DUBRAVKO-LOVRENOVIĆ-Stećci

DUBRAVKO LOVRENOVIĆ

BOSANSKO I HUMSKO

MRAMORJE SREDNJEG VIJEKA Sarajevo 2009,

Uspomeni na Šefika Bešlagića (1908 . - 1990.). Dobrog Bo.vl/jal/il/o srednjovjekovnih bosanskih i humskih nekropola stećaka. čovjeka posvećenog znanstvenoj istini.

Tekst

.

dr. Dubravko LovrenovIC Fotografija

Dragutin Ressner Dizajn

Branko Bačanović

/

I

STECCI Autor: prof. dr. Dubravko

LOVRENOVIĆ

Izdavač:

RAB IC, Sarajevo

Za izdavača: Goran MIKULIĆ Urednik: Željko IVANKOVIĆ Fotografija: Drago RESSNER Desi~n:

,

Branko BACANOVIC

Lektori: Željko IVANKOVIĆ Mladenko MARIJANOVIĆ

DTP: Branko DURSUM Organizacija i štampa: RADIN PRINT, Sarajevo [email protected] Stručni

konzultant:

Ivan LOVRENOVIĆ

Recenzenti: prof. dr. Stjepan KUŠAR prof. dr. Miroslav PALAMETA prof. dr. Ljiljana ŠEVO prof. dr. Iva na PRIJATELJ-PAVIČiĆ

SADRŽAJ PREDGO\OR

II l.

HISTORIOGR.\FSI\.\ DEKO\STRLI\CU.\ \RnIE\SKQ·PROSTOR1\IOKY\R Hi.llori,'k
li

19

"

• .1

II. UMJETNIČKA RASPJEVANOST IRAZIGRANOST SMRT! NA STEĆKU

MnošlVo izvornih naziva - stdak kolokvijalni naziv Evolucija oblika: od ploče do sarkofaga (sljemenjaka) i križa

55

56

UKRASNI MOTIVI Socijalni simboli Religiozni simboli Tehnika izrade srećaka i klesarski cenrri: kovači idijaci (pisari)

6: 63 68

POSMRTNA KOLA - "Ka smrti hitamomi... .. Žalobni marš ukamenu Trima - igrište Šok.igrokazukatehetskom konrekstu

71 72

73

FIGURALNE KOMPOZICIJE Repertoar figura iz zapadno-europske sepulkralneprakse Figure konjanika Dvoboj - viteški turnir Scene lova __ _ _ Ptica, pijetao, pas, lav, konj, jelen, zmIja I zmaj Ljudske figure - testament usilel ČiSTi ORNAMENTI

76 77 17 78 79 82

86

ESTETIKA ISIMBOLIZAM UMJETNOSTI STEĆAKA Vječni dom - komunikacijski posrednik izmedu zemlje i neba Stećci - bosanske i humske katedrale srednjeg Vijeka

89

90

EPITAFI- "Knjiga života" Od arhajske kratkoće ianonimne tišine do biografske retorike Tematska klasifikacija epitafa na stećcima, pogrebna i memorijalna funkcija Epitafi svjerskim formulama: Va ime Otea i Sina i Svetago Duha 1se (sije)leži - motiv junačke (viteške)smrti ivjerna služba Zivotopis(žitije) - na plemenitoj baštini, medu bratijom i rodbinom: molju vas, ne nastupajte na me; i ne popirajte me nogama Ime pokojnika - imekovača-dijaka Sublimiranje životnihiskustava Personalizacijastećka kao grobnog spomenika: ime pokojnika, kovača idijaka, Žitije, titule, zvanja, rodbinske veze, mjesto ukopa,okolnosti idatum smrti Zdenaczaboravljenih pojmova iriječi: geografija zagrobnog života ~eke paralele sgrobnim natpisima srednjovjekovne Europe Cirilski epitafi na nišanima - muslimanskim grobnim spomenicima lj ovom grebu čeka danuskrslIlItija slavIloga tilo

91 93

96 99 104 108 108

114 118 121

124 127

UMIJEĆE UMIRANJA:

INDIVIDUALIZACIJA IHUMANIZACIJA SMRTI Prisnostsa smrću - samostanski senzibilitet osmrti Kulturološkiutjecaj Biblijeiideje Sudnjega dana

128 129

DRAMA KOZMIČKOG KRŠĆANSTVA Izmirenje učene ipučke kulture kroz stećak: zaokupljenost smrću

132

III. NEKROPOLE - "GRADOVIMRTVIH"

Zajednica živih i mrtvih -1I1O/lIIlIlel/lII/IIOSI slIlrli

159

PORODiČNE NEKROPOLE

Nekropola Sankovića nalokalitetu Grčka G/avica uselu Biskup Nekropola Miloradovića-Hrabrena na Radimlji(Batnogama) Nekropola uDonjoj Zgošći Nekropola na Pavlovcu

160 164

168 170

ZONE RASPROSTIRANJA STEĆAKA I KLESARSKE ŠKOLE HERCEGOVINA Istočna Hercegovina Nekropole okolice Stoca Radimlja (Batnoge) Nekuk - Tanoge Bitunja - Zabrde "Deminov krst" uBunnazirna Boljuni GornjeHrasno

173

173 174 175 176 177 178 179 180 181 183 186 187 187 189 190 192

Opličići

Vranjevo Selo Nevesinje Popovo Trebinje Gornji tok rijeke Trebišnjice: Panik-Miruše Ljubinje Gacko Kalinovik Trnovo ZAPADNA HERCEGOVINA

193 194

Široki Brijeg Ljubuški ISTOČNA BOSNA

Olovo Kladanj Ludrner

195 197 198

Zvornik MrnmoDe zapadne Srbije ioblasti Rasa

200 200

SREDIŠNJA BOSNA

201

ZAPADNA IJUGOZAPADNA BOSNA 205 208 2W

Kupres Duvanjsko polje Blidinje

IV. BOSANSKA "ŠKOLA SMRTI": INTERKONFESIONALNOST STEĆAKA Stećak kao odraz "klerikalizacije"smrti

Premještanje sjedišta bosanske biskupije uĐakovo sredinom XIII. stoljeća i uspostava patronatskog prava nad crkvama uBosni: patronatska pravo =pravo pokopa Odnos crkava inekropola sa stećcima Stećci ukrižištu triju crkava Idejačistilišta i monumentalnost grobnog spomenika: stećak kao posrednik kulturološke kompaktnosti Stećak kao dio srednjovjekovnog urbanog krajolika i mauzolej no-memorijalnog kompleksa - primjer Jajca Reformacija ikonceptualna izmjena strategije smrti JEDINSTVENO OBILJEŽJE PROSTORA IVREMENA REZIME KRATICE IZVORI LITERATURA KAZALO IMENA KAZALO ZEMUOPISNIH IMENA

235

237 239 242 246 248 250 252 279 283 284 284 305 317

PREDGOVOR

Od uspostave Muzej skog društva Bosne i Hercegovine 1884 .. preko utemeljenja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1888., što znači od prvih sustavnIh nastojanja na znanstvenoj valorizaciji stećaka, ovi su bosanski i humski sred~JovJekovnl ?adgrobni spomenici postali predmetom multidi sciplinarnih IstrazIvanja domaclh I Inozemmh stručnjaka, počevši od historičara i arheolooa do historičara umjetnosti, etnologa, jezikoslovaca, folkJorista i znanstvenika d~oih usmjerenja. Ni pjes nička ni slikarska imaginacija nije ostala imuna na njih;vu tajnovItu monumentalnost, kojaje proizvodila i još uvijek proizvodi najfantastičnije predodžbe o njihovom podrijetlu te umjetničkoj i vjerskoj funkciji. ~ Na samim počecima istraživanja svijeta stećaka na izmaku XIX. sto ljeća stoje pionirska imena ljudi koji su svojim entuzijazmom i zalaganjem otvorili jedno veliko poglavlje južnoslavenske i bosan skohercegovačke historiografije: Vid Vuletić Vukasović , Luko Zore, Frane Radić, Petar Kaer, Stjepo Trifković, Ćiro Truhelka, Vaclav Radimsky i Kosta Hormann (Bešlagić, 1980., 639.). Nakon 1918. godine pojavila se skupina i s traživača stećaka okupljena oko Glasnika Zemaljskog muzeja BiH, medu kojimaje svojim angažmanom i obujmom prikupljene grade prednjačio kustos Vejsil Čurčić (Bešlagić, 1971.a, 18.-19.). Gradeći na njihovim spoznajama, istovremeno ih korigirajući i dopunjavajući, jedna je generacija izuzetno plodnih znanstvenika, medu ostalima Alojz Benac, Drago Vidović, Dimitrije Sergejevski, Marko Vego, Đuro Basler, Marian Wenzel, Šefik Bešlagić, Pavao Andelić i Nada Miletić , nakon Drugog svjetskog rata, umjesto paušalnih ocjena i politički motiviranih postavki , na svjelio dana iznijela pregršt dokaza za jednu novu sliku ovoga povijesnog fenom~na. uglavnom odgonetnuvši njegovu pojavu, razvoj i osnovnu un~etničku le vjersku poruku. To ne znači Q.a..su....sY.a_pita.njl!y~~aI~ za_svij et s tećaka našla i s:o} ~ _ konačne odgovore, ali svakako znači da se pras lari bogumilizirajuć! ,:;~reotJPI 1__ _ romantiČne fabule danas definitivno mogu smatrati otpisanima. Pti lome arheoToško L.. istraživanje grobova ni izdaleka ~ije pratilo kompleksno iZllčavaI~je.sm~lih ~[eća~~. Oslanjajući se na dosadašnje rezultate, zapravo preze nl1raJućI myvaž111Ja dostignuća izučavanja stećaka sabrana tijekom više od jednoga stoljeća, ova monografija nastoji otići korak dalje uklalli\j.uĆi fenomen slećaka u konleksl europske č k k ·t dIIJ'OV]' ekov nog. ooovora o . . . ~!IJkralne ym Jetnostl, bolje re eno II ante s sre II

" t ljeća kršćanstva doktrinarni i d~rnats~ okyjr smrti. Tijekom prvIh tnnaestl~ ~ualistički (Binski, 1996" 166,), vrijeme kada .. d' XII ' , l' oJ'e bIO dvoJan I I ~teme Jn " ža' redstva _ najpnJe sre mom " zatIm sredinom taj govor mijenja svoJa Izra, jna sadova i gradanstva mijenja odnosno modernizira , d e s afinnacIJom gr XIlI, st., ka a s k ga društva _ dolazI do tektonskog poremećaja u cjelokupna strukturao:~,:~t BOosne: do premještanja sjedišta bosanske biskupije crkveno-pol1l1čkoJ p š J atičke Crkve bosanske s kOjom su stećcl dugo bili kovo I nastanka Izm , " .. k ' '" u Đa "ć" 'u nekim se krugovlmaJos uVIJe P01stovJecuJu, ešno pOIstoVIe Ivam I . . . . . "pogr afiJ'e odreden je dvopklm razlozIma: na Jednoj strani " , " Profil ove monogr , , 'eri sliJ'edi znanstvene rezultate Jedne hIstonografije kOJOJ da u punoj mj , . . . . ki k ak d ' Potrebom ar ter, na rugoJ strani , d ' 'ko'a ćeJ' oš dugo imatI OrlJentacIJs SVI mnogo uguJu I J , I ' " d svo'; izričaj' form1fa u znanstveno-popu arnom oblIku nastoJanjem a " .., .. "' rem krugu čitatelJ", Tekst prvotno mje plamran u Ovom opsegu razum IJlvom naJSl , bl'k 'e namj'era autora bIla ogramcena na IstrazIvanje natpIsa sa stecaka 1 0 I u, nego J ," '" d i problema njihove interkonfesionalnost1. KakoJe IstrazIvanje napre o;,alo, od t~ se namjere ipak odustalo i umjesto toga pnstupIlo IzradI teksta kOJI stecke nastOjI obuhvatiti u cjelini, U tako zamišljenoj struktun monografije osnovno polazište predstavljalo je pitanje historiografske dek~~n strukcije, tj, dugog puta što ga je historiografija o stećcima prošla od bogumIIske mterpretacIJe Arthura Evansa koncem XIX, stoljeća do suvremenih znanstvenih elaboracija koje su najprije dovele u pitanje a zatim odbacile tezu o bogumilskoj naravi steć~a, prepoznavši u njim~ke_grobne s omenike, Na ovu istraživačku platformu oslanja se analiza estetike i simbolizma stećaka, analiza višeznačne strukture epitafa kao civilizacijske tekovine, počevši od njihove arhajske kratkoće do biografske retorike, tematska klasifikacija epitafa s njihovom pogrebnom i memorijalnom funkcijom, analiza epitafa s vjerskim fonnulama povezanim s motivom junačke (viteške) smrti i vjernom službom, životopis kao komponenta epitafa izravno povezan s plemenitom baštinom, epitafa koji daju samo ime pokojnika i ime kovača-dijaka, pitanje personalizacije stećka kao grobnog spomenika, epitafa kao zdenca zaboravljenih pojmova i riječi, neke paralele s natpisima srednjovjekovne Europe, uloga ćirilskih epitafa na ni šanima - muslimanskim grobnim spomenicima te naposljetku veza izmedu srednjovjekovnih i kasnijih grobnih kršćanskih natpisa, Kao dio ove složene problematike obradeno je pitanje individualIzaCIJe I humanizacije smrti, odnosno utjecaj samostanskog senzibiliteta, Biblije I Ideje Sudnjega dana na koncept grobnog spomenika i jezični izričaj epitafa, pitanje n70~1Umentaltzacije smrti kao europski fenomen ostvaren kroz s tećak te interkonfesIOnalnost s tećaka, kao od raz "klen'k a l'IzacIJe "" smrtI, ' uspostava patronatskog prava nad crkvama II Bosn I' nako ·...··.v . o. , ' n premjestanja sJedIsta bosanske bIskupIje u Đakovo sredmom XIIl ,t \" d ' ' "" ' s o Jeca, o nos crkvemh gradevina i nekropola sa 'd" Č" '" ' sIe Ć cIma u kn zlstu triJ'u c k " , rava, I eJa IstJlI sta I monumentalnost grobnog spomemka sa steckom kao ' d 'k posre m om kulturološke kompaktnosti stećak kao d ,lO sre d" nJovJekovnog urban k ' I'k " ' ", og raJo I a I mauzoleJ no-memorijalnog kompleksa " ..' na pn mJeru J3jca, konačno Refon ' " ' k Uk k " nacIJa I onceptualna Izmjena strategije SI1I1"I/, pn azu II ra snih motiva na st ć ' . o. . .." nije se išlo dalJ"e od ' '" e c Ima I njIhove regIonalne dl stnbuclJe postI gnutIh reZll h'lla pred t l' , , ,"" s av JenIh u mjeri koju je diktJrao obim monografiJ'e O ," d' 'k _ "", , vaj lO studIje s te , ' matI Om podloznom razIIcItIm mter. ' v '

V"

•

"

,

pretacijalll:J. ~1~iL' (.'\'Sil) v()dc 1IIllit s kl)- Pllliti čkc konstrukcije. vel ikodržavne projekte i fantHstiklltipa bogulllilstva (Palameta . 1995.. IXX.), predstavlj a tek inscel1{lcUu za ~~ vrstu istraživanja ~()ja č in e sr;. monografije na stojeći unaprijediti pos t ojeća znanja . Bilo kako da sc pri stupi ornamcntalllOIl1 repertoaru st ećaka i njihovom

sadrŽaju , bilo kako da ih sc ~Ia s ifi c ira . ni llajmil1l1ciozn ija ana li za ne može ih obuhvatiti u cijelosti niti može ponuditi sve odgovore na pitanja vezana za nebrojene varijante pojedinih moti va i beskrajne kombin:Jcije ra z li č i t ih ukrasa. j edno, medutim, ostaje sigul110 - naime lo da kroz svoje oblike i motive stećci č ine organski dio korpusa europske sred njovjekovne umjetnosti (Mileti ć, 1982 .a, 236.). ZalO se ključne OdgOV01 :e t13 pigtnja vezal]a za vj<;rsku prip'adnost stećaka ovdje primamo neće tražiti u sferi ukrasnih motiva, nego u području epitafa i interkonfesionalnosti ovih grobnih spomenika. Osim toga, s teće i su do sada naj više istraživani upravo kroz prizmu ukrasnih moti va što je - nekad ciljano, nekad po inerc iji - i rodil o kontroverze. Ostavljajući po strani sva brojna, ponekad divergentna tumače nja pojedinih likovih ukrasa, ostaje činjenica da z načaja n dio fonda ukrasnih moti va na stećc ima

pokazuje naglašenu motivsku, tematsku i stilsku

s ličnost

s kamenim

reljefima romaničkih i got i č kih crkava, istina, ocv.l!lim i rustificiranim oblikom te umjetnosti (Palameta, I 996.a, 255.). Ovu vezu naglašava smještanje brojnih nekropola sa stećcima u sjeni crkvenih gradevina, pravoslavnih kao i katoličkih , te c!ta,
moguće

su bile samo različite forme i nač ini posredovanja vjerskih ideja (Klinstle. 1979., 66.). U tom okviru treba promotriti umjetnost stećaka koja je iako teško ranjena i oskvrnjena - izložena nemaru i onih koji se danas u nju zaklinju nekim čudom , možda naj više iz pukoga sujevje rja vlastitog etničko-vjerskog okruženja, s dušom u nosu ipak nadživjela sve kasnije kataklizme. Uzme li se u obzir to da se radi o jednom od malobrojnih tekstova takve vrste.

unaprijed će biti jasno s kakvim se, često nepremostivim, problemima autor morao suočiti . tijekom svoga rada, tim prije jer je prostor odreden za njegovu realizaciju unaprijed bio strogo limitiran. To je, s obzirom na opsežnost bibliogratije o stećcima, II prvom redu značilo sučeljavanje s ogromnim brojem podataka sabranih

tijekom jednoga sto ljeća, zatim postupak njihove znanstvene selekcije i. konač no. Uklapanja u izbalansiranu cjelinu. Okolnost da je sve to u novi sustav trebala pretočiti ruka hi stori čara presudno je odredila protil cijeloga teksta. Ako u odnosu na arheologe i historičare umjetnosti pozicija hi storičara pati od odredenih slabosti. ona je s druge strane zahvulnijajer stećc ima pristupa integralno Što znači osposobljena za formiranje slike neop tereće ne brojnošću detalja. ali koja istovremeno čuva vl~stitu. znanstven.u vjerodostojnost. Ovakav pristup rezultat je sazreloga

uVjerenJa da se umjetnost stećaka , i onda kada je lIsmjerena prema vrednovanju povijesno-kronoloških i kulturnih detalja. kao i onda kadnje težište na njihovom estetskom vrednovanju, može razumjeti samo kao cjelina ( Miletić, 1982.a, 233,). Osim toga, vokacija historičara daleko je blagorodnUa za izučavanje tako osjetljivih aspekata stećaka goput epital"! i njihove interkonfesionalnosti, posebno ako ih SCI, kako Će ovdje biti slučaj , postavi u europski kontekst.

' kr' ne i na;manje važno, jedan od razloga za pristupanje Na aJu. ~ .... d ', · leži' u namj'eri nakladnika daje prlJevo om na englesk:iJezik mon og ra fiIj e . . .. . . . dostupnom inozemnoj č itateljskoj PUblJ CI, u čemu ovo tims~o ostvarenje, kao pokušaj te vrsle, nosi pionirsk i kara kter, Odgovorn~st Cije log tima stručnjaka uključenih u ovaj ambiciozni projekt, počevšI od nakladruka, autora teksta i fotDgrafa, do dizajnera, glavnog urednika, savJetmk a I recenzenata, time Je postala većom od

uobičajen e.

Monografija je posvećena Šefiku B eš lagi ć u koji je svojim Sustav . .. . t . Č mm radom tijekom više ~ecenJJ a ~stavl.~ znans vene os~ove za IZU . avanje bosanskog i humskog mramorja srednjega ViJeka, sam ozatajnome ČOVjek u i a utoru č" '" Ije mj esto u južnoslavens koJ..I. basan s k o h.ercegovačk oJ' med IJevahstici tek treba biti valorizirano sukladno naJvišim standarduna povIJesne znanosti. Taj bi dug bosanSkohercegovačka hIStOriografija trebal a odužiti što priJe. Moja je pak prijatna kolegijaina dužnost najtoplije se zahvaliti recenze r prof. dr. Ivani Prijatelj-Paviči.ć, prof. dr. Ljiljani Ševo, prof, dr. Stjepanu ~:::.;; I prof. dr. Miroslavu PaiameI! - na kOrlsmm sugestiJ' ama i pomoćI' t" k Ije om rada . .. na ovoJ monografiJI.

Autor Sarajevo, 8. IX. 2008.

.., '

HISTORIOGRAFSKA DEKONSTRUKCIJA

VREMENSKO-PROSTORNI OKVIR Historička

BosIla, politički okvir srednjovjekovne Bosne, Bosna i Hercegovina, Hum (Hercegovina)

Pod Bosnom i Hercegovinom danas se misli na medunarodno priznatim granicama omeđen državni prostor, iako on već II samome imenu odražava stanoviti dualizam koji se kao prirodna posljedica povijes nog razv itka uklini o izmedu ova

dva naziva. Bosnaje, naime, naziv stolj eć ima stariji od Hercegovine. a povijesna ih j e sudbina u ovoj ko mbinac iji spojila nako n uspostave v lasti Austro-Ugarske 187 8. godine . Tij eko m svoje sedam s toljeća duge pov ijesti srednjovj ekov na Bosna nikad nije obuhvaćal a cijeli teritorij današ nje države Bosne i Hercegovine koji j e, uz male preinake, odreden mirom skloplj enim u Srijemskim Karlovcima 26. I. 1699. izmedu Osmanskoga Carstva s jedne, te Austrije, Mletačke Republike i Po ljske s druge strane (Z irdum, 200 l ., 162.) . Kada iz ki šnog i prohladnog Sarajeva na putu za Mostar putnik prijede Ivan-sedlo i počne se spuštati II Konjic, sunce ga upozori daje stigao II Hercegovinu i tu se, osim klimatskih, osjeti i golim okom vidi cijeli ni z drugih promjena. Ne treba sumnjati da je tako bilo i u srednj em vijeku, kada su Bosnu i Hum osim raz lič itih klimatskih odlika karakteri zirali i različ iti politi č ki identiteti . l ednom politič ko m cjelinom Bosna i Hum (Hercegovina) postali su tek d vadesetih godina XlV. st. što su, uz odredena teritorijalna kol ebanja i uz uvijek prisutan politič ki dualizam. ostali do gubitka političke neovisnosti 1463., odnosno 1482. god ine . Do ujedinjenja s Humom naziv Bosna prošao je svoj nekoliko stoljeća dug. krivudav povijesni put, od male oblasti koju sredinom X. st. spominje bizantski car

Konstantin Porfirogenit, smještene

II

dolini istoimene rijeke izmedu današnjeg

Sarajeva i Zenice linijomjug - sjever te izmedu Zec planine i lijeke Drine južno od Zvornika do Goražda pravcem zapad - istok, do prostrane države koj a je koncem XIV. st. pod prvim bosanskim kraljem T vrtkom I. Kotromani će m poprimila svoj najširi opseg izmedu rijeke Save, srednjodalmatinske jadranske obale i rijeke Drine, koji će uz stanovita osipanj a oblasti u Dalmac iji i Hrvatskoj zadržati do konca

svoje samostalnosti 1463. godine. Na taj se teritorijalni okvir misli pod sintagmom srednjovjeko vna Bosna . Gomja ili historička Bosna cara Portirogenita imala je sve odlike središnje oblasti, matice ili organizacione jezg re, predstav ljajući prirodno omedašenu individualnosI kojoj geopoliti č ki razlozi omogućuju širenje II sve pravce. Ležeć i na najvažnijoj prometnoj ko munikaciji rij ekft Bosna - Neretva preko Ivan-planine prema Jadranu, malica teritorijalnog širenja historičke BOSIttI

. .' m. Nijedna druga oblast, koja je kasnije postal " vodila je ilin praBvce niJ'e mogla zamijeniti tu sredi šnju regiju ka a dIjelom d 'ovJekovne Qsne, ' o što Je " sre nj . . Č .. k d organizacije države (Lukas, 1991 ., 61.-63.). Na t. nIJe ogb Isklju Itl o . . .M oJ Se P m •..... d as nalaze glavni gradovI Sarajevo I ostar. Slijedeć i pri ' tametnoJ hnlJl akn •. terese vJ'ešto koristeći političku konjunkturu u OkJe svega · .e ekonoms e ID ' ' . ružen' sVOJ . I' bosanski vladari u ovu državnu mattcu područja s vlastitim pol' " JU, mkorponnt I su .•. .. ' . Ibcki", · k 'm tradiciJ'ama, duže ili kraće vnJeme ukloplJemm u druge državna-feu"". I cr vem . Ras' k u (S rIJu, b" ) H rvatsku, Dalma"'"'Je . _ Humsku kneževinu, Dukiju, " . organ IZme •... . B " CIJU I . k _ rotegnuvSI na nJih prvotno Ime osne, IZ IZvora XlV. i Xv Ugars U P . k k /. ,.... . . st. to kao rusag bosanskI, Bosans o rave vstvo, cIJe Je pohtI čko jedinst pozna .• (d • b) . Vo ' l r čeno u staleškom predstavmstvu rzavnom sa oru I kruni kraUev bI o o I . d' (L .. 20 ' stva kao transpersonalnom si mbolu tog!e IOstva ovrenovlc,. 06.a, 451.-460.). Ol akšavajuća je i nilOalo slucaj na okolnost da se umjetnost stećaka, bore rečeno njezina najnapredn ija faza izmedu polovice XlV. stoljeća i pada Bos~e pod osmansku vlast 146~., vrem,enski I pros~orno poklapa s političkim prostorom srel/llj(}vjekovne Bosne, sto znac I da su stece:1 kam eni nadgrobm Spomenici koji su karakteristični za područje stare Bosanske države ( Beš l agi ć, 1982.,32.). Izraz srednjovjekovna BOSI/a poklapa se s njezinim političkim prostorom koji je, nastajući širenjem iz sredi šta II ko n centri č nim krugovima inkorporirao teritorije s dugom tradicijom vlastite politi čke individualnosti naprimjer Huma, kasnije Hercegovine. Ovdje će se, ovisno o kontekstu, oba ova naziva koristiti simultano - Hum kada se govori o srednjem vijeku, Hercegovina u modernom zn ačenj u te riječi, podrazumijevajući da se uglavnom radi o području koje se granalo i stoč no i zapadno od rijeke Neretve, od župe Rame i Sedla Ivan-planine na sjeveru do ušća Neretve na jugu. zatim do Dubrovačke rijeke u klj učujući poluotok Pelješac, na istok i sjeveroistok do Travunije (Trebinja), na zapad do rijeke Cetine, a na sjeverozapad do Duvanjskog. Livanjskog i Glamočkog polja (Živkov i ć, 2002., 9 1.-93.). Taj je teritorij sa svojim autonomnim politi č kim formacijama poput Trebinj a i Neretvanske kneževine. usprkos raz li č itoj politi č koj prošlosti i lokalnim osobenostima. či ni o s Bosnom jedinstveno kulturno područje (P. Ande l ić, 1984.,44 1.). čemu je presudno pridonijela njihova jezična srodnost i ći ril ometodijevska crkvena baština. U leda ovim okolnostima puhao je politički zakon koj i je vrijedio u životu države, naime da se "r.romjcnom jednoga dijela državnog teritorija mijenja i ukupna struktura i dinamika Cije le države, i da se ta promj ena odrazuje na svaki dio državnog teritorija" (Lukas., 1991.-: 69). . Sk rojen . po OV II11 . d r CV l1lTll . POV . .. .' IJCSI11ITI zakonoJ11Jcrnos t llna . U Z~ SV~. ce nLn~ug~ ln e težnje pri slItne lIostalom II poli ti čko m životu cijele Europe. tentonJ srcdl1JovJc.kovnc Bosne pru ža upra vo jedan takav primjer. N~I t~~kVO lllJC v i.~csl ojnom. ali istov remeno i kompaktnom kulturološkom

. k' :.t. CIJI wsu . 'prvI . . izdanci srect11lom . XII . stoIJ'ec"1' · .IZllIknuh• lImj'etl'()s! . s·teca ISklesani upravo u Trcb' I I'J' sk . bl . . 'ka i ,. ' . . oJ o as tt. Prostrano pod ručj e slave ns kog JezI cmlskc pismenost i ko;c se d "1 ' ., . . "kih . . . : ., . o al!nskc Jadranske obale preko SVIh po I'ItlC gramca I feudal nih p'u1ikul ' "' " . . . d l ' 1'1 ·. " . ~ .1I IZdIlla II cl ub lJ1l1 steralo sve do rijeke Drme l II Je I ', Istok, ku1turolosko JC"I)Ostol' .. . . '. " . . ". ' JC stecaka. S LO Je to znač ilo II konkretnom vreI1lel1l prostOIlI~.ncka kaze I po(h!"lk l . '. lo .. , . < ~ (,l SC nakon nekol iko elana 'lahanJ'a iz Pan za Sit Z:! II po Ct rUCJ C drllgou'l Jezlk ' ' k I . ' d'o fr.mcusk .. ct .~' d I II Lure - II Bretagnll _ kojajc ipak či n i la sastaVili I < • e src IlJovJckovnc ch-L.avc A "I .." . '''' " I šk~ , 110 o-s.lksol1sko-nonnanske Jezlcne 1kulturo 0, hUl1lll SlI

razlike na Britanskom otočju II isto vrijeme ni su bile manje i ni su proi zvodile manje opl;ke. Slični Sll germansko-slavenski j ez ični j kulturološki antagonizmi potresali Cešku u s klopu Svetog Rimskog Carstva. Od Save do mora, od Cetine do Drine, i prema istoku sve do Bugarske, putnika je posvuda pratio razumljiv, ćiriličnim slovima na stećak uklesan slogan : Ase leži. Koliko u samome životu, bilo je ovo prostrano slavensko područj e, zahvaljujući ponajprije jeziku kao integrirajućem komunikacijskom e sredstvu, u znatnoj mjeri duhovno ujedinjeno i u govoru o smrti. Tek su kasnije ideološke naplavine XIX. i XX. stoljeća, kada se postavilo pitanje čija je Bosna i kada je bosansko srednjovjekovlje preko noći pretvoreno u orijentacijsku epohu suvremenih nacionalnih homogenizacija, pomutile ovu sliku i njezinu povijesnu vjerodostojnost. Na svu sreću i ono što je preživjelo od stećaka sasvim je dovoljno da se uz primjenu komparativne analize na ovom palimpseslu utvrdi izvorni sadržaj. Takav napor, osim čisto znanstvenih razloga koje nije potrebno posebno tumačiti, na težini dobiva u aktualnim okolnostima sve izrazitije duhovne otudenosti triju sastavnica bosanskohercegovačkog kulturnog mozaika, naime srpskopravoslavne, bošnjačko­ musiimanske i hrvatskokatoličke, s povijesnim rekonstrukcijama zasnovanim na ideologijskim stereotipima i "disparatnim percepcijama zemlje, historije i kulture", koje cijelo društvo guraju u živo blato statičnos ti , lišavajući ga minimalnih izgleda da izgradi svoj stabilan kulturni i politički identitet (usp. I. Lovrenović, 2008., 137.-150.). Historiografija, drugim riječima, jest ili nije to ponajprije s obzirom na njezinu ulogu u izgradnji političke kulture.

STARI PUTOVI - NOVI PUTOKAZI Bogumilska interpretacija Arthura Evansa i Janosa von Asb6tha Ulazak srednjovjekovnih nadgrobni h spomenika - popularno nazvanih stećcima - u svijet znanosti nije se odigrao u najsretnijim okolnostima. To se desilo stotinama godina nakon što je ovaj kulturološki fenomen postao reliktom jedne povijesne epohe, odnosno na prijelazu iz XvlII. u XIX. stoljeće kada su u zapadni svijet počele prodirati vijesti o postojanju jedne neobične umjetnosti na nadgrobnim spomenicima iz Bosne i Hercegovine i Dalmacije. To su najprije bile putne zabilješke nedovoljno dokumentirane da bi na Zapadu pobudile značajniji odjek, posebno jer je zapadna znanost tada bila zauzeta analizom potpuno drukčijih umjetničkih djela, tako da reali s tični pa i nezgrapni prizori sa stećaka tada nisu mogli izazvati ni pažnju ni oduševljenje. S druge strane, u tadašnjoj osmanskoj Bosni nije bilo snaga sposobnih za samostalno proučavanje i prezentiranje ovog umjetničkog blaga (Benac, 1963., XVII. , XXIX.). Od tada nad neIcropolama bosanskih i humskih stećaka lebdi magla tajanstva, legende, mita, magije i nac'oo'. romantike, s bogumilima "koji se bore za zemlju preči šćenu od vanjskih a protive se vjerskoj netrpeljivosti toliko svojstvenoj vjerskim

" "ovremenih partizana što u svojim planinskim g" , i zapada ,poput on l 1999 ,,\.) 3 , 'd stoJ'anstvo narod a "(Wenze, Tom llJjeZdlJn ' a č . ezaVlsnost 1 o . . ' e Je Znat uvajun l 't ' to nije sačuvan nijedan suvremem OP'S pogreba u srednjovjek no pndomJe o lOS razinu tadašnje kulture pismenosti osnovano Se m ž Ovnoj BosnI. S obZIrom na , 'k š ' o e pret. , 'd ' t kvih opisa Itekako bIlo, ao to se moze pretpostaviti d 'h' ostavIti a Je a h 'č" P , ' d 'h tragova onovremene du ovnostlo Ijem postojanj'u po a I je , .,.. k ' .. , uZdano kao I tohko r u g I " " 'B otplavi la povIjesna bUJIca. la o Je prežIvIo tek Jedan na k znamo IZ asne . ... ' ne om " , k vnom predlošku zas novan, GrbIOljev OP'S pogreba bana StJ'e sre d njovJe o d' P pana 'ć a i on tiskan tek 160 l. go me u esaru na tahjanskom ' 'k ll , Kotromam a, , " ., , , JeZI u, 'ćaj'e okolnost što auton stecaka rusu ostavih nikakvo p,smeno obrazloze' , , Gtezavaju nle , , ' " h 'h d' l k š otl'vl'ma i umJ'etmčkoJ POruCI nJI OVI Je a, ao to su to učinili tv ' o~lmm " ~ ih srednJ'ovjekovmh spome01ka (Basler, 1976" 79,), Zato se i ne m ž ne kih d rug Oo' k " 'h ' oe .. d 'e bilo ko;a teza o podnjetlu steca a opcemto pn vacena, kao što se mo' recI a J , d I" l'" Ze reći da osnovnu prepreku na tom putu pre stav JaJu raz IClte polazne pozicije, Da rili kom njihova proučavanja "treba uvažavatI mnoge shčne ili srodne pojave u istočnOj i Zapadnoj Evropi" (Kujundžić, 1980" 237.), jedan je od preduvjeta za izgrad nju stabilne istraživačke platfonne , Zapadnoeuropski kasnosrednjovj ekovni kontekst funerame umjetnosti kao način obilježavanja grobova, uzimajući u obzir specifičnosti niza malih radionica u samoj srednjovjekovnoj Bosni i različit repertoar dekorativnih motiva (Palameta, 2000" 125-126,), polazište je koje osigurava vjerodostojan interpretacijski okvir ovih nadgrobnih spomenika. To, medutim, ne znači sagledavanje stećaka iz europocentrične ili eklezi ocentrične perspektive, nego iz perspektive kršćanstva organski orijentira· noga prema diverzitetu pojedinih ku ltura i regija od kojih je svaka imala svoju osobenu predkršćansku sudbinu i povijesno nas lijede na čijim je temeljima kršćanstvo zidalo zgradu novih ideja i odnosa, Temelji su, koliko god s lič ni , bili i različiti, koliko god s l ične toliko i različite bile su zg rade podignute na tim drevnim temeljima koji su "pamtili" povijest ljudske duhovnosti milenijima unazad, jedna takva monumentalna "zgrada", u koju su ugradene tisuće i tisuće tona kamena izidanaje od stećaka u srednjovjekovnoj Bosni, Najblaže rečeno, čudi da jedna od naj starijih poznatih zabilješki o stećcima potječe tek iz 1530. i to iz pera jednog stranca, Slovenca Benedikta Kuripešića, koj i je kao tumač i č lan pos lanstva austrij'skooo cara Ferdinanda l. , upuce~og osmanskom su ltanu Sulejmanu ll. te godine proputovao Bosn0 1l1 (Bobas" 1985" 103,), Čudi, naime, da tijekom cijelog srednjeg vijeka, podjednako IZ do maĆi h kao l stranih izvora, o stećc ima ne možemo saznati baš ništa, iakoJe BO~~la bila ~zLl~elno otvorena zemlja, višestrukim nitima povezana s bližin,l i dalj Im okruzenjem, kao što čudi i šutnja kas nijih franjevačkih kroničara o OV1I1I nadgrobnim spomen"ICima k" ' "l'I pa žnJ'u . OJI su vec, samom svojom pojavom pnvlacl Dva stoljeca .nakon Kurl'peSlca '" za stecke " se zamteresirao talijanski . . ' pnr 'odoslovac . Alberto Fo rlJ s . [' l" l" č lk 'B " za l1n po JskI knez Aleksandar Sapieha bečki oeolog i Ije n A ml oue pru 'k' k l ' o , ' , ,," k' " S I onzu OllO Blau, čuveni engleski egiptoloo l. Gardner WIlkInson, aUSll1Js I casmk Henrich S o r von L ' h ' terneck, voj ni lij eč nik i antropoloo dr, Fe IX usc an te beč kI arheolo cl ' M ' o " 'ca da najstariJ'i pod'" , " g I. ontz Hoernes. Posebnu teži nu ima Č J1lJenl , " aCI o stecCI11l" bel" ' , , k od Andnj< Kač'l ća M' "'. . " " ,I su U PH~IIlJl1 do mać i autori potJ'ecll te ' IOSIca IZ drug l ' , e po OVlce XV III. s tolj eća (Bešlag i ć, l 971.a, 18,), oo

oo

•

I

Ni šta manju zagon etku ne proi zvodi karakter narodne tradi cij e o tim spomenicima koji ni su pripadali nekom dalekom nepoznatom podne blju nego su stoljećima stajali tu , pred očima , da bi se o njima na koncu s aču vala tek mutna mitska predodžba dovodeć i ih u vezu s pradavni m ljudima sv ijeta ili s nekim gorostasnim neprijateljima (Truhelka, 1891" 36g. -369.). Putnic i u regiji XVIII. i XIX. st. izvještavaju da lokalni seljaci poi sto vj eć uju i grače u kolima na stećcima s vilama (Wenzel , 1961., 27 .). O dubini te praznine na svoj naćin svjedoči i to da koncem XIX. st. bosanski kmet nije prezao od toga da prostor za čuvanje krumpira nade nigdje drugdje do u grobnici podjednim s tećkom u Starom Selu kod Jajca (Hormann , 1891., 51.). Sve to nedvojbeno ukazuje na di skontinuitet povijesnog pamćenja kod sve tri glavne bos anskoherc ego vačke konfesije podjedn ako, odnosno na odsutnost bašti njenja bilo kakve čvršće zasnovane tradicije povezane sa svijetom stećaka i pokojnicima čije su vječno počivali š te o z nač avali. Kao rezultat etničkih migracija i vjerskih konverzija kroz osmansko razdoblje "savez" izmedu živih i mrtvih srednjega vijeka bio je raskinut, to barem djelomično objašnjava zašto su tijekom stoljećii mjesto dobile pučke legende i to je najbolji pokazatelj o raskidu izmedu dviju povijesnih epoha - srednjovjekovne u kojoj su stećci nastali, i osmanske u kojoj je umjetnost izrade stećaka doživjela svoj kraj. Tako su pred očima više domaćih generacija stećci stoljećima čekali da ih "otkriju" stranci i da upravo oni O njima povedu rasprave koje se ne sti šavaju ni danas. U takvim su okolnostima već od sredine XIX. st. , kada su se zahuktavali procesi modernih nacionalnih integracija, a pitanje č ijaje Bosna sve više poprimalo političko pa i apokaliptičko značenje , i s traživači su bili skloni umjetnost stećaka tumačiti kao posljedicu bogumil skog učenja (Benac, 1963. , XXIX.). Osnovni smjer ovakvom promi šljanju dao je Franjo Rački svojim studijama o bogumilstvu i bosanskim patareni ma (Benac, 1982., 195.). To mišljenje dodatno se hranilo jednom, dugo vremena neobjašnjivom ineobjašnjenom okolnošću , da u povijesti kulture srednjovjekovna Bosna zauzima posebno mjesto kao zemlja stećaka nadgrobnih spomenika - koji su toj njezinoj kulturi utisnuli crtu ekskluzivnosti. Tako se mogla roditi iluzija o "izvornoj primitivnosti stećaka" i naivnom karakteru srednjovjekovne bosanske kulture za koju se sve doskora vjerovalo da nije pripadala krugu dostignuća gotičke umjetnosti. Bilo je to vrijeme pionirskih početaka moderne hi storiografije u Bosni i Hercegovini , kada je i nai zgled skromni prilog O tehnici "snimanja" natpisa sa stećaka značio mnogo, kadaje tek započela sistematizacija nekoliko stotina danas poznatih epitafa (Truhelka. I891.a, 41.-43.; I891.b, 86.-94. ; 1892., 24.-31.; 1892.a, 107.-116.; I 892.b, 215.-220.: Dragičević - Vuletić-Vukasović, 1891., 193.-195.; 1892., 248.-249.). Smatra se da je u zaživljavanju teze o stećcima kao bogumilskim nadgrobnicima presudnu ulogu odigrao Englez Arthur Evans koji je, putujući kao mladi novinar po Bosni u vrijeme ustanka 1875., zabilježio da markantni stećci mogu biti bogumilski nadgrobni spomenici (Evans, 1973., 161.- 164.). Nedugo zatim Evans je postao arheolog svjetskoga glasa, što je znatno pridonijelo da se teza o stećcima kao bogumilskim nadgrobnim spomenicima ukorijeni u europskoj i južnoslavenskoj historiografiji. Značajan doprinos daljnjoj razradi Evansove teze dao je Mađar Janos von Asb6th, činovnik rane austrougarske administracije u Bosni i Hercegovini i član madarskoga parlamenta. Asb6thova knjiga o bosanskoj 21

. I bogumi lskom tezom, bila je i prva literatura o toi t . kultun, s centra nom . . ' 87 B č 188 ' elllI na . . .' . biavlJ'ena uBudlmpestl 18 ., u e u 8., a u Londonu 18 stranllTIJezlclm,l, o J l 90 4 118) Nastanak ove azne povIJesti svojedobno je cc·· .. (Asb6th, 188 8 ., 9 ..' • . d . '. IJenjen aJ'e Austro-Ugarske o nuznostI o vajanja BIH od Srbi' kao rezultat spozn . . Je, te u . k ezultat potrebe za stvaranjem neke vrste Ideološke pod"'k skladu sume ao r .. " e toj olitičkoj opciji (Wenzel, 1996., 64.-65:) . Asb6thova knjiga "prošireno Ue) p I' ··k . laganJ'e" i uputa državnom cInovmštvu uprovodenju progra po lUC o IZ • . k ... . I·... ma • · ·t sa stećcima kao vazOIm elementom OJI Je tOJ po IIIckoJ opciji treb bosnJas va, 'h . . . d' aa dati kulturni sadržaj. Ako se i može pn vatIII oCjena a Je znanost u ASb6thovu · I "funkcionalizirana politički i (daje) napravljena orudem bošnjakluka" ist dJe u .' . , o ta ko os taj'e oC]'ena da J' e " to bio početak angazIranJa . . . nove vlasti u masivno m .I t vnom organiziranju znanstvenih i kulturn Ih pn lika u Bosni" (Pederin, 1982 • ~a 466.-468.). Dok su Osmanlije naveli Bosance da zaborave stećak, Austrijanci su im pomogli da ga sačuvaju od zaborava (Buturović, 2002., 68.). Tu se kao dalekosežna tema postavlja problem procjene spomenika i njihovog utjecaja na okolinu za kasnije generacije, tj. pitanja: Koliko dugo je spomenik preživio i koliko je od ranijih spomenika bilo vidljivo za kasnije generacije? (Oliver, 2000., 6.). Od istog je značaja pitanje: Kakav su odnos sljedeće generacije uspostavile prema s tećcima kao grobnim spomenicima? Ovo pitanje dobiva na važnosti posebno u svjetlu činjenice da je briga o smrti bila u skladu s brigom o živom (Oliver, 2000., 7.). Upravo kada se koncem Xv. stoljeća umjetnost stećaka gasi, nakon što su još od VIIL-IX. stolj eća učinj eni pokušaji na formiranju kolekcija grobnih natpisa iz Rima, napravio je rimski profesor humani stičkih znanosti Petrus Sabinus prvu zasebnu kolekciju od nekih 200 kršća n skih natpi sa (Northcote, 1878., 10.-11.). Nakon Asb6tha bogumilskoj su tezi pored ostalih bili naklonjeni Ćiro Truhelka i Vejsil Čurčić (Beš lagić, 1982., 492.). Medutim, čak je i tada bilo pojedinaca poput mitropolita Hadži-Save Kosanov i ća koji je u Bosanskoj vili (1891 .) ukazao na pojavufb~gumilizacijirytećaka (Wenzel-.~ojić, 19~1. , 210.). Četiri decenija kasnIje Islil Je tezu ospono VladISlav Skanc, ukazavS! da Je u tu rabotu svoJe prste iz političkih motiva up lela Austro-Ugarska (Skarić , 1932.,356.-357.). Evansova je teza gotovo cijelo s toljeće presudno odredivala način razumijevanja sv ijeta stećaka, iako je u nju već 1899. godine razložno posumnjao tadašnji dIrektor Zemalj skog mu zeja iz Sarajeva Kosta Hormann (Beš lagić , 1980., 643.). Tako se moglo desiti dajoj , pored brojnih druoih autora podleane čak i Miroslav Krl eža ( 1975 ., 359.-369.). Teza o booumilsko~, karakte~u steć:ka naslonila se na " D teonJ u o bogumilskom podrijetlu bosan skoherceaovačk ih muslimana _ Bošnj:ililJ. Tako ':' /~ stećci- kaže jedna oc(luutJOljih)poznav:teljica ovog još uvijek do kraja nelStrazenog lenomen') I ' k . •. ../ \'(1 . ~ - ((fill 11(1 po Ion Muslima11ima, nag !ošavojllCll1ji 10 nas/JedI/CI pra vil Ila /" " , " I :..emjll I Il1lplt clrajući da Sll ka sniji kršćani, IIspo re(.ll o. {JI/dosltce (Wenzel 1996 67) . .' .' da . d h" , ., .. Bltna je odlika s uvremeni h boaUlmhZlHJJa ' Je nu lstonografsku kri v t · ' . - . ->- . 1970., 8 9);( . o VOI IIlU nastoje pretvoriti u "svetu prič u" (Eliade, ., . l pllf!.logu za hegemo . ~ d . . I i Iranskollce ' I .. ilIJU, ok Je Krležina bogumilizaciJ'a " transn ac~~" slona na I limi . I I ---O) Opravda . ' . ' aJe (a ekosežniji c ilj ili poruku" (Tad i ć , 2007., 197.-21 .' na Je, stoga kntlb ide I . .. .' rku prošlosti (Dodi g 20(')6 2' o oglZHc lJe s t eć aka koja stvara iskrivljen u s I , " 44.-249.). v

,

o"

....

,

.,.

.

Naj novij i poku ~a.i i reanimacije arh aič n e teze o bogum il"lkom karakteru , teb ka podudaril i '" ,e, poče t kom ra ta u BiH 1992. !D. Lovrenović , 2005.; 2(XJ6.), iaku več sam naziv i'.a nekropole Mečaku - "kaurska groblja" - uobičajen kod mu ~li ­ ma na/Boš njaka ~clllantira nji hov navod ni bog umi lski karaktcr (Stratim i rovi ć, 189 1., 122.; Cll l'O v i ć , 1956. , 127 .). Ni usme ne prcdaj e s tećkc nikad ne dovode u vezu s bog u mil ima (Soflić , 2002 .), što bi sc s o bzirom na z naćaj ku lta mrtv ih i uk uJlliQ. patnjarhaino nas hjede s pravo m očekival o daje tak va veza uistinu postojal":-~ bogu l11 ilskol11 karakteru st eća k a još uvijek se podgrijava i u dijelu medu n a r~dn e historiog rafijc ( Wen ze l - K(jji ć, 198 1.; C halict, 1965.), če m u je z n ačaj n o pridonijelo to što j c taj isti LDi t vijeko m zadnj ih po la sto lj eća na širo ka vrata k ročio u razna enciklopedijska izda nja. gdje su njegovu va lid nost jamčila afi rmi rana znanstvena imena. Ta ideja poč i va l a je na ko liko još do jučer važećoj tezi o navodnim kri žarskim ratovima vodenim iz Rima i Ugarske proti v tzv. bosanski h bogumila, č ijaje ~mj~tno;;;'­ promatrana kao " umj et nost jednog naroda koj i neće da se pokori katol ič kim silama" (Challet, 1965.,23.). Nakon što j e utvrdena ideološ ka, a ne vjers ka pozadina ratova vodeni h prve nstveno iz Ugarske protiv Bosne (N. K laić, 1 98
Srbizacija i kroatizacija

stećaka

O sim bog umili zacij i (bošIljakizaciji), bili su s tećc i izlože ni naknadnim po kušajima da ih se ubilježi i u neke druge nacio nalne "grun tovne knjige". Tako su nastale pse udoznanstvene teze o njihovo m ekskl uzivno srpskom i hrvats kom karakteru . Pri to me može izgledati parado ksalno to da ni srp ska ni hrvatska "službena" kolekti vna memorij a (uostalom, kao ni musliman sko-bošnj ačka) do tada ni su uspostavile bilo kakav aktivan odnos prema stećc ima prepuštenim asimilac ij i u pri rodi i od prirode ( Butu rović, 2002., 68.), ali i lj udskoj destru kciji koj aje njihov broj , najb laže rečen o, prepolovila. Tendenciju dokaziva nj a srpsko-pravoslav nog karaktera stećaka bilježi već Truhe lka ( 189 1. ,382.), zapaz ivš i da j e bog umilska teza " naš la protiv nik a koj i te spo menike proglas iše srpskopravos lavnim". Nako n referata proč i tan og na Xl. Ruskom arheološko m kongresu u Kijevu 1899. godine, kada je svjetska znanstvena javnost prvi put informi rana o stećc ima, redakcija časop i sa Trud u kojemu je taj prilog objav ljen prigovoril a j e Kosti Hormannu da je propusti o istaknut i njihov srpski karakter ( B eš l ag i ć, 1980., 644.). Nadahnut idejo m dokaziva nja srpskopravoslav nog karaktera šizm ati č ke C rkve bosanske, Vaso G lušac j e i bosa nske srednjovjekov ne nadgrobne spo menike smjesti o u isti idejni kalu p, s matraj ući ih "direktnim dokazima" koji govore II prilog njegovoj osnovnoj tezi. "Da to nisu bogornilski ili patarenski spomenici", kaže Glušac, "oč iti su dok az i i to, što se često pu ta nalaze oko pravoslavnih crkava i II blizilI j nj ihovoj, a gde dan.as takovi h nema, nalaze se po neki put u samo me groblj u tragov i crk venog temelja,

23

. d . a crkvinama." Zato j e on i mogao ustvrditi da s ' kOJe naro naz IV " d C k b u 'nali . . bT ravoslav ne vere , a se r va osanska nak Itari BošnJam .. . I I P .. I· k · ·. on neSI••, "utopila u velIkoj vase Jens oJ patnjarŠiji" od ......a bosanske d rŽave I·k . ' nosno d , k bosanska' stara upravo to I o, kohko je staro· hri a je "pravos lavna cr va I šć ..H govini" (Glušac, 1924 ., 3 1.-35.,36.-37., 50.). anstvo u Bosm I erce Ć . . . kI · tavan pokušaj da se ste cIma utisne IS Juč ivo hrvatski . · P rVI sus ... ' l k ·· nacIon I . ,. . I d . J·e 19 18. uknJl zl]uznos avens o pilanje Ive Pilara k ... ani zlgobJe o anJen , . .. . ,Ojlje p· donimom SUdI and . Ono sto Je pnJe njega na srpskoj stran. ISao po d pse U . ,. bo ku I · IUrad· ' ·d P Iranović poistovjetIvsI Crkvu sans s pravos avljem, a na musti lO BOZI ar e kri š· b ·1 mansko. . čko ; Safvet-beg B ašagić ot v I U tzv. ogUffil stvu prasupstan . bo ŠnJa , ., 2005 244 246 .. . cu nacIo. nalnoga bošnjaštva (D. LovrenovIC, ., ..), radlkahzlfao je Stidland ovjekovne B_ na hrvatsko,; strani proglas IvšI .Cj elokupnu hrv prošlost k .. srednJ . k J"učivš i i Crkvu bosansku) den vatom ats e povIJestI. U duhu rasnih t .. (uJ . k · l d ' B · eonja SUdIand smatra da "bogumtIska rasa,. Oja v a ase u osm od 12. do IS. st. bijaše hrvatskog podrijetla, i čitavo pod rUČje zapadnog Balkana, u kome nailazimo na bogumiI ske steć ke , pripadaše nekada hrvatsko m narodn om posjedu". Upravo u stećc i ma vidio je on "neobori vi dokaz da tl bosanski bogumilski plemići bijahu baš Hrvati" (S UdIand, 1990 ., 95., 96.). Teza o hrvatskom karakteru bosanSkih srednjovjekovnih nadgrobnih spome ni ka osta laje u hrvatskoj historiografiji živa i nakon SUdianda, a zastupali suje ili su joj naginjali ~nače zaslužni povjesničari poput Dominika M andića (1982., 11 9.- 125.) i Franje Sanjeka (1975., 190.- 191.).

Demontiranje bogumiIske teze o stećcima : od Koste Hormanna i Vladislava Skarića preko Alojza Beoca i Šefika Bešlagića do Marka Vege, Sime Ćirkovića, Nedima Filipovića , Ljube Sparavala, Johna Fioea, Noela Malcolma i Marian Wenzel Postupno je ipak, nakon što je 1878. vlast Osmanskoga u Bosni i Hercegovini zamijenil a vlast Austro-Ugars kog Carstva , posebno os nivanjem Zemaljskog muzeja u Sarajevu, oživio znanstveni interes za ove nadarobne spomenike.. što . o Je urodilo objavlj ivanje m mnogobrojn ih podata ka o nji hovim oblicima, ukraSllna i natpisima (Beš l ag i ć , 1982., 13.- 16.). To je znatno proširilo osnovu za njihovU daljnjU znanstvenu valorizacij u, ali se i tada još uvijek osjećala potreba "nJl hoV?g sIstematskog opIsa" (Sergejevski, 1942.,97.). Zv u č i pomalo nestvarno da JeF~Je 1899. godine u Ze ma lj sko m u mu zej u postoj a la detaljna statistika stecaka. odnosno da se raspolagalo brojem od 59.500 nadarobnih spomenika, kao i geografskom kartOm ilJI·· hove rasprostranjenosti. Ove podatke o iste je aodine na XI. RlISkom arheološkom ko ngres u u K ljevu ·· .. o . .. preze ntirao d Irektor Zemalj skog muzej·a Kosta Horm ann pokl o . ,. C k f· ku kartu . ".' mYSI ars om ru skom arheološkom društvu geogra s razmjestaja ' · stahshckl1n .., . podaci ma (SolovJev, . 1955 ? 17 -2 1SJ . , . stećaka s p·n Iozel11m ' RacumlJucl sa svim 1 d · . . . 'I· SIlOvanI nU " .' I e ostacI ma log teksta IlJe(TQvi su rezultati bl I za opsezn . k ... Z . ' o . reka . oJ a CIJI emalJ ske vlade poduzetoj tije ko m 1897. i 1898., kada je p ·0 -

•

•

kolars"ih ureda . lj . pr~kll },alldara . lugara. cestara. knezova-muhtara. u č itelja i S V~ĆC llik;1 hil) t)h;l vljc11IX)pis stcć: lk ;\. tlt vnlcl1() njih( )v() hn~ill() stanje i terit()rij rasprostir:l11ja. Nastup Kosle 1-((irl1l:lIllla II Kijevu I XI)9. i pri sutnost Zemalj skog muzeja na broj II i 111 presti).nil1l IllcduI1arodnil11 znanstve niIll i izlo:l.hcnim manifestacijama kOllcc m X I X. st. znat ilO su pridoIl ije! i ali l"I11acij i st eć ak a. a Ii i u k upne ku Itu rnohistorijskc haštine Bosne i Hercegov ille. kojajc sve više ro~cla zanimati e uropsku znanstvellu i kulturnu javnost. Nakon štnje u razdoblju iZl11cdu Prvog i Drugog svjetskog rata taj i straži vač ki zamah donekle splas nllo, IKInos prcma s teĆ<..: illl a iz k{)rij ~na j e izmijenjen pm.lijc 1945. g
25

, 1'1 " UkoriJ'enjeni stereotipi, medutim spOro 10 mIS I o ' , ' , ' s u uSlu nauci donedaVlofundiranim stajaltštIma, tako da je Ned' "Pali , 1 znanstven ' I ' d'" Im Flhp , mjesto noVIl1 . apisati: "Iako Je u pos Je nje vnJeme prilič OVIĆ 18 ) mogao z' k ' k' no nauč 2 ( 1974.. " ' , b lih spomenika-steća a, Ipa I tu u naučno ' , na raščišćeno pItanje gll,DrlaJ'uća interpretacija tih monumenata", j praksI još , 'Ć' l, dUJ'e bog unll IZl preov" t'h i drugi su auton, medu ostaltma irković (1964 O" m spomenu I , , " ' 235 ) ,51 ) Fine ( 1975,), MiletIć ( 1982,), MandIc ( 1982,,1 17,. 119 " 970 Malcolm (1995 " 41.), Palameta (1995" 187,-188,) w')' p, škobalJ, (l Andehc (7198l9'~9) i Zečević (2005,) odbacilj tezu o bogumilsll.Q.m ka ekn zel ,6,,' , 'ct h' , fi" ra teru ( 1996, , "" t rezultat razvojnog puta Je ne Istonogra Ije kOJa se od s Slecaka, BIO Je o ,.., d d amoga , I hrvati s utvarama IdeologIje I pre rasu a, puta duljeg od' d početka mor,1 a , ' " , , Je nog ,' e"IJ'em J'e kraju btlo Jasno to što steccl ntSU, ako vec do kraJ'a niJ'e b'l sto IJeca na / , fi ' " Io , 't 'esu Danas se kao znanstveno ven IClrana IdeJa-vodilJ'a u Jasno ono s o J . . ,,"'" . .. . . OVom korpusa s tećaka moze uvazltI konstatacIja Nade MIletIc (1982,a 239)' segmentu 'k 'd ' ' ,, "Argumenti za dokaz eventualne bogumils ~ pnpa nostI ,svek?likog raznorodnog " l' srednJ'ovekovne Bosne moraju" se traZItI mImo stecaka I ukrasa na nJ'ima "" zlvJa U punom suglasju s ovom postavka Je lohna Fmea ( 1982" 132,), autora jedne od rĐaLboljih studija o Crkvi ,bosanskoj: .':1 naj zad, ako Bosanska crkva nije bila dualistička onda term m bogumIlskI za ove nadgrobne kamenove (stećke) postaje II još većoj meri irelevantan, Mi slim da se možemo nadati da će ova oznaka uskoro biti napuštena i u popularnoj literaturi,". Usprkos mukotrpno dosegnutoj razini istraživanja stećaka, II koji su poduhvat svoje najbolje energije uložile generacije znanstvenika razli čit ih usmjerenja, još uvij ek su živi recidivi njih~ogu­ milizac~s pozivom na "historijske vertikale", "povijesni legitimitet" i "pol itički legitimitet" naroda - najpogrešnij e od svih postavki na koje se može pozvati povijesna znanost ( Duraković, 2008,), Dovodeći je u vezu S umjetničkom formom suvremenih ornamentainih srebrnih i posrebrenih zdjela izradenih rukama bosanskih majstora, najnovija istraživanja umjetnost s tećaka nastoje obuhvatiti pod pojmom bosanskog slila kao "mJ'ešavine t:oootičkoo.:::>' mediteransko-islamskoo e i bizantskoQ" "umjetničkog naslijeda, "kao jedan ogranak evropskog korpusa got ičkih nadgrobnih spomenika" (Wen zel, 1999" 12,-13,), Ak? se steće i ne mogu objasniti bogumili zirajućom teorijom. jednako kao ni teza. m o njIhovom srpskom i hrvatskom karakteru. onda jedino preostaje vtatiti ih u njIhov Izvorni svijet u kom su nastali , razvijali se i. s nestankom srednjovjeko\'ne bos'lnsked", '" l'I svoJ, kraj,, Uspostava vlasti Osmanskoga Carstva 1'61 ', ' , Izave, doZlvJe .. . ' uVJctovala je brzi~ S' " scene OV "I IIJ",z ' J"'1 . ll ('lZ'lk ~, S.l I 1 111011Ulllentall11'h gro b111'h Ob" ...... od nosno 1)1'0 ' " ' l' "' ' d ' IllJcn,1 po It leklll okolnosti doniJ'ela J'e druoe društvene o nose i druge ob' '' .' j '" (o ,-' -. ' _le,ljC , DS JC Truhelka ( 191 4 .. 230,) ustanovio da su s tećci prelezIlO V ' " ' , k' " ,Cz"nl , , ,za planll1sk-\ ' , llljest" 'o la su vre me nom opustjela budUCI" d',I Ih Je :-;t
4'

I

II lovne kuhure. pri č i 'c

I

"

I ():n

.

. .

' " . , ;:-

•.

..

.

'"

I

Iwih.

J tn SlIlMslanku odlucUllIClIUloulI ochgrah davni ku 111; CI zelll JlSla. soci " I ' l ,'" " .. , ' "', " , (S'dA

k'u"lkl -" _

l" "

114

' o

•

_

.).

J.I III DC n OSI I lItJ CC<.1J1 I Z

."

Sl11ltl I

kulturno razvijeno!!. slISJedstV.l

I

' I· . .. , ... k '(ć'ln~kl) III Cnli\e I krsc:lll ska umjetnosI. od nosno rs· . zagrobno\!e ŽiV " - lll <'1•

Uza sve oVe (-j b

r;.I!.ulllije vanj" .e

Stećci i crkve - stećci i šehidska groblja

Danas već i sama karta rasprostranje nosti s tećaka svjed oč i da njihov karakter nije mogao biti bogumil ski , je r ih ne ma u Bugarskoj kao domov ini bogumil stva, isto tako u " patare nskim" podru čjim a Ita lije i ju žne Francus ke (Škobalj , 1970.,235.). U prilog tome govori i okolnost da su nekropol e stećaka u kasnijim vremenima s lu žile kao mjesta ukopa za pripadnike K ato li čke i Pravoslavne crk ve, što sigurno ne bi bio s lu čaj da su na tim mjestima poči va li hereti čk i bogumili. To, medutim , u sv im takvi m s lu čajev ima ne podrazumijeva konfesionalni kontinuitet novovjekovnih crkava i srednj ovjekovnih nekropo la, budući da je srednjovjekovni kontekst stećaka tijekom sto lj eća višestruko preobli kovan i razoren te zato ovaj podatak upućuje na oprez, premda ponekad može predstav ljati važan indikator. U svakom s lučaju , sekundarna upotreba stećaka, odnosno njihova ugradnja u temelje i zidove crkava u oblasti Popova ( B ešlag i ć, 1966., 63.), ali i mnogi drugi s lič ni primjeri poput ugrad nje 19 s tećaka u sofe (trijem) i dvorišnu ogradu džamije u Ostrošcu na rijeci Neretvi ( B eš l ag i ć, 1954., 198.) ne svjedoče o bogumilskom karakteru ovih grobnih spomenika. Nakon što se pokazalo da mnoge nekropole sa s tećc ima leže upravo oko ruševina istovremenih crkava, odnosno da stećc i , iako ne i s ključivo , slijede crkve nu arhitekturu, demantirana je teza o navodnoj nespojivosti stećaka i crkvenih gradev ina. Do sada evidentiranih 445 mjesta kršćan skog kulta na području BiH i karta rasprostranjenosti srednjovjekovnih crkava koja govori da je gotovo svako naseljeno mjesto tada imalo crkvu, da ih je u već im gradov ima bi lo po nekoliko te da su tadašnje crkve uglav nom bile župne (Zirdum, 2001. , 16 1., 163.), tezu o povezanosti s tećaka i sakralnih gradevina dodatno podupire. Postavljanje groba bilo je izuzetno važno. Preminuli sahranjeni u crkvi ili u njezi noj neposrednoj blizini nastavili su na odredeni način biti članovi ma zajednice; njihova blizina nije dopuštala da ih se zaboravi i značila je da tijekom mi se i ostalih obreda crk vena zajednica živ ih koegzistira s njima (Bogucka, 2006., 130.). Model srednjovjekovnoga kršćan skog groblja povezan s crk vom model je koji zapadna društva kori ste do XVIII. s tolj eća. To je antropološka č inj e nica goleme važnosti jer je kombinacija crkve i groblja postala jedan od esencij ai nih elemenata urbane i seoske topografij e (A ri es , 1985. , 12.). Početak obi čaja sahranjivanja pokojnika u neposred noj bli zini crk ve seže u rani srednji vijek. Taj prostor bio je opasan zidom i pos većen od bi skupa s ciljem da se odstrane svi utjecaj i koji bi mogli uznemiriti pokojnike (Curl , 1980.,7 1.). To je bi o rezultat evolucije ne samo u praksi nego takoder u doktrini i pravu či me je potpuno nova koncepc ija svetosti mrtvih zamijenil a antičku. Dok su pagani bili sahranji van i posvuda. kršćani su pokapani jedino II štovan i m i javnim mjestima odredenim za tu namjenu i posvećenim s tim ciljem (Aries, 198 1.,40.-4 1.). U srednjovjekov nom govoru rij eč "crk va" nije z načil a samo crkvene građev ine nego cijeli prostor oko crkve. U običajnom pravu Hainaulta " parohijaina" ili župna crk va uključ i va la je ladu crkve, zvonik i groblje (Aries, 1974., 18.). Tako je groblje postalo "krilo crkve", kao što je krilo Abrahamovo predstavljalo mjesto pokoja duše.

. ć k s lokaliteta Ocrkavlje kod Miljevine u ist č . na ste u .k k .. . o no, II Natpl s .' d' O grobni spomem ocu, OJI Je pak sagradio '1" OSIli . d 'eSl npo Iga . . ' kr I (K' IIOb olknva aj .. 'eštenu u blizlm ne opo e aJ maković, 1984 nOVio GeorgIja smJ . k dB . k . .,71 72 crkvu sv. . ' kovnom lokalitetu o ugoJna po oJnici su se d .-). ' domsrednJovJe b ' h b' NaJe n . 'k kvih lrajnih nadgro OI o Il'" JezJa, da bi se lek kXIII . Sl. ukopavali bez I al IJ'eću počeli redat i grobovi sa stećcima. Slojev'~ o crkve . dene u tom s o . '" I OSt ovo Izgra k I't ta pokazuje da stećCI stoje u Izravnoj geneličkoj vezi s ga .. gro bnog..lo a I enog srednjeg VIjeka (Vego, 1963 ., 196.), odnosno da grobn°lin memcIma ra .. . b . Se 111 ' spo .. menska limJa Izmedu ukopa ez spomenIka napravI' Ole UĆI Jas na vre . . Jenog pov .. la i onih koji su taj znak ImalI. od čv rstog matenja .,. . . ..- .. o nespo jivostI stecaka I crkvemh gradevma dodatnO J'e obe ' I eOrlJ a J snazena , . utvrdeno da se iznad groba prvoga bosanskog kralja Tvnka I K nakon sto Je . . . . Otro_ ., mJ'eštenog na počasnom mj estu u sredIm oltara krunidbene i g b mamca s .. .,. ) k dVo , rane mani ća uMIlima (ArnautovIcIma o Isokog posvecene sv. N'k . crkve Kotro . ', I 011 nalazio upravo stećak-sljemenpk (P. Andellc , 1980., 211., 227.-231.). Takvihje primjera u srednjovjekovnoj B.osm" poput .0slIkane mauzoleJne crkve vjernika Crkve bosanske tepčij e Batala SantIca, na Č IJOJ sredml Je st"Jao masivni stećak II . obliku sljemenjaka, ili mauzolej ne crkve podIgnute nedaleko od grada Sokola na Šćepan-Polju na sastavu Tare i Pive pripisane hercegu Stjepanu Vukč i ću-Kosači koji se kolebao izmedu triju konfesija, a č iju je unutrašnjost krasio sljemenjak s postoljem ( Kajm akov i ć , 197 1., 53 .,56.) sasvim sigurno bilo mnogo više nego se to danas zna. Svi ovi primjeri ukazuju na to da su stećci efektivno pomagali II procesu urbanizacije mrtvih, kao što su sudjelovali u fonniranju ukupne vi~"al"e kulture smrti. Ulaskom u kraljevsku mauzolej nu, ujedno i kru nidbenu crkvu Kotromanića, kao i u mauzolej ne crkve bosanskih velikaša, stećak kao grobni spomenik postaje neizostavnim dijelom jav noga dogadaja od najvišeg značaja kakav je predstavljala kraljevska i vlastelinska sahrana, znakom političke i vjerske simbolike. Na taj je način , predstavlj ajuć i socijalne i kulturne norme svoga vremena. stećak vizualno i s imboli čki izmirivao plemensku solidarnost, poliličku privrženost i individualnu pobožnost. Sve to predstavlja kršćan st vo kao religiju stalnih mjesta: mjesta za molitvu i bogoslužje, mjesta za naseljene vjerske zajednice I mjesta za pogreb (Fletcher, 1997.,260.). . Kao nezaobilaznu komponentu tome treba pridodati i kompleksne Vjerske prilike u srednjovjekovnoj Bosni obilježene paralelnim postojanjem lrijll kršćanskih crkava-konfe ." a.. kato I I'čk e, pravoslavne i vjere bosanske. k'oje, ' ' lI .svo'' .,duboki., , . sIJ pecal uUsnule i na slećke kao zajedni čk i (interkonfesionalni) biljeg. Obl'.']O;' ,. k ' . . steccl , . ' . 'IStOV . remene neki smatraloda . .se n'a pod'IUCJU oje su poknvali ne. Javljaju . opa ee s neklln drugim b' . ".0 a O1eduU01lD s "'. gro nlln, JOS manje konleslO nall1l m obiljezj"n, .' t mISIjenje don kl. . . 'fič . slučajeVI popu e e mora kongirali . Postoje. nai me, speCI l nl . ki nek' ropole u selu M I'h'
°

J

v

•

••

•

••

, s eeel/na pOSlo', I . . rh 'Ibza sVJe grobne k .,' ~ ~~ e I nekropole bez stećaka. O «lille. pored ostu l Ih. - ' 'stovrt:OnstlukelJe od I " . tv rdeno Ul, lllenil1) ) b ' . p oca složeni h II vidu krova. kako Je to II 17' 196 1.. 250._ 2S~n] OV ll1" " Spod slećaka (M iJel ić. IlJSS .. IS J. - ISS.; 1956 .. 33:~- ··k.,liteli

- .J. OVuje .sc IIlOze • govoriti

(l

'1 ·· s·tt:. 'ć'l ka nekoj vrsti POd Zc...: I1lJ1l1

.

Lo,

poput Mihalj ev i ća, s ll1ilenijskill1 kontinuitetom ukopavanja, daleko su od toga da predstavljaju iznimku u eu ropskoj sepulkralnoj praksi. Winchester u I;'ngleskoj s trad icijom sahranji va nja dugom 2000. godina, počevši od kasnog Zeljeznog doba, jedno je od takvih mjesta (Kj0Ibye-Biddle, 1992., 210. i dalje). Osim grobova sa s tećcima u vidu ploče, sanduka i amorfnog kamena, na lokalitetu Stećci u Raškoj Gori kod Mostara više grobovaje bilo bez spomenika. Ako ih je izvjestan broj i strad ao, od redeni dio grobova izvorno nije imao nikakvog obilježj a osim možda drvenih križeva koji su vremenom nesta li (Atan aeković-Sa l č i ć, 1989.,98.). S l ična pojava - istovremeno postojanje grobalja sa steĆCima i bez stećaka - zabi lježena je na području srednjeg toka rijeke Cetine II susjednoj Hrvatskoj, s tim što su grobovi bez stećaka pripisani Hrvatima (starosjediocima), a grobovi sa stećci ma Vlasima (doseljeni ci ma) ( Mil ošev i ć, 1991 .,57.). Drugo je pitanje to što su kasnija medusobno odvojena katoli čka , pravoslavna i muslimanska groblja nastala u neposrednoj blizini ili ča k na samoj nekropoli stećaka (I. Lovrenović, 1994., 78.-79.). Upravo na tim rijetk im nekropolama s oču vanim crkvama može se pratiti kako stećc i nestaju, kako ploče postaju sve ni že i grupiraju se oko crkava, dok se u posljednjoj etapi početkom XVI. st. ploče ne počnu postavljati ili pored zidova crkve ili se pak unose u samu crk vu. Ovi "unutarnj i" stećci postepeno bivaj u zag ušeni u malim prostorima groblj anski h crkava, ploče se tanje, a reljefi postaju sve plići. Paralelno s prvim muslimanskim groblj ima, javljaju se II Bosni i prve varijante s tećaka-n i šana u izravnoj zavisnosti od oblika muslimanskih nadgrobnih spomenika (Beš l agić, 1978.). Sred njovjekovna mramorja i še hidska groblja često se nalaze jedna pored drugih, odražavajuć i rodovsku svijest o tome da se č l anovi porodice obi čno sahranjuju na jednom groblju (Ćorovi ć, 1956., 145.). U muslimanskom selu Kosače nedaleko od Goražda na malom su prostoru rasporedeni muslimansko groblje i čet iri skupine st ećaka, više stećaka ugradeno je u okoln e kuće. nedaleko od treće i čet v rte skupine spomenika nalazi se lokalitet Kri ževac a uz prvu skupinu lokalitet C rk vine, što navodi na pretpostavku da se u srednjem vijeku ovdje nalazilo značajnije središte (Bešlagić, I 959.a, 243.-246.). Na istočnoj strani Sarajeva, u mjestu Hreša, nalazi se sred nj ovjekovna nekropola s preostala 24 stećka od nekadaš njih stotinjak. Nastavak ove nekropole č ini nekropola muslimanskih ni šana - vremenskih i tipološki h potomaka s tećaka - ukazujući na rodovski slijed s pokojnicima iz srednjovjekovne nekropole. Kulturološku i konfesionainu kompleksnost ovog lokaliteta zaokružuje pravos lavno groblje (Mušeta-Aščerić , 1979., 223.-229.).

Kronologija ukapanja: od groba bez stećka do groba sa stećkom Moguć nost sklapanja s lične višeslojne kulturološke slike pI1lža se II Grborezima kod Livna, lokalitetu smješ tenom uz prometni put koji povezuje ovu oblast s Primorjem. s tipičnim srednj ovjekovnim slavenskim grobljem - tzv. I1lvnim i na redove - zvanim "Mramorje", na kojemu se izmedu 265 istraženih grobova nalazi 86 primjeraka sa stećcima kao nadzemnim grobnim oznakmml. Kronologija ukapanja

29

... snovi bogatog arheološkog materij~la pokazuje tri vrste vIdljIva na o. dodataka (38%), u raki fonmranoJ ogradIvanjem poko.. ~~upa··"l raki bez Ikak;:) . u grobovima čiji je prostor spokojnikovim tijelnikovatijeia daskama ( I. o k~ivan kamenim pločama. Tih je grobova ukupno ~~Oblagan kamenJe.m I po nenutih 86 primjeraka sa stećcima. Analiza grob .h (52%), medu njIma I s~O~avanja u Grborezima vršena izmedu X. i XV. stoljeć nl ~alaza o a pokaZUje da S dU u l1 i XIV st. (Bešlagić, J964.b, 93.-97.). Ovu šarol.k , na.Jtnten_ X · je izme l l · ' . . l OSlOČ"t . ZIVOl ala u selu Šabići smještenom na JugOIstočnim padinama I Uje ~ .:~:;~~e sa tri vrste ukopa: u kamenom ogradenom grobu, u drvenim sa~~~lne J . želJ·eznim klinovIma te polaganjem pokoJntka u zemlJ·u (F k ma zakovamm e eŽa 2007., 204., 2 1 5 . ) . . . . .. ' trenutku zamIjenili d t ct •.. Kako su stećci u. Jednom povIjesnom I . . .. ·lik. o aasnjI skromni nači n obilježavanja grobova posta o Je JasruJe pn. om Iskopavanja srednja· kovnih grobova u Gornjoj BIJelOJ kod KonJIca, gdje Je Ispod jedne nadg b vJe . 'k· (IX ro ne ploče otkriven kostur s postkaroltns lm mamuzama .-XI. st.) i jednim prizmatičnim stupom ugradenim u. kamenu ogradu uz noge pokojnika. Jednog dijela postavljenog u grob, drugog dIjela ostavljenog Iznad zemlje, stup je naden in situ (Vego, 1963., 196.). Jedan je grob s amorfnom pločom I pobodeni m kamenovima datiran u XII. stoljeće, čime je dokumentiran način prerastanja humka Ugrob s pločom koja daljnjom evolucijom prelazi u oblik sanduka (P. Andelić, 1975.,224.). Svim ovim ukopima - ranosrednjovjekovnim bez spomenika i kasnijim sa spomenikom - prethodila je faza spaljivanja mrtvaca karakteristična za slavensku pagansku religiju. To otkriva slavenski grob sa spaljenim mrtvacem u SuItićima kod Konj ica iz VIII. st. koji odgovara općoj periodizaciji spaljivanja rnovaca kod Južnih Slavena do X. st. kada se završava proces kristijanizacije (P. Andelić. 1959., 200.-209.). Kršćan i obično nisu prakticirali spaljivanje izuzev u kasnijim s tOlj eći ma kada je spaljivanje heretika - definirano sukobom sistema što ih je obuh vaćalo kršćan stvo - obilježilo periodične krize koje su kršćanstvo identificirale kao vjeru netolerancije u njezinim raz ličitim oblicima (Binski, 1996., 10.). Kremacije su po definiciji paganske i crkva ih nije odobravala. Iako se pon:kad vjerovalo da Je svrha spaljivanja tijela oslobadanje duše, specifično znacenJe kremacije varirala je u tradicionalnim društvima, a za anolo-saksonsko društvo praktički je unepovrat izgubljeno. Treba takoder znati da~je postojao više nego Jedan način paganskih ukopa (Meaney, 2003. , 238 .). Za ilustraciju može pOSlUŽitI podatak da se na sjeveru Rusije stari običaj kremacije pokojnika prilagodiO ukopu pad. kršćanskim utjecajem tek u XIII. stoljeću (Nazarova. 2006 ...149.) ... · RI Zično bl, medutim, bilo spaljivanje mrtvaca uzimati kao apsolutni kntenJ Vjerske lOjalnosti pok . ·k . ... ... ·J·e poznaje . . ., aJni ajer arheologija kOJa se baVI pItanjem konverzi I allplcne s lučaj eve od' š' kooa oroba. K . . .. .... o Je ilije mog uće razlikovati paaanski od kr cans o' 0 . . . ·h n stlJanlZaelJa riJ·eke k· . ~ d ·znaČaJIlIJI d ... aJu SVI moraju prijeći bilo jc jedno o Ilaj d ostlgnuca II p o l a o a · . ,. odatak , nom n.1ZVOJlI europske konverzije. To obJasl1Java P . . pnJe zabrane krem·· . .. b·lo III s"Jetovn . k It anja u saksanskom kopitu laru iz 785. godine niJe I d· e ll] cr vene osud .0 I - . . Z toJ'e trn 1cio . I ' . e IlIJcc noga posebnol' pOl!.rebnoo običaJa. a . na na pogrebna I) . k ., , . " ~. ":' 0=>. • (.'ionalntlll nabojel)) I ". r~l Stl s nJ eZ inim Soc lJ:.lInllll obred ima I eIllD 1997. J mog a prezI V . ' ," . ~ "' . FI her. . 124 - 125 Jeli PIIJcl.tz od pauanslva na krscanslvO ( etc .' i oO

..

"

.

40

4

- ., 258.-260) S . . , ' .
na :" il.'l\' i111 ;\ i II ~ nlhn\' illl ;l ; :-, p\HI I1ji h, lak.u da :-'l' IllOIl' gll\(lri li (1 llekoj \'1',,1 i " l'a g; IIl :"k.ll ~ k.r;l:,\1 1:"1\,;\" II k.nj l' :-. \1 :" puro prodirak IlHlIlOIl' i"lil' kl' norme , Tn je hio :" i:"ll'1l1 \,kn1\';l\lja :-.;lIk.;l11 Dd Iri :-. Ioja : kr;l:an:-. k.og, lok.aln ng a n l' kr ~ća rhk(l g i I'll lll kr~l: an :" kllg ~l1 :" p, Va lk , .:!OO.' .. )77,) i l ;Ito U lll'k im :-. lu l' ajc\'i1l1:1, ča k i ond a kada :"1I11 ~1'llhll hili nlkrh'clli kri /l'\'; II \' idu pri\'jl':"ka, nijc hilo mogu L-e odgonetnu ti Ikll jl' kr~ć ;\llin a lkIl paga nin , jc r :"lI na lal i lak \'ih grllhll\'a d\'l)/ll:ll' ll i (MC;llll'Y . .:!OOJ" 24 I .t 011l:l' ni lll 1I /l'\· ~ i . ra/lii::i lll:"1 pllgrl'huug uhi l'aja r;\l ll).!; ~n:dnjl'g \'ij l'ka prl'\,l'Iika je da hi :"l' nhja:" nil a rl' ligijlllllll-laba ll. 11)1)) .. 63 ,l,

I, BrolnJlcc 2. BrotnJlcc l BrotnJlce

5.

4 IIfntnJI~c ~ {I IiI PI!!~l1

6 B.lr.Ill\lc

7 B.lr.II1ile ~ (IIIJ PrlJIo

QBI"",~

tl BilJInje

I Blidm~

15 .

ll. Bitunja lJ. Bitunja ll. BilUnja li. Bileča

16.

17.

19.

16. Bratač -Nevesinje 17. Dračevo 18. Drežnica 19. VukoV\ko

.--

21.

20. Šikulje -Vareš 21. Šikulje -Vareš

26.

22. Ubo\lo ll. Ubo,ko 24 Enunm\l Selo 25. i.dnjell1vlu Ljubl.lrlur, Trebinje 26. Ubtllln

27.

~7. Ćitlul. ~e\e\mje

28 Bilići

''\ ~' \ /11" ( )

i·l

III

~ ,( r {\

\ ',

(,

I

I \

\

.)I)

B"I I

UMJETNIČKA

RASPJEVANOST IRAZIGRANOST SMRTI NA STEĆKU Mnoštvo izvomih naziva -

stcćak

kolokvijalni naziv

Na osnovi razboJil'e generalizacije može se tvrdit.i da Sll spomenici II srednjem vijeku imali Iri glavne namjene: komemoraciju umrlog člana obitelji , čime se značajno pridonosilo procesu žalosti i održavanju dobrc obitcljskc reputacije, iskazivanje potpune funkcije u izrazima službc ili u gcnealoškom tijcku - odatle značaj simbola polož'\ia ili zvanja i heraldika, te konačno treću i najvažniju svrhu, da se odgovarajućom komemoracijom pokuša osigurati stalni tijek molitava u korist preminulog i tako donese utjcha duši u či s tilištu i skraćcnje razdoblja pročišćenja (Norris, 1992., 184.). Jedan od prvih problema skopčanih s pravilnim razumijevanjem tako složene povijesne materije poput stećaka odnosi se na sam naziv. Postoje, naime, tri vrste naziva koji se paralelno koriste za njihovo obilježavanje, medu kojima često dolazi do preklapanja, što rada nove nejasnoće i nesporazume. Prva vrsta su izrazi koji se oslanjaju na autentične povijesne izvore - mahom natpise sa stećaka: "bilig", "kam", "zlamen", "kuća" i "vječni dom", Nazivi Ukorijenjeni II narodu su: "mramorje", "grčko groblje", "kaursko groblje" i "divska groblje". Ćiro Truhelka (1891 ., 369.) plasirao je tezu prema kojoj riječ "mašet" kao oznaka za stećak dolazi od turske riječi "mešhed", po narodnom "mećit", koja označava grob junaka ili mučenika palog za vjeru. Vejsil Ćurčić povezao je naziv "mašet" S talijanskom riječi "massetta" u značenju veliki kamen, što je prihvatio i Bešlagić (1954.a, 191.), primijetivši da se termin "mašet" najviše upotrebljava na Kupresu i području oko Duvna, Livna i Bosanskog Grahova - tradicionalno povezanim s Dalmacijom. Najčešće korišten naziv - steća k - od zadnjih je decenija XIX. st. u izdanjima Glasnika Zemaljskog muzeja iz Sarajeva medu ostalima afirmirao Truhelka (1891., 373.). Samo ime stećak dolazi od njegove glavne namjene da "stoji" iznad groba kao spomenik; to je particip prezenta od glagola stajati - stojeći ili, kako se govorila u staro vrijeme: "steći" (Škobalj, 1970.,220.-221.). Novija istraživanja na vidjelo iznose sve manjkavosti ova:Rvog naziva ukazujući na problem kategorizacije srodnih nadgrobnih spomenika susjednih teritorija (zapadne Srbije), oblika ploče, koji se javljaju u vrijeme kad stećaka II Bosni gotovo i nema. Sam naziv stećak - pokazuju ova istraživanja - najprije se sreće u Srpskom rječniku Vuka Stefanovića Karadžića iz 1852., dok u prvom izdanju istog Rječnika iz 1812. godine taj termin još uvijek nije postojao (Zečević, 2001., 144.).

55

Stećci se ne javljaju kao usamljena, izolirana pojava, već kao dio nepreki

toga sepulkralnoga kontinuiteta na bosansko-humskome području čiji kor/u: sežu d u b o k o u pretpovIJesno ". . Jen! vrIJeme. Tako postaje kristalno jasna čvrst

ve.zanost stećaka za lokalitete starijih epoha - pretpovijesna naselja i kultna mjesta, antičke aglomeracije i groblja, kasnoantičke iranosrednjovjekovne crk vea . I utvrdene gradove. Važan, neizostavan element ovoga kontinuiteta ogleda se u činjenici da nekropole stećaka pripadaju tzv. grobljima na redove, čijaj e pojava označila epohainu promjenu u pogrebnoj praksi e uropskoga srednjeg vijeka (Miletić, 1982., 22.-23.). Zato se pojava stećaka očituje prvenstveno kao odredena faza u sublimiranju milenijskih pogrebnih tradicija i njihovu prenošenju u budućnost, počevši od nadgrobne gomile do sljemenjaka i kri ža kao konačnog obilježja kršćan s kog groba uopće (Škobalj , 1970.,223.-224.). U svemu tome ne smije se zanemariti činjenica da posmrtni običaji u vjerovanjima mnogih etni čkih skupina Odražavaju one najarhaičnije i najdublje ukorijenjene običaj e koji se mijenjaju izuzetno teško i sporo. Jasno je takoder, kako to pokazuju artefakti na antičkom lokalitetu Crkvine u Čipuijiću kod Bugojna sa srednjovjekovnom nekropolom i 520 grobnih nalaza (IX.-XIY. SL), da su već u prvim stoljećima naseljavanja na Balkan Južni Slaveni preuzeli i dalje razvijali obi čaje posmrtnoga kulta starosjedilaca, medu ostalima romanskog stanovništva iromaniziranih Jlira, što je najtješnje bilo povezano s procesom etnogeneze (Vukanović, 1974., 214.-215.). U tornje kontekstu razumlji va upotreba ilirskih grobnih humki za kasnije ukope. što osim praktične strane ovog običaja ukazuje na etničko stapanje Jlira i Slave na (Bešlagić , 197 1.a, 78.).

Evolucija oblika: od ploče do sarkofaga (sljemeIljaka) i križa U ni zu pitanja vezanih za umjetnost stećaka od presudne je važnosti pejavu sagledati u razvojnim fazama, tj . utvrditi osnovne linije njezine evolUCIJe. Jasno je već na prvi pogled da su stećci poput žive matenje, od Jednostav nih obl~ka koji su najbrojniji , rasli i mijenjali se, sazrijevali i postaJah otmjenIJIma,. prateCI u stopu kako opća kulturna i umjetnička kretanja europskoga prostora tako I razvoJnu liniJ' u bosansko-humskoga društva na političkom. ekonomskom I kulturnom . . . k"'h . lokalnih planu. Na s tećcima su sva ta prožimanja - razvoJne plllne l OS~ .e S,IrI I , ' razmj era unutar romaničke i gotičke umjetnosti - i uklesana " ISpi sana. pan~:l~l ovoj pojavi nalazimo Ul1lZvOjU bosansko-humskog minijaturnog shkarstva (P. Ande IC. 1984.,511. ).

. . . . " h k 'Ioženijinl i s b .' ' k Obrk . lj"e n'ldoro nog

RaZVOj' rast i metamorfoza od Jednostavnijih I manji

'

već im ob licima, jedna je od prvih z nač ajki s~eca a. , spomenika II prvom je redu uvjetovano teo.JoŠk1l11

..'

~vaJ

i

'a sredine

shv~lcanJlma v~e;~en lako sisle~

odnosno kultnim potrebama njihovih poručIIaea 5ErdeIJ~n, I:~' no d~~et njihovih matizacija stećaka još nije razradena do kraja, moze se rx;"1 od Č. Pd loče ploče s "'t'h obl'lka zastup lJ'enih u Radimlji kod Stoca, sto zna lOP . Illk'l raz IICI I . .' I k' ct . 'okooa sanl • podnožjem, sanduka, sanduka s poc.tnožJem

I

VISO~oga.s~n~"l~ <~ioOv~~ si.ll~ih naziva

s podnožjem, sarkofaga te sarkofaga s podnOžjem I n za.

pojedinl' ohlike stc L- aka . I' \l.~ . \l v il' ck IJ e lII'I' .stIPI 'I"1 1)I'I' IIII',cl'I 'ct.: " () k() ter"!nlll ' l . ,=,''lc .~. < , ..., s'\I:~orilg, Šh~ i~.vl.mllll.llal: i ."'k rillja k(~i(/.i('(h: 'Uclo (.mr!.:s - tiJe lo ij(lgl'in _ jesIi ;, kOJI sc SpO llllllJC I pmln:ll. lv oII1.\"/jl'III( (SkoJ" n ll'. ' Ilno .. 22?- . -J2') . . .'II,"(/k . ' _ .L .•S I) h" I.lf(un na sve razlike medu istr;l'/.ivill' illl:l opravdanoIlI sc č illi opća klasilikacija st eć aka na 1l'~,l'C:(' i Sll~j('( :(' koju jc IlJ52. godine uveo D. Sergejevs ki (Zečević. 2(X )5 .. 25.). Najsta riji i najrasprostranjcniji. p()čc1ni (lbl;k s tećka. p()I()žc ni monoli! _ ploč a - predstavlja zajcdnil'ki llblik srcdnjllVjckllVnoga g rohlHlga spome nika u cijeloj Europi (Wcll zd. 1962 .. 109. ). Za ra zliku od ve rtikalnog groba s ni šo m. ovaj tip ra vnog groba nema izra van prototip u paganskoj ili kršćan s koj starini i po sv~mu sudeći izravno je povezan sa s istematsk im pokapanjcm tijela. kao i s velikom idejom povratka zem lji. Poja va ra vnoga groba neupitno predSla vija važan kulturni dogadaj. svjedočeći o mirnij e m prihvaćanju pokojnika koji prestaju ulijevati strah i prisnijoj kohabitaciji s njima. Horizontalne ploče bile su nesumnjivo prve s namjenom da budu i vid lji ve i ponizne. Ravni grob u svakom je slučaju izvoma kreacija srednjovjekovnoga genija i njegova je amb ivalentna senzibilnost simbol kompromisa izmedu tradicionalne osamljenosti u posvećenom tlu i nove potrebe za mimim dokazivanjem nečijeg identiteta. U razdobljima ve like monumentalnosti u pogrebnom dizajnu XlV., XV. i XVI. stoljeća to je bio omiljeni izbor onih koji su željeli pokazati svoju poniznost (Aries, 1981., 238.-239.). Bilo da su pripadale području zapadne (latinske) pogrebne prakse. bilo da Sll nastale II sredini iz lože noj bizants koj funerarnoj tradiciji ploč e su sadržavale simboliku smrti. u s krs nuća i vj eč nog života (Zečević , 2005 .. 29.). Gravirane ploče posv ud a su u Europi od velikog z načaja kao umjetnička djela i historijski zapisi (Curl. 1980 .. 78.), U Njemačkoj se u većem broju javljaju od XIII. stoljeća koliko u laičkoj toliko i u du hovnoj sferi (Kloos. 1992.,74.). što se poklapa s općim razvojem sepulkraln e arh ite kture na europskom prostoru. Mnogi ranosrednjovjekovni grobovi u Dalmaciji imali su grobne ploče postavlj ene ne posredno nad pokojnicima. da bi se ka snije razvio običaj postavljanja ploče i na gornju površinu kao vidljiv znak raspoznavanja grobova (Vego, 1963 .. 197. ). Najstarija plol'a koja se može smutrati stećkom je ploča iz druge polovice XII. s l. s natpiso m trebinjskog župana Grda (p. Andelić. 1984.. 488 .. 490.), Novina II odnosu na zapadnoeuropski i srednjoeuropski prostor nastaje deri viranjem iz ploče i stvaranjem novog tipa nadgrobnog spomenika spajanjem pučkih interpretacija. autohtonih tradi c ija i oslobadanjem stega "oficijelne" umjetnost i (Sokol. 1980.c 275,). Još prije pojave klesane ploče. kako to pokazuju istraživ'Ulja u Hercegovini. nadgrobni spomenici u vidu obične lomljene ploče posta\'lj;mi su u ranom srednjem vijeku pod utjecajem ilirskih i gotskih običaja (Vego. 1961.a. 94.). Ovakav slijed Obilježavanja grobnih mj es ta l ogičan je rez ultat oblikm'anja ukupne kuitW11e slike na podmčju rasprostir.mja stećaka od vremena naseljavanja Slavena. što se vidi po nalazima nakita i oružja II nekropolama izmedu IX. i XII: st. obi lježenih prožimanje m utj ecaja fra n ačkog kultumog kruga. bjelobrdske I dalmatinsko-hrvatske kulturne skupine (Mi\etićc 1963 .. 155.-178.), , Pojava stećaka kao monumentalne grobne arhitekture II izowllojje vezt s naraslim ekonomskim potencijalima bosanskog feudalnog društva. odn~no ~ željom pojedinaca du vanjskim znakom na grobu ntinnimju svoj ugled I ~voJu moć (Be nac. 1950 .• 5.). Broj stećukn. s druge sImne. sasvim .insno upućuJe na

1.:1

57

pretpostavku da su pod ovim grobnim spomenicima bili isto tako sahran'i ' . pripadnici slobodnog seljaštva, pa ~ožda čak .i kmetova (Benac, 1951 ., 7~.~;~ I Društvo sposobno u tolikom broJu podi zati tako monumentalne nadgr b ). spomenike poput stećaka, čijaje izrada predstavljala složen proces i zahti'~v ~e nemala financijska sredstva, bilo je bogato i ekonomski stabilno društvo] ,ta broj grobova i grobalja bez stećaka upućuje na duboku klasnu diferenci;an~cl tog istog društva, što znači da su stećc i u kronološkom pogledu pratili raZVita~ pa i propast feudalizma (P. Andelić, 1975., 225.). razliku od drevnog vremena kao i naši h industrijskih kultura, u srednjem vijeku bio je uspostavljen medusobni odnos izmedu stava pre ma bogatstvu i stava prema smrti (Aries, 1981., 193.). Ako preciznim podacima te vrste za Bosnu i Hum i ne raspolažemo solidnu orijentaciju u procjeni troškova vezanih za sahranu, izradu i postavljanj~ stećka predstav lja iznos od 40 libara, koliko je cetinski Vlah Ostoja Bogović 1377 . platio za izmirenje trškova sahrane Vlaha Priboja Papalića. Astronomsku visinu ove sume ilustrira podatak da je prosječan ukop u to vrijeme u Splilu koštao 4-8 libara, a da se za cijenu od 40 libara II crkvi šibenskih franjevaca mogla dobiti cijela obiteljska grobnica (Milošev ić , 1991.,45., nap. 100.). O lome da je podizanje stećka predstavljalo opsežan i težak posao praćen većim novčanim izdacima, u selu Kongori kod Duvna sačuvana je narodna priča II rimovanoj prozi:

za

"Vllkh(geć:.~estra Marta na svog brata Marka. mi seca ve ljače, priko polja Svinjače . Vuklo ga slot inu volova. izila se stotinu ovnova:" (Bešlagić. 1956.-57 .. 385.) Zaokupljenost s mrću i zagrobnim živolOm posvuda je bila praćena \'elikim troškovi ma sahrane i podizanja grObnih spomeni ka. Polj ski magnati ('esto SlI na sahrane znali potrošiti cijeli imelak (Bogllcka. 2006 .. U2.). O"a illdusrrijaJlllrri povezana s izradom i prod~~joll1 monumentalnih nadgrobn ih spomen ika dožiyjda jc II sjevernoj Europi (Engleska. Francuska. Njemačka. Poljska ) izmedu I ~50. i 1560, ogromne razmjere, obu h vaćaj u ć i u ra z lil:' ilim s lu pnjc:'\'imOJ s \'t~ uljr:cajne razine drUŠIva i donoseći majsIorima II najmanju ruku rcspeklahi1an položaj i prihod (Norris. 1<)')2 .. IX5. idaljo). Počelak klesanja vcćih i o tmj cnijih slcl:aka p~)dudara sc s proši rL'njl'~1l dri.avmlg Ic ril(lr ija s red n.i(lV.iek~lVnc B~lSllL', ~lli\' ljayanjcm rudarskI..' proi/HldJl:'1' i daljnjim unapn.xknjcll1 trgllval:' k ih \'ez;! pllsrcdo\·anjt.'ll1 Duhw\'Ilika i d rll~ ~1l jadrans k ih kllllll1ll
lItj~~a li.

St,l .~. I.J.lti č,kj sark()r;~ /. i i rOlJlani čk a II tlljL:1llosl d,dm
Vran.lcvu Scili kod Neuma I s t cćci Sank()vića

19R4., 490.).

II

Bi sk upu kod Konji ca (P. Anđe l i ć

.

,

:,ajsloženiji oblik stećka - sarkofag - jaVlja sc prvih decenija X V. , I. Dug pul prcs,-~o .IC ovaj nadgrobnl"spomCI1I,k.do L,og vremena kada jc - naj ćc<ćc II "Iklopu odredenIh nekropola - poe eo kraSIti pejzaže s red njo vjekovne Il",ne . U , iru upotrebu sarkofag ula zi u vrijeme egipatskih piramida, da hi ' e preko Mezo potamij e, Krete, Grčke, Etrurije i Rima sredinom III. stolj eća pojavio u kršćanskoj umjetnosti. Iz Italije se sarkofag raširio po c ije loj srednjovjeko vnoj Europi, preuzimajući u svojim ukrasima repertoar kršća n s k e umjetnosti od klasičnih biblijskih motiva do romaničkih i gotičkih ilustracija (Dic Kunst , Brockhaus, 406.-407.; Duvnjak, 1989.190.,32.-34.). A_ntički sarkofazi s bosanskohumskog..po.dručja.J!!iJi~ dalmatinskih gradqya, po svem u sudeći z n ;č-;'j n o su 'Pridonijeli pojavi ove forme stećka koji je obilježavao kuću kao temeljni element ljudske egzistencije (Karaman, 1991.,623.-624.). Antički svijet promatrao je sarkofag kao vrstu vječnog borav išta (domu.\' aeterna), kao znak vječnog života koji, u njegovom poštovanju domaće pojedinosti, otkriva značaj preciznosti simbola (Binski, 1996.,86.). U Bosni i u dalmatinskim komunama humanisti Čkog razdoblja primjetno je oživljeno zanimanje za rimske grobnice i sarkorage, prema čijim su modelima izradivani grobni spomenici kasnog srednjovjekov lja. U brojnim dalmatinskim komunama dokaziva je sekundarn a upotreba rimskih sarkofaga još od ranoga sred njeg vijeka, pa ih se "u pomodnoj obradi sačuva lo iz predromaničkog, romaničkog, a i gotičkog vremena" (J. Fisković, 1990.,41., 67.-68., 8 1. ; C. Fisković. 1973., 158.; Mandić, 1982., 120.). Slična pojava primjetna je u Njemačkoj. posebno kada su u pitanju biskupske grobnice (Kloos, 1992., 73.). Postojala je. med utim, bitna raz lika izmedu rimskog i srednjovjekov nog sarkofaga. U Rimu bi se nakon spaljivanja pokojnika pepeo sahranji vao u sarkofag, u Bosni se mrtvac polagao u grob a iznad sc postavljao sarkofag, u Rimu je sarkofag predstavljao grob, u Bosni j e to spom enik. Uza sve to ostaje otvorenim pita~~ što ga je

postavio još Truhelka ( 1891.,370.): zašto je ovaj oblIks pomenika u takvim razmjerima oživljen upravo u Bosni gdje rimski utjecaj ni u doba najvećeg uspona

Carstva nije bio naj snažniji , a nije u ze mljama poput Francuske i Španjolske. gdje je zračenje rim ske kulture bilo kudikamo jače. Ovu široku primjenu grobnog

spomenika oblika sarkofaga na bosansko-humskol11 pOdlllČj U , pogotovo činjenicu da oni "nisu kao

II

ostalom svijetu zahvatili širih sloj eva naroda", odnosno da

"nisu nigdje postali običajem osim

II

nas", primijetili su i kasniji istraživači (Horvat.

1941., 184.). Kronološko-stilsk i@)zmedurimskihi sred njovjekovnih bosanskih i humskih sark ofaga predstavljaju predromanički sarkofazi dalmatinskih gradova Zadra, Trogira, Splita, Dubrovnika i Kotora (VIII.-XI. SL) klasiticimni u tri ka!egorije: sarkofage s grobnim natpisima bez dekoracije; sarkofage ukrašene u ba reljefu koji nose natpi s; sarkofage bez ikak vog natpi sa ukmšene isključivo u ba

-reljefu

(Jak~ić.

2004., 7.).

59

Posebno je zanimljiv, medu poznatim sarkofazima, primjerak S lokaliteta Hreša na istočnoj strani Sarajeva s udubljenjem na gornoj strani vjerojatno obrednog karaktera (Mušeta-Aščerić, 1979., 224.). Ovaj oblik stećka koji poprima oblik kuće s krovom na dvije vode - "vječnog doma" kako kažu neki epitafi - ublažava dramu rastanka živih i mrtvih postajući obitavalištem pokojnika pored njegove dojučerašnje kuće (Korošec, 1952.,395.). Predodžba o grobu kao o kući pokojnika vuče tradiciju još iz prethistorijskog doba, o čemu svjedoče prethistorijske urne u obliku kuće u sjevernoj Njemačkoj, Italiji i Krel~. Tradicija o grobu-kući nikad nije prekinuta pa su tako grobovi kasnoantičkog iranokršćan skog doba formirani od opeka u obliku krova, kao i grčki i rimski sarkofazi s poklopcem (Karaman, 1954., 178.) . U tom svjetlu p!!Wj~j~_"!:i.ied na hi poleza prema kojoj je pojavi stećka oblika s~ikofaga značajno pridonio obič~j pokri vanja grobnih humki dr~enim kućicama s krovom na dvije vode, raširen kod Slavena prije d';laska na Balkanski poluotok (Skarić, 1928., 141.- 144.). Kao dopuna drevnim značenjima sarkofaga, ovaj oblik stećka svojim šiljatim krovom snažno asocira na gotičke sarkofage i škrinje, dok njihova dominantnost u vrijeme opće prevlasli gotičkog stila ovoj tvrdnji daje dodatnu vjerodostojnost (Palamela, 2004., 132.). Spomenici ovog tipa obično pripadaj u ličnostima iz vrha društvene piramide, najbogatije su ukrašeni , često sadrže natpise i predstavljaju naj zrelija likovna ostvarenja (Mileti ć, 1982.a, 235.). Pogrebna praksa Rimskog carstva s običaj em klesanja nalpi sa nad grobom i korištenje starokršćan ski h crkava za groblja u srednjem vijeku , uz upotrebu rimskih sarkofaga i lociranje slavenskih grobalja neposredno uz rimska, ne smije se gubiti iz vida kao faktor koji je odigrao ulogu u formiranju sepulkralne ku lture kod slavenskih plemena nastanjenih na području srednjovje ko vne Bosne. Sama riječ raka kao oznaka za grob izvedena je od rimske rij eč i a rca (Ćorović, 1956 .• 142., 144.). To potvrduje i lokacija mauzoleja tepč ije Batala Šanti ća nedaleko od utvrde Toričan u Lašvi na mjestu rimskog vojnog logora opasanog opkopom , koji je tu funkciju , osim zatrpane zapadne strane, zad ržao i stolj eć im a kasnije kada je ovdje podignut mauzolej sa stećkom sljeme njakom iznad groba u kom su, položene u kameni sarkofag, počivale kosti ovog poznatog bosanskog vlastelina. Samo nekoliko stotina koraka dalje otkrivena je ranokršćan ska bazilika. a i stočni dio ovog prostora u novije vrijeme slu žio je kao pravoslavno groblje (Mazalić , 1959.,241.). U kasnijoj , zreloj fazi , polovicom XY. st.. javlja se oblik kri ža klesan u raznolikim formama - u osnovnoj konturi ili antropomorfnoj - i forma stele i cipusa koja očito podržava starije antičke oblike. Posljednjim godinama izrade stećaka, smješteni poput stećaka pored samoga puta nedaleko od lokaliteta pod imenom Crk vina, noseć i na sebi ukrasne moti ve karakteri s ti č ne za steć ke, ali i za tzv. "šehitske ni šane" iz prvog razdoblja osmanske vlasti na prijelazu iz Xv. u XVI. stoljeće. pripadaju če tiri monumentalna kri ža iz Drežnice sjeverno od Mostara (B eš lagić . 1956., 179.- 188.). Iz svoje prvobi tne oblast i - iz Hercegovine i primorja - ovaj se tip grobnog spomenika širi prema ;redišnjoj Bosni . prelazeć i iz ukrasa nadživljava ostale oblike s tećaka i nastavlja svoje postojanje do naših dana ( Mil etić . 1982.a, 235.). Kao nadgrobni spomenik križ je na europskom prostoru bio poznat znatno ranije, kako pokazuje spomenik tog oblika iz prve

r)(l lo vict; X. "'11,ljebl " ~ j evern(Jrn Y/Jrk ~ hjru nlJ gUJI-lU v ikjn ~k(Jg rCi tnikCi k()ji je prih v"'io kr, b r" ' ,,, (f 'lcl t ht r, I'JIn ., s l. 1 1. i 12. ). Uhl iti orije rll alnog pod rij ei la - slUp, (,bc lisk i ni,an - o hiljezil i '" kraj jedno}!. i tI IV;lr;Jnjc flI) v(Jg p"'g lll vljtl p" JV ije\ti \ tcćlJka, p",\ tajući uz kriz trajni znak grohnog ' pome nik;, (M ilcli';, I ')x2., 15.-10.). Jeda n takav primjerak koji pripada naj, ,,,,ijem lipu mu, li m" n., kih n"ana s prijelaza iz XV u XV I. , l. - stela , natpi",m "A"M..: le1.i Ske nder" i urel-'l nim kri:l.cm -rozct(,m - , toji na ,tarom u mezarju u Fatnici na loka lile lu Mi Iju,a (il"vit a (ile
ukrasa, od čistog ornamenta do ljudskog portreta - podudara se s na' eć'

društvenim usponom Vlaha (Ćirković, 1964.,234.; Vego, 1973., 307._32~v) lin Evolucija oblika otkriva da su se stećei kao nadgrobni spomenici ' . '. . . d b' l' . . . . razVIl, IZ nadgrobne ploče I da su tek vremenom o I I vise I masivnije fonne, što z •. acl da se sam početak u njihovom razvoju temelji na obliku poznatom u mno: zemljama, posebno mediteranskim. To govori da sam po sebi ~ak n~ nikai~: originalna tvorevina bosanskog i hum oed..nJ.qvjekovnog podneblja. ne~~ pnlagodena i masovno 'onstena forma nadgrobnog spomenika jedne epohe (Benae, 1982., 199.).

UKRASNI MOTIVI Medu ukrasnim motivima na st ećc ima. uz njihoy naglašeni simbolizam svojstven srednjovjekovnoj umjeD1osti. raspoznaje se pet sk-upina koje se međusobno prepliću i upotpunjuju: socijalni i religiozni simboli. predsta"e posmnnih kob. figuralne predstave i tzv. čisti omamenti (p. Andelić. I 98·L -188.). Postoji i šesla skupina tzv. neklasificiranih motiva - moti"i s imbolične funkcije. znako,i geometrijskog oblika. predstave nekih neobi č nih predmeta i oštećeni moti"i čije značenje nije moguće odgonetnuti (Wenzel. 1965 .. -11 .1.--121 .). Općenito uwši. olllamentika s tećaka otkri,'a s h yaćanj a i osjećanj a cijele jedne epohe. kako ljudi koji su sudjelovali u njiho"oj izmdi tako i pokoj nika koji su ru našli s\'l)ja zadnja odredišta. po čij oj su želji - kako kažu pojedini natpi si - Slećei i kbani . Sama o\'a klasitikacija nije i konačna. koliko zbog medusobnog preplitanja pojedinih 111oti\"a toliko i zbog njih o\'t~ y i šeznačnosli .

Socijalni simboli Medu socijalnim si mbolima najistaknutije l1\jC'Stl1 zau zimaju heraldički 111o(i \'j od kojih su naj"ažniji grhoYi. Odredeni manji broj IZ", potpunih grh<.n;\ izrade n jL' II duhu zapadnoeuropske" heraldike. dl)k ('!stali. njih nekl1lii.:l) :'.wtina. kao 1100"a i ~pecitična poja\"a. pripadaj u k'Jl1lpoz i('ijanu ; tit a :o' J11a(-~J11 tp. Anđeli ..:. 1984., -'88.). Od drugih :o'o('ijalnih :o'imbc.Ja \"rijcdlw .IC' :o'plllll~nuti jt'dIW:o'tJ\"lh' hcmldičke amhkme ili tigurc (zin1t injc. ljiljani. !\lZI;.'[C) i prt.'dst;1"(' mača i J..:l)plj~l. Česta je takodcr pl"l.~qa,·a luka sa srrijdl)Ill: uz Illač ili ; tit jX~j:l"ljlljt' st" i II J..:ol11~i· naciji s kri že m i IX)lumjese('l' lll . R.kde Sll prika za ni kl1pljc'. p0nt"kad ~3 z3Slan)il1: angoll ili halvun ~ kl:1si(-l1i 11h)ti\"l i7 cumpsh' heraldik.t". Rasprostr.11ljc'll po ..'ijclt') Europi ~ lU naki tu. pCl'~lIi1l1a i Ill)\'('U ~ krin (lj iljan) Lll1 hcra ld iL'ka J..: omplllk'!lI:l \'e zan u Bnsni za "ladarsku dinastiju. dnz i,'in je u razli(-itim rr~l1l:'t~lmu ...'ij~l!ll~l ~ iroku pri mjenu i na Sh:.' ...:ku. Hcraldicki l)bliI.: ljiljana impoz:ll1lnih pro~x)r...'ija iz Uzdo lja. Prolos('a i Vranj t"\"a Sc'la up~ldljinljc sliča n obliku ~ luJ..:suzllt' luljil1t' 11:1 Pal:.ljUt)!m"ot1l POnl'c tll Gale:lza Sforze i s pc':-a tll l1g prstcnja iz Ugarskt:.'. O\"il11 si mboh11l:l. prel t:.'Z l1t1 ht.' raldiN:im prt"dsl;l\'ama UIll.jc ~ lt) nt"po~rt:.·dlle p rt.'dSU\·l~ umrlog knja je hila shc mati zirana. t)hiljt" ža\':l lo se pokojnikt)\"o zanim:lnjt.'. I dru ~ t\ 'eni rang i u tom pllgledu uloga nadgrohnika nij ~ ~~ mijt'njala lxi rilll~J..:lh \'n~lllcn:l (Milet i ...:. 19x~., 61. -63 .).

Religiozni simboli . DO~ ~,I.'deli ć (1984.,488.) sm atra da je najrašireniji religiozni simbo l, ujedno na.Jcescll1kras na stećcima, znak križa, koji se pojavljuje u tri osnovna obl ika: kao obični i ukrašeni kri ž i križ-raspelo, Škobalj (1970., 229.) tvrdi da su medu nešto više od 3000 ukrašen ih stećaka naj češć i motivi polumjeseca i zv ijezda. Wenzelova ( 1965., 91.) je, pak, došla do broja od 638 s teć aka na kojima kri ž predstavlja osnovni ili sporedni ukras, dok Beš l agić (1982.,387.) medu pojedinačnim ukrasnim motivima s nekih 700 primjeraka na prvo mjesto stavlja kri ž. Ovdje je nu žno poći od toga da je medu navedenim vrstama kri ževa teško postaviti jasnu granicu, pored ostalog i zato što, sa čisto re li gij skog stajali šta, sva tri oblika imaju istu vrijednost ( Vidović, 1954., 11 9.- 120.). Kao čest motiv u kršćanskoj umjetnosti, pa time i na grobnim spomenicim
1954., 120.). . U mnogim s lučajevima kri žev i su ukrašeni grozdovima koji u kršćanskoj umjetnosti simboliziraju euharistijsko vino; ovi oblici prevladavaju u sredIšnjOj 63

. al' 'h ima i na J·ugu. Kri ž je često predstavljen kao rajsko drvo f B osm , I I . . . k d IVota; . d n T-križ (Kupres) s brojnim ukraSIma, ao a CinI najbolju ilustr '. Je a . . Vl d l d ' .V aCIJ u ovakvog s hvaćanja. Ponekad se s ukrašavanje m IS o ~t e . aJ ~~n z predstavljao ornamentalne cJeline. Uz raz ne oblike ukrasenIh . V knzeva manjI.. d'o 1 . . . . . na stec'C.lllJa se često nalazi i vi še vrsta znakova na sredInI I zm~du knza I ljudskog lika s raširenim rukama. Na jednoj ploči u Kneš~~IJu kod SIrokog Brijega isklesan je antropomorfni križ, a više njega drugI krlZ CIJI. se hanzo ntalnI kracI oštro lome nadoij e; on j e s li čan križevima s pOjedInih bosanskIh povelja i nekim merovinškim oblicima kri ževa (Vidović, 1954., 120., 123.). U kri ževima antropomorfnog oblika nema ničeg hereti čkog, kako je to opsesivno nastojao dokazati Solovjev (1948., 89.- 100.), vezujući ovaj oblik za vjerovanje srednjovjekovnih Bosanaca koji su kao navodni bogymili time htjeli prikazati samo Kristovo raspeće, dok su križ kao vj erski amblem prezirali. ČUdi , najblaže rečen o, da j e ovaj zaslužn i povj esni čar europske reputacije zapao u ovakvu kontradikciju. Solovjevljevoj teoriji izravno proturječi predstava lika sa stećka iz Raške Gore kod Mostara, u obliku antropomorfnog kri ža koji Ulijevoj ruci drži kri ž (Beš l ag ić, 1956.a, 250.) . Još u merovinško doba bilo je mnogo takvih kri ževa: poznat je obični kri ž latinskoga tipa s g lavom kružnog oblika iz koje, okrenute prema dolje, izviru dvije ruke. Predstava antropomorfnog križa česta je pojava na novcu nekih madarskih vladara, osobito od Geze II . do Ludovika Velikog. S li čan znak, vrlo stiliziran, nalazi se na šilingu bi skupa iz WUrzburga iz xv. stoljeća. Jedan stari njemački crtež u stoličenja koruškog voj vode predstavlja ga s križem u obliku stupi ća iz kojeg izlaze valovite prečage sl i čn e rukama. Ove predstave križa, gotovo identi čne, nalaze se krajem srednjeg vijeka u S. Petroniju kod Bologne, u Garofallu u Ferari i na slikama Hansa Friesa u Fribourgu. I u ranosrednjovjekovnoj irskoj kršćanskoj umjetnosti često se s u sreć u s li č ne predstave. Uopće uzevši, likovne predstave razl ič itih kri ževa neizostavan su motiv srednjovjekovne sakralne umjetnosti, a kao heraldički simboli uvedene su u praksu osobilO preko duhovno-v iteških redova nastalih u vrij eme križarskih ratova (Vidov i ć. 1954. , 125 .- 127., 135.). Skupini religijskih simbola pripadaj u takoder znaci obnavljanja i uskrsavanja u vidu sunčanoga kruga, polumjeseca, svastike. zvijezde. spirala svih oblika, vijenca. rOlete i elise koji, bilo sami ili II razn im kombinacijama. čes to ukrašavaju stećke. Ovi ,znaci p~ne~ad se nalaze L1 Z razne oblike križa s koji m su ili povezani ili su V"

' .

njegovoj blizini. Najčešće, oni ipak č i ne samostaian,jedini ornament. a LI , k,ombin3cijama obično dolaze po lumjesec i jedan so larni znak. Na svim obliCima stcć ~ka oV,i si.lllboli imaju vidno i istaknuto mjesto : na p l oč i s gornje st.rane. a .na s l~ e m~ nJ acl ll1a ob i č no sa zabala. Kao simbol pra staroga paganskog :J erova nJ ~l. ~ n :~ r I ZV~lI1red l1e ljepotc i rados ti cijele zemlje, mladi Mjesec z n ačio Je obnav ljanje ~ I VO.t :ll kao tak av vrl o je bli zak kršća n skom vj erovanju (Vidović. pak Isklesani

LI

1 9~4. , 128 .: MIiellc, 1982 .. 97.; G rak alić. 199 1..20.). Spajanje po lu mjeseca i ~n za na sleCCllllč.l o~ražav~i.1 spajanje slarog paganskog vj erovanja s kršćan s t vo m . I ova sccna .zorno.~v.ledocl da se pokrštenje jednog naroda odvija kao višesloljelni proces tc bl se pnJ ~ Ill.ogla n ~I ZVi.l li "oclgajanjcll1 " ncgo "pokrštenje-m" (Škobalj. 233 .. 235.). Uk raSI Il1J eseca I roze te obvezan Sll pra til ac Ra spela II ro lllan i(:'kllj

umjetnoSIi (Basler, 1990 .. 13 1. ).

.

Solarni s imholi vmk podrij e tlo od paicolita. zatim se s u s reć u II asirskoj umj e tnosti. kod Etrušćanll. Ilira. II nordij skim krajevima i na g rč kim vazama. Lunarni znaci jav ljaju se Ul. s like babilonskih bogova, uz predstave feničke boginje Astanc. kod Grka i Kelta. U rims ko doba. polumjesec koji je bio at ribut Dijane (Artemide) i mjesečeve božice Lune. naročito je čest na nadgrobnim stelama Panonije i Galije. ali i na posmrtnim urnama i sarkofazima uz druge s lične znakove. Općenito uzevši. SOkllll0-lun'lllli simboli bili su veoma zastupljen i krxi Indoeuropljana, ali se jav lj'~iu i u kulturama koj e su s njimajedva mogle imati ikakve veze (Vidović, 1954 .. 130.: Miktić. 1982 .. 97.: Hall. 1991..208.). Obožavanje Sunca i Mjeseca u staroj slave nskoj re ligij i imalo j e istaknuto mjesto: pretpostavlja se daj e vrhovni bog Zapadnih i I stočnih Slavena bio poistovjećen sa Suncem. a jaki relikti tak vih s h vać anja bili su prisutni i nakon primanja kršćan stva (Elijade. 1991..34.). Slavenski narodi. uostalom kao i drugi narodi toga vreme na. teško su napuštali stara s h vaćanja svijeta ostaju ći još dugo napola kršćan ima. kako Ljutić e imenuje jedan izvo r iz XII. st. (Vidović. 1954 .. 132.). Toma Arhidakon zabilježio je u XIII. st. da su prilikom Mj esečeve mijene Hrva ti izvod ili obredne plesove i di za li galamu lupajuć i u sve metalne i drvene predme te kako bi otjerali demone koji razd iru i jedu mjesec (Grakalić. 1991 .. 19. ). U kršća n sku umj e tnost solarni znaci ulaze preko svetkova nja Boži ća. koje je zamijenilo dotadašnju pros lavu preporadanj a Sunca. Prve predstave Sunca i Mjeseca uz slike raspeća pojavljuju se na rukopi si ma iz ranog sred nj eg vije ka. kada postupno potiskujuuobi(:'ajenu kompoziciju raspe la bez Kristo\"a lika. Njihm· odnos uspostavljenje već u Bibliji kazi\·anjell1 o Postanku (Sunce. Mjesec i z\·ijezde nač injeni su četvrtog dana) i u priči o pomračenju. il potom i kod teologa. Prema sv. Augustinu. Sunce i Mjesec si mbolizirali su odnos d\"aju Za\jeta: Stari za\j e t (Mjest."c) mogao se razumjeti sa mo s pomoću s\jetl osti kojom ga obasjm·a Nm·i (Sunce). Uz raspeće. Sunce i Mjesec se poja\"ljllju II alegorijskom z načenj u Crb·e i Sinagoge: po mi šlje nju kršća n ski h komentatora ra zdi ranj e Z~l\jt."st." II hramu II čas u Kri stm'e smrti ozna(:'i lo je trijumf Crkve (Sunca) nad Sinagogom (Mjeseco m) (Vidović . 195·l.. I ~~.· 1 3.j.: Hall. 1991 .. 285 .. 323.). Sunce i mjesec č ine harmoniju d\'~~iLl suprotnih principa: mj esec je pre ma suncu. kao pasi\· prema aktini (C halle t. 1965 .. 3 1.). Solarni zna ci nala ze se i na menwinškim sark ofazi ma gdje su. prema nekim mišljenjima. imali amblemiltski i talismi.lnski karakter (Vido\"i(. 195 . L 132.), Na jednom bareijefu iz Quintanilk de las Vinas kod Burgo ... a u Španjl..'iskoj iz VII. st. prikazana su d\·a andela koji drže SUI1I..:e (Lopez. 1978 .. 5..U. Cesta je njiho va pojava II fOmaničkoj umj etnost i. osobito uz pred ... tanl raspela i Ktista. kao na jednoj zlatom. dragim kame njem i rezharijom u slol1o\"oj klbti lIkrašenoj Bibliji s konca X, stolj eća. U Bibliji koju je 1-175.176. II Augsburgu tiskao Giinther Zainer. uz predsta\"u Kri sta. Adama i Eve. nalazi se kompletan rqX=l1nar sl,la mih znakova - Sunce. Mjesec i zv ijezde (Weg~ nt:r. 19X5 .. 120 ... 121.. \35 ... \36.), Sunčani zraci koji se kao ukrasjavljajuni.l kacigi iznad grba grada Gene\"c~. \·uku svoje podrijetlo iz kulta što su ga. prikazujući busO\\' imc u \"ijel\l'u zraka. ruširili glasoviti propovjednici poput Bernan.lina Sijenskng i Dionizija Kartuzijanca. Crkva je, ne bez otpora pa i zabrana. naposljetku našla naein da štovanje Gospodina sankcionira u prikludnom obliku: posvećena hostija smj eštena je II monstranClI

kojaje umjesto oblika kule, poznatog iz XlV. st., dobila izgled sunca s vijencem zraka (Huizinga, 1991., 189.). Predstave mladog Mjeseca i zvijezda postale su sastavnim dijelom brojnih plemićkih i gradskih grbova širom Europe - u Nizozemskoj, Njemačkoj , PoljskOj, Italiji , Španjolskoj , Engleskoj , Rusiji i Ugarskoj (c. A. von Volborth, 1992.,34., 43.,51.,59. i dalje). Ovi znaci našli su široku primjenu u južnoslavenskoj numizmatici i heraldici. Na pečatu bosanskog franjevačkog vikara početkom XVI. st. nalazile su se predstave Sunca i Mjeseca. Solarni znaci nadu se i na stoljeće-dva starim katoličkim grobljima u okolici Travnika i na pravoslavnim spomenicima iste starosti iz Sarajeva. U nekim krajevima Polj ske zadržao se do modernog vremena srednjovjekovni običaj da se klekne prema mladomu Mjesecu i č ita molitva, a štovanje mladog Mjeseca kod nas sigurno je pridonijelo štovanju kršćanske Mlade nedjelje (Grakalić, 1991., 25.-26. ; Vidović , 1954., 128., 132.-133.; Solovjev, 1954.,93 .; Rengjeo, 1943.,280.-286.; Vego, 1973 ., 322.). Solarno-Iunarni simboli na stećcima imali su religiozni karakter i formirali su se pod zajedničkim utjecajima starih slavenskih vjerovanja i kršćan stva. ~~ veza sa znakQm križi! nedvojbena je i logično je zaključ iti da su imali istu simboličku vrijednost. Ne može ih se, medutim, vezivati i sključ ivo za posmrtni kult u komu su simbolizirali umiranje i uskrs nuće jer su oni , očigledno , imali mnogo širi religiozni karakter (Vidović, 1954., 134.- 135.). Sunce, polumjesec i zvijezde pojaVljuju se na likovnim predstavama Kri stova rodenja i uznesenja Bogorodice na Nebo. Narodni pogrebni običaji u Latviji tijesno su bili povezani sa zalaskom sunca, tj. s vjerovanjem da duše mrtvih odlaze sa s unčevim zalaskom, a sunce je predstavljalo jednu od središnjih tema latvijskih narodnih pjesama (Viba, 2006., 140.- 141.). U prastare kršćan s ke simbole pribrajaju se predstave vinove loze i grožda. Na temelju biblijske metafore, posebno Isusove prispodobe o lozi - "Ja sam trs, a Otac moj vinogradar"; "Ja sam trs, vi loze" (Iv 15, 1.5) - ovaj znak se upotrebljavao kao ukrasni motiv u umjetnosti i graditelj stvu od ranih kršćan skih sarkofaga i zidnog slikarstva u rimskim katakombama do bizantskih mozaika i srednjovjekovnih vitraila. Grožde u kršćan skoj umjetnosti simbolizira euharistijsko vino i Kristovu krv (Wenzel , 1965" 20 3.; LeksikoIl , 1979., 585 .: Hall. 1991.. 186.- 187.) . Uz svoje osnovno heraldičko z n ače nje . ljiljan je kao glavni motiv kršćanske ikonografije imao dublju religioznu simboliku. Ponekad je ljiljanov cv ij et prikazivan kao pravi ljiljan ili perunika koja se u srednjem vijeku nazivala "g ladiolus". od čega je izveden njemač ki naziv "Schwertlil ie". Oba ljiljanova oblika ubrajala su se u srednjovjeko vnim didaktič kim priručnicim a u red " c v ijeća dobra", kome se suprotstavljalo "c v ijeće zla" (Wenzel. 1962.a, 90.). Često je ljiljan po i s tovjeće n s Kri stov im lllukama. a simboli zirao j e i Bogo rodi či nu bol što ga

je osjetila u srcu dok je gledala Krista na kri žu (Wenzel, 1965" 163.). Na pojedinim s t ećc ima postoje kompozicij e s lične kombinaciji ljilj ana i predsta ve Kri sta Ila kri žu. koje nag lašavaju njegovu reli gioznu simboliku. U s luč aju gdje su. kao na pl oč i iz Bi skupij e kod Knina. predsta vljeni kri ž. ljiljan i mač . zrcali se puna ikonograrska poruka - " ponov no rođe nj e pokoj nika kroz Kri sta" (Wenzel. 196) .. 163.: Hall. 1991. . 190.).

Specifič n a reli giozna poruka zrcali sc iz predstave Izv. drve ta života poznatog u svojoj arh ajskoj formi Kozm i čkoga drve ta još u neo Iitskoj epohi _ č ija s"nbollka, usko povezana s Raje m i Kri žom, stoj i u izra vnoj vezi s biblijskim motI vo m o "drvet u života" i "drvet u spoznaje". Kao tak vo, drvo živo ta je II

kršćanskoj simbolic i usko povezano s kri že m, ili pak funkcionira kao heraldi čka predstava ljiljana koj i je u zapadnoj umjetn osti važio kao umj etni č ka abrevijatura za drvo života (Sachs- Badstlibner-Neumann, 1994.,236.). U vezi s ovom predstavom, II

sklopu razradene srednjovjekovne simbolike cv ij eća, funkcionira prikaz vrcžc

kao simbola raja i troli sta kao simbo la trojstva. Sve ove var ijante zastupljene su na stećc ima ( Mil eti ć, 1982.,99.; Wenzel, 1965., 169.- 175.), a jedan sc od Ijcp' ih

primjeraka nalazi

II

Tasovč i ć ima za koj im ne zaostaje sliča n ukras na Radimlji

(Palameta, 1996.a, 262.). Novija istraživa nja stećaka iznijela su Ila vidjelo još jednu skupinu religijskih simbola, tj. ikonografske motive, koji s u na steć ke najlakše mogli biti preneseni iz kršćan s kog ikonografskog materijala - s fresaka, ikona, metala i iluminacija. Smatra se da toj s kupini moti va pripada karakteri s ti č ni port ret pokojnika s podi g nutom desnicom i rašire nim dlanom preuzet, naj vjerojatnije, s ktitorskih kompozicija iz oslikani h crkava. Na tijesnu vezu izmedu oslikan ih crkava i plastike na stećci ma upućuje i arhitektonsko ~ešenje samog stećka koji je u svojoj najsavršenijoj fomni tek idiom hrama, zapravo mauzolej ne crkve ( Kajmaković, 1973.,297.-306.). Poruč il ac i klesar željeli su stećak dočarat i kao istin sku ku ć u i time ga pribli ži ti viziji crkvice kao mjesta sahrane pripadnika vodećeg društve nog sloja ( B eš l agić, 197 1. a, 31.). Natpis na s tećk u gdje se on poistovjeć uj e s "vječnim domom" o tome najbolje govori. Ovoj interpretaciji blisko je mišljenje prema kom fi g ure s podignutom rukom simboli ziraju pokoj nika u molitvi za svoj u dušu, te bi se one odnosile na prikaz pokojnika za života ili spremnog za ukop ( R ak i ć, 1984.,57.). O vaj mpti v dovodi se takoder u vezu s rukama koje g; •..tijekom li~.rgije, uzdižu k nebu, a ova se tradi cij a kod katolika u Bosni i Hercegovini održala sve d-o da nas.W. Holmqui st uk azuje na predstave vi teza s uzdi g nutom rukom (tzv. Orantenreiler) i tvrdi da ih je već u VII. st. bilo mnogo po Francuskoj i Zapadnoj Europi. Najednoj pl oč i katedrale u Ventimi glii u \taliji predstav ljeni su andel i s rukama uzdig nutim kao kod franjevaca kada mole Paler nosler. Uzdi g nuta ruka na pojedinim nadgrobnim spomeni cima, osobito II kombinaciji s predstavom Sunca, može simboli zirati č in obraćanja Bogu da bi se umilostivio duši pokojnika (ali i vijenac mu če nik a kako to pokazuju kasnorim ski i bi zantski mozaici ako

se, umjesto Suncu. kru g u dadne to z nače nje ). Dakako, primjena iko nografskih moti va nije bila ograni če n a samo na sakralnu arhitekturu . Nalazimo ih i na s udač koj kamenoj sto lici iz Bukovice na kojoj Sll , pored drveta života. prikazani plemkinja i vitez - predstava koj a svoj pandan ima u starom ikonografskom motivu "koji se vezuje za dekoracij u poznatog kamenog prestola u mle tačkom Svetom Marku" (Vego, 1973.,3 13.-314.; Radojkov i ć. 1973 .. 228 .). Ne smiju se. takoder. pri prenošenju ovog moti va na stećke , iz vida izgubiti utjecaji likovnih p~dstava iz srpskih manastira ( Raki ć , 1984.,62.), ali isto tako ni litjecaj i freskoshka.rstva srednjovjekovne Bosne. Istoj skupini moti va pripada i nedavno evi~en~~rana predstava molitelja s podignutim rukama na lokalitetu Gizdave u RoumlJI kod . Stoca od mještana nazvaml DomlIllIs vo b /,' \'cum (G ospod'Itl s v.m.) . uklesan. n. 67

ploči koja je mogla predstavljati dio ne kropole od pedesetak nadgrobn'" spomenika ili ranosrednjovjekovne crkve kao središta ove nekropole. Ova ~ predstava dovodi u vezu s romaničkim tradicijama, a prostorno joj je najbliže predstava svetačkog lika u Raškaj Gori kod Mostara (Palameta, 1999., 32.-34.)~

Tehnika izrade stećaka i klesarski centri: kovači i dijaci (pisari) Mjesta za vade nje kamena od kojeg su klesani steće i redovito su se nalazila u blizini nekropola i često je postojanje kamenoloma presudno utjecalo na form iranje nekropola ( B eš l ag i ć, ' 982. , 38.). Tehnika izrade stećaka odvijala se u nekoliko fa za, poč evš i od odvajanj a i vadenja kamenih bloko va i grube obrade, do klesarske finali zacije osnovnog oblika stećka na samome kamenolomu ili na nekropoli . Pri tome su se majstori služil i željezni m i drvenim klinovima. velikim čekićima i polugama, da bi na red došlo preV l ačenje spomen ika do same nekropole uz po m oć drven ih pl azova, oblica ili greda (Beš l agić, 1966.,92.). Odvajanje i vadenje kamenih blokova n ajčešće je obavljano zi mi, kada je u niz prethodno naprav ljenih rupa nalijevana voda kojaje širila svoju zapreminu i tako stvarala pukotinu po kojoj se bl ok odvajao od ostale kamene mase ( B ešlagić. 1971.a, 71.). U tadaš njim više nego skromn im te hni č kim uvjetima postupak transporta nije bio ništa manje zah~evan postupak od odvajanja kamenih blokova. jer se u pojedinim s lu čajevima radi lo o stećc ima od 29 tona koliko je težio grobni spomenik Vlatka Vladevića, a ima ih i znatno težih (Truhelka. 1991.. 630.). Tehniku te složene operacije otkri va toponim pod ime nom Pla:aljke u Cetini. na području kame noloma odak le su vaden i blokovi. Taj naziv dolazi od glagola pla:;t; ili p/azati , od nosno od imeni ce p/az koja z n ač i i saonik. što govori da toponim Pla:aljke potj eče od rad nje povezane sp laženje m. pu zanjem. smucanjem. vuče nj e m i potezanjem - od postupka prcvoženja stećaka. Pri svemu lOme se blok steć ka nije micao neposredno po terenu, nego je bio postav ljen na spojena brvna u obl iku saonica pod koj im su se, transverzalno postavljene. nalazile plosnate grede, kao što se postavljaju željeznič ki pragovi. samo II g u šćc m ras po r~dll, l edino na taj nači n bilo je moguće svladati krševiti tere n i kameni blok dovestt na odredi šte - do nekropole (G unj ača. 1955 .. 143.- 145. ). S li č n a je tehnologija. uZ an gažiranje dovo ljnog broj a snai.nih i tom poslu vič nih ljudi. korištena .l~ un ut rašnjost i, a pod razumijeva se da su saonice s kamenim blokom vu kli kon.JI il i volovi. Prijevoz najmasivnijih ka me nih blokova zahtijevao je više pari kOI.1J;! nJl .. . u lj.udsku radn u snagu (Bes-Iagle. ., 19S?_.. .JO)" Sao IJarmova vo Iova. k ' ao'I brojn ' .'" i su bolje kli zi le po sn ijegu. ali su korištene II svako doba god ine i na svakOJ H~t te rena, pa i onoj naj težoj poput kame n,'ara (Beš l ag i ć . 197 1. a. 71.). .·h . ~ '1 - Il'Zlll Na sa moj nekropoli. uz kori šte nj e nazubljenih če ki ća i raz~111 ze ,1,;9' l. " . zavrs- na obrada tc .Izracla relJcla . ..I natpi.sa (B es' l'l ,ic 1966 -dl . IJcta, o bavI'Jani.lJc < b . " . ..JI >kić. Na jednom stcć ku u Paprats kol1l koci Foče isklesan i su simboli kovn~;J. '~~{I\"t' , k'
•

klesanim i llkr:I.~C llilll s h.:ćc ima pos la v l.i :~iu se LI hli zini ut vrdenih gradova i dvoraca. oni s bogatijim ukrasilllU i natpi sima javljaju sc i llI. srednjovjekovne crk ve _ zauu /.hille fcuda laca (B eš l agić, Il)X2., 465.-466.). Autori fi guraln ih scena maholll SlI d omaći majstori koji SlI svoje vještine. pogotovo oni iz Hcn:cgllvinc. stj ecal i II primorskim gradovima. pretežno LI Duhrovnik u. I hosallski su kl esari hi li lI smjereni Ila primorske kom une. ali su mnogo toga nau č ili i od majstora iz Hercegovi ne. Poznati SlI s lu čajev i da je sin nasljed ivao oca II za natu i da jc vješ tina klesa rskog umij eć a ostajala LI iSli m obiteljima . Pre ma narav i njihova posta. majstori steraka mogu sc podijeliti na one koj i SlI sc bav ili klesa njem ohlika i ukrasa. i olle koji S LI izradi va li natpi ~e ( B eš l agić , I'lR2., 460., 4X2.). Ljudi k(~ii klešu sl eć kc , k(~ii ponekad u sk lopu zapisa na spomcniku ostav ljaju ukksa no i vlaSIilo imc, zovu se "kovači", tl z nače nju lat inske riječi " rnber" koja označ av\\ majstora uopće. DUllušnja rij eč "majstor" potječe od latinske rij eč i lI1agi.\·leI' - u č it e lj : rij eč " kov a č " na s tećc ima znač i isto što i današnja r iječ "majstor", "obI1nik" (Škohalj, 1'l70., 266.-267.). Nalpisi sa s lećak" spominju raz lič ilc Icrmine vczanc za poslove oko njihova obli kova nja i izrade ukrasa, najčešće termin sijed. što znač i i kle.m li. S li ča n rnu .lc te rm in 1I.\'ije6 šro bi znač il o osigurati linancijska sredstva i brinuti se oko klesanja i postavljanju spome nika. U istom se z n ače nju kori ste izrazi: /JO,\·Il/l·iri. /)(Jbili~ ili i l)(Ik( lII/ eIlOl,ati (Beš l ngić. 19R2 .. -J60.). Od imena (i prezime na) ko v a ča- kle s ara, kojih je primjereno br (~ ill s t cćaka sigurno hilo nClIsponx livn vik i kl~ii Sll pn::dsta vljali neku vrstu srednjovjekov nog "esna!'a", iz natpisa na spomc nicima poznat a su JJ. Il\cdu ostalima: Radi č u S li pč i ć im :l kod Mostara. Prihil Bje l o pčela nill II Donje m Sd u kod Konji ca. Boško Sc mju nović II Gral' u kod Hutova, G ruhač u Opli č i ć ima i Boljun ima kod StOl':l, Milg\lslU Radimlji kod Slora, Milela Kril i ć " NL'k uku kod Slo"a, Milić i Zel ija " Bnljunillla kod Stoca. Rado.i ~ u Žaknvu kod Tr~hinja. Os im po kva liteti nj ~gn\'i h {lstvat'l'nja. pllč:l s nl l llljcS hllll~ dll kllVa či nlil pripada Gru bač u kojijl' Il ~ samo kksar IIcgo i pi sa r-dijak. G ruha č koji je djelo vao u okolici Stoca zahilježen .IL' na čt' tiri s t ~ćka u Boljunima i IIii čdi ri primjerk a 11 OpIičićima. Najv~ći postotak. ukllptw S7% klesara. raspllrL'dclHlje II 1-lcrccg{lV ini , pr~tc7j t o II iSHlčlHlm dijelu ( Bl' š l agil~ , IlJS ~., ..t6~ .. ..t7"!..: P. A nddić. Il)S..t .. -ll) I.). Osim Što jt' pnznllt Pl) llL'koliko natpis:l Ila stc(:l·illla. II visokoj nizini Grllhačcvu majstors koga umijeća s\'jed~H~'i i tll tI:l .ll' xU('/.:(lO st cća k vojvodi Rmli vllju Vlalković u zadnji put SPOIllL'lHltom 1-t:,S, gl'~lint' (Hrahak, 1 ~'i:1., :1~'i. - :1~6.). Otvorcnn .ic pilanjl', jc!' teksto vi Ila s t ećL'ima ~l tOIllL' ohičlh) ilL' glWOI't' . .Icsu li kovači "sjckli" i grohni ka mL' n i slov1l natpi sa, ili sa nHl jedno lid ~)\\)gn (S kuri ć. 19:14 .. 6.). Natpis na s t eć ku Dahi}.iva Draškovića u Kaksiji kl~ji kak du "kami L1siče M ilut in Kahlovi ć ... 11 pisa Nikola Dragolcvić" lIkazujt' nu t'l('I(ljt'hl ov ih pusluva (DragičL'v i ć - VIIlet i ć- VUkllSllV i ć. IHl) I., 19.1 ,), OVI~j. nli i dl1lgi pl~it'tiinl..'i. kllji s~ pllpUI SL' IlHH'ada i zrič it ll nazivaju dijlll'iI1lH. upu ć uju IHl spL'l'i.illli l ir~lIlO zvanje dijaka - pislll'H epilurilnildgrohllih spollll..'niku - kl~ii su zujL'tlno s JijU\,.' IIlUl - pisarima l'rk ve nih knjigu i dij ud l\ll\ II slu },hi hann vu, krnljL'vu i ft} udl~ hl~~l ­ č inili huzu pismcnosti sred njovjekovne Bosne i Humu. ign~iuć i nezul11,1enJIVU . .I slrenlu ,. .. · "Ii ć 1 9~1. " 8 1': 94.-98,). uIogu II ra zvo. lu pismu plslllc nllsll. (l ' . A \luC;;, l'. . . .. .. . . . . . l I s leć ku IZ Ku JUle, Krugu ov ih dij"k" pri pop P,.,blSl"v kOJI sc pOlp""O I I .

il

P"""

, 67 48,), Iako na pet natpisa u župi Bročno selu općine Sokolac (Bešlagić, 19 ,a " Vukoviće izmedu sredine XIV, i sredine t lu KomlmovI e I ,' '" izradenih za lokalnu vlas e " ože se pretpostaviti da su nJihovI autori XV, stoljeća nisu ostavih svoJa Imenal', mkovačnicama i da su bili bliski spomenutoj " 'ti radiontcama I I , , učili OVU ,vJeštmu u IS m 221, 235,), Sve to daje potvrdu o postojanju posebnih feudalnoj eltl1 (V~go, 1959 'h šk' l čij i su majstori putovali po zemlj i I po narudžbi narodnih Idesarskih I pIsars I 'k o a atpisima i bez njih, što se vidi po istovjetnosti , d' al'l nadgrobne spoment e S n , ' ' ' d" k Izra IV , • 'd" ka Budući da nisu znah pisati, pOJe IDI avači , emma kovaca I 1]3 , " , ukrasa te po lm , dlošku ali je bilo kovača kOJI su poznavah obje urezivali su natpise prema pre , v'eštine _ i klesanja i pisanja (Vego, 1961 ,a, 95 ,), , ' , T' I d" k u J'ednom slučaju grama/ik, ukaZUje na obrazovane pOJedmce J IlU aiJa , , ' .,,' ' ' b h ' .. , o sastavlJ'anJ'a epitafa nije bio ijedIDl , cIJe Je zammanJe o u vacalo kajima posa , "k'h ' ' '·k'h B' ' I ktualne dJ'elatnosti poput pravOIh , diplomats I I savJetmc I, tlo druge Inte e .. .. d " 'k" 'l njihovo ime poznato ili ne, autori epitafa ipak su ostavtll vrtJe ne. OtIS e OSli skoformalnim i grafičk im značajkama natpisa, Obhk natpisa oblcno Je Istovjetan s četvorinom papira što jasnije dolazi do izražaja u tekstovima s dužim sadržajem koji zauzimaju cijelu stranu stećka, poput natpi sa Vignja Milošev ića s Kočerina, Ivana Mrčića iz Dabra i Radojice Bilića iz Starog Sela, Pojedini natpisi koje odlikuje razdvajanje riječ i točkama i dvotočkama, ucrtavanje ravnih crta u funkciji osiguranja ujednačenog razmaka teksta na kamenoj podlozi, odaju rukopi s iskusnog dijaka v i č nog izradi složenijih tekstova od samih epitafa i primjeni suptilnijih pisarskih tehnologija bli sk ih ondašnjim rukopi sima, POložaj natpisa na s tećku kvalitetnije izrade obično je primjeren položaju potenc ijalnog č itača i pri lagoden njegovom rakursu, poput čuvenog s tećka iz Zgošće č iji je izbrisani natpis bio urezan u posebna, relj efno istaknuta polja, s li č no antičkim tabulama za natpi se, Istu funkciju kod kasnijih s tećaka vrši lo je polje štita unutar kojeg je smješten natpi s, Često su to ru s tičn e kopije položaja suvrel11enlh natplSa po gradskim primorskim grobljima, Pojedini natpi si kružno pra~e rubpl oč_e, poput mnogih daleko raliniranijih natpisa gotičkih nadgrobnih ploea Kl'llzno ~ ' . , natpisa , s prepoznatlji vom esteiskanI ..dilJcl11, Z'llJ'l(h ~"', smjestanje , lunke , ,lJol11 lzvcdeno ' ,'IC' lld ne ko I'lko k' va l'ltetno "lzradendl sa nduka XlV. l' Xv.

ć

k

stO]JC<.: .. 1u Hercegovi ni n ' lvo,lc~' "; 't' ':., d

' I . . . ... . CI CI ~IC ..l aJ e( nom III Vise puta napravI CIJeli krug oko grob nog spolllen i k' A k . ' ,' , " , ~' " _I ' , ,' . ,L o n,llplSI II kompOZIcIJska-estetskom sm islu I Clllt' ,~

cy.: Iilli S th ug 1111 ukraSlIlla 111"1 ,' . , . . , . plI slItnc.; ll.! stccclIlla

' , ,, 1-" ."

,

.

c.;1e

I ,dlldl

IlIati č koIll ll1inllskl I

,.,'

"

lako Sll ih "sj~ kli" kovač l ll"" '

kOJa odaju da SlI ih II kaJ1l~n Ije s tekst ' l k "C' . , . I 'c' " :: oJI.l netko pi smen ispi sao na papiru dip ll-

, lom ( Irkovtl', 1<)64, 114 l početku kl , ,, IIl " . " - . " ' I)1' I() pravIh ' Illalston! . ug la vno ll1 oh' I', I' ,CS,· , 'I·1 , 'stcc'l" k 'l Ill d' IO.lC Na

•

. ,I 10V sc s.lt IZ'~I II pravtl un c odnOSI na reljefne pn zoll { P · t1 ' lIll ,t , ? (}{n ..

" , , " c.t, - - .. 114,- 115,l, I Pil III len ohratllo p 't. 1" 'I nc.; lli SIII , l ~ . , . I"' os .IV Je llll slova.

malohl'Ol'll ' rc.;zak

oo

Silllltllll

POSi.10 . , I dohro plal:cni

.

'.;\1

[laJ ,

.IV./.!I pnUCC tll s' I', . I, I ' , . . : .' ". . Ill ' " 1 " " . ,l: .Idili. t.l )1 sc tck kasllllc pOla viII ohul l[]1 ".I S 0 11 (Ik s l;ll'IC 1{)71" : . .. . ', ogldlllccnlla odrcdc ni ll ,' . . C-' , .1 , 74.). Kru!.!, pl si.l r:t -dqaka hill J~ i .~V'CLCJIIl: '.• ' Ok POll'dlll aca I", 'I I prve lls - tvc llO "II vIasIC I'111:-'1.,,(::.1 I· t ' og stal cž' -: 10.1.... ,,' c- 111,\111 l' . ,.l, s lo ll: l ' I/ .IlIJlI '1 JlIdr. Tako P()~ lal' tl I"t ,.P,V(l/,i1 kada jL' piSI1lL'1l11 I ' , " I ·IJIII li VI SIU l"l ". ' ~ Cl:C IJI1 :1. il 1I :1 ~C pri I : . ' ./ ~'V I Is ticanja illlc na dijaka II nalpi sill1:1 ll;l Ollll: Ill' ... pOtlll11 ·11l ' , II ir . II I IHll-.ujllika , ll/inl:ljul:j tl \1 I ,

..

'0

rC"I'l

' 1" ' .

ra /,dohljf..' lIf..'II;

hilllIlIalo

IX)Ilovljena imena. pisari sc na stećc ima p(~iav ljllju oX puta. S ohzirom na geog rafski raspored pisara stanj e je s ljedeće: središnja Bosna - 12. i stoč na Bo~ na - 2 1. I.apadna He rcegovini.! - O. istot:l1a Hercego vina - 27. C rna Gora - l, Hrvatsko primorje sa zaledcm - I pisar. U zapadnoj Bos ni i u Srhiji ni su i'.ahiljcžcna imena pi sa ra. što ne z nač i da ih stvarno nije hilo. Najv iše pi sa ra j e u i s toč noj Hercegov ini. zati 111 u istočnoj Bosni. Ta dva područja z'~iedn() imaju 72% ukupnog hroj a imena. U od nosu na Bosnu, Hercegov ina ima 49% pi sa ra. a sa tna istoč na Hercegovi na 40% od ukupnog broja (Bešlagić. 19X2 .. 474 .-475.). S li č no klesa rskim. postojal a Sl! i pi sarska središta medu kojima je. vjerojatno s nekoliko centara ili rad ionica. vodeće mjesto pripadalo hercegovačkoj školi . Jako žarište ove epigrafske pismenosti nalazi lo se u okolici Stoca sa SemoradoIll kao najistaknutijom ligurom (Beš lag i ć. 1982., 479.-482.). Za h va ljujući potpisi ma kovača i pisara umj etnos t stcćako nije ostala anonimna 1Il1ljetnost.jer imena svojih tV(lraGI ona biljel.i istom ambi cijom kojom su umj etn ici helenske. rimske i rcncsan snc epohe sig nirali svoje rado ve (Truhelka. 1991., 635.). Ćiri li č ni natpi si na s tećc im a dio su ćiri lične e pi gralije zapadnih oblast i Balkana čiji se počeci mogu pratiti od konca XII. st. Zast uplj eni su kroz primjere grupirane u stilsku cjelinu poput Povaljskog natpisa s Brača. natpi sa župan a Grda iz Polica kod Trebinja i natpisa kn eza Miroslava Ila crkv i sv. Petra u Bijelom Polju, kojimaje donekle blizak natpi s Kulina bana s crkve iz Muha š inovića kod Visokog (J. Kovačev ić , 1961 .,309. -3 16.).

POSMRTNA KOLA - "Ka smrti hitamo mi ... " ŽalobIIi marš u kamellu Postoj e tri os nov na tipa pos mrtnih kola na stećc im a: muška. že nska i mješovita. Mu ških kola, tj. kola II kojima sudjeluj u samo 1l1uškarci. zabilje že no jc 23, l.enskih 40 i mješovitih 69 - ukupno 132. Nt~jveći bn~i ovih motivu evidcntiran je II i stočnoj Hercegov ini - 51, II zapadnoj Bosni 16. u središnjoj Bosni 12. II zapad noj Hercegov ini I X, II jadranskoIll priIllllIju sa zaledem 3 1 i u Crnoj Gori 4. Broj osoba II kolu varira oo dvije oo jeoanaest. najčešće od šest do osam (B cš lagi~. 19X2., 3 19.). U najrazličitijim komb inacijama igral':a. i sti če sc prikaz že nc izmeou ova Illll.~ karca - formula iticnti t: na prikazu na skupocj enom SlI vrClllcnOIll te kstilu iz Perugie (Vidov i ć, I954.lI, 275. -276.: Miletić. 1992 .. 79.-HO. ). Sudeć i po za paženom mjestu žena u prikazu posmrtnih kola na stcćcima . ona unekoliko odudaraju oo s li čnih slika na Zapadu u kojima jc ženi posve~cn skroman prostor (Delimo, 1986., 11 7.). Ove likovne predstave ponajprije pripadaju širim krugovima plemstva',a s obzirom na njihovu raš irenost u okviru sepu lkra lne prakse zapadne i s~d~~e Europe opraVdano jc zak lju č iti da kola na stećc ima predstavlj'uujednu vurtJaclJu posrnrtnog kultnog plesa _ "pul1tomimsku ilustraciju propovedi o smrti .. . 71

najdublje i najdostojanstvenije oblikovanje bola, falobni mall u ku_ru",1 1986 .. 105.: Huizinga, 1991.,248.). Crkva se, kako to pokazuju odluke AVIgnonu ( 1209.), Parizu ( 1212.-12 13.), Ruenu (1214.) i Trieru (1227.)~.U odlučnoopirala prakticiranju. pl~sova po grobljima i crkvama smatrajući ihn~:. sknn rc ltktlma. alt Je na kraju Ipak morula promijeniti stav (Vego, 1973. 3A . " Vjerovanje. u pred~tave smrti bilo je r~šir~no u ~nogim pretkršć'anski~ clvlltzacl!"ma. a nJIhOVI pn kazI susreću se po cIJeloJ EuropI-u aragonsko; Š . I_ .. , . obIčajIma, " panjO sk'oJ. g d'Je su se. pomIJesane s maurs k'lm pogrebmm iZVodile, pri\'k krunjenja vladara početkom xv. stoljeća; u Montseratu, gdje je narodna trn~i~m povezan.l s grcgo rijanskim stilom: u dominikanskom samostanu u Wilrzbur Ja u Alzusu. Austriji. Estoniji, Danskoj , Švedskoj, Istri, Švicarskoj, Nizozems:o~' Francuskoj. Engleskoj. Dubrovniku, \taliji (Delimo, 1986., 106., 108.-109.. 111._112~: Vidovi ć . 1954.a. 277.: Vego. 1973 .. 322.-323.). ., Upravo zbog dokazane drevnosti ovog motiva ne treba i sključiti mogu ć nost da SlI posmrtna kola sa stećaka na neki način povezana s onim igrama-kolima čije predstave nalazimo na kamenim spomenicima antičkoga Ilirika . s kojih su u sv ijet bosanskoga srednjovjekov lja mogla dospjeti posredovanjem iliro-romanskoga etnosa (Saria, 1959., 9.: Vidović, 1954.a, 277.-278.). Sličan običaj zabilježio je Herodot kod Tračana. Posmrtno kolo bilo je poznato kod Slavena prije njihove kristijanizacije, te se može pretpostaviti da su ta "bezbožna kola nad mrtvim" koje spominje Kuzma Prezbiter trebala pomoći pokojniku u njegovoj daljnjoj egzistenciji odražavajuć i s hvaćanja o smrti i vid borbe protiv nje (Čovi ć. 1984., 176.: Vidović, 1954.a, 277.-278.). Iako su ih crkveni sinod i iz 1338. i 1339. strogo zabranili, posmrtnog plesanja i žalosnih igara kod Slovenaca bilojejoš i u XlV. st. (M. Filipović , 1965., 188.).

TriZlla - igrište Etnološka istraživanja kod Južnih Slavena pokazuju da se radi o jednom duboko ukorijenjenom pretkršćanskom običaj u povezanom s posmrtnim kultom. od nosno s običajem priredivanja pogrebnih svečan os ti koje su pod nazIvom tri:lla zabilježene kod starih Rusa u Kijevskom ljetopisu (XL-XII .. st.). Nem.' detaljnijeg opisa staroruske tri:lle - u crkvenoslavenskom jeziku raznth redakCija riječ tri:lla označava la je borbu, a u živom ukrajinskom jeziku pogrebnu goz~ Ova se riJ' cč pod raznim oblicima - trZlla-trzall - kod Ju žm h Slavena Jav1J7, '1' . nje .. č "trzna l I početka XVI. stoljeća, što daje osnovu za pretpostavku da Je . . . d I" Balkan se. " trza n" postojala u njihovu govoru JOš pnhkom ose Jenja na : Danas . . . . trWII .til. trZl/a .I u toponllnllna .. pod nJečJu Obl'k I a 7' ,rzan u središnjOj Bosni. t' . . . . d kratkom traVom, djelomično i izvan ovog područJa, mlslt na manju ravan po ., Ii isto]ledinu ili ugar, u sredini ili na kraju sela koja služi za sastanke Ih zabavu, a mena tako i na blizinu groblja, što govori da je pod ovim nazivima sačuvana uspo na staros lave nsku triZlIlI (M. Filipović, 1965., 176.-177., 185.-186.). tećcim' Umjesno je stoga pretpostaviti da kola na srednjovjekovntm s 'tešk im . predstavljaju dio pogrebnoga ntuala, u ne k'lm s Iuč·· ajevima popraćenog ., čiVIna sebi. igrama i borbama, tim prije što u nekim predožbama kola muški Igra

nose dijelove ratni č k e opreme. Okolnost da se predsta ve kola na st ećcima nal aze 11 :,\ nešto proširenoj teritorij i Ila kojoj sc II Bil-I zna za "'ru m" o tome takoder nešto govori. Ostataka ili lI spomcna na '1'; -;'1111 ima i L1 /.ivi m narodnim ohi č ajima kao što jc običaj da sc sahrana pokojn ika, nakon što se sudioni ci najedu in upiju . završi veseljem. dok sc u Bosni i nekim susj ednim oblastima pogreb znao zav r.~ it i igrama - tzv. "žalostivim kolom" poznatim na Kupresu. odnosno "žalosnim kolom" u Hercegovi ni vodenim naopako. tj . udesilo umjesto ulijevo (M . Fi lipov i ć. 1965., I 'cl 7 .- 192.). U starij e vrij eme već ina je naroda II Hercegovini poslije pogrebu držala dać u. i tada se na grobu jelo. pilo. pa i igral o. Na s tećku iz Brotni ce kod Dubrovnika prikazana j e žena koja drži korpu na glavi - vjerojatno s hranom za gošće nj e na grobu (Vego. 1954 .. 42.). Na nekim od takvih mjesta pod nazivom igriJIe ili Ira lII donedavno su se održavala narodna veselja. primjeri ce u se lu Več ići kod Kot or-Varoš i. gdje na lo kalite tu Trzan postoji sred njovjekovna nekropola s 80 stećaka. a uz njLlmllslimansko groblje. Tu se prireduju teferič i i vrše muslimanski vjerski obredi - mevludi i dove ( B eš lagić, 1971 .a, 79.). O širo koj rasprostranj enosti Ob i čaja čašćenj a za vrijeme pogreba ili nakon sahrane govori i to da je propaganda ran e Reformacij e optužil a katoličko sveće n s lvo zbog :derač i" e nad mrt vima (Gordon-Marshall , 2000., 9.). To je u Polj skoj če s t o dovodilo do IU č njave izmedu sudi o nika pogreba, ali ne i do napuštanja starih obi čaja (Bogucka. 2006 .. 13 1.-1 33.), što je sig urno pridonij elo pojavi kasnijih osuda. Nije nevažno to - ako se problem sagleda u njegovoj vremenskoj pojavnosti - da je praksa i polemika u mediteranskom sv ijetu tijesno povezala ideje jel a i idej e pogreba. Kršć an i su najprije odbili , ali su zatim usvoji li rim ski pogrebni obrok (Wal ker Bynum. 1995., 55.). Kultni plesovi, dakle. ni su nestali u k ršć an s t v u već Sll . u sukladu s novim shvaćanj e m smrti , samo doživjeli stanovitu metamorfozu; kroz cijeli srednji vijek održao se u crk va ma, osobito oko Uskrsa, vjerojatno kao s imbol u s krs nu ća. obi čaj izvodenja plesova. Relikti ovih obi č aja prisutni su i danas, ili su doskora bili poznati, u Španjolskoj , Italiji , Irskoj, Madarskoj , Grčkoj , Egiptu, na otocima Samoa, Borneu, Novoj Irskoj , kod ni za afričkih plemena, kod plemena i stočne Brazilije i Sjeverne Amerike, u Kini i Japanu ( Vidov i ć, 1954.a. 276. -277 .).

Šok-igrokaz u katehetskom kontekstu Iz shematski h prikaza kola oč ito je stapanje prastarih pogrebnih obič aja s kršća n s kim s hvaćanjima . To je jasno raspoznatlji va u S lučajev ima gdje je slika kola kombinirana sa znakovima svastike. kri ža, polumjeseca. h eraldi č koga štita. an tropoidnih ljiljana, lova na j elene, vinorodnog ambijenta. fri zovimi.l je lenil. košuta i ptica, pasa i konja II trku . Na nekim predstavama igrač i nose dijelove ratne opreme (oklop i štit ) ili šiljaste kape na glavama. ponekad se u rukama i grača nalazi znak s ličan ljiljanu il i u obliku pletenog kl1lžnog vijenca. Na jednoj upečatljivoj kompozic iji kolovodajaše najelenu. drugi put na konju. u tri navmta u ruci drži mač, a u jednoj sceni je maskiran "u duhu misti č nih meta1l1orfo~a" ( Miletić, 1982.,80.,93.; Vid ov ić , 1954.3.275.-276.). Ponekad je u povezamm rukama igrača prikazana djetelina - predsta va llobi čajena posvuda u srednjo73

. . E' . . I' bez vodećih ligura zajedni č kih stećcima. Kola na stećcima vjekovnoj \1\ oP' - ,I I . ' .. .'. . . . . t .' gl'IVI1 'lt 'IP'1predvodnika; to Je naJprtJe osob,1 kO.l,ljaše najelenu, zatim Imaju II , • • . ' , ' I' - ' I'k ' , . . . . , k '. ' 11'1konc II žena Iznad kOJe se IM ,1Z I VC J I prsten Ih kru žni' osoba kOJa .1'''0 on.l" I , . . vijenac (Wenzel. 1961. , 27 .). . Tako je unutarnja drama cijelog tog Iok-I/-: lVk;lZll, postavljenog u katehetski Inn e motehni č ki dodatno pOJasnjena, upravo onako kako J'c konte kst. k' roz- s'I'ku l . . d11 0 J. VI.·šo.;J lllllJ'e tničko;J raz~ ini - . radeno I u cIJe loJ slikarskOj umJ'etnost,' to - na Je .. da se u njima snažno oga vI'elnena · Prizori kola toliko su .sugesl1vl11 " Eumpe on . .· t'lln ' t-Igllre se skladno nJ' išu, pokretI nogu Uj ednače nI su te se dobiv'l oSJcca II. , " . .. . . " ' osjećaj da se odnekle č uj e prigušen zvuk tam burt ce lli pasIIrske truk kOJI prati ove i grače uklesane u kamenu (Bcnac, 1963., XXIY.). Posmrtni pleSOV I na bosansko_ humskom podru čju p01HIJpr1Je predstavlpJu Jednu od regIOnal111 h varijanti pogrebnoga rituala pos veće nog "velikoj kosač i c i " i po svemu sudeć i , kao II cijeloj Europi . donekle se razlikuju od tzv. plesova mrtvaca (1I1sptnnll1lh legendom o tri živa i tri mrtva). U plesovima mrtvaca koji sc odvijaju s lijeva na desno obič no se na če lu povorke nalazi papa, dok je na kraju proces ije s jedne strane seljanka. a s druge maj ka i dijete (Delimo, 1986. , 116.-11 7.). Postojala su dva kanala kojima su se ši rile teme i slike plesa mrtvaca francuski i nje mač ki - s Baselo m kao cent ralno m točko m u kojoj su se uk ršlaJa dva europska puta . Kao što su se Danska i Švedska s ovom temom upoznale preko nj e m ač kih knjiga i gravi ra. kao što su pos mrtni pl esov i u sjevernoj Nj e m ač koj formirani prema pariško me uzoru, ta ko su predsta ve iz Šv icarske. Alzasa, južne Nj emač ke i sjeverne Italije prepoznatljive po svojim pred lošcima iz Wi.irzburga. S ovomIcmom franj evač ke in spi racije srednj ovjekov na se Bosna mogla upoznati ponajprije pre ko franj evač kih kru gova. kao što u nj ihovu prenošenju ne treba i s ključ iti ulogu dubrovač kih trgovaca i nj e mačkih rudara Sasa. Postanak, t oč nij e reče n o oživljavanje ovog o bi čaj a II se plllkralnoj praksi katoli č ke Europe, dovodi se II izravnu vezu s de mografskim šokom što gaje oko 1350, izazvala Crna smrt koja je "'o mog u ć ila ela se jasno fo rmulira jcdna tellla koj a je tražil a svoj izraz" (Delimo. 1986., 142.: TlIchman . 1984 .. 209.-2 JJ.: Sachs-Badstlibncr-NclImann, 1994., 340.). Po ovom svom as pektu. ništa manje oo go ti č kih katedrala i iluminiranih knji ga. ko la mrt vaca predsta vlj aju unive rzal nu europsku l e m ~l. - simbol jednoga vre mcna i jednoga prostora. AlcgonJsko znače nj e plesa mrt vaca - proces ija ra z li č i t ih ljudsk ih sudbina II n ~prcstm.l.() 11l kretanj u k smrti . egzorciza m i kaja nje _ sa mo je o pć i , zajcd niL'~i okvJI' II ~vl~J I sc, suk ladno vremellu i prostoru , uklapaj u broj ne lokalne varijall lL'. Uz ral'.lu': lIc ' .tvaca k'ao omJiJc . . na e uropska lema s\'L' l J,( . :·lsut . iJ··I'· . ......·'·I'c, llJ"eSOVIIllI XV III. slollCC'1 ll'lrot ,., I l' . ,.... . .. . ' . '. . ' , . '- ( dSl>l.: ll .I.llllClllU zrcala - predstavu čov J c ka kO li sebe 1IllapnJcd V il li 011
v'. "

• •

•

oo

•

.

' .. I lt

•

..

.·v

. ...

'

.

v, '

.

"

s.lIno ncpo stoJan o m sinI' CI.OI11 ''';.', () b \(.:.lj .l lI z l1 ledno ohOICllIh I .'''; ~

,.....

.

.

1l.lIodnlil ca k p:l !.,!:ln sklll vc ro vanJa 1 mOI.1II I .. ... . ,J', . , . ' , . r: . ..... 11I st.: allstvolll . 1 DL' lilllollli sli "da ic Crk va pn: llLl,; , st.lI e pk:s() ve I hn s11J<.1I11 zoval ' ' 1 k, " ; ' ;1 k ',' ~ " .' .\ II .JO SIO.Je tll lIClllIl a sa svc lO v nl lll pCSl1 hllli oJc .ll.: pl dvonl a II c rk ve ne Ilh.: n··· ~ . . . , v,' ~... .... '1' nl, Il)X6 .. 105 . 1'1 ' . .... J.I.JlILI 1 .1 ~ 1 I L: l: I :1 l.ad r;{l V:lJ lICI anJc (Dl,; 111 , - ."j . ), OVd sn.l/.ll a aicgol"lJ:l koja je Il a jed noj .. tran i hru ta lnil <

.

'

' .

y

'

•

'

.

•

izra:l.ava la fatalllostljud ske sudhine p()dJ():I.ne smrti , na drugoj ~trani dopu< taJaj c homogeni zaciju č lallo va zajednice pnx l tOIll vječnom tajnom , ras pJam \avaj u ć i igru, njez in kol e kti vni

:1.:11',

troše nje vi taln e energ ije

II

kolekti vnom poth va tu

(C ha liel, 1%5.,1 1. -12. ). Brojne analogije na c ijeloIll europskOIll prostoru takoder poka zuju

"stapanje pedagogije propovednika sa starim pogrebn im plesov ima i akulturaciju drugih od st ran e prve". U XV s tolj eć u, nal azeć i sc " u vazd uhu u sv im krajevima crkvene Evrope", ova jc "pastora la straha", kao znak kolekti vnc senzibilnosti i vladajuće kulture, postala "slavni strip" mimohoda ljudskih sudbina i m oć n o sredstvo pedagogije umiranja (Delima, 1986.,90., 105.,108.- 109., II I., 115., 131.). Te ma mrtvačkoga plesa živje la je u nerazrješivoj opozicij i izmedu radosti i žalosti ; ona je upozoravala na iznenadnost smrti i jednakost sviju pred nj om pozivajući ljude na krepostan život (Palmer, 1993.,3 16.). Česta umjetnička i tiskarska obrada na Zapadu izmedu XV i XVIII. st. - riječ je o svojevrsnoj katalogizaciji tekstološke i slikovne tradicije - dokazje daje publika to tražila, dokaz je, naposljetku, čvrstoga mjesta koje je tema plesa mrtvaca zauzela u kršćanskome mentalitetu ovoga vremena (Palmer, 1993., 313.). Tako je kultna žalost za pokojnikom, povezana s liturgijskim doživljajem, našla snažan izraz u jednom trajnom i velebnom obliku umj etnosti - u nadgrobnom spomeniku. Upravo u "zlosretnom XIV stoljeću" , točnije 1376. nakon velike kuge u Parizu, pojavio se izraz danse macabre koji je, bez obzira na različita tumačenja njegove etimologije, označavao veliku ku lturnu misao - "svekoliku viziju smrti kasnog srednjeg vijeka" (Palmer, 1993.,3 16.; Tuchman, 1984. ,209. ; Hali , 199 1., 3 14.; Hui zinga, 1991., 133.). Ona je, na drugoj strani, predstavljala prirodan nastavak grandiozne umjetničke teme o "Susretu tri živa i tri mrtva" č ija se prva dramatska slikarska izvedba s usreće sredinom XIII. st. u glavnoj crkvi (kasnijoj katedrali) gradića Atri na Sici liji. Ovoj temi bilaje u XIV st. dosudena velika budućnost nakon što se preko južne Ital ije proširila sve do Francuske i Engleske gdje je zauzela zapaženo mjesto na freskama, iluminacijama, skulpturama i u književnim djelima. Varijacija na ovu temu nalazi se i u crkv i u Assisiju posveće noj sv. Franji , gdje je u trećoj deceniji XIV st. na Giottovoj slici "Asižanin" u potpunarnu miru predstavljen pored jednog okrunjenog skeleta. Poznata djela "Trijumf smrti" iz Pi se i "Sveta spilja" iz Subiaka, gdje je smrt predsta vljena kao apoka lipti čni jahač , profetski nagovještavaju veliku europsku katastrofu (Crnu smrt) i veliku umjetničku temu - Danse macabre (Pace, 1993., 355., 363., 367.-369.). Brojna su bila i ostala čovjekova nastojanja da se odredi prema smlti - "prema onom što je izmicala kontroli svijesti" - i u tim je nastojanjima cijeli ritual bio "podvrgnut traženju besmrtnosti duše" (Chaliet, 1965., 36.). Koji putevi, koje umj etničke forme i koji su izrazi korišteni da se putem posmItnoga kola prikaže ta vječna čovjekova potreba za " bes mrtnošću" tema je koja zaokuplja i koja će još zaokupljati sve one koji nastoje naći ključ razumijevanja zajednu takvu osebujnu pojavu poput stećaka.

75

FIGURALNE KOMPOZICIJE Repertoar figura iz zapadno-europske sepulkralne prakse Najčešće figuralne kompozicije su: predstave konjanika, dvoboja, viteških

igara, lova i raznih životinja, relativno mali broj portreta konjanika, te predstave ljudske glave, polufi gura, fi gura i parova. Ove kompozic ije koje ilustriraju pojedine detalje iz pokojnikova života ili imaju dublje religiozno-mitološko značenj e, uobi čaj e n e su u sepulkralnoj praksi europskoga prostora (Wenzel, 1965.,307._ 309. ; P. Andelić , 1984., 488.-489.; Mil eti ć, 1982., 76.-96.). Od značaja za našu temu je motiv fra načkog ratnika prikazanog s oružjem na spomeniku iz VII. st. nedal eko od Bonna u Njemačkoj (Fletcher, 1997., sl. 13. i 14.), koji se tematikom i donekle naivnom ikonografskom izradom približava s li č nim predstavama na stećci ma. Slične motive rado slikaju maj stori renesanse, a tapiserije po zidovima zamaka u zapadnoj i srednjoj Europi pokazuju koliko su ovakve scene zaokupljale duh tadašnjeg čo vjeka kojim je vladala prava "opsesij a lova". U ovim scenama prevladava grubi real izam reflektirajući vitešku atmosferu srednjeg vijeka i duh slobodnih fe uda laca s ratničkim navikama u epohi kada su vile i vukodlaci bili pri sutni gotovo kao i realna bića. Predstave lova, igara i turnira na s tećcima ne razl ikuju se mnogo od nai vno komponiranih prizora iz ple mićkog života s grubih draperija nj e mač kog podrij etl a XlV. i ranog XV. st. ( R adojčić, 1961., 4.). Na stećcima se naj češće vidi plemićka odjeća krojena po tadašnjoj modi, kao što se na zapadnim nadgrobnicima prepoznaju viteški rekviziti pokojnika, a na freskama odj eća ktitora ( Beš lagić , 1982.,506 .). Na ču veno m stećku iz Donje Zgošće najplastič nije se odražava u isto vrijeme i slože n i je dnostavan obrazac podrijetl a ov ih moti va na bosanskim grobnim spomenicima. Počev š i od svečane konjaničke povorke kao općeg mjesta kasnogo tičke umjetnosti s bezbroj srodn ih paralela, preko rozete s kri žem od ljiljana identi č ne sa slikanim rozetama u Ži č i , sv. Nagori č inu i Dečanima, motiva izvrnu· tog srca s d va ljilj ana predstavljenom kao na ukrasu tkan ine u Sopoćan im a i Komu na Skadarskom jezeru, do srednje ornamentalne trake koja n ač in om izrade podsj eća na jednu traku Simeona Dubrovčanina na nj egovom portal u crkve SI'. Andrije u Barl elli , te pasa, strije laca i lavova koji u oštro rezanim profilima pod· sj ećaju na predstave mozaika na zapadnom zidu dvorca u Palermu (tzv. normanska soba zva na i sa la Rogera 11. ), cjelok upni repertoar umjet nič kih motivU otkriva izrazito zapadnjač ke e leme nte u izvedbi plastike ovoga g lasov itog s tećka. dana, smj ešte nog u dvori štu Ze malj s kog mu zeja u Sarajev u. Pri sutnost ovih moti"a ne može sc objasniti nekom izravnom vezom izmedu umjetnosti stećaka i sic ilijanskih mozaika kas nog XII. sl. i prije će biti da sc radi o primj e ni odredenih klišeJ"

s pec iri č nih za tada šnj u zapadnu umjetn os t mozai c i Illa Rims kog Carst va

( Radoj č i ć.

LI

cje lini koji se mogu

196 1.. R. -9. J.

nać i joŠ na

Figure konjanika U "jed"a sag ledi"oj likO\'noj šaro likost i ... kao spoj d,'ostruke si mbolike. pradanIe vezane za smn. i sa\Temene. iz s\eta feudalnih odnosa". oslanjajući se na bezbrojne antičke. ranosrednjO\jekome i SU\Temene moti"e izradene u skulpturi. mozaicima. shkarst'·u. bjelokosti. nakitu i tekstilu. plohe s tećak a krase fi.u re konjanika. Zapaženo mjesto pripada prikazima konjanika s "iteškim atribu;ima fkopljem. mačem. štitom lukom i kacigom I i konjanika sa sokolom u ruci koji se kao mitološki detalj sus reće kod mnogih indoeuropskih naroda. posebno u umjetnosti langobardskog i franačkog krug a. :Vlarkantne su predsta"e konjanika pod nimbom. svetih ratnika. od kojih jedan koplj em probada zmaja pod konj skim kopitima a dru gi čO\je k a: ovaj moti,' če st je u srednjem ,·ijeku. samo u različi!im kraje"ima s\'eci nose raz li č ita imena. U \iše sl u čaje"a prikazan je \ itez koj i ubija zmaja i oslobada že nu iz njego\ih čelju sti (p rikaz legende o s\. Jurju ). dok je na jednoj sceni predstavljeno č u do"i š te-reptil pod noga ma konja. S"oj prada"ni uzor o\aj motiv ima na brojnim rimskim spomenicima karakteri stičnim za Poduna\'lje s predstavama Diosk'Ura - božansT\a S\jetlosti i mraka. ži"ota i smru - čiji je kult po svoj prilici bio jako raši ren u Iliriku. U smjoj daljnjoj evoluciji onje iz skulpruralne dekoracije timpana crka\a bizantskog umjetničkog kruga našao s"oj u primjenu II umjetnosti stećaka. O\'e scene \" eć inom prate bogati fl oraini i \" egetabilni ukrasi. prikazi 100'a i borbe. koji se nalaze još na rimskim mozaicima. stelama. \'oti vnim p l oč i cama i gemam3. preko bizantskih zadia i roman ičk.ih bestijarija preneseni u medi,,'alnu simboliku. Scena karakte ri stična za bosansko-humsko podneblje sa že nom (takoder s jelenom ili ženom i jelenom) izmedu d\a konfrontirana konj anika. bez bli žih ili daljih analog ija. \jerojatno predsta"lja autohto ni relikt iliro-romanske tradicije. Nije bez značaja daje moti,' koji simbolizira naTprirodnu ženu s jelenom zastupljen u gotskoj mitologiji ( Miletić. 1982 .. 78.-79 .. 95 .. 98.: . Wenzel. 1965 .. 363.-365 .. 371. -393.: Rakić. 198-\ .. 5-\.).

Dvoboj - viteški turnir Dvoboj . univerzalna tema europske umjetnosti i \"iteškoga druŠl\"3. posebno je II raz ličitim varijacijama odomaćen na s tećcima južnoga pojasa: tu je. uz borbe pješaka naoružanih mače\' ima. če s t a lema dyoboj yjle ZO\'a s mačem. lukom i kopljem. Scena dva konfrontirana konjanika i in ače je jedna od najstarijih datiranih fi guralnih kompozicija na s t ećc im a (Wenzel. 1965 .. 363.: MIlet": 1962.,94.). Da se radi o k l as i čnom srednjovjeko\'llOm \'i teškom moti,'u "Jedočl i natpis na jednom stećk u sa spomen om ratnika koji je umro u službi SandalJ" Hrani ća (Wenze l. 1965 .. 363.). Ponekad se unutar sce ne dvobOja poJ"\'IJuJu . zenske • " zene • .. " l '.~ žell'l pred pon.lom žensk i. . likOVI; figure-oraote. d vIJe s cVIJect:ll .... . koja u širokom pokretu povezuje borce. niz ženskih tigura kOJima ~e pro:-.t:UJe scena, a u Radimlji dvije že ne s gradskih kul a koje služe .kao tunII rske loze . čest II umjetnosti . ' Zapada - prate borbu. O V~l' .sl: " e I la s·t·llskl odgovara motiv . I sadria·no ~ " . .. . . '. kl " n 'l od slonove kosU. prikazima "Opsade grada ljubav! IZrademm 11.1 po Opeli , . da' . 'k' U u k'oJoJ " žene naoruŽ'lne Scena s Mirkove kose kod Kalmov! , lukOVIIna napa ~u 77

konjanike, analogna j e prikazu u Peterburškom psaltiru: Moguće je da se u ovom s lučaju radi o prikazu natprirodnih bića - vIla - kOJe stnJelom pogadaju konjanika. U jednoj sceni borbe koja se odvija pod gradom, pOJavlJuJu se. dva zastavnika (paža). Puna scena turnira, ispunjena s više hko va U pokretu ~ ?~kazanaje na tri st ećka (We nzel, 1965 .. 364.; Miletić , 19~2., 95. -96.;Ra~oJclc ,. 1961. , 9. usp. Rakić 1984 ., 52.) . Pari ske te me na stecclma U RadImljI log lcan su rezultat duho v'nih veza srednjovjekovne Bosne s bu~gundsko-viteško:" kulturom kasnog srednjeg vijeka (Ćirković, 1973.), uspostavlJamh II ZraVl1lm angllZ,ranJem flandnjskih umjetnika poput zlatara Rambota Vachtera.'z, Bruggesa kOJI Je.s~ svojim si nom Rajmondom radio za hercega Stjepana VukcIca Kosaču (RadoJclc, 1961.,9.-10.; C. Fi s ković, 1973. , 169.). Tom kru g u pripadao je i potkivač konja Johalllles de FralIcia koji je po odobrenju dubrovač ke vlade jednom pnlikom osam dana boravio kod hercega Stjepana ( D. Petrović, 2002 ., 533.).

Scene lova U maštovitim likovnim kompozicijama, izravno vezan za simboliku smrti . lov je kao učestali motiv na bosanskim i humskim stećc ima u njihovoj najzrelijoj fazi preuziman s nekoliko izvora: sa spomenika U dalmatinskom pnmo~u, monumentalne skulpture bi zantskog, romaničkog i gotičkog kru ga, s minijatura broj nih rukopi sa, graduala i antifonara, sa scena na diptisima i izradevina u bjelokosti. sa šara luksuznih tkanina i stočnjač kog i talijanskog podrijetla. Obi č no j e predstavljen lovac, pješak ili konjanik, naoružan mačem, kopljem ili lukom, u lovu na jelena, medvjeda ili vepra, često potpomognut pso m ili sokolo m ( Mil etić. 1982.,94 .; I. Fisko v i ć, 1990.,81.). Od ukupno 18 1 scene, njih 166 (92%) se odnose na lov na j e lene, scena s prikazima lova na vepra ima II , dok j e lov na med vj ed a zas tuplj en u 4 s lučaja. O vaj reljefni motiv s ukupno evidentiranih 69 primjeraka, najčešć i j e u i stočnoj Hercegovini (Beš l ag i ć . 1982., 329.). Jedna od naj starijih tak vih kompozicija urezana je na nadgrobnoj ploći kaznaca Nespine otkrivenoj na lokalite tu Grad u selu Gračani c i pored Visokog na pravos lavnom groblju gdje se nalaze još četiri j ednostavna stećka. Po svelIlu s ud eć i ova je ploča predstavljala dio mauzoleja. č iji s u trago vi otkriveni na lokal itetu njezina pronalaska. Siim moti v lova prikazan na ploči - muška bradata figura koja kopljem nastoji ubosti vepra. u čemu joj po mažu tn psa od kojih je jedan ranj en pao pod noge razjarene zv ijeri _ pripada fondu predromaničke umjemo sti kOJaje II unutraš njost Balkana zrač ila iz jadranskog primorja. Likovna predsW\,':l ~ova. 11:1, ve pra i lava ima II kršćan s koj s imbolici dublji s mi sao, a moti v se j~v lJil

I sk IJu C.I ~O na nadgrobnim spome ni ci ma. najčešće na sarkofazima. BII S~t' analogije ~cc ni s nadg rob ne pl oče ka znaca Nespine nalaze se na sarkofazima I,Z Toulouse I Clermo nta u Francuskoj. kao i u s taro kršćan s koj koptskoj umjetnOsIl. Scen ' l s li Či'" 0 110' ·

I • k ' ~ , ~k0111 .. ~ ,: .~ ~ .~ p oce 'az naca Ncspl1lc prikazanaje najednom starokrscan~ sarkoIagu IZ Ga ilJe (J. Kovačev i ć, 1961.a, 3 17. -32 1.). . ' ", Putove i llaČ~ l1e kojim a SLI ovi mo ti v i sti zal i na pl o he s tećaka o(krir.~11 JeUdIl ugovo r .sklol)lle · 'l 14"" .... . ,.' 1·'·',1' Il,ll' . ., . .l O, pre ma C 1.l1111 se odredbama dubravac"': l s Ir.>

Ugnno vlc obvezao da će naslikati platilO 13 lakata du go. 7 široko. s predsta \'ll!ll

dya grada. loya. ;llTllt'. fi~ura II k1.'1 III IC :,\. S'.lCp.11l.1 ili .'oI. . .IU q.l . n\.l.l dll~n.l\ .l~ l..1 umj t' tnik bi 0 .lt' J·e9. an~alir..Hlll :,Iuil'li \l'l.i ,\~tc S.md.d.p Hr.lIll t.1. 1.. lllll\l1 neobičnu kombin3('iju !flY;} i :O;Y(,lad~l)~;) lil...} .'oP"'llllClHlIlI II dtl~f\l\ .l~ l..llm l1~ll\ l'm iz I·D S. nalazimo n ~1 jt'dlWlll :,anJuku Ila 1l1.'i..n.lPllJj B.lrl." i;tl.' \ R:ldl'.il'i,,·. Il)r-.I .. 6.-7.l. Kon"'lp0zicijt' Ic,,'a i diYljih ii, l.'Itinja prl.'lIll'll.' il l'rin't.k ja' ljaju .'oI.' i n:1 dubro"ač killl srt'brnim Č"a~3ma iz ~\". :'1. tRaJllji..ll' il. Il)(l(l .. 51. 1. \"eć odayno .lt' zap3.ien("1 da II :,ct'nam:l il'l' :l na :'tl'I..·...-i lll:l. tl r..llli':·i tim i..lllllfli nacijama. dominirJ motiy :o; jc-Ienom. :\apajana :' i7' l'r.l .'ort'tinj,-" jl'i..l" nih 1c~l.'nd i l' njego\"u gon_knju. kojom je prilikom jt'kn hjC):lll tl pr.!' ,,:ll Z lp.ld:1 u Bl '~l,rt.lt.li(-ill \"rt S lz,'orom liYOla. erkY;}.k .klc-na l'c-:O;h.'I poi~llwjlyh' :lb ~:I ~i m~'ll)m i..r\ l:IIl:-'i..c duše. Zato jc- jc-Ien rano dobi0 mje~to u ikl)lw~r:ltiji kr~tl'nj :1. I\. :ll' rclii..1 l':l;!:m:-.i..1.' prošlosti jelenu su pripi~iYana ~yoj~t"a ~u nl':Il11'~a bil..;a kl'je ~e I'rl'~l'n.il'lh' l,d lo\'aca prelyorilo u natprirodnu zc-nu i pl'bj('~ll' na 7:1P:ld ~f\ l ilclil..; . 11.):-\2 .. 9-1. .-1.)5 ,; \Ve nzeL 1965 .. 397 .·398 .). Te~ko je- kazati Ire-ba li ':injl.'n il..·u da jl' ,·el..;ina prl~d~I~I':1 lo\"a na. stećc ima okrenuta prema zapadu IUmi.l':.- ili krl)' prizmu ~l\"i h m i l~) ll)~kih shvaćanja . Pojedini autori tak,·o tuma':t' nje e-ksplk'il no odfl ijaju. ,' idL'ći II ~)\'l~j sceni "prepoznatlji,·u kršćansku temu" lPalameta. 199) .. 190.). Na kapi tdima 1\)lllaničkih crkava brojne su predsta\"t' jelena. često prikazanog r:11l.k nng slri.it'llllll koju je odapeo kentaur. Moti\" s jelenom IXlkazuje kako simtx11i sa sOtxl111 kn)z ,·tijl.'me nose mitove i rituale kao odredeni nasl.kdni pOlenL'ijaL kako SL~ kl)ntL'k~t mijenja dok slika stalno ostaje lChallet. 196) .. 26.- 28.). Lov na jelena dOH)(li se II \"eZll s antičkom i krš~:In~kllm s lL'lh~i~l,jd\lw nl)!n zapadnom tradicijom. ostavlja se mogu~nosl da pr('d ~ laYI.ia čist i ukras ili likll\'nu predslavu epskog sadržaja.. takoder i lik iz lradil'ijl~ prikazi";lIlja g~)dišnji h doha Zodijaka ali i sv. Eusta.hija (Paiamt'ti.l. 1996 .. 169.). U tnIH kontekstu m OŽt~ se razumijeti vrijedno nastojanje cjelovi le iJllerprt't:lL'ije moti\':i lova na st ('L~ l'illla s težnjom da ga se udjene u sklop likovnog i ku lturološkog med ileranskn-('uropskog naslijeda kasne ant ike i srednjeg vijeka. dakle izvan standardnog tuma čenja kan scene iz pokojnikova života (Palameta. 2002.). Jed no takvo objaš nj t' l1je ndnosi se na scenu II kojoj vitez križolikim oru žjem probada glavu medvjedolike zvijeri. koja se dovodi u vezu s prikazom sil aska II limb čiji je središnji motiv ulli š tenjt~ Zvijeri (Palameta. 1995 .. 197.).

Ptica, pijetao, pas, lav, konj, jelen, zmija i zmaj U duhu klas i č nih romaničkih fanta zmago rija. rem iniscenc ija i apstraktni h vizija prožetih alegorijom, fo nd figura lnih kompozic ija hogat jc predslavama razli či t i h životinja koje II nemirnom pokrelli si mholi ziraju religiozne. koz mičke i ezoteri č ne sadržaje. Jedna od češći h je predstava ptica II njihovoj fUllcrarnoj si mbolici , podrijetlom iz staroga Egipla. poznata II počet kU krsć:mstva. kada je kori štena kao simbol " kril atog bića" (d uše) i ncmatl: rijalnih prirodnih pojava. U s li č n om zn ače nju , s osloncem na Bibliju. dO/,ivjele su predstave l e teć ih bića (andeli , simboli eva nđe li sta) širok u primjenu II kršća n skoj umjetnosti (SachsBadsttibner-Neumann, 1994. , 363.-364.). Ptica IH\ std ku na~ la je mjesto \I različitim vidovima, rjede sama, mnogo češće na kri žu ili na grani. uz poitllnjesec.

79

spiralu , štit, jelena ili li gu ru pokojnika. Par afrontiranih ptica na nekolik ·' k'h I • . Kartage, teme euha' o stećaka " , na pred stave s rano k rscans p od sJcca I p oca I Z " , k ' .. ... nstJJe sa sar otaga I bIzantsku, preromam čku I romamčku skulpturu primorskog . izmedu Zadra i Kotora. U slučaju kada tlankiraju drvo one predstavljaj u eh~oJasa d o k d rvo samo sim . bo I"IZlra neb eskl. Jeruzalem. Na led' mIta ·' vezanog za d rvo Zivota, jelena ptice označavaju prastari motiv udvojene simbolike, odnosno dušu poko' lmka .. K . .. k" . JOJ a na putu prema d rugo m sVIJetu. ompozlclja u oJoJ ptica-grabljivica drži pli' primarno je orijentainoga podrijetla i kao moti v preuzeta je sa skulptura, moz~~: I m 111 lJ atura IZ kru ga bIZantske umjetnostI na prostoru od Armenije do Veneci' Krug u tzv. fantastične fau ne pripadaju predstave bliske pticama koje se susre~e. na nekim nekropolama južnoga pojasa (Miletić, 1982. , 64. , 73., 74., 97.; Wenze~ 1965., 253.). Dvije afrontirane golubice s križem u sredini, predstava česta n~ stećc ima, simboliz iraju sliku Kri stova u s krsnu ća, a prisutna je od katakornba i ranokršćanskih sarkofaga do starohrvatskih crkava i stećaka (Palameta, 1996., 165.). Kao simbol budnosti i pripravnosti , a uz apostola Petra kao znak izdaje. kajanja i [susove muke, pijetao je kao prastari simbol predstavljen na nekoliko nadgrobnih spomenika. Kao znak Krista, pijetao i stiče njegov solami simboli zam: svj etlost i uskrs nuće (Leksikon, 1979. , 459.). Na sarkofazima iz Oćevij e i Banje Stijene, uz portrete odabranih li č nosti , prikazan je na postamentu u duhu kompozicija ranokršćanskih sarkofaga (Mileti ć, 1982.,73 .,98.). [zdvaja se i mišljenje da prikaz pijetla na stećc ima prije simbolizira žrtvenu pticu nego sv. Petra (Wenzel. 1965., 254.). Barem poneko od alego rijski h znače nj a predstave psa - oznake budnoS1i i vjernoga ču vara ognjišta koje su mu dodijelili stari crk veni oci (LeksikoIl. 1979 .. 450.) - nalazi se na brojnim stećcima bosanskih i humskih nekropola na koj ima je pas češće u k ljučen u kompoziciju nego kao samostalan moti v. Afrontirani i prikazani u trku neodoljivo pod sjećaj u na dinamiku preuze tu s arhi volti preromaničkih i romani čkih crkava ili s luksuznog tekstila iz Lucce XlV. stoljeća. Kao heraldi čki amblem javlj a se na štitu, poput psa s raz listalim repom. čestog motiva u skulpturi , minijaturama, te kstilu, prozorima i port alima bi zantsko· ro mani čke provenijencije ( Mil et ić, 1982.,73. ; Wenzel. 1965 .. 258 .). Prikazan na nekoliko s tećaka u okv iru grba. s karakteri stič ni m razliS1alil11 repom, lav funkci o nira u svoj stvu klasičnog herai dičkog simbola. Ovoj vrsti oma· menata pripadaju i č udni čet voron ošci oštre gri ve i rascvjetanog repa p re.lI Z~1l1~ fabulozne faun e ( Mileti ć, 1982., 73 .). Simbolika lava u kršćans koj U111jetIlO'" '. , JC. . od oz na ke za snagu. ve I'· ' ·t .I hrabros" t do. simbola vIseznaena !canstvo. srcanos ".

u sk~rs!og.a Kri s,I,a. a II srednjel~l ~ijeku osobito si mbola. ~udnosli , ~:,I ,~b~J~J~l~~~,~ slucajevI u kOJima se lav konstl o kao oznaka za Kneza tame (Ll AJ /AO

373.-374.: Hall. 199 1.. 182.).

'j'

Sa svojim broj nim mitolo škim osobin ama preuzetim iz antike. II ~OJll:ll1l~ , ' , ' ' , d " . , s kršć'I Il Skl1l1 .'o1 premu Platonu SlIllbol lzlrao na Nebo USPIllJUCU USLI. povez,1Il , .. ' , .. ~II)P' bolom Kri stova uSlJona na Nebo oroHnski uklj' u če n u fun ernnll mI saonI , :,' .

'

.

e

'

,

'

I

U.; kr~IlUl'

pourebnu umjetnost i ritual e srednjovj ekovnog ČOVjeka kao slll1bo " ~11111e , , k' . I ti o uralJ1l !ll

ISachs- Badstlibnc r-Nc uJlla nn . 199-1 .. 2Sl. -2H3.). 'olljje me( U ~ '1' ,.""". . .. , ' ,,' , .' "ta[l101 ll.· pol.IC lj ama ~ lecaka dobiO zapa ze 11 0 mj es to, U mll ogo bl Ojl1l111 Illt;; rl"lll11 , ' '~ . " " . ' il iL'no lll medu ost ali m u Ok VlIll duallslI cklil shv
~1.;:,

štitio žive i mrlve. U s lučaju kada je, kao na steć ku u Gvoznu, povezan s pticom , naglaše na je njegova kompleksna simbolika i metamorfoza na relaciji ktonskouransko. Ovo s imbo li čno svojstvo - borba dvaju principa - zrcali se i u prikazu borbe Pegaza sa zmijom na jednom stećku u Dugom polju. Jedna kompozicija na sarkofagu u Varošištu, u kojoj se kvadriped s ličan silueti konja napaja na rij eci, vjerojat no predstavlja modifikaciju poznate i likovno bogate razradene ranokršćanske teme (Mi l etić, 1982.,74.). Prema sv. Augustinu, Ps 42,2 ("Kao što košuta žudi za izvor-vodom , tako duša moja čezne, Bože, za tobo m"), s imbolizirajući čovjeka u potrazi za Bogom, prema Pysiologusu simbol Krista, neprijatelj Zmije, vjerojatno u još ponekom od svojih primordijalnih mitskih svoj stava simbola duše, neraskidivo vezan za pos mrtni kult, bilo unutar skupnih scena, bilo pojedinačno , jelen je u bogatoj fauni, na nadgrobnici ma svih fonni osim visokoga sanduka, zauzeo najistaknutije mjesto (Leksikon, 1979.,296.). Od IV. stoljeća simbol krštenja, jelen, se u srednjovjekovnim knjigama povezuje s vodom - motiv raspoznatljiv na stećku iz Mesi ća. U raznovrsnim kombinacijama često je prikazan uz križ, polumjesec, rozete, svastiku, spiralu i vijenac, nerijetko u pratnji psa, ponekad košute i laneta. Udvajanje simbolične poruke, i inače često zastupljeno u figurainim kompozicijama stećaka, snažno je istaknuto u prikazu ptice na ledima (motiv poznat već na etrurskim situlama) ili medu razgranatim rogovima jelena. Ispunjavajući gledatelja dojmom trenutka, snažno zrače predstave j elena u frizu, košuta u fri zu, jelena s košutama, košute i laneta, stati čnih ili u živom trku, koji ponekad čine jedini ukras ili su, pak, dio veće cjeline uz znake ptice i kola (M iletić, 1982.,74.,97.; Wenzel, 1965.,257.). Realistični ili fabulirani reptili sa svojim pradavni m ktonskim, magijskim i kultnim svojstvima, zastupljeni su na plohama većeg broja stećaka. Obično je to zmija, koja kao jedini ukras sanduka u Vrulji formira borduru ili je, kao na

nišanu jz Turova, usmjerena kjabuci. U jednom s lu čaju to su četiri izvijene zmije koje uz križeve i rozete č ine ukras na ploči u Cisti. Osim ovih, poznate su scene u kojima krilate zmije napadaju životinje i žene ili, pak, kada njih napadaju psi

i vitezovi na konjima. Snažan dojam ostavlja par zmija vezanih u čvor

II

figuri

raširenoj u skulpturi, minijaturi, tekstilu i nakitu ranog srednjeg vijeka. Ova predstava pokazuje upadljivu s li čnost s langobardskom fibulom iz Nocera Umbra (V II. st.) i zmijom vezanom u čvor prikazanom više puta u Miroslavovom evandelju u duhu romaničke minijaturne umjetnosti. I ovdje se radi o transfonnacijijednog pradavnog

mito!oškog motiva; zmija je

čuvari ca

groba još iz vremena starog egipatskog

carstva, a kasnije nalazi mjesto u germanskoj, osobito langobardskoj mitologiji (Mi l etić, 1982., 75.; Wenzel, 1965., 258.-259.). Misao srednjovjekovnog čovjeka najče šće

je za zmiju, kao personifikaciju

i s točnoga

grijeha, vezivala negativne

osobine; u Bibliji zmija je poi stovjećena sa Sotonom (Leksikon. 1979 .. 592.). Čini se da ovom žanru pripada scena sa s tećka u Boljunima s prikazom zmijo~ likih bića kao s imbola podzemlja (Wenzel, 1965 .. 258.-259.). Uza sva ostala tumačenja

ovog umj etn i čkog motiva na stećcima u obzir treba uzeli i ono koje prikaz isprepletenih zmajeva preslikan iz neke iluminacije vidi kao stilizirano prvo slovo Kri stova imena oblikom bosanske ć irili ce kao općeslavenskog pisma (Hristos), ali i kao s imbol sv. Teodora, zaštit nika od zmijskog ujeda, čiji je kult bio rasprostranjen u našim

kn~evima

(Palameta, 1999.,36.-37.).

81

Zmaj, simbol Sotone i demona, čudovište koje, prema tumačenju k . otaca, zbačena s Neba nastavlja rat protiv Boga, podjednako zastupljen uu c~ venlh Istoka i Zapada, reminiscirajući daleka paganska vjerovanja i kultove v~JetnOSti, početni kaos, u bogatoj skali metamorfoza stigao je ukrasiti i plohe nekih ~~~e za (Leksikon, 1979., 592.). Afrontirani par upletenih repova jedna je od kom eca~a '· I " I' b k bl" . , pozIcIJa č Ije ana og lJ e na az;mo u osans om Izem I daljem susjedstvu. Ponekad 'e zmaj predstavljen sam Ih u borbI sa pso m, dok u Jednoj sceni proždire 'el J .. d '1' d š J ena Po:nata Je I pre stava reptl a IZ ro a gu tera, repa ve~nog u čvor, kojeg u jedno~ slucaj U prate rozeta I polumjesec, a u drugom konjI I fantastične zvijeri (Mil ' . 1982.,75.). U umjetnički. ~epertoar stećaka predstava zmaja stiglaje najvjeroja~~:~~ s romal11čklh. kompOZIcIJa p akla pnsutl11h na erkvel11m portalima ikapitelima posebno omllJel11m kod fr~nJeva:a (Saehs-Badstiibner-Neumann, 1994., 100.-101.). MotIV demona - kn latIh eudovlsta - nalazI se na dubrovačkoj kamenoj plastici na kapitelima franjevačkog samostana, susreće se u četveroevandelju Divoša Ti horadića. na bosanskom četveroevandelju Narodne biblioteke u Beogradu - na prostorno i vremenski bliskim paralelama koje pokazuju srodnost s repertoarom motiva stećaka (Radojković , 1966.,54.). Ovu umjetničku stvamost satkanu od zbunjujućih i čudovišnih likova u svoje je vrijeme, početkom xn. stoljeća, kao "č udno mnoštvo različitih stvorenja" osudio Bernard od C lai rvauxa (Kujundžić, 1980.,250.-251.).

Ljudske figure - testamellt u slici S obzirom na kvalitetu umjetni čke obrade, ljudske figure na s tećcima daleko su od portreta pod kojim se mi sli na prikaz individualnog izgleda odredene osobe, tako da se može govoriti jedino o tipskim i šematskim likovnim predstavama pokojnika budući da je najčešće dan samo obris g lave. a ne i lice, To predstavlja teško savladi vu prepreku u nastojanju da se za svaki pojedinačni s lučaj precizira koje od figura predstavljaju pokojnike. koje imaju s imboličko ili dekorativno značenje , a koje pak pripadaju prikazima svakodn evnog života (Rakić, 1984. , 47.). Tako se u većem broju slučajeva - kao prilikom odgonetanja značenja likova na kri ževi ma u okolini Trav nika - ne može poći dalje od pretpostavke da se tu radi o portretima pokojnika (Rakić. 1984 .. 48.). Za neke od fi gura II ovoj grupi motiva ipak se može odredili koga predstavljaju. kao što j e to s lučaj sa stećkom gosta Milutina Crn i čanina iz Humskog kod Foče prenesen im 1934. u dvori šte Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Stećak ima oblik stupa - Illonolita visine 254 cm saslavljenog od dva dijela: osno~·e-. r

stupca s ornamentima i natpisom. Na istočnoj strani spomenika lIpIilkomje relJ.etu

pred sta vljen čovje k koji

II

desnoj ruci drži štap. a

II

lijevoj knji gu. Na iSfOJ ~t'

strani nalazi natpis koji kazuje ime i titulu pokojnika. kao i neke zanimlj ive deta!J~ . ". G ost C r k·ve bosans k·e pre dslav I" ' '0111 steamH"1 IZ . njegova Zivota. Jen Je u pOjas -=:. . . . . . . " I k I' I'" ' " .. j' I I ra vnoj halJlIl1 kop se spusta e o ·0 Jena s JcnoJ nos nJJ eue a acao Paz , "nJ'e vrlJedn,1 ..J je teza prema kojoj su epi skopski štapov i drži u ru ci. u

i stočnoj i

II

zapadnoj crb·i bili

ob liku slova T. kakav g.os,' tl

~Jlut~l,

upotrebi do X II. stoljeca I..da ~l

konzervati vna Crk va bosan ska č u v ala upravo taj. stan' o bl I' k· epl' skop SKOG:: stap.1.. Knjiga i ~ Iap gosta Milutina dre vni ~U atributi kršća n s kog svećcnsl,·a. a n.1

st ećcima sc osim djedu i gostu općenito pripi suju svećens t vu Crkve bosan\ke (Rakić . 19H~ .. SO.). Druga autorica koja argumentirano zastupa tezu daje Crk va bosanska siJJc(iJ la regulu sv. Bazi lij a i ovaj oblik štapa kao s imbola pastoralne službe dovodi II vezu s istočnom crkvenom trad icijom i bazilijaneima, donoseć i sliku bazi lijansk,og eremita iz Kozibe s tri povezana štapa iste - Tau forme u lijevoj ruCi (M. MiletIc, 1957., 13 1.- 132., Tav. VII.). Ova predstava, osim toga, snažno asocira na predstavu sv. Nikole koji se na Istoku prikaZlIje kao biskup s bradom, mitrom i štapom. a na Zapadu u bi skupskoj odori s otvorenom knjigom i gestom blagoslova. Sv. Nikola svoj u je pravu slavu stekao na grčkom Istoku gdje je slavljen kao "Hyper/wgios" - supersvetac (D. Lovre nović, 2006.a, 656.). Neće biti dal eko od istin e da je kao velikodos tojnik Crk ve bosanske gost Milutin pripadao nekoj vlastelinskoj porodici (M. Miletić, 1957., 125.), možda iz današnjega se la Crnice - 12,5 km sjevero i stočno od Humskog. Milutin je. kako kaže natpis na stećku, živio u bli zini ("u čas ti ") bosanske gospode, a od "velike gospode i vlastele i od grčke gospode" je pl;mao darove, što govori daje bio blizak dvorskim krugovima svoga vremena i da je uživao materijalne privilegije feudalne sredine. Grab su 1933. raskopali seljaci i prema njihovo m kazivanju raka se nala zil a na dubini od 1,5 m; u njezinu dnu izidana je oko pokojnika ograda od dobro uklopljenog kamenja, preko koje je bila položena poklopna ploča dužine oko 2 m. Prema nadenim predmetima vidi se da je mrtvac bio sahranj en u sanduku od orahova drve ta i da je bio odjeven u brakatnu haljinu. Glava mu je 'ležala na zapadnoj strani (ispod spomenika), a tijelo je bilo ispruženo prema istoku. Brokatno tkanje imalo je na sebi utkane figure u oblik.-u lavova i zvjezdica, a raspoznaju se i spletovi žica u formi širokih pletenica - sve izvezeno od zlatne žice (Skarić, 1934" 81.-82.). Natpis na stećku gosta Milutina Crničanina očito je kazivao istinu o materijalnom položaju pokojnika koji je sa sobom u grob "ponio" zlatom prošiven brokat - simbol materijalne moći i društvenoga ugleda - isti onaj statusni simbol kojim je bio prekriven ko včeg bosanskog kralja Tvrtka I. Kotromanića u njegovu grobu II crkvi sv. Nikole u Milima (P. Anđelić. 1980 .. 227.-231.). U zlatom opšiveni brokat. sa svim znacima carske vlasti u crkvi II Velikom Varadinu. bioje krajem 1437. sahranjen ugarSki kralj Sigi smund Luksemburški (Hoensch. 1996 .. 461.). Gost Crkve bosanske na onaj je $yijet otpremljen Odjeven poput okrunjen ih glava njegova vremena. Ukrasi na haljini gosta Milutina - tigure lava i rozete - simboli su ili llloti\'i romaničkoga doba preneseni iz Italije ili izrađeni II nekoj od tamošnjih radionica početkom XlV. st. Gost Milutin je. kako kaže natpis. život izgubio Ile:,retnim s lu čaje m. aje li to bilo baš 13 18. u vojno m pohodu bosanskoga bana Mladena II. Š ubi ća vođe n om na Drini protiv srpskog kralja. ot\'oreno je pitanjt.~. Rije~' iz natpi sa "žitije" upućuj e na pisara iz redova Crkve bosanske. tj. na samo:,tan:,kl.) lice (Vego, 1964 .. 207.-208.). Ostaje dvojba da li izraz "grčka gospoda" ,,,nac'aya plemićki sloj Bizanta s kojim je gost Milutin tijekom života lll\)gao osty;,mti komaktc i to po sve mu s udeć i tješnje naravi. ili pak ova sintagma upu ~uj t~ na domaću vlastelu odanu Crkv i bosanskoj. buduć i da katolil-ki pisci Orbini i Farlati za bana Stjepana II.. kralja Tvrtka I. Kotrnmani~a i Stjepana Tomaša \'I~'Žll izraze obred, g rčkll kriI'OI:;e'jll i ~.lI"/lIde Crkli ( Lovre nov i ć. 2006.a. 689.-690.).

g'!!!-83

Muške figure na stećcima najprije predstavljaju pokojnik~ onako kako su izgledali za ž ivota, dok portret u mrtvačkome plaštu ~esumnjlvo UPUćuje na portret pokojnika. Muški portreti prikazanI su u razhčltlm pozama - od figure s jednom podign utom ntkom i tzv. oransa, do fi g ure s obje podIgnute ntke I s oružjem u ruci. Moguće je da portreti s jednom podIgnutom rukom I oranSI predstavljaju pokojnika u preo braže nom stanju . Predmeti u rukama ~gura - ob:uči, kri ževi, štapovi i knjige - najprije simboli zIraju pok?jl11 kov drustvel11 polozaj. Postoje u nekim s lu čajevima i figure koje ne s lmboh zlraju pokojl11ka ; takav prtmjer pruža predstava sv. Kristofora s malim Isusom koji nosi kri ž (Mi letić, 1982.,76.; Wenzel, 1965.,307.-308. ; Kajmaković , 1973., 297.-306. , usp. Raki ć, 1984., 53.-67.). Sv. Kristofor slov io je za patrona osoba poput putnika, koje su strahovale za svoju sigurnost, štiteć i ih pose bno od iznenadne smrti. Štovanje sv. Kri stofora kao zaštitnika protiv iznenadne smrti bilo je izmedu XII. i XlV. st. na cijeni osobito u Centralnoj Europi (We nzel, 1961.,29.), čiji je organs ki dio u pOdntčju feudalne kulture predstavljala i srednjovjekovna Bosna (D. Lovrenović, 2oo6.a, 397.-565.). Važan putokaz u odgonetanju s imboli č ke poruke koju odašilje figura po kojn ika s uzdignutim rukama nudi njezin prikaz u s likarstvu katakombi i na sarkofazima dntge polovice III. stoljeća gdje personificira molitvu, zapravo čovječanstvo koje se u molitvi okreće prema o li čenju spasa u vidu Dobrog pastira. Tijekom IV. stoljeća ova predstava postaje metaforom spasene duše, tj. portret al/imae bealeae (Erdeljan, 1996., 120.). Stav fig ure u molit vi anticipira spasenje, kao što držanje l ežeće fi g ure izražava užita k vječ nog spokoja. Vj eč n ost je zastupljena u oba s lu čaja, ali ovdje je nag lasak na drami spasenja dok je tamo na pas ivnosti poč inka . Sve dok figura u molitvi kl eći sa sklo pljenim ntkama, ne postoji vidlj iva granica izmedu ovog i dru gog sv ijeta (Aries, 1981., 256.). Tek II nekoliko s lučaj eva že nske fi g ure na s tećc ima mog u se identificirati s pokojnicom; kad a su predsta vljene izmedu konjanika ili životinja že nski likovi gotovo sig urno označavaju božanstvo (boginju podze mlja). že na s križem po svoj prilic i simboli zira sv. Je lenu, dok se že na ma s rozetama il i zvijezdama u rukama pripi suj e nadzemaljsko z n ače nj e. Prikaz že na koj e se mo le ispod leša LI pogrebnoj povorc i uni ve rzalni je moti v kršća n ske umj e tno sti inspiriran ~ogadaj em na Kalvariji . Su sreće se i mllogo ranije - II staroj egipatskoj umjetnosti ~ na ct rurskim urnama - ali i u su vre me nim sce nama poput one na grobnoj plo('i IZ Burgosa u XlV. s t o ljeć u (We nze l. 1%5 .. 308.-309.: Mile ti ć. 1982 .. 79.). Scena sa s tećk a iz Nckuka kod Stoca prikaz uj e ko lo s mu šk im figura ma i ženI:': J. : oj~ o plakuju pokojnika (Wen ze l. 1961 .. 29.). , Pose bno mj e sto II sep ulJ..:ralnoj umjet nost i steća ka zau z ima poznata ilk,O\q~a prctlot~7,ba pokojnika sa st eć k a iz Radimlj e, kojoj se uz os tala objašnjenja pri daje z načaj re alistično prikazanog ratnika sa s imbolima svoga " zv<.lIlja": lukom : 'striJ'elolll . I"IJcva ruka povijcna prema . . . .pOJasu. .. " nnt"'II", ~ '-.... s' t',tOIn, Do k' III U Je dcs na jC s ,nCI)nrotllHl 11\1".... "'-~' " , (Ill I ,. k ' . . .' Sol Olll Ispnl l.c na pre ma pia s Il č n o m k rugu k'oJI. s ukladno ledno m tUlll ' ll'CII ',11 S'" III l ' " '" .. ' k 'II' ,. ' 10 I/ .lla pun mj esec I nJ egovo predk r SCdn s k (~~ l ,na Cl: ll.l l: stanI SI:! umrlih prc ma J...ojC lllU se upulio i na š po kojni" (P Pl: l rov lc , 11J55,. l IJ,), No vil'cg ,' l: ( hlUm ' I " I' " '.." , ' , ' " ' , l .IVO () SV.l CI.CIl,J L': llltc.: rprc ta c ij a koja o\'aj IJkl)\'lll Y

'

'-

:

,,

"

IllllllV 110Vl:1' II I , ' tl ' I ,.. . 'I' • , I,,; S .Il n,ll .IV1l1111 l I SVl: tack llll lik o v im;!. odnOSilO sa kgl..'nd;lnlllll v

'

•

•

•

•

svecima i muče ni ci ma iz vremena rimskih progona k ršćan a te koja. pov l ačeć i odgovarajuće paral ele s predromani č kim slikarstvom /talije, ovaj likovni prik az na Radimlji tumač i kao lik sv. Vida. 'fopon o mast ič ki tragovi - ime polja na kojem se nalazi Radimlja poznato kao Vidovo polje, ime rijeke Bregave koj a protj eče kroz to polje a u srednjem vijeku se zvala VidoItica, ime S tolačke utvrde u vrijeme klesanja stećaka znane kao VidvIka utvrda, ime Vic{!!.' tak ~ izvor i okolni prostor u bli zini Radimlj e gdj e j e otkrive na ranosrednjovje kovna crkva s č u v-;;~i m Gospinim likom u ka me nom re ljefu - ovom tumačenju idu na ruku . Na takvo mi šljenje navode i osobna imena mnogih muškaraca u naselj ima oko Radi mlje i u bratstvu Hrabre na u sto lj eć u , kako se može vidjeti iz popisa datiranog 1475. godinom. Vi še nego zani mlj ivu paralelu pruža kopija li ka s uzdi gnu tom rukom s Radimlje na jednom od s tećaka u Barevištu kod Širokog Brijega, pod kojim je sahranjen izvjesni Vitko.~v. Vid" Qio je raširen na Istoku i Zapadu, posvećene su mu bile brojne crk ve u srednjem vijeku , smatran je zaštitnikom gluhonemijeh, kotlara, glumaca i lij eč ni ka, dok je pored sv. Jurja i sv. Ni kole na užem hercegovačkom prostoru bio štovan u krugu u zgaji vača sitne stoke. Svemu tome govori u prilog i to što se predstava ljudskog lika s otvorenim i u visini glave uzdi gnutim dlanom desne ruke na samoj Radi mlji j avlj a pet puta, dok se na mladim nekropolama prepoznaje u rustikalnijim izvedbama s odredenim izmjenama (Palameta, 2002.103 ., 45 ., 46.-47.). Predstava pokojnika s rukama prekri ženim na grud ima ili stomaku karakteri stična je za spomenike oko Srebrenice i Bratunca u i stočnoj Bosni, ali je isto tako zabilježena na jednoj nekropoli kod Imotskog u Hrvatskoj. Na ovim spomenicima nisu prikazani živi ljudi nego pokojnici u duhu tada važeće sepulkralne prakse na širim europskim prostorima koj a odražava jedno opće prisutno duševno raspoloženje - da se uspomena o pokojniku što duže zadrži na zemlji . To z n ač i da su predstave fi gura pokojnika na stećc i ma suvremene istovjetnim nastojanjima u Europi, ako ne kvalitetom izrade, onda svakako sadržajem, s tim što su se za razliku od naš ih krajeva fi gure pokojnika na nadgrobnim spomenicima u Europi zadržale sve do najnovijih vremena (Sergejevski, 1953., 133.- 137.; R akić, 1984 .. 57.,59.). Ovaj tip nadgrobnog spomenika s l ežećom figu rom pokojnika sklopljenih oč ij u u rajs kom bl aženstvu javlja se u zapadnoj Euro pi Xl.IXII. stolj eća u duhovnoj klimi rastućeg individuali zma (Erdeljan, 1996., 120.). Ovdje su kombinirane dvije esenc ij alne teme: na jednoj strani ideja ravnog groba, bliskost sa zemljom, konti nuitet s tlom, na drugoj strani tema ležeće fi gure, spokoja u dru gom svijetu, poč inka koji nije ni kraj ni praznina niti puna svj esnost, niti memorij a niti anticipacija. Ležeća fig ura bli ža je smrti od fi gure predstavljene u molitvi. ona predstavlja sveča nu smrt liturgij skog prikaza ili podzemnu smrt raspadanja. (Aries, 198 1., 243., 267.). Paralelno s predstavo m ležeće fi gure na povijesnu scenu stupaju epitafi . Lik pokojnika prikazuje se već na nekim prethistorij skim menhirimn u Francuskoj i Liguriji, poznat je u arhajskoj i zreloj grč koj umjetnosti , a nadgrobn.a stel a s likom pokojnika i č lan ova njegove obitelji najomiljenij i je i najrašire'.'ljl skul ptorski moti v Rimskog carstva (Kara man. 1954 .. 179. ). U FrancuskOJ se od Xl. Sl. na spomenicima umjesto natpisa i vjerskih simbola pojavljlljllljudske figure: najprije živoga čovjeka, da bi kasnije prevladale predstave pokojnika. I II NjemačkoJ

xv.

85

se figure pokojnika na nadgrobnim spomenic~m~ javljaju u Xl. , ,~ u Engleskoj polovicom XII. st. (Sergejevski, 1953., 136.). U ZItiju Konstantina (Cmla) IZ IX. st. spominje se raka i na njoj s:ečev lik. Poznata je nadgrobna ploča s pri:orima iz pokojnikova života ispod kOJe Je u Bologni sahranjen sv. DomInik. U nase kra.Jeve ovaj se motiv iz Italije proširio preko Dalmacije (Vego, 1973.,313.; Hall, 1991.,74.). Budući da se figure s prekriženim rukama kao tipičan znak za pokojnika kršća nske vjere na stećci ma pojavljuju tek iznimno, otvarao se prostor za spekulacije o tobožnjem laici stičkom karakteru ovih spomenika. Takva s hvaćanja ipak su ustuknula pred otkrićima poput onog vezanog za lokalitet Grborezi kod Livna gdje su prilikom istraživanje jedne veće nekropole od ukupno 218 grobova u 120 slučajeva kod pokojnika ruke bile prekrižene na grudima ili trbuhu, kao što je to s lučaj s figurama u i stočnoj Bosni (Rakić, 1984., 53.,56.). [stina, tu se otvara pitanje položaja ruku kod preostalih pokojnika - u 51 s lučaju ruke su sasvim opružene niz tijelo kao na nekim likovnim prikazima, dokje u 39 sl učajeva jedna ruka bila opružena a druga prebačena na grudi ili trbuh, što takoder ima svoje likovne pandane na nekim stećcima. Pitanje se zapravo odnosi na ove razlike u položaj u ruku, koje teško mogu biti samo tehničke naravi. Dječje fi gure prikazane su na stećcima tek iznimno, kao što je in ače bilo vrlo rijetko portretiranje djece u pogrebnoj umjetnosti ili monumentalnim nadgrobnim pločama prije ranog XY. stolj eća (Daniell, 1997., 43 .). Izostanak na stećcima likovnih predstava koje izravno komemoriraju smrt naglašavajući ljudsku podložnost smrti i nadu u uskrsnuće i tako uzgredno refl ektirajući pučke koncepte anatomije i fizičkog propadanja ne treba čuditi. Nadgrobne ploče ovoga tipa koje slikaju misteriozne figure ili leševe zastupljene su u Europi malim procentom. [stije slučaj s predstavom smrti kao kostura (Norris, 1992., 195., 203., 206.). Bogatstvo fi guralnih motiva kombiniranih s različitim prizorima prije predstavlja osobeno "slikovno pismo" nego čistu omamen!iku. njihova je namjera prije da nešto "kažu" ili "opišu" nego da jednostavno "ukrase" (Škobalj , 1970 .. 229.). Tako je funkcion irao ovaj " testament u slici " s predstavama u kojima je teško, ponekad ne mog uće, razlikovati utjecaj kršćan s t va od utjecaja ranijih mi šljenja i vjerovanja (Challet. 1965.,20 .. 25.).

v

CISTI ORNAMENTI .

~ Čisti ornamenti

mogu se podijeliti

II

tri sk upine: arhitektonske _ koji vd

t~me, sto d~n~~lc objašl.1jav~jll samo podrijetlo s t ećaka. pobuduju naj već u pažnju

(.arkd~e, ok.V I~.l ?d L~rdm\l1Ih traka. krovovi. predsta ve kuće) bi ljne _ ( loza-vitica

s trolistom v '" '.

lJilJan) I neomctriJ"sk " ('k . k l' . . . ' . . ~ ;:: . . . C ~ C~ . -~'l lIlIJa. krug. sp iral a. rozcra). Un uwr

I

o ~ .1~odJ~ le ,. I ZI11~~ llC I s ~ak?J ()"'

o"

o

o

•

o

.

~

o,

klasifikaciji jednon teš ko sagled i\'og

precl Z lllJ OJ

ob liju. uz ni z IJI"IJ c lazlllh l o nni

e o~ j. sno su 1 ~I S pOZnallj l ve d \' lj e skuplIl e-: ( ISIJ

" 1'

•

,

o, · .

' o,

cL:OIl1CIIIJskl obli CI I mot iVI prcuze li i z vegetab ilnog s v ij~la,

oo

v o'

Arkade pripadaju vrst i ukrasa posebno prisutnoj u južnome pojasu rasprostiranja s teća ka: II raznovrsnim prikazima ra spoznatJji ve su po!ukru ž n e- ro m a n ićke, š ilja s te-go ti č ke i potkov i časte-sarace n s k e koje u cjelini ukrašavaj u spomenike zami šljene kao zgrade ( M i l etić, 1982.,40.). Medu stećc im a ukrašenim polu kružnim arkadama izdvajaj u se spomenik monah inje Polihran ije iz Ve li čana dat iran oko 139 1. i d va primjerka iz Boljuna i Opli č i ća s ko nca Xy. st. Prostor izmedu polukru žni h arkada zapadn oga pojasa ponekad ispunjavaju roze te. U cjeli ni uzevši, pojavu ark ada ovoga i gotičkoga tipa najviše su inspirirale dalmatinske crkve poput crkve sv. Mihovila u Stonu ukrašene polukružnim lukovima, ali isto tako i ukras i goti č kih re lik vij ara, kovče ž i ća i škrinj a (M il etić. 1982.,40.; Wenzel, 1965.,57.). U uskom pojasu jadranskoga zaleda, na manjem broju spomenika i na užem prostoru, uglavnom na sanducima, rjede na sarkofazima, nešto lošije umjetni čke izrade. gotovo u prav ilu s to rdiranim lukovima, zabilježene su go ti čke arkade (M ile ti ć, 1982., 40.). Nadilazeći i prostorno i broj no arkade polukružnoga tipa, takoder vezane za južni bazen s teć aka, potkov i časte arkade u gustom ni zu i izdiferenciranoj izradi, različ ito formira nih kapitela i lukova, ob i č no krase visoke sanduke i križeve ( Mileti ć, 1982.,40.,57.; Wenzel, 1965.,57.) . U neprekinutom procesu kruženja najrazličitijih umjetni č kih stilova i pravaca koji se na Mediteranu odvijao kroz dugi niz stoljeća, u procesu prirodnoga preuzimanja, stapanja i metamorfoza, ovaj tip arkada na bosanske i humske stećke preuziman je s motiva umjetnosti mediteranskoga bazena, monumentalne arhi tekture i skul pture ponaj prije (Miletić, 1982., 57.). Osim njihove arhitektonske funk cije podrijetlo arkada dovodi se i u vezu s običaj em izdavanja daće na "mrtvačkom stolu" antropomorfnog oblika - oblika pokojnika u njegovim osnovnim konturama. Na takvom stolu koji je zamjenjivao pokojnika postavljalo se jelo i piće, prostiralo se njegovo odijelo i oružje (za pokojnice nakit), tu se i naricala. Mnvač ki stol oblika mrtvaca na odru s ru kama ispruženim niz tijelo ili prekriženim na grudim a staroslavenskog je podrijetla, što z n ači da su gradev inske arkade znatno mlade od motiva mnvačkog stola. Motiv narodnog mnvač kog stola nastao je iz sh vaćanja o obvezama živih potomaka prema pokojnicima, dok arhitektonske arkade ni su mogle predstavljati predmet posmrtnoga kulta Petrović, 1958., 196., 198.- 199.,203.,205.). Jako ovo objašnjenje podrijetla arkada niJe steklo pristalice (Bešl ag i ć, 1982.,37 1.), ono se ipak u cijelosti ne može odbaciti. Motiv "rozete" na stećku poznat i kao motiv obrednog kruha dovodi se u vezu s prastarim slavenskim obi čaj em polaganja hrane u grob, ali i s običajem gošće nja na grobu koji je tijekom njegova putovanja po Dalmac iji sedamdesetih godina XVIII. st. , na stećc i ma nekropole sv. Spasa kod rijeke Cetine, kao "morlački ručak" opisao Albeno Fonis. Likovna predstava rezanja obrednog kruha u Hrvojevu mi sal u početkom XY. st. sasvim jasno ukazuje na njegovu ak tualnost u društvu srednjovjekovne Bosne (Milošević, 1986.- 1987., 91.-96.). Običaj gošćenja sudionika pogreba sa socijalnim i vjerskim simbolizmom i konotacijama, kao što je dijeljenje kruha asoc iralo na kruh i vino tijekom mise, bio je poznat u Engleskoj (Daniell, 1997.,57.) i Estoniji (Valk, 2003. , 576.). Kao samostalan ukras ili dio složenijega ornamenta. uklesane na stećcima gotovo svih oblika, najčešće na rubovima ploha, široku upotrebu doživjele su

n:

87

trake različitih formi podrijetlom iz vegetabilnog sv ijeta, ali su isto tako česte i klasične geometrijske trake (M iletić,.. 1982., 38.-39.,62., 99.). . .. .. Iom .IZ j'onda prahistonjskih umJetmčklh ukrasa, o če mu uVJerlJI vo . , . Pod njet . d č' "h 1'ost sa spiralama na grčkim nadgrobmm stelama, samostalno sVJe o l nJI ova s Icn . '. '1' k b' ... kn'z- em, grozdom ' IJ'iljanom, rozetom, polumjesecom I pticama' lill om m aCIJI s . . .. " . k . t medu ornamentima pripada spirali s nJezmlm posebnim Izvedbama Ista nuto nlJes o . ' . . u obliku spirale-osmice, tzv. S-spirale, splfale s lozom I splfale s grozdOVIma u kombinaciji s križem. Teško je dokuč iti njihovu stvarnu Simboliku, a razrješenju ovog problema donekle pridonosi prikaz dvostruke spirale na Jednom srednjo_ v'ekov nom kamenom sarkofagu iz Nizozemske gdje Je označavala magične z~akove vezane za zagrob ni život pokoj nika i njegovo ponovno rodenje (Miletić, 1982.,58.; Wenzel, 1965., 180.). Gotovo u pravilu uz Mjesec, nešto rjede uz spiralu, na svim vrstama stećaka osobito na križevima, u pojedinim s lučajevima uklesane su brojne rozete. Za kompozicije dvij u rozeta s dva konjanika i polumjeseca izmedu rozeta takoder s dva konjanika, postoje uvjerljive paralele iz antičkoga doba. Medu poznatim tipovima ističe se rozeta-turban na krovu spomenika iz Maoče koj a najavljuje novu, istina kratku islamsku epohu u ornamentaciji s tećaka (Miletić, 1982.,59; Wenzel, 1965., 145.- 146.). Bogati umjetnički repertoar steća ka s obzirom na pojedin ačne motive, ali isto tako i na složene kompozicije zrcali dostignuća romaničke i gotičke umjetnosti srednjovjekovne epohe. Arheološki artefakti romaničkih obilježja snažno podupiru pretpostavku da je na području srednjovje kovne Bosne tijekom XI. i XII. st. djelovalo nekoliko kamenorezačkih radionica kao nosilaca romanskoga sti la. koji je zatim svoj život produžio na stećcima sve do kasnog Xv. st. ( Kujundžić. 1980.,246.-249.). Vi šestruka otvorenost srednjovjekovne Bosne, intenzi vne gospodarske, političke i kulturne veze s bliži m i daljim okruženjem, pokretljivost ljudi , roba i ideja, daju odgovor na pitanje otkud na stećc ima ukrasi oatičkoga stila koji je tokom XlV. i Xv. st. poprimio medunarodno obilježje (Palameta. 2004. , 130.- 143. ). I na toj razini svoje pojavnosti, spajajuć i u sebi europske gotičke stilske preokupacije s narodnim umj etničkim izričajima, stećc i predstav ljaju organski dIO sveukupnih duhovnih stremljenja koja su utisnula svoj žio na cijelu epohu, pa lako i na srednjovjekovnu Bosnu, prirodom svooa geopolitička: položaja predodredenu za posred OIC " kII LI Iogu Izmedu ' . <> <> '-'h . razOIh kulturoloških i umjetnlckl sustava (I. Fi s ković, 2005 .. 12.-56.).

ESTETIKA ISIMBOLIZAM UMJETNOSTI STEĆAKA VječIIi

dom - komunikacijski posrednik izmedu zemlje i Neba

Uz svoju osnovnu funkciju - da kultu pokojnika kao jednoj od središnjih točki religioznosti da vid ljivo i svima prepoznat ljivo obi lježje - s tećak je, kako to pokazuje ornamentika koja nije bila li šena umjetničkih ambicija, trebao kod gledatelj a pobuditi estetski osjećaj - osjećaj za lijepo. Ova estetska funkcija najviše je došla do izražaja u formama tzv. visokih sanduka i sarkofaga u kojim a su ljepota, nježnost i bjelina postizali svoj najpotpuniji izraz. Poput mnogih drevnih umjetnosti u kamenu, s tećci su "radeni ipostavljani u vrlo ~r~~~oj meduzavisnosti od.!!nevne i sezon.iJ,e sunčeve putanje" (J. Lovrenović, 1994., 83:;Miletić, 1982.,22.). Stećci su, poput nekih crkvenih vitraila, "živjeli" od svjetlosti, od sunca, koje se, uostalom, i javlja na samome stećku kao jedan od čestih simbola. Tako je umjetnost stećaka, potpuno u duhu srednjovjekovne epohe u čijoj je kolijevci odnjihana, kao i samo slikarstvo, ljudima prezentirala ljepotu ponajprije u sjaju i svjetlosnim efektima stavljajući akcent na ono što Hui zinga naziva "dojmom trenutka". Oni kao da su raden i u skladu s poimanjem ljepote Tome Akvinskog, koji je bitnim komponentama ljepote smatrao integritet ili savršenost, razmjernost ili sklad i jasnoću (Asunto, 1975., 103.). Ovdje se sasvim izvjesno radi o kriteriju koji zadovoljava na du ži rok, o tome da se estetska vrijednost očituje kao kvaliteta nekog oblika, oblikov na vrijednost (Vrančić, 1984./85., 215.). U velikom broju s lučajeva nekropol e stećaka su postavljane uz crkve, naselja i putove, što sasvim neposredno. i mnogo jače od bilo čega drugoga, kazuje o njihovoj tijesnoj sraslosti s novim, gradskim društvom srednjovjekovne Bosne u XlV. i Xv. sl. Kroz ovakvo lociranje nekropola izravno se zrcali opća sepulkralna praksa srednjovjekovne Europe gdje se od afi rm acije kršćanstva groblja smještaju uz bogomolje, u samom naselju i u njegovoj neposred noj bli zini. Tako se II gradu mogao ispunj avati savjet o potrebi meditiranja II bli zini grobova i misao o smrti stalno držati na umu (Del imo, 1986.,56.,62.; I. Fi s ković. 1990., 39.). . . Ner~zrješ ivo povezan s estetsk im , S lijepim, II njih ovoj izravnoj službi. Jest SImbolI zam stećaka koji se, projiciran II reali zam, asocijacijom ideja. kondenzira II svoj vrhunski izraz - II alegoriju. Srednjovjekovni mentalitet osobito je privlači l o tak vo tumačenje II jednom vremenu "kada su ideje nejasne. a obavještenj a netoćna" (Huizinga, 199 1., 192.- 193.). Otuda potječe ljubav srednjovjekovnog čovjeka za fantastično, otuda se može objasniti populamost Physi%gusa, knjižice "mora li z irane prirodne z nanosti " namijenjene egipatskim kršćanima uli. sl. (Lopez, 1978.,322.). Životna vrijednost simboličkog objaš njavanja svega što postoji bilaje neprocjenjiva. Simbol izamje stvo ri o nerazmjerno strože jedinstvenu i dublje povezanu

89

sliku svijeta nego što bi je moglo stvorit.i kauzalno~pri~odoslovno mišljenje. Simboli zam svetoga i nepatvorenoga, kOJim Je srednJovJekov naum!,etnost sva bila prožeta, koji je "obuhvatio široko carstvo pmode '. svu p~vIJest :. stvorivši moguć nost da sc "sv ijet. koji je sam po sebi bio za~oran, Ipak cIJeni I UZlVal da se i zemaljsko djelovanje oplemeni", izražen Je na steec Ima kao rehgloz11I I11d,Vldua_ lizam u pripremanju dušc za vrli nu i blaženstvo. Tak~ se sllnbohza.m stećaka, kao "h armoničn i akord simbola" u jesenskoj slml011lJI srednjega VIJeka, javlja poput posebne vrste "okamenjenog cv ijeća" u velikom vrtu eurapsk ih simbola, hllltazmagorija i ushićenja prasvjetljuJućI poput mlaza sVjetlosti bosanski srednjovjekovni duh (H ui zinga, 1991., 192.- 194.). . . . Simbolika stećaka vjern i je odraz srednjovjekovnog me ntahteta, pokušaja da se kroz alegoriju izmire razum i vjera, da se aluzijom na prirodne poj ave nepismenom čovjeku pribli ži i rastumači Biblija, da se mikrakozam (čovjek) i makrokozam (svemir) predstave kao dijelov i jedne te iste partiture u melodiji vječnosti. Učenje o mikrokozmu koje je na Zapadu u prvi plan izbilo u XII. st. nije europska već eg ipatska tvorevina posredovana grčkim, arapsko-islamskim i židovskim duhom, kao metoda njegova nadahnutog pojašnjenja (Lopez, 1978.,324.). I više od toga, stećakj e vršio funkc iju komunikacijskog simbo la ne samo izmedu Boga i mrt vih nego, možda još i više, izmedu Boga i živih. Tako se odvijalo višestoljetno kršćan sko pripitomljavanje smrti u vremenu kada se živjelo teže. ali se umiralo lakše, humanije, jer se umiralo u krugu vlastite obitelj i, u prirodi s kojom je čovj e k živio i osjećao se organskim dij elom njez inih razvojnih ciklusa. što će reć i rađanja i umiranja, za razliku od industrijaliziranoga društva II kom je čovj ek otuden od prirode i od drugih ljUdi , u kome umire ili u bolnici ili nenadano kod kuće, nerijetko iznevjere nih očekivanja da mu mode rn a medicina otk loni bol, trpljenje, prazninu i, ko načno, izbavi ga od smrti (I. Si vrić. 1978 .. 253.-254. ).

Stećci - bosanske i humske katedrale srednjeg vijeka '" . Svijet bosa nsk ih i hUl1lskih s teća ka. prebogat si mbolima. ispunjen kn ~cv lll1.a. poluIlljesecima, solarnim krugovima. svastikaina i zv ijezdama. scen:ll11
v

'

oo

kIOVO V lllI
'

.

'

.

'o

•

<

I.

-;,

,,'

'"

' .

'

"

.

I '

..

.

.

tl." UL.I. c pl sr..: opskllll stapov lIlla ... , z nal al' ki ukloplJl'nu

•

IlClilllltltl . ullhqc lll hos an s klh ": ] •

r.

"

•

. ..

.

. 1 ":1

v'

S 1111.1. l[s1 11 l VOl a 1 polj"I..I0S I danas

•

zral' i nt:okrnlt: rHl!l1

CVOk .ltI V1l0SCll I ort"I I1 'dnOIll" I • -,; : v ' , y " . .. ' . I. ' , c .. • 1/ ,\otnoSLlJ I.IVO sV.lCdOl'l.'T I o jcdnolll davnolll s\' ljL'1Il

z.H) .... uplI CI Hllll , ' . .. '

PII ' II1 I I11 1'

, , "

" "

II / 111 '

V'll

y . '

.

Ak o S LJ \'ckh nc kat L'd rale S VOJ OIll g J.ICIOZI10SClI V IS inOm i ", . l 'I' . I XI . , , . llltllll lllL' l1talnosCll ohiljL'/.ilL' ista n:lstojat1F1 Ila ~.tp.tl II ll. stolJ eca - II hosans kol X III ' , : .. ' . y : . ., , .,, , I " I ' . ,I. ..... lX 1.1 Ile U .... VC

iXV , l' , :,

.t, S.I1.l."iL I1.1.t 1 I.agmhnoga Zivo ta .

' y;

sv. .

P L't n

"

II

II

. ' :--hll.l'..:ClI k .ldd IL' l)nlllal ) l)ok u S; 1j !!r ad llJl

'

.

.

~ ,

'

Il )tISIlI - tlJ1da s uhlIS
:--VOIOlIl topiltIOlli "l 'i ,", J ' I " , ' ,,, ... ' il L' 1 lL' II I'Ih . . . , ' (II /( ." ((1111(/ • S\ '0.l01\1 >L'l jolll d;1SL' ",)0 /1t11:.1 I 1adl ,. OI. I V 1I1IL' :-- l o poko l' ;1 11 ;1 'I' l" . " ,... " , ShIJCC.!

.

.

.L III .lI, .W 0.l lIll nalpl s lIlI ; 1 I O l'lllUllr; l llll\llt

duhu živoga narod noga govo ra iz kojih zrcali izvorn a duh ovnost sve topisamski h po ruka - njihov ništa manje vrijedan pandan, potekao s istoga duh ovnog vre la. Ako su velike francuske katedrale perso ni!ic irale svjetlosnu hijerarhij u Dio nisija Areopagita koji je u prvome redu slaviojedilIstvo v(lseljelle (Dibi, 1989.,226.), onda su stećc i na svoj n ač in obilježili jedan rubni prostor europskoga srednj ovjekovlja uti snu vši mu ži g uni verzalnih umj e tni č kih stre mljenja. Još su u n eče mu stećc i usporedi vi s katedralama. Za razliku od samostana koj i je u odrede nom sm islu bio suprotstavljen svijetu, katedral a je kao m oćan simbol stajal a unutar ras tu ć ih urbanih zajedni ca XIII. stolj eć a (Camilie, 1992 .,77.), si mbo li z iraju ći ne samo sakralne nego i profane težnje jednoga društva u punom usponu. S li č ne se tendencije, pomirujuć i na izvjestan nač in život i smrt, zrcal e iz umjetnosti steća ka. Bilo bi i više nego zanimlji vo sve one ti suće tona kamena upotrijebljene za izradu stećaka "pretvoriti" u zidove i zvoni ke katedrala i tako jezikom matematike izmedu njih uspostaviti egzaktan odnos. Tek tu bi do kraja postao jasan gol emi materijalni i duhovni razmjer ove "investicije" tran setn ič kog i interkonfesionalnog karaktera, kojom se zatvarala jedno i otvaralo drugo poglav lje ljudske egzistencije. Zato umjetnost st ećaka vjerno zrcali mi sao Burckhardta da "istinski n ač in života jedne religije (leži) u tome da se ona na vlastitu pogibelj u svako doba prepli će s kulturom" . Jedna je takva simbioza n aj veli čan stvenij e ostvarena upravo u srednjovjekovlju u kome su "arhitektura, mu zika, znanost, umjetnost i literatura zahvaljival e kršćanskoj religiji svoj izraz u raznovrsnim formama kulture" (Lbwith, 1990., 58.).

EPITAFI - "Knjiga života" Od arhajske kratkoće i anonimne tišine do biografske retorike Od najranijih vremena i na svim stupnjevima civili zacije ljudi su pom oć u natpisa nastojali saču vati memoriju od propadanja, posebno po moću natpisa uklesanih na grobove (Nonheote, 1878., l .). U razdoblju ll . i Ill. stolj eća prije Krista dvije su mediteranske civilizacije - egipatska i minojsko-mikenska - unutar kompleksne ideologij e smrti koja je uklj u č i va la opsesiju identitetom i identifikac iju mrtvih usvojile sustav pi sanj a nadgrobnih natpi sa, premda na razli č ite n ač ine (Petrucci, 1998., 3.-9.). Potreba da se zaš tite tije lo i dragocjenosti pohranjene u grobu vodil a je u Egiptu do podi zanja grobnih spomenika, dok je glavni natpis na spomeniku molio prol aznika da uputi molitvu za preminulog (Ball. 1995., 28.-29.). Svakidašnja je stva r da kulturna povijest sebe otkri va u groblj u, posebno u epitafim a. Epitafi su prateć i dio ljudske pov ijesti vi še od 2000. godina. Epitafi raz ličitih perioda i raz li č itih dijelova sv ijeta bitno su isti jer je ljudska priroda ista svugdje i kroz vrijeme (Guthke, 2003 ., 325.-326.). Vrijednost epitafa kao historijskog materijala tolik.je da jedva može biti prenaglašena (Handley, 2003., i.). 91

Rim ostaje epicentro m kršćanske epigrafi ke s ok? 35:000 do sada . '1 na tpisa. ' Po bl'Oj' llosti kasnoantičkih otknvcOll ' . I ranokršcansklh ..,natpisa na trećemu mjestu na Zapadu iza Rima i Kru1age. nalazI se S~lona u DalmacIJI (Handley, 2003 .. 14.-15 .. 18.) - mediteranskoJ regiji s kOj?~ je srednjovjekov~a Bosna . Ia sto I'etne z·,·ve gospodarske I polltlcke veze. D,o tog mtlenij'skog njegova j , ' crkvene . . . . . kontinuiteta u konvencijama epitafa č llle I natp's' sa stećaka .. Uza sva svoJa Ostala z nače nja epitafi su nepo grje šiv pokazatelj kulturološke vIšesloj nosti jednoga područja, osobito kad se na istom .~odru čju I u Istom vremenu. dodiruju I prožimaju, kad se čak i sudaraju, raz ll~lte kulture I ?Uhovl11 obrascI, sto znač i da su grobni natpisi pouzdan lIldIkator vjers.kog I drustvenog konteksta kOJI danas imenujemo pluralnim, a kOjemu su za zivota pripadali pokojnIcI (Palameta.

2003. , 95,). j asno je samo po sebi da se e pigrafija smrti ne može promatrati izolirano od spomenika i šireg povijesnog konteksta u kome je spomenik bio postavljen. Uzeti u obzir samo natpis gubeći iz vida spome nik kao cjelinu zn ači l o bi izgubili z načajnu komponentu razumijevanja grobnog spomenika. Za cjelovito objašnjenje funkcije i informacije natpisa čes to je epigrafiju potrebno iz učavati u njezinom fi z ičkom okruženju kao i unutar šire formuliranih problema pogrebne prakse. Sve to, istina, ne umanjuje č injenicu da sami natpi si predstavljaju posebnu vrstu spomenika (Oliver, 2000. , 3.-5 ., 18.) . Grobni spomenik meduti m komunicira kao cjelina; nj egova ve ličina , ukras i lokacija, takoder i epitaf. privlače paž nju gledate lja zajedno težeć i da kažu pri č u , ma kako jednostanlu (Hope. 2000., 155.). Od iznimne je važ nosti da epitaf, kao i u rimskom razdoblju. ne egzistira II izolaciji. Epitaf j e bio povezan s grobnim spome nikom. spomenik s grobljem , a groblje s naseljem (Hope. 2000 .. 158.). Počev š i od XI. i XI I. s tolj eća. zatim upadlji vo ra s tu ć i u XlV. stoljeL 'II. epitaf je postao najobi čaj n ije sredstvo za ljude srednjeg vijeka pojav i\'ši s< iz anonim nosti. zadobivši grob kao s pec in č n o svoj . Epitaf je mogao bili kratak ili dug,jednostava n zapi s identiteta ili duga biografija. poziv za mcdi t;1('iju II smrti ili apel za mo litvu upravlje n stranc u pro lazniku (Aries. 1985 .. -lO.). Nakon ;1<1 sll grob.l~i spomenik i epitaf llnjihovOIl1 starijem znače nju gotovo II cijdosli izumrli Ll razvIjenom srcdnjcm vijcku - izmedu XI. i XIII. st. malo ih je vrij('dnih spomena - ll X I~~ st~ lj e.ć ll poj~lvio sc tip spomc nika s natpiso m k'lo g;·obni·spollll·nik. ia~ll II pron~IJcnJc nlll1u vjct illla ( Kl oos. 191.)2 .. 76.). Tada se des io prijelaz od arh~lj :o; kl' kratko<.:c: .od anonimne ti šine do biogr~lfs k e retorike (Ari ~s. 1081 .. ~ 17.). l lpra\"ll u ovo V!"II• C IlJ "... " <'1 ',(,v' ,. ""S"l' .. lltl slupaJu . IHIlllS k' . .:0;;1.~\ll. . "' ',,, • _ t ... . S(C ' 1 .I b osa n ski. slL'CCI CP ll ill ' ,'" c..:",, V1L'1llL'lls..;.0, I. " I· 1",'1" o.llll i.l • S,ltI!cII'I'I e ' ,' I",·" ' .''s prosl omOIll . I POVIJCSI111I1li\llll ll\. . natpI SI sa sh;ćaka pnxl s lavl.i'~ill organski dio kršćan ske cp i ~ra r. . kc ku lt II n.' srl'dr~ill\jl'­ kovno!1 eurollskO
.

. {ld

lh'a dijela -

les...:e II Identit et u " , ..' . ' . ' .. s .II1l L IlOlll , l .a llllllall.l L' IlI . ponl'l-\ a d s "-ratJwlIl

I l.!(Umom ' 1' l'

.'

sla r lll'~

. I

t 'Ill 1\..

Pl1il\";llllil

i

sl '.. ' . .. . . l 'l '. . lIl.I.l L'va l' pllal nlj e II "-I j Ul' i \' :1 II i i\'otllll dllh Jll l("llJ lll • I I l.tllllll rod eHI '1 Dru'" I" t '" • • '1 " . .0 .· ' · ,:- 1 liO I\tl.!I.!l' pnSI;hl l akdnii:·(..i II .\IV. S!llljl'L :1I bl ;t .Jl Illo li v.! uPI .l v lll'na BO"lI /a lI ~' .. ' :. .. ' . . -j";lt t I . " o ~.' . . .~. IISII PIl\1l1l11l11l~o l 'opll illlL' lI :-; 1 \·:lrnn:-; I IIIS p~ l .. I,I\.J

~

Slllrll

V.lll.\U lld

lj vel' llll

(..()llllllll~aL"Ijl' : 1 1~)nll... .

'.. .

.

.

.

'

.,

IIIIPI.I \ I.WIlIl prl'l 111 1111 Illi II Iii pn(..tl.lllJ l·~llH

l

Ill ~l'

i poruku preminulog za reli giozno uzdi zanj e živih . N a taj na( in e pitaf je postao

le kc ija i apel. Epitaf X III. i XlV. s tolj eć a ne sadrži uvijek iz nim nu kra tk oć u koj u je imao u src u srednj eg vije ka , dok epitaf kas nog X IV. st o lj eća j oš uvijek ne daje život nu dob pre minul og (A ri es. 198 1.. 2 18., 220 .-22 1.). Pod ručj e r<.ls pros ti ranja natpi sa. uza sve "praznine" i "skokove", rač un aj u ć i na nj ihovu fragmentarnu oč u va n ost koja j e prije rezul tat ~ retn og s lu čaj a nego sustavne brige. u n aj većoj se mjeri pok lapa s rasp ro~ tra nj e n o~ć u samih stećaka . Areal natpi sa ograni če n j e na istoku Pod rinjem i starom He rcegov inom, Konavlima na jugu. C ista Provo m i G l amoče m na zapadu te Bijelj inom na sjeveru , dok j e njihova glavnina i de nti č n a sa sred išnji m podru čje m s tećaka

pru žaju ć i se u He rcegovinu do ne kropo la Š irokog Brij ega, Stoca i Ne um a. Iako u nevelikom broju, natpisi su zastuplj eni u i s toč n oj Bosni oko Srebrenice i B orča. kao i u sredi šnjoj Bosni od Vrhbosne do Travnik a i Ze ni ce. Na tom prostra nom području sač u van o j e tij e ko m sIDIj eć a ne ko liko stotin a natpi sa č ija j e j ez i č n a struktura do bila svoju pre pozn atlji vu fo rmu pri sutnu u primje ni re la ti vno uobli če nih i poe ti ziranih formulac ija (Pal a me ta, 2003., 96.).

Tematska klasifikacija epitafa na stećcima, pogrebna i memorijalna funkcija Osi m posred no, kroz simboli zam i sliku , steće i svojim nat pisima kao da žele odagnati i naj manju moguć u nedoreče n ost. govore i poruč uju izravno; oni

mole i opo minju . zak linju, upozoravaj u i podsjećaj u . Tako slika nal az i svoju nado punu u rij eč i , u duhu fo rmuliranom kod sv. Bazi lija iz grčke kulture: " Ono ŠIO pripov ijedanj e pruža posredstvo m sluša nj a, to s lika š uteć i pokazuj e opo našanj e m." U odnosu slike i epitafa na s teć ku se uspostavlj a odnos iz medu umjetnik a i povj es ni č ara, ali s istim ciljem. Autor epitafa tako preuzima ulogu povj es ni čara, kako to tumač i Plutarh: " Dje la koja slikari prikaz uju kao da se sad dogadaju, povjesni čari izvještavaju i pišu kao prošle" (Du vnjak, 1990., 237.-238. ). S obziro m na njih ov o sno vni sadržaj , intenciju i intonaciju , natpi si na stećci m a mogu se podije liti u nekoliko skupina - na nat pise s vjerskim fonnula ma. na natpise koji ilustriraju moti v jun ač ke (viteške) smrti . a koji obvez no sadrže biografske de ta lje i početnu es hato lošku fo rmulu ase (.I·ije) le:'i. na natpi se koji daju informaciju o pokojni ku, ponekad o njegovoj rodbin i i okolnost ima njegoyt'

smrti veli čaj ući ukop pokojnika na " plemenitoj baštini" . natp ise koji bilježe samo pokojni kovo ime (ponekad i ime kovača-dij a k a). kon ač n o natpi se s moralnom

(vj ersko m) poukom. Kao posebna grupa unuta r ove cj e line izdvaj aj u

St'

natpisi

s verbalnom i(l i) s imbo li č ko m invokacijom, tj. s pri zivom Sve toga Troj slYI.l ili znakom kri ža - formulama preuzetim iz suvremenih ć iril skih povelja. Neki od natpi sa imaju na kraju formulu sankcije (kazne za oskvrniteije groba). takoder preuzetu iz diplomati č kog a materijala . U već ini od ovih varijanti natpi si na stećcima predstavljaju funkcionalan spoj davnih formula i re ali ~ tič nih podataka

o pokojniku i njegovom vre menu (Mil e ti ć, 1982.a, 238.). Epitati na nišanima muslimanskim grobnim spomenicima pi sanim na srednjovj ekovnoj bosan skoj ćirilici tijekom prvog stolj eća osmanske vlasti u Bosni izmedu sredine XV. i sredine

93

XVI. stoljeća pod snažnim uplivom umjetnosti stećaka -: predstavljaju prijelaznu formu prema epitati ma pisanim araps kim pismom na onjentalmm JezIcima. Ova je klasitikacija orije ntacijska i nje-:Ina daljnja razrada predmet Je novih istraživanja za čije će polazište posluz Iti desetine I desetine antologija epitafa sročenih po najrazličitijim kriterijima (Guthke, 2003: , 70.-71., 77. , 86].Za kOJu god se klasitikaciju opredijelili uvijek treba računatI s tlm da Je sadrzaj epI!afa odraz odredenih običaja komemoracIJe, kao I to da epitaf u odredenom drustvu rijetko ostaje s tatičan (Hope, 2000., 157.,178.). Natpisi su na neki način otisci stopala prethodnih generacija na pijeskuvremena. NatpIsI srednjeg vijeka pos~bno su kori sni za pregled i rekonstrukciju nekih aspekata regIOnalne povIJesti (Ahmad, 1974.,59.). Svi natpisi, manje ili više, odražavaju osnovni karakter s tećka kao nadgrobnog spomenika, koji se ogleda u razlici izmedu spomenika antike i kršćanskog vremena: dok je antički spomenik bio usmjeren retrospektivno, kršćan s ki je grob, postavlj en unutar novoga značenja protoka vremena, esencijalno bio usmjeren prema budućnosti , odnosno bio je ciljno orijentiran. Slike i epitati na nadgrobnim spomenicima stajali su kao dokaz vjerske nutrine kome mori rane osobe, isto tako puteva na koje je bio upleten promatrač (Binski , 1996., 72., 113.). Dok je rimski epitaf uz nihili s ti č ke tendencije zagrobni život shvaćao kao produženje ovozemaljske egzistencije bez čekanja, kršćan ski je epitaf akcent stavljao na i ščeki vanje . dok su rimske slike mrtvih bile predodžbe mrtvih ili poluživih duhova, kršćan s ka slika mrtvog bilaje slika onoga koji mirno počiva u grobu (Handley, 2003. , 9.). Krajem Y. stolj eć a odigrao se prij elaz od rimskoga prema kršćanski intoniranom epitafu, kada je spec iti č no vjerska komemoracija postala raširenija, što je imalo eshatološki karakter koji se tiče drugog svijeta (Samellas, 2002., 116.-117., 121 .). Vi še nego ostale, rimska j e c ivili zac ija kao civilizacija pisane riječi bila civilizacija epitafa (Aries, 1985.,3 1.) i odatle potječe njezin utj ec~ na kulturu epitafa srednj~g vijeka. Sigurnim se može smatrati to da je proširenje kršćan stva II Europi ohrabrIlo rast crkvene arhitekture, što je znač il o i adaptaciju paganskih pogrebnih spomenika za kršćan sk u sahranu (C url, 1980., 75.). Tu s udbinu do živje li su i na~~robm natpi.~ i bU~lIći da kršćan s ki natpi si naglašavaju č inj e nicu da samo tijelo pO:I,va u ze mljI. KrIStov pogre b bio je mode l i prototip za pogreb kršć ana . K~scan s ka 1~l sao gledala je na tije lo kao na nešto sveto. tije lo j e bilo smatrano

hr:lTIo.tn dus~. hramom Duha Svetoga. Zato je poštovanje tijela kao instru lllellta

duse ~IO 1~'0lIV da se lijelo ne podvrgn e spaljivanju (Rush. 1941 .. 242 .. 246.-2'+7.). Od luCll]lICa promjena ko iulI inlel'p ·' l ' ,o., , "d '", " , ' , _ . ..: .. , J I C dUJI smili onosl krscanstvo nJ ez ll1a] ~ llilive l zdll zac lja jer II panan st vu hes 'l ' .. ~ . ' ' , " , eo" 1111 nost ilije smatrana uni ve r z aln o m slIdbllWIll JlIuskog roda, Besmrtnos t I' C bih " 'I , .. b ' . , . db' " '" " • pli VI cb lJ
tirCt . Zatrl ,e medu kt~~njjim c pil~ l ir~la nal~zi ()hilje panegi ri ka mudnJ ... t;. uc)hmti j ncvjn(~tj prcminuiry.4 a ll malo mo lIl vI za nj egovo uv r' te nj e med u we te ("onheute. I kn .. I k I.). .. Po ~~?j(~j .o ... ~ov n(.)j ~lruktu ri j porukama natpi .., i na \lcćcima objedinjuju dVIJe funk cije I Inace pn ~ utn c II grobn im natpi ..,ima: pogrebnu i memorijalnu . U grafi tima rim skih katakombi ove su funkcij e bil e razdvojene: dok su pogrebni g rafiti nag laša va li vrij eme pogreba, me morijalni ili hi storijski grafiti ćesto su nastajali dugo nakon staln og zat varanja gro ba (Ma rucchi. 19 12 .. 53.). Cza sve to

jc/,ikom i drugim formulama hi \ torij ... kog i konvcncirmalnr)g

o

nalpi ~ i zrca le novu strateg ij u kome morac ije umrlih. č iji \c na ... tanak \"eže za teološ ku promje nu koja se u pogledu smni i pogre ba de sila s pojavom Ćistilišta. što j e znači l o izmjenu strategije spasa ljudskih duša koje će tek na Posljednjem sudu biti razvrstane na spaše ne i os udene. Uvode nje Ćistili š ta kao doktrine u

XII. st., slu žbeno pri znatog od pape 1254 .. teško može biti prenaglaše no za srednji vijek kao i č inj e ni ca da j e n ajmoćn ije "oru žje" sj eća nja. a time i mo lit ve predstav ljala pi sana rij eč. To je bil o dokazano samom Biblijo m. j e r je Kri st bio upamće n pre ko knji ge. Za ono što j e jednom zapisano. šanse da bude zaboravljeno bile su daleko manje nego kroz usme nu tradiciju. Knjig a u koj u su bile zapisane d uše znakovito je nazvana " Knjigo m života" !Daniell, 1997. , 175. , 178.-179.}. Kao socijalnoj i povijesnoj kategoriji mnvima se mog lo približiti kroz iskazan u i zabilježenu me moriju, nade i stra hove živih (Gordon-Marshall , 2000 .. I .). Zato su sahrane bil e od prvorazredne važ nos ti , po najprije za žive kao sredstvo kojim je ž ivuća zajed ni ca kompe nziral a g ubitak jednog od svoj ih č lan ova . Sama sahra na može se promotriti u njezinoj dvostrukoj funkciji - kao "obred ras tanka" i kao "obred rei nteg rac ije" nako n sahra ne . što j e pomagalo obnovi kohezije razl ičitih grupa i zaj ed ni ca kojima je mnva osoba pripadala (Had le)'. 200 1.. 174.).

U cj elini uzevši nadgrobni natpi si svojstveni su pogrebnoj praksi sred nj ovjekov nog Zapada predstavljajući sas tavni dio kako obič nih nadgrobnih ploča, tako i repre ze nta ti vnih vladarski h spomen ika. U Bi za ntu j e pogrebna praksa usvojila druk č ija rješe nja, s epita ti ma kao iznimkom. Osnov na funkcija nadgrobn og natpi sa bil a je da u epohi ras tu ćeg indi vidualizma sač u va uspomenu na odredenu osobu i njezin posebni identite t, Što se postizala navode nje m pokojnikova imena, nj egove život ne dobi , nj egova podrijetla. statusne pripadnosti i posebnih zas luga. Sve se to, pone kad uz ponret pokojnika. objedinjuje u pogrebnoj cj elin i sa znače nje m povijesIle memorije ( Popov i ć , 1992 .. 178.- 179. l. Nj iho\'a ja vnost i otvorenost natpi se adresi ra prolaznicim a u spostav ljaj uć i s nj ima stalnu komunikaciju: dijalog o društve nim , e ti č kim i vj erskim normama \'remena. Tako s tećak preuzima ul ogu govo r1log spomenika. Ti prolaznici ni su rodaci. prijatdji

ili osobe bli ske pokojnic ima, nego prve nstve no stranci koji prolaze kroz grob lje. idu u crk vu radi mo lit ve ili prolaze tu zato što se groblje nalazi na njiho\·OTll pUlU

(Aries, 198 1.,220.). U natpi si ma se jasno oč ituj e narodn o s h vaća nje smni i budućega živo ta je r tu ljudi pokazuju o no što istinski osjećaju i vjeruju u pogle~u nei zbježne realnosti smrti (Ru sh, 1941., 8.). U smrti. naime. ne ma "pohllke I "diplomacije", nema dvoz nač nos ti i n edoreče nos ti. njezi na ko nač~osl ul~lma­ li vno tra ži kri staln o jasan govor i

umj et ni čka

sredstva

i zraža\:an~a. Jedtn~ ~

.. ono .š to on Jes . t : pa. g ' ln l' ll krsl':canlll aonosttk. odnosu prema smrti. čovJ.e k'Je Ulstlllll . . ~ muslima n, budi st - vjern ik ili nevjernik. 95

Epitafi s vjerskim formulama: Va ime Otea i Sina i Svetago Duha Medu natpisima koji najčešće sadrže vjerske fonnule posebno mjesto zauzim natpi s Do nje Drežnice. nedale ko od ušća Drežanke II rijeku Neretvu. epigra~ o vlas l1\stvu poput natpisa na s udačkim stolIc ama, pOjedinih grafita ili natpisa na crkve nim objektima. koji glas i:

i:

t " VA IME OTCA I SINA I SVETAGO D U HA. A SE DVOR VOJEVODE MASNA I NJEGOVIJU SINOVA RADOSLAVA I MIROSLAVA. SE PISA RAB BOŽ i I SVETAGO DIMITRIJA U DN I GOSPODI NA KRAUA UGARSKOGA LOJŠA I GOSPODINA BANA BOSANSKOGA TVRTKA. TKO BI TO POTRA L. DA JE PROKLET OTCEM I SI NOM I SVETIM DUHOM ." (Vego. 1962 .11.. 33.) .

Uklesan u liticu. kao jedan od najstarijih i najljepših spomenika po duktusu s lova. po pravilnim lig aturama i osta lim j ez i č nim oso binama. ali i po mjeslu nalaza. ovaj natpi s predstavlja j edinstven primjer u pO\'ijesti pismenosti srednjo\j ekovne Bosne. Iako sadrži fonmul e k arakte ri s t ične za epitafe. za o\'aj se natpis ne mo že tvrditi da pred stav lja upravo tahu \TstU spomenika. j er u njegO\'oj bli zini nem a g ro b nog mjesta niti ima bilo kah ih znako\'a koji na to upućuju . Pre mda se u za \Tšnoj reče ni c i snaž no nag lašava nepovredi\'ost mjesta nalpi sa. kao što je to s l učaj u nekim grobnim natpisima (B eš l agić. 1956.b. 68 .. 76.-77.1. o \'aj natpis ipak ne pripada fundusu grobnih natpisa. pred s ta\' ljajuć i iZ\'anredan p rimj e r prožimanja s\jetomi h i vj e rski h sadržaj a. Ime 10kalitel3 (Crk\'inal s te me ljima neke starije g rad evine . nedal eko o d mjesla nalpisa. u p u ćuj e na nekadašnje crk ve no zd anje - možd a i porod i č n e (dvo rske) crhe (Beš l agić. 1956. b. 7 1. ). Nat pi s spo mi nje d vor humskog mj \'ode Mes[te Jna koj i nije. kako se \jerova lo. ide ntičan s bosanskim knezom Mas tanom Bu banj ićem . svjedokom na povelj ama ba na T vrtka Ko tro mani ća 135·+' i 1355. god ine. O blik \'Iaslitof ime na Meste n. kao i prezimena M e s no\"ić za njego\'og sina Radosla.'J. zabilježe ni su II dubro\" ačk im latin skim pis311im iz\"orim3 U S I. i 1382. gOdlllc.' (P. Ande li ć. 1982 .. 79.-8-+.). Cijeli bi onlj tekst. sa s\"im podac ima i formul acijama. mogao sli.~j.~lIi.i na slećku kada bi se riječ ih'o r. kao oznaka mjes ta prehi\"anja timiara. zallllJc.'ll1la ~ rij ečj u grah ili gro/miclI. K\'adrati l:' na forma teksta čij a :-;Io\:a u s ~ed i $1U ~r~l:'llg. dijela {nm: križ, sroe'e nog po dip lollli.lt il': kim uzorima kra IJe~' skl ~ darO\ .l11l.I.=in \'okacijo m. di ~pozicij oll1 . tit ulari ma. hij(' rarhijski po:-;ta\'ljenilllllllel11111a :-;U~C'~tl..I. potpi-;oll1 p i ~ara. \T(' I1l (' Jl OIl1 pisanja i kk l\"llJll isk ljlll'uje s\ak u \T:;[U dn)J nl..l:-l~ 1 .. .... ( T J.' . tnl)..;t·l\"kuda:-tl d mk č ij u interpretacI1 u (Palameta. 20Cb .. ",)7.). 10 aje O:-.Il()\ II Z.I pre t"'~. ~ is ti pisari biIi autori 'kance larijski h i:-.pra\ a i epigrafskih spomen ika. Jedlll~(\·t'[ll.l:-: .. I' ' h ... ' I '" d' lk'1 (1'.:(ll J.. .I\ o\'oga natpi:-.a Lrc a~i ~~, i .t~ t~roju u ~ot r~J eb.Je,Il[ . r?~L·I.~ II .-~ ~. \~:l \T"'(;! B(/ .{:{ llll.\!.:ll piohIl )0 riJec I. :-.Il) nad il aZI pro:-'Jek k.ld.l JL II pl l.1I1JU 0\ .1J...

r:- .

:-,polllL'll ika (Ši m ić. 2006 .. -+-+ .. :'1. ). . . ' C.J.. \' Sljedeći na tpi :-. i il ll\ e grupe .pl.,:-..\'eL;.l.~Il.i ",ll ,·t.'iikodoSIOJ I11(lll1a I t ho"an"kL' - gO:-.1iIlla i\ ti lut illll Crn i':',IJ1I 11 ll I ~1t :-. IJe[llI :

" VA IME TVOJE PR I ČiSTA TROJICE' GOSPODINA GOSTA MILUTINA BILlG, RODOM CRNIČAN. POGIBE INO, NEGO LI MILOSTI BOŽIJEJI. ŽiTIJE: A ŽIH U ČASTE BOSANSKE GOSPODE. PRIM IH DAROVE OD VELIKE GOSPODE I VLASTEO I OD GRČKE GOSPODE. A VSE VIDOMO." (Vego, 1964.111 1., 53.) "A SE LEŽi DOBR I GOSPOD IN GOST M iŠLJEN KOMU BiŠE PRIREDIO PO UREDB I AVRAM SVOJE VELIKO GOSTOLJUBSTVO. GOSPODINE DOBRI, KADA PRIDEŠ PRID GOSPODINA NAŠEGA ISUSA HRISTA JEDNOGA, SPOMENI I NAS SVOJ IH RABOY. PISA GRAMATIK." (Vego, I970.l1Y., 61.) Ako je suditi prema ova dva s lučaja onda se dostojanstvenici Crkve bosanske - za razliku od Katoličke crkve u kojoj je "moda" sahranjivanja svećenih osoba unutar crkava prevladala vrlo rano (Binski, 1996., 72 .) - nisu pokopavali unutar crkvenih gradevina. Na osnovi ovih primjera nisu moguće generalizacije, ali ih se istovremeno ne smije ni ispusti ti iz vida. Na to upozorava primjer dostojanstvenika Crkve bosanske gosta Radina koji je svojom oporukom sastavljenom u Dubrovniku 1466. godine ostavio 140 dukata za grob i hram, gdje mu kosli budu i legu, odnosno za grobnu kapelu i raku (Truhelka 1991., 779.). Treba pri tome računati s tim da je u vrijeme sastavljanja ove glasovite oporuke organizacijska struktura Crkve bosanske bi la razorena, da je srednjovjekovna bosanska država doživjela svoju končin" u osvajačkom pohodu Osmanlija 1463. i da je u spletu tih okolnosti svoje posljednje počivalište gost Radin početkom 1467. godine našao u franjevačkoj crkvi sv. Nikole u Stonu (Sopta, 2000.12001.,49.-60.). Na ovu vrstu opreza upućuje i to što u svojoj oporuci gost Radin niti ovu niti neku drugu crkvu nije izrijekom odredio za mjesto svoga groba. Neka crkva jest bi la u pitanju, a koja, pak, iz teksta njegove oporuke nije jasno jer se tu spominje samo hram. Svojim vjerskim formularna sročenim u duhu službenog kršćanskog nauka, natpisi gosta Milutina i gosta Mišljena izravno govore protiv bogumili zi rajućih stereotipa koji se vežu za Crkvu bosansku. Srodan im je stilom i porukom natpis na s tećk u gospoje Radače, kćerke Mi ltena Draživojevića, že ne Nenca Čihorića iz Popova, poznate i pod monaški m imenom Polihranija, sahranjene ispod visokog sanduka u Veli čanima u vrijeme kralja Tvrtka I. Kotromanića ( 1377.-1391.): t"V IME OTCA I SINA I SVETAGO DUHA SE LEŽi RABA BOŽIJA POLIHRANIJA A ZOVOM MIRSKIM GOSPOJA RADAČA , ŽUPANA NENCA Č I HORIČA KUČN I CA , A NEVISTA ŽUPANA VRATKA I SLUGE DAB IŽiVA I TEPČ IJ E STlPKA, A KČ I ŽUPANA MILTENA DRAŽ I VOJEV I ČA A KAZNACU SANKU SESTRA, A POSTAVI S I BILlG NJEN SIN DAB IŽ iV S BOŽIJOM POMOŠTIJU SAM SVOJM I LJUDIMI A V DN I GOSPODINA KRALJA TVRTKA." (Vego, 1964.111.,49.). Natpisi gosta Milutina i gosta Mišljena eksplicitno upućuju na tri doktrinarne nauka. U prvome natpi su to je spomen sv. Trojstva, teološke

točke kršćanskog

97

formul~ prisutne podjednako u Katoličkoj i Pravoslavnoj crkvi, što još 'edn

pokazuje da su bosanski krstjani prihvaćali dogmu o sv, Trojstvu, NatpJ om 'šl' e ' , IS gosta M I Jena re,enra se na gospodI/Ul našega Isusa Hristajednoga što J'e u pun ' ome sug I aSJu s naukom obje velike crkve o Isusu kao jedinorodenome Sinu Bož' (M , Miletić , 1957" 113,), središnje osobe za koju se vežu ovozemalj ske na~:m zagrobni život. Konačno, to da isti natpis spominje starozavjetnog oca Abraham~ u čije se krilo nakon smrti vraća gost Mišljen , govori u prilog tome da bosanski krstjani nisu odbijali Stari zavjet (M, Miletić, 1957" 11 4,-115 ,), Ako je gost Mišljen identičan sa starcem Mišljenom koji je 1404, uz druge bosanske krstjane nosio jedno pismo djeda Radomira u Dubrovnik, što ne može biti daleko od istine (L. Petrović , 1999,,245,), ondaje i njegov grobni natpis nastao nekako u to vrijeme - prvih decenija XY. stoljeća , kada se ovaj dostojanstvenik Crkve bosanske "zaputio" u krilo Abrahamovo, Doktrinarne točke sadržane u epitafima gosta Milutina i gosta Mi šljena, koje otkrivaju njihova s hvaćanja o smrti i životu nakon smrti, nalaze svoju paralelu u oporuci gosta Rad ina iz koje biva jasno da gos t Crkve bosanske, svodeći račune na kraju svog životnog puta, vjeruje u strašni slld vjeku vjekama, u uskrsnuće mrtvih i posmrtni život duše namijenivši :a dušlI svoju i na službu Božju 600 dukata (Truhelka, 1991,,779,) Sintagma iz oporuke - gdje mu kosti blldu i legli - identična je sintagmi iz epitafa sa s tećaka - Ase le:; - dok prava vjera apostolska koju gost Radin ispovijeda upućuj e na izvorni oblik kršćanstva iz vremena Krista i apostola, Odgonetajuć i što se zbiva s dušom izmedu smrti i Posljednjeg suda, neki su autori vjerovali da ona prebiva u grobu, dok su drugi smatrali da duša može počivati na jednom od brojnih mjesta, ledno od najpopularnijih bilo je krilo Abrahamom č ija je moć prvotno došla iz Biblije na osnovi prispodobe kOJu o Lazaru u krdu Abrahamovu bilježi evandelist Luka u 16, poglavlju, Krilo AbrahamO\'o, mada nije predstavlj alo Nebo, ipak je bilo mjesto odmora i mira u tami bez matenJal~~ patnje, Slika povezana s pojmom Abrahamova krilabilaje. g?,la I aseksualna dusa nošena na Nebo u ubrusu ili plahti obično stojecI Ih klececl (do nji dIO IIJelaJc pokriven plahtom) i mol eć i , Slikaje bila popularna u cijeloj EuropI. II pOJ.aI' IJuJe se na spomenici ma i rUkopi sima, Biblijska snaga krda Abrahamo,'a z na~, d'l~e tema ostala u pučkoj upotrebi kroz srednji \'IJek I kasmje u protest~n tsk ,j o'" O Abrahamovom krilu u neko liko s\'Ojih drama pISao Je Seksp" tea I°o1JI. . " _ d tormulu. II 1997 176 ·177,, 198,), U RiC/lllrdu II .. kon stecI staromo nu , . ' ( D dnJC , " . ., . " _II' / ,~/ IIl'l.?Ol'lf , S' k '. 'h I'kova (Bolingbrokd kaz~: 0(1) 80:'f! da ({fil f! I (0\ ({ /l1 'J ' Jedan od e SPUOV! l , ..... . .~ ') ')~) Iz navedenoga dll.vu do grudi dohrog ..\' /(I1'og Ahrlll/(II1~(/ (BO.l~c..::. '_:7 ~.: ". - ' " oosl Mišljl?t1 epitafa . odnosno na osnovi sin(aglll~ "dobn gospodJJ1 . ~ •.lZl1aJ.t:: Jl1o d"lJt::Qž'I'a "006 .. pripadao plemić kOIll stak7.ll. šIo znal:'j \TIlU dI1l; {\,cnc pIranlIde (usp. ,J'.'0>

125.- 126.).

obreda R ,'lzvoi ~ J

..

..

.

. ~ . odoo\,orn ost i organizira tlt:' -= .. .,' ~-; I . Cr~\'\:'

."

1 IIllcrpn: l aClJa :-.111111 IZ\OIIlL sU

. .. II okn lJlI SIZJ11atl(l\C' . '-"\"1 ,' " , .. (JIIPP 1l)l)7 ')) II konkn:tnoll1 slucajU "'I Sc.m s!\,l re l Ig lJ C • -, _. • . ' .' Crk \'e bOs'U1ske r;.lZLlllllJC: ' . 'lllske. Teološko upori šte o tome kako s IJ('~lbenlc l I " ~ < l' '10';'1""'\•• ~~()",{;l bOS .• . . ' d ' · - .. ch ' \,ooa v(' \ ",0(0:-. J

IJ' lld .s' kl1 sudbinu I)os lil' ~ smrti nu

v

•

I . ,,,(;,

I S pOZ ll eIJ .!

l.

S

;:; .

. ~ OI'II(' IIJ' ući!llU

"'T' ' ·... cI Kn stoJ11. plI;:P Mi šlJ'cna . nakon krila Ab rah al11O\'a. ~i.1I~1I :-' J.IJl1yl~ ,-::, ~ d' ' . Krist naddad:lll , .. T - ''' III \ 'J~ro\ " lIIJ ~ kl sC .IIM d Jt.: .' sc da i njih "spnl11t.:: n ~, ll :-.e ZI ,L:, , , , ~ ' : " :~ I1 '~ l1lllPll(;l ~oj t.' i,l lljaJlll'I, ' I Ill' l'lkolkr Ill O" U pos tICI Sp ..I:-.t.: IlJt.: I SpUI1Jt.: J . s lllrt Ili.lO· e

Smrt i kOtn(,lllOracija pitanja Slili salllojjcl.gri kršćan s tva (Burgc~~. 2()()O .. 44,).

U m 'im \'jcrskim t(,rminima s mrt je pred sta vljal a idcalno rodc nje: rođe nj e II "isti nskom" žinltll " u Bogu" i Kri stu (Guthkc. :!()()3 .. 127, ). Prikaz Laz;Jm II Ahrahamovu krilu pri slltan jc LI ranim sakramentarima II molit\',lIna za 1l111 vc kao i umjetnosti iSlot· nog. i zil padnog kršćan st va , Sv. Augustin pisao je o svo m umr!o1l1 prijatelju Ncbridiusu koji "sada živi II Abrahamo vu krilu", U XII. stoljeć u. bez obzira na prisutnu ideju o Č i st ili štu. vje rova lo se da su duše pravednika nošene izmvno II Abrahamo vo krilo ili č ak prcd sa moga Kri sta . Nakon što j e na koncilu u Firenzi 1439. ideja Čist ili š ta II di sku s iji ... Pravoslavnom crkvom dodatno afirmirana. lik Abrahama postupno nestaje il. \' izualne umjetnos ti . Abraham je. meduti m. zadržao svoje mjesto u liturgij i du go ost.Dući s\'akidašnjim imenom u narodnom govoru (Boase. 1972 .. 28.-30 .. 39 .. -1.6" 51 .. 5.1.), Natpis gosta Mišljena ne i s tiče z na čaj pokojnikova tij e la nego spas duše u onom svjetlu kako to naglašava jedan epitaf iz Engeske 1400. godine : O Kri.\'Ie. o\'aj kamen o\'(lje nije p%:ell da ukrasi lije/O. nego da dU.vlIl1I();'e bili spomenUla (Norri s. 1992 .. 184,), Osnovna poruka našega epitafa op is je umrloga koji i šče kuje u skrs nuć e. to je pok ušaj da se pokaže njegova pobožnost istodobno s lu žeć i za utjehu živ ima (Handley. 2003 .. 9.), O vo razumijevanje ljudske sudbine nakon smrti daleko je od paganskog vj erova nja koje se čes to javlja na grobnim natpisi ma spominjući "ljute bogove". "gorku sudbinu" i "okrutnu smrt" (Ru sh. 1941., 23.), Isto tako ono je udalj eno od katarskog mi šlj enja o duši koja se zadržava "lI zraku" do Posljed njeg suda te neg iranja uskrsnuća o bi č n o povezanog s katarskim negiranje m braka. pretvaranja kruha i vi na u tijelo i krv Isusovu. kon zumiranja mesa i pune ljudske prirode Kri stove. O vome takoder treba pridodati negiranje Či stili šta. molitava za mJ1Ve i grobalja. Najprije Čet v J1i lateranski koncil 1215 .. zatim Drugi koncil u Lia nu 1274. godi ne zahtijevali su od Katara i drugih heretika da pristanu uz tvrd nju da "svi llskrsavaju sa svojim vlastitim individualnim tijelima. tj, tijelima koje sada nose" (Walker Bynum. 1995 .. 215,-218 .. 229,-230 .. 282 .). Pogrebna poe;.Ua s tećaka oslikava suvremeni mentalitet vezan za smrt i zagrobni život sadržan II pokušaju da se ljudima pomog ne II prihvaćanju neizbježnosti s mrti kao prirodnog dogadaja koji vodi II bolji vječ ni život (8ogucka, 2006., 122.). Ova vrsta natpi sa. ali i brojni drugi. emaniraju spoj društvenih vrij ed nost i i nadnaravnog s vijeta. Nadnaravno tako postaje mjesto pohrane objektiviranih vr ijed nosti jedne grupe (Cae io la. 2000 .. 81,),

Ase (sije) leži - motiv junačke (viteške) smrti i vjerna služba Drugu grupu predstavljaju natpi si čiju osnovu čini motiv j unačke l vitdke) s mrti. odnosno vjerna s lužba pokojnikovil za njegova gospodara (se ni ora) s njezinim političkim posljedicama - natpisi koji obvezno sadrže biografske delaije i početnu eshatološku formu lu ase (sije) le:') : tHA SE LEŽi ŽUPAN JUROJE KOJNO POGIBE NA POČTE NOJ SLUŽBI ZA SVOGA GOSPOD INA. A POB IU Ž i GA KNEZ." (Vego, 1962./1., 61.)

99

t"A SE LE?I BOGDAN HATELJEVIĆ, RADIČA VOJEVODE SLUGA U DOBRI CAS RODIH SE U DABRl , U DRUŽINI PRAVO ČINEĆI I ' UMRIH G,OSPODINU VIRNO SLUŽEĆI. A SAJ BILEG SINOVI MOJI POSTAVISE." (Vego, 1964.111., 41.). r'A S~ LEŽI RADONJA RATKOVIĆ. POGIBOH POD GRADOM POD KLJUCEM ZA SVOGA GOSPODINA VOJEVODU SANDALJA." (Vego, 1964.1111.,33.) "SlJE LEŽI VUKŠA MITROVIĆ. UBIŠE ME NA SLUŽBI GOSPODINA MOGA, MA OSVETI ME RADE PRIBISAUĆ KAKO JE VIDITO DOBROM I GOSPODINOMU." (Vego, I 964.1lll., 41.) "A SE LEŽI DOBRI PRIBISLAV PETOJlVIĆ NA SVOJ ZEMLJI NA PLEMENITOJ. SLUŽIH BANU TVRTKU, GOSPODINU VIRNO. NA TOM POGIBOH. PISA BRATOJE." (Vego, I964.1111., 49.) U sklopu kompleksnog odnosa pagansko - sakralno funkcionira i tema junačke (viteške) smrti , čest motiv srednjovjekovne književnosti, poput epa o Rolandu i Nibelunzima. Epitafi ove vrste, relativno brojni , nedvojbeno svjedoče da j e ideja viteštva, ta univerzalna fikcija zapadnoeuropskoga srednjovjeko vlja. snažno prože la bosansko-humsko feudalno društvo u trenutku njego ve pune zrelosti s jeseni srednjega vijeka. U većini tih natpi sa epske raspjevanosti sadržan j e klas ičan motiv viteškoga poziva - vjerna služba i smrt u službi gospodara, U ovim se sociološkim kategorijama zrcali religiozna dimenzija viteške službe na jednoj , ali i svojevrsna revalorizacija paganskog naslijeda. na drugoj strani, odnosno sakralizacija feudalne države, kraljevske vlasti i vileške službe od strane Crkve koja je sve oblike vjerovanja i društvenih obrazaca nasIOjal a inlegri ra ti LI "svetu istoriju hri šć an stva" (Elijade, 1991..80.-83.) , Vjerna (počtena) služba i smrt u službi za gospodara jedan je od naj češće isticani h motiva epitafa na stećcima podra z umije vaju ć i hijerarhijski .oonos izmedu seniora i š tićenika , počevš i od vladara i pl e mićkih magn ata do Slll1 0:ga plemstva koje se č es to nije razlikovalo od slobodnih seljaka , Ponekad su oni." vezi s plemenitoIII ::.emljoll1 i baštinom. a njihovaj ezgrovitost i ritmik a pobuduJ.lI kod recipijenta znati že lju i doživljaj kaka\' izaz h'uju snažniji umj e tni č ki tekstovI. bl 'IS ,,' .. I ' 'I > 'kl'h p,;es'llll 'l - obvez noIll S vojom strukturom OV ,I natpI.. SI ,,-I SlI ";' OJl el\ s II eps J ' ~ . .' " - '" . ~' . ~"' . . . ' k ' d' I 'onll I sfeee l. SII( no senmentu duhovnog l kulturnog Zivota CIJI su OI gdl1S I 10 \ . '. o " ,~ . ' , ' , ' ) '/ "/ { takoder predsI'" lj" plemenitoj -::. l'm(/l I hasH1I1 sJJ1tagma I}ern ([ (pm lCIIO .\ 1I~. } l . . '. , " , . . ..... . .... t ' 11111 'ldllllJllstlaU \!1c 'Is't'lvI1I' dio tadašl1J'e prav ne tenlllIlOloI!IJ t'. sto znacI praVili eli < ' • •

.S, . ,

.

. '-

.

.'

.

~

.

.

" !IClO t'f

rove nij·encije. Na njezin širi t' uropskl kOl1tek slukazuJ e smlagmd q llm lll ll (~'. I . ' P . . ·~ I . . I '''' 1 I IJi s'Ulom laIIJl ... ", IJll /i-deliwtihus pri sutna u su vremeno m dlplomatJc,", ol1l m a el lJ.! L . , .. . . -; 'OIl1U 'j'ez ikom (Pal ameta. 2003" 109,- 110,), Nas uproi ovo me "svelOIll poll"~k ","

'oto ne

modelu osobnih vez a funkcionirao j e II re udalno m dr~' s ( " u pOJan.l, s (

", (lJ!

lo

197:).

sa svojim s lugama prav i lip ne\'jer~l?g \'az~~la ~ .i z~ajlll k.a. (~~ ~~II(~sl\ ~~:'ka~(l [ll U :-. Iožcno rn odn os u pagansko - krscan ... ko Jav lJ.l se motl\ (kn !ld '

i st i če natpi s Vukšc Mitrovića. moti v sup rotan kršć anskom razu mijevanju " napl ate" dugova izmedu ljudi . pravu rezerviranom za Boga. . Ovi natpisi - panegirički sročene biogralije koje sadrže pohvalu (iaudaIJoJ pokojniku - (Truhelka. 1991 .,639.) - ukrašeni su početnom eshatološkom formulom _ ase le~i koja takoder krasi ranokršćanske spomenike rimskog razdoblja: hic iocel (ovdje počiva), hic iaeel ill pace, hic ill pace quiescil (ovdje u miru počivaj (Okasha, 1993 .. 15 .. 34.-35.). Isto značenje zrcale epitati ispisani grčkim jezikom i pismom tijekom kas ne antike i u praskozOIje srednjeg vijeka rasijani po obalama Mediterana s istim karakterističnim početkom u oblik u grčkog glagola kileill. zapravo u sintagmi elldale kirai pokrivaj uć i ista semanti čka polja kao latinski glagol iacere (Palameta. 2003., 101. ). O njezinoj životnoj snazi i univerzalnosti najbolje gOVO!; to daje ista fonnula prisutna i na grobnim spomenicima šireg europskog prostora od ranog do kasnog srednjeg vijeka uključujuć i svjetovna i duhovna lica (Favreau, 1997.,293.-295.,297.-298.,30 1., 303.,305.). Raširenost ove si ntagme medu Ju žn im Slavenima ponajprije reflektira ć irilo metod ij evsku tradiciju, dok naj stariji primjer s tim obrasce m predstavlja natpis kneza Miroslava Kačića iz XIII. sto lj eća otkriven u Omišu kod crkve Gospe Snježne. isklesan varijantom zapad ne ćiri li ce, čiji duktus zrači Povaljska listina i epigraf s nadvratnika stare povaljske crkve sv. Ivana na Braču, Humačka ploča, natpis trebinjskog župana Grda, kao i natpisi sa s tećaka počevši od kraja XlV. stoljeća . Situ iran u jedno od sredi šta ći rili č n e pi smenosti poput omi škog kraja. prv i na kronološkoj skali pojavljivanja na prostoru obilježenom s tećc ima, epitaf kneza Miroslava može se smatrati prototipom epitafa na s tećcimajer će se sintak t ičk i i leksički oblik ove najave - ov(lje le~i - kao je z i č n a spona u trad iciji epitafa ponavljati dva iduća s toljeća od Primorja do kontinentalnog Balkana (uključ uju ći područj e zapadne Srbije i Bugarske) kao najprepoznatlji vija stilska zn ačajka u epitafima stećaka. Tom korpusu natpisa s formulom ovdje leži pripada epitaf na grobu duvanjskog biskupa fra Ivana de Ho ia iz 13 17. godine i jednog hrvatskog plemi ća iz XVI. stoljeć a u crk vi sv. Ante u Bihaću, današnjoj Fethiji džamiji. lako omiški tekst iz više razloga, posebno s obziro m na jezično-stilske. vremenske i prostorne odrednice nosi značajke prototipa, postoje i mnogo starije. prostorno udaljene analogije, poput ć irili č nog epitafa s kraja X. stOlj eća urezanog na grobnoj ploči Mustiča Črgubil a, iz Seli šta u Preslavu, dvorskog službenika makedonskog cara Samuila, koji je postao redovnik, dok drugi pripada knezu Pres ijanu iz 106 1. godi ne, odnosno grobnom kamenu iz Ostružnice u i s toč noj Slovačkoj ocijenjen kao tekst makedonske ć irili č ne škole na grobu prognanoga Samuilova unuka. Oba ova natpisa počinju form ulacijom istovjetnom omiškom natpisu kao stariji oblik sintagme koja se ustalila II epitafi l11a na stećcima. Izmnjajući iz tame sto ljeća, kao spona izmedu makedonsko-hrvatsko-bosanskih najranijih staroslavenskih veza, Miroslavov epitaf II isto vrijeme ukazuje na široki duhovnopovijesni kontekst u kojem se formirala, a zatim poprimila svoje lIstaljene forme kultura nadgrobnih natpisa (Palameta, 2003., 100.- 10 I.). Kultura pismenosti zajedno sa slavenskim bogoslužjem dolazi sjevemim i južnim putem - iz Moravske i Pan~nije sa sjevera, iz Bugarske i Makedonije s juga - s tim što južnim putem do xn. stoljeća dolaze glagoljica i ćirilica, a od XII. stoljeća samo ći rilica (Šimić, 2006.', 57.).

LOI

o raširenosti ove formule u srednjovjekovnoj Bosni dovoljno govori to što se nalazi na epitafima nepoznatih ili malo poznatih osoba ali i na natpisima javnih li č n os ti i nos il aca vlasti, slavnih poput tepč ije Batala Šantića, č iji je epitaf na maloj pl oč i u njegovom mauzoleju započ injao ovom formulom. Prv i put ovaj se izraz su s reće u Rimu 356. godine ozn ačujuć i dolazak nove ere u kršćan skim natpisima (Petrie, 1878., 148.). Ova sintagma pu čka je varijacija k l as i čnog izraza sit tibi terra levis standardnog u rimsko doba, koji se ponekad može n ać i u suvre menom groblju. Formula ase leži (u očekivanju uskrsnu ća) pomjerena je izmedu XVI. i XVIll. stoljeća prema svjetovnoj formuli : U sjećanje na. Kao materijalni dokumenti pučke pobožnosti epitafi nisu precizan odraz doktrine koja u sebi nije bila nedvos mislena te zato nema puno prijepora u nagadanju što z nač i ova uvodna formul a s obzirom na k o nač nu sudbinu tijela u č ij e se u skrs nuće vjerovalo (Guthke, 2003. , 327., 336., 340.-341.) . U ovom tipu natpisa sa stećaka komemorativni je motiv pridodan eshatološkom, kao što se to ogleda u drugim natpisima s uvodnim trinitamim eshatološkim formulama - \.il ime otca i sina i svetago duha, Va ime tvoje pričista trojice - i dodatnim komemorati vnim dijelom svjetovnog karaktera. Historijska stvarnost izmiruje dva koncepta besmnnosti - eshatološki i komemorativni - koji nisu u cijelosti odijeljeni jedan od drugog. Time se uspostavlja revalorizacija tradicionalnog kanona morala tako što nova religija (s udje lujuć i u prethodnom ku ltu pamćenja kojeg načelno potresa sa svoj im primarnim eshatološkim preokupacijama) ostavlja znak na komemorati vnu kulturu kojaje nedvojbeno njezina vlastita, stvarno značeći proglašenje "nove moralnosti" (Guthke, 2003. , 332., 334.). Navedene eshatološke formule ne govore u prilog spekulaciji da je dualizam prij e nego trinitarizam ru kovod io siste m vjerovanja bosanskog srednjovjekovnog stanovništva kako to tvrde pojedini autori ( Buturović. 2002. ,72 .). O tome izravno svjedoč i i rašire nost trinitarnih formula na gro bnim spomeni cima Španjolske i Francuske (Favreau, 1997 .. 165.). Naprotiv, ukupna sepulkralna epigrafika s teća ka u najmanju ruku ukazuje najednu kršć ansku doktrinu - doktrinu budućeg u s krs nuća. Smisao formule ase leži odgovara latinskim rij eč ima kršća n s kog z načenja depositIls i depositio koja je zamijenila rimski izraz sepultus nag l a šavaj u ć i priwemeni karakter pohrane (usp. Northcote, 1878., 180.), što zn ači daje tijelo povjereno zemlj i na čuva nje do dana u s krs nuća (Marucc hi , 1912 .. 56.). Najvažnija od li ka kršćan s kog učenja zrca li se u s h vaća nj u smrti kao sna u oček i vanj u us krs nuća u koje se nije sumnjalo. Pripovijest o smili i u s krs nuću Lazarovu nudilaje dokaz za to (Rush. 194 1.. 12.-1 3.). Jedan iz s lj edeće grupe natpisa - natpis Stipka Radosa lića - i stiče upravo tu dimenziju , naime da pokojn ikovo tijelo le:i i da će ubuduće le:{l/i. tj. počivati. Sagledani ovo m kont ekstu . natpi si na s t ećc i ma prije bi se ukl apa li II zapadni nego II i stoč n ok ršća n s ki govor o smrti i ra zumijevanj u u s krs nu ć a. Temeljna razli ka potj eče odatle šIo jc bizantski Inotiv lI sk rsnuća bio povezan s predodžbom izbacivanja II

udova iz grobova u kontekstu kozmol oške obnove. tema koja je izblijediJa na Zapadu do ranog X III. s tolj eća kada je zamije njena predoclžbom o u skrs nuć u kao povratk u iz gro ba pod budn im okom Kri sta suca (Wa lker Bynum . 1995 .. 307.). OI vorcno je pitanje j esLI li ovakve sim IIle smrti II okviru pogrebnih ceremonija LI s rcdllj()vjck()vll(~j Bosni uklju čival e i od govarajuće pogrebne pancg iri kc. poznalt'

još u staroj G rč koj. odak le su ih preuze li Rim ljani . Oni koj i su živote dali za državu bili su počašće n i tak vim govoro m od strane govo rnik a kojeg je bira la država. Ovaj je obi čaj vrl o rano preuzelo kršćan st vo s naglaskom na dogmatskom i doktri narnoIll karak teru pogrebnoga govora (Rush, 194 1., 258 .. 26 1.-262 .. 265.). namijenjenog ne samo pokojnikovoj rodbini i onima koj i su se brinuli za grob i prostor oko groba, nego društvu II cij elosti . Bi lo rakvih govora iJi ne. navedeni natpi si na s t ećci ma u duhu nekadašnjih rimskih s hvaćanja sna žno refl ektiraju javnu ulogu pogrebnih cere monija koje su za posljedicu ima le ne samo to da nadahnu s lj edeć u generaciju pokojni kove porod ice na p oli ti čk u i vojnu sla vu nego i uključ i va nj e svih Rimlj ana u žalost za pre minulim . Kao što je pogreb u Rimu za učinak imao ojačanje dvaju ključnih elemenata republikanskog sistema. naime ideologije aristokratske ekskluzivnosti i aristokratskog pouzdanja u narodnu podršku (Patterson, 1992., 15.), tako su ovi natpi si o smrti i vjernoj služb i jačali ideju politi č ke lojalnosti vaza Ia prema senioru , po li tički i soc ijalni identitet. a samim tim i ukupnu poli ti čku stab ilnost društva na jednoj , te osjećaj rodovske solidarnosti, na drugoj strani , koja ostaje kao trajna obveza prema preminulom. Oni su nastojali nametnuti moralnost i norme ponašanja sudj e lujući II formiranju političke ideologije (usp. Schmitt, 1994., 17 1.). Najprije Grci , zatim Rimljani, afirmirali su ideju nadgrobnog spomeni ka javne li č n ost i kojaje poprimila si mboli čku vrijednost modela, a njegova postojanost tijekom s toljeća još uvijek je utjecajna u epigrafiji modeme i suvremene Europe (Peoucci, 1998.,6.-7., 17.). Velika j unačka vojna djela bi la su vjerojatno naj češće slav ljena djela u pogrebnoj epigrafi ci ratničke Francuske XV I. i XV II. stoljeća (Aries, 1981., 226.). Dostupan uvijek j II svako vrijeme svima, sam natpi s na stećku preuzimao je ul ogu govornika s porukom čiji je smisao bio nedvosm islen. Tako je jedan pol i tički sustav samog sebe predstavljao u kategoriji "vječ nos ti " - "do zgorenja sv ijeta", kako to kaž u odredbe bosanski h ć iril sk ih povelja - kao što je kroz uvod nu formulu ase leži iskazana eshatološka dimenzija pokojnikove sudbine. Tim se putem vrši lo uj ed načava nj e zema ljskog i nebeskog vremena: kao što na Nebu vlada jedan Bog, tako kao njegov opunomoće nik na ze mlji , preko mre že vazaIne lojalnosti , upravlja jedan vladar - vladar po l11i/OSli Božjoj. Život žrtvovan na "oltaru" vazaine vjern osti, ovjekovječen kroz voj ni prestiž pokojnika, zalog je traj nosti političkog sustava personificiranog u "gospodaru". Time smrt i žrt va dobivaju i svoj politički i svoj vjerski smisao u nesekulari ziranoj epohi po put srednjovjekovne. Danas bi se rekl o: živol položio na o/la r dOlIlovine. Ovdje do rij eč i do lazi nac ionalizam kao politi č ka religija koja vrši sakralizaciju imanentno historijskih enti teta poput nac ije, države, rase ili klase, tako što je II nacionaln om religija sek ulari zirana, ase kularn o je sakrali zirano (Merdjanova, 2002 .. 73.-75.). To na odreden nači n problematiku epitafa v raća II period ranog kršć an s t va. kada je ponekad bilo teško od lučiti je li nek i epitaf paganski ili kršćan ski. Ranokršćanska epigrafska kulturna memorij a izrasla je iz klas i č nog uvjerenja da će odlike preminulih živjeti i nastaviti nadahnji vati generacije nakon generacija, uli ipak različ ita od paganskog kulta pamćenja (G uthke, 2003. , 332., 334.). 103

Životopis (žitije) - na plemenitoj baštini, medu bratijom i rodbinom' molju vas, Ile Ilastupajte Ila me; i Ile popirajte me llogama . Treć u skupinu č ine natpisi klasičnog biografskog karaktera, koji u nekim

s lu čajev ima takoder iskaču iz okv ira uobičajenih grobnih formula, često proslav_ ljajući

ukop pokojnika na " plemenitoj baštini" :

t" VA IM E OCA I SINA I SVETAGO DUHA AMIN. SE LEŽi VIGA N MILOŠEVIĆ. SLUŽi BANU STIPANU . I KRALJU TVRTKU, I KRALJU DABIŠi , I KRALJICI GRUBI I KRALJA OSTOJU. I U TO VRIME DOJDE I SVADI SE OSTOJA KRALJ S HERCEGOM I Z BOSNOM I NA UGRE POJE OSTOJA . TO VRIME MENE VIGNA DOJDE KONČiNA I LEGOH NA SVOM PLEMENITOM POD KOČERINOM, I MOLJU VAS, NE NASTUPAJTE NA ME' JA SAM BIL KAKO VI JESTE, VI ĆETE BITI KAKO JESAM JA." (Vego, 1962.11. , 13.) t"A SE LEŽi KNEZ VLADISLAV, ŽUPANA NIKOLE SIN , BANA STIPANA NETIJAK, LEŽi NA SVOJ ZEMLJI NA PLEMENITO, A PISA POMOČAN :' (Vego, 1962.11.,43 .) "I SE LEŽi STIPKO RADOSALlĆ. BOŽE, DAVNO TI SAM LEGAO I VELE TI MI JE LEŽATI." (Vego, 1964.111. , 39.) t" V DNI GOSPODINA VOJEVODE SANDALJA A SEJ LEŽi KNEZ POKRAJAC OLIVEROVIĆ. BRATIJO I VLASTELE, JA POKRAJAC GOSPODINU MOMU SLUGA, ŠTO MOGOH V PRAVDI TOLIKO HOTIH. U MOM DOMI BOG MI PODILI , JA MOGAH GOSPODINA MOGA I DRUGA MOGA U POČTENIJE PRIJETI. I U TOM MOM DOBRI DOĐE SMRT, U VREME ŽiVOTA DOM MOJ OŽALOSTIW (Vego, 1964.111.,6 1.) t "A SE LEŽi GOSPOJA GOJISAVA, KĆI JURIJA BAOŠIĆA A K UĆAN ICA VOJEVODE RADiČA , A PRISTA U KUĆI KA ZNACA SANKA I ŽUPA NA BILIJAKA S POČTENIJEM I PRIJA SVOJU VIR U I ViŠNJU SLAVU:' (Vego, 1964.1111. ,45.) "A SE LEŽ i HR ELJA [RADOGOSTIĆ " ]. MNOGE ZEMLJE OBIDJOH I DOMA DOJDOH. POČTENO POSTAH I NA SVOJI BAŠTINI LEGOH."' (Vego, 1970.11V . 13.) r'A SE LEŽi BOGČiN KNEZA STIPKA UGARČ i ĆA SIN NA SVOJOJ ZEMLJI NA PLEMENITOJ . DRUŽi NO. ŽA LITE ME' MLAD SI SEGA SVITA OTIDOH, A J EDAN BIH U MAJK E. A SE PISA UGA RAK :' Vego, 1970.11V , 13.)

l "V.. \ IMI ', ll'n ' A I SINt\ I SVI '.'!'{\(;() IH III A AM IN , SI ', 1,1') .1 ~ N I '.I. II A 1'1\ , ~IIRK(lVl(' N I\ SV().II '..I1 /.I ',MI..II NI\ I'I ,I ', MI ', N IT(J.I , MII.I)STIH) 1I0/ ,I.I0M I SI.AVN()(;A (;()SPOlllN I\ K Rt\ I..Ii\ TVRT~A ~ N I '.I. 1I0S t\NS ~1. NA VISO~OM SI ', I'OIHlI ,111. NA Ill I IH)~()MI ' ML ilAN IlO.lll1:. SI 1111.1(; POSTAVI (;OSPO.IA V I IK I\vA S MO.lIMII)OIlRIM , I 1,IV 11MI VIRNOSl.l l'i ,ASl ', 1 MRTVI I MII'OSl.l li, I."(Vl'~", l'i7Il.!I V.. ,' 7, 1 "V IMHln ' A I SINA I SVI '.'!'O(;A I II 111 ..\ AM I 'N SI '..II ', KAMI RAl JO.ll( 'L 1I11.1(i\, Mll.OSTl.Il l lIOi .l.lOM I S l'OMO(,1.I1 1 ROI) A MO(;A 1/ ,IIlAII MN()(;O ('i\SNI I (;ROI1NI('l 1 I POSTAV ili ,~ I KMvll N .. \ (;J{OIlNI('I MO.lIJIII I(;OTOV III SI VIl'NIIlOM /.1\ '/. 1VOTA SVO.IH; ,\ , ~;\~O 110(' 1': (iOSPOI)IN 1I0(i ,S LIIIII)I{lI(i1 1 MO.ll ',MI I, MOI..lI I IIRATI.II I I STRINI ', I N I ',V ISTI '.. PRISTlII'MTI ' I '/.i\I.I'I'I ', MI ', I N I ' l'OPIR A .lTI ', MI ': N()(;M1A .II ',RL ( LTL VI IliTI K A~OV .II ':SI\ M .lA , 1\.1 ;\ N l l 'l l IliTI K A~()V I.IISI'I ' V I. A SI ', PISt\ V I ', SI ': ()~O KI IKI II. AM OV I( ' ," (V,'~", 1'i 70 .!1\!.,

'J7.)

l l/i lllajul' 1lIuh / ir SH' r:II.1i"l'Ulk't:lijillla. \l\'i llalpi si lld ra /.:l vaju pnlllljL' IIU II rUll l' ral'1loj l' pi graliji klija Sl' Pll \' l'l' lll l' lh1 j:l\'lja lijd.lllll :\IY. stnljl' ( :I i ~1111l \,1l u\' ijd, II Xv. S!llljl'{' U. O \' djl' su sahrani sr ; formalni t'k-llll'l lli l' pi ~ r: lrs kl' liln:IIUrL': hi I.k ška II id\.'lll il l' llI . apl'! prn!a/ l'I,.\: llll1 sl raHCU. jlllhll/ n;l fnn HUla. ["l'h Iri l'" ira,,' i I ak i ukljUl'l' lljl' I'ndhilll' . ()Yi Ck'llll' llli 1I \.'ijl.' lnsti 1.\ - hili r:lI\'ijl'lli tijd'lll\\ \\11. i XVII. Sh1Ij l'(:I. Puklljni" illa/l' I:l hlj n ' 1 :1 ]10SI11r111\Il11 sl:1\'11111 I-.nju su lIHI Ijlldi liS" r;lI iI i Itl \Tijl' lIll' IIje~ova I,iyol tl Ia ", l da epi I;Ir Ilnslaje .i a Yl II l Syjl'dlll'; "'sl Y\l . Tu jl' USptl ... I;I\'ljl'lI l1ledu stlhlli IldlH1S i/ 111edu osjc,:aja 1;1 obile lj (nldhillu ) i le l.k 1;\ prndufl'lIjl'llI sjeć tInja 'ldll\lSI\Olljill\l\"" pros!a\' ljallja . Nal-.\lllllSlup;ulja ;\lhlllilll1l\lSli prl'd o~ohn iIII i hiogrtl ['s" iIII sad" .i'-' epiItl r poslao obi Il'Ijs" i. S\ ·tI "tl ,ld, l\' i 11 r;lI:1 hi la JI..' ja I-. \l du!!;! i lIil-.ad 1I l' ijcl\lsli nij l' 1,;lIIJijellilti rtll1ij , -, pra"se (J\ri ~s. I l)~ l .. 222 .. 22--1 .. 2.Hl. Naj holje sl'lp vi di II sp\lrnk li sl'l'pila!"i I-.tlSl1\ H! srednje!.! \' ije":! s 11:11 pi silllal1;lsl:d illl illlll'''" V I. i \\. sllllj L'l:a koji \hllltl vli :;j u iSle ' r1~;lIl: lI"UP \I hli li lli I11l1l·l' lIil-.a i SVl'ltll'" (J\ ri ~s. II)~ I .. .\J. ).' , . , Na !lViIII Sl' i hl"lljl1il1l drtl ).! illl Cpil;l!"illl:! Ih1sij :lllilll il llll'dll Nl' llIn:! i ('illuk:l. prl'ktll\.ollj il';\ do isl\ll' l1c HtlSlll' (i dali'-' prcl-.Il i)rille) SIISrl'l'\I Sillltl 1! IIIC: 1/(/

.'Tf/fII IIII'II/o/ilolll : IIII

,\'I'f ~ij ~i ~f ll/Ui 1If11'1/ 'III; 'l/ill~i: lili sr/lifli /111 .\'(/11/ . (ha ~T:-'Ia

nat.p.isa pruta il1rol'll1al'ije II 1L' l1llji šlI11l1lll'lSjl'dll . tl illltllljlll-.;ll: slalllSlhlll1 Sill 1hll\1I ohl1.1,,-,I.l'1\11I1I vlaslli"ovilll !! roilolll i stCl;""1l1 ";111 \, idlji\'i1l1 I lIa"\1I1II1:ld c.l'\lh"lll. šIo 1, ~I;'l'i da II ~l ilal1jll ni su sallHl "hil'lIi l' pil,,!"i \"~'l' spl'l' lri('lIi dll I-. 1I'-1I\l' 1I1 i II pkllllL'kOIlI l. l:I s l.I ~d nlllll pravu na ll' lnljtl II I-.nj\lj pOl' i\':Ijll IljcI illi \'I:lsll ki . Tillll' .~", ~I S ptlSl:1 v l.l:~ I ~n s nll odllos iIIIIedIl \' 1:lsniktl ll' lllljl' i slllrli : " \·jf..'l- l1ih " " :ll q!lll'i,ia kOIL' " . '1'o po k'uzuJu . pl"llll.l"-' ... " .II'lshll-Ill' Ih'Slll' '. Ile IJod!!I" ..... I .'1 1'1"'11 l.lll11. n d Vil.1.II l' pllal:l ~:I.J:l S t~tlll.l , di.S lillkl·ijol1l : da pokojnik k >.i nn ludoj 1l'lIllji pn'i .if..' n:ltpis UnijI:.' I vrliol " ///I ;:.('111(,1" 111 : ..1;. drll ~ 1' pak Ila slUPU . '.<'vlc'III • . 'J'I""'lk , ,' .~.... ',I kOl I '"J VO rtll'k'n k'°.11.. Il'"I Rudl V~).I,a ~)Jlnt š i ~lI kod RO~:llke lukoder lin f/ldf~i ;:. n"Ui, s "f..'l1ol:lI'OIlI U' sll'l
plemenito. dajes! : ll plemenito \'iku vikamo. Slavenski tennin za zemljišni posjed /Ja ,\'til1o odgovara latinskom izra zu hereditas ili patrimollium , a kao takav se sač u vao u Bosni i u razdob lju turske vlasti (Palameta, 2003., 102.-103.). Medu ovim natpisima koji ostavljaju upozorenje i utj ehu ožalošćenoj rodbini pose bnu pažnju pri v lači epitaf Vig nja Milošev i ća kao " najranija književna cjelina humani zma na tlu Hercegov ine" , Vignj ev natpis, naime, II duhu renesanse II sebi pomil1lje i ostv
ka zati bilo od uni verza lnog interesa i da njihove porukc zato trcha uputiti \vima (Same llas. 2002., 123 .). Ep itaf je .Ijellle "iowa/ije (Guthkc, 20rJ3 ., 143.). U srcdi štu biografijc pokojnikovo je imc - na ~ l()j a nj c da ~c kroz imc \ać~ va vlastiti identitet. Komemoracija imena II liturgij i, njihovo očuvanje unekrolozlma i mCll10rijalnim knjigama i sjećanje na djela prošlih generacija omoguća va l o je mrt vima da žive II društvu živih. Izgovaranj e imena mnvi h bilo j e vi.~e od pukog sjećanja - to je bilo sredstvo kojim se mrt ve čin il o pri sutnima. Imena \ u bila oblik nematerijalnog nas ljeda (Geary, 1994.,87.-88.). Ovoj grupi natpi sa pripada spomenu ti epitaf gos ta Milutina - lapidarni životopis jednog od dostojanstvenika Crkve bosanske - i itije - iza kojeg se nazire j edan neobi ča n životni pUL ispunjen diplomatskim i intelektualnim aktivnostima. iz kojeg izranjaju njegova osobna životna nače l a, uvjerenja, moraln e odrednice, [ko zna što još. jer gost Milutin za sebe kaže daje sve vidio. To sve moglo j e z na č iti život ni put čuve nog a gos ta Radina koji je opor u č n o ostavio golemo bogatstvo svojoj rodbin i odredivši jedan dio za govo renje misa u dubrovačkim crkvama za spas duše, moglo je znači ti uzbudljivu priču o blagu što ga je stekao i zbog kojeg je poginuo Juraj I vanović iz Slipčića nad Neretvom kod Mostara, moglo je značiti pogibiju i osvetu, ljubav i mržnju, stradanje i nenadanu smrt - sve ono što je život nenajavljeno donosio i odnosio. Titulacije isklesane uz imena pokojnika če sto označavaju društveni, crkveni , voj nički ili neki drugi status kao što je knez, vitez, veliki vojvoda bosanski. dobri, dobri junak, gost, krstjan in, dijak, kovač, čak i zanimanje zlatar. To je takoder i sintagma sluga svom gospodinu tamo gdje se spominju baština i plemenito. odnosno virna služba, oz n ačavaju ći osobe visoko rangirane na hijerarhij skoj društvenoj ljestvici, od krupnoga plemstva i crkvenih dostojan stvenika do malih ze mljoposjednika u vojnoj službi (Palameta, 2003. , 105.- 106.). Jedna od najsnažnijih sekvenci sadržanih u ovoj grupi epitafa ona je u kojoj pokojnik moli i upozorava, ponekad proklinje, da ga se ne dotiče i ne gazi nogama, tj. da se ne skrnavi njegov grob odnosno kostur. Uzimajući u obzir niz razloga psihološke i religij ske naravi, nužno je istaknut i da se ovdje rad i o staroj tradiciji koj a korij eni u pogrebnoj praksi kasne antike j ranog srednjeg vijeka. S li čan primjer pružaju kas noantički kršćan ski epitati iz Salone i Zadra koji sadrže zapreke sah ranjivanja u grobove pravog vlasn ika postavljanjem prepreke II vidu visoke cijene koja bi se isplaćivala obi č n o u crkvi uz koju se ili u koj oj se nalazio pokojnikov grob ili sarkofag. Kao dio tadašnjih natpisa i zapi sa, povelja i ugovora. zakletve su reflek s općeg odnosa prema jeziku i tradi ciji . Neka bude proklet Ocem i Sinom i Duhom Svetim tko bi god l u sahranio nekog s(mnca _ sadržaj j~ ranog kršćan s kog grobnog natpi sa iz Takare (Palameta. 2003 .. 106.- 107.). . Va žnu stavku biografije, toliko z načajn u da je na st ećku uz pokojnikovo Ilne uklesana .za "vječnost", predstavlja informacija o tome da je on za živola put?vao.: da Je vidio svijeta kako se to ka že - i. kako se ističe na st~ćku Hrelje. da Je oblSao (proputovao) mnoge ze mlje te da se vra tio na svoju postojbinu. ili na s tećku Vlatka Vladevi ća čiji natpis takoder naglašava to da je pokojnik obišao ~1noge zem lje a da Je pogll1ll0 u svom zavičaju. Dobro poznat II svome vremenu 1 prostoru, moćan i samosvojan. suvremenik i podložnik kn eza Pavla Radinovića. Vlatko Vladević putovao jc iz Bosne preko Dubrovnika. gdje se spominje njegov 107

službeni doček i odlazak ladom koju su mu na raspolaganje stavili Dubrovčani (Truhelka, 199 1.a, 785). Ova obavijest, č isto svjetovnog karaktera, podizala ' društvem ugled pokojnika u očima suvremenika i zato nije slučaJ'no našla mJ'e Jte , . . I' so u sad rzaJ u epna ·a na grobnim spomenicima.

Ime pokojnika - ime

kovača-dijaka

Sljedeća grupa natpisa sadrži standardizirane informacije - pokojnikovo ime, u nekim s lu čajevi ma i ime kovača-dijaka koji siječe, odn osno pravi bilig:

t "A SE LEŽi STIPAN OZR I NOVIČ" (Vego, 1970.l1Y., 19.) t" VA IM E BOŽIJE A SE [KAMI] GOSPOJE STANE." (Vego, 1964.1111., 47 .) "A SE LEŽ i TVRTKO VUKAC. A S I BIUG SEČE UNUK MU IVANKO I PISA." (Vego, 1964.1111 .,63.) "SAJ KAMI OSTOJI N, I OVO PRAVI RADOJ E. O, DA JE PROST." (Vego, 1964.1111. ,47.) "VA IME OCA I SINA I SVETAGO DUHA A SE LEŽi RADOMIR JORIS A UĆ NA SVOJEJI ZEM LJI PLEMENITOJ." (Vego, I970.l1Y.. 49.) Arhajska kratkoća ovih tekstova svedenih uglavnom na esencijalni minimu m - na ime pokojnika - snažno asocira na ran okršćan ske natpi se so pćeu svoj e n im mjestom: imenom pokojnika. Svoje uzore oni imaj u još iz vre mena slare Grčk e kada su manje ili više natpisi uključ ili ime pokojnika, okol nosti njegove smrti le ime osobe odgovorn e za brigu o grobu (Petrucci, 1998 .. 7 .. 25.). Njihova kratkoća upućuje na osobe dobro poznate u lokal noj zajed nici . tako da i namjena natpisa odgovara nas tojanj u da se sjeća nj e na njih održi prve nstve no u naju že m krugu rodaka, prijate lj a i poznanika. Ova vrsta epitafa raši renaje na Za padu s ponovnim otkriće m epigrafije u XI. st. Jedan takav primjer nalazi se na ponovno upotrijcbljcnoll1 a nt ičkom sarkofagu redovnika Arduina crk ve sv. Viktora II Marseillesu: Hic reqlfiescil art/ujnu.\' 11I00wchllS (A ries. 1985 .. 40.). Grobni spomenici s ovakvi m jedno:-.tavnim natpi som postali SU II XV III. s t o lj eć u ras tuće brojni na Zapadu. najmanje II gradovi ma. gdje SlI za natlije - srednja klasa (og razdoblja - nastojali sač u vati svoj idc nlitclnakon smrli (A ries. 1974 .. 49.).

Sublimiranje životnih iskustava Moralna i vjer~ka pouka

II

funkcij i obja šnjenj a sm rli i zagrohnog 7ivolil

č ini okosnit.:u s ljedeće grupe natpi sa:

"A S IJ E VELI MILAT PR IPČI N I Ć: Ć IJ EM SLUŽ iH . TEM POKOJEN Bill" (Vego. 1')64.1111. .47.)

"SE LEŽi IVAN NA SVOJEJI ZEMLJI. BR ATIJA I DRUŽiNO, ŽA LITE ME. JA SAM BIL JAKO. VI Ć ETE BITI KO I JA. SE PI SA RADI Č ." (Vego, 1970.lIV . I 1. ) (t"A SE OVOJ) KAM EN IJ E UZVUČE RADOVA N S MILIM [BRATOM ] S KRSTIJANINOM S RADAŠ iNOM [ZA Ž] IVOTA NA SE." (Vego, 1970.lIV , 15.) t"VA IME OTCA I SINA I SVETAGO DUHA SE LEŽ i VOJEVO DA MIOTOŠ SA SVOJIM SINOM ST IPKOM SVOMU GOSPODINU VLATKU VLAĐEVIĆU KON NOGU KOJI MU POSLUŽi ŽiVU A MRTVA POBILIŽi BOŽIJOM POMOĆ IO I KNEZA PAVLA MILOSTlO. A I SEJ KOPAJTE NA PLEMEN ITOM' I PRAVI VOJVODA MIOTOŠ: ' l MNOGO NA ZEMLJI BI (UBIJ ENO) A JA NI OT (JED NE), I NIKOR OT MOJE RUKE NE BI MRTAV NE [HTE]H GA UBIT[I]'." (Vego, I970.lIV, 31.) "SIE LEŽI MIHOIO GRAHOVČIĆ PRAVE VIRE RIMSKE KOI POČTENO HOĆAŠE I BOGU SE MOLJAŠE I DOBRO KNJIG U ZNAŠE. DAJ MU BOŽE DUŠ i DA BUDE SPASEN" (Bobaš, 1985. , 105.) lako lapidarni , S osnovn im podacima o imenu pokoj nika. lokaciji na kojoj j e pokopan ili nj egovoj bli žoj rodbini. medu natpi sima ima prili ča n broj on ih

koji su izraz najdubljih osobnih emocija izazvanih nekim tragič nim dogadajem. ili. jednostavno. spoznajom o neminovnosti smrti i s uoče nj a s drugim oblikom

življenja II koji se oč ito lllnogo polagalo (Dizdar. 1990 .. 24.). U trenutku kada se u okviru strategije zagrobnog života pravila ovozemaljska rekapitulacija. smt1 je kao tema naj češće pri sutna II mi slima ovj e kovj eče nim na ka me nu: ILI se sublimiraju životna isku stva, tu se lamentira nad prolaznošću svega štoj e vezan o za mate rij alni

oblik ljudskog postojanja. Natpi si vojvode Miotoša i Mihovila Grahovč i ća retlektiraju predodžbu spasenja kroz dobra djela. a s li č ni su jednom ran o kršća n s kol11 e pitafu iz A rme nije što govori o čovje ku koji jc "po~ tupao dobro. nikog nije po vrij edio i nikog uvrij edio" (Guthkc. 2003 .. 334. -JJ5.). Oni su formulirani II duhu UfIIUe c:a ulIlimIlja - rasprave nastal e II XV st. koja se II riječi i slici bavi '; tchnikorn" primj erellog kršć an s kog umiranja. Knjiga jc U1llnože na II tisw..\' primj eraka i njezine su ilustracij e obi č no hile ii'.!ožc llc na zido vima kll L; a (Ball.

1995., 57.). Ova vrsta teo loške re fl eksij e (l smrti nenadano zabljesne iz dubrov
dijaka bana T vrtka I. Kotl'Olllani ća koj i 011, bez ikak ve stvarne veze sa sadržajem banove pove lj e izdane Dubrov č anima l , VI. 1367 .. Ullosi II tekst: uA S l ) pi.w

Dražes /av dU(/k

s)J(}i olll /'lIkoIII 1I/(//okori.\ 'lll()lll.

rodol/l Boil', :'('111/0

mi (' mali.

cl

109

OIačasrvo "~ e gmb, or zelllle eSIllO, i u zemlu unidemo .. (Miklosich, 1858" 176" 242.,257.: _94 .. 309 .. 322.). Kad bl se umjesto a se pisa stavilo a se leži crel b l se ~va sl1ltag~11a mogla prenijeli na stećak. ponovno upozoravajući na orga~Sk: vezu Izmed u diplomatičkih te kstova i epitafa. Neke formule u natpisima ' k sl iče dantičkim i srednjovjekovnim talijanskim formu lama na grobnim natPis~a o • ' .. ma, sto o razava utjecaj zapadne kulture kako u materijalnoj tako i u duhovnoj sferi (Be nac, 195 1., 71.-72.). Takav je natpis na stećku gosta M išljena koji se preporuča starozavjetnome ocu Abrahamu, kao što su to od IV. st. č inili kršćani u slič nim akl amacijama na nadgrobnim spomenicima ( R adoj č ić, 1961 ., II .). On počiva u Abrahamovom krilu - kako g las i jedan ran okršćansk i natpi s - znači to da, za razliku od paganski h s h vać anja . ovdje prevladava ton povjerenja i vedrine koji rezultira iz sigurnosti u u sk rs nuće tij ela i osobne besm rtn osti, ton koji revo lucionira stav ljudi prema smrti (G uthke, 2003., 323.). Jedan medu njima, epitaf Vignja Milošev ića - "Ja sam bil kako vi jeste. vi ćete biti kako jesam ja" - samo je prijevod raširene sentencije kojuje ve liki Masaccio iznad nasl ikanog kostura na slici Ul Trinira 1427. ispisao poviše groba fjorentinskog mladića u crkvi Santa Maria Novella u Firenzi: Bijah alla što "i jesre. a 0 110 što ja jesalll I'i ćere biri. Ova formul ac ija česta je na grobovima važnih crkvenih osoba dilj e m Zapada ne koliko stoljeća prije nego je dospjela u e pitafe na stećci ma . Uz savrše nu s intaktič ku uobli čenost. nj ezina rasporedenoSl na epitafima srednje Bosne . Podrinja i He rcego\'ine učinil aj uj e prepoznatlji \'om st ilsko m odredni com jednoga uni,"e rzalnoga go'"ora o smni II njego\"oj lokalnoj iz\'edbi (Palame ta. 2003 .. 11-1- 115. 1. 0" 0 je smjeH sni podsjetnik na našu mo ralnost i apel da i i,'ot ii" imo s mi šlju na s mrt : upo:naj sebe. liči umirmi. Uni,"erzalnost Q'"e poruke ne poznaj~ po liti č ke i geografske granice. Po red brojnih drugih nalazimo je na grobu Williama Chichelea. šelifa i gradskog \'ijećnika Londona i nj ego"e supruge Beauice (7 1-125.). sahranje nih u c rhi II No rth amptonsh ireu: Tah'i kah'i SIe ,·i. Illi SlilO hili. lakd kakd smo mi. d ('ere bili. O\'aj src:>dnjoYjc:>ko\'ni me11lemo mori sa s\oJom uobi čaje nom opo menom - :a lO se pripremi da Ille slijedi.{ - preži\"jet Ć~ :\e do

kasnog X IX. stol.i~ća. uz jasn u t~ndencijll prenošenj;} naglaska s :5~atolosk~ ~~ kOlllellloratiY1lll s\Thu nadg robnog natpisa, :\ 3 :,-;1mom koncu ~\ Ill. s~ oIJ':\, :1 jadja Se natpis kao č i sta negaL'ija src:>dnjo\jeko\'ne eshatol0~ke usmjerenosti: Sl, I .~'iJli 'hio 11I'ije dohro jf' pn:lIllfo nl/~iim s/ojediIllCl. ,~l(l sam sat/ll nUl' \'~L{,tl bn.r,;, l O\'aky,'l pl'l)H)karh'nost be' z sum nje' ,k ~alji\'~l. :\ ajkJ.snijt" do ~\' IL 5.101.1.:"(':1 hUllh r

.it:

.. .. ' . . I'J "I' " '0 r"
llJ.lrl~J. ~Jll "' !~ gl ull ll.'i.\ J pana Had,('t~a tl \ k llll'l'ijailll'lll parku Hll11~ \\ l'lxt~: (~d"~~l - . ".1 sr':~.~~~ lG lIlhh'. 2tl03 .. 13 ...; .;6 ,-.;39 " ."...J....J. .-."...J.t'.l. 0\ ;lk\.l \ r:-U ~rllara I11J .... rl 1:1 nh =:"JI..' ''- i n ;ltpisi \:\: . :-tl,lkl.;:1 namJ e nh' su hl zarlll Pl'PU( grl")hll('=

II \ rikJl1l..' Pl'i;I\I..' ,lI..'l;;ILt. , Dctalj'niji 1I\ id 1IIutpi~ .., l'\ 1..' \ 1",1(' d(\.btl1l'

..

"

I

'l'il 'llim;1. lllcdll 1111 1ll:1 I l' lll l :-.1

.

' k

Tll '"

iZl"'~tr..l\:l :-li,ku II ..;:.eill~l'~l~ 1('\1;'; . , P ' ~ i I" rr 't Illll'I ';' I kll llln. J.l .. z- r,lC ....1".1 , ll\ ;; \.. ;; l, • .' , ~ . '1"

. . ' lJ " "" (\...J, ',\1... , 1 ::-\ 1 .. ,. 1IIil',..':lil' na bl'~;lI1:-l..c i hl'r\.·l'~l" J~'''-C CP IUIl' t \ l'~ll. I b.· .. , ~ - . . , -, "'ll~':. . ' . . I' . I I . ., II 'Il U lJll~l ... lh' 1l;1~L1~;I\,ljlll..r:"\.· ;ll1 '''- i l':-.l ..'~·,IJ Ilhl\I~ .l.1.l1hhl~ II \I CI,t , l ,_• • , ·_""'l. rJl ~'.:i.l:: l .... . lrJ , ," 'I" " l..r:11 li \ l't.L ~'l" il' l.. n.II'U:"U ,\ lJ Cll...h' :-1\' .ll' l l1 :-.11 ll 11.1 " =-.1 ~ I l II ' ' ' . . . . . , l ... fll I'lhl.lJC J-"Ih' Lll..,' : - 1.:- llf1h ::-l ,111 , Il ·" , . . l..i. \")l)(, ...'-l' .).

l

"

r" \ .. .

I 1'.111.11\

rl!

rr""" . . ·

od govor. kako slIlrt i sirah od !-. tllrl i poprilllaju ra zi i či lc

fi )/"Inc II nJ/ li čit jill vrcmcni rna

i društvima. kako odluka da sc Sl' prot.\ 1avi ~ nll"li I.ahlijcva rO~ llIpak j/hora. kako smrt pri siljava lla uspostavljalIje skale vrijcdl1o:-0 1i . kako \ mrtjam č i promjenu (lupI'. 1997 .. 1.). Kao svojevrstan vje rski dokument. nat pi si ČC~ lo iZfal.a vaju pri.\ an odno . . pokojni ka i ze mlje u k(~joj je pokopan. svjedočeć i tako o osnovnom poimanju boga tstva VCZ
( Boase . 1'172 .. 11 3.) . Mjesto ukopa u ze mlji rodenja predstavljalo je važan detalj pokojnikovc biogralijc. Posebno tije kom kri žars kih rato va. kada je sml1 nastupala daleko od pokojnikova zavičaja. uSlalio se u Europi ob i čaj prenošenja kostiju u zc mlju podrijetla odredcne osobe za kršćanski pokop (Ball. 1995 .. 56.). Pogrebna praksa bosanskog sred nj ovjekov lja. pose bno raspored nekropola na "plemenitim baštinama'", u svemu sl ijedi ovaj rasprosIranje ni običaj koji i sti če

pri san odnos pokojnika i zc mlje u ko joj nalazi

vječni

pokoj .

Iz nekih se epitafa raza z naju d va odnosa prema mrtvima : paga ns ki i kršćansk i . Do k su pagani mo lili mrt vima da bi sc zaštitio život. kršćani su na proti v naj više mo lili za mrtve. O no što jc II pagan skOIll sv ije tu bio sus ta v ('asti koji j ~ jamčio s reć u . u kršća n st v u je pretvoreno u ugovo rni odnos izmed u ž ivi h i mrl vih zasnovan na konač no m. objašnjivoIll pojmu k ršćan s k og vre me na (koji je kulmini rao u op će m Usk rs nuću mrtvih na Poslje dnj c m sudu) , nasuprot ne mjerlji vo m. cikličkoIll karakteru paganskog vre me na (Binski. 1996 .. 24.). Paga nsku komponentu epitafa. iz med u ostaloga. snaž no z rca li kletva kao najčešći. z apravo jedin i. oblik (samo)obn.lJle nad grob nog spome nika (Ivanković. 2004 .. 2:12,). Ep itafi su b ili istak nuti najavniml11jestim a pri stupač nim svi ma da ih vide i č itaju . U takvim su

okolnostima naglašeni m ir i počinak pOkojnika (Hand ley. 2003 .. 8.). ZalO su od ranih vreme na e pitafa prije tnje ili kll!tvl! protiv onih koji bi mogli otvoriti i oštetiti gro b predstavljale zajedni č ku crtu kas nih pagan skih i ranok ršl:an sk ih natp isa . Karakt eri sti čn a raz lika izmedu paga nsk ih i kršćan sk ih primje ra iz Atc.::nc ranokršć:l ll ­ sk()g ral.(h)blja leži u činjen i ci da najviše od ov ih prvih I.a prc.::kršit l! ljc Il:lllll'l:l' g lllhc. dok kasniji općenito ins ist iraju na dru g im kaznama (C re ag han - Rauhit sL'hellk. 1947., 9.- I O.). Rim ska pravna d()k tri na lIspostav i la j c izra vIlu ve/.LI il,ll1cdu gnlba i nadgrobnog natpi sa tako što jc oš t cćl! nj e natp isa smatrano osk\,nllll:clll groba. Poveza ni s rc li g ijom grobo vi i prostor oko nj ih s matrani su nepo\' redi vim . a nad grobni Sll natpi si takode r sudjelovali II toj pri znatoj sve tosti. Pr;I\' 110 sa l1k\..'il)nirall~ nada u vj cč llost i nc po vredi vo.... t predstavlja li Slllle salllo osiguranje 11L'po'Tl'~linls ll tijela JX>lo7.e nog u grob, nego su lak(ldcr znač ili jalmaVl) da će imc 1'X)kl~jllik;J. ,IU('g~l\";,1 me morija, njegova o sobnost II svim različitilllllč ihwanjilll
, ..

(Pclrucci. 19'18 .. 18. - 19.).

ttt

Sve ove komponente kulta posmrtne memorije, nadahnute kršćanskim govorom o s mrti, re llektiraju natpisi sa stećaka dodatno osnaženi centraln im kršćan skim si mbolom - znakom križa. Jedan od "zaštitnih" znakova kako groba tako i epitafa znak je križa uklesan na samome početku ili na kraju natpisa, ali j e tekst mogao biti postavlje n i oko središnjeg, ve likog križa. Može se vjerovati daje znak križa na epitafu svima govorio što to znači (Handley, 2003 ., II.). Znak kri ža na stećcima uklesan je ispred natpi sa, iako ne uvijek. Da sam križ i nije obvezno morao govoriti o vjerskoj pripadnosti pokojnika govori izostanak ovoga znaka na natpisima gos ta Milutina i gosta Mišljena, kao i Mihovila Grahovčića - pripadnika dviju suprotstavljenih crkvenih organizacija: Crkve bosanske i Katoličke crkvc. Kad se sve ovo zna, postaje razumljivo zašto 108 izmed u nešto manje od 300 natpi sa s grobnih s pomen ika, koli ko ih je svojedobno sabrao i objavio Vego, nos i uklesan znak kri ža (Vego, 1962.11; 1964.111 .1111 ; I 974.1IY.), istovjetno načinu kako je taj znak klesan na epi tatima dubrovačk ih i inače primorskih crkava i samostana, u kratkim natpi sima na novcu , nakitu i pečatima, kako se to ustalilo di ljem tadašnjeg kršćanskog svijeta gdje je naznačavanje kri žem na početku natpisa vršilo ulogu grafi čke abrevijacije zazivanja imena Božjeg ili zazivanja sv. Trojstva. U nekim je natpisima na stećc ima uz simboličku invokaciju upisan i ovaj tekstualni obli k: \tl ime Tvoje. pričista Trojice; \tl ime Bolje; Va ime Boga; lkl ime Boga, elim nebeskoga i milosnoga; Va ime Boga i sveIOg Ivana (Palameta. 2003.,99.-100')0 Raširenost ov ih i s li č nih formulacija ukazuje na neke ustaljene e lemenle korištene u epitatima, na njihov j ezič ni obrazac iz književnih i crk ve noslavenskih obli ka. Struktura epitafa, s druge strane. takva je da su u odnosu na obimnije kodekse dublji i prisniji , da su uronjeni u matic u svakodnevnog života, što znači da snažnije reflektiraju narodni govor i dijalekatske osobenosti svoga vremena (Ši mi ć, 2007., II I. , 11 4 .). Tamo g dje j e postojao, znak kri ža nije obvezno morao stajat i na početku teksta, uz ime pokojnika, nego je mogao biti uklesan samo uz ime kovača kako pokazuje sljedeći ep itaf: "A SE LEŽE BOGAVAC I TARAH BOLJUNOV l Č S JAM E. '1' A SE SiČE GRUBAČ. MOLJU SE. BOŽE. POMIL UJ ME MILOSTI TVOJE'" (Vego, 1964.111.. 19.) Sam postupak unošenja znaka kri ža uz epitafc ne oč ituje neku pravi lnost jer negdje dola/.i s;ullosla lno, negdje lIZ vjerske fo rm ule. nellla ga uz cpiture visokih dostojanstvenika C rkve hosanske niti uz epi taf Mihovila Grahovčići.l "'-(/l'e 1'in'

rifl/skl'. nerL',do vito sc koristi uz formulu

({Sl'

le: i

i.I

često

sc

s rcć('

na epitalill1a

:I.upana. knc/.ova i vojvoda. U sve lllu tOlll e Ile nazire se nikakav razrade II sll sta~"

kršćanski značaj s t ećka kan spomenika i cpiwl;~ cijL·h~:-.11 prati o. Kazano t:jcčn ikolll diplomHtike. epitaf je - s križem i bez hiža - prcdsta\'I,F~ll posebno s ohzirom na eminentno

koji ga j e svojim sadr:l,ajelll. opl:cra šircnim formulama i strukturom II

ullljetničke cjeline II slll /.hi vjere i I.agrohnug li\'nt;~. ~:I .~l' o I o la ..11. 1.3 Ilaca 1 . .IS'I oI lZIllCl ' Il ll.'ill) . \1,6. to upravo tako pot vrdt1J c lC~ct cplla ... eS:lll1l .

l\orohortlcUII

stcćka

kao

0

0

godine na latinskom jeziku bez znaka kri ža, naj prije postavljenih u crk vi sv. Ante, kasnijoj Fethij i džamiji , koji komemo ri raj u pokoj ni ke ka toli čke vje re, hrvatske ple mi će (Vego, I 970.l1Y. , 83.-9 1. ). Govorn a forma natpisa sa stećaka prozna je form a, do k se u isto vrijeme na grobnim natpisima nj em ačkoga govo rn og podru čj a miješaju proza i sti h (Kloos, 1992., 41.). Po svojoj blagosti i li rskoj opijenosti, po iSk ri čavoj dramatskoj poanti, probij ajući klišeje konvencionalnih nadgrobni h formul a, izravno nadahnuti Biblijom, pojedini epitafi vjerno zrcale kršćansko poimanje Krista kao utjelovljenja Svjetlosti i prijateljskog pom oć ni ka u dnev nim nevoljama čovjekova života. Iz ove vrste natpisa zrcali se pu č k a predodžba dru goga sv ijeta, kakva je mogla bi ti fo nn irana ponajprije pod izrav nim utjecajem franj evačkih propovijedi s naglaskom na izmirenju razuma, vjere i pri rode. Oko sredine XIY. stoljeća franjevačka je vizija ubrajala u Ne bo 20.000 pustinjaka i redov nika sv. Ante, 100.000 benediktinaca, 50.000 dominikanaca, mnoge ti s u će klarisa i fra njevaca trećored aea te 100.000 samih franjevaca (Walker Bynum , 1995 ., 297.). Svijet je tada, kako kaže Huizinga, živio II prirodnim kon trastima svjetla i tame, tišine i buke, pa je "živa rij eč [propovjednika] ostavlj ala si lan utisak na pros todušan i neuk duh" (Huizinga, 199 1., 179.). Uklopivši je u kozmički kontekst stapanjem tisuć ugodišnjeg vjerovanja u du hove s kršćan skim objašnjenjem, n am eću ć i meditac ij u o smrti kao glasni poziv na ispovijed i obraćenje , Crkva je postigla to da se paganski strah od biološkog nestajanja preobrazi u kršćan sko poimanje smrti koje je s optimizmom i nadom očekival o rastanak S ovim i susret s drugim svijetom. Iz natpisa se zrcali kršćanska kronologija bremenita idejom spasenja koja vrijeme dijeli na dvoje: prije i poslije Krista. Iz njih progovara odnos čovjeka prema kategorij i vremena, na jednoj strani kao izraz kolekti vnih odgovornosti č ijom je mrežom bilo gusto premreženo tadašnje rodovsko društvo, na drugoj strani pak shvaćanje srednjovjekovnog vremena kao stvaral ački m Božjim činom omedenoga vremena eshato!oškoga usmjerenj a (Le Goff, 1974., 165. i dalje). U tom se ko ntekstu otvara pitanje odnosa izmed u usmene kršćan ske predaje i svetopisamskih poruka, najednoj, te suvremenog d i pl om ati čkog materijala, na dru goj strani, kao izvora iz kojih su se napajali natpisi na s tećc im a. O tome da su natpisi izravno nadahnuti s oba ova izvora ne može biti sumnje, ali u drugom smislu nego je to s lučaj s prvim kršćanskim natpisima u katakombama, koj i u znatno većoj mjeri zrcale aluzije na Stari i Novi zavjet i pisanu ostavštinu apostola (usp. Fox, 1920., 15.-21.). Vrijedi se, kori steć i uspo red bu kao moć no sredstvo svodenja sv ih pojava na njihovu istinsku mjeru , podsjetiti na nekoliko stihova iz Danteove Božanstvene komedije te se osvjedoči t i da je veli ki pisac bio zaokupljen istim misli ma kao i autori naši h epitafa: "Mislite - rekoh - na vaše postanje ! Nije vam živjet ko što skot je sviko, već vam je krepost traži ti i znanje. Njegova je volja mir svih što tll sjede, i sve se kreće u pravc u tog mora, što stvori o n ili narav proizvede" (Lopez, 1978. , 320.). 11 3

· . Formulirani,. daka ko, na ne uspor: di vo višoj knji ževnoj razini, Danleovj stIhoVI, zaokupije m gnJ ehom kao sredI snjom temom, ogoljeni na čistu 'ez poruke, go~ore jezikom i tonom identičnim onomu sa stećaka. U njima su Jraz: I vjera pOllllfem kao božanske pobude, u njima se zrcali misao Tome Akvinsko g da ljudski rod ima "potencijalnu snagu" da se nauči mudrosti i kreposti a d onaj koji že li tu snagu provesti u djelo vrši volju samoga Spasitelja (L~peza 1978., 320.). ' Eho epitafa pre lij eće granice stoljeća i dopire do ušiju suvremenog čovjeka koji možda jest sposobniji za život, ali zato ništa manje nije osamljeniji pred smrć u . Ovi svojevrsni testamentarni zapisi svjedoče o ljudima ispunjenim vjerom i nadom u zagrobni život. Jednako je to Mihovil Grah ovčić iz okolice Travnika koji se nada da će mu duša biti spašena, kao i Sir John d' Abem on (t 1327.) iz Eng leske čij i epitaf glasi: "Gospodin John d ' Abernon, vitez, leži ovdje, Bože smiluj se njegovoj du.fi ". U teoriji , iako ne i u praksi, poniznost je bila mnogo primjerenija epitafu nego patos (Binski , 1996., 11 3.-1 14.). U bilo kojoj varijanti, medutim, epitaf uza sve druge elemente grobnoga spomenika snažno pridonosi njegovoj personali zac iji.

Personalizacija stećka kao grobnog spomenika: ime pokojnika, kovača i dijaka, žitije, titule, zvanja, rodbinske veze, mjesto ukopa, okolnosti i datum smrti To posebno dolazi do izražaja u s lučaj ev ima gdje je vještijim dijacima i kovač i ma za rukom pošlo fonnirati jednako velika i uj edn ačena slova, klesana na brižlji vo isplaniranom prostoru tako da pojedin i natpisi, kao i sam spomenik. djeluju lijepo i skladno poput kaligrafskih djela, neki medu njima čak kao pravi ornamenti (Beš l ag i ć, 2004. , 130. ). Tako grobni spomenik u društvu nepi smenih. sa stotinama svojih epitafa, postaje moćno sredstvo opi smenjavanja, neka vrsta srednjovjekov nog bukvora, koji kulturu pismenosti posreduje u sve slojeve društva, kojima je uostalom i namijenjen. Personali zaciju koliko grob nog spomenika kao vidljivog znaka izdvajanja iz mase, toli ko i same smrti kao č ina rastanka s ovozemaljskim živQ[om. na osobit n ač in pojač ava izgradnja gro bnice još tijekom života, o če mu govore pojedini epitati . Isticanje daje ta gradnja izvedena bez tude pomoć i upućuj e na ekonomsku moć titu lara , odnosno na društve ni status pojedinca i cijeloga roda. u krajnjoj liniji na onu n ajčvršć u i istovre meno najužu zajednic u bliskog srodstva koja pn'a po maže II svc rnu - II sve mu . pa i II gradnji grobnice. Ta se či nj e nica često i stiče kao sastavni dio pokoj ni ko ve biografije. ali i kao stvar ugleda njegovi h nasljednika. on ih koji ćc sc brinut i o grob nom spo me niku . Ia ko vre me nski od već daleko da bi automatski podrazu mijevala konlinuite t tradi cije. ali ipak toliko s l ičn a da se kao uzor ne može eliminirati s I/okw . ovakvu Obavijest o gradnji grobnice dono~e latin ski epi lafi iz rim skog vremena koj e se može n aći i II zo ni ra spros tir~nJ ~

~ Lcćaka. al i i izvan nje. S j ednim od lih latin skih stereotipa - l'il'lIS sibi ,Wisq/l('.!l'(.'/f ( u č inih ~cbi i svojima za živo ta) - pojedi ni epitafi na s l ećci ma pokaZUJ U

naglašenu s li č n os t. poput ~ pitara Ra<.ioji cc Bili ć a koj i izido mnoJ,:()ćasnu J.v ohnicLI i pos/m'; si kalili Illi g m/mic; i flg%Jli si vii"l1; dom l li živo/a svojega, kako ho{e Go,\podil1 Bog. sehi i dmgflll/(~ielJll./ . Iako uzgrcdnc. obav ij c~ti o gradnji grobn ice tij eko m živo ta i s ti č u pokojn ikovu vo lju ka o o bi č ajn o- prav nu instituciju koja je u svim kulturama, i kao usmena i pi smeno za svjcdoč cna, bil a uvažavana (Palameta, 2003" 11 0, - 11 L), Živje lo se, dakle, s mišlju na smrt, za smrt se pripremalo izgradnjom grobnice , paralelno s izgradnjom kuće u kojoj ~e obitavalo. Tako j e vječIl i dom ležao gotovo u sjenci doma ovozemalj skog. Ta j e simbioza rodila i jedinstvene pojave poput grobnog natpisa Pavla Komlinov i ća. zapravo dva natpisa na njegovom grobn om spomeniku - kraćem smješteno m na

stranama sljemenjaka, a duljem na postolju (Š imi ć , 2006,a, 62,), Uza sve ostale ele mente gusto pos ij ane u ep itafima na stećc im a - ime pokojnika, kovača i dijaka, žitije, titule, zvanja, rod binske veze, mjesto ukopa, okolnosti smrti - personalizaciju spomenika takoder isti če uk ljučivanje datuma smrti preminule osobe u tekst natpi sa - detalj koji se u konceptualizaciji smrti veže za kristijanizaciju epitafa (Handley, 2003" 110,), Pretežno izostavljanje datuma smrti osoba komemoriranih u epitafima na stećc ima traži i posebno objašnjenje, Važno polazište či ni spoznaja da se tradicija datiranja epitafa mogla razviti i održati i s klju čivo u sredinama poput red ov ni č kih zajedn ica ili vladarskih dvorova s razvijenom kalendarskom kulturom gdje su postojaLi službeni kroničari , Zato se ovu strukturalnu sastavnicu pretežno nalazi na grobnim obi lježjima redovnika i visokih dostojanstvenika, u grobnim crkvama i u grobljima naslonjenim na samostanske zajednice, i zato obič aj datiranja izvan tih okvira uglavnom predstavlja iznimku , što znač i da je vrijeme nastanka natpi sa posredno i neprecizno, Uporište za ovako formuliran zak ljučak pružaju dati ran i pisani dokumenti koji spominju iste osobe kao i na epitafima, Osim toga, u kolekti vnoj memoriji srednjeg vijeka dogadaji su se na prostornoj i vremenskoj ljestvici pamtili sasvim drukčije, premda i u samim grobnim natpisima na stećc ima postoje tragovi kulture pamćenja koji se odnose na uredivanje groba i spomenika, životnu dob pokojnika, na trajanje bolesti i razloge smrti , Na nekoliko epitafa trenutak pokojnikove smrti naznač uj e se vremenom vladanj a njegova kralj a ili sizere na - pripovjednom vremenskom sintagmom kojom završava epitaf na grobu Polihranije Č ihorić iz Veličana s kraja XIV s to lj eća (u dni kralja Tvrtka) , kneza Pavla Komlinov ić a na Bakrima kod Čitlu ka te POkrajca Oliverov i ća iz Vrhpolja kod Trebi nja, datiranih vremenom vladanja voj vode Sandalja Hranića, Prototipom ove vrste datiranja u užim bosansko-humski m okvirima smatraju se natpisi iz Polica kod Trebinja iz XII, i XIII, stoljeća, jer oba započ inju takvim strukturalnim elementom iako je razlika medu njima stotinjak godina: U dni kneza ve/iega Mihoila - V dili pra\'OIjemago krala Vladislava (Palameta, 2003" 11 6,), Nikako se ne može podvesti pod slučaj, nego je prije odraz odredeni h zakonomjernosti i medu sobne uvjetovanosti to da na s li č nu epsko-biblijsku da taciju - " u one dane" - nailazimo i u rukopisima Crkve bosanske: u dili krala Dobile, od rojena silla /)o:'jeg 1393, po smrti krala Tvrtka drugo lilO - kako stoj i u evandelju tepčije Batala Šanti ća pisanog rukom dijaka Stanka Kromirjanina, ili pak: u dili krala TomaIa i dida Ratka - kako bilježi rukopis krstjanina Goj saka (Truhelka, 199 1,a, 786,-787,), Uza sve ostale, 115

ovo su nedvojbeni pokazatelji povezanosti kraljeva Dabiše i Stjepana Tomaša sa Crkvom bosanskom, osim toga važni indikatori njihove konfesionalne orijentacije koja istina nije bila jednoznačna, posebno kada je rij eč o kralju Tomašu. Do sada jedini datirani epitaf na stećku iz XY. stoljeća otkriven je u Gornjem Turbetu kod Travnika, s godi nom naznačenom prema zapadnoeuropskom načinu rač unanja vremena, kako se to uobičajilo u banskim i kralj evskim poveljama pisanim upravo u srcu bosanske države. Njihova got i čka stili zacija istovjetna je s izvedbama legendi na bosanskom novcu i na banskim, kraljevskim i velikaškim pečatima radenim u duhu medunarodne gotike. Inače dvovrsnost datiranja - koliko od početka stvaranja Svijeta, toliko od Kri stova rodenja - imala je i u području epitafa dugu tradiciju, od kojih jedna označava duh ćirilometodijevskih obrazaca, dok druga ukazuje na kulturna dostignuća europskoga Zapada (Palameta, 2003 ., 11 7.). Natpis na grobnoj ploči vojvode Radosava Hrabrena ispred crkve sv. Petra u Ošanićima kod Stoca datiran Z. G t [= 7013. = 1505.]lilO aprila 24. (Vego, 1964.111., 13.) za sada j e jedini pouzdano klasificiran epitaf koji sadrži godinu, mjesec i dan smrti pokojnika i to prema godini stvaranja Svijeta. Posredan način "datiranja", daleko više kao iznimka nego kao pravilo, predstavljalo je navodenje staros ne dobi pokoj nika, kako je to prema staro m n ač inu računanja vremena naznačeno u epitafu Ivana M arš i ća iz Kruševa kod Mostara koji je živio lita PI [=88] miloga. (Vego, 1962.11., 19.), ili u natpisu Bogčina, sina kneza Stipka Ugarčića, gdje se kaže da mlad sa ovoga svijeta ode, i to kao jedan II majke (Vego, I 970.l1Y., 13.). Iz mnoštva nedatiranih epitafa izdvaja se epitaf Ozrina Kop ij ev i ća, župana kneza Pavla R ad inovića, u kome se kao datum pokojnikove smrti navodi B oži ć - rošstvo Hristovo (Vego, 1970.l1Y., 35 .). Pode li se od utemeljene pretpostavke da je župan kneza Pavla Radinov i ća, vjernika Crkve bosanske, i sam slijedio istu konfesiju, navedeni podatak iz njegova epitafa morat će se prihvatiti kao svjedočanstvo da su bosanski krstjani - poput vjernika Katoličke i Pravoslavne crkve - takoder svetkovali Božić. lako takva analiza u obzir uzima samo pod ručj e Hercegovi ne, iako o buhvaća samo 195 natpi sa, ona ipak pokazuje socijalni sastav pokoj nika, medu kojima se može izdvoj iti 8 vojvoda, 14 knezova, 6 žu pana i županiea, 18 ostalih feudalaea, 6 gospoja i vladika (gospoda), 11 6 slobodn ih ljudi. 7 vojni ka i junaka. 6 monaha i monahinja te 5 s neproč itanim ili nej asnim imenima. Statistika očituj e da 1/3 ovi h spomenika s natpisima pripada feudalnoj klasi, blizu 2/3 slobodn im ljudima, dok se neznatan broj odnosi na ano nimne ili ljude neidentificiranih imena (Vego, 1963. ,203.-204.). Dalj nja ana liza s tećaka s natpi sima otkrila je 18 primjeraka. od kojih 8 nosi dekoraciju s imenima odredenih hi storijskih lič nosti uz spomen nekih bosanski h vladara, jedan od najranijih natpisa na st ećk u-ploči datira izmedu 1233. i 1241 .. cl najkasniji nosi godi nu 1505. , dok se na stećci ma u obl iku sanduka i sarkobga natpiSi jav ljaj u izmedu 1353. i 1477. godine. Datirani spomenici govore da su najraniji s tećci pravljeni za feudal ce koj i su ih ponekad ukrašavali arh itektonsk1l11 obi lježj ima ili grbov nim (heraidičk im) štitov ima. Kasnije su ovaj običaj pretlzel~ Vlasi koji slIlI veli bogatll fi gurainu dekoraciju . Natpisi d(~jllnasllltiti da su tl dn,g~J polov ici xv. sl. teme ljito ukrašene s l cćke gotovo i sk lju č i vo podizali upravo vta~l.

Socij:.Jlna raspodjela l1atpi ~ a , kako ~e vidi. bilaje iznimno široka i o b uh vać ala je praktič no sve ol1lštvenc sl()jcvc. Prcosta v lj:.Jjući ~ u vrcmc nc izvorne dokumente epitafi su važno pov ijesno vrelo za političku , vj e r~ ku , socijalnu i kulturnu dimenziju

jednog društva i jednog povijesnog razdoblja. Ne ki od natpisa reflektiraju suvremene povijesne dogadaje poznate iz diplomatićkog materijala dajuć i o njima pot vrdn e ili dopunske podatke. Drugi pak , poput natpi sa Radoji ce Bilića , iz lOg bogatog materijala preuzimaju odredene izričaje poput sintagme milo.ku boi ijom , koja se u suvremenim pove ljama javlja uz imena kraljeva i krupne vlastel e s ciljem da •. .. . naglasi njihovu vladarsku neovi snost. Primjena ovog postupka na cIjelo podrucJe srednjovjekovne Bosne rezuilIra spektrom izraza koji obuhvaćaju zvanja, zanimanja i naslove refl e ktiraju ć i stale šk u dimenziju bosanskog društva: banovi, dijaci, gospode (gospoje ), gospodin, herceg, junaci, kaznaci, kova či, knezovi, kraljevi, kraljica, kućnica (žena), majstori, popovi, sluge, sudija, tepčija, titor (ktilOr), vitezovi, urun (gospodin), vladika, vladikovka, vlastela, vojvode, zidari, zlatar, župani i županica (Vego, 1970JIY., 166.-167.). Slični se rezultati dobiju sistematizacijom riječi i izraza koji odražavaju rodbinske veze počevši od brat, bratić, bratija, dica, kći, muž, neti (nećak), nevista, otac, pabrat, pastorak i porod do sestra, sin, sinovac, stric, strina i podružie (žena) (Vego, 1970.1Iy', 153.-163.). Prema novijim istraživanjima na području Stoca nalaze se 52 lokaliteta s 1954 stećaka, dok su na 16 mjesta, odnosno na 44 stećka (2,25%), otkriveni natpisi (Šutalo, 1999, 420.-426; Galić, 1999.,436.). Svaki natpis sadrži najmanje po dva imena, prije svih osobna, ali i prezimena i nadimke prema imenu muža. Medu osobnim imenima razlikuju se imena kršćanskog sloja - Ivan, Juro(je), Marija, Marta, Nikola, Stjepan (Stipan, Stepan, Stapjan), Petar, zatim slavenska imena - Vesela, Veselica, Miogost, Radosav, Vukosav, Vuk, Vukac, Vukuić, Vukša, Ratko, Radoje, Semorad. Od 30 osobnih imena 7 su ženska: Jerina, Ljubica, Ljuba, Stana, Marija i Veselica. Prezimena su, kao najmladi dio antroponimije i refleks razvijenog društvenog uredenja, uglavnom formirana prema očevom imenu: Petrovič, Vuković, Bogavac, Boljunovič, Vladislavić , Tridanović, Miloradović, Oabiživ i Radičević (Galić, 1999.,437.). Jerina - ETina zapravo je Irena izvedeno iz grčke osnove, ime potvrdeno od XY. sto lj eća, poznato i u Dubrovniku (Šimić, 2007., 121.). Sličan pregled za oblast Pavlovića - na matičnom prostoru oko Sarajeva, Sokoca, Han-Pijeska, Olova, Pala, Rogatice i Višegrada - otkriva na nekih dvadesetak natpisa povijesne li čnosti i dogadaje. U tri epitafa spomenuti su knez Pavao Radinović i njegovi vjerni ljudi - Vlatko Vladević i vojvoda Miotoš sa sinom Stipkom s Ladevina kod Rogatice, kao i župan Ozrin Kopijević. Datirani u prvi decenij XY. stoljeća, njihovi grobni spomenici i natpisi takoder su svjedoci prisnog odnosa kneza Pavla prema ovim pokojnicima od kojih je neke svojom milošću i pokopao. Premda neizravno, približno se može odrediti vrijeme smrti Grubače, kućniee vojvode Miotoša, pokopane sa sinom (kćerkom?) Dejanom pod sarkofagam - sandukom u Seljanima kod Rogatiee, kao što se može otkriti neka veza u obitelji Ozrinovića prema natpisu kasnije lIzidano1l1 u pravoslavnu crkvu u Rogatici, a datiranom iza 1486. Dok je poznato ime samo jednog klesara - Vladimiraznana su imena četvorice pisara: popa Pribislava iz druge polovice XIV. stoljeća, 117

Ugarka (autom natpisu na stećku Bogčina. sinn kneza Stipka Ugurčića), Mitrović i Milosalićn Barojevićn. Prema invokaciji i zazivu sv. Trojstva ovi se natpisi ukla~ paju u stntktul1l natpisa s dnlgih podl1lčju. U jednom se natpisu spominje krstjanin u drugome formula o prolaznosti . dok se u treće m izri če kletva za onoga tko bl o~tetio spomenik. Dva kenotafa - Muhmuta Brankovi ća i Radivoja Oprašića_ oblikovani istom kl esars kom rukom. oslikavaju dru ~ tvene okolnosti prvih decenija osmanske vlasti na području Rogatice. U južnim oblastima Pnvlovića _ jugoistočnom dije lu Hercegovine. u okolici Bileće. Trebinja i dijela Popova polja kao i sjeverozapadnog dijela Konavala kojima su gospodarili izmedu 1391. i 1427. - oko tridesetak natpisa okvirno datiranih u XV-XVI. st. sadrže brojna imena. medu kojima imena lokalne vlastele. ali bez spomena glavnih gospodara. Od devet natpisa nckmpole na Radmilovića Dubravama jedan je posvećen monahu. U nekoliko natpi sa je spomenut rab 1>(6)i. jednom dijak rab I"':'iji Vujan Dragiši ć. invokacije sa spomenom imenu božijeg su izostale. u saču vana su i imena

drugih pisara poput Ratka

Utješenića.

U natpisima s ovog

područja

dva pUla SC

ponavlja poznata formula o ljudskoj sudbini. jednom klet va (Miletić. 2003 .. 455 ..

465.-467 .. 474.). Natpisi II pravilu.

čak

ni oni bogatog sadržaja. ne govore ni šta o

konl~~

sionaInoj pripadnosti pokojnika. o kojoj nešto može mo saznmi tek posredno. kao župana Prihil šc sahranjenog "v dni pravovjernago krala Vladislava". Epitaf spominje srpskog kmlja Vladislava (I ".13.-1 ~42 .). što govori da

II s luč aj u tn~binjskog

je trd)injski župan hio pravoslavni. kao ŠiO s(' za neke dnlge II natpisima spomellllle ličnos ti može naslutiti da su pripadali Crkvi hosanskoj (Wenzel. 1962 .. 120.-1~ I.) ili Katolil:'knj crkvi.

Zdenac zaboravljenih pojmova i riječi: geogra.rlja zagrobnog života Natpisi isto tako pružaju obilje prvok lasnog materijala za studij j\;."zika i pisma, retlektiri~illći sllažallllljel'~~i poti snute glagoljaške pisars ke tradiL-ije - ohk i uglate glagoljice - ali i latinil:'ne gralijL' na L:irilil'IHl pi smo epitafa. Ne l'udi zatll da je od svih ćirilil:'nih pisama upravo ćirilil'a s tećaka naj slil:'nija glagoljiL'i, hw,iući da su neka S I11V~1 često hli i.a glagoljici IlL'g~l L:irilici, dnk SL' il lalillil:'nng sustava II natpise stećaka prelili maju l'ak i pl'~jL-d ina slll\'a l V. K" 1l)76.. ~6 7,-~7(U, Pred s ta v ljajući na . jednoj . . . strani IlL'od\'llji\'i din likll\'ne strukture gwhlHlga spome nika, epitali s dlllge st ranl' I.rcale I.i\·e ohlih' i/nH'nllga nawdnllga gunl!'a, dose!.!Ilt1 VŠ i najunl' lji\'ije likll\'nL' i !.!ralijskL' llsllhL'nllsti ulIcijalnL' hosanskL' L:irilicL' U. L~\TL'nllvić', Il)~{) .. '-n. l, PrL'tL'/n:'st i tllka\'skL' ika\'icc 1I0\'illl tL'kstll\'illla gOH1ri II jL'd i nstVL' IHlIll jL' I i kII na 1'1: Iat i\'IH l ŠiI'llkllll\ prnst oru. jL' I. i ku koj i III SII ispi si";1Il i tekstovi suvre lllL'n ih pnn'lja i L'\';\I1dc1ja lPa i:llllL' ta, ~OOJ .. l)6,). l/ral.i la ika,'ska jezil:'na ohilježja i jedlHlstanla gralija 11I'L'dsta"'jaj ullll1st illllL'dll grobnih natp~sa HUllla i Sll\TL'lllt:nih h~lsal1skih rukl1pis;J i diph)lllatil:'kL' ~ radL', spajajllL:i ih II jCdlllStVt: 11 pujam i/von1L' hosanskll-hul11skc L:irilil:-IlL' piSlllL'l1nSli XlV. i Xv. Slllljl'L:;\

(Raukar. 19 7.1 ..

I ~ I. - L~c .).

Na tpi si :-'<1 s 1 ećak;1 prvi SU I I . , . ' , ',~, . o. . . . brojne arll~ l il' ll e ri jeL' j i izr
), ' .

IVllo 1/.ISIc

II,

upotrebe kao slo su ase asie sie

tu I to , I.atim polc~ II 'Ill'lčc n ' u )okr' . " . ." ~la~()la vjesti ili vjedjet i t' . . ' . ' '. j I a.J . pored . ob li k V.JC od .... '~. . . ' J. zn.lh. o hllk pnstc kao zapov jedni n ačin za I li ce IllIlOZIIle lt z nače nju pristupite l>r' rt . l ' , . .. '-, (ru oO I' . ' ... '.. . )( I C. II su takoue r mIlOg ] IzraZ I koj i se « ln.IS mogu cu tl samo l znllllno : vsi ( SV') . . ( I ' . " ." ". .~. '.. ' ., . ' . 1 , ml <. ru g i, o SlaIi ), dwce (c]!aoče) , k UCo:lmC.:l ( SUpl u g.l). zldl11cme (zn
{J

<

',

','.

'o'

kao i crkvenog karaktera? . . Umjetnost stećaka svoj je zenit doživjela u suton bosanskoga srednj OVjekovlja da bi nakon uspostave vlasti Osmanskoga Carstva. s promjenom pohl1čklh i vj'ers'kih odnosa dOživj'ela svoi u končinu, Natpis i su istraj
pitanja ljudske egzist?ncije (Truhelka, 1895.a, 567.-571 .). Ova se vrsta bosansko_ hercegovl\čke eptgmhke , odnosno epitali kao njezin najvrjedniji dio, može pratiti sve do XVIII. sl. (IvankovI ć , 2004., 230.) , pa i kasnije . . Sv~jedl.'o () koj oj od spomenutih vrsta natpisa na stećcima bila riječ, svi su 0111 uVIJek I nu ž l~? bi ograi skog karakt~ nl, ~to govori o to me kako je čovj ek postavljen historijski I soc Ijalno u odnos s njegovim precima i potomcima. Ono št je de liniralo ličnost bila je njez ina historija u kontinuitetu njezina vlastitog društv:' bit osobnosti bila je biogralija. Kroz natpi se na s tećc ima mogu se identificirati d va ra z li č ita ko ncepta pokojnikove biogralije, ~ t o znač i dva ra zli č ita koncepta razumijevanja s mrti: rims ki i kršćan ski , ponekad isprepleteni i teško odvojivi jedan od dru goga. U rimskom modelu ljudska se sreća ispunjavala u dobrom glasu nakon s mrti , u koje mu je slava bila vrsta trijumfa nad smrću, tako da su rimski grobovi nosili istaknute javne natpise oblika curricula vitae i portret pokojnika kao znakove slave. Kršćanski je model, naproti v. bio nerazdvojivod ideje spasenja: lič nost je netko tko je, slično Kristu, pretrpio seriju preobražujuć ih kri za - primjerice: obraće nj e, krštenje i smrl. Kršćan s ko na ziranje li č n osti zato je bil o progresivno povezano s kršćan s kim sh vaćanjem vremena i hi storij e kao svrhovitosti usmjerene naprij ed pre ma ko nač nom e, č ija je priroda od redena supe r indi vidualnim, tj . Bogom. Ukratko: s reća ne leži u slav i, nego u spase nju (Binski , 1996., 22.-23.). Formiranje geog rq/ije :agro/mog ži vo/a nije bi o peri fera n nego sredi šnji proces tadaš njih vje rsk ih i eshatoloških preok upacija. Nas uprot lO me, u moderna mu kršćan skolllll mi šljenju život nakon sI1l11i teži se zamisl iti II pojmovima neke vrste

kOljenitc tra nsformacije sv ijesti . prije nego kao iskustvo prostorn og premještanja na drugo mjesto u svemiru. U kasnom XX. stoljeću Nebo je postalo stanje maglovitog ide ntitela ( Marsha ll , 2000 .. 110.). Izuze tno produ že nje živola lijekom XX. stoljeća i miješanje iluzije i stvarnosti da medicina može i z liječ iti sve bolesti, zavelo je ra zv ije ni sv ij et u polu vjerovanje u ljudsku besmrtnost (J ohnson, 1997., XII!. ). "POl1rctima" pokojnika i epitalima stećc i zrcale globalno iskustvo europske sepulkralne prakse - prij e laz s mode la ranog srednjeg vijeka. kada je sahrana bila anonimna. na novu pogrcbnu prak slI od XI. st. obilježenu povratkom epitafa i po rtre ta. Tako je s rednjovj ekov ni grob postao okosnica za slike i tekstove koji su pri opć avali rastuću množinu informacija o pokoj niku II odnosu na zagrobni život. Tekstualne komponente srednjovjekovnih grobova II formi epitafa i votivnih nat~~sa z natno su se raš irile posebno u Xy. stoljeću. budući da je lo:ill ka groba sluzda u komemorali vnu i po kajni č ku svrhu (Binski . 1996 .. 92. -93.). Kao najpostoJ ,u~'J I prirodni mutt:rijal kamen II sebi nos i simboliku trajnos ti i nc prolazn os~ l. kao slO " / r" I 1'I H(milim l'Jlje\':a " k"OIl . tII ko de I' llkles' \I1lu kamen je II sebi nose D esf!1 :O/ }(}VI}l'l . ( I vanković . 2004 .. 2:12 .). Odnos likovnih predstava i teksta na stećci ma ~Ig!avn~~l~ odražava normu lI svoj enu II G rč koj tij eko m druge polov ice Y. stoljeca pnJ~ Z'lll'ld n robJll Kri sta. vidlji vu II strogoJ. Ot I"IJ C I'Jenosti. .I z m elIU prostora ol·1t"~<.It;;' Il()(l ~ ' . ~ C . ,",' <

natpis i prostora za slikc, To j c r~lultiralo u hori z()nwlnoj linearnos~l . st.o ,~n.IC,1 II jednom pra vcu pi sanja. slijeva na desno. rasporedolllu hori zontalnIIll ~1~lI~~U~l~1 jc'dne iznad druge. prol:cdoll~ i ZIll~dll slova i slova prije nc~o iZlllocdll~rijcčl I ~'IJC.l~ ~ . . .. . I -l' ,zl()zenon 11.1tP1S.\ Gotovo sve ove opc ij ~ ostale Sll1lCI7.1l11J cn.lC1l01l1 las 1110111 Javilo ~ .' ~ I " . . . . I ' 1'1pi ~nnJa knpLt: lijckolllllli lenija svc do dallas. a vrlo v.lcn~lalllo su prellzete IZ motI..: . . ' .~ o '

(Petrucc i. IlJlJH.. ID.).

Neke par'alele s

~ruhnim

natpisima srednjuvjekuvne Eurupe

Dok nalpi :-.i :-':I ~ I l:ć aka i/,lI1 euu :-o redine X I V; kon cil Xv. ~ t. komcm()rirć.lju pojedince jednoga oli.wllo krislijanil.iralloga , () ~ im toga vi
društva, dok oni lo č ine j ezikom j pi !\ lIlolll koji ... U LI uporahi jo< i <..lana ... , nadgrobni natpi si pisani run sk im pi smoIll II Švedskoj ja vljaju \c vet: II IV. i V. \t oljcću , sež. u ć i do vremena pojave kršćan s t va. Taj prelazak iz paga n ~ l va

II

kr<ćan\t vf)

runski natpi si bi lježe kao prekid starc pogre bnc prahc i početa k Ukopa va nja u crkvama, za razliku od vikin škog vremena kada sc ~ah ranj ivanjc vr':;ilo II ncolit\ kim grobovima (mogilama) blizu zemlje odredenc za obradu. Iako je početkom XI. st. kršćanstvo steklo stalno rastuči broj pristalica, pose bno iz vodcčcga socijalnog stal eža, mentalitet stanovništva nije sc, općenito uzevši, z načajnij e promij enio.

Upravo je u tom stoljeću nastalo nekoliko ;i>UĆJl ru.!'likih natpj'!aJ)a kam<;,nju , stijenama i gromadama, a pojava kršćan s tva vrlo vjerojat no je bilajedan od razlog a njihova nastanka. Neki od tih natpi sa kazuju da je pokojnik umro u " bijeloj odjeći", što upućuje na bijelu haljin u nošenu na krštenju i tjedan nakon toga. Drugi natpi si zazivaju Kri stovu milost u spašavanju pokojnikove duše, neki mole da se njegovoj duši pomogne "više nego je on zaslu žio", treći se pak pouzdaju u Kri sta i njegovu majkU Mariju. Jedan od tih natpisa slavi kralja Haralda koji j e, kako se kaže, kristijanizirao Dance. Jedna od osnovnih funkcija tih spomenika, kao i kod stećaka , ve ličanje je uspomene na pojedince, često na okolnosti njihove smni koja ih je znala zadesiti daleko od zavičaja, čak u Bizantu i Estoniji, na njihOVU rodbinu i njihova slavna dj e la. Kao i kod steća ka primjetna je podjela poslova oko postavljanja spomenika: jedni podižu sam spomenik, drugi su zad uženi za urezivanje natpi sa (Erikson-Strid, 1991., 12.- 13., 18.-19. i dalje). U XI. st. razvila se karakteri stična ornamentika na spomenicima s run skim pismom i oko 50% ih dobiva križeve, tako da se u pogledu kršćan st va oni mogu uzeti kao terminus post quem za konverziju. Zato ovi spomenici sadrže najvažnije suvremene informacije o prvim kršća n s kim stoljećima u Švedskoj , kako kroz njihove natpi se tako i kroz omamentiku (Lager, 2003. , 498., 500.). U cijelosti uzevši, germanski narodi na sjeveru Europe svoje su runsko pismo izmedu IX . i XI. st. primijenili na potpuno originalan način , s fu neramim jezikom u cijelosti neovisnim od kas noanti čk ih i paleokršć an s kih tradicija. Nije i s ključe no da j e ovaj jezik, prije nego je i ščezao, izvršio odredeni utjecaj na g rafičku kulturu mnvih u centralnoj Europi (Petru cci, 1998.,42.-43.). Tako se na d va europska ruba, na dvije periferije, u različitim okolnostima razvijala epigrafska knji ževnost kao jedan od najstarijih obli ka knji ževnog stvaranja. U Bosni ona dodatno dobiva na značaju u svjetlu činjeni ce da se ovdje nije sačuvalo ni jedno izvorno srednjovjekovno literarno djelo - kronika, biografija, roman, pjes ma (Ivanković. 2004 .. 229.-230.) - i da u tom kontekstu sagledani epitati, uz ć irili čne povelje i manuskripte Crkve bosanske, predstavljaju jedini preživjeli oblik domaće pisane tradicije cijele epohe.

Natpisi na stećcimajoš uvijek su nepročitano "štivo" s obiljem infonnacija o pokojnicima i sredini njihova življenja, "štivo" koje znanstveno tek treba valorizirati, primjereno njihovu značaju. Rješavanju tog zadatka na svoj će način pridonijeti arheološko pretraživanje grobova, koje daleko zaos taje za analizom samih stećaka. To potvrduju rezultati arheološkog pretraživanja grobova na lokalitetu t21

, R šk 'G ,'kod Mostara koji izmedu ostalog - kao neka vrsta podzell1nih u a oJ Oil , ' , ' .. .. t',,, _ otkrivaJ'u mnoge detalje o pokoJnicima, kao što Je njihova starosna • .' , " k 1: k k" na PISd dob u trenutku smrti, spol i prosjecan ZIVOtnI vIJe ' a.o se po .azuJe da Izmedu 'š d 100 ispitanih kostura 45 prtpada muškarclm~, 39 zenama, 24 djeci ne Što VI e o d' , Z' 8 kostura spolna pripadnost nije mogla utvr Itl. Ivotna dob pokojnika do k seza "d" b·' • liku o 'edno; zatvorenoj rodovskoJ zaje niCI na gru nacm svakodnevno pruza s J J " d" l' d " h d tak suočenom sa smrću i umiranjem, što se Jasno VI I IZ S Je eCI po a a: 24 kostura otkrivaju starosnu dob pokojnika do 15 godma, 8 kostura prtpada pokojnicima životne dobi izmedu 16 i 20 godina, 22 kostura pokojnIcima Izmedu 21 I 30 godina, 22 kostura izmedu 30 i 40 godina, 7 kostura od 41 do 50 godina, 14 kostura od 51 do 60 godina, 9 kostura životnoj dobi preko 60 godina, dok 10 kostura nije obuhvaćeno pregledom, Prosječan životni vijek na 100 ispitanih kostura iznosi 41 godinu, Žene su u prosjeku živjele oko 34, muškarci oko 43 godine, kod oba spola najviše se umiralo u životnoj dobi izmedu 31 i 40 godine, što se kod žena tumači slabim higijenskim i medicinskim uvjetima prilikom porodaja, a kod muškaraca ratovima, pogibijama i bolestima (Atanacković-Salčić, 1989,,95,), Rezultati arheoloških pretraživanja nekropole Stećci u Raškoj Gori kod Mostara, zapravo tek jedan dio koji se odnosi na kosture, pokazuju opravdanost pretpostavke da će tek paralelno izučavanje sadržaja natpisa i grobnih nalaza dati puni rezultat u analizi okolnosti koje su pratile život i smrt ljudi sahranjenih pod Stećcl

s tećcima,

Putevi očitovanja poštovanja i spomena mrtvih u natpisima kasnosrednjovjekovne Europe zbog mnogih su razloga poprimili brojne razli č ite forme, razlikujući se od s lučaja do slučaja, od područja do područja, ali ipak uz primjetnu pravilnost (Petrucci , 1998" 67,-68,), U kojoj je mjeri takva vrsta pravilnosti prisutna u ćiriličnoj epigrafskoj pismenosti južnoslavenskog srednjovjekovlja i koliko su natpiši na- s tećc ima predstav ljan dio te pi smenosti , pitanje je na koje odgovor trebaju ponuditi buduća komparativna istraživanja, Jedan takav postupak koji natpise sa stećaka postavlja u vremenski kontekst s natpi sima srpskih i bugarskih nadgrobnih spomenika srednjeg vijeka očituje i s ličnos ti i razlike, lako je na području zapadne Srbije sač u van mali broj grobnih natpisa ukupno 24, od kojih je tek 15 čitljivo - i ovakav skroman epigrafski materijal očituje neke markantne zajed ničke crte. ali i liniju razdvajanja s bosanskim i humski m epi tafima XlV. i Xv. stoljeća, Sličnos t se. prije svega, zrcali u uvodnoj eshatološkoj formuli - ovdje leži (rab bo::ji) - uobičajenoj na grobnim spomenicima s obje s trane rijeke Drine , Osim ovog detalja povezuje ih pri sustvo formule sankclJc kOj om se proklinje oskvrnitelj groba, Zajedničk u crt u predstavlja i sp~mcn plelIIellile :ellllje u kojoj je pokojnik pokopan, Isticanje moralno-eti č kih vrIJcd noslI (dobnh djela) kao "popudbine" na drugi svijet i žalost rodbine za pokoJIlIkom ,takoder predstav ljaju neke od zajed ni čki h od lika obje grupe ovih natP.l sa, kao I spomen pokojnikova OSObnog i Illonaškog imena. Razlika se zrcali

u pn sutnosti nekih formula u natpi sma zapadne Srbij;. kao što su presta!'i se i Bog da ~(f ,.JrOS11 , kOJih na epitafil1la srednjovj ekovne Bosne uglavnom nema. ako ~O '.lI SU I z~-azi .0 d(~ je pr()s~ na spomeniku Ostojinoll1 koji j e pravio Radoje i pOlili/U) Ille HII/OSIl IVoje na steck u BOO"IVC'1 'l T'll"\I, ' 'č a I'\OJI I - .. ." Grllb'IC . o· • h . .'\ BolJunovI Sfce •·.

Dok Se II s rpsk im nal lJis illla S'llll0 J'c I 1-.:1 ' •, (nom ' '" II ('sao nalpl s, dok nije pozn'lIo .-. I . SponllllJC lille majstora klcs'wl ko " . B . . 'I ' - . Ill jCCno llllCIl " , '" . . (, .I'je II OS ilI II jC,pUZnal O nellsporedi vo v' ' ; _ .. lt1~ ~ I Ora kOJ I JC Isk lesao spomenik Kadaj" O bugarskim s recJn 'ov '~~ (~CCCV IC. 2005 .. 75,-80", . uvodna eshatološka fOfmuh ( '/~ J .. ,0\11 1111 natpl Sl l1la riječ s l ičnost pokn7.u' ,' , ' O\(f)epOCfI 'CI O\'r ' / ~::::" v < . JC p' l slltna II slave nskom priJ'e, ct· . UJC (~.I) - anllcka......grobn'l' formula iO II I Ila s t eće ' , p bugars ke Spomenike krasi rašire' .. "~<1.. 0pUI natpisa na s t ećc im a i .' . : . . " !ld mi sao o nCl z b:v . ' . . H. 1'1 (Cle bl!1 kako jesam S I' " . . ~ eZI1 0SII SIII rl J: Ja sam bio kao ,IC nost pOpcav', p , . Od nosno zaziva nje SVetoo'1 T , " k . ' rJ.s utnosl verbalne in vokac iJ'c " , 'O. lOJ stva ' ao I s'lnk .. (d h . prokhnJ'll1J" o nih kOj'i bl' os k, ' I' . • CIJC u ov ne kazne, - formule . I IIlU I grob K'lO' ' . ., (RlIn. 12: 14' Luk ?3'4?) b k ' • .emlnlScenc lJa na Sveto pi smo . . - , - II ugars 'C orobne . . ', ' natpise useli la se sintagma rab bO"j'i (Smiidovs ki 1993 48 49 S? 53 b . .. .. .55 57 ? 15 ) ' ~ .. tek kao iz nimka) dola" ." ,- 'b ." '- .... - ' . koJ'l uz ime pokojnika (iako ~ Z I I na ° 10 nlln n'llpl s ' k S rado opisivao sintagmom " r~b Kristov: ' F~:lal st~ca ' .L v. ~a~~o sam~gje sebe v

~~;~j2~ ~:;i~~e~~een;: ~~~i:':1 natPisima;,a st~ć~~~~ ~~;!V~I~:;: ~:~:,~~Ii~,~::r:~;

svi 'eta 5508 o ,J ;,Odll~u smili (prema racunanJu vremena od postanka J d' . ' oodme) te s~drze pocetnu pogrebnu formulu - pre,i'I{.vi ,
' 23

ideje kršća~sk?ga govor,a o smrti, ideje kojima prevoditelji i tumači nisu trebali. Kada se pOjavljuje na stecclma, uz smtagmu rab bolji obično dolazi ime pokojnika, osnn u slučaju drežnIčkoga natp,sa vojvode Mes[te]na gdje ime pisara Osta'e sknven.o Iza njegovog nebeskog zaštitnika sv. Dimitrija (Šimić, 2006., 55 J). IndIkatIvno Je da Istovjetnu sintagmu - rab bolji i svetoga Grgura rab _ kOriste bosanski banovi Stjepan ll. i Tvrtko I. Kotromanić (Lovrenović, 2006.a, 651. 654.), a stoljeće prije njih rab bož[jJi Matej imenom ban bosanski Ninoslav (Mik: losich, 1858., 29.). Pridružuje im se aaz smirni prid božastvom ti rab Radoslav (Pav l ović) (Miklosich, 1858.,3 13.). Osim njezine svetopisarnske osnove to ponovno ukazuje na povezanost epigrafske pismenosti s kancelarijskim centrima bosanskih vladara i velmoža. To što je pri tome koriste laičke i crkvene osobe vladari i velmože, j ednako kao i obični ljudi , s ljedeća je karakteristika koj~ upućuj e na njezinu raširenost duž cijele društvene ljestvice. Dvij e stotine i jedanaest lokaliteta na kojima su identificirani natpi si i karta njihove rasprostranjenosti dilj em Bosne i Hercegovi ne, s Derventom kao krajnjom točkom na sjeveru, Bosanskim Petrovcem na zapadu, Stocem, Ljubinjem i Bilećom najugu te Bijeljinom, Zvornikom, Bratuncem i Višegradom na istoku (Vego, 1970.fIY., 174.-175 .) ne ostavlja puno dilema o razini epigrafske pismenosti jednoga društva i jedne povijesne epohe. Kronologija srednjovjekovnih epitafa. koja pokriva razdoblje izmedu XII. i XVI. vijeka - dakle čet iri stoljeća - pruža kristalno jas nu sliku o jednoj pojavi dl/goga trajanja koja je u svoj djelokrug uvukla naj šire slojeve društva, utisnuvši na njih svoj neizbrisiv pečat. kao što je to isto društvo kroz epitafe iskazalo svoje najdublje osjećaje vezane za smrt i za !!robni život. Tako !!robna form ula Ase le~i, sa svim svojim dodacima eshatološke. biografske i komemorativne naravi, postaje lIlelllellto lllori - podsjetnik na smrt i na prolaznost života i to usred svjetovne užurbanosti za profitom kao idejom vodiljom za kojom su se povodili koliko kraljevi i velmože, toliko talijanski. dubrovački i bosanski trgovci. čekajući da i sami budu "izvagani" na "vagi"' na koju su svi morali stati. lišeni ovozemalj skog sjaja i taštine.

-

-

ĆiriIski epitafi na nišanima - muslimanskim grobnim spomenicima P"'enstveno zbog svoje vjerske dimenzije. budući da se većinom radi o pokojnicima-muslimanima. izdvojenu grupu epitafa nastalih pod snažnIm utjecajem . natpi.SI. na nl·š anIma · orobnIm natpisa sa steć aka predstadjajU - mus I·lm anskIm .". .. , os ~an.~ ke ,·laS!I ' Izmedu spomenicima klesanim II BO STll. tijekom pn'og sto I·Jeca . () sredine XV i sredine XV I. s to ljeća. dakle u razdoblj u konsolidaCije no'·og upra'~o" .. ., . klas·č nom muslimanskom i drušl\'cn02 sustaya. Da se rJd,. o pny;:~laznoJ l o mll prema . I . . .. _ .. . . I· k· b u pranlu obiljezen , orobnom spomenikU 20\'o n l to SlO Je mus Imans l gro .' . r ... . • oo\" epira ~h'a nisana. jedn im kod gla\'e. drugim kod nogu umrloga. I sto Je, nJe: . ' " d k pomenutln1 slucaj" Ima . nl 'eziku" ispisan arapskim pismom na onJeI~tal,l1Im Jezl~,lI~l~. o se ~ ~ , radi o J"ednome nišanu. epitafa Ispisanog c mllCom na zl\om n ~r?dn ~ J '. "Ispi Sani'h na ct ruglm ' JezI " c ima I ctru~!Onl!? S Obzirom da II (o \-rijeme nema Ill sana . . .. .. k·· · d će pro,·emjenCljpi:-imu. osim malobroj nih tZ\", "skopaljskih l1I ~ana 'OJ I I11 SU _,o"~a odnom . . . arap -k' l m pl·;,;:moJl1 epirati ispi sal11 bosanskom cmhcom na nar a l !) pI S3.111 su !) ~ . ••

•

•

•

•

<

oo -

"

",

jeziku glavna su osohin a ov ih nadgrohnika. Di stinkciju izmedu ov ih dviju vrsta spomenika i njihovih e pitat~1. os im samih ć irili č nih natpisa. istih oblika slova. pojačava umjet ni č ka dekoracija ranih 1l11lslimanskih ni šana sukl ad na standardima postavljenim LI vrijeme zamaha umjetnosti s t ećak a , č im e su objašnji vi reljefni motivi ljudskih tigura, polumjeseca. oružja (luk sa strijelom. štit, buzdovan, mač, sablja. sjekira, koplje), kruga, rozete. zv ijezde. sunca. lOrdiranih vrpci , raznih životinja (ptica, konj , jelen, vepar. lav. zmija. pas). Reprezentativan II ovoj skupini natpi sa ć irili čni je epitaf na 3 m visokom ni šanu oblika obeliska Mahmuta Brankovića s Petrova polja kod sela Brank ov i ći iz okolice Rogatice, koji danas krasi vrt Zemalj skog muzeja iz Sarajeva. a glasi: "I POGIBE NA BOJU DES POTOV U A SIE (BIL(E)G ' MAHMUTA BRANKOVIĆA NA SVO! BAŠTINE NA PETROVU POLU DA E BLA(GO)SOVENA RUKA KOJA SIEČE l PISA." Osim pisma i likovnih predodžbi lava, mača, koplja, di ska, polumjeseca, buzdovana, jabučice i friza od cik-cak linija, niz je stils ko-jezi čnih elemenata koji čine čvrstu sponu izmedu ovoga i klasičnih srednjovjekovnih epitafa na stećc ima: naziv biljeg za spomenik prisutan takoder u ranijim epitafima, admini strativnopravni termin baština kao oznaka zemljišnog posjeda, konačno si ntagma sieče i pisa takoder karakteri st i čn a za epitafe sa stećaka u označavanju osobe koja je klesala stećak i natpi s na njemu. Završna fraza kojom se zaziva božji blagoslov za tvorca spomenika jedinstvena je pojava u oblasti s tećaka i nišana, a ta reče ni ca govori daje isti majstor klesao ne samo nišan i njegove ukrase, nego daje pisao i uklesao natpis. Nišan je postav lj en na imanju ovog turskog gospodara II Brankovićima kod Rogatice, vjeroj atno kao kenotaf, dokje stvarn a lokacija groba ostala nepoznata. Oblik slova i samoga spomenika, j ezi č ni izrazi, povijesni podaci i sve druge okolnosti upu ć uju na to da je ovaj nišan nastao oko 1480. godine. Nišan je po svemu sudeć i bio postavljen na osamljeno mjesto, pored s tećaka na Petrovom polju, u čijoj su se bli zini vjerojatno nalazi li muslimanski nišani koji su vremenom i ščez li. Istoj skupini pribrajaju se ć irili č ni epitaf! na ni šanima Hasana i Ahmata - dva Radilovića sina - iz Čadovine kod Rogatice, natpis Skendera iz Fatnice, Sulimana Oškopice iz Dumanjića, seoceta nedaleko Berkovića sjeverno od Rogatice, b(i)elig Radoni(n) iz Govedovića kod Trnova te natpis dva Milošev ića. Alije i Jusupa iz Gračanice, sela smještenog pokraj ceste Gacko- Nevesinje. Epitafi na ni šanima ovoga razdoblja, koji isto tako snaž no refl ektiraju vezu izmedu srednjovjekovnog steć ka i tog oblika grobnog spomenika. ni su ostali ograničeni samo na muslimane, nego su obuhvatili i kršćane. Takav je epitaf na nišanu Radivoja Opraši ća s lokaliteta Biljeg kod sela Oprašići sjeveroi stočno od Rogatice, poput nišana Mahmuta Brankov i ća takoder prenesenog u vl1 Zemaljskog mu zeja, koji kaže: "ASIE BlLEG ' POČTENOGA VITEZA VOEVODE RADIVOJA OPRAŠi ĆA DOKLE BIH ' POČTENO I GLASITO PREBIH ' I LEGOH' U TUĐOJ ZEMLJI A BILEG MI STOJ[ NA BAŠTINI." 125

Radivoj Oprašić nesumnjivo je pripadao bosanskom. srednjovjekovnom plemstvu, nosio je titule viteza i vojvode, o če~1U govon ll~pozant~n grobni spomenik oblika obeliska pravilne četverostr~ne pnzme s pnkrac~nom pIramidom i polu loptom na vrhu, ukrašen reljefntm motIvIma lava, mača, kopija sa zastavicom, topuza, diska, polumjeseca i nekoliko polujabučica. Njegovi rodaci podigli su mu spomenik na lokalitetu sa stećcima, što simbolizira njegovu duhovnu ukOrijenjenost u bosansko srednjovjekovlje. Tu vezu na jezičnoj razini povrduju tennini asie, bileg, počteni vitez, tuda zemlja i baština poznati iz srednjovjekovnog funeramog leksika. Budući daje nišan Radivoja Opraši ća gotovo identičan nišanu Mahmuta Brankovića jer je klesan i ukrašen na isti način, budući da su im baštine u neposrednom susjedstvu, može se pretpostaviti da su oba nišana djelo jednog majstora i da su oba pokojnika suvremenici. Zajedničko im je i to što su oba nadgrobna spomenika kenotafi (Bešlagić, 1978., 11.-13.,36.-65.,73.-77.). Sve to govori da grobni spomenici i epitafi ranog osmanskog perioda imaju niz zajedničkih elemenata sa srednjovjekovnim grobnim spomenicima i njihovim natpisima i da označavaju grobove islamiziranih stanovnika Bosne (Mujezinović, 199811., II .). Sagledani unutar cjeline umjetnosti stećaka, posebno s obzirom na pismo i jezik te upotrebu njihovih osnovnih oblika, nišani ranog osmanskog razdoblja u Bosni ukazuju na još uvijek prisutno ćirilično pismo i leksiku, ali i na potpuni odmak od ranije dominantnih ležeći h oblika stećaka - ploče, sanduka i sljemenjaka - te izraziti pomak prema uspravnom obliku grobnog spomenika - prema nišanu - koji je postao osnovnim oblikom muslimanskog nadgrobnog spomenika. Potpuni raskid sa srednjovjekovnom pogrebnom praksom označio je nestanak ćiriličnih i pojavu epitafa pisanih arapskim pismom na orijentalnimjezicima, čija se struktura - pismo, leksik i datiranje - zasnivala na dru gome kulturološkom predlošku. Raskid se zrcali i u formiranju posebnih muslimanskih groba1ja, najčešće naslonjenih na srednjovjekovne nekropole stećaka, zapravo na njih se nadovezujući (Mujezinović, 1998./1., 13.). U prvi plan ovdje dolazi pitanje pisma koje stoji pod utjecajem vjere (Tentor, 1991.,823.), zatim pitanje datiranja koje se sada vrši prema islamskoj eri - prema hidžretskoj 622. godini. Jedan medu brojnim primjerima te vrste natpis na nišanu muftije Hadži-Ahmeda - datiran hidžretske 1218. godine to u cijelosti potvrduje: "ALLA H, O BOŽE, KOJI MNOGO PRAŠTAŠ. PONOS ČASNIH UČENIH KAPACITETA , KOJI POSTUPA PO NAUCI. MUFESIR I MUHADIS. MEVLANA HADŽi AHM ED. MUFTIJA . NEKA ALLA H NA NJEG IZLIJE OBLAKE SVOJE MILOSTI I OPROSTA I NE KA GA NASTAN I U PROSTRANSTVA RAJA. PRESELIO MILOSTI BOŽIJOJ GODINE HILJAD U DVIJ E STOTINE I OSAMNAESTE - 1218." (Mujezinović. 1998,/111 ., 166.) Bosansko-humska ć irilica, koja se razvijala sukladno grafiji zapadne ćiri lice. tako nestaje s muslimanskih grob nih natpisa. dok se u javnoj korespondenciji kod v ladaju ćeg bos an s kohercegovačkog mu slimanskog sloja. II franjevačkim samostallIma, kao i na grobnim natpi sima kršćana II upotrebi zadržalajoš stoljeć inl~l. Ovim tipom ći rili čnog pi sma, od 186 1. II znanosti nazvanog bosančicom. pisalo se

~l
tl Ilck iIII njezi nim varijantama u Bok i kot orskoj dlJclov llni.l Crne Gnrc, s tim daje njezinim naji zrazitijim pod ručjem ostala srednja

Dalmacija. posebno lerilorij Po lj ica (Ra uk ar. 1973 .. 109., 121., 137.- 138). Sukladno ovi m društveni m promjenama i novim pov ijesnim okolnostima dolazi do diferencijacijc u grobnim obi lježj ima triju konfe sij a _ kato l ičke , pravoslavne i islamske - č ime je srednjovjekovni pogrebni obrazac bio razbijen

(HOI·val. 194 1.. 185.- 186.).

lj OVOI//.

grebu čeka dali uskrsIlutija slavIloga tilo .. ,

Računaj uć i s tim da se kompleksna umjetnost stećaka kao najmarkantnija kulturna pojava srednjovjekovne Bosne uglavnom gasi s njezinim političkim nestankom i nastankom novih društvenih, vjerskih i politi čkih odnosa donesenih na osvajačkome valu Osmanskoga Carstva, treba naglasi ti da II nekim svojim formama

la umjet nost ipak preživljava, da i dalje žilavo traje kroz sva sIo ijeća i mijene koje su preobli kova le bosanski duhovni krajoli k. Materijaln i dokaz loga kontinuiteta, nesvakidašnje a za nemarene kult urne pojave, predstavljaju epitaf, još i dan.as vidljivi nlL.a ntropomorfnim p l očama bosanskih kato li čk ih grobalja li kovnoj mutaciji srednjovjekovnog stećka - najednome drevnom i homogenom ku lturnom prostoru ; na istoku obrublje nom Mrkonjić Gradom (Varcar Vakufom) i Liskovicom, na zapadu Varešom, Oćev ij om i Olovom (na sjeveru Posavinom, najugu Ramom i susjedn im oblastima). Oslušnemo li njihov ton, ton tih poruka i oporuka jednoga potonu log svijeta, osjetit ćemo u njima, osim formalnih karakteristika, ni z upečatljivih sadržajnih i stil skih osobina koje su krasile i bosanski srednjovjekovni epitaf. Zastanimo na trenutak, oslušnimo eho stoljeća koji s katoličkog groblja u Varcar Vakufu još i danas dopire do naših ušiju terotiziranih decibeIima turbo-folka, do nas stiješnjenih u vrevi i žurbi prenapučenih gradova, da bi prepoznali njegovu srednjovjekovnu intonaciju "u lipoj ikavici, u nevještoj inenormiranoj lati nici , s puno ćiri l i čne grafije" : "U OVOM GREBU ČEKA DAN USKRSNUTIJA SLAVNOGA TILO POKOlNE MARE ZA RUČN I CE PEJE STIPANČEVA, KOJA XIVILA GODINA 20 A PRIMINU NA 10. RUJNA" "OVDI POČiVA TILO DOBRE KRSTIANKE MARE ĆERI POKOlNOGA S. B. A ZARUČNICE M. S. , OGRADI BRAT MIJO." "OVDI LEXE DVA BRATA ROĐENA ILKO I IVIĆ, OBA SINA XALOSNOGA OCA MARIANA LOKMIĆA, OBA MLADA" "U OVOM GROBU ČEKA DAN USKRSNUTlA SLAVNOGA TILO POKOlNOGA MATE STIPANČiĆA KOIE XIVIO 50. G. A PRIMINU NA 20. OXUIKA 1866." 127

(I. Lovrenović, 2002., 49.). U jednoj retrospektivi, pod ruku sa srednjovjekovnim epitafima . grobni natpisi XIX. stoljeća, ali i stoljeća koja su mu neposredno preth~d~vl predstavljl~u dio milenijske kršćanske kulture epitafa na tlu Bosne i Hercegavi a, čiji se daleki tragovi mogu pratiti još od Y.- Vl. stoljeća, od vremena konsolidac~e kršćlll~s~va. Na samom njegovom početku stoji grobni natpis pronaden u Donji~ MUJdzlclma kod Š lpova na lokalitetu Crkvma, gdje su otkriveni temel " starokršćanske bazilike s kasnoantičkim grobljem koje su, osim jednog sandut i sarkofaga, krasile i presvodene grobnice. Na nevelikoj, tankoj ploči izradeno~ od muljike (\aporca) , razbijenoj na nekoliko komada, pronadenje oštećen natPi: - "prvi sigurni s tarokršćansk i natpis iz Bosne": "MAX IMI NO CARISSIMO QUEM POSU IT IN [P(ACE?)] VIX(lT) VINCENTlA."

(Sergejevski, 1938.,57.-59: Bojanovski, 1964., 103.). Tako se izmedu Maximina sa Crkvine u Donjim Mujdžićirna i Mate Stipančića s nedalekog groblja u Varcaru čije tilo čekaše dan lIskrsnlllija slavnoga sklapa milenijski kulturološki luk kojim je uza sve metamorfoze prošla kršćanska interpretacija smrti na tlu Bosne i Hercegovine, u osnovi ostajući uvijek ista, ista po nadi koju je ulijevala, bivajući uvijek drukčijom - drukčijom po Svom umjetničkom ruhu .

I

UMIJECE UMIRANJA: INDIVIDUALIZACIJA IHUMANIZACIJA SMRTI Prisnost sa smrću - samostanski senzibilitet o smrti Svojim 10110111 i načino m promi šljanja epilati č ine neraskidivi dio relikt:leme umiranja kojaje na Zapadu snažno zav lada la du hovima. "naročito elitom. izmedu Crne kuge i kraja vjerskih ralOva" (Del imo. 1986 .. 60.). Širel~e renebije ,. smrti bi lo je osobito pospješeno kro z propovijedi prosjačkih redm'a. ali i kn1 ' samostansku knji ževnost posvereIlu prc.~ z iranjll s\'ijet:l. Njihov stalni mOli\" "Teško onima koji umni II sm rtnim grije sima" - \'arimn na be zbroj naL'ina. sadržan j~ LI radosnoj l~il'sl1/i hrl/III S/lIIC II koju .k 1225.-26 .. pri samom kraju života. gotovo slijcp i shrvan grozniL'om. sas(a\"io S\·. Franjo (De limo, 1986 .. 5S.l: Jas noćom.je/.gro v imšću i stilom s\'ojih poruka lwa "knji le\·nllst". ul'eć i l1 pri S llll~1I sa s mrć u , svrs tava se II \'ladajLlL:i I.anr snxlnjll\jeko\'Jlllg lit L~rarnog izraza napajano~ izravno iz Bihlije . To dodatno pot \' rduje (eLlI II jakim z~lpadnill1 lItjl'cajil11a m,' fu nl'rarnl' natp isl' sa stcL:aka. odnOSilO l'injl'llicll da SL'Cnl..' sa s l eć aka II l'ijl..·lll~1l odra /,avaju živI..' kontaktc što ihje hllsan skll društHl XlV. i Xv. sloljl..'L: a lldrža\";' ~l) sa zapadnom kulturom . DramatiL"llll pitanje S\'ih pitanja L\wj l..'kll\"a žiHl(;! - pilanJl' l S III rt i i vjl'L'noga j.i vllta - l'uropska srcdnjmjl..'ko,'na knjizL'\, IH1st hašlinilajl' prd·.. )

djela. crk ve nih . otaca: sv. Aug usti na, sv. Prospera Akv itanskog i Izi dora Sevlljskog. ?vaj refre n posebno istrajno ponavljanje u fra ncuskim djelima XlV. I XV sto~jeca,. pOpUl ba l ad~. Eustachea Deschampsa (1346.- 1406.), ge nijalnog pjeslllka cIJe djelo zrcah vec mu tema koje je zapad na kultura onda nosi la sobom (Deli mo, 1986., 69.-70., 72., 169.- 171. ). U istom du hu rezignacije nad materijalnim sv ijetom, u du hu europske kulture govora o smrti , pisao je, uz papu Inocenta Ill. (De contemptu mundi) i nebrojene dru ge autore, čuveni humanist i pol it i čar Collenuccio u djelu znakovita naslova - Canzone al/a morte:

"Zar ono što se lažnim imenom zove život na zemlji , Nije drugo do zamor, bri ge, odricanj a, Uzdasi, plač i jadikovke, Bolovi, slabosti, nasilja i ratovi?" (Delirno, 1986.,88.). Trajno zaokupljen kršćanskom besjedom o svrsi čovjekove egzistencije, Collenuccio, potpuno u maniri nekih epitafa sa stećaka, u posljednoj strofi preklinje "onoga koji je na krstu stišao bijes strašne zmije" da ga "poškropi i očisti svojom pomiriteljskom i blagoslovljenom krv lju" (Delirno, 1986., 88 .). U istom tonu pisao je u svojoj Pripremi za smrt slavni Erazmo koji pod sjeća daje "č i tav život samo hod ka smrti" , ponav ljajući mi sao bibl ijskoga psalmi sta (PS 142): "Izvedi iz tamnice dušu moju, da zahvaljujem imenu tvojemu" (Delimo, 1986.,86.,89., 9 1.). Stav lj ajući pitanje smrti u središte religiozne pedagogije na svim njezi nim razinama, Crkva je, skupa s brojnim autorima, dos ljedno razvijala svojevrsno obučavanje za smrt koje je svoj zajednički odraz našlo u psihologiji pojedinaca i kolektiviteta. Ćuve ni Belarmin cijeli je problem sažeo u kondenziranu misaopravi recept za kršćansku smrt kršćanski je život, život ispunjen vrlinom (Delirno, 1986.,91., 94.). Upravo o takvom životu, ispunjenom poštenjem, pripovijeda natpis koji kao daje pisala ruka poznatih europskih mislilaca i kontemplativaca. U jednom drugom natpisu - "l ere ćete vi biti kako on, a on ne može biti kako vi" identičnim razm išljanjima o smrti Huga od sv. Viktora ("Ono što sam ja, oni su bili ; ono što su oni, ja ću biti"), vidljivo je kako se samostanski senzibilitet o smrti snažno širio u l ai čk i svijet. Ova slavna izreka, možda arapskoga podrijetla, bila je opće mjesto crkvene besjede o smrti : s us reće se u pogrebnome epitafu Petra Damijanskog I072. godine i djelu Disciplina clericalis Petra Alfonsa (X II. SL). Ovdje, kao urukopi snim iluminacijama, smrt ima antitetičko značenje za život, i zato se objašnjava u moralnome kontekstu (Delirno, 1986.,67.; Pace, 1994., 363.).

Kulturološki utjecaj Biblije i ideje Sudnjega dana Računajući sa snažnim nabojem rezignacije nad materijalnim svije[O~. im ajući u vidu njihovu sadržajnu s li čnos t s općee uropsk im govorom o smru: .. kOJI.. su b'bl " k'I te ksto Io šk'I predlošcI nadahnu I IjS . odh ipak je teško pouzdano odredItI sadržaj epitafa sa

stećaka. Ne smije se zanemariti utjecaj Psalama - jedne

129

knjiga na Zapadu najčešće prevodenih na narodni jezik, takode;r~njiPi.;;~ U srednjem vijeku se smatralo da Biblija posjeduje snagu izvedena izravno od Boga. Smatralo se razumljivim daje Bog "napisao" Bibliju, diktirajući njezin sadržaj izravno autorima čija su imena pridodana različitim knjigama Biblije. Od pall'ističkog perioda do reformacije, Biblijaje bila najvažnija knjiga u svakoj samostanskoj i katedralnoj knjižnici (Ward-Evans, 1999., 119., 121.). Njezin kulturološki utjecaj u cijeloj srednjovjekovnoj Europi teško se može precijeniti. U svemu treba računati s rastućim uvjerenjem historijskih antropologa koji pučku religiju vide ne kao vulgarizaciju službenog kršćanstva nego kao sastavnu pojavu kulturalnog sustava koji ujedinjuje društvo. Elementi kulturalnog sustava medusobno sc dijele, ali svaka grupa - elite i mase, laička i svećenička - artikulira sustav na svoj vlastiti način zavisno od svojih društvenih, političkih i intelektualnih okolnosti (Geary, 1994., 33.). Jedan medu epitatima - "Rodih se u veliku radost, a umrijeh u veliku žalost" - pisan je u duhu jobovsko-propovjednikove kantilene ("Zašto si se dakle rodio od majke, da tako žalosno umreš" ; "Sretniji je dan smrti nego dan rodenja"), dok je drugi ("Da je znati svakomu čoviku, kako stekoh blago, i s njega pogiboh") isklesan u maniri Propovjednikova prezira ljudske taštine ("Taština nad taštinama, sve je taština"). Svi ti natpi si, generalno uzevši, mogu se svrstati u kontekst Augustinove misli : "Slagati godine, znači slagati grijehe". " Vrijeme je na isteku" - poručuje sv. Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima (Delimo, 1986.,65.-66., 7 1.-72.,76.,93.,99.-100.). Crkvena misao kasnoga srednjeg vijeka poznavala je samo dvije krajnosti - " tužaljku zbog prolaznosti .. . i slavlje zbog spasa duše u njenom bl aženstvu" (Huizinga, 1991., 139.). Strah od "velike kosači ce" tako je u srednjovjekovnome društvu mogao poprimiti uistinu kozm i čke dimenzije. Ista pouka - strah, ili barem zamišljenost nad smrću - izbija iz onih nebrojenih slika leševa koje su europski umjetnici od XY. st. rado slikali, osobito u Engleskoj , Francuskoj i njemačkim pokrajinama. Realna je pretpostavka o izravnoj vezi izmedu tekstova koji su pratili slike u XY. stoljeću i monaške meditati vne prakse koja je bila proširena na široku publiku (Palmer, 1993., 321.), što znači da ne može biti manje realna pretpostav\ilL9. isto tako snažnom utjecaju ,posaD skih f~aDj <;..vac~ i njihove propovjedničke prakse na uobličavanje dijela ' _~aši h nadgrobnih epitafa. Uostalom, likovni prikazi posmrtnih plesova bili su ' već sami po sebi jedna vrsta propovijedi ; njihova funkcija nije primarno estetska nego didaktička (Delimo, 1986" 126,). Omiljenost ove teme kod franjevaca dopušta pretpostavku daje tema posmrtnoga kola našla svoje mjesto i u crkvenome slikars tvu srednjovjekovne Bosne, na što upućuju i ostaci freskoslikarstva iz crkve sv. Marije u Jajc u s prikazom Strašnoga suda _ teme srodne posmrtnom kolu ( Kaj maković, 197 1.,89.-90.). pjeslI/all/lI .

_, Grandiozna tema Sudnjega dana (Dies iraeJ, nadahnuta biblijskim izvorima krscanskoga govora o smrti , s preziranjem svijeta, dramatizacijom umiranja i Isticanjem vlastitoga spasenja, preplaviIaje cijelu kulturu povezujući sve europske narode . d iliCU. . Crkva Je, . sa širokim spektrom sredstava koja su .. . u Jed nu ve rk I u zaje JOJ stajala na raspolaganju, odigrala ključnu ulogu II svojevrsnom "pripitomljavanju"

~ Illrli ,

pril\ldnnlll 11:1(1 1111 njeli na dn >i\'lj:l\'ullja l IIjl'liutlj illdindllali/:I\.·ijl. ptl1Jlllnn ~ lr:lIhl.i ~ I:lrij\lj I't l\· i.k ~ li ljll d ~ "\l!!a dnl ~ l\'a . l l "hlpi'· ~ i .k \I "tl / ll lit'" i "PIItebI. ~ 1:\\,alljl'lIl t i~lI\.· lI !!'ltl i~ nj l'!! ' .krtl\:II1.i:1 II duht\"c ~ "rs':: III ~ "iJ1l tlbj:\.\; lljl'lljl'!ll. 1I:1I111.:\.'lh,:·i 1I11'tlil:KijU tl ~ lllrli " :IP !! la:-; lIi \,lI /i\ 11 :\ i:-; pp, ijed i nbr:l":l'lljl'. ( ' 1''' \ .:\ jl' 1"' ~ l igl:l hl da :-;1,.' p:l!!:m:-;ki :-;11":111 tld hillhl~ kll g: 1 lIIIIinIIlja pn'ohra/i II "rs':an:-;ko \,llilll:llljC ~ 1I1rli k:hl dllg:ltlaj:l :-; POl ili, nim I ll:l(l'lIjl'l ll . Praklil'llo, ln jl' I ll:ll:-iItl : :1 1..,1 IlClkll. I'lll'ul IIH1l'\.'llik:l. 1111\1\' u Ihl/j'~i l11i lll~ l i. IIcn' dt l/i'jl'ti "~ I \':lnH1 ,, "u1"' II :-; 111'1\1111\1111. :-;lIlrt jc Iragnlija lP'KC, It)t.l.\ .. 3.:'il).: I.I :j:-;""\'k . Il)t)() .. ..t2,: \)\I\'llj,," . I t)~q .IOll ... ' -' .-3(1,), 1'1\' 1\ \;1 ~ Uj ll\.~ i Ilk "i 1\' :-;: \1\ h , :-; 1a 11:1. prel' 1:1\' i,.s i \.' ijd II \.' mn!'., k 11 killIlini . Ilh lli\' SIIIIII,il'ga d:lll:l d,' / i,'it' jl' nl / ll\ I\T:-;IlI' Ir:1l1:-; l"tl1"111:1\.·ijl' \I t.itla; lljllj Cllrt ll':-; ""j IlllljCllIt1:-;li II k\ljtlj htl:-;:l n:-;ki i IlIlIll:-;ki :-;I\.'\.:\.' i. " :hl Ilbiljl' , j:! "~ t:\ll1\1g :,,;1\ \.' / a l i, ih i Illrt\ ih". 1:1\I /i lll:ljll i:"t:l " 11111 t' lllj l':-; t tl . StC"::I" t:lk"l'tl:"taj l' :"lu / hl.'ll i laa/!'llt !\' h\.' la "'".k( llilll )inlhlll\", 1l1:lIl'r!.i:l lni "blik \.'t!/ i:-;tl'll\.·ij:lllll' i:-;tilll' da :-;I.' :-; 1\\1"1 i :-;I:lll \.' " \I k raj". da pt Iki lj II ik ", i\'i \I :-; \"\ 11\1 gn lbll" l ( 'ha 1kt. 1t}(l)" 3h.)..k-d! II l Illi pil:lllja li ~\.':-;l' d\lklrilll'l'i:-;tili ~ta kalI :-;\"\.'dllj \.'g put:! :-; 1':1:-;\.' 11.1:1 k"jaj \.' 11;\ lalill~k"111 / ,apad\l ~ tl'kla \'l'Iik\l pllpul:lrn\l:-;1. dnk j\.' PI":I\"lI:-; la\'l1:1 l'rk,':! lu i:-;tll dllktrillll \ldhila. taklI daj \.' hi /:l1l1:-;k:l kultur;1 r:ll\'il:1 r:l/li~it\.' I'n. 'dl1d )hl' Illrl"ih i 11da\':lIlja pllIl1\.'1l:t l Hill:-;ki, Il)l)(l .. 2:' .-2(l.t \,i ~l' \lll kr~\.:all :-;kl.' :-;illllll.1Iik\." \' i~l' Illl l'pil:lI~I :-; nj ihl"'illlll\vi"illl:l n:l hdijl'nj\.' i \)dhal' i\':llljl' Il\'llll'lllalj:-;kt..' laštili\.', markailIni hnlj ~ Il'\.:aka kilji .il' lll~llla l~alnill1 pnll·jl,.'nalll:1 prl'la/ill 100.000 I.llnhl ~'j\.'dlll'i 111l'aj1Hlj I:H1kUI'I.k lll1:-;ti lada~n.il'~ bll~allskllg dl1l ~t\'a kllkkt"·l1ll1111':-;h:lIl1Il1~i.i"Ill . Sa~kdalli \I ,"'\1111 \lhl\ll:jU. llalpisi ~ hll:-;all~kih i hlll1\~ki h 11I1H1I1(1IlIl'(1 uk:lluju Sl' kalI dil1jl'din:-;tn'lll' I l','hl~k\.' l",idilll' ll111ijlX:a lllllir:l1\ia. k:lll ~n~jc\"l"Sl\ i IlHllit\"\.'l\ik I'll:-;n'l:l'1l11111\'illla kllji nije nanxlil) na ll(ajanjc:. n' ~ .k lJlll.i\":\n na hdijt..'njl'. hmlil) nadu i lagt.l\·ar:h) pl1kaj:tlljl', Onl1l1 :-;n)jlllll ll~nbinllllllllli sc: ~\T~la\":lj u lIllIlaj n:l(i n/apadllllI'Ul\lp:-;kl)ga Pl\lllli ~ ljallja Sl1\11i kl~ii.i(,.l\:lSPI':llll in:-;i:-;lir:l1\ialla Iljl'l.ill\lj .k/ll\'ill~i kll\l\IX1Ill'nli. il :-;I1\11i ukhu\i:\ll llcgati\'l1U dillll' l1/.iju. Pul lak\"lllll pnlllli ~ ljallju :-;mrti 1IIrt.ljl' :-;,'. '1~l\I\a Ak\"in:-;ki :-;vnjim djdllll1 Summa III( '(I/o,l:.;(/( ' tDl'iiIlHl. 19X(1 .. :,t}.- 6(l.. 101 .. III .). S\"a i:-;ku~l\"a l)\"l,.' ~ralldill/l\l' l'ul'npskl' tl'lIll'. k:Hl "gla\"lHlg nm/ja 1:1 lldg.nj masa". ~uhl imirana :-;1I II djdu :\ 1:\' "'(lri( 'Ileli v. ~t.) l'ij i .k :luh ll' '",il'!\ ~iallll l am lili llllli dnminik:ut;ll' il l\.lHl ~t: l1l1a , Smrt :-;l' lakl) II rl'ii,;!illllHHll ,;!ll\"llrt\ tll~: l \'I\'llll'n:l nal:lIila u ~:lItllllll\.' :-;1\'di ~ llI ).inll:l,l'illll..' jl' pr:lklil'na ll:lmj\.'lI:! 1I1l1.it' tni ~k\lg djd:l II gl\lhnll1l1 SPllllll..'niku dll/i \jda :-;n ~k na.iiasnijl" lll'illl\":lll.k. Nl'I'I\'st:11\1 l 1'1\'ix wij('\t . mjl' n ~ml1 i. i ri.it'l'ju i :-;1iklllll. hi III ,il'. Il:! kl llll'U. II lllgil'i kri :-;tij:llli l:ll'ij\.'. kl ~ia .ll' :-;;Ull\lstan~kll ('liku lla:-;lllj:lla n:lll1\.'ln\l li dlllslYl! i/hl h'nll lll llP:l~ llll~ till1;1 h\lgat:-;tya i 11l l lll:lllll' l :l l.in)tnm (Hui/ing:!, 19\)1 .. 2JX .. ~4:' .. ~)2 .: IJl'Iinhl, I\)Xh .. :'h.-57.. t.)~ .. lJ 7.),

e\

131

DRAMA KOZMIČKOG KRŠĆANSTVA Izmirenje učene i pučke kulture kroz stećak: zaokupljenost smrću Još po neče mu važnom stećci čine izuzetnu poj av u južnos lavenskog i europskog srednjovjekovlja: odstupajući od okoštale i oštro polarizirane sheme pučke i tzv. visoke (dvorske) kulture, što je sasvim neobi čno za srednji vijek, U fantazma_ goričnoj mješavini igre i zbilje u kojoj se praiskonske pučke kreacije duha skladno prepliću s rafiniranim viteškim idealom gotičke manire, stećci spajaju i pomiruju ove dvije, inače teško pomirljive, sfere kulture (/. Lovrenović , 1994., 86.-87.). Pomno, poput kakva arhivara, sabirući duhovno-umjetnička iskustva od ilirsko-politeističkih, magijsko-mitoloških vjerovanja, do suvremenih bizantskoroman s ko-gotičkih kršćan s kih obrazaca - nepregledne hijerarhije pojmova _ stećci vjerno zrcale mukotrpnu duhovnu evoluciju bosansko-humskoga podneblja milenijskog raspona. Autentičnije i vjerodostojnije od bilo koje druge umjetničke grane oni u s likovno-jezičnoj igri na kamenu , tom srednjovjekovnom "filmskom platnu", reprezentiraju duhovnu dramu jednoga formaln o kršćanskoga društva, još uvijek raspetoga izmedu pagansko-mitoloških i kri stoloških tema. Čovjek koji duboko zaokupljen mi šlju o smrti podi že nadgrobni spomenik osoba je kršćanskoga mentalnoga sklopa, ali je to istovremeno podvojena ličnost u kojoj još uvijek žive pretpovijesni relikti tzv. "prirodne religije". To se, možda ponajbolje. zrcali iz nepreglednog niza ornamentainih motiva predantič kog i anti čkog podrijetla, čija pojava na stećcima nedvojbeno govori o žilavosti davno ukorijeii]enih. --pl'1[KtJčno neizbri sivih modela kolektivne psihologije, izvana tek ogrnutih plaštom kršćan s tva . Ovdje do riječi dolazi jedan drevni re ligijski obrazac. dva prividno s lična izraza reli gij skog i magij skog kulta - monoteis ti čk i model i sklonost štovanja prirodnih sila - koji se medusobno prepliću (Š kobalj. 1970.,393.). Upravo na plohama stećaka , kao na podnevnome suncu, postaje sasvim vidljiv odnos dviju ku ltura srednjeg vijeka: kl e ri č ke ili učene kullllre i pučke ili folklorne kulture, te proces njihove unutrašnje ak ulturacije, tj. uzajamnog pri lagodavanja. Tu se pred promatračem. u svoj prebogatoj slojevitosti ornamentainih moti va, u njihovoj n edo kuči voj tematskoj , hori zontalnoj i vertikalnoj strukturiranosti , otvara sl ika sv ijeta srednjovjekovnoga čovje ka . njegovi "duhovni instrumentariji ", i sk ri ve ni rnodeli sv ijesti i ponašanja (Gurevič, 1987 .. 9.-10.). Bcz obzira na sve manjkavosti izraza " pu č ka kultura" čini se prikladnim ostati mu vjernim budući da on označava kulturnu svojinu sv ih slojeva, kako obrazovanih tako i neobrazovan ih, za razliku od kulturne produkcijc intelektualne elite kao svojine povlaštenog društvenog sloja. Tako je mogao biti rode n pojam p"Nog" katoliciZlIla koji u sebe uključ uje paganske mi sao ne stereotipe P-;;Put mag ije i praznovjerja, potpuno tude kršćans kim vje rovanjima i s h vaćanj ima. Budu ć i da ~C pu č ka magija nij e mije njala tijekom stoljeća i milenija. ni s tcćc i ni slI II stanju

(to kraja prec izirati II kojoj je mjeri hOlllo lili /lira /is postao Ilon/o ('hris/hlnUs (usp. Gurevič. 1987 .. 152 .. 159 .. 169.).

U toj naglašenoj a mbi vale nciji . u duhu Bahtinove sheme o " karneva lskopučkoj i ozbiljnoj c rk ve noj" kulturi sred njeg vije ka. II d ij a l e kti č koj povezanosti ovih ozakonjenih suprotnosti. u neprekinutu dijalogu dvaju kulturnih n ače la koji nije bio "spor g luvi h" (G urev i č, 1987.,274.-275.,277.), nastala je umjetnost s t ećaka. U stoljetnom usuglašavanju raz l ičitih reli g ij skih predodžbi, u nikad dovršenom pokrštavanju arhaj skih vjerskih tradicija, nas talo je srednjovjekovno kozmičko kn'ćal1sfvo - jedna vrsta biblij ski reinterpretirane paganske k oz mi čke religioznosti . Tako se na cijelom europskom prostoru - a stećci su upravo školski primjer toga procesa - uspostavlja "ekumenska kulturna unifikacija", jedna vrsta liturgijske dimen zij e ovozemalj ske egziste ncije prispodoblje ne pu čkome poimanju eshatološke zagonetke, koja je živjela usporedo sa stvara laštvom teologa, mi sti ka i dvo rskih umjetnika (Elijade, 1991.a, 3 15.-3 18.; Lopez, 1978. , 320.-324.). Na plohama stećaka pred promatračem se i danas odvija sekvenca jedne još uvijek aktualne drame - dvomilenij ske jednočinke preobraćenj a mitoloških bogova i heroja u kršća n ske svece, drama koja je u un iverzalizac iji kršća n ske poruke srednjovjekovnome čovjeku , barem i na trenutak, barem i s porad i čno, usred užasa ratova, gladi i epidemija, omogućaval a uživanje jednoga drukčijeg paralelnog svijeta ispunjenog vrlinom i ljepotom. U sv ijetu jedne ovakve "izmaštane ikonografije", skrojenom od rel igioznih i pseudorcligiozn ih sadržaja, vjernik "postepeno ulazi u jedan svet vrednosti i zn ačenj a koji za neke na kraju postaje mnogo 'stvarniji ' i dragoceniji od sveta svakodnevnog iskustva" (Elijade, 1991., 88.-89.). Na drugoj pak strani, svojim unekoliko zakašnjelim, dominantno romaničkim fondom umjetničkih ukrasa, afirmiraju ći općepri sutn i razbudeni interes kasnog srednjeg vijeka za čovjeka i svijet prirode, obiljem fIorainih i životinj skih motiva koji odišu nekom sablasnom v italnošću , oživljavanjem portreta i pejzaža kao relativno nove teme europske umjetnosti nako n kraha antike (Janson, 1986., 228.: Baltrušaitis, 1991 .,7.), stećc i nepogrešivo ukazuju na uSkipjelu snagu razbudenih energija bosansko-humskog društva XlV. i xv. sto lj eća. Ljudskost te umjetnosti, njezina zaOkupljenost područjem vrline i grijeha. njezina naglašena esh ato l oško- hum anistička dimenzija, sva je u službi čovjeka jer ona odgovara svojoj osnovnoj namjeni - ljepotom ukrasiti životni ambijent. Nalazeći se u samome središtu života, darujući mu novi sjaj , uspostavljaj ući čvrsti most izmedu srednjovjekovnoga mišljenja i drevne, praiskonske senzibilnosti. ona obilje svojih ideja slaže u "gradevi nsku kupolu" srednjeg vijeka, u kozmičke raspane uni verzalnosti, tragičnosti i uzvišenosti ljudske egzistencije. Ona u redu prirodne hijerarhije u jednu cjelinu slaže sve egzistencijalne pojmove: svete. profane i imagi narne (Delima, 1986.,88. usp. Baltrušaitis, 199 1.,24.-27.). . Brojnost stećaka koji su gustom mrežom pokrili bosansko-humsku zemljU sarna za sebe govori o općoj zaokupljenosti smrĆu - o ograničenosti SVIh ljudskih . temama kaje . su tako snažno pro že Ie europs ke duhove u OSVIt napora - onllTI 133

nove povijesne epohe. Bujanje ove jedinstvene sepulkralne umjetnosti Podudara se s epohom najveće ekonomske moći bosansko-humskoga društva, s vremenom njegova materijalnoga zenita. Bilo je to feudalno društvo na izmaku, koje je u procjepu izmedu sakralnog i profanog tragalo za novim rješenjima nagomi lanih unutarnjih

oprečnosti.

Način grupiranja stećaka dopušta da se na terenu prati nekoliko važnih hi storijski h pojava, procesa i odnosa. To znači da se prema smještaju veliki h nekropola mogu locirati sjedišta kultnih i političkih zajednica; prema smještaju nekropola srednje veličine može se pratiti razvitak tzv. rodovskih sela; manje skupine stećaka pokazatelj su uznapredovale feudalizacije i socijalnog raslojavanja kada se pojedini ekonomski ojačali rodovi više ne žele pokopavati sa svojim siromašnim i neuglednim rodacima i susjedima (P. Andelić, 1975.,224.).

31. HOOl\\Q .1~. HrillM

33. fkldo\o .llHl1l.lo\l1

J6

~S, KonJIC

ll) IJullmn IrchmJl'

38.

r.l"",lo lS. BoIjnm

W Kup!tt.anl .ul. LI\d\ \C·ie-.lnJe ~\

Ka\IIi\l'<\\. 42. \ \ofllle

39.

40.

llK'i"> ,!4. Kupres

li.ljuborur

% Bllunja

41 R.I . ~ B IrniJa, SIOI~ IUlDJi

49. B-Jllne 50. BaljvIne

51. GlOzno 52. G\ozno

.\9.

i3, O;anići . Gorica

i~. KOIezi iS. Opučići

57.

i6 Goo!~ Hruoo· \eum

\"

Goo>~ Hr_ 'rum

--------------....

,

•• 59.

58, Gornje Hmsno· Neum 59. Vran)evo Selo· Neum (jj, Gom)e Hrn,no· Neum

NEKROPOLE - "GRADOVI MRTVIH"

Zajednica živih i mrtvih - monumentalnost smrti Prvi čovjek - naš Adam, Homo sapiens, neandertalski l ovac-sak upljač. ­ bio je takoder prvi koji je svoje mrtve smjestio u kolekt.vna groblja kaja datIfaju unatrag gotovo 40.000 godi na. Od toga vremena groblje .h grobni spomenik postao je stalnim znakom ljudskog prebivanja, svjedočeći o kontinuiranom odnosu izmedu smrti i kulture. Smrt je takva da voli predstavljanje (Aries, 1985., I.). Osoben izraz ove milenijske manumentaUzacije smrti predstav ljaju nekropole s tećaka kao materijalni dokaz svetog aspekta smrti . Nekropole istovremeno svjedoče o dva velika preokreta u srednjovjekovnoj konceptualizaciji smrti: prvome koji se odigrao u II. i III. stoljeću nakon Krista, te drugome vezanom za XI. i XII. stoljeće (Aries, 1985., 4.). Drugi konceptualni preokret zrcali se u pojavi većih grobalja nakon xn. stoljeća, u istom vremenu kada su lj udi prestali s korištenjem an tičkih kameni h sarkofaga (Aries, 1981., 61.). Pored regionalne diferenciranosti vidljive u upotrebi oblika, ornamentainih motiva i kvaliteti izrade, njihovim sustavnim proučavanjem započetim koncem XIX. stoljeća uvidjelo se da se stećc i obično nalaze koncentrirani u skupinama - u grobljima pojedinih obitelji sa svega nekoliko primjeraka, u grobljima čitavih rodova prosječno s 30 do 50 stećaka, konačno u velikim nekropolama seoskih općina ponekad i s više stotina primjeraka (P. Andelić , 1984.,487.). Najveći broj nekropola smješten je u južnom pojasu - u Hercegovini i dijelu Dalmacije zatim u sjevernom pojasu s jugozapadnom, srednjom i istoč nom Bosnom te zapadnom Srbijom ( Miletić, 1982.a, 238.). OVdje ćemo se osvrnuti na neke od reprezentativni h porodičnih nekropola, koje odražavaju razvojni put s tećaka u cjeli ni, ali i njihove regionalne osobenosti. Nekropole su pouzdan pokazatelj naseljenosti pojedinih dijelova srednjovjekovne Bosne i očituju s jedne strane moć i bogatstvo, s druge pijetet i slavu (Korošec, 1952.,375.,378.). Ovi "gradovi mrtvih" u punom su značenju te riječ i pandan gradovima živih, tj. tadašnjim feudalnim gradovima, čime stvaraju sliku uravnoteženosti života u prostoru (I. Fi sković , 2005., 39.). Smještanje nekropola u neposrednoj blizini naseljenih mjesta odražava zn ačaj paradoksalne potrebe uklanjanja mrtvih kako bi živi mogli obnoviti svoju normalnu aktivnost, ali isto tako i potrebe da se mrtve "drži žive" u cilju održavanja društvenih veza usprkos smrti (usp. Geary, 1994., 78.). Nekropole 159

takoder potvrduju opću kršćansku praksu, zajedničkih prije nego pojedinačnih mjesta ukopa, koja je vrlo rano postala pravilom. Tijekom srednjeg vijeka groblje je zajedno s crkvom predstavljalo centar društvenog života, tu su ljudi stoljećim a obavljali duhovne i svjetovne poslove, tu se trgovalo i donosile se presude, tu su se Odvijale njihove igre i ljubavne afere (Bal\, 1995., 45., 58.-59.). Svaki grobni spomenik pripovijeda pri ču , dok su unutar groblja spomenici ujedinjeni da kažu još širu pripovijest. Grobni spomenici su zato metod za pristup živućemu društvu (Hope, 2000., 181.). Funkcija grobnih spomenika bila je da za sebe vežu duše umrlih i da zajednici živih služe kao zamjena za pokojnike i medij komunikacije s dušama predaka (Erdeljan, 1996., 115.). Zato je, koliko mjesto smrti , groblje bilo mjesto života. Ovaj promiskuitet živih i mrtvih bila je karakteristika društava zapadnog latinskog svijeta (Aries, 1985., 19.), ali isto tako i društava bizantske kulturne sfere. Nekropole, medutim, rapidno iščezavaju pred našim očima tako da danas ni izdaleka ne vrijedi ocjena da se "po broju i krasoti nadgrobnih spomenika" nekropola u Starom Selu nedaleko od Jajca "može ubrojiti medu najljepša sredovječna groblja u Bosni i Hercegovini", kako je to koncem XIX. st. tvrdio Kosta Hormann (1891.,48.). S istim u shićenjem napisao je Đaka Mazalić (1939., 28 .-31.) da nekropola kneza B atića u Kopo š iću kod Ilijaša predstavlj a " najljepši naš spomenik ove vrste srednjeg vijeka" i da bi zbog toga trebalo "njezinom čuvanju posvetiti više pažnje". Njezino današnje stanje, medutim, ne govori da je ovaj apel ikad dopro do ušiju onih koji bi o tome po logici stvari morali brinuti.

PORODIČNE NEKROPOLE Nekropola Sankovića na lokalitetu Grčka Glavica u selu Biskup Medu porodičnim nekropolama ističe se nekropola Sankovića u Biskupu kod Konjica, koju je izmedu 1955. i 1957. istražio ijavnosti predstavio za bosanskohercegovačku medijevali stiku .iznimno zaslužn i Marko Vego. Sankov i ći pripadaju krugu bosanskih feudalnih magnata čija se povijest dokumentirano može pratiti kroz četiri generacije - od spomena Dražena Bogopeneca 1306. godine, naj starijeg poznatog člana porodice, do smrti voj vode R adiča Sankovića 1404., koja je oz n ač il a i njezin kraj. U lOm vremenskom rasponu , š ireći svoje posjede iz brdov itih predjela oko gornjeg toka Neretve iNevesinja prema moru, do Popova polja, Bosanskog primorja (izmedu Stona i Petrova sela) i Slanog, zatim prema i stoč nim i sjevernim dijelovima današnje Hercegovine i konač n o do Konavala, Sankovići su držali u svojim rukama sud binu ovoga dijela bosanske države. Svoj pol iti č ki z n ačaj izgradi li su naj više zah va lj ujuć i gra ni č nom položaju svojih zemalja izmedu Srbije i Bosne, budući da je Hum ul azio u okv ir pretenzija obje države. Ova pozicij a do punog je izražaja došla

vrijl' lIll' I UP; III;I M il k' lI a I )rai, ivojev i ća ( J ll2. - 114l.), jedno kratk o vrijeme po p ili njegovih rtldak ;1 il T rehinja II ~ llI i.hi srpskog cara D ušana, ;t.al im ugledne lii::IH)sli Ila (IV(lnl hal1 .1 Stj epal);1 II . Kt)ln)lll ; 1Il i ~ a . Mi ltc l1(w<-t sc k će rka R ad ača udala '1.<1 loka lnog IC ud;lIciI N C IJ e;] (' i h or i ć a , ;1 pOI".Il;]la je i po IOl11e što je kasnije lI /.da IlH l ll ; 1.~ ko imc Polihranija . k:Hl i po nadgrohn oll1 natpi su nadenom u Vd i č ani1l1:1 (Popo vo polj e). Pod San ko lll Mi lt e ll ()v i ćC Il1 ( 1335.- 1372.) _ d uhrovač kim grad aninlIm i hosan skim harUIlO1ll s ugk:dnorn dvorskom ti tu lom ka'l.nal'a - pOSlali su S an ko v ići moćna poluga u ru kama nositelja ojača l e sred išnje vlasti II Bosni. Za njegovll Sl! sc naklonost otimali ne sa mo D ubro vč ani s koj ima je njegovao tijesne poslovne veze, nego i drugi sllsj edi . Sinovi Sankovi - BjeJjak i VCl; II

Radi č

( 1379.- 1404.) - pos ljednje su l ičnos ti ove porod ice za č iji sc t rag i č n i kraj

veže neuspj ela prodaj a Konava la Dubrovča n i ma 139 1. i vojna intervencija Vlatka Vu kov ića i Pav la Radinov i~a koji sU/..a po~icli ovaj teritorij i medu sobno ga JXXIijelili ( Miju š kov i ć .

1%1. ).

Centar Radi čev ih posjeda nalazio se kod Ko njica s d vorom u Zaboranima nedal eko od sela Bi s ku p, gdj e je na loka lite tu Grč ka G lav ica Vego istražio r nekropol u S ankov i ća sastav ljenu OCI 16 masiv nih stećak a u obliku sandu ka lociranih unutar jedne porušene c rk ve. te preostalih 73 steć k a u o bli ku pl oče, sanduka i sarkofaga smještenih oko same c rk ve dime nzija 12, I O x 6,20 m. Jedan od prvih istraže nih gro bova, sa s teć ko m ukrašenim natpi som, pripada gospoj i Goisavi - kće ri zetskog vlastelina Jurja B a l š i ća, ženi Rad i ča Sa nkov i ća sahranje noj ko ncem 1398. godine. Go isava je pokopana u drven i sandu k s ruk amu prekriženim na grudim a. s d ubrovač kim dinarom u ust ima, a i SVIlene

vrpce nade ne u gro bu takode r s u dubrova č k e prove nije nc ij e. Upravo njezin s t eć ak ka zuje da i ostali grobov i unutar crk ve pripadaju Sa nk ov i ć im 3. U jed nom od grobova polože nim uz apsidu , ukraše nim steć ko m težine oko 8 to na, nade ni su ostaci zlatotkane brokat ne haljine i o krugle kape izrade ne

od istoga materijala. Brokat je bi o orn amentiran j er se još uvijek vidi više fi gura pasa s ogrli com, raspoznatlji ve su pa lme te koj e izlaze iz kapite la, spiralni geometrijski moti vi tSJl lava guske s dije lom vrata. Razaz naje se di o kule i neke luksuzne zgrade, takoder u zlatnom brokatu izraden grb srcolika oblika, sa četiri grede OCI 13 zlatom vezenih neprav iinih kock ica. Po svemu sud eć i , grb je kombiniran prema svim h era idi č kim prav ili ma. I ostali . uglavnom geometrijski moti vi, skladno se uklapaju u cije lu ovu ko mpozic iju. Brokat raden u romanskom stilu . smatra se u Lucc i u Ital iji pod utjecajem Saracena. dat iran je u X III. st. Na osnovi svih indikacija može sc prelpostuviti da sc ovdje radi o grobu nekog od starijih predaka Sankov i ća . možda i samog Dmžcna B ogope2~~"~ U grobu smještenom u sredini crk ve, s najimpozanlnijim s tećko m težine oko 9 tona. naden j e kam eni sarkofag - do tada prvi poznati primjerak ove vrste ispod stećk a - i u njemu kosti oč ito prenesene s nekog drugog mjesta. Uz lubanju muškarca otkri vena je staklena čaša II vert ikalnom položaju s ostatkom priloga. a na

cjevanici desne noge pri mjetan je duboki urez OCI mača . S obzirom na okolnosti pod kojima je trag i č no izg ubi o život. zatim prema lokaciji steć ka u sredini nekropole može se pretpostaviti da se radi o grobu kaznaca Sanka, č ije je tijelo nakon njegove pogibije naknadno moglo biti preneseno na njegovu plemenitu baštinu. Staklena čaša izradena na otoku Murano (Venecija) koncem XIV. st., sarkofag OCI mi\ic'Q

i masivni nadgrobni spomenik ovu pretpostavku čine još ozbiljnijom. Uloga pehara (čaše) ili zdjelice u grobu nije jasna; u nekim slučajevima mogli su sadržavati posvećeno vino ili klUh. U srednjovjekovnoj Engleskoj uobičajila se praksa stavljanja čaše vina u sanduk uz samo tijelo pokojnika. Pijući iz te čaše živi su osjećali da uspostavljaju neku vrstu zajedništva s mrtvom osobom (Ball, 1995.,48.). Kada su na kršćan s kom grobu korišteni simboli pšenice bilo je pridodano pričesno značenje. Grožde i pšenica u kršćanskom grobu predstavljaju vino i kruh pod kojim se okolnostima žrtvuje sam Krist, a koji vjernici primaju na kršćan s kim oltarima (Ball , 1995.,30.). Drugi grob iz sredine crkve zanimljiv je po nalazu III srebrnih puceta okruglog oblika s petljom, po nekoliko dijelova brokatne trake, tri fragmenta svilene haljine te svi lenoj kićanki od kape izveze noj zlatnom žicom. U grobu s desne strane groba gospoje Goisave počivao je kostur okrenut licem prema zemlji..L lUkama na ledi ma, s istim dubrovačkim dinarom u ustima. Ovaj grob Vego smatra posljednjim počivalištem Radiča Sankovića. Kao da se radilo o nekoj popudbini, organizatori pogreba u Latviji uz pokojnika su u grob stavlj ali i novac (Viba, 2006. , 139.). Stavljanje novca uz pokojnike ostatak je starog praznovjerja da je novac potreban za plaćanje prijevoza na drugi svijet (Curl , 1980.,72.) . Svi ovi nalazi, uključujući venecijanski i drugi talijanski novac iz Xli., XIII. i XlV. st. kao i dubrovačke monete iz XIV. st. govore da se radilo o bogatim feudalcima (Vego, 1955., 1957.). Kada bi mogli biti sasvim sigumi da srebma čaša sa ćiriličnim natpisom i imenom njezina vlasnika - " Sinaka" - koja se čuva u Metropoliten muzeju u New Yorku pripada upravo kaznacu Sanku Miltenovi ću , kako je to pretpostavila Bojana Radojković (1966.), dojam o bogatstvu i prefinjenom životnom stilu Sankovića bio bi još izoštreniji. Budući da je smještanje grobova u crkve vrlo rano postao općeraširen kršćan s ki običaj , pa time i u srednjovjekovnoj Bosni , činjenica da se cijela ova nekropola nalazi unutar jedne crkvene gradevine ne bi sama po sebi budila . - -------posebno zanimanje kada ne bi bilo riječi o tome da su se steće i pojavili tek nakon što je crkva prestala biti aktivna. O tome svjedoče sarkofazi oko same crkve-vremenski mladi od sanduka unutar crkvenog prostora, što govori da crkva prvotno nije gradena kao mauzolej Sankovića, nego je od konca XIII. st. korištena kao njihova nekropola. Pokušaj da se nade odgovor na ovo slože no pitanje tijesno je povezan s tješavanjcm problema konfesionalne orijentacije Sankovića - humskih magnata koj e je Kon stantin Jireče k oz n ačio pravos lavni ma. Povod za ovakvo mišljenje dao je Jirečeku dubrovač ki kroničar Ra s tić koji je , opisujući odnose izmed u Radi č a San ko v ića i Dubrovč ana. Radiča optuž io za dvoličnost - osobinu kojLIje pripi sao ostal im slave nskim kn ezovi mu otkako SlI primili "grčku šizmu" (Rastić. 1893. , 178.). Pitanje je, medutim. j e li Jireče k u ovom s lučaju bio na pravom tragu budu ć i da izrazi grtki o/JI'ed, grl"ka krivovjerja i :abh{((e._Q rka koje kato li čki pisci Orbini i Farlati vež u uz bana Stjepana ll. i T vrtka! ' Kotrom"ni ća označavaju njihovu pripadnost Crkvi bosanskoj. a ne pravoslavlju. Isto z načenj e imao je atribut rasko/llik kojim je Tvrtka I. počastio Raynaldi (D. Lovrenović . 2(X)6.a, 689.-690.). Stoji li . pak, ime lokaliteta - GrNa G/mico _ na kome se nalazila

----

crk va s Ilch:ropnlot1l S ankov i ća LI izra vnoj ve zi s navedenim ",~onf~ s ion a lnim atributima za sljedhenike Crk ve bosanske, pilanje je za buduća istr~?::~~tnJll .. ~ prav,cu

rasvjetlja vanja ovog problema vodi i naziv samoga sela - B;'~'kup ,- ~ OJ l a~oc lra

na visoku službu II ve likim crkvama, ali i II C rk vi bosanskOJ. kOJa Je upravo LI

oblasti Konjica imala svoja snažna upori šta. Ovaj naziv - kao što ~ e s lu čaj s Pračom Biskupinom i Bi skupićima kod Visokog - ponajprije ima vezu s bISkupskom rezidencijom ili bi skupskim posjedom. Na jednoj od nekropola Velikog Jezera ispod Lje ljena na Vi soč i e i iznad Konjic a na pročelju markantnog sljemenjaka nalazi se lik muškarca s bi skupskim štapom II lijevoj ru ci spirale okrenute prema vani , s imboli z irajuć i možda sv. Nikolu, takoder biskupa, a ne treba i sključiti ni mogućnost da je ovu likovnu predstavu nadahnuo lik sv. Grgura Nazijanskog, (jednog od otaca i stočne Crkve) pri sutan na bosanskom novcu XY. sto lj eća

(Palameta, 1999., 37.-38.). Starinska groblja u selima oblasti Takovo u okolici Gornjeg Milanovca u Srbiji nose takoder naziv "grčka", iako Crkva bosanska ovdje nije mogla ostvariti bilo kakav utjecaj , ali isto ta:roT"fuadarska groblja", iako se zna da ovdje nije moglo biti etničkih Madara. U ovom slučaju naziv Madar označavao je uopće katolika sa sjevera (M. Filipović , 1962., 153.-154.), što upućuje na zaključak da ni nazi v "grčka groblja" za nekropole bosanskih i humskih s tećaka nije imao etničku , nego prije vjersku podlogu. Naziv "grčka groblja" raširen u čisto pravoslavnom području S;:bije ne bi mogao postati tradicionalnim da se radilo o hereticima, kao što O tome govori i činjenica da se isti naziv sač uvao medu kršćan s kim stanovništvom Hercegovine (Vego, 1963., 20 l.). Ne izgleda, stoga, uvjerljivom pretpostavka da su naziv "grčka groblja" za srednjovjekovne nekropole u narod uveli katoli čki svećenici koji su odvraćali narod od starih običaja Obilježavanja groba, proglašavajući ranija groblja grčkim i šizmatičkim C(~rović, 1956., 127.), jer bi se taj naziv ustalio samo kod katoličkog življa, što nije sfucaj:"" U prilog tome da su Sankovići bili bliski Crkvi bosanskoj , što je nagovijestio i Vego, govori povelja Bjeljaka i Radiča Sankovića izdana Dubrovčanima 15. IV. 1391., kada su "na sveto pismo Hristovo ... prisegli našom vjerom i dušom", što je izraz identičan onom koji koristi Stjepan Vukčić Kosača 19. VII. 1453. - pozivajući se na "svjedoke i sreditelje vjere naše djeda bosanskoga i s njim dvanaest poglavitih krstjana" - definirajući svoju konfesionalnu pripadnost u trenutku izmirenja sa sinom Vladislavom. U tom pravcu vodi i spomen "318 svetih otaca iže ~skih"' u sankciji povelje koju Sankovići izdaju Dubrovčanima (Miklosich, ®8 ., 219., 461.), jer ovaj izraz upućuje na utj ecaj i stočnoga kršć~~sty.a. Neš~o o to~e kaže i grobni natpis na stećku gospoje Goisave, Radica SankovIća, naime da "prija svoju viru i višnu slavu". Goisavaje na dvor Sa~kovića došla iz pravoslavne porodice zetskih Balšića te se čini prirodnim što Isti ce brigu za svoju vjeru u drukčije obojenoj konfesionalnoj sredini. Ovo ne bi bIO usamljen s lučaj u tadašnjoj bračnoj politici da udajom i dolaskom u drugu ~?~~:sl~naln.u sredinu supruga zadržava pravo ispovijedanja svoje vjere. Sam cmhcnI nat~I.S na s tećku izraden majuskuinim slovima s dvije strane II dva~, a s dru ge dVIJe strane u jednom redu, djelo je vještog kovača. Krsno Ime Sankovića, kako sami kažu u navedenoj povelji, veže se za arkandela MihOVila - zaštitnika viteštva - i sv. Jurja kojemu se tak:oderprip~" Viteške odlike.

supruge

U lješavanju ovog pitanja od pomoć i je druga ne kropola s nekih 100 steć aka , v ećinom u obliku pl oče, smještena uz ru ševinu c rkve na Obližnjem loka lite tu Raz i ć i , koji j e kao i Biskup pripadao srednjovje kovnoj župi Kom. Crkva rusti č n og romanskog stila dimenzija bez apside 11 ,07 x 5,93 m, podignuta u XII. ili XIII. st. , starija je od crkve u BiskUpu, u njoj se možda služio i stoč ni obred , a č inj e ni c a da u crk vi ne ma naknadnih ukopa i s teća k a govori da je napušte na znatno kasnije nego crkva u Bi skupu, što z n ač i u vrijeme osmanske vlasti , o če mu svj edoče i stil ske karakteri stike portala iz Xv. st. Nekropola oko crk ve, možda posvećene sv. Mihovilu Arkandelu i sv. Jurju starija je od nekropole u Biskupu (Vego, 1958. , 159.-166. ). Ne kropo la S a nkovi ća važa n je indikator o tome kako tij eko m većeg dijela XIV. st. najm oć nija porod ica srednjovjekovnog Huma kao nadgrobne spomenike koristi upravo steć ke. Iako u okolici Konjica ima ne koliko, vjerojatno i najljepših, nekropola koje se mog u pripisati Vl asima, one pripadaju ml ade m razdoblju kada su se Vlasi afirmirali kao značajan ekonomski i politi č ki faktor u srednjovjekovnoj Bosni a naročito u Humu, tako da stećci Sankov ića ne govore u prilog tezi ovlaškom podrijetlu stećaka koja j e odnedav no zaživje la u jedn o m dije lu hi stori ogratije (P. Anđelić, 1975., 224.) .

Nekropola

Miloradovića-Hrabrena

na Radimlji (Batnogama)

Dok nekropola Sa nkov i ća odražava poče tnu i srednju faz u izrade s tećaka, razdoblje u kome j oš ni izdal e ka ni s u bile isc rplj e ne sve m og uć n os ti ove sepulkralne umjetnosti , ne kropo la pravos lav ne vlaš ke porodice Mil orad ov i ća­ Stj e pano v i ća iz rođa Hrabre na na Radimlji kod Stoca iz dru ge polov ice Xv. st., na lokalitetu u to vrij eme poznatom pod nazivom Bat noge, zrcali sami vrhu nac . . nJezl11a razvoJU. R odonače lnik porodi ce Milorad ov i ć a izvjes ni j e Milorad, koji je kao starj ešina vlaš kog roda ili neke skupine živio Li-P(IIgOj polov ic i XlV. st. (Hrabak. 1956.,34 .). Dubrovač k a žalba upu će na 23. III. 14 16. knez u Petru Pav l ov i ć u spomi nj e Stipana Mil o radov i ća, Mil oradova sina, koji se ratuj u ć i na struni Pav l ov i ća proti v Sandalja Hra ni ća zajedno s Turcim a poj avio na du brovač k oj grani ci oko Sli vna i izazvao boj aza n od ratnih pustoše nja (S toj a n ov i ć, 192Y .. 530.-53 1.). Sti pan Mil o radov i ć imao je troji cu sinova: Petra, Radoja i Vu k i ća (Toš i ć, 1998.a, 97. J. Petar S tj epa n ov i ć H rabre n jav lja se u du brovač kim izvori ma sred ino m 1473., a posljednji put sv ibnja 1486. ( Hra bak , 1956.,35.). Radoje S tj epan ović um ro je izmedu 1475. i 1477 .. do k sc Vu kić S tj epa n ović zadnji put spo minje 1496. godine (Toš i ć. 1998., a. 103.). K it eć i se li tu lama voj voda i kn ezova, d ržeći posj ede LJ oblasti izmedu Stoc a i M ostara, Mil oradović i -S lje pa n uv i ć i zapovijedali SlI vlaškolll vojn ičkom lIstanovom ozakonje nol11 II sred njovj ekov ni III drža vama Bal ka na (Bog i ćević. 1952., 140., 142., 148., 159.). Po ložaj nj ihov ih zema lja doveo ihje u tješnje veze s Dubrovča nim a, rez ultiraj u ć i njihov im ekonomskim j ač anje m k a rakte ri st i č n irtl za širu vlašk u popul ac iju u oolasti Huma (D. Kovačev i ć, 1963 .). U osm anskoIll

d l' ll l TII il ' ·If/.

' I

' Jlt) llI i l lJl'

. .

"l'

\'\) 1\1(1\1 '1 1',' 1' _11 " 1 '

IIJ l' (II(1I11 "' 11 1I t-' I I\1I 11 V I"(' lIl l' III / "

. "

'.

politi c ki

I drIl Š[ \'l' lI i •.

o k v ir.

'

cll '

k·dt) [ 1I11dllll " "k' " ' , \ trJ/naud,J

l d 1I l' lI

oo

I

/f/lI : I( 'III' li \ p ic\ll(j i llI' I , ' , ' !<.;I[IIJI \ k ' J . . ," . C!:-, I JrdlJ I I .t O lll ldllj;I Vt q V(j t! C P '1 "

\C

1l0 V()Jl"".';qući .

11 "h. ld Il:n;, pnrildal'-I " . . . , ld 11 01 IIJ l' H laO'1j J' • k ' . pod rlll'j II I hIIII ;, s IIklJplIO n "'. 111111'11 I It- · . . .I CU.I ld VOJ grup
,, ]asko] g nrp;ll' iji I )OU "lilJ Vh l .

jl'

.I oo

'o

"o

"'

,"

"o

•

L: Ir;, v • ~

ld

o

o

.

- ,

I

•

...:

.

"

.

"ljldll()1ll r '\aUJ\IJ)Lrn

PopralllVICl' 1l1 .11 red duhro val' kih g radalla (SI()j ;l1l()v ić. 1{)]4., 20 1.-20l.). ()\i.l d va V rC llll'Il S ~l hli s ~:I p~)d:ltka, koji Petra Stjcpallov ića- I-Irahn.:na prikawju kao osmanskog tlmanllka l duhrovačkog g rad a nina. os likavaju god ine na.'-.lanka Ilc kropule na Radimlji. EI\ollolllski . vojni i društve ni potencijali Stjcpanovića­ Hrahrclla. va/.na uloga Llllsposta vi i lIčvr.~ćcnjlllilllarsk()ga sistema II HUlllu. stahilan po lo /.aj II od nosu na no ve v las t()dr.~ce koji sc zrcali i kroz izgradnju crkava II Oša ni ć il11i.l . T rij ebnju i KIcpt:i Illa, a kasnije manastira Ži tomis lić. pravoslavna vjera kao spec ill l'an 1~lk t()r kol ekti vne patrijarhainc solidarnosti v hl.~kih sk upina. sva ta silina vlaške eKollolllsko-s(lcija lnc cvolucije Iražilaje svoj prostor za realizaciju iN, Fil ipov i ć, 11)74,,21 7,-22 1, ), Jedno od repreze nlati vnih područja rodovskoplemi ć ke slave pnxlstavlja nekropola na Radi mlji - " bez sumnj e jedna oci najljepši h - ako ne i naj ljepša - Kol ckcija s t eća k a" , nastala na izmaku srednjovjekov ne i na početKu oSlllans ke epohe - ll vremenskom ok viru Xv. i XVI. sl. (Benac, 1950 .. 3,,4 1. ), •.

'

,<

Nastan ak je7.g re o ve nekropol e no vij a istraživa nja pomjeraju

LI

kraj XlV.

stoljeća kada su i~kIcsana tri velika sa nduka, od kojih su dva opremljcna bogal im lI kr~lsil11a i li kov nilllllloli vima u plitkom reljefu. Sljedeća 1~I7.a zastuplj ena jc jecinostavni m sanducima i s lje mc njacim
t~~

Od dcvet uhlika stcćaka l.astupljcnih na ovoj reprezentativnoj nckro I' po , ' " " pIu~a s pudnni,lcm ' I P Ula lll1a '''': I. sanduka 27. sanduka s podnožjem 24. visokih sanduka -l. v!Snk,h sanduka s pndnužje m 5. sarknfaga 2, sarkofaga s podnožj .11, dUk jc stcćaka u nhliku križa .1, Od spomcnutih 133 stećka ornamcntiranae;n 6J. šIn zlla~i da jc \I usporedbi s drugim ova nekropola umjetničk i izuZelt~~ hogato ukrašcl\i.\.jcrjc ukrašen svaki drugi stećak . Osim bogate ekonomske osnove IOlll l' su svakako pridonijeli kvalil"icirani kamenoresci - "kovači" - medu kojim~ su il. natpi sa na scćci mi.l poznata trojica: Miogost. Volašin Vogači ć i Ratko Bral iHl(ll )i{-. B{)gatst VlI {lfllalll('llt i ke Ilcs umnji vo jc pridonio i izoštren un~etnički ukus naru či telja s tećak a. Najviše su ornamclltirani visoki sanduci s podnožjeIll i sarkufal,i s pudnuijc111 kuji pripadaju tadašnjoj društw noj eliti , Medu ornamcntima iSlil\:- sc zavojita linija s trolistom. ornament II obliku pktCll{'g užeta, plastični l'i k-cak ornament, zrakasti krug, rozeta, prCdstaY;I plastičnih krugn\'a, grozda, štapa u ohliku slova T ispiralnih z:\\'oja, Pr~dst"lYa luka i strelice: na "V\'jv\,dski m" stcćc ima, prcma starijoj interpretaciji, označaYJ vl,j ni čk u funkciju 1\4iloradovića-Stjcpanovi ć a, kao i predstave šti toya s mačem, Figu ralne predstave mogu sc ra zv rstati na predstan~ muških tigura s l-xlltignulllm desnom I1Ikol11 na tZ\', "\'ojnxiskim" slt~l\' ima (ili stećcima koji simboli 7.i r;.~iu S\', Vida) i Ila prcdstayc kojima dominiraju pnjcdinL~ scene poput I.rl'dnjt.'1ll \ ijl.'\..lI il'~ lIyij ...'\.. l)~I;l\ lj;} l'thlrl'llim"j('1' :'1.' t.X'jl'lll' i-..n.' . .·u i I IllL~dl1 l' ,,~tl\'1l U - : .... i II ,!.!:~ d:l jl~ "1'a jl.'Il'1:\ Iy , sl. i ka:,ni je kill 'Ii~'ansl' l ' pn." ,\;td:1\ :lil~ II \lbl:lsti lh'lljt.' :\l'n.'I\~l' d\'~ il' l~r:\\l\:'\;l\ Ije l adr) :lh, l'rilll:n II lInlll1':l;njl,~(J ~Cir\..\'\ il..' , !l)(,·L ll)~ ,) , lh' l'l'.::':1 d:l .ll' II ,rijeIlle ht.'r\."l'~a SljQ':lIl:l l\.l'~,: l":~' , . "\I.Ylll~M' . , 'l\:lh'l,,' I·"·" I :-lI\":1:-lll:-\X l I , ' . ., '."ll ,l ,I T,d'II'P I'U(:I11St\l' Ihull:111':lk. blhl l\1 ,l:\ " : bik 1'1':1' l,~I:l' Ill', ~ tim d;t:'ll k.r~I.i:ll1i imali pn." :1~1I1l :\ :-jl'Yt.'rll Huma l II p\....hll1.!ll {Puljil', 2nn5 " 2()-t ,t , l' '\ ' l ,i"I." i i l'ltll11\'li 11:1 l" l'.I, :11i i 11:\ dnl.;:.im hUIll:,"illl i t'lt'~:IIl~kl1ll nd~l\'~'I\' ,1111" , ·1 '"ll11:1. .1 1.' 1' ~l' - "l\:ll\l' h' , l "',1,,'11' :-- n,' dl\jl' ~ ,ijl'\..:l l\i~\1 111l'~li I'nl':\d:I ~. 1l1:1Il1ll'.!,,'

",i'

sahor odr/.an 56~. II Brao,"" S " I"II'" I "k . ~ . 'jO, OI - i< k 'l "h ' .' karakteru ljudskog li ,' CI'1 II V," . ' ) ()S I o~nJI QYlmu(;CIlJcm()<.Icmonskom

. . '. c IJe SC u s kr ~ ~ .. . naprot iv. sukladn() Kri sto vll ll "k " " . nuc.:c niJe vjc rov(ilo. U kršćan st v u je . s I SIlUetl vhd ' I . . S ' ' dal1l~.lI sk rs nll ć a lijc la . zbog če la 'c 1<>4 < . ~ () u v~ c rcn~c o ud,nJem danu kao 7.a IlJlhove duše i k'ldil sc p'lI g . J.. _" M. lIst č.ln()v ljcn Odn mrt vih kada sc moji 32 1. "124 -3"11 I ",' : , esv IJece na grobo vima (Vego, 1973., 3 13, 3 18. ,. . -. '" cc no takvo IllJesto, o ci 'c l .. . '.. ,o. '.' nekro pola u R'ldim lJi (U SIJ p. I P J OJ Je svoJoJ IkonografiJI , predstavljala , ~ " . "ameta, 2002./03 l. DI uga JC, mcdutIlll , pitanj e do ko 'c s . ':~. . ' . ' . m e ntalitet tadašllJ'eg vl, ~ k d '<: ~ • II I11J e r~ krsCdll skl ob rascI prodrli II as og ru st va, odnosno II kOjo' , ._ ' . . . "I' pl'edod 'Zbe "I ntu
eo

eo .. . ~.".

,

.

a

n~clIlo v l ca koja za vremensk i period izmedu '

I

1456. , ~ 1479. sddrZl In-' OrtlMelJe o 12 hercegovačkih vlaški h grupaci 'a

o~~vac~nlh ~I~,enom DonJI.Vlast s područja Ljubinja, Stoca i Bileće, medu kOji~a

~ I ora oV l ca-SlJep~1I1ovlca. onda odgovor ne može biti j ed noznača n . Nai me ' zmed~' 156 navedel1lh vlašk ih imena, romanska imena (Bil ,j!ol, Baleta, Bul; predstav ljala su .~rav u IZlllmku: od kršć an s kih imena za bilj eženO}Ctel
- sedam sa svi h strana obloženih netesanim prirodnim pločama mur'k d . . d" . JI e, preostala V,! u gornjem IJelu poknvena pločama u obliku dvoslivnog krova Poko' .. nisu s:!hranjeni U dr.venim sanducima niti su oblagani daskama, a i zn~d gro~~~1 mora lt su staJ'~tl steccl. što znači da se broj uništenih primjeraka penje čak do 50a AI~altza nademh kostura pokazuje da se,. poput nekropole na Pavlovcu, radi o ljudim~ Visokog rasta s dosta razvIJellIm grudmm košem (Zelenika. 1962., 172.- 173.).

Nekropola u Donjoj

Zgošći

Medu nekropolama s rednjovje kovne Bosne, nekropola stećaka u Donjoj Zgošći kod Kaknja od iznimnog je značaja već time što je smještena u samom srcu bosanske države, gotovo podjednako udaljena od dviju kraljevskih rezidencija. u Sutjesci i na Bobovcu. Ovim lokalitetom dominirao je monumentalni sljemenjak težine oko 14 tona - po umjetničkoj kvaliteti izrade i ornamentici bez premca medu poznatim nadgrobnim spomenicima - "dokumenat neprocjenive vrijednosti" (Truhelka, 1991., 636.), "središnji spomenik u galaksiji stećaka" (Palameta. 2004" 138.). njegovom težinom i ljepotom ne zaostaju ni dimenzije: dužina 265, širina na bazi 139, a na rubl! strehe 147, visina do krova 146, a do vrha sljemena 169 cm. Ploča na kojoj je počivao sljemenjak takoder je masivna: 335 x 199 x 40 cm. Uz rame mu stoji s tupac visok 245 cm iznad zem lje (donji dio 145. a gornji 100 cm), širine gornjeg dijela 52. debljine 46 cm. Poput stećka ukrašen sa svih strana. stupac pripada is toj nekropol i. Još koncem X IX . st. krasi laje lokalitet Crb'inu zvanu i.Qrčko groblje na brdu Križ nekropola sa 14 stećaka - 4 sljemenjaka. 9 ploča i I stupac. Spomenuti slj e menjak i stupac preneseni Sl! l! sarajevski Zemalj ski mu zej. dok su oswl i primjerci vremenom nestali. bilo da suugradeni u obližnje kuće. bilo da su razbijeni i uoradeni u cestu ( B eš lagić. 1967 .. 46.: Strat imi rović. 1891 .. 134. ). Danas 0\'0 de:astira no mjesto predstav lja još samo "monument" barbarogeniju. .. Ovdje je. na temeljima antičke zg rade podignuta. crkva srušena pnJe nego su u njoj bili postavlje ni ste ćci. Što samo po se~i ne pred stav~a IZIll_nlku u sepu lkralnoj praksi bosanskog srednj ovjekov lja (Cremošl1I.k. 19)0.. 4 I ) '\,Od mnoštva stećaka spomenutih koncem XIX . st. (StratImiroVIC. 1891.. 128 .-1~ ~. ): . Vid . I" '1'Je b. I' lo J"Os S~~lllo.~ . l,"! nde su\'It:' se ln pola s toljeća kas nije J~vo 11 ~ , I' s'pred . . zo::' . ' ,dok_ .... iz

za

···. dv·! 11'Iz il"lh ispod zem lle. OstaCI brokata I dVIJU ,tak!emh posud.1 uz ' ,.1 . .I c • • ., ..... b " ct " I~Ć~\l sted~a bil) Illl ·t" ·I,'klW s'mduka važni su IndikatOri da JL' II gm II l!'ipO 11.1)\ t'-=- • • c e " Č " kI9-0416)K 'ullen sahrankn pripadnik tadašnjeg društvenog \Tha l remOS111. :'I d' . ) ld kO I; s u is klesani ovi s(cćci "ackn jt' iz dva kamenoloma ~ldaly.:~ na...J. o I~O~I~~ l'i kllllld e XIX ' " I'k' ·, .t . "lk biO razlomljen 11.1 'I'. ,.1 S' IIllC IlCkrlllJuk . KOI1L'CIll t ,. !'it. \l: I I.lt: !\ tl. . .• . .~ " , . ~ .. ' ~ ~" . da su ~i.I pn, t di 'I ch a mcdu 10kall1l11\ S I ~1I11)\' 11l S ln) tl1 ost.ll.l .1":: ~'.Jt:Z.l ~) !\poIl1e.".~ . . l.. .., ~~ l h . " . . ' . ." " , y .. ,,';. '", ,.'" 'CČJO I Otx:'l.I\.ll l. nekih 60 ~odina klll1llVlllla razbi l! llL'kl i.llH.1I1 Z .1It:S.l.Jt:rJt: Z\ .. ' ~'" hl . . ki ': . ' . ,', 'l) I 1,.+ - I ,6) O\'akn l sltem \ .lIll. '. , oO

••

'o

II Ilj Cl1lll I Illa blaga tStratI11111ll\ll. IX ,

.. ... . ...

~.', :. _~ _ . ~) 'ekk\tllli.ljJ11;II~lLl

postu pci. uz nj i hovu SL' kundal1lu II gradt~.1u II :-;.I~ 1.11ne I :-; \,Jd,ll~ I,ll: ~(, oJ, ll" )hni il pll)\\1 '" :-; 1l:I.: ' ~' k ' SI" ';n'll' sudhllla zadc:'stialll:-;ULt:n.\l.:-H ,:' Sll ruku pr~plllov"" l 1)10.1 .l.1. IL. _ l . . ' " ,~ :, ' l\On ~tl'd '" -' 'kl'll k'lt 'lklllllhi klll~ ,-, I' " l1'lrh'll'I nc:"'O I .... P.l.lIll. ni su 1Ill1 sta\'a 1 :-;.11110 . , .:"7 ~ ') 11 IIIIl S • • . " 1. (N -th 'otc:' IS ~'l -f' , • '1 ' I X I " ' \ .·V Stn l'lL'l~1 za l)llP lllL';l\· ; IIl.1~ LTr..:a\';J nl L • l I l 1I, 1ll~( II , ' '\. . . , • ..

S oh zirom 11<1 v i ~ ()ku es t chko - lIlllj c tni čku kvalitetu ovog ~ Ij e menjaka i izda šnu ornamcnti ku kojom dominiraju zapudni geometrij ski i fi gurain i moti vi, s obzirom na lo da j e "ornam ent j ezik kojim nam predmet progovara", ne moze biti daleko od istine to diJ j c u izradi umj c tni č kog ukra~a ovdje ključnu ulogu odigrao

neki dalmatinski majstor iz druge polovice XlV. sl.

(Stratimirović, 1891., 139.).

Osim

što nači nom svoj e izrade zrcali sinteti ziranje raz li č itih stilova, romanićkog i goti čkog

ponajprije, ovaj sljemenjak odaje umjetnika koji je u punoj mjeri poz-

navao europske i mediteranske kiparskc i slikarske tradi cije, kojemu ni su bile strane ni lokalne vizure sadržane u dj elima rezbarskog i klesarskog zanata, čiji tragovi vode sve do monumentalne dvorske arhitekture, heraldi čki h moti va i

minijatumog slikarstva (Palameta, 2004. , 137.- 141. ). Dokje sljemenjak lijep ornamentikom, stupac je plemenit oblikom, ukrasima bli zak narodnoj umjetnosti radenoj u drvetu (Stratimirović, 1891 ., 139.). Već sam njezin položaj i njezini spomenici govore da je ova nekropola znamenita i da se, po svemu sudeći, može pribrojiti medu porodične nekropole srednjovjekovne Bosne, bez obzira na to je li na stećku bilo uklesano "ban Stefan" ili "Stefan ban", što se na osnovi sačuvana dva slova " n" i dužine polja natpisa može pretpostaviti. Za sudbinu natpisa veže se priča kako su se "za turskoga vakta" pravoslavci i katolici sukobili oko groblja pri čemu je stradao natpis, tako da su se 1891. mogla raspoznati još samo dva zadnja slova. Toponomastički pokazatelji, ponajprije obližnji lokalitet pod nazivom "Stipan-grad" , naveli su na pretpostavku (koja se nije pokazala održivom) da bi se pod najvećim sljemenjakom ove nekropole mogao kriti grob bana Stjepana II. Kotroma nića (Stratimirov i ć . 1891., 140.; Stratimirov i ć, 1926.,45.-46.). Svojedobno je Truhelka ( 1991 ., 636.) uočio trag natpisa u ostatku riječi - "pan" - na osnovi čega je takoder pretpostavio da se radio o banu Stjepanu. Tvrdnja da četiri ljudske figure na sljemenjaku dvije muške i dvije ženske - predstavljaju članove neke lokalne feudalne porodice djeluje uvjerljivije (Stratimirov i ć, 1891., 141 .). l na stupcu S ove iste nekropole nalazio se prvotno ćirilični natpis u dva retka, ali je koncem XIX. st. bio "okrnjen, izlizan i nepročitan" (Stratimirović , 1891., 140.). Truhelka je ponUdio transkripciju natpisa s nekoliko imena medu kojima i imenom bosanskog bana Stjepana Prijezde (Beš lagić, 1967., 97.). Bešlagić ( 1978., 79.) je pak ime Dragiša iz jednog dijela natpisa povezao s imenom brata velikog vojvode bosanskog Hrvoja Vukčića Hrvatinića, kojemu je kralj Dabiša koncem XlV. st. darovao selo Kakanj u Trstianici. Još uvijek se ne može bezrezervno prihvatiti ni jedno tumačenje, tako da će za sada ostati tajnom čije su kosti ovdje u srcu banske i kraljevske Bosne, u prirodnom ambijentu dostojnom monumentalnosti i ljepote ovih nadgrobnih spomenika, položene u grobne rake. odakle su ih na kraju raznijele ljudske ruke i olujna vremena. Udaljena od ove u pravcu sjevera oko 150 m, na susjednom se brijegu takoder nalazila nekropola koja je nekad brojila znatno više od 10 dobro obradenih sanduka i fragmenata utonulih u zemlju, ko liko ih je na koncu preostalo (Beš l agić, 1967., 51.).

169

Nekropola na Pavlovcu Na za ravni brežuljka Pavlovac u neposredn oj blizini Sarajeva, odakle pruža prelijep pogled na okolicu, nalaz ila se do 1980. godine nekropola steća~e .. č a u tlpl no m položaju na redove. Te godine obav ljeni s u radovi na dislokaci·i nekropole i djelimi č no arheo loško iskopavanje grobova. Tada su steće i Js Pavlovca prebačeni u krug vojar~e u o bli žnjoj Lukavic i. Znanstveno zanimanje za ovu nekropolu znatno Je stanje I daltra od 188 1. kada JU Je obišao dr. Iva n Zoch i ut vrdio da broj i oko 100 stećaka (Fekeža, 2003., 495 .). Brežuljak Pavlovac krajnji je, izduženi ogranak brda Kri ž, odakle su isklesani spomenici transpo rtirani do nekropole čija j e glavnina za uzimala površinu od oko 4500 m' (55 m x 85 m). Od nekadašnjih više od 100 stećaka, na sjeveroi stočnom dijelu nekropole preostalo ih je 40, od kojih 3 1 sač uvanih u cijelosti i 9 fragmenata . Najvi še su zastupljeni sanduci (21) od kojih jedan s postoljem, sljemenjaka na dvije vode je 8, a sljemenjaka na četi ri vode su 2 primjerka. Budući da je po broju i oblicima stećaka nekropola na Pavlovc u najmonumentalnija izmedu 25 istraže nih nekropola iz okolice, može se reći daje pripadala istaknutim ličnostima. Odredena pravilnost prilikom paralelnog.Qo5tavlja~j a stećaka srodnih oblika upućuJ e na m og uće rodbinske i vre me nske veze izmedu č l a nova jedne veće srednjovjekovne porodične zajednice. S obzirom na to da je nekropola na Pavlovcu nastala na pleme nitoj baštini Pavlov i ća - jedne od vodećih vlastelinskih porodica srednjovjekovne Bosne - pretpostavlja se da ova skupi na stećaka pripada upravo njoj. Način obrade i te hnika kl esanja kamena ujednačeni su na svim s tećc i ma. osim na dva najmonumentalnija s pome nika koji pokazuju brižljiviju tehni ku izrade upotpunjenu postupkom g l ačanja. Krono loški raspon nastanka steća ka na Pavlovc u kreće se izmedu sredine XlV. i druge polovice xv. sto lj eća. a odlikuje se tipskom izradom bez ukrasa i natpi sa, koja govo ri o spe ci fi č noj umjelničkoj tradiciji ovoga područja srodnoj tiplogiji stećaka središnje Bosne. Naj markanlnijom se doima njihova monumentalnost profilirana LI medusobnom odnosu običaja. vjere i vlasti unutar razvojnih ciklusa srednj ovjekovnog bosanskog društva (Mutapčić, 1982., 168., 170.-17 1. , 174 .. 176.: Žeravica. 1982 .. 179: Fekeža.

2003.,511.). Po rasporedu ukopa i položaju pokojnika u 25 otkopan ih i arheol oški iSlražcnih grobova. nekropola na Pavlovcu ne izdvaja sc od ostalih srednjovjek~\'mh grobalja na podru t'j u Bosne i H ercegov ine. Posebnost o\'og lokaliteta zrca,ll ~e u (ollle šUJ ~lI p()k()jn ici ispod stcl'aka sahranj i\'ani II kamenim j d~ve nil11 sarkolaz.t~lli;l _ 9 pokojnika II kamenim . 15 Ll drvenim (Fckcža. 1003 .. 497.). Sjeverna g ra~lca ~do sada i:-.tražc llc oblasti s kamenim sarkofa zima seže do Jajca. istočna do Drme. južna do Konjica. a zapadna do linije Turbe-Jajce, Najv iše ki ll11enih sarkol~~ nadeno je u oblastima oko Travnika i Sarajeva. a u sarkofagu takvoga tipa s poklo~eJl~

pl oče postavljenim u obliku krova nu dvije vode sahranjen je Viganj . k . b·1 ..•. (ZeIeni·k a., -1004". 186. 1. Milošev ić. poznat po grobllOI11 natpisu o ' 0111 Je I o njecI _.

od dvije

specIIIeno sahnHlJ..lva nJ.a po k··k 'OJIlI ' U u k'amelle sar k'o t·age I' ·'J·e biO . ' ' . . . · k · ct . k I· _. Ik ··"e nl pnlikom hosan :-. ki. kako to pokaZUJU meroV 1l1S ' \ se renI sar 'o aZI o II Ob i čaj

i, kopal'anj a u crkv i SI-Germain u P'lr' - n]' ro- et ' lzll - 1876 °od'me II k'rase . d Slal'an" l križa IHal, al l. 1995 II J U b Z ama I pre , d k ' .. '" . . ~ potre a ' amcmh sarkofaga raz li č ite forme I· e o r,lc IJ" zabrijeze na Je u an olo-sakso n' kOJ' E ng Ies koJ.' Ponek'ad su bIIi ' . . ~ ~ ..~ Izuze tno dekon ra nl. prav ljeni Za sve te ili dru oe v'lžne osob ' l' b" : . · . . .. ' . e ' . e, l mog I su Itl naml -

ke

v

•

"

O

"

,

••

JenJen,1 pnJe za I Z l aga nJ e. ~.e~o. za sahranu . Kameni sarkofazi bil i su pogodni i za ~~ nO\ nu .upo r~bll . R~z I I CJt I tipovi drvenih i kamenih sarkofaga korišteni su II kasno m sred nje m ," Jek u, Na jedn o m loka lilel u nadeni su drve ni sarkofaz i nap ralJJe m ,od ,ba i lI č kog- hraSla (Hadl ey. -) 00 I .. I 1)- .. 179 .J. UpOlre ba kamemh ' ~_ sarkotaga bJ! uJc povezana s k. ršća n s k i m vJ'erovanJ'em II uskrsnuce . .tiJ. eIa I' naslO· . '

J3nJe m da se ,pos mnm OSIac I ŠiO du že s ač u vaju od pOIpunog neSlanka (Curl. 1980 .. 72. ). ah ISIO lako je predslavijala i psihološku posljedi cu neslanka anl ičkog sarkofaga (Ari es. 198 1.. 206.). Većina ukopa kroz povijeSI obavljana je polaganje;; tij e la umotanog u Jedn ostavni sukn eni mrt vač ki pokrov u zem lju , O va se praksa nastavri a do sred me XVII. s t olj eća kada je u modu počeo ulaz iti pokop u lijes u (Ball. 1995 .. 50). Osim u kamenim sarkofaz ima. pokoj nic i na Pavlovc u sahranj ivani su u d rve nim sarkofazima i d rve nim ko včez ima, Nalazi u grobovima. medu koj ima posebn u paž nj u zaslužuj u staklo. dijelovi luksuzne Odj eće . poz l aće n a srebrna kopča za poj as, dubrovački novac kovan izmedu 1356. i 1421 .. dugmad od upletenih snopova fili granske pozl aće ne žice i brokat. kao i sami masivni stećc i . nesumnji\" su do kaz ekonomske m oć i pokojnika sahranjenih na Pav lovcu, Sve ovo. kao i samo ime lokaliteta - Pav lovac - navodi na pretpostavku da je svoje vj eč no poč ivali šte. nakon što j e 14 15. godine kao žrtva politi čkog ubojstva skončao u Kraljevoj Sutjesci. ovdje našao bosanski knez Pavao Radinović (Žeravica. 1982 .. 186 .. 191.. 195,-1 96: Fekeža, 2003. , 499. ), s tim da su kao njegov grob označe ne d vije raz li či te lokacije . O vu pretpostav ku podupire i narodna pjesma iz okolice B o rča u kojoj se kazuj e da Pavao R adinov ić nij e bio sahranjen na nekropolama oko ove sredi šnje utvrde Pavl ov ić a (Fekeža, 2003. , 496.). Prva se lokac ija veže za najreprezentati vniji stećak oblika sljemenjaka s postoljem, č ij a uspo redba s regionalnim kneževskim nekropolama - stećcima kneza Bogč in a iz Kotorca (Il idža), kneza B at ića iz Kopoš i ća (Ilijaš). velikog kneza Radoja iz Zabrda kod Tarč ina i s tećko m iz Donje Zgošće (Kakanj ) pokazuje da j e oblik sljemenjaka na postolju zaj ednički za kneževs~e g robove. kao što su to i veliki sanduci uLadevini (Rogatica) Vlatka VladevIca I VOjVode Miotoša ( Mutapč i ć , 1982 ., 173., 176.). " Nakon što su arh eološka istraž ivanj a nekropol e na Pav lovcu na S\'Jetlo dana iznijela drveni sarkofag smješ©' u grobu ispod stećka oblika masivnog sanduka u središnjoj skupini spomenika, tD mjesto je označeno kao grob zlosretnoga

Pav la Radinov i ća. ' , ' d k k 'i Poko;nik u dobi od nekih 50 aodina sahranjen Je u drvenom san u u OJ , " d .. d zradenim Ni imitira oblik dug ulJ'aste ku će s teškim krovom na vIJe vo e. I . . -~ k .~ . brk " sQClra na vječnu ucu polovice punog hrastovog drveta. Sam ovaj o I snazno a ·tik " kuće -'-:":';~=,:.L::::.::;e.-=.:;.:.;.::.. k .. cr stećka persOJ1l l acIJu . . . ti"elo u pokojn ikovu kao I na osnovnu un CIJU samo,=, . ' Pavao Radin~vić je ubijen u Kraljevoj Sutjesci 24. VIU , 14 15., a n~e~~v~~m~nika Vrhbosnu prenio krstjanin Vlatko Tumurlić. Oblik i težina groak~ ? konJ.:retnim ,. ah IStO t o I na Pavlovcu odgovaraju drustvenome rangu poko'mka J •

--"'cc==-r-

171

okolnostima koje su zahtijevale hitan ukop, što znači da nije bilo vremena za izradu kamenoga sarkofaga. U grobu je nadeno šest dubrovačkih dinara emitiranih izmedu 1372. i 1421 , dok ostaci pozlate na lubanji govore o sahrani u bogatoj opremi (žeravica, 1982., 192.-194.). Ako je suditi po analizi II kostura iz grobova na Pavlovcu riječ je o autohtonom etničkom elementu s naglašenom robusnošću oba spola, koji odlikuje dinarski antropološki tip bez primjesa i upli va drugih antropotipoloških elemenata ( Mikić, 1982.,2 11 .). Dinarski antropološki tip jedne zatvorene rodovske cjeline prevladava i medu pokojnicima ukopani m na mjestu Stećci u Raškaj Gori kod Mostara ( Atanacković-Salčić, 1989., 95.), isto tako na dvjema nekropolama stećaka u dolini Ričice kod Imotskog (Mikić, 1982.,211.). Ova slika odgovara informacijama nekih, na latinskom jeziku pisanih , srednjovjekovnih izvora koji Bosance spominju kao korpulentne ljude. Na podru čju srednjovjekovne župe Vrh bosne gdje se nalazio i lokalitet Pavlovac stećci s natpisima i lijepom ornamentikom pripadaju vlasteli ili najužem vlasteoskom krugu (Mušeta-Aščerić, 1986.,229.). Sve ove, ali i brojne druge nekropole, gusto posijane širom srednjovjekovne Bosne i Huma, snažno zrcale ideju komunalne solidarnosti u životu i smrti koju je, osobito od XII. st. u grčkom i latinskom svijetu kao vi soko sofisticiranu ideju vjerske prakse i pobožnosti , razvilo redovni štva. O va pomiješanost života i smrti, poznata rano kao osobnost kršćanske religije, bilaje mnogo dublja od pukog fi z i čkog ili topografskog odnosa ; ona je od mah postal a duhovna i ekonomska, i njezino medusobno djelova nje pogodi lo je c ije li poredak ljudske osobe (Binski, 1996., 26., 28.). Umjesno je postaviti pita nje: jesu li veli ke porodične nekropole u isto vrijeme predstavljal e i svojevrsne teritorijalne granice, od nosno jesu li vršile i tu osjetlji vu političku funkciju u društvu duboko podije lje nom upravo rodovski m vezama?

ZONE RASPROSTIRANJA STEĆAKA I KLESARSKE ŠKOLE Slećc i

su pre težno veza ni za prostor sred njovjekovne Bosne i Hu ma. I s točna granica Huma ( Hercegov ine) ujedno je istočna g ranica njihova rasprostiranja, jer ih dalje u manjem broju ima samo oko Ve limija, N ik š i ća i Šavnika " Crnoj Gori. Najzapadniju granicu pružanja s teć aka č in e oto k Pag, Se linc pod Velebitom i Pl ašk i u Gors kom Kotaru u Hrvatskoj. U S rbiji ih ima u pojasu uz rijeku Drinu , a sač inja vaju jed nu cjelinu s onima zapadno od tc rijeke (Škobalj. 1'!70., 235. , 257. ). s pec ifi č n e političk e , eko nom ske i kulturIle prilike pojedinih regija: um~J ec~.. k~ cs,~n.ia s t eć aka dov e lo j c do formiranja posc hnih lokalnih sti lo,va I umJcl~~ ck lh skoJa .. Vod eće mjesto medu njima pripada kl esarskoj Š kl~ ll . ni,l

. yz

pm.lrllc.J lI I-Icn.;CgoVII1C, sa s redi š tima II okolici S toca. Ila podru čj u Trcb Jllj4t ~

Bil eće, :t.alim Gacka i Neves inja. Če t v rta radioni ca djelovala jc II široj oblas t~ KonjicH, '~ r)L:~a II okolici Li šIice. Glavni kl esarski centri ~l/. apadn;~j Bosni pokri.val J su podnH.':.le Izmedu Kupresa i Du vna , a II s rcdi .~ Il.i().i Bosni okolicu Tra vnika.

HERCEGOVINA Istočna

HCI"l'cgovina

Vještina klesanja s t ećaka razvi lajL' IHI Pl1dručjl1l-l erL'I,.'gllVi nc SVl*~ najht)ljc PI\.' poznatljivc: 11 ostvarenjimIl iZlIzelIH.! estetske vrijednosti . Iako ova ob last pnr}.a primjer jednI.' prilično homogene regije II i Zf'1Il1i nudgrohnih mogućnosti.

spomen iku. pojedine mikf'osretiinc I'onnimlc su-osohit umjetni č ki izmz

iZlllt1

ima smi sla geografska. ali i stilsko- umj et ni čka podjela na is točn u i za pmlntl Hercegovi nu - na dvije oblasti čiju prin)dnLl granicu predstavlja rijeka Neretvu. Tome treba pridodati tijesne kontakte obje ove regije s ))ulmadjol1l. kao i medusobno. što jc liza sve razlike medu njima rodi lo i Ilag la~c nc stil sko- umjetni č kc.' s li č n osti (Vego, 1954., J., 7 .. 29 .. 4J.l.

Nekropole okolice Stoca Radimlja (Batnoge) Nekropola IHt Radimlji kod Stoca pruža reprezentati van primjer visokih

umjetničkih dostignućuu podizunju ovih "grndovul11rtvih", i to ne SUl110 k~lduJe riječ o istočnoj Hercegov ini . nego i kuda se mdi o cijeloIll području rusprosll~nJu

stećaka. Zato još i danas - pogotovo ako se rnčuna s rnpidnil11 propud~nJem stećaka _ ova nekropolu il11a kultni kult urološk i karnkter, Uzevši u obzll' njIhovu

173

brojnost, kvalitetu klesanja i umj et ni čke obrade, originalnost reljefnih motiva kao i veći broj natpisa, podmčje Stoca u cijelosti predstavlja najbogatije i naj kompletnije područje s tećaka (Beš l agić, 1964.,79.).

Nekuk - Tanoge Ju žno od Stoca, oko 3 km od Radim lje, na ravničarskom terenu Kuk nalazi se veća nekropola srednjovjekovnih s tećaka sa zanimljivim ukrasima i jednim natpisom. Na nekropoli je 78 stećaka, od čega je ploča 25, sanduka 51 (6 s postoljem) te 2 sarkofaga-sljemenjaka s postoljem. Ovdje nema visokih sanduka kao na nek im drugim h ercegovački m nekropolama, niti tzv. s tajać ih oblika spomenika, tako da sv i stećci na ovoj nekropoli , osim križa, pripadaju tipu ležeć ih spomeni ka. Ukrašena su 22 s tećka (28%), što je visok postotak. S i stočne strane, odmah do nekropole, prostiru se plodne njive zvane Crkve, gdje se prema predaji nekad nalazi la crkva ili samostan. U sjeveroistočnom dijelu nekropole smješteno je manje, kamenom ogradeno, muslimansko groblje koje se smatra šehitskim, zbog čega se cijeli lokalitet naziva Šehiti i Šehitluci. Oko 800 m jugo i s točno od nekropole u Nek uku, blizu zaseoka Tanage, u neposrednoj blizini muslimanskoga groblja, nalazi se srednjovjekovna nekropola od II dobro klesanih s tećaka oblika sanduka, od kojih 3 nose ukrase. Medu ornamentima stećaka u Nekuku najbrojnije su tordirane vrpce, povijena linij a s troli stima, figura lne predstave, stili zirani kri ževi, roze te, kružni vijenci itd. Medu fi guraini m predstavama i st iče se slika ok lopljene ruke koja zabada mač u grlo razjarene životinje (risa ili lava), koja krasi gornju stranu sanduka dimenzija 158 x 63 x 38 cm . S li čan prikaz takve životinje susreće se u Opličićima i Bolj unim a, a može se pripisati Grubaču - jednom od najboljih ko vača XV. stoljeća. Na južnoj bočnoj strani nalazi se prikaz kola s 5 žena i 2 muškarca od koj ih jedan jaše na konju , kolovoda je muškarac, a muškarac na konju krajnjaje figura kola. S li ča n motiv - kolo od 3 žene i 2 muškarca od koj ih jedan kao kolovodajaše najelenu - poznat je s nekropole u Hrasnom 15 km južno od Stoca. Na drugom sanduku nekropole u Nekuk u prikazano je 9 lj udskih dobro crtanih i klesanih figura (vjerojatno u kolu) i 5 košuta. Kompozicija je vrlo uspjela. a cijeli rad pripada školi čij i se utjecaj osjeća u i stoč n oj Hercegovi ni. najviše na području oko Stoca (Boljuni , Radimlja. Nevesinjsko Polje). Tehnika izrade osobito je došla do izražaja II prik azu mu ški h tigura sa šiljast im kapamn ....meko povijenih ruku. s pojasom na struku. kratki m i prema dolje nešto širim haljetko m te u držanju nogu. Tak vajc tehnika prim ijenjena i II prikazu životinja. il s l ične scene pri slIwt' su na Radimlji i II Ž itomi s l ić i ma. Svi kri ž,cv i na Nck uk u su stili z irani. jedan medu njima račva se prema dolje s li čno križu II Tanoga ma. a mogllće jc da su ovakvi kri ževi s postoljima postavljan i pod lIljL:t:aj cl11 Pra vos lavne crkve. Stil iziran i križevi slIsreću st' na Radim lji. ima ih i u Ubosk u kod Ljubinja što sve upuć uje na jednoga majstora

ili na istu školu. Kri l.cvi koji II svomc izgledu idu prema mze ti specifikum su s t o lač koga kraja. ali sc nalaze čak i na Blid inju izme du Čvrsn ice i Vrall-planine. pa i II zapadnoj Bosni. Ovi rozeta-kri žev i poznati sLlllekoliko stoljeća prije naslanl-.a s t cća ka , pa jc nj i IlOV U pl)ja vll u 11~ l šc m s lu čaju tcškl) preCi ZIH) l;dredit i. I j edan lld sljclllcnjaka Nckuka ima SVl)ga dv()jnika na Radinilji . ncš lll je v\.,ć i i precil nije llhradl'

... I1 L'llhil:'ll.ll \...0I11hillir:"lilll i"ri z()1ll i /.anillllji vmn poja vo m tzv. Andrijinog kri ža.

Om,mlL' llIl"a Nd, uka Il1l'll lI',I,) sl' v. 't · II .' . . . . . . ' . ~ . IU](lS l ~ O ... JHlIll. ilJCI-JIla veza ~a zapadnom Hcrce-

-dl IC ot'",nl ' I · · k .• . ... b lX Ild ve/.a s ne mpolama lstocnc Hercegovine, Stoca Scen', s I·,v, II ·1' ," . k I . h ' I .. < . . ) l I I II ~ OI11 I () o ~ 1<1 acc m, a J l ndd llH~(t ~~ kr,lz,a C II~~ ~ckllk (~rig.inalnilll i Upućuju na vješ te rnai~torc. . I Ol.<': ~ SV ih oSld lll~ (,IetaiJa. Jedan od kri žcv~1 nekropole na Nek uku sadrži natpIs s ln Imena : pukoJI1Jka Radosava V lahovi61. pi sara R adiča Radosali ća i ~lc,sara~kov~~Č:.1 Milete Krilića. Vlal~ovi~ i su poznata vlaška porodica p()urijetlom iz S~ I.~ll .V I'lhov IC I ..~. do 4 sala ~lo~a .lsLocno od Nekuka. U današnjoj pravo~lavnoj CI k\ I II VlahovIcIIlla kod LJubIIlJu posvećenoj Svelom knezu Lazaru nal aze se gro~llc ploče kn eza Vlaća Bijelića i njegova sina. vojvode Vukosava V l aćev ića !..!,OV11l01l1 1l1lJHIIlillll
~ ~. : , .

.... . .•

s

I1.Q ll: SlL ', '

"

' "

.".

Ih.:k lOpOIaIlli.l 'v

V'

•

,

- ktrt or
Bitunja - Zabrde U seos kom naselju Gornja Bitunja, 10- 12 km zrač n e lin ije jugozapadno od Stoca, kod zaseoka Zabrde nalaze se četiri lokali teta sa stećc ima _ Zak uk. Potkuk, Lokve i Baba. Od ukupno 282 spomenika ploča je 6, sanduka 273, sljemenj aka 2 i kri ževa I što govo ri da je sanduka čak 97 %. Ovdašnj i s tećc i prosječnih su dimen z ij a, dobre obrade, u bli zini kame noloma, na mjestima briž ljivo odabran im za njiho vo smještanje vršenim u pravilu po pravcu zapadistok. Nijedan s tećak Zabrda nema natpisa za razli ku od nekropola u Uboskom i Premilovom polju udaljenim samo 5 do 8 km. Ukrašena su 62 spomenika - 22% - što je dal eko iznad prosjeka, najviše ploče 67%, sljemenjaci 50% (od 2 primjerka ukrašen j e I ) te sanduci 21 %. Računa li se svaka ukrašena stranica stećka kao jedan motiv, onda se na stećci m a Zabrda j av ljaju 34 različita re ljefna motiva u više od 160 primjeraka medu kojima s u: kri ž, polumjesec, "svastika", roze ta, kru žni vijenac, štit s mačem , ruka s mačem, motiv štapa, predstave ptica, predstave lava, lov. kolo. arkade, frizovi od povijene linije s tro listima i tordirane vrpce. jedinstve na poj,:vu predstavlja motiv muš karca sa štapom na sanduku Potkuka, kOJ I po ogrtacu. položaju štapa i posebno po plast ičnom okviru podsjeća na ilirsko-rimsku stelu. Posebno je, u odnos u na ostale tri nekropole, za nimlji va n ekro p~ l a u ~akuku. ~ čijoj s u samoj sredini loci rani te me lji nekadaš nje crk ve dllnenzlja 10.) m x 5.) m orije ntira ne u pravcu zapad-i stok~ Nije poznato tko je i kada podIgao ovu crkvu , a li se po raspored u s tećaka oko gradevine može zak ljUČ i t i daje crkva brla aktivna kada i nekropola. Dvadesetak metara sjeverozapadno od crkve nalaZI se bunar koji mještani zov u Grčki bunar. . . U izradi s tećaka Zabrda, koji po svojim osobinama pflpad~lJu kr~gu s to l ač kih nekropo la poput Boljuna, Opli č i ća, Radimlje. Nekuka I G;rnke~ Hrasna, datiranih U XlV. i Xv. stoljeće , sudjelovalo je više majstora neJe na I kvaliteta (Beš lag i ć , 1964., 77.-85,). 175

"Demi nov krst" uBurmazima Usred predjela Burmazi, najbrojnije grupacije stočara i kiridžija medu Donjim Vlasima Hercegovine, raznim poslovnim nitima povezanim s Dubrovčanima, 8-9 km zračne linije južno od Stoca na putu za Hutovo i NeumKlek. na dominantnom mjestu odakle se otvara pogled na Burmaze, smješten je jedan više nego zanimljiv sepulkralni lokalitet: vjerojatno prethistorij ski tumulus na kom se izdi žu dva velika kamena križa s plo ča ma. Na čitavom tumulusu, okruž uju ći križeve, rasporedeno je oko 70 grobnih oznaka od kamenja naslaganog u oval ne humke, dok se sjeverno od tumulusa nastavlja aktivno pravoslavno groblje. Neki od ovi h grobova još uvijek im~u na istočnoj i zapadnoj strani - kod nogu i glave pokojnika - usaden oveći , amorfni duguljasti kamen visine 50-70 cm. Prostor tumulusa s križevima, kao i pravoslavno groblj e, ogradeni su suhozidom, tako da č in e jedinstveno sepu lkralno mjesto. Izvan te ograde leže ostaci muslimanskog groblj a. Tumulusi ili njihovi ostaci inače se nalaze kako u neposrednoj blizini našega lokaliteta, tako i širom Burmaza. Tzv. "Deminov krst" monumentalnih je proporcija - visine 330, debljine 45, raspona krsnica 137, ši rine lij eve i desne krsnice po 50. dužine krsnica po 40 te širine stabla križa 57 cm. Ništa manje monumentalna nije p l oča pod križem230 x 190 x 50 c m. Dok se medu ornamentima na križu ističu osmokraka rozeta. polumjesec rogova okrenutih naviše i dvije manj e šestokrake rozete. ploča je ukrašena plas ti č no izvedenom bordurom i predstavom četvrtastog štita s prorezom za koplje ispod kog se nalaze mač i dvije šestokrake rozete . lako manje masivan od prvog i drugi je križ monumentalnih razmjera visine 170. debljine 25, raspona krsnica 94. desne i lijeve krsn ice po 30 i širine stabla kri ža 34 cm. Ukrašen ornamentima, medu kojima prevladavaju rozete. kri ž počiva na ploči dimenzija 200 x 130 x 40 cm. dok je na njezinoj sredini prikazan če tvrta sti štit s prorezom za koplj e ispod kog se takode r nalazi mač. Dva znatno manja. oštećena križa. obilježavaju grobove iz najmladeg perioda sahranjivanja u samome tumulusu. Naše k,iževe, po svemu sudeći. nije klesala ista ruka jer se prvi križ odlikuje monumenta lnošću i plas tičnim ukrasima. dok su na drugome primjerku svi ukrasi izvedeni urezivanj em ili udubljivanjem. čime se posti zala odredena rdjefnost. Neke od legendi kazuju da cijelo groblje osim kri žć"a predstavlja tzv. "kužno groblje". zatim daje pod već im kri žem sa hranjćn nćkij2ćmin kapetan . a u okolnim grobovima njegovi vojnici izg inuli

II

borbi. istn tako da je oba spomenika na

groblje donijćia že na Demin kapetana. odnosno da su tri brata po okolici postav ila kri ževe vel ikih dimenz ija. Loka lit ~t

"Dcminov krst" st:'pu lkraino j e mjesto višestoljetnog kontinuiteta.

dok dva monumentalna križa po svim svoj im osobinama pripadaju kasnom srednjem vijeku. možda ('a k prvoj polovici XV I. s tolj eća. Pravos lavno grohljć pripada najmlađ oj etapi Kori š tćnja ovoga grobnoga mjesta (Pa laVt'stra. 1965 .. 195 .- 201. ).

lIuljulIi Pctll
•

•

"kovaču" Grubač u.

On jc istaknuta majstorska li čnost. ne samo Boljun'~ n~go i š ire~egije: kako to pokazuju umjetni čki motivi na nekropolama u obltznJlm ?pltČICl m a I Nekuku. Grubač se specijalizirao za visoke sanduke koje ukmšava pretezno ljudskIm . . '.I d ru ge mo t"Ive I OI'll •'llllente. '. NJeoove ::- . kom~ i životinjskim !·i gurama. all. k' anst! pozicije ' ura vno teže ne su i jasne. !'i g ure na seb i nose pečat realizma: pn, (emu umjelnikova fa ntaz ija ne trpi od prekomjernih ogranič~nj'L Razdoblje nJego,",l ' d" , ·d 1430 ' 1470 oodllle,kadaJeradlo\l mlJaktlvll1Jcg angazman.l p.l .1 Izme u . ' I . ' .1:: •• ', . .. ' " Opi ičići ma. Nekuku i Boljunima. Na osnovi sadržaJ" Jednog od epH,II,' k~JI J~ 1 isao Obl"ld "na Grubaču" pretpostavlja sc daj e upravo ovdJe, u BOIJUllllm'd, n,l P, . G' b" Il.:oi '1" 10 svole po" le nje . ., . eć , . mjestu njegove naJv · ~' kl,>s'll'ske ~. " "sl'wc , I .sum lU ,lC . .' . .. .k ,. d' očivalište Ako J'e nko onda mu je sudbina bila nesvakIdašnJa, \Hume t,l 'bo,l ,I . . •. '. . k ' ct' . .' pod vednm n t~ Ill. je živo tni put okončao tako reći u svoJoJ klcsars '0.1 ra ll()l:~ckl ' . xl ,t ":b obliko,Izmedu nadgrobmh ' spomt::1lI " 'k',t k0.1'C .'It::" ,s'tm mož(:t Cd ISiX .s t: , , klesan. ' v'mog nJ' eg'ovo m spretnom majstorskom rukom. .. " II' e !l 'l ~e.st , . . . S' lnld kOlI se p<)tp"l " Drugi umj e tnik aktivan u BnlJulllllHlJC .e nll . . ' . ' " pog'ledutoga ' k " I" k" Ako I ostalllnepsnoc< u st ećaka . od loga u dvu S!tIČU.\U 'ao ( IJa ' . " , (k' T sllmo daje uzorke . .. k" . I k ' III'Cz uJ e slovll u stee e I I , označuva li lermm "dl.\a · oso)u OJIl . ' 177 •

P

•

••

Y .

slova, Semorada bi se ipak prije moglo smatrati pisarom nego klesarom G . .. B . . . otovo SVI natpISI u 0lJu111ma pripadaju Semoradu ili njegovim učenicima a " isključeno da je neki od dvo rs kih dijaka kao dijak nastupao i na st~ćctlJe Ne možemo znati je li svoje natpise Semorad najprije pisao na nekom drugma. "1' ~ materija u I odatle ih prenosio na kamen, ili ih je izravno pisao na kamenu, kao što se nešto odredenijega u tom pogledu ne može reć i ni za ostale dijake Boljuna. Jasno je jedino lo da su natpi si pripadali kasnijoj etapi klesanja, odnosno da su najprije radeni ukrasi da bi zatim na red došli dijaci i natpisi. Dok podrijetlo njegova imena ostaje zagonentno, razdoblje Semoradove aktivnosti u Boljunima pada u drugu polovicu xv. i na sam početak XVI. st. Ako se već ne bi mogli smatrati posebnom školom, Boljuni svakako pripadaju krugu značajnijih radionica u kojoj je osim Grubača i Semorada bilo zaposleno više drugih starijih i mladih majstora, pri čemu su Boljuni odigrali značajnu ulogu u odgoju ni za kovača koji su svoja umijeća primjenjivali na drugim nekropolama. Stećci Boljuna pokazuju veliki stupanj s li čnosti sa stećcima i stočn e Hercegovine, posebno s Radimljom, Opličićima i Nekukom. Broj od 269 preostalih spomenika na ovoj nekropoli nekad je sigurno bio mnogo veći , tako da uz malo imaginacije nije teško zamisliti ovaj sepulkralni prostor čiji " životni" vijek nije bio kratak - c ijelih ISO godina izmedu sredine XlV. i prvih decenija XVI. st. (Bešlagić, 1961. , 175.-177., 198.-205.). Po svojim likovnim kvalitetama Boljuni se ubrajaju medu dvije-tri najinte resantnije nekropole, a 19 natpisa stavlja ih na prvo mjesto u cijeloj Bosni i Hercegovini (Bešlagić, 1959., 136). Svjestan njezine unikatnosti B ešlagić je (1959., 135.- 142.) još prije pola stoljeća predložio program i projekt uredenja ove nekropole, ocijenivši njezino tadašnje više nego bijedno stanje " nedoli čn im" . Od tada do danas, od planirane četiri , završene su tri faze njezina uredenja - krčenje raslinja izmedu stećaka, ispravljanje prevrnutih i nagnutih spomenika i dj elomičn i radovi na izmještanju seoskog puta koji prolazi kroz grupu stećaka prema Hutovu blatu - dok četvrta faza koja se odnosi na č i šćenj e lišaja s reljefa i natpisa još uvijek čeka na svoju realizaciju.

Gornje Hrasno Sa svoje tri nekropole - Podgradinjem , Toplicom i Medugorjem - i ukupno 237 evidentiranih stećaka. područj e Gornjeg Hrasnog. locirano desetak kilometara ju žno od Stoca. u srednjem je vijeku moglo predstavlj ati jednu manju župu s kalunima Izv. Donjih Vlaha. . Medu s lećcima ovog podru čja prevladavaju sanduc i (137). ploča Ima 71. slje menjaka 28 i I kri ž. Ukrašeno je ukupno 49 spomenika, znač i 21 '7c. što Je znatno iznad prosjeka. pri če mu ploče ni su lizimane II obzirjerje ukrašena S~~J1l0

jedna, sijcmcnjaci SlI relativno naj ukrašeniji. dok najveći broj ukrasa, budllC,1 ~a su najbroj niji . nose sanduci. Spomeni ci su precizno klesani. pretežno SlI veh~lh dimenzija. mllogo ih je visoki h, a već ina bez postolja. Ovdje nema .1~eugled~11h.

pooolavo ne umOli'nih spomenika. svi su ili prosječ n i h ili veći h dimenZIJa. tl svoJom m i.~o,; i v nošć u i obradom izdvajaju se sljemenjaci Podgrad inj a. Sve SLI nekro~ole loc irane uz putove. elok je u Podgradinj u uz nekropolu pravoslavno groblJe s

6Ll ,

'mU!)\!XlHdO II ~nq n~n~'s ;lltxlOJ~~u ~Aufod !ZOIZ1lJ

nn~JP\~ !l!q n'SoUl ~UlOl n '~")rn!"ld~!j~fl()d ()unrpop 01 ~!,!UlnlP ~ru~uuup Ul~~flU

\;\~ nl~~!lS\mmU o t:ft:p,,"'Ud l! 'IU1~ \ 'S od t.l1!4UP llUln~hr;)ri\ ~r ~llq ~!lIl\OIl;)d OPJA oums ' .. Qlt\ltl4tlO 1\ ~mu !fit-Xl!'l!U.. u~runJllr.s mU!}'!~!ldO II t.Hludn ;lf J;)r '~nl

.Jl~\"')..") HN h'!~!ldO ns l!P(t.'I'J. '~\l~I~N ~~t?!!-I np ~.\S plxhf'l t!lll!ll!l lUd ;.lS l!rO~ ~nl Jtl\t.\.'P!:\\~hp,\1':\ - \~\\~1l(] n!~'\tul'lt'oli HIl)lll"-'ld !ll!Pl:d~ld l!ll!lL\l!P po ns !?!~!ldQ

' nlodOl'l0ll

t:~,~!~,'ud !,,-Y:ot, l!u'k.l ~\,y~t'~\,\,")s ,"lU1U1S :1~tul' s Hh.'F'lf!l" ·!lI!ZH4. !t.l Up...1JSllCl,:lu n !lH!,.n~l!J !lt~l:-\) ns :{\'P ',)..,,"'ld llh'lI!lI!:t\'\ l!U - I"J llUdll:tll - ,..,r ll! ,)~! ·\!1.!N ·').""I!dru~ ! ;.xlru~

n ns !U,'lrL,:u\xblU ''i!u.\l\lPd lllt.1U,)1lI! r~:\4..i 1:1,"\1·\ !U!"'!Il} rl)Up.USl..xt.JlI n ·t~.:x)lS po

\'tll":\.hU\'~nrnr't ~ I \l1llU,11~,1rlll~ nrl,~t:lll\lll~~I.l..~ lU,\"\,',\ ·t:\l1~;'~~!ldO n !=':"\,11 S

pr,mdo '\'llll -'Y\ll "~t>- ' ~t> "\)%1 ' ,'I~"I~"9) 'l' T\\: "'Ip~xj, ',\I\: IIr~lIlZ1l1!'lq\'rZl:.J nf1:p\xt~d .)ll~\.'_\I\l~IU ,'r!~ T.XllS lll\' . . . !I\l~\l ~ tt!U1~ / " .\\"-1 .J~! ..\!l:U t:.I\'l~!l~lU ,;l~! .\ ~!\lll~\\lpn' nr"IUl,,-,,-1 llI\\\\l r\: · t~rt~"!4.\l q!~~pnrl ! .JP\U!Jd \l1.J!Ul~~l~\h~z llI!lIp .U:.Id ,11 nfl .... l l\.'hll\'~ l "tt~J\."".hud t~ l llhll~!lll~ 'lll\':-{IU \l1\':'is.n:~,11:'i U1\'lUn(i! ~ ·tlI0?~U.'

lll~~\l~ T.\!I\'llI t~(;:ll ! llh\\l~.n:~\"l ,'~ nrn:'iHl"-' t:Uq:IH j,1rl U\.lQ .J1(,,-i\u.:'i~N.

.

"~1~d ~r"-'.\ nl.l~ l:tmtl.l\Y1 lal

t:1lI !.'\\\'1 ~ "1:.},1/ \'J l" i ~l! 1:...\"rnU1 q!lll:.I!"] !l!"l~ .J.\rl~p"ud lb ~lI-:y!.:"'.."l\js

'q'\;~''ill: !U rJ!lU11l n U,1U t:!~h,jnp" I'\. rtu!."':'""Jl~ l: ~ "l::lll!~!\ill:ll ~ I"l!tt~~'-'I !U!p.)r ·:'If

.""J~i.I!l'KJ.~l"d ·! . . lU II lU,1!)d\,'1 ~ .'\l:.Il::~~nu\I:"'\l:{Jl'~d j\,1. lll,1rUl'){ tlI!lI1~Ip..'~l' 1.'t1-:1::U('1. ,""JI · lUl' I .1 !"!Jl~ ! llI \''t.lll ~ .... 1:.\\'1 ! ,1.,\!lJ ,'f!-\p '~l:d ·1:: lll! .\\,:3llJ llI!U.:'Ip.:'l.\ ZI":.l \)J4\'P ! lUl'.\i:T~~ lli\' ltlll j !l' f! ~ U,11,""J r .1U !.~ n r\'~ tll\'U.J.'\~ ·.""J .\IT~ .""J1.!I.""J.\ U\\'!'U!]\'_\!"?, llll'll,:'!IQ::l ·m~l ·i.:.... !hl ~r\'\ l~ ~.\' ~\''1 ru llll'lU:- '~'~"\!lJ ,1 r!·\p ~ llI\' _ \!hl lll llI!lI!"P'-l lU!lI·:'!Yt).)lI T ?!Jl UK.~·!.'t~·.t!l !l~ tu\.,(1.:'~·q~IJ \"""Jru~\.\ \ !={ l{1l\.}-1l rpl"-ll\lJ lU·:~ rIJ\'1. 1.""J!~ \(\.; !\,~~'l II q."Q~ 'l'='lll l~lI f..\\.'[ llh'U,1~~ . . . Uf..ll~ !J!h1.:" ,""J\~ ru ,1 rU~1~t:.Illl t~rU!rl:.I~f"d l ! 1.1:rU ..:'ltU~rl~ · .. ~~"""I~\,jz Z! t:~l'\U\.) p...u\.-.J · ~!'!uP.,"U \ rru i.' ll \l'~ !I rp("llltl ·H! 8. tl 1~1.1~~')1~ 4!r!·\!nuqm~Z rl::U l"--' lll::p;t!" r i[ \i.:l~r--UJ... . l'r !J,. . . rlll ~·\' l II tn::!n\.p~\' 'tu.'\ lN I nrqr z np.\ \'I" ')ll!~! .\ '94 ;tll!J!~ ,~"llt'U~ '~\,) l ..1U!Z"nr ,. . . rut'u~ 'llL"' l)~' \ t-~ I \ l)~ l ,-:ll!!.;!!..'l.\ ,1nl...'1~\.xi l::U ll~?I.'II...'d TlU! ... ..'\,11:.' l::U l~rJ'I1l PUl') !Ul'Jt~run~ II n rl~rl::J.!JJ ,.r."""I!u.)un~){ .. ! l:.InI"J(·" l T u .... . Ft" t'. \n :'r·,:uJ 4!ll.~rU!r. 1l(, . j TlU! \.-:l.~nu ~ l~ \i.'l ~-l~ T I ~""JZ \'J T.\.1?!-l){ l{!u.;!y'\' Il1J\."XI !. \[!\.'U! i.rn:.'~.) ·!f~ ."'rtlqro !'l'u-r--1!':,n:, tl 1:.'~""J..~ !bl..' l[l,1fnIH . . . ~_~ !m~lll(\J .\~l('lU - n ~I...':3nf\.) l '\. li. « UU\., \~ .: lpU.~ ~l:.'Tlm·} .tl"'f.!-lJ ! !J ..1f! \Z 1lI\'1 .1 fll ~ .." J r'-lZT:J ~ c:-t,:'l !.\l'-: r41(xt r m::zT::-t!-lJ ..~Gn.Lrr.zr ."~( ~\~\)'t n n!'u!~.dI" d ru t-p.)~ \f\.1l1l r.tl l: \l'l ru,,"\.~ ' nu~""Jpr r tl ~T r t1'-'-\\'II.'l I.!J.\.'~ fl ('{l"'\. ntnU !l'r . . . , . . . . r!Ul;Tll:' \"r ' TrU~ll...' \ !? 4! U .~ ! 1:'1~ 1 1ll~) ! r:I\'1. lll !H~Z '!hl' U -~u0~' . .lj . . X1tU :.' 4.!Lrtr rtll1.~~"' 9J:.' l'.\!h-'uI4!1lll:J.! r~ \\..' 1 rtJ J.~ ~~\ rl~tJ J r rlU! ~~'l n~lll ~.m~ y 4!U.,:'E'" U!P. .. . (l'\.i .; ! r l! .... !z\.-.Jtlh'~ lppf!... ~ \n~I'--?JJ. ;::-;::- ~~"' ~l.\~ mu~~"""I \"' nlll~ fL"" I · Ui..'-.illi\.''t :ll tU[7Jn ~ ~l ~ ( \.llr ~l'lllll~TJ H ~ rlU\.\!) Tlll!."" I nrllt.~ lll\.~ U_\rl ~ n 'nrr: r rJ ~d . :'(\,)1 .;rE'"v r r\U tb i{ ..l..Il ~
. . .

.

TU!Jn~~ 4 !U -~~f".'J('i tgll lP~\,xi.

"U " U -c' 'J. - \' '': ..... ,"- l" u'nu" l UI Ul ' I', l ~ ' ". . ~\'l :.' ! -rrJ.rz n .... \rJJ. 4. -,"-.-c h ~ - ~ ~ ~t-~ : ~ . !!-lu' ~.., !'r,-'~U\."-1 "1 1' V""" rn" ~ \u) r ..; ' ... .., ... I C '' ' ' It· ' l ' , .. .... ... 11 'Ir .... . .., \. ...., .'"'" ~ _ _ • ...l. .,. '- .1. ~-..,. .~ ~ ,-!\.:.J._ ~ .\ .... \. 'lll ... l![r '{ \"'1 t'\r l:' 3- [Ur rl! r ·1l1,.',1. .... .1'

0

-

1

Ovdje su evidentirana 102 spomenika - 57 sanduka, 37 ploča, 6 sljemenjaka i 2 kri ža; ukrašena su 32 primjerka - 31 % što je iznad prosjeka. Naj značajnija je ne kropola Ploče s 28 ploča, 27 sanduka i 6 sljemenjaka. Nekad je ovdje bilo više spomenika, a Truhelka je 1895. objavio natpi s s j ednog od stećaka koji je u medu vremenu nestao. Već ina stećaka

u Pločama već ih je dimenzija, od kvalitetnog vapnenca, pažljivo klesana, u jednom slučaju u obliku tzv. dvostrukog groba. Od 61, ukrašena su 22 spomenika - 36% - što je respektabilan postotak. Medu motivima dominiraju povijena linija s trolistima, zatim razne plastične vrpce i okviri od razli č ito stiliziranih linija i geometrijskih likova, tu su i dva plastična polumjeseca, štit s mačem, stilizacije rozete-kri žev i, dok su neki oblici rozeta evidentirani još jedino u Boljunima djelo majstora Grubača kojemu se pripi suje i autorstvo scene s lavom i srnom. To omogućava da se tak ve i slične životinj ske fi gure u Boljunima i Nekuku takoder pri pi šu Grubaču , dok usporedba slova na s teć ku Radi voja Vlatkovića u Opi ičići ma sa slovima u natpisu Taraha Boljunov ića iz Boljuna otkriva da se Grubač bavio i izradom natpisa, tj . da su oba natpi sa njegov rad. Grubaču i njegovim suradnicima pripisuje se autorstvo najljepše isklesanih i bogato ukrašenih stećaka nekropole u Opi ičići ma datirane u xy. i početak XVI. st. (Bešlagić, 1960.a, 145.- 153.).

Vranjevo Selo Niz nekropola gusto posijanih ovim područjem završava u neposrednom zaledu jadranske obale s nekropolama poput one u Vranjevu Selu kod Neuma uza staru cestu M etkov i ć - Dubrovnik, 22 km jugozapadno od Čapljine. Rij eč je o povećoj nekropoli s preostalih 145 stećaka (70 ploča i 75 sanduka) rasporedenih u dvije skupine, solidne obrade, od kojih su neki razbijeni i ugrade ni u kolobrane i ograde. Nekad je, po pričanju mještana. ovdje bilo bare m dva puta više spome nika, a živa je i tradicija o srednjovjekovnoj crk vi. Arheološki artefakti svjedoče o rimskom naselju uz koje se nalazila i nekropola. Istraživanjima nov ij~g datuma, nakon što su otkrivene još 4 ploče (sanduka) i 3 sljemenjaka. broj stećaka na ovom lokalitetu popeo se na 152. Medu ukrasnim moti vima javljaju se: polumj esec, ro zeta. kri ž. ljiljan. povijena loza s troli stim:l, ruka s mače m. scene lova na je le ne i košute. scena borbe s medvjedom . kolo i scene s konjima i jahačem koji drži soko la. scena sa že nom i konjaniko m te s ko njima i vodič e m. Bogati repertoar bordura i likovnih moti va na dva ukrašena sanduka dovodi se II vezu s j ed nom od lokalnih klt'sarskih radioni ca . čiji sc rad ov i odlikuju plitkim reijefolll s li č nom izvedbama

duborezaca (Palameta. 2004 .. 136.- 137. l. Srednjovj eko vna nekropola, č iji j e prvotni i zg l ~d zoog pustošenja It'škl) za mi sliti , podij elj ena j e na dva dijela, s tim da manja skupina od 30 ugla vnol1l

sač u va nih spomenika, na nek i nač in izdvojena iz cjdinc, predstavlja porodil:'1ll1 nekropolu kn ezov a Nikolića, prema Orbi niju pl)tomaka Ne manjića . Tri sal1llUKa koji č ine j ezgro nekropol e zaslu žuju posebnu pažnju i mogu se s n~atrati najstarij im. Iz natpi sa se zna da su pripadali Katarini (Katalini), ses tri hosan skog hana

Stjepana II. Klltrlllllanil-a i supru zi i.upana Ni kok i7 Huma, . latim knezu Viadisla\'tI, kdnom od dvojke Nikolinih iK ata rininih . . ino\·a IkneIlI PClru Nikolil;u, S il~lI Vladi . . lavoHHIl. Arheološki iL' istr:tžen groh kll t..':!a Petra Nikolića II kom osim slahih tragm'a hrončane ili srL:hrne ike II prL'djL'lu pojasa nijL' hilo drllcih nalaza. Nad t!roholll jL' stajao stL'l:ak ohlika . . anduka i na Jlj~mtl natpi s II tri I~da CAse ki.i k~lez Peta'\'. kll ~za Vladis la\'a si n"). Ispod natpisa uklL's
Nevesinje Najv('L:i hmj slL'l:a ka ll\ll:inL' Neves inje smješte n je u NL'vesinj sku11l haško III polju dui.ille ~J. širi ne 7,::' knl. pulll).e1l01ll ug lav no11l Pr:l\'l'L'I1l sjL'vt.'rozapad-jugo istnk izmedu planine Vek'l.a Ila zapadll, BllkuviL'e, Trllsilll' i NekudillL' na jugu. Crvnja i Morina na istoku i Crne Gore na sjcveru. Sama ntx:ina Nevesinj(, sa sVl~iih I 17 nl'kn)pllla i l'v ilkntiranih 41 Ol) stc(:aka svrslava sc na prvo mjesto po brojnosti ovih nadgrohnih spomcnika u Bosni i Hcrccgovini. O tom l.' govori j{)Š jedan pl)kal'.:ltelj : dl)k II BiH na 1U() km:! dlllazi prosječno I \ S s k'ća ka, u Nevcsinju se I,\j hrnj penje dn 430 primjeraka. Nekrop()1e s manje ()d SO Sl cć:lka za uzimaju X()% sv ih nckropola, od ukupnog hroja ~a k je 2~ s v i ~c od 50 sp()menika. a medunjimnje 13 nekrop()la s prek() 100 primjeraka. Nekrop()la u Krekovi ma sa 452 primjerka najbrojnija je II Bosni i Hel'l.'cgovini - Ila drugome mjeslu iza nekrop()le k()d crkve sv. Spasa u Celini (Hrvaiska) k()ja hrnji 700 spomenika. Izmedu 41 ol) primjemka ploče su zastupljenc s -'9(#,. S:lndUl'i 56 ci(" sljellll'njaci 4%. stupovi 0,1 (1'(1 i križevi O,X %, Najviše pa/.njc prilikom klesanja majstnri su posvetili najbrojnijim spomenicima, lj. sanducima, medu k(~iilll sc i stiču visoki sanduci. često bez postolja, što ovo područje donekle razlikuje od Bilcćl' i Trebinja gdje ima mnogo visok ih sanduka s postoljem, u čini ga sličnim Kulinoviku i i Sloč n oj Bosni. Ukrašen je 39 1 stećak - 95%, što je prosj0k već i od hosunskohen:egovnčkog koji iznosi 7,8%. Od poj ed inač nih obliku ukru k nih pl()ču je 5,7 %. s>lndukll 10,9%, sljemcnjaka 14,6%, a kri 1.cva 65 %. Najizruzitije su ukrušcni sunduci daleko iznad prosjeka nil pod ru čj u Bosne i Hercegov ine koj i dosti že 6,8%, Fond ukrasnih motivu na slećcima Nevesinjll relalivno je viso k - z>lbiljcženo .le 78 raznih motivu koji se ponuvlj!\iu neŠio m>lnje od lisuću putu. 18J

Zastupljeni s 21 vrstom poput povijene lozice strolistima, tordirane v ob~čne ,:,rpce i vrpc.e od k ?si h paralela ili od cik-cak crta, motiva arkada ~e; bIljne stIlIzaCIje u VIdu lJIljana, dvostruke spirale i s imetričnih grana, dekora!' . 8 Ivnl . .. I" mOlIvl Jav jaJU se 4 3 puta. Od s imboličkih motiva zapaženo mjesto imaju zvijezd (same III s polumjesecom i kri že m) i štit (obvezno četverokutan, najčešće ~ mačem, ponekad s roze tom, polumjesecom i siluetom kul e). Jedinstvenu pojavu predstavlja komblOaclJ a mača, polumjeseca, rozete I oklopljene savijene ruke. Ukupno 56 puta u različitim stili zacijama na stećcima Nevesinjajavlja se moti v križa. Medu češće moti ve pribraj aju se polumjesec, motiv običnog i tordiranog kru žnog vijenca te motiv "vodenice", a znatno su manje prisutni polujabuka, koplje, luk sa strijelom, štap, nakovanj sa čekićem, čekić i čaša. Obično ispunj avajuć i cijele stranice stećaka , redovno pažljivo klesane, djelujući impresivno, zastupljene s 30 različitih motiva ukupno 66 puta, fi guralne predodžbe obuhvaćaju pojedinačne ljudske i životinjske fi gure. Najbrojnije medu scenama su predodžbe lova - obi čno je to lov na jelena - u č ij oj se izvedbi, posebno onih najuspjelijih ostvarenja, prepoznaje po tez maj stora Grubača i njegovi h suradnika. Scene kola, po sastavu i grača to su muška, ženska i mješovita, zastupljene su 8 puta s 2 atipična primjera, najprije kolom od II mješovitih figura i ženskim likom kao kolovodom te kolovodom koji jaši na jelenu, slično prikazima u Boljunima i Gornjem Hrasnu kod Stoca i Zaplaniku kod Trebinja. I 5 scena turnira djela su kvalitetnih majstora. l edna medu njima koja prikazuje po 2 vi teza sa svake strane s konjima i kopljima razlikuje se od fonda sličnih predodžbi srednjovjekovne Bosne. S obzi rom na ukupnu masu evidentiranih s tećaka, 7 otkrivenih natpisa od kojih j e veći na stradala i ne može se č itati ne predstavlj a posebno velik broj , ali su i kao takvi ipak značajan pokazatelj kulture pismenosti ovog područja. Stećc i Nevesinja locirani su pokraj putova, na ilirskim tumulima i uzvišicama, nedaleko od naselja i kamenoloma, obično su orijentirani po pravcu zapad- istok, posv uda su svrstani u ni zove. Kao Što je to s l učaj u drugim područjIma, T ovdje su uz već i broj nekropola niknula kas nij a kršć an s ka (pravos lav na) i muslimanska groblj a. Na više mjesta kršćan sk i su grobOVI pomiješani sa stećcim a, ponegdj e se pri mj ećuju temelji starih crkava, a na neki m ..' . nekropolama nalaze se aktivne pravoslavne crkve. Na pojedinim se ne kropo lama istaknutiji s tećak često krečlo Jer su seljani vjerovali da će ih to poštedjeti vremenskih nepogoda - leda, suše i kiše. ZannnlJl vo je da se za krečenje steć ka obi č n o birala siromašna djevojka bez rodItelJa, kop bi zauzvrat bi vala daJ"ivana odjećo m . obu ćom ili neč im s li č nim . .' . . k' " fUJU od Sudeći po kva litet i kl esarskih radova. nevesInJ s') stecel va n . amorfnih primJ'eraka, preko površnog kl esanja do sasvim lijepih ostvarenj a. PO . . " I Herce· oblicima i ukrasima s teće i ovog podneblja pretežno su vezani za Istoc nt 'h . . . ' d" d I st Od dru"1 oQvinu ali II nekim segmentima po kaZUJU l vlastit u ln IVI ua no. . . e b ' . 'h ' .. {'I'ziranih bilJaka. oblasti najb li ža im je i s točna Bosna s kOj o m I vezu moti vI s I l . ~ . ' . .

b'

Već in i stećaka okolice N eves inja po sV im svoJim oso mama •

•

o'

pOI 'od i č ne nekropole Sa nkov i ća II

s li Č ili su SleCC I

Bi skupu kod Konjica" ""," l' " . . . V I"' vOJ ZIVO J Spomenici Nevesinj a pretežno pnpadaJu XlV. I X "sto Jecu. s," ""ekonl vijek vj erojatno započ inju još u X III. ~toljećll. a gase se, po svemu sudecI, (lj

prvih decenija XV I. sto ljeća (B eš lagi Ć. 1972.,97 .. 113.- 12 1.).

Popovo Središnji dil) Popova tl ul.cm smi slu predsta vlja kraško polje uzduž donjeg toka rij eke T rcbi šnji ce podesno za razvo j ratarstva. dok sc II .~ irc m smi slu ova

i jugu proteže na podr~lčja s osohinama hercegovač kog kr.~a pogodnog za lI zgl~i stoke. Najstarije kultno središte popovske župe jc Zavala, istovre-

oblast na sj everu

meno geograf. . ki centar Popova i prirodna spojnica izmedu unutrašnjosti srednjovj ekovnog Huma i Primorja. poznala po katoli č koj crkvi sv. Petra podignutoj II XI.IXII. s tolj eć u i po obli žnjem pravos lavnoIllmanastiru s crkvom iz XVI.IXVII. s tolj eć a. U Popovu polju roclcn je 1610. sv. Vasilijc, mitropolit hercegovački i č udot vo ra c ostroški. o č ijem sc životu sač u vala predaja kod tamošnjih

pravos lavaca. Za ra zliku oci sredi šnje Bosne posijane gustom mrežom ut vrda i

Popova nije došlo do formiranja jačega gradskoga naselja, a mali broj gradova karakterističan j e i za ostale hum ske, pa i lrcbinj skc župe. Kro z Popovo su od da vnina prolazili putovi i ovuda je u srednje m vijeku tekao glavni promet izmedu Dubrovn ika i Huma (P. Ande li ć, 1983.,65.,7 1. ,73.-74.; Beš lagi ć, 1966., 15.- 16.). Ovdje su se od ranog srednjeg vijeka smjel~i va li i sudarali utjecaji katoličanst va i pravos lavlja, al i i raz li čit i politi č ki utjecaj i, koj i su područj e Popova dovodili u razne drž av no -din astičke okvire, da bi pod T vrtkom I. Kotromanić em ono dospjelo unutar gran ica bosanske države (Vego, 1959.a, 192.- 199.). Duž ine oko 3 1 km , širine izmedu 0,3 i 3,5 km, površine oko 50 km', oblast Popova polja po svoj im prirodnim osobinama, hi storiji i kulturi , kao granično područj e spaja s teć ke i s toč ne Hercegovine sa stećc ima Dubrovač kog primorja. Na 88 nekropola ovog područja ev identirano je 1559 stećaka, medu kojima 7 14 ploča , 794 sanduka, Il slje menjaka, 24 kri ža i 16 stupova. Ovdje su, kako se vidi, najvi še kori šte ni osnovni oblici sanduka - 5 I %, odmah zatim dolaze ploče - 46%, sljemenjaka je i z n e nadujuće malo - I %, isto kao kri ževa i stupova. Najveći broj ploča, pogotovo onih masivnijih od kojihje većina ukrašena, izuzetno je kvalitetne izrade, amorfnih gotovo i nema, što govori daje ovom osnovnom obliku stećka ovdje poklonjena dostojna pažnja. Sanduci ovog područja većinom su prosječnih dimenzija, nekoliko primjeraka ističe se većim gabaritima, dva su neobično visoka i dosežu 160 odnosno 178 cm, dok na nekim nekropolama ima i malih sanduka koji se pripi suju djeci. Sljemenjaci su II pravilu kvalitetno iskl esani, ukrašeni S~ iJ,i il11(~u na~I ~.e, redovito su odvojenih postolja i predstavljaju najznačajnije pn mJerke ovdasnJlh nekropola, pripadajU tzv. visokim sljemenjacima - jedan primjerak dostr že VISJJ1U od 192 cm - i po svemu sudeći krase grobove najuglednijih ličnOSti lokalne leudalne gracIova, na

poclručju

.' " 'h piramide. . . Križevi rasporedeni na 17 lokaliteta ukrašellJ su I pOSJedUJU natpISe, lina I 'č . . ada ploča iiI sanduk, ... k' iznimno velikih proporcija (300 x 123 x 30 cm), ob I no lm pnp .. k I št pućuJ' c na kaSnIJI vremens I skoro uviJ'ek se nalaze na periferijI ne ropa e, o u .' . . , k I ć gasi la a pflPI SUJU se period njihova postavljanja kada se ~e ropa a ve , , svećenicima ili uglednijim č l anOVIma zaJedJ1lcc. t83

· Stupci kao oblik stećka nisu karakteristični za Hercegovinu nego za Istočnu Bosnu, pa već po tome 16 stupaca Popova predstavljaju osobenu pojavu. Poput kn ževa i stupci su postavljani na rubni dio nekropole ili su osamljeni , a smatra se da su nastali pod utjecajem muslimanskih nadgrobnih spomenika_

nišana. Od 1559 evidentiranih s tećaka ukrašeno ih je ili posjeduje natpise 297 _ ukupno 19% - što cijelu ovu oblast svrstava medu dobro ukrašena područja. Usporedbe radi, stupanj ukrašenosti stećaka u nekim drugim oblastima je s ljedeći: Olovo - 23%, Široki Brijeg - 40%, Kupres - 10%, Ludmer- 12%, Ljubuški - 46%, Kalinovik - II %, dolina Neretve - 4% i Ljubinje - 17%. Stvaranju izoštrenije slike o ovom pitanju pridonosi i postotak ukrašenosti osnovnih oblika: ploče - 11 %, sanduci 22%, sljemenjaci - 82%, kri ževi - 100% i stupci 100%. Atipičnaje pojava da su baš svi križevi ukrašeni, dok su od ležeći h oblika najviše ukrašeni sljemenjaci, kako je to posvuda uobičajeno. Izuzimajući plohe s natpisi ma, ukrašeno je 465 strana s tećaka s ukupno 72 vrste motiva u 929 primjeraka. Broj ukrašenih spomenika iznad je prosjeka tako da Popovo pripada medu bolje ukrašena područja, s velikim i raznovrsnim repertoarom motiva. Na cijelom području mnogo j e toga zajednič kog, ali i znatnih razlika, što govori da su ovdje uz domaće majstore poznate kao vješte u svom poslu radili poznatiji "kovač i " i "dijaci" iz Hercegov ine i Primorja. Medu dekorativnim simbolima na stećc ima ove oblasti isti ču se: povijena linija s trolistima, kose paralelne linije, tordirana vrpca, vrpca od cik-cak linija. niz rozeta u kružn im vijencima, niz ljiljana, jednostavna i dvostruka linija, mreža rombova te povijena linija, paralelni urezi i peroliki dodaci. Simbolični motivi obuh vaćaju: rozetu, kri ž, motiv štita i štita s mačem, motiv kružnog vijenca, polumjesec, motiv polujabuke, motiv "kamenice" ili "vodenice". luk sa strijelom, ruku, moti v mača, motiv cvijeta, motiv zmaja. "svasti ku", motiv zastave na koplju , klesarski ček i ć i motiv čaše . Medu figurainim kompo zicijama javljaju se: kolo. scene lova. turnira. nekoliko ljudskih figura , predstave ptica. košuta i nekoliko životinjskih figura. Posebnu pažnju zav ređuju scene kola. ne ka usmjerena ulijevo. druga udesno. naj češće sastav ljena od 6 do 8 n aiz mj en i čno poredanih muških i ženskih figura .

Od ostalih motiva pažnje su vrijedni: motiv arkada. kvadrat ili pravokutnik. buzdovan. moti v paralelnih uzdužnih rebara i element sveće ničke ili ženske nošnje. Popovo je prošarano motivima koji se ne s reć u često II ostalim dije lovi nw H ercegovine . poput arkada sa zaši ljcn im lukovima. srcolikih štilOva. s~e l1 a mačevanja. kola II kome kolovoda j aše na jelenu. motiva stiliziranih

zmajeva.

scena lova na jelene s lovcima koji koriste lukove te motiva dekorativnih mreža od rombova i neobičnih zastava. Ovdje su zabilje že ne jed instvene pojave popUI štitova sa sabljom. neko liko primjeraka poku šaja portretu pokojnik a i antropO· morfnih križeva kao. i J primjerka predstave \'d ikoga štita iza koga gore \'iri ljudska glava. a dolje se protežu noge. NajIllanjaje s lič nost ov ih s t ećaka sa stećci ma i SlOčn~ l Bosne. dok ih sa zapadnom Bosno m donekk vež u prikazi stili zirani h kri žen l scena m ačeva nja . .. . Nekropole Popova najče šće su orijen tiran e po pravcu zapad-i ~to~ ,~h .~ Ill.! znHtnim otk lonom od toga pravca. L oc irane su pored putO\·a. na brezulJu nt.l

ili ilirskim grobn im gomil ama.

II

hlizini ilirskih gradina ,

II

neko li ko s lučajeva

blizu kamenoloma kao u Veličan ima, gdjc jc ncdalcko od nckropole još od vremena Rimljana bilo aktivno klesarsko radili štc korištcno i kasnijc u srednjcm vijeku. Većinu nekropola obično prate crk vc, bilo da su nc kropole nastale uz crkve bilo da su neke crk ve podizane na nekropolama ili u neposrednoj blizini, što vrijedi za brojnije pravoslavne, ali i za kaloličke crk ve od kojih su neke i danas povezane s nekropolama s t ećaka. Ovim podru čjem dominiraju manje ili srednj e nekropo le - samo jedna ima preko 100 s tećaka - što govori o grobljima manjih naselja ili grobljima koja ni su dugo traj ala. Masivniji i bolj e obradeni s tećc i pripadali su imu ćn ijim članovima društva, dok izdvojene skupine stećaka vjerojatno označavaju porodice koje su se počele izdvajati iz bratstava. U odnosu na Hercegov inu broj od 18 natpisa veomaje značajan, dok u odnosu na Bosnu , gdje su cijela područja poput Kupresa bez ijednog natpi sa, predstavlja veliku razliku. Nalazi u jednom od malobrojnih istraženih grobova nekropole u Veličanima, lokalnom centru blizu manastira Zavale - fragmenti tkanine od srebrnog brokata, dubrovačk i dinar kovan u XIY.IXY. st. , te ovalna čaša visine 8 cm, isturenog oboda s dekorativnim kapljicama na trbuhu i tordiranom vrpcom na stopi - upućuju na pokojnika kao pripadnika višeg društvenog sloja. Ovdje se sahranjivao, vjerojatno i živio, feudalni rod Čihorića, nasljednih žu pana Popova iz vremena prevlasti Sankovića. Kako je poznato, za Nenca Čihorića se udal a Radača, kćerk a Miltena Draživoj ev i ća kasnije poznata pod monaškim imenom Polihranija, sahranjena u vrijeme kralja Tvrtka J. Kotromanića pod visokim sandukom upravo uVe li čan im a. Brižljiva komparati vna analiza čaše iz Veličana nadene desno od glave pokojnika, što s obzirom na sl ične s lučaj eve upućuj e na šire rasprostranjeni pogrebni običaj, na ovo je područje kao kasnobizantsko staklo iz Apulije ili nekih drugih bizantskom utjecaju bli skih mediteranskih oblasti, dospjela vjerojatno preko Dubrovnika (Kojić-Wenzel, 1968., 147.- 148., 152.). Osim kralja Tvrtka, zahvaljujući ponajprije dokumentima dubro vač ke provenijencije XlY. stolj eć a, čak sedam od osam osoba spomenutih na natpisu u Ve ličanima poznato je u svojstvu pripadnika vlastelinskih porodica iz Huma i Trebinja. Iz tih, uglavnom fragmentarnih, podataka saznaje se i to da je 18. VIII. 1375. župan Nenac Čihorić u Dubrovniku od vlastelina Jakova Menčetića primio natrag svoj depozit, zlatne okrugle minduše radene "po nač inu slovenskom", koje su vjerojatno krasile nj egov~ suprugu Radaču-Polihraniju sahranjenu uVe li čan ima (Jireček, 1892., 281.). Cihorići su pripadali širem krugu humsko-trebinjskog rodovskog plemstva, čiju su violentnu narav na svojoj ko ži često znali iskusiti njihovi prvi susjedi Dubrovčani ( Dini ć. 1967.,99.-101.). Znatan broj stećaka Popova po~eče pretežno iz druge polovice XIV. relativno naj veći broj pripada XY., a manji se dio proteže kroz prvu ~olov\Cu XVI. s toljeća (Bešlagić, 1966. , 63.-95.). Slučajno ili ne, popva stecaka na o~om . -d k k .. su DubrovcaIlI području poklapa se s početkom Isplate mogonsa:-. an a . OJI . ra dugovali vladarima Huma _ bosanskim vladanma Ih nJlhovl1~ vazahma, a k ~ im je podudaran s prvim decenijima turske uprave (P. Andehc, 1983., 77.-78.).

185

Trebinje Veći broj srednjovjekov nih nekropo la Trebinj ske žu pe - oblasti izrazite kulturne slojevitosti - nastao je na lokalitetima ilirskih grobnih gomila ili uz njih, ta kve grobne go mile s ačuvane su u 9 nekropola, dok crkvine smještene na vrhovima pojedinih gomila znače to da su uz brojne crkve na grobnim gomilama podizani i stećc i. Ovdje je u srednjem vijeku bilo 28 crkava - više nego danas - a od 26 nekropola, samo na 3 nisu evidentirani stećc i . Stanovništvo se u konfesionalnom pogledu dijelilo na pravoslavne i katolike, a uz njih su zabilježeni i pripadnici Crkve bosanske sa svojim gostima Radivojem Priljubovićem i Vukom Radivojevićem, u dva sela medu sobno udaljena desetak kilometara - Uskoplju i Bije loj (Tošić, 1998., 46.-48 ., 227 .l· U zapadnom i jugozapadnom dije lu Trebinj ske župe prostire se obl ast Šuma trebinjska sa 17 ne kropola, aktivnih sve do konca XY. st. Na njima su vidljive razlike u nač inu sahranjivanj a i o bilježavanj a grobova koji su na 9 lokaliteta izrav no naslonjeni na ilirske prethi storijske gomile, što znači daje ova vrsta sahranji va nj a nastavljena i nakon oficij e lnog primanja kršćans tva. Na vrhovima nekih grobnih gomila nalaze se srednjovjekovne crkve ili crkvi ne, što govori da su kršćanske bogo molje podizane na te me ljima paga nskih hramova. Samo na dvije grobne gomile sa c rk vom ili crkvinom nije bilo s tećaka, č ime je veza izmedu srednjovjekovni h crkava i stećaka na ovom području zaja mčen a. Na 4 od ukupno 17 nekropola nisu postavlja ni stećci - primjerice, najednom od ovdašnjih grobalja na kome nema ni grobne gomile ni crkvine, a gdje su pokojnici sahranji va ni u obi č n e zemljane rake, dok su im grobovi obilježavani manjim amorfn im kamen im pl očama. Na području Šume podignute su u srednjem vijeku 24 crkve - četiri puta više nego što ih ima danas. Samo su tri bile ljepše, zidane malterom, dok su ostale predstavljale male jednobrodne gradevine površine od S do 16 m', zidane uglavnom od neklesanog kamena, bez upotrebe maltera. Unutar tri crkvine, gdje su se nekad nalazile grobne crkvice, saču van i su uk rašen i stećc i . U tri srednjovjekovna groblja našle su se po dvije crkvi ne, dok su se na nekropoli uZaplaniku. nai zgled sasvim ne u ob i čaj eno za pogrebnu praksu. našle dvije srednj ovjekovne crkve - jedna pravoslavna po sveće na sv. Petru i Pav lu , i druga kato li čka posvećen a sv. Petru, svojedobno lijepa gradevi na ukrašena fre skama. Nije manje

zan im ljivo ni to da se s tećci nalaze samo uz pravos lavnu crkvu. dok ih uz sru šenu kato l ičku crkvu ncma. Danas se ovdje na lazi jedi no k atol i čko groblje u ŠUl11i lrcb injskoj . U crkv ic i groblja Ljubovo smještenoj na rimskom loka li tetu nalaze se tri groba pokrivena kamenim pločama. dok su pred crkvom dva stećka II obliku

sanduka postav ljeni

II

istom smjeru kao crkva - jedan sa sjeverne, drugi s južne

strane ulaza. Izmedu ova dva s teć ka. pred samim crkveni m pragom. nalazi se treć i s tećak ob lika p l oče. l II nekim drugim ov daš njim crk vica ma st ećc i su bili postavljeni pred samu vrata iz čega j e jasno da se muprije morala ozidati crkva. il tek. onda, prema njezinom prngu i ulazu, pos tavljati stećc i. Na nekim su crk vinall1 i1

s tećci i crkve - prven stve no grobne crk ve s grobni ca ma pokri ve nim s tećci ma ­ nastali istovremeno.

, ~ o ' oB~ldul'i daje I () ,od 17 nckropola Šumc tre hinj ske uvršte no II detaljan opis ' ,k,l,~lk',lo I ,npo v,a ~ HIC daj tl O~Il,O V l1l1 orijc ntttc iju kada jc riječ o ohliei ma. kvaliteti s

~~l.:,~.I,IlJ:~, I, l,l1,{:tl~l lllla Il:~ SItXclllla prcos talih 7 ne kropola k{~je se uklapaju II opće k.II.'klcl1sl'k~ s p"",c ,"ka

P"p"va (Sparaval", 1'179" 74, -7R" 12R, - 136,),

'"

, Mcdu SIlXC lIll:l Trebinja sv ih ohlika i varijanti posehno mj esto za uz imaju kl:l zcv~ - tzv. krstačc - medu kojiIlla sc svojoIll Illarkantnošću i stiče križ iz se la oB~I~lwl 5 km j~I ŽIlO ~)~I "I\~hi llja, smješten II bli z ini crkve sv, Pe tra izv.m og rade .lktl\:l.lOg g~ohl.la. KnzJ c visok 210, širok I 10. širine donjeg ve rtikalnog kraka 57. d c hl.llllc :\) (' Ill. il prcds tav lja ra zv ijcn i primje rak sa čovjekulikum stili zac ij om, ~lcsarsk:l, llhrada s pome nika j e s()lidna. plastična dekoracija kvalitetna, dok je IkllllograllJska komIXlzicijajcdinstvc n primje rak na trebinjskOIll području (M, Sivrić. 1'l7N" '\2,-.17,), lako po dime ll z ijama i umjetni čkoj obradi zaos taje za s li č nim nadgrobnim s~on~:,n i~(~11l iz Donje Zg ošće, ipak budi pa žnju s t ećak oblika stupa II mj estu DJcdlel VIS lIlC preko 2 Ill. zaokružen u do nj e m dijelu. dok se gore završava duguljastom ~etverokutnom pri zm om širine 40. i.l vis ine 80 cm. Pri z ma j e na tri strane ukr~lše na - naj ednoj strani predstavom štita s mačem. na druge dvije s križevima - dok je na čel v rtoj ukl esa n nalpis Radoja M rkšića (Truhe lka, I 895, b, 263,-264,),

Gornji tok rijeke Trebišnjice: Panik-Miruše idući od Trebinja na sj eve r. u pravcu Bileće. sti že se II o blast gornj eg toka rijcke Tre bi šnji ce. iz mcdu njezinog izvo ra i C rnogors kih Miruša. s 9 nekropo la i ukupno reg isb'iranih 467 slećaka, od kojih je 360 ploča, 102 S
odredenih porodica, , ' Broj ukra še nih steć'lka po pojcdininl ne kropolama nelljednačen je. re ~~:~ loar motiva ve lik je i raz novrstan i ukupno ih se 40 očituje 180 ,pl,ua. račun'~llIl'l na pojedinačne ukrašenc stranice steraka. Medu dekomtivl~~1ll1ll0I1 V l1na pre\'lada\'a " . " " I'" ,,'j", s 1,'ol "SI"1l1'1 tu su i izvanredno lijepo kle sane arkad~. od p Iast lcna povIjen. • , : '.' , ' ' . .''', :\', , , :,\~ " " ~ ' ,~" ' bo l"ICI,(l"e k',r'lktcl"llzdvaJ"Ju s 1ll.H.: t: 1ll. k.Ullt:ll1lt:, moti,va slln .., .se moti v, kll , z.l. stlt , " ili "v
Ć

( Be~ l"gić, 1%2,a, 17" J2,-35 ,), 187

Ljubinje . Ovo je područje, slično zapadnoj Hercegovini, predstavljalo pozornicu kOjom su.stolje~l111a delilira!i različiti, često suprotstavljeni, politički protagonisti - ttavuntjskt zupam, dukljanskt vladari , Nemanjići , Kotromanići , Hranići _ Kosače, Osmanlije - s domaćim kršćanskim slavenskim i vlaškim stanovništvom kao nosivim stupom na kom je počivala umjetnost stećaka. Širenje kršćanstva odvijalo se u znaku borbe izmedu Rima i Bizanta za uspostavu crkvene, a s njom i političke prevlasti (Tošić, 1998.,70.-7 1. ,77.,83.,87., 129.) S 13 istraženih nekropola i ukupno 633 evidentirana steć ka, medu kojima je ploča 85 (13%), sanduka 526 (83%), slj emenjaka 9 i križeva 13, oblast Ljubinja predstavlja dobro istražen u mikroregiju rasprostiranja stećaka. Od ovog broja ukrašeno je 109 primjeraka (17%), što je iznad prosjeka - ploča 13, sanduka 77, sljemenjaka 7 i kri ževa 12 (Bešlagić, 1965., 149., 151.). Više je nego zanimljiv postotak ukrašenih stećaka po pojedinim oblicima - križeva 92%, sljemenjaka 78%, te ploča i sanduka 15%. Kako se vidi, na nekropolama Ljubinja, s najudaljenijom od gradskog centra oko 15 km, prevladavaju sanduci i to velikim dijelom kvalitetne izrade. Najveća medu nekropolama sa 149 sanduka i jednim sljemenjakom smještena je u selu Duboči c i , a nastalaj e najkasnije u XIV, najranije izmedu XII. i XIlI. st. (Ratković, 2002., 57., 59.). Medu specifičnim primjercima izdvaja se križ iz sela Kapavica smješten u aktivnom pravoslavnom groblju Miljanovića, visok 165, širok 100, a debljine 25 cm. Osim visoke kvalitete ukrasa, i stiče se natpi s s imenom pokojnika Tvrtka Vukasa i njegovog unuka Ivanka koji je "sijekao" spomenik i ispisao tekst jedan od rijetkih na križevima ovoga tipa. Oblici slovnih znakova otkrivaju visoki stupanj obrazovanja pisara (klesara), čije se ime nalazi zajedno s imenom sahranjenog vlastelina. Jedinstven je položaj spomenika na usamljenu mjestu, možda u okviru manjega groblja, što ukazuje na poodmakli proces društvenog raslojavanja. Paleografske i jezične osobine natpisa upućuju na drugu polovicu XY. Sl. kao vrijeme njegova nastanka. On istovremeno svjedoč i da nositelji pismenosti u ovoj oblasti nisu bili samo dijaci u službi feudalaca , poput kneza Vlaća Bij elića sahranjenog u pravoslavnoj crkvi sv. Lazara u Vlahovićima ispod ploče koju je krasio natpi s, u istoj crkvi u kojoj je svoje zadnje poč i vali šte našao i njegov sin. vojvoda Vukosav Vlaćev ić. Gornja vremenska granica izgradnje crk ve sv. Lazara vjerojatno je oko 1465. godine kadaje katun Pocrnje kod Ljubinja dospio pod vlast Osmanlija. Na samom jugoi s toč nom rubu Ljubinja, unutar pravoslavnoga groblja s crkvom, smještena je srednjovjekovna nekropola s ostacima nekadašnjega većega groblja. Danas se ovdje nalazi 41 spomen ik - 10 ploča , 27 sanduka i 4 sarkofaga. od kojih su ukrašeni 2 sanduka i 3 sarkofaga. Od većeg j e zn ačaja nekropola u Premilovom polju s 87 s tećaka n~t­ prosječne ve ličine i brojnim ukras ima, medu kojima su 64 sanduka, 19 placa. I sarkofag i 3 križa. Ukrašeno je 14 sanduka, 4 ploče i I sarkofag. Ova nekropola neuobičajenaje po 7 natpisa na 3 sanduka, dvije ploče i dva križa. Jedan od natptSa uklesan na bočnoj strani visokog sanduka spominje Stipka Radosalića iz poznatoga bratstva č iji su čla n ov i radili

II

Dubrovniku kao klesari i zidari .

.

"I '\"

Napoko n. u sclu Ubosku ucialjenom nekih 11 kin d L' b" . . o JU lOJa II pravcu

~_ ...L "1.: ~ '- ~: ~t~lJ L:S~~n~ . SlI Ilil Ill,alom prostoru čet iri nekropole stećaka medu kojima Sl. IZL \ .1J.IJU visok i stImluC I kva litetne dekorativne obrade po čemu prednjače II 'o

•

•

,

" .

""

-

odnoslI na .sve ostale nekropole o ,. I '" . . . . vog" poe rucJ'" Po brOJU natpISa (3) Ubosko zaostaje sa lllO za stecc llna Premilova polja.

Ornamentai ni fond n', steCC .,II11a L'.Ill b'II1Ja, . bogat kako tematski. tako .I po ~. IhlClI1l1 I Z I,-lde. odrazava opee uIl1J'etlll'c'ke tend" ' aI"l I ne ke .. . enc IJe ovog pod ne blJa. CIStO lokalne karakteri stike Med . "k' . . , . ... . II ul11J ctm c 11n moti vima zapaze no mjesto lInaju: pnkaz ruke od lakta do prstiju poznat U istoč noj Hercegovi ni s 27 ne.~ropola.. pn;or s knl atIm z;naje;n i kozom, prikaz antropomorfnog kamenog kl.l~a: he.ral~~ck~ m~tlvl. ~nz sa cet iri ru že, rukom i mačem, šiljasti lukovi i stilizirani knzevl. a11l11131111 prizori medu kojima i oni s fantastičnim životinjama, •

...

'.,

y

scene lova. rozete. arkade po!ukružni h lukova, pravokutni štit s mače m , motiv štita s mače m i prečkom , povijena, izlomljena i kosa paralelna linija, polujabuke

(polulopte). mrežast i rombovi, križ s polumjesecom i luk sa strijelom. Upečatljiva je crta ovdašnjih nekropola da su vrlo često sm' eštene uz crkve, u pravilu pravoslavne, uz aktivna pravoslavna groblja ili na lokalitetima kOJI s"oj im nazivom (Crkvine) podsjećaju na nekadašnje crkve. Jed na medu njimaje crkva posvećena sv. [liji - gospodaru gromova, munja i oblaka- u selu Gradac, kao zaštitniku stoke i stočara od vremenskih nepogoda. Raznovrsnost nadgrobni h oblika, kvaliteta njihove izrade, bogata dekoracija i često nadprosječ na ve ličina odraz su općeg ekonomskoga blagostanja koje je u XlV. i XY. Sl. pokucalo i na vrata ove oblasti u jadranskom zaledu (Ratković, 2002., 14., 16.-1 7., 2 1., 24., 48., 79.-80. , 105 .-106., 109.- 111., 135.). I ovdje su mj esta za postavljanje stećaka odabirana brižljivo, u blizini kamenoloma, na ilirskim grobnim gomilama, u blizini naselja, pokraj putova. Osim kršćanskih, i poneko kasnije muslimansko groblje lociranoje uz nekropole stećaka. Na nekim nekropolama ili u njihovoj neposrednOj blIZInI I danas pOSlOJe crkve _ redovito pravoslavne - s apsidama i oltarima na i stočnoj stralll kao kod starijih bogomolja s ovdje otkrivenim temeljima. .... , Većina stećaka - preko 550 primjeraka (oko 95%) - onJentlranaJe po pravcu . t k '1' s mall'm otklonom po pravcu s~rozapad-IUgOlstok. I ovdje su zapad- IS o I I .. , ,,' I k . 'ka orobne rake orijentirane prema sunčevoj putanJI , slO znac I daje g ava po OJIlI bila

Okr~:~t:k~~;~r.~; ~~~;i~j:aei~:~~~tirano je 15 natpisa, od lO~a IS2 Č!tljiV:,h

. . 5 na spomenicima u oblIku krIZa. teCCI o e - 6 na pločama, 4 na sandUCIma I .' Hercegovine naročilO sa stećcima . ." . d " koo Imaju sa stecClma ' oblastI najvIse zaje iliC '" D b " . " .. se poc'eci vežu za XII.IXlII. st .. " k opolu u u OCICI CIJI okoline Stoca. [zuzevSl ne r.. d ' ' ih stećaka potječe iz XY. i proteže se do može se pretpostavIlI dav~ctnBa o,v aS~J 1965 150.-152., 157 .. 162.). ., prvih decenija XVI. stoljeca ( es laglc,

Gacko . . 'ene ut nekropola stećaka u okolici ,Stoca. Premdamsutako dobro Istr:ov'era~na groblja Gatačkog polja vazno su Ljubinja, TrebtnJa I popova, ~r:d ' ;na ~'ezanim uz kult mrl\·ih. Na salll?~e ~tu vrelo informacija o davnll~. O~~~~~ntificirano je oko 500 slećaka najčesce o I a i u nJ' egovoj neposrednOj b IZl

189

,'

ri'elazni oblici sarkofaga i masivni križevi.

ploče, ah Ist~ ta~olužini koja doseže i do 175 ~m, širine su oko 65 CI!\,

n eob I čni po sVOJ J " d širine tako da IzgledajU poput suvremenih je Vlsma nešdto manj" ~ntalnim motivima izdvajaju se predodžbe kola mrtvpoal!kIh sanduka, Me u ornam G k k ' kr " P1itDtle . , d 'štu pravoslavne crkve U ac u, oje aSI I predodžba l Il 'l stecku II von l e " d OVa tl ,• ' , d tećku putem prema se u emlel, pre stavljeno J'e tak a Na Je nom s , " d k l kl ode elena J 'd ' k' l' dv" ženska lika, dokJe ISpO o a U esana predstavadv' bo'! kolo s va mus" ~ . l'ka . ' . o ~a , "k koplj' ima Ovom fondu mOllva kOJI os I vaJu viteški život ' dvajU konJUnI a s ' " pnPada 'zba d voboj'a n'l uskOJ' strani Jednog visokog sarkofaga lokaliteta De ' d d ' preo ,, ' " mJak ' d'eluj'u dva konpnlka, ah sada s maeeVIma, dok medu nJ'ima .. , II koJem su J . . stOJl " • d z' eć i konJ'c za uzde, Ispod ove scene pnkazan Je lovac kOJI ubija medv]'Prl, zcna r l " k ' k l'Jem na ramenu --. , na" s I'I'Oj' strani sarkofaga na aZI do k se ' , vitez bna' onJu s op al ' ' Stećci Gatačkog polja s relatI vno ogatlm ornament mm fondom ko" ,.. " d 1UO dominiraju arkade, spirale, cik-ea k ,Il nIJe: mace~l, pre stave mača i štita, ljudske tio ,"'e, kolo, dvoboj, lov, heraldI č kI motIVI, krlZ te mladI mjesec sa zvijezdom uklapaj u se u opće st il sko-umjetničke karakteristike stećaka ovog podneblja, ; lokalnom školom koja je razvila I neke osobenostt, Ovdašnje nadgrobne spomenike narod ne zove s tećci ma nego "grobnicama", a smješteni su obično na vidnim mjestima, naroči to oko starih crkvina, Odredeni broj nadgrobnika nosi natpise, medu kojima najpoznatiji pripada Radonji Ratkoviću - čovjeku vojVode Sanda lja Hrani ća, u čijoj je službi i poginuo, Idući prema istoku stećaka je sve manje, ali Gacko ne predstavlja njihovu graničnu oblast u strogom značenju te rij eč i (S lij epčević, 1928,). Kao posljedica geografske izoliranosti ovog područja tradicija srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika sačuvala se ovdje sve do konca xvm. stoljeća, a vidljiva je u ponavljanju starijih umjetničkih motiva karakterističnih za stećke, medu ostalima paleografskih, jezičnih i stilskih osobina natpisa. U sklopu niza utjecaja orijentalne kulture na domaću materijalnu kulturu odvijao se i utjecaj muslima nsk ih nišana na kri ževe gatačkog područja, odnosno približavanje križeva nišanima i nišana kri ževima i stećcima ( Kaj maković, 1964" 160.-165,), S li č na poj ava - utjecaj umjetnosti s tećaka na kasniju sepulkralnu praksu katoličkog svijeta - primjetna je u Jelaškama, selu smještenom izmedu Olova i Zavi dovića ( B eš l ag ić , 1964,a, 140,), o'

o.

o .

Kalinovik Oblast planine Treskavice i njezi nih obronaka predstavljala je granični pojas izmedu Bosne i Huma, Unatoč nepovoljnim klimatskim okolnostima, ovo je područj e bilo naselje no od davnina o če mu svjedoče ostaci antičkih kultura I dlfSklh gradina na koje su često smješta ni stećci. O vuda su prolazili karavansk~ putov , povezujući bosanska rudarska i trgovačka mjesta s Humom ~ ?ubrovl1lkom . Slično nekim drugim oblastima Hercegovine, ni ovdje gradski Zivot ilije razv Io

znatnij e m og uć no s ti.

Na 28 nekropola evide ntirano je ukupno 1170 stećaka _ ploča 278, sand~a 839, sljeme njaka 49 i križeva 4, iz čega se vidi da j e sanduka uvjerljivO naJViše,

lj' . 7-'- 9,·c . 7, a I lin · plul' jJ 1 .f C'/ ' . P b . - '" sljeme .. k u roJu ukra ':'c nih p ' . nj.! a 4'« . dok j·e k ., . . nlllJeraka "0 n ze \'u lćJn" qo ul\upn o iZ ll o s i J 17 ~ ~ - pl Oča. 90 sanduk '] ~ 16 - ' . t:ma.fl\· p?!'lota k. Prema pOjedinačn im ob/omenlk a - kalinO\· ička Obi'· s ljemenjaka I I križ. uz le k I 1<;< . a pl oče 7<;< . Uk ICima nUj'·iše su _ 33<;< _ ukr: :;n rame je kUpreškoj. jj rač una li se S\"aka k raSI su nerav nomjerno f'lSpO d' ~ sljemenj
Bosne. U nekoliko grobova nadeno je ugljevlje koje, po svemu sudeći, govori o loženju vatre prilikom daća i paganskog običaja da se vatrom rastjeruju zli dusi na groblju. Uzimajući u obzir sve prepreke poput nedostatka povijesnih podataka, te mali broj i oskudnost sadržaja natpisa, stećci kalinovičke oblasti mogu se okvirno datirati izmedu početka XlV. i kraja Xv. st. (Beš lagić, 1962., 7.-11., 87.-105.).

Trnovo Sjeverno od Kalinovika, na putu prema Sarajevu, spaj aj ući dvije oblasti - istočnu Hercegovinu i središnju Bosnu - nalazi se Trnovo s II istraženih lokaliteta i na njima 17 nekropola. Na ovom živopisnom gorovitom prostoru evidentiran je 1041 stećak, od tog broja 5 je ploča (0,5%),922 sanduka (89%), 108 sljemenjaka (10%) i 6 križeva (0,6%). Najveći broj spomenika prosječnih je dimenzija, ali ipak ima poneki koji svojom monumentalnošću odskače od ostalih. Takav je ogromni sljemenjak s postoljem na nekropoli izmedu Ledića i Dujmovića dimenzija 220 X 110 x 150 cm, kao i jedan sanduk iz Trebečaja koji svojim gabaritima 260 X 140 x 140 cm dominira cijelom nekropolom . Iznenaduje da samo 66 stećaka (6%) nosi ukrase i daje taj procent manji od Kalinovika, Kupresa i nekih drugih oblasti. Stećci u obliku ploče nemaju ukrasa, sanduka je ukrašenih 5%, sljemenjaka 13%, dok su nerazmjerno broju križevi sa 67% najbolje ukrašeni. Na 116 stranica stećaka javlja se 48 vrsta ukrasnih motiva zastupljenih 230 puta. Medu dekorativnim motivima dominira tordirana plastična vrpca, medu s imboličnim motivima križ (običan, stiliziran, "svastika" i križ-rozeta), rozeta, polumjesec i mač , medu figurainim motivima ističu se scena lova na jelena i kola, a evidentirana su i dva natpisa. Kao u većini drugih oblasti, stećci Trnova postavljani su po pravcu zapad-istok u blizini naselja i putova, uz kamenolome i na podesni m uzvišenjima. Velike nekropole bile su zajedničke za jedno ili više naselja, ponekad za cijelo bratstvo, što se može raspoznati po njihovoj kompaktnosti dovedenoj u pitanje tek na periferiji nekih nekropola na kojima se raspoznaje odvajanje pojedinih porodica. Ti stećei su pažljivije klesani, obično su viši i barem poneki nosi ukrase. Srednjovjekovne nekropole i ovdje su vezane za kasnija kršćanska i muslimanska grob lj a. Tijesna vremenska povezanost izmedu križeva i nišana vidljiva je pored ostalog i po tome što neki od nišana nose ukrase, poput onih u selu Govedovići na kojimaje prikazana scena lova najelena, a tu se javlja čak i natpis u bosanskoj ćiril i ci . Na nišanima sela Turovi blizu Trnova prikazani su ljudska figura , zmija i drugi motivi sa stećaka. Na visokom sljemenjaku nekropole u Šabancima, s predodžbomjabuke, sablje i kijače, može se pratiti i obrnut utjecaj koji je od nišana išao prema stećcima. Ne izlazeći iz okvira već in e ostalih područja steće i Trnova pripadaju XlV. i Xv. stoljeću, dok njihov manji broj prelazi u prve godine XVI. stoljeća, ne i sključujući mogućnos t da im početke treba tražiti čak u XIII. stoljeću (Bešlagić, 1967., 128.-1 35.). stećaka

ZAPADNA HERCEGOVINA Široki Brijeg Okolica Širokog Brijegu s 9 istraženih nekro pola i 157 evide ntiranih

spomenika sadrži većinu od karakteri s t ičkih tipova stećaka zapadne Hercegovine.

Najviše je pl oča - ukupno 91 - zati m sanduka 46. visokih sanduka 7, sarkofaga I, sarkofaga s podnožjem 6. kri ževa 3, te kombinacija ploče i križa 3. Iz ovog se pregleda vidi da su ni ski ob lici dominantni i da odslikavaju umjetnički ukus ovdašnjeg stanovni štva i maj stora II vremenu podizanja s tećaka. Dok su II olovskom kraju daleko najviše zastupljeni sarkofazi s podnožjem, na nekropolama Širokog Brijega ovaj se tip spomenika sreće samo iznimno, manje nego je to s lučaj sa stećcima ovog oblika na Radimlji, što znači da se uz istu ideju kamenog nadgrobnog spomenika u izvodenju oblika i ukrasajavljaju individualne razlike. Tehnika obrade spomenika neujednačena je i varira od precizno izraden ih oblika u glačanih površina, do grubo naznačene osnovne forme . lako je tehnika ukrašavanja jednostavna, to ne umanjuje estetsku vrijednost ornamenata nego im čak daje notu originalnosti. Ako i nije vršeno arheološko istraži vanje grobova, kopači blaga pobrinuli su se da otvore neke od grobnica koje predstavljaju lijepo zidane četvrtaste prostorije visine izmedu 0,80 m i I m. sazidane od netesanog kamena bez upotrebe maltera. Ova tehnika zidanja grobnica odaje spretnu majstorsku ruku v i čn u upotrebi kamena, u če mu je blizina Primorja s dugom tradicijom obrade kamena morala odigrati važ nu ulogu.

Od 157 stećaka, ukrašena su 63 primjerka - pl oča 28, sanduka 18, visokih sanduka 5, sarkofaga (sa ili bez podnožja) 6 i križeva 6. Najviše su ukrašeni oni spomenici koji su zastupljeni u najmanjem broju, primjerice sarkofazi medu kojima nije ukrašen samo jedan, od 7 visokih sanduka ukrašeno je 5, dok svi kri ževi na sebi nose bilo kakav ukras. Od ploča ornamentirano je blizu jedne trećine, medu sanducima više od jedne trećine . Generalno uzevši, ornamenti se mogu podijeliti u tri skupine: geometrijske, ukrasne znake (medu kojima su socijalni si mboli i neki s religijskim z načenjem) , te figuralne kompozicije. Od geometrijskih motiva prisutni su: cik-cak linija, spiralni zavoji, zavojita linija s trolistom (vinova loza), zavojita linija Gednostruka i dvostruka) sa spiralnim kovrdžicama, pleteno uže (tordirana traka), motiv sidra te plastične i udubljene linije. Svi ovi motivi pradavnoga podrijetla, koji pripadaju fondu narodne umjeOlosti i izražavaju umjetničko shvaćanje ljudi ovoga podneblja, imaju izrazito ornamentalnu funkciju i ne mogu se dovesti u vezu s bilo kojim simboličkim značenjem. Ukrasni motivi javljaju se u širokome spektru, a to su: polumjesec. rozeta. zrakasti krug, plastični krugovi, kotač od pletenog užeta, križ, kukasti kri ž. motiv vodenice, trolist i četverolist, ključev i , pentagram, motiv drveta. stilizirani ljiljan i štap, ruka s mačem , štit s mačem i arkadni stupovi. Motiv ruke s mačem snažno asocira na heraldičk i motiv rasprostranjen u zemljama istočno-centralne Europe, tj. motiv oklopljene ruke s mačem ili nekim drugim oružjem, koji je predstavljao znak viteškog dostojanstva (D. Lovrenović, 2006.a, 534.).

193

Figuralne predstave -lov najelena, sv. Kristofor s djetetom, kolo, turnir, samostalne muške figure, ljudska maska i životinjske figure - prisutne su na deset spomenika ovog područja. Od posebnog je značaja figura sv. Kristofora s djetetom u naručju , gotovo identična predodžbi s pečata općine otoka Raba. Sv. Kristofor zaštitnik je otoka Raba, a njegov je kult veoma raširen na Zapadu. Iako je u ovom s lučaju riječ o relativno malom prostoru na kojemu je lociran veći broj nekropola, jedna od njihovih odlika zrcali se u prisutnosti lokalnih varijanti koje jednu cjelinu čine različitom od druge. Najveći dio nekropola i spomenika iz okolice Širokog Brijega pripada drugoj polovici XIV. stoljeća, neki detalji s pojedinih nekropola vode u Xv. stoljeće kao vrijeme njihova nastanka, dok je na dvije nekropole primjetno miješanje umjetničkih tekovina oba ova perioda. Od devet istraženih nekropola spomenici u obliku sarkofaga nalaze se na četiri - na svakoj od njih po dva takva primjerka. Da se pri tome ne radi o s lučajnosti, nego o pojavi dubljeg značaja, vidi se iz činjenice da ovi sarkofazi zauzimaju središnje mjesto na nekropoli i da su umjetrtički izvanredno ukrašeni. Otuda objašnjenje da su to grobrti spomenici vodećih ličnosti - poglavara roda, plemena ili nekih drugih društvenih formacija. Ova pojava, ali i stilskoumjetničke osobine spomenika na različitim nekropolama jasno ukazuju da se na stećc ima odražava cijela društvena hijerarhija - od kmetova i slobodnih seljaka do feudalaca i crkvenih ličnosti - što nije slučaj samo sa spomenicima ove regije. Najveći broj stećaka orijentiran je u pravcu zapad-istok, što znači da su postavljani prema sunčevoj putanji. Dva natpIsa: pronađena na dvije različite nekropole ne pružaju značajnije podatke o historijskoj epohi njihova nastanka, dok se njihove epigrafske karakteristike uklapaju u iznesenu periodizaciju (Benac, 1952.,35.-56.).

Ljubuški , ' . Okolica Ljubuškog - poznate srednjovjekovne utvrde _ još i danas obiluje ste.cclI~a, a u srednjem vijeku ih je moralo biti neusporedivo više. Marko Vego OpIsao Je sedam nekropola detaljno, dvije nekropole sumarno, neki pojedinačni spomenICI nISU op,sanI , ah Je ovom analizom ipak obuhvaćeno oko 90% spomenIka. Na sedam nekropola registrirano je 224 spomertika od toga ploča 88 sanduka 78: sanduka s postoljem l , sarkofaga 9, te ploča i sand~ka koji nisu poj;dinačno

OpIsanI 48 primJ'eraka Od 176 " h ' . . • . . opIsanI nadgrobnI h spomenika, polOVIca Je pIoca, polOVIca sanduka dok' k e . . .. " h .' Je sar olaga relatIvno malo ah umjetnički kvalitetnije kr u asenI od ostahh ObI"' k ' ' . Rad' I' . d . . ICI ne ropola ljubuške kotline gotovo su isti kao Onih s . .' 'm Je I ruglh nekropal H nekropole v I'k'h d' .. a ercegovIne, uz napomenu da su ploče na dVIJe e I IlmenzIJa Od 176 . ' . . •..• . . pnmJeraka 81 Je s ukrasom, od toga 33 sa sim bolom k .• nza, znacI VIse od Jedne t· '"lne • . . Gornjim Studenci m e d' k ' le: , sto Je do izražaja došlo naroČIto u a. ron U Iasa obuhvaca' . š' . ljudske fig . . . mOLI v tIta s mačem, simbol kamemee, ure s anlropomorfnlJn uk . . . roze le, Vilice troli sla k I . ~a so m , tord,rano uže i trake, polumjesec, I ' . ir . , o o, mot Iv spIrale s Medu spomen ici ma I' ,1 " ' , . cene Ova, SImbol sokolova I tum · la I IZu zelno li ' ' h . . "h Jepl prlJnJeraka popul sanduka iz GomJ'

Stud c n~II..: a. visine l)O CIli. L'ija je gornja po vršina isklesana II vidu triju stepenica visine 4 i ) CIll. s kompli ciranim križe m na gornjoj ~tcpenici. Izrada stećaka na ovoj nekropoli ukazuje da su bri žlji vije izradeni primjerci pripadali bogatijem društve nom sloju. apoj edinc SlI ih porodice postav ljale po skupinama , odnosno prema srodstvu.

Na OVO I11 je podru čju bilo akti vno više klcsč.lrs kih radion ica kao nositelja različ i t ih utjecaja, a maj s tori -kovač i jedne od nekropola pripadaju istoj školi kao

klesa ri aktiv ni na područj u Širokog Brijega, Većina spomenika pripada XIV i Xv. stolj eć u , pojedini primj erci, medutim , mogli su nastati i znatno ranije, možda čak

u XII, sI, Oblast Ljubuškog pripada la je od najstarijih vremena tzv. Paganiji (Neretvanskoj krajini), a sukcesivne izmjene politi čk ih gamilura, počevši od srpskih Nemanj i ća i hrvatskih Šubića do bosanskih Kot roma ni ća, Sankov i ća , H rani ća­ Kosača i Radivojevića-Jurjev i ća koji su, kako je poznato, pripadali Pravoslavnoj i Katoličkoj crkvi, ali i Crkvi bosanskoj, nisu ostavile dublji trag na ornamental ni fond stećaka. Ovome treba pridodati i z m~~ n ost slave nske i vlaške etni čke skupine, kao i č injenicu daje u crkvenom pogledu pod ručje LjuOllškog pripadalo makarskoj biskupiji , koja je potpadala jurisdikciji splitskog nadbi skupa, a graniči l a je s duvanjskom biskupijom. Unutar ovih kompleksnih crkvenopolitičkih i etničkih okolnosti nastala je i razvijala se umjetnost stećaka u oblasti Ljubuškog (Vego, 1954., 41 .-45.). Stećci Ljubuškog i njegove okolice rubno su područje ove grobne umjetnosti , podru čje prožimanja s rednjohercegovačkih i dalmatinski h škola (Palameta, 1996., 163.). Kao gra ni č n a regij a izmedu Hercegovine i Hrvatske, Imotska krajina sa svojih 593 registrirana stećka, medu kojima s 3 16 primjeraka dominiraju sanduci, predstavlja sponu sa Cetinskom krajinom - drugom hrvatskom oblasti rasprostiranja stećaka. Iako po umj etničkoj obradi zaostaju za Radimljom, brojnost, n ači n formiranja i postavljanja nekropola uglavnom uz putove, ornamentika, figuralne pred stave s turnirima, scenama Jova i kola, dimenzije i nazivi, sve to stećke Imotske krajine č ini organski m dijelom jedinstvenog korpusa na prostoru "od Cetine do Drine". Imota i Cetina obiluju stećc ima, dok se u primorskom pojasu sreću tek sporadično, tako da njihov broj vidljivo raste s približavanjem Bosni ( Katić, 1954., 152.- 167.).

ISTOČNA BOSNA Olovo Pored veli ki h, "slav nih" nekropola, kakve su u Biskupu, Radimlji, Zgošći i na Pavlovcu, kao mjesta ukopa članova vlastelinskih porodica, poznat je i cijeli niz "anonimnih" nekropola, poput onih u oblasti Ol ~va, kOJe zbog rel?livno VISoke razine istraženosti pružaju dragocjene spoznaje o lokalnoj pnmJelll Jedne sepulkralne umjetnosti širih razmjera. 195

U oblasti rasprostiranja s tećaka spome nici olovskog kraja pružaju se u tampon zoni izmedu središnje i i s toč ne Bosne, s odredenim specifičnostima u odnosu na oba ova područja . Na registriranih 26 nekropola jednoga zatvorenog brdskog areala prečnika od nekoliko kilometara, 13 je malih obiteljskih skupina s tećaka, a čak na 17 je primijenjena dobra i brižljiva obrada spomenika - ukupno ih je 460. Prisutni su svi oblici stećaka; od 4 stupa, te ploča s postoljem i bez njega zastupljenih s 20%, do sanduka kojihje u postocima kao i ploča (s postoljem jedna treć ina) i sljemenjaka č iji se broj penje do 167 (64%), od kojih je samo 7 bez postolja. Zabilježeno je i nekoliko monolitnih dvostrukih sarkofaga s podnožjem, koji u manjem broju uglavnom krase istočnu Bosnu, Podrinje i zapadnu Srbiju. Olovski su stećc i obično niski, dugački i uski , a specifični su i po sužavanju donjeg dijela spomenika izvedenim pretežno po dužini. Ukrašenih je spomenika 84 (18%), po najvi še spiralama (jednim od najčešćih moti va na stećcima Olova, Kladnja, Vlasenice i Zvornika), rozetama (najviše prisutnim oko Zvornika i Olova), tordiranim vrpcama, i nešto rjede križevima (zabi lježenim na područj u Breze, Vareša, Olova, KJadnja, Vlasenice, Sokoca i ž.epe). od pojedinačnih motiva dominiraju vrpce sa cik-cak linijama, krugovi, zvijezde, polumjesec, polujabuka i vodenica. Oružje je zastupljeno prikazima mačeva i koplja, najčešće s rukom savijenom u laktu i ispruženim dlanom. Prikaz ruke i mača specifičan je za olovsko i kladanjsko područj e, Ludmer i Gornje Podrinje. Na tri lokaliteta ustanovljena su četiri natpisa (Fekeža, 2008., 65.-80.). Ornamental ni sustav na olovskim nekropolama otkriva postojanje jedne posebne umj etni čke škole, sa svojim principima ukrašavanja i svojim nač inom rješavanja ornamentiranih površi na. Veliki dio ovih stećaka tehnički je dobro isklesan, a većina grobova nema dosljedno llil.Y,edene orijentacije. Postanak olovskih nekropola - oak6jin Je najviše locirano u Bakić ima , gdje se nalazila varoška crkva podignuta vjerojatno sredinom XlV. st. - stavlja se u vremenski raspon od kraja XlV. do kraja Xv. s tolj eća, s tim da najvi še spomenika pripada prvoj polovici Xv. st. Sedam od naz načenih 12 nekropola pripadaju nastanjenim mjestima, selima ili zaseoc ima, dok se u naj važnijim nase ljima B akićima i Kri žev i ći m a, gdje su stanovale jače feudalne porodice, nekropole izdvajaju u posebne skupine. Unutar zajedničkih nekropola postoj e odvojene grupacije s teća ka rezervirane za imuć nij e fe udalne porodice. dok su u ostale dijelo" e sahranjivani vojnici i slobodni seljaci. Ovdje je izniknuo cijel i "sistem grobišta". koji upućuj e na zaključak da se radilo o gušće naseljenom kraju, poznatom po razv ije nom rudarstvu i prisutnosti franjevaca. Jedna od ov ih nekropola - na Klisi u Bakićima - smješte na je u neposrednoj blizini katoličke c rkve. Pretežni izostanak natpi;;;-i drugih sličnih indikacija na stećcima olovskog kraja ostavljajU nas bez odgovora na pitanje o konfes ionalnoj pripadnosti ljudi koji su svoJe vječ n o počivali št e našli pod ov im nadgrobnicima. ali je ipak izvjesno da "stanovništvo koje je postavilo ove s tećke nije pripadalo hereti čkoj sekti". Karakteri stika je ovdašnjih s t ećaka da, poput rebrastog plašta na poboč nim stranama jednoga primjerka s Klise, koji imitira drvene oblice od kojih se gradi la pra,.a k u ća, on i pružaju pred stave o izvornoj srednjovjeko vnoj kući ovoga kraJ'! • su od .Istoga matenja .. Ia zas .lgl!fno. bde gradenoj pretežno od drve ta, k' ao sto g rađe n e i mnoge crkve kojima se II međuvre me nu trajno izgubi o svaki trag·

J...LIJ ;I d\.\IlP~l' illli lal.:iju dp 111 ilt:C, planin ~ h' ~1I 0c, dok hCI\' l'~~l\.h~' ~ i :- Icl',,' i :- ,lr~ : ldllinl :-I UI'P\ illl;\ imiliraju jU / lljal' ku kll t: 1I t B!..' nac, 1951 .. 51 ,- 5~ . , 55 ,-5b., 5:\,-(llt. (l~. -h~ . , 7 1. 1. \ pri~al dr\"c llih kUl:a na lI1arkalllllOI1l :o;;ulI.1t"at!1I il Igl.lŠl'l' pru / a pbil.k dClalj;\ p lada'lIjl.lj :O;1.unbl'll11j arhik'klUri . To jl.lšj!..'dnl.lllllx.ll\ 1\ iu.k da .k pbnill :o; ~a lincna ~l1l: a i;\';'ši la tll.lltll'a;llllj!..'l'aj na maj:-;lllI\' k.~~ii :-;UI"'li.)kl.~i n il'i llla II ~n illl \...raj!..'\ illla kk:-;al i "\ kl'ni dp11l". a da :-u !..!l·o!..!raf. . ki Pl.llll/aj. ndllllsllll k;lrak.ll·ristik l' Ila i slllj l'šlaj na ~ri/išlU pUIl'\·a. im;;li i~l'kako \"a/nu U lll~.ll pri nhi ikl.l\":lnj II ln'ih nad t!n 'hni il sptl11ll'llika l ikIlat.: , \l)o.' .. X X V \.). SI C,,',,: I

~\ll.\\ . . J...I.\ ~

Kladanj Prl'p1l7nalljinl mik1'llr('gijll st('ćaka iSIOl-lll' BOSlll'. s nl'kim karaktai:-;tikama prijt'iazn(' zone knja :-;e naslanj a na obiasI Olo\"a. č ini područjL' općine K\adanj. gdje je na 52 lokaliteta II 17 nase lje nih mj('sla ev identirano -BO :-;pomt'nika. Najbrojniji SlI slećei oblika sljemenjaka - ukupno 211. što iznosi -i99'c, sanduka ima II-i ili ?70/c . stupova je 79 što z nači 187(', ploča je ukupno 15 primjeraka ili 3'k . dok je s t eća ka amorfnih oblika II . U ovoj se oblasti jav ljaju lI:-;pr..wni slećci čija brojnost raste idući da lje prem~l istokll, dok :-;pomenika u obliku kri ža nema, Jedna od osohina o\"dašnjih st('ćaka ogleda se II tome što ih sc \· ećina. kao i s le ćc i 010\':1, prema dnu sl1 ž;l\·a. što su ndlo manjih dimenzija. pogoIO\'o oni u ob liku sljemenjaka. SljelllL'njaci su u \"cl-ini s pnsloljL'llll11l11nnlil), kao što je to slul'aj i sa sanduL'ima. S\"i . . u \'L'lllna nisk i. ;J :-;lj enlL'njaci II \"('L' ini imaju ni ske. pri krajl'\'ima maID pll\"inUIL', kl"ll\"ne plohe. U:-;pr;\\"11i spnmeni\.:i redl.l\"l1o :-;Uoblika pra\'ouglog paralelopipL'da. a mnogi Sl.' prema \TIlU šire.' i za\Tša\'ajl1 na d\"ij(' \·ode. Od ukupnog broja steća ka ukrašeno je 60 primjeraka ll-i7d. što je II od nosu na neke druge regije - Kupres 109'c. Kalino\"ik I 19'(' - zadovoljavajući proce ni, a ukrašl' ni su isk ljučivo sljemc njaci (67 9'c) i stupovi (33V'd. NajčešL~ i dekoralinli mOli v je tor(lirana vrpca. zalim obična vrpc-n. le ni z pIasli č nih trokuta. dok :-;e medu simboličnim motivima hrojnošću ističe spimIa u raznim varijantama. kao i mOliv sti li zacije stabla II više oblika. Relati vno je česi prikaz polumjeseca. zv ijezde i rozete. kruga. kru žnog vijenca i jabuke, Upravo po brojnim spiralama. često origina lni m va rijacijama i kombimH:ijama ..... Iećc i ove ohlasti prt'dsta\"ljaju prirodan nastavak sličnih umjetničkih lendencija zabilježenih na pOd111ČjU Olm·a. Uzimajući u obzir originalne stilizi.ll.'ije slaba la. obI ,ISt Kladnja ilna mIlogl) z~~jedni ­ čkog s dvije granične oblasli i s točne Bosne - Ludmcrom i Zvornikom. U razli či tim izvedbama. isključujući stili zin.lne i nnlroponlOl'fne llhlikt'. na stećcima kladanjskog područja prislltilnje mOliv križa. Pažnjl.' su \Tijedni motivi plastičnih rebara (kanelira) i mreže od pl:lstičnih tn)kllla. Onl'jl' .il' pl\.'t..ilX't.'1l0 ~ pUla - II dva navnlli:l to je prikaz dugačkog i pravog ma~a s krsniL'om i rllknhv:\tnlll. jednom je to sjekirica. jednom srp kao iznimna pojava na s tcl.~l' illla \IllPl't.'. d\lk II 4 slučaju oružje drži Illka savijena U luki ll. Nu dva spomcnikujavlja Sl' motiv ~tapH. Predodžbe slilizirnnih stabala i imitacije kuće ovo podml'je nlzlikujll Ill.' samn od Hercegovine, nego i od mnogih ohlusli Bosnc. Jednu od SPl'l'iti(Oll11sti slL'\'nku Kladnja ogleda se i u potpunom izostnnkuljudskih ligum. link su p".xI(1d~i'<' žil'l>tit\jskih 197

tigura zabi lježene samo dva puta. Ova njihova osobina ovdašnje stećke povezuje s ostal im podru čjem istočne Bosne. a razdvaja ih od Hercegovine. Datirani II prvu polovicu Xv. st.. na dva sljemenjaka jav lj aju se natpisi. Pri izradi ov ih s tećaka kori štene su standardne kl esarske tehnike i po svemu se č in i daje ovdje bilo akti vno nekoliko majstora i nji hovih uče nik a. Kao i II drugim oblastinla s tećci su postavljani po brežuljcima i uzvišenjima, pokraj putova. nedaleko od naselja i kamenoloma. Uza same s t ećke ili u njihovoj neposrednoj blizini locirana su suvremena muslimanska ili kršćan ska - redovito pravoslavna - groblja. Za razliku od Hercegovine, na samim nekropolama ili II nj ihovoj blizini ni su otkri ve ni temelji ili drugi ostaci crkava. Od ukupno 52 nekropo le nema nijedne s preko 50 spomenika, samo 6 nekropola posjeduje izmedu 20 i 50 s teća ka , 8 nekropo la krasi izmedu 10 i 20 primjeraka. na 28 nekropola nalazi se izmedu 2 i 10 steća ka , dok je na 10 lokaliteta samo po jedan spomenik. Steće i ovog područj a mogu se datirati izmedu XlV. i XVI. sto lj eća, po čemu ne i s kač u iz općih vremenskih okvira (Beš l ag ić , 1969 .. 170.- 175.).

Ludmer Udaljena 15 km od Srebrenice. smještena pored dva prometna putna pravca - jednoga uz Drinu i onoga koji iz Rogatice pre ko Glasinca i Kučiata vodi do iste rijeke - Ludmer je spec ifi čna istražena oblas t rasprostiranja stećaka u i stoč n oj Bosni. Usprkos blizini Srebrenice i prometnih putova ova je mikroregija zbog konfiguracije terena ipak ostala slabo pristupač na. tako da su njezina mnogobrojna stara groblj a - za razliku od Srebrenice gdje im nije ostalo ni traga - do danas ostala poštedena. Istraži vanjem je obu h vaćeno sedam nekropola s ukupno 297 spomenika od kojih je sarkofaga 13, sanduka S, ploča 17. cipusa i stela 128. obe li ska 5. amorfnog kamenja 125. te antičkih spolia 4. Dok nekropole olovskog kraja sadrže samo jedan primjerak "stajaćeg" spomenika. ta kva forma u Ludmeru je dominantna, što predstavlja osnovnu razliku u duhu sepu lkralne arhitekture aw dvij e mikroo blasti jedne veće reg ije. Razlika je još primjet nija usporede li se spomeni ci Ludmera s o nima u Hercegovin i gdje takoder dominira "stojeć i " ti p stećka. ali potpuno drugoga oblika (sanduk. sarkofag. kri ž) nego su to stele i ciQ.usi. Os im što su malobrojni. sarkofazi u Ludmeru potpuno odudaraju od tipa prisutnog u središnjoj Bosni i Humu . što je \'idljivo već iz njihove visine koja ne premašuje Y,m. Izrada ovih sarkot'lga slabijaje od olovskih . pogotov-o od hercegovački h. jer njihovi obl ic i nikad ni su potpuno s imetričn i. što kazuje da se " Ludmeru tip sarkofaga nal azi u propadanju . Sand uci i pl oče takoder su prisutni u minimalnom broj u. za razliku od sredi šnje Bosne gdje su oyi oblic i česti . dllk su u Hercegov ini c ijele ne kropole sastavljene od lijepo orname nt iranih ploča . Pored toga što č ine veći nu spome nika ne kropola Ludmera. pretežan dio cipu," i stela pokazuje izradeni. s loženi ti p II nekoliko varijacija. Medu obelisc im
ant i čk ih spo l ija Ila srcdnj
Ne~ropole ove oblasti smještene su Ila uzv išenjima II bli zini sadašnjih pUIeva kOJI su prema konIiguraciji Ila postojali i u sred nj em vije ku . U kakvom su odnosu nekropol e bile prema tadašnjim nase ljima teško je odrediti jer nije pozna! njihov položaj. Kadaj e riječ o karakteri stičnim enama - raznovrsnosti oblika, veličini i izradi - nekropol e Ludmera bitno se razli kuju od nekropo la u Bosni , posebno od onih II H ercegov ini koj e imaju homogeni karakter, čes to s ve lik im brojem spomenika. Nekropolama Ludmcra nedostaje ona vrsta harmoni č nos ti primj etna na nekropolama H ercegov ine i iz okolice Olova , one su strukturirane

tako da pojedini spomenici unutar skupine spomenika ne samo da stoje jedan uz dmgi. nego su i istog oblika, dok su stećc i susjedne nekropole često drugoga oblika. Da su pojedin e porodice kori sti le razne form e spomenika - tek je j edn o od mogu ć ih objašnjenja ove n eobične pojave. U dva s lučaja od opisanih sedam - u Banjev i ć ima

i Opravdićima - pravoslavno je stanov ni štvo na nekadašnjim nekropolama nastavilo sahranjivanje pokojnika i II novij e vrijeme, što govori II prilog tome da se radi o starosjediocima. Sama izrada spomenika odlikuje se velikim razlikama kako po kvaliteti tako i po dimenzijama, uz

karakterističnu

upotrebu

neizrađenih

ili površno izrađenih komada i odlomaka stijena za spomenik. Ornamental ni fond steć aka iz Ludmera ne razlikuje se samo od ornamenata hercegovač kih stećaka bogatih scenama iz svakodnevnog života, nego se po svojim osobinama izdvaja i od načina ukrašavanja spomenika ostalih dijelova Bosne. Ovdje ornament obično nema veze s oblikom spomenika, možda i zato što sam oblik spomenika ne igra takvu ulogu kao u Hercegovini ili u olov skom kraju. Medu specifičnim omamentima Ludmera izdvajaju se religijski simboli (polumjesec. "j abuka" ili zvijezda, di sk ili veli ki kolut, križ i svastika), soc ijalni simboli ( mač. koplj e i luk sa stIj e licom), liguraini ornamenti (predstave ljudi i životinja). te čisti ukrasni motivi (geometrijski i biljni). Zapažena je i preds tava ljudske

podignute ruke, savijene u laktu s otvorenim dlanom. Ne zaborav lj ajući ono što je o ovom motivu već reče no, treba u obzir uzeti još jednu mogućnos t , nai me da je ovaj gest ljudske ruke sav_ij eJ)e u laktu s otvorenim dlanom pri s~utat.!.još u_ antičko doba na "kfšcanškim sarkofazima i II tiguralnom ornamentu bazilika. -Kršćanski su ga umjetnici mogli preuzeti iz carskog dvorskog ceremonijala II kom je taj gest imao smisao svečanog pozdrava, a kakvo je znače nj e ovaj mo t~v dobio u kršćan s koj umjetnosti , za sada se ne može precizirati. Od posebnog Je značaja predodžba velike plastične figure muškarca elllac~, ~a šemats~il1l p~ka:ol1l lica, ruku prekriženih na prsima, koji prije simbolizira pokojl11ka nego zlv~g co:~eka. a pripada fondu motiva sepulkralne umjetnosti europskog kasnog sredl?;!~ vIjeka. Geometrijski ornament, čak i spirale koje dominiraju Ll o l ovsko~~ knlJ~l. j e.d~'a ~e sreću na stećcima Ludmera, za razliku od biljnoga ornamenta kOJI kraSI nUjlJepse spomenike ovoga područja. . . ' .' .. . . Iako na stećcima Ludmera nema natpi sa, standardl1l obltcl ~ s~mduk ~ fag _ mogu se datirati u vremenski okvir izmedu druge polOVice XlV. ~ yr ko 'k .. XV - ka XV. s to l'ee'a oblici pripadajU "asIllJem vremenu .I pocet J , dok "stoieći" , O d... -da čak i XVII. sto lj eć u (Sergejevski. 1952 .. 4.-37 .). atacIJI XV I ., pa maz .. k·azatI. nak·on.lf . heo lo'sk I h . mo žda, e'e se nešto odredel1l...le mocI amor fnog kmnenju istraživanja grobova. 199

Zvornik Četverokut koji zatvaraju Zvornik, Osmaci, Sapna i Kozluk sljedeća je oblast istočne Bosne s nekropolama stećaka. Osim što lociraju jednu specifičnu subregiju bosanskih srednjovjekovnih spomenika, ostvareni rezultati upotpunjuju sliku formiranu na temelju stilsko-umjetničke analize stećaka i nekropola olovskog kraja i Ludmera, bolje rečeno tu sliku čine bogatijom i kompleksnijom. Svih 45 lokaliteta na kojima su identificirani pojedinačni stećci ili nekropole ovoga područja, smješteni su na uzvisinama odakle se otvara širok vidik, obično prema istoku. Na istraženom terenu evidentirano je polovicom XX. stoljeća 254 stela, 204 sljemenjaka, 36 ploča i 19 sanduka. Ukrašeno je ukupno 38 spomenika, što znači oko 6%, a veći n a ih je solidne izrade. Ova oblast ne oskudijeva u ornamentima, ali su oni koncentrirani na nekoliko lokaliteta, dok u cjelini uzevši ipak prevladava relativno siromaštvo u ornamentalnim motivima: ovdje nema likovnih predodžbi, ni scena iz svakodnevnog života. Gotovo na svim ukrašenim spomenicima prisutne su kombinacije sa spiralama i grozdovima, samo se u tri s lučaja javlja ukras u obliku polumjeseca, jedanput mač , a na dva spomenika kružni solarni simboli . Po ovoj svojoj karakteristici stećci iz okolice Zvornika gotovo su identični s nekim spomenicima s druge obale Drine - u Srbiji - što govori da se ovdje formirala jedna klesarska škola. Sama kombinacija spirale i grozda u svojoj umjetničkoj izvedbi snažno asocira na predstavu križa zasnovanu na biblij skim motivima. To potvrduje i jedan spomenik s i s točne obale Drine, iz Banje Koviljače, gdje je u ornamentu zadržan oblik "drvceta" , ali se u sredini nalazi pravi križ. Na sarkofagu Konstancije, kćeri cara Konstantina, takoder se nalazi znak sastavljen od tri spirale i grozdova, s li čan ukrasima na ovdašnjim stećcima (Vidović, 1956., 221. , 236.-238 .). Ne samo stećci zvorničke oblasti. nego općenito uzevši stećci Podrinja, posebno s obzirom na prevladavajući obli.Is. stele,_naslanjaju se na susjednu oblast Srbije koja je značajno , možda i odlučujuće, utjecala na usvajanje ove forme spomenika na zapadnoj strani Drine (Truhelka, 1895.,338.).

Mramorje zapadne Srbije i oblasti Rasa Kao manje-više stalna granica srednjovjekovne bosanske države, rijeka Drina nije predstavljala i granicu rasprostiranja stećaka. Naprotiv, u dvjema prostranim oblastima - u zapadnoj Srbiji i Rasu - umjetnost izrade ovih nadgrobni h spomenika takoder je cvjetala i granala se u više pravaca. Uz postojanje posebne umjetničke radionice u Podrinju najnovija istraživanja potvrduju bliskost oblika i načina ukrašavanja stećaka zapadne Srbije s onima nastalim pod utjecajem bosanske škole. Mala visina i brojnost tzv. stojeć i h spomenika, ukošenost strana sanduka i sljemenjaka, dvojnost ob lika, brojnosl motiva spirale kombinirane s križem i grozdom, ro zete, polumjesec . križevi . mačevi i biljne stilizacije uz iznimnu pojavuliguralnih motiva i odsutnost scenskih predodžbi, osobine su stećaka u sustavu ukrašavanja na i stoč noj strani rijeke Drine. S obzirom na fond ornamenata i oblika izdvajaju se tri zone rasprostiranja stećaka

koj c II \'Cl' uj ili manjuj Illjl'ri puka / uju s li č n os ti i ra l like s nad gro hnim spolllcl1il".'illla sllsjednog hosanskog podnu:'ja, Na sj cvcllI ove ohlasti na ne kropola ma LO/,nil'c. Krupnja i Malog Zvornika primjetlle Sl! il.l"
SREDIŠNJA BOSNA Sam naziv sredi šnja Bo~na nij e do kraja preci zan. ali lln markira PllU11IČjt: II izvorima srednjeg vijeka poznato pod imt:ll11m " ('011lra10 del rt''' - Kraljt:\'a oblast - s politi č kog stajali šta sredi šnju rcg.iju srcdnj o\'jekll\'llc B~ls ne , 0\\1 .it: područje od davnina, pa i tijekom sreunjt:g vijeka, predsta\' ljah' \'al.nu r:1~ krs niL'l1 putova. ovdje je bio podi gnut veći broj utvrdenih gradllva. l1lt:dl1 kojima i hanskll· kralje vs ke re zide ncije. ovdje su ot von.: ni Illllog i rudnici Ul. klljt: su ~c !"..\ls ila naselj a i kol onije dubrovač kih trgoval'a, na 0\'0111 sc pnLirulju do sl\'dinc XIII. ~t. nala zilo sredi šte bosanske katoli~kc biskupije. a kasnijc središta erk,"",' h~l~an~kt: i Franjevač ke vikurije. ali i politi č ka središta dr',a\'e s gl\lb~\01l\ i ~nl1\idl~nom c rk vom Kotrolllani ć a II Milima kod Vi sokog. klllla~ nll oniJc Sll [.lVU aktl\"nost razvili njemački rudari Sasi ( B eš lag i ć . I Y67 ,h. ~,. I ~ , ). ~\'c,,'}c III nxlilo, il Ul Ctll\l kulturološko. etni~ko, vjersko i pri vrcdno ša\\,l11ln. s VlsnkllH kan s\"0Jl' \TSIlOm kultumommelropolom - l'enl.mm pislllcnosti. političkog i vj~I'S,kllg ži~'llta tt: hng~~tt' umjetničke i grudevinske djelatnosti. bez pl~nK'a II tadašnjOJ Bosl\I tP, Andehć, 1984.3, 293.-294.). 201

S 2.111pćine i .1.10 lokaliteta (uz 2 16 nase lja). područje središnje Bosne s ukupno evidentiranih 4758 s tećaka predsta vlja j ednu o d najreprezentativnijih

(lblasti m'e sepulkralne umjetnosti srednjovjekovne Bosne. Stećei su rasprostranjeni po svi m dij(:\ovima ove regije. a naj više ih je oko llijaša. Visokog. Kiseljaka. Tr~l\' nika i Gornjeg Vakufa . Posebnu vrijednost imaju primjerci s natpisima_ ukupno 20 spomenika - pretežito originalnim i zanimljivim epitafima. Prema oblicima naj više su zas tupljeni sanduci - 3659 primjeraka ili 77 9c. sarkofaga je 669 ili 149c. ploča ima 358 ili 89c. kri ževa je registrirano 35 odnosno 0.79c . dok je uspravnih oblika samo 8. tj. 0.2 9c. Amorfne o blike teš ko j e iskazati. ali ih siuunlo ima više od 29. Veći broj sanduka i sarkofaga utonuo je II zemlju. zbog čega je njihov točan broj teško ustanovili. Ovo područje sadrži sve osnovne oblike st ećak a. a li i 5 natpisa s mauzoleja u Gračanici. Ri č i ci. Podbrežju. Malom

Mošunju i Turbetll .

Pl oče

ve likih dimenzija iznimne su.

,"eć ina

sanduka je na

postoljima. kao i s ljemenjaci koji su pretežito ni ski (s ni skim krovni m plohama). s dva primjerka iz Zgošće i Zabrda kod Ki seljaka monumentalnih dimenzija. Speciti č n a je poj ava nekoliko dvos tru kih s lje me njaka na podru čju llijaša. kao i pojava sljemenjaka s dva posto lja. tj. sljemenjaka s postoljem na posebnom posto lju . Stećci oblika stupa modelirani su do nekle drukč ij e od tak"ih u i stočnoj Bosni. a poseban s lučaj predstav lja stupac iz Zgošće kod Kaknja. obliko m klesanja mo ti va bli ži spomenikU od drveta nego od kamena. Pojava stećaka u obliku kri ža. prepoznatljivih po \'Clikoj okrugloj gla"i. teritorijalno j e ogran iče na i sklju či"o nJ mčun'~tJći

(r;.l\· ni c ko-z~ni'::'ko podnIčje . dok ~ 1I amorfni :\pomenici naj slič niji slabo obrJdenim sanducima. Od ukupnog broja t'\"identiranih ste(aka ukrašeno je 185. što iznosi -+ t(. Naj\'eći hroj ornamt'llliranih s te ć aka imaju opć in e Tra\"llik. Ilija; i Var6. medut im naj \'C'ci Pl)Sh)tak ukrašenih spolllt:'ni ka nalazi se na pod ru čju Zenke

( 19 C ,,) .

Tes l ića

( II C,,) i Tranlika (IO'c ).

~ kdtJ poj e dinačnim

nekrop,\lama

naj \"t~ć i

pos{\,,)tak ukrašenih primjeraka nalazi se II KOPl) s i \"~u l l1ijaš - 20rc) i II Blaži l VareŠ: - I src ). Odnos ukraŠenih illeukrasenih spt..)l1lenika prema l1Slllwnim oblicima je sljedeci: kJi že\"a - ~or( . lIspraynih stećaka - 50 r e. sljemenjaka - 17<,: . plob - 1.4c" i sanduka - 0.9 c".

Ukupno S-H) pUla. na 39 1 stranici ~tC'f..;ka, ja\"lja ~~ l ~O raZI1("T~l1ih ukr.l~nih l1ll)ti\'~L ral:'unaj u či pri tom~ i njihlwC' \"arijalllC'. \kdu dC' kor~lti \'llim ml)li\'il11:1 l apa z~ lw mj C'~t o imaju tordir:1na \Tpca. ohil'na pla ~ til:' n :1 \'I11("a, \"111(":1 ~a l.'ik·l.';lh. l.'1'ti(,;lI11;1. \"Il k'a l)d paraldnih kll~ ih ('rtka. plwijt.'na \OZil.';1 ~ trllli ~ tima , \"Il-'\..':ll)d ~ ti l i z ir;lIl og a kantu ~lwog !isl.;a, \Tpl.'a nd ~ tili z iral1i h Pt.'tll. i ~C'dllw li ~ta. \'I1'\.'a (\.i ~ tii i z irallih ljiljana. h..' fri/lwi komhinirani lxt kmglwa i tnlkllta. l· l:,t.'~talll ~c.' ja\'\jaju llhil:' !lc i lllrdiran(" \Tpl.'l.', dllk I1wti\" plw ijt.'nt' hlZil.'t' ~ tT\lli~tima llYl' pl'Jru~'jt' un:-likll ral iikllj(" lld drugih llbb ;-;t i. pl'~(" blhl lld H('rl'cglwinl'. Pt.'~'a t i l Yllnh'~l i nll~t.' bn,jni I1ll)ti\"i \ Ilx':1 lxi ~ ti lilira llih akantu;-;a, ljiljana i P('tll-lxtllll~llll :'t'l.lillll\i;-;U iz D~)nj c ZgllSl\' kl)d Kaknja. l'lllan iraj lll.;j 1l;lj\"i;i 1IIllj('tnil:'ki dlllll("t prt.'d:'t:1\ \j("'11 na ~ tc\.\.· il11a . Ja\"ljajul:i ;-;l' UkUplhl .:'1.)3 puta u 30 \·arijallli. sh.upi na ~ imbll\il:' l1 ih I1h'tl\J UjCdlllljl.· i najbrlljnija. a I'rl'd~(;1\ Ijcna.i(' kn'/: llhlli\' I\'1CI('. Pl.llullljC:'l.·I.·. 111\)1 1\ kruga i kru/ lHlg \ ijclll·a. l111)l h I'll\ lIjabllL·;\:-..ti h i:'l'lll'l:·("' ll ja. l1hlth k.ri /:l. pi ljnll ~l i \i/;lI.·ijll "';\ si Tllctril:' l1im :-.pira\:II11:l. I1ll)li\ S -~ pir:lk . d;' II ~c biline ~ I ili/:h:i.it'.

1'1\' ~bl.l\1I ~! 1\I ~ d :\ . IIh lll\ slll :l. 111:1\":1 i I:hl:l' l' . 1I1\lli, rul-..c" I-..lll'lll'llI ill bU I

~h'\ : lIh'l\\ . I\h'll\ ~ l.Il'a . IIh'li, ~aSc, \"l'l,k,l . "'lllklll\'C" ... hlin ." n"! I1I1 ; II I";I ~: III1!1 .

1'I\'d:-:t.\\ II rul-..l', Ilh'II\ :1I1:1d:I, Ilhlli\ jabul-..l' liH 1-..1\1\ II :- 1.ll'l1 lclljll l-. U. 1111111\ p:lIl1k'hllh I\'hara ili \..:lIIciir:l tl' 1I\\IIh Silldl\' i II / du ) lIl1ll1\'/HIlC lillijl' ~ 1\'d il hlllljl'lII1l" lYC 1'1\1111,' . R.,,· \:III\'1hl :-:1I1l :~illl : lIl.k 1:1:-:l\ll'ljl'lIl' li ~1I1':l h ll' pn·d . . lnn' I-..'~il' M' ~ I pU1.l H\ Ijll lll II 1:-\ 1':lI lhl\ rSllih IIhlll\':1, pri ~l'l\ lU .Il' \ iSl' . . 1\'1\:1 1ll'~t1l'll.il'din:ll" lI i h l i~lIfn . 1\1\ 1.1"' 111 li~lIr:1 iSli~lI :-:C dYIjl' :-:l\'l1l' s ~ ni l:ll .... I\ .... ' ." I-..I'lIj n i \..IllIj:l11il-..:I 1l1l11111:- i, 11\1111 :'o lll'llll,' l\ia\..u il 1),lll,jc 1.~\'Sl'l', Sl'CIll' hlY:I 1:1SlHpl.i\'Il~' . . u .lo 1~III H 1-. :111 i :'ol'Clh' ." Ijthiilllll I \..llll,iim:\. 11 . . I:lk . . l·"·IIC:-: ljudilIm lllcdu I-..\ljilll:l i . . 1·Cllll I-.."ia lid lj tigllrn II!! :'oHlhhlJ...1I II \'r-s:II\\:I I'ri\..:!l:lIlc :-:u--lputa.p!\·d . . t:lY:! ~ 1"jd.. lI i I-..IIIl,in I:lbiljl'!t'II!1jc \lj n hhllll shl~a.ill'l'lkc:-:u I'ri\..:II:lIll· d\':lplIta dIlI-.. 1'1 \\1 . . 1:1\':1111:1 1',~il'dill!l~llih li glll'llpril':tdll,lu s\'i ,lslali s \ll~a.jc\'i 'wc :-O\.. Upil\\,', \\ledu \1 . . I:tlllll:llI:-O :uIlI.icll:1 11 HIsl-. n ligll nl:'o I-..1I,iig\11I1 i staplll\\ lllhl~l'\' ljll \..\Id Hrl'lt' ill\;ld I-..ll,k :-O l(lji l'ijCt :hl.ligllnl kllp:trd ll \l·/illhl).! 1:1 drni tl' !igll!':1 Slililiraih'!! Imaj:lll:l . . l.i l· llll'nj:l~1I1I I )(lllj,lj /.gIIS(·i. ~h-dH . . \ iIII lWiIllI\\Pli\'illl:l. 1I11HI~II \'ist' !'ll\'l'/a ninl . . i:-Ollll'lhlhll . . :IIl...; I-..illlllq!ll hl·l'l·l'g.,I\':JI'I-..illl p"drll~.km. -Ul ihjc illl/CIIIC ulll.klni~I-..l' \Tijt'dlhl . . ti. Na l:ijl'illl1lll111\ ll\xlnt~jll.I'I\·ll·)nll Ila Il\ltl'lll ltijas "-:11-..:11\.1 Zenk':! 'l'mnlil-.. . l.'\·idl.'ntiralhl.ll' ~O n:llpl:-O:l, llIt'du I-..lljilll:l-lprim.krl-..a pripadaju pl,Il-III1H1 I1H1l1hl!t'jll. dllk su lisIali ukks:lni na . . It'\.~ \..t' , O . . il\l hl~:\ shl . . ami pIl :-:chi 1'1\\1 . . 1:1"'.1:1.111 i/IliIIIIIII umjl'lni l- I-..u i kUItIIl\lhls\..u nijl'dI1l1St. ~nlhni IIl1tpi . . i . . rl'dislI.k BllSII l' dIl "UlIllg i/rai:!,i:1 dll!:tll' Lhll'jdi na IHldt'l;i dragll\.'jelll' inflll'lll:ll'ijl' II PIIl-..lljllil·illl:! i I~jihll\ 'tlj I'\ldhini. II d nl l'sI-.. illl liluiallla i Il·lId.lilhlj hijl'r;lrhiji,11 :11I11I1'illl:l nalpi . . a ldi,inl'illla) i :-om I\'lIlellllll\ lIanld111l\ll .1\.'1 i I-.. II, II \'.krs killl I"\ihl . . illla i [IIPlllhllll:l . . lil·i . Oblll\\ :I\.:ajlll'i \·\\'I1lt'II:-ol-..i 1':1:-01'1111 illlll'dll \..llt\l';! XII. i I-..11IIl·a Xv. st(llj l·l~:t.ll\'i nalpi . . i lI~k . . an1 II 1-..:1111\.'11 pr1I'II\'ijcdajll.it'dllu 1; lIIi II 11.1 1\,1I 1';1 i 1I/\111dlj1\'11 !t1J...n!nu "l'\·ije . . !. ~ iji Sl! pnl(aglllli . . li il1l1\.'dll ,1 . . 1:tlih kllel l1alil\ ~ll . . pllliar grada DlIlalhl'ln'lIika 11 BI1:-Olli - "llli lllS\.;U hll /.ill lll i S!a\'lh1ga gll:-Ol"ldin:\ kl':llja THI\..a I-.. nl.' I \I" . . :III:-o\.. i.. sahranjcn i:-OPlld :-o l.knlenjaka "n:l . . \'llj'l.! 1l'llIlji, 11:1 pkllll'nilllj" II K'lPl l Si\.~ 11 I-..lld llijaša. "n'liki k:lI.n;ll· Nl'Spina"l-iji .Il' . . p"IIIClli\.. \lllhliklll'\\l~e l210 \ I Dh \ 7- Itl \.'111) nalil-nlll. gn1\llll1 k:tIk'luna da llašIljcIli pra\·II . . la\·lhllll gnl\lljlll l (Ir:I~:lIlk'i, Ila . . l'lju i:-otlll-nO od Vi:-:llkog, "\'diki kllCI hll:-oa lls ki Radlijl'" sahnt njl'll i:-o plHllIIlI rl-..Hllltlng. :-o lj('ll\l'njaka :-: postllljl'lll (2--10 x II II \ 120 \.'11\) Ila Ill'krllpl'li Brdallj HI-.. il11:1d sda Zahrda u gornjcllI toku rijckc I.cpl'nil·l'. R:tt!l)\':m Prihiltl\'il' I-..lIji .k PII~i\·:t1i sh' našao vjc rojatno II Ill;lllzokju "11;\ :-0\'0.1".1 ll'llIlji. IlH pll'IIIl'llihlj. illi Ri l-k i" klld KraljL'v~' S'u tjcsh', "dohri gospodin gosI Mi .~ IjI'II ", \'(·likndllslnjnil-.. ('rJ...\'(' ho:-oa'llskc ukl~pan i. . pnd sa nduka . . Illl.'II,ljl'lIl II sl' ltI PUhll\'l'Il I ~ I-..Ill uda!j l' I\l11ll od Ze nice. kasnije uzid:IIHHIIU '/gradu I\ld;,lcha. "Mih,n'ill (;nlllll\'~ il' . pra"l' \'il\' rimskc". :-oahmn:jL'n i:-opod .ic..'dllllg kri J.a liH 11t'\..l'tlpllli u :-odu (;1':I1H\\'~ il' i II 1..11\ iSIOČIlO ml ·rru vnika. Radnjil'a Bili ~ koji ,k /JI v,jel-Illl pol-i\'ulisll' il1l\1r:\\1 g.n,h ispod masi vnog s ljclllelljak'a s pnslol.ic..'1II (2 1,) \ 1~-' x 10:-; \ I hl)) II St:tl'lllll Sdu neda leku nd .Jajca. kujcll1U .Il' n:llpis nll njl'gllVtllll "Vi~lhlll\ d'"l\u " u\..ll· . . :lll Vcseoko KukulanHlvi l'. Il' kOIl:tl' tlo "hnlH! vl'\iktlgn Kulin,," sudul' (;mlld.n, sahmnjen II crkvi "SVl'tago .hllju" II sclu 1,'Odhl't')ju \Wd/.l'llil.'l'. ~djl' .~l· i~\..II.I':l1I kamcn II ohliku slupu s IlUlpisill1ll tl:l dvi.ll' :-olnu1t' . () \,:I.1 11:111" . . InHl-I\JIIII .Il' I Pll IOllle ~10 spo1llinje prvog pOZlllltog IlOSHIlskog nrhill..'kln Dmhl Ohnl\l~l\llillll kuji je sazitiuo IllUllzl~lc.inll crkvu, dok Sl' l~lIlpi s Rml~I\:ntll\ Prihihwil~n isli~l' I'l\ 1.11'\'lHI~ s lovu slilizirunolll kuo inicijlli. kllkuJc 10 !lrukl 11.' 1nlllU k\HI s\:Il'Ih IlHIIHlsknpnln I

203

" 'na ovom je području sigurno bilo mn,olO \"1 SpomeOl'k a s natpISIma , d Iska ruka svel'I na poznatih 20 , pove j" en 'I I van a ' l bli kro l ali ali su ih olovna vreITI .' ke nalazili su se u pravI u ,ZU~: po a", su kameni KamenolomI za steć , revoženi i s udaljenIjIh lokacIJa, Područ;e .. kvahtete, P , . . . . li ' b I bl kovi često s a Ije , ' tore i radioOIce kOJI su u cIJe posao klesanja i . ~diŠnJ'~ Bosne illlaloje svoJ~ illIaJds osta osobnog i izvornog, U tom pogledu " aka UOlJe I d D ( sr ornamen tiranja stec 'd oko srednjovjekovnoga gra a u a)brovnika odskakala su dva centra ~ J: ~ravnika _ dok je u Donjoj Zgošći mogao raditi nedaleko od liijaša, drugI o ob ko-kralJ'evskih dvoraca u Sutjesci i na Bobovcu, ", 'za potrebe ans .., d ' , d lm' , majstor angaman I , , kt' vnosti razvIJenoJ po utjecajem a atmskih Usprkos zamašnoj klesarskoJ a I bne klesarske škole stećaka u okolici Jajca, .. . TIJetan ra d pose k 'š ' " I e prema predlošku i uz on tenje razliČitih umjetnika, nIJe p~" Sama izrada stecaka odvI]". a s 'm kvalitete kovača-majstora, presudnu ulogu " 'h agal a u čemu Je, OSI , d" e d l kl IchlllCkl pom , "š ćnosti otvaralo pnpa mClma leu a ne ase imao naručitelj , Tu se naJvI. e mo;u čega se rad klesara najjasnije OČituje oko g i vjerskim dostoJanstvemclm:, zZi~encija _ Kopošića, Hočev!ja, Donje Zgošće, o ' dov'l i feudall1lh I crk vem re , ora " , ' N 'si to samo dodatno potvrduJu, većim su dijelom postavljani po pravcu Zabrda I Bastme, ,~tPI B Stećc i sredI snje osne ' b' ćak l" , aII , ad- IStok li' .'I S neznatm'mt oklonom od toga pravca, Mah roj dste r ' a,'mku zap, ' l' , po pravcu sjever-jug, što ne pre stav Ja IZDI č Itave nekropole, postav Jam se -' ", l č 'N " čj' a stećaka nego mnogo česct s u a, a vcclm dru d II odnosu na ruga po , . ". nekropolama stećci sU ,redani u nizo,(e po sV?Jlm bOČnIm stranama, na naclO sredIšnje T Bosne ka ko se to ra d I'lo I' U drug'llll oblastima ' OSIm sto su spornemcI " k postavljani na uzvisinama, u više su navr~ta za takva mjesta konštene I I~S e o bne hII mke, dok su uz same stećke kasmje nastaja la pravoslavna I katohcka, oro .. ,. ali i muslimanska groblja, lako ne tako često kao u HercegovInI, ~teccI su na _ ovom području ostavljani i uz crkve, o čemu govore Imena lokahteta - C~kvma, Crkvenjak, Klisa, potok Crkvenica u' neposrednoj blizini nekropola stec,aka, Broj stećaka na pojedinim nekropolama razli č it je i varira od lokahteta s jednim primjerkom - takvih je 17 s lučajeva - preko lokaliteta kojih je ukupno 159, a broje od jednoga do 10 stećaka, zatim većih nekropola s 50 do 100 spomenika kojih ima 16, konačno do onih najvećih nekropola s preko 100 stećaka, kojih je samo 3 (Ko ritnik kod Breze, Rostovo kod Novog Travnika i Bistrica kod Gornjeg Vakufa), Na području središnje Bosne dominiraju manje nekropole pojedinih porodica i manjih bratstava, dok su plemenske i zajedničke nekropole iznimne, pri čemu treba računati i s tim da su cijele nekropole uništene, Kada se zna da su stećci često postavljani pored naselja i srednjovjekovnih utvrdenih gradova ostaje nejasno kako to da ih ne ma _ posebno onih visoke kvalitete izrade i ukrasa - oko banskih i kraljevskih rezidencija kao što su Visoko, Sutjeska: Babovac i Jajce ili najvećih rudarskih centara i trgovišta poput Fojnice, Kreševa I Vareša. U visoČkOj . i na codruč'u "žu en Bosne, bro' s omen i a ne prel~zi 360 stećaka, što je i pored razaran'a izuzetno o, Dio se odgovora da Je na takvim mjestima bilo najviše pomjeranja stanovništva i gm?enJa obJekata" što Je moglo prouzročiti mnogo mšenja, pa time i uništavanja stecaka, ,0 tome IZravno SVjedoče loka liteti pod na zivom Mramorje, iako na nJII~'~ vec odavno ~ema stećaka, Nešto slično se desilo s nekropolom uz mauzolej tepCIJe Bmala kOJI Je srušen dok su od poveće nekropole preživjela samo 3 markantna primjerka - I sljemenjak iznad Batalove grobnice i 2 sanduka _ na

~clllJenlcl

lokalitetu pod na zivo m Crkvin a. Od 40 srednjovjekovnih grobalja, samo na 27 lokaliteta u oblasti Visokog još i danas postoje stećci. l ako skrom ni. rezultati arheološkog ist raži va nj a nekoliko grobova na raz li č itim lokacijama ipak upotpunjuj u sliku o s tećc ima ove regije. To se, prije svega. odnosi na pronalazak kamenih sarkofaga II kojima su na nekim mjesti ma ispod stećaka bili sahranjeni pokojn ici. Pažnje su vrijedni nalazi u grobu za sada još uvijek nepoznatog bosanskog velmože ispod naj većeg s tećka - sJjemenjaka - u Donjoj Zgošć i : ostaci brokata i dviju staklenih posuda, te čav li kojimaje bio zakova~ drveni s~. U jednom od ka menih sarkofaga pronadeni h kod Han-Bile pored ceste za Guču Go ru, uz kostur jedne uglednije l ičnost i , nadena je lijepo veze na čipkasta kapic~ i 5 novč i ća, medu kojim~evemQtaliianska pikola kovana od XII. do XlV. stoljeca. Iznad sarkofaga kOJlllna svoJe brojne analogije u srednjovjekovnoj zapadnoj Europi, nekad je stajao stećak, dok je sama kapica, vjerojatno dalmatin skog ili dubrovačkog podrijetla, bila izradena od či pk as te materije i postave od svil e, oblika koji se ob i čno naziva scu.!fia, a pokriva cijelu glav u i uši vežući se ispod brade. Osim zlatne čipke, njezin glavni dio izraden je od sivo-zelenih i smedih niti isprepletenih zlatnom niti . Scu.!fia je na širim prostorima bila popularna posebno kod žena u Xv. stoljeću i obi čno je bogatij a od muške. U se lu Vrućici kod Te sli ća, li grobovi ma ispod tri monumentalna stećka, osim nekoliko fragmenata brokata, kom ada željeza i kovanog čav l a, nadena su 2 zlatna i jedan srebreni prsten sa ćirili č ni m natpi som: VIRNIMA BOG POMAŽE. Izmedu 20 natpisa posebnu pažnj u pri vlači ćirilič ni natpis s nadgrobnog spomenika iz okolice Turbeta uklesan na ploči (133 x 60 x 30 cm), koji se ljepotom pisma vidljivo naslanja na gotički stil. Uzimajući II obzir sve poznate parametre, posebno veći broj stećaka izrazilO slabe obrade i amorfn og oblika, zatim natpise, stećci središnje Bosne mogu se datirati u vremenski period izmed u XIII. i polovice XVI. sto lj eća. Biljne stilizacije s ljiljanom, uz predstave ruke i polujabuka, čine stećke središnje Bosne srodnim s ornamentima stećaka zapadne Bosne, motivi biljnih stilizacija sa spiralama, S-spirale j motivi šindre i brvana ovu regiju približavaju ukrasima istočne Bosne, dok je takva veza s Hercegovinom najtanja (Beš l ag i ć , 1967.b, 87.- 11 2.; P. Andelić, 1984.a, 189.; Krajinović, 1943.,231.-233.; Čre mošnik, 1952., 111.- 119.).

ZAPADNA IJUGOZAPADNA BOSNA Kupres Oblast visokih polja - Kupreškog, Rilićkog, Vukovskog iRavanj skog -:. ~ preko 40 nekropola i više primjeraka izdvojenih spomelllka, s eVIdentirallIh 10)) stećaka reprezentativna je i najbolje istražena o~last z~padne_ Bosne. Broj nad: 'h omenika i nekropola govori da Je kupreski kraj. sl1lJesten na prometmcI grobIII sp .. . , I" d koja povezuje unutrašnjost s DalmacIJ?m,. u davno doba biO gusto nase Jen I a je predstavljao pozornicu intenzivnog zlvIJenJ3. 205

Od nOli ranih 1055 primjeraka naj više je ploča 572 (54%), sanduka i visokih sanduka je 3 15 (30 '7r l. sljemenjaka 69 (7 % ). frag menata i amorfnih spomenika 9 7. dok j e kri ževa samo 2. Kako u ukupnom zbroju. Iako i na već ini pojedinačnih nekropola dominiraj u pl oče . sanduc i su u prosjeku malih dimenzija i tekje manji broj s posto item, dok j<' nera zmje rn o malo sljemenjaka. Sli č no j e stanje sa sljemenj ac ima u Sirokom Brijeg u i u Lud me ru. dok o lovskim kraj em do minira upravo ovaj oblik stećka. Ku prc.:'š ki su sljcmenjac i s l ič niji he rcegovač kim nego o lovskim. a već in a ih j e s p,,,wlje m u v'id u zase bnih pl oča ili mo nolita sa s teć kom , Kupresom kao i Ši rokim Brijegom dominiraju pl oče. Olovo m s ljemenjac i. Radimljom sanduci. a Ludmerom stajać i oblic i, Ako oblik i monumentalnost steć ka odražavaj u socijalni položaj pokojnika. onda j e već in a pokoj nika kupreškog kraj a pripadala slobodnim sdjacima ili kmetO\'ima. O d 975 s tećaka (bez frag menata) ukras nosi 100 (uz I amo rfni ). što z nač i nd to preko 10'k . a naj više je ukraše nih sanduka i visokih sanduka 39 . zat im sljemenjaka 3 1. pl oča 28 . kri žev'a 2. te frag menata I . O rn amentika kupreških s teć aka relativ'no j e bogata i obuh v'aća tzv. či s t e ukrase. soc ija lne i re lig ij Ske sim bole te fi guralne predstav'e: bordure. stilizirani Ijilj,m. roze te. Z\'ijezdu. polumjesec. kri ž. okru gla i spupče nja. tordirano uže. ruku s m ačem . štit s mače m. mač . arkade. dj edov'ski štap. ru ke. sidro. rurnir. kolo. lov'. pl.ljedi n ač n e ljudske tigure. figu re ži\·o tinja. le ostale scene . L-sporedba s omamcmaini m fo ndo m dru gih istružen ih regija omoguća\"a preci znij i uyi d II slič nos t i i f;Izl ike koje su obilježi le u kraša\"anje stećak a po pl.."l.kJin im . :·")\;lstima. Tako je mot j\" z;l\"ojite- \'ij ugasre linije osoben za s rećke H erl..'eglwinć'. dl)K ga tl OII,.1\-u nć'ma. u Ludmeru Se j3slja samo jednom. a na l',upr6u "" ,'nim nekfl.'IX'I,mu kc)je IX) ky:J.!iteti Iikov'n~ t~hnik~ odskacu od ostalih. St ili zi rani lj ilj ,m u raz Ii:'iti m j" ,)1:>1 icima j~d na od karakt~ri,tika oye oblasti . dok ga gl'tlWl' nikakl'l nć'Ill~l u R ~ldiIlllji. Ok'l\·u. Širokom Brijegu i Ludmeru. Poja\·3. ~[ilizir.lnl'lg Ijilj an ~l na nd\:.nY~_x'llamJ ~upresJ te~ko Se može p0\"ezati S njego\"i m hć'raldi~'kiIll zna':ć' I1jčm. j čr je mJIl'l \"jerl'j;.unL") da Se nJ j čdno mu manjč m r...:'ifll~·ju. L'~\'Qitl' na jčdn\'Ij nekr\)p..'Ili . I1Jdč \· i ~e ljiljJi1J k:w h er.ll dičk.ih zna.ko\·3.. P\~i \:''I..iin~l':n\'I. z~ljeJ..n l' ili u k\)lllQinJ('iji :'- drugim Ilwti\"in13 POPUI krui.nl")g \ijen.:2... križ~l i l'kk'p ljeIlć' ruke. r\)ZetJ. p\")lumje5e(' i z\·ijezda Čest su ukras 5to:?(:lk~ l\..llrrč:'~L ;lli i~tI.' tJkl' Šir\")h'g Brijc"g;.l, RJJimlj e. Okw:.1 i Ludmera. \" ;1.12::-;':: llh'tiy na :'tč. .;. .·imJ. ~tlrre:'J. {:'l")51ijo:? rl")Zo:?te pro:?j:'-lJsijJ križ. kl")ji nij o:? rijed3.k nI II \':,utim \'Q t!:,tinu njith'\ l'g r.lspn.'I:'lir. lI1ja. l\..a.r..lk.teristi'::lI1 .lc" križ KL")ji Se rl2\-:::' pr-..'lll;l Jl".k. I1h'ti\- k('ji :,-e :,-u5re ...~e i II jnlg im l'Qt!stinu 5:.1 sto:?~('im:1. :ili i SI (' t2..i( l"l n~l Utl!;.lZama i n~lfl"Xilh'm \"e Ztl k:.ltL"I\i':kl'l':; S\ ij eu iz l'lkL")1i ':e Tr.l\-nikl. \h't i\ l,kh--'p li ,-' I1e m ke:, Ill;.l':elll lJs \i .1 Se nJ 2et:iri smdukl i j\·iie L"i\.X' =. na n;.'kfl'f"Lmu ~ irl~k.\"lf Brij ef.!. :, usre...~e· 'f.e ~ : :,- lu':J.j J. nJ. st ~.:im3. Ok--'\:j ~ ~L:2. Jl'k ~'-' trlllh"l 1I\''f.Uje ll;.l R.:Jimljl l II LuJ.meru . ~ LiI ~ m.3.':em nl kUF'i6ki:1: ~ \·.l-II'U n' 1:·1.:.,. - !_. .:.. -.;;: ,\ ....~ ll\ r'T"""l "r"'- I\n\· • .. •t . ', t' \ "~ .. ...' ,V' ~ l • •R" •'\ :. . " :' 1.1 "1\. 1..1 Y-· I .! ·L it11' .!. ~'u'r"";.:. ~ ........ ~'; ; n ~ " ... -t .; Sf",'lllellik:1. lU . ;. Ie-..·. .·im.l ~ ir\"I~l'.:: B r:.i ~f .: u ! .: ~ ! U '::J.j ~\.: . n::. R:l..iimlji L' ;' t:. :.: ': ...' !.: II OIl'\ u i L uJm':-fll \'\ .:.; =n .:"'~ :li5 ~ z .:t-::.i e ž ~ r.. ..-\ r ~.:~= k \"--'.;~ ~:? .: .:\ 1.1 ':.:',;. :-..: :.:-: 'urf '··' . ·'l· -' t\·l ..., ,\. .,·-1 'r-'7 1i ":7--" - 1· ..... ~ "In:;'" _ . R .:.· -..;, ~ ; •••.. .~. ':;, i. l_' ..J. ~ ; l_ l 'l l!>..") --. B'-: : ""~ ·· ~ "I.~ l\ ,-,, 1\..:' " .. ... . ).!>..:. . ~ .. .. ! : .. "'0 l ...... \. , .. " ll ':' l ... 1 .. .. :::-_ ..... \. .

\,."1\ l'111 :,- ll! ~·.:. :u \"I :,-:2;U :-\.' <~.:::: . \1 , "1::\ :-..:;.=. :'L':: -:-.= L r.:z~: : ::::-:: \ .:.r1.i .H1Um.l n.:. :'- !;.' ...• ...·E!1_.:. Ku;'~e:'.:. .' .l~ :.. ~ .: ;-'~::::.. ::::. R::.':::~::.·: :; z ::.~::.. =ž=:-_ :: : " \U ':,:' I .:' 1:-11.' h.h"l tl O !\"I\ U. < : ':.:'1: :::\."1::\ :: .:.:.:.:: :-:? ~ \.... !.. ~,;:: .. : 5:-:-:-:-=:-.: :::- . .:. :-. :-:-::.:.~::"

()I\', \"1 i L uJmer i

I..l

"•. •, •._,' )"" B ni-, . ~ l1 ll l\. , .1. . ' . "=-" .

Fi gure ljudi i i .ivo tinja Ul'. scenske prik aze poj av ljuj u se 2X put a na 25 s t eć ak a raz li l' itih nek ropola. što govori o j ednoj od z n ač aj n i h ()sohina ovoga

podne blja. Turnir koj i j c zapadnoeuropskog podrijeila s poče lk o m u Francuskoj X I. sto ljeća, pri kazan j c 6 puta na 6 spomeni ka, II pravi lu s 2 nuoru zana ok lopljenu viteza- konjanik a. Predstave turnira na s t ećc im a više S ll osobin a Hercegov ine nego Bosne, a na Kupresu su relati vno najbolje zastuplj ene,

Kolo se na kupreš kim s teć c ima ja vlja na 2 spome nika - jednom je lo že nsko ko lo od 7 fi g ura, dru g i pul kolo od 3 že nske fi g ure. O ba o va ko la na Kuprcsu po svcmu s udcć i prcd sta vljaj u žal os ti va pogrcbna kola j er se kreć u

naopako. lj . udes no umjeslo ulijevo (" nao posun"). Kolo opće ni lo pri pada rj ed im moti vima. u Ol ovu i Ludmcru ga nema, na Rad im lj i i u Širokom Brijeg u scjav Jja po 5 puta. Popu I predstava turnira, i sccne lova karakt erizi raj u Hercegov inu više ncgo Bosnu , na Rad imlji su ovakve preds ta ve zabilj ežene na 2 s t eć k a, kod

Š irokog Brijega na 5, dok ih u Olovu i Ludmeru nema . U izradi s teć aka kupreškoga kraj a kori šlen je uglavno m

kreč nj a k

sv ijeile

boj e koji se može nać i na brojnim ovdašnjim kamcnolomima, ponekad udaljenim

od nekropole ne više od 50- 100 metara. G ruba plo ha spo menika oblikovana je "čeki ćem sa špieom" i " ru č n om špi com", zatim je kori štena tzv, "zubača" (rj eda

i gu šća), onda inazubljeni čc kić s rj edim i gu šć im "zubima", Osnovno obl ikovanj e

j e prav ilno, kl esanje ploha uglav no m

uj edn ače n o,

do k su s naj više pažnje

obradi vani sljemcnj aci,

Kadaj e

rij eč

o smještanju kupreških nekro pola postavljenih

obi č no

pored

ranijih rim skih i srednjovj ckovnih putova. na ze mljanim hUl11kal11H i tUl11ulim a,

kada se o pćenito radi o

n ač inu

njihova uklapanja II prostor, vrijedn o je podsj etiti

na mi sao Vej sila Ć urč i ća : "Naš0,rednjev j eč nj predi izabi!:ali s~~_y::ć in o~~j esta za svoj a grobišta s n aj rom a nti č nijim pogledom, tako da im se zais ta moram o diviti s koliko estetskog smi sla su oni konsekventno traž ili i nalazi li tak va

mjesta." Na izbo r mjesta u dostaje s lu čaj eva odlu č ila bli zina kamenoloma jer je -truilšj)Orl' ve likih kam enih blokova bi o težak i tehnički kompli c iran postupak. Sli č no drugim obl astima rasprostiranja s lećak a, i na kupreškim se nekropolama mogu primijetiti skupine steća ka, ili samo jedan primjerak, koji oz načavaju njihovo sredi šte. Pored s lu čaj ev a njihove orijentac ijc po pravc u sj ever- jug. sj cvero istok-ju gozapad, pa i tak vih primjcra kada j e orijentacija vrše na nasumice ili prema uvjctima terena, većina s tećaka orijcntirana jc u pra vcu zapad- istok.

bo lje rečen o sjeverozapad-j ugoistok , kao što je loT u o bl as li Rad imlje. Širokog'Brij ega, Olova i Ludm era. Računaju ć i s već in o m poznatih elcmenata koji slu že

za njihOVO datiranje, s lećci Kupresa mog u se smjesIiii II razdoblj e izmedu kraj a XlV. i početka XVI. st. ( B eš lag i ć , 1954.a, 7.-8., 159.-196.). Oblast Kupresa kao i neš to južnije Du va njsko polje krasi dalmatinski lip sljemenjaka koji se izvorn o jav lja u kasnosrednj ovjekov nim groblj ima Celinske i Imo tske krajine , p relh odeć i pojavi istog oblika u po ljima zapadne i j ugozapadn e Bosne. Dok je ovaj lip steć k a karak l e ri sli čan za srednji lo k rij eke Celine. stcće i gornjcg toka istoimcnc rij eke svojim se slilskim i tipološkim odlikama

vežu za nadgrobne spomenike Knina i Drni ša II Hrvat skoj i Li vanj skog polja II Bosni i Hercegov ini . U ovoj rcgionaln oj grupi sljeJllenjaka dalmatinskog [ipa prepoznatlji vi su proi zvodi nekoliko kicsarskih radionica. od kojih je vcć ina locirana

207

u okolic i Imotskog. U prostornom rasporedu sljeme nj aka dalmatinskog tip~ uočljivaje njihova koncentracija u dvije regije, Trilj-ImotskI. I Duvno-Kupres,. pn čemu iznenaduje to da ih nema u oblasti Posušja. Možd~ I presuda n značaj z~ razumijevanje pitanja rasprostranjenosti ovog tipa sljemenjaka knJe se u bnJelll~1 da se s u s reće samo u onim oblastima Dalmacije i jugozapadne Bosne kOJIma Je gospodario herceg Stjepan Vukči ć Kosača (1434.-1466.), koji je ratobol1l e i d~bro ~roani zirane Vlahe koncentrirao u najugroženijim dijelovima svog tentonja. POjava i r:sprostranjenost sljemenjaka dalma tinskog tipa veže se za ~igracije Vlaha na ovom području, što potvrduju i pojedinačlll pnmJercl oVI~.stecaka na Bhdll1JskoJ visoravni. U tome se zrcali jedinstvena kulturna povezanost SIre regIje s VlaSIma kao glavnim nositeljima jedne još uvijek djelomično zagonetne sepulkralne umjetnosti ( Milošev i ć, 1991.,39.,42 .. 44.,45.,54., 55. , 57.).

Duvanjsko polje Smješteno izmedu Ljubuše planine na istoku, Liba na jugoistoku , Grabovi ce i Tušnice planine na zapadu i sjeverozapadu, dužine oko 20 km , najveće širine oko 9 km, površine 122 km', nadmorske visine izmedu 860 i 900 m, Duvanj sko polje povezuje u zaokruženu cjelinu dvije oblasti s tećaka zapadne i jugozapadne Bosne - Kupres i Blidinje. Na ukupno 16 lokaliteta ovog podru čja ev ide ntirano je 879 ploča, 2 10 sanduka i 15 sljeme njaka. Uglavnom prosječ nih dime nzija i slabe obrade, ploče dominiraju ne samo u ukupnom zbroju nego i na pojedinim nekropolama, sanduci su nešto bolje izrade dok su sljemenjaci pažljivije klesani , redovi to su visok i, imaj u postolja, povijeni su po du žini, imaju hrbate i nadstrešnice. Na cijelom pod ručju nema ni jednog tzv. s tojeć eg s t ećka. Nekropole su u prav ilu postavljene na nešto uzdi gnutom terenu , često na go milama, pokraj srednjovjekovnih putova, dok se u više S lučajeva zajedno sa stećc ima nal aze kasnija i suvremena katolička i mu slimanska groblj a. Osim grobova obilježenih s tećcima brojn i su grobovi oivičeni samo manjim. II zemlju zabodenim kamenjem, što se s u s reće i u ostali m dij e lovi ma zapadne Bosne. Stećci Du va nj skog polj a orij entirani su po pravc u sjevero zapad- jugoistok . odnosno za pad-istok. s iznimkom II spomenika orijentacije sjever-j ug . Samo 32 spomem"a, medu kojima je najv iše slj e me njaka, posjeduju ukrase u vidu bordura i fri zova. kri ževa. polumjeseca i zvijezda, snopova povijenih li nija, polujabuka. kru žnih vijenaca. biljnih stili zacija itd. Kao ukrasni orn amenti za ~VO SlI područje karakte r i s ti č ne bordure i fri zovi. Osim ovih , za Duvanjsko polje od znač aja su biljni ornamen ti sa stili zacijama koje s li če jedna drugoj . a sv ~n~a .1111 J ~ osnova ljiljan . One su gotovo ide nti č n e stili zacij umu na Kupresu.

B"dIl1J~ . LIvanj skom polj u i Imotskoj krajini u Hrvatskoj, što ponovno govori o zaJcd ll1ck lll1 region alnim osobinama ove umjetnosti .

. Najznačaj nije i najzanimljivije kompozicije prisutne na stećcima Duvanjskog polja su fi g~ ralne ~redod~b~ poput sce na lova na jele na i vepra . Te hnJk~ ob h ~ovanJ a l ukrašavanja s teć aka ovog pod ručja kreće se unutar standarda dostignut ih II ostaloj Bosni i Hercegovin i. posebno u zapadnoj Bosni.

a u cjelini uzevši s ličniji su stećcima Hercegovine nego Bosne. Većina spomenika slabo je obradena, na ukrašenim se primjercima opažaju potezi različitih majstora, dok su s najvi še pažnje i umješnosti obradeni sljemenjaci s figurainim predstavama i biljnim stilizacijama. Vremensko odredenje stećaka Duvanjskog polja otežava okolnost da ne posjeduju ni jedan natpi s, ali se na osnovi analogija i povijesnih podataka s mnogo sigurnosti mogu smjestiti u razdoblje izmedu prve polovice XlV. i prvih decenija XVI. s toljeća (Bešlagić, 1956.-57.,375.,393.-396.). U zapadnoj oblasti južnog pojasa rasprostiranja stećaka i st iču se tri zaokružene mikroregije sa svojim specifič nos tima: podru čje bliže Neretvi i njezinim pritokama, Imotska krajina, Duvanjsko i Kupreško polje i dalje prema Livnu, te priobalni pojas do Trogira sa zaledem i područjem oko Cetine (Miletić, 1982., 142.).

Blidinje Jugoi stoč no od Kupresa, pružajući se izmedu Vran-planine i Čvrsnice po pravcu sjeveroistok-jugozapad, komunikacijski i zemljopisno povezujući dva područja stećaka - zapadnu Bosnu i zapadnu Hercegovinu - nalazi se kraška visoravan Blidinje. U srednjem vijeku ovaj je kraj pružao optimalne uvjete za život stočara, klima je vjerojatno bila povoljnija nego danas, a medu tadašnjim žiteljima bio je znatan broj feudalaca i slobodnih seljaka o kojima i danas svjedoče njihovi nadgrobni spomenici - stećci. Na ukupno pet obradenih nekropola ovoga područja evidentirane su 103 ploče, 100 sanduka, 23 visoka sanduka, l I sljemenjaka spostoljem, 3 sljemenjaka bez postolja, 3 fragmenta i l križ, što ukupno iznosi 244 spomenika. Većina ploča normalnih je dimenzija, ali ih ima i manjih prilično nepravilnih oblika kao i oštećenih, odnosno amorfnog oblika. Medu spomenicima oblika ploče kojih ima 43 % ističe se primjerak na nekropoli u Donjima Barama neobično velikih dimenzija - 220 x 192 x 32 cm. Stećci u obliku sanduka, kojih je 51 %, dominiraju Blidinjem, 3 su na nekropolama u Barama, Dugom polju i Risovcu izuzetno velikih dimenzija, a 7 ih je položeno na postolje. Sljemenjakaje kao i u drugim oblastima najmanje - tek 6% - svi su dosta visoki, većina ih je s postoljem, pravilno su oblikovni i normalnih su dimenzija. Na Blidinju nema tzv. s tajaćih oblika spomenika karakterističnih za i s točnu Bosnu, a nema ni niskih sljemenjaka. Za stećke manjih dimenzija smatra se da označavaju dječje grobove. Na 5 nekropola ovog područja ukrašena su 62 spomenika, što iznosi 25%. Usporedba pokazuje da Radimlja, Široki Brijeg i Ljubuški imaju veći, a Olovo i Ludmer manji postotak ukrašenih spomenika. Najveći postotak od 79% ukrašenih spomenika pripada sljemenjacima, zatim sanducima i pločama .. Zabilježene 56 puta na 27 spomenika, bordure u razmm vanJantamaJedan su od učestalih motiva Blidinja, dok se stilizacija ljiljana koja podsjeća na ČOVjeka raširenih ruku ili na antropomorfni križ javlja u dijelu ove oblasti povezane s Duvanjskim poljem i dalje s Kupresom i Livnom, što svjedoči daje stilizacija ljiljana karakteristična za zapadni i jugozapadm dIO Bosne. Kao Jedan od najbolje

209

zas tupljenih ukrasa mot iv rozete obi čno se, u kombinaciji s polumjesecom takoder češći m motivom, javlja na cijelom području Blidinja, dok stili zi ran~ rozete podsjećaju na tu vrstu ukrasa s Radimlje. Kao samostalan motiv ili zajedno s rozetom i polumjesecom, u znatno m broju varijanti uklj učujući i stili zacije, križ se javlja 30 puta na 20 spomenika raznih oblika. Osim ovih motiva, iako ne tako često, prisutni su: kružni vijenac, okrugla ispupčenja, ruka, štit s mačem, mač, arkade, sidro, moti v arhitekture, simboli "kovača", motiv alata i svastika. Figuralne predodžbe javljaju se 32 puta na 3 1 spomeniku, što ih ubraja u red omiljenijih motiva Blidinja. Medu markantnijim su predodžbe turnira s originalnom scenom m ačeva nja pješaka i scenskim prikazima vitezova, konja i žena koji rellektiraju veze s Rad imljom i Ravanjskim vratima na Kupresu. Scene lova najelena, vepra i risa, s jednim ili dva lovca konjanika odnosno pješaka opskrbljenih kopljem ili lukom i strelicom, krase sljemenjake i visoke sanduke, a u dva slučaja ove scene upotpunjuju prikazi ko la. Kao jedn a od standardnih tema umj etnosti stećaka na ovom je područj u prisutno i kolo - u 4 sluč aja to su ženska kol a, jednom prilikom kolo je kombinirano od 3 muškarca i 2 žene, a prikazano je i jedno mješovito kolo koje formiraju 3 muške figure. Kombinirano i muško kolo kreću se udesno, dok se kod ženskih kola to može samo naslutiti. U figuralne predstave Blidinja mogu se još pribrojiti: pojedinačne ljudske figure, scene s dvije že ne, scena s 3 žene, poj edi n ač n e životinjske figure, scena s fantas ti č nim životinjama i ostali fi guraini prikazi poput jedinstvenog i donekle čud n og prikaza 3 ljudske fi gure s rukama na prsima. Sve ovo govori da oblast Blidinja po fond u i tehnici klesanja ornamentainih, simboličnih i figuralnih prikaza najednoj strani predstavlja zasebnu cjelinu II okviru ukupne vještine umjetnosti stećaka, dok na drugoj strani svojim vezama sa zapadnom Hercegovinom i zapadnom Bosnom č ini spojnicu izmedu ovih regija. Na polju tehničke obrade spomenika Blidinja ipak je prisutniji u~ec aj Hercegovine, imajući pred oč im a i veze s granič nim dalmatinskim oblastima oko Imotskog i Ciste. Locirane pored putova, naselja i kamenoloma nekropole Blidinja predstavljaju homogena grobna mjesta II č ijoj su bli zini , kao II Ri sovcu i Dugom polju, nastala kas nija groblja. Za ovo podneblje karakteri s ti čna je orijentacija s tećaka po pravcujJ!gQz_ apad-sjeveroistok, a njihova naj šira vremenska granica obu h vaća cij elo XlV. i Xv. s toljeć e (Bešlag i ć, 1959.b, 9.-1 3., 49.-70.)

61. Lug

61 Dnlllllcl H Ja..enlCC Lug (H.

SJlilJhje' Du\oo

6i.8ud

62 .

66 Dra~lčm 67. Grude RullĆ1 611. R.JlmiJ'

.'-~

~~:.,...

-p-

.. -.. __....:1-~

y~< ~.: y~'

,e,

,~

69. Radimlja 10. Radimlja 11. Radimlja

n Radimlja 73. Radimlja

75. Prioolci \ele~mjC i6.IblJI BratJ(, \e\f\lnjC ~.

Radimlja

80. Barevi~te 81. Žitomi~1ić 82. Gornje Hrnsno

83. VI,hovići

80.

~'"--~------_ _ _ _

81.

82.

< ,

'J

.,,.

..-

, . ~

•

, .\

.

1\.1

ss. Toplice

86

Vm !'DI

BOSANSKA "ŠKOLA SMRTI": INTERKONFESIONALNOST STEĆAKA

Stećak

kao odraz "klerikalizacije" smrti

Do vremena znanstvenog napretka lj udska su

neprekidne egzistencije nakon smrti.

Kršćan stvo

bića

prihvatila idej u

je usvojilo tradicionalne ideje

običnih

ljudi i s toičkih filozofa o postupnom kvarenju ljudskog tije la od trenutka rodenja, ali isto tako ideje o moralnom sudu i tizičkoj smrti kao pristupu vječnom

životu. Ideje o smrti i besI1111nosti gajene II krilu

kršćan stva

varirale su kroz vrijeme.

Do XI. stoljeća pojavila su se dva razli čita stava prema životu nakon smIli . Tradicionalni stav, zajedni č ki velikoj masi lai ka, ostao je vjeran slici č itave porodice

živ ih i mrtvih , ujedinjene na zem lji i

II vječnosti.

Drugi stav bio je svojstven

zatvorenom društvu redovnika i sveće nika svj edočeći o novoj. individualnijoj psihOlogiji . Nakon XIII. stoljeća , i zadugo u buduć n ost i . ovaj sc mentalitet do

tada razvijen II ambijentu "staklenika" samostana raširio na cijeli svijet . č im e je smrt "klerikali zirana". To je bi la velika promjena, najveća do sekulari zacije smrti u XX. stOljeću (Aries, 198 1.,95., 161.). Kršćan sko razumijevanje smrti u srednjem vijeku na taj način je opisalo svoj puni krug, od početka kada su kršća ni bili pokapani u iste nekropole s paganima, zatim uz pagane u odvojena groblja (Aries. 1981., 30.). Odražavajuć i

na jednoj strani

opći kršćanski

govor O smrti izagrohnome

životu , služeći kao neka vrs tu njegovu ",ječnika", zadržavajući na drugoj strani

tu svoju najmarkantniju crtu koja ih izdvaja kao jedinstvcnu skupinu grobnih spomenika na širim curopskim prostorima. intcrkonfcsionalnost stećaka zn:ali Ile samo "k lcrika li zaciju" smrti. nego mnogo više. nadilal.cnje nekih rrkvcnih kanona - u praksi inače teško ili nikako prcmostivih. Po toj svojoj osobini. kao naistaknutija (z~lpravo jedina) pojava te vrste u cijeloj bosanskohercegovačkoj povijesti, iskrsavaju stcćc i prcd očima modernog promatrača kao matctijalni dokaz "ozakonjene" multikulturalnosti - današnjim tječnikom kazano. ml)ki) Illultikultuminosti koja dopuštu i čak podupire jednu vn,tu n"didemiteta delinimnog Zl.Uedničkim jezikom i nekim osnovnim prihvućanjima vjerskih ideala. koja ujedinjuje ljude različitih svjetonuzont i društvenih polož'Uu (usp. Auer. 2004 .. 40.-43.). To je znač il o otvorenost za različitost i komunikucijuu kojoj jedan identitet zavisi od dijaloga s drugu dva, od procesu II kom sva tri identiteta postižu svoju humanu

235

dimenziju. Ako je suditi po stećcima i njihovoj interkonfesionalnosti Smrlje tada uistinu ujedinjavala ljude različitih kršćanskih identiteta, koliko na vizualnoj toliko i na teološkoj razini. Stećci univerzaliziraju shvaćanja smrti unutar različitih često nepomirljivo suprotstavljenih, kršćanskih konfesija. ' Pitanje vjerske pripadnosti stećaka zaokupljalo je od početka njihova izučavanja pažnju i stručnjaka i nestručnjaka, i slučajnih prolaznika i samoprije_ gornih pojedinaca koji su, poput Šefika Bešlagića, cijelu znanstvenu karijeru posvetili ovom kulturološkom fenomenu . Pri tome je već u samome startu predstavljalo poteškoću to što su religiozne crte stećaka na neki način bile "skrivene" u "šumi" ukrasnih motiva, čije značenje je tek trebalo odgonetnuti, tj. što su te crte konfesionalno obojene tako da nisu ukazivale na njihovu isključivu pripadnost nekom od varijeteta kršćanstva (usp. l. Lovrenović, 1980.,68.). Tome treba pridodati okolnost što su stećci koncem XIX. st. 0lako_ poist9vjećeni s bogumilskim nadgrobni ~~ pomenicima, što lm je prikačeno antikršćansko zvono koje je ZVOnilo tim jače što ih kolektivna memorija bosanskohercegovačkih pravoslavnih i katolika nije mogla smjestiti u svoje vlastite okvire. Dugo vremena je od tada potrošeno na ispravljanje ove " krive Drine". Domovina s tećaka oblast je Hercegovine (Basler, 1990., 130.), gdje je njihova umjetnost dosegnula i svoje vrhunce. Grobne pl oče trebinjskih župana Grda (1151.-1178 .) i Pribiiše iz 1241., koje se mogu smatrati prvim poznatim stećcima, ne govore u prilog o njihovom navodnom bogumilskom karakteru. Oba trebinjska župana živjela su u vrijeme kada su Humom i Travunijom upravljali pravoslavni srpski vladari i kada o Crkvi bosanskoj ovdje nije moglo biti ni govora (Vego, 1963 ., 196.). U Grb_or~zim'!..kod Livna steće i su se pojavili mnogo prije nego je ova oblast, iCaO dio hrvatske a zatim ugarske države, pod bano"2 . Stjepan9!!LII. Kot!:9manićem došla u sklop Bosne. Treba računati i s desetinama mjesta koja potvrduju kontinuitet ukopavanja na prethistorijskim grobnim tumulima ili u njihovoj blizini, ali u kršćanskoj maniri uza same crkve, .što podrazumijeva i podizanje grobnih spomenika od kamena i formiranje nekropola. Samo u okolici Konjica postoji ..ll:Jokalitet s naziv~m crkve, crkvice, crkvine ili s imenom nekog vjerskog obilježja, što govori o intenzivnoj izgradnji crkava od kamena i drveta (Vego, 1963., 207.-208 .) . Kršćani od samoga početka nisu dirali u cjelovitost tijela već su razvili posmrtni obred koji je vremenom iznjedrio obilježavanje grobnih mjesta kameni m spomenicima ili mauzolej ima (Stratimirović, 1891., 122.). Vjerovalo se da tijela u grobovima čekaju na drugi Kristov dolazak i na uskrsnuće i zato kršćani nisu spaljivali svoje mrtve kako su to činili pagani. Ideja i slike kojima je izraženo vjerovanje u u s krs nuće tijela bili su različiti i imaju dugu povijest od ranog Ill. sto lj eća kada se pojavila polemička rasprava na tu temu Tertulijana iz Kartage. prvog velikog teologa koji je pisao na latinskom jeziku (Walker Bynum. 1995 .. 2 1.-22.). Tijekom Ill. i IV. sl. sve su više uzimala maha pokapanja na odvojenim mjestima, u grobovima pokrivenim ili uokvirenim kamenim pločama. Ili pokrivenim opekama složenim u obliku krova. Od m. sl. u upotrebu ulaze sarkot'a. i. pretežno kao privilegij viših društve nih slojeva i crkvenih osoba, a stoljeće kasIlIJe već su rašireni i mauzoleji. U starijim razdobljima ukopi su obvezno vršeni takO da pokojnik li cem bude okrenut prema istoku, odak le dolazi izlazeće sunce. tJ

Kri't t Ba;kr. 1990 .. .15 .. .17 .. -l.1 .1. Crheni sabor u Liftini zabranio je 743 . ili 745. gt)Lii nc Pllf\llpa\"
Premještanje sjedišta bosanske biskupije u Đakovo sredinom xm. stoljeća i uspostava patronatskog prava nad crkvama u Bosni: patrollatsko pravo = pravo pokopa Sredinom XIII. st. ostala je Bosna bez svoje katoličke bi skupije. što je uz pojavu nekanonske bi skupije pod imenom Crkve bosanske za posljedicu imalo nastanak pojava neuskladenih s crkvenim propisima koji su detinirali pogrebnu praksu na Zapadu standardiziranu u XL i XII. st. preko monastičkog pokreta (Daniell, 1997.,30.). To je, po svemu s udeć i. značilo zamiranje tradicionalnog biskupskog monopola nad sakramentima krštenja i krizme, prelazak crkvenih gradevina u privatni posjed feudalaca na teritoriju dojučeraš nj e biskupije i pojavu sistema laičkog patronatstva nad crkvama. Kasnija povezanost bosanskog plemstva s Crkvom bosanskom, ponajprije Pavlov ića koji su joj do kraja ostali privrže ni. zatim Kotromanića, Kosača- Hrani ća, Hrvoja Vukčića-Hrvatinića, tepčije Balala Šantića ... , tome govori

II

prilog. Iz toga jasno proizlazi da je institucionalnu

prazninu nastalu odvajanjem bosanske biskupije od bosanske države Crkva bosanska efektivno iskoristila za uspostavu vlastitih ingerencija na teritoriju dojučerašnje katoličke biskupije i da je bosansko plemstvo znala pridobiti na svoju konfesionalnu stranu. Iza svega toga, iza neprozirnog zastora vremena.

nazire se povijest jedne konverzije. Kako se taj proces odigravao u konkretnom vremenu i na konkretnom prostoru zbog hijatusa u izvorima nije moguće pratiti. ali kada od trećega

decenija XIV, vijeka izvori prekinu više od pola s toljeća dug "zavjet" šutnje pred istraživačem se počinje otvarati novo konfesionalno polje "prošarano" novim

detaljima. Ovu tijesnu povezanost izmedu par1V1larskog prm'a i pranl

fl(1

pokop

otkriva sadržaj epitafa vojvode Miotoša koji je sa sinom Stipkom sahranjen svomu gospodinu Vlatku Vladeviću kon nogII. prethodno mu slll~i"Ji i pobili:;vši ga (dakle: podigavši mu grobni spomenik) milošć u kneza Pavla Radinovića njihova zajedničkoga feudalnoga gospodara. Ovdje. zapravo, postaje jasno to kako se pravo na ukop prenosi kao generacijska obveza - kao uputa potomstvu da se takoder /wpa na plemenitom (Vego, I970.f1V., 31 ,J. Th vrstu obveze, s feudalnim gospodarom kao središnjom ličnošću koja se brine za ukop svoga virnoga, zrcali 237

l'pillll' ).llpIlIHl .Il1!'1ljll 1111 Sil'ć kll lI~krnpnl c s~11l Krll ~cv ll koji kll1.c dil pokojnik "ogi/'I ' ,1<1 /""' /I 'III!; ,,/,,~N :." .mlg" gO'\' /lIIdill~' " /.ol>ili~i II" k,l<'~ (POIIl.I· P~lvloVić) (W~o. 1%2.11.. (d .: · I\I~ić. IIJIJK .Il. '17.). () IslO1I1 pr~,c~S11 !IOVOI'! cp~11l1 OUinll Knpijl'vk' ll. J.llpllIUI kllct.1l Pll v llIl~IIlIiIlOvićlI. II k~")) s~ 1.~ II Č IIIl.l C!l~ '~C VO.lIl~ ZlIsllIgc ~" ",o~" ~O",.otlill" vnj 1'",111 IRlldns 1111'11 1'11 vInI' I ĆIII knJI !III ok ,.,,, , "kofl" , floliili~i (Wg,;. I'170.11 V.. .1~ . ) . T~k nvih ll~knlik n. ~p i llll'lIl1~ '.'SIII~lj ~\ill l~i1l111lo dvojhe nkn I"ga dil Sl' II dvijc !!~IIC1'lll'ijc I'lIvl"vićlI - .Icdllc ",I 1111.1111'' ' )).1 Ih IClIdllhuh porudkll sl'l.: dnin viL~ kovnL' BosIle mlul1t! Crkvi hosul\skoj - /"'0\10 l}Okopa i'.IH.lr',uvn II nllitl 1,~ lll ' kl'\lgu (}duh1'llnih li č lHIs li ptlVCZl1 l1ih institucijl)!ll l:it'l'lIt' .\'11I ~/1(·, MIH)g() vi~c nego 'I.unimljivtl pojedinost prclislu vljll okolnost du sc ni nu jednom snčllVUI10111 cpilnfll . ll i'. desetine d1'llgih . ne spominje imc crkvene osobe kojnje pn'llpllllI pnklljlli'll. ~Il k lli II SlllČlljll J'clldalllih IIIagIlaill. pri ~ ij e ll\ hi pllknJlII priSlISI Vtl vistlkih l'l'kvcnilllhlSltljanslvcniku hilll tIČL~kiv:lIHI i vf'ij cliIH) Sptllll!. ': nn, Stlll\o po sehi - ostllnimo i dalje kod Pavlovi ć u lo nije do vod ilo II pilanje vjersku dimellziju pokopu kuo ni samoga l'pila!'a. jl:l' su llI', oshlnul' na Crkvu hosunsku li isli Jluvlovići nlzvili koncept tiilltlslh' k,' ,\'\','lo,\'li karaktl'rislil':l1I 1,;\ djeli europski prostor. Da Sl' to iluslrirn konkretnim prim,il'nllllnl: trdl:! iri daljl' (ld tllga daje u iSIH'uvi udrl'siralH)j 1)llhn)Vniku dakk : jl'dIH)j kalllli~k()j dr-J.avi - klll'Z Pavao Radinovit IUI /lhl g'" 'i,'sl 25. III. I.W7 . svo~a Ol':I spol1li njao kOH) ,\'1 ','10 I'0c'-idtlgo gosI'odilItI i rodildtl Illi, gO.\·/,otiilla kllt' :.CI NatiilItI .I""'III1;,:t/ (Mikh)sirh. IX5X " 22 1) , ) , Krsl .. ~77.) . Naslj"d"" palr"":lI."" pra vo tl sl'l'dlljn vjl.'k tl vlloj Njl'lIl:1l-koj 1.:1 laik ..· .k hilo 11IIV(.'I;\ 11I1 s pr:IVtllll Ila pokop 1I11\11nr l'1'k vl'llih I,idill:! , odllosno ill.\' l'tlI1 H IIIIIII S IIla~itl .k itl.\' SI 'I'IIIII1f1II '. Pall'OlI:llsko PI':I Vtlllltl~.do.it' ohull v: H.:
Itl ,k

11ItI:11I s ~11.I 11I1 t"ih (1!..!llno s ti , tl astal ill! lIa"lIlI ill Sliltll' iollalilllg ra s kida s I\illhllll 11,1 il' ClIi III tl pn'tllj d l:tl lj u sjedi šta hO:-':lllskl' hi skupije tl I ):tk,,\, tI i Pllj:l\'(' ( 'rkn' hll:-.n nskl' k:hl ~/d..I.III.(/I/.\'f. / · "isf..III'Ut'. In'1I:1 11':l/i li nlljUSlljl' uj c I'Pj:!n' da Sl' pllkdilll' tlckf\ll'll k J:t vIJu.!1I 1111111 :11' l idill:1 1\ ; IfI\I.~ t l,' lIilt l'I' k :I\':1, kovlloj Hos lli

pra vo , ptI

SVl' 1I1I1 s lltl l'l;i.

\I pn'OIlI I\'d\l

. 1\ 1I11I1~'( I I ~ ,ške ll( 1.'-; I ii 'd il 'l' 11 \'1' " pri ,.;,I i I; ll ' t ji'" I Tk ,'l'lI i lt F.mde" i II : I II sn 'dn,jl Ir ll' kCJ VlIlI1 HO'. . ,lI IlIk S I! Ih · S :t~'. h·di\'l· , II pr \'cJlll Il ' du Ptlliltth' Il'I sn "" 11'\' 111'" 1'11:111\" .~ h lll l m·· i 1,Ii li ~I'Š,I ' n lli ~ I ·.1 ptl:-.I:I \'i ll' IIII dltll'.i 11 :1,'1 ill kilil ll' f\lIllt a / lllllijl'\':!11 i dlll,~ 1 \ lC l) '.II VIII' tl V Ititi pop IVI ' II'tllIlIl', ~ i III mlil~ kilI', tilt t jl· ... h I dCII:ldasIIWf. t tl tlsk i 111'1.11'111 iralII I":

kr.~ća n s t v a.

Po vij es ni izvn ri rim ske provenij encij e toga vremena govore o napu štenim i rušev nim crk vama , što j e bez sumnje bil o zas novano na rea lnim pokazateljima. Ar h co lo.~ ka istraživanja potvrduju takvo stanje i ukazuju na proces zamiranja bog os lu žja II nek im od tadaš njih crk ava, primj eri ce u Vrutcima na vrelu Bosne i II Bi skupu kod Konji ca. A ko se zna da su za ve liku već inu vj ernik a u če nj e i slu žba kršćan s t va z račili iz župnih crk va (Burgess, 20()O., 46.) , postat će

j as nije ka kvu je promjenu u tom pogledu donio odlazak bi skupa iz Bosne. Nestankom katoličke bi skupij e iz Bosne sredinom XIII. st. mehan izmi centrali zacije crkvenog života zataj ili su, što j e II novi m historij skim okolnostima za posljedicu imalo oživljavanje nereformiranih oblika vjerske prak se personificiranih II C rk vi bosanskoj. To j e u sebi nu žno moralo nositi i novi obredni odgovor na pitanje

smrti , jer je proces kulturalnog prenošenja obuh vać ao dvo r, samostane i crkve "poredak" koji je nestankom bi skupije bio razbijen. Sve skupa to dobi va na značaju u svjetlu č injeni ce da je osnovni kontekst pogrebnog obreda predstavljala lokalna župna crkva, budući da su se pokojnici uglavnom sahranjivali unutar župe svoga prebivanja (usp. Dinn, 1992., 165.). Spomenuta karta rasprostranjenosti srednjovjekovnih crkava sa 445 evidentiranih mjesta kršćan s kog kulta u BiH koja govori da je gotovo svako naseljeno mjesto tada imalo crkvu, odnosno da ih je u većim gradovima bilo po nekoliko te da su crkve uglav nom bile župne, o tome ne ostavlja mnogo dvojbi. Od godine 1000. do XVIII. s toljeća bli zina prostora živi h prostoru mrtvih bila je naj važnija osobina historije tradicionalnih društava i mentaliteta Europe. U mnogim europskim selima u središtu se nalazila župna crkva, a oko nje nadgrobni spomenici u groblju. Groblje je predstavljalo prijelazni prostor izmedu crkve i sela te je igralo posredničku ulogu: živi su stalno morali ići kroz groblje, ne samo kada su išli u crkvu ili se iz nje vraćal i, nego takoder kada su išli s jednog na drugi kraj sela, u grad, iz jedne četvrti u drugu. Prilikom posjeta selu biskup je uvijek isticao da župljani moraju držati odijeljenim sveti prostor groblja od profanoga prostora (Schmitt, 1994., 182.- 183.). Promotren u ovom kontekstu, razmještaj srednjovjekovnih nekropola stećaka na "plemenitim baštinama", dakle na privatnim posjedima, postaje znatno razumljiviji, što u osnovi podsjeća na sličnu pojavu u Estoniji gdje su bila poznata brojna seoska groblja polukršćanskog karaktera, koja su parale lno s crkvenim postoj ala sve do kasnog XVII. i početka XVIII. st. (Valk, 2003., 575 .). Naravno da se ovakva pogrebna praksa nije mogla pomiriti sa strogim crkvenim propisima usvojenim na sinodi u Riezu 1285. koji su priječili pokopavanje u groblja koja nije blagoslovio bi skup. Na zapad u su sabori zabranjivali pokopavanje heretika u kršćanska groblja, koja su se morala ogradivati. Prva je odredba konačno ušla u novi katolički Codex, a na s ličanje način postupala i Pravoslavna crkva.

Odnos crkava i nekropola sa stećcima Dok nam u tom pogledu ornamentika stećaka ne može biti od pomoći, naIPiSi ponekad otkriv'\iu konfesionalni sastav pojedinih nekropola, odnosno pripadDi~

pokojnika j ednoj od triju crkvenih organizacija prisutnih u srednjovjekovnoj Bosni i Humu - Pravoslavnoj, Katoličkoj i Crkvi bosanskoj (Bešlagić, I 971.a, 96.-99.) . Odnos izmedu pojedinih crkava i srednjovjekovnih nekropola na podru čju Hercegovine vidljiv je iz podatka da se od 284 registrirane nekropole 36 nalazi II danaŠnjim katoličkim groblji~a, 57 u pravoslavnim, dokje 510cirano kod porušenih crkava čija se vjerska pripadnost nije mogla odrediti. To znači da su od ukupnog broja 93 nekropole bile sm 'e" . e iravoslavne crkve, dok za 191 nekropo u, kao i za desetine ruševina crkava konfesionalnu ' pripadnost nije mog uće odrediti (Vego 1963. , 198.,200.-201.). Ova statistika, naravno, predstavlja odraz kasnijih vremena kada je konfesionalna karta ovog podru čja, prvenstveno kao posljedica migracij skih kretanja i konverzija, bila temeljito izmijenjena i zato ne može služiti kao pokazatelj konfesionalni h odnosa u srednjem vijeku. Irna valjanih razloga za vjerovati da su nekropole ispod čij ih se stećaka u natpisima spominju krstjani, krstjanice i gosti (Bešlagić, 1982.,5 10.) pripadal i upravo vjernicima Crkve bosanske . U kojoj mjeri je to bio s lučaj sa spomenutim nekropolama u Hercegovini , otvoreno je pitanje Č ije će rješenje zavisiti od detaljnih interdi sciplinarnih istraživanja, ali veze gospodara ovog područja, Sankovi ća, Pav lov ića i Hrani ća-Kosača sa Crkvom bosanskom takvoj mogućnosti govore u prilog, pogotovo što i osmanski izvori pokazuju prili čn u raširenost krstjana u Hercegovi ni (N. Filipović , 1974.,2 19.). To bi posebno vrijedi lo za ona područja u kojima je, poput okolice Visokog. Crkva bosanska imala svoj ajača uporišta. Ovakav raspored nekro ola u Hercegovini. i ored in·, terkonfesionalnosti koja je kras ila s teć ke . govori da su pojedinačne nekrollQle teško mogle biti interkonfesionalne, jer se tome protivio cijeli ni z razloga p rakt i č n e naravi medu kojima sam pogrebni obred nije i jedini. ali je bio životno vazan bll
.3Dj~tacija veći n e grobova i sam ih st ećaka po prm"cu za pad- istok (BešlagiĆ." 1982 .. 42.) potvrduje Slav ve likog Iiturg i ča ra Durandu sa (X III. Sl. ) o potrebi sahranjivanja pokojnika gla\'i.! okrenutih na zapad. a nogu na isrok (Binski. 1996.. 56.-57 . ), Ova ideja kompalihiloaje s kršćan s kim anti; ipacijama Uskrsnuća i sJ štova njem Nepobjedi\'og Sunca (Sol IIwi ct us) koje je podupirala obitelj cafa Konstantina (Harrie s. 199~ ., 56.), Prema nepotpu noj statistici na području H erce2:o\'ine. od 195 natpi.'a I1J ka l~1e n, il11 i osrali m spomeni ci ma. 7 ih je II sadašnjim k';lOličkim groblj ima. 6S u ~k~ l v nlm pra\'os hl\"nim grob ljima. iz katoli č kih L'rka\'a 4. iz pra\'osla\'nih 3, J,l~j.. Ih Je uz poru šene crkve neodredene \je rske pripadnos ti 3, AnalizJ sJdržaja ll;ltrJ:'.1 otkri va da ih je L.).) pra\'O\'jernog karaktera. što znaci \'ik od '2/3. kao i (o d:l 'i-" daleko već i broj spomenika s natp i~i Jlla nal azi II pr;l\ o ... I:l\'nil1l gron/ jima 11t'~ll U kat ol i č kim. \'iše II i stočnoj nego II zapadn oj H cn..'cg20.·,1,

i

Kall i II :-; lul:":Iju pojL'di nii1 lll' kropo!a OV:l llall1 stati st ika. kadaj e II pitanju .većina ~pilara. d:ll1a:-; IlL' Jllll/L' hi li od pomoči pri ut vnJivanj u njih()vc. i zv()rn~ ~~nfes l on~ lne

pnw t:'ll ijl'l1cijt:'. huduči da prcdstavljajulxiraz konfesionalne sli ke slolJcclma udaljene

od srednjeg vijeka. . . Dok jc II užoj Bosni s tijesno isprepl eteni m franjevačkim sa mosta nlm~ ~ hi žam:l Crkve bosanske po osobnim imenima i već ini drugih oznaka teško odredIti vjersku pripadnost pokojnika. II i s toč n oj Hercegov ini to je razmjerno lak še z~og brojne pravoslavne vj erske zajedn ice koja j e. uključujuć i i Vlahe. predstavipi a

dominantnu vjersku snagu. Tamošnj e katunske grupacij e č in i l e su integralne pravos lanle zajed nice u kojima je vj era igrala kohezijsku ul ogu kolekti vne patrijarhalne solidarn osti vlaških skupina. o če mu svj edoče i brojni s većenici . popovi. često pripadn ic i vodećeg vlaškog s loja, pa čak i katuns ke starješine (N. Filipović. 1974 .. 2 18.-220.). S mnogo više sigurnosti se može odrediti konfesionalni karakter onih nekropola u kojim a su prema pouzdanim svj edočan stv ima pokopani neki od dostojanstvenika i vjernika Crkve bosanske. Takva j e manja nekropola u Zgunji, na lijevoj obali Drine, u široj okolici Srebreni ce, gdje se na stećku oblika sanduka od oštećenog natpi sa sačuvala riječ s(rojnik ( B eš lagi ć, 2004. , 185.). Postoj e i izdvoje ni s lučajev i poput spomenutog natpi sa voj vod e Mes[te Jna iz Donje Drež nice koji se ne može pribrojiti medu g ro bne natpise, ali ima neke elemente epitafa, dok prizivom sv. Trojstva ovoga feudalea i njegove sinove predstavlja kao kršćane - koj e pak konfesije za sada nije jasno. Pi sar

ovoga natpisa našao je za potrebno naglasiti svoju privrženost sv. Dimitriju pogUbijenom u blizini Sirmija 9. rv. 304. gOdine, zaštitniku Soluna čiji se kult raširio po cijelom Istoku, posebno medu pravoslavnim Slavenima. Osim medu Nemanj i ćima, kult sv. Dimitrija bio je raširen medu bosanskim Kotrom anićirna, a njegovo ime nosio je i hrvats ki kralj Zvo nimir (D . Lovrenov i ć, 2006.a, 519., 616., 622., 654. ,777.). Sve to nije od presudnog značaja u odredivanju konfesionalne pripadnosti vojvode Mes[teJna, kao što se to sa s igurnošću ne može reći ni za pokojnike sahranjene ispod 80 stećaka oblika sanduka poredane uz crkvu sv. Stjepana Prvo m učenika u Vrutcima na vrelu rijeke Bos ne, podignutu u IX.IX. sl. na kasnijem posjedu bosanske biskupije. Sudeć i po nalaz ima iz nekol iko istraženih grobova crkva je početkom XlV. sl. porušena ili je napuštena, a nač in njihovog postav ljanja govori da su se s tećci ovdje pojavili tek nakon zamiranja crkye (Glavaš, 1982., 110.- 11 7.). Jesu li u ovoj nekropoli uz-ne1i'adašnju katoličku crk vu sahranjeni kato lici, što bi se najprije moglo očekivati, pitanje j e na koje tek mučeniku

treba naći pou zdan odgovor.

. . Sljedeći i straži vački zadatak, možda i najteži kada je ovaj problem u pitanju, preclZ!ranJe Je, koliko Je to moguće, konfesionalnog sastava pojedinih nekropola sa stecclma, P?sebno u oblasuma na kOJe se prostirala vlast bosanskih i humskih .. magnata pnvrzemh CrkVI bosanskoj, u kojima su od sredine XIV st I 'eć .' . . o~ a egztstt· f . čk' I ~a l ranjeva l sa mos t~01 l cr~ ~e. II l~toč ~im dijelovima Bosne i Huma, takoder I pravoslavne crkve. Solidnu onJentaclJu pn utvrdivanJ'u konces' aln 'padnosti . d' 'h I'" '. ,,'an epn pOJ e 101 lcnostl spomenutih II epltafima a time i nekropal d" al' ' eg Jelmsen a.no · b ' gro m svakako predstavlja to da su u odredenom tre~'~~:U~~:=~ -- spomenik, d b nu prestl zno urovačko gradanstvo . Sam postupak d o d"Ije I" . JlvlIDJa

gradanstva uključivao je davanje zakletve pred knezom i Malim vijećem polaganjem ruke na Evandeije (Mijušković, 1961.a, 122.). To znači da se nesumnjivo radilo o kršćanima, koje pak konfesionalne pripadnosti u svim pojedinim slučajevima tek treba utvrditi , jer se politika dodijeljivanja dubrovačkog gradanstva nije zasnivala na toj odrednici, nego se prije svega rukovodila ekonomskim, političkim i sigurnosnim razlozima.

Stećci U

križištu triju crkava

U gotovo svim kulturama i svim vremenima pogreb je predstavljao jednu od glavnih točaka vjerskog rituala, tako da su religije koje uopće imaju bilo koju vrstu dogme obično uključivale prikladno i jasno definiranu eshatologiju ili skup vjerovanja o zagrobnom životu (Wenzel, 1962., 111.). Takva shvaćanja u svakom su, pa i u bosanskom s lučaju podrazumijevala obredna ispraćanja posmrtnih ostataka uz sudjelovanje triju " regi striranih" crkvenih organizacija - Katoličke crkve, Crkve bosanske kao i Pravoslavne crkve. Danas možemo tek slutiti kakvu živopisnost je to radalo u tadašnjoj svakodnevici koja, koliko se zna, nije bila opterećena konfesionalni m isključivostima širih razmjera. Odgovarajuća sahrana mrtvih s ciljem da ih se počasti i zadovolji, kao i obred svečanosti na groblju, bili su davno uspostavljeni ne samo u interesu mrtvih nego i živih. Kultura smrti bila je važna zato što je iznosila na vidjelo socijalne i etničke veze izmedu onih koji su ostajali iza mrtvih (Binski, 1996.,26.). Radilo se o tome da je pogreb predstavljao posebno prikladno vrijeme za podsjeća nj e živih na prijelazn u narav života, kao što su bavljenje pitanjem duše i godišnjice smrti ili pogreba značili da je podsjećanje na mrtve postalo ključni element svečanog služenja misa zadušnica u crkvi (Daniell, 1997., 2., 13.). Kako se to odigravalo u svakoj od pojedinih crkava u Bosni, kako se to odražavalo na ukupnu kulturu smrti , tko je bio odgovoran za pogreb, tko za mjesta pokopa, od koga su zavisili obrasci i promjene u pogrebu, odnosno tko je ostvario socijalnu kontrolu nad činom pogreba' - pitanja su od krucijalnog značaja za svako društvo, a u višekonfesionaln im društvima poput bosanskog ono je osim vjerske imalo i političku težinu. Realno je pretpostaviti da se svaka od crkvenih organizacija, sukladno vlastitim pravilima i tradicij skim obrascima, brinula za svoje pokojnike, a koliko su obredi pokopa bili slični ili su se medusobno razlikovali, kakvu su poruku posredovali ? - pitanja su bez odgovora. U njihovu odgonetanju od pomoć i može biti komparati vna ~za koja će II obzir uzeti pogrebnu praksll šireg europskog prostora sa SV im s li č nostima i razlikama, kao što se to očituje u pogrebnoj praksi Engleske. različitoj po nekim detaljima od kršćanskih pogrebnih praksi drugih dijelova Europe (Geake, 2003. , 259.-267.). U Polj skoj je sjaj pogreba magnata i bogatih plemića bio sliča n sahranamu imuć nijih gradana. ali je opsluživanje pogrebnih običaj~ od najvećeg z načaja bilo i za bolje stoj eće seljake. U poljskom društvu ljudski je život uvijek završavao pe/ikim simboličkim spektaklom. koji je ljudima zasigurnO pomagao da prihvate smrt i da se s njom s uoče sa stoički m mirom (Bogucka. 2006., 132.- 133.). Pogrebni obrecluključivao j e neizostavnu i vodeću ulogu Crkve. budUĆ! 1 da od trenutka svog zadnjeg daha pokojnik više nij e pripadao prijateljim a. ohile lji nego crk vi. Nakon hdijenja tl ku ć i koje se ponekad naslavijal o II crkVI,

, .\ '\',' 1\11'1111. 1 1'11' .. \ . ... 11 " 111 1, 11 .1 I" : 11.1," ,111111 Uh'.I' 1I II .... 111111\111 / 11111 pPVI I. ·h. 1 N ,I \'Clq C

1",k"llIlk ,1 d"

1111" . . 1.1

1",k"",I,

1\ 1" " 11111 .... 1\ ... "dl l.' l",

1",·. . h\'dlll : lll1;HIIh' ~ I.\\ · ll ; 1 ~ : lh"'ll ..... lI h ll ) 111\ \,1\' 11' : :1],1

I\:ld

1 : 1:1 ~ : I\ : l1ll l.' 1I1 ); d\I ~ \1.

\1 ~ 1I" ; IIl.1 : \l'nll"'\

l'

.Ih l"I1.lh ' llI

1 I\ld.h ' l. hd ,1 IC

II.'

l ' :I \'\ ·Cll ll.' 11111\:1, " 1

1 .... 1.'k llI.1I111 ,I ki II killi I

ka .... \I\llll ....

I,'dll lC lIl \ 1I "

1""'Chllll 1l , lk"\I 1'111111'1 1'111\1 1.lkll

kll ,

I",hlll"klll I,'d,,\ ;!. k ;Il ;lk h' 1 "\ 1. ' , '1.'1,' 111111111" .... ,' :-:klll'III;\ prat lij" 1" 'SI:I1 ;I ~ \\." >; III : 1 , Tk \\' 1I :1 1'I" I'l' .... II:1 .... Icd\l\ 1111.' 1111 ,1 I :-: \I.'I.\'lIi," I11;\ kI lji :-: 1\ I.. . ,' :-: \ll 1h's il i !Iwl" . Nak"l\ \111. . . 1 . . 'C ~· ,I11 . 1 P\lII.'C. . II,1 \1 ) ;lhl~''l'l\lh I', .:-:tab j\' s illl""li ':";, ~ l!k ; 1 ~ 1I 1111 I 1",k"!,;1 k"la . . ,' \ ",' pll!'1 J:l\ 1].1 II f\l11c r; mh 1j \1l11j l'I\\' ':-:1, I ;ll'ad;\ I'ri,k 1\' 111',...;1\\ :-: ,' . 1\ lk, 'I' II.]CI:! 111'1' 1\ "1'111 .... ,' II ;..: Ll\ \II I...lIlIuml d, '~ada.i , k:hl I S\l' :-:H':lIl' :-:I\ :,ri !"'\C I :l1lC:-::\ .... 11 11\' \1 iSl'l1l1jl'\1 . . 1111"""" 1111111 1..., lj i .iI' pri 1l1:lr1 h l ITI... \\' 11 i t :\ ri l':-:, Il):-\ I " I (l) . 1(,(" ). l ' ijd i 1;'.1 ra I radl' III . . ,·"11:11'11 \I1...1.illl'i\:l\ljl' 1"1 ~I\' h1ll' llli :-:\.' Ila da11I'\I~ I\'\la i 11:1""11 hl).!:1 k;1\1 i k:lril:lli\ 11\' d:l rll\ c t:\ril's, 1'1 ~1.. 17.' . IS .' .), l\ l ~ I'I,'\lIW \'1':11...:-:;1 11:1 l' Ul'lll':-:I...,11\1 \'I'lIShll'U 1'l't.~ I:I j\,' :-:\ "j du ,!! I 1',\\ ijOI1l \,;11\\1.1 pri l'\.'IlHI .k II \'l'(;illl lada~ l1.iih I'l'~ ija \jl.'r:-:I...i ) i\'lll prijl.' \11 , :-:1. bil.l \'isc \.lhi ljl.').' 11 r:lI li l' ihl~ \.~ lI 11q.~~ 1 .il'dll~liil..." ~(; l\ , Irs l...a l'tl \'a rall\l!! :-:rl.'dn,i q ! \'ijd\:J !'al\'ila .ll.' rallhllik,'SI 1'1':I\...:-:i :-:\'lljSt\'l' lHl :-:\,'''i. Na \lhl\...u hl' 1 ,!.!r:llh\\,:I hl .ic I'\,dih, admini :-:trati\'llc :-:t1'Ut...tlll'l' \.11'!!:lIli / iralll' "k" Ill'll\'isuih :-::lIlIlISI:IIl:l. l'iji j l' l i\'ll1111 :-:Iil pri.k tl'/ill asl...l'lillllll IHI:-:tinjs kih ~ll al':I Il l'g~ l I'rag.t1l:l ti l' lIi.kl1l stilu :-: \', tknl'dil...ta, l\.rislijatli /:l\.'ij:lllhl'l'dal...\lji su Sl' \,ldlhl:-:iii Ila h~lk :-:nl', l\llIinh.\ ' i mrt\'\,' ,'~ kda :-:l' \1 hllllC da .k Ill l' l\l \' ill ~ k:l (iaiij:! , k;\~l jcd;111 ,ld \.'1,'111:11':1 P\'ll~ "nll'l'Sa. 1...1l!tllr;\hhl i ,!.!l",g. ra!'sl...i ,kdlllllll tl,l).!"lll slajat :1 II ll11'ditl'r:l11:-:I...\lltljUg.U, :I dru,!.!\llll \I barb:lr:-: k"1l\ :-:j\.'\'l'1'll , Pri hIlli l' .k Illi :-:a II illi\.' !,I'l'millUlih l'1:l1\11\:I l:ljl.'dll i\.'1..' lId 1.. \.1111':1 \'\. :-:1.1"ll'l'ia I ~ rali r;lSlll"lllll" ~l1l1 kllllll'llh11': ll.'iji 1t11'IYih, 1...:1,' i II 1"':-:111111 lill iIII l,bl\.'dilll:l 1II...:I.i:lnj:l, N,wi I'ri:-:Illl' 1...\'llll'llhll': I\.'iji LIhIh' SI,' \'idj\,'11 II ,'bl'l'dllillll...l\ii~allla h'g.IX'I'i,,,ta . l ! t.. aslhllll \ ' 111 , :-:h,lj \,'l' lI fr;\lI:ll'k:1 lTI...\':lU:-:\'ll.iil:ljl.' \\,' Illl'ijll\,' illll\':ll'i,k II 1'I.' \.l1't!:lIIi J:I\.'iji "hl\'d:l l a hllk:-:llI.', Ill\lint\.~c i 1IIl'l\'l' II \' idu llhl'l'dnih I...njiga , I I :-:I'l'disIU :-:\'ih tih !'al\\lja sla.iall' ,k :-: \'l'\,\'1I:-:1\'l1, R.I.'I','rma, \llt'dutilll. llil..ad ni,k uSPll:-:I:!\'i la jl'dill:-:\\'1.'1l I'\.l t!rt' bn i llhr:l/:!\.' , t:lkl' da SI.' prijl' mll )1.' g.ll\'lll'i li " 1':lIlil'iIl1j \T:-:li jl'din:-:I\';\ l aslhl\':l llll.l 11:\ klll..'g/ i:-:Il'nl..'iji 1'l'fllrmir:l1lih i \'l'(' P\l:-:hl,k\.' ih Il,I...:l11Iih l,Il1':II:1\.'a, Zah'l'l'fllrnm:\ dll:-:tig.IHI\.{a kaslhlgl\ , Sllllj\,'\,' :I 1Iisll lIl'i nila "raj r:lIl il'iIl1:-:li l.hl\.'dnih ~ldg.ll\','ra ll:! smrt i \Ill\iranjl' Ila lal insk,ll1l Zapadu ~ I'a\\llll, I 'Nll., I " 4 7 .. h(,,-h 7" 7 ~" 1~(, , - I ~ 7 ,. ~(l 7 , ) , 1'1\'llld:\ j\.' nak\ln I ~l)O , d~llllkihhl :-: t:l1h\\' ni ~ t\'ll 1\,:llIil'lhl "ihl 1...1~'~:lIl:-:t...", IIsl'rk\)s :-:tl\'g.i h pI\'l'i:o>:\ kal\"ll:-:l..,'~ 1'1':1\':1 da :O>l' Illrt"i sahranjuju :-::J\llll u blag,,:-:h,\'ljl'lhl.\ h' llllji , "".'\.' ina dllllla~ q! :-:t:llhl\,l1i st\':1 \I 1.:lI \' iji j,,~ dU ~" .k l.dhijala :-O I lI ) bl.'ll II l'\'l~I\.'hnu \,'l'I\.'1l1l111iju I'I\'d\'ll\kllll S\'I..'\.(l'llil...lllll ili Iljq.! ll\'i lll 1:IIIl,k nil...,)m , dr/c(' i Sl' starih Pll ~l 'l' hllih Irad kija t Viha, ~ OOCl " 13 7 ,- I -,S ,), l lsl'rl...,':O> I'riSUllh)llll' ~:\I\.~ nHlI "hrl..'dll:l pml...:-::I :-:I\.' dnj q! \·ijl'l..a il'al... p,'ka / u.k ,,\;lk 1...1\'Il\.lll\~kt~, l'('gionalne i sll l'ijal1l1..' \'arij:l\.'i,k lPl'gl\.' ''"i rilu:11 i l..\II\\I,'I\II\I':\I,'ij:1 sasvi m su dmga sl var)~ ~\ ,'d~ll\'lll' I:lS!ll .k hl! al...ll ll' )i II krs\,' ans!\,\1. I I !'l,lil\,' isti':--k\lll\ 1\;.~~ansl\'\I rimsk~g IWl'indallijl' hi hl lli \'j\"I'Skl' lli :-O\'jl.'\I)\'lll' :-O Ilagl.' k"ja ,k ll\ll~ 1;1 nametnuti \ll\ivett,'\h\u 1II\I'I\lU ll 'kary, 141} ~ " .N ,l. l l'il :0>\'1,' sh' :-Ol' II hlllll' 1Il\lh ' i ~l'i tati il I\iih\l\'l' simho1ikc koj~\ go\tOri O 1"I\':Ikl,llIlll,1 Ill\Sh lj',lIljll d \'ij l~ 1l1~dkij :l . I~~m~s~~' i kl~\'( nl\skc - "-tie-lo ito n~\ ..~ 1'11:111.1:,1. ~nd:~ :Il' ll sl'l:hU\ l~':I\"k\ '\:lll~1 B",'mll\II.~. k1\)ni~tlo poll~"\il" povije&-. mh 1/\'\\I'a .Il\~ 1~\' IJd, dr>.'J.~g;!Il'š't' IH ~ll. S \' i ~e sigurnl),'\ti mo& ~'C aovoriti da Ill\l~ S\'\lJC Illll'l'k\ll\l l'Sh lllallhlstl . II vl'\jc.ml' tcstukih u.nimoaheta na ~hl .jc I1I : d :\

ottaovore

izmedu istočnog i zapadnog kršćanstva, stećci pomiruju "jalovi razdor" izmedu Rima i Bizanta u prijelaznoj zoni europske srednjovjekovne kulture. Ova ocjena dobiva na težini kada se zna da je medusobno udaljavanje istočnog i zapadnog kršćanstva pojačano podizanjem jezične granJ ce I zmed~. grčkog i latinskog jezika rezultiralo ogromnim posljedIcama za crkvenu povIJest, odnosno evolu. cijom dva vrlo različita mišljenja (Ward-Evans, 1999., 111.). Nerazumijevanje izmedu dva pola kršćanstva vremenom se " pretvorilo u mržnju, kćer neznanja". Na koncu je "latinskoj mržnji" odgovarao "grčki prijezir" (Le Goff, 1974., 173.-175.). U klimi ove l ati nsko-grčke pizme, očito snažna i dubinska, ali još uvijek nedovoljno valorizirana interkulturalna i interkonfesionalna, dimenzija stećaka postaje znatno jasnija računa li se s tim da je konfesionalni razdor u Engleskoj izmedu katolika i angl ikanaca 1550. rezultirao službenom naredbom o uništenju grobova iz vremena prije reformacije . Tada su povremeno podnošene molbe plemstva u cilju spasavanja predaka, neki su u tome uspijevali, ali mnogi nisu bili te sreće (Daniell, 1997.,201.). Nova vjerska klima rodilaje u Engleskoj duh fanatizma i destrukcije, što se ne može reći za srednjovjekovnu Bosnu koja je sa svoje tri konfesije predstavljala područje njihove mime koegzistencije i primjer ujednačenoga stava prema smrti. Sagledana na onoj najvažnijoj, političkoj razini, ova činjenica otkriva jednu od markantnih crta srednjovjekovne Bosne po kojoj se ona strukturalno razlikovala od ostalih europskih zemalja, naime da u njoj nije bio na snazi princip CUillS regio, illius religio ("čija vlast, onoga i vjera"), budući da su u poslovima društva i države nastu ale sve tri crkvene organizacije - Crkva bosanska, Katolička i Pravoslavna crkva (Džaja, 2006., 125.-126.) - a da su vladari i vlastela lavirali ponekad čak izmedu triju konfesija (D. Lovrenović. 2006.a, 643.-646., 65\.-652. i dalje). Izmedu triju konfesija - pravoslavne. katoličke i vjere bosanske - bio je podijeljeno i tadašnje vlaško stanovništvo Bosne i Huma (Beš l agić, 1982., 525.). Dovedene u medusobnu vezu konfesionalna karta srednjovjekovne Bosne s rasporedom crkvenih organizacija (Ćirković, 1964., 284.) i karta regionalne distribucije ukrasnih motiva i oblika stećaka (We nzel, 1965 .) ukazuju da se nekropole s bolje klesanim i ukrašenim stećcima postavljaju u blizini utvrdenih gradova i dvoraca, a oni s bogatijim ukrasima i natpisima javljaju se i uz sred· njovjekovne crkve - zadužbine feudalaca (Bešlagić. 1982.,465.-466.). To znači da su razvijeniji kulturni centri po logici stvari utjecali na ornamentaIni fond i epitafe s tećaka, ali osmotrene u cijelosti ove dvije povijesne datosti ipak nisu bile izravno uvjetovane, odnosno izbor umjetničkih motiva na s tećcima i njihovI oblici, pogotovo epi tafi, nisu zavisi li od toga kojem je području crkvene juris· dikcije unutar Bosne pripadala odredena nekropola ili spomenik. To daje ron~ani9'a i got i čka umjetnost susjedn ih primorskih crkava kao i udaljenIJ ih oblasti papuI ~alije presudno utiecala na izbor umjetničkih motiva stećaka nedvojbena je činjenica. ali nju treba razumjeti u ko ntekstu općih ku lturnih strujanja koja nikad nisu btla prek inuta i koja su na plohe stećaka preslikavana snagom inercije primjelIle II ukupnoj duhovnoj slici srednjovjekovne Bosne. Budući da je umj etnički imag l' narij , sukladno internacionalnom značen ju romanike i gotike II cijeloj sredllJovjekovnoj Europi uza sve nij anse bio isti : težište se ovdje ne postavlja tolika n:t izbor umjetničkihl:,otiva, koliko na običaj klesanja stećaka. Umjetnost se na zap:t~ll: Europe dal eko vise IskaZiva la na ku lturno-regionalnoj nego na m:lclonalnoJ et ni čkoj ra zi ni ( Karaman , 1991.,6 17.).

Itr:ltb .,IC\,::I}..:I ni,ll..' \'Pl:l..'ll itn \..aillIi L· "i ili pra\'o~ I ;I\' ni ohičaj (1\:l0 ~ I O nije ~ pl'lifiL' Ih) ' "\..' / an II i /;J e rk. \'11 hl )Sail:-." ll) i / :11 n (lhj;l; nje nje ... t l'l;;)" a podraJlI III ije" :l \loglwor Ila pitanje I;lŠ!ll ih 111.'111:1 II :-- 1l ~jL'dllil1l nhla:-.I i 111:1 pOpili Alhanije. gdjeJI..' t:lhxkr hill) lh" l)ljnn k:11l1L' n:l l \Vcll/cL IlJ62 .. I(t, . l. S o lllinllll da :-' (I..'l~c i cijeloIll S\'l)j01l1 pnj:lY n o;;~; lI nad ilaze strik tll \..', d:\ \' tlll lI l \TJL'lll' k.onfl..' :-. innalnc granice i til)gl1lL'.ll ni sc mogu sh\"atiti kao "glohalna m:11lifL'stac ija ll1i ; 'jcnja cijcJngjcdnog naroda". odnosno "lokal izacij a (koja ) nij(' vik S:lll h ) rcligiol.ll ;J Il cgn (, I nolo~ k a" t C hall ~t. 196.5 .. 20.). Pri sve lllu 10 111(' stt.'rl'j Il l..' dm 'ode II pi lanje či njenicu da .Ic

krsranslYo prij ~ svega sm rt postavi lo u s r~dišt L' svoj~ dramI.' sp:bl.'nja (Bi nski. 1996 .. 9.). O,'a i nt ~g ra ti\' na ku lturološka uloga st ~ć;tk a s,'oj sna/.an i/.ralje na; la u ~p it a ti ll1 a j ~z i (- n o i sadržaj no uj edn ačl.'nim na širokom prostoru ra~pro s tiranja s \;}n~nske pi sm~ nost i u nj~z in om bosa nsko- humskolll izdanju. Groh ni spomen ici Engleske sadržaya li su epi t af~ is pisa ne na n L~ koliko j ezika: na l:lti nsko m jeziku ugiaynom za syećenike. na narodnom jeziku za lai ke. a 1.:1 A ng l o-Nonnan~ najptij~ na francuskom. zatim na engleskom (Binski. 1996 .. 11 .1 .). Visok stu panj kulturološke kOlnpaktnosti podl1lčj a rasprostiranj a st ećaka na značaj u dobiva u svjetlu či nj en ice da od doseljenja Slavena u VLN IL st. svc do XV I. stolj eća ono nije bilo izloženo rad ikal nim e tni č k i m pro mjena ma pop ut Engles ke. gdje JI.' in vazija Vikinga izmedu IX. i Xl. st. sobom donijela i nove pogre bne običaje (Da nici !. 1997 .. 186.). Pored toga židovska pogrebna praksa u Engleskoj otkliva značajne kontraste u od nosu na nežidovske pogrebne o b ičaje. primjeri ce Ll n ač inu postav ljanj a grobova u pravcu jugozapad-sj everoistok (Had ley. 200 I .. 122.- 12.1.). Bosanski i humski s tećc i p ostav.ljaui su u.sve tri syoje konfesionalne_varij an te pre tež n o _p ~ pravcu zapad- is tok. sukl ad no kršća n skoj praksi j ednako rašire noj na iš to ku i na Zapadu. . 111lerkonfes io nalnos t s tećaka. č im e i nji hov k ršća n s ki kara kter. zrcale takoder svetač k i li kovi nlspoznatlj ivi na cijelo m područj u njihova prosti ranj a. poput sv. JUIja. sv. Dimiuija. sv. Klistofonl. sv. Eustahija. sv. Jelene. Gospe s Isusom te sa moga Krista pri kaza nog na st eć ku u Raš koj Go ri ned aleko od Mostara (Palameta, 2002.103. 49. -50.). Ove dv ije dim enzije s tećaka - njihovu inte rkonfesionalnost i kršćan sk i karakter - nag lašavaju vjerski izrazi sadržani u e pitafima: amin (amen). blagosoviti . Bog, car nebesk i, duša. mili Bog. milost božija. pet rana (Hristovih ), prestavi ti se, prokl et Bogom i Sinom. Satan. daje prost. ase leži. V ime božije, v ični dom, višnja slava te zaziv sv. Troj stva (Vego, 1970.l1Y.. 168.). Pretežno m dijelu 1110t iva sa stećaka . pa i onima paga nske provenijencije. dubok je pečat ut is nul a k ršćan ska umj etn ost pri dodavš i im kršća n s ko značenje bu du ć i da se stara z n ačenj a mijenjaj u i da im se pri dru žuju novi kodovi. Tako i kršćan st vo uzima starije kulturol oš ke forme i kri stYu.nizira.ih. .kao što je to slučaj s dru gim m o note i s ti čk im sustavima (Palameta. 1995 .. 1996.a, 2002.103.), kao što je to uostalom s lu čaj sa struktu ro m e pitafa koj i j e zadržao neka svoj a antička svoj stva, al i u kršćanskom kontekstu. Stav prema mrtv ima II r.lZdoblju predmodernih i star insk ih druš tava čes to j e bio ko mpleksan. ako ne i kontradiktoran, obuh vaćajuć i broj ne raz li č ite fakt ore od zvani č ne doktrine o zagrobnom životu do obveze na sjeća nje (Gordon-Marshall , 2000 .. 8.). . Us prkos s~~m~ ol.lOme što se o njima zna. s tećci j oš uvijek ostaju ukom_ plIkovan problem Mlie ll ć ( 1964.,223.). O ni su to prije svega j er is~rai;VI.čl"iiii~1 našli odgovor na ključna Pilanjil::-;;~~;;;;~';;:~:~::;~~~~~~1:::"iJ vjekovnoj Bosni ? Ako se i može prihvatiti objašnjenj e (Wenzel (

kako su steće i podizani da posluže kao pouka potomstvu, da bi se osnažila vjera, da bi se učinil o nešto za dobro pokojnika, da bi se kletvama i naslikanim zaštitnim znacima zaplašili potencijalni pljačkaš i grobova. odnosno da bi se potaknulo ponovno rodenje pokojnika slikanjem magič nih s imbola - sp~menuta pitanjajoš uvijek nisu dobila zadovoljavajuće odgovore. PItanja se usloznJUvaju uzme li se II obzir to da II cijeloj toj , više životnoj nego posmrtnoj simbolici, nema prikaza nekog običaja vezanog za pogreb pokojnika. primjerice iznošenje mrtvaca. naricanje nad njim. gošćenje nad gro bom itd . ( Karaman . 1954 .. 18 1.). Danas se ipak pokazuje neodrživim mišljenje da na stećcima nema. barem ne u z načaj nij em broju. umj e tni č kih predodžbi koje reflektiraju vjerske nazore o budućem životu (Truhelka. 1891 .. 380.-381 .). jer se takvo shvaćanj e i šč itava već iz same brojnosti stećaka koji su kulturološki dominimlijednim prostmnim kmjolikom. o umjetničkim mot.i vima da se i ne govori. Spomenik je sam po sebi bio moćno sredstvo "komunikacije" kako to pokazuje običaj podizanja monumentalnih spomen ika u anglosaksonskoj Engleskoj (V III.-IX. SL ) s isklesanim scenama Utjelovljenja i Kristova života, što je predstavljao crk veni konstrukt s ci ljem da se svakom vjernik u omogući udioni štvo u otajstvu Kristove smrti i u s krs nu ća (Hawkes. 2003., 35 1.-352.,365.).

Ideja Čistilišta i monumentalnost grobnog spomenika: stećak kao posrednik kulturološke kompaktnosti Srednjovjekov nom kršćanskom fonllom zagrobnog života domin ira la su dva: z?tim tri.glav na pojma - Raj. Pakao i Čisti li šte (Binsk~ 1996 .. 166.). Do stoljeca PosljednjI sud nije više bio istaknut kao u prethodnim stoljeć im a. tako da ~u Ik?nogr~fij a I uVjerenja uzmaknuli pred vjerom u Čistili šte. Pakao je bio vJeca~.' CISlih st: za ograničeno traja nje i zato su živ i posveć ivali rastuće količi n~ eć~g l~ ~." novca I napora da skrate vrijeme koje će njihove i duše d rugih provesti u I' Sllh SlU. S formalnim prih vaćanje m Č istilišta nestali su mnogt od starijih faz ooa poorebne prakse a .... ... o ::>. " • na vaznosti su dobile molitve. tako da je pogrebni obred postao vIse fokusir'l " d ' d ' ", . ,,' . ' ,,,, ", ' n Ild I eJu ugotra.lne uspomene i mo litava , Sto je ' ,.. .. ". . spol11c11Ik bIO VISI, to Je bio vidi "1 ,'" 1 , - , . d' . . .1 \ 1.1 l zn.lI11ellltlj1. rezu lt 1ri.l Jli C I IlJ enO\' l 1ll II Z Izanjemodtla(Da ni cll.1997 10-1' 'O' " , ' : "' , __ b' l' " k ' , .. " , - .. - -,), Dokj" mISao o smrtI nalpnl" I .1 Z.IO upl.lClla n~z lUnaC ljO Il1 pr~ l ' k I 'k . . '" " ' ~ _ .. ~ . . eo, t.: I 1.1 o t.: IlvnoJ sudbll11 lJudsko" roda kOja SL' mozc s.l ze tl II Inzu U ' I " . ' ". eo stalj'eću otkrl' v'l .. .- ';. . .. . l:t.:ll1o.. ~ \: ~ um.nJetl. druga faza koja započinje II XII. • z n.u.: .1J SVO!.!~I Ja po ~d' ,.... ~ , - ' ", " . '. fr'lzom o I, " ' . '. ':" . ~ t.: IIl.KIlt: t.:gzlstcl1clJe. 1 moze se Izrazili • v .ISIII0.l S lll111. Ideja Posljedn . ·~U • d. -.. _ ..... ' oralijom 'lli t'l bio l" 1-' _ .. Jt: eo SU .1 povt.:Z<.lnaJc s IIldl vlctl1alnom hllle> • • • ~I.l !Ja zavrsava na posl" ' I -, j , . " .., 1974 .. 33 .. 55 ,) R' , :, " ,. . " ' .!t.:c ilJI l .11l, a llt:' na ('as u smrti (AnL's. , lIn s k d CIV lh z' ll' lJ'l l1 'I Z\" 1 ' , . . 'I' ,. , milona s pecifičnij' C ch '1', ,, -' , ' . . , • lid CI\' I I Z~lcI.!om cpi!.!ra fij c" hila IL' . ,~ '1I zac IJom cpllafa i I) 'I . . , '. . .,' IIldlvldual noo idc ntitel'l VI , -I'" , , _O,::-It.: 1i1og portrl'ta - clv ilI Zal'IJ~l!ll e> " .ll .IV lIl a Ick-ntIlC! ') U " 'k ' '", . II ranom srednjem vij'eku II' I' . ~ IIms 0.1 antll'l hrlajI.' popraCl'II;l ., \ .IC .WIIlOIll
XV.

\1'

. k · k : ' . ' ur()r~ k () '1 rcncl.,'.lOsi oh n;dtl o.l p r:! 1., 1 ( JI l.! !..: II I LI C ' . ' .. XII. sl o lil'l:;' :-" tllkri l"l'l lI I.l1 i lČilj: , o so he kao jedIl i III od Il ,Jj :r.nać;lj nij.i h ~ul .l ur~dnlh dOSli t! lIl;l'a iIIIIn ilI I (J.l O, i 12(){) . godin!; . H i/s ILl Č" pnllJljcna v(Jtllb .J t: l<.lc.Fllna il1tii vitillali I.IU:I i ja čoj sv ij!..: ... ! i t) se hi . šio jc.; l.iHr/.vr,J! rod ilo n a g la s k () r~ na porl rc lir: lllj ll. :l11\t lllil)graliji i n)III:lIllićnilll prić;l tll:1. l j n, lči JIU izra/.avanja SIl1r1 ~ l z~~n~~~()g i.ivola dr:llll alič ni uč in :, k uvog krd
dakki I'os lj!:dllji slld za sve duše . Tre nutak s mrti i nj L:z in!: pos ljed icc hili ~u ~ada od naj veće v;J;i.nosti . Do sredin e XIII . st. postali su la ic i mnogo svjes niji muka u (' istiii štu koj e ih če k a ju . a najholji put da sc i/.hjeg nu paklene kaz ne bi le ~ u IlH IIi t vc I.a d~I Š ll . (' isti Ii .~ t e je d;'all l~'lt izi ral< ) kraj ze maljs ke L:g/.i ste nc ijc ispun ivš i ga ;i.eslino1l 1 sasta vlje1lolll od pOlllijd anog straha i nade. To je zau zv rat rez ultiralo II ras tll ć oj vidlj ivosti groho va i likova pokoj nika da pri vuku pal,nj u pro laznika. Dokt rina (' i s tili .~ ta brl.o je poslal a va;i.lw koliko za pobožne svrhe tolik o i za društvellu kllllln)lu . Kakl ) je XII . s tolj eće odmi calo, pogrebi su postali uniformniji , lc Sl! počeli predsta vljati sahrane kasnog srednj eg vijc ka. U kasno m srednj e m vijeku sahrane su manje ili v i.~e dosijedIll) jednoobrazne (Danic ll , 2002., 25 1.2)3.: Walke r By t1 II Ill. 199)., 2XO.: Rowcl l, 1997.,2 1. ). TilIle je l)Zll aČe n kraj peri(llla an(lI1 il11Il()sli gn)[)(w
, b 11 Obl"ISClI poklapa se s rastućom i sve ubrzanijom urbani zacipromJC1Hl II pogre nOI • . ' . , b k .. 'd lJ'ovJ'ckovnog dru štva - pOjavo m kOJa Je zapadnu Europu Jom osans og SIC I . 'l " l', 'cobl"lzi h ciJ'elo s toljeće raniJ e , Kao. .sto Je odlazak grobova zahvati a I IZ teme J.1 PI ., . " . , ' ,ost l"lnog sred nJ'eg vijeka obJaš nJl v redukcIj o m pI sane kulture u II .11101111111 . • . š" , .. l ' , " I '1llt 'lc'koo školskog sustava, rastućom nepIsmeno cu I opadanJem CIJC oSti. proP,ISCl • o ' . . ' J. "lVII".;...'ldlni nis. traciJ'e (Petruccl. 1998 .. 35,), tako Je' povratak grob nog gra d ova I . . . -SPOIl1CI1I' k' H s ' Il'ltp' l so nl II J 'avnost podudaran s nov IIn duhovnim I gospodarskIm . · . . • ," 11 Za p'ldu XII/X III sto lJ'eća, Do tada su groblj a ranog sred nJ'e o oo

strujanji ma

I ~

•

.

' .

,,

"'.

'

. ..

.

o o

•

e

vijeka. čak i grob lja kasnijih vremena gdj e su se odrza h stu:'JI ob l,čaJ I, predstavlj ala akumu laciju kamena. ponekad Isklesanog: got.ovo u V~Jek an?nll1~~og, tako da Ih je veoma teško datirati osim a.k~ nisu otkn v~ 11I gro b~l nalazI (A nes. 19?4,.' 4:.). Kako ohjasniti intcrkonleSlonalnost stecaka u sVjetlu ove markantne cmJenlce, poseh no kada sc zna da je od Xl. stoljeća i Pravoslav na crk va nametnula svoje kršća n ske pog rebne o brede (Nazarova. 2006 .. 149,), Uz pretpostavku da su pravoslavni vjernici II Bosni i Humu slijedil i odgovaraj uće pravoslavne pogrebne vje rske obrasce. otvara se pitanje: mo že li se prihvaćanje j edinstveQQg k.once.pta pogrebnog spo menika od strane triju tadašnjih konfesija takoder smatrati.organ.ski m dijelom interkon fes io nalnosti steća ka ') Ovo pitanje dobiva na značaju u svje tlu teze njemačkog antropologa Waltera Burken a da je religijski poredak u čovjekovoj povijesti stariji od bilo kog poz natog državnog urede nja ili političkog pokreta što ih do danas posreduje historiografska me morija (B urkert. 1998.) , Zona rasp rost ira nja i!lećaka izmedu jad ra nskog za leda i rijeke Drine te l "alje prem'List~u predstavljala je već na vizualnoj razini kultu rološki ko mpaktno podru čje . Uz postojt'~e lokalne ra zlike o S \'ć' mu tome jasno go\'ori jednak način izrade spomenika i pokopavanja mm'ih. ujednačene fonl1u lacije nadgrobnih natpisa, kao i narodna vlastita imena mnogo češća od kalendarskih. II čem u se može prt'poznati utjecaj narodnih svećen ika privrženih liturg iji na do m aćem jeziku. ZalO se ~tećl'i ui stinu mogu sl11i.llrati "opć e n arodnim spomenicima" koje su ~o~ pripadnici Pra\'Os\avne. Katolič ke i CrkYe bosanske (Vego. 196 1.a. lOS .. 110,) i koji ,SlI II svin,l s lučajevima odslik~l\'a li osno\"ni karakt e; g.robnoga spomenika: stabdnos.t. ~raJn ost i pristupa('!10SL Svejedno kojoj kl,nfesiji pripadali. steL~ci su predsta\'IJaIl sredstvo "komunikacije" izmedu ži\'ih i 1l111\'ih ojačano crksenim autorite tOIll Podru ""J' _ . 1"1 ' • ' t" , " . :> ;. k' .",' ~ l: , : SP1~S lI.mJ.l sh::L.l .llllJe hllo optefece no onlln tipom elIlO:'ll· LlJ.ll,lll' pnlan zal'l.l t' pn sutne II Estoniji iZllledu dnll1aL;e~ ni že2 sloja i "iše kla:,e (lI,klj lll',lIjuL;i kkl~) s njL'I1li.l(-kim kao g.ll\'omimjezik01l1 , t:1ko j e ~ocijalni :,talllS llsnhL' lll'a\'lhl bIO odreden nje l ini III je l iknm l \'al k. .:!003 .. 57 I ,), "o.

.

.

,

'

d;

Stl''''lk bo d'10 sre . d nJo\'JekO\'llOg ' . • .' urbanog krajolika i mauzoll'Jno-ml'morijalnog kompleksa - primjer Jajca

(226 x 105 x 30 cm) na kojoj su urezani štit s dvije koso položene trake, polumjesec (?) i veli ki dvoru č ni Ill ač - lip poznat sa s teća ka . Postojanje gro blja, čak i nakon

štoje ono nestalo, jam če k ršća n s ki - LI ovom s lu čaju k a to li č ki - grobovi otk ri veni prilikom grad nje ku ća u bli zini crkve ( Maza li ć, 1952.). Os im ovog imalo je Jajce još jedno gro blj e izva n g radsk ih zidina, vjerojatn o s mješteno na mj estu današnjega kato l ičkoga groblja, prvotno poznatog pod nazivom ~koji asocira na srednjovjeko vnu nekropolu s t eća ka . To je znači l o usvajanje općeeuropske pogrebne prakse kako to pokazuju primje ri nekih engleskih srednjovjekovnih gradova unutar čij ih su zidina, u pravilu uz crk ve, bila smještena groblja (Barrow, 1992.,78.- 100. ). Sred njovjekovni su g radovi bili intimno povezani sa s mrću i bolešć u - odnos koj i je formirao poti caj za utemeljenje srednjovjekovnih bolnica (Gilchrist, 1992., 101.). Da se taj kari tati vni duh nastanio i unutar monu mentaln ih zidina Jajca govori postojanje gradskog leprozorija kojim su upravljali franjevci. Uza sve raz li ke koj e su izmedu 1000. i 1600. godin e razdvajale gradsko i seosko društvo sred njeg vijeka, o stećcima kada je rij eč, može se govo riti O jednom snažnom faktoru njihove vjerske i socijalne povezanosti . Još jedan aspekt sred njovjekovnog kršćan skog razumijevanja smrti sa svoj im dubokim povijesnim korijenima, posredno povezan sa stećcima, dokumentiran je č injeni co m da su bosanski vladari posjedovali svetačke moći . Na moći, sveta Evandelja i časn i (životvoreći) krst Hristav (Gospodnji) - na najveće kršća n ske svetinje - pozivaju se okrunjeni Kotromani ći dajući garancije da će pošti vati odredbe svoj ih povelja (Thall6czy, 1906., 407., 4 11.; Mi klosic h, 1858., 176., 190.,222.,236.,256.,273.,284.,3 18., 428.,488.). Ako se i ne zna koje su svetačke moć i bosanski vladari posjedovali , zna se za rašireno vjerovanje da muče ni c i zapravo ni su umrli , da su s li č n o Kristu bili hi storij ske osobe, umrle kao svjedoci svoje vjere, tako da su tada bili živi. Njihove svete moći zato ni su mogle biti klas ificirane medu ostatke umrlih ljudi jer nisu širile zagadenje nego blagoslove kada su ih donosili medu žive. Posjedovanje relikvija, bilo da se radilo o gradu ili pojedincu, osig uravalo je osobnu prisutnost, posebni interes i zaštitu patrona sveca (Harries, 1992.,59.). Kada su 1459. godine u crk vu sv. Marije u Jajcu, kasnije i u crk vu sv. Katarine, bile pOhranjene moći sv. Luke Evandelista, započelo je javno štovanje ovoga glasovitoga sveca čiji su ze mni ostaci smješteni u crkvu ispunjenu grobovima, nadomak nekropole sa stećc ima. Ekskluzivno katolički karakter ove srednjo vjekov ne inscenac ije ne umanj e nego, naprotiv, dodatno i stj ~inl e rkQofes ionalni značaj s tećaka. Samo pretvaranje crkve sv. Marije II mauzolejnu crk vu odražava europski obrazac istinskog pretvaranja brojnih crkava u mauzolej e pojedi nih obitelj i, odn osno "invaziju" laika na crkve (Hadley, 200 1., 144.). Tako je, u rujnu srednjeg vijeka, stabl o bosanskog srednjovjekovlja radalo svoje zrele plodove - plodove vezane za razumijevanje smrti kao sastavnog dijela ljudske egzistencije, taj nu pred kojom su zastajali svi očekujući prijelaz na drugu obalu modre rijeke. Organski di o ove svojevrsne muzejske posta vke posvećene smrti stavljala je stotinjak metara od crkve sv. Marije udaljena podzemna gt'obJllica-l mauzolej (katakombe) Hrvoja Vukči ć a Hrvatinića, velemajstorski izdubljeĐa stijeni i tako prilagodena za proslavu smrti. Možda su, kako je lo sV(ljollel.~ pretpostavio fra Josip Marku š ić, ovaj prostor pod zemljom najprije

pristalice Mitrina kulta, da bi ga na prijelazu iZ,XIV. uXv. sto lj eće. za potrebe svoje mauzolej ne crkve preuredIo HrvoJe Vukčlc . NovIJa Istražlva~~a pokazuJu da svod jajačkih karakolllbi podsjeća na svodov~ nekIh crkava u lI~hJI (San Zeno u Veroni), što upućuje na postojanje nekog dalmattnskog uzora pn nJIhovOJ gradnjiadap taciji (M ikuli ć, 1997.,209 .). Č injenicada k?ncem XIX. st. domicilno stanovništvo za ovu sakralnu gradevinu još uVIJek mje konstIlo nazIv katakombe govori daje on novijega datuma. Otvoreno je pitanjeto da sejedan ovakav "izvanredan spomenik bosanske prošlosti", za čije Je obl.lkovanJ~ blio potrebno znoja, novča nih sredstava i ne manje vremena, ne spomtnJe u povlJesmm Izvonma srednjeg vijeka, kao i to da ne postoji predaja o njegovoj gradnj i i namjeni. Cjelokupni ambijent ove jedinstvene podzemne gradevi ne mauzolej ne namjene - pojačan postojanjem oltara takoder isklesanog u živoj stijeni u kripti ispod kripte - snažno asocira na podzemni kršćan s ki hram ili grob hipogeon (od grč. hypo=ispod, gaia=zemlja) i na kršćanske katakombe u Rimu s o ltarom u blizini grobova. Neke od naj ljepših katakombi izvan Rim a nalaze se u Napulju i Sirakuzi. Napuljske katakombe bile su dvokatne (Curl , 1980.,67.,69.), kao što su to i katakombe u Jajcu. U zenitu svoje političke karijere, na prijelazu iz XIV. i Xv. sto ljeće, Hrvoje Vukčić njegovao je žive političke veze s napuljskim kraljem Ladislavom, a 1388. godine i sam je išao u Apuliju (D. Lovrenović , 2006.a, 39.). Ne treba isključiti mogućnos t, dapače vrlo je vjerojat no, da su umj etnički poticaji za izgradnju Hrvojevih katakombi došli upravo od nekog napuljskog uzora.

Reformacija i konceptualna izmjena strategije smrti Promjena u srednjovjekovnoj konceptualizaciji smrti nastupila je s protestantskIm r.eformatonm a koji su svoje ideje bazirali jedino na Bibliji , a ne na kombmacIJI . BlbhJ: I tradicije gradene stoljećima. Jedno od sred išnjih pitanja bIla Je sudbma duse neposredno nakon s mrti. Reformator Joh n Fritz odbio je 153 I. IdejU da mohtve za mrtve mogu imati bilo kakav pozitivan učinak smalr1ljući Knsto. vu krvJ'edinim sredst vom oClscenJa ""'. . Č' gnJeha. Budući da istilište više nije

post~Jalo, sistemi vjerovanja utemeljeni na njemu propali su. U tom kontekstu k'd . .. . pomstenl su teo loš ki razlozi za " • . nepre I m tIjek mohtava samostana. redovnika d ' . · 'hod' . . raspa a samostana bIO je s istematski i potpun: zemlje I pn l samostana časnih ' t . d' •. · " ..' . ses ara I re ovmka presh su kruni. Tijeko m dvadesel d E I ' go Ina srednjo vje kovna st kt oncsl)osobl" , ' , ' . ru ura ng es ke crkve I raz lozi za njezin opstanak . . JenI su I razorenI Ukr'lIk k· , · · • . . I' su ' - l' ~' . ( o ~IZd no. ove teo loske promjene prOl zve l · raz IClle modele pOll' ':, ' , ' . . Predref . ''' 'k . "
prisu tn a tije kom sre dnjeg viJ'ck'l ·t ·h . sto - Je . znač il o "se ku)' "_.<.

R . t"

"o

.

e orm ac IJ "< Je ras• k'," uIa zaJc . d' .. ni CU z l v ih i . drl Z,I C1JU Ih n 'IJ' ln ' ' " . mrtve (Gordon -Marsha ll . 2000 9 < dnJe nat urali ,aelJu" sjećanja na IO svaka ge ne racija može biti ' ·d' ·r ·-. .). Protestants ka doktr ina znači la je da Jn l Clc ntna prema d h . '" prethodili ka (Gi lt ings, 1997. 2 1 ) S" .. u avnoj sudbm l njezi nih . ' " VI reformacij ski k . . . m rtV ih predstavlj ali su Oš tro . d . . ' cr vc m propisI sahrane . pOJe nostav ljenje s d ' . k . . re nJovJ".ovmh pomno raz rade mh pogrebnih cere monija (Rowell t99 II nekim svoiim Qora ncim a iZllJ'edr'O t .'. 7.,22.) , ProtestamlzamJc na kraju J e < I eonJe O predod d je ikonokla za m razorio vizualnu pom n"iVQS l k' . re e no~ prokl etstvu i ovaj (Boase t972 1?5) T k ' '. J . oja Je zastrašIl a katoličk i svijet '. . ... - .. a o Je srednjovjekovni koncept smrti _ ati be b spome mka l epItara - bi o "sahra nJ'e n" Prva I' d' ' .. z gro noga fi k " '" . ' pos Je Ica detro mzaclJe I desanktiaC IJe smrti biIaje nestanak njezine ootovo magic' ne' . . I .. o !lraelOna ne snage srednjem VlJe,ku tako karakteristič na bli zin a crkve i groblja postepeno nestaj; njihovim fiZICkIl:' odvaj anje m dok kraljevI najmoćnije europske dinas tije nemaju grobove mti Ih zele ImatI. Franc uski Valoi ima li su kapelu ,Bourb . d ' . Oni me uti m nemaju cak dozvohvš l da,se razon kapela njihovih predaka a njihovi se grobovi prenes~ u Samt [)erus (Aries, 198 1., 307.,320., 333.). Tijekom Francuske revolucije gotovo SVI su hJ epl grobm spomemcl Francuske bili un išteni (Ball , 1995.,49.) . . Upravo u ovom okvi ru konceptualne izmjene strategije smrt i koja se s promjenom nJezme konfesIOnalne slike Odigrala u Engleskoj, potvrduje se koliko su s tećc i kao nadgrobni spomenici u sve tri svoje konfesionalne verzije pripadali srednjovjekovnom sh vaćanju smrti . Poj ava Crk ve bosanske, ako je suditi po stećc ima, nije izazvala bilo kakvu, najmanje radikalnu promjenu u pogrebnoj praksi i konceptua lizaciji smrti u odnosu na velike crkve, tako da je ~og,, ". stećke podijeliti na heretj Čke i neheretičke. Do istog se zaključka dolazi analizom grobnih nalaza ispod steć aka (B ešl agić, 1982., 495.). Iako je svoj položaj Crkva bosanska izgradila na jurisdikcij skoj neovisnosti o Rimu, po čemu je anticipirala kasniji pokret Reformacije, ona je u svojoj ekJeziologiji ostala duboko srednjovjekovna, za razliku od Reformacije koja se upravo na tom polju pojavit a s novim radikalnim zah~evima. Def su pojavu Crkve bosanske kojoj.Je-pretbodila dislokacija ~upskog sj edišta iz B osn~ll..E>akovo"j znudil i--Rims.i@Lu rij a LugarskLd.m t(Lovrenović: 2006.a, 587.-588., 612.-613.), Reformacija se pojavila kao organIZuaru znak otpora tadašnjem crkvenom poretku i njegovim zloporabama (Peetagree. 1999.,238.-281 .). Stećci koji označavaju grobove vjernika Crk ve bosanske svoJim načinom izrade, umjetni čkom dekoracijom kao i tekstualnim i epigrafskim referencama o tome neosporno svj edoče , preds tav lj ajuć i dio velike teme unmanJa kop je tako snažno zaokupljala srednjovjekovnoga čovjeka i na IStoku I na zapadu. Stećci se isto tako mogu razumjeti i kao pokazatelj umjetničkog ukusa Imaralruh shvaćanja širih slojeva konfesionalno različitog stanovništ:a, upravo preko o~lh nadgrobni h spomenika najefikasnije privedenog u umjetlllcko I duhovno ozraCJe zrelog srednjovjekovlj a (/. Fi skov i ć, 2005., 37.). 111 1 V I

"O

..

.

•

o.

•

o

v

•

'

.

251

v

JEDINSTVENO OBILJEZJE

PROSTORA IVREMENA Steće i predstavljaju osebujnu pojavu i vrlo specifičnu sintezu jezika i pisma, vjere i običaja, povijesti i kronologije, kulture, umjetnosti i estetike (Bobaš, 1985 ., 103.). Stećei su pretežno vezani za bosansko-humski srednjo_

vjekovn i krajolik i teško je, zapravo nemoguće, naći s li čnu pojavu koja bi na takav markantan način obilježila kulturni pejzaž neke srednjovjekovne europske zemlj e. Od ukupno 69.356 evidentiranih stećaka na 3 162 lokaliteta, u Bosni i Hercegovini ih na 2687 mjesta ima 59.593, u Hrvatskoj 4447, u Crnoj Gori 3049 i u Srbiji 2267. Medu pojedinačnim oblicima evidentirano je 12.884 ploča, 37.955 sanduka, 5606 sljemenjaka, 2550 stupova, 305 križeva te amorfnih oblika 293. Ukrašenih stećaka, odnosno stećaka s reljefima, evidentirano je ukupno 4638 primjeraka (Bešlagić, 1982.,67., 130.). Zahvaljujući novijim istraživanjima broj evidentiranih stećaka na prostoru Srbije narastao je na~primjeraka, 0. -.3.()S!!Upomenika utvrdenog oblika s 203 lokaliteta (Zečević, 2005. , 23.-24.). S 3000 do 4000 primjeraka prvo mjesto po brojnosti steć aka zauzimaju hercegovačke opć ine Nevesinje i Konjic, dok se od bosanskih općina s 2628 stećaka ističe Rogatica. I brojnost s tećaka na pojedinim nekropolama važan je pokazatelj kretanja u društvu srednjovjekovne Bosne XlV. i Xv. st. Budući da naj već i broj nekropola sadrži manje od 10 stećaka, a da je broj nekropola s 300 i više primjeraka koje pripadaju većim zajednicama izniman, mala se groblja općenito mogu smatrati porodičnim, što govori o poodmaklom procesu rastakanja starog rodovskog društva i izdvajanju malih porodi čnih zajednica koje, kao znak "novoga" identiteta, organiziraju svoja vlastita groblj a. Zato su nekropole poput one smještene na lokalitetu Kalufi blizu zaseoka Mijatovc i nedaleko od Nevesinja sa 452 s tećka prava rijetkost. Ovoj kategoriji pripada i nekropola s 344 s teć ka u selu Bjelosav lj evići nedaleko od ceste Sarajevo-Rogat ica, na 6 km udalj enosti od Sokoca kao središta općine. Od dekorativnih motiva naj više je ko ri štena povijena lozica s trolisti ma. od s imbo l ičnihlreligioznih motiv križa, polumjeseca. zvijezda (rozeta) i štitova s mačev im a. dok od fi guraln ih predodžbi najviše ima pojedinačnih figura ljudi i životinja. zatim scena lova na jelene. kola i borbi (turnira). Zajednički gotovo svi m oblastim a su solarna-lu narni moti vi i moti vi

križeva. H e rcegovačko područje najviše krase motivi povijene lozice s trolistima. arkade i tord irane vrpce. zatim štitov i s mačevima, predodžbe jelena i konja. kao i sce ne kola i turnira. Bosanske s teć ke krase vrpce i bordure od kosih i cik-cak crti ca, spirale i biljne st ilizacije . Po dru čj e gotovo sv ih ukrašenih s tećaka uklju č uj e cijelu današnju Hercegov inu , kao i dije love Bosne i Dalmacije. Jednako vrij ed ni su natpi si na ~tećc il1la pisani bosanskom ć irili com ~

važan izvor za i z učavanj e razvoja pisma i narodn og jezika II srednjovjekovnOj Bos ni. isto tako po uzdan os lonac u datiranju s teća ka. Oci ukupno 384 grobna

nalpisa. 'l<\jvišc ihjc naclcno u Bosni i Hercegovi ni (326), posebno u okolici Trebinja, Bi l eće . Gacka i Sloca. Od poj edinač nih ne kropo la s 19 natpi sa prednjače Boljuni kod S loca. oci maj s lora - kovač a na prvo m je mjestu G rubač, a medu dijacimapisarima Semarad ( B eš lag i ć, 197 1.a, 105.- 106.; Beš lag i ć, 1973.,279.-285.; Wenzel, 1962 .. 11 4.- 115 .; B eš lagi ć, 2004 ., 15 .). lako bosansko-humski mramomv; nemaju istinsku paralelu u sepullHalnoj praksi srednjovjekovne Europe, raširena pojava postavljanja tzv. visokih i biblijskih kri~e"a na groblj ima i odredenim "svetim mjeslima" ranosrednjovjekovne Irske može se, barem II nekim elementima, usporediti s ovim fenomenom. Spajajući II sebi prastare paganske ke ltske moti ve, kršćanske simbole i biblijske teme, usvajajući ornamentiku onodobnog brončanog i zlatnog nakita, imitirajuć i teške procesijske križeve o ni su, poput s teća ka u Bosni , posta li "zaštitnim znakom" osebujnog irskog kršćanstva i ta mošnje sepulkra lne prakse (Cunliffe, 1992., 174.- 175 .). S l ična se parale la može povući izmedu s tećaka i armenskih nadgrobnih spomenika hačkara (hač na armenskom jeziku znači križ a ka r zn ač i kamen , što u prijevodu glasi kameni kriŽ!, podizanih izmedu IX. i XVII. s toljeća . U z imajuć i u obzir sve njihove sličnos ti, posebno kada se radi o oblicima i nekim likovnim rješenjima, ipak se ne može reći da su hačkari utjecali na pojav u i razvoj stećaka, koji u svim svojim bitnim osobinama ostaju autohtona umjetničk a pojava (Bešlagi ć, 1981., 77.-83.). Ako je grobni spomenik važan kroni čar ukusa u cijelom svijetu i ako je postupanje s mrtvima odraz veličine jednog društva (Oliver, 2000., 2.l, onda su upravo stećc i jedan od takvih pokazatelja. Ostaje, istina, ključno i nezaobilazno .l?itanj!:~_zašto ~e pogrebna umjetnost stećaka tako snažno ukorijenjena baš u Bosni i Humu ? Cinjenica da se , stećc i bar u pretežnom dijelu .. . Mlaze na čisto ilirskom području (Vego, 1973.,307. usp. Miletić, 1982., 19.) bez sumnje predstavlja dragocjen putokaz za buduća istraživanja. Tu, na području antičkog Ilirika, od davnina su se prelamali i ukrštali utjecaji mediteranskog i panonskog kulturnog kruga, u kasnijem razdoblju utjecaji bizantskog Istoka i latinskog Zapada da bi, filtrirani kroz duboko ukorijenjene tradicije, mi saone i emotivne obrasce, rezultirali sasvim osebujnom pojavom poput stećka (Miletić, 1982., a, 234.). lako obuhvaćaju samo 8 nekropola lociranih u uskoj zoni izmedujadranskog primorja i središnje Bosne, to potvrduju i rezultati antropoloških istraživanja populacije s tećaka koji govore da se radi o autohtonom stanovništvu dinarskog antropološkog tipa. Dodatna analiza koja obuhvaća stanovništvo historijskog perioda GrČke, Bugarske, Rumunjske i Jugoslavije pokazuje da se populacija sahranjivana ispod stećaka izmedu kraja xm. i početka XVI. stoljeća po svojim oSleometrijskim karakteristikama, odnosno po speCifičnosti svoje antropološke grade, razlikuje od navedenih grupa stanovništva (Mikić, 1990., 16.-26.). Rezultati fizičke atropologije, znanosti čiji je izvorni materijal ljudski kostur, govore da su ilirs ka plemena autohtonog podrijetla i da je za njih na središnjebalkanskom prostoru vezan postanak i razvoj dinarskog antropološkog tipa. Za starije željezno doba utvrdeno je jedno jezgro dinarizacije, odnosno brahikranizacije, tako da se daljnja e tnogeneza može pratiti sve do najnovijih vremena. Pokazalo se zapravo da je kod populacije sahranjene ispod stećaka samo nastavljen ranije započeti proces dinarizacije. da

je njezin antropološki sadržaj veza izmedu kasnog prahistorijskog i recentnog 253

stllnovni~tva. lldnllsnll daje o na tijekom sred njeg vijeka II svoje biološko jezgro asimilirala sve migrante. pa i Slavene (Mikić. 2002 .. 529 .• 533.). U tom se slučaju mllh' gllvllriti pllnajprije II vlaSkom st"!lO-\Ln~. uz otvoreno pitanje rudi li se o plljavi llpćeg karaktera .' Daljnja antropolo~ka istraživanja nekropola. posebno ujužnnj Herl'cgllvini i istllčnoj Bosni. trebala bi barem u nekoj mjeri rasvijeIliti lldnlls izmcdu nekropola i vlaškog etničkog elemenlU (Benac. 1982 .. 202.). Sa~k'dani kao cjelina. malobrojni arheološki nalazi iz grobova pod stećcima ni po'čemu sc ne r;lzlikujuu odnosu na iste takve nalaze u grobovima nad kojima nisu postavljeni s tećci (M il etić. 1982.a. 239.). Ako je riječ o jednoj ein i čkoj skupini onda se misli na odreden broj ljudi koji su konSlfuirali ideju o z:uedničkoj pripadnosti. a time i vlastitoj različitosti od dru"ih. Budući da je takvo shvaćanje čes t o uokvireno predodžbama o zajedničkom pod~ijetlu. to je st~arno daleko tleksibilnije nego ~ to se uobičajeno misli. Pitanje ell1iciteta često jc povezano s nacionalističkim predodžbama. kako je to bilo svoj. stveno nacionalizmu kasnog XIX. stoljeća koji je i zjednačavao pojmove naroda i nacija. Iako su takve rasne historije uveliko odbačene u akademskim kmgovima tijekom prvih decenija XX. sto ljeća. ideja rase bila je zamijenjena idejom kulture

(Lucy.

~O()2 ..

73.-75.).

Osim svih naznačenih isto tako vrijedan putokaz u daljnjem izučavanju s t cćaka predstavlja spoznaja da "ova umjetnost zauzima dostojno mjesto u balkanskom. pa i evropskomumjel1ličkllm naslijeđu" (Bcnac. 1963 .. XXXV). Kompleksna umjel1lllst stećaka ne može se u cijelosti sagledati ni pravilno razumjeti samo u okviru uske perspektive odnosa izmedu Jadranskog primorja i unutrašnjostiunutar kratkih relacija na kojima se vršio proces davanja i primanja s obalom kao prividno jačim partnerom. Slika postaje znatno jasnija ako sc proces primopredaje pmširi na Zapadnu Europu jer se tek onda pokazuje da srednjovjekovna Bosna sa svojim graničnim oblastima nije samo posljednja stepenica provincijske umj etnosti Zapadne Europe. nego područje speci tičnog umj etničkog izraza haziranog na izvornim nadahnućima (Radojčić. 1961.. 12.). Nastali kao osehujno umjetničko djelo. kao sku lptura . s namjenolll da besmrtnom učine uspomenu na pokojnika. danas naočigled tzv. kulturne j a\'llost i prisustvujemo činu umiranja stećaka. "Tužna i stroga monumentalnost stećaka" lako može zavarati. Iz loženi rapidnllm propadanju. ispranih. glatkih površi na knje su nekad nosile ž ivo slikane scene i natpis<·. u epohi kada su gn)hni spomenil'i predstavljali dio ukrasa živlltnllg amhijenta. stećci SH)jom diYl)\'sklllll snagllm izrazajllš uvijek odlllijevaju i Ijudskllm nemaru i rušilačkoj stihiji vrt'lllc'lta čekajući upis na li stu svje-tske haštine UNESCO-a. kall zadnjumj<'ru koja ihjl)Š IllllŽl' il.haviti lld nl·stanka. lld ku"t'i"e. Nacrt takvog prijedlllga k:)ji se O;"ll)si na nekropllic s plldručja Stoca (palameta. 200l1.1 nl' Saml) da jl' pozitivan znak k,)ji vodI II IOIll pra\'cll. nC~ll i sll lidllll pllla /. i ~ lL' za il.radu l'iabllrala k~)ii l~t~ ~1t'I.; kl' obuhvatiti u cijl'lllsti . .

90. l!..._____~~_____~,

89. Zemaljski muzej . SaraJ"o 90. Zemalj\ki muzej· Sarajevo 91. Ze",ljskl muzej. Sarajevo

" ~

,1\\

" " ,l

'\

\. \\'111

"

J ,'11\

97.

~·-1.tma!l,l, muzej -S.lr.I)e\o

g, ZemalJ'u muzej - SJraje\"O 9'l1tmaiJ'" - J - SJI1J<1Q

I ,

,\

103. amalj\ki mUl.ej •Sarajevo 104. Zcmalj\ki mUIlj· Saraje~'o

lOS

lO/') Suulcnu 1Il7, StudencI

10(,.

'.

1I1J. 110. Žllomillić lli. B,<ća

~.

109.

-

Krsta'ea IZ . Petro vica .• o '"

Bosna i He . pcl~a Trebinje reegovma.

.---:.-

.'-

Ukraše.ni stub sa nekro _

.. ..........

općina Kladanj • Bosna pol~I Hercego uPrijanovićima . ' vma.

Motiv o pema '" zrna' Ja na steć Kai; . ,kBunekropol osna i H e" G voznu ,novlk ercegovina. '

Ukrašeni . Krup . opć' sljemen;nk "' IZ ma Krupaoj. Srbija. oja,

REZIME Nakon što SlI če tiri s t o ljeć a - od kraja bosanskog srcdnjovjcko\"lja do prvih decenija XIX. sto lj eća - bili prepušteni zaboravu. ljudskoj destrukciji i "umiranju" II prirodi , bosan ski i humski nadgrobni spomenici st ećci probudili su najprije zanimanje putopisaca i znatiželjnika koji su pohodi li Bosnu i Hercego,·-

inu. Bez primjerenog poznavanja srednjovjekovne sepulkralne umjetnosti . s maglovitim predodžbama o bosanskoj srednjovjekovnoj pov ijesti. i straž i vači su od sredine XIX. st. umjetnost stećaka bili skloni tumači ti kao posljedi cu bogumi lskog učenja. Općenito se smatra da je zaživljavanju teze o stećc ima kao bogumilskim nadgrobnicima najviše kumovao Englez Arthur Evans koji je. putujuć i kao mladi novinar po Bosni u vrijeme ustanka 1875 .. zabilježio da markantni steće i mogu biti bogumilski nadgrobni spomenici . Nakon što je Evans postao arheolog svjetskoga glasa, teza o stećcima kao boguI11il skim nadgrobnim

spomenicima ukorijenila se u europskoj i južnoslavenSkoj historiografiji. Doprinos daljnjoj razradi Evansovih postavki dao je Janos von Asb6th. č inovnik rane austrougarske administracije u BiH i član madarskoga parlamenta. Evansova je te za gotovo cijelo stolj eće presudno odredivala način razumijevanja svijeta stećaka. iako je u nju već 1899. godine posumnjao tadašnji direktor Zemaljskog muzeja iz Sarajeva Kosta Hormann. Tako se moglo desiti da teza o bogumiisko.!}! karakteru -stećaka na pogrešan put zavede brojne autore. Ova teza naslonila se na teoriju o bogumilskom podrijetlu bosanskohercegovačkih muslimana - Bošnjaka. Gotovo istovremeno s njihovom bogumili zacijom (bošlljakizacijom) započeo je koncem XIX. st. proces pripajanja stećaka srpskoj odnosno hrvatskoj nacionalnoj kulturi. Paradoksalno je pri tome što kolektivna memorija ni jednog od bosanskohercegovačkih naroda stećke izvorno ne "pamti" kao svoje, što znači da se radi o naknadnim konstruktima kojima se nastojala podariti znanstvena uvjerljivost. Zahvaljujući naporima plejade znanstvenika počelo je od sredine XX. st. krč iti put d,ukčije razumjjmnjLs_te.ć.aka..i napuštanje duboko ukorijenjenih _ _shvaćanja o njihoyuj bogtlmilskoj..nar.a>'-i..Medu prvima na tom tragu je bio Alojz Benac, zatim Šefik Beš lagić, Marko Vego, Sima M. Ćirković. Marijan Wenzel. John Fine, Ante Škobalj , Nedim Filipović, Nada Mileti ć, Dominik Mandi ć. Pavao Andeli ć , Miroslav Palameta, Noel Malcolm i Emina Zečević. Pojavu s tećaka kao nadgrobnih spomenika i specifičnoga izraza sepUlkralne umjetnosti srednjega vijeka moguće je promotriti unutar dva konteksta: zapadnoeuropskog i bosanskog. Prvi kontekst odreden je promjenom u obrednoj praksi koja korijeni u europskoj renesansi XII. stoljeća s otkrićem značaja osobe kao jednim od naj značajnijih kulturalnih dostignuća izmedu 1050. i 1200. godine. Rastuća promjena vodila je idejema individualizma i jačoj svijesti o sebi, što je zauzvrat rodilo naglaskom na portretiranju, autobiografiji i romantičnim pričama. U načinu izražavanja smlti i zagrobnog života naglasak ovog kretanja bio je na sve većem razvoju Čistilišta, najprije kao ideje zatim u konkretnom značenju fizičkog mjesta izmedu Neba i Pakla. To je označilo kraj perioda anonimnosti

grobova koji u kršćanskom svijetu , uz malobrojne iznimke, započ inje u v.rvl. st. a završava u vrijeme ra zvoja ikonografije Posljednjeg suda tijekom XI.IXII. sto ljeća. Natpise na grobnim spomenicima pratili su eshatološki osjećaji (briga za vječno spasenje) iduć i pod ruku s osobnom komemoracijom i zemaljskom slavom. Bosanski kontekst pojave s tećaka odreden je naraslim ekonomski m snagama bosanskog feudalnog društva, odnosno željom pojedinaca da vanj skim -Znako m na grobu afirmiraju svoj ugled i svoju moć. Veći broj grobova i grobalja bez stećaka upućuje na duboku klasnu diferenciranost tog istog društva, što znači da su stećc i u kronološkom pogledu pratili razvitak, pa i propast feudali zma. lako sistematizacija stećaka još nije razradena do kraja, može se poći od ukupno devet njihovih razl ičitih oblika zastupljenih u Radimlji kod Stoca, što znači od ploče, ploče s podnožjem, sanduka, sanduka s podnožjem i visokoga sanduka do visokoga sanduka s podnožjem, sarkofaga te sarkofaga s podnožjem i križa. Uz njihov naglašeni simboli zam svoj stven srednjovjekovnoj umjetnosti, pripadajući fondu ro maničke i gotičke umjetnosti, medu ukrasnim motivima na stećci ma raspoznaje se pet skupina koje se medusobno prepliću i upotpunjuju: socij alni i religiozni simboli , predstave posmrtnih kola, figuralne predstave i tzv. čisti ornamenti. Postoji i šesta skupina tzv. neklasificiranih motiva - motivi simbolične funkcije, znakovi geometrijskog oblika, predstave neki h neobičnih predmeta i oštećeni motivi č ije značenje je nej asno. Na samom poče tkU klesanja steć aka malo je bilo pravih majstora i taj su posao uglavnom obavljali priučeni seljan i, da bi se tek kasnije pojavi li obučeni i dobro p l aćeni maj stori. Ljudi koji klešu steć ke , koji ponekad u sklopu zapisa na spomeniku ostavljaju uklesano i vlastito ime, zovu ..se "kovači", u ?n ačenj u lati nske riječi "faber" koja..označava majstora uORće. Natpisi sa stećaka spomi njurazličite te~mine vezane za poslove oko njihova oblikovanja i izrade ukrasa. n ajčešće termin sijec'i, što znač i i klesali. Sl i čan muje izraz usijeći. što bi značilo osigurati financij ska sredstva i brinuti se oko klesanja i postavljanja spomenika. U istom se značenj u koriste izrazi: postavili, pobiližili i pokalllellovati. Od imena (i prezimena) kovača-klesara, kojih je primjereno broju s tećaka sigumo bilo neusporedi vo više i koji su predstavljali neku vrstu srednjovjekovnog "esnafa". iz natpi sa na spomenici ma poznata su 33. Budući da ni su znali pisati, pojedini kovači urezivali su natpi se prema predlošku, ali je bilo kovača koji su poznavali obje vještine - i klesanja i pisanja. Uzi maju ć i u obzir ponov lj ena imena. pi sari se na s teć c ima poj av ljuju 68 puta. Ć irili čni natpisi na stećc im a dio su ćirili čne ep igrafij e zapadnih oblasti Balkana č iji se počeci mogu pratiti od ko nca XII. sl. Markantno mj esto medu umj et ni čkim simboli ma pripada posmrtnim kolima. Postoje tri os novna tipa posmrtn ih kola na stećcima: muška, ženska i mješovita. Kola na s tećc ima, po svemu sudeći, predstavljaju dio pogrebnoga rituala. u nekim s lu čaj ev ima pop raćenog viteš kim igrama i borbama. Iz shematskih prikaza kolfl oč ito je stapanje prastarih pogrebnih obi čaja s kršćanskim s h vaćanjima. Ove likov ne predsta ve ponajprije pripadaju širim krugovima plemstva. a , obzi rom na njihovu raširenost u okviru sepulkralne prakse zapadne i srednje Europe opravdano je zaključiti da kola na stećc ima predstavljaj u jednu varijaciju posmrtnog kultnog plesa.

· Na.i~c~ćc t.ig~I~·alll ~ ~omp()zicijc su: predstave konj anika, dvoboja, vi teških I ~ara. lova I ra zIlIh ~. I V()tll1~a. relati vno mali broj portreta konjanika. tc predsta ve ljuds ke g lave. p~.lull gura : Il gura i parova. Ove ko mpozic ije koje ilustriraju detalje IZ pokoJ IlIkova z,vo ta .", ""'Uu dublje re ligiozno-mitološko značenje, u obi čajene su l~ sepulkral.noJ pra~~ 1 eu;o.pskoga prostora. Znač,tino mjesto pripada ornamentima: arhltektonsk"n -:- kOJ I, vec t"ne što donek le objašnjavaju sf"no podrijetlo stećaka po~uduJu najvecu paznJu (arkade, okviri od tordiranih traka, kro vov i, predstave kuce) bllJn"n - (loza-Vitica s troli stom i lj iljan) i geometrijskim - (ci k-cak linija, krug, spirala, rozeta). Uz svoju osnovnu funkciju - da kultu pokojnika kao jednoj od sredi šnjih toč ki re ligioznosti da vidlji vo i svima prepoznatlj ivo obilježje _ stećakje , kako to pokazuje ornamentika koja nije bi la lišena umjetni čk ih ambicija, trebao kod gledatelja pobuditi osj ećaj za lijepo. Ova estetska funkcija najviše je došla do izražaja u formama tzv. visokih sanduka i sarkofaga u kojima su ljepota, nježnost i bjelina postizali svoj najpotpuniji izraz. S obzirom na njihov osnovni sadržaj , intenciju i intonaciju , natpi si na stećcima mogu se okvirn o podijeliti u nekoliko skupina - na natpise s vjerskim formulama, na natpise koji ilustriraju moti v junačke (viteške) smrti , na natpise koji daju informaciju o pokojniku , ponekad o njegovoj rodbini i okolnostima njegove smrti veli čajući ukop pokojnika na "ple menitoj baštini ", natpi se koji bilježe samo pokojnikovo ime (ponekad i ime kovača-dijaka) , konačno natpise S moralnom (vjerskom) poukom. Kao posebna skupina unutar ove cjeline izdvajaju se natpi si s verbalnom i(li) s imboli č kom invokacijom, tj. s pri zivo m Svetoga Troj stva ili znakom kri ža - formul ama pre uzetim iz suvre menih ćirilični h povelja, kao i napisi koji obvezno sadrže početnu eshatološku formulu q"se (sije). leži. Nadgrobni natpi si svojstveni su pogrebnoj praksi srednjovjekov nog Zapada );redstavljajući sastavni dio kako obi č nih nadgrobni h ploča, tako i reprezentativnih vladarski h spomenika. Osnovna funkcija nadgrobnog natpisa bila je da u epohi rastućeg individualizma sač u va uspomenu na odredenu osobu i njezin posebni identitet, što se postizala navodenjem pokojnikova imena, njegove životne dobi, njegova podrijetla, statusne pripadnosti i posebnih zasluga. Sve se to, ponekad uz portret pokojnika, objedinjuje u pogrebnoj cjelini sa znače nj e m povijesne memo rije. Historij ska stvarnost izmiruje II napisima dva koncep ta besmrtnosti eshatološki i komemorativni (svjetovni) - koji nisu u cijelosti odije ljeni jedan od drugog, Natpi si sa stećaka pružaju obi lje materijala za izučava nje povijesti jezika, jer sadrže brojne arhaič n e rij eč i i izraze odavno izišle iz upotrebe. a podesni su i za druga povijesna i etnološka istraživanja. Njihova usporedba s

grobnim natpisima srednjovjekovne (zapadne) Srbije i Bugarske otkriva neke njihove zajedničke crte, ali i primjetne razlike u stili zaciji pojedinih formula. Pored regionalne različitos ti vidljive II upotrebi oblika. ornamentainih moti va i kvaliteti izrade s tećci se ob i čno nalaze koncentrirani II skupinama - II grobljima pojedinih obitelj i sa svega nekoliko primjeraka, u grobljima čitavih rodova prosječno s 30 do 50 s tećakH , konačno II velikim nekropolama seoskih opć ina ponekad i s više stotina primj eraka. Reprezentativnim porodičnim nekropolama pripadaju nekropola Sankovića u Biskupu kod Konjica, nekropola Miloradovića-Stjepanovića (Hrabrena) II Radimlji kod Stoca, nekropola Pavlovića nedaleko od Sarajeva te nekropola još uvijek nepoznate velikaške

porodice u.. DonjojZgošći kod Kaknja. Uz speci lične političke, ekonomske i ~ultulne pIIIJkc POJCdl111h rcgija, umijeće klesanja stećaka dovelo je do fo . lanJa poseb111h lokalnih stilova i umjetničkih škola. Vodeće mjesto medu n~imlkl"s'II"k . 'k I' I č' j ma P.nl)"Jeh ' '. .~. ', s oJ.s .n 1.11[~ poe ru 'JU Hercegovine, sa središtima u okolici Stoca, n
KRATICE: " l HI! - RF

\\..':':~': lll.; .:

- nR - (, nl B, H

H " ' ll C 1

fk r\.\.' (\~\ !lh' ~

ci

l

'

'

.. ... . . Gl.l"' lll \" Z..· nl.ll1 'k,'~- mUI . '. .\., 8,'",n...' I H"r "".;\ 111".... ......... ::-' -\ rh.:-,'h '~l.l ,l

- IC •

' I)

"'l\ ' 11.1 .\ ~ n l 'i \ .: ! 'h'n ~· .lr.l B \" ll ~' I H ~'r,' ~' ~,'\ Ill;.' , G" , i. 1'' n.1 .\I ~ \ ' h' n ' .•,,'~ ,\nl ~I\.l B " , [1;.' ! l'I ,.' r \.'l'~ " \ 111l' G I.:' lH k Z"" lll'\ \J']""':: mUl .:') ., B", !1;.' I H ~' r . .·. '. '':-''\ m~'

- GZ \I.:" S 1 -\ '

- \ I H ..

tJ:n l ~':i;" ' !1

I)" (' rt P " ' itr

- Gli) B:H - GZ \I BiH .

- J.~ ZL · - L\I S.

ii.:U \....! I

R \"i~ ., !- r,li: ,'l " .l1i .,

--... ••

•

oo

. ••• • .. ....... ..

"".0 ... .

•• •••• • ••••••• • • • •

..

-o

"

\

I

, ," n l.! .

" . l

l ' h'f1.1,kl ~·.h'l'l' Or::.lIl J...h'nl'I,.,,:,: 1ll, 1\! UU S -\ ' l JUf'''I.\\ cn . . J....I ,lk.hk'l1\1.1 .1 1Il.llh'''1I I ulll.1 t'm,' . . tl L(, (,'pi . . \bl i . :t' , rp .. !..\,.,

\Lui,,'.l hn..n .. \...l

- \I S. ." \bti.:.1 ' rr,, ~.l - \ 1S HS\ 1.. ................ ... .......... \ ll1l1U11lent;1 Sr~,.:(al1tia Hi' ll'ri;un Sl.l\\1rum \ \('nJh'nJi1U1ll - :"E\·..

................ ~ 0\J ('t \('tel.l . .... .......... ..... ... ~ a;e ~larine. G('lIji'::'nj3~ Z;lHxlJ lJ Z.l; lilll ' pl.lllk'JllLl kulture. prinxlnih l ll ;:l[ n('n i ((1 ~ti i rijl'[~\l:-l i BiH PI ZIS ................. . ..... Pril0Zi ln!Olit ul :1 ZJ i~h'riju SJrJj('\l\ S.~:"L· .... ..... ... . .. Srp~b abdl'l1lija nauka i u!lleuh,,-ti . .. R:ld0\i!Oa ~imp0lij:l: Srednj(njekl\\ll;] BlhllJ i eH\'r'-~J SB1H~ ~uhu l.l. IzdJnj:1 \ IUZ('j.l ~I.lda Zeni ..:.:-. 111. Zeni":.l. 19 - .~ . ... ... ..... .... ..... Srp:-b knjiže\ na l adrul!a SKl .... ..

- :" 5 ... -

-

283

IZVORI: - Miklosich. 1858. - Franjo Miklos ich, Monumenta serbicQ spec/anria historiam Serbiae, Bo,mae, Ragl/sii, Viennae. - Rast i ć, 1893. - CJmmica Ragusi/w JUllii Rest;; (ab origine urbis usque ad annum 1451) irem ioamlis GII/u/uJae (1451.-1484.), MSHSM, Volumen vigesimum quintum, Scriptores, II , Zagrabiae.

_

Stojanović,

1934. - Ljubom ir

Stojanović,

Stare srpske povelje i pisma, 112, Beograd-Sremski

Karlovci .

- Thal16czy, 1906. - Lajos Thal1 6czy, Istraživanja o postanku bosanske banovine sa naročitim obzi rom na pove lje k5rmendskog arkiva, GZM, XVIII, Sarajevo. - Vego, 1962.11.; J964.IlI .• J964.IIII., 1970JIY. - Marko Vego, Zhamik srednjovjekovnih natpisa Bosne i Hercegovine, Izdanje Zemalj skog muzeja, Sarajevo.

LITERATURA: - Ahmad, 1974. - Qeyamuddin A hmad . A Review of The Po liti cal Hi slOry of Bihar Duri ng

The Sultanate Period Based on Epigraphic Sources, u: Proceedings oj the Seminar 011 Medie vallllscripfiolls (6-8111 Feb. 1970), Celltre of Advanced 51l1dy Depllnmellt of History, Al igarh Muslim University. Al igarh. - P.

An đeli ć,

1959. - Pavao

Anđelić ,

Dva srednjovjekovna nalaza iz

Sultića

kod Konjica.

GZM. NS. (A). XlV. , Sarajevo.

- P. Anđelić, 1975. - Pavao

Anđelić ,

HiSTorijski spome1lici Konjica i okolilIe. L Skupština

opštine, Konjic .

1980. - Pavao Anđelić , Krunidbena i grobna crkva bosanskih vladara II Milima (Arnaulovićima) kod Visokog. GZM. NS. (A). XXXIV.l1979 .. Sarajevo.

- P.

Anđelić,

- P. A nđ elić, 1982. - Pavao Anđelić , Me s no v i ći. Ma s nović i . Bubanji ći - humska i bosanska vlaste la. Hercegovil/a , 2. Mostar.

- P.

Andelić.

1983. - Pavao

A nd elić.

Sred nj ovj ekovna župa Popovo. Izvori

literatura.

Tri/milio. 7. Zavičajni muzej. Trebinje.

- P. Ande li ć. 1984. - Pnv.lo Ande l ić. Doba srednjovjekov ne bosanske države. u: KU!Wrl lCI istorija Bosl/(' i /-IercegOl'il/ e od I/{/jsf(/riji" l'fel11el/{/ do pada od" :elllolja pod OSl11(1l1skll V/OSI. Drugo p re rađ e no i dopunjeno i zđ.mj e. Biblioteka Kulturn o na s ljeđe. Ve se lin Masleša. Sarajevo. - P. Ande l ić. 1984.3 - Pa vao Ande li ć . Srednj i vij ek - lloba stare bosanske države . u: Visoko i okolil/a krv: "istorijl/. I.. Vi soko.

- T. Ande l ić. 1983. - Tom islav Anđel ić' Dijaci II srednjovjekovnoj Bo~ ni i HUlllu. Ji·Umllio. 7. Zavič aj ni

lllu zej . Trebinj e.

-

Ar:0:'. ,I .~74. "rh, I

Il .HIIf.

': hil ip[1l' A ri 0,> Wl'Sf.C'1"/I AI/ill/de,\ fOlI '(/nl O mIli : From '"e Middle Age,\' lo fh l: John :-. l-l ol)klll'" Unlvc..: r...' ily I'rcc< 13'1 ~'"'. .1 ,'lIllore an t I Lon d on .

- Aries. 19X I . - Phi lippe A ri es. '1 he N nUI" (~r(l/fr /) ('(IIh. Oxford Univcr ... ity Pre ....... New York

- Oxford.

- Aries. 1985. - Philippe Aries, 'II/age.\" o/Mim alitI D elllh. f-I arvan.l Uni vcr... ily Pre....... CambridgeMassachusetts- London . - A sb6th , 1888. - Johann von A sb6th , 8o.mi(!1/ IIl1d die H er::.ego ll'ill{l. Rei sebi ider und Studien.

Wien. - Asunio. 1975. - Rozario Asun io. Teo rija () lepOIII II srednjem veku. SKZ. Beograd. Na... lov ori ginala: Rosari o Assun to. Di e Theori e des Sehanen im Mittelalter. Verlag M. DuMont Schauberg. Koln. 1963, -

Atanac kov i ć-Sal č i ć,

1964. - Vukosava Atanac ko v i ć- Sa l čić, Zaštita srednjovekovne nekropole u Gnojnicama kod Mostara, NS, IX. , Sarajevo.

-

Atanac ko v i ć-Salč i ć.

1989. - Yukosava Atan ac k ov i ć-Sa J č i ć, Zašt itno arheološko istraživanje srednjovjekovne nekropole S teće i u Raškoj Gori kod Mostara. NS, XV III. -X IX., Sarajevo.

- Auer, 2004. - Stefan Auer, Liberal Natiollalism ill Central EU/upe, Rout1edgeCurzon. London and New York. - Baltruša itis, 1991. - jurgis Baltrušaiti s, Fal/f{/ stični sredlIji vijek, Svjetlost. Sarajevo. Naslov ori gi nala: jurgi s Baltruša it is: Le Mayen Age Fall1asrique - anriqlliTes eT exotismes dam I' art gothique, Flammarion , Pari s, 198 1. - Ball , 1995. - Ann Ball , Catholic Book o/the Dead, Our Sunday Vi slor Publishing Division. Hun tington, Indiana. - Barrow, 1992. - julia Barrow, Urban cemetery location in the hi gh Middle Ages, u: Death in Towns. Urban Respones to the Dying and the Dead, 100 - 1600. Edited by Steven Bassett, Leicester Un ive rsity Press, Leicester, London and New York. _ Basler, 1976. - Đuro Basler, Orfi čki elementi u simbolici stećaka, DP. XXVI.. Sarajevo . _ Basler. 1990. _ Đuro Basler, Kdćanska arheologija , II. izdanje, Crkva na kamenu . Mostar. _ Benae, 1950. _ Aloj z Benac, Radimlja. Srednjevjekovni nadgrobn i spomenici Bosne i Hercegovine, L, Zemaljski Mu zej, Sarajevo. _ Benac. 195 1. _ Alojz Benac, Olovo. Srednj ovekovni nadgrobni spomeni ci Bosne i Hercegovine, II. , Savezni institut za zaštitu spomenika ku lture. Beograd . ." . . ' d b ' spomenici Bosne i _ Benae, 1952. _ Alojz Benae, Široki Bl'ljeg. Sred njevjekovIlJ na gro Ill . Hercegovi ne, III., Zemaljsk i Mu zej , Sarajevo. .

.

d Č

' kuća Allali Historijskog

_ Benac, 1953. _ Alojz Belme, Srednjevjekov ni stećei odS lIvna o epl institUf{/ u Dubrovniku , JI ., Dubrovnik.

•.

_ Benac, 1963. _ O . Bihalj i-Merin - Alojz Be n<.lc. Steće;. prosveta. Beograd.

285

- lh'llIll', II)H ~,

Altlj/ lk IHll'"k\lull istodjski pogled nu i'l.učnvunjc s l cćuku, u: 8ogumJl,vtvOlo

III/ n Il/A'OllO( "(I ,1" 'I,,'i/lIl(" 1/11 IItUIlfH';(t' i,\·(I'tI ~lI l'/lIIjll, Mukcdonskn ukuc1cmiju nil nnukite i IIlUl'llltlslile SAN l i .. ANU Bill , Skopj e, 1 k.~ l u~M, I IJ~.J ,

~l'lik I k~ lu~i ć, SIl' ćl'i

"dolini Neretve ls pod ručju JublllničkogjczcnI) , NS, II.,

SUl'lljl'\'II, lk ~ l n).!. i ~, 1 1) ,~.J,u - ~l, nk U d l n~jć, KII/m·,I'. Srednjevjekovni nndgrohni spomenici Bosne i

I k'l'l'l'/!.uvilll' , V.. i'.l'lUul,jski I,uvoli/.n l.u~lilU spomeniku kulture: i prirodnih vrijednosti BiH , Snrnjl'vll, Bd l u~il\ 11)56,

:\L'lik Bd l n~M. Stnri krstovi II I)rc].niei. NS , III .. Surujev(),

I k~ lu/!.i~, 19~6, u ·- ~dik I k~ l ngić, Stl'ćd kml RlIške gore:, NS. III. , SlImjevu,

- l k~ lugj~, 1 1)~6,h - Šelik lk~ l ugić, MUslll 1l B uhunji ć, (i11J /liH, VII.. Sarajevo.

- Bdlll~k\ 1956,-57, - Šdik Bdiugić, SIe:ć\., j Duvunjskog l)tllju, ,\ '( /lfi/llIr, Nova SClija, VII.-V III., I ll'll~l':Id ,

Iks i;l).!il:, II):,S , ~di I-. Ik~ l a!!il: , SI\.'\.:l,j na Nl'kuku kod Stl')(,.'
Ik~ la).!il:, I1)(1 1,

:\:\1.. Bl'11l! rad ,

~di I-. Bd;:I:I!!il:, BIlljuni . SI'l·,\tljl l\jdl I\'ni n:ld!!rnhni ~Ilt lllll' nki, .'1'rari/lflr,

NI"':1 Sc ri';: I, :\ 11.. Ik,)!! rad.

I k~l:tg.il·, JI)h~ ,

~l' li~ Ik~ b!! il:, "':!lIiIJfl l'jA, SI'l'dlljll\jdl1\ ni n:ltl!!l'llbn i ~plllncnil'i B,'»l1l' i

Ik'\'l'g.Il\·illl', \ ' 11 ., 1.:1\11d t: 1 /: I ~ tilu ~ p"l\ll'tlib ~ll l lUrt' Bi ll , Sara.it'nl . I k~ l ag.il..'. I I)(l ~ . a S:lrajt'\ll,

~t'li~ I k~b~il', Srl'dnjll\jl'~Iwni llad~nl"l\i :-;, p\IIlWnil'i - :-Olt'I.:l'i , N."i, \ ' 111 ..

I k~ I:I~ ll'. 11 )(\.1."

~l'I'i ~ I k ~ I;\).!il', (;I'/I,''' ',- j, Srl'tlllj\l\jl'~\l\n;\ nd.. rl1!'\I!a, Za,,'d l:l/:l~liIU

' l'\lllll' llIb ~\Jh\Jrl' Sl~ iii i I. Sar:lj"\\l,

- Bc';; lag i ć. 11)65. - Sdik B"'; I'" ",'/" I ' . . e'" -IUhinjl: - Srcd ' . k . S'lrajevo. . IlJfI\'JC {J \ nI nadgr()/mi "' prJmenlt i. .VS. X ..

- 8c\ lagi ć. 1966. - Šcfik 8 c'; I
Hercegovi ne. VIII.. Zavod za

1
+

-

b '

'k a gro III "'pomenl a kuhurc BiH. S
..

"'prJmenl CJ

Br,<., ne

I

- B e~ lagić. 1967 . - Šcfik B eš la !! ić. T '-rnovo - Srednjo vje kovni nadgrobn i "Jl'Jmcnic i. Sarajevo. SS. Xr..

-

-

-

-

Bešlagić.

Sarajevo.

1967.<1 - Šcfik

Bešlagić.

lekoliko nO\opronadenih nalpi , .. na

'olcćcimd. ,\ ',S', XI"

Bešlagi~ .. 1967.b._ Še fi k B:šlagić. S/elci celllratlle Bosne . Srednjo\'jekO\ ni spome ni cI Bosne l He rcegov me IX. , Zavod za izdavanje udžbenika. Sarajevo. Beš lagić,

1969. - Šefik

Bešlagić, Steće;

Bešlagić,

1971. - Šefik

Bešlae:ić. Stećei.

Bešlagić,

197 I .a - Šefik

Sarajevo.

Sarajevo.

~

nad~robni -

okoline Kladnja, NS, XIL Sarajevo. Kataloško-topografski pregled. Veselin Masleša

Beš lagić , Stećei i njihova umjetnost, Zavod za izdavanje udžbenika.

- Beš l agić, 1972. - Šefik Beš l agić. Nevesinj ski slećci . NS. XIII .. Sarajevo. - Bešlagić, 1973. - Šefik Bešlagić, Neki noviji rezultati istraživanja stećaka. u: SBIEK. Izdanja mu zeja grada Zenice, III .. Zenica. - Bešl agić, 1978. - Šefik Beš lagić, Nišani XV i XVI \'ijeka /I Bosni i Hereegon·n;. ANU BiH. Djela, knjiga LIII , Odjeljenje društvenih nauka. knj iga 30. Sarajevo. - Bešlagić, 1980. - Šefik Bešlagić, Jedan austrougarski popis stećaka (I. referlll Koste H6nnanna Ila Arheološkom kongresIllI Kijevu 1899. godine). Prilo::.i poV/jesti umjemosti /I Dalmaciji. 11. Fi s kovićev zbornik L, Split. - Bešlagić, 198 I . - Šefi k Bešl agić, Annenski hačkari i naši stećci. NS. XIv'·XV.. Sarajevo. - Bešl agić, 1982. - Šefik Bešlagić. Stećci - kU/fUra i illi/jeU/ost. Veselin Masleša. Sarajevo. - Bešlagić, 2004. - Šefik Beš l agić, Leksikon std aka. Svjetlost. Sarajevo. - Bin ski , 1996. - Paul Binski . Medieval Death. Ritual alld Representation. British Museum Press, London . - Boa.se, 1972. - T. S. R. Boa.se. Death il/lhe Middle Ages. Mona!iIY. Judgmem and Remembrance, McGraw-Hill Book Company. New York. - Bobaš, 1985. - Mirko Bobaš,

Stećak

Mihovila

Grahovčića. Jukić.

15. Sarajevo.

- Bogucka, 2006. - Maria Bogucka, Death and Funeral Ceremonies in Poland in the 16· - 1~ Cen turies, u: Tod /Ilid Trauer. Todeswahmehmung und Trauerrilen in Nordeuropa. 1brstea Fische rrrhomas Rii s (H rsg.), Verlag Ludwig, Ki el.

_ Bojanovski. 1964. _ Ivo Bojan ovsk i. Kasnoantičke grobnice na svod u Čitluku i njihova prethodna kon zervacija. NS. IX. Sarajevo. _ Burgess. 2000. _ Clive Burgess, žLonging to be prayed for': death and commemoration in an Engl ish parish in the latter Midd le Ages. u: The Place of the Dead. Dead and Remembronce in ulle Medie\'(11 alld Early Modem Europe . Ed ited by Bruce Gordon and Peter Marshall, Cambridge Uni versity Press. _ Burkert. 1998. Walter BurkeJ1. Creation of the Sacred: Tracks of Biology Harvard University Press.

jn

Early Religious.

_ But urović. 2002. - Am ila Buturović . StoIle Speaker. Medieval Tombs, Landscape, and Bosnian Identity in the Poetry of Mak Dizdar, Palgrave. New York. _ Cacio la. 2000. - Nancy Cac iola. Spi rits seeking bodi es: death , possesio n and communal me mory in the Middle Ages. u: The Place of the Dead. Dead olld Re membrance in Late Medieval alld Early Modem Europe. Edited by Bruce Gordon and Peter Marshall. Cambridge Un iversity Press. - Camille, 1992. - Michael Camille, Image 011 the Edge. The Margins of M edieval Art, Harvard Un iversi ty Press. Cambridge. Massachusetts. - Challet, 1965. - Jean Challet. Bogu mili i simbolika

s t ećaka.

NS. X .. Sarajevo.

- Cleary, 1992. - Simo n Es monde Cleary. Town and country in Roman Britain? u: Death ill TOlI'lIs. Urban Rcs pones to the Dying and the Dead. I OO ~ 1600. Edited by Steven Basseu. Leicester Univers ity Press, Leiceste r. London and New York . - Creaghan - Raubitsc henk . 1947. - John S. Creaghan. S. J. - A. E. Raubitschenk. Early ChrisTiall EpiUlphsfrom Athens. Theological Studies. Woodstock. Maryland . - Cun li ffe. 1992. - Barry Cunliffe. Die KeItel! lI11d ihre Geschichte. Gustav Liibbe Verlag. Regensbu rg. - Curl. 1980. - James Stevens Curl. A Celebration of Death. An introduction to some of buildings. monuments. and seuings offun erary architect ure in the Western European tradit ion. Charles Scribner's Sons. New York . - Čović. 1984. - Borivoj Čović. Bronzano i željezno doba. u: KultI/ma i.,"(orija Bosl/t' i Hen ·egOl·jne. Vesel in Masleša. Sarajevo. - Črc mošnik. 1950. - Irma Čremošn ik.l skopavanje Crkvine 1949.- 1950 .. Sarajevo.

II

Z~:!Qšći 1948.2.. CZM. NS. IV.-V.. - -

- Črc llloš n i k . 1952. - Irma Čre mošnik. Srednjevjeko\'n,l bpa iz Bi le kod Travn ika. CZM. NS. VI I.. Samjc\'o. -

Ćirkov i ć. 1964. - Sima M. Ćirković.

1.\Torija .'iretflljm-e/.:(J\"I/(' bo.w nske dr:m·('. S KZ.

Beograd. -

-

Ći rkov i ć . 1973. - S ima M. Ć irkov ić. Odjec i srednjeg veka. SB IEK. Zeni ca.

Ćorov i ć . .1956. - V~ad i1l1ir Ćorov ić.

rite rs ko-d \'orjan~ ke kult ure

Pri log prnlll'iI \"a njll

tl

Bosni

nači na ~ahranjiva nj a

krajčll1

i pod izanja

IHlugrohlllh !'> poll1cllIka II na~ ill1 krajev im a II Mednje m \, ijdll. NS. Ill.. Saraje\'o.

~ Danl l' ll . 1\)1)7 .

( 'lm ' ll!plll'r l lanicl l . 1)('0(" IIIItI hllrifil ill IIl('ilit'I'ul 1:'1l1:1allt/ IOfi(i . 1550 . Nl'\\ )'or" , '

1~ IHl[kd~l', 1.1111doll and

- DanidI. .::!()().::! . - Chri ., tnphe l" Danil'll. C UlIqUl:'1. C rimc and ThcII1IIgy in thc Buria l Record: 1066· 12(Xl, ll : !lItriaI ill l:·url.'" M(·t!i('ml l :'lIgl(///(1 (///(1 IVrIl(,.\. Edilcd hy S;lIn Lucy and Andrew ReY IH!ld s. The Societ y for Medieva l Arc haculog.y. Londo n. - De liIllo. 1 9~6. - Za n Ddimo. Grch i slmfl. S" '(I/"(II/j(' ().\·d {lIIi(lkril 'i("c 1/(1 Zafiodllod XIV do XVIII. \"l'ko. I.. Dn evn ik, Novi Sad. Na~ l ov orig inala: Jean Ddulllcau. Lc Pcchc ct la Peur. La eulpabiii s
- Dibi. 1989. - Žorž Dibi. Vrt' lIIl' kart'dm/a , Nolit. Beograd. Nas lov originala: George !'. Duhy. Le Temps des c alhćdral es. L' arI el la s ocietć 980- 1420. Edition!'. Ga ll ima rd. 1976. -

Dini ć. 1967. - Mihailo Dini ć. HlIlIIsko.(rehilljska v/astela. Posebna izdanja SAN. knji ga CCCXCV II.. Odcljcnje društve nih nauka. knj ig
- Dinn. 1992. - Robert Dinn , Death and rebi rth in late medi eval Bury St Edmunds. u: Dealh ill ff)\I 'I IJ. Urb
- Dizdar. 1990. - Mak Dizdar, Stari bosalIski tekstovi, III . izdanje, Svjet lost, Sarajevo. - Dodig. 2006. - Radoslav Dodig. Vulgarizac ija s tećaka, SIlIttIs -magazin za političku kulturu i društ\'ella p;ulI/ja, 10. jesen 2006., Mostar. -

Dragičev i ć

- Vuleti ć Vukasović , 189 1. - Tomo Dragi čev i ć - Vid bosanski natpi si u Kalesiji , GZM, III., Sarajevo .

Vuleti ć Vukasov i ć.

Staro-

-

Dragičevi ć

Vuletić Vukasovi ć.

Staro·

-

Durakov i ć,

- Vuleti ć Vukaso v i ć, 1892. - Tomo Dragi čev i ć - Vid bosanski natpi s iz Vl aseniee ( Birč a) , GZM, IY. , Sarajevo.

2008. - Sabahudin Durakov i ć, Odnos patarena prema križuJkrstu u srednjovjekovnoj Bosni ,Oslobodenje, 17. VII I. 2008.

- Du vnjak, 1989./90. - Stjepan Du vnjak , Razvoj teologije slike u otačkom razdoblju. 19/20, Sarajevo, 1989.190.

Jukić.

- Du vnjak, 1990. - Stjepan Duvnjak, Mjesto slike u teologiji prema govorima o slikama "'alla Dal1U1 ,fčcmilla, Slrojopis doktorske di sertacije, Kato li č ki bogoslovn i rakultet Zagreb. - Džaja, 2006. - Srećko M. Džaja, "Dobri Bošnjani" i " Boni Homines" . Dijalog filo zof<;ka i druJIveIla pitalIja, 1-2, Sarajevo.

časopis

za

- Eliade. 1970. - Mircea El iade, Mit i zbi/ja. Matica Hrvatskn, Zagreb. Naslov originala: Aspects de MYllie, Gallimard. - Elijade, 1991. - Mi rča El ijade, ISTOrija verovanja i reJjg ij.~kih ideja. ll .. Beograd. Naslov originala: Mircea Eliade, Hisloire des C1tJY(lllces ef des idee.\' religieuses, 2, Puyot, Paris, 1980. - Elijade, \991 .1\ - Mirč a Elijade, ISTOrija verovanja i religijskih ideja. Ill .• Beograd. Naslov originala: Mircea Elinde, HiSlOire des C1tJY(lllces et des idees religieuses, 3, Fayot, .Paris, 1983 ~

• Engen. 2004 .. Van John Engen. The Christian Middle Ages as an Historiographical Problem, u: RI'ligioll ill IIII' HisIOI)' (~llh(' Mediewlf Wesl (I). Asghate Variorum. 2004. - Erdelj;ul. IlJlJ6. - Jelena Erdeljun. Srec/lljOlJt!kollll; IIl1dgrobl/i spomenici LI oblasti Rasa, Arhen lo~k i institU! Beograd. Posebna izdanja. 31 - Muzej "Ras" Novi Pazar, Beograd. - Erikson·Slrit1. 199 1. - DIo I' Erikson - Jun Paul Strid. RUI/e S/Olll'.\·. Edi tion Erikson. Malmo. - Evans. IlJn. - Artu r Dž. Evans. Pje.fke kmz !JO.\·1II1 i Heragovi1ll1 lokom ustanka avgllSll/ i Sl'pfl'lIIlml 1875 .. Ispravljeno i popunjeno drugo izdanje. Vese lin Masleša, Sarajevo. Naslov migilwla: Arthur J. Evans. 'I1mm!-:" /Jo.mia (lIu/ ,IIl' Her:.eK()villll 01/ Fool during the IIISllrrectioll. AllglIsr (/IU/ Sepwl1IlJl!r 1105. Longm
ak:llkl1lija Il a IlauJ... itl' i II II 1\.' tIHI.... till' - SANU - ANU Bil-I. SJ...upj\.'. c,1-'i .... J...\lvk. lt)7.'. (\'illl Fi sJ...ll \' il:. l)almalin . . ki maj~hl!'i I krcl'gtlvi ni . .\\UII:·A:. :I.l' ni l·:1.

II

sr\.·dlljll\·iektlVlltlj Bll . . ni i .. .

I. Fi ~J...II\' il:: 11)1!O. - Igtl!' l-'isktl\·i\.:. Nadgrohna plasli J...a Iwmanislil'J...tlg dtlha Ila našcIlI pril1\lllju. ll : nH/II/IIIIII.\'~II I/P.\rf/"i i slari IIII~i.\'Tori. Bihl itlll'J...a IlIall~I\'\.'lIih "jda. -Wo!\.nji/l'\·ni J...rug. Split.

I. h .. J...m'i\.·. 2()O). l!llll' Fi ... J...o \'il:. Umjl'IIHI."i glll il'J...tl!.! dllha Ila liu Utl~ll\.· i H \.'[\·\.'~tl\· illl·. A'u/" 1"/HO/'is Mlllil ·. · IIn'III.~~I·. 2. Zag l\.' h. ~ ~

II. I ~. h lx. ( '" ,.i.l'li,IlI IIl.II ,,.i/II ;1I1/.1 ill / l ll ril 'I'! II" " "" "" ' M le u" c ... , agc l or To-J);IY. M o rga ll .lIId Scol l. 1.lll1 doll .

1-\ ):\ . II) ::!O.

- G~akc, ~()()J. - He len Geak e. "'hc •

( '( l iiinil t I l'

Iliiri .. ! l )r;I(,:l ic ..."

C/~}:\"~ gO('.~ Non", l)nJ('t" ~" \·('.\' (~r('(//II:I:r.\'i/l1l ~'I N(~I'/"('I.·II

"'I ' """. S"" 1\

I:"

- • • ,, (

.,, ",ug ,;UlI ,• u: "" II' h lilcd hy

/;'''/,0/1/ ', A J) 31)(J- I .UJ(} ,

M.UIIIl C:u vl! r. York Medi eval Press. I hl! Unl vcrslt y or York . - Gc;uy 1l)l)4. - P
Press. I[il aca and LondtJlI .

- Cii Ichri st. IlJ<)2. - i{{)hc n 'l Gilehrisl. Christi an hl xJies and StILI/S : lhe an.:hal!tllclgy

tI l' lili: and death ill laic I' lIll!dicval hospi ta ls. ll : 1)1'(Ir/, ill '!i Jl I'II.\' , Urh'lI1 Rcs polll':s lo thc Dyi ng ami lhc Demi, I()() - IN)(). Edit ed hy Steve n B
- G ittings, 19 1)7. - C larc G iltings. l ~x press ilU1S III' LIISS in Earl y Seve nt eenth -Ce ntury England . tJ : '/11l' C//(II/g ill g h/( 'l' (~r /)m/h . H istlH'ical 1\t:t:1 HInls or Death and I)i sposai. Ed ilcd hy Peter C. Jupp anti Uknnys ll owarth . M:lc l11 illian Press. Lont/oll. - G lavil.~. 19H2. - Tilu)lllir Ula v:lš, Is kllpa v: lllje prertHllani t: ke crk ve Bos ne . G"/"M . N.')' (A) . :'7. Sarajevo. - G lav~l.š, 19Kt). - Tihomir Gla vaš, Nekropola kn e/.IIV:I Nikoli ć a eLM , NS (A ). 42 /4:1 . '~ H 7 .1HH .. S""".iCVII,

II

LJ

Vrut cil11:1 kiKI vrd a

Vranjev u Sdu kod Nl'tlJlla.

- G lušat:. 1924. - Vaso G lu šac, Srednjo vekov n:l " hosans ka crk va", ll : IJri/tr:.i;.a kl/ji~n ·II (I.\"I . jezik. i.v/arUn il oIk Ior, IV. , Beograd . -

G rukali ć. 1990. - Marij an I-Irvutska , Zagreh.

G rakali ć. N rlltll.\·ki grh

(grho vi hr va ts kih Zemalj a) . Mal ic ...

- Gordon-Marshall. 2(X)O. - Bruce Gordon :lIld PCler Marshall . Inlrodm:lion: phll'ing Ihe lbuh in lalr.: mr.:dir.:val and r.:arl y modem Europe. u: n/(' F lfI("(' (!/"I!w Ikad /)('( 111 fIIul R l'II/(' 1II /1I'I 1IIC."t' ill LLI/e Medievllllll lll /~'flrly Mot/I,nt /,·umpI'. Edit r.:d hy Bruce Gordon and PL:ler Marshall. C:.unhridge Uni versit y Press. - Gunjača . 1955, - Sl ipe Gunja{;a. Prinos POZI1:1 V:1l1jU porijekla i lIu{; inu prijevoza sld uku . lt. v.. Beograd . - G urcv i č . IlJK7. - Aron G urevi{;, l'm"'I'lIIi IIl/mthU' kll lllll"l' 1I .1"fl!tilljem \-'(,kll. Grafos. 8 eogrnd. Naslov ori~ illfll(/ : 1\1"(111 tiurr.: vi č . Prohlt.:mi srednevc kovoi narodnoi kulturi. Iskusstvo, Moskva, IljKI. - Guthke, 200:\. - KW'I S, G Ulhke. E'pi/l/ph CilI/ure iIIIlie Wes/. Vuriutions on II Theme in Cultural I-lislory. The Ed win Meilen Pre... s. Lewi ston· Queenstnll-Lumpcter. - I-fadl cy. 2(X) I. - D, M, I-flldley. IJeai" i ll M edieval England, Tempus PublilhiDl Lcd.

- Ha ll. 199 1. - Jumes Hull. Rječnik rema i simbola II uII/jelf/osli, Zagreb. Naslov originala: James Hali, D;Clioll(ll:\' of.mbjecls cllld symbols in art, 1974. - Hals'lll. 1995. - G uy Hai sa lI . Early Medieval Cemeleries. An Introduction to Burial Archaeology in the Posl-Roman West, Cruithne Press. Glasgow. - Hund ley, 2003. - Mark A. Handley, Death, Society cmd Cullllre: Inscripfions and EpitapJu ill Gmd (fnd Spaill, AD 300 - 750, Basingstoke Press. - Harries. 1992. - Jill Harries, Death and the dead in the late Roman West, u: Dea/h in Towns. Urban Responcs to the Dying and the Dead, 100 - 1600. Edited by Steven Bassett, Leicester University Press, Le icester, London and New York. - Hawkes, 2003. - Jane Hawkes. Sacraments in Stone: The My steries of Christ in AngloSaxon Scu lpture. u: The Cross goes NOr/h. Processes oJConversion in Northern Europe, AD 300-1300, Edited by Marl in Carver. York Medieva l Press, The University of York. - Hormann, 1891. - Kosta Hormann, Starobosanski natpi s iz Xv. vijeka, GZM, lIJ. , Sarajevo. - Hoensch, 1996. - Jorg K. Hoensch, Kaiser Sigismund Herrseher an der Schn;elle zur Neuzeir 1368-1437, C, H. Beck, MUnchen. - Hope, 2000. - Valerie Hope. Inscription and Sculpture: the Construc tion of Identity in the Military Tombstones of Roman Mainz, u: Th e EpigrapJiy oj Death. Studies ill Ihe Hislory alld Society oJ Greece and Rome, Liverpool Un iversity Press. - Horvat, 194 1. - Franjo Horvat , "S i bil ig' postavi na me brat' moL .. ". VrhbosIla, Godina LV. , 9. - 10. , Sarajevo. - Hrabak , 1953. - Bogumi l Hrabak, Prilog datovanju Sarajevo.

hercegovačkih steća ka.

GZM, NS, VIIL

- Hrabak , 1956. - Bogumil Hrabak, O hercegovačkim vlaškim katunima prema poslovnoj knjizi Dubrovčanina Đivana Pripčinovića, eZM. NS, Istorija i etnografija. Xl.. Sarajevo. _ Hrvatski enciklopedijski IječJIik , Novi Liber, Zagreb, 2002.

_ Huizinga , 1991. - Johan Huizinga. Je.l;en srednjeg djeka. Naprijed. Zag.reb. Naslo\" izvornika: Johan Huizinga, Herfs tij der Middeleeuwen. _ I vančev ić, 2000. - Radova n Ivančev ić, Od ROli/aI/ike do secesije. Stilovi. razdoblja. život. II. . Profil. Zagreb. _ I va nković, 2004. - Željko I vanković. Knj ižev nost bosansko-humskih stećaka. u: \ligallj i IIjegol'O dolw. Gral. Široki Brijeg.

_ Jakšić. 2004. - Nikola J akšić. Pre-Romanesque Sarcophagi in Early Medieval Dall11ati ~1. HorlIIs ArIiIIIII M et/il'I'(/lilllll, JOllma1 of the Intemationa1 Research Center for Late Antiquity and M iddle Ages, Vol. lO., Zag reb-Mot ov un. _ Janson. 1986. - H. W. Jan son. IslorUlI IIIlIl'tl/o.\·li. Prosveta, Beog rad. Naslo\' originala: Hi story of A rt. _ Jirc(\:k, l X92 . _ Konstantin Jircl:l'k. Vlastela humska Ila natpislIll Veličanima, Cl.JW, IV., Sarajen \.

- l\..ljl11J.kl)\i ..:. 19N. - ZJr.l\k ..) l\..lj ll1.1k .. \\ i ~·. S.tr,lje\ ll.

,",nr'"''

kN,I~'~'

" .1

G.'I ,\~· k\\~ 1'\1.1.1. \ .). 1\ .

- l\. J.jmJ.k .." i. .~. I ,:r I . - Zdr.l\ k.., l\.;ljnuk", i. .·. li,blt, ,!iJ.. ... r '·n .. I!1 8,I>/:i I H. rt. .l't'\II!1. \""' ''~' lLn \b::ld;\. S;1r,lje\"l). - l\.J.jnukll' i~. 1973. - Zdr.1\·kt, l\.ajmak .." Zenil:J.. -

l\.ajmako,·i~.

k~ .

\"eki ik,'n..'.~r.\f~ki

Ilhll i,

i n.1 ~ l t'\.' ..·lIn.\. u: SBI EA'.

198-+. - ZdrJ\'ko Kajmak('l\"i . .~. \"0\; natpis.i n:) s.ln\,·imJ.. SS. .\:\'1.-.\\ 'IL Sa.r.1J(.' w.

- KaramJ.fl. 195-t - Ljubo KJ.rJ.I11J.fl. O bos.J.ns.kim s.rednj ..wjekt.wnim s.t~"':(.·illlJ.. Sl.m )hn-Iu.d ;,j pmsl'}t'lt'. 3. Zagreb. ul1~i(.'ml)s. 1 u B,'s.ni i H (.·n..'t.·~ll\;ni . u: Pi.ll'lj...u Bas"t' i H at'Qw\'ilh' (ld naJsltlriji h I-rOl/Olll d(1 :<:( Idill(, 1-163 .. l\.n.ii~:t I.. Om~ .., izd;lI1j(.·. HI"' :.us.ko kulturnI) dru~IHl \";1predak. Sar.lje' ll.

- KarJ.man. 199 1. - Ljulx'l KJ.r.1InaJ1. St:mlhr;;us.b

-

l\.j ("lp~ e- BidJk, 199 ~ . - Binhl' l\.jl'lh~ t'- B iddle. Ois.pt·rs.;ill1r . .·I'lh· . ·mr:.l1illJl: . Iht' di~p..ls.;\l III Ihe Win(hes.ler Jead l'\er ~lX)O ~ e;lrs.. ll: Dt\uh ill Ttl\n l.~ , l 'rh;\Il R(.·S.p..'lk'~ 111Ih~' D~ in~ :lIlJ Ihe Dead, 100 - 1&10. EJileJ h~ Sle\en Bas.s.ell. L ~·i . .·t's.k·r l ' ni\ (.·rs. il~ Pn::-s., Lt'i . .·(.'s.k·r. Ll)llJl1n and \" ew York .

- \". Klai . :.. 1989. - \";lda l\.la il.~ . Srt'd/~ijl\ jdtl\'IIII BOSIltI. Pl,l ilil'ki P\.lll)l;~i ht.'s.:ms.kih yl;IJar.1 do Tynkow knmidbe l 13 77. g.). Gr.lti~ki Z;\W~j Hn :lIs. kl.'. Z;lgn.'h. - Kloos, 199:!. - Rudolf ~1. Kloos. E;/~fii"nlllg ill dil' El'igraphiJ. .Jt·s .\ lilh'/a/lc'1'S Jll/d da fri;ht' ll Nl'u: t' it. \\'i5senschaftli(he Bu(hgesc ll s.l·h:lfl. Oam1s.I:I..II. _ Knezo\· i ć. :!OO-L - PaY;)o KIlCZO\·i. :, . Pogkd na cuwps.kl.' knji i.I.·\'Ill'sli Milošeyića. u: \IiglIlIj ,. IIjt'gOl'O dol,a. Gral. Siroki Brij(.'g.

II

t..illha \'ignj;1

_ Koji ć- Wen ze l. 1968. - Lj ubinka Koj il; - ~larian \\'l· nlc l. \di(';lni - ~ft·dnj")\(.'~l)~~I;I ' Nl "IS'n),1 nekropola i pregled sred njo\'t:l;.o\,llug slak la B l)s. n~· •I HI.'rl'cgl)\ 'lill', ...O;:1drll/ar. l 1\, (. , ' , knji ga XVIII. - 1967 .. Beograd, _ Korošec. 1951. _ Pao!;l Korošc . .·. Sreonjl.·vjcktWllc n...-kl\lp..,k l,klllillt' Tr.lYllib.

(,z.\I. .vS,

VII.. Sarajevo. " 'k . I h \'\~ K'kil\l ilw-nm;I, _ O. Kovačević, 196J. - Dcsnnka Kovač-ev ić. Sn.,\lnjovjl.·kuvlH 'mulH Pl'" u, '~ SR S'H ... . . . / .... J.J' H XI. /W;/ .. N;UI(-I\llt.!m:-ot\\l I . u' 51111/)(r"1I1II () SIl,tiIlI0l1t,kOl'IIOlIIl.:.lItllllll (I{ 1 • .1111 - ,I _ . . .. S '. • ~'J 'J • • . . .. k I-I I ~ k ' l . k'l knll!!;l I. :lr.ljl;\'\l, . ~ Posebnu izdunjil. knjigu IL. OdjelJcnJe ISIOfljS ' U - 1 00:- II n .lIl " ... '1" k'l t li ' ll \1 '1 Bulk:ulU. GZM. NS. - J. Kovačević. 196 1.- JoV<.l11 Kovučcvi ć. Prvi kksllnelll II ' lina 1 :-0 •

(A). XY,-XYI.. Samjevo,

293

- J. Kovul't.'\'it.\ 1961.:1 - Jovan Km'al't'vk\ Nmlgrohni nnlpis i reljef kllznllCIl Nespine. GlM. NS, (A). Xv. · XVL. Samjl'vo. - Krajillll\·il(. 19-13. - Ja!-..llV Kl"nj illl w i ć. Tri n..'vidirana nmlpisa iz ukolice Tmvniku (Sredovječ ni Sp\IIHl'nil'i u hoslInl'ki). (;Zl'vl. LV.. Samjl'vo, - Krldll. 1975. - tv1inlslu\' Krtda. Bngu11Iilski 1'I~jIllO\,(I. Os lohlllk'njl' - MladlIst, Sarajt.·vtl,

1llr:1I110Ilwi. u:

PlIIlflramo pogleda, !,ojam j

Kujuml >il;, I lJS(). - Juraj Kuj undi.i0, Pnlhkmalika s t eč:lka i rolll,mike u Busni i He rcegov ini , N E\ ', XXX .!!.. S:lrajl''''I. - K(instk-, 1979 , - Karl KHmale . Symlmlik und lkollngraphie der ('hri st lichen Kunsl. Zur Ml'thlllhlhl!,!it' dl'l" l' hrisl lidlt'l\ Ikonographic, ll : lkonographie und lkonologie. Theorien Entwit'l-..lulI!,! - Pn.lhkllll', Bildt'lIlk KUllst a ls Zcidll'llsyslell1 . Band I .. Ekkchard K:lemmerling l Hrs!,! . t DlI~'hltll BUI.:lm,.' rtlg, KiHn . - L:lgl'r. 2003, - Linn Lagt.'r, RUl1l..'Stlllll'S amlthl' C,'n\l..'~ion!Jf SWl..'den, u: The emss gOt'S Nprth. PIlW,'SSO' t!l'('plI\ 'I'I",\';PII ill Nonht'rll Elmll't ', AD 3()V·13(J(), Edilt'd by Manin Carver. '\\ lr\.. !\'kdil'\'a l Pn.' s~, Thl' Ullin-rsi lY of Yllrk . - Ll' G\l!)', 1974 , - J :ll' '1lll'~ k' Gl)!l. SIl'tbt}o\'t'kol'lltl ('jl'ili :lIcija :0l'ddllt' E!'rI1pe. J ugosl:.J.\'ije. Hl'llgrml , N ash)\' \ )riglu:!ia: 1..1.1 cil'j/isalit 1/1 th ' I' oct"itit'lI1 IIIl'di, 'm/. B. Arth.md, Pari s. 1965.

- Ld., sikll". 1979 , - Ld..sikoll l\.1~l: :\II S \.. ;1 sada ~ lIjll s t. Zagl"''''.

ik(llIog n~fijt' ,

IilUrg ikt' i sill/holikt' :apadtl('g

krk{IIISlI'O.

- 1.\11'l'/. 1\)7S, - R\lhl'rl\l L\lpl'l . RI,dfllj t' ":n ll!'t'. Stoljdd \ ·.·XI\'. . Sk\"'lbka knjiga. Zagreh. Nashl\ \lrigilla la: 1.11 lid ." ·i/ll dd l EIIIl'!'(/. St't'oli \ '. .\'I\ '. Ann:md ((Ilin , Pari s.

- n, L lI\ 1\'1\\1\ it'. ~ll05 . -

l1uhr,\\ k,' Lll\ (\.'lIl'\ il;. B\l~ nj :ll'-k:l R'\,·l..'po.:ija ht.)s:mskl"'lg sft'
- D , Lll\ 1\' lhl\ il" ~l1(l(-l . - Dubra, \..ll Ll" rl'lhl\ il'. O hi sll1ril1graliji il Pf\lkruSll)\l' pl1Stdjl' ~ l\. :I\.. ll

Sl' i 1:I ~ tll \..:l1 i\\l) t"lllgumib!-..i milt ll : SIIIIW' hl\lj Ill, ~hl:-tar.

lIIa .t:tI:ill:O /'t'lili,~kll

kll/lllnl i dr/d/1't'llt /

{' iltl/tit/,

- n, I.l1\ 1\.'1\\'\ il" i Sl 'c'(,1

~ 1'111Itl

~l)tlb ,:l - Duhr.\\ k.ll Lll\ l\.'lhl\ il;, .\'t/ J./i:i.~III/'tI I 'Uc ·'''li. SI','ltI krulla IIgl/rska hl 'St "' S~tI r /3S -.. / ~ ()3 . l . S ~ 1I,'psi:-. Z:lgl\: t"l. Sar.l.k\ l'. 2lX)t. ,

l. lln 1\'1\\'\ il', IliSI\. S.lr:l,lc\ ll-Ik, ' grad . l.

1 "\I\'lll'\I~',

H " ' I" .

" :11\1.,1\ 1\.'11,1\

k. H,l.:-n:l i Hl'1\.·l'g\l\ in;l. S\.il'll\lSI·JU,:,!,'sll,\ t.'nS\..:1Rt.'\ ij:l.

I')')" , h. l1l l.,'\ n..' l h '\i ~·,l.d /'irilll i H",.IIl'\.. .1 b.t, h, 't"\...I. Kl.lgcn t'UrI -( ' d, ' \ t'\.' ,

J't "'Ii ·< · I~it '. l\. uhllnh'hi~ll'rij:-k.i

I t, '\ 1\ '11l '\ I ~· . .':1'11.1.': . • h.1I\ 1.,l\l'l..'II,n i~· . H,I',lml..; II "nui, E:-l'j \' :Iglllliji jl'lilll' \.'I'I,l,·HI.lIl1l' 1ll1 !-.. I\' \. . ululI\ '. t)U rtCU\. /,I ~ 1\'t', .':l"-).':.

l''-':(I''

l'\ f\'l'.-.: J...l ,-

I. 1,'\1\'1\"\ 1( . .':1"-1:\. h,lIl I "\\\ 'lh'\I\.' . l) \..ullurth'Ill" Ilknlitl'llI B,l:-Ill' i Hl'I\.·l',:.!\l\ tnt', P IJ,d,'g - ':,I \. \'pl ... I .llil\.'I \.'(IJU 1 dnl;'t\~'nu ll,,'nju, l .. S.Ir..ljl' h' , I l'" !Ih, 1')\)\) K,lrl t l'" !th , SI/, [' A,: 1" 'I'h,', r I , !" .~ ,It /'/1Iit · -,{ '. I.I ,I . Z .I~I\.'h - S,Ir..ljl' \ '" '\ .1'>1 ,,\ l/ ll'rtH\...1 1\..11'1 1 .'\\ lih . \\ dl~l,,\.·tlll·hil.' lill.! lkil' ~l· ,dl d \ "11. Pil' Thl'\'I"~I:-l'hl'n \"I.I\ I"'I : Ull~l· lI .kl l ;'·'l'!tld\,pIH11""l'hll'. \ t'rt.l~ \\ l\.,'hlh.IIl11'r. 1 ')5 .~ . .

e

'

- l. ll ~·~. ~ l\l ~ - ~.I m I ll~· '\. Bu.rt.tl Pr;h.·lIl~' in E" rl, \\ ' 1 . , I E'.b l an B ntaln ' . • . . ~lll\.1 : onqructmo L_..""-.' ,11 h k n_t1ill"'. nl.' ..· \\n"lr\l\· lIn~Elhll1\.'lI\ ll" !Jllri l/ '" /,' / ' 1/ · / ' / E / / / II 'a/eJ' . ." ( .or \ I ( Inll "" I: alil l U li Edlk'\,lr, ~.U1ILul\ .md ·\ndn.'\\ Rt'\\l\lld, T ht'S''':;'I\ flr \! ' 1 I \ h I L . . . " l. l . l l IC\;1 ,- rl.' 3\'0 (lg~. cmdon.

- \1J.h."I!m. \99-t - :"\ lxo l \ b h.' \l!m. Ponjt"q

BI ISTIt ' -

krtll~; prt'git'd. Era:-l1lu,;; Gild.3-:\o\ i BII.Hl ia . .-\ Shorr Hinon.

Li~ r- D a ni . Z~l gre~S~Ir.ljl'\·(\. :\ ;lS\O\ i Z\l)mik~l: ;\I.'\('\ \b k()lm.

\b:millan. London.

.

\landi~. 1 9S ~ . - Dominik \Iand i l~ . EmiN.:a (10\'1:;('.'01 BOSI/(' i H t'rI.'t'go\';lIt'. III.. 2. izdanje. Zajl'dniL"3 izdanj a r.mjl!'ni lat'lud. knjiga 5. ToronlO-Zi.in(' h-Ro ma-Chkago.

-

- :\ larshall. ~OOO. - P~ l e r Marshall. 'The map of God' s word ': geogrJ phies o f the afterl ife in Tudor and early Stum England. u: The Place oflhe Dead. Dead llI/d Rl'membrallCt' ill Lme Medieml OIld Early M odi'm Europe. Edited by Bruce Gordon and Peter Marshall. Cambridge Univers ity Press. - Mamcchi . 19 12. - Orazio Mamcehi. Chrislillll Epigraph.'". An Eiement3I)' Tre-alise with a Collec Li on of Ancie nt Chri stian Inscripti ons Mainly o f Ro man Origi n. Translated by J ..·\rrnine Willi s. Cambridge University Press. -

~l aliĆ-Ga\Tan. 198 7. - Bernardin okolilIll. Zagreb.

~I atić

-

~l azaJi ć.

19.39. -

Đoko ~ I aza li ć.

Srarine po oko lin i Saraje,·a. CZ\!. Ll .. Sarajeyo.

-

~l azal ić.

1952. -

Đ oko ~I aza li ć.

Stari grad Jajce. CZ\!. SS. V II .. Sarajevo.

- Ignacije Ga" ran - Kraljem SWjt'ska. Boborac i

- ~I aza l ić. 1959. - Đ o ko r..laza li ć . Ko nzervatorski zahvat na Batalovoj grobnici i njezin današnj i izgled. NS. VI.. Sarajevo. - ~·leanev. 2003. - Audre\' L rvleanev. An~?Io-Sa."on and Earl v Christian Artitudes ro the Dead. u: The 'Cross goes Nor;h. Process~s OjCollrersion in No r;" em Europe. AD 300- 1300. Ediled by Manin Can·er. York Medieval Press. The University of York . _ Merdjanova. 2002. _ Ina Merdjanova. Religio1l. Nationalism. al/d Ch il Sociny ill E(lstem Europe . The Postko mrnunist Pal impsesl. Studies in Rel igion and Society. Volume 58. The Edwin MeIlen Press. New York . _ M iju škovi ć. 196 1. _ Jovanka Miju ško\'ić. HUl11 ska vlasteoska porod ica Sanko,·i!.: i.

It.

XI.I1 960 .. Beograd. _ Mijušković. 1961 .a _ Jovanka Mijušković. DOOeljivanje dubrovačkog .~.ld~~t''':l u srednjem veku . Glas SANU. CCXLVL Odelj enje društvenih nauka. no\'a senja. knjiga 9 .. N3učno delo, Beograd . _

Miki ć. 1982. _ Živko Mikić. Dinaridi srednj ovckovne nekropole P-.n'lovl1c

kod Sarajew.

GZM. NS (A). 37. Sarajevo,

. .. eća.J.:a GllIs"ik Srpsko\! _ Mikić, 1990. _ Živko Mikić. Prilog antropološkoJ problematiCI st . ~ arhe%Ikog drllštva, 6, Beograd.

295

- Mikić. 2002. - Živko Mikić . O ti zičkoj antropologiji u Bosni i Hercegovini. Godi/njak Cen :.a Ix,lkclllolo.~ka ispiti\,(/I/ja. knjiga 30. ANU BiH. Samjevo-Frankfurt am Main-Berlin-Heidel~ - Mik~lli ć. 1997 . - Planinka Mikuli ć, Elementi gotike

II

sakralnoj arhitekturi Jajca. RF, 8

Sarajevo. - M. Mil eti ć. 1957. - Maja Miletić , I "krsljclll i" di Bosnia aJla luce dei fo ra mOl1l1memi di pieTm . Orie ntali a C hri stiana Anaiec la, 149 .. Pont. Institutum Orientalium Studi orum , Roma.

-

-

Mil e ti ć. 1955. - Nada (A). X .• Sarajevo. Mil et i ć.

Mil e ti ć.

Nalaz ranosrednj ove kovnih fi bul a iz Raj lovca. GZM, NS

.

1956. - Nada Mil e ti ć. Nekropola u selu Mihalj ev i ć ima kod Rajlovca. GZM, NS. (A).

XI.. Sarajevo. -

Mil e ti ć,

Nekropola tl selu Mih a lj ev ićirna kod Rajlovca (Rezultati naknad nih iskopavanj a), GZM. NS, (A), XV -XVI., Sarajevo. 1961. - Nada

Mil e ti ć ,

- Miletić, 1963. - Nada Mil etić, Nakit i oružje lX .-Xll . veka II nekropolama Bosne i Hercegovine, GZM, NS. (A ). XVlll .. Sarajevo. - Mil e t ić . 1964. - Nada Mil e ti ć, Mari an We nzel, Bosnian and Herzegovinian Tombstones _ Who made them and why, SUdost Forscliul1gell , XX I.. R. Olde nbourg. Munchen. 1962.,

102.-143. (recenzija) -

Mileti ć.

1982. - Nada Mil eti ć.

Stećci .

Umetnost na tJu Jugoslavije. Beograd-Zagreb-Mostar.

Mil e ti ć. 1982.a - Nada Mil e ti ć. St ećc i - arheološki i likov ni aspekt. u: Bogumi/stroto nu Balkw/Ot \'0 s\"er/illara IUll/ajl/ovire istra;'uvallja, Makedonska akademija na naukite i umetnostite - SA NU - ANU BiH. Skopje.

- Mileti ć, 2003. - Nada Mileti ć, Neke karakteri stike st ećaka ze mlje Pav l ovića. u: Zemlja PadO\';{a - sredI/ji rijek i period turske v/ac/a ril/e. Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske i Univerzite t Srpsko Sarajevo. Nau č ni skupovi. knjiga v.. Odj elje nje društvenih nauka. knj iga 7 .. Banja Luka - Srpsko Sarajevo. _ M i l ošev ić . 1986.- 1987. - An te M i lošević. Prežita k pog an skog o breda sa hranj ivanja n;1 stećci ma. Prilo::; pO\'ijesti umjetIlosti II Dalmaciji. 26. Reg ionalni Zamd za zaštitu spomenika kultu re u S plit u. Sp li t. _ Mil ošev i ć. 199 1. - Ante M i l ošev ić . Steće;; Vlasi . Stdei i \'laške mi grac ije l-l-. i 15. stolj~ća u Da lmac iji j jugozapadnoj Bosn i. Region~lI ll i Z~l\'od za zušti tu spomen ika kulture. Split. _ M ujezi nov i ć. 1998.11.-111. - Me hmed Mujez ino\" i ć . Islamska epig/"{~fika B OSI/e i H en·('gol"i/l('. " Sarujc\'o - Pu blishin g" . Saruje \'o, _ Mu še t a- A~čerić. 1979. - Ve~na M U ?~ l u-A ~če rić . H re~;II1~ki mramorO\·i. eZM. NS. /.-\1. XXX lll .l 1978 .. Saraje'·o. _ Mu še t :.l-Ašče rić. 1986. - Ve ... na Mušela A šče rić. O~l aei ~ red njo\"jcko\" n e (Opon ol11:.1:-liJ.:~ n:l pod ručju župe Vrhbosne. eZM. NS (AJ. -WI-tl. S:u uj('\·o. _ Mutapč ić. 19fQ . _ Snježana MUlapč ić. Pavlu\ ac (nd..ropola ... tećaka ), CZM. NS (.4. J. J7. S
- ~~ )1111<..'\\11.', 1:\ / :\. - J. SpClh'l'r ~ ~ '11hl" '\1.'. Fril,lph, , ~f lh f ' ( ', n, :, ', Imi'.\ ,ll" ( 'hl1 ,\ I1I;!l 111 \, 111'11. ~I \ jll N ,lll/C' ./urin,\: r/h' } 1rsr }(IU r Cf'murje-s. I " 'll~m;IIl:-;. C;n.'~'n :md ~"' , . I ,'nd"Il, ' - l )l:l~h ;l. 1-')\.),.; , - Eli ~atx'lh l )l ;l~ ha. (', )llll1S f~ ( F,J rly ('hrisli,m 11l.... Tii ~\ i S;, lIlf" "t" St '11!h ' l( .>; Hrilllill. L~' i \.'l':-; t cr l · nin.'n;it~ Pn.'~:-;. L,)lhh)1l :lJld \:n\ Y,lrJ.... ' - Olin..'r. ~()()tl . - Gr:lh:llll J. UJin,'f. :\n InI1Y\thll'li-,'1l hl Ih ~' El' i~ r:lt'h~ ,If i)C::lIh : Funa;ln l n~ ...'ril'ti-.'Il~ :l~ E\'idl'III.'l', ll ; 711c' l:.j'i.I.,'Hl/,hy c!( Ikluh. SllIdic·'" in lhc" lIi ... l11/:" ,11/.1St ... "/('1\ t;( (tnycY cmd Ne li/ic' , LiWll""'lllni\\'rsily PT\.'~~. . , - Pal'l', \'·)1.)3. - \'. P~k'l'. ·'Dalb Illl)I1C :1 ~~c nIC :11\:J I1\l\I1C 1'(\'Sel11l''': Zur t-.ilt11 idl\.'1l w ;il1i:!~Hl~ dcs Tlllks in !\ litld :l\t cr, u: 7i:~1 im .\lil1dd/lcr. f\.l\llSI:lIl1.

\"l'~':'l'~l'n ­

- P:Alllll'I:I, 1l}4.5 . - i\ lil\l:; i:I\' P:lhlmcl:l, l\. ~~:lI\ s l:i :; imhl'lik:l 11:1 :;Il',...\' im:l. .\~11'1Y'(/
144(1. - ~til\':;b\ l':lbnwl:l. SI ~......... i i nj ih,,, lul1uf\)I,, ~ l i l,ln!d,:,t dnl ,l~ f\'illll'f1'f\'I;I(iji \..1I11U1\'I,' ~lc Ir:ldi ...·ijc ). II : l ': (l(l(l. "hUf·lIIi.1I lldhWf!(' I"'\'c"{k i S,"lf1I(,II.1 \ (-(i~'~ ' : 113 tJ 5. - / 1)0.)5, I. l.j\l l'n~li \..r:lj. iju,ii i Hijl'nw - / l",mi k. / lR ;\L ~h' :-;l:lf.

- P:I\:lIIll'i:I. 1')\)1',:1- ~lin' :-;I:l\ l ':Ii:\I\l~'t:I, l\. r~~·:lIl:-; J.. :1 :-;i ml".'lil:l 1l:1 :-;h........... im:l II ,'\",'Ii~'i 1 \~i1dj:\ :; "lvin'lll 1l:1lll'l l' I" l, i.k:-;Ill' pn," k mc. 1\ : lj .... 'fili" :Ilclll... ny,,, ',~ simi" ':{j.,: .. n 1\ "U
_ Pal:IIllI'I:I. ~n02 . 1O.~, - MiI\ )s\;I" P:II:Ulll'l:l, Krs ...' :ms l .1 lil',,"lhl:,1 Han 'gol'illll. ~ .-l) . II tl.- 17. ). i\ hlsl:lr.

11:\

sh............ in1:l :-; R:htill\lj~'.

- P:1!:Ulll'I:I. 2003. - tvli m~I :" P:llaml'I:I. Slnll!ur:\!lli l'll'IIWllli II l'l'i~mt"ki ~:l S1l.....':I)..:I. Mll{ri~I~. ;!6 .. MH. f\,t{)SI:lr. - P:ll:III1I'I:I, 2flll-t - Mim~l:\\' P:lI:lII\I.'I:1. (~Ul"l ~\\Ii"l' i dnt.~I\ ·c'''{1 Jlill11tifl, .:!. Mt'S!lI\".

\1:1

sh..'\.'im:l. S1, I1US

""I..\~I:I)'.::t1 k:H/nf"M

_ PlIlan'~II1\. 19(15. - Vlnjkt\ P;II;I\'I.'SII1I. Nckl\\l"\tll:l··r~.'min,w lr~l " u Hunn;\t inm }.::\",t Sl\"'~,

NS"

x., San~ic\"\\ .

_ P:lhnt..'f. 1\}IB . - N, F. Plllnll.'l'. Ars I\l\\\"it'lllti nntllh ll' HI;1II1: Zur \ \.',Nldlkhlll\g \~s l\"'~s im SpUunlndahl'l", u: 7'1f1 im Mirrr'lrlllc"". Kt\llSllU\I ,

- Panofsky. 1964. - Ervin Panofs ky. TOli/b SClllpt/l/'(,. Its Changing Aspects from Ancient Egypt lo Bernini . EdiletI by H. W. Janson. Thamcs and Hudson. London. - P~lIh:r.;on. 1992. - John R. Pallerson. Patronage. c:olleg;a and burial in Imperial Rome. u: Dl'eu" ifj 7rlH ·l/s. Urban RC SPllllCS to the Dying and the Dead. 100 - 1600. Edited by Steven Basse lI . Lei cester University Press. Leicester. London and New York. - Paxton. 1990. - Frederick S. Pax.ton. Chr;sliolli:ing Death. The Creation of a Ritual Process in Early Medieval Europe. Cornell Universit y Press. Ithaca and London . 1990. - Pederin. 1982. - Ivan Pederin. Austrijska putopisna djela o Bosni i Hercegovini. Radio Soraj(!\'o - Tn'6 I'mgmm. 39. Sarajevo. - Pelleg n:e. 1999. - Andre\\' Pettegrcc. Refornlatio n and Counter-Reformation. u: A World History of Christianit.". Ed ited by Adrian Hastings. Cassel1. London . - Pe tric. 1872. - George Petri c. Christian IlIScril'tiolls ill the Irish umgulIge. I.. University Press. Dublin. - Petric. 1878, - George Petrie, C"r;st;oll lllscript;ol/s il/the Irish Language, IL University ~ ss. Dublin. -

Đ . Pe tro\· ić. 2002 . - Đurdi c a Petrov ić, Gla\'no o ružje epohe i oružari II ze mlji Stefana Vukčića Kosače. u: SIjJ.'.ka pro:a dallas. KoslIle - oSII;mč; H ercego\·;lIe. Ćoro\,iće\'i susreti proznih pi saca II Bile ć i . Naučn i sku p i s t oričara u Gacku (20.-22, IX. 2(x)().), " Prosvjeta" SilećJ - "Pros\"jetJ" Gacko - Fond "Vbdimir i Svetozar Ćoro\'ić" - Beograd. Bileta-Gacko. Beograd.

- L. Pe tro\ ' i ć , 1999. - ;"""rkel1li bosanski' crJ..Te ( " ;"""r 'st;olli cr'kw bos 'lIske "I. Drugo izdanje. S\"jetlo rije(i - Z IRA.L. SarJje\'o - ~ I ostar. - P. Petro\·ić. 1955 . - Petar Ž. Petro\' ić, Motivi na boS3nsko-hercegO\·ačk.im stee..:ima. ZbonliJ.. .\ lmin' srpske' . 10. \'lwi SJd. - P. Petro\·ić. 1958. - P..:tar Ž . Petro\·ić. "Ioti\' arkada i stolo\'a na steć..:i ma. Sldrillar. \' 0 \ J Serija. \"11.-\'111 .. 1956.- 195 7 .. Be o ~r.1d . - Petfu..:<.'i. 1998. - Annall!..iLl Petrui..'(i . l\'rilifl.1! tIlt' Dt',uh. Dc-J.th and W riting Str.lIegies in th.:Western Tradition. Stanfllrd l'ni\·er.;it ~ fu ss.. \':l"'!l" iZhlmib: L,' -,crimm: ,,/tim,': /J,'O}(l?I,: dd/cl morTe t ' .,·Trl/Tt'g;t· dd!tl .\'1'I';I ','n ' ndlo Tradi:il)'/{' (ll'l'idt'1I11/!t·. Tr.lI1 s\aled ~~ \1i.:hJd Sull i\:uL - I\'I,,-'\ il:. 1I11l\,.'tthl~1;

1 99~ . ~

D.llli,. ..1 Pl'I",,,k:. S'7lsJ..i dild'II"\J..i ..·,l'b Fih1h 'l\kt':! t:lku\ll't J . Studije 9. Bl:"l':!r.IJ.

1/

:\n'dl~it"m

,·dll. Institut za i:,-Il'n,lu

- Pu ljil' . ~(lO:' . - \\ 1..·.1 Puljil'. C'rJ...\\,.'Il\,.' rrili kl' u ll'mij,lIll .1 h('r..:e~a Stje panJ \'uk': i':J Kl'-...!':':' u: ,-,' 111111101 .. J.. ".\ ~I.II II" 1/ \ lt .bU' 'l:id,ll'nl ~i Bl" Tli I JiWlIU. Zt'll.'mil.. rJJlW'J. 1ll:o:titul lJ. i:'-h'n.':.i II S.Ir.ljl" II - Hr' .11,ki 1Il'"1l11 / ,1 f''' l,il"! Z.I~ft'b. S.Ir.ljt'\l' -l.:l~rl·r.. - R;lJl',i(il:. 19(-.\. - S' l'[ ~' , .H· R ,l~h',i':l(. RdJt'll ~':-.m:-kih I ht"fl't'':-:l',.I~'kih :-[l~..·Jk.l. U I-,- J.. n.' .~~'"i!l. \", i Sad.

- R.ld"J k,,, il.'. 19(-.(-.. - B".i.m.1 R .I,t.~lJ...,'\ il'. Srd'm.l ':J.~.l \ 1.J' h.'lin.1 SJ.nLl. p~'s.'Nn ~'I1~k 1 ""11I1k.I/.\ hk," nl:" uml'Ullhll. ~ . \I S.

!,-

- Raki 0. Il) S~. - S\'I..' lIalla Raki l..~. PredSlaVl: fi gu ra pol..oj nika na ' !l:I..\:ima. NS. XV I. -XV Il .. Sarajevll. - Ratkov ić. :!OO::!. - A leks"U1d"lr Ralko\'i0. Ljll/Jillje - SI"l'd"jOljl'kOl'II(' lI('krtJl'o/t' i ahi.fra. Ljubinje . - R"llIk ..u·. 197.3. - To mislav R..mkar. O problel1l u bosančke II naš-oj hi ~l oriogratiji . u: Srt:,dllj '" \jdo\"lll/ BosIla i c\"I"Ol'ska ku/titra. Izdanje Mu zeja g rad ... Ze nice. Radovi III. Ze nica . - Rengjeo. 1 9~.3. - Ivan Rengjeo. Novci bosa nskih banov"l i kraljeva. GZM . Sarajevo. - Rowel!. 1997. - Geoffrey Rowell. C hang ing p.Ulems: Chri stian be lids abou I de;Jth and th~ future life. ll: 11Ift'rpretjllg Demh. Christiall Tlu'olog.\· alld Pastoral Praaice. Edi[ed by P~t~r C. Ju pp and To ny Rogers. Casse lI. London and Washington. - Rush. 194 1. - Alfred C. Rush. Dl'mh (ilid BI/ria/ ill Christiall AlUiquity. The Catholic Uni\-ers if) of America Press. Washingto n. - Sachs- BadstUbner-Nellmann. 1994. - H. Sachs - E. B"ldstObner - H. Neumann . Christ/jehe I kol/ographie il/ SticJ/I\"OI"f('I/. MUnchen-Be rlin . - Same Ilas. 2002. An tigone Samdhls. Dl' mh ill ,lte Em'fall ,'v/t' direrrw/('lIl1 (50 - 600 .4..0. J. Mohr Siebeck. TUbingen. - Saria. 1959. - B"lldllin Saria. Dil..' an tikl:n GrlIndlagen der s lidl..l s l e llrop~ii s,-.' h ('n i\..ul!uren. SUdosteuropa. Sc hriften dl.'!" SOdostl.: " uropa - Ge=-dlsdl ..lft. 8t!. l. in : \fiilka IlIId 1\1I/lltr1.'fI Siidostellro!'as. Kuiturhi s(orisc he B l.::" itr~igl.::". MlinL'hL'n. - Sch mitt. 1994. - Jea n - Claude Schmitt GllOs!.\" itl tlll' MiticIli' Ages. The Liv ing Death in Mediev"ll Society. Thl.' Uni vers ity o f Chicago Prc=-s.

~md

thl'

- Sergejevski. 1938. - Dimitrije Sl.::"rgejevski. Ka sno-anti čk i spomenici iz okoli<..·c J ~tjl·a. GZM . god. L. Sarajevo. - Sergejevski. 1942. - Dimi trije Sergejevski. Sred njl.'vjc kov na groblja GZM. L11L11 941.. Sarajevo,

II

Sluparinl:l iRastiku .

- Sergejevsk i. 1952. - Dimitrije Sergejl'vs ki. Ll/timl'l". Srl..' linjl'vj\..'kovni nadgn)oni =-rll.llllenil·i BiH. IV.. Zema ljski Muzej. Sarajevo. - Sergejevski. 195 3. - Dimitrije Sergcjc\'sk i. S like pokojnik.t Ila na~ im =-l'"'t.tl\it'\·.kklwnilllll~ld­ grobnim spo meni ci ma. GZM. NS. V III.. Sarajl:vo.

_ I. Sivrić, 1978. - Ivo S i vri ć . Smrt i umi ranje II svjeliu nekih mi =-li lal·a. knji zl'\>nika i 1l,\)lllgrt. NEV. god ina XXV III.. svezak 1-2. Sarajevo . _ M. Sivrić. 197 8. _ Marijun S i v rić. Nekoliko srednjovj ekovnih krst:l~u iz okoli nl' 1rebinj ..l . TriIJ/lllia, 4, Trebinje.

_

Skuri ć.

1928. _ Vhtdislav GZM. XL.. Sarajevo.

.

SkUri Ć.

•. ' uzor bosuns ' 'kih mnunorovu lstOCl.lka). Jedun s 1ovens,;:'

- Skurić, 1932. - Vladislav Skurić, Bogulllilski grobov i i bosančicn, "NlIrodnojedillstvo",

a 1111UIl!lh-knlrl1llnr, SarnjrVtl. - Skarić. IlJ14. - Vladislav Skarić, Grob i grobni spomenik gosta Milutina na Humskom u rnčanskol1l srrzlI . GZM, XLV I. . Sarajevo. - S lij rpčrv i ć, IlJ2R. - Pero Slijcpčević. Sluro grob lj e po Gacku, GZM, XL.. Surajevo. - S nlildovski. 1993. - Slefan Sm:1dovski. BlIlgarxkll kirilxkll epi~rajika IX - Xv. vek, Studia Cl asi ea. Agata. Soliju. - Softić. 2002. - Ai .~a So fti ć, USli/elie predaje HolI/jaka, Bošnjačka Zajednica Kulture "Preporod", Sarajevo. - Sokol. 1980. - Vladimir Soko l, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici neretvanskog područja. ll : Dolillfl rUekl' Nere/ve od pretliistorije do l'(lIIOK .\'Iwlnjeg vijeka. Split. 1980. - Solovjev, 1948. - Aleks
Butković

i njegov grob, HercegoviJla.

- Sparavalo. 1979. - Ljubo Sparavalo. Srednjovjekovna groblja, crkvine i crkve na Šume trebinjske, Tri/milili, 5, Trebinje. -

Stratimi rović,

1891. - Gjorgje pl.

Stratimirović.

Srednjevjekovno groblje kod

području

Zgošće,

CZM.

Ill., Sarajevo. -

Stratimirović,

1926. - Georg

Strat im irović, Zgošćanski s tećak.

elM, XXXV liJ.. Sarajevo.

- SUdiand, 1990. - L. V. SUdIand, JII:llosllll't>IISko pi/llI/je. Prika z cje lokupnog pitanja. Varaždin. Nas lov izvornika: L. v. SODLAND, Die SUdslawische Frage und der Weltkricg. Ubersichtliche Darstellung des Ges:lml· Problcms. Wien. - Šanjek. 1975. - Franjo Šanjek, BO.HlIIsko·lilllllski (Iw/'(:egol'(lčki) krsljalli i katarsko-du(lIiJti/ ki !,okre/II sredIljelII \IUdII. Kršćanska sadašnjost, Z~lg reb. - Šidak. 1937. - Problem "bosanske crkve" II našoj historiografiji od Petranovića do Glušca (Pri log rjdcnjut zv. bogumilskog pitanja). Rad JAZU, 259., Zagreb. - Š imi ć. 2006. - Marinka Šimić. Natpi s vojvode Masna iz Donj e Drežnicc. J-/{'I'('('gOl'illll. ~O.. Mostar. - Š imi ć. 2006.<1 - Marinka Šimić. Jez ik natpisa na s trćcinM MH. Bl'Olnjo - Ćit luk .

II

Brotnjl1. Bmllljo - ZIJorlli".j ..

- Ši mićo 2007. - Marinka Šim ić. Natpisi na sh.'I.\:ima II Buljunim
- Sl.. ohaJJ. J lJ 7fJ . .' - Ante S"ohalj. Olm't/II '

ra"'rr~l\a q

ll:o Jo\ J...a

re li gij i j magiji.

.

.

S V~ttKJIII.~!e .. Nć;~. (CmcljU arllcolo
nala za rvw iJ'c
'" - S Ul a.lo. I ':JCJY. - Marko SLIl a/o . Nekre I . IV. Stol ac II povije'>'i i kult . H )P~J e \ IC(: i.l k (nJačkom kr" . un rVala, Zuorcb S I aJ u, u. HIlI1Hki :-bomik _ e -. lo ac. J - Tad"IC. _007 - Lad l~ l;w T ld ~ M < tc . J ,ro.,lu\, K rf ,-, b ,Sar;ljc\,o eZa I ogumll \ kr mit lJ r . {J\ llll j m !/( Heal/ a . 27 11<1

'ovu

- Tentor. 1991 . Malc Telllor. Bo . . anć ic·t lt' I' " l d , /" , <,.fJI'I,t:,\ Ifjom ' " H ' · , · () WJ( JIll! /403 .. KnjIga I.. Dnlgo izdanje. H ~at~ ko 'k (; I trr.{ /{f~VII/l' od naj.HlIrij ih I'rem en a . ultumo dru",vo Napred a-k..SaraJcvo. ' - T()~ i ć 1998 - Đu To ~ " l ' " r(~. O S IC. reb/JIj.l'ka () hlcu/lI sredn "em I" ' " PO\ Cbnd Izd'lnJu. knjiga 30. Beograd. ') IJdu. J\ lonJskl mq nU( SA.\i L oo

••

-

"

o

'

.

oo

•

• •

To~i~ .. J998.a - Đu ro Toš i ć, Porodica MiJoradović_ S ' , I.\lorlj.'iki

~api.'ii. LXXI.I3 .-4., Podgori ca.

.~ " • (Jcpanov lc IZ vlaskog roda Hrabrena.

- Truhc lka 189 I - Ć i ro T h lk S . ru e a, tarobosan ski mramorovi , GZM' III " S,araJevo. " - Truhc lk a, 189 I. a - Ć iro Truhe lk ' N ' k" a, OV I postupa pn snImanju natpi .sa, CZM.III ' ., Sarajeva.

- Truhe lka. 189 1.b - Ći ro Truh elka, Stari bosanski natp isi GZM III S ' . , , .. araJevo. - Truhclka. 1892. -

Ći ro Truhe lka, Nekoli ko hercegovačk ih natpisa, CZM. IV.. Sarajevo.

- Truh c lk a. 1892.a - Ć i ro Truhelka. Stari hercegovački natpisi, CZM. IV.. Sarajevo. - Truhe lka, l 892.b - Ć i ro Truh el ka, Stari hercegovačk i natpi si. CZM. IV.. Sarajevo. - Truhelk a. 1895. - Ći ro Truhe lka, Natpi si iz sjeverne i is točne Bosne, GZM. VII .. Sarajevo. - Truhc lka , 1895.a - Ć iro Truhelka. Stari bosanski natpi si. GZM, VII.. Sarajevo. - Truhelka, 1895. b - Ć i ro Truhe lka, Starobosanski natpisi, CZM, VII .. Sarajevo. - Truhclka. 1914. - Ć iro Truhe lka. Osvrt na sredovječne kulturne spomen ike Bosne. GZM. Sarajevo. - Truhc lka. J 991 . - Ćiro Truhelka, Sredovječn i stećc i Bosne i Hercegov ine. u: POl'ijesl BosIle i Hercegovine od najstarijih vremena do godille 1463 .. Knjiga I.. Drugo izdanje. Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Sarajevo. - Truhelka, 199 1.a - Ć iro Truhelk a. Bosanska narodna (patarenska) crkva. ll: POl"ije.{f BosIle i Hercegovine od najstarijih vremena do godine /463 .. Knj iga l.. Drugo izdanje. Hrvatsko kulturno društvo Napredak. Sarajevo. _ Tuchman, 1984. _ Barbara Tuchman . Daleko zrcalo. Zlosremo XIV. slO/jde, ll .. Grafički zavod Hrvalske, Zagreb. Naslov izvornika: A Di stant Mirror. The Calami ta us 14tl1 Cenlury. Penguin Books. 1978. _ V. K.• 1976. _ V. K.• Grafija srednjovjekovnih bosansko-hercegovačkih natpisa. DP. XXV I..

Sarajevo. 301

- Va1k, 2003. - Heik i Va1k, Chri sti ani sation in Estonia: A Process of Dual-Faith d Syncreti sm, u: Th e Cross goes No rth. Processes of Conversion in Northern Europe ~ 300- 1300, Edited by Martin Carver, York Medi eval Press, The University of York • - Vego. 1954. - Marko Vego, Ljub"ški, Srednjevjekovni nadgrobni spomenici BiH VI Zemalj ski Mu zej, Sarajevo. ' ., - Veg~: 1955. - Marko Vego, Na~grobni spomenic i porodice San ković a u selu Biskupu kod KonJi ca, GZM, NS (A ), X .. Sarajevo, - Vego, 1957. - Marko Vego, Nadgrobni spomenici porod ice Konji ca (Nastavak), GZM, NS (A ), XII. , Sarajevo,

S a nkov i ća

u selu Biskupu kod

- Vego, 1958. - Marko Vego, Crkva u R azić im a kod Konj ica, GZM, NS, (A), Xlll., Sarajevo - Vego, 1959. - Marko Veg~, Nov i i revidirani ći ril ski natpi si iz župe Sroćno u Hercegovini: GZM, NS, (A), XlV. , Sarajevo. - Vego, 1959.a - Marko Vego, Arheološko iskopavanje u Zavali, GZM, NS, (A), XlV., Sarajevo. - Vego, 196 1. - Marko Vego, Novi i revidi rani natpi si iz Hercegovine, GZM. NS, (A), XV-XVI. Sarajevo. ' - Veg~, 196 1.a - Marko Vego, Historija Broćna od naj starijih vremena do turske okupacije, Sarajevo. - Vego , 1963. - Marko Vego. Patare nstvo u Hercegovin i u svjetlu arheoloških spomenika, GZM, NS (A ), X Vll l. , Saraj evo. - Vego, 1964. - Marko Vego, Nov i i revid irani natpisi iz Hercegovine (nastavak), eZM, NS, (A), XI X. , Sa rajevo. - Vego, 1973. - Marko Vego, Kulturni karakter ne kropole Radim lj e kod Stoca, SBIEK, Zenica. - Vi ba, 2006. - Sol vita Vi ba, Funeral Traditi ons in Medieval Latvia: Sources and Problems for Research, u: Tod tlnd Tmuer. Todeswahmehmung und Trauerriten in Nordeuropa. Torsten Fischerff homas Riis (Hrsg.), Verl ag Ludw ig, Kie l. -

Vi dov i ć ,

-

Vid ov i ć,

1954. - Drago

V idov i ć, S i mbo li č ne

predstave na

st ećc im a.

NS, IL Sarajevo.

1954a. - Drago Vid ov i ć. Pretstava kola na s tećc i ma i njihovo znače nje, Poseban otisak iz GZM, NS, IX., Sarajevo.

- Vi dović , 1956. - Drago Vidov i ć, Srednjevjekovn i nadgrobni spomenici u okolini Zvorni ka. NS, 111./1955., Sarajevo.

_ C. A. vo n Vo lborth, 1992. - C. A. von Vo lborth , Eille Ei1ljiihnlllg ;11 die Welt der Wappell. St uttgarl-ZU rich. _ Vranč i ć, 1984.185. - Josip V ra nč ić, Umje tnost izmedu života i nj egove apstraktne formul e. Peri.\·ril - Zburnik mdol'o:o pOl'ije,\·! lIl11jef11osti . 27-28. Zagre b. _ Vu k an o v i ć. 1974 . - TalO mir Vu kanov ić. Erlloge1l e::.a Jl/~1I i11 Slo l'ella. Vranje . . Wa lke r Bynum - 1995 . - Caro line Walker Bynu ll1 , The ReSlIrrectioll of the Body ill Western Chr;stiall iry, 200 - 1336 , Co lumbia Un iversity Press. New York . . Ward-Evans, 1999. - Be nedicta Ward - G . R. Evans. T he medieval West, u: A World HiSlOryvf Chr;stitlllity , Ed ited by Adrian Hastings, Casscil , Londo n.

- \ \ l"~('n('r. t lJY~

unJ J..\ ..h"e1.

- GUll!hcr S \\·r~C"ner.

()fJor;

JU/Ir( Ilnd (JII lJudI. Oncl en \ ... . '1"_"_. ~

..

Wuppenal/

- \\"(,IlZl'l. 1 96~ . - .\!arian \\" I . a J h S enu. BO"nJJn and H n " ~ . fido"l Fonclllil1eefl. XXI R O ld erugO\ inlan tomb'-\one" - v. ho m-de th'" ' . enbou rg. \ Iunchen. i:I ~m -

\\"e.~~el.. I 96..2 .a -

\l ari a n We nze l. O neki m ,i . II Dalll/oClji. l ~ K - mboh.ma na dalm::l (in'klm ... tećelm;,. Pn / " . onUn ator, kl Za\ od D l . _ . ( ,I \\" _ a mJI.IJe u Srlnu . SpIli . e nu !. 196.:'1 . - .\f arian We nze l ['kr . '. • (U1I/ 1II001l'I1/a sTe(:cima. , 'e,,-"I,' n \1 0 1 ' . S . .~ . ... ' e ... ;t. :1r3Je\ o. - \\ e nze l. 1996. - -'f a ri a n \\" "' l B . . e nZt: . o~ans ka pen ij" 1 . muzej u Saraje\ u i bof! umil ,ka rom 'E . o I JU~lrougar~ka p0l itlka : uma!} . . kl p ~ . rtr.II/IH · ta s m ' ( _ I. I . 1:'I . ( re\'e la s e noles koo' \1 a' L . ansa .. . ' (,. 1. ,o hil lUni dem(l~ra (,lie . 8r01 :;, :;'" Ja 0\ re nO\'IC I . . P(JII}eSTlllm)e1l10S1i

- " ·enze!. 1999 - M . \\. . . anan en zel. B osamki sl i/1/ " '.' . TOII/hs/o lles and -'H eTaI. Bibli Ol eka"K l ' .. a . 1e~( ":'10 I mera /u - BOSllitlf! S,!/e u tumo nash.lede BIH . Saraje,o- Pu bli:-hing . -

flf!

\\·enzel-~ojić. 19~ l . - Marian \\"enzel - Ljubinka Kojić. OS\TI na Iri inosrrane . '-\u s lrD-l2arska I nauka o "boa u '1' 1.;' '' .. knJl:eO~tell.lffiJ.. XXXl.!198 0.. Beograd. : nll ~ lm stecc lm a. u: STo ril/ar. :\0\a ~crijJ. l\.nji ga "

("1

.;.

- \\llli am s 'OO ~ - P t . kS ' \\" 11 ' . .- •. a nc lm s lla m s. The e/llc InscnjJ1i(llls (Jf BriTain: Ph(lIl(l/of!' ilnd Chrol1olog.l : e. -+00 - 1200. Publications of the Phiiologica] SOI:ien. :'7. Bbckn eli Pu~i'~he "' Oxford _ Boston . . L r..

e

-

Zeče\·i ć. 2001. 17 .. Beograd.

Emina

Zeče,·ić.

- Zečeyi ć. 2005. - Mramorje. STećei izdanj a. 3 .. Beograd.

O pojmu

II

slećak.

G /asnik srpsk(lg arli!,()joJh)f! JmJn 'a. '

Znpadnoj Srbiji. Srpsko arheološko drušlYo. P0sebna

- Zelenika. 1961. - Andeiko Zelen ika. Prilozi za proučavanje srednjO\j eh'"l\'nih nekn.'"If', Ja stećaka na Radimlji i Ošaničkoj Gorici kod Stoca. NS. VIII.. Sarajen'"l. - Zelenika. 1994. - Andelko Zelenika. Stt!Ćci Livanjskog područja. u: lil"ll1!iski J.:n~i 1I/l( )\·Uc'sri. Muzej HrvaLSki h arheo lošk.ih spomenika - Općin s ko Hn ' al ~ ko \ ijel.~e ot'ir.lne. Splil·Li\"J}("I. - Zelenika. 2004. - Andeiko Ze len ika. Prijenos k očenn s ke ploče koncem 19. :o;(('lje...·;] i Jrf"k."",!c,Š,J..l' istraživanje groba Vignja Milošev i ća. u: \liganj i '{i('gol"O doba. GrJL Sin.'"Iki Bnj('!!. - Zirdum. 200 I. Andrija Zirdum. Karta srednjovjekovni h crb,·;] na tlu Bll:,n(' i Ht~n..'ef!l"l\irk.·.

BF, 15, Sarajevo. _

G robov .. . < ,. na 1982. - Lidija Zeravica. . ISpod Sl!;l..a"::l NS (A). 37, Sarajevo že ravica.

..

_ Živković, 2002. _ Pavo Živković, I : SIl.'l/IIjOljekome pm'lJes" drušlvo Napredak - Podružnica Osijek .

.&

~\' I l)V I.' U

r ..

kod Sar.l,. ·t"'3 ' Gz.\1.

.H '-""t' I /lJlJil.

Hr\"~~o •

kulturnO

303

KAZALO IMENA A Abraham. hebl". "olac mnoštva" " . Ad (I , . • Olae mnogIh narod .. . ... Ak am. k't b,.. od zemlje). po Bib/ : po BIbiljI Židova i Arapa 27.98. Vlns l. Toma (sv.). filozof i le IJI Ime prvom eovjeku 65. 159 la"Jonskih grofova. Alberta Veliko (1225: ..ili 1226.) Podrijellam iz porodice Ak vuanskl . Prosper (sv.), Ti ro Prospe g. . dominikanskog reda 13J mil I " r, vatrem branitelj I ligi d . . os I I preodredenjll. rodio se oko g. 390. u Lima e n, lu AuguSlinova naUka o SPIS I odaJ II s visokom kUIJur geu. u pokra;101 AkvIIaOJJ I u Galij i. Njegovi Al fons. Pe.ar. (Pelrus Alfonsy) izvorno M om 129

čovJek načinjen skolastički Učenik

~raOlae

Olo~. N
mač klaSičnom . liječnik kralja Al fonsa I. Aragonskog ~~~ ha-Sefardl. roden 1062.. a Um ro 11 40. Dvorski Ahghlen, Dame, talijanski pjesnik iz XlII . XIV Andrija (sv.). apostol. bral Šimuna Pe . I . ' ~L. aU'Or BozfIIlS/velJe komedije 113. 11 4

ČOvjeka

w

je "AndriJ'in kn V" (X ) d . tra, glav", zastl!mk SkO!ske; svetačka oznaka sv. Andrije z . Sre stvo njegova mučeništva 76 (J 920 - 1985 ) 'k ,~ ' . . ' . . .• pra~nJ '
Redovničko

Arduin. redovnik crkve sv. Viktora II Marseillesu

grčki

J

~

08

Areopagil. Dionis ije (Pseudo Dionizije) fil ozof(V SL). Pripisuju mu se spisi iz V. Sl. Je autentič nost sporna. M is ričar i neopJatonist 9 1 Arhidakon, Toma, spl itski kroničar 65

činovnik

AstxSth, Janas """' bogi nj arane ASIana. fenička 65aus!1ougarske adrninis!rncije u BiH i

čija

član ~!XJrlamenIa 19.21.22 'z79

Aug uSli n. Aurelije (s v.). latinski leolog. filozof. crkveni o.ae (354. _ 430.) 65.8 1. 99. 129. 130

B Bahtin - Mihail Mihailović, ( 1895. - 1975.) istaknuti ruski teoretičar književnosti , utjecao na znanos t O knji ževnosti i u zapadnim zemljama. Veliki poznavalac i analitičar Dostojevskog (Problemi poelike DOSlojevkog) 11 3 Balši ći. ze tska vlaSIela 163 Balšić. Juraj. (t 1378.). oblasni gospodar u Zeli (Duklji) 161 Barojević. Milosalić. pisar " 8 . '. .k 'a Basler, Đuro, ( 191 7. - 1990.), arheolog. konzervator i znanstvem savjetnIk ZemalJs og muzej Bosne i Hercegovine II . 20. 64. 236. 237 . 'č " . rozni BašagIć. I . ( 1870 . - 1934..) pjesnik. jezikoslovae. knu ar. esejIS. p . Safvel-beg - Red"zepaš'ć i dramski pisac 24

Chic~ele~'č~.I~

nauči.elj

Beatrica (t 1425.). supruga Williama log crkveni (Mon.epuJciano. Beatric (Bellarmino BeUarrto), talijanski J ~ eOM~ela II.. isusovac. studirao u Rimu; Siena 4. X. 1542. - Rim. 17. IX. 1621.) Necak p pe I .. Rimskom kolegiju. Rel.10
3:0

(1602. - OS.). do smrti u papinSkOji kur;:i ični filolog. sveučilišni profesor. kul!UIll;'9":;""";:~ Benac. Alojz. (1914. - 1992.). ~~. 57~58. 62. 74. "O. I65. I66.H3. I8. 1• 194·i.~ BuduĆi da politički djelalnlk 11 . 19.21 . • • ill 543) roden u !alijanskaJ NWSlJI (Non; ........ papa N .. (oko 480 -21 . .. kr!ćanskeJru1rure ........ Benedikt (s v.) iz ursIJe ko redovniŠtva i zapadnoeuropske . bla,gdan l J. SIJllIja 243 wtilnikom Europe. Njegov JO se smalm ocem zapadnoeurops g Pavao VI. proglasio ga je 1964. svecem 305

am;;

- .

k e Prihi"wa

Kosače

191

Bt.,\'~;J . ~lls~llfa. ~P.'lIJ~I11t.,·;I ~ 1 .~.l'I' -Id "ii'kar (Mi lano. oko 1190. - prije 1243.). jedan od du~ _ _ (Berhn!! ll;:f\) • t.l lj. :oi , .' d L d" e _ ...... .': . ~ h' , . 'k'h liko\'nih shema . Djeluje u gm II ucc.a g Je je saČUvano gla k\lll sc pndrža\';U' l1..lIlls I 'k " bol D '" Vno

B(,fhnd\H~ n

' I " . ' k llikn figuralnih pn ' al...1 I sim a. vOJIca njegovih si Raspe.: II s Ill.: l nova ... iik ·lIi '; \1 tr:lni('\'a~kl' lellle 63 . . . ,' I""V'I 11'\ '\) Fr.Ulcuski redovnik. o S ni vač l nadstojnik SaTnn.r . . . Bcmant l'\ti ClalfY3UX;t . ( \'7 \1 , •• . . . ' " k k "OV;)tana , ' f' I -"i\l1ik A.hdardo\'3 raclonahzll13. mis li ' . JXl 'retač Dru!'!OP I "'; .L C I;\lfY;tux. hlllfn 1 it'\lllg. p,,- . . • ' .' 8" - :!" "-' lQr• •

'

.

'

o-

•

nll'l!ll\'\) dll' lll k

Sl..llg r..tla . Njego\'i su redovll1l..' ! hc~ar~lOl.1

,, -

.. '" .

.

.

'k' (. , rodcn u pknud.:oJ ohllelJl u SIJt:11I (Xv. st.). oSl1Ivač pobožnOSlI SVet....... B~ m :lfdlll. IJcn~ I ~v. . . "k h b' l 65 ...." 1 imclIu Isu sovu. redovilO se slik a u franJ~vac ' 0l~1 3 . l U . . . " ' ,' k 1908 1990 ) uči lelj i nasl3vl1lk. dlplollllrao na ViŠOJ pedagoškoj ~koli Bd IJgh.'. ~e l . ( <. .' • '. . • . I II ')") "O '6 <9 7 , II ' , PO""j'e~"u I . _..... -_ . . ") . ) . lj • 6. 11.t . 116 l.., gre h u. b a\'lo ~e -'-' ku lIure l ulllj eUlo:.11 . - . 175 'I" -R' d" ,' " pokopan u Starom Sdu kod jajca 70, " ), " 7, .03 BI IL . a ~'J e.. - ") 88 '")44 Bi7...1nl. nazi\' za ISIOCnOrl l11sko Ca~I\'o 83. 9). ~ _I. 1< • ' .. ' I" VI ' ' kl' 'z sahranj'cl1 u pr:wosl3vnoj crkVI S\·. Lazara u selu Vlahov1cI 175. 188 BJe IC. ac. t: -, . Bjdopčc1anin. Pribi I. kov;\č- klesar 69 B·lau. 0110 von. pru ski konzul 20 Bogčin . knez 11 6. 11 8. 17 1 Bogopenec. Dražen. najstariji poznati član porodice SankO\'iĆ3 pn·j PUl spome nul 1306. 160.161 Bogović. Ostoja. ce lin ski Vlah 58 Bo~umi li (bogumil stvo). sljedbenici dualističke kršćan ske Se kh! koja je od X. SI. C\jetlla u Bugarskoj odbijajw:i najvdi dio Slarog Za\"jeta. razv ijajući slrogi antikl erikalni Sta\ u JX'lilici. pogrd no od slarije historiog rafije ali i od sU\Temenih pse udohi sloričara i pllblici~l.3 JX'i stO\jI!Ćeni s kn-ljanima Crkw bos:lI1ske 19.23. "2 7. 6-t Bojan(l\"ski. ho. ( 1915. - 1993.). arheolog. anti čki lopograf. epi grafi čar. konzen·alor. znansnem :,a\jetnik 12S Bolingi1roke. liJ... II Richardu //. Williama Shakespc'area 9S Boijun('wi(-. BogJ'Jc. :,ahranjcll na nekropoli u Boljunima 9S. 122 Bllljunovi ~ . Tarah. :ooahranjen na nekropoli u Boljunima 98.122 Boue. Ami. beCJ...i ge(liog i lij ečn ik .20 Bourboni. francuska dina:,tija 25 i Brankovi ć. Mahmul. pokoj nik sahmnjen podjednim od Ilajsl:rrijih m u~limanskih ni5.anJ na prijdllU iz Xv. II XV I. st. Ila Petf(w u polj u kod se Ja BrJnkO\'j(- i nedaleJ...o od Rl)f!J til'C' liS. 1~5. I~Ć'o Brati\o ( ll ) i ć . Ratko. kmač-kle:,ar na nekropoli II Radimlj i 166 Bratoje. dijak. aUlor natpisJ na ~It~'l~kll PrihisJa"J Petoji\'ib 100 Bubanji ć. Mastan. voj\"(~da prisulan u poliličkl)Jll Ži\NU BO:'l1e l)(j sfe-dine \J\". :'1.. gl.):-p..'tiJf oblasli Blidinja 96 Burckhardt. Ja~oh. pm"jesnič::tr Ul1~iell10sti i kulture. (25. \". I ~ 18 - 8. \"111. I ~Ni. I. ,)sni\"3;(- I,)mulfk.l - ana lili cke mei ode u povijesli umjetnosli 91 Burken Waher. nje mački antropolog 2.+8 ,

S"

e Chichdl'. Will iam. ;erif i graJsJ...i \ iiel~n iJ.. Ll)nJon~1 1\o C.llll'llu(cin. P;II1Jnlfn. Pe~ari ( I++-i. - l :'iO-t 1. Pl) 1;\\ r;etJ...u :-l uJijJ rra\ J II PaJ,l\ i :o-mj(':-lil' ,;.' IlJ J, Of U ~t'.,anl. gdje jl' I",h3:Jan J..tbiJ...l' II hum~1lli:'le. :'\jt'"g,l\ ~l ~h orsJ...;1 i ltil'll'l1lJl~k.1 k.m.1"'rJ JO\l'"la gaJl'" u k,llllakt., LOfl'Il1 l111l \kdi(i t' Plllil i;Uhll11. \h.'dut im. J,1!!lxlil:l:O-t' liJgt'JIJ-!1 ~~:.~~ ~~p~uh·.n .':1 ild;lj.u. ~1l~il1 ga,-il' Gi,,, anni Sfllrl~l. ~;lpi:-;h' jl' "ri&i;1;1I111) n;lIur;~i '[I':k" . ~ , L.I Plll1~ ~llla lk~l'n'hl J.l hll)hf:1ni,l Plinij:l,'d ,'!'Iuibi :,\ ikl,k L,,',lnil,:cJ1.1 13 CIJ..: lJ hosw'.~J..lJ. :- lZll1;llh.' k.1 . .· r.~ \.1 \ iJena k.hl her(, lil'b il lX'r:o-pc~li\ e l\. ;IIl'li~·kc i Pr:l\l'''\.J.' nf l rk ~e ~ lla~t.J I~ I~Jkllll I'f~lll-'l'::"t.ll1j~1 ,jClbl:l B l1~;11l:- k l' ~i:-klll'iit' II D;ll.. ,l\l' :-I\'dlIH'll1 \ 111. ~~~Ieca. ehmlll l ~alla I"-1 Iit.inl'11l inll'n t'"lk·ij l,'l11 "ll:o-.1I1'l..,,& kr;li:l;l SIJ"'P;Ul:1 Tlllll.l~;l t I--I·t~ . I) pred ....lIlU l..t)n.l( 111('g,1\ l' \ l.IJ;1\ 1Ilt' ~--I. :\~. :\ ~ 163. ~37. ~.'~. ~--I{). 2--1--1. ~:' l C'nut':lIllll. \h lutlJl. glhl (' rk, 1.'" l'\t";jlhk~'" ~~. :\3. 96. Itl6

1

Č

~ihori0i. fi.'uda Jni rod . na,ljl'dni;

~ ~ 1()1.·~~" ~:l1al'. ~up'ln i./ Popova C~h(lJ~~. VI.II~{). Wpalll/ popo\'a Člll on c . Dabiživ, slu !.!:! 97 ~ihoriĆ. Slip~o, lepčU~1 97 ("' I

. -' N

. .P

JX~

0Pl)\,') lJ7. 161.

tlp.lIlI

I X5

Cillllrija

Črg~bil. Mustič

10

Čurčić. Vejsi!. (1868. -

1959.). arheolog i

Ć

etnolo~

Ćirković. M. Sima. povjcsnič,tr. do:tjen historiogralije

D

Dabiša (1.19 1. - 1.195.). bosanski kralj D'lbiživ. si n gos poje

Dan~anski.

II. 22

o srednjovjekovnoj Bosni 24.70. 166.279

123.169

Radače (monuhinje Polihranije)

naučitelj,

69,87. /17

Petar crk veni kardina!. Roden uRaveni 1006. ili 7.. umro u Faenza-i 1072. Deschamps. Eustache, (1346. - 1406.), pjesn ik 129 Dijana. starorims božica lova i65mjeseca Zeusovoj. sestrikaApolonovoj

mučenik,

identična Anemidi iz starogrčke mitologije. kćeri čiji

Dimitrije (sv.). pogubljen u blizini Sirmija 9. IV. 304.: zaštitnik Soluna se kult raširio po cije lom Istoku posebno medu pravoslavnim Slavenima 96.124.241.245 Dion izije, Kartuzijanac (sv.). rodio se godine 1402. ili 1403. u Rijkelu u današnjOj Belgiji. je nauke svršio u obližnjim gradovima Saint-Trond i Zwolle. Godine 1424. zadobio je na u Kolnu naslov "magister artium" (doktorat iz filozofije). Njegovo se upisano ime II spisi ma Kolnskog II arhivu još i danas. Vrativši se u Nizozemsku , II Roermond. bio je primljen u kanuziju 65 Diosk ur, božanstvo svje tlosti i mraka. života i sm rli 77

Humanističke Sveučilištu

sveučilišta Čuva sveučilišnom

Dominik (sv.), osnivač dominikan skog reda (X III. SL). potječe iz španjolske Guzman, odgojen na sveučilištu u Valenciji, umro u Bologni 1222. 86 Dragiša, kovač-klesar, akt ivan na nekropoli u Boljun ima 177 Dragiša (Vukčić), brat Hrvoja Vukčića Hrva!inića 169 Dragi šić, Vujan, dijak 11 8 Dragojević, Nikola, dijak 69 Drašković, Dabiživ 69 Dražes lav, Boi ć, dijak bana Tvrtka I. Kotromanića J 09 Draživojević, Mihen, ( 1332. - 1343.), župan iz Huma 97.161. 185 Dubrovčani 108, 11 9,16 1,162,185 Dubrovčanin, Simeon 76 Durandus, Guillaume, liturgičar iz X III. SL 240 . 161 D uŠan, S te.
plemićke obi telji

DŽ G . m Malovanu kod Kupresa. FilozolskoDžaja, M[atko] Srećko, povjesničar,. roden 1935. u ~~Jee i doktorimo. Povijest. političkufiloteološlci studij završio je u Saraje~u I ~grebu, gČ~ 1 !stll u Mi/nchenu. gdje je po drugi pUl Z fi I .. s t udirao Je na. sve . 'u. ofiJ'u i slavensku Ilo ogljU b u I I .k' učl' ll' štima u Visokom .I SaraJe\ f, . ačk im osans lin • . . . doktorirao. Bio je profesor. na ranJev M" chenu. Prije umirovljenja radIO J~ k'ao Napustivši redovnički poZIV, od 1 9~~. Z~VIOČU UJ:gOistočne Europe. te na SUdosI JnS[IIU~: ne Stiftung, I . \ l lk 'waoengewe.,o. znanstveni suradot'k pn. K atedn za povijest Istboldt zatim Stlnung.o s 'o . ar " Bio je stipendist najprije Alexand:;; v;;:: ~~~~O/'SkU disel1aciju (Konfesionalit.t u~d ~~:ja~~~ te Deutsche ForshUngSgemet;S~h• .~ nagradu Sildosteurop.l Gesell,,:han: unJ~~maćill1 i Bosniens und HerzegOVina) o ~~~ških eseja. kritičkih recenZija I prijev a je više rasprava, fiI~~ofsko-te inozemnim publikaCIjama 98, 244 w"

Os;;'

307

E

4 III 1603) kraljica Engleske i Irske, šesti i posljednji monarh ' Ellzabe'a (7. IX. 1533. - 2 . . ., " porodice Tudora 250 . G G rt ) ( 14 'k' (I , Erasmus Desiderius, pravo Ime eert ee s, 69. - 1536) Erazmo. Roterdmns I, . slo bod ars k'h . .. . ka. ...... "'., zagovornik l 'd" I eJa I d II hovne ,o IemnclJe, nalistak ni zozemski pisac lalms og lZ.
Etrušćam

st.anovmCI po

~I

..

oo.

•

"

Ja

. d '. . ...... domovine s Istoka oko X. st. p. n.e. II ltahJ u dOnijeh znatnu kulturu Osob'" se a su IZ svoJe P'" o II gradi teljstv u i slikarstvu 65 Eustahije (sv.) 79, 245 Eva, hebr. "majka života"; po biblijskoj priči ime prve žene (s mužem Adamom pramajka ljudskog roda), danas osobno ime i simbol ženstva uopće 65 . Evans, Arthu r, engleski arheolog, "zaslužan" za neznanstve no-mitsku tezu o bogu milskom karak,eru stećaka 12, 19, 21 , 22, 279

F

Farlati, Danijel, crkveni povjesničar 83, 162 Filipović, Nedim, osmanist 24, 26, 72, 165, 240, 24 1, 279 Ferdinand I. Habsburgovac, (1526. - 1564.), češki i ugarski kralj , austrijski i njemački car 20 Fe'hija, džamija u Bihaću 10 l , 113 Fort is, Alberto, talijanski prirodoslovac 20, 87 Franjo, Asiški (sv.), roden 1182. u Assis iju kao Giovanni Bernardone, osnivač franjevačkog reda. umro 4. X. 1226., proglašen sve,im 1228. godine 128 Fries. Hans, švicarski slikar, (Fribourg, oko 1465. - Bern?, oko 1518.). Učio u Bernu kod Heinricha Bichlera, radio u Fribourgu. Izradivao oltarske slike, a poznat je i niz njegovih crteža perom koji su rezultat pronicavog sagledavanja stvarnosti . Najznačajniji je predstavn ik švicarskog slikarstva u poče t k u XVI. st. 54 Fritz, John, crkveni reforma,or (153 1.) 250

G Geza II. , ( 11 4 1. - 1162.), ugarski kralj Giotto, (pu no ime Giotto d i Bondone), talijanski slikar i gradite lj , (Vespognano. oko 1267. Firenza, 8. 1. 1367.). Oko 1290. samosta lno radio II donjoj crkvi sv. Franje llAsizu. 1297. II toj bazilici (gornja crkva) radio c iklu s II 28 prizora. U Rimu radio freske 75 Glušac. Vaso, srpski povjesničar, (Sla' ina kraj Sanskoga Mosta. BiH. I. Y. 1879. - Beogrod. 5. X. 1955.), studirao na Filozofskom faku lte,u u Beču (1901.-05.). Dok,orirao 1905. Radio u g imnazij ama II Banjoj Luc i i Tuz li. Poznat po radovima o crk vi bosanskoj koju je smatrao pravos lavnom 23. 24 Gojsak , krstjanin 115 GoU)isav
H Il ad,cII Jll:lIl. ;uIIl' ri i:- l.. i !! IIIIH:ll'

IlO

lI ;ullu rahi. hahiltlll., !..i I..rali. ( 17 1 9 _ lt . ld " 1..1 ' . .' -. lXlI. P·Il.l' I. pll/n'tI tl

111\\\ 1111 pl ~1l 1l1rn Ila "IlIpU nd l " "

u •• m

Il:! ra ld. dan,,"i !..rali

I~ I

n\l~

•

d llll !! a

I..

I

.

1/.1 tilU I( ,' \,Il nil I\"

I ~O

Ihorml../.I I..(lna

'-Iatdjl'\'it:. B(lgda n', :. Itl ga ll'm'id,l \ 'oj\(l l ' R. ,, _,.. '. I-k' kna (sv.l. maj }...a rim)..!...,\" K'",,' I l l, . Ll ' l,1 ('sanl-mll'a ) 100 .

'

.

~

c;n ..

.\ '!llIma ("

Hl'nldl)l, nat.stari . .l' j ~"ri:-\.. i hi .st""";"I,',\1 '-' .:-. t. p. II . l' .l ' 72 I-h1l' rncs, rVhlt'lI/. hCl' ki a rlk'ohl!.! 20 i-Illilllqui st. W, 67 ~ Hl 1nnanl1. KlIsla, (Bjdll\';U' I X"i() ~ Iki:' 1'1'1 t KI II ' I " . ',. . - .. l UI1lI ral Ill" Ixl\ X7X . \.. . ugarskI,' , 'Iadl' II Bosni i I-ierl'l'!.!lwini. Pr\'i Illlr'\\'i t 'I" ' . . ' ,. \~'n I l'!!lH\ 1l11.. :.lLL ... lro, I1':XX ) I. " ' 0" . • l J l \lr~.\lU/: U nr Zl' maIJ'\..ll"·, m Ul T \ " ' . ,ll "'1\.ll· nHIJl· lIt~ mdJln nHl/l'.I:-.kU \..njiinil'lI • " pl . , ' . •. '" ' .

i lIi'l'di\';lPl\I II XXlJ 1( " '( _~. l.1 l " . , 1/11/1 u:m(/ lj l~O I: 111\IlIHln 1It1/.l tlll 1 / nill'alan I-..nll l.l'\,lI1l'asopi:-. tV III t 1Xl)" ) \.. .. . . '" S K " .'.. .. ; Q . ',,', .•. .. t f l , . . . ' lJ 1J~' url' J1\a llSll\IJl' •. I',,IllJl l \ Il . :-;1lI \.Il l3alkanolnsko!.! 11lstlltJl ' 'I " 1l S'ln. J'l ,vu (Il)OX, .). l l/.1, ~ \r.: 0 ... 1;11,1 .'.Iu Jl' . . . . ~ I nl'IIIICl11ltll l'lIl'rg l.11111l 1 tl straJlH1Šl:U tll'inil) Zi! stru\..[urirank kulturno";1 i i"" ," " B ' ' .. . , " . K · ..· . ~. (hill 1 HUllt-ll\ illI. OS[;I HIll'malln osta lt' vcoma zasltri.an na polJ'u hllklllriqi\".' 1 '1' " I .', . ." _ . . . . ~,I\.I ,.II\UPJ.Il . •nJlm l Izdaval' monu1l1r.:ntal nt: zhlrkL' N l/mdll(' pit'Sl/t' 1II11111111/1 'dol"ll("{/ II /lIIs Ili i H t'/l 't' I:O\'illi, 1.· 11.. lXXX. - X9. Il. 21. 2J. 2-t 2S. 160, 27lJ ' Hrahri·Dobrit·viL'h, obi telj koja Sl' prl'ma Cingrijinoj g~nl'a lllgiji I :l60. g\ldin~ il. Z\"Orni \":.l doselila tl Dubrovnik Hrabn:.' n, Radosav, voj voda, ISO:;. sahranjl'n IIl'rh; na Ošanići ma 116. 167 Hra ni ći·Kosačl', hum ska vlasIdinska pOI\,liil'a IXS. 1lJ:;. 2J 7. 2-m Hr~lIliL;. S;mlialj.lI.W6, - I··JJ-U. "d iki mj\"l'lb hosanski 79. 115. 16-L 19U _ Hrvali. slavenski narod il. jUžllllslavenskl' skupi nl' kl ~ji živ i pn:Il'Zllll tl i-Ir\'alskoj. BllSlli i i-I~I\.'l'go\·ini. Crnoj Gori lBoka Kotorska) i Vlljmliini tSri,km./apadna i sjl'\Wna Bal·\"a ). ~ . t ~(" ~Y . 65 Hrva tin il: , Vukac. ll ,~JO . - I JSO,), wli ki Hljn1da bosans\"i, sin i-I r\';l1ill:t Sljr.:panil:a Hrvatinil:-Vukl'k. Hr\'l'jl' l'1' 1-1 16. ). "diki \'llj\'lld;1 hllsans\..i. hl'rl'eg spli ls\"i 16~ . ~J 7 , ~-I9 Hugn od Sn.'wg Vikhlra.l-lugl1 Grafm\l BlankL'nhurg.lI07tJ. ili I07X. - ll-ll .l, 11:1" all H U~ll od sv . Viktma po allgllstin sklll1l sa nlllsla nll St. Vil'hlr t'Jliw Pari l.:I, ~ ijll1ll jl' glaSIl\ ihll1l školom ravnao nd II JJ, 129 Hui zinga. Johan. povj~s lli č ar. niwzell1s\"j kulmmi histllri \.., lGn.lIl ingl'n. 7. XI I. 1~ 7 ~ . - [>to Sl~'t.'g. t. II. IlJ-I5.). I>l\lfesor uniwrlil~ta II Gn.lIlingl'nu l 1905, - 15.) i Leidl'IlU tllJ l5. - -I~, l pn..-J:>:ll-Jnik filološko-hi storijskl'!!' razn..'da Akad~lIli,k \I Al1lsll'n.ianll1, PllSdll1l1 Sl' 1'1:\\'ill PI\IU(a\',UUt'm JX)\'ij~sti sr~dl1jl'g v i.kka~i d(l\'llllit) j~ II tijt'Sllll Vl'ZU s Lllltit'tnll~l:u 66. 7 ~. 75. SlJ,l}(.l. IJO, 1.\ 1 I

1111 •.1)11.

I

Ilija lsv.), slarol.
J

Jelenu (sv.), vidi sv, H~ I~I\II ~:' NS) 1l)4 Je ienIl (Gnlbn). bOSIIllSklI krnl,1ll'u. (1."\95 , - I. ,.

309

Jeri.na. vla~lika (gospod.l). pokopana ispod steć ka u Boljunima JenI/Cl (EnI/a ). Irena 119 Jireček. Konstantin . povjesni Č
John d' Abe rno n. sir, (t 1327 .) 11 4 J ori sali ć. Radomir. feuda lac 108 Juraj (sv.). rimski vojni č.]snik. mučenik godine 303. u Kapadoc iji za Dioklecijanova progonstva kršćana : svetkovi na 23. travnja: jedan od najpopularn ij ih svetaca sred njeg vijeka Juroje . žup.m kneza Petra Pa v l ov i ća 99

K K ab l ović.

Milutin. k ovač- kl esa r 69 Andrija, (Brist kraj Mak arske. 17. IV. 1704. - Zaostrog. 12. XII. 1760.). pu čki pjes nik i fratar. životom vezun uz franj evač ki samostan uZaosIrogu 20 Kač i ć. Miros lav. knez 10 1 Kaer. Petar. sveće nik , (Makarska. 10. X II. 1848. - Makars ka. 24. IX . 19 19.) II Katmina (Katalina). sestru bosunskog balla S~cpana II . Kotromani ća. žena župana Nikole iz Huma 180 Kelti . narod koji je nase ljuvao Galij u 65 Klai ć. Nada. ( 1920. - 1988.). povjes ni č arka 23 Komlinovići . vlaste la u župi Breć no 70 K o mlin ov i ć. Puvao, v lastelin u župi B rećno 11 5 Konstant in Veliki. (306. - 337.). rims ki car 63.200.240 Kon stanciju. k ć i cara Ko nstantina Velikog 200 Konstantin (Ći ril sv.). aposto l slavenskih naroda. isticao se lIčeno~ću zbog čega je dobio nadimak Filozof, umro u Rimu 869. godine 86 Kopije v i ć . Ouin , župa n 11 6, 11 7. 238 Kos ača Vuk č i ć. Stje pa n. ( 1434. - 1466.). humsk i vlaste lin . he rceg od sv. Save 163.208 Kosanović. Hadži-Savo. m itropo lit 22 Kot romani ći. sred njovjekovna bosanska vladars ka dinastij a 188, 24 1. 249 Kotromanić, Stjepan [1., (1322. - 1353.), bosans ki ban 124 KOlro m an i ć. Stjepa n T vrtko l., bosans ki ban. (1353. - 1377. ) i kralj (1 377. - 1391.) 124 KOlro m a n ić . Stjepan Dabiša , ( 139 1. - 1395.), bosanski kralj 123.169 KO lromani ć, S tj epan Ostoja. (1 398. - 1404.; 1409. - 141 8.), bosanski kralj 104 Koz ma, Prezvi ter. srednjovjekvni bu gars ki književnik i visoki crk veni dužnos ni k (druga polovica X. sL) Krili ć. Mil eta, kovač-k l es ar, sahranjen na Nekuku 69. 175 Krist (Hrist). Isus. utemeljitelj k ršć an stva . (Betlehem. 4. pr. Kr. - Jeruzalem. 30.). Prema kršćan s kom vjerovanju utjelovljeni Sin Božj i. utjelov ljena Božja Riječ - Mesija. Spasitelj i Otkupitelj svijeta 99 Kri stofor (sv.). (Xr>\CltO\p6r>o~:::; koji nosi Kri sta). ran ok ršća nski mu čenik. (Palestina? - Sam 250.). Muč e ni š t vo podnio II Li c iji za Dec ijeva progona: bače n je u vatru i zat im mu je odrubljena glava. Njegov se kult pojav io II Y. stoljeću na ISlOku. a potom na Zapadu. U srednjem vijekU j ed an od najš tovanijih svetaca. Pre mrI predaji nosio dijele Isusa preko rij eke. zašti tnik je putnika i voz.. lča 84. 194.245 Krl eža . Miroslav. (Zag re b. 1893. - Zagreb. 198 1. ). Au tor najz n ačajnijih tekstova h r\'aI~ke knji že vnosti XX . stoljeća i po kret ač mnogi h kulturnih ini c ijativa z~ls n i vani h na kritičkorn o svješć i va nju hrvats kog dru štva 22 KromiJjanin . S tan ko. pi sar cv"lIlLlclja tepč ije Balala Šantića 11 5 Kuku la m ović. VescoJ...o. dij'lk. autor e pitafa na s t cć k u Radoj ice Bili Ćrl 203 Kulin. ( [ I XO. - 1204. ). ban bosans J...i 7 1. 203 Kunpešić. BenetIikI. Slovenac. 1530. ptupllll1\'ao Bo:o;n()1ll kao tumač i član poslanstva ausoijskog c;u-J Ferdinanda I. upućenog osmanskom ~lIltanu Su lej man u I!. Veličanst\'enom (1520. - 1566.) 20 Ku šar. Stjepan. teo log 14 Ku zma. Prezb ite r 72 K ačić Mioš ić .

L Lmli-');l\ r 1377 - l-l l-l J ' J' , .. ' ... . . n.lpu r"/"I k..al" Jj Lll.lf II Bel
l

'.

OJ..l1l1l.:.

"'''p ,,,-.

. Manan.

Lorc llLcni. Pietro. lal ijan ,ki ..,Ii k· . .l f po lovic i XI. ~1 . 63L <.IprvoJ . lj

1"lUlgdO II

127 \

b

falUm

A mb


.

J""

Of)

.

roglolll Ifwć;ljni prcd,'
.O\:tk I. Ve lik i. ( I J·n. - 1382. J. ugan,ki kral' od 13' ') l nJego\' na:-.ljednik. Ože nio \C EJizabelo 1 J t ~;> ~.-" :

l

mn \ Jh

'.

.

IX)IJ'''kl kralj od J ~70. Sin Kurl a /. Robe .....

k ( 11. " (en l.Io ... ·!n,ko
L LI ~cha n. Fe li x von. voj ni liječnik i ~mtropolog 65

LJ Ljuti ći. s lave nsko po lapsko pleme 65

IVI Malcolm. Noel. povjesničar 24.26.279

Mandić: Domini~. crkveni povj~~ničar. (Lise. Široki Brijeg. 2. XIl. 1889. - Chicago. 23. VIJI. 1973.). franjevac. Njegove s u povIjesne knjige nezaobilazna literatura za stariju povijest Bosne He rcegov ine 24.26,59.279 Mara. krslj anka 127 Mara. zaručni ca Peje St ip ančeva 127

j

Marija (sv.). Majka Božja (aramejski Mirjam. 2rčk i Mupiu.lat. Maria). (8o!.!.orodica. Blažena Djevica Marija Gospa. Majka Božja). mati Isusa~ Krista. (? oko 20. pr. Kr. - Je~em. oko 35.) 2-J8. M arko (sv.), pisac jednog od čet i riju Evanđelja. gotovo redov ito prikazan uz krilatog lava 63 Maršić , Ivan 116 M asaccio, rođ en kao Tom maso Cassai. u nekim izvještajima Tommaso di Ser Giovanni di Mone . Prvi ve liki s li kar Quattrocenta ta lija nske renesanse. Njegove freske najraniji su spomeni c i hum anizma, u vod eći pl asti citet prije ne v iđen u fi gurainom slikarstvu 110 Masnovići-Bubanjići , potomci bosanskog kneza Mastana Bubanjića. rusaška (državna) gospoda. nosite lji visokih titu la na dvoru bosanskih kraljeva. neki od nj ih dubrovački gradani 96 M37..a1ić, Đoko, slikar i histoOCarumjeblOSti, (8os. Kostajnica. 23. IV 1888. -Samje\'o. 1975.) 60. 160.1~9 Maximin . pokojnik sa C rkvi ne u Donjim Mujdžići ma 128 M enčet i ć, Jakov, dubrova č ki vlastelin 184 M este n, hum ski vojvoda spomenut na natp iSU iz Drežni ce 96 , Mih aj lo (sv.), sv, Mihovil Arkanđel . kao sveca poštuje ga ist.očl~a i zapadna Crkva. "\'oj~ko\'Oda vojske nebeske". voda j pobjednik II borbi prot iv pobunjenih andela 87. ICH Mihajlo (Mihoilo). knez trebinjski l J5 . . '". M ijo, brat krstjanke Mare 127 Mil etić, Nada. arheolog, višegod išnja djelatnica Zema ljskog Muzeja u Sarajevu lJ. 56. 61. 8.1 Mil gosl, kovač-kl esar 69

"

.

-M~ITć, kovač-klesaJr, ~ktivXaJnVnastn;:~~~~l e~n~ko~:a:~:~1v~:~laŠke porodice Milor.ldo\'ića Milorad, druga po oVlca ..• ,

ItH , Mlloradovići-Hrabreni , pravoslavna vlaška porod ca ~ ~ 164 16S 166 , d " S' . n Mlloradov spome nut 141 6 . g Int: . " Mllora OVIC, Ilpan, SI , . k č . k nil Kordunu II dnt l!oj poloviCI XV III SI. 167 " H b nJe rOl1l1n au stnJs l as lll • J67 Mil ora dOVIC- ra re , , f k' IkOVllIk lUtor brošure o Ž I IOIllI " h ć u , 'ć H b Grigonje gro . ru s ' I pl .' 'k MIl oradov) - ra ren. • I 1 ( 1796 _ 180 I.)doblo najvišanl<\Kaodh 'O\W1ja J67

MiloradovićAndrejević, Mlhal.lo. u dobaS~ p.J~ ali' Kot;~mmllća. Milošević, Viganj, s lužbeOlk ~ana tJepana kralj ice Jelene i kralja Ostoje 104. 106.

170

kr.lIJa Tvrtka I.. kr.l lp Dablše. 3 JI

.

. d'

od najstarijih muslimanskih nišana na prijelazu

Milošević, Alija, pokojnik sah~~Jen pod Je ::ste Gacko-Nevesinje iz XV. u XV I. st.

II

125 od najstarijih muslimanskih nišana na prijelazu podo!:dn~:te Gacko-Nevesinje 125

GračanicI, .sel u po~ed'

Milošević, Jusup, pokojnik sah~a~Jen

iz Xv. II XVI. st. II G račaOlCl. selu p k' b run s dvorskom titulom kaznaca 161,162 5 1372) bosans I a Miltenović, Sanko, ( 133 . . .' diml'i 11 7 166 Miogost. kovač-klesar na nekropoli II Ra J '

MiolOŠ. vojvoda 109, 117, I ~ I. 23? e kralja Tvrtka l. Kotromanića. sahranjen na nekropoli Mirković. Batić. knez bosanski II vrijem d Dubrovnika II Bosni 150, 171, 203 II Kopošiću kod Ilijaša, gospodar gra a . 10 l . b t 'rpskog župana Nemanje Miroslav. humski knez, Ta s ,

. h k ' vojvode Mestena 71 Miroslav. stn ums oga ..' 96 97 98,99, 110, 11 2,203 " l' spodin , gost C rk ve bosanske • , MIS Jen, go. Mitrović, Vukša 101 Mitrović. pisar 102 Mrčić, Ivan 70

N Nebridius, prijatelj sv, Augustina 99 Nemanjići , srpska sred njovjekovna vladarska dinastija 188,241 Nespina. veliki kaznac 203 , " . Nibelunzi, prema germanskoj pri č i sjevernjačko pleme patulpka kOJe Je posjedovalo silno blago: Pjesma o Nibelu nzima - naziv glasovitog staronjemačkog epa 100 Nikola (sv.), biskup u lučkom gradu Miri u IV. stoljeću ; slavi Se 6. XII., glavni zaštitnik Rusije 97 Nikola, župan u Humu 181 Nikolići. humska vlaste linska porodica, prema Mavri Orbiniju potomci Nemanjića 59.1 80 N ikolić, Vlad islav, knez, sin župana Nikole i Katarine, nećak bana Stjepana ll. Kotromanića 181 Nikolić , Bogiša, brat Vladislava Nikolića 18 1 Nikolić, Petar, knez, sin Vladislavljev 181

o

Obrad, dijak - vjerojatni pisar epi tafa na stećaku majstora Grubača na nekropoli u Boljunima 177 Draže. prvi poznati bosanski arhitekt (XII. Sl. ) 203 O li v e rovi ć, Pokrajac, knez 115 Opraš ić , Radivoj, pokojnik sahranj en pod jednim od kršćans kih nišana na prijelazu iz Xv. II XVI. st. na lokalitetu Biljeg kod se la Opraš ić nedaleko od Rogatiee 61. 105, 118. 125. 126 Orbini , Mavro, (Dubro vnik, sredi nom XVI. st. - 161 1,). povj;sničar. Opat benediktinskog samostana na Mljetu, a neko vrijeme i u Stonu i na Braču, 160 I. izdao je II Pesaru djelo "11 regno degli Slavi", II komje pokušao prikazati povijest svih Slavena 20.83. 162, 180 Osmanlije (Turci j, (tur, Osmanl i - Osmanovi potomc i) II prvotnom značenju naziv za dinastiju tur. ,~ ll~tana (do 1922 , pre ma ime nu sultana Osmana 1.), U širem smislu i II povijesti lIt~~ l c aJ ~nom značenju izraz Osmanlije sinonimje za Turke od XlV. do početka XX, stoljeća. Nj ihov Imperij'' sc zove OSlll't ll" 'k '1' O . . ,, ' 188 . " . , I lJS 01 1 l0mansko carstvo , a JeZik osmanltjski 22. OstoJ
O hmu čan in .

' o>

l' Pala iIII l ill (12 Pa l;IIllL' la. Mirt ):- la v l J 14 'll) ') 6 Pa\Ja IH.' . Pnh0.lt:. t:~ l i ll ~l..i Vlah SK '0

'

.

" - . -

(7 (X

( 1 .

,

,

.

)

. )

.711. 79 KO KX 1)2 ()4 1(1 I . . . . . J . 10. 11 5. 254.27<)

Pav.ul tsv.). a ptl~hl L hudul:i da j~ \.. I~ćall).,k ll !lIku)l" . .. . "A pnslot natTH.li", ll I. sv. P~lra ."ma1ra S~ ~ . l ~n()~~~J n~l.l u()v'k{)m WIJCIU.. tekao je na ... lov 1';1 \' \..0. knez, iz "bratij e" Petra Sljepan~v~J~::I~II~~llbll~~~~::clJi~~~Jem kn::an"kc Crk ve 1D . 130. 171 .0

Pa vle. knez. spome nut na epitafu vOjvode Miol oša 2.17 Pav le I.. (1796. - 1801.). rus ki car 167

Pav lo\' ~~ i. bosans ka vla :-. telins ka porodi c;) 11 7. 164. 170. 237. 238. 2X I Pavlm'lc . Pelar. (o ko \J9S. - 1420.). knez. obl m.n i gO:-podar 164. 138 iz Mcdu li- n'lliJ"e h kadJ'oJ' J'e p Pegaz - I. mito . loški krilati . . konj. . . i skočio . " crl cJ. od ru b'10 g Ia\ u: pod udarom njegova koplla IzbiOJe Izvor vode po!-ovećen muzama. nadahnuc'e pOe 'k' , ' bol . "k .. . ~!-o ll! a. L.. \ I m PJeslll e 'og nadahnlIca - uzjahati pcgaz•.l - postat i pjesnik . 3. ve liko zviježde na nebu SI Petar (sv.). apostol. na već in i slika prikazan kako drži k ljučeve Neba 7 1. 80.90 Petoj i v i ć . Pribis hlV 100 Petranov ić. Božidar. hrvat ski Srbin. pravnik i pi sac koji je živ io i radio II Zad ru: au lor knjižice O C rkvi bosanskoj II kojoj zagovara njezin srpskopmvoslavni karakter. (Ši benik. 18. IL 1809. - Venecija. 12. IX . 1874.) 24 Pi sa. grad II Italiji 75 Platon. jedan od naj već i h s t a rog rč k i h filozofa. (427. - 347. p. n. e.) 80 Plutarh. grčki h i stori ča r i filo zof (oko 46. - 125.) 93 Polihranija. monahinja. (gospoja Radača). kći Miltena Draživojev ića . žena Ne nca Čiho rića 87 Pomoč an. dijak. autor natp isa na s tećku kneza Vlad islava Nikolića 104 Popratović. Radivoj. kne z. iz '"bratije" Petra Stj e pan o v ića - Hrab re n a 165 Porfirogenit (Konstantin VI!. ). bizantski car (91 3. - 959.), autor djela "De admin istrando imperio" (O upravlj anju carstvom) 17 Presijan. knez IOl Pribilović. Radovan , sahranjen u mauzoleju u Rječ i c i kod Kraljeve Su tjeske 203 Pribii ša, trebinj ski župan iz prve polovice XIII . sL 11 8. 236 Pribi s a li ć , Rade 100 Pribi slav, pi sar 69 Prijatelj-Pavičić, Ivana, historičarka umjetnosti 14 Pripčinić. Milat . . Pripčinović, Đi van , dubrovački trgovac Živan Pripčinović . poznati zakupac turskih canna 167 Purća, voj voda bosanski iz druge po lovice XlV. st.

R Radašin, krstjanin , brat Radovanov 109 Radič kovač-klesar 69 R adiČ: dijak. autor epi tafa na srećku izvjesnog Ivana 109 Radić, Frane II . ' . od . ."h muslimanskih ni šana na prijelazu Radilović, Ahrna!, pokojnik sahranjen podJe~n lll1 , najstanji . XV XV I t II Čadovin i kod Rogauce l_S . . . . l" IZ .U • s. .. . pod' d ' od najstarijih muslimanskih m~ana na pnJe azu Radilović, Hasan, pokOjnik sahranjen Je . mm . iz Xv. II XV I. st. II Čadov in i kod RogalIce 125 Radimsky, Vaclav

II

Rad~n, g.~st Crkve bkosaln3s;~ n~7 ~91~ I~~; 'k~~~. bosanski oblas ni gosp0dar

107. 116. 171.238

Radmovlc, Pavao, (o o

.. ' H II 195 Radivoj ev ići -Jurj ev i ći, feudalna porodiCl.l ll zapadno m um

Radogostić, Hre lja I ~ bnih spomenika steĆ
II

Boljunima 177

313

Radojkov i ć. Bojana. hist oričarka umjetnost i 67.79, 82, 1~2

..

_,

. podJcdmm . . o dnaJ ' .slariJ'ih muslimans kIh mšana na pnJclazu iz XV. Rndona. pokojnik sahranjen II XV I. st. II Govedovićima kod Trnova 100. 125 .

Radosali ć. St ipko. sahranjen na nekropoli

II Premilovom polju 102. 104, 188 R adosa lić. R..d ič, pisar. sahranjen na Nekuku 175 Rados lav ( Mes nov ić). sin humskoga vojvode Mes(te]na 96 Radovan. brat krsljanina Radašina 109 Rajmond. sin Vachtcra Rambota 78 Raynaldi . Odoricus. crk veni povjesničar 162 Raslić (ResIi ). Jun ije. ( 1669.17 1. - 1735.), dubrovački kroničar 162 Ratko. djed Crkve bosanske 83, 163 Ratkov ić. R
..

(Leiden. J5 . VII. 1606. - Amsterdam. 4. X. 1669.), naJznacaJnlJI nizozemski umjetnik XVII. SI.. jedan od naj većih stvaralaca svih vremena 63 Richard II .. nas lov djela Williama Shakespearea 98 Roger II., (1101. - 11 53.), norman ski kralj Sicilije 76 Roland

100

Romani - narodi koji govore jezicima proisteklim iz pu č kog latinskogjezika (francuski, španjolski. ta lijansk i, rumunjski i dr.). Stanov nici is točnojadranskog pri oba lja koji govore latinskim (ili eventu alno g rč kim ) jeziko m, lin gv i s tički ra z li č iti od Slavena 28 Rusi, narod koji pripada i s t oč n os la ve n s koj je z i č n oj skupini , naj već i slavenski narod 72

S Sabinus. Petrus (XV. sL). profesor human i st ič k i h znanost i na rimskom uni verzitetu. prijatelj i kolega Pomponija Leta (Pomponius Letus) 22 Sam uilo. makedo nski car (976.- 10 14.) Sa nković i .

101

hUlllska vlastelinska porodica 59. 160

Sa nković. Radič. ( 1379. - 1404.), vojvoda S ank ov i ć. Bjeljak. ( 1379. - 1404.). žu pan

160.1 62.163 161 , 163

Sapieha, Alcksanda r. poljski knez 20 Sasi. nj e ma č ki rudari 119.20 I. 235 Semjul1ović, Boš ko, ko vač- kles ar 69 SC lllorad, dij;'lk - pisar epi talll nadgrobnih spomenika stećaka na nekropoli lj Boljunima 69. 11 7 Se rgejevski. Dimitrije. (Lenjing rad. 1886. - Sa rajevo. 1965.) arheolog. znanstven i savjetnik Zemalj skog l1lu zeja u Sarajcvu Il. 24. 57.85.86. 126. 199 Scviljski. Izidor (sv.). roden oko 1070. II Španjolskoj . umro 11 50. i pokopan u madridskoj crhi ~v. Andrije, 16 1R. prog laše n blaže nim. a kanon iziran 1 6~2 .. zaštitnik ratarskih poslova i t!onn.: i.l!t Vl! 12l) Sfor/.il. Gak'lzo. III i lan:-.k. i hcrcl!~ 306

Shakl!~pcarc. Wi Ili am ( 1564. - 1616.) cnglcsk.i pjcsnik i dramatičar Skarit.:. VI:ldi:-.lav. (Sarajcvo. 10. VI. 1&69. - S'Ir.ljevo. 6. VIII . 1943.). historičar. akademik SANU 11 Skl:nt!cr. IIllC Iluko/'n ib ~· lhl·' 111J· ' l · d nlln · od naJstanJlh . . . . I11USlllllansklh . I· zu . . • . • • CI og lXXI Je Illsana na pnJe.1 IZ X V. II X V I. st. II Fatnici I ~5 Slavcn i. ve ljka ~k u/Jj na int!ol' lll·')I, ·I·· h ,. d .. I· . . Il ·' ' . -; , .. _ S",I 11.110 a pu\,c z ;'l lllh JCZICIlIIl1 Izvorom . Pod ije jem sU • IstOl.:llC. I.il padll l! I JU/Ill' Sklll'·'11C tle I·' I , ~ " I ' ' " ICl c: lle I1Jl1O Vl111 ze mlJopl snl1l1 polOZaj elll 14. ..!.. 8••\7 Slavcl1l.lui.".1ll J O. 56. 101 . Slaveni i stoč ni 65 "v

'v'

•

..

v

••

v

•

..

•

•

I ' . b·o Sol In vil.: l11 s (Ncpohjctli vo S Ul1 ce ) 1"-' . . . l IZ.IVIlU 107<111 .. t\'(} II kas nua nti L' ko m Rimu. Kult je I / .•ISIlOV'1ll pod l.:arClII AllI·cli.janolll 274. I· d eUI gol. Ille. <.I Iraj 'H) jc tlo uk. i llu ća IJaganstva po car Tcot/o/.ij clIl I. 24() -

S I11\ IVjl..'V, A il..' J.. .\ illldar. ( I X()( J. _ r IJ7 1 . • '. V;tI I"L'\'(l l u , " . • " ' . . J. U V,tn,av, Je l"I \lr}; " p . ". "' Sonj u. " ,I"g ncprih I:" ."u , H" "'''J\ko· r.lolo; ki f"k"IIel. I III )t.:Illdlku . GOd iIII..' II)" () . 1 " . I Il CJ.1 odveo tl Kon"';Jlinorv)l. al . I 'I ," I - . UOS;I() Je u K ,. . , I" J. /., rrn II kog .\ O" :'" S o."cns pr.l va "a Pr:. v""", hk I r.J JCv,,,,, gde jc "'''I" vljen li, profe"'ra g D, ugog sVle ls ko rala. "a"a vio je živ"I' lelu II Beograd" . Proljcran iz J"go\ lavije nakon s I rll J...l..'lilcr;Ullre ')4? ,) 64 (L II Cllcvl gdCje r;IlJio k:!oprofCl,or \ ' Wen' k.h . . k . _- • . lu '~ I JCll a Sp;lra valo. Ljubo 25.- 187 Stan;t. gos poja IOX

' I~. ~'I :'~

v:. ć:.nj:. kO"IU"i\IiČk·. ~'.

~HS

~

S'I. ' I~lllnviL;.

Ki.lr;ldžiL; Vuk (7. Xl. 1787 _

S':'I"I1I..'I..'I\. Hl..'nrkh. ;Hl slrijs ki

SI~pan:

časnik 2C)

kncz . .iz ··br'" ijc·· PClra S[/pallce\" Pt'Jo 127 Slipal1 L" ić. M'HI..' 127.118

Slipko. sin

\'Oj VOUl'

Miološa

'.

7. II. IS64.).

SIjepanovića.Hrabrcn"

srpSktJelik()~lo\'ac

55

165

109. 2.17

Stje pan (s v.). (S IeVan), PrvOll1učenik. Z,.IS'I'. III,.k Sljepan. Prijezd.1. bosa ns ki ban 169

C l1lanji ća

79

Sljepa n. To;naš. (1443 . - 1461.). bosanski kmlj . s in SIje p'lI1a OSlojc. x.1. 116 S IJepanovIc (Hrabren ). Pelar. vojvod •. s in SIip"n. 164. 165 ( Hrnbren ). Radoje. s in Stipana 164

Milor.ldovića

Sljepanović Miloradovića Stjepanović (Hrabren). Vukić. vojvod.l. sin Sti piJlH1 Miloradovića

SUd ia nd . (Pi l". Ivo ) 24

164

Š

Š.nlić. B,,,.lo ( 1392. -

lepčije

1400.). fe llda"Ic iz L"šve (srednja Bosn.) s dvoo;kom lilUlol11 115 Ša nj ek. Franjo. c rk veni "k"de mik. Roden I. IV. 1939. u Poljani (Varaždin ). baccaiaurell s fil ozofs kih ( Dubrovnik. 1962.). magislar leoloških (Zagreb. 1966.) i pomoćnih povijes nih z nanos ti ( Vat ikan. 1968.). doktor povijesnih znanosti (PariS-Sorbonne. 1971.). redovni član Hrvatske akade mije z nanos ti i umjetnosti (JO. I. 1997.) 14.137 Še vo, Ljiljana. historičarka umje tnosti 14

povjesničar.

Š koba lj , Anle, kalolički svećenik. arheolog (Duće. 2. VIJ . 1914.) 26.55. 63 hrvatska vlas telinska porodica 195

Šubići,

,

Šubić. Mladen II., (1304. -

,

1322.). bJibirski knez, hrval.<;ki i oo.sallski ban. hrvalSko-dalmatlnskl ban i gos podar Bos ne (13 12. - 1322.). najslarij i si n Pavla ŠUbića, 83

njemačko

! '.

Kćerk~

M· .. ( 17 l 7 - 1780,). - rimska e:'lrica. ugarsb kmljica, i nasljednica lerezlJa. anja. ' " .. r ' 'oc' 'llnt' ,,'fonne Karla VI Vladala apsolutistički i centrn listički. provo(hla gennamzaclJII. a I ' ,s lj. . 'k' .. , od vstvo uki nula proaon vješ tica. u Hrv.uskoJ uwla kmlJe"s II unapnJedlla inlt'ft'!'t im:1 vijeće. ImaJaskols desetvo l kel, e n I :-;est a,: SIIlOV:.J.' koJ'e j e uda=:.Jla i ženila premil

' ,~

Z~k?~

monarhije 167 , ., . ., D· š . k' knez ( DiI'm"'elloc1'lmde/;e) 8_ TIhoradic, IVO , usors I j" 10 od He hde " - U .1",ičko ,. Tračani, stanovnici Tra k Ije . dob:.J ZCI1l ~ e sJcvcn s tarogrčkoj povijes ti i književnos ti 72

političkim

n1nO O O ~

, , spon1JIlJ:lllt'

Trifković, Stjepo

u

II Z b 194') po završt'lku srudija povijesti a rheolog, (Os ijek, 1865. - ag~~. e ku:;o~ Stross mayerove galerije starih ' Zagre bu kral ko vnJe m " God ' 19" 1 umje tnos ti na Sveu I I lU u " ' iv:ln 'uZcmnJjskogll1l1zcjtl ( 1888.), me _ , ma istora, a od 1886. u Sarajevu sudJbelUJe uloos n, pre~zil11a katedm z.a arheologijlllUl FilozOf.~~kO'~~ n OJ ,. . k'lar "Glasru 0a odlazi privremeno u nllfOV mU, no II !'Za l'pok muzeja u Sar:Yevtl. un-'CInik i dirt! k I' Prvi je kuSlOS Zema LIS og fakulielU u S op JU. 26 55 59. 68. 98. 115 .. 171 istog mu zeja II , ~ 9. I, • a l 'kao diplomal i pos lanik II slu žbi porodice Tumurli ć, Vlatko, krstJ3mn. pozn Truhelka

Ćiro.

č· I 'š

?

Tvrdojević, Brajo 105

Pavlović.

3 15

U

Ugnrak. dijak. autor natpi sa na ste Ugarčić. Stipko. knez 116. 1,1 8

ćk Bogčina Ugarčića 104 u

118

Ugarčić. Bogčin. sin kneza ~11~ka I~~. Dubrovnik. oko Ugrinović. Jvan. du.brovač kl sl~kar.. (.

.

1461.).

~etpostaYIJa ,se da je učio u

štitove. škrinje. zastave I kućne oltanćc po narudžbi vlastele 78

ke

Veneciji . Radio Je oltarne ,shk,e, Ikon: cehova dubrovačkih plemića I bcsan Utje~enić. Ratko. dijak 118

~aChler, Ramboi , flandrijski zlatar iz 8roggesa Valais.

francus~a dina~tija

251

78

čki ~ udotvorac ostroški

183

T ' ( ) mitropolit hercegova • e . Vasi Ije sv.. Č .. 8 I 1907. _ SaraJ'evo, 26. Il. 1985.), arheolog. eplgrafičar i histOričar. '/, go Marko ( uplJina. . . . ' B . H 25. viII. 1950. do 9. XII. 1957. di~ektor Ze~aIJSkOgl m~zeJ a ~sne "k erc~govi ne u e . N ' č· "e rezultate dao Je na poljU arheo oglJe, numlzmau e, epIgrafike i 25 28 57 66 68 70 82 86 96 Sarajevu. aJzoa aJnIJ topografije historije srednjovjekovne Bosne ll , , , , , , , , , Vid (sv.) 85 Vidović. Drago II . 63. 64. 65. 71. 72. 73. 200 .' . Vikinzi staroskandinavski ratnici (VIII. do Xl . SL), Vješti pomorCI 245 Vitko, ~kojnik U sahranjen Barevištu kod Širokog Brijega gS

Od

.

~~ .... ' . Vlaćević, Vukosav, voj voda, si n kneza Vlaca BIJehća, sahranjen u pravoslavnoj crkvi sv.

Lazara

u selu V lahović 175, 188i Vladimir, klesar 11 7 Vladislav. (\ 233. - 1242.), srpsk i kralj I 15. I 18 Vladi slav H ercegović. (1426. - 1487.189.), herceg. sin hercega Stjepana Vukčića Kosače 163 V l adev i ć. Vlatko 68.107.117, 171.237 Vlahov i ći. vlaška porodica 175 V l ahović. Radosav, sahranjen na Nekuku 175 V l a hov i ć , Crjep, sahranjen u Radmilovi ć a Dubravi kod Bil eće 175 Vlahović. Raško. sahranjen u Radmilov ića Dubravi kod Bileć e 175 Vlasi , e tni čka skupina podrij etlom od iliro-romanskih starosjedilaca 61, 116. 164, 167. 176 Vlatković , Radivoj, voj voda, sahranjen na nekropoli u Opličićima 69,180 Vogačić, Volašin , ko vač- kl esar na nekropoli u Radimlji 166 Vuk, dijak - pisar epitafa nadgrobnih spome ni ka st ećaka na nekropoli u Boljunima 177 Vukae. Tvrtko \08 Vukae, knez, iz "bratije" Petra Stjepanov ića- Hrabre n a 165 Vu kas. Tvrtko \08 Vukašin , autor natpisa ne stećku Beoke krstj anice 191 Vukava, žena Batića Mirkovića. kneza bosanskog 103 Vukovići , vlastela u župi Sroć n o 70

Vuko.,:i ć , Vlatk~: ve.liki ?osanski vojvoda iz porodice Kosača, stric Sandalj a Hranića 161 Vu lelic Vukaso.vlc. Vid. pi sac. sakuplj ač arheološke grade ( Brsečine kod Dubrovnika. 16. xn. 1853. - DubroV 1933) . se prou č' . . . . . Ba VIO avanjem starobosanskth natpi sa te ' pojed'JOlm . nik : 10. VII... problem ima IZ srednjOVjekovne bosanske pov ijesti II

\\' Wenzel , Mari an eng leska pov ' k . .. ., _ 6. L 2002. : Stud i " .Jesm~ar, a u~J et~osu I slikarica, (Pi tsburgh. USA. 18. XI I. 193:. rala 1962 )Lo d raIaDu~Jetnost na Uni versity of Califo rnia II Santa Barbari (USA). dokton· . u n onu . UZI penod bih sur' d ' W b d u Njezin istr '" Yk ' d , . < . 0 W,oh . G. 74 'Y

Y'

y

•

z Zai ner. Glint he r 65

Z~ lija. kovač- k l esa r. ak ti van na nekro r

'.

. PO ,I II ~olJu nlJna 69. 177 ~. em povjesničar č l an Fr" • Zeravcu kod D . anJcvacke provi ncije Boo;ne Srebre erven le 17. 27 ne.

Zlrduill . (Josip) Andrija fra erk v od'

r

10

. 8

se . II . 1937.

Zoch. Ivan

170

II

Zore. Luko. Zo re Luka (Cavtat 1846 _ C . , , . , etmJe. 1906 J fil olo d' prole sa r II Dubrovniku os novao !i leral . I' "S". ..g. S~U Irao II Beču slavistiku . kao ~ . nJ Ist lov IOac ' ko ' . Sll.ZC I,lJC s~eze medu Hrvatima i Srbima" II Jem Je svrha bIla "k njiževno V 2 0 I1I111l r. Duniirije. (1076. - 1089.). hrvats ki kralj 241

Ž Žerav ica (Fe keža) , Lidija , arheolog . radi

II

ZemalJ'skomu mu zcJ'u B'H I

S II

'

araJevu 170.17 1

KAZALO ZEMLJOPISNIH IMENA A A lzas (Elzas). pokrajina II Francuskoj, glavni grad je Strassbourg 72. 74 Apu lija (lal. Puglia ). regija u jugoistoč noj Italiji 185.150 A rnlenij a. neovis na država s glavnim gradom Erevanom 80. 109 Assisi. grad II Italiji. rodno mjesto sv. Franje utemeljitelja Franjevačkog reda 63.75.308 A te na, g lavni grad G rčke, u prošlosti moćni grad·država, centar umjetnosti i fi lozofije I II A tri , grad i ć na Sici liji 75 Aus trij a (Habsburš ko carstvo). u prošlosti ku lturno središte Europe osobi to u glazbi i književnosti , poznata i po baroknoj arhitekturi i slikarstvu 17.72.1 67 Austro-Ugarska, Austro-Ugarsko Carstvo, dvojna monarhija ( 1867. - 191 8.) 22.303 Avignon , grad u jugoi s t oč n oj Francuskoj . od 1309. - 77. sjedište papa

B Baba (v. Bitunja Gornja), brežuljak iznad g lavne bitunj ske nekropole 175 Baki ć i , selo kod Olova 48, 50. 5 1.

Bakri (Visočiea) kod Čitluka 115 ..... . Balkan (Balkanski poluotok ). povijesna i ze mlJopisna regija JugOistočne Europe 24.56. 60. Banj a Stijena 80 ... D. k 145 km ' ozapadno Banja Kovi ljača, grad i toplice (lječilište) na desnoj Obali njeke nne. o ' 0 Jug od Beograda 200

"

.

Banjevići (v. Ludmer). se lo u široj oko hcl Bratunca

199

Bare, Donje (v. Blidinje) .. Barevište, lokalitet kod Ši.~kog BnJ;ga . 7~1~;adranSkOg mora. pokrajina Bari 76 Barletta. grad i luka u ltahJI na zapa nOJ o I . Basel, grad u Švicarskoj 74 Baština 107, 125. 238 Batnoge (v. Radimlja) 164. 1(j6. 173 Beč (Wien). glavni grad Aus~Je 2?'e 82 Beograd. glavni grad. Rep.ubh~e S~1 125

Berkovići . gradić naJugOls~k~.~IHIOI Bihać. grad u sjevroza~dnoJ

I

Bihovi (v. Šuma u-ebinJska), selo

11 2

186'

317

Bijl'lu (Gurnju ), llIjc~ ttl kod Konj il:1I ~O Bij du t V. Tl'chinj1'kll 1.upu), Scili 11'(6

Bijl..'h' Pllljt.! 7 1 . " 1" I ' 'v r li slO~lloi. "ad" 9.1. 124 pulOvUkoji s jugn. jmlrunske obule i Dubrovniku . 'krsnid ll I,IC .111111, grm II SJ!: I . 11'\ ( 'ru I II ishlČm1j 1·!cI\.'CgU VlIlI 111\\111' . , I CI.. H. tt l , 'k '" ' ll) N i k~iću (1111 istoku) i M ostnru (nu l..I.lPlldu) 124. 174 ,(JO kili) vtllk pre lIIlL Gm.: II (1111 sJe vcl • Bil jeg 1tlkulilct kod scla oprn~ h~ 1 2~ k . . 22 k . :'<.. liniJ'c lKI KUI1JKII 1111 Ju gOIs o Biskup. sdl! uduljc ll\' oko I1lZltlUle , . , . • 'o ) ' . ' • • oo

.

.'

.

BI S ktlP I ~ I . \o k u lltcl

k I V' \Il

k

t:-;tl l

ll'

'

•

- ,

kOJ' j J'e s IIrmlolll VIstIk IllI . nIlseIJem I Ol\v lsok lln . MlllIlli\ " co.

M\lšlr:Ul1U činili Icrilorijulnu općinu pod nlll.IVo~n. Bosnu . ~7. 1.~-rt). _IK~ .:'<. • . k .. I k l', , k ld Kninu vlI:1UI1 po urh coluskllll 1111111 Z111111 IZ ncolllll.: kogu. II ntl č kngu i BIS 'UPlJI! , U ' II I lo! I " . ' , ~ k d š '. " " C'

pllslo!hno rul1 osl'cdnjuvjckuv nog razdoblJu , NOSIlIIIC po ne u u, !ljem pOSjedu I Sjedištu hrvatskog hi skupa. Od XI. do XV II I. ~t. ~, valu sc KI,)S(lVO 6(: . , Bistricu. sdo udu ljeno oko ~ km I,ral' nc Imi.lc od Gornjeg V:aku la nu sJ cvcnll stuk 204 Billllljll Gornju. seosko rmsd.i e 1()· 12 kill ud:djel1(1od Stoe:! 175 Bi vnlie BnJu. slo II opći n:! Čaplj i na 63 Blllt;:;j. grud u I-Icn.:cgnvini. 7 km ju},no od Mostara. U hli zini BIngaja nalazi sc izvor Bunc nuj veći kra~ k i izvor II Europi i č u ve nu sulijska tekiju 163

Bla1.i (v. Varc,q 202 Blidinjc. kra~kn vi:mravan iZllledu Vran·planinc i Čv rsni ce koju sc pnl ~.a po pravc u sjcvcmisttlk_ jugozapad 174 l3ohl"':Jl'. stolno mjesto srl'dnjovjekovm: Bosne gdje se ču v.da bosansku kruna 204 Bologna_ glavni je grad istoimcne pokmjine i ob1:.lsti Emilia -Roll1agna II It aliji 64. H4 Boljuni ,l.;lscok (nl'kropol a) Bjdojcv i~a , nadom ak Hul ova Blata. II okoli ci Stocu 69. HI. l lIJ. 13111111, bill gla vni grml Zapadnc Nje mač ke . illla dugu povijesnu i kulturnu trad k ijll 76 BI'ral', IIl vnJa II istol' mlj Bos ni BI,nll'll, naj Vl'( i lIt nk II M;liajsklllll 4l rhipclagu. t reć i otok po v elič ini na Zt!l11 lji 7J Bo:-.an:-.k\l Grahovo, grad u i'.ap;ulnom dijelu Bosne i Hcrl'cgovine 55 Bosansko primoljl', ohlast i/,mcliu Stona i Pctrova Se la BIls na. s r~ tlnj o vjdo v ll a drž'lva 20 74 BlIsna. sl'('dišnja - s m.i c,~ t l':lla II s!'('dišnjem dijel u Bosne i Hern:govil1c na površini od J I H9 km 2 74 l3o:-' l1a. i:-. [Ii: na 71, I X::!. 11J5 l3(ls l1a. I,apatin a/jugo/,apadn il ::!05 Bos na i Hel'eegllV ina (Bi H l, država u j ugllishll' noj Eu ropi 16 Bral: , (Jtok II Jadranskomu moru 7 1. I (ll Bril!:!a. n ~j~sto odrzav:lllja 1:rkvc nog silhora II Špa njo lskoj 56.1, godine 165 I3rankovrl'1. :-.elo II okoiki Rtlg:Hkl' 125 Bratun al'. gradil- i sjedi šIl' (lpl- inl' X5. 124 Brat.i " im 1,0.1 IlIJcv " lma s lL v rcm l~I Hl g urhani zma TJ '. lij'. a. gr;ltl projL-kli1"l1l ' . ' i iz.g'n• l\.Ul po sV BIlI,IIlJ.lk. nl'k ropo la " nad sda Zahrda ::!OJ Bregava, ri,kk a XJ I3 rl':lag na, pokraj ina II !-'ranl' uskoj I K Bno.·l.a. grilll Sjl'Vl~1'I10 od Sarajeva [lJ6. 20~ Britansko o\tx:jl.· 17 . Brol-lHl (Brotnj ) • . I ~ .. 1,lIpa u l apatInom Humu (lK , '. 1311111111.:(' (BrotllJlcl'), sdo u sil.~vc ro" l )'l(lno Bugar:-. ka (Repuhlik'! IFI, ' ' - '" II ,,' 1' 111 dlJ l': lu Konavala II široj okolici Cavtata 7J . • ,I g.IIIJ'\. ( I.lIyG.rllKa I;YJlI"lp' ) I 15 lI ug.0Jno. grad II Bosni n'l IH I l> ,' o. ' ••IJlII H ,l I'I.:tViI II JUgOlSt{ll' Il0J Europi . " , • O "'U 011l'I1 ICC II Vrh " 'J ( o Il ukovll'a, sdo II sli vu N " , ' .IS - l, .16 t.:1t.:!V ICl':. II ok oli ci K l .... ' , Burgo .... gl avni " I"ld is" " .. I liJ 1 1.:.1 II Hcrl'l'!!ov III i 67, lXI , , . eo ," Olmerli; pokraJIIlC (rl': , j 'a C, " , , , ' .' Burlll.llI , oh ia'" JlI /,no \Id Sloca 174 g .l .lstrll.1 y 1,l'OIl) II sJl' ve rnoJ ŠpanjolskOj 65 oo

v

.

,

•

'

e (:" \' '',11. na.i.iuil1iji prilJlnr~ kj grad II HC)It ',' Cc rna:a (v. Gadn). :-.do lXX I hllll

.

"rval~koJ

61

Cetin;l. rijeka II Hrval.... koj LJ ... rctlnjoj D, tl ".. rij -k • lo; l" . V .' .. ' macl]I leX) S kill I .' c e II 0 ' 0 ICI rlike na području općine ' S', . " • S~ (j po red gla vnog vrela i ... \oimcnc Cc ltll s ka krajina.lw ziv I.a upravilo j'v . '.'k" ' IIlJ ,ll Repuhllci Hrva t. . koj IX. 27. ~7 207 . ' IlJIltI.: I lI!>. lro] CIlO PI , - ~ . • PI volno (ra lll s rednji viJ'd) ()hllJ1 V' I'~' 11 . . lt I tlCJc II Oalmalin ... koj' I.
grad

II

ham:uskoj 7X

cpu

loka litet II Drcžnic'i s jeverno od M eC Irkvin'l. 'k . . villa. Zvn na Grčko grohlJ'c na hrdu K .. .•

ICI

i-Irvat!-.koJ 93

" '" ( )0 D .. C k " II Z II OIlJOJ ZgoS!;1 16X r . v~na. lok
r

• ,.

Č Čf.ldovinu. se lo u okolici Rog.ltice 125

Čapljina. grad II južnoj Hercegov ini

ml

desnoj oba li Neretve

180

Češ ka. država u s redi.~njoj Europi 17 Č itluk , grad II zapadnoj Hercegovini 105.115 Čvrsnica. planina II sje ve rozapadnoj Hercegovini II pOlječju srednjeg toka Neretve 174.209

D Dabra. rodno mjesto Bogd.ul:I Hatelj evića 70 Dalmacija. povijesno-zem ljopisnol regija 125 Danska (Kongeriget Danmark). drl.
i 24 km južno od Knina 207 (v. Ljubinje). selo 188 Duboko, mjesto smrt i Buti ću Mirkoviću kneza bosu ns kog lOJ Dubruve, srednjovjekovna ŽUp:1 koju se nn zapud pruž:Ii" do rijeke Neretve 118 Dubrovnik, grad i luka nil Judrunu na jugoistočnom dijclu hrvu tske obiIle 96. 180

Dubočica

DlIbrovučkn rijeku 18 Du(u)brovnik. grud u sred išnjoj Bosni nil

riječici Ljubini. prvi put spomenut II. VJ.

1404. 203

Dugo polje (v. Blidinje) 8 1 Dujmovići (v. Trnovo) 192 Duklja, rnnosrednjovjekovnn državu

18

3 19

"ć'

~ kod Berkovića 125

.

, rimsko. 206

Dumunji l, s...v..... . Hercegovine na mjestu Duvno (1bmislnvgntd). grud nu zapadu Bosne l

Delminiumu

.'

Ok

Duvanjsko polje. kmška polje površme 12

1

'užno i jugoistočno od Duvna 207, 208

m. J

D SI '" Republici Hrvntskoj od sredine XllJ, st. sjedište bosanske biskupije Đakovo. grud II avom]1 II •

237

~,.glpat. . A ro~ska republika Egipat. glavni grad Kairo 73, 91 ,.. dio UJ'edinienoga Kra\J'evstva Vehke BntanlJe I Sjeverne Irske Estoruj' .. _ oo',

Engleska. naJprostr.mIJI

~

.

.

......,..

..I-"đW II sieveroistočnoj Europi na obali Balučkoga mora s glavmm gradom Ta1inom 58 :.J • d T'be T k . Elrurija. pokmjiml II srednjoj Italiji (Toscana) Izme ~dl rn: trek"s oga mora ElArna 59 Europa (sem. Ereb _ zapad): ime kontinenta. zapadni 10 ve l I ke opnene mase urazije 70 - .

vlsna OlIA

Europ:t. zapadna 85 Europa. istočno-centralna 72. 76

F

Falnica. srednjovjekovna župa II istoimenom JX>lju II Hercegovini izmedu Stoca i Bileće 59, 125 Fernrn (Ferrara). g lavni grad isto imene pokrajine u regij i Emilia-Romagna, sjev. Italija 64 Foča. g rad na utoku Če hotine u Drinu. jugo istočna Bosna. Kao trgovačka i karavanska postaja II koj u su pristiza le karnvane iz Dubrovnika na putu za Srbiju, prvi se put pod imenom HOlča spomnje 1366. Osobito se razvi la u Xv. st.. kada je postala najveće trgovač ko središte u i s toč noj Bosni. gdje su doma ć i i dubrovački trgovc i trgovali voskom. kožama i ostalim stobrski m proizvodima te sukno m. a bio je razvijen i o brt 68. 82 Fojnica. gradit.( II sred išnjem dij e lu BiH, U iZ\'orima se j aV lja 1365 .. a početkom Xv. st. razvila Se II jedno od gla\" nih rudars kih i Irg o\" ač kih sredi šta srednjovjekovne bosanske države s obrtn i{'kol1l obradom ždjeza. srebra i zla ta 2W Francuska. drla\'a II zapadnoj Europi 58 Fribourg. grad u Š\'icarskoj (H

G Gacko (G~lw,čko polje). gradić na jugoisto ku Bosne i Herce2o\" ine 172. 190.252.282 Ga lija (aJl( ',Gal\~a): pO\'ijesno područje na zapadu Europe i z~nedu R ajne . Alpa. Sredozemnoga mora. PIre neja l Atlanskog ol..'ea na 2..L\

Garofallo (\', Fer.ra) 6-l Genenl. grad II Š\' icars koj 65 Germain (S (.). crk\"a II Parizu 169 GizJa\l'. lokalitet II Roti mlji kod SlOca 67 Glanhx,. grad i opć i na II za padnoj BiH 93 Gbmočko r't\""l c.l, n azap~l d II B'1H k'op. ' selzdužilapra\Tem " . .1 , ,, ' \XllJ'e . " pmstra,,', _' •• kr.,· ,: .','k',•• Sjen:rozapau· J U,;:-o!~IO~ ok\) 4) km. naJ slrt' I ~ km u $\'0111 središnj e m dijelu 18 Gla ';l1la.::. \'Is\)r:l \,:ln i~tnl:nl' II I S' I ", '. ~. " . , ' '" l • r.lJt:\.1 I..l!\t:na po pr~ lpO\Jes l1J1l1 nekropolama. 2robnllll tll1l1u hm:! t \ I ~I..' nd ~O,OOO) od " • k. ". " ~ , G " I_ ,. 1 • . ' • n.1MIIO~ .lIne nJ ;! l zemlje te po ulndennn gradmama 19S nr.!ll t. ~r.lu u l ~to.:: n oJ Bos11l UZ" .. 1 '. . , ~ " , k' ," , . ;:-Of11JI tOI\. rij eke Drme . Prn se put spo ltllnJt' b 79. :.Il) P\~~ t';..I , n.~ putu d U?rn\'~lčk(' kar~l\'a ns ke trg(l\' ine 17. 29. 12 1 GnrnJI \.Ikul (U~\..npll('\. ~rad II sr 'd '" ' ' B ' ' " . , "I Gor ... \.. i KOl 'lr 111'I",',t ,i ' I ~ , R ' t: l ~ nJoJ ll~ l11 . 19 km Jl1!!Ol s ločno od BugOjna ~OO. _().4 , '" ~ f\1 f\raJ II ('publ' " H " 'k · ' ... .. • ' "Gospa SIIJ' CŽ" ' I ," "\ ,, ' I O '. lU n.u ~ oJ II z~lkdu Rljc;-('koga zaIJl'\'a 172 , ., - ' . 1\..!\lX lIlI sa 101 ~ GO\t'dn\'lCI (\, Trnmlll. seln 19' Grahll\ i':::I. planina 208 Gral..·. 10]..alitet kod HUlo\'a 69

Gr~I~:~lIl~l..: a. naselje istol: no od Vboko~ 7N. ~OJ Gr,ILIIIII..:I. ~l' lo II I .::e ... tu G'"'k,, N ' ' , G' I ' " • . ('\(''; IIlJI..' I '"" r. ll . InJ..a hl('t II ~du Gnl: 'lIIi\.· ; kod V" k -, • • 1:-.0 'ng 78

H Halnault "::0 H,:m-Bib (\ Gu~.3 GOr..1) 205 H~\n-Pije$.3'k. grad i ol)Ćina II B1H 117 Hercegoyina. 1:-;tOC:113 69. 173 Hercego\ ina. z.apadna 69. 194Hoče, tk (\. Brez.3). s:;do 20J Hollywcxxi. centar :lmenčk.e fihnsk.e indus.trije 110 Hr..l~no. Gonlje.. lok.ahtet s.a ne'lTopolom JUŽno od Stoca 1:-4. 1 -K 1--' Hre..~~l. $e1o ~e\'eroistočno od S3r3.je\'3 29.5S -Hry~lts. :1 (Republi a Hn3tSk.a). drŽ3Y3 u jugoistočnoj Europi 181 Hum (HercegO\;n3 \. n::yprije 1"k."'O'\iSl13 JXllitič:kil obla.:a. zatim dk"'! ~lt-"\jd:('I'\ ne lx~e đža\~ 56 Humsk.<--'\.. lo1-.311tel l..OO Foče

82

Hutoyo (Blato). sur.mediterans 3mOČ\-:\.r3 ujumoj Hercego\ini . ..., II pLxiruCju njele Neret\-e l:~

ljugoi:JI.....cnooJ Cap1 'ne

I llij3S. gr..ldić nedale () 1.K1 Sa.rajt"'·Y3 100.. 1 -: L ":::02 lliri (bt. 111yncum). antlč i llazh za podrucja na Bal anu nastanjena Uirima --., hn0ts:l..L grad II 031111311ns oj zagon. Republil...a HTyats a 200 ln1<-"ts\...3 :r..ljina. obla:':t 195. 207 lT$:l-,:.'l. oto u brita.ns oj otočnoj s1.upini 243 Irsl-a NOY3. otol... -' T~tr..l, naj'\'eći poluotol.. istočne obale Jadrana sa l)ko 904 pt."I,n.ine u Hry.3l:$ Oj 1talij3.. drz.aY3 uju}noJ Europi :!.5. 5&. b -. 73 ~ ha.n-pl3.nlna.jugoTa.p.adno l"ld S~lI"3je,:a. lzmedU Birm'l.le i Bjda;'mce. 1130.1';;1 'Th 'ehl...~' Sljeme (1534 m)

10

.

Č (Ko ~l)Wv, lat. Carthago), antički grad i država

Kartaga. (feničk i Kart-Hadašt: NovI gr~d. g~. ad~\unisa 78.90. 236 na sjevemoj obah Afrike, danas pre g:~ e g;3

Kijev. (KYIV, ukr. KIllII). glavni grad Ukradj'sne . va na utoku Lepenice u Fojničku rijeku 200 6k . rozapadno o aruJe Ki seljak. gradi Ć 3 m, s~~ve .' 43 km 'užno od Tuzle. sjeveroistočna Bosna KIepci 195 t

Kladan]. gmdić na Olxl,h ,nJeke DnnJuče, 204 J Klisa. lokalitet u Bak. ć lma (v. Olovo)

Ključ. ut vrda u Humu ~8

oO

dna Hercegovina 62

Kn~š~olje, mjes~o ~~ ~.I.rokog Bn~~~~~!~vne Hrvatske. 71 ~m sjeverozap~dn~ od ~ibenika

66 Kmn,Jedna od najznačaj nijih u~ s ~a?eko od Lištice gdje Je pokopan Viganj Milošević 70 Kočerin . mj~st~ u zapadnom Udmu neobalu gornjeg toka rij eke Neretve Kom, srednjovjekovna župa uz es nu . . l"š) kra" . Kom (v Skađarsko jezero) : I lat cannabula: jarak. za odvodnjavanje zem JI ta , J Jugoistočno od Konavh ( Konav e. pre ma . .. . Š . Dubrovnika, podno Orjena 93 KonslaI1z. gnld i luka na obali Bodenskogajezera II Baden-Wurttembergu, Ul grarucu sa Vicarskom, Njemačka 13 1 . .. .... . . eegovini Prenja. ·· grad u He K onJlC. r . na obah flJek e. Neretve l sJevermm ' . padInama . . . .Na području ... Konjica tij ekom srednjeg vijeka post?Jala ~ u ~va nas~IJa . BIOgrad na. lIJeVOJ ob~h.nJeke Neretve te naselj e Neretva na desnOj oba h rIjeke kOJe se .1382y' ~rvl put spominje pod imenom Konjic. Središ te je s rednjovjekov ne župe Neretve I znacaJna trgovačko-tranzitna toč ka na putu od južne Dalmacij e do sred nje Bos ne 17. 30, 161 , 172 Kopoš i ći (v. ll ijaš), selo 160, 17 1, 203 Koritnik (v. Breza) 204 Kosače, selo nedaleko od Goražda 29 KOlOr. grad i luka u crnogorskom primorju u Boki Kotorskoj 59. 78 Kotor Varoš, utvrda/grad u Bosni na rijeci Vrbanji , j u go i s t oč n o od Banje Luke 73 Kotorac , naselje kod Ilidže (Sarajevo) 171 Koziba, grčko-p ra vos l avn i manasti r sv. Juraja II Jerihonu (Izrael) sazidan na stijeni 81 Kozluk (v. Zvornik) 198 Krekovi (v. Nevesinje) 180 Kreševo, utvrda/grad u središnjoj Bosni , 48 km sjeverozapadno od Sarajeva. prvi put se spominje 1435. U Xv. sl. mjesto s kraljevskim d vorom i utvrdo m ispred koje se nalazi podgrade s rrgom. Razvil o se kao rudarsko mjesto (željezo, bakar, s rebro i ž iva). Trgovačke veze održavalo je u prvom redu s Dubrov nikom 204 Kreta, otok u i stoč nom d ijelu Sredoze mnoga mora 59 Kri ž, (v. Pavlovac) Križevac, loka litet u se lu Kosače 29 Kri žev ić i . naselje kod Olova 196 Krušcvo (v. Mostar), se lo pored ceste prema Čitl uk u 116. 236 Kuč lat. ut vrda kod S reb re nice 198 Kuk . nekropo la s teć
KlIpre~ ko polje. po lje II kr~u za padne Bos ne o kruženo visokim planina ma 205.207 L

L~d~.~'.i ne ~_~og.tliea). il.l~e dobil 'l od VI
11 7. 171 LtI \ya.l.h zava na BalllckoJnull1o l"u 66. 162. 243 o Ledlcl (v. Trnovo ) ~elo u ~J'eve rn od " T ua - I'" .. . om p nOlJ lI res kavice planine udalJ'eno od Trnov... oko 9 km . cne IIl IJC na zapad 192 Le... novo. 11l'lIla~ t ir II Make<..l oni ·i ' UŽIlO d K . . . i pllstinožitlju Guvrilll J J - o r.llova sa c..:rk vo lll posvećenom arhandelu Mlhadu Li b. planin
L~ ':;[ i L';1. (Š iro"i Brijl'l;L grad i ć tl l:lpadnoj Hcrcl:l,!()vini 172.2KfJ LI\'l1o. g riH!. II \ :I \ [:I \' II '> J"cdl1jov jc ko vllc 1-lrv ll ... k · h"1 .

.

.

.

' 0 l'

'I

r0.lL'(()

srt..'dll.ltl\.Ido vllc Bo:-. nc. trajno I .lX7. 20t)

I '2r k I ' , .' l . maJc pr vrpu[u
Li vanj,!"o polje. pro!'>lirc ... L· II jugoLap
.

•

.'

'.

.

'.

v

-

•

Lok ve (v. BltullJ
w Ljdjen. loka litet na Vi soči c i iznad Konji ca 163 Lj ubinje. grad i ć u i stoč noj Hercegov in i uz cesIlI Most
M Madars ka (Magyar K6wirsasag). država u srednjoj Europ i 73 Mali Mošunj (v. Turbe). se lo u dolini Lašve kod Travnika 202 M aoč a 88 Maria Novell a Sama, crkva u Firenzi 11 0 Marko (sv.). crkva u Venec ij i 63 Marse ill es 108 Masna luka (v. Slidinje) Mediteran - " medu zem ljama" v. Sredoze mno more 99 Medugorje (v. Hrasno Gornje) 178 M es i ć i 81 M e tko vić. grad i luka na oba li Neretve 20 km uzvodno od njezina utoka u Jadransko rnore 180 Mezopotamija. područje u j ugozapadnoj Aziji izmedu rijeka Eufrata i Tigrisa 59 Mihalj ev i ći , se lo kod Sarajeva 28 MijaIOvci (v. Nevesinje), z.aseok 252 Miji ( Arnautovići), lokalitet kod Visokog s franj evačkom crkvorn pos većenom sv. Nikoli. grobnom i krunidbenom crkvom Kotro mani ć a. Arheo lošk i je llt vrden grob kra lj a Tvrtka l. Kotromanića , a drži se daje lli pokopan i ban Stjepan II. Ko troman ić 28 Mi ljanov i ć i (v. Kapavi ca). pravos lavno groblje 188 Mi ljuša Glavica. lokalitet II Fatni ci 61 Mirkova kosa. loka li tet kod Kalinovib 77 Miruše, crnogorske 187 Mistihalj (v. rijeka Trebišnjica) 187 Mletačka Republika (Venec ija), od početka XIII. st. vodeća pomorska sila MedilerJna 17 Mogorje lo, ant ički arheološki loka li tet nedaleko od Č.lpljine 63 Montserat (Montserrat). planina uKalalon iji. 60 km sjeverozapadno od Bnrceione-. s b..'nediktinskom opatijom i prošteništem Majke Božje 72 .. Momvska,jezgra Velikomomvske države uz koju je bilo VCL'1JlO djelovanje br.K~ Ćirila i Me-l~IJ~.I . 101 Morina - Morine. seoce i planinski predio udaljen od Nevesinja oko 16 km zmč ne Imlje na sjeveroistok 18 1 Mostar. naj veći gmd u Hercegovini. gospodarsko. kulturno i prQmetno središte- 17. 66.68. 107 Mrkonji ć Grad (v. Varcur Vuku!) 127

323

" 'e 1899, nadena ploča s natpisom iz ,k~ le ~ . . . . Muha.šinovi6. selo kod Visokog, Tu j tkrivene) koju je dao podlČ. ban Kuhn 1 1 ploča stajala nad ulazom, crkve (do danas neo .

Mujd1ići. Donji. se lo kod SI":,,va ~ 2~ dgrnde Venecije 16 1 r-.·IUr.lOO, otok kod Venecije. sjeverolsl no pre N

, kod K umanova• Makedonija 76 (sv,). pravoslavni manaslJr Napulj. grad u Italij i 250 Na20ričin

Nek udina IS I 69 84 172 173, 174, 175 . k I k r kropolom kod Stoca . . " v, Neku, o ka a Itet s ne.ma. (N e retvanska kraj ina). primorje Izmedu usca Nere tve Neretvans knežev j ad ransko more 18. 194

,

I

Cetine u

Neretva rijeka 17. 173 ' R blik Mak d " NerezI.' manastir ' , tl se Iu Go m om Ne rezi . zapad no od .. Skoplja. ep u a e Onija.. s crkvom sv. PanteJejmona koju je dao podić i car Alekslje Ko mnen 11 64. Neum (Klek). nalie lje na oba li zaljeva Klek-Neum ~~. 93. 1 0~. 1': 4. !80 Nevesinje (Nevesinjsko polje). grad u istočnoj HercegOVinI. 4 1 km jug~lstocoo od Mostara J80. 252 New York. gospodarsko, prometno i kulturno središte SA D-a 16_ Nikšić. 2'rad u Crnoj Gori 172 Nizoze~ska. (Kraljevi na Nizoze mska). država u zapadnoj Europi 64 Nocera Umbra. malo naselje tl Umbriji 81 Northamptonshi re. pokraji na (grofovija) tl središnjoj Engleskoj I JO

'iJ ~jemačka. (8undesrepub lik Deutschland). država 58

o Ocrkav lje. lokalitel kod \ Jilje\'ine u i stočnoj Bosni 16 Oćev ija. selo i s točno od Vareša 80. 127 Olovo. grad, Gospodarski proc\'at doživjelo lijekom XIV i XV st. U drugoj polovici XlV. st podignut je franje\'ački samostan sv, Gospe koj i je do un ištenja 168 7. bio jedno od glavnih sjed išta bosanskih franjevaca 127. 182. 195.104.206 Omiš. primorski grad u Dalmac iji ( Republika Hrvatska ) 101

Opličići, seosko naselje (nekropo la) II km jugozapadno od Stoca 69. 117. Opra.š i ći. sejo kod Rogatice 125 Osmaci (v. Zvornik) 100

moći

1 7~. 176. 179. 180

\'ećj

Osmansko Carstvo. islamska država koja je na vrhuncu (XV _ XVl, St.} zauzimala
O\anići, ...elo 'Ije\eroi ... lOčno od nekropole u Radimlji

116. J6--J. 165. 167

p Pader, born. mje'lto od ržava nJ'a crkveno."_ ,o bo ro 78-, "od ' d " d h ' II' ' (I'O I-nu .'i)emač ka 235 - -u .. .J ~ lOe. gra u j-.. o r r elO- ~~ .. '- . Pag. Olak u Jad ran "komu moru 17"2 Paganija (v. Nerelljan"ka ob/as" 193 Pale. gradić nedaleko od Saraje\ a I 17 Pa/enno . .<;red ište istoimene POkr .. > '" , Panonija , antički naz iv za ru/~J~t:· naJ,\t'cl g,rad I lub na Siciliji 76

~b

šum~ ušća

Duna\, bila oranica des / ; o me je na,"Je\ eru i i"toku. od Bt''' kt' do Sl\!!' u l, ' ~ , n aa una\a:najuouJ'enraniclb 'l . ' . . , odS ' ~ l J.neStojUZnIjt' J.\!!'I Kup' . P" O" jt'nazapadu ". ':'orani·' CI 1a <; JN'Of]'k'0111 62. 10~,:, 1 ilprahko. IOkalnct kod Foče 68 d

PUf]/. (! I:nni ur'1d k I

~

e·

•

U

'

turno, Intelektualno pOr('k ' . I IC o I go"POJ~lr"k(l "redištt" Fr:lnl.:uske 72. 161)

-

-

Rumunjska. dria\'a u jugoistočnoj Europi 253 . . Rusija. zemlja i drža\'lla t\'Ofe\'ina u kojoj pretežno ži\'e RusI 30.64. 167

S

SJ.k'na. flami grad rimske provincije Dalmacije (~ blizi~i ~~nje~ .Splila? 90, 107 S3.ml'" \ Sartl(\;l i. '-'I
S Saban.:i 1\. Tmo\OI. se-lo 19:! ~ abići. ' elo na jugoi ,{očnim padinama planine Bjelašni.:e 30 S,j\nik (\. Crn...! Gora ) 1-:: .

~ćep~n ..PoIJe. , elo i prediO kod u':'ca Tare i Pi\e u Crnoj Gori 2: 8

~ehlll ( S~hltluCJ l. mu , iJman ,ko groblje I--t ~lrokl B nJe~. mJC .. I!.l u l~paJnoJ Herc-ego\ ini 18-t. 193 .209 Sum~ m':~JnJ .. ka. k:.J.m~~l1a lar3.\an .od Trebi njJ do Polji.:::t duga ::3 km. prDsje':ne sinne -4 _ ~ km . I pm r'lne Ok(1 II::" ccl\omlh kJl (mlclar3 186 ~ ',ed .. k~. Jri~\:l n~ l .. ll.-X- nOm dijelu SbnJ I03\ .. ko~ poluotCIb - -t S\ Ic~r, ka. Jrž:l\ ~ u l;.tp3Jnoj Europi 72: -

T T~k<1r<1

I(J7

T~k ()\o. ~eJo. obla~L u Oko lici T~n()g.:. I ~ .. .:ok kod Stoca l~r.t. flJ.:k<1 T.trl Jn. IllJI.:") t()

U

G o rnje!!' .\1J lanO\l·a

I n. J 7-t -

()pi'ln l H adi:lćl knJ Sarajl'\;l

II

17 1

Srr.i i J

Ta.\ov('ić i , g rad il'

\I o pć ini l'aplj inil 67 II do lini rijeke U:-.orc ? () 'lk k ' ". ' . ' ,-, ln Jugn zupmJno od DohoJ"'. 202 205 l o pht.:;\ (v. Hrasllo Gornje) nK ' ,Tor; ča n , utv rd a II Lašvi koti T rav ni ka 6(} TOlllous. g rad II j u goi s t oč n oj Francuskoj 7X Trača ni,, naziv ,o , l'Jana . na ... tanJcmh , , oko 2000 .. .l'.iI oko . 200 pl e me na trač ko -i lirske sku pi"c Inuocurop gO(lIIl C pnJe Kri sta na plxlruCj 11 1 11 goisločne Europe iZllledu K' . I' E ' k e' , , V, ' I' , ' M :V . " • . og mora. rnog mor.1 tc .11 l .If.l I orave. Srclil sle 1111 JC bilo pou ru čj"c danai'.l1j' c B o' k P , o ' k I' 4' d' 7? ug.m. c. Ou n m\ II valo! ' I' (OS _ I I su n. go mc. Travni k: ,ut v.rda/grad II s~cdišl.l}.Oj Bo~ni)edan (XI najbolje očuvanih starih bosan!'>k ih gradova 66. 93 Trav lIllIJiI. Jedn a ~l naJ st a n:l l h tc nto ~ 'J ,-dn o- po lili č k ; h jedi ni ca formiran ih po dola!<.ku Slavena na ~~alk a n . kOJa se ~ro~ur.~ l a: I~a JU~ u od Trebinja do Dubrov nika. na sjeverozapadu preko Ve ll cana J o G:'lcka l Pi ve l na Jugo istok u do Ri sna. U ovoj oblast i nalazi lo ~e pet gradova medu kojima i Trebinje 18. 236 Trebeč'lj (v. Trnovo) 192 Trchi nje. grad I H4 Tr~b injska žu pa 183 Trcbi š njica. rijeka-po no mi ca u Hercegovi ni . naj veća u dinarskom kršu 25. 183. 187 Treskavica. planina u južnoj Bosni , jugo i stočno od Bjelašnice 190 Trijebanj. naselje izmedu Stoca i Blagaja. mjesto srednjovjekovne nekropole i crkve M i loradovića 165

Tc:-.l i ć. g ra d ić

W'

•

• •

Trilj. naselje u Republ ici Hrvatskoj. uz rijeku Cetinu 206 Trnovo. gradić u široj oko lici Sarajeva 192 Trstio nica (Trsti vni ca) . mjesto dvora bosanskih kraljeva u župi Sutjesci 169 Tru sin a, naselje župe Žitače - Podhllffi 18 1 Turbe. veće naselje II oko lini Travni ka 11 4. 170.202 Turovo 8 1 Turov i (v. Trnovo). selo 192 Tu šni ca. planina izmedu Buškog blata i Duvanj skog polj a 208

U Ubosko. naselje i polje sjeverno od Lj ubinja 175. 187 . I Ugarska (Madarska) 16 .. 23, 62, 64, 101 254 UNESCO. Organi zacij a Ujedinjenih naroda za obrazovanje. znanost I ku turu Uskoplje (v. Trebinjska župa), selo 186 Uzdo lje. sel o 62

V

Varcar Vakuf (v.

Mrkonjić Grad) 127. 12S . d 46 k

. oč odZenice 168 196 202.204 . vemo od Sarajeva I 77 km Ist no . . u bli zi ni srednjovjekovne utvrde 79

~~~~i~::-l:~~ ~r~k'OliC;;:~~\tice.

Borča

Več ići . selo kod Kotor Varoš i 73 od Neretve i Mostara IS I Velebit. planina u Hrvutskoj 172 . " Velež. planina u zapadnoj H erCegovlllllsl·.t očn~'loč na Hercegovina 85.97.11 5. 159. 183 . I popovom po JU- IS ' Veličam . selo, nekropo a u . ' v" 'očici izn'ld Konjica 16 1 Veliko jezero. lokulitet isp~ L~el~.~nas~a IS ' Ve liki Varadin . grad II Tnulsll v,UlIJI . . d č'a Banj' ana 172 ' n'lselje I centar po ru J J" " 63.67 ) vece " . Velimije (v. C rna G om. , f ' uskU graniclI II zapadnoj Ita IJI Ventimi glia • gwd i morsko kupalište uz r.U1C . Vidovo polje 83 Vidoštica 83 Vidošku lIt vrda 83 .. 163 VidOšluk 83 Visoč icu. lokalitet iznud KonJI~1I 28 • 78 • 161 • 200.203 • 'K • • Bosni 327 Visoko , grud II sredl:o;l1jOj

Vlnhovi6. selo u ~ i roj okolici Ljubinju 173 Vnm-rhminn. nnluzi se IU\ ptxlmčju opć ine 'f()mislllvgrnd. nu pola puta do Jablanice, jU!no OCI Rtllns k(l~ jezcl'u . 174. 209 Vnllljl..·\'u Sdu. selu nu podmt.; u opći ne Neum. uz slnm cestu Melkovi ~- Dubrovnik 180 Vrhus. rijeku u Busni. deSila pl'iloku Suve. dugu 253 km 201 Vlilt'll..lSl1:1. sl\.'(lnjuvjckovlln župu oko izvo", rijeke Bosne i jezgro srednjovjekovne bosanske države S ~r.l dll \' inm Vl'hbosnll. Hodidjed i KOlorne 90. 93. 17 1 Vrhpoljl'{V. Trebi njc). selo 115 Vn;l' .:!OJ Vmćka. sdu II okolici Tcs l ićll II bli zini poznnle istoimene rndiouklivne banje 204 Vmlj:1 ~ I Vnlll·i. sd u kod vrela rijeke Bosne sn srednjovjekovnom crkvom sv. Stjepanu Prvomučenikn 237 Vukuvsku po ljt' (v. Kupres) 205

IV Wim.'hcs ter. pov ijesni ~ rad II ju':noj Eng leskoj .:! 7 Wilrzbllrg. gmd i luka nu rijed Majn i II sjc\'emzap"ldnoj Bnvarskoj 64. 72

y Ymkshir (Yurkshird, gmfovijn II sjeveroistoč noj Engleskoj 59

z Zahl\!t- (V, Ki seljak), sdo 11 gl)rnjelll to ku rijeke Lepenice Z;lhnk (v. BillInja Gornja). zascuk 175 Zahrdl'{\·. Tari'in) 170

II

o ko lici Kiselj aka 202

Zahorani. h)kaiill'( k()d K\)ltjit'a gd.k Sl' naialill d\"or R"HJiČa San kovića Z;ldar. ,grad II Da lmal' ij i {Rl'puplil..a Hn'atska) 167 Z..lkul..l\·. Bi(lInj;IG~)rn.ia) 175 Z lpl ani l.. I ~~. i ~h Za~l'~lk {v. Zn)t11i k) 105 Zavala. kuhlH) sredi šte župt' Popovo 18 1 Zl'l'- Planina 17

16 1

Zl'nica, indusIrijs ki grad II sn:-di šnj\1j Bllsni 203

~goš~a. D~lnja. nl'kada~njl' sdn. danas pcrifl'rija grada Kaknja 70. IMI ZgUIlJ:I. mJcslo na lijevoj ob"l li Drinc, u šiwj \)I..\) lil..' i Srl'hrcn il't' ~ . H Znlt1l1k. lIt\Tda/grad II iSločnoj Bosni na iijcnlj lIPa li DrinI.' 16. IW . 13 .'. 171. 171. 196

Ž

~:~I. ~)\"l.): sd\). knt~ T~·hinja .u jugnish~Il\)11l tlijd u Pl)Jll.Wa ",")lja

69 . .lp,l. Sl h) UI )
2 i(';1. ... rp)
? ~

/h,.,..,.~:o.,

~. \

,

' - ...

-

'S."'.-.i.

H

'--''''-~'I...-:~i., • ~. ' \

'.

~~L

.--

". =

-, ~.

.. ·'r

tiEJ'JIOI'OLE SI ECM.A W. KOJ MA IMA NATPISA C(JilAI! QP(~UE 0I\lA'1II[ CI'INltCe

()

STEćeI PREGLED RASPROSTRANJENOSTI

......

-. .-

OO

.

.

...

•

•

••

r

•

.

:

:

....

r:rp - Katalog; zacija u publ ikaciji i un.ivf';;rzjLc:Lska biblioteka BOSfl8 i Hercegovjne , Sarajevo JlČJcionalnEJ

726 , B25 : 27-87 , 64~1

LOVkENovrć .

(497,6) ( 084 )

Dubrav ko

~t~ć~i

: bosansko i humska mramorje sredn jeg ',i j ·, r.a / lJubravy.o I.ov renović ; [fotografija l)r~'JjJt_ lrJ J ~~~~ rIQrJ . :..: tr . j I 1);; t r . ; %9

----

-

Sarajevo : Rable , 2009 . - 332 C HI

---- ----- - - - ----- ---------

--- - - ------

/,

c. (

t

•

~t

Hr fe

r

f

I

rf . t1~

~::»b\ ']91. I J.~~

/ ,

'I

.

-

.)21/

)

IV

I

rl.." ,r I:Ak -

,r."

'-'

~ L (

<.

f

/'<:

Ji L W

' , ; - f lq