciju. Pretpostavimo Pretpostavimo da djelovanjem na proizvo đače hrane (zelene listove) čovjek nešto izmijeni ili poremeti, normalno je da ta hrana neće biti kompatibilna i ne će više odgovarati potroša ču. Da bi potroša č mogao koristiti tu hranu i on mora izvršiti odre đene izmjene; a ako ih ne izvrši, hrana mu neće odgovarati, nego će izazvati odre đene komplikacije. Upravo to se i desilo. Zagađivanjem zraka i vode, upotrebom kemikalija, a sada i genetskim inženjeringom dolazi do promjena kod proizvo đača hrane. Trava više nije ona trava koja odgovara kravljem organizmu, jabuka nije više jabuka koja odgovara organizmu. Tu je izvor problema. S obzirom da je sve u prirodi povezano čovjekovu organizmu. nastaje lančana reakcija i lančani poreme ćaj. Ako govedo pojede hranu koja ne odgovora njegovu organizmu kod goveda će nastati odre đene promjene, te njegovo mlijeko i meso možda više ne će biti kompatibilno i ne će odgovarati ljudskom organizmu, itd. Islamski stav o mjenjanju Allahovih, dž.š, stvorenja je jasan. Kur‘an negativno govori o onima koji to rade i kaže da će šejtan ljude nagovoriti pa će mijenjati Allahova stvorenja. (En-Nisa, 119) Najveća mudrost života na ovom svijetu jeste prilago đavanje i poštivanje prirodnih zakona. Islam je tome posvetio najve ću pažnju. To se vidi i iz samog naziva Allahove, dž.š, vjere. Naime, islam zna či potpuno predanje i potpuna pokornost pokornost Stvoritelju. Ta pokornost se, prije svega, ogleda u slije đenju Njegovih zakona, kako onih objavljenih u Kur‘anu i sunnetu, tako i onih koji vladaju u prirodi i svemiru. Prema tome, musliman ne smije remetiti te zakone. On se tim zakonima mora povinovati i prilagoditi i na njih djelovati u skladu sa ostalim zakonima. Prema tome, ako je prirodni zakon da gove četu jedino odgovara odre đena biljna hrana, musliman mu ne smije davati nešto drugo, jer musliman ne smije, s mije, bez opravdana razloga (potrebe) životinjama nanositi štetu, a posebno ne smije činiti nešto što može posredno ili neposredno ugroziti čovjeka. Na osnovu nau čnih otkrića koja govore o povezanosti ishrane goveda sto čnim brašnom i kravljeg ludila ve ćina zapadnih zemalja, koliko mi je poznato iz sredstava informisanja, zabranila je proizvodnju takve sto čne hrane i njeno korištenje za ishranu goveda. S obzirom da o ovom i njemu sli čnim pitanjima muftija daje fetvu na osnovu onoga što nauka kaže, može se kazati da takvu sto čnu hranu nije dozvoljeno proizvoditi proizvoditi niti davati govedima. Da li je dozvoljeno piti mlijeko i jesti meso goveda koja se hrane sto čnim brašnom proizvedenim od ostataka zaklanih životinja životinja i lešina? Da li postoji neki period prečišćavanja, tj. davanja biljne hrane govedima, kako bi njihovo mlijeko i meso bilo dozvoljeno (halal) konzumirati? Imajući u vidu da nau čna istraživanja povezuju kravlje ludilo sa tako pripremljenom stočnom hranom, te da se putem mlijeka i mesa navedena bolest može prenijeti na čovjeka, smatram da se čovjek mora zaštiti time što mlijeko i meso životinja koje potencijalno mogu biti zaražene tom bolesti ne će koristiti. Što se pak perioda pre čišćavanja tiče, taj period je propisan, ali je propisan za životinje koje jedu izmet (ne čist), bilo da se radi o gove četu, kokoši ili nekoj drugo životinji čije meso je dozvoljeno jesti. Poslanik, s.a.v.s, zabranio je da se pije mlijeko krave koja jede izmet, da se jede njeno meso i da se krava koja to čini jaše. (Vidi:
Fetve i savjet
Stranica 90 od 154
Ebu Davud, Sunen, ”Kitabul-et‘ime”, 2/316, 321) Islamska ulema je, na osnovu hadisa koji bilježi Darekutni (Sunenud-Darekutni, (Sunenud-Darekutni, ”Babus-sajdi vez-zebaih”, 4/283) i Bejheki (Es-Sunen el-kubra, ”Kitabud-dahaja”, 9/333), 9/333), zatim na osnovu stavova ashaba, poput Ibn Umera, odredila da se kokoš stavi u karantin najmanje tri dana i hrani čistom hranom prije nego se zakolje, ovca sedam dana, a goveda četrdeset dana. Dakle, karantin za životinje koje jedu ne čist postoji u šerijatu. čini mi se da se stočna hrana spravljena od uginulih životinja ne može analogizirati sa izmetom zbog o čitih razlika koje postoje me đu njima. Prema tome, karantin za takve životinje ne postoji. Ukoliko bi, pak, nauka dokazala da je karantin djelotvoran za goveda koja se hrane sto čnim brašnom, kao što je djelotvoran kada su u pitanju goveda koja jedu izmet, muftija bi, normalno dao fetvu koja je u skladu s naukom. Ukoliko je stočno brašno spravljeno od ostataka životinja koje su na halal na čin zaklane, da li je takvim brašnom dozvoljeno hraniti goveda? Imajući u vidu da nau čna istraživanja povezuju kravlje ludilo sa sto čnim brašnom, takvu hranu je zabranjeno (haram) davati govedima. Tu nema nikakvog zna čaja da li su životinje od čijih ostataka je brašno napravljeno zaklane na šerijatski na čin ili ne. Grijeh biva još ve ći ukoliko se tovljenjem životinja na taj na čin indirektno ugrozi čovjek. Taj grijeh može dosti ći stepen ubistva iz nehata, a Allah, dž.š, najbolje zna. Da li i riblje brašno, spravljeno od riba koje se u posebnim ribnjacima hrane lešinama i otpatcima životinja, ima isti status kao i sto čno brašno? Ukoliko su posljedice takvog na čina prehrane ribe iste kao i u slu čaju ishrane goveda stočnim brašnom, za što postoji velika vjerovatno ća, onda za takav na čin ishrane riba, i ishrane goveda tim ribljim brašnom važi isti status koji važi za sto čno brašno i ishranu goveda njime. Normalno, kona čni sud o tome se može dati tek nakon što se nauka o čituje u vezi s tim pitanjem. Naš je rahmetlija oporu čio da mu odre đena osoba klanja dženazu. Da li smo mi njegovi nasljednici bili dužni tu oporuku ispoštovati i ko ima prednost da klanja dženazu umrlome? Da, vi ste bili dužni tu oporuku (vasijjet) ispoštovati, osim u slu čaju da se oporuka odnosi na osobu koja je fasik (dakle osoba koja je poznata po činjenju velikih grijeha). Ibn Kudame kaže: ”Ukoliko je oporu čena osoba prestupnik (fasik), ili novotarac (mubtedija) oporuka oporuka se ne prihvata.” (El-Mugni, 3/406) Izvršenje oporuke je dug. Ukoliko su roditelji zavještali oporuku dug je još ve ći, jer neizvršavanje validne roditeljske oporuke je vid neposlušnosti prema roditeljima, a svi znamo da se neposlušnost prema roditeljima roditeljima ubraja u velike grijehe. Zehebi je, u knjizi Veliki grijesi, taj grijeh stavio na visoko osmo mjesto. Što se drugog dijela pitanja ti če, većina islamske uleme smatra da osoba kojoj je oporu čeno da klanja dženazu ima prednost nad svim ostalim. Neki čak smatraju da o tom pitanju postoji konsenzus ashaba i islamske uleme. Kasani, poznati hanefijski pravnik, kaže: ”Zbog toga, ako bi umrli odredio nekoga za svoga života, taj ima prednost u odnosu na rodbinu, jer je on (tj. umrli) sa njime zadovoljan (tj. da mu klanja dženazu).” (Bedaius-sanai, 1/317) Abdul-Berr en-Niri el-Kurtubi, malikijski pravnik, kaže: ”Ako bi nekoga oporu čio (ovasijetio) da mu klanja dženazu, taj kome je oporu čeno ima prednost nad ostalim, ako je dobar i u čen (čovjek).” (El-Kafi fi fikhi ehlil-medineti el-maliki,, str. 84) U Mugniju stoji: ”Najve će pravo da mu klanja dženazu ima onaj ko je oporu čen. To je mezheb ashaba: Enesa, Zejd b. Erkama, Ebu Berzeta, Seid b. Zejda, Ummu Seleme i Ibn Sirina.
Fetve i savjet
Stranica 91 od 154
Sevri, Ebu Hanife, Malik i Šafija rekli su da nasljednik ima ve će pravo (od onog kome je oporu čeno), jer je to nasljedstvo koje se rangira na na čin kako se rangira rodbina po ocu. Prema njima, nasljednik je u tom pogledu pre či, kao što je pre či u pogledu vilajeta kod sklapanja braka. Mi, sa svoje strane (kaže Ibn Kudame), nudimo sljede će dokaze (koji ukazuju da oporu čena osoba im prednost): konsenzus (idžma) ashaba, neka je Allah sa njima zadovoljan. Prenosi se da je Ebu E bu Bekr oporu čio da mu dženazu klanja Omer. Tako je rekao Ahmed. On je dalje rekao: ‘Omer je oporu čio da mu dženazu klanja Suhejb. Ummu Seleme je oporu čila Seida b. Zejda. Ebu Bekre je oporu čio Ebu Berzea.‘ Drugi prenose da je Aiša oporučila da joj dženazu klanja Ebu Hurejre, Ibn Mesud je oporu čio Ez-Zubejra. Junus b. Džubejr je oporučio Enesa b. Malika. Ebu Seriha je oporu čio Zejd b. Erkama, pa je došao Amr b. Hurejs, koji je bio emir u Kufi, i stao s tao napred da klanja. Tada mu je prišao sin umrlog i rekao: ”O emiru, moj otac je, uistinu, oporu čio da mu dženazu klanja Zejd b. Erkam. Emir je tada proturio Zejda naprijed (da klanja dženazu)” Ovakvo shvatanje (da oporu čena osoba ima prednost nad ostalim, prim. prev.) se proširilo i nije se pojavio neko ko bi mu oponirao, te je postalo konsenzus (idžma). Nadalje, to je pravo umrlog, jer je to zauzimanje (šefaat) za njega, te se daje prednost njegovoj oporuci, kao što se daje prednost pri raspodjeli trećine imetka koju je oporučio...” (Ibn Kudame, El-Mugni, 3/405-406) (Vidi tako đer: En-Nevevi, El-Medžmu' šerhul-Muhezzeb, 5/220) Na osnovu iznesenog jasno je da ste bili dužni izvršiti oporuku vašeg umrlog. Iz pitanja se implicitno razumije da vi to niste izvršili. Preporu čujem vam da molite Allaha, dž.š, da vašem umrlom podari Džennet, jer ako vaš umrli u đe u Džennet postoji veća šansa da vam oprosti grijeh koji ste prema njemu po činili ne izvršavajući njegovu oporuku. Isto tako, ukoliko biste za vašeg umrlog u činili kakvu trajnu sadaku, ili poklonili mu sevabe dobrih djela, kao što je dobrovoljni dobrovoljni hadž, umra, post itd. nadati se da će to udobrovoljiti vašeg umrlog i da će vam na Sudnjem danu halaliti, a Allah, dž.š, najbolje zna. Može li se od umrle osobe tražiti halala? Iako umrla osoba čuje čak i kuckanje naše obu će, nije propisano da se od umrle osobe traži halal, zbog toga što postoji barijera koja onemogu ćava komunikaciju živih i umrlih. Oprost (halal) mo ći će se tražiti na Sudnjem danu nakon proživljenja. proživljenja. Preporučuje se, ipak, traženje oprosta prije smrti, jer na Dan proživljenja će se se svako o sebi zabaviti, tako da postoji mala šansa da neko nekome oprosti. Treba istaknuti, da Allah, dž.š, ne će opraštati ono što su ljudi zgriješili jedni prema drugima. On će jedino udovoljiti onome čiji dužnik nije namjerno ostao dužan, tako da će zajmodavac oprostiti takvom dužniku. Isto tako, postoji šansa da osobe koje će u Džennet oproste onima koji su se prema njima ogriješili, ali osobe koje su u opasnosti i koje će u Džehennem sigurno ne će oprostiti nikome. Zbog toga se kod nas kaže da se posebno treba čuvati kafirskog hakka, tj. da se nemuslimanima ne učini kakva nepravda, jer oni, s obzirom da će sigurno kao nevjernici u Džehennem, neće oprostiti. Uzvišeni Allah kaže o stanju ljudi na Sudnjem danu: ”Na Dan kada će čovjek od svoga brata pobje ći i od majke svoje i od oca svoga i od supruge svoje i sinova svojih, toga Dana će svaki čovjek samo o sebi brinuti.” (Abese, 34-37) Prema tome, halal treba tražiti prije smrti osobe prema kojoj smo se ogriješili i ne treba puno polagati nadu u mogu ćnost da nam ta osoba halali na Sudnjem danu. Kako Vi gledate na me đureligijski dijalog? Međureligijski dijalog je pozitivan proces koji islam zagovara. Uzvišeni Allah kaže: ”I sa sljedbenicima Knjige raspravljajte na najbolji način, ne i sa onima me đu njima
Fetve i savjet
Stranica 92 od 154
koji su nepravedni, i recite: ”Mi vjerujemo u ono što je objavljeno nama i u ono što je objavljeno vama, a naš Bog i vaš Bog jeste jedan, i mi se Njemu pokoravamo.” (El-Ankebut, 46) Dakle, musliman je pozvan da najljepšim rije čima i najubjedljivijim dokazima raspravlja sa židovima i krš ćanima koji muslimanima nepravdu ne čine. To potvr đuje i sljedeći ajet: ”Na put Gospodara svoga mudro i lijepim savjetom pozivaj i s njima na najljepši na čin raspravljaj.” (En-Nahl, 125) Imaju ći u vidu da u islam nije dozvoljeno nikoga silom nagoniti: ”U vjeru nije dozvoljeno silom nagoniti, pravi put se jasno razlikuje od zablude!” (El-Bekare, 256) me đureligijski dijalog se nameće muslimanima kao imperativ u smislu dostavljanja i širenja istine islama. Međutim, u taj dijalog musliman može u ći samo s pozicije argumentacije: da je islam istina, da je Kur‘an jedino sa čuvana Allahova, dž.š, objava itd. ”Reci: ‘O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne rije či i nama i vama zajedni čke: da nikoga osim Allaha ne obožavamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne držimo!‘ Pa ako oni ne pristanu, vi recite: ‘Budite svjedoci da smo mi muslimani!‘” Musliman ne može u taj dijalog u ći pod geslom sve su postoje će vjere iste, ili svi mi vjerujemo istog boga, itd. Ukoliko musliman svjesno u dijalog u đe na taj na čin on izlazi iz islama i postaje odmetnik (murted), jer nije če jasne kur‘anske ajete poput onih u suri El-Kafirun (Nevjernici) ”Reci: ‘O vi nevjernici, ne obožavam ono što vi obožavate, niti vi obožavate Onoga Koga ja obožavam. (...) Vama vaša vjera, a meni moja vjera.” (El-Kafirun, 1, 2, 6) Izbjeglica sam u Danskoj i živim od socijalne pomo ći. Mogu li raditi na crno? Uzišeni Allah, dž.š, nare đuje vjernicima u Kur‘anu da ispunjavaju date ugovore: ”O vjernici, ispunjavajte obaveze.” (El-Maida, 1) (Vidi također: VI:154, XVI:91, XVII:34) Na više mjesta opisuje vjernike kao one koji svoj ugovor ispunjavaju. (Vidi: II:177, XIII:20, XXIII:8) Buhari, ne navode ći sened hadisa, kaže da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: ”Muslimani stoje pri datim uslovima.” (Sahihul-Buhari, ”Kitabul-idžare”) Imajući u vidu da ste ulaskom u Kraljevinu Dansku prihvatili i obe ćali da ćete se pridržavati zakona te zemlje dužni ste da dato obe ćanje ispunite. Normalno, kao musliman možda se susretnete sa nekom uredbom koju ne ćete moći ispoštovati, kao što je npr. uredba da ženska djeca prisustvuju časovima plivanja u uslovima koji su nespojivi sa vašom vjerom i kulturom. U toj situaciji ćete razgovarati sa vlastima da vam pomognu u rješavajnu tog problema. One će vam ili pomo ći ili otkazati gostoprimstvo. Nadalje, trebate znati da socijalna pomo ć koju primate dolazi iz fonda koji pune oni koji rade, dakle koji porez pla ćaju, a s kojima ste indirektno sklopili dogovor da ne ćete raditi na crno i tako izbjegavati porez. Nepravda bi bila da jedni porez pla ćaju, a drugi ga izbjegavaju, a posebno bi nepravda bila da koristite fond koji se puni porezom, kao što sada činite primanjem socijale, a sami svjesno izbjegavate davanje doprinosa u taj fond, mada ste takvu obavezu na sebe preuzeli. Preuzetu obavezu ne smijete kršiti. Uz sve to treba da koristite zakonske olakšice u tom pogledu. Koliko mi je poznato, postoje odre đene zakonske regulative koje dozvoljavaju rad na crno i to odre đeni broj sati, u određenom sektoru i periodu. Treba se o tome informisati i te zakonske pogodnosti iskoristiti. Dok sam išla u školu morala sam imati odre đeni muzički instrument. Sada ho ću da ga se riješim. Mogu li ga prodati? Imajući u vidu da u nekim školama u čenici moraju imati muzi čki instrument, smatram da nema smetnje da u toj nužnoj situaciji u čenici sebi nabave potrebni instrument s namjerom da ga se riješe kad završe školu. U isto vrijeme treba vršiti pritisak na školu i ministarstvo obrazovanja kako bi odgovorni u tim institucijama
Fetve i savjet
Stranica 93 od 154
malo više vodili računa o kulturnim i vjerskim specifi čnostima jedinki u našem društvu. Zar je stvarno neophodno da u čenici osnovne ili srednje škole, izuzev muzičke, moraju znati svirati kako bi kasnije uspješno nastavili studije ili se uklju čili u posao u svojoj struci? Kod muzi čkog ili bilo kog drugog obrazovanja gdje postoje kulturne i vjerske razlike i specifi čnosti među đacima, treba đacima omogu ćiti slobodu izbora. Ta sloboda izbora je, bez sumnje, najviši civilizacijski domet vremena u kom živimo, a kojim se potvr đuje šerijatska odredba po kojoj nema prisiljavanja u vjeri. Kršenje tog prava smatra se kršenjem temeljnih ljudskih prava zagarantovanih šerijatom i Poveljom Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima. Što se pak instrumenta koji posjeduješ ti če, smatram da je najbolje da ga pokloniš nekoj svojoj kolegici u školi kako ga ona ne bi morala kupovati. Prodavanje tog instrumenta ne bi bilo validno, imaju ći u vidu da smatraš da je posjedovanje tog instrumenta zabranjeno (haram). Naime, ono što je za muslimana haram po šerijatu, dakle što musliman ne smije koristiti, to nema svoju vrijednost (dakle bezvrijedno je), a ono što nema svoju vrijednost ne može se ni prodati. Otuda propis da kada bi muslimanu neko prolio alkohol, ne bi mu bio obavezan nadoknaditi protuvrijednost, a kada bi nemuslimanu bio proliven alkohol, po činilac bi bio dužan da mu nadoknadi protuvrijednost (ako je po činlac musliman), ili alkohol (ako je po činlac nemusliman). (Vidi uslove pod kojim je obavezna nadoknada nanesene štete: Zuhajli, El-Fikhul-islami ve edilletuhu, 5/745) Učenica sam medrese. Ja i mojih nekoliko kolegica suo čene smo sa velikim problemom. Skoro cijelo vrijeme dok boravimo u internatu prisiljene smo da slušamo muziku, koju vaspita čice puštaju putem razglasa. čak se i u vrijeme koje je predviđeno za spavanje pušta muzika tako da se ne možemo ni naspavati. Šta da radimo? Predlažem da taj problem iznesete, prije svih, vašim vaspita čicama, pa ukoliko se ne riješi, tada ga iznesite svome razredniku i direktoru medrese. Nadam se da će vam oni pomo ći u rješavanju tog problema. Sa svoje strane, kao komentar na taj vaš problem, mogu da kažem da smo mi malo svjesniji muslimani ili da smo malo kulturniji, ili da se zakoni u tom pogledu dosljednije sprovode, s takvim i sli čnim problemima ne bismo se suo čavali. činjenica je da se s tim problemom suo čavamo na skoro svim javnim mjestima, po čevši od javnog prevoza pa nadalje. Puštanje muzike putem razglasa je nekulturno i u modernom svijetu prevazi đeno. Nije demokratski prisiljavati druge da slušaju muziku, a posebno da slušaju muziku koja nije po njihovom izboru. To su ostaci totalitarizma u svijesti ljudi. Ti ljudi ne vode računa o drugima. Oni ne vode ra čuna o njihovim potrebama. Nije istina da svako voli muziku, kao što nije istina da svako voli i uživa u muzici u kojoj drugi uživaju. A, posebno, nije istina da svako voli muziku u uživa u njoj u svim duševnim stanjima kroz koja prolazi i u svako doba dana i no ći. Posebno mi je teško kad čujem da je takvo stanje u vašoj medresi. Meni su dolazila sli čna pitanja i od u čenika i od učenica medrese. Ne znam da li se radi o istoj medresi ili ne. U svakom slu čaju, apelujem na odgovorne u vašoj školi da tu o čitu grešku isprave. čak, ukoliko su odgovorni u medresi od onih koji smatraju da muzika ima pozitivan uticaj na đake, da može pomo ći u njihovom intelektualnom i kulturnom, pa čak i imanskom uzdizanju, smatram da oni treba da imaju osje ćaja za pravdu, a pravda nije u nasilnom tjeranju đaka da danono ćno slušaju muziku, ne vode ći računa o željama i potrebama svakog pojedinca. Treba znati da u medresama ima onih koji ne žele slušati muziku iz vjerskih razloga, ili zbog duševnih stanja kroz koja trenutno prolaze, ili zbog toga što ne vole muziku koja im se nudi, itd. Kod takvih osoba muzika će izazivati suprotan efekat, tj. neraspoloženje, mu čnine i tegobe, a to sve
Fetve i savjet
Stranica 94 od 154
može uzrokovati ili pospješiti odre đene bolesti. Šta više, smatram da puštanje učenja Kur‘ana pute razglasa šerijatski nije opravdano, jer time prisiljavamo neke da čine grijeh, imajući u vidu da je Allah, dž.š, naredio vjernicima da šute kada se Kur‘an uči i da slušaju, a činjenica je da ljudi do kojih dolazi glas nisu uvijek u stanju, zbog svojih poslova, da prate u čenje Kur‘ana. Predlažem da se u tu svrhu obezbijedi posebna prostorija, čija vrata će biti zvučno izolovana. Na taj na čin bi se đacima pružila mogu ćnost izbora. Molim Allaha, dž.š, da budemo od onih koji se potpomažu u onome što je dobro, a ne od onih koji se potpomažu u zlu. Amin! Da li sura Jasin ima neki posebni zna čaj u odnosu na druge sure? Sura Jasin izuzetno je zna čajna sura, prije svega zbog važnosti pitanja koja ona tretira. Što se, pak, ti če pitanja da li ima neki poseban zna čaj u odnosu na druge sure, možemo kazati da o tome govori nekoliko predanja od Poslanika, s.a.v.s. Međutim, sva ta predanja su, kako smatra šejh Albani, ili slaba ili izmišljena. Tako za hadis koji bilježi Tirmizi u Sunenu, ”Ebvabu fadailil-Kur‘an”: ”Sve ima srce, a srce Kur‘ana je Jasin. Ko prou či Jasin Allah mu upiše da je proučio Kur‘an deset puta”, on kaže da je izmišljen (mevdu‘). (Vidi: Da‘ifu Sunenit-Tirmizi, str. 344) Za hadis koji bilježi Ibn Madže, Ebu Davud, Ahmed i drugi a u kojem se preporu čuje učenje Jasina kod osobe koja je na samrti, šejh Albani kaže da je slab (da‘if). (Vidi: Daifu Sunen Ibn Madže, ”Kitabul-dženaiz”, str. 108, Daifu Suneni Ebi Davud, ”Kitabul-dženaiz”, str. 316, Irvaul-galil, 3/150, hadis br. 688) Uz prethodno spomenute hadise Ibn Kesir prenosi i od hafiza Ebu Ja‘le hadis da je Poslanik, s.a.v.s, rekao da ko no ću prouči Jasin ustane ujutro oproštenih grijeha. Ibn Kesir kaže da je sened ovog hadisa dobar. Sli čan hadis Ibn Kesir prenosi od Ibn Hibbana koji je spomenuti hadis zabilježio u svom Sahihu. Ibn Kesir kaže da iskustvo šejhova govori da kada su prou či Jasin kod osobe koja je na samrt bude joj lakše i duša joj lakše izi đe. On tako đer prenosi da je neka ulema govorila da kada se sura Jasin prou či u slučaju bilo koje poteško će Allah, dž.š, je olakša. (Vidi: Tefsirul-Kur‘anil-azim, 3/743.) Na osnovu prethodno iznesenog možemo zaklju čiti da postoji osnova da kažemo kako sura Jasin ima neke posebne vrijednosti. Me đutim, to ne možemo bezrezervno tvrditi, s obzirom da u tom pogledu nemamo vjerodostojnog (sahih) hadisa, a Allah, dž.š, najbolje zna. Da li je dozvoljeno koristiti pedagoška dostignu ća nemuslimana u odgoju djece? Sve što je korisno (za čovjeka) muslimanu je dozvoljeno na halal na čin koristiti, bez obzira odakle to došlo. Poslanik, s.a.v.s, je rekao: ”Mudrost je vjernikova izgubljena stvar. Gdje god je na đe najpreči je da je uzme.” (Tirmizi, Sunen, ”Kitabul-ilm”, br. 2687, Ibn Madže, Sunen, ”Kitabuz-zuhd”, br. 4159) Prema tome, sva pedagoška dostignuća koja su nau čno utemeljena dozvoljeno je koristiti na halal na čin, bez obzira da li je osoba koja je došla do tih korisnih spoznaja musliman ili nije. Da li mi je dozvoljeno izra đivati stolice čovjeku koji će ih koristiti u birtiji? Za to ne postoji bilo kakva smetnja imaju ći u vidu da ti proizvodiš halal proizvod, a kako će taj proizvod neko koristiti ti za to nisi odgovoran, jer niko ne nosi tu đi grijeh. Allah, dž.š, kaže: ”Što god ko uradi, sebi uradi i svaki grešnik će samo svoje breme nositi.” (El-En‘am, 164) Da li je kokošije meso mekruh jesti, s obzirom da se kokoši hrane sa prljavom hranom? Ne, kokošije meso nije mekruh jesti, ali je potrebno kokoši staviti u karantin i hraniti
Fetve i savjet
Stranica 95 od 154
ih čistom hranom tri dana prije klanja. Islamska ulema je na osnovu stavova ashaba, poput Ibn Umera, odredila da se kokoš prije klanja najmanje tri dana stavi u karantin i hrani čistom hranom. (Vidi: Abdur-Rezzak, El-Musannef, ”Kitabulmenasik”, 4/522) Kada dam zemlju u zakup, kako ću na nju davati zekat? Na nekretnine koje se daju u zakup, kao što je zemlja, stan, strojevi za proizvodnju itd, ne daje se zekat, nego se zekat daje na zaradu koju na ime zakupa dobijete. To znači da kada zarada dostigne nisab, sama ili zajedno sa ostalom imovinom s kojom se može spojiti i kada taj nisab ispuni potrebne uvjete tada ste dužni na tu imovinu dati zekat. Kupio sam pedeset dunuma zemlje. Jedan dio planiram koristiti za svoje potrebe. Mislim na njemu napraviti kuću i obrađivati ga. Drugi dio planiram prodati. Da li sam obavezan na tu zemlju davati zekat. Dužan si davati zekat na onaj dio koji si kupio da bi njime trgovao, jer se taj dio tretira kao trgovačka roba. Dakle, kada taj dio s kojim si naumio trgovati ispuni određene uslove dužan si na njega dati zekat. Interesuje me Vaš stav u vezi u čestvovanja bošnjačke uleme u zakonodavnim i izvršnim organima vlasti, naro čito ako ta ulema svojim predstavni čkim glasom podržava izrazito antiislamsku politi čku opciju. Bilo da se radi o ulemi, hafizima, ljekarima, pravnicima ili nekim drugim muslimanskim zvaničnicima svi oni će, kao i ostali ljudi, ako nisu poginuli kao šehidi nakon što su dostigli punoljetsvo, odgovarati za svoja djela na Sudnjem danu. Uzvišeni Allah kaže: ”I Knjiga će biti postavljena i vidjet ćete grešnike prestravljene zbog onoga što je u njoj. ”Teško nama!”, govorit će, ”kakva je ovo knjiga, ni mali ni veliki grijeh nije propustila, sve je nabrojala!” I na ći će upisano ono što su radili. Gospodar tvoj ne će nikome nepravdu u činiti.” (El-Kehf, 49) Ukoliko su im djela bila šerijatski dozvoljena i nijet iskren (dakle, ukoliko su imali želju da tim svojim djelom postignu Allahovo, dž.š, zadovoljstvo) oni će za njih dobiti odgovaraju ću nagradu. U suprotnom, ukoliko su im djela bila haram, njih čeka odgovaraju ća kazna, ako im Allah, dž.š, ne oprosti. Ukoliko im je djelo bilo halal, ali nisu imali namjeru da postignu Allahovo, dž.š, zadovoljstvo, tada od tog svog djela ne će imati ahiretske koristi, a mogu, zbog eventualnog licemjerja, ste ći status licemjera koji će biti dublje u Džehennemu od kafira. Ukoliko su, pak, na osnovu valjanih argumenata, izabrali ono što su smatrali najboljim, sa iskrenim nijjetom i pogodili, imat će dva sevapa, a ako su pogriješili, imat će jedan sevap. Dakle, svako će odgovarati za svoja djela bez obzira bio na vlasti ili u opoziciji, bio alim ili ne. Iskreni muslimani će, inša-Allah, uvijek biti na dobitku. Što se, pak, ti če pitanja koja partija zastupa islamsku opciju, a koja je antiislamska, to se vidi iz programa partije i djela njenih članova. činjenica je da nijedna partija na našim prostorima nije islamska. Doduše, neke partije poklanjaju više pažnje interesima muslimana, i u svojim programima ne odstupaju puno od šerijatskih propisa. Međutim, članovi tih partija se prema interesima muslimana odnose vrlo različito. Ima ih koji su brane ći interese muslimana izgubili svoje položaje, a ima i onih koji bi prodali i oca i majku, a kamoli ne bi prodali interes muslimana, samo da ostanu na svojim položajima. Dakle, i u samim promuslimanskim partijama velika je razlika među članovima. Što se, pak, ti če partija za koje neki kažu da su
Fetve i savjet
Stranica 96 od 154
antiislamske, činjenica je da to uvijek ne stoji. Neki njihovi članovi pokazali su više interesa da riješe probleme s kojima se suo čavaju muslimani i njihove institucije, negoli mnogi politi čari onih partija koje za sebe kažu da su jedini zaštitnici muslimanskih interesa. Ne ulaze ći u namjere, činjenice se ne smiju nijekati. Ko je antimusliman i ko se bori protiv interesa muslimana to pokazuju djela. Mi treba ljude da cijenimo prema njihovim djelima, a ne po njihovim deklaracijama. Ako bismo analizirali učinke muslimanskih politi čara, onih koji idu u džamiju, sigurno je da ne bismo mogli nabrojati sve primjere njihovih dobrih poteza i dobrih djela korisnih za ljude. Dužni smo da im na tome budemo zahvalni i molimo Allaha, dž.š, da ih za njihova dobra djela nagradi. Imaju ći u vidu činjenicu da oni to ne bi mogli uraditi da se nisu profesionalno bavili politikom, njima treba pružiti podršku u politi čkom radu i pomo ći ih u tome. U isto vrijeme, treba ista ći činjenicu da su mnogi muslimanski politi čari znali, ponekad, napraviti velike previde, propuste i greške. Ukazivanje na propuste i bratska kritika jedan je od najboljih vidova pomo ći njima. O muslimanima treba nastojati imati lijepo mišljenje sve dok se ne dokaže da su odgovorni za svoje propuste. I kada se dokaže krivica, treba pokazati razumijevanje ako se propust desio iz opravdanih razloga. Treba znati da su propusti nekad rezultat ljudskih slabosti, nekad rezultat nepoznavanja propisa islama, nekad rezultat pogrešne procjene itd. Nekad su propusti shvatljivi, a nekad neshvatljivi. Za mene je npr, neshvatljivo da su muslimani mogli di ći svoju desnicu i njome podržati zakon kojim se legalizuje homoseksualizam. Svjestan musliman bi prije dao da mu ruku odsijeku nego što bi njenim dizanjem tako nešto podržao. Kako može musliman glasati za legalizacuju vrste nemorala zbog koje je Allah, dž.š, čitave narode uništavao kada bi se takva vrsta nemorala po čela javno prakticirati. U svakom slučaju, treba uvijek znati da ljudi nisu bezgrješni i kada pogriješe treba im pomoći da grešku isprave. Zbog toga, pozivam muslimanske politi čare koji su u svom radu napravili odre đene propuste i greške da se ne ustru čavaju kazati da su pogriješili i da nastoje svoje greške ispraviti. U svakom slučaju, smatram da treba pružiti podršku političarima muslimanima koji su u politiku ušli s namjerom da se bore za pravdu, istinu i ostale univerzalne principe i vrijednosti na kojima po čiva islam. Smatram da je normalno da u svom politi čkom radu, u odsustvu islamskih partija, oni djeluju kroz partije koje nisu antiislamske i da, ponekad, imaju razli čite stavove, posebno u okolnostima kakve su kod nas, gdje su mnoga pitanja jako nejasna. Nadam se da svi oni u svom radu imaju šerijatski utemeljen argument za svoje postupke i lijepu namjeru, dakle ispravan nijjet. Ne treba gubiti iz vida da se muslimanski politi čari vrlo često nađu u situaciji, kao i ostali muslimani, da moraju birati izme đu dva zla. U takvoj situaciji, ako pruže podršku onome što je manje zlo - pravilno su postupili. Naravno, ostaje otvoreno pitanje šta je manje zlo. Obi čno, vrijeme to pokaže. Politika je polje gdje se mnogo dobrih djela može uraditi, me đutim, treba znati da su vode politike, u ovo naše vrijeme, najmutnije vode. Politika je i inače, posebno na našim prostorima, prilično prljava, puna lažnih optužbi i lažnih svjedo čenja, puna ogovaranja, puna prenošenja tuđih riječi itd, a sve su to veliki grijesi. Treba imati znanja, hrabrosti i čvrstu podršku da bi se čovjek pravilno postavio u datim situacijama i odupro brojnim izazovima i iskušenjima. U svakom slu čaju, nadam se da će iskreni vjernici, koji mole Allaha, dž.š, da im podari pronicljivost i pravilnu odluku, zaslužiti Njegovu milost i podršku, te će svojom političkom aktivnoš ću pridonijeti afirmaciji univerzalnih principa pravde i moralnih vrijednosti i tako pomo ći mnogim ljudima da se oslobode džahilijjeta i krenu pravim putem. Molim Allaha, dž.š, da ih u tome pomogne. Koristim se prilikom da istaknem da muslimanima u Evropi, pa i kod nas, nedostaje
Fetve i savjet
Stranica 97 od 154
politi čka partija ili partije koje će svoj program zasnivati na principima islama. Mislim da bi takve partije obogatile politi čku scenu zdravim idejama i programima. Zamislite kada bismo imali partiju čiji članovi bi mogli biti samo provjerene osobe za koje se zna da ne piju alkohol, ne lažu, ne uzimaju drogu, ne kradu, ne varaju, nisu drugima zavidne, boje se da nekome zlo ne nanesu, trude se da drugima pomognu jer to smatraju ibadetom, ne bave se bilo kakvom nemoralnom radnjom itd, itd, kako bi to pozitivno djelovalo, kako na narod tako i politi čare koji bi pred sobom imali pozitivan živi primjer na koji bi se mogli ugledati. Takva partija bi dobrodošla i kao vladaju ća i kao opoziciona, a Allah, dž.š, najbolje zna. Da li muslimani mogu konzumirati proizvode mesne industrije ”Ovako” i da li poznajete još neke mesne proizvode koji se pripremaju po šerijatu? Što se tiče proizvoda ”Ovako” do mene su došle kontradiktorne informacije. S obzirom da su te informacije nezvanične i da nisu provjerene, ja ti u tom pogledu ne bih mogao ništa konkretno kazati. Ja znam odre đene proizvođače koji ističu da su im proizvodi halal. Smatram da isticanje od strane proizvo đača kako je njegov proizvod halal nije dovoljno i ne će izgraditi povjerenje potroša ča. Potrebno je da iza te njihove tvrdnje stane neka zvani čna islamska institucija ili neka islamska organizacija, u koje muslimani imaju povjerenja, a koje će stalno kontrolisati ispravnosti tih proizvoda, Dakle, trebalo bi da proizvo đač istakne, pored oznake halal, koja islamska institucija ili organizacija stoji iza takve tvrdnje. To je jedini način da se izgradi povjerenje potrošača. Smatram da je u interesu proizvo đača da o tome povedu ra čuna, jer svijest muslimana o halal hrani svakim danom postaje sve veća i onaj ko ostvari standard koji oni zahtjevaju sigurno će imati veću prodaju. Nadalje, i nemuslimani rado prihvataju taj standard, jer je halal meso kvalitetnije, pa prema tome i proizvod napravljen od takvog mesa je kvalitetniji. Nisu bez razloga mnoge evropske firme poznate u mesnoj industriji po čele proizvoditi halal proizvode. Potražnja za halal proizvodima sve je ve ća i veća. Da li je dozvoljen jesti konjsko meso? Da, konjsko meso je dozvoljeno jesti i mlijeko piti. Vlasnici telefonskih ultra-kartica su, zbog nekog kvara na sistemu, mogli desetak dana besplatno razgovarati sa nekim arapskim zemljama. Da li im je to šerijatski bilo dozvoljeno? To zavisi od odnosa odgovornih u kompaniji prema tom problemu. Ukoliko su odgovorni u kompaniji znali za kvar, ali nisu bili zainteresovani da bilo šta poduzmu, to, implicitno, zna či da su dozvolili da njihovi klijenti besplatno koriste mrežu, tako da vi niste odgovorni, osim u pogledu vaše namjere koja nije bila ispravna ukoliko ste željeli da iskoristite slabost i nevolju u kojoj se kompanija našla. U tom slu čaju trebate se pokajati za tu vašu lošu namjeru. Ukoliko, pak, kompanija nije znala za kvar ili je bila nemo ćna da ga ukloni, u tom slu čaju vi snosite potpunu odgovornost za eventualnu štetu koju ste kompaniji nanijeli. Predlažem vam da kontaktirate odgovorne u kompaniji i vidite da li su oni svjesno dozvolili da razgovori budu besplatni i da li ste ih eventualno oštetili. Ukoliko ste svjesno željeli da iskoristite njihovu slabost i nemo ć dužni ste da im štetu nadoknadite, a Allah, dž.š, najbolje zna. Mnogi poslovni ljudi optere ćeni su raznim dažbinama prema državi. Oni se susre ću sa dilemom: zatvoriti posao, jer ga veliki nameti čine nerentabilnim, posebno u uslovima kad ve ćina ne plaća poreze, ili utajivati prihod kao i drugi i tako se
Fetve i savjet
Stranica 98 od 154
održavati u ovim teškim vremenima. Koji je status ove druge opcije? Dogovor koji ljudi postignu je obaveza i musliman se dogovora mora držati, osim, ukoliko su se drugi, mimo njegove volje, dogovorili na nešto što je o čiti grijeh. U toj situaciji musliman mora tražiti put kako ne bi radio ono što je grijeh. Nadalje, dužnost je držati se dogovorenog sve dok jedna strana to ne prekrši. U tom slu čaju ostali imaju izbor da se dogovorenog i dalje drže ili da dogovoreno smatraju ništavnim. Kod nas je izglasan zakon kojim se reguliše pitanje oporezivanja roba, usluga itd. Ne ulazeći u pravednost svih zakonskih odredbi, taj zakon je, u osnovi, obavezuju ći i dužnost ga je ispoštovati. Međutim, imajući u vidu da ve ćina poreskih obveznika svjesno krši taj zakon i da država, zbog svoje slabosti i nekih drugih razloga, koji vrlo često nisu opravdani, nije uvijek pravedna u njegovoj implementaciji, i imaju ći u vidu da se iz fonda nastalog prikupljanjem poreza ponekad financiraju odre đene aktivnosti koje musliman ne smije podržavati, smatram da nema smetnje da muslimani u određenoj mjeri izbjegavaju porez, vode ći strogo računa da se oduže državi za sve usluge koje im ona pruža. Sve to kažem oslanjaju ći se na izjavu resornog ministra koji priznaje da onaj ko pla ća poreze u ovoj našoj državi ne može opstati u biznisu. Onoga dana kada država spomenuti zakon pravedno implementira, tog zakona će biti obavezni da se drže i muslimani, s tim što će biti dužni da se bore za izmjenu svake odredbe koja u sebi sadrži nešto što je grijeh, kao što je npr. eventualna nepravda itd. Živimo u inostranstvu. Naš efendija dopustio je folklornoj grupi da vježba u džamiji. Nekoliko nas džematlija nije se s tim složilo. Mislimo da ne dolikuje da momci i djevojke, koje su, da belaj bude ve ći, prilično golišave, zajedno igraju, plešu i pjevaju u džamiji. Kada smo zaprijetili efendiji da ćemo se žaliti Rijasetu on nam je rekao da on ima podršku Rijaseta. Ho ćemo li se ogriješiti ako efendiji fizi čki zaprijetimo? Smatram da vas vaš efendija pokušava prevariti. Ne vjerujem da u tom pogledu ima podršku Rijaseta. Zbog toga predlažem da argumentovano iznesete svoj slu čaj Rijasetu kako bi se poduzele odgovarajuće mjere i spriječilo dalje skrnavljenje džamije. U džamiji su dozvoljene sve aktivnosti koje ne skrnave džamiju. Tako je npr, Poslanik, s.a.v.s, dopustio Abesincima da izvedu igru s kopljima u njegovoj džamiji. Međutim, ta njihova igra nije isto što i zajedni čka igra i pjesma golišavih djevojaka sa momcima. Nadam se da će Rijaset to pitanje brzo riješiti. Što se, pak, fizi čke prijetnje tiče, toga se morate kloniti, jer pojedinac, pa makar i bio u pravu, ne smije uzimati zakon u svoje ruke, imaju ći u vidu da takav postupak vodi u veće zlo koje se ogleda u neredu i anarhiji, a Allah, dž.š, najbolje zna. Da li je manji grijeh za nas u Americi da živimo kao podstanari u stanu koji je gazda kupio na kredit i otplaćuje ga našom stanarinom ili da mi kupimo stan na kredit i otpla ćujemo ga lično. U prvom slu čaju će stan biti vlasništvo gazde, a u drugom ćemo mi postati vlasnici stana i ne ćemo čitav život biti postanari? U pogledu kupovine stana putem kamatnog kredita koji se uzima od banke, postoje dva mišljenja koja su rasprostranjena me đu suvremenom ulemom. Jedni to kategori čki zabranjuju i smatraju to haramom. (Vidi odgovor dr. Ahmeda Belvafija onima koji to dozvoljavaju. Njegov odgovor objavljen je u reviji ”Es-Sunne”, u nekoliko nastavaka (po čevši od br. 97), koju izdaje Centar za islamske studije iz Birminghama, Velika Britanija.) Drugi to tako đer, u osnovi, smatraju haramom, ali to dozvoljavaju u slu čaju prijeke nužde, ili potrebe koja dobiva status prijeke nužde,
Fetve i savjet
Stranica 99 od 154
jer pravno pravilo o prijekoj nuždi kaže da je haram u prijekoj nuždi dozvoljen u granicama neophodnog. Najpoznatiji suvremeni alim koji zastupa drugo mišljenje je doktor Jusuf el-Kardavi. To je validna fetva koja se može slijediti, a Allah, dž.š, najbolje zna. Opravdavate li u češće djevojaka u mješovitom horu? Djevojkama, po šerijatu, nije dozvoljeno u čestvovati u mješovitom horu imaju ći u vidu sljedeće: a) neizbježno je miješanje sa muškracima koje prelazi granice dozvoljenog; b) njihovi glasovi koji će biti uljepšani će dolaziti do muških osoba pred kojima one ne smiju uljepšavati svoje glasove, a Allah, dž.š, najbolje zna. Mogu li kao musliman uklju čiti se u ameri čku vojsku s ciljem da savladam vojne vještine? Da, nema smetnje da se uklju čiš, pod uslovom da ne u čestvuješ u aktivnostima koje su islamom zabranjene. U ameri čkoj vojsci ima dosta muslimana, i koliko mi je poznato, u mirnodopskim uslovima, njihova prava su solidno zašti ćena, a i njihovim posebnim potrebama se izlazi u susret. U slučaju razvoda braka kome, po šerijatu, pripadaju djeca? U osnovi gleda se interes djeteta. Ondje gdje će dječiji interesi biti bolje zašti ćeni sud je dužan da dijete tamo dodijeli. Otuda su islamski pravnici rekli da žene imaju veće pravo na skrbništvo s obzirom da su one saosje ćajnije, privrženije djeci i strpljvije u podnošenju svega što dijete zahtijeva i čemu je potrebno. Po hanefijskom mezhebu, dijete pripada majci, zatim njenoj majci, zatim babinoj majci itd. Ako nema odgovarajućeg skrbnika me đu ženama, tek tada pravo dobiva babo, zatim dedo itd. Normalno, sve to regulišu uslovi koje skrbnik mora ispunjavati. Ukoliko skrbnik ne ispunjava uslove, gupi pravo na skrbništvo. Dalje, kada dijete bude dodijeljeno jednoj strani, druga strana ima prava u pogledu vi đenja djeteta i boravka sa njim itd. Skrbništvo traje onoliko koliko je djetetu potrebno. Neki su odredili da je to sedam godina, a neki da je granica postizanje punoljetnosti. Neki su pak napravili razliku između muškog i ženskog djeteta. Poslije toga dijete ima pravo izbora. U svakom slučaju, pri odre đivanju skrbnika sud je dužan zaštititi interes djeteta. Mogu li kupiti diplomu s obzirom da nisam imao mogu ćnosti da se školujem? Ne, diplomu ne možete kupiti, jer u islamu je, u osnovi, zabranjeno varati ljude. Osim toga, bave ći se onim za što se niste osposobili, možete prouzrokovati štetu drugima, za šta biste bili odgovorni i na dunjaluku i na ahiretu. Opširniji odgovor na ovo pitanje objavljen je u Saffu br. 32, august '99 god. čuo sam da je dr. Kardavi dao fetvu da je zabranjeno odlaziti u Kuds sve dok je pod okupacijom Izraela. Da li je to ta čno? Da, to je ta čno. Ova fetva polazi od toga da je odlazak u Kuds, koji je sada pod
izraelskom okupacijom, i uzimanje izraelske vize vid priznavanja države Izrael, što, svakako, muslimanu nije dozvoljeno, imaju ći u vidu da ta država drži pod okupacijom Palestinu, da je protjerala sa svojih ognjišta preko pet miliona muslimana, da drži pod okupacijom prvu kiblu muslimana, El-Mesdžidul-aksa, džamiju koja zauzima tre će mjesto po vrijednosti za muslimane. Da li je profesija advokata u Njema čkoj ili drugoj zapadnoj državi halal posao? Imajući u vidu okolnosti i potrebu za advokatima muslimanima, s obzirom da u
Fetve i savjet
Stranica 100 od 154
Njemačkoj i drugim zemljama Evrope živi velika populacija muslimana, i imaju ći u vidu prirodu posla advokata, nadam se da bavljenje advokaturom ima svoje uporište u šerijatu, pod sljede ćim uslovima: a) da advokat musliman ne odobrava i ne podržava zakone koji su suprotni šerijatu; b) da se bori za istinu i pravdu; c) da svjesno ne laže; d) da svjesno druge lažno ne optužuje; e) da ne brani one kojima šerijat ne pruža zaštitu; f) da ne skriva činjenice koje su mu poznate; g) da, općenito, njegov rad bude u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima. Koliko i kada je, po šerijatu, poslodavac dužan isplatiti svoga radnika? Poslodavac je dužan isplatiti radnika u skladu s ugovorom koji su napravili prije početka rada. U osnovi, isplata treba biti prije nego se, kako u hadisu stoji, znoj radnika osuši. (Vidi: Ibn Madždže, Sunen, ”Kitabul-ahkam”, br. 2434) Me đutim, ukoliko se dogovore i druga čije, to treba poštovati. Da li su Muhammed, s.a.v.s, i njegovi ashabi ovako u džematu, uz komandu mujezinovu, u čili tespih (tespihali) poslije namaza? Ne, oni nisu tako u džematu, zajednički tespihali, dakle mujezin nije komandovao pri tespihanju. Ashabi su u čili tesbih koji i mi u čimo, dakle po trideset i tri puta izgovarali subhanallahi, el-hamdu lillahi, Allahu ekber, ali su to radili svako za sebe, pojedinačno. Interesantno je da na čin na koji to prakticiraju balkanski muslimani i Turci, te muslimani indijskog potkontinenta (u pogledu zajedni čke dove nakon sunneta), nije u skladu sa hanefijskim mezhebom, iako se muslimani na Balkanu, Turskoj, i na Indijskom potkontinentu, uglavnom, smatraju hanefijama. čudno je da se to ukorijenilo u tradiciju muslimana hanefijske pravne škole iako knjige, koje se smatraju izvorom hanefijskog prava, nigdje o tome ne govore. O tome ne govore ni naši ilmihali iz kojih smo u mektebu učili klanjati. To izgleda još čudnije ako znamo da je hanefijska ulema pokušavala da tu praksu iskorijeni, tako da su govorili da je po, hanefijskom mezhebu, u čenje tesbiha zajedni čki, uz mujezinovo komandovanje, dakle onako kako se i kod nas prakticira, zabranjena novotarija (bid‘a muharreme). Govoreći o novotarijama poslije namaza Tehanevi, u poznatom hanefijskom djelu I‘laus-sunen, u poglavlju o onome šta se u či nakon klanjanja farza, kaže: ”Neka se Allah smiluje novatorima koji su u nekim dijelovima Indije uveli praksu da imam i muktedije ustaju odmah nakon farza, kad prou če allahumme entes-selamu, i klanjaju sunnete ili nafile, pa imam nakon Fatihe, koju u či naglas, uči dovu a džematlije izgovaraju amin. To što čine oni rade u smislu stalne obaveze i obični svijet smatra da takva dova nakon sunneta ili nafila, u džematu sa imamom, je dužnost u namazu. Oni čak zamjeraju imamu, ako malo duže klanja sunnete, govore ći: ”Vidi ga, mi čekamo na završnu dovu, a on rastegao sa sunnetima...” Mutevelije traže od imama koji službeno obavljaju tu dužnost da obavezno u če tu dovu poslije sunneta. U protivnom, oni ih optužuju i razrješavaju dužnosti. Oni ne će da klanjaju za onima koji ne rade po njihovom obi čaju. Tako mi Allaha, to što rade je, zaista, novotarija u vjeri! Vidio si iz hadisa br. 12 navedenog u glavnom tekstu ove knjige (tj. I‘laus-sunena): ”Da je Alejhisselam dva rekata poslije džume i akšama uvijek klanjao kod ku će”. To je dobar hadis. A iz hadisa br. 13 vidio si da je Alejhisselam upitan koji je namaz vredniji: kod ku će ili u džamiji? ”Zar ne vidiš kako je moja ku ća blizu džamije? Da klanjam kod ku će draže mi je nego da klanjam u džamiji, osim, ako se radi o farzovima”, odgovorio je. Ovo je vjerodostojan ili dobar hadis. U svemu tome je dokaz da je on (tj. Poslanik, s.a.v.s), uglavnom, imao obi čaj klanjati sunnete i nafile kod ku će, a ni u jednom hadisu nije navedeno da se on poslije (sunneta) vra ćao u džamiju da bi u čio dovu. U tome bi bila i poteško ća, što je
Fetve i savjet
Stranica 101 od 154
razumljivo. Isto tako, ranije je navedeno, da ono što je preporu čljivo (mendub) postaje pokuđeno (mekruh), ako se digne na stepen koji mu ne pripada. Npr, desnoj strani je lijepo davati prednost u svemu što se odnosi na ibadet, pa je Ibn Mesud, pošto se pobojao da se ne pomisli da je to stroga dužnost, rekao da je pokuđeno-mekruh (uvijek joj davati prednost). Šta tek re ći za osobu koja je ustrajna u novotariji ili onome što je poku đeno!? Ta grupa nema potpun dokaz u nekim predanjima u kojima stoji da je Alejhisselam ponekad nafile klanjao u džamiji, kao što bilježi Tahavi u Šerhu me‘anil-asar od Ibn Abbasa: ”Da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, klanjao jaciju (kad se govori o nekom namazu uvijek se podrazumjevaju farzi, op. pr.), a zatim poslije nje klanjao toliko da je u međuvremenu sam ostao u džamiji.”, i kao što bilježi Ebu Davud od istog prenosioca: ”Da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, toliko dugo u čio poslije akšama da su se u međuvremenu svi koji su bili u džamiji razišli.” Klanjanje sunneta u džamiji, uistinu, niko ne negira. Ovdje se govori o onome što je bolje i o u čenju dove zajedno u džematu, nakon sunneta. Da ih je bolje klanjati kod ku će potvrđeno je riječima hadisa, a ono što je (Poslanik, s.a.v.s.) rekao ima prednost u odnosu na ono što je uradio, tako da se njegov postupak (u konkretnom slu čaju) tumači kao objašnjavanje dozvoljenosti (tj. da je sunnete dozvoljeno klanjati i u džamiji). Ni u tim hadisima, a niti u drugim, nema naznake da je Alejhisselam, nakon što je klanjao nafile (tj. sunnete, pr. pr.) zajedno sa džematlijama u čio dovu. Nego, njihovo vidljivo literarno zna čenja upućuje da je on klanjao namaz i u čio toliko da su se oni, koji su bili u džamiji, u me đuvremenu razišli. Na osnovu čega se može, što oni hoće, ušerijatiti dova poslije nafila u džamiji!? Naprotiv, pošto u tome ima vid prisiljavanja imama i muktedija da klanjaju sunnete i nafile u džamiji, a to u sebi sadrži mijenjanje onoga što je propisano i što je bolje, i pošto je u tome ograni čavanje u onome u čemu je Allah dao izbor, to ima status novotarije u vjeri koja je haram. U glavnom tekstu (ove knjige) je navedeno od Ebul-Ahvesa koji prenosi od Ibn Mesuda da je rekao: ”Kada imam završi (s namazom), pa ne ustane niti se okrene, a neko ima potrebu (da ide), neka ide i neka ga ostavi. Njegov namaz je završen.” Prenosioci ovog hadisa su povjerljivi. Još eksplicitnije je to što je zabilježeno u Medžmeuz-zevaid (1-200), gdje je re čeno da su prenosioci tog hadisa vjerodostojni, da je Ibn Mesud rekao: ”Kad imam preda selam, a neko ima neku potrebu, neka ne čeka da mu se poslije selama okrene licem pa makar rastavio namaz i predavanje selama.” U svemu tome postoji dokaz da muktedija može oti ći za svojim poslovima, nakon što imam završi (farz) namaz i preda selam. Obvezivanjem u čenja dove nakon sunneta i nafila je izmjena ove dozvole i otežavanje imamu i narodu bez razloga. Oni, uistinu, imaju po šerijatu slobodan izbor da nafile klanjaju u džamiji ili kod ku će, ili bilo gdje drugdje i mogu nakon klanjanja farza i ći za svojim poslovima. Uzvišeni Allah kaže: ”A kada se namaz završi, onda se po zemlji razi đite i Allahovu blagodat tražite...” (El-Džumu‘a, 10) Za njih nema dokaza u onome što je preneseno u smislu op ćenitog poticanja da se uči dova poslije svakog namaza, farza i nafile. U tome se ne odre đuje da ta dova bude zajedni čka i da jedni druge čekaju (da bi zajedni čki dovili). Isto tako, nije valjan dokaz to što je rekao Eš-Širinbilali u Nurul-idahu i komentaru, nakon njegovih rije či: ”Ustajanje radi obavljanja sunneta poslije farza, a koji su vezani za farz, je sunnet”. Naime, on je rekao: ”Mustehabb je imamu, nakon što preda selam da se pomakne ulijevo radi klanjanja nafile nakon farza. Mustehab je da se nakon toga, tj. nakon nafile, okrene muktedijama i da triput izgovore estagfirullah, da prou či sure El-Felek i En-Nas, zatim Ajetul-kursiju, te da kažu subhanallah, elhamdu lillah i Allahu ekber po trideset tri puta, zatim da u če dovu za
Fetve i savjet
Stranica 102 od 154
sebe i muslimane podignutih ruku...” Prethodno rečeno ne ukazuje da se to sve i dova u če u džematu (zajedni čki) i da se sve to radi u džamiji. To zbog toga što gramati čki oblik množine, u osnovi, ne iziskuje sastajanje i pridruživanje. To su, eksplicite, istakli učenjaci u usuli-fikhu. To što je on rekao zna či da muslimani trebaju poslije farz-namaza prou čiti dove koje se u tradiciji prenose, da ih svako prou či pojedinačno, i da svako poslje njih dovu čini za sebe i muslimane. To zaklju čujemo na osnovu toga što je sam Eš-Širinbilali, prije toga, eksplicitno rekao da je vrednije sunnete klanjati tamo gdje će se moći biti dalje od rijaluka (pretvaranja) i gdje će se moći biti iskrenije i čistije, bilo u kući ili negdje drugdje.” (str. 182) Pošto je sunnete, po njemu, vrednije klanjati kod ku će, kako se onda njegov govor: ”Istigfar čine Allahu i hvale Ga...”, može tuma čiti da se to radi u džamiji, zajednički? Isto tako, Eš-Širinbilali je prije toga eksplicitno rekao, prenose ći iz djela Medžmeurrivajat, da kada neko završi namaz može, ako ho će, zikr i dove prou čiti sjedeći, a ako hoće, može ih u čiti stojeći. Njegove riječi: ”Mustehab je imamu da se poslije nafile okrene licem prema džematu...” ne zna če da se on prema njima okre će da bi učili dovu, nego zna če da mu je mustehab da prestane biti džematu okrenut leđima, kako je bilo dok ih predvodio kao imam na farzu, bilo da im se okrene u sjedećem položaju na svom mjestu ili ode za svojim poslom. On je eksplicitno naglasio da imam u tome svemu ima izbor (str. 182). To zbog toga što se sa svim tim prekida biti okrenut le đima. Razumi to! Allah upu ćuje na Pravi put koga ho će.” (Tehanevi, I‘laus-sunen, 3/205-207) Iz svega navedenog o čito je da zajedni čko tespihanje nema utemeljenja i da to nije hanefijski mezheb. Bilo bi dobro kada bi imami skinuli odgovornost sa sebe i objasnili svojim džematlijama ovaj propis. Ukoliko su i prisiljeni da zajedni čki tespihaju imami nisu prisiljeni da pravilno tumače islam. I na kraju, želim da naglasim da naši muslimani ispravno obavljaju namaz, jer je namaz ono što je izme đu početnog tekbira i selama na desnu stranu, a tu nema ništa što je novotarija, hvala Allahu, dž.š. Što se ti če novotarija koje se čine prije i poslije namaza, nadam se da će, vremenom, taj problem, uz Allahovu, dž.š, pomo ć, a zatim uz aktivan napor u čenih muslimana, biti prevazi đen. Kakav odnos treba da imam prema rodbini koja otvoreno ispoljava ateizam? Iz biografije (sire) Allahovog Poslanika, s.a.v.s, možemo nau čiti kakav odnos treba imati prema rodbini, kako onoj koja prakticira islam, tako i onoj koja se islamu suprotstavlja. Zbog toga preporu čujem ti da pro čitaš djela koja govore o Poslanikovoj biografiji, a koja su dostupna i na bosanskom jeziku poput: Poslanikov Životopis (Ibn Hišam), Zape čećeni džennetski napitak (Mubarkfuri) i Poslanikov životni put (Sibai). U šerijatu postoje propisi za muslimane koji su se odmetnuli od islama, ali se ti propisi sprovode samo tamo gdje šerijat vlada. Imaju ći u vidu da kod nas ne vlada šerijat o njima ne ću govoriti, niti ću na vaše pitanje detaljno odgovarati, jer bi to zahtijevalo puno vremena i prostora. U odgovoru na vaše pitanje ukazat ću samo na neke op će smjernice. Prvo što treba znati jeste da je naša dužnost prema rodbini veća u odnosu na one koji nam nisu rodbina. Što je rodbina bliža i obaveze su ve će. Zbog toga posebno treba voditi ra čuna o obavezi prema roditeljima, koja ostaje važeća, bez obzira bili oni muslimani ili ne. O toj obavezi Kur‘an kaže: ”Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj. Meni ćete se vratiti, pa ću vas Ja o onome što ste radili obavijestiti.” (ElAnkebut, 8) ”Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim. Majka ga
Fetve i savjet
Stranica 103 od 154
nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine. Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni će se svi vratiti. A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu, velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji se iskreno Meni obra ća; Meni ćete se poslije vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti.” (Lukman, 14-15) Drugo, ukoliko rodbina nije u islamu, dužni smo na nju da‘vetski djelovati: ”I opominji rodbinu svoju najbližu.” (Eš-Šu‘ara, 214.) To djelovanje treba da bude blagom riječ ju, mudro i lijepim savjetom, na na čin koji će pokazati da mi ljudima općenito, a posebno svojoj rodbini želimo sve najbolje, kako na ovom svijetu tako i na ahiretu. Tre će, ukoliko do đemo do zaklju čka da ćemo na rodbinu najbolje djelovati ako se od nje distanciramo, i to je dozvoljeno. Me đutim, i kada se distanciramo od takve rodbine, ne smijemo zapostaviti svoje obaveze prema njoj. četvrto, ako se rodbina bori protiv islama ne ćemo prema njoj izražavati prijateljstvo jer Allah, dž.š, kaže: ”Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili bra ća njihova, ili ro đaci njihovi.” (El-Mudžadela, 22), ali, u isto vrijeme, nastojat ćemo da svoje obaveze prema takvoj rodbini izvršimo i da u svakom slučaju budemo pravedni. Peto, treba uvijek Allahu, dž.š, dovu činiti za svoju rodbinu, bez obzira kakva ona bila i nikada ne treba gubiti nadu da će se ona jednog dana povratiti na pravi put. Treba imati razumijevanja, jer ve ćina ljudi nije imala odgovara ći odgoj i živjeli su u okruženju koje ih je uglavnom odvraćalo od islama i islamskog života. Sjetimo se kada su stanovnici Taifa naputili svoju maloljetnu djecu i lu đake da kamenjem istjeraju Allahovog Poslanika, s.a.v.s, koji ih je došao pozvati u Allahovu, dž.š, vjeru. Umoran, tužan i izranjavan Poslanik, s.a.v.s, je učio dovu mole ći Allaha, dž.š, da uputi njegov narod koji ne zna. Da li je dozvoljeno razgovarati za vrijeme u čenja ezana? Da, dok ezan u či nije grijeh, po potrebi, razgovarati. Me đutim, lijepo je (mustehab) ponavljati za mujezinom i kad on završi prou čiti dovu koju nam je preporučio Poslanik, s.a.v.s, jer je to jedan od na čina da se zasluži njegov šefa‘at na Sudnjem danu. Da li je dozvoljeno prodavati cvije će i suvenire za Osmi mart ili druge praznike? Da, cvijeće je dozvoljeno prodavati, kao i suvenire, ukoliko nisu u osnovi haram. Npr. ukoliko bi suveniri bili u vidu kipova, ili pak imali neki sadržaj koji je muslimanu haram, tada musliman ne bi smio takve suvenire prodavati, a Allah, dž.š, najbolje zna. Kod nas je ustaljena praksa u čenja Jasina ponedjeljkom, petkom i uo či bajrama. Da li je to šerijatski utemeljeno? Sura Jasin jedna je izuzetno sadržajna sura koja precizno govori o islamskom vjerovanju (akidetu); Allahovoj, dž.š, jedno ći, poslanstvu i proživljenju. Njeno u čenje je, bez sumnje, od velike koristi za svakog ko pouku uzima. Što se, pak, ti če njenog učenja u odre đene dane, nisam naišao na neki šerijatski dokaz koji tome ide u prilog. Zbog toga, preporu čujem da se u mjestima gdje postoji praksa u čenja sure Jasin ponedjeljkom i petkom ponekad u če i druge sure, kao i to da se te sure u če i drugim danima, tako da to ne bude stalno ponedjeljkom i petkom da to ne bi preraslo u stalnu praksu i kako se ta praksa ne bi ušerijatila. Ukoliko bi se to ušerijatilo dobilo bi status novotarije, a znamo šta zna či uvesti novotariju u vjeru. Koliko vremena (sati ili minuta) traje obavljanje gusula? Postavljam ovo pitanje jer
Fetve i savjet
Stranica 104 od 154
mi se čini da u tome pretjerujem. To nije vremenski odre đeno. Kada se osoba kupa radi izlaska iz stanja dženabeta bitno je da, trljajući jedanput, sapere svoje tijelo vodom tako da nijedan djeli ć ne ostane suh. Ukoliko se, pak, osoba kupa radi uklanjanja prljavštine, znoja itd, tada dužina kupanja ovisi o kvaliteti vode, sredstava za kupanje, tuša itd. Kada se čovjek kupa radi osvježenja može to činiti koliko mu je potrebno da se dovoljno osvježi. U svakom slučaju, treba voditi ra čuna da se u tom poslu, kao i u svakom drugom, ne pretjera u smislu da se zbog njega ne zapostave druge obaveze. Neki ljudi kod nas, u čikagu, kažu da se posu đe u kom je bila svinjetina ne može nikako oprati. S obzirom da se hranim u restoranima u kojima se služi i svinjetina, interesuje me da li je to ta čno? Nama je, u osnovi, dozvoljeno da jedemo hranu ehlu-kitabija (krš ćana i Jevreja), pa prema tome i da koristimo njihovo posu đe, pod uslovom da znamo da je čisto. To znači da se to posuđe može oprati. Ipak, preporu čujem ti da se hraniš u restoranima u kojima se ne služi svinjetina niti alkohol, jer, koliko mi je poznato, u čikagu ima restorana koji na svom jelovniku nemaju svinjetinu niti služe alkoholna pi ća. Vlasnici tih restorana su uglavnom muslimani, a ima i ehlu-kitabija koji u svojim restoranima ne drže svinjetinu niti alkohol. Nadalje, treba voditi ra čuna ne samo o svinjetini nego i o tome da li su životinje čije meso jedeš zaklane na ispravan način. Da li je dozvoljeno, u znak poštovanja, imama ljubiti u ruku poslije namaza i čestitati mu namaz? Ne, to nije dozvoljeno, s obzirom da to nije bila praksa prvih muslimana. Ne prenosi se da su ashabi ljubili Poslanika, s.a.v.s, u ruku nakon namaza. Isto tako, ne prenosi se da su se oni uvijek rukovali nakon svakog namaza. Uvo đenje takve prakse bila bi novotarija. Napominjem da nema smetnje da se s osobom koja je pored nas ili koju nismo odavno vidjeli poselamimo i rukujemo. Kod nas je obi čaj da se kanta s vodom pokrije, pa makar tako što se preko stavi kakav štap ili motka. Ima li to kakve veze sa šerijatom? Da, ulema kaže da je to sunnet. (Vidi: El-Fikhul-islami ve edilletuhu, 1/314) Međutim, iz imperativnog oblika naredbe da se posuda pokrije, pa makar i motkom (kako stoji u predanju Ebu Davuda, vidi: Sunen, ”Kitabul-ešribe”, br. 3731), prije bi se moglo razumjeti da je to obavezuju će, a Allah, dž.š, najbolje zna. Naime, Poslanik, s.a.v.s, je rekao: ”Kada nastupi no ć sklonite svoju djecu (u ku će) jer šejtani tada izlaze i šire se. Kada pro đe nešto jacijskog vremena možete ih pustiti. Zatvori svoja vrata i spomeni Allahovo ima pri tome, ugasi svije ću i spomeni Allahovo ime, zaveži svoju mješinu za vodu i spomeni Allahovo ime i pokrij svoju posudu i spomeni Allahovo ime, pa makar de poprijeko nešto staviš.” (Sahihul-Buhari, ”Bed'ul-halk”, br. 3280) Mesar sam. Mogu li uz ramazan klati stoku? Da, za to nema smetnje. Stoka se može, kada za to postoji potreba, klati u svako doba godine, imaju ći u vidu da ne postoji šerijatska zabrana za tako nešto. Mogu li dati zekat bratu i sestri koji su siromasi? Da, siromašnom bratu i sestri može se dati zekat, ukoliko osoba koja daje zekat neće naslijediti osobu kojoj ga daje, i ukoliko nije obavezna da je izdržava, a Allah, dž.š, najbolje zna. čak se i preporu čuje davanje zekata siromašnoj rodbini, jer se time postiže dvoje: izvršavanje obaveze zekata i ja čanje rodbinskih veza. Poslanik,
Fetve i savjet
Stranica 105 od 154
s.a.v.s, kaže: ”Sadaka data siromahu je samo sadaka, a kada se da rodbini, ona je i sadaka i održavanje rodbinskih veza.” (Tirmizi, Sunen, ”Kitabuz-zekati”, br. 658) Želio bih nešto više saznati o Muhammedu ibn Abdul-Vehhabu i njegovu pokretu. Muhammed ibn Abdul-Vehhab nije imao iza sebe klasi čni pokret. On je imao ideju o vraćanju muslimana izvornom u čenju islama i uklanjanju svih vidova širka koje su muslimani prakticirali. Tu njegovu ideju podržala je vlast u Der‘iji u Nedždu, tako da je, imajući političku i druge vrste, potpore ona zaživjela prvo u Nedždu, a potom i u drugim dijelovima Arabijskog poluostrva. Dakle, ideja Muhammeda ibn AbdulVehhaba je selefistička ideja koja poziva vra ćanju izvornom islamskom u čenju sadržanom u Kur‘anu i sunnetu. Može se re ći da je ta ideja bila prete ča svih reformističkih pokreta koji su se pojavili u zadnjih dvjesto godina prošlog milenija, a koji su pokušali probuditi islamski ummet nakon dugog perioda stagnacije i dekadence. Svi ti reformisti čki pokreti su se uveliko okoristili idejama da‘ve Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba, koja je pozivala da se islamsko vjerovanje uzima sa čistih nepomu ćeih izvora, da se to vjerovanje o čisti od svih vidova širka. Nije naučno utemeljeno sljedbenike da‘ve Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba nazivati vehabijjama, jer ta da‘va nije neki novi mezheb, niti neki novi put, nego je nastavak da‘ve prvih generacija muslimana, ashaba i tabiina. Treba naglasiti da mnogi koriste izraz vehabija da bi anatemisali islamske aktiviste i muslimane koji se trude da prakticiraju islam. Tako u našim sredinama gdje muslimani ne klanjaju, vehabijom nazivaju osobu koja ponekad klanja, u sredinama gdje muslimani malo više klanjaju, vehabijom nazivaju onu osobu koja klanja sve namaze, ondje gdje muslimani dobro klanjaju vehabijom nazivaju onu osobu koja klanja u džematu i nosi bradu itd. Dakle, oni koji koriste taj izraz, nemaju za to naučno opravdanje, a mnogi, kako se čini, nemaju ni lijepe namjere. Doduše, mnogi ga koriste i ne znaju ći o čemu se radi. Oni koji imaju loše namjere, taj izraz koriste, uglavnom, kao što se nekad koristio izraz fundamentalista. Dovoljno je, u komunističkom vremenu, bilo da nekog proglasite fundamentalistom pa da ga po zakonu možete pljuvati, degradirati i osu đivati na višegodišnju robiju. Pošto je rije č fundamentalista izrabljena i pošto fundamentalista ima i me đu nemuslimanima, izmišljena je riječ vehabija, da se nemuslimanski fundamentalisti ne bi vrije đali, a da bi se muslimanski mogli blatiti do mile volje. Sredstva informisanja u rusiji čečenske mudžahide nazivaju isklju čivo vehabijama, upravo zbog gore spomenutog razloga. S druge strane, treba znati da se pod firmom vehabija i selefija ponekad skrivaju mnogi koji s idejom i da‘vom Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba nemaju baš puno zajedničkog. Treba podvu ći da su selefije oni koji slijede i prakticiraju islam u svim njegovim segmentima, a ne oni koji eventualno samo u svome odijevanju i vanjskom izgledu li če na selefije, a krše praksu Poslanikovu, s.a.v.s, i njegovih ashaba, kada je u pitanju porodi čni život, odnos prema komšijama, rodbini, muslimanima, nemuslimanima, radu itd. Dakle, i s te strane postoji velika igra i ponekad velika zabluda. Dakle kao zaklju čak možemo kazati da oni koji slijede izvornu ideju Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba su, ustvari, sljedbenici selefisti čke ideje koja nastoji vjerovati onako kao je vjerovao Allahov Poslanik, s.a.v.s, i prakticirati obrede islama onako kako ih je Poslanik, s.a.v.s, radio i da nije vehabija niti selefija svako koga nazivaju tim imenima, niti je vehabijja ili selefija svako ko sebe tako naziva i tako se deklariše. Više o ovom pitanju napisao sam u omladinskom časopisu Saff br. 10 i 11 (oktobar i novembar ’97) u feljtonu o suvremenim pokretima, partijama i sektama koji je ovaj
Fetve i savjet
Stranica 106 od 154
omladinski časopis bio počeo objavljivati. Moj muž ne može dobiti posao zbog velike brade. čitava porodica ispašta zbog toga. Šta nam preporu čujete? Prije svega treba naglasiti da uskra ćivanje posla zbog toga što neko nosi bradu predstavlja diskriminaciju najgore vrste i vid kršenja osnovnih ljudskih prava, osim ako priroda posla to zahtijeva. činjenica je da ta vrsta diskriminacije kod nas postoji i muslimani moraju nastojati da se izbore za svoja prava. Oni pak, koji su izloženi toj diskriminaciji moraju tražiti odgovarajuće rješenje nastojeći da daju prednost onome što je prioritetnije i važnije. čini mi se da, kad je brada u pitanju, problem je i što neka naša bra ća nošenje duge brada drže na nivou pet dnevnih namaza i ostalih ruknova islama, što je itekako pogrešno. U kontekstu prethodno re čenog treba nastojati posti ći sklad između mogućnosti i potreba. Nema sumnje da je izdržavanje porodice ve ća dužnost od nošenja duga čke brade. Ako čovjek ne bi imao drugog na čina da na đe posao nego da potkrati bradu, ja bih mu preporu čio da je potkrati, pa čak, ako nema drugog izlaza, i da je obrije, s nijjetom da je ponovo pusti čim nađe odgovaraju ći posao. Ako žena nosi nikab, da li njen amidži ć i dajdžić s njom mogu razgovarati u prisustvu njenog muža? Ja ne znam za relevantan dokaz na osnovu koga bi se moglo ustvrditi da je ženskoj osobi zabranjeno razgovarati s muškom osobom koja joj nije mahrem. Ispravan stav jeste da ženski glas nije avret. Prema tome, muslimanka koja nosi nikab može, u granicama potrebe, razgovarati sa svakom muškom osobom koja joj nije mahrem, pa shodno tome i sa amidžićem, dajdžićem i teti ćem, pod uslovom da ispoštuje sljedeće: a) da se ne osamljuje sa muškom osobom koja joj nije mahrem. Poslanik, s.a.v.s, kaže: ”Neka se muškarac ne osamljuje sa ženom, osim ako je prisutan mahrem.” (Sahihul-Buhari, ”Kitabun-nikah”, br. 5233), b) da ne uljepšava svoj govor kada s muškom osobom koja joj nije mahrem razgovara (Vidi: El-Ahzab, 32), c) da se pri tom razgovoru ne čini bilo šta što bi moglo biti korak ka nemoralu, jer sve što je za nekog korak ka nemoralu zabranjeno mu je, pa makar to bilo u osnovi dozvoljeno. (Vidi: El-Isra, 32) Imajući u vidu da su amidži ći, dajdžići i tetići bliža rodbina, a da je održavanje rodbinskih veza stroga dužnost, žena je dužna, u granicama svojih mogu ćnosti, da s njima održava rodbinske veze, da ih posje ćuje, s njima razmjenjuje posjete, poklone itd, što se podrazumijeva pod pojmom održavanja rodbinskih veza, s tim što mora voditi računa da ispoštuje gore spomenute propise, tj. da se ne osamljuje, da ne uljepšava svoj govor, te da se ne čini bilo šta što bi moglo biti korak ka nemoralu, a Allah, dž.š, najbolje zna. Ukoliko, uz ramazan, ženi prestane mjese čnica (hajz) odmah nakon nastupa zore, da li je dužna ostatak dana postiti? Ispravno mišljenje jeste da ona nije dužna nastaviti taj dan postiti. Ona može taj dan jesti i piti, s tim što se preporučuje da to ne radi javno jer svijet ne zna za njeno stanje, pa može koješta pomisliti. Normalno, taj dan će napostiti poslije ramazana. Prednost tom mišljenju daje se zbog sljedećeg razloga. Naime, ženi je u stanju hajza zabranjeno postiti. S obzirom da joj je po četkom dana bilo zabranjeno postiti, nije joj grijeh ostatak dana nepostiti, s obzirom da je post od zore pa do zalaska sunca. čak i kad bi postila, taj post joj ne bi bio validan. Dakle, ukoliko žena nije mogla zapostiti po četkom dana, ne treba postiti ostatak dana, a Allah, dž.š, najbolje zna.
Fetve i savjet
Stranica 107 od 154
U kom vremenskom periodu je moj muž dužan da me odvede kod mojih roditelja koji su udaljeni 90 km u jednom smjeru? Koliko mi je poznato, ne postoji šerijatski tekst koji to precizno odre đuje, tako da se to pitanje rješava na osnovu tradicije (urfa) i op ćih propisa islama koji govore o pravdi, održavanju rodbinskih veza i dužnosti djece prema roditeljima. Dakle, ako je u običaju kod vas da nevjesta posje ćuje svoje roditelje jednom sedmi čno ili jednom u mjesecu, to treba, u granicama mogu ćnosti, ispoštovati. Normalno je da, u početku, nevjesta češće posjećuje svoje roditelje, dok se ne navikne da od njih bude duže odvojena. Nadalje, treba voditi ra čuna o stanju njenih roditelja, da li im je potrebna usluga i ima li neko drugi mimo njihove k ćerke da im tu uslugu pruži. Naime, ona kao k ćerka, u slučaju nepostojanja druge djece ili rodbine, može biti dužna voditi brigu o svojim roditeljima. Normalno, u svemu tome supruga i muž treba da imaju dogovor i razumijevanje jedno prema drugom, tako da supruga od muža ne traži ustupke koji nisu potrebni, niti da ga optere ćuje više nego što on može podnijeti. Pretpostavimo da je muž u teškom materijalnom stanju, supruga treba to imati u vidu i ne insistirati na onome što joj on ne može priuštiti. Isto tako, muž ne smije uskra ćivati supruzi ono što je, u odre đenim okolnostima, uobi čajeno i potrebno, a što je u njegovoj mogu ćnosti. Treba se uvijek prisjetiti Poslanikovih, s.a.v.s, riječi u kojima on kaže da su najbolji muslimani oni koji su najbolji prema svojim suprugama. Još da naglasim da muž ne mora uvijek da ide s tobom ukoliko postoji mogu ćnost da ti odeš do svojih roditelja, a da tvoja čast i poštenje ne budu ugroženi. Da li mi je dozvoljeno živjeti sa ženom koja ne prakticira islam iako je muslimanka? Ukoliko je ona u islamu, dakle ukoliko nije po činila nešto što izvodi iz islama, kao što je nijekanje propisa za koji se zna da su sastavni dio islama, kao što je namaz, post i sl., ti možeš sa njom ostati u braku. To što ona odre đene propise ne prakticira, ili određene grijehe čini, pa makar se radilo i o velikim grijesima, ne povla če za sobom obavezu raskidanja braka. U svakom slu čaju, dužan si nastojati da joj pomogneš kako bi ona shvatila zna čaj i vrijednost islamskih propisa i kako bi ih po čela sa zadovoljstvom izvršavati. Njeno prakticiranje islama bilo bi od velike koristi za vašu porodicu i šire okruženje. Molim Allaha, dž.š, da vas pomogne u onome što je dobro. Kada je posta č dužan da, uz napaštanje propuštenog dana posta u mjesecu ramazanu, učini i kefaret? Islamska ulema složna je da osoba koja je bila dužna postiti, pa je namjerno prekinula post spolnim odnosom, dužna je da, uz napaštanje propuštenog dana posta, učini kefaret (tj. posti dva mjeseca uzastopno, a ako nije u stanju onda je dužna nahraniti šezdeset siromaha). (Vidi: Marginani, El-Hidaje, 1/122, Kurtubi, ElKafi, str. 124, Ibn Kudame, El-Kafi, 2/246, Imam Šafija, El-Umm, 2/108-109) Dokaz za to je hadis koji bilježe Buharija i Muslim, a koji govori o beduinu koji se požalio Poslaniku, s.a.v.s, da je prišao svojoj ženi za vrijeme posta u ramazanu. (Vidi: Sahihul-Buhari, ”Kitabus-savm”, br. 1936, ”Kitabun-nefekat”, 5368, ”Kitabul-edeb”, 6087, 6164, ”Kitabu kefaratil-ejman”, 6709, 6711, Sahihu Muslim, ”Kitabus-sijam”, br. 1111) Prema tome, osoba koja u osnovi nije bila dužna postiti, kao što je putnik, bolesnik kome post škodi itd, ili je postila van ramazana, pa makar se radilo i o napaštanju ramazana, ako namjerno prekine, pa čak i spolnim odnosom, nije obavezna činiti kefaret. Hanefije i malikije kažu da bilo koji na čin namjernog prekidanja posta u ramazanu,
Fetve i savjet
Stranica 108 od 154
od strane osoba koje su dužne postiti, povla či za sobom posljedice koje uzrokuju prekidanje posta spolnim odnosom, dakle napaštanje tog dana i kefaret. (Vidi: Marginani, El-Hidaje, 1/122, Kurtubi, El-Kafi, str. 124) Međutim, preferirajuće mišljenje je da jedino za namjerno prekidanje posta spolnim odnosom treba kefaret. Naime, hadis na osnovu kog je utvr đen ovaj propis govori o prekidanju posta spolnim odnosom. Smatram da analogiziranje namjernog korištenja jela i pića sa spolnim odnosom nije ispravno. Osim toga, analogija (kijas), kad su ibadeti u pitanju, uop će nije dozvoljena. Prema tome, oni koji kažu da za namjerno prekidanje posta u ramazanu jelom i pi ćem treba kefaret - nemaju validan dokaz, a pravilo je da nema obaveze bez dokaza. Dakle, ispravno je da nema kefareta osim za one koji su svoj post u ramazanu namjerno prekinuli spolnim odnosom, pod uslovom da su od onih koji su bili obavezni postiti, a Allah, dž.š, najbolje zna. Jedna sestra je svojim parama prije udaje kupila sebi svu potrebnu garderobu. Većina te garderobe je još uvijek nova i neraspakovana. Njena namjera je da tu garderobu, u slu čaju smrti, pokloni u dobrotvorne svrhe. Ima li osnova da, na taj način, ona uskrati pravo svojih nasljednika? Dok je osoba pri zdravlju, tjelesnom i intelektualnom, ona slobodno raspolaže svojim imetkom i može koliko ho će svoga imetka pokloniti, zavijestiti itd. U tom periodu osoba tako đer ima pravo napraviti testament koji će se sprovesti nakon njene smrti. Međutim, u tom testamentu ne može zavijestiti više od jedne tre ćine. Isto tako, kada se razboli boleš ću od koje će i umrijeti ona ima pravo zavijestiti samo jednu tre ćinu svoga imetka. Poslanik, s.a.v.s, je rekao Sa‘d ibn ebi Vekkasu, r.a, koji je htio da, dok je ležao na smrtnoj postelji, zavijesti dvije tre ćine ili polovinu svoga imetka: ”...tre ćinu, a i tre ćina je puno. Bolje ti je, uistinu, da ostaviš svoje nasljednike bogatim, nego da ih ostaviš siromašnim da prose od svijeta.” (SahihulBuhari, ”Kitabul-vesaja”, br. 2742) Prema tome, sestra o kojoj je rije č, dok je još zdrava, pokloniti spomenutu odje ću. Ukoliko se razboli boleš ću od koje će umrijeti, ili ukoliko ostavi testament, tada ima pravo da pokloni samo jednu tre ćinu svoga imetka. Dakle, ako se radi o testamentu ona može zavijestiti svu garderobu pod uslovom da ta vrijednost nije ve ća od jedne trećine njenog ukupnog imetka, a ako je ve ća, tada će za dio koji je višak biti potreban pristanak nasljednika, a Allah, dž.š, najbolje zna. Da li postoji zabrana da žene nose dvodjelnu odje ću (košulju i suknju) ili to mora biti džilbab? Kada se žena pojavljuje na javnom mjestu, dakle na mjestu na kom je mogu vidjeti muškarci koji joj nisu mahrem, bitno je da njena odje ća pokriva sve što je žena dužna pokriti, da odje ća nije tijesna toliko da bi se ocrtavalo tijelo, da nije providna, da nije specifična za nemuslimane i da nije specifi čna za muškarce. Tako đer, treba izbjegavati odjeću koja skreće pažnju. činjenica je da se sve to najlakše postiže upravo džilbabom. Me đutim, bilo koja odje ća koja ispunjava pomenute uslove je dovoljna, a Allah, dž.š, najbolje zna. Može li se klanjati tehijjetul-mesdžid poslije ikindije namaza? Ispravno mišljenje o ovom pitanju je da namazi koji imaju svoj povod, kao što su: klanjanje propuštenog namaza, naklanjavanje sunneta, tehijjetul-mesdžid, dženaza-namaz, dva rekata poslije tavafa itd, mogu se klanjati u vremenima u kojim je inače zabranjeno klanjati (tj, kad sunce izlazi, kada je na zenitu i kada zalazi, zatim poslije sabaha dok sunce ne iza đe i nakon ikindije dok sunce ne za đe).
Fetve i savjet
Stranica 109 od 154
Naime, postoje hadisi koji potvr đuju da su neki namazi koji imaju povod obavljani u ta vremena. Zabranjeno je da osoba svjesno odga đa neki od tih namaza da bi ga klanjala u tim vremenima. Ibn Omer prenosi da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: ”Nemojte da namjerno klanjate pri izlasku sunca i njegovom zalasku.” (Sahihu Muslim, ”Salatul-musafirin”, br. 833) U Buharijinom predanju ovog hadisa ima i dodatno pojašnjenje: ”...i ne zabranjujem bilo kome da klanja u bilo koje vrijeme no ći ili dana, samo da namjerno ne traži izlazak i zalazak sunca.” (Sahihul-Buhari, ”Kitabuldžum‘a”, br. 1192) Prema tome, ako bi čovjek namjerno nastojao klanjati nafile upravo u vremenima kada je zabranjeno, to bi bilo pogrešno, a Allah, dž.š, najbolje zna. Kako mogu upoznati pokrivenu djevojku? Pokrivenu djevojku (mislim da se misli uop ćeno na djevojku koja prakticira islam) možete upoznati preko osoba koje poznajete i u koje imate povjerenje. To je najbolji način. Što se, pak, ti če savjeta i preporuka, u pogledu momka ili djevojke, treba ih uzimati od povjerljivih osoba koje nemaju odre đeni interes u vezi sa djevojkom ili momkom, dakle, od neutralnih osoba. Tako ćete izbjeći neosnovanu pohvalu ili kuđenje koji su najčešći kada je ženidba ili udaja u pitanju. Koji stav zauzima islam u pogledu korupcije i mita? Islam, sa svojim savršenim propisima, štiti pravo svakog pojedinca. Jedna od glavnih zadaća islamskog šerijata jeste, upravo, pružanje adekvatne zaštite u tom pogledu. S obzirom da mito i korupcija, uglavnom, podrazumijevaju uzurpaciju nečijeg prava, islam je najstrožije zabranio takav vid aktivnosti. Ibn Kudame kaže: ”Mito u vlasti je zabranjeno i tu nema razilaženja. Uzvišeni Allah kaže: ”...oni koji jedu nedozvoljeno...” El-Hasan i Seid ibn Džubejr tuma če da je to mito. Kada sudija primi mito to može dosti ći stupanj kufra (nevjerstva).” (Vidi: Ibn Kudame, El-Mugni, 14/59). Ovakav stav prema mitu Ibn Kudame i ostala islamska ulema zauzela je na osnovu prethodnog ajeta, zatim na osnovu ajeta u kojima se zabranjuje uzimanje tuđih imetaka nepravedno (II:188, IV:29,161, IX:34), zatim na osnovu hadisa koji je prenesen u sunenima i Musnedu imama Ahmeda. U tom hadisu Poslanik s.a.v.s je prokleo onoga ko daje mito i onoga ko mito uzima. (Vidi: Tirmizi: Sunen et-Tirmizi, 3/1336, 1337, Ebu Davud, Sunen, 3/3580, Ibn Madždže, Sunen, 2/2313, Ahmed ibn Hanbel, Musned, 2/388, 2/164.) U Musnedu imama Ahmeda još se spominje i posrednik me đu njima. (Ahmed ibn Hanbel, Musned, 5/279) Prema tome, svi oni koji su na bilo koji na čin uključeni u korupciju (potkupljivanje) prokleti su od strane Poslanika, s.a.v.s. Samo proklestvo zna či udaljavanje od Allahove, dž.š, milosti, a ko ne zasluži Njegovu milost ne će ući u Džennet. Treba još napomenuti da veli čina grijeha u pogledu korupcije ovisi o nepravdi (zulumu) koja je u činjena nekom pojedincu, ali prokletstvo Poslanikovo, s.a.v.s, obuhvata sve one koji se bave mitom i potkupljivanjem, a Allah, dž.š, najbolje zna. Radim na istom kompjuteru sa nemuslimanom. Imaju ći u vidu da ta osoba jede svinjsku salamu, a da poslije jela ne pere ruke interesuje me da li tastatura kompjutera postaje prljava i da li sam nakon upotrebe tastature dužan oprati ruke? Islamska ulema slaže se da je svinja ne čista, kako njeno meso tako i loj, kosti, dlaka i koža, čak i nakon štavljenja. Prema tome, ukoliko na tastaturi ima svinjske masti, nakon upotrebe tastature ruke ćeš oprati sredstvom za čišćenje, kao što je sapun i slično. Preporučujem da o tom problemu porazgovaraš sa radnim kolegom. Nadam se da će on poštovati tvoje osobenosti i ne će te svjesno dovoditi u neprilike.
Fetve i savjet
Stranica 110 od 154
Poznato vam je da se kod nas vodi žu čna rasprava u vezi sa stavljanjem na pozorišnu scenu drame o hazreti Fatimi. Interesuje me da li ima smetnje da se takva drama izvede na pozorišnoj sceni ukoliko je, s historijske ta čke gledišta, vjerodostojna i ne vrije đa lik Poslanikove, s.a.v.s, k ćerke? činjenica je da muslimane njihova čista monoteisti čka vjera, koja je sa čuvana od iskrivljavanja direktnim Allahovim, dž.š, čuvanjem časnog Kur‘ana od bilo kakve destrukcije, uči da prema ashabima Allahova poslanika, s.a.v.s, imaju poseban odnos i posebno poštovanje. Taj odnos je toliko zna čajan da se doti če sfere vjerovanja (akideta). Otuda u knjigama koje govore o vjerovanju ulema tretira i to pitanje. Tako npr. Tahavi u svojoj Poslanici o vjerovanju kaže o ashabima: ”Ne pretjerujemo u ljubavi prema ikom od njih, niti se nekog od njih odri čemo. I mrzimo onog ko njih mrzi i onog ko o njima neistinu govori. Mi ih spominjemo samo po dobru. Ljubav prema njima je vjera (din), vjerovanje (iman) i dobro činstvo (ihsan), a mržnja prema njima je nevjerstvo (kufr), licemjerstvo (nifak) i nasilje (tugjan).” Komentarišući te riječi Hasan Kafi Pruščak, bošnjački alim koji je umro 1615 god., kaže: ”I volimo ashabe Allahovog Poslanika, s.a.v.s, zbog toga što su ih Allah i Njegov poslanik, s.a.v.s, voljeli. Dokaz za to je njihova pohvala. Uzvišeni je rekao: ”Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime...” (Et-Tevbe, 100), a Poslanik, s.a.v.s, je kazao: ”Najbolja generacija (muslimana) je ona koja je sa mnom živjela, a zatim ona koja ih slijedi...” (Sahihul-Buhari, ”Kitabuš-šehadat”, br. 2651) Istinu je rekao Abdullah ibn Mes‘ud koji ih je opisao na sljede ći način: ”Uzvišeni Allah je, zaista, pogledao u srca ljudi i vidio da je srce Muhammedovo najbolje pa ga je (Sebi) odabrao i u činio ga poslanikom za Svoju objavu. Zatim je pogledao srca Svojih robova i vidio da su najbolja srca njegovih ashaba, pa ih je u činio vezirima (Svoga vjerovjesnika).... (Vidi: Hasan Kafija Pruš čak, Nurul-jekin fi usulid-din, str. 237-241 (komentar i valorizacija dr. Zuhdija Adilovi ć) Ashabi su zaslužili posebno poštovanje time što su živjeli u društvu sa Allahovim poslanikom, s.a.v.s, što su, pružaju ći mu podršku, žrtvovali i bili spremni žrtvovati sve što imaju. Uzvišeni Allah o njima kaže: ”Muhammed je Allahov poslanik, a koji su s njim, oštri su prema nevjernicima, milosrdni me đusobno; vidiš ih kako ruku čine i na sedždu padaju traže ći Allahovu nagradu i zadovoljstvo. Njihova obilježja, tragovi od sedžde, su na licima njihovim...” (El-Feth, 29) U nastojanju da sa čuvaju likove ashaba originalnim, da sa čuvaju njihov integritet i čast, mnoge islamske institucije u svijetu dale su eksplicitnu fetvu da je zabranjeno prikazivati njihove likove, bilo na filmu ili u pozorištu, kao npr. Hej‘etu kibaril-ulema iz Saudijeske Arabije, Rabita čije je sjedište u Meki i Konferencija islamskih organizacija, održana u Meki 1390 H. (Vidi: Medželletul-buhus el-islamijje, 1/228, 247) Ima islamske uleme koja ne vidi smetnje da se ashabi predstave kroz igrane uloge pod uslovom da budu predstavljeni u vjerodostojnom svjetlu, kako bi njihov uzorni život i primjerni lik mogli poslužiti kao pouka drugima. (Vidi: Muhammed Rešid Rida, El-Fetavi, 3/1090, El-Menar, 14/827-830) Srednje mišljenje zauzela je Komisija za fetve sveučilišta El-Ezher. U reviji ”ElEzher”, u mjesecu muharremu 1379. H./1958. god. Komisija je objavila fetvu u kojoj između ostalog stoji: ”Prvo: Nije dozvoljeno da neko glumi velike ashabe poput Ebu Bekra, Omera, Osmana, Alije, Hasana, Husejna, Muavije i njihovih sinova, neka je Allah s njima zadovoljan, zbog njihove svetosti i zbog toga što su oni imali stajališta u vezi s kojim su se sljedbenici islama podijelili na one koji ih podržavaju i one koji su protiv... Što se ti če ashaba o čijim ličnostima nema sporenja kao što su Bilal, Enes i njima slični dozvoljeno je glumiti ih pod uslovom da glumac ne radi nešto što
Fetve i savjet će skrnaviti lik osobe koju
Stranica 111 od 154
glumi. Drugo: Nije dozvoljeno da neko glumi Vjerovjesnikove, s.a.v.s, supruge i njegove k ćeri, jer njihova svetost proizilazi iz njegove, s.a.v.s, svetosti, a Uzvišeni Allah je o njegovim ženama rekao: ”O žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene!”, a njegove k ćerke imaju veće pravo na takav status.” U povodu pokušaja da se predstava o hazreti Fatimi postavi na pozorišnu scenu u Bosni i Hercegovini nedavno je upućeno pitanje Akademiji islamskih nauka pri ElEzheru. Pitanje je glasilo: Da li je dozvoljeno u pozorišnoj predstavi pojavljivanje glumaca koji igraju uloge članova porodice Allahovog poslanika, s.a.v.s.? Akademija je dala sljede ći odgovor: ”Želimo da vas upoznamo da je Akademija islamskih nauka donijela odluku u vezi s tim na 281 sjednici, održanoj 30. 6. 1999. god. Ta odluka glasi: ”Nije dozvoljeno da pozorišna predstava, film, ono što se prikazuje na televiziji i tome sli čno sadrži neku od sljede ćih ličnosti: vjerovjesnike i poslanike, desetericu (ashaba) koji su obveseljeni Džennetom, te članove porodice Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Prema tome, po šerijatu nije dozvoljeno da neko glumi kćerku Allahovog poslanika, s.a.v.s, Hasana, Husejna i Ali b. Ebu Talib, a Allah, dž.š, najbolje zna.” U potpisu: Generalni direktor za op ću upravu Savjeta Akademije i njegovih komisija Mustafa ebu es-Seud Vehdan. Dana: 30. 1. 1422 H./24. 04. 2001 god. Na osnovu prethodno spomenutog smatram da u vezi s ovim pitanjem treba praviti razliku između ashaba kojima je obe ćan Džennet i Poslanikove, s.a.v.s, porodice s jedne, i ostalih s druge strane. Imaju ći u vidu odgojno-obrazovnu dimenziju u predstavljanju ashaba kroz film i pozorište, smatram da, izuzimaju ći desetericu kojima je obe ćan Džennet i Poslanikovu, s.a.v.s, porodicu, za to nema smetnje, pod uslovom da se njihove historijske li čnosti predstave autenti čno, onako kako su opisane u vjerodostojnim predanjima, da se njihove li čnosti ne skrnave ni u najmanjoj mjeri, te da se ne zadire u pitanja personalnog razilaženja me đu njima, imajući u vidu činjenicu da ne poznajemo suštinu tog razilaženja. Osim toga, od rasprave o tim pitanjima nemamo nikakve prakti čne koristi, nego možemo imati samo štetu. Likove ashaba kojima je obe ćan Džennet i članove Poslanikove, s.a.v.s, porodice, nije dozvoljeno dramski ili filmski predstavljati zbog toga što bi to zna čilo skrnavljenje njihovih časnih ličnosti i obećanja koje im je Allahov poslanik, s.a.v.s, dao, i što bi to bio indirektan atak na samog Poslanika, s.a.v.s. Uzimajući u obzir da bi spomenuti čin, u manjem ili ve ćem obliku, bio neki vid skrnavljenja tih ličnosti, otuda je zabranjeno (haram) da ih neko glumi. Naime, nemogu će je izbjeći da ljudi koji pišu scenarija, rade kostimografiju itd, ne ubace detalje koji nisu vjerodostojni, ili ne dolikuju tim historijskim li čnostima, ili su neutemeljene pretpostavke u pogledu razilaženja me đu njima itd. Nadalje, nemogu će je naći glumca ili glumicu čija je ličnost na nivou spomenutih ashaba kojima je obe ćan Džennet i na nivou ashaba i sahabijki iz porodice Poslanikove, s.a.v.s, u pogledu imana i morala, tako da bi i to, vjerovatno, u o čima gledatelja umanjilo respekt prema časnim ashabima i sahabijkama, s obzirom da bi gledatelj poslije toga njihove li čnosti gledao kroz lik doti čnog glumca ili glumice. Dozvola da se na filmu ili pozorištu interpretiraju likovi ostalih ashaba, mimo onih kojima je obe ćan Džennet i mimo ashaba i sahabijki iz porodice Poslanikove, s.a.v.s, zasnovana je na potrebi da se ti likovi u čine dostupnim ljudima, kako bismo te čestite likove mogli uzeti za uzor. Ta dozvola bazirana je na uvjerenju da predstavljanje njihovih likova na vjerodostojan i afirmativan na čin, bez skrnavljenja njihovih ličnosti, bilo kroz sadržaj bilo kroz osobu koja ih glumi, ne će proizvesti negativne posljedice, a dobro će biti veliko.
Fetve i savjet
Stranica 112 od 154
I na kraju, želim naglasiti da ve ćina nemuslimana, a i mnogi muslimani koji islam nisu doživjeli u njegovom integralnom smislu, vrlo često takve stavove ne mogu razumjeti. Ja ih razumijem i razumijem neke razloge zbog kojih oni na ovakva pitanja gledaju druga čije od većine muslimana. Možda je ve ćina onih koji pripremaju predstavu o hazreti Fatimi u takvoj nedoumici. Treba pozdraviti njihovo nastojanje da predstavu postave na afirmativan na čin, kako ne bi uvrijedili muslimane. Međutim, činjenica je da ukoliko bi predstava o hazreti Fatimi bila postavljena na pozorišnu scenu, pa makar bila u najafirmativnijem obliku, ona bi predstavljala uvredu za desetine hiljada bošnja čkih muslimana i za stotine miliona muslimana u svijetu iz razloga koje sam naveo. Mislim da to nikome nije potrebno. Ukoliko neko želi provocirati osje ćaje muslimana, neka bude spreman podnijeti posljedice. Molim Allaha, dž.š, da nas sa čuva iskušenja koja ne bismo bili u stanju izdržati. Amin! Da li duša umrlog poslije smrti može posje ćivati svoju kuću? Ibn Ebul-Izz, komentator Tahavijeve poslanice u akaidu, nakon što je naveo nekoliko mišljenja o pitanju gdje duše borave u periodu berzeha, tj, od smrti do ponovnog proživljenja, kaže: ”Iz ponu đenih dokaza proizilazi da postoji velika razlika među dušama u periodu berzeha. Neke duše su u najvišim ‘illijjinima, u najvišim sferama, a to su duše vjerovijesnika, neka je na njih Allahov salavat i selam. One su također različite po stepenima. Neke duše su u kljunovima zelenih ptica koje lete po Džennetu kamo žele. To su duše nekih šehida, ne svih. Ima šehidskih duša kojima će biti zabranjeno u ći u Džennet zbog neizmirenog duga. U Musnedu imama Ahmeda prenosi se od Muhammeda b. Abdullaha b. Džahša da je neki čovjek došao Vjerovjesniku, s.a.v.s, i rekao: ”Šta ću dobiti ako poginem na Allahovom putu?” ”Džennet”, odgovorio je. Kada je čovjek krenuo (Poslanik, s.a.v.s.) mu je rekao: ”Osim duga, to mi je Džibril prethodno rekao.” (Nesai, Sunen, ”Kitabul-džihad”, br. 3103) (U istom zna čenju, samo drugim rije čima ovaj hadis bilježi Muslim u Sahihu, ”Kitabul-imare”, br. 1885) Neke duše će biti kod džennetskih vrata, kao što stoji u hadisu u kom Poslanik, s.a.v.s, kaže: ”Vidio sam vašeg umrlog zaustavljenog na džennetskim vratima.” (Dokaz za to je hadis Sa‘da b. el-Atvela koji pripovijeda da je njegov brat umro i iza sebe ostavio tri stotine dirhema i malu djecu. Htio sam, pri ča Sa‘d, to potrošiti na njegovu djecu, ali mi je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: ”Tvoj brat je, zaista, zatvoren (tj. ne može u ći u Džennet) zbog duga. Idi i vrati njegov dug.” Otišao sam i vratio njegov dug, a potom došao Allahovom poslaniku i rekao: ”Vratio sam za njega dug osim dva zlatnika koja traži neka žena, a nema dokaza.” ”Daj joj, ona istinu govori”, odgovorio je.) (Ahmed, Musned, ”Musneduš-šamijjin”, br. 16593. El-Busiri je okarakterisao njegov sened kao vjerodostojan. Vidi: Ez-Zevaid, list br. 156) Neke duše će biti kod svoga kabura, a neke će biti na Zemlji. Neke će biti u pe ći bludnika i bludnica, neke će plivati u rijeci od krvi i gutat će kamenje. Svemu prethodnom svjedoči sunnet, a Allah najbolje zna.” (Ibn Ebul-Izz, Šerhul-akide ettahavijje, 2/584-586) O ovom pitanju govori i dugi hadis Semure b. Džunduba, koji je zabilježio Buharija u svom Sahihu, ”Kitabut-ta‘bir”, br. 7047. (Vidi: Fethul-Bari, 12/457) Treba posebno naglasiti osobenost šehidskih duša. Kur‘an o toj osobenosti kaže: ”I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: ”Mrtvi su!” Ne, oni su živi, ali vi ne znate!” (El-Bekare, 154) ”Nikako ne smatraj mrtvima one koji su na Allahovu putu izginuli! Ne, oni su živi i u obilju su kod Gospodara svoga.” (Ali Imran, 169) Ta osobenost se ogleda u tome što je Allah, dž.š, dao da njihove duše budu u kljunovima zelenih ptica, kako to stoji u hadisu Ibn Abbasa u kom on kaže da je
Fetve i savjet
Stranica 113 od 154
Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: ”Kada su izginula vaša bra ća (tj. na Uhudu) Allah je dao da njihove duše budu u kljunovima zelenih ptica koje piju sa džennetskih rijeka, hrane se džennetskim plodovima i zano ćavaju na zlatnim svjetiljkama koje vise u hladu Arša...” (Ebu Davud, Sunen, ”Kitabul-džihad”, br. 2520) Pošto su oni žrtvovali svoja tijela na Allahovom put, On im je u berzehu ta tijela zamijenio boljim u kojima će boraviti do Sudnjeg dana. Oni će osjećati užitke putem tih tijela potpunije negoli duše koje nisu u tijelima. Molim, Allaha, dž.š, da naše duše zasluže te osobenosti i visoke položaje u berzehu. Amin! Iz prethodno re čenog i na osnovu činjenice da za duše ne važe materijalni zakoni možemo zaklju čiti da su neke duše tu oko nas, u našoj blizini i da posmatraju šta mi radimo. Međutim, one sa živim osobama ne mogu kontaktirati. Možda je mogu ća neka vrsta kontakta dok osoba spava. Naime, tada se čovjekova duša u odre đenom vidu odvaja od tijela, pa joj, možda, ta djelimi čna, privremena i posebna odvojenost od materijalnog svijeta omogu ćava da kontaktira sa duhovnim svijetom kojem i sama pripada. Kakav je stav islama o sportu i fizi čkom odgoju kao sastavnom dijelu op ćeg odgoja? Islam preporučuje sve što je op ćekorisno, a sport, ome đen šerijatskim propisima, može biti izuzetno koristan ljudima i zna čajan faktor za njihovo fizi čko i mentalno zdravlje. Muslimanima su poznati hadisi u kojim Poslanik, s.a.v.s, nare đuje da se djeca podučavaju plivanju i streljaštvu. (Vidi: Sehavi, El-Mekasidu-l-hasene, str. 343, br. 708) U mnogim hadisima preporu čuje se streljaštvo, briga o konjima i jahanje. (Vidi: Sahihul-Buhari, ”Kitabu ehadisi-l-enbija”, br. 3373, Sahihu Muslim, ”Kitabu-limare”, br. 1917) Tako Poslanik, s.a.v.s, u jednom hadisu kaže: ” Allah, uistinu, troje uvodi u Džennet zbog jedne strijele: onoga ko je proizvodi, žele ći njome ono u čemu je svako dobro, onoga ko njome oprema druge na Allahovom putu i onoga ko je koristi na Allahovom putu”, i još je rekao: ”Ga đajte i jašite, a da ga đate bolje vam nego da jašete”. Još je rekao: ”Svaka čovjekova zabava je batil (pogrešna, invalidna) osim troje: streljaštvo, vježbanje konja i igra i zabava sa suprugom. To (troje) je istina.” (Tirmizi, Sunen, ”Kitabu fadaili-l-džihad”, br. 1637) Dakle, te tri stvari, iako su vid zabave, u isto vrijeme su i dobro djelo kojim se izražava pokornost Allahu, dž.š. Sam Poslanik, s.a.v.s, bavio se sportom, manje u klasi čnom smislu, a više kroz vojne pohode i duga i iscprljuju ća putovanja kroz pustinju. Ističem da sport mora biti ome đen šerijatskim propisima, jer jedino na taj na čin može u potpunosti biti koristan čovjeku. Npr. šerijatski propis je da djeca u če plivati. U plivanju je zdravlje. Ali, ako će dječaci i djevojčice biti zajedno u bazenu, to će ih odvesti u nemoral, blud, prostituciju, a s tim ruku pod ruku idu alkohol, droga, rušenje porodica, incest, sva đe i ubistva zbog preljube, sklapanje braka me đu srodnicima kojima je to, po Allahovom, dž.š, zakonu, zabranjeno, te ostala zla s kojima se narušavaju Allahovi, dž.š, prirodni zakoni. Za narušavanje prirodnih zakona čovjek plaća visoku cijenu na dunjaluku, a da ne govorimo koliko je visoka cijena-džehennemska vatra na ahiretu. Nadalje, ako bavljenje sportom ne će biti u skladu sa šerijatom, onda će npr. postizanje vrhunskih rezultata postati cilj, pa će sportisti pretjerivati u treninzima, uzimati sredstva koja trenutno ja čaju ali vrlo štetno djeluju na organizam, psihi čki će se preopter ćivati i tako uništavati svoj živčani sistem što će se itekako odraziti na njihovo zdravlje, itd. Isto tako, bez slijeđenja šerijatskih uputa oni koji se bave sportom po čet će pretjerivati u sportu zapostavljajući obaveze koje imaju prema sebi, porodici, komšiluku, društvu i svome okruženju op ćenito. Ljudi će gledati na sport kao na igru i zabavu, zadovoljit će se gledanjem sportskih takmi čenja, a sami se ne će baviti sportom. Tako će gubiti dragocjeno vrijeme i novac, a za uzvrat će imati neadekvatnu ili nikakvu korist. Na taj način sport će postati sam sebi svrha. Za jedne će postati put dangube i trošenje
Fetve i savjet
Stranica 114 od 154
novca u nešto što je beskorisno, ili, preciznije re čeno, nešto čija je šteta daleko ve ća od koristi, a za druge će postati izvor zarade i bogaćenja na nepravedan na čin, jer prodaju nešto što ne vrijedi onoliko koliko se za to pla ća. U sportu se danas mogu obrtati velike pare, a gdje su pare tu šejtan najuspješnije djeluje, pa će ljudi u cilju postizanja bogatstva gaziti sve norme i principe. Varat će ljude prodaju ći im igru i zabavu koja im više šteti negoli koristi, izmišljat će sportove koji će za ljude biti interesantniji, a šejtan će im uljepšavati one sportove koji su najgrublji, po čovjeka štetni i gdje čovjek najviše dangubi... Dakle, baviti se sportom s ciljem održavanja kondicije, na koristan i tijelu ugodan na čin, šerijatska je obaveza i muslimani tome treba da posvete dužnu pažnju, ali bavljenje sportom treba da bude korisno, kako pojedincu tako i zajednici. Mislim da treba naglasiti da sportska nadmetanja nisu zabranjena, ali moraju imati koristan cilj, kao što je npr. održavanje kondicije, upoznavanje i zbližavanje ljudi, razvijanje sportskog duha, pozitivne tolerancije itd. Isto tako, nije zabranjeno posmatranje tih nadmetanja pod uslovom da se zbog toga ne zapostavljaju neke obaveze, da se ne dangubi, da se ne gleda ono što je grijeh gledati itd. Mnogi ljudi, radi postizanja viših ciljeva, pa i islamskih, posežu za mitom. Da li je to dozvoljeno i da li postoji situacija kada je mito po šerijatu dozvoljeno? Od Ataa, Džabira ibn Zejda i El-Hasana prenosi se da je dozvoljeno dati mito da bi se time spriječila nepravda ili ostvarilo svoje pravo. (Vidi: Ševkani, Nejlul-evtar, 8/308) Dakle, ukoliko ne postoji bilo koja dozvoljena (halal) mogu ćnost da se spriječi nepravda, ili da se ostvari ne čije neprikosnoveno pravo, nadam se da onaj ko da mito ne će biti griješan u takvim okolnostima. Griješan će, u tom slučaju, biti samo onaj ko mito uzima. Što se ti če viših ciljeva, pa i islamskih, koje spominjete u pitanju, smatram da i oni podliježu prethodno spomenutim kriterijima, jer viši ciljevi, a jedino islamske ciljeve možemo nazvati višim, moraju se ostvarivati na dozvoljen (halal) na čin, s obzirom da u islamu cilj ne opravdava sredstvo, nego i cilj i sredstvo moraju biti dozvoljeni. Da li je po šerijatu dozvoljeno baviti se sportom profesionalno i time sebi i svojoj porodici obezbje đivati sredstva za život? Ja ne bih preporu čio muslimanima da se profesionalno bave sportom, zbog toga što kroz tu aktivnost ne će ni sebi ni drugima pružiti realnu korist. Smatram da je za zajednicu više koristan zidar koji dobro ozida jednu ku ću i inžinjer koji je dobro projektuje, a u kojoj će ljudi stotinjak godina nalaziti mir, toplotu i rahatluk, negoli jedan nogometni reprezentativac čijem majstorstvu su se ljudi divili godinama i provodili dane sjedeći, gledajući njegove bravure i debljaju ći se grickajući suncokret i druge sjemenke. Jeste da je on zaradio sebi za život, jeste da su na ra čun njega mnogi sebi zaradili dunjalu čko bogastvo, ali sve te pare su iz džepova zidara, rudara, inženjera, seljaka i ostalih koji proizvode, te odgajatelja koji odgajaju i podučavaju ljude znanju i ostalim vrednotama. Onaj ko je dangubio gledaju ći ga, ko nije obraćao pažnju na svoju suprugu i djecu kojima je tako đer bio potreban, ko je, možda, posao ili živce izgubio zbog utakmice, ima li on kakve koristi od tog fudbalera?! Od profesionalnog sporta korist je u tome da mnoge povu če sa ulice i možda ih spasi od droge i kriminala. Me đutim, sve je to kratkog daha, sve je to minimalno u odnosu na štetu koju društvo ima. To je sli čno duhanu. Jeste da proizvođači duhana nešto zarade, jeste da država ubiru ći porez dobro inkasira, ali ako se obračunaju izgubljeni dani zbog lije čenja radnika kojim je duhan uništio zdravlje, ako se obra čuna cijena njihova lije čenja, ako se uzme u obzir kra ći radni vijek pušača, ako se uzme u obzir vrijeme koje radnik izgubi dok puši itd, sigurno je da društvo deseterostruko gubi u odnosu na ono što zara đuje. Huliganstvo, krađa,
Fetve i savjet
Stranica 115 od 154
razbojništvo, alkoholizam itd. ne mogu se sprije čiti time što ćemo huligane i razbojnike koji sat zabaviti navijanjem i gledanjem sportskih nadmetanja. Nadalje, profesionalni sportista prodaje svoje sportsko umije će i time zara đuje sebi za život. Postavlja se pitanje: kakvu to on vrijednost ”prodaje”? Jer, činjenica je da ko to ”kupuje” nema od toga, vjerovatno, nikakve koristi, nego, možda, ima štetu. Neko nekoga vara. Ta prolazna zabava i prividno duševno zadovoljstvo nisu vrijedni imetka koji se za to utroši, posebno ako se ima u vidu da je to prolazno i prividno, a ne realno. Koliku štetu donosi samo profesionalni fudbal možemo djelimi čno sagledati ako zamislimo kako bi svijet izgledao kada bismo silne milijarde koje se danas daju fudbalerima uložili u izgradnju infrastrukture, tvornica, zaštite čovjekove okoline, poboljšanje školstva... Uz to, bilo bi znatno korisnije da se vrijeme provedeno gledaju ći fudbal na televiziji ili na stadionima iskoristi u stjecanje znanja, aktivnu sportsku ili neku drugu radnu aktivnost. Koliko bi ljudi imali koristi kada ne bi bilo profesionalnog fudbala i kada bi to prividno zadovoljstvo zamijenili realnim zadovoljstvom kroz aktivno bavljenje sportom ili kroz neku drugu korisniu aktivnosti koja bi im, uz zadovoljstvo, donijela i realnu korist?! Neki bolesnici posežu za mitom kako bi priskrbili normalan tretman u bolnicama ili ga poboljšali. Da li je to dozvoljeno? Dok sam predavao u jednoj medicinskoj školi trudio sam se da u čenicima i učenicama ukažem na uzvišenost poštenja, čestitosti, iskrenosti i ostalih moralnih osobina kojima treba da se okiti ljudsko bi će, a posebno oni koji će kao dio medicinskog osoblja brinuti o ljudima u najtežim trenucima njihovog života. Broj onih koji rade tako human posao, a posežu za ne čim tako nehumanim kao što je mito, nadam se da je mali, ali je činjenica da ih ima. Pitam se, kako čovjek može imati povjerenja u ljekara ako zna da taj ljekar uzima mito!? Ljekar koji daje ispravne dijagnoze samo ako se potplati, koji ne će da pomogne čovjeku dok mu se ne da mito, iznevjerio je profesionalni kodeks, ponizio ime koje nosi i nije dostojan bilo kakvog poštovanja. Možda je teško materijalno stanje, u kojem su se našle zdravstvene ustanove, navelo neke da po čnu uzimati mito. Smatram da ljekari i ostalo medicinsko osoblje treba da budu dostojanstveno nagra đeni za svoj humani posao kojim se bave. Isto tako, smatram da bi bilo dostojanstvenije da se podignu cijene zdravstvenih usluga onima koji ih mogu platiti i da se medicinari za svoja prava bore svim dozvoljenim sredstvima, kao što su štrajkovi itd., nego da posežu za mitom koje će ih poniziti, ponajprije u o čima onih koji im mito daju. Što se, pak, opravdanosti davanja mita od strane bolesnika ti če, za njih važi op će pravilo o davanju mita. Dakle, ako bolesnik ne može do svoga prava do ći na ispravan način, nadam se da on ne će biti griješan, a da će sav grijeh biti na onom ko mito uzima. Želim da ukažem i na činjenicu da naš narod vrlo često pokvari poštene ljude u medicinskoj struci, daju ći im mito kada to oni i ne traže. Time mi sami sebi činimo zlo, jer kasnije svoje pravo ne ćemo moći postići nego samo mitom. Npr. vrlo često možete vidjeti kako iz zdravstvenih knjižica ”vire pare”. Stavljanje para u zdravstvene knjižice, da bi se ušlo kod ljekara preko reda i tome sli čno, može biti veliki grijeh, jer se time uskra ćuju prava drugih i čini im se nepravda. Djevojka sam. Upoznala sam mladi ća koji je prije nego se vratio vjeri imao neuredan život. Da li mi preporučujete da se za njega udam imaju ći u vidu da se on pokajao i da ja imam najljepše mišljenje o njemu? Ukoliko se bludnik ili bludnica pokaje pokajanjem koje ispunjava odre đene uslove, tada se mogu oženiti i udati za osobe koje su bile čestite. Prema tome, ti se možeš
Fetve i savjet
Stranica 116 od 154
udati za tog mladi ća, jer, kako razumijem iz tvoga pitanja on se iskreno pokajao i tevbu učinio. Međutim, i pored toga što je tebi to dozvoljeno, ja ti to ne bi preporučio, s obzirom da je za harmoniju u braku sli čnost izuzetno važna, a velika je razlika između tebe i njega u dunjalu čkim relacijama, uprkos činjenici što se on pokajao. Nadalje, Poslanik, s.a.v.s, preporu čio je da se momak ženi djevojkom iz čega se može razumjeti preporuka da se djevojka udaje za momka. U svakom slučaju, prije eventualne udaje za tog čovjeka (halali, ali ako je imao nesređen život, kao što kažeš, on više nije mladi ć!) o kom je rije č moraš razriješiti dilemu da li će ti ta njegova manjkavost smetati u braku. Ukoliko si spremna da tu manjkavost zaboraviš, da njegovo pokajanje svojom udajom podržiš, nadati se, uz Allahovu, dž.š, pomoć da vaš brak bude sre ćan i uspješan. Molim Allaha, dž.š, da ti da ono što je za tebe najbolje i najkorisnije, na dunjaluku i ahiretu. Amin! Može li se, po šerijatu, muškarac oženiti drugom ženom, a da to drži u tajnosti od prve? Imajući u vidu da muškarac ima pravo imati do četiri žene u legalnom braku on to pravo može iskoristiti, bilo da to njegova žena (žene) zna (znaju) ili ne. Me đutim, imajući u vidu obaveze muža prema supruzi (suprugama) i porodici, te savremenim komunikacijama, čini se da je to, u većini slučajeva, teško održati u tajnosti. Zbog toga je, čini mi se, bolje da muž pripremi svoju porodicu na korak koji želi u činiti, nego da to porodica iznenada sazna i da reaguje na na čin koji može izazvati neželjene posljedice. Da li je nama sportašima dozvoljeno koristiti kreatin, proteine i druge vrste takvih preparata? To je dozvoljeno pod sljedećim uslovima: a) Da je sigurno po zdravlje. Uzvišeni Allah, dž.š, naredio nam je da u svoj organizam unosimo ono što je dobro, dakle što je korisno organizmu (vidi: El-Bekare, 57, 168, 172, El-Maide, 88, El-E‘araf, 160.), a zabranio ono što je štetno. (Vidi: El-E‘araf, 157) Prema tome, ako nauka kaže da je to štetno po zdravlje, muslimanu to biva automatski haram uzimati. b) Da se koristi u granicama koje ne će naškoditi zdravlju, c) Da se time ne krše propisi koje su ljudi postavili za odre đena takmičenja. Posljednji uslov važi za one koji žele da aktivno učestvuju na tim takmi čenjima. Može li roditelj ukleti dijete iako nije u pravu? Da, može, jer roditeljska dova je kabul. Me đutim, treba znati da roditelji koji proklinju svoju djecu uveliko griješe. Muslimani, ina če, ne treba da proklinju. Mi nismo ummet koji proklinje, jer naš Poslanik, s.a.v.s, kaže da nije došao da proklinje. Preporu čujem svim muslimanima da za druge, prije svega, mole uputu i sreću na dunjaluku i ahiretu. Roditeljima preporu čujem da, kada su najviše naljute na svoju djecu, mole Allaha, dž.š, da ih uputi na pravi put, da budu dobri i čestiti itd. Na pitanje o proklinjanju detaljno sam odgovorio u Saffu br. 27, mart 1999. god. Da li je žena obavezna obu ći drugu odje ću nakon što se okupa poslije hajza? Ukoliko odje ća nije uprljana, ne mora je mijenjati. Čak i ako je uprljana, dovoljno je da se uprljano mjesto opere, ako je poznato. Poslanik, s..a.v.s, je, kada je upitan o ženi na čiju odjeću padne krv od hajza, odgovorio: ”Istrljat će je, zatim će je oprati vodom, zatim će je iscijediti, a zatim u njoj klanjati.” (Sahihu Muslim, ”Kitabuttahare”, br. 291) Da li je ispravno tajno vjen čanje, bez znanja budu ćeg punca?
Fetve i savjet
Stranica 117 od 154
To vjenčanje može biti pravno validno ukoliko su svi uvjeti za brak ispunjeni, a punac bez opravdana razloga svoju k ćer sprečava da se uda. Me đutim, ja ne preporučujem tajno vjen čanje, jer ono za sobom može povu ći nesagledive negativne posljedice. Nije Poslanik, s.a.v.s, bez razloga preporu čio oglašavanje sklapanja braka rekavši: ”Ono što razgrani čava halal i haram jeste razglašavanje i upotreba defa kod sklapanja braka.” (Nesai, Sunen, ”Kitabun-nikah, br. 3316) Kako islam gleda na genetiku i istraživanja na tom polju? Islam podstiče na nauku, pa prema tome i na genetiku. Genetika, kao i bilo koja druga nauka, nije ništa drugo nego otkrivanje postoje ćih zakona koje je uspostavio Uzvišeni Zakonodavac Allah, dž.š. Me đutim, ono što je obaveza čovjekova prema Zakonodavcu jeste da ta svoja otkri ća koristi za dobrobit čovjeka, tj. u skladu sa ostalim Allahovim, dž.š, zakonima. Otuda Allah, dž.š, u prvim rije čima završne objave nije čovjeku naredio samo da u či, čita i istražuje, nego je uslovio da to njegovo naukovanje bude u skladu sa Njegovim zakonima, u ime Njega: ” Čitaj, u ime Gospodara tvoga Koji stvara.” (El-‘Alek, 1) Ukoliko čovjek ne bude ta svoja otkrića koristio u skladu s Allahovim, dž.š, zakonima do ći će do poreme ćaja u prirodi i čovjek će trpiti posljedice i snositi odgovornost. Postoji velika opasnost da se ta otkrića upotrijebe protiv čovjeka, zbog činjenice da zna čajnim dijelom znanja koja se mogu iskoristiti protiv čovjeka raspolažu ljudi koji se Allaha, dž.š, ne boje, a za takve ljude ne možemo garantovati da to ne će iz različitih pobuda upotrijebiti protiv čovjeka. Da li je dozvoljeno uzimati tablete koje odga đaju mjesečnicu (hajz) kako bi se ispostio ramazan? Nije dozvoljeno suprostavljati se odvijanju prirodnih zakona i procesa osim ukoliko postoji šerijatski opravdan razlog za to. Hajz je prirodni proces i nije dozvoljeno da se remeti. Sama želja da se isposti cijeli ramazan nije valjan razlog, jer je šerijat, za žene koje zbog hajza propuste odre đene dane, predvidio napaštanje tih dana mimo ramazana i tog propisa se treba držati. Nadalje, treba imati na umu da su tablete koje se koriste u tu svrhu štetne po zdravlje žene i nije ih dozvoljeno koristiti osim kod velike potrebe. Otuda, ako bi u pitanju bio hadž koji se uobi čajno obavlja jedanput u životu, tada bi, u slu čaju potrebe da žena ne izostaje za grupom s kojom je doputovala, ona mogla regulisati hajz uzimanjem tih tableta, nadaju ći se da njihova upotreba jedanput ne će proizvesti negativne posljedice po zdravlje, a Allah, dž.š, najbolje zna. Može li žena imati intimni odnos nakon prestanka hajza, a prije nego se okupa? To nije dozvoljeno sve dok se žena ne okupa. To se razumije iz 222-og ajeta sure ElBekare, gdje je Allah, dž.š, ukazao na to da je potrebno da hajz prestane, a potom da se žena okupa da bi odnos bio halal. Naime, u pomenutom ajetu je za prestanak krvi upotrijebljena riječ “tathurne”, a za kupanje rije č “tetahherne”. Dakle i jedno i drugo se mora ostvariti. Da li je žena dužna pla ćati zekat na svoj nakit? Većina učenjaka u tri mezheba: malikijskom, šafijskom i hanbelijskom smatraju da žena nije dužna pla ćati zekat na nakit (zlato i srebro) koji nosi i koji je namijenjen u tu svrhu. (Vidi: Bidajetul-mudžtehid, 1/242, Mugnil-muhtadž, 1/390, El-Mukni‘, EšŠerhu-l-kebir, El-Insaf, 7/23) Hanefije smatraju da je žena dužna davati zekat na nakit. (Vidi: Fethul-Kadir, 1/524, Ed-Durr el-Muhtar, 2/41) Imaju ći u vidu da obje strane kao dokaz uzimaju hadise o
Fetve i savjet
Stranica 118 od 154
čijoj vjerodostojnosti postoji veliko razilaženje, i da obje strane imaju pristalice među ashabima, tabiinima i poznatim pravnicima prvih generacija, dakle, imaju ći
u
vidu da obje strane imaju argumente iste vrijednosti, smatram da, na osnovu pravila po kome obaveza u osnovi ne postoji, te da je za njeno postojanje potreban validan dokaz, prvo mišljenje ima prednost, a Allah, dž.š, najbolje zna.
Ukoliko žena dobije mjese čnicu (hajz) pred jaciju, prije negoli je klanjala akšam, da li je dužna akšam naklanjati? U vezi s ovim pitanjem postoje dva mišljenja. Jedno kaže da treba naklanjati, drugo da ne treba. Smatram da ako je znaju ći za mogu ći skori početak hajza bez razloga odgodila klanjanje akšama u njegovom prvom vremenu, tada bi trebalo da naklanja, a ako se nije nadala mjese čnici ili je imala opravdan razlog da ne klanja namaz u njegovom prvom vremenu, tada ne bi, a Allah, dž.š, najbolje zna. Da li se poba čenom djetetu klanja dženaza? Kada dijete provede četiri mjeseca u maternici svoje majke i duša bude u njega udahnuta, pa potom bude poba čeno mrtvo, ili se rodi živo pa potom umre, ono se gasuli i klanja mu se dženaza kao i odrasloj osobi, s tim što se nakon tre ćeg tekbira u dovi moli za njegove roditelje. Kako se boriti protiv korupcije u gotovo svim društvenim i državnim institucijama? Ne znam koliko je korupcija uzela maha u tim institucijama, ali znam da je ima. Borba protiv korupcije vrlo je teška i opasna, posebno kada korupcija zahvati institucije vlasti, jer ljudi uklju čeni u takve poslove vrlo često su spremni učiniti i najveća zlodjela. U zemljama u kojima je korupcija uzela maha, kao što su neke zemlje Srednje i Južne Amerike, svakodnevno se dešavaju spektakularna ubistva, gdje, uglavnom, stradaju oni koji se bore protiv korupcije. Mislim da je najefikasnija borba protiv korupcije u moralnom odgoju ljudi, zatim materijalnoj stabilizaciji društva, gdje će ljudi imati normalne uslove za život. Nadalje, vrlo uspješna metoda u borbi protiv korupcije jeste da se onima koji odlučuju, dakle nosiocima izvršne vlasti, daju visoke plate, tako da im mito nije potrebno. Pooštravanje zakona i njihova stroga primjena mogu biti od koristi. O korupciji i onima koji se time bave treba pisati, o njima neprestano govoriti, njih kao loše primjere isticati. To ne spada u kategoriju ogovaranja (gibeta), što je zabranjeno, jer dužnost je upozoriti ljude na osobu koja im može nanijeti štetu. U svakom slučaju, treba znati, da me đu onima koji se boje Allaha, dž.š, nema mita ni korupcije. Živim u Italiji. Oženio sam se šiijkom. Brak je funkcionisao sve dok moja žena nije dobila naredbu od svojih duhovnih vo đa da se od mene razvede s obzirom da sam ja sunija. Sad sam u velikom problemu jer je talijanski sud presudio da djeca pripadnu majci. Na sudu su mi rekli da bi djeca mogla pripasti meni ukoliko bi muslimanski muftija presudio u moju korist. Interesuje me da li ja takvu fetvu mogu dobiti i gdje. Svaki sunnijski muftija će presuditi u tvoju korist ukoliko ponudiš dokaze koji ukazuju na to da djeca ne će kod majke biti odgajana u skladu s vjerovanjem ehlisunneta. Mislim da takvu fetvu možeš dobiti u islamskom centru u Rimu, a možda i u drugim gradovima gdje sunnije imaju svoje centre. Da li vjernik može biti nastavnik muzike? Nastavnik muzike može biti vjernik musliman. Me đutim, bavljenje muzikom je
Fetve i savjet
Stranica 119 od 154
grijeh. Prema tome, dužnost svakom nastavniku muzike jeste da promijeni profesiju kako bi radio neki koristan i halal posao od koga će imati koristi i na dunjaluku i na ahiretu. Da li osoba sa postavljenim kateterom na debelom crijevu ili ugra đenom vrećicom za sakupljanje stolice mora za svaki namaz uzimati abdest? Sahibi-uzuru, što je i osoba sa postavljenim kateterom, vrijedi abdest u toku jednog namaskog vremena i u tom namaskom vremenu, s tim abdestom, može klanjati koliko hoće. Za svako namasko vrijeme sahibi-uzur ponovo uzima abdest. Živim u Makedoniji. Naš hodža uz ramazan prodaje ve ć proučene hatme. Mogu li se hatme proučiti tokom godine, a onda ih uz ramazan samo prodavati? Učenje Kur‘ana za pare je haram i nema koristi od tog u čenja, kako onaj ko u či tako i onaj kome se u či. Žalosno je što vam je hodža takav, a još je žalosnije što čitav džemat može tako perfidno varati. Na sli čno pitanje opširnije sam odgovorio u Novim horizontima br. 9, maj, 2000. U tom odgovoru izme đu ostalog stoji: ”U čenjaci se slažu da je zabranjeno (haram) Kur‘an u čiti za pare. Poznati hanefijski u čenjak Ibn Ebul-Izz, komentator Tahavijeve poslanice kaže: ‘Iznajmljivanje nekoga da u či Kur‘an i to poklanja umrlom nije radio niko iz prvih generacija muslimana (selefa), niti je to naredio neki od imama u vjeri, niti dao olakšicu u tom pogledu.”’ (Šerhulakide et-tahavije, 2/672.) Ibn Abidin u svojoj Hašiji (6/56-57) navodi mišljenja hanefijskih učenjaka o tom pitanju pa kaže da je Tadžuš-šeri‘a u komentaru Hidaje rekao: ”Učenjem Kur‘ana za pare sevap ne zaslužuje niti umrli niti onaj koji u či.” ElAjni u komentaru Hidaje kaže: ”Treba sprije čiti onoga koji uči za dunjaluk (tj. za pare). Onaj ko uzima i ko daje su griješni...”, da bi rekao: ”Od onih koji su to izjavili je imam El-Berkevi, na kraju (knjige) Et-Tarika el-Muhammedijje. Rekao je: ”Tre će poglavlje: O novotarijama koje su batil (neosnovane, ništavne, lažne), a koje je svijet prihvatio misleći da su to dobra djela. U to se ubraja oporuka umrlog da se sprema hrana i ugoš ćavaju gosti na dan njegove smrti ili poslije, zatim pla ćanje nekog ko će učiti Kur‘an za dušu umrlog, ili tespihati ili tehlil činiti (tj. govoriti Allahu ekber). Sve su to novotarije, haram, i nevaže ća (batil) djela. Ono što se za to uzme je haram onome ko to uzme, a on sam je nepokoran (asin) zbog toga što u či (Kur‘an) i zikr čini radi dunjaluka.” Postoje li šerijatske zapreke da se žene bave sportom i osnivaju sportska udruženja? Ne samo da zapreke ne postoje, nego se preporu čuje muslimankama bavljenje sportom i osnivanje sportskih udruženja. Normalno, to važi pod uslovom da njihovo bavljenje sportom i rad udruženja budu u granicama šerijata. Uz to, treba voditi računa da sport bude dozvoljen, koristan, da se u njemu ne pretjeruje i ne čini neki drugi grijeh. Žene dodatno moraju voditi ra čuna o svojoj prirodi koja se, u nekim aspektima, razlikuje od muške. Žena treba da se bavi, uslovno re čeno, ženskim sportovima, dakle sportovima koji ne će ugroziti njenu prirodu, ženstvenost, senzibilnost itd. Smatram da žena i u sportu treba ostati žensko, jer ako ”postane” muško, do ći će do poreme ćaja i štetnih posljedica. Da li je neki od danas poznatih sportova zabranjen po šerijatu? Svaki sport u kojem se zadaju udarci u lice kao što je npr. boks, ili preoptere ćuje ljudski organizam, kao što je takmi čenje u dizanju tegova, ili nanosi bol organizmu na bilo koji na čin, zabranjen je. Poslanik, s.a.v.s, u više hadisa zabranio je da se udara u lice kako čovjek tako i životinja. (Vidi: Ebu Davud, Sunen, ”Kitabul-džihad”,
Fetve i savjet
Stranica 120 od 154
br. 2564) Uz to, zabranjen postaje i onaj sport koji je u osnovi dozvoljen, ako bude popraćen nečim što je po šerijatu zabranjeno. Da li na odje ću koja se ne nosi treba davati zekat? Ne, ne treba, osim ukoliko je namijenjena za trgovanje. Savjetovao bih svakome da odjeću koju ne nosi pokloni onima koji su potrebni, ili pak onima koji će tu odje ću nositi, pa makar i ne spadali u kategoriju siromaha. Da li je dozvoljeno koristiti svinjsku kožu? Iz 145. ajeta sure El-En‘am koji kaže da je svinja ne čista može se zaklju čiti da su svi njeni dijelovi ne čisti i da ih, shodno tome, nije dozvoljeno koristiti, a Allah, dž.š, najbolje zna. Možete li nam objasniti islamski stav u vezi sa sportskim kladionicama? Sportske kladionice nisu ništa drugo do suvremeni na čin kocke koja je islamom strogo zabranjena. Uzvišeni Allah kaže u 90. ajetu sure El-Maide da je kockanje prljavo, odvratno i šejtansko djelo i nare đuje vjernicima da se toga klone. U sljedećem ajetu Uzvišeni Allah nam kaže da šejtan, kroz alkohol i kocku, želi da među vjernike ubaci neprijateljstvo i mržnju i da ih od sje ćanja na Allaha i obavljanja namaza odvrati. A kako i ne bi kockanje proizvodilo tako strašne posljedice kad je to perfidan na čin bespravnog uzimanja tu đeg imetka. Kakvu uslugu i korist je dobitnik u igrama na sre ću pružio onima koji su mu tu nagradu obezbijedili, tj. ostalim u česnicima? Nije nikakvu! Nego, naprotiv, pojavom njegova imena oni čije će pare on dobiti osjete gor činu i bol zbog gubitka u svojim dušama. Uzimanje tuđeg imetka bespravno zabranjeno je ajetima: II:188, IV:29. Bespravno jedenje tu đeg imetka čovjeku donosi zlo jer otvara vrata šejtanu, tako da on na njega i one koje on hrani tim imetkom lakše djeluje i ima na njih ve ći i lakši uticaj. Muslimanima koji žele živjeti kao muslimani skre ćem pažnju na veliku opasnost koja se krije iza tih i mnogih drugih vidova igara na sre ću, a odgovornima u društvu kažem da te igre ne će društvu donijeti nikakvo dobro, bez obzira koliko država ubirala poreza od raznih firmi koje se bave tim poslovima. Zlo koje društvo trpi, a kojem su direktni ili indirektni uzro čnici lutrija, kladionice i mnogi vidovi igara na sreću daleko su, daleko ve ći. Volio bih kada bi neko tu temu uzeo za doktorsku disertaciju. Smatram da bi rezultati tog istraživanja bili veoma interesantni i korisni. Moj suprug skoro svaku no ć sijeli do kasno sa svojim prijateljima. Pokušala sam mu skrenuti pažnju na to, me đutim, on odbija moju primjedbu govore ći da ja nemam pravo da njemu komandujem i da je on slobodan da radi šta ho će. Da li je on u pravu? Pred čovjeka su postavljeni mnogobrojni zadaci i obaveze koje mora izvršavati. Te zadatke i obaveze mu je postavio i odredio njegov Stvoritelj. U ispunjavanju tih obaveza čovjek mora na prvom mjestu voditi ra čuna o prioritetima, dakle da ispunjava prvo one obaveze koje su važnije i obaveznije. Na drugom mjestu, čovjek mora voditi ra čuna da neke obaveze ne zapostavi na ra čun drugih. Da je ovaj naš brat vodio računa o svojim obavezama i prioritetima njegova supruga vjerovatno ne bi imala primjedbe na njegovo ponašanje. Normalno je da svaki suprug ima svoje prijatelje s kojima se druži. Me đutim, velika je greška ako to druženje pre đe granicu, kao što je izgleda slu čaj u ovom primjeru. Znam da mnoge supruge, tako đer, pretjerano sijele sa svojim komšinicama, zapostavljajući svoje muževe i djecu. Pretjerivanje u bilo čemu u islamu nije
Fetve i savjet
Stranica 121 od 154
dozvoljeno. Naro čito je opasno pretjerivanje u sijeljenju no ću, jer to vodi propuštanju sabah-namaza i onemogu ćava čovjeka da ispunjava mnoge obaveze, od kojih je obaveza supruga prema svojoj supruzi na prvom mjestu. Onaj ko legne dva-tri sahata prije sabaha vrlo vjerovatno će sabah prespavati, a mala je vjerovatnoća da supruga može biti zadovoljna s mužem koji joj uvijek kasno no ću dolazi kući. Nadalje, sijeljenje u lošem društvu (dobro društvo obi čno ne sijeli dugo, a posebno ne sijeli dugo no ću) donosi sa sobom mnoge grijehe kojih se musliman mora čuvati. Savjetujem našeg brata da ne sijeli dugo no ću sa svojim društvom i da ne zaboravi svoje obaveze prema porodici. Jest da njegova supruga nema pravo da mu naređuje šta će raditi, ali ima obavezu da mu ukaže na propuste i greške koje eventualno čini. Uvijek treba imati na umu da su muslimani i muslimanke dužni da preporučuju dobro jedni drugima i da jedni druge odvra ćaju od zla. Skre ćem pažnju našem bratu da nema pravo da radi ono što je grijeh. Svaki grijeh treba sprije čiti na najbolji mogu ći na način. I, na kraju, preporu čujem ovom bra čnom paru, a i ostalima, da na najljepši na čin ukazuju jedno drugom na ono što smatraju lošim i da istaknu svoje želje za koje o čekuju da im budu ispunjene. Razgovor i dogovor, popra ćeni razumijevanjem i lijepim željama, su najbolji put za prevazilaženje nesuglasica. Koji šerijatski propisi važe za čovjeka dok je u besvjesnom stanju ili komi i nakon što mu se povrati svijest? Za osobu dok je u besvjesnom stanju ili komi važe isti propisi kao i za osobu dok je u snu. To zna či da se njene aktivnosti ne uzimaju u obzir i pravno su nevaže će, zbog toga što ne postoji namjera od strane osobe koja je u besvjesnom stanju. Gubljenjem svijesti osoba gubi abdest, a poželjno je da se nakon toga i okupa. Prenosi se da se Poslanik, s.a.v.s, dok je bolovao pred smrt, kupao nakon gubljenja g ubljenja svijesti. (Vidi: Sahihul-Buhari, ”Kitabul-ezan”, br. 687, Sahihu Muslim, ”Kitabussalati”, br. 418) Što se tiče namaza, hanefije smatraju da ako to stanje potraje koliko traje period od pet namaza, tada osoba nije dužna te namaze nadokna đivati, u suprotnom, dužna ih je naklanjati. (Vidi: Reddul-muhtar aled-durril-muhtar, aled-durril-muhtar, 1/330, 688) Malikije i šafije smatraju da nije dužna propuštene namaze naklanjavati, s obzirom da je Poslanik, s.a.v.s, rekao da pero ne piše djela ludoj osobi, osobi dok spava i dok ne dostigne punoljetsvo. Ukoliko do đe k svijesti u bilo kom dijelu namaskog vremena, taj namaz je osoba koja je bila u besvjesnom stanju dužna naklanjati. Naime, Aiša je pitala Allahovog poslanika, s.a.v.s, o čovjeku koji izgubi svijest i zbog toga ga pro đe namaz. Poslanik, s.a.v.s, je odgovorio: ”To se ne mora naklanjavati, osim ako padne u nesvijest, a zatim u namaskom vremenu do đe k svijesti i klanja namaz.” (Sunenud-Darekutni, (Sunenud-Darekutni, ”Kitabus-salati”, 2/81, Bejheki, Es-Sunen el-Kubra, ”Kitabus-salati”, 1/388) Slu čaj osobe koja je izgubila svijest može se analogizirati sa osobom koja spava ili koja nije svjesna zbog ludila, te, shodno tome, nije odgovorna za svoja djela, niti se na nju odnose propisi u vidu naredbe ili zabrane. (Vidi: EšŠerhus-sagir, 1/364, El-Muhezzeb, 1/50) Hanbelije smatraju da je osoba dužna sve obaveze nadoknaditi nadoknaditi za period dok je bila bez svijesti, kao što su post i namaz. (Vidi: El-Mugni, 2/50) Oni osobu koja je izgubila svijest analogiziraju sa osobom koja spava, a znamo da osoba koja prespava namaz treba taj namaz klanjati kad se probudi. Nadalje, oni kažu da je to konsenzus ashaba. Naime, Ammar je propuštene namaze naklanjao nakon što je došao k svijesti, a Semure ibn Džundub u vezi s tim rekao je da sa redovnim namazom treba naklanjati i propušteni. (Vidi: Sunenud-Darekutni, ”Kitabus-salati”, ”Kitabus-salati”, 2/81, Bejheki, Es-Sunen el-Kubra, ”Kitabus-salati”, 1/388) Ove postupke i rije či ashaba hanabile tretiraju njihovim konsenzusom imaju ći u vidu da im se niko od
Fetve i savjet
Stranica 122 od 154
njih nije usprotivio. Hanbelije smatraju slabim hadis koji su hanefije uzele kao dokaz, jer se u lancu njegovih prenosilaca nalaze Hakem ibn Sa‘d i Haridže ibn Mus‘ab, a oni su slabi prenosioci. (Vidi: Buhari, Ed-Du‘afaus-sagir, str. 31, 41, Nesai, Ed-Du‘afa vel-metrukune, str. 30, 37, Ibn Hibban, El-Medžruhun, 1/248, 1/288, Zehebi, Mizanul-i‘tidal, 1/572-574, 1/625-626) Isto tako, oni kažu da se gubljenje svijesti ne može analogizirati sa ludilom jer ludilo uobi čajeno dugo traje, ludoj osobi ne pišu se djela, nije dužna postiti niti bilo koja druga djela činiti. Luda osoba pada pod skrbništvo. Poslanici ne mogu poludjeti, a mogu se onesvijestiti. Ono što ne oslobađa dužnosti klanjanja pet namaza ne osloba đa ni ono što je više od toga. Kur‘an u 31. ajetu sure En-Nur i 55 ajetu sure El-Ahzab govori o tome pred kim žena smije biti otkrivena. U tim ajetima ne spominju se daidža, amidža niti dajdži ć i amidžić. Interesuje me smije li ona pred njima biti otkrivena? Daidža i amidža su joj mahrem i ona pred njima može biti otkrivena, ali njihovi sinovi, tj. njeni daidži ći i amidžići nisu joj mahrem te ona pred njima ne smije otkrivati kosu itd. niti se sa njima smije osamljivati. Zakleo sam se da sestri ništa ne ću davati niti od nje uzimati. Sada bih želio da prekršim svoju zakletvu. Kakav je propis za ovu situaciju? Imajući u vidu da si se zakleo da ne ćeš činiti nešto što ti je dozvoljeno, a možda ponekad i obaveza, bilo bi lijepo da tu svoju zakletvu prekršiš. Naime, preporu čuje se onome ko se zakleo Uzvišenim Allahom da ne će činiti ono što mu je obaveza ili dozvoljeno da tu zakletvu prekrši i za nju da iskup. Prema tome, čim prekršiš zakletvu, dakle, čim nešto sestri daš ili od nje uzmeš, dužan si učiniti iskup za svoju zakletvu. To ćeš uraditi tako što ćeš nahraniti deset siromaha onako kako u normalnim okolnostima hraniš svoju porodicu, ili, umjesto toga, možeš da ih odjeneš. Ukoliko to nisi u stanju tada ćeš postiti tri dana uzastopno. O iskupu za prekršenu zakletvu govori 89. ajet sure El-Maida. Imam trojicu ro đaka i komšiju koji drže diskoteku i kafi će u kojima se to či alkohol. Da li sam dužan da im govorim da je to grijeh i na koji na čin da to u činim a da se oni sa mnom ne posva đaju? Treba da tražiš na čin koji će dovesti do toga da oni shvate kako je put kojim idu pogrešan. Većina grešaka koju muslimani čine vjerovatno su rezultat neznanja. Ukoliko to nije u pitanju, tada je vjerovatno u pitanju slabost njihova imana. Prema tome, pokušaj djelovati u pravcu da se njihova vjera u Allaha, dž.š, Sudnji dan itd, ojača, a uz to, ukazuj im na nevolje koje pojedincima i društvu donose alkohol, droga, prostitucija itd, dakle, zla koja se ”uzgajaju” i ”njeguju” u kafi ćima i noćnim klubovima. Navodi im žive primjere ljudi iz vaše sredine koji o čito pokazuju da svi koji s alkoholom imaju bilo kakvu vezu nisu dobro prošli, a kako će i proći kada je svako ko ima bilo kakvu vezu s alkoholom, sa majkom svih zala, kako Poslanik, s.a.v.s, naziva alkohol, prokleti od Allaha, dž.š. Molim Allaha, dž.š, da tvojim rođacima i komšiji i svim ostalim ljudima prosvijetli um kako bi shvatili šta je dobro i korisno za čovjeka i sačuvali se šejtanskih spletki, a tebe da nagradi zbog brige o njima. Amin! Da li se na sedždama u farz-namazima mogu u čiti dove na jeziku koji nije arapski? U farz namazima na sedždi treba u čiti dove koje se prenose od Poslanika, s.a.v.s, kao što je Subhane rabbijel-e‘ala. Naime, kada je objavljeno Sebbihisme rabbikele‘ala Poslanik, s.a.v.s, je rekao: ”U čite to na vašim sedždama.” Isto tako od njega se prenosi da je rekao: ”Kada neko od vas u čini sedždu neka kaže: Subhane
Fetve i savjet
Stranica 123 od 154
rabbijel-e‘ala tri puta i to je minimum.” Oba hadisa prenose Ibn Madže i drugi. (Vidi: Ibn Madže, Sunen, ”Kitabu-ikametis-salati ves-sunneti fiha” br. 877, 880) Ukoliko se dodaju druge dove koje se prenose od Alejhisselama, i to je lijepo, kao što su dove: ”Subhanekellahumme ve bihamdike. Allahummagfir li.” (Sahihul-Buhari, ”Kitabulezan, Babud-du‘ai fir-ruku”, Sahihu Muslim, ”Kitabus-salati, Babu ma jukalu fir-rukui ves-sudžud”.) ”Rabbi inni zalemtu nefsi fagfir li.” (Abdurrezzak, El-Musannef, ”Kitabus-salati, Babul-kavli fir-ruku‘i ves-sudžud”) ”Allahummagfir li zenbi kullehu, dikkahu ve džillehu, ve evvelehu ve ahirehu, ve sirrehu ve ‘alanijetehu.” (Sahihu Muslim, ”Kitabus-salati, Babu ma jukalu fir-ruku‘i ves-sudžud”) Što se nafila ti če, smatram da se na njima mogu u čiti dove i na drugim jezicima mimo arapskog, pod uslovom da te dove budu ispravnog zna čenja i da ne budu kao ”obični govor ljudi”. To kažem na osnovu činjenice da u slu čaju nafila postoji velika fleksibilnost kada je o namaskim propisima rije č. Tako se npr. nafile ne moraju (mada je sevapnije) klanjati stoje ći, ne mora se pri klanjanju nafila (mada je bolje) okrenuti prema Kabi itd. Naravno, dove koje su prenesene od Poslanika, s.a.v.s, najsadržajnije su i najobuhvatnije i mi ne možemo sastaviti bolje dove od tih, te se zbog toga preporu čuje muslimanima da Poslanikove, s.a.v.s, dove nau če i da ih uče na farzovima i nafilama, ali ako neko to nije u stanju, tada inša-Allah, nema smetnje da na sedždi u nafilama u či dove na jeziku koji poznaje, ukoliko te dove ispunjavaju prethodno spomenute uslove, a Allah, dž.š, najbolje zna. Da li žena gubi abdest ako opere dijete nakon velike ili male nužde? Samim dodirivanjem ne čistoće ne gubi se abdest, s tim da ne čistoću treba od sebe otkloniti, jer je jedan od uslova da bi se moglo stupiti u namaz da bude čisto tijelo, odjeća i mjesto na kom se klanja. Kada starija osoba klanja sjede ći, kako će obavljati namaske ruknove? Propis je da kada osoba klanja farze sve namaske ruknove, kao što su kijam (stajanje), ruku (pregibanje), sedžda itd. obavlja onako kako najbolje može. Ukoliko postoje zdravstvene ili neke druge smetnje, kao što je strah od neprijatelja, klanjat će onako kako može ne optere ćujući sebe više nego što može podnijeti. Dakle, ako ne može stajati klanjat će sjedeći, ako ne može stajati ali može normalno ruku i sedždu činiti, po mogu ćnosti će ustati kad htjedne činiti ruku i taj rukn propisno izvršiti. Dakle, izvršavat će namaske ruknove onoliko koliko može. Treba naglasati da nije potrebno nabavljati neke posebne rekvizite da bi se na njima sedžda činila itd. Kada se klanjaju nafile dozvoljeno je klanjati sjede ći i onima koji mogu klanjati stojeći, ali je nagrada za tako klanjanu nafilu upola manja. Može li osoba u namazu u čiti naglas iako klanja sama? Ispravno je da osoba kada klanja farz-namaze u kojima se u či naglas, kao što su sabahski, akšamski i jacijski farz u či naglas, pa makar i sama klanjala. Radim u Njema čkoj. Prošle godine sam se odlu čila da nosim hidžab i da se islamski odijevam. Na poslu nisam zbog toga doživjela bilo kakve neprijatnosti i prema meni su se svi korektno ponijeli. Me đutim, problemi su nastali s mojim roditeljima koji žive u srbskom entitetu. Naime ja uskoro moram napustiti Njema čku, a oni su mi rekli da ako mislim kod njih dolaziti ne smijem nositi mahramu na glavi. Ja svoj hidžab ne želim skinuti. Željela sam se udati, ali još nisam naišla na pravu priliku. Molim vas za savjet. Moj savjet ti je da od dva zla izabereš ono koje je manje. Znaj da nisi jedina koja se
Fetve i savjet
Stranica 124 od 154
suočava s tim problemom. Molim Allaha, dž.š, da te u čvrsti na pravom putu i olakša ti situaciju. Možeš poslati svoje podatke kako bismo ih pod šifrom objavili u Novim horizontima u nadi da ćeš tako upoznati mladi ća s kojim ćeš moći sklopiti brak i tako pokušati riješiti tešku situaciju u kojoj se nalaziš. Ukoliko neki musliman ili muslimanka, koji su tokom svoga života primali mito, želi da se pokaje, šta će uraditi s imetkom koji je tim putem dobio ili dobila? Prije svega, želim da napomenem da su vrata pokajanja otvorena svakom čovjeku sve do trenutka kada duša po čne izlaziti. Moja poruka svakom muslimanu i muslimanki je da se puno kaju i da nastoje eventualne greške i nepravde prema drugima ispraviti, koliko je to mogu će, prije trenutka kada se vrata pokajanja zatvaraju. Što se, pak, imetka ste čenog na haram na čin tiče s njim će se postupiti na sljedeći način: Ukoliko postoji mogu ćnost vratit će ga vlasniku zajedno s eventualnom zaradom koju je na osnovu tog mita ostvario. Ukoliko vlasnik nije dostupan, onda će to uplatiti u bejtu-l-mal (opću kasu muslimana). U slu čaju da bejtu-l-mal ne postoji, taj imetak utrošit će u dobrotvorne svrhe. Obavljam imamsku dužnost dvadeset pet godina. Odlu čio sam da više ne uzimam pare za učenje Kur‘ana. Interesuje me mogu li uzeti hediju koju mi džematlije dadnu nakon što ja prou čim hatmu? Napominjem da ja od njih ništa ne tražim. Hediju je pohvalno davati, a dozvoljeno uzimati, ukoliko za to ne postoje neke šerijatske zapreke. U konkretnom slu čaju čini mi se da bi to i dalje bilo pla ćanje za učenje hatmi samo ovaj put pod firmom hedije. Otuda smatram da uzimanje takvih hedija nije dozvoljeno. Tvojim džematlijama preporu čujem da ti odrede dostojanstvenu platu, kako bi kao imam mogao da se posvetiš imamskim poslovima, tako da ne moraš razmišljati kako ćeš porodicu prehraniti, kako ćeš obezbijediti stan kad odeš u penziju itd. Svjesne džematlije će svome imamu osigurati dostojan život i zaposliti ga da radi imamske poslove i ne će ga prisiljavati da, boreći se za golu egzistenciju, mora posezati za onim što je grijeh. Molim Allaha, dž.š, da nas uputi pravim putem. Amin! Može li se dženaza-namaz klanjati poslije ikindije? Iako je zabranjeno klanjati nakon klanjanja ikindije sve dok Sunce ne za đe, dženaza namaz se u tom periodu može klanjati. Naime, preferiraju će mišljenje je ono koje kaže da se u vrijeme kada je zabranjeno klanjati, mogu klanjati namazi koji imaju svoj povod, kao što su tehijjetul-mesdžid i dženaza-namaz. Želim da se uklju čim u lovačko društvo i bavim se lovom. Znam da u vezi s lovom postoje šerijatski propisi pa bih Vas zamolio da te propise ukratko objasnite. Dozvoljeno je loviti pod sljede ćim uvjetima: 1) da se lovi radi hrane, b) da se lovi radi uništavanja šteto čina. Prema tome, lov iz hobija po šerijatu nije dozvoljen, jer Allah, dž.š, u Kur‘anu kaže da nije ništa bez razloga stvorio. Prema tome, kada čovjek koristi to što je stvoreno s ciljem mora za to imati šerijatski opravdan cilj. Zbog toga je Poslanik, s.a.v.s, i u pogledu lova ostavio jasne upute: ”Nemojte bilo šta što ima dušu uzimati za svoj cilj (tj. da ga ga đate).” (Sahihu Muslim, ”Kitabussajdi vez-zebaih ve ma ju‘kelu minha”, br. 1958) ”Ko ubije vrapca iz zabave, vrabac će na Sudnjem danu do ći Allahu vičući: ‘Gospodaru, taj i taj me ubio iz zabave, a nije me ubio radi neke koristi.” (Nesai, Sunen, ”Kitabud-dahaja”, br. 4370, Ahmed, Musned, ”Musnedul-muksirin”, br. 18651) Da bi ulovljeno bilo dozvoljeno jesti potrebno je da lovac, sredstvo kojim se lovi i ulovljeno ispunjavaju odre đene uvjete:
Fetve i savjet
Stranica 125 od 154
Lovac treba ispunjavati sljede će uvjete: a) da bude od osoba od kojih je dozvoljeno jesti ono što zakolju; b) da ima namjeru lova, bilo da ga đa ili šalje lovnu životinju (kera, sokola), i da namjerno ne ispusti re ći bismillah pri ga đanju ili puštanju lovne životinje; c) da lovac ne bude pod ihramima, jer je osobi u ihramima, bilo da ide na hadž ili umru, zabranjeno loviti na kopnu. Sredstvo kojim se lovi mora ispunjavati sljedeće uvjete: a) ker, soko itd. moraju biti obučeni, tako da slušaju lovca šta im naredi, dakle da love po njegovoj naredbi, a ne radi sebe; b) da ga lovac pošalje na plijen, dakle da ne ode loviti sam od sebe; c) da ulovljenu životinju ubije ranjavajući je, ne dave ći, ili da je živu donese pa je lovac prekolje; d) da ne jede ono što je ulovila. Što se oružja ti če ono mora biti takvo da ranjava i da ne bude nešto čime je zabranjeno klati životinju, kao što je zub i nokat. Ulovljena životanja treba ispunjavati sljede će uvjete: a) da bude u osnovi dozvoljena za jesti; b) da bude divlja, ne doma ća; c) da umre od rane, ne od pada sa stijene ili gušenjem u vodi; d) da je lovac zakolje ako je zatekne živu. Ovo su osnovni propisi o lovu. Predlažem lova čkim društvima da ih ugrade u svoje statute, jer će time njihov lov biti, inša-Allah, berićetniji. Imam prijatelja s kojim se redovno družim. Taj moj ahbab je svršenik jedne naše medrese, a otac mu slovi kao u čen čovjek u vjeri. Trenutno sam u velikoj dilemi da li da nastavim svoje prijeteljovanje s njim ili ne. Naime, on je upoznao djevojku koja se nepristojno oblači i nije dobra vjernica. Sa njom se na javnom mjestu ponaša kao da su već u braku. Da li mi preporu čujete da prekinem druženje s njim, s obzirom da javno griješi i ne će da popravi svoje ponašanje, mada je u poznavanju propisa islama jači od mene? Sve dok duša ne po čne izlaziti iz tijela, sve dok se vrata pokajanja (tevbe) ne zatvore, sve dotle, postoji mogu ćnost da čovjek pogriješi isto kao što postoji mogućnost da se pokaje. Bez obzira ko taj čovjek bio, bio u čen ili ne, poznavao propise islama ili ne, prakticirao islam u potpunosti ili djelimi čno, on nije i ne smije biti siguran da ga šejtan ne će savladati i uputiti putem grijeha, malih i velikih. O čito je da je tvoj ahbab preko te djevojke podlegao iskušenjima šejtana, da ga je šejtan savladao i uputio na stranputicu u tom pogledu. Problem nije samo u tome što on čini ta ružna djela, nego je problem još ve ći što on te grijehe čini javno, a javni grijesi za sobom povla če veće posljedice, dunjalučke i ahiretske. Neke od dunjalučkih posljedica su bacanje ljage na medresu koju je završio, mogu ćnost da ga u tim pogrešnim postupcima svijet po čne slijediti, jer mnogi neuki znaju kazati: ”Kad može hodža, mogu i ja”, kaljanje ugleda njegova čestitog oca i udaljavanje od njega njegovih čestitih prijatelja koji će se, uvidjevši njegov pogrešni put, od njega polahko distancirati. Primjer koji navodiš, nažalost, nije jedini. Do sada sam upoznao dosta sli čnih primjera. Razloga za takvu pojavu ima više i čini mi se da su ti razlozi realni, jer okruženje u kome živimo pogoduje takvim pojavama. Otuda se prema tim pojavama, koje su u okolnostima u kojima živimo, sasvim realne, treba realno odnositi i treba ih lije čiti nastojeći prije svega, uzroke takvih pojava eliminisati. To je, bez sumnje, dug proces. Smatram da našoj bra ći i sestrama, koji su više upoznali propise islama od drugih i koji ponekad svjesno iste krše, bilo javno ili tajno, treba, prije svega, pomoći. Generalno, muslimani trebaju ljudima pomagati protiv šejtana, a ne odmagati im. Naravno treba tražiti efikasnu pomo ć, dakle pomoć koja će postići svoj cilj. U konkretnom slu čaju vidi da li je to distanciranje, bilo potpuno ili djelimi čno, ili pak neki drugi pristup. Nastoj da prona đeš efikasnu metodu, kako bi, uz Allahovu, dž.š, pomo ć, na njega djelovao u pozitivnom smislu. U svakom slučaju, preporučujem ti da izbjegavaš pojavljivanje s njim na javnim
Fetve i savjet
Stranica 126 od 154
mjestima kako svijet o tebi ne bi dobio pogrešnu sliku, jer s kim si takav si. Nemoj sa njim ni prijeteljovati, jer prijeteljovanje je znak ljubavi, a Poslanik, s.a.v.s, kaže: ”Ti ćeš biti sa onim koga voliš.” (Sahihu-l-Buhari, ”Kitabu-l-menakib”, br. 3688) No, i pored svega, ne zaboravi svoju dužnost prema bratu u islamu i nastoj da mu pomogneš da se spasi nevolje u kojoj se našao. Molim Allaha, dž.š, da ti pomogne da budeš uzro čnik njegove upute. Amin. Ja imam antipatiju prema sufizmu, ali bra ća iz Tabačkog mesdžida mi se dopadaju u ponašanju i čini mi se da ima neke razlike izme đu njih i ostalih. Kakvo je Vaše mišljenje po tome da ja odem u tu tekiju gdje ću čuti predavanje i družiti se sa tom braćom koja se nalaze u njoj? Prije svega treba naglasiti da osnovna ideja sufizma koja se ogleda u suzdržavanju i skromnosti u pogledu uživanja u dunjalu čkim blagodatima i oplemenjivanju duše lijepim i moralnim vrijednostima je ideja koja ima svoje utemeljenje u Kur‘anu i sunnetu. Ta ideja, pravilno shva ćena u okvirima umjerenosti (ne pretjerivati i ne zapostavljati), je suština islama. Ona se ogleda u zuhdu čijeg praktičnog protagonistu imamo, prije svih, u Allahovom Poslaniku, s.a.v.s, koji nam je odre đen kao najbolji uzor u kog, kao sljedbenici Allahove, dž.š, vjere, treba da se ugledamo. Drugo, što treba naglasiti, jeste da se po islamu stvari procjenjuju na osnovu njihove suštine, ne na osnovu imena. Prema tome, kada nekoga ocjenjujemo gledamo na njegov rad ne na njegovo ime, mada ime uglavnom ukazuje na čovjekov rad i njegovo idejno opredjeljenje i kao takvo nije u islamu zanemarljivo. Treće, što je važno naglasiti, jeste da postoji velika razlika me đu muslimanima koji sebe smatraju sufijama. Neki su vrlo bliski Poslanikovoj, s.a.v.s, praksi, a neki vrlo daleko od nje, toliko daleko da ih uop će ne možemo smatrati muslimanima. Prema tome, treba imati antipatiju prema novotarijama i pogrešnim postupcima koje možemo naći kod onih koji sebe nazivaju sufijama ili bilo kojim drugim imenima, a ne prema orginalnoj ideji zuhda i onima koji tu ideju žele da ostvare u svome životu. Na osnovu ovih pretpostavki mi gledamo na našu bra ću koji sebe nazivaju sufijama. Podržavamo ih u svemu što ima utemeljenje u Kur‘anu i Poslanikovoj, s.a.v.s, praksi i nema smetnje da u svakom dobru s njima u čestvujemo imajući u vidu Kur‘ansku naredbu: ”I sura đujte i potpomažite se u dobro činstvu i bogobojaznosti, a nemojte se potpomagati u grijehu i nasilju.” (El-Maide, 2)) U isto vrijeme ukazujemo na sve što nije u skladu sa šerijatom u duhu naredbe da se naređuje dobro a odvra ća od zla i činimo to na najljepši na čin koji će, uz Allahovu, dž.š, pomoć voditi ka dobru. Uz to sve vodimo ra čuna da naša podršaka njima u onome što je dobro ne bude odobravanje onoga što je novotarija u vjeri. U skladu s ovim op ćim pravilima ćeš ocjeniti da li ti je dozvoljeno i ći u Tabački mesdžid ili nije. Ukoliko je taj mesdžid pretvoren u klasi čnu tekiju u kojoj se Allah, dž.š, obožava na na čin koji On i Njegov Poslanik, s.a.v.s, nisu propisali onda u njega ne bi trebao ulaziti, jer Allah, dž.š, kaže: (Ve ennel-mesadžide lillahi...) ”Džamije su, uistinu, Allahove, pa nemoj, pored Allaha dovu upu ćivati bilo kome.” (El-Džinn, 18) U ovom ajetu Allah, dž.š, naglašava da su mesdžidi (džamije) Njegovi. Prema tome, tekije su nečije druge, a ne Njegove. U ovom ajetu Allah, dž.š, indirektno ukazuje da se mimo mesdžida dova upu ćuje nekom drugom, a ne Njemu. Poslanik, s.a.v.s, za svoga života nije izgradio nijednu tekiju niti su to u činile odabrane generacije muslimana, pa prema tome u tekije, s obzirom da ih nije bilo, nisu ni ulazili, a oni bi trebali biti naš uzor. Izuzetak bi bila situacija kada bi odlazak u tekiju imao za cilj naređivanje dobra i odvra ćanje od zla. Isto tako neme smetnje da se ulazi u tekije koje se samo formalno tako nazivaju, a u stvari su to mesdžidi u kojima se klanja namaz u džematu i ne čine se novotarije u vjeri. Nadam se da je takav slu čaj sa
Fetve i savjet
Stranica 127 od 154
Tabačkim mesdžidom. Što se pak druženja ti če treba znati da su muslimani bra ća, sve dok su u islamu, bez obzira kakva imena nosili i koliko ko od njih griješio, a svi ljudi griješe, neko manje, neko više. Prema tome, muslimani su dužni bratski se odnositi jedni prema drugima, a to, prije svega, podrazumjeva suradnju u dobru i bogobojaznosti, nesuradnju u grijehu, nare đivanje dobra i odvra ćanje od zla i nastojanje da se tim druženjem postigne i podupre dobro a ne grijeh i novotarija. Normalno, treba se distancirati od osobe koja javno čini novotarije u vjeri, ali ne treba prestati nastojati takvoj osobi pomo ći i izvršiti svoju obavezu u tom pogledu prema njoj. Drago mi je da naša bra ća u Taba čkom mesdžidu imaju posebne vrijednosti i nadam se da će se kao takvi potruditi da Taba čki mesdžid, uistinu bude i ostane mesdžid, Allahov, dž.š, mesdžid, da se u njemu odvijaju raznovrsne aktivnosti koje imaju utemeljenje u Poslanikovoj, s.a.v.s, praksi i praksi njegovih ashaba. Molim Allaha, dž.š, da nam pomogne da budemo od onih koji se potpomažu u dobru, nare đuju dobro i odvra ćaju od zla. Amin. Kako se čovjek može zaštititi od sihra? Najbolja zaštita jeste da čovjek prakticira islam i primjenjuje zaštitne mjere protiv sihra. Što je čovjek bolji vjernik na njega sihr teže može djelovati. Zaštitnih mjera ima puno kao što je abdest i u čenje sure El-Bekare, Poslanik, s.a.v.s, je rekao da je abdest oružje vjernika i da sihirbazi ne mogu nadvladati suru El-Bekare. Poslanik, s.a.v.s, kaže: ”Učite suru El-Bekare, jer u njenom u čenju je berićet, a u izostavljanju gubitak. Nju ne mogu nadvladati sihirbazi.”Vidi: (Sahihu Muslim, ”Kitabu salati-lmusafirine ve kasruha”, br. 804) Naro čito se preporučuje učenje sljedećih njenih ajeta, ujutro i nave če: 1-5, 255-257 i 285-286. Uz prethodno, u zna čajnu zaštitu ubrajaju se i dove kao što je dova za koju Poslanik, s.a.v.s, kaže da svaki Allahov, dž.š, rob koji je prou či tri puta izjutra ili nave če neće mu ništa mo ći nauditi: ”Bismillahillezi la jedurru me‘asmihi šejun fi-l-erdi ve la fis-semai ve huves-semi‘ul-‘alim.” Ovdje treba posebno naglasiti da je Poslanik, s.a.v.s, rekao ”Allahov, dž.š, rob”, što indirektno ukazuje da ta dova ne će koristiti onome ko nije pokoran Allahu, dž.š. Ima i drugih dova koje je lijepo u čiti, pa ih pogledaj u Hisnu-l-muslim i drugim zbirkama dova. Dok je jedna osoba lije čena od sihra džin je iz nje govorio i izme đu ostalog rekao ko je taj sihr napravio. Mogu li se te njegove rije či uzeti kao dokaz protiv tog čovjeka? Ne, te njegove rije či se ne mogu uzeti kao dokaz zbog toga što džini ne mogu biti svjedoci ljudima na dunjaluku. To nije šerijatom propisano. Uzvišeni Allah, kaže: ”I navedite dva svjedoka, dva muškarca vaša...” (El-Bekare, 282.) ”...i kao svjedoke dvojicu vaših pravednih ljudi uzmite...” (Et-Talak, 2.) Ovi ajeti jasno ukazuju da svjedoci trebaju biti ljudi. Nadalje, uvjet za svjedoka jeste da bude pravedan, a kako mi možemo znati da je doti čni džin pravedan. čak, i ako je u pitanju džin musliman to ne znači da je pravedan, jer sam njegov uzlazak u čovjeka je dokaz da on nije pravedan zbog toga što je njegov ulazak u čovjeka veliki grijeh koji je dotični džin svjesno počinio. Ako je mogao u činiti tako veliki grijeh zar ne može to što govori biti laž kojom želi da napravi smutnju me đu ljudima. To što džin govori može bit indicija, ali sve dok se nesumnjivo dokaže da je neka osoba kriva, ona se smatra nevinom i prema njoj se moramo odnositi kao prema nevinoj osobi. Za našeg hodžu kažu da je sihirbaz. Da li je za njim dozvoljeno klanjati? Sihra ima više vrsta. Ukoliko je sihr vid kufra osoba koja ga svjesno čini izlazi iz islama, ukoliko sihr ubija osoba koja ga svjesno čini tretira se ubicom itd. Me đutim, sve dok se to šerijatski ne dokaže od nadležnih oragana osoba se tretira nevinom.
Fetve i savjet
Stranica 128 od 154
Ukoliko si ti, na osnovu jasnih dokaza koje si vidio, i koje si na osnovu sposobnosti koju posjeduješ u stanju ispravno razumjeti, došao do zaklju čka da je doti čna osoba sihirbaz koja čini sihr koji izvodi iz vjere, ti za tom osobom ne bi trebao klanjati, ali isto tako smatram da ne bi bilo ispravno da je javno optužuješ. Umjesto toga trebaš da optužbu uputiš organima Islamske zajednice, konkretno glavnom imamu i muftiji na tvome podru č ju. Time ćeš sa sebe skinuti odgovornost, a na Islamskoj zajednici je odgovornost da utvrdi ispravnost optužbi i poduzme zakonom predviđene mjere, a Allah, dž.š, najbolje zna. Po šerijatu žena ne smije odbiti muža. Ukoliko joj muž pri đe bez njene volje, dakle silom, da li je s tim Allah, dž.š, zadovoljan, i može li se to tretirati silovanjem? Poznata je činjenica da žena, po šerijatu, ne smije odbiti muža osim ukoliko postoji za to šerijatski opravdan razlog, kao što je pogoršanje odre đene bolesti itd. Bezrazložno odbijanje je veliki grijeh što se vidi iz činjenice da meleki takvu ženu proklinju sve do zore. Bez obzira na okolnosti, prilazak muža svojoj supruzi se nikada ne može smatrati silovanjem koje za sobom povla či poznatu dunjalu čku kaznu (hadd) i ahiretsku kaznu džehennemom, s obzirom na postojanje bra čnog ugovora me đu njima. Međutim, ukoliko postoji opravdan razlog za ženino uzdržavanje, a muž je svjestan toga ipak pri đe mimo njene volje, on će biti griješan u mjeri u kojoj je supruzi nanio bol. Otuda iskren musliman i muslimanka treba da pomognu jedno drugom u dobru i čuvanju od grijeha. Svjesna muslimanka će nastojati da izvrši svoje obaveze prema mužu, a i njen muž prema njoj. Allah je odredio da me đu njima postoji samilost i ljubav, a ne zapostavljanje i nasilje. (Vidi: Er-Rum, 21.) Savjetujem supružnicima da izvršavaju svoje obaveze, da se u izvršavanju obaveza strpe i da ne podliježu šejtanovom došaptavanju koji ih nagovara suprotno. Kada čovjek izvrši svoje obaveze prema drugima, tek tada ima potpuno pravo da traži da drugi izvrše svoje obaveze prema njemu. Poznato mi je da se talkinom umrli podsje ća i opominje na kelime i šehadet. Ako je umrli živio kao mu‘min i u skladu sa imanom i kao takav preselio na ahiret, zašto ga treba kada umre opominjati na šehadet, a ako umrli nije živio kao mu‘min i nije sa šehadetom preselio, kakvih dosta ima, što mu mrtvom koristi doti čna uputa, odnosno opomena. Svrsishodnije bi bilo da se živima upu ćuju opomene iz talkina. Želim da mi odgovorite zašto se u či talkin umrlome, je li to adet ili fikhski propis i da li još negdje u svijetu postoji takva pojava? Svrha talkina jeste da se osoba koja je na samrti podstakne da izgovri šehadet kako bi joj zadnje riječi bile La ilahe illallah, s obzirom da osoba kojoj te rije či budu zadnje na ovom dunjaluku odlazi sa ovog svijeta kao vjernik (mu‘min) i u ći će u džennet, bilo odmah ili nakon što iskusi kaznu u džehennemu koja će biti u skladu sa grijesima dotične osobe, ukoliko joj Allah, dž.š, ne oprosti. Otuda je logi čno da se talkin uči živoj osobi, dakle da se živa osoba nenasilno podsti če na izgovor šehadeta, jer samo živoj osobi to može pomo ći s obzirom da se pokajanje prima dok duša ne po čne izlaziti. Nakon što duša po čne izlaziti meleki prestaju pisati i knjige se zatvaraju. To što neki muslimani kod nas, a i u mnogim dijelovima svijeta uče talkin na kaburu rezultat su pogrešnog razumjevanja hadisa u kom se kaže: ”Podstičite svoje umrle da kažu La ilahe illallah.” (Sahihu Muslim, ”Kitabu-ldženaiz”, br. 916), a možda i nekih drugih razloga. činjenica je da doslovno značenje upućuje na učenje talkina umrlome. Me đutim, činjenica je tako đer da nema pokajanja nakon što duša po čne izlaziti. Prema tome, takvo razumjevanje
Fetve i savjet
Stranica 129 od 154
očito nije tačno. Otuda trebamo potražiti odgovaraju će tumačenje. Njega možemo naći u praksi Poslanikovoj, s.a.v.s. Naime, Poslanik, s.a.v.s, nije nikada umrlu osobu, bilo prije ukopa ili nakon toga, nagovarao da izgovara šehadet, nego je podsticao osobe koje su bile na samrti da izgovore te rije či. To se jasno vidi iz mnogobrojnih hadisa. (Vidi poglavlja o dženazi u hadiskim zbirkama.) Na osnovu prethodno re čenog, a imajući u vidu da kod nas postoji praksa da se talkin uči umrloj osobi, obi čno nakon što se umrla osoba ukopa, preporu čio bih našim imamima da podu če džematlije da talkin treba u čiti osobi koja je na samrti, a ne kada osoba umre. Bilo bi dobro kada bi Rijaset Islamske zajednice u tom pogledu uputio tuma čenje koje bi pomoglo imamima i njihovim džematlijama da lakše prevaziđu novotarije i prihvate se sunneta, po ovom pitanju i mnogim drugim pitanjima u vezi sa dženazom, jer činjenica je da u vezi s dženazom ima dosta novotarija koje naši muslimani prakticiraju. Molim Allaha, dž.š, da nam pomogne da slijedimo praksu Njegova Poslanika, s.a.v.s, jer njegova praksa je vjera koju smo dužni prakticirati. Radim u Austriji i u toku ramazana ću dolaziti u Bosnu. S kim ću otpočeti postiti, kada ću bajramovati i šta da radim ukoliko se pojavi razlika u po četku i kraju posta između Austrije i Bosne? U osnovi, treba slijediti mjesto u kom čovjek boravi, ukoliko nije siguran da odgovrna institucija nije napravila grešku. Prema tome, ako si u Austriji slijedit ćeš zvanični stav Islamske zajednice Austrije, a ako si u Bosni i Hercegovini zvani čni stav Rijaseta Islamske zajednice. Poslanik je, s.a.v.s, rekao: ”Ramazanski post je kada postite, bajram je kad mrsite, a kurban-bajram je kad kurbane koljete.” Tirmizi kaže: ”Neki u čenjaci su ovaj hadis protuma čili da se posti i mrsi sa većinom.” (Tirmizi, Sunen, ”Kitabus-savm”, br. 697.).U slu čaju da zapostiš u jednoj zemlji a drugi dio ramazana postiš u drugoj slijedit ćeš instrukcije zemlje u kojoj se trenutno nalaziš, s tim da minimum dana koje si postio mora biti dvadeset devet, jer lunarni mjesec nema manje od dvadeset devet dana. Ukoliko ih bude manje, morat ćeš razliku napostiti. Isto tako, ukoliko si siguran da je došlo do greške i znaš da je mjesec nastupio, bilo da si li čno mlađak vidio, bilo da je neka zemlja ili institucija u koju imaš povjerenja to objavila, smatram da to treba da slijediš, jer je Poslanik, s.a.v.s, rekao: ”Postite kad ga (tj. mla đak) vidite, i mrsite kad ga vidite, a ako vas u tome oblaci spriječe, onda upotpunite šaban trideset dana.” (Sahihu-l-Buhari, ”Kitabus-savm”, br. 1909.) Nau čno je utvrđeno da se mla đak rađa u jednom trenutku za cijelu Zemaljsku kuglu, ali ga zbog širine prostora ne mogu svi na Zemlji u tom trenutku vidjeti, tako da npr. ako ga vide u Rabatu u Maroku, u Meki ga teško mogu vidjeti, a u Indoneziji ne mogu nikako. (El-Mevsu‘a el-‘arabijje el-‘alemije, 7/86-87.) Prema tome, ako je neko mla đak vidio, a zna šta je mla đak i kad i gdje ga treba vidjeti, to je za njega siguran znak po četka posta i on se tog svog znanja mora pridržavati, kao i u situciji kada dobije vijest u koju ima povjerenje. Međutim, smatram da ako je sredina u kojoj živi dobila zvani čne instrukcije koje se razlikuju od onoga što on zna, on kao pojedinac ne bi trebalo da druge obavještava, s obzirom da bi svojim nastupom mogao izazvati zabunu i smutnju. Bilo kako bilo, bajram-namaz trebalo bi u jednoj zemlji klanjati u isti dan, bez obzira da li je neko prestao postiti ranije, a Allah, dž.š, najbolje zna. Koje su posljedice za onog ko mrsi poslije mla đaka i posti poslije mla đaka? Kada nastupi mjesec ramazan muslimani su dužni postiti. Onaj ko zna da je propustio neki dan posta dužan ga je napostiti, a onaj ko sazna da je postio na
Fetve i savjet
Stranica 130 od 154
bajram neka istigfar u čini i zamoli Allaha, dž.š, za oprost. Ovdje želim posebno naglasiti da u slučaju da neka zemlja zakasni s objavljivanjem po četka posta ili bajrama, pojedinci koji su saznali za mijenu koja je šerijatski utvre đena na nekom dijelu zemaljske kugle treba da poste, odnosno mrse, ali ne treba da to javno u masama propagiraju kako ne bi izazvali smutnju u zajednici, s obzirom da u zajednici imaju vođe koje su na sebe preuzele taj teret i obavezali se da će ih obavijestiti o po četku i završetku posta. To je posebno važno u slu čaju bajramnamaza. čak i kada bi negdje objavljivanje bajrama kasnilo dan ili dva, muslimani tog područ ja dužni su da bajramuju isti dan, jer je Poslanik, s.a.v.s, rekao: ”...bajram je kad mrsite, a kurban-bajram je kad kurbane koljete.” Tirmizi kaže: ”Neki u čenjaci su ovaj hadis protuma čili da se posti i mrsi sa većinom.” (Tirmizi, Sunen, ”Kitabussavm”, br. 697.) Dakle, bajram-namaz mora se klanjati kada se to zvani čno odredi u nekoj zemlji kako bi se klanjalo sa ve ćinom. Kada će doći do uvođenja jedinstvenog astronomskog kalendara u cilju postizanja jedinstva muslimana? Koliko je to šerijatski opravdano? Postojanje preciznog i jedinstevenog astronomskog kalendara dobra je ideja koju treba podržavati, jer se time uspostavlja jedinstvo islamkog ummeta u tom segmentu i zahvaljuje Allahu, dž.š, na spoznaji koju je On čovjeku omogu ćio. Ne mislim da će trenutne vlasti u islamskom svijetu tako nešto dozvoliti, jer svijetu u kome živimo, naro čito zapadnim zemljama i Rusiji ne odgovara da se islamski svijet ujedini u bilo čemu pa makar se radilo i o kalendaru. Me đutim, čak i kada bi i došlo do uvođenja jedinstvenog astronomskog kalendara, smatram da oslonac u utvrđivanju početka i kraja posta treba i dalje da bude u vi đenju mlađaka ljudskim okom, pri čemu se čovjek treba koristiti svim suvremenim dostignu ćima, matemati čkim i mehaničkim koja mu mogu pomo ći da to vi đenje lakše i na vrijeme ostvari. Viđenje okom ne samo da slijedi jasnu odredbu u hadisu, nego je to vi đenje i najrelevantnije zbog toga što je takvo vi đenje najjači vid spoznaje. Na to upu ćuju neki ajeti u suri Et-Tekasur. Allah, dž.š,u tre ćem i četvrtom ajetu spominje spoznaju. U petom ajetu spominje se viši stepen spoznaje ”ilmu-l-jekin” tj. sigurno znanje. U sedmom ajetu se spominje najviši stepen spoznaje, a to je ”ajnu-l-jekin” vi đenje: ”okom sigurnim”. Prema tome, vi đenje ”okom sigurnim”, najja či je i najsigurniji vid spoznaje, a Allah, dž.š, najbolje zna. Kome je post obavezan? Post je stroga dužnost (farz) svakoj osobi koja je u islamu i koja ispunjava sljede će uvjete: a) da je šerijatski punoljetna; b) da je razumna; c) da nije na putu; d) da nema neko drugo šerijatski validno opravdanje da ne posti, kao što je bolest, hajz i nifas za ženu itd. Osoba koja ispunjavaju prva dva uslova dužna je eventualno propuštene dane napostiti, ukoliko je u stanju, ako ne, onda je dužna za svaki propušteni dan dati fidju (iskup). Kako će postupiti osoba koja je tek nakon izlaska sunca saznala da je nastupio ramazan? Takva osoba će preostali dio dana postiti s obzirom da osoba koja je dužna postiti ne smije u toku ramazana raditi nešto što poništava post. S druge strane, ta osoba dužna je taj dan nadoknaditi (napostiti) jer za ispravnost ramazanskog posta, između ostalog, potrebno je zanijetiti post prije zore, a ona to nije u činila. Poslanik,
Fetve i savjet
Stranica 131 od 154
s.a.v.s, je rekao: ”Onaj ko u toku no ći nije započeo svoj post tome nema posta.” (Nesai, Sunen, ”Kitabus-savm”, br. 2294.) Ovdje se misli na ramazanski post, jer postoje hadisi koji govore da je dozvoljeno nafilu zanijetiti sve do podne ukoliko osoba nije nešto u me đuvremenu uradila što poništava post. Akšam je nastupio desetak minuta prije polijetanja aviona tako da smo se iftarili dok je avion bio na zemlji. Me đutim, kada je avion uzletio sunce smo mogli vidjeti još jedan dugi period. Da li je naš post ispravan? Da, vaš post je ispravan jer ste ispunili uvjet i postili od zore do zalaska sunca. Međutim, da je kojim slu čajem avion uzletio prije zalaska sunca tada se ne biste mogli iftariti sve dok sunca ima na horizontu bez obzira što je na zemlji iznad koje letite akšam nastupio. To zbog toga jer je Poslanik, s.a.v.s, rekao: ”Kada no ć odovud dođe i dan tamo ode i sunce za đe tada se posta č iftari.” (Sahihu-l-Buhari, ”Kitabus-savm”, br. 1954, Sahihu Muslim, ”Kitabus-sijam”, br. 1100.) Dakle, uslov za postača, da bi se mogao iftariti, jeste da sunce za đe. Naravno, ovdje se izuzimaju oni koji žive u blizini polova gdje dani znaju biti izuzetno dugi. Imam mogu ćnost odlaska na zapad i da tamo dobijem stalni boravak. Postoji li kakva šerijatska zapreka za to? Činjenica je da je
muslimanu dozvoljeno da živi i u nemuslimanskoj sredini. Poslanik, s.a.v.s, rekao je ashabima u Meki da se isele u Abesiniju jer tamo ima pravedan vladar, a znamo da je taj pravedni vladar bio krš ćanin. Prema tome, bitno je da sredina u kojoj živi musliman bude takva da ga kao muslimana ne ugrožava, tj. da musliman u njoj može prakticirati islam. Normalno, što je sredina islamskija to se musliman u njoj osje ća ljepše i ima manje problema. Na osnovu prethodno re čenog, smatram da je boravak muslimana u nemuslimanskoj sredini dozvoljen pod sljede ćim uslovima: a) da se u toj sredini poštuju temeljna ljudska prava tako da musliman može prakticirati makar temeljne principe islama i da se ne prisiljava da čini grijehe, b) da njegov identitet kao muslimana nije ugrožen, tj. da ne postoji opasnost da će pod uticajem sredine skrenuti sa siratul-mustekima, c) da postoji opravdan razlog njegova boravka kao što je posao, izaslanstvo, misionarstvo itd. Treba naglasiti da su ljudi razli čiti tako u pogledu drugog uslova svako treba sebe izmjeriti i onoga trenutka kada osjeti da ga sredina odvodi sa puta islama, dakle da njega sredina mijenja, a ne on sredinu, on tu sredinu mora napustiti i tražiti onu koja će ga podupirati u dobru, a Allah, dž.š, najbolje zna. Molim vas da nam objasnite stav šerijata u pogledu napada na Svjetski trgova čki centar u Njujorku i Pentagon u Vašingtonu. Istaknute vođe Islamskih pokreta poput lidera Muslimanske bra će profesora Mustafe Mešhura, lidara pokreta El-Džema‘a el-Islamijja prof. Kadi Husejna, zatim istaknuta ulema poput dr. Jusufa el-Kardavija, zatim sve istaknute Islamske institucije poput El-Ezhera, osudili su ubijanje nevinih civila i rušenje civilizacijskih dostignuća, a koja su se desila jedanaestog septembra u Njujorku i Vašingtonu. To je ono što svaki musliman osje ća i treba da osje ća kada su u pitanju nevine žrtve, bez obzira radilo se o muslimanima ili nemuslimanima. Međutim, treba naglasiti da muslimani kako saosje ćaju sa nevinim žrtvama u Americi isto tako saosje ćaju sa svojom braćom i sestrama po vjeri koji trpe
Fetve i savjet
Stranica 132 od 154
nepravdu, nasilje i teror u Kašmiru, Palestini, čečeniji, Mindanau i tako redom. Volio bih kada bi Amerika iz onoga što joj se desilo uzela pouku i shvatila da ne može gaziti nemo ćne i siromašne, a da neko od tih kojima je nasilje u činjeno ne pokuša da se osveti. Amerika mora malo češće da se prisje ća svojih grijeha. Koliko su suza prolile indijanske majke za svojom djecom, bra ćom i očevima koji su nemilosrdno istrebljivani, koliko su one suza prolile za svojom zemljom sa koje su njihova plemena etni čki očišćena, koliko su suza prolile vijetnamske majke čija su djeca, braća i očevi braneći svoju zemlju bili spaljivani napalm-bombama, koliko suza su prolili preživjeli iznakaženi stanovnici Hirošime i Nagasakija, koliko su dova protiv Amerike uputile majke muslimanke u Palestini, Egiptu, Saudi Arabiji, Iraku, Somaliji, Libiji, Alžiru itd. Koliko su dova protiv Amerike uputili hatibi na hutbama diljem islamskog svijeta u zadnjih pedeset godina?! Ako samo jedna dova bude uslišana kod Allaha, dž.š, siguran sam da Ameriku čekaju još gori dani. Ne moraju ti dani doći od Usame ibn Ladina ili nekog drugog muslimana. Amerika je puna osoba poput Timoti Mek Veja, puna razli čitih rasa, klanova, organizovanih bandi, i čega još ne. Ako Allah, dž.š, da pa se te razli čitosti sukobe, Amerika će se rastočiti u državice i to rastakanje neće biti bezbolno. Ulazak u rat sa Afganistanom sigurno će Americi donijeti gubitke i to samo gubitke i može biti po četak njenog rastakanja. Afganistan je zemlja koju do sada niko nije pokorio. Sovjeti su sigurno bili u boljem položaju u borbi protiv Afganistana nego što su Amerikanci, ako ni zbog čega drugog a ono zbog toga što su sa ku ćnog praga mogli tu ći koji su dio htjeli u Afganistanu, a Amerikanci to ne će moći. Američki narod treba znati da Afganistanci nemaju šta izgubiti. Oni nemaju ni svjetskih trgova čkih centara, niti bilo kakve infrastrukture, gotovo ništa što bi vrijedilo da se na to uputi raketa od milion i više dolara. Jedino vrijedno što Afganistanci imaju jesu njihovi životi, ali, po njihovom ispoljavanju želje da presele kao šehidi, čini se da oni više vole šehadet nego život, jer svi željno čekaju da se riješe ovodunjalučke bijede i siromaštva i presele se u džennetske ljepote. Tačno je da se svijet, cijeli svijet, ukoliko sebi želi dobro mora aktivno uključiti u borbu protiv terorizma. Me đutim, smatram da je prvo potrebno definisati terorizam, jer u ovakvoj situaciji svako će terorizam definisati kako njemu odgovara i pod firmom terorizma razra čunavati se sa svojim protivnicima bez obzira ko oni bili, bili oni legitimni borci za svoja prava ili ne. Ve ć smo svjedoci kršenja osnovnih ljudskih prava u većini zemalja, čak i u onim najdemokratskijim, a sve pod firmom borbe protiv terorizma. Svijet se, nakon što definiše terorizam, mora uhvatiti u borbu sa korijenima terorizma, jer samo tako se terorizam može iskorijeniti. Šta možemo očekivati od Palestinca kome su Izraelci sve pobili i ku ću mu zapalili nego da se umota u eksploziv i zajedno sa onima koji su mu to uradili odleti u zrak. Od njega možemo očekivati i da kaže: ”Ako takvu akciju ne mogu izvršiti u Izraelu, mogu u Americi koja Izrael otvoreno pomaže u genocidu protiv palestinskog naroda.” Dakle, treba ukloniti nepravdu prema ljudima, bez obzira ko ti ljudi bili i tek tada postoji mogućnost da se radikalno smanji broj potencijalnih terorista. Nadalje, svijet se treba pozabaviti pitanjem na koje su ukazali mnogi u svijetu a to je da se protiv terorizma nije moralno boriti terorizmom. činjenica je da je to čest slučaj. Terorizam sigurno za sobom povla či terorizam, te onaj ko istinski želi da se bori protiv terorizma neće i sam biti terorista. Uglavnom, narodna poslovica kaže da ono što čovjek posije to će i požnjeti, pa neka svako dobro razmisli šta sije. Ukoliko se muž zakune da ne će prilaziti svojoj supruzi, koje su pravne posljedice? Ukoliko se zakune Allahom, dž.š, ili nekim Njegovim lijepim imenom i ta zakletva
Fetve i savjet
Stranica 133 od 154
kao i oni na koje se ona odnosi (muž i njegova supruga) budu ispunjavali odre đene uvjete, tada je, u slu čaju da prekrši svoju zakletvu, muž dužan u činiti kefaret za zakletvu, a ako pro đu četiri mjeseca i on tu zakletvu ne prekrši, tada nastupa definitivni razvod braka bez potrebe da to supruga traži od suda. Ukoliko pak kaže: ”Ako ti priđem dužan sam u činiti to i to”, npr. oti ći na hadž, tada je dužan, ako to prekrši izvršiti zavjet, tj. oti ći na hadž. O ovom propisu Allah, dž.š, kaže: ”Onima koji se zakunu da se ne će približavati ženama svojim, rok je samo četiri mjeseca; i ako se vrate ženama, pa, Allah doista prašta i milostiv je; a ako odlu če da se rastave, pa, Allah doista sve čuje i zna.” (El-Bekare, 226-227) Ukoliko muž kaže svojoj supruzi: ”Ti si mi kao le đa moje majke”, koje su pravne posljedice? Izgovor tih rije či naziva se ziharom koji je šerijatom zabranjen. Me đutim, ukoliko se desi i ukoliko su svi uslovi ispunjeni tada je, prije nego se vrati svojoj supruzi, muž dužan izvršiti kefaret, po redoslijedu kako se o tome govori u suri El-Mudžadele: ”Oni od vas koji ženama svojim reknu da im više nisu dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, - a one nisu majke njihove, majke njihove su samo one koje su ih rodile-, oni, zaista, govore ružne rije či i neistinu – a Allah sigurno briše grijehe i prašta. Oni koji ženama svojim reknu da im nisu dopuštene, kao što im nisu dopuštene majke njihove, a onda odlu če da s njima nastave da žive, dužni su, prije nego što jedni drugo dodirnu, da jednog roba ropstva oslobode. To vam se naređuje, a Allah dobro zna ono što vi radite. Onaj koji ne na đe, dužan je da dva mjeseca posti uzastopce prije nego jedno drugo dodirne. A onaj ko ne može, dužan je da šezdeset siromaha nahrani, zato da biste potvrdili da u Allaha i Poslanika Njegova vjerujete. To su Allahovi propisi. A nevjernike čeka patnja nesnosna.” (ElMudžadele, 2-4.) Ukoliko se desi da muž pri đe supruzi prije negoli učini kefaret, tada je dužan, uz kefaret, učiniti istigfar, moleći Allaha, dž.š, da mu oprosti što je prekršio propis. Kada dvije ili više osoba stignu u džamiju nakon što je imam predao selam, da li će klanjati pojedina čno ili u džematu? O ovom pitanju postoji razilaženje me đu žulemom. Hanefije kažu da će svako klanjati pojedina čno u džamiji u kojoj ima zvani čni imam, a kao dokaz navode primjer da je Poslanik, s.a.v.s, jedanput izišao iz Medine da pomiri stanovnike dva beduinska kvarta. Kada se vratio u džamiju ashabi su ve ć bili klanjali. On nije oformio džemat u džamiji, nego je otišao svojoj ku ći i klanjao u džematu sa svojom porodicom. (Kasani, Bedai‘us-sanai, 1/156) Nadalje, oni svoj stav obrazlažu bojaznoš ću da se ljudi ne naviknu kasniti u džemat, pod izgovorom da će uvijek naći nekoga s kim će moći uspostaviti džemat i tako posti ći sevab džemata. S hanefijama se u vezi s tim pitanjem slažu Šafija, Malik, Sevri, Evzai i Lejs. (Vidi: Kurtubi, El-Kafi, str. 51, Ibn Kudame, El-Mugni, 3/10) Drugo mišljenje zastupaju hanbelije, a to je stav Ibn Mesuda, Ataa, Hasana, Nehaija i Ishaka.. (Vidi: El-Mukni‘ me‘a Eš-Šerh El-Kebir vel-Insaf, 4/285-287) Po njima, ukoliko džamijski imam klanja namaz, a potom pristignu dvije ili više osoba, mustehab im je klanjati u džematu, imaju ći u vidu da je namaz u džematu, kako je Poslanik, s.a.v.s, rekao, vredniji od namaza klanjanog pojedina čno za dvadeset pet, odnosno dvadeset sedam deredža. (Sahihu-l-Buhari, ”Kitabu-l-ezan”, br.645. 646) Isto tako, zabilježeno je da je neki čovjek pristigao u džamiju, a Poslanik, s.a.v.s, ve ć je bio klanjao. Poslanik, s.a.v.s, upitao je ashabe da li ima neko me đu njima da tom
Fetve i savjet
Stranica 134 od 154
što je tek ušao da sadaku klanjaju ći sa njim u džematu, što jasno ukazuje da se džemat preporu čuje i onda ako se u džamiji već klanjalo. (Vidi: Tirmizi, Sunen, ”Kitabus-salati”, br. 220) Ovo drugo mišljenje ispravnije je jer ima ja če dokaze. Neke hanbelije su iz tog stava izuzele tri džamije (Harem u Meki, Alejhisselamovu džamiju u Medini i Aksa džamiju u Jerusalimu) i za njih rekli da u njima ne treba uspostavljati drugi džemat kako ljudi ne bi kasnili i ljen čarili i kako bi se izbjegao eventualni fitnet i cijepanje muslimana. Smatram da, op ćenito posmatrano, to ne stoji. Bilo bi ispravno, ukoliko postoje pokušaji šerijatski neutemeljenog bojkotiranja džamijskog imama i frakcionaštva, da se za takve džemate kaže da su mekruh, ili haram, kao i za džemat onih ljudi koji namjerno, bez šerijatski opravdanog razloga, kasne da ne bi klanjali u prvom džematu itd, a Allah, dž.š, najbolje zna. Kada se u jednom mjestu utvrdi po četak ramazana, da li su muslimani diljem svijeta dužni njih slijediti s obzirom na tehni čko-telekomunikacijska dostignuća i mogućnost da svi na vrijeme budu obaviješteni? Islamska ulema u prijašnjim vremenima razišla se u mišljenju da li geografski udaljena mjesta imaju razli čite mijene i da li to treba uzimati u obzir pri odre đivanju početka i završetka posta. Velika ve ćina, ipak, smatra da muslimani treba da zajedno zaposte i zajedno bajramuju. To mišljenje je punovažno u islamskom pravu, jer je ono u skladu sa vjerodostojnim hadisom u kom se Muhammed, s.a.v.s, obraća svome ummetu rije čima: ”Postite kada ga vidite...” (Sahihu-l-Buhari, ”Kitabus-savm”, br. 1909.) Ono je, u naše vrijeme, i nau čno potvrđeno jer je utvrđeno da se mlađak rađa u jednom trenutku za cijelu Zemaljsku kuglu, ali ga zbog širine prostora ne mogu svi na Zemlji u tom trenutku vidjeti, tako da npr. ako ga vide u Rabatu u Maroku, u Meki ga teško mogu vidjeti, a u Indoneziji ne mogu nikako. (El-Mevsu‘a el-‘arabijje el-‘alemije, 7/86-87.) Prema tome, ukoliko muslimani bilo gdje šerijatski utvrde po četak ramazana, svi ostali do kojih dopre ta vijest dužni su da poste, a njihovi pretpostavljeni dužni su da ih o tome obavijeste. Međutim, ukoliko do đe do razilaženja u mišljenju onda treba slijediti zajednicu u kojoj se živi i ravnat se soram većine. Kada nastupa novi lunarni mjesec? Lunarni mjesec nastupa kada se mla đak vidi poslije zalaska sunca. Dakle, mladi mjesec mora se vidjeti poslije zalaska sunca makar jedan trenutak da bismo mogli reći da je nastupio novi lunarni mjesec. Da li je, po šerijatu, dozvoljeno pratiti sportska takmi čenja, npr. gledati nogometne utakmice, pratiti NBA ligu i sli čno? Pasivno bavljenje sportom, tj. posmatrajne sportskih nadmetanja, ukoliko je u granicama dozvoljene zabave i opuštanja nije zabranjeno. Dakle, ukoliko u tome nema pretjerivanja, ukoliko nema zapostavljanja obaveza, ukoliko nema nekih drugih grijeha kao što su psovke, sva đe, uvrede, kockanje, kla đenje, gledanje onog što je haram gledati itd, onda posmatranje sportskih nadmetanja, u tim okvirima, nije grijeh. Poslanik, s.a.v.s, sam je podržao neka sportska takmi čenja kao što su trke deva. Poslanik, s.a.v.s, dao je da se njegova deva utrkuje sa drugima. Imao je devu po imenu El-Gadbau i bila je nepobjediva. Jednom prilikom došao je neki beduin na jaha ćoj devi koja ju je u trci pobijedila. To je teško palo muslimanima. Priča se proširila kako je El-Gadba‘ pobijeđena, na što je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: ”Zaista je Allahovo pravo da spusti sve što se od dunjaluka uzdigne.” (Sahihu-l-Buhari, ”Kitabur-rekaik”, br. 6501) Neka sportska takmi čenja on je
Fetve i savjet
Stranica 135 od 154
odobrio, kao kad ga je Seleme b. el-Ekve pitao da mu dopusti da se utrkuje do Medine sa jednim ensarijom koji je sebi tražio protivnika (Vidi: Sahihu Muslim, ”Kitabu-l-džihadi ves-sijer”, br. 1807), a u nekim je i sam u čestvovao, kao kada se npr. utrkivao sa Aišom, r.a. Primio sam islam i oženio se muslimankom. Kada sam malo bolje upoznao islam saznao sam da je moja supruga šiijka. Mogu li s njom ostati u braku imaju ći u vidu da sam ja sunija i da želim prakticirati i živjeti izvorni islam? U osnovi, ti s njom možeš ostati u braku, ali ukoliko će razlike među vama voditi u konflikte, ukoliko će djeca sutra patiti zbog toga što će svaki roditelj usmjeravati dijete drugim putem, ja bih vam preporučio razvod. Molim Allaha, dž.š, da vam pomogne da donesete za vas najbolju odluku. Klanjajte istiharu i molite Allaha, dž.š, za ispravnu odluku. Koju vrstu sporta preporu čujete muslimanima i muslimankama? Preporučio bih muslimanima sportove koje im je preporučio Allahov poslanik, s.a.v.s, a to su plivanje, streljaštvo i jahanje. Poslije toga, preporu čio bih im sve sportove koje vole, kojima će održavati kondiciju svoga tijela i koji u osnovi nisu šerijatom zabranjeni, a tu spada ve ćina sportova. Može li žena klanjati bez čarapa kada je u ku ći i kada je neće vidjeti muškarac koji joj nije mahrem? Može, ukoliko mantil, haljina ili dimije pokrivaju stopala. Naime, ve ćina islamske žuleme smatra da su stopala žene stidno mjesto (žavret), te prema tome moraju biti pokrivena u namazu, tako što će ona obu ći dug ogrta č, haljinu i tome sli čno. To razumijemo iz hadisa koji bilježi Ebu Davud u Sunenu od Ummu Seleme u ”Kitab es-Salat”, br. 545. Ovaj hadis prenose još neki prenosioci. (Vidi: Nejlu-l-Evtar, 2/69). Ummu Selema je upitala može li žena klanjati u (ženskoj) košulji i velu (mahrami), bez ogrta ča i on je odgovorio potvrdno, pod uslovom da je košulja prostrana tako da pokriva stopala. Treba naglasiti da to nije jedinstven stav islamske uleme i da ima utemeljeno mišljenje koje kaže da stopala žene u namazu ne moraju biti pokrivena. Preporučujem sestrama da, po mogu ćnosti, stopala pokriju, ali isto tako smatram da se ne može re ći da namaz nije ispravan ako se klanja otkrivenih stopala, a Allah, dž.š, najbolje zna. Da li vjernica koja klanja može nositi malo duže nokte? Preporučujem muslimankama da održavaju higijenu svojih ruku na islamski na čin i da se ne povode za onima koji ne prakticiraju islam. Najljepše ruke su one koje su najčistije, a nokti uveliko otežavaju održavanje higijene i zahtijevaju da se na njih troši vrijeme koje se može svrsishodnije iskoristiti. Bakterije i ostali mikroorganizmi, koji mogu biti i smrtonosni, najlakše se skrivaju ispod noktiju i tamo se mogu najbolje razmnožavati. Prema tome, dugi nokti nisu izvor ljepote, nego izvor nečistoće, pa prema tome i izvor opasnosti po čovjeka. Oni koji osje ćaju suprotno treba da promijene svoj sistem vrednovanja u tom pogledu. Podrezivanje noktiju je prirodni zakon (fitra) koji su prakticirali svi poslanici. O tome govore mnogobrojni vjerodostojni hadisi. (Vidi: Sahihu-l-Buhari, ”Kitabul-libas”, Sahihu Muslim,”Kitabut-tahare”.) Podrezivanje noktiju je vid higijene, a higijena je dio islama. Sunnet je da se nokti podrezuju jednom sedmi čno. Lijepo je da se to čini četvrtkom jer postoji hadis koji to preporu čuje. (Vidi: Dejlemi, Kitabu Firdevsi-lahbar, 5/415) U svakom slu čaju, trebalo bi da muslimanka podreže nokte čim se
Fetve i savjet
Stranica 136 od 154
ukaže potreba, s tim da period izme đu dva podrezivanja ne smije biti duži od četrdeset dana, jer je Poslanik, s.a.v.s,, u sahih hadisu, zabranio da se taj period prekoračuje. (Vidi: Sahihu Muslim, ”Kitabut-tahare”, Babu hisalil-fitre.) Bilo da ih podrezuje sedmično ili kad se ukaže potreba, ili makar jedanput u četrdeset dana, ona je svakodnevno dužna održavati njihovu higijenu, bez obzira da li su nokti duži ili kraći. Kako islam gleda na muslimane koji idu u džamiju, a kod ku će sa svojom ženom i djecom gledaju nemoralne filmove i čine neke nemoralne radnje, bilo javno ili tajno? Musliman koji ide u džamiju, isto kao i onaj koji ne ide, može biti zaveden od šejtana. Niko od ljudi nije imun na grijehe. Me đutim, logično je da musliman koji ide u džamiju ne čini velike grijehe i da ne ustrajava u griješenju, zbog toga što on, prakticirajući islam, ima zaštitu koju mu Allah, dž.š, pruža. Ukoliko vidimo muslimana da griješi, kao što je navedeni primjer u pitanju, onda u njegovu prakticiranju islama nešto nije u redu. Npr. namaz ima, izme đu ostalog, ulogu da čovjeka spriječi da čini nedostojna i ružna djela i nasilje. Ukoliko to čovjek čini, i pored toga što klanja, to zna či da sa njegovim namazom nešto nije u redu. Možda on taj namaz obavlja samo formalno, mehani čki, tako da njegov namaz na njega nimalo ne djeluje. Možda taj čovjek živi u društvu koje mu ne nare đuje dobro i ne odvraća ga od zla itd. U svakom slu čaju dužni smo emanet islama prenositi, dužni smo ljudima pomagati da savladaju šejtana i prestanu raditi loša djela, te ti preporučujem da lijepom rije č ju i savjetom pokušaš djelovati na tog muslimana koji, i pored toga što ide u džamiju, radi to ružno djelo. Spomenutom muslimanu koji, uprkos činjenici da ide u džamiju, želim ukazati na činjenicu da će odgovarati za ono što svojim organima radi i da će biti odgovoran za svoju porodicu, jer svi smo mi pastiri i svi smo odgovorni za svoje stado. Da li osoba koja ponekad konzumira alkohol može biti svjedok pri sklapanju braka? Imajući u vidu da se u slu čaju svjedočenja pri sklapanju braka radi o primanju nečega k znanju i imaju ći u vidu sredinu u kojoj živimo, gdje bi mnoga prava bila izgubljena kada bi se kao uvjet za svjedoke postavljala pravednost (adala) sa najvišim standardima, smatram da se kod nas može primjenjivati mišljenje hanefija koji ne uvjetuju pravednost u slu čaju svjedoka pri sklapanja braka. Prema tome, osoba koja ponekad konzumira alkohol, u slu čaju da nema druge osobe koja javno ne čini velike grijehe, može, kada je u svjesnom stanju, biti svjedok pri sklapanju braka, a Allah, dž.š, najbolje zna. Normalno, ako imaš priliku da izabereš za svjedoka osobu koja ni čini velike grijehe to je pre če. Žena me je samovoljno napustila i traži razvod. Sa sobom je odvela djecu i ne dâ da ih vidim. Da li da joj dam razvod i imam li pravo povratiti mehr koji sam joj isplatio '98. godine? Iz tvog podužeg pisma čini mi se da se tvoja supruga ne želi tebi vratiti i nije joj toliko stalo da ispoštuje šerijatske propise. Predlažem ti da daš sve od sebe kako bi sačuvao brak, a ako u tome ne uspiješ tada udovolji njenom zahtjevu. Ti imaš pravo, s obzirom da je ona tražila razvod, povratiti cijeli mehr koji si joj dao, pa čak da tražiš i više od toga. Da li žena gubi abdest ako opere dijete nakon velike ili male nužde? Samim dodirivanjem ne čistoće ne gubi se abdest, s tim da ne čistoću treba od sebe otkloniti, jer je jedan od uslova da bi se moglo stupiti u namaz da bude čisto tijelo,
Fetve i savjet
Stranica 137 od 154
odjeća i mjesto na kom se klanja. Što se pak ti če dodirivanja spolnog organa djeteta pri pranju mišljenja uleme su podijeljena. Smatram da je ja če mišljenje koje kaže da to ne kvari abdest, a Allah, dž.š, najbolje zna. Nekoliko godina sam presnimavao i prodavao kasete sa narodnim i zabavnim pjesmama. Prošle godine sam odlu čio da to više ne radim i iskreno sam se pokajao. Želim da znam kakav je status imetka koji sam na taj na čin zaradio uz napomenu da izvjestan dio tog imetka još uvijek posjedujem kod sebe. Za imetak koji si zaradio na takav na čin i potrošio ga trebaš se pokajati i Allaha, dž.š, zamoliti za oprost. Imetak koji imaš podijeli u dobrotvorne svrhe imaju ći na umu da to nije sadaka nego osloba đanje od haram imetka. Ukoliko imaš kaseta sa tim sadržajem njih se možeš osloboditi tako što ćeš preko njih presnimiti halal sadržaje. Molim Allaha, dž.š, da ti pomogne da istraješ na Pravom putu. Amin. Da li je dozvoljeno muslimanskoj omladini da napušta BiH i odlazi na rad u inostranstvu? Ukoliko u BiH ne mogu na ći posao, a u inostranstvu mogu i ukoliko njihov odlazak neće ugroziti njihov identitet kao muslimana, tada nema smetnje za njihov odlazak, u nadi da će tim svojim odlaskom posti ći dobro ovoga svijeta i ahireta. Onima koji odu, preporu čujem da ostanu vezani za svoju rodnu grudu, jer gdje god do đu uglavnom će biti tretirani kao stranci a možda dožive da u tim zemljama jednoga dana postanu i nepoželjni. Radim u mehani čarskoj radionici. Ponekad se desi da dođe neki moj kolega radi popravke auta i ja mu naplatim samo dijelove bez svog rada ili pak uzmem za svoj rad simboličnu naknadu. Da li je moj postupak ispravan? Tvoj postupak je pogrešan jer praviš štetu vlasniku mehani čarske radnje koji te plaća da određeno radno vrijeme radiš za njega. Da bi tvoj postupak bio ispravan moraš upitati vlasnika da ti dopusti da svome poznaniku naplatiš manje nego što je uobičajeno, ili eventualno da mu ništa ne naplatiš. Nema smetnje da van radnog vremena postupaš po svojoj želji, ali, ukoliko koristiš prostor ili alatke iz radnje, moraš pitati njihovog vlasnika. Pravno pravilo u šerijatu glasi: ”Korištenje tu đe imovine bez dozvole vlasnika nije dozvoljeno.” Radimo u privatnom preduze ću. Naš gazda je dobar čovjek i često nas šalje da pomažemo izbjeglicama i raseljenim licima koja se vra ćaju na svoja ognjišta. Interesuje nas kome se upisuju u sevap ta dobra djela, našem gazdi ili nama koji odrađujemo posao na terenu? Sevapi za posao koji uradite u toku radnog vremena idu na ra čun vašeg gazde koji vam daje plaću. Možda i vi u datoj situaciji imate šansu da ostvarite neke sevape ukoliko imate iskren nijet da što bolje pomognete ljudima radi postizanja Allahova, dž.š, zadovoljstva i na tom planu uložite ve ći napor od onog koji ste obavezni ugovorom o poslu. Otac me je na samrti obavijestio da je ukrao mercedes koji je još uvijek kod nas. On ne zna od koga ga je ukrao. Ja bih želio da se tog auta riješim i na neki na čin dam iskup za očev postupak. Kako to mogu u činiti? To ćeš učiniti tako što ćeš pokušati na ći vlasnika tog auta ili njegove nasljednike i vratiti ima auto uz nadoknadu vrijednosti koju je auto izgubio i štete koju je vlasnik auta pretrpio, a koju će utvrditi neovisna komisija. Raspitaj se u policijskoj stanici na područ ju na kom pretpostavljaš da je auto ukradeno u pretpostavljenom periodu.
Fetve i savjet
Stranica 138 od 154
Ukoliko ne uspiješ na ći vlasnika vrijednost koju je to auto imao u vrijeme kada je ukraden podijelit ćeš u humanitarne svrhe propisane šerijatom. Preporučio bih ti da uz to i sam auto daš u humanitarnu svrhu. Roditelji su mi bili nemuslimani, a ja sam u islamu. Da li svojoj tetki koja je pravoslavne vjere mogu oti ći na sahranu? Da, nema smetnje za to. Štaviše, tvoj odlazak na njenu sahranu je vid održavanja rodbinskih veza koje su šerijatom propisane. U slučaju da ne bude niko rodbinski bliži od tebe da se pobrine o njenoj sahrani, ti si obavezan da se za to pobrineš. Normalno, kao musliman za vrijeme sahrane ne ćeš raditi ono što je islamom zabranjeno, a Allah, dž.š, najbolje zna. Postoji li dobra novotarija (bid‘a hasene)? Ne, ne postoji bid‘a hasene. Ono što neko smatra dobrom novotarijom ustvari je stvar općeg dobra (masleha mursele). Tu se ubrajaju sve inovacije korisne ljudima. Ja sam sebi odredio da u toku dana i no ći klanjam toliko rekata i prou čim određeni zikr. Kada je za to saznao jedan moj brat u vjeri ukorio me i rekao da to nije dozvoljeno, jer tako nešto ne postoji u sunnetu. Da li je on u pravu? Ukoliko si ti za sebe isplanirao da svaki dan klanjaš toliko rekata nafile, da prou čiš toliko iz Kur‘ana, da toliko puta prou čiš određene dove itd, nadam se da za to nema smetnje pod uslovom da to ne smatraš propisanim i da tome ne pozivaš druge, ne u smislu da oni čine dobra djela koja ti činiš nego u smislu da ih nagovaraš da rade isto što i ti radiš, a Allah, dž.š, najbolje zna. Koristim se ovom prilikom da pozovem muslimane da se upoznaju s Poslanikovom, s.a.v.s, praksom u pogledu dobrovoljnih namaza (nafila), dova itd. Sigurnije je slijediti ono što je bilo u njegovoj praksi, a sigurno se u njegovoj praksi može na ći ono što je dovoljno svakom muslimanu, čak i onome koji nafilama želi postići najviše stepene u Džennetu. Kako gledate na razne optužbe koje muslimani upu ćuju na račun uleme bilo suvremene ili one koja je živjela u prošlim vremenima? To je veliko zlo s kojim se suo čava islamski ummet. Oni koji optužuju ulemu na način kojim se ruši njihov integritet i autoritet uveliko griješe, bilo da su te optužbe istinite ili ne. Poslanik, s.a.v.s, je rekao: ”Ko ne poštuje starije i nema samilosti prema mlađima nije od nas.” Želim ovom prilikom da upozorim iskrenu bra ću i sestre u islamu, one koji stvarno svojom dušom žele živjeti i prakticirati islam na sljedeće: i onog trenutka kada ne prihvate mišljenje nekog alima, prihvataju ći mišljenje drugog, i onog trenutka kada smatraju da je doti čni alim napravio jasnu grešku, urpkos tome moraju čuvati i štititi njegov integritet, jer ako tako ne budu postupili mogu potpasti pod zna čenje spomenutog hadisa. Ako je Allah, dž.š, zaštitio integritet starijeg i u čevnijeg, i pored toga što je odredio da svi ljudi griješe, ako je iskrenog alima nagradio jednim sevapom i kad pogriješi, otkud nam pravo da o njima ružno govorimo i da ih optužujemo zbog njihovih grešaka!? Da li je dozvoljeno u džamiji naglas pri čati u vrijeme dok drugi klanjaju, ili u če Kur’an? Niko nema pravo da ometa one koji u džamiji klanjaju i obra ćaju se Allahu, dž.š, dovom, učenjem Kur’ana, ili rade nešto drugo za što su džamije izgra đene, kao što je izučavanje korisne nauke itd, bilo da se to ometanje ogleda u glasnom govoru, proizvodnji buke i galame u džamiji, ili van nje. Poslanik, s.a.v.s, zabranio je
Fetve i savjet
Stranica 139 od 154
ashabima da u če naglas u namazu kad klanjaju u džamiji kako ne bi druge ometali. (Vidi hadis br. 4692 u Musnedu imama Ahmeda.) Ukoliko je klanja ču zabranjeno da uči naglas dok neko klanja pored njega, onda je svakako zabranjeno ometati klanjača glasnim razgovorom ili ne čim drugim. Ovdje posebno želim ukazati na pogrešnu metodu koju imaju neka naša bra ća u pogledu objašnjavanja pitanja zikra poslije farz-namaza. U želji da kažu kako treba zikr činiti odmah poslije farza, a ne poslije sunneta, oni se raspričaju čim imam preda selam. Želim ukazati toj bra ći da, po islamskom u čenju, cilj ne opravdava sredstvo, kao što u če neke filozofije. U islamu i cilj i sredstvo moraju biti dozvoljeni (halal). Dakle, u konkretnom slu čaju potrebno je ukazati na spomenuto pitanje, mudro i lijepim savjetom, kako Kur’an od nas zahtijeva u sto dvadeset petom ajetu sere En-Nahl. Želim, tako đe, ukazati da neki klanja či imaju običaj da uče malo glasnije dok su u namazu, tako da ometaju one koji klanjaju u njihovoj blizini. To je pogrešno, jer kako smo vidjeli Poslanik, s.a.v.s, to je zabranio. Dakle, kada klanjamo treba da u čimo u sebi tako da nas ne čuje onaj ko klanja pored nas, a Allah, dž.š, najbolje zna. Puno radim mimo radnog vremena tako da kada do đem na posao u fabriku budem umoran i nenaspavan. Vrijeme u fabrici provedem u zabušavanju i ljen čarenju. Da li sam za to griješan? Da, ti si griješan u granici neispunjavanja date obaveze prema poslodavcu s kojim si potpisao radni ugovor, odnosno prema svim radnicima koji rade, a s kojima ti koji ljenčariš dijeliš zaradu koju su oni zaradili, a ne ti. Musliman je dužan ispuniti dati ugovor i ne smije ljude varati. Onaj ko nas vara nije od nas, stoji u hadisu. Prema tome, ako uz posao u fabrici ti možeš i privatno raditi a da ne umanjiš svoje radne sposobnosti, za to nema smetnje. Me đutim, ukoliko ćeš time umanjiti svoje radne sposobnosti i ne ćeš u fabrici moći ispuniti dato obe ćanje, tada si griješan za taj propust. O svemu tome treba imati jasan dogovor sa poslodavcem i svako treba da se drži dogovora, kako poslodavac tako i radnik. Da li Bošnjaci u BiH imaju obavezu da bojkotiraju robu i proizvode koji dolaze od Hrvata i Srba? Poslanik, s.a.v.s, nije pravio razliku u kupoprodaji izme đu muslimana i nemuslimana. On je kupovao od jevreja isto kao i od muslimana. Dakle, sa nemuslimanima koji se prema muslimanima odnose korektno musliman može slobodno trgovati i sura đivati u dobru. Međutim, muslimanu nije dozvoljeno pomagati onog nemuslimana koji se neprijateljski odnosi prema muslimanima ili im planira neprijateljstvo. Nadalje, muslimanu je, po šerijatu, dozvoljeno uzvratiti istom mjerom. Prema tome, ako nemuslimani bojkotiraju muslimane i njihove proizvode, dozvoljeno je da muslimani uzvrate istom mjerom uz obavezu da vode ra čuna da ne prekrše neki od op ćih šerijatskih humanisti čkih propisa. Npr. ako bi Bošnjacima u mjestima, u kojima su manjina, bila uskraćena humanitarna pomo ć i liječnička briga samo zato što su muslimani, muslimanima, po šerijatu, ne bi bilo dozvoljeno da uzvraćaju istom mjerom i uskra ćuju humanitarnu pomo ć i lječničku brigu bolesnim i siromašnim nemuslimanima, a Allah, dž.š, najbolje zna. Da li su borila čki sportovi, poput boksa, karatea, džuda itd. dozvoljeni po šerijatu? Što se tiče borilačkih sportova, oni su dozvoljeni sve dok čovjeku koriste, a ne donose štetu. Dakle, u karateu ne bi smjelo biti udaraca koji ošte ćuju čovjekovo tijelo. Boks je, po šerijatu, zabranjen zbog toga što je Poslanik, s.a.v.s, zabranio udaranje u lice jer je ono odraz ljepote Allahova, dž.š, stvaranja, a u boksu su glavni udarci usmjereni upravo ka licu. U lice je zabranjeno udarati životinju, a kamoli
Fetve i savjet
Stranica 140 od 154
čovjeka. Kada je pored njega proveden magarac čije lice je
bilo žigosano, Poslanik, s.a.v.s, je rekao: ”Zar do vas nije došlo da sam ja prokleo onog ko životinju žigoše po licu ili je po licu udari.” (Ebu Davud, Sunen, ”Kitabu-l-džihad”, br. 2564) Osim toga, Poslanik, s.a.v.s, zabranio je da se zavađaju životinje kako bi se borile. (Vidi: Tirmizi, Sunen, ”Kitabu-l-džihad”, br. 1708, 1709, Ebu Davud, Sunen, ”Kitabu-ldžihad”, br. 2562) Ako je to zabranjeno činiti sa životinjama, u slu čaju ljudi ta zabrana je još ja ča. Prema tome, sport kojim se krše spomenute zabrane po šerijatu je zabranjen. Tu na prvom mjestu stoji boks, a zatim svaki drugi sport u kom se udara u lice ili nanosi bol tijelu. Sport treba da služi tijelu, da se kroz sport tijelo relaksira i jača, a ne da se njime tijelo uništava. Da li je za vrijeme dok se uči Etehijjatu u namazu bolje držati desni kažiprst stalno uzdignut i ne micati ga, ili je bolje stalno ga držati u pokretu? Poslanikova, s.a.v.s, praksa bila je da kada spomene Allahovo, dž.š, ime pokaže kažiprstom izražavaju ći tako Njegovu jedno ću. To je bila njegova praksa i kada bi spomenuo Allahovo, dž.š, ime pri u čenju Etehijjatu. Normalno, pokazivanje kako je Allah, dž.š, jedan, dakle, izražavanje tevhida – je nešto što šejtan najteže podnosi. Međutim, treba voditi ra čuna da ne pomognemo šejtana protiv ljudi. Otuda, pokretanje desnog kažiprsta, dok se u či Etehijjatu u namazu, treba da bude polahko tako da to može primijetiti samo onaj ko posebno na to obrati pažnju (tj. onaj ko ne vodi ra čuna o svome namazu, nego o tu đem). Nadalje, kažiprst se podiže onda kad se spomene ime Uzvišenog Allaha. Dakle, kada kažemo “ettehijjatu lillahi”, polahko ćemo podi ći kažiprst i vratiti ga nazad, zatim kad kažemo “ve rahmetullahi” u činit ćemo isto i tako redom. Prema tome, ne treba prst dizati brzo kao da nekom prijetimo, niti ga treba stalno držati uzdignutim, a Allah, dž.š, najbolje zna. Da li mi je dozvoljeno uzimati pilule koje spre čavaju trudnoću? Preporuka Poslanika, s.a.v.s, svojim sljedbenicima je da imaju što više djece. Djeca su jedna od najve ćih blagodati koje je Allah, dž.š, dao čovjeku na dunjaluku. Prema tome, muslimani i muslimanke ne treba da razmišljaju o sredstvima koja ometaju trudno ću, osim ukoliko za tim postoji opravdana potreba kao npr, da je žena bolesna, ili je krhke tjelesne gra đe, tako da ne može podnijeti trudno ću svake godine, ili pak postoje neki drugi šerijatom opravdani razlozi. Ukoliko žena ima šerijatom opravdan razlog i mora da koristi sredstva protiv za čeća potrebna joj je dozvola muža, jer muž ima pravo da mu njegova žena ra đa djecu. Kada dobije pristanak muža žena treba da izabere sredstvo i na čin sprečavanja trudno će koji neće škoditi zdravlju, jer je zabranjeno (haram) namjerno štetiti svome zdravlju. Koliko mi je poznato, sve pilule koje se koriste u tu svrhu su štetne po zdravlje, a neke su i smrtno opasne, jer dugom upotrebom izazivaju razli čite bolesti, pa čak i rak. Preporu čujem da se u sličnim situacijama potraži stru čni savjet od povjerljivih stručnih osoba u vezi s potrebom da se spre čava trudnoća i najboljeg načina na koji se to može uraditi. Da li je sperma koja se pojavi prije odnosa čista? Tečnost koja se pojavi kod nadražaja nije sperma. Pod spermom (ar. men’j) podrazumijeva se samo ona te čnost koja izlazi “sa strašću i u mlazu”. Spermu treba oprati, a ukoliko se osuši na odje ći dovoljno ju je trljanjem istrati. Te čnost koja se pojavljuje pri nadražaju je sluz (ar. mezj). Ona se smatra ne čistom. Isti je slu čaj i sa sluzi koja izlazi nakon mokrenja, ili bola (ar. vedj). Ona se tako đe smatra nečistom i treba je oprati, a Allah, dž.š, najbolje zna.
Fetve i savjet
Stranica 141 od 154
Mogu li se koristiti mirisi u čijem sastavu ima alkohola? Nema smetnje u korištenju takvih mirisa kada je u pitanju njihova vanjska upotreba, jer se taj alkohol odmah ispari, a, osim toga, mnoga suvremena ulema smatra da alkohol kao materija nije ne čist, te da se njegova zabrana odnosi na unošenje u organizam jer poremećuje razum. Da li je dozvoljeno u akaidu (vjerovanju) kao dokaz koristiti slab (daif) hadis? Slab hadis, općenito, nije dozvoljeno koristiti kao dokaz. Doduše, neki to dozvoljavaju kada se radi o podsticanju na dobro i odvra ćanju od zla, kada zna čenja tih hadisa imaju svoju potporu u validnim šerijatskim dokazima. Uprkos tome, treba znati da koriš ćenje tih hadisa, ustvari, biva u smislu da su njihova zna čenja ispravna i na njih ukazuju ispravni šerijatski dokazi, ne u smislu da se iz tih slabih hadisa uzima određeni propis. Prema tome, i u jednom i u drugom slu čaju slab hadis ne koristi se kao dokaz za određeni propis. Moja supruga radi u bolnici. Ja sam njome zadovoljan, me đutim, zbog svoje prezauzetosti poslom ne pruža mi dovoljno pažnje kao mužu, tako da se bojim da ne odem u haram. Da li mi je u ovakvoj situaciji dužnost oženiti se još jednom ženom? S obzirom da postoji realna opasnost da odeš u grijeh zbog toga što ti žena koju imaš ne pruža dovoljno pažnje smatram da ti je dužnost oženiti se drugom. To zbog toga što si dužan da se čuvaš i kloniš harama, a jedini na čin je da oženiš još jednu ženu. Međutim, prije negoli poduzmeš bilo koji korak u tom pravcu, porazgovaraj otvoreno sa svojom suprugom u nadi da će ona promijeniti svoj odnos prema tebi i pomoći ti da svoj problem riješiš na jedan ili drugi način, bilo da se ona promijeni time što će smanjiti broj radnih sati u bolnici, a možda te podrži i da se oženiš još jednom ženom. Ja, uglavnom, ne savjetujem, osim u odre đenim slučajevima, da se neko ženi drugom ženom ukoliko će mu to razoriti postojeći brak. Da bi čovjek uspio u dunjalučkom životu mora puno saburiti, tako da žena mora saburiti s mužem i muž sa ženom. Me đutim, u konkretnom slu čaju kada je čuvanje od bluda i nemorala u pitanju, tu nema alternative. čovjek je dužan da se zaštiti od bluda. Da li je potiranje lica rukama nakon predavanja selama u namazu i nakon prou čene dove sunnet? Potiranje lica rukama nakon predavanja selama u namazu nije zabilježeno od Poslanika, s.a.v.s. Imaju ći u vidu da je Poslanik, s.a.v.s, klanjao godinama u prisustvu svojih ashaba nemogu će je da oni to ne bi registrirali i prakticirali, posebno imajući u vidu njihovu revnost u slije đenju Poslanika, s.a.v.s, i činjenicu da im je on naredio da klanjaju onako kako vide njega da klanja. Što se pak ti če potiranja lica nakon dove, u tom pogledu imamo hadis koji bilježe Ebu Davud u Sunenu, ”Kitabu-l-vitr”, Babud-du‘a, Ibn Madždže u Sunenu, ”Kitabu ikametis-salati”, Babu men refe‘a jedejhi fid-du‘ai ve meseha bihima vedžhehu i Ahmed u Musnedu, 4/221. Hadis koji prenosi Ibn Madždže glasi: ”Kada Allahu upućuješ dovu, upu ćuj je okrenutih dlanova (ka nebu), a na okrenutih dlanova (ka zemlji), pa kada završiš potari njima svoje lice.” Predanja ovog hadisa šejh Albani ocijenio je slabim. (Vidi: El-Albani, Daifu Suneni Ibn Madždže, str. 87, Da‘ifu Suneni Ebi Davud, 145-146.) Ibn Tejmijje veli: ”Što se ti če Poslanikova, s.a.v.s, dizanja ruku pri dovi, u tom pogledu preneseni su mnogi vjerodostojni hadisi, a što se ti če njegovog potiranja lica rukama, od njega se prenosi hadis ili dva, ali oni nisu dovoljni kao dokaz (zbog svoje slabosti).” (Medžmu'u fetava, 22/519.) Prema tome,
Fetve i savjet
Stranica 142 od 154
ispravno je kazati da nije propisano potiranje lica rukama nakon dove, jer za uspostavljanje nekog ibadeta potreban je validan šerijatski dokaz. Treba naglasiti da su se mnogi islamski pravnici oslonili na spomenute hadise i na osnovu njih rekli da je potiranje propisano, tako da možemo vidjeti kako mnogi muslimani nakon dove potiru lice rukama. Muškarcima su u Džennetu obe ćane hurije. Šta će žene imati u Džennetu? Žene koje u đu u Džennet bit će sa svojim muževima ukoliko su i oni Džennet uvedeni. Uzvišeni Allah kaže: ”...njih čeka najljepše prebivalište, edenski vrtovi u koje će ući oni i roditelji njihovi i žene njihove i porod njihov...” (Er-Ra‘d, 22-23) Oni će zajedno sa svojim suprugama uživati u Džennetu: ”Stanovnici Dženneta uživat će toga dana u blagodatima veseli i radosni, oni i žene njihove bi će u hladovini na ukrašenim divanima naslonjeni.” (Ja Sin, 55-56) Ukoliko se žena više puta udavala bit će sa svojim zadnjim mužem. Prenosi se da je Muavija ibn Ebi Sufjan zaprosio Ummu Derda pa ga je ona odbila rekavši da je čula kako Ebu Derda prenosi od Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: ”Žena će biti sa svojim zadnjim mužem.” Isto se prenosi od Huzejfe da je rekao svojoj supruzi: ”Ako želiš da budeš moja supruga u Džennetu, nemoj se poslije mene udavati, jer, uistinu, žena će u Džennetu biti sa svojim zadnjim mužem sa dunjaluka. Zbog toga je Allah zabranio Poslanikovim, s.a.v.s, suprugama da se udaju poslije njega jer će one biti njegove supruge u Džennetu.” Ove hadise šejh Albani, uprkos odre đenih primjedbi, uvrstio je u vjerodostojne. (Vidi: Silsiletul-ehadis es-sahiha, 3/275-277, br. 1282.) U svakom slučaju, najvažnije je zaslužiti Allahovu, dž.š, milost i u ći u Džennet, a Allah, dž.š, sigurno, nikom ne će nepravdu učiniti. Treba znati da će čovjek drugačije razmišljati na ahiretu u odnosu na svoje razmišljanje na dunjaluku. Mnoge stvari koje su bitne na dunjaluku, na ahiretu će biti totalno prevazi đene, jer od onoga što ima na ahiretu, na dunjaluku imaju samo imena i ništa više. Sekretar komunisti čke partije u našem selu zahtijevao je od našeg rahmetli hodže da ne vazi o Džehennemu? Zašto je on to radio ako u budu ći svijet nije vjerovao? Teško je pretpostaviti prave razloge za takav njegov postupak. Najbolje bi bilo da njega upitate ako je u životu. Pretpostavljam da ga je i samog hvatao strah kada bi preslušavao hodžine hutbe, jer bez obzira kako se čovjek deklarisao on ne može ostati ravnodušan nakon miliona pitanja koja svakog razumnog čovjeka kopkaju a koja se tiču njegova postojanja i onoga što dolazi nakon smrti. I najve ći deklarisani nevjernik često se zapita, a šta ako stvarno tamo nešto bude? U stvari, istinski nevjernik, ateista ni ne postoji. Kur‘an nevjernike naziva kafirima, tj. onima koji pokrivaju istinu. Dakle, kad se u njihovim dušama probudi vjera oni je potiskuju i pokrivaju, tako da kada ih hodža podsjeti na Džehennem oni pokušavaju da ga spriječe da ih na tu istinu više ne podsjeća, da ih njome ne uznemirava, jer ona ih ne ostavlja ravnodušnim. Nadalje, šejtan zna da je metoda zastrašivanja džehennemskim patnjama vrlo uspješna u osvješćivanju ljudi, te zbog toga pokušava na razne na čine da to zastrašivanje do ljudi ne do đe kako bi ljudi živjeli bezbrižno i ne bi razmišljali o ahiretu i Džehennemu. Džehennemska vatra i džehennemske patnje nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim i bezbrižnim, čak ni najvećeg ateistu. Molim Allaha, dž.š, da nas sa čuva džehennemske vatre i uputi na pravi put. Amin! Radim u jednom velikom supermarketu u Sarajevu u kom se izme đu ostalog prodaju alkoholna pi ća i cigarete. Da li je meni kao muslimanki dozvoljeno da tu radim?
Fetve i savjet
Stranica 143 od 154
Ukoliko na radnom mjestu nemaš dodira s alkoholom, npr. u ra čunovodstvu, onda nema smetnje da nastaviš raditi taj posao, normalno pod uslovom da tvoj integritet kao muslimanke nije ugrožen, npr. da se ne osamljuješ s muškarcima koji ti nisu mahrem itd. Ukoliko pak imaš bilo kakav dodir s alkoholom preporu čio bih ti da potražiš posao koji će ti dolikovati kao muslimanki, jer bojim se da te ne obuhvati hadis u kom su prokleti svi koji imaju bilo kakvu vezu s alkoholom. Pa čak i kad te taj hadis, zbog, možda, nekih specifi čnih okolnosti ne bi obuhvatao, moralno bi bilo da kao muslimanka budeš što dalje od alkohola, jer mi muslimani smo svjesni koliko zlo alkohol nanosi ljudskom rodu, da je alkohol, kako u hadisu stoji, majka svih zala. Dakle, moralno je da mi kao muslimani ne budemo u bilo kom pogledu posrednici tom zlu. Što se tiče duhana, tu je situacija znatno druga čija, jer ne postoje šerijatski tekstovi prijetećeg sadržaja kao u slu čaju alkohola. Međutim, ako znamo da u duhanu čovjek nema nikakve koristi nego samo štetu, normalno je da ćemo se truditi da ne budemo posrednici u onome što je štetno za ljude. Studiram i radim u Njema čkoj. Ovdje boravim bez mahrema. Jedna sestra Njemica predložila mi je da s njom stanujem, na što sam pristala. Me đutim, suočila sam se s problemom kad je ova sestra objesila o zid sliku šejha Nazima. Ona i mnogi drugi Nijemci koji su primili islam tog šejha slijede u svemu, vjeruju da je on evlija i da njegova slika donosi beri ćet. Da li mi savjetujete da ostanem s njom stanovati? Smatram da svojoj sestri Njemici trebaš pomo ći da ispravi određena pogrešna vjerovanja. To ćeš najlakše moći ostvariti ako i dalje ostaneš s njom. Mislim da ti je to obaveza i u toj obavezi se moraš, u ime Allaha, strpiti. Smatram da je pitanje mahrema isto tako veliki problem. Zbog toga ti predlažem da pošalješ svoje podatke Redakciji Novih horizonata kako bi ih objavili u nadi da ćeš upoznati nekog hairli mladi ća i udati se za njega te tako automatski riješiti probleme s kojima se trenutno suočavaš. Zamolila me jedna starija osoba da se raspitam da li je dozvoljeno izvršiti premještanje mezara tj. ostataka iz mezara. Konkretno, tokom rata '42-'45 otac ove osobe je ubijen i sahranjen nedaleko od rijeke. Danas je rijeka tako blizu da je počela potkopavati mezar. Ako ovako nastavi, prema rije čima ove osobe, mezar će biti odnesen. Da li oni mogu izvršiti premještaj ostataka iz mezara? Da, razlog koji ste naveli dovoljan je da, po šerijatu, bude dozvoljeno premještanje mezara, tj. ostataka umrlog koji se u njemu nalaze. Roditelji su me istjerali iz kuće i rekli da se ne vraćam dok ne obrijem bradu. Šta mi vi savjetujete? Savjetujem ti da poslušaš roditelje s nijetom da taj sunnet Poslanikov, s.a.v.s, ponovo primijeniš čim ti to okolnosti dozvole. Ovo ti preporu čujem jer smatram da je prekidanje rodbinskih veza s roditeljima ve će zlo od brijanja brade, a pravno pravilo kaže da čovjek kada mora izabrati izme đu dva zla bira ono koje je manje. Nadam se da ćeš ti svojim uzvišenim islamskim odnosom prema roditeljima uspjeti dokazati da griješe u tom svom postupku. Molim Allaha, dž.š, da ti pomogne da na najbolji način prevaziđeš taj problem sa svojim roditeljima. Radim u privatnoj firmi na poslovima nabavke robe. često ostvarim višak. Da li mi je dozvoljeno taj višak zadržati za sebe? Nije dozvoljeno da taj višak prisvojiš sebi jer si ga postigao radeći za firmu i u poslu
Fetve i savjet
Stranica 144 od 154
za koji te firma pla ća. Ukoliko bi vlasnik firme dozvolio da ostvareni višak zadržiš tada ne bi bilo smetnje, a Allah, dž.š, najbolje zna. Klanjao sam ikindiju i tek se sutradan sjetio da sam bio bez abdesta. Da li sam dužan taj namaz naklanjati? Da, dužan si tu ikindiju naklanjati jer je uslov da bi namaz bio ispravan, izme đu ostalog, biti pod abdestom, ili tejemmumom, ako se abdest iz opravdanih razloga ne može uzeti. Da li je ženi dozvoljeno uzeti muževo prezime. Ukoliko nije dozvoljeno šta da radi ako je to ve ć učinila? Ispravno je da žena ne mijenja svoje prezime. Uzvišeni Allah kaže: ”Zovite ih po očevima njihovim. To je kod Allaha ispravnije.” (El-Ahzab, 5) Iz praktičnih razloga smatram da je korisno da svome prezimenu žena doda i muževo, kako bi se iz prezimena vidjelo da je udata i bra čnom vezom vezana za drugu porodicu. Ukoliko je ve ć uzela muževo prezime, savjetovao bih da to izmijeni, ako ta procedura za nju ne predstavlja veliku poteško ću. Zašto je žena predstavljena kao izvor zla? Da li je žena stvarno manje vrijedna od muškarca? Pogrešno je, po islamskom u čenju, o ženi govoriti kao o izvoru zla. To što neki muslimani, eventualno, na ženu tako gledaju možda je utjecaj krš ćanskog učenja koje našu pramajku Havu optužuje da je navela Adema na grijeh te da je on zbog nje protjeran iz Dženneta. Što se ti če pitanja ko je vredniji, to zavisi od ispunjavanja date uloge koje svako od njih ima. Činjenica je da muško i žensko, tek ukoliko se posmatraju zajedno sa svojim razli čitostima, sačinjavaju kompletno ljudsko bi će i da, tek kada se te razlike sklope u jedan mozaik u stanju su, po Allahovoj, dž.š, odredbi, održavati ljudski rod na Zemlji. Prije negoli postavimo pitanje ko je vredniji, potrebno je postaviti pitanje da li muškarac i žena izvršavaju svoju koju im je njihov Uzvišeni Stvoritelj odredio. Onoliko koliko svako od njih izvrši tu ulogu toliko i vrijedi i po tome se vrednuje. Imaju ći u vidu razli čitost tih uloga, njihovu kompleksnost i težinu njihovo vrednovanje je razli čito. Uzvišeni Allah, dž.š, u mnogim vidovima izjednačio je muško i žensko: ”A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvra ćaju, i namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati. Allah je doista silan i mudar. Allah obe ćava vjernicima i vjernicama džennetske baš če kroz koje će rijeke teći, u kojima će vječno boraviti, i divne dvorove u vrtovima edenskim. A i malo naklonosti Allahove ve će je od svega toga; to će doista, uspjeh veliki biti!” (Et-Tevba, 71-72) (Vidi tako đer: En-Nur, 12, 31-32, El-Ahzab, 35, 73, Muhammed, 19, El-Feth, 5, El-Hadid, 12, Nuh, 28) U nekim vidovima dao je prednost mušku: ”Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje...” (En-Nisa, 34), a u nekima prednost je dao žensku. Poslanik, s.a.v.s, rekao je da će onaj ko odgoji troje ženske djece time zaraditi Džennet, a na upit jednog ashaba ko ima najveće pravo da mu on čini dobročinstvo, tri puta je rekao majka, a tek četvrti put otac. Dakle i muškarac i žena imaju svoje mjesto u životu na Zemlji i svako od njih se vrednuje po učinku u svome domenu. Treba naglasiti da je, po Allahovom, dž.š, zakonu, generalno, muško za jedan stepen ispred ženska. To razumijemo iz Allahovih, dž.š, riječi: ”One imaju isto toliko prava koliko i dužnosti, prema zakonu, samo, muževi imaju prednost pred njima za jedan stepen. A Allah je silan i mudar.” (El-Bekare, 228) Dužnost je poštivati taj zakon, kao što je dužnost poštivati i zakone
Fetve i savjet
Stranica 145 od 154
u kojima se daje prednost žensku, odnosno mušku. Nepoštivanje nekog od zakona dovodi do poreme ćaja i loših posljedica po čovjeka, kako na dunjaluku tako i na ahiretu. Ukoliko se supruzi čini da će joj muž u Džehennem, zbog grijeha koje čini, da li joj se preporučuje da ga napusti? Ja bih svakoj supruzi preporu čio da, prije svega, uloži sve što je u njenoj moći kako bi pomogla mužu, roditelju svoje djece, da krene Pravim putem. Ukoliko u tome uspije, to će za nju biti dvostruki uspjeh, a i ako ne uspije bit će na dobitku, jer će za svoj trud biti nagra đena kod Allaha, dž.š, a i savjest je ne će peći, jer je dala od sebe što je bila u stanju. Sve dok je muž u islamu njegova supruga ne bi trebalo da razmišlja o razvodu, osim ukoliko za to postoji šerijatski opravdan razlog. Nadalje, preporučio bih svakoj muslimanki kojoj muž onemogu ćava da prakticira islam, ili je izišao iz islama, da sebi traži selamet negdje drugdje, nakon što izgubi nadu da bi se on mogao promijeniti i popraviti. Mi žene često klanjamo u džematu tako što jedna od nas kao imam predvodi džemat. Međutim, čitajući islamsku literaturu nigdje nisam naišla da su to činile žene u vrijeme Poslanika, s.a.v.s. Da li je naš postupak ispravan? Da, vaš postupak je ispravan. Lijepo je (mustehab) da žene i kada su same klanjaju u džematu. Prenosi se od Aiše, r.a, majke pravovjernih, da je ona predvodila džemat kao imam s tim što je stajala u prvi saf, a ne ispred safa. Tako je radila i majka pravovjernih Ummu Seleme. (Vidi: El-Bejheki, Es-Sunen el-Kubra, 3/131) Isto tako Poslanik, s.a.v.s, dozvolio je Ummi Vereka da bude imam ženama u svojoj kući. (Ebu Davud, Sunen, ”Kitabus-salati”, Babu imametin-nisa, 1/139, Ahmed, Musned, 6/405) Prema tome, ženski džemat, tj. da žene same klanjaju u džematu, ima svoje utemeljenje, a Allah, dž.š, najbolje zna. Počinio sam blud sa djevicom prije negoli sam po čeo prakticirati islam. Sada želimo da se uzmemo, ali ona, iako je po čela klanjati, još uvijek nije spremna da se pokrije. To me spre čava da donesem odluku da se sa njom oženim. Napominjem da se mi dobro slažemo i da nemamo drugih problema. Šta nam savjetujete? Savjetujem vam, prije svega, da se iskreno Allahu, dž.š, pokajete zbog grijeha koji ste počinili i da srčano nastojite ispuniti sve uslove da bi pokajanje bilo validno i primljeno kod Allaha, dž.š. Drugo, savjetujem vam da se puno Allahu, dž.š, zahvaljujete na uputi koju vam je dao i tre će, preporučujem vam da se odmah vjenčate jer će te tako posljedice vašeg grijeha umanjiti. Molim Allaha, dž.š, da u čini vaše pokajanje iskrenim, da vas u vjeri u čvrsti i da budu ćoj supruzi mahramu omili. Amin! Kada je suprug dužan isplatiti vjen čani dar (mehr)? Ukoliko u bra čnom ugovoru nije specificirano vrijeme kad se mehr ima isplatiti u cjelini ili djelimično, tada se kao mjerilo uzima tradicija (‘urf) jer tradicija ima snagu uslova (šarta) pošto pravno pravilo glasi ”el-ma‘rufu ‘urfen ke-l-mešruti šartan”. Ukoliko ne postoji tradicija, a u bračnom ugovoru nije ništa specificirano, tada se mehr treba odmah, nakon sklapanja braka, isplatiti, s obzirom da je mehr posljedica bračnog ugovora te čim taj ugovor stupi na snagu stupaju i njegove posljedica. Naravno, vlasnik mehra tj. supruga ima pravo da ne zahtijeva trenutnu isplatu mehra. Ukoliko se, pak, u ugovoru specificira vrijeme isplate, dužnost je pridržavati se tog roka. Taj rok mora biti: a) precizan i b) mogu ć. U slučaju da neki od ta dva uslova nije ispoštovan, tada se smatra da vrijeme nije ni odre đeno i u
Fetve i savjet
Stranica 146 od 154
skladu s tim se postupa. Ukoliko prije isteka roka muž da razvod ženi ili umre, isplata mehra postaje obavezna istog momenta, bez obzira što ugovoreno vrijeme nije isteklo, a Allah, dž.š, najbolje zna. Zašto ne objavljujete imena osoba koje vam postavljaju pitanja? Imena ne objavljujem iz više razloga. Prije svega, želim da umanjim mogu ćnost manipulacije s pitanjima i odgovorima na njih. Naime, osoba koja postavlja pitanje može ponekad željeti da tim pitanjem i odgovorom postigne odre đeni cilj i ako se njeno ime ne spomene mogu ćnost manipulacije postaje manja. Nadalje, može biti da je ime izmišljeno ili pak istinito i da se podudari s imenom neke osobe koja se, ni kriva ni dužna, može na ći u nezgodnoj situaciji. Osim toga, puno pitanja koja dolaze ponovljeno je, ali u razli čitim formama. Kada ne spomenem ime, tada više osoba može sebe naći u pitanju i odgovoru tako da će korist biti ve ća. Mnoga pitanja su anonimna, tako da, po često ne bih mogao udovoljiti tom kriteriju. Znam da bi bilo interesantnije kada bi se znalo ko i odakle pita, ali ja se nadam da je neobjavljivanje imena ispravnije i bezbolnije, a Allah, dž.š, najbolje zna. Da li se može klanjati no ćni namaz nakon što se klanjaju vitre? Da, nakon vitr-namaza mogu se klanjati nafile, jedino što se time ne slijedi pretežna praksa Poslanikova, s.a.v.s, koji je nastojao da vitr-namaz uvijek bude zadnje što klanja u toku no ći. Dakle, bilo bi lijepo da osoba nastoji da vitr-namaz bude zadnje što klanja u toku no ći, a ako se desi da nekad nakon vitara htjedne klanjati nafile, za to nema zabrane. Ono što je zabranjeno u tom pogledu jeste da se dvaput u toku noći klanjaju vitre. Poslanik, s.a.v.s, je rekao: ”Nema dvaju vitara u toku jedne noći.” (Tirmizi, Sunen, ”Kitabus-salati”, br. 470, Nesai, Sunen, ”Kitabu kijamil-lejli vet-tetavvu‘”, br. 1661, Ebu Davud, Sunen, ”Kitabus-salati” br. 1439) Imam nijet da se ženim. Čuo sam da jedna djevojka ima namjeru da se uda. Mogu li otići u džamiju u kojoj ona klanja s namjerom da se sa njom upoznam? Prije stupanja u brak nužno je da se budu ći supružnici upoznaju. To je preporuka Poslanikova, s.a.v.s. Prema tome, nema smetnje da odeš u tu džamiju kako bi dotičnu djevojku vidio i eventualno se sa njom upoznao. Preporu čio bih ti da se, prije nego što u činiš taj korak, raspitaš o njoj kako bi mogao procijeniti da li vrijedi taj korak činiti. Ukoliko se sa njom upoznaš, preporu čujem da o svim relevantnim pitanjima u vezi sa vašim budućim životom iskreno i dostojanstveno porazgovarate. Preporučio bih vam da to upoznavanje, po mogu ćnosti, bude uz znanje njenih roditelja, i da bude u granicama stvarne potrebe. Naravno, to upoznavanje treba da bude u skladu sa šerijatskim propisima. Ne smije biti osamljivanja, niti bilo čega što bi bio korak ka nemoralu s obzirom da je svaki korak ka nemoralu zabranjen. Uzvišeni Allah kaže: ”I nemojte se približavati bludu...” (El-Isra, 32) Da li je punici dozvoljeno biti bez mahrame pred svojim zetom i smije li se s njim osamljivati? Zet je mahrem svojoj punici. O tome govori 23. ajet sure En-Nisa. Taj status on stiče, po mišljenju većine uleme, čim sklopi bračni ugovor sa njenom k ćerkom. Prema tome, nema smetnje da punica bude bez mahrame pred svojim zetom, kao što nema smetnje da se sa njim osamljuje. Onoj punici, koja je u mla đim godinama, a čiji zet ne poznaje ili ne prakticira islam, ili pak ne poštuje šerijatske propise, ne bih preporučio da se sa njim osamljuje, a Allah, dž.š, najbolje zna. Da li muškarci mogu stavljati surmu kao i žene?
Fetve i savjet
Stranica 147 od 154
Stavljanje prirodne surme (antimona) ar. ismid, koja ja ča vid, je sunnet. Poslanik, s.a.v.s, u više hadisa preporu čio je da se surma stavlja i to neparan broj puta. (Vidi: Ibn Madždže, Sunen, ”Kitabut-tahare”, 1/121, Kitabut-tibb”, 2/1156, 1157, Ebu Davud, Sunen, ”Kitabut-tahare”, 1/8, ”Kitabul-libas”, 2/336, 373) Preporuka je op ća i nisu specificirani muškarci niti žene. Ženama koje ne nose nikab grijeh je stavljati surmu kada se pojavljuju na javnim mjestima, jer je surma vid ukrasa. Treba još skrenuti pažnju da surma koja nije prirodna može izuzetno štetiti vidu i takvu surmu zabranjeno je koristiti. Da li je dozvoljeno u čestvovanje u nagradnim igrama slanjem kupona iz novina s obzirom da se tu ne traži nikakvo znanje nego samo slanje kupona? Ukoliko u nagradnoj igri moraš kupiti novine da bi dobio kupon, u takvoj nagradnoj igri nije dozvoljeno učestvovati ako nagradu obezbje đuju te novine, jer kupovinom novine učestvuje se u nagradnom fondu. Time se ta igra pretvara u kocku - lutriju, a to je zabranjeno, s obzirom da se kroz kocku uzima tu đi imetak bespravno. U slučaju da treća strana obezbje đuje nagrade, ne doti čne novine, tada nema smetnje učestvovati u nagradnoj igri, naravno, ukoliko ne postoji nešto drugo zbog čega bi to bilo zabranjeno. Sve više Bošnjaka kod nas u Čikagu dobivaju nekakva pisma u kojima se od njih traži da ta pisma proslijede dalje. Sadržaj tih pisama je zaista čudan (E-mailom šaljem vam jedno takvo pismo). Molim vas da nam date podrobnija objašnjenja u vezi ovog i sli čnih pisama i da nam objasnite kako da se prema svemu tome postavimo? Sva ta pisma su lažna. Njima se žele posti ći različiti ciljevi. Mislim da se prije svega želi ubaciti sumnja i smutnja me đu muslimane i da se želi njihova pažnja usmjeriti u pogrešnom pravcu. U takva pisma grijeh je vjerovati i na njih ne treba obra ćati pažnju. Njih treba spaliti, a ne bacati u sme će s obzirom da se u njima spominje Allahovo, dž.š, ime, a ponekad ima i kur‘anskih ajeta. Naš imam je zabranio nazivati selam pri ulasku i izlasku iz džamije. Da le je on u pravu? Nazivanje selama je sunnet, a odgovaranje na selam vadžib (dakle obaveza). Prema tome, ukoliko će oni koji ulaze u džamiju nazivanjem selama naglas ometati one koji klanjaju, u če Kur‘an, ili nešto čitaju i prisiljavati ih da im uzvra ćaju selam, to treba zabraniti. S druge strane, nema smetnje da kad neko u đe u džamiju i vidi svoga ahbaba kako sjedi i ništa ne radi da mu pri đe i nazove selam onoliko glasno kako može da ga čuje ne ometaju ći one koji klanjaju ili u če Kur‘an. Vaš imam je u pravu, samo vam još treba pojasniti da se selam pri ulasku i izlasku iz džamije može nazivati, ali ne glasno da svi čuju, nego da ga čuju samo oni koje tim selamom neće omesti u nekom korisnom poslu. Isto tako, ako prisutni u džamiju sjede i pričaju, nema smetnje da im se nazove selam naglas pri ulasku i izlasku iz džamije, a Allah, dž.š, najbolje zna. Zanima me je li halal sljedeći način nagradnog kviza: u česnici u kvizu takmi če se iz znanja o islamu, siri itd., tako što na postavljena pitanja pošalju svoje odgovore a komisija ili odbor džemata izvla čenjem npr. tri tačna odgovora nagradi knjigom, kasetom ili novcem, bilo istom ili razli čitom nagradom. Meni je sumnjivo izvla čenje dobitnika da ne bi bilo kao igre na sre ću!? Ima li šerijatska prepreka za organizovanje takvog takmi čenja? Nema zapreke za organizaciju takvog takmi čenja, s obzirom da fond nagrada daje
Fetve i savjet
Stranica 148 od 154
treća strana tj. džamijski odbor, a ne u česnici u takmi čenju. Što se ti če izvlačenja, ni to nije problematično, jer je bacanje kocke šerijatski validno i koristi se u svim situacijama kada više osoba ravnomjerno polažu pravo na istu stvar. Poslanik, s.a.v.s, bi, kada ho će krenuti na put bacao kocku izme đu svojih žena. Ona koja bi bila izvučena išla bi s njim. Jedan čovjek dobio je na lotu nekoliko miliona. U našem džematu traje akcija prikupljanja priloga za izgradnju džamije. Kad bi on htio dati donaciju i postati vakif, da li bi to bilo halal? Naš hodža kaže da on u toj džamiji ne bi htio biti imam, jer su te pare haram. Tačno je da su te pare haram, ali one su haram tom čovjeku koji ih je na lotu dobio. Grijeh vezan za te pare ne prenosi se s njima, nego ostaje kod njega. Npr. kada on u prodavnici s tim parama nešto kupi, ne će s parama koje daje prodavcu pre ći njegov grijeh, nego grijeh ostaje kod njega. Jedini na čin da se on tog grijeha oslobodi jeste da taj novac da u humanitarne svrhe. Ukoliko ho će da taj novac da za izgradnju džamije, smatram da mu to treba omogu ćiti, a Allah, dž.š, najbolje zna. Predajem vjeronauku. Da li je dozvoljeno zadati djeci u nižim razredima da nacrtaju npr. svoju porodicu, prijatelje, s obzirom da djeca na po četku prvog razreda ne znaju pisati, a moraju se obraditi te nastavne jedinice. Molim vas da mi odgovorite na to pitanje i da me posavjetujete kako da se ponašam u takvoj situaciji, tj. kako da obradim te i njima sli čne nastavne jedinice. Neka vas Allah nagradi. Smatram da nema smetnje da daš djeci da crtaju, jer se hadisi koji govore o musavvirinima, po tuma čenjima mnoge uleme, odnose na izradu likova koji imaju hlad, dakle na izradu kipova u liku ljudi i životinja, a Allah, dž.š, najbolje zna. Čuo sam da u gove đim salamama koje proizvode Lijanovi ći ima svinjskog mesa. Da li je to tačno? Da, i ja sam čitao o tome u dnevnoj štampi. No bez obzira na to mesnati proizvodi Lijanovića i ostalih proizvođača koji ne kolju životinje u skladu sa šerijatskim propisima nisu halal. Preporu čio bih Lijanovi ćima i ostalim proizvo đačima da se, u
interesu zadoljovanja kupaca koji prakticiraju islam, pobrinu da proizvedu proizvode koji će zadovoljavati njihove potrebe. To je od obostranog interesa. Tim putem krenule su mnoge velike industrije mesa u Evropi kao što je Doux itd., jer vide budućnost u proizvodnji zdrave hrane, a hrana pripremljena po šerijatskim propisima ima najviše standarde u tom pogledu. Dovoljno je kazati da iz goveda zaklanog na šerijatski na čin, dakle presjecanjem krvnih žila na vratu, dok je gove če pri punoj svijesti, isteče tridesetak litara krvi više u odnosu na gove če koje je ubijeno strujom, udarcem u glavu itd. Ako znamo da krv u sebi nosi sve što je nezdravo u organizmu (zato se meso koje nije zaklano po šerijatu daleko brže kvari), onda možemo zamisliti kako izgleda meso u kom ostane tolika koli čina krvi. Kod nas je obi čaj da se kad se čuje lijepa vijest, kucne u drvo ili pomakne s mjesta. Da li to ima utemeljenje u šerijatu? Ne, to nema utemeljenja u šerijatu. Ukoliko bi čovjek vjerovao da kucanje u drvo ili pomicanje s mjesta pomaže u ostvarivanju dobra ili otklanjanju zla to bi mogao biti najveći grijeh – širk, jer bi to bilo pridruživanje Allahu, dž.š, s obzirom da se sve odvija po Njegovoj volji, a ne zbog toga što je neko kucnuo u drvo ili se pomakao s mjesta. Ispravno je da se, kada se čuje lijepa vijest, uputi zahvala Allahu, dž.š, i dova lijepog sadržaja, a kada se čuje ružna vijest da se Allah, dž.š, zamoli da nas sačuva tog zla i takvog iskušenja.
Fetve i savjet
Stranica 149 od 154
Da li je dozvoljeno ulaganje certifikata u investicione fondove i da li je dozvoljeno prodavanje certifikata u bescijenje? Da, dozvoljeno je ulaganje certifikata, ali u one fondove za koje se o čekuje da će svoje investicije usmjeriti u ono što je halal. Ukoliko se o čekuje da će ih neki fond usmjeriti ka proizvodnji alkoholnih pi ća i tome slično u takav fond ne bi bilo dozvoljeno ulagati svoje certifikate. Certifikate je dužnost iskoristiti na najbolji na čin i haram ih je upropastiti jer je to imetak, a po islamu zabranjeno je imetak rasipati. Pogrešno je certifikate prodavati u bescijenje. Kada dvojica zakasne na džumu, da li će podne namaz klanjati u džematu? Da, oni će, po mogu ćnosti, podne namaz klanjati u džematu. Da li muktedija treba u čiti na namazima na kojima imam u či u sebi? Ispravno je da i muktedija u či kada imam u či usebi ili kada imam napravi stanku u namazima u kojima u či naglas, a zabranjeno je muktediji učiti kada imam u či naglas. Da li je ispravno oti ći na hadž novcem ušte đenim od stipendije u nemuslimanskoj zemlji? Ukoliko je ta stipendija dobivena na legalan na čin ne vidim razlog da tu postoji bilo kakva smetnja, a Allah, dž.š, najbolje zna. Dozvolite mi da vam se putem E-maila obratim u želji da mi, shodno vašim mogućnostima, pojasnite par stvari koje me mu če već duže vremena. Ja sam ina če diplomirani inžinjer elektrotehnike. Nastojim svakim danom da se uz stru čno obrazovanje, obrazujem u islamskim znanostima i da spoznam svoga Stvoritelja Allaha, dž.š. Međutim, iskušenja na koja nailazim sve su ve ća i veća. U posljednje vrijeme sam okupiran alternativnom medicinom tj. lije čenjem bioenergijom, parapsihološkim tretmanima, vidovitoš ću i salijevanjem strave. Vjerovatno vam je poznato da se u skoro svim medijima non-stop vrte oglasi o osobama koje lije če alternativnom medicinom ”sve vrste bolesti”, skidaju sihire i otkrivaju počinioca. Jednom sam prisustvovao takvom lije čenju. Jedan parapsiholog liječio je moju rodicu. Zbunilo me da je koristio zbirku dova, zatim neke kristale, svoju bioenergiju i vidovitost. Iako je u čio određene dove iz zbirke, nisam vidio da uzima abdest, a u pauzama lije čenja često je u razgovoru koristio psovke. Uprkos svemu, njegovi pacijenti tvrde da su oduševljeni tretmanom, da mnogi padaju u trans tokom lije čenja, da povra ćaju, da odgovore na upit ”ko te je poslao” i spomenu osobu koja je sihr napravila itd. Desi se da pacijent do đe u kolicima, a ode na svojim nogama. Dalje, vidio sam kako rade one osobe koje salijevaju stravu i iz figurica čitaju sudbinu. I one, tako đer, uče sure iz Kur‘ana. Na osnovu svega vi đenog ostajem zbunjen, jer sve to dolazi u sukob sa mojom spoznajom da Kur‘an mogu u čiti samo čiste osobe, pod abdestom. Da li je mogu će da Allah, dž.š, nadari pojedine osobe da bioenergijom liječe druge, da izgone džine, otkrivaju tajne itd. Neka vas Allah, dž.š, nagradi za vaš trud! Da bi se odgovorilo na vaše pitanje bilo bi potrebno daleko više prostora od onog koji ova rubrika dozvoljava. Ipak, mogu ukratko kazati da alternativna medicina može biti prihvatljiva, s islamske ta čke gledišta, ukoliko nije u suprotnosti sa islamskim principima. Čini mi se, a Allah, dž.š, najbolje zna da je ve ćina onoga što u
Fetve i savjet
Stranica 150 od 154
naše vrijeme nazivamo alternativnom medicinom, kao što je lije čenje bioenergijom, parapsihološkim tretmanom, vidovitošću, salijevanjem strave itd., povezano sa lošim džinima. To znamo po tome što loši džini postavljaju ljudima, kao uslov za suradnju, da čine određene velike grijehe među kojima su i oni koji izvode iz vjere. Tako možemo vidjeti da osobe koje se bave alternativnom medicinom čine određene grijehe, ponekad čak i nelogi čne. Npr. nelogi čno je da osoba koja ina če ne klanja koristi pri liječenju ajete, dove, prije lije čenja klanja dva rekata i tome sli čno. Osobe koje sura đuju sa šejtanom i lošim džinima prepoznat ćemo po tome što krše šerijatske propise: npr. piju, psuju, ne klanjaju itd, a koriste se dovama, ajetima, klanjaju dva rekata prije lije čenja itd. Te osobe, ustvari, ne upućuje dove Allahu, dž.š, ne klanjaju Njemu, nego svojim džinima i šejtanima koji im pomažu. Ne treba da nas zavara ako te osobe budu uspješne u lije čenju, pošto im suradnja s džinima omogućava tu uspješnost. Ukoliko je npr. džin napao neku osobu pa je ta osoba postala paralizovana, sihirbaz (koji se predstavlja kao alternativni medicinar) uspjet će je izliječiti jer će ga džin poslušati i napustiti tu osobu, ili će ga on preko drugih džina s kojima surađuje na to prisiliti. Treba istaći da, ponekad, osobe koje se bave alternativnom medicinom ne znaju da im ta snaga i sposobnost dolazi od džina. One, jednostavno, samo znaju da kada urade nešto (uglavnom se radi o određenim velikim grijesima) dolazi im odre đena energija, snaga, sposobnost i one osje ćaju da su u stanju da lije če. Isto tako, ono što danas nazivamo alternativnom medicinom nije uvijek grijeh, jer ukoliko nije u suprotnosti sa islamskim principima, tada je ta medicina dozvoljena, a osoba koja se takvom medicinom bavi nije sihirbaz. Ovdje je potrebno posebno naglasiti da sva izlje čenja u kojima su uspješni sihirbazi mogu se, uz Allahovu, dž.š, pomo ć, postići i na halal način. Mi i u našoj sredini imamo one koji lije če u skladu s Kur‘anom i sunnetom. Njih ćemo prepoznati lakše ukoliko pročitamo knjigu Vehida Abdusselama Balija ”Oštri ma č u borbi protiv zlih sihirbaza” i mr. Muharema Štulanovi ća ”Liječenje Kur‘anom”. Treba istaći da džinu koji progovori iz osobe ne treba uvijek vjerovati, jer možda laže. Ako je džin u činio takav grijeh i ušao u čovjeka on je sigurno spreman i da slaže kako bi napravio još ve ći nered. Za većinu muslimana pitanja koja se ti ču intimnog odnosa u braku su nepoznanica pošto je to pitanje tabu tema u islamu. Molim vas da nešto o tome napišete u ”Novim horizontima”. Sve što je vjera (din) nije i ne smije biti tabu tema, a intimni život u braku je vjera, te zbog toga o tome treba govoriti. Muslimani i muslimanke dužni su propise o tome naučiti kako bi ih se u bra čnom životu mogli pridržavati. Doduše, o tim pitanjima treba govoriti u odgovarajućem okruženju i na pristojan na čin koji dolikuje muslimanima, vode ći računa o adabima i stidu, jer ko nema stida nema ni vjere. U isto vrijeme, treba znati da stid ne smije čovjeka sprečavati da nauči potrebne šerijatske propise. Musliman treba da se stidi onoga što je grijeh. Aiša, r.a, hvale ći ensarijke, jednom prilikom je rekla: ”Da se Allah smiluje ensarijkama. Stid ih nije spriječio da uče i razumiju vjeru.” (Sahihu-l-Buhari, ”Kitabu-l-‘ilm” kao mu‘allek, Ibn Madždže, Sunen, ”Kitabut-tahareti ve suneniha”, br. 634) Novine kao javno glasilo ne pružaju odgovarajući ambijent da bih mogao o spomenutoj temi detaljno pisati. Općenito, mogu da kažem da su muž i žena jedno drugom halal. Zabranjeno im je samo ono što je Zakonodavac zabranio, bilo direktno ili indirektno. Dokazi koje ja poznajem govore da je zabranjeno op ćenje za vrijeme hajza i odnos u anus ( čmar). Uzvišeni Allah kaže: ”Pitaju te o mjesečnom pranju. Reci: ”To je neprijatnost.” Zato ne općite sa ženama za vrijeme mjese čnog pranja, i ne prilazite im dok se ne
Fetve i savjet
Stranica 151 od 154
okupaju. A kada se okupaju, onda im prilazite onako kako vam je Allah naredio. Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.” (El-Bekare, 222) Poslanik, s.a.v.s, je rekao: “Zaista se Allah ne stidi istine (ovo je rekao tri puta), nemojte imati odnos u anus sa svojim suprugama.” (Ibn Madždže, Sunen, Poglavlje o braku, br. 1914.) Tako su mufessiri protuma čili ”prilaženje” koje se spominje u sljedećem ajetu: “Žene vaše su njive vaše, i vi njivama svojim prilazite kako hoćete...” (Kur’an, II:223) Svi oni se slažu da je odnos dozvoljen samo gdje je ”plodna njiva”. Koristim priliku da istaknem potrebu da institucije koje rade na edukaciji muslimana, tu prije svega mislim na institucije Islamske zajednice, organizuju redovne kurseve za budu će mlade i mladoženje na kojima bi muslimanke koje poznaju medicinu i šerijatsko pravo, u pravom islamskom okruženju, pružile budućim mladama sve potrebne informacije o bra čnom životu, a na sli čan način bi potrebne informacije mogle dobiti i budu će mladoženje. Sje ćam se kako je britanska kraljica Elizabeta II bila zadivljena kada je vidjela stru čne kurseve za buduće mlade i mladoženje u Maleziji. Tom prilikom je svome ministru vanjskih poslova rekla kako bi tako nešto trebalo organizirati i u Velikoj Britaniji. Ne bi bilo loše kad bi se odgovarajući kursevi održavali i za svekrve, jer puno problema u porodici nastaje upravo zbog nesnalaženja svekrve u svojoj ulozi. Ukoliko neko, zbog zaborava, prekrši zakletvu, šta je po šerijatu obavezn da u čini? Kršenje pravnosnažne zakletve, bilo svjesno ili nesvjesno, zahtijeva kefaret (otkup). Dakle, osoba koja to u čini dužna je da nahrani deset siromaha, ili da ih odjene, a ako nisi u stanju ni jedno ni drugo tada si dužan postiti tri dana uzastopno. O tom kefaretu govori 89 ajet sure El-Maide. Da li je trgovcu grijeh prodati robu kupcu ako zna da je kupac digao od banke kamatni kredit? Smatram da trgovcu nije grijeh, jer se grijeh ne prenosi s parama, nego ostaje kod vlasnika tih para. Da li je poslije namaza dozvoljeno poselamiti se sa džematlijama? Dozvoljeno je poselamiti se poslije namaza, ali poselamljivanje svih sa svim poslije svakog namaza nije bila praksa Poslanikova, s.a.v.s, niti njegovih ashaba, tako da ustrajavanje u tome može uzrokovati da se to pretvori u novotariju. Da li je dozvoljeno klanjati džuma-namaz u džamiji u kojoj se ne klanja pet dnevnih namaza? Ukoliko za to postoji potreba, nema smetnje da se džuma-namaz klanja i u toj džamiji, a Allah, dž.š, najbolje zna. Pročitao sam u časopisu ”Hilal” da je završavanje hutbe sa ajetom ”Innellahe je‘muru bi-l‘adli ve-l-ihsani...” novotarija (bid‘a). Da li je to ta čno?” Da, ustrajavanje u tome i smatranje da tako uvijek treba hutbu završavati je novotarija, jer to nije bila praksa Poslanikova, s.a.v.s. Me đutim, ako osoba ne smatra da se tako hutba mora završavati, pa je ponekad završi tako, ponekad drugačije, tada to nije novotarija, a Allah, dž.š, najbolje zna. Kada imam završi hutbu i po čne silaziti sa mimbere da li je tada dozvoljeno razgovarati?
Fetve i savjet
Stranica 152 od 154
Iz hadisa koji glasi: ”Ko kaže šuti dok imam drži hutbu, rekao je beskoristan govor (lagv)...” (Tirmizi, Sunen, ”Kitabu-l-džumu‘a”, br. 512) Iz toga proizilazi da čim imam završi hutbu zabrana razgovora prestaje. Prema tome, ako postoji potreba, nema smetnje da se nešto kaže dok imam silazi sa mimbere, a Allah, dž.š, najbolje zna. Ako je brak ugovoren i budu ći muž i žena otpo čnu bračni život prije vjenčanja i objelodanjivanja njihovog braka, da li oni čine blud i ako se dijete rodi da li je vanbračno? Svaki odnos prije sklapanja braka ili pak prije objavljivanja javnosti o stupanju u brak je grijeh i smatra se nemoralom sa svim posljedicama koje nemoral po šerijatskim propisima za sobom povla či. Da li je bolje sabah-namaz klanjati s nastupom zore ili pred izlazak sunca? O ovom pitanju muslimanska ulema nema jedinstven stav. Smatram da je za one koji će poslije sabaha spavati, ako ga klanjaju s nastupom zore, bolje sabah klanjati pred izlazak sunca i ne spavati, jer je Poslanik, s.a.v.s, preporu čio da se poslije sabaha ne spava. On je u čio dovu za svoj ummet govoreći: ”Allahumme barik li ummeti fi bukuriha.” (Allahu, daj beri ćet mome ummetu u ranjenju.” (Tirmizi, Sunen, ”Kitabu-l-buj ū‘”, br. 1212) Bratu sam posudio košulju koju sam platio 30 maraka i on ju je oštetio. Sada ta košulja vrijedi dvadeset maraka. Da li će on meni platiti 30 ili 20 maraka. On će tebi vratiti istu košulju. Dakle, kupit će ti je, bilo da je nađe jeftinije ili skuplje u odnosu na iznos koji si ti za nju platio. Ukoliko želiš, ti možeš uzeti i novac, ali ti on ne mora dati više od iznosa za koju može košulju kupiti, a Allah, dž.š, najbolje zna. Šta treba učiti da bi se dijete zaštitilo od uroka? Treba mu prou čiti dovu: ”U'izuke (za žensko u‘izuki) bi kelimatill ăhit-tămme min kulli šejtănin ve hămme ve min kulli ‘ajnin l ămme.” (Tražim zaštitu za tebe Allahovim savršenim riječima od svakog šejtana i otrovnih životinja i insekata i od urokljiva oka.) (Tirmizi, Sunen, ”Kitabut-tibb”, br. 2060) Ovu dovu u čio je Poslanik, s.a.v.s, svojim unucima Hasanu i Husejnu i govorio da ju je i Ibrahim, a.s, u čio svojim sinovima Ismailu i Ishaku. (Vidi: Ebu Davud, Sunen, ”Kitabus-sunne”, br. 4737) Isto tako, osoba kojoj se nešto svidi kod druge osobe treba joj dovu prou čiti kako bi je zaštitila od svoga uroka. To je posebno važno za osobe koje su urokljive. Postoji li kumstvo u islamu, tj. kad se dijete obrezuje ili mu se kosa prvi put šiša da onaj ko to radi postaje kum? Kumovanje ne postoji u islamu. Te obi čaje naši muslimani su preuzeli od svojih komšija nemuslimana. Prema tome, to su neislamski obi čaji. Dopisujem se sa svojim mladićom i imamo se namjeru uzeti. On traži da mu pošaljem svoju fotografiju, jednu s mahramom i jednu bez mahrame. Smijem li to uraditi? Savjetujem mu da on do đe i tebe vidi, onako kako je šerijatom propisano, te da ne donosite odluku o ženidbi i udaji dok se dobro, u granicama šerijatskih propisa, ne upoznate. U vrijeme podne namaza sam na poslu. Mogu ga obaviti ali uzimaju ći tejemmum i klanjajući sjedeći. Da li da tako klanjam ili da klanjanje podne namaza ostavim za kasnije?
Fetve i savjet
Stranica 153 od 154
Ukoliko nemaš mogu ćnosti da podne klanjaš u podnevskom vremenu sastavi ga s ikindijom u ikindijskom vremenu. Je li dozvoljeno nazvati selam dok se u či ezan? Nema smetnje da se nazove selam dok u či ezan, jer to ne ometa čovjeka da ponavlja riječi za mujezinom i da nakon ezana prou či za tu priliku predvi đenu dovu. Da li je dozvoljeno krasti struju? Ne, struju nije dozvoljeno krasti! Kra đa se smatra velikim grijehom i musliman ne smije biti od onih koji tu đu imovinu bespravno prisvajaju, bilo kra đom ili na neki drugi bespravan na čin. Ja bih savjetovao svima da iskoriste sve institucije i dozvoljene načine da se bore kako bi cijena struje i ostalih proizvoda bila realna tako da potroša či ne pla ćaju proizvode više negoli vrijede. Ukoliko ne bude te borbe, ukoliko ne bude permanentnog nare đivanja dobra a odvra ćanja od zla, zavladat će nepravda, a gdje nepravda zavlada tu nema sre će ni rahatluka, ni za koga. Da li je putnik dužan sastavljati namaze i ho će li namaze skra ćivati? Putnik je dužan predvi đene namaze skra ćivati, jer je Poslanik, s.a.v.s, uvijek na putovanju četvororekatne namaze skra ćivao. Što se sastavljanja ti če, bolje je svaki namaz klanjati u njegovu vremenu. Me đutim, ukoliko putuje prevoznim sredsvom i nema potrebne uslove da klanja kad ho će, ja bih uvijek preporu čio da takav putnik predviđene namaze sastavi, jer je u tome velika olakšica. U našem džematu u Njema čkoj pojavio se izvjestan problem. Naime, jedna grupa džematlija traži da se napravi pregada u mesdžidu tako da žene budu odvojene i da ih muškarci ne mogu vidjeti. Da li se takva pregrada mora praviti u džamiji? Takva ograda se ne mora praviti u džamiji, ali bih vam ja preporu čio da stavite staklenu pregradu tako da žene vas mogu vidjeti a vi njih ne možete. Ukoliko nemate mogu ćosti za takvu pregradu stavite neki paravan. To bi omogu ćilo ženama da se malo raskomote dok su u džamiji, a i muškracima bi pomoglo da se malo više skoncentrišu na ibadet, posebno u ova naša vremena kada ljude i najmanja sitnica može da dekoncentriše i pokvari mu namaz. Da li otac koji ne prakticira islam može biti velijj (zastupnik pri sklapanju braka) svojoj kćerci koja živi u islamu? Da, ukoliko je sposoban da gleda najbolji interes svoje k ćeri. Ukoliko ne zna da gleda što je za nju najbolji interes tada će se to pravo prenijeti na brata, djeda itd. Kako da najbrže nau čim klanjati. Sramota me oti ći u džamiju me đu braću muslimane, a da ne znam ništa o namazu. Obrati se imamu i zatraži od njega da ti pomogne u tom pogledu. Nadam se da će tvoj problem biti brzo riješen. Znaj da čovjek treba da se stidi onoga što je grijeh, a ne onoga što je dobro i korisno, me đutim šejtan čovjeka zavodi na razli čite načine, pa tako ih navodi da se stide onoga što nije grijeh, a ne da se stide onoga što je grijeh. Zašto džuma na Balkanu ima šesnaest rekata? Džuma-namaz na Balkanu nema šesnaest rekata. Stvar je u tome da muslimani na Balkanu poslije klanjanja dva rekata džume-namaza klanjaju podne-namaz pod izgovorom da postoji mogu ćnost da džuma nije valjana s obzirom da nema halife
