Ozljede u sportu
Sportske ozljede
Ako se govori o sportskim ozljedama, odnosno oštećenjima, uglavnom se misli na one uzrokovane mehaničkom silom
Pri tome se mehaničkim silama ne smatraju samo one koje djeluju izvana (udarac nekog predmeta, udarac protivničkog igrača, udarac o tlo pri padu), nego i mehaničke sile nastale kontrakcijama vlastitih mišića (npr. ruptura Ahilove tetive radi snažne kontrakcije m. soleus).
Sportska ozljeda nastaje tako što tjelesna masa u aktivnom pokretu bude naglo zaustavljena od neke mase (pokretne/nepokretne) ili radi vlastite reflektorne mišićne kontrakcije.
Najčešće ozlijeđeni dijelovi tijela jesu:
koljeno, rame, nožni zglob
Sportske ozljede
Nisu isključivo vezane samo za profesionalne sportaše One mogu nastati i kod rekreativca, kao i kod osoba koje se generalno ne bave sportom Takve ozljede su, recimo, teniski lakat, ozljeda ramena, upala (pucanje) Ahilove tetive, distorzija nožnog zgloba... Nastaju kao posljedica mikrotraume (čestih malih ozljeda), koje posije određenog vremena pokazuju bolnost i ograničenje pokreta
Atletika
Trčanje – ozljede mišića, od istegnuća do potpunog rastrgnuća, najčešće su ozljede m.biceps femorisa i m.semimembranosusa, a kod starijih m.quadriceps femorisa, a iznimno m.sartoriusa. Skokovi – slične su kao i kod trčanja, osim što su učestalije ozljede m.quadriceps femorisa i rastrgnuće Ahilove tetive Pri odskoku skakača udalj može doći do infrakcije metatarzalnih kostiju i nagnječenja pokosnice na petnoj kosti Pri skoku uvis dolazi do istegnuća dugih leđnih mišića A, prilikom doskoka- distorzija skočnog zgloba, prijelom gležnja i ozljeda koljena (meniskus). Bacanja – najčešće ozljede su u području lakta i ramena Tipična ozljeda je kopljaški lakat (oštećenje hvatišta m.fleksora ispod medijalnog epikondila nadlaktične kosti.
Dizanje utega
Najčešće ozljede su ozljede duge glave m.biceps brahi, povremeno istegnuće trbušnih mišića Distorzije u ramenom zglobu, u koljenu (oštećenje meniskusa) Dizanje većih težina može oštetiti i kralježnicu
Košarka
Česte su distorzije nožnog zgloba Najviše je oštećenja na fibulotalarnoj vezi Nakon toga prema učestalosti slijedi medijalni meniskus Dolazi i do ozljeda četveroglavog mišića natkoljenice Frakture najčešće zahvaćaju male kosti prstiju šake i stopala.
Rukomet
Vrlo česta ozljeda u rukometu je ozljeda ramena Najteža ozljeda ramenog zgloba je iščašenje ramena Do iščašenja ramena dolazi zbog djelovanja jakih, neočekivanih sila na zglob koji je poznat po nesrazmjeru konkavnog i konveksnog zglobnog tijela Najčešće dolazi u fazi pucanja, naročito ako odbrambeni igrač djeluje na ruku kojom se izbacuje lopta sa strane ili pozadi.
Znači, u rukometu najčešće se ozljeđuju nožni zglob, rame i zglobovi među člancima prstiju.
Distorzije prevladavaju u zglobovima prstiju ručja Česta je ozljeda mišića – deltoideusa te ozljede unutrašnje kolateralne sveze, meniskusa i Ahilove tetive. Među prijelomima najčešći su prijelomi članaka i prijelom čunjaste kosti šake.
Odbojka
Najčešće ozljede nastaju u području ramena i na zglobovima prstiju U ramenu najčešće nastaje ozljeda tetive m.supraspinatusa i vlakana deltoidnog mišića Nešto češće su ozljede meniskusa i to medijalnog Ozljedama je često zahvaćen i ručni palac Distorzije u nožnom zglobu su rjeđe kao i ozljede mišića Lomovi se javljaju u području zglobova prstiju, a javlja se i prijelom čunjaste kosti šake.
Hrvanje
Česta su nagnječenja leđnih i prsnih mišića Učestale su distorzije i luksacije ramenog i lakatnog zgloba Tipična ozljeda mišića je ozljeda m.bicepsa Može doći do prijeloma rebara i ključne kosti pri padu Udarcem glavom o pod može doći do potresa mozga Distorzije mogu nastati u zglobu koljena, nožnom zglobu i nožnom palcu Tipična ozljeda uha je OTOHEMATOM, pa nastaje deformacija zvana HRVAČKO UHO Ozljeda kože koja može nastati jest infekcijsko-traumatska promjena na zadnjoj strani vrata -furunkuloza
Judo
Najčešće ozljede su distorzije i luksacije malih zglobova ruku i nogu Ozljeda lakta je naročito izražana ozljeda Česti su prijelomi ključne i palčane kosti Oštećenje intervertebralnih diskusa u području slabinske kičme, oštećenje meniskusa i prijelomi rebara
Nogomet
Česte su ozljede mišića, posebno natkoljenice, riječ je o istezanjima, laceracijama i djelomičnim rupturama, dok su potpune rupture mišića rijetke Najviše su povrijeđeni četveroglavi mišić prednje strane nadkoljenice i dvoglavi mišić stražnje strane nadkoljenice Kontuzije su češće u mišićima podkoljenice Najčešća ozljeda zglobova je distorzija nožnog zgloba, a u koljenom zglobu česte su distorzije i ozljede meniskusa Ozljede hrskavice su veoma rijetke Ozljede zglobne čahure koljenskog zgloba javljaju se pri svakoj jačoj distorziji, najčešća je ozljeda medijalnih kolateralnih sveza, nešto rjeđe lateralnih kolateralnih sveza, a najrjeđa je ozljeda udruženih sveza Kod golmana se javljaju ozljede ramena u smislu kontuzija i luksacija Prijelomi se najčešće javljaju kod kratkih kostiju stopala Lomovi dugih kostiju su rjeđi U predjelu kuka ozljede su rijetke, ali su prisutne u području prepona i simfize Preponska bol nastaje zbog pretjeranog naprezanja aduktorne skupine mišića nadkoljenice
Boks
Udarci u boksu uzrokuju pomicanje glave, a zatim i moždane mase kao i krvnih žila između moždanih ovojnica i mozga Boks je sport u kojem prevladavaju kontuzije Tipične ozljede su distorzije prstiju i ručnog zgloba Bokserski palac je posljedica iščašenja ručnog zgloba Česte su ozljede usana, kostiju lica, donje vilice (mandibule) Najtipičnije ozljede su prsnuće arkade, dok udarci u nos mogu dovesti do prijeloma nosne kosti pa i nosne pregrade (tipična deformacija je bokserski nos) Dugogodišnja bokserska aktivnost dovodi do gubitka sluha, a direktni udarac u slušni otvor može prouzrokovati prsnuće bubnjića U većini slučajeva klasičnog ''knock outa-a'' postoji potres mozga,osim u glavu ''knock out'' se može izvesti udarcem u vrat, lijevu stranu grudnog koša, gornji dio trbuha Početni stadij je povraćanje, glavobolja, pospanost, razdražljivost, arogancija.
Drugi stadija označen je duševnim pogoršanjem i regresijom subjektivnih simptoma, prisutna je tromost.
Treći stadij nastaje kada se boksač prestaju baviti boksom Glavobolja je najveći simptom, primjećuje se nagluhost i vrtoglavica, prisutno je mucanje, teže izgovaranje složenih riječi
Skokovi u vodu i plivanje
Pri skoku u plitku vodu nastaju kontuzije glave sa prijelomima, kao i distorzije, luksacije i prijelomi vratnih kralješaka Pri udarcu trbuhom u vodu dolazi do oštećenja jetre, slezene, gušterače i bubrega Dugotrajno leđno plivanje može izazvati bolne neuralgije ramenog pojasa Distenzija i laceracija mišića aduktora nadkoljenice dešavaju se pri prsnom plivanju Delfinaši se žale na bol u predjelu prepona Osobe koje borave dugo u bazenu izložene su upalama očne spojnice, upali vanjskog uha i gljivičnim zarazama.
Skijanje
Najčešće ozljede su pri padu, dok je mnogo manji broj ozljeda uzrokovan sudarima skijaša Postoje dva tipa pada: torzijski i frontalni Tipične ozljede pri skijanju su: 1. Uganuća koljena (istegnuće medijalne zglobne sveze, razdor prednje križne sveze, razdor medijalnog meniska) 2. Skijaška fraktura (maleolarna fraktura lisne kosti) 3. Skijaški palac (uganuće zgloba palca na ruci) 4. Spiralni lom podkoljeničnih kostiju. Uzroci ozljede kod skijaša mogu još biti od štapa koje su nerijetke, a mogu biti i smrtonosne, metalni rubnici mogu uzrokovati razne rane, ponekad i veoma duboke Od skijaškog lifta može doći do kontuzija na glavi (udraci od sidra)
Gimnastika
Pri doskoku na puno stopalo može nastati prijelom metatarzalnih kostiju, a pri doskoku na rub strunjače može nastati distorzija nožnog zgloba i ozljeda Ahilove tetive Tipičan prijelom je suprakondilarni prijelom nadlaktične kosti (razboj), prilikom dočeka na jednu ruku Prilikom udarca u konja ili kozliča nastaju kontuzije ili distorzije koljena Među mišićima najčešće se ozljeđuju m.biceps brachi, m.pectoralis, m.rectus abdominis Česte su distorzije zglobova ruku i ramena Prilikom udarca glave o pod može doći do potresa mozga Nakon dugogodišnjeg bavljenja gimnastikom javlja se gimnastička grba Najčešće i najtipičnije ozljede su ozljede dlanova (žuljevi).
Tenis
Tipično oštećenje je entenzitis u području hvatišta extenzora šake i prstiju na lateralnom epikondilu.
Ozljeda nadlaktice je tzv.'' teniski lakat'‘ Nastaje kao rezultat prekomjernog naprezanja mišića podlaktice Pri serviranju nastaju ozljede m.triceps sure i ruptura Ahilove tetive U tenisu mogu nastati žuljevi na rukama i česte distorzije skočnog zgloba.
HEMATOM
Najlakši problem s kojim se možemo suočiti, kada su u pitanju sportske ozljede Pod ovim terminom podrazumijevamo potkožno kapilarno krvarenje, kod kojeg je količina krvi mala i proširena na relativno velikoj površini, te ona prolazi vrlo brzo, ne ostavljajući traga Krv koja se izlije i formulira hematom vrlo se brzo zgrušava Taj ugrušak je u osnovi strano tijelo u lokomotornom sustavu koje smeta zglobu i mišiću u obavljanju svakodnevnih funkcija
Liječenje
Odmah po ozljeđivanju moramo smanjiti ili spriječiti dalje isticanje krvi i to na dva načina Prvi je kompresija (pritisak), i to elastičnim zavojem. On nam služi da bismo povećali pritisak na povrijeđeno područje Također je važno primjeniti led ili krioobloge, u svrhu smirivanja subjektivnih tegoba Kod većih ozljeda neophodno je mirovanje prvih 48 sati Ono što se nikako ne smije činiti je da se mjesto na kome se pojavio hematom grije i da nastavi sa aktivnostima
BURZITIS (UPALA BURZE)
Upalu burze je vrlo česta ozljeda koju možete zadobiti pri obavljanju različitih aktivnosti, pa čak i svakodnevnih Funkcija burzi je da smanji trenje između tetiva i kostiju, između tetiva i tetiva, kao i između kostiju i same kože One u stvarnosti izgledaju kao balon koji je ispunjen sa malo tekućine i spljošten između ostalog tkiva Kada se jak dogodi udarac ili kod istegnuće i preopterećenje dolazi do razvoja upale burze ili burzitisa Ova je ozljeda vrlo česta u sportovima poput nogometa, rukometa, odbojke i košarke, u kojima su padovi česti, a u pravilu se ne nose zaštite
Liječenje burzitisa
Započeti što ranije Krioterapija NSAR, analgetici, lokalna infiltracija kortikosteroida Fizikalna terapija (kineziterapija, elektroterapije, magnet , lasera, ultrazvuk)
OZLJEDA TETIVA
Ahilova tetiva (lat. tendo Achillis) završni je dio troglavoga mišića potkoljenice (lat. m. triceps surae) i hvata se na donju polovicu stražnje strane petne kosti (lat. calcaneus) To je najsnažnija tetiva u čovječjem tijelu, duga je pet do šest centimetara, a debela pet do šest milimetara Ahilova tetiva nema ovojnicu već je oblaže tanka opna koju nazivamo peritenonij (grč. peri - oko, tenon tetiva) Dok je sa stražnje strane tetiva pokrivena kožom i fascijom potkoljenice, sprijeda je odijeljena od dubokog mišićnog sloja masnim tkivom što joj olakšava gibanje
Definicija
Puknuće Ahilove tetive obično nastaje neizravnim djelovanjem sile Do puknuća dolazi zbog naglog i pretjeranog napinjanja već napete tetive (prilikom započinjanja trčanja i/ili sprintanja) Zbog nagle kretnje stopala prema gore koje je prethodno bilo maksimalno svinuto prema dolje (prilikom skoka) Zbog nagle neočekivane kretnje stopala prema gore u slučaju kada se čovjek posklizne na stubi ili prilikom pada u rupu na cesti/sportskom igralištu U manje od 10% slučajeva puknuće Ahilove tetive uzrokovano je primjenom direktne sile na samu tetivu.
Simptomi
U trenutku ozljede osoba osjeti snažnu bol, a često i čuje prasak koji se opisuje kao zvuk koji se dobije prilikom pucketanja bičem Katkad ozljeđenik navodi da je imao osjećaj kao da ga je netko udario tvrdim predmetom po tetivi Kao suprotnost tome valja istaknuti da trećina ozljeđenika ne navodi pojavu boli u trenutku ozljede. Nakon ozljede ozljeđenik otežano hoda, tj. šepa, više ne može potrčati, a vodeći simptom je da ne može stati na prste ozlijeđene noge Osim toga, ozljeđenik ne može stopalo ozlijeđene noge svinuti prema dolje protiv otpora, a dva do pet centimetara iznad pete palpira se udubljenje u tetivi
Samopomoć
Postupak uobičajen za zbrinjavanje akutnih sportskih ozljeda: njega je najlakše upamtiti prema mnemotehničkoj izvedenici – RICE (engl. R: rest - odmor; I: ice - led, hlađenje; C: compression - kompresija; E: elevation elevacija, podizanje) Stoga treba obvezatno primijeniti hlađenje ledom (ne neposredno na kožu i ne masirati!) na bolno mjesto tijekom desetak minuta i to valja ponavljati nakon barem petnaest minuta odmora nekoliko puta tijekom dana ( ne savjetuje se više od pet do šest puta dnevno) Nogu valja postaviti u povišeni položaj
Dijagnostika i liječenje
Kliničkim i ultrazvučnim pregledom utvrđuje se je li riječ o puknuću Ahilove tetive Od najveće pomoći pri kliničkoj dijagnostici jest Thompsonov test Test se izvodi u potrbušnom položaju ozljeđenika pri čemu mu koljena moraju biti ispružena, a stopala mu slobodno vise preko ruba stola za pregled Liječnik rukom obuhvaća ozljeđenikovu potkoljenicu na mjestu najvećeg izbočenja muskulature potkoljenice, a kada stisne tu muskulaturu u zdrave se osobe stopalo te noge savija prema dolje, no ako je došlo do puknuća Ahilove tetive stopalo ostaje mirno i ne pokreće se
Dijagnostika
Ultrazvučnom dijagnostikom nalazi se prekid kontinuiteta tetive (na mjestu puknuća tetive jest nakupina krvi - hematom), a pomicanjem stopala prema gore taj se prekid povećava, odnosno smanjuje ako stopalo savijamo prema dolje.
Liječenje
Neoperacijsko se liječenje obično predlaže osobama starije životne dobi koje su sportski neaktivne, kao i u slučajevima kada ozlijeđena osoba ima povišen rizik za operacijsko liječenje Danas se provodi tzv. funkcionalno neoperacijsko liječenje za koje je osnovni uvjet da se prekinuti krajevi tetive spajaju kada se stopalo savije prema dolje za cca 20-tak stupnjeva, a što se kontrolira pomoću ultrazvuka Nakon vrlo kratkoga razdoblja sadrene imobilizacije bolesnik nosi specijalnu ortozu osam do deset tjedana uz provođenje adekvatne fizikalne terapije
Kirurško liječenje
Osim klasične metode šivanja tetive šavima i pojačanja mjesta puknuća prišivanjem dijela okolnih tetiva često rabi i tzv. perkutana metoda prilikom koje se šivanje puknute tetive čini šavima bez da se čini veliki kožni rez Prednosti te metode su, uz znatno manji kožni rez, mogućnost izvođenja operacije u lokalnoj anesteziji te uspostavljanje ranog aktivnog pokreta Nedostatci te metode su veći broj ponovnih puknuća tetive (reruptura) nego nakon klasičnog operacijskog zahvata te mogućnost oštećenja živca (lat. n. suralis).
Nakon operacije
Potrebna je još imobilizacija sadrenom čizmom ili nekom od specijalnih ortoza u trajanju od šest do osam tjedana Nakon tog razdoblja započinje se s postupnim opterećivanjem ozlijeđene noge, ali pri tome valja izbjegavati stajanje na prstima ozlijeđene noge Povrat sportskoj aktivnosti dopušta se redovito tek 6 do 9 mjeseci nakon učinjena operacijskoga zahvata
Nakon operacije
Potrebna je još imobilizacija sadrenom čizmom ili nekom od specijalnih ortoza u trajanju od šest do osam tjedana Nakon tog razdoblja započinje se s postupnim opterećivanjem ozlijeđene noge, ali pri tome valja izbjegavati stajanje na prstima ozlijeđene noge Povrat sportskoj aktivnosti dopušta se redovito tek 6 do 9 mjeseci nakon učinjena operacijskoga zahvata
Rehabilitacija
Vježbe na balans gredi, ploči ili disku, uz usavršavanje održavanja ravnoteže, uspostavljanjem živčano-mišične koordinacije, služe za jačanje mišića potkoljenice, stabilizatora stopala i skočnog zgloba
Ozljede koljena u sportu
Pojam sportske ozljede u širem smislu obuhvaća sve ozljede koje su nastale prigodom bilo kakve rekreativne aktivnosti , treninga ili natjecanja.
Koljeno je jedan od najvećih i najsloženijih građenih zglobova u ljudskom tijelu, ali istovremeno ima i najslabiju zglobnu kongruenciju.
KOLJENO
Ozljede koljena u sportu
Koljeno je spoj femura, tibie i patele, a uključeni su još i meniskusi i ligament, usljed čega je koljeno jedan od najkompliciranijih zglobova tijela Ako bilo koji od njegovih dijelova nije u skladu s prirodnom funkcijom, postaje nestabilno, a time i podloženo ozljedi koljeno U trenutcima kada tijelo treba iznenada proizvesti silu ili zaustaviti vlastitu inerciju, događaju se ozljeda mišića i ligamenata Ozljeda mišića ne ostavljaju veće posljedice i kraće je vrijeme rehabilitacije Nakon ozljede ligamenata i tetiva potrebno je više vremena za ponovnu funkcionalnu stabilnost zgloba
Ozljeda meniskusa
Više od polovine svih ozljeda zgloba koljena čine lezije meniskusa Ozljeda medijalnog meniskusa je 15-20 puta češća od ozljede lateralnog meniskusa, što je posljedica njegove slabije pokretljivosti u odnosu na lateralni meniskus, i to zbog njegove tijesne veze sa medijalnim kolateralnim ligamentom
Ozljeda meniskusa
Više od polovine svih ozljeda zgloba koljena čine lezije meniskusa Ozljeda medijalnog meniskusa je 15-20 puta češća od ozljede lateralnog meniskusa, što je posljedica njegove slabije pokretljivosti u odnosu na lateralni meniskus, i to zbog njegove tijesne veze sa medijalnim kolateralnim ligamentom
Zašto dolazi do ozljede meniskusa?
Meniskusi se normalno pomiču sinhrono s pokretima zglobnih tijela te ne dolazi do njihovog ukliještenja, među ona dva dijela zglobnih tijela koja se dodiruju došlo bi do njihovog oštećenja. Ali ima i nekih specifičnih pokreta naročito u sportu 80% ozljeda je sportskog porijekla i to baš kod nekih sportova kao npr.nogometa, kada se meniskusi dovedu u položaj da budu ukliješteni
Zašto dolazi do ozljede meniskusa?
To se dešava u položaju potkoljenice rotirane prema vani i poluflektirane Ako se u tom času tjelesna težina nađe na toj nozi i izvrši ekstenzija noge, pritisnuti meniskusi ne mogu više izbjeći da budu stisnuti i eventualno zdrobljeni između zglobnih tijela.
Zašto dolazi do ozljede meniska ?
Sportske ozljede meniska uglavnom uključuju oštećenje zbog pokreta rotacije Uobičajen mehanizam nastanka ozljede je usmjerena sila prema van ili prema unutra kod savijenog koljena (rotacija prema unutra dovodi do ozljede medijalnog meniska, a rotacija prema van dovodi do lezije lateralnog meniska) Zbog činjenice da medijalni menisk stoji čvršće od relativno mobilnog lateralnog meniska to može biti uzrok veće učestalosti ozljeda medijalnog meniska Kronični ili ponavljajući stres može uzrokovati degenerativne razdore meniska.
Ozljede meniska koljena
Su obično povezane uz sportske aktivnosti kod odraslih ljudi, a rijetke su u djece mlađe od 10 godina.
Češće su u muškaraca, ali se smatra da je to posljedica toga što su muškarci uključeniji u agresivnije sportove.
Simptomi su naglo nastala bol u koljenu i tijekom par sati se postepeno razvija otok koljena.
Ozljede meniska koljena
Uobičajen simptom je i ukočenje koljena, koljeno ne može u potpunosti ispružiti ili se može čuti klik ili pucketanje nakon što se zglob uspije ispružiti Obavezno treba liječniku opisati situaciju u kojoj je nastala ozljeda uz detaljan opis pokreta.
Pregled
Uključuje simetrično promatranje oba koljena te palpaciju, ispitivanje opsega pokreta u zglobu, hod, mjerenje opsega koljena Ispitivanje različitim testovima stanja meniska i drugih struktura koljenskog zgloba (kao što su McMurray test, Apley test, Bragard sign, Merkel sign, O'Donoghue test i drugi).
Pretrage
Artrocenteza (pomoću igle se izvuče tekući sadržaj iz zgloba i potom se šalje na analizu, može biti prozirna ili zamućena tekućina, krv) Rtg snimka koljena u više smjerova, MR (magnetska rezonanca) koja je zamijenila artrografiju i danas je metoda izbora za prikaz meniska. Ona pomaže u potvrdi dijagnoze i daje dodatne informacije o statusu ligamenata i hrskavice zgloba, ali nije neophodna u svim slučajevima prije artroskopije Artroskopija koljena je standardna pretraga za postavljanje dijagnoze razdora meniska
Fizikalna terapija
Iza ozljede meniska je individualna i prilagođava se svakom pacijentu, njegovom općem stanju, napredovanju i ciljevima rehabilitacije Ne postoji predviđeno trajanje rehabilitacije koja se sastoji iz više faza različitog trajanja koje se mogu međusobno i preklapati
Rehabilitacija
Rehabilitacija nakon odstranjenja puknutog dijela meniska (meniscektomije) počinje odmah nakon operacije Aplicira se led, noga se drži podignuta i omotana elastičnim zavojem Po potrebi uzimanje analgetika i nesteroidnih antireumatika Isti se dan započinje s vježbama razgibavanja zgloba radi postizanja potpunog opsega pokreta tijekom tri, četiri dana Kako bi se postiglo potpuno ispružanje koljena, tijekom odmora ispod pete se drži jastuk (nikako ispod koljena) Prvih dana pri hodu se mogu, ali i ne moraju koristiti štake, a opterećenje na operiranu nogu je potpuno čim to bol dopusti. Rehabilitacija uključuje kineziterapiju te proprioceptivne vježbe Povratak sportu moguć je nakon četiri tjedna.
Rehabilitacija nakon šivanja meniska
Je zahtjevnija i dugotrajnija Nakon operativnog zahvata koristi se tutor u ekstenziji, tj. ispruženom koljenu (aksijalno opterećenje ne šteti sašivenom menisku, nego čak približava njegove rubove i pomaže cijeljenju, a opterećenje pod uglom negativno utječe) Rehabilitacijski protokol uglavnom slijedi onaj kod meniscektomije, s razlikom da se izbjegavaju vježbe mišića savijača potkoljenice i savijanje veće od 90° tijekom četiri do šest tjedana Povratak normalnim aktivnostima dopušta se nakon šest do osam tjedana, a sportu između tri i šest mjeseci.
Rehabilitacija bez operacije
Je također slična već opisanom protokolu iza meniskotomije Važnu ulogu predstavlja ublažavanje boli nesteroidnim protuupalnim lijekovima ( kao što su Ibuprofen, Diklofenak, Naproksen i dr.) Primjena krioterapije (smanjuje oteklinu i ublažava bol). Ponekad je potreba artrocenteza koja isto smanjuje bol, a u nekim slučajevima kod sportskih ozljeda se provodi se i lokalna aplikacija kortikosteroida u koljenski zglob Važno je održati pokretnost zgloba kao i mišićnu snagu i izdržljivost.
Prognoza
Ovisi o pridruženim ozljedama i jačini same ozljede meniska Tijekom dužeg vremenskog perioda, ozljede meniska čine predisponirajući faktror za razvoj osteoartritisa zbog povećanog opterećenja zglobnih površina u koljenu, no ipak izraženost te povezanosti još nije dobro utemeljena.
Prevencija
Nije uvijek moguća jer se većina ozljeda meniska događa kod nezgoda ali nešto ipak može pomoći: snažni četveroglavi mišići i mišići stražnje lože natkoljenice Lagano istezanje prije i poslije vježbanja,
Nošenje odgovarajuće obuće tijekom vježbe koja odgovara vrsti aktivnosti,
Kod skijanja, uvijek provjeriti vezove da bi se skija oslobodila kod pada
Ozljede kolateralnih Istegnuća, djelomična ruptura i ligamenata potpuna ruptura kolateralnih
ligamenata.
Pri istegnuću nema znakova nestabilnosti koljena, pri djelomičnoj rupturi nestabilnost koljena može biti minimalna ili izostati, a pri potpunoj rupturi nestabilnost koljena je izrazito velika.
Ova ozljeda je tipična za mehniku skijanja, zbog čega se bolno mjesto, a to je gornje hvatište unutarnje pobočne sveze zove '' skijaška točka ''.
Lig.colaterale mediale
Ozljeđuje se 15 puta češće od lateralnog Često je zbog anatomskih odnosa u tom području praćen je istodobnom ozljedom medijalnog meniskusa. Najjednostavnija ozljeda poprečnog (kolateralnog) ligamenta koljena (unutarnjeg) Očituje se bolom u specifičnom području i eventualnim "otvaranjem" koljena u području poprečnog ligamenta (znak žabljih usta).
Liječenje
Najučinkovitiji tretman je nošenje steznika za koljeno koji ograničava opseg pokreta u određenom stupnju, i to 0 - 30° u prva tri tjedna, a zatim se povećava Time se sprječava ukočenje koljena i osigurava brži povratak specifičnoj aktivnosti Navedene ozljede samo u najtežim slučajevima zahtijevaju operativno liječenje, primjerice kod otrgnuća jednog kraja poprečnog ligamenta s koštanih hvatišta ili njegova puknuća u srednjem dijelu. .
Ozljeda prednje križne sveze Prednji križni ligament (anterior cruciate ligament -
ACL) leži unutar samog koljena i spriječava koljeno da se izbaci iz zgloba te da tibija ima preveliku slobodu gibanja unaprijed u odnosu na femur, te daje koljenu rotacijsku stabilnost. Stražnji križni ligament (posterior cruciate ligament – PCL) spriječava odvajanje femura i tibije te podvlačenje tibjie iza femura. Prednji i stražnji križni ligamenti unutar koljena tvore strukturu koja ima oblik slova x, otuda naziv križni
Ozljeda prednjeg križnog ligamenta
Ozljeda prednjeg križnog ligamenta je dosta česta kod osoba koje se bave nogometom, košarkom ili skijanjem Do ozljede dolazi u situacijama u kojima dolazi do udarca u koljeno i sa strane, prilikom naglog zaustavljanja ili doskoka uz rotaciju gornjeg dijela tijela u odnosu na potkoljenicu.
Ozljeda prednjeg križnog ligamenta
U takvim situacijama može doći do istegnuća, djelomičnog puknuća ili poptpunog puknuća ligamenta. Osim bolova, simptomi su oticanje koljena i nestabilnost koljena Važno je naglasiti da ukoliko dođe do puknuća ligamenata, nestabilnost koljena se ne mora manifestirati u ranoj fazi ozljede zbog spazma okolnih mišića koja onemogućju ispitivanje testova nestabilnosti koljena
Najteže ozljede koljena su
Ozljede ukriženih ligamenata (prednjeg i stražnjeg) U pravilu nikad ne dolaze same, nego najčešće nastaju u kombinaciji s ozljedom jednog od poprečnih ligamenata i medijalnog ligamenta (zloćudna trijada), ili u kombinaciji ozljede prednjeg i stražnjeg ukriženog ligamenta, obaju poprečnih ligamenata te ozljedom meniskusa (zloćudna pentada).
Liječenje
Ozljede ukriženih ligamenata ne mogu se sanirati bez operativnog tretmana Naime, znatno kompromitiraju stabilnost zgloba i nijednom metodom konzervativnog tretmana nije moguće u potpunosti nadoknaditi nastalu nestabilnost Njihov nedostatak može djelomično ublažiti samo potenciranje snage mišićnih skupina natkoljenice. Rekonstruktivni zahvat u cijelosti se izvodi artroskopski, u spinalnoj ili općoj anesteziji, a sastoji se od uklanjanja ostatka ukriženog ligamenta i zamjene odgovarajućim ligamentarnim presatkom uzetim iz blizine zgloba koljena
Rehabilitacija nakon rekonstrukcije prednje Uključuje preoperativno upoznavanje pacijenta s vježbama koje će ukrižene sveze provoditi kod kuće odmah nakon operacije Poduku o hodu na štakama, upotrebi tutora te primjeni leda (krioterapija) U prvih 48 sati nakon operacije mogu se uzeti nesteroidni antireumatici ili analgetici. Odmah se postavi pasivna mobilizacija nekoliko puta na dan 0 -30° i 0 - 45°; stavlja se led na podignutu nogu svaka 2 - 3 sata, mobilizcija patele i provode se vježbe gibljivosti stopala, vježbe za cirkulaciju te izometričke vježbei elektristimulacija kvadricepsa (uz savijanje koljena), gluteuse i aduktore.
Rehabilitacija nakon rekonstrukcije prednje Unutar dva tjedna,sveze čim koljeno postane bezbolno, dopušta se ukrižene puno opterećenje, a tutor se skida četiri, pet puta dnevno radi
mobilizacije (0 - 120°) Bitno je postići potpuno ispružanje koljena s položajima na trbuhu ili jastukom ispod pete, a s opterećenjem od 2 kg na koljenoKineziterapija- postupno jačamo mišiće potkoljenice i natkoljenice (u početku pri savijanju koljena radi manjeg natezanja novog ligamenta) i inzistiramo na opsegu pokreta.
Od ostalih procedura: elektrostimulacijom muskulature pri savijanju koljena od 60°, magnet, TENS prije kineziterapije, laser na ožiljke
Započinje se s hidroterapijom
Tijekom trećeg ili četvrtog tjedna, kad se postigne 110° savijanja, u terapiju se uključuje sobni bicikl bez opterećenja Trideseti dan se skida tutor. Tijekom petog i šestog tjedna opseg pokreta se poveća na 130°, uključuju se vježbe koordinacije, prijenosa opterećenja i propriocepcije- služe za pripremu zgloba na nove, nepredvidive situacije u kojima se može naći u svakom trenutku U toj fazi dopušteno je plivanje (ne prsno “žabica")
Nakon dva mjeseca
Dopušteno je linearno lagano trčkaranje i bicikl Malo kasnije vježbe koraka nogometaša (osmice, zmije), teretana u punom opsegu (s tim da se tzv. leg-press i leg-extension nikad ne radi od najvećeg savijanja do najvećeg ispružanja koljena, nego 30 90°) Nakon četiri do šest mjeseci dopušta se povratak sportu (ne kontaktni), eventualno sa steznikom radi prevencije Kontaktni sport dopušta se nakon šest mjeseci do godine dana
Rehabilitacija koljena aktivnog sortaša IME: Krešimir PREZIME: Lončar ROĐEN: 12.02.1983 VISINA: 210 TEŽINA: 114
VELIKO PRIZNANJE: LONČAR IGRAČ MJESECA U RUSIJI
Rehabilitacija
Dijagnoza ruptura prednjeg križnog ligamenta. Krešo je operiran u mjesecu svibnju 18.05.2007 kod dr. Lelli u Bologni. Osnovnu fizikalnu terapiju u trajanju od 4 tjedna provodio u Poliklinici u Selcu .
Program rehabilitacije započeo je peti tjedan nakon operacije U tom trenutku nije se mogao potpuno oslanjati na nogu Bila je prisutna atrofija svih mišića natkoljenice i potkoljenice, slaba fleksibilnost, disbalans snage, narušena koordinacija kod pokreta.
Rehabilitacijski program mora biti usmjeren na :
Smanjenje nastalih simptoma, Poboljšanje funkcionalnih sposobnosti lokomotornog sustava i sportske izvedbe Dobro planiranog rehabilitacijskog programa vježbanja : oporavak ozlijeđenih struktura onih dijelova tijela koji su češće pod stresom treninga i natjecanja u pojedinom sportu te koji se radi toga često ozljeđuju)
Nakon analize stanja sportaša krenuo je u trenažni proces. Prva stvar bila je utvrđivanje obujma ozljeđene noge Mjere su uzete jednom tjedno na početku mikrociklusa nakon dva dana odmora, naravno u isto vrijeme i istim uvjetima.
TRENAŽNA POMAGALA
balans ploče, steper, valjak, Compex, peraje, ljestve, polar, prepone, medicinke...
PROGRAM VJEŽBANJA 1 TJEDAN VRAĆANJE PRIRODNOG OPSEGA POKRETA Pasivne vježbe (ekstenzija, fleksija) Vježbe istezanja i masaža
VJEŽBE JAČANJA
stabilizacija trupa izometrično vježbanje (20-30 sek) za m.kvadriceps i hamstrings
2 – 4 TJEDNA Pasivna/aktivna fleksija i ekstenzija koljena vježbe stabilizacije i ravnoteže vožnja biciklom istezanje i masaža (radio kod fiziot. Tranfića )
vježbe u vodi
Polagano opterećenje koljena (stajanje na jednoj nozi, podizanje na prstima) Program propriocepcije (sunožno, na jednoj nozi; otvorenim i zatvorenim očima, na mekanim površinama
4 – 8 TJEDANA
Vožnja biciklom Program mehanike kretanja ( hodanje u svim pravcima i različitom brzinom )
Vježbe u uvjetima zatvorenog kinetičkog lanca (čučnjevi, leg press, podizanje na prstima, step, skoraci)
ODRŽAVANJE IZDRŽLJIVOSTI
Hodanje, trčanje, vožnja bicikle, steper... Vježbe ravnoteže (mini trampolin)
8 – 12 TJEDNA Vožnja bicikle
Istezanje
Propriocepcija sa opterećenjem, pliometrija, vježbe snage, doskoci sa stabilizacijom
ODRŽAVANJE IZDRŽLJIVOSTI ( hodanje, trčanje, vožnja bicikle, plivanje)
3 – 4 MJESECA
POBOLJŠANJE AGILNOSTI Poskoci, skokovi, rotacija, šprintevi po ravnoj crti, trčanje sa promjenom pravca Kod vježba snage vanjsko je opterećenje veće + ODRŽAVANJE IZDRŽLJIVOSTI (hodanje, trčanje, vožnja bicikle, stairmaster)
4 - 6 MJESECI
AGILNOST-PLIOMETRIJA-BRZINA Trčanje prema naprijed i prema nazad Nagla zaustavljanja Pliometrija Trčanje uzbrdo i nizbrdo Bočno trčanje
Ruptura tetive m.rectus femorisa
Najčešće nastaje pri padu na maksimalno kontrahiran m. quadriceps Dijagnoza je neposredno poslije traume vrlo jednostavna: iznad kranijalnog ruba patele palpira se udubina Koljeno se ne može aktivno ispružiti,a RTG koljena u LL smjeru pokazuje pomak patele distalno Terapija : imobilizacija koljena kroz 5-6 tjedana
Ruptura ligamentuma patele
Najčešće nastaje pri naglim kontrakcijama quadricepsa,a vrlo rijetko pri izravnom padu Simptomatologija je gotovo ista kao i pri rupturi tetive quadricepsa,uz napomenu da je patela klinički na rentgenskoj snimci pomaknuta kronijalno. Liječenje: operacijsko -U-šavovima.
Iščašenje koljena
Najčešće nastaje kombiniranim djelovanjem snažne,direktne ili indirektne sile U pojedinim slučajevima može nastati i djelovanjem samo jedne od njih Luksacija može biti potpuna ili djelomična Potkoljenica se u odnosu prema femuru vrlo rijetko pomakne samo u jednom smjeru i najčešće je riječ o kombiniranom pomaku,npr.prema lateralno i naprijed,lateralno i nazad i sl. Po pravilu uz lukasaciju nastaje i razdor predjne križne sveze Osim ligamenata može doći i do oštećenja krvih žila i živaca Pri tom može nastati ruptura,tromboza ili spazam krvne žile
Terapija:
Što ranije repozicije,koja je moguća u više od 90% slučajeva U početku iščašenje se liječi tutor longetom Kada otok regredira aplicira se cirkularni tutor gips u trajanju 3-4 mjeseca Prevencija tromboprofilakse Tokom imobilizacije važno je provoditi izometričke vježbe jačanja muskulature i vježbe opsega pokreta donjih ekstremiteta pod kontrolom fizijatra Primjena ortoze
Prijelomi u predjelu zgloba koljena
Prijelomi kondila bedrene kosti Prijelomi platoa goljenične kosti Prijelomi zglobne čašice koljenskog zgloba Luksacioni prijelomi zgloba koljena(najteži) Prjelomi ivera (uslijed pada ili udarca) Kominutivni prijelomi (multifragmentalni prijelomi) Unutarzglobni prijelomi glave goljenične kosti – nastaju pri nabijanju ispružene ili lagano savijene noge po dužini djelovanjem sile sa strane
Skakačko koljeno
Karakteriziraju patološke promjene na tetivi kvadricepsa i patelarnih sveza, završnih dijelova ekstenzornih sustava koljenskog zgloba Najčešće se pojavljuje kod sportaša koji u tijeku sportske aktivnosti znatno opterećuju ekstenzorni sustav koljena, bilo učestalim skokovima ili dugim trčanjem, kod košarkaša, nogometaša, dizača utega, skakača u vis i dalj te odbojkaša Skakačko koljeno je najučestalija ozljeda koljenskog zgloba, češće se javlja nego ozljeda meniska ili križnih ligamenata.
Skakačko koljeno
Nastaje nakon snažnog i ponavljanog mehaničkog naprezanja ekstenzornog sustava koljena i češće se javlja kod sportaša koji treniraju na tvrdim podlogama kao beton Često se pojavljuje na početku sezone nakon ljetne stanke, učestalost je za oba koljena podjednaka. Uzrok nastanka može biti disbalans mišića stabilizatora zdjelice i donjih ekstremiteta, snažni i skraćeni hamstringsi, anatomske promjene donjih ekstremiteta Skakačko koljeno nastaje kada mehaničko opterećenje nadvlada tkivnu sposobnost prilagodbe.
Osnovni simptom
Koji se javlja je bol Bol se može pojaviti u predjelu gornjeg i donjeg dijela patele ili na tuberozitasu tibije U početku, bol je prisutna samo nakon treninga, a iščezava nakon potpunog odmora Vrlo je česta pojava boli nakon dugog sjedenja ili vožnje automobilom, a bol prestaje trljanjem koljena ili ispružanjem potkoljenice sa supiniranim stopalom (stopalom okrenutim prema unutra) Kod nekih pacijenata može se javiti klecanje koljena ili slabost pri jačem mehaničkom opterećenju
Klinička slika
Bol onemogućava sportske aktivnosti, a ako se nastavi sa sportskim aktivnostima i dalje, može doći i do rupture patelarnih ligamenata. Osnovne patološke promjene nastaju na pripoju tetive kvadricepsa i patelarne sveze za patelu i tuberozitas tibije Dolazi do zadebljanja patelarnih hrskavica između tetive i kosti Uz bol se može javiti i gubitak funkcije ekstenzije.
Dijagnoza
Klinička slika Radiološka obrada Scintigrafija CT i MR na kojima se vide edemi, degenerativne promjene, zadebljanje tetive i rupture
Liječenje
Može biti operativno i neoperativno Neoperativno liječenje započinje smanjenjem upalnog procesa. Preporuča se prekid sportske aktivnosti (kod akutnih stanja) Prva 3 dana primjenjuje se krio terapija uz primjenu kompresivnog zavoja i elevaciju noge Nakon 3 dana primjenjuje se metoda kontrasta toplohladno u omjeru 3:1. Toplina pospješuje cirkulaciju i ubrzava cijeljenje Za postizanje toplinskog efekta može se primjeniti i terapija laserom
Liječenje
Neizostavni dio neoperativnog liječenja su i vježbe istezanja i jačanja ekstenzorne muskulature, a provode se u obliku vježbi s malim opterećenjem uz veliki broj ponavljanja Također se rade i vježbe na balans dasci. Uz vježbe istezanja i vježbe snage, potrebno je provoditi i vježbe za kardiovaskularni sustav, vježbe izdržljivosti i vježbe opće fleksibilnosti. Neoperativno liječnje može trajati i nekoliko mjeseci.
TRBUŠNA MUSKULATURA
Mišići trbuha su široki mišići koji zatvaraju trušnu šupljinu i organe u njoj poput čvrstog steznika. Trbušnu muskulaturu dijelimo na tri osnovne grupe mišića: donje, kose gornje trbušne mišiće Prednji i postranični trbušni čine sljedeći mišići: m. rectus abdominis m. obliqus externus addominis m. obliquu internus abdominis m.transverzus abdominis Stražnji trbušni zid čini sljedeći mišići: m. quadratus lumborum
Rehabilitacija
Osnovni je princip u programu rehabilitacije ozljede mišića trbuha je da se prvo jača DONJA trbušna muskulatura, onda KOSA, pa tek na kraju GORNJA trbušna muskulatura
Vježbe trbušne muskulature s dodatnim opterećenjem MEDICINKOM – utegom,
Rade se dvije do četiri serije, sa 15-25 ponavljanja u svakoj seriji.
Ozljede četveroglavog mišića natkoljenice
Nagnječenja i rupture Pojedine neliječene ili loše liječene ozljede ovog mišića mogu uzrokovati i druga oštećenja, naročito u zglobu koljena zbog njegove funkcije Kontuzije u području prednjeg donjeg dijela natkoljenice česte su ozljede u kontaktnim sportovima (nogomet, rukomet, borilačke vještine) Po težini dijelimo ih na lake, umjerene i teške Kod lakih se radi tek o manjem udarcu, koji ne prodire puno dublje od površine kože i potkožnog tkiva Manja ili veća modrica koja pri tom može nastati ne uzrokuje bolove kod pokretanja, već samo kod dodira Liječenje u ovom slučaju zaista nije potrebno, već će se kombiniraju hladni oblozi, u kombinaciji sa heparinskom kremom
Umjerene kontuzije
Zahvaćaju mišić, dio krvnih žila i vezivnog tkiva, tako da je oštećenje značajno i to u obimu da bol prati pokret i to naročito kod hodanja nizbrdo Unutar samog mišića dolazi do stvaranja otekline , kao i oštećenja dijela mišićnih vlakana Liječenje ovakve ozljede zahtjeva mirovanje prvih 24-72 sata, uz aplikaciju ledenih obloga i elastičnog zavoja Pošto je došlo do regresije hematoma potrebno je provesti ciljanu fizioterapiju sa zadatkom uklanjanja hematoma i ubrzanja oporavka tkiva Zavisno od težine ovog tipa nagnječenja, do punog oporavka može proći i do nekoliko tjedana Teže kontuzije mogu izazvati i pucanje kože, mišićne ovojnice (fascije), kao i djelomičnu, pa čak i potpunu rupturu mišića Njihovo adekvatno liječenje uobičajeno zahtjeva multidisciplinarni pristup, a do punog oporavka nerijetko prođe i po nekoliko mjeseci
Parcijalne i potpune rupture
Nakon sanacije parcijalne i potpune rupture četveroglavog mišića natkoljenice potrebno je provesti ciljanu fizioterapiju: Kineziterapiju (vježbe jačanja mišića s ciljem da preostali dio četveroglavog mišića preuzme funkcije svog oštećenog dijela ) Naime, kada dođe do oštećenja mišića bilo kog tipa, tada zbog bolova i otekline nije moguće potpuno zategnuti ozljeđeni mišić, čak i kod maksimalno voljnog napora To je normalna, refleksna zaštitna reakcija tijela na ozljedu Liječenje se svodi na mirovanje, primjenu krio terapije i aplikaciju elastičnog zavoja Rehabilitacija u smislu jačanja mišića može započeti kad nestane oteklina i bolna osjetljivost!
DISTORZIJA (UGANUĆE) NOŽNOG ZGLOBA
Ozljede nožnog zgloba uključuju akutna iščašenja, sportske ozljede i ponavljajuća uganuća nožnog zgloba
Kompleks ligamenata koji se nalaze s vanjske strane nožnog zgloba su najčešće mjesto ozljede Oko 85% uganuća su takozvana inverzijska uganuća vanjskih ligamenata, 5% su everzijska uganuća i 10% su visoka uganuća (češća kod sportaša, kao npr. nogometaša) Oštećenja hrskavice ili kostiju unutar zgloba se uvijek trebaju uzeti u obzir i razmotriti kod dijagnosticiranja ozljede.
Uganuće nožnog zgloba
Često se pojavljuju kao športske ozljede. Ispravna rehabilitacija počinje s ispravnom dijagnozom koja je vrlo važna jer bolesnik može razviti kronične simptome Većina ozljeda povoljno reagira na liječenje U procesu liječenja je važno smanjiti bol, ali i poboljšati opseg pokreta, snagu i osjet orijentacije u prostoru
Simptomi
Koji se pojavljuju kod uganuća su nagla, jaka bol brza pojava otekline i modrice koji upućuju na rupturu ligamenta Posumnjati treba na ozljedu živaca i krvnih žila uvijek ako je stopalo hladno i pacijent osjeti trnce. Treba odrediti i prisutnost komplicirajućih stanja, kao što su artritis, bolest vezivnog tkiva, dijabetes, neuropatija, prijašnje uganuće zgloba ili trauma.
Pregled
Kod pregleda većina je uganuća osjetljiva, a i samo promatranje može pomoći u određivanju izraženosti ozljede Uvijek treba pažljivo promotriti deformaciju i pojavu potkožnih krvarenja Važno je ocijeniti mogućnost oslanjanja na nogu Oni koji mogu prenijeti težinu na taj zglob vjerojatno nemaju prijelom kostiju i posljedičnu nestabilnost
Klasifikacija Tipično se klasificiraju u 3 stupnja I.stupanj: blagi stupanj otekline, istegnuće zahvaća ligamente, moguće se osloniti na nogu II.stupanj: karakteriziran je umjerenom oteklinom i nekompletnim razdiranjem ligamentarnih struktura, moguće je postojanje umjerene nestabilnosti, dijagnoza se postavlja testiranjem ligamenata, bol se uočava kod opterećenja III.stupanj: karakteriziran izrazitom oteklinom i definiranom potpunom rupturom barem jedne ligamentarne strukture, moguće je postojanje nestabilnosti. No ovaj se sistem klasifikacije ne odnosi najbolje na uganuća koja uključuju više od jednog ligamenta.
Dijagnostika
U procjeni izraženosti oštećenja zgloba uz klinički pregled potrebno je učiniti i Rtg zgloba, i to u slučajevima ako postoji koštana osjetljivost na palpaciju te ako pacijent ne može opteretiti tu nogu što je uvijek znak sumnje na mogući prijelom.
Ponekad je potrebno napraviti CT zbog prikaza mekih tkiva ili MR koji je koristan kod osteohondroze ili ozljeda meniska kod pacijenata koji imaju ponavljajuća uganuća i kroničnu bolnost zgloba.
Od ostalih pretraga treba spomenuti artroskopiju koja je i dijagnostičko sredstvo i sredstvo liječenja kod subakutnih ili kroničnih problema. Indicirana je kod osteofita, lezija meniska, stranih tijela ili promjena na kostima i hrskavici.
Liječenje
Tijekom akutne faze ozljede nastoji se smanjiti oteklina i ne dopustiti pacijentu hod Ta akutna faza bi trebala trajati 5 -7 dana po ozljeđivanju U liječenju se koristi se kombinacija – rasterećenje nožnog zgloba nošenjem ortoze ili elastičnog zavoja , što se koristi tijekom 4 do 21 dana, relativnog mirovanja: pacijent treba izbjegavati pokrete koji izazivaju bol ili pogoršavaju otok, uz održavanje kretnji bez boli da se održi pokretnost Aplikacija leda - koristi se za kontrolu otekline, boli i mišićnog spazma, i kao pravilo je važno je istaći da ga se ne stavlja direktno na kožu već umotanog u ručnik Kompresija: upotreba elastičnog zavoja koji djeluju kao potpora zglobu Elevacija: također ubrzava regresiju otekline, treba savjetovati držanje zgloba iznad razine srca i potpore.
Liječenje
U aktunoj fazi često se kosite anagletici koji djeluju protiv bolova ali i protuupalno, koriste se acetaminofen (npr. Panadol) i nesteroidni protuupalni lijekovi (koje treba prepisivati s oprezom unutar 24 do 48 sati nakon ozljede
Ako postoje izražena potkožna krvarenja na mjestu ozljede), treba biti oprezan prilikom korištenja NSAR-a kao Ibuprofena (npr. Ibuprofen, Brufen) ili Naproksena
Fizikalna terapija
Nakon akutne faze kod umjerenih do izraženijih uganuća, posebno kod pojedinaca koji imaju kroničnu nestabilnost i ponavljanje simptoma. U akutnoj fazi uz analgetsku terapiju navedenu terapiju fizijatar može preporučiti terapiju za smanjenje otoka i boli-krioterapiju (led) i električnu stimulaciju mišića i dr I kako pacijent napreduje u oporavku i polako tolerira sve bolje terapiju, cilj bi dalje u terapiji bio i postizanje punog opsega pokreta u zglobu kakav je bio prije ozljede, uz istu snagu i stabilnost zgloba
Komplikacije
Nakon istegnuća zgloba mogu zaostati ograničene kretnje u zglobu i nestabilnost zgloba Ako bol perzistira unatoč rehabilitaciji, treba razmotriti slijedeća stanja: kroničnu lateralnu nestabilnost zgloba, lezije meniska unutar zgloba, subluksaciju peronealne tetive, prijelom talusa, prijelom prednjeg dijela kalkaneusa i kopleksni lokalni bolni sindrom (čiji je uzrok nepoznat)
Prognoze
Nakon istegnuća zgloba su u pravilu povoljne, No ipak jača uganuća, posebno III.stupnja s kompletnim napuknućima ligamenata mogu rezultirati s trajnom nestabilnošću zgloba i kroničnim simptomima
PRIJELOMI ZAMORA
Dobro su poznati zakoni biomehanike prema kojima jakost kosti ovisi o sili koja djeluje na kost Kost može biti opterećena silama tenzije, kompresije, savijanja, smika i torzije, a u svakodnevnom životu postoji kombinacija djelovanja tih sila na kost Veličina i oblik kosti uvjetuju njenu otpornost na djelovanje tih sila Prijelom kosti može biti posljedica djelovanja ili jednokratne jake sile ili mnogobrojnih ponavljanih sila manje jakosti
PRIJELOMI ZAMORA
Prijelom uslijed zamora ubrajmao u drugu kategoriju, tj. u skupinu sidroma prenapezanja Ponavljanje sile koje djeluju na kost uzrokuju redmodeliranje kosti, a jakost kosti povećava se u smjeru djelovanja sile Sposobnost kosti da podnosi opterećenja ovisi o veličini opterećenja, o broju ponavljanja, te o učestalosti (frekfenciji) istog Kosti imaju veliku sposobnost reparacije, a do prijeloma uslijed zamora dolazi kada opterećenje tj. zamor nadvlada sposobnost reparacije kosti.
DOB, SPOL I VRSTA SPORTSKE AKTIVNOSTI
Prijelomi zamora čest su problem sportske medicine i čine između 1.1 – 3.7% svih ozljeda u sportaša, dok u populaciji trkača čine i do 15% svih ozljeda Životna dob bolesnika kreče se između 19 i 30 godina, a s obzirom na današnju tendenciju sve ranijeg uključivanja djece i adolescenta u vrhunski sport povećava se broj prijeloma zamora i u toj populaciji Dugo se smatralo da su prijelomi zamora u žena mnogo rjeđi Međutim pokazalo se da u identičnim vojničkim uvjetima i treninzima žene imaju 3 do 12 puta češće prijelome zamora od muškaraca
ČIMBENICI KOJI POGODUJU NASTANKU PRIJELOMA Biomehanički čimbenici -neka anatomska odstupanja na ZAMORA donjem ekstremitetu koja mijenjaju prijenos opterećenja pridonose nastanku prijeloma zamora
Mišići- ako se naglo poveća fizička aktivnost povećat će se i tonus mišića, a to dovodi i do pojave snažnih sila stresa na kost koje mogu uzrokovati nastanak prijeloma zamora
Greške u treningu- greške u treningu su uzrok nastanka prijeloma zamora od 22% do 75% slučajeva; te se greške očituju ili u prevelikoj kilometraži , ili vrlo intenzivnom treningu, ili u prebrzom mijenjanju načina treninga u kvantitativnom i kvalitativnom smislu
Podloga- površina na kojoj se održava natjecanje (parket, beton, asfalt i dr.) od velikog su značenja nastanka prijeloma zamora. Naime, što je podloga tvrđa veći su udari na stopalo, potkoljenicu i leđa,i veća je mogućnost nastanka prijeloma zamora
PREVENCIJA
Za prevenciju prijeloma zamora kao i za prevenciju drugih simptoma prenaprezanja, od najveće važnosti je dobra suradnja između sportaša, trenera i liječnika U prevenciji prijeloma zamora prije svega treba izdvojiti skupinu s povećanim rizikom od nastanka prijeloma zamora, a to su sportaši s poremećenim biomehaničkim odnosima na donjim ekstremitetima Sportsku aktivnost treba prilagoditi i dobi i sposobnostima sportaša, tj. treba ih postepeno dovoditi do maksimalnog opterećenja pri čemu se moraju izmjenjivati faze odmora i opterećenja Od posebnog značenja za prevenciju su sportski rekviziti, obuća i podloga
DIJAGNOSTIKA
Kao i za druge sindrome prenaprezanja,tako je i za dijagnozu prijeloma zamora najvažnije posumnjati na mogućnost postojanja prijeloma zamora Stoga je klinička dijagnostika najvažniji postupak, na koji se nadograđuju ostale dijagnostičke metode, i to prije svih radiološka i scintigrafska dijagnostika
Klinička dijagnostika
Bol je vodeći simptom prijeloma zamora, a njezin je nastanak vezan za aktivnost Ona se pojavljuje u toku same aktivnosti, i to ispočetka pri samom kraju, a nestaje tokom odmora. Kasnije se pojavljuje sve ranije uz pojačanje intenziteta, tako da nakon nekog vremena sportaš mora prekinuti svoju aktivnost,i samo treniranje. Karakteristični znakovi su lokalizirana bolna osjetljivost na palpaciju, te katkad i otok.
Radiološka dijagnostika
Promjene na kostima mogu se u 50-70% slučajeva prijeloma zamora dokazati na rantgenskim slikama Također je dokazano da od pojave boli do promjena vidljivih na RTG slikama treba proći, ovisno o lokalizaciji, 2 tjedna pa čak do 3 mjeseca. Prva zamjetljiva promjena prijeloma zamora lokaliziranog na kortikalnom dijelu kosti jest smanjenje kalcija i gubitak oštrine linije kosti
Scintigrafija
Scintigrfija kosti metoda je izbora pri ranoj dijagnostici prijeloma zamora To je i najosjetljivija metoda jer do pojave radionuklida dolazi već 6 do 72 sata od pojave prvih simptoma, a lažno pozitivne rezultate nalazimo samo u 5% slućajeva, dok su lažno negativni krajnje rijetki. Ipak se zbog dokazane ,veće specifičnosti rentgenskog nalaza,preporučuje učiniti scintigrafiju samo kad je RTG nalaz negativan, a sumnja se na prijelom zamora
RASPODJELA PRIJELOMA ZAMORA PO LOKALIZACIJI
Prijelomi zamora čine oko 5% svih ozljeda u sportaša Novija su istraživanja pokazala da je 35-54% prijeloma zamora lokalizirano na tibiji Iza nje su po učestalosti fibula (7-24%) i metatarzalne kosti (9- 20%).
OZLJEDE RAMENA
Iščašenje ramena predstavlja čestu ozljedu kod sportaša koji se bave specifičnim sportovima kao što su rukomet ili neke bacačke atletske discipline. Naravno, ovakvu ozljedu mogu zadobiti i oni koji se ne bave sportom U adolescenciji se ova ozljeda češće događa dečacima i direktno je vezana za sportske treninge. Međutim, ona je česta i u kasnijim godinama i u tada se povezuje sa padovima.
Klinička slika
Pri iščašenju može doći do oštrog bola u ramenu, praćenog izrazitim ograničenjem kretanja Mehanizam ozljede je obično trauma, poput pada na ruku ili udarca, s tim da je moguće i drugačije okruženje nastanka, kao što su bacanje lopte ili nekog drugog predmeta, posezanje za stvarima visoko iznad glave ili sušenje kose fenom, pa čak i kombinacija više navedenih situacija.
Liječenje
Prvih 7 dana po iščašenju mirovanje je obavezno U tom periodu treba učiniti kontrolni pregled ortopeda, koji će učiniti i kontrolni RTG ramena te po potrebi i UZV te odrediti daljnji slijed liječenja Nakon kratkog perioda imobilizacije dolazi vrijeme za puni oporavak U početku se nastoji poboljšati cirkulacija i smanjiti bolnost u samom zglobu uobičajenim fizioterapijskim procedurama poput ultrazvučne terapije, lasera, masaže, limfne drenaže, te elektroterapije Mnogo važniji dio liječenja jest kinezioterapija, dakle vježbanje Ona se sastoji od tri dijela, koja slijede jedan iza drugoga Najprije se započinje sa polaganim razgibavanjem, kako bi se pospješila cirkulacija krvi i limfe, te neutralizirala bolnost koja uobičajeno prati nepokretanje u ramenom zglobu.
Rehabilitacija
Nešto kasnije kreću vježbe snage kojima je cilj povratiti ne samo oblik i snagu mišića ramenog obruča, već i njihovu zaštitnu ulogu u prevenciji ponovnih iščašenja Polako, već u ovoj fazi, dolazi do povratka opsega kretnji u ramenu Na početku vrlo rapidno, a kasnije nešto sporije, naročito krajnje kretnje u kojima je ruka podignuta visoko iznad glave No, rame je mišićno izrazito zahtjevan zglob Tako su vježbe snage i razgibavanja rijetko dovoljne za povratak pune funkcije zgloba i maksimalnu prevenciju od novog i ponovnog ozljeđivanja, naročito u sportaša
Rehabilitacija
Po povratku većeg dijela izgubljene snage, kreće kompleks proprioceptivnih vježbi, kojima je za cilj ubrzati mišićnu akciju, naročito reflekse koji štite rame pri naglim i neočekivanim kretnjama Ovaj je dio liječenja posebice značajan za sportaše čiji sportovi uključuju pokrete ruke iznad glave, kao što je rukomet, odbojka, košarka, vaterpolo ili plivanje Uobičajeno oporavak poslije prvog iščašenja traje oko tri mjeseca.
Operacije
Sa ciljem stabilizacije ramenog zgloba mogu biti dvojake Prvi izbor svakako je artroskopska stabilizacija ramena, u kojoj se instrument i kamera uvode u zglob putem malih rezova, te je ukupna trauma za pacijenta manja, a oporavak kraći Loša strana artroskopije jest u tome što s njom nije moguće sanirati štetu poslije svake luksacije U kompleksnih oštećenja klasična operacija može biti potrebna O tipu operativnog zahvata u konkretnom slučaju, kao i o dobrim i lošim stranama određenog postupka valja zatražiti detaljne informacije od liječnika ortopeda
Indikacije za operaciju
Zaista variraju i zavise kako od godina starosti, eventualnog bavljenja sportom, tako i o mogućim prijašnjim iščašenjima Statistika govori da čak preko 80% pacijenata koji svoje prvo iščašenje ramena dožive prije dvadesete godine života, isto rame će iščašiti ponovo Kod onih koji prvo iščašenje dožive poslije četrdesete godine, ponovna se iščašenja događaju u oko 30% Neka istraživanja ističu da operativna stabilizacija odmah po prvom iščašenju u sportaša značajno smanjuje mogućnost ponovne luksacije.
OZLJEDE VRATA
«Whiplash injuri» - naglu, prisilnu hiperekstenziono-hiperfleksionu ozljedu vratne kralježnice s dominantnom ozljedom mekih tkiva Sredstvo liječenja - Scantzov ovratnik „Šanc“
Istraživanja pokazuju :
Najčešće i najbronije ozljede u prometnim nezgodama Padova, ali i kod skijanja ili borilačkih vještina Incidencija porasta trzajnih ozljeda je veća od samih prometnih nezgoda Naletom na stražnji dio vozila vozači i putnici sjede tako da im je glava udaljena od naslona za glavu između 5 i 25 cm
U literaturi
Crowe 1928. g - "željeznička kralježnica" ozljeda vrata u sudaru vlakova
Gaya i Abbota 1953 - «whiplash» ozljede koja se zbiva pri naletu drugog vozila straga
Tipična slika bolovi
u stražnjem dijelu vrata glavobolja bolnost muskulature gornjega dijela prsnog koša (paraskapularno, bilateralno s jednom dominirajućom stranom)
Dijagnoza trzajne ozljede vrata Na prvom pregledu kirurga kvantificira se težina ozljede prema QTF protokolu 0.-stupanj-podatak o
ozljedi 1.-i stupanj -ukočen ili bolan vrat 2- i stupanj-ukočen ili bolan vrat, spazam PVM 3.-i stupanj –ukočen ili bolan vrat, znaci neurološkog oštećenja 4.-i stupanj- ukočen ili bolan vrat, RTG verificiran insatbilitet ili prijelom
Težina ozljede određuje način liječenja i dijagnostičku obradu
trajne se posljedice očekuju kod 3.-eg i 4.-og stupnja ozljeđivanja
Liječenje •individualno •rukovodeći se simptomatologijom svakog pojednica
•prevenirati kronicitet
Fizikalna terapija MEDICINSKA GIMNASTIKA
Vježbe jačanja muskulature Gibljivosti vratne kralješnice Vježbe propriocepcije
Na bolna mjesta vratne kralješnice može se aplicirati
UZV
TENS
A, ZA PARESTEZIJE U RUKAMA
GALVANSKE STRUJE
BOL U LEĐIMA
Bol u leđima je poput crvene lampice na displeju u vašem automobilu, koja pokazuje da nešto nije u redu i njega uzrokuju promjene na mekim tkivima i kostima duboko u samoj strukturi kralješnice, njenoj neposrednoj okolini, kao i u udaljenim djelovima tijela. Iako postoje mnoge podjele uzroka koji dovode do ovih bolova, najjednostavnije je podjeliti ih u tri grupe.
BOL U LEĐIMA
U prvu, ujedno i najpoznatiju, o kojoj su pune naslovne i stranice popularnih časopisa, spadaju degenerativna oboljenje. Specifičnost ove grupe uzroka je činjenica da oni nastaju polako, te do prve pojave bolova, što će reći i signala da nešto nije u redu, proces može trajati i godinama.
Drugu grupu uzoka
Čini traume u širem smislu Udarci u predjelu leđa mogu nagnječiti meko tkivo i izazvati bolove, bez obzira na to da li je hematom prisutan ili ne Jači udarci ili trzajevi (poput onih kod pada s visine ili prometnih nezgoda) mogu prouzrokovati subluksacije (poluiščašenja) Takođe i kod naglog podizanja tereta može doći i do subluksacije trupova kralješaka Liječenje svake od nabrojanih ozljeda se razlikuje, te je kod većine potrebna detaljna dijagnostika, a kod prijeloma trupova kralješaka i bolničko liječenje
Treća grupa
Je sastavljena od različitih bolesti kojima je bol u križima tek jedan od simptoma U ovim stanjima rijetko liječimo samo bolove u donjem dijelu leđa, već su napori usmjereni na liječenje osnovne (primarne) bolesti, kao što su bolovi unutrašnjih organa (bubrezi i jetra)
