SAVJETI Sadnja paprike Papriku počnite saditi na otvorenom kada srednje dnevne temperature zraka dosegnu 15°C, te prođe opasnost od kasnih proljetnih mrazeva. Najbolja temperatura za rast i razvoj paprike je oko 25 C. Ako temperatura dostigne vrijednost veću od 35 C paprika prestaje rasti. Ako se temperatura spusti ispod 0 C, biljka ugiba. Pri nižim temperaturama korijen ne raste te je ukorjenjivanje otežano, a samim time i onemogućen normalan rast i razvoj. Biljke nakon sadnje u nepovoljnim uvjetima teško se i sporo oporavljaju. Paprike možete saditi na ravnu površinu ili u gredice. Način i sklop sadnje ovise o vrsti paprike koju sadite te razdoblju berbe. Biljke koje se beru kroz kraće vrijeme, sade se u gušćem sklopu, dok one koje se beru kroz duže vrijeme, sade se u manjem broju biljaka po jedinici površine. Prilikom sadnje tlo dobro natopite vodom. DETERMINANTNI RAST STABLJIKE; rast stabljike također završava cvijetom nakon 6-8 listova. Iz istog nodija razvija se više kratkih grana (8-12) koje završavaju cvijetom i time završava rast stabljike. Koriste se za na otvorenom gdje je razdoblje plodonošenja krade ali se prinos povečava, povečanjem sklopa /broj biljaka po jedinici površine/. List je jednostavan, cijeli, na dužoj ili kradoj peteljci, spiralno su raspoređeni. Lisna plojka je ovalna, lancetasta ili eliptičnasa cijelim rubon zelene boje. Cvijet se nalazi na kratkoj stapki, večinom je pojedinačan. Ima 5-7 latica bijele žučkaste ili zelenkaste boje , latice su srasle na bazi. Plod je šuplja BOBA različitog oblika, veličine i boje. Boba se sastoji od perikarpa (mesa) i placente sa sjemenkama. slika 1. Različitost plodova paprike Sjeme je bubrežastog oblika3-6 mm promjera i debljine 0,5-1mm plosnato je, glatko i blijedožute boje. U jednom plodu može bit 70-600 sjemenki dok je u 1g oko 160 sjemenki. Za normalno klijanje paprike potrebna je temperatura zraka od oko 15°C dok je optimalna ona između 20-30°C pri kojoj za 8 dana izniknu sve klijave sjemenke. Pri temperaturi od 30°C ostvaruje se i brži rast mladih biljaka ali su one kvalitetnije ( niže biljke s vedim postotkom suhe tvari ) ako se razvijaju u uvijetima temperature od 20-25°C. Na temperaturama manjim od 20 a višim 30°C rast mladih biljčica se usporava dok pri temp. Od 10°C rast potpuno prestaje. Za cvatnju i zametanje plodova optimalne dnevene temperature su od 26-32°C a nodne 16°C. Dnevne temperature vede od30°C uvjetuju osipanje pupova i cvijetova ali mogude je i osipanje zametnutih plodova, a isto to može biti uvjetovano i niskim nodnim temperaturama ( 8-10°C ). Ekstremne temperature uzrokuju izduživanje tučka i slabu klijavost sjemena pa uz osipanje cvijetova zbog nedovoljne oplodnje ponekad može dodi i do zametanja partenokarpnih plodova ali njihova veličina dosegne samo polovicu veličine normalnih plodova. Od samih temperatura za prelazak u generativnu (reproduktivnu) fazu vedi utjecaj ima intezitet osvjetljenja. Paprika je biljka kratkog dana i uz skradivanje dana ljeti na
8-10 sati počrtak cvatnje se ubrzava za 7-10 dana. Postoje i kultivari paprike koji ne reagiraju na kratki dan ili pak reagiraju kao biljke dugog dana. To su neutralni odnosno intermedijarni kultivari. Paprika za svoj rast i razvoj treba mnogo vode. Optimlna vlaga tla je 60% poljskog vodnog kapaciteta a pošto se glavnina korjena nalazi u sloju dubine 30 cm najbitnije je da taj sloj udovoljava potrebana za vodom. Povoljna relativna vlaga zraka je oko 80% Priprema tla za sadnju Rastu i razvoju paprike pogoduje zemljište bogato hranjivim tvarima. Najbolja su duboka humusna i topla tla, te tla na kojima se ne zadržavaju oborinske vode. U jesen, dubokim kopanjem na dubinu 30 -35 cm, počinje priprema tla za sadnju paprike. U proljeće, prije sadnje, tlo se usitnjava i poravnava. Sadnja na otvorenom počinje kada je tlo dovoljno toplo te kada prestane opasnost od kasnih mrazeva. U polju se paprika rasađuje u redove. Razmak između redova bi trebao biti oko 70 cm, dok je razmak izmeđubiljaka - 30 cm. Gnojidba zemljišta prije sadnje ili rasađivanja će doprinijeti većem prinosu. Paprika iznosi iz tla veliku količinu fosfora, kalija i dušika, te je potrebna pojačana gnojidba tla prije sadnje . U uzgoju na otvorenom, prihranite papriku 2-3 puta. Prvi put 10 dana nakon presađivanja, drugi put prije stvaranjaprvih plodova, te zadnji put mjesec dana nakon drugog prihranjivanja. Najbolji predusjevi paprike su kulture iz porodice mahunarki (grah, grašak i dr.). Nakon paprike preporučuje se uzgoj korjenastih kultura i kupušnjača. Izmjenjujte kulture tijekom određenog perioda kako se ne bi smanjio urod paprike. Monokultura kod uzgoja paprike nije preporučljiva. Kao predusjev nije preporučljivo saditi rajčicu i krumpir, zbog mogućnosti prenošenja bolesti.
MEĐUREDNA KULTIVACIJA Cilj ove mjere je aeracija površinskog,sloja i mehaničko uništavanje korova.Obavlja se 3-4 puta u toku vegetacije,sve dok biljke ne sklope redove.Ako se radi o uzgoju na otvorenom međuredna kultivacija trebala bi se obaviti poslije svake jake kiše ( zbija tlo ). Ne smije se dozvoliti da se poslije jakih pljuskova formira pokorica. Dubina kultivacije treba da iznosi oko 6 cm. Međuredna kultivacija obavlja se rotirajučum motikama.
Bolesti paprika VRŠNA TRULEŽ PLODA PAPRIKE To je fiziološki poremečaj ( nije parazitski ) koji se javlja usljed nedostatka kalcija (Ca ) u plodu. Početni simptomi se javljaju kao mala zatamnjenja na vrhu ploda, zatamnjenja se povečavaju a kako plod zori postaju udubljenija. Na velikim udubljenjima javljaju se koncentrični krugvi. Napadnuto tkivoizgleda poput kože i čvrsto je. Postoji i mogučnost da oboljelo mjesto napadnu paraziti t eono tada pocrni. Plod može imati nekoliko pjega ili pak jednu veliku koja može zahvatiti pola plda. Simptomi vršne truleži slični su sunčanim pjegama ali su one bijele. slika 18. i 19. Simptomi vršne truleži ploda paprike Do deficita kalcija koji uzrokuje ovu pojavu može dodi usljed: pomankanja kalcija u tlu ( rijetko ) viška kalija u tlu; kalij sprečava usvajanje ( apsorpciju ) kalcija iz tekuče faze tla putem kotijena. Do pojave viška kalija kože dodi usljed suvišne primjene NPK mineralnih gnojiva s visokim sadržajem kalija. nemogučnosti apsorpcije kalcija od same biljke neravnomjerna raspodjela kalcija u biljnim djelovima. Naime kalcij otopljen u vodi po biljci se premješta uzvodnim tokom /od korijena prema vrhu/ a transpiracija se vrši preko lišda u puno vedoj mjeri nego preko ploda pa tako dolazi do vedeg nakupljanaj kalcija u lišdu, dok plod pati od njegovog manjka. Sprečavanje vršne truleži je samo preventivno, dakle simptomi koji se pojave ne mogu se otkloniti primjenom hranjiva. Da bi spriječili pojavu vršne truleži potrebno je folijarno prihraniti papriku sa o,3 %-nim kalcijevim nitratom (Ca(NO3)2) ili nekim od folijarnih gnojiva sa povečanom količinom kalcija kao što su: Fertina Ca special, Calciogreen 34, Kalagreen-Ca i dr.. Prskanje se obavlja neposredno nakon pojave prvih cvijetova i kasnije još dva prskanja u razmaku od 10-12 dana. Od gljivičnih bolesti paprike najčešća je pepelnica. Na naličju listova razvija se rijetka prljavo bjeličasta prevlaka, listovi počinju žutjeti, uvijati se, venuti i otpadati. Zbog gubitka lisne mase, sve je slabija cvatnja, a prinos nikakav. Do zaraze dolazi ljeti kada temperatura naraste iznad 32°C. Preporučuje se preventivno prskanje nasada prirodnim sredstvima protiv zaraze kada se temperatura popne iznad 32°C. Osim pepelnice, tijekom vegetacije, papriku napada još nekoliko gljivičnih bolesti poput gangrene korjenova vrata. Do zaraze može doći još u rasadu, na presađenim biljkama i kasnije u vegetaciji. Na presađenim biljkama vrat korijena posmeđi nakon čega se pojavi nekroza i vlažna trulež kore, a zaražene biljke polegnu kao pokošene, uvenu i uginu. Štete se javljaju nakon zalijevanja, kada se zaraza počne širiti tlom. Na takav način možete zaraziti vrlo velik broj biljaka. Štete su tada najveće.
Plodovi koji leže na tlu mogu se direktno zaraziti, međutim do zaraze može doći i kroz peteljku. Na mjestima gdje se zaraza pojavila za vlažnog vremena oblikuje se vodenasta pjega s bjeličastom prevlakom, koja se proširi po cijelom plodu. Za suhog vremena zaraženi plodovi se smežuraju, a pokožica poprimi izgled i boju pergamenta. U drugoj polovini srpnja ili početkom kolovoza, u doba najvećih vrućina, često dolazi do naglog venuća razvijenih biljaka paprike. Riječ je o gljivičnoj bolesti poznatoj pod imenom venuće. Do venuća biljaka paprike dolazi tijekom noći, nakon obilnog zalijevanja. Zaraza se pojavi naglo – manji ili veći broj zdravih i čvrstih biljaka već sljedeće jutro uvene. Na tim se biljkama poslije listovi posuše, a na njima ostaju visjeti plodovi koji pocrvene. Poprečnim prerezom takve biljke na vratu korijena lijepo je vidljiv smeđe crni prsten neposredno ispod kore stabljike, znak začepljenja provodnih snopova. Vrlo često uvene samo jedna strana biljke, koja se tada slabije razvija i daje kržljave plodove. Razvoju gljivica pogoduje visoka vlaga tla, uz visoku temperaturu zraka i tla. No, najopasnija bolest paprike je bakterijska krastavost plodova. Javlja se potkraj srpnja nakon kiše. Za razvoj bakterije potrebna je visoka relativna vlaga zraka u rasponu od 24 do 30 °C. Simptomi se javljaju na licu listova kao male tamnozelene vlažne pjege nepravilnog oblika, koje se s vremenom povećavaju i postaju uglate, obrubljene žućkastim rubom. Međusobno se spajaju zahvaćajući sve veću površinu lista. Infekcija se širi od donjih listova prema gore. Jače zaraženi donji listovi žute i otpadaju. Na plodovima nastaju nekrotične pjege smeđe boje, oko kojih tkivo ploda puca. Dolazi do deformacije ploda, a na mjestu pukotina stvaraju se plutasti ožiljci. Sjeme na mjestu zaraze ploda pocrni. Prevencija i liječenje bolesti paprike Zaštita paprike se prvenstveno sastoji u preventivi poput plodoreda u trajanju od 3 do 4 godine, redovitog uklanjanja zaraženih biljaka i njihovog spaljivanja. Hranite papriku organskim gnojivom i kvalitetnim kompostom. Tako biljke postaju otpornije na bolesti i daju zdrave plodove. Ne zaboravite posaditi vašu papriku zajedno s kompatibilnim biljkama. Paprici odgovara prisutnost rajčice, ali ona ne voli blizinu graha, kupusa i kelja. Redovno špricajte papriku prirodnim sredstvima za suzbijanje nametnika pripravcima od koprive, preslice, crnog i bijelog luka (više o tome kako pripremiti takva sredstva pročitajte ovdje). Zaražene biljke uklonite i spalite, nemojte ih odlagati u kompostište.
Uzimanje sjemena paprike Sjeme paprike je bubrežastog oblika, glatke površine i blijedožućkaste boje. Dužina sjemena je 3 – 4 mm, širina 2 – 3 mm, a debljina 1 mm. U jednom gramu ima 150 – 200 sjemenki. Sjeme uz povoljne uvjete čuvanja može zadržati klijavost i do 5 godina. Za dobivanje sjemena koristite zrele plodove crvene, narančaste ili tamnožute boje. Za sjeme ostavite potpuno razvijene plodove karakterističnog oblika i veličine za uzgajanu sortu, sa zdravih biljaka. Sjeme ćete najlakše izdvojiti iz svježih plodova. Mesnati dio ploda nakon vađenja sjemena iskoristite za jelo. Izvađeno sjeme prosušite u tankom sloju. Rasprostrite ga na lako upijajući papir ili pamučnu tkaninu te odložite na suho, prozračno i sjenovito mjesto. Dobro prosušeno i očišćeno sjeme najbolje je spremiti u označene papirnate vrećice i čuvati na suhom, prohladnom i tamnom mjestu. Berba i čuvanje Prve plodove paprike možete ubrati već 50 dana nakon njenog rasađivanja. Za vrijeme branja plodova vodite računa da ne oštetite biljku. Razdoblje branja paprike ovisi i o samom vremenu sadnje paprike i vremenskim uvjetima koji su nastupili nakon sadnje. Papriku berite tijekom sunčanog dana, nakon rose. Nikad je ne berite neposredno nakon kiše, jer vlažni plodovi brzo pljesnive i trunu. Papriku je najbolje brati škarama. Ubranu papriku nikad ne držite duže od sat vremena na suncu. Svježe paprike možete čuvati u hladnjaku do 5 dana. Možete ih zamrznuti, kiseliti ili konzervirati u ulju. Papriku možete i osušiti. Izrežite papriku na rezance ili kolutiće, očistite od sjemena pa stavite u kipuću vodu na 10 minuta. Ocijedite i stavite na sušenje. Trebat će vam nešto više topline nego kod ostalog povrća. Kada je paprika dovoljno suha, sameljite je da je usitnite.
