-Estetika – filosofska disciplina koja ima za cilj da se bavi lepim, temelji se na sferama osecaja, culnosti -u 18.veku se formira kao disciplina, mada se interesovanje za odredjenu sferu lepog javlja mnogo ranije-od pocetka civilizacija -cula-osecanja-lepo(estetika)-bavljenje cisto culnim svetom -pojam umetnosti se pojavljuje u 17.,18., veku, a u 19.veku, u romantizmu dobija svoj puni dozivljaj Kult - kao izvor umetnicke proizvodnje,izvor kulture i stvaralastva -artefakt – covek mora biti homosapiens-mora biti svestan onoga sto radi, mora imati zamisao sta zeli da napravi + tehnicko saznanje -vilendorfska venera, bizoni iz Altamire i pecine Lasko -magija – izvor preteca nauke, vezana za odnos ka prirodi.magijom covek pokusava da ono sto je u prirodi njemu nepoznato-objasni, iskoristi, sebi potcini -kult ja kljucan element religije, podrazumeva odnos prema necemu sto je coveku nedostupno -Stounhendz, -starozavetna skinija(sator) – vezano za boravak Jevreja u pustinji,u tom satoru se cuvao kovceg savesti u kome su spisi sa Bozjim zapovestima u vidu kamenih ploca -monoteizam(jednobozstvo) se pojavljuje sa judaizmom -kult, mesto kulta I predmet kulta-veza koju ljudi uspostavljaju sa onostranim, sa onim sto nije materijalno, sto transcendira prirodu.mesto obracanja je sator, -kult poseduje odredjenu auru, zato se za njega vezuje pojam svetosti. -mesto kulta zauzima centralno mesto u nekoj zajednici.celokupan zivot ljudi-socijalni, komunikativni, odvija se kroz to mesto.centar je povezan sa identitetom grada-opsta tradicija. -piramide-grobnice faraona(vladara i bogova),”vreme pobedjuje sve,a piramide pobedjuju vreme” -masoni-slobodni zidari -zigurati- zrtvenici u Mesopotamiji.u pocetku su zrtve prinosene na prirodnim uzvisenjima a potom na manuelnim gradjevinama, sto na simbolican nacin prenosi vezu ka Bogu -5.vek-Partenon -Vatikan-crkva Sv.Petra,grob Sv.Petra je ispod crkve -srednji vek – katedrala se nalazi u centru grada I sve je skoncentrisano na tu gradjevinu -Ajfelova kula-spomenik novom tehnickom dobu -Tehne-Ars-Creatio - tecnh - ARS - sve delatnosti su bile obuhvacene tim zbirnim pojmom, zato sto je za svaku tu delatnost bilo potrebno odredjeno znanje -nesto sto je posledica ljudske delatnosti stoji nasuprot prirode-koja je nesto sto je zadato Platon – razlikuje materijalni svet od sveta ideja.sve sto imamo, sve sto postoji ima svoju ideju. 2 najvise ideje: 1)ideja dobrog (sunce medju idejama) 2)ideja lepog -odredjenom vrstom znanja dostizemo, upoznajemo ideje -mimezis – podrazavanje.sve materijalno podrazava koncept ideje, - mimhoiS (grc), mimesis (lat)
-pecina je alegorija materijalnog sveta,vidimo stvari zato sto postoji svet ideja koji ih osvetljava I one su u stvari senke tih ideja, -rad slikara je senka senki ideja -Aristotel – umetnicko stvaralastvo je nesto sto zahteva odredjenu vrstu znanja -te ideje vise nisu odvojene od materijalnog sveta, svaka stvar ima svoju ideju, svoju sustinu kojoj treba doci. -2 sustine – 1)ona koja njega cini, koja je osnova coveka i 2)ona kojoj covek tezi -Stoicizam – vestina zivljenja, zivljenje po lepom, u skladu sa vrlinom -pesnici poseduju nadahnuce od boga, I zato nisu ubrajani u umetnike.oni crpe inspiraciju od bozanstva -muzika je tretirana slicno kao I poezija (muze kao inspiracija svake nauke…opet bozanska inspiracija) -Pitagora , pitagorejci -sve se svodilo na brojeve koji su smatrani bozanstvom.oni su u broju videli mogucnost savrsenstva -muzika je apstraktna pa nije vezivana za mimesis, pa se moze izraziti I matemeticki -slobodne umetnosti – (slobodne vestine) – septem artes liberales (lat) - pocetkom ne dobijamo sistematizaciju tih vestina(5.vek) -Martianus Capella i Boethius su napravili spisak: -2 grupe: 1) trivium (gramatika, retorika, dijalektika) 2) quadrivium (aritmetika, geometrija, astronomija, muzika) -+medicina i arhitektura -srednji vek - preuzima ovaj sistem I dodaje 7 mehanickih vestina (umetnosti) -Hugo od Seneviktora (kraj 11.,pocetkom 12.veka) : -krojenje, armatura(zastita I proizvodnja oruzja I orudja, arhitektura), navigacija(saobracaj), agrikultura, venatio(lov), medicina, teatrika(umetnost zabavljanja) -(9.vek- krojenje, kuvanje, metalari, agrikultura, merkatura) - kraj srednjeg veka- humanizam I renesansa – promene koje ce uticati na danasnje shvatanje umetnosti - dolazi do emancipacije, sekularnog obrazovanja, - renesansa – preporod, ugledanje na anticku Grcku - pocetak 16.veka- reformacija - okrecu se antickoj Grckoj jer su kao I oni tezili savrsenstvu -kada je pao Carigrad, Turci su krenuli ka zapadu I sirili su helenizam jer je tle bilo pogodno za to zbog zelje za oslobodjenjem od crkvene inkvizicije - neoplatonizam – Ficino - revitalizacija anticke kulture, paganizma - umetnici jesu bili hriscani, anticku literaturu citaju po hriscanskom kljucu, to ucenje je preteca hriscanstva - prave neku vrstu miksa, simbioze hriscanstva I paganskih elemenata -Platonova teorija ideja je osnova za hriscansko razmisljanje – postojanje duhovnog I materijalnog sveta – duhovno je vrhunac svega a materijalni svet je zlo, I zato se tezi ka oslobodjenju od tog materijalnog da bi se doslo do savrsenstva- duhovnog (telo je tamnica duse) -anticka filosofija je sluzila za prosirivanje vidika
- gradovi postaju nezavisni od crkve, kao sekularne institucije imaju mogucnost posedovnja finansijske moci I tezili su ulaganju u skolovanje
-
-
covek stoji izmedju duhovnog I materijalnog sveta I odraz je oba umetnici uspevaju da uzdignu svoj polozaj u odnosu na srednji vek, postaju zvezde tog doba univerzalni covek- umetnik – ne bave se samo jednom delatnoscu, jednom disciplinom, pa su zbog toga uspeli da se izbore za svoj polozaj pokusavaju da dokazu da njihovi produkti nisu osnovani samo manuelnim radom vec I da je potrebno odredjeno umece I znanje srednji vek – GILDE – profesionalna udruzenja u humanizmu I renesansi nema vise potrebe za radom u takvom nekom udruzenju vec mogu slobodno da se razvijaju I slobodno vezuju se za konkretne nauke da bi svom poslu digli rejting (anatomija…) ideja jedinstvenosti I originalnosti uslovljava vrednost nekog dela (slika ne moze da se kopira, a vajarsko delo da, pa je Leonardo predstavio slikarstvo kao uzviseniju delatnost u odnosu na vajarstvo Djordjo Vazari – “Zivoti slikara, vajara I arhitekata” – uveo novinu, pisanje biografija njegovih savremenika, umetnika, o likovnim umetnostima koje sluze za osnovu razvitka nekih akademija primenjenih likovnih umetnosti. Time je doslo do podizanja izucavanja umetnosti u odnosu na ostale delatnosti 17.vek – Francuska, pojam lepih umetnosti – vizuelne umetnosti Pero definise 8 lepih umetnosti : elokvencija(lep govor), optika, mehanika, slikarstvo, vajarstvo, poezija, muzika, arhitektura To je nova kategorizacija, sa naucnim kriterijumima pri razvrstavanju 18.vek – odredjivanje lepih umetnosti kao muzike, poezije, plesa, slikarstva, pozorista, skulpture, arhitekture Kriterijumi za povezivanje lezi u pojmu mimezisa jer sve ove umetnosti podrazavaju ono sto je lepo u prirodi Creatio – pojam stvaranja, stvaranje ni iz cega- biblijski pojam – jer pre biblije ne postoji pojam stvaranja (jevrejska civilizacija) Pocetak Starog Zaveta – U pocetku stvori Bog Nebo I Zemlju Anticka Grcka – u pocetku haos – majka zemlja Gea, uloga antickih Bogova – ne stvaraju nista, tu su da uredjuju stvari na zemlji. Oni su predimenzionirani ljudi sa ljudskim slabostima Sudbini se pokoravaju I ljudi I Bogovi Haos – kosmos (poredak, red) – promenljiva realnost Jevrejski pojam stvaranja nije u potpunosti bio ekvivalentan grckom shvatanju Covek je po uzoru Boga, slika Boga, pa tako I covek ima mogucnost stvaranja nepromenljivih stvari
-
-
- Umetnik - poetes – neko ko uspeva da stvara nesto sto se manifestuje kroz nadahnuce Demijurges – manuelna proizvodnja Autor – pisci – literaturna produkcija, auctor (lat) – sustinski razlicito od artista Artifex (artista) – stvara manuelno Autengtin – autentis – autoritet Bog – autor – u srednjem veku – stvaranje putem reci Beresit bara… (jevr) Svi oni koji su se na neki nacin bavili recju, bili posveceni reci, smatrani su kao ljudi koji se bave necim posebnim, da su blizi Bogu Renesansa – spajanje pojmova – otkriva tip umetnika koji je intelektualac, sinteticki pojam – umetnik kao autor, njegov rad zasluzuje postovanje, biva humanista, otvoren ka svim disciplinama koje su bliske ljudima Interesovanje za licnost umetnika, renesansa potencira umetnika a ne umetnicko delo I to se uglavnom odrzalo I ostalo legitimno do danas 17., 18.vek – identifikacija umetnika kao genija, poput neceg bozanskog, onaj talenat koji nosi sa sobom, omogucuje mu da stvara umetnicka dela, I to bitnije od onoga sto oni uce na akademijama umetnici kao istaknuti pojedinci prosvetiteljstvo – insistiranje na razumu, znanju. Covek svojom svescu o samom sebi, ne vise kao deo nekog kolektiva, I dalje funkcionise u nekom drustvu ali individualnost obezbedjuje postovanje njegovih dela. Umetnik je sada po necemu specifican dalja emancipacija od manuelnog rada, insistiranje na individualnoscu dozvoljava coveku da se odvoji od drustva srednji vek kao izvor inspiracija kraj 19.veka – donosi koncept ukletog umetnika. oslobadjanje njegove proizvodnje od zahteva imperativa, smatraju svoje radove licnim, bez obzira na percepcije javnosti koncept umetnosti radi umetnosti, umetnicko delo jeste odgovorno samo sebi I poseduje sopstvene zakonitosti. Ovo dovodi do toga da umetnici povezuju sopstvenu umetnost sa svojim zivotom. Stvaraju dela bez obzira kako siroka javnost reaguje na njihov rad. Ne ucestvuju u intelektualnoj svojini svog doba. Nalazili su se na margini drustva Van Gogh – sizofrenicar, bio apsolutno na margini drustva, ali to ga nije sprecavalo da I dalje proizvodi Elementi emocije, expresije… Sezan, Gogen – koncepti ukletih umetnika Autoportreti - narastajuca svest o teme da umetnik moze biti sam svoj motiv Francisko Goja – dvorski slikar Unutrasnji imperativ da stvara umetnost , umetnik kao autor, njegov rad ne mora nuzno komunicirati sa okolinom 20.vek – psihoanaliza – osnivac – Frojd. Na cemu insistira? Uvodi podsvest(nesvesno) – smesta u nesvesno smisao umetnicke proizvodnje (kompleksi…) Nadrealizam – ne smatra se da je svesno bitno za umetnicko stvaranje. Iz nesvesnog se izvlaci primarna expresija koja je bitna za stvaranje Umetnik kao misticni stvaralac Disan – pisoar – demonstrira cinican odnos prema svetu
-
Deestetizovani predmeti Da li defunkcionalizacija predmeta predstavlja umetnost? Odluka da se nesto sto nije umetnost poistoveti sa umetnoscu Pristup stvaralastvu putem reci, stvara se iz sopstvene zelje da nesto stvori kao umetnicko, ni iz cega
- Bau Haus – skola za primenjenu umetnost - Upotrebna vrednost dolazi do izrazaja - Jozef Bojs – umetnik kao samon (neka vrsta vraca). Nemacka, posle 2.svetskog rata – drustvo unisteno nacizmom. Ono sto je dovelo do toga – extremna racionalizacija drustva – kroz “samansku” praksu pokusava da ozivi odnos prema prirodi I kao uzor koristi primitivne I prirodne materijale. Putem iracionalnog, nedeterminisanog zeli da u umetnicku praksu uvede drugacije shvatanje coveka - Endi Vorhol – suprotno od ukletog umetnika, njegova produkcija je medijski exploatisana. Koristi elemente iz masovne proizvodnje za stvaranje umetnickih dela. On je zvezda svog doba. - Umetnik kao revolucionar (angazovani umetnik) – totalitarizam. Umetnik je duzan da kroz svoju umetnost idealizuje politicku javnost - “umetnik nije neko ko zivi u kuli od slonovace” – Pikaso - Kraj 20.veka – postmoderna – ukupan trend, obuhvata sve elemente drustva - Misel Fuko, Roland Bart – kriticari. Autor – konstrukcija koja se vremenom nametnula kao nesto lazno – prikrivanje - Ukida se originalnost - Umetnik se ne percipira kao neko ko iskljucivo maze da stvara umetnicka dela, on je depersonalizovana konstrukcija - Frojd automatizuje coveka – izbacuje skup kompleksa kojima se gubi primaran identitet - Umetnik nije neophodan za stvaranje umetnickog dela - Zorz Diki – sve sto umetnik radi u procesu proizvodnje umetnickog dela samo kandiduje to delo za razmatranje da li je ono zaista umetnicko - Proizvod sistema, pa je umetnik jedna od ne tako bitnih karika u celom lancu stvaranja umetnickog dela Mimesis I Simulakrum -
mimhoiS - mimesis, podrazavanje (grc), reprezentovanje, kopiranje, vezano za anticku, helensku kulturu Najstarija teorija o umetnosti, najdugotrajnija, I odnosi se na prirodu I svet ideja Platon – podrazavanje dvostruke ideje Aristotel – umece podrazavanja o, recimo, stvarima koje imaju prakticnu namenu Mogucnost podrazavanja onog lepog u prirodi
-
-
-
-
-
2 klucne komponente: 1) original koji postoji I 2) slika koja se pravi po ugledu na original Tragedija: kjuc za postavljanje odnosa izmedju dela I posmatraca Katarza : cilj tragedije – moralni preobrazaj onoga ko posmatra Postaje moguce na osnovu mimeze, na osnovu toga sto posmatrac pokusava da se identifikuje sa junacima tragedije Rim – nasledjuje bitne koncepte kao sto je mimesis Rimska umetnost zadrzava aspekt idejnog ali podrazava prirodu Poliklet – Doriforos – nosac koplja – polikletov kanon – realisticni prikaz coveka, ideje savrseno gradjenog tela, nacin na koji se prikazuje telo sa savrsenim proporcijama, I to nije individualni prikaz Anticki Rim dodaje mimezisu jos jedan kvalitet, za razliku od grcke, prikazuje, podrazava prirodu takvu kakva jeste, prikazivanje I necega sto je ruzno I nesavrseno ulazi u umetnost Srednji vek – ikone prikazuju drugaciju realnost nekog veka koji ce tek doci, I drugaciju od one koja nas trenutno okruzuje, nesto sto nije od ovoga sveta – carstvo nebesko renesansa – ozivljavanje antickih ideja (revitalizacija) pa samim tim I mimezisa teznje da prave kopiju prirode – lepog – pojacano interesovanje za prirodu jer samo u njoj postoji idealno lepo pa to zele da prenesu atinska skola – Rafaelo – koristio iste principe koji vaze u prirodi, ali unosi I jednu zabunu – u suprotnosti sa mimezisom – uzeo je za temu nesto sto nije mogao da vidi – tema iz proslosti – ideja iz anticke skole, ali su na slici zapravo prikazani Leonardo, sam Rafaelo, Mikelandjelo – koristi razlicite stepene mimeze koji su ponekad u sukobu Leonardo – “ priroda je pravi ucitelj slikara” , majstor vazdusne perspektive (predmeti koji su dalje su nejasnijeg oblika) Polazi od konkretnog motiva – ljudi, ali on uvek daje dozu idealnog, iz tog lica, predmeta izvlacio je idealnosti ponavljajuci odredjenu semu Podrazavanje prirode traje I u 20.veku 20.vek – Disan – futurizam – Akt koji silazi niz stepenice – podrazava nesto iz realnog sveta, prikazivanje procesa koji ubrzavaju pokrete savremenog sveta, mada to naizgled nema veze sa prirodom Pikaso – Gospodjice iz Avinjona – kubizam – postoje objekti koje gledamo samo iz jednog ugla pa tako vidimo samo jednu stranu tog predmeta. Pregledavanje predmeta iz svih uglova, sa svih strana da bi videli predmet onakav kakav jeste a to je svakako mimesis Kandinski – apstrakcija – gubi se dodir sa prirodom, ali veza sa mimezom je ostvarena preko namere prenosenja na platno ono sto je duhovno, kombinuje razlicite oblike sa bojama – to je naizgled paradoksalna mimeza zbog bezpredmetne umetnosti Platon – simulakrum – umetnik svesno menja proporcije nekog dela da bi prikazao posmatracu nesto proporcionalnije (skulptura na vrhu hrama – izduzena )
-
pozoriste – tragedija – pokusaj predstavljanja necega sto bi moglo biti realno. Size tragedije je mitoloski, ne oslikava nista sto je stvarno I realno slike koje nisu kopija realnosti, simuliraju da su kopije Zil Delez – franc.teoreticar – kopija je slika obradjena slicnoscu… Fuko I Bodrijan – simulacrum nema veze sa originalom, kopija koja nema original – nema imitacije – realnost nije moguca Rene Magrit – nadrealizam, metafizicko slikarstvo – odvajanje slike koja je artificijalni produkt od originala. Lula – umetnicka reprezentacija ne mora da se oslanja na realnost Endi Vorhol – pop art – popularna umetnost – svakodnevni svet upotrebnih predmeta uvlace u sliku. U medijume visoke kulture uvlace svakodnevne predmete. Motivi umetnickih dela imaju posebne statuse, mozda cak I kao fetisi To je simulacija motive koji nas izneverava, prikazivanje slike predmeta koji ne postoje – marketing, fikcija, nerealno Roj Lihtenstajn – motivi – stripovi – slike na ogromnim formatima. Dupla varka da je rec o necem konkretnom Serlok Holms – simulacija na simulaciju – fikcija koja se koristi da se napravi filmska prica – paradoks – glumac koji predstavlja licnost koja ne postoji Simone – film – generisana kompjuterski – ne postoji Simulakrum ne trazi neku realnu referencu da bi opravdao svoje postojanje – u danasnjem svetu Simulakrum dobija svoj odraz – medijum filma I tv – nose u sebi nesto simulakrumsko
Idealizam – realizam - idealizam – uže filosofsko značenje – izvire iz Platonove filosofije. To je zbirni pojam, od nastanka filosofije u antičkoj Grčkoj pa do sada – vezan za sistem ideja I materijalizam - realizam – nije filosofski pojam, ima ga u umetnosti - antička Grčka – - arhajski period - 6.vek pne - kurosi (dečaci, mladići) - kore (ženske figure) - to su vertikalne, stabilne forme; umetnik pokušava da ih oživi, da ih učini realnijim ali ne uspeva jer nema konkretan model za svoja dela - grčke drvene figure, tj sculpture su prethodile ovoj generaciji dela - nema izraženog realizma; nije povezana sa prikazom konkretnih individual; - to su bile bojene skulpture, jer su boje davale odeđenu živost figurama (sa ciljem da se oživi mermer – hladan I čvrst material) - klasična epoha – 5.vek pne - skulpture koje verno prikazuju anatomiju ljudskog tela - karakteristično je prikazivanje božanstava na antropomofrfan način
-
postoje određeni mimetički izvori, mada tema nije realan objekat Miron – Discobolos – to nije prikaz konkretne ličnosti, jer lice ostaje neka vrsta maske – idealnog Poliklet – Doriforos – šema po kojoj se radi – lice ne učestvuje u radnji tela ne poznaju individualne ličnosti; Afrodita Knidska i Miloska Venera – ne postoji izraz lica koji opisuje realistični prikaz Portret Periklea - ? ponovljeni tip; nije prikazan kao pojedinac već kao oličenje grčke demokratije; načelo kao izvor konkretne forme umetničkog dela; postoje 2 tehnička pojma – 1)portret – realistični prikaz neke osobe, sa ličnim karakteristikama i 2)lik – opšti prikaz bez ličnih karakteristika fajumski portreti – završna faza egipatske umetnosti – fajumski – po mestu u kom su nađeni – zauzimali su gornji deo sakofaga – portreti lica umrlih; slikani tehnikom enkaustika oni su na neki način realistični; ovde umetnik nije zainteresovan za ideju; uticaj helenizma i rimske umetnosti; ostvarenja individualnih i realističnih prikaza; Rim Nastavak fajumskih portreta; portret patricija – nema naznaka idealizacije, ulepšavanja; Pojava, izvor realističnih portreta se vezuje za obavezno postojanje posmrtnih maski predaka koje su bile obavezni inventar aristokratskih kuća; ti preci su vezivani za mitologiju; Izrada: sa lica pokojnika je uziman voštani otisak da bi se napravila maska koja će prikazati kakav je čovek bio u trenutku smrti Faktografija – činjenično stanje – održalo se u rimskoj umetnosti Plotin – insistiranje na pažljivoj obradi očiju (oči su ogledalo duše) Spiritualizacija lika – koliko god to bio realistični prikaz, bio je drugačiji od patricija; sličnost sa realnim čovekom se spiritualizuje – izdužena anatomija glave Kasna antika, srednji vek Konstantin Veliki – prikaz kreće od faktografije ali oči i čelo ne odgovaraju razmerama stvarnog lica; tendencija da se veća pažnja posvećuje očima – predimenzionirane su i dominiraju čitavim licem Justinijan – crkva San Vitale u Raveni; carica Teodora – spiritualizovano lice interpretacija hrišćanskog načela skromnosti ikone – svaka vrsta individualnosti portreta se gubi; srednji vek ikona čuva određene karakteristike portreta konkretnog čoveka; svi ti prikazi nisu i naturalistički; ne prikazuje fotografski; prikazuje lik koji će čovek dobiti Pieta – gotička skulptura – oplakivanje Hrista; nema realizma kao podražavanja prirode – nije mimetički pristup; realizam je skoncentrisan u PORUCI koju delo prenosi na posmatrača; Realizam smrti Hrista Kraj 14.veka
-
Klaus Sluter – Raspeće – kombinovanje realističnog prikaza i prikaza određene ideje; element hrišćanske tradicije je prebačen u idealizam Botičeli – Rađanje Venere – 15.vek – neoplatonizam; zefir i nimfa (bog zapadnog vetra i načelo nevinosti) – rađa se flora, boginja plodnosti; spoj devičanstva i strasti daje lepotu; neophodna je čistota duše da bi se dostigla istinska lepota Koristi mit kao alegoriju za neoplatonostička načela Pojam realizma nije nasuprot filosofskom idealizmu, jer je duh osnova za čistotu Leonardo da Vinči – u strategiji slikarstva uvek polazi od konkretnih motiva; teži realističnom; ono u prirodi ne treba verno slediti već izvući načela i nadomestiti ono što priroda nije uradila Teži da izrazi prirodnije ali koristi sredstva koja upotpunjuju prirodu Koncept istine u slikarstvu; nije nužno povezana sa pojmom podražavanja; slikarstvom izdiže mimetičko prikazivanje; Tipski oblik lica se multiplikuje; nema psihološkog izraza; Idealizacija i modifikacija Koristi konkretne ljude ili više njih za jedan motiv; strategija pravljenja nekog „Frankeštajna“ – kombinovanje nakih delova da bi se dobio idealistični prikaz; PREKO REALIZMA DO IDEALIZMA; Tajna večera – izbalansiran odnos idealnog i realnog; adaptacija sa načelima lepog i idealnog u slikarstvu Mikelanđelo – Stvaranje Adama - obrada ljudske figure koja je predimenzionirana; Mikelanđelova muskulozna tela koja su izvan realizma; David – vraćanje na antičke proporcije, tretiranje lica koje je u skladu sa grčkom skulpturom bez veze sa individualnošću; Nadgrobni spomenik Medičijevih – Đulijana i Lorenca – to je samo prikaz ideja Đulijana i Lorenca – aristokrata i humanista Umiruci – serija skulptura robova – naizgled prikazuju realističan model ljudskog tela ali to se koristi kao program da se prikaže podtext svega toga; Koncept umetnosti, vajarstva; sve te figure se nalaze u tom bloku mermera, a umetnik samo odstanjuje ono što je suvišno; Duh, načelo idealnog sveta je zarobljeno u materiji, a materija je zlo – udaljena od idealnog sveta; pa postoji insistiranje na oslobođenju od tela, tj materije Heda – Mrtva priroda – izražena materijalizacija predmeta – ubedljiv prikaz mrtve prirode, ali prava namena se nalazi u prikazivanju nepostojanosti života (memento mori – seti se smrti) Šampenj – Mrtva priroda sa lobanjom – alegorija; poruka koju prikazuju realističnim sredstvima; Vermer van Delft – svakodnevni prikazi različitih delattnosti, verno prikazani; koristi se običan motiv da bi čitavu scenu aranžirao na način na koji on shvata umetnost; najidealniji, najharmoničniji prikaz stvarnosti;
-
-
20.vek Kurbe – realizam – Tucači kamena – prikazivanje tog motiva na objektivan i distanciran način, ali i tu postoje određeni ideološki pogledi na svet; želi da prikaže problem vidljivog sveta; Poreklo sveta – podsmeva se dotadašnjim temama; alegorija; Munk – expresionizam – realnost je ovde polazna osnova da se u nju upiše snažna impresija i expresija; prikazivanje realne emocije; Ensor – ljudske ličnosti kao uloge u društvu – sa maskom; ne postoji njihov pravi identitet; Pikaso – plava faza njegovog slikarstva – motivi koji su realni ali da bi naglasio dramatičnost situacije svesno pribegava deformacijama – Žena koja pegla Kolaž – kombinovanje različtih materijala na slikarskoj površini; isečke same realnosti uvlači u sliku;slika više nije iluzioni prostor, već prostor na komese različite realnosti sustču; Materijalni objekat, predmet; nema pokušaja idealizma i mimezisa; Gernika – primenjuje iskustva kubizma dea prikaže realnost – nešto što se stvarno odigralo; snažna emocija se vidi ne koristeći formu realizma već visoke apstrakcije radi prikazivanja realnih emmocija; Dišan – Fontana – izraziti realizam upotrebnog predmeta Džasper Džons – Zastava – realističan je u prikazivanju nečega što je prilično apstraktno; Jozef Torak – Prijateljstvo – umetnost totalitarnog režima (1937.) – klasični antički ideali – određeni koncept čoveka koji žele da prikažu; svuda odsustvuje individualni prikaz čoveka – depersonalizacija – prikaz u skladu sa idealom onoga što slika teži da prikaže; Pit Mondrijan - izvor se nalazi u realnosti stvarnog sveta; esencija vidljivog sveta – realnost vertikale i horizontale; Kazimir Maljevič – insistiranje da slikarstvo ima sopstvenu realnost, da ne mora ništa da prikazuje; Reinhart – realnost umetnosti je sama umetnost; Karl Andre – minimalizam – objekat je u onome što on jeste;realizam se sadrži u njemu samom; Endi Vorhol – vaskrsavanje motiva koji je prepoznatljiv, vidljiv;
- Telo – čovek živi u telu, putem čula dobija određene impulse iz spoljašnje sredine a putem tela reaguje na te impulse; - Upotreba tela je bila zastupljena u različitim manuelnim sposobnostima; - Na osnovu toga koje se čulo koristi za koju sposobnost, nastala je podela umetnosti; - Telo je kao medijum putem kojeg ove umetnosti nastaju; - TELO – kao izvor stvaralaštva, umetničkog i kulturnog; - Praistorija
- Egipat – piramide – prisutnost tela koje one obuhvataju bilo je ključno; konstrukcija koja u centru sadrži odaju u kojoj počiva faraon; predstavljaju spoljašnji omotač koji čuva telo, pa bez tela lišavamo piramidu njene funkcije; sve što se dešava u piramidi je povezano sa telom; značaj tela je bio u tome što njegovo očuvanje garantuje očuvanje duše, a sve u piramidi je nastalo radi tog tela ( slike, textovi, prikazi iz faraonovog života...); sam taj arhitektonski omotač čini deo tela; - Stara Grčka – Partenon – 5.vek – klasični period grčke umetnosti; prisustvo tela manifestuju na bar 2 načina: 1) rekonstrukcijom – prisustvo tela boginje kojoj je sagrađen hram – Atena Partenos; sve se razvija oko centralnog tela boginje – predstavljala kult obožavanja; to je kolosalna statua od zlata i slonovače (7,5 tona zlata); mesto statue je mesto inkarnacije boga i izvor čitavog stvaranja grčkog hrama; 2) na fasadama, na njihovoj strukturi; stubovi koji su personifikovali ljudsko telo (dorski stubovi – muško telo, jonski stubovi – žensko telo); razvija se zlatni presek – razmera koja odgovara ljudskom telu; postoji telesno prisustvo usled apstraktne šeme grčkog hrama iako nema antropomorfan prikaz; - Rim – posmrtne maske – izvor realizma, opravdanje, legitimacija aristokratskog statusa; telo je nešto što je bitno povezano sa moći (razmišljanje o moći je u 20.veku israživao Mišel Fuko); prisustvo moći se ogledalo u mogućnosti čoveeka da putem svog tela nadgleda svoje podanike; - Srednji vek - Paradigmatska promena kada je telo u pitanju jer je tada hrišćanstvo davalo okvir svim idejama; afirmacija tela – hrišćanstvo okrenuto duhovnom smislu, mada to nije apsolutno tačno; tačno je da se raskida sa antičkim nasleđem koje je afirmisalo telo na tako potpun način; umetnička produkcija – telo nije shvaćeno kao nešto što je zlo, kao smetnja spoznaji ideja o duhovnoj čistoti; vaskrsenje – izvor umetnosti u promenjenom odnosu ka telu; očuvanje tela omogućuje očuvanje svake pojedinačne ličnosti; - Renesansa - Leonardo da Vinči – Vitruvijev čovek – pokušaj predstave idealne proporcije ljudskog tela; smestio je telo u apstraktne geometrijske oblike; kada se izvede poređenje sa Doriforosom koji prestavlja kanon ljudskog tela iz antičkog vremena, Leonardo je pokušao da svede čoveka na geometrijsku šemu; kroz bavljenje anatomijom hteo je da se čovek shvati paradigmatski drugačije u odnosu na srednji vek; telo je kao zadata činjenica, prirodna stvar koja se može podvrći razumu, može se secirati da bi se videla unutrašnjost i način funkcionisanja tela; ljudsko telo se tada prvi put gleda kao određeni mehanizam koji se može otvarati i istraživati; ono je mehanicističkog sastava; Leonardo je na svojim slikama pravio kombinacije različitih delova tela da bi dobio novo, jedinstveno telo; - Novi vek - „Frankenštajn“ – amblematska figura koja nasleđuje tradiciju od Leonarda – mogućnost uzimanja delova tela, poput mašine; moguće je napraviti kreaturu od delova tela i kasnije je oživeti; otvoren je prostor kojim se može manipulisati i artificijalno kreirati nešto novo – telo; - Sličan veštačkoj tvorevini – čovek može biti u određenoj vezi sa mašinom – Terminator – kiborg - Mašina koja je antropomorfna – ima ljudski oblik i u krajnjoj liniji je smrtna
- Sterlak – simbioza čoveka i mašine; umetnost je sračunata da pokaže vezu između tela i mašine; - Postavlja se pitanje koliko je telo nužno u formi u kojoj postoji? -
-
-
da li je telo granica koju ne možemo da pređemo? Putem ovih simbioza pravi se neka vrsta elongacije sopstvenog tela, izlazak iz zadatog; ( Sterlak pravio mehaničke umetke, produžetke tela) telo je taktilni organ koji nas odvaja od spoljašnjosti; u evoluciji čoveka čovek sam svojim telom prevazilazi čoveka kao zadatu paradigmu; 20.vek Nastaje još 1 pristup telu; sada je pored simbioze sa mašinama moguće manipulisati i telom i licem čoveka koji se shvataju kao prostor za artificijelno delovanje; Majkl Džekson – mogućnost da telo nije nešto što je zadato i ne može se menjati već predstavlja ram koji je moguće modifikovati; naknadno intervenisanje na licu i telu da bi od njega napravio artificijelnu tvorevinu; Simulakrum – veštačka tvorevina koja na kraju gubi svoju realnu egzistenciju – dolazi i do raspadanja; Orla – francuska umetnica koja je ugrađivala implante; lice kao mesto dešavanja umetnosti; Time je medijum umetnosti znatno proširen; lice je kao neka vrsta materijala koja se može modifikovati, mesto dešavanje neke naknadne tvorevine; drugi način upotrebe tela u umetnosti: 20.vek Sada u umetnosti telo samo po sebi može biti nosilac dešavanja umetnosti; Džekson Polok – telo fizički ulazi u prostor slike; kreacija nije bitna sama po sebi – fizička prisutnost umetnika je bitna; ovo predstavlja akciono slikarstvo; Posredovaniji odnos – slikarsko platno- telo umetnika; mesto dešavanja umetnosti i mesto prisustva tela je jedno isto; Iv Klajn – tragovi tela – putem konkretnih tela koji se premazuju bojom i otiskuju na platno – čitava akcija i dešavanje umetnosti je bitnije od samog produkta; ovde je posebno bilo bitno to prisustvo tela; fizičko telo ulazi u slikarsko platno i njegov otisak daje utisak prethodnog postojanja tela; Džilbert i Džordž – granica između umetnika, njegovog života i estetskog momenta prisustva tela; pevajuća skulptura ; Šta je medijum (mesto dešavanja) umetnosti? Telo je određeni narativ, ima određenu ulogu – putem tela se predstavlja neka umetnost; ovde je telo uvučeno u dešavanje; umesto skulptura izlažu sami sebe i pomeraju život u sferu estetskog; oni teže da izbrišu granicu između života i umetnosti; samo telo identifikuju sa skulpturom (tačnije to je samo simbol skulpture – trodimenzionalni medijum) Telo kao kultni objekat – fetiš; nije isključivo vezano za umetnost; Mumije – kultni objekat – telo objekta je mesto kulta – faraon, njegovo telo je kult;
-
-
-
-
-
Telo u 20.veku često postaje mesto inkarnacije ideologije; Lenjin - nakon svije smrti mumificiran i izložen kao kultni objekat; nema primitivnih ideja i ideologija, već telo postaje simbol čitave jedne ideologije pa spektar mogućnosti jedne države postaje inkarniran ovim putem; telo postaje ikona koja sublimira čitav spektar ideologije koja je za jednu državu – naciju – bitna; telo treba da traje da bi i ono što ono predstavlja TRAJALO; tako je smrt faraona nemoguća; trajnost mumije = trajnost države; čuvanje Lenjinovog tela je omogućilo trajanje državnog uređenja; Staljin – takođe mumificiran i izložen pored Lenjina; galerija tela koja su izuzetno značajna predstavlja personofikaciju ideje o trajnosti državnog uređenja; to je izvor legitimacije određene moći, državnog uređenja;
pećinsko vreme tragovi ljuskog tela koji svedoče o prethodnom prisustvu nekog tela; zidovi pećina imaju tragove otisaka šaka ljudi; ti tragovi predstavljaju neku vrstu potpisa, svedočenje traga o njihovom prisustvu; indirektno svedočanstvo o prisustvu tela predstavljaju crteži bizona; dok su, naravno, otisci tela direktan način; treći način upotrebe tela 20.vek odsustvo tela se oseća na upečatljivim simbolima – KRST; potiče od tela koje je odsutno sa tog krsta – prisustvo Hristovog tela sa tog krsta; spektar značenja je veoma širok u ranijim dobima a danas postoji to određeno značenje – odsustvo Hristovog tela; Ričard Long – 20.vek – Linija načinjena hodanjem – ova strategija polazi od iskustva performansa – telo koje ostavlja trag, u predeo u kome je sve prirodno, umetnik svojim fizičkim prisustvom izaziva promenu – ostavlja trag svojim hodanjem; telo, kada je kreacija stvorena, odsustvuje iz njega; posleica umetničkog dela je odsustvo tela; Samosahranjivanje – na kraju ostaje potpuno apstraktan predeo bez umetnika, bez intervencije umetnika, svest da je predeo postao specifičan; To je replika na estetiku odsustva – mogućnost odsustva samog umetnika; Umetnik pokušava da problematizuje status umetničkog dela – da li umetnik može da odsustvuje iz umetničkog dela a da i dalje stvara? Objekat mora biti vidljiv da bi bio percipiran kao umetnički objekat; Endi Vorhol – Nevidljiva skulptura – igra stategiju Džilberta i Džordža; produkuje nevidljivu skulpturu; prikazuje skeptičnost prema tradicionalnom način reprezentuje umetnička dela; Umetnost je u samoj situaciji odsutnosti umetničkog dela; Entoni Gormli – Krevet – voštane ploče koje ređa u kubističku formu – funkcija tela je da primi telo; (poredi se negde sa Platonom i njegovom idejom umetnosti kao senke ideja) Rukovodeći se idejom šta je zapravo krevet – ostavlja udubljenja na mestu gde bi trebalo da postoji telo; šupljina koja podseća na prethodnu prisutnost tela;
-
Suština – i prisutnost tela može biti izvor određene umetničke delatnosti kao i odsutnost tela, a ne samo aktivno delovanje tela radi stvaranja određenog umetničko dela;