Dubravko Lovrenovic - Fojnicki Grbovnik, Ilirska Heraldika i Bosansko Srednjovjekovlje

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 173

FOJNI^KI GRBOVNIK, ILIRSKA ILIRSKA HERALDIKA HERALDIKA

I BOSANSKO SREDNJOVJEKOVLJE Dubravko Lovrenovi} I pored relativno opse`ne literature koja je tokom posljednjih stotinu i vi{e godina {irila spoznaje o bosanskoj srednjovjekovnoj heraldici, njezino sustavno vrednovanje jo{ uvijek je u povojima i zato svako novo otkri}e, novi metodolo{ki pristup ili pojava znanstvenih djela ohrabruje zaklju~ak o potrebi svestranijih istraìvanja ovog va`nog segmenta bosanskog srednjovjekovlja. Takvu vrstu poticaja pruà reprint izdanje Fojni~koga izdanje Fojni~koga grbovnika po grbovnika po svemu sude}i nastalog sredinom druge polovice XVII. stolje}a, u vrijeme kada su bosansko srednjovjekovlje ve} prekrili ti{ina, mitske predod`be i legende. Iako u funkciji daleko od znanstvene, nastanak Fojni~kog Fojni~kog grbovnika bio grbovnika bio je tijesno skop~an koliko s aktualnim politi~kim okolnostima i ilirskom idejom toliko s ponovnim otkri}em ju`noslavenskog i bosanskog srednjovjekovlja koje je od tada vi{e puta otkrivano rodiv{i kontroverzama prisutnim sve do danas. To {to ni najnovije otkri}e svijeta dobrih Bo{njana tokom zadnjeg decenija XX. st. tako|er nije ro|eno pod sretnom zvijezdom dio je jednoga sumornog kontinuiteta obiljeènog spregom ideologije i pseudoznanosti.1 U ovom slu~aju me|utim stvari nisu sasvim beznadne, jer povijesni kontekst nastanka Fojni~kog grbovnika uspostavlja barem tanku vezu s bosanskim srednjovjekovljem i svijetom tada{njih heraldi~kih predod`bi koje su, iako u mutnom i te{ko raspoznatljivom obliku, u odre|enoj mjeri ipak nadìvjele slom bosanske dràve 1463. Zato je i na{e polazi{te u pristupu ovom iznimno vrijednom povijesnom svjedo~anstvu zacrtano u srednjem vijeku, uz spoznaju da povijest ne pozna je potpune prekide i diskontinuitete, bez obzira koliko se u bosanskom slu~aju 1

Izme|u ostalih o tome: M: Wenzel, Bosanska povijest i austrougarska politika: Zemaljski muzej u Sarajevu i bogumilska romansa, Erazmus, romansa, Erazmus, 15, Zagreb, 1996. S. M. Dàja, Bosanska povijesna stvarnost i njezini mitolo{ki odrazi, Bosna odrazi, Bosna franciscana, 17, Sarajevo, 2002.

BF-10.qxd

2/21/2005

174

2:59 PM

Page 174

Dubravko Lovrenovi}

- kako je to poodavno uvjerljivo objasnio Sre}ko M. Dàja2 - ponajprije mora govoriti o njima. Odrediti odnos kontinuiteta i diskontinuiteta na primjeru Fojni~kog grbovnika sa svim za sada te{ko sagledivim implikacijama, bio bi prvorazredni doprinos povijesnoj znanosti.

Likovni repertoar repertoar srednjovjekovne srednjovjekovne bosanske heraldike u svjetlu europskih heraldi~kih predod`bi Na po~etku razvoja bosanske heraldike - s nekoliko stotina specifi~nih kompozicija sastavljenih od {tita i ma~a - stoje likovni prikazi na ste}cima, posebno u oblasti Huma. Ova vrsta nepotpunih grbova, grbova, koji su vjerojatno pri padali nièm plemstvu, zastupljena je i drugim socijalnim simbolima ili jednostavnim heraldi~kim amblemima (ìvotinje, ljiljani, rozete, polumjesec-zvi jezda).3 Pojava heraldi~kih simbola na nadgrobnim spomenicima ili grobnoj plastici i novcu tako|er je odraz europskih tendencija.4 Tu se o~ituje da je plemi}ki status uveo upotrebu grba ili heraldike.5 Upravo te`nja za stjecanjem 2

3

4

5

S. M. Dàja, Konfesionalnost Dàja, Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine. Predemancipacijsko razdoblje 1463-1804. 1463-1804. S njema~kog preveo Ladislav Z. Fi{i}. Autorizirao Fi{i}. Autorizirao i nadopunio autor . 2. popravljeno i dopunjeno izdanje. ZIRAL - Zajednica Izdanja Ranjeni Labud, knj. 105, Biblioteka STE]AK, knj. 4, Mostar, 1999. (Naslov izvornika: Konfesionalität izvornika: Konfesionalität und Nationalität Bosniens und der Herzegowina - Voremanzipatorische Phase 1463-1804, 1463-1804, R. Olden bourg Verlag, Verlag, München, 1984.) P. An|eli}, Neka pitanja bosanske heraldike, GZM, NS, (A), XIX, Sarajevo 1964, 160-163; P. An|eli}, Doba srednjovjekovne bosanske dràve, u: Kulturna u: Kulturna istorija Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do pada ovih zemalja pod osmansku vlast . Drugo prera|eno i dopunjeno izdanje, Biblioteka Kulturno naslje|e, Veselin Masle{a, Sarajevo 1984, 488; B. Zmaji}, Heraldika, Zmaji}, Heraldika, sfragistika, genealogija, genealogija, [kolska knjiga, Zagreb 1971, 12. O ovom fenomenu za srednjovjekovnu Srbiju: M. ]orovi}-Ljubinkovi}, Predstave grbova na prstenju i drugim predmetima materijalne kulture u srednjovekovnoj Srbiji. Zbornik Srbiji. Zbornik radova o knezu Lazaru. Lazaru. Filozofski fakultet, Odeljenje za istoriju umetnosti Beograd – Narodni Muzej Kru{evac, Beograd, 1975, 178-179. O rasprostranjenosti motiva polumjesec-zvijezda kao heraldi~kog znaka na ju`noslavenskom podru~ju i u Ugarskoj: A. Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, Glasnik Skopskog nau~nog dru{tva, XII, Skoplje, 1933, 101; L. Réthy - G. Probszt, Corpus Nummorum Hungariae, Hungariae, Akademische Druck - U Verlagsanstalt, Graz, 1958; An|eli}, Neka pitanja bosanske heraldike, 166-168; T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje (prostor, ljudi, ideje), ideje), [kolska knjiga - Zavod za hrvatsku povi jest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Zagreb, 1997, 229-230. Dvije {estokrake zvijezde i polumjesec zastupljeni su u grbu grada Hallea na Saali. C. A. Von Von Volborth, Volborth, Heraldik. Heraldik. Eine Einführung in die Welt der Wappen, Wappen, Stuttgart-Zürich 1992, 43. Usp. L. Fenske, Adel und Rittertum im Spiegel früher heraldischer Formen und deren Entwicklung, u: Das u: Das ritterliche Turnier im Mittelalter , Hrsg. von J. Fleckenstein, Vandenhoeck & Ruprecht, Göttingen 1986, 76-77, 124. J. W. Sedlar, East Sedlar, East Central Europe in the Middle Ages 1000-1500. A History of East Central Europe, Europe, Volume Volume III, II I, Editors Editor s P. P. F. Sugar – D. W. W. Treadgold, Treadgold , UNIVERSITY OF WASHINGWASHINGTON PRESS, Seattle and London, 1994, 69.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 175

Fojni~ki grbovnik, ilitska heraldika i bosansko srednjovjekovlje

175

plemi}kog statusa potomka jednog prisilno iseljenog Bo{njanina rodila je i Fojni~ki grbovnik. Socijalne i politi~ke norme srednjovjekovlja, kako se vidi i na ovom slu~aju, nadìvjele su krah bosanske dràve 1463. Me|u figuralnim kompozicijama na ste}cima zna~ajno mjesto pripada tzv. “vite{kom” fondu: prikazima konjanika, dvoboja, vite{kih igara, lova i raznih ìvotinja. Ove kompozicije, koje ilustriraju pojedine detalje iz pokojnikova ìvota ili imaju dublje religiozno-mitolo{ko zna~enje, standardne su teme u se pulkralnoj praksi europskog prostora.6 Poseban slu~aj predstavlja goti~ka likovna kompozicija zastupljena na suda~koj kamenoj stolici iz Bukovice - pored drveta ìvota, na jednoj strani plemkinja, na drugoj vitez - koja asocira na ikonografski prikaz vezan za dekoraciju kamenog prijestolja u mleta~kom sv. sv. Marku.7 Osim na ste}cima punu likovnu refleksiju doìvjelo je vite{tvo u heraldici. Ve} na srednjem (tzv. vite{kom) pe~atu bana Ninoslava, na povelji izdanoj Dubrovniku 1249, nalazi se prikaz vite{kog turnira - doma}e ili dalmatinske izrade; dva konfrontirana konjanika u punoj ratnoj opremi, sa siluetom mini jaturnog konjanika u pozadini - tipi~an motiv romani~ke i goti~ke umjetnosti zapadne Europe, koji podsje}a na kompoziciju sa ste}ka iz Zgo{}e.8 Ova likovna kompozicija pokazuje da su grbovi, ~iji su nastanak i razvitak tijesno povezani s vite{kim turnirima u kasnom XII. i u prvoj polovici XIII. st.9, u Bosni bili poznati ve} sredinom XIII. st.10 Vite{ki turnir prema francuskom 6

M. Wenzel, Ukrasni motivi na ste}cima, ste}cima, Biblioteka Kulturno naslje|e, Veselin Masle{a, Sarajevo, 1965, 307-309, 363-365, 371-393; An|eli}, Doba srednjovjekovne bosanske dràve, 488-489; N. Mileti}, Ste}ci, Ste}ci, u: Umetnost na tlu Jugoslavije, Beograd-Zagreb-Mostar 1982, 76-96; I. Fiskovi}, Nadgrobna plastika humanisti~kog doba na na{em primorju, u: Dalmatinski prostori i stari majstori, majstori , Biblioteka znanstvenih djela, 40, Knjièvni krug, Split 1990, 81; S. Raki}, Predstave figura pokojnika na ste}cima, Na{e starine, starine, XVI-XVII, Sarajevo 1984, 52. Usp. J. Macek, Das Turnier im mittelalterlichen Böhmen, u: Das u: Das ritterliche Turnier im Mittelalter . Hrsg. von J. Fleckenstein, Vandenhoeck und Ruprecht, Göttingen, 1986, 385; J. K. Hoensch, Matthias Hoensch, Matthias Corvinus. Diplomat, Feldherr und Mäzen. Mäzen. Verlag Styria, Graz-Wien-Köln, 1998, 45; V. V. Filip, Einführung Filip, Einführung in die Heraldik, Histori sche Grundwissenschaften in Einzeldarstellungen, Einzeldarstellungen, Hrsg. von Thomas Frenz und Peter-Johannes Schuler, Band 3, Franz Steiner Verlag, Stuttgart, 2000, 47; R. Barber, The Knight and Chivalry. Revised edition, The Boydell Press, Woodbridge, 1995, sl. 14, 16, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 27, 28, 29. 7 B. Radojkovi}, Zapadni uticaji na primenjenu umetnost Bosne u XIV i XV veku, Radovi sa simpozija: Srednjovjekovna Bosna i evropska kultura. kultura. Izdanja Muzeja grada Zenice, III, Zenica, 1973, 228. 8 P. An|eli}, Srednjovjekovni pe~ati iz Bosne i Hercegovine, Hercegovine, Djela ANU BiH, knj. 38, Odjeljenje dru{tvenih nauka, Sarajevo 1970, 10-11; L. Thálloczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, München-Leipzig 1914, 270-271; F. Ra~ki, Stari grb bosanski, Rad bosanski, Rad JAZU, CI , Zagreb, 1890, 146-147. 9 Fenske, Adel und Rittertum im Spiegel früher heraldischer Formen und deren Entwicklung, 148. 10 An|eli}, Neka pitanja bosanske heraldike, 159. Usp. Lj. Ze~evi}, Tournaments and Chivalry in Bosnia and Herzegovina, u: Proceedings u: Proceedings of the 1991. International ISHPES Congress, Congress,

BF-10.qxd

2/21/2005

176

2:59 PM

Page 176

Dubravko Lovrenovi}

na~inu udoma}io se u Ugarskoj jo{ pod Gézom II. sredinom XII. st.11 Put ko jim je francuski turnir dospio u ê{ku vodio je preko njema~kih zemalja, tako da su od sredine XIII. st. ê{ka i Moravska postale pozornicom turnira.12 Relativno brojni nalazi kasnosrednjovjekovnih mamuza na podru~ju dana{nje BiH, u literaturi poznatih kao “turnirske”13, dokaz su pa`nje koju je plemstvo srednjovjekovne Bosne poklanjalo turnirskim nadmetanjima. Tim jezikom govori i visoka, tzv. turnirska kaciga, osim zadnjih nekoliko decenija karakteristi~na za XV. st., zastupljena na grbu hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e.14 Istog je zna~enja prikaz {tita – znak viteza-ratnika.15 Sa Stjepanom II. vite{ki se motiv na pe~atima bosanskih banova i kraljeva pojavljuje i ustaljuje u novoj formi: u prikazu konjani~kog portreta vladara u “kompletnoj bojnoj opremi suvremenog suvremenog viteza.” Ovaj motiv, ra|en “u skladu sa ustaljenim zapadnoevropskim obi~ajima” zastupljen je na pe~atu bana (kralja) Stjepana Tvrtka I. i njegovih nasljednika Stjepana Dabi{e i Stjepana Ostoje.16 Pe~at kralja Ostoje pribraja se u “vrhunska umjetni~ka dostignu}a u ~itavoj ~itavoj evropsko evropskojj sfragistici sfragistici.” .”17 Vite{ki pe~at pokazuje kako se plemi}ko moralno shva}anje izraàvalo u tjelesnom drànju.18 Vite{ki motiv konjanika - u rasko{noj goti~koj formi - javlja se na naslovnoj strani glagoljskog misala Instituto Nacional de Educación Física de Madrid, 1993. s klasifikacijom likovnih motiva na ste}cima koji se odnose na vite{tvo i turnire. 11 B. Hóman, Geschichte des ungarischen Mittelalters, Mittelalters, I, Berlin, 1940, 425. Sude}i po tome {to je papa Bonifacije IX. 1400. dopustio Ruprechtu III. odràvanje vite{kih turnira prema njema~kom obi~aju (S. Krüger, Das kirchliche Turnierverbot im Mittelalter, u: Das u: Das ritterliche Turnier im Mittelalter , Hrsg. von J. Fleckenstein, Vandenhoeck und Ruprecht, Göttingen, 1986, 422), o~ito je u njihovoj “stilizaciji” vremenom do{lo do regionalne diferencijacije. Tokom druge polovice XV. st. u ê{koj je postojao specifi~an turnirski poredak, razli~it od burgundskog, u osnovi mnogo opasniji (Macek, Das Turnier im mittelalterlichen Böhmen, 388). Koji je od ovih ili nekih drugih modela na snazi bio u Bosni, na sada{njem stupnju informiranosti ne moè se odrediti. 12 Macek, Das Turnier im mittelalterlichen Böhmen, 373, 374. 13 M. Sijari}, Kasnosrednjovjekovne mamuze iz zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, GZM BiH, A, (NS), (NS), 48/49, (1996-2000), Sarajevo, 2001, 311, 313, tabela XI, 41-43. 14 P. An|eli}, Grbovi hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e na kruni jedne ku}ne cisterne u Dubrovniku, Tribunia, Tribunia , 1, Zavi~ajni muzej, Trebinje, Trebinje, 1975, 84-85. 15 ]orovi}-Ljubinkovi}, Predstave grbova na prstenju i drugim predmetima materijalne kulture u srednjovekovnoj Srbiji, 178. 16 (A), P. An|eli}, Periodi u kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku, GZM, (A), XXV, Sarajevo, 1970, 14-16, 18, 24, 31, 34, 38. Usp. Zmaji}, Heraldika, Zmaji}, Heraldika, sfragistika, genealogija, logija, 55; Thálloczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter , 274-279. 17 P. An|eli}, Povelja bosanskog kralja Stjepana Dabi{e u Britanskom muzeju, Radovi muzeju, Radovi ANU BiH , XXXV, Odjeljenje dru{tvenih nauka, knjiga 12, Sarajevo, 1969, 287. 18 J. Bumke, Höfischer Körper - Höfische Kultur, u: Modernes u: Modernes Mittelalter. Neue Bilder einer populären Epoche. Epoche. Hrsg. von Joachim Heinzle, Insel Verlag, Leipzig, 1994, 68-69.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 177


177

splitskog hercega Hrvoja Vuk~i}a Hrvatini}a. Taj likovni prikaz identi~an je prikazu Ulricha od Lichtensteina, istina na vi{oj umjetni~koj razini.19 U Bosni se potvr|uje ~vrsto pravilo da je svatko mogao birati birat i pe~at po svome ukusu, uz jedino ograni~enje da nije smio biti identi~an s nekim drugim pe~atom.20 Iako je osporena teza Thallóczya da lik viteza na konju - u njegovoj rani joj fazi - predstavlja grb Kotromani}a, ostaje ~injenica da se i na zlatnom guldenu Ludovika I., na kompleksnom grbu ugarske kraljice Elizabete Kotromani}, kao i u sloènom grbu kraljice Katarine Kotromani} isklesanom na njezinu grobu u Rimu, tako|er nalazi vitez u bojnoj opremi.21 Motiv koji prikazuje kralja (viteza) na konju starijeg je datuma u Ugarskoj, kao {to pokazuje novac Bele IV., Ladislava IV. Kumanca i Andrije III.22 Sli~an prikaz konjanika - okrenutog na desnu stranu - zastupljen je na pe~atu velikog litavskog kneza Witolda i brandenbur{kog markgrofa Sigismunda.23 Ovaj vite{ki pe~at Sigismund je od oca Karla IV. dobio kao osmogodi{njak; on je trebao predo~iti njegovu mo} i bio je rasko{niji nego o~ev na po~etku vladavine.24 Premda nije rado sudjelovao na vite{kim turnirima, Sigismund je dao poticaj da se pe~at, jedan od atributa vite{tva, pro{iri u Ugarskoj.25 Př emysl emysl II. Ottokar na pe~atu je u punoj opremi predstavljen kao turnirski vitez26, a u sli~noj su maniri izra|eni pe~ati tuluskih grofova Rajmunda VI. i VII.27 Likovni prikazi na pe~atima engleskog kralja Richarda I. Lavlje Srce, Tomasa de Beauchampa od Warwicka (1344), ~e{kog kralja Ivana I. Luksembur{kog, Rudolfa IV. nadvojvode austrijskog te saksonskog vojvode i izbornog kneza 19

Usp. Barber, The Knight and Chivalry, Chivalry, sl. IV. Filip, Einführung Filip, Einführung in die Heraldik , 87. 21 An|eli}, Periodi u kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku, 95, nap. 196; J. M. Bak, Königtum Bak, Königtum und Stände in Ungarn im 14-16 Jahrhundert , Quellen und Studien zur Geschichte des Östlichen Europa. Hrsg. von M. Hellmann, VI, Wiesbaden, 1973, 23; Thálloczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter , 282-283, 309. 22 Réthy - Probszt, Corpus Nummorum Hungariae, Hungariae, tabela XIII, XVII i XIX. 23 Thálloczy, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter , 283; E. Mályusz, Kaiser Sigismund in Ungarn 1387-1437 , Akadémiai Kiadó, Budapest, 1990, sl. 1. Usp. Fenske, Adel und Rittertum im Spiegel früher heraldischer Formen und deren Entwicklung, sl. 1, 2, 4; J. K. Hoensch, Kaiser Hoensch, Kaiser Sigismund Herrscher an der Schwelle zur Neuzeit 13681437 , C. H. Beck, München, 1996, 39, sl. 3; E. Rim{a, The Heraldry of Lithuania, Lithuania, I, Baltos Lankos, Zigmantas Kiaupa, 1998, 10. 24 Mályusz, Kaiser Mályusz, Kaiser Sigismund in Ungarn 1387-1437 , 49. Usp. Filip, Einführung Filip, Einführung in die Heraldik , 43. 25 Mályusz, Kaiser Mályusz, Kaiser Sigismund in Ungarn 1387-1437 , 57. 26 Macek, Das Turnier im mittelalterlichen Böhmen, 375; J. @emli~ka, Století Posledních P ŕ ŕemyslovc / ^ e ský Stát a Spole~nost ve 13 Století/ , Panorama, Praha, 1986. êský emyslovců / 27 M. Lambert, Ketzerei im Mittelalter. Häresien von Bogumil bis Hus, Verlag Callwey, München, 1981, 176. 20

BF-10.qxd

2/21/2005

178

2:59 PM

Page 178

Dubravko Lovrenovi}

Ernesta pripadaju istoj vite{koj inspiraciji.28 Jedan od najstarijih njema~kih konjani~kih pe~ata potje~e iz 1103, a pripada Henriku III. Koru{kom.29 Motiv iste vrste prisutan je u Poljskoj prije polovice XIII. st.30 Nalazi se i na reversu velikog pe~ata srpskog kralja Stefana Vladislava utisnutog na povelji izdanoj Dubrov~anima oko 1240, kao i na pe~atu Uro{a I. na njegovoj povelji Dubrovniku od 23. VIII. 1254. 31 Pojava i evolucija tzv. vite{kih pe~ata s likovnim prikazima vladara, koji su se od sredine XI. st. iz Francuske ra{irili na njema~ke vladarske dvorove, a preko Williama Osvaja~a na Englesku, pokazatelj je tendencija vremena i razvitka dvorsko-vite{ke kulture, predstavljaju}i njezin posebno reprezentativan slikovni simbol. Osim toga, za fazu rane heraldike vite{ki je pe~at najva`niji i najstariji izvor. izvor.32 Prvi predstavnik njema~kog plemstva koji je 1083. god. koristio francuski tip pe~ata bio je knez Konrad Luksembur{ki.33 Vrhunac heraldike bez sumnje je vrijeme europskog vite{tva, tj. od polovice XII. (otprilike nakon Drugog kriàrskog rata) do kraja XV. st. To je vrijeme u kojem je heraldika stvarno bila omiljeni dio rata i dvorskog ìvota.34 Daljnja faza upotrebe heraldi~kog znakovlja obiljeèna je sredinom XIII. st. predstavama turnira i orla, odnosno krià s monogramom i orla na pe~atima bana Ninoslava i humskog kneza Andrije.35 Rasprostranjenost likovnog prikaza orla kao heraldi~kog znaka u Europi, posebno u njema~kom govornom podru~ju36, daje osnovu za pretpostavku da je upravo odavde “dolepr{ao” 28

R. Dennys, The Heraldic Imagination, Imagination, Clarkson N. Potter, Inc./Publisher, New York, York, 1976, 28, sl. a, b i c, 31, 32; C. Mackinnon of Dunakin, The observer’s book of Heraldry, Heraldry, Frederic Warne & CO. LTD, London-New York 1966, 3. 29 J. Bumke, Courtly Culture. Literature and Society in the High Middle Ages, Ages, University of California Press, Berkeley-Los Angeles-Oxford. 1991, 287, sl. 32. 30 HISTORIA HISTORIA POLSKI , Tom I do roku 1764 Cze ś} I do połowy XV w. pod redakcja Henryka Łowmianskiego. Opracowali: J. Bardach, J. Baszkiewicz, A. Gieysztor, Z. Kaczmarczyk, G. Labuda, E. Maleczy ńska, M. H. Serejski, M. Sczaniecki, Panstwowe Wydawnictwo Naukowe, Warszawa, 1960, 313, sl. 82, 572, sl. 176. 31

32

33 34 35

36

S. Marjanovi}-Du{ani}, Vladarska ideologija Nemanji}a. Nemanji}a. Diplomati~ka studija, studija, SKZ-Sveti Arhijerejski Sinod Srpske Pravoslave Crkve-CLIO, Beograd 1997, likovni prikaz iza str. 116; S. Marjanovi}-Du{ani}, Vladarske insignije i dràvna simbolika u Srbiji od XIII do XV veka, veka, SANU, Posebna izdanja, knjiga DCXXIII, Odeljenje istorijskih nauka, knjiga 18, Beograd, 1994, 104-105. Fenske, Adel und Rittertum im Spiegel früher heraldischer Formen und deren Entwicklung, 83-84, 130; Filip, Einführung Filip, Einführung in die Heraldik , 15, 42. Bumke, Courtly Culture. Literature and Society in the High Middle Ages, Ages, 81. Filip, Einführung Filip, Einführung in die Heraldik , 16. An|eli}, Doba srednjovjekovne bosanske dràve, 563. Usp. ]orovi}-Ljubinkovi}, Predstave grbova na prstenju i drugim predmetima materijalne kulture u srednjovekovnoj Srbiji, 174. Usp. C. A. Von Von Volborth, Heraldik. Volborth, Heraldik. Eine Einführung in die Welt der Wappen Wappen,, 14, 18, 19, 21, 38, 40, 67, 69, 79, 83, 101.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 179


179

na pe~ate bosanske i humske gospode. Ni u ovom slu~aju ne treba isklju~iti izravne ugarske utjecaje, budu}i da se prikaz orla nalazi na novcu Andrije II., Bele IV I V., Stjepana Stje pana V. V. i Andrije Andrij e III. 37 Heraldi~ki znak orla odoma}en je u Poljskoj u drugoj polovici XIII st., a nalazio se jo{ na denaru Boleslava Hrabrog.38 Orao ra{irenih krila nalazi se na pe~atu Grgura Vukosali}a (1418), a utjecaj njema~ke heraldike - prikaz crna~ke glave - primjetan je i u Ohmu~evi}evu zborniku.39 Na pe~atima bribirskih [ubi}a prisutan je heraldi~ki znak orlova krila.40 Upotreba dvoglavog orla u srpskoj vladarskoj porodici Nemanji}a sigurno datira ve} od druge ~etvrtine XIV. XIV. st., vjerojatno i ranije od kraja vlada41 vine kralja Milutina. Jo{ je Stjepan II. Kotromani} posjedovao nepotpuni grb, grb, u dvije varijante prikazan na jednoj vrsti njegova novca (dinara): kaciga, okrenuta nalijevo, iznad nje krupna rozeta s ~elenkom od perja; nalijevo okrenuta kaciga, jastu~i} jastu~i} i rozeta rozeta bez ~elenke. ~elenke.42 Ova heraldi~ka kompozicija napravljena je po uzoru na suvremeni novac srpskog kralja Du{ana.43 Na tre}oj vrsti banova novca prikazan je potpuni grb: udesno nagnut {tit srcolike forme s centralno postavljenom {estokrakom zvijezdom, iznad {tita je kaciga s istaknutim vizirom i kratkim velom koji pada preko cijele kacige nad kojom je postavljen ~etvrtasti “jastu~i}” ~iji se kutovi produùju u kriì}e, nad “jastu~i}em” je ~elenka u formi {estokrake zvijezde zaobljenih krakova, dok iz rozete izbija perjanica s tri pera.44 Politolo{ko zna~enje ove heraldi~ke kompozicije posebno {estokrake zvijezde45 - te{ko je odrediti, ali to {to se na reversu u sva 37 38

39 40

41

42 43

44

45

Réthy - Probszt, Corpus Nummorum Hungariae, Hungariae, tabela, XI, XIV, XVIII i XIX. B. Paszkiewicz, Od symbolu do herbu. Orly polskie na monetach sredniowiecznyh, u: ORZEL ORZEL BIALY BIALY.. Materialy sesji naukowej w dniach 27-28 czerwca 1995 roku na Zamku Krolewskim w Warszawie pod redakcja Stefana K. Kuczynskiego WYDAWNICTWO – redDIG, Warszawa, 1996, 15, 19, 20, 21, 23, 28, 29. Usp. J. Szyma ński, HERBARZ ś redniowiecznego rycerstwa polskiego, Wydawnictwo Naukowe PWN, Warszava, Warszava, 1993, 73, 93, 189, 264, 279; HIST 279; HISTORIA ORIA POLSKI , 387, sl. 115, 425, sl. 124, 455, sl. 131, 131 , 457, sl. 132, 461, sl. 133, 538, 166, 614, sl. 187. An|eli}, Doba srednjovjekovne bosanske dràve, 571, 574. Raukar, Hrvatsko Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, srednjovjekovlje, 229. O orlu kao heraldi~kom znaku: Dennys,The Dennys, The Heraldic Imagination, Imagination, 168-174. O upotrebi dvoglavog orla kod Turaka Seldùka i bizantskih careva u Niceji u XIII. st.: D. Kicikis, Osmanlijsko carstvo, carstvo, PLATO – XX VEK, Beograd, 1999, 47-48. Naslov originala: Dimitri Kitsikis, L Kitsikis, L’’ Empir Empiree ottoma ottomann, Presses Universitaires de France, Paris, 1985. ]orovi}-Ljubinkovi}, Predstave grbova na prstenju i drugim predmetima materijalne kulture u srednjovekovnoj Srbiji, 179-180. I. Rengjeo, Novci bosanskih banova i kraljeva, GZM , Sarajevo, 1943, 275. An|eli}, Neka pitanja bosanske heraldike, 164; S. Dimitrijevi}, Problemi srpske srednjovekovne numizmatike , Istorijski glasnik , 1-2, Beograd, 1957, sl. 14, 15 i 16. Rengjeo, Novci bosanskih banova i kraljeva, 275; An|eli}, Neka pitanja bosanske heraldike, 165; Zmaji}, Heraldika, Zmaji}, Heraldika, sfragistika, genealogija, genealogija, 12, 47-49. Zmaji}, Heraldika, Zmaji}, Heraldika, sfragistika, genealogija, genealogija, 33.

BF-10.qxd

2/21/2005

180

2:59 PM

Page 180

Dubravko Lovrenovi}

tri slu~aja nalazi Isus na prijestolju govori o sakralnoj dimenziji legitimiranja vlasti i vladarskoj samosvijesti bosanskog bana. Krist Pantokrator koji u ruci drì knjigu zakona – motiv na aversu novca kralja Sicilije Rogera II. – smatra se tipi~nim bizantskim portretom i predstavlja izvor svevremenske vlasti.46 Dvije {estokrake zvijezde sa dva polumjeseca i dvije ptice nalaze se 1417. god. u grbu ugarske obitelji Ders47, a 1431. jedna takva zvijezda krasila je grb porodice Bereny Kakas.48 Zvijezde u Njema~koj imaju ve}inom {est, a u Francuskoj i Engleskoj pet zraka.49 Mogu}nost da je upotreba polumjeseca i rozete kao heraldi~kih motiva u Bosnu posredovana iz Ugarske ~ini su prihvatljivom50, ali isto tako treba ra~unati s njihovom prastarom umjetni~kom upotrebom. Na zlatnoj buli ugarskog kralja Andrije II. iz 1224. nalaze se polumjesec i rozeta.51 Dva polumjeseca, dvije osmokrake i pet {estokrakih zvijezda prikazani su na grbu Antonija i Mihovila “de Levew”, koji im je 3. V. 1453. u Be~u dodijelio ugarski kralj Ladislav.52 Polumjeseci i {estokrake zvijezde predstavljeni su na grbovima velikih me{tara njema~kog vite{kog reda Karla von Trier i Michaela Kuchmeistera.53 Me|u najrasprostranjenijim heraldi~kim obilje`jima ~e{ko-moravskog bazena upravo su ovi lunarni znaci.54 I na heraldi~kom “nebu” vite{tva Poljske sjaje polumjesec i {estokrake zvijezde.55 Prvi i drugi veliki pe~at engleskog kralja Richarda I. Lavlje Srce 46

J. Deér, The Dynastic Porphyry Tombs of the Norman Period in Sicily, Sicily, Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts, 1959, 161. 47 T. Lehoczky, A Lehoczky, A Petri Ders család czímeres levéle levéle 1417-böl , Turul, XX, Budapest, 1902. 48 L. Fejérpataky, Monumenta Fejérpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czímeres emlékek), I, 1901, 63-64. 49 Filip, Einführung Filip, Einführung in die Heraldik , 57. 50 M. Wenzel, Bosanski stil na ste}cima i metalu. Bosnian Style on Tombstons and Metal , Sarajevo – Publishing, Sarajevo, 1999, 72. 51 Ungarns, Österreichische Akademie der Wissenschaften, PhiloJ. Deér, Die Heilige Krone Ungarns, sophisch-Historische Klasse, Denkschriften, 91. Band, Hermann Bohlaus, Wien, 1966, sl. 351. 52 Fejérpataky, Monumenta Fejérpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czímeres emlékek), I, 71-72. Usp. Fejérpataky, Isto, 77-78; L. Fejérpataky, Fejérpata ky, Monumenta Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czímeres emlékek), II, 1902, 59-60, 63-64. 53 H. G. Boehm, Hochmeisterwappen des Deutschen Ordens 1198-1618, 1198-1618, Frankische Nachrichten Druck – Und Verlags – GMBH, Tauberbischofsheim, 1990, 45, 67. 54 ijících v ^ eshách eshách a M. Myslivi~ek, ERBOVNÍK 2, Aneb kniha o znacích i osudeceh rod ů ` ijících ů ` na Moravě , Horizont , 1997, 1, 3, 4, 5, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 15, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 24, 27, 28, 29, 30, 31, 32, 33, 34, 35, 36, 38, 39, 40, 41, 42, 44, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 51, 54, 55, 58; J. Novák, RODOVÉ Novák, RODOVÉ ERBY NA SLOVENSKU. Kubínyiho Zbierka Pe~atí, I , Vydalo Vydavatel’stvo Osveta n. p., Martin roku, 1980, 38, 69, 73, 78, 81, 85, 92, 103, 106, 115, 128, 132, 155, 165, 167, 172, 182, 192, 204, 226, 234, 241, 243, 254; J. Novák, RODOVÉ Novák, RODOVÉ ERBY NA SLOVENSKU. Pet’kova zbierka pe~atí, II , Vydalo vydavatel’stvo Osveta, n. p., Martin roku, 1986, 17, 28, 37, 42, 45, 76, 81, 89, 98, 105, 107, 116, 117, 121, 124, 130, 138, 149, 151, 156, 168. 55 Szymański, HERBARZ ski, HERBARZ œredniowiecznego rycerstwa polskiego, polskiego, 83, 98, 119, 174, 189, 210, 237-238, 242, 256, 281.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 181


181

ukra{eni su polumjesecom i {estokrakom zvijezdom.56 Grbovi vite{tva Poljske iz vremena kralja Ludovika I. sadrè mnoge od heraldi~kih oznaka prisutnih na grbovima bosanskog plemstva: vuka, lava, ljiljane, {estokraku zvijezdu, polumjesec i ljiljanovu krunu.57 S progla{enjem kraljevstva uslijedila je prva reforma grba Kotromani}a, koji je daljnjom evolucijom postao grbom bosanske dràve. Zlatnom ìcom, na brokatnoj tkanini istkani grb Tvrtka I. Kotromani}a, predstavljen na pla{tu kojim je bio pokriven njegov grob u crkvi sv. Nikole u Milima, sadrì sve elemente potpunog mente potpunog grba izra|enog u duhu zapadnoeuropske heraldike: {tit, kacigu, veo, krunu i perjanicu.58 U zlatom op{iveni brokat odjeven, sa srebrenom krunom na glavi, s carskom vladarskom jabukom u ruci i znakom Zma jeva reda na prsima, prosinca 1437. u Velikom Varadinu Varadinu uz noge sv. Ladislava i prvu suprugu Mariju, sahranjen je bio Sigismund Luksembur{ki.59 Jo{ jedan od materijalnih dokaza o rasprostranjenosti ove “kraljevske” religije. Centralnu figuru grba Kotromani}a predstavlja kruna s ljiljanima. Kao heraldi~ki znak pojavila se kruna ve} u XIII, a tokom XIV. st. probile su se nacionalno tipi~ne kraljevske krune.60 U grobu jednog ratnika ugarskog kralja Ludovika I. otkrivenom u Felsőszentkirály na vidjelo je izi{ao {tit ukra{en sa 16 sre brenih okova u obliku ljiljana, te{kih ne manje od jednog kilograma.61 Me|unarodno zna~enje anùvinskih ljiljana, koji od tada zauzimaju trajno mjesto u grbu Kotromani}a i Bosne, pokazuje njihova rasprostranjenost kao heraldi~kog simbola diljem zapadne Europe. Izme|u ostalih, nalazimo ih u grbu: Trsta, Pariza, Firenze, Epinala, na zajedni~kom grbu engleskih porodica Portman i Berkley, na grbu Marije Medici, na grbu francuskih kraljeva, hercega od Orleana i Anùa te francuskog “dofena” (prijestolonasljednika).62 56 57

58

59 60 61

62

Dennys, The Heraldic Imagination, Imagination, 31. A. Heymowski, Les chevaliers polonais de l’epoque de Louis le Grand representes dans l’Armorial Bellenville (avec illustrations), u: Louis u: Louis The Great King of Hungary and Poland . Edited by S. B. Vardy, G. Grosschmid, L. S. Domonkos, East European Monographs, Boulder, New York, 1986. P. An|eli}, Grobovi bosanskih kraljeva u Arnautovi}ima kod Visokog,GZM, Visokog, GZM, NS, (A), XVII, Sarajevo, 1962, 169-170 (Likovne predod`be: tabela I); P. An|eli}, Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara u Milima (Arnautovi}ima) kod Visokog,GZM, Visokog,GZM, NS, (A), XXXIV/1979, Sarajevo, 1980, 216-218. Brokat je u Bosnu uvoèn iz centara tekstilne proizvodnje u Italiji ili srednjoj Europi. An|eli}, Doba srednjovjekovne bosanske dràve, 539. Usp. Hoensch, Kaiser Hoensch, Kaiser Sigismund Herrscher an der Schwelle zur Neuzeit 1368-1437 , 461. Filip, Einführung Filip, Einführung in die Heraldik , 71. I. Bertényi, Hungarian Culture in the Middle Ages, u: A u: A CULTUR CULTURAL AL HISTOR HISTORY Y OF HUNHUNGARY From the Beginnings to the Eighteenth Century. Century. Edited by L. Kósa, Corvina – Osiris Kiadó, Budapest, 1999, 95. C. A. Von Volborth, Heraldik. Volborth, Heraldik. Eine Einführung in die Welt der Wappen, Wappen, 42-43, 80, 87, 89; W. Blockmans, A Blockmans, A History of Power in Europe. Europe. Peoples, Markets, Markets, States, States, Fonds Mercator Paribas, Antwerp., 1997, 124; Dennys, The Heraldic Imagination, Imagination, 37, 41, 92, 103, 107, 112, 130, 143, 160.

BF-10.qxd

2/21/2005

182

2:59 PM

Page 182

Dubravko Lovrenovi}

Samo u Francuskoj je 5.500 porodica, gradova i korporacija na svom grbu imalo ljiljan.63 êtiri stilizirana ljiljana smje{tena me|u ~upercima bujne lavove grive, raspore|ena pravilno na rubove zami{ljenog romba, prepoznata su na grbu hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e.64 Grb srpskog despota \ur|a Brankovi}a tako|er su krasili i ljiljani.65 Uz kralja Ludovika I. jedan od osniva~a sveu~ili{ta u Pe~uju, biskup Vilmos, imao je grb s krièm, dva klju~a i ~etiri ljiljana. Biskup Gyorgy Szathmary svoj grb je po~etkom XVI. st. tako|er ukrasio ljiljanom.66 Ljiljani se nalaze na {titu i konjskom pokrovcu jednog od {panjolskih vitezova sv. Jakova.67 Heraldi~ki znak ljiljana stolje}ima je (1239-1618) krasio grb njema~kog vite{kog reda.68 Heraldi~ke kom pozicije ê{ke i Moravske prepune su ljiljana.69 Ovaj rasprostranjeni cvijet europske heraldike “niknuo” je i u Poljskoj.70 Po~etkom XVII. st. darovao je vladar Sigismund III. Vasa litvanskoj porodici Jurbarkas grb s tri bijela ljiljana na crvenoj podlozi, a 25. VI. 1654. dodijelio je poljski kralj Ivan II. Kazimir gradu [eduva grb s ljiljanom smje{tenim na tijelu orla.71 Ljiljane nalazimo na novcu moldavskog vojvode Petra I. Mu{ata koncem XIV. XIV. st., kao 72 i na novcu napuljske kraljice Ivane II. Zlatni dukat ugarskog kralja Karla Roberta iskovan 1325. ukra{en je motivom ljiljana.73 Tradicija kori{tenja ljiljana kao alegorije vezuje se jo{ za Bibliju. Budu}i da je slika ljiljana bila poistovje}ena s Kristom kao dobrim pastirom, ispostavili su se kroz to jo{ daljnji aspekti za alegorije. Kao prastari ornament stilizirani ljiljan iz Perzije je dospio u Bizant, a tamo se ve} prije Karolinga 63

S. Novakovi}, Heraldi~ki obi~aji u Srba u primeni i knjièvnosti, Godi{njica Nikole ûpi}a, ûpi}a, VI, Beograd, 1884, 21. nap. 1. 64 An|eli}, Grbovi hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e, 84. 65 V. Klai}, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svr{etka XIX stolje}a, stolje}a, III, Matica hrvatska, Zagreb, 1972, 269. s odgovaraju}om likovnom predod`bom. 66 Historic Millenary Heritage of Pecs, Pecs, 2001, 39, 45, 47. 67 Barber, The Knight and Chivalry, Chivalry, sl. 54. 68 Boehm, Hochmeisterwappen Boehm, Hochmeisterwappen des Deutschen Ordens 1198-1618, 1198-1618, 23-93. 69 Myslivi~ek, ERBOVNÍK Myslivi~ek, ERBOVNÍK 2, 1, 2, 3, 5, 7, 8, 9, 10, 13, 17, 18, 21, 23, 24, 25, 27, 28, 30, 31, 32, 33, 36, 37, 39, 41, 42, 43, 44, 45, 48, 49, 54, 56, 58; Novák, RODOVÉ RODOVÉ ERBY NA SLOVENSKU. Kubínyiho Zbierka Pe~atí, I, 39, 66, 83, 108, 110, 120, 121, 125, 128, 204, 247. 70 Szymański, HERBARZ ski, HERBARZ œredniowiecznego rycerstwa polskiego, polskiego, 91, 123, 126, 149, 218, 234, 293, 306. 71 Rim{a, The Heraldry of Lithuania, Lithuania, 46-47, 104-105. 72 L. Huszár, Das ungarische Wappen auf fremden Münzen im Mittelalter, MÉLANGES offerts à SZABOLCS DE VAJAY Vice-Président de l’ Académie internationale d’ héraldique à l’ occasion de son CINQUANTIÈME ANNIVERSAIRE par ses amis, ses collègues et les membres de l’ Académie rassemblés et présentés par le comte d’ ADHÉMAR de PANAT et le chevalier Xavier de GHELLINCK VAERNEWYCK et suos la direction de Pierre BRIÈRE agrégé de l’ Université, BRAGA LIVRARIA LIVRARIA CRUZ, CRUZ, 1971, 332-333. 73 Réthy - Probszt, Corpus Nummorum Hungariae, Hungariae, tabela XXII; I. Lázár, Kleine Lázár, Kleine Geschichte Ungarns, Ungarns, Gondolat Kiadó, Budapest, 1989, 86.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 183


183

moè dokazati na vladarskom znamenju.74 Kao kraljevski simbol javlja se ljiljanov cvijet u Frana~koj i Francuskoj vrlo rano: nalazi se na vrhu èzla i na pe~atu Karla Velikog, dok se po~etkom XI. st. pojavljuje kao ukrasni porub krune kralja Roberta. Nijedan od njih nema nikakvu heraldi~ku konotaciju, jer su prethodili vremenu heraldike u punom zna~enju tog naziva. Najkasnije sljede}eg stolje}a ljiljanov cvijet redovno je kori{ten kao znak francuskih kraljeva, dok se dobro poznati {tit s ovim motivom prvi put javlja na kraljevskom pe~atu Luja VIII. oko 1223/6. Legenda o ljiljanovu cvijetu pojavljuje se znatno kasnije od vladavine kralja Klodovika, ali nije poznato kada je prvi put u{la u opticaj. Vjerovalo se da je Blaèna Djevica Marija s neba poslala ljiljan – od najranijih vremena njezin osobiti znak – kralju Klodoviku kao znak boànske milosti. Verzija legende u âsoslovu iz Bedforda sadràva to da je ovaj znak sam Bog poslao Klodoviku, a na slici se moè vidjeti Bog kako an|elu uru~uje plavu zastavu s tri ljiljana. Ispod je, u oklopu i s mamuzama, predstavljen Klodovik uvo|en u du`nost obredom vite{tva (ma~ je jo{ na oltaru iza njega), primaju}i poznati {tit: tri zlatna ljiljana na azuru. Prikaz na {titu francuskog kraljevskog grba iz 1376. sveden je na tri ljiljanova cvijeta, sim boliziraju}i Sveto Trojstvo.75 Istom simbolikom Svetoga Trojstva ovjen~ana je kompozicija s po tri ljiljanova cvijeta odijeljena popre~nom prugom na {titu grba Kotromani}a, kao i kruna od tri ljiljana predstavljena na ~etverostrukom zlatniku kralja Tvrtka I.76, na novcu Stjepana Ostoje, Tvrtka II. Tvrtkovi}a, Stjepana Toma{a i Stjepana Toma{evi}a te na kraljevskim pe~atima.77 Kruna s tri ljiljanova cvijeta prikazana je na novcu ugarskih kraljeva Bele IV., IV., Stjepana V., V., Andrije III., Karla Roberta, Ludovika I., kraljice Marije, Sigismunda Luksembur{kog, Vladislava I. Jagelovi}a, Ladislava V. V. Postuma 78 i Matija{a Korvina. Boje grba – azurno plava podloga {tita i zlatna boja ljiljana – tako|er potvr|uju sjaj ove svete simbolike. Plava boja predstavljala je nebo u vedrom 74

75 76

77

78

P. E. Schramm (Hg.), Herrschaftszeichen (Hg.), Herrschaftszeichen und Staatssymbolik. Beiträge zu ihrer Geschichte vom dritten bis zum sechzehnten Jahrhundert , Schriften der Monumenta Germaniae historica (Deutsches Institut für Erforschung des Mittelalters), 13/II, Hiersemann Verlag, Stuttgart, 1955, 413. Dennys, The Heraldic Imagination, Imagination, 110-111. Vidi likovne predod`be: Rengjeo, Novci bosanskih banova i kraljeva, 287. (novac je pogre{no atribuiran kralju Stjepanu Toma{evi}u); M. Dini}, Veliki bosanski zlatnik, Istorijski zlatnik, Istorijski ~asopis, ~asopis, 3, Beograd 1952, 44, sl. 2, 49. Ugarski kralj Ladislav V. iskovao je trostruki, Matija{ Korvin dvostruki, Vladislav II. dvostruki i petostruki, Ludovik II. dvostruki i trostruki, a Ivan Zapolja trostruki i desetostruki zlatni gulden. Réthy - Probszt, Corpus Nummorum Hungariae, Hungariae, tabela XXXII, XXXIV, XXXVIII, XLII, XLV. [. Ljubi}, Opis jugoslavenskih novaca, Artisti~ko-tipografi~ki novaca, Artisti~ko-tipografi~ki zavod Dragutina Albrechta, Albrechta, Zagreb 1875, tabela XVI i XVII; Rengjeo, Novci bosanskih banova i kraljeva, 281-288; An|eli}, Srednjovjekovni pe~ati iz Bosne i Hercegovine, Hercegovine, 23. i dalje. Réthy - Probszt, Corpus Nummorum Hungariae, Hungariae, tabela XIII, XV, XVIII, XXIII, XXV, XXVIII, XXX, XXXII, XXXII, XXXIII, XXXV i XXXVI.

BF-10.qxd

2/21/2005

184

2:59 PM

Page 184

Dubravko Lovrenovi}

sun~anom danu, kada su svi oblaci izgnani, obiljeàvaju}i pobo`nost i iskrenost. Plemenitija nego druge, zlatna boja simbolizirala je sun~evo svjetlo, puna kreposti i tako prijatna da je doktori daju kao djelotvornu okrepu smrtno bolesnom ~ovjeku, a stara pravila odre|uju da je osim vladara nitko ne moè nositi.79 Razvoj heraldike direktno je bio vezan s dru{tveno-politi~kom promocijom pojedinaca kako, izme|u ostalih brojnih primjera, pokazuje njezin razvoj u Firenzi.80 Ni u tom pogledu nije srednjovjekovna Bosna predstavljala iznimku. Da je tako, dokaz pruà i jedinstveni primjerak srednjovjekovnih bosanskih mamuza s ovalnom hvataljkom izvedenom u obliku ljiljana.81 U heraldi~kom smislu potpunom smislu potpunom grbu pripada grbu pripada i prikaz s pe~atnog prstena Pribini}a, prona|enog u grobnici Tvrtka I.: {tit (iz kojeg izbija lik vuka), kaciga, pla{t i perjanica.82 Dvije figure vuka razjapljenih ~eljusti probodenih stri jelama nalaze se na grbu ugarske obitelji Hassaghi iz 1418. god.83 Na mnogim grbovnim kompozicijama ê{ke i Moravske uo~ljivi su vukovi, me|u desetinama drugih heraldi~kih motiva ove regije isto~no-centralne Europe.84 Vuk razjapljenih ~eljusti predstavljao je heraldi~ki amblem zetskih Bal{i}a.85 Heraldi~ka simbolika Ugarske sna`no je utjecala na oblikovanje obiteljskog grba Hrvoja Vuk~i}a Hrvatini}a. I njegov grb sa {titom, luksembur{kim dvorepim lavom, oklopljenom rukom s podignutim ma~em, kacigom i pla{tom, pripada fondu potpunih grbova. Prije ovog - dok se nalazio u politi~kom taboru Ladislava Napuljskog - koristio je Hrvoje Vuk~i} grb s anùvinskim ljiljanima.86 Varijacija ovih grbova, bez anùvinskih i luksembur{kih heraldi~kih oznaka - sa {titom, kacigom s pla{tom i oklopljenom rukom u ~elenci - koji nakon Hrvojeve smrti postaje grbom Hrvatini}a, nalazi se na pe~atu Hrvojeva sinovca Jurja Vojsali}a.87 79

Dennys, The Heraldic Imagination, Imagination, 46-47. Usp. R. Brogan, A Brogan, A Signature of Power Power and Patronage. Patronage. The Medici Coat of Arms, 1299-1492, 1299-1492, PETER LANG, New York-San Francisco-Bern-Baltimore-Franfurt am Main-Berlin-WienParis, 1993, 16. i dalje. 81 Sijari}, Kasnosrednjovjekovne mamuze iz zbirke Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, 313, tabela IX, 34-35. 82 An|eli}, Doba srednjovjekovne bosanske dràve, 222-223. 83 E. Reisig, Hassaghi Farkas Márton czímerlevéle 1418-böl , Turul, XIV, Budapest, 1896. Usp. Fejérpataky, Monumenta Fejérpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czímeres emlékek), II, 49-50. 84 Myslivi~ek, ERBOVNÍK Myslivi~ek, ERBOVNÍK 2, 1, 5, 13, 14, 15, 17, 39, 47, 50, 55, 56; Novák, RODOVÉ Novák, RODOVÉ ERBY NA SLOVENSKU. Kubínyiho Zbierka Pe~atí, I, 39, 131, 143-144. 85 ]orovi}-Ljubinkovi}, Predstave grbova na prstenju i drugim predmetima materijalne kulture u srednjovekovnoj Srbiji, 175, 176, nap. 20. 86 S. M. Dàja, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske krune, grba i biskupije, u: u: Juki}, 15, 15, Sarajevo 1985, 89. Politi~ka promjena - tj. povezivanje s njema~kim vite{kim redom - uvjetovala je preuzimanje srebrene i crne boje na grb ~e{kog kralja Př emysla emysla II. Ottokara. Filip, Einführung Filip, Einführung in die Heraldik , 18. 87 An|eli}, Srednjovjekovni pe~ati iz Bosne i Hercegovine, Hercegovine, 54-55. 80

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 185


185

Motiv oklopljene ruke - znak vite{kog dostojanstva - tipi~an je ukras ugarskih grbova; u velikom Sibmacherovu Sibmacherovu grbovniku - samo za porodice ~ije prezime po~inje slovima A i B - na{lo ih se 91 u cimeru i 13 u {titu.88 Ispravom izdanom u Konstanzu 27. III. 1415. obdario je kralj Sigismund grbom s motivom ruke i ma~a svoga dvorjanina Ladislava sina Jakova “de Kewzeg” i njegove srodnike.89 ê{ko-moravsko plemstvo kasnog srednjeg vijeka i renesansnog vremena u svojim grbovima koristilo je i motiv oklopljene ruke s ma~em, bodeòm, zastavom, sjekirom, ~eki}em, strijelom, polumjesecom i buktinjom.90 Me|u plemstvom Slova~ke, ili plemstvom stranoga porijekla koje je u Slova~koj posjedovalo imanja odnosno administrativne funkcije, motiv oklopljene ruke – obi~no s ma~em - na prijelazu iz XVI. u XVII. st. jedan je od ra{irenih.91 Oklopljena ruka s ma~em ili strijelom kao heraldi~ki motiv poznata je bila i u Poljskoj.92 Od Poljske, preko ê{ke i Ugarske do Bosne – po gotovo cijeloj vertikali isto~no-centralne Europe - gizdaju vitezovi svoje grbove ovim znakom stale{ke pripadnosti. Nekad je to znak pri jateljstva, nekad prijetnje i rata. Ne moè se isklju~iti mogu}nost da je heraldi~ka simbolika Ugarske izravno utjecala na formiranje obiteljskog grba bosanskih Pavlovi}a. Njihov grb - kao {to je poznato - sa~injavale su tri sna`ne kule zavr{etka u obliku isturenih kruni{ta na kojima su izgra|eni sna`ni zupci (prsobrani), od kojih je srednja gotovo dvostruko vi{a od bo~nih, prikaz koji se u punoj formi razvio u vrijeme Radosava i Ivani{a Pavlovi}a.93 Ovaj likovni prikaz do detalja je identi~an s prikazom koji se nalazi na jednoj vrsti novca ugarskog kralja Andrije III. na prijelazu iz XIII. u XIV. st.94 Gotovo svi bosanski grbovi imaju trokutaste, odnosno srcolike konjani~ke {titove - do konca XIV. XIV. st. prevladavali su u Hrvatskoj, Dalmaciji, Slavoniji i Ugarskoj - {to govori da su njihove heraldi~ke kompozicije u osnovi nastale upravo do tog perioda. Sli~no je i s oblikom kacige (Topfhelm, heaume), koji se gubi u XV. st.95 Istina bez heraldi~kih konotacija, motiv kacige prisutan je 88

A. Solovjev, Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku, GZM (A), NS , IX, Sarajevo, 1954, 93. Wappen, 111. Usp. C. C. A. Von Volborth, Heraldik. Volborth, Heraldik. Eine Einführung in die Welt der Wappen, 89 Fejérpataky, Monumenta Fejérpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czímeres emlékek), I, 40-41. Usp. Fejérpataky, Isto, 59-60; Fejérpataky, Monumenta Fejérpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czímeres emlékek), II, 43-44. 90 Myslivi~ek, ERBOVNÍK Myslivi~ek, ERBOVNÍK 2, 2, 5, 6, 9, 11, 12, 15, 21, 26, 31, 32, 34, 37, 39, 40, 45, 46, 48, 50, 51, 52, 57. 91 Novák, RODOVÉ Novák, RODOVÉ ERBY NA SLOVENSKU. Kubínyiho Zbierka Pe~atí , I, 38, 47, 72, 76, 78, 92, 108, 111, 132, 135, 212, 249, 253, 270; Novák, Novák, RODOVÉ RODOVÉ ERBY NA SLOVENSKU. SLOVENSKU. Pet’kova zbierka pe~atí, II, 17, 22, 27, 28, 37, 50, 55, 59, 70, 75, 76, 107, 114, 119, 126, 128, 134, 150, 157, 161. 92 Szymański, HERBARZ ski, HERBARZ œredniowiecznego rycerstwa polskiego, polskiego, 225, 227, 295. 93 An|eli}, Srednjovjekovni pe~ati iz Bosne i Hercegovine, Hercegovine, 48-54. 94 Réthy - Probszt, Corpus Nummorum Hungariae, Hungariae, tabela XIX, br. 370. 95 An|eli}, Neka pitanja bosanske heraldike, 159-160.

BF-10.qxd

2/21/2005

186

2:59 PM

Page 186

Dubravko Lovrenovi}

ve} na novcu bana Stjepana II. i Tvrtka I. Kotromani}a, a u njegovoj zapadnoj formi preuzet je u bosansku numizmatiku ili izravno s jedne vrste dinara ugarskog kralja Karla Roberta ili posredno s novca srpskih vladara, kojim je kao uzor tako|er sluìo dinar ugarskog suverena.96 Osnovano se - zbog njegovih jakih veza s kraljem Sigismundom i ~lanstva u Zmajevu redu - pretpostavlja da je “zlamenje lava” spomenuto u popisu blaga Sandalja Hrani}a predstavljalo dio njegova grba i da je ugarsko-luksembur{ke provenijencije. Ovaj lav (grifon), predstavljen kako drì zastavu s dva kriì}a, ìvot je nastavio u potpunom grbu hercega Stjepana, formiranom u duhu zapadnoeuropske heraldike i stilskih osobina renesanse, a sastoji se od {tita, kacige s velom i ~elenke. Prema ovom predlo{ku formiran je i grb vojvode Vladislava, sina hercega Stjepana, a sli~nim su se grbom sluìli njegov brat Vlatko i sin Bal{a u emigraciji.97 Prikaz lava jedan je od najra{irenijih heraldi~kih znakova ê{ke i Moravske, a lav sa zastavom – kao preslikan s grba hercega Stjepana – nalazi se na grbu Dravecky Stefana iz 1620/21, ali i na nekim drugim grbovima.98 Kosa~in grb, kojim dominira lav sa zastavom, nalazio se na jednoj od njegovih dviju rasko{no ure|enih pala~a u Dubrovniku. Lik lava koji u {apama drì zastavu (ili sli~an predmet) u {iru primjenu ulazi tek u doba renesanse i baroka; u prvoj polovici XV. st. ova se forma sre}e samo iznimno.99 Dvorepi lav zastupljen je na reversu pra{kih gro{a kralja Vaclava II.100 Grb s motivom lava koji drì luk i strijelu dodijelio je u Konstanzu 25. VII. 1417. kralj Sigismund Martinu “de Petenyehaza”.101 Uvaàvaju}i i njegove ratne zasluge ste~ene u Bosni dodijelio je Sigismund 7. II. 1418. u Konstanzu Pavlu Toroku “de Lazlokarcha” grb na kojem su predstavljene dvije glave lava probodene ma~evima.102 Ina~e, ve}i je broj 96

Rengjeo, Novci bosanskih banova i kraljeva, 276-279; Marjanovi}-Du{ani}, Vladarske insignije i dràvna simbolika u Srbiji od XIII do XV veka, veka, 89-91. 97 An|eli}, Srednjovjekovni pe~ati iz Bosne i Hercegovine, Hercegovine, 75-82; Solovjev, Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku, 95. 98 Myslivi~ek, ERBOVNÍK Myslivi~ek, ERBOVNÍK 2, 2, 1, 2, 3, 4, 5, 9, 14, 15, 16, 17, 19, 20, 21, 22, 23, 24, 25, 26, 27, 29, 32, 33, 34, 41, 42, 43, 47, 48, 49, 51, 53, 54, 56, 57, 58; Novák, RODOVÉ Novák, RODOVÉ ERBY NA SLOVENSKU. Kubínyiho Zbierka Pe~atí , I, 40, 45, 53, 77, 79, 82, 83, 85, 86, 88, 99, 101, 110, 115, 120, 133, 140, 143, 149, 154, 158, 160, 161, 164, 173, 183, 185, 199, 201, 202, 206, 218, 230, 235, 245, 251, 259, 262, 271, 275, 276; Novák, Novák, RODOVÉ ERBY NA SLOVENSKU. Pet’kova zbierka pe~atí , II, 15, 20, 26, 36, 37, 55, 57, 58, 63, 74, 94, 97, 102, 144, 146, 147, 153, 157; I. Rada, V. V. Vani~ek, P. P. ôrnej, I. ôrnejová, DÌJINY ZEMÍ KORUNY ÊSKÉ , I, Paseka, Praha, 1992, 93. 99 An|eli}, Grbovi hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e, 85, 90. 100 J. @emli~ka, Století Posledních P ŕ ŕemyslovc êský Stát a Spole~nost ve 13 Století/ , emyslovců / êský Panorama, Praha, 1986. 101 Fejérpataky, Monumenta Fejérpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czímeres emlékek), emlékek), I, 45-46. 102 Fejérpataky, Monumenta Fejérpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czímeres emlékek), emlékek), II, 23-24. Usp.. Fejérpataky, Isto, 63-64.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 187


187

ugarskih velika{a koji su u ovo vrijeme na ra~un ratnih zasluga ste~enih na bojnim poljima u Bosni za ugarsko kraljevstvo i kralja Sigismunda obdareni pravom kori{tenja grba.103 Lavovi se nalaze i na grbovima poljskoga vite{tva.104 Lik ~e{kog lava, uspravljenog na zadnje noge, s krunom na glavi, krasila je pe}njake proizvedene u ugarskim kerami~kim radionicama u Nyéku po~etkom XV. XV. st., a arheolo{kim je nalazima zasvjedo~ena i na pe}njacima kori{tenim u Beogradu.105 Lav je jedna od standardnih heraldi~kih figura, a “kao kralj ìvotinjskog svi jeta lav je par je par exellence heraldi~ka ìvotinja kraljeva i vladara.” Lav je imao i {ire simboli~ko zna~enje, {to pokazuje grob cara Friedricha II. Hohenstaufovca u katedrali u Palermu na Siciliji, gdje lavovi predstavljaju ~uvare njegova groba bez posebne religiozne simbolike, ali s heraldi~kim referencama.106 Heraldi~ke su konotacije figure lava (zmaja) s nadgrobnih plo~a bosanskih kraljeva na Bobovcu, kao i dva lava predstavljena na aversu pe~ata Tvrtka I.107 An|eli koji pridràvaju pla{t i krunu predstavljaju kerubine ~uvare trona i svetih mjesta, povremenih stra{nih poslanika Bo`jih, ponekad poslanika upu}enih osobito {tovanim smrtnicima.108 Ista je funkcija i ~etiri an|ela prikazana na aversu pe~ata Tvrtka I. Kotromani}a.109 *

*

*

Ova historiografska skica jo{ jednom pokazuje da se politi~ka i kulturna povijest srednjovjekovne Bosne u svojoj osnovi odvijala u zapadno-europskim 103

Fejérpataky, Monumenta Fejérpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czímeres emlékek), emlékek), I, 33-34, 49-50, 53-54; Fejérpataky, Monumenta Fejérpataky, Monumenta Hungariae Heraldica (Magyar czímeres emlékek), emlékek), II, 13-16, 19-22, 23-24, 25-26, 35-38. 104 Szymański, HERBARZ œredniowiecznego rycerstwa polskiego, 235, 245, 298, 300. 105 M. Bajalovi}-Hadì-Pe{i}, Ugarski pe}njaci u beogradskom srednjovekovnom dvoru,Godidvoru,Godi {njak grada Beograda, Beograda, knj. XXIII, Beograd, 1976, 25. 106 J. Deér, The Dynastic Porphyry Tombs of the Norman Period in Sicily, Sicily, 66-69. O heraldi~kim zna~enjima figure lava op{irnije: Dennys, The Heraldic Imagination, Imagination, 133-143. 107 O zmaju kao ra{irenom simbolu europske srednjovjekovne heraldike: Dennys,The Dennys, The Heraldic Imagination, Imagination, 184-192. Umjetni~ki motiv koji prikazuje borbu lava, zmaja i viteza u njegovoj op}oj formi uìvao je {iroku popularnost u srednjem vijeku, a bio je usvojen i interiran u nekoliko razli~itih tipova pripovijesti. O tome: O. Réthelyi, The Lion, the Dragon, and an d the Knight: an Interdisciplinary Investigation of a Medieval Motif, u: u: ANNUA ANNUAL L OF MEME DIEVAL DIEVAL STUDIES STUDIES AT AT CEU , VOL. 7, Edited by M. Seb ők and K. Szende, Central European University, Budapest, Department of Medieval Studies, 2001. 108 Dennys, The Heraldic Imagination, Imagination, 90, 107. 109 Dàja, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske krune, grba i biskupije, 84. Crte` izradio: Josip Dàmbo.

BF-10.qxd

2/21/2005

188

2:59 PM

Page 188

Dubravko Lovrenovi}

parametrima, s nagla{enim refleksima u svijetu simbola i rituala, me|u kojima je vidno mjesto pripadalo heraldi~kim simbolima i njihovim srodnim sim boli~nim predlo{cima. Bez obzira na to {to su oni u Fojni~kome grbovniku na mnogim mjestima odstupili od standardnog heraldi~kog jezika, {to su iskrivl jeni i neto~no prikazani, ostaje neprijeporno da je autor ovog heraldi~kog zbornika crpio iz svijeta ideja kojemu su oni izvorno pripadali, {to zna~i da je podloga Fojni~koga grbovnika srednjovjekovna koliko u genealo{kom toliko i u politolo{kom zna~enju. U kojem pak stupnju i na koji na~in ostaje da utvrde budu}a istraìvanja.

Ulazak Fojni~koga grbovnika u znanstveni diskurs Kako to u Bosni ~esto biva, Fojni~ki grbovnik pobudio je me|u prvima pa`nju stranaca, u ovom slu~aju grofa Ladislava Festeticsa iz Tolne, koji se ljeta 1837. obratio provincijalu bosanskih franjevaca fra Andriji Kujundì}u iz Kre{eva da mu nabavi kopiju ovog priru~nika.110 “ûvan “ – kako kaè Solovjev – “u starom manastiru za vreme Turaka kao najve}a svetinja, kao amanet iz doba nezavisnosti [Fojni~ki grbovnik ] bio je prvi put opisan u ’Srp1111 skom Listu’ 1842, br. br. 18, zatim iste godine u ’D ’Danici anici Ilirskoj’ br. 24.” 24.”11 Autor ovog priloga bosanski je franjevac, prosvjetitelj i javni djelatnik Ivan Franjo Juki}, koji se tom pitanju ponovno vratio 1851. “Knjiga spomenuta”, kaè on, “dobro i ~isto u~uvana je, listovi svi su od debelog papira (hartie), naslov knjige pisan je azbukom bosanskom, prezimena plemi}ka pod gerbovima pisana su latinskim slovima, i to svako prezime gotovo razli~itim pravopisom, koje ja onako nazna~ujem, kako je ondi pisano; naslov knjige jest: ‘Rodoslovje Bosanskoga, aliti Iliri~koga i Serpskoga vladania; zajedno postavljeno po Stanislavu Rub~i}u popu. Na slavu Stipana Nemanji}a, cara Serbljena i Bo{njaka 1340.’”112 To dakako ne zna~i da Fojni~ki grbovnik i ranije nije bio poznat osobito u bosanskim franjeva~kim krugovima, tradicionalno osjetljivim prema povijesnim i kulturno-umjetni~kim vrednotama. Nakon Juki}a Fojni~kim grbovnikom pozabavio se fra Antun Kneèvi}, koji ga je opisao u “Zviezdi Zadarskoj” 1863. godine.113 Davno prije njih ovaj kodeks nije promaknuo pa`nji fra Grge Iliji}a, biskupa i apostolskog vikara u Bosni, koji je 8. VII. 1800. zapisao latinskim jezikom na njegovoj posvetnoj stranici da je Grbovnik “bri`no ~uvan” u fojni~kom samostanu “od pamtivijeka, naime od zauze}a bosanskog kraljevstva.” âk je i fra Mijo Batini}, jedan od vode}ih historiografa 110

Solovjev, Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku, 116-117. Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 79. 112 I. F. Juki}, Starine bosanske. Rodoslovje popa Stanislava Rub~i}a, Bosanski prijatelj, svezak II, Zagreb, 1851, 78. 113 Citirano prema: ]. Truhelka, Ko je bio slikar fojni~kog grbovnika?, GZM BiH , I, 1889, 86. 111

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 189


189

Bosne Srebrene, o Grbovniku zabiljeìo 1913. godine da mu “sama vanj{tina daje mnogo stolje}a ìvota.”114 Batini} navodi da ga “mjerodavne oblasti priznaju kao autenti~ni kodeks plemi}kih grbova”, vjeruju}i da je u njemu sadràn bosanski grb, a “ne onaj, {to se danas rabi za Bosnu.” Sve to govori da ni franjevci – ~uvari ove dragocjene knjige – po~etkom XX. stolje}u nisu znali mnogo o okolnostima njezina nastanka i da nisu raspolagali to~nom informacijom o tome kako i kada je ona dospjela pod krov fojni~koga samostana, {to bi sigurno olak{alo daljni postupak njezina znanstvenog vrednovanja. To je samo ja~alo mitski i legendarni karakter Fojni~koga grbovnika koji ga, usprkos vrijednim znanstvenim rezultatima u me|uvremenu ostvarenih na njegovu izu~avanju, nije napustio ni do danas. Moè se pretpostaviti da su ranije generacije fojni~kih fratara itekako znale u kojim je okolnostima Grbovnik dospio u Fojnicu, jer knjiga ovakvoga formata i zna~aja nije mogla zalutati upravo u ovaj drevni samostan. Kako se mogao dogoditi taj prekid pam}enja, je li to obja{njivo samo mutnim vremenima i egzistencijalnim nevoljama koji su gutali i ljude i knjige te{ko je odgonetnuti, ali se danas ova praznina postavlja kao jedna od prepreka u ukupnome znanstvenom dekodiranju ove knjige. Ulazak Fojni~kog grbovnika u znanstveni diskurs kroz pero fra Ivana Franje Juki}a otvorio je nakon dolaska Austro-Ugarske u Bosnu i Hercegovinu 1878. raspravu o vremenu njegova nastanka i autorstva. Tada zapo~eta, ta rasprava do danas je tek dijelom zavr{ena. Kao refleks op}eg poleta znanosti obiljeènog obnovljenim zanimanjem za pro{lost Bosne i Hercegovine, pokretanjem ~asopisa i osnivanjem znanstvenih institucija, Fojni~ki grbovnik postao je predmetom sustavnih istraìvanja pa ve} samim tim i povodom razli~itih tuma~enja. Upravo u to vri jeme engleski je putopisac Arthur Evans u svojojoj knjizi Kroz knjizi Kroz Bosnu i Hercegovinu u vrijeme bune 1875 zabiljeìo o Fojni~kom grbovniku da je “mo`da najinteresantnija starina ~itave Bosne.” Njegova pak rano preminula zemljakinja, Marian Wenzel, jedan od najboljih poznavalaca bosanskih kulturnih prilika srednjega vijeka, bila je neskriveno fascinirana Fojni~kim grbovnikom prilikom jedne posjete fojni~kom samostanu 1997. godine. Vjekoslav Klai} prvi je u Obzoru (IX, 1879, br., 207, 210) doveo u pitanje godinu njegova nastanka (1340), istaknuv{i da Fojni~ki grbovnik ne moè biti stariji od druge polovice XV. stolje}a, ujedno uo~iv{i vezu izme|u starih grbovnika i “Rodoslovlja” Petra Ohmu~evi}a. Franjo Ra~ki oti{ao je 1880. korak dalje ustvrdiv{i da ni “Rodoslovlje” ni grbovnici nisu stariji od konca XVI. stolje}a, a kao mjesto njihova nastanka – pozivaju}i se na ilirsku ideju, latinski pravopis i razvijenu heraldi~ku vje{tinu – ozna~io je Dubrovnik. Godinu dana kasnije objavio je grof St. Mjer{evski svoj tekst o Fojni~kom gr bovniku u be~kom ~asopisu Jahrbuch ~asopisu Jahrbuch für heraldisch-genealogischen Vereins Vereins 114

M. V. Batini}, Franjeva~ki Batini}, Franjeva~ki samostan u Fojnici od stolje}a 14. do 20, 20, Zagreb, 1913, 187.

BF-10.qxd

2/21/2005

190

2:59 PM

Page 190

Dubravko Lovrenovi}

Adler in Wien, Wien, XVII , navode}i dokaze za tezu da se u ovom slu~aju radi o pri jepisu iz prve polovice XVII. st. s originala iz XIV. XIV. stolje}a. Daljnji iskorak u rasvjetljavanju ovog pitanja ozna~io je Stanoje Novakovi} u radu Heraldi~ki obi~aji kod Srba objavljenom 1882. Nastanak ju`noslavenskih grbovnika on je doveo u vezu s knjièvnim poletom u Dubrovniku koncem XVI. stolje}a, posebno s djelatno{}u Mavra Orbinija, smatraju}i ga za~etnikom ovog heraldi~kog pokreta. Svaki od ovih pionirskih priloga, tim dragocjeniji jer j er su heraldi~ka znanja tog vremena bila i vi{e nego oskudna, bacio je novo svjetlo na Fojni~ki grbovnik pribliàvaju}i se njegovu pouzdanijem znanstvenom vrednovanju. Korak po korak, potvr|uju}i da je napredak u historiografiji ponajprije rezultat kolektivnih napora, pra{ina podignuta oko Fojni~koga grbovnika sli jegala se, a do izraàja su dolazila izo{trena i znanstveno fundirana mi{ljenja. Pokazuje to Ra~ki koji je 1890. ponovio tezu da izvor svih ju`noslavenskih grbovnika treba traìti u Dubrovniku ne{to prije Orbinija, odnosno prije 1595. – godine koju nosi Korjeni}-Neori}ev zbornik. Za razliku od Novakovi}a smatrao je Ra~ki da su ti grbovnici neposredno utjecali na Orbinija i njegov historiografski rad. Samim tim na povr{inu je kao jedno od primarnih isplivalo pitanje autorstva Fojni~kog grbovnika, pitanje koje je poku{ao odgonetnuti ]iro Truhelka u radu Ko radu Ko je bio slikar fojni~kog grbovnika?, grbovnika?, objavljenom u Glasniku zemaljskog muzeja br. I. 1889. Zna~aj Truhelkina po opsegu nevelikog rada ogleda se prvenstveno u tome {to je on problemu pristupio sa stajali{ta politolo{kog stajali{ta politolo{kog dekodiranja heraldi~kih sustava, sustava, posebno obrativ{i pa`nju na sloèni grb predstavljen na posljednjoj strani Fojni~kog grbovnika. Takav Takav pristup urodio je zaklju~kom da je to “pot pis i signatura za~etnika grbovnika”, te da Ohmu~evi}i u tom sloènom grbu imaju prvenstvo. Na ovom tragu bio je Josip Gelcich koji je iste godine kada i Truhelka objavio opseàn rad I rad I conti di Tuhelj Tuhelj,, u kojemu je iznio mno{tvo dokaza o izravnoj vezi izme|u porodice Ohmu~evi} i ilirske heraldike. Autorstvo Fojni~koga grbovnika pripisao je Gelcich nekoj osobi iz starije grane Ohmu~evi}a. Na ovo mi{ljenje izravno se naslanja Vid Vuleti}-Vukasovi} u radu o genealogiji porodice Ohmu~evi} objavljenom 1904, iznose}i tezu da je autor Fojni~koga grbovnika Petar Ohmu~evi}, a da je kodeks kasnije dospio u Fojnicu.115 Zanimanje za Ohmu~evi}e i njihovu neobi~nu sudbinu isti je autor pokazao jo{ 1890, kada je u Glasniku zemaljskog muzeja objavio rad o njihovim grbovima u Slanom.116 Protekle su dakle 62 godine od kada je Juki} uveo Fojni~ki grbovnik u znanstveni diskurs do objavljivanja Vuleti}-Vukasovi}eva rada, tokom kojih se o{trilo mi{ljenje stru~njaka o ovom heraldi~kom kodeksu. Uza sva lutanja 115 116

Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 79-80. V. Vuleti}-Vukasovi}, Vuleti}-Vukasovi}, Grbovi Ohmu~evi}a u Slanomu (u Dalmaciji), Dalm aciji),GZM, GZM, II , Sarajevo, 1890.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 191


191

razumljiva s obzirom na tada{nji razvojni stupanj ju`noslavenske historiografije ovo vrijeme nije potro{eno uzalud, nego je budu}im istraìva~ima omogu}eno da se sa solidnijim znanjima i sigurnijim postavkama suo~avaju s istim pitanjem. Do najja~eg izraàja to je do{lo u radu Aleksandra Solovjeva Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, Ohmu~evi}, koji je ozna~io strukturalni zaokret u znanstvenom istraìvanju ilirske heraldike pa time i Fojni~koga grbovnika. Kao mnoga druga bosanska zagonetka i ova je vezana za povijesnu sudbinu zemlje koja je u ljudske ìvote unosila dramati~ne i neo~ekivane preokrete, izlaù}i pojedince egzistencijalnim isku{enjima nakon nasilne promjene boravka. Daleko od toga da bi bila i jedina, takva povijest vezana je za porodicu Ohmu~evi}, u pozadini ~ije sudbine se ocrtava nastanak Fojni~koga grbovnika.

Porodica Ohmu~evi} i Fojni~ki grbovnik Kao {to je Fojni~ki grbovnik po svome sadràju i koncepciji idejno naslonjen na bosansko i op}enito ju`noslavensko srednjovjekovlje, tako i pra po~eci same ideje njegova nastanka seù u to vrijeme veù}i se za humsku vlasteosku porodicu Ohmu~evi}. Zahvaljuju}i arhivskom radu Konstantina Jire~eka u Dubrovniku, dokazana je povijesna egzistencija ove porodice izme|u 1342. i 1487. Rije~ je o jednoj imu}noj i uglednoj obitelji s njezinim zavisnim ljudima, ~iji su ~lanovi bili prisutni u tada{njem javnom ìvotu Huma i Dubrovnika. Godine 1487. spomenut je Ivani{ Ohmu~evi} u Dubrovniku kao punomo}nik Vladislava Hercegovi}a, sina hercega Stjepana Vuk~i}a Kosa~e.117 Ovaj ustaljeni ìvotni tok poreme}en je j e osmanskim osvojenjem Huma 1482, kada su mnoge plemi}ke obitelji emigrirale na teritorij Dubrova~ke republike ili dalje na zapad. Ta izbjegli~ka bujica ponijela je i Ohmu~evi}e izbaciv{i ih u Slanom – negda{njoj bosanskoj luci koja je darovnicom kralja Stjepana Ostoje 1399. pre{la u posjed Dubrov~ana - gdje su otpo~eli novi ìvot. Od 1540. poznat je Ivelja Ohmu~evi} koji se obogatio prevoze}i ìto iz Tesalije u Du brovnik i Italiju. On je ujedno i prvi Ohmu~evi} o kojemu se zna pouzdano izvan porodi~nih genealogija. O njegovu materijalnom poloàju govori i to da je 1553. kupio nekoliko ku}a od dubrova~ke vlasteoske porodice Gradi}.118 Iako su se dobro sna{li u novoj sredini ~ija im ìvotna pravila zahvaljuju}i intenzivnim vezama izme|u Dubrovnika i zale|a nisu mogla biti nepoznata, Ohmu~evi}i su ostali pripadnici nièg staleà jer prema zakonima Dubrova~ke republike strane plemi}ke titule nisu priznavane na njezinu teritoriju.119 117

Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 82. Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 82-83; I. Banac, Grbovi biljezi identiteta, Grafi~ki Zavod Hrvatske, Zagreb, 1991, 12. 119 Banac, Grbovi biljezi identiteta, 12. 118

BF-10.qxd

2/21/2005

192

2:59 PM

Page 192

Dubravko Lovrenovi}

Plemenita humska gospoda osje}ala je to kao dru{tvenu degradaciju, koju do kraja nije mogao ublaìti ni imetak ste~en i stalno umnoàvan trgovinskim operacijama. Ivelja Ohmu~evi} imao je petoricu sinova od kojih su ~etvorica stupila u {panjolsku pomorsku slu`bu u Napulju. Kako su se Ohmu~evi}i na{li u vojnim redovima tada{nje vode}e pomorske sile Europe iz dostupnih izvora nije mogu}e doku~iti, ali nema sumnje da su samo iznimno sposobni i prodorni pojedinici, osim toga avanturisti~kog duha, mogli izboriti takav poloàj. Od Iveljinih sinova najve}u slavu je stekao Petar Ohmu~evi}, admiral kralja Filipa II. On je izgleda odlazio ~ak u Indiju, a posebno se istaknuo u {panjolskom osvajanju Portugala 1580. i Azorskog oto~ja 1582, da bi 1588. zapovi jedao cijelom eskadrom (Classis Illyrica) od dvanaest velikih brodova i 3200 mornara, ve}inom iz dubrova~kih oblasti, u sklopu Nepobjedive armade Filipa II. Ista ova eskadra sudjelovala je u pohodu protiv Engleske. Ostala tri Ohmu~evi}a nisu bili takve sre}e i smrt ih je zadesila u pomorskoj slu`bi u Alìru, Flandriji i Italiji. Don Pedro je umro prirodnom smr}u 1599. u Lisa bonu kao {panjolski Capetano generale del Mar. Ambicija don Pedra Ohmu~evi}a nije mirovala ni u danima njegove najve}e slave, dok se nalazio na visokom poloàju u armadi {panjolskog kralja. Njegov cilj bio je uvr{tenje u neki od {panjolskih vite{kih redova, a to je mogao posti}i jedino uz dokaz da je osam njegovih predaka posjedovalo plemi}ku titulu uz klauzulu da u obitelji nije bilo @idova, heretika i muslimana. Budu}i da nije imao dokaza o svome plemstvu, obratio se 1584. dubrova~kom vicekonzulu ali je dobio odgovor da Dubrova~ka republika ne zna za vlastelu Ohmu~evi}e. Don Pedra to nije obeshrabrilo tako da je u cilju dokazivanja svog plemi}kog porijekla posegnuo za falsifikatima, izmi{ljaju}i genealo{ke i heraldi~ke fikcije. fikcije. Iste godine kada se obratio dubrova~kom vicenkonzulu, dobio je don Pedro Ohmu~evi} uvjerenje o svom plemi}kom porijeklu od bosanskog biskupa Antuna Antuna Matthaeis iz Poège. Ovaj dokument koji seè u davninu, ~ak do vremena srpskog cara Du{ana ~iji je jedan slu`benik predstavljen kao daleki predak don Pedra, predstavlja po~etak predstavlja po~etak ilirske heraldike. heraldike . To To je ujedno neoboriv dokaz da heraldi~ki zbornik popa Stanislava Rub~i}a tada nije postojao jer bi ina~e bio spomenut u dokaznom materijlu o plemstvu Ohmu~evi}a, ~ime je ova problemati~na li~nost eliminirana iz svih kombinacija vezanih za autorstvo Fojni~koga grbovnika. Nakon {to je 1588. vjerojatno opet bio odbijen od dubrova~kih vlasti kojima je preko konzula u Genovi podnio molbu za priznanje plemi}koga statusa, potraìo je don Pedro Ohmu~evi} drugi put kojim bi do{ao do istog cilja. Prikupiv{i nove podatke i isprave, podnio je 17. III. 1594. molbu napuljskom vicekralju. Nakon detaljnog postupka, angaìraju}i benediktinca Grigorija Akvilarina iz Dubrovnika i franjevca Angela Gregetija iz Trogira kao ljude jeziku, izdao je kraljevski savjet u Napulju 17. V. vje{te ilirskom jeziku, V. 1594. dekret

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 193


193

kojim je don Pedru Ohmu~evi}u priznao plemi}ki status.120 Time je zavr{en tek jedan, ne i najva`niji dio mnogo kompleksnije povijesti, jer se ve} sljede}e godine, i ne slu~ajno, javlja Korjeni}-Neori}ev grbovnik koji stoji u izravnoj vezi s don Pedrovim priru~nikom i Fojni~kim grbovnikom. Tako je ro|en jedan “veli~anstveni falsifikat”, koji }e u svoje vrijeme, ali i kasnije, odigrati klju~nu ulogu u nastanku drugih ilirskih grbovnika. grbovnika. Sve ove razigrane heraldi~ke fikcije i kombinacije, na drugoj strani, snaàn su refleks suvremenih politi~kih okolnosti obiljeènih sna`nim antiturskim pokretom s centrom u Napulju, odakle se dirigiralo pokretom balkanskih kr{}ana protiv Osmanskoga Carstva. Godine 1593. zaratio je austrijski car protiv sultana, a dvije godine kasnije primio je austrijski vladar kr{}ane u Bosni i susjednim oblastima pod svoju za{titu. U toj uzavreloj atmosferi oìvljene su uspomene na srednjovjekovna carstva i dràve, na drevni Ilirik i Makedoniju, tada se javlja ilirski grbovnik Ohmu~evi}a s ciljem da Talijanima i [panjolcima pokaè politi~ku pro{lost balkanskih kr{}ana sa tako sjajnom tvorevinom koja je obuhva}ala Makedoniju, Iliriju, Bosnu, Dalmaciju, Hrvatsku, Slavoniju, Bugarsku, Srbiju, Ra{ku i Primorje.121 Tako se i na ovom primjeru o~ituje da heraldi~ke promjene stoje u izravnoj vezi s politi~kim promjenama i aspiracijama, odnosno da su politi~ki programi uvijek nalazili odjek u heraldici, odnosno grbu kao slikovnom simbolu. To ujedno govori da misao o politi~kom jedinstvu nije nestala u vihoru ratnih zbivanja iz 1463.122 Vidljivo je to i u u grbovni~kom pankroatizmu pankroatizmu Pavla Rittera Vitezovi}a (1652-1713), znanstvenika i umjetnika koji je ìvio u doba osmanskog povla~enja s Balkana. Rade}i na svojoj “Stematografiji” on je tako|er crpio iz dviju kopija Ohmu~evi}eva grbovnika formuliraju}i svoj svijet ideja kao “povijesni konstrukt i politi~ki program.”123 Ova zakonomjernost – povezanost politike i heraldike – na povr{inu je isplivala i nakon ulaska Austro-Ugarske u BiH 1878, kada je otvorena rasprava o bosanskom grbu ~ije rje{enje nije bilo li{eno politi~kih konotacija.124

Korjeni}-Neori}ev grbovnik i Fojni~ki kodeks Kao po nekom ustaljenom paradoksu ju`noslavenske povijesti, bosanske posebno, priru~nik don Pedra Ohmu~evi}a nije sa~uvan u izvorniku, i poznat je tek posredno preko najmanje {esnaest kopija mijenjanih i adaptiranih po potrebi, me|u koje treba uvrstiti i Fojni~ki grbovnik. Prvi i don Pedrovu 120

Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 82-87. Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 105-106. 122 Novakovi}, Heraldi~ki obi~aji u Srba u primeni i knjièvnosti, 77. 123 Banac, Grbovi biljezi identiteta, identiteta, 17-19. 124 E. Laszowski, Stari grbovi zemalja Nezavisne Dràve Hrvatske, Viestnik hrvatskoga arheolo`koga dru{tva, dru{tva, XXII-XXIII, Zagreb, 1941/42, 216-217. 121

BF-10.qxd

2/21/2005

194

2:59 PM

Page 194

Dubravko Lovrenovi}

heraldi~kom kodeksu najbliì jest grbovnik porodice Korjeni}-Neori} iz 1595, ~ije autorstvo je Solovjev pripisao nekoj osobi bliskoj don Pedru, pret postavljaju}i da bi to mogao biti franjevac Beno Orsini iz Slanog, prijatelj Ohmu~evi}a i budu}i biskup Lje{a u Albaniji. Ovaj grbovnik nalazio se u Dubrovniku u posjedu Ohmu~evi}a do XIX. stolje}a, kada ga je kupio i u Zagreb prenio Ljudevit Gaj.125 On je vjerovao da Korjeni}-Neori}ev grbovnik, afirmiraju}i dràvu Nemanji}a 1340, odraàva ilirski dvorski ìvot u duhu europskih shva}anja.126 Ve} samo ime ovog grbovnika puna je enigma, a profesor Banac pret postavlja da bi Korjeni}-Neori} mogao biti “heraldik iz Dubrovnika koji je precrtao Ohmu~evi}ev grbovnik”, ne isklju~uju}i mogu}nost “da je to bilo obiteljsko ime osobe (ili osoba) koja je naru~ila prijepis.”127 Bilo kako bilo, to~noj dataciji nastanka Fojni~koga grbovnika najvi{e se pribliìo Aleksandar Solovjev minucioznom analizom izvora utvrdiv{i da je ovaj kodeks nastao “za najmla|u granu Ohmu~evi}a, verojatno oko 1675. ili ~ak oko 1688, kada je Antonio Ohmu~evi} imao najvi{e veza sa fojni~kim franjevcima, traè}i svoja nasledna prava na feudne ùpe Smucku i Tuheljsku.” Tuheljsku.”128 Sin Pjer-Damjana Ohmu~evi}a (†1661) koji je tako|er sluìo u {panjolskoj mornarici a 1664. postao admiral dubrova~ke mornarice, Antonio Ohmu~evi} nije àlio golemog truda, nije prezao ~ak ni vlastiti ìvot staviti na kocku samo da dokaè da je pripadnik ove porodice koja je u me|uvremenu svoju stvarnu i izmi{ljenu slavu razglasila po cijeloj Europi. @edan slave, dobio je Antonio Ohmu~evi} od dubrova~kog senata 1. II. 1675. potvrdu o svom porijeklu, da bi patentom austrijskog cara od 2. XI. 1678. Pjer-Damjan i njegova tri sina bili priznati za prave ugarske plemi}e te bosanske i makedonske barune; 1679. postali su carevi peharnici, a 16. IV. 1682. ubiljeèni su u rimski patricijat. Za zasluge ste~ene u carskoj vojsci, osobito u borbi protiv Turaka Turaka kod Dervente, primljen je listopada 1688. u vitezove sv. Jurja i sv. Bazilija, a 1693. potvr|ena su mu prava na feudalne posjede Smucka i Tuhelj. Tuhelj. U to vrijeme tajno odlazi u Bosnu, a bosanski franjevci Antun Tonkovi} Tonkovi} i Lavro Alaupovi} izradili su za njega geografsku kartu ùpe Smucke s gradom Tuhelj pored Kre{eva.129 Zadnje decenije XVII. st. obiljeène neuspjelom turskom opsadom Be~a 1683. i oslobo|enjem Budima 1686. probudile su nadu i drugih bosanskih emigranata koji su u raznim dràvama do{li do ugleda i ~asti da je kucnuo ~as oslobo|enja Bosne {to je, izme|u ostalog, svoj odraz na{lo u njihovu literarnom stvarala{tvu.130 125

Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 87-88; Banac, Grbovi biljezi identiteta, identiteta, 13. 126 Banac, Grbovi biljezi identiteta, identiteta, 25. 127 Banac, Grbovi biljezi identiteta, identiteta, 133. 128 Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 104. 129 Solovjev, Postanak ilirske heraldike i porodica Ohmu~evi}, 93. 130 B. Drechsler, Jura Radojevi} Gizdelin, knez od Bosne. Crtica iz stare bosanske knjièvnosti, Savremenik, Mjese~nik Savremenik, Mjese~nik dru{tva hrvatskih knjièvnika, knjièvnika, 3, 1909, 126.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 195


195

Vjerojatno ne bez neke osnove zabiljeìo je Orbini u svom djelu tiskanom 1601. da se ùpa Luka “nalazi u Bosni, kod grada Tuhalje.”131 O Tuhelju - gradu gdje je u srednjem vijeku od 1160. bila izgra|ena crkva - pisao je 1790. dubrova~ki kroni~ar Jakov Lukarevi}.132 Utvrdu Tuhelj – “usrid Bosne me|u Kre{evom i Konjicem” – spominje Andrija Ka~i}.133 Ostatke ove utvrde, uz lijevu obalu potoka Tuhelja, identificirao je Radimsky i svoj nalaz objavio u Glasniku zemaljskog muzeja 1891.134 @upa Smucka (Smucicha) spominje se u jednom dubrova~kom dokumentu iz 1428.135 Godine 1653. tiskana je u Na pulju knjiga s privilegijama knezova od Tuhelja, obiteljske linije Ohmu~evi}a-Grguri}a.136 Nastoje}i legitimizirati svoja navodna plemi}ka prava, isti~u}i bosansko porijeklo koje su mu autori s po~etka XX. stolje}a osporavali, o~ekuju}i skoro oslobo|enje Bosne i u tom cilju nastoje}i ste}i {to vi{e privilegija i prava, na utvrdu Tuhelj pretendirao je Jura Rodojevi} ro|en vjerojatno oko 1630. u splitskom zale|u na podru~ju pod turskom vla{}u, osoba koja je poput Ohmu~evi}a svoje prezime tako|er pro{irila dodatkom Grguri}.137 S posebnim zanosom pjeva Radojevi} o Gospi Olovskoj, koja je pored sv. Jeronima i sv. Kuzme i Damjana glavna za{titnica Ohmu~evi}a-Grguri}a Ohmu~evi}a-Grguri}a prikaza138 na i na njihovu grbu. U hrvatskom zagorju postoje tako|er utvrda Tuhelj i ìva tradicija o bosanskom porijeklu njezinih stanovnika.139 Unutar ovih geografskih i povijesnih koordinata, uklju~uju}i evokacije na bosansku pro{lost Ohmu~evi}a koju tek treba detaljno istraìti140, ocrtavaju se okolnosti koje su porodile Fojni~ki grbovnik, ime i motivi njegova naru~ioca, kao i mjesto u kojemu je j e pohranjen tj. samostan Sv. Sv. Duha u Fojnici. Danas se moè uzeti za sigurno da su tzv. ilirski grbovnici nastali prete`no u krugovima katoli~kog gra|anstva gra|anstva ili sve}enstva sve}enstva u emigraciji izvan Bosne i da su odraàvali 131

M. Orbini, Kraljevstvo Orbini, Kraljevstvo Slavena. Slavena. Prevela Snjeàna Husi}. Priredio Husi}. Priredio i napisao uvodnu studiju Franjo [anjek. Povijest hrvatskih politi~kih ideja, Golden marketing – Narodne novine, Zagreb, 1999, 283. 132 Citirano prema: M. Vego, Naselja bosanske srednjovjekovne dràve, dràve, Svjetlost, Sarajevo, 1957, 119. 133 I. Ruvarac, O privile|ijama ku}e Ohmu~evi}a-Grguri}a, GZM, II, Sarajevo, 1890, 267. 134 V. Radimsky, Podor gradine Tuhelja u Bosni, GZM, III, Sarajevo, 1891, 53-54. 135 Vego, Naselja Vego, Naselja bosanske srednjovjekovne dràve, dràve, 156-157; N. Jorga, Notes Jorga, Notes et extraits pour servir servir a l’ histoire histoire des croisades croisades au XV siecle, siecle, II, Paris, 1899, 241. 136 Ruvarac, O privile|ijama ku}e Ohmu~evi}a-Grguri}a, 263-264. 137 I. Nuji}, Jura Radojevi}: vitez-pjesnik iz Olova. Referat Olova. Referat pro~itan na znanstvenom skupu u povodu 300. obljetnice stradanja samostana i crkve u Olovu (1704-2004) odrànom na Franjeva~koj teologiji u Sarajevu 15. i 16. X. 2004. 138 [. Urli}, Nekoliko sitnih vijesti o Jurju Gizdelinu, Nastavni Gizdelinu, Nastavni vjesnik, âsopis dru{tva hrvat skih srednjo{kolskih profesora, profesora, XXIII, 1915, 211. 139 Drechsler, Jura Radojevi} Gizdelin, knez od Bosne, 123-124. 140 Vuleti}-Vukasovi} (Grbovi Ohmu~evi}a u Slanomu u Dalmaciji, 41) iznio je tezu da su se posjedi Ohmu~evi}a prvotno nalazili na Glasincu.

BF-10.qxd

2/21/2005

196

2:59 PM

Page 196

Dubravko Lovrenovi}

druk~ije politi~ke i socijalne impulse nego su to bili srednjovjekovni.141 Zato ilirski grbovnici ne odraàvaju realno, nego poèljno historijsko stanje, nastalo s jedne strane iz povezanosti njihovih poru~ioca s Bosnom i njezinom srednjovjekovnom politi~kom slavom, s druge strane pak iz potrebe da se anticipira novo politi~ko stanje i utvrde dru{tvene pozicije nakon oslobo|enja od Turaka.

Heraldi~ki repertoar Fojni~koga grbovnika u svjetlu srednjovjekovne srednjovjekovne bosanske heraldike Heraldika je srednjovjekovna po porijeklu i vezana je za identifikaciju. To je sistem identificiranja osoba posredstvom nasljednih znamenja postavljenih na {tit, sistem koji je nastao u zapadnoj Europi u srednjem vijeku.142 Pravilno primijenjena, heraldika je veoma egzaktan i precizan sistem identifikacije daleko dostatniji nego bilo koji sistem imena; heraldi~ki pe~at mnogo je ve}e vrijednosti nego puki potpis jer daje bogatstvo detalja detalj a o osobi.143 U dru{tvima poput onih u Europi izme|u 1000. i 1800, u kojima je ogromna ve}ina ljudi bila isklju~ena iz intelektualnog obrazovanja, odnosno iz direktnog ili indirektnog sudjelovanja u vlasti, metafori~ke forme komunikacije i emocionalnih asocijacija igrale su esencijalnu ulogu.144 Srednjovjekovna bosanska heraldika produkt je i ogranak zapadnoeuropskih utjecaja, s Ugarskom kao jednim od najva`nijih posrednika jer je Bosna, ina~e u tijesnom kontaktu s Ugarskom, slijedila ugarski obi~aj s obzirom na heraldiku.145 To zna~i da je neusporedivo vi{e nego to svjedo~e preuzeti uzori Ugarska utjecala na izgradnju heraldi~kih simbola srednjovjekovne Bosne. Pri tom se primarno ne misli na doslovno preuzimanje heraldi~kih motiva ono je nesporno i vi{estruko zasvjedo~eno - nego vi{e na transmisiju zakonitosti u ~ijem duhu su se na europskom prostoru formirali vladarski grbovi.146 Primjena grbova u duhu zapadne heraldike, zahvaljuju}i ponajprije utjecajima iz Ugarske, {iru primjenu na{la je i u Srbiji, prvenstveno me|u vi{om, vjerojatno i niòm vlastelom.147 Ne smije se pri tom zaboraviti da je heraldika, 141

Dàja, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske krune, grba i biskupije, 88. Usp. Urli}, Nekoliko sitnih vijesti o Jurju Gizdelinu, 212. 142 Mackinnon of Dunakin, The observer’s book of Heraldry, Heraldry, 1. 143 Mackinnon of Dunakin, The observer’s book of Heraldry, Heraldry, 2. 144 History of Power in Europe Europe,, 267. Blockmans, A Blockmans, A History 145 Civilization, Rutgers University Press, New F. Dvornik, The Slavs in European History and Civilization, Brunswick - New Jersey, 1962, 143. 146 O po~etnom stadiju nastanka grbova: Fenske, Fe nske, Adel und Rittertum im Spiegel früher heraldischer Formen und deren Entwicklung; Filip, Einführung Filip, Einführung in die Heraldik , 12-16. Za Srbiju: S. ]irkovi}, Srbi u srednjem veku, veku, Izdava~ka zadruga IDEA, Beograd, 1995, 198. 147 ]orovi}-Ljubinkovi}, Predstave grbova na prstenju i drugim predmetima materijalne kulture u srednjovekovnoj Srbiji, 182.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 197


197

kao ve} gotov proizvod, iz zapadne Europe donesena u Ugarsku. Heraldi~ka shva}anja u~vrstila su se u Ugarskoj u XIII. st., da bi pod kraljem Karlom Ro bertom (1309-1342) francuska rije~ cimier kao cimier kao naziv za grb (ugarski cimer) 148 bila preuzeta u doma}i jezik. Daljnji pravac rasprostiranja ovih utjecaja vodio je preko Hrvatske, odnosno isto~nojadranskih komuna, odakle su po~etkom XIV. st. - vjerojatno uz zna~ajnu ulogu [ubi}a kao posjednika potpunog posjednika potpunog grba - na{li put do bosanskog feudalnog dru{tva koje ih je “s primjetnom ùdnjom prihva}alo.”149 Ovdje se vr{ila “kodifikacija” heraldi~kih motiva, koji su kao “tipi~no zapadnja~ki vidovi iskazivanja plemenitosti”150 svuda nezadrìvo osvajali prostor. Tako se {irilo polje heraldike - “stenografije povijesti.”151 Ovaj djelatni princip posredni{tva korijen je uhvatio na cijelom europskom podru~ju. Svi su usvajali standardizirane forme, tako da je ovaj ìvopisni srednjovjekovni imaginarij sastavljen od lavova i vukova, medvjeda i grifona, orlova i sokolova, raznog oru`ja i arhitektonskih formi, lunarnih i solarnih znakova, kruna i kaciga, nimfi i jednoroga, razli~itih vrsta flore i faune predstavljao nijemi komunikolo{ki sistem razumljiv u svakom kutku Euro pe. Svaka epoha teìla je izgradnji takvih standardiziranih sistema, srednjovjekovna je izraz na{la u ovom {arenilu boja, likova i formi, koji su sloèni u bez brojnim sistemskim rje{enjima predstavljali “osobne karte” njihovih vlasnika. Tipi~ni karakter heraldike u Nizozemskoj i Belgiji dali su utjecaji iz engleske, francuske, njema~ke ili {panjolske heraldike. Heraldika u skandinavskim zemljama nije se u svojoj biti jako razlikovala od njema~ke, {to je vjerojatno bilo zasnovano kroz utjecaj mnogih njema~kih useljenika.152 U [panjolskoj je bio utjecaj francuske heraldike, {to se ti~e figura na {titu sigurno odlu~uju}i, dok su u Italiji na sjeveru dokazani sna`ni utjecaji iz Francuske i Njema~ke a na jugu iz [panjolske.153 Heraldika u Ugarskoj i Poljskoj stajala je pod veoma jakim utjecajem modela iz Francuske, Njema~ke i ê{ke. Heraldi~ki znaci postali su popularni u Poljskoj u XIV. i XV. st.154 Jak utjecaj njema~ke heraldike u Ugarskoj bio je potpomognut kroz tijesne, ve}inom ratne kontakte ugarskih kraljeva s Austrijom i ê{kom u XIII. st., a onda od vladavine Sigismunda Luksembur{kog izravno s Carstvom. Rusko plemstvo u srednjem vijeku nije poznavalo heraldiku u zapadnoeuropskom 148

E. Fügedi, Turniere im mittelalterlichen Ungarn, u: Das u: Das riterliche Turnier im Mittelalter . Hrsg. von J. von J. Fleckenstein, Göttingen, 1986, 394. 149 An|eli}, Neka pitanja bosanske heraldike, 159, 160; Zmaji}, Heraldika, sfragistika, genealogija, genealogija, 12; Raukar, Hrvatsko Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, srednjovjekovlje, 282. 150 ]irkovi}, Srbi u srednjem veku, veku, 198. 151 Filip, Einführung Filip, Einführung in die Heraldik , 22, nap. 36. 152 Filip, Einführung Filip, Einführung in die Heraldik , 79. 153 Filip, Einführung Filip, Einführung in die Heraldik , 80. 154 Sedlar, East Sedlar, East Central Europe in the Middle Ages 1000-1500, 1000-1500, 69.

BF-10.qxd

2/21/2005

198

2:59 PM

Page 198

Dubravko Lovrenovi}

smislu.155 Heraldi~ke predod`be plemstva Firenze ispunjene ljiljanima, lavovima, vukovima, orlovima, zmajevima, polumjesecima i zvijezdama156 - motivima prisutnim i u srednjovjekovnoj Bosni - znak su univerzalnog raspoznavanja i umjetni~kih formi koje su nezaustavljivo osvajale ljude i prostore. Tako su se u bogatom spektru pojavnih oblika {irila bosanska duhovna obzorja, feudalno dru{tvo dostizalo je puninu svog izraza, a “dru{tvene i misaone srodnosti postaju mo}nim, neuni{tivim oblicima spajanja.”157 Srednjovjekovnu heraldiku treba promatrati s tri gledi{ta: kulturnog, genealo{kog i politolo{kog. U bosanskom slu~aju dosad je istraìvan prete`no kulturolo{ki aspekt – kulturni utjecaji na srednjovjekovnu Bosnu. Genealo{ko i politolo{ko zna~enje heraldi~kih amblema na bosanskim grbovima u istraìvanjima je tek na~eto. U daljnjim znanstvenim postupcima bit }e potrebno dekodirati politolo{ko zna~enje pojedinih grbova, a u genealo{kom pogledu otkrivati porijeklo, odnosno naslje|ivanje i daljnje oblikovanje grbova kroz nove veze i novi socijalni status vlasnika grbova. Namjera ovog teksta je da potakne upravo takvu vrstu istraìvanja, stavljaju}i akcent na vezu izme|u srednjovjekovne heraldike i heraldi~kih motiva sadrànih u Fojni~kome grbovniku. Jednu takvu naznaku dao je pionir bosanskohercegova~ke medievalistike ]iro Truhelka u spomenutom radu objavljenom 1889. Tom prigodom, odgonetaju}i autora Fojni~kog grbovnika, Truhelka je zapisao: “U tom prijepisu sa~uvani su grbovi porodica, koje se za provale Turaka iseli{e, te u tugjinstvu sa~uva{e i ime i grb svoga plemstva; nadalje porodica, koje prigrliv{i islamsku vjeru dodu{e promijeni{e svoja porodi~na imena, ali su sa~uvale tradici ju svog plemstva; najzad takogjer takovih porodica, kojima je te~aj vremena izbrisao trag i spomen.”158 Sli~no je nakon Truhelke razmi{ljao fra Mijo Batini}, navode}i da su u Fojni~kom grbovniku sadràni grbovi “nekih poznatijih plemi}kih obitelji, od kojih su neke izumrle, neke i sad ìve u raznim krajevima.”159 Time je zacrtan genealo{ki smjer budu}ih istraìvanja, jedan od najaktualnijih znanstvenih izazova vezanih za Fojni~ki grbovnik, jednako aktualan i u godini tiskanja novog reprint izdanja. Ta dimenzija uvjetovana je i tijesno povezana sa kompleksnom znanstvenom valorizacijom predloàka iz kojih su crpili autori ilirskih grbovnika. grbovnika. Na taj smjer navodi heraldi~ki repertoar Fojni~kog grbovnika koji - iako osiroma{en i u nekim segmentima grubo pojednostavljen i falsificiran - ipak upu}uje na zapadne izvore. 155

Filip, Einführung Filip, Einführung in die Heraldik , 82. Brogan, A Brogan, A Signature of Power and Patronage, Patronage, 228, 229, 230, 231, 232, 234, 235, 236, 237, 240, 241, 242, 243. i dalje. 157 Usp. Raukar, Hrvatsko Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, srednjovjekovlje, 76. 158 Truhelka, Ko je bio slikar fojni~kog grbovnika?, 86. 159 Batini}, Franjeva~ki Batini}, Franjeva~ki samostan u Fojnici, Fojnici, 187. 156

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 199


199

U prvom redu to je grbovnik Virgila Solisa objavljen u Nürnbergu 1555, zatim Kozmografija Sebastijana Münstera tiskana u Baselu 1544, odnosno njezino redigirano talijansko izdanje iz 1575.160 Ne smije se, me|utim, isklju~iti mogu}nost – ra~unaju}i sa stoljetnim ìvim diplomatskim vezama bosanskih velmoà i zapadnih dvorova – da su pred o~ima tih ilirskih kompilatora stajali i srednjovjekovni bosanski heraldi~ki originali ili bar njihove kolikotoliko vjerne kopije161, budu}i da je heraldi~ki sadràj Fojni~koga grbovnika u nekim svojim segmentima upadljivo sli~an onom srednjovjekovnom. Na takav zaklju~ak navode likovne kompozicije sadràne u pojedinim od grbova kao {to je slu~aj s grbom Kosa~a i Jablanovi}a (Pavlovi}a).162 Srednjovjekovne refleksije sadràne su tako|er u grbovima Kotromani}a i Tvrtkovi}a. U prvom slu~aju one se ogledaju u prisustvu lava nekad zastupljenog na ~etverostrukom dukatu kralja Tvrtka I. Kotromani}a, u drugom slu~aju pak u prisustvu {est ljiljana raspore|enih na dva polja {tita, {to ponajprije upu}uje na grb prvog bosanskog kralja koji je svjetlo dana ugledao nakon njegova okrunjenja u Milima 1377, ali i na grb Hrvoja Vuk~i}a Hrvatini}a s po~etka XV. stolje}a kada je on pripadao politi~kom taboru napuljskog kralja Ladislava.163 Isti je slu~aj s nekim grbovima srpskog plemstva poput Nemanji}a na kojemu je prikazan dvoglavi orao164, nekad naslikan na velikom prijestolnom pe~atu bosanskih kraljeva. Me|utim, politi~ki sadràj ovih i drugih grbova s gubitkom politi~ke samostalnosti pao je u zaborav i pretvorio se u zagonetku.165 U njezinu odgonetanju u obzir svakako treba uzeti i sutje{ko Rodoslovlje Petra Ohmu~evi}a, na kojemu se ocrtava “bosansko-ilirska ide ja”, odnosno predstava o negda{njoj slavi bosanskog kraljevstva. Nju poja~ava okolnost da je slikar Rodoslovlja, kako je na osnovi jezi~nih finesa zaklju~io Re{etar, bio rodom iz sjeverozapadne Bosne.166 Na iste srednjovjekovne predlo{ke upu}uje vi{e heraldi~kih motiva predstavljenih na grbovima Fojni~koga kodeksa: lav, ljiljan, kruna, èzlo sa zavr{etkom u obliku ljiljana, ruka s ma~em (sabljom), zmaj, vuk, grad sa tri kule, zvijezda i polumjesec. [tit u obliku trokuta na ve}ini grbova Fojni~koga grbovnika tako|er ukazu je na srednjovjekovne predlo{ke.167 Na ovom tragu ~ini se vrijednim temeljito pretresti pitanje heraldi~kih utjecaja koji su u Bosnu stizali iz susjedne Hrvatske.168 160

Banac, Grbovi biljezi identiteta, identiteta, 14-15. Usp. Dàja, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske krune, grba i biskupije, 88. 162 Fojni~ki grbovnik, Oslobo|enje, Sarajevo, 1972, br. 22, 24, 163 Fojni~ki grbovnik, br. 12, 15. Usp. Dàja, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske krune, grba i biskupije, 89. 164 Fojni~ki grbovnik, br. 13. 165 Dàja, Bosansko srednjovjekovlje kroz prizmu bosanske krune, grba i biskupije, 88. 166 Solovjev, Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku, 99, 102, nap. 61. 167 Fojni~ki grbovnik (vidi odgovaraju}e primjere) 168 Usp. B. Zmaji}, Razvitak heraldike u banskoj Hrvatskoj, Viestnik hrvatskog dràvnog arhiva, arhiva, XI, Zagreb, 1945. 161

BF-10.qxd

2/21/2005

200

2:59 PM

Page 200

Dubravko Lovrenovi}

Generalno uzev{i pred histori~arima je zadatak da istraè ju`noslavenske pa time i bosanske korijene Fojni~kog grbovnika169, a oni po svemu {to se zna i historijski i genealo{ki i kulturolo{ki seù u srednji vijek. Istom }e znanstvenom postupku biti potrebno podvrgnuti isprave na temelju kojih su Ohmu~evi}i dokazivali svoje plemenito porijeklo. Uzimaju}i u obzir stilske i diplomati~ke odlike samo jedne od njih - ispravu srpskog cara Du{ana datiranu 1349. - ne bi trebalo predstavljati iznena|enje ako budu}a istraìvanja ustanove da su prilikom izrade falsifikata Ohmu~evi}i u svojim rukama imali primjerke nekih originalnih dokumenata.170 Povijesno zasvjedo~eni arhivi nekih srednjovjekovnih bosanskih porodica - Hrani}a-Kosa~a, Hrvatini}a, Pavlovi}a i Kotromani}a - i razno{enje isprava u godini pada bosanske dràve 1463. ~ije posljedice je ispravom izdanom u Rimu 11. VII. 1469. poku{ao ublaìti papa Pavao II.171, tu pretpostavku ~ine jo{ ozbiljni jom. Koliko se tog neprocjenjivog kulturnog blaga tada prelilo preko granica Bosne te{ko }e ikad biti ustanoviti, ali je sasvim sigurno da povijest bosanske srednjovjekovne emigracije jo{ uvijek ~eka na svoje historiografsko pero.

Fojni~ki grbovnik pred novom generacijom bosanskohercegova~kih bosanskohercegova~kih medievalista Zadnji i jedini put Fojni~ki grbovnik tiskan je u kvalitetnom reprint izdanju sarajevskog Oslobo|enja 1972, ali od tada nije pobudio ve}u pozornost znanstvenih krugova, dok su vrijedni istraìva~ki rezultati sabirani preko stotinu godina, prije svih Aleksandra Solovjeva, ostali uglavnom mrtvi kapital . Obnovljeni interes za bosansku pro{lost op}enito, za srednji vijek i osmansko razdoblje posebno, bio je jedan od sna`nih poticaja izdava~koj ku}i Rabic ku}i Rabic iz Sarajeva da Fojni~ki grbovnik ponovno vrati u javni diskurs, ina~e preko svake mjere kontaminiran mitolo{kim i ideolo{kim interpretacijama povijesti. U stvarnosti u kojoj se mije{aju mitska pro{lost i okrutna tranzicijska sada{njost, okrenutost pro{losti i traganje za sumnjivom slavom predaka li{ena je svakog dubljeg smisla, dovode}i budu}nost na tanak led koji puca pod nogama suvremenika. Tako Tako shva}ena povijest, sa njezinim parcijalnim i kratkovidnim etnokonfesionalnim istinama u pravilu me|usobno posva|anim, usmjerena je protiv ~ovjeka i njegovih vitalnih potreba vrebaju}i ga stalno iz busije poput drumskog razbojnika. Iz povijesti se, naravno, ne moè izi}i izi }i kao sa dosadne kazali{ne predstave jer nam je njezina sjenka uvijek za le|ima, a na{ na~in razmi{ljanja i recepcije suvremenosti u mjeri koje ~esto nismo svjesni 169

Usp. S. M. Dàja, Povijesni okviri kulturne djelatnosti bosanskih franjevaca 19. stolje}a, u: Juki}, 2 (Zbornik radova), Sarajevo, 1972, 111. 170 Ruvarac, O privile|ijama ku}e Ohmu~evi}a-Grguri}a, 265-266. 171 E. Fermendìn, Acta Fermendìn, Acta Bosnae potissimum ecclesiastica cum insertis editorum documentorum regestis ob anno 925 usque ad annum 1752, 1752, Zagrabiae, 1892, 279.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 201


201

dirigirani su upravo povijesnom ostav{tinom, ali se od povijesti moè napraviti i oru|e i oru`je; oru|e za melioraciju ljudskoga duha, oru`je za atak na drugoga uz borbeni pokli~ pradjedovskih atavizama. Pred nama je zapravo onaj izbor kako ga je svojedobno formulirao Jean Paul Sartre naglasiv{i da svoju povijest sami moèmo birati. Da je to tako pokazat }e i pasus iz rodoslovlja bosanskih i srpskih vladara – listini izra|enoj u bojama na pergamentu koji se stolje}ima ~uvao u samostanu u Kraljevoj Sutjesci – ~iji je nastanak ]iro Truhelka argumentirano vezao za vi{e puta spomenutog don Pedra Ohmu~evi}a: “Petar Istie Ohmu~evi}a sin, po starini Bo{njanin, a radi nevolnoga razmira i pogube Bosanski pri~astja njegovi starieh, sad je Dubrov~anin koji za milos njegove stare gospode sloì i postavi ovo rodoslovje za spomen i slavu Bosansku i svakoga vridna Bo{njana, dokoli Bog bole dopusti i njegova sveta vola izvr{i.”172 Ilirske fantazmagorije Ohmu~evi}a potaknute ja~im zanimanjem za genealogiju, plemi}ko porijeklo i stare kraljeve173, osim toga nastojanjem za osiguranjem vlastitog socijalnog poloàja u novoj sredini, ostavile su znanosti mogu}nost da u magli falsifikata traga za genealo{kim, politi~kim i kulturnim kontinuitetom izme|u dviju epoha: bosanskog srednjovjekovlja i novoga vijeka koji je u sebe usisao i ponekad do te{ke raspoznatljivosti doveo mnogo od onog ljudskog i kulturolo{kog materijala vezanog za svijet dobrih Bo{njana. Bo{njana. Na sada{njoj razini informacija - govore}i o njegovu mjestu u nastanku modernih nacionalnih integracija - ~ini se da Fojni~ki grbovnik nije bar ne izravno - odigrao zna~ajniju ulogu u nastanku politi~ke ideologije ilirstva prisutne u bosanskim franjeva~kim krugovima tokom XIX. stolje}a ali i ranije. Zadatak da se tom zamr{enom ali znanstveno plodnom problematikom pozabavi u onome duhu kako ga je jo{ prije jednoga stolje}a formulirao ]iro Truhelka: “list po list, grb po grb” stoji pred novom generacijom bosanskohercegova~kih medievalista, koja se sa svojim prilozima upravo pojavljuje u znanstvenoj javnosti.

REZIME Srednjovjekovna bosanska heraldika, s obzirom na vrijeme njezina nastanka i op}e zakonitosti razvoja prepoznatljive u rasporedu i fondu heraldi~kih motiva, njihovoj umjetni~koj stilizaciji i nagla{enom vjersko-politi~kom 172

Truhelka, Ko je bio slikar fojni~kog grbovnika?, 89. Kasnije je nastao spor oko ~itanja rije~i “Istie” koja je, kako tvrdi Solovjev pozivaju}i se na Milana Re{etara, po svemu sude}i glasila “Ivelje”. Solovjev, Prinosi za bosansku i ilirsku heraldiku, 87-90. 173 Novakovi}, Heraldi~ki obi~aji u Srba u primeni i knjièvnosti, 122.

BF-10.qxd

2/21/2005

202

2:59 PM

Page 202

Dubravko Lovrenovi}

zna~enju, produkt je i ogranak zapadnoeuropskih utjecaja s Ugarskom kao jednim od najva`nijih posrednika. Svoj puni procvat ona je doìvjela u drugoj polovici XIV. XIV. i prvoj polovici XV. XV. stolje}a, a taj razvoj pratio je kako op}u razvojnu liniju bosanskog feudalnog dru{tva, tako i politi~ku emancipaciju bosanskog kraljevstva predstavljenu u bosanskoj kruni kao vrhunskom politi~kom i heraldi~kom simbolu prisutnom diljem tada{nje Europe. To jo{ jednom pokazuje da se politi~ka i kulturna povijest srednjovjekovne Bosne u svojoj osnovi odvijala u zapadno-europskim parametrima, s nagla{enim refleksima u svijetu simbola i rituala, me|u kojima je vidno mjesto pripadalo heraldi~kim simbolima i njihovim srodnim simboli~nim predlo{cima. S propa{}u politi~ke samostalnosti Bosne 1463, budu}i da u Osmanskom carstvu heraldika nije pripadala ra{irenim dru{tveno-politi~kim obrascima, bosanska srednjovjekovna heraldika potisnuta je iz tada{njeg dru{tvenog diskursa. Nije zato neobi~no, nego upravo zakonomjerno da tzv. ilirski grbovnici me|u kojima i Fojni~ki nastaju prete`no u krugovima katoli~kog gra|anstva ili sve}enstva u emigraciji na Zapadu, odraàvaju}i druk~ije politi~ke i socijalne impulse nego su to bili srednjovjekovni. Ilirski srednjovjekovni. Ilirski grbovnici ne odraàvaju realno, nego poèljno historijsko stanje, nastalo s jedne strane iz povezanosti njihovih poru~ioca s Bosnom i njezinom srednjovjekovnom politi~kom slavom, s druge strane pak iz potrebe da se anticipira novo politi~ko stanje i utvrde dru{tvene pozicije nakon oslobo|enja od Turaka. Bez obzira na to {to heraldi~ki motivi u Fojni~kome grbovniku na mnogim mjestima odstupaju od standardnog heraldi~kog jezika, {to su iskrivljeni i neto~no prikazani, ostaje neprijeporno da je autor ovog heraldi~kog zbornika crpio iz svijeta ideja kojemu su oni izvorno pripadali, {to zna~i da je podloga Fojni~koga grbovnika srednjovjekovna koliko u genealo{kom toliko i u politolo{kom zna~enju. U kojem pak stupnju i na koji na~in ostaje da utvrde budu}a istraìvanja.

BF-10.qxd

2/21/2005

2:59 PM

Page 203


203

ZUSAMMENFASSUNG Das Wappenbuch von Fojnica, Illyrische Heraldik und bosnisches Mittelalter

Im Jahr 1463, als Bosnien seine politische Selbstständigkeit verliert, erfährt auch die bosnische mittelalterliche Heraldik ihren Untergang, da im Osmanischen Reich diese nicht mehr zu den bedeutenden politisch-sozialen Formen gehörte. Aus dem Grund ist dies gerade massgebend für die Tatsache, dass die so genannten illyrischen Wappenbücher, Wappenbücher, unter welchen sich auch das Wappenbuch von Fojnica befindet, hauptsächlich in den katholischen bürgerlichen und klerikalen Kreisen entstanden sind, welche durch ihre Emigration im Westen Westen andere politische und gesellschaftliche Impulse im Unterschied zu den mittelalterlichen aufrechterhalten konnten. Die Illyrischen Wappenbücher stellen nicht die reale, sondern die gewünschte geschichtliche Lage dar, welche auf der einen Seite aus den Verbindungen ihrer Auftraggeber mit Bosnien und ihrer mittelalterlichen politischen Lage und auf der anderen Seite aus dem Bedürfnis nach einer Antizipation der neuen politischen Lage sowie nach der Bestätigung der sozialen Positionen nach der Befreiung von den Türken entstanden ist. Abgesehen davon, dass die heraldischen Motive im Wappenbuch von Fojnica an vielen Stellen nicht mit der standardisierten heraldischen Ausdrucksform übereinstimmen, muss trotz allem anerkannt werden, dass der Autor dieses heraldischen Buches aus der ursprünglichen Ideenwelt der Heraldik die Motive geschöpft hat, was wiederum heisst, dass die Grundlage des Wappensbuches von Fojnica eine mittelalterliche sowohl in ihrer politischen als auch genealogischen Bedeutung ist. In welchem Masse und auf welche Weise Weise muss noch durch weitere Forschungsarbeit geklärt werden. Zusammenfassung übersetzt von Iva Lu~i}

Dubravko Lovrenovic - Fojnicki Grbovnik, Ilirska Heraldika i Bosansko Srednjovjekovlje

Recommend Documents