Anita Šimunović 3.c Henrik Ibsen NORA (Lutkina kuća)
„Čini mi se da sam živjela ovdje kao siromah, od onog što mi se dijeli. Živjela sam od toga što sam tebi za ljubav izvodila različite ludosti.“
Henrik Johan Ibsen norveški je književnik, rođen 20. ožujka 1828. godine u mjestu Skien kao sin propalog trgovca. Ibsenu je bilo sedam godina kada je njegov otac napustio njega i majku. U to vrijeme to se smatralo veoma sramotnim činom. Sram koji je Ibsen proživljavao zbog očevog postupka odrazit će se kasnije na njegov literarni rad. Od 14 godine morao je raditi kako bi se uzdržavao. Preselio se u Grimstad da bi radio kao ljekarnički pomoćnik i sam se pripremao za studij medicine, što ubrzo napušta kako bi se posvetio književnosti. Živio je prilično bijedno, a u 18 godini postao je otac nezakonitog djeteta koje je začeo s jednom od kćerki vlasnika ljekarne. Većinu svoje plaće trošio je na alimentaciju. Godine 1850. Ibsen se preselio u Oslo. Iste godine pokušao je objaviti i postaviti na kazališne daske svoje djelo Catalina, ali uzalud. U objavljivanju djela pomogao mu je prijatelj koji je novčano podupirao tiskanje djela, ali je tek nekolicina od 250 primjeraka knjige prodana. Ostatak je poslužio kao trgovački papir za umatanje. Šest godina kasnije (1857.) radi u Oslu kao upravitelj kazališta. Tu je ostao do 1862. godine. Nijedan od tih poslova nije bio dobro plaćen te je Ibsen s velikim mukama uzdržavao obitelj. Oženio se 1858. godine, godinu dana nakon što mu se rodio sin. Ibsen je ostao u inozemstvu 27 godina. Boravio je u Danskoj, Njemačkoj, Austriji te potom u Italiji četiri godine. Nakon toga živio je u Dresdenu i Münchenu. Godine 1891. vraća se u Norvešku. Ibsen je postao najčuveniji po svojim dramama. No, prvo je napisao priličan broj pjesama, ubrajajući tu dobro znanu Terje Vigen. Ibsenove drame imale su ogroman utjecaj na razvoj drame u 20. stoljeću. Lutkina kuća (1879.) jedna je od njegovih realističnih drama. Preminuo je 23. svibnja 1906. godine u 78-oj godini života u Kristianiji. Neka od njegovih poznatijih djela su: Ratnici na Helgolandu, Komedija ljubavi, Savez mladih, Nora ili Kuća lutaka, Sablasti, Narodni neprijatelji sl. Drama započinje u stanu obitelji Helmer u božićno vrijeme.“Prijatno i ukusno, ali ne luksuzno namještena soba. Desno u pozadini jedna vrata vode u predsoblje; druga vrata u pozadini lijevo vode u Helmerovu radnu sobu. Između ova dvoja vrata je mali klavir. Lijevo u sredini zida vrata, a dalje prema naprijed prozor. Blizu, uz prozor, okrugli sto sa naslonjačama i malom sofom. Desno uza zid sa strane dalje vrata, a uz isti zid prema naprijed zidana peć, pred kojom stoji nekoliko naslonjača i jedna stolica za ljuljanje. Izmeđuu peći i vrata sa strane mali sto.“ Nora Helmer je žena koja od malih nogu ima preveliku pažnju, tata joj je oduvijek pružao nježnost i sigurnost. Nakon što se udala za Torvalda imala je istu pažnji i nježnost. “Ti si moja ljepota koja pripada meni i isključivo meni.”U svemu tome nije imala svoje mišljenje i stav. Kako su oni govorili ona je mislila kao i oni, bez prigovora. Gubila se u tom bezbrižnom i savršenom životu. Na Božić joj neočekivano dolazi prijateljica Kristina Linde, prijateljica iz mladih dana. Ona smatra da Nora još uvijek ne zna voditi brigu o sebi i da ima sve na dlanu, tada joj Nora odluči ispričati dio
svoje prošlosti koju nikome nije rekla. Prije mnogo godina njezin muž je teško obolio, jedini spas mu je bio odlazak u Italiju. Kako bi došla do novca za put, Nora uzima zajam od Krogstada, koji je bankovni činovnik. Nora je krivotvorila mjenicu, potpisala je svoga oca jer je bio na samrti i nije mu mogla poslati pismo iz Italije. Kada bi joj Torvald davao novaca za bilo kakvu kupovinu dio bi ostavlja za vraćanje zajma Krogstadu i tako je radila godinama. "Ne kaniš valjda poricati, draga Nora? (obuhvati je rukom oko pasa.) Moja je rasipnica tako slatka, ali joj treba hrpa novaca. Nevjerojatno kako su drage takve ptičice i kako su skupe čovjeku koji ih drži." Mužu je govorila da joj je novac za put dao otac, koji je preminuo tijekom njihovog boravka u Italiji, tako da istina nikada nije izašla na vidjelo. Prošlogodišnji su Božić bili u teškom financijskom stanju i nisu si mogli priuštiti puno, no sada je Torvald dobio promaknuće u banci na mjesto direktora te si mogu priuštiti božićne darove, drvce, večeru. Kristina je bila udovica,bez djece udala se zbog novca kako bi mogla skrbiti o majci i braći. Došla u grad u potrazi za poslom, a Mori kako bi joj pomogla naći posao kod muža. U međuvremenu je u posjet došao i Krogstad, koji je također i bivša ljubav gđe Linde, no to nitko tada nije znao. Krogstadu je sada novi šef bio Torvald koji ga je planirao otpustiti. Helmerov dugogodišnji prijatelj doktor Rank , "Bio nam je prisan prijatelj. Naprosto ne mogu zamisliti da ćemo ostati bez njega. Sa svojim patnjama i sa svojom usamljenosti bio je kao oblačna pozadina naše sreće, jasne kao sunce. Možda je i najbolje tako, bar za njega." također dolazi u sobu i njih troje vode beznačajne razgovore. Kada u sobu dođe Helmer, Nora ga moli da zaposli gospođu Linde. Stvar je riješena jer ionako misli otpustiti Krogstada. Doktor i gospođa Linde odlaze kući,a Torvald na posao. Nora je ostala sama, dolaze djeca i ona se igra s njima (imaju troje djece). dolazi Krogstad i prijeti joj da će sve reći njezinom mužu o mjenici i krivotvorenju potpisa ako ga Helmer otpusti. Nakon što se Helmer vratio, Nora razgovara s njim, ali on je čvrsto odlučio da će Krogstad dobiti otkaz. Nora se priprema za maskenbal koji se sutradan treba održati, na kojem će biti prerušena u napuljsku ribaricu te plesati tarantelu. Gđa Linde joj je došla pokrpati kostim i iskreno porazgovarati s Norom o mjenici i zajmu. Nora ponovo ostaje nasamo sa suprugom i pokušava ga nagovoriti da ne otpusti Krogstada, ali budući da je toliko navaljivala, Helmer se naljuti i odmah pošalje Krogstadu pismo da je otpušten. Nora je očajna. Dolazi dr. Rank i vodi razgovor s Norom, uglavnom o njegovoj skoroj smrti i sutrašnjem plesu, no uskoro dolaze na temu ljubavi i dr. Rank joj otvara svoje srce koje pripada samo njoj. Usred razgovora u stan dolazi Krogstad,ljut jer je dobio otkaz. On se želi ponovno uzdići u društvu i prijeti joj da je napisao pismo Helmeru o njezinom krivotvorenju mjenice i da će ga poslati. Nora je nemoćna i očajna. Na odlasku je ubacio pismo u sandučić, od kojeg samo Helmer ima ključ. Nora moli gđu Linde da ode do Krogstada i traži pismo natrag, u to vrijeme Nora zadržava Helmera plešući s njim, tako da ne može otvoriti sandučić. Nora ga nije uspjela spriječiti da pročita pismo, samo je uspjela odgoditi. Nakon plesa Helmer je ispraznio sandučić za poštu i otišao čitati pisma u svoju sobu. Nora je samo željela da ima razumijevanja prema njoj,učinila je to iz ljubavi prema njemu. Znala je da će to uništiti ugled cijele obitelji te se sprema otići iz kuće ali Torvald je zaustavlja. On ju osuđuje na sve načine, zabranjuje joj i odgoj djece. Boji samo za svoju čast, ugled i vlast. "Svu si mi sreću uništila, svu budućnost razorila! O, strašne li pomisli! Sad sam u rukama
besvjesna čovjeka. Sad on može raditi sa mnom što ga je volja, može od mene zahtijevati što mu drago, može mi naređivati i zapovijedati kako god hoće, a ja moram bez riječi sve podnositi. I tako sam nisko pao zbog lakoumne žene." Kada joj je izrekao sve ružne stvari, dolazi pismo Krogstada u kojem se nalazi mjenica i obećanje na šutnju. Helmer je presretan i misli da je sve završeno, ali već je prekasno. Prvi put u osam godina Nora shvaća svoj položaj u obitelji, očekivala je da će joj oprostiti, reći da ga ne dira da možeto objaviti cijelom svijetu ili preuzeti odgovornost i reći da je on kriv. Mislila je da ju voli. Svih osam godina očekivala je čudo, tj. da će joj pokazati svoju ljubav. “Punih osam godina strpljivo sam čekala. Bože dragi, znam da se čuda ne događaju svaki dan. A poslije mi se ta nesreća oborila na glavu. Tada sam počela vjerovati u čudo. Kad je Krogstadovo pismo ležalo u sandučiću, nisam ni časak pomislila da ćeš se ti uplašiti prijetnja toga čovjeka. Bila sam tvrdo uvjerena da ćeš mu reći: Objavite to cijelom svijetu!“ Helmer ostaje bez žene u životu jer je Nora otišla shvaćajući da to nije ljubav. Ostavila je djecu i muža, te otišla pronaći sebe. Tema ove drame je život Nore kao lutke svoga muža i oca. Oni su je cijeli život mazili, ali su je time isključili iz života. Nikada nije imala svoje mišljenje, i nije ozbiljno razgovarala. Slušala je mišljenja svoga oca i muža te samo uzimala njihovo mišljenje kao svoje. “Ali ja više ne mogu zadovoljiti onim što većina govori i što piše u knjigama. Moram samostalno razmišljati o stvarima i nastojati da ih razumijem.“ Mjesto i vrijeme radnje je u stanu Helmerovih u božićno vrijeme. Ovo Ibsenovo djelo spada u jednu od njegovih najznačajnijih drama. Drama je podijeljena na tri čina. Cijelo djelo je pisano dijalozima s čime je radnja pojednostavljena i nema previše opisivanja. Ovo je jedna od njegovih realističkih drama, govori o životu koji ima i u sadašnjici. Nikada nije bitno što žena radi, a kada napravi nešto loše ona je najgore biće na svijetu. Muškarci mogu napraviti puno gore stvari, ali ni jedna neće biti osuđena kao pogreška žene. “A ti ne misliš i ne govoriš kao čovjek za koga bih se mogla vezati. Kad je prošao taj tvoj strah - ne zbog onoga što je prijetilo meni, nego zbog onoga čemu bi ti bio izvrgnut – kad je, dakle, prošao tvoj strah i kad se više nisi imao čega bojati, za tebe je bilo: nikom ništa! Kao da se ništa nije dogodilo. Opet sam kao prije bila tvoja ševa, tvoja lutka koju ćeš dvostruko pažljivo nositi na rukama, kad sam već tako krhka i lomna. (Nora ustaje.) Torvalde, u tom trenutku puklo mi je pred očima da sam čitavih osam godina ovdje živjela s jednim stranim čovjekom i da sam s njime rodila troje djece… ta mi je misao nepodnošljiva! Sama bih sebe rastrgala.“ Činjenica je da je Nora osam godina živjela s njim i čuvala tajnu koju je učinila zbog njega, zbog ljubavi da ostane na životu. A kako joj je vratio? Oblatio ju je i povrijedio, a kada je opet imao svoj ugled bila je njegova lutkica i ostale lijepe riječi. Svaka riječ ostavlja svoj trag koji se ne briše lako. Jedan tren kažemo što mislimo i planiramo to riješiti lijepim riječima. Ljudi nisu stvoreni od kamena. Kada ih povrijede najbliže osobe teško je oprostiti. Nikoga nije briga što će reći osoba koja nam ne znači mnogo, nije nam stalo do takvih mišljenja, ali kada osoba koja je ujedno i naš partner povrijedi najdublje što je moguće, pretvori nam srce u komade stakla. Što žena napravi za muškarca, a što on za nju? Nitko nije zavrijedio takav život. Nora je samo jedna od žena koja želi da uvijek sve bude savršeno u braku ili vezi, nikada nije ozbiljno razgovarala s mužem i nikada se nisu svađali. Kakva je to ljubav? Partneri moraju razgovarati i rješavati svoje probleme, a ne ih prikrivati. Sve je lakše uz nečiju
podršku. Nora i Torvald su veoma različite osobe. Nora je uvijek bila vedra i pjevušila je, brinula se o djeci, igrala se s njima, brinula se o svojoj obitelji, a Torvald je cijelo vrijeme bio u svome poslu, s djecom nije imao nikakav odnos. Kada je pričao sa Norom uvijek joj je tepao, izgledali su kao najzaljubljeniji par; ona uvijek vesela, a on pun izražavanja svoje ljubavi. Kada sam čitala knjigu nisam imala ni približno mišljenje da bi knjiga mogla tako završiti. Pomalo me to razočaralo. U ovoj drami za Norin odlazak nije kriv samo Torvald nego i ona sama, trebala mu je reći što se dogodilo. Cijelo vrijeme je imala tajnu, nakon toliko godina doznati takvu istinu bilo bi šokantno za svakoga. Ne branim Torvalda reagirao je preburno i okrivio ju je za sve, a nije razmišljao u kakvoj su situaciji bili tada. Zapravo mi ne znamo što je on točno doznao u tom pismu, možda samo da je krivotvorila mjenicu? Ima puno stvari koje su barem meni ostale u tajnosti kao na primjer što je bilo sa s doktorom, kako je Nora završila, jesu li se možda pomirili? Makar je Torvald tako postupio, ja znam da je on nju volio, možda to nije pokazao kako treba, ali cijeli tijek knjige njegovo ponašanje prema njoj i sreća kada ju čuje kako pjeva je neprocjenjiva. Jučer sam baš raspravljala sa jednim prijateljem kako je život nepravedan prema ženama. Kada žena prevari ona je k*rva koriste najružnije izraze za nju, a kada muškarac prevari ženu to je već normalna pojava. Također kada žena postane mlada udovica, nije joj potreban novi muž, a kada muškarac postane udovac može novu ženu odmah dovesti doma drugi dan jer on ne zna kuhati i prati, njemu treba pomoć. Znam da je sada novo vrijeme i ljudi se polako mire s tim, ali uvijek postoje stari ljudi koji to ne shvaćaju ili mladi koji su staromodni. Svi mi griješimo, teško je oprostiti ili prijeći preko nečega, ali kako bi nama bilo da se nađemo u teškoj situaciji gdje smo krivci, lako je osuđivati kada se to nama nije dogodilo. Voljela bih da je pisac napisao drugačiji kraj knjige, mislim da su Nora i Torvald mogli ispraviti svoje pogreške i nastaviti živjeti zajedno., ovako sam u neizvjesnosti jer ne znam što se dogodilo.
