Nacionalno i Evropsko Pravo

NACIONALNO

I EVROPSI(O PRNO

KNJIGA mulija 002 finall.qxd

28.5.2007

1:21

Page 1

Naziv djela: Nacionalno i evropsko pravo Autori: Prof. dr. Veljko Trivun, redaktor Prof. dr. Miloš Trifković Mr. Vedad Silajdžić Mr. Jasmin Hošo Izdavač: Ekonomski fakultet Sarajevo Izdavačka djelatnost Fakulteta Glavni i odgovorni urednik: Dekan Prof. dr. Muris Čičić Urednik: Prof. dr. Dževad Šehić Recenzenti: Prof. dr. Milić Simić Prof. dr. Šefkija Čović Grafički urednik i DTP: Velija Hasanbegović Štampa: VMG grafika d.o.o. Mostar Odgovorno lice štamparije: Vencel Pralas ___________________________________________________ CIP- Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 346 (497.6 : 4) (075.8) TRIVUN, Veljko Nacionalno i evropsko pravo / Veljko Trivun... (et al.). – Sarajevo : Ekonomski fakultet, 2007. – 447 str. ; 24 cm Bibliografija: str. 439-447 i uz tekst ISBN 978-9958-605-99-4 1. Trivun, Veljko COBISS. BH-ID 15846150 ___________________________________________________

Prof. dr. Veljko Trivun Prof. dr. Miloš Trifković Mr. Vedad Silajdžić Mr. Jasmin Hošo

NACIONALNO I EVROPSKO PRAVO


28.5.2007

1:21

Page 4


28.5.2007

1:21

Page 5

SADR@AJ Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .13 I UGOVOR O PRODAJI I PRAVO JAVNIH NABAVKI . .15 1. 2. 3. 4. 5. 6. 6.1. 6.2. 6.3. 7. 7.1. 7.2. 7.3. 7.4. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17. 18. 19. 20. 21. II 1. 2. 3.

Pojam ugovora o prodaji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .15 Osnovni principi ugovornog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .16 Obilje`ja ugovora o prodaji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .19 Postupak zaklju~ivanja ugovora o prodaji . . . . . . . . . . . . . . .20 Posebne tehnike zaklju~ivanja ugovora o prodaji . . . . . . . . .22 Bitni elementi ugovora o prodaji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .24 Predmet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .24 Koli~ina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .24 Cijena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .25 Nebitni elementi ugovora o prodaji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .26 Pojam i vrste . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .26 Kvalitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .27 Ambalaà . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .27 Transportne klauzule . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .27 Obaveze prodavca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .28 Obaveze kupca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .29 Pojam javnih nabavki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .30 Istorija prava javnih nabavki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .31 Javne nabavke u pravu Evropske unije . . . . . . . . . . . . . . . . .32 Osnovni ciljevi javnih nabavki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .33 Principi javnih nabavki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .35 Propisi o javnim nabavkama u Bosni i Hercegovini . . . . . . .36 Uloga i zna~aj lex specialis u pravu javnih nabavki . . . . . . .37 Pojedini pojmovi i definicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .38 Postupci u javnim nabavkama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .42 Selekcioni kriteriji dodjele ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .51 Kriteriji dodjele ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .55 @albeni i revizioni postupci i procedure . . . . . . . . . . . . . . . .55 UGOVOR O ME\UNARODNOJ PRODAJI ROBE . . . .59 Pojam i definicija ugovora o prodaji . . . . . . . . . . . . . . . . . . .59 Vrste prodaje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .60 Pojam prodaje me|unarodnog poslovnog prava . . . . . . . . . .61 5


4. 4.1. 4.2. 5. 5.1. 5.2. 5.3. 5.4. 5.5. 6. 6.1. 6.2. 6.3. 6.3.1. 6.3.2. 6.3.3. 6.4. 6.4.1. 6.4.2. 7. 7.1. 7.1.1. 7.1.2. 7.2. 7.2.1. 7.2.2. 7.2.3. 8. 8.1. 8.1.1. 8.1.2. 8.1.3. 8.1.4. 8.2. 8.3. 8.4. 8.4.1. 8.4.2. 8.4.3. 8.5. 8.6. 8.7. 6

28.5.2007

1:21

Page 6

Izvori prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .64 Izvori me|unarodnog privatnog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . .64 Izvori dràvnog poslovnog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .67 Sopstveni izvori me|unarodnog poslovnog prava . . . . . . . . .69 Me|unarodne konvencije i opšta na~ela me|unarodnog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .69 Jedinstveni reglmani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .73 Me|unarodno autonomno poslovno pravo . . . . . . . . . . . . . .74 Sudska i arbitra`na praksa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .75 Dràvni prinudni propisi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .76 Zaklju~ivanje ugovora o me|unarodnoj prodaji . . . . . . . . . .77 Nove tendencije i faze zaklju~ivanja ugovora . . . . . . . . . . . .77 Posebne tehnike zaklju~ivanja ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . .80 Zaklju~ivanje ugovora prema Be~koj konvenciji . . . . . . . . .83 Ciljevi Be~ke konvencije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .83 Ponuda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .84 Prihvat i perfekcija ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .87 Uloga dràve u zaklju~ivanju ugovora o me|unarodnoj prodaji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .90 Dozvola i/ili odobrenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .90 Pravo BiH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .93 Elementi ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .96 Bitni elementi ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .96 Predmet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .96 Cijena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .98 Nebitni elementi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102 Koli~ina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .102 Kvalitet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .103 Transportne klauzule i ambalaà . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .104 Obaveze prodavca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .106 Isporuka robe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .106 Pojam isporuke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .106 Mjesto isporuke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .107 Na~in isporuke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .108 Vrijeme isporuke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .109 Predaja dokumenata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .111 Prenos svojine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .113 Garancije saobraznosti isporu~ene robe sa ugovorom . . . .113 Uporednopravni pregled . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .113 Pojam saobraznosti u Be~koj konvenciji . . . . . . . . . . . . . . .115 Garancija saobraznosti robe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .117 Garancija za pravne nedostatke (zaštita od evikcije) . . . . .119 ûvanje robe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .121 Ostale obaveze . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .123


9. 9.1. 9.2. 9.2.1. 9.2.2. 9.2.3. 9.2.4. 9.3. 9.4. 9.5. 9.5.1. 9.5.2. 9.5.3. 9.5.4. 10. 10.1. 10.2. 10.2.1. 10.2.2. 10.2.3. 10.3. 11. 11.1. 11.2. 12. 12.1. 12.1.1. 12.1.2. 12.1.3. 12.1.4. 12.2. 12.2.1. 12.2.2. 12.2.3. 13. 13.1. 13.1.2. 13.2. 13.2.1 13.2.2. 14.

28.5.2007

1:21

Page 7

Obaveze kupca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .124 Davanje specifikacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .124 Provjera saobraznosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125 Pojam i zna~aj provjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125 Vrijeme provjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .125 Mjesto provjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .127 Na~in provjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .128 Prijem isporuke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .129 ûvanje robe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .130 Pla}anje cijene . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .130 Pojam pla}anja i izvori prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .130 Na~in pla}anja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .132 Mjesto pla}anja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .133 Vrijeme pla}anja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .134 Prigovori zbog nesaobraznosti i pravnih nedostataka . . . . .136 Obavještenja i prigovori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .136 Reklamacija/obavještenje o nesaobraznosti robe . . . . . . . .137 Sadràj reklamacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .137 Vrijeme reklamacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .138 Mjesto, na~in i dejstvo reklamacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . .139 Prigovor/obavještenje o pravnim nedostacima . . . . . . . . . .140 Sistem odgovornosti u Be~koj konvenciji . . . . . . . . . . . . . .141 Povreda ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .141 Pojam i principi odgovornosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .143 Odgovornost prodavca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .146 Odgovornost za docnju sa isporukom . . . . . . . . . . . . . . . . .146 Sistem odgovornosti za docnju sa isporukom . . . . . . . . . . .146 Odgovornost za docnju sa jednokratnom isporukom . . . . .147 Odgovornost za docnju sa sukcesivnom isporukom . . . . . .152 îš}enje od zadocnjenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .153 Odgovornost za nesaobraznost stvari i prava ili potraìvanja tre}ih lica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .154 Sistem odgovornosti za nesaobraznost i pravne nedostatke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .154 Prava kupca kada ostaje pri ugovoru . . . . . . . . . . . . . . . . . .155 Prava kupca kada raskida ugovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .158 Odgovornost kupca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .160 Odgovornost za docnju sa prijemom isporuke . . . . . . . . . .160 Pojedina prava prodavca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .161 Odgovornost za docnju sa pla}anjem . . . . . . . . . . . . . . . . .162 Sistem odgovornosti za docnju sa pla}anjem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .162 Pojedina prava prodavca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .163 Prelazak rizika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .164 7


14.1. 14.2. 14.3. III

28.5.2007

1:21

Page 8

Pojam rizika i uporednopravni pregled . . . . . . . . . . . . . . . .164 Opšta pravila o prelasku rizika po Konvenciji . . . . . . . . . .165 Pravila za distancionu prodaju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .167 ZAKLJUÎVANJE UGOVORA ELEKTRONSKIM PUTEM . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .169 1. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .169 2. Izvori prava vezani za zaklju~ivanje ugovora . . . . . . . . . . .171 2.1. Zaklju~ivanje ugovora prema Be~koj konvenciji . . . . . . . .171 2.2. Zaklju~ivanje ugovora po Na~elima evropskog ugovornog prava (Landova na~ela) . . . . . . . . . . . . . . . . . . .172 2.2.1. Nastanak ugovora po Na~elima evropskog ugovornog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .173 2.3. Zaklju~ivanje ugovora po UNIDROIT principima . . . . . . .176 2.4. Opšti uslovi formularnih ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .179 2.5. Zaklju~ivanje ugovora po Zakonu o obligacionim odnosima u Federaciji BiH i Republici Srpskoj . . . . . . . . .182 3. Izvori prava relevantni za zaklju~ivanje ugovora elektronskim porukama, odnosno upotrebom IKT . . . . . . .183 3.1. Opšte karakteristike rada me|unarodnih organizacija i njihove regulative elektronske trgovine . . . . . . . . . . . . . . .184 3.1.1. Komisija UN za me|unarodno trgovinsko pravo (UNCITRAL) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .184 3.1.1.1. Pravni vodi~ o elektronskom prenosu sredstava . . . . . . . . .185 3.1.1.2. Model zakon UNCITRAL-a o elektronskoj trgovini . . . . .185 3.1.1.3. UNCITRAL Model zakon o elektronskim potpisima . . . . .187 3.1.2. Me|unarodna trgovinska komora (ICC) . . . . . . . . . . . . . . .188 3.1.3. Me|unarodni pomorski komitet (CMI) . . . . . . . . . . . . . . . .189 3.1.4. Ekonomska komisija UN za Evropu–RG 4–CEFACT . . . .190 3.2. Izvori prava u Evropskoj Uniji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .190 3.2.1. Evropski model EDI sporazum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .191 3.2.2. Direktiva o odre|enim pravnim aspektima elektronske trgovine na unutrašnjem trìštu E-Commerce Direktiva) . .192 3.2.3. Direktiva Evropskog parlamenta i Savjeta o okviru Zajednice o elektronskim potpisima . . . . . . . . . . . . . . . . . .193 3.3. Izvori prava u Bosni i Hercegovini . . . . . . . . . . . . . . . . . . .194 3.3.1. Odluka Centralne banke BiH o minimalnim uvjetima koje mora ispunjavati kvalificirano certifikaciono tijelo koje izdaje kvalificirane certifikate za elektronski potpis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .195 3.3.2. Odluka Centralne banke BiH o reguliranju pravila za utvr|ivanje elemenata za vjerodostojnost elektronskog potpisa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .196 3.3.3. Zakon o zaštiti potroša~a u BiH . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .198 3.3.4. Zakon o elektronskom potpisu Bosne i Hercegovine . . . . .201 8


28.5.2007

1:21

Page 9

3.3.5. Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu u entitetu RS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .211 4. Zaklju~ivanje ugovora elektronskim proukama, odnosno putem IKT u pravu Evropske unije . . . . . . . . . . . .212 4.1. Novi trendovi u zaklju~ivanju ugovora . . . . . . . . . . . . . . . .212 4.2. Preliminarni kontakti (reklamiranje na internetu) . . . . . . . .213 4.3. Punktacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .217 4.4. Elementi zaklju~enja ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .217 4.4.1. Ponuda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .217 4.3.1.1. Distinkcija izme|u ponude i poziva na davanje ponuda . . .219 4.3.1.2. Klauzula o opštim uslovima poslovanja . . . . . . . . . . . . . . .219 4.3.1.3. Klauzula o ograni~enju ili isklju~enju odgovornosti za odre|ene slu~ajeve . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .220 4.3.1.4. Mjerodavno pravo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .222 4.3.1.5. Na~in zaklju~enja ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .222 4.3.1.6. Isporuku ili na~in izvršenja ugovorne obveze . . . . . . . . . . .223 4.3.1.7. Cijena, valuta i na~in pla}anja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .223 4.3.1.8. Geografske limitacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .226 4.4. Prihvat . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .227 4.5. Mjesto i vrijeme zaklju~enja ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . .227 4.6. Tehnologija zaklju~ivanja ugovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . .229 4.7. Elektronski potpis–problemi primjene elektronskog potpisa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .230 4.7.1. Elektronski potpis i enkripcija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .231 4.7.1.1. Kriptografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .232 4.7.2. Digitalni potpis . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .233 4.8. EDI ugovori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .236 4.9. XML standard . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .238 5. Zaklju~ivanja ugovora elektronskim porukama, odnosno upotrebom IKT u pravu BiH . . . . . . . . . . . . . . . . .239 5.1. Struktura budu}e e-legislative BiH . . . . . . . . . . . . . . . . . . .239 5.1.1. Nacrt zakona o odre|enim pravnim aspektima elektronskog pravnog i poslovnog prometa BiH . . . . . . . . .239 5.1.2. Nacrt Uredbe o mjerama zaštite elektronskog potpisa . . . .248 5.1.3. Nacrt Uredbe o mjerama zaštite elektronskog potpisa . . . .250 5.1.4. Nacrt Uredbe o uslovima za povezivanje evidencija izdanih i opozvanih certifikata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .254 5.2.6. Nacrt Uredbe o ustrojstvu i vo|enju evidencija davaoca usluga certificiranja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .256 5.2. Elektronsko poslovanje u Nacrtu novog Zakona o obligacionim odnosima Federacije BiH i Republike Srpske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .257 6. Zaklju~ci . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .258

9


1. 2. 3. 4. 5.

IV

6. 7. 7.1. 7.2. 7.3. 7.4. 7.5. 7.6. 7.7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 13.1. 13.2. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 10

V

28.5.2007

1:21

Page 10

PRAVNA ZAŠTITA POTROŠAÂ . . . . . . . . . . . . . . . . .263 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .263 Istorijski razvoj prava zaštite potroša~a . . . . . . . . . . . . . . . .264 Zaštita potroša~a u pravu Evropske unije-istorijski razvoj . . .266 Faze razvoja politike zaštite potroša~a u Evropskoj uniji . .267 Odnos potroša~kog prava Evropske unije i ostalih pravnih sistema ~lanica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .268 Istorijat i izvori prava zaštite potroša~a u pravu Bosne i Hercegovine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .270 Pojedina prava i pojam potroša~a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .272 Pravo potroša~a na informisanje i obrazovanje . . . . . . . . . .273 Pravo potroša~ na zaštitu zdravlja i sigurnosti potroša~a . . .274 Pravo potroša~a na zdravu okolinu . . . . . . . . . . . . . . . . . . .275 Pravo potroša~a na glas i zastupljenost . . . . . . . . . . . . . . . .275 Pravo potroša~a na organizovanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .276 Pravo potroša~a na nadoknadu štete . . . . . . . . . . . . . . . . . .276 Ostala prava potroša~a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .276 Zaštita potroša~a kao sredstvo i mjera ekonomske i ekološke politike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .279 Sociološki, kulturološki i politi~ki aspekti zaštite potroša~a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .281 Aspekti pravne zaštite potroša~a putem pravila o nelojalnoj konkurenciji i opštih pravila obligacionog prava . .283 Institucionalna organizacija zaštite prava potroša~a u pravu Bosne i Hercegovine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .292 Harmonizacija pravne zaštite potroša~a prema pravilima komunitarnog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .293 Harmonizacija pravne zaštite potroša~a u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine . . . . . . . . . . . . . . . .295 Pravna zaštita potroša~a u okviru trgovine na daljinu i sa aspekta korištenja informaciono-komunikacionih tehnologija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .303 Perspektive razvoja prava potroša~a u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .306 PRAVO INTELEKTUALNE SVOJINE . . . . . . . . . . . . .309 Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .309 Zajedni~ki pravni propisi na nivou Bosne i Hercegovine i pravni osnov za zajedni~ko zakonodavstvo na nivou BiH 310 Zajedni~ki pravni propisi u oblasti autorskih prava, prava srodnih autorskim pravima i prava industrijske svojine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .312 Postoje}a zakonodavna regulativa/pravna vrela i pristup . .315 Autorsko- pravna/gra|ansko- pravna zaštita autorskih prava . . .321 Krivi~no-pravna i administrativno-pravna zaštita autorskih prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .331


28.5.2007

1:21

Page 11

7. 8. 9.

Upravno-pravna zaštita autorskih prava . . . . . . . . . . . . . . .335 Radno-pravna zaštita autorskih prava . . . . . . . . . . . . . . . . .337 Primjeri pojedinih klauzula o zabrani povreda autorskih prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .340 VI TIPOVI PRIVREDNIH DRUŠTAVA I OBLICI KORPORATIVNE ODGOVORNOSTI . . . . . .341 1. Pravo privrednih društava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .341 1.1. Pojam prava privrednih društava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .342 2. Privredno društvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .345 2.1. Pojam privrednog društva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .345 3. Sistematika privrednih društava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .347 3.1. Razlika privrednih društava od drugih oblika organizovanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .349 3.1.1. Privredno društvo i javno preduze}e . . . . . . . . . . . . . . . . . .349 3.2. Društva kapitala . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .353 3.3. Personalna društva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .353 3.4. Posebni organizacioni oblici privrednih društava . . . . . . . .354 4. Odgovornost privrednih društava za obaveze . . . . . . . . . . .354 4.1. Odgovornost za obaveze u osniva~koj fazi privrednog društva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .355 4.2. Odgovornost društava kapitala za obaveze . . . . . . . . . . . . .359 4.3. Odgovornost personalnih privrednih društava za obaveze . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .363 4.4. Odgovornost privrednih društava za obaveze drugih pravnih subjekata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .364 4.5. Odgovornost osniva~a za obaveze privrednih društava . . . .367 4.6. Probijanje pravne li~nosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .368 VII STEÂJNO PRAVO . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .375 1. Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .375 2. Ste~ajno pravo i njegove posljedice . . . . . . . . . . . . . . . . . . .376 3. Ste~ajni du`nik, ste~ajni povjerioci i vo|enje ste~ajnog postupka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .378 4. Organi za sprovo|enje ste~ajnog postupka . . . . . . . . . . . . .382 4.1. Ste~ajni sudija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .383 4.2. Privremeni ste~ajni upravnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .385 4.3. Ste~ajni upravnik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .386 4.4. Skupština povjerilaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .390 4.5. Odbor povjerilaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .391 5. Organi za sprovo|enje likvidacionog postupka . . . . . . . . . .392 6. Otvaranje ste~ajnog postupka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .394 7. Pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka . . . . . . . . .397 7.1. Opšte pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka . . . .397 7.2. Pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka vezane za ispunjenje pravnih poslova . . . . . . . . . . . . . . . . .401 11


7.3.

28.5.2007

1:21

Page 12

Pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka koje se odnose na prebijanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .403 8. Pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka koje se odnose na pobijanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .404 9. Namirenje povjerilaca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .407 10. Uvod - plan reorganizacije u ste~ajnom postupku . . . . . . .409 11. Priprema reorganizacije ste~ajnog du`nika . . . . . . . . . . . . .410 12. Prihvatanje i potvrda plana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .415 13. U~inci potvr|enog ste~ajnog plana . . . . . . . . . . . . . . . . . . .418 14. Nadzor nad ispunjenjem ste~ajnog plana . . . . . . . . . . . . . .420 15. Zaklju~enje ste~ajnog postupka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .422 VIII KOMUNITARNO PRAVO EVROPSKE UNIJE . . . . . .425 1. Izvori evropskog prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .425 1.1. Primarno i sekundarno pravo Zajednice . . . . . . . . . . . . . . .426 1.2. Primarni izvori prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .426 2. Me|unarodni sporazumi, me|unarodno obi~ajno pravo i op}i pravni principi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .426 2.1. Sekundarni izvori prava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .427 2.2. Uredbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .428 2.3. Direktive . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .428 2.4. Odluke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .428 2.5. Preporuke i mišljenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .429 2.6. Uloga Evropske komisije u provedbenom postupku . . . . . .429 3 Pojedine slobode u okviru komunitarnog prava EU . . . . . .430 3.1. Sloboda kretanja i boravka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .430 3.2. Sloboda poslovnog nastanjivanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .430 3.3. Sloboda pruànja usluga . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .430 3.4. Sloboda kretanja kapitala i pla}anja . . . . . . . . . . . . . . . . . .431 3.5. Slobodan promet robe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .431 4. Direktive po pojedinim oblastima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .432 4.1. Direktive o energetskoj politici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .432 4.2. Direktive o cestama i sigurnosti saobra}aja . . . . . . . . . . . .432 4.3. Direktive o okolišu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .433 4.4. Direktive o o~uvanju ~isto}e zraka . . . . . . . . . . . . . . . . . . .433 4.5. Direktive o zaštiti voda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .434 4.6. Direktive o upravljanju otpadom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .434 4.7. Direktive o zaštiti potroša~a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .435 5. Harmonizacija legislative Bosne i Hercegovine sa komunitarnim pravom EU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .435 IX KORIŠTENA LITERATURA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .439

12


28.5.2007

1:21

Page 13

Predgovor Pravni poredak Bosne i Hercegovine predstavlja primjer jednog od najsloènijih oblika pravnih ure|enja koji proizilazi iz osnovnih postulata Dejtonskog mirovnog sporazuma. Postojanje entiteta, te kantona u okviru Federacije Bosne i Hercegovine dovodi i do mogu}nosti i realnosti pojave sukoba zakona u okviru jednog suvereniteta. Situacija se nadalje uslo`njava sa pojavom preuzete obaveze da se doma}e zakonodavstvo harmonizira sa, prije svega, komunitarnim pravom Evropske unije. I ne samo sa komunitarnim pravom Evropske unije ve} i sa brojnim konvencijama pojedinih me|unarodnih i regionalnih organizacija. Sve to predstavlja preduslov punopravnog ~lanstva i pristupanja Bosne i Hercegovine ovim integracijama. Iz ovih obaveza proizišla je i jedna posebna situacija da se na dràvnom nivou Bosne i Hercegovine, u zadnje vrijeme, pojavljuje sve ve}i broj zakonskih i podzakonskih akata koji ure|uju pojedina pitanja. Javljaju se dvije vrste zakonskih akata. Prvi su tzv. okvirni zakonski akti koji daju zajedni~ke osnove za entitetsko zakonodavstvo. Drugi su zajedni~ki zakoni koji vaè jedinstveno za oba entiteta, te se ~ak i nazivaju na taj na~in. Nadalje sve više je prisutna ~injenica primjene me|unarodnog prava u poslovanju uvaàvaju}i ~injenicu da se poslovanje svakim danom sve više internacionalizuje. U ovakvoj situaciji uslovi poslovanja za privrednike postali su izuzetno sloèni. Prosto je nemogu}e danas na jednom mjestu sublimirati ili samo popisati sve one zakonske i podzakonske akte koji se kao imperativni susre}u na nacionalnom planu. Potom na red dolaze brojne ratifikovane me|unarodne konvencije kao i domašaji evropskog komunitarnog prava. Naredne stranice predstavljaju pokušaj da se za potrebe studenata postdiplomskog studija Ekonomskog fakulteta u Sarajevu (MBA studij posebno) i Pravnog fakulteta u Sarajevu, pokušaju obraditi najva`nija pitanja i pravni problemi sa kojima se danas privrednici susre}u u svom svakodnevnom radu i poslovanju. Kreiranje sadràja je izvršeno prilikom kreiranja syllabus-a za predmet: „Nacionalno i evropsko poslovno pravo“. Radi se o obaveznom predmetu koji se izvodi na postdiplomskom MBA studiju organizovanom zajedni~ki od strane Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i Univerziteta u Torinu 13


28.5.2007

1:21

Page 14

Scuola di Amministrazione Aziendalle. Radi se o pokušaju da se obrade najva`nija pitanja i pravni problemi sa kojima se danas privrednici susre}u u svom svakodnevnom radu i poslovanju. Izbor materije je izvršio prof. dr Veljko Trivun, te u razradu pojedinih dijelova uveo pojedine autore samostalno ili je to ura|eno zajedni~ki. Ujedno se prof. dr Veljko Trivun pojavljuje i kao redaktor cjelokupnog teksta i samostalan obra|iva~ pojedinih tema. Pored svake od obra|enih pravnih tema navedeni su autori i autori i koautori ponaosob. Izbor je fokusiran na slijede}e teme: ugovor o prodaji i pravo javnih nabavki, ugovor o me|unarodnoj prodaji robe, elektronsko poslovanje, pravna zaštita potroša~a, pravo intelektualne svojine, tipovi privrednih društava i oblici korporativne odgovornosti, ste~ajno pravo i komunitarno pravo Evropske unije. Iz samog odabira tema vidljivo je da u njima preovladavaju teme koje najviše dodirnih ta~aka imaju sa poslovnim pravom, ali i aspektima me|unarodnog poslovanja. Elemenat internacionalizacije je prakti~no prisutan u svim odabranim oblastima, a posebno kod me|unarodne prodaje, elektronskog poslovanja, pravne zaštite potroša~a, te elektronskog poslovanje i osnova evropskog komunitarnog prava. Redaktor i autori se nadaju da je izvršen adekvatan odabir oblasti i tema, te da su iste obra|ene s obzirom na pozitivno stanje doma}e i me|unarodne legislative, a što više daje na njihovom zna~aju i aktuelnosti. Profesor dr. Veljko Trivun Sarajevo, juni 2007. godine

14


28.5.2007

1:21

Page 15

I UGOVOR O PRODAJI I PRAVO JAVNIH NABAVKI1 1. Pojam ugovora o prodaji 1. Ugovor o prodaji, posmatrano sa stanovišta legislative, predstavlja ugovor kojim se prodavac obavezuje da stvar preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja, odnosno pravo svojine, a kupac se obavezuje da prodavcu isplati cijenu. U slu~aju da je predmet prodaje pravo prodavac se obavezuje da kupcu pribavi prodato pravo, a kada vršenje tog prava zahtijeva i drànje stvari, da mu preda i stvar.2 Ekonomski posmatrano, prodaja je neposredni izraz procesa razmjene R - N - N1 - R1. Ona je osnovni posao prometa robe i sastoji se u razmjeni robe za novac. Pravno, prodaja predstavlja posao kojim se normativno ure|uje i pod zaštitu dràve stavlja razmjena robe za novac. Posao prodaje obuhvata ukupnu pravnu regulativu ekonomskog odnosa stranaka. Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka o razmjeni robe za novac. Iako ugovor predstavlja ki~mu posla prodaje, on je ipak uì pravni institut.3 2. Ugovor o prodaji je neodvojivo povezan sa drugim ugovorima koji mogu da ~ine njegov sastavni dio ili pak da se prodaja pojavljuje kao pravni posao u okviru drugih kompleksnijih ugovora. Svi oni su ~esto sastavni dio kompleksnijih poslovnih i pravnih operacija. Savremeni poslovni ìvot unio je u posao prodaje neke nove elemente koji su rezultat kako primjene novih tehnika zaklju~enja pravnih poslova tako i rezultat potrebe da se poslovni promet odvija što brè. Pored ovog trenda postoji i ve} je i u nas zaìvjela u praksi jedna nova tendencija, a to je da se prodaja koja se vrši od strane „dràvnih organa“ ili tzv. ugovornih organa potpada pod poseban pravni ekonomski reìm koji je neovisan od klasi~nih postulata ugovornog prava. U prvom slu~aju govorimo o 1 Ovo poglavlje predstavlja samostalnu obradu reìma javnih nabavki od strane prof. dr Veljka Trivun, s tim što je prvi dio koji se odnosi na tradicionalne oblike ugovora o prodaji preuzet u skra}enoj verziji iz univerzitetskog ud`benika: „Poslovno pravo, ugovori, vrijedonosni papiri i pravo konkurenicje“, prof. dr Miloš Trifkovi}, prof. dr Mili} Simi} i docent dr Veljko Trivun, Sarajevo, Ekonomksi fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2004. godine. 2 Zakon o obligacionim odnosima („Sl. list R BiH“, broj 2/92, 13/93 i 13/94), ~lan 454. 3 Prof. dr Miloš Trifkovi}, prof. dr Mili} Simi} i doc. dr Veljko Trivun, „Poslovno pravo, ugovori, vrijedonosni papiri i pravo konkurencije“, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo 2004. godine strana 21.

15


28.5.2007

1:21

Page 16

poslovanju upotrebom informaciono-komunkacionih tehnologija ili elektronskom poslovanju, a u drugom slu~aju o pravu javnih nabavki. 3. Danas moèmo govoriti o egzistiranju razli~itih tipova ugovora o prodaji. Moè se govoriti o prodaji gra|anskog, poslovnog prava, me|unarodnog poslovnog prava, prava javnih nabavki, te prodaji uz upotrebu informaciono-komuniakcionih tehnologija (e-ugovori). Razlikovanje pojedinih oblika prodaje moè se vršiti po osnovu razli~itih kriterija. Osnovi razlikovanja su: subjekti ugovora, predmet ugovora, pravni reìm u~esnika prodaje, te sredstva koja se koriste pri zaklju~enju ugovora. Naravno da je najinteresantnija prodaja poslovnog prava koju kakaterišu privredna društva kao subjekti prodaje, pokretne stvari kao predmet, te upotreba razli~itih sredstava komunikacije koja se koriste prilikom zaklju~ivanja ugovora. Kao subjekti poslovne prodaje danas se, sve ~eš}e, javljaju i fizi~ka lica isklju~ivo sa svojstvom kupca i to u onim slu~ajevima kada se javljaju kao kupci roba kod privrednih društava koji iste stavljaju u promet u okviru svoje registrovane djelatnosti. Poslovnopravna prodaja se zaklju~uje masovno, trajno i profesionalno, a njen osnovni cilj jeste sticanje prometnih vrijednosti stvari i dobiti. Zbog toga je u njoj podjednaka pa`nja posve}ena i prelasku svojinskih prava i prelasku rizika.4 4. U odnosu na osnovnu verziju ugovora o prodaji pojavljuju se i prodaje sa posebnima utana~enjima.5 Radi se o slijede}im posebnim vrstama ugovora o prodaji: prodaja sa pravom pre~e kupnje, kupovina na probu, prodaja po uzorku ili modelu, prodaja sa specifikacijom, prodaja sa zadràvanjem prava raspolaganja, odnosno prava svojine i prodaja sa obro~nim otplatama cijene. Savremeni promet stvara nove neimenovane slu~ajeve ugovora o prodaji ili druge vrste izvedenih ugovora: lizing, kupovina investicione opreme, elektronski ugovori, prodaja internetom, prodaja od vrata do vrata, kao i drugi pojavni oblici.

2. Osnovni principi ugovornog prava 5. Ugovorno pravo je zasnovano na odre|enim principima. Radi se o klasi~nim principima obligacionog prava koji su osnov i zaklju~ivanja pojedinih ugovora. Svaki od principa je imanentan suštini ugovornog prava, a u ovisnosti od fakti~kog stanja domašaji su mu razli~iti.6 Ugovorno 4 Ibidem, str. 23. 5 Zakon o obligacionim odnosima, ~lan 527-551. 6 Zakon obligacionim odnosima, ~lan 8-18, 20 i 25. Sam princip pacta sunt servanda Zakonom je regulisan ~lanom 17 na sijede}i na~in: „U~esnici u obligacionom odnosu su du`ni da izvrše svoju obavezu i odgovorni su za njeno ispunjenje. Obaveza se moè ugasiti samo saglasnoš}u volja u~esnika u obligacionom odnosu ili na osnovu zakona“.

16


28.5.2007

1:21

Page 17

pravo polazi od osnovnog principa slobode ure|ivanja obligacionih odnosa. Ure|ivanje me|usobnih odnosa odvija se u skladu sa na~elom autonomije volje, ali u duhu osnovnih pretpostavki obligacionog odnosa. Me|usobni odnosi ne smiju biti contra legem, odnosno moraju biti, od strane pravnog poretka, dopušteni. U~esnici u obligacionim, time i ugovornim odnosima, moraju biti ravnopravni, a ravnopravnost proisti~e iz rješenja koja su prisutna u pozitivnom zakonodavstvu. Domašaji principa ravnopravnosti seù sve do klauzule nacionalnog tretmana u okviru reìma direktnih stranih ulaganja. U duhu prednjeg su i principi zabrane stvaranja i iskorištavanja monoploskog polaàja. 6. Kao specifi~ni izdvajaju se i principi uzajamnosti me|usobnih davanja kao i princip pacta sunt servanda. Uzajamnost me|usobnih davanja ili na~elo ekvivalencije, na prvi pogled, ne bi bilo imanentno trìšnom privre|ivanju. Me|utim, bez obzira kako posmatrali ovaj princip on ide za tim da nije dozvoljeno pretjerano se bogatiti na ra~un drugog. Radi se o postulatu koji svoju egzistenciju duguje u~enju kanonskog prava koje seè iz srednjeg vijeka još od vremena Tome Akvinskog. Iz ovog perioda poti~u i elementi koji su vezani za nastanak teorije i pravnog instituta zelenaškog ugovora, kao i prekomjernog ošte}enja. 7. Princip pacta sunt servanda svoje porijeklo vodi iz rimskog prava i njegova suština izraàva se njegovim doslovnim prevodom da je ugovor zakon za ugovorne strane.7 Bez obzira što pravni princip pacta sunt servanda poti~e iz rimskog prava suština njegovog domašaja najbolje se ogleda kroz primjere iz sudske prakse u Engleskoj i Francuskoj u XVII vijeku. Razlog je taj što se u ove dvije zemlje najduè i u apsolutnoj formi zadràlo dejstvo principa pacta sunt servanda. „Kada jedna strana sopstvenim ugovorom stvori za sebe obavezu ili teret, ona je du`na da to izvrši uprkos ma kakvom doga|aju koji je nastupio sa neminovnoš}u, jer se on mogao protiv toga obezbijediti ugovorom koji je zaklju~io“. Prema tome, ako je zakupac ugovorio da opravi ku}u, on je morao opraviti i onda kad bi izgorjela u poàru ili bila porušena od neprijatelja… Umjesto da se ide za pravilom kontinentalnog pravnog sistema da se stranka, ~ije je ispunjenje bez njene krivice postalo nemogu}e, osloba|a obaveze (lex non cogit ad impossibilia) vaìlo je pravilo „niste trebali da budete toliko ludi da stvarate apsolutnu obavezu i morate platiti za svoju ludost“.8 Ovako postavljen princip apsolutnosti obaveze podrazumijevao je da ako je neka obaveza ustanovljena zakonom, koju odgovorno lice bez svoje krivice ne moè izvršiti, takvo lice ne}e odgovarati za neis7 „Razgovor je razgovor a ugovor je zakon strankama“, ~lan 1020 Opšteg imovinskog zakonika za Crnu Goru. 8 Citat prema Krulj dr Vrleta: „Promijenjene okolnosti i ugovorna odgvornost“, Beograd 1967. godine strana 48, citat iz presude u slu~aju Paradine Jane iz 1647. godine.

17


28.5.2007

1:21

Page 18

punjenje. Ali, ako bi se to lice ugovorom bezuslovno obavezalo da }e nešto u~initi, ono ne moè izbje}i odgovornost dokazuju}i da je ispunjenje s obzirom na razvoj doga|aja postalo nemogu}e. Isto stanovište je zauzela i francuska sudska praksa u „vode}em slu~aju“ u sporu oko Kraponskog kanala. Kasacioni sud je u ovom slu~aju zauzeo stav „da ni u kom slu~aju ne spada u nadle`nost sudova, ma koliko izgledala pravedna takva odluka, da uzme u obzir vrijeme i okolnosti u cilju izmjene onog što su stranke ugovorile i zamijene novim klauzulama one koju su stranke slobodno prihvatile … Ovakav stav je podràla i francuska pravna teorija kroz mišljenje da … pravda, moral i društveni poredak zahtijevaju da ~ovjek drì rije~ koju je dao; neka zakonodavac interveniše po potrebi u vanrednim periodima krize, za sud moè biti mjerodavno samo jedno pravilo: poštovanje obe}ane vjere“.9 U francuskoj sudskoj praksi kasnije je došlo do ublaàvanja ovakvog stava donošenjem Zakona Faillat 1916. godine. Iako pravni princip pacta sunt servanda korijene vu~e iz rimskog prava i ono je poznavalo izuzetke koji su ublaàvali krutost ovog pravila. Ispunjenje obaveze moralo je biti mogu}e u momentu zaklju~enja ugovora. Ugovor je bio ništav ako je ~inidba bila nemogu}a (npr. prodaja stvari koja ne postoji) ili pravno nemogu}a (prodaja stvari koje su bile npr. res sacra ili res extra commercium). Postojalo je i pravilo da du`nik ne odgovara ako obavezu nije mogao ispuniti zbog više sile (vis maior), kao i za slu~aj propasti individualno odre|ene stvari bez krivice du`nika. Ova rješenja iz rimskog prava svoje ishodište nalaze u ideji da se od du`nika ne moè zahtijevati da ispuni ono što nije mogu}e, odnosno ako ugovorna obaveza nije ispunjena onako kako glasi (in forma specifica), to ne zna~i da ne treba uvaàvati okolnosti koje su nastupile po zaklju~enju ugovora, a u bitnom su uticale na izvršavanje ugovornih obaveza. Kanonsko pravo srednjeg vijeka, tako|er, je uvaàvalo odstupanja od pravnog principa pacta sunt servanda. Tako se u Gratiani Decretum navodi „da nema ni dvoli~nosti ni laì ako se ne odrì obe}anje zbog toga što je neka nepredvi|ena okolnost u~inila da njegovo izvršenje postane opasno ili posebno štetno za obvezno lice“. Ovakav stav se susre}e i kod Svetog Tome Akvinskog: „… da bi jedan ~ovjek bio duàn da ~ini ono što je obe}ao treba da su sve okolnosti ostale iste… on nije nevjeran ako ne ispuni ono što je obe}ao jer su se uslovi promijenili“ (Suma Theologica Sancti Thomae Aquinatis). Ovakvi stavovi su zaokruèni sa shvatanjima postglasatora (Andrea Aliati i De Luca) koji govore o „nastupanju nekih nepredvi|enih uzroka, takvih da stranke ništa sli~no nisu mogle zamisliti“, odnosno o dva principa u vezi sa primjenom klauzule rebus sic stantibus, a koja se primjenjuje kod ugovora sa duìm rokom trajanja ili kada postoje obaveze sa sukcesivnim prestacijama i ako izvršenje neke obaveze, pod promijenjenim okolnostima, povla~i za jednu stranu takvu štetu da bi to predstavljalo „fla9 Krulj dr Vrleta, op. cit. str. 25.

18


28.5.2007

1:21

Page 19

grantnu nepravdu“.10 Ilustrativna su, u ovom pogledu, još neka komparativna rješenja iz prošlosti. Opšti imovinski zakonik za Crnu Goru je propisivao da ugovor treba ispuniti onako kako glasi (~lan 1020), ali uz pomenute izuzetke (~lan 914) tipa „što nije mogu}e nijesi ni duàn … kad se du`nik podvezao da }e dati ili u~initi nešto što je zasebno odre|eno, pa bez njegove krivice to postane nemogu}e, taki dug i sam prestaje (~lan 623)… kada je izvršenje slu~ajem postalo nemogu}e, a dug dolazio od uzajamnog ugovora, du`nik treba da povrati što god je primio u ime onoga što bi trebalo da izvrši; što pak još primio nije ne moè više traìti; ako li je nešto ve} izvršio tad }e se to srazmjerno ura~unati njemu u korist“ (~lan 624). Sli~na pravila sadrì i austrijski Gra|anski zakonik (paragraf 878 i 1447) … „što je upravo nemogu}e ne moè biti predmet punova`nog ugovora… kad kakva odre|ena stvar sasvim slu~ajno propadne prestaje svaka obaveza i du`nik nije ni obavezan ni vrijednost iste stvari naknaditi…“ Isto tako, i srpski Gra|anski zakonik (paragraf 538 i 912) „ugovor se moè samo o onim stvarima u~initi koje me|u ljudima prolaze i koje su mogu}e i dozvoljene… ako stvar jedna opredeljena, na koju se ko kao du`nik podvezao, slu~ajno propadne, prestaje obaveza sasvim lako, da ni u ceni du`nik stvar propalu duàn naknaditi nije“.

3. Obilje`ja ugovora o prodaji 8. Ugovor o prodaji je teretan, dvostrano obavezan i komutativan. Teretnost se kod privredne prodaje pretpostavlja, tako da ugovor postoji i kad cijena nije odre|ena sporazumom stranaka, ~lan 462, stav 2 Zakona o obligacionim odnosima (dalje: ZOO). Time je on i lukrativne prirode. Komutativnost ozna~ava uzajamnu podudarnost obaveza i prava stranaka: ono što je obaveza jedne, pravo je druge stranke. No, treba imati u vidu da se ova osobina ja~e ispoljava kod osnovnih, nego kod prava i obaveza koja ih prate. Ugovor se zaklju~uje sporazumom stranaka i konsenzualan je. Za njegov nastanak ili dejstvo nije potrebna predaja stvari koja je predmet ugovora. Sporazum stranaka se, u na~elu, postiè u bilo kojoj formi. Izuzetno, zakon za pojedine vrste prodaje propisuje pisanu formu ugovora. Forma tada dobija svojstvo bitnog elementa. Naše pravo ne poznaje dokaznu formu (ad solemnitatem) i ugovor prodaje poslovnog prava tretira se kao neformalan pravni posao. Fakti~ko je pitanje kako }e se dokazivati pojedini elementi ovog ugovora ukoliko je isti zaklju~en nekim od savremenih sredstava komunikacije. U vrijeme izrade ZOO kao sredstva komunikacije pobrojana su ona koja su bila poznata u tom momentu.11 10 Citat prema Krulj dr Vrleta, op. ct., strana 18. 11 Tako ~lan 40, stav 2 ZOO kaè: „Ponuda u~injena telefonom, teleprinterom ili neposrednom radio vezom smatra se kao ponuda prisutnom licu“.

19


28.5.2007

1:21

Page 20

9. Dejstvo ugovora predstavljaju pravne i ekonomske posljedice koje on proizvodi. Te posljedice mogu biti prelazak svojine sa prodavca na kupca ili nastanak obaveze na isporuku stvari, ali i nastanak obaveze da se izvrši prijem stvari. Ugovor o prodaji ima stvarnopravna i obligacionopravna dejstva i ista mogu biti razli~ita u ovisnosti koje su stvari predmet prodaje. Ove stvari se tako dijele na: pokretne i nepokretne; generi~ke i individualizirane; sadašnje i budu}e; tu|e i propale stvari. Svaka od pobrojanih stvari nosi sa sobom specifi~nosti vezane za me|usobna prava i obaveze. Kao predmet ugovora o prodaji navedene su i nekretnine. Ovo nije karakteristika ugovora o prodaji izuzev kada se kao predmet prodaje javljaju nekretnine koje se stavljaju u promet na trìštu pravnim i fizi~kim licima kao krajnjim korisnicima. Tako bi se moglo govoriti o prodaji stanova i poslovnih prostora za trìšte.12

4. Postupak zaklju~ivanja ugovora o prodaji 10. Savremeno pravo pod pritiskom potreba prakse i pod uticajem teorije prevazilazi koncept zaklju~ivanja ugovora o prodaji i drugih ugovora koji ovaj proces ograni~ava samo na radnje ponude i prihvata. Pravno zašti}eni pregovori predstavljaju posljednji legislativni izraz proširivanja postupka zaklju~ivanja posla (~lan 30 ZOO). Danas ona obuhvata sljede}e etape: eventualne faze, nu`ne faze, perfekciju ugovora13 i eventualnu intervenciju dràve u domenu nastanka pojedinih ugovora. Ova zadnja situacija je karakteristi~na za domen prava javnih nabavki. U eventualne faze zaklju~ivanja ugovora ubrajamo najprije, preliminarne kontakte. To su jednostrane fakti~ke, komercijalne radnje kojima jedno lice poziva drugo na pregovaranje ili traì informacije radi donošenja odluke o otpo~injanju pregovora. Drugu etapu predstavljaju pregovori kao dvostrani kontakti stranaka sa jasno izraènim ciljem da se otpo~ne proces utvr|ivanja namjere u~esnika u pogledu budu}eg ugovora. Pismeno fiksirana saglasnost strana do koje se do|e u toku pregovora, a koja se ti~e pojedinih dijelova ugovora, naziva se punktacija (punktacije). Završnu, tre}u etapu, ~ini tzv. pripremni ugovor. On predstavlja projekat ugovora do koga se došlo pregovorima. Pripremni ugovor daje osnovu za upu}ivanje „~vrste ponude”. Nu`ne faze zaklju~ivanja ugovora su davanje ponude i prihvata. Obje etape su sloène i me|usobno povezane. Njihovu uslovljenost najbolje ilustruje institut kontraponude (~lan 41. ZOO). 12 U Francuskoj prema shvatanju jednog dijela doktrine, ako izvo|a~ pored rada daje i svoj materijal u pitanju je ugovor o kupoprodaji. Ovi autori se pozivaju na odredbu francuskog Gra|anskog zakonika prema kojem “ugovor kojim je na osnovu jedini~nih cijena ili za globalnu cijenu ugovorena izgradnja jedne gra|evine smatra se ugovorom o djelu i onda kada materijal daje lice za koga se gra|evina radi, a kada materijal daje poslenik, onda više nije ugovor o djelu ve} ugovor o prodaji”. 13 Do ove faze se radi o sistematici preuzetoj iz monografije Draški} dr Mladena: „Zaklju~ivanje ugovora o prodaji“, CRS, II izd., Beograd 1986, str. 16 - 21.

20


28.5.2007

1:21

Page 21

11. Po svojoj pravnoj prirodi ponuda je jednostrani gra|ansko pravni posao; nastaje izjavom samo jednog subjekta i stvara obavezu samo za njega. Obaveza ponudioca se sastoji u tome da se unutar perioda ozna~enog u ponudi ili, ako toga nema, u dispozitivnom propisu ostane pri ponudi. Ta obaveza u izjavi o ponudi moè biti izri~ito isklju~ena. Isklju~enje je mogu}e i na osnovu okolnosti posla (~lan 36 ZOO). Pošto ponuda u na~elu stvara strogu obavezu za ponudioca, razvili su se posebni postupci kojima se lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu stavlja u pravnu poziciju ponu|enog. Ti posebni postupci su: licitacije, licitacije o podobnosti, tenderske procedure i prikupljanje ponuda. Svi ovi postupci se, kod sloènijih ugovora, i kod ugovora ve}e vrijednosti obavljaju na osnovu prethodno izra|enog tendera. Tender izra|uje ili pribavlja lice koje je ponudilac u ekonomskom smislu, a ponu|eni u pravnom zna~enju rije~i. Tender predstavlja veoma detaljno sa~injen i obavezan obrazac ponude u kome su sadràni svi elementi koje ona mora da ima, osim cijene. Tender ne predstavlja ništa drugo nego poziv za davanje ponude. Onaj poslovni subjekt koji raspisuje tender u stvari vrši poziv za dostavljanje ponuda, te se fakti~ki nalazi u ulozi ponu|enog. 12. Prihvat je izjava ili ponašanje ponu|enog koje nesumnjivo ukazuje na saglasnost ponu|enog sa ponudom. Uzansa 3414 navodi neke primjere zaklju~ivanja ugovora o prodaji konkludentnim radnjama: raspolaganje primaoca robom u svoje ime i za svoj ra~un, ukoliko on ne zna da je roba poslana u druge svrhe; prijem dokumenata na osnovu kojih se moè raspolagati robom, ako primalac ne zna da su mu dokumenta predata u drugu svrhu; propuštanje kupca da robu predatu „na ogled“, „na probu“, vrati po isteku roka u kome je trabalo da da izjavu o tome da li èli ili ne èli zaklju~enje ugovora. Pod uslovima predvi|enim u Zakonu o obligacionim odnosima (~lan 42) ugovor o prodaji moè biti zaklju~en i šutnjom. Pošto šutnja predstavlja potpuno pasivno drànje ponu|enog, ona se moè smatrati prihvatom samo ako postoje sljede}e pretpostavke: stalna poslovna veza ponudioca i ponu|enog i to u pogledu odre|ene, a ne bilo koje robe, i propuštanje ponu|enog da se u ostavljenom roku ili odmah izjavi da ponudu odbija.15 13. Pod perfekcijom ugovora o prodaji podrazumijevaju se pravila koja odre|uju mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ona se razlikuju prema tome da li su stranke bile prisutne, ili su pak, bile odsutne kada je saglasnost postignuta. Tehnike komuniciranja kod kojih su stranke u neposrednoj vezi, iako su prostorno udaljene (telefon, telefaks, tele14 Opšte Uzanse za promet robom Glavne dràvne arbitraè iz 1954. godine („Sl. list FNRJ“, broj 15/54). 15 O vaènju i pravnim domašajima uzansi, kako posebnih tako i opštih, vidjeti kod: Simi} dr Mili} i Trifkovi} dr Miloš, „Poslovno pravo“, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 1999. godine, strana 87-88.

21


28.5.2007

1:21

Page 22

vizuelne veze, elektronska pošta, video telefon, mobilni telefon) kombinuju primjenu normi koje vaè me|u odsutnim (za mjesto zaklju~enja) i me|u prisutnim (za vrijeme nastanka ugovora). 14. Potpisivanje ugovora moè predstavljati etapu njegovog zaklju~enja u tri slu~aja. Prva dva obuhvataju situacije u kojima je prodaja po zakonu ili po sporazumu stranaka formalan pravni posao. Tre}i slu~aj regulisan je ~lanom 69, stav 3 ZOO koji kaè: „Ako su ugovorne strane predvidjele posebnu formu samo da osiguraju dokaz svoga ugovora, ili da postignu što drugo, ugovor je zaklju~en kad je postignuta saglasnost o njegovoj sadrìni, a za ugovara~e je u isto vrijeme nastala obaveza da ugovoru dadnu predvi|enu formu“. Forma moè biti zadovoljena zajedni~kim potpisom jednog ili odvojenim potpisima dva dokumenta identi~nog sadràja.16 Pravnu kvalifikaciju pisane forme ugovora o prodaji va`no je uvijek izvršiti zato što se za nju veù zna~ajne pravne posljedice u pogledu posebno usmeno dogovorenih nebitnih elemenata i na~ina kasnijih izmjena i dopuna ugovora.17

5. Posebne tehnike zaklju~ivanja ugovora o prodaji 15. Poslovnopravna prodaja se uvijek obavlja profesionalno, a njen naj~eš}i predmet su pokretne stvari odre|ene po rodu. Ove osobine, u uslovima masovnog prometa, po pravilu, dovode do tipizacije pojedinih elemenata i rješenja u ugovorima iste vrste. Na toj osnovi nastaje veliki broj tipskih i formularnih obrazaca i opštih uslova poslovanja, koji se po tendenciji primjenjuju jednako na sve u~esnike u poslu.18 Zato se nazivaju standardnim ili tipiziranim ili formularnim ugovorima. Ako se trgovina vrši inetrentom onda su to, u najve}em broju slu~ajeva, adhezioni ugovori. U njima su unaprijed dati tipizirani nebitni elementi ugovora. Bitni elementi se odre|uju u mjeri u kojoj je to mogu}e. Naj~eš}e se posebno sporazumijeva o koli~ini kao odrednici predmeta i o cijeni. Primjena standardnih kupoprodajnih ugovora uvodi u ovu oblast cjelokupnu problematiku formularnog prava.19 Ovdje je potrebno posebnu pa`nju skrenuti na reìm opštih uslova poslovanja (~lanovi 142 - 144 ZOO) i na zabranu stvaranja i iskorištavanja monopolskog ili dominantnog poloàja na trìštu.20 16 Vidjeti Perovi} dr Slobodan: „Formalni ugovori gra|anskog prava“, Savez udruènja pravnika Jugoslavije, Beograd 1964, str. 62 – 63. i Draški} dr Mladen: „Zaklju~ivanje ugovora o prodaji“, str. 295 296. 17 ^lan 67 i 71 ZOO naro~ito. 18 Sve ~eš}e se pominje termin „Beatl of Form“. 19 Vilus dr Jelena: „Opšti uslovi formularnih ugovora“, Institut za uporedno pravo, Beograd 1976. 20 ^lan 38 - 42 Zakona o trgovini („Sl. novine FBiH“, broj 2/95).

22


28.5.2007

1:21

Page 23

16. Zaklju~nica je pismena potvrda o usmeno zaklju~enom ugovoru. Daje se na unaprijed utvr|enom i odštampanom formularu ili na ad hoc sastavljenom obrascu. Pošto zaklju~nica ne predstavlja pismenu formu ugovora, on je punovaàn i kada zaklju~nica nije izdata, odnosno potpisana. Zaklju~nici moè biti pridodato svojstvo obavezne ugovorne forme pravnog posla prodaje, samo nesumnjivim sporazumom stranaka. U sadràj zaklju~nice uvijek ulaze bitni elementi ugovora bez obzira na to da li su oni odre|eni zakonom, sporazumom stranaka ili prirodom posla. Pitanje je konkretnih okolnosti i stepena standardizacije posla u kojoj mjeri }e nebitni sastojci ugovora biti navedeni u zaklju~nici. Zaklju~nice veoma ~esto sadrè izvode iz opštih uslova poslovanja ili klauzulu kojom ih stranke uklju~uju u svoj ugovor. Sve što se nalazi iznad potpisa stranaka, bilo u tekstu, bilo na margini, obavezuje stranke. Sadràj zaklju~nice u svemu mora „odgovarati usmeno zaklju~enom ugovoru”.21 Svaka stranka moè od druge zahtijevati ispostavljanje ili potpisivanje zaklju~nice, sve dok druga strana nije ispunila svoje ugovorne obaveze.22 Zaklju~nica se sastavlja najmanje u dva ravnoglasna primjerka. Stranka koja ju je sa~inila i potpisala, dostavlja zaklju~nicu drugom partneru oba primjerka na potpis sa zahtjevom da „joj vrati jedan primjerak pošto ga potpiše“. Opšte uzanse su za vra}anje potpisane zaklju~nice predvidjele rok od tri dana.23 Ako druga strana ne}e da potpiše ili vrati zaklju~nicu, spor }e se najprije rješavati „mirnim putem”, razgovorom stranaka. Ukoliko on ne da rezultate, strana koja je sastavila i potpisala zaklju~nicu moè tu`bom traìti od suda da utvrdi postojanje ugovora i njegov sadràj. Sud u parni~nom postupku, dakle uz izjašnjavanje druge strane, rješava spor. Ako usvoji tu`bene zahtjeve donije}e deklaratornu presudu kojom konstatuje da je ugovor zaklju~en i šta je njegov sadràj. Ovakva presuda, u svim slu~ajevima, predstavlja izuzetno jako dokazno sredstvo. Paralelno sa zahtjevom za utvr|ivanje ili nakon dobijanja povoljne presude, strana koja je potpisala zaklju~nicu moè od druge strane traìti naknadu štete koju je pretrpjela zato što nije imala zaklju~nicu. 17. Porud`bina ili narud`benica je poslovni naziv za komercijalni dokument sa razli~itim poloàjem i funkcijama u postupku zaklju~ivanja i dokazivanja ugovora. Te ~injenice opredjeljuju njegovu pravnu kvalifikaciju. Porud`bina predstavlja ponudu kada kupac na osnovu prethodno pribavljenih informacija njome izraàva ozbiljnu namjeru da zaklju~i odre|eni, u dokumentu definisani ugovor. Ako kupac šalje porud`binu na osnovu ve} primljene ponude prodavca, tada ona ima pravni karakter prihvata. Takva porud`bina mora u svemu biti saglasna sa ponudom. Postoje 21 Opšta uzansa broj 16. 22 Opšta uzansa 15. 23 Opšta uzansa 17.

23


28.5.2007

1:21

Page 24

li u porud`bini razlike u odnosu na ponudu, ona ima pravna svojstva kontraponude. Napokon, kada je ugovor ve} sklopljen, porud`bina ima svojstvo dokaznog sredstva i knjigovodstvenog dokumenta.

6. Bitni elementi ugovora o prodaji 18. Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju bilo osobine jednog definisanog tipa pravnog posla, bilo specifi~an sadràj i karakteristike koji odgovaraju zajedni~koj namjeri stranaka. Bitni elementi ugovora o prodaji dijele se na: propisane, utana~ene sporazumom stranaka i one koji u ugovor ulaze na osnovu njegove ekonomske suštine, odnosno po prirodi posla. Mi }emo se zadràti samo na posljednjoj vrsti elemenata i to u našem pravu. Kod prodaje poslovnog prava to su uvijek predmet i stvar, a koli~ina i cijena imaju ovo svojstvo samo pod odre|enim uslovima. 6.1. Predmet 19. Karakteristi~an predmet trgova~ke prodaje su pokretne stvari. To mogu biti: roba, energije i hartije od vrijednosti. Posebni pravni reìmi predvi|eni su za prodaju energija. Prodaja hartija od vrijednosti vrši se prema pravilima predvi|enim za pojedine vrste. Njihovu osnovu pre-dstavljaju reìmi mjeni~nog i dioni~arskog prava. Predmet prodaje poslovnog prava su pokretne tjelesne stvari koje se nalaze u pravnom i ekonomskom prometu. Predmet prodaje poslovnog prava mogu biti i stvari koje se nalaze u ograni~enom pravnom i poslovnom prometu. Obi~no se radi o stvarima koje se ti~u bezbjednosti kao i zaštite zdravlja stanovništva. Ograni~enja mogu biti subjektivne prirode, s obzirom na vrstu stvari, i objektivne prirode, s obzirom na preduslove koje moraju ispunjavati privredna društva da bi se bavila prometom pojedinih od ovih stvari. O pojedinim vrstama stvari je bilo govora u smislu njihovog nabrajanja. 6.2. Koli~ina 20. Koli~ina predstavlja fizi~ko, prostorno i kvantitativno odre|ivanje stvari koja je predmet prodaje. Koli~ina je uvijek sastavni dio predmeta prodaje. Njena pravna kvalifikacija zavisi od zna~aja koli~ine za ostvarivanje svrhe posla i od posljedica koje proizvodi neuredno ispunjenje ugovora u pogledu koli~ine. Koli~ina je bitan elemenat ugovora ako je tako izri~ito ugovoreno, ako na to upu}uje priroda stvari i kada to zahtijevaju specifi~ne okolnosti konkretnog posla. U svim ostalim slu~ajevima, koli~ina je nebitan elemenat ugovora. Bez obzira na pravnu 24


28.5.2007

1:21

Page 25

kvalifikaciju, koli~ina se uvijek odre|uje ugovorom. Prinudnih ili dispozitivnih propisa koji bi mogli da zamijene sporazum stranaka nema. Koli~ina najprije moè biti odre|ena ugovorom. Odre|ivanje se vrši nesumnjivim definisanjem u okviru usvojenog sistema mjera. To moè, ali i ne mora da bude metarsko-decimalni sistem. Na osnovu Uzanse 117 i zakonodavstva kojim se ure|uje sistem mjera, metarsko-decimalni sistem se pretpostavlja, ukoliko stranke nisu izri~ito navele neki drugi sistem. Prvi na~in odre|ivanja koli~ine jeste njeno numeri~ko preciziranje. Ako koli~ina nije bitan element posla ili ako se ne utvr|uje prema broju komada, odstupanje isporu~ene od ugovorene koli~ine za ± 2% smatra se urednom isporukom.24 Precizno odre|ivanje koli~ine moè se posti}i i upotrebom tehni~kih termina. Prema Uzansi 118, izraz „vagon”, bez blièg ozna~enja, zna~i deset hiljada kilograma bruto, a „cisterna” deset hiljada kilograma neto teìne. Drugi na~in svodi se na pribli`no odre|ivanje koli~ine. Ako je uz naznaku koli~ine naveden izraz „circa“ ili sli~an, tolerancija u koli~ini iznosi ± 5%. Navo|enje koli~ine u rasponu, upotrebom izraza „od ... do“ ili „najmanje ... najviše“, zna~i da je predmet ugovora bilo koja koli~ina unutar datih granica.25 Tre}i metod sastoji se u upotrebi izraza „|uture”, „kako padne”, „vi|eno - odobreno” ili njima sli~nih. Njima se kao ugovorna koli~ina odre|uje ona koja se dobija uvidom u robu na odre|enom lokalitetu. Da bi ugovor o prodaji postojao, koli~ina mora biti barem odrediva. A to zna~i da u sporazumu stranaka moraju biti navedeni elementi koji omogu}avaju da se utvrdi šta one ta~no èle u pogledu koli~ine. Konkretizacija ovih elemenata je i pravno i fakti~ko pitanje. 6.3. Cijena 21. Ekonomski posmatrano, cijena je vrijedonosna naknada za ustupljenu stvar i preneseno svojinsko pravo na njoj. U pravnom smislu, cijena je bitan elemenat ugovora koji predstavlja prete`no nov~anu protuvrijednost predmeta prodaje i svojinskog prava na njemu. U gra|anskoj prodaji cijena moè biti izraèna ve}im dijelom u novcu, a manjim u stvarima. Ako se cijena iskazuje isklju~ivo u stvarima, postoji poseban ugovor o razmjeni, trampi.26 U poslovnoj praksi se ovo naziva pla}anje kompenzacijom. Za prodaju poslovnog prava karakteristi~no je iskazivanje cijene isklju~ivo u novcu. Struktura cijene veoma je sloèna. O toj ~injenici treba voditi ra~una i prilikom kalkulacije i kod ugovornog odre|ivanja cijene. U cijenu, najprije, ulazi nov~ana protuvrijednost neto teìne robe, ukoliko ugovorom nije izri~ito predvi|eno da ona obuhvata i teìnu ambalaè „bruto za neto”.27 Pošto je prema dispozitivnim pravi24 Opšta uzansa 121. 25 Opšta uzansa 119. 26 Vidjeti Zakon o obligacionim odnosima, ~lanove 552 i 553. 27 Uzansa 161.

25


28.5.2007

1:21

Page 26

lima pribavljanje ambalaè obaveza prodavca, to troškovi koje ona izaziva, tako|er, moraju biti uklju~eni u cijenu. Ovo pravilo se ne}e primijeniti, ako postoji izri~it suprotan sporazum stranaka ili kada to zahtijevaju osobine ambalaè. Troškovi robnog prometa u uèm smislu: porezi, takse, vozarine, izdaci povodom pripreme za isporuku ili uskladištenje itd., po pravilu, ulaze u cijenu u iznosima koje prodavac mora da snosi do mjesta i vremena isporuke.28 Ostali „zavisni troškovi” uklju~uju se u cijenu prema istom kriteriju. No, postoje i pravila za pojedine me|u njima, koja odvajaju obavezu izvršavanja odre|enih radnji od snošenja troškova koje te radnje izazivaju. Prema Uzansi 160 to je slu~aj sa pribavljanjem uvjerenja o porijeklu robe i sa njegovim legalizovanjem. Ako se prodavac pojavljuje kao izvoznik, on u cijenu mora da uklju~i izvozne carine zajedno sa troškovima izvoznog carinjenja.29 Prodavac koji je ujedno i uvoznik robe u cijenu mora da ukalkuliše uvozne carine i troškove uvoznog carinjenja, te da obra~una porez na dodanu vrijednost.30 Pored toga, na njega padaju i druge uvozne da`bine, što mora imati odraza u cijeni. Treba napomenuti da posebni propisi o porezima, carinama, te drugim procedurama vezanim za promet robom, mogu sadràvati rješenja druk~ija od do sada izloènih. 22. Ovaj ugovor poslovnog prava postoji i onda kada u njemu nije odre|ena cijena, odnosno i kada nema elemenata na osnovu kojih bi ista bila barem odrediva. Ona se tada u krajnjoj liniji konstatuje na osnovu pravila dispozitivnog karaktera. Stoga smatramo opravdanim stav da cijena u ugovoru mora biti odre|ena ili bar odrediva. Na~ini na koje se cijena odre|uje su prinudni propis, ugovor i dispozitivni propis.

7. Nebitni elementi ugovora o prodaji 7.1. Pojam i vrste 23. Nebitni elementi posla prodaje su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla, niti radi sa~injavanja ugovora shodno klju~nim ciljevima stranaka. Ipak, odre|ivanje nebitnih elemenata izuzetno je zna~ajno i u ekonomskom i u pravnom smislu. Njima stranke postiù potpunu prilago|enost ugovora svojim konkretnim potrebama. Upravo zbog toga nebitni elementi su ~est uzrok sporova. Osim bitnih elemenata prodaje, svi ostali sastojci posla pravno imaju karakter nebitnih elemenata ve} po pretpostavci. Suprotno moè biti propisano ili ugovoreno. Na osnovu izloènog je jasno da je broj nebi28 Uzansa 168. 29 Opšta uzansa 165. 30 Opšta uzansa 164.

26


28.5.2007

1:21

Page 27

tnih elemenata izuzetno velik. Ovdje }emo se zadràti na onima koji još nisu izloèni, ili o kojima ne}e ni kasnije biti posebno rije~i. Ti elementi su: kvalitet, transportne klauzule i ambalaà. 7.2. Kvalitet 24. Kvalitet je skup hemijskih, fizi~kih, estetskih, funkcionalnih i drugih svojstava stvari koje je ~ine upotrebljivom bilo za svrhe za koje se uobi~ajeno koristi, bilo za posebne namjene koje proisti~u iz ugovora ili okolnosti posla. To je, dakle, skup svojstava robe usljed kojih se ona moè korisno upotrijebiti. Ovakve definicije jasno ukazuju na ekonomski zna~aj i na pravnu sloènost kvaliteta kao elementa ugovora. Zbog njih je kvalitet jedan od naj~eš}ih razloga za sporove me|u strankama. Kvalitet se odre|uje: ugovorom, dispozitivnim propisom ili imperativnim propisom. U ovisnosti od vrste robe koja je predmet ugovora o prodaji ovisi}e i na~in utvr|ivanja kvaliteta. 7.3. Ambalaà 25. Ambalaà je stvar, sredstvo pakovanja, a time i imovinska vrijednost.31 Moè se definisati i kao zaštitni omot robe. Ambalaù je mogu}e podijeliti na razli~ite na~ine.32 Juridi~ki su najva`nije podjele na potrošnu i nepotrošnu ambalaù, te obi~nu i originalnu („originalno pakovanje”). Prema ~lanu 75 Zakona o standardizaciji, „proizvodi u originalnom pakovanju”, su oni „koji su prije stavljanja u promet na trìštu upakovani na na~in koji osigurava da se sadràj pakovanja ne moè izmijeniti, utrošiti, odnosno upotrijebiti bez otvaranja ili ošte}ivanja pakovanja, a u cilju da se tako upakovan proizvod ponudi neposrednom potroša~u, odnosno korisniku”. Od ambalaè treba razlikovati zaštitu robe koja se ne pakuje. Ambalaà je bitan elemenat ugovora, ako je to propisano ili izri~ito ugovoreno. U svim ostalim slu~ajevima ona je nebitan sastojak. No, uprkos tome potrebno joj je posvetiti posebnu pa`nju. Obezbje|enje ambalaè i pakovanje robe je po dispozitivnim propisima obaveza prodavca. Isti pravni tretman ima i obaveza zaštite robe koja se posebno ne pakuje. Suprotna rješenja moraju biti nesumnjivo utana~ena. 7.4. Transportne klauzule 26. Transportne klauzule su tehni~ki trgova~ki termini kojima se prodavac i kupac na skra}en na~in dogovaraju o nizu pitanja od zna~aja za izvršavanje ugovora o prodaji. U ta pitanja spadaju: organizacija 31 Bukljaš dr Ivo: „Pravne norme i trgova~ki obi~aji za ambalaù”, Progres, Zagreb 1962, str. 5. 32 Bukljaš dr Ivo, isto djelo, str. 6-8 navodi sljede}e vrste ambalaè: neodvojiva i odvojiva, potrošna i nepotrošna, zamjenljiva i nezamjenljiva, investiciona i neinvesticiona, te sitna i krupna.

27


28.5.2007

1:21

Page 28

isporuke, organizacija transporta, snošenje troškova isporuke i transporta, sklapanje ugovora o transportnom osiguranju i snošenje troškova tog osiguranja, te prelaz rizika sa prodavca na kupca. Pored ovih, zavisno od vrste klauzule i izvora za odre|ivanje njenog sadràja, transportnim klauzulama mogu se urediti i druga kao što su: pla}anje carina, pribavljanje dozvola i sli~no. Rješenja transportne klauzule unesene u ugovor o prodaji bitno uti~u na sadràje ugovora koje prodavac ili kupac zaklju~uju sa špediterom, prevoznikom, osigurava~em i drugim vršiocima usluga u prometu robe. Ali, transportne klauzule nikada neposredno ne ure|uju odnose izme|u prodavca ili kupca sa vršiocima usluga. 27. Me|unarodna privredna komora u Parizu (1936) kodifikovala je najva`nije transportne klauzule. Akt kojim je to u~injeno nosi naziv INCOTERMS (International Commercial Terms). Revizije INCOTERMS-a izvršene su 1953, 1967, 1976, 1980, 1990. i 2000. g. INCOTERMS je, danas, prakti~no postao dokumenat sa univerzalnom primjenom. Posljednja revizija je u sebe uklju~ila zahtjeve novih transportnih tehnologija (multimodalni i rollov/rollott prevozi), te sve ~eš}e elektronske obrade podataka.

8. Obaveze prodavca 28. Obaveze prodavca su du`nosti izvršavanja odre|enih radnji koje za njega proisti~u iz ugovora o prodaji. Vezanost pojedinih obaveza za ekonomsku suštinu posla prodaje, njihova zastupljenost u dispozitivnom zakonodavstvu i zna~aj u praksi su mjerila prema kojima se du`nosti prodavca mogu podijeliti na osnovne i sporedne. U osnovne du`nosti ubrajaju se isporuka, garancija za materijalne nedostatke, garancija za pravne nedostatke i ispostavljanje fakture. Ove obaveze bi}e predmet posebnog izlaganja. 29. Sporedne obaveze su vezane za izvršavanje glavnih obaveza i za reìm odgovornosti prodavca. Postoje razli~ite klasifikacije ove grupe obaveza, a potrebno je posebno ista}i dvije: ~uvanje stvari i obavještavanje. Obaveza ~uvanja stvari je zajedni~ka du`nost saugovaratelja (~lan 520 - 522 ZOO). Ona leì na prodavcu onda kada je zbog kup~eve docnje sa prijemom isporuke rizik prešao na kupca, a dràvina (posjed) stvari ostala kod prodavca (~lan 520, stav 1 ZOO). Du`nost obavještavanja kupca o svim momentima relevantnim za zaklju~enje i izvršavnje ugovora kod nas predstavlja konkretizaciju na~ela poštenja i savjesnosti. Zbog toga se moè smatrati da ona ima karakter opšte obaveze prodavca, iako je relevantne zakonske odredbe o prodaji regulišu samo spo28


28.5.2007

1:21

Page 29

radi~no. Ostale sporedne obaveze mogu biti fundirane u dispozitivnim propisima33 ili na ugovoru. 30. Ugovor o prodaji je sinalagmati~an. Zbog toga su obaveze prodavca istovremeno i prava kupca. Ukorijenjenost prodaje u osnovni prometni odnos i bogatstvo veza kroz koje se zadovoljavaju razli~ite potrebe stranaka, ~ine od obaveza prodavca izuzetno sloène pojave. Svaka od njih se sastoji od ve}eg broja relativno samostalnih radnji za koje vaè posebna pravila i za ~ije izvršenje moraju biti ispunjene predvi|ene pretpostavke. Na~ini izvršavanja obaveza tipizirani su kroz njihove modalitete. Oni ozna~avaju vrste radnji koje treba preduzeti i na~in na koji to valja u~initi da bi se konkretna du`nost smatrala uredno ispunjenom. Obaveze prodavca tijesno su povezane sa elementima ugovora. Osnovne du`nosti neposredno proisti~u iz bitnih sastojaka prodaje. Pored toga, du`nosti su povezane i sa odgovornoš}u prodavca za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora. Uprkos ovome, izme|u elemenata, obaveza i odgovornosti postoje bitne pojmovne i funkcionalne razlike. Zbog toga njihovo pravno regulisanje treba uvijek precizno razgrani~iti.

9. Obaveze kupca 31. Obaveze kupca su njegove du`nosti izvršavanja radnji koje proisti~u iz ugovora o prodaji. Osnov obaveza kupca i faktori koji uslovljavaju njihov pojedina~ni izgled, u na~elu, su isti kao i kod obaveza prodavca. Ali, postoji i jedan dodatni elemenat, a to je ~injenica da je kupac povjerilac za karakteristi~nu obavezu isporuke i ujedno aktualni ili potencijalni vlasnik stvari koja je predmet ugovora. Uporedno posmatrano, ova varijabla dovodi do razli~ite kvalifikacije pojedinih radnji koje kupac kao poslovni subjekt preduzima. Najkarakteristi~niji primjeri su pregled robe i obavještavanje o nedostacima; oni se u zakonodavstvu odre|uju ili kao obaveza ili kao pravo kupca. 32. Osnovne obaveze kupca u našem pravu su: pregled robe (provjera da li roba ima materijalnih nedostataka), prijem isporuke, pla}anje cijene i obavještavanje o materijalnom nedostatku (reklamacija), ako on postoji. Posljednja obaveza je uslovljena. Pošto se reklamacijom materijalnih nedostataka obezbje|uje realizacija obaveza prodavca po osnovu garancije, tj. njegova odgovornost, obaveza reklamiranja ulazi u vanredan tok posla. Sporednih obaveza kupca tako|e ima više. Od onih koje su zasnovane na dispozitivnim odredbama Zakona o obligacionim odnosima treba ista}i obavezu ~uvanja stvari. Ona leì na kupcu kada mu je stvar 33 ^lan 473 ZOO, Organizovanje prevoza.

29


28.5.2007

1:21

Page 30

uru~ena, a on èli da je vrati prodavcu bilo zbog nedostataka, bilo zbog raskida ugovora (~lan 520, stav 2 ZOO). Sadràj obaveze je isti kao i kod prodav~eve istovrsne du`nosti. Od du`nosti zasnovanih na ugovoru isti~u se: slanje ambalaè i dostavljanje specifikacije. Opšte karakteristike obaveza kupca iste su kao i osobine du`nosti prodavca. Pored toga, postoje i obilje`ja koja su donekle specifi~na. Obaveze kupca su tijesno vezane za obaveze prodavca. One, prvo, predstavljaju komplementarne pojmove povezane i sadrìnski (isporuka - prijem isporuke) i funkcionalno (isporuka - pla}anje uz poštovanje na~ela istovremenosti). Drugo, sankcije za neizvršenje osnovnih obaveza nisu uvijek precizirane. êsto se sastoje u gubitku nekih kup~evih prava. Napokon, odgovornost za neizvršenje sporednih obaveza je u velikoj mjeri izjedna~ena sa opštim reìmom odgovornosti za neizvršenje ili neuredno izvršenje ugovora.

10. Pojam javnih nabavki 33. Reìm javnih nabavki predstavlja jedan zaseban pravni okvir koji nam, izme|u ostalog, omogu}uje da podvrgnemo kontroli utrošak javnih sredstava.34 Radi se o potrebi da se pod nadzor stave svi oblici raspolaganja prilikom potrošnje budètskog, odnosno novca kojim raspolaù tzv. ugovorni organi. Sve ve}i pritisak javnosti doveo je do toga da se ~esto korišteni princip transparentnosti, odnosno javnosti, u ovim slu~ajevima stavlja na pijedestal. Procjene govore da se u razvijenim zemljama pribli`no troši 17% GDP na javne nabavke. To je samo jedan od razloga obezbje|enja efikasne javne potrošnje. Kako bi se to obezbijedilo potrebno je bilo uvo|enje konkurentnosti kako bi se isti ili bolji kvalitet ostvario po niòj cijeni. Cijenovni kriterij, pri tome, ne smije biti jedini, ali njegov zna~aj ima svoje posebno mjesto. Krajnji cilj je efikasna i racionalna potrošnja novca koji je prikupljen od poreza. Konkurentnost, transparentnost, otvorenost i nediskriminatorski karakter javnih nabavki su osnovni zahtijevi i prioriteti.35 34. Uvaàvaju}i procese koji su prisutni u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine akcenat }e biti na reìmu javnih nabavki prava Evropske unije. Naime, svjedoci smo te`nji Bosne i Hercegovine za punopravnim ~lanstvom u ovoj zajednici, te je u toku jedan proces koji nazivamo harmonizacija našeg pravnog sistema sa komunitarnim pravom Evropske unije. Stoga }e pojedina rješenja iz našeg prava javnih nabavki biti prezentovana 34 O samom pojmu javnih nabavki pobliè kod: Sue Arrowsmith, John Linarelli, Don Wallace Jr.; Rregulating Public Procurement; Kluwer Law International, 2000, strana 1. 35 O principima javnih nabavki bliè kod: Marian Lemke, Direktive Evropske unije o javnim nabavkama, EUPPP, Sarajevo 2006. godine, strana 15.

30


28.5.2007

1:21

Page 31

i uporedo sa rješenjima iz prava javnih nabavki Eropske unije. Pravo javnih nabavki izrasta u jednu novu pravnu disciplinu koju metodološki moèmo postaviti u okvire tradicionalnog ugovornog prava ili u okvire poslovnog prava. Pojedini usko pravni aspekti ove discipline imaju svoje mjesto i u okvirima upravnog prava, ali samo u onom domenu koji se odnosi na na~ine dodjele ugovora i rješavanje sporova povodom javnih nabavki. Koji su osnovni razlozi sve intenzivnijeg izu~avanja javnih nabavki. Razlozi su dvojake prirode. Prije svega to su ekonomski razlozi pošto je neophodno uvaàvati ~injenicu obima potrošnje javnih sredstava. Pravni razlozi leè u ~injenici da se radi o posebnom pravnom reìmu koji u bitnome odstupa od tradicionalnih postulata ugovornog prava. Naime, prisutan je zavidan nivo uticaja adminstrativnog prava i njegovih procedura.

11. Istorija prava javnih nabavki 35. Istorijski posmatrano neki rudimentarni oblici javnih nabavki su postojali i u robovlasni~ko i feudalno doba. Vladari su koristili novac i prihode koji su pribavljeni ubiranjem poreza i raznih nameta za razne oblike javnih radova. Naravno da su ti radovi obavljani besplatno ali je nesporno da se novac koristio za izgradnju pojedinih infrastrukturnih objekata tipa puteva, odbrambenih utvrda, akvadukta i sl. Rashodi obrazovanja, kulture i socijalnog staranja bili su u domenu crkve. Pravo raspolaganja sa prihodima dràva bilo je u rukama vladara. Javni rashodi su se finansirali na fondovski na~in bez postojanja nekog posebnog plana, oblika finansijske kontrole i posebno bilo kog oblika odgovornosti. Sve do pojave modernih dràva ne moèmo govoriti o mogu}nosti poštivanja pojedinih pravila kakva danas poznajemo. Na~elo javnosti prihoda i rashoda na dràvnom nivou postaje pravilo s kraja 18. vijeka. Rashodi se vremenom višestruko uve}avaju. Javlja se potreba za organizovanim finasiranjem: vojnih potreba, obrazovanja, dràvne uprave, sudstva, socijalnog i penzijskog osiguranja, izgradnje infrastrukture, energetskih i drugih objekata za potrebe stanovništva, zadovoljenje ekoloških standarda itd. Javne nabavke su i u vrijeme kapitalizma ~esto bile izvor spoticanja, a naj~eš}e u smislu pojavnih oblika korupcije.36 Tek poslije II svjetskog rata moèmo govoriti da se 36 Na sam pomen korupcije u dràvnim organima ve}ina odmah ima na umu podmi}ivanje radi sklapanja poslova sa dràvom koji obuhvataju isporuku roba i usluga, ili da upotrijebimo izraz javne nabavke. Javne nabavke danas predstavljaju simbol korupcije. Malo je djelatnosti koje toliko izazivaju javne slu`benike da budu korumpirani i koje stvaraju toliko prilika za korupciju kao što su javne nabavke. Na svakom nivou vlasti i u svim njenim organizacionim oblicima sprovode se nabavke roba i usluga, ~esto u koli~inama i iznosima koji prevazilaze o~ekivanja. Iako je pitanje da li je ovo stvarno naj~eš}i oblik korupcije u javnom sektoru, on je bez sumnje široko rasprostranjen i svakako onaj o kome se najviše piše. Teško da pro|e i dan, a da se negdje u svijetu ne otkrije još jedan veliki skandal u vezi sa nabavkama roba ili usluga za potrebe javnog sektora. Ti skandali su bili povod za brojna otpuštanja visokih javnih slu`benika, ~ak i za raspuštanje vlada pojedinih zemalja. Korupcija u javnim nabavkama je izvor astronomskog rasipanja

31


28.5.2007

1:21

Page 32

postepeno izgra|uje jedan zaokruèn i konzistentan sistem pravnih normi koji reguliše oblast javnih nabavki. 36. Istorijski posmatrano reìm javnih nabavki u pravu SFRJ je bio nepoznat. Ovo je vrlo interesantna tvrdnja, ali i ~injenica s obzirom da je reìm tzv. dràvne i društvene svojine podrazumijevao stroge oblike kontrole utroška svih sredstava, kako u privrednom sektoru, a posebno u dràvnom. Jedino su na nivou tadašjih republika postojali propisi koji su nalagali obavezno sprovo|enje nekog oblika javnog tendera prilikom investiranja sredstava u društvenoj svojini. Javne nabavke koje postoje u današnjem savremenom obliku susre}emo tek u zadnjih desetak godina. Ova ~injenica govori u prilog pokušaja da se ovoj, ne samo ekonomski zna~ajnoj oblasti posveti odgovaraju}a pa`nja.

12. Javne nabavke u pravu Evropske unije 37. Sporazum Evropske zajednice iz 1957. godine daje samo neke osnovne principe vezane za reìm javnih nabavki.37 Norme koje bi se direktno primjenjivale još ne postoje. Temelji javnih nabavki su postavljeni sa uvo|enjem principa slobodne razmjene roba i slobodnog pruànja i primanja usluga. Zabranom bilo kog oblika diskriminacije, posebno firmi koje dolaze iz drugih zemalja, postavljene su osnove pravnom reìmu javnih nabavki. Koordinacija postupaka javnih nabavki pri utrošku. Nestru~nim licima poslovi javnih nabavki izgledaju komplikovano i tajanstveno što oni ~esto i jesu - pa se njima moè manipulisati na bezbroj na~ina bez velike opasnosti da nepravilnosti slu~ajno budu otkrivene. Oni koji se u takvim okolnostima dobro snalaze i koji su spremni da pomo}u korupcije ostvare svoje ciljeve lako nalaze saradnike na drugoj strani. Ovaj se problem mora rješavati sa posebnom pa`njom, jer i oni koji nabavljaju i oni koji takve nabavke odobravaju ili o njima odlu~uju mo`da ne}e to raditi doma}inski, jer pri javnim nabavkama troše novac institucije za koju rade, a ne svoj. Zna~aj javnih nabavki je toliki da im je Ju`na Afrika posvetila posebnu pa`nju u Ustavu iz 1994. godine. U odeljku 187 se kaè: 1. Nabavljanje roba i usluga na bilo kom nivou vlasti bi}e regulisano zakonima donijetim u parlamentu dràve i zakonima pokrajina koji }e obezbijediti izbor nezavisnih i nepristrasnih komisija za razmatranje ponuda na tenderima u procesu javnih nabavki. 2. Sistem javnih tendera o kome se govori u stavu 1 treba da obezbedi pošteno i javno nadmetanje, a tenderske komisije na zahtjev zainteresovanih strana obrazloì}e svoje odluke. 3. Nijedan dràvni organ i nijedan dràvni funkcioner niti bilo ko drugi ne}e se na neprimjeren na~in miješati u donošenje odluka i u rad tenderske komisije. 4. O svim odlukama tenderskih komisija vodi}e se zapisnik. Na korupciju u javnim nabavkama ponekad se gleda kao na pojavu tipi~nu samo za zemlje u razvoju, sa slabim vladama i loše pla}enim javnim slu`benicima. Poslednjih godina su i najrazvijenije zemlje pruìle obilje dokaza da praksa korupcije u javnim nabavkama prijeti da postane sastavni dio njihovog na~ina poslovanja. Korupcija u nabavci roba i usluga ne zavisi samo od kupca u ~ijim je rukama novac. Inicijativa lako moè da potekne i od ponu|a~a ili njihovih opunomo}enika koji šalju ponude i prije nego što su traène. U oba ova slu~aja pravo pitanje je, naravno, šta se moè u~initi da bi se korupcija sprije~ila. 37 O javnim nabavkama u pravu Evropske unije pobliè kod: Peter Trepte, Regulating Procurement, Oxford University Press; 2004. strana 342-368 i Professor Sue Arrowsmith, The Law of Public and Utilities Procurement; Thomson Sweet Mawwell, 2005. Chapter 4.

32


28.5.2007

1:21

Page 33

po~inje od 1971. godine regulisanjem javnih radova da bi 1976. godine bila normirana i oblast javnih nabavki roba. U cilju prevazilaènja prenormiranosti ne samo ove nego i drugih oblasti komunitarnog prava u toku 2004. godine Direktiva 2004/18/EC regulisala je koordinaciju postupaka za dodjelu ugovora o javnoj nabavci radova, roba i usluga. Ova Direktiva je zamijenila tzv. klasi~ne direktive. Direktiva 2004/17/EC koja koordinira postupke nabavki organa koji su ekonomski operateri u sektorima voda, energije, prevoza i poštanskih usluga zamijenila je tzv. „komunalnu direktivu“. Prakti~no danas se pravo javnih nabavki u Evropskoj uniji svelo na tzv. ~etiri konsolidovane direktive. Dvije Direktive regulišu oblast javnih nabavki, a dvije revizione i àlbene postupke. Obaveza je bila svih dràva ~lanica da ove Direktive inkorporiraju u pravne reìme svojih zemalja do 31.01.2006. godine. Pored ovih direktiva na snazi su i: Direktiva 92/13/EEC koja uskla|uje zakone, propise i administrativne odredbe koje se odnose na primjenu pravila Zajednice na postupke nabavke subjekata koji posluju u sektorima vode, energije, saobra}aja i telekomunikacija i Direktiva Savjeta 89/665/EEC o usaglašavanju zakona, propisa i administrativnih odredbi u domenu primjene postupaka revizije kod dodjele ugovora o javnim nabavkama i javnim radovima.38 U skladu sa osnovnim postulatima komunitarnog prava vezano za primjenu direktiva njihova primjena u nacionalnim zakonodavstvima zemalja ~lanica Unije se vrši njihovim adaptiranjem u nacionalne pravne sisteme.

13. Osnovni ciljevi javnih nabavki 38. Javne nabavke predstavljaju nezaobilazan faktor kontrole trošenja javnih sredstava bez obzira da li su predmet istih robe, radovi ili usluge. Predmet javnih nabavki moè se odrediti i definisanjem ugovornih organa, odnosno subjekata koji su obavezni na upotrebu i trošenje javog novca prema procedurama propisanim pozitivnim zakonodavstvom. Predmet javnih nabavki su: robe, usluge i radovi, pri ~emu se isti definišu posebnim propisima kojima se regulišu javne nabavke, a neovisno od vrste javnih nabavki ista }e se regulisati u okviru ovog posebnog pravnog reìma. Posebni pravni reìm javnih nabavki je imanentan za uporedne pravne sisteme. To je slu~aj i sa Bosnom i Hercegovinom (dalje: BiH). Pravo javnih nabavki BiH u sebi uklju~uje i posebnu komponentu harmonizacije BiH legislative sa komunitarnim pravom Evropske unije. 38 U vezi sa praksom Evropske unije oko nadle`nosti pojedinih organa i praksom Evropskog suda pravde pobliè: Dariusz Piasta, Evropski sud pravde o javnim nabavkama-Izvod iz prakse, EUPPP, Sarajevo, 2006. godine.

33


28.5.2007

1:21

Page 34

39. Ciljevi propisa o javnoj nabavci, zakonskih i podzakonskih akata, su ovisni od vrste nabavke, ali se, ipak, kao primarni ciljevi name}u: dobijanje najbolje vrijednosti za javni novac, stvaranje trìšne konkurencije, otvaranje trìšta, transparentnost, jedinstven reìm i sistem odgovornosti, jedinstveni i zajedni~ki revizioni organi i zakonitost. Pored ovih name}u se i slijede}i ciljevi: privredna sigurnost, sigurnost zajednice, socijalna sigurnost, sigurnost okoline, zaštita ìvota i zdravlja ljudi i drugo. 40. Kao komplementarni ciljevi name}u se: promocija doma}e industrije i zapošljavanje, regionalni razvoj, socijalna pravednost i zaštita zdravlja stanovništva. Za dràvnu ekonomiju veoma je va`na sama veli~ina javne nabavke. Nezaobilazan cilj je i uskla|enost, odnosno harmonizacija doma}eg nacionalnog zakonodavstva sa zahtjevima me|unarodne zajednice, prije svega Evropske unije. Rezultat je zakonodavstvo koje je uskla|eno sa direktivama Evropske unije iz oblasti javnih nabavki. 41. Izuze}a od uobi~ajenih postupaka javne nabavke dozvoljavaju se za robe, radove ili usluge koji su klasifikovani kao tajni ili onda kada nabavke moraju biti popra}ene specijalnim mjerama sigurnosti. Postojanje potrebe za zadovoljavanjem posebnih ciljeva dovodi do toga da pojedine vrste roba zasluùju i poseban tretman. 42. Ugovorni organi i porezni obveznici èle da dobiju najbolju vrijednost za javni novac, odnosno za javna sredstva potrošena na nabavku roba ili usluga. Efikasnost je glavni cilj javne nabavke na dràvnom nivou. Jednak odnos prema svim stranama, transparentnost i javna odgovornost su komplementarni ciljevi koji u cijelosti podràvaju sveukupne te`nje da se za javni novac dobije najbolja vrijednost. Pobrojani ciljevi ~ine sastavni dio politike javnih nabavki zbog toga što ugovorni organi imaju obavezu jednakog tretmana svih strana, transparentnost u sprovo|enju javnih nabavki, zakonitost postupanja i procedura, te odgovornost prema javnosti. 43. Ekonomski kriteriji javnih nabavki su fokusirani na cijenu ili ekonomski najpovoljniju ponudu kada se obavezno uklju~uju i drugi kriteriji koji obezbje|uju ekonomsku korist za ugovorni organ, kao što su: - primjerenost svrsi javne nabavke (npr. kvalitet, pouzdanost, sigurnost proizvoda); - kvalitet proizvoda (npr. obilje`ja prema nacionalnim ili me|unarodnim standardima); - pouzdanost i sigurnost proizvoda (npr. postojanje nekih posebnih ka34


28.5.2007

1:21

Page 35

rakteristika utvr|enih pozitivnim zakonskim i podzakonskim aktima); - isporuka i dostupnost proizvoda i usluga ugovornom organu u odre|enom vremenskom periodu; - ukupni troškovi vezani za eksploataciju predmeta javne nabavke (npr. troškovi odràvanja i teku}i troškovi); - prate}i troškovi (npr. transport, skladištenje, manipulacija i sl.) i - operativni troškovi javne nabavke (troškovi oglašavanja, troškovi rada komisija, troškovi umnoàvanja i drugo).

14. Principi javnih nabavki 44. Reìm javnih nabavki, prema pozitivnoj legislativi u BiH podrazumijeva slijede}e principe: princip jednakog tretmana (nediskriminacija), transparentnost, pravi~na i otvorena konkurencija, ekonomi~nost (razmjena vrijednosti za novac) i zakonitost. Navedeni principi se primjenjuju za sve ugovore o javnim nabavkama koji su predmet Zakona o javnim nabavkama BiH (dalje: ZJN), a bez obzira na njihovu vrijednost. 45. Prilikom dodjele ugovora o javnim nabavkama ugovorni organi treba da poštuju osnovne principe ZJN, kako je definisano ~lanom 1. Svrha ZJN jeste uspostavljanje sistema javnih nabavki u BiH, prava, obaveze i odgovornost svih u~esnika u postupku javnih nabavki i postupka za kontrolu javnih nabavki sa ciljevima kako bi se osiguralo slijede}e: - najefikasniji na~in korištenja javnih sredstava; - izvršenja nabavke i dodjeljivanja ugovora o javnoj nabavci, koji vrše ugovorni organi u skladu s postupcima utvr|enim ZJN i podzakonskim aktima; - ugovorni organi treba da preduzmu sve potrebne mjere kako bi se osigurala pravi~na i aktivna konkurencija me|u potencijalnim dobavlja~ima, uz ostvarivanje jednakog tretmana, nediskriminacije i transparentnosti (~lan 1 ZJN). 46. Efikasnost se postavlja kao jedan od osnovnih principa. Najekonomi~niji ugovor samim tim ne zna~i uvijek i najniù cijenu. Dobijanje vrijednosti za novac obi~no je saèto u slijede}ih „5 pravih ~inilaca“: kupiti pravu koli~inu; pravi kvalitet; po pravoj cijeni; za pravo mjesto i u pravo vrijeme.39 Efikasna javna nabavka podrazumijeva sistem koji funkcioniše na vrijeme, uz minimum birokratije, dok je istovremeno otvoren prema potrebama korisnika u ovisnosti od vrste roba koje se nabavljaju. 39 Citat prema: Priru~nik programa EUPPP - I dio.

35


28.5.2007

1:21

Page 36

47. Jednak odnos prema svim subjektima zna~i da se ne postavljaju nikakva neprikladna ograni~enja prilikom takmi~enja za odre|eni ugovor. Me|utim, to ne sprje~ava ugovorni organ da insistira na tome da samo kvalifikovane kompanije mogu da se natje~u ili da postave stroge standarde posebno kvaliteta i sigurnosti proizvoda koji treba da se nabave. 48. Zabranjeno je diskriminatorsko ponašanje ili uvo|enje kriterija koji diskvalifikuju pojedine ponu|a~e. Misli se na kriterije same dodjele ugovora. Eliminacioni, odnosno selekcioni kriteriji su ti koji omou}avaju da se, izme|u potencijalnih dobavlja~a, odaberu oni koji su najpodobniji i trìšno najsposobniji pošto su „prošli“ prvi krug dodjele ugovora. 49. Transparentan sistem ima jasna pravila i mehanizme koji osiguravaju uskla|enost sa tim pravilima. Poštivanje ovog principa treba da bude osigurano od faze oglašavanja javne nabavke pa sve do okon~anja postupka dodjele ugovora. Pa ~ak i dalje ovaj zahtjev se proteè i na fazu revizije kao i izvršavanja ugovora. Stoga arhive treba da su dostupne inspekciji od strane javnih revizora i drugih strana, kao što su neuspješni ponu|a~i ili potencijalni ponu|a~i koji su imali legitiman interes za ulaganjem prigovora nadle`nom dràvnom organu, a bez obzira što nisu u~estvovali u postupku javne nabavke. 50. Odgovornost i zakonitost podrazumijevaju obavezu poštivanja i primjenjivanja pozitivnih propisa od strane onih koji provode nabavku u ime javnih tijela kao ugovornih organa kao i podnošenje negativnih posljedica-sankcija. Odgovorna lica su ta koja su, ispred ugovornog organa, du`na da sprovode sve propise vezano za javne nabavke. Radi se o primjeni propisa vezanih za javne nabavke i posebno lex specialis ~ija se primjena procjenjuje od slu~aja do slu~aja i ovisna je od predmeta javne nabavke. 51. Jedinstveni i zajedni~ki organi kao i jedinstveni revizioni organi podrazumijevaju postojanje zajedni~kih tijela dràvnog karaktera koji su jedini nadle`ni za rješavanje po prigovorima. Primjenjuju se jednistvena pravila upravnog postupka, a protiv kona~nih upravnih akata dràvnih tijela utvr|ena je nadle`nost Suda Bosne i Hercegovine.

15. Propisi o javnim nabavkama u Bosni i Hercegovini 52. Zakon o javnim nabavkama („Slu`beni glasnik BiH“, br. 49/04, 19/05, 52/05, 92/05, 94/05, 8/06 i 24/06) se moè okarakterisati kao Zakon koji: - obezbje|uje jedinstvene procedure i postupke iz oblasti javnih naba36


28.5.2007

1:21

Page 37

vki na nivou BiH, - reguliše sve vrste postupaka javnih nabavki, - ustanovljava odgovornost ugovornih organa za sprovo|enje reìma javnih nabavki, - uvodi transparentnost po pitanju oblika i postupaka javnih nabavki, - uskla|en je sa Direktivama Evropske unije, - promoviše ekonomi~ne javne nabavke i ekonomi~nu javnu potrošnju kao jedne od osnovnih principa, - pooštrava poštivanje zakonitosti, - uvodi jedinstven reìm organa za àlbene i revizione postupke. ZJN je ra|en po uzoru na Direktive o javnim nabavkama Evropske unije i relevantne presude Evropskog suda pravde. Krajnji rezultat je da ZJN sadrì odredbe po uzoru na komunitarno pravo Evropske unije. 53. Pored ZJN, legislativa vezana za javne nabavke, sastoji se od podzakonskih akata koji su ura|eni na osnovu ZJN, i to: - Uputstvo o primjeni Zakona o javnim nabavkama BiH („Slu`beni glasnik BiH“, br. 3/05), - Lista ugovornih organa po kategorijama koji su obavezni primjenjivati Zakon o javnim nabavkama BiH („Slu`beni glasnik BiH“, br. 3/05) - Uputstvo o na~inu pripreme obavještenja o nabavci, dodjeli ugovora i poništenju postupka nabavke („Slu`beni glasnik BiH“, br. 17/05) - Uputstvo o na~inu vo|enja Zapisnika o otvaranju ponuda („Slu`beni glasnik BiH“, br. 17/05).

16. Uloga i zna~aj lex specialis u pravu javnih nabavki 54. Osim ZJN, postoje i drugi zakoni koji se primjenjuju u oblasti javnih nabavki. Radi se o propisima koji su materijalno pravne prirode, a naspram propisa iz oblasti javnih nabavki koji su procesno pravne prirode. Ovi materijalni propisi se odnose na razli~ite pravne oblasti. Generalno se mogu podijeliti na propise procesno pravne prirode i propise materijalno pravne prirode. ZJN zajedno sa podzakonskim provedbenim aktima predstavljaju propise procesno pravne prirode. 55. Ostali zakoni, koje kvalifikujemo kao lex specialis, predstavljaju, tako|er, relevantne izvore prava. Propisi koje karakterišemo kao lex specialis se mogu podijeliti u nekoliko grupa. Podjela se, obzirom na postojanje razli~itih faza u postupku dodjele ugovora, moè vršiti u odnosu na predmet javne nabavke. U svakoj od tih faza mogu se 37


28.5.2007

1:21

Page 38

pojaviti, kao relevantni procesno pravni i materijalno pravni propisi.40 Zaklju~ak je da bez obzira na vrstu i obim javnih nabavki u obzir dolazi primjena ve}eg broja zakonskih i pozakonskih akata i to u svima fazama sprovo|enja samog postupka.41

17. Pojedini pojmovi i definicije 56. ZJN-om je obuhva}ena dodjela ugovora ~iji je predmet nabavka roba, usluga i radova, a koje dodjeljuju ugovorni organi prema ~lanu 3. ZJN. Tri su kategorije ugovornih organa: Organi na dràvnom ili lokalnim nivoima uprave definisani ~lanom 3 stav 1 ZJN Organi uprave na nivou: - BiH (npr. Ministarstvo finansija i trezora BiH, Ministarstvo vanjskih poslova, Ministarstvo pravde, Ministarstvo sigurnosti, Agencija za dràvnu slu`bu, Direkcija za evropske integracije itd.); - Entiteta (npr. Ministarstvo finansija FBiH, Ministarstvo pravde RS, Ministarstvo unutrašnjih poslova RS, Ministarstvo finansija FBiH, itd.); - Br~ko Distrikta (Gradona~elnik Br~ko Distrikta), - Kantona (npr. Ministarstvo finansija KS, Ministarstvo pravde Livanjskog kantona, Zavodi za zdravstveno osiguranje itd.); 40 Ta podjela izgleda na slijede}i na~in. Odnos Zakona o javnim nabavkama ZJN, prema pojedinim fazama dodjele ugovora o javnim nabavkama, moè se posmatrati na slijede}i na~in: faza pripreme tenderske dokumentacije, faza dodjele ugovora, faza potpisa ugovora, àlbeni postupak, postàlbeni postupak, izvršenje ugovora-upravljanje ugovorom. 41 Tako, primjera radi, u obzir naj~eš}e dolazi primjena slijede}ih pravnih akata - zakona: Zakon o konkurenciji („Sl. glasnik BiH“, br. 30/01), Zakon o zaštiti potroša~a u Bosni i Hercegovini („Sl. glasnik BiH“, br. 25/06), Zakon o tehni~kim zahtijevima za proizvode i ocjenjivanje uskla|enosti („Sl. glasnik BiH“, br. 45/04), Zakon o nadzoru nad trìštem u Bosni i Hercegovini („Sl. glasnik BiH“, br. 45/04), Zakon o opštoj sigurnosti proizvoda („Sl. glasnik BiH“, br. 45/04), Zakon o trgovini, („Sl. novine FBiH“, br. 64/04), Zakon o obligacionim odnosima FBiH („Slu`beni list“ 2/92 -102, 13/94 -189. Objavljen u „Sl. listu SFRJ“, broj 29/78 -1181, 39/85 -1129 (izmj. ~lanovi 109, 180, 399 i 410). Ustavni sud Jugoslavije broj 363/86 -89, 45/89 -1195, 57/89 -1428; Zakon o dràvnoj slu`bi u institucijama Bosne i Hercegovine, („Sl. glasnik BiH“, br. 19/02, 4/04-293, 17/04-1652, 26/04-2337, 37/04), Zakon o sukobu interesa u institucijama vlasti Bosne i Hercegovine, („Sl. glasnik BiH“, br. 16/02, 12/04), Zakon o ministarskim imenovanjima, imenovanjima Vije}a ministara i drugim imenovanjima Bosne i Hercegvine, („Sl. glasnik BiH“, br. 37/03), Zakon o ministarskim i vladinim imenovanjima Bosne i Hercegovine (Visoki predstavnik za BiH) objavljen je u „Sl. glasnik BiH“, br. 7/03-185, Eti~ki kodeks za dràvne slu`benike u Federaciji Bosne i Hercegovine („Sl. novine FBiH“, br. 7/05), Zakon o upravnim sporovima Bosne i Hercegovine, („Sl. glasnik BiH“, br. 19/02), Zakon o upravnom postupku, („Sl. glasnik BiH“, br. 29/02-783, 12/04), Krivi~ni zakon Federacije Bosne i Hercegovine, („Sl. novine FBiH“, br. 36/03), Krivi~ni zakon Bosne i Hercegovine, („Sl. glasnik BiH“, br. 37/03).

38


28.5.2007

1:21

Page 39

- Grada (npr. Grad Sarajevo, Op}ina Usora, Grad Banja Luka itd.) ili - Opštine (dràvne škole, dràvne bolnice, itd.). 2. Javni subjekti definisani u ~lanu 3, stav 2 ZJN Javni subjekt je svaki subjekt koji kumulativno zadovoljava slijede}e uslove: - Osnovan je u posebnu svrhu zadovoljavanja potreba od opšteg interesa, a nema industrijski ili komercijalni karakter, - Ima svojstvo pravnog lica i - Ve}inskim dijelom ga finansiraju organi na dràvnom ili lokalnom nivou uprave ili drugi javni subjekti definisani u ovom stavu; ili u kome nadzor nad upravljanjem vrše organi ili subjekti definisani u ovom stavu; ili koji ima upravni, upravlja~ki ili nadzorni odbor u kojem su više od polovine ~lanova imenovali organi na dràvnom ili lokalnom nivou uprave ili drugi javni subjekti definisani u ovom stavu. Ovi uslovi, kako je ve} re~eno, moraju biti ispunjeni kumulativno. Lista ugovornih organa je dodatni instrument za ugovorne organe koji su du`ni da primjenjuju ZJN. Lista sadrì samo primjere kategorija ugovornih organa. Ako dati organ nije definisan u listi, to ne isklju~uje obavezu ugovornog organa da primjenjuje ZJN ako ispunjava uslove definisane ~lanom 3 ZJN. Prema listi, javni organi dijele se na sljede}e kategorije: - Obrazovanje – univerziteti, osnovne i srednje škole, gimnazije, centri za obuku i sli~ne obrazovne institucije; - Nauka, istraìvanje i razvoj – subjekti koji se bave istraìvanjem, istraìva~ka, nau~na društva i udruènja, institucije koje promovišu nauku, tehnologiju i inovacije; - Poslovanje i ekonomija – poslovna, bankarska i trgova~ka udruènja, industrijske i trgova~ke komore, poljoprivredna i zanatska udruènja, profesionalna udruènja, organizacije koje promovišu poduzetništvo i ekonomski razvoj, organizacije koje promovišu turizam i sli~ne organizacije; - Socijalno osiguranje – fondovi za zdravstveno osiguranje, osiguranje prilikom nezgoda, penziono osiguranje i druge institucije za socijalno osiguranje; - Zdravstvo – bolnice, medicinski centri, institucije za medicinsko istraìvanje i druge zdravstvene institucije; - Kultura – pozorišta, orkestri, muzeji, biblioteke, arhive, druge umjetni~ke i kulturne institucije, zoološki i botani~ki vrtovi i zaštita prirodnog i kulturnog naslije|a; - Socijalna skrb – jaslice, obdaništa, domovi za djecu, rekreacioni cen39


28.5.2007

1:21

Page 40

tri, centri zajednica i gra|ana, stara~ki domovi, centri za nezbrinute; - Sport – sportski centri i objekti; - Sigurnost – vatrogasne brigade, drugi spasila~ke i hitne slu`be; - Odlagališta sme}a – ~iš}enje ulica, odlaganje otpada i kanalizacija; - Zaštita okoliša – odràvanje parkova i zelenih površina, nacionalni parkovi i sl.; - Odràvanje puteva – odràvanje i popravka puteva; - Šumarstvo – ustanove za gazdovanje šumama; - Vodoprivreda – objekti za regulaciju vode gra|evinski radovi odvodnjavanja i navodnjavanja; - Zaštita potroša~a – Udruènje potroša~a; - Izgradnja, gra|evinarstvo i stambena pitanja – urbano planiranje, urbani razvoj, agencije za izgradnju stambenih jedinica. 57. Ugovor o javnoj nabavci roba je definisan prema ZJN kao ugovor u pisanoj formi koji se zaklju~uje radi ostvarivanja finansijske koristi i odnosi se na kupovinu, lizing, zakup ili najamnu kupovinu, sa ili bez opcije otkupa roba, uklju~uju}i neophodnu pripremu mjesta izvo|enja radova i usluga ugradnje. Robe se definišu kao: sirovine, proizvodi, oprema i drugi artikli svih oblika i veli~ina. Pored usluga navedenih u Aneksu II dio C ZJN, postoje i drugi ugovori o javnoj nabavci koji ne predstavljaju predmet ZJN. Spisak tih izuzetaka se nalazi u ~lanu 5 ZJN. Ugovorni organi nisu obavezni da se pridràvaju odredbi ZJN prilikom slIjede}ih ugovora o nabavkama: - ugovori koji se odnose na dràvne tajne, kao što je definisano relevantnim zakonima, drugim propisima i upravnim odredbama vaè}im u BiH; - ugovori ~ije izvršenje mora biti popra}eno posebnim mjerama sigurnosti, u skladu s relevantnim zakonima, drugim propisima i upravnim odredbama vaè}im u BiH; - ugovori koji se dodjeljuju u skladu sa procedurama me|unarodnih kreditnih ili donatorskih subjekata; - ugovori iz oblasti odbrane koji se odnose na proizvodnju ili trgovinu oru`jem, vojnom opremom ili namjenskim materijalom; - kupovina ili iznajmljivanje nekretnina. Za ovih 5 kategorija nabavki ZJN daje mogu}nost da isti budu izuzeti iz reìma javnih nabavki. Posebnu vrstu izuzetka, u odnosu na prethodno pobrojane, predstavljaju koncesioni ugovori. 58. U skladu sa ~lanom 7 ZJN, za provo|enje postupaka javne nabavke, u skladu sa Poglavljem II ZJN, ugovorni organ je obavezan imenovati Komisiju za nabavku. Za provo|enje postupaka javne nabavke vrije40


28.5.2007

1:21

Page 41

dnosti manje od doma}eg vrijednosnog razreda, primjena Poglavlja III, ugovorni organ moè imenovati Komisiju za nabavku. Odredbe koje se odnose na osnivanje i rad Komisije za nabavku su definisane ~lanom 5 i 6 Uputstva o primjeni ZJN. Komisija se osniva aktom ovlaštenog lica ugovornog organa i sastoji se od najmanje 3 ~lana, a u slu~aju ugovora ~ija procijenjena vrijednost odgovara propisanom me|unarodnom vrijednosnom razredu, od najmanje 5 ~lanova. Uvijek je potreban neparan broj ~lanova koji glasaju. U slu~aju kada su neki ~lanovi zaposleni na osnovu ugovora o povremenim i privremenim poslovima oni ne mogu ~initi ve}inu ~lanova Komisije. Ugovorni organ je obavezan da, me|u ~lanovima Komisije, imenuje predsjedavaju}eg Komisije koji }e usmjeravati rad i osigurati pridràvanje odredbi ZJN i Uputstva o primjeni ZJN. Ugovorni organ tako|er imenuje i sekretara Komisije, bez prava glasa, koji pruà administrativnu podršku Komisiji, priprema zapisnike sa sastanaka i izvještava o njenom radu, arhivira dokumentaciju i obavlja ostale zadatke po nalogu predsjedavaju}eg Komisije. Sekretar komisije je osoba koja se obavezno nalazi u radnom odnosu kod ugovornog organa. Prilikom imenovanja ~lanova Komisije, ugovorni organ mora osigurati da su odabrana lica upoznata sa ZJN i podzakonskim aktima i da barem jedno lice posjeduje stru~no znanje o datoj javnoj nabavci. Ugovorni organ postavlja zadatke koje Komisija obavlja i daje joj ovlaštenja za ispunjenje tih zadataka, a u skladu sa ZJN. Komisija je odgovorna za ispunjavanje zadataka i obavlja samo one zadatke ili obaveze koje je ugovorni organ dostavio u pismenoj formi. Ugovorni organ ima pravo da pozove eksperte kada se zahtijeva specifi~no znanje za predmet nabavke, a ne postoji druga alternativa u okviru ugovornog organa. Ovi eksperti nemaju pravo glasa i svoje zadatake obavljaju po osnovu ugovora o djelu ili autorskog ugovora, a u ovisnosti od karaktera njihovog zadatka. Komisija djeluje u ime ugovornog organa, u granicama datog ovlaštenja, a nakon okon~anog postupka, daje ugovornom organu preporuku, zajedno s izvještajem o radu i razlozima izdavanja takve preporuke. Kona~nu odluku o dodjeli ugovora donosi ugovorni organ, koji snosi odgovornost za javnu nabavku. Ugovorni organ moè prihvatiti ili odbaciti preporuku Komisije za javne nabavke, ako za to postoje objektivni razlozi. Ukoliko ugovorni organ ne prihvati preporuku Komisije, on je duàn sastaviti zapisnik o razlozima neprihvatanja preporuke Komisije te da isto obrazloì. Komisija odluke donosi na sastancima prostom ve}inom glasova javnim glasanjem. Odluke Komisije unose se u zapisnik. U zapisniku se navode razlozi na osnovu kojih je Komisija donijela odluku, isti se obrazlaù i u zapisnik se unosi stav svakog ~lana Komisije s izdvojenim mišljenjem. Zapisnik potpisuju svi ~lanovi Komisije koji su u~estvovali u radu i koji su prisutni. Svaki ~lan Komisije, bez obzira na radno-pravni status, kao i stru~njak angaìran izvan ugovornog organa, moè u~estvovati u radu 41


28.5.2007

1:21

Page 42

Komisije tek nakon što potpiše izjavu o nepristrasnosti, kao i izjavu o povjerljivosti rada Komisije. Rad komisija, prilikom sprovo|enja javnih nabavki, posebno prilikom raspisivanja tendera prema odredbama Poglavlja II ZJN, treba da bude usaglašen odredbama posebnih podzakonskih akata.

18. Postupci u javnim nabavkama 59. Odjeljkom I Poglavlja II ZJN specificirane su vrste postupaka dodjele ugovora o javnim nabavkama, uslovi za korištenje postupka dodjele i mogu}e razloge za prestanak postupka dodjele ugovora. ZJN uspostavlja pet razli~itih primarnih postupaka dodjele ugovora. Ugovor o javnoj nabavci roba, usluga ili radova se dodjeljuje pomo}u jednog od slijede}ih postupaka pod uslovima koji su izloèni u ~lanu 11 ZJN: - otvoreni postupak; - ograni~eni postupak sa pretkvalifikacijom; - pregovara~ki postupak sa objavljivanjem obavještenja o nabavci; - pregovara~ki postupak bez objavljivanja obavještenja o nabavci; - konkurs za izradu idejnog rješenja. Prema ZJN izbor postupka koji ugovorni organ moè koristiti podloàn je ograni~enjima definisanim ~lanom 11 ZJN. Otvoreni postupak je primarni postupak dodjele ugovora, osim u slu~ajevima nabavke konsultantskih usluga koje se dodjeljuju putem ograni~enog postupka. 60. Otvoreni postupak predstavlja postupak po kojem svaki zainteresovani dobavlja~ moè podnijeti ponudu. Otvoreni postupak se uvijek pokre}e objavljivanjem obavještenja o nabavci, ~ime se potencijalni dobavlja~i obavještavaju da ugovorni organ namjerava dodijeliti ugovor korištenjem otvorenog postupka te se, ujedno, pozivaju da podnesu zahtjev za tendersku dokumentaciju kako bi stekli uslove da podnesu ponudu. Objavljivanje obavještenja o javnoj nabavci ima pravni karakter poziva za davanjem ponude/a; dok potencijalni ponu|a~i daju ponudu i imaju svojstvo ponu|a~a, a ugovorni organ svojstvo ponu|enog. Otvoreni postupak ne zna~i da se dozvoljava svim potencijalnim dobavlja~ima da se natje~u za dodjelu ugovora. Radi se o primjeni tzv. selekcionih ili eliminacionih kriterija. Ugovorni organ utvr|uje koji su to sve zahtjevi u pogledu ponu|a~a koje moraju ispunjavati kao i tamo gdje je to primjereno. Otvoreni postupak je u potpunosti otvoren za natjecanje izme|u potencijalnih dobavlja~a pod uslovom da isti zadovolje selekcione kriterije. Sprovo|enje otvorenog postupka je detaljnije opisano ~lanom 28 ZJN. 42


28.5.2007

1:21

Page 43

61. Ograni~eni postupak sa pretkvalifikacijom predstavlja postupak u kojem svaki dobavlja~, koji èli postati kandidat, moè zatraìti u~eš}e, a ugovorni organ poziva samo kvalifikovane kandidate da podnesu ponudu. Postupak se sastoji iz dvije faze: otvorena pretkvalifikaciona faza i ograni~ena faza prikupljanja ponuda. Pretkvalifikacija ozna~ava postupak u kojem ugovorni organ vrši odabir, na osnovu istih kriterija izbora koji se koriste u otvorenom postupku, i koji su specificirani u obavještenju o nabavci. Ograni~eni postupak se uvijek pokre}e objavljivanjem obavještenja o nabavci, ~ime se potencijalni dobavlja~i obavještavaju da ugovorni organ namjerava dodijeliti ugovor korištenjem ograni~enog postupka, te se pozivaju da podnesu zahtjev za u~eš}e u postupku. U ograni~enom postupku, tenderska dokumentacija moè se pripremiti u dva dijela, a koji odgovaraju pretkvalifikacijskoj fazi i fazi prikupljanja ponuda. Pretkvalifikacija je otvorena za sve zainteresovane dobavlja~e. Ponuda se podnosi u drugoj fazi. Samo oni kandidati ~ije kvalifikacije ispunjavaju kriterije izbora, imaju pravo biti pozvani da podnesu ponudu. To su, de facto, oni kandidati koji su zadovoljili selekcione kriterije. Ograni~eni postupak je samo uslovno ograni~en. Ugovorni organ u prethodnom postupku eleminiše dobavlja~e koji ne ispunjavaju selekcione kriterije. Ovaj postupak se koristi kod obimnih i sloènih nabavki. O kojim se vrstama nabavki radi procjenjuje ugovorni organ, a primjereno predmetu javne nabavke. Ova vrsta postupka je duà u odnosu na otvoreni postupak i o~igledno je da se radi o sloènim nabavkama. Ograni~eni postupak moè, u odre|enim slu~ajevima, biti proveden kao ubrzani postupak sa skra}enim vremenskim rokovima. Provo|enje ograni~enog postupka je detaljnije opisano ~lanom 29 ZJN. Ograni~eni postupak je po mnogo ~emu sli~an otvorenom postupku. Oba postupka se pokre}u objavljivanjem obavještenja. U oba postupka svi zainteresirani dobavlja~i mogu u~estvovati. Otvaranje ponuda je javno, a metode ocjene ponuda i kriteriji za dodjelu ugovora su isti. Bilo koji oblici pregovoranja izme|u ugovornog organa i dobavlja~a na tenderu su zabranjeni. Razlike se ogledaju u slijede}em. U otvorenom postupku ugovorni organ moè primiti ponude od dobavlja~a koji ne ispunjavaju zahtjeve kvalifikacije. U ograni~enom postupku ugovorni organ prima ponude samo od kvalificiranih ponu|a~a. Ne primaju se ponude nekvalifikovanih ponu|a~a. Provjera kvalifikacija kandidata vrši se u pretkvalifikacijskom procesu. Zbog razli~itih vremenskih rokova ograni~eni postupak traje duè od otvorenog postupka. Razli~iti su vremenski rokovi i za dodjelu ugovora koji je iznad me|unarodnih vrijednosnih razreda. Primjena ograni~enog postupka sa pretkvalifikacijom je obavezna za dodjele ugovora o pruànju konsultantskih usluga. U svim ostalim 43


28.5.2007

1:21

Page 44

slu~ajevima ugovorni organ cijeni da li }e dodjelu ugovora o javnoj nabavci vršiti primjenom pravila ovog postupka. 62. Nabavka roba ili usluga u pojedinim oblastima koje se brzo razvijaju i gdje u potpunosti nije mogu}e definisati predmet ugovora kako u pogledu njegovog obima, vrste, kvaliteta, cijene i sli~no podlijeè primjeni pregovara~kog postupka. Opravdanje za izuze}e od otvorenog postupka moè da se opravda: nedostupnost znanja o stanju u nekoj oblasti; ulaganje know-how u pronalaènju rješenja za pojedini problem; potrebom da se kroz pregovore omogu}i najoptimalnije definisanje predmeta javne nabavke. Kod pregovara~kog postupka ugovornom organu se dopušta da uputi pozive za prijedloge od odabrane grupe ponu|a~a, te vodi pregovore sa ponu|a~ima u vezi sa njihovim prijedlozima. Na osnovu ~lana 11, stav 3 ZJN pregovara~ki postupak se moè sprovoditi sa objavljivanjem obavještenja o javnoj nabavci, a prema stavu 4 istog ~lana bez objavljivanja obavještenja o javnoj nabavci. Pravila vezana za sprovo|enje pregovara~kog postupka propisana su ~lanom 30 ZJN, dok je ~lanom 31 propisana procedura, odnosno zahtjevi vezani za vo|enje pregovora. Pregovara~ki postupak sa objavljivanjem obavještenja o nabavci predstavlja postupak u kojem ugovorni organ pregovara o uslovima ugovora sa pozvanim, kvalificiranim kandidatima, koji su odabrani u otvorenom pretkvalifikacionom postupku. Pregovara~ki postupak sa objavljivanjem obavještenja o nabavci sastoji se iz dvije faze: otvorena pretkvalifikacijska faza i faza pregovaranja i prikupljanja ponuda. Pregovara~ki postupak za dodjelu ugovora je manje transparentan od otvorenog ili ograni~enog postupka tako da se isti treba koristi u manjem broju slu~ajeva. U pretkvalifikacijskoj fazi ugovorni organ, na osnovu kriterija za odabir koji su isti kao i za odabir koji se koristi kod otvorenog i ograni~enog postupka, vrši izbor kandidata koji su kvalificirani da dobiju poziv za u~eš}e u pregovorima. U fazi pregovaranja i prikupljanja ponuda, kandidati se pozivaju da uzmu u~eš}e u pregovorima sa ugovornim organom, s ciljem da se postave egzaktni uslovi ugovora, te da se donese kona~na odluka o dodjeli ugovora jednom dobavlja~u. Osnovna razlika kod pregovara~kih postupaka u pore|enju s otvorenim i ograni~enim postupkom je ta što se dozvoljava vo|enje pregovora izme|u ugovornog organa i kvalificiranih dobavlja~a o tehni~kim, ekonomskim, pravnim i drugim aspektima ugovora. Pregovara~ki postupak bez objavljivanja obavještenja o nabavci predstavlja postupak u kojem ugovorni organ pregovara o uslovima ugovora sa jednim ili više dobavlja~a koje je pozvao, a gdje nije potrebno prethodno objaviti obavještenje o nabavci. Pregovara~ki postupak bez objavljivanja obav44


28.5.2007

1:21

Page 45

ještenja o nabavci predvi|en je za primjenu samo u vanrednim slu~ajevima. Ti vanredni slu~ajevi su pobliè opisani ~lanom 11 stav 4 ZJN. Provo|enje pregovara~kog postupka bez objavljivanja obavještenja o nabavci dalje je opisano u ~lanu 30, stav 2, te u ~lanu 31 ZJN. 63. Okvirni sporazum podrazumijeva sporazum ograni~enog trajanja, a njegova je svrha utvr|ivanje okvira za ugovore koji }e se dodjeljivati u tom periodu, naro~ito u pogledu predmeta ugovora, a kada je to primjereno, i u pogledu predvi|enih vrijednosti, obima ili koli~ine, kao i cijene. Dodjeljivanje okvirnih sporazuma se propisuje ~lanom 32 ZJN. Okvirni sporazumi se dodjeljuju u slijede}im slu~ajevima: - pruànje svakodnevnih usluga ili potrošne robe; - pruànje roba ili usluga ~ije se cijene ~esto mijenjaju; - stalne popravke ili radovi na odràvanju; - kada ugovorni organ treba dodijeliti više identi~nih ugovora u roku od jedne godine, a okvirnim sporazumom bi se omogu}ilo smanjenje troškova nabavke. Ugovorni organ dodjeljuje okvirne sporazume putem otvorenog ili ograni~enog postupka. Nakon što je okvirni sporazum na taj na~in zaklju~en, ugovorni organ ima pravo, tokom perioda trajanja sporazuma, da sa najuspješnijim ponu|a~em zaklju~i ugovore dodijeljene na osnovu okvirnog sporazuma, bez primjene postupaka javne nabavke. Ugovornim organima nije dopušteno korištenje okvirnih sporazuma na nepropisan na~in ili na na~in kojim se sprje~ava, ograni~ava ili ugroàva konkurencija. Datim grafi~kim prikazima moè se vidjeti kako izgledaju dva postupka (otvoreni i ograni~eni) predstavljeni vizuelno sa zakonskim rokovima po pojedinim fazama.42 Vizuelni prikazi mogu se koristiti kao model prilikom dodjele ugovora, odnosno zaklju~ivanja ugovora o pojedinim vrstama javnih nabavki. Na ovim primjerima moè se vidjeti uticaj tzv. formularnog prava, ali i narastaju}i problemi vezani za strogo poštivanje pojedinih procedura. Neophodno je praviti razliku izme|u forme i formalizma u njenom suštinskom zna~enju, ali sasvim za sigurno i mjeru u primjeni i strogosti pojedinih procedura. U nemalom broju slu~ajeva pokazalo se da strogo poštivanje ovakvih procedura ~esto dovodi do izigravanja same suštine javnih nabavki. Neka srednja vrijednost odnosno moderiranje predstavlja jedan stav koji bi trebao da pomiri ove dvije krajnosti. 42 Vizuelni prikaz preuzet iz Priru~nika EUPPP, Javne nabavke II dio.

45


28.5.2007

1:21

Page 46

Dodjela ugovora treba da se odvija u skladu sa pravilima koja su propisana odredbama ZJN, ali, prije svega, u skladu sa osnovnim principima javnih nabavki. U obzir dolazi primjena pravila procesnog karaktera, kao i materijalno pravnih propisa. Primjena materijalno pravnih propisa dolazi u obzir prilikom izrade tenderske dokumenatcija i to: definisanja tehni~kih specifikacija, kao i utvr|ivanja pojedinih selekcionih kriterija. Koji }e materijalno pravni propisi, a time i lex specialis, biti upotrijebljeni ovisi}e od predmeta javne nabavke. Moè se raditi o zakonskim i podzakonskim aktima tipa: pravilnika, poslovnika, uredbi, naredbi, tehni~kih standarda i sli~no. Izrada tehni~kih specifikacija predstavlja prvu fazu javne nabavke. Istom se opredjeljuju kvantitativni i kvalitativni elementi predmeta nabavke te postavljaju osnove za odre|ivanje selekcionih kriterija i kriterija dodjele ugovora. Ovu fazu, po pravilu, realizuje posebna komisija, neovisna od komisije ili komisija koje }e vršiti kasniju tehi~ku i/ili komercijalno finansijsku evaluaciju ponuda. Postojanje više komisija po pojedinim fazama javne nabavke opravdano je kod sloènijih javnih nabavki i javnih nabavki ve}e vrijednosti. Za pojedine privredne subjekte koji se u cijelosti nalaze u reìmu javnih nabavki obi~no se formira više ad hoc komisija, a ~esto postoji i jedna stalna komisija. Ova stalna komisija se bira za neki mandatni period što je uvijek poèljno kako bi se zadovoljio zahtjev vezan za rotaciju pojedinih zaposlenika po komisijama ovakve vrste.

46


28.5.2007

1:21

Page 47

47


48

28.5.2007

1:22

Page 48


28.5.2007

1:22

Page 49

64. ^lan 14 ZJN sadrì pravila o tome kako ugovorni organi postavljaju tehni~ke specifikacije predmeta predvi|enog ugovora i principe za procjenu toga da li primljene ponude ispunjavaju utvr|ene tehni~ke specifikacije. Tehni~ke specifikacije treba da na objektivan i nediskriminatoran na~in, opišu karakteristike predmeta ugovora, tako da se ispuni svrha javne nabavke. One se, u pravilu, odnose na: kvalitet, izvršenje, zahtjeve za idejno rješenje, dimenzije, sigurnost, osiguranje kvaliteta, terminologiju, simbole, testiranje i metode testova, amabalaìranje, zaštitu robe, posebno pakovanje, ozna~avanje, etiketiranje i drugo. Tehni~ke specifikacije za radove uklju~uju pravila u vezi sa idejnim rješenjem i izra~unavanjem cijene koštanja, test, inspekciju i uslove tehni~kog prijema radova, kolaudacija, superkolaudacija, tehnike i metode gradnje, kao i sve ostale tehni~ke uslove u vezi sa završnim radovima i materijalima ili dijelovima koji se koriste pri gradnji. Tehni~ke specifikacije u slu~aju ugovora o pruànju usluga su ~esto sadràne u sveukupnom opisu predmetne usluge. Ugovorni organi imaju slobodu da postave svoje zahtjeve za stvari koje treba nabaviti, na nivou i do obima koje oni èle, kako bi ispunili svoje obaveze kao javni organi ili subjekti. Ugovorni organ je obavezan osigurati da su tehni~ke specifikacije usmjerene na to da obezbijede najbolji mogu}i pristup svim potencijalno zainteresiranim dobavlja~ima. Nije dozvoljeno da se postavljaju tehni~ke specifikacije koje favoriziju ili stavljaju u nepovoljan poloàj pojedine dobavlja~e. Tehni~ke specifikacije ~ine vaàn dio tenderske dokumentacije i iste moraju da uvaàvaju principe jednakog tretmana i nediskriminacije. Tehni~ke specifikacije moraju se postaviti objektivno u odnosu na svakog potencijalnog dobavlja~a na taj na~in da ni u kom pogledu ne mogu favorizirati niti stavljati u nepovoljan poloàj bilo kog potencijalnog dobavlja~a. Tehni~ke specifikacije moraju osiguravati i pravednu i aktivnu konkurenciju. Zabranjeno je pozivanje na robe odre|ene izrade ili izvore snabdijevanja ili na odre|eni proces, ili na robne marke, patente, tipove ili odre|eno porijeklo ili proizvodnju radi favorizovanja ili eliminisanja odre|enih dobavlja~a, proizvoda ili metoda. Ova situacija je jedino legalna kada je ugovorni organ u nemogu}nosti da korištenjem objektivnih tehni~kih specifikacija navede opis predmeta ugovora koji je dovoljno precizan i u potpunosti razumljiv. U ovom slu~aju ugovorni organ je obavezan da navede da }e prihvatiti proizvode, usluge ili metode koji su ekvivalenti u pogledu njihovih osobina dodavanjem izraza „ili ekvivalent“ (~lan 14, stav 5 ZJN). Ugovorni organ postavljanjem tehni~kih specifikacija definiše odgovaraju}i nivo kvaliteta predmeta ugovora, posebna svojstva, funkcionalne karakteristike, posebne tehni~ke karakteristike i drugo, a sve kako bi se došlo do ekonomski najpovoljnije ponude. Tehni~ke specifikacije 49


28.5.2007

1:22

Page 50

uvaàvaju obavezne tehni~ke propise i bh. standarde koji su definisani u zakonima o standardizaciji u Bosni i Hercegovini. ^lanom 14 ZJN opisano je na koje se standarde moè pozivati ugovorni organ. Uspostavljen je i poredak po va`nosti standarda što zna~i da }e se pozivanje vršiti na standarde s pravom prednosti prema redosljedu nabrajanja prema ~lanu 14 stav 2 ZJN. Ugovornom organu je dato ovlaštenje da odbije sve ponude kojima se nude robe, usluge ili radovi koji suštinski ne ispunjavaju tehni~ke specifikacije sadràne u tenderskoj dokumentaciji. Pitanje je kako se tuma~i pojam tehni~kih specifikacija, a posebno standarda. Pozivanje na standarde implicira da se pojam tehni~kih specifikacija shvata šire, te da se ovdje radi o specifkacijama koje se odnose i na druge vrste roba, a ne samo na tehni~ke robe. Misli se, prije svega, na razli~ite oblike pravilnika i drugih podzakonskih akata kojima se definiše odgovaraju}i propisani ili minamalni nivo kvaliteta proizvoda. U obzir mogu do}i sve vrste proizvoda, npr. nafta, naftni derivati, svi prehrambeni proizvodi, sirovine za proizvodnju itd. Svaki potencijalni ponu|a~ moè u~estvovati u postupku javne nabavke. Ne smije se praviti diskriminacija izme|u pravnih i fizi~kih lica; privatno pravnih i javno pravnih subjekata, doma}ih i inostranih u~esnika u postupku javne nabavke. Ovdje stoji samo ograda kod definisanja pojma fizi~kog lica. Naravno, da fizi~ko lice, kao subjekt prava, ne moè u takvom obliku da pristupi javnim nabavkma. On to moè da radi jedino kada ima registrovano svojstvo obrtnika. Pojava samog fizi~kog lica bi bila mogu}a npr. od konkursa za najbolje idejno rješenje, arhitektonskih projekata i sl. Me|utim i u ovim slu~ajevima oni posjeduju neki organizacioni oblik, odnosno pojavni oblik pravnog lica. 65. ZJN sadrì neke odredbe koje se odnose na podugovaranje. Osnovno pravilo je da dobavlja~ kojem je dodijeljen ugovor ne}e sklapati podugovor ni o jednom bitnom dijelu ugovora bez prethodnog pismenog odobrenja ugovornog organa. Elementi ugovora koji se podugovaraju i identitet podugovara~a obavezno se saopštavaju ugovornom organu blagovremeno prije sklapanja podugovora. Ugovorni organ obavijesti}e dobavlja~a o svojoj odluci u roku od 15 dana nakon prijema saopštenja, navode}i razloge u slu~aju odbijanja. Dobavlja~ kojem je dodijeljen ugovor snosi punu odgovornost za realizaciju ugovora. Posebno je pravilo da ugovorni organ postavlja uslov dobavlja~u kome je dodjeljen ugovor o javnoj nabavci da nema pravo da zapošljava, u svrhu izvršavanja ugovora o javnoj nabavci, fizi~ka ili pravna lica koja su u~estvovala u pripremi tenderske dokumentacije. Ovo se odnosi i na slu~ajeve anga`mana lica u komisiji za nabavke, a u periodu od najmanje 6 mjeseci po zaklju~enju ugovora. 50


28.5.2007

1:22

Page 51

19. Selekcioni kriteriji dodjele ugovora 66. U svakom postupku javne nabavke ugovorni organ ocjenjuje i provjerava da li je kandidat ili ponu|a~ kompetentan, pouzdan i sposoban da izvrši ugovor. Procjena i provjera se vrši u skladu s minimumom zahtjevanih kvalifikacionih uslova koje kandidati i ponu|a~i treba da ispunjavaju, a koji su utvr|eni u tenderskoj dokumentaciji. Odredbe vezane za ocjenu i verifikaciju kvalifikacijskih uslova nalaze se u Dijelu IV Odjeljka II. Ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji navodi kriterije za kvalifikaciju dobavlja~a u pogledu: - njihove li~ne situacije (~lan 23), - njihove podobnosti za obavljanje profesionalne djelatnosti (~lan 24), - njihovog ekonomskog i finansijskog stanja (~lan 25), - te njihove tehni~ke i/ili profesionalne sposobnosti (~lan 26). Ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji od kandidata i ponu|a~a traì obaveznu dostavu informacija i dokumenata o njihovoj kvalifikaciji. Ugovorni organ ne moè samo navesti, u tenderskoj dokumentaciji, da zahtijeva dokumente u skladu s ~lanovima 23. do 26. ve} i eksplicitno navesti koji dokumenti se zahtijevaju od dobavlja~a. Minimalni kvalifikacioni uslovi koje je ugovorni organ odredio za kandidate i ponu|a~e obavezno trebaju biti srazmjerni predmetu ugovora i uskla|eni s istim. Oni ne smiju imati ograni~avaju}i efekat na konkurenciju i moraju biti razumni, jasni i precizni. Ugovorni organ }e od dobavlja~a zahtijevati samo one informacije koje su neophodne da bi se utvrdilo da li dobavlja~ zadovoljava kvalifikacione uslove koje je postavio ugovorni organ. Ovi uslovi ne smiju onemogu}avati ostvarivanje prava dobavlja~a na zaštitu intelektualne svojine i poslovnih tajni. Samo onim kandidatima ili ponu|a~ima ~ije kvalifikacije zadovoljavaju selekcione kriterije uspostavljene u tenderskoj dokumentaciji bi}e dozvoljeno da nastave postupak javne nabavke. Kandidati koji ne zadovolje selekcione kriterije ne mogu ni da pristupe procjeni ponude po osnovu kriterija dodjele ugovora. 67. Ugovor o javnoj nabavci se ne dodjeljuje dobavlja~u koji nije pouzdan ili kompetentan. Stoga ZJN zahtijeva od ugovornog organa da predvidi u tenderskoj dokumentaciji da zahtjev za u~eš}e u ograni~enom postupku ili ponuda moraju biti odbijeni u slu~aju da je kandidat, odnosno ponu|a~: - pod ste~ajem ili pred likvidacijom, ili je ušao u odre|eni aran`man s povjeriocem, ili je obustavio ili ograni~io poslovne aktivnosti, ili je u 51


28.5.2007

1:22

Page 52

analognoj situaciji koja proisti~e iz sli~nog postupka u skladu s relevantnim zakonima i propisima u BiH ili u zemlji u kojoj je registrovan; - predmet postupaka za proglašenje ste~aja, za izdavanje naloga za prisilnu likvidaciju ili postizanja sporazuma/aran`mana s povjeriocima, ili bilo kojeg drugog sli~nog postupka u skladu s relevantnim zakonima i propisima u BiH ili u zemlji u kojoj je registrovan; - osu|en u sudskom postupku za kršenje zakona u smislu njegovog poslovnog ponašanja u periodu od pet godina, koji je prethodio datumu podnošenja zahtjeva ili ponude; - proglašen krivim za ozbiljan profesionalni prekršaj od strane nadle`nog suda u periodu od pet godina i da je taj prekršaj prethodio datumu podnošenja zahtjeva ili ponude; - nije ispunio obaveze u vezi s pla}anjem doprinosa za socijalno osiguranje u skladu s relevantnim zakonskim odredbama u BiH ili zemlji u kojoj je registrovan; - nije ispunio obaveze u vezi s pla}anjem poreza u skladu s relevantnim zakonskim odredbama u BiH ili zemlji u kojoj je registrovan; - propustio da dostavi ili dostavio pogrešne informacije na traènje prema ~lanovima 23 do 26 ZJN. U slu~ajevima kada ugovorni organ od kandidata ili ponu|a~a zahtijeva da pruì dokaze da se nijedan slu~aj navedenog pod a), b), c), e) ili f) ne odnosi na njih, ugovorni organ duàn je da kao zadovoljavaju}e prihvati slijede}e dokaze: - u slu~ajevima navedenim pod: a), b) ili c) osiguranje izvoda iz sudskog registra ili ekvivalentnog dokumenta koji je izdao nadle`ni sudski ili upravni organ u BiH, ili u zemlji porijekla ili zemlje iz koje to lice dolazi, a koji pokazuje da su postavljeni zahtjevi ispunjeni; takvi dokumenti ne mogu biti stariji od tri mjeseca; - u slu~ajevima navedenim pod e) ili f), uvjerenje koje nije starije od tri mjeseca, a izdao ga je nadle`ni organ u BiH ili nadle`ni organ odnosne dràve. Agencija za javne nabavke sastavit }e listu organa u BiH koji su nadle`ni za izdavanje prethodno navedenih dokumenata. 68. Ugovorni organ, prema tenderskoj dokumentaciji, moè od ponu|a~a zahtijevati da dokaù svoju registraciju poslovne djelatnosti u odgovaraju}em sudskom ili drugom registru, a u ovisnosti od toga koji se dràvni organ javlja kao registracioni organ. Posebno se moè zahtijevati posebna izjava ili referenca kojom se dokazuje pravo na obavljanje odre|ene profesionalne djelatnosti. 52


28.5.2007

1:22

Page 53

69. U tenderskoj dokumentaciji ili, ako je to primjereno, u dijelu tenderske dokumentacije koji se odnosi na pretkvalifikaciju, ugovorni organ utvr|uje minimalne uslove u pogledu ekonomske i finansijske podobnosti kandidata ili ponu|a~a i, kao dokaz da su ti uslovi ispunjeni, od njih moè zahtijevati da osiguraju jednu ili više od niè navedenih referenci: odgovaraju}a bankovna pisma ili, kada je to primjereno, dokaz o postojanju odgovaraju}eg osiguranja od profesionalnog rizika; poslovne bilanse ili izvodi iz poslovnih bilansa, ukoliko je objavljivanje poslovnog bilanca zakonska obaveza u zemlji u kojoj je dobavlja~ registrovan; - izjavu o ukupnom prometu dobavlja~a i, kada je to primjereno, o prometu u segmentu poslovanja koji je predmet ugovora, za period ne duì od tri posljednje finansijske godine za koje se raspolaè podacima, ili od datuma registracije, odnosno po~etka poslovanja u predmetnom segmentu, ako je dobavlja~ registrovan, odnosno po~eo s radom prije manje od tri godine; - bilans uspjeha za period ne duì od tri posljednje finansijske godine za koje se raspolaè podacima, ili od datuma registracije, odnosno po~etka poslovanja u predmetnom segmentu, ako je dobavlja~ registrovan, odnosno po~eo s radom prije manje od tri godine. 70. Ugovorni organ u tenderskoj dokumentaciji precizira koju referencu ili reference kandidati, odnosno ponu|a~i moraju osigurati da bi dokazali svoju ekonomsku i finansijsku podobnost. Lista dokumenata koji se navode u ~lanu 25 ZJN je kona~na što zna~i da ugovorni organi ne mogu zahtijevati od dobavlja~a dokaze koji se ne spominju u ovoj odredbi, odnosno ova lista se ne moè proširivati. Kvantifikacije pojedinih selekcionih kriterija je, tako|er, mogu}e vršiti. 71. Ugovori o javnim nabavkama se dodjeluju samo dobavlja~u koji je profesionalno i tehni~ki pripremljen i opremljen da ga adekvatno izvršava. Stoga ZJN zahtijeva da ugovorni organ utvr|uje minimalne zahtjeve u pogledu tehni~ke, odnosno profesionalne sposobnosti kandidata ili ponu|a~a koje oni treba da ispunjavaju i da od njih zahtijeva da dostave jedan ili više dokaza koji su navedeni odredbama ~lana 26, stav 2, 3 i 4 ZJN. 72. U postupcima za dodjelu ugovora o javnoj nabavci dokazi o tehni~koj sposobnosti kandidata, odnosno ponu|a~a mogu se osigurati na jedan ili više od slijede}ih na~ina: - lista glavnih isporuka dobavlja~a izvršenih u posljednje dvije do tri godine, sa vrijednostima, datumima i primaocima uz osiguranje dokumenata u formi potvrda izvršenih isporuka koje su izdali pri53


28.5.2007

1:22

Page 54

maoci ili, ukoliko se takve potvrde ne mogu osigurati iz razloga izvan dobavlja~eve kontrole, samo uz izjavu dobavlja~a o izvršenim isporukama; - opis tehni~ke opremljenosti i osposbljenosti dobavlja~a, mjere za osiguranje kvaliteta i njegovu opremljenost i osposobljenost za ispitivanje i istraìvanje; - navode o angaòvanom tehni~kom osoblju ili tehni~kim organima, bez obzira na to da li neposredno pripadaju dobavlja~u; - uzorke, opise i/ili fotografije proizvoda koji su predmet isporuke, a ~iju je vrijednost dobavlja~ obavezan potvrditi ukoliko to ugovorni organ zahtijeva; - uvjerenja koja su izdata od agencija za kontrolu kvaliteta ~ija je kompetentnost priznata, a kojima se, jasno utvr|enim referentnim navo|enjem odgovaraju}ih specifikacija ili standarda, potvr|uje podobnost proizvoda; - u slu~aju kada su proizvodi koji se nabavljaju sloèni ili ukoliko se, izuzetno, za posebne namjene, osigurava provjera proizvodnih kapaciteta dobavlja~a, te, ako je to potrebno, i njegovih kapaciteta za prou~avanje i istraìvanje, kao i mjera za kontrolu kvaliteta koju provodi ugovorni organ ili koju u njegovo ime provodi nadle`ni zvani~ni organ zemlje u kojoj je dobavlja~ registrovan; - saopštenje/naznake elemenata ugovora koje dobavlja~ namjerava podugovarati. Lista dokumenata koji se navode u ~lanu 26 kona~na je, što zna~i da ugovorni organi ne mogu zahtijevati od dobavlja~a dokaze koji se ne spominju u ovoj odredbi. 73. U ~lanu 27 ZJN se zahtijeva da ugovorni organ odbije zahtjev za u~eš}e u postupku javne nabavke ili ponudu ukoliko je kandidat ili ponu|a~ sadašnjem ili bivšem zaposleniku ugovornog organa dao ili je spreman dati mito, u vidu nov~anih sredstava ili u bilo kojem nenov~anom obliku, kao pokušaj radi ostvarivanja uticaja na radnju ili odluku ili tok postupka javne nabavke. Radi se samo o obavezi dosljedne primjene zakona BiH o dràvnoj slu`bi kao i drugih relevantnih propisa u BiH koji regulišu materiju sukoba interesa. Ugovorni organ }e u pisanoj formi informisati ponu|a~a i direktora Agencije za javne nabavke o odbijanju takvog zahtjeva ili ponude i o razlozima odbijanja, te to konstatovati u izvještaju o postupku javne nabavke. U slu~aju da zahtjevi ili ponude koje je ugovorni organ primio u toku postupka javne nabavke prouzrokuju ili mogu prouzrokovati bilo kakav sukob interesa, ugovorni organ }e, djeluju}i u skladu s relevantnim zakonskim propisima u BiH, ili odnosnim internim pravilima, osigurati efektivnu zaštitu svrsishodnog provo|enja ovog zakona.

54


28.5.2007

1:22

Page 55

20. Kriteriji dodjele ugovora 74. Kriteriji dodjele ugovora su definisani ~lanom 34 ZJN kao ekonomski najpovoljnija ponuda ili kao najnià cijena. U slu~aju da se kao kriterij dodjele ugovora uzima ekonomski najpovoljnija ponuda kriteriji, u tom slu~aju, moraju biti objektivni, nediskriminatorski, te da su u tijesnoj vezi sa predmetom javne nabavke. Kriteriji koji ne udovoljavaju gornjim zahtjevima mogu da dovedu do ulaganja opravdanog prigovora, odnosno poništavanja postupka dodjele ugovora. ZJN je ~lanom 34, stav 1, ta~ka a) predvidio slijede}e kriterije: kvalitet, cijena, tehni~ka sposobnost, funkcionalne i ekološke karakteristike, operativni troškovi, ekonomi~nost, postprodajni servis i tehni~ka pomo}, datum isporuke i period isporuke ili period izvršenja. Pored ovih mogu se u obzir uzeti i drugi kriteriji koji udovoljavaju gore spomenutim zahtjevima. Prilikom definisanja kriterija dodjele ugovora ostavljena je sloboda ugovornom organu da definiše kriterije. Potrebno je da se zadovolje dva uslova. Kriteriji dodjele ugovora moraju biti u tijesnoj vezi sa predmetom nabavke i drugi uslov da se u kriterijima dodjele ugovora ne smiju ponavljati kriteriji koji su ve} bili definisani kao selekcioni. Isklju~ena je bila kakva naknadna izmjena ve} objavljenih kriterija, uvo|enje novih kriterija ili, pak, izmjena njihovih mjerila, odnosno ponderisanih veli~ina.

21. @albeni i revizioni postupci i procedure 75. @albeni postupci u reìmu prava javnih nabavki imaju dosta specifi~nosti. Uglavnom se radi o primjeni pravila upravnog postupka, kao i o posebnom pravnom reìmu u okviru koga je izvršen izbor da o àlbama na dodjele ugovora rješava poseban organ uprave. Radi se o Uredu za àlbe (dalje: Ured) koji je formiran kao dràvni organ uprave na nivou BiH, odnosno upravna organizacija sa statusom pravnog lica. 76. Ured se sastoji od 6 ~lanova od kojih se tri biraju iz reda priznatih stru~njaka upravnog prava ili upravnog postupka i koji imaju svojstvo nezavisnih sudija. Druga tri ~lana se biraju iz reda stru~njaka iz podru~ja izvo|enja radova, javnih nabava, transporta i strateškog poslovnog planiranja, a koji se biraju javnim konkursom. Radom Ureda rukovodi Predsjednik koji donosi i Pravilnik o unturašnjoj organizaciji Ureda. ?lanove Ureda imenuje Parlamentarna skupština BiH. 77. U pogledu àlbenih postupaka ZJN propisuje da svaki dobavlja~ koji ima tzv. legitimni interes za konkretan ugovor o javnoj nabavci ima pravo uloìti prigovor ugovornom organu. Ova odredba ZJN se, u praksi, tuima~i vrlo ekstenzivno. Tako, prigovor moè da uloì i subjekt koji 55


28.5.2007

1:22

Page 56

uopšte nije u~estvovao u postupku nui|enjea nekog oblika javne nabavke. Uslov je da se dokaè postojanje legitimnog interesa. Legitimni interes bi postojao kada neko npr. dokaè da su uslovi tendera ili pak kriteriji dodjele ugovora bili diskriminatorske prirode, ili da se vršilo skra}ivanje Zakonom odre|enih minimalnih rokova. Prigovor se podnosi u pisanoj formi u roku od 5 dana od dana kada je podnosilac prigovora saznao ili je trebao saznati za povredu zakona, ali ne i kasnije od godine dana od navodne povrede zakona. Po prijemu prigovora ugovorni organ je u obavezi da odmah obustavi postupak dodjele ugovora sve do donošenja odluke po prigovoru. Nadle`ni organ ugovornog organa duàn je da razmotri uloèni prigovor i donese obrazloènu odluku u roku od 5 dana od dana prijema prigovora, te da najkasnije narednog radnog dana obavijesti podnosioca prigovora o donešenoj odluci. 78. U slu~aju da ugovorni organ propusti da u zakonom utvr|enom roku odlu~i o prigovoru ili ako prigovor odbije, podnosilac prigovora moè uloìti pismenu àlbu Uredu u roku od 5 dana, a po~ev od prvog radnog dana nakon isteka prvobitnog roka od 5 dana. Odnosno, ako je prigovor odbijen, onda rok po~inje te}i od datuma kada je ugovorni organ obavijestio podnosioca prigovora o njegovom odbijanju. Prijemom prigovora u Uredu, pošto se jedan primjerak dostavlja i ugovornom organu, isti je u obavezi da obustavi dodjelu ugovora za narednih 5 dana. Izuzetak je prijem pismene intrukcije Ureda. Ove odredbe se ne primjenjuju u slu~ajevima dodjele ugovora na osnovu direktnog sporazuma. 79. Po prijemu prigovra Ured treba da se uvjeri da je ugovorni organ obustavio postupak dodjele ugovora na 5 dana osim uoliko Ured nije naloìo nešto drugo. Ured ima ovlaštenje da prije isteka roka od 5 dana donese odluku o izdavanju tzv. privremenog naloga. Privremenim nalogom Ured ima ovlaštenje da obustavi postupak dodjele ugovora ili da obustavi provo|enje bilo koje odluke ili radnje ugovornog organa u slijede}im slu~ajevima: - ako je, s obzirom na informacije kojima raspolaè, uvjeren da }e àlba biti riješena u korist àlbenika i - ako bi dalje sprovo|enje postupka prouzrokovalo nesrazmjernu štetu na ra~un javnoga interesa, ugovornoga organa ili ponu|a~a. 80. Prije zaklju~enja samog ugovora Ured je ovlašten da, ukoliko smatra da je odluka ili radnja ugovornog organa, narušila bilo koju obavezu iz ZJN, u~ini slijede}e: - na~ini izjavu u vezi s pravnim pravilima ili na~elima koji se odnose na predmet àlbe; 56


28.5.2007

1:22

Page 57

- u cijelosti ili djelimi~no poništi bilo koji akt ili odluku ugovornoga organa koji nisu u skladu sa ZJN, što podrazumijeva i ovlast za otklanjanje bilo koje tehni~ke ili druge specifikacije koja nije u skladu sa ZJN; - izda ugovornom organu nalog da otkloni svaku povredu i da nastavi postupak dodjele ugovora u skladu sa nalogom; - izda nalog za prekid postupka dodjele ugovora; - donese odluku o naknadi štete àlbeniku koji je, kao ponu|a~, a zbog po~injene povrede ovoga zakona, pretrpio gubitak ili štetu. 81. Poslije zaklju~enog ugovora o javnoj nabavi Ured ukoliko smatra da je radnja ili odluka ugovornog organa narušila bilo koju obavezu iz ZJN ima slijede}a ovlaštenja: - sa~ini izjavu u vezi s pravnim pravilima ili na~elima koja se odnose na predmet àlbe i, ukoliko je to opravdano, - dodijeli naknadu štete àlbeniku koji je, kao ponu|a~, a zbog po~injene povrede ZJN, pretrpio gubitak ili štetu. Visina odštete, koja se dodjeljuje ograni~ena je do iznosa troškova pripreme ponude, ili do 10% ponu|a~eve ponu|ene cijene, ovisno o tome koji je od ova dva iznosa ve}i. Ured moè, ukoliko smatra da je odluka ili radnja ugovornog tijela narušila bilo koju obvezu iz ZJN, naloìti ugovornome organu da àlbeniku nadoknadi troškove àlbenoga postupka. 82. Odluka Ureda je podlo`na preispitivanju u upravnom postupku i protiv nje se moè jedino voditi upravni spor. Za rješavanje upravnog spora stvrano nadleàn je Sud Bosne i Hercegovine. Rok za pokretanje spora iznosi 45 dana od dana kada je kona~na odluka upu}ena podnosiocu àlbe. U slu~aju da tu`ba nije podnesena sudu u predvi|enom roku, odluka Ureda je kona~na. 83. U slu~aju da smatra da je slu`bena osoba ugovornoga organa izvršila promišljenu i namjernu povredu ZJN, ugroàvaju}i time njegovu svrhu Ured, pored naprijed pobrojanih ovlaštenja ima pravo i: podnijeti prekršajnu ili krivi~nu prijavu mjerodavnom sudu ili izre}i nov~ane kazne u iznosu do 4.000,00 KM. Korištenje ovih mogu}nosti sigurno }e biti vrlo interesantno sa stanovišta poštivanja i pitanja obaveznosti primjene ZJN za ugovorne organe. Ovo pitenje je nesporno. Zakonska je obaveza ugovornih organa da ako potpadaju pod neku od definicija ZJN imaju zakonsku obavezu prim57


28.5.2007

1:22

Page 58

jene pravila i procedura propisanih ZJN i podzakonskim aktima. Samo izricanje nov~anih sankcija bi se primjenjivalo u onim slu~ajevima kada je ugovorni organ prekršio pravila vezana za sprovo|enje procedura javnih nabavki na taj na~in što nije ispoštovana odluka ili rješenje Ureda. Ovo bi posebno bilo izraèno u situaciji kada se vrši suspenizija zaklju~enja ugovora, a ugovorni organ mimo izri~ite zabrane zaklju~i predmetni ugovor. Druga situacija bi se odnosila na slu~aj kada Ured za àlbe procijeni da je nastupila šteta po nekog od u~esnika u postupku javne nabavke na taj na~in da je ugovor dodijeljen drugom ugovornom subjektu mimo nalaza i rješenja Ureda. Što se ti~e mogu}nosti, ali i obaveze podnošenja prekršajne ili krivi~ne prijave ovo bi dolazilo u obzir u onim situacijama kada Ured za àlbe zaklju~i, u okviru àlbenog postupka, da postoje elementi prekršajne ili krivi~ne odgvornosti kod ugovornog organa prilikom sprovo|enja procedura javnih nabavki. Da li bi ovo bila zakonska obaveza Ureda? Mišljenja sam da se ova obaveza Ureda, kao kolektivnog organa, i njegovih ~lanova pojedina~no ne bi mogla izbje}i. Budu}nost treba da pokaè u kojoj mjeri }e ova vrlo zna~ajna odredba ZJN da zaìvi. I još jedno interesantno pitanje. Da li Ured ima ovlaštenja da ulazi i u procjenu validnosti primjene materijalnih propisa? Ured za àlbe kao upravni organ formiran na dràvnom nivou ima ovlaštenja koja se nalaze na sredini izme|u redovnih sudova i organa uprave koji egzistiraju kao, da ih nazovemo, tradicionalne kategorije. Ured za àlbe, nesumnjivo, mora da u svom radu primjenjuje kako odredbe procesnih propisa tako i materijalnih propisa. Koja primjena procesnih propisa dolazi u obzir? Prije svega to su odredbe ZJN i svih ostalh podzakonskih akata. Pored ovih akata u obzir dolazi primjena i odredbi svih procesnih propisa koji regulišu procedure upravnog postupka, kao i odredbe i pravila parni~nog postupka, ali samo u onoj situaciji ako se za pojedine slu~ajeve ne na|e dovoljno osnova za primjenu pravila upravnog postupka. Kod primjene pravila upravnog postupka pošto se radi o dràvnom zakonu i dràvnom organu uprave, u obzir bi dolazila primjena propisa koji regulišu ovu oblast na dràvnom nivou.43 Ove konstatacije, kao i primjena ovih procesnih propisa u obzir dolazi samo u slu~ajevima procjene zakonitosti primjene procedura kako u smislu rokova tako i u smislu zakonitosti sprov|enja samih procedura dodjele ugovora o javnim nabavkama. U slu~aju primjene materijalnih propisa Ured ima sve kompetencije i ovlaštenja da ulazi u primjenu materijalnih propisa koji se tretiraju kao lex specialis. Ova konstatacija se odnosi na sve slu~ajeve kada je predmet preispitivanja primjena materijalnih propisa, kao lex specilais, kod definisanja uslova vezano za selekcione kriterije, kao i kriterije dodjele ugovora.

43 Vidjeti Zakon o opšte upravnom postupku („Sl. glasnik BiH“, br. 29/02, str. 783; 12/04, str. 1191).

58


28.5.2007

1:22

Page 59

II UGOVOR O ME\UNARODNOJ PRODAJI ROBE44 1. Pojam i definicija ugovora o prodaji 1. Slijede}i latinski naziv „emptio-venditio” (kupovina-prodaja), anglosaksonski kao i kontinentalni sistemi razli~ito nazivaju ovaj posao. Na engleskom se koristi izraz „Sale” - prodaja, francuski naziv je „la vente” - prodaja, dok se u njema~kom upotrebljava rije~ „der Kauf” kupovina. U porecima relevantnim za naše pravo postojale su razli~ite tradicije. Opšti imovinski zakon za Crnu Goru iz 1888. govori o „kupovini”, Opšte uzanse za promet robe iz 1954. posao nazivaju „kupovinom i prodajom”, a Zakon o obligacionim odnosima, preuzet i u sistem Bosne i Hercegovine,45 kao termin usvaja „prodaja”. „Prodaja“ je termin koji korisiti i Nacrt Zakona o obligacionim odnosima FBiH/RS.46 Na ovaj na~in je doma}a terminologija usaglašena sa onom koja dominira ne samo u uporednom pravu nego i u me|unarodnim izvorima. 2. U ekonomskom smislu posao prodaje se sastoji u razmjeni robe za novac. Juridi~ki posmatrano, prodaja predstavlja pravni posao kojim se normativno ure|uje i pod zaštitu dràve stavlja razmjena robe za novac. Na ovaj na~in ekonomski promet biva nadgra|en pravnim - razmjenom vlasni~kih prava na robi za vlasništvo na novcu. Bez obzira na veliki broj vrsta i tipova prodaje mogu}e je dati opštu teorijsku definiciju posla kojima se oni pravno uobli~avaju. Ugovor o prodaji je rezultat sporazuma stranaka kojim se jedna od njih - prodavac - obavezuje da odre|enu stvar povodom koje posao nastaje preda (isporu~i) drugoj strani - kupcu - i da mu prenese najja~e stvarno pravo na njoj, a kupac se obavezuje da prodavcu preda odre|enu sumu novca i prenese najja~e stvarno pravo na njoj. Ova teorijska definicija suštinski odgovara pojmu prodaje koji daje naš Zakon o obligacionim odnosima u ~lanu 454, stav 1: „Ugovorom o prodaji obavezuje se prodavalac da stvar koju prodaje preda kupcu tako da kupac stekne pravo raspolaganja, odnosno pravo vlasništva, a kupac 44 Autor ovog poglavlja u cijelosti je Prof. dr Milš Trifkovi}. 45 „Sl.list RBiH“, broj 2/92. U daljem tekstu koristi}e se i kratica ZOO. 46 Nacrt je izradila njema~ka GTZ. Objavljen je 16.06.2003. Dalje }e se citirati kao Nacrt ZOO.

59


28.5.2007

1:22

Page 60

se obavezuje da prodavcu plati cijenu”.47 Nacrt ZOO prilago|ava definiciju ugovora o prodaji novom ekonomskom i pravnom sistemu: „Ugovorom o prodaji obavezuje se prodavac da prenese na kupca pravo vlasništva na prodatoj stvari i da mu je u tu svrhu preda, a kupac se obavezuje da plati cijenu u novcu i preuzme stvar“.48

2. Vrste prodaje 3. Ugovore o prodaji je mogu}e klasifikovati prema razli~itim kriterijima. Osnovni je svakako mobilnost stvari i on daje osnov za osnovnu klasifikaciju na prodaju nepokretnih stvari i prodaju pokretnih stvari. Druga grupa moè se dalje razli~ito dijeliti. Osvrnu}emo se na najva`nije razrede. Reìm prodaje generi~kih stvari razli~it je od pravila koja vaè individualno za odre|ene stvari. Ukoliko se kao predmet prodaje javlja investiciona oprema, ugovor o njenoj prodaji dobija specifi~na obilje`ja koja ovaj posao izdvajaju u poseban tip ugovora. Njegov predmet je individualno odre|ena, po pravilu budu}a stvar, koja je nezamjenjiva i nedjeljiva ~ak i kada se sastoji iz više pojedina~nih stvari. Uz ostale garancije, prodavac jam~i kupcu i ispravno funkcionisanje opreme. Obaveza isporuke ~esto je povezana sa montaòm i drugim radnjama povodom opreme.49 Ovaj ugovor posebno je regulisan autonomnim izvorima me|unarodnog poslovnog prava.50 Pored opreme i druge stvari mogu biti podvrgnute posebnom trgova~kom i pravnom reìmu: trajna potrošna dobra, ~vrsta goriva, citrusovo vo}e, drveni trupci i rezana gra|a itd.51 4. Komercijalna tehnologija prodaje tako|er je podlo`na tipizaciji. Ona je sintetizovana u Me|unarodnim pravilima za tuma~enje trgovinskih termina - INCOTERMS-u.52 Uticaj ova dva faktora je takav da se danas me|unarodne prodaje naro~ito sistematizuju i prema upotrijebljenoj INCOTERMS klauzuli. Najva`nije su: FOB i CIF prodaje. 5. Subjekti i skup ekonomsko-pravnih karakteristika posla predstavljaju jedinstven kriterij za podjelu ugovora o prodaji na gra|anskopravne, one doma}eg poslovnog prava i ugovore o prodaji me|unarodnog poslovnog prava. Njihov me|usobni odnos prikaza}emo šemom. 47 Uporedni pregled zakonodavstva vidjeti kod Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema uniformnim pravilima i uporednom pravu”, Exportpress, Beograd, 1987, str. 5 (Dalje: Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja...). 48 ^lan 564 (1) Nacrta ZOO. 49 Vidjeti Popov dr Danica: “Ugovor o kupoprodaji investicione opreme”, Nau~na knjiga, Beograd, 1989, str. 17 naro~ito. 50 Opšti uvjeti poslovanja Evropske ekonomske komisije, br. 188, 188A, 188B, 188D, 574, 574B, 574D. 51 Opšti uvjeti poslovanja EEK, br. 410, 420, 312. 52 Izdanje MTK, Pariz, posljednja revizija 2000. godine.

60


28.5.2007

1:22

Page 61

3. Pojam prodaje me|unarodnog poslovnog prava 6. Izvršeno upore|ivanje jasno pokazuje da se prodaja me|unarodnog poslovnog prava (dalje i MNPP) od prodaje doma}eg poslovnog prava razlikuje po postojanju elementa inostranosti. On moè biti izraèn „u subjektu ugovora, njegovom objektu ili pravima i obavezama”.53 U na~inu odre|ivanja i izbora elementa inostranosti kod ugovora o me|unarodnoj prodaji formirale su se tri koncepcije: subjektivna, objektivna i mješovita. Prema prvoj, subjektivnoj koncepciji, ugovor je me|unarodni ako u trenutku zaklju~enja ugovora stranke imaju pripadnost razli~itim dràvno-pravnim porecima. Druga, objektivna teorija smatra da je za me|unarodni karakter posla bitno da u zaklju~enju ili izvršenju ugovora postoji „dodir teritorija pod raznim suverenitetima”.54 Mješovita teorija polazi od jednog kriterija - naj~eš}e subjektivnog - kao dominantnog, a njegove negativne posljedice koriguje sekundarnom primjenom drugih kriterija.55 Mješovita teorija je bila primijenjena u Opštim uslovima isporuke SEV-a iz 1968.56 i u Haškim jednoobraznim 53 Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja... str. 7. 54 Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja... str. 7-8. 55 Diskusiju o ovom kriteriju vidjeti kod Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja... str. 7-8. 56 Vidjeti tekst u “Me|unarodno trgova~ko pravo”, urednik Goldštajn dr Aleksandar, Informator, Zagreb, 1970. Ovaj dokument se ne primjenjuje od raspada Varšavskog pakta i Organizacije za me|usobnu ekonomsku pomo} socijalistiških zemalja (SEV).

61


28.5.2007

1:22

Page 62

zakonima o me|unarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari, odnosno o zaklju~ivanju tog ugovora.57 Subjektivna teorija je danas usvojena u konvenciji o zastarjelosti u oblasti me|unarodne prodaje iz 1974. i u Protokolu o izmjeni ove Konvencije iz 1980, te u Be~koj Konvenciji UN o me|unarodnoj prodaji robe iz 1980. Konvencija o pravu koja se primjenjuje na prelazak svojine u slu~aju me|unarodne prodaje tjelesnih pokretnih stvari iz 1958. se ne izjašnjava o ovom pitanju. 7. Be~ka konvencija UN o me|unarodnoj prodaji je donesena 1980. Stupila je na snagu 1. januara 1988. Bivša Jugoslavija je ratifikovala ovu konvenciju, a RBiH joj je pristupila kao dràva slijednica. Prema njenom ~lanu 1: „Ova konvencija primjenjuje se na ugovore o prodaji robe zaklju~ene izme|u strana koje imaju sjedišta58 na teritorijima razli~itih dràva: - kad su te dràve ugovornice, ili - kad pravila me|unarodnog privatnog prava upu}uju na primjenu prava jedne dràve ugovornice”.59 O~ito je da je ugovor definisan polaze}i isklju~ivo od subjektivne teorije. Kao kriterij je uzeto sjedište stranaka, tj. „mjesto poslovanja”, a ne njihovo dràvljanstvo, odnosno pripadnost. Kod fizi~kih lica ovu funkciju ima mjesto „uobi~ajenog boravka”. U uslovima djelovanja transnacionalnih korporacija i slobode kretanja fizi~kih lica ovo rješenje nudi više pravne sigurnosti od dràvljanstva/pripadnosti partnera. Isto mjerilo primijenjeno je i u Konvenciji o zastarjelosti. U teoriji se sjedištem smatra ono mjesto u kome stranka izvjesno vrijeme samostalno i nezavisno obavlja privrednu djelatnost,60 odnosno ono u kome postoji „stalna i stabilna poslovna organizacija.”61 Upravo zbog zna~aja sjedišta, Konvencija UN o me|unarodnoj prodaji robe (dalje: Konvencija, BK, CISG) posve}uje veliku pa`nju sjedištu. Ono mora biti poznato stranama iz ugovora, ranije poslovne prakse ili posebnih obavještenja datih prije, ili u vrijeme zaklju~enja 57 Vidjeti ~lan 1 svake od konvencija kod “Me|unarodno trgova~ko pravo”, urednik Goldštajn dr Aleksandar, Informator Zagreb, 1970, str. 3 i 35. 58 U originalu: “places of business”. Doslovan prevod je “mjesta poslovanja”. Izme|u ovog termina i izraza “sjedište” i teorijski i fakti~ki mogu postojati bitne razlike. 59 Isto i Protokolom iz 1980. izmijenjeni ~lanovi 3, stav 1, UN KoZ. U doktrini se prvi slu~aj naziva „direktna primjena“, a drugi „indirektna primjena“. Perovi} J, isto djelo, str. 56 – 58 navodi da je indirektna primjena u sudskoj i arbitra`noj praksi zatupljenija od direktne primjene. 60 Caemmerer/Schlechtriem: “Kommentar zum Einheitlichen UN-Kaufrecht”, Verlag C.H. Beck, Muenchen 1990, djelo, str. 49. Ova interpretacija je va`na jer Konvencija upotrebljava izraz “place of business”, a ne “seat”. 61 E. Jayme u Bianca C.M. - Bonell M.J.: “Commentary on the International Sales Law, the 1980. Vienna Sales Convention”, Giuffre, Milan 1987, str. 30.

62


28.5.2007

1:22

Page 63

ugovora (~lan 1, stav 2 i ~lan 10, stav 2). Ako neka od strana ima više sjedišta, mjerodavno je za me|unarodni karakter prodaje ono „koje ima najtješnju vezu sa ugovorom i njegovim izvršenjem. Pri tome se moraju imati „na umu okolnosti koje su bile poznate stranama ili koje su strane imale na umu u bilo koje vrijeme prije ili u trenutku sklapanja ugovora“ (~lan 10 (a)). Slabost ovakvog rješenja leì u potenciranju subjektivnih elemenata svijesti svake od involviranih strana. Zbog toga smatramo da se „najtješnja veza“, ono što su strane imale „na umu“ i izbor izme|u mjesta zaklju~enja i izvršenja ugovora moraju utvr|ivati tuma~enjem na osnovu konkretnih okolnosti svakog spornog slu~aja. Posebni problemi u odre|ivanju sjedišta, a time i me|unarodnog karaktera posla, javljaju se kod ugovora o prodaji koji su zaklju~eni djelovanjem trgovinskog zastupnika ili komisionara kontinentalnih sistema. U prvom slu~aju }e za me|unarodni karakter prodaje i primjenu BK biti mjerodavno sjedište komitenta (prodavca ili kupca), a u drugom sjedište komisionara, budu}i da on u prometu djeluje u svoje ime, mada za tu|i ra~un.62 U common law porecima }e odgovor na prethodno pitanje zavisiti od toga da li se radi o otvorenoj agenciji (disclosed agency) kod koje tre}e lice zna li~nost nalogodavca, ili o zatvorenoj agenciji (closed agency) kod koje tre}i ne zna za koga agent stvarno radi.63 Pored sjedišta, za definisanje me|unarodne prodaje po Konvenciji zna~ajna su i obilje`ja objekta. U ~lanu 2 Konvencije njena primjena je isklju~ena za ugovore o prodaji robe za li~nu potrošnju, hartija od vrijednosti, novca, brodova i zrakoplova, te elektri~ne energije. U ugovor o me|unarodnoj prodaji ne spadaju, dalje, javne prodaje i prodaje pod sna`nim administrativno-pravnim reìmom.64 Pored toga, ~lanom 3.1. me|unarodna prodaja za koju Konvencija vaì jasno je odvojena od ugovora o investicionoj izgradnji i ugovora o djelu uopšte.65 Konvencija }e se primijeniti i na mješovite ugovore kod kojih je preteàn dio obaveza i prava stranaka usmjeren na robu, a ne na rad i usluge (~lan 3, stav 2). „Prete`nost” se ocjenjuje prema privrednim, a ne fakti~kim obilje`jima.66

62 Vidjeti Perovi} dr. Jelena: „Bitna povreda ugovora - Me|unarodna prodaja robe“, Slu`beni list SCG, Beograd 2004, str.44 – 46 (dalje }e se citirati kao Perovi} J., isto djelo, str.....) 63 O common law institutu „Agency“ vidjeti Trifkovi} dr Miloš: „Me|unarodno poslovno pravo“, Ekonomski fakultet Sarajevo, Sarajevo 2001, str. 325 – 359 i tamo citiranu literaturu. 64 Opširnije vidjeti kod Vilus dr Jelena: “Komentar Konvencije UN o me|unarodnoj prodaji robe”, Informator, Zagreb, 1981, str. 3-9. i Perovi} J, isto djelo, str. 64 -72. 65 Vidjeti Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 9-13. 66 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 47.

63


28.5.2007

1:22

Page 64

4. Izvori prava 4.1. Izvori me|unarodnog privatnog prava 8. Me|unarodno javno pravo (MNJP)67 postavlja osnove i okvir za ekonomske odnose sa elementom inostranosti u koje stupaju privredni subjekti. Zbog toga su izvori MNJP od posrednog zna~aja i za me|unarodno poslovno pravo, pa i me|unarodnu prodaju. Zadovolji}emo se time da najva`nije konvencije ove vrste navedemo na odgovaraju}im mjestima. Uloga me|unarodnog privatnog prava (MPP) je od neposredne va`nosti za me|unarodnu prodaju, pa }emo se ovdje zadràti samo na izvorima ove grane. 9. Od me|unarodnih konvencija na prvom mjestu je Konvencija o pravu koja se primjenjuje na prelaz svojine u slu~aju me|unarodne prodaje tjelesnih pokretnih stvari i zaklju~ena je 15.04.1958. u Hagu. Ona još nije stupila na snagu.68 Domen njene primjene u suštini se podudara sa vaènjem Be~ke konvencije UN iz 1980.69 Ova konvencija reguliše ~etiri pitanja: - moment do koga prodavac ima pravo na plodove prodate stvari, - trenutak do koga prodavac snosi rizike povodom prodate stvari, - moment do koga prodavac ima pravo zahtijevati naknadu štete koju je pretrpjela stvar i - vrijednost klauzula o rezervisanju prava vlasništva u korist prodavca.70 Prema tre}im licima se kao vlasnik pojavljuje onaj na koga upu}uje pravo zemlje u kojoj se nalazi stvar „u momentu u kome se daju izjave povodom nje”, dakle u trenutku zaklju~enja ugovora.71 Ipak, kupac kome je priznato pravo vlasništva na osnovu internog poretka zemlje u kojoj su se stvari ranije nalazile ostaje i dalje vlasnik. Kod dokumentarne prodaje vlasnik je onaj kome je to pravo priznato sistemom dràve u kojoj su dokumenti primljeni.

67 Opšta izlaganja o me|unarodnom javnom pravu, njegovim izvorima i izvorima me|unarodnog poslovnog prava generalno, vidjeti kod Trifkovi} dr Miloš: „Me|unarodno poslovno pravo“, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo 2001, str. 47 – 69. 68 Prema Uniform Law Review 1/1996 do po~etka 1996. ovu konvenciju su potpisale jedino Gr~ka i Italija, ratifkovala samo Italija. Podaci zaklju~no sa 31.12.2006. pokazuju da je i Gr~ka ratifikovala ovu Konvenciju (http://www.hcch.net/index_en.php?act=conventions.status&cid=31). Drugi izvori daju razli~ite podatke. Prema «Internationales Privat-und Verfahrensrecht», Herausgegeben von Jayme Erik/ Hausmann Reiner, Verlag C.H. Beck, Muenchen , 7- Aufl, str.120. Konvenciju je do 1972. potpisalo devet zemalja. 69 Vidjeti ~lan 1. ove konvencije. 70 ^lan 2. Konvencije. 71 ^lan 3. Konvencije.

64


28.5.2007

1:22

Page 65

10. Druga je Konvencija o nadle`nosti ugovorenog suda u slu~aju me|unarodne prodaje tjelesnih pokretnih stvari, zaklju~ena 15.4.1958. u Hagu. Potpisale su je ~etiri evropske dràve (Austrija, Belgija, Njema~ka i Gr~ka), ali nije doìvjela nijednu ratifikaciju.72 Bez obzira na razlike u na~inu definisanja me|unarodne prodaje73 i ova konvencija je u cjelini primjenjiva na prodaje ure|ene Be~kom konvencijom. Ona priznaje isklju~ivo nadle`nost suda koju su stranke ugovorile ukoliko je to u~injeno pismeno. U slu~aju usmenih ugovora, mora se dati naknadna pisana potvrda u vidu posebne izjave. Ako se tuèna strana, suprotno ugovoru, pojavi pred sudom neke od dràva ~lanica konvencije, kome doma}e pravo dozvoljava da se proglasi nadle`nim, smatra}e se da je tuèni prihvatio nadle`nost tog suda.74 11. Tre}a, ali ne najmanje va`na, je Haška konvencija o pravu koja se primjenjuje na ugovor o me|unarodnoj prodaji robe iz 1985. godine (dalje: HK ’85).75 Predstavlja bitno promijenjenu verziju istoimene Haške konvencije koja je stupila na snagu 1964. i bila ratifikovana od dvanaest zemalja. HK ’85 je ura|ena pod sna`nim uticajem rješenja EZ Konvencije o pravu primjenjivom na ugovorne obligacije iz 1980.76 Osnovni cilj razmatrane konvencije jeste da bude komplementarna Be~koj konvenciji i stavljena u njenu funkciju. To se ogleda naro~ito u slijede}im rješenjima: - HK ’85 ne sadrì svoju definiciju me|unarodne prodaje, ali kao kriterij za njeno odre|ivanje uzima sjedište stranaka u razli~itim dràvama (~lan 1, (a)); - ugovori koji su isklju~eni iz domena ove Konvencije podudarni su sa onim na koje se odnosi Be~ka Konvencija (~lanovi 2 i 4). Treba napomenuti da HK ’85 ipak kao predmet prodaje uklju~uje brodove, zrakoplove i elektri~nu energiju (~lan 3) i aukcione prodaje (~lan 9); - tamo gdje postoje posebne konvencije vezane za me|unarodnu prodaju, HK ’85 isklju~uje svoju nadle`nost. Tu spadaju, na primjer, prelaz svojine, agencija i druga pitanja zastupanja, efekti ugovora prema tre}im i arbitraè; 72 Navedena prema Uniform Law Review 1/1996. Stanje je isto i 31.12.2006. (http://www.hcch.net/index_en.php?act=conventions.status&cid=31 73 U ~lanu 1, stav 4 primijenjeno je i negativno definisanje me|unarodne prodaje: samo ugovaranje nadle`nosti suda ili mjerodavnog prava ne ~ini prodaju me|unarodnom. 74 ^lan 3. Konvencije. 75 Usvojena je na Diplomatskoj konferenciji odrànoj u Hagu izme|u 14. i 30.10.1985. kojoj su prisustvovale i zemlje ~lanice UNCITRAL-a. Do 1.1.1996. potpisale su je 4 dràve, a ratifikovala samo Argentina (prema Uniform Law Review 1/1996). Do 8.8.2001. Konvenciji je pristupila još jedino Moldova (www. hcch.net/e/status/stat31 e.html.) Nije stupila na snagu. 76 Mati} @eljko: “The Hague Comention on the Law Applicable to Contracts for the International Sale of Goods - Rules on the Applicable Law” u “International Contracts and Conflicts of Law” ed: P. Šar}evi}, Graham and Trotman/ M.Nijhoff, London - Dordrecht - Boston, 1990, str. 52-53, naro~ito.

65


28.5.2007

1:22

Page 66

- Konvencija iz Haga se ne primjenjuje ni na pitanja koja su riješena u Be~koj konvenciji ukoliko je ona vaìla u zemljama sjedišta prodavca i kupca u vrijeme zaklju~enja ugovora (~lan 5). O~ito je, dakle, da se Konvencija zadràla samo na sukobu zakona koji se ti~e materijalno-pravnih pitanja me|unarodne prodaje. Ona su primjera radi izri~ito navedena u ~lanu 12. Autonomija volje stranaka osnovni je princip u odre|ivanju mjerodavnog prava. U tom pogledu naše je pravo izjedna~eno sa me|unarodnim. Izbor moè biti u~injen izri~ito, posredno i prešutnim radnjama. U posljednja dva slu~aja volja stranaka mora biti nesumnjiva (~lan 7, stav 1).77 Strankama je dozvoljeno da nadle`no pravo odrede i samo za dio ugovora („cijepanje ugovora”)78 i da kasnije promijene svoju odluku u pogledu ve} izabranog dràvno-pravnog poretka (~lan 7, stav 2). Kolizione norme su postavljene u tri nehijerarhijski ustrojena nivoa. Prvo, ako ništa nije ugovoreno, na ugovor }e se primijeniti pravila “dràve u kojoj prodavac ima sjedište (place of business) u vrijeme zaklju~enja ugovora” (~lan 8, stav 1). Isto rješenje postoji i u našem pravu. Drugo, kada specijalne okolnosti „pokazuju da je pravo zemlje u kojoj kupac ima sjedište” tješnje povezano sa ugovorom nego pravo prodav~evog sjedišta, za ugovor }e biti mjerodavno pravo sjedište kupca.79 Da bi izbjegli nesporazum (HK ’85, ~lan 8, stav 2) izri~ito predvi|a tri takva slu~aja. Navodimo ih: - pregovori su bar djelomi~no ra|eni u sjedištu kupca i ugovor je tu zaklju~en uz prisustvo obje strane. Prisustvo mora biti li~no, a ne preko agenta ili zastupnika, - ugovor izri~ito predvi|a da }e prodavac svoje obaveze, isporuku prvenstveno, izvršiti u zemlji kup~evog sjedišta. Ozna~avanje kup~eve zemlje imenom mjesta uz INCOTERMS klauzule nije dovoljno, - ugovor je zaklju~en prema uslovima koje je odredio poglavito kupac i to u javnom pozivu na slanje ponuda (a call for tenders). Napokon, tre}e, „kao izuzetak”, ne}e se primijeniti nijedno od prethodnih pravila „ako je u svjetlu svih okolnosti... ugovor sasvim jasno više vezan za pravo koje nije pravo koje bi se ina~e trebalo primijeniti (~lan 8, stav 3). Ovo rješenje sasvim jasno zahtijeva ispitivanje konkretnih osobenosti svakog pojedinog ugovora. 77 Mati} @eljko, isto djelo, str. 57. 78 Mati} @eljko, isto djelo, str. 57-58. 79 Mati} @eljko, isto djelo, str. 65.

66


28.5.2007

1:22

Page 67

12. Najva`niji doma}i izvor me|unarodnog privatnog prava je Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odre|enim odnosima.80 U odre|ivanju nadle`nog materijalnog prava ZRSZ polazi od autonomije volje (~lan 19)81, pod uslovom da se ona ispoljava u okviru prinudnih propisa, javnog poretka i dobrih obi~aja.82 Ukoliko mjerodavno pravo nije izabrano „i ako posebne okolnosti slu~aja ne upu}uju na drugo pravo”,83 za ugovor o prodaji pokretnih stvari mjerodavno je „pravo mjesta gdje se u vrijeme prijema ponude nalazilo prebivalište, odnosno sjedište prodavca”,84 kao vršioca karakteristi~ne ~inidbe. Nadle`nost suda BiH moè se ugovoriti ako je bar jedna stranka naš dràvljanin, odnosno pravno lice sa sjedištem na podru~ju Bosne i Hercegovine. U istoj konstelaciji stranke se mogu sporazumjeti i o nadle`nosti stranog suda, ako ne postoji po zakonu isklju~iva nadle`nost doma}eg suda.85 4.2. Izvori dràvnog poslovnog prava 13. Izvori dràvnog poslovnog prava uopšte, pa i za prodaju zavise prvenstveno od vrste pravnog sistema u koju konkretni poredak spada. Oni se mogu podijeliti na kontinentalne, anglosaksonske i sisteme vjerskih, odnosno tradicionalnih prava.86 Za anglosaksonske sisteme je karakteristi~na dominacija obi~aja utvr|enog sudskom odlukom sa osobinom precedenta. Ovako odre|en i konstatovan obi~aj primjenjuje se i u tuma~enju zakona. U kontinentalnim sistemima je zakon primaran izvor prava. Obi~aj moè imati interpretativno svojstvo ili djelovati kao izvor onda kada zakon ne postoji. U praksi postoji konvergencija ova dva velika sistema. Tako da danas Velika Britanija i USA imaju posebne zakone posve}ene prodaji,87 dok je obi~aj zajedno sa sudskom praksom nezamjenjiv instrument aktualizacije velikih starih kodifikacija trgova~kog prava.88 80 Objavljen u „Sl. list SFRJ“, broj 43/82, usvojen u pravni sistem RBiH u „Sl. list RBiH“, broj 2/92. Citira}emo ga kao ZRSZ. 81 Izabrano pravo se naziva i „lex contractus“. Vidjeti detaljno kod Dika dr. Mihajlo – Kneèvi} dr. Gašo – Stojanovi} dr. Sr|an: „Komentar Zakona o me|unarodnom i privatnom i procesnom pravu“, Nomos, Beograd, 1991., str. 72 – 77 (dalje: Dika- Kneèvi} – Stojanovi}, isto djelo, str.......) 82 ^lanovi 3 – 5 ZRSZ. Obrazloènja vidjeti kod Dika- Kneèvi} – Stojanovi}, isto djelo,, str. 12 - 23. 83 Dika – Kneèvi} – Stojanovi}, isto djelo, str. 79 ukazuju na to da je sud „duàn da kvantifikuje veze ugovora u pitanju sa pojedinim zemljama, ali ih mora (što je posebno bitno) i vrednovati. Kriterij vrednovanja je prepušten sudu, uzimaju se u obzir sve geografske (sedište stranaka , mesto zaklju~enja, mesto izvršenja ugovora itd.), ali i druge veze (valuta ugovora, jezik ugovora ...)“ 84 ^lan 20, stav 1, ta~ka 1 ZRSZ. 85 ^lan 49 ZRSZ. 86 Sultanovi} dr. Aziz-Trifkovi} dr Miloš-Simi} dr Mili}: “Teorija dràve i prava, statusnog i obligacionog prava”, V. Masleša, Sarajevo, 1984, str. 86-87. 87 Sale of Goods Act 1979; Uniform Commercial Code u USA. 88 Sultanovi} - Trifkovi} - Simi}, isto djelo, str. 146-149 i 153-159.

67


28.5.2007

1:22

Page 68

Pored zakona, postoje i drugi izvori. Po na~elima ustavnosti i zakonitosti oni se hijerarhijski organizuju u neprotivrje~nu cjelinu. Njen izgled je u kontinentalnim sistemima pribli`no jednak, ali ne i identi~an. U našem pravu se moè uspostaviti sljede}i sistem: ustav, ratifikovane me|unarodne konvencije, zakoni, podzakonski akti, opšti akti privrednih subjekata, ugovori, obi~aji, uzanse, gra|ansko pravo, te odluke sudskih i upravnih organa. Treba napomenuti da su iz teorijskih i prakti~nih razloga u hijerarhiju uklju~eni kako opšti, tako i pojedina~ni pravni akti. 14. Postoje tri osnova po kojima se dràvni izvori uklju~uju u sistem vrela MNPP. To su: imperativni propis doma}eg prava,89 autonomija volje stranaka i pravila me|unarodnog privatnog prava - kolizione norme. Prvi osnov primjenjuje se naro~ito na one doma}e izvore u kojima je koncentrisan javni interes. Kao primjeri mogu se navesti zakoni o organizaciji sudstva i o kontroli cijena. Zakoni o trgovini bh. entiteta90 tako|er mogu biti iskorišteni u ovu svrhu. Druga dva osnova sluè uklju~ivanju doma}ih dispozitivnih propisa u regulativu ekonomskih odnosa sa ino-elementom. Eklatantan primjer je Zakon o obaveznim odnosima (dalje: ZOO). Za funkcionisanje ZOO u oblasti me|unarodnog trgova~kog prometa zna~ajne su tri njegove karakteristike. Prvo, jasno su odvojena pravila za gra|ansku i za trgova~ku prodaju. Regulativa trgova~ke prodaje je u velikoj mjeri prilago|ena rješenjima haškog Jednoobraznog zakonika o me|unarodnoj prodaji, a time i anglosaksonskim sistemima. Drugo, izvršena je komercijalizacija zajedni~kog fonda normi za obje vrste prodaje. One su prilago|ene prije svega potrebama i praksi privrednika profesionalnih u~esnika u prometu. Ovakav pristup odgovara tendencijama u uporednom pravu i omogu}ava nesmetano funkcionisanje ZOO u me|unarodnoj razmjeni i nakon stupanja na snagu Be~ke konvencije. Tre}a osobina je unifikatorski metod. On je primijenjen ne samo u vertikalnom smislu (me|unarodna konvencija - zakon) nego i u horizontalnom zna~enju (zakon - zakon). Zbog svega navedenog ZOO moè da se koristi kao opšti vodi~ za traènje i ugovaranje rješenja u me|unarodnoj prodaji.91 Isti zaklju~ak se dobija i analizom izmijenjenih i dopunjenih odredbi Nacrta ZOO o ugovoru o prodaji.92 89 Opširnije o ovome vidjeti Mlikotin-Tomi} dr Deša: “Ugovor o me|unarodnoj prodaji”, Ra~unovodstvo i financije br. 4, travnja 1994, str. 63-64. Isto i ~lan 17. Haške konvencije o pravu primjenjivan na ugovor o me|unarodnoj prodaji robe iz 1985. Opširnije kod Mati} @eljko, isto djelo, str. 59-61. 90 „Sl. novine FBiH“, broj 64/04 i „Sl. glasnik RS“, broj 16/96 i 52/01 91 Opširnije vidjeti kod Trifkovi} dr Miloš: “Aktuelna pitanja pravne i samoupravne regulative spoljnotrgovinskih odnosa organizacija udruènog rada”, Opredjeljenja 9/1987, str. 18-20. 92 Vidjeti, na primjer, ~lanove 581, 588, 591 i 596 Nacrta ZOO

68


28.5.2007

1:22

Page 69

5. Sopstveni izvori me|unarodnog poslovnog prava 5.1. Me|unarodne konvencije i op{ta na~ela me|unarodnog prava 15. Kao grana prava u razvoju, me|unarodno poslovno pravo ima specifi~nu i relativno nerazu|enu hijerarhiju sopstvenih izvora. U tom kontekstu se stanje izvora prava za me|unarodnu prodaju moè smatrati zadovoljavaju}im. Veza izme|u opštih izvora i vrela za prodaju je dvostruka. Oni se, najprije, nadopunjavaju. S druge strane, me|unarodna prodaja kao središnja ta~ka me|unarodne poslovne operacije, svojim rješenjima sna`no uti~e kako na izvore me|unarodnog poslovnog prava uopšte, tako i na izvore drugih instituta ove grane. Sopstveni izvori me|unarodnog poslovnog prava obuhvataju niz vrela nastalih prvenstveno radi regulisanja odnosa koji su karakteristi~ni za me|unarodnu prodaju. Kako u teoriji ne postoji jedinstvena klasifikacija, mi }emo se pridràvati sistematike koja je usvojena u MNPP uopšte. Ona nije kona~na. 16. Na prvom mjestu se nalaze me|unarodne konvencije. Njihov zna~aj je u oblasti prodaje ogroman, a broj znatan, pa je izraz „me|unarodno zakonodavstvo” koji upotrebljava Schmitthoff u ovom slu~aju potpuno opravdan.93 Konvencije mogu biti multilateralne i bilateralne. Uloga prve podgrupe je ve}a. Postoji ve}i broj multilateralnih me|unarodnih konvencija koje ure|uju materijalno-pravna pitanja prodaje robe sa elementom inostranosti. Njihov zajedni~ki nazivnik je te`nja da se obezbijedi neutralan pravni reìm koji vodi ra~una o interesima obje strane.94 U te konvencije spadaju: - Konvencija o jednoobraznom zakonu u me|unarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari, Hag 1964 (dalje: ULIS), - Konvencija o jednoobraznom zakonu za zaklju~ivanje ugovora o me|unarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari (dalje: ULFIS), Hag 1964. - Konvencija UN o zastarjelosti u me|unarodnoj prodaji robe, New York 1974, izmijenjena Protokolom u Be~u 1980 (dalje: KoZ), - Konvencija UN o ugovorima o me|unarodnoj prodaji robe, Be~ 1980 (dalje: CISG), - Konvencija o agenciji u me|unarodnoj prodaji robe, @eneva 1983. 93 Schmitthoff Clive: “The Law and Practice of International Trade”, Stevens, London, 9-th Ed, str. 64-65 o Be~koj konvenciji. 94 Gildeggen Reiner: „Internationale Handeslgeschaefte – Eine Einfuerung in das Reecht des grenzueberschreitenden Handels“, Franz Vahlen, Muenchen, 2000, str. 48 (dalje }e se citirati kao Gildeggen R., isto djelo, str. ...)

69


28.5.2007

1:22

Page 70

Konvencija o agenciji ne ure|uje pitanje prodaje direktno.95 Dvije haške konvencije bivša Jugoslavija nije ratifikovala niti je to u~inila BiH. Iako su ULIS i ULFIS stupile na snagu, broj ratifikacija je ostao veoma mali.96 Pored toga, njihova rješenja su velikim dijelom preuzeta u Be~ku konvenciju. Zato }emo se u daljim izlaganjima zadràti samo na Konvenciji o zastarjelosti i Konvenciji UN o me|unarodnoj prodaji robe.97 17. Konvencija UN o zastarjelosti u me|unarodnoj prodaji robe donesena je u New Yorku 1974. Njena namjena je bila da uredi pitanja zastare potraìvanja iz ugovora o prodaji onako kako je on bio ure|en haškim Jednoobraznim zakonom o me|unarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari iz 1964. godine. Preispitivanja UN Konvencije o zastarjelosti potraìvanja (dalje: KoZ) prilikom izrade Be~ke konvencije pokazali su da je potrebno izvršiti samo manja usaglašavanja. To je u~injeno Protokolom o izmjeni KoZ u Be~u 1980.98 U odre|ivanju pojma ugovora o me|unarodnoj prodaji izme|u dvije razmatrane konvencije nema razlike. KoZ usvaja subjektivnu teoriju zasnovanu na razli~itosti sjedišta, tj. „mjesta poslovanja” kupca i prodavca, ali samo onda kada to proizlazi iz ugovora ili pregovora i izjava danih prije zaklju~ivanja ugovora. U slu~aju više sjedišta jedne strane i ovdje je mjerodavno ono koje sa ugovorom ima najtješnju vezu (~lan 2 KoZ). KoZ ne vaì za iste one ugovore o prodaji na koje se ne primjenjuje ni BK.99 Ukoliko ugovor ulazi u domen KoZ, ona se ipak ne primjenjuje na sve zahtjeve koji mogu da se pojave. Prema ~lanu 5 KoZ izuzeti su zahtjevi po osnovu: - smrti ili tjelesnih povreda bilo koje osobe. Ovi zahtjevi imaju deliktni karakter i specifi~an na~in obra~una visine naknade, - nuklearne štete prouzrokovane predmetom ugovora. Ostale štete izazvane neispravnim funkcionisanjem prodane stvari ostaju u domenu KoZ, - zaloga, hipoteke i drugih sredstava obezbje|enja, jer za njih vaì poseban pravni reìm, 95 Do 31.12.2006. godine Konvenciju je potpisalo 6 dràva, a ratifikovale 5. Pored toga, Konvenciji su pristupile 3 dràve (www. unidroit.org/english/implement/i-83.htm) 96 ULIS je sa 31.12.2006. potpisalo 12, ratifikovale 9 zemalja, dok je Gambia pristupila Konvenciji. Vidjeti www.unidroit.org/english/implement/i-64ulis.htm. ULFIS je sa 31.12.2006. potpisalo 12, ratifikovale 9 i pristupila jedna dràva. Vidjeti www.unidroit.org./english/implement/i-64ulf.htm. 97 Do 31.12.2006. UN Konvencija o me|unarodnoj prodaji robe je imala 70 ~lanica (www.uncitral.org/english/status/status-e.htm). 98 Stanje 31.12.2006. (www.uncitral.org/english/status/status-e.htm) je sljede}e: Konvenciju zajedno sa Protokolom iz 1980. je ratifikovalo 19 dràva. Ni jedna dràva slijednica bivše SFRJ nije ~lanica ove konvencije. 99 Uporediti ~lanove 4 i 6 KoZ sa ~lanovima 2 i 3 BK.

70


28.5.2007

1:22

Page 71

- sudske ili arbitra`ne odluke budu}i da su predmet izvršnog postupka, - dokumenata koji su po pravu nadle`ne zemlje odmah izvršni i - mjenica, ~ekova i drugih obveznica (promisory note). 18. KoZ, dakle, ure|uje pitanja zastare materijalnih obligacionih prava zasnovanih na neurednom izvršenju ili raskidu ugovora o prodaji. Za njih vaì jedinstven opšti zastarni rok od ~etiri godine (~lan 8 KoZ). Rok po~inje u principu te}i od dospjelosti potraìvanja, tj. od trenutka pada du`nika u docnju, odnosno od dana raskida ugovora. Razumije se da su fakti~ka obilje`ja specifi~nih situacija dovela do posebnih pravila o po~etku toka zastarjelosti. Na najva`nija me|u ovim pitanjima skrenu}emo pa`nju kod izlaganja pojedinih rješenja Be~ke konvencije. U KoZ su data pravila o spre~avanju i prekidu zastarjelosti (~lan 13-21), te o produènju rokova koje mogu da izvrše stranke (~lan 22). Da bi se i u ovakvim uslovima obezbijedila pravna sigurnost, KoZ ne dozvoljava suviše dugo trajanje perioda zastare. Prema ~lanu 23, rok zastare ne moè trajati duè od deset godina od dana njegovog otpo~injanja u skladu sa ovom konvencijom. Karakteristike KoZ koje su ovdje od posebnog interesa su naro~ito sljede}e. Odredbe konvencije su prete`no prinudnog karaktera. Autonomna prava stranaka tako|er se moraju vršiti u skladu sa pravilima koja su za to predvi|ena. Napokon, sud ili arbitraà }e uvaìti zastarjelost zahtjeva samo ako se tuèni na to pozove. Mehanizam funkcionisanja zastarjelosti isti je kao i u pojedinim dràvno-pravnim porecima. 19. Prva karakteristika Be~ke konvencije (dalje BK ili CISG) jeste da ona predstavlja napor za daljim izjedna~avanjem prava u ovoj oblasti radi ubrzavanja globalizacije i ostvarivanja na~ela novog me|unarodnog ekonomskog poretka. Drugo, odredbe Konvencije su ogromnim dijelom dispozitivne. Stranke ih mogu izri~ito ili pre}utno mijenjati, odnosno isklju~iti, ukoliko to normom Konvencije nije izri~ito zabranjeno (~lan 6).100 Pri tome treba imati na umu da }e ugovorni izbor prava dràve ~lanice BK po pravilu zna~iti primjenu pravila Konvencije, a ne odredaba nacionalnih trgova~kih ili gra|anskih propisa koji regulišu ugovor o prodaji.101 Prakti~ne posljedice ovakvog rješenja su velike. Be~ka konvencija je de facto uspostavila jedinstveno pravo prodaje Evropske Unije.102 Za BiH, u ugovorima o prodaji njenih subjekata sa licima koje imaju sjedište 100 Bonell u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 56 smatra da su tipi~ni slu~ajevi isklju~enja primjene Konvencije: ugovaranje prava dràve koja nije ~lanica BK ili ugovaranje rješenja razli~itih od onih u Konvenciji. Vidjeti i Perovi} J., isto djelo, str. 74 – 85. 101 Vidjeti Perovi} J., isto djelo, str. 80 – 83 za doktrinarne i sudske, odnosno arbitra`ne dileme. 102 Zeller Bruno: „The parole evidence rule and the CISG – a compartive analysis“ , The Comparative and International Law Journal of Southern Africa, Vol XXXVI, No 3, 2003, str. 309. Isti autor navodi da je BK bitno uticala na novo ugovorno pravo Kine.

71


28.5.2007

1:22

Page 72

u zemljama koje su naši najve}i spoljnotrgovinski partneri, Be~ka konvencija vaì kad god nije u samom sporazumu stranaka druk~ije riješeno.103 Ona, dakle, u vanjskotrgovinskoj razmjeni funkcioniše na isti na~in na koji ZOO djeluje u doma}em prometu robe. Tre}e, Konvencija ne ~ini razliku izme|u gra|anske i trgova~ke prodaje, ali je komercijalizacija rješenja u njoj o~ita. Ipak, potroša~ke prodaje su izri~ito isklju~ene iz domena BK (~lan 2 (1), (a)). êtvrto, Konvencija je jedinstven akt, ali se njen Dio II (zaklju~ivanje ugovora) i Dio III (prodaja robe) mogu posebno ratifikovati, odnosno na drugi na~in usvojiti.104 Peto, domen vaènja Be~ke konvencije je ograni~en u predmetnom smislu. Ona ne reguliše: - punova`nost ugovora (~lan 4), - prelazak svojine (~lan 4), - deliktnu odgovornost za štete od stvari (~lan 5), - opšti dio obligacionog prava, - prodaje koje su zbog svog karaktera u ve}oj mjeri podvrgnute reìmu imperativnih nacionalnih propisa (~lanovi 2 i 3). - pitanja ure|ena ranijim me|unarodnim sporazumima, kao ni za pitanja na koja su pojedine potpisnice stavile rezerve.105 Šesto, u odnosu na haške Jednoobrazne zakone, a time i u odnosu na ZOO, Be~ka konvencija ispoljava odre|ene pravno-tehni~ke razlike. Jedna od najva`nijih ti~e se dispozitivnih pravila o na~inu odre|ivanja cijene u ugovoru o prodaji. I sedmo, supsidijarna rješenja utvr|uju se prema opštim na~elima na kojima Konvencija po~iva, a ako njih nema - prema pravu koje je shodno me|unarodnom privatnom pravu mjerodavno za konkretni ugovor (~lan 7 (2) BK). Konvencija ima i nedostataka. Najva`nijim smatramo: nepotpunost ili nedore~enost pojedinih rješenja, stati~nost, ograni~enost javnim prinudnim propisima ~lanica, mogu}nost razli~itog shvatanja pojedinih termina i veliku upotrebu pravnih standarda. U Velikoj Britaniji se Konvenciji posebno zamjera to što se ne bavi standardnim tipovima prekomorske prodaje kao što su c.i.f. i f.o.b. ugovori. Nedostatak se vidi i u tome što dispozitivni karakter konvencije stvara probleme u prodajama koje se zaklju~uju na osnovu standardnih formulara.106 To su ujedno glavni razlozi zbog kojih ova dràva nije ratifikovala Konvenciju. 103 ^lan 1(b) CISG omogu}ava i primjenu Konvencije na osnovu pravila me|unarodnog privatnog prava. No, dràve na ovo mogu staviti rezervu. To su u~inile USA (Vidjeti Gabriel Henry “Practicioners Guide to the Convention on Contracts for International Sale of Goods (CISG) and the Uniform Commercial Code (UCC)”, Oceana Publications Inc, New York-London-Rome, 1994, str. 5, 7 i 8. Tako i Gildeggen, isto djelo, str. 48. 104 ^lan 92. Be~ke konvencije. 105 Opširnije o ovim pitanjima vidjeti Goldštajn dr Aleksandar: “Uvod” za “Komentar Konvencije UN...” autora Vilus dr Jelene, Informator, Zagreb, 1981, str. V-XI. Vidjeti i Vilus dr Jelena, isto djelo, komentari uz pojedine citirane ~lanove. O odnosu izme|u haških Jednoobraznih zakona i Be~ke konvencije vidjeti Draški} dr Mladen. Me|unarodna prodaja..., str. 17-19. Razradu pojedinih isklju~enih instituta vidjeti kod Perovi} J., isto djelo, str. 72 - 74 106 „Benjamin’s Sale of Goods”, general editor Guest A.G., Sweet and Maxwell, 4 ed. London 1992, str. 919 – 920.

72


28.5.2007

1:22

Page 73

Konvencija u ugovorima o me|unarodnoj prodaji robe je potpisana 11.4.1980., a stupila je na snagu nakon desete ratifikacije 1.1.1988. Do februara 2007. godine CISG je ratifikovana u 70 zemalja. Me|u njima su USA i najva`niji vanjskotrgovinski partneri BiH iz Evrope. Treba ipak napomenuti da Belgija i Ujedinjeno Kraljevstvo nisu na listi ~lanica. Do kraja 2006. godine sve dràve nastale disolucijom bivše SFRJ su postale ~lanice Konvencije.107 20. Drugu veliku podgrupu izvora ~ine bilateralne konvencije. RBiH je sa Malezijom potpisala i ratifikovala sporazum o trgovinskoj saradnji.108 Sli~an akt je potpisan sa Republikom Hrvatskom,109 Republikom Slovenijom110 i nizom drugih dràva. Proces pregovaranja o zaklju~ivanju ovih sporazuma sa velikim brojem ostalih zemalja je u toku. Sljede}u skupinu izvora predstavljaju opšta na~ela me|unarodnog prava, odnosno me|unarodnog poslovnog prava. Na prodaju se primjenjuju shodno, pa ih ovdje nema potrebe detaljno izlagati. 5.2. Jedinstveni reglmani 21. U ovu grupu ulaze jedinstveni reglmani nedràvnog karaktera. Oni spadaju u tzv. uniformno pravo kojim se nastoje prevazi}i razlike izme|u nacionalnih sistema i otkloniti juridi~ke prepreke odvijanja me|unarodne trgovine.111 Tu su najzna~ajnije dvije vrste akata: - model zakoni, koje pripremaju pojedine nevladine institucije ili organizacije UN i - akti Me|unarodne trgova~ke komore u Parizu (dalje: MTK), od kojih je za ugovor o prodaji najva`niji INCOTERMS, revizija 2000. 22. Pošto se INCOTERMS moè smatrati poznatim112, zadovolji}emo se time da ovdje skrenemo pa`nju na neke njegove osobine va`ne za svakodnevnu upotrebu. Prvo, INCOTERMS ure|uje odnose izme|u prodavca i kupca, a ne izme|u nekog od njih i vozara. Drugo, u ovome reglmanu su riješena sljede}a pitanja: organizovanje i troškovi isporuke, snošenje troškova transporta i transportnog osiguranja, izdaci za administrativne procedure i prelaz rizika sa prodavca na kupca. Tre}e, INOCTERMS se u ugovor uklju~uje bilo preuzimanjem pojedinih odredbi u tekst ugovora, bilo pozivom na odre|enu klauzulu. Drugi 107 Vidjeti www.uncitral .org 108 „Sl. list RBiH“, broj 13/94. 109 Zagreb 23.4.1995. 110 „Sl. glasnik BiH“, Dodataka: Me|unarodni ugovori, 9/02 111 Vidjeti Perovi} J. isto djelo, str. 13 – 17. 112 Detaljno vidjeti kod Schmitthoff, isto djelo, X ed, str. 7-52.

73


28.5.2007

1:22

Page 74

metod je bolji jer je precizniji. êtvrto, sadràj pojedinih klauzula je veoma opseàn i sloèn. Pored toga, stranke mogu ugovoriti i druga prava i obaveze. Sve to isklju~uje primjenu INCOTERMS-a napamet i na bazi iskustva. Peto, zna~enje pojedinih transportnih klauzula u Opštim uzansama za promet robe i u INCOTERMS-u se zna~ajno razlikuje. Zato uvijek treba imati na umu da se u me|unarodnom saobra}aju podrazumijeva primjena INCOTERMS-a. Šesto, terminologija INCOTERMS 2000 je prilago|ena terminologiji Be~ke konvencije. Napokon, u poslovanju sa firmama iz SAD se danas u ve}oj mjeri nego ranije moè osloniti na zna~enje klauzula u INCOTERMS-u, budu}i da je on posljednjom revizijom pribliàn Spoljnotrgovinskim definicijama SAD iz 1941. I UCC daje svoje definicije tri naj~eš}e transportne klauzule: FAS, FOB i CIF.113 Treba imati na umu da one nisu potpuno podudarne sa istoimenim klauzulama INCOTERMS-a.114 5.3. Me|unarodno autonomno poslovno pravo 23. Sljede}u grupu predstavljaju izvori me|unarodnog autonomnog poslovnog prava. Oni postaju sve va`niji, tako da se smatra da su ovi akti danas, a i u dogledno vrijeme „glavni izvori prava za regulisanje odnosa u~esnika u me|unarodnom prometu”.115 Mogu biti formirani na organizovan i spontan na~in. U prvom slu~aju u~eš}e mogu uzeti me|uvladine i nevladine organizacije. Metod primijenjen za regulisanje moè biti a priori, tj. unaprijed („me|unarodne kodifikacije”) i a posteriori ili unazad („unifikacija metodom me|unarodne normalizacije”).116 Sve navedene osobine pokazuju da su i odre|ivanje vrsta ovih izvora i njihova sistematizacija u velikoj mjeri stvar shvatanja i konvencije. 24. Ova grupa pravnih vrela je izuzetno dinami~na. Zbog toga je klasifikacija izuzetno teška i uvijek subjektivnog karaktera. Navodimo one koji su, po našem mišljenju, najva`niji: - Tipski ugovori: me|u njima su za prodaju naro~ito zna~ajnii oni koje je utvrdila Ekonomska komisija UN za Evropu, tzv. „ènevski ugovori”,117 te tipski ugovori pojedinih trgova~kih asocijacija; - Opšti uslovi poslovanja, bilo u obliku spiska ugovornih klauzula, bilo sre|eni u sistem tehnikom koja se ugleda na zakonodavnu; 113 Vidjeti UCC 2-319; 2-320; 2-321. 114 Gabriel Henry: “Practicioner’s Guide to Convention on Contracts for International Sale of Goods (CISG) and the Uniform Commercial Code (UCC)”, Oceana Publications, New York - London - Rome, 1994, str. 202. 115 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 16. 116 Opširna izlaganja o ovim pravnim vrelima nalaze se u svakom od do sada citiranih djela iz oblasti me|unarodnog privrednog prava. 117 Tekst “ènevskih ugovora” nalazi se u zbirci “Me|unarodno trgova~ko pravo-Konvencije-Pravila-Op}i uvjeti poslovanja”, Informator, Zagreb, 1970.

74


28.5.2007

1:22

Page 75

- Me|unarodni trgova~ki obi~aji. Pojmovno oni odgovaraju trgovinskim poslovnim obi~ajima doma}eg prava. Osobine ovih obi~aja su: razumnost, izvjesnost, notornost i široka prihva}enost od strane privrednika u trgova~koj struci (~lan 9, stav 2 BK). Osnov njihovog vaènja u me|unarodnoj prodaji je ili izri~iti pristanak stranaka ili konvencijska pretpostavka o prešutnom prihvatanju poslovnih obi~aja konkretne branše koji su im bili poznati ili nisu mogli ostati nepoznati (~lan 8, stav 2 BK). Ova pretpostavka se odnosi samo na me|unarodne, ne i na doma}e poslovne obi~aje;118 - Me|unarodne uzanse, koje po predmetu i metodu regulisanja, te po na~inu nastanka odgovaraju našim posebnim uzansama; - Poslovna praksa konkretnih stranaka i - Me|unarodni poslovni i proizvodni standardi. Me|unarodni trgova~ki obi~aji, uzanse i standardi neposredno }e funkcionisati kao izvor prava za me|unarodnu prodaju na osnovu ~lana 9 CISG. To se postiè po dva osnova: izri~itim prihvatanjem, odnosno ustanovljavanjem prakse i konvencijskom pretpostavkom o pristanku stranaka na primjenu ovih vrela. Zato je potrebno da su stranke znale ili trebalo da znaju za trgova~ke obi~aje u konkretnoj vrsti prodaje (~lan 9 (2) CISG). U slu~aju sukoba obi~aja formiranih u me|unarodnoj trgovini sa obi~ajima koji nastaju unutar pojedinih regija ili lokalno, smatramo da prednost imaju obi~aji karakteristi~ni za me|unarodnu prodaju. Tipski ugovor i opšti uslovi poslovanja ne mogu se, kao ugovorni instrumenti, direktno podvesti pod ~lan 9. U pogledu postojanja i sadràja obi~aja i prakse oni mogu imati samo interpretativnu i dokaznu funkciju. Pored prihva}enih obi~aja, stranke su vezane i „praksom uspostavljenom me|u njima“ (~lan 9, stav 1). Poslovna praksa se mora uspostaviti izme|u konkretnih stranaka. Ona mora biti legalna, ustaljena i razumna, kako bi je Konvencija priznala kao izvor prava. O~ito je da se zahtjevi za priznavanjem normativne snage fakti~kog isti u doma}oj i u me|unarodnoj trgovini. 5.4. Sudska i arbitra`na praksa 25. Petu grupu sa~injava sudska i arbitra`na praksa. Svjesni potrebe stvaranja i o~uvanja pravne sigurnosti, sami tvorci Konvencije su dali smjernice za unifikaciju sudske i arbitra`ne prakse. ^lan 7 BK zahtijeva da se u tuma~enju i primjeni vodi „ra~una o njezinu me|unarodnom karakteru i potrebi da se unaprijedi jednakost njene primjene i poštovanja savjesnosti u me|unarodnoj trgovini“. Ovome cilju sluì i zna~ajan broj baza podataka o sudskim i arbitra`nim odlukama koje se odnose na Konvenciju.119 118 Vidjeti: Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 103. 119 Vidjeti na primjer http//www.cisg.law.pace.edu; http//www.cisg3.law.pace.edu/cases/; http//www.jura.unifreiburg.de/ipr1/cisg/urteile/text/thtm; www.uncitral.org/uncitral/en/case_law/digest/cisg.html

75


28.5.2007

1:22

Page 76

Kod sudske prakse treba imati u vidu da su odluke sudova ja~i izvor prava u anglosaksonskim, nego u kontinentalnim sistemima. Me|unarodne sudske institucije nadle`ne za poslovno-pravne sporove za sada ne postoje. Ovu prazninu nacionalni sudovi nastoje da popune me|usobnim ujedna~avanjem sopstvene prakse u mjeri u kojoj to granice dràvno-pravnih poredaka dopuštaju. 26. Arbitra`na praksa kao izvor prava vu~e svoju snagu iz ovlaštenja stranaka da biraju nadle`nu sudsku instituciju. U principu, nema razlike u ulozi institucionalnih i ad hoc arbitraà, te nacionalnih i nadnacionalnih. Na ovaj na~in zahtjevi za ujedna~avanjem sudovanja i ja~anjem pravne sigurnosti mogu efikasno da budu ostvareni i u me|unarodnoj prodaji.120 Upravo zato arbitra`na praksa funkcioniše i kao jedan od najva`nijih stvaralaca novog lex mercatoria.121 Na~ini na koje se to postiè bi}e izloèni kasnije. 5.5. Dràvni prinudni propisi 27. U sopstvene izvore MNPP ulaze i doma}i prinudni propisi. Oni se mogu podijeliti na zakone i podzakonske akte. Obje grupe u sistemu BiH imaju karakter akata kojima se uspostavlja reìm ekonomske razmjene sa inostranstvom. Prema donosiocu prinudni propisi se mogu podijeliti na dràvne i entitetske. Najva`nije akte prve skupine smo ve} razmotrili. Druga grupa zakona u domenu me|unarodne prodaje ima operativni karakter. Zbog toga }emo se osvrnuti na relevantne akte FBiH. Od zakonskih akata su najva`niji Zakon o vanjskotrgovinskoj politici BiH122 i entitetski Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju123. U ZVTP FBiH je za prodaju najva`niji odsjek III – „Oblici izvoza i uvoza” (~lanovi 9-19). Na drugom mjestu je Zakon o nadzoru kvaliteta odre|enih proizvoda pri uvozu i izvozu124. U ovu skupinu se mogu uvrstiti i entitetski Zakoni o trìšnoj inspekciji.125 ^lan 5 FBiH Zakona o trìšnoj inspekciji odre|uje nadle`nost trìšne inspekcije za kontrolu kvaliteta proizvoda pri uvozu i izvozu. U nomotehni~kom smislu sve citirane odredbe dijele opšte osobine spoljnotrgovinske regulative.126 120 Teorijsku obradu i izvore arbitra`nog prava vidjeti kod Goldštajn Aleksandar-Triva Siniša: “Me|unarodna trgova~ka arbitraà”, Informator, Zagreb, 1987. 121 O Lex mercatoria vidjeti Trifkovi} dr. Miloš „Me|unarodno poslovno pravo“, Ekonomski fakultet Sarajevo, Sarajevo 2001, str. 42 - 46 122 „Sl. glasnik BiH“, broj 7/98 123 „Sl. list RBiH“, broj 20/95 i „Sl. novine FBiH“, broj 2/95 (dalje: ZVTP). FBiH nije ukinula entitetski Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju, dok je RS to u~inila 2006. godine. Prema ~lanu 45 Zakona o vanjskotrgovinskoj politici BiH citirani entitetski zakoni trebalo je da prestanu da vaè 11.11.1998. 124 „Sl. glasnik BiH“, broj 13/03 125 „Sl. novine FBiH“, broj 2/95. 126 Vidjeti Trifkovi} dr Miloš: “Pregled, principi i problemi pravne regulative vanjske trgovine”, Materijal za savjetovanje, PKBiH, Sarajevo, oktobar 1995, str. 4-6 i opšta izlaganja o izvorima me|unarodnog poslovnog prava u prvom dijelu ove knjige.

76


28.5.2007

1:22

Page 77

28. I podzakonski akti se mogu podijeliti na isti na~in kao i zakoni. Me|u podzakonskim aktima moraju se ista}i dva: - Pravilnik o kriterijima, na~inu u~estvovanja preduze}a u raspodjeli izvoznih i uvoznih kontingenata, kao i postupak u vezi sa dodjeljivanjem tih kontingenata, te - Odluka za uvoz robe radi izvoza.127 Od svih karakteristika podzakonskih akata naveš}emo samo jednu. Njima se ure|uju odnosi upravnih organa i stranaka, dok se postupci unutar upravnih organa regulišu Zakonom o opštem upravnom postupku i pravilima internog karaktera.128

6. Zaklju~ivanje ugovora o me|unarodnoj prodaji 6.1. Nove tendencije i faze zaklju~ivanja ugovora 29. Ugovor je rezultat sporazuma stranaka do koga dolazi saglasnoš}u volja stranaka, ili - preciznije - saglasnoš}u njihovih izjava volja. Uslovi koje moraju da ispune: stranke, objekt ugovora, razlog posla, te procedure postizanja saglasnosti regulisani su obligacionim pravom.129 Ta opšta pravila vrijede i za ugovor o prodaji, uklju~uju}i i me|unarodnu prodaju.130 Evolucija ekonomskih odnosa i komercijalnih tehnologija odraàva se i na procesu nastanka ugovora. Ona je naro~ito prisutna u oblasti me|unarodne prodaje. Zbog toga se u ovoj oblasti posebno jasno uo~avaju promjene u zna~enju pojedinih principa i pojava novih rješenja. Naveš}emo najva`nije me|u njima: - volja stranaka ostaje klju~ni i polazni element za nastanak i tuma~enje ugovora. Ukoliko jedna strana nije znala niti mogla znati „namjeru“, tj. stvarnu volju druge strane, izjave volje se u me|unarodnoj prodaji u krajnjoj liniji interpretiraju objektivizirano - onako kako bi ih shvatila „razumna osoba istih svojstava ... u istim okolnostima“.131 Pri tome }e se voditi „ra~una o svim va`nim okolnosti127 „Sl. glasnik BiH“, broj 3/99. 128 Trifkovi} dr Miloš, isto djelo, str. 7. 129 Vidjeti ~lan 26-78 ZOO. 130 Detaljna monografska obrada zaklju~ivanja ugovora data je kod Draški} dr Mladen: “Zaklju~ivanje ugovora o prodaji”, CRS, Beograd, 1986. 131 Vidjeti ~lan 8 Be~ke konvencije, Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 97, govore ovdje o “objektivnom sadràju izjave koji }e biti utvr|en tuma~enjem”.

77


28.5.2007

1:22

Page 78

ma slu~aja, uklju~uju}i ... pregovore, praksu koju su strane me|usobno uspostavile, obi~aje i svako kasnije ponašanje strana“. Izloèno rješenje ima tri zna~ajne posljedice. Najprije, Konvencija je usvojila „jednostavniji pristup u utvr|ivanju namjere stranaka i shodno tome davanju zna~enja ugovoru“.132 Drugo, tvorci Konvencije su se izjasnili za dinami~ko, a ne za stati~ko shvatanje ugovora. I tre}e, navedeni pristup je bliì kontinentalnim133 nego common law sistemima u kojima postoji pravilo da se usmeni dokazi ne mogu koristiti u tuma~enju i promjeni pisanih ugovora ukoliko im protivrije~e ili ih mijenjaju (parol evidence rule);134 - autonomija volje ostaje fundamentalni princip ugovaranja, ali se sve više ograni~ava prinudnim propisima; dràva posredno, kroz ius cogens i neposredno, davanjem odobrenja i dozvola postaje „tre}a stranka”, naro~ito u ugovorima o prodaji; - stvaraju se nova obligaciono-pravna rješenja: opoziva ponuda, šutnje kao prihvat, relativizacija pismene forme itd.; - razvijaju se nove tehnike ugovaranja i dokazivanja: formularni ugovori i opšti uslovi poslovanja prvenstveno, koji otvaraju niz novih problema – “sukob formulara” (Battle of forms) naro~ito;135 - afirmisane su nove procedure zaklju~ivanja ugovora: privatno-pravne ofertalne licitacije, javne nabavke, upotreba telefaksa i elektronskih poruka136, te druge. Rezultat ukupnih promjena u procesu ugovaranja jeste i nova podjela radnji i faza ugovaranja. Ponuda i prihvat, sa svim svojim modifikacijama, danas tvore obaveznu fazu postupka zaklju~ivanja ugovora o prodaji. Njoj prethodi veoma sloèna eventualna ili fakultativna faza pregovaranja.137 30. Fakultativna faza dijeli se na nekoliko relativno samostalnih etapa ~iji je krajnji cilj definisanje ponude - ultimatuma. Prva me|u njima naziva se preliminarni kontakti. Sastoji od jednostranih138 fakti~kih radnji bilo koga od potencijalnih stranaka. Njihova suština jeste ili pribavljanje informacija o mogu}im strankama i budu}em ugovoru ili poziv na pregovaranje. Pošto se radi o unilateralnim komercijalnim postupcima, smatramo da odgovornost za ove akte ne postoji.139 132 Zeller B, isto djelo, str. 319. 133 Vidjeti npr. ~lan 99-100 ZOO. Nacrt ZOO u ~lanovima 135–138 ide korak dalje u pribliàvanju rješenjima koja su usvojena i u BK. Rješenja sli~na našima postoje u pravu Austrije (p. 914, III Novela ABGB), Francuske (pp. 1156 – 1160 Code civil) , Njema~ke (p. 157 BGB) itd. 134 Opširnije vidjeti kod ZellerB, isto djelo, str. 313 - 319 naro~ito 135 Vidjeti Schmitthoff, isto djelo, X Ed., str. 64-65; Gildeggen R., isto djelo, str. 57- 58. 136 Gildeggen, R.., isto djelo, str. 54 smatra da uticaj e-mail komunikacije na mjesto i vrijeme zaklju~enja ugovora o prodaji prema BK još nije definitivno riješen. Nacrt ZOO u ~lanu 33 posebno reguliše „Narud`be elektronskim putem“ imaju}i u vidu isklju~ivo poslovno-pravne ugovore. 137 Vidjeti Draški} dr Mladen, „Zaklju~ivanje ugovora o prodaji“, str. 15-37. 138 Vidjeti Draški} dr Mladen, isto djelo, str. 17. 139 Suprotno tvrdi Draški} dr Mladen, isto djelo, str. 17.

78


28.5.2007

1:22

Page 79

Druga faza su pregovori. Njih karakteriše bilateralnost, tj. ozbiljno izraèna namjera oba u~esnika da razgovaraju o elementima i mogu}nostima zaklju~enja konkretnog ugovora. Ova namjera se ~esto uobli~ava i potvr|uje posebnim dokumentima. Naj~eš}i me|u njima je „pismo namjere” ili Letter of intent. U njegovom formulisanju potrebna je velika pa`nja, kako bi se izbjegla mogu}nost tuma~enja ovoga pisma kao obavezuju}eg dokumenta, naj~eš}e kao ponude.140 Budu}i da se namjera stranaka ne odnosi na obvezivanje, pregovore svaka „strana moè prekinuti kad ho}e” bez ikakvih sankcija (~lan 30, stav 1 ZOO). Upravo zbog toga se u pripremi sloènijih ugovora sre}e i pismeno obavezivanje stranaka da }e sve podatke koje saznaju u toku pregovora ~uvati kao poslovnu tajnu (Secreecy agreement, Confidentiality agreement). Razumije se da ovakav sporazum ili klauzula mogu biti uneseni i u pismo namjere.141 Ogromna sredstva, duìna pregovora i rezervisanje kapaciteta pojedinog partnera naveli su tvorca ZOO da pregovore zaštiti. Stranka koja „je vodila pregovore bez namjere da sklopi ugovor, odgovara za štetu nastalu vo|enjem pregovora” (~lan 30, stav 2 ZOO)142. Odsustvo namjere se teško dokazuje, pa je zato sa njom izjedna~en prekid pregovora bez osnovanog razloga (~lan 30, stav 3 ZOO). Ovim rješenjima se naš zakonodavac opredijelio za zakonsku i ugovornu zaštitu pregovora.143 Tre}a faza su punktacije. One se sastoje u pisanom fiksiranju pojedinih klauzula ugovora, sastavljanju aneksa ili formulacijama termina. Njene radnje se po pravilu prepli}u sa fazom pregovora. Sa~injavanje punktacija je krajnji trenutak za uklju~ivanje pravnika u proces zaklju~ivanja ugovora. Pregovori i punktacije imaju i zna~ajnu interpretativnu funkciju: „prilikom utvr|ivanja namjere jedne strane ili shvatanja koje bi imalo razumno lice, vodi}e se ra~una o relevantnim okolnostima slu~aja, uklju~uju}i njihove pregovore, praksu koju su me|usobno uspostavile, obi~aje i svako docnije ponašanje stranaka” (~lan 8, stav 3 Be~ke konvencije). Informacije i dokumenti iz faze pregovora mo}i }e se koristiti za utvr|ivanje namjere stranke ili stranaka samo ako ih one nisu svojim sporazumom stavile van snage (~lan 8 BK) Ovakve klauzule su ~este naro~ito u ve}im i sloènijim poslovima. Pored toga, one se 140 O problemima vezanim za ovu vrstu dokumenata vidjeti Lake Ralph – Draetta Ugo: “Letters of Intent and Other Precontractual Documents–Comparative Analysis and Forms”, Butterworths, London; Vukmir dr Branko: “Ugovori o zajedni~kim ulaganjima”, Informator, Zagreb 1995, str.129. i Merkt Dr. Hano: „Internationaler Unternehmenskauf“, RWS Verlag Kommunikationsforum GmbH, Koeln, 2003, 2 neubearbeitete Auflage, str. 282 – 284 (dalje }e se citirati kao Merkt H., isto djelo, str. ...) 141 O Confidentiality letter vidjeti Lake-Draetta, isto djelo, str. 121-123.; Merkt H., isto djelo , str. 284 286 142 Nacrt ZOO u ~lanu 26. zadràva ista rješenja. 143 O deliktnoj zaštiti, zaštiti putem culpa in contrahendno i stanju u uporednom pravu vidjeti Draški} dr Mladen, isto djelo, str. 23-37.

79


28.5.2007

1:22

Page 80

zbog postojanja parol evidence rule sre}u i u poslovima sa partnerima ~ije doma}e pravo spada u common law sisteme. êtvrtu etapu ~ini sastavljanje „pripremnih ugovora”, tj. jedne ili više verzija prednacrta ugovora. Rezultat ove faze je tekst prijedloga ugovora koji predstavlja ponudu-ultimatum. 31. Obavezna faza zaklju~ivanja ugovora obuhvata radnje davanja ponude i prihvata. Ova faza po~inje davanjem ~vrste ponude ili „ponude ultimatuma”. Ponuda ultimatum „predstavlja sintezu prethodnog rada u toku pregovora”, ona „ve} sadrì sporazumno utvr|ene neophodne elemente za zaklju~enje”, pa „moè dovesti do ugovora na osnovu prostog pristanka druge strane”.144 Za ponudu i prihvat vaè opšta pravila nadle`nog nacionalnog prava.145 Pored toga, Be~ka konvencija je uredila postupak zaklju~ivanja ugovora o me|unarodnoj prodaji u svom Dijelu II. Zbog toga se o ovim pitanjima ne}e ovdje više raspravljati.146 Uspješnim završetkom obavezne faze zaklju~ivanja posla dolazi do perfekcije ugovora. Pod njom se podrazumijevaju mjesto i vrijeme nastanka ugovora kao posebne sociološke, ekonomske i pravne tvorevine. Stranke mogu ugovorom o prodaji odrediti mjesto i vrijeme njegovog nastanka. Ukoliko to ne u~ine, primijeni}e se rješenja pravnog poretka na koji upu}uju kolizione norme. Prema ~lanu 7 ZRSZ, „smatra se da su pravni posao i pravna radnja u pogledu oblika punova`ni ako su punova`ni bilo po pravu mjesta gdje je pravni posao sklopljen, odnosno pravna radnja preduzeta, bilo po pravu koje je mjerodavno za sadrìnu pravnog posla, odnosno pravne radnje”. Dakle, mjesto zaklju~enja ugovora (lex loci contractus) je jedno od alternativnih pravila za procjenu vrijednosti forme ugovora o prodaji. Vrijeme perfekcije je zna~ajno jer se po njemu odre|uje sjedište prodavca kao ta~ka vezivanja nadle`nog nacionalnog prava (~lan 20 ZRSZ).147 6.2. Posebne tehnike zaklju~ivanja ugovora 32. Velika vrijednost poslova prodaje, potreba da se me|u zainteresovanim partnerima uspostavi konkurentski odnos, èlja da se izbjegnu kruta pravila o vezanosti ponudom i postojanje javnog, dràvnog interesa, doveli su do izgradnje posebnih tehnika kojima se prevazilazi zatvorenost postupka pregovaranja i ugovaranja na samo dva subjekta.148 144 Draški} dr Mladen: „Zaklju~ivanje ugovora o prodaji“, str. 19. 145 Vidjeti ~lan 32-43 ZOO. 146 Opširnije vidjeti kod Draški} dr Mladen, „Zaklju~ivanje ugovora o prodaji“, str. 40. 147 Opširnije kod Draški} dr Mladen, „Zaklju~ivanje ugovora o prodaji“, str. 236-262. 148 Preambula UNCITRAL-ovog modela Zakona za nabavku robe, izgradnju objekata i usluga, A/CN. 9/403 od 19.8.1994. navodi i druge razloge.

80


28.5.2007

1:22

Page 81

Ovi postupci, isto kao i neposredno ugovaranje, mogu ali ne moraju biti zasnovani na opštim uslovima i tipskim formularima.149 Ipak, njihova je primjena ~eš}a u masovnijim i sloènijim procedurama zaklju~enja ugovora. Posebne tehnike zaklju~ivanja ugovora razvijene su prvenstveno u me|unarodnoj prodaji investicione opreme i kod ugovora o investicionoj izgradnji. Svode se na tri osnovne vrste: prikupljanje ponuda, javna ili ofertalna licitacija i licitacija za utvr|ivanje podobnosti. Izvori prava u ovoj oblasti mogu biti me|unarodni i dràvni. U prvoj grupi naro~ito su zna~ajna pravila velikih me|unarodnih financijskih organizacija kao što su Svjetska banka za obnovu i razvoj (IBRD) i Me|unarodno udruènje za razvoj.150 UNCITRAL-ov model Zakona za nabavku robe, izgradnju objekata i usluga151 predstavlja prelaz od me|unarodne ka unificiranoj nacionalnoj regulativi. Vrela doma}eg prava mogu se podijeliti na dràvna i autonomna. Zakoni u BiH posve}eni vanjskotrgovinskom poslovanju više ne sadrè odredbe o obavezi uvoznika da primijene neku od ovih tehnika.152 Zbog toga više ne vaè ni raniji podzakonski akti.153 Kako drugi propisi nisu doneseni, izbor i primjena posebnih tehnika ugovaranja prepušteni su autonomiji volje velikih privatnih kupaca. Ukoliko je kupac dràva koja djeluje iure gestionis, dakle kao me|unarodni „trgovac”, situacija je radikalno druk~ija. Pravo EZ izuzetno precizno reguliše ovu oblast.154 Slijede}i njegova rješenja, FBiH je donijela Uredbu o postupku nabavke robe, uslugama i ustupanju radova,155 koja je detaljno uredila posebne tehnike zaklju~ivanja ugovora. 33. Prikupljanje ponuda je upu}ivanje nejavnog poziva odre|enom broju potencijalnih partnera da dostave svoje ponude za prodaju odre|enog objekta, robe.156 Da bi ova procedura imala me|unarodni karakter, potrebno je da sjedište pozvanih bude u drugoj dràvi. Odre|ivanje sadràja èljenog ugovora moè se izvršiti opisom u pozivu, na osnovu tipskog formulara i/ili opštih uslova, te na bazi te149 Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, isto djelo, str. 157-159. 150 Opširnije kod Popov dr Danica, isto djelo, str. 41. Vidi i str. 41-45. 151 U Uvodu za ovaj akt je riješeno da je njegov cilj da posluì kao model dràvama u evaluaciji, modernizaciji i eventualnom uvo|enju zakonodavstva o nabavkama. 152 Zakon o prometu robe i usluga sa inostranstvom („Sl. list SFRJ2, broj 66/85) je sadràvao ovakve odredbe. 153 Odluka o uvozu robe na osnovu prethodno odrànog javnog nadmetanja ili na osnovu prikupljanja ponuda... („Sl. list SFRJ“, broj 34/86). 154 Opširno vidjeti kod Bovis, isto djelo, 97-143. 155 „Sl. novine FBiH“, broj 31/98 (dalje: Uredba o postupku nabavke…). 156 Vidjeti ~lan 4 - 7 Uredbe o postupku nabavke… Ova procedura mora se provesti kada je vrijednost robe koja se nabavlja iznad 50.000,00 KM.

81


28.5.2007

1:22

Page 82

ndera. Rok i na~in dostavljanja ponude moraju biti navedeni. Da bi se prikupljanje smatralo uspjelim, propisi, uklju~uju}i i Uredbu o postupku nabavke… obi~no zahtijevaju da se jave barem tri ponu|a~a. U našim uslovima, na bazi autonomije volje privatnog kupca, moè biti odre|en i manji broj. „U postupku izbora najpovoljnijeg ponu|a~a u~estvuje samo komisija koja sprovodi postupak, obi~no bez prisustva ponudilaca”.157 Upravo u tome leì jedna od najva`nijih razlika izme|u ove procedure i ofertalne licitacije. 34. ZOO u ~lanu 33 govori o op}oj ponudi, onoj koja se po pravilu javno upu}uje neodre|enom broju osoba. Takav prijedlog „vaì kao ponuda ako druga~ije ne proizlazi iz okolnosti slu~aja ili obi~aja”. Ofertalna ili ponudbena licitacija predstavlja odstupanje od opšte ponude. U suštini, ona je i stvorena sa namjerom da se izbjegne kvalifikovanje javnog prijedloga za zaklju~enje ugovora kao ponude. Ofertalna licitacija je jednostrani gra|anskopravni posao kojim se kupac javno obavezuje da }e primiti i razmotriti sve ponude za zaklju~enje odre|enog ugovora o me|unarodnoj prodaji koje odgovaraju uslovima javnog poziva i da }e preduzeti i druge radnje vezane za eventualno zaklju~enje konkretnog ugovora. Ovom tehnikom odabira prodavca kupac, koji je u ekonomskom smislu ponudilac, pravno dobija poloàj ponu|enog. Umjesto takmi~enja ponu|enih u brzini dostave ponude, kupac me|u ponudiocima otvara konkurenciju u cijenama i drugim uslovima ugovora. Time je i njegova poslovna pozicija znatno poboljšana. Sama procedura predstavlja kompromis izme|u zahtjeva za brzinom i sigurnoš}u zaklju~enja ugovora. Sponu izme|u njih predstavljaju tender i postupak ofertalne licitacije. Tender je skup dokumenata kojim su precizno i detaljno odre|eni: sadràj èljene ponude - osim cijene, te postupak investitora sa ponudama. Tender se sastoji od: - uputstava ponu|a~ima, - opštih uslova ugovora kojima se determiniše sadràj ugovora, - posebnih uslova, ako je potrebno izvršiti prilago|avanje ugovora specifi~nostima konkretnog posla, - zbirke dokumenata, uklju~uju}i obrasce ugovora i garanciju, te - tehni~kih planova sa specifikacijama. Postupak ima više faza. Ovdje ih je dovoljno samo nabrojati. To su: donošenje odluke o ofertalnoj licitaciji, objavljivanje javnog poziva na slanje ponuda, stavljanje dokumentacije na uvid i dodatno informisanje 157 Popov dr Danica, isto djelo, str. 45.

82


28.5.2007

1:22

Page 83

interesenata, otkup tendera, podnošenje ponuda u skladu sa javnim pozivom i uputstvima ponu|a~ima, javno otvaranje ponuda, razmatranje ponuda, izbor najpovoljnijeg ili najpovoljnijih ponu|a~a, davanje odgovora na eventualne prigovore u~esnika u javnoj licitaciji ponudama, daljnji pregovori sa izabranim ponu|a~ima i zaklju~enje ugovora sa najpovoljnijim od njih, odnosno donošenje odluke da se ugovor ne zaklju~i.158 35. Problem kvalifikovanosti ponu|a~a moè se postaviti i kod zaklju~ivanja ugovora prikupljanjem ponuda i pri izboru ofertalne licitacije. Da bi se on riješio, provodi se licitacija o podobnosti. S obzirom na to da je ovaj postupak relativno dug i skup, primijeni}e se kod sloènije robe ili zahtjeva za neuobi~ajeno velikim koli~inama. Pored detaljnog opisa robe ili ~ak kompletne tenderske dokumentacije, javni poziv sadrì i detaljan spisak uslova koje treba da ispunjava u~esnik na konkursu. On po pravilu obuhvata navode sli~nih obavljenih poslova (referens lista), podatke o finansijskom bonitetu, stanje kadrova i opreme, poslovne veze itd. Postupak je isti kao i kod ofertalne licitacije. Ishod je nešto druk~iji. Naime, ne utvr|uju se samo najkvalifikovaniji nego svi oni koji su ispunili uslove iz javnog oglasa i licitacione dokumentacije. Kvalifikovanim prodavcima i samo njima, kupac dostavlja ponude ili ih poziva da otkupe tender i u~estvuju u ofertalnoj licitaciji.159 Prijem ponude i eventualno zaklju~enje ugovora sa subjektom koji se nije kvalifikovao predstavlja osnov za tu`bu za naknadu poništenje poziva, odnosno zaklju~enog ugovora i naknadu štete kvalifikovanim ponudiocima. 6.3. Zaklju~ivanje ugovora prema Be~koj konvenciji 6.3.1. Ciljevi Be~ke konvencije

36. Redaktori Dijela II Be~ke konvencije imali su ~etiri osnovna zadatka: - integrisanje dva haška jednoobrazna zakona u jedinstven akt, - prevazilaènje razlika izme|u anglosaksonskih i kontinentalnih sistema u ovoj oblasti, - stvaranje jedinstvenog sistema zaklju~ivanja ugovora koji moè da neutrališe razlike u nacionalnim pravima, bez obzira na to kome sistemu pripadaju i - prevazilaènje problema koji mogu nastati uslijed toga što sukcesivnost ponude i prihvata nije nuàn uslov (conditio sine qua non) nastanka ugovora”.160 158 Vidjeti ôvi} dr Šefkija: “Zaklju~ivanje kupoprodajnog ugovora putem javne licitacije i prikupljanja ponuda”, Ekonomski glasnik br. 29-30, godina 1981, str. 99-112; Popov dr Danica, isto djelo, str. 37-44: ~lanovi 23-36 UNICTRAL-ovog modela Zakona iz 1994. 159 Vidjeti ~lan 7 UNICTRAL-ovog modela Zakona iz 1994. 160 Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema ..., str. 20.

83


28.5.2007

1:22

Page 84

Bez obzira na uspješnost u ostvarivanju postavljenih ciljeva, Konvencija nije mogla da zadovolji sve interese. Zbog toga je i dozvoljeno posebno ratifikovanje Dijela II i Dijela III (~lan 92 BK).161 37. Be~ka konvencija polazi od veoma široko formulisanog principa neformalnosti ugovora. Prema dispozitivnom pravilu ~lana 11, „ugovor o prodaji ne mora se sklopiti niti potvrditi pismeno, niti je podvrgnut bilo kojim drugim zahtjevima što se ti~e oblika ugovora“. U skladu sa tim je dozvoljeno dokazivanje postojanja i sadràja ugovora bilo kojim sredstvima „uklju~uju}i i svjedoke“. Ipak, treba imati u vidu da }e i sudovi i arbitraè prednost dati pisanim dokazima. Tome je potrebno prilagoditi na~in djelovanja stranaka u postupku pregovora i pri zaklju~ivanju ugovora. Ovako liberalan pristup162 je još jedan od razloga zbog kojih je Konvencija dozvolila dràvama da je ratifikuju uz izuzimanje Dijela II.163 Kako bi proširila domene svoje primjene, Konvencija, dalje, dozvoljava da se pri ratifikaciji Dijela II stavi rezerva na primjenu odredaba ~lanova 11 i 29 koji se ti~u same forme ugovora.164 Konvencija reguliše obaveznu fazu zaklju~ivanja ugovora u Dijelu II, ~lanovi 14 – 24. Tu su ure|ena tri glavna instituta: ponuda, prihvat i perfekcija ugovora. Pitanja koja nisu obuhva}ena odredbama Dijela II riješi}e se najprije prema opštim principima na kojima po~iva konvencijska regulativa zaklju~ivanja ugovora, ako njih nema - prema pravilima me|unarodnog privatnog prava (~lan 7.2. Konvencije).165 Bez obzira na ograni~avanje regulative na obaveznu fazu zaklju~ivanja, ona je ostala otvorena prema rješenjima iz fakultativnih etapa pregovaranja. Izloì}emo detaljnije tri osnovna instituta. Pri tome }e biti nu`no korištenje i uporednopravnog metoda. 6.3.2. Ponuda

38. „Prijedlog za zaklju~enje ugovora upu}en jednom ili više odre|enih lica predstavlja ponudu ako je dovoljno odre|en i ako upu}uje na namjeru ponudioca da se obaveè u slu~aju prihvatanja” (~lan 14, stav 1 BK).166 Ovom definicijom su odre|eni i bitni konvencijski elementi ponude kao jednostranog pravnog posla. To su: Odre|enost ponu|enog ili ponu|enih. Ukoliko je prijedlog u~injen neo161 Ustupak je u~injen ondašnjem Sovjetskom Savezu. Danas je relevantan za druge zemlje koje imaju administrativno-planski privredni sistem. Vidjeti i Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 185. 162 Suprotno BK, ~lanovi 2-201 U.S.A UCC ne dozvoljava sudsko ostvarivanje zahtjeva iz ugovora o prodaji ~ija je cijena iznad 500 UDS, ukoliko nisu sa~injeni u pisanoj formi. 163 Vidjeti ~lan 92 Konvencije. Zna~ajno je da mogu}nost neratifkovanja postoji i za Dio III, onaj koji reguliše odnose povodom ve} zaklju~enog ugovora o me|unarodnoj prodaji. 164 ^lan 96 Konvencije 165 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 123 kao primjere odstupanja od “tradicionalne teorije” navode ukrštene ponude i “trgova~ku pisanu potvrdu”, tj. zaklju~nicu. 166 Istorijat ove definicije vidjeti kod Vilus dr Jelene, isto djelo, str. 43-44.

84


28.5.2007

1:22

Page 85

dre|enom broju lica, „smatra}e se samo kao poziv da se u~ine ponude, izuzev ako lice koje ~ini takav prijedlog jasno ukaè na suprotno” (~lan 14, stav 2 BK). Razli~ito, dakle, od našeg zakonodavstva167, Konvencija se kod ponuda javnosti opredijelila za shvatanje da se radi o pozivu na direktno slanje ponuda ili na ofertalnu licitaciju, a ne ponudi; Sadràj ponude mora biti dovoljno odre|en. Da bi ublaìla opasnost ovako široko postavljenog pravnog standarda, Konvencija precizira njegove elemente. To su eksplicitno ozna~avanje robe, te izri~ito ili pre}utno utvr|ivanje koli~ine i cijene, odnosno elemenata za njihovo odre|ivanje (~lan 14, stav 1 BK). Minimalni zahtjevi su, dakle, odre|enost robe po vrsti i odredivost koli~ine i cijene. Prilikom konstatovanja da li su koli~ina i cijena dovoljno uredni, koristi}e se naro~ito obi~aji i praksa me|u strankama, te okvirni ugovori;168 Namjera na obavezivanje (animus contrahendi). Standardi za njeno odre|ivanje nisu uspostavljeni u Konvenciji, što moè da izazove probleme u praksi jer se radi o unutrašnjem, subjektivnom elementu.169 Upravo zbog toga se teorija zalaè za objektivizirana shvatanja zna~enja izjave koje treba da predstavlja ponudu. Ako se namjera za obavezivanje ni ovako ne moè utvrditi, radi se o pozivu na davanje ponuda.170 39. Pravno dejstvo ponude u svim pravnim sistemima, pa i u Konvenciji, jeste vezanost ponu|a~a svojim odre|enim i ozbiljnim prijedlogom za zaklju~enje ugovora. Od ove ta~ke pa dalje postoje ozbiljne razlike u uporednom pravu. Iako su one u krajnjoj instanci više teorijske nego prakti~ne prirode, Konvencija je, ipak, morala da ih prevazi|e. Prema ~lanu 15 BK „Ponuda proizvodi pravno dejstvo od trenutka kada stigne ponu|enom”. A to zna~i da je za punova`nost otposlane171 ponude, ne i ugovora, prihva}ena kontinentalna teorija prijema izjave. Ustupak anglosaksonskim sistemima u~injen je razlikovanjem „povla~enja” i „opoziva” ponude. Ponuda se moè povu}i ako izjava o tome stigne ponu|enom „prije ili u isto vrijeme kada i ponuda” (~lan 15, stav 2 BK). Tada se smatra da ponuda nije ni data. „Povla~enje”, dakle, djeluje u prvoj fazi zaklju~ivanja ugovora. Njime se ponudilac „osloba|a od ponude” ~ak i kad je ponudu odredio kao „neopozivu“. „Opoziv” se pojavljuje u drugoj fazi zaklju~enja ugovora - u periodu od prispije}a ponude do nastanka ugovora. Opoziv zna~i da ponudilac „èli da poništi ponudu”.172 O~ito je da su navedena rješenja mogu}a jedino na osnovama teorije prijema. 167 ^lan 33. ZOO i ~lan 29. Nacrta ZOO. Treba uo~iti da je rješenje doma}eg prava uslovljeno zahtjevom da iz okolnosti slu~aja ili obi~aja ne proizlazi da se radi o pozivu na slanje ponuda. 168 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 130. 169 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 47; Eorsi u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 139. 170 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 133. Vidjeti ~lan 8, 2 BK. 171 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 137, ponuda koju je ponu|eni dobio na neovlašten na~in je nevaè}a. 172 Eorgi u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 147.

85


28.5.2007

1:22

Page 86

Zbog ovog, ali i drugih slu~ajeva zasnovanih na teoriji prijema, BK je odredila kada smatra da je bilo koje izraàvanje namjere „stiglo” primaocu. To }e biti trenutak u kome mu je ono „saopšteno usmeno, ili na drugi na~in uru~eno njemu li~no ili predato u njegovom sjedištu ili na njegovu poštansku adresu, ili ako nema sjedišta, odnosno poštanske adrese, u njegovom redovnom boravištu” (~lan 24 BK). 40. Ponuda prestaje opozivom, odbijanjem i zaklju~ivanjem ugovora. Opoziv predstavlja gašenje ponude izjavom ponudioca. Zbog toga što ovakav postupak moè ozbiljno da remeti poslovnu i pravnu sigurnost i dràvno-pravni poreci i Be~ka konvencija su mu posvetili posebnu pa`nju. Za razliku od našeg173 i brojnih drugih sistema, Be~ka konvencija polazi od principa opozivosti ponude. „Sve dok se ugovor ne zaklju~i, ponuda moè da se opozove ukoliko opoziv stigne ponu|enom prije nego što je on otposlao svoj prihvat” (~lan 16, stav 1 BK). Treba zapaziti da relevantnu vremensku granicu predstavlja trenutak slanja prihvata, a ne moment njegovog prispije}a i nastanka ugovora.174 Ovakvo rješenje odstupa od stavova nacionalnih prava.175 Opoziv ponude nije mogu} u dva slu~aja. Prvi postoji kada je u ponudi izri~ito nazna~eno da je ponuda neopoziva.176 Najkarakteristi~niji primjer je navo|enje roka vaènja ponude. Ovo rješenje je ustupak kontinentalnim sistemima.177 Drugi slu~aj je koncesija anglosaksonskim sistemima.178 Ponuda je neopoziva „ako je ponu|eni razumno vjerovao da je ponuda neopoziva i ponašao se saglasno tome” (~lan 16, stav 2, ta~ka (b) BK). Treba zapaziti da su uslovi u drugom slu~aju postavljeni kumulativno i da to zna~i objektivizaciju kriterija za procjenu unutrašnjih psihi~kih stanja ponu|enog. U svjetlu opšteg pravila o opozivosti ponude, jasno je da se oba slu~aja neopozivosti mogu realizirati „jedino ako ponuda nije poslana neposrednim sredstvima saopštavanja”.179 „Ponuda, ~ak i kad je neopoziva, prestaje da vaì kada izjava o njenom odbijanju stigne primaocu” (~lan 17 BK). Zbog stavova pojedinih prava da neopozive ponude ne prestaju odbijanjem,180 Konvencija je svoje 173 ^lan 36, stav 1 ZOO: “Ponudilac je vezan ponudom izuzev ako je svoju obavezu da odrì ponudu isklju~io ili ako to isklju~enje proizlazi iz okolnosti posla”. Isto i ~lan 34 Nacrta ZOO. U sistemu BK ova situacija se naziva „povla~enje“ ponude. 174 ?lan 18, stav 1 BK: “Prihvat ponude proizvodi dejstvo od trenutka kada izjava o saglasnosti stigne ponudiocu”. Zbog toga se prvi dio re~enice u ~lanu 16, stav 1 BK moè smatrati suvišnim. 175 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 56. 176 Koriste se izrazi: “~vrsta”, “neopoziva” itd. Zna~enje drugih izraza bi}e mjerodavni i poslovni obi~aji odre|enog kruga privrednika, Caemmerer/Schlechtriem isto djelo, str. 142-148. 177 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 58-59; ^lan 37 ZOO i ~lan 35 Nacrta ZOO; Schmitthoff Clive, isto djelo, 9 th Ed, str. 90 za anglosaksonske sisteme; 178 Eorgi u Bianca - Bonell, isto djelo, str. 155. Razlog leì u ~injenici da kompromis po sistemu “fifty-fifty” nije mogu} u suštinskom smislu. Gabriel Henry, isto djelo str. 50, smatra da ~lan 16 (2) ipak ne usvaja koncept “~vrste ponude” prema UCC. 179 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 56. 180 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 61.

86


28.5.2007

1:22

Page 87

rješenje eksplicitno navela. Interesantno je da je za vaènje izjave o odbijanju usvojena teorija prijema. Ona prakti~no zna~i da ponu|eni moè da opozove svoje odbijanje dok ono ne „stigne” ponudiocu u skladu sa odredbama ~lana 24 BK. Opšte je pravilo da se ponuda gasi, prestaje da postoji i njenim prihvatanjem, tj. zaklju~enjem ugovora. Zbog toga ovo rješenje nije posebno istaknuto u tekstu Konvencije. 6.3.3. Prihvat i perfekcija ugovora

41. Prihvat je „izjava ili drugo ponašanje ponu|enog koje ukazuje na saglasnost s ponudom i smatra se prihvatanjem” (~lan 18, stav 1 BK). Izjava mora biti jasna; neutralno obavještenje o prispije}u i razmatranju ponude, na primjer, nije dovoljno. Konvencija ne odre|uje na~in na koji se mora otposlati ponudiocu. Kako je to prepušteno praksi,181 ponu|eni mora da ga izabere vode}i ra~una o potrebi odràvanja blagovremenosti prihvata. Ukoliko je ponudilac u ponudi odredio na~in davanja prihvata, on je obavezan za ponu|enog.182 Drugi na~in davanja prihvata su konkludentne radnje. Da radnja „ukazuje na saglasnost”, utvr|uje se na osnovu ponude, prakse izme|u stranaka ili obi~aja (~lan 18, stav 3 BK). Kao najo~itiji primjeri u Konvenciji su navedeni odašiljanje robe i pla}anje cijene, ali postoje i druge ~inidbe.183 Bitno je ista}i da posebno obavještavanje ponudioca o izvršenju navedenih radnji nije po Konvenciji obavezno, ali da je u praksi veoma korisno. Njime se ponu|ena strana štiti od posljedica zakasnjelog saznanja ponudioca za izvršenje radnje. Tre}i na~in davanja izjave jeste - šutnja. Iako ona, kao i ne~injenje, samo po sebi ne zna~i prihvat, u pojedinim slu~ajevima moè imati i takav efekt. Ovo }e se desiti onda kada na šutnju kao prihvat ukazuju okolnosti posla, pregovori, ranije uspostavljena praksa izme|u istih stranaka ili njihovo ponašanje nakon faze pregovora, te obi~aji (~lan 8 BK). Na ovaj na~in je relativiziran princip da se ne slaè onaj koji šuti (Qui tacet consentire non videtur).184 42. Dejstvo urednog prihvata jeste nastanak ugovora. Za trenutak njegovog nastanka usvojena je teorija prijema: „prihvat ponude proizvodi 181 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 62. 182 Eorgi u Bianca - Bonell, isto djelo, str. 166. 183 Vilus dr Jelena isto djelo, str. 63 navodi kao primjere i: “otpo~injanje proizvodnje, otvaranje akreditiva ili slanje dokumenata”. 184 Vidjeti ~lan 42 ZOO i ~lan 40 Nacrta ZOO. Po stavu 3 šutnja je prihvat u datim okolnostima, ako se odbijanje ne u~ini odmah ili u ostavljenom roku. U njema~kom pravu relativizacija se obavlja kroz dejstvo trgova~kih obi~aja (Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 124). Opširnije vidjeti str. 152-153.

87


28.5.2007

1:22

Page 88

dejstvo od trenutka kad izjava saglasnosti stigne ponudiocu” (~lan 18, stav 2 BK). Da bi prihvat bio uredan, on najprije mora biti blagovremen. Blagovremenost zavisi od na~ina komuniciranja stranaka. Usmene ponude moraju biti prihva}ene odmah, izuzev ako okolnosti ne upu}uju na druk~ije rješenje. Tehnika usmenog komuniciranja stranaka ovdje je irelevantna (direktno, telefon, radio).185 Za pisani prihvat postoje dva alternativna rješenja. Ako je ponudilac izri~ito ili opisno186 odredio rok do koga se smatra vezanim, prihvat mora sti}i u tom roku. Ako nije - prihvatanje mora sti}i u razumnom roku koji se odre|uje po okolnostima posla, „uklju~uju}i brzinu sredstava komunikacije koja je koristio ponudilac” (~lan 18, stav 2 BK). U praksi ovo zna~i da ponu|eni mora prihvat poslati istim ili brìm sredstvom. Navedeni rokovi vaè i za prihvat u~injen konkludentnim radnjama. Ukoliko su oni poštovani, datum preduzimanja radnje smatra se datumom zaklju~enja ugovora. U slu~ajevima u kojim radnje sa efektom prihvata nisu same po sebi i obavještenje ponudioca (slanje robe brodom, npr.), za valjanost ponude potrebno je poslati i posebno obavještenje.187 Odràvanje rokova koji se odnose na prihvat zavisi od odre|ivanja trenutka u kome oni po~inju te}i. Zbog toga je ovo pitanje detaljno ure|eno u ~lanu 20 BK. Rok za prihvatanje usmenih ponuda, ali i ponuda u~injenih „drugim neposrednim sredstvom saopštavanja”, po~inje te}i od trenutka u kome ponuda stigne ponu|enom. Telegramske ponude imaju kao mjerodavan trenutak u kome je „telegram predat za odašiljanje”. Rješenja za pismom upu}ene ponude su nešto sloènija. Radi zaštite ponudioca188 mjerodavan je najprije datum na pismu, a ako njega nema datum na koverti. Zvani~ni praznici i neradni dani ura~unavaju se u rok ako padaju na po~etak ili unutar roka. Ukoliko se nalaze na kraju perioda, pa se zbog toga obavještenje o prihvatu ne moè uru~iti, „rok se produàva do prvog narednog radnog dana”. U nejasnim slu~ajevima ili u onima u kojima rok nije odre|en, pravo da procijeni blagovremenost prihvata, te odredi sudbinu ugovora pripada ponudiocu.189 Potrebe prometa i na~elo dobre vjere (bona fides) zahtijevali su ublaàvanje stroge primjene pravila o blagovremenosti prihvata. ^lanom 21 BK ure|ene su dvije osnovne situacije ove vrste. Prva postoji kada je ponu|eni kriv za zadocnjenje. Odluka o sudbini prihvata tada je u rukama ponudioca. On moè odlu~iti da uvaì zadocnjenje ponu|enog. Da bi 185 ^lan 42, stav 3 ZOO “Ponuda u~injena telefonom, teleprinterom ili neposrednom radio-vezom smatra se kao ponuda prisutnoj osobi”. Elektronski prenesene poruke ne smatraju se usmenim. Isto rješenje zadràno je i u ~lanu 38. Nacrta ZOO. 186 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 154-155. 187 Forinsmartli u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 170. 188 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 74. 189 Caemmerer/ Schlechtriem, isto djelo, str. 28.

88


28.5.2007

1:22

Page 89

se izbjegla pravna nesigurnost, ponudilac mora bez odga|anja o svome pozitivnom stavu obavijestiti ponu|enog sredstvima neposrednog saopštavanja ili pismeno.190 Ako je ponu|eni na vrijeme poslao prihvat i ako nije kriv za njegovo prispije}e sa zadocnjenjem, postoji pretpostavka o blagovremenosti prihvata. Opravdani interesi ponudioca zahtijevali su da mu se ostavi mogu}nost da bez odga|anja obavijesti ponu|enog o tome da smatra da se ponuda ugasila. Zadocnjeli prihvat ove vrste proizvodi pravno dejstvo od trenutka u kome je stigao ponudiocu, a ne od momenta u kome je po redovnom roku stvari trebalo da stigne.191 Ovo rješenje ne mora uvijek biti u skladu sa ~lanom 27 BK koji formuliše „teoriju odašiljanja” za potrebe me|unarodne prodaje. Moè se, naime, desiti da se prihvatilac smatra vezanim ugovorom i djeluje u skladu sa tim i prije nego što je ugovor, zbog zakašnjenja, nastao. Prihvat se, kao i ponuda, moè povu}i. Povla~enje je pravovaljano ukoliko izjava o njemu stigne ponudiocu prije ili u trenutku u kome bi prihvat proizveo pravno dejstvo. Prihvat u~injen konkludentnim radnjama ne moè se povu}i.192 Pošto u ~lanu 22 BK ne govori o opozivu prihvata, on nije mogu}. 43. Drugi uslov urednosti prihvata je njegov sadràj. On se moè odrediti kao „pristanak na klauzule ugovora projektovanog u ponudi”.193 Ovaj pristanak u svim pravima, osim ameri~kog, mora u svemu biti saglasan sa ponudom.194 Strogost navedenog principa je poslije dugih rasprava195 ublaèna u pravu me|unarodne prodaje, pa i u Be~koj konvenciji. „Odgovor na ponudu koji ukazuje na prihvatanje, a koji sadrì dodatke, ograni~enje ili druge izmjene je odbijanje ponude i predstavlja kontraponudu” (~lan 19, stav 1 BK). Ve} po samoj Konvenciji ovo }e biti slu~aj sa dopunom ili izmjenama ponude koji se ti~u koli~ine, cijene, obaveze pla}anja, modaliteta isporuke, obima odgovornosti i na~ina rješavanja sporova (~lan 19, stav 3 BK). Prihvat, dakle, ne smije da odstupa od bitnih elemenata ponude, odnosno od onih koji predstavljaju samu suštinu projektovanog i predloènog posla.196 Neprakti~nost 190 Neka sporna pitanja vidjeti kod Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 77. Po ~lanu 43 ZOO zakasnjeli prihvat se smatra novom ponudom. Vidjeti Caemmerer/Schechtrime, isto djelo, str. 175. 191 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 77. 192 Caemmerer/Schechtriem, isto djelo, str. 179. 193 Draški} dr Mladen, Zaklju~ivanje ugovora o prodaji, str. 161. 194 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 77. Isto i ~lan 41 ZOO Farnsworth u Bianca-Bonell, str. 178 govori o: pravilu “slike u ogledalu”. Gabriel Henry, isto djelo, str. 45. kritikuje rješenje CISG zato što ono “dozvoljava ponudiocu da vlada ponudom”. 195 Vidjeti raspravu kod Vilus dr Jelene, isto djelo, str. 67-73. 196 U jednom britanskom slu~aju sud je zauzeo stav da odre|ivanje uslova pla}anja i preciziranje roka isporuke izjavu ponu|enog od prihvata pretvaraju u kontraponudu (Northland Airelines Ltd v. Dennis Ferranti Metere. Navedeno prema Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 54).

89


28.5.2007

1:22

Page 90

ovakvog rješenja kod manjih i nebitnih promjena navela je redaktore da ublaè izloèni princip. Dopunski ili razli~iti uslovi koji suštinski ne mijenjaju uslove ponude ne mijenjaju karakter izjave o prihvatu.197 Ukoliko ponudilac bez odga|anja usmeno ili pismeno ne obavijesti ponu|enog da ne prihvata izmjene elemenata ponude, ugovor se smatra zaklju~enim sa sadràjem koji je naveden u prihvatu (~lan 19, stav 2 BK). 44. „Ugovor o prodaji je zaklju~en u trenutku prihvatanja ponude u skladu sa odredbama ove konvencije” (~lan 23 BK). Vrijeme perfekcije se mora utvrditi shodno ~lanu 24 Konvencije. A to zna~i da je ugovor zaklju~en u trenutku u kome uredan prihvat blagovremeno „stigne” do ponudioca. Kada je prihvat stigao, odre|eno je u ~lanu 24 BK uz puno uvaànje teorije prijema izjave. Ukoliko postoji više izjava sa obilje`jima prihvata, tuma~enjem se mora utvrditi koja od njih u konkretnom slu~aju ima to svojstvo. Konvencija nije uzela u obzir uticaj administrativnih dozvola i odobrenja na nastanak ugovora, budu}i da su one tretirane kao obaveze, odnosno rizici stranaka.198 Konvencija uopšte ne sadrì pravila o mjestu perfekcije iako su ona veoma zna~ajna, posebno za formu ugovora. Pošlo se od toga da vrijeme zaklju~enja determiniše i mjesto nastanka ugovora i da stoga nema potrebe za ure|ivanjem ovog pitanja.199 6.4. Uloga dràve u zaklju~ivanju ugovora o me|unarodnoj prodaji 6.4.1. Dozvola i/ili odobrenje

45. Postoje ~etiri na~ina uslovljavanja nastanka ili dejstva ugovora. To su: uslovljavanje ovlaštenja zastupnika da potpiše ugovor zasnovano na opštem aktu pravnog lica (~lan 55 ZOO), ugovaranje uslova izme|u stranaka (~lan 74-76 ZOO),200 unošenje u registre zasnovane na posebnim propisima (lex specialis) i zakonsko odre|ivanje saglasnosti tre}e osobe kao uslova za zaklju~ivanje ili dejstvo ugovora (~lan 29 ZOO). Za zaklju~ivanje ugovora o me|unarodnoj prodaji relevantan je ~etvrti vid uslovljavanja. On se ravna najprije prema prinudnim propisima zemlje koja je predvidjela saglasnost. Ako propisi o saglasnosti imaju 197 Farnsworth Bianca-Bonell, isto djelo, str. 178-179 smatra rješenja ~lana 19 BK sredstvom za rješavanje “bitke formulara ponudioca i ponu|enog”. Vidjeti i Gabriel Henry, isto djelo, str. 59-62. 198 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 79. 199 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 79. Sli~no Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 182. Suprotno Farnsworth u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 200: odre|ivanje mjesta zaklju~enja ugovora uopšte nije predmet Konvencije, pa se izmjena ne moè tuma~enjem ni utvr|ivati. 200 Nacrt ZOO u ~lanu 84 – 87 nije promijenio rješenja ZOO. Dodatna su, me|utim, dva ~lana koja govore o zaštiti uslovnog prava.

90


28.5.2007

1:22

Page 91

dispozitivni karakter, sva relevantna pitanja uredi}e se poretkom one dràve na koji upu}uju pravila me|unarodnog privatnog prava. 46. Saglasnost tre}e osobe na zaklju~enje ugovora „moè biti dana prije sklapanja ugovora, kao dozvola, ili poslije njegova sklapanja, kao odobrenje, ako zakonom nije propisano što drugo” (~lan 29 ZOO). Isto rješenje sadrì i ~lan 21 Nacrta ZOO. Pored toga , Nacrt ZOO u ~lanu 23 reguliše opozivost dozvole, a u ~lanu 24 retroaktivno dejstvo odobrenja. Forma ugovora odre|uje i formu saglasnosti. Zakonom moè biti propisano i traènje mišljenja tre}eg lica o ugovoru. Takvo „mišljenje” pravno ne obavezuje i zato se ne uvrštava u sredstva uslovljavanja ugovora. Saglasnost moè biti vezana za nedràvne ili dràvne subjekte. Dràvni organi pojavljuju se kao davaoci saglasnosti naro~ito u oblasti me|unarodnog poslovnog i finansijskog prometa.201 Teorijski se dozvola i odobrenje jasno razlikuju. Ovdje }emo razmotriti slu~ajeve koji se ti~u me|unarodne prodaje. U me|unarodnoj trgovini dominiraju uvozne dozvole. Izvozne dozvole su rje|e, a njihovo uvo|enje je naj~eš}e motivisano razlozima nacionalne bezbijednosti. Dozvolu dràvni organ daje prije zaklju~ivanja ugovora i ona djeluje ubudu}e. U skladu s tim ~lan 23 Nacrta ZOO predvi|a da se dozvola „moè opozvati sve do zaklju~enja pravnog posla“, a to zna~i do zaklju~enja ugovora o me|unarodnoj prodaji. Jedini izuzetak od pravila opozivosti dozvole moè se nalaziti u pravnom odnosu na osnovu koga je dozvola data, a to zna~i u nekom prinudom propisu doma}eg prava. Sa stanovišta me|unarodne trgovine je interesantno da se prema Nacrtu ZOO opoziv dozvole moè izjaviti bilo kojoj strani, dakle i kupcu, odnosno prodavcu sa sjedištem u inostranstvu. Ugovor se bez dozvole ne moè zaklju~iti, a ako bi stranke ipak postigle sporazum prije dobijanja dozvole, on bi bio apsolutno ništav. Odobrenje dràvni organ daje naknadno, pošto je ugovor ve} sklopljen. Dejstvo odobrenja je retroaktivno; sporazum je punovaàn i djeluje od trenutka u kome je postignut. Nacrt ZOO dozvoljava da u samom odobrenju moment punova`nosti posla bude druk~ije odre|en. „Retroaktivno dejstvo odobrenja ne uti~e na punova`nost raspolaganja preduzetih prije danog odobrenja na predmetu pravnog posla od strane davaoca odobrenja ili putem mjera prinudnog izvršenja“. Tuma~enjem se dolazi do zaklju~ka da subjekti odobrenog ugovora ne mogu traìti restituciju od dràve za oduzetu robu ili pla}ene da`bine i poreze, ukoliko su te radnje dràve uslijedile u periodu izme|u zaklju~enja posla i dobivenog odobrenja. 201 Nešto stariji pregled vidjeti kod Goldštajn dr Aleksandar: “Dràvni akti i vanjskotrgovinski ugovori”, Informator, Zagreb, 1966, str. 154-183, naro~ito.

91


28.5.2007

1:22

Page 92

Retroaktivno dejstvo dozvola i druge pravne tehnike relativizirale su podjelu saglasnosti na odobrenja i dozvole. Bez obzira na to dali se radi o odobrenju ili dozvoli, akt kojim se oni daju jeste upravni akt sa obilje`jima rješenja. Ono moè biti vezano ili diskreciono. Broj diskrecionih akata proporcionalan je mjeri dràvne intervencije u me|unarodnu razmjenu robe. Dvostepenost u odlu~ivanju o ovoj vrsti upravnih akata je uvijek obezbije|ena, što nije slu~aj sa mogu}noš}u vo|enja upravnog spora. 47. Uporedni pregled dozvoljava da se utvrde tri osnovna sistema davanja i djelovanja dràvnih administrativnih akata na ugovor o me|unarodnoj prodaji. U njihovoj osnovi uvijek leì èlja dràve „da podvrgne kontroli materijalne operacije izvoza i uvoza robe koje su predmet punova`nog ugovora”,202 a ne da ograni~i autonomiju volje stranaka. Prvi je sistem dozvole u pravno-tehni~kom zna~enju. On je karakteristi~an za njema~ko pravo. Prema ~lanu 31 Zakona o vanjskoj trgovini, dozvola se mora pribaviti unaprijed. Sporazum stranaka postignut prije dobijanja dozvole ne smatra se ugovorom i nije punovaàn. Strogost i neprakti~nost ovakvog rješenja ublaèna je stavom da se radi o uslovnoj ili pendentnoj nepunova`nosti „s kojom je povezana du`nost suradnje na dobivanju dozvole”.203 Naknadnim dobijanjem dozvole ugovor se smatra zaklju~enim od trenutka postizanja sporazuma.204 Dozvola, dakle, ima retroaktivno dejstvo. Iz izlaganja o Nacrtu ZOO, jasno je da }e naše pravo usvojiti prvi dio njema~kog sistema. Administrativnoj i sudskoj praksi ostaje da se izjasne o tome da li }e prihvatiti pendentnu punova`nost, koja znatno ublaàva krutost ovoga sistema. Drugi sistem postoji u Velikoj Britaniji. Prema 3(2) Sale of Goods Act iz 1979. godine, „ugovor o prodaji moè biti apsolutan ili uslovljen”. Postojanje uvoznih i izvoznih dozvola utvr|uje se propisom. One ne uti~u na punova`nost ugovora, a stranke same svojim sporazumom ure|uju odnose povodom dobijanja dozvole i posljedice propusta da se one obezbijede. Mogu}e su dvije situacije. Ako je ugovor uslovljen dobijanjem dozvole (subject to licence, quota), ispituje se da li je du`na stranka preuzela apsolutnu obavezu da pribavi dozvolu ili se samo obavezala da }e uloìti svu du`nu pa`nju u njenom dobijanju.205 Pretpostavlja se preuzimanje apsolutne obaveze.206 Prakti~no, ukoliko se 202 Draški} dr Mladen, Zaklju~ivanje ugovora o prodaji, str. 318. 203 Goldštajn dr Aleksandar, Dràvni akti... str. 161. 204 Draški} dr Mladen, Zaklju~ivanje ugovora o prodaji, str. 318. 205 O standardu „du`ne pa`nje“ vidjeti „Benjamin’s Sale of Goods”, str. 1041 i dalje. 206 Suprotno „Benjamin’s Sale of Goods“, str. 1044: obavezna strana u ovoj situaciji „obviously does not warrant that one will be obtained“.

92


28.5.2007

1:22

Page 93

èli druga solucija, to mora biti izri~ito i precizno navedeno u ugovoru kao klauzula osloba|anja du`nika od odgovornosti (egzoneracija).207 U drugom slu~aju „prodavalac je oslobo|en isporuke ako moè dokazati da unato~ du`ne pa`nje i poduzetih svih razumnih koraka nije bio u mogu}nosti pribaviti dozvolu ili postupiti u skladu sa propisima”.208 Kad je ugovorena apsolutna garancija izvršenja, prodavac se ne osloba|a odgovornosti ni kad dokaè svoje korektno postupanje, odnosno odsustvo krivice. Ukoliko klauzula „subject to licence“, ili sli~na, nije ni unesena u ugovor, sudovi }e po pravilu smatrati da je preduzeta apsolutna garancija i da prodavac, odnosno strana koja je bila du`na da pribavi dozvolu odgovara za neispunjenje ugovora.209 Tre}i sistem dominira u uporednom pravu, a usvojen je kroz sudsku praksu i kod nas. Uvozne ili izvozne dozvole ne uti~u na nastanak i punova`nost ugovora, ali djeluju na mogu}nost njegovog izvršenja. Nepribavljanje dozvole ili njeno neblagovremeno pribavljanje zna~e nemogu}nost ili zadocnjenje u izvršenju ugovora one strane koja je imala du`nost da obezbijedi dozvolu. Samim tim ona snosi i odgovaraju}u vrstu ugovorne odgovornosti.210 Nova rješenja Nacrta ZOO, koja smo izloìli, nisu prepreka zadràvanju postoje}e sudske prakse u BiH. 6.4.2. Pravo BiH

48. Osnovni princip Zakona o vanjskotrgovinskoj politici BiH je slobodan protok robe i usluga. Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju FBiH tako|er polazi od na~ela slobode izvoza i uvoza, a to zna~i i od slobode u zaklju~ivanju ugovora o me|unarodnoj prodaji.211 Mogu}a ograni~enja predvi|ena su u zakonima. Njihov cilj jeste zaštita vitalnih interesa dràve i potrebe kontrole nad ekonomskim bilansima u razmjeni sa inostranstvom. Kako bi se postavljeni zadatak ostvario, sva roba je posebnom odlukom Vije}a ministara klasifikovana na onu koja se uvozi i izvozi slobodno – reìm LB i onu za ~iji je spoljnotrgovinski promet potrebna dozvola – reìm D.212 Prilikom izdavanja dozvola organi vlasti u BiH se, pored doma}ih propisa, moraju pridràvati i i GATT/ WTO Sporazuma za izdavanje uvoznih dozvola.213 207 Christian Richard: “International Agency, Distribution and Licensing Agreements”, Longman, London, 1986, str. 36-37. 208 Goldštajn dr Aleksandar, Dràvni akti... str. 171. 209 Goldštajn dr Aleksandar, Dràvni akti... str. 170; Draški} dr Mladen, Zaklju~ivanje ugovora o prodaji, str. 318. Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 114 –116. 210 Draški} dr Mladen: Zaklju~ivanje ugovora o prodaji, str. 318. 211 Vidjeti ~lan 9 stav 1 Zakona (Dalje }e se citirati i kao ZVTP FBiH). 212 ^lan 1 Odluke o klasifikaciji roba na reìme izvoza i uvoza („Sl. glasnik BiH“, broj 22/98) 213 Sporazum je objavljen u „Sl. list SFRJ – Me|unarodni ugovori“, broj 13/81, a primjenjuje se na osnovu odgovaraju}eg Zakona RBiH o preuzimanju i primjenjivanju saveznih zakona koji se u Bosni i Hercegovini primjenjuju kao republi~ki zakoni („Sl. list RBiH“, broj 2/92 i 13/94). Vidjeti i izlaganja o izvorima prava u ovoj knjizi.

93


28.5.2007

1:22

Page 94

Prema ~lanu 6, stav 2 ZVTP BiH, slobodan promet robe u izvozu i uvozu moè biti ograni~en ako to zahtijevaju razlozi javnog morala, javne politike ili javne sigurnosti. Ove kategorije su precizirane u daljem nabrajanju kao zaštita: zdravlja i ìvota ljudi, ìvotinja ili biljaka, nacionalnog kulturnog bogatstva, te industrijsko-komercijalne svojine. Napokon, ove mjere se mogu primijeniti radi eliminacije droga i štetnih otpadnih materijala. Vije}e ministara izdaje jedinstvene kriterije za izdavanje odobrenja za uvoz i izvoz. Odobrenja za proizvode koji mogu biti štetni po ljude, ìvotinje ili biljke izdaju nadle`na ministarstva entiteta. Za ostale proizvode na reìmu dozvole nadle`na ministarstva samo daju mišljenje, a dozvolu izdaje ministarstvo trgovine entiteta. Kontrolu poštovanja ovog reìma vrše carinski organi.214 Zaštita ekonomskih interesa nacionalne privrede usmjerena na ograni~avanje uvoza ure|ena je u ~lanu 31 ZVTP. Ako se neki proizvod „uvozi u Bosnu i Hercegovinu u pove}anim koli~inama, apsolutno ili relativno u odnosu na doma}u proizvodnju i pod takvim uslovima pod kojima se prouzrokuje ili prijeti opasnost ozbiljnije povrede doma}e proizvodnje istih ili sli~nih proizvoda”, Vije}e ministara moè, na prijedlog Ministarstva vanjske trgovine, donijeti neku od zaštitnih mjera, uklju~uju}i i dozvolu za uvoz. Ista rješenja vrijede i za zaštitu od subvencioniranog uvoza (~lan 40). Zaštitne mjere ekonomske prirode uspostavljaju se po prethodno pribavljanom mišljenju nadle`nih organa entiteta. Potpisivanjem Sporazuma o CEFTA 2006. mogu}nost uvo|enja ovih mjera }e od 2010. godine biti znatno oteàna. Budu}i da ZVTP FBiH još nije formalno ukinut,215 u zakonodavstvu FBiH postoji pet instrumenata kojima se moè ostvariti uticaj dràve na robnu razmjenu: - odre|ivanje koli~ina koje se mogu uvesti ili izvesti (~lan 9, stav 2 i ~lanovi 14-16 ZVTP FBiH), - stavljanje robe na reìm dozvole (~lan 9, stav 3 ZVTP FBiH), - zabrana uvoza radi zaštite zdravlja stanovništva (~lan 11, stav 6), - regionalno usmjeravanje uvoza i izvoza (~lan 10) i - privremene mjere radi otklanjanja poreme}aja u spoljnotrgovinskoj razmjeni i platnom bilansu zemlje (~lan 57 ZVTP FBiH). Administrativni akt sa pravno-tehni~kim obilje`jima „dozvole” pojavljuje se u slu~ajevima b), d) i e), a za vrijeme ratnog stanja i u slu~aju a) „kontingenti”. Ispita}emo njihov pravni reìm u doma}oj legislativi. 214 Vidjeti ~lanove II, III i IV Odluke o klasifikaciji roba na reìme uvoza i izvoza („Sl. glasnik BiH“, broj 22/98). 215 RS je krajem 2006. godine ukinula svoj Zakon o vanjsko-trgovinskom poslovanju.

94


28.5.2007

1:22

Page 95

Ministarstva trgovine entiteta su du`na da do desetog dana teku}eg mjeseca dostave Ministarstvu vanjske trgovine izvještaj o izdanim dozvolama sa precizno odre|enim podacima.216 Na ovaj na~in postiè se objedinjavanje podataka i stvaranje osnove Vije}u ministara za vo|enje politike vanjskotrgovinske razmjene BiH. 49. Terminologija ZVTP FBiH je razli~ita: „dozvola” (~lan 9), „prethodna saglasnost” (~lan 10) i „saglasnost” (~lan 57). Zna~enje je u suštini isto. Radi se o dozvolama u pravno-tehni~kom smislu, tj. aktu koji djeluje ubudu}e (pro futuro). Terminološka i nomotehni~ka preciziranja izvršena u nacrtu ZOO zahtijeva}e da se ubudu}e „saglasnost“ tretira kao „odobrenje“ u smislu ~lana 24 Nacrta. Prema publikaciji MTK „Viša sila i promijenjene okolnosti”, ako nije druk~ije ugovoreno, nedobivanje dozvole ili drugog akta javne vlasti ne predstavlja višu silu.217 Sli~an stav zauzima i engleska sudska praksa, s tim da je njegovo vaènje uslovljeno okolnostima svakog konkretnog slu~aja.218 U doma}em zakonodavstvu nije izri~ito re~eno ko treba da pribavi dozvolu. Zbog toga se rješenje najprije treba potraìti u ugovoru. Ono moè biti stipulisano: izri~ito, ugovaranjem pojedinih transportnih klauzula219 i pre}utno - kada se utvr|uje tuma~enjem. Ukoliko ugovor šuti o ovom pitanju, odgovor se mora potraìti najprije u autonomnom MNPP. Publikacija MTK „Viša sila i promijenjene okolnosti” upu}uje na ugovornu stranu koja ima sjedište ili boravište u zemlji ~ija javna vlast treba da izda dozvolu ili drugi administrativni akt.220 Isti zaklju~ak se moè izvu}i i tuma~enjem tipskih ugovora i opštih uslova poslovanja EEK.221 Napokon, i princip pravi~nosti upu}uje na izloènu soluciju. Prakti~no, prodavac obezbje|uje izvozne, a kupac uvozne dozvole i druge administrativnim pravom predvi|ene dokumente. Usvajanje ovog zaklju~ka u engleskom pravu se ne pretpostavlja, nego zavisi od okolnosti slu~aja koje su podlo`ne dokazivanju.222 Naši zakoni ne sadrè ni odredbe o posljedicama propuštanja da se pribavi potrebna dozvola. Me|utim, i doktrina i ranija sudska praksa223 ~vrsto su stajale na poziciji da administrativni akti, uklju~uju}i i dozvole, 216 ^lan V Odluke o klasifikaciji na reìme izvoza i uvoza („Sl. glasnik BiH“, broj 22/98). 217 Publikaciju je bez navo|enja broja i godine izdavanja izdao Nacionalni odbor MTK bivše SFRJ. Vidjeti ta~ku 3. 218 Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 110-111 . 219 Vidjeti, na primjer, sljede}e klauzule INCOTERMS-a: EXW - A2; FCA - A2; FAS - A2; FAS - B2; CFR - A2 i B2 itd. 220 Vidjeti ta~ku 3. 221 Detaljnija analiza se nalazi kod Draški} dr Mladen, Zaklju~ivanje ugovora o prodaji, str. 319-320. 222 „Benjamin’s Sale of Goods”, str. 1037-1038. 223 Vidjeti Goldštajn dr Aleksandar, Dràvni akti... str. 87-92. Naro~ito su zna~ajne strane 71, te 91-92. Pregled je dat i kod Draški} dr Mladen, Zaklju~ivanje ugovora o prodaji, str. 315-216 i 318-319.

95


28.5.2007

1:22

Page 96

ne uti~u na nastanak ili postojanje ugovora, nego samo na mogu}nost, odnosno nemogu}nost njegovog izvršenja. A to zna~i da strana na kojoj leì obaveza obezbje|ivanja konkretne dozvole odgovara drugoj za štetu prouzrokovanu nemogu}noš}u ispunjenja ili urednog izvršenja ugovora zbog nedostatka dozvole. Treba ista}i da su i naše pozitivno pravo i Nacrt ZOO tako koncipirani da njihovo sistemsko tuma~enje i ne dozvoljava druk~ije rješenje, ukoliko stranke suprotno ne ugovore. Na kraju, valja dodati još dvije napomene. Mora se razlikovati obaveza izvršavanja radnji pribavljanja dozvole od pla}anja za to, tj. od snošenja troškova kako administrativnih, tako i komercijalnih. I dalje, izloèni sistem uticaja dràve na me|unarodnu prodaju predstavlja samo osnovni model. U praksi je on povezan sa nizom drugih dokumenata, a ~esto i sa koordiniranim djelovanjem dràvnih i nedràvnih subjekata privrednih komora na primjer. Drugi vid komplikovanja izloènog modela postoji onda kada se u njega uklju~i više dràva. Karakteristi~an primjer za to je bila Prior Import Licence.224 50. Pribavljanje dozvola, odobrenja i drugih administrativnih akata koji prate me|unarodnu prodaju uvijek je vezano sa velikim brojem dokumenata koje treba obezbijediti.225 Neki od njih imaju privatni, a drugi javni karakter. Ukoliko ugovor sa stranim partnerom, prinudni propisi ili me|unarodni ugovori traè da ti dokumenti budu ovjereni od bh. vlasti, ZVTP BiH zahtijeva da Ministarstvo vanjske trgovine to u~ini suhim ìgom i potpisom, a nadle`no ministarstvo Entiteta mokrim ìgom i potpisom. Ministarstvo vanjske trgovine je ovlašteno da donese i podzakonski akt kojim se utvr|uju subjekti, procedure i ovjera ovih dokumenata.226

7. Elementi ugovora 7.1. Bitni elementi ugovora 7.1.1. Predmet

51. Bitni elementi ugovora su oni sastojci koji ugovoru daju osobine bilo jednog definisanog tipa pravnog posla, bilo specifi~ne karakteristike i sadràj koji odgovaraju zajedni~koj namjeri stranaka. Bitni elementi se 224 Odlukom Savjeta i Komisije EU br. 2656/92 od 8.9.1992. uvedena je dozvola za izvoz iz zemalja ~lanica Unije. Na podru~ju bivše Jugoslavije odre|ena rezolucijama SB UN 757 i 820. Vlada RBiH je prihvatila ovu odluku aktom br. 05-054-40/92. Izdavanje Prior Import Licence je sa stanovišta doma}ih uvoznika de facto bila uvozna dozvola. 225 Vidjeti, npr. Gildeggen R., isto djelo, str. 90 – 94. 226 ^lan 8 ZVTP BiH.

96


28.5.2007

1:22

Page 97

dijele na propisane, odre|ene sporazumom stranaka i one koje u odre|eni posao ulaze po njegovoj prirodi.227 Mi }emo se zadràti samo na posljednjoj vrsti elemenata i to kod ugovora o me|unarodnoj prodaji po Be~koj konvenciji. Analiza njenog teksta pokazuje da se bitni elementi odre|uju posredno. To je u~injeno prvenstveno kroz odredbe o oblasti primjene Konvencije, ponudi, isporuci i pla}anju. Zbog toga analiza bitnih elemenata po prirodi posla mora voditi ra~una i o rješenjima uporednog prava, te o stavovima našeg Zakona o obligacionim odnosima.228 52. Prvi bitan element po prirodi posla je predmet. Za predmet Konvencija ve} u naslovu koristi termin „roba”, no on nema isto zna~enje kao „roba” u smislu opšte ekonomske teorije. Pod robom se podrazumijeva „tjelesna pokretna stvar”. Sve tjelesne pokretne stvari nisu, me|utim, obuhva}ene Konvencijom. U predmet ugovora, pa ni u „robu” ne spadaju: - predmeti za li~nu i porodi~nu upotrebu, - stvari koje se prodaju na javnoj dra`bi ili pod drugim prinudnim administrativnim reìmom, - vrijednosni papiri i novac, - brodovi i vazduhoplovi, - elektri~na energija,229 - stvari koje tek treba da se proizvedu, izuzev ako naru~ilac ne daje bitan dio materijala, tj. ako se ne radi o investicionoj opremi, te - stvari kod kojih se preteàn dio obaveza isporu~ioca sastoji u pruànju usluga ili izvršavanju nekog rada.230 Predmet ugovora o me|unarodnoj prodaji je, dakle, tjelesna pokretna stvar odre|ena prema vrsti i koli~ini. Predmet je dovoljno definisan i ako su u ugovoru samo odre|eni kriteriji prema kojima se on moè odrediti (~lan 14 i ~lan 35 BK). Teorija ovo rješenje veoma široko interpretira: dovoljno je „malo više od puke indikacije, bilo od kupca, bilo od prodavca”. Pošto daljnjih konvencijskih odrednica nema, pravni reìm predmeta zavisi}e od ugovora, poslovnih obi~aja i, što je posebno va`no, od dràvnog prava koje se prema pravilima me|unarodnog privatnog prava primjenjuje kao sekundarni izvor. Sli~nost rješenja u uporednom pravu dozvoljava da se ovdje izloè neke karakteristike predmeta prodaje u pravnom smislu.231 227 Opširnije o ovome vidjeti Sultanovi} dr Aziz-Trifkovi} dr Miloš-Simi} dr Mili}: “Ugovor o prodaji robe u uporednom, doma}em i me|unarodnom pravu”, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 1990, str. 14-15. Dalje }e se citirati kao: Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji robe... 228 Nacrt ZOO u ~lanovima 567 – 575 nije promijenio rješenja vaè}eg Zakona o obligacionim odnosima 229 Do sada navedeni slu~ajevi sadràni su u ~lanu 2 BK. Isto i ~lan 4 KoZ. 230 Vidjeti ~lan 3 BK. ^lan 6 KoZ sadrì isto rješenje, kao i ~lan 2 BK. 231 Pregled vidjeti kod Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji robe... str. 15-18 i Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 29-30.

97


28.5.2007

1:22

Page 98

Predmet ugovora o me|unarodnoj prodaji moè biti tjelesna pokretna stvar: - koja se nalazi u slobodnom ili ograni~enom prometu (in commercio), shodno relevantnom dràvnom pravu,232 - generi~ka ili individualizirana (~lan 31, 2 BK), - svoja ili tu|a, - postoje}a ili budu}a (~lan 31, 2 BK),233 - propala. Ugovori nastali povodom stvari izvan prometa, tu|e ili nepostoje}e stvari obavezuju prodavca. On je tada duàn da do vremena isporuke pribavi stvar shodno ugovoru. Ne u~ini li tako, smatra se da je posrijedi povreda ugovora za koju se odgovara u skladu sa Konvencijom.234 7.1.2.Cijena

53. Tretman cijene kao bitnog elementa po prirodi posla za Be~ku konvenciju proizlazi prvenstveno iz ~lana 14 koji definiše „dovoljnu odre|enost ponude”. Sa njim je u kontradikciji, barem na prvi pogled, odredba ~lana 55 BK koja predvi|a na~in odre|ivanja cijene, ako ona nije u ugovoru fiksirana.235 Na ovaj na~in se, u stvari, na Konvenciji odràvaju razli~iti po~etni stavovi nacionalnih zakonodavstava po rimskom principu po kome bez cijene nema prodaje (sine praetio non est venditio) i tendencije njihovog pribliàvanja putem sudske prakse.236 Cijena kao vrijednosna naknada za ustupljenu stvar nije strukturalno odre|ena u Konvenciji. Stoga odgovor na pitanje da li se ona mora sastojati samo u novcu, ili moè biti odre|ena u novcu i stvarima, odnosno samo u stvarima, zavisi od nacionalnog prava koje se primjenjuje kao sekundaran izvor.237 Kod nas je usvojen stav da se cijena moè odrediti u novcu i u stvarima, pod uslovom da vrijednost novca bude ve}a od polovine cijene. U suprotnom, ugovor o prodaji se pretvara u ugovor o razmjeni iz ~lanova 552 – 553 ZOO. Cijena je u principu naknada vrijednosti robe. No, sloènost cijele 232 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji robe... str. 16-17. 233 U anglosaksonskim pravima se razlikuje ugovor o prodaji od sporazuma o budu}oj prodaji (Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 29-30. Vidjeti ~lan 2 (6) Zakona o prodaji robe Velike Britanije). 234 Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji robe... str. 17. 235 Vidjeti Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema… str. 233. 236 Pregled se nalazi kod Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema… str. 33-35. O mogu}im rješenjima i teorijskim stavovima povodom odnosa ~lanova 14 i 55 BK, Vidjeti Caemmerer/ Schlechtriem, isto djelo, str. 132-133. 237 Vidjeti Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema… str. 231, 33-35.

98


28.5.2007

1:22

Page 99

transakcije u me|unarodnom prometu zahtijeva da se u nju uklju~e i drugi elementi.238 Me|u njima izdvajamo: - troškove robnog prometa („zavisni troškovi”), na~elno do mjesta i vremena isporuke, - da`bine, uz vo|enje ra~una o mogu}em razli~itom tretmanu izvoznih i uvoznih da`bina, - carine, - ambalaà, pod odre|enim uslovima. O tome na koga padaju navedeni i drugi troškovi posebnu pa`nju treba posvetiti prilikom kalkulisanja cijene u spoljnotrgovinskom poslovanju.239 Ako je cijena utvr|ena prema teìni robe, u slu~aju sumnje se uzima da ona vaì za netto teìnu (~lan 56 BK). U ovoj varijanti, dakle, cijena ne obuhvata vrijednost ambalaè. 54. Bez obzira na to u ~emu se izraàvala i šta sadràvala, cijena mora biti odre|ena ili bar odrediva. Na~ini odre|ivanja cijene su raznovrsni. Prema pravnoj snazi na prvom mjestu nalaze se nacionalni prinudni propisi. Oni cijenu mogu odrediti fiksno, u rasponu ili samo kao minimalnu, odnosno maksimalnu.240 Treba imati na umu da ~lan 463 ZOO, odnosno ~lan 572 Nacrta ZOO, polaze od pretpostavke da je cijena propisana kao fiksna. Na drugom mjestu nalazi se ugovor. U njemu se moè primijeniti metod preciziranja svote ili korištenja razli~itih tehni~kih termina. Izrazi „teku}a cijena”, „razumna cijena”, „cijena konkurencije”, „fabri~ka cijena” i sli~ni interpretiraju se prvenstveno prema mjestu zaklju~enja ugovora. Za njih, kao i za druge elemente i na~ine odre|ivanja cijena nazna~ene u ugovoru bi}e relevantni mjerodavni nacionalni poredak,241 me|unarodni trgova~ki obi~aji i konkretna praksa izme|u stranaka u datom ugovoru (~lan 9 BK). Tre}i metod odre|ivanja cijene predstavlja dispozitivni propis sadràn u ~lanu 55 Konvencije. Prema njemu, ukoliko cijena nije u ugovoru odre|ena ili odrediva „u odsustvu bilo kakve indikacije o suprotnom”, smatra}e se da „su strane pre}utno pristale na cijenu koja se u trenutku zaklju~enja ugovora redovno napla}ivala u odnosnoj trgova~koj struci za takvu robu prodanu pod sli~nim okolnostima“. 238 Opširnije o njima vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji robe... str. 19-21. 239 Vidjeti Trifkovi} dr Miloš, “Pravni aspekti kalkulacije u me|unarodnim ugovaranjima”, Materijal za simpozij SRFR, Neum 7- 8.3.1987, str. 134-150. 240 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji robe... str. 22-23. 241 Na prijer, ~lan 464 ZOO (~lan 573 Nacrta ZOO) daje zakonsku definiciju „teku}e cijene“

99


28.5.2007

1:22

Page 100

Dogmati~ka analiza pokazuje da je u ~lanu 55 potrebno ista}i nekoliko momenata: - Ne zahtijeva se postojanje više argumenata – „indicija” protiv primjene ovog dispozitivnog rješenja. Jedan element iz pregovora ili stav u ugovoru su dovoljni (upu}ivanje na ranije ugovore, prihvatanje cjenovnika);242 - Redovna trgova~ka cijena utvr|uje se objektivizirano. Barem dva elementa pri tome igraju klju~nu ulogu: stanje cijena u danoj trgova~koj struci i konkretna obilje`ja transakcije (koli~ina, mjesto isporuke, na~in pla}anja i sli~no); - Mjesto utvr|ivanja cijene nije odre|eno. U njegovoj konkretizaciji mora se voditi ra~una i o mjestu zaklju~enja ugovora. No, u slu~aju sumnje ili sukoba te cijene sa „svjetskom” cijenom, posljednja ima prednost.243 55. Utvr|ivanje zna~enja ~lana 55 je od po~etka rada na kodifikaciji bilo daleko manje sporno od njegovog odnosa sa regulativom odre|enosti ponude u ~lanu 14 BK.244 Rasprave još traju. Ne ulaze}i u dublju analizu pojedinih doktrinarnih stavova, naveš}emo samo sistemske odgovore koje smatramo prihvatljivim. Prvo, pošto ~lan 55 vaì samo za ugovore koji su „valjano zaklju~eni” i ulaze u domen vaènja Konvencije, ve}u pravnu snagu nesumnjivo ima zahtjev za odre|enoš}u ponude iz ~lana 14, 1 BK.245 A to, najprije, zna~i da }e ~lan 55 BK samostalno ure|ivati cijenu u onim ugovorima za koje ne vaè odredbe Dijela II Konvencije. Razlozi za to mogu biti: neratifikovanje Dijela II od strane relevantne dràve, njegovo isklju~ivanje na osnovu autonomije volje stranaka ili poslovnih obi~aja i prakse stranaka. Drugo, ukoliko konvencijska pravila o zaklju~ivanju ugovora vaè, sukob izme|u ~lanova 14 i 55 mora se riješiti širokim tuma~enjem sadràja ugovora u skladu sa ~lanom 8 Konvencije. U odsustvu bilo kakve suprotne indicije, krajnji ishod interpretacije moè se svesti na prešutni sporazum stranaka da se cijena odredi u skladu sa ~lanom 55.246 Ne manji sporovi od ve} izloènih postojali su povodom ~lana 55 BK i na pravno-politi~kom nivou. Usvojeno dispozitivno odre|ivanje cijene u Konvenciji predstavlja jedno od njenih najve}ih odstupanja u odnosu na haški Jednoobrazni zakon o me|unarodnoj prodaji tjelesnih pokretnih stvari. U ~emu je promjena? Polaze}i od principa novog me|unarodnog 242 Eorsi u Bianca - Bonell, isto djelo, str. 408-409. 243 Eorsi u Bianca - Bonell, isto djelo, str. 408. 244 Istorijat vidjeti kod Eorsi u Bianca-Bonell, isto djelo, 401-405 i Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 519-520. 245 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 520. Gabriel Henry, isto djelo, str. 44. Suprotan stav zauzima Eorsi u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 406-407: “^lan 55 vaì upravo za slu~ajeve gdje cijena nije odrediva”. 246 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 521.

100


28.5.2007

1:22

Page 101

ekonomskog poretka, ~lan 55 BK zamjenjuje „redovnu prodav~evu cijenu” kao subjektivisti~ki postavljen kriterij sa objektiviziranim trìšnim mjerilom redovne cijene „u odnosnoj trgova~koj struci”. Interesi kupaca iz nerazvijenih zemalja time su dobili ve}u zaštitu. Na kraju, treba napomenuti da je ~lan 55 BK u~inio ~lan 462, stav 2 našeg ZOO, koji je zasnovan na haškom Jednoobraznom zakonu, neusaglašenim sa me|unarodnim poslovnim pravom. Pošto je Nacrt ZOO u ~lanu 571 zadrào redovnu prodav~evu cijenu, a ako nje nema razumnu cijenu kao dispozitivna rješenja za odre|ivanje cijene, jasno je da }e BiH i dalje imati nejednak dispozitivni reìm cijene za doma}e i me|unarodne prodaje. 56. Konvencija ne rješava ni pitanje ko odre|uje cijenu. Iz citiranih odredbi o ponudi jasno je da je primarno rješenje ono po kome to ~ine prodavac i kupac zajedni~ki. Da li }e biti pravovaljan ugovor u kome je cijenu odredilo samo jedno lice, zavisi od nacionalnog prava koje sluì kao supsidijaran izvor. U uporednom pravu postoje tri sistema. Prema prvome, ugovor ne postoji jer nema sporazuma stranaka o jednom od dva bitna elemenata posla. Po drugome, u koji spada poredak USA, strana kojoj je prepušteno odre|ivanje cijene mora to urediti u granicama „razumnosti i poštenja”.247 U našem sistemu, kao predstavniku tre}e grupe prava, smatra se da cijena nije ni ugovorena i da treba primijeniti pravila koja vaè za tu situaciju (~lan 466 ZOO).248 Konvencija ne sadrì ni odredbe o tome šta }e biti ako tre}e lice koje su odredile stranke ne}e ili ne moè da utvrdi cijenu. Stoga i ovo pitanje mora biti riješeno uzimaju}i u obzir nadle`no nacionalno pravo. A ono moè spadati u jednu od tri grupe sistema. Prema prvima, ugovor ne postoji. Po drugima, tre}e lice imenuje predsjednik suda,249 dok tre}i smatraju da se i tada imaju primijeniti dispozitivna pravila o odre|ivanju cijene. Naše pravo spada u posljednju grupu.250 Napokon, ugovorni metodi promjene cijene, kao što su klizna skala, indeksna skala i drugi su dopušteni i zato ih treba koristiti u poslovima prodaje koji su podvrgnuti Konvenciji. Obrasci ovih klauzula sadràni u tipskim ugovorima i opštim uslovima EEK pri tome mogu biti od znatne pomo}i. Ako se stranke nisu sporazumjele o promjeni cijene, ona se ravna prema doma}im propisima na koje upu}uje me|unarodno privatno pravo. Pri tome treba imati u vidu da romanska i anglosaksonska prava striktno poštuju princip Pacta sunt servanda i da ne uvaàvaju 247 ^lan 2-305 UCC. 248 Opširnije kod Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 36-38 i Sultanovi}-Trifkovi}Simi}, Ugovor o prodaji robe... str. 23-24. 249 ^lan 1473 talijanskog Codice civile. 250 Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji robe... str. 24.

101


28.5.2007

1:22

Page 102

djelovanje promijenjenih okolnosti i prekomjernog ošte}enja na cijenu. Germanski pravni sistemi, uklju~uju}i i naš,251 priznaju dejstvo klauzule o promijenjenim okolnostima i u ugovorima poslovnog prava. 7.2. Nebitni elementi 7.2.1. Koli~ina

57. Nebitni elementi su oni sastojci ugovora koji se u njemu ne moraju nalaziti niti po prirodi posla, niti radi definisanja ugovora shodno klju~nim ciljevima stranaka. Odre|ivanje nebitnih elemenata ipak je izuzetno zna~ajno i u ekonomskom i u pravnom smislu. Njima stranke postiù potpunu prilago|enost ugovora svojim konkretnim potrebama. Pri ugovaranju treba imati na umu da najve}i broj sporova iz ugovora o prodaji nastaje upravo povodom nebitnih elemenata. Od nebitnih elemenata posebno }emo razmotriti: - koli~inu, - kvalitet, - transportne klauzule i - ambalaù. Pri tome }emo se pridràvati sistema koji uspostavljaju nacionalna prava i teorija, uz posebno isticanje elemenata na koje ukazuje Be~ka konvencija. 58. Prvi nebitan element je koli~ina. U zakonodavstvu, pa i u Konvenciji, sporno je da li je koli~ina bitan ili nebitan sastojak ugovora. Jasno je da ona kao odrednica predmeta uvijek ulazi u bitne elemente (~lanovi 14 i 35 BK). No, u pravnom smislu, sa stanovišta zna~aja za stranke i posljedica po ugovor, koli~ina moè da se odredi bilo kao bitan, bilo kao nebitan element. Koli~ina je bitan sastojak ako na to upu}uju: - priroda stvari, - okolnosti posla ili - sporazum stranaka. U svim ostalim slu~ajevima koli~ina je nebitan element. Kvalifikacija koli~ine je va`na za kvalifikaciju ove povrede ugovora kao nebitne ili bitne i za posljedice djelomi~nog ispunjenja. Koli~ina mora u ugovoru biti odre|ena ili odrediva. Odre|ivanje se vrši izri~ito, pribli`no (circa, od - do 251 ^lanovi 133 – 136 ZOO. Nacrt ZOO u ~lanovima 176 – 179 zadràva ovaj institut, ali u njega uvodi izvjesne izmjene.

102


28.5.2007

1:22

Page 103

itd.) i pojedinim tehni~kim terminima („cisterna”, „vagon” itd.).252 7.2.2. Kvalitet

59. Kvalitet je skup fizi~kih, hemijskih, funkcionalnih i drugih osobina robe koji je ~ine upotrebljivom bilo za svrhe za koje se roba uobi~ajeno upotrebljava, bilo za promet (merchantibility),253 bilo za svrhe koje su prodavcu izri~ito ili pre}utno stavljene do znanja u vrijeme zaklju~ivanja ugovora (~lan 35 (2) BK). Kada je izri~ito ugovoreno, ako na to ukazuju priroda stvari ili okolnosti posla, kvalitet je bitan element ugovora. U suprotnom - nebitan. Zna~aj kvalifikacije je isti kao kod koli~ine. 60. Kvalitet moè biti odre|en najprije prinudnim propisom nadle`nog nacionalnog prava.254 On tada obavezuje stranke bez obzira na pravnu tehniku kojom je to u~injeno (minimalni kvalitet, obavezni standardi, propisani izvozni standardi i sli~no). Treba imati na umu da je osnov obaveznosti ovdje doma}i propis, a ne sama Konvencija. Da bi postojala odgovornost prodavca za nesaobraznost robe sa prinudnim propisima, potrebno je da mu je kupac barem pre}utno (odre|ivanjem zemlje u kojoj }e se roba koristiti, na primjer) stavio do znanja i ovaj kriterij za utvr|ivanje kvaliteta.255 Drugi na~in odre|ivanja kvaliteta je ugovor. Postoji izuzetno veliki broj metoda na koje to moè biti u~injeno. Navodimo najva`nije: - uzorak ili model - odstupanje od uzorka ili modela ne smije biti osim ukoliko prodavac nije u ugovoru izri~it,256 ili nije u vezi sa pregovorima nesumnjivo ukazao kupcu da uzorak, odnosno model pokazuje samo radi pribli`nog odre|ivanja kvaliteta (~lan 35 (2) BK);257 - opis robe - u doma}em pravu opis ima prednost nad svim drugim na~inima sa kojima je u sukobu; prema Konvenciji uzorak ili model su pravno ja~i na~ini odre|ivanja kvaliteta ugovorom (~lan 35, stav 2, ta~ka c) BK); - specifikacija - i u nacionalnim pravima i u me|unarodnom saobra}aju ugovaranje kvaliteta specifikacijom vodi posebnoj vrsti prodaje specifikacionoj prodaji. U Be~koj konvenciji specifikacija je ure|ena 252 Neka pravna pitanja vidjeti kod Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 30-31, te Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 18-19. 253 Isto, Caemmerer /Schlechtriem, isto djelo, str. 321. 254 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 113. 255 Bianca u Bianca - Bonell, isto djelo, str. 282-283. Vidjeti slu~aj „Kadmium mušula“ (BGHZ 129, S. 75 – 86) u kojoj je njema~ki kupac mušula bio obavezan da plati švajcarskom prodavcu isporuku mušula koje su sadràvale koli~inu kadmijuma iznad propisanih u BRD zato što u ugovoru nije bilo nazna~eno gdje }e kupac dalje preprodavati robu (navedeno prema Gildeggen R., isto djelo, str. 59 – 60). 256 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 323. 257 Rješenje našeg prava i teorijska razmatranja vidjeti kod Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}. Ugovor o prodaji... str. 28-34.

103


28.5.2007

1:22

Page 104

posebnim ~lanom (~lan 65). Prema Konvenciji je odre|ivanje specifikacije ugovorna du`nost kupca ~ije neispunjenje u sporazumom utvr|enom roku ili u razumnom roku po prijemu zahtjeva prodavca za slanjem specifikacije vodi stvaranju prava prodavca da sam sa~ini specifikaciju. Ukoliko se desi, prodavac je duàn o svojoj specifikaciji obavijestiti kupca i ako on u razumnom roku ne dadne drugu - prodav~eva specifikacija postaje obavezna; - mustra - posebnu pa`nju treba posvetiti autenti~noj mustri i mustri koju kod sebe ~uva posrednik; - tip, - standard, - upotrebom razli~itih tehni~kih termina (kakva - takva, vi|eno - odobreno i sli~no). Zna~enje tehni~kih izraza odre|uje se prema mjestu i vremenu zaklju~ivanja. Pri tome posebnu pa`nju treba posvetiti ~lanovima 8 i 9 BK. Tre}i na~in ugovaranja kvaliteta jeste oslonac na dispozitivne propise. U nacionalnim pravima oni predvi|aju, naj~eš}e, da se isporu~uje roba koja odgovora poznatoj svrsi za koju }e kupac koristiti stvar, a ako se to ne moè znati, onda - srednji kvalitet.258 Na ovakva rješenja posredno upu}uje i ~lan 35 BK traè}i da kvalitet „odgovara zahtjevima ugovora”.259 7.2.3. Transportne klauzule i ambalaà

61. Tipi~no zna~enje transportnih klauzula je utvr|eno u INCOTERMS-u 2000 koji je ve} generalno obra|en u ovome materijalu.260 Be~ka konvencija ne sadrì odredbu o trgova~kim terminima uopšte, pa ni o INCOTERMS-u.261 Ipak, na osnovu vaènja obi~aja, nesumnjivo je da }e se ova pravila primjenjivati kad god je neka transportna klauzula unesena u ugovor uz naznaku INCOTERMS 2000. Ukoliko se samo navede skra}ena oznaka klauzule, potrebno je posebno utvr|ivati da li u skladu sa ~lanom 9 BK primjena INCOTERMS 2000 ujedno predstavlja i utvr|en poslovni obi~aj.262 Smatramo da }e to naj~eš}e biti slu~aj. Izjedna~enost (harmonizacija) INCOTERMS-a sa Spoljnotrgovinskim definicijama SAD iz 1942. samo potvr|uju opravdanost ovog zaklju~ka.263 258 Draški} dr Mladen; “Me|unarodna prodaja prema...” str. 32. Isto i Bianca u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 274. Ipak, ovaj autor skre}e pa`nju da navedeni stav nije u Konvenciji izri~ito izraèn (str. 280-281). Zbog toga on mora biti korišten oprezno. 259 U prilog ovome rješenju govori i ~lan 8 BK prema kome se izjave jedne strane interpretiraju po njenoj namjeri, ukoliko je ta namjera (upotreba robe u našem slu~aju) bila poznata drugoj strani. Vidjeti: Bianca u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 275. 260 Vidjeti izlaganja o izvorima me|unarodnog poslovnog prava. 261 Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 344. 262 Profesor Piltz dr Burghard: “INCOTERMS 2000-ein Praxisueberblick”, Recht der Internationalen Wirtschaft (RIW) 7/2000, str. 487. 263 Vidjeti i izlaganja o sopstvenim izvorima me|unarodnog poslovnog prava.

104


28.5.2007

1:22

Page 105

62. Be~ka konvencija smatra obezbje|enje odgovaraju}e ambalaè samostalnom obavezom prodavca (~lan 35, (1) BK) Reguliše je isklju~ivo u okviru nesaobraznosti robe (~lan 25 (2) BK). Ambalaà je zaštitni omot robe. Pod kategorijom „ambalaà” moè se podrazumijevati i svaki drugi vid zaštite robe. Na ovome posebno insistira ~lan 35 (1) BK. Ambalaà se u nacionalnim pravima samo izuzetno odre|uje prinudnim propisima. To se ~ini uglavnom onda kada tako traè razlozi zaštite zdravlja i bezbijednosti.264 U ostalim slu~ajevima izvori su: ugovor, obi~aj i dispozitivna pravila. Ovakva situacija postoji i u našem pravu, s tim da odredbe Opštih uzansi još vaè. Sli~no postupa i ~lan 35(2) ta~ka d) Konvencije. Ako ambalaà nije ugovorena, prodavac treba da obezbijedi uobi~ajenu ambalaù, „što se procenjuje prema ustaljenom na~inu pakovanja u konkretnoj grani trgovine“.265 „Ustaljeni na~in pakovanja“ procjenjuje se prema globalnim poslovnim obi~ajima, a ako njih nema prema obi~ajima u sjedištu prodavca..266 Ukoliko ni jedan obi~aj ne postoji,, onda prodavac mora da obezbijedi ambalaù koja je podobna „da sa~uva i zaštiti robu”. Pošto su u pitanju pravni standardi, realna obaveza prodavca zavisi od okolnosti slu~aja. Pri tome uvijek treba uzimati u obzir i zahtjeve transporta, kako u pogledu sigurnosti, tako i u pogledu cijene.267 Praksa stranaka moè i kod ovog elementa biti izvor za odre|ivanje na~ina na koji prodavac treba da ispuni svoju obavezu (~lan 9, stav 1 BK).268 Pla}anje ambalaè zavisi od toga šta je ugovoreno. Ako je koli~ina odre|ena po teìni, a sporazum stranaka ne indicira druk~ije, po ~lanu 56 BK smatra se da ambalaà nije ura~unata u cijenu, budu}i da ona vaì za netto koli~inu robe. U ostalim slu~ajevima je obazbje|enje ambalaè u na~elu obaveza prodavca. Zbog toga se pretpostavlja da je ukalkulisana u cijenu, ako ugovorom nije druk~ije odre|eno. Time se odstupa od rješenja koja vladaju u mnogim sistemima, pa i u našem.269 Ukoliko prodavac èli vra}anje ambalaè, potrebno je da to izri~ito ugovori. Rješenja nacionalnih prava, pa i našeg, ne primjenjuju se automatski.270

264 Isto Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 130-131. 265 Perovi} J., isto djelo, str. 138 266 Bianca – Bonell, isto djelo, komentar uz ~lan 35 BK. 267 Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 128 ne spominje cijenu transporta robe kao element za utvr|ivanje da li je pakovanje odgovaraju}e. 268 Uporedni pregled vidjeti kod Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 223-224, te kod Trifkovi} dr Miloš, Pravni aspekt kalkulacije u me|unarodnim ugovaranjima, str. 144-146. 269 Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 34-35. 270 Sulatnovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 35.

105


28.5.2007

1:22

Page 106

8. Obaveze prodavca 8.1. Isporuka robe 8.1.2. Pojam isporuke

63. ^lanu 19 haškog Jednoobraznog zakona o me|unarodnoj prodaji (ULIS) sadrì slijede}u definiciju: „Isporuka se sastoji u predaji stvari saobrazne ugovoru”. Problemi koji su postojali u vezi sa ovakvim odre|enjem271 naveli su redaktore Be~ke konvencije da u tri zna~ajne ta~ke odstupe od haškog Jednoobraznog zakona. Najprije, ne daje se definicija isporuke, nego se ona samo navodi kao prva obaveza prodavca (~lan 30 BK). Drugo, odvojeno se regulišu distanciona i nedistanciona isporuka. I tre}e, iz sistema prava kupca kod nesaobraznosti isporuke vidi se da se ona smatra izvršenom i kad u svemu ne odgovora ugovoru. Kupac se tada moè koristiti odre|enim, u Konvenciji predvi|enim pravima.272 Pošto Be~ka konvencija ne odre|uje pojam isporuke, potrebna je njena teorijska definicija.273 Ona predstavlja „sistem fakti~kih i pravnih radnji koje prodavac mora da izvrši prema svim relevantnim izvorima da bi kupac mogao ste}i posjed stvari i najja~e stvarno pravo na njoj”.274 Tri momenta iz ove definicije treba posebno ista}i. Prvo, isporuka se mora sastojati barem iz jedne fakti~ke radnje i jedne pravne radnje - izjave volje date izri~ito ili pre}utno - koja objašnjava razlog vršenja materijalnih ~inidbi. Drugo, fakti~ke radnje se naj~eš}e sastoje u stavljanju robe u posjed kupcu, odnosno u stavljanju kupca u mogu}nost da preuzme posjed. No, isporuka se ne moè reducirati samo na tu vrstu ~inidbi.275 To posebno nije mogu}e kod me|unarodnih prodaja sa otpremom stvari ili sa prodajom u mjestu opredjeljenja.276 I tre}e, fakti~ke i pravne radnje moraju biti izvršene dobrovoljno.277 Predmet isporuke ne mora biti identi~an predmetu ugovora. Tako je prodavac duàn da prema našem pravu pored predmeta ugovora u ispravnom stanju preda i pripatke stvari, te plodove i koristi nastale od vremena u kome je trebalo izvršiti isporuku (~lan 468 ZOO). Sli~no rješenje postoji i u drugim sistemima. 271 Vidjeti Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 99-101. 272 Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 130 i 131. 273 ^lan 31 BK kroz odre|ivanje mjesta isporuke posredno odre|uje i njen sadràj (Caemmerer/ Schlechtriem, isto djelo, str. 252). 274 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 40-41. 275 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 41. 276 Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 127; ~lan 473 ZOO. 277 Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 68-69.

106


28.5.2007

1:22

Page 107

64. U Konvenciji je izri~ito istaknuto da ona ne reguliše „dejstvo koje bi ugovor mogao imati na svojinu prodate robe” (~lan 4 BK). Stoga primarna posljedica isporuke u doma}em i me|unarodnom poslovnom pravu jeste prelazak rizika sa prodavca na kupca.278 Prelaz svojine ure|uje se mjerodavnim nacionalnim pravom. No, pošto odre|ivanje relevantnog prava zavisi dobrim dijelom od isporuke robe, opravdano je tvrditi da je isporuka „centralna os celog sistema prava prodaje” u me|unarodnim relacijama.279 Pravni karakter isporuke, a potom i neka pravno-tehni~ka rješenja zavise od odnosa isporuke i prelaska svojine. U kontinentalnim pravima razlikuju se translativni, tradicioni i mješoviti sistemi prelaska svojine sa prodavca na kupca. Kod translativnih (romanska prava) svojina prelazi na kupca zaklju~ivanjem ugovora o prodaji, pa isporuka ima karakter ostvarivanja vlasni~kih ovlaštenja kupca. Kod tradicionalnih sistema (germanski i naš), onih gdje je za prenos svojine potrebno i uru~enje stvari, isporuka je obaveza prodavca i sredstvo prenosa svojine, što je krajnji cilj ugovora o prodaji.280 Kod mješovitih sistema (švajcarski) translativni sistem se primjenjuje na individualizirane, a tradicioni na generi~ke stvari. Zbog toga i isporuka u njima moè imati dvostruki pravni karakter. U common law sistemima se prelazak svojine ure|uje ugovorom i to na jedan od izloènih na~ina.281 Treba ista}i da su razlike u praksi daleko manje od konceptualnih, što omogu}uje relativno lako odvijanje me|unarodne trgovine.282 8.1.2. Mjesto isporuke

65. Mjesto isporuke je geografska lokacija ili lokalitet na kojima sve radnje koje u konkretnom slu~aju ulaze u isporuku moraju biti završene. Za mjesto isporuke se vezuju: prelaz rizika, prelaz troškova i pravila koja regulišu modalitete isporuke, ukoliko nisu ure|ene ugovorom.283 Otuda je zna~aj mjesta isporuke veliki, naro~ito u me|unarodnom privrednom poslovanju. Mjesto isporuke odre|uje i tip prodaje. Shodno tom kriteriju one mogu biti: - prodaja u mjestu (nedistanciona), - prodaja sa otpremom (distanciona) i - prodaja u mjestu opredjeljenja (distanciona).284 278 Vidjeti ~lanove 66-71 Be~ke konvencije. 279 Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 125. 280 Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 125-126. 281 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 6. Vidjeti naro~ito ~lanove 17. i 18. britanskog Sale of Goods Act iz 1979. 282 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 5-7. 283 Opšta rješenja vidjeti kod Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji ... str. 43-46. 284 Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 127.

107


28.5.2007

1:22

Page 108

Mjesto isporuke odre|uje se prvenstveno ugovorom. Sporazumom stranaka to moè biti u~injeno izri~ito ili pre}utno. Izri~ito odre|ivanje naj~eš}e se vrši transportnim klauzulama. Bude li mjesto isporuke navedeno u posebnoj odredbi suprotno mjestu koje je dodano transportnoj klauzuli, ve}u pravnu snagu ima specijalni uglavak.285 Ako o mjestu isporuke u ugovoru ništa nije re~eno, za njegovo odre|ivanje primijeni}e se najprije mjerodavni poslovni obi~aji i praksa konkretnih stranaka (~lan 9 BK), a potom dispozitivna pravila Konvencije. Ona zavise od vrste robe. 66. Individualizirane stvari, generi~ke stvari koje se moraju izdvojiti iz odre|ene mase i budu}e stvari moraju se isporu~iti u mjestu u kome se nalaze odnosno u kome }e se „proizvesti ili izraditi” (~lan 31, (b) BK). Uslov za to je da su stranke u trenutku zaklju~enja ugovora znale za to mjesto. Ovdje, dakle, nije dovoljna mogu}nost ili obaveza znanja. Ukoliko stranke nisu znale za to mjesto, primijeni}e se dopunsko (supletorno) pravilo - ono koje vaì za stvari odre|ene po rodu. Kod generi~ke robe razlikuje se distanciona od nedistancione prodaje. U slu~aju distancione prodaje mora se, na osnovu ~lana 31 (a) Konvencije, stvar predati u mjestu u kome djeluje, prvi samostalni prevoznik ukoliko to zahtijeva priroda transporta (èljeznica, brodar) i ako ugovor ne upu}uje na nešto drugo. U ostalim slu~ajevima distancione prodaje i kod nedistancione prodaje mjesto isporuke je mjesto „u kome je prodavac u trenutku zaklju~enja ugovora imao svoje sjedište” (~lan 31, (c) BK). Posljednje pravilo ujedno je i opšte pravilo.286 8.1.3. Na~in isporuke

67. Na~in isporuke obuhvata sve vrste radnji i modalitete tih radnji koje prodavac treba da izvrši da bi predmet isporuke stavio na raspolaganje kupcu. Na~in isporuke zavisi od vrste robe i od ugovora. Za njega mogu vaìti i poslovni obi~aji, te poslovna praksa izme|u konkretnih subjekata me|unarodne prodaje, shodno ~lanu 9. Konvencije. Isporuke se prema na~inu izvršenja mogu razli~ito podijeliti. Sistematizacija ima teorijski karakter, a izvori prava, uklju~uju}i i Be~ku konvenciju je priznaju kroz regulisanje specifi~nih odnosa.287 Dajemo teorijsku podjelu: - Prema na~inu predaje stvari isporuka moè biti: realna, dokumentarna i simboli~ka; Be~ka konvencija od predaje dokumenata koji se 285 Caemmerer/Schleshtriem, isto djelo, str. 252. 286 Vidjeti i Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 104. 287 Vidjeti teorijska razmatranja kod Sultanovi}-Trifkovi}- Simi}, Ugovor o prodaji... str. 46-49.

108


28.5.2007

1:22

Page 109

odnose na robu ~ini posebnu obavezu prodavca i veè za njeno izvršenje i specifi~na rješenja (~lan 34); - Prema vremenu predaje cijele koli~ine isporuke su: jednokratne i sukcesivne. 68. Na~in isporuke kod distancione prodaje sastoji se „u predaji robe prvom prevoziocu u cilju dostavljanja kupcu” (~lan 31 (a) BK). „Prvi prevozilac” mora biti transportno preduze}e nezavisno od prodavca. Da li špediter spada u „prevoznike” je i fakti~ko i pravno pitanje. Odgovor na njega zavisi od tuma~enja svih relevantnih okolnosti datog slu~aja,288 prvenstveno od toga da li špediter sam vrši prevoz ili angaùje druga lica da to u~ine. Radnje kojima }e se predaja prevozniku obaviti, kao i modaliteti tih postupaka zavise od vrste robe i na~ina transporta, prije svega. Predaja posjeda nad robom prevoznika je u svakom slu~aju minimum koji mora biti ispunjen. Ukoliko roba nije jasno identifikovana kao roba namijenjena za izvršenje konkretnog ugovora, „prodavac je duàn poslati kupcu obavještenje o otpremi kojim se bliè odre|uje roba” (~lan 32 (a) BK). Ovo obavještenje je neopozivo289 zato da nesavjesni prodavac ne bi mogao da na teret kupca kalkuliše u pogledu mogu}ih transportnih rizika.290 Ako je ugovorom izri~ito predvi|ena prodaja u mjestu opredjeljenja, onda }e pravila o predaji robe od strane vozara primaocu biti ujedno i izvor za odre|ivanje na~ina isporuke. Kod nedistancionih prodaja i u svim drugim slu~ajevima, osim prethodno izloènog, odre|ivanje na~ina isporuke je stvar obi~aja, prakse strana, te rješenja mjerodavnog nacionalnog prava. 8.1.4. Vrijeme isporuke

69. Vrijeme isporuke je trenutak ili period u kome sve radnje koje predstavljaju isporuku treba da budu završene.291 Vrijeme isporuke odre|uje se ugovorom, poslovnim obi~ajima i praksom ili dispozitivnim propisima. U poslovanju prevladavaju situacije u kojima se stranke sporazumijevaju o vremenu isporuke, a ta~no utvr|ivanje njihovog sporazuma vrši se prema dispozitivnim pravilima. Ako se vrijeme odre|uje pravnim standardima, njihovo zna~enje se konstatuje i prema poslovnim obi~ajima. Opšte je rješenje uporednog i me|unarodnog poslovnog prava da se vrijeme isporuke ugovorom moè utvrditi: 288 Opširno kod Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 262-263, London u Binaca-Bonell, isto djelo, str. 253-255. Na str. 253 i ovaj autor insistira na nezavisnom prevozniku. 289 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 291. 290 Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 128. 291 Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 131 definiše druk~ije rok isporuke. To je “trenutak vremena po~evši od koga kupac moè zahtjevati izvršenje isporuke”.

109


28.5.2007

1:22

Page 110

- fiksno odre|enim ili iz ugovora odredivim datumom (~lan 33 (a) BK) i - ta~no odre|enim ili iz ugovora odredivim vremenskim periodom (~lan 33 (b) BK). U prvom slu~aju datum se shva}a u kalendarskom smislu, mada poslovni obi~aji u mnogim strukama zahtijevaju da se sve potrebne radnje obave do kraja uobi~ajenog radnog vremena odre|enog datuma. Odre|ivanje perioda vrši se izri~itim navo|enjem datuma koji determinišu period ili upotrebom tehni~kih termina (od-do, sredinom mjeseca itd.). Ukoliko ugovor i obi~aji šute o vremenu isporuke, primijeni}e se pravila dispozitivnih propisa. Ona se u uporednom pravu razlikuju.292 Be~ka konvencija je preuzela rješenje common law sistema, usvojena u suštini ve} u haškom Jednoobraznom zakonu (~lan 22), po kome prodavac treba da izvrši isporuku „u razumnom roku poslije zaklju~enja ugovora” (~lan 33 (c) BK). Razuman rok odre|uje se prema okolnostima posla i prirodi stvari,293 ali i prema obi~ajima. Ukoliko stranke stoje u trajnijem poslovnom odnosu, i njihova me|usobna praksa moè po Be~koj konvenciji da uti~e na utvr|ivanje duìne razumnog roka. Iako u uporednom pravu i teoriji postoji spor oko toga od kada rok isporuke te~e, moè se smatrati da su rješenja Be~ke konvencije jasna. Rok po~inje te}i od ugovorenog datuma po~etka perioda, ili od zaklju~enja ugovora. Jedino pravno pitanje se otvara u slu~aju u kome je vrijeme isporuke odre|eno periodom. Izuzev kada okolnosti posla (na primjer: obezbje|enje broda od strane kupca) ili ugovor ukazuju na to da je kupac ovlašten da odredi datum isporuke, pravo izbora pripada prodavcu (~lan 33 (b) BK). Bude li kupac ovlašten da odredi datum isporuke, on o tome mora blagovremeno obavijestiti prodavca. Ne u~ini li tako, prodavac moè dokazivati da je zadocnio zbog smetnje „van njegove kontrole” i da stoga ne odgovara za docnju.294 Ova mogu}nost kupcu ne stoji na raspolaganju kada datum isporuke odre|uje prodavac. Za sukcesivne isporuke nema posebnih pravila, pa }e se izloèna rješenja shodno primjenjivati i za pojedine obroke. Ako to nije mogu}e, vaì}e mjerodavno nacionalno pravo. 70. Sva izloèna pravila }e se primijeniti pod uslovom poštovanja principa jednovremenosti isporuke i pla}anja. ^lan 58 (1) BK izri~ito predvi|a ovlaštenje prodavca da uslovi „predaju robe ili dokumenta pla}anjem cijene”. U slu~aju distancione prodaje ovo svoje ovlaštenje 292 Pregled vidjeti kod Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 133. 293 Sli~no je i rješenje ~lana 470 ZOO. Za naše pravo vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 49-54. 294 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 107.

110


28.5.2007

1:22

Page 111

prodavac moè ostvariti zadràvanjem predaje robe i dokumenata kupcu dok on ne plati cijenu.295 Postoji još jedna situacija u kojoj prodavac ima pravo da bez štetnih posljedica odgodi izvršenje isporuke. Ona je zasnovana na opštem pravilu o ovlaštenju na zadràvanje ispunjenja iz ~lana 71 BK. Prodavac moè zadràti isporuku (suspend the performance) pod slijede}im uslovima: - Obaveza je nastala na osnovu ugovora, ali još nije dospjela; - Kupac ne}e mo}i da izvrši „bitan dio” svojih obaveza. Dakle, predstoji fundamentalna, a ne neznatna povreda ugovora; - Budu}a povreda je „o~ita”, što zna~i nesumnjiva. Da bi izbjegla sporove oko tuma~enja ovog momenta, Konvencija taksativno navodi dio osnova po kojima se on utvr|uje. Prvi je „ozbiljan nedostatak” sposobnosti da se obaveza izvrši ili kreditna nesposobnost (~lan 71 1 BK). Drugi je ponašanje kupca „u pripremama za izvršenje ili u izvršenju ugovora” (~lan 71, 1, b) BK). Prodavac je duàn da odmah (immediately) obavijesti kupca o zadràvanju isporuke. Iz stava 3. ~lana 71 BK moè se zaklju~iti da je cilj obavještavanja omogu}avanje kupcu da pruì adekvatna sredstva obezbje|enja urednog izvršenja svojih obaveza. Teret dokazivanja svih relevantnih ~inioca leì na prodavcu. Svoje pravo zadràvanja isporuke prodavac moè izvršiti najprije tako što isporuku ne}e izvršiti. No, ukoliko je robu otpremio prije nego što je postala o~ita nesposobnost druge strane, prodavac moè svoje ovlaštenje realizovati bilo zadràvanjem robe u transportu, bilo spre~avanjem njenog uru~enja kupcu. Prodavac ova dva prava ima ~ak i onda kada kupac ve} drì dokumente koji ga ovlaš}uju da raspolaè robom. Pri tome prava tre}ih lica ne mogu biti ošte}ena. 8.2. Predaja dokumenata 71. Ugovor o me|unarodnoj prodaji prati ve}i broj dokumenata od onih koji se sre}u u trgova~kim prodajama unutar zemlje. Oni se mogu podijeliti na dokumente koji proisti~u iz dràvne intervencije i one koji interesuju samo stranke.296 Me|u javno-pravnim dokumentima najve}u ulogu imaju oni koje izdaju carinske vlasti, te uvjerenje o porijeklu robe i fitopatolška potvrda. Privatnopravne dokumente mogu}e je dalje klasifikovati na finansijske i robne. Me|u robnim razlikujemo tri osnovne vrste: - dokumenti koji u sebi sadrè pravo vlasništva na robi i sluè njegov295 O jednovremenosti vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 53-55. 296 Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 214.

111


28.5.2007

1:22

Page 112

om prenosu (teretnica, prenosivi tovarni list, skladišnica i sli~ni),297 - transportni dokumenti koji ne daju vlasništvo na robi (špediterska potvrda o prijemu robe, police transportnog osiguranja itd.) i - komercijalni dokumenti, ~iji je osnovni zadatak da omogu}e i olakšaju promet robom bilo izme|u stranaka (potvrda o koli~ini i kvalitetu, razne vrste faktura, otpremnica itd.), bilo izme|u kupca i tre}ih lica (uputstva o upotrebi, garantni listovi za robu namijenjenu trajnoj upotrebi i drugo). Polaze}i od velikog broja, razli~ite pravne prirode i diverzificiranih funkcija dokumenata u me|unarodnoj prodaji, haški Jednoobrazni zakon je predaju dokumenata jasno izdvojio u posebnu obavezu prodavca.298 Stav Be~ke konvencije o ovom pitanju nije tako jasan.299 On je u izvjesnoj mjeri ~ak i protivrje~an. Obaveza predaje dokumenata ure|ena je u istom odsjeku sa isporukom,300 ali u posebnom ~lanu (~lan 34 BK). Dalje, odredbe o isporuci ne sadrè posebna pravila o dokumentarnoj isporuci, ali je ona uzeta u obzir u dijelu koji govori o kup~evoj obavezi pla}anja (~lan 58 BK). Napokon, zbog toga „što se nije napravila razlika izme|u tako va`nih dokumenata kao što su konosman, tovarni list i drugi sli~ni dokumenti, s jedne strane i ostalih”,301 odredbe ~lana 34 BK mogu da se primijene kako u sklopu dokumentarne isporuke, tako i na predaju dokumenata kao samostalnu obavezu. Na to upu}uje i mogu}nost ispravke i dopune nesaobraznih dokumenata ukoliko su predani prije ugovorenog roka (~lan 34 BK). 72. Koje robne dokumente treba predati, nije precizirano u Konvenciji. To je prepušteno najprije ugovoru. Strankama se preporu~uje da budu detaljne u ugovornom nabrajanju dokumenata.302 To }e biti naro~ito va`no onda kada je ugovoreno obezbje|enje pla}anja dokumentarnim akreditivom. Ugovorna rješenja se dopunjuju trgovinskim obi~ajima303 i prinudno-pravnim reìmima vanjske trgovine koji su relevantni za konkretni posao. U tipskim ugovorima i opštim uslovima EEK navo|enju dokumenata posve}ena je mnogo ve}a pa`nja.304 Mjesto i vrijeme predaje dokumenata se odre|uju ugovorom. Ukoliko to nije u~injeno, prodavac mora da vodi ra~una najprije o zahtjevima prin297 Gildeggen R., isto djelo, str. 91. isti~e da se u ovoj grupi prepli}u reìmi trgova~kog i prava vrijednosnih papira. 298 Vidjeti Glavu III, odsjek II, ~lanove 50 i 51 haškog akta. 299 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 308 smatraju da nema bitnih razlika izme|u haškog Jednoobraznog zakona o me|unarodnoj prodaji i BK. 300 Vidjeti Dio III, Glava II, Odsjek II Be~ke konvencije. 301 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 108. 302 Gildeggen R., isto djelo, str. 90. 303 Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 215-216. 304 Pregled vidjeti kod Draški} dr Mladen; Me|unarodna prodaja prema... str. 216.

112


28.5.2007

1:22

Page 113

udnih propisa, a potom i o kriterijima uspostavljenim u ~lanu 8, stav 3 BK (okolnosti slu~aja, pregovori, me|usobna praksa i kasnija ponašanja obje stranke). Treba imati na umu da su u me|unarodnom poslovnom pravu rokovi za predaju dokumenata po pravilu veoma kratki.305 Dokumenti moraju biti predati saobrazno ugovoru. Ako su nesaobrazni dokumenti predati na vrijeme, u pitanju je povreda ugovora. Njen zna~aj, kao bitne ili nebitne povrede odre|uje se prema uslovima konkretnog slu~aja. Od ishoda ove analize zavise i pravne posljedice neispunjenja ili neurednog ispunjenja prodav~eve obaveze da preda dokumenta. Ukoliko nesaobrazni dokumenti budu predati prije roka za izvršenje ove obaveze, prodavac moè do tog roka da ispravi nedostatke. Ovo pravo nije bezuslovno. Njime se moè koristiti samo ako se time kupcu ne prouzrokuju „ni nerazumne nepogodnosti ni nerazumni troškovi” (~lan 34 BK). No, ~ak i kad je to slu~aj, kupac zadràva pravo na naknadu štete predvi|ene Konvencijom. Ipak, pravo na raskid ugovora mu ne pripada.306 8.3. Prenos svojine 73. U izlaganjima o izvorima prava i isporuci utvr|eno je da Konvencija ne reguliše prenos svojine. Ipak, u ~lanu 30 BK se kao tre}a du`nost prodavca predvi|a prenos svojine na kupca. Ovako se moralo postupiti budu}i da je samo „to osnovna obaveza prodavca zajedni~ka svim pravnim sistemima, a sve drugo se razlikuje”.307 74. Kako shvatiti postojanje ove du`nosti u ~lanu 30 BK? Konvencija uspostavlja obavezu prenosa svojine na kupca, ali ne reguliše na~in na koji }e se to izvršiti. On je definisan mjerodavnim nacionalnim pravom.308 8.4. Garancije saobraznosti isporu~ene robe sa ugovorom 8.4.1. Uporednopravni pregled

75. Starije rimsko pravo po~ivalo je na principima neodgovornosti prodavca za osobine prodate stvari, osim ako druk~ije nije bilo utvr|eno ugovorom (Caveat emptor). U doba carstva se u trgovini stokom i robovima pojavljuje na pretorskom ediktu zasnovana odgovornost prodavca za skrivene mane. Justinijanovom kodifikacijom je ona protegnuta na sve dvostrano obavezuju}e, sinalagmati~ne ugovore.309 Današnje 305 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 310. 306 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 314. 307 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 102. 308 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 102. 309 Vidjeti Eisner dr Bertold - Horvat dr Marjan: “Rimsko pravo”, Zagreb, 1949, str. 425-429; ôvi} dr Šefkija: “Saobraznost isporuke robe sa ugovorom o me|unarodnoj prodaji”, Svjetlost, Sarajevo 1977, str. 96-97.

113


28.5.2007

1:22

Page 114

stanje uporednog prava rezultat je razli~ite recepcije rimskih rješenja i specifi~ne pravne tehnike svakog od sistema. Kontinentalni sistemi poznaju dva slu~aja neizvršenja, odnosno neurednog izvršenja ugovora o prodaji: docnju sa isporukom i isporuku stvari sa fizi~kim ili pravnim nedostacima. Fizi~ki nedostaci, „mane”, naj~eš}e se manifestuje kao isporuka neodgovaraju}eg kvaliteta, ali se moè manifestovati i kao koli~inski nedostatak. Da bi prevazišao ove razlike i pribliìo doma}e pravo haškom Jednoobraznom zakonu o prodaji, ZOO uvodi kategoriju „materijalnih nedostataka” (~lan 479).310 Zadràva je i Nacrt ZOO311 Anglosaksonski sistemi slu~ajeve neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora ne dijele prema njihovim fakti~kim obilje`jima, nego prema zna~aju za ostvarivanje ciljeva ugovora. Odredbe koje su bitne za ostvarivanje namjere stranaka i ~ije kršenje zadire u sam „korijen sporazuma” nazivaju se condition („uslov“), a one koje nemaju taj zna~aj – waranty („garancija“). Svaki „condition“ uklju~uje u sebe i „warranty“, obrnuto nije slu~aj. Ovako kruta podjela ne odgovara više trgova~kim potrebama. Zbog toga je sudska praksa razvila i tre}i tip ugovornih elemenata – „neimenovane uslove“ (innominate terms ili intermediate terms). Oni se nalaze izme|u uslova i garancija, pa se stoga odgovornost za njihove prekršaje moè procjenjivati prema fakti~kim okolnostima i teìni povrede ugovora.312 Na ovaj na~in podjela prekršaja ugovora prema njihovom zna~aju postaje još va`nija. Na osnovu svega izloènog, jasno je da i koli~inski nedostaci uvijek predstavljaju prekršaj ugovora. To podvla~e i ~lanovi 13. i 14. Sale of Goods Act.313 76. Podjela slu~ajeva neizvršenja ugovora uslovila je izgled sistema odgovornosti za nepoštivanje ugovora. U kontinentalnim postoje dva: za docnju i za „mane”, a u anglosaksonskim samo jedan - isti za sve povrede ugovora. Ono što je zajedni~ko za obje grupe poredaka jeste postojanje garancije prodavca da }e ugovor ispuniti uredno. Ta garancija u kontinentalnim sistemima ima zakonski karakter, a u common law pravima – ugovorni, budu}i da se pretpostavlja da su stranke klauzulu o garanciji unijele u ugovor i kada ona nije izri~ito ili posredno navedena (implied term). U obje velike grupe sistema rezultat povrede ugovora je i povreda te garancije i vodi odgovornosti prodavca. Da bi se prevazišle razlike izme|u kontinentalnih i common law sistema, u me|unarodnoj regulativi prodaje je od samog po~etka rada pri310 Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 62-64. 311 Vidjeti ~lan 587 i dalje. Naslov odsjeka je „Odgovornost za materijalne nedostatke“. 312 Prema Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 87-89. 313 Opširnije kod Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 62-64.

114


28.5.2007

1:22

Page 115

hva}en novi koncept - garancija za saobraznost („conformity of the goods“).314 On je sadràn i u ~lanu 35 Be~ke konvencije. Njegovo definisanje se „indirektno bazira na common law sistemu”, ali „ono nije suprotno ni sistemu kontinentalnih prava, mada se u njima polazi od mana robe i njihove podele na vidljive i skrivene”.315 8.4.2. Pojam saobraznosti u Be~koj konvenciji

77. Institut saobraznosti poti~e iz prava USA316 Njegov istorijat pokazuje da mu se zna~enje mijenjalo.317 Zbog toga je kategoriju „saobraznost robe” neophodno odrediti pozitivno pravno. To je u~injeno u ~lanu 35 BK. Zbog njihovog zna~aja u cjelini }emo citirati prva dva stava ovog ~lana. „(1) Prodavac je duàn isporu~iti robu u koli~ini, kvalitetu i vrsti kako je to predvi|eno ugovorom i pakovanu ili zašti}enu na na~in predvi|en ugovorom. (2) Izuzev ako su se strane druk~ije sporazumjele, smatra se da roba nije saobrazna ugovoru ukoliko: - nije podobna za svrhe za koje se roba uobi~ajeno koristi; - ne posjeduje kvalitete robe koje je prodavac kupcu predo~io u vidu uzorka ili modela; - nije pakovana ili zašti}ena na na~in uobi~ajen za takvu robu, ili ako takav na~in ne postoji, na na~in koji je podoban da sa~uva i zaštiti robu”. Na osnovu stilizacije usvojene u Konvenciji još se ne moè izvu}i definitivna sistematika slu~ajeva koji ulaze u nedostatak saobraznosti. Za to je potrebno i sistemsko tuma~enje Konvencije, njenih ~lanova 36 i 37 naro~ito. Koji se, dakle, nedostaci mogu svrstati u „nesaobraznost isporuke”? 78. Prvi je predaja druge stvari ili stvari drugog roda (aliud, lat). U ve}ini nacionalnih prava ovo se smatra neizvršenjem isporuke i ne povezuje se sa odgovornoš}u za mane.318 I ~lan 35 BK se moè tuma~iti na isti na~in.319 To }e posebno biti slu~aj onda kada isporu~ena roba ne odgovara ni opštem opisu predmeta u ugovoru.320 No, povezano tuma~enje ~lana 35, stava 1 i stava 2 daje osnova i za svrstavanje razmatranog slu~aja u „nesaobraznost robe”.321 Ovo utoliko prije što siguran kriterij „za odre|ivanje granica izme|u mane i 314 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 110. 315 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 100. 316 Vidjeti Perovi} J., isto djelo, str. 134. 317 Pregled vidjeti kod ôvi} dr Šefkija, Saobraznost isporuke... str. 17-36. U odnosu na haški Jednoobrazni zakon o prodaji, Be~ka konvencija ne predvi|a kao nesaobraznost nedostatke u koli~ini i predaju druge, umjesto ugovorene stvari (aliud). O tome vidjeti Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 111. 318 Vidjeti Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 163. 319 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 111. i Perovi} J., isto djelo, str. 135. 320 Raspravu o ovome “testu” vidjeti kod Bianca u Bianca - Bonell, isto djelo, str. 273. 321 Isto i Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja...” str. 164.

115


28.5.2007

1:22

Page 116

aliud nije utvr|en”.322 U praksi je stoga korisno provjeriti da li se isporuka druge stvari ili stvari drugog roda iz ~lana 35, stav 1, moè kvalifikovati i kao neka od situacija navedenih u ~lanu 35, stav 2. Od rezultata toga postupka zavisi}e i pravna pozicija kupca u svakom konkretnom slu~aju. Drugi slu~aj su nedostaci u koli~ini ili kvantitativni nedostaci. Oni postoje bilo da je isporu~ena ve}a, bilo manja koli~ina od ugovorene.323 Ni kvantitativni nedostaci nisu izri~ito spomenuti u ~lanu 35, stav 2 BK. No, u prilog svrstavanju u „nesaobraznost robe” govore isti razlozi kao i kod aliud. Pored toga, razlika izme|u kvantitativnih i kvalitativnih nedostataka, koji nesumnjivo predstavljaju „manu” i ulaze u „nesaobraznost robe” je i u nacionalnim pravima relativna. Ako je koli~ina bitan element ugovora, onda je isporuka robe sa kvantitativnim nedostacima nesumnjivo i „nesaobraznost robe” iz ~lana 35, stava 2, ta~ka (b) BK. Tre}a manifestacija „nesaobraznost robe” jeste postojanje kvalitativnih nedostataka, odnosno „fizi~kih mana robe”. Ona je razra|ena u ~lanu 35, stav 2 BK, a njeno odre|ivanje je sloèno. Tu spadaju: Nepodobnost stvari za uobi~ajene svrhe u koje se roba iste vrste upotrebljava (~lan 35, stav 2, ta~ka (a) BK). Pod njima se podrazumijevaju kako nepodobnost za redovnu upotrebu kontinentalnih sistema, tako i nemogu}nost iskorištavanja u trgovini (merchantibility) anglosaksonskih prava.324 Ovakvo odre|enje odgovara funkcionalnom i objektivnom pojmu mane.325 U teoriji se smatra da „prodavac nije obavezan da poznaje ”imperativne“ propise kup~eve zemlje”326 i da stoga ne odgovara za nepodobnost stvari, osim u slu~aju kada mu je kupac na imperativne propise skrenuo pa`nju; Nepodobnost za naro~itu, izri~ito ili pre}utno ugovorenu svrhu (~lan 35, stav 2, ta~ka (b) BK). Nesaobraznost, odnosno mana ne}e postojati ako se prema okolnostima slu~aja dokaè da se kupac nije oslonio niti se mogao osloniti na stru~nost i prosu|ivanje prodavca. Teret dokazivanja leì na strani koja se poziva na oslanjanje kupca na prodav~evu stru~nost. On je u svakom slu~aju izuzetno teàk i u tom smislu je odgovornost prodavca za ovaj slu~aj nesaobraznosti ograni~ena.327 322 Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 163. 323 Isto Perovi} J., str. 135. 324 Vidjeti Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 168 i Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 111-112. Tako i Gabriel Henry, isto djelo, str. 106 pozivom na UCC 2-314. 325 Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 167. 326 Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str.169. 327 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 112. Perovi} J., isto djelo, govori o „probatio diabolica“. Opravdan je i stav da je formulacija ~lana 479, stav 2 Zakona o obligacionim odnosima bolja od one koja je usvojena u BK. Zato je va`no ista}i da se Nacrt ZOO u ovom slu~aju nije poveo za BK.

116


28.5.2007

1:22

Page 117

Svrha mora biti vidljiva iz ugovora, ne iz nekog drugog, jednostranog ili dvostranog akta stranaka;328 Nesaobraznost sa uzorkom ili modelom koje je prodavac predo~io kupcu (~lan 35, stav 2, ta~ka (c) BK). Roba u na~elu mora u svemu da bude podudarna uzorku ili modelu; izuzeci su dopušteni ako je nešto u ugovoru izri~ito promijenjeno,329 odnosno ako se radi o tipskom uzorku,330 te o uzorku koji je pokazan samo radi obavještenja, a ne radi odre|ivanja kvaliteta. êtvrti pojavni oblik kvalitativnog nedostatka jeste nesaobraznost u pakovanju ili zaštiti robe (~lan 35, stav 2, ta~ka (d)). I on je porijeklom iz prava USA331 Nesaobraznost postoji ako roba nije upakovana ili zašti}ena na ugovoreni na~in, na na~in koji je uobi~ajen ili onaj koji je „podoban da sa~uva i zaštiti robu” (~lan 35, stav 2, ta~ka (d) BK). Tretman nedostataka u pakovanju kao posebnog slu~aja nesaobraznosti same robe rezultat je ~injenice da cijela Konvencija ima prvenstveno u vidu distancionu prodaju. U mnogim nacionalnim pravima ovaj propust predstavlja posebnu povredu ugovora. To je rješenje usvojeno i kod nas. 8.4.3. Garancija saobraznosti robe

79. Garancija za postojanje saobraznosti robe ugovoru moè se definisati kao jam~enje prodavca savjesnom kupcu da }e isporu~ena roba biti saobrazna onome što je ugovoreno.332 Drugim rije~ima, prodavac jam~i kupcu za svaki „nedostatak saobraznosti koji je postojao u trenutku prelaska rizika” (~lan 36 BK). Nepoštivanje ovoga jamstva povla~i za sobom odgovornost u skladu sa ~lanom 36 Konvencije, bez obzira na eventualno odsustvo krivice prodavca.333 Iako je sadràna u Konvenciji, garancija saobraznosti ima ugovorni karakter. Na ovakvo pribliàvanje anglosaksonskim sistemima upu}uje stilizacija ~lana 35 BK, koji se u odre|ivanju saobraznosti osvr}e isklju~ivo na ugovor. Mogu}nost prodavca u kontinentalnim sistemima, pa i u našem,334 da ugovorom isklju~i ili ograni~i svoju odgovornost za „mane”, tj. „materijalne nedostatke” po ZOO, pokazuje još jednom da su prakti~ne razlike manje od konceptualnih. 328 Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 171. O problemima vidjeti i str. 171-173 citiranog djela. 329 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 113. Suprotno Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja...” str. 174. 330 Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 174. 331 Perovi} J., str. 137. 332 Prema ~lanu 35 (3) BK nesavjestan kupac je onaj koji je „u vrijeme sklapanja ugovora ...znao za tu neuskla|enost ili mu ona nije mogla ostati nepoznata“. 333 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 326. 334 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 65.

117


28.5.2007

1:22

Page 118

80. Da bi obaveza garancije za saobraznost postojala, moraju biti ispunjeni uslovi predvi|eni Konvencijom. Njihov sustav veoma je sli~an onome koji postoji u pravu BiH kod garancije za materijalne nedostatke.335 Sastoji se od pet elemenata koji moraju postojati istovremeno. Uslovi, dakle, imaju kumulativan karakter. Oni su dijelom izri~ito navedeni u Konvenciji, a dijelom se dobijaju njenom sistemskom interpretacijom. Prvi uslov jeste da se radi o ugovoru o prodaji na koji se primjenjuje Be~ka konvencija. On je ve} detaljno ispitan. Drugo, nedostatak saobraznosti mora da postoji u ~asu prelaska rizika sa prodavca na kupca, „~ak i ako je nedostatak saobraznosti postao o~it kasnije” (~lan 36, stav 1 BK). Teret dokazivanja leì na kupcu. Ovdje je potrebno primijetiti dvije stvari. Najprije, posredno je uvaèna kontinentalna koncepcija „mane” i njene podjele na vidljive i skrivene. I dalje, pravilo identi~no izloènom postoji u svim dràvnim pravnim porecima, uklju~ivo i naš. U Be~koj konvenciji sadràne su, me|utim, i dvije dopunske varijante: - prodavac moè ugovorom dati posebnu garanciju da }e „roba za neko vrijeme ostati podobna za njenu redovnu ili naro~itu svrhu ili da }e zadràti odre|ena svojstva ili karakteristike” (~lan 36, stav 2 BK). Tada garantuje i za nedostatke koji se pojave nakon prelaska rizika. U ovom slu~aju ~etverogodišnji rok zastarjelosti te~e od dana u kome je kupac obavijestio prodavca o postojanju nesaobraznosti kao osnova svog zahtjeva, ali ne kasnije od isteka garantnog roka (~lan 11 KoZ); - do datuma odre|enog za isporuku prodavac moè otkloniti nedostatke saobraznosti koji postoje na ranije ve} isporu~enoj robi. Vršenje ovog prava uslovljeno je na isti na~in kao i kod otklanjanja nesaobraznosti dokumenata. A to zna~i da ni otklanjanje nesaobraznosti robe ne smije kupcu prouzrokovati nerazumne nepogodnosti i troškove, s tim što kupac uvijek zadràva pravo na naknadu štete prema Konvenciji (~lan 37 BK). Pravo na raskid ugovora kupac nema ni u ovom slu~aju. Tre}i uslov jeste savjesnost kupca. Prodav~eva garancija saobraznosti robe sa ugovorom ne postoji „ukoliko je kupac u vrijeme zaklju~enja ugovora znao za tu nesaobraznost ili mu ona nije mogla biti nepoznata” (~lan 35, stav 3 BK). Navedeni standard je „veoma blizu” stvarnom znanju u pogledu postojanja nedostataka.336 Ovo pravilo se ne odnosi na situacije iz ~lana 35, stav 1 BK, tj. na osobine robe izri~ito predvi|ene ugovorom.337 Savjesnost prodavca, tj. njegovo znanje ili mogu}nost 335 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 65-67. Nacrt ZOO u Odsjeku II „Odgovornost za materijalne nedostatke“, (~lanovi 587 – 610) nije promijenio sistem iako su unesene neke pravno-tehni~ke novine. 336 Gabriel Henry, isto djelo, str. 108. 337 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 114.

118


28.5.2007

1:22

Page 119

znanja su pravo irelevantni. Prodavac je odgovoran za nedostatak saobraznosti i kad nije kriv za njihovo postojanje. Odgovornost prodavca za nesaobraznost je, dakle, objektivna. êtvrti uslov ti~e se odràvanja garancije saobraznosti robe sa ugovorom na snazi. On se moè ukratko izraziti kao postojanje urednog obavještenja prodavca od strane kupca o postojanju saobraznosti (~lan 39 BK). Pošto je u pitanju reklamacija, o njoj }e kasnije biti više rije~i. I peto, potrebno je da garancija saobraznosti nije u ugovoru izri~ito ili pre}utno isklju~ena. Ovaj uslov nije eksplicitno sadràn u Konvenciji, ali proizilazi iz njene dispozitivne prirode338 i ugovornog karaktera odgovornosti po BK. 8.5. Garancija za pravne nedostatke (za{tita od evikcije) 81. Zaklju~enjem ugovora kupac èli da stekne mirnu i nesmetanu dràvinu stvari i najja~e, vlasni~ko pravo na njoj, slobodno od bilo kakvih tereta. Zbog toga su za njega osobine primljenog prava isto tako va`ne, ako ne i va`nije od osobina stvari. Na ovoj osnovi, po~evši od rimskog prava, razvili su se u kontinentalnim i anglosaksonskim sistemima reìmi garancije za preneseno pravo veoma sli~ni onima koji postoje kod garantovanja za svojstva stvari.339 Razlike izme|u ove dvije grupe poredaka zahtijevale su da Konvencija posebno uredi i ovu obavezu prodavca. Prenos svojine na kupca jedna je od osnovnih obaveza prodavca prema Be~koj konvenciji (~lan 30). Zbog toga i garancija za pravne nedostatke mora biti prirodan sastojak ugovora. U Konvenciji, ona je priznata i postavljena kao specifi~an vid odgovornosti prodavca. Fakti~ke razlike izme|u ovog i drugih slu~ajeva neizvršenja ugovora dovele su do nekih specifi~nih rješenja. Ona su koncentrisana u oblasti kategorijalnog aparata i uslova za nastanak obaveza po osnovu garancije, tj. odgovornosti za pravne nedostatke. 82. Pravni nedostaci ne spadaju u „nesaobraznost robe“.340 Pravni nedostaci se u Konvenciji se definišu kao „prava ili potraìvanja tre}ih lica” na stvari koja je predmet ugovora. Razlikovanje subjektivnih 338 ^lan 6 Konvencije; Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 179. 339 Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 71-74. 340 U teoriji su mišljenja o ovom pitanju podijeljena (vidjeti Perovi} J., isto djelo, str. 201 – 203). Osnovne argumente za naš stav vidimo u sistematici Konvencije i posebnom regulisanju pravnih nedostataka u ~lanovima 41-44 BK. Isti sistem odgovornosti za dvije povrede ugovora nije razlog za njihovo konceptualno izjedna~avanje.

119


28.5.2007

1:22

Page 120

prava (rights) i potraìvanja (claims) je zna~ajno jer se njime proširuje domen zaštite. Suprotno ve}ini nacionalnih prava, ne odgovara se samo za postoje}a subjektivna prava tre}ih lica ili za ta prava koja su tre}a lica uspješno ostvarila prema kupcu. Ve} i samo ozbiljno potraìvanje, koje za kupca moè da predstavlja zna~ajne probleme i štete, ~ini osnov za korištenje pravima iz garancije.341 Druga zna~ajna specifi~nost Konvencije, ~ak i u odnosu na haški Jednoobrazni zakon,342 jeste poseban tretman prava industrijske svojine u funkciji „prava ili potraìvanja tre}e strane”. Shodno izloènim stavovima Konvencije, pravni nedostatak postoji onda kada se tre}e lice javlja sa stvarno-pravnim ili obligacionim pravom ili potraìvanjem koji: - spre~avaju nastanak prava kupca, - spre~avaju nastanak prava kupca u predvi|enom obimu, - onemogu}avaju nastanak prava kupca shodno ugovoru i - spre~avaju nesmetano korištenje prava koja su prenesena u skladu sa ugovorom. Polaze}i od navedene sistematizacije slu~ajeva, garancija za pravne nedostatke se moè, definisati kao jam~enje prodavca kupcu da preneseno pravo nema ni jedan od spomenutih nedostataka. Procjena postojanja nedostataka vrši se naj~eš}e prema pravu zemlje prodavca.343 83. Uslovi za nastanak garancije za pravne nedostatke i za odgovornost prodavca za njih su odre|eni u Konvenciji zavisno od toga da li su u pitanju prava industrijske svojine344 ili druga prava. Ti uslovi su brojni i sloèni. Za razliku od garancije za osobine stvari, prvi uslov za realizaciju garancije za neke vrste pravnih nedostataka je nesavjesnost prodavca. Ona to svojstvo ima isklju~ivo ako se radi o pravu industrijske svojine i ako su ispunjeni uslovi iz ~lana 42 Konvencije. Upravo na ovu situaciju odnosi se ~lan 10, 3 KoZ. Rok zastarjelosti u slu~aju nesavjesnog prodavca po~inje te}i od trenutka u kome se prevara (fraud) mogla razumno otkriti. Nesavjesnost se mora odnositi na pravni poredak zemlje u kojoj }e se roba dalje prodavati ili koristiti, ako su to stranke imale u vidu pri zaklju~ivanju ugovora, te na pravo dràve u kojoj kupac ima sjedište u svim drugim situacijama. Navedeni uslovi u stvari zna~e stvaranje 341 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 123; Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 346 isti~u da sasvim neosnovana potraìvanja, tzv. “trivijalni zahtjevi”, nisu obuhva}eni ~lanom 41 BK. 342 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 122. 343 Caemmerer/Schlechtrem, isto djelo, str. 346. 344 Analizu ovih prava iz ugla ~lana 42 BK vidjeti kod Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 353-357.

120


28.5.2007

1:22

Page 121

obaveze prodavca da se informiše o stanju prava industrijske svojine povodom robe u navedenim zemljama. Ta obaveza moè ugovorom biti prenesena na kupca.345 Ovi uslovi se ne}e primijeniti ako je kupac znao za nedostatak ili ako je dao planove i naloge prodavcu koji su doveli do postojanja povrede industrijske svojine. U svim ostalim slu~ajevima i kod svih ostalih prava savjesnost prodavca je irelevantna (~lan 42 BK). Drugi uslov jeste nepostojanje pristanka kupca da stvar uzme sa pravnim nedostatkom (~lan 41). Dispozitivni karakter Konvencije je došao do izraàja i u ovome rješenju. Na tre}em mjestu je obavještenje (reklamacija) na pravne nedostatke (~lan 43). Obavještenje mora da se odnosi na prirodu nedostatka i da bude dostavljeno prodavcu „u razumnom roku” pošto je kupac „saznao ili morao da sazna za postojanje takvog prava ili zahtjeva” (~lan 43). Konvencija ne postavlja nikakve zahtjeve u pogledu na~ina saznanja. To moè, ali ne mora da bude zahtjev tre}eg ili sudsko obavještavanje o sporu. Reklamacija nije uslov za realizaciju obaveze iz ove garancije ako je prodavac bio nesavjestan (~lan 43 (2) BK). Kada kupac „ima razumno opravdanje što nije poslao traèno obavještenje”, moè sniziti cijenu srazmjerno pravnom nedostatku ili zahtijevati naknadu stvarno pretrpljene štete, ali ne i izmakle dobiti (~lan 44 BK). Posljednje rješenje je kritikovano kao i ista solucija kod nedostatka saobraznosti.346 êtvrti zahtjev odnosi se na nepostojanje ugovornog isklju~enja ili ograni~enja garancije za pravne nedostatke. Taj uslov nije izri~ito predvi|en u Konvenciji, ali proisti~e iz njenog dispozitivnog karaktera. Dakle, i ova vrsta garancije prodavca ima ugovornu prirodu. 8.6. ûvanje robe 84. ûvanje robe je i u uporednom pravu347 i prema Be~koj konvenciji zajedni~ka du`nost ugovara~a. Sastoji se u obavezi o~uvanja stvari u na~elno nepromijenjenom stanju. Leì na svakoj od stranaka onda kada su posjed robe i snošenje rizika na njoj podijeljeni. Prodavac je prema Konvenciji duàn u dva slu~aja da ~uva stvari (custodia). Prvi je docnja kupca sa preuzimanjem isporuke. Drugi postoji kod jednovremene isporuke i pla}anja ako kupac ne plati cijenu u skladu sa ugovorom (~lan 85 BK). Bez obzira na razlog, prodavac je duàn da 345 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 356. 346 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 125. 347 Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 217 ukazuje na skandinavska prava kao izvor ovih rješenja. Ona postoji i u ~lanu 520 ZOO. Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 718.

121


28.5.2007

1:22

Page 122

preduzme razumne mjere za o~uvanje stvari. One se najprije odre|uju prema svim okolnostima slu~aja, a potom i od mogu}nosti koje pruà mjerodavno dràvno pravo. Da bi ova obaveza nastala i postojala, potrebno je da prodavac ima ili posjed robe ili da moè njome raspolagati svojim pravnim radnjama (~lan 85 BK). 85. Postoji više na~ina na koje se ova du`nost moè izvršiti. Prodavac moè najprije da robu ~uva sam pa`njom dobrog privrednika, na trošak i rizik kupca.348 Roba se moè predati nekom tre}em na ~uvanje ako troškovi ~uvanja nisu nerazumno visoki (~lan 87 BK). Ko moè biti to tre}e lice, Konvencija izri~ito ne odre|uje. Iz stilizacije ~lana 87 se ipak moè zaklju~iti da se radi o subjektima koji u sklopu svoje redovne djelatnosti drè robna skladišta. To }e na prvom mjestu biti javna skladišta, ali se kao „~uvari” mogu pojaviti špediteri, preduze}a luka i drugi sli~ni subjekti. Sudski depozit je malo vjerovatan, mada nije isklju~en.349 Obavještenje kupcu da je roba uskladištena nije obaveza prodavca,350 ali je u praksi uvijek korisno. Deponovanje robe kod tre}eg ne zna~i izvršenje isporuke.351 Pošto se ~uvanje vrši za ra~un kupca, prodavac ima pravo na naknadu troškova za ~uvanje. Granicu naknade predstavlja „razumnost” tih troškova (~lanovi 85 i 87 BK). Ako su troškovi razumni, prodavac ima pravo zaloge i/ili retencije na ~uvanim stvarima sve dok njegovi izdaci ne budu namireni. S obzirom na stilizaciju ~lana 88, koja koristi termin „da robu zadrì”, izbor prava }e zavisiti od mjerodavnog dràvnog sistema.352 86. Sa obaveznom ~uvanja povezana je, pod odre|enim uslovima i du`nost prodaje robe koju prodavac ~uva. Ona postoji u dva slu~aja: - ako je roba podlo`na „brzom kvarenju” ili - ako bi „njeno ~uvanje iziskivalo nerazumne troškove” (~lan 88, stav 2 BK). Kada su uslovi ispunjeni, prodavac mora preduzeti „razumne mjere” da robu proda (~lan 88, stav 2 BK). Njihova konkretizacija zavisi od okolnosti slu~aja i od nadle`nog prava. U principu u obzir dolaze: javna sudska prodaja, prodaja preko privatnih aukcijskih firmi i neposredna prodaja.353 Ako je to mogu}e, prodavac je duàn obavijestiti drugu stranu „o svojoj namjeri da robu proda” (~lan 88, stav 2 BK). Konvencija ne 348 ^lan 85 BK. Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 169-170. 349 Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji prema... str. 170. 350 Caemmerer/Schleschtriem, isto djelo, str. 728. 351 Caemmerer, Schlechtriem, isto djelo, str. 729. 352 Za sredstva obezbje|enja u našem pravu vidjeti Trifkovi} dr Miloš: “Sredstva obezbje|enja pla}anja”, u “Nastavne teme škole za samostalne ra~unovo|e”, 2. knjiga, Sarajevo 1995, str. 43-67, naro~ito str. 52-57. 353 Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 171-172.

122


28.5.2007

1:22

Page 123

govori o reakcijama kupca, ali je o~ito da je on ovdje, kao vlasnik, gospodar posla (dominus negotii) i da se prodavac mora pridràvati njegovih uputstava, ukoliko ih blagovremeno dobije.354 Kada je prodaja tre}em licu izvršena, prodavac je ovlašten da od dobijene sume zadrì iznos razumnih troškova koje je imao. „On je duàn višak predati drugoj strani” (~lan 88, stav 3 BK), odnosno staviti joj ga na raspolaganje. 8.7. Ostale obaveze 87. Pored navedenih, prodavac ima i niz drugih obaveza. Neke su sporadi~no obuhva}ene Konvencijom, dok druge proisti~u iz konkretnog ugovora i okolnosti posla. Naj~eš}e se navode sljede}e: pakovanje robe, obavještavanje druge strane o relevantnim ~injenicama, otprema robe i transportno osiguranje.355 Zadrà}emo se samo na posljednje dvije, budu}i da su ostale ve} obra|ene na odgovaraju}im mjestima. Obaveza organizovanja transporta javlja se kod distancionih prodaja. Ako nije ure|ena izri~itim sporazumom ili navo|enjem transportne klauzule, primijeni}e se dispozitivna rješenja sadràna u ~lanu 32, stav 2 BK. Prema njima postoje ~etiri obilje`ja ove obaveze: - Prevoz se organizuje do odre|enog mjesta, mjesta opredjeljenja. To je ujedno i mjesto u kome, po pravilu, rizik sa prodavca prelazi na kupca, mada to ne mora uvijek biti slu~aj; - Prodavac mora zaklju~iti sve potrebne ugovore „za prevoz”, a ne samo ugovor o prevozu. Tu }e naj~eš}e biti uklju~eni: ugovor o špediciji, uskladištenju i osiguranju; - Ako nije ugovorena, vrsta prevoza se odre|uje prema okolnostima konkretnog slu~aja i to tako da bude „odgovaraju}a”. U faktore zna~ajne za odluku o izboru ulaze po pravilu: osobine robe, tehnološke karakteristike pojedinih vrsta transporta i rokovi i - Uslovi ugovora moraju biti „uobi~ajeni za tu vrstu prevoza”. Pada u o~i veliki broj upotrijebljenih pravnih standarda. A to zna~i da }e u njenom konkretnom utvr|ivanju veliku ulogu imati interpretativni kriteriji iz ~lana 8. Konvencije. 88. Obaveza osiguranja robe leì na prodavcu kada je to izri~ito ugovoreno ili ako na nju upu}uju transportne klauzule. Ona se tada ravna prema sporazumu stranaka i relevantnim pravilima osiguranja. Zbog toga je Konvencija regulisala samo obaveze prodavca ako nije duàn da robu osigura. Tada mora na zahtjev kupca da mu dostavi sve „raspoloìve podatke koji su mu potrebni za izvršenje osiguranja“ (~lan 32, 354 Suprotno: Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 733. 355 Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 171-172.

123


28.5.2007

1:22

Page 124

stav 3 BK). Na~elo poštenja i savjesnosti, te standard pa`nje dobrog privrednika zahtijevaju da se dostave i podaci koji nisu izri~ito traèni, ali mogu biti od zna~aja za zaklju~ivanje ugovora o datom transportnom osiguranju.

9. Obaveze kupca 9.1. Davanje specifikacije 89. Obaveza kupca da prodavcu dostavi specifikaciju ~ini od posla prodaje opšteg tipa posebnu vrstu - specifikacionu prodaju. Njen pravni reìm u Konvenciji i ZOO je gotovo identi~an.356 Zadrà}emo se samo na rješenjima Be~ke konvencije. Pod specifikacijom se podrazumijeva svaki ugovorni uglavak ili jednostrana izjava jedne od stranaka kojima se bliè odre|uju „oblik, mjere i druga obilje`ja robe” (~lan 65, stav 1 BK). Generalna odredba da }e kupac specificirati poru~enu robu je bez ikakvih pravnih efekata.357 Iako Konvencija ne govori o obimu i tehnici odre|ivanja obilje`ja robe, o~ito je da oni moraju biti detaljniji od obi~ne ugovorne klauzule kojom se bliè definiše predmet posla. Svojstva robe koja nisu odre|ena specifikacijom ravna}e se prema mjerodavnom pravu. Uporedno pravo se slaè u tome da nespecificirane osobine moraju odgovarati kako specifikaciji, tako i onome što je u prometu uobi~ajeno.358 90. Kupac je duàn da specifikaciju obezbijedi do ugovorenog datuma. Ako on nije ozna~en u ugovoru, specifikacija se mora dati „do isteka razumnog roka” od prijema prodav~evog zahtjeva za specifikaciju. Nepoštovanje ove obaveze povla~i pravo prodavca da sam sa~ini specifikaciju „u skladu sa kup~evim potrebama koje su mu mogle biti poznate” (~lan 65, stav 1 BK). Pošto znanje prodavca za potrebe kupca ne mora biti ni aktualno, ni precizno, Konvencija mu name}e obavezu da obavijesti kupca o pojedinostima specifikacije i da mu ostavi razuman rok u kome kupac ima pravo da sa~ini sopstvenu specifikaciju. Izjava prodavca djeluje od dana u kome ju je kupac primio. Ne odgovori li kupac u ostavljenom roku, „specifikacija koju je u~inio prodavac je obavezna” (~lan 65, stav 2 BK). U skladu sa ~lanom 64, 1 BK prodavac u ovom slu~aju ima i pravo na raskid ugovora. 356 ^lan 539 ZOO govori o specifikacionoj prodaji samo ako kupac ima pravo da “kasnije” odredi specifikaciju. 357 Knapp u Bianca - Bonell, isto djelo, str. 477. 358 Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 31.

124


28.5.2007

1:22

Page 125

9.2. Provjera saobraznosti 9.2.1. Pojam i zna~aj provjere

91. Provjera (ne)saobraznosti je sistem fakti~kih i pravnih radnji, zajedno sa njihovim modalitetima, koje treba preduzeti da bi kupac došao do relativno sigurnog stava o tome da li isporu~ena roba odgovara onome što je ugovoreno. U uporednom pravu je provjera u najve}em broju sistema pravo kupca.359 Taj stav ne izuzima i ZOO.360 Regulativa Be~ke konvencije je takva da provjera saobraznosti predstavlja posredno konstituisanu obavezu kupca, uslov za valjano reklamiranje i jednu od pretpostavki o~uvanja prava na naknadu štete. Provjeru }emo izloìti tako da se dobije sistem sli~an doma}em. Pri tome }emo obuhvatiti sljede}e modalitete ove obaveze: vrijeme, mjesto, na~in i troškovi. 92. Zna~aj pregleda je po Konvenciji isti kao i u nacionalnim pravima. Prema ~lanu 58, stav 3 BK: „Kupac nije duàn isplatiti cijenu prije nego što je imao mogu}nost da robu pregleda”. Izuzeci su tako|er odre|eni. Obaveza pla}anja i prije pregleda postoji ako na to upu}uju dokumentarni na~in isporuke, ili ukoliko drugi na~in isporuke i pla}anja, o kojima su se stranke saglasile, isklju~uje mogu}nost pregleda robe. Pored navedenog, uredan pregled je i fakti~ka i pravna pretpostavka uspješne reklamacije. 9.2.2. Vrijeme provjere

93. S obzirom na to da je pregled obaveza kupca, on, prema Konvenciji, snosi i troškove pregleda. Ako se pokaè da je roba nesaobrazna, kupac moè troškove pregleda, prema opštim pravilima Konvencije da zahtijeva u vidu naknade stvarno pretrpljene štete. Nacionalna prava ovdje imaju razli~ite pristupe. Naš sistem, oli~en u Opštim uzansama, tipi~an je primjer. Vrijeme provjere je najsloèniji pravni modalitet ovog postupka. Ono moè biti odre|eno prinudnim propisom ili ugovorom, odnosno dispozitivnim propisom. Prinudni propisi velikog broja zemalja zahtijevaju da se roba koja }e se uvesti provjeri prije otposlanja (pre-shipment inspection). Modaliteti ove provjere ure|eni su posebnim Sporazumom o inspekciji prije otposlanja, koji je zaklju~en u okviru GATT/ WTO.361 U postupke obavezne kontrole robe spada i grani~na kontrola. Na me|unarodnom 359 Vidjeti Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 182. Tako i Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 91 naro~ito. 360 Vidjeti opširno kod Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 81-94; ^lan 481, stav 1 ZOO. 361 Vidjeti i Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 81.

125


28.5.2007

1:22

Page 126

planu je ure|ena Konvencijom o uskla|ivanju grani~nih kontrola robe.362 Vrijeme provjere privatnopravnog karaktera, koje se odre|uje ugovorom ili dispozitivnim propisom, tako|er ima dva osnovna slu~aja: kada je prodavac savjestan i kada nije savjestan. Posebno }emo ih izloìti. Kada je prodavac nesavjestan, tj. kada se „nedostatak saobraznosti odnosi na ~injenice koje su mu bile poznate ili mu nisu mogle biti nepoznate, a on ih nije otkrio kupcu” (~lan 40 BK),363 vrijeme utvr|ivanja nesaobraznosti nije ni~im ograni~eno. Niko se ne moè pozivati na posljedice svojih nesavjesnih radnji (Nemo turpitudinem suam alegans!). Ako je prodavac bio savjestan, vrijeme utvr|ivanja se odre|uje zavisno od toga da li je nedostatak saobraznosti bio vidljiv ili skriven, tj. takav da se mogao utvrditi tek posebnim pregledom ili upotrebom stvari. U slu~aju vidljive nesaobraznosti, vrijeme provjere odre|uje se na dva na~ina: generalno i za neke posebne situacije. Sloènost rješenja zahtijeva da se posebno izloè. 94. Pregled (provjera) vidljivih nedostataka mora se izvršiti „u što je mogu}e kra}em roku zavisno od okolnosti” (~lan 38 (1) BK). Iako se ocjena pravnih standarda uvijek vrši i prema okolnostima konkretnog slu~aja, konkretne okolnosti su unesene u ~lanu 38 (1) BK da bi se ublaìla strogost stilizacije i roka koju on sadrì.364 Ovo je osnovno rješenje. Pravilima o jednovremenosti isporuke i pla}anja iz ~lana 58 Konvencije u praksi se postiè da se vrijeme provjere (ne)saobraznosti veè za vrijeme isporuke. Upravo zbog toga se u teoriji smatra da je i „štih proba” dovoljna za odràvanje rokova pregleda.365 95. Posebna rješenja za vrijeme provjere tako|er postoje u Konvenciji. Prvo se ti~e distancione prodaje. „Pregled se moè odgoditi do stizanja robe u mjesto opredjeljenja” (~lan 38 (2) BK). To zna~i da se vrijeme pregleda odga|a za period transporta i da kupac mora dokazivati da eventualna nesaobraznost nije nastala u toku prevoza, nego prije predaje za transport. U ovom kontekstu zna~ajno je nekoliko momenata: - razlikovanje pregleda radi izvršenje ugovora o prodaji od pregleda radi izvršenja ugovora o prevozu; - stranke mogu vrijeme pregleda uvijek posebno ugovoriti ne pridràvaju}i se dispozitivnih rješenja Konvencije; - ako ništa nije ugovoreno, kupac ima pravo opcije u pogledu odre|ivanja (mjesta) vremena provjere i 362 Dodatak „Sl. list SFRJ – Me|unarodni ugovori“ od 5.4.1985 i „Sl. list RBiH“, broj 2/92. 363 Gabriel Henry, isto djelo, str. 120 smatra da je CISG i u ovom slu~aju uspostavila “standard aktuelnog znanja” za nedostatak saobraznosti. 364 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 117. Sli~no Gabriel Herny, isto djelo, str. 115. 365 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 333. i sli~no.

126


28.5.2007

1:22

Page 127

- u mjestu opredjeljenja kupac tako|er ima obavezu da u skladu sa okolnostima da robu na provjeru „u što je mogu}e kra}em roku”. Drugo specifi~no rješenje se odnosi na reekspediciju (~lan 38(3) BK). Pod reekspedicijom se podrazumijeva promjena pravca ili destinacije robe bez postojanja razumne mogu}nosti da se roba prije toga pregleda, pod uslovom da je prodavac u trenutku zaklju~enja ugovora znao ili morao znati za dalju otpremu.366 U Konvenciji nema zahtjeva da se mjesto opredjeljenja mijenja „bez pretovara”, kao što to ~ine haški Jednoobrazni zakon i naš ZOO. Kod reekspedicije pregled moè da se odgodi „do prispije}a robe u novo mjesto opredjeljenja” (~lan 38 (3) BK), a to prakti~no zna~i za vrijeme produènog transporta. U ovom slu~aju vaè i druga rješenja iz prethodnog slu~aja. Tre}i slu~aj obuhvata jednovremenosti isporuke i pla}anja. On ugovorom moè biti isklju~en (~lan 58 (1) BK). Pregled se moè odgoditi dok prodavac kupcu ne stavi na raspolaganje „dokumenta na osnovu kojih se moè raspolagati robom” (~lan 58 (1) BK). 96. Kod skrivene nesaobraznosti (skrivenih nedostataka) provjera se moè izvršiti u krajnjem roku od dvije godine „ra~unaju}i od dana stvarne predaje robe kupcu, izuzev kada je taj rok nesaglasan sa ugovornim garantnim rokom” (~lan 39 (2) BK). Ovaj zaklju~ak se dobija tuma~enjem, a po~iva na uslovljenosti provjere nesaobraznosti i reklamacije. Rok je objektivan i prekluzivan. Bio je predmet velikih sporova prilikom usvajanje Konvencije.367 Namijenjen je prvenstveno zaštiti od skrivenih nedostataka, tj. od nesaobraznosti koja nije vidljiva prilikom prijema robe. 9.2.3. Mjesto provjere

97. Prema dispozitivnim odredbama Konvencije, mjesto provjere se odre|uje prema vremenu provjere. Primjenom ovog kriterija moè se dobiti sljede}a nomenklatura: - mjesto isporuke, - mjesto predaje prvom prevozniku radi prevoza kod distancionih prodaja, naro~ito ako su u pitanju generi~ke stvari,368 - mjesto opredjeljenja, - kona~na destinacija kod reekspedicije i - mjesto gdje se stvari nalaze, ako je u pitanju skrivena nesaobraznost. 366 Bianca u Bianca - Bonell, isto djelo, str. 298. 367 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 119-120. Caemmerer/Schlechrtiem, isto djelo, str. 336. 368 Draški} dr Mladen; “Me|unarodna prodaja prema...” str. 184.

127


28.5.2007

1:22

Page 128

98. Analiza teksta Konvencije pokazuje da ona teìšte stavlja na mjesto opredjeljenja,369 bilo da se radi o primarnom mjestu upu}ivanja, bilo o sekundarnom, onom koje se pojavljuje kod reekspedicije. Ovo rješenje odgovara dominiraju}em stavu u uporednom pravu.370 Me|unarodna prodaja ima prete`no distancioni karakter. Zbog toga je u praksi veoma prisutno i mjesto predaje robe prvom prevozniku kao lokacija na kojoj se vrši provjera. 9.2.4. Na~in provjere

99. Na~in pregleda obuhvata sve vrste radnji i njihove modalitete koje kupac treba da izvrši radi provjere saobraznosti isporuke. Na~in pregleda zavisi prvenstveno od vrste robe i sporazuma stranaka, pa mu Konvencija ne posve}uje posebnu pa`nju. Stoga, u slu~aju šutnje ugovora, prema pojedinim autorima, vaì pravilo Haškog zakona o prodaji po kome se „na pregled primenjuju pravila mesta na kome se kontrola vrši”.371 Drugo mišljenje je zasnovano na širem tuma~enju Be~ke konvencije i zato nam se ~ini prihvatljivim. Za na~in pregleda su prvenstveno mjerodavni me|unarodni poslovni obi~aji, a ukoliko njih nema, kupac mora da ispita robu na razuman na~in.372 Takav na~in provjere moè, ali ne mora da bude podudaran sa pravilima provjere u mjestu isporuke. Zna~ajno je napomenuti da jedinstvena me|unarodna pravila za kontrolu još ne postoje, a da se rješenja uporednog prava me|u sobom zna~ajno razlikuju.373 Tako|er, valja ista}i da se prema ~lanu 20 našeg Zakona o sukobu zakona ne moè do}i do stava koji bi bio podudaran sa rješenjima Konvencije. Ukoliko vaì pravo BiH, primijeni}e se odredbe Glave XXIII ZOO – „Ugovor o kontroli robe i usluga” za situaciju u kojoj je provjera prepuštena tre}im licima.374 Ukoliko kontrolu saobraznosti robe vrši kupac, vaì}e odredbe ZOO o provjeri materijalnih nedostataka. 100. U vezi sa na~inom provjere tri momenta su u praksi posebno zna~ajna. Prvo, kod na~ina provjere uvijek treba pa`ljivo razlikovati tehni~ke od društvenih procedura. Drugo, ako su bilo tehni~ki, bilo društveni postupci propisani prinudnim propisima ili fiksirani u ugovoru, rješenja izvora prava se moraju striktno poštovati. Samo rezultati dobi369 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 117. 370 Draški} dr Mladen, “Me|unarodna prodaja prema...” st. 183. Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 89-90 naro~ito. 371 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 116. 372 Bianca u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 297-298. Posebno se isti~e da ovo pravilo vaì i kad lokalni obi~aji ne postoje. 373 Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 186. 374 Vidjeti Vilus dr Jelena: “Odre|ivanje i kontrola kvaliteta robe kod ugovora o prodaji”, IUP, Beograd, 1970.

128


28.5.2007

1:22

Page 129

jeni na taj na~in su juridi~ki relevantni i mogu da posluè kao osnova za urednu reklamaciju. Sa ovoga stanovišta se svi na~ini provjere i njihovi rezultati mogu podijeliti na one koji se ti~u utvr|ivanja standardnog kvaliteta i drugih zahtjeva vezanih za robu i one koji odgovaraju specifi~no ugovorenim klauzulama. U prvom slu~aju se izdaju standardni certifikati (in rem), a u drugom posebni (in personam).375 I tre}e, postupak provjere se danas u mnogim slu~ajevima (zlo)upotrebljava i kao na~in posrednog isklju~ivanja ili ograni~avanja odgovornosti prodavca.376 9.3. Prijem isporuke 101. Preuzimanje isporuke je sistem fakti~kih i pravnih radnji koje kupac prema ugovoru i drugim izvorima prava mora da izvrši da bi „omogu}io prodavcu da izvrši isporuku” (~lan 60 BK)377 i da bi on sam preuzeo robu. Sastoji se iz najmanje jedne fakti~ke i jedne pravne radnje i zato predstavlja pomo}ni pravni posao.378 Preuzimanje isporuke je pandan isporuci i ~esto se radnje ispunjavanja ove dvije obaveze prepli}u. No, to nimalo ne uti~e na njihovu pravnu samostalnost. U uporednom pravu je pravna priroda preuzimanja isporuke sporna. Interesantno je da linija podjele ne ide izme|u kontinentalnih i common law sistema. Ve}ina dràvnih poredaka izri~ito smatraju da je u pitanju pravo kupca.379 ZOO je zauzeo stav da se radi o njegovoj obavezi i time se priklonio rješenjima me|unarodnog poslovnog prava.380 102. Radnje preuzimanja isporuke odnose se na period prije i u toku isporuke. Njihovo navo|enje moè se izvršiti u ugovoru ili drugim izvorima, shodno ~lanu 8 BK. Ukoliko to nije u~injeno, kupac mora obaviti sve radnje „koje se razumno od njega o~ekuju” (~lan 60 BK). Za me|unarodnu prodaju je va`no da svako preuzimanje robe ne mora da zna~i i njen prijem. Test za kvalifikovanje fakti~kog preuzimanja robe kao prijema isporuke je stanje volje kupca, odnosno postojanje ili nepostojanje pomo}nog pravnog posla kao elementa prijema. Ovakve situacije su ~este, naro~ito kod reekspedicije.381 Kada je isporuka izvršena, rizik je prešao na kupca. Usprkos tome, Konvencija zahtijeva od 375 Vidjeti kod Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 78–79. 376 Vidjeti Trifkovi} dr Miloš: “Analiza ugovornog regulisanja poslovne saradnje izvozne privrede ...“ Ekonomski institut Sarajevo, Sarajevo, 1988. 377 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 535. Kao primjere navode: slanje ambalaè, davanje instrukcija za otpremu robe, stavljanje robe na raspolaganje, zaklju~ivanje ugovora o prevozu i davanje specifikacije. 378 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 95. Ovo nije slu~aj sa pravom USA. ^lan 2-301 UCC sadrì rješenja koja su podudarna sa CISG. Opširnije vidjeti kod Gabriel Henry, isto djelo, str. 173-174. 379 ^lan 2 Sale of Goods Act; ~lan 2 -606 i 2-607 UCC, ~lan 91 ŠZO. Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 91-93. 380 ^lan 519 je smješten u odsjek o obavezama kupca. Nacrt ZOO je u ~lanovima 630 – 632 prihvatio isto rješenje. 381 Vidjeti Schmitthoff, X Ed, isto djelo, str. 92–93.

129


28.5.2007

1:22

Page 130

kupca i da preuzme robu. Cilj ovakvog rješenja je osloba|anje prodavca od obaveze da se o njoj stara, da je ~uva. 9.4. ûvanje robe 103. Ve} je navedeno da je i u uporednom pravu i prema Be~koj konvenciji ~uvanje robe zajedni~ka du`nost obje stranke. Stoga za kupca na koga pada ova obaveza u principu vaì isti reìm kao i za prodavca. Specifi~nosti ipak postoje i vezane su za pravo kupca da robu odbije. Postoje dvije osnovne situacije. Prva ima opšti karakter.382 Kad god je ovlašten da odbije robu koja se ve} nalazi u njegovom posjedu, fakti~ki ili posredstvom dokumenata, kupac je duàn „da preduzme sve mjere za ~uvanje robe koje su prema okolnostima razumne” (~lan 86, stav 1 BK). Kao i prodavac, kupac u ovom slu~aju ima pravo da zadrì robu dok mu se ne naknade razumni troškovi koje je imao povodom ~uvanja. 104. Druga situacija postoji kod distancione prodaje. Kupac je u mjestu opredjeljenja duàn da preuzme robu „za ra~un prodavca”, ako su ispunjeni Konvencijom predvi|eni uslovi. Ima ih ukupno ~etiri: - u mjestu opredjeljenja prodavac nema lice ovlašteno da preuzme brigu o robi, bilo da se radi o sopstvenom slu`beniku, bilo o ugovornom partneru (špediter, agent), - preuzimanje robe je mogu}e bez isplate njene cijene, - preuzimanje i ~uvanje robe ne prouzrokuju kupcu nerazumne troškove, - preuzimanje i ~uvanje robe ne stvaraju kupcu nerazumne nepogodnosti. Analiza teksta Konvencije pokazuje da prva tri uslova moraju biti ispunjeni kumulativno. êtvrti uslov je samostalan i kupac ima pravo, ne i obavezu da se njime koristi. Mjere ~uvanja i zadràvanja robe ure|ene su na isti na~in kao i u prvom slu~aju. 9.5. Pla}anje cijene 9.5.1. Pojam pla}anja i izvori prava

105. Pla}anje cijene je klju~na obaveza kupca. Ona, kao razlog, u kontinentalnim sistemima predstavlja kauzu (causa), a u common law sistemima razlog (consideration) za preuzimanje du`nosti prodavca uopšte, a isporuke i prenosa vlasništva posebno. Analogno isporuci 382 Caemmerer/Schlechtriem isto djelo, str. 723 smatraju da vaènje ~lana 86,1 BK za distancione poslove sporno moè biti.

130


28.5.2007

1:22

Page 131

pla}anje se moè definisati kao sistem fakti~kih i pravnih radnji koje kupac mora da preduzme u skladu sa ugovorom, prinudnim propisima i drugim izvorima, da bi prodavcu prenio odre|enu koli~inu novca i najja~e stvarno pravo na njoj.383 Be~ka konvencija u ~lanu 54 sadrì sli~nu definiciju ove du`nosti: „Kup~eva obaveza da isplati cijenu podrazumijeva preduzimanje mjera i ispunjavanje formalnosti predvi|enih ugovorom ili odgovaraju}im zakonima i propisima da bi se omogu}ilo izvršenje pla}anja”. U predmet obaveza pla}anja ulaze cijena predmeta prodaje, izdaci robnog prometa i sami troškovi pla}anja. Da bi omogu}io prodavcu da do|e u posjed novca, kupac mora da izvrši niz radnji ure|enih ugovorom, dispozitivnim i prinudnim propisima. Ako ništa drugo nije izri~ito ili prešutno ugovoreno, mjerodavni su najprije propisi zemlje iz koje se pla}anje vrši, naj~eš}e dràve kup~evog sjedišta. Pored toga, kupac treba da zadovolji i propise zemlje u kojoj se pla}anje vrši, ukoliko ih je znao ili morao znati. U teoriji se sa pravom isti~e da posljednja obaveza nije teška za kupca budu}i da su formalnosti prijema pla}anja znatno manje od onih koje postoje kod izvršenja nov~anih obaveza.384 Naj~eš}e formalnosti vezane za ispunjenje du`nosti pla}anja su: pribavljanje dozvole za pla}anje, otvaranje akreditiva, obezbje|enje bankarske garancije, izdavanje i prenos mjenice. Obaveza pla}anja izvršava se u ugovorenoj valuti, ukoliko to nije suprotno mjerodavnim deviznim propisima.385 Ako valuta nije predvi|ena ni prinudnim propisima, ni sporazumnom stranaka, utvrdi}e se tuma~enjem u skladu sa ~lanovima 8 i 9 BK.386 Pravna priroda obaveze pla}anja u me|unarodnoj prodaji je dvostruka. Ona je najprije ugovorna du`nost kupca. No, sa stanovišta javnog prava, ona kod nas ulazi u „pla}anje po teku}im transakcijama sa inozemstvom”.387 Isto stanje postoji i u uporednom pravu. 106. Od izvora me|unarodnog poslovnog prava za ure|ivanje ove obaveze na prvom mjestu se nalazi Be~ka konvencija, ukoliko nije isklju~ena ugovorom. Od prinudnih propisa ove grane najprije treba voditi ra~una o ratifikovanim bilateralnim ugovorima, a potom o deviznom zakonodavstvu i pridruènim podzakonskim aktima.388 Pošto ovdje ne postoji mogu}nost da se mjerodavno pravo odredi bilo sporazumom stranke, bilo kolizionom normom, za kupca }e biti mjerodavni 383 Opširnije vidjeti kod Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 98-98. 384 Maskow u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 398. 385 Vidjeti Zakon o deviznom poslovanju FBiH 10/94. 386 Maskow u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 399-400. 387 Vidjeti Zakon o deviznom poslovanju FBiH. 388 Na podzakonske akte izri~ito upu}uje francuski original ~lana 54 BK. Engleski tekst govori samo o zakonima (“laws”).

131


28.5.2007

1:22

Page 132

propisi njegove zemlje, a za prodavca pravo dràve u kojoj se nalazi mjesto pla}anja. Pitanja koja nisu riješena prethodno navedenim izvorima ure|uju se mjerodavnim doma}im pravom. Tada za njih vaè kako opšta pravila o izvršenju nov~anih obaveza, tako i posebne odredbe o pla}anju cijene u ugovoru o prodaji.389 9.5.2. Na~in pla}anja

107. Na~in pla}anja obuhvata instrumente pla}anja, radnje koje se povodom njih moraju izvršiti i modalitete tih radnji. Na~in pla}anja se po pravilu kombinuje sa instrumentima obezbje|enja pla}anja, ali obje pojave zadràvaju svoju pravnu samostalnost.390 Na~in pla}anja u Be~koj konvenciji nije konkretno regulisan, pa }e se na ugovorna rješenja primijeniti relevantna me|unarodna regulativa391 i pravila mjerodavnog dràvnog prava. Naj~eš}i instrumenti pla}anja su nalog banke kupca banci prodavca392 i izdavanje ~eka. U praksi se dokumentarni akreditiv, te izdavanje i prenos mjenice, tako|er smatraju instrumentima pla}anja, mada su oni po svojoj ekonomskoj funkciji i pravnoj prirodi instrumenti obezbje|enja pla}anja. Njihova sadrìna odre|ena je posebnim propisima; na~in upotrebe tako|er. Zbog toga se ovdje na njima ne}emo zadràvati. Ipak, potrebno je ista}i da Zakon o deviznom poslovanju (dalje i ZDP) zahtijeva da se platni promet sa inozemstvom obavlja preko banaka, ako samim tim zakonom nije druk~ije odre|eno. 108. Pla}anje robom otvara niz osjetljivih pravnih pitanja. Najprije, nacionalna prava nisu saglasna u tome da li se pla}anje moè uopšte ili bar djelomi~no ugovoriti i izvršiti u stvarima.393 Stilizacija ~lana 54 BK ne isklju~uje mogu}nost pla}anja robom. Dalje, ako je pla}anje unaprijed i u cjelini ugovoreno u robi, postoji specifi~an posao - razmjena,394 odnosno kompenzacija, countertrade ili barter.395 389 Vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 100-101. 390 Trifkovi} dr Miloš: “Sredstva obezbje|enja pla}anja” u “Nastavne teme škole za ra~unovo|e”, knjiga 2, Sarajevo, 1995, str. 59-67 o bankarskim garancijama. 391 Uporedni pregled i rješenja doma}eg prava vidjeti kod Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 102-108 i Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 236-241. 392 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 525 isti~u da je pla}anje nalogom izjedna~eno sa pla}anjem u gotovini. 393 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 19-20, Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 231. 394 ^lanovi 552-553 ZOO. 395 Mlikotin-Tomi} dr Deša: “Pravo me|unarodne trgovine”, skripta, Zagreb 1994, str. 85-90; Markovi}Bajalovi} mr Dijana: „Pravna forma me|unarodnih kompenzacionih poslova“ u „“Novi ugovori od zna~aja za privredni razvoj Jugoslavije“, Zbornik sa Savjetovanja u Beogradu 16. i 17. 1995, Institut za uporedno pravo, Beograd, 1995, str. 271 – 281. 1992. godine je UNCITRAL izradio Legal Guide on International Countertrade Transactions (vidjeti www.uncitral.org)

132


28.5.2007

1:22

Page 133

Kod nas je kompenzacioni posao definisan ~lanom 22 ZVTP BiH: „Preduze}e moè zaklju~ivati ugovore o izvozu roba i usluga koje se pla}aju uvozom roba i usluga». Tuma~enje ove odredbe otvara neke dileme. Prva je da li se izvoz robe mora napla}ivati isklju~ivo uvozom robe ili se cijena moè naplatiti uvozom usluga? Sa stanovišta vanjskotrgovinskog reìma smatramo da su obje varijante dozvoljene. No privatnopravni posao bartera sa elementom inostranosti postoji samo onda ako se vrši razmjena robe za robu. Drugo sporno pitanje se ti~e uslova pod kojim se ovaj posao moè obavljati. Povezano tuma~enje stava 1 sa stavovima 2 i 3 istog ~lana i sa generalnom odredbom o slobodi protoka robe iz ~lana 1, stav 2 jasno pokazuje da posao bartera nije više podvrgnut reìmu administrativnih dozvola. Spoljnotrgovinski efekti barter aran`mana ipak su zahtijevali da se njihovo obavljanje organizovano evidentira. Zadatak je povjeren ministarstvima trgovine entiteta (~lan 22 ZVTP BiH), a postupak ure|en posebnim Uputstvom Vije}a ministara o evidenciji izvršenog kompenzacionog posla.396 Preduze}e je du`no u roku od 15 dana po izvršenju posla evidentirati kompenzaciju kod ministarstva trgovine entiteta. Dostavljaju se podaci o robi, naziv i tarifna oznaka, te vrijednost robe koja se izvozi i uvozi iskazana u DEM. Do desetog dana teku}eg mjeseca podaci za prethodni mjesec se moraju dostaviti Ministarstvu vanjske trgovine BiH, radi objedinjavanja evidencija. Ovo ministarstvo ima obavezu da sastavlja polugodišnje i godišnje analize o kompenzacionoj razmjeni sa inostranstvom. 9.5.3. Mjesto pla}anja

109. Mjesto pla}anja je lokacija na kojoj sve radnje pla}anja moraju biti završene, odnosno preciznije, lokacija na kojoj cijena mora biti stavljena prodavcu na raspolaganje. U uporednom397 i u našem pravu398 tri principa dominiraju odre|ivanjem mjesta pla}anja: obaveza je donosiva, nalazi se pod uticajem pravila o vremenu i na~inu pla}anja i vezana je za na~elo uzajamnosti ispunjenja. Pošto izme|u kontinentalnih i anglosaksonskih prava u ovom pogledu ne postoje bitne razlike, Be~ka konvencija nije imala razloga za stvaranje posebnih rješenja. Troškove pla}anja u pravilu snosi kupac. Prodavac snosi pove}ane troškove pla}anja koji nastanu zato što je, nakon zaklju~enja ugovora, promijenio svoje sjedište (~lan 57, 2 BK). Smatramo da navedena rješenja vaè i onda kada prodavac jednostrano promijeni mjesto pla}anja, a da 396 „Sl. glasnik BiH“, broj 22/98. 397 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 112-114 i Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 238-239. 398 ^lan 516, stav 2 ZOO.

133


28.5.2007

1:22

Page 134

pri tome ne mijenja svoje sjedište (mjesto poslovanja). Ostali rizici izvršenja nov~ane obaveze ostaju na kupcu.399 Cesija prava na naplatu, npr. kod faktoringa,400 ne mijenja sama po sebi mjesto pla}anja,401 niti uti~e na pravila o tome ko snosi troškove isplate. 110. Ukoliko prodavac treba da isporuku robe izvrši kao svoju prethodnu obavezu, mjesto pla}anja je sjedište prodavca (~lan 57, stav 1, ta~ka (a) BK). Sistemskim povezivanjem ove odredbe sa stavom 2. istog ~lana dolazi se do zaklju~ka da je to mjesto u kome prodavac ima sjedište u trenutku zaklju~enja ugovora. Ovo mjesto pla}anja bi}e mjerodavno za prodaje kod kojih je ugovoreno slanje robe sa otvorenim ra~unom („na otvoreno“), „netto kasa”, „neto kasa po prijemu i provjeri”, za prodaje „putuju}e” i „plivaju}e” robe, za prodaju uskladištene robe i za distancionu prodaju kod koje nije ugovoreno pouze}e.402 Kada je pla}anje ugovoreno uz isporuku robe ili predaju dokumenata, mjesto pla}anja je ono u kome se izvrši uru~enje robe,403 odnosno dokumenata. Analiza pojedinih komercijalnih vrsta prodaje pokazuje da }e izloèna rješenja ~lana 57, stav 1, ta~ka (b) biti primjenjiva kod nedistancione prodaje. Kod distancione prodaje }e pla}anje uz predaju robe ili dokumenata biti mogu}e samo ako prevoznik ima pravo da naplati cijenu od primaoca (pouze}e),404 te kod dokumentarnih isporuka u kojima papiri pruàju kupcu dovoljno garancije o saobraznosti robe (skladišnica, prenosivi tovarni list èljeznice itd.). Ako se pla}anje vrši dokumentarnim akreditivom, smatramo da je mjesto pla}anja ono u kome akreditivna, konfirmiraju}a ili banka platac ima svoje sjedište.405 9.5.4. Vrijeme pla}anja

111. Vrijeme pla}anja je trenutak u kome ili period unutar koga sve radnje pla}anja moraju biti završene i dugovana cijena stavljena na raspolaganje prodavcu. Vrijeme pla}anja treba razlikovati od trenutka u kome 399 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 525; Moskow u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 415. 400 O mogu}nostima faktoringa u BiH vidjeti WB – SEED projekt: „On Establishment of a Factoring Company in Bosnia and Herzegovina“, Sarajevo 2004. i Svjetska Banka i SEED projekt „Faktoring - procjena pravnog okvira i njegovo unapre|enje“, Sarajevo: 2005. Osnovni rezultati projekata su objavljeni. Vidjeti Trifkovi} dr. Miloš – Trivun dr Veljko: „Pravni okvir faktoring posla u legislativi Bosne i Hercegovine“, 6. me|unarodni simpozij JAFIS, maj 2005, str. 367 – 394 i „Osnovni pravni aspekti faktoring posla“, Prizma, juli-august 2005, str. 37 – 41. 401 Moskow u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 419. 402 Slu~ajevi su navedeni prema Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 524. Isto i Maskow u BiancaBonell, isto djelo, str. 413. 403 Ovo rješenje postoji i u našem pravu. Vidi ~lan 516, 3 ZOO. 404 Vidjeti Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 526-527. 405 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 528 navode i sjedište aviziraju}e banke kao mjesto pla}anja. Ovo rješenje se moè prihvatiti samo ako je avizo banka sporazumom stranaka odre|ena kao isplatno mjesto (platište).

134


28.5.2007

1:22

Page 135

se smatra da je pla}anje izvršeno. Druga navedena kategorija je fakti~ke prirode i sluì ocjeni urednosti pla}anja, odnosno utvr|ivanju da li docnja kupca postoji ili ne. U uporednom pravu nema bitnih razlika u pogledu vremena pla}anja. Osnovni princip je jednovremenost isporuke i pla}anja, ukoliko je zadovoljen uslov da je kupac mogao pregledati robu.406 Rješenja Konvencije su analogna onim u nacionalnim pravima. Izuzetak ipak postoji. U ~lanu 59 Konvencije sadràno je jedno rješenje koje odstupa od nekih nacionalnih prava.407 Kada se dan pla}anja utvrdi ne samo ugovorom nego i na osnovu izloènih rješenja Konvencije, kupac je duàn platiti bez posebnog zahtjeva „ili neke druge formalnosti” od strane prodavca. Rimsko na~elo po kome rok opominje umjesto du`nika (Dies interpelat pro homine) ovdje je dosljedno primijenjeno. Teorija je kritikovala ovo rješenje utoliko što ne sadrì pozivanje na obi~aje,408 te zato što kupca stavlja u veoma teàk poloàj kada je pla}anje povezano sa isporukom ~ije vrijeme kupac ne moè da predvidi.409 112. Vrijeme pla}anja odre|uje se najprije ugovorom (~lan 58, stav 1 BK). Ono moè biti utvr|eno tako da pada prije isporuke. Naj~eš}e klauzule kojima se to ~ini su „pla}anje po pozivu” (Zahlung bei Abruf), „pla}anje po prijemu fakture” (Kasse gegen Faktura), „C.B.D.” (Cash before Delivery),410 „pla}anje uz dokumenta” (Kasse gegen Dokumenten). Ako je ovo slu~aj, Zakon o deviznom poslovanju (dalje i ZDP)411 u ~lanu 39 zahtijeva od doma}ih pravnih lica da pla}enu robu uvezu u roku od 90 dana od dana kad je banka izvršila nalog za pla}anje prema inozemstvu. Kod izvoznih poslova naših firmi situacija je nešto druk~ija. Ako pla}anje pada nakon isporuke, shodno našim deviznim propisima, ono mora biti ugovoreno i izvršeno unutar perioda od 90 dana po isporuci. U suprotnom se smatra da se radi o davanju kredita stranom kupcu i tada se naplata mora izvršiti u rokovima koji su predvi|eni ugovorom o kreditu (~lan 38 ZDP). U oba razmatrana slu~aja uobi~ajeno je traènje sredstava obezbje|enja pla}anja. Ukoliko vrijeme pla}anja nije ugovoreno, obaveza kupca dospijeva „kad prodavac, u skladu sa ugovorom i ovom konvencijom, stavi kupcu na raspolaganje bilo robu, bilo dokumenta na osnovu kojih se robom moè 406 ^lan 1651 francuskog Code civile, ~lan 1489 talijanskog Codice civile, p. 1062 AGZ, ~lan 28 Sale of Goods Act, ~lanovi 2-511 UCC. 407 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 146. 408 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 146. 409 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 534. 410 Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 238. 411 „Sl. novine FBiH“, broj 35/98

135


28.5.2007

1:22

Page 136

raspolagati” (~lan 58, stav 1 BK). „Stavljanje na raspolaganje” obuhvata fakti~ke i pravne radnje prodavca kojima se kupcu omogu}ava preuzimanje posjeda robe, odnosno dokumenata. Obaveza kupca dospijeva ~im je za to saznao na bilo koji na~in. U praksi dominira primanje obavještenja bilo od prodavca, bilo od njegovih punomo}nika. Vrste prodaje, primjenjene komercijalne tehnike i na~in transporta uti~u i ovdje na izgled konkretnih rješenja. Prodaja uskladištene robe se tako realizira kao dokumentarna prodaja, a trgovina „plivaju}om” robom kao prodaja „roba za novac” s tim da brodar ima funkciju izvršioca isporuke.412 Sigurnost stranaka se ovdje postiè uslovljavanjem isporuke, odnosno isplate. „Prodavac moè usloviti predaju robe ili dokumenata pla}anjem cijene” (~lan 85, stav 1 BK). S druge strane, kupac „nije duàn isplatiti cijenu prije nego što je imao mogu}osti da robu pregleda, izuzev ako na~in isporuke ili pla}anja sa kojim su se strane saglasile isklju~uje takvu mogu}nost” (~lan 85, stav 3). Ukoliko se radi o distancionoj prodaji, prodavac ima i jedan dodatni na~in obezbje|enja pla}anja. On moè zabraniti predaju dokumenata kupcu u mjestu opredjeljenja dok kupac ne isplati cijenu. Ovaj slu~aj se naziva i naplata pouze}em.

10. Prigovori zbog nesaobraznosti i pravnih nedostataka 10.1. Obavje{tenja i prigovori 113. Potreba za nesmetanim odvijanjem trgovine, zaštita pravne sigurnosti i na~elo poštenja i savjesnosti kreirali su i u uporednom pravu i u Be~koj konvenciji velike obaveze na davanje razli~itih obavještenja drugoj strani. Njihova pravna kvalifikacija zavisi od sadràja, tj. od informacija koje nose i od pravnih posljedica vezanih za propuštanje obavještenja. Ako se one svode samo na obavezu naknade štete prouzrokovane propuštanjem ili neblagovremenim davanjem obavještenja, tada se moè govoriti o „obavještenju” u uèm pravno-tehni~kom smislu. Neizvršavanje obaveze davanja ovakvih „obavještenja“ je po svojoj pravnoj prirodi gra|anski delikt. Ukoliko je davanje obavještenja uslov za o~uvanje i za ostvarivanje nekih prava davaoca, tada se radi o posebnom institutu, o „prigovorima”. Pod prigovorom podrazumijevamo izjavu ugovornog povjerioca kojom on ukazuje du`niku na ~injenicu da ugovor ne smatra izvršenim, odnosno uredno izvršenim i da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja mu po tom osnovu pripadaju.413 412 Opširnije vidjeti Caemmerer-Schlechtriem, isto djelo, str. 530-532. 413 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 116

136


28.5.2007

1:22

Page 137

114. Be~ka konvencija poznaje više slu~ajeva obavještenja u uèm pravno-tehni~kom zna~enju. To su: - obavještavanje kupca od strane prodavca da je roba otpremljena radi isporuke (~lan 32, stav 1 BK), - obavještavanje jedne strane dato drugoj da }e odgoditi izvršenje svojih obaveza jer je jasno da druga strana ne}e izvršiti bitan dio svojih obaveza (~lan 71, stav 1 BK), - obavještenje jedne strane dato drugoj da ima namjeru da raskine ugovor, ako ne dobije dovoljno obezbje|enje za izvršenje obaveza druge strane (~lan 72, stav 2 BK) i - obavještavanje jedne strane dato drugoj o nastupanju više sile koja onemogu}ava izvršenje ugovora (~lan 79, stav 4 BK). Konvencija poznaje i dva slu~aja prigovora u pravno-tehni~kom zna~enju toga pojma: - prigovor zbog nesaobraznosti robe (~lan 32, stav 1 BK) i - prigovor zbog postojanja pravnog nedostatka (~lan 43, stav 1 BK). Njih }emo posebno razmotriti. 10.2. Reklamacija/obavje{tenje o nesaobraznosti robe 10.2.1. Sadràj reklamacije

115. ^lan 39 (1) Konvencije govori o „obavještavanju” koje kupac mora da pošalje prodavcu „o prirodi nedostatka” ako èli da se koristi nekim pravom koje mu po tom osnovu pripada. „Obavještenje” je drugi termin za „reklamaciju” koju poznaju sva kontinentalna prava, mada sa razli~itim dejstvom.414 Reklamacija je pomo}ni pravni posao, pravna radnja kojom kupac obavještava prodavca da isporu~ena roba ima po njegovom mišljenju i nalazima konkretan nedostatak i kojom mu stavlja do znanja da ima namjeru da se koristi nekim od prava koja po tom osnovu ima.415 Na „obavještenje” o nesaobraznosti po Be~koj konvenciji se primjenjuju najprije specijalna pravila o ovom institutu, a potom i opšta pravila o svim obavještenjima koje stranke daju jedna drugoj (~lanovi 8 i 9 BK). Po svojoj pravnoj prirodi reklamacija je obaveza kupca i neformalan pravni akt. 116. Sadràj reklamacije odre|en je Konvencijom. On mora da obuhvati 414 Vidjeti Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 188. U romanskim pravima reklamacija nije uslov za ostvarivanja prava na naknadu štete zbog vidljivih nedostataka, mada uti~e na rokove za tu`bu. 415 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 117-119.

137


28.5.2007

1:22

Page 138

„prirodu nedostatka”, a to zna~i da mora da bude dovoljno konkretan. U praksi to zna~i pozivanje na bitne rezultate izvršenog pregleda robe. „Opšta izjava o postojanju nedostatka nije dovoljna”,416 jer bi na taj na~in kupac bio stavljen u povoljniji poloàj. Ipak, trgova~ka praksa poznaje, a arbitraè i sudovi uvaàvaju i opšte izjave o reklamaciji ukoliko su u razumnom roku potkrijepljene potrebnim konkretnim izjavama i dokumentima.417 U ovakvim slu~ajevima uopštena izjava sluì prvenstveno obavještavanju prodavca o problemima i o~uvanju kup~evih prava koja mu pripadaju po ugovoru i Konvenciji. Bude li sadràj reklamacije preciziran u ugovoru,418 mora se striktno poštovati. U suprotnom, reklamacija je nevaè}a. Pored toga, u „obavještenju” se mora nalaziti i ono što je uobi~ajeno bilo me|u konkretnim strankama, bilo u poslovnim obi~ajima uopšte (~lan 9 BK). Be~ka konvencija ne traì da kupac pozove prodavca da se uvjeri u postojanje nedostatka, kao što to ~ini naš ZOO. Razlozi za ovaj „propust” su prakti~ne prirode i proizlaze iz potrebe prilago|avanja zakonskih rješenja uslovima distancione prodaje. Be~ka konvencija ne zahtijeva ni odre|enje prava kojim kupac èli da se koristi.419 Izuzetak je sadràn u ~lanu 46 (3) Konvencije: „Zahtjev za popravku mora da se u~ini bilo istovremeno sa obavještenjem poslanim na osnovu ~lana 39. ili u razumnom roku poslije tog obavještenja”. Dokumenti se po pravilu prilaù reklamaciji, ali ona vrijede i bez njih. Kupac treba da sa~uva originale radi eventualnog sudskog, odnosno arbitra`nog spora. Svi prate}i papiri moraju biti legalizovani.420 Kod nas, vidjeli smo, na~in legalizacije shodno ~lanu 8 ZVTP BiH vrše Ministarstvo vanjske trgovine i ministarstvo trgovine odgovaraju}eg entiteta. 10.2.2. Vrijeme reklamacije

117. Sistem odre|ivanja blagovremenosti reklamacije analogan je sistemu utvr|ivanja blagovremenosti provjere saobraznosti. Zbog toga se utvr|ivanje vremena uredne reklamacije moè izloìti bez pretjeranih ulaènja u detalje. Ako je prodavac nesavjestan, kupac moè obavještenje o nedostacima saobraznosti poslati pravovaljano bez ikakvih vremenskih ograni~enja. U suštini, reklamacija tada nije ni potrebna.421 Kada je prodavac savjestan, vrijeme reklamiranja se odre|uje prema tome da li je nedostatak vidljiv ili skriven. 416 Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 191. 417 Draški} dr Mladen: Me|unarodna prodaja prema...” str. 191-192. 418 To moè biti u~injeno i u opštim uslovima poslovanja (Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 338) 419 Tu spadaju isto~noevropska prava, Draški} dr Mladen, str. 192. 420 Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 192. 421 Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 188.

138


28.5.2007

1:22

Page 139

118. Vidljivi nedostaci se moraju reklamirati „u razumnom roku” od trenutka kada ih je kupac „otkrio ili morao otkriti” (~lan 39 (1) BK). Duìna razumnog roka se odre|uje prema okolnostima slu~aja. „Razuman rok” se kvalifikuje u pravnoj teoriji kao rok koji je duì od „kratkog” i koji treba da omogu}i „kupcu da proceni svoje interese i donese odluku bez velike ùrbe“.422 Rok stvarno po~inje te}i od trenutka blagovremeno provedene provjere saobraznosti, ili od trenutka kada je ona prema okolnostima konkretnog slu~aja morala biti završena. Pri tome i vrsta prodaje ima veliku ulogu. Skriveni nedostatak mora se reklamirati u dva roka: - subjektivnom – „razumnom” po otkrivanju ili nastanku uslova u kojima se nedostatak „morao otkriti” (~lan 39 (1)) i - objektivnom – „najkasnije u roku od dvije godine ra~unaju}i od dana stvarne predaje robe kupcu” (~lan 39 (2) BK). Ovaj rok je prekluzivan, pa ne podlijeè produàvanju ili prekidu.423 Ako je u skladu sa ~lanom 36 BK prodavac dao kupcu poseban garantni rok duì od dvije godine, kupac moè reklamaciju izvršiti, uz poštovanje subjektivnog roka, sve do isteka garantnog perioda.424 Na protek objektivnog roka sud, odnosno arbitraà paze po slu`benoj du`nosti. Zadocnjelo prispije}e obavještenja o nesaobraznosti vaì ako su ispunjeni uslovi iz ~lana 27 Konvencije. A to zna~i da reklamacija koju prodavac primi nakon isteka konvencijskih rokova proizvodi pravna dejstva ako je kupac reklamirao u skladu sa odredbama Konvencije i „na na~in koji se smatra odgovaraju}im u datim okolnostima”. Pod istim uslovima vrijedi i obavještenje koje prodavac uopšte nije primio. Ovo prakti~no zna~i da rizici prenosa obavještenja padaju na prodavca. 10.2.3. Mjesto, na~in i dejstvo reklamacije

119. Odredbe Konvencije o nesaobraznosti i obavještavanju o njoj ne sadrè rješenja o mjestu na kome reklamiranje treba da bude izvršeno. Prema tome, primijeni}e se dispozitivna odredba ~lana 27 istog akta. Pošto je u njemu prihva}ena teorija odašiljanja,425 jasno je da je po Be~koj konvenciji sjedište kupca odre|eno kao mjesto reklamiranja. 120. Ni na~in slanja obavještenja o nesaobraznosti nije posebno regulisan. Shodno ~lanu 27 on se moè odrediti kao: neformalan i „odgovaraju}i datim okolnostima”. A to je fakti~ko pitanje. Odgovor je u 422 Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 190. 423 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 339. 424 Sono u Bianca - Bowell, isto djelo, str. 312. 425 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 93.

139


28.5.2007

1:22

Page 140

velikoj mjeri determinisan vrstom prodaje i njenim komercijalnim modalitetima (npr. nedistanciona ili distanciona prodaja). Pored toga, odgovor na pitanje šta je uredan na~in reklamiranja zavisi i od poslovnih obi~aja, te prakse konkretnih ugovornih stranaka, ako se ona izme|u njih ve} razvila. Pa`ljivo ispitivanje obi~aja je potrebno i zato što je za reklamiranje na „odgovaraju}i na~in” predvi|ena pozitivna sankcija. Ona se sastoji u tome da se kupac moè pozivati na obavještenje o nesaobraznosti ~ak i kad ga prodavac nije primio (~lan 27 BK). Bude li na~in reklamiranja odre|en u ugovoru, mora biti striktno poštovan. Samo reklamacija data u skladu sa sporazumom stranaka vodi o~uvanju prava kupca po osnovu nesaobraznosti robe.426 121. Osnovno dejstvo uredne i blagovremene reklamacije jeste o~uvanje prava kupca na popravljanje štete (~lan 44 BK). Propuštanje reklamacije ili njeno zadocnjelo slanje u principu zna~e gubitak prava na raskid ugovora i na popravljanje štete izazvane nesaobraznoš}u, uz zadràvanje obaveze kupca na pla}anje cijene.427 Izuzetak od ovog pravila unesen je u Konvenciju na samoj konferenciji o njenom usvajanju. I on je sadràn u ~lanu 44. Ako kupac ima „razumno opravdanje” što nije poslao traèno obavještenje, moè sniziti cijenu ili zahtijevati naknadu štete, izuzev izgubljene dobiti. U teoriji je ovo rješenje kritikovano zbog reme}enja brzine prometa i pravne sigurnosti, te zbog pravnih problema u vezi sa protivzahtjevima prodavca.428 10.3. Prigovor/ obavje{tenje o pravnim nedostacima 122. Prigovor na pravne nedostatke je izjava kojom kupac obavještava prodavca da pravo koje je trebalo biti preneseno nije uopšte konstituisano, odnosno da nije konstituisano na na~in i u obimu predvi|enom u ugovoru i kojim mu daje na znanje da namjerava da se koristi nekim od prava koja proisti~u iz ovakve situacije.429 U nacionalnim sistemima se pravni reìmi prigovora na materijalne i pravne nedostatke donekle razlikuju. Osnov za to predstavlja ~injenica da tre}e lice dokazuje kupcu vjerodostojnost svoga prava. Upravo zbog toga naš ZOO zahtijeva da se u sadràj ovog prigovora unese i pravo kojim kupac namjerava da se koristi.430 Be~ka konvencija odstupa od rješenja poznatih u dràvnim porecima. U osnovi njenog koncepta leì izjedna~avanje prigovora zbog nesaobraznosti stvari sa prigovorom zbog nesaobraznosti prenesenog prava.431 426 Za naše pravo vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, str. 119-126. 427 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 338; Sono u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 326. 428 Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 191; Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 336. 429 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 1. 430 ^lan 509 ZOO; Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 120-121. 431 Isto i: Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 125; Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 360.

140


28.5.2007

1:22

Page 141

123. Prema ~lanu 43, stav 1 BK, reklamacija mora da sadrì prirodu pravnog nedostatka. Iako se Konvencija o tome izri~ito ne izjašnjava, navedenu formulaciju ne treba shvatiti doslovno. Nedostatak mora biti ozna~en po vrsti, ali ne samo po njoj. Potrebno je navesti, ako je mogu}e, tre}e lice koje osporava kup~eva prava, na~in na koje ono to ~ini, eventualno pokretanje spora itd. U stvari, sadràj prigovora mora biti takav da omogu}ava prodavcu preduzimanje mjera protiv zahtjeva ili pretenzija tre}eg lica.432 Prigovor mora biti upu}en prodavcu „u razumnom roku” pošto je kupac „saznao ili morao da sazna za postojanje takvog prava ili zahtjeva”. Razuman rok je pravni standard koji zavisi od okolnosti slu~aja i pravila tuma~enja Konvencije. Po~etak njegovog toka pokazuje da Konvencija zahtijeva pove}anu pa`nju kupca u pogledu sudbine prava koje je stekao ugovorom o me|unarodnoj prodaji. Izostavljanje prigovora ili njegovo neblagovremeno slanje zna~e gubitak prava kupca, ali samo prema savjesnom prodavcu, onome koji nije znao za pravo ili potraìvanje tre}eg i njihovu prirodu (~lan 43, stav 2 BK). Nesavjestan prodavac odgovara za pravne nedostatke bez obzira na to što je reklamacija izostala. Za razliku od prigovora zbog nesaobraznosti robe, ovdje ne postoji dvogodišnji prekluzivni rok. Polaze}i od ~injenice da se pravni nedostaci otkrivaju kasnije nego materijalni433 i da se mnogi sastoje u apsolutnim pravima industrijske svojine tre}ih lica, odre|ivanje zastarjelosti prepušteno je dràvnom poretku na koji upu}uje me|unarodno privatno pravo. Konvencija sadrì i jedno neuobi~ajeno ograni~enje dejstva prigovora na pravne nedostatke. âk i kada je prodavac savjestan, kupac propuštanjem uredne reklamacije ne gubi sva svoja prava. „Ako ima razumno opravdanje što nije poslao traèno obavještenje”, kupac moè sniziti cijenu srazmjerno nedostatku ili zahtijevati naknadu stvarne štete, ali ne i izgubljene dobiti (~lan 44 BK). I ovo je jedno od rješenja na liniji ostvarivanja novog me|unarodnog ekonomskog poretka.434 Njime se uvaàvaju fakti~ki organizacioni i kadrovski problemi privrednih subjekata u velikom broju nedovoljno razvijenih dràva.

11. Sistem odgovornosti u Be~koj konvenciji 11.1. Povreda ugovora 124. Kontinentalni sistemi, pa i naš,435 dijele povrede ugovora prema fakti~kim obilje`jima. Najva`niji kriteriji su obim i na~in povrede, mada 432 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 361. 433 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 361. 434 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 126. 435 Vidjeti ~lan 262 ZOO. Nacrt ZOO nije promijenio na~in odre|ivanja nedostataka. Vidjeti ~lan 587 i dalje.

141


28.5.2007

1:22

Page 142

i zna~aj povrede ponekad igra va`nu ulogu.436 Teorijski posmatrano, povrede ugovora se mogu klasifikovati na sljede}i na~in: - potpuno neizvršenje ugovora, bilo propuštanjem izvršavanja svih obaveza, bilo izjavom du`nika da to ne}e u~initi, - djelomi~no neizvršenje ugovora, tj. propuštanje da se izvrše neke ugovorne obaveze, ili da se ugovorne obaveze izvrše u cjelini, - zadocnjenje i - neizvršenje obaveza povredom ostalih modaliteta (mjesto izvršenja, docnja npr.), tj. neuredno izvršavanje du`nosti ugovorne strane. Ako nastupi neka od navedenih povreda, osnovno je pravilo kontinentalnih sistema da nevina strana moè zahtijevati naknadno ispunjenje ugovora u primjerenom roku i naknadu štete zbog neurednog ispunjenja. Protekne li naknadni primjereni rok bez uspjeha, nevina strana moè raskinuti ugovor, ukoliko se on ve} po samom zakonu ne smatra raskinutim i traìti naknadu štete zbog raskida.437 125. Anglosaksonski sistemi istu sadrìnu izraàvaju na druk~iji pravno-tehni~ki na~in. Oni operišu sa kategorijom „prekršaj ugovora” koji se dešava onda kada „stranka odbije ili propusti da izvrši jednu ili više obaveza koje su joj nametnute ugovorom”.438 Prekršaj ugovora se pojavljuje u jednom od tri na~ina: - neispunjenje ugovorne obaveze u roku, - izri~ita izjava du`nika da ne}e ispuniti ugovor i - dovo|enje du`nika u situaciju da ne moè ispuniti ugovor i to sopstvenim radnjama.439 U slu~aju prekršaja ugovora nevina strana i u common law sistemima moè ostati pri ugovoru i traìti naknadu štete. Ako druga strana izjavi izri~ito ili prešutno da ne}e ispuniti svoju obavezu, ili ako je prekršaj „vitalan”, odnosno „fundamentalan“ za ugovor kao cjelinu, nevina strana moè raskinuti ugovor. I u tom slu~aju povjerilac ima pravo na naknadu štete, ovaj put zbog raskida ugovora.440 Problem nastaje onda kada u odsustvu izri~ite izjave du`nika treba procijeniti da li je prekršaj ugovora „vitalan” ili nije. Sudska praksa je razvila niz „metafora”,441 tj. 436 Primjeri su fiksni poslovi, oni kod kojih je rok bitan element posla. Vidjeti ~lanove 125 i 126 ZOO. 437 ^lan 124 ZOO. Evoluciju teorije o raskidu ugovora zbog neispunjenja u kontinentalnim pravima, francuskom naro~ito, vidjeti kod Perovi} J., isto djelo, str. 111 – 121. 438 Cheshire - Fifoot: “The Law of Contract”, 7-th Ed, Butterworths, London, 1969, str. 530. 439 Cheshire - Fifoot, isto djelo, str. 530. 440 Cheshire - Fifoot, isto djelo, str. 531. 441 Cheshire - Fifoot, isto djelo, str. 531 navode: ”zadiranje u korijen i konsideraciju (“consideration”) ugovora”, “frustriranje cilja poduhvata”, „potpuna promjena izvršenja ugovora“ itd.

142


28.5.2007

1:22

Page 143

kriterija kojima se pokušava dati odgovor na postavljeno pitanje. Oni su u teoriji rezimirani na sljede}i na~in: “... prekršaj koji spre~ava bitno izvršenje je razlog za raskid”.442 Ostale povrede, prekršaji ugovora smatraju se nebitnim i daju samo pravo na naknadu štete. 126. Be~ka konvencija je kao svoje osnovno polazište usvojila common law koncept.443 Ona sve povrede ugovora dijeli na bitne i nebitne. Njihovo „razlikovanje je od kardinalne va`nosti za sistem pravnih lijekova, jer moè da odlu~i o ìvotu ili smrti ugovora”.444 Dakle, zavisno od karaktera prekršaja ugovora razlikuju se na~ini odgovornosti stranaka, tj. sankcije kojima su izloène i postupak kojim nevina strana ostvaruje svoja prava. Zato treba citirati ~lan 25 BK: „Povreda ugovora koju ~ini jedna strana smatra}e se bitnom ukoliko se njome prouzrokuje takva šteta drugoj strani da je suštinski lišava onog što je opravdano o~ekivala od ugovora, izuzev ako takvu posljedicu nije predvidjela strana koja ~ini povredu, niti bi je predvidjelo razumno lice istih svojstava u istim okolnostima.445 Treba ista}i dvije zna~ajne karakteristike ovog rješenja. Ono insistira na ugovoru kao cjelini, a ne na pojedinoj obavezi i njenoj povredi. I drugo, zna~aj povrede se procjenjuje kako objektivizirano, iz ugla „razumne osobe”, tako i subjektivno - prema shva}anju štetnika ili ošte}enog.446 Unošenje subjektivnog kriterija kroz element „predvidljivosti“ nastanka štete u teoriji je s pravom kritikovano.447 Primjedbe su utoliko opravdanije kada se zna da Konvencija ne odre|uje trenutak prema kome se „predvidivost“ ocjenjuje.448 Zbog teško}a dokazivanja u praksi }e, ipak, prevladavati primjena objektiviziranog kriterija ocjene prekršaja ugovora. 11.2. Pojam i principi odgovornosti 127. Relevantne povrede ugovora povla~e za sobom odgovornosti du`nika. Odgovornost je jednostrano obvezni obligacioni odnos u kome jedno lice, ošte}eni ili povjerilac, ima pravo da od štetnika ili du`nika zahtijeva ljudsku radnju popravljanja štete u novcu i/ili naturi, a druga strana ima obavezu da te radnje u~ini. Ovako definisana imovinsko442 Cheshire - Fifoot, isto djelo, str. 532. 443 Will u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 209 opominje da doktrina “Fundamental Breach” u BK nema ništa zajedni~ko sa istoimenim institutom u common law. Isto i Grabriel Henry, isto djelo, str. 74 za pravo USA, tj. UCC koji govore o “Substantial Impairment”. Detaljno vidjeti str. 74-79. Tako i Perovi} J, isto djelo, str. 124 – 125. 444 Will u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 205. 445 Raspravu vidjeti kod Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 83-92 i Will u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 205-221. 446 Will u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 206. 447 Vidjeti Perovi} J, isto djelo, str. 152 – 165. 448 Perovi} J., isto djelo, str. 160 navodi razli~ite momente na koje ukazuje doktrina: zaklju~enje ugovora, vrijeme povrede, obavještenje druge strane itd. Ova autorica se opredijelila za vrijeme zaklju~enja ugovora. Mislimo da se kao kriterij moè uzeti i vrijeme izvršenja isporuke.

143


28.5.2007

1:22

Page 144

pravna odgovornost moè nastati povredom ugovora (ugovorna odgovornost) ili prouzrokovanjem štete bez postojanja prethodnog imovinskog odnosa izme|u strana (gra|anski delikt). Za svaku od ovih vrsta odgovornosti nacionalna prava imaju niz posebnih rješenja. 128. Prvo principijelno rješenje o odgovornosti prema Be~koj konvenciji jeste da ona ima ugovornu pravnu prirodu. Iako je po ugledu na common law sisteme Konvencija ovu odgovornost ~vrsto vezala za ugovor, ipak je uticaj kontinentalnih sistema jasno vidljiv u njenim dispozitivnim rješenjima. Odgovornost za deliktne štete koje jedna strana nanese drugoj povodom ugovora uopšte, a za one na stvarima posebno, ravna se prema pravilima mjerodavnog nacionalnog prava. Razlika izme|u ove dvije vrste odgovornosti nije samo akademska. Teret dokazivanja (onus probandi) kod ugovorne odgovornosti leì na štetniku, a kod deliktne na ošte}enom. Teìna tereta dokazivanja naro~ito je zna~ajna kod konstituisanja osnova odgovornosti. Drugo, u osnovi sistema odgovornosti po Konvenciji nalazi se povreda ugovora, odnosno njegov “prekršaj” shodno anglosaksonskoj terminologiji. Iako se povrede ugovora u principu dijele na bitne i nebitne, razlike izme|u pojedinih povreda, kako ih vide kontinentalni sistemi, došle su do izraàja i u Konvenciji. To se u punoj mjeri odrazilo i u pojedinim rješenjima. Zbog toga je primjena Konvencije mogu}a pred nacionalnim sudovima pojedinih dràva, bez obzira na to da li je njihov pravni poredak anglosaksonskog ili kontinentalnog tipa. Tre}e, Konvencija u posebnim odsjecima ure|uje sredstva kojim raspolaè kupac u slu~aju povrede obaveze od strane prodavca (~lanovi 4552), instrumente koji u analognoj situaciji stoje na raspolaganju prodavcu (~lanovi 61-65) i zajedni~ke odredbe za obje vrste subjekata (~lanovi 7184). Pored formalnog, jedinstvo sistema je obezbije|eno i na suštinskom nivou.449 Razlike u obavezama proisti~u iz fakti~kog karaktera povrije|ene du`nosti, a ne iz diferenciranja komercijalnih i pravnih pozicija prodavca i kupca.450 êtvrto, u Konvenciji su posebno ure|eni najva`niji slu~ajevi povreda obaveza svake strane. Ovo je u~injeno kako zbog njihovog zna~aja, tako i zbog fakti~kih razlika u pojedinim slu~ajevima. Na ostale obaveze se primjenjuju opšta pravila sadràna u zajedni~kim odredbama o odgovornosti obje strane. Na ovaj na~in je pravno pokriveno cijelo podru~je odgovornosti u oblasti me|unarodne prodaje. 449 Sli~no Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 379. 450 Tallon u Binaca-Bonell, isto djelo, str. 576 isti~e da je ovo u skladu sa globalnom koncepcijom Konvencije.

144


28.5.2007

1:22

Page 145

Peto, i kontinentalni i common law sistemi odgovornost ugovornog du`nika za nenov~ane obaveze zasnivaju na krivici. Krivica je psihi~ki odnos u~inioca povrede ugovora prema štetnoj radnji i šteti kao njenoj posljedici. Sastoji se od elemenata svijesti i volje. Oba elementa cijene se objektivizirano - propuštanjem pa`nje koja se o~ekuje od stru~njaka ili zanemarivanjem pa`nje koja se razumno o~ekivala od du`nika. Iako se standard razumnog o~ekivanja, predvi|anja i ponašanja ~esto spominje u Konvenciji, ona ipak bitno odstupa od rješenja uporednog prava. Definisanje jedinog osnova osloba|anja od odgovornosti u ~lanu 79 BK451 odgovara pojmu više sile u kontinentalnim i anglosaksonskim sistemima.452 A to zna~i da je Konvencija usvojila princip ili sistem objektivne odgovornosti. Pretpostavke za njen nastanak su: povreda, odnosno prekršaj ugovora, šteta kod povjerioca i uzro~na veza izme|u povrede ugovora i štete. Pri ocjeni postojanja povrede ugovora i uzro~ne veze treba imati u vidu da se du`nik ne moè koristiti neispunjenjem obaveza druge strane kao osloba|aju}im, ekskulpiraju}im osnovom, ukoliko je sam du`nik prouzrokovao neispunjenje (~lan 80 BK).453 Krivica du`nika - štetnika se ne zahtijeva kao pretpostavka odgovornosti.454 Dvije napomene su ipak neophodne. Najprije, sporadi~na rješenja Konvencije koja putem usvajanja subjektiviziranih elemenata djelovanja ukazuju na usvajanje krivice kao osnova odgovornosti imaju prvenstveno ekskulpatornu funkciju i zadatak o~uvanja principa pravi~nosti.455 I drugo, formulacija ~lana 70 BK su tako date da se mogu primijeniti i u sistemima koji odgovornost veù isklju~ivo za krivicu. U takvim porecima }e procjena krivice biti svedena na elemente ~lana 79 i znatno objektivizirana.456 Šesto, vidjeli smo da se u slu~aju bilo kakve povrede ugovora on ne raskida po samoj Konvenciji. Na ovaj na~in je stepen pravne sigurnosti 451 ^lan 79. stav 1: “Ako jedna strana ne izvrši neku od svojih obaveza, ona ne}e biti odgovorna ako dokaè da je do neizvršenja došlo zbog smetnje koja je bila van njene kontrole i da od nje nije bilo razumno o~ekivati da u vrijeme zaklju~enja ugovora smetnju uzme u obzir, da izbjegne ili savlada takvu smetnju i njene posljedice”; Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 104 i dalje u izlaganju povezuje klasi~nu common law doktrinu o frustration i kategoriju više sile. Od elemenata se izri~ito spominju: spoljni doga|aj, odsustvo krivice bilo koje strane i nepredvidivost doga|aja (str. 104 i 106). Budu}i da je frustriraju}i doga|aj takvog intenziteta da “efektivno “ubija” ugovor”, (str. 104) i element njegove neotklonjivosti je posredno prisutan. 452 Vidjeti ~lan 177 ZOO. Teorijska razmatranja kod Trifkovi} dr Miloš: “Odgovornost prevoznika za neizvršenje obaveze iz opšteg tipa ugovora o prevozu stvari drumom u doma}em transportu”, IUP, Beograd, 1972, str. 51-68; Tallon u Binaca-Bonell, isto djelo, str. 578 isti~e da “ovi elementi konstituišu tradicionalne elemente više sile”. 453 Opširnije kod Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 384-385 i 679-680. 454 Isto Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 383-384, 658. 455 Kao ilustraciju vidjeti izlaganje o povredi ugovora, te ~lan 49. (2), a) BK koji govori o pravu kupca da raskine ugovor u slu~aju da druga strana ne ispuni svoje obaveze i ~lan 64. (2) b), u kome su ure|ena prava prodavca kada kupac ne izvrši svoje obaveze uredno. 456 Teorijsku raspravu vidjeti kod Caemmerer/Schlechtriem str. 654. Zna~ajna su i izlaganja na str. 655666. Na isti zaklju~ak upu}uje i analiza koju daje Tallon u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 578-584, te upore|ivanje CISG i UCC koje je izvršio Gabriel Henry, isto djelo, str. 240-242.

145


28.5.2007

1:22

Page 146

podignut u odnosu na pravne sisteme koji u slu~aju neispunjenja obaveza poznaju raskid ugovora ipso iure. Za raskid je uvijek potrebna i posebna izjava povjerioca kao nevine strane. Forma izjave nije propisana, ali se traì da ona bude data „na na~in koji se smatra odgovaraju}im u danim okolnostima“ (~lan 27 BK). Pošto izjava ima pravni u~inak ako je o njoj obaviještena druga strana (~lan 26 BK), teret dokazivanja u praksi dovodi do dominacije pisanih izjava o raskidu.457 Ukoliko je prekršaj ugovora bitan, „vitalan”, za raskid nije potrebno prethodno dati naknadni rok za ispunjenje. Kod nebitnih povreda mora se dati naknadan razuman rok. Napokon, sedmo, obešte}enje se vrši kombinacijom alternativnih i kumulativnih vidova naknade. Oni se mogu sastojati u novcu i/ili naturi - što je zna~ajan ustupak kontinentalnim sistemima.

12. Odgovornost prodavca 12.1. Odgovornost za docnju sa isporukom 12.1.1. Sistem odgovornosti za docnju sa isporukom

129. Docnja sa isporukom je neizvršenje svih radnji predaje robe u ugovorenom ili u roku odre|enom Be~kom konvencijom.458 Docnja je ~injenica koja se sa stanovišta odgovornosti kvalifikuje kao štetna radnja povrede ugovora. Odgovornost za docnju je odnos koji nastaje povodom radnji popravljanja štete izazvane vremenski neurednim ispunjenjem ugovora. Za nastanak odgovornosti je potrebno da se uz štetnu radnju ostvare i druge pretpostavke.459 Padanjem prodavca u docnju po~inje da te~e ~etverogodišnji zastarni rok (~lanovi 8 i 10, 1 KoZ). „Be~ka konvencija polazi od jedinstvenog pojma povrede, prekršaja ugovora (breach of contract)“.460 Ona stoga docnju sa isporukom ne izdvaja u posebnu vrstu povreda. No, fakti~ka obilje`ja docnje zahtijevala su njeno posebno regulisanje i sa stanovišta odgovornosti, barem na nivou izuzetaka.461 Sistem odgovornosti je, ipak, jedinstven. Utvr|en je ~lanom 45 Konvencije. Prema njemu, kupac za bilo koju povredu obaveze prodavca moè: 457 Teorijske dileme vidjeti kod Perovi} J., isto djelo, str. 300 – 308. 458 ^lan 33 BK predvi|a odre|ivanje roka isporuke ugovorom (datum i period), a ako toga nema, onda „u razumnom roku poslije zaklju~enja ugovora”. 459 Uporedni pregled vidjeti kod Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 131. Doma}e pravo je izloèno na str. 132-144. 460 Draški} dr Mladen: „Me|unarodna prodaja prema...” str. 115. 461 Vidjeti ~lanove 49 i 52 Konvencije na primjer; Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 387.

146


28.5.2007

1:22

Page 147

- „koristiti se pravom predvi|enim u ~lanovima 46 do 52“; - „zahtijevati naknadu štete predvi|enu u ~lanovima 74 do 77“ i - zahtijevati naknadu štete „i ako se posluìo drugim sredstvom“. 130. Razrada iznesenih rješenja Konvencije daje rezultate koji su veoma sli~ni odgovornosti za docnju sa isporukom u uporednom pravu i kod nas. Kao i odgovornost, i osloba|anje od odgovornosti je postavljeno jedinstveno za sve povrede. Ono se u suštini svodi na odre|ivanje više sile putem elemenata: smetnje kao spoljnog djelovanja, nepredvidivosti, neizbje`nosti i neotklonjivosti (~lan 79). Pored toga, osnov za osloba|anje uopšte, pa i za ekskulpaciju za docnju je radnja druge strane, u ovom slu~aju kupca (~lan 80). Sistem prava kupca u slu~aju docnje sa isporukom zavisi od toga kakvi su: - vrsta isporuke i - karakter roka, odnosno karakter povrede ugovora docnjom sa isporukom. Razmotri}emo razli~ite situacije koje nastaju kombinacijom prethodnih elemenata. Prema na~inu predaje stvari isporuka moè biti: realna, dokumentarna i simboli~ka. Pošto se predaja dokumenata tretira kao jedna od osnovnih obaveza prodavca, u sistemu Be~ke konvencije nema potrebe za njenim posebnim razmatranjem sa stanovišta odgovornosti za docnju. Ona je, naima izjedna~ena sa ostalim povredama ugovora, pa i sa docnjom. Po kriteriju vremena isporu~ivanja cijele koli~ine isporuka moè biti jednokratna i sukcesivna. Za ove dvije situacije u Konvenciji postoje posebna rješenja. Napokon, prema zna~aju povrede ugovora docnjom sa isporukom, odnosno prema bitnom ili nebitnom karakteru roka, isporuka moè biti fiksna ili nefiksna. I za ovu varijantu Be~ka konvencija predvi|a posebne solucije. 12.1.2. Odgovornost za docnju sa jednokratnom isporukom

131. Razmotri}emo najprije slu~aj odgovornosti za docnju sa jednokratnom isporukom. Iako tada nastaje sloèn sistem povezanih prava i obaveza obje stranke, u izlaganjima }emo po}i od osnovnih prava koje kupac ima u ovome slu~aju. Prava kupca mogu se svrstati u ~etiri osnovne grupe: - zahtjev za izvršenje isporuke u naknadnom razumnom roku, - raskid ugovora, 147


28.5.2007

1:22

Page 148

- popravljanje štete izazvane bilo docnjom, bilo raskidom i - restitucija eventualno pla}enih iznosa, kada su za to ispunjeni uslovi Konvencije. 132. Zahtjev za izvršenje isporuke u dodatnom razumnom roku zasnovan je na ~lanu 47, stav 1 Konvencije.462 Ako se ne radi o bitnoj povredi ugovora, kupac ne moè zahtijevati raskid ugovora dok dodatni razuman rok ne protekne bez uspjeha.463 Ova mogu}nost stoga se ispoljava i kao privilegija i kao obaveza kupca. Njome je Konvencija priblièna velikoj grupi kontinentalnih prava koja imaju sli~an sistem.464 Dodatni razuman rok „zavisi}e od okolnosti slu~aja”.465 To ni u kom slu~aju ne}e biti novi cjelovit rok za isporuku, nego vrijeme koje je urednom prodavcu potrebno da isporu~i u osnovi ve} pripremljenu robu. 133. Raskid ugovora je veoma sloèn institut. Konvencija za sve obaveze, pa i za blagovremeno izvršenje isporuke, predvi|a dvije osnovne situacije. Prva je konkretna manifestacija opšteg prava povjerioca na raskid ugovora prije dospjelosti obaveze du`nika (anticipatory breach): „Ako je prije datuma izvršenja ugovora jasno da }e jedna strana izvršiti bitan prekršaj ugovora, druga strane moè izjaviti da ugovor raskida” (~lan 72, 1 BK).466 Postoji više uslova pod kojima izloèna mogu}nost vaì, kako generalno, tako i u slu~aju docnje sa isporukom. Traèni uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno: - Obaveza druge strane nije dospjela, - Predstoji bitna povreda ugovora. Pravo na prijevremeni raskid se ne moè vršiti ako je u izgledu nebitna povreda; - Budu}a bitna povreda mora biti „jasna”. Prema stavu 3 istog ~lana, to je nesumnjivo slu~aj kada du`nik izjavi da ne}e izvršiti svoju obligaciju. U drugim slu~ajevima se izvjesnost budu}e povrede i njena „bitnost” moraju utvr|ivati tuma~enjem ugovora i svih okolnosti konkretnog posla. Te okolnosti mogu biti objektivne i/ili subjektivne.467 Teret dokazivanja leì na povjeriocu, tj. kupcu; 462 Opširna izlaganja o naknadnom roku nalaze se kod Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 446-451. 463 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 387: Ovo je jedini slu~aj u kome bezuspješan protok naknadnog roka automatski vodi pravu na raskid ugovora. 464 Pregled uporedno pravne prirode vidjeti kod Draški} dr Mladen: „Me|unarodna prodaja prema...” str. 145; Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 386 upu}uju na njema~ko pravo kao izvor spomenutog rješenja. 465 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 132. 466 Pravo na raskid ugovora prije isteka roka za ispunjenje obaveze je motivisano zaštitom povjerioca od sigurne budu}e povrede, osloba|anjem povjerioca od ispunjenja njegovih obaveza i umanjenjem štete koju predstoje}e neispunjenje moè da prouzrokuje (Perovi} J., isto djelo, str. 248). Zbog toga Glava V Konvencije ova prava u potpuno istom obliku daje i kupcu i prodavcu 467 Perovi} J., isto djelo, str. 251.

148


28.5.2007

1:22

Page 149

- „Ako vrijeme dozvoljava” (~lan 72, stav 2), povjerilac mora du`niku dati „razumno obavještenje” o namjeri raskida, kako bi du`nik mogao da pruì adekvatna sredstva obezbje|enja urednog ispunjenja. Smatramo da se „razumnost“ obavještenja odnosi isklju~ivo na njegov komercijalni sadràj, obzirom da je vremenska mogu}nost obavještavanja ve} istaknuta u tekstu Konvencije.468 Ovim se ne štiti samo du`nik, nego i princip realnog ispunjenja ugovora. Bez obzira na raspoloìvo vrijeme, povjerilac ovu izjavu ne mora dati kada je du`nik ve} izjavio da ne}e ispuniti ugovor. Obavještenje djeluje od trenutka u kome ga je du`nik primio; - Izjava povjerioca o raskidu. Ona je potrebna u svim slu~ajevima, pa i kad du`nik izjavi da ne}e ispuniti ugovor. Izjava djeluje od dana kada ju je du`nik primio. Ako je izjava o raskidu u~injena, rokovi zastare bilo kakvih zahtjeva po osnovu raskida ugovora po~inju te}i onoga „datuma na koji je izjava o raskidu u~injena drugoj strani” (~lan 12, 1 KoZ). Pošto teorija prijema dominira Be~kom konvencijom, smatramo da je to datum u kome je du`niku i stiglo povjerio~evo obavještenje o prijevremenom raskidu. Druga situacija se odnosi na raskid ugovora uopšte, pa i zbog neblagovremenog ispunjenja isporuke, pošto je obaveza ve} dospjela. Zastarjelost po~inje te}i od datuma u kome je obavezu trebalo izvršiti (~lan 12, 1 KoZ). Dalja izlaganja koncentrisa}emo na odgovornost prodavca u slu~aju raskida ugovora zbog neblagovremene isporuke. I tu postoje dvije osnovne varijante. U prvoj varijanti se ugovor raskida prije nego što je prodavac isporu~io robu. Unutar nje postoje dvije situacije: - Ako docnja ne predstavlja bitnu povredu ugovora, raskid je mogu} tek poslije bezuspješnog proteka naknadnog razumnog roka za isporuku (~lan 49, 1, b) i ~lan 41, 1 BK). Dok dodatni rok te~e, kupac ne smije vršiti nijedno svoje pravo po osnovu raskida ugovora, ali zadràva pravo na naknadu štete zbog zadocnjenja. Prije isteka naknadnog roka kupac moè izuzetno raskinuti ugovor i traìti popravljanje štete, kad ga prodavac obavijesti da ugovor ne}e ispuniti (~lan 47, 2 BK). Davanje dodatnog roka ne podrazumijeva i izjavu o raskidu ugovora; ona se uvijek mora posebno dati i to predstavlja obavezu kupca (~lan 49 u vezi sa ~lanom 26 BK). „Izjava o raskidu ima pravno dejstvo jedino ako je o njoj obaviještena druga strana“ (~lan 26 BK), ~ime je jasno naglašeno da „nema automatskog raskida ugovora”;469 468 Teorijske dileme vidjeti kod Perovi} J., str. 254 – 255. 469 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 93.

149


28.5.2007

1:22

Page 150

- U drugoj situaciji docnja predstavlja bitnu povredu ugovora. To }e najprije biti slu~aj ugovaranja fiksnog roka isporuke. U nedostatku odgovaraju}e klauzule zaklju~ak o fiksnosti roka mora se izvu}i tuma~enjem ugovora i okolnosti u kojima je on zaklju~en.470 Ako docnja predstavlja bitnu povredu ugovora, davanje dodatnog roka nije potrebno, i ugovor se, analogno anglosaksonskim sistemima, moè odmah raskinuti davanjem izjave o raskidu.471 U situacijama u kojima moè biti sporno da li je rok isporuke bitan ili nebitan element ugovora, odnosno da li docnja predstavlja bitnu ili nebitnu povredu ugovora, „logi~no bi bilo o~ekivati da }e kupac odrediti prodavcu naknadni rok razumne duìne za izvršenje njegovih obaveza“.472 Ukoliko je naknadni dodatni rok dat, poloàj kupca je isti kao u prethodnom slu~aju.473 Drugi karakteristi~an i teorijski nesporan slu~aj bitne povrede ugovora predstavlja „ozbiljna i kona~na“474 izjava prodavca da ne}e izvršiti isporuku. U svim ostalim slu~ajevima je neophodno prema konkretnim okolnostima kvalifikovati docnju kao bitnu povredu ugovora. Druga varijanta postoji onda kada je prodavac izvršio isporuku, mada sa zadocnjenjem. Kupac i tada moè raskinuti ugovor, ako izjavu o raskidu da „u razumnom roku ra~unaju}i od trenutka kad je saznao da je isporuka izvršena” (~lan 49, stav 2, ta~ka a). Primljenu robu mora ~uvati. 134. Popravljanje šteta izazvanih bilo docnjom, bilo raskidom ugovora tako|er predstavlja sloèn podsistem obaveza prodavca, odnosno prava kupca. Sistem naknade je u Konvenciji postavljen u skladu sa opštim pravilima reparacije koja postaje kako u anglosaksonskim, tako i kontinentalnim pravnim porecima.475 Usvojena rješenja omogu}avaju premoš}ivanje razlika koje postoji izme|u ove dvije grupe sistema. I kod naknade štete postoje dvije osnovne situacije: docnja i raskid. Ako isporuka bude izvršena u dodatnom razumnom roku, kupac ima pravo na naknadu štete. Ona se, shodno ~lanu 74 BK, sastoji u nadokna|ivanju proste štete i izgubljene dobiti. Granicu naknade predstavlja predvidivost tih šteta kao mogu}ih posljedica povrede ugovora u trenutku zaklju~enja ugovora, „s obzirom na ~injenice koje su... tada bile poznate ili morale biti poznate” (~lan 74 BK). Naknada štete u novcu ovdje ima samostalan karakter i ne kumulira se sa drugim vidovima popravljanja štete koje 470 Isto i Perovi} J., isto djelo, str. 148. 471 Ne postoji automatski raskid ugovora, Vidjeti ~lan 87 BK. 472 Perovi} J., isto djelo, str. 191 473 Posredno se ovo moè zaklju~iti na osnovu izlaganja kod Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 458. 474 Perovi} J., isto djelo, str. 194. Iz komercijalnih razloga smatramo spornim stav citiranog autora, izraèn na str. 194. da prodavac ima pravo da „povu~e svoju izjavu o odbijanju izvršenja isporuke“ prije nego što kupac izjavi da raskida ugovor. 475 Opširan pregled vidjeti kod Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 608-626.

150


28.5.2007

1:22

Page 151

Konvencija omogu}ava. Upravo zbog toga i postoji zahtjev u Konvenciji da se u periodu dodatnog roka kupac ne moè koristiti drugim sredstvima predvi|enim za povredu ugovora (~lan 47, stav 2 BK). Kada do|e do raskida ugovora, nastupaju najprije opšte posljedice iz ~lana 81 BK. Prestaju da vaè prava i obaveze stranaka, osim onih koji se odnose na: na~in rješavanja sporova (arbitra`ne klauzule npr.), odnose stranaka nakon raskida ugovora i na naknadu štete. I drugo, strana koja je ugovor izvršila u cjelini ili djelomi~no, ima pravo na restituciju. Ukoliko su obje strane izvršile ugovor barem djelomi~no, restitucija se vrši istovremeno. U slu~aju da je jedna strana vratila više, za razliku }e se primijeniti nov~ana restitucija po sistemu prebijanja koristi na osnovu ~lana 84.476 Dalje, kupac moè zahtijevati naknadu stvarne štete kao i izgubljene dobiti u svojstvu jedinog reparatornog zahtjeva. Ukoliko se vrši druga prava koja sti~e raskidom ugovora, kupac moè zahtijevati naknadu štete u novcu samo da bi postigao potpuno obešte}enje. Ostala prava koja stoje na raspolaganju kupcu su: - Naknada razlike u cijeni - ona se kao vid apstraktne štete477 utvr|uje tako da se od ugovorne cijene odbije teku}a trìšna cijena u trenutku raskida ugovora u mjestu u kome je isporuka trebalo da bude izvršena, a ako tu nema cijene, onda u razumnom mjestu - supstitutu (~lan 76 BK). Bude li ugovor raskinut pošto je isporuka ve} izvršena, „primijeni}e se teku}a cijena u trenutku preuzimanja” (~lan 76, stav 1 BK),478 ili - Kupovina radi pokri}a - kupovina radi pokri}a mora se izvršiti u razumnom roku i na razuman na~in. U tom slu~aju pored razlike u cijeni kupac ima pravo i na naknadu štete (~lan 75 BK). Obaveza obavještavanja o namjeravanoj kupovini ne postoji.479 135. êtvrto pravo kupca u slu~aju raskida jeste vra}anje iznosa koje je po osnovu ugovora ve} platio prodavcu. Ako je dio isporuke primljen, kupac moè svoje pravo restitucije ostvariti samo istovremeno sa vra}anjem stvari koje je preuzeo po osnovu ugovora (~lan 81 BK). Kada su stvari nepotrošene ili nepromijenjene, Konvencija ne predvi|a obra~un i prebijanje onoga što stranke moraju da vrate. Stoga }e se opravdanost ovakvog zahtjeva jedne strane cijeniti prema poslovnim obi~ajima i praksi partnera, te prema okolnostima konkretnog slu~aja.480 476 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 690. 477 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 634: obra~unava se na bazi hipoteti~ke kupovine radi pokri}a. Isto i Knapp u Bianca - Bonell, isto djelo, str. 533. 478 Ova rješenja su bila predmet velikih sporova na samoj Konferenciji u Be~u (vidjeti Caemmerer/ Schlechtriem, isto djelo, str. 633). 479 Obaveza obavještavanja moè se ipak konstituisati na osnovu ~lana 77 BK. 480 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 690.

151


28.5.2007

1:22

Page 152

Sva do sada navedena prava kupca u slu~aju raskida ugovora po~inju te}i od dana u kome je „izjava u~injena drugoj strani” (~lan 12, 1 KoZ). Smatramo da ovu formulaciju treba tuma~iti u duhu teorije prijema koja dominira Be~kom konvencijom (~lan 24, npr). 12.1.3. Odgovornost za docnju sa sukcesivnom isporukom

136. Drugi veliki kriterij podjele posljedica docnje sa isporukom jeste postojanje obaveze na sukcesivnu isporuku. U na~elu, za ovu situaciju vaè osnovna rješenja koja smo ve} izloìli kod jednokratne isporuke. No, ima i zna~ajnih specifi~nosti.481 Centar izlaganja bi}e upravo na njima. Posebna rješenja koncentrisana su u pravu kupca da raskine ugovor. Ona se razlikuju prema tome da li je koli~ina nebitan ili bitan element ugovora, odnosno da li zadocnjenje sa isporukom obroka predstavlja ili ne predstavlja bitnu povredu ugovora. 137. Kada je koli~ina nebitan element ugovora, mogu u slu~aju docnje sa isporukom obroka nastati dvije situacije: - Docnja sa isporukom obroka predstavlja bitnu povredu ugovora; kupac tada moè bez davanja dodatnog roka raskinuti ugovor, ali samo za obrok sa kojim je prodavac u docnji. Izjava o odustanku je i ovdje potrebna; - Docnja sa isporukom obroka sama po sebi ne predstavlja bitnu povredu ugovora, ali kupac moè osnovano zaklju~iti „da }e do}i do bitne povrede ugovora u odnosu na budu}e isporuke” (~lan 73, stav 2 BK). Kupac tada moè u razumnom roku izjaviti da ugovor raskida „za ubudu}e”, tj. i za još nedospjele obroke. Za razliku od nacionalnih prava i od opšteg rješenja ~lana 72 BK, mogu}nost traènja garancija za dalju urednu isporuku obroka se i ne spominje. Smatramo da je traènje obezbje|enja za urednu isporuku budu}ih obroka pravo, a ne obaveza kupca. Shodno tome, kupac moè svojom izjavom raskinuti ugovor za budu}e obroke i bez insistiranja na dopunskim garancijama urednog izvršenja ugovora.482 Kada je koli~ina bitan element ugovora,483 tj. kada postoji me|uzavisnost svih obroka s obzirom na „svrhu koju su stranke imale u vidu prilikom zaklju~ivanja ugovora” (~lan 73, stav 3 BK), kupac moè izjaviti da 481 Specifi~nosti o kojima }emo govoriti prvi put su na me|unarodnom nivou ure|ene haškim Jednoobraznim zakonom o me|unarodnoj prodaji robe. BK je neznatno modifikovala njegova rješenja. Detaljno upore|ivanje dva akta vidjeti kod Perovi} J., isto djelo, str. 274 – 275. 482 Perovi} J., isto djelo, str. 280 smatra da ovaj slu~aj de facto predstavlja jednu vrstu raskida ugovora „pre isteka ugovornog roka – anticipatory breach“. Mislimo da izme|u dva razmatrana pod-instituta postoji suviše pravo-tehni~kih razlika da bi se oni mogli izjedna~iti. 483 Caemmerer/Schlechrtiem, isto djelo, str. 606: „Ciljna zavisnost” izme|u obroka procjenjuje se po objektivnim i subjektivnim elementima. Kriterij procjene je “razuman ~ovjek”.

152


28.5.2007

1:22

Page 153

ugovor raskida u cjelini. A to zna~i i za ve} primljene obroke i za obrok sa kojim je prodavac u docnji i za budu}e obroke. U tom slu~aju kupac, uz pravo na naknadu štete, ima pravo i obavezu restitucije svega što je po osnovu raskinutog ugovora primljeno (~lan 82, (1) BK). Ni ovdje kupac ne mora traìti obezbje|enje uredne isporuke budu}ih obroka. 12.1.4. îš}enje od zadocnjenja

138. Uvaàvaju}i princip realnog ispunjenja ugovora, Konvencija predvi|a mogu}nost da se prodavac „o~isti od zadocnjenja” (purgatio morae), tj. da naknadno i bez zahtjeva kupca ispuni zadocnjelu isporuku (~lan 48 BK).484 S obzirom na princip Pacta sunt servanda, na prava kupca da raskine ugovor i na princip zaštite opravdanih interesa kupca, za vršenje ovog prava prodavca predvi|eni su brojni i strogi uslovi: - naknadnu isporuku prodavac mora da izvrši o svom trošku; - potrebno je da kupac ve} nije raskinuo ugovor; - naknadna isporuka mora se izvršiti „bez nerazumnog odga|anja”, - naknadna isporuka mora se izvršiti „bez nerazumnih nepogodnosti za kupca”, - naknadna isporuka ne smije stvoriti neizvjesnost kod kupaca u pogledu mogu}ih budu}ih troškova. Svi ovi uslovi moraju biti ispunjeni kumulativno. 139. Brojnost uslova pod kojim je naknadno izvršenje po inicijativi prodavca dopušteno, njihova kumulativna primjena i široko polje dejstva determinsano brojnim pravnim standardima, naveli su redaktore Konvencije da u nju unesu rješenja koja }e doprinijeti izvjesnosti kod prodavca u pogledu poèljnosti njegovog ~iš}enja od zadocnjenja. Taj instrument je zahtjev prodavca kupcu da se izjasni da li prihvata naknadno izvršenje ugovora (~lan 48, stav 2 BK). Obavještenje prodavca o namjeravanom naknadnom izvršenju ugovora sadrì u sebi, po sili Konvencije, i zahtjev kupcu da prodavcu saopšti svoju odluku. Zahtjev za obavještenje djeluje „samo ako ga je kupac primio”. Odstupa se, dakle od teorije otposlanja koja kao opšti princip vaì za druge akte obavještavanja i zahtjeve (~lan 27 BK). Kupac mora u razumnom roku odgovoriti na zahtjev. Ne u~ini li to, ne moè se koristiti drugim sredstvima koja su suprotna izvršenju ugovora od strane prodavca (~lan 48, stav 2 BK).

484 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 461 isti~u da se ovo sredstvo koristi prvenstveno kod isporuke nesaobrazne robe.

153


28.5.2007

1:22

Page 154

12.2. Odgovornost za nesaobraznost stvari i prava ili potraìvanja tre}ih lica 12.2.1. Sistem odgovornosti za nesaobraznost i pravne nedostatke

140. Odgovornost za materijalne i pravne nedostatke isporu~ene stvari je u Be~koj konvenciji uklju~ena u širi institut odgovornosti za bitne povrede ugovora. Njegovo odre|enje dato je u ~lanu 25 Konvencije. Pošto je teorijski ve} obra|en,485 ne}emo se na njemu ovdje zadràvati. Isto vaì i za opšte pretpostavke za nastanak odgovornosti u ovome slu~aju prekršaja ugovora. Kada se povreda ugovora manifestuje kao vidljiv nedostatak saobraznosti, rokovi zastarjelosti zahtjeva za popravljanje štete po~inju te}i od momenta isporuke, odnosno od trenutka u kome je roba ili stvarno uru~ena kupcu ili od onog u kome je kupac odbio da primi ponu|enu robu (~lan 10, stav 2 KoZ). Rok zastare u slu~aju skrivene nesaobraznosti te~e od momenta u kome se nedostatak mogao otkriti. Uslov za to je nesavjesnost prodavca (~lan 10, stav 3 KoZ). Nedostatak saobraznosti ili pravni nedostatak, kao i docnja, moè da predstavlja bitnu ili nebitnu povredu ugovora. Zbog toga je i sistem odgovornosti u ovome slu~aju u principu podudaran onome koji postoji kod docnje. Uslovi za nastanak odgovornosti za nedostatak saobraznosti i pravne nedostatke su: uredno utvr|ivanje postojanja nesaobraznosti pregledom robe i uredna reklamacija, „obavještenje”. Ova dva uslova ve} su obra|ena.486 141. Fakti~ke razlike izme|u docnje sa isporukom robe saobrazne ugovoru i blagovremene isporuke nesaobrazne robe, opasnost od prekida kruga „koji treba da slijedi roba”, te sporost i neizvjesnost zahtjeva za naknadu štete zbog raskida487 navele su redaktore Be~ke konvencije da u nju unesu posebna rješenja u pogledu odgovornosti za nedostatak saobraznosti, odnosno pravni nedostatak. Stoga „ni Be~ka konvencija, u kojoj je te`nja za jedinstvenim regulisanjem sankcija protiv svih obaveza prodavca jedno od njenih osnovnih obele`ja, nije uspela da asimilira u potpunosti odgovornost za nesaobraznost sa odgovornoš}u za neizvršenje drugih obveza prodavca.”488 U daljim izlaganjima }emo teìšte staviti na specifi~nosti sistema sankcija za nedostatak saobraznosti bilo robe bilo prava svojine. Pri tome }emo nastojati 485 Vidjeti naslove „Provjera saobraznosti”, „Reklamacija/ obavještenja o nesaobraznosti” i „Pojam i principi odgovornosti“ u ovom tekstu. 486 Vidjeti naslov naveden pod 1. 487 Prema Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...“ str. 194. 488 Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str.193.

154


28.5.2007

1:22

Page 155

da ih izloìmo analogno reìmu odgovornosti za materijalne nedostatke u doma}em pravu, uz razumljivo uvaàvanje pravno-tehni~kih razlika.489 12.2.2. Prava kupca kada ostaje pri ugovoru

142. Prva opšta mogu}nost koju kupac ima jeste da ostane pri ugovoru i da zahtijeva „od prodavca izvršenje njegovih obaveza, ukoliko se ne koristi nekim sredstvom koje bi bilo suprotno takvom zahtjevu” (~lan 46 (1) BK). Ako ostaje pri ugovoru, onda pod uslovima iz Konvencije kupac ima mogu}nost da bira izme|u sljede}ih prava: - zamjena robe, - otklanjanje nedostatka, - srazmjerno sniènje cijene i - naknada štete koja nije pokrivena nekim od prethodnih ovlaštenja. Prva tri prava se koriste alternativno. Naknadu štete u ovom slu~aju kupac moè zahtijevati samo kumulativno sa nekim od tri prva ovlaštenja. Naknada štete se izraàva u novcu i sluì potpunom obešte}enju kupca. 143. Pravo kupca da zahtijeva zamjenu nesaobrazne stvari je ograni~eno kako fakti~ki, tako i pravno. Zbog toga se u praksi koristi manje od ovlaštenja da se traì popravak stvari.490 Zamjena se moè zahtijevati samo ako su predmet ugovora stvari odre|ene po rodu (genus). I kada je to slu~aj, Konvencija postavlja brojne uslove juridi~kog karaktera. Prvi uslov ima generalnu prirodu. Zamjena se ne moè traìti ako je kupac ve} po~eo da se koristi nekim drugim odštetnim pravom koje je nespojivo sa zamjenom (~lan 46, 1 BK). Ovdje je vidljiv uticaj anglosaksonskog instituta „estoppel”.491 Drugo, potrebno je da nedostatak predstavlja bitnu povredu ugovora (~lan 46, 2 BK). Osnovni pravno-politi~ki razlog za ovakvo rješenje leì u potrebi ograni~avanja ili izbjegavanja duplih transportnih troškova, kod CIF prodaja na primjer,492 onda kada su u pitanju manje ili nebitne povrede ugovora. Tre}e, 489 O uporednom i doma}em pravu vidjeti Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 145-146. Analogno izlaganje o odgovornosti za pravne nedostatke nije mogu}e (vidi str. 159-164). Be~ka konvencija, na primjer, ne pravi razliku izme|u potpune i djelomi~ne evikcje, kao što to ~ini naš ZOO i brojni drugi nacionalni poreci. Shodno tome, Konvencija ne poznaje ni raskid ugovora po samom pravu ukoliko je evikcija potpuna. 490 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 418; Gabriel Henry, isto djelo, str. 133 smatra da ~lan 46 CISG “izraàva kup~evo pravo da dobije specifi~no izvršenje” (Specific performance). S obzirom na ovlaštenje suda da u skladu sa ~lanom 28 CISG odbije ovaj vid naknade, jasno je da }e se on rje|e pojavljivati u common law sistemima. 491 Estoppel je „pravilo dokazivanja ili materijalnog prava koje spre~ava osobu da pori~e istinitost izjave koju je sama dala ili da pori~e ~injenicu za koju je tvrdila da postoji“ („Oxford Dictionary of Law“, Oxfords University Press, Oxford – N.Y., 4 th ed. 1997, str. 169). U ovom slu~aju bi se radilo o estoppel–u koji je izvršen radnjama ili propuštanjem nekih radnji koje je trebalo u~initi. Uvo|enje ovog ograni~enja Perovi} J., isto djelo, str. 212 smatra instrumentom zaštite prodavca.

155


28.5.2007

1:22

Page 156

zahtjev mora biti postavljen blagovremeno. ^lan 46, 2 BK daje dvije alternativne mogu}osti ispunjenja ovog uslova: zamjena se mora traìti ili ve} u reklamaciji493 ili „u razumnom roku poslije toga”. Za odre|ivanje razumnog roka vaè opšta pravila. Jasno je da je ovo rješenje veoma povoljno za kupca. Pored toga, ono je i iz pravno-sistemskih razloga oštro kritikovano u teoriji.494 Napokon, ~etvrto, kupac moè zahtijevati zamjenu samo ako stvari moè vratiti „u suštinski istom stanju u kome ih je primio” (~lan 82, 1 BK). Kao i u nacionalnim pravima495 i u Konvenciji su predvi|eni zna~ajni496 izuzeci od ovog uslova. To su prema stavu 2 istog ~lana: - nemogu}nost restitucije nije prouzrokovana radnjom ili propuštanjem radnje od strane kupca, ovo zna~i da rizici slu~aja i više sile leè isklju~ivo na prodavcu;497 - roba je u cjelini ili djelomi~no propala ili ošte}ena uslijed „opravdanog pregleda”,498 tj. onoga koji je izvršen radi provjere saobraznosti; - prema normalnom toku poslovanja ili upotrebi stvari roba je dalje prodana, prera|ena ili potrošena prije nego što je nesaobraznost otkrivena ili trebalo da bude otkrivena. Tri dalje napomene su potrebe uz prava kupca da traì zamjenu. Najprije, zamjena se moè traìti i kao sekundarno rješenje - onda kada popravak stvari ne uspije.499 Dalje, vršenje ovog ovlaštenja ne uti~e, na druga kup~eva prava koja nisu sa njim inkompatibilna. Tako kupac moè zahtijevati naknadu ostalih šteta i kad zamjena bude uredno izvršena. Ukoliko zahtjev za zamjenu ne bude usvojen ili se ne moè postaviti jer nisu ispunjeni svi potrebni uslovi, kupac ima pravo da zahtijeva raskid ugovora (~lan 82 BK). Napokon, ako je ugovor raskinut, kupac mora prodavcu naknaditi sve koristi koje je imao od stvari koja se djelimi~no ili u cjelini vra}a, odnosno ~ija restitucija nije mogu}a. Ista obaveza leì na kupcu i onda kada se ugovor ne raskida nego uredno izvršava isporukom nove saobrazne stvari (~lan 84 BK). Na ovaj na~in se prvobitni zahtjev za vra}anje moè pretvoriti u prebijanje koristi i šteta.500 Na~in njihovog obra~una utvr|uje se prema pravilima nadle`nog dràvnog prava.501 492 Caemmer/Schlechtriem, isto djelo, str. 429. 493 Ovo je izuzetak od pravila uporednog prava po kome reklamacija ne mora sadràvati izabrano pravo kupca. Vidjeti ZOO. 494 Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 204. 495 Vidjeti ZOO i Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... 496 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 695-696. 497 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 697. 498 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 699. 499 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 426. 500 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 710-711. 501 Tallon u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 612.

156


28.5.2007

1:22

Page 157

144. I pravo kupca da zahtijeva popravak stvari je ograni~eno na isti na~in kao i ovlaštenje na zamjenu.502 Popravak najprije treba da bude tehni~ki mogu} s obzirom na prirodu stvari i na osobine nesaobraznosti. Kada fakti~ke pretpostavke postoje, moraju se ste}i i one iz Konvencije. Po ~lanu 46 (3) zahtjev za popravku mora biti razuman „uzimaju}i u obzir sve okolnosti”. „Razumnost” zahtjeva se cijeni sa stanovišta prodavca. Naj~eš}e }e se smatrati da je izbor kupca „nerazuman” ako je otklanjanje nedostatka „nesrazmjerno” skupo.503 Pored toga, ovaj zahtjev tako|er mora biti upu}en bilo u reklamaciji, bilo u razumnom roku poslije nje. Zbog toga je i ovo rješenje Konvencije kritikovano. Pri tome ne treba izgubiti iz vida i ~injenicu da i prodavac ima pravo da izvrši zamjenu ili da otkloni nedostatak ako je robu isporu~io prije roka, odnosno ako po isteku roka za isporuku kupac još nije stekao pravo da raskine ugovor ili ga nije raskinuo premda pravo na raskid ve} ima. 145. Srazmjerno sniènje cijene je tre}e mogu}e pravo kupca u ovom slu~aju. Ono je u Konvenciju ušlo iz kontinentalnih, ne iz anglosaksonskih sistema koji posljedice neizvršenja saniraju gotovo isklju~ivo nov~anom naknadom štete.504 Koncipirano je tako da kupca stavlja u izrazito povoljan poloàj, povoljniji ~ak od onog koji ima po pojedinim nacionalnim pravima. Kupac ovo pravo moè vršiti samostalno kako u odnosu na prodavca, tako i na sud. Ne postoje ni vremenska ograni~enja kojima se mora povinovati.505 Kupac ne moè da se koristi ovim pravom ako je prodavac prije ili poslije isporuke otklonio nesaobraznost (~lan 37 ili 48 BK), kao ni onda kada je odbio da primi isporuku (~lan 50). Ako su uslovi ispunjeni, kupac moè srazmjerno sniènje cijene traìti za široko shva}en nedostatak saobraznosti, onako kako je on ve} interpretiran,506 a to zna~i za isporuku druge stvari (aliud), djelomi~nu isporuku kvalitativna i kvantitativna odstupanja.507 Najve}i problem kod ovog prava predstavlja uspostavljanje kriterija po kojima }e se utvr|ivati srazmjernost sniènja cijena. U uporednom pravu postoje tri metoda. Konvencija usvaja relativni metod508 i definiše ga na sljede}i na~in: srazmjerno sniènje jednako je „razlici izme|u vrijednosti stvarno isporu~ene robe u vrijeme isporuke i vrijednosti koju bi 502 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 438-439: oba ovlaštenja su suštinski zasnovana na stavu 1 ~lana 46. Specificiranje uslova je izvršeno zato što institut popravka stvari, ne postoji u nekim nacionalnim pravima prodaje, njema~kom npr. 503 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 440. 504 Vidjeti pregled kod Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 198. Isto Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 498. 505 Will u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 372. 506 Vidjeti temu “Provjera saobraznosti” u ovom tekstu. 507 Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema ...” str. 198. 508 Isto: Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 499; Will u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 370.

157


28.5.2007

1:22

Page 158

u to vrijeme imala roba saobrazna ugovoru” (~lan 50 BK)509 Na ovo sniènje cijene kupac ima pravo i kad je prodavac oslobo|en odgovornosti za neizvršenje ugovora i obaveze naknade štete. Utoliko je odre|ivanje relevantne cijene va`nije.510 Ako to nije trìšna cijena, odluku }e u krajnjoj liniji donijeti sud, odnosno arbitraà.511 Mjesto u kome se cijena odre|uje nije predvi|eno u Konvenciji. Pošto se umanjenje vrijednosti robe procjenjuje sa stanovišta interesa kupca, smatramo da se mjesto isporuke moè uzeti kao mjerodavno. Ovim se mjesto procjene veè za vrijeme isporuke na koje se poziva ~lan 50 BK. Treba ista}i da teorija o ovom pitanju nije jedinstvena.512 146. êtvrto pravo je pravo na naknadu štete shodno odredbama ~lanova 74 -77 Konvencije. Ono je dopunsko pravo za slu~aj da se kupac koristio nekim od prethodnih ovlaštenja. ^lan 74. Konvencije je tako stilizovan da se ovo pravo moè koristiti i samostalno. Njegovi pravni moraliteti ve} su izloèni kod odgovornosti za docnju. 12.2.3. Prava kupca kada raskida ugovor

147. Druga generalna mogu}nost koja stoji na raspolaganju kupcu jeste raskid ugovora (~lan 49, stav 1, (a) i stav 2 BK). Opšte posljedice raskida iz ~lanova 82 i 84 Konvencije (prestanak obaveza, restitucija) vaè i ovdje. Pored toga, postoje i specifi~na rješenja. Bitan kriterij za sistematizaciju poloàja stranaka u ovom slu~aju je karakter povrede koja se sastoji u nesaobraznosti izvršenje, odnosno neizvršenje isporuke. Ako je nesaobraznost bitna povreda ugovora, primijeni}e se ~lan 49, stav 1 Konvencije. Po njemu, kupac koji je odbio da primi robu moè u bilo koje vrijeme i bez posebnih temporalnih ograni~enja izjaviti da 509 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 503 daju sljede}e formule za obra~un umanjenja cijene: smanjenje cijena vrijednost isporu~ene robe —————————— = —————————————————————— x umanjena cijena ugovorna cijena hipoteti~ka vrijednost robe bez nedostatka ili vrijednost isporu~ene robe x ugovorna cijena smanjenje cijena = ————————————————————————————— hipoteti~ka vrijednost robe bez nedostatka” Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 200, daje sljede}u formulu: vrijednost isporu~ene robe x 100 Razlika u cijeni = ——————————————————————vrijednost robe saobrazne ugovoru 510 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 501 smatraju da je va`nost ovog prava relativno mala. Naknada štete po opštim pravilima se smatra va`nijim sredstvom u rukama kupca. 511 Draški} dr Mladen: “Me|unarodna prodaja prema...” str. 200. 512 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 137 isti~e da je mjesto utvr|ivanja razlike u cijeni relativno neva`no. Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 504 insistiraju na mjestu opredjeljenja (“Bestimmungsort”), imaju}i u vidu prvenstveno distancione prodaje.

158


28.5.2007

1:22

Page 159

raskida ugovor. Smatramo da kupac ima ovo pravo bez obzira na to da li je bitan nedostatak neotklonjiv ili otklonjiv513. Kupac moè izjaviti da odbija prijem i prije prispije}a robe, ako je iz okolnosti posla jasno da roba ne}e biti saobrazna ugovoru.514 Tada kupac moè da se koristi pravima za slu~aj raskida koja su ve} izloèna kod docnje. Ako je kupac primio isporuku, odnos se ravna prema stavu 2 istog ~lana.515 Tad, usprkos ~injenici da je izvršena bitna povreda ugovora, kupac moè odustati od ugovora samo pod uslovom da u razumnom roku izjavi da ugovor raskida. Taj razuman rok te~e: - pošto je kupac saznao ili morao saznati za nedostatak (~lan 49, stav 2, ta~ka b); - od isteka dodatnog roka koji je kupac dao prodavcu za uredno izvršenje obaveze u skladu sa ~lanom 47 ili pošto je prodavac izjavio da ne}e izvršiti urednu isporuku; - po isteku svakog dodatnog roka koji je prodavac odredio kupcu u skladu sa ~lanom 48, a koji se ti~e izjave kupca o prihvatanju ili odbijanju izvršenja ugovora.516 U oba slu~aja rokovi zastarjelosti potraìvanja po osnovu naknade štete po~inju te}i od dana u kome su potraìvanja dospjela (~lan 9,1, KoZ), a to zna~i od dana u kome je izjava o raskidu stigla prodavcu. Bude li nesaobraznost nebitna povreda ugovora, kupac nema pravo da ga raskine. Tada se moè koristiti samo pravima na naknadu štete koju ima po osnovu nesaobraznog ispunjenja ugovora. 148. Bez obzira na to da li ostaje pri ugovoru ili ga raskida, kupac ima pravo na popravljanje štete jedino u onom dijelu koji nije saobrazan ugovoru. Raskinuti cijeli ugovor i zahtijevati naknadu neispunjenja u cjelini i onda kada nije saobrazan samo jedan dio robe, kupac moè samo onda ako „djelomi~no neizvršenje ili nedostatak saobraznosti predstavlja bitnu povredu ugovora” (~lan 51 BK).

513 Razlog za ovakav stav su ~injenice da ni ~lan 25, ni ~lan 49 BK ne spominju otklonjivost ili neotklonjivost nedostataka. Njihovo naknadno unošenje u Konvenciju putem interpretacije moè bitno da oteà poloàj kupca kao nevine strane. Raspravu o razli~itom poloàju kupca kod neotklonjive i otklonjive bitne nesaobraznosti vidjeti kod Perovi} J., isto djelo, str. 196 – 198. 514 Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 94. 515 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 493; ~lan 49,2 Konvencije ima najve}i zna~aj upravo u ovom slu~aju. 516 Opširnije kod Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 492-496.

159


28.5.2007

1:22

Page 160

13. Odgovornost kupca 13.1. Odgovornost za docnju sa prijemom isporuke 13.1.1. Sistem odgovornosti za docnju sa prijemom isporuke

149. Odgovornosti kupca je u Konvenciji ure|ena ~lanovima 61-65. Oni uspostavljaju sistem koji je uglavnom analogan reìmu odgovornosti prodavca. Zbog fakti~kih okolnosti, pravna sredstva koja se priznaju prodavcu „manje su komplikovana”.517 On nema sljede}a prava: - na srazmjerno smanjenje cijene, - na djelomi~ni raskid ugovora i - da odbije prijevremenu isporuku.518 Rješenja o odgovornosti kupca na~elno su ista za povrede svih obaveza. No, privredne osobine pojedinih du`nosti dozvoljavaju da se reìm odgovornosti izloì kroz dvije karakteristi~ne obaveze. Prva je docnja sa prijemom isporuke. 150. Pravni tretman docnje sa prijemom isporuke unutar kontinentalnih sistema zavisi od toga da li pojedini poredak spada u translativne ili tradicione. Kod translativnih (romanska prava) prijem isporuke je pravo kupca i zato se prodavac moè osloboditi obaveze deponovanjem stvari kod tre}ih lica, sa ili bez dozvole suda.519 Sli~no je i u švajcarskom pravu. U tradicionim sistemima, uklju~ivo i naš,520 prijem isporuke je obaveza kupca. Common law poreci tretiraju odbijanje prijema isporuke kao i svaki drugi prekršaj ugovora. Njegove posljedice se procjenjuju prema tome da li je povreda bitna ili nebitna.521 Be~ka konvencija u osnovi usvaja anglosaksonski reìm. U slu~aju docnje sa prijemom isporuke, prodavac ima tri osnovne grupe prava:522 - ostati pri ugovoru i traìti njegovo uredno ispunjenje, tj. prijem isporuke,523 - raskinuti ugovor i - traìti naknadu štete. 517 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 147. 518 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 147. 519 ^lan 1264 Code civile, ~lan 1657 Codice civile 520 ^lan 519 ZOO. 521 Uporedni pregled vidjeti kod Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 167-169 i Draški} dr Mladen, Me|unarodna prodaja prema... str. 255-256. 522 ^lan 61 BK 523 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 547, smatraju da docnja sa prijemom isporuke po pravilu nije bitna povreda ugovora. Okolnosti pojedinog slu~aja mogu ukazivati na suprotno.

160


28.5.2007

1:22

Page 161

Kada se prodavac koristi bilo kojim od navedenih sredstava, „sud ili arbitraà ne moè odobriti kupcu produènje roka” za prijem isporuke (~lan 61, stav 3 BK). Razmotri}emo svaku od spomenutih mogu}nosti. 13.1.2. Pojedina prava prodavca

151. Ukoliko se prodavac nije ve} opredijelio za neko sredstvo suprotno zahtjevu za naknadni prijem isporuke, on „moè odrediti kupcu dodatni rok razumne duìne za izvršenje njegove obaveze” (~lan 63 BK). Dok taj rok traje i/ili dok kupac unutar njega ne izjavi da ne}e primiti isporuku, prodavac ne moè izjaviti da odustaje od ugovora. Ovim se ne dira u pravo prodavca na naknadu štete zbog docnje kupca (~lan 63, stav 2 BK). Navedeno rješenje je usvojeno zbog toga što se pretpostavlja da u toku razumnog roka prodavac još nije siguran da li se radi o bitnoj povredi ugovora.524 Pored toga, njegovo „vezuju}e dejstvo” sluì i zaštiti kupca.525 152. Drugo prodav~evo pravo jeste raskid ugovora. I ono moè biti anticipativno, prije isteka roka za prijem isporuke (~lan 72 BK) ili naknadno, kada je rok za ispunjenje prodav~evih obaveza ve} prošao. Pošto za anticipativni raskid vaè opšta pravila, ovdje }emo se zadràti samo na drugoj varijanti. Ona je determinisana sa dva faktora. Najprije, da li se radi o bitnoj ili nebitnoj povredi ugovora, a potom da li je kupac cijenu platio ili nije. Kod bitnih povreda prodavac ugovor moè raskinuti odmah, davanjem posebnog obavještenja (~lan 64, 1 i ~lan 26 BK). U teoriji postoji stav da je definitivno odbijanje preuzimanja robe bitna povreda ugovora.526 Ako je docnja sa prijemom isporuke nebitna povreda ugovora, ugovor se moè raskinuti izjavom prodavca tek pošto bez uspjeha protekne naknadni rok razumne duìne (~lan 64, stav 1). Vršenje ovih prava nije ni~im uslovljeno ukoliko kupac nije platio cijenu. Me|utim, ako je cijena pla}ena (~lan 64,2 (a) BK), prodavac gubi pravo na raskid ukoliko to nije u~inio kod docnje sa prijemom isporuke prije nego što je saznao da je kupac ipak primio isporuku.527 Kod drugih povreda,528 recimo kod djelomi~nog prijema, pravo na raskid postoji dok prodavac ne sazna ili dok nije morao saznati za povredu, odnosno dok ne dobije izjavu kupca da svoju obavezu ne}e izvršiti. Bitno je ista}i da „prodavac ne gubi svoje pravo da raskine ugovor sve dok cena u celini ne bude pla}ena”.529 524 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 149. 525 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 544. 526 Perovi} J. , isto djelo, str. 150 527 Perovi} J., isto djelo str. 152: „Drugim re~ima, ~im kupac izvrši svoju obavezu preuzimanja i ~im prodavac za to sazna, ugovor više ne moè biti raskinut“. Kritiku ovog rješenja BK vidjeti na str. 235. 528 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 548 utvr|uju da se ~lan 64, stav 2 primjenjuje na sve povrede ugovora, a ne samo na docnju sa prijemom isporuke koja je ure|ena ta~kom “a”. 529 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 151.

161


28.5.2007

1:22

Page 162

153. Tre}e pravo jeste naknada štete prema opštim i zajedni~kim pravilima ~lanova 74 do 77 BK. Ono postoji paralelno sa ostalim, do sada izloènim ovlaštenjima i prodavac ga ne gubi time „što koristi svoja prava u pogledu drugih sredstava” (~lan 61, stav 2 BK). Posljedice raskida ugovora i pravila o naknadi štete zajedni~ka su za odgovornost prodavca i kupca. Pošto su izloèni kod odgovornosti prodavca za docnju sa isporukom, ovdje ih nema potrebe posebno izlagati. 13.2. Odgovornost za docnju sa pla}anjem 13.2.1. Sistem odgovornosti za docnju sa pla}anjem

154. Docnja sa pla}anjem postoji kada kupac ne izvrši svoju dospjelu obavezu isplate cijene. Postupak ostvarivanja prava prodavca na naplatu cijene razli~ito je ure|en u kontinentalnim sistemima. Ako je rok ugovoren, usvojen je princip Dies interpellat pro homine (rok opominje za ~ovjeka). Ako ugovor šuti o ovom pitanju, translativni sistemi zahtijevaju sudsku opomenu za pla}anje.530 U tradicionim sistemima dovoljna je bilo kakva, pa i „privatna opomena” koju daje prodavac.531 U principu su dozvoljeni zahtjevi za raskidom ugovora,532 ili za urednim izvršenjem pla}anja i naknadom štete zbog docnje. Naknada štete u sebe uvijek uklju~uje i iznos zatezne kamate. U anglosaksonskim sistemima docnja sa pla}anjem se po pravilu ne smatra bitnom povredom ugovora.533 Mogu}nost raskida ugovora zavisi od toga da li je kupac ve} postao vlasnik ili nije. Treba podvu}i da su rješenja prava USA u ovom domenu razra|enija od onih koja postoje u engleskom poretku.534 155. Be~ka konvencija u ovom domenu bitno odstupa od nacionalnih prava, kako kontinentalnih, tako i anglosaksonskih. Ona, najprije, izjedna~ava reìm odgovornosti za povredu ove sa na~inom odgovornosti za povrede ostalih obaveza kupca (~lan 61 BK). Ovo izme|u ostalog zna~i da u svakom konkretnom slu~aju nepla}anja treba utvr|ivati da li se radi o bitnoj ili nebitnoj povredi ugovora. U teoriji se smatra da dilema ne postoji jedino onda kada je rok pla}anja bitan element posla.535 I drugo, ne pravi se nikakva razlika izme|u situacija u kojima kupac nije postao vlasnik robe i u kojima je to svojstvo ve} stekao. 530 Code civile, ~lan 1139; Codice civile, ~lan 1219 i 1183. Talijansko pravo dozvoljava i vansudsku opomenu. 531 ^lan 284 BKB, ~lan 102 SZO. 532 Njema~ko pravo ne dozvoljava raskid ugovora kada je kupac ve} postao vlasnik. Vidjeti Sultanovi}Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 176. 533 Stevens and Borrie, Mercantile Law, Stevens, London 76, st. 260. 534 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 174-175. 535 Perovi} J., isto djelo, str. 237.

162


28.5.2007

1:22

Page 163

Osnovni princip koji dominira obavezom pla}anja jeste jednovremenost isporuke i pla}anja. Po osnovu prigovora neispunjenja ugovora, prodavac moè odbiti da isporu~i robu ako postane jasno da kupac ne}e izvršiti bitan dio svojih obaveza zbog nedostatka kreditne sposobnosti. Ukoliko nemogu}nost kupca da izvrši pla}anje postane jasna nakon otpreme robe, prodavac ima pravo da sprije~i njeno izru~enje, ako raspolaè potrebnim dokumentima za to. Tada mora obavijestiti kupca o odga|anju isporuke i zatraìti od njega dovoljno obezbje|enja pla}anja. Obavještenje se mora poslati nezavisno od toga da li je roba još kod prodavca ili je ve} u transportu.536 Ni kupac ne odgovara za docnju ako na osnovu principa jednovremenosti pla}anja i isporuke ne izvrši i svoju obavezu pla}anja onda kada je ona po ugovoru dospjela. I kod docnje za pla}anjem prodavac ima tri osnovna prava shodno ~lanu 61 BK: - ostati pri ugovoru i traìti njegovo uredno ispunjenje, tj. pla}anje cijene,537 - raskinuti ugovor i - zahtijevati naknadu štete kao dopunski ili samostalni vid obešte}enja (~lan 61, 2 BK). Ako je prodavac po~eo sa korištenjem navedenih, prava, sud i arbitraà ne mogu odobriti kupcu rok za produènje pla}anja. Ovlaštenja prodavca u slu~aju docnje kupca sa pla}anjem cijene imaju neke specifi~nosti koje proisti~u iz karaktera nov~ane obaveze, pa }emo se na njih posebno osvrnuti. 13.2.2. Pojedina prava prodavca

156. Prvo, prodavac ima pravo na kamatu. Ovo je manifestacija opšteg rješenja Konvencije po kome svaka strana ima pravo na naplatu kamate za bilo koje dospjelo, a neispla}eno potraìvanje. „Ako jedna strana ne plati cijenu ili neki drugi iznos sa kojim je u zaostatku, druga strana ima pravo na kamatu na takav iznos, a da time ne gubi pravo da traì naknadu štete koja joj pripada na osnovu ~lana 74” (~lan 78 BK).538 Analiza citiranog ~lana pokazuje dvije stvari. Prvo, pravo na kamatu je potpuno samostalno, ono niti zavisi od naknade štete, niti uti~e na nju.539 I drugo, nije precizirano na koju vrstu kamate se misli. Iz pravila tuma~enja Konvencije sadràna u ~lanu 7 i iz ~injenica da ~lan 78 BK izri~ito spominje docnju sa pla}anjem, jasno je da se ovdje radi o zateznoj kamati. Budu}i da je zatezna kamata po svojoj pravnoj priro536 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 163. 537 Caemerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 546-547 isti~u da docnja sa pla}anjem u principu nije bitna povreda ugovora. Izuzetak predstavljaju fiskni rokovi pla}anja naro~ito ~esti kod jakih fluktuacija kurseva. 538 Prilikom usvajanja Konvencije ovo rješenje je bilo veoma sporno. Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 644-645. 539 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 645.

163


28.5.2007

1:22

Page 164

di naknada apstraktne pretpostavljene štete, dobijeno rješenje relativizira teorijski stav o punoj odvojenosti ovog instituta od naknade štete. Na prakti~nom nivou stanje je daleko jasnije. Kriteriji za odre|ivanje stope (zatezne) kamate nisu navedeni, pa se ona utvr|uju prema mjerodavnom nacionalnom pravu.540 Tek tako dobijen iznos je mjerodavan za ocjenu da li prodavcu pripada i dodatno pravo na naknadu proste štete i izgubljene dobiti „koji je druga strana koja je povrijedila ugovor predvidjela ili morala predvidjeti u trenutku zaklju~enja ugovora, s obzirom na ~injenice koje su joj tada bile poznate ili morale biti poznate” (~lan 74 BK). 157. Drugo, dejstva raskida su donekle specifi~na. Zbog na~ela jednovremenosti ispunjenja, restitucija, kao opšte pravilo za sve dato i primljeno po osnovu ugovora, }e se ovdje rje|e primjenjivati (~lan 81 BK). Ostala dejstva raskida su ista kao i u drugim slu~ajevima. Tako na snazi ostaju klauzule o rješavanju sporova, pravo/obaveza na naknadu štete i ostala prava i obaveze predvi|eni za slu~aj raskida (~lan 81).

14. Prelazak rizika 14.1. Pojam rizika i uporednopravni pregled 158. Teorijski posmatrano, ugovor o prodaji moè imati tri dejstva: nastanak prava i obaveza, prelaz svojine kod translativnih sistema i prelaz rizika. Prva dva dejstva ugovora su do sada ve} razmotrena. Budu}i da je u prodajama robe doma}eg i me|unarodnog poslovnog prava akcent upravo na prelasku rizika i da Be~ka konvencija ovome posve}uje posebnu pa`nju (~lanovi 66-70), obradi}emo ovo pitanje detaljnije. Neka nacionalna prava definišu rizik,541 dok druga to ne ~ine.542 Be~ka konvencija ne zauzima jasan stav o ovom pitanju. Spor postoji i u teoriji. Zna~ajna grupa pisaca „slu~aj” kao pravno-tehni~ku kategoriju koja predstavlja rizik veè samo za neskrivljenu radnju jedne od stranaka u poslu prodaje.543 Druga skupina autora, pojam rizika veè i za opšti pojam slu~aja.544 Smatramo da rizik treba definisati polaze}i od opšteg 540 Nicholas u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 570 sugeriše da se u nedostatku pravila u mjerodavnom sistemu sud osloni na pravila zemlje u kojoj povjerilac ima svoje “mjesto poslovanja”. Tako i Gabriel Henry, isto djelo, str. 237. 541 ^lan 1138 Code civile, ~lan 2-509 UCC. 542 ^lan 456 ZOO: “Do predaje stvari kupcu rizik slu~ajne propasti ili ošte}enja stvari snosi prodavalac, a s predajom stvari rizik prelazi na kupca”. Isto i ~lan 565, stav 1 Nacrta ZOO 543 Draški} dr Mladen, „Me|unarodna prodaja prema...“ str. 323-324; Krulj dr Vrleta: “Dejstva ugovora o kupoprodaji - Svojina, predaja, rizik, cena”, IUP, Beograd, 1972, str. 121-122. Isto i Nicholas u BiancaBonell, isto djelo, str. 484. 544 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 556.

164


28.5.2007

1:22

Page 165

teorijskog koncepta slu~aja. Rizik je, dakle, mogu}nost nastupanja štete na predmetu prodaje koja bi bila izazvana neskrivljenom štetnom radnjom bilo kojeg lica ili štetnim doga|ajem za koji niko ne odgovara. Kra}a definicija rizika glasi: „mogu}nost nastupanja štete na predmetu prodaje za koju niko ne odgovara”.545 159. ^lan 66 BK pojam rizika vezuje isklju~ivo za „propast ili ošte}enje robe”, dakle za stvari. Tu na prvom mjestu stoje oni koji su povezani s aktima javne vlasti.546 Drugim rije~ima, „rizik” obuhvata one doga|aje opasne za robu koji se mogu pokriti redovnim (transportnim) osiguranjem. Ostali poslovni rizici nisu uklju~eni u ovu kategoriju U uporednom pravu postoje tri sistema prelaska rizika i svi su dispozitivnog karaktera. U prvom rizik prelazi zaklju~enjem ugovora ~ak i onda kada se svojina sti~e isporukom.547 Drugu, i najve}u grupu predstavljaju prava u kojima se rizik prenosi zajedno sa svojinom (Res perit domino).548 U tre}u skupinu ulaze oni sistemi koji prelaz rizika veù sa isporukom.549 Tu spada i naše pravo (~lan 456 ZOO). Potrebno je ista}i da navedena klasifikacija sistema ne ide ni linijom razgrani~enja translativnih i tradicionalnih poredaka, niti granicom izme|u kontinentalnih i anglosaksonskih prava. Pored svih istaknutih razlika, Be~ka konvencija je morala voditi ra~una i o upotrebi INCOTERMS klauzula prema kojima, skra}eno izraèno, rizik prelazi na kupca kada prodavac više nema obavezu da ~uva robu.550 Sve to je rješenja BK u~inilo sloènim. Ona se mogu klasifikovati na opšta rješenja i pravila koja vaè za distancionu prodaju. 14.2. Op{ta pravila o prelasku rizika po Konvenciji 160. Be~ka konvencija zauzima stav „po kome se dràvina (posjed) i svojina potpuno odvajaju”.551 Da bi rizik mogao da se prenese, roba mora biti „jasno identifikovana kao roba namijenjena za izvršenje ugovora” (~lan 69, stav 3 BK). Izraz „identifikovana” se koristi kako bi se istaknulo da se pravilo odnosi i na generi~ke i na individualizirane stvari. Identifikacija se moè izvršiti u toku isporuke ili naknadno. Ako su okolnosti slu~aja takve da kupac ne moè sigurno znati koja roba je namijenjena isporuci, on mora biti i posebno obaviješten o izvršenoj identifikaciji robe. 545 Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji, str. 56. Ovakav stav se sre}e i u sudskoj praksi Engleske, ali samo u slu~aju da je roba u tranzitu ošte}ena usljed nenormalnih uslova prevoza. (Vidjeti Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str. 77–78). 546 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 557. 547 ^lan 185 ŠZO. 548 ^lan 20 engleskog Sale of Goods Act iz 1979. 549 Pregled vidjeti kod Sultanovi}-Trifkovi}-Simi}, Ugovor o prodaji... str. 56-57. 550 Schmitthoff, isto djelo , X Ed, str. 77. 551 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 159.

165


28.5.2007

1:22

Page 166

Kada je roba identifikovana, „rizik prelazi na kupca od ~asa kada je on preuzeo robu, ili ako to ne u~ini blagovremeno, u ~asu kada je roba stavljena na raspolaganje, a on ~ini povredu ugovora time što je ne preuzme” (~lan 69, stav 1 BK). U osnovi ovakvog rješenja, pored logi~nog vezivanja posjeda i rizika, leì i ideja stavljanja neurednog kupca u nepovoljan poloàj sa stanovišta snošenja štetnih posljedica slu~aja propasti stvari.552 Tri momenta se ovdje moraju posebno ista}i. Prvo, citirana rješenja Konvencije pretpostavljaju da se isporuka vrši u sjedištu prodavca.553 Drugo, rizik prelazi u stvari sa preuzimanjem isporuke, odnosno sa momentom u kome kupac treba da preuzme isporuku. I tre}e, ako kupac ne preuzme isporuku, ~ime ~ini povredu ugovora, rizik prelazi na njega u ~asu kada mu je roba stavljena na raspolaganje. Postoji posebno ure|ena situacija u kojoj rizik prelazi na kupca u trenutku „kad je isporuka trebalo da se izvrši”, iako on propuštanjem preuzimanja ne ~ini povredu ugovora. Dva su uslova za vaènje ove norme. Najprije, mjesto isporuke nije i sjedište prodavca. Roba se naj~eš}e nalazi kod tre}eg, u javnom skladištu na primjer.554 I drugo, kupcu mora biti poznato „da mu je roba stavljena na raspolaganje u tom mjestu” (~lan 69, stav 2 BK). Sama mogu}nost znanja kupca za mjesto u kome se roba nalazi nije dovoljna za primjenu ove odredbe. Bitno je ista}i da ova pravila vaè i kada je rije~ o generi~koj robi koja još nije jasno identifikovana radi isporuke.555 161. „Pošto je rizik prešao na kupca, ovaj je duàn platiti cijenu bez obzira na gubitke ili ošte}enja robe, izuzev kad su gubitak ili ošte}enje posljedica radnje ili propusta prodavca” (~lan 66 BK). Drugim rije~ima, ako su gubitak ili ošte}enje posljedica povreda ugovora ili bilo koje druge radnje556 koju u~ini prodavac, kupac ne snosi rizik za robu i ne mora platiti cijenu. Ako se gubitak ili ošte}enje robe, pak, ne mogu pripisati prodavcu, sve štete snosi kupac i uz to mora da plati i cijenu.557 Ukoliko je prodavac u~inio bitnu povredu ugovora, a rizik je ipak prešao na kupca bilo po opštim, bilo po pravilima za distancionu prodaju, to ne spre~ava „kupca da se koristi sredstvima koja mu stoje na raspolaganju u slu~aju takve povrede” (~lan 70 BK). „On bi, dakle, mogao da zahti552 Nicholas u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 503 smatra da je ovaj stav orijentisan na prodavca. 553 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 568. 554 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 159; Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 568 smatraju da je stav 2, ~lana 69 predvi|en upravo za prodaju robe koja se nalazi u javnom skladištu, ali da pokriva i slu~ajeve distancione prodaje. 555 Schmitthoff, isto djelo, X Ed, str, 77. 556 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 568. 557 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 153-150 o problemima u formulisanju ovog rješenja.

166


28.5.2007

1:22

Page 167

jeva izvršenje ugovora ili bi mogao da raskine ugovor bez obzira na to što je rizik prešao na njega”.558 U obje situacije primijeni}e se zajedni~ka pravila o odgovornosti prodavca i kupca koja se ti~u povrede ugovora, raskida i njegovih posljedica. 14.3. Pravila za distancionu prodaju 162. Distanciona prodaja je ona kod koje se roba mora transportovati radi izvršenja ugovora. Da bi se posebna pravila o prelasku rizika u ovoj vrsti prodaje primijenila, potrebno je da roba bude „jasno idnetifikovana kao roba namijenjena za izvršenje ugovora obiljeàvanjem na njoj, dokumentima o prevozu, obavještenjem koje je poslano kupcu ili na drugi na~in” (~lan 67 BK). Zadràvanje dokumenata na osnovu kojih se moè raspolagati robom ne uti~e na rješenja o prelasku rizika (~lan 67, stav 1 BK).559 U okviru distancione prodaje postoje tri situacije koje su posebno ure|ene Konvencijom. 163. Prva postoji kada je potrebno izvršiti transport, a prodavac nije obavezan da robu preda prevozniku o u odre|enom mjestu. Tada je mjesto isporuke i prelaska rizika mjesto predaje robe vozaru, a to zna~i skladište prodavca. Prema ~lanu 67, stav 1 BK „rizik prelazi na kupca kada je roba predata prvom prevoziocu da je preveze kupcu u skladu sa ugovorom o prodaji.” Da bi ovo pravilo vaìlo, roba mora biti predana nezavisnom prevozniku, a ne špediteru ili drugim agentima prodavca.560 Drugo, ako se roba mora predati nezavisnom prevozniku u odre|enom mjestu, razli~itom od sjedišta prodavca, rizik prelazi na kupca „tek kada je roba predata prevoziocu u tom mjestu” (~lan 67, stav 1 BK). Uì lokalitet prelaska rizika i na~in predaje po pravilu se odre|uju transportnim klauzulama. Rizik prevoza do tog odre|enog mjesta snosi prodavac. I tre}e, ako se roba u trenutku prodaje nalazi na putu („plivaju}a”, „na vagonu“ ili sli~no), „rizik”... prelazi na kupca u trenutku zaklju~enja ugovora” (~lan 68 BK). Okolnosti posla, me|utim, mogu da ukaù da je rizik prešao na kupca u trenutku predaje robe vozaru koji je izdao transportne dokumente. U ovom slu~aju rizik prelazi sa prodavca na kupca retroaktivno. Navedeno rješenje je usvojeno iz prakti~nih razloga, budu}i da je kod navedene vrste prodaje teško utvrditi stvarno mjesto nastupanja štetnog doga|aja.561 O~ito je da u ovakvim situacijama kupac preuzima znatan rizik na sebe. Zbog toga Konvencija sadrì rezervno 558 Vilus dr Jelena, isto djelo, str. 160. 559 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 560 ukazuju na to da transportne klauzule imaju zna~aj ~lana 67 za praksu. 560 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo, str. 560-561; Nicholas u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 490. 561 Caemmerer/Schlechtriem, isto djelo str. 564; Nicholas u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 497.

167


28.5.2007

1:22

Page 168

pravilo. „Ako je, pak, u trenutku zaklju~enja ugovora o prodaji prodavac znao ili morao znati da je roba izgubljena ili ošte}ena, i tu ~injenicu nije saopštio kupcu, rizik za takav gubitak ili ošte}enje snosi prodavac” (~lan 68 BK). Nesavjestan prodavac se, dakle, ne moè pozivati na pravila o retroaktivnom prelasku rizika. Ovo jasno normativno rješenje u praksi nosi sa sobom brojne probleme562 budu}i da se primjenjuje naj~eš}e u situacijama u kojima posrednik organizuje prevoz i vrši prodaju robe koja se nalazi u tranzitu.563

562 Vidjeti Nicholas u Bianca-Bonell, isto djelo, str. 499-500. 563 Gabriel Henry, isto djelo, str. 211-212.

168


28.5.2007

1:22

Page 169

III ZAKLJUÎVANJE UGOVORA ELEKTRONSKIM PUTEM564 1. Uvod 1. Elektronsko poslovanje je opšti koncept koji obuhva}a sve oblike poslovnih transakcija ili razmjene informacija koje se izvode korištenjem informacione i komunikacione tehnologije, i to me|u kompanijama, izme|u kompanija i njihovih kupaca ili u okviru samih kompanija. Ono uklju~uje elektronsku trgovinu dobrima i uslugama. Elektronsko poslovanje moè se promatrati sa razli~itih aspekata. Sa stanovišta komunikacija elektronsko poslovanje predstavlja elektronsku isporuku informacija, proizvoda i usluga, te elektronsko pla}anje korištenjem kompjuterskih i drugih komunikacijskih mreà. Sa poslovne perspektive to je primjena tehnologije u svrhu automatizacije poslovnih transakcija i poslovanja. Sa stanovišta usluga elektronsko poslovanje je alat koji omogu}uje smanjenje troškova poslovanja uz istovremeno pove}anje kvalitete i brzine pruànja usluga. Elektronsko poslovanje ima korijene u sedamdesetim godinama, nastankom elektronskog prijenosa gotovine (engl. Electronic fund transfer, EFT) koji se odvija izme|u banaka putem sigurnih privatnih mreà. EFT danas ima više ina~ica, uklju~uju}i tu i pla}anje kreditnim karticama u maloprodaji. Procjenjuje se da je 1995. godine 55% svih pla}anja ameri~ke vlade napravljeno korištenjem EFT-a. Kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih razvila su se i po~ela koristiti dva nova oblika elektornskog poslovanja, elektronska razmjena podataka (engl. Electronic data Interchange, EDI) i elektronska pošta (engl. Email). Obje ove tehnologije omogu}ile su znatno smanjenje koli~ine papira u upotrebi (npr. ~ekova, narud`bi itd.) i pove}anje automatizaci564 Kao autori ovog poglavlja pojavljuju se mr Vedad Siljadzic i prof. dr Veljko Trivun. U ve}em dijelu radi se o prilago|enoj i aùriranoj magistarskoj tezi mr Vedada Silajdì}a na temu: „Zaklju~ivanje ugovora putem elektronskih poruka i primjenom informaciono-komunikacionih tehnologija u pravima Evropske unije i Bosne i Hercegovine“. Autori su se koristili i iskustvima ste~enim kroz rukovo|enje i u~estvovanje u projektu UNDP e-legislation.

169


28.5.2007

1:22

Page 170

je poslovanja. Elektronska razmjena podataka omogu}uje kompanijama slanje i primanje poslovnih dokumenata u standardizovanom elektronskom obliku, i to putem sigurnih privatnih mreà, što zna~ajno unapre|uje poslovanje kompanija. Radi se o reìmu poslovanja pod poznatijim nazivom paperless. Devedesetih godina pojava World Wide Weba, u okviru Interneta, prvi je put omogu}ila jednostavan rad na mreì i jeftino publiciranje i širenje informacija. Omogu}eni su raznovrsni oblici relativno jeftinog poslovanja. Male firme su tako dobile mogu}nost korištenja elektronskog poslovanja na isti na~in kao i veliki privredni subjekti. Pored ogromnih prednosti u elektronskom poslovanju postoji nekoliko barijera, za ~ije }e otklanjanje biti potrebni veliki napori i dugi vremenski period. Najve}i problem je sigurnost poslovanja na Internetu, tj. zaštita podataka od neovlaštenog pristupa i promjena sadràja, zaštita kreditnih kartica prilikom kupovine putem mreè i sl. Prvi korak u obezbje|enju sigurnosti predstavlja veoma sloèno pitanje adekvatne pravne regulative ili tako zvane e-legislative. E-legislativa ozna~ava normativno ure|enje specifi~nosti koje upotreba Informaciono komunikacionih tehnologija (dalje: IKT) prouzrokuje u pojedinim pravnim institutima i granama. 2. Ugovorno pravo je osnov svakog privrednog sistema. Svaka prodaja robe ili usluga kao i prenos svojine su bazirani na ugovorima. Ugovorno pravo koje je tradicionalno vezano za ugovore u pisanoj formi materijalizovane na papiru i li~no potpisane od ugovornih strana stavljeno je pred novi izazov. To je izazov ugovaranja u novoj digitalnoj sferi razmjenom elektronskih poruka posredstvom IKT. U ovoj oblasti je posebno vidljiva zakonitost neprekidnog pove}anja sloènosti i strogosti standarda elektronskog poslovanja. Tehnika zaklju~ivanja elektronskog ugovora postaje specifi~na naro~ito zbog medija u kojem se elektronski ugovor manifestuje (pojava Interneta), na~ina pregovaranja, kao i u upotrebi hardverskih i softverskih sredstava koji se koriste kod izjavljivanja volje za sklapanje ugovora (elektronske poruke, elektronski potpisi, elektronski pe~ati pravnih lica). 3. Zna~aj e-legislative za Bosnu i Hercegovinu se ogleda u tome da ona sluì kao preduslov razvoja i prevazilaènja zaostajanja kome je Bosna i Hercegovina (dalje: BiH), sticajem istorijskih okolnosti, bila izloèna. Pravna regulativa primjene IKT ima izrazito povoljne efekte. U tome leì njena propulzivna snaga i sinergi~nost. Razvojna uloga e-legislative je višestruka. Ona, najprije, treba da omogu}i nesmetanu percepciju i nadgradnju svjetskih dostignu}a ne samo u oblasti IKT, nego i kreiranju informati~kog društva. Drugi i konkretniji rezultat razvoja e-legislative treba da bude percepcija rješenja poznatih na svjetskom nivou i u 170


28.5.2007

1:22

Page 171

Evropskoj uniji (dalje: EU) posebno. Pored ekonomskih prednosti, ovakav ishod ima i zna~ajne pozitivne politi~ke posljedice: ubrzano pribliàvanje ka EU i prijem u ~lanstvo WTO. Tre}i, ali ne najmanje vaàn rezultat razvoja e-legislative bi}e ja~anje jedinstvenog ekonomskog prostora u BiH. Globalni domet IKT i univerzalni karakter e-poslovanja, postojanje entitetskih i drugih parcijalnih trìšta, kao npr. Distrikta Br~ko mogu da u~ine izlišnim i skupim. Najva`niji problemi elektronskog poslovanja odnose se na: tehniku zaklju~ivanja ugovora putem elektronskih poruka uz primjenu IKT, identifikaciju potpisnika i potvr|ivanje vjerodostojnosti potpisanog elektronskog zapisa u slu~aju spora. Navedeni problemi postoje u pravu EU i BiH. Ugovor zaklju~en putem elektronskih poruka i primjenom IKT (dalje }e se koristiti izraz „elektronski ugovor“ koji se naj~eš}e koristi u uporednom pravu) ima sasvim posebnu tehniku zaklju~ivanja koja se razlikuje od tehnike standardnog zaklju~ivanja ugovora, kako u evropskom, tako i u ugovornom pravu BiH.

2. Izvori prava vezani za zaklju~ivanje ugovora 4. Izvori prava vezani za zaklju~ivanje ugovora mogu se podijeliti na razli~ite na~ine. Cilj je da se izvrši njihova sistematizacija i podjela na me|unarodne i doma}e. Naravno, da se kao poseban izvor ugovornog prava javljaju pravila u okviru evropskog komunitarnog prava. Bez obzira na razlike koje postoje u pojedinim reìmima zaklju~ivanja ugovora cilj je da se ukaè na razlike koje egzistiraju izme|u „tradicionalnih“ oblika zaklju~ivanja ugovora i zaklju~ivanja ugovora upotrebom IKT. S obzirom na postojanje razlika izme|u ova dva na~ina zaklju~ivanja ugovora poseban predmet obrade }e biti izvori prava vezani za elektronsko zaklju~ivanje ugovora. Pore|enjem ova dva na~ina bi}e jasno povu~ene granice i utvr|ene razlike koje postoje izme|u njih. Kroz prikaz prijedloga BiH legislative u ovoj oblasti posebno }e se prezentovati rješenja koja namjeravaju da se u BiH legislativi implementiraju. Krajnji cilj je da se ukaè na rješenja koja treba da omogu}e najsigurniji na~in zaklju~enja ugovora upotrebom IKT. Smanjenje rizika na najmanju mogu}u mjeru, kod zaklju~ivanja ugovora u elektronskom obliku, je jedan od osnovnih ciljeva. 2.1. Zaklju~ivanje ugovora prema Be~koj konvenciji 5. Be~ka konvencija Ujedinjenih nacija o me|unarodnoj prodaji (dalje: Konvencija) je donesena 1980. godine. Stupila je na snagu 1988. godine. Ova konvencija primjenjuje se na ugovore o prodaji robe 171


28.5.2007

1:22

Page 172

zaklju~ene izme|u strana koje imaju sjedište na teritorijama razli~itih dràva, i to: kada su te dràve ugovornice ili kada je samo jedna dràva ~lanica Konvencije, a pravila me|unarodnog privatnog prava upu}uju na primjenu prava te dràve ugovornice. Pošto je ve}ina evropskih dràva potpisnica ove konvencije njena primjena je zna~ajna u EU za ugovore o prodaji izme|u subjekata sa sjedištima u razli~itim dràvama ~lanicama EU, kao i u poslovanju subjekata od kojih je jedan sa sjedištem u EU, a drugi sa sjedištem izvan EU.565 Ona se ne primjenjuje na ugovore o prodaji: robe za li~nu potrošnju, hartija od vrijednosti, novca, brodova i zrakoplova, te elektri~ne energije. 6. Osnovni ciljevi Konvencije su: integrisanje dva haška Jednoobrazna zakona u jedinstven akt; prevazilaènje razlika izme|u anglosaksonskih i kontinentalnih sistema u ovoj oblasti, stvaranje jedinstvenog sistema zaklju~ivanja ugovora koji moè da neutrališe razlike u nacionalnim pravima, bez obzira kom sistemu pripadaju; prevazilaènje problema koji mogu nastati usljed toga što sukcesivnost ponude i prihvata nije nuàn uslov nastanka ugovora. 7. Be~ka konvencija dispozitivnim pravilima reguliše obaveznu fazu zaklju~ivanja ugovora. Unutar njih su ure|ena tri glavna instituta: ponuda, prihvat i perfekcija ugovora. Pitanja koja nisu regulisana ovim odredbama rješavaju se najprije prema opštim principima Konvencije, a ako njih nema prema pravilima me|unarodnog privatnog prava. Sve ovo je potanje izloèno u prethodnom poglavlju. 2.2. Zaklju~ivanje ugovora po Na~elima evropskog ugovornog prava (Landova na~ela) 8. Rimskim Ugovorom o osnivanju Evropske ekonomske zajednice566 pred Zajednicu je postavljen, kao jedan od ciljeva i uskla|ivanje pravnih propisa u mjeri u kojoj je to potrebno za uspješno djelovanje zajedni~kog trìšta, a naro~ito u oblasti privatnog prava.567 U tom cilju Komisija Evropske zajednice je podràla osnivanje posebne Komisije za evropsko ugovorno pravo poznate kao Landova komisija. ^lanovi Komisije su u svom radu pošli od pretpostavke da izme|u nacionalnih prava dràva ~lanica postoje zna~ajne sli~nosti. U skladu sa tim smatrali su da je njihov zadatak da komparativnom metodom otkriju podudarnosti i da nakon upore|ivanja iz zajedni~kog jezgra formulišu konkretne odredbe u Na~elima. 565 Vidjeti Larry A. DiMatteo, „The Interpretive Turn in International Sales Law”, Northwestern Journal of enc. 566 Vidjeti Nevenko Misita, „Pravo EEZ”, Sarajevo, (2001), str.7-63. 567 Vidjeti Hartley B., „Pravo EEZ”, Magistrat, Sarajevo, (2001), str. 9-30.

172


28.5.2007

1:22

Page 173

Rad komisije nije, me|utim, bio baziran samo na konstatovanju postoje}ih sli~nosti568, nego i na stvaranje novih pravila. Nova pravila su bazirana na rješenjima iz prava evropskih dràva, a neka ~ak i na rješenjima izvan evropskog pravnog kruga, na primjer na ameri~kom Jednoobraznom trgova~kom zakoniku ili na drugom izdanju Restatements of Contracts (sistematizovana zajedni~ka pravila zasnovana prvenstveno na sudskoj praksi a potom i na postoje}im propisima iz 1981. godine). Rezultati rada prva dva saziva ove Komisije su Na~ela evropskog ugovornog prava. Na~ela sadrè devet djelova koji su naslovljeni kao: opšte odredbe, nastanak ugovora, ovlaštenja agenata, valjanost, tuma~enje, sadrìna i dejstvo ugovora, neizvršenje i pravna sredstva uopšte i posebna pravna sredstva zbog neizvršenja569. 9. Djelovi su podjeljeni u poglavlja, a ovi u ~lanove. Svrha Na~ela je višestruka i mogu sluìti kao: - osnova za kasnije formulisanje jedinstvenog Evropskog zakona o privatnom pravu; - pravni vodi~ EU za pripremu sopstvenih zakona i drugih propisa; - osnova za budu}e kodifikacije gra|anskog prava u dràvama ~lanicama; - pravo koje }e primjenjivati sudovi na ugovore u okviru EU; - izabrano pravo koje }e se primjenjivati na ugovore od strane i izme|u evropskih ugovornih strana. Na~ela predstavljaju set pravila koja nemaju snagu ni nacionalnog, ni me|unarodnog, ni komunitarnog prava. Ona izraàvaju savremeno lex mercatoria ili soft law. Njihova primjena se jedino preporu~uje, i kao takva ona predstavljaju polaznu ta~ku za usvajanje jedinstvenog Evropskog gra|anskog zakonika. Na~ela se mogu primjenjivati na sve ugovore. U njima se ne pravi razlika izme|u gra|anskih i trgovinskih ugovora kao ni na unutrašnje i me|unarodne ugovore. U tom pogledu Na~ela se primjenjuju kao opšta pravila ugovornog prava EU. Ona }e se primjeniti u slu~ajevima kada su se ugovorne strane sporazumjele da ih u~ine sastavnim djelom ugovora ili kada su se sporazumjele da }e ta na~ela biti mjerodavna za ugovor. Na~ela se, dalje, mogu primjeniti i kad su ugovorne strane ugovorile da }e za ugovor biti mjerodavna „opšta pravna na~ela“, „lex mercatoria“ i sl. 2.2.1. Nastanak ugovora po Na~elima evropskog ugovornog prava

10. Ugovor je zaklju~en ako ugovorne strane imaju namjeru da se pravno obaveù i postignu dovoljnu saglasnost bez ikakvih daljih uslo568 Opširnije Irena Banov~anin, „Da li je Evropa spremna za zakonik evropskog prava”?, Revija za Evropsko pravo, Udruènje za pravo Evropske unije, Beograd (2002), str. 41-63. 569 Vidjeti Radovan D. Vukadinovi}, „Na~ela Evropskog ugovornog prava i jugoslovensko pravo“, Pravni fakultet u Kragujevcu, Kragujevac, (2001), str. 29-57.

173


28.5.2007

1:22

Page 174

va. On ne mora biti zaklju~en u pismenoj formi, niti postoje neki drugi zahtjevi u pogledu forme. Postojanje ugovora moè se dokazivati svim dokaznim sredstvima, uklju~uju}i i svjedoke (~lan 2:101).570 Namjera ugovorne strane da bude pravno vezana ugovorom utvr|uje se na osnovu izjava ili ponašanja te strane kao i smisla koje im druga strana razumno pridaje (objektivni princip tuma~enja). Dovoljna saglasnost postoji, ako su ugovorne strane u dovoljnoj mjeri odredile uslove ugovora da bi se ugovor mogao izvršiti. Me|utim, ukoliko jedna od ugovornih strana izjavi da ne}e zaklju~iti ugovor ukoliko se ne postigne saglasnost o odre|enom pitanju, ugovor ne nastaje sve dok se ne postigne saglasnost o tom pitanju. Uslovi ugovora o kojima se nije pojedina~no pregovaralo mogu se ista}i u odnosu na drugu stranu koja za te uslove nije znala, samo ako je strana koja se na te uslove poziva preduzela razumne korake da o njima obavijesti drugu stranu u trenutku zaklju~enja ugovora ili prije toga. Ne smatra se da je drugoj strani na odgovaraju}i na~in skrenuta pa`nja na uslove ako se isprava u kojoj je sadràn ugovor samo poziva na te uslove, ~ak i ako je druga strana potpisala ispravu. 11. Pismeno zaklju~eni ugovor sa klauzulom koja je bila predmet posebnih pregovora, a u kojoj se navodi da su svi uslovi ugovora obuhva}eni u tom pismenu (klauzula stapanja) sadrì samo ono što je u tekstu izri~ito navedeno. Eventualne prethodne izjave, obaveze ili sporazumi koji nisu preto~eni u pismeno, ne ulaze u sastav ugovora.571 Ako klauzula stapanja nije bila predmet posebnih pregovora, ona samo stvara predpostavku da strane nisu imale namjeru da njihove prethodne izjave, obaveze i sporazumi postanu sastavni dio ugovora. Ugovorne strane ne mogu isklju~iti niti ograni~iti primjenu ove odredbe. Ova odredba preuzeta je iz ameri~kog Jednoobraznog trgova~kog zakonika. Prethodne izjave ugovornih strana mogu se koristiti za tuma~enje ugovora. Ugovorne strane mogu svojim kasnijim izjavama ili radnjama sebe lišiti prava da se pozovu na klauzulu stapanja ukoliko se druga strana razumno oslonila na te izjave, odnosno radnje (~lan 2:105).572 Obe}anje koje je u~injeno u namjeri da pravno obaveè obe}avaoca i bez prihvatanja ponude, obavezuje ga kao jednostrani pravni posao. Ponuda predstavlja prijedlog ugovora ako je u~injena u namjeri da dovede do ugovora, ukoliko ga druga strana prihvati i ako sadrì 570 Ibid, str. 257-330. 571 Ibid, str. 257-330. 572 Vidjeti Radovan D. Vukadinovi}, „Na~ela Evropskog ugovornog prava i jugoslovensko pravo“, Pravni fakultet u Kragujevcu, Kragujevac, (2001), str. 257-330.

174


28.5.2007

1:22

Page 175

dovoljno odre|ene uslove da ugovor nastane ~inom prihvata. Ponuda se moè uputiti odre|enom licu, odnosno odre|enim licima ili javnosti. Prijedlog da se isporu~e robe ili usluge po odre|enoj cijeni u~injen u javnom oglasu ili katalogu, ili izlaganjem robe, smatra se kao ponuda za prodaju ili isporuku po toj cijeni, sve dok se zalihe robe ne iscrpe, odnosno dok isporu~ilac moè da pruà navedene usluge. Ova odredba predstavlja posebno rješenje Na~ela koja na sasvim druga~iji na~in rješava pitanje ponude reklamiranjem, odnosno ponude u~injene u javnom oglasu ili katalogu, ili izlaganjem robe. Do sada je ponuda javnosti, u skoro svim pravnim školama, predstavljalo poziv da se u~ini ponuda. Nastanak ugovora ne vezuju se za postojanje kauze. Potiskivanje zna~aja kauze predstavlja savremenu tendenciju u globalizaciji privatnog prava i prihva}ena je i u UNIDROIT na~elima.573 12. Slijede}a karakteristika Na~ela je da u pogledu opoziva ponude prihvata riješenje iz anglosaksonskog prava prema kome ponuda moè biti opozvana ako opoziv stigne ponu|enom prije nego što je on otposlao svoj prihvat. U slu~aju ponude konkludentnim radnjama opoziv je mogu} prije momenta u kome se smatra da je ugovor zaklju~en. Ova rješenja su identi~na ve} opšte prihva}enim stavovima Be~ke konvencije o me|unarodnoj prodaji i UNIDROIT na~ela. Ponuda prestaje da vaì kada odbijanje ponude bude dostavljeno ponudiocu. Opozivanje ponude je identi~no rješeno kao kod Be~ke konvencije. Prihvatanje ponude se sastoji od bilo koje izjave ili radnje ponu|enog kojom se izraàva pristanak na ponudu. ûtanje ili ne~injenje ponu|enog samo po sebi ne zna~i prihvatanje ponude, ukoliko to ne proizilazi iz prakse ugovornih stranaka ili iz obi~aja. Za odre|ivanje vremena zaklju~enja ugovora prihva}ena je teorija prijema. Smatra se da je ugovor zaklju~en kada prihvat bude dostavljen ponudiocu. U slu~aju prihvatanja koje se sastoji u nekoj radnji, ugovor je zaklju~en kada obavještenje o toj radnji bude dostavljeno ponudiocu ili ako na osnovu ponude, prakse koju su ugovornice me|u sobom uspostavile ili obi~aja, ponu|eni moè prihvatiti ponudu izvršenjem neke radnje bez slanja obavještenja. Tada se smatra da je ugovor zaklju~en u momentu kada ponu|eni otpo~ne preduzimanje radnje. Da bi prihvat proizveo dejstvo on mora biti u~injen i dostavljen u roku koji je ponudioc odredio, a u slu~aju da takvog roka nema onda u razumnom vremenu. U slu~aju neblagovremenosti ako je ponu|eni zakasnio svojom krivicom ponudilac ima mogu}nost da i takav prihvat dozvoli, ali on mora o tome bez odlaganja da obavijesti ponu|enog. Ako je ponu|eni na vrijeme 573 Ibid, str. 27.

175


28.5.2007

1:22

Page 176

poslao svoj prihvat i ako nije kriv za njegovo prispje}e sa zadocnjenjem postoji predpostavka o blagovremenosti prihvata. Ona ne djeluje ako ponudilac bez odlaganja obavijesti ponu|enog o tome da smatra da se ponuda ugasila. Uslov urednosti prihvata je podudarnost njegovog sadràja sa ponudom. Na~ela evropskog ugovornog prava prihvataju elasti~no i komerecijalizovano rješenje moderne teorije: „odgovor na ponudu koji ukazuje na prihvatanje, a koji sadrì dodatke, ograni~enja ili druge izmjene je odbijanje ponude i predstavlja kontraponudu“.574 Prihvat, dakle, ne smije da odstupa od bitnih elemenata ponude. Dopunski ili razli~iti uslovi koji suštinski ne mjenjaju ponudu ne mijenjaju karakter izjave o prihvatu. Izjava koja bitno ne mijenja uslove ponude ipak ne}e biti prihvat u nekim taksativno odre|enim slu~ajevima: - ponudilac je bez odlaganja usmeno ili pismeno obavjesti ponu|enog da ne prihvata nebitne izmjene elemenata ponude, - u ponudi je izri~ito navedeno da se moè prihvatiti samo pod uslovima koji su u njoj navedeni, - ponu|eni je uslovio svoje prihvatanje prijemom obavještenja od ponudica da je saglasan sa dodatnim ili razli~itim uslovima, a ponudilac ne dostavi takvo obavještenje u odre|enom ili razumnom roku. Ako su ugovorne stranke postigle saglasnost, osim u tome što se svaka od ugovornih strana poziva na druga~ije opšte uslove poslovanja smatra se da je ugovor zaklju~en, izuzev ako je jedna ugovorna strana unaprijed izjavila da se ne}e smatrati obavezanom ugovorom ili ako bez odlaganja obavjesti drugu ugovornu stranu da se ne smatra obavezanom ugovorom. Budu li profesionalni trgovci zaklju~ili ugovor koji nisu sastavili u vidu kona~ne isprave, pa jedan od njih bez odlaganja pošalje pismeno koje treba da bude potvrda ugovora, ali koje sadrì dodatne ili razli~ite uslove, ti uslovi }e se smatrati sastavnim dijelom ugovora, izuzev u slu~aju, kada ti uslovi suštinski mjenjaju uslove ugovora ili kad primalac bez odlaganja stavi prigovor na te uslove. 2.3. Zaklju~ivanje ugovora po UNIDROIT principima 13. UNIDROIT principi me|unarodnih trgovinskih ugovora, predstavljaju rješenja specijalno izra|ena za potrebe me|unarodnih trgovinskih transakcija. Oni imaju za cilj da uspostave set pravnih pravila koja }e omogu}iti pravi~nost i sigurnost u me|unarodnim transakcijama. UNIDROIT principi sluè kao opšta pravila za me|unarodne trgovinske ugovore.575 Ona se primjenjuju u slu~ajevima kada su se ugovorne strane sporazumjele da ih u~ine 574 Vidjeti Radovan D. Vukadinovi}, „Na~ela Evropskog ugovornog prava i jugoslovensko pravo“, Pravni fakultet u Kragujevcu, Kragujevac, (2001), str. 257-330. 575 Vidjeti http://www.law.com, posljednji posjet 12.03.2005.

176


28.5.2007

1:22

Page 177

sastavnim djelom ugovora ili kad su stranke predvidjele da }e za ugovor biti mjerodavna „opšta pravna na~ela“, „lex mercatoria“ i sl. ili u situacijama u kojima nije izri~ito izabrano mjerodavne pravo ili sistem pravnih pravila. 14. Osnovne karakteristike ovih principa su: - autonomija ugovornih stranaka; - ja~anje zna~aja poslovne prakse izme|u ugovornih stranaka; - za valjanost ugovora nije predvi|ena posebna forma; - ugovor se moè dokazivati svim sredstvima, uklju~uju}i i svjedocima; - generalno je prihva}en princip prijema u svim vidovima komunikacije izme|u stranaka (ponuda, prihvat, obavještenja itd.). Suština principa koji se ti~u zaklju~ivanja ugovora su sljede}e: - ugovor se smatra zaklju~enim prihvatom ponude ili konkludentnim radnjama koje ukazuju na prihvat ponu|enog (~lan 2.1.); - prijedlog za zaklju~enje ugovora predstavlja ponudu ukoliko sadrì sve bitne elemente i ukazuje na namjeru da se pravno obaveè ako druga strana prihvati te uslove ( ~lan 2.2.). U pogledu opoziva ponude prihva}eno je riješenje iz anglosaksonskog prava prema kome ponuda moè biti opozvana ako opoziv stigne ponu|enom prije nego što je on otposlao svoj prihvat ili u slu~aju konkludentnih radnji, prije momenta kada se smatra da je ugovor zaklju~en.576 Opoziv ponude nije mogu} ako je u ponudi nazna~eno da je neopoziva ili ako je ponu|eni razumno vjerovao da je ponuda neopoziva i ponašao se u skladu s tim. Ovo rješenje je tako|er preuzeto iz anglosaksonskog sistema. Ponuda se smatra odbijenom kada odbijanje ponude bude dostavljeno ponudiocu. Prihvat je izjava ili drugo ponašanje ponu|enog koje ukazuje na saglasnost s ponudom (~lan 2.6.). Da bi prihvat proizveo dejstvo on mora biti u~injen i dostavljen u roku koji je ponudioc odredio, a u slu~aju da takvog roka nema onda u razumnom vremenu (~lan 2.7.). Na usmene ponude prihvat se mora dati odmah, izuzev ako okolnosti slu~aja ukazuju druga~ije. Za pisani prihvat postoje dva alternativna rješenja. Ukoliko je ponudilac izri~ito ili opisno odredio rok do kad se smatra vezanim ponudom, prihvat mora sti}i u tom roku. Ne bude li u ponudi odre|en rok prihvata, prihvat mora biti dostavljen ponudiocu u razumnom roku, što se odre|uje prema okolnostima posla. Ako sredstva otposlanja prihvata nisu odre|ena ponudom, ona moraju odgovarati brzini sredstava koje je koristio ponudilac. U praksi ovo zna~i 576 Vidjeti http://www.law.com, posljednji posjet 12.03.2005.

177


28.5.2007

1:22

Page 178

da ponu|eni mora prihvat poslati istim ili brìm sredstvom. Odràvanje rokova koji se odnose na prihvat zavisi od odre|ivanja trenutka u kome oni po~inju te}i. Rok za prihvat usmenih ponuda ili ponuda u~injenih neposrednim sredstvima saopštavanja te~e od trenutka kada ponuda stigne ponu|enom. Vrijeme za prihvat telegramski upu}enih ponuda po~inje od trenutka u kome je telegram predat na odašiljanje. Sli~no je i kod ponuda podnesenih pismom: rok te~e od datuma na pismu, a ako njega nema onda od datuma na koverti (~lan 2.8.). Zadocnjeli prihvat uzrokovan krivicom ponu|enog je riješen na na~in da se moè smatrati kao blagovremen ako ponudilac takav prihvat dozvoli. Tada on mora bez odlaganja da obavijesti ponu|enog. Ako je ponu|eni na vrijeme poslao svoj prihvat i ako nije kriv za njegovo prispje}e sa zadocnjenjem postoji pretpostavka o blagovremenosti prihvata. Ponudilac je moè staviti van snage tako što }e bez odlaganja da obavijesti ponu|enog o tome da smatra da se ponuda ugasila (~lan 2.9.). Prihvat koji sadrì dodatke, ograni~enja ili druge izmjene je odbijanje ponude i predstavlja kontraponudu (~lan 2.11.). Prihvat, dakle, ne smije da odstupa od bitnih elemenata ponude. Dopunski ili razli~iti uslovi, koji suštinski ne mjenjaju ponudu, ne mijenjaju njen karakter prihvata. Ukoliko ponudilac bez odlaganja usmeno ili pismeno ne obavijesti ponu|enog da ne prihvata izmjene elemenata ponude sadràne u prihvatu, ugovor se smatra zaklju~enim sa sadràjem koji je naveden u prihvatu (~lan 2.11.). Ako je ugovor ve} zaklju~en, a jedan stranka bez odlaganja pošalje pismenu potvrdu ugovora koja sadrì dodatne ili razli~ite uslove, ti uslovi }e se u principu smatrati sastavnim dijelom ugovora. Izuzeci postoje kada uslovi iz pisane potvrde suštinski mjenjaju uslove ugovora ili kad primalac bez odlaganja stavi prigovor na te uslove (~lan 2.12.). Bude li u toku pregovara jedna od strana insistirala da se ugovor ne}e smatrati zaklju~enim sve dok se ne postigne saglasnost o specifi~nim stvarima ili u specijalnoj formi, smatra}e se da ugovor nije zaklju~en dok se takva saglasnost ne postigne (~lan 2.13.). 15. Kada ugovor zaklju~en u pismenoj formi sadrì klauzulu koja je bila predmet posebnih pregovora, a u kojoj se navodi da su svi uslovi ugovora obuhva}eni u tom pismenu (klauzula stapanja), eventualne prethodne izjave, obaveze ili sporazumi koji nisu preto~eni u pismeno, ne ulaze u sastav ugovora. Klauzula stapanja koja nije bila predmet posebnih pregovora, predstavlja samo osnov za pretpostavku da strane nisu imale namjeru da njihove prethodne izjave, obaveze i sporazumi postanu sastavni dio ugovora. Ako su ugovorne stranke postigle saglasnost, osim u tome što se svaka od ugovornih strana poziva na druga~ije opšte uslove poslovanja smatra se da je ugovor zaklju~en, osim ako je 178


28.5.2007

1:22

Page 179

jedna ugovorna strana unaprijed izjavila da se ne}e smatrati obavezanom ugovorom ili ako bez odlaganja obavjesti drugu ugovornu stranu da se ne smatra obavezanom ugovorom (~lan 2.22.). 2.4. Op{ti uslovi formularnih ugovora 16. Ugovori koji se zaklju~uju putem elektronskih poruka577 i primjenom IKT se naj~eš}e sklapaju u reìmu formularnih ugovora.578 Zbog toga }e se ukratko izloìti opšti uslove formularnih ugovora.579 Opšti uslovi formularnih ugovora su svi uslovi ugovora unaprijed formulisani za ve}i broj ugovora koje jedna ugovorna strana (odre|iva~) postavlja drugoj ugovornoj strani kod zaklju~ivanja ugovora, bilo da su sadràni u ispravi ugovora, bilo da se na njih ugovor poziva. Opšti uslovi formularnih ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvr|ene me|u strankama i po pravilu obavezuju kao i ove. U slu~aju neslaganja opštih uslova i posebnih pogodbi vaè posebne pogodbe. Opšti uslovi formularnih ugovora postaju sastavni dio nekog ugovora samo onda ako odre|iva~ prilikom zaklju~ivanja ugovora: drugu ugovornu stranu izri~ito uputi ili, ako je izri~ita uputa zbog na~ina zaklju~ivanja ugovora mogu}a samo uz nesrazmjerne poteško}e, vidljivim oglašavanjem na mjestu zaklju~ivanja ugovora uputi na njih; obezbijedi mogu}nost drugoj ugovornoj strani da se na prihvatljiv na~in upozna sa njihovim sadràjem i ako je druga ugovorna strana saglasna sa njihovom primjenom. Ugovorne strane mogu za odre|enu vrstu pravnih poslova unaprijed dogovoriti vaènje odre|enih opštih uslova formularnih ugovora, uz poštovanje gore navedenih zahtjeva. 17. Odredbe u opštim uslovima formularnih ugovora koje su prema okolnostima, a posebno prema vanjskom izgledu ugovora, tako neobi~ne da ugovorni partner odre|iva~a sa njima ne mora ra~unati, ne postaju sastavni dio ugovora. Nisu punova`ne ni klauzule formularnih ugovora koje ugovornog partnera odre|iva~a znatnije ošte}uju, suprotno na~elima savjesnosti i poštenja, te dobrim poslovnim obi~ajima. Smatra se da znatnije ošte}enje postoji ako neka odredba opštih uslova ugovornog partnera odre|iva~a: - dovodi u zna~ajno nejednak poloàj u pogledu prava i obaveza ili - stavlja u situaciju koja znatnije odstupa od njegovog opravdanog o~ekivanja ili - tako ograni~ava bitna prava i obaveze koje proizilaze iz prirode ugov577 Opširnije Scott W. Pink, “The Internet and E-Commerce Legal Handbook“, Prima Lifestyles (2001), str. 373-431. 578 Vidjeti @eljko Panian, “Izazovi elektroni~kog poslovanja“, Narodne novine Zagreb (2002), str. 33. kao i Yee Fen Lim, “Cyberspace Law“, Oxford University Press (2002). 579 Vidjeti http://www.law.com, posljednji posjet 12.03.2005.

179


28.5.2007

1:22

Page 180

ora da je ugroèno postizanje svrhe ugovora. U opštim uslovima formularnih ugovora nisu punova`ne odredbe kojima odre|iva~: - pridràva pravo na neprimjereno duge ili nedovoljno odre|ene rokove za prihvatanje ili odbijanje neke ponude ili obavljanja neke ~inidbe; - odstupaju}i od pravnih propisa, pridràva pravo na neprimjereno dug ili nedovoljno odre|en dodatni rok za ~inidbu na koju je obavezan; - predvi|a da sebe bez stvarno opravdanog i u ugovoru navedenog razloga oslobodi od obaveze izvršenja; - predvi|a da obe}anu ~inidbu moè izmijeniti ili od nje odstupiti isklju~ivo uzimaju}i u obzir svoj interes; - utvr|uje da izjava ugovornog partnera odre|iva~a kod preduzimanja ili propuštanja odre|ene radnje vaì kao da je od njega data ili kao da nije data, osim, ako je ugovornom partneru odobren primjereni rok za davanje izri~ite izjave i ako se odre|iva~ obavezuje da ugovornog partnera kod po~etka roka uputi na predvi|eni zna~aj njegovog ponašanja; - predvi|a da izjava odre|iva~a od posebnog zna~aja vaì kao da ju je druga ugovorna strana primila; - moè zahtijevati neprimjereno visoku naknadu za korištenje ili upotrebu neke stvari ili nekog prava ili za izvršene ~inidbe ili moè zahtijevati neprimjereno visoku naknadu za izdatke u slu~aju da druga ugovorna strana odustane od ugovora ili otkaè ugovor; - zadràva pravo da se oslobodi obaveze na ispunjenje ugovora kod nemogu}nosti raspolaganja ~inidbom, bez obaveze da bez odlaganja informiše ugovornog partnera o nemogu}nosti raspolaganja i da nadoknadi protu~inidbe ugovornog partnera bez odlaganja; - predvi|a pove}anje nov~ane naknade za robe ili ~inidbe koje su trebale biti isporu~ene ili ispunjene u roku od ~etiri mjeseca nakon zaklju~enja ugovora; - isklju~uje ili ograni~ava pravo odbijanja ~inidbe ili pravo zadràvanja, koje ugovornom partneru odre|iva~a pripada po pravilima o istovremenom ispunjenju obaveza; - oduzima ugovornom partneru ovlaštenje da izvrši prebijanje sa vremenski neograni~enim ili pravosna`no utvr|enim potraìvanjem; - sebe osloba|a zakonske obaveze da drugu ugovornu stranu opomene ili da rok za ispunjenje ~inidbe; - ugovara paušalni iznos naknade štete ili naknade umanjene vrijednosti, ako paušalni iznos prelazi štetu koja se u propisanim slu~ajevima i prema uobi~ajenom toku stvari moè o~ekivati ili prelazi umanjenje vrijednosti koje uobi~ajeno nastaje, ili drugoj ugovornoj strani onemogu}ava dokaz o tome da šteta ili umanjenje vrijednosti uopšte nisu ni nastali ili da su znatno manji od paušala; - za slu~aj neprimanja ili zadocnjelog primanja ~inidbe; 180


28.5.2007

1:22

Page 181

- u slu~aju skrivljene povrede ugovorne obaveze odre|iva~a isklju~uje ili ograni~ava pravo druge ugovorne strane da raskine ugovor ili da zahtijeva naknadu štete zbog neispunjenja ugovora; - isklju~uje pravo druge ugovorne strane da zahtijeva naknadu štete zbog neispunjenja cijelog ugovora ili da raskine cjelokupni ugovor, ako djelimi~no ispunjenje ugovora za nju ne predstavlja nikakav interes, u slu~aju da je odre|iva~ djelimi~no odgovoran za povredu ugovorne obaveze; - od ugovora o isporukama novoproizvedenih stvari i ~inidbi svoju odgovornost za nedostatke u cjelini ili djelimi~no isklju~uje, odnosno ograni~ava prethodnim upu}ivanjem da se prava prema tre}im licima (proizvo|a~ima dijelova) ostvare sudskim putem; - ograni~ava zahtjeve protiv sebe samo na naknadno ispunjenje - otklanjenje nedostataka, ako ugovorom nije izri~ito druga~ije predvi|eno; - isklju~uje ili ograni~ava obaveza odre|iva~a da snosi potrebne troškove naknadnog ispunjenja - otklanjanja nedostataka; - uslovljava naknadno ispunjenje - otklanjanje nedostataka prethodnom isplatom cjelokupne ugovorene cijene ili njenog ve}eg dijela, nesrazmjernog nedostacima; - skrati rok za stavljanje prigovora zbog nedostataka stvari ili za prava na raskid ugovora odnosno smanjenja obaveze na rok kra}i od jedne godine; - kod nekog ugovornog odnosa, koji ima za predmet redovnu isporuku roba ili redovno obavljanje usluga ili proizvodnih ~inidbi od strane odre|iva~a, odredi da ugovor vezuje drugu stranu duè od dvije godine; - ugovorni odnos koji drugu stranu vezuje pre}utno produàva za više od godinu dana; - na teret druge ugovorne strane odredi otkazni rok duì od tri mjeseca prije isteka ranije dogovorenog ili pre}utno produènog trajanja ugovora; - predvidi da neko tre}i umjesto odre|iva~a moè preuzeti prava i obaveze iz kupoprodajnih ugovora ili ugovora o djelu, osim ako je u toj odredbi tre}i naveden po imenu; - drugoj ugovornoj strani ne prizna pravo da raskine ugovor; - kojom odre|iva~ zastupniku druge ugovorne strane nametne vlastitu odgovornost ili obavezu preuzimanja posljedica, bez posebne izri~ite izjave koja je na to usmjerena, ili u slu~aju zastupanja bez punomo}i nametne odgovornost koja prelazi odgovornost propisanu ovim zakonom za takav slu~aj; - mijenja obavezu dokazivanja na štetu druge ugovorne strane, a naro~ito na taj na~in što nametne odgovornost za okolnosti za koje po zakonu odgovara odre|iva~, te name}e pretpostavku da je druga ugovorna strana potvrdila postojanje odre|enih ~injenica i bez njene izri~ite izjave; - stipuliše da su izjave koje se imaju dati odre|iva~u ili nekom tre}em vezane za stroìju formu od pismene ili od zakonom propisane za posebne slu~ajeve. Ako opšti uslovi nisu potpuno ili djelimi~no postali sastavni dio ugovo181


28.5.2007

1:22

Page 182

ra ili su nepunova`ni, ugovor u preostalom dijelu ostaje punovaàn. Zabranjeno je svo|enje neke nepunova`ne odredbe opštih uslova na njen preostali dopušteni sadràj (isklju~enje redukcije kojom se zadràva vaènje). Ugovor ne}e opstati ni kao djelimi~no punovaàn ako bi to znatno oteàvalo poloàj jedne od ugovornih strana ili se ne bi mogla ostvariti svrha ugovora. 2.5. Zaklju~ivanje ugovora po Zakonu o obligacionim odnosima u Federaciji BiH i Republici Srpskoj 18. Ugovor predstavlja rezultat saglasnosti izjava volja koja proizvodi odgovaraju}e pravno i ekonomsko dejstvo. Zakon o obligacionim odnosima (dalje: Zakon) je kao polazno na~elo prihvatio sistem jedinstvenog ure|ivanja pojedinih odnosa izme|u fizi~kih i pravnih lica. Iste norme se vaè i za fizi~ka i za pravna lica, sa izuzetkom da se kod privrednih odnosa pojedina pitanja mogu urediti i na druga~iji na~in.580 Bitno obilje`je odredbi Zakona je i njihova dispozitivnost što zna~i da se primjenjuju ukoliko voljom ugovornih stranaka nije šta druga~ije utana~eno. Ovim je prihva}en princip autonomije volje, odnosno slobode ugovaranja i ona trpi jedino ograni~enja upravljena na zaštitu „javnog poretka“, kao i poštivanje osnovnog principa ugovornog prava pacta sut servanda.581 Pošto su rješenja entitetskih Zakona o obligacionim odnosima u pogledu zaklju~ivanja ugovora ista, nadalje su citirana i parafrazirana zajedno. 19. Ugovor je zaklju~en kada su se ugovorne strane saglasile o bitnim sastojcima ugovora (~lan 26 Zakona).582 Zaklju~ivanju ugovora obi~no prethode neke predradnje, kao npr. pregovori koji su neobavezna faza ugovaranja. Pregovori ne obavezuju, i svaka ih strana moè prekinuti kada to èli. Ipak, to pravilo trpi odre|eno ograni~enje. Zakon je u ~lanu 30 predvidio da se ugovara~i u ovoj fazi zaklju~ivanja ugovora ponašaju u skladu sa na~elima savjesnosti i poštenja. Iz ovog razloga postoji odgovornost za naknadu štete zbog vo|enje pregovora bez namjere da se zaklju~i ugovor ili odustajanja od pregovora bez opravdanog razoga. Radi se o tzv. negativnom ugovornom interesu. Ponuda i prihvat ponude predstavljaju tzv. nu`ne faze u postupku zaklju~ivanja ugovora. Ponuda predstavlja jednostranu izjavu volje koja obavezuje samo ponudioca da ostane pri ponudi u periodu vremena koji je sam odredio. Ponuda je prijedlog za zaklju~enje ugovora u~injen 580 Dubravka Alagi}, Tadija Bublovi}, Malik Hadìomerovi},” Zakoni Bosne i Hercegovine”, Norstedts Juridik, (1999), str. 131. 581 Dubravka Alagi}, Tadija Bublovi}, Malik Hadìomerovi},” Zakoni Bosne i Hercegovine”, Norstedts Juridik, (1999), str. 150. 582 Zakon o obligacionim obnosima FBiH („Slu`bene novine RBiH”, broj 2/92).

182


28.5.2007

1:22

Page 183

odre|enom licu, koje sadrì sve bitne sastojke ugovora tako da bi se njegovim prihvatanjem mogao zaklju~iti ugovor (~lan 32 Zakona).583 Zakon poznaje i opštu ponudu koja je definisana kao prijedlog za zaklju~enje ugovora u~injen neodre|enom broju lica, koji sadrì bitne sastojke ugovora ~ijem je zaklju~enju namijenjen ukoliko drug~ije ne proizilazi iz okolnosti slu~aja ili obi~aja. Ovo predstavlja specifi~nost rješenja Zakona jer u svim ostalim analiziranim izvorima ponuda u~injena neodre|enom broju lica smatra}e se pozivom da se u~ini ponuda. Prihvat ponude teko|er predstavlja izjavu volje ponu|enog da u svemu prihvata ponudu. Izmjena bitnih uslova u ponudi od strane ponu|enog predstavlja kontraponudu i on se tada nalazi u ulozi ponudioca, a ponudilac u ulozi ponu|enog (~lan 41 Zakona).584 Zna~aj kontraponude je u tome što se kao mjesto zaklju~enja ugovora, po dispozitivnim pravilima iz Zakona, uzima mjesto otposlanja ponude. 20. Vrijeme i mjesto zaklju~enja ugovora je definisano ~lanom 31 Zakona. U pogledu vremena zaklju~enja ugovora, uzima se momenat prijema izjave ponu|enog da prihvata ponudu (teorija prihvata ponude). Mjesto zaklju~enja ugovora je sjedište, odnosno prebivalište ponudioca u trenutku kad je u~inio ponudu. Zakon je u principu stao na stajalište da zaklju~ivanje ugovora ne podljeè nikakvoj formi osim ako Zakon nije za pojedine ugovore druga~ije odredio (npr. ugovor o prometu nekretnina podlijeè pismenoj formi i ovjeri potpisa kod nadle`nog suda)585 ili ako same stranke nisu odredile posebnu formu.

3. Izvori prava relevantni za zaklju~ivanje ugovora elektronskim porukama, odnosno upotrebom IKT 21. Elektronsko poslovanje posljednjih godina uzima izuzetno veliki zamah. Kako se radi o globaloj trgovini koja ne poznaje granice, odmah su uo~ene brojne barijere, me|u njima i nepostojanje adekvatne pravne regulative.586 Da bi se otklonile pravne prepreke587 i ubrzao razvoj elektronskog poslovanja, veliki broj me|unarodnih organizacija je po~eo da regulatorno djeluje u ovome domenu.588 Najva`niji predmet normiranju su: komercijalni dokumenti; E-potpisi; E-ra~uni; E-ugovori; E-bankarstvo; E-pla}anje. Naravno da ovim nisu obuhva}eni svi pojavni 583 Ibid. 584 Ibid. 585 Dubravka Alagi}, Tadija Bublovi}, Malik Hadìomerovi}, „Zakoni Bosne i Hercegovine”, Norstedts Juridik, (1999), str. 152. 586 Opširnije @eljko Panian, „Izazovi elektroni~kog poslovanja“, Narodne novine Zagreb (2002), str. 22-130. 587 Vidjeti Legal Barriers in E-business, Commission Staff Working Paper, Brussels, (2004). 588 Vidjeti Jelena Vilus, „Elektronsko trgova~ko pravo“, Evropski centar za mir i razvoj (ECPD) Univerziteta za mir UN, Beograd, (2000), str. 5-56.

183


28.5.2007

1:22

Page 184

oblici elektronskog biznisa. Svaka od pobrojanih kategorija u sebi nosi posebnu sistematiku i podjelu prema pojedinim specifi~nim vrstama pojedinih poslova. Oblast E-pla}anja moèmo razdvojiti na: pla}anje izme|u privrednih subjekata u zatvorenim bankarskim sistemima, pla}anje izme|u gra|ana, pla}anje putem kreditnih kartica usluga i roba, pla}anje korporativnim karticma od strane ovlaštenih lica u privrednim društvima, pla}anje dokumentiranim akreditivom, pla}anje otvaranjem bankarske garancije itd. 3.1. Op{te karakteristike rada me|unarodnih organizacija i njihove regulative elektronske trgovine 22. Od me|unarodnih organizacija koje djeluju u ovome domenu moraju se spomenuti naro~ito: Komisija UN za me|unarodno trgovinsko pravo (UNCITRAL); Me|unarodna trgovinska komora (ICC); Me|unarodni pomorski komitet (CMI); Ekonomska komisija za Evropu– RG.4 (CEFACT) i Evropska ekonomska zajednica- Evropska Unija. Najva`niji propisi vezani za elektronsku trgovinu na me|unarodnom i regionalnom planu su:589 Model zakona Uncitral-a o elektronskoj trgovini; Pravila Me|unarodnog pomorskog komiteta za elektronske konosmane; Direktiva EU o odre|enim pravnim aspektima elektronske trgovine na unutrašnjem trìštu; Direktiva Evropskog parlamenta i Savjeta o okviru zajednice o elektronskim potpisima; Evropski kodeks ponašanja u oblasti elektronskih pla}anja; Model zakona Uncitral-a o me|unarodnom prenosu sredstava; Pravila Me|unarodne trgovinske komore o standby akreditivima i Model zakona Uncitral-a o elektronskim potpisima. 3.1.1. Komisija UN za me|unarodno trgovinsko pravo (UNCITRAL)

23. UNCITRAL je osnovan Rezolucijom Generalne skupštine Ujedinjenih nacija broj 2205 (XXI) 1966. godine. Glavne oblasti rada UNCITRAL-a su: me|unarodna prodaja robe, me|unarodni instrumenti pla}anja, me|unarodni prevoz i me|unarodna arbitraà.590 Pored ovih, od prije desetak godina, Komisija je usmjerila svoje aktivnosti i u druge oblasti od kojih je u kontekstu ovog rada svakako najinteresantnija unifikacija pravnih pravila u oblasti elektronske trgovine.591 Najzna~ajniji dokumenti kojima je to u~injeno su: Pravni vodi~ o elektronskom preno589 UNDP ICT- Forum, (2003), „Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society“, Conference material, Sarajevo, str. 7-45. 590 Vidjeti http://www.uncitral.org, posljednji posjet 23.03.2005. 591 Jelena Vilus, „Elektronsko trgova~ko pravo“, Evropski centar za mir i razvoj (ECPD) Univerziteta za mir UN, Beograd, (2000), kao i UNDP ICT- Forum, (2003) „Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society“, Conference material, Sarajevo, str. 7-45.

184


28.5.2007

1:22

Page 185

su sredstava i Model zakona UNCITRAL-a o elektronskoj trgovini.592 3.1.1.1. Pravni vodi~ o elektronskom prenosu sredstava 24. Pravni vodi~ je objavljen kao posebna publikacija UNCITRAL-a 1987. godine. Sadrì pet poglavlja koja se odnose na: opšta pitanja elektronskog prenosa sredstava; sporazum o prenosu sredstava i uputstvo o prenosu; prevarama, greškama, nepravilnom rukovanju i postupanju po uputstvima o prenosu kao i odgovornost s tim u vezi; kona~nosti prenosa sredstava i pravna pitanja koja se javljaju u vezi sa prenosom. 3.1.1.2. Model zakona UNCITRAL-a o elektronskoj trgovini 25. Model zakona o elekronskoj trgovini593 Komisija je usvojila 1996. godine i on bi trebalo da posluì nacionalnim zakonodavcima prilikom izrade propisa kojima bi se regulisala materija zaklju~ivanja ugovora koriš}enjem elektronske tehnologije, odnosno šifriranih, struktuiranih kodova (UN/EDIFACT standarda).594 ^lanom 1 je istaknuto da se ovaj Zakon primjenjuje na sve informacije u obliku poruke koja se koristi u kontekstu trgova~kih aktivnosti. ^lan 2 je posve}en definicijama pojmova svojstvenih elektronskoj trgovini koje Model zakona koristi“. Tako zna~enje pojedinih izraza izgleda: - „Poruka“ ozna~ava informaciju koja je generisana, poslata, primljena ili sa~uvana elektronskim, opti~kim ili sli~nim na~inom i obuhvata, ali se ne ograni~ava na elektronsku razmjenu podataka (EDI), elektronsku poštu, telegram, teleks ili faks; - „Elektronska razmjena podataka“ (EDI) ozna~ava elektronski prenos informacije od ra~unara do ra~unara koriš}enjem ugovornog standarda kojim je informacija struktuirana; - „Nalogodavac poruke“ je lice ~ija je, ili u ~ije ime se smatra da je, poruka generisana prije nego što je eventualno sa~uvana, ali ne obuhvata lice koje je djelovalo kao posrednik u odnosu na tu poruku; - „Adresat poruke“ je lice koje nalogodavac smatra da je primalac poruke, ali ne obuhvata lice koje je djelovalo kao posrednik u odnosu na tu poruku; - „Posrednik” u odnosu na konkretnu poruku je lice koje za ra~un drugog lica šalje, prima i ~uva tu poruku ili obezbje|uje druge usluge u odnosu na tu poruku; - „Informacioni sistem” je sistem za generisanje, slanje, primanje, ~uvanje ili drugu obradu poruka. 592 Vidjeti UNCITRAL Model Law on Electronic Signatures With Guide to Enactment 2001, www.uncitral.org. 593 Vidjeti UNCITRAL Model Law on Electronic Signatures Wth Guide to Enactment 2001, www.uncitral.org. 594 Vidjeti http://www.uncitral.org, posljednji posjet 23.03.2005.

185


28.5.2007

1:22

Page 186

26. Pravno priznanje poruka ure|eno je ~lanom 5 ovog akta. Predvi|eno je da se informaciji ne}e oduzeti pravno dejstvo, valjanost ili izvršnost koji se zasnivaju samo na tome što je data u obliku „poruke“, onako kako je definiše Model zakona.595 Pored toga, ~lan 9 zabranjuje da se u bilo kojim pravnim postupcima predvide rješenja koja bi zna~ila negiranje dopuštenosti poruke kao dokaza (isklju~ivo na osnovu toga što je poruka), te da }e se informaciji u obliku poruke dati odgovaraju}a dokazna snaga. Pismeni oblik informacije, potpisa i originala informacije Model zakona je riješio u ~lanovima 6, 7 i 8.596 Kada se Zakonom zahtjeva da informacija bude data u pisanom obliku, poruka ispunjava taj uslov ako je informacija koja je u njoj sadràna pristupa~na i iskoristiva u kasnijim referencama. U slu~aju da Zakon zahtijeva potpis jednog lica, on se smatra pravovaljanim ukoliko je korišten metod kojim se identifikuje to lice i njegova saglasnost sa informacijom koju poruka sadrì. Taj metod mora biti pouzdan u mjeri koja se smatra odgovaraju}om za svrhu za koju je poruka generisana ili komunicirana u svjetlu svih okolnosti, uklju~uju}i svaki relevantni sporazum. Ostala pitanja vezana za: slanje poruke, zaklju~enje i valjnost ugovora, vrijeme i mjesto slanja i prijema poruke, Model zakona je riješio u svojim ~lanovima 11-15. Ako se poruka koristi prilikom zaklju~enja ugovora, takvom ugovoru se ne}e oduzeti valjanost ili izvršnost isklju~ivo na osnovu ~injenice što je za tu svrhu korištena poruka (~lan 11). Smatra se da poruka pripada nalogodavcu: - ako je on tu poruku li~no poslao ili - ako je poslata od strane lica koje je imalo ovlaštenje da postupa u ime nalogodavca u odnosu na tu poruku ili - ako je poslata preko informacionog sistema koji je programirao nalogodavac ili neko drugi u njegovo ime da djeluje automatski. Adresat je ovlašten da smatra poruku kao da pripada nalogodavcu i da postupa u tom uvjerenju, ukoliko je pravilno primjenio postupak koji je u tom cilju prethodno ugovoren sa nalogodavcem ili je poruka koju je primio adresat rezultat djelovanja lica ~iji odnosi sa nalogodavcem ili sa bilo kojim zastupnikom nalogodavca omogu}avaju takvom licu da ima pristup metodu koji koristi nalogodavac da bi identifikovao poruku kao njegovu, osim u slu~ajevima kada u vrijeme ili prije slanja poruke, ili putem takve poruke, nalogodavac zahtjeva ili se sloìo sa adresatom da se prijem poruke potvrdi. 27. Vrijeme i mjesto slanja i prijema poruke Model zakona je riješio 595 UNDP ICT- Forum, (2003) „Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society“, Conference material, Sarajevo, str. 7-45. 596 Vidjeti http://www.uncitral.org, posljednji posjet 23.03.2005.

186


28.5.2007

1:22

Page 187

~lanom 15.597 Ukoliko nije druga~ije dogovoreno izme|u nalogodavca i adresata, smatra se da je poruka poslata u trenutku kada je ušla u informacioni sistem koji je van kontrole nalogodavca ili lica koje poruku šalje u ime nalogodavca.598 Trenutak prijema poruke se utvr|uje na slijede}i na~in: - ukoliko je adresat odredio informacioni sistem u cilju prijema poruka, prijem nastupa u trenutku kad poruka u|e u odre|eni informacioni sistem, a ako poruka nije poslata preko odre|enog informacionog sistema, u trenutku kada je adresat poruku primio; - ako adresat nije odredio neki informacioni sistem, prijem je ostvaren u trenutku kada poruka u|e u informacioni sistem adresata. Reìm prevoznih isprava regulisan je ~lanovima 16 i 17 Model zakona. Ukoliko se Zakonom zahtjeva pismena forma bilo koje radnje ili korištenjem papirne isprave, taj zahtjev je ispunjen bude li radnja obavljena korištenjem jedne ili više poruka. 3.1.1.3. UNCITRAL Model zakon o elektronskim potpisima 28. Model zakona o elektronskim potpisima usvojen je 2001.599 godine i sadrì 12 ~lanova. Ovaj Zakon se primjenjuje kad se elektronski potpisi koriste u kontekstu trgova~kih aktivnosti (~lN .1). ^lanom 2 elektronski potpis je definisan kao poruka u elektronskom obliku koja je priloèna ili se logi~ki povezuje sa drugim elektronskim porukama i sluì da identifikuje potpisnika poruke i njegovu saglasnost sa sadràjem poruke. Pored elektronskog potpisa istim ~lanom su definisani i drugih relevantni pojmovi kao što su: certifikat, elektronska poruka, potpisnik, certifikacioni servis provajder itd. 29. Klju~ne definicije utvr|ene Zakonom su: - „Certifikat” predstavlja elektronsku poruku koja potvr|uje vezu izme|u potpisnika i njegovog elektronskog potpisa; - „Poruka² ozna~ava informaciju koja je generisana, poslata, primljena ili sa~uvana elektronskim, opti~kim ili sli~nim na~inom i obuhvata, ali se ne ograni~ava na elektronsku razmjenu podataka (EDI), elektronsku poštu, telegram, teleks ili faks; - „Certificirani servis provajder” predstavlja lice koje izdaje certifikate i obezbje|uje druge usluge koje se odnose na elektronske potpise; 597 Vidjeti UNCITRAL Model Law on Electronic Signatures Wth Guide to Enactment 2001, www.uncitral.org. 598 Jelena Vilus, „Elektronsko trgova~ko pravo“, Evropski centar za mir i razvoj (ECPD) Univerziteta za mir UN, Beograd, (2000), kao i UNDP ICT- Forum, (2003) „Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society“, Conference material, Sarajevo, str. 7-45 599 Vidjeti http://www.uncitral.org, posljednji posjet 23.03.2005.

187


28.5.2007

1:22

Page 188

- „Potpisnik” poruke je lice koje posjeduje elektronski potpis i djeluje u svoje ime ili u ime osobe koju predstavlja. 30. Pravno dejstvo elektronskog potpisa je ure|eno ~lanom 6 Model zakona.600 Ako se Zakonom zahtjeva potpis jednog lica, taj uslov se smatra ispunjenim u odnosu na datu poruku, ukoliko je korišten metod kojim se identifikuje potpisnik i njegova saglasnost sa informacijom koju poruka sadrì. Ujedno se traì da taj metod bude pouzdan u mjeri koja se smatra odgovaraju}om za svrhu za koju je poruka generisana ili komunicirana u svjetlu svih okolnosti, uklju~uju}i svaki relevantni sporazum. Metod }e se smatrati pouzdanim kad je: - elektronski potpis povezan sa potpisnikom a ne nekom drugom osobom; - elektronski potpis u vrijeme potpisa bio pod kontrolom potpisnika, a ne nekog drugog; - obezbje|ena pouzdanost i integritet poruke na koju se odnosi. Obaveze potpisnika su sadràne u ~lanu 8 Zakona. One se sastoje prvenstveno u savjesnoj upotrebi i obavještavanju certifikat servis provajdera da je certifikat kompromitovan, odnosno da postoji mogu}nost da je certifikat kompromitovan. Du`nosti certifikat servis provajdera su sadràne u ~lanu 9 Zakona. Ukratko, one se sastoje u djelovanju po pravilima struke i svojih propisa, obezbje|ivanju sigurnosti elektronskog potpisa i aùrnom unošenju u sistem svih relevantnih promjena.601 U cilju razvijanja povjerenja certifikat servis provajder mora da raspolaè sa odre|enim finansijskim i ljudskim resursima, te sa odre|enim kvalitetnim hardverskim i softverskim sistemima (~lan 10). Obaveza priznavanja stranih certifikata i elektronskog potpisa, bez obzira na geografsku lokaciju izdavanja ure|ena je ~lanom 12 Zakona. Obzirom na globalni karakter elektronske trgovine, ova odredba je izuzetno zna~ajna. 3.1.2. Me|unarodna trgovinska komora (ICC)

31. Me|unarodna trgovinska komora (dalje: MTK) je osnovana 1919. godine sa sjedištem u Parizu. Na planu elektronske trgovine MTK je pokrenula tzv. E-1000 projekat. Njime su obuhva}ene radne grupe (RG) o: elektronskom kreditu, elektronskom transportu, dokumentima, e-terms i digitalnoj autentikaciji. U okviru ovog projekta pa`ljivo se izu~ava praksa elektronske trgovine, informati~ka sigurnost i uloga tijela za izdavanje certifikata. Najva`niji donešeni dokument su Jednoobrazna 600 Vidjeti UNCITRAL Model Law on Electronic Signatures Wth Guide to Enactment 2001, www.uncitral.org. 601 Jelena Vilus, „Elektronsko trgova~ko pravo“, Evropski centar za mir i razvoj (ECPD) Univerziteta za mir UN, Beograd, (2000), kao i UNDP ICT- Forum, (2003) „Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society“, Conference material, Sarajevo, str. 7-45.

188


28.5.2007

1:22

Page 189

pravila ponašanja za telekomunikacione prenose. Ovaj akt je donešen 1988. godine i sadrì 11 pravila. Ure|eni su: definicije, primjene, potrebna pa`nja, poruka i prenos, potvrde prijema i prenosa, potvrde sadràja, zaštite i ~uvanja podataka kao i tuma~enja. Jednoobrazna pravila upu}uju na protokole o primjeni razmjene trgova~kih poruka (APTDI-AP). ^lan 6 zahtijeva da poruka identifikuje pošiljaoca i primaoca tehnikom koja se primjenjuje za sam prenos, ili na drugi na~in koji je predvi|en odnosnim TDI-AP koji sadrì na~ine provjere formata o potpunosti i vjerodostojnosti formata prenosa. ^lanom 9 daje se strankama mogu}nost dogovora o primjeni posebne zaštite, kada je to dopušteno, šifrovanjem ili na drugi na~in. Ovlaštenje postoji za neke ili sve podatke koji su me|usobno razmjenjuju. 32. Drugi dokument su Opšte uzanse o bezbjednoj digitalnoj trgovini. Ovaj dokument je zasnovan na UNCITRAL-ovom Model zakonu. Donijet je u cilju stvaranja opšteg harmonizovanog okvira za obezbje|enje sigurnih digitalnih poruka koje se baziraju na postoje}em pravu i praksi u razli~itim društvenim sistemima. On se koristi javnim klju~em, kriptografijom za digitalne potpise i ulogom povjerljivih tre}ih lica koja se nazivaju „certifikatori”.602 3.1.3. Me|unarodni pomorski komitet (CMI)

33. Me|unarodni pomorski komitet je osnovan u Antverpenu 1896. godine kao me|unarodna nevladina organizacija u kojoj su zastupljeni trgova~ki interesi na polju pomorskog transporta. Njegova uloga na polju elektronske trgovine se najbolje ogleda u izradi pravila za elektronske konosmane. Pravila za elektronske konosmane su donesena 1990. godine i ona sadrè jedanaest ~lanova. Njima se ure|uju: podru~je primjene, definicije, pravila postupka, oblik i sadràj poruke o prijemu, mjerodavno pravo, pravo raspolaganja i prijenosa, privatni klju~ i predaja, prava prijema pismenog dokumenta i konstataciju da elektronski podaci odgovaraju pismenom obliku. Zna~ajno je napomenuti da su ova pravila u potpunosti kompatibilna sa drugim dijelom UNCITRAL Model zakona o elektronskoj trgovini. Najzna~ajnija novina ovih Pravila je sadràna u ~lanu 4: „U svim slu~ajevima u kojima zakon predvi|a obavljanje radnje u pismenoj formi ili koriš}enjem papirne isprave, zahtjev je ispunjen ako je radnja obavljena korištenjem jedne ili više poruka”. Treba napomenuti da CMI pravila za elektronske konosmane nemaju snagu zakona i da se primjenjuju samo ukoliko se ugovorni partneri na njih pozovu. 602 Opširnije Jelena Vilus, „Elektronsko trgova~ko pravo“, Evropski centar za mir i razvoj (ECPD) Univerziteta za mir UN, Beograd, (2000), kao i UNDP ICT- Forum, (2003) „Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society“, Conference material, Sarajevo, str. 7-45.

189


28.5.2007

1:22

Page 190

3.1.4. Ekonomska komisija UN za Evropu–RG 4–CEFACT

34. Ekonomska komisija za Evropu jedna je od ~etiri regionalne ekonomske komisije UN-a koje su osnovane sa ciljem podizanja privredne djelatnosti u njihovim regijama i u~vrš}enja ekonomskih odnosa na intraregionalnom i interregionalnom planu. Osnovana je 1947. godine. Na pravnom planu ECE je svoj najve}i doprinos dala izradom tipskih ugovora i opštih uslova poslovanja kao i izradom pravila o arbitraì. U domenu e-biznisa najzna~ajniji su standardi UN/EDI-FACT. Oni treba da omogu}e uspješno funkcionisanje elektronske trgovine. Odnosi vezani za dokumentarni akreditiv ure|eni su Jednoobraznim pravilima i obi~ajima za dokumentarne akreditive (JOP 500) MTK. Dokumentarni akreditiv je pravni posao koji pretpostavlja postojanje papirnih dokumenta. Nove ICT i njima generisana ekonomska praksa su zahtijevale iznalaènje elektronskog ekvivalenta papirnim dokumentima. Zbog toga je ECE izradila sedam poruka u EDIFACT standardu.603 Zna~ajan broj drugih standarda je u pripremi. Do sada je prihva}eno šest standarda: - DOCAPP (zahtjev za izdavanje dokumentarnog akreditiva); - DOCADV (avizo o dokumentarnom akreditivu); - DOCINF (informacija o dokumentarnom akreditivu); - DOCAMA (obavještenje o izmjeni dokumentarnog akreditiva); - DOCARE (odgovor na izmjenu dokumentarnog akreditiva); - DOCAMI (informacija o izmjeni dokumentarnog akreditiva). Ovi standardi su usaglašeni sa JOP 500 MTK. 3.2. Izvori prava u Evropskoj Uniji 35. Evropska unija posvetila je veliki broj direktiva/smjernica vezanih za elektronsko poslovanje.604 One se mogu grubo podijeliti u tri oblasti: regulativa IKT, e-business i intelektualna svojina.605 Pravna filozofija koja stoji iza ove regulative je horizontalna unifikacija. Za razliku od pristupa koji postoji kod drugih me|unarodnih organizacija karakteristike ujedna~avanja nacionalnih prava na kojima insistira EU su: obaveznost, uspostavljanje minimalnog zajedni~kog sadràja, horizontalno dejstvo, 603 Jelena Vilus, „Elektronsko trgova~ko pravo“, Evropski centar za mir i razvoj (ECPD) Univerziteta za mir UN, Beograd, (2000), kao i UNDP ICT- Forum, (2003) „Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society“, Conference material, Sarajevo, str. 7-45. 604 Vidjeti: A Guide for Business to The Electronic Commerce (EC Directive)Regulations 2002, Department of Trade and Industry, July 2002. 605 Vidjeti: UNDP ICT- Forum, (2003) „Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society“, Conference material, Sarajevo, str. 7-45.

190


28.5.2007

1:22

Page 191

sloboda u izboru metoda usaglašavanja i mogu}nost da se na osnovu direktnog dejstva na ove smjernice pozovu i privatni subjekti.606 Interesantno je napomenuti da se ni EU nije odrekla primjene soft law tehnike u ovom domenu.607 Najzna~ajniji primjer te vrste je Evropski EDI sporazum608 koji predstavlja preporuku Evropske komisije o ure|ivanju elektronske razmjene podataka, Akcioni plan e-Europe 2002, te Pripremni dokumenti Akcionog plana e-Europe 2005.609 3.2.1. Evropski model EDI sporazum

36. Evropski model EDI sporazum je donesen 1994. godine i predstavlja Preporuku Komisije EEZ o pravnim aspektima elektronske razmjene podataka (EDI). Sporazum sadrì 14 ~lanova koji se odnose na sljede}a pitanja: predmet i obim, definicije, valjanost i sklapanje ugovora, dopustivost podataka kao dokaza, obradu i potvrdu prijema poruke, bezbjednost poruka, povjerljivost i zaštitu li~nih podataka, operativne zahtjeve za EDI, tehni~ke specifikacije i zahtjeve, odgovornost, rješavanje sporova, mjerodavno pravo i dejstvo, izmjene i djeljivost.610 Model sporazum ukazuje na korištenje UN/EDIFACT standarda. Definicija EDI-a data je u ~lanu 2 kao „elektronski prenos od ra~unara do ra~unara trgova~kih i administrativnih podataka korištenjem kompjutera“, te „niz segmenata struktuiranih korištenjem dogovorenih standarda u kompjuterizovano ~itljivom formatu koji su podobni da budu automatski i nedvosmisleno obra|eni”. 37. Bezbjednost EDI poruke je rješena ~lanom 6: stranke }e primjenjivati i odràvati postupke i mjere kojima se obezbje|uje zaštita poruka od rizika neovlaštenog pristupa, izmjene, docnje, uništenja ili gubitka. ^lanom 9 je predvi|eno da ni jedna strana ne}e odgovarati za bilo koji gubitak ili štetu nastalu drugoj strani, do koje je došlo usljed docnje ili propusta izvršavanja, u slu~aju kad su takva docnja ili propust posljedice smetnje koja je van kontrole te stranke, a za koju nije razumno da o~ekuje da se uzme u obzir vrijeme zaklju~enja sporazuma i ~ije posljedice nije bilo mogu}e izbje}i ili prevazi}i. Ovo odre|enje odgovara kategoriji više sile koja se koristi kao opšti ugovorni osnov osloba|anja od odgovornosti.611 EDI sporazumi imaju i nedostataka, pa tako oni ne obavezuju tre}a lica koja nisu stranke u transakciji niti su u primjeni na Internetu. 606 Miloš Trifkovi}, „Me|unarodno poslovno pravo“, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Izdava~ka djelatnost, Sarajevo, (2001), str. 60-70. 607 Lillian Edwards, „The New Legal Framework for E-Commerce in Europe” , Hart Publishing (2004), 141-211. 608 Vidjeti http://english.vipgroup.net, posljednji posjet 12.02.2005. 609 Ian Walden, Julia Hornie, “ E-Commerce Law and Practice in Europe“, A Publication of the ECLIP Network Woodhead Publishing (2000). 610Opširnije Lillian Edwards, “The New Legal Framework for E-Commerce in Europe” Hart Publishing (2004), str. 211-256. 611Vidjeti Ian Walden, Julia Hornie, “E-Commerce Law and Practice in Europe“, A Publication of the ECLIP Network Woodhead Publishing, (2000), str. 223-311.

191


28.5.2007

1:22

Page 192

3.2.2. Direktiva o odre|enim pravnim aspektima elektronske trgovine na unutrašnjem trìštu (E-Commerce Direktiva)

38. E-Commerce Direktiva (2000/31/EC) ne odnosi se na cjelovito elektronsko poslovanje ve} prevashodno na Pruàoce usluga informacionog društva. U njoj je obra|eno pet osnovnih problema: osnivanje informati~kog društva, utvr|ivanje pojma trgova~ke komunikacije, zaklju~ivanje on-line poslovnih transakcija, odgovornost posrednika i primjena. Najva`nija novina prijedloga ove direktive je osnivanje Informati~kog društva servis provajdera. Ovom Direktivom se pokušao urediti pravni okvir za odre|ene aspekte elektronskog pravnog i poslovnog prometa, koji prevashodno obuhvata preduzimanje i pruànje usluga informacionog društva, obaveze davaoca usluga u vezi informisanja, zaklju~ivanje ugovora i odgovornost davaoca usluga. Ovom direktivom se zahtijeva od dràva ~lanica da osiguraju u nacionalnim zakonodavstvima mogu}nost zaklju~ivanja i pravno priznavanje ugovora zaklju~enih elektronskim putem. Kod ugovora zaklju~enih elektronskim putem Pruàlac usluga informacionog društva duàn je na jasan na~in informisati kupca, barem o: - pojedina~nim tehni~kim koracima koji vode zaklju~ivanju ugovora; - da li se nakon zaklju~ivanja ugovora tekst ugovora memoriše i da li je on pristupa~an korisniku; - tehni~kim sredstvima za prepoznavanje i korekciju grešaka kod unošenja podataka prije predaje narud`be; - jezicima koji stoje na raspolaganju za zaklju~ivanje ugovora i - pravilima ponašanja, kojima podlijeè poduzetnik, kao i o mogu}nostima elektronskog pristupa ovim pravilima. Prispje}e narud`be poduzetnik je duàn bez odlaganja potvrditi korisniku elektronskim putem.612 Korisniku treba na raspolaganje staviti uslove ugovora uklju~uju}i opšte uslove poslovanja tako da ih moè memorisati i reprodukovati. Ova rješenja se ne odnose na ugovore zaklju~ene isklju~ivo putem razmjene e-maila ili sli~ne individualne komunikacije.613 Ove odredbe se odnose na ugovore zaklju~ene preko web stranica.614 612 Vidjeti: Ian Walden, Julia Hornie, „E-Commerce Law and Practice in Europe“, A Publication of the ECLIP Network Woodhead Publishing, (2000), str. 223-311. „Infrastructure of Information Society“, Conference material, Sarajevo, str. 7-45. 613 Opširnije Steve Hedly, Tanja Aplin, „Statutes on IT and E-Commerce“, Oxford University Press (2002), str. 33-67. 614 Vidjeti A Guide for Business to The Electronic Commerce (EC Directive)Regulations 2002, Department of Trade and Industry, July 2002.

192


28.5.2007

1:22

Page 193

3.2.3. Direktiva Evropskog parlamenta i Savjeta o okviru Zajednice o elektronskim potpisima

39. Direktiva Evropskog parlamenta i Savjeta o okviru Zajednice o elektronskim potpisima usvojena je 1999. godine.615 Izra|ena je pod velikim uticajem Vodi~a Ameri~kog udruènja pravnika vezanog za digitalne potpise i UNCITRAL Model Zakona o elektronskom potpisu.616 Ova Direktiva se temelji na tehnološki neutralnim standardima u obezbje|enju uslova za sigurnost potpisa i certifikacionoj instituciji.617 Direktivom su utvr|ena dva oblika elektronskog potpisa: elektronski potpis i napredni elektronski potpis. Prema ovoj Direkivi elektronski potpis ozna~ava poruke u elektronskom obliku koje su priloène ili se logi~ki povezuju sa drugim elektronskim porukama i sluè kao metod za svrhe autentifikacije (utvr|ivanja vjerodostojnosti).618 Napredni elektronski potpis se definiše funkcionalno, utvr|ivanjem zahtjeva koje elektronski potpis mora ispuniti da bi se kvalificirao kao napredni. Naprednom elektronskom potpisu priznat }e se u odnosu na podatke u elektronskoj formi u~inak jednak svojeru~nom potpisu na papirnom dokumentu (~lan 5 Direktive). Zahtjevi koje treba da ispuni napredni elektronski potpis odnose se na odnos potpisa i potpisnika i potpisa i podataka.619 ^lan 2 Direktive predvi|a da napredni, elektronski potpis ozna~ava elektronski potpis koji ispunjava slijede}e uslove: - da se na osnovu potpisa moè pouzdano utvrditi identitet potpisnika; - da je kreiran koriste}i sistem bez poznatih slabosti koje bi mogle ugroziti njegovu autenti~nost; - da postoje takve mjere zaštite da se ne moè koristi bez volje potpisnika za ~iji je identitet povezan; - da se promjena na podacima za koje je potpis vezan moè otkriti i - da je ovjeren od strane ovlaštenog davaoca usluge certificiranja. 40. Zbog uspostavljanja pravne sigurnosti u~esnika u elektronskoj trgovini kroz primjenu elektronskog potpisa uvodi se i tre}a strana koja se naziva provajderom certifikacione usluge (dalje certifikaciona institucija).620 Ona predstavlja „entitet, pravno ili fizi~ko lice koje izdaje cer615 Vidjeti opširnije http://europa.eu.int, posljednji posjet 12.01.2005. 616 Vidjeti opširnije http://www.eurunion.org, posljednji posjet 10.11.2004. 617 Vidjeti A Guide for Business to The Electronic Commerce (EC Directive)Regulations 2002, Department of Trade and Industry, July 2002. 618 Vidjeti Chris Reed, John Angel, „Computer Law“, Oxford University Press (2003), str. 334. 619 Vidjeti Ian Walden, Julia Hornie, „E-Commerce Law and Practice in Europe“, A Publication of the ECLIP Network Woodhead Publishing (2000), str. 123-211. 620 Opširnije Steve Hedly, Tanja Aplin, „Statutes on IT and E-Commerce“, Oxford University Press (2002), str. 33-67. Ian Walden, Julia Hornie, “E-Commerce Law and Practice in Europe“, A Publication of the ECLIP Network Woodhead Publishing (2000), str. 123-211; Opširnije Lillian Edwards, „The New Legal Framework for E-Commerce in Europe” Hart Publishing (2004), str. 211-256.

193


28.5.2007

1:22

Page 194

tifikate i obezbje|uje druge usluge koje se odnose na elektronske potpise.” Da bi se certifikaciona institucija smatrala pouzdanom ona mora da ispuni odre|ene zahtjeve prije i nakon izdavanja certifikata. Obavezni uslovi se odnose na: odgovaraju}e osoblje, tehni~ku sigurnost, finansijske izvore dovoljne da pokriju rizik od odgovornosti za štetu. Certifikaciono tijelo izdavanjem certifikata postaje odgovorno za štetu koju bi imalo bilo koje pravno ili fizi~ko lice koje se oslonilo na certifikat (~lan 6 Direktive). 3.3. Izvori prava u Bosni i Hercegovini 41. Pravni okvir u BiH formirao se na ~etiri osnovna na~ina: preuzimanjem propisa ex-SFRJ, legislativnom djelatnoš}u entiteta, kantonalnim zakonodavstvom i donošenjem propisa dràve BiH. Preuzeti propisi nisu, zbog vremena nastanka, bili dizajnirani prema potrebama IKT. Novi propisi entiteta, kantona i BiH u pojedinim oblastima zahtijevaju upotrebu IKT.621 U BiH je donesen Zakon o elektronskom potpisu na dràvnom nivou 14. novembra 2006. godine („Slu`beni glasnik BiH“, broj 91/06), a stupa na snagu u roku šest mjeseci od dana objavljivanja. Ovim Zakonom ure|uju se osnove formiranja i upotrebe elektronskog potpisa i pruànja usluga u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem. Prije donošenja ovog zakona Centralna banka je donijela dvije odluke koje se ti~u certifikacije i autorizacije potpisa. Povodom ovih odluka se u postoje}em pravnom okruènju postavilo više pitanja. Prvo pitanje se ti~e pravnog osnova, odnosno nadle`nosti Centralne banke za donošenje predmetnih Odluka. Drugi problem je materijalne prirode: da li su pitanja koja se ure|uju ovim odlukama uopšte pitanja koja se mogu ure|ivati odlukom ili trebaju da se ure|uju zakonom, kao u drugim zemljama. Tre}e, domen primjene odluke moè biti sporan od trenutka kada se ona primijeni izvan domena poslovanja banaka.622 Napokon, ~etvrto pitanje je pravno-politi~ke i filozofske prirode. Donošenje ovih Odluka je ~esto pravdano sintagmom „bolje je imati ikakav propis nego nikakav”. Smatramo da se navedeno opravdanje ne moè prihvatiti. Ono moè otvoriti praksu donošenja „ikakvih“ propisa od nenadle`nih organa. Imaju}i u vidu nejedinstvenost pravnog podru~ja BiH navedeni pragmatizam moè znatno oteàti rad na izgradnji pravnog sistema koji je je pogodan za razvoj e-biznisa.

621 Vidjeti UNDP ICT- Forum, (2003) „Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society“, Conference material, Sarajevo, str 7-45. 622 Ibid.

194


28.5.2007

1:22

Page 195

3.3.1. Odluka Centralne banke BiH o minimalnim uvjetima koje mora ispunjavati kvalificirano certifikaciono tijelo koje izdaje kvalificirane certifikate za elektronski potpis

42. Odluka o minimalnim uvjetima koje mora ispunjavati certifikaciono tijelo koje izdaje kvalificirane certifikate za elektronski potpis (dalje: Odluka) donešena je 27. marta 2002. godine.623 Ovom Odlukom propisuju se minimalni uslovi koje mora ispunjavati kvalificirano certifikaciono tijelo koje èli izdavati certifikate za kvalificirani elektronski potpis, kojim se potpisuju nalozi za pla}anje izdati u elektronskoj formi prilikom obavljanja platnih transakcija u konvertibilnim markama i elementi koje mora sadràvati kvalificirani elektronski certifikat.624 Ovom Odlukom regulišu se pitanja: kvalificiranog certifikacionog tijela, vezano za poslove platnog prometa, dok isto to pitanje vezano za komercijalne transakcije ostaje neriješeno.625 Firma koja ima namjeru da obavlja poslove kvalificiranog certifikacionog tijela koje izdaje kvalificirane certifikate za elektronski potpis, kojim se potpisuju nalozi za pla}anje izdati u elektronskoj formi prilikom obavljanja platnih transakcija u konvertibilnim markama je, shodno ~lanu 2 Odluke, du`na da: - Pouzdano obezbijedi sve potrebne elemente za izdavanje kvalificiranog elektronskog certifikata; - Pouzdano obezbijedi servis prikaza lista vaè}ih i povu~enih certifikata; - Obezbijedi neophodnu preciznost vezano za datum i vrijeme izdavanja ili povla~enja certifikata; - Pouzdano verifikuje identitet vlasnika certifikata i ako je potrebno bilo koji drugi specifi~an atribut vlasnika; - Zapošljava radnike koji posjeduju ekspertna znanja, iskustva i kvalifikacije neophodne za servise koje obezbje|uje. Posebno na upravnom nivou, ekspertizu u oblasti elektronskog potpisa i dobro poznavanje svih procedura kojima se propisuju mjere bezbjednosti i sigurnosti kojima se obezbje|uje zaštita elektronskog potpisa; - Koristi provjerene sustave i proizvode koji obezbje|uju tehni~ku i kriptografsku bezbjednost procesa koji se podràvaju primjenom ovih sustava; - Primjenjuju mjere protiv kompromitacije certifikata i garantira tajnost procesa kreiranja kvalificiranog elektronskog potpisa; - Ima dovoljno finansijskih sredstava koja obezbje|uju siguran i bezbjedan rad; 623 Vidjeti UNDP ICT- Forum, (2003), „Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society“, Conference material, Sarajevo, str. 7-45. 624 Odluka Centralne banke BiH o minimalnim uvjetima koje mora ispunjavati kvalificirano certificiono tijelo koje izdaje kvalificirane certifikate za elektronski potpis, („Slu`beni glasnik BiH“, broj, 10/02). 625 Vidjeti UNDP ICT- Forum, (2003), “Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society“, Conference material, Sarajevo, str. 7-45.

195


28.5.2007

1:22

Page 196

- Ima evidenciju svih relevantnih informacija koje se ti~u certifikata u odgovaraju}em razdoblju (posebno za slu~ajeve kada se zahtjeva uvid u evidenciju certifikata u pravne svrhe). Ove evidencije mogu biti elektronske; - Ne ~uva ili kopira podatke za kreiranje kvalificiranog elektronskog potpisa vlasnika certifikata za koje obezbje|uje servis upravljanja klju~evima; - Da precizno upozna osobu koja zahtjeva certifikat sa svim uvjetima korištenja certifikata; - Koristi provjerene sustave za ~uvanje certifikata u formi koja se moè verificirati sa sljede}im karakteristikama: - Isklju~ivo autorizovane osobe mogu pristupati sustavu i vršiti izmjene; - Mogu}nost provjeravanja autenti~nosti informacija; - Javna dostupnost informacija o certifikatima; - Operater ne moè vršiti bilo kakve tehni~ke promjene koje mogu uticati na - Kompromitaciju bezbjednosnih zahtjeva operatera. Kvalificirani elektronski certifikat mora sadràvati sljede}e elemente: - Indikaciju da je elektronski certifikat izdat kao kvalificirani elektronski certifikat; - Indikaciju kvalificiranog certifikacionog tijela koje je izdalo dati certifikat i dràvu u kojoj je to realizirano; - Ime i pseudonim vlasnika certifikata; - Obezbje|enje mogu}nosti uklju~ivanja specifi~nog atributa vlasnika certifikata koji moè biti relevantan za odre|enu svrhu za koju je dati certifikat namjenjen; - Podatke za verifikaciju kvalificiranog elektronskog potpisa koji odgovaraju podacima za kreiranje kvalificiranog elektronskog potpisa pod punom kontrolom potpisnika; - Indikaciju po~etka i kraja validnosti certifikata; - Kvalificirani elektronski potpis svih podataka u certifikatu kreiran od strane kvalificiranog certifikacionog tijela; - Odre|ena ograni~enja za korištenje izdatog certifikata ako je potrebno; - Odre|ena ograni~enja vezano za vrijednost transakcija za koje izdati certifikat moè biti korišten ako je potrebno. Centralna banka vodi registar kvalificiranih certifikacionih tijela koja na teritoriji Bosne i Hercegovine izdaju kvalificirane certifikate i podatke o podobnosti takvih tijela. Registar se objavljuje na Web stranici Centralne banke. 3.2.2. Odluka Centralne banke BiH o reguliranju pravila za utvr|ivanje elemenata za vjerodostojnost elektronskog potpisa

43. Odluka o reguliranju pravila za utvr|ivanje elemenata za vjerodostojnost elektronskog potpisa (dalje: Odluka) donijeta je radi obezbje|enja 196


28.5.2007

1:22

Page 197

sigurnosti pri obavljanju platnih transakcija u unutrašnjem platnom prometu elektronskim sredstvima. Bez obzira na ~injenicu da se taj promet obavlja u okviru zatvorenih sistema zasnovanih na ugovorima izme|u odre|enog broja ugovornih strana, propisuju se uslovi kojima se ure|uje vjerodostojnost elektronskog potpisa na nalogu za pla}anje.626 Navodimo najva`nija rješenja ove Odluke. Nalog za pla}anje izdat u elektronskoj formi mora biti potpisan kvalificiranim elektronskim potpisom.627 Elektronski potpis ima jednaku validnost kao i pisani potpis ovjeren pe~atom. Ne moè mu se pore}i pravosna`nost ili prihvatljivost u smislu dokaza samo iz razloga što je u elektronskoj formi ili što nije zasnovan na kvalificiranom certifikatu ili certifikatu izdatom od kvalificiranog certifikacionog tijela ili što nije kreiran putem sredstava za kreiranje kvalificiranog elektronskog potpisa. Kvalificirani elektronski potpis, verificiran kvalificiranim certifikatom, jednak je autografskom potpisu i ima jednaku pravosna`nost i prihvatljivost kao dokaz. Fizi~ka lica ili pravni subjekti koji proizvode sredstva za kreiranje kvalificiranog elektronskog potpisa, moraju odgovaraju}im tehni~kim i proceduralnim sredstvima, minimalno obezbjediti ili korištenjem infrastrukture osigurati da: - su podaci za kreiranje kvalificiranog elektronskog potpisa unikatni i da je njihova tajnost obezbje|ena na odgovaraju}i na~in; - podatke za kreiranje kvalificiranog elektronskog potpisa nije mogu}e u odgovaraju}e vrijeme i odgovaraju}im sredstvima izvesti ili falsfikovati na temelju raspoloìve tehnologije; - se podaci za kreiranje kvalificiranog elektronskog potpisa mogu pouzdano zaštititi od neovlaštenog pristupa; - se sredstvima za kreiranje kvalificiranog elektronskog potpisa ne smiju mijenjati potpisani podaci, a potpisnik se obavezno mora upoznati sa podacima za potpisivanje prije procesa potpisivanja. Procedurama kojima se ure|uje verifikacija elektronskog potpisa mora se osigurati da: - podaci korišteni za provjeru elektronskog potpisa odgovaraju podacima pokazanim verifikatoru; - je potpis pouzdano verifikovan i da je rezultat verifikacije korektno prikazan; - verifikator moè, ako je neophodno, da pouzdano ustanovi sadràj potpisanih podataka; 626 Vidjeti UNDP ICT- Forum, (2003), „Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society“, Conference material, Sarajevo, str. 31-45. 627 Odluka Centralne banke BiH o reguliranju pravila za utvr|ivanje elemenata za vjerodostojnost elektronskog potpisa, („Slu`beni glasnik BiH“, broj 10/02).

197


28.5.2007

1:22

Page 198

- je vjerodostojnost potpisnika pouzdano verifikovana i da je njegov identitet korektno prikazan; - je korištenje pseudonima jasno indicirano; - bilo koje promjene u podacima budu pouzdano detektovane. 3.3.3. Zakon o zaštiti potroša~a u BiH

44. Zakon o zaštiti potroša~a u BiH („Slu`beni glasnik BiH“, br. 25/06 od 04.04.2006. godine) posvetio je du`nu pa`nju elektronskom poslovanju. U Glavi X, odnosno Glavi XIII Zakon o zaštiti potroša~a u BiH (dalje: Zakon) utvrdio je mogu}nost prodaje na daljinu kao i mogu}nosti pla}anja nekim od elektronskih sredstava pla}anja. Kao ugovor o prodaji na daljinu definisan je svaki ugovor koji se odnosi na prodaju proizvoda ili usluga, organiziranu od trgovca putem nekog sredstva za prodaju na daljinu,628 a zaklju~uje se izme|u trgovca i potroša~a. Kao sredstvo na daljinu ili daljinsku komunikaciju definišu se sva sredstva bez stvarnog fizi~kog prisustva trgovca i potroša~a. Kao primjer navode se: štampani materijali, pisma, štampana reklamna poruka, poruka sa narud`benicom, katalog, telefon, video telefon sa ekranom, telefaks, radio, tv, kablovska televizija, elektronska pošta i drugo. O~igledno je da je zakonodavac prilikom definisanja sredstava za komunikaciju na daljinu koristio i mogu}nost da se ovakve vrste ugovora mogu zaklju~iti i nekim drugim sredstvima veze i komunikacije koja se mogu pojaviti u budu}nosti. Ovo je neovisno od mišljenja da se prema odredbama Zakona o obligacionim odnosima (~lan 40, stav 2) ugovor moè zaklju~iti i sredstvima veze tipa elektronske pošte. 45. Odredbe Zakona vezane za zaklju~ivanje ugovora na daljinu ne odnose se na: ugovore zaklju~ene putem prodajnih automata, ugovore o prodaji nekretnina izuzev njihovog najma i ugovore zaklju~ene na licitacijama. Prilikom zaklju~enja ugovora na daljinu trgovac ima zakonsku obavezu da potroša~a, putem sredstava za komunikaciju, obavijesti o slijede}em: - svim podacima samog trgovca koji su relevantni za njegovu identifikaciju (mati~ni broj, poreski broj, adresa itd.), - imenu proizvoda koji se prodaje, odnosno usluge koja se koristi, - glavnim svojstvima robe, odnosno usluge koja se nudi, - cijeni, prate}im troškovima i porezu proizvoda tj. usluge koja se nudi, - na~in pla}anja, - rokovi isporuke, - uslovi ispunjenja i raskida ugovora, 628 Vidjeti UNDP ICT- Forum, (2003), „Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society“, Conference material, Sarajevo, str. 7-45.

198


28.5.2007

1:22

Page 199

- podatke o garancijama, garantnim rokovima i servisnoj mreì, - pravu na odustanak od ugovora, - opciji ponude i cijene, - najkra}em trajanju ugovora i - sudskoj nadle`nosti i primjeni materijalnog prava u slu~aju rješavanja spora. Svi gore navedeni podaci moraju biti, prije isporuke, dostavljeni potroša~u u trajnoj formi, a zakonska je obaveza da prije svake komunikacije trgovac treba da sopšti svoj identitet i jasnu trgova~ku namjeru. Pravo je potroša~a da bez troškova i obrazloènja odustane od ugovora u roku 15 dana i tada je potroša~ u obavezi da samo nadoknadi troškove vra}anja proizvoda. Rok od 15 dana po~inje te}i od dana kada je potroša~ primio robu. Kod usluga ovaj rok po~inje te}i od dana zaklju~enja ugovora. Odustajanje od ugovora proizvodi i kontraobavezu kupca da vrati potroša~u kupoprodajnu cijenu najkasnije 15 dana od dana kada je primio obavijest o raskidu ugovora. Radi se o dosljednoj primjeni opštih pravila obligacionog prava o vra}anju onog što je dato, odnosno primljeno u slu~aju raskida ugovora (~lan 132 Zakona o obligacionim odnosima). Iz stilizacije odredbi ~lana 48 Zakona proizilazi da potroša~ moè da odsutane od prava na raskid ugovora. Ovo bi moralo biti posebno ugovoreno i naravno da bi dejstvo ovakvog ugovornog utana~enja podrazumjevalo savjesnost ugovornih strana. Ako druga~ije nije ugovoreno potroša~ ne moè odustati od prava na raskid u vezi sa ugovorima: - o pruànju usluga ako je uz njihov pristanak po~eo sa radom prije nego što je istekao rok od 15 dana za odustajanje od ugovora, - o uslugama igara na sre}u, - o prodaji proizvoda ili usluga ako cijena proizvoda ili usluga zavisi od promjena na finansijskom trìštu na koje potroša~ ne moè uticati, - o prodaji robe kada se proizvod zbog njegove prirode ne moè vratiti, - kod isporuka audio i video snimaka ili ra~unarskog uputstva koje je potroša~ upotrijebio i - kod isporuke štampe, periodike i ~asopisa. Stilizacija i jezi~ko zna~enje gornjih odredbi Zakona (~lan 48) nije do kraja jasno. S obzirom na sadrìnu obaveza, koje su numerus clausus pobrojane, norma bi trebala da glasi da potroša~ u pobrojanim slu~ajevima nema pravo na odustanak od ugovora. Jezi~kim tuma~enjem sti~e se sasvim obrnut dojam. Obaveza je trgovca da isporuku naru~ene robe ili usluge izvrši u roku od 15 dana od dana kada je potroša~ poslao narud`bu. Zabranjeno je isporu~ivan199


28.5.2007

1:22

Page 200

je roba ili usluga koje potroša~ nije naru~io iako takva isporuka zahtijeva pla}anje. Potroša~ koji primi proizvod ili uslugu koju nije naru~io ima prvo da ih zadrì bez obaveze pla}anja ili obavještavanja trgovca. Šutnja se ne moè tretirati kao pristanak potroša~a. Ujedno je zabranjeno da, bez prethodnog pristanka potroša~a, trgovac moè da prema potroša~u upotrijebi pojedina~na sredstva za daljinsku komunikaciju. 46. U poglavlju XIII ovog Zakona govori se o elektronskim instrumentima pla}anja (dalje: EIP). Kao EIP se smatraju instrumenti pla}anja na daljinu koji korisniku i vlasniku omogu}uju pristup finansijskim sredstvima na njihovom ra~unu kod neke nov~ane ustanove, radi obavljanja prijenosa nov~ane vrijednosti (transakcije). Prilikom EIP transakcije redovno se traì identifikacijski broj i/ili sli~an dokaz identiteta. Prema ~lanu 71 Zakona, postoje tri vrste lica koji su u odnosu sa EIP-om, i to: - Izdavalac EIP-a je lice koje je drugom licu, u okviru svog poslovanja stavilo na raspolaganje EIP na osnovu me|usobno zaklju~enog ugovora u pisanoj formi; - Vlasnik EIP-a je osoba koja je, na osnovu ugovora s izdavaocem, zaklju~enog u pisanoj formi vlasnik EIP-a; - Korisnik EIP-a je lice koje na osnovu ugovora zaklju~enog s vlasnikom u pisanoj formi raspolaè EIP-om, s tim što korisnik moè biti i sam vlasnik EIP-a. Interesantno je da je ~lanom 72629 propisano da izdavalac EIP treba, prilikom zaklju~enja ugovora, a u svakom slu~aju prije isporuke EIP-a, u pisanom, a po mogu}nosti i u elektronskom obliku, zainteresiranoj stranci saopštiti veliki broj podataka: od opisa EIP-a, preko tehni~kih zahtjeva koji se odnose na primjenu odgovaraju}e komunikacione opreme, pa sve do prava koje se primjenjuje na ugovor.630 Ukoliko se EIP moè upotrijebiti za poslove s inozemstvom, izdavalac }e vlasniku ili korisniku EIP-a saopštiti iznos svih taksi i cijena za zamjenu stranog sredstva pla}anja, a po potrebi i devizni kurs, te referentni kurs za obra~un posla, uklju~uju}i i datum deviznog kursa. Zakon je predvidio obaveze vlasnika i korisnika EIP-a. Obzirom na poseban status izdavaoca EIP-a, zakonom su razdvojene obaveze od odgovornosti izdavaoca EIP-a. Izdavalac EIP-a brine se da korisnik EIPa moè u svako doba dana i no}i prijaviti gubitak ili kra|u EIP-a, a funkcionalne greške ure|aja ili EIP-a ne smiju za vlasnika ili korisnika EIP-a prouzrokovati štetu koju izdavalac EIP-a ne bi razumno nadoknadio. Nepostupanje na na~in kako je to predvidio ovaj Zakon predstavlja prekršaj ka`njiv nov~anom kaznom. 629 Ibid 630 Ibid.

200


28.5.2007

1:22

Page 201

47. Radi ostvarenja pravne zaštite, shodno odredbama u Glavi XIX, protiv trgovca se moè podnijeti tu`ba nadle`nom sudu kako bi sud svojim aktom naredio prestanak bilo kog ~ina ili prakse, koja je u suprotnosti sa odredbama ovog Zakona ili drugih propisa, a koji štete zajedni~kim interesima potroša~a. Na pokretanje spora su ovlašteni subjekti pobrojani ~lanom 98 Zakona. To su slijede}e institucije i udruènja: Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Ombdusman za zaštitu potroša~a BiH, Vije}e za zaštitu potroša~a BiH, Konkurencijsko vije}e BiH, nadle`ni organi entiteta i Br~ko Distrikta BiH, Ured za konkurenciju i zaštitu potroša~a u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, Udruènje potroša~a, obrazovne institucije i mediji, inspekcijski i drugi organi u skladu sa zakonom. Postupak se smatra hitnim, a sud ima ovlaštenje da naloì objavljivanje presude u cijelosti ili djelimi~no u medijima ili da zatraì korektivnu izjavu od tuène strane. Sud ima ovlaštenje da odlu~i o nametanju finansijskih sankcija za svaki dan zakašnjenja u izvršenju sudske odluke. Odre|enu dilemu i zabunu stvara nemogu}nost vo|enja spora vezano za zaštitu potroša~a od strane samih potroša~a kao pojedinaca. Samim tuma~enjem odredbi Zakona nedvosmisleno je da aktvinu legitimaciju imaju samo pobrojani subjekti, odnosno institucije. Izgleda donekle nelogi~no da se zaštita potroša~a, kao pojedinaca, prepusti samo institucijama koje za to nisu osposobljene ili pak institucijama koje još ni ne postoje. U svakom slu~aju pravila vezana za pravo konkurencije, kao i opšta pravila obligacionog prava, vezana za nadoknadu štete su ta koja omogu}uju individualnu zaštitu potroša~a. 3.3.4. Zakon o elektronskom potpisu Bosne i Hercegovine

48. Zakon o elektronskom potpisu BiH donešen je 14. novembra 2006. godine („Slu`beni glasnik BiH“, broj 91/06; dalje: Zakon), a stupa na snagu u roku šest mjeseci od dana objavljivanja. Ovim Zakonom ure|uju se osnove formiranja i upotrebe elektronskog potpisa i pruànja usluga u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem. Odredbe ovog Zakona se mogu primjenjivati i u zatvorenim sistemima, koji su u potpunosti ure|eni govorima izme|u poznatog broja ugovornih strana, ako se njihova primjena ugovori.631 Odredbe ovog Zakona se primjenjuju i u otvorenoj elektronskoj komunikaciji sa sudom i drugim institucijama, osim ako posebnim zakonom nije druga~ije odre|eno. 49. ^lanom 3 ovog zakona definisani su izrazi/pojmovi koji su upotrebljeni i to: - Eelektronski potpis su podaci u elektronskom obliku koji prate druge podatke u elektronskom obliku ili su s njima logi~ki povezani i omogu}avaju utvr|ivanje identiteta potpisnika; 631 ^lan 2 Zakona o elektronskom potpisu BiH.

201


28.5.2007

1:22

Page 202

- Potpisnik je fizi~ko lice kojem su dodijeljeni podaci za formiranje potpisa i odgovaraju}i podaci za provjeru potpisa i kojem je, u njegovo ili u ime tre}eg lica, formiran elektronski potpis, ili ovjerilac koji koristi potvrdu za pruànje usluga u vezi s elektronskim potpisom ili ovjeravanjem; Siguran elektronski potpis je elektronski potpis koji je: - dodijeljen isklju~ivo potpisniku, - omogu}ava identificiranje potpisnika, - formiran upotrebom sredstava koja su u potpunosti pod kontrolom potpisnika, - povezan s podacima na koje se odnosi tako da se moè utvrditi svaka naknadna promjena tih podataka, - zasnovan na kvalificiranoj potvrdi i formiran upotrebom tehni~kih sredstava i postupaka koji su u skladu sa sigurnosnim zahtjevima ovog Zakona i na osnovu njega donesenih podzakonskih propisa; - Podaci za formiranje potpisa su jedinstveni podaci, kao što su šifre ili posebni šifrirani klju~evi koje potpisnik koristi za formiranje elektronskog potpisa; - Sredstva za formiranje potpisa su software ili hardware koji se koristi za obradu podataka za formiranje potpisa; - Podaci za provjeru potpisa su jedinstveni podaci, kao što su šifre ili posebni šifrirani klju~evi koji se koriste za provjeru elektronskog potpisa; - Sredstva za provjeru potpisa su software ili hardware koji se koristi za provjeru elektronskog potpisa; - Potvrda je elektronska potvrda, s podacima za provjeru potpisa koji su dodijeljeni odre|enom licu ~iji je identitet utvr|en; - Kvalificirana potvrda je potvrda koja sadrì slijede}e podatke:632 - oznaku da se radi o kvalificiranoj potvrdi, - ime ili firmu i naziv dràve prebivališta ili sjedišta ovjerioca, - ime, odnosno pseudonim potpisnika, uz obavezno nazna~avanje da se radi o pseudonimu, - dodatne podatke o potpisniku, koji su propisani za namjenu za koju se potvrda upotrebljava, a koji ne smiju biti u suprotnosti s namjenom upotrebe pseudonima, - podatke za provjeru potpisa koji odgovaraju podacima za formiranje potpisa koji su pod kontrolom potpisnika, - podatke o po~etku i prestanku vaènja potvrde, - jedinstvenu oznaku potvrde, - ograni~enja u vezi s upotrebom potvrde, ako ih ima, - ograni~enja u pogledu vrijednosti transakcija za koje se potvrda moè upotrijebiti, ako ih ima. Kvalificirana potvrda mora biti potpisana sigurnim elektronskim potpisom povjerioca, pri ~emu je: 632 ^lan 6 Zakona o elektronskom potpisu BiH.

202


28.5.2007

1:22

Page 203

- Povjerilac fizi~ko ili pravno lice koje izdaje potvrde ili vremenski pe~at ili obavlja druge usluge u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem; - Usluge u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem su stavljanje na raspolaganje proizvoda i postupaka povezanih s elektronskim potpisom, izdavanje, obnavljanje i upravljanje potvrdama, registar potvrda, pruànje usluga opoziva, vremenskog pe~ata, kao i ra~unarske i savjetodavne usluge u vezi s elektronskim potpisom; - Vremenski pe~at je elektronski potpisana potvrda ovjerioca koja potvr|uje da su odre|eni podaci bili prisutni u elektronskom dokumentu, u odre|enom momentu; - Proizvod je software ili hardware ~ije se specifi~ne komponente koriste za formiranje ili provjeru elektronskog potpisa, ili koje ovjerilac koristi za pruànje usluga u vezi s elektronskim potpisom i potvrdama; - Kompromitiranje je narušavanje sigurnosnih mjera ili sigurnosne tehnike, pri kojem ovjerilac ne moè zadràti osnovni zahtijevani nivo sigurnosti. 50. Ovim Zakonom je predvi|eno da se elektronski potpis moè koristiti u pravnom i poslovnom prometu koji je formiran postupcima razli~itih nivoa sigurnosti i zasnovan na potvrdama razli~itih klasa. Pravno djelovanje elektronskog potpisa i njegova upotreba kao dokaznog sredstva ne moè se isklju~iti zbog ~injenice da je elektronski potpis dostupan jedino u elektronskoj formi ili zbog toga što nije zasnovan na kvalificiranoj potvrdi, ili kvalificiranoj potvrdi akreditiranog ovjerioca, ili zbog toga što nije formiran upotrebom tehni~kih sredstava i postupaka iz ovog Zakona.633 ^lanom 5 ovog Zakona je predvi|eno da siguran elektronski potpis zadovoljava pravne zahtjeve za svojeru~ni potpis i naro~ito pisanu formu, ako posebnim zakonom ili sporazumom ugovornih strana nije druga~ije odre|eno. Ovo se moè smatrati jednom od najva`nijih odredbi ovog Zakona jer se ovim odredbom garantuje da }e sudovi prihvatati elektronske dokumente potpisane sigurnim elektronskim potpisom kao dokumente u pisanoj formi svojeru~no potpisane i time olakšati dokazivost elektronskog ugovora, tj. ugovora zaklju~enog primjenom IKT u slu~aju sudskog spora. 51. Siguran elektronski potpis nema pravno djelovanje pisane forme kod: - pravnih poslova iz oblasti porodi~nog i nasljednog prava koji zahtijevaju pisanu formu ili ispunjavanje stroìjih zahtjeva forme, - drugih izjava volje ili pravnih poslova za ~ije se vaènje zahtijeva slu`bena ovjera, sudska ili notarska provjera autenti~nosti ili notarska isprava, - izjava volje, pravnih poslova ili podnesaka koji zahtijevaju slu`benu ovjeru, sudsku ili notarsku provjeru autenti~nosti ili notarsku ispravu, 633 ^lan 4 Zakona o elektronskom potpisu BiH.

203


28.5.2007

1:22

Page 204

radi unosa u zemljišne knjige, ili drugi slu`beni registar, - izjava garancija koje su izdala lica iz oblasti svog zanatskog, poslovnog ili stru~nog svojstva. 52. Zakon je predvidio da za po~etak rada i pruànje usluga u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem ovjeriocu nije potrebna posebna dozvola. Ovjerilac je duàn, bez odlaganja, obavijestiti nadzorni organ o po~etku rada, kao i dostaviti interna pravila o pruànju usluga i sigurnosni koncept za svaku uslugu u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem koju pruà, prilikom po~etka rada, kao i prilikom bilo koje promjene u vezi s pruànjem usluga. Ako koristi postupke za siguran elektronski potpis duàn je u sigurnosnom konceptu utvrditi na koji }e na~in zadovoljiti sigurnosne zahtjeve propisane ovim zakonom i na osnovu ovog Zakona donesenim podzakonskim propisima. Ovjerilac je duàn, bez odlaganja, obavijestiti nadzorni organ o svim okolnostima koje ga spre~avaju ili mu onemogu}avaju obavljanje djelatnosti u skladu s internim pravilima o pruànju usluga i sigurnosnim konceptom.634 Ako izdaje potvrde duàn je u sigurnosnom konceptu opisati u kojoj formi se vodi registar potvrda, a moè koristiti potvrde koje je sam izdao samo ako je to neophodno za pruànje usluga u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem. Zakon je predvidio da je ovjerilac koji izdaje kvalificirane potvrde duàn: - demonstrirati pouzdanost koja se zahtijeva za pruànje usluga u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem, - voditi brz i siguran registar potvrda i osigurati pruànje neodgodive i sigurne usluge opoziva, - za kvalificirane potvrde, kao i za registar potvrda i pruànje usluga opoziva, koristiti podatak o vremenu koji je nesumnjivo kvalitetan (npr. siguran vremenski pe~at) i osigurati za sve slu~ajeve da se datum i vrijeme izdavanja ili opoziva potvrde mogu ta~no utvrditi, - pouzdano provjeriti identitet i, gdje je to primjenjivo, bilo koja druga zna~ajna pravna obilje`ja lica koje traì potvrdu, - zapošljavati pouzdana lica, koja za pruànje usluga imaju potrebna specijalisti~ka znanja, iskustvo i stru~ne kvalifikacije i naro~ito upravlja~ke sposobnosti i poznavanje tehnologije elektronskog potpisa i odgovaraju}ih sigurnosnih postupaka, i primjenjuju administrativne i upravlja~ke postupke i propise, u skladu s vaè}im pravilima struke, - imati finansijsku sposobnost za obavljanje djelatnosti u skladu s ovim zakonom i na osnovu njega donesenim podzakonskim propisima, kao i za pokri}e eventualnih zahtjeva za naknadu štete, - evidentirati sve okolnosti i ~injenice zna~ajne za kvalificirane 634 ^lan 7 Zakona o elektronskom potpisu BiH („Slu`beni glasnik BiH”, broj 91/06)

204


28.5.2007

1:22

Page 205

potvrde, tokom vremena njihove primjene, tako da se ovjeravanje moè dokazati, naro~ito u sudskom postupku, te ~uvati ove podatke trajno i u elektronskom obliku, - preduzeti odgovaraju}e mjere, tako da ovjerilac ili tre}a lica ne mogu ~uvati ili kopirati podatke za formiranje potpisa. 53. Ovjerilac koji izdaje kvalificirane potvrde duàn je, za pruànje usluga u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem, kao i za formiranje i ~uvanje potvrda, koristiti pouzdane sisteme, proizvode i postupke koji su tehni~ki zašti}eni od izmjena i koji pruàju tehni~ku i kriptografsku sigurnost. Duàn je, tako|er, preduzeti odgovaraju}e mjere kojima se osigurava tajnost podataka za formiranje potpisa, da se podaci za kvalificirane potvrde ne mogu neopaèno iskonstruirati ili falsificirati i da su ove potvrde, samo uz pristanak potpisnika, dostupne javnosti. Za generiranje i ~uvanje podataka za formiranje potpisa i za formiranje i ~uvanje kvalificiranih potvrda ovjerilac je duàn koristiti tehni~ka sredstva i postupke koji zadovoljavaju slijed}e uslove:635 - Za generiranje i ~uvanje podataka za formiranje potpisa te za formiranje sigurnog elektronskog potpisa moraju se koristiti tehni~ka sredstva koja omogu}avaju pouzdano otkrivanje falsificiranja potpisanih podataka i pouzdano spre~avaju neovlašteno koriš}enje postupaka formiranja podataka za elektronski potpis. - Tehni~ka sredstva i postupci koji se koriste za formiranje sigurnog elektronskog potpisa moraju osigurati da podaci koji se potpisuju nisu promijenjeni i da podaci koji se potpisuju budu prikazani potpisniku prije potpisivanja. Podaci za formiranje potpisa moraju biti osigurani, tako da se ne mogu izvesti, vjerovatno}a da }e se pojaviti samo jednom mora biti blizu sigurnosti, a njihova pouzdanost mora biti zagarantirana. - Za formiranje i ~uvanje kvalificiranih potvrda moraju se koristiti tehni~ka sredstva i postupci koji spre~avaju konstruiranje i falsificiranje potvrda. - Tehni~ka sredstva i postupci koji se koriste za provjeru sigurno potpisanih podataka moraju osigurati da: - potpisani podaci nisu promijenjeni, - elektronski potpis mora biti pouzdano provjeren i rezultati provjere korektno prikazani licu koje radi provjeru, - lice koje radi provjeru moè utvrditi podatake na koje se elektronski potpis odnosi, - lice koje radi provjeru moè pouzdano utvrditi potpisnika ~iji je elektronski potpis ostvaren, i da u slu~aju upotrebe pseudonima, njegova upotreba uvijek bude nazna~ena, 635 ^lan 14 Zakona o elektronskom potpisu BiH.

205


28.5.2007

1:22

Page 206

- svaka promjena, koja, na bilo koji na~in, uti~e na sigurnost potpisanih podataka bude vidljiva. 54. Tehni~ka sredstva i postupci za formiranje sigurnog elektronskog potpisa moraju se, zavisno od stanja tehnike, sveobuhvatno i redovno provjeravati. Njihovo zadovoljavanje sigurnosnih zahtjeva ovog Zakona i na osnovu njega donesenih podzakonskih propisa mora potvrditi posebno tijelo, a potvrde o zadovoljavanju sigurnosnih zahtjeva, koje su izdala tijela dràva ~lanica Evropske unije ili ~lanica Evropskog ekonomskog prostora iz ~lana 3 stav 4 Direktive 1999/93 EZ Evropskog parlamenta i Vije}a od 13. decembra 1999. o okviru Zajednice za elektronski potpis („Sl. list Evropskih zajednica“, br. L 13 od 19. januara 2000, str. 12), prihvataju se kao i potvrde tijela iz ovog Zakona. Tehni~ka sredstva i postupci koje, na osnovu ~lana 3 stav 5 Direktive 1999/93 EZ Evropskog parlamenta i Vije}a od 13. decembra 1999. o okviru Zajednice za elektronski potpis, utvrdi Evropska komisija zadovoljavaju sigurnosne zahtjeve ovog Zakona i na osnovu njega donesenih podzakonskih propisa. Na zahtjev suda ili druge institucije, ovjerilac je duàn provjeriti siguran elektronski potpis zasnovan na kvalificiranoj potvrdi. 55. Kod izdavanje kvalificiranih potvrda Zakon je predvidio, u ~lanu 9, da je ovjerilac duàn, pomo}u zvani~nog identifikacionog dokumenta s fotografijom za fizi~ka lica, ili uredno ovjerenim dokumentima za pravno lice, pouzdano utvrditi identitet i druge potrebne podatke lica koje traì kvalificiranu potvrdu. Zahtjev za kvalificiranu potvrdu moè biti podnesen pravnom licu koje ovlasti ovjerilac. Ovo pravno lice du`no je provjeriti identitet lica koje traì kvalificiranu potvrdu. Ovjerilac je duàn, u skladu s internim pravilima o pruànju usluga, navesti u kvalificiranoj potvrdi podatke o ovlaštenju za zastupanje ili druge va`ne pravne informacije, ako se to zahtijeva, i ako lice koje traì kvalificiranu potvrdu dokaè te podatke ovjeriocu. Na zahtjev lica koje traì potvrdu, ovjerilac moè u potvrdi, u skladu s internim pravilima o pruànju usluga, navesti pseudonim umjesto imena potpisnika. Pseudonim ne smije biti uvrjedljiv ili o~igledno zbunjuju}i u vezi s imenom ili potpisom. 56. Opoziv potvrde je regulisan na na~in da je ovjerilac duàn, bez odlaganja, opozvati potvrdu ako: - opoziv potvrde zahtijeva potpisnik ili u potvrdi imenovani ovlaštenik, - sazna da je potpisnik izgubio poslovnu sposobnost, umro, ili je prestao postojati ili da su se promijenile ~injenice potvr|ene u potvrdi, - je potvrda izdata na osnovu neta~nih podataka, - prestane obavljati djelatnost, a registar potvrda i pruànje usluga opozi206


28.5.2007

1:22

Page 207

va nije preuzeo drugi ovjerilac, - opoziv naredi nadzorni organ, - postoji opasnost od zloupotrebe potvrde. Ako se gore navedene ~injenice ne mogu odmah nesumnjivo utvrditi, ovjerilac je duàn, bez odlaganja, suspendirati potvrdu. Suspenzija i opoziv moraju sadràvati datum i vrijeme od kada proizvode djelovanje. Ako je postupak opoziva ili suspenzije proveden, djelovanje proizvode od momenta kad se unesu u registar potvrda. Opoziv i suspenzija s povratnim djelovanjem nisu dozvoljeni. Ovjerilac je duàn, bez odlaganja, obavijestiti potpisnika o suspenziji ili opozivu. 57. Nadzorni organ duàn je, bez odlaganja, opozvati potvrde ako: - ovjerilac prestane obavljati djelatnost, a njegov registar potvrda i pruànje usluga opoziva nije preuzeo drugi ovjerilac ili - je ovjeriocu zabranjeno obavljanje djelatnosti, a njegov registar potvrda i pruànje usluga opoziva nije preuzeo drugi ovjerilac. Ako ovjerilac pruà usluge vremenskog pe~ata, duàn je u svojim internim pravilima o pruànju usluga i sigurnosnom konceptu utvrditi na koji na~in }e zadovoljiti zahtjeve za pruànje usluge utvr|ene ovim zakonom i na osnovu njega donesenim podzakonskim propisima. Za pruànje usluga sigurnog vremenskog pe~ata, ovjerilac mora koristiti tehni~ka sredstva i postupke koji osiguravaju da je navedeno vrijeme ta~no i autenti~no.636 Povjerilac je duàn dokumentirati sigurnosne mjere koje je preduzeo u skladu s odredbama ovog Zakona i na osnovu njega donesenih podzakonskih propisa, kao i izdavanje, suspenziju i opoziv potvrda. Podaci i njihova vjerodostojnost, te trenutak njihovog upisivanja u sistem protokola moraju biti uvijek dostupni provjeri. U slu~ajevima prestanka obavljanja djelatnosti ovjerilac je duàn, bez odlaganja, obavijestiti nadzorni organ o prestanku obavljanja djelatnosti. Ovjerilac je tako|er duàn, u trenutku prestanka obavljanja djelatnosti, opozvati vaè}e potvrde, ili osigurati da najmanje registar potvrda, i pruànje usluga opoziva, preuzme drugi ovjerilac. Ovjerilac je duàn, bez odlaganja, obavijestiti potpisnike o prestanku obavljanja djelatnosti i opozivu ili preuzimanju, kao i osigurati da se usluga opoziva pruà i ako su potvrde opozvane. Ako ovjerilac ne osigura pruànje usluge opoziva, pruànje usluge opoziva, na teret ovjerioca, osigura}e nadzorni organ. Izdavanje potvrda o ispunjavanju sigurnosnih zahtjeva moè izdavati javno ili privatno tijelo koje je za tu svrhu akreditirano kod Instituta za akreditiranje Bosne i Hercegovine. 636 ^lan 11 Zakona o elektronskom potpisu BiH („Slu`beni glasnik BiH”, broj 91/06)

207


28.5.2007

1:22

Page 208

58. Institut za akreditiranje Bosne i Hercegovine akreditirat }e javno ili privatno tijelo na njegov zahtjev, ako: - demonstrira pouzdanost potrebnu za obavljanje svojih aktivnosti, - zapošljava pouzdana lica, koja za obavljanje aktivnosti imaju specijalisti~ka znanja, iskustvo i stru~ne kvalifikacije, naro~ito poznavanje elektronskog potpisa i odgovaraju}ih sigurnosnih postupaka, kriptografije, komunikacionih i „smart-card“ tehnologija i tehni~ke evaluacije ovih sredstava, - ima zadovoljavaju}a tehni~ka sredstva i ure|aje i finansijsku i ekonomsku sposobnost za obavljanje aktivnosti i - garantira potrebnu nezavisnost i nepristrasnost. Podnosilac zahtjeva za akreditaciju mora ispunjavati i kriterije koje utvrdi Evropska komisija, na osnovu ~lana 3 stav 4 Direktive 1999/93 EZ Evropskog parlamenta i Vije}a od 13. decembra 1999 godine o okviru Zajednice za elektronski potpis. Vije}e ministara Bosne i Hercegovine, na prijedlog ministra nadle`nog za informaciono društvo, }e podzakonskim propisom objaviti ove kriterije. Zakon je kao opšte obaveze ovjerioca naveo da je ovjerilac duàn upoznati lice koje traì potvrdu jasno i sveobuhvatno s internim pravilima o pruànju usluga i sigurnosnim konceptom, u pisanoj formi ili upotrebom trajnog nosa~a podataka, prije zaklju~ivanja ugovora. Prilikom izdavanja kvalificirane potvrde ovjerilac je tako|er duàn upoznati imaoca potvrde s uvjetima upotrebe, kao što su ograni~enja u vezi s upotrebom ili ograni~enja u pogledu vrijednosti transakcija za koje se potvrda moè upotrijebiti, i napomenuti dobrovoljnu akreditaciju, i bilo koje posebne postupke za rješavanje sporova. Ovjerilac je nadalje duàn upoznati lice koje traì potvrdu o tome koja su tehni~ka sredstva i postupci podesni za potpisivanje, i gdje je to primjenjivo, koja tehni~ka sredstva i postupci i drugi ure|aji zadovoljavaju odredbe ovog Zakona o formiranju i provjeri sigurnog elektronskog potpisa, kao i upoznati lice koje traì potvrdu s mogu}im pravnim djelovanjem postupka za elektronski potpis koji je upotrijebljen, obavezama potpisnika i specifi~noj odgovornosti ovjerioca.637 Kao obaveze potpisnika Zakon je naveo da je potpisnik duàn ~uvati podatke za formiranje elektronskog potpisa, suzdràti se od njihovog proslje|ivanja i sprije~iti neovlašten pristup tim podacima u mjeri u kojoj je to mogu}e o~ekivati. On je duàn, bez odlaganja, ovjeriocu dostaviti sve potrebne podatke i informacije o promjenama koje uti~u ili mogu uticati na ta~nost utvr|ivanja potpisnika, kao i da bez odlaganja, zatraì opoziv potvrde ako su podaci za formiranje elektronskog potpisa neta~ni ili ako postoji osnovana sumnja da su kopirani ili da su neovlaštena lica došla u posjed ovih podataka, ili ako su se ~injenice potvr|ene u potvrdi promijenile. 637 ^lan 16 Zakona o elektronskom potpisu BiH.

208


28.5.2007

1:22

Page 209

?lanom 18 Zakon je predvidio da ovjerilac moè koristiti samo one li~ne podatke koji su potrebni da bi se usluga pruìla. Ovi podaci mogu se pribaviti samo neposredno od lica o kojem se radi ili uz njegovu saglasnost, od tre}e strane. A ako je korišten pseudonim, ovjerilac }e dostaviti podatke o potpisnikovom identitetu ako za utvr|ivanje identiteta postoji preovla|uju}i pravni interes u smislu odredbi propisa kojima se ure|uje zaštita podataka. Ovjerilac je duàn dokumentirati dostavljanje. 59. Što se ti~e odgovornosti ovjerilaca za prouzrokovanu štetu Zakon je predvidio da ovjerilac koji izdaje potvrde kao kvalificirane ili garantira za takve potvrde u skladu s ovim Zakonom odgovoran je za štetu svakom licu koje se pouzda u potvrdu, za sljede}e: - ta~nost podataka u kvalificiranoj potvrdi u trenutku njenog izdavanja, i da potvrda sadrì sve podatke propisane za kvalificiranu potvrdu, - da je potpisnik, naveden u kvalificiranoj potvrdi, u trenutku izdavanja potvrde bio u posjedu svih podataka za formiranje potpisa, koji odgovaraju podacima za provjeru potpisa sadrànim u potvrdi, - da su podaci za formiranje potpisa i s njima usaglašeni podaci za provjeru potpisa zajedno, prilikom primjene proizvoda i postupaka koje mu je ovjerilac stavio na raspolaganje ili, ekvivalentnih koje sam koristi, odgovaraju}i u komplementarnom smislu, - opoziv potvrde bez odlaganja, po ulaganju odgovaraju}eg zahtjeva, i da je postupak opoziva raspoloìv, - da su zadovoljene odredbe ovog Zakona, i da su za generiranje i ~uvanje podataka za formiranje potpisa i formiranje i ~uvanje kvalificiranih potvrda korištena tehni~ka sredstva i postupci koji zadovoljavaju odredbe ovog Zakona. Ovjerilac koji koristi postupke za siguran elektronski potpis, tako|er je odgovoran da proizvodi, postupci i drugi ure|aji, koje koristi ili preporu~uje kao odgovaraju}e za formiranje elektronskog potpisa i prikaz podataka koji se potpisuju, zadovoljavaju odredbe ovog zakona. On je odgovoran, ako ne dokaè da je šteta nastala bez njegove krivice. A ako je upotreba kvalificirane potvrde ograni~ena, ovjerilac se ne}e smatrati odgovornim za štetu koja je nastala u vezi s upotrebom potvrde izvan ograni~enja. Ako kvalificirana potvrda sadrì ograni~enja u pogledu vrijednosti transakcija za koje se moè upotrijebiti, ovjerilac se ne}e smatrati odgovornim za štetu nastalu u vezi s upotrebom potvrde za transakcije ~ija je vrijednost izvan ovih ograni~enja. Kao Nadzorni organ Zakon je odredio Ured za nadzor i akreditaciju ovjerilaca pri ministarstvu nadle`nom za informaciono društvo. Nadzorni organ u okviru inspekcijskog nadzora: - provjerava da li su interna pravila o pruànju usluga i sigurnosni koncept ovjerilaca u skladu s odredbama ovog Zakona i na osnovu njega 209


28.5.2007

1:22

Page 210

donesenih podzakonskih propisa; - provjerava da li ovjerilac, sve vrijeme obavljanja djelatnosti, zadovoljava odredbe ovog Zakona i na osnovu njega donesenih podzakonskih propisa i svojih internih pravila o pruànju usluga i sigurnosnog koncepta; - ako ovjerilac pruà usluge u vezi sa sigurnim elektronskim potpisom, nadzire upotrebu tehni~kih sredstava i postupaka iz ovog Zakona; - provjerava da li tijelo akreditirano za izdavanje potvrda o ispunjavanju sigurnosnih zahtjeva ovog Zakona i na osnovu njega donesenih podzakonskih propisa ispunjava organizacione kriterije iz ovog Zakona; - registrira ovjerioce koji podnesu obavještenje o po~etku rada i akreditira ovjerioce u skladu s odredbama ovog Zakona; - utvr|uje ekvivalentnost izvještaja o provjeri iz tre}ih dràva; - pruà uslugu opoziva, ako je ovjerilac prestao pruàti usluge u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem ili mu je pruànje usluga zabranjeno, a pruànje usluge opoziva nije preuzeo drugi ovjerilac u smislu ovog Zakona. U ovim slu~ajevima ovjerioci su obavezni nadoknaditi troškove aktivnosti nadzornog organa u skladu s propisima donesenim na osnovu ovog Zakona. 60. Nadzorni organ vodi elektronski registar ovjerilaca sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, akreditiranih ovjerilaca i ovjerilaca sa sjedištem u tre}im dràvama za ~ije potvrde garantira ovjerilac sa sjedištem u Bosni i Hercegovini u skladu s odredbama ovog Zakona. Tako|er, nadzorni organ vodi registar potvrda ovjerilaca koji sadrì kvalificirane potvrde ovjerilaca za pruànje usluga u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem. Ovakve potvrde moè izdavati i Nadzorni organ. Ovi registri moraju biti, generalno, stalno dostupni upotrebom sredstava informacionih i komunikacionih tehnologija. Nadzorni organ stavlja svoj sigurni elektronski potpis na registre koje vodi. Potvrda Nadzornog organa objavljuje se u „Slu`benom glasniku BiH“. Prilikom obavljanja inspekcijskog nadzora, Nadzorni organ ovlašten je preduzeti mjere kojima se osigurava da su obaveze odre|ene ovim zakonom i na osnovu njega donesenim podzakonskim propisima ispunjene. On moè zabraniti upotrebu neodgovaraju}ih tehni~kih sredstava i postupaka ili pruànje svih ili pojedinih usluga u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem, kao i izvršiti opoziv potvrda ovjerioca ili potpisnika, ili narediti ovjeriocu opoziv potvrda638. Nadzorni organ }e ovjeriocu zabraniti pruànje svih ili pojedinih usluga u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem ako: 638 ^lan 21 Zakona o elektronskom potpisu BiH.

210


28.5.2007

1:22

Page 211

- ovjerilac ili njegova zaposlena lica ne demonstriraju pouzdanost koja se zahtijeva za usluge u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem koje pruàju; - ovjerilac ili njegova zaposlena lica nemaju potrebna specijalisti~ka znanja, iskustvo i stru~ne kvalifikacije; - nema na raspolaganju potrebna finansijska sredstva; - ne pruà usluge u vezi s elektronskim potpisom i ovjeravanjem u skladu s internim pravilima o pruànju usluga i sigurnosnim konceptom; - ne vodi registar potvrda u skladu s odredbama ovog Zakona i na osnovu njega donesenih podzakonskih propisa; - ne ispunjava obaveze u vezi s opozivom i suspenzijom, u skladu s odredbama ovog Zakona i na osnovu njega donesenih podzakonskih propisa; 61. Akreditiranje ovjerilaca regulisano je ~lanom 23 Zakona. Ovjerioce, koji koriste postupke za siguran elektronski potpis i koji dokaù da zadovoljavaju odredbe ovog Zakona i na osnovu njega donesenih podzakonskih propisa, Nadzorni organ akreditirat }e na njihov zahtjev. Nadzorni organ moè, pod istim uvjetima, akreditirati i ovjerioce sa sjedištem izvan Bosne i Hercegovine, ako su ispunjeni uvjeti za priznavanje njihovih potvrda u Bosni i Hercegovini. Potvrde koje su izdali ovjerioci sa sjedištem u dràvi ~lanici Evropske unije ili dràvi koja je ~lanica Evropskog ekonomskog prostora i ~iju validnost Bosna i Hercegovina moè provjeriti tretiraju se isto kao i doma}e potvrde. Kvalificirane potvrde ovih ovjerilaca imaju isto pravno djelovanje kao doma}e kvalificirane potvrde. A potvrde koje su izdali ovjerioci sa sjedištem u tre}im dràvama i ~iju validnost Bosna i Hercegovina moè provjeriti bit }e priznate u Bosni i Hercegovini. 3.3.5. Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu u entitetu Republika Srpska

62. Entitet RS donio je Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu (dalje: Zakon RS).639 Njime su ure|eni osnovni elementi elektronskog poslovanja. Iznije}emo najva`nije karakteristike ovoga zakona. Citiranim Zakonom RS ure|uje se elektronsko poslovanje, korištenje podataka u elektronskom obliku, primjena elektronskog potpisa u pravnom prometu, me|usobni odnosi, prava, obaveze i odgovornosti subjekata koji u~estvuju u elektronskom pravnom prometu, kao i elektronsko poslovanje u sudskim, upravnim i drugim postupcima.640 Ve} iz sadràja Zakona RS vidljivo je da je primjena elektronskog poslovanja veoma široko posmatrana. 639 Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu Republike Srpske („Slu`beni glasnik RS”, broj 36/02). 640 Vidjeti UNDP ICT- Forum, (2003) „Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society“, Conference material, Sarajevo, str. 31-45.

211


28.5.2007

1:22

Page 212

Za razliku od naprijed navedenih odluka Centralne banke, koje se primjenjuju samo na platni promet, ovaj Zakon se primjenjuje na sve vrste odnosa izme|u subjekata koji u~estvuju u elektronskom pravnom prometu. Smatrati neku odredbu u Zakonu manje ili više va`nom je nezahvalno, ali je sigurno da je jedan od najzna~ajni~jih postulata elektronskog poslovanja sa stanovišta zaklju~enja ugovora utvr|en u ~lanu 5. U njemu je nazna~eno da se elektronskim dokumentima i porukama nemoè pore}i punova`nost ili dokazna snaga samo zato što su u elektronskom obliku.641 Na ovu odredbu se nadovezuje i odredba ~lana 8, koja utvr|uje da je elektronski oblik ravnopravan sa pismenom formom kada je zakonom ili drugim propisom odre|ena pismena forma. Osim ovoga, ugovoru zaklju~enom elektronskim putem ne moè se oduzeti valjanost ili izvršnost isklju~vo na osnovu ~injenice što je u elektronskom obliku. Razumije se da se citirana odredba ne primjenjuje na ugovore koji, u cilju njihove valjanosti, moraju da se registriraju kod organa sa javnim ovlaštenjima, na ugovore iz oblasti porodi~nog prava i na ugovore iz nasljednog prava.642 Donošenjem dràvnog Zakona o elektronskom potpisu rješenja ovog entitetskog Zakona u segmentu regulisanja elektronskog potpisa prestaju da vaè.

4. Zaklju~ivanje ugovora elektronskim proukama, odnosno putem IKT u pravu Evropske unije 4.1. Novi trendovi u zaklju~ivanju ugovora 63. Ugovor je rezultat sporazuma stranaka do koga dolazi saglasnoš}u volja stranaka, ili preciznije saglasnoš}u njihovih izjava volja. Uslovi koji moraju da se ispune: stranke, objekt ugovora, osnov radi koga se posao stvara, te procedure postizanja saglasnosti regulisani su nacionalnim ugovornim pravom ili u slu~aju me|unarodnih ugovora mjerodavnim izvorima opštih pravila ugovornog prava.643 Evolucija ekonomskih odnosa i komercijalnih tehnologija odraàva se i na procesu nastanka ugovora.644 Ona je naro~ito prisutna u zaklju~ivanju ugovora645 641 Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu Republike Srpske („Slu`beni glasnik RS“, broj 36/02). 642 Ibid. 643Vidjeti Legal Barriers in E-business, Commission Staff Working Paper, Brussels, (2004). 644 Opširnije Steve Hedly, Tanja Aplin, „Statutes on IT and E-Commerce“, Oxford University Press, (2002), str. 33-67; Ian Walden, Julia Hornie, „E-Commerce Law and Practice in Europe“, A Publication of the ECLIP Network Woodhead Publishing, (2000), str. 123-211; Opširnije Lillian Edwards, „The New Legal Framework for E-Commerce in Europe”, Hart Publishing, (2004), str. 211-256. 645 Opširnije Mladen Draški}, „Zaklju~ivanje ugovora o prodaji“, Beograd, (1986), str. 8-111.

212


28.5.2007

1:22

Page 213

putem elektronskih poruka primjenom informaciono komunikacionih tehnologija.646 Zbog toga se u ovoj oblasti posebno jasno uo~avaju promjene u zna~enju pojedinih principa i pojava novih rješenja.647 Naveš}emo najva`nije me|u njima. Akcenat se sa volje prenosi na izjavu volje a ista se intrepretira objektivizirano, u skladu sa standardima koji se primjenjuju u poslovnom prometu. Autonomija volje ostaje fudamentalni princip ugovaranja uz imanentno uvaàvanje principa pacta sunt servnda. Razvijaju se nova obligaciono pravna rješenja: opoziva ponude, šutnje kao prihvata, relativizacija pismene forme, uvo|enje elektronske forme ugovaranja itd. Razvijaju se i nove tehnike ugovaranja i dokazivanja: formularni ugovori i opšti uslovi poslovanja na web stranicama ponudioca i sl. Afirmisane su nove procedure zaklju~ivanja ugovora: zaklju~ivanje ugovora putem elektronskih poruka i primjenom informaciono komunikacionih tehnologija. Rezultat ukupnih promjena u procesu ugovaranja648 jeste i nova podjela radnji i faza ugovaranja. Ponuda i prihvat sa svim svojim modifikacijama danas tvore obaveznu fazu postupka zaklju~ivanja ugovora. Njoj predhodi eventualna ili fakultativna faza pregovaranja. Fakultativne faze se dijele na: preliminarne kontakte, pregovaranje, punktacije i ponekad pripremne ugovore. Primjena IKT otvorila je najviše novih pitanja u oblasti preliminarnih kontakata, pa }emo se dalje zadràti samo na njima. 4.2. Preliminarni kontakti (reklamiranje na Internetu) 64. Kao i samo zaklju~ivanje ugovora, tako se i preliminarni kontakti u novom mediju razlikuju od klasi~nog na~ina poslovanja.649 Najve}a promjena desila se u pravnom tretmanu reklamiranja. U klasi~nom na~inu poslovanja reklamiranje ne predstavlja preliminarne kontakte. Na Internetu reklamiranje to jeste. Više razloga zahtijevalo je ovakvo rješenje, ali su najva`niji interaktivnosti web stranica i e-pisama. Zahvaljuju}i njima poruke ne sluè samo kao jednostrano reklamiranje nego i kao sredstvo, mjesto i na~in za dobijanje svih potrebnih informacija prije zapo~injanja pregovaranja i samog zaklju~ivanja ugovora.650 Mnoge kompanije su prepoznale navedene potencijale Interneta. Prema rije~ima renomiranog stru~njaka za marketing Seth Godina, marke646 Vidjeti Larry A. DiMatteo, „The Interpretive Turn in International Sales Law”, Northwestern Journal of International Law and Business, (2004), str. 1-28. 647 Vidjeti David Bender, „Compjuter Law: Evidence and Procedure“, Mathew Bender New York , (1982). 648 Vidjeti G.H. Treitel, „Law of Contract“, Sweet and Maxwell London, (1995), str. 23-47. 649 Vidjeti opširnije http://www.ebusinesslex.net, posljednji posjet 12.01.2005. 650 Vidjeti Scott W. Pink, „The Internet and E-Commerce Legal Handbook“, Prima Lifestyles (2001), str. 373-431.

213


28.5.2007

1:22

Page 214

tinške taktike moèmo podijeliti u dvije kategorije.651 Prvu kategoriju ~ini nametljivo oglašavanje koje ima za cilj uhvatiti kupca spuštena garda, prekinuti ga u njegovim aktivnostima, te neovisno o mediju skrenuti pa`nju na svoj oglas.652 Takav pristup u odre|enoj mjeri ostvaruje svoj cilj jer se oglašiva~i rukovode logikom prema kojoj je bolje ostaviti bilo kakav dojam nego ne ostvariti ga uopšte. Problem se me|utim javlja kada se taj pristup primjenjuje do neu~inkovitosti zbog averzije koju razvija kod potroša~a, kao i od opasnosti od tu`bi zbog zabranjenog spam marketinga. Budu}i da ne djeluje na volju potencijalnih partnera ovom na~inu Internet oglašavanja se ne moè pridati dejstvo preliminarnih kontakata. 65. Drugu kategoriju ~ini oglašavanje koje se temelji na dobrovoljnom prihva}anju kao rezultatu izgradnje konstruktivnog odnosa izme|u oglašiva~a i klijenta.653 Taj se odnos ostvaruje prikupljanjem informacija o potrebama i èljama klijentele, te traènjem dopuštenja da se te potrebe zadovolje. Na taj na~in izgra|uje se povjerenje koje predstavlja savršenu podlogu za dalje pregovore, a naj~eš}e i za direktno (bez daljih pregovora) zaklju~ivanje ugovora. Umjesto uznemiravanja neèljenim ponudama ugovorne strane se me|usobno upoznavaju i zatim pristupaju daljnjim kontaktima. Tim pristupom se prema Godinu „od stranaca stvaraju prijatelji, a od prijatelja klijenti“. Pošto potencijalni klijent dobrovoljno ulazi u razmjenu informacija o mogu}em ugovoru, ova se kategorija oglašavanja moè smatrati i preliminarnim kontaktima. Koncept mre`nog marketinga temelji se na komunikaciji, tj. širenju informacija o proizvodima, uslugama i prilikama za zaradu. Jeftina elektronska komunikacija osloba|a potrebe za fizi~kom prisutnoš}u u obavljanju marketing djelatnosti. Tako distributer sve potrebne informacije moè staviti na raspolaganje potencijalnim kupcima 24 sata dnevno, 7 dana tjedno (“24/7’’).654 U odnosu na spori i nisko u~inkovit tradicionalni na~in prenosa informacija od osobe osobi, elektronsko poslovanje svakako predstavlja konkurentnu prednost u fazi preliminarnih kontakata. Affiliate marketing se moè definirati kao svojevrsni oblik zajedni~kog brandinga putem Interneta. U affiliate marketingu tvrtka dijeli profit od prodaje sa svojim posrednikom (affiliate) koji je oglašavanjem putem 651 Andrew Sparrow, „E-Commerce and the Law: the Legal Implications of Doing Business Online“ (FT Managements Briefings), Financial Times Prentice Hall, (2003), str. 47-93. 652 Vidjeti opširnije http://highered.mcgraw-hill.com, posljednji posjet 21.12.2004. 653 Vidjeti Bakos Y., “The Emerging Role of Eletronic Market places on The Internet”, http.wu.wien.ac.at, posljednja posjeta 23.02.2005. 654 Henry Cheeseman, „Contemporary Business and E-Commerce Law: The Legal, Global, Digital and Ehical Environment“, Prentice Hall, 2002.

214


28.5.2007

1:22

Page 215

bannera i linkova smještenih na svojim web stranicama, newsletterima, e-mailu ili pla}enim oglasima na internetskim pretraìva~ima, toj tvrtki usmjerio kupce i ostvario sa njima preliminarne kontakte655. Osim što sniàva uloèni napor i trošak posrednika, Internet omogu}uje pristup velikom broju potencijalnih kupaca, i to na globalnoj razini. Time se umanjuje problem mre`nog marketinga – nesposobnost ili nemogu}nost tradicionalnih posrednika da osiguraju dovoljan broj osoba koje }e poslušati njihovu prodajnu prezentaciju, a za vrijeme njenog trajanja ponešto i kupiti. Zbog toga mnoge kompanije, u raznim trìšnim sektorima, provode affiliate marketing i pla}aju Internet posrednicima za dovo|enje kupaca na njihove web stranice.656 Affiliate program posluìtelji omogu}uju sklapanje partnerstva kompaniji i posredniku. Partnerstvo funkcionira na na~in da posrednici postavljaju link kompanije ~ije proizvode oglašavaju, na svoje web stranice, newsletter izdanja ili pla}ene oglase na Internet traìlicama i na taj na~in usmjeravaju surfere na web stranice kompanije. Kada potencijalni kupci kliknu na takav link, odlaze na web stranicu kompanije. Ukoliko oni ispune èljenu akciju od strane tvrtke (ispune neki formular, kupe nešto, odgovore na anketu i sl.) posrednik zara|uje unaprijed ugovorenu proviziju. Affiliate program posluìtelji upravljaju svim tim akcijama na na~in da prate klikove i sve elemente akcija putem sofisticiranih softvera i kodova smještenih u linku.657 66. U Internet eri, tradicionalni na~ini trìšnog komuniciranja („poruke od uha do uha“, „lan~ana pisma” i sl.) zamijenjeni su tzv. virusnim marketingom. Virusni marketing podrazumijeva marketinške strategije koje poti~u korisnike da proslje|uju dobivenu poruku tre}im osobama, stvaraju}i pri tome potencijal za eksponencijalni rast izloènosti marketinškoj poruci i njenom utjecaju na primatelje. Poput virusa, takve strategije imaju karakteristiku brzog multipliciranja daljnjim proslje|ivanjem poruke hiljadama i milionima drugih primaoca. Klasi~ni primjer primjene virusnog marketinga moèmo vidjeti analiziraju}i strategiju Hotmail.com-a, jednog od prvih besplatnih pruàtelja besplatnih e-mail usluga na Internetu. Strategija je imala sljede}i koncept. Prvi korak je ponuditi besplatan web e-mail servis na http://www.hotmail.com. Na dno svakog poslanog e-maila sa njihovog besplatnog servisa automatski dodati re~enicu: „Otvorite besplatni privatni e-mail na http://www.hotmail.com. Potrebno je sa~ekati da korisnici šalju e-mailove svojim prijateljima i suradnicima, koji }e potom vidjeti poruku na dnu e-maila, kliknuti na link u poruci koji }e ih odvesti 655 Ibid, str. 321-509. 656 Henry Cheeseman, „Contemporary Business and E-Commerce Law: The Legal, Global, Digital and Ehical Environment“, Prentice Hall, 2002, str. 321-509. 657 Vidjeti http://www.jus.uio.no/lm/electronic.commerce, posljednji posjet 12.02.2005.

215


28.5.2007

1:22

Page 216

na http://www.hotmail.com, gdje }e potom otvoriti svoj besplatni privatni e-mail i zatim šalju}i e-mailove sa novootvorenog „besplatnog“ web maila proslje|ivati poruke tre}im osobama. Prednost virusnog marketinga je u tomu što se lako komponuje u ostale marketinške Internet akcije658 i time postaje vaàn dio ukupnog plana marketinga i ostvarivanja preliminarnih kontakata. Virusni marketing ima pozitivne rezultate kada korisnik razumije i prihva}a virusnu poruku i kada je motiviran da je proslje|uje dalje. 67. Jedan od na~ina preliminarnih kontakata, tj. promocije i ponovnog privla~enja posjetitelja na web stranice je i izdavanje redovnog newslettera.659 Izdavanje kvalitetnog newslettera, bilo dnevne, tjedne ili mjese~ne cirkulacije, osigurava povezivanje sa ~itateljima i stvaranje lojalnih posjetitelja web stranice, a istraìvanja pokazuju da pove}ava i brand awereness (prisutnost trgova~kog ìga). Jasan cilj newslettera olakša}e proces osmišljavanja sadràja newslettera, te dati primaocima dodatnu vrijednost. Prvo va`no pitanje jeste, da li }e pošiljalac poruke putem newslettera edukovati primaoce. Odnosno, da li }e se ostvariti svrha preliminarnog kontakta, pruìti dovoljno potrebnih informacija i pota}i dobrovoljna reakcija primaoca ponude.. Kvalitetna izdanja newslettera osigura}e zadovoljstvo primaoca i njihovu lojalnost izdava~u newslettera. îm su newsletter izdanja originalnija i informativnija to }e izdava~ lakše pove}avati broj potencijalnih klijenata. Kompanija West Marine je vode}i ameri~ki dobavlja~ opreme i servisa za plovila. Ona nudi široku paletu proizvoda i servisa kreiranih s ciljem promoviranja zabavne vo`nje plovilima.660 Njena marketing strategija se moè uzeti kao najbolji primjer razvijanja preliminarnih kontakta dobrom upotrebom newsletter-a, kataloga proizvoda i web stranica. Zbog toga }emo se kratko osvrnuti ovaj slu~aj. Ciljevi kampanje su: pove}anje online prazni~ne prodaje putem e-mail marketinga, prona}i jednostavan, troškovno nizak, na~in distribucije kompanijinih kataloga i pri tome ponuditi posjetiteljima web trgovine ugodno iskustvo pri kupnji i pretvoriti katalog kupce u online kupce. Strategija se sastoji u testiranju prihva}enosti prazni~nog e-maila koji sadrì kompanijin e-katalog proizvoda i usluga. Kkampanja ima slijede}i tok. Kompanija West Marine poslala je e-mailom personaliziran newsletter (uklju~ivao ime, prezime i dr.) koji je sadràvao u sebi i elektronski katalog. HTML oblikovan newsletter u~itao se u e-mail klijent primaoca za samo 5 658 Roger Miller, „Law for E-Commerce“, South Western College Publishing, 2001, str. 77-154. 659 Henry Cheeseman, „Contemporary Business and E-Commerce Law: The Legal, Global, Digital and Ehical Environment“, Prentice Hall, 2002, str. 373-391. 660 Opširnije o ovom slu~aju Henry Cheeseman, „Contemporary Business and E-Commerce Law: The Legal, Global, Digital and Ehical Environment“, Prentice Hall, 2002, str. 373-391.

216


28.5.2007

1:22

Page 217

sekundi (broadband Internet) iako je sadràvao 64 stranice e-kataloga. Primaoci e-maila mogli su listati, pretraìvati i kupiti èljeni proizvod direktno iz njihovog e-mail klijenta sigurno i jednostavno. Nakon testnog e-maila i zadovoljavaju}ih rezultata, kompanija West Marine poslala je prazni~ni Newsletter email na više od 250.000 adresa svojih kupaca i klijenata. Rezultati kampanje su bili vidljivi nakon dvije sedmice slanja ponuda-kataloga. Analizom rezultata utvr|eno je da je 5.600 osoba od ukupno poslanih emailova otvorilo email, te da je njih 900 kliknulo na èljeni proizvod iz e-kataloga i kupilo proizvod. 4.3. Punktacije 68. Elektronsko ugovaranje je prevashodno bazirano na zaklju~ivanju ugovora putem formularnih tipiziranih ugovora gdje pregovaranje nije mogu}e. Ugovori se zaklju~uju automatizovano (npr. duplim klikom na postavljeno pitanje na web stranici da li prihvatate ponudu), što tako|e isklju~uje preciziranje i posebno formulisanje pojedinih klauzula. Ako je preko web stranice u~injen poziv na slanje ponuda te ponude moraju biti u standardizovanoj formi koja nije ništa drugo do tipizirani formularni ugovor koji se nalazi na web stranici i koju ponudilac mora da popuni. Pregovaranja i stvaranja punktacija je teoretski mogu}e i moè se pojaviti jedino kod zaklju~ivanja ugovora putem elektronske pošte.661 4.4. Elementi zaklju~enja ugovora 4.4.1. Ponuda

69. Prijedlog za zaklju~enje ugovora upu}en jednom ili više odre|enih lica predstavlja ponudu ako je dovoljno odre|en i ako upu}uje na namjeru punudioca da se obaveè u slu~aju prihvatanja.662 Ovom definicijom su odre|eni bitni elementi ponude kao jednostranog pravnog posla. Na prvom mjestu to je odre|enost ponu|enog ili ponu|enih. Mogu}e je ponudu dati i neodre|enom broju lica, ali se onda mora izri~ito naglasiti da se radi o ponudi jer u suprotnom smatra}e se da je dat poziv na davanje ponuda (prihva}ena rješenja iz Be~ke konvencije). Sadràj ponude mora imati obilje`ja odre|enosti ili odredivosti. Kao ponuda se smatra svaka izjava ili ponašanje koje razumna osoba moè shva}atiti kao ponudu, bez obzira da li je ponudilac imao namjeru da njegovo ponašanje ili izjava budu tuma~eni na taj na~in. 661 Opširnije Andrew Sparrow, “E-Commerce and the Law: The Legal Implications of Doing Business Online“ (FT Managements Briefings), Financial Times Prentice Hall, (2003), str. 44-190. 662 Opširnije John Bagby, „The Legal and Regulatory Environment of E-Business Law for the Converging Economy“, South Western College Publishing, 2002, str. 12-33.

217


28.5.2007

1:22

Page 218

Ono što je specifi~no za elektronsko zaklju~ivanje ugovora i u ~emu leì njegova najve}a opasnost nije tuma~enje volje stranaka, ve} pitanje materijalizacije njihovih izjava volje u elektronskom obliku.663 Objavljivanje elektronskog dokumenta na web stranici, autentifikacija poruke i identifikacija pošiljaoca kod elektronskih poruka poslatih elektronskom poštom (otvoreni sistemi) ili na neki drugi na~in koji su stranke dogovorile za slanje i primanje elektronskih poruka (zatvoreni sistemi) su pitanja od zna~aja.664 Nepa`ljivo davanje izjava na ovaj na~in ili slabo konstruisana web stranica moè prouzrokovati stvaranje neèljenih ponuda upu}enih cijelom svijetu kod otvorenih sistema ili ve}em broju lica kod zatvorenih sistema. To dalje moè prouzrokovati obvezivanje neèljenim ugovorima koji su nastali kada ponu|eni da prihvat na u~injenu ponudu.665 70. Jedan od najboljih primjera neèljenih ugovora nastalih lošom elektronskom materijalizacijom volje je slu~aj Argos.666 Kompanija Argos je na svojoj web stranici reklamirala prodaju televizora. Zbog tipografske greške cijena proizvoda je ozna~ena 2,99 £ umjesto 299 £. Preko milion ponuda je došlo na njegovu stranicu. Pošto nije bilo rije~i o ponudi ve} o pozivu na slanje ponuda, u klasi~nom na~inu komuniciranja ugovor još ne bi bio zaklju~en. Shodno tome, Argos bi mogao odbiti zaklju~enje ugovora odbijanjem ponude koju mu je poslao svaki potencijalni kupac ili jednostavno šutnjom. Ali, na web stranici Argosa je postojao softverski sistem koji je automatski obra|ivao primljene ponude, odnosno narud`be i automatski slao potvrde o prijemu narud`bi putem e-maila koje su imale sojstvo prihvata primljenih ponuda. Samim time je Argos postao obvezan za ispunjavanje na taj na~in zaklju~enih ugovora. Spor je naàlost završen vansudskom nagodbom tako da nemamo presudu koja bi mogla biti korisna sudska praksa za druge sudove pri rješavanju sporova u vezi sa elektronskim poslovanjem. Kao što smo vidjeli iz prethodnog primjera, zbog brzine i jednostavnosti zaklju~ivanja ugovora elektronskim porukama, kao i ~injenice da je mogu}e da takva ponuda bude u~injena cijelom svijetu, ponudilac moè biti obvezan neèljenim ugovorima. Da bi se izbjegla ta opasnost, za elektronske poruke sem bitnih elemenata ponude treba na jasan na~in odrediti: - distinkciju izme|u ponude i poziva na davanje ponuda; 663 Vidjeti John Bagby, „E-Commerce Law: Issues for Business“, South Western College Publishing 2002, str. 321-509. 664 Roger Miller, „Law for E-Commerce“, South Western College Publishing 2001, kao i Henry Cheeseman, „Business Law: Legal, E-Commerce, Ethical and International Environments“, Prentice Hall, 2003. 665 David B. Canton, John E., „Legal Landmines in E-Commerce“, McGraw-Hill Education, (2002), str. 7-9. 666 Vidjeti Sid L. Huff, Michael Wade, Michael Parent, Scot Schneberger, Peter Newson, “Cases in Electronic Commerce”, Irwin McGraw-Hill, US, (2000), 45-65.

218


28.5.2007

1:22

Page 219

- klauzulu o opštim uslovima poslovanja; - klauzulu o ograni~enju ili isklju~enju odgovornosti za odre|ene slu~ajeve; - mjerodavno pravo; - na~in zaklju~enja ugovora; - isporuku ili na~in izvršenja ugovorne obveze; - cijenu, valutu i na~in pla}anja; - geografska ograni~enja. 4.3.1.1. Distinkcija izme|u ponude i poziva na davanje ponuda 71. Internet koristi modernu digitalnu tehnologiju, naj~eš}e telefonske linije. To nije zatvoreni sistem kao kod telefaksa, na primjer, ve} otvoreni sistem razli~itih mreà i sistema. Svako ko ima moderni kompjuter, modem, odgovaraju}i program i konekciju na Internet putem jednog od pruàoca Internet usluga (dalje: ISP) moè pristupiti sistemu.667 Pod tim se misli da korisnik moè pristupiti informacijama sa web stranice, poslati poruku elektronskom poštom, naru~iti robu i usluge ili davanjem prihvata sklopiti ugovor razmjenom elektronskih poruka. Da bi se minimalizirao rizik od neèljenih sudskih presuda ponudilac mora jasno na svojoj elektronskoj poruci ili dokumentu, bilo putem elektronske pošte ili web stranice nazna~iti da li se radi o ponudi ili pozivu na davanje ponuda.668 Ako sadràj elektronske pošte ili web stranice ukazuje da je rje~ o ponudi, ponu|eni prostim prihvatom, u ovom slu~aju ispoštovanom procedurom za zaklju~ivanje ugovora (npr. duplim klikom na postavljeno pitanje na web stranici da li prihvatate ponudu) sklapa ugovor i ponudilac je obavezan na taj na~in zaklju~enim ugovorom. Ako je u pitanju poziv na slanje ponuda ili poziv na pregovaranje pošiljalac zadràva pravo izbora ugovornog partnera. Za ovaj na~in elektronskog poslovanja naj~eš}e se koristi elektronska pošta. Pozivom na davanje ponuda smatra se slanje elektronskih kataloga proizvoda i usluga, slanje reklama i drugih promotivnih dokumenata. 4.3.1.2. Klauzula o opštim uslovima poslovanja 72. Standardni uslovi poslovanja su skoro uvjek inkorporisani u sam ugovor, a samim tim moraju biti jasno vidljivi u ponudi. Pošto su uvjek nametnuti od jedne strane, tj. nisu rezultat pregovaranja oni su pod strogom kontrolom vezanom za nefer klauzule, tako da sudovi, ako se dokaè da je rje~ o nefer klauzuli mogu da im oduzmu pravno dejstvo. Za ovo bi bilo potrebno izdejstvovati sudsku presudu. 667 Vidjeti opširnije Simmons&Simmons, „Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online“, Copenhagen Business School Press, (2003), str. 33-44. 668 Vidjeti opširnije John Bagby, „E-Commerce Law: Issues for Business“, South Western College Publishing, (2002).

219


28.5.2007

1:22

Page 220

Postoje tri tipizirana na~ina za prezentaciju standardnih uslova ponude na web stranici: - hiperlink prikazan na dnu stranice preko kojeg se jednostavnim klikom na njega dolazi do standardnih uslova iz ponude; - hiperlink u sentenci koja bi izgledala: klikom na dugme „prihvatam“ potvrdili ste da ste upoznati i da prihvatate uslove iz ponude; - dio ponude koja se prvo mora pro~itati da bi se došlo do mogu}nosti da kliknete na dugme „prihvatam“ i da tako zaklju~ite ugovor. 4.3.1.3. Klauzula o ograni~enju ili isklju~enju odgovornosti za odre|ene slu~ajeve 73. Klauzula o ograni~enju ili isklju~enju odgovornosti za odre|ene slu~ajeve je ugovoreni dozvoljeni na~in ograni~enja odgovornosti ponudioca za doga|aje koji se mogu desiti a bez krivice i odgovornosti ponudioca. Da bi klauzula proizvodila efekte ona mora proizi}i iz pregovora ugovornih strana, a ne nametanjem, tj. iskorištavanjem nekog oblika dominantnog poloàja jedne od ugovornih strana.669 Ova pravila su opšte prihva}ena, pa vaè i u situacijama elektronskog zaklju~ivanja ugovora. Internet i elektronsko poslovanje ne poznaju pojam dràvnih granica. Zbog toga odre|ivanje mjerodavnog prava moè predstavljati veliku teško}u. Dodatnu komplikaciju unošenju klauzula o ograni~enju ili isklju~enju odgovornosti ~ini razli~itost pravnog regulisanja, klauzula egzoneracije u pravima dràva ~iji dràvljani se mogu pojaviti kao ugovorne strane. Na primjer, ponudilac sa sjedištem u EU šalje ponudu elektronskom poštom klijentima u SAD, Japanu i Norveškoj. Zbog toga je preporu~ljivo da elektronska ponuda odredi mjerodavno pravo. Ukoliko to nije slu~aj, ponudilac mora znati da li nacionalna prava dràva u kojima njegovi potencijalni klijenti imaju sjedište dozvoljavaju klauzule egzoneracije, te u kojem obimu i za koji slu~aj se one eventualno mogu ugovoriti.670 Sem uobi~ajenih klauzula o ograni~enju ili isklju~enju odgovornosti u elektronskom poslovanju putem web stranica pojavljuju se klauzule isklju~enja odgovornosti za štetu pruzrokovanu:671 - napadima kompjuterskih virusa, crva, trojanskih konja i drugih destruktivnih programa; 669 Vidjeti Legal Barriers in E-business, Commission Staff Working Paper, Brussels, (2004). 670 Ibid. 671 Vidjeti opširnije Simmons&Simmons, „Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online“, Copenhagen Business School Press, (2003), str. 33-44, kao i John Bagby, „E-Commerce Law: Issues for Business“, South Western College Publishing (2002).

220


28.5.2007

1:22

Page 221

- presretanjem primljenih poruka; - promjenama uslova na web stranici ili sadràja web stranice; - promjenama specifikacije robe u~injene na web stranici. Razmotri}emo svaku od ovih klauzula posebno budu}i da su one karakteristi~ne jedino za davanje ponuda i zaklju~ivanje ugovora elektronskim putem. 74. Internet kao medij u kojem se naj~eš}e obavlja elektronsko poslovanje je baziran na korištenju kompjutera. Samim tim postoji opasnost da kompjuteri klijenata koji pristupaju web sajtu ponudioca usljed sigurnosnih propusta od strane ponudioca budu napadnuti bilo virusima bilo nekim drugim destruktivnim programima. Zbog toga ponudioci na svoje web stranice postavljaju klauzulu o isklju~enju rizika od napada kompjuterskih virusa, crva, trojanskih konja i drugih destruktivnih programa. Njena uobi~ajena formulacija glasi: „Korisnik preuzima punu odgovornost za zaštitu svog kompjutera i kompjuterskog sistema uklju~uju}i hardver i softver, zaštitu baza podataka u svom sistemu, kao i zaštitu hardvera i softvera tre}ih lica koji imaju pristup korisnikovom sistemu“. Korisnik tako|er preuzima odgovornost za štete nastale zbog toga što snimljeni ili na drugi na~in primljeni dokumenti sa web stranice ponudioca sadrè viruse ili druge destruktivne programe. Otvorenost poslovanja preko Interneta moè rezultirati presretanjem poruka i dostupnoš}u klijentovih podataka neovlaštenim osobama na neki drugi na~in.672 Zbog toga ponudilac na svojoj web stranici po pravilu postavlja klauzulu o isklju~ivanju odgovornosti za štete nastale navedenim nedozvoljenim postupcima tre}ih lica. Jedna od standardizovanih verzija takve klauzule glasi: „Kompanija }e preuzeti razumne mjere da obezbijedi da elektronske poruke primljene putem web stranice ne}e biti dostupne neovlaštenim tre}im osobama. Korisnik prihvata rizik da poslata poruka kompaniji moè biti presretena prije primitka od strane kompanije kao i da njegova poruka koja je primljena od kompanije moè biti neovlašteno iskorištena od tre}eg lica. Kompanija ne preuzima odgovornost za obezbje|enje poruka od postupaka neovlaštenih tre}ih lica“. Zbog dinami~nosti elektronskog poslovanja kao i specifi~nosti medija u kojem se pojavljuje potrebno je konstantno nadopunjavati i mjenjati sadràj web stranice. Pri tome se mogu potkrasti greške tipografske ili sadràjne prirode pogodne da dovedu korisnika u zabludu. Radi predupre|ivanja svoje odgovornosti za takve propuste ponudilac na svojoj web stranici postavlja klauzulu o isklju~ivanju odgovornosti zbog štete u~injene promjenama uslova na web stranici ili sadràja web stranice. Izdvajamo formulaciju iz prakse koja sintetizira egzonerativne napore ponudioca: „Informacije sadràne na web stranici mogu sadràvati odre|ene tehni~ke neta~nosti ili tipografske greške. 672 David B. Canton, John E., „Legal Landmines in E-Commerce“, McGraw-Hill Education, (2002), str. 7-9.

221


28.5.2007

1:22

Page 222

Informacije mogu biti promjenjene ili nadopunjene bez prethodnog obavještenja. Sve informacije koje su dostupne na web stranici su date sa svrhom informisanja i ne sadràvaju nikakvu garanciju za njihovu ta~nost“. 75. Zbog velikog broja klijenata kojima se elektronska ponuda šalje postoji realna mogu}nost da prodavac ne moè da odgovori svima onima koji su poslali prihvat. Ukoliko za robu postoji supstitut, ponudioci ~esto na svoje web stranice unose klauzulu kojom obezbje|uju pravo da ugovor izvrše isporukom supstituta. Kao standardna moè se navesti sljede}a kaluzula: „Sve robe prodaju su po specifikaciji koja se nalazi na web stranici. Kompanija zadràva pravo modifikacije specifikacije bilo kojeg proizvoda ako nije u mogu}nosti da nabavi taj proizvod, pravo da umjesto proizvoda isporu~i njegov supstitut ukoliko on po svojim materijalnim svojstvima odgovara upotrebi za koju je namjenjen, a po kvalitetu je isti ili bolji od specifikacije u~injene na web stranici“. Ove kaluzule imaju osoba|aju}i efekat samo u pogledu predmeta obaveze. One ne osloba|aju ponudioca du`nosti da svoje obaveze izvrši na vrijeme i uredno. 4.3.1.4. Mjerodavno pravo 76. Zbog toga što Internet ne poznaje geografske ni dràvne granice, odre|ivanje mjerodavnog prava je va`nije u elektronskom, nego u klasi~nom na~inu poslovanja. Ukoliko mjerodavno pravo nije navedeno u samoj ponudi, prilikom eventualnog spora povodom ugovora, nastalog na ovaj na~in, kao prethodna pitanja }e se otvoriti sukob zakona i jurisdikcija.673 Zbog toga ponudilac naj~eš}e na svojoj web stranici ili u poruci putem elektronske pošte postavlja klauzulu o mjerodavnom pravu. U literaturi se kao dobar primjer navodi slijede}a formulacija: „Ugovor zaklju~en preko ove web stranice je u potpunosti podloàn pravu sjedišta ponudioca-engleskom pravu i smatra se da je zaklju~en u Engleskoj; forma sadràj, ispunjenje i validnost ovog ugovora se procjenjuje po engleskom pravu i engleski sud }e imati isklju~ivu jurisdikciju za rješavanje sporova povodom ugovora zaklju~enog putem ove web stranice, kao i spora nastalog korištenjem ove web stranice“.674 4.3.1.5. Na~in zaklju~enja ugovora 77. Metod i procedura za prihvat ponude, vaènje i uslovi ponude su obavezni dio elektronske ponude. Zbog razli~itih stavova nacionalnih 673 Ulrich Magnus, Peter Mankovski, „The Grean Paper on a Future Rome I Regulation-on the Road to Renewed European Private International Law of Contracts”, Vergleichende Rechts-Wissenschaft, Hamburg, (2004), str. 133-187. 674 Opširnije, C. J. Armstrong, „Staying Legal: A Guide to Issues and Practice for Users and Publishers of Electronic Resources“, Library Association Publishing (1999), str. 77-92.

222


28.5.2007

1:22

Page 223

prava o tome kada je ponuda primljena, zbog svojstava Interneta kao medija i sredstava (hardver i softver) putem kojih se ponuda šalje, ponuda u~injena elektronski obavezno sadrì i podatak, kada se smatra da je ugovor zaklju~en. Klauzula o na~inu zaklju~enja ugovora po pravilu odre|uje da sve narud`be moraju biti date u standardizovanoj formi koja se nalazi na web stranici (formularni ugovor). Dalje se utvr|uje da prihvat ne obavezuje kompaniju dok ga ona ne primi. Napokon, elektronske ponude sadrè i objašnjenja same procedure davanja prihvata (npr. duplim klikom na postavljeno pitanje na web stranici da li prihvatate ponudu).675 Kada kompanija primi prihvat u ponudom naloènoj standardizovanoj formi sa web stranice, notifikacija }e biti poslana elektronski pošiljaocu prihvata, odnosno pošiljaocu narud`benice. 4.3.1.6. Isporuka ili na~in izvršenja ugovorne obveze 78. Virtualna elektronska forma ponude i prihvata, a realno ispunjenje ugovornih obaveza zahtijevaju da ponudilac u ponudi precizira i mjesto, vrijeme i na~in isporuke, odnosno izvršenja druge ugovorne radnje. Pri tome je poslovni standard da su modaliteti ispunjenja ponudio~evih obaveza povezani modalitetima pla}anja kao osnovnom obavezom prihvatioca. Primjer: “Roba }e biti isporu~ena kupcu u prodav~evoj fabrici. Rizik i pravo vlasništva nad robom }e prilikom isporuke u fabrici pre}i na kupca. Kupac }e snositi sve troškove doma}ih i inostranih poreza, kao i troškove transporta robe i njenog osiguranja.” 4.3.1.7. Cijena, valuta i na~in pla}anja 79. Ponuda u~injena elektronskim porukama mora sadràvati cijenu, valutu i na~in pla}anja kao i sve poreze koji su uklju~eni u cijenu proizvoda ili usluge. Jedna od karakteristika elektronskog poslovanja je i elektronsko pla}anje koje nekad ima i funkciju davanja prihvata konkludentnim radnjama, tj. smatra}e se da je dat prihvat kada ponudilac da nalog za elektronsko pla}anje.676 Kao naj~eš}i instrument elektronskog pla}anja pojavljuje se digitalni novac. Digitalne nov~anice677 za razliku od tradicionalnih (papirnih i metalnih) sastoje se od izvesnog broja bitova, tj. elektronskih podataka. Predstavljanje realnog novca u elektronskom obliku nu`no zahtijeva pres675 Vidjeti opširnije Simmons&Simmons, „Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online“, Copenhagen Business School Press.(2002), str. 6-26. 676 Opširnije,C. J. Armstrong, „Staying Legal: A Guide to Issues and Practice for Users and Publishers of Electronic Resources“, Library Association Publishing (1999), str. 77-92. 677 Vidjeti opširnije Simmons&Simmons, “Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online“, Copenhagen Business School Press, (2003), str. 133-194, kao i John Bagby, „E-Commerce Law: Issues for Business“, South Western College Publishing (2002).

223


28.5.2007

1:22

Page 224

likavanje karakteristika realnog novca, kao što su anonimnost, autenti~nost i mogu}nost sitnih pla}anja. U suštini, postoje dvije razli~ite vrste novca zasnovanog na digitalnim nov~anicama. Prvi je upotrebom specifi~nih kriptografskih metoda ~ime se moè posti}i anonimnost digitalnog novca. U tom slu~aju ni finansijska institucija, ni trgovac, ne mogu uspostaviti vezu izme|u potroša~a i nov~anica koje je on koristio. Finansijska institucija zna kom potroša~u su nov~anice prenijete na po~etku. Drugi slu~aj su nov~anice sa mogu}noš}u identifikacije potroša~a koje omogu}avaju finansijskoj instituciji da identifikuje potroša~a i da prati pla}anja u kojima je data nov~anica bila koriš}ena. Postoji razlika izme|u on–line i off–line pla}anja. Kada je u pitanju on–line pla}anje autenti~nost nov~anica mora biti provjerena odmah. To zna~i da se neka digitalna nov~anica koristi samo jednom. Finansijska institucija mora da provjeri autenti~nost koriš}enjem spiska svih nov~anica koje su emitovane. U slu~aju off–line pla}anja digitalne nov~anice se mogu koristiti više puta. U cilju izbjegavanja dvostrukog trošenja neophodno je smjestiti informacije o korisniku ili korisnicima na samu nov~anicu kako bi se provjera mogla obaviti kasnije. Anonimnost moè biti garantovana, a finansijska institucija }e koristiti ove informacije samo u slu~aju otkrivanja dvostrukog trošenja. 80. Trenutno na Internetu postoji nekoliko sistema elektronskog novca zasnovanih na „digitalnim nov~anicama“ (digitalni novac). Najpoznatiji on–line sistemi su E-Cash firme DigiCash i Net Cash.678 Najpoznatiji of–lajn sistemi su Mondex i VisaCash. Osvrnu}emo se na njih. E–Cash je anonimni digitalni novac ~ija se ispravnost provjerava on-line, a od strane odgovaraju}e finansijske institucije. E–Cash sistem razvila je firma DigiCash, a od 1995. godine nudi ga Mark Twain Bank iz Sent Luisa. Pored toga, od oktobra 1997. u okviru pilot-projekta, E–Cash je ponudila i DeutsheBank AG iz Frankfurta.679 Potroša~i povla~e digitalni novac sa svog E–Cash ra~una upotrebom tzv. „slijepe metode“ i skladište ga na fiksnom disku svog ra~unara. „Slijepa metoda“ funkcioniše na slijede}i na~in. Klijent šalje digitalnu nov~anicu, sa šifriranim serijskim brojem, finansijskoj instituciji. Finansijska institucija „ovjerava“ nov~anicu i šalje je nazad klijentu. Klijent zatim dešifruje serijski broj. Prema tome, serijski broj nije poznat finansijskoj instituciji, što garantuje anonimnost. Da bi se sprije~ila dvostruka potrošnja, finansijska institucija mora da evidentira serijske brojeve svih prispjelih digitalnih nov~anica. Pri svakoj kupovini preko Interneta, potroša~ daje digitalne nov~anice trgovcu. Trgovac odmah 678 Ibid. 679 Vidjeti poširnije http://www.swlearning.com, posljednji posjet 12.11.2004.

224


28.5.2007

1:22

Page 225

prebacuje ove nov~anice u svoju banku, kako bi provjerio da li su ispravne. Trgov~eva banka registruje brojeve emitovanih digitalnih nov~anica, bez mogu}nosti identifikacije potroša~a koji ih je utrošio. Kona~no, ako je sve u redu, saldo na ra~unu trgovca pove}ava se za dati iznos, a trgovac isporu~uje proizvode/usluge. 81. Bezbjednost E–Casha postiè se upotrebom asimetri~nog kriptografskog algoritma.680 Pristup ra~unu moè dodatno biti zašti}en upotrebom li~nih lozinki. Registrovanjem serijskih brojeva digitalnih nov~anica sprje~ava se dvostruko trošenje digitalnog novca. Troškovi provjere autenti~nosti digitalnih nov~anica su relativno veliki, jer provjera treba da se obavi on-line. To zna~i da je pogodnost ovog sistema za mikro-pla}anja (pla}anja u veoma malim iznosima) pod znakom pitanja. Svaka osoba koja ima E–Cash ra~un moè da prima E–Cash nov~anice. Danas se E–Cash–om obavlja velika ve}ina digitalnih transakcija na Internetu,681 ali je njegova budu}nost neizvjesna zbog odlu~nog insistiranja na potpunoj anonimnosti, ~ime je ukinuta bilo kakva mogu}nost pra}enja transakcija. 82. First Virtual (FV) je jedan od prvih platnih sistema na Internetu, a sa radom je otpo~eo oktobra 1994. godine. Glavni cilj kompanije First Virtual Holdings bio je da se stvori platni sistem na Internetu koji je jednostavan za upotrebu.682 Od kupaca i prodavaca ne zahtjeva se instaliranje novog softvera mada im je na raspolaganju softver za automatsku obradu prodaje. Ako imate pristup elektronskoj pošti preko Interneta, moète prodavati ili kupovati preko Interneta upotrebom First Virtual sistema. First Virtual platni sistem jedinstven je po tome što ne koristi enkripciju. Osnovna filozofija njihovog platnog sistema jeste da izvjesne informacije ne treba da „putuju“ Internetom, zbog toga što je on otvorena mreà. Umjesto koriš}enja brojeva kreditnih/debitnih kartica, transakcije se obavljaju upotrebom First Virtual-ovog li~nog identifikacionog broja (FV PIN) koji se odnosi na kup~ev ra~un kod First Virtual-a. Ovi li~ni identifikacioni brojevi mogu da se šalju preko Interneta jer, ~ak i kada nisu šifrirani, ne mogu da se koriste za zaduìvanje kup~evog ra~una. Ra~un neke osobe se nikada ne zaduùje dok ona, putem elektronske pošte, ne potvrdi da prihvata zaduènje. First Virtual platni sistem zasnovan je na postoje}im Internet protokolima, a okosnicu sistema ~ini Internet elektronska pošta i MIME standard. First Virtual koristi elektronsku poštu za komunikaciju sa kupcem, koji treba da potvrdi zaduènje svog ra~una. Prodavci koriste elektronsku poštu, 680 Vidjeti opširnije Simmons&Simmons, „Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online“, Copenhagen Business School Press, (2002), str. 27-36. 681 John Bagby, „E-Commerce Law: Issues for Business“, South Western College Publishing (2002), str. 134 -163. 682 Vidjeti http://www.netlitigation.com, posljednji posjet 23.02.2005.

225


28.5.2007

1:22

Page 226

Telnet ili automatizovane programe koji koriste First Virtual-ov SMXP protokol za provjeru ra~una i iniciranje transakcije pla}anja. First Virtual sistem ima dosta dobrih strana. Ni kupac ni prodavac ne moraju da instaliraju dodatni softver da bi koristili ovaj sistem.683 Kupci su skoro stoprocentno zašti}eni od prevare jer se njihov ra~un ne zaduùje bez njihovog odobrenja. Kupovina je, u suštini, anonimna budu}i da trgovac od First Virtual-a nikada ne dobija ime kupca. Veoma je lako postati trgovac, ili prodavac u First Virtual sistemu jer First Virtual ne provjerava trgovce, niti od njih zahtijeva da imaju posebne poslovne ra~une kod ove banke. Sve što je potrebno da bi neka osoba prodavala robu/usluge preko Interneta je obi~an ~ekovni ra~un. Kona~no, First Virtual ima vrlo male provizije u pore|enju sa drugim platnim modelima na Internetu, pa ~ak i u odnosu na direktnu obradu kreditnih/debitnih kartica.684 Osnovni nedostatak ovog sistema je taj što trgovac snosi sav rizik. Osim toga, period izme|u momenta prodaje i momenta deponovanja sredstava na ra~un trgovca iznosi 91 dan, što je izuzetno duga~ak period. 83. SET (Secure Electronic Tramnsaction) PAYMENT PROTOKOL je industrijski standard sponzoriran od strane MasterCarda i VISA za siguran (šifrovan) „end-to-end” proces pla}anja.685 SET je grupa protokola dizajniranih za sigurno pla}anje kreditnom karticom preko Interneta.686 4.3.1.8. Geografske limitacije 84. Posluju}i preko Interneta posluje se sa cijelim svijetom. Ukoliko su roba i usluge koji se nude dostupni samo u nekim dràvama ponudilac u svojoj ponudi mora unijeti klauzulu „geografske limitacije” u kojoj }e odrediti za koje klijente i iz kojih zemalja se ponuda odnosi.687 Ako ova klauzula ne postoji, ponudilac rizikuje da bude obavezan neèljenim ugovorima, odnosno ugovorima koje ne moè izvršiti i samim tim snosi naknadu štete zbog neizvršenja ugovora. 4.4. Prihvat 85. Prihvat je izjava ili drugo ponašanje ponu|enog koje ukazuje na saglasnost sa ponudom. Ukoliko je ponudilac u ponudi odredio na~in davanja prihvata on je obavezan za ponu|enog. Ovaj se na~in naj~eš}e 683 Vidjeti Ian Walden, Julia Hornie, „E-Commerce Law and Practice in Europe“, A Publication of the ECLIP Network Woodhead Publishing, (2000), str. 222-231. 684 Ibid, 222-231. 685 Vidjeti http://www.weblaw.co.uk zadni posjet 12.02.2005. 686 Vidjeti Andrew Sparrow, „E-Commerce and the Law: The Legal Implications of Doing Business Online“ (FT Managements Briefings) Financial Times Prentice Hall, (2003), str. 178-190. 687 Opširnije Scott W. Pink, “The Internet and E-Commerce Legal Handbook“, Prima Lifestyles (2001), str. 53-59. kao i Lillian Edwards, „The New Legal Framework for E-Commerce in Europe” Hart Publishing (2004), str. 123.

226


28.5.2007

1:22

Page 227

primjenjuje u elektronskom poslovanju. Ponudilac odre|uje na~in za davanje prihvata, tj. odre|uje softversku aplikaciju preko koje se daje prihvat (npr. dupli klik na kvadrati} na kojem piše da se prihvataju uslovi iz ponude i da ste u potpunosti saglasni sa elementima ponude ili prosto davanjem naloga za pla}anje što predstavlja prihvat konkludentnim radnjama). Davanje prihvata konkludentnim radnjama nije rijetkost u elektronskom poslovanju. Tehnološka revolucija je ovu mogu}nost u~inila specifi~nom i ona se naj~eš}e pojavljuje u obliku kup~evog davanja naloga za pla}anje preko web stranice prodavca koja se ima smatrati prihvatom. Dejstvo urednog prihvata je nastanak ugovora. Za trenutak njegovog nastanka usvojena je teorija prijema, odnosno kad elektronska poruka koja predstavlja prihvat u|e u informacioni sistem ponudica.688 4.5. Mjesto i vrijeme zaklju~enja ugovora 86. Ako nije dogovoreno druga~ije, smatra se da je slanje elektronske poruke izvršeno iz mjesta gdje pošiljalac ima svoje sjedište, odnosno prebivalište u vrijeme slanja elektronske poruke. Analogno tome, postoji i pretpostavka da je poruka primljena u mjestu gdje primalac ima sjedište ili prebivalište u vrijeme prijema poruke.689 U skladu sa prethodnim stavom riješeno je i pitanje mjesta slanja i prijema elektronskih poruka u slu~aju da pošiljalac ili primalac nemaju stalno prebivalište. Tada je, pravno posmatrano, elektronska poruka poslana iz mjesta u kome pošiljalac ima boravište u vrijeme slanja poruke. Smatra se da je elektronska poruka primljena u mjestu u kome primalac ima boravište u trenutku prijema poruke.690 Ne bude li dogovoreno druga~ije, vrijeme prijema elektronske poruke je vrijeme kada elektronska poruka u|e u informacioni sistem primaoca.691 Ako je primalac odredio informacioni sistem za svrhu primanja elektronskih poruka, poruka je primljena u trenutku u kome elektronska poruka u|e u odre|eni informacioni sistem. Ukoliko je elektronska poruka poslana na informacioni sistem koji se razlikuje od odre|enog informacionog sistema, smatra se primljenom kada primalac elektronske poruke otvori poruku. Smatra se da elektronska poruka dolazi od pošiljaoca ako je poslana od strane pošiljaoca ili od strane osobe koju ovlasti pošiljalac. 688 Lillian Edwards, “The New Legal Framework for E-Commerce in Europe” Hart Publishing (2004), kao i Simmons&Simmons, „Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online“, Copenhagen Business School Press, (2002), str. 54. 689 Ibid. str. 56. 690 Ibid, str. 56 691 Ibid, str. 54.

227


28.5.2007

1:22

Page 228

87. Izloèna osnovna pravila dalje su precizirana, kako bi se pravna rješenja prilagodila mogu}nostima IKT. Tako }e se pretpostaviti da elektronska poruka dolazi od pošiljaoca i onda ako je poruka poslana od strane informacionog sistema kojeg je programirao sam pošiljalac, odnosno koji je programiran nalogom pošiljaoca da djeluje automatski ili ako je primalac utvrdio porijeklo poruke primjenom postupka ili tehnologije koja je unaprijed dogovorena izme|u pošiljaoca i primaoca. Prethodno se ne odnosi na slijede}e slu~ajeve: - kada je primatelj primio obavijest od pošiljaoca da elektronska poruka ne potje~e od pošiljaoca i imao razumno vrijeme da djeluje u skladu sa tim ili - ako je primatelj znao ili je postupaju}i sa pa`njom koja se u prometu zahtijeva mogao znati da elektronska poruka ne potje~e od pošiljaoca ili nije koristio dogovorenu tehnologiju ili postupke. Primalac ima pravo da svaku primljenu elektronsku poruku smatra samostalnom i da djeluje na osnovu te pretpostavke. Izuzetak postoji ako je primatelj, postupaju}i sa pa`njom koja se u prometu zahtjeva, znao ili mogao znati, da se radi o ponovljenoj poruci. Smatra se da elektronska poruka ~ije je vaènje uslovljeno prijemom potvrde nije primljena dok pošiljaoc od primaoca ne dobije traènu potvrdu o prijemu. Ukoliko pošiljalac nije sa primaocem dogovorio odre|eni oblik potvrde prijema elektronske poruke, potvrda se moè dati na bilo koji na~in, uklju~uju}i i radnje koje su dovoljne da ukaù pošiljaocu da je elektronska poruka primljena. Kada pošiljalac dobije primao~evu potvrdu prijema, pretpostavlja se da je primalac primio odnosnu elektronsku poruku. Ova pretpostavka ne podrazumijeva da poslana elektronska poruka odgovara primljenoj elektronskoj poruci.692 Pošiljalac, u svakom slu~aju, ima pravo da od primaoca u razumnom roku zatraì potvrdu o prijemu poruke. Ako primalac u razumnom roku ne pošalje potvrdu prijema, smatra}e se da elektronska poruka nikada nije ni bila poslana. Ovim rješenjima pokušali su se riješiti nesigurnost i strah od automatizovanog slanja poruka, gdje nekad bez krivice moè do}i do ponavljanja poruka i do obvezivanja neèljenim ugovorima. Slanje elektronske poruke je izvršeno kada ona u|e u informacioni sistem koji je van kontrole pošiljaoca, odnosno osobe koja je poslala elektronsku poruku u ime pošiljaoca, osim ako druga~ije nije ugovoreno.

692 Opširnije Ian Walden, Julia Hornie, „E-Commerce Law and Practice in Europe“, A Publication of the ECLIP Network Woodhead Publishing, (2000), str. 96-123.

228


28.5.2007

1:22

Page 229

4.6. Tehnologija zaklju~ivanja ugovora 88. Zaklju~ivanje ugovora putem elektronskih poruka i primjenom IKT uklju~uje procese pretraìvanja (npr. pretraìvanje web stranice ponudioca),693 davanja ponude, odnosno prihvata, autorizaciju pla}anja i samo pla}anje kao na~in prihvat konkludentnim radnjama.694 Kupac pristupa web stranici prodavaca, pretraùje podatke o proizvodima i uslugama i priprema narud`bu koja mora biti u standardizovanoj formi sa web stranice (formularni ugovor). Nakon toga daje narud`bu, koju zavisno od formulacije na web stranici prodavca moè dati u obliku ponude ili prihvata (u zavisnosti da li je data ponuda ili je u~injen poziv da se daju ponude). Softver instaliran na web stranici prodavca prima informaciju o narud`bi, uklju~uju}i opis proizvoda ili usluga i ukupnu cijenu, prevoz i isporuku. Kad prodavac primi prihvat u propisanoj standardizovanoj formi koja se nalazi na web stranici, obavještenje o primljenoj narud`bi (notifikacija) }e biti poslana elektronski pošiljaocu prihvata, odnosno pošiljaocu narud`benice i dati instrukciju pla}anja. 89. Proces zaklju~ivanja ugovora po~inje kada kupac prodavcu pošalje zahtjev iniciranja (PINIT). Prodavac prima ovaj zahtjev i šalje odgovor. Odgovor uklju~uje certifikate prodavca koji }e se kasnije koristiti za enkripciju poruka. Kupac prima certifikate i generiše zahtjev za kupovinu koji }e poslati prodavcu. Zahtjev za kupovinu je elektronska poruka koja se sastoji iz dva dijela, uklju~uju}i dvostruki potpis. Dva dijela poruke su instrukcija narud`be (O), koju zahtijeva trgovac i instrukcija pla}anja (PI), koju zahtjeva kupac. Softver kupca kreira zahtjev za iniciranje kupovine (purchase initiate), koji sadrì naziv kreditne kartice (dalje kartice) koju vlasnik koristi.695 Ovaj zahtjev traì kopiju prodav~evog certifikata koji sadrì njegov javni klju~ i kopiju certifikata provjerava~a koji sadrì njegov javni klju~ – klju~ razmjene. Zahtjev za iniciranje kupovine kupac šalje prodavcu. Prodavac prima zahtjev kupca za iniciranje kupovine i vra}a odgovor koji sadrì certifikate. Certfikat provjerava~a bit }e korišten za zaštitu informacije pla}anja koja mu se šalje. Prodavac je spojen sa sistemom provjerava~a i taj sistem obezbijedit }e mu kopiju certifikata provjerava~a. Certifikat prodavca bit }e korišten za zaštitu instrukcije narud`be koja mu se šalje. Potom prodavac prima zahtjev za iniciranje kupovine. Prodavac generiše poruku, odgovora i digitalno je potpisuje provla~e}i odgovor kroz hash funkciju 693 C. J. Armstrong, „Staying Legal: A Guide to Issues and Practice for Users and Publishers of Electronic Resources“, Library Association Publishing, (1999). 694 Vidjeti A Guide for Business to The Electronic Commerce (EC Directive)Regulations 2002, Department of Trade and Industry, July, 2002. 695 Vidjeti Dickson K.W. Chiu, „A Three-layer Architecture fo E-Contract Enforcement in an E-Service Environment”, IEEE, (2004).

229


28.5.2007

1:22

Page 230

(funkcija koja poruku melje, tj. pretvara u algoritam). Kratak prikaz, izvod poruke koji se dobije na ovaj na~in, šifruje se privatnim klju~em prodavca, što kao rezultat daje elektronski potpis. Prodavac kupcu šalje odgovor, elektronski potpis, svoj certifikat koji sadrì javni klju~ i certifikat provjerava~a koji sadrì javni klju~ - klju~ razmjene.696 90. Slijede}i je korak da kupac prodavcu šalje zahtjev za pla}anje. Ova poruka se sastoji iz dva dijela: instrukcija narud`be, koju procesira prodavac i instrukcija pla}anja, koju procesira provjerava~.697 Ova dva dijela su povezana korištenjem dvostrukog potpisa, kao što je ranije objašnjeno. Prodavac procesira poruku zahtjeva za kupovinu.698 Kupac prima odgovor od prodavca, koji mu govori da je zahtjev za kupovinu prihva}en, te da on moè o~ekivati isporuku proizvoda, ukoliko na ra~unu ima dovoljno novca.699 Ukoliko je transkacija odobrena, kupljeni proizvodi }e biti dostavljeni ili }e naru~ene usluge biti izvršene. Autorizacija pla}anja obezbje|uje odobrenje transkacije od strane izdava~a kreditne kartice (finasijske institucije vlasnika kartice). Ovo odobrenje garantuje prodavcu da }e primiti novac za naru~ene proizvode ili usluge i on onda moè nastaviti sa isporukom proizvoda ili izvo|enjem usluga koje je traìo kupac. Proces za ostvarivanje autorizacije pla}anja po~inje kada prodavac pošalje zahtjev za autorizaciju. Ovaj zahtjev se sastoji iz dva dijela. Poruka pla}anja koju je prvobitno poslao kupac u okviru zahtjeva za kupovinu i poruka autorizacije koju je kreirao prodavac. Kada provjerava~ primi zahtjev za autorizaciju, on verificira konzistentnost izme|u dva dijela zahtjeva koriste}i dvostruki potpis i idenetifikator transakcije. Provjerava~ odabire odgovaraju}u mreù bankovne kartice (private bank card network) za odre|enu kreditnu karticu i šalje zahtjev za autorizaciju koriste}i protokol odgovaraju}i za tu mreù. Ako je zahtjev odobren, provjerava~ prodavcu šalje odgovor za autorizaciju, koji sadrì ‘capture token’ koji }e prodavac koristiti za zahtjev izvršenja pla}anja. Prodavac ~uva ovaj capture token sve dok naru~eni proizvodi ili usluge ne budu isporu~eni. 4.7. Elektronski potpis - problemi primjene elektronskog potpisa 91. U tradicionalnom okruènju transakcije se obavljaju direktno „licem u lice“. U~esnici koji su uklju~eni u transakciju mogu identitet drugog 696 Vidjeti Dickson K.W. Chiu,”A Three-layer Architecture fo E-Contract Enforcement in an E-Service Environment”, IEEE, (2004). 697 Vidjeti Angelov S., Grefen P., „B2B eContract Handling-A Survey of Projects, Papers and Standards”, University of Twente, The Netherlands, 2003. 698 Vidjeti Angelov S., Grefen P.,”B2B eContract Handling-A Survey of Projects, Papers and Standards”, University of Twente, The Netherlands, 2003. 699 Vidjeti Dickson K.W. Chiu, ”A Three-layer Architecture fo E-Contract Enforcement in an E-Service Environment”, IEEE, (2004). Kao I. Angelov S., Grefen P., ”B2B eContract Handling”.

230


28.5.2007

1:22

Page 231

partnera verificirati na razli~ite na~ine (npr. putem li~ne karte, voza~ke dozvole, putne isprave i sl.).700 Samim tim sigurnost se podrazumijeva. U elektronskom poslovanju, još uvijek se moraju izvršavati tradicionalni zadaci, ali se oni moraju raditi na druga~iji na~in.701 Elektronsko okruènje zahtijeva isti nivo sigurnosti, no traì neke druga~ije tehnike. Izazovi sigurnosti e-commerca su: prepoznati u~esnike u transakciji, zaštiti baze podataka i aplikacije, te obezbijediti objekte organizacije.702 Implementacija i odràvanje sigurnog elektronskog poslovanja jedan je od najizazovnijih zadataka današnjice. U~esnici u pravnom prometu èle biti sigurni da njihovi podaci (npr. broj kreditne kartice, identitet i sli~no) ne mogu biti otkriveni ili korišteni od strane neautorizovanih osoba. Prema tome, esencijalno je da se u vo|enju elektronskog poslovanja fokusiramo na centraliziranu autentifikaciju i autorizaciju.703 Elektronsko poslovanje mora jam~iti sigurnost i zaštitu za infrastrukturu i aplikacije, uklju~uju}i sisteme,704 mreè i podatke, a sve sa aspekta povjerljivosti i integriteta.705 To uklju~uje zaštitu mreè i sistema kompnije od razli~itih oblika napada.706 Tako|er se zahtjeva da su komunikacije izme|u kupca i aplikacije sigurne i povjerljive. 4.7.1. Elektronski potpis i enkripcija

92. Pojam elektronskog potpisa je generi~ki pojam koji u sebi obuhvata razli~ite na~ine na koji se elektronski dokument707 moè potpisati. Pojam obuhvata: otipkano ne~ije ime na kraju elektronskog pisma; ocrtavanje ne~ije e-mail adrese na vrhu elektronskog pisma; ne~iji kompjuterom skenirani potpis; elektronski potpis koji u sebi uklju~uje postupak enkripcije i digitalnog certifikata i biometri~ki potpis–identifikaciju koja se sastoji u sposobnosti kompjutera odnosno kompjuterskog sistema da prepoznaje DNK o~nu mre`nja~u ili drugu li~nu osobinu potpisnika.

700 Vidjeti Angelov S., Grefen P., ”B2B eContract Handling-A Survey of Projects, Papers and Standards”, University of Twente, The Netherlands, 2003. 701 Vidjeti opširnije David B. Canton, John E., “Legal Landmines in E-Commerce“, McGraw-Hill Education, (2002). 702 Opširnije, C. J. Armstrong, „Staying Legal: A Guide to Issues and Practice for Users and Publishers of Electronic Resources“, Library Association Publishing, (1999), str. 77-92. 703 Vidjeti Adapting E-business Policies in a Changing Environment - The Lessons of the Go Digital Initiative and the Chalenges Ahead, Communication from The Commission to The Council, The European Parliament, The European Economic and Social Committee and The Committee of the Regions, Brussels, (2003). 704 Vidjeti http://www.nytimes.com, posljednji posjet 22.03.2005. 705 Vidjeti Legal barriers in E-business, Commission Staff Working Paper, Brussels, (2004) 706 Vidjeti opširnije David B. Canton, John E., „Legal Landmines in E-Commerce“, McGraw-Hill Education, (2002). 707 Vidjeti opširnije Simmons&Simmons, „Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online“, Copenhagen Business School Press, (2002), str. 27-36.

231


28.5.2007

1:22

Page 232

Trenutno, pojam elektronski potpis se naj~eš}e koristi za ozna~avanje elektronskog potpisa koji u sebi uklju~uje postupak enkripcije i digitalnog certifikata.708 Ispitat }emo ih posebno. 4.7.1.1. Kriptografija 93. Internet je otvorena javna mreà dostupna svima. Uvijek postoji mogu}nost da neko neovlaš}eno prati komunikaciju korisnika i to kasnije zloupotrebi.709 Zbog toga se u cilju ozbiljne primjene Interneta u savremenom poslovanju mora prona}i mehanizam koji }e obezbediti zaštitu tajnosti informacija (spre~avanje otkrivanja njihovog sadràja);710 integritet informacija (spre~avanje neovlaš}ene izmjene informacija)711 i autenti~nost informacija (definisanje i provjera identiteta pošiljaoca).712 Kriptografija je nauka koja se bavi metodama o~uvanja tajnosti informacija i koja pruà rješenje ovog problema.713 Prije nego što se pre|e na prikaz i objašnjenje razli~itih sistema šifrovanja podataka koji su danas u upotrebi, potrebno je objasniti osnovne elemente kriptografije.714 Šifrovanje je postupak transformacije ~itljivog teksta u oblik ne~itljiv za onoga kome taj tekst nije namjenjen.715 Dešifrovanje je postupak vra}anja šifrovanog teksta u ~itljiv oblik716 i klju~ je za po~etnu vrijednost algoritma kojim se vrši šifrovanje. 94. Prvi sistem je metod šifrovanja tajnim klju~em. Šifrovanje tajnim klju~em („Simetri~no šifrovanje“) je šifarski sistem kod koga je klju~ za šifrovanje identi~an klju~u za dešifrovanje.717 To zna~i da i pošiljalac i primalac poruke koriste isti tajni klju~.718 Ako npr. osoba „A“ èli da pošalje osobi „B“ poruku (fakturu, ra~un, podatke o kreditnoj kartici) on }e je šifrovati svojim tajnim klju~em. Kada primi poruku „B“ je moè dešifrovati 708 Opširnije, C.J.Armstrong, „Staying Legal: A Guide to Issues and Practice for Users and Publishers of Electronic Resources“, Library Association Publishing, (1999), str. 77-92. 709 Vidjeti opširnije David B. Canton, John E., „Legal Landmines in E-Commerce“, McGraw-Hill Education, (2002). 710 Vidjeti Angelov S., Grefen P., „B2B eContract Handling-A Survey of Projects, Papers and Standards”, University of Twente, The Netherlands, 2003. 711 Ibid. 712 Ibid. 713 Vidjeti opširnije Simmons&Simmons, „Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online“, Copenhagen Business School Press, (2002), str. 27-36. 714 Vidjeti http://canada.justice.gc.ca, posljednji posjet 23.03.2005. 715 Vidjeti Dickson K.W. Chiu, „A Three-layer Architecture fo E-Contract Enforcement in an E-Service Environment”, IEEE, (2004). 716 Ibid. 717 Vidjeti Schulze C., “Don’t Panic, Do e-commerce”, European Commission Electronic Commerce Team, www. Internetpolicy.net, posljednja posjeta 22.03.2005. 718 Vidjeti Dickson K.W. Chiu, „A Three-layer Architecture fo E-Contract Enforcement in an E-Service Environment”, IEEE, (2004).

232


28.5.2007

1:22

Page 233

samo ako posjeduje kopiju tog klju~a. Tajnost i autenti~nost poruke kod ovog sistema zasnivaju se na tajnosti klju~a. Ako se „A“ i „B“ nalaze na fizi~ki udaljenim lokacijama javlja se problem obezbje|enja sigurnog kanala za distribuciju tajnog klju~a. Svako ko na bilo koji na~in sazna njegovu algoritamsku vrijednost mogao bi da ~ita i modifikuje sve poruke koje me|usobno razmjenjuju „A“ i „B“, a da to ostane neprimje}eno. Postoji još jedan problem. Ukoliko „A“ èli da komunicira sa više poslovnih partnera mora da obezbjedi razli~it klju~ za svakog primaoca, kako bi se izbjegla mogu}nost da bilo koji primalac ~ita poruke koje mu nisu namjenjene. Rješenje ovih problema je prona|eno u vidu sistema šifrovanja javnim klju~em („Asimetri~ni šifarski sistem“). U njemu svaki u~esnik u komunikaciji koristi dva klju~a. Jedan klju~ je javni i moè se slobodno distribuirati, dok je drugi tajni i dostupan je samo njegovom vlasniku. Iako su razli~iti, klju~evi su me|usobno povezani odre|enim transformacijama. Poznavanje jednog klju~a i algoritma transformacije ne omogu}ava dobijanje drugog klju~a. Najbitnije je da se tajni klju~ u cjelom postupku komunikacije nigde ne šalje jer ne postoji potreba da bilo ko sem njegovog vlasnika bude upoznat s njim.719 To zna~i da pošiljalac moè bilo kome da pošalje šifrovanu poruku ako zna javni klju~ osobe kojoj dokument šalje, a samo primalac, svojim tajnim klju~em moè da dešifruje poruku. Ako ponovo pogledamo prethodni primjer sada je situacija bitno druga~ija. „A“ šifruje poruku „B“ upotrebom njegovog javnog klju~a,720 koji je svima dostupan (mogao ga je dobiti putem email-a, preuzeti sa njegovog web sajta i sl). Bilo ko, ko presretne ovu komunikaciju i pored toga što poznaje javni klju~ osobe „B“ ne moè otkriti sadràj poruke. Poruku moè dešifrovati samo „B“ koriš}enjem svog tajnog klju~a. Ovaj sistem predstavlja rješenje za prva dva zahtjeva koja smo na po~etku postavili - zaštitu tajnosti informacija i o~uvanje njihovog integriteta. Ostaje otvoreno pitanje kako da „B“ bude siguran da je poruka koju je primio zaista poslao A. Obezbje|enje autenti~nosti informacija, tj. definisanje i provjera identiteta pošiljaoca postiè se upotrebom digitalnih potpisa i digitalnih certifikata.721 4.7.2. Digitalni potpis

95. Svrha digitalnog potpisa je da potvrdi autenti~nost sadràja poruke (dokaz da poruka nije promjenjena na putu od pošiljaoca do primaoca), 719 Vidjeti opširnije David B. Canton, John E., „Legal Landmines in E-Commerce“, McGraw-Hill Education, (2002), str. 22. 720 Vidjeti opširnije Simmons&Simmons, „Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online“, Copenhagen Business School Press, (2002), str. 27-36. 721 Opširnije.C.J.Armstrong, „Staying Legal: A Guide to Issues and Practice for Users and Publishers of Electronic Resources“, Library Association Publishing, (1999), str. 77-92.

233


28.5.2007

1:22

Page 234

kao i da obezbijedi garantovanje identiteta pošiljaoca poruke.722 Osnovu digitalnog potpisa ~ini sadràj same poruke. Pošiljalac primjenom odre|enih kriptografskih algoritama prvo od svoje poruke koja je proizvoljne duìne stvara zapis fiksne duìne (pr. 512 ili 1024 bita) koji u potpunosti oslikava sadràj poruke.To prakti~no zna~i da svaka promjena u sadràju poruke dovodi do promjene potpisa. Ovako dobijen zapis on dalje šifruje svojim tajnim klju~em i tako formira digitalni potpis koji se šalje zajedno sa porukom. Primjer: pošiljalac „A“ kreira digitalni potpis na osnovu poruke koju èli da pošalje primaocu „B“. Šifruje ga svojim tajnim klju~em i šalje zajedno sa porukom. Primalac „B“ po prijemu poruke dešifruje potpis pošiljaoca „A“ njegovim javnim klju~em. Zatim primjenom istog postupka kao i pošiljalac „A“ i primalac „B“ kreira potpis na osnovu poruke koju je primio i upore|uje ga sa primljenim potpisom. Ako su potpisi identi~ni, primalac „B“, moè biti siguran da je poruku zaista poslao pošiljalac „A““(jer je njegovim javnim klju~em uspješno dešifrovao potpis) i da je ona stigla do „B“ nepromjenjena (jer je utvrdio da su potpisi identi~ni). I pored velike sigurnosti koju pruà ovaj metod zaštite, i dalje postoji mogu}nost prevare. Neko je mogao poslati primaocu „B“ svoj javni klju~ tvrde}i da je od pošiljaoca „A“, a zatim slati poruke za koje bi on mislio da ih šalje pošiljalac „A“. Rješenje ovog problema pruà upotreba digitalnih certifikata.723 96. Digitalni certifikat moèmo nazvati i digitalnom li~nom kartom, jer on to zaista i jest - digitalna li~na karta u syber prostoru, sredstvo kojim }e pošiljalac i osoba sa kojom se komunicira dokazati identitet na Internetu.724 Pošto na Internetu nema policije koja bi provjerila podatke i izdala li~nu kartu, pojavile su se kompanije koje imaju ulogu „tre}e strane“ - Certificate Authority - Certifikacioni autoritet (CA). Zadatak CA je da provjere i utvrde ne~iji identitet i nakon toga mu izdaju digitalni certifikat.725 Kako to funkcioniše u praksi? Lice „A“ podnosi zahtjev za izdavanje certifikata CA kompaniji. CA provjerava njegov identitet na osnovu li~nih dokumenata koje im je prikazao pri podnošenju zahtjeva. Ako je sve u redu, lice „A“ kompaniji, koja je certitikacioni autoritet, proslje|uje svoj javni klju~ za koji CA kreira digitalni potpis. Nakon toga CA izdaje certifikat kojim se potvr|uje da taj javni klju~ zaista pripada licu „A“. Ako 722 Schulze C., “Don’t Panic, Do e-commerce”, European Commission Electronic Commerce Team, www.Internetpolicy.net, posljednja posjeta 22.03.2005. 723 Vidjeti opširnije Simmons&Simmons, „Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online“, Copenhagen Business School Press, (2002), str. 27-36. 724 Vidjeti Dickson K.W. Chiu, „A Three-layer Architecture fo E-Contract Enforcement in an E-Service Environment”, IEEE, (2004). 725 Vidjeti opširnije David B. Canton, John E., „Legal Landmines in E-Commerce“, McGraw-Hill Education, (2002), str, 25.

234


28.5.2007

1:22

Page 235

lice „A“ kasnije èli da komunicira sa drugim subjektom pri prvom kontaktu mu šalje digitalni certifikat i svoj javni klju~. S obzirom da svi poznatiji komunikacioni programi u sebi ve} imaju uklju~ene javne klju~eve CA kompanija kojima se vjeruje, primalac po prijemu ove poruke lako utvr|uje validnost tog certifikata. Ovdje je opisan samo jedan dio primjene digitalnih certifikata. Postoje i drugi na~ini koji se koriste. 97. Ako privredni subjekt èli da na svojoj web stranici (prodavnici) omogu}i kupcima pla}anje kreditnim karticama ili prodaju i pruànje povjerljivih informacija, njegov web server (server na kome se nalazi prezentacija) mora imati mogu}nosti da radi kao Secure Web Server.726 Neophodan uslov za sve ovo je da privredni subjekt zatraì i dobije digitalni certifikat za svoj server od nekog Certifikacionog autoriteta (CA).727 Digitalni certifikat servera izdat od strane CA mora da sadrì sljede}e: naziv organizacije; dodatne podatke za identifikaciju; javni klju~; datum do koga vaì javni klju~; ime CA koji je izdao digitalni certifikat i jedinstveni serijski broj. Svi navedeni podaci formiraju certifikat koji se na kraju šifruje koriste}i tajni klju~ CA. Ako korisnik ima povjerenja u CA i ima CA javni klju~, moè biti siguran u ispravnost certifikata. Veoma je vjerovatno da Web browser koji korisnik posjeduje ve} sadrì javni klju~ CA jer su Netscape i Microsoft procijenili kojim se CA moè najviše vjerovati tako da su njihove javne klju~eve uklju~ili u svoje browsere. Naj~eš}e koriš}eni standard za digitalne certifikate je X.509.728 Sva opisana rješenja vezana za kriptografiju i digatilni potpis nisu bila dovoljna za punu sigurnost e-businessa. Zbog toga }emo u nastavku spomenuti još neke na~ine obezbje|enja e-businessa. Prvi je osiguranje e-businessa korištenjem filtriranja paketa i aplikacijskih firewalla. Sigurnosni zahtjevi i upravljanje uklju~uju: - skrivanje adrese da se obezbijedi nivo povjerljivosti; - zaštita integriteta kompanije protiv napada zlonamjernim kodom; - dostupnost komponenti preko redudantnosti, beckup/recovery-a, fault tolerance-a i - jedinstven sign-on za autentifikaciju korištenjem listi za kontrolu pristupa. 98. Postoje dvije sigurnosne komponente firewalla koje se koriste za zaštitu aplikacija i baza podataka kompanije od potencijalnih vanjskih kradljivaca preko Interneta.729 Screening routers su programi koji obavl726 Vidjeti Dickson K.W. Chiu, „A Three-layer Architecture fo E-Contract Enforcement in an E-Service Environment”, IEEE, (2004). 727 Ibid. 728 Vidjeti opširnije Simmons&Simmons, „Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online“, Copenhagen Business School Press, (2002), str. 27-36. 729 Vidjeti opširnije David B. Canton, John E., „Legal Landmines in E-Commerce“, McGraw-Hill Education, (2002), str. 45.

235


28.5.2007

1:22

Page 236

jaju efektivno filtriranje paketa. Aplikacijski proxy su programi koji proširuju zaštitu analiziraju}i pakete da bi zaštitili podatke i aplikacije kompanije od neautorizovnih pristupa. Drugi metod je osiguranje e-businessa korištenjem SET-a (Secure Electronic Transactions). Sigurnosni zahtjevi i upravljanje su: sna`na enkripcija da se osigura povjerljivost; zaštita integriteta kompanije protiv napada zlonamjernim kodom; dostupnost komponenti preko redudantnosti, backup/recovery-a, fault tolerance-a i digitalni certifikati za autentifikaciju. Sigurnosne komponente corporate firewall-a bazirane su na SET protokolu.730 Komponente firewall-a korištene su da obezbijede sigurno okruènje i uklju~uju sreening routere, aplikacijske proxyje i circuitlevel gateway. Corporate Web server obavlja ulogu autentificiranja klijenata preko digitalnih potpisa i certifikata. Postoji Certificate Authority koji vodi ra~una da su u~esnici u transakciji zaista oni za koje se predstavljaju, a kako bi se izbjegli nesporazumi. Tre}i na~in osiguranja e-businessa postiè se korištenjem VPN-a (Virtual Private Network). Sigurnosni zahtjevi i upravljanje uklju~uju: sna`nu enkripciju i IP tuneliranje da bi se osigurala povjerljivost; zaštitu integriteta kompanije protiv napada zlonamjernim kodom; dostupnost komponenti preko redudantnosti, back/recovery-a, fault tolerance-a; kontrolu pristupa uklju~uje filtriranje paketa, aplikacijski gateway i listu kontrole pristupa.731 U ovom scenariju, IP tuneliranje uvedeno je izme|u dvije intranet mreè ili gatewaya. Mre`ni saobra}aj je jedostavno tuneliran izme|u klijenta i destinacijskog gatewaya. Na ovaj na~in je host adresa (adresa doma}ina) uvijek zašti}ena od vanjskih u~esnika jer se vidi samo adresa gatewaya. Kada udaljeni korisnici zahtjevaju pristup aplikacijama i bazama podataka kompanije, oni koriste IPSec transport mode, kao tip korištene operacije. 4.8. EDI ugovori 99. Najrazvijeniji i najsigurniji na~in elektronskog ugovaranja je postizanje sporazuma putem elektronskog trgova~kog partnerskog sporazuma (TPA).732 Ova vrsta sporazuma specificira termine i uslove pod kojima }e 730 Opširnije, C. J. Armstrong, „Staying Legal: A Guide to Issues and Practice for Users and Publishers of Electronic Resources“, Library Association Publishing (1999), str. 77-92. 731 Vidjeti Schulze C., “Don’t Panic, Do e-commerce”, European Commission Electronic Commerce Team; www.Internetpolicy.net, posljednja posjeta 22.03.2005. 732 Vidjeti Hsieh C., Lin B., „Impact of Standardization on EDI in B2B Development”, Industrial Management-Data Systems, Volume 104, Number 1, (2004).

236


28.5.2007

1:22

Page 237

ugovorne strane zaklju~ivati elektronske ugovore, odnosno elektronski poslovati. Ti sporazumi su zasnovani na primjeni EDI-a (Electronic Data Interchange/Elektronske razmjene poruka) koja omogu}ava automatske elektronske tranasakcije.733 EDI sistem omogu}ava da ponudilac i ponu|eni elektronskim porukama na siguran na~in u okviru zatvorenog sistema šalju ponudu i prihvat, tj. da zaklju~uju ugovore.734 Ovaj na~in poslovanja dominira u B2B poslovanju, odnosno elektronskom poslovanju izme|u kompanija. Najrasprostanjeniji EDI standardi su: - UN/EDIFACT standardi Ujedinjenih Nacija735 za elektronsku razmjenu poruka u administraciji, trgovini i transportu. Ovi standardi su uspostavljeni radi elektronske razmjene poruka izme|u kompjuterizovanih informacionih sistema i prevashodno se koriste u trgovini robom, finasijama i osiguranju; - ANSI ASC X12 standardi („American National Standards Institute Accredited Standards Committee X12“) je jedan od utemeljitelja UN/EDIFACT. On u sebi obuhvata standarde koji se koriste u obrazovanju, finansijama, administraciji, vladi, osiguranju, transportu, distribuciji i skladištenju; - SWIFT („Society for Worldwide Interbank Financial Telecommunications“) je set standardizovanih elektronskih poruka za me|unarodna pla}anja, izjave, naloge i ostale transakcije koji se vrše u bankarstvu. Ovaj sistem koristi preko 7.000 bankarskih institucija. Svaki dan se transmituje više od 3.000.000 ovih poruka; - EAN („European Article Numbering“) predstavlja sistem standardizovanih elektronskih poruka koji je baziran na UN/EDIFACT standardima. Svaki proizvod u EU mora da ima EAN robni kod; - IATSA („International Air Transport Association“) je standardizovani sistem razmjene elektronskih poruka koji se primjenjuje u avio transportu, naro~ito u segmentu rezervacija i kupovine avio karata. 100. TPA („Trade Partner Agreements“), kao zatvoreni sistemi elektronskog poslovanja obuhvataju mnoge razli~ite forme EDI-a.736 Ti sporazumi moraju regulisati:737 733 Ibid. 734 Jelena Vilus, „Elektronsko trgova~ko pravo“, Evropski centar za mir i razvoj (ECPD) Univerziteta za mir UN, Beograd, (2000), kao i UNDP ICT- Forum, (2003), „Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society“, Conference material, Sarajevo, str. 7-45. 735 Ibid. 736 Jelena Vilus, „Elektronsko trgova~ko pravo“, Evropski centar za mir i razvoj (ECPD) Univerziteta za mir UN, Beograd, (2000), kao i UNDP ICT- Forum, (2003), „Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society“, Conference material, Sarajevo, str. 7-45. 737 Vidjeti Steve Hedly, Tanja Aplin, „Statutes on IT and E-Commerce“, Oxford University Press, (2002).

237


28.5.2007

1:22

Page 238

- Obuhvat sporazuma (stranke, vrstu transakcija koju obuhvata, kao i vrijeme trajanja sporazuma); vrstu EDI standarda koje se odnose na transakcije (UN/EDIFACT ANSI ASC X12, IATSA itd); potrebni hardver i softver (svaka strana mora imati zahtjevani softverski i hardverski sistem koji je kompatibilan sa sistemom druge strana); - Odre|ivanje provajdera (pošto se EDI transakcije vrše preko tre}eg lica provajdera, sporazumom se odre|uje preko kojeg tre}eg lica provajdera }e se to vršiti); - Komunikacione protokole kojima se odre|uje koje vrste dokumenata i poruka se mogu slati ovim sistemom, kao i odre|ivanje kad se poruka smatra primljenom; - Odre|ivanje na~ina za obavještavanje o primljenoj poruci i na~ina arhiviranja tih poruka); - Sistem identifikacije i autentifikacije (uspostavljanje šifri, enkripcije, kao i odrešivanje elektronskog potpisa); - Vlasništvo nad podacima (koji podaci koji su primljeni ovim sistemom se mogu koristiti i na koji na~in zbog problema poslovne tajne); ispravljanje greški. EDI poznaje dvije vrste greški. Prva je ljudska greška, tj. greške kod unosa podataka ili kod transmisije, a druga vrsta pogreški su kompjuterske greške. Svaka strana je odgovorna za greške u svom sistemu ili u sistemu svog provajdera; - Sigurnosni protokoli (odre|ivanje sigurnosnih mjera koje mora da poduzme svaka strana radi obezbje|enja sigurnog slanja i primanja poruka); - Opšte uslove poslovanja (sve uslove i ograni~enja koji se odnose na ovaj sistem poslovanja). 4.9. XML standard 101. Kako je Internet postao osnova elektronskog poslovanja, bilo je potrebno prona}i na~in da se razmjenjuju podaci izme|u razli~itih platformi, programskih jezika i programskih koncepcija. Taj razvoj je omogu}io razvoj novog formata i jezika web-a, tzv. XML.738 Razvoj XML-a po~eo je 1994. godine pod pokroviteljstvom World Wide Web konzorcijuma s ciljem rješavanja problema razmjene podataka na Internetu.739 Tako je nastao novi standard za opisivanje podataka koji se prenose Internetom.740 XML rješava dva klju~na problema web-a: razmjenu informacija Internetom i pronalaènja odgovaraju}eg formata u kojem su iskazane informacije. Primjenom XML-a omogu}ava se obrada informacija pomo}u programa za pretraìvanje Interneta (web browsera), klijentovog browsera ili bilo koje klijentove aplikacije. 738 Vidjeti Chris Reed, John Angel, „Computer Law“, Blackstone Press, London, UK, (2001), str. 134-176. 739 Vidjeti Chen R.S., ”Developing an XML Framework for an eletronic document delivery system”, The Electronic Library, Volume 19, Number 2, (2002). 740 Vidjeti XML - Temelj svih temelja, Magazin INFO, juni 2004.

238


28.5.2007

1:22

Page 239

5. Zaklju~ivanja ugovora elektronskim porukama, odnosno upotrebom IKT u pravu BiH 5.1. Struktura budu}e e-legislative BiH 102. Pravno regulisanje elektronskog poslovanja treba da bude na dràvnom nivou.741 To je razlog zbog koga je Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojni program Ujedinjenih nacija) izradilo nacrte kompletne e-legislative Bosne i Hercegovine. Nju sa~injavaju: sada ve} usvojeni Zakon o elektronskom potpisu BiH, te nacrti zakona i podzakonskih akata: Nacrt Zakona o odre|enim pravnim aspektima elektronskog pravnog i poslovnog prometa BiH; Nacrt Uredbe o mjerama zaštite elektronskog potpisa; Nacrt Uredbe o uslovima za povezivanje evidencija izdanih i opozvanih certifikata; Nacrt Uredbe o registru davatelja usluga certificiranja elektronskih potpisa koji izdaju kvalificirane certifikate i Nacrt Uredbe o evidenciji davatelja usluga certificiranja elektronskih potpisa. 5.1.1. Nacrt Zakona o odre|enim pravnim aspektima elektronskog pravnog i poslovnog prometa BiH

103. Nacrtom ovog zakona ure|uje se pravni okvir za odre|ene aspekte elektronskog pravnog i poslovnog prometa, koji obuhvata preduzimanje i pruànje usluga informacionog društva, obaveze davaoca usluga u vezi informisanja, zaklju~ivanje ugovora i odgovornost davaoca usluga.742 ^lanom 2 ovog Nacrta zakona je predvi|eno da se odredbe ovog zakona, koje se odnose na usluge informacionog društva, ne primjenjuju na sljede}e usluge informacionog društva: - djelatnost javnog bilje`nika ili ekvivalentnih profesija, u mjeri u kojoj je uklju~ena direktna i specifi~na veza sa obavljanjem funkcija javnih organa, - zastupanje stranaka i odbrana njegovih interesa pred sudovima, - nagradne igre i igre na sre}u, za koje se pla}a ulog sa nov~anom vrijednoš}u, uklju~uju}i lutrije i kla|enje. Ovim zakonom se ne mijenjaju propisi iz oblasti oporezivanja, zaštite podataka, te propisi koji se odnose na sporazume izme|u preduze}a, 741 Strategija razvoja informacionog društva Bosne i Hercegovine, Vije}e ministara BiH i Razvojni program Ujedinjenih nacija BiH, dokument usvojen na 69 sjednici Vije}a ministara BiH, str. 27-30. 742 Nacrt Zakona o odre|enim pravnim aspektima elektronskog pravnog i poslovnog prometa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH.

239


28.5.2007

1:22

Page 240

odluke koje donose udruènja preduze}a ili praksu uskla|enu sa sporazumima u svrhu podjele trìšta ili fiksiranja cijena (cartel law). 104. Definicije su sadràne u ~lanu 3 istog nactra i u smislu ovog zakona zna~e: - podaci u elektronskom obliku: podaci koji su formirani, sa~uvani, poslani, primljeni ili izmjenjivi na elektronski na~in; - elektronska poruka: niz podataka, koji su poslani ili primljeni na elektronski na~in, što uklju~uje prije svega elektronsku razmjenu podataka i elektronsku poštu; - pošiljalac elektronske poruke: lice, koje je samo poslalo elektronsku poruku ili je poruka bila poslana u njeno ime, u skladu sa njenom voljom; posrednik elektronske poruke se ne smatra za pošiljaoca ove elektronske poruke; - naslovnik elektronske poruke: lice, kojem je pošiljalac namijenio elektronsku poruku; - primalac elektronske poruke: lice koje je primilo elektronsku poruku; posrednik elektronske poruke se ne smatra za primaoca ove elektronske poruke; - posrednik elektronske poruke: lice koje za drugo lice pošalje, primi, sa~uva elektronsku poruku ili nudi druge usluge u vezi sa elektronskom porukom; - informacioni sistem: programska, mašinska, komunikacijska i druga oprema koja djeluje samostalno ili u omre`ju i namijenjena je sakupljanju, procesovanju, distribuciji, upotrebi i drugoj obradi podataka u elektronskom obliku; - usluga informacionog društva: usluga koja se uobi~ajno obavlja za naknadu, na daljinu, elektronskom opremom za obradu (uklju~uju}i i digitalnu kompresiju) i pohranjivanje podataka, na pojedina~ni zahtjev korisnika, a naro~ito: on line prodaja roba i usluga, on-line nu|enje informacija, on-line reklamiranje, elektronski pretraìva~i i mogu}nosti traènja podataka, kao i usluge kojim se prenose informacije putem elektronskog omre`ja i omogu}ava pristup takvom omre`ju, ili ~uvaju informacije korisnika; - davalac usluga: svako fizi~ko ili pravno lice koje pruà usluge informacionog društva; - osnovani davalac usluga: davalac usluga koji uspješno vodi ekonomsku aktivnost koriste}i odre|eno ure|enje, na neodre|eni vremenski period, pri ~emu prisustvo i korištenje tehni~kih sredstava i tehnologija koje se traè radi nu|enja usluge, ne ~ine, sami po sebi, osnivanje davaoca usluga; - korisnik: svako fizi~ko ili pravno lice koje, u svrhu profesionalnih rezultata ili druga~ije, koristi usluge informacionog društva, naro~ito u svrhu da dobije informacije ili ih u~ini dostupnim; 240


28.5.2007

1:22

Page 241

- potroša~: svako fizi~ko lice koje djeluje u svrhu koja ne spada u njegovu ili njenu, trgovinsku, poslovnu ili profesionalnu aktivnost; - komercijalna komunikacija: reklamiranje i druge forme komunikacije koje promovišu, direktno ili indirektno, robe i usluge, ili ugleda kompanije (poduzetnika), organizacije ili lica koje vrši komercijalnu, industrijsku ili zanatsku djelatnost, ili se bavi regulisanom profesijom, osim: - podataka koji omogu}avaju direktan pristup radu poduzetnika, kao što su domain name ili e-mail adrese, kao i - slobodnih, i naro~ito, bez finansijske protivusluge ura|enih podataka, koji se odnose na robe, usluge ili ugled kompanije (poduzetnika), organizacije ili lica. 105. Zakonom je predvi|eno da lica mogu urediti svoje odnose pri stvaranju, slanju, prijemu, ~uvanju ili drugoj obradi elektronskih poruka druk~ije nego što je ovim zakonom odre|eno, ako iz pojedine odredbe ovog zakona, ili iz njenog smisla, ne proizilazi šta drugo.743 U odjeljku koji govori o porijeklu elektronske poruke zakon je odredio da }e se smatrati da elektronska poruka poti~e od pošiljaoca elektronske poruke (u daljem tekstu: pošiljalac): - ako je pošalje pošiljalac, li~no, ili - ako je pošalje lice koje je pošiljalac ovlastio, ili - ako je pošalje informacioni sistem kojim upravlja sam pošiljalac ili neko drugi po njegovom nalogu da djeluje samostalno, ili - ako je naslovnik elektronske poruke, za potvrdu izvora elektronske poruke, upotrijebio, izme|u pošiljaoca i primaoca elektronske poruke (u daljem tekstu: primalac), u tu svrhu unaprijed dogovorenu tehnologiju i postupak. Ove odredbe se ne primjenjuju u slu~aju: - ako je pošiljalac obavijestio primaoca da elektronska poruka nije njegova, i primalac imao razumno vrijeme da djeluje u skladu s tim, ili - ako je primalac znao ili je mogao znati, da je postupio sa pa`njom dobrog doma}ina, odnosno dobrog privrednika, ili da je upotrijebio dogovorenu tehnologiju i postupak, da elektronska poruka nije pošiljao~eva. 106. Zakon je tako|e naveo da primalac ima pravo da svaku primljenu elektronsku poruku smatra samostalnom i da postupa u skladu s tim, osim ako je znao ili je mogao znati, da je postupio sa pa`njom dobrog 743 Nacrt Zakona o odre|enim pravnim aspektima elektronskog pravnog i poslovnog prometa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH.

241


28.5.2007

1:22

Page 242

doma}ina, odnosno dobrog privrednika, ili da je upotrijebio dogovorenu tehnologiju i postupak, da se radi o ponovljenoj elektronskoj poruci. Ako pošiljalac primi od primaoca potvrdu o prijemu, smatra se da je naslovnik elektronske poruke primio tu elektronsku poruku, ali se ne smatra da je poslana elektronska poruka jednaka primljenoj elektronskoj poruci. Ako je pošiljalac prije ili prilikom slanja elektronske poruke ili u samoj elektronskoj poruci zahtijevao, ili je sa primaocem dogovorio da se potvrdi prijem elektronske poruke, i naveo da elektronsku poruku uslovljava potvrdom o prijemu, smatra se da elektronska poruka nije bila poslana dok pošiljalac ne primi potvrdu o prijemu. A u slu~ajevima da pošiljalac ne navede da elektronsku poruku uslovljava potvrdom o prijemu i ne primi potvrdu o prijemu u odre|enom, dogovorenom roku ili razumnom roku, ako rok nije odre|en ili dogovoren, pošiljalac moè obavijestiti primaoca da nije primio potvrdu o prijemu i odrediti primjeren naknadni rok u kojem mora primiti potvrdu o prijemu. Ukoliko pošiljalac ni u tom roku ne primi potvrdu o prijemu, po prethodnom obavještenju primaoca, smatra se da je elektronska poruka neposlana. Ako pošiljalac sa primaocem nije dogovorio formu potvrde o prijemu, potvrdom o prijemu se smatra bilo koja samostalna ili druga potvrda primaoca, odnosno ponašanje primaoca koje je dovoljno da pošiljalac zna ili moè znati da je elektronska poruka primljena.744 107. Ako nije druk~ije dogovoreno, smatra se da je elektronska poruka poslana u momentu kad u|e u informacioni sistem koji je izvan kontrole pošiljaoca ili lica koje je elektronsku poruku poslalo u ime pošiljaoca i u skladu sa voljom pošiljaoca (~lan 9 Nacrta zakona). Kao momenat prijema elektronske poruke smatra se momenat kada elektronska poruka u|e u informacioni sistem primaoca. Ako je primalac odredio poseban informacioni sistem za prijem elektronskih poruka, bez obzira na gore navedeno, ako nije druk~ije dogovoreno, momenat prijema elektronske poruke je momenat: - kada elektronska poruka u|e u taj informacioni sistem, ili - ako je elektronska poruka poslana na drugi informacioni sistem, momenat kada primalac preuzme elektronsku poruku. 108. Mjesto slanja i mjesto prijema elektronske poruke regulisano je ~lanom 11 Nacrta zakona i navedeno je da se, ako nije druk~ije dogovoreno, za mjesto iz kojeg je elektronska poruka poslana, smatra 744 Nacrt Zakona o odre|enim pravnim aspektima elektronskog pravnog i poslovnog prometa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH.

242


28.5.2007

1:22

Page 243

mjesto sjedišta ili prebivališta pošiljaoca u momentu slanja elektronske poruke. Kao mjesto prijema elektronske poruke, ako nije druk~ije dogovoreno, smatra se mjesto sjedišta ili prebivališta primaoca u momentu prijema elektronske poruke.745 Kao najva`nije rješenje ovog Nacrta zakona je zasigurno ~lan 12 u kome je regulisano pravno dejstvo podataka u elektronskom obliku i njihova upotreba kao dokaznog sredstva, i to na na~in da se istina ne moè isklju~iti zbog ~injenice da su u elektronskom obliku.746 Ovom odredbom obezbje|uje se da }e sudovi prihvatati elektronske dokumente potpisane sigurnim elektronskim potpisom kao dokumente u pisanoj formi svojeru~no potpisane i time olakšati dokazivost elektronskog ugovora, tj. ugovora zaklju~enog primjenom IKT u slu~aju sudskog spora. 109. Kada zakon ili drugi propis odre|uje da se odre|eni dokumenti, zapisi ili podaci ~uvaju, mogu se ~uvati u elektronskom obliku: - ako su podaci sadràni u elektronskom dokumentu ili zapisu, dostupni i podesni za kasniju upotrebu, - ako su podaci sa~uvani u obliku u kojem su bili formirani, poslani ili primljeni ili u drugom obliku koji vjerodostojno predstavlja formirane, poslane ili primljene podatke, - ako je iz sa~uvane elektronske poruke mogu}e utvrditi od koga poti~e, kome je poslana, te vrijeme i mjesto slanja ili prijema elektronske poruke i - ako upotrebljena tehnologija i postupci u dovoljnoj mjeri onemogu}avaju izmjenu ili brisanje podataka, odnosno daju pouzdanu garanciju u pogledu nepromjenjivosti poruke. Obaveza ~uvanja dokumenta, zapisa ili podataka se ne odnosi na podatke ~ija je jedina namjena da omogu}e prijem ili slanje elektronske poruke (komunikacioni podaci). Kada zakon ili drugi propis odre|uje da se odre|eni podaci predstavljaju ili ~uvaju u izvornom obliku, smatra se da je elektronski oblik odgovaraju}i, ukoliko su zadovoljeni gore navedeni uslovi. Ove odredbe se ne primjenjuju za podatke za koje ovaj zakon propisuje stroìje ili posebne uslove ~uvanja. Glavom III Nacrta zakona regulisani su pravni aspekti preduzimanje i pruànje usluga informacionog društva i to na na~in da za preduzimanje i pruànje usluga, davaocu usluga nije potrebna posebna slu`bena 745 Ibid. 746 Nacrt Zakona o odre|enim pravnim aspektima elektronskog pravnog i poslovnog prometa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH.

243


28.5.2007

1:22

Page 244

dozvola, saglasnost, odobrenje ili koncesija, ili zadovoljavanje drugih zahtjeva jednakog pravnog dejstva.747 Pravni propisi kojima se ure|uje izdavanje dozvola za preduzimanje ili obavljanje poslovne, obrtni~ke ili strukovne djelatnosti, a koji ne vrijede isklju~ivo za usluge informacionog društva, ostaju nepromijenjeni. Isto vrijedi i za pravne propise koji se odnose na obaveze objave ili koncesione obaveze telekomnikacionih usluga.748 110. Davalac usluga je duàn korisnicima obezbjediti, lako i neposredno, stalno dostupne za raspolaganje, najmanje sljede}e informacije: - svoje ime ili svoju firmu; - geografsku adresu na kojoj je osnovan; - podatke, na osnovu kojih korisnik moè s njim brzo i neposredno stupiti u kontakt, uklju~uju}i svoju elektronsku poštansku adresu; - ako je registrovan u sudskom, trgova~kom ili sli~nom javnom registru u kojem su uneseni njegovi podaci, svoj registarski broj, ili ekvivalentno sredstvo identifikacije u navedenom registru, kao i podatke o tom registru; - ako djelatnost podlijeè administrativnom nadzoru, podaci o nadzornom organu nadle`nom za davaoca usluga; - ako davalac usluga podlijeè pravnim propisima o regulisanim profesijama, podatke o profesionalnom udruènju ili drugoj instituciji kod koje je registrovan, profesionalni naziv i dràvu u kojoj je naziv dodijeljen, kao i obavijest o pravnim propisima o regulisanim profesijama koji se primijenjuju, kao i pristupu ovim propisima; - ako postoji, identifikacioni broj koji se odnosi na porez na dodanu vrijednost. Ako usluga informacionog društva sadrì cijene, one se prikazuju tako da ih prosje~ni posje}uju}i gledalac moè lako razumjeti i dodijeliti. Tako|e, mora biti nedvosmisleno prepoznatljivo, da li su u cijenu uklju~eni porez na dodanu vrijednost, kao i drugi porezi i dodaci, te troškovi dostave. Informacije koje mora sadràvati komercijalna komunikacija sadràne su u ~lanu 16 i predvi|aju da je davalac usluga duàn obezbjediti, da komercijalna komunikacija, koja je dio usluge informacionog društva ili predstavlja takvu uslugu, jasno i nedvojbeno:

747 Ibid 748 Nacrt Zakona o odre|enim pravnim aspektima elektronskog pravnog i poslovnog prometa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH.

244


28.5.2007

1:22

Page 245

- bude prepoznatljiva kao takva; - nazna~i fizi~ko ili pravno lice na ~iji zahtjev je sa~injena komercijalna komunikacija; - promotivne ponude, kao što su sniènje cijena, premije i nagrade, nazna~i kao takve, kao i uslove koji se moraju ispuniti za njihovo korištenje; - promotivna takmi~enja ili igre, nazna~i kao takve, kao i uslove koji se moraju ispuniti da bi se u njima u~estvovalo. 111. Ostale obaveze informisanja u vezi sa komercijalnom komunikacijom, kao što su pravni propisi o dopustivosti promotivne ponude, promotivnih takmi~enja i igre, ostaju nepromijenjeni. Netraèna komercijalna komunikacija regulisana je na na~in da davalac usluga koji, sredstvima elektronske pošte, šalje komercijalne komunikacijske poruke, bez prethodne saglasnosti primaoca, duàn osigurati da je komercijalna komunikacija, prilikom njenog prijema kod korisnika, kao takva, jasno i nedvosmisleno prepoznatljiva. Regulatorna agencija za komunikacije du`na je voditi listu u koju se, bez naknade, mogu upisati sva fizi~ka i pravna lica koja su isklju~ila opciju da im se dostavlja komercijalna komunikacija putem elektronske pošte. Davaoci su du`ni poštovati ovu listu. Pravni propisi o dozvoljenom i nedozvoljenom dostavljanju komercijalne komunikacije putem elektronske pošte ostaju neizmijenjeni. 112. Komercijalna komunikacija u vezi regulisanih profesija ure|ena je na na~in da je davaocima usluga, koji podlijeù pravnim propisima o regulisanim profesijama, dozvoljeno komercijalno komuniciranje, koje je sastavni dio njihove usluge informacionog društva, ili predstavlja takvu uslugu. Pravni propisi o regulisanim profesijama, koji ograni~avaju komercijalnu komunikaciju za pripadnike ovih profesija, naro~ito u cilju o~uvanja nezavisnosti, ugleda i ~asti zvanja, zatim u cilju osiguranja poslovne tajne i pridràvanja jasnijeg odnosa prema klijentima i drugim pripadnicima profesije, ostaju neizmijenjeni. 113. Zaklju~ivanje ugovora regulisano je ~lanovima 19 do 23 Nacrta zakona i to na na~in da je davalac usluga duàn korisnika, prije davanja njegove ugovorne izjave volje (ponuda za zaklju~ivanje ugovora ili izjava o prihvatanju ponude), jasno, razumljivo i nedvosmisleno informisati o: - razli~itim tehni~kim koracima koji slijede u postupku davanja njegove ugovorne izjave volje i zaklju~ivanja ugovora; - podatak, da li }e tekst ugovora koji se zaklju~uje, od strane davaoca usluga biti pohranjen, kao i mogu}nost pristupa takvom tekstu ugovora; - tehni~kim sredstvima za prepoznavanje i ispravljanje unesenih grešaka prije davanja ugovorne izjave volje; - jezicima, na kojima se ugovor moè zaklju~iti. 245


28.5.2007

1:22

Page 246

114. Davalac usluga duàn je nazna~iti dobrovoljne kodekse poslovanja koje primjenjuje i obezbjediti informacije o elektronskom pristupu ovim kodeksima. Obaveze informisanja, gore navedene, ne mogu se isklju~iti na štetu potroša~a. One ne vrijede za ugovore koji se zaklju~uju isklju~ivo putem elektronske pošte ili njoj jednake individualne komunikacije. Davalac usluga je duàn korisniku staviti na raspolaganje adekvatna, efikasna i dostupna tehni~ka sredstva, pomo}u kojih moè, prije davanja svoje ugovorne izjave volje, prepoznati i ispraviti unesene greške. On je duàn, bez odlaganja, elektronskim putem, potvrditi korisniku prijem elektronske ugovorne izjave volje. Ove obaveze davaoca usluga ne mogu se isklju~iti na štetu potroša~a. One ne vrijede za ugovore zaklju~ene isklju~ivo putem elektronske pošte ili njoj jednake individualne komunikacije. Davalac usluga je duàn staviti korisniku na raspolaganje ugovorne odredbe i opšte uslove poslovanja, tako da ih moè sa~uvati i reprodukovati. Ove obaveze se ne mogu isklju~iti na štetu potroša~a. Elektronske ugovorne izjave volje, druge pravno zna~ajne elektronske izjave i elektronske potvrde o prijemu, smatraju se primljenim, kada ih strana, kojoj su odre|ene, pod uobi~ajenim okolnostima, moè primiti. Ove odredbe se ne mogu isklju~iti na štetu potroša~a. 115. Odgovornost davaoca usluga regulisana je ~lanovima 23 do 28 Nacrta zakona i to na na~in da davalac usluga koji, od strane korisnika obezbje|ene (unesene) informacije, prenosi u komunikacijskoj mreì, ili obezbje|uje pristup do komunikacijske mreè, nije odgovoran za informacije koje prenosi, ako on: - ne inicira prenos, - ne izabere naslovnika prenesenih informacija i - ne izabere, niti promijeni prenesene informacije. Prenos informacija i osiguravanje pristupa, uklju~uje i automatsko, privremeno, prolazno pohranjivanje informacija koje se prenose, ako ovo privremeno pohranjivanje sluì jedino za proslje|ivanje prenosa u komunikacijskoj mreì, i ako se informacije ne ~uvaju duè nego što je to uobi~ajeno potrebno za prenos. Davalac usluga koji korisnicima stavlja na raspolaganje mašinu za pretrage i druga elektronska pomagala u cilju traènja informacija tre}ih lica, nije odgovoran za informacije dobivene na upit, ako on: - ne inicira prenos traènih informacija, - ne izabere naslovnika traènih informacija i - ne izabere niti promijeni traène informacije. 246


28.5.2007

1:22

Page 247

116. Davalac usluga koji, od strane korisnika obezbje|ene (unesene) informacije, prenosi u komunikacijskoj mreì, nije odgovoran za automatsko, privremeno, prolazno pohranjivanje, koje sluì jedino formiranju u~inkovitijeg prenosa informacija drugim korisnicima, na njihov zahtjev, ako on: - ne promijeni informacije, - postupi u skladu sa uslovima za pristup informacijama, - postupi u skladu sa propisima za aùriranje informacija, utvr|enim opštepriznatim industrijskim standardima u upotrebi, - nije postupio suprotno dopustivoj upotrebi tehnologije za sakupljanje podataka o korištenju informacija, utvr|enoj opštepriznatim industrijskim standardima u upotrebi, - bez odlaganja ukloni informacije koje je pohranio ili onemogu}i pristup do njih, ~im dobije pouzdano saznanje o tome, da je informacija kod prvog izvora prenosa uklonjena iz mreè ili je pristup do nje bio onemogu}en, ili da je sud ili drugi nadle`ni organ naloìo uklanjanje ili onemogu}avanje pristupa. 117. Davalac usluga koji, od strane korisnika obezbje|ne (unesene) informacije, pohrani, nije odgovoran za informacije pohranjene na zahtjev korisnika, ako on: nema pouzdano saznanje o protivpravnoj aktivnosti ili informaciji, i iz zahtjeva za naknadu štete, tako|e, nije upoznat sa ~injenicama ili okolnostima iz kojih je o~igledna protivpravna aktivnost ili informacija, ili ~im je dobio ova saznanja ili je upoznat, bez odlaganja pristupi uklanjanju ili onemogu}avanju pristupa informaciji. Davalac usluga koji, sredstvima elektronskog povezivanja, omogu}ava pristup informacijama tre}ih lica, nije odgovoran za takve informacije, ako: - nema pouzdano saznanje o protivpravnoj aktivnosti ili informaciji, i iz zahtjeva za naknadu štete, tako|e, nije upoznat sa ~injenicama ili okolnostima iz kojih je o~igledna protivpravna aktivnost ili informacija, ili - ~im je dobio ova saznanja ili upoznat, bez odlaganja pristupi uklanjanju elektronske veze. Prethodna rješenja se ne primjenjuju, ako je lice od kojeg informacije poti~u podre|eno davaocu usluga ili je pod njegovim nadzorom, ili davalac usluga informacije tre}ih lica predstavlja kao svoje. 118. Obim obaveza davaoca usluga regulisan je ~lanom 28 i to na na~in da davaoci usluga, gore navedeni, nisu obavezni generalno nadgledati informacije koje su pohranili, prenijeli, ili u~inili dostupnim, ili 247


28.5.2007

1:22

Page 248

samoinicijativno traìti oklonosti koje ukazuju na protivpravne radnje. Oni su du`ni, na osnovu odgovaraju}eg akta za to zakonski ovlaštenog suda, dostaviti ovom sudu sve informacije, pomo}u kojih se korisnici njihovih usluga sa kojima su zaklju~ili sporazume o prenošenju ili pohranjivanju informacija, mogu istraìvati, u cilju da se sprije~i, istraì, rasvijetli ili procesuira sudski ka`njivo djelo. Du`ni su i na osnovu odgovaraju}eg akta organa uprave, dostaviti imena i adrese korisnika svojih usluga, sa kojima su zaklju~ili sporazume o pohranjivanju informacija, ako znanje ovih informacija ~ini zna~ajnu pretpostavku za izvršavanje obaveza tog organa. Davaoci usluga, gore navedeni, du`ni su, na zahtjev tre}ih lica, dati ime i adresu bilo kojeg korisnika svojih usluga, sa kojim su zaklju~ili sporazum o pohranjivanju informacija, ako tre}a lica imaju preovla|uju}i pravni interes za utvr|ivanje identiteta korisnika i odre|enog protivzakonitog ~injeni~nog stanja, te u~ine vjerovatnim da znanje ovih informacija, ~ini zna~ajnu pretpostavku za pravno procesuiranje. Inspekcijski nadzor nad primjenom ovog zakona obavljaju inspektori ministarstva nadle`nog za informaciono društvo. Davalac usluga je duàn odrediti lice koje }e, na zahtjev inspektora, omogu}iti pristup u poslovne prostorije u toku radnog vremena. Davalac usluga je duàn dostaviti ili pripremiti za inspekciju relevantne poslovne knjige i dokumentaciju i obezbjediti potrebne informacije, omogu}iti pristup ra~unarskoj opremi i ure|ajima i pruìti bilo koju drugu potrebnu pomo}. 5.1.2. Nacrt Uredbe o mjerama zaštite elektronskog potpisa

119. Nacrtom ove uredbe ure|uju se uslovi i postupak izdavanja elektronskih certifikata u BiH. Uredbom je predvi|eno da davalac usluga certifikovanja moè obavljati usluge certifikovanja ako ima: - organizaciju rada koja garantuje kvalitet izvo|enja usluge certifikovanja; - finansijska i druga materijalna sredstva potrebna za trajnije izvo|enje usluga certifikovanja i pokrivanje mogu}ih šteta, naknada na ime osiguranja i sli~no; - lica koja su kvalifikovana za obavljanje odgovaraju}ih stru~no-tehni~kih poslova davaoca usluga certifikovanja, vo|enje registra potpisnika i zaštite li~nih podataka; - tehni~ku i programsku osnovu koja podràva me|unarodne standarde za provo|enje usluga certifikovanja; - sistem fizi~ke zaštite ure|aja, opreme i podataka i 248


28.5.2007

1:22

Page 249

- bezbjedonosna rješenja zaštite od neovlaštenog pristupa i ošte}enja informacija. Pored navedenih, davalac usluga izdavanja kvalifikovanih certifikata mora ispunjavati i slijede}e uslove:749 - dokazanu sposobnost bezbjednog provo|enja usluge certifikovanja; - ostvarene pretpostavke za djelovanje bezbjednog i aùrnog registra potpisnika, te provo|enje bezbjednog i trenutnog prekida, odnosno opoziva usluge certifikovanja na zahtjev potpisnika; - obezbje|eno ta~no utvr|ivanje datuma i vremena (minute i sata) izdavanja ili opoziva certifikata; - instrumente za propisanu provjeru identiteta i, ako je potrebno, bilo kojih dodatnih obilje`ja lica za koja se izdaje certifikat; - zaposlena lica, naro~ito na rukovodnom nivou, sa specijalisti~kim stru~nim kvalifikacijama, znanjima i iskustvima koja su potrebna za pruànje usluge certifikovanja, primjenu tehnologija elektronskog potpisa i odgovaraju}ih procedura bezbjednosti, te za provo|enje odgovaraju}ih administrativnih i upravlja~kih postupaka u skladu sa priznatim standardima; - pouzdane proizvode i sisteme koji su zašti}eni od neovlaštenih promjena i osiguravaju tehni~ku i kriptografsku bezbjednost procesa; - pouzdane mjere protiv krivotvorenja, a u slu~ajevima u kojima generiše podatke elektronskog potpisa - zašti}en i povjerljiv proces generisanja takvih podataka; - finansijske resurse za rad u saglasnosti sa zahtjevima postavljenim za djelovanje finansijskih institucija, naro~ito za pokrivanje rizika odgovornosti za štete. Najniì osigurani iznos sa kojim davalac usluga osigurava odgovornost od šteta je 50.000,00 KM;750 - sistem ~uvanja relevantnih informacija o kvalifikovanim certifikatima za odre|eno vrijeme, posebno za pruànje evidencije certifikata za potrebe odre|enih postupaka; - bezbjedonosni sistem koji onemogu}uje snimanje i kopiranje podataka za izradu potpisa za lica u ime kojih se pruà uluga certifikovanja; - sistem informisanja lica koja traè uslugu certifikovanja o ta~nim uslovima korištenja usluga, uklju~uju}i bilo koja ograni~enja u korištenju, kao i o postupcima za rješavanje pritu`bi i àlbi; - tehni~ke sposobnosti koje dozvoljavaju da informacije, koje mogu biti dostavljene elektronski, budu napisane i pripremljene u razumljivom obliku, na bosanskom/hrvatskom/srpskom jeziku i }irili~nim/latini~nim pismom; 749 Nacrt Uredbe o mjerama zaštite elektronskog potpisa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH. 750 Nacrt Uredbe o mjerama zaštite elektronskog potpisa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH.

249


28.5.2007

1:22

Page 250

- dostupnost releventnih dijelova informacija na zahtjev tre}ih lica koja koriste certifikat i - pouzdan sistem pohranjivanja certifikata koji omogu}ava provjeru kako bi: unose promjene radila samo ovlaštena lica, informacije mogle biti provjerene u cilju utvr|ivanja autenti~nosti, certifikat bio javno raspoloìv za pretraìvanje samo u onim slu~ajevima za koje je registrovani potpisnik dobio ovlaštenje i bilo koja tehni~ka promjena koja bi mogla narušiti zahtjeve bezbjednosti i bila poznata davaocu usluga certifikovanja. Certifikaciska institucija }e posebnim pravilnikom propisati vrstu, sadràj i na~in dostave dokumentacije o ispunjavanju uslova iz ove uredbe. 5.1.3. Nacrt Uredbe o mjerama zaštite elektronskog potpisa

120. Nacrtom ove uredbe utvr|uju se tehni~ka pravila i mjere vezane za osiguranje zaštite elektronskog potpisa. Tehni~ka pravila i mjere zaštite, u skladu sa odredbama ove Uredbe, pored hardverskih i softverskih, obuhvataju i posebne mjere.751 Predvi|eno je da su svi ovlašteni davaoci usluga certificiranja u obavezi da se pridràvaju pravila i tehni~kih normativa utvr|enih ovom Uredbom. Davalac usluga je po ovoj Uredbi u obavezi da primjenjuje sve postupke, mjere i procedure propisane od strane Nadzornog organa ili nadle`nog ministarstva za informaciono društvo (dalje: Nadzorni organ). Smatra}e se da su hardver, softver i procedure u skladu sa ovom Uredbom ako su u skladu sa standardima, kriterijima ili uslovima prihva}enim u Evropskoj uniji i objavljenim u Slu`benom glasniku Evropske zajednice. Davalac usluga certificiranja koji izdaje kvalifikovane certifikate (dalje: DU) mora primjenjivati smjernice Evropske unije, te Evropske norme (dalje: EN) koje se odnose na postupke osiguravanja i zaštite opreme i prostora, kako fizi~ke tako i elektronske zaštite. Smatra se da su me|unarodno priznati standardi i preporuke oni koji su objavljeni i usvojeni od strane IETF, ITU i Evropske unije ili koji su u upotrebi dugi niz godina. DU koristi sigurnosne metodologije bazirane na upravljanju rizikom. To uklju~uje realnu procjenu vjerovatno}e da se incident dogodi kao i štete koje bi taj incident mogao prouzrokovati. Na osnovu procjene rizika za svaki objekat uklju~en u procesu stvaranja elektronskog potpisa posebnim pravilima DU moraju biti definisane odgovaraju}e mjere tehni~ke zaštite. Pravila DU, iz prethodnog stava ovog ~lana, moraju biti u skladu sa: Odlukom i odredbama Agencije za zaštitu podataka BiH i me|unardno priznatim preporukama i sigurnosnim principima. 751 Nacrt Uredbe o mjerama zaštite elektronskog potpisa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH.

250


28.5.2007

1:22

Page 251

121. Odgovorna osoba za sprovo|enje sigurnosnih pravila mora biti identifikovana i mora imati ovlaštenja i sredstva da sprovodi propisana sigurnosna pravila.752 Predvi|eno je da redovna provjera poštovanja propisanih pravila mora biti sprovo|ena od strane ovlaštenog organa pri Nadzornom organu. DU mora da koristi slijede}e principe pri razvoju sigurnosne politike: - Princip „Treba-da-zna” osigurava da su informacije dostupne samo onim licima koje treba da ih imaju; - Princip „Najmanje privilegije“ obezbje|uje da svaki korisnik sistema treba da ima samo privilegije neophodne da obavlja povjerene zadatke; - Princip „Sigurnog pada“ zahtijeva da, u slu~aju greške u sistemu ili prestanka rada nekih funkcija, sistem ne smije dozvoliti da njegova sigurnost bude kompromitovana ~ak i po cijenu davanja usluga. Sistem mora automatski prestati da radi ukoliko se otkrije neka neispravnost koja moè kompromitovati sigurnost; - Princip „Dubinske zaštite“ traì da fizi~ke i elektronske mjere sigurnosti budu implementirane na svim nivoima sistema. Sve mjere sigurnosti zajedni~ki ~ine sigurnosni sistem, - Princip „Podjele odgovornosti“ name}e razdvajanje izvršne i kontrolne funkcije, u slu~ajevima gdje je procijenjeno da su štete koju bi incident mogao prouzrokovati velike. Pri ovome je potrebno osigurati saradnju dvije ili više osoba razli~itih profila i ovlaštenja kako bi se sprije~ila zloupotreba sistema ili da bi se isprovocirao incident. Uredbom je predvi|eno da svi sistemi uklju~eni u izradu elektronskog potpisa, uklju~ujivo i backup sistem, moraju pro}i sigurnosnu ovjeru od strane Nadzornog organa.753 Agencija za zaštitu podataka BiH }e izdavati ovlaš}enja privrednim subjektima da obavljaju poslove sigurnosne ovjere. Tokom procesa sigurnosne ovjere moraju se kreirati dokumenti koji detaljno opisuju na~in implemetirane fizi~ke i elektronske zaštite sistema. Taj dokument se naziva: „sigurnosni zapis sistema” (dalje: SZS). 122. Sigurnosna ovjera vaì samo za dati SZS. Sigurnosna ovjera se mora ponavljati svaki put kada se promjeni stanje sistema, odnosno kada postoje}i SZS nije adekvatan postoje}em stanju sistema. Sistem fizi~ke sigurnosti mora koristiti principu dubinske zaštite. Fizi~ka zaštita ne smije biti bazirana na samo jednom parametru i ona mora biti organizovana na bazi koncetri~nih krugova zaštitite. Svi pristupni putevi objektu moraju biti adekvatno fizi~ki i elektronski osigurani. Na~in i mjere fizi~ke zaštite bi}e propisane posebnim Pravilnikom od strane Direktora Nadzornog organa. 752 Ibid. 753 Nacrt Uredbe o mjerama zaštite elektronskog potpisa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH

251


28.5.2007

1:22

Page 252

Predvi|eno je da }e Nadzorni organ propisati posebnim pravilnikom ostale mjere sigurnosti koje najmanje treba da obuhvate slijede}e oblasti: sigurnost okoline; vanjsku sigurnost zgrade; unutrašnja sigurnost zgrade, pravila ponašanja ovlaštenih radnika i pravila ponašanja posjetilaca. Informaciono-telekomunikacijska infrastruktura Nadzornog organa mora zadovoljavati brojne sigurnosno-funkcionalne zahtjeve. Sistem mora: - dozvoliti ovlaštenom korisniku da koristi samo funkcije sistema za koje korisnik ima ovlaštenja, a bez nenajavljenih prekida u servisu; - dopustiti ovlaštenom administratoru da upravlja elementima sistema i sigurnosnim funkcijama; - posjedovati na~ine da dozvoli ili onemogu}i protok paketa na nivou aplikacije na osnovu definisane sigurnosne politike; - onemogu}iti korištenje ve} korištenih podataka za utvr|ivanje identiteta; - zaštiti povjerljivost senzitivne komunikacije izme|u sebe ili sa vanjskim svijetom; - jedinstveno identifikovati svakog korisnika sistema i provjeriti deklarisani identitet prije nego mu dozvole pristup sistemu; - kreirati zapis o akcijama svih korisnika sistema i sve sigurnosno osjetljive doga|aje i taj zapis mora biti osiguran od promjena ili uništavanja. 123. Elementi sistema moraju posjedovati na~in detekcije pokušaja eskaliranja privilegije ili neovlaštenog isklju~ivanja ili mijenjanja sigurnosnih mehanizama. Pored toga, u sistem moraju biti uklju~eni elementi sposobni da otkriju gubitak integriteta podataka ili fajlova.754 Svi dokumenti, bilo u elektronskoj ili papirnoj formi, koji nisu više potrebni za redovno funkcionisanje sistema moraju se uništiti na na~in koji eliminiše rizik od neovlaštenog korištenja zapisanih informacija. Infrastruktura za izradu i dstribuciju certifikata i klju~eva mora u sebi sadràvati slijede}e funkcije: - registracija korisnika kojima je odobreno da koriste servise; - dodjelu kriptografskih klju~eva ili certifikata; - generisanje kriptografskih asimetri~nih klju~eva; - generisanje certifikata na osnovu narud`be i asimetri~nog klju~a; - sigurnu dostavu klju~eva i certifikata korisnicima; - kontrolisanje i pra}enje certifikata i klju~eva i njihov status; - sigurno povla~enja klju~eva koji su kompromitovani ili su izgubljeni; - bezbjednu zamjenu klju~eva i certifikata kojima je istekao rok vaènja; - sigurno uništavanje tajnih klju~eva kada se za to ukaè potreba; 754 Nacrt Uredbe o mjerama zaštite elektronskog potpisa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH.

252


28.5.2007

1:22

Page 253

- sigurnosni zahtjevi u oblasti sigurnosti elektronskog potpisa moraju biti postavljeni visoko. 124. Implementacija sigurnosnih riješenja mora posti}i slijede}e ciljeve: - zaštitu cijelokupnog sistema i svih dijelova sistema koji se koristi za izradu elektronskog potpisa od neovlaštenog korištenja i specijalno od neovlaštenog potpisivanja; - onemogu}avanje nedozvoljenog objavljivanja informacija koje su korištene za kreiranje ili utvr|ivanje identiteta vlasnika e-potpisa, uklju~uju}i kriptografske klju~eve, biometrijske informacije, li~ne podatke, PINove i pasvorde; - potpuno dokumentovanje informacija o stanju svih komponenata sistema koji se koriste da kreiraju ili utvrde identitet elektronskog potpisa ili potpisnika; - pravno funkcionisanje u uslovima redovne eksploatacije svih dijelova sistema, koji se koriste za kreiranje, stvaranje ili utvr|ivanje identita elektronskog potpisa ili potpisnika, - otkrivanje greške u eksploataciji dijelova sistema i preduprije|ivanje kompromitovanje senzitivnih podataka korištenih za kreiraje e-potpisa ili utvr|ivanje identiteta potpisnika koje ta greška moè prouzrokovati. 125. Sistem za kreiranje kriptografskih asimetri~nih klju~eva mora zadovoljavati me|unarodno priznate standarde radi kompatibilnosti sa ostalim sistemima i radi izbjegavanja slabih algoritama koji se mogu lako kompromitovati. Sistem za kreiranje klju~eva i certifikata mora omogu}iti izdvajanje podataka elektronskog potpisa i certifikata u formi koja zadovoljava me|unarodno priznate standarde radi kompatibilnosti sa ostalim sistemima. Isto vaì i za sistem pohranjivanja certifikata i klju~eva, uklju~uju}i ra~unarsku memoriju ili smart kartice. Ispunjavanjem prethodnih zahtjeva obezbje|uje se da certifikat i kvalifikovani certifikat posjeduju atribute koji su kompatibilni sa me|unarodno priznatim standardima, a time i sa ostalim sistemima. DU }e svojim internim procedurama utvrditi standarde na osnovu kojih }e raditi i generisati klju~eve, certifikate, atribute certifikata, atribute kvalifikovanih certifikata i ostale elektronske proizvode. Ove procedure ~ini}e sastavni dio SZS. Elektronski potpis koriste potpisnik i primalac u skladu s utvr|enom politikom upotrebe elektronskog potpisa. Politika upotrebe potpisa mora se iskazivati u dokumentu ~itljivom korisnicima elektronskog potpisa. Oni moraju imati mogu}nost uvida u obaveze i prava koja proizlaze iz sadràja koji se potpisuje. 126. Korisnik elektronskog potpisa duàn je slijediti sve upute vezane za ispravno korištenje certifikata i kriptografskih klju~eva, a posebno je 253


28.5.2007

1:22

Page 254

duàn da štiti senzitivne podatke od neovlaštenog modifikovanja ili korištenja.755 Da bi se to postiglo prema korisniku sistema certificiranja moraju se omogu}iti najmanje slijede}e pretpostavke: - slanje i primanje elektronski potpisanih sadràja; - provjeravanje primljenih certifikata putem liste opozvanih cerifikata; - provjeravanje primljenih certifikata putem najmanje tri nivoa; - primanje i slanje kriptiranih zapisa; - upotrebu i provjeru kvalifikovanih certifikata; - upotrebu smart kartica ili drugih medija za kriptografsku obradu. Predvi|eno je da Nadzorni organ provodi konstantnu kontrolu sigurnosnih sistema fizi~ke i elektronske zaštite DU. Nadzorni organ je obavezan voditi evidenciju o svemu što ustanovi u toku kontrole, o poduzetim intervencijama i izre~enim kaznama zbog neispunjavanja uslova iz ove Uredbe. Kontrole sigurnosti uklju~uju provjeru da li je infrastruktura sigurna, da li svi sistemi funkcionišu neometano i da li je u me|uvremenu bilo upada ili pokušaja upada u sistem od strane neovlaštenih osoba koje su pokušale pristupiti opremi ili podacima DU izdavanja certifikata.756 5.1.4. Nacrt Uredbe o uslovima za povezivanje evidencija izdanih i opozvanih certifikata

127. Nacrtom ove uredbe utvr|uju se tehni~ka pravila za osiguranje povezanosti evidencija izdanih i opozvanih certifikata u Bosni i Hercegovini. Navedene su najzna~ajnije karakteristike ove uredbe.757 Postupak povezivanja sistema certificiranja bazira se na primjeni dogovorenih obrazaca za slijede}a podru~ja: certifikati; poruke; razmjena certifikata i poruka i prenos certifikata i poruka. Davalac usluga certificiranja mora obezbijediti jedinstvenost podataka za ovjeru elektronskog potpisa na na~in koji obezbje|uje nedvosmislenu identifikaciju potpisnika. Predvi|eno je da lice koje traì uslugu certificiranja (potpisnik) mora li~no u odgovaraju}oj slu`bi Nadzornog organa podnijeti zahtjev za dobrovoljnu registraciju. Za ta~nost i ispravnost podataka u zahtjevu potpisnik odgovara materijalno i pravno. Zbog toga je davalac usluga certificiranja, koji je ovlašten za izdavanje certifikata duàn razmotriti podatke koje je potpisnik predao u zahtjevu za izda755 Nacrt Uredbe o mjerama zaštite elektronskog potpisa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH 756 Ibid. 757 Nacrt Uredbe o uslovima za povezivanje evidencija izdanih i opozvanih certifikata BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH.

254


28.5.2007

1:22

Page 255

vanje certifikata te provesti, u prisustvu potpisnika, fizi~ku identifikaciju potpisnika na osnovu relevantnog dokumenta kojim se potvr|uje istinitost podataka sadrànih u zahtjevu za izdavanje certifikata. Podaci ispravnih i odobrenih zahtjeva za izdavanje certifikata arhiviraju se u informacionom sistemu davaoca usluga certificiranja. Sadràj certifikata se upisuje u Registar izdatih certifikata. Potpisnik kojem je odobreno izdavanje certifikata mora li~no, kod davaoca usluga certificiranja ili na drugom za te poslove odre|enom mjestu, preuzeti certifikat. Vremensko vaènje izdatog kvalifikovanog certifikata je 3 godine za pravna lica registrovana na teritoriji BiH, a za sve ostale subjekte taj rok je 2 godine. 128. Osnovi za prestanak vaènja certifikata su: - istekom roka na koji je izdat, odnosno na dan prestanka vaènja; - na zahtjev potpisnika; - na slu`beni zahtjev suda, odgovaraju}eg tijela dràvne uprave, odnosno pravnog lica kod kojeg je potpisnik zaposlen u momentu podnošenja zahtjeva za opoziv certifikata; - na zahtjev davaoca usluga certificiranja u slu~ajevima neispunjavanja tehni~kih uslova, odnosno ako se pri upotrebi elektronskog potpisa ne postupa na propisani na~in. Kada su uslovi za prestanak vaènja ispunjeni, davalac usluga donosi rješenje o opozivu certikata. Opozvani certifikati moraju se upisati u listu opozvanih certifikata. Ona mora biti dostupna svim subjektima koji imaju pristup sistemu certificiranja. Lista opozvanih certifikata mora se trenutno obnoviti kod svake nastale izmjene, odnosno ako nije bilo promjena u roku ne duèm od 30 dana.758 Svaki sistem certificiranja mora omogu}iti trenuta~an i nesmetani uvid u listu opozvanih certifikata kod potvr|ivanja valjanosti (od strane primaoca elektronski potpisanog sadràja) certifikata koji je izdao. 129. Lista opozvanih certifikata mora sadràvati najmanje slijede}e elemente: - redni broj radne verzije liste; - kriptografski algoritam korišten pri izradi elektronskog potpisa davaoca usluga certificiranja; - elektronski potpis davaoca usluga certificiranja; - ime davaoca usluga certificiranja; - datum izrade liste. 758 Nacrt Uredbe o uslovima za povezivanje evidencija izdanih i opozvanih certifikata BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH

255


28.5.2007

1:22

Page 256

Svaki opozvani certifikat u listi opozvanih certifikata obavezno sadrì serijski broj dodijeljen certifikatu prilikom izdavanja i datum opoziva. Evidencija izdanih i opozvanih certifikata vodi se pri Nadzornom organu u obliku Registra izdatih i Liste opozvanih certifikata. Podaci o potpisnicima, izdati certifikati, liste opozvanih certifikata kao i tehni~ki podaci nastali biljeènjem rada sistema certificiranja moraju se arhivirati na medije koji obezbije|uju trajnost zapisa od najmanje 10 godina.759 U svrhu obezbje|enja ~uvanja ovih zapisa izra|uju se i bezbijednosne kopije koje se smještaju na drugu lokaciju, izdvojeno od sistema certificiranja u upotrebi. Arhivirani podaci se moraju zaštiti od neovlaštenog pristupa i mogu}ih gubitaka u zapisu. Potpisnik moè zatraìti kod davaoca usluga certificiranja povremeno provjeravanje podataka za izradu kao i podataka za ovjeru elektronskog potpisa. Svi potpisnici i subjekti sistema certificiranja upisuju se u elektroni~ke imenike. Nazivi subjekata u elektroni~kom imeniku moraju sadràvati slijede}e podatke: ime subjekta u imeniku – fizi~ko ili pravno lice; naziv organizacione jedinice; naziv pravnog lica; mjesto i adresa, dràva. Predvi|eno je da sadràj elektroni~kog imenika mora biti izra|en primjenom obrasca kodiranja ISO/IEC 10646-1:2000 Universal Multiple Octet Coded Character Set – Basic Multiple plane, odnosno u skladu sa adekvatnim obrascem u okruènju i srodnih operacijskih sistema. Svaki elektroni~ki imenik mora sadràvati dvije grupe podataka, i to: - jedini~ni skup podataka o davaocu usluga certificiranja, njegovo jednozna~no ime, njegov certifikat i podatke o listi opozvanih certifikata i - jedini~ni skup podataka o potpisniku, njegovo jednozna~no ime i njegov certifikat. 5.1.5. Nacrt Uredbe o ustrojstvu i vo|enju evidencija davaoca usluga certificiranja

130. Nacrtom ove uredbe je predvi|eno da se pri Nadzornom organu i nadle`nom ministarstvu za informaciono društvo (dalje: Nadzorni organ) ustanovljavaju i vode slijede}e evidencije: - evidencija izdatih certificiranih elektronskih potpisa, - evidencija opozvanih certificiranih elektronskih potpisa, - evidencija izdatih elektronskih pe~ata, - evidencija opozvanih elektronskih pe~ata, - evidencija pravnih lica kojima su izdati certificirani elektronski potpisi, 759 Ibid.

256


28.5.2007

1:22

Page 257

- evidencija pravnih lica kojima su opozvani certificirani elektronski potpisi, - evidencija fizi~kih lica kojima su izdati certificirani elektronski potpisi, - evidencija fizi~kih lica kojima su opozvani certificirani elektoronski potpisi, - evidencija subjekata kojima su izdati elektronski pe~ati, - evidencija subjekata kojima su opozvani elektronski pe~ati, - evidencija subjekata kojima su izdata ovlaštenja za izdavanje certificiranih elektronskih potpisa, - evidencija subjekata kojima su opozvana ovlaštenja za izdavanje certificiranih elektronskih potpisa i - evidencija subjekata kojima su izre~ene kaznene sankcije. Sve ove evidencije Nadzorni organ vodi i u elektronskoj i u hard copy formi, uz obavezu njihovog trajnog ~uvanja. Nabrojane evidencije, kao i njihove izmjene, imaju karakter javnih registara i iste su dostupne svim pravnim i fizi~kim licima. Rukovodilac Nadzornog organa760 propisuje Pravilnikom procedure vo|enja evidencija. Njegovim odredbama se omogu}uje nesmetano vo|enje svih evidencija iz ove Uredbe, kako u elektronskom, tako i u papirnom mediju. Procedure treba da omogu}e slijede}e: - preglednost svih podataka vezanih za vo|enje bilo kog oblika evidencija; - aùrnost evidencija i podataka; - povezanost evidencija i podataka izme|u Nadzornog organa i od njega ovlaštenih subjekata, - ta~nost i istinitost svih evidencija; - pristupa~nost odgovaraju}im evidencijama i podacima koji se vode kod Nadzornog organa ili od nje ovlaštenih subjekata; - povezanost svih evidencija; - zaštitu tajnosti evidencija i podataka kada je to propisano pravnim propisom ili normativnim aktom u Nadzornog organa ili od nje ovlaštenih subjekata. Monitoring nad sprovo|enjem i poštivanjem propisanih procedura vrši rukovodilac Nadzornog organa ili od njega ovlašteno lice. 5.2. Elektronsko poslovanje u Nacrtu novog Zakona o obligacionim odnosima Federacije BiH i Republike Srpske 131. Ne samo nacrt nove e-legislative, nego i Nacrt budu}eg Zakona o obligacionim odnosima nagovještava bitne promjene u domenu e-poslo760 Nacrt Zakona o Ceritfikacionoj instituciji BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojnim programom Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH

257


28.5.2007

1:22

Page 258

vanja. Nacrt Zakona o obligacionim odnosima za oba entiteta izradio je GTZ. Koristi}emo se verzijom koja je datirana na 16.06.2003. Pri tome }emo se zadràti jedino na odredbama koje se odnose na elektronsko zaklju~ivanje ugovora. Izme|u vaè}eg Zakona o obligacionim odnosima i Nacrt novog Zakona (dalje: Nacrt ZOO) bitna razlika postoji u ~lanu 33 Nacrta ZOO koji reguliše narud`be elektronskim putem.761 Po ovom ~lanu Nacrta ZOO poduzetnik koji se radi zaklju~enja ugovora o isporuci roba ili pruànja usluga posluì telekomunikacijskim ili medijskim uslugama (ugovor o elektronskom poslovanju), duàn je svojim kupcima staviti na raspolaganje primjerene, djelotvorne i pristupa~ne tehni~ke mogu}nosti, uz ~iju pomo} kupac moè uo~iti i otkloniti greške unošenja podataka prije predaje narud`be. Poduzetnik je duàn prije predaje takve narud`be informisati kupca barem o: - pojedina~nim tehni~kim koracima koji vode zaklju~ivanju ugovora; - tome da li se nakon zaklju~ivanja ugovora tekst ugovora memoriše i da li je on - pristupa~an korisniku; - tehni~kim sredstvima za prepoznavanje i korekciju grešaka kod unošenja podataka prije predaje narud`be; - jezicima koji stoje na raspolaganju za zaklju~ivanje ugovora i - pravilima ponašanja, kojima podlijeè poduzetnik, kao i o mogu}nostima elektronskog pristupa ovim pravilima. 132. Prispje}e narud`be poduzetnik je duàn bez odlaganja potvrditi elektronskim putem.762 Naru~iocu treba na raspolaganje staviti uslove ugovora uklju~uju}i opšte uslove poslovanja tako da ih moè memorisati i reprodukovati. Ova rješenja ne vaè ako je ugovor zaklju~en isklju~ivo putem razmjene e-maila ili sli~ne individualne komunikacije, ili ako se izme|u poduzetnika dogovori nešto drugo.

6. Zaklju~ci 133. Elektronsko poslovanje je op}i koncept koji obuhva}a sve oblike poslovnih transakcija ili razmjene informacija koje se izvode korištenjem i upotrebom IKT. Elektronsko poslovanje obuhvata elektronsko trgovanje dobrima i uslugama. Moè se obavljati me|u kompanijama (B2B), izme|u kompanija i njihovih kupaca (B2C), unutar samih kompanija, kao i izme|u kompanija i vlada (B2G i G2B). 761 Nacrt Zakona o obligacionim odnosima za oba entiteta, izra|en od strane GTZ, korišten sa stanjem Nacrta zakona sa danom 16.06.2003. 762 Ibid.

258


28.5.2007

1:22

Page 259

134. U principu, ugovaranje izme|u stranaka je izraz njihove usaglašene volje, iz ~ega proizilazi da su osnovna pitanja u poslovanju primjenom IKT, odnosno preko web stranice (Interneta), kako dati pravno valjane i relevantne izjave volja u procesu ugovaranja, kako izvršiti identifikaciju potpisnika, šta je sadràj ugovora, kako se izvršavaju obaveze i kako, u slu~aju spora, potvrditi vjerodostojnost potpisanog elektronskog zapisa. 135. Nacionalna prava svih razvijenih zemalja su veoma rano po~ela da traè odgovore na pravna pitanja koja IKT i elektronsko poslovanje postavljaju. Nasuprot trendu u me|unarodnom i uporednom pravu, u BiH se nije, na adekvatan na~in, pratilo kretanje u oblasti elektronskog poslovanja i njegovo pravno regulisanje. Dosadašnja legislativa predstavlja samo parcijalno rješavanje goru}ih problema. U BiH, na dràvnom nivou postoji jedino Zakon o elektronskom potpisu koji je nedavno donesen. Na entitetskom nivou Republika Srpska je donjela Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu. Na àlost, ovaj zakon je ostao samo mrtvo slovo na papiru jer do danas u RS nije izdat niti jedan elektronski potpis, niti je formirana institucija koja bi mogla da izdaje, tj. da certificira elektronske potpise. 136. Da bi se otklonile prepreke i ubrzao razvoj elektronskog poslovanja, veliki broj me|unarodnih organizacija po~eo je regulatorno da djeluje u ovom domenu. Najva`niji predmet normiranju su: komercijalni dokument; e-potpisi; e-ra~uni; e-ugovori; e-bankarstvo; e-pla}anje. 137. Standardi elektronskog poslovanja postaju sve sloèniji i stroìji. Ta zakonitost vaì i u sferi zaklju~ivanja elektronskog ugovora. Tehnika zaklju~ivanja elektronskog ugovora postaje sve specifi~nija zbog medija u kojem se elektronski ugovor manifestuje, prvenstveno zbog Interneta. Ta se specifi~nost ogleda prvenstveno u identifikaciji lica, na~inu pregovaranja, odre|ivanju i autentifikaciji sadràja ugovora, upotrebi hardverskih i softverskih sredstava koji se koriste kod izjavljivanja volje za sklapanje ugovora (elektronske poruke, elektronski potpisi, elektronski pe~ati pravnih lica), perfekciji ugovora i pravnom reìmu koji za njega vaì. Time je potvr|ena hipoteza da se, pravna rješenja vezana za zaklju~ivanja elektronskih ugovora razlikuju od standardnih na~ina zaklju~ivanja ugovora, samo u tehnici zaklju~ivanja ugovora,nacionalnim pravima i u me|unarodnoj regulativi. 138. Osnovne, opšte karakteristike tehnike zaklju~ivanja elektronskih ugovora se navode pojedina~no. Pravni reìm potpisa davaoca izjave ili ugovorne strane, kao uslov za nastanak ugovora i za o~uvanje dokazne snage pisanog dokumenta, nije promijenjen. U tu svrhu u virtualnom svijetu se koristi elektronski po259


28.5.2007

1:22

Page 260

tpis. On je sredstvo za identifikaciju ugovornih strana i autentifikaciju, tj. nepromjenjenost sadràja poruke koja je poslata elektronskim putem. Tehni~ka, tehnološka i proceduralna sloènost davanja, autentifikacije i verifikacije elektronskog potpisa su toliki da su doveli do niza posrednika u izra|ivanju ovog pravnog ~ina. I ne samo to! Potpis kao bivši privatno-pravni akt u~esnika u transakciji sada je podvrgnut veoma sna`noj intervenciji dràvne sfere oli~ene u administrativnom pravu. U elektronskom poslovanju kontakti se uspostavljaju Internet marketingom, tj. reklamiranjem putem Interneta. Iako reklamiranje u klasi~nom na~inu poslovanja ne predstavlja preliminarne kontakte, ono na Internetu to jeste. Razlog leì u interaktivnosti web stranica i e-pisama koji ne sluè samo reklamiranju nego i kao mjesto i na~in za dobijanje svih potrebnih informacija prije zapo~injanja pregovaranja i samog zaklju~ivanja ugovora. Ovo je jedna od najve}ih komercijalnih i pravnih novina koju donosi primjena IKT. Ugovori se zaklju~uju razmjenom elektronskih poruka (ponude i prihvata) u~injenih elektronskom poštom ili putem elektronskih poruka u~injenih primjenom XML standarda na web stranici jedne od ugovornih strana. Zbog razli~itih rješenja u pojedinim nacionalnim pravima i unutar me|unarodnih izvora pošiljalac elektronske poruke ili dokumenta mora jasno nazna~iti da li se radi o ponudi ili pozivu na davanje ponuda. Isto vaì i za lice koje reaguje na eletronsku ponudu ili poziv. Ako uopšte postoje uslovi za to, subjekat koji odgovara mora da nazna~i da li se radi samo o daljem traènju informacija ili o prihvatu. Za razliku od klasi~nog prava, elektronsko ugovaranje je prevashodno bazirano na zaklju~ivanju ugovora putem formularnih tipiziranih ugovora. Izuzetak je postalo pravilo! Zbog toga pregovaranje u principu nije mogu}e. Ugovori se zaklju~uju automatizovano (npr. duplim klikom na postavljeno pitanje na web stranici da li prihvatate ponudu). Eventualne faze zaklju~ivanja ugovora su ovim izgubile na zna~aju. Nacionalna prava i me|unarodni izvori usvajaju razli~ite teorije o vremenu i mjestu prijema ponude i prihvata. Uzimaju}i u obzir karaktreristike Interneta kao medija kojim se šalju, elektronska ponuda obavezno sadrì i podatak kada se smatra da je ugovor zaklju~en. Time na~ela autonomije volje i slobode ugovaranja nisu formalno povrije|ena, ali je njihov zna~aj u elektronskom ugovaranju bitno ograni~en. Sem uobi~ajenih klauzula o ograni~enju ili isklju~enju odgovornosti u elektronskom poslovanju putem Web stranica pojavljuju se klauzule isklju~enja odgovornosti za štetu prouzrokovanu: napadima destruktivnih programa (kompjujterski virusi, crvi itd), presretanju primljenih 260


28.5.2007

1:22

Page 261

poruka promjenama uslova na web stranici ili sadràja web stranice, promjenama specifikacije robe u~injene na web stranici itd. Klasi~na rješenja o isklju~enju i ograni~enju odgovornosti su izdràla zahtjeve novih tehnologija, ali su u eri elektronskog poslovanja dobila potpuno nove tipizirane sadràje. Kao sredstvo pla}anja pojavljuje se digitalni novac, tj. digitalne nov~anice, koje se za razliku od tradicionalnih (papirnih i metalnih) sastoje od izvjesnog broja bitova, tj. elektronskih podataka. Sistem elektronskog pla}anja nije ništa manje sloèn od na~ina zaklju~ivanja elektronskih ugovora. Ono što je karakteristi~no za pla}anje kod elektronskih ugovora jeste praksa da je ~in pla}anja uz svojstvo konkludentne radnje dobio i karakateristike uslova za zaklju~ivanje ugovora. U sklopu tradicionalnog na~ina privre|ivanja, poslovni odnosi su naj~eš}e uspostavljani na lokalnom nivou, te nije ni bilo dileme koji propis }e se primjeniti. U principu je vaìlo pravo mjesta obavljanja posla. U prodaji putem Interneta situacija je bitno razli~ita. U trenutku kontaktiranja, naru~ivanja i zaklju~ivanja ugovora o prodaji robe ili usluge se ne zna dràvna teritorija sa kojih potencijalna ili aktualna stranka djeluje. Zbog toga drugu veliku grupu pravnih problema predstavljaju oni koji se ti~u odre|ivanja mjerodavnog prava za predmetni ugovorni odnos. Izbor nadle`nog prava potencijalno oteàva ~injenica da jedna ugovorna strana moè imati sjedište u jednoj zemlji, prezentaciju na web-sajtu izvršiti u drugoj zemlji, primiti robu iz tre}e zemlje, a pla}anje izvršiti u ~etvrtoj zemlji. Ova situacija ne zahtijeva promjenu postoje}ih pravila me|unarodnog privatnog prava, ve} prilogo|avanje postoje}ih pravila novim tehnikama poslovanja. 139. Pregled najva`nije regulative koja se bavi elektronskim poslovanjem i elektronskim potpisom jasno pokazuje zakonitost harmonizacije rješenja na me|unarodnom nivou. Prva oblast u kojoj se harmonizacija ogleda jeste tehnika zaklju~ivanja ugovora elektronskim putem. Drugo polje harmonizacije ti~e se pravne sigurnosti. Ona se ostvaruje najprije standardizacijom tehni~kih i tehnoloških zahtjeva i rješenja, a potom i pravnim tretmanom dokazne snage elektronske forme ugovora. Ona je u svim izvorima izjedna~ena sa drugim dokaznim sredstvima, tako da sudovi više ne mogu odbijati kao dokaz dokument samo zato što je zaklju~en u elektronskom obliku. Ova regulativa ni na koji na~in nije promjenila opšta rješenja ugovornog prava tako da ona vaè i za ugovore koji su zaklju~eni primjenom IKT. Kao krajnji zaklju~ak se name}e stav da izme|u zaklju~ivanja ugovora razmjenom elektronskih poruka i primjenom IKT i na klasi~an na~in razlika postoji samo u tehnici zaklju~ivanja ugovora i mediju u kojem se to ~ini. 261


28.5.2007

1:22

Page 262

140. Tehnološke osobine Interneta kao medija preko koga se zaklju~uju ovi ugovori, ~ine tehniku zaklju~ivanje elektronskog ugovora specifi~nom unutar svih pravnih sistema i pravnih tradicija prisutnih u Evropskoj uniji. Zna~aj EU kao partnera Bosne i Hercegovine i proces njenog pribliàvanja Evropskim integracijama name}u potrebu harmonizacije prava BiH sa Acquis communautaire. Nacrti Zakona i uredbi o elektronskom poslovanju, koji su ura|eni u okviru UNDP zadovoljavaju upravo ovu potrebu ne samo pravnog poretka, nego i cjelokupnog BiH društva. 141. Prate}i opšti razvoj pravne regulative elektronskog poslovanja i potrebe otpo~injanja pregovora o SAA sa Evropskom unijom, Vije}e ministara BiH u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojni program Ujedinjenih nacija) je izradilo kompleksan skup zakona i uredbi koje predstavljaju budu}u e-legislativu BiH. Nju sa~injavaju ve} usvojeni Zakon o elektronskom potpisu BiH: Nacrti Zakona o odre|enim pravnim aspektima elektronskog pravnog i poslovnog prometa BiH; Uredbe o mjerama i postupcima upotrebe i zaštite elektronskog potpisa i naprednog elektronskog potpisa, sredstava za izradu elektronskog potpisa i naprednog elektronskog potpisa i sistema certificiranja i obaveznog osiguranja davatelja usluga izdavanja kvalificiranih certifikata; Uredbe o tehni~kim pravilima i uvjetima povezivanja sistema certificiranja elektronskih potpisa; Uredbe o registru davatelja usluga certificiranja elektronskih potpisa koji izdaju kvalificirane certifikate; Uredbe o evidenciji davatelja usluga certificiranja elektronskih potpisa. Opravdano je o~ekivati da }e usvajanjem i primjenom ove legislative u BiH ubrzati pridruìvanje ne samo Evropskoj uniji, nego i razvijenim zemljama. Razloge za to vidmo u ~injenici da u modernom svijetu samo ure|ena upotreba IKT i solidno konstituisano informati~ko društvo mogu pojedincu obezbijediti bolji i humaniji ìvot. E-legislativa je, pri tome, nezaobilazan instrument na tom putu.

262


28.5.2007

1:22

Page 263

IV PRAVNA ZA[TITA POTRO[AÂ763 1. Uvod 1. Bosna i Hercegovina izabrala je rješenje da osnovi materije zaštite potroša~a budu regulisani na dràvnom nivou. Naravno da ovakav koncept ne isklju~uje potrebu postojanja entitetskog zakonodavstva. On podrazumijeva njihovo postojanje ali u skladu sa dràvnim zakonodavstvom. Prvi korak ka ovom cilju je u~injen donošenjem Zakona o zaštiti potroša~a u Bosni i Hercegovini, pri ~emu pojedini zakoni koji determinišu ovu materiju tako|er egzistiraju kao dràvni. Slijede}a faza }e biti uskla|ivanje entitetskih zakonodavstava u razli~itim sferama: inspekcijski nadzor, formiranje udruènja za zaštitu potroša~a, postupanje sudova, svi oblici zaštite potroša~a po~ev od krivi~no-pravne pa do civilne, odnosno gra|ansko-pravne zaštite. Nezaobilazna je i oblast prava konkurencije, te u tom kontekstu posebno zaìvljavanje funkcija, ovlaštenja i rada Konkurencijskog vije}a Bosne i Hercegovine i entitetskih Ureda za konkurenciju i zaštitu potroša~a. Bliè i šire dràvno i privredno okruènje, mjere za zaštitu potroša~a u okviru svojih ekonomija, posmatra i u svjetlu mjera ekonomske politike, kao i interesa vezanih za zaštitu vlastitih nacionalnih ekonomskih interesa. Prakti~no su sve oblasti privre|ivanja, uklju~ivo i prometnu i sferu pruànja razli~itih vrsta usluga, postale jedan svojevrstan poligon u okviru koga se vodi borba vezana ne samo za zaštitu vlastitih nacionalnih i dràvnih ekonomskih interesa, ve} i samih potroša~a. Potroša~i, na globalnom planu, postaju sve više kategorija koja opredjeljuje izbor roba i usluga. Borba za potroša~e sve više postaje i mjerilom ekonomske uspješnosti. U cilju zaštite potroša~a, kao ciljane marketinške kategorije, instrumentarij njihove zaštite postaje sve razu|eniji, kompleksniji i u sebi nosi razli~ite oblike organizovane zaštite. Javnopravni aspekti ove zaštite su sve zastupljeniji, a naro~ito u kontekstu sve 763 Autori ovog poglavlja su mr Jasmin Hošo i prof. dr Veljko Trivun. I ovdje se radi, u jednom dijelu, o aùriranoj verziji magistarskog rada mr Jasmina Hoše na temu: „Sistem zaštite potroša~a u pravu Evropske Unije i pravu Bosne i Hercegovine“. Pravne aspekte zaštite prava potroša~a obradio je prof. dr Veljko Trivun.

263


28.5.2007

1:22

Page 264

ve}eg uticaja dràve na nacionalne ekonomije, kao i zaštite potroša~a koji se kategorijalno javljaju kao najve}i konzument nacinalnih dobara. Ovo je opredjeljeno i izabranim ekonomskim pristupom zaštiti potroša~a, kao i ~injenicom da su potroša~i, kao krajnji konzumenti pojedinih dobara i usluga, kategorija koja snosi zna~ajan dio ve} spomenutih poreskih optere}enja. Svjedoci smo stvaranja jedne zasebne ekonomske, pravne i marketinške discipline koja se naziva konzumerizam. 2. Pravo zaštite potroša~a, kao nova pravna i ekonomska disciplina u nastajanju, predstavlja jedno od efikasnih sredstava zaštite ove zna~ajne kategorije. Potroša~i i njihova zaštita na svom zna~aju, svakim danom dobivaju sve više. Pravo zaštite potroša~a predstavlja i jednu od poluga i sredstava ekonomije kako bi se u ovoj sferi ispoštovali sve sloèniji zahtjevi vezani za zaštitu ekonomskih interesa pojedinih dràva, a u slu~aju Evropske unije i jednog jedinstvenog trìšta. Nesumnjivo je da }e ova oblast dobivati sve više na svome zna~aju, a posebno kada se posmatra u funkciji ostvarivanja više razli~ito definisanih ekonomskih i drugih ciljeva. Nesporno je postalo da i Bosna i Hercegovina, na dràvnom nivou, treba da usvoji i primjeni moderne obrasce ponašanja u oblasti zaštite potroša~a. Ostvarenje ovog zahtjeva ne}e biti samo u funkciji našeg pristupanja Evropskoj uniji i drugim regionalnim i širim integracijama, ve} }e biti i u funkciji ostvarenja pojedinih privrednih i ekonomskih ciljeva, a prije svega mjera ekonomske politike.

2. Istorijski razvoj prava za{tite potro{a~a 3. Ako se zanemare pokušaji da se tragovi prate unazad sve do Hamurabija,764 ali i one suzdrànije koji ne idu dalje od kraja prošlog i po~etka ovog stolje}a, izgleda da se sve bitno povodom prava zaštite potroša~a, shva}enog u uobi~ajenom zna~enju tog pojma, desilo u proteklih nekoliko desetlje}a. Rimsko pravo je poznavalo postojanje stvarnih ili fakti~kih nedostataka na prodanoj stvari. Radilo se o onim manama kada prodana roba nije imala svojstva za koja se, prilikom sklapanja ugovora, tvrdilo da ih ta roba i ima. Moralo se raditi o takvim svojstvima da ih kupac, ni uz uobi~ajenu pa`nju, nije mogao uo~iti. Pisani izvori se susre}u u Lex duodecim tabularum.765 Vremenom su se razvila i pravila tzv. kurilskih edila vezanih za potrebu javnog objavljivanja mana prodatih robova i stoke. 764 Hamurabijev zakonik, 1780. godine p. n. e. 765 Pobliè vidjeti kod: Prof. dr. Ante Romac, „Rimsko pravo“, Narodne novine, Zagreb, 1989, str. 310311.

264


28.5.2007

1:22

Page 265

Srednji vijek nije donio nešta zna~ajno u ovoj sferi. Ako izuzmemo, u okviru kanonskog prava, konstituisanja pravnog institua ošte}enja preko polovine (leasio enormis), ništa se zna~ajnije nije dešavalo. Ovdje je potrebno spomenuti shvatanja pisaca kanonista o uticaju promijenjenih okolnosti (rebus sic stantibus) na dejstvo ugovora. Ova shvatanja su se zasnivala na tuma~enju osnovnih normi hriš}anskog morala da je nedopušteno da se, putem ugovora, jedna strana bogati na ra~un druge strane. Pod ovim uticajem, izme|u ostalog, zahtijevalo se da za svaku stvar i uslugu bude odre|ena pravi~na cijena (justum pretium). Razvoj ove teorije doveo je i do toga da se s vremenom po~elo vršiti i administrativno tarifiranje robe i usluga.766 Tek na tragu ekonomskog poleta nakon II svjetskog rata stvorena je ono što bi se moglo nazvati ekonomsko-socijalnom kriti~nom masom koja je neposrednu pravnu intervenciju, u cilju zaštite potroša~a, na trìštu u~inila neophodnom i poèljnom. U tom smislu pravo zaštite potroša~a je prvenstveno dio onog što se naziva socijalnim inìnjeringom u okvirima dràve blagostanja. Dakle, premda su razlozi njegovog postojanja vezani za nedostatke imanentne kapitalisti~kom proizvodnom i trìšnom odnosu, tek posljednjih nekoliko desetlje}a svjedo~e akciju, prije svega zakonodavaca, na posebnoj pravnoj zaštiti potroša~a kao slabijeg partnera u procesu trìšne razmjene. Re~eno prije svega vrijedi za pravo SAD, gdje ga sublimira ~uvena poslanica predsjednika J.F.Kennedya ameri~kom Kongresu s po~etka šezdesetih godina u kojoj su interesi potroša~a dobili prominentno mjesto.767 Ilustrativne su i smjernice Ujedinjenih nacija, kao i smjernice Me|unarodne organizacije saveza potroša~a.768 Pri tome su jasno uo~ljive i odre|ene razlike, uslovljene kako osobenim pravnim tradicijama, tako i socijalnim, politi~kim i kulturnim specifi~nostima. Dok su u nekim zemljama akcentirani metodi i tehnike privatnog prava, u drugima je šire korišteno upravno, prekršajno i krivi~no pravo. U pojedinim pravnim sistemima efikasnost zaštite je posredovana dràvnim i paradràvnim organima i naglaskom na kolektivnoj zaštiti. U drugim je ta uloga prepuštena raznim vidovima tzv. autonomne pravne regulacije („soft law“) i samoorganizovanju potroša~a. U skladu s tim, lepeza pravnih instrumenata kojima se vrši intervencija na strani potroša~a je izuzetno široka i raznolika. Ona uklju~uje: ustavne odredbe, relativno obuhvatnu kodifikaciju u ovoj oblasti tzv. potroša~ke zakonike („Consumer code“), posebne zakone 766 Pobliè vidjeti kod: David Oughton & John Lowry, Consumer Law, Balckstoun Press Limited, Second edition, London 2000, str. 12 i 13. 767 U poslanici je posebno istaknuto nekoliko osnovnih prava potroša~a. Pitanje u kojoj je mjeri poslanica iz 1962. g. artikulacija neo-liberalnog konzumerizma, i utoliko „retorika potroša~kih prava“, a u kojoj dio socijalne pravde, a što je ovdje u drugom planu. 768 Smjernice Ujedinjenih nacije Rezolucija br. 39/248; International Organization of Consumers Union-IOCU.

265


28.5.2007

1:22

Page 266

koji pokrivaju zna~ajnije segmente zaštite potroša~a, tzv. zakone o zaštiti potroša~a, te pojedina~ne zakone ili intervenciju u postoje}e opšte propise kojima se reguliše ponašanje na trìštu. U obzir treba uzeti i brojne podzakonske akte kao i uvijek ilustrativnu sudsku praksu. S obzirom na osnovnu koncepciju rada istorijski razvoj zaštite potroša~a dalje }e se posmatrati isklju~ivo u okvirima njegovog razvoja u pravu Evropske unije.

3. Za{tita potro{a~a u pravu Evropske unije - istorijski razvoj 4. Evropska unija je po mnogo ~emu osobena, nadnacionalna tvorevina grupe dràva, a samim tim i njen pravni poredak predstavlja me|unarodno pravni fenomen. Zbog toga ne postoji jedinstven stav o njegovoj pravnoj prirodi.769 Pod pojmom evropskog prava ili komunitarnog prava podrazumjevamo korpus pravnih pravila koji ure|uje društvene odnose u okviru Evropske zajednice, odnosno Evropske unije.770 Društveni odnosi koji se ti~u zaštite potroša~a nisu oduvjek bili dio izvorne nadle`nosti komunitarnog prava. Specifi~na nadle`nost za donošenje propisa iz ove oblasti nije bila sadràna u osniva~kom ugovoru, ali to ne zna~i da nije bila razmatrana na Savjetu Ministara i da oni nisu donosili propise koji se ti~u zaštite potroša~a. Sve te mjere su bile sporadi~ne i sluìle su kao sredstvo za ostvarenje cilja stvaranja zajedni~kog trìšta Unije.771 Slobodno se moè re}i da se politika zaštite potroša~a razvijala uporedo sa razvojem zajedni~kog trìšta Evropske zajednice. Potroša~evo pravo na informisanje, obrazovanje i samoorganizovanje su sadràni u ~lanu 153, ex. ~lan 129a i u ~lana 95, ex. ~lan 100a, Ugovora o osnivanju Evropske Unije, te direktivi Evropske unije vezanu za zaštitu potroša~a, kao i u propisima sadrànim u Zelenoj knjizi o zaštiti potroša~a.772 Tek Amsterdamskim novelama komunitarna nadle`nost, u ovom polju, je specificirana i u~injena manje spornom i najzad uzdignuta na ustavni 769 Vidjeti opširnije, Hartley T.C.: „Osnovi prava Evropske zajednice - Uvod u ustavno i upravno pravo Evropske zajednice”, Pravni centar, Sarajevo 1998. g.; prof. dr Miloš Trifkovi} i doc. dr Sanjin Omanovi}: “Me|unarodno poslovno pravo i arbitraè”, Ekonomski fakultet u Sarajevu- Izdava~ka djelatnost djelatnost, Sarajevo 2001. 770 Vidjeti opširnije, Nigel Foster: “EC Law”, Blackstone press limited, London 1998. g.; Wyatt DerickDashwood Alan: “The Substantive Law of the EEC”, Sweet and Maxwell, London 1987. 771 Vidjeti opširnije: Dennis Swann: „The Economics of the Common Market”, Penguin Books, 1995, str. 346. 772 „Green Book on Consumers Protection in the European Union”, www.jussemper.org; “Comments to the Green Book”, www.cl.cam.ac.uk.

266


28.5.2007

1:22

Page 267

nivo.773 Moè se re}i da je to posljedica „društvene stvarnosti” jer su ove promjene proistekle nakon niza skandala vezanih za proizvodnju hrane, odnosno nepoštivanje elementarnih zahtjeva odrìve i ìvotnoj okolini primjerene proizvodnje hrane, transparentnosti trìšne distribucije i marketinga.

4. Faze razvoja politike za{tite potro{a~a u Evropskoj uniji 5. Zemlje ~lanice Evropske zajednice su u šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stolje}a po~ele da razvijaju koncept za poboljšanje prava potroša~a. Radi se o politi~kom i pravnom odgovoru na specifi~ne uslove djelovanja i rizike individua, odnosno potroša~kog kolektiva u tzv. potroša~kom društvu. Ugovor o osnivanju Evropske ekonomsku zajednice (dalje: EEZ) iz 1957. g. bio je prije svega proizvodno orijentisan. U njegovim institucionalnim i pravnim strukturama radilo se primarno na stvaranju slobodno-trìšnih odnosa ~ime se èlio stvoriti veliki jedinstven prostor za proizvodnju i distribuciju.774 Osnovni cilj EEZ bio je uspostavljanje zajedni~kog trìšta.775 Rezolucijom 39/248776 iz 1985, Generalna skupština Ujedinjenih nacija donijela je smjernice o zaštiti potroša~a kojima je potaknula zemlje ~lanice na zakonsko ure|ivanje ovog podru~ja, kao i razvoj institucija koje }e potroša~e obavještavati i pou~avati, te štititi njihova prava. Šest zemalja777 potpisnica Ugovora o osnivanju EEZ potpisanog u Rimu 1957. godine, donijele su krajem 1973. godine Evropsku povelju o obavještavanju i zaštiti potroša~a s njihovim pravima, a koja se sastoje od: prava na zaštitu ekonomskih interesa; prava na zaštitu od opasnosti za ìvot, zdravlje i imovinu prilikom stjecanja proizvoda i usluga na trìštu; prava na pravnu zaštitu i podršku dràve; prava na obavještavanje i školovanje potroša~a; prava na udruìvanje sa svrhom zaštite njihovih interesa; kao i prava na predstavljanje u tijelima koja odlu~uju o stvarima od interesa za potroša~e. Od tada do danas, na tim principima, u EEZ je nastalo bogato i razu|eno zakonodavstvo za zaštitu potroša~a. 6. Cilj politike zaštite potroša~a je ja~anje pozicije potroša~a kroz izjedna~avanje trìšno politi~ke podre|enosti potroša~a i kroz pove}anje transparentnosti na trìštu. Ja~anje pozicije ne odnosi se samo na potroša~a kao individuum, ve} i na ukupno ja~anje kolektivne mo}i 773 Vidjeti opširnije: Nevenko Misita, „Osnovi prava Evropske unije”, Sarajevo: Magistrat, 2002., str. 64. 774 Reich, Norbert, „EU Verbraucherrecht”. Baden Baden: Nomos Verlagsgesellschaftstr, 4 Auflage, 2003, str. 14. 775 Misita, Nevenko. op. cit. , str. 18. 776 Vilus, Jelena, „Pravna zaštita potroša~a i uporednopravna studija sa posebnim osvrtom na prava potroša~a u Evropskoj uniji”, Beograd - Sremska Mitrovica: Eco Tech d.o.o., 1996, str. 3. 777 Njema~ka, Italija, Francuska, Holandija, Belgija i Luxemburg

267


28.5.2007

1:22

Page 268

potroša~a.778 Zajedni~ko obilje`je svih modernih demokratskih dràva je zaštita interesa ekonomski slabije strane u poslovnim transakcijama na trìštu. Stoga se u tim zemljama zakonima o zaštiti potroša~a štite potroša~i na trìštu proizvoda i usluga koje kupuju za svoje li~ne ili porodi~ne potrebe. Ostvarivanje prava potroša~a, kao individue i kao kolektiva, je centralno pitanje politike zaštite potroša~a. Kroz materijalno pravo obezbje|ena zaštitna pozicija ostaje bezuspješna, sve dok se ne obezbjedi efikasan pravni okvir. „Access to justice” svoj je vrhunac doìvio u sedamdesetim godinama, i odnosi se ne samo na interese potroša~a, ve} i na ostale difuzne interese u podru~jima kao što su polna diskriminacija, zaštita okoliša i ograni~avanje stranaca u ostvarivanju njihovih prava. Dakle, „access to justice” prevazilazi politiku zaštite potroša~a. Od EEZ inicirane aktivnosti slijede mogu}nost ostvarenja pristupa pravu potroša~a kao individue i kao grupe. Do kraja osamdesetih godina Evropska komisija nije uspjela razviti stvarnu politiku zaštite potroša~a.779 Me|utim, uvo|enjem akcionih planova, koji sadrè konkretne mjere, situacija se zna~ajno mijenja.

5. Odnos potro{a~kog prava Evropske unije i ostalih pravnih sistema ~lanica 7. Kada je po~etkom sedamdesetih godina Evropska komisija stupila na scenu i postepeno po~ela preuzimati politiku zaštite potroša~a, našla je u zemljama ~lanicama EEZ dosta heterogeno razvijeno pravo zaštite potroša~a.780 Krajem šezdesetih i po~etkom sedamdesetih godina EEZ se sastojala od devet ~lanova. Takozvani skandinavski element bio je zastupljen sa Danskom, tako da su se ve} tada mogla odrediti dva pravna sistema i ~etiri razli~ite pravne škole: sistem i škola common law; evropsko-kontinentalni sistem i u okviru njega pravne škole: romanska, germanska i skandinavska. Zemlje common law pravnog kruga reaguju na potroša~ko-politi~ka pitanja pragmati~no. Oni se zalaù za precizno regulisanje u usko ograni~enim djelatnim poljima i vjeruju osim toga u samoregulaciju.781 Sprovo|enje prava je u rukama dràvnih ustanova. Korporacijske strukture su slabo 778 Zischka, Ulrike, „Die Rechtsetzungkompetenzen der Europaeischen Gemeinschaft auf dem Gebiet des Verbraucherschutzes, unter besonderer Beruecksichtigung des Werberechtes“. Disseldorf, 1997, str. 12. 779 Reich, Norbert. op. cit., str. 1085. 780 O tome pobliè: Fontaine/Bourgoignie, Consumer Legislation in Belgium and Luxembourg, 1982; Reich/Micklitz, Consumer Legislation in The EC Countries, 1979. 781 Korisno: Teubner, Legal Irritants: Good Faith in Brits Law or How Unifying Law Ends Up in New Divergentes, 61(1998) Modern Law Review, str. 11.

268


28.5.2007

1:22

Page 269

izgra|ene i to predstavlja razlog što potroša~ke organizacije imaju podre|enu ulogu u promjenama. Input zemalja comon law pravnog kruga u kojima je zaštita potroša~a bila i ostvarena uglavnom se ograni~avao na oblasti prava na sigurnost proizvoda i prava na natjecanje.782 Sa svojim politi~kim na~elima, a vezano za kaznene odredbe, romanske zemlje se dvoume izme|u principa liberalnog kapitalizma (laisses-faire) i intervencionizma. Potroša~ka politika je izloèna jakim politi~kim previranjima i usko je vezana sa razli~itim društvenim strujama. Sprovo|enje politike zaštite potroša~a organizovano je centralnobirokratski. Akcije francuske vlade rezultirale su preuzimanjem vode}e uloge romanskih zemalja na poljima informisanosti potroša~a i ugovornog prava potroša~a. Zemlje njema~ke pravne tradicije vjeruju u dugoro~no postavljanje politi~kih polja. Pravno intervencionisti~ka zaštita potroša~a orijentiše se na sistemati~nosti i koherenciji u pravnom sistemu. Sprovo|enje prava je koncentrisano na sudskoj zaštiti. Dominiraju korporacijske strukture u kojima udruènja za zaštitu potroša~a imaju vode}u ulogu. Njema~ka, odnosno prostori koji su pod pravno-njema~kim uticajem, „zauzeli” su u sedamdesetim godinama samo djelove potroša~kog prava i bavili se uglavnom „vru}om” diskusijom o adekvatnoj kontroli opštih uslova poslovanja, a koja seè još od Vajmarske republike. Skandinavske zemlje koncipiraju pravo zaštite potroša~a kao samostalno pravo ponašanja na trìštu. Regulacijski zahvati se mijenjaju izme|u privatizacije i etatizacije. Kod sprovo|enja dominiraju dràvno-centralne agencije koje nastaju}a konfliktna polja rješavaju primarno putem kooperacije. Potroša~ke organizacije osiguravaju dràvno podre|eno pravo zaštite potroša~a. Izra|eni sistem pravnih odredbi pod vodstvom potroša~kog ombdusmena brinuo se za visoki stepen pravila pravne zaštite ne samo u oblasti zaštite proizvoda nego i u oblasti zaštite ekonomskih interesa. Gusta mreà izvansudskih ustanova garantuje efikasnu pravnu zaštitu. 8. Sa izdavanjem prvog programa za zaštitu potroša~a 1975 godine drasti~no su se promijenili po~etni uslovi izme|u zemalja ~lanica i Evropske komisije. Diskusija o pravnom na~elu jemstva na proizvode ovdje moè biti paradigmati~na. Naime, ova tema se od šestdesetih godina nalazila na dnevnom redu svih zemalja ~lanica EEZ. Sa izdavanjem prvog programa o zaštiti potroša~a stvoreno je uvjerenje da se mora na}i rješenje o problematici jemstva na nivou ~itave EEZ. Unutar nekoliko godina Komisija je preuzela politi~ku inicijativu i pokušala putem jedne 782 Whindcup, „Consumer Legislation in The United Kingdom and The Republic of Ireland“, 1980.

269


28.5.2007

1:22

Page 270

politi~ke maksimalizacije da veè razli~ite pokušaje ure|enja. Zemlje ~lanice su bile politi~ki rastere}ene jer su mogle da predaju Evropskoj komsiji nacionalno, kompleksno, heterogeno i vrlo konfliktno polje potroša~ke politike. Me|utim, desilo se nešto što se nije moglo predvidjeti. Komisija je preuzela zadatak da oblikuje ne samo politiku i pravo zaštite potroša~a nego je vodila i aktivnu politi~ku akciju usmjerenu ka procesu evropske integracije.783 Name}e se pitanje, da li EZ reprezentira sopstveni pravni sistem koji potiskuje spomenute pravne sisteme i pravne škole, odnosno da li je i u kolikoj mjeri sopstveno evropsko komunitarno pravo komplementarno sa nacionalnim pravnim kulturama i tradicijama svojih ~lanica. Hipoteza je da nacionalni pravni sistemi sa svojim razli~itim pravnim kulturama i tradicijama opstaju u sprovo|enju prava dok se komunitarno pravo zaštite potroša~a etablira kao samostalni pravni sistem. Pod vode}im principom strategije maksimalizacije, evropsko pravo zaštite potroša~a ujedinjuje pragmatizam common-law zemalja, centralizam romanskih, njema~ki perfekcionizam, te eficijenciju i efikasnost skandinavskih zemalja.784 Formiranjem Evropskog biroa potroša~kih udruènja (BEUC) zaokruèn je sistem organizovanja potroša~a na nivou Evropske unije. Slijedilo je formiranje zasebnih evropskih organizacija vezano za pojedina potroša~ka dobra, kao i zasebne organizacije koja koordinira potroša~ke akcije na planu standardizacije (Secretariate de Coordination pour la Normalization-SECO).785 Naravno da uticaja imaju i nevladine organizacije od kojih se sa svojom aktivnoš}u posebno isti~e Grupa za evropsko pravo potroša~a (ECLG) sastavljena od stru~njaka i univerzitetskih profesora. Ova Grupa, izme|u ostalog, publikuje i svoje stavove u eminentnom Journal of Consumer Policy.

6. Istorijat i izvori prava za{tite potro{a~a u pravu Bosne i Hercegovine 9. U zemljama bivše Jugoslavije potroša~ki pokret i njegov uticaj nisu bili posebno izraèni. Dràva se nametala kao institucija koja zna i moè podjednako pravi~no da štiti interese svih: proizvo|a~a i trgovaca, potroša~a i naravno dràve. Za vrijeme trajanja tzv. administrativnog 783 Hans.- W. Miklitz, „Zur Notwendigkeit eines neuen Konzepts fuer die Fortentwicklung des verbraucherrechts in der EU“; http://www.vur-online.de/beitrag/36.html 784 Ibid; http://www.vur-online.de/beitrag/36.html 785 Pobliè vidjeti kod: Nevenko Misita, „Osnove prava zaštite potroša~a Evropske zajednice“, Sarajevo: Pravni centar Fond otvoreno društvo Bosne i Hercegovine, 1997, str. 103-109.

270


28.5.2007

1:22

Page 271

socijalizma borba protiv nelojalne utakmice, a time i zaštita potroša~a, ne samo da nije bila aktuelna ve} se smatralo da nije ni mogu}a. Osnovni razlog za to je bilo nepostojanje roba, kao i nepostojanje konkurencije me|u preduze}ima. U tom periodu postoje tragovi institucionalnog potroša~kog organizovanja kroz savjete potroša~a koji su bili jedan od organa Saveza socijalisti~kog radnog naroda na republi~kom nivou. Njihovo djelovanje bilo je marginalno, kao i djelovanje Zavoda za doma}instvo. U zakonodavnom pogledu zaštita potroša~a je bila normirana putem pravila o suzbijanju nelojalne utakmice i suzbijanju zaklju~ivanja sporazuma u cilju sticanja monopolskog ili drugog povlaštenog poloàja na trìštu.786 Na istom stanovištu je bila i sudska praksa.787 Kasnijim donošenjem Zakona o suzbijanju nelojalne utakmice i monopolisti~kih sporazuma788 pitanje zaštite potroša~a se potencira u okviru materija nelojalne utakmice. Raspadom SFRJ djelovanje organizacija potroša~a je u potpunosti zamrlo i svelo se samo na ulogu pojedinaca. Izuzetak su Republika Slovenija i Republika Makedonija koje su imale izvjestan napredak u razvoju potroša~kih organizacija, a koje su izrasle upravo iz republi~kih Zavoda za doma}instvo. Istorijat prava zaštite potroša~a na našim prostorima moè se posmatrati kroz dvije etape. Prva se odnosi na zaštitu prava potroša~a u okviru pravnog reìma ex Jugoslavije,789 a druga na poslijeratni razvoj ove pravno-ekonomske discipline u okvirima Bosne i Hercegovine kao samostalne dràve. Ova druga faza razvoja limitirana je i oskudna sama po sebi iz više razloga. Pobroja}u samo neke: politi~ke prilike, suèn ustavni a time i pravni okvir, sociološki i kulturološki razlozi itd. U Bosni i Hercegovini postoji nekoliko neformalnih i formalnih grupa koje rade sa potroša~ima i pokušavaju ostvariti uticaj potroša~a (Tuzla, Mostar, Banja Luka, Sarajevo). Rad ovih grupa je još uvijek marginalan, neprepoznatljiv, institucionalno su nepovezani, a bez programa rada na nivou Bosne i Hercegovine. Na pitanje jesu li udruènja potroša~a u BiH u dovoljnoj mjeri uklju~ena u formulisanje politike koja se bavi zaštitom potroša~a u BiH, ili su pak mišljenja da bi ova udruènja trebala uzeti ve}e u~eš}e u tom pogledu, potroša~i u BiH pokazuju najve}i 786 Zakon o prometu roba i usluga sa inostranstvom („Sl. list FNRJ“, br. 27/62) i Zakon o regulisanju poslovnih odnosa na trìštu („Sl. list FNRJ“, br. 30/62). 787 „Za postojanje djela nelojalne utakmice nije dovoljno da je po~injena radnja protivna dobrim poslovnim obi~ajima i na~elima zdrave utakmice, ve} ista mora da bude podobna da ošteti drugog takmi~arakonkurenta ili da kroz takmi~arski odnos i posredno potroša~a ili privredu zemlje.” Presuda Vrhovnog privrednog suda Pk`-88/65 od 17. 01. 1966. g. Citat prema: Zoltan Biro, Komentar Zakona o suzbijanju nelojalne utakmice i monopolisti~kih sporazuma, Privredna štampa, Beograd 1976. 788 „Sl. list SFRJ“, br. 24/74. 789 O pojedinim etapama pobliè vidjeti: Miloš dr Trifkovi}, „Pravo konkurencije”, Sarajevo: Svjetlost, 1981, str. 41-44.

271


28.5.2007

1:22

Page 272

stupanj uniformnosti mišljenja. Naime, ~ak 82,3% ispitanih gra|ana smatra da udruènja potroša~a u BiH nisu dovoljno uklju~ena u formuliranje politike zaštite potroša~a, te da bi se u tom pogledu trebala više angaòvati. U pore|enju sa zemljama ~lanicama Evropske unije, u BiH je za oko 25% ve}i postotak onih koji su ovog mišljenja.790 10. Sasvim je vjerovatno da bi evidentni zastoj na razvoju ove discipline i dalje bio prisutan da se kroz potrebu harmonizacije našeg pravnog sistema sa pravom Evorpske unije nije pojavila i potreba pravnog ure|enja ovog pitanja. Harmonizacijom pravnog sistema Bosne i Hercegovine sa komunitarnim pravom Evropske unije do}i }e do pojave organizacionih formi koje }e baviti zaštitom potroša~a. Nesumnjivo je da }e i uloga dràve biti nezaobilazan podsticajni faktor. Sistem izvora za zaštitu potroša~a bavi se kroz: krivi~no pravo, pravo konkurencije, administrativno pravo, gra|ansko pravo, pravo zaštite okoline i pravo za zaštitu potroša~a.

7. Pojedina prava i pojam potro{a~a 11. Pojedina prava potroša~a dalje }e biti razmatrana na dva na~ina. Prvi je izlaganjem osnovnih obilje`ja pojedinih prava potroša~a. Drugi na~in je izlaganjem koje se odnosi na pojedine ”potroša~ke” direktive. Ovaj pristup usvajamo zbog toga što se kroz pojedine direktive prepli}e materija više potroša~kih prava. Posebno }e biti rije~i o rješenjima u našem pravnom sistemu kako bi se komparativnom metodom ukazalo koje smo institute preuzeli iz evropskog prava zaštite potroša~a. Pojam „potroša~“ je prvenstveno dio ekonomskog diskursa i njegovo prenošenje u pravni kontekst podrazumjeva niz kontroverzi. Jedni autori generalno dovode u pitanje mogu}nost pravne definicije potroša~a,791 odnosno upozoravaju da potraga za njom vodi krajnje neprimjerenoj simplifikaciji problema impliciranih ovom pravnom regulativom. Pojedini autori potroša~e smatraju samo krajnjim potroša~ima, ali ipak idu}i tragom doktrinalnih i pozitivnopravnih stavova, jasno su uo~ljivi širi i uì pristup definisanju potroša~a. Osnovna karakteristika ovog prvog, šireg pristupa je liberalan stav naspram ekstenzije pojma potroša~a na tzv. male i srednje firme, zanatlije, profesionalne djelatnike i razli~ita pravna lica.792 Tako|er, da bi se sagledala ova definicija mora se posmatrati i kroz subjektivni i kroz objektivni pristup, s tim da je u prvom slu~aju naglasak na pravnom statusu subjekata, a u drugom na predmetu pravnog odnosa. I kona~no, za pojmovno odre|enje potroša~a bitnu ulogu igra i kolektivna 790 Detaljan izvještaj na str. 85-95. 791 Definiranje potroša~a je „gotovo nemogu}e“, Goldring, 1990. g.; p. 116; „Indetermination de la notion de consommateur“, Cas/Ferrier. 792 Hodges izraàva ~u|enje da još ne postoji „kona~na definicija“ potroša~a, Hodges, 1995, str. 51.

272


28.5.2007

1:22

Page 273

dimenzija. U ovom smislu tipi~an je nordijski pravni krug u kojem je uo~ljiv naglasak na kolektivnim pravima potroša~a i kolektivnim vidovima zaštite potroša~a – potroša~ki Ombudsman.793 Po~etna ta~ka i ograni~avaju}a znamen mjesta djelovanja direktive je potroša~. Ovdje ne}emo govoriti o tome šta je evropski (i njema~ki, francuski, italijanski i drugi; ali i bosanski i hrvatski) pojam potroša~a, jer se spoznajna vrijednost takve diskusije za ovaj rad ~ini manje zna~ajnom. Pojam potroša~a je ionako, u skoro svim direktivama EZ isti: potroša~ je quasi subtraktivno definisan kao ne-poduzetnik. Evropski sud polazi u „di Pinto“ odluci794 od jednog uskog, apstraktnog pojma potroša~a.795 Zakon o zaštiti potroša~a Bosne i Hercegovine796 (dalje: ZZP BiH) potroša~a definiše na slijede}i na~in: „potroša~ je svako fizi~ko lice koje kupuje, sti~e ili koristi proizvode ili usluge za svoje li~ne potrebe i za potrebe svoga doma}instva“ (u daljem tekstu: potroša~). 797 Kao što se vidi sama definicija potroša~a u našem zakonodavstvu je zapravo „uà“ definicija potroša~a, opšteprihva}ena u komunitarnom pravu Evropske unije. 7.1. Pravo potro{a~a na informisanje i obrazovanje 12. Na~elo informisanja i obrazovanja potroša~a jedno je od temeljnih na~ela prava zaštite potroša~a Evropske unije. U Bosni i Hercegovini to pitanje nije posebno ure|eno. Zakonom o zaštiti potroša~a u Bosni i Hercegovini, u naše se zakonodavstvo preuzima Direktiva 84/450/EEZ i Direktiva 97/55/EEZ o prevarnoj reklami, te Direktiva 98/6/EEZ o zaštiti potroša~a pri ozna~avanju cijena proizvoda. Tim se direktivama ure|uje pravo potroša~a na potpuno i ta~no informisanje o proizvodu. Što se ti~e obrazovanja potroša~a Zakon o zaštiti potroša~a u BiH, za razliku od Zakona o zaštiti potroša~a Republike Hrvatske,798 ne sadrì takve odredbe. Naime, prema odredbama ~lana 104 Zakona o zaštiti potroša~a Republike Hrvatske odre|uje se da programi osnovnog i srednjeg školovanja trebaju sadràvati i osnovna znanja o obavezama, pravima i zaštiti potroša~a. Prema tome, bi se obrazovanje o pravima, obavezama i zaštita potroša~a trebalo bi se provoditi na nekoliko nivoa. 793 Otud u ovim zemljama potroša~ke organizacije imaju gotovo marginalnu ulogu na onu koja im je data, na primjer u Njema~koj ili Francuskoj. Tim povodom: Wilhelmsson 1996. 794 EuGH od 14. 03. 1991. g.; Rs C-361/89 Slg. 1991 I-1189. 795 Opširnije: Remien, Oliver, „AGB-Gesetz und Richtlinie ueber Verbrauchervertragsklauseln“, ZEuP 1994, str. 34, 39ff. 796 „Sl. glasnik BiH“, br. 25/06 797 ZZP Opšte odredbe, ~lan 1. 798 Zakon o zaštiti potroša~a Republike Hrvatske, „Narodne novine“, broj 96/03

273


28.5.2007

1:22

Page 274

Po~etak ostvarivanja edukacije nalazi se svakako u školi što zahtijeva anga`man prosvjetnih radnika. Potrebno je imati više znanja o navedenoj problematici. Ukoliko ne bi bili propra}eni adekvatnim akcijama, edukativni programi dali bi samo ograni~ene rezultate. U izvršenju takvih akcija potrebno je angaìranje svih društvenih faktora od porodice, škole, društvene zajednice, sredstava javnih komunikacija, omladinskih i sportskih organizacija. Upravo tu dolazi do izraàja odgojna uloga, koja je okrenuta djeci i mladima, a manifestuje se u podizanju opšte kulture, razvijanju smisla za zaštitu potroša~a, društvenoj disciplini i odgovornosti za svoje postupke. 13. Pravo na infomisanje se danas smatra sastavnim djelom slobode informisanja. Klasi~ni oblici informisanja potroša~a su izdavanje stru~nih ~asopisa, letaka i brošura za potroša~e. Sadràj takvih ~asopisa, letaka i brošura obuhvata teme bitne za potroša~e. Uz izdavanje stru~nih ~asopisa za potroša~e, va`ni su i drugi oblici informisanja potroša~a, a tu spadaju izdavanje informativnog materijala za potroša~e, seminari, radionice kojima je cilj podizanje nivoa svijesti potroša~a. Zna~aj informisanja potroša~a danas je tako veliki da se u nekim zemljama, kao i u me|unarodnim organizacijama, donose posebni propisi kojima se pitanje infofrmisanja detaljno reguliše.799 7.2. Pravo potro{a~a na za{titu zdravlja i sigurnosti potro{a~a 14. U podru~ju zaštite zdravlja i sigurnosti potroša~a postoji niz propisa EZ, koji su ve}inom tehni~kog karaktera. Pravo je potroša~a da bude zašti}en od proizvoda, proizvodnih procesa i usluga koji su štetni po njegov ìvot i zdravlje. Uskla|ivanje na ovom podru~ju usko je vezano sa uskla|ivanjem tehni~kog zakonodavstva. Od 1985. godine u pravu EEZ postoji tzv. novi pristup tehni~kom ujedna~avanju, prema kojem se direktivama utvr|uju samo opšti ciljevi i osnovni sigurnosni standardi, a detaljna se specifikacija provodi pravilima Zajednice o zajedni~kim standardima. Temelj su zaštite zdravlja i sigurnosti potroša~a Direktive 92/59/EEZ i 2001/95/EZ o opštoj sigurnosti proizvoda. Kao posebne propise o sigurnosti proizvoda potrebno je još navesti Direktivu 89/109/EEZ o ujedna~avanju prava dràva ~lanica u pogledu materijala i proizvoda koji dolaze u dodir s prehrambenim proizvodima, Direktive 76/768/EEZ i 94/32/EZ o ujedna~avanju prava dràva ~lanica u pogledu kozmeti~kih proizvoda, Direktivu 88/378/EEZ o ujedna~avanju prava dràva ~lanica u pogledu sigurnosti igra~aka, Direktivu 87/357/EEZ o ujedna~avanju 799 Vidjeti opširnije: Vilus, Jelena. op. cit., str. 39.

274


28.5.2007

1:22

Page 275

prava dràva ~lanica u pogledu proizvoda koji, zbog toga što izgledaju kao ono što nisu, ugroàvaju zdravlje i sigurnost potroša~a, te Uredbu Evropske komisije 1873/97 o podacima koji moraju postojati na etiketama prehrambenih proizvoda koji su proizvedeni od sastojaka genetski modificiranih organizama. 7.3. Pravo potro{a~a na zdravu okolinu 15. ôvjek ima osnovno pravo na slobodu i jednakost u zadovoljavaju}im uslovima ìvota, u okolini ~iji kvalitet treba da mu omogu}i da ìvi u dostojanstvu i blagostanju. Iz ovog proizilazi pravilo humanog korištenja ìvotne okoline prema kome ~ovjek ima pravo na zdravu ìvotnu sredinu. Ovo pravo se svrstava u tzv. tre}u generaciju prava ~ovjeka i kao takvo je ve} razra|eno u mnogim me|unarodnim instrumentima globalne i regionalne prirode.800 Posljednjih decenija potroša~i zahtjevaju od proizvoda ne samo kvalitet u pogledu funkcionalnosti i izdr`ljivosti ve} i ekološki kvalitet. Kupnju ekološki prihvatljivih proizvoda potroša~i prihvataju onda kada im to donosi neposrednu korist, ali u rijetkim slu~ajevima iz razloga posredne koristi. Potroša~i su ona ciljna skupina koja u kona~nici odlu~uje o potra`nji proizvoda, budu}i da potroša~i tako|er moraju brinuti za kvalitetu okoliša, posebno za kvalitetu zdravlja i kvalitetu ìvljenja. Nivo ekološke svijesti mogu}e je podi}i ve}om prisutnoš}u ekoloških tema u medijima, te aktivnostima povezanim sa odgojno obrazovnim procesom. 7.4. Pravo potro{a~a na glas i zastupljenost 16. Potroša~i treba da budu zastupljeni kako u procesu donošenja i sprovo|enja politike vlade, tako i u organima koji se bave razvojem novih proizvoda i usluga. Ova potroša~ka prava proizilaze iz Smjernice 5 Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. U zemljama sa visokim ìvotnim standardom, potroša~i su zastupljeni u samim vrhovima vlasti, dok u mnogim dràvama potroša~i nisu ni svjesni da im Ujedinjene nacije ova prava priznaju. Svjesni mo}i potroša~kih organizacija, nacionalne, regionalne i me|unarodne organizacije koje se bave pitanjima zaštite potroša~a sve više insistiraju da se potroša~i uklju~e u procese koji su za njih od interesa. Potroša~i se u ove procese uklju~uju preko svojih udruènja, asocijacija ili organizacija koje su po pravilu, nevladine, neprofitne i nepoliti~ke organizacije. 800 Villus, Jelena. op. cit., str. 141.

275


28.5.2007

1:22

Page 276

7.5. Pravo potro{a~a na organizovanje 17. U dràvama koje su donijele posebne propise o pravnoj zaštiti potroša~a naj~eš}e se predvi|a pravo potroša da se udruùju. Neovisne potroša~ke organizacije imaju jedinstvenu ulogu u identificiranju i koherentnom izraàvanju problema s kojima se potroša~i susre}u, te u zastupanju interesa potroša~a. Sposobne su pridobiti povjerenje potroša~a savjetima, educiranjem, usmjeravanjem i reprezentacijom. Nevladino organizovanje potroša~a karakteristika je modernog civilnog društva, koje u pravilu nema nametnutih institucionalnih oblika. U ve}ini dràva, a posebno SAD, te u dràvama Evropske unije interese potroša~a zastupaju sna`ne udruge potroša~a koje su vaàn faktor u razvoju zaštite prava potroša~a. U savjetodavnoj grupi za zaštitu potroša~a kod Evropske komisije zastupljeno je pet evropskih udruènja za zaštitu potroša~a. Djelovanje dviju organizacija (BEUC i ANEC) finansijski podupire Evropska komisija. BEUC ( Bureau Europaen des Unions dde Consommateurs) je evropska krovna organizacija. ^lanstvo u toj organizaciji je eksluzivno, što zna~i, da njena ~lanica moè biti samo jedna od nacionalnih potroša~kih organizacija iz svake dràve Evropske unije. Glavna uloga BEUC-a je lobiranje kod Evropske komisije za zakonodavstvo, koja štiti i ja~a poloàj potroša~a na trìštu. 7.6. Pravo potro{a~a na nadoknadu {tete 18. Kada je rije~ o pravu potroša~a na naknadu štete treba razlikovati proizvode koji su uslijed nekog nedostatka pri~inili štetu ìvotu ili zdravlju potroša~a i proizvoda koje uslijed nedostatka potroša~ ne moè da koristi na na~in kako je pretpostavljao, pa otud trpi imovinsku štetu. Da bi potroša~ imao pravo na obešte}enje potrebno je utvrditi šta obuhvataju pojmovi kao što su šteta, naknada, opravdani zahtjevi, reklamacije i sl. Iako su ovo u velikoj mjeri teorijska pitanja, ona imaju izuzetno zna~ajne pravne implikacije jer predstavljaju uputstvo sudiji kako da obešteti potroša~a. U zavisnosti od pravnog sistema ova pitanja se razli~ito tuma~e. Me|utim, praksa pokazuje da je sudija gotovo uvijek u stanju da procjeni obim štete i povredu koju je potroša~u nanio proizvod ili usluga, jer pored propisa koji u tom pogledu postoje, sudija uzima u obzir i sve okolnosti slu~aja. 7.7. Ostala prava potro{a~a 19. Ovdje se, tako|er, èli prikazati kako i u kojim oblastima je „evropski” zakonodavac putem direktiva ure|ivao pojedina prava potroša~a. Potrebno je napraviti pregled do sada izdatih direktiva u okviru EZ, a koje pokrivaju spektar onoga što je do sada ure|eno, odnosno normira276


28.5.2007

1:22

Page 277

no. Samo na ovaj na~in moè se odrediti trenutno mjesto direktive, kao pravno obavezuju}eg akta, u evropskom potroša~kom pravu. Direktiva je najprikladniji instrument uskla|ivanja prava EZ,801 što se izvodi iz ~lana 95, i ~lana 94, ex. ~l. 100 Ugovora o osnivanju EEZ. To ne podrazumijeva da se ujedna~avanje prava vrši isklju~ivo putem direktiva. Direktive EZ upu}uju se zakonodavcu zemalja ~lanica i obavezuju iste u pogledu implementacije unutar vremenskog okvira koji je ~esto odre|en samom direktivom. Obaveza implementacije se objašnjava odgovaraju}im ograni~enjima suvereniteta zemalja ~lanica EZ. Zemlje ~lanice su svojim pristupom u EZ, odnosno saglasnoš}u sa promjenom osniva~kih ugovora prihvatile ovo ograni~enje. Bosna i Hercegovina je do svog pristupa EZ još djelimi~no suverena u svojim odlukama koje se ti~u implementacije direktiva i pri implementaciji imaju ve}u slobodu. Ve}ina pravno-potroša~kih direktiva i time evropsko pravo zaštite potroša~a polaze od premise da je potroša~ strukturalno podre|en. Direktive namjeravaju da usklade pretpostavljenu specifi~nu podre|enost potroša~a. Osim toga evropsko pravo zaštite potroša~a treba da doprinese pravednijoj raspodjeli rizika i jemstva, da osigura pouzdanu informisanost potroša~a, da štiti njegovo zdravlje, te da osigurava njegov pristup pravu. Prva direktiva koja se moè pripisati zaštiti potroša~a je Direktiva o prevarnoj reklami802 iz 1984. godine. Prema ~lanu 1 i ~lanu 4 stav 1 svrha Direktive je da štiti potroša~a od zavaravaju}e reklame i njenih štetnih posljedica. Druga, direktiva je ona o jemstvu proizvoda iz 1985. godine,803 a koju pravni propisi zemalja ~lanica u oblasti jemstva proizvoda proširuju sa jednim specifi~nim jemstvom rizika kod feleri~nih proizvoda kako bi time povisili sigurnost proizvoda. Nakon toga je uslijedila Direktiva o prodaji na vratima stana iz 1985. godine804 koja je, izme|u ostalog, uvela pravo opoziva kod ugovora, koji je npr. zaklju~en sa kupcem pri posjeti zastupnika u vlastitoj ku}i ili na radnom mjestu.805 Cilj direktive je bio da štiti potroša~a u jednoj tipi~noj situaciji od zaklju~ivanja nepromišljenih poslova. 801 Grundmann, Stefan, „Europaeisches Schuldvertragsrecht, Das europaeische Recht der Unternehmensgeschaefte“, 1999, str. 89ff. 802 Direktiva 84/450/ EWG za uskla|ivanje pravnih i upravnih propisa zemalja ~lanica o prevarnoj reklami od 10. 09. 1984. godine, AB1. Nr. L 250/17. 803 Direktiva 84/374/ EWG za uskla|ivanje pravnih i upravnih propisa zemalja ~lanica o jamstvu feleri~nih proizvoda od 25. 07. 1985. godine, AB1. Nr. L 210/29. 804 Direktiva 85/577/EWG koja se ti~e zaštite potroša~a u slu~aju sklopljenih ugovora izvan poslovnih prostorija od 20. 12. 1985. godine, AB1. Nr. L 371/31 805 Vidi opširno: Grundmann, Stefan. op. cit., str. 206ff.

277


28.5.2007

1:22

Page 278

Slijede}a Direktiva o potroša~kom kreditu iz 1987. godine806 ima za cilj da štiti potroša~a pri zaklju~ivanju ugovora o kreditiranju, tako što je uvedena obaveza za davaoce kredita da primaoca kredita ta~no informiše o njegovim ugovornim obavezama npr. da ga upozna sa kamatnim stopama i sl.807 Direktiva o paket turisti~kim uslugama iz 1990 godine808 reguliše, kao i Direktiva o potroša~kom kreditu, odre|eni tip ugovora kod kojeg se empirijski pokazalo da je prosje~ni potroša~ bio u podre|enoj ulozi, te da je bio iskorišten od strane putni~kih agencija.809 Odgovaraju}i tome ova Direktiva obavezuje turisti~kog agenta da informiše potroša~e, a potroša~u daje dodatna prava. Direktiva o nepravi~nim ugovornim odredbama810 ne reguliše neki specijalni tip ugovora nego vaì za sve ugovore gdje sudjeluje potroša~ sa upotrebom prethodno formulisanih klauzula.811 Tako|er, ova direktiva tretira ugovornu neravnoteù izme|u potroša~a i prodava~a, koji name}e uslove ugovora i to naj~eš}e u svoju korist. Odatle proizilazi problem da potroša~ nemo}no stoji naspram „sitno kucanog”, te da to naj~eš}e nepromijenjeno prihvati zato što ne prepoznaje, kao prvo potencijalno loše svojstvo uslova ugovora, a kao drugo mora sklopiti ugovor jer ga prodava~ samo pod tim uslovima zaklju~uje. Direktiva o time sharing ugovorima iz 1994. godine812 reguliše tipi~an ugovor o pravu korištenja nepokretne imovine u odre|enom vremenu tokom godine i to naj~eš}e u zemljama sredozemlja gdje je velika koncentracija turisti~kih objekata. Direktiva o distancionoj prodaji od 20. 05. 1997. godine813 treba da štiti potroša~a kod ugovora koji su zaklju~eni izme|u prodavca, odnosno davaoca usluge814 i potroša~a, a kada obje ugovorne strane nisu bile prisutne pri zaklju~ivanju ugovora. Zaštita potroša~a se postiè tako što se prodavac obaveè na opširno informisanje potroša~a, a potroša~u se omogu}i otkazni rok od sedam dana815 nakon dostavljanja dobara, bez 806 Direktiva 87/102/EWG za uskla|ivanje pravnih i upravnih propisa zemalja ~lanica o potroša~kom kreditu, od 22. 12. 1986. godine, AB1. Nr. L 42/48, promijenjeno sa Direktivom 90/88/EWG od 22. 02. 1990. godine, AB1. Nr. L 61/14 807 Grundmann, Stefan. op. cit., str. 655ff. 808 Direktiva 90/314/EWG o paket turisti~kim aran`manima od 13. 06. 1990. godine, AB1. Nr. L 158/59 809 Grundmann, Stefan. op. cit., str. 602ff. 810 Direktiva 93/13/EWG o nepravi~nim odredbama u potroša~kim ugovorima od 05. 04. 1993. godine, AB1, 1993 L 95/29. 811 Grundmann, Stefan. op. cit., str. 246ff. 812 Direktiva 94/47/EWG za zaštitu stjecatelja s pogledom na odre|ene aspekte ugovora o stjecanju prava djelomi~nog korištenja nekretnina od 26. 10. 1994. godine, AB1. Nr. L 280/83. 813 AB1. EG Nr. L 144/19 814 Prema rije~ima direktive („unesre}en“, Bodewig Theo, Nova evropska Direktiva za trìšte na daljinu, DZWir 1997, s.447 Fn. 3); u engleskom izdanju je korišten pojam „Supplier“. 815 Misita, Nevenko. op. cit., str. 251.

278


28.5.2007

1:22

Page 279

navo|enja razloga i bez mogu}ih posljedica. Oblasti djelovanja direktiva su iskorištavanjem tehnike obavještavanja, kao e-mail, teleshoping-a, interneta, videotexta, telefaxa itd. zaklju~eni ugovori, ali i ugovori koji se zaklju~uju na tradicionalan na~in (trgovina pošiljkom, pismena pošta i sl.), a da dostavlja~ i potroša~ nisu imali direktan kontakt.

8. Za{tita potro{a~a kao sredstvo i mjera ekonomske i ekolo{ke politike 20. Odsustvo generalne suglasnosti o mjestu i ulozi kapitalisti~kog trìšnog mehanizma u postindustrijskom okruènju svoj refleks ima i u pravno-doktrinalnoj analizi potrebe, na~ina i ciljeva institucionalne podrške potroša~ima. Lepeza mišljenja iznijetih ovim povodom je krajnje razu|ena i kre}e od negiranja posebne zaštite potroša~a kao neprihvatljive intervencije u kapitalisti~ko trìšno tkivo, preko vjere da se s njom moè ispravljati ono što se naziva „nedostatkom“ kapitalisti~kog trìšta, do nastojanja da se zaštita potroša~a iskoristi kao još jedan povod za radikalnu kritiku ovog posljednjeg i njegovog pravnog okvira. Iako na specifi~an na~in isto vrijedi i povodom komunitarnog prava i tu je mogu}e tvrditi da smo ve} svjedoci „acquis communautaire de consommation“, i utoliko posebnog „evropskog prava zaštite potroša~a“, odnosno da su se elementi ovog posljednjeg ve} dovoljno jasno uo~ljivi kao dio neizbje`nog „common law“ EZ, odnosno evropskog „ius commune“. Postavlja se pitanje da li isticati da to vrijedi samo na “normativnom planu”, odnosno da je komunitarno pravo zaštite potroša~a tek „hirovito koncipirana“ skupina komunitarnog pravnog materijala. Savremeno tehnološko društvo karakteriše sve ve}a zavisnost od sigurnosti funkcionisanja raznih kategorija proizvoda. Ova konstatacija vaì kako na globalnom, tako i na lokalnom nivou. Dok su prije samo dva vijeka globalne katastrofe, uzrokovane tehni~kom neispravnoš}u proizvoda, bile skoro nemogu}e, današnje stanje je mnogo druga~ije. Ipak, u jedno moèmo biti sigurni, da upravo svjesni mogu}ih katastrofalnih posljedica najve}i broj proizvo|a~a sloènih tehni~kih sistema u njih ugra|uje ~itav niz zaštitnih sklopova i ure|aja koji zna~ajno podiù stepen sigurnosti. Na taj na~in se stepen rizika pokušava svesti na minimum. Da li je situacija na mikro planu nešto druga~ija? Koji mehanizmi zaštite stoje na raspolaganju obi~nom gra|aninu, grubo i obezli~eno nazvanim „potroša~em“ koji svakog dana rukuje nizom potencijalno opasnih proizvoda, konzumira potencijalno opasnu hranu i koristi proizvode sumnjivog porijekla? Kako da se nadoknadi gubitak u slu~aju da ipak pretrpi štetu ili povredu? 279


28.5.2007

1:22

Page 280

Rezultati sprovedenog istraìvanja jasno ukazuju na to da se ve}ina gra|ana BiH ne osje}e dovoljno zašti}enima sa stanovišta potroša~a. Naime, ~ak ¾ svih ispitanika potvrdilo je da kao potroša~i u BiH ne osje}aju visok nivo zaštite. 21. Da bismo u ovom kontekstu mogli razaznati poloàj BiH, u odnosu na neki referentni okvir, ove smo podatke usporedili sa stavovima gra|ana zemalja ~lanica Evropske unije o istom pitanju. U tom pogledu, jasno je da se gra|ani BiH, u usporedbi sa gra|anima razli~itih zemalja ~lanica Evropske unije, osje}aju znatno manje zašti}enima sa stanovišta potroša~a, budu}i je broj onih koji se osje}aju zašti}enima kao potroša~ima u svojoj zemlji oko 4 puta ve}i me|u ispitanicima u istraìvanju koje je sprovedeno od strane European Opinion Research Group (EEIG), nego me|u ispitanicima u istraìvanju sprovedenom u BiH. Uo~avaju}i va`nost ovog pitanja, mnoge dràve svijeta donose propise kojima se štite potroša~i, ograni~avaju rizici upotrebe sloènih tehni~kih sredstava i obezbje|uju mehanizmi za nadoknadu štete, a koje su izazvane defektnim proizvodima i uslugama. Za nas u BiH odbrana od proizvoda neodgovaraju}eg kvaliteta predstavlja problem ~ije rješenje ne trpi odlaganje. Veliki pad kupovne mo}i najve}eg dijela stanovništva potisnuo je pitanje kvalitete proizvoda u drugi plan, dok je cijena postala gotovo jedini faktor koji odlu~uje o kupovini. Na taj na~in je otvoren put za proizvode sumnjivog porijekla i još sumnjivijeg kvaliteta, ali zato za proizvode koji su jeftiniji. Prosje~an kupac naj~eš}e ne zna ~ime je ta jeftino}a pla}ena. Opšte politi~ko ekonomsko stanje u BiH uslovilo je, poslednjih godina, velike promjene na trìštu. Te promjene se ogledaju prije svega u osiromašenju širokih slojeva potroša~a i svo|enje zahtjeva kod kupovine na pokrivanje elementarnih ìvotnih potreba sa cijenom u prvom planu, cvjetanju šverca i preseljenje prodaje širokog spektra roba na pijace, ulice i male privatne prodajne jedinice sa neodgovaraju}im uslovima za primjenu propisa iz oblasti prometa; ponudi robe ~esto nepoznatog i sumnjivog porijekla i kvaliteta gdje je u prvom planu li~na korist na ra~un društvenih interesa i interesa potroša~a, a sve je to pra}eno padom poslovnog morala. Ovakva situacija uslovila je i drasti~an pad ionako minimalnih standarda vezanih za zaštitu potroša~a. Intervencija dràve }e biti neophodna, organizovanje potroša~a tako|er, kao i neodlo`na primjena usvojenih standarda. Harmonizacija potroša~kog prava sa komunitarnim pravom Evropske unije samo je prvi korak na tom putu. 280


28.5.2007

1:22

Page 281

9. Sociolo{ki, kulturolo{ki i politi~ki aspekti za{tite potro{a~a 22. Individualnost odluka potroša~a je konstitutivni element modernog, demokratskog i pluralisti~kog društva, što se ne osporava u scenarijima trajnog na~ina ìvota.816 Ipak na odluke potroša~a danas i ubudu}e uti~u okvirni uslovi. U njih se ubrajaju politi~ko postavljanje granica, cijene, dostupne tehnologije, nivo i podjela prihoda, društvene norme i grupno specifi~ne slike vodilje, kao i uticaj reklame i marketinga. Pored ~esto citirane ekološke dimenzije okvirni uslovi koji uti~u na odluke potroša~a, sadrè tako|er i socijalnu dimenziju sa zahtjevom za osiguranje sklada društva u najširem smislu; ekonomsku (osiguravanje privredne sposobnosti i funkcionisanja kao osnove) kao i institucionalnu dimenziju (ne samo zadovoljavanje potreba oblikovanja društvenih organizacija nego i neformalnih institucija, kao što su navike, predstave vrijednosti i sl.).817 U svakoj od ove ~etiri dimenzije mogu se oblikovati glavni ciljevi koji ne mogu i ne trebaju dati detaljne upute djelovanja, ali mogu dati pravce u smjeru ve}e trajnosti. Radi se dakle o normativnom konceptu, tj. o jednom konceptu u kojem se na osnovu društveno definiranih ciljeva zaklju~uju mjere koje se trebaju poduzeti. Drugim rije~ima, ne postoji trajni model potrošnje, nego zajedni~ki pravac za mnoge razli~ite kulture i ìvotne stilove. Upravo ova razli~itost strategijskih po~etaka, kao i oblici sprovo|enja zahtijevaju s jedne strane postavljanje prioriteta, a s druge strane sposobnost da se ìvi sa suprotnostima, što tako|er spada u trajni ìvotni stil. Potrošnja, ovdje shva}ena kao potrošnja doma}instava je tek onda trajna kada tome pridonese da se gore navedeni kompleksni ciljevi sprovedu onoliko koliko je to u mogu}nosti doma}instava i njihovih odluka. Trajna potrošnja, dakle, nije štetna za okoliš, socijalna je, ekonomska i participativna. Zna~aj doma}instava u odnosu prema kvaliteti okoliša ne ogleda se samo u njihovom direktnom uticaju na okoliš, ve} i u uticaju na druge privredne grane u smislu izbora potroša~kih dobara. Potroša~i na stanje okoliša utje~u stepenom i na~inom potrošnje, te odabirom proizvoda i usluga. Skoro sve što ljudi u svojoj svakodnevnici kupe od dobara ili usluga ima posljedice na okoliš. Ove posljedice po~inju sa proizvodnjom dobara, nastavljaju se kroz upotrebu istih i djeluju nakon toga još dugo vremena nakon što je proizvod izgubio svoju svrhu. Ali, kako }e se obuhvatiti relevantnost okoliša kod potrošnje iznad pojedina~nih primjera? Koje posljedice za okolinu se mogu pripisati potroša~u, a koje ostalim privrednim akterima? 816 Oughton/Lowry, „Consumer law”, London: Blackstone Press Ltd., 2000. 817 David A. Aker/ George S. Day, „Consumerism – Search for the Consumer Interest”. 4th Edition, New York: The Free Press, 1982.

281


28.5.2007

1:22

Page 282

23. Ekologizacija potrošnje se odnosi na objektivno optere}enje okoliša integrisano preko svih kategorija optere}enja. Po|e li se od toga da se i budu}e korištenje zdravstveno i za okoliš štetnih pojedinih materijala mora kratkoro~no pravno regulisati, onda je smanjivanje osnovnog optere}enja dugoro~ni zadatak trajne potrošnje, a vezano za unapre|enje ekoloških zahtijeva. Kako bi se potencijalne štete za okolinu i time optere}enje za ~ovjeka odràle na najmanjem nivou nudi se da se ve} smanjivanjem iskorištavanja okoline na input-strani cjelokupnog optere}enja tako smanji i ugroàvanje na output-strani. Odgovaraju}i tome sve više se uzima potrošnja resursa radi ocjenjivanja i mjerenja optere}ivanja okoline.818 Svaka ljudska aktivnost zahtijeva materijal za konkretizaciju, energiju za njeno sprovo|enje, kao i mjesto gdje }e se sve to odràti kao tzv. klju~ni resursi. U scenarijima razvijenih trìšnih privreda obuhva}ene su strategije koje pri razli~itom oblikovanju pojedina~no predstavljaju, kako sa ekološkog tako i sa ekonomskog i radno-znanstvenog-sociološkog stajališta strateška polja djelovanja. Neka od strateških polja djelovanja moèmo identificirati. Svakom od ovih polja pripada jedan broj klju~nih strategija bez kojih jedna sveobuhvatna socijalno-ekološka reforma nije mogu}a, pri ~emu ipak postoji bitan stepen slobode od konkretnog politi~kog oblikovanja. Centralna polja djelovanja su: ekološko oblikovanje strukturnog preokreta putem fiskalnih instrumenta i informacija; socijalno oblikovanje strukturalnog preokreta putem ja~anja socijalne sigurnosti, razgradnja spolne diskriminacije;819 kvalifikacijske mjere; podràvanje inovacija putem obrazovanja, istraìvanja i razvoja, izvan i unatar pogonske participacije, obu~avaju}ih organizacija i preokret potrošnje koji prije svega nastaje putem ekoloških i socijalnih posljedi~nih troškova sa izraènim oblikovanjem cijena, kao i obiljeàvanjem i ponudom alternativa. Za jednu tako integrisanu trajnu strategiju nije dovoljno da se osloni na jedno politi~ko polje (bilo to potrošnja ili neko drugo) ili na jedan ograni~eni instrument (npr. eko-porez). Umjesto toga je potreban jedan politi~ki i metodi~ki pluralizam, ali tako|er mogu} i isplativ, koji }e se obratiti razli~itim grupama društva na odgovaraju}i na~in. Kako bi se postigli uspjesi u smislu jedne trajne potrošnje specifi~ni problemi razli~itih grupa moraju biti ciljano obra|ivani. 818 Neosporno je da opasni materijali zahtijevaju pravnu regulaciju, što zna~i da su prije obuhva}eni dràvnim djelovanjem nego putem doma}instava. Ipak redukcija potrošnje resursa pridonosi i u ovakvim slu~ajevima rješavanju problema, jer manji kvanititet sumnjivog materijala nosi manji potencijal štete. 819 Reich, Norbert. op. cit., str. 425.

282


28.5.2007

1:22

Page 283

24. Da bi pojedinci kao potroša~i mogli ispuniti svoje zada}e moraju biti ispunjneni slijede}i uslovi. Potrebno je da se dobro dostupna ponuda ekološko, i koliko je mogu}e socijalno optimiziranih dobara i usluga, izgradi sa ekonomski opravdanim cijenama, npr. aktuelni prehrambeni proizvodi iz ekološke proizvodnje. Za one koji sumnjaju va`ne su, prije svega, pouzdane informacije koje mogu sluìti kao osnova za potroša~ke odluke, kao npr. standardiziranim, trajno vezanim i neovisno kontrolisanim oznakama.820 Drugi primjer je savjetovanje potroša~a koje ukazuje na mogu}nost zamjene dobara. Za one koji su neodlu~ni i koji se ne mogu pridobiti samo argumentacijom (iako obrazovanje korisnika igra va`nu ulogu), moraju se rezultati jedne odgovaraju}e oblikovane ekološke financijske reforme za to pobrinuti, kako bi se ekološki smisao pokazao i ekonomski povoljnijim. Ukoliko su ova tri uslova ispunjena onda se moè ubrzo ra~unati na ja~u ekologizaciju potrošnje. Jedan daljnji uslov takvog preokreta potrošnje nije samo postojanje informacija nego i njihov pristup (ovdje nadaleko nisu iscrpljene mogu}nosti novih medija), kao i vrijeme potrebno da se one prerade i sprovedu.

10. Aspekti pravne za{tite potro{a~a putem pravila o nelojalnoj konkurenciji i op{tih pravila obligacionog prava 25. Iako mnogi pravo zaštite potroša~a tretiraju kao posebnu granu, odnosno disciplinu prava, ili bar kao novo podru~je prava, status ove pravne regulacije još uvijek je predmet spora. Sa jedne strane rije~ je društvenom i pravnom fenomenu novijeg datuma, a sa druge izdvajanje pojedinih segmenata iz onog što preteàn dio kontinentalne pravne tradicije još uvijek tretira kao pitanje jedinstva privatnopravnog tkiva, odnosno jedinstvenog gra|anskog zakonika. Po prirodi stvari ne moè se ra~unati na doktrinarni konsenzus. Slijede}e, što se više udaljavamo od kontinentalnog kodifikatorskog i pravno-sistemskog epicentra, tj. od Francuske i Njema~ke, pristup pravu zaštite potroša~a, ta~nije njegovoj legislativnoj obradi, sudskoj interpretaciji i doktrinarnoj analizi, postaje mnogo leèrniji. Skandinavski pravni realizam je i u tom smislu plasti~na ilustracija. Otud je mogu}e dokazivati da je pravo zaštite potroša~a dio trgova~kog prava, da je rije~ o amalgamu Markt-und Verbraucherrecht, odnosno o „tematskom okviru“ koji obuhvata propise opšeg trgova~kog prava, da je pravo zaštite potroša~a „više proces“ nego koherentan skup pravila, da se radi o pravilima koja mogu biti nazvana pravom zaštite potroša~a. 820 Reich, Norbert. op. cit. str. 413.

283


28.5.2007

1:22

Page 284

Kona~no, na tragu common law tradicije, mogu}e je negirati potrebu bilo kakve „teorije“ u ovom kontekstu, protive}i se tako onom što ve}ina common law pravnika smatra nepotrebnim stegama pravno sistemske obrade, a koje dovode u pitanje slobodu ugovora. Ipak, kada je rije~ o common law tradiciji, sti~e se dojam da mnogima kao da više smeta na~in, forma, a ne suština. Ovo vrijedi za one koji povodom prava zaštite potroša~a brane „common sence“ i slobodu ugovora od neprimjerenog upada onog što, gotovo sa nipodaštavanjem, nazivaju evropskim pravnim teoriteziranjem, nesvjesni da i sami de facto elaboriraju teoriju821 prava zaštite potroša~a, uklju~uju}i i njenu ideološku artikulaciju. Ovako posmatrano, pravno sistemski status zaštite potroša~a i njegovo mjesto u okviru pravnog studija dijeli sudbinu mnogih segmenata prava. A to zna~i da ovisi o doktrinarnom i vrijednosnom polazištu. 26. Pravo konkurencije, ne samo u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, predstavlja jedan od osnovnih izvora prava vezano za zaštitu potroša~a. Donošenjem Zakona o trgovini822 u odnosu na raniju verziju ovog Zakona pitanje zaštite potroša~a se podiè na kvalitativniji nivo. Tako se ZOT-om ure|uje: obavljanje i uslovi za obavljanje trgovine i trgovinskih usluga, zaštita potroša~a, narušavanje konkurencije, mjere privremenog ograni~avanja trìšta, nadzor i druga pitanja koja su od zna~aja za obavljanje trgovine na teritoriji Federacije BiH. Zakon o trgovini RS823 nudi sli~na rješenja tako da }e se u nastavku izlaganja koristiti rješenja Zakona o trgovini FBiH. ZOT uvodi novine vezane za: obavljanje i uslove za obavljenje trgovine, osnivanje i prestanak rada trgova~kih radnji, obavljanje i uslove za pruànje trgovinskih usluga. Posebno se, u okviru odjeljka vezanog za obavljanje i uslove za pruànje trgovinskih usluga, tretiraju pitanja vezana za: posredni~ke usluge, zastupni~ke usluge, komisione usluge, franšizing, usluge skladištenja, usluge otpremanja i dopremanja robe, usluge kontrole kvaliteta i kvantiteta robe, marketing usluga; rad tr`nica na veliko, tr`nica na malo, trgovinskih centara, sto~nih pijaca, vašara i sajmova. Istina da se više radi samo o definisanju pojedinih oblika i vrsta trgovinskih usluga, ali i propisivanju uslova vezano za obavljanje istih. 27. Pojedina od ovih pitanja regulisana su i Zakonom o obligacionim odnosima, posebno pojedine vrste ugovora, ali ono što je zna~ajno je propisivanje osnovnih pretpostavki za obavljanje pojedinih vrsta usluga vezano za organizacione oblike. Slijedom ZOT-a, a u cilju njegove implementacije, uslijedi}e donošenje ve}eg broja podzakonskih akata, 821 Sve što je potrebno u~initi da bi se došlo do nje jeste „zaviriti ispod površine“, Atiyah, 1987, str. 143; o engleskim pravnicima koji pravo zaštite potroša~a shvataju „...as a distinct subject“. 822 Zakon o trgovini FBiH („Slu`bene novine Federacije BiH“, br. 64/04; dalje }e se citirati kao: ZOT). 823 Zakon o trgovini RS („Sl. glasnik RS“, br. 16/96).

284


28.5.2007

1:22

Page 285

posebno na kantonalnom nivou u Federaciji BiH, a kako bi se pristupilo njegovoj potpunoj implementaciji. Radi se, prije svega, o potrebi donošenja propisa koji su „tehni~ke prirode“, odnosno koji treba da propišu tehni~ke, sanitarne i druge uslove za obavljanje pojedinih djelatnosti. Cilj svih njih je dalje „usavršavanje“ sistema i mjera zaštite potroša~a. Nije samo donošenje podzakonskih akata simptomati~no i potrebno za implementaciju ZOT-a. Brojni su i drugi zakonski projekti i akti koji su karakteristi~ni za ovu oblast, a sve u ovisnosti od vrste materije koja se ure|uje. Ova materija se, u svom esencijalnom pogledu, sve više izdiè na dràvni nivo, donošenjem zajedni~kih zakona.824 Zajedni~ko ure|ivanje oblasti zaštite potroša~a, ne samo u sferi korištenja prehrambenih proizvoda, ve} i tehi~kih roba postaje imanentno našem pravnom sistemu, uklju~ivo i ~injenicu da ova materija ne moè da trpi entitetske granice. Ovo posebno kada se, iz samih zakonskih tekstova, vidi standardna upotreba termina koji se koriste u okviru prava zaštite potroša~a Evropske unije.825 Sam ZOT, u vezi sa zaštitom potroša~a, daje samo naznaku da sve što je u vezi sa zaštitom potroša~a, a ono što nije regulisano ovim Zakonom, primjenjiva}e se Zakon o zaštiti potroša~a u Bosni i Hercegovini.826 Oblast zaštite potroša~a, kroz primjenu odredbi Zakona o zaštiti potroša~a, odnosila bi se na sektore pruànja komunalnih usluga, gra|anima kao potroša~ima, ali u obzir dolazi i pruànje drugih vrsta usluga, vezanih posebno za: deklarisnje proizvoda, garancije i garantne rokove, oglašavanje, prodaju od vrata do vrata (direktna prodaja), prodaja na daljinu, potroša~ke kredite, prodaju na kredit, usluge osiguranja, elektronske instrumente pla}anja, turisti~ke paket aran`mane i vremenski zakup turisti~kih objekata (time sharing). Ono što je interesantno, dalja poglavlja ZOT-a ure|uju materiju prava konkurencije kroz pravne institute: monopolisti~kog djelovanja, nelojalne konkurencije, špekulacije i ograni~avanja trìšta.827 Ne ulaze}i u enumeraciju pojedinih instituta prava konkurencije, ili posebo u generalne klauzule, kao i imenovane slu~ajeve nesporno je da je jedan od osnovnih ciljeva ove, danas zasebne grane prava, i zaštita potroša~a kao pojedinaca. 824 Tako: Zakon o opštoj sigurnosti proizvoda („Sl. glasnik BiH“, br. 45/04); Zakon o tehni~kim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanje uskla|enosti („Sl. glasnik BiH“, br. 45/04); Zakon o nadzoru nad trìštem u Bosni i Hercegovini („Sl. glasnik BiH“, br. 45/04) i Zakon o flaširanim pitkim vodama Bosne i Herecgovine („Sl. glasnik BiH“, br. 45/04). 825 Tako ~lanom 3 Zakona o tehni~kim zahtjevima za proizvode i ocjenjivanje uskla|enosti vrši se pozivanje na harmonizirane evropske standarde neke od evropskih organizacija za standardizaciju (CEN) ili standarde Evropskog komiteta za elektrotehni~ke standarde (CENELEC), kao i Evropskog telekomunikacionog instituta (ETSI). 826 Zakon o zaštiti potroša~a u Bosni i Hercegovini („Sl. glasnik BiH“, br. 17/02; dalje }e se citirati kao: ZZP). 827 Ovdje je potrebno napomenuti da su svi pobrojani pravni instituti u potpunosti preuzeti iz ranijeg Zakona o trgovini („Sl. novine Federacije BiH“, br. 2/95 i 19/96).

285


28.5.2007

1:22

Page 286

28. U odnosu na materiju ZOT-a, Zakon o konkurenciji828 unosi odre|ene novine. Radi se o slijede}im kategorijama: monopolskom djelovanju, konkurenciji i ugovorima ili pojedinim odredbama ugovora izme|u privrednih subjekata kojim se, prije svega, dovode u neravnopravan poloàj korisnici roba i usluga (potroša~i). 829 Specifi~nost pojedinih od pobrojanih pravnih instituta jeste njihovo regulisanje na dràvnom nivou, kao i eksplicitno spominjanje zaštite potroša~a na prvom mjestu. Svi pojedina~ni instituti usmjerni su, i na me|unarodnom planu, na zabranu restriktivne poslovne prakse. Ovakva praksa je, u po~etku, bitna i vezana, za privredne entitete, a potom i za sve potroša~e.830 Bosna i Hercegovina i na ovom planu prati intencije koje su prisutne i u ranije pobrojanim propisima, a odnose se na usaglašavanje ove materije sa brojnim me|unarodnim konvencijama. Osnovni ciljevi brojnih me|unarodnih konvencija usmjereni su, prije svega, na ostvarivanje osnovnih, bitnih ili opštih preptostavki ove grane prava, a to su: sloboda organizovanja privrednih subjekata, sloboda ugovaranja i sloboda utakmice.831 Ove se pretpostavke odnose na inostrane privredne subjekte tako da je konzistentno ure|ivanje materije zaštite potroša~a i pretpostavke zaštite potroša~a od nelojalnog nastupanja inostranih subjekata, naspram ove ciljane kategorije, izuzetno bitna. Osnove ovog usaglašavanja ugra|ene su u Zakon o vanjskotrgovinskoj politici,832 ali i u sve, do sada pobrojane zakonske akte, bez obzira da li su isti donešeni na dràvnom ili entitetskom nivou. 29. Pravo konkurencije karakteriše izuzetno sloèn sistem sankcija, kao i njihova kumulacija.833 Radi se o posebnim obilje`jima metoda prava konkurencije koje, u pogledu reìma sankcija, a time i zaštite prava potroša~a, karakteriše: uklju~enost društvenih i pravnih sankcija, mogu}nost kumulativne primjene pojedinih vrsta sankcija za isto po~injeno djelo, prete`no represivan karakter sankcija i postojanje specifi~nosti u podsistemu sankcija za svaki institut prava konkurencije ponaosob.834 Pravo konkurencije ne poznaje postojanje posebne tu`be o ništavosti 828 Zakon o konkurenciji („Sl. glasnik BiH“, br. 30/01; dalje }e se citirati kao: ZOK). 829 Poglavlje II; ~lan 3-8 ZOK-a. 830 Pobliè vidjeti kod: Trifkovi} dr Miloš i Omanovi} dr Sanjin, „Me|unarodno poslovno pravo i arbitraè“, Sarajevo: Ekonomski fakultet u Sarajevu-Izdava~ka djelatnost, 2001, str. 459-503. 831 Trifkovi} dr Miloš...; op. cit. str. 460 832 Zakon o vanjsko-trgovinskoj politici Bosne i Herecgovine („Sl. glasnik BiH“, br. 12/97). 833 Pobliè o ovom pitanju vidjeti kod: Prof. dr. Miloš Trifkovi}, prof. dr. Mili} Simi} i doc. dr. Veljko Trivun; „Poslovno pravo - ugovori, vrijedonosni papiri i pravo konkurencije“, Ekonomski fakultet u SarajevuIzdava~ka djelatnost, Sarajevo, 2004, str. 444-450. 834 Citat prema: Prof. dr. Miloš Trifkovi}... Poslovno pravo, op. cit. str. 444.

286


28.5.2007

1:22

Page 287

pravnih akata vezanih za nedopuštena konkurencijska djela. To ne isklju~uje mogu}nost primjene opštih pravila obligacionog prava. Radilo bi se o primjeni pravila vezanih za apsolutnu ništavost pojedinih pravnih akata ili obligacija u konkretnom slu~aju, a s obzirom da se radi o nedopuštenim obligacijama.835 Umjesto primjene opštih pravila obligacionog prava sa novim zakonodavstvom mogu}a je primjena pravila prema ZZP-u, prema kome se protiv trgovca moè podnijeti tu`ba nadle`nom sudu ako: u pravnom prometu sa potroša~ima primjenjuje naprihvatljive opšte uslove poslovanja ili prilikom zaklju~enja ugovora ponudi formularne ugovore koji sadrè odredbe nepovoljne za potroša~a ili su u suprotnosti sa dobrim poslovnim obi~ajima i odredbama ovog zakona. Presude donešene u ovim slu~ajevima imaju dejstvo erga omnes. Ovu tu`bu moè da podnese svako pravno lice u ~ijoj je nadle`nosti zaštita prava i interesa potroša~a, a koje posluje najmanje godinu dana prije pokretanja sudskog spora. Za podnošenje tu`be ovlašteno je poslovno udruènje ili komora kod koje je trgovac u~lanjen. Dometi ove tu`be nisu upotrebljivi u punoj mjeri u pravu konkurencije tako da se i dalje treba zadràti mogu}nost pozivanja na opšta pravila obligacionog prava, posebno sa stanovišta podnošenja tu`be od strane potroša~a kao pojedinca, odnosno fizi~kog lica. 30. Ni ZOT, a ni ZZP ne poznaju postojanje posebnih konkurencijskih tu`bi koje je poznavalo zakonodavstvo ex SFRJ.836 ZOT poznaje samo mjere iz upravnog postupka koje mogu da preduzimaju trìšni inspektori i to u okviru obavljanja svoje nadzorne funkcije nad primjenom odredbi zakona. Mjere koje se mogu primjeniti kre}u se od: zabrane obavljanja trgovine do otklanjanja nepravilnosti, zatvaranja poslovnog prostora, oduzimanju robe, stavljanje robe van prometa i njeno uništenje, pa do podnošenja prijave Uredu za konkurenciju i zaštitu potroša~a.837 Neovisno od ovih rješenja, a koja su u nadle`nosti inspekcijskih dràvnih organa, posebno nas interesuju tu`be - pravna sredstva sa kojima raspolaù potroša~i.838 Na prvom mjestu se nalazi zahtjev da se otkloni izvor opasnosti.839 Zna~i da bi konkretan tu`beni zahtjev bio usmjeren na zabranu daljnjeg vršenja djela protivnog pravilima vezanim za pravo konkurencije. Odgovornost za ova djela bi bila objektivne prirode, 835 Vidjeti Zakon o obligacionim odnosima, ~lanove 47 i 51. 836 Pobliè o ovome vidjeti kod: Trifkovi} dr. Miloš, „Pravo konkurencije“, Sarajevo: Svjetlost, 1981, str. 131-142 i 150-152. Zakon o suzbijanju nelojalne utakmice i monopolisti~kih sporazuma iz 1974. g. poznavao je postojanje tri specifi~ne konkurencijske tu`be, i to: zabrana daljnjeg vršenja djela nelojalne utakmice i/ili monopolisti~kog sporazuma; otklanjanje stanja stvorenog tim djelima i objavljivanje presude u sredstvima javnog informisanja. 837 ^lanovi 54-60 ZOT-a. 838 O ovome posebno vidjeti: Prof. dr. Miloš Trifkovi}...Poslovno pravo, op. cit. str. 447-448. 839 ^lan 154 ZOO.

287


28.5.2007

1:22

Page 288

samo što bi se teret dokazivanja nalazio na tuìocu. Drugi zahtjev bi se odnosio na prestanak povrede prava li~nosti.840 Radi se o širenju i pronošenju neistinitih navoda tako da bi se ova tu`ba, najprije, odnosila na imenovane slu~ajeve nelojalne konkurencije. Posebna je tu`ba za naturalnom restitucijom. Radilo bi se o tu`bi kojom bi se traìo povrat u pre|ašnje stanje, a što podrazumijeva da je djelo protivno pravilima lojalne konkurencije ve} u~injeno, te da je i proizvelo negativne posljedice.841 êtvrta tu`ba bi se odnosila na nadoknadu nov~ane štete.842 Ova šteta, a u ovisnosti od fakti~kog stanja i konkretnog tu`benog zahtjeva bi se, opet, mogla deifinisati kao obi~na šteta i izmakla dobit. Posljednja bi bila posebna konstitutivna tu`ba koja bi bila upravljena na utvr|ivanje postojanja izvršenog djela.843 Posebno, uz svaku od tu`bi, moè se traìti i izricanje privremene mjere, a sve do okon~anja sudskog postupka. Pravila vezana za privremene mjere }e se prosu|ivati po pravilima vezanim za parni~ni i izvršni postupak. 31. Iz ovog dijela izlaganja vidljivo je zašto se o modalitetima zaštite prava potroša~a govori kroz pravila vezana za pravo konkurencije. Razlog leì u ve} izloènoj ~injenici da pravo konkurencije više ne poznaje postojanje posebnih konkurencijskih tu`bi. Nepostojanje posebnih konkurencijskih tu`bi dovodi do toga da se ova pitanja ure|uju kroz opšta pravila obligacija ~ime se, na taj na~in, jedinstveno posmatraju i pravna sredstva vezana za zaštitu po opštim pravilima obligacionog prava, a koja u sebi uklju~uju opšti reìm zaštite, kao i zaštitu od nelojalnog postupanja kako trgovaca tako i potroša~a. Ovdje u obzir mogu do}i i pravila vezana za eksteritorijalnu primjenu antitrustovskog prava, a kada se na doma}em trìštu pojave inostrani subjekti. Ovo je posebno interesantno sa stanovišta direktnih stranih ulaganja.844 Me|utim, radi se o pitanju koje, u tom slu~aju, u sebi inkorporiše više problema. To bi zasluìvalo pa`nju posebnog rada, a ovdje se ovo pitanje spominje iz razloga što bi, prema pravilima me|unarodnog privatnog prava, u slu~aju spora došlo do sukoba zakona, ali i primjene principa lex loci delicti commisi. Zna~i u obzir bi došla primjena doma}eg, odnosno našeg nacionalnog prava. 32. Djela nelojalne konkurencije u sebi nose poseban stepen društvene opasnosti. To je jedan od razloga što ova djela u sebi mogu da nose i elemente bi}a pojedinih krivi~nih djela. Radi se o devijantnim oblicima 840 ^lanovi 157 i 198 ZOO; u obzir bi došla i primjena odredbi ~lanova 199-205 ZOO, a u vezi sa pravilima oko nadoknade nematerijalne štete. 841 ^lanovi 165 i 185 ZOO. 842 ^lanovi 154 i 185 ZOO. 843 Za razliku od prethodnih tu`bi u ovom slu~aju osnov za podnošenje iste ja Zakon o parni~nom postupku ~lan 187. Ova tu`ba ima opšte dejstvo. Njen domašaj }e ovisiti od na~ina preciziranja konkretnog tu`benog zahtjeva. 844 Posebno vidjeti kod Trifkovi} dr Miloš, Me|unarodno...op. cit. str. 503.

288


28.5.2007

1:22

Page 289

ponašanja u~esnika u privrednom prometu. Krivi~na djela su posebno taksativno pobrojana i ova materija je ure|ena na dràvnom i entitetskom nivou.845 Radi se o krivi~nim djelima protiv privrede, poslovanja i sigurnosti platnog prometa. Prema Krivi~nom zakonu Federacije BiH846 zaprije~ena je povreda ravnopravnosti u vršenju privredne djelatnosti. Radi se o krivi~nom djelu gdje se susre}emo sa zloupotrebom slu`benog ili uticajnog poloàja kojim se ograni~ava slobodno kretanje ljudi, roba i kapitala na teritoriji Fedracije BiH. Zaprije~ena je zatvorska kazna od 6 mjeseci do 5 godina. Skoro istovjetnu stilizaciju sadrì i ~lan 204 Krivi~nog zakona Bosne i Hercegovine.847 Ograni~avanje slobodnog kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala ovdje se odnosi na privredni saobra}aj izme|u entiteta i Distrikta Br~ko. Od daljnjih sankcija ZOT tako poznaje privredne prestupe za povrede pravila vezanih za lojalno konkurisanje pri ~emu su zaprije~ene nov~ane sankcije.848 Novinu predstavlja uvo|enje pojma prekršaja na dràvnom nivou.849 Radi se o pandanu privrednih prestupa, odnosno o povredi pravila materijalnog i finansijskog poslovanja. Zaprije~ene su nov~ane sankcije, kako za pravna lica, tako i odgovorna lica u pravnom licu. S obzirom na specifi~nost materije pitanja zaštite potroša~a se ~esto posmatraju izvan konteksta klasi~nih pravila obligacionog prava. U nedostatku pojedinih zakonodavnih rješenja ostaje otvorena mogu}nost korištenja instituta ove grane prava. Kao osnovni izvor prava pojavljuje se Zakon o obligacionim odnosima.850 Cijelo obligaciono pravo se zasnivalo na ugovoru, odnosno u obligacionom pravu je vladao svojevrstan monizam. Vremenom se struktuiraju razlike izme|u ugovornog i vanugovornog prava ~ime u obligacionom pravu dolazi do cijepanja prava u tzv. dualizam. Ova koncepcija je zadràna do danas i istu je usvojio i ZOO. Primjena ZOO bi, kod zaštite potroša~a, u obzir dolazila na dva polja. Prvo se odnosi na reìm ugovorne odgovornosti, dok drugo polje obuhvata opšti reìm odgovornosti za naknadu štete. U ovom drugom slu~aju se mora povu}i razlika izme|u deliktne subjektivne odgovornosti naspram objektivne odgovornosti, odnosno njenih posebnih slu~ajeva. Odgovornost za prouzrokovanu štetu ima svoje i društveno i zaštitno zna~enje. Štete se dešavaju kako pravnim licima tako i pojedincima. „Kada zajednica ne bi dràla u ruci odgovornost za štete, štete bi se 845 Pobliè kod: Prof. dr Miloš Trifkovi}...Me|unarodno...op. cit.; str. 448. 846 Krivi~ni zakon Federacije BiH („Sl. novine Federacije BiH“, br. 47/03); ~lan 241. 847 Krivi~ni zakon Bosne i Hercegovine („Sl. glasnik BiH“, br. 37/03). 848 ^lan 55 ZOT-a. 849 Zakon o prekršajima Bosne i Hercegovine („Sl. glasnik BiH“, br. 20/04). 850 Zakon o obligacionim odnosima preuzet je u pravni reìm Bosne i Hercegovine („Sl. novine R BiH“, br. 3/03; u daljem tekstu: ZOO).

289


28.5.2007

1:22

Page 290

pretvorile u nasilje i pravo ja~ega“.851 Istorijski posmatrano odgovornost za štete je, prvobitno, imala isklju~ivo ugovorni karakter. 33. Kako se, prema ZOO, manifestuje šteta i odgovornost za istu, a sa stanovišta zaštite potroša~a? Osnovi te zaštite nalaze se u osnovama obligacionih odnosa i to u okviru osnovnih na~ela, kao i dijelova koji se odnose na: zaklju~ivanje ugovora i opšta dejstva ugovora.852 Ovo je, ujedno, i polazni osnov za odre|ivanje ugovorne odgovornosti. Zajedni~ko, za oba oblika odgovornosti jesu osnovna na~ela obligacionog prava. Radi se o principima i pravilima koja se danas mogu posmatrati kao univerzalna. Ovo posebno s obzirom na princip jedinstvenosti pravnih normi iz ZOO na postupanja pravnih i fizi~kih lica. U okviru ovih na~ela potroša~ se, kao zasebna kategorija isti~e u ~lanu 8 i ~lanu 9 ZOO gdje se u~esnicima u prometu name}e obaveza da ne smiju da nanose štetu drugim u~esnicima na trìštu, potroša~ima i društvenoj zajednici u cjelini. Od ostalih na~ela, a koja su u funkciji zaštite potroša~a, treba posebno izdvojiti slijede}a: ravnopravnost u~esnika u obligacionim odnosima; savjesnost i poštenje; zabrana zloupotrebe prava; zabrana stvaranja i iskorištavanja monopolskog poloàja; jednaka vrijednost uzajamnih davanja; zabrana prouzrokovanja štete; du`nost ispunjavanja obaveza i ponašanje u~esnika na trìštu u izvršavanju obaveza i ostvarivanju prava. Na~ela obligacionog prava svoj zna~aj imaju u ~injenici da ista uvijek mogu da predstavljaju pravni osnov za podizanje tu`benog zahtjeva, odnosno realizaciju svog subjektivnog prava prinudnim putem. Ona su primjenljiva i na potroša~e, kao u~esnike u prometu, a u smislu krajnjih konzumenata potroša~kih dobara i usluga. Time se, kao prvi osnov zaštite potroša~a, u obzir uvijek treba uzeti i poštivanje osnovnih principa obligacionog prava. Naime i dalje se zadrào stav da se kao kriterij ponašanja u~esnika u prometu, pored propisa mogu upotrebljavati i: dobri poslovni obi~aji; pravna nauka; sudska i arbitra`na praksa, opšti principi i pravna na~ela itd. Ugovorna odgovornost zaštite potroša~a definisana je u okviru odjeljka vezanog za zaklju~ivanje ugovora. Radi se, tako|er, o opštim postulatima ugovornog prava koji su, kao takvi, primjenljivi i na potroša~e. Osnovni instituti su: sposobnost ugovornih strana, na~in zaklju~enja ugovora, opšta obilje`ja ugovora kao izvora obligacije, obilje`ja predmeta obaveze, mane volje i forma za pojedine vrste ugovora. Odsjek 2 ZOO posebno tretira pitanja: zastupanja; punomo}stva; poslovnog punomo}ja; ovlaštenja trgovinskog putnika i ovlaštenja lica koja oba851 Mihajlo Vukovi}, „Odgovornost za štete“, Zagreb: Prosvjeta, 1971, str. 9. 852 ZOO; Glava I Osnovna na~ela; Glava II Nastanak obaveza - Odsjek 1. Zaklju~ivanje ugovora; Odsjek 4. Neva`nost ugovora; Odsjek 5. Dvostrani ugovori i Odsjek 6. Opšta dejstva ugovora.

290


28.5.2007

1:22

Page 291

vljaju odre|ene poslove. Poseban zna~aj imaju pravila vezana za ništave i rušljive ugovore. Mimo posebnih odredbi ZOO, koje se odnose na pojedine imenovane ugovore obligacionog, a time i poslovnog prava, poseban zna~aj imaju odredbe vezane za: odgovornost za materijalne i pravne nedostatke ispunjenja ugovorne obaveze; prigovor neispunjenja ugovora; raskidanje ugovora zbog njegovog neispunjenja; nemogu}nost ispunjenja; dejstvo promijenjenih okolnosti, prekomjernog ošte}enja, zelenaških ugovora, kao i opštih uslova ugovora. Svaka od pobrojanih pravnih kategorija, odnosno pravnih instituta, mogao bi biti predmet posebne obrade, ali to cilj ovog rada ne zahtjeva. U pogledu posebnih odredbi ZOO poseban interes zasluùju odredbe vezane za slijede}e imenovane ugovore: prodaja; zajam; djelo; prevoz; licenca; ostava; kontrola roba i usluga; organizovanje putovanja; osiguranje i bankarski ugovori. Ve}ina ovih ugovora su posebno obra|eni i u Zakonu o zaštiti potroša~a Bosne i Hercegovine kao lex specialis. Njegova pravila }emo detaljno ishoditi.853 Bez obzira što materija vanugovorne odgovornosti sistematikom ZOO svoje mjesto nalazi u okviru iste Glave II - nastanak obaveza, nesporno je da se radi o posebnim pravnim institutima.854 Zakonodavac je išao logikom da se i ugovor i delikt tretiraju kao posebni izvori obligacije. Sljedstveno tome, u okviru ove glave svoje mjesto su našli i ostali izvori obligacija, odnosno obaveza. Radi se o klasi~nim pravilima obligacionog prava gdje se odgovornost dijeli na: subjektivnu ili odgovornost po osnovu krivice za štete prouzrokovane namjerno ili nepa`njom i odgovornost objektivne prirode za štete od opasne stvari ili opasne djelatnosti. Sa stanovišta pravne zaštite potroša~a u obzir bi dolazila subjektivna koncepcija kada je proizvo|a~ i/ili pravno lice koje pruà usluge štetu prouzrokovalo namjerno ili nekim od oblika nepa`nje. Kod objektivne odgovornosti u obzir bi dolazila primjena posebnih pravila vezanih za odgovornost proizvo|a~a stvari sa nedostatkom. Od posebnih oblika odgovornosti pa`nju zavrje|uje odgovornost preduze}a i drugih pravnih lica prema tre}em, kao i odgovornost u vezi sa vršenjem poslova od opšteg interesa.855 34. U pogledu nadoknade štete zadrà}emo se na osnovnoj podjeli na nadoknadu materijalne i nematerijalne štete. Materijalna šteta se definiše na razli~ite na~ine i obi~no se tretira kao umanjenje postoje}e 853 Izuzeci bi se odnosili na: prodaju, zajam i djelo. 854 Odjeljak 2. Prouzrokovanje štete; Odsjek 1. Opšta na~ela; Odsjek 2. Odgovornost po osnovu krivice; Odsjek 4. Odgovornost preduze}a i drugih pravnih lica prema tre}em; Odsjek 5. Odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti i Odsjek 6. Posebni slu~ajevi odgovornosti. 855 ^lanovi 179 i 184 ZOO.

291


28.5.2007

1:22

Page 292

imovine (prosta šteta) ili nenastupanje njenog pove}anja koje se redovno moglo o~ekivati (izgubljena dobit). I prva i druga situacija su primjenljive na zaštitu potroša~a. Nematerijalna šteta bi bila ona šteta koja ne poga|a pojedinca u imovini ili tijelu.856 Nematerijalna šteta uvijek egzistira u onim situacijama kada naknada u naturi ili nov~ana nadoknada nisu adekvatne šteti, odnosno kada naturalna restitucija ili ispla}eni novac nisu dovoljan ekvivalent za prouzrokovanu štetu. Vezano za nematerijalnu štetu, kod zaštite potroša~a, najprimjernija bi bila primjena: objavljivanja presude o trošku štetnika; nov~ana naknada za pretrpljene fizi~ke bolove i umanjenje ìvotne aktivnosti; nov~ana naknada za slu~aj smrti, kao i naknada budu}e predvidljive štete. Iz ovog dijela izlaganja jasno je da su klasi~ni instituti obligacionog prava nezaobilazan obrazac ponašanja u svim oblastima ìvljenja pa tako i na polju pravne zaštite potroša~a. Brojni su pravni osnovi, kao i paleta rješenja koja nam daje ZOO. U slu~aju nepostojanja legislativnih rješenja lex specialis priorode uvijek nam na raspolaganju ostaje korištenje nekog od pravnih instituta obligacionog prava. U slu~aju postojanja posebnih rješenja obligaciono-pravni postulati }e uvijek na}i svoje mjesto za primjenu bilo kao principi, bilo kao supsidijarna rješenja.

11. Institucionalna organizacija za{tite prava potro{a~a u pravu Bosne i Hercegovine 35. Razvojem robne proizvodnje i razvojem agresivnih metoda prodaje, razvijaju se razli~iti oblici organizovanja potroša~a i razli~iti instrumenti zaštite potroša~a. Visokorazvijene zemlje i trìšne ekonomije, imaju jako razvijene, mo}ne i uticajne, organizacije i udruènja za zaštitu potroša~a. Pored toga, sud potroša~a i mišljenje javnosti vrlo je bitno i odre|uje trìšnu poziciju proizvo|a~a i distributera svih proizvoda, a posebno prehrambenih. Potroša~i imaju svijest o „mo}i“ kojom raspolaù. Njihova „mo}“ normirana je u propisima i institucionalizirana u organizacijama za zaštitu potroša~a. Danas postoje razvijeni i usaglašeni parametri i instrumenti kontrole kvaliteta proizvoda i usluga, kao i kodeksi ponašanja proizvo|a~a, odnosno davalaca usluga. U isto vrijeme, komunitarno pravo zaštite potroša~a, koliko god da je posebna cjelina, neminovno je i refleks ne samo nacionalnih pravnih rješenja, nego i osobenog na~ina na koji se elemenat zajedništva iskazuje u komunitarnom pravu, kao nad i transnacionalnoj tvorevini. Kao što }e se vidjeti, to prije svega vrijedi za princip subsidijarnosti, ali i doktrinu supremacije komunitarnog prava i njegove izravne primjene i izravnog dejstva povodom nadle`nosti EZ i efe856 Pobliè o vrstama šteta i njihovoj nadoknadi kod: Obren Stankovi}, „Naknada štete“, Beograd: Nomos, 1998, str. 23-39.

292


28.5.2007

1:22

Page 293

kta komunitarnog prava. Kada je rije~ o njegovom sadrìnskom oblikovanju, ostvarivanju jedinstva komunitarnog prava i prava u EU sluè principi negativne i minimalne harmonizacije. Brojnost instituta u okviru prava potroša~a, sloèna dràvna struktura Bosne i Hercegovine, brojnost pozitivnih propisa, kako zakonskih tako i podzakonskih, glavni su od razloga postojanja velikog broja kontrolnih i regulatornih organa u ovoj oblasti. Neki od njih djeluju na lokalnomopštinskom planu, drugi na kantonalnom, potom postoje entitetski, kao i oni koji egzistiraju na dràvnom nivou. 36. Subjekti odgovorni za zaštitu potroša~a u Bosni i Hercegovini prema ZOK su: Konkurencijsko vije}e na nivou Bosne i Hercegovine i Uredi za konkurenciju i zaštitu potroša~a na entiteskom nivou. Prema odredbama ZZP-a to su: organi prema odredbama ZOK-a i Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Bosne i Hercegovine; Vije}e za zaštitu potroša~a Bosne i Hercegovine; Ministarstvo trgovine Federacije BiH; Ministarstvo trgovine i turizma RS; udruènja potroša~a; obrazovne institucije, mediji i štampane publikacije; inspekcijski i drugi organi u skladu sa zakonom. Prema odredbama Zakona o opštoj sigurnosti proizvoda to su: dràvno i entitetska ministarstva trgovine. Prema odredbama Zakona o trgovini to su: Ministartsvo trgovine Federacije BiH i trìšni i inspekcijski organi organizovani prema posebnim zakonima. Misli se na entitetske zakone, kao i na kantonalne propise u Federaciji BiH. Posebnim propisima, kao organi koji se nalaze direktno u slu`bi zaštite interesa potroša~a, ali i drugih u~esnika u poslovnim odnosima su: nadle`ni redovni sudovi, tuìlaštva kod postojanja obilje`ja krivi~nog djela i arbitraè kao nedràvni sudovi.

12. Harmonizacija pravne za{tite potro{a~a prema pravilima komunitarnog prava 37. Sa iznimkom mjera koje je obuhvatila EZ kako bi ostvarila pravo potroša~a na zaštitu zdravlja i sigurnosti, sva pravna na~ela za zaštitu ekonomskih interesa potroša~a, za informisanje i obrazovanje i za pravo na predstavljanje etabliraju samo minimalnu zaštitu. Posebno mjesto zauzima pravo za naknadu pretrpljene štete jer pravno na~elo jemstva za proizvode cilja na potpunu harmonizaciju, a zemljama ~lanicama ostavlja samo ograni~eni prostor djelovanja. Pravno–politi~ki gledano formula minimalne harmonizacije ima kompromisni karakter. Komisija je dobila sa Jedinstvenim evropskim aktom nadle`nosti u oblastima potroša~kog prava koje su bile oja~ane 293


28.5.2007

1:22

Page 294

ugovorima iz Mastriha i Amsterdama. Zemlje ~lanice brane svoje nacionalne, pravne i kulturne tradicije pozivaju}i se na na~ela minimalne harmonizacije. Uz pomo} ovog principa se odràvaju nacionalne tradicije i kulture naspram pristupa komunitarnog prava. Vjerovatno se zna~aj principa o minimalnoj harmonizaciji pravno teoretski, kao i pravno dogmatski precjenjuje. Dosadašnja diskusija se previše koncentriše na nivo materijalnog prava. Ona zanemaruje da se ~ak i jednaki pravni standardi, u razli~itim pravnim krugovima i razli~itim pravnim kulturama, nejednako upotrebljavaju. Ako je to tako, onda se treba razjasniti, da li razli~itosti u sprovo|enju prava izazivaju daleko ve}e posljedice nego razli~iti materijalni pravni standardi. Razvijena pravna ure|enja, kao u SAD, ìve sa divergentnim pravnim odredbama, odnosno sa razli~itim intenzitetom upotrebe. 38. Evropska komisija se programski prebacuje na novi politi~ki cilj potpune harmonizacije.857 Potpuna harmonizacija pretpostavlja i gašenje nacionalnih prava zaštite potroša~a zemalja ~lanica. O~igledno da na taj na~in, Komisija više ne}e dozvoljavati da zemlje ~lanice i dalje njeguju svoje „potroša~ke baštice”. Što intenzivnije EZ bude forsirala jedinstveno trìšte utoliko }e manje trpiti samostalne akcije. Evropska komisija se, do sada, bazirala na direktive kao najprikladnije sredstvo ujedna~avanja prava Zajednice, pa tako i u oblasti potroša~kog prava. Iako odredbe ~lana 95, ex. ~l. 100a, UEZ, govore o mjerama, a ne samo direktivama, Komisija ni u jednom momentu nije ozbiljno razmotrila mogu}nost da putem uredbi zadire u pravno ure|enje zaštite potroša~a zemalja ~lanica. Pored pravno obavezuju}ih akata ~lana 249 stav 5, ex. ~l. 189 stav 5 poznaje preporuke kao pravno neobavezuju}e akte. Komisija je vjerovala fleksibilnijim pravilnicima, sa kojima je zemlje ~lanice, odnosno sudjeluju}e krugove, pozivala na djelovanje, a bez direktnih sankcija za njihove prestupe. Kao uistinu novi pravni instrument pojavljuje se u diskusiji o evropskom pravu koregulacija. U suštini, rije~ je o spajanju obligacionih prava sa neobavezuju}im pravilima.858 Naj~eš}e mjere politike zaštite potroša~a, temeljene na stvaranju 857 COM (2002) 208 final, 08. 06. 2002. 858 KOM (2002) 278, 05. 06. 2002.

294


28.5.2007

1:22

Page 295

jedinstvenog trìšta, nalaze svoje uporište u ~lanu 95 UEZ. Ova nadle`nost nije neograni~ena, što potvr|uje Evropski sud Tabak-presudom od 05. 10. 2000. godine.859 Evropski sud je otkrio sa tabak-presudom krhku osnovu strukture nadle`nosti u pravu zaštite potroša~a.860 Dakle, do sada je Komisija koristila ~lan 95, kako bi sprovela pravna na~ela za zaštitu potroša~a. Diskusija dobija oblike u raspravi oko nosivosti i dalekose`nosti strukturne nadle`nosti po pitanju da li i dokle se moè podràvati evropsko ugovorno pravo sa ~lanom 153, odnosno ~lanom 95. Iza visokog nivoa ustavne podjele nadle`nosti krije se daljnji problem koji nastaje iz rastu}e prakti~ne va`nosti komunitarnog prava. Nacionalni sudovi sve ~eš}e pozivaju Evropski sud, kako bi im pomogao pri tuma~enju komunitarnog prava. Unutar njemu odre|ene jurisdikcije Evropskom sudu preostaje samo, ako se na to ograni~ava, da odre|enom zajedni~ko-pravnom stanju regulacije nacionalnom sudu da pravce koje u budu}nosti moè samostalno slijediti.

13. Harmonizacija pravne za{tite potro{a~a u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine 39. Na osnovu ~lana IV. 4. a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine, na sjednici Predstavni~kog doma, odrànoj 20. juna 2002. godine i na sjednici Doma naroda, odrànoj 25. juna 2002. godine usvojila je Zakon o zaštiti potroša~a u Bosni i Hercegovini. Nova verzija Zakona o zaštiti potroša~a usvojena je 04.04.2006. godine na sjednici Pralamentarne skupštine Bosne i Hercegovine. U nastavku izlaganja vezanog za sam ZZP napravi}e se kratak osvrt na zna~ajnije detalje, jer radi se o modernom zakonu zasnovanom na direktivama Evropske unije o zaštiti potroša~a. Sam sadràj je jako sli~an sadràju prethodno navedenih i pojašnjenih direktiva. Pošto nam je ZZP temeljni zakon dalje se nedaje samo pregled pojednih instituta, nego i „tehni~kih rješenja“ vezano za usaglašavanje ove materije sa pravom Evropske unije. Posebno }e biti rije~i o pravnim sredstvima vezanim za zaštitu prava potroša~a. To izlaganje }e indirektno uputiti i na rješenja u okviru prava konkurencije i klasi~nih pravila obligacionog prava o kojima je ve} bilo rije~i. U ~lanovima 1- 4 ZZP-a potroša~ se definiše na ve} opisani na~in. Dalje, u tekstu opštih odredbi se daju definicije: trgovca, odnoso davaoca usluga, proizvo|a~a, kao i pojam proizvoda. Posebno su pobrojana 859 EuGH, 5.10.2000, Rs. C-376/98. 860 Reich, Norbert. op. cit., str. 33.

295


28.5.2007

1:22

Page 296

pojedina osnovna prava potroša~a. Radi se o slijede}im pravima: - pravo pristupa osnovnim robama i uslugama, - pravo na obrazovanje o pitanjima potroša~a, - pravo na sigurnost i zaštitu zdravlja ljudi, - pravo na informisanje, - pravo na izbor, - pravo da bude saslušan i zastupan, - pravo na naknadu štete i kompenzaciju, - pravo na ìvot i rad u zdravoj i odrìvoj okolini. Odgovornost za promovisanje i implementaciju prava potroša~a odgovorni su nadle`ni organi u Bosni i Hercegovini. O njima }e biti rije~i kod poglavlja vezano za sudsku zaštitu prava potroša~a. 40. Drugi dio je vezan za obavezu obavljanja trgovinske djelatnosti na pošten na~in. Prodaja proizvoda i pruànje usluga mora se odvijati u skladu sa dobrim poslovnim obi~ajima. Zabranjena je diskriminacija potroša~a po bilo kom osnovu, a prodaja roba i pruànje usluga mora da se odvija pod istim uslovima prema svim potroša~ima. Ovo poglavlje definiše i pojam rasprodaja i na~in oglašavanja i sprovo|enja iste. 41. Tre}i dio ZZP je posve}en prodaji proizvoda i pruànju usluga. Ovo poglavlje definiše: isticanje cijene proizvoda, ozna~avanje svojstava proizvoda, ambalaìranje roba, te nedostataka proizvoda. 42. Deklarisanju proizvoda je posve}ena posebna ~etvrta glava ZZP. Nalaè se, ovim poglavljem da proizvodi moraju imati deklaraciju u skladu sa Zakonom, tehni~kim i drugim propisima, odnosno standardima, napisanu na jednom od slu`benih jezika u upotrebi u BiH. 43. Glava peta samo jednim ~lanom reguliše pojam odgvornosti za proizvod. ZZP reguliše da }e proizvo|a~ biti odgovoran za štetu prouzrokovanu greškom u njegovom proizvodu u skladu sa odredbama zakona kojim se ure|uju obligacioni odnosi u Bosni i Hercegovini. Nesumnjivo je da se, u ovom slu~aju, radi o entitetskim zakonima o obligacionim odnosima. O kom obliku odgovornosti }e se raditi u ovisnosti je od slu~aja da li se radi o odgovornosti za puštanje u promet tehni~kog proizvoda sa nedostatkom ili drugih potroša~kih dobara. U svakom slu~aju radi}e se o primjeni pravila o objektivnoj i subjektivnoj odgovornosti. Ova odredba ZZP je, tako|er, u kontekstu tvrdnje da zaštita potroša~a pred sudovima moè da se odvija i po osnovu individualnih zahtjeva potroša~a, a ne samo institucija pobrojanih u ZZP.

296


28.5.2007

1:22

Page 297

44. Glava šesta je posve}ena garanciji za proizvod ili uslugu. Prema ovim odredbama prodavac je odgovoran za nedostatke na robi koji postoje u trenutku prenosa rizika na potroša~e. Posebno se nalaè za tehni~ki sloène proizvode da se u tehni~kom uputstvu navede rok osiguranja servisa i snabdjevanje trìšta rezervnim dijelovima. Ovaj rok ne smije biti kra}i od 3 godine za ku}anske aparate, odnosno 5 godina za druge sloène tehni~ke proizvode. Rok za osiguranje rezervnih dijelova za tehni~ki sloène proizvode ne moè biti kra}i od 10 godina od prestanka proizvodnje predmetnih proizvoda. 45. Oglašavanju proizvoda i usluga posve}ena je sedma glava ZZP. Pod oglašavanjem se podrazumijeva bilo koji oblik komunikacije u vezi sa trgovinom, poslovanjem, zanatom ili profesijom kako bi se promovisala nabavka roba i usluga uklju~ivo i sve oblike prometa nekretninama. Samo oglašavanje proizvoda ili usluga ne smije biti u suprotnosti sa zakonima i drugim propisima, ne smije da krši osnovna ljudska, privredna, društvena i kulturna prava. Oglasi ne smiju dovoditi potroša~e u zabludu, nedoli~no upotrebljavati rezultate istraìvanja, ne smije biti prevarno, dvosmisleno i treba poštivati dobre poslovne obi~aje. Posebno se propisuju uslovi vezani za uporedno oglašavanje i uslove pod kojim je istim dozvoljeno. Samo uporedno oglašavanje je svako oglašavanje koje eksplicitno ili implicitno identifikuje konkurenta ili robe ili usluge ponu|ene od konkurenata. Novinu predstavlja i uvo|enje odgovornosti za oglašiva~e i njihove agencije za oglašavanje u slu~ajevima prevarnog oglašavanja, nezakonitog uporednog oglašavanja ili u slu~ajevima nekorektnog oglašavanja. 46. Ispunjavanje osnovnih potreba potroša~a, tj. isporuka energije (struja, plin, grijanje), vode, telekomunikacione usluge, poštanske usluge i javni transport se defini~u kao „ekonomske usluge od opšteg inetersa“. Ovim uslugama je posve}ena glava osma ZZP. Ovom glavom su utvr|ene osnovne obaveze davaoca pobrojanih usluga, kao i prava potroša~a kao korisnika usluga. Radi se o pokušaju da se na jednom mjestu utvrde prava i obaveze potroša~a i davaoca usluga koji na trìštu BiH i dalje imaju legalno formirani dominantan poloàj. Ugovori zaklju~eni izvan poslovnih prostorija predstavljaju ugovore koje trgovac zaklju~i tokom poslovnog puta ili tokom posjete ku}i potroša~u ili na njegovom radnom mjestu ili je pak rezultat neo~ekivanog pristupa trgovca potroša~u u sredstvima javnog prevoza ili na bilo kom drugom javnom mjestu. 47. Kao ugovor o prodaji na daljinu, kome je posve}ena glava X ZZP, definisan je svaki ugovor koji se odnosi na prodaju proizvoda ili usluga, organiziranu od trgovca putem nekog sredstva za prodaju na 297


28.5.2007

1:22

Page 298

daljinu,861 a zaklju~uje se izme|u trgovca i potroša~a. Kao sredstvo na daljinu ili daljinsku komunikaciju definišu se sva sredstva bez stvarnog fizi~kog prisustva trgovca i potroša~a. Kao primjer navode se: štampani materijali, pisma, štampana reklamna poruka, poruka sa narud`benicom, katalog, telefon, video telefon sa ekranom, telefaks, radio, tv, kablovska televizija, elektronska pošta i drugo. O~igledno je da je zakonodavac prilikom definisanja sredstava za komunikaciju na daljinu koristio i mogu}nost da se ovakve vrste ugovora mogu zaklju~iti i nekim drugim sredstvima veze i komunkacije koja se mogu pojaviti u budu}osti. Ovo je neovisno od mišljenja da se prema odredbama Zakona o obligacionim odnosima (~lan 40, stav 2) ugovor moè zaklju~iti i sredstvima veze tipa elektronske pošte. Odredbe Zakona vezane za zaklju~ivanje ugovora na daljinu ne odnose se na: ugovore zaklju~ene putem prodajnih automata, ugovore o prodaji nekretnina izuzev njihovog najma i ugovore zaklju~ene na licitacijama. Prilikom zaklju~enja ugovora na daljinu trgovac ima zakonsku obavezu da potroša~a, putem sredstava za komunikaciju, obvijesti o slijede}em: - svim podacima samog trgovca koji su relevantni za njegovu identifikaciju (mati~ni broj, poreski broj, adresa itd.), - imenu proizvoda koji se prodaje, odnosno usluge koja se koristi, - glavnim svojstvima robe, odnosno usluge koja se nudi, - cijeni, prate}im troškovima i porezu proizvoda, tj. usluge koja se nudi, - na~in pla}anja, - rokovi isporuke, - uslovi ispunjenja i raskida ugovora, - podatke o garancijama, garantnim rokovima i servisnoj mreì, - pravu na odustanak od ugovora, - opciji ponude i cijene, - najkra}em trajanju ugovora i - sudskoj nadle`nosti i primjeni materijalnog prava u slu~aju rješavanja spora. Svi gore navedeni podaci moraju biti, prije isporuke, dostavljeni potrša~u u trajnoj formi, a zakonska je obaveza da prije svake komunikacije trgovac treba da sopšti svoj identitet i jasnu trgova~ku namjeru. Pravo je potroša~a da bez troškova i obrazloènja odustane od ugovora u roku 15 dana i tada je potroša~ u obavezi da samo nadoknadi troškove vra}anja proizvoda. Rok od 15 dana po~inje te}i od dana kada je 861 Vidjeti UNDP ICT- Forum, (2003), „Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society“, Conference material, Sarajevo, str. 7-45.

298


28.5.2007

1:22

Page 299

potroša~ primio robu. Kod usluga ovaj rok po~inje te}i od dana zaklju~enja ugovora. Odustajanje od ugovora proizvodi i kontra obavezu kupca da vrati potroša~u kupoprodajnu cijenu najkasnije 15 dana od dana kada je primio obavijest o raskidu ugovora. Radi se o dosljednoj primjeni opštih pravila obligacionog prava o vra}anju onog što je dato, odnosno primljeno u slu~aju raskida ugovora (~lan 132 Zakona o obligacionim odnosima). Iz stilizacije odredbi ~lana 48 Zakona proizilazi da potroša~ moè da odsutane od prava na raskid ugovora. Ovo bi moralo biti posebno ugovoreno i naravno da bi dejstvo ovakvog ugovornog utana~enja podrazumijevalo savjesnost ugovornih strana. Ako druga~ije nije ugovoreno potroša~ ne moè odustati od prava na raskid u vezi sa ugovorima: - o pruànju usluga ako je uz njihov pristanak po~eo sa radom prije nego što je istekao rok od 15 dana za odustajanje od ugovora, - o uslugama igara na sre}u, - o prodaji proizvoda ili usluga ako cijena proizvoda ili usluga zavisi od promjena na finansijskom trìštu na koje potroša~ ne moè uticati, - o prodaji robe kada se proizvod zbog njegove prirode ne moè vratiti, - kod isporuka audio i video snimaka ili ra~unarskog uputstva koje je potroša~ upotrijebio i - kod isporuke štampe, periodike i ~asopisa. Stilizacija i jezi~ko zna~enje gornjih odredbi Zakona (~lan 48) nije do kraja jasno. S obzirom na sadrìnu obaveza koje su numerus clausus pobrojane norma bi trebao da glasi da potroša~ u pobrojanim slu~ajevima nema pravo na odustanak od ugovora. Jezi~kim tuma~enjem sti~e se sasvim obrnut dojam. Obaveza je trgovca da isporuku naru~ene robe ili usluge izvrši u roku od 15 dana od dana kada je potroša~ poslao narud`bu. Zabranjeno je isporu~ivanje roba ili usluga koje potroša~ nije naru~io iako takva isporuka zahtijeva pla}anje. Potroša~ koji primi proizvod ili uslugu koju nije naru~io ima prvo da ih zadrì bez obaveze pla}anja ili obavještavanja trgovca. Šutnja se ne moè tretirati kao pristanak potroša~a. Ujedno je zabranjeno da, bez prethodnog pristanka potroša~a, trgovac moè da prema potroša~u upotrijebi pojedina~na sredstva za daljinsku komunikaciju. 48. Poglavlje XI posve}eno je kategoriji potroša~kih kredita. Pod ugovorima o kreditu se smatra ugovor kojima kreditor dodjeljuje ili obe}ava da }e dodijeliti potroša~u kredit u formi odgo|enog pla}anja, zajma ili sli~ne finansijske pogodnosti. Specifi~nost ovih odredbi je što se, po prvi put, jednim zakonskim aktom utvr|uje pojam realne godišnje kamate na kredit. Zakonodavac uvodi niz obaveza za kreditore u pogle299


28.5.2007

1:22

Page 300

du obavještavanja potroša~a o: uslovima kreditiranja, svakoj promjeni kamatne stope i troškova, kao i na pravne lijekove. 49. Novom verzijom ZZP osiguranju su posve}ena samo dva ~lana glave dvanaeste. Utvr|eno je samo da ovi ugovori moraju biti u skladu sa propisima kojima su regulisani obligacioni odnosi u BiH, kao i sa posebnim propisima o osiguranju. Kao zasebno definisano je samo pravo potroša~a na raskid ugovora, bez navo|enja razloga, u roku od 15 dana od dana sklapanja ugovora. Jedini uslov koji se mora ispoštovati je pismena notifikacija osiguravatelja. 50. U poglavljem XIII ovog zakona govori se o elektronskim instrumentima pla}anja (dalje: EIP). Kao EIP se smatraju instrumenti pla}anja na daljinu koji korisniku i vlasniku omogu}uju pristup finansijskim sredstvima na njihovom ra~unu kod neke nov~ane ustanove, radi obavljanja prijenosa nov~ane vrijednosti (transakcije). Prilikom EIP transakcije redovno se traì identifikacijski broj i/ili sli~an dokaz identiteta. Prema ~lanu 71 Zakona, postoje tri vrste lica koji su u odnosu sa EIP-om, i to: - Izdavalac EIP-a je lice koje je drugom licu, u okviru svog poslovanja stavilo na raspolaganje EIP na osnovu me|usobno zaklju~enog ugovora u pisanoj formi; - Vlasnik EIP-a je osoba koja je, na osnovu ugovora s izdavaocem zaklju~enog u pisanoj formi vlasnik EIP-a; - Korisnik EIP-a je lice koje na osnovu ugovora zaklju~enog s vlasnikom u pisanoj formi raspolaè EIP-om, s tim što korisnik moè biti i sam vlasnik EIP-a. Interesantno je da je odredbom ~lana 72862 propisano da izdavalac EIP treba prilikom zaklju~enja ugovora, a u svakom slu~aju prije isporuke EIP-a, u pisanom, a po mogu}nosti i u elektronskom obliku, zainteresiranoj stranci saopštiti veliki broj podataka: od opisa EIP-a, preko tehni~kih zahtjeva koji se odnose na primjenu odgovaraju}e komunikacione opreme, pa sve do prava koje se primjenjuje na ugovor.863 Ukoliko se EIP moè upotrijebiti za poslove s inozemstvom, izdavalac }e vlasniku ili korisniku EIP-a saop}iti iznos svih taksi i cijena za zamjenu stranog sredstva pla}anja, a po potrebi i devizni kurs, te referentni kurs za obra~un posla, uklju~uju}i i datum deviznog kursa. Zakon je predvidio obaveze vlasnika i korisnika EIP-a. Obzirom na poseban status izdavaoca EIP-a, zakonom su razdvojene obaveze od odgovornosti izdavaoca EIP-a. Izdavalac EIP-a brine se da korisnik EIP-a 862 Ibid 863 Ibid.

300


28.5.2007

1:22

Page 301

moè u svako doba dana i no}i prijaviti gubitak ili kra|u EIP-a, a funkcionalne greške ure|aja ili EIP-a ne smiju za vlasnika ili korisnika EIP-a prouzrokovati štetu koju izdavalac EIP-a ne bi razumno nadoknadio. Nepostupanje na na~in kako je to predvidio ovaj Zakon predstavlja prekršaj ka`njiv nov~anom kaznom. 51. Radi ostvarenja pravne zaštite, shodno odredbama u Glavi XIX, protiv trgovca se moè podnijeti tu`ba nadle`nom sudu kako bi sud svojim aktom naredio prestanak bilo kog ~ina ili prakse, koja je u suprotnosti sa odredbama ovog Zakona ili drugih propisa, a koji štete zajedni~kim interesima potroša~a. Na pokretanje spora su ovlašteni subjekti pobrojani ~lanom 98 Zakona. To su institucije i udruènja: Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Ombdusman za zaštitu potroša~a BiH, Vije}e za zaštitu potroša~a BiH, Konkurencijsko vije}e BiH, nadle`ni organi entiteta i Br~ko Distrikta BiH, Ured za konkurenciju i zaštitu potroša~a u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, udruènje potroša~a, obrazovne institucije i mediji, inspekcijski i drugi organi u skladu sa zakonom. Postupak se smatra hitnim, a sud ima ovlaštenje da naloì objavljivanje presude u cijelosti ili djelimi~no u medijima ili da zatraì korektivnu izjavu od tuène strane. Sud ima ovlaštenje da odlu~i o nametanju finansijskih sankcija za svaki dan zakašnjenja u izvršenju sudske odluke. Odre|enu dilemu i zabunu stvara nemogu}nost vo|enja spora vezano za zaštitu potroša~a od strane samih potroša~a kao pojedinaca. Samim tuma~enjem odredbi Zakona nedvosmisleno je da aktvinu legitimaciju imaju samo pobrojani subjekti, odnosno institucije. Izgleda, donekle nelogi~no da se zaštita potroša~a kao pojedinaca prepusti samo institucijama koje za to nisu osposobljene ili, pak, institucijama koje još ni ne postoje. U svakom slu~aju pravila vezana za pravo konkurenicje, kao i opšta pravila obligacionog prava vezana za nadoknadu štete su ta koja omogu}uju individualnu zaštitu potroša~a. 52. Glava ~etrnaesta ZZP je posve}ena turisti~kim paketima-aran`manima, a glava XV vremenskom zakupu turisti~kih objekata. Ova poglavlja daju: pojam ugovora, uslove pruànja usluga, informisanju potroša~a, raskidu ugovora, odustajanju od ugovora, kao i opštim uslovima formularnih ugovora. 53. Nepravedne odredbe u potroša~kim ugovorima su regulisane odredbama glave šesnaeste ZZP. Tao odredbe ugovora obavezuju potroša~a samo ako je bio upoznat sa istima prije zaklju~enja ugovora, odnosno ako su mu ugovoreni uslovi trebali biti poznati prije zaklju~enja ugovora. U slu~aju nedoumice vezano za zna~enje pojedinih odredbi ugovora ide se sa zna~enjem koje je povoljnije za potroša~a. Odredbe ugovora koje su nepravedne ili koje bi prouzrokovale šetu potroša~u ništave su. Posebno je ~lanom 96 ZZP definisano koje odredbe opštih uslova formularnih 301


28.5.2007

1:22

Page 302

ugovora nisu punova`ne. Domašaji odredbe ~lana 96 po prvi put detaljno definišu uslove i klauzule formularnih ugovora koje nisu punova`ne. Odredbe ovog ~lana su primjenljive na više vrsta ugovora. Ugovori o osiguranju, sve vrste bankarskih usluga, sve vrste trgova~kih ugovora, ugovori o isporuci elektri~ne enrgije, ugovori o pruànju telefonskih i poštanskih usluga i drugi ugovori imaju karakter formularnih ugovora. 54. Glave sedmnaest i osmnaest posve}ene su nosiocima zaštite potroša~a, odnosno nadzoru nad trìštem i upravnim mjerama koje se preduzimaju u postupku zaštite potroša~a. Ono što je specifi~no to je situacija u kojoj se javlja jako širok krug organa vezanih za nadzor i zaštitu potroša~a. Radi se o organima od dràvnog do opštinskog nivoa. Vrste mjera su brojne i kompleksne. Sigurno je da }e se sa~ekati sa njihovom punom implementacijom s obzirom na to da pojedini organi nisu ni formirani. 55. Radi ostvarenja pravne zaštite, shodno odredbama u Glavi XIX, protiv trgovca se moè podnijeti tu`ba nadle`nom sudu kako bi sud svojim aktom naredio prestanak bilo kog ~ina ili prakse, koja je u suprotnosti sa odredbama ovog Zakona ili drugih propisa, a koji štete zajedni~kim interesima potroša~a. Na pokretanje spora su ovlašteni subjekti pobrojani ~lanom 98 Zakona. To su institucije i udruènja: Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, Ombdusman za zaštitu potroša~a BiH, Vije}e za zaštitu potroša~a BiH, Konkurencijsko vije}e BiH, nadle`ni organi entiteta i Br~ko Distrikta BiH, Ured za konkurenciju i zaštitu potroša~a u Federaciji BiH i Republici Srpskoj, udruènje potroša~a, obrazovne institucije i mediji, inspekcijski i drugi organi u skladu sa zakonom. Postupak se smatra hitnim, a sud ima ovlaštenje da naloì objavljivanje presude u cijelosti ili djelimi~no u medijima ili da zatraì korektivnu izjavu od tuène strane. Sud ima ovlaštenje da odlu~i o nametanju finansijskih sankcija za svaki dan zakašnjenja u izvršenju sudske odluke. Odre|enu dilemu i zabunu stvara nemogu}nost vo|enja spora vezano za zaštitu potroša~a od strane samih potroša~a kao pojedinaca. Samim tuma~enjem odredbi zakona nedvosmisleno je da akitvnu legitimaciju imaju samo pobrojani subjekti, odnosno institucije. Izgleda, donekle nelogi~no da se zaštita potroša~a kao pojedinaca prepusti samo institucijama koje za to nisu osposobljene ili, pak, institucijama koje još ni ne postoje. U svakom slu~aju pravila vezana za pravo konkurencije, kao i opšta pravila obligacionog prava vezana za nadoknadu štete su ta koja omogu}uju individualnu zaštitu potroša~a. Kaznene odredbe su utvrdile brojne oblike kršenja pojedinih odredbu ZZP, odnosno prava potroša~a, te za to predvidjele samo nov~ane sankcije. 56. Kao što se moglo vidjeti iz prethodnih elemenata, ZZP je jedna moderna tvorevina, potpuno zasnovana na direktivama i savremenim rješenjima iz uporednih pravnih sistema. ZZP je koristio tehniku kojom je 302


28.5.2007

1:22

Page 303

definisao osnovna prava potroša~a pri ~emu je ostavio mogu}nost uvo|enja i drugih instituta. Drugim dijelom ZZP utvr|ena su prava potroša~a kod pojedinih vrsta ugovora, a posebno su utvr|eni uslovi u vezi sa formularnim ugovorima. Ovo je bitno iz razloga što se formularni ugovori danas javljaju kao naj~eš}i oblik ugovora prilikom prodaje proizvoda i/ili pruànja usluga. Tre}im dijelom utvr|ena je sloèna struktura organa i mjera koje se mogu preduzeti u cilju zaštite pojedinih potroša~kih prava. 13.1. Pravna za{tita potro{a~a u okviru trgovine na daljinu i sa aspekta kori{tenja informaciono - komunikacionih tehnologija 57. Svjedoci smo, brzog razvoja elektronske trgovine. Poslovanje na ovaj na~in briše granice, uklanja razne vrste barijera, te istovremeno doprinosi brèm i sigurnijem obavljanju poslova po principu „paperless“. Istina ova vrsta trgovine i saobra}aja dominantnija je u oblasti rada privrednih društava, ali je sve prisutnija i kod potroša~a kao fizi~kih lica. Bez obzira na zna~ajne prednosti trgovine elektronskim putem ona u sebi nosi i brojne zamke i prepreke. Elektronska trgovina se ne javlja samo u trgovinskoj sferi. Sektor koji je interesantan sa stanovišta zaštite potroša~a je i sektor pruànja bankarskih usluga i obavljanja transakcija pla}anja roba i usluga elektronskim putem.864 Va`nost ove oblasti doveo je do toga da se najve}i broj pravila vezano za elektronsko poslovanje unificira na me|unarodnom planu. Najve}i doprinos tome daje UNCITRAL - Komisija Ujedinjenih nacija za me|unarodno trgovinsko pravo.865 Pored nje isti~u se i: ICC - Me|unarodna trgovinska komora; CMI - Me|unarodni komitet za pomorsko pravo; ECE - Ekonomska komisija Ujedinjenih nacija za Evropu i Evropska ekonomska zajednica sa svojim brojnim tijelima. Bez obzira što nema zna~aja za ovaj rad kao ilustracija se moè spomenuti postojanje mogu}nosti i obavljanja trgova~ke arbitraè putem interneta.866 58. Internet nudi potroša~ima bezbroj mogu}nosti za brzo i jednostavno sticanje roba i usluga svake vrste neovisno o vremenu, mjestu, radnom vremenu i geografskoj lokaciji. Me|utim statistike pokazuju da 80% E-commerce aktivnosti potje~u iz Business-to-Businness (B2B) podru~ja, a samo preostalih 20% iz podru~ja Business-to-Consumer (B2C). I dalje se o~ekuje dominacija prvog. Broj Online-sklopljenih ugovora izme|u potroša~a je još na niskom nivou, ali je u stalnom porastu. 864 O pojedinim aspektima elektronske trgovine pobliè: Prof. dr. Jelena Vilus, „Elektronsko trgova~ko pravo”, Beograd: Evropski centar za mir i razvoj, 2000. 865 Model Zakona UNCITRAL-a o elektronskoj trgovini jedan je od najzna~ajnih akata u ovoj oblasti. 866 Radi se o mreì GAMA - Global Arbitrationand Mediation Assocation; pobliè na site: http://www.gama.com/

303


28.5.2007

1:22

Page 304

Za potroša~e, elektronskim putem sklopljeni poslovi, donose sa sobom mnoge rizike. Osnovni razlog leì u tome što ne postoji mogu}nost prethodnog razgledavanja i isprobavanja robe. Zato zaštita potroša~a u elektronskom trgovanju predstavlja jedno od najva`nijih podru~ja pravne zaštite na globalnoj mreì. Ovdje se posebno misli na trgovanje na daljinu, gdje preduze}a ne navode cijene svojih proizvoda samo na papiru, nego i na Web-stranicama svojih Online-kataloga. Ovakav oblik naru~ivanja je isproban i ne predstavlja ve}e probleme u praksi korištenja Interneta. Ako neki proizvod koji je kupac izabrao iz kataloga, u stvarnosti ne ispunjava njegova o~ekivanja, mnoga preduze}a mu odobravaju pravo povrata unutar 14 dana, odnosno pravo zamjene. Problemi koji se ovdje ~esto javljaju su zakašnjelo pla}anje naru~ene robe i sa tim povezani visoki troškovi opomena. Navo|enje na nepromišljenu narud`bu na temelju dojmljivog predstavljanja proizvoda u nekom Web-katalogu ne razlikuje se bitno od narud`be na uobi~ajen na~in u trgovanju na daljinu kao npr. naru~ivanje robe telefonom ili preko TV-a. Me|utim, to pitanje postaje problemati~no u slu~aju kad posjetilac neke Web-stranice ponu|enu robu moè kupiti jednostavnim pritiskom na dugme i time se ugovor smatra sklopljenim. Neka spretna prezentacija proizvoda na monitoru, koja je povezana s mogu}noš}u trenutnog naru~ivanja, moè zavesti potroša~a na nepromišljeno sklapanje ugovora. U takvim se slu~ajevima lako moè zamisliti da se potroša~ tek nakon pritiskanja tipke „kupiti“ pita, da li on taj proizvod uopšte èli imati. Zbog toga je potrebno zaštititi potroša~e od takve opasnosti posebnim pravnim normama. Prije toga je bitno napomenuti, da je za uobi~ajeno trgovanje na daljinu i za naru~ivanje preko kataloga karakteristi~no da se ugovor sklapa s odre|ene prostorne udaljenosti, što zna~i da se ugovorne strane ne susre}u neposredno i li~no. Upravo kod trgovanja na daljinu, stoga, postoji problem da potroša~ u pravilu nema mogu}nosti stvoriti objektivnu sliku o proizvodu prije davanja svoje ugovorne izjave. Prezentacije na televiziji ili PC-u potroša~a su izvrsno prikazane s naglašenim pozitivnim osobinama, dok su negativne naj~eš}e skrivene. U praksi }e potroša~ mo}i odustati od takvog ugovora samo ako je E-commerce-preduze}e takav odustanak ve} ugovorom predvidjelo ili ako na njega naknadno pristane. Pitanje koje se ovdje javlja je, da li se potroša~ moè pozvati na neku zakonsku podlogu za takvo pravo odustanka. Posljednjih godina je, od ve}ine nacionalnih pravnih poredaka, op}enito priznato da potroša~ kod svakog oblika pravnog trgovanja (bilo elektronskog ili uobi~ajenog) s nekim preduze}em, treba uìvati odre|enu pravnu zaštitu. Svim do sada donesenim nacionalnim zakonima na tom podru~ju su zajedni~ka neka 304


28.5.2007

1:22

Page 305

odre|enja, npr. pravo opoziva, zaštita od zloupotrebe i od neprikladnih, odnosno prevarnih klauzula, obaveza garancije i sl.867 Postojanje brojnih prednosti i izazova dovelo je do toga da je u Evropskoj uniji još 1998. godine donešena Direktiva o pravnim aspektima elektronske trgovine na unutrašnjem trìštu. Ono što je za nas interesantno je da ova direktiva obezbje|uje da: svi gra|ani Evropske unije, a posebno potroša~i, treba da ostvare pove}ani pristup robama i uslugama boljeg kvaliteta; da se ukaè na cijene i njihov kvalitet, kao i da se obezbijedi bolji kvalitet ìvota. 59. Mogu}nosti prevara i zloupotreba su brojne u ovoj sferi. I u BiH postoje razli~ite inicijative da se navedeni slu~ajevi preduprijede, odnosno da se otkriju i sankcionišu kada ve} nastupe.868 Tako je naše krivi~no zakonodavstvo pretrpilo zna~ajne izmjene i u ovoj oblasti. Entitetskim krivi~nim zakonima zaprije~ena su posebna djela protiv elektronske obrade podataka.869 Pored trgovinske sfere elektronski prenos novca i oblici elektronskog pla}anja su, tako|er, izuzetno osjetljiva oblast. Greške i prevare posebno su vrlo ~este. Elektronsko bankarstvo postaje sve više interesantno za krajnje potroša~e. Ovdje su, u velikoj mjeri, prisutni tzv. zatvoreni sistemi u okviru pojedinih poslovnih banaka, odnosno investicionih grupacija. Na niovou Evropske unije, i u ovoj oblasti, postoji posebna Direktiva iz 1997. godine o zaštiti potroša~a u vezi sa distancionim ugovorima. U Bosni i Hercegovini, za~eci elektronske trgovine se nalaze u ZZP i to u okviru odredbi o: prodaji na daljinu870 i elektronskim instrumentima pla}anja.

867 Usp. Francuski zakon od 10. 01. 1978. g. o zaštiti potroša~a od pruànja usluga, Art 1641-1645 Code civil; u Engleskoj: Sale of Goods Act 1979: http://www.jus.uio.no/lm/england.sale.of.goods.act.1979/index.html, Consumer protection Act 1987: http://www.tradingstandards.net/pages/safety.htm#two; u SAD-u: Consumer Credit Protection Act: http://www4.law.cornell.edu/uscode/15/ch41.html. 868 Tako je interesantna inicijativa WIPO - Svetske organizacije za zaštitu intetelektualne svojine o izradi digitalne agende koja bi promovisala razvoj elektronske trgovine ali i utvr|ivala odgovornost On-line service provajdera u slu~aju sporova oko prava intelektualne svojine. 869 Krivi~ni zakon Federacije BiH („Sl. novine Federacije BiH“, br. 36/03) posve}uje Glavu XXXII - Krivi~na djela protiv sistema elektronske obrade podataka. Tako su kao krivi~na djela zaprije~ena: ošte}enje ra~unarskih podataka i programa; ra~unarsko krivotvorenje; ra~unarska prevara; ometanje rada sistema i mreè elektronske obrade podataka; neovlašteni pristup zašti}enom sistemu i mreì elektronske obrade podataka i ra~unarska sabotaà. Ilustrativno je da za neke vrste ovih krivi~nih djela zaprije~ena i zatvorska kazna u trajanju do 12 godina. Ovo se posebno odnosi na ra~unarske prevare ako pribavljena protivpravna imovinska korist prelazi 50.000,00 KM. Ujedno pojedine nov~ane sankcije idu i do 500.000,00 KM. Naravno da postoje i mjere bezbjednosti, a koje se sastoje u oduzimanju predmeta kojima je po~injeno predmetno krivi~no djelo. 870 Posebno vidjeti ~lan 51 ZZP-a koji kao sredstvo daljinske komunikacije spominje i elektronsku poštu.

305


28.5.2007

1:22

Page 306

13.2. Perspektive razvoja prava potro}a~a u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine 60. Kao zasebna pravna disciplina u nastajanju, u razvijenim zemljama, se konstituiše tzv. pravo zaštite potroša~a kao zasebno pravo ili se pak prou~ava u okviru prava konkurencije. Ova vrlo zna~ajna materija je ure|ena jedinstvenim zakonom za teritoriju BiH, a istim se na jednom mjestu na moderan na~in ure|uju sva pitanja vezana za uslove i na~in pod kojim se prodaju potroša~ima ili isporu~uju proizvodi, prodaju ili pruàju usluge u okviru registrovane djelatnosti, bez obzira na njihov pravni, organizacioni ili vlasni~ki oblik.871 Prema zahtjevima savremenog poslovanja zakonodavna materija je podjeljena po pojedinim oblastima, i to: prodaja proizvoda i pruànje usluga; deklarisanje (ozna~avanje proizvoda); odgovornost za proizvod; garancija za proizvod ili uslugu; garantni list; garancija za zdravstvenu ispravnost ìvotnih namirnica i predmeta opšte upotrebe; oglašavanje proizvoda i usluga; rasprodaje; prodaja energije, vode, telekomunikacijskih, komunalnih i drugih usluga; prodaja od vrata do vrata (direktna prodaja); prodaja na daljinu; potroša~ki krediti; osiguranje; elektronski instrumenti pla}anja; turisti~ki paket aran`mani; vremenski zakup turisti~kog objekta (time sharing); ugovorne odredbe; nosioci zaštite potroša~a; inspekcijski nadzor i upravne mjere i pravna zaštita potroša~a. Pozivaju}i se na zaštitu svih potroša~a u BiH, bez dijeljenja kantonalno, entitetski, nacionalno ili vjerski, Zakon o zaštiti potroša~a Bosne i Hercegovine obavezuje i „tjera” i entitetske i dràvne zakonodavne organe da ubrzaju sa procesima donošenja ostalih zakona kojima bi bio uokviren jedinstven ekonomski prostor Bosne i Hercegovine. Sam ZZP u sebi sadrì odredbe koje svojim sadràjem odre|uju obligacione odnose izme|u kupaca – potroša~a i prodavaca, kao i potroša~a naspram pojedinih davaoca usluga. Potrebno je podvu}i da je, po prvi put, jednim pravnim propisom, uveden oblik zaštite potroša~a naspram javnih korporacija koje na monopolskoj osnovi pruàju pojedine vrste usluga. Misli se, prije svega, na prodaju energije, vode, telekomunikacione, komunalne i druge usluge. Za ostvarivanje ZZP-a potrebno je kontinuirano pratiti njegovu primjenu kao bi se isti, ukoliko se pokaè potrebnim, pravovremeno novelirao. Implemenatcija samog ZZP-a, pri tome, nije samo u nadle`nosti dràvnih, na prvom mjestu inspekcijskih organa, ve} i u sferi interesa 871 O me|unarodnim izvorima za oblast potroša~kog prava pobliè vidjeti: Vilus, Jelena, „Pravna zaštita potroša~a, Beograd: Eco-Tech, 1996, str. 3-38.

306


28.5.2007

1:22

Page 307

samih potroša~a. U mjeri u kojoj potroša~i budu organizovani uveliko }e ovisiti i krajnji efekti primjene ovog pravnog propisa. Naravno da organizovanost potroša~a kroz udruènja ne}e biti mogu}a bez jasne i nedvosmislene podrške institucija BiH. Naàlost, još nisu donešeni odgovaraju}i podzakonski akti koji bi sa ve} pobrojanim zakonima ~inili set pravnih propisa kojima se reguliše prostor jedinstvenog trìšta Bosne i Hercegovine. Donošenje ovih zakona je samo zakonodavna strana odre|ivanja trìšta, ali implementacija tih zakona je mnogo teà i ozbiljnija obaveza pred kojom se nalazimo. Evropska unija ulaè posebne napore da se ubrza proces donošenja ovih zakona, kao i da se podignu institucije za njihovu implementaciju.

307


28.5.2007

1:22

Page 308


28.5.2007

1:22

Page 309

V PRAVO INTELEKTUALNE SVOJINE872 1. Uvod 1. Pravni sistem Bosne i Hercegovine (dalje: PS BiH) determinisan je specifi~nostima koje sa sobom nosi naše ustavno ure|enje, odnosno ustavna rješenja koja proizilaze iz Dejtonskog mirovnog sporazuma. Na prvom mjestu radi se o vrsti sloènog dràvnog ure|enja gdje je BiH dràva sastavljena od dva entiteta: Federacije BiH i Republike Srpske, a sama Federacija BiH objedinjuje deset kantona sa zna~ajnim nivoom zakonodavnih ovlaštenja. Iz ovako zadatog oblika sloènog dràvnog ure|enja proistekle su i brojne specifi~nosti u pogledu raspodjele zakonodavnih ovlaštenja. Tako egzistiraju zakoni koji su jedinstveni za cijelu teritoriju BiH, zakoni koji postoje na nivou Republike Srpske, Federacije BiH i u deset kantona zasebno, a u okviru same Federacije BiH. Ne ulaze}i u brojnost propisa, ono što je bitno za ovaj rad su zajedni~ki zakoni na nivou BiH, kao i njihova uskla|enost sa zahtjevima me|unarodne zajednice, odnosno razli~itih me|unarodnih organizacija i asocijacija, a što se sve name}e kao jedan od preduslova za pristup me|unarodnim integracijama. Posebnu pa`nju zasluùje ste~ajno zakonodavstvo koje egzistira na entitetskom nivou, ali predstavlja pozitivan primjer uskla|enosti zajedni~kih rješenja. 2. Daljnja specifi~nost ure|enja PS BiH je u tome što je broj pravnih propisa jedinstvenih za teritoriju cjelokupne BiH i dalje minoran, a što implicira druge poteško}e vezane za zajedni~ki nastup naspram me|unarodne zajednice. Tek sa donošenjem novog Zakona o vije}u ministara broj zajedni~kih ministarstava, na nivou BiH, je pove}an sa tri na osam. Bez obzira na tendencije me|unarodne zajednice da se ovlaštenja Vije}a ministara prošire, njegove kompetencije su i nadalje ograni~ene. Kako bi se ovakva situacija prevazišla bi}e potrebno još mnogo rada na daljnjoj dogradnji PS BiH. Pored ovoga, kao posebnu specifi~nost, treba ista}i i ulogu Visokog predstavnika za BiH, a u pogledu zakonodavnih kompetencija, bez koje ne bi postojao ni sadašnji nivo zajedni~kog ure|enja pojedinih vitalnih pitanja privrednog i poli872 Autor ovog poglavlja je u cijelosti prof. dr Veljko Trivun.

309


28.5.2007

1:22

Page 310

ti~kog ìvota. Predmet ovog rada time je ome|en postoje}om pravnom i fakti~kom situacijom i odnosi se na dva ve} istaknuta problema: zajedni~ki pravni propisi na nivou BiH kao dràve i uskla|enost ovih propisa sa zahtjevima koji su u vezi sa pristupanjem me|unarodnim integracijama.

2. Zajedni~ki pravni propisi na nivou Bosne i Hercegovine i ravni osnov za zajedni~ko zakonodavstvo na nivou BiH 3. S obzirom da je ova materija postala aktuelna tek u 2002. godini ovdje }emo za po~etak samo pobrojati sve zajedni~ke propise koji su doneseni na nivou Bosne i Hercegovine u 2002, kao i one koji su donešeni ranije, a imaju zna~aja za privredne tokove. Tako su u 2002. godini donešeni ili proglašeni od strane Visokog predstavnika slijede}i zakoni: Zakon o me|unarodnom i me|uentitetskom drumskom prevozu („Sl. glasnik BiH“, br. 1/00); Zakon o slobodnim zonama u Bosni i Hercegovini („Sl. glasnik BiH“, br. 3/02); Zakon o industrijskom vlasništvu u Bosni i Hercegovini („Sl. glasnik BiH“, br. 3/00); Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini („Sl. glasnik BiH“, br. 7/00); Zakon o prenosu, regulatoru i operateru sistema elektri~ne energije u Bosni i Hercegovini („Sl. glasnik BiH“, br. 7/00); Zakon o dràvnoj slu`bi u institucijama Bosne i Hercegovine („Sl. glasnik BiH“, br. 12/00); Zakon o osnovama Javnog radio televizijskog sistema i o Javnom radio televizijskom servisu u Bosni i Hercegovini („Sl. glasnik BiH“, br. 13/00 ); Zakon o zaštiti potroša~a u Bosni i Hercegovini („Sl. glasnik BiH“, br. 17/02); Zakon o koncesijama u Bosni i Hecegovini („Sl. glasnik BiH“, br. 32/02); Zakon o vazduhoplovstvu u BiH („Sl. glasnik BiH“, br. 32/02) i Zakon o savjetu ministara BiH („Sl. glasnik BiH“, br. 38/02). Od zna~ajnijih zakona u periodu do 2002. g. treba spomenuti: Zakon o politici direktnih stranih ulaganja u Bosni i Hercegovini („Sl. glasnik BiH“, br. 1/97); Zakon o vanjsko trgovinskoj politici („Sl. glasnik BiH“, br. 7/98) i Zakon o carinskoj politici Bosne i Hercegovine („Sl. glasnik BiH“, br. 21/98).873 4. Pored pobrojanih pravnih propisa- zakona na nivou Bosne i Hercegovine egzistira i odgovaraju}i broj zakonskih i podzakonskih akata usvojen i proglašen od strane Vije}a ministara, a koji su u funkciji provedbenih akata ve} pobrojanih zakona. Kao posebno interesantni zakoni izdvajaju se: Zakon o politici direktnih stranih ulaganja (dalje: ZDSU); Zakon o slobodnim zonama (dalje: ZOS); Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (dalje: ZAP), Zakon o industrijskom vlasništvu (dalje: ZIV), Zakon o zaštiti potroša~a u BiH (dalje: ZOP), Zakon o 873 Izvori: „Slu`bene novine FBiH“ i „Slu`beni glasnik BiH“, NIO JP Slu`beni list.

310


28.5.2007

1:22

Page 311

javnim nabavkama i Zakon o elektronskom potpisu. Naravno, kao jedan pravni okvir i osnov posebno mjesto zauzimaju Ustav BiH i Zakon o vije}u ministara BiH. Ovaj zakon je time i polazna osnova za sve ostale pobrojane zakone donešene na nivou Bosne i Hercegovine.874 5. Prvi i najviši pravni osnov za zajedni~ko zakonodavstvo na nivou Bosne i Hercegovine (dalje: BiH) predstavlja Ustav BiH iz 1995. godine kao sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma. ^lanom III.1 Ustava BiH kao nadle`nost institucija BiH utvr|ena su slijede}a pitanja: vanjska politika, spoljnotrgovinska politika, carinska politika, monetarna politika, finansiranje institucija i pla}anje me|unarodnih obaveza BiH; imigracija, izbjeglice i azil, provo|enje me|unarodnih i me|uentiteskih politika, uspostavljanje i funkcionisanje zajedni~kih i me|unarodnih komunikacija, regulisanje me|uentitetskog transporta i kontrola zra~nog prometa. Pod ta~kom 5 ~lana III Ustava BiH predvi|ene su dodatne nadle`nosti, a u cilju o~uvanja suvereniteta, teritorijalnog integriteta, politi~ke nezavisnosti i me|unarodnog subjektiviteta BiH. Ujedno je drugim stavom ovog ~lana predvi|eno uklju~ivanje i drugih pitanja unutar nadle`nosti institucija BiH, kao što su korištenje energetskih resursa i zajedni~ki ekonomski projekti.875 6. U pogledu proceduralnih ovlaštenja Parlamentarna skupština BiH je ovlaštena ~lanom IV.4 za donošenje zakona za sprovo|enje odluka Predsjedništva BiH ili za sprovo|enje nadle`nosti skupštine po Ustavu BiH. Kao zasebna egzistiraju ovlaštenja Visokog predstavnika za BiH u pogledu njegove zakonodavne nadle`nosti. Zasebnim Zakonom o vije}u ministara BiH kao zna~ajna novina uvodi se institucija pod nazivom Direkcija za EU integracije (~lan 23 Zakona), a koja naro~ito vrši poslove koji se odnose na uskla|ivanje aktivnosti tijela vlasti u BiH, u~estvovanje u aktivnostima ili izradi nacrta i prijedloga politika, zakona, drugih propisa i smjernica koje se odnose na izvršenje poslova koje je BiH du`na poduzimati kako bi se uklju~ila u procese evropske integracije. Pored ovog Direkcija obavlja i druge poslove koji se odnose na pokretanje inicijativa i savjetovanje o pitanjima uskla|ivanja ukupnih procesa i aktivnosti tijela vlasti u BiH na ispunjenju obaveza prema evropskim integracijama.876 Zasebnim pravnim propisom Zakonom o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine („Sl. glasnik BiH“, br. 5/03) za svako od resornih ministarstava u okviru njegovih nadle`nosti propisan je i odgovaraju}ni nivo me|unarodne saradnje. Tako je za Ministarstvo vanjskih poslova, izme|u ostalog, utvr|ena obaveza saradnje sa me|unarodnim organizacijama i pra}enje stanja i razvoj me|unarodnih odnosa BiH sa 874 Izvori kao pod 1. 875 Izvori kao pod 1. 876 Pobliè o harmonizaciji pravnih sistema u okviru Evropske unije vidjeti: Cristopher Bovis, Business Law in the European Union, Sweet and Maxwell Ltd, 1997, str. 17-19.

311


28.5.2007

1:22

Page 312

drugim dràvama, ma|unarodnim organizacijama i drugim subjektima me|unarodnog prava. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa je nadle`no za odnose sa me|unarodnim organizacijama i institucijama iz oblasti vanjske trgovine i ekonomskih odnosa. Ministarstvo finansija i trezora nadle`no je za odnose sa me|unarodnim finansijskim institucijama, a ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice za pra}enje i provo|enje me|unarodnih konvencija i drugih dokumenata iz oblasti ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ministarstvo pravde BiH ima obavezu obezbje|ivanja da zakonodavstvo BiH i njegova provedba na svim nivoima budu u skladu sa oabvezama BiH koje proizilaze iz me|unarodnih sporazuma. Nadle`nost Direkcije za evropske integracije ovim Zakonom je pobliè definisana tako što je utvr|eno da je Direkcija nadle`na za koordiniranje poslova na uskla|ivanju pravnog sistema BiH sa standardima za pristupanje Evropskoj uniji (komunitarno pravo), provjeru uskla|enosti svih nacrta zakona koje Vije}u ministara dostavljaju ministarstva i upravne organizacije sa direktivama Bijele knjige – Pripreme pridruènih zemalja Centralne i Isto~ne Evrope za integraciju u unutrašnje trìšte Unije i procedurama zadovoljavanja zahtijeva relevantne direktive. Dalje je ustanovljena i obaveza uskla|ivanja aktivnosti organa i institucija u BiH koje se odnose na odgovaraju}e aktivnosti potrebne za evropske integracije. Ova Direkcija je zaduèna, kao tehni~ko operativno tijelo, za kontakte sa Evropskom komisijom. Direkcija za evropske integracije je nadle`na i za koordinaciju nad provo|enjem odluka koje donose nadle`ni organi i institucije BiH, entiteta i Br~ko Distrikta BiH u odnosu na sve aktivnosti potrebne za evropske integracije; potom u~estvovanje u aktivnostima ili izradi nacrta zakona, drugih propisa i smjernica koje se odnose na poslove koje je BiH du`na preduzimati u procesu uklju~ivanja u evropske integracije; djelovanje kao glavni operativni partner institucija Evropske komisije u procesu stabilizacije i pridruìvanja, kao i koordinacija pomo}i Evropske unije BiH. Na osnovu citiranog vidimo da je ovaj posljednji pravni propis u potpunosti zaokruìo pravni okvir vezan za uvo|enje obaveze na uskla|ivanju pravnih propisa BiH sa zahtjevima me|unarodne zajednice. Naravno da je za sprovo|enje ovog postupka osnovna pretpostavka donošenje zajedni~kih propisa na nivou BiH, kao i me|usobna uskla|enost entitetskih propisa. 3. Zajedni~ki pravni propisi u oblasti autorskih prava, prava srodnih autorskim pravima i prava industrijske svojine 7. Oblast autorskih prava, prava srodnih autorskim pravima i prava industrijske svojine jedna je od najinteresantnijih vezano za temu ovog rada, a s obzirom na ~injenicu da u oblasti prava intetelektualne svojine postoji visok stepen unifikacije rješenja na me|unarodnom planu. Prava 312


28.5.2007

1:22

Page 313

intelektualne svojine jedna su od temeljnih ljudskih prava koja su neodvojivo vezana uz li~nost ~ovjeka i kao takva zašti}ena su po najvišim me|unarodnim standardima o ljudskim pravima.877 Reforma BiH zakonodavstva u ovoj oblasti je bila neophodna kao preduslov pristupanja BiH Svjetskoj trgovinskoj organizaciji i potpisivanju TRIPS sporazuma, kao sporazuma o trgovinskim aspektima intelektualnog vlasništva. Jedinstveno regulisanje prava intelektualne svojine dobija na va`nosti zbog njihove velike uloge i u~eš}a u svjetskoj trgovinskoj razmjeni, kao i iz razloga suzbijanja nezakonitog umnoàvanja i stavljanja u promet pojedinih prava intelektualne svojine, a posebno autorskih prava. Reforma BiH zakonodavstva, u ovoj oblasti, izvršena je na taj na~in da su donešena dva ve} citirana zakona jedinstveno za prostor BiH, odnosno oni su time inkorporisani u dio jedinstvenog PS BiH. 8. Prema ZAP osnovna pitanja koja su ure|ena prema zahtjevima me|unarodne zajednice su slijede}a: - Uvedeno je pravo iznajmljivanja kako to nalaè TRIPS, - Uvedena su i regulisana sva prava srodna autorskim pravima prema Rimskoj konvenciji, i to prava proizvo|a~a fonograma i organizacija za radio difuziju, - Uvedena je zaštita baza podataka, kao zbirki autorskih djela, a kompjuterski programi sada su svrstani u posebno zašti}eno djelo koje se tretira kao pisano knjièvno djelo, - Izvršeno je uskla|ivanje kaznenih sankcija prema novim oblicima povrede autorskih prava i prava srodnih autorskom pravu, - Izvršeno je uskla|ivanje prekršajnih sankcija prema novim oblicima povrede autorskih prava i prava srodnih autorskom pravu, - Izvršeno je preciziranje civilne, odnosno gra|ansko pravne zaštite, - Uvedene su zasebne mjere carinskog nadzora nad uvozom autorskih djela, - Produèni su rokovi trajanja prava umjetnika izvo|a~a, kao i nosilaca ostalih srodnih prava, - Ukinuto je pravo na prevo|enje djela bez odobrenja autora, - Ukinuto je pravo emitovanja autorskih djela bez odobrenja autora i izvedbi bez odobrenja izvo|a~a, - Produèno je trajanje autorskih imovinskih prava na 70 godina, - Adekvatnije su formulisana osnovna imovinska prava autora, pravo umnoàvanja, pravo stavljanja u promet, pravo javnog saopštavanja i pravo emitovanja, - Na adekvatniji na~in se tretira autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu, a posebno kada se radi o ra~unarskim programima i bazama podataka, - Kao zasebne uvedene su kaznene sankcije i to za krivi~na djela prema fizi~kim licima i posebno sankcije za prekršaje prema pravnim lici877 Pobliè o me|unarodno-pravnoj zaštiti vidjeti: Prof.dr. Vesan Besarovi}, „Intelektualna svojina“, îgoj štampa, Beograd 2000, str. 218-232 i 350-365.

313


28.5.2007

1:22

Page 314

ma i odgovornim licima u pravnom licu i - Uvedena je nadle`nost Suda BiH za krivi~na djela i prekršaje utvr|ena ovim zakonom. 9. U pogledu prava industrijske svojine, kao druge kategorije prava intelektualne svojine, ZIS-om su prihva}ena savremena rješenja. Za autorska prava i srodna prava i za prava industrijske svojine sticanje i zaštita ovih prava vrši se putem jedinstvene institucije na nivou BiH, a to je Institut za standarde, mjere i intelektualno vlasništvo BiH (dalje: Institut). Izuzetak se odnosi na autorska prava i prava srodna autorskim kod kojih se problemima vezanim za njihovu zaštitu moè baviti i ovlaštena agencija registrovana za te poslove. Jedini uslov, postavljen prema ZAP, je da se radi o agenciji koja je za te poslove dobila ovlaštenje, odnosno odobrenje Instituta. ZIS je u znatnoj mjeri redizajnirao pojedina prava industrijske svojine, tako da su predmet zaštite slijede}e kategorije: - Pronalazak koji se štiti patentom, odnosno patentom sa skra}enim trajanjem, - Znak koji je podoban za razlikovanje roba, odnosno usluga štiti se ìgom, - Novi oblik proizvoda ili njegovog dijela štiti se industrijskim dizajnom i - Oznaka koja ozna~ava geografsko porijeklo proizvoda štiti se geografskom oznakom. 10. Prava koja se sti~u, prema ZIS, dijele se na materijalna i moralna prava i ista se sti~u priznanjem, odnosno registracijom prava industrijskog vlasništva. Materijalna prava industrijskog vlasništva obuhvataju isklju~iva prava privrednog iskorištavanja i raspolaganja u skladu sa zakonom. Moralna prava pronalaza~a, odnosno autora industrijskog dizajna, su prava da bude nazna~en u prijavi i u svim ispravama koje se odnose na patent, odnosno industrijski dizajn. Strana pravna i fizi~ka lica, u pogledu zaštite prava industrijskog vlasništva u BiH, uìvaju ista prava kao i doma}a fizi~ka i pravna lica i sa njima izjedna~ena lica, ako to proizilazi iz me|unarodnih konvencija i ugovora kojima je pristupila, odnosno koje je ratifikovala BiH, ili uz primjenu reciprociteta ~ije se postojanje pretpostavlja dok se protivno ne dokaè. Novinu u ZIS predstavlja definisanje industrijskog dizajna kojim se štiti izgled cijelog ili dijela proizvoda koji je nov i ~iji je individualni karakter rezultat posebnih obilje`ja, linija, kontura, boja, oblika, odnosno materijala proizvoda samog po sebi ili njegovih ornamenata. Pod proizvodom, u smislu prethodne definicije, podrazumjeva se bilo koji industrijski ili zanatski proizvod, uklju~uju}i dijelove za sastavljanje u kompleksan proizvod, grupe ili kompozicije proizvoda, ambalaù, modne krojeve, grafi~ke simbole i topografske oznake, isklju~uju}i ra~unarske programe i poluprovodne proizvode. I raniji pojam oznake porijekla proizvoda je redefinisan i sada se ozna~ava kao geografska oznaka, a pod istom se podrazumjevaju oznake koje ozna~avaju da roba poti~e sa odre|ene teritorije, regije ili mjesta na toj teritoriji, na kojoj se odre|eni kvalitet, reputacija ili 314


28.5.2007

1:22

Page 315

neka druga karakteristika robe moè dovesti u vezu sa njenim geografskim porijeklom. Geografska oznaka, se moè, tako|er, registrovati za naziv robe koji je dugom upotrebom u privrednom prometu postao poznat kao znak da roba poti~e sa odre|enog lokaliteta ili regije. Pored pobrojanog, geografska oznaka se moè upotrebljavati za ozna~avanje prirodnih proizvoda, uklju~uju}i poljoprivredne, industrijske ili zanatske proizvode. Posebna novina kod prava industrijske svojine, isto kao i kod autorskih i srodnih prava, jesu posebni i poja~ani oblici zaštite ovih prava. Pored klasi~ne civilne, odnosno gra|ansko pravne zaštite, posebno se predvi|ene privremene mjere i mjere vezane za osiguranje dokaza, kao i mjere carinskih organa vezane za oduzimanje, isklju~enje iz prometa ili uništavanje uvezene robe a kada se u~ini vjerovatnim da bi uvozom odre|ene robe u dràvu bila povrije|ena isklju~iva prava nosioca prava industrijske svojine. Kao zasebna grupa kaznenih mjera zaprije~ena su krivi~na djela i to kao blanketna krivi~na djela s obzirom da ista nisu sadràna u krivi~nom zakonodavstvu. Pored krivi~nih djela posebno egzistira i zasebna kategorija kaznenih djela, a to su privredni prestupi, koji uvode nov~ane kazne za prekršioce, odnosno za pravna lica i odgovorna lica u pravnom licu. Za ovu grupu prava industrijske svojine jedinstveno je i rješenje da je za vo|enje postupka za krivi~na djela utvr|ena ovim zakonom, kao i za donošenje rješenja u drugom stepenu za prekršaje nadleàn Sud BiH. U pogledu vo|enja postupka za prekršaje, utvr|ene ovim zakonom, nadle`ni su entitetski sudovi. Svojim prelaznim odredbama ZIS je zadrào validnost prava industrijske svojine koja su priznata odlukama Saveznog zavoda za patente bivše SFRJ do 01.03.1992. g. pod uslovom da je upravni postupak okon~an pred Institutom ili da je u skladu sa Madridskim sporazumom o me|unarodnom registrovanju ìgova pred Svjetskom organizacijom za intelektualno vlasništvo.

4. Postoje}a zakonodavna regulativa/pravna vrela i pristup 11. Autorska i njima srodna prava su jedne od rijetkih pravnih disciplina koje su pravno ure|ene jedinstveno za prostor BiH. Osnovni doma}i izvor prava za ovu nau~nu disciplinu je Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini („Sl. glasnik BiH”, br. 7/02) koji je stupio na snagu 18.04.2002. godine. Kao doma}i izvori prava javljaju se još Zakon o radu („Sl. Novine F BiH”, br. 43/99), Zakon o trgovini („Sl. novine F BiH”, br. 2/95 i 14/97), Zakon o porezu na promet proizvoda i usluga („Sl. novine F BiH”, br. 6/95 i 14/97), Zakon o obligacionim odnosima („Sl. list R BiH”, br. 2/92, 23/93 i 13/94), Zakon o trìšnoj inspekciji („Sl. novine F BiH” br. 2/95), kao i odgovaraju}i procesni propisi koji se primjenjuju u slu~aju spora i/ili vo|enja odgovaraju}eg postupka vezano za zaštitu autorskih prava. Kao autonomni izvori prava za ovu nau~nu disciplinu javljaju se svi normativni akti pravnih lica kojima se reguliše postupak zaštite autorskih prava uklju~ivo i pojedina~ne autorske i izdava~ke ugovore, kao i ugovore o radu sa zaposlenicima. 315


28.5.2007

1:22

Page 316

Na me|unarodnom planu kao izvori prava za ovu nau~nu disciplinu javljaju se Bernska konvencija za zaštitu knjièvnih i umjetni~kih djela iz 1886. god., Univerzalna konvencija o autorskom pravu iz 1952. god., Sporazum o trgovinskim aspektima prava intelektualne svojine iz 1994. god. i Ugovor o autorskom pravu koji je usvojila Svjetska organizacija za intelektualnu svojinu 1996. god., a u cilju osavremenjavanja Bernske konvencije.878 Kao ilustrativna za ovu nau~nu disciplinu, je i regulativa iz oblasti autorskog prava u okviru Evropske unije. Na nivou Evropske unije ovaj proces se odvija u dva smjera, i to: - unifikacija nacionalnih prava zemalja ~lanica u cilju stvaranja nadnacionalnog prava u ovoj oblasti i - harmonizacija postoje}ih nacionalnih propisa zemalja ~lanica.879 12. U sferi autorskog prava pravna regulativa, na nivou Evropske unije, ima karakter harmonizacije nacionalnih propisa, a putem odgovaraju}ih direktiva. Za oblast autorskog prava doneseno je pet direktiva. Radi se o slijede}im direktivama: - direktiva o pravnoj zaštiti ra~unarskih programa, - direktiva o pravu davanja u zakup i na poslugu primjeraka autorskih djela i primjeraka prava srodnih pravima industrijske svojine, - direktiva o uskla|ivanju odre|enih autorskih i srodnih propisa koji se odnose na satelitsko emitovanje i kablovsku reemisiju, - direktiva o harmonizaciji roka trajanja autorskog prava i odre|enih srodnih prava i - direktiva o pravnoj zaštiti baze podataka. Zna~aj ovih direktiva je u tome što je njihova sadrìna na odgovaraju}i na~in inkorporisana i u naš Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u Bosni i Hercegovini. 13. Za razliku od evropsko-kontinentalnog prava gdje uìvanje autorskih prava ne podlijeè nikakvim formalnostima, u pravu SAD 878 Tekst konvencija vidjeti prema: Igor Gliha, „Pravni propisi – autorsko pravo”, Informator, Zagreb 2002, i pobliè Ivan Henneberg, „Autorsko pravo”, Informator, Zagreb, 2001. Izdavanje knjiga postaje privredna aktivnost s kraja 15-og vijeka. Tako su vladari odobravali privilegije u cilju stimulacije ove privredne aktivnosti, ali su dobijali i nadoknadu od izdava~a i imali su mogu}nost uvida u izdava~ku djelatnost uklju~ivo i pravo na cenzuru. Ove privilegije su bile uvedene u cilju zaštite izdava~a, a autori su ostvarivali samo pravo na nov~anu naknadu. Kao zna~ajan korektiv u ovoj oblasti bio je rad Martina Lutera iz 1525. god. „Opomena štamparima”. Koriste}i povod kra|u jednog njegovog manusskripta iz štamparije u Vitembergu i njegovog izdavanja u Nirnbergu Martin Luter se zalaè za zaštitu rada i troškova izdava~a, ali i za zaštitu autora od saka}enja njihovih djela. 879 Podrobnije vidjeti: dr. Vesan Besarovi}, „Intelektualna svojina – industrijska svojina i autorska prava”, îgoj štampa, Beograd 2000, str. 365-366.

316


28.5.2007

1:22

Page 317

zadràne su formalnosti koje se ogledaju u: obavezi stavljanja oznake „copyright“, depozit i registracija djela. Autor moè objaviti djelo i bez ispunjavanja formalnih uslova i djelo uìva zakonsku zaštitu (statutary protection) za period od 5 godina. Ako se po proteku ovog roka ne ispune zakonom traèni uslovi djelo pada u javni domen. Predmet interesa su nam doma}i, nacionalni propisi, i to su zakonski i podzakonski pravni akti koji definišu pojedine pravne institute ove nau~ne discipline. Potom pravni obi~aji (npr. pravo autora na odre|eni broj besplatnih autorskih primjeraka ili ~asopisa u kom je objavljen autorski prilog i sl.), sudska praksa i pravna nauka koji tako|er imaju znatan uticaj na stvaranje, izmjenu i primjenu odgovaraju}ih pravnih propisa u ovoj oblasti.880 Kao posebno interesantna oblast javljaju se autorska djela stvorena u radnom odnosu, po narud`bi i kolektivno autorsko djelo (~lanovi 24-28 Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u BiH (u daljem tekstu: ZAP). Radi se o odnosima koji moraju biti regulisani autorskim i izdava~kim ugovorom. 14. Pojmovi koji }e se dalje koristiti imaju slijede}e zna~enje: Autorsko djelo predstavlja individualnu duhovnu tvorevinu iz oblasti knjièvnosti, nauke, umjetnosti i drugih oblasti stvaralaštva bez obzira na vrstu, na~in i oblik izraàvanja (~lan 6 stav 1 ZAP-a). Vrste autorskih djela su naro~ito: - pisana djela (knjige, brošure, knjièvni tekstovi, ~lanci i ostali natpisi i kompjuterski programi); - govorna djela (predavanja, govori i druga djela iste prirode); - dramska i dramsko-muzi~ka djela; - koreografska i pantomimska djela; - muzi~ka djela, s rije~ima ili bez rije~i; - filmska djela i djela stvorena na na~in sli~an filmskim djelima; - djela iz oblasti slikarstva, vajarstva, arhitekture i grafike, bez obzira na materijal od kojeg su na~injena, te ostala djela likovnih umjetnosti; - djela svih grana primijenjenih umjetnosti i industrijskog oblikovanja; - fotografska djela i djela proizvedena postupkom sli~nim fotografskom; - kartografska djela (geografske karte, topografske karte i sl.) i - planovi, skice i plasti~na djela, koja se odnose na geografiju, topografiku, arhitekturu ili drugu nau~nu ili umjetni~ku oblast. Predmet autorsko-pravne zaštite ne mogu biti: - ideje, koncepti, postupci, radne metode, matemati~ke operacije, na~ela, otkri}a; - zvani~ni tekstovi iz oblasti zakonodavstva, uprave i sudstva; 880 U izdava~koj praksi je obi~aj da autoru pripada odre|eni broj besplatnih primjeraka i taj broj se kre}e u rasponu od 5 do 15 primjeraka. Izuzetak bi bila kolektivna djela (npr. enciklopedije, zbornici i sli~no) gdje je taj broj autorskih primjeraka manji. U svakom slu~aju ovo pitanje treba urediti izdava~kim ugovorom.

317


28.5.2007

1:22

Page 318

- stru~ni izvještaj, referat, slu`beni akt ili sli~an rad nastao u vršenju radnih obaveza u privrednoj ili drugoj djelatnosti. - Autor djela je fizi~ko lice koje je stvorilo djelo i ~ije je ime i prezime ili pseudonim ozna~en na djelu dok se suprotno ne dokaè (~lanovi 12 i 13 ZAP-a). - Autorskim djelom se smatraju i zbirke autorskih djela, kao što su: enciklopedije, zbornici, antologije, muzi~ke zbirke, fotografske zbirke i sl., kao i baze podataka bilo da su ~itke mašinski ili u drugoj formi, koje, s obzirom na izbor ili raspored gra|e, predstavljaju samostalne individualne duhovne tvorevine. Autorskim djelom smatraju se i zbirke narodnih knjièvnih i umjetni~kih tvorevina, dokumenata, sudskih odluka, ili zbirke druge sli~ne gra|e, koje same po sebi ne predstavljaju zašti}ena autorska djela ako te zbirke, s obzirom na izbor ili raspored i na~in izlaganja gra|e, predstavljaju samostalne individualne duhovne tvorevine. Prijevodi, prilago|avanja, muzi~ke obrade i druge prerade izvornih autorskih djela koja predstavljaju samostalnu individualnu tvorevinu, zašti}eni su kao i autorsko djelo.881 - Kaoautori su tvorci autorskog djela kao nedjeljive cjeline koje je stvoreno saradnjom dva ili više fizi~kih lica i gdje svim koautorima pripada nedjeljivo autorsko pravo (~lan 15 ZAP-a).882 - Autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu je ono djelo koje je stvorio posloprimac u izvršavanju svojih obaveza ili po uputstvima poslodavca (~lan 24 ZAP-a).883 881 „Zbirka propisa, ukoliko predstavlja uobi~ajen na~in sre|ivanja odre|enog zakonskog materijala, koji se štampa kao jedna cjelina u cilju olakšavanja upotrebe istog, nije stvarala~ki rad, ve} tehni~ki posao, i ne moè se smatrati originalnom tvorevinom, pa prema tome to nije autorsko djelo i pored toga što je za isti rad potrebna odre|ena stru~nost“. Odluka Vrhovnog privrednog suda Sl. 631/61 od 05.04.1961. god. „Sastavljanje obrazaca je stru~no tehni~ki posao, pa po pravilu ne predstavlja duhovnu tvorevinu koja bi se mogla smatrati autorskim djelom. Obrasci mogu predstavljati autorsko djelo samo ako se pomo}u njih, zahvaljuju}i stvarala~koj aktivnosti sastavlja~a, na originalan na~in rješavaju odre|eni problemi“. Odluka Vrhovnog privrednog suda Sl. 823/66 od 14.07.1966. god. Zbirka odluka Vrhovnih sudova 1963, knjiga 7, str. 190. 882 „Da bi se radilo o koautorstvu potrebno bi bilo da postoji zajedni~ko intelektualno stvaranje koje je potaknuto zajedni~kom inspiracijom, te da je spomenuto djelo iz oblasti arhitekture rezultat zajedni~ke zamisli koja bi dovela do njihove tijesne saradnje u kojoj bi svaki od njih dao svoj doprinos“. Presuda Vrhovnog suda Hrvatske Rev-17/84 od 11.06.1985. god. Pregled sudske prakse br. 29/86, str. 115. „Koautorima objavljene drame pripada nedjeljivo autorsko pravo, pa je tuèna izdava~ka organizacija u obavezi da svakom od njih isplati polovinu od odre|enog iznosa po autorskom tabku“. Odluka Vrhovnog suda Srbije Rev-1678/81. Bilten sudske prakse br. 13-14/81, str. 53. 883 „Kada je autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu, onda organ, privredna i društvena organizacija u ~ijoj slu`bi je autorsko djelo stvoreno, ima isklju~ivo pravo da to djelo iskorištava u okviru svojih zadataka, bez traènja posebne dozvole od autora i bez pla}anja naknade za korištenje, dok autor djela zadràva na tom djelu ostala autorska prava ukoliko ta prava Zakonom nisu ograni~ena“. Odluka Vrhovnog suda Jugoslavije Rev-2825/64 od 30.12.1969. god. Bilten sudske prakse br. 14/65, str. 9. „Radnik – autor djela stvorenog u radnom odnosu, zadràva autorska moralna prava na tom djelu, što zna~i i pravo da bude priznat i ozna~en kao tvorac djela“. Presuda Okru`nog suda u Beogradu P-4461/79.

318


28.5.2007

1:22

Page 319

- Kolektivno autorsko djelo je djelo stvoreno na podsticaj i u organizaciji fizi~kog ili pravnog lica, u ~ijem stvaranju je u~estvovao ve}i broj lica i koje se koristi pod imenom naru~ioca, kao enciklopedije, zbornici, ra~unarski programi, baze podataka (~lan 28 ZAP-a). - Autorsko djelo po narud`bi je ono djelo koje se stvoreno na osnovu ugovora o djelu i gdje sva autorska prava pripadaju autoru ako ugovorom druga~ije nije odre|eno (~lan 27 ZAP-a). - Autor zbirke autorskih djela je fizi~ko lice koje je tu zbirku sa~inilo (~lan 14 ZAP-a). - Autorska prava su imovinsko pravna ovlaštenja autora (imovinska prava) i li~no-pravna ovlaštenja (moralna prava), ~lan 29 ZAP-a. - Imovinska prava autora su isklju~ivo ovlaštenje autora na ekonomsko i drugo iskorištavanje (upotrebu) djela (~lan 30, stav 1 ZAP-a) kao: - davanje odobrenja za objavljivanje, - stavljanje u promet originala ili umnoènih primjeraka, uklju~uju}i njihov uvoz, - javno predstavljanje, - javno izvo|enje, emitovanje, saopštavanje javnosti, - prevo|enje, - prilago|avanje ili iskorištavanje u bilo kom drugom obliku, - povla~enje iz prometa i uskra}ivanje daljeg korištenja djela ako za to postoje ozbiljni moralni razlozi (~lanovi 33 i 34 ZAP-a).884 - Moralna prava autora su neotu|iva i neprenosiva ovlaštenja da moè: - biti priznat i ozna~en kao stvaralac djela pod svojim imenom, pod pseudonimom ili na njegovo ime ili anonimno, - odlu~iti kada }e i u kojoj formi njegovo djelo biti prvi put objavljeno, - suprotstaviti se svakom deformisanju, saka}enju ili drugom mijenjanju djela, - suprotstaviti se svakoj upotrebi djela koja bi vrije|ala njegovu ~ast ili ugled (~lan 31 ZAP-a). Bilten Okru`nog suda u Beogradu br. 11-12/81, str. 75. „Radnik koji u izvršenju svojih obaveza izradi stru~ni izvještaj, referat ili stru~ni rad, ne sti~e nikakva autorska ovlaštenja na tim radovima“. Odluka Vrhovnog suda Srbije G`-1695/81. Bilten sudske prakse br. 15-16/82, str. 43. „Kada je tuìlac, kao lice u radnom odnosu sa tuènikom, izradio uputni eleborat i kada je tuèni za rad u saglasnosti sa tuìocem primio izradu tog elaborata za ra~un naru~ioca, tuìlac nema pravo na isplatu naknade na ime autorskog honorara jer poslodavac u ~ijoj je slu`bi autorsko djelo stvoreno od strane tuìoca u radnom odnosu, ima isklju~ivo pravo da to djelo iskorištava“. Odluka Vrhovnog suda Jugoslavije Rev-814/62 od 22.08.1982. god. Citat prema: Jezdimir Mitrovi}: “Autorsko pravo i pravo industrijske svojine kroz sudsku praksu”, Savremena administracija, Beograd, 1976. god., str. 25. 884 „Autor moè u svako doba povu}i iz prometa odnosno otkupiti primjerke svog objavljenog djela (pravo pokajanja). Proizilazi iz dikcije norme da je rije~ o pravu pokajanja – droit de repentir autora, a ne o du`nosti izdava~a da o tome vodi ra~una na što ukazuje izravno i tekst norme da je autor duàn prethodno naknaditi štetu korisniku, odnosno vlasniku djela”. Odluka Privrednog suda Hrvatske P`-2460/87 od 12.01.1988. god. Pregled sudske prakse br. 40/89, str. 149.

319


28.5.2007

1:22

Page 320

- Citiranje autorskog djela je doslovno navo|enje odlomaka iz djela koje je na zakonit na~in postalo pristupa~no javnosti uz uslov da bude u skladu sa dobrim obi~ajima i u mjeri opravdanoj svrhom koja se ima posti}i, te da se prilikom citiranja nazna~i izvor i ime autora ako se njegovo ime nalazi u izvoru (~lan 51, stav 1, ta~ka g) ZAP-a).885 - Korištenje autorskog djela bez dozvole autora na teritoriji BiH je mogu}e u slijede}im slu~ajevima: - reprodukovanje nau~nog djela ili takvog djela manjeg obima u ~itankama i ud`benicima u svrhe nastave i nau~nog rada (~lan 29, stav 1, ta~ka a) ZAP-a), - objavljivanje izvještaja o objavljenim nau~nim djelima u kojima se sadràj tih djela reprodukuje na originalan i skra}en na~in (~lan 51, stav 1, ta~ka 3 ZAP-a). - doslovno navo|enje odlomaka – citata (vidi ta~ku 13.), - objavljivanje putem štampe i radio-televizije radi obavještavanja o teku}im doga|ajima, govori namijenjeni javnosti, te objavljivanje na javnim sastancima i slu`benim sve~anostima (~lan. 53, stav 1 ZAR-u.), - davanje kra}ih izvještaja o predavanjima u dnevnoj i povremenoj štampi i putem radio difuzije. (~lan 53, stav 2 ZAR-a).886 - Izdava~ je pravno lice kome je izdavanje autorskih djela djelatnost ili pravno lice koje je ovlašteno na izdavanje autorskog djela (npr. fondacija, udruènje, dràvno tijelo, zadu`bina i sl.) - Izdava~ka djelatnost je osnovna ili sporedna djelatnost registrovana prema vaè}im propisima kod nadle`nog suda, a koja je upravljena na objavljivanje autorskog djela štampanjem, odnosno umnoàvanjem (npr. Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu - organizaciona jedinica Izdava~ka djelatnost). - Izdava~ki ugovor je vrsta autorskog ugovora zaklju~enog u pismenoj formi kojim autor prenosi na izdava~a pravo objavljivanja autorskog djela štampanjem, odnosno umnoàvanjem (~lan 64, stav 1 ZAP-a). - Autorski ugovor je ugovor kojim autor svoja prava na iskorištavanje djela prenosi na drugo lice. Obavezno se zaklju~uje u pismenoj formi u pro885 U autorskom pravu SAD ovo pitanje je ure|eno na specifi~an na~in. Radi se o doktrini fer korištenja djela (fair use doctrine). Fer korištenje autorskog djela nije povreda autorskog prava ali se za tu ocjenu, u svakom konkretnom slu~aju, u obzir uzimaju slijede}i kriteriji: svrha i priroda korištenja autorskog djela, veli~ina i zna~aj korištenja dijelova autorskog djela i posljedice korištenja na trìštu. Ovakav fleksibilan stav, koji je našao mjesto i u Zakonu o autorskom pravu SAD (~lan 107) nije uvijek potvr|en i u sudskoj praksi. Tako Vrhovni sud SAD (Odluka od 20.05.1985. god.) u sporu „Horper & Raw v. Nation Enterprises“ nije prihvatio doktrinu o fer korištenju djela u tom smislu da se dozvoli neovlašteno korištenje memoara Predsjednika Geralda Forda. Njema~ka doktrina poznaje teoriju „nadzakonskog stanja nu`de“ po kojoj je u odre|enim slu~ajevima mogu}e pozivanje na javni interes u vezi sa slobodom informisanja ili nau~nog istraìvanja da bi se isklju~ila protivpravnost korištenja predmeta zaštite. 886 „Postoji povreda autorskog moralnog prava iz Zakona o autorskom pravu i u slu~ajevima kada se tu|e autorsko djelo koristi sa manje od 1/4 djela, ali se ne ozna~e ime i prezime autora izvornog djela i porijeklo pozajmice“. Rješenje Vrhovnog suda Srbije G`- 585/92 od 13.10.1992. god. Citat prema Dimitrije Mili}: „Komentar zakona o autorskom pravu i srodnim pravima sa sudskom praksom”, Nomos, Beograd, 1998, str. 82.

320


28.5.2007

1:22

Page 321

tivnom ne proizvodi pravno dejstvo. Bitni elementi su mu: ugovorne strane, naziv autorskog djela, na~in korištenja autorskog djela i naknada, ako se djelo koristi uz naknadu. (~lanovi 57-63. ZAP-a).887

5. Autorsko- pravna/gra|ansko - pravna za{tita autorskih prava 15. Gra|ansko-pravna zaštita autorskih prava predstavlja najobuhvatniju zaštitu autorskih prava a do koje dolazi zbog povrede imovinskih ili moralnih prava autora. Povreda autorskog prava moè nastati zbog povrede zakona ili autorskog, odnosno izdava~kog ugovora, kao podvrste autorskog ugovora. Postupak za zaštitu autorskog prava pokre}e se tu`bom kod nadle`nog suda. Nadle`nost suda u Federaciji BiH odre|ena je Zakonom o parni~nom postupku („Sl. novine F BiH“, br. 42/98) i s obzirom na kantonalno ustrojstvo Zakonom o redovnim sudovima nekog od Kantona. U prvom stepenu u Federaciji nadle`ni su opštinski ili kantonalni sudovi. U slu~aju da autorski spor ima karakter privrednog spora (npr. u sporu se nalaze pravno lice kao nosilac autorskih prava za autorska djela stvorena u radnom odnosu naspram drugog pravnog lica koje ima svojstvo izdava~a) nadle`nost suda }e ovisiti i od vrijednosti predmeta spora. I ovo pitanje se u Federaciji BiH rješava odgovaraju}im Zakonom o redovnim sudovima na nivou Kantona. U drugom entitetu, Republici Srpskoj, s obzirom na druga~iji sitem teritorijalnog ustrojstva, ovo pitanje nadle`nosti redovnih sudova rješava se Zakonom o parni~nom postupku („Sl. glasnik RS”, br. 32/94). U pogle887 Zakonodavac nije propisao tira`, niti broj izdanja kao bitan elemenat ugovora. Dešava se da se ovo pitanje rješava u praksi. Tako ako broj izdanja nije odre|en ugovorom, onda se smatra da se mislilo samo na jedno izdanje djela, a ako nije odre|ena visina tiraà onda je to 500 primjeraka. Naravno da ovo pitanje ovisi i od vrste i namjene djela. Tako, ako su u pitanju nastavni udènici za osnovne i srednje škole „uobi~ajeni” tira` }e biti znatno ve}i. Primjera radi u skandinavskim zemljama predvi|ena je maksimalna visina tiraà za knjièvna djela – 2.000 primjeraka; ili npr. u Njema~koj jednim izdanjem se smatra tira` od 1.000 primjeraka. U pogledu broja izdanja ilustrativani su i primjeri iz sudske prakse. „Istovremeno štampanje monografije na srpskom i engleskom jeziku bez promjene, predstavlja dva izdanja pa autor ima pravo na autorsku naknadu za svako izdanje posebno”. Odluka Vrhovnog suda Srbije G` 167/88, citat prema Jezdimir Mitrovi}, op.cit.str. 83. „Tuèni Kosmos” iz Beograda obavezan je da isplati tuìtelju Agati Kristi, knjièvnici iz Londona na ime autorskog honorara po osnovu pismeno zaklju~enog ugovora po kom je tuèni na osnovu ovlaštenja tuìtelja objavio na srpskohrvatskom jeziku djela pod imenom „Five Litle Pigs” u jednom izdanju uz pla}anje ugovorenog autorskog honorara. Kako je djelo objavljeno tokom 1959. godine pod naslovom „Pet svjedoka” a autorski honorar nije pla}en tuìtelju, Sud donosi odluku i obavezuje tuènog da tuìtelju isplati sa kamatom i troškovima spora traèni autorski honorar. Odluka Okru`nog suda u Beogradu P 873/61 od 11.04.1961. god. Citat prema Dimitrije Mili}, op. cit., str. 164. „Jednovremeno umnoàvanje i stavljanje u promet jednog broja primjeraka na }irilici i jednog broja primjeraka na latinici predstavlja dva izdanja”. Odluka Vrhovnog privrednog suda Gs 2/56 od 26.05.1956. god. Zbirka sudskih odluka knjiga I str. 373.

321


28.5.2007

1:22

Page 322

du ostalih na~ina zaštite, nadle`nost sudova i postupak pokretanja zaštite, bit }e izloèn posebno za svaki oblik autorsko-pravne zaštite. 16. Izvori prava za gra|ansko-pravnu zaštitu autorskih prava, pored procesnih propisa, su materijalni propisi i to: ZAP i Zakon o obligacionim odnosima (dalje: ZOO). Zakonodavac je, tako, predvidio da lice ~ije je autorsko pravo povrije|eno moè zahtijevati zaštitu tog prava zahtjevima predvi|enim ZAP-om i naknadu štete predvi|enu zakonom koji reguliše obligacione odnose. ZAP-om su jedinstveno nomirane povrede autorskih, imovinskih i moralnih prava (Glava XIV ~lan 112 ZAP-a), s tim što postoje odre|ene specifi~nosti kod zaštite autorskih moralnih prava (~lan 113) i kod postupanja prekršioca iz namjere ili krajnje nepa`nje (~lan 113 ZAP-a). Posebno su odre|ene privremene mjere koje sud moè izre}i u slu~ajevima kada ovlašteno lice u~ini vjerovatnim da je neko njegovo isklju~ivo pravo povrije|eno. Ova mogu}nost izricanja privremene mjere postoji i kada se povreda isklju~ivog prava u~ini vjerovatnom (~lan 113 ZAP-a). Zna~i ZAP predstavlja propis kojim su utvr|ene mjere koje nadle`ni sud moè preduzeti u pogledu zaštite autorskih prava, a ZOO propis kojim se utvr|uje vrsta štete, dok obim naknade predstavlja fakti~ko pitanje i visinu štete utvr|uje nadle`ni sud u ovisnosti od okolnosti slu~aja. Izuzeci su predvi|eni ZAP-om pa tako u slu~aju povrede autorskog imovinskog ili drugog prava koja je izvršena namjerno ili iz nepa`nje, tuìlac moè zahtijevati pla}anje ugovorenog ili za tu vrstu korištenja uobi~ajenog honorara ili naknade za tu vrstu korištenja uve}anu do 200% bez obzira da li mu je zbog u~injene povrede nastala imovinska šteta ili nije (~lan 113, stav 1 ZAP-a). Prilikom odlu~ivanja o pla}anju i visini nadoknade štete sud }e u obzir uzeti naro~ito stepen krivice, visinu ugovorenog ili uobi~ajenog honorara, kao i preventivnu svrhu civilne kazne (~lan 113, stav 2 ZAP). U odnosu na pravilo da se vrsta štete utvr|uje putem ZOO postoji izuzetak u ~lanu 114 ZAP-a koji normira da sud autoru, pored naknade imovinske štete, moè zbog povrede njegovih moralnih prava dosuditi i pravednu nov~anu naknadu u smislu odredbi ZOO o nov~anoj naknadi nematerijalne štete. Sud na zahtjev tuìoca, kao ovlaštenog lica za traènje autorsko-pravne zaštite, moè presudom narediti slijede}e: - da se tuènom zabrane radnje kojima se priprema povreda, izvrši povreda, kao i budu}e povrede prava; - da tuèni ukloni stanje nastalo izvršenom povredom i uspostavi stanje koje je bilo prije nego što je povreda izvršena; - da uništi ili preina~i protupravno proizvedene primjerke i ambalaù djela, primjerke izvo|enja ili drugih predmeta zašti}enih ovim zakonom;

322


28.5.2007

1:22

Page 323

- da se unište ili preina~e matrice, negativi, plo~e, kalupi ili druga sredstva kojima je po~injena povreda; - da se unište ili preina~e sprave koje su isklju~ivo ili prete`no namijenjene za provo|enje prava zašti}enog zakonom, a koje se nalaze u vlasništvu prekršioca; - da se objavi presuda na trošak tuènog u javnim glasilima na na~in i u obimu koji odredi sud.888 Izuzetak predstavlja mogu}nost tuìoca da, umjesto zahtjeva za uništavanjem ili preina~avanjem protiv-pravno proizvedenih primjeraka i ambalaè djela zahtijeva i da se unište ili preina~e matrice, negativi, plo~e, kalupi ili druga sredstva kojima je po~injena povreda, te da zahtijeva da mu tuèni ili vlasnik ustupi primjerke djela ili sprave uz naknadu troškova proizvodnje. Pored pobrojanih zahtjeva prema sudu, koji mogu biti postavljeni bilo pojedina~no bilo kumulativno, tuìlac moè traìti i izricanje spomenutih privremenih mjera.889 U slu~aju da se izreknu ove mjere }e vaìti do pravosna`nog okon~anja sudskog spora – parnice. Postupak izricanja privremenih mjera je hitan, a kao suspidijaran propis u njihovom izricanju, pored ZAP-a, koriste se i pravila izvršnog postupka, odnosno primjenjuju se odredbe Zakona o izvršnom postupku („Sl. list R BiH”, br. 16/92). Sud moè izre}i slijede}e privremene mjere: - da se privremeno oduzmu ili isklju~e iz prometa predmeti, odnosno sredstva kojima se povre|uje autorsko ili srodno pravo ili koja sluè za povredu prava ili koja su nastala kao posljedica povrede autorskog 888 „Ako neko koristi autorsko djelo izvan ili iznad okvira iz autorskog ugovora sklopljenog u autorskom djelu, ili bez ikakvog ugovora, autor ima pravo zahtijevati da sud takvom neovlaštenom korisniku djela zabrani svaku dalju neovlaštenu upotrebu autorskog djela i da se takva sudska odluka javno objavi na tuènikov trošak“. Odluka Privrednog suda Hrvatske P`-632/85 od 05.09.1985.god. Pregled sudske prakse br. 44/90 str. 174. „Osnovano je objavljivanje sudske odluke zbog povreda nanijetih tuìocu kao prire|iva~u i isplata moralne štete, i presuda se ima objaviti u dnevnim listovima koji izlaze u mjestima gdje se nalaze sjedišta tuènika, pošto se jedino na takav na~in moè u potpunosti zaštititi autorsko pravo tuìoca“. Presuda Vrhovnog suda Srbije, G`-449/91 od 15.05.1991. god. Citat prema: Dimitrije Mili}, op.cit. str. 226. 889 „Prema Zakonu o autorskom pravu sud moè na zahtjev lica koje u~ini vjerovatnim da je njegovo autorsko pravo povrije|eno, privremenom mjerom isklju~iti iz prometa predmetne povrede ili zabraniti nastavljanje zapo~ete radnje povrede. Prvostepeni sud je postupio po ovoj odredbi kada je osporenim rješenjem zabranio tuènom dalju distribuciju XVI-og izdanja Zbirke propisa, a pri tome je dao razlog koje ovaj sud prihvata“. Odluka Vrhovnog suda Srbije, G`-67/95 od 19.09.1995. god. Citat prema: Dimitrije Mili}, op.cit. str. 235.

323


28.5.2007

1:22

Page 324

ili srodnog prava ili predmeti, odnosno sredstva koja mogu sluìti kao dokazi o u~injenoj povredi autorskog ili srodnog prava; - da se zabrani nastavljanje zapo~etih radova kojima bi se mogla nanijeti povreda autorskom ili srodnom pravu ili da se zabrani nastavljanje radnji kojima se povre|uje autorsko ili srodno pravo.890 U slu~aju da postoji opasnost da bi kasnije izvo|enje dokaza o povredi autorskog prava moglo biti oteàno ili onemogu}eno ili ako postoji opasnost nastupanju teško nadoknadive štete ili ako postoji opasnost da izre~ene privremene mjere ne}e biti djelotvorne, sud moè da odredi takve mjere i bez obavještavanja tuènog. 17. U pogledu legitimacije za pokretanje i vo|enje parnice zbog povrede autorskih prava pasivno legitimisana je svaka osoba, bilo pravna, bilo fizi~ka, koja je prouzrokovala povredu. Povredu autorskog prava moè u~initi bilo koje lice s obzirom da su autorska prava aspolutna i djeluju prema svima. Izuzetak od ovog pravila predstavlja povreda izdava~kog ili nekog drugog oblika autorskog ugovora, gdje povredu moè da u~ini samo ugovorna strana. Radi se o povredi ugovorne discipline koja se prosu|uje po odredbama ZAP-a i ZOO i radi se o ugovornoj odgovornosti a u pogledu nadoknade štete u obzir se uzima pozitivni ugovorni interes – nadoknada obi~ne štete i izgubljene dobiti. Posebno bi moglo biti govora u vezi sa predugovornom odgovornoš}u (~lan 45 ZOO), kao i vo|enjem pregovora bez namjere da se zaklju~i ugovor ili kada se od vo|enja pregovora odustane bez osnovanog razloga (~lan 30 ZOO). U prvom slu~aju, odustanku ili raskidu zaklju~enog predugovora, radi se o predugovornoj odgovornosti koja je u pogledu vrste štete izjedna~ena sa ugovornom odgovornoš}u. Nadokna|uje se i obi~na šteta i izgubljena dobit – pozitivni ugovorni interes. Kod odustanka od pregovora, bez osnovanog razloga ili njihovog vo|enja bez namjere da se zaklju~i ugovor, nadokna|uje se samo obi~na šteta–negativni ugovorni interes. Odgovornost štetnika zbog nezaklju~ivanja glavnog ugovora, a kada postoji zaklju~en predugovor, ili odustanka od pregovora na jedan od opisanih na~ina, presu|uje se po opštim pravilima obligacionog prava.891 890 „Vrlo akutelan je problem neovlaštenog umnoàvanja fotokopiranjem autorskih djela. U uporednom pravu ovo se naziva reprografsko umnoàvanje. Interesantno rješenje sadrì Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima SRJ (~lan 35) koji ustanovljava obavezu naknade na osnovu prodatog ure|aja za fotokopiranje od strane proizvo|a~a, uvoznika i prodavca kao solidarnih du`nika i naknadu od pravnog ili fizi~kog lica koje uz naplatu pruà usluge fotokopiranja. Ova naknada se od strane autora moè ostvariti samo preko organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnog prava. Tako i u Njema~koj prodaja svakog fotokopir aparata podlijeè obavezi pla}anja autorske naknade, dok su vlasnici kopirnica, kao i sve ustanove koje imaju fotokopir aparate du`ne da pla}aju odre|enu nadoknadu za svaku na~injenu kopiju. 891 „Imaju}i u vidu ~injeni~no stanje Okru`ni sud je pravilno zaklju~io da se tuìlac po datoj ponudi ponašao u dobroj vjeri i da je preduzeo sve potrebne mjere da do|e do zaklju~enja ugovora i izdavanja njegovog djela, ali da do toga nije došlo krivicom tuènika, te da je tuènik duàn da shodno pravilima gra|anskog prava o predugovornoj odgovornosti tuìocu naknaditi štetu“. Presuda Vrhovnog suda Srbije G`-333/81 od 25.06.1981. god. Citat prema: Dimitrije Mili}, op.cit. str. 127.

324


28.5.2007

1:22

Page 325

U pogledu pokretanja parnice kao aktivno legitimisano lice javlja se autor djela li~no ili njegov zastupnik. Ako se radi o koautorskom djelu svi koautori su aktivno legitimisani i mogu svi zajedno da vode spor, pri ~emu imaju svojstvo odgovaraju}ih suparni~ara, ili da ovlaste jednog od koautora ili tre}e lice da istupa pred sudom u njihovo ime i za njihov ra~un na osnovu posebne pismene punomo}i. Posebna punomo} je potrebna i ako se zaštita autorskih prava ostvaruje putem specijalizovanih organizacija autora za zaštitu autorskih prava. Radi se o posebnoj vrsti specijalizovanih organizacija koji za djelatnost imaju ostvarivanje autorskih prava, a uz odobrenje Instituta za standarde, mjere i intelektualnu svojinu BiH (~lanovi 87-90 ZAP-a). Ako se radi o autorskom djelu koje je stvoreno u radnom odnosu kao aktivno legitimisan za vo|enje parnice javlja se poslodavac, s obzirom da je pravo iskorištavanja autorskog djela na njega preneseno ex lege (~lan 27 ZAP-a). Ovo pravo poslodavca je vremenski ograni~eno i ono isti~e protekom vremenskog perioda od 5 godina od dana završetka ove vrste autorskog djela (~lan 25, stav 2 ZAP-a). Specifi~nost i izuzetak se susre}e kod ra~unarskih programa i baza podataka kao posebne vrste autorskih djela. Ra~unarski programi i baze podataka stvoreni u radnom odnosu daju poslodavcu pravo na ostvarivanje imovinskih prava bez vremenskog ograni~enja (~lan 26 ZAP-a). Kod autorskih djela stvorenih po narud`bi, odnosno po osnovu ugovora o djelu sva imovinska ovlaštenja pripadaju autoru (~lan 27, stav 1 ZAP-a) s tim što i ovdje postoji izuzetak u odnosu na ra~unarske programe gdje autorska imovinska prava pripadaju naru~iocu djela, ako ugovorom nije odre|eno nešto drugo (~lan 27, stav 2 ZAP-a). Rokovi u kojim se moè podi}i tu`ba, odnosno tu`beni zahtjev za zaštitu autorskih prava, su razli~iti u ovisnosti da li se radi o zaštiti imovinskih ili moralnih autorskih prava. ZAP-om je propisano da autorska prava traju za ìvota autora i 70 godina nakon njegove smrti (~lan 84, stav 1 ZAP-a). Ovaj rok se ra~una od 1-og januara naredne godine od godine u kojoj je umro autor. U slu~aju da se radi o koautorskom djelu rok od 70 godina se ra~una od smrti koautora koji je umro posljednji. Izuzetak, u pogledu ra~unanja rokova, odnosi se na anonimna autorska djela i djela objavljena pod pseudonimom, kod kojih rok od 70 godina po~inje te}i od dana objavljivanja autorskog djela. Na prethodni na~in, zna~i od dana objavljivanja autorskog djela, ra~una se rok zaštite ako je nosilac autorskog prava pravno lice ali samo za ra~unarske programe i baze podataka koji su stvoreni u radnom odnosu (~lan 26 ZAP-a) i na osnovu ugovora o djelu (~lan 27, stav 2 ZAP-a). Ovaj izuzetak se odnosi i na djela stvorena na podsticaj i u organizaciji fizi~kog ili pravnog lica, u ~ijem stvaranju je u~estvovao ve}i broj lica i koje se koristi pod imenom naru~ioca. Radi se o kolektivnom autorskom djelu kao što su enciklopedije, zbornici, ra~unarski programi i baze podataka (~lan 28, stav 1 ZAP-a). Istekom zakonskog roka trajanja autorsko-pravne zaštite za pla}anje 325


28.5.2007

1:22

Page 326

nadoknade od strane izdava~a moè se posebnim zakonom uvesti poseban doprinos (~lan 85 ZAP-a). Što se ti~e situacije poslije smrti autora, autorska imovinska prava se prenose na nasljednike, a u skladu sa odredbama Zakona o naslje|ivanju („Sl. list SR BiH”, br. 7/80). U pogledu samog roka za zaštitu imovinskih prava, u okviru generalnog roka od 70 godina post mortem auctoris, zaštita se moè traìti u rokovima koji su odre|eni ZOO (~lanovi 360-393 Odjeljak 4 Zastarjelost). Radi se o roku od 5 godina kao opštem roku zastarjelosti (~lan 371 ZOO), posebnom roku od 3 godine za potraìvanja naknade štete (~lan 376 ZOO); posebnom roku od 3 godine izme|u pravnih lica po osnovu ugovora o prometu roba i usluga (~lan 374 ZOO). Ovaj rok je specifi~an, ali je iz stilizacije odredbi Zakona vidljivo da se kao predmet javljaju i ugovori o pruànju usluga. U hipoteti~koj situaciji ovaj bi se posebni rok zastare imao primijeniti kada se kao nosilac autorskih imovinskih prava javlja pravno lice (npr. autorsko djelo stvoreno u radnom odnosu ili ra~unarski programi i baze podataka) a njihovo iskorištavanje se prenosi posebnim ugovorom na izdava~a. Poseban rok je desetogodišnji rok za potraìvanja koja su utvr|ena pravosna`nom sudskom odlukom ili odlukom drugog dràvnog organa, ili poravnanjem pred sudom ili drugim nadle`nim organom (~lan 379 ZOO). Svi ovi rokovi se ra~unaju od dana nastupanja štetnog doga|aja, odnosno od dana kada je povjerilac imao pravo da zahtijeva ispunjenje obaveze.892 U pogledu ostalih pravila vezanih za institut zastare (npr. zastoj, prekid, pravne posljedice proteka roka zastare itd.) primjenjuju se klasi~na pravila obligacionog prava, odnosno odredbe ZOO. Ovi se rokovi primjenjuju kod ostvarivanja zaštite imovinskih autorskih prava s obzirom da se radi o obligacionim-relativnim pravima koja zastarjevaju. Istekom roka od 70 godina post mortem auctoris imovinsko-pravni zahtjevi bi se mogli postavljati jedino u slu~aju da su u skladu sa odredbama ~lana 85. ZAP-a uvede posebna nadoknada –„doprinos” za imovinsko iskorištavanje autorskih prava. 18. Što se ti~e zaštite autorskih moralnih prava radi se o apsolutnim pravima koja djeluju prema svima tako da ista ne zastarjevaju. Tu`ba za zaštitu ovih prava moè se podi}i i poslije isteka roka od 70 godina. Kao aktivno legitimisani, kod ovog vida autorsko-pravne zaštite, javljaju se autor za ìvota, odnosno nasljednici poslije smrti, te organizacija autora kojoj je umrli autor pripadao ili kojoj bi pripadao s obzirom na vrstu autorskog djela (~lan 83. ZAP-a). Posebno bi se moglo govoriti o vreme892 „Zastarjelost zahtjeva za naknadu štete ravna se prema propisu ~lanovi 376 i 377 ZOO, bez obzira da li se naknada zahtijeva za ve} nastalu štetu ili za štetu za koju je po redovnom toku stvari izvjesno da }e sukcesivno nastojati u budu}nosti”. Na~elni stav 17-te zajedni~ke sjednice Saveznog suda, republi~kih i pokrajinskih vrhovnih sudova i Vrhovnog vojnog suda, Bilten sudske prakse br. 9-10/81, str. 7-8.

326


28.5.2007

1:22

Page 327

nskom trajanju zaštite autorskih moralnih prava kada se i po isteku roka od 70 godina pojavi imovinski zahtjev za naknadu nematerijalne štete zbog povrede autorskih moralnih prava. Autorska prava se, u pravilu, veù za li~nost autora i smatraju se neodvojivim od njegove li~nosti. Zna~i da su apsolutna i da djeluju erga omnes – prema svima.893 Još u vrijeme liberalnog kapitalizma nastala je teorija svojine, a koje je predstavljala reakciju na dotadašnje privilegije izdava~a. Polazište za ovu teoriju je u~enje Dòna Loka o svojini kao posljedici rada. Prema ovoj teoriji i autor djela, kao njegov tvorac ima na njemu apsolutno i isklju~ivo pravo svojine. U ostvarivanju gra|ansko-pravne zaštite autorskih prava mogu se koristiti svi oblici tu`benih zahtjeva koje poznaje procesno pravo. Ovo iz razloga što je obim i predmet zaštite autorskih prava postavljen dosta ekstenzivno, a u skladu sa zahtjevima i obavezama preuzetim po osnovu me|unarodnih konvencija. 19. Tri su osnovna modela gra|ansko-pravnih tu`bi: - deklaratorna tu`ba upravljena: - na utvr|ivanje odre|enog lica kao autora autorskog djela, - na utvr|ivanje odre|enih autorskih prava ili - na utvr|ivanje povrede autorskog prava. - kondemnatorna tu`ba upravljena: - na zabranu daljnje povrede autorskih prava, - na naknadu materijalne i nematerijalne štete i - na naturalnu restituciju. - konstitutivna tu`ba radi ostvarivanja prava autora: - na zaklju~enje glavnog ugovora po predugovoru, - na raskid ili izmjenu ve} zaklju~enog ugovora zbog postojanja okolnosti 893 „Za svako iskorištavanje autorskog djela od strane drugog lica, autoru, odnosno njegovim nasljednicima, dok ovo pravo traje, pripada naknada”. Odluka Vrhovnog suda Srbije G`-635/84. Citat prema: Jezdimir Mitrovi}, op.cit. str. 94. „Izdava~ autorskog djela duàn je da nasljednicima autora naknadi štetu u visini autorskog honorara, ukoliko je djelo izdao bez ugovora sa njima”. Presuda Vrhovnog suda Makedonije, G`-16/86. Citat prema: Jezdimir Mitrovi}; op.cit. str. 80. „Poslije smrti autora, zahtjev za obnovu copyright-a za novi rok od 28 godina moè podnijeti bra~ni drug ili djeca autora, a ako oni nisu u ìvotu, onda izvršilac autorskog testamenta, a ako testament ne postoji onda najbliì srodnici”. Howell H. The copyright law, Vašington 1948. god., str. 138. Citat prema: Vesna Besarevi}; op.cit. str. 323. „Moralna prava autora, odnosno njegovog nasljednika vezana su za li~nost pa ne mogu pre}i na drugog ugovorom o iskorištavanju, odnosno prenosu iskorištavanja autorskog djela. Pravo na naknadu štete nastale povredom autorskih moralnih prava prelazi na nasljednike i kad u momentu smrti autora nije utvr|eno pravosna`nom odlukom ili pismenim sporazumom”. Odluka Vrhovnog suda Srbije, Rev. 87/94 od 01.09.1994. god. Citat prema: Dimitrije Mili}, op.cit. str. 97.

327


28.5.2007

1:22

Page 328

koje su utvr|ene Zakonom (npr. promijenjene okolnosti, ošte}enje preko polovine, zelenaški ugovor, nemogu}nost ispunjenja). U odnosu na tri osnovna modela tu`bi tu`beni zahtjevi se mogu definisati šire. Tako tu`beni zahtjevi mogu biti upravljeni prema: - tu`beni zahtjev za utvr|ivanje da je odre|eno lice autor odre|enog autorskog djela, - tu`beni zahtjev za utvr|ivanje postojanja povrede autorskog prava, - tu`beni zahtjev za prestanak vršenja povrede prava, - tu`beni zahtjev za zabranu radnje kojom se priprema povreda autorskog prava, - tu`beni zahtjev za naturalnom restitucijom, odnosno uspostavljanjem stanja koje je postojalo prije povrede autorskog prava, - tu`beni zahtjev za uništenje sprava i opreme ili preina~enje predmeta kojim je u~injena povreda autorskih prava, - tu`beni zahtjev za objavljivanje presude na trošak tuènog u javnim glasilima, - tu`beni zahtjev za naknadu štete i - tu`beni zahtjev zbog neosnovanog boga}enja. Pored pobrojanih kao posredni tu`beni zahtjevi vezani za ostvarivanje i adekvatnu zaštitu autora i autorskih prava mogu se pojaviti i: - tu`beni zahtjev za zaklju~enje glavnog ugovora, a po osnovu zaklju~enog predugovora, - tu`beni zahtjev za raskid zaklju~enog autorskog ugovora i - tu`beni zahtjev za izmjenu-reviziju zaklju~enog autorskog ugovora. 20. U vezi sa pitanjem nadoknade štete postavljaju se dva osnovna pitanja: vrsta štete i utvr|ivanje visine štete. Vrste šteta su kao takve utvr|ene odredbama ZOO (~lanovi 154-209 ZOO), dok visina njene naknade predstavlja za svaki konkretan slu~aj fakti~ko pitanje. Svaka skrivljena povreda autorskog prava povla~i za sobom odgovornost štetnika za naknadu materijalne štete nosiocu autorskog prava. Skrivljeno ponašanje podrazumijeva povredu autorskog prava namjerno ili iz nepa`nje. Osnov odgovornosti za povredu autorskih prava je krivica (~lanovi 158-163. ZOO), tako da }e se i u ovom slu~aju odgovarati za oba stepena krivice: i namjeru i nepa`nju. Jedino treba razlikovati kod nepa`nje njena dva pojavna oblika: krajnju i obi~nu nepa`nju. Ovu razliku podvla~i zakonodavac (~lan 191, stav 2 ZOO) daju}i mogu}nost, uz ispunjavanje ostalih pretpostavki koje traì zakonodavac, da štetnik isplati manju naknadu nego što je visina utvr|ene štete. U pogledu vrste krivice zakonodavac je usvojio sistem pretpostavljene krivice (~lan 154, stav 1 ZOO), što zna~i da tuèna strana trpi teret dokazivanja. Štetnik treba da dokaè da šteta nije prouzrokovana njegovom krivicom. Dalje 328


28.5.2007

1:22

Page 329

je potrebno da se ispune opšte pretpostavke obligacionog prava da bi se pristupilo utvr|ivanju visine štete: - štetnik, odnosno lice koje je povrijedilo autorsko pravo, o ~emu je bilo rije~i kod pasivne legitimacije, i to moè biti svako fizi~ko i pravno lice, a u odre|enim situacijama samo pravno lice, - štetna radnja ili gra|anski delikt koji se moè sastojati bilo u povredi zakona i/ili u povredi ugovornog odnosa i ugovorne discipline, - šteta kao promjena u spoljnjem svijetu u vidu imovinske štete koja opet moè biti obi~na šteta i izgubljena dobit i kao nematerijalna šteta usljed povrede autorskih moralnih prava, - uzro~na veza kao veza izme|u štetne radnje i prouzrokovane štete, tako da šteta treba da bude posljedica štetne radnje koju je preduzeo štetnik, - protivpravnost štetne radnje je sadràna u krivici samog štetnika i povredi pravne norme i to zakonske i/ili ugovorne. 21. U pogledu osloba|anja od odgovornosti za prouzrokovanu štetu vaè, tako|er, opšta pravila obligacija sadràna u ZOO. Razlozi za osloba|anje od odgovornosti kod gra|anskih delikta su vrlo specifi~ni u odnosu na oblast autorskog prava. To su: godine ìvota (~lan 160 ZOO), poslovna nesposobnost (~lan 159 ZOO), nu`na odbrana, stanje nu`de, otklanjanje štete od drugog (~lan 161 ZOO), dozvoljena samopomo} (~lan 162 ZOO) i pristanak ošte}enika (~lan 163 ZOO). Teško je pretpostaviti da bi se neki od štetnika, u slu~aju povrede autorskog prava, mogao pozivati na neki od pobrojanih razloga za osloba|anje od odgovornosti, a s obzirom da i nosilac autorskog prava i pretpostavljeni štetnik, u pravilu, posjeduju posebna svojstva u odnosu na druga bilo fizi~ka, bilo pravna lica. Kod povrede ugovorne discipline do osloba|anja od odgovornosti moè, tako|er, da do|e uslijed razli~itih okolnosti koje su utvr|ene zakonom. Razlozi za traènje izmjene (revizije) ugovornih odredbi ili raskidanja ugovora su: promijenjene okolnosti (~lanovi 133-136 ZOO), nemogu}nost ispunjenja (~lanovi 137-138 ZOO), prekomjerno ošte}enje (~lan 139 ZOO), zelenaški ugovor (~lan 141 ZOO) i viša sila (~lan 177, stav 1 ZOO). Radi se o specifi~nim pravnim situacijama koje mogu biti predmet posebnog projekta, a njihov uticaj treba da se procjenjuje od slu~aja do slu~aja. Ujedno to su one okolnosti koje se uvaàvaju jedino uz intervenciju nadle`nog suda, izuzev nastupanja doga|aja koji se kvalifikuje kao nemogu}nost ispunjenja i viša sila.894 894 „Mijenjaju se odredbe autorskog ugovora o djelu koji se odnosi na visinu autorskog honorara i obavezuje tuèna izdava~ka organizacija da tuìocima, autorima, za redigovanje i dopunu teksta knjige Vase Pelagi}a “Narodni u~itelj” koja je doìvjela više izdanja, umjesto ugovorenog autorskog honorara u 1969. god. po jednom autorskom tabaku od dinara 500 isplati po jednom autorskom tabaku po dinara 8.000 za izdanje iz 1980. godine i za naredna izdanja”. Presuda Okru`nog suda u Beogradu P-904/82-84 od 21.11.1985. god. Citat prema: Dimitrije Mili}, op.cit. str. 115-118.

329


28.5.2007

1:22

Page 330

Visina naknade štete obuhvata obi~nu štetu i izmaklu dobit, kao i pripadaju}e kamate. Visina naknade štete se utvr|uje, u pogledu vremena, u vrijeme donošenja sudske odluke. U slu~aju da se potraùje nov~ani iznos (npr. neispla}eni autorski honorar) kamata se ra~una od dana kada se isplata odre|ene sume novca trebala izvršiti, a u slu~aju da se radi o tu`benom zahtjevu za naknadu štete, kamata }e se obra~unavati od dana podnošenja tu`be sudu. Nosiocu autorskog prava pripada pravo na potpunu naknadu štete (~lan 190 ZOO), a radi se o iznosu koji je potreban da se ošte}enikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kome bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.895 Zakonodavac, pored potpune naknade štete, propisuje i obavezu naturalne restitucije, odnosno uspostavljanja stanja koje je postojalo prije nego što je šteta nastala. Naturalna restitucija je, kod povrede autorskih prava, mogu}a u odre|enim situacijama a što }e ovisiti od vrste autorskog djela i vrste protivpravne radnje. Kada naturalna restitucija ne moè da dovede do potpunog otklanjanja štete, odgovorno lice je u obavezi da ostatak štete nadoknadi u novcu. U slu~aju, da, prema okolnostima slu~aja, naturalna restitucija nije mogu}a, na ime naknade štete isplatit }e se odgovaraju}i iznos novca.896 Prilikom odre|ivanja visine naknade štete mogu se koristiti razli~ite metode. Diferencijalna metoda podrazumijeva da se utvrdi i nov~ano iskaè razlika u imovini tuìoca koja postoji kada se uporedi stanje u kom bi se njegova imovina nalazila da nije došlo do povrede autorskog prava sa stanjem u kome se njegova imovina nalazi poslije povrede autorskog prava. Ovdje se radi o tzv. konkretnoj šteti. Drugi metod se sastoji u utvr|ivanju tzv. apstraktne štete i on se moè koristiti kod povrede autorskog prava uslijed povrede ugovorne discipline. Ovaj vid štete se sastoji u razlici vrijednosti ugovorne obaveze u vrijeme zaklju~enja ugovora i vrijednosti u vrijeme neispunjenja ugovora. Naravno da se metoda prisutna kod utvr|ivanja konkretne štete moè, tako|er, koristiti i u slu~aju povrede ugovorne discipline. Posebna je metoda koja se zasniva na premisi da dobit koju je ostvario štetnik povredom autorskog prava, pripada ošte}enom, odnosno autoru. Ujedno se moè koristiti metoda putem koje se obra~unava iznos 895 Tako se kao troškovi mogu pojaviti i troškovi otkrivanja povrede autorskog prava i po~inioca povrede, troškovi informisanja saradnika i poslovnih partnera i drugo. 896 „Osoba ~ije je autorsko pravo povrije|eno moè zahtijevati isplatu naknade štete kako po pravilima o uzrokovanju štete tako i po pravilima o sticanju bez osnova ako su ispunjeni uslovi za podnošenje oba zahtjeva, s tim što se naknada za isti gubitak ne moè po oba zahtjeva kumulirati”. Na~elni stav 39-te zajedni~ke sjednice svih sudova od 26.09.1988. godine. Pregled sudske prakse br. 41/98, str. 93. „Autor ~ije je autorsko pravo povrije|eno na na~in koji škodi njegovom ugledu ili ~asti, ima pravo na naknadu štete i po ovom osnovu (nematerijalna naknada štete)”. Presuda Vrhovnog privrednog suda br. 506/55 od 08.10.1955. god. Citat prema: Vesna Basarovi}, op.cit., str. 289.

330


28.5.2007

1:22

Page 331

uobi~ajene naknade koju bi tuèni platio tuìocu da je legalno iskorištavao autorsko djelo. Ova posljednja metoda utvr|ivanja konkretne štete ~ini se najpribli`nijom i najadekvatnijom za primjenu u pogledu obra~unavanja visine prouzrokovane štete, s obzirom da iste najviše odgovaraju zahtjevu zakonodavca iz ~lana 190 ZOO, a u vezi sa potpunom naknadom štete.

6. Krivi~no - pravna i administrativno-pravna za{tita autorskih prava 22. Autorska prava, gledano komparativno, uìvaju odgovaraju}i stepen krivi~no-pravne zaštite, s tim što se isti reguliše na dva na~ina. Prvi na~in je da se u postoje}em krivi~nom zakonodavstvu regulišu, kao posebna grupa krivi~nih djela, ona djela koja se odnose na povredu prava autora i autora srodnih prava. Ovim se metodom direktno sankcionišu odre|ene radnje, a koje imaju obilje`je bi}a krivi~nog djela.897 Drugi pristup ide za tim da se samim zakonom koji reguliše materiju autorskih i srodnih prava utvrde krivi~na djela koja predstavljaju povredu autorskih i srodnih prava. Radi se o tzv. blanketnim krivi~nim djelima koja su utvr|ena putem lex specialis (u ovom slu~aju i ZAP), i pri ~emu ta krivi~na djela predstavljaju sastavni dio krivi~nog zakonodavstva.898 Ovaj drugi metod je prisutan u našem pravnom sistemu, s tim da sloènost pravnog sistema na nivou cijele BiH uzrokuje odre|ene specifi~nosti. Tako je materija krivi~nog zakonodavstva regulisana na entitetskom nivou, a materija autorskih i srodnih prava jedinstveno za cijelu teritoriju BiH. Pošto se ZAP primjenjuje jedinstveno na teritoriji BiH onda u svakom slu~aju treba prihvatiti rješenje da blanketna krivi~na djela, utvr|ena u ZAP-u, predstavljaju i sastavni dio entitetskih krivi~nih zakonodavstava. Kaznene odredbe ZAP-a su sadràne u 16-oj glavi (~lanovi 120-123) i iste se odnose na zaštitu i autorskih i srodnih prava. Zadrà}emo se samo na autorskim pravima. Zakonodavac je kao krivi~no djelo povrede autorskih prava predvidio slijede}a ponašanja: - kod pod svojim imenom ili pod imenom drugog objavi, prikaè, izvode, prenese ili na drugi na~in saopšti javnosti tu|e djelo, koje se u skladu sa ZAP-om, smatra autorskim djelom ili dozvoli da se to u~ini (~lan 120, stav 1, ta~ka a) - ko bez navo|enja imena ili pseudonima autora objavi, prikaè, izvode, prenese ili na drugi na~in saopšti javnosti tu|e autorsko djelo na kojem je ozna~eno ime ili pseudonim autora ili na nedozvoljen na~in 897 Tako Kazneni zakon Republike Hrvatske (Narodne novine br. 110/98) govori o „Povredi prava autora ili umjetnika izvo|a~a”, ~lanovi 229-231. 898 Isti pristup ima i SRJ u Zakonu o autorskim i srodnim pravima („Sl. list SRJ“, br. 24/98).

331


28.5.2007

1:22

Page 332

unese dijelove tu|eg djela u svoje autorsko djelo ili dozvoli da se to u~ini (~lan 120, stav 1, ta~ka b) i - ko uništi, izobli~i, nagrdi ili na drugi na~in bez odobrenja autora, izmijeni tu|e djelo (~lan 120, stav 1, ta~ka c). Za ovu grupu krivi~nih djela zakonodavac je zaprije~io nov~anu kaznu u iznosu od 5.000,00 KM do 50.000,00 KM ili kaznu zatvora do 3 godine. Teì, odnosno kvalifikovani oblik ovih djela }e postojati u slu~aju da se njihovim izvršenjem pribavi znatna imovinska korist ili se prouzro~i znatna šteta, a po~inilac je postupao sa ciljem pribavljanja te imovinske koristi ili prouzrokovanju te znatne štete. Za ovaj kvalifikovani oblik protivpravnog ponašanja predvi|eno je izricanje kazne zatvora u trajanju od 6 mjeseci do 5 godina. Nov~ane sankcije za kvalifikovani oblik pobrojanih krivi~nih djela nisu predvi|ene. U oblasti autorskih prava zakonodavac je kao krivi~no djelo predvidio još jedno ponašanje (~lan 121, stav 1, ta~ka a). Ono se odnosi na lica koja bez odobrenja autora ili drugog nosioca autorskog prava, odnosno lica koje je ovlašteno dati odobrenje kada je to odobrenje potrebno, suprotno njihovoj zabrani, reprodukuje, umnoì, stavi u promet, iznajmi, uveze, u~ini dostupnim javnosti, prevede, prilagodi, obradi ili na drugi na~in upotrijebi autorsko djelo. Za ovaj oblik protivpravnog ponašanja zaprije~ena je sankcija u vidu nov~ane kazne od 5.000,00 KM do 50.000,00 KM ili kazna zatvora do 3 godine. Za ovo krivi~no djelo zakonodavac je predvidio i sankciju za lice kod koga se zateknu predmeti koji su bili namijenjeni ili upotrijebljeni za izvršenje ili su nastali izvršenjem opisanog krivi~nog djela, a koje je to znalo, moglo ili bilo du`no da zna. Kao sankcija predvi|ena je nov~ana kazna u rasponu od 5.000,00 KM do 10.000,00 KM. Kvalifikovani oblik opisanog krivi~nog djela postoja}e u onim slu~ajevima kada je izvršenjem krivi~nog djela pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzrokovana znatna šteta, a po~inilac krivi~nog djela je postupao sa ciljem pribavljanja imovinske koristi ili prouzrokovanja štete. Za ovaj kvalifikovani oblik protivpravnog ponašanja zaprije~ena je kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci (~lan 121, stav 3). Kao posebnu posljedicu, kod izvršenja ovog krivi~nog djela, zakonodavac je predvidio da }e se predmeti koji su bili namijenjeni ili upotrijebljeni za izvršenje krivi~nog djela, ili su nastali izvršenjem krivi~nog djela, oduzeti i uništiti (~lan 121, stav 4). Posebna grupa zaprije~enih i sankcionisanih djela su prekršaji.899 Njihova pravna priroda je sporna s obzirom da ih jedni smatraju „specijalnim krivi~nim djelima“ ili najlakšom vrstom krivi~nih djela, dok su po drugima to „upravno-kaznena djela“. Prekršaj predstavlja vrstu posebnog deli899 Pobliè vidjeti: „Pravna enciklopedija”, Savremena administracija, Beograd, 1979, str. 1085-1091.

332


28.5.2007

1:22

Page 333

kta koji su propisani odgovaraju}im zakonom i za koje su predvi|ene prekršajne kazne i zaštitne mjere. Prekršaji se od krivi~nih djela razlikuju po tome što je za njih zaprije~ena isklju~ivo imovinska sankcija (nov~ana kazna kao budètski prihod u korist dràve) i u pojedinim slu~ajevima zaštitne mjere. Razlika u odnosu na krivi~na djela je i u tome što se kod krivi~nih djela kao odgovorna, javljaju isklju~ivo fizi~ka lica, dok su to kod prekršaja pravno lice i fizi~ko lice, kao odgovorno lice u pravnom licu. Razlike se ogledaju i u stepenu društvene opasnosti, sistemu odgovornosti i funkciji gonjenja. Radi se o specifi~noj vrsti kaznenih djela koje se uvode kako bi se i u sferi autorskih prava postigla adekvatna zaštita, a u slu~ajevima kada se kao prekršioci javljaju pravna lica. Ovakav zaklju~ak proizilazi i iz same stilizacije odredbi ZAP-a, odnosno opisa bi}a ove vrste kaznenih djela. Tako }e se za prekršaj kazniti pravno lice ako: - bez odobrenja autora pod svojim imenom ili imenom drugog lica objavi, prikaè, izvede, prenese ili na drugi na~in saop}i javnosti tu|e autorsko djelo ili dopusti da se to u~ini;900 - bez odobrenja autora uništi, izobli~i, nagrdi ili na drugi na~in izmijeni autorsko djelo ili upotrijebi djelo na na~in kojim se vrije|a ~ast ili ugled autora;901 - bez navo|enja imena ili pseudonima autora, osim ako autor èli ostati nepoznat, objavi, prikaè, izvede ili na bilo koji drugi na~in saop}i javnosti njegovo autorsko djelo; - bez odobrenja autora ili drugog nosioca autorskih prava organizacije autora ili drugog pravnog lica specijalizovanog za ostvarivanje autorskih prava iz ~lana 87., kada je takvo odobrenje prema odredbama ovog zakona potrebno ili, suprotno njihovoj zabrani, objavi, reprodukuje ili umnoì, uveze ili stavi u promet original ili umnoène primjerke djela, prikaè, izvede, snimi, emituje, saop}i sredstvima javnog saop}avanja, prevede, prilagodi, obradi ili na drugi na~in preradi autorsko djelo ili iskoristi djelo u bilo kojem drugom obliku; - bez odobrenja autora ili drugog nosioca autorskih prava, organizacije autora ili drugog pravnog lica specijalizovanog za ostvarivanje autorskih prava iz ~lana 87., kada je takvo odobrenje prema odredbama ovog zakona potrebno ili suprotno njihovoj zabrani, iznajmi 900 „Osoba koja je objavila djelo bez dozvole autora i bez oznake autorova imena povrijedila je time autorsko pravo bez obzira na to što je to u~inila na temelju ugovora sklopljenog sa osobom na koju je autor prenio pravo iskorištavanja djela”. Odluka Privrednog suda Hrvatske P` 782/90. Citat prema: Jezdimir Mitrovi}, op.cit. str. 95. 901 „Autorska prava ~ine pravo autora da se usprotivi svakom deformisanju, skra}enju ili drugom mijenjanju djela. Kada je nesporno da je tuènik saètak objavio bez dozvole i znanja autora, bez autorizacije i u skra}enom obliku po~inio je takvim postupanjem povredu autorskih moralnih prava. Dosljedno tome tuìteljica ima pravo na naknadu štete zbog tako u~injene povrede u smislu ~lana 200 stav 1 ZOO. Presuda Višeg privrednog suda Hrvatske P`-478/85 od 23.04.1985. god. Pregled sudske prakse br. 29/86, str. 155.

333


28.5.2007

1:22

Page 334

original ili umnoène primjerke ra~unarskog programa, filmskog ili s njime izjedna~enog djela ili djela ugra|enog na fonogram. Sankcije su za opisana protivpravna ponašanja razdvojene, i to: - nov~ana kazna za pravno lice u rasponu od 5.000,00 KM do 50.000,00 KM, - nov~ana kazna za odgovorno lice u pravnom licu u rasponu od 5.000,00 KM do 20.000,00 KM, - a ako prekršaj po~ini fizi~ko lice nov~ana kazna u rasponu od 5.000,00 KM do 20.000,00 KM. Kvalifikovani oblik prekršaja }e postojati kada je neko od opisanih kaznenih djela u~injeno radi sticanja imovinske koristi (~lan 133 ZAP-a). U ovom slu~aju zaprije~ene su slijede}e sankcije: - nov~ana kazna za pravno lice u rasponu od 20.000,00 KM do 200.000,00 KM, - nov~ana kazna za odgovorno lice u pravnom licu u rasponu od 20.000,00 KM do 50.000,00 KM i - za fizi~ko lice je zadràn isti iznos nov~ane kazne i za ovaj kvalifikovani oblik protivpravnog ponašanja. Zakonodavac je predvidio i izricanje zaštitinih mjera (~lan 129 ZAP-a) koje se sastoje u oduzimanju predmeta koji su bili namijenjeni ili koji su bili upotrijebljeni za izvršenje prekršaja ili su nastali izvršenjem prekršaja i njihovom uništavanju bez obzira u ~ijem se vlasništvu nalaze. Pošto je oblast autorskih i srodnih prava o~igledno oblast od posebnog društvenog interesa kao prekršaj je sankcionisano i sprovo|enje zaštite autorskih i srodnih prava bez odobrenja Instituta (~lan 132 ZAP-a). Izricanje nov~ane kazne za ovakvo ponašanje predvi|eno je u jedinstvenom rasponu od 5.000,00 KM do 20.000,00 KM za odgovorno lice u pravnom licu i za fizi~ko lice. 23. Pojam odgovornog lica se posmatra dvojako. Ako je prekršilac pravne norme fizi~ko lice, u tom slu~aju odgovorno lice je to fizi~ko lice ili lice koje odgovara za to lice u slu~aju da to fizi~ko lice nema odgovaraju}u sposobnost (npr. godine ìvota, ograni~ena poslovna sposobnost, starateljstvo i sl.). S obzirom na prirodu autorskih djela mala je vjerovatno}a da se kao prekršioci jave lica koja nemaju poslovnu sposobnost. U slu~aju da je prekršilac pravne norme pravno lice, odgovorno lice }e biti statutarni, odnosno zakonski zastupnik tog pravnog lica. U svakom slu~aju radi se o direktoru u pravnom licu, odnosno predsjedniku uprave i, eventualno izvršnim direktorima, ako su imali odgovaraju}a ovlaštenja, pa u okviru datih ovlaštenja izvršili povredu nekog autorskog prava. Ako je povredu autorskog prava prouzrokovao radnik na radu u pravnom licu, za takve delikte }e odgovarati pravno lice, s tim što }e ostvarivati pravo na regres prema pravilima obligacionog prava. Ista situacija }e postojati i u slu~aju da 334


28.5.2007

1:22

Page 335

je povreda autorskog prava izvršena na osnovu odluke nadle`nog organa u pravnom licu.902 Zakonodavac je u pogledu nadle`nosti suda za vo|enje postupka za krivi~na djela i prekršaje uveo jednu novinu. Za ova dva vida protivpravnog ponašanja utvr|ena je, u prvom stepenu, nadle`nost Suda Bosne i Hercegovine (~lan 134 ZAP-a). Ovakvo rješenje govori i u prilog tvrdnje da su privredni prestupi samo jedna vrsta kaznenih djela koja se uvodi da bi se postigla i odgovornost pravnih lica za povredu autorskih prava. Sam postupak se pokre}e na osnovu prijave lica koje ima pravni interes, a podnesene nadle`nom tuìlaštvu, inspekcijskom ili nekom drugom kontrolnom organu ili nadle`nom ministarstvu unutrašnjih poslova. Dalji postupak se vodi po slu`benoj du`nosti u skladu sa odredbama Zakona o krivi~nom postupku („Sl. novine F BiH“, br. 47/98), ZAP i opštih (kao zajedni~kih) odredbi Krivi~nog zakona („Sl. novine F BiH“, br. 43/98).

7. Upravno - pravna za{tita autorskih prava 24. Upravno-pravna zaštita autorskih prava je onaj vid zaštite koji preduzimaju organi uprave. Ovaj vid zaštite se preduzima i preventivno i represivno, a u cilju zaštite autorskih prava. Ovu zaštitu obezbje|uju nadle`ni inspekcijski organi na opštinskom i kantonalnom nivou. Nadle`nost ovih organa i mjere koje poduzimaju odre|eni su Zakonom o trìšnoj inspekciji. Radi se specijalnim zakonima u pogledu njihove primjene pošto je na nivou BiH ZAP-om predvi|eno preduzimanje odgovaraju}ih imovinskih mjera (~lanovi 116-119 ZAP-a). Pored ZAP-a i ovdje se primjenjuje specijalni zakon, Carinski zakon. Carinske mjere se preduzimaju u slu~aju sumnje da predstoji uvoz ili izvoz robe proizve902 Interesantan stav se sre}e kod Slobodan Markovi} „Autorsko pravo i srodna prava”, Slu`beni glasnik, Beograd 1999, str. 363. “Primjera radi pasivno su legitimisani kod izdavanja plagijata: lice koje je sa~inilo plagijat, štampar i izdava~; kod neovlaštenog izvo|enja: izvo|a~i i organizator izvo|enja; kod neovlaštenog umnoàvanja filmskih djela na videotrake: lice koje je naru~ilo kopiranje, lice koje je izvršilo kopiranje; kod neovlaštenog objavljivanja i izdavanja autorskog djela u novinama: izdava~, urednik i glavni i odgovorni urednik…. u principu smatra se da prodavac bioskopskih ili pozorišnih karata, razvodnik u pozorištu ili bioskopu, operater projektora u bioskopu nisu po~inioci povrede prava koja je po~injena protivpravnim predstavljanjem djela ili prikazivanjem filma. Ista vaì i za slovoslaga~a u štampariji, raznosa~a novina, prodavca na kiosku i sli~no, a kada je rije~ o povredi prava protivpravnim ponašanjem i stavljanjem u promet autorskog djela. Uopšteno govore}i, vjerovatno}a postojanja pasivne legitimacije zaposlenog proporcionalna je stepenu njihove samostalnosti u donošenju odluka prilikom izvršavanja njegovih radnih zadataka. U tom smislu, jasno je da postoji ogromna razlika izme|u npr. televizijskog urednika i kamermana, novinskog urednika i slovoslaga~a, vlasnika knjiàre i prodavca. Bitno je da se razumije da nedostatak pasivne legitimacije raznosa~a novina u slu~aju povrede autorskog prava stavljanjem u promet primjeraka novina nema veze s pitanjem vinosti, tj. pitanjem da li je on znao ili bio duàn da zna da rastura primjerke novina kojima se vrije|a tu|e autorsko pravo. Odgovornost za povredu autorskih i srodnih prava nije uslovljena krivicom. Ovdje je nedostatak pasivne legitimacije zasnovan isklju~ivo na terenu doktrine o adekvatnoj uzro~nosti.

335


28.5.2007

1:22

Page 336

dene protivpravno. Predmetna roba se moè zadràti od strane nadle`nog carinskog organa pod uslovom da nosilac autorskog prava u~ini vjerovatnim da bi uvozom ili izvozom robe bilo povrije|eno isklju~ivo autorsko pravo. U slu~aju da se prednje u~ini vjerovatnim, nadle`na carinarnica }e izvršiti pljenidbu zadràne robe. Postupak sa zaplijenjenom robom je regulisan odredbama Carinskog zakona („Sl. novine F BiH“, br. 2/95, 3/95 i 9/96). Takva roba podlijeè prodaji putem javne licitacije, a ostvarena sredstva od prodaje predstavljaju budètski prihod. Kaznene odredbe Carinskog zakona spadaju uopšte me|u najbrojnije i odnose se na krivi~na djela (~lanovi 334-338), privredne prestupe (~lanovi 339341) i prekršaje (~lanovi 342-369). Sam postupak i procedure vezane za prodaju zaplijenjene robne regulisan je posebnim propisom Odlukom o na~inu prodaje carinske robe i rasporedu sredstava dobijenih prodajom te robe („Sl. novine F BiH“, br. 5/96). Upravno-pravne mjere u vezi sa zaštitom autorskih prava najefikasnije treba da sprovode inspekcijski organi. Zakon o trìšnoj inspekciji je propisao inspekcijski nadzor od strane trìšnih inspekcija i u oblasti zaštite autorskih prava (~lan 1). Subjekti koji mogu biti kontrolisani odre|eni su u najširem obimu, i to kao: privredna društva, samostalne radnje i druga pravna i fizi~ka lica. Nadzor, odnosno kontrolu obavljaju trìšne inspekcije, kao organi uprave koje se formiraju na svim nivoima dràvnog – entitetskog organizovanja, i to u opštini, gradu, kantonu i Federaciji. Koji organ bi konkretno bio zaduèn za zaštitu autorskih prava, Zakonom nije odre|eno, ali je propisano da Federalni organ trìšne inspekcije obavlja neposredni nadzor i u oblasti zaštite i izuma, tehni~kih unapre|enja i znakova kvaliteta (~lan 5, stav 1). Za pretpostaviti je da se radi o nadzoru nad radom Instituta, a analogijom se moè zaklju~iti da se pod ovim podrazumijeva i nadzor nad radom organizacija koje su dobile odobrenje Instituta da se bave zaštitom autorskih prava u skladu sa odredbama ZAP-a. U svakom slu~aju, kod povrede autorskih prava, zahtjev bi se mogao uputiti bilo opštinskom, bilo kantonalnom inspekcijskom organu u formi prijave. Ovlaštenja inspekcijskih organa su brojna pa, izme|u ostalog, ostvaruju pravo na: - izricanje upravnih i drugih mjera (~lan 7, stav 1), - uvid u rješenje o upisu u sudski registar, odnosno odobrenje za rad (~lan 11, stav 1) - pregled poslovnih i pripadaju}ih prostorija, ure|aja i opreme, poslovnih knjiga, diskova sa informacijama, isprava, dokumenata i ugovora, zate~ene predmete i robu…. (~lan 11, stav 1, alineja 2) - uvid u dokaze o pravu na korištenje autorskih prava, prava industrijske svojine i drugih potencijalnih i licencnih prava (~lan 11, stav 1, alineja 7) - uvid i u sve druge objekte i dokumenta koji su po ocjeni trìšnog inspektora od zna~aja za inspekcijski nadzor (~lan 11, stav 1, alineja 10). 336


28.5.2007

1:22

Page 337

U slu~aju da se prilikom vršenja kontrole utvrdi da je povredom propisa u~injen prekršaj, privredni prestup ili krivi~no djelo, trìšni inspektor je u obavezi da odmah, a najkasnije u roku 3 dana podnese zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka, odnosno prijavu za pokretanje postupka zbog privrednog prestupa, odnosno krivi~nog djela (~lan 21, stav 1). Trìšni inspektori su ovlašteni i na privremeno oduzimanje predmeta kojim je po~injeno krivi~no djelo, privredni prestup ili prekršaj (~lan 22, stav 1 Zakona). Iz ovih ovlaštenja trìšnih inspektora vidljivo je da se, u svakom slu~aju, ona odnose i na ona djela koja su upravljena na povredu autorskih prava. U pogledu nov~anih kazni Zakon propisuje kazne za prekršaje ako se trìšnom inspektoru ne omogu}i nadzor i ako se uskrati davanje traènih podataka, odnosno ako se radi o davanju neta~nih podataka (~lanovi 28-31). Kazne su zaprije~ene u raspon od 2.000,00 do 8.000,00 KM, odnosno u drugom slu~aju od 1.000,00 – 4.000,00 KM. Pod upravno-pravne mjere zaštite autorskih prava mogu se podvesti i mjere i aktivnosti koje je ovlaštena da preduzima i Finansijska policija, a u skladu sa odredbama Zakona o finansijskoj policiji („Sl. novine F BiH“, br. 2/95). Tako su inspektori Finansijske policije ovlašteni da: - privremeno oduzmu robu (~lan 9, stav 1, alineja 1), - privremeno zatvore radnju (~lan 2, stav 1, alineja 2), - izvrše pregled prostorija, robe, ure|aja i opreme (~lan 9, stav 1, alineja 6), - zabrane vršenje odre|enih radnji (~lan 9, stav 1, alineja 8), - privremeno oduzmu novac, vrijednosne papire, predmete i drugu dokumentaciju koja moè u prekršajnom ili krivi~nom postupku posluìti kao dokaz (~lan 11, stav 1), - privremeno zabrane obavljanje djelatnosti (~lan 12, stav 1) Pored pobrojanog inspektori Finansijske policije su ovlašteni i na podizanje krivi~ne prijave u slu~aju, da prilikom vršenja kontrole utvrde da uo~ene protivpravne radnje imaju obilje`je krivi~nog djela (~lan 17). I ovaj vid upravno-pravnih mjera moè biti direktno upravljen na zaštitu autorskih prava. Vrlo širok dijapazon mjera i ovlaštenja inspektora Finansijske policije daje mogu}nost vrlo efikasne zaštite isto kao u slu~ajevima postupanja trìšnih inspektora.

8. Radno- pravna za{tita autorskih prava 25. Radno-pravna zaštita autorskih prava moè se posmatrati u dva pravca. Prvi se odnosi na zaštitu koja se ostvaruje u okviru pravnih lica, a vezano za ostvarivanje imovinsko-pravnih ovlaštenja za autorska djela stvorena u radnom odnosu. Drugi pravac se odnosi na preduzimanje 337


28.5.2007

1:22

Page 338

odgovaraju}e zaštite u okviru specijalizovanih pravnih subjekata, a vezano za zaštitu autorskih prava. Radi se, obi~no, o onim pravnim subjektima koji se bave stavljanjem u promet autorskih djela (npr. izdava~i), s obzirom da u takvoj situaciji postoji pove}an stepen opasnosti da do|e do neovlaštene upotrebe autorskih djela. Ovaj aspekt radnopravne zaštite autorskih prava odnosio bi se i na ona pravna lica koja se bave poslovima umnoàvanja (kopiranja), štampanja i sli~nog, a nemaju svojstvo izdava~a, a s obzirom da postoji realna mogu}nost da se vrši neovlašteno umnoàvanje autorskih djela i njihovo stavljanje u promet. Ovaj problem se posmatra neovisno od problema kada se samo pravno lice, ili neki drugi oblik uslu`nog organizovanja, javlja kao subjekt koji neovlašteno umnoàva i stavlja u promet autorska djela. U pogledu ovakvog postupanja od strane fizi~kih lica, ono je zaprije~eno kao krivi~no djelo (~lan 121 ZAP-a) o ~emu je ve} bilo govora. Prvi aspekt radno-pravne zaštite odnosi se na autorska djela stvorena u radnom odnosu, pri ~emu se radi o djelu koje je stvorio posloprimac u izvršavanju svojih radnih obaveza ili po uputstvima poslodavca. Mnoga autorska djela se stvaraju u radnom odnosu, i takvo djelo je stvoreno za pravno lice kod koje je autor u radno-pravnom statusu (odnosu) i koje ga za to pla}a. Pod ovom vrstom djela se ne podrazumijevaju djela koja su stvorena po osnovu ugovora o djelu. Imovinska prava po osnovu autorskog djela stvorenog u radnom odnosu pripadaju poslodavcu, ali vremenski ograni~eno za period od 5 godina od dana kada je autorsko djelo završeno. Radi se o zakonskoj pretpostavci ukoliko ugovorom o radu nije nešto druga~ije ure|eno. Što se ti~e autorskih moralnih prava ona ostaju nepromijenjena. Izuzetak od prethodnih pravila predstavljaju dva specifi~na autorska djela. Tako je poslodavac nosilac imovinskih prava, i po preteku roka od 5 godina, na ra~unarskim programima i bazama podataka. Ovakva mogu}nost se moè isklju~iti ugovorom o radu. Ovakav zaklju~ak proizilazi iz odredbi Zakona (~lan 27, stav 2 ZAP-a), a na osnovu analogije, s obzirom da je propisano da i kod ugovora o djelu autorska imovinska prava pripadaju naru~iocu, ako to ugovorom nije isklju~eno. Kod „ostalih“ autorskih djela, koja su stvorena po osnovu ugovora o djelu, sva autorska prava pripadaju autoru, ako to ugovorom nije druga~ije utvr|eno. Drugi izuzetak ide u prilog autora i on se odnosi na sabrana djela, pa autor djela koje je stvoreno u radnom odnosu, pri objavljivanju svojih sabranih djela, moè da koristi to djelo i bez saglasnosti poslodavca. Imovinska autorska ovlaštenja poslodavca prestaju protekom roka od 5 godina od dana kada je djelo stvoreno. U vezi sa ra~unanjem roka od 5 godina, kao momenat stvaranja autorskog djela moè se uzeti momenat kada je autor predao djelo poslodavcu, a pod uslovom da su ispunjene sve pretpostavke za njegovo izdavanje. Kod ovoga vida radno-pravne 338


28.5.2007

1:22

Page 339

zaštite zakonska je pretpostavka da je autorsko djelo stvoreno na osnovu rada u okviru radnog odnosa, materijalnim sredstvima poslodavca, tako da poslodavcu za period od 5 godina pripadaju sva imovinska prava. Ugovorom o radu taj bi se rok, odnosno dejstvo ove zakonske odredbe, mogli isklju~iti, tj. rok skratiti. Predmetni rok se ugovorom o radu ne bi mogao produìti i takva odredba ne bi proizvodila pravno dejstvo. Generalno posmatrano ne postoji zakonska smetnja da se autor odrekne svojih imovinskih prava u korist poslodavca ili izdava~a; kao što i ne postoji smetnja, bez obzira na zakonsku formulaciju, da autor ostvaruje dio svojih imovinskih prava, u okviru roka od 5 godina. Posmatrano striktno poslodavac ima pravo na sva imovinska ovlaštenja u periodu od 5 godina tako da mu na raspolaganju stoje sva zakonska sredstva zaštite njegovih prava. Radi se o autorsko-pravnim (gra|ansko-pravnim), krivi~no-pravnim i upravno-pravnim ovlaštenjima a u pogledu zaštite imovinskih prava. Ova sredstva stoje na raspolaganju naspram autora i svih tre}ih lica. Što se ti~e radno-pravnih mjera iste trebaju biti normirane u pojedina~nom ugovoru o radu zaklju~enom izme|u poslodavca i autora (zaposlenika). Ugovor o autorskom djelu ne bi mogao sadràvati takvu odredbu, pošto za zaklju~enjem istog nema potrebe. Radi se o autorskom djelu stvorenom u radnom odnosu, pa je pretpostavka da je to djelo stvoreno u izvršavanju redovnih radnih obaveza. U protivnom radilo bi se o ugovoru o djelu, a koji bi, prema zakonskim odredbama, potpadao pod drugi reìm ostvarivanja imovinskih autorskih prava. Drugi aspekt radno-pravne zaštite odnosio bi se na mjere koje treba da se preduzimaju u okviru specijalizovanih pravnih lica koja se bave poslovima izdavaštva, štampanja i drugih oblika umnoàvanja pisanih materijala. Pretpostavka je da ta pravna lica raspolaù sa tehni~kim mogu}nostima koje im omogu}avaju da izvrše neovlašteno umnoàvanje autorskog djela. U slu~aju da se takvom nedozvoljenom aktivnoš}u bavi samo pravno lice postoja}e prekršajna odgovornost i upravno-pravna odgovornost pravnog lica i odgovornog lica u pravnom licu. Odgovorno lice u pravnom licu bi, ukoliko se ispune zakonske pretpostavke, moglo da podlijeè i krivi~no-pravnoj odgovornosti. Druga je situacija ako radnik u takvom pravnom licu, neovlaštenom upotrebom opreme, povrijedi autorska prava. U tom slu~aju opet }e postojati opisana odgovornost pravnog lica i odgovornog lica, jer se radi o specifi~nom djelu koje je nastalo uslijed propuštanja, a od strane pravnog lica. Pravno lice }e imati pravo regresa prema svom radniku, a sam radnik, u ovisnosti od karaktera djela moè da odgovara u krivi~nom ili prekršajnom postupku, odnosno radno-pravno prema pravnom licu u kome je bio zaposlen. U pogledu prava regresa pravnog lica prema odgovornom radniku primjenjivat }e se klasi~na pravila obligacionog prava vezano za odgovornost i naknadu štete. 339


28.5.2007

1:22

Page 340

9. Primjeri pojedinih klauzula o zabrani povreda autorskih prava 26. Niè se daju primjeri pojedinih vrsta klauzula vezano za upozorenje, odnosno zabranu neovlaštene upotrebe autorskih prava. - Sva autorska prava po ovom djelu su zadràna. Niti jedan dio ove publikacije ne moè biti reprodukovan u bilo kom obliku bez prethodne pismene dozvole autora. - Sva imovinska autorska prava po ovom djelu pripadaju izdava~u. Niti jedan dio ove publikacije ne moè biti reprodukovan u bilo kom obliku bez prethodne pismene dozvole izdava~a. - Reprodukcija, umnoàvanje i stavljanje u promet ovog djela bez saglasnosti autora predstavlja krivi~no djelo. - Reprodukcija, umnoàvanje i stavljanje u promet ovog djela bez saglasnosti izdava~a predstavlja krivi~no djelo. - Bilo koji oblik neovlaštene upotrebe ovog autorskog djela predstavlja krivi~no djelo. - Svaka neovlaštena upotreba ovog djela (kopiranje, umnoàvanje, štampanje, neozna~avanje autora, stavljanje u promet bez saglasnosti autora) predstavlja krivi~no djelo. - Autor zadràva sva prava po osnovu ovog djela. Bilo koji oblik upotrebe ovog djela bez saglasnosti autora predstavlja krivi~no djelo. - Iskorištavanje ovog autorskog djela bez saglasnosti autora predstavlja krivi~no djelo, izuzev pod uslovima iz ~lan 50, stav 1 ta~ka a) i ~lan 51, stav 1, ta~ka g). Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima u BiH.

340


28.5.2007

1:22

Page 341

VI TIPOVI PRIVREDNIH DRU[TAVA I OBLICI KORPORATIVNE ODGOVORNOSTI903 1. Pravo privrednih dru{tava 1. Obavljanje bilo kog oblika organizovane aktivnosti koja za posljedicu ima potrebu pravnog ure|enje obavljanja takve aktivnosti povla~i za sobom potrebu normiranja takvog ljudskog djela. Postojanje organizovanih oblika obavljanja ljudske aktivnosti je i istorijska kategorija. Pravni poredak moè nekoj društvenoj tvorevini priznati svojstvo pravnog subjekta, tj. nositelja prava i obaveza, iako je takva tvorevina potpuno razli~ita od ~ovjeka, od fizi~ke osobe.904 Priznavanje svojstva pravnog lica pojedinim ljudskim tvorevinama i kreacijama je rezultat zahtjeva privredne prirode, ali i zahtjeva koji se mogu okarakterisati kao sociloški jer su vezani za potrebu politi~ke vlasti da stavi pod kontrolu sve ove oblike organizovanja kako bi se isti posmatrali i tretirali i sa fiskalnog aspekta. U vezi sa pravnom prirodom pravnih lica postoje brojne teorije.905 Sa stanovišta ove pravne discipline nisu nam tako interesantne. Ono što se doima bitnim jeste potreba da se u trìšnoj privredi pojedini poslovni poduhvati ne mogu izvesti sa svojstvom fizi~kog lica. Samo fizi~ko lice nije sposobno da izvede takve poduhvate. Ovo se odnosi na sve oblike vo|enja biznisa, a posmatrano istorijski ni socijalisti~ki oblici društvenog i dràvnog ure|enja nisu mogli zaobi}i ovaj na~in organizovanog vo|enja privrednih aktivnosti. Suština pravnog lica sastoji se u tome što su to društvene organizacije u kojima u~estvuje više ljudi koji vrše izvjesna ovlaštenja i du`nosti, ali tako da odre|ene pravne posljedice nisu ura~unate njima nego cijeloj organizaciji koja se naziva pravno lice.906 2. Napuštanjem koncepcije organizovanja privredne aktivnosti u reìmu društvene svojine putem organizacija udruènog rada stvorile su se pre903 Autor ovog poglavlja je u cijelosti prof. dr Veljko Trivun. 904 Martin Vedriš i Petar Klari}, „Gra|ansko pravo“, Narodne novine, Zagreb, 1998, str. 37. 905 Pobliè vidjeti, Ibidem, str. 40-47. 906 Radomir Luki}, Budimir Košuti}, Dragan Mitroiv}: „Uvod u pravo“, „Slu`beni list SR“, Beograd 2001, str. 437.

341


28.5.2007

1:22

Page 342

tpostavke da se pravo privrednih društava tretira kao zasebna pravna disciplina. Reforma privrednog zakondavstva koja je zapo~ela s kraja prošlog vijeka dovela je do toga da su se po~eli konstituisati novi pravni instituti, a koji su na ovim prostorima u periodu iza drugog svjetskog rata bili nepoznanica. Period razvoja prava društava je dosta kratak da bi mogli govoriti o njegovoj ekstenzivnosti, ali brojna zakonska rješenja, stavovi, doktrine, sudske prakse govore nam u prilog tvrdnje da su sasvim opravdani napori da se pravo društava tretira kao jedna zasebna pravna disciplina ne u nastajanju nego u njenom punom razvoju.907 Najburniji razvoj doìvjela je zakonodavna meterija. Pojedina rješenja se pojavljuju, a da se ne pozna ni osnovni ratio donošenja pojedinih zakonskih i podzakonskih akata, odnosno rješenja. Izdvajanje iz materije poslovnog ili privrednog prava, odnosno razdvajanje pojedinih pravnih materija uslovilo je potrebu sveobuhvatnog tretiranja isklju~ivo privrednih društava. Razli~itost pojavnih oblika privrednih društava, razvoj berzanskog poslovanja, pojava privatizacionih i investicionih fondova, egzistiranje posebnih oblika organizovanja koji se podvode pod reìm lex speicalis su samo neki od razloga koji daju za pravo da ova meterija zavrje|uje zasebnu obradu. Sve ve}a internacionalizacija poslovanja name}e nu`nu potrebu da se posebno analiziraju, odnosno da se da osvrt na uporednopravna rješenja. Poznavanje osnovnih rješenja u zakonodavstvu poslovnog okruènja postalo je jedan od imperativa svih onih koji se danas bave, ili, pak, imaju namjeru da se bave vo|enjem nekog oblika biznisa. 1.1 Pojam prava privrednih dru{tava 3. Pravo privrednih društava ure|uje sistem i reìm normi kojim se propisuju na~in organizovanja i zaštite interesa lica koja su se organizovala u formi privrednog društva radi obavljanja zakonom dopuštene djelatnosti. Ova konstatacija se odnosi i na slu~ajeve kada se organizovanje vrši i u formi tzv. jedno~lanog društva. Razlog leì u ~injenici da i jedno~lana društva prilikom njihovog organizovanja prolaze sve faze, kao i pravila vezana za organizovanje društava sa više ~lanova. Pravo privrednih društava time obuhvata skup pravila kojima se ure|uju: pravila vezana za njihovo organizovanje, rad, organizaciju, reìm odgovornosti, kao i uslovi i na~in prestanka njihovog postojanja. 4. Vrste privrednih društava su odre|ene principom numerus clausus, i to kao: - dioni~ko društvo, - društvo ograni~ene odgovornosti, 907 O pojedinim istorijskim aspektima prava društava pobliè vidjeti u: Jakša Barbi}, „Pravo društava“, knjiga prva, Op}i dio, Organizator, Zagreb, 1999.

342


28.5.2007

1:22

Page 343

- društvo neograni~ene solidarne odgovornosti i - komanditno društvo koje moè biti „obi~no“ komanditno društvo i komanditno društvo na dionice ako mu je osnovni kapital izdjeljen na dionice. Postojanje ili uvo|enje nekog drugog tipa društva izvan onih koji su kao takvi utvr|eni Zakonom908 nije mogu}e. U Republici Srpskoj909 Zakonom je predvi|eno postojanje dva oblika preduze}a i to: privredno društvo i javno preduze}e. Privredna društva se osnivaju kao društva lica ili kao društva kapitala. Društva kapitala se osnivaju kao: - akcionarsko društvo i - društvo sa ograni~enom odgovornoš}u, a društva lica kao: - orta~ko društvo i - komanditno društvo. Sistematika entitetskih zakona je ista samo što je orta~ko društvo u ZOP-u pandan društvu neograni~ene solidarne odgovornosti910 prema ZOPD i razlika je u tome što ZOP ne poznaje postojanje komanditnog društva na dionice, odnosno akcije. Klasifikacija privrednih društava bi}e posebno izloèna u okviru odjeljka vezano za pojam javnog preduze}a, kao i posebnih oblika organizovanja. 5. Poseban je slu~aj organizovanje privrednih društava prema posebnim propisima, zakonima koji se imaju smatrati za lex specialis. No, bez obzira na postojanje lex specialis i ti oblici moraju biti organizovani u jednoj od ~etiri pobrojane forme. Radi se, prije svega, o finansijskom sektoru, i to o depozitnim organizacijama-bankama, sektoru osiguranja i investicionim fondovima. Posebni zakoni su, ~ak, propisali i njihov obavezni oblik organizovanja u formi dioni~kog društava. Zašto baš dioni~kog društva bi}e posebno rije~i. Za ove oblike organizovanja zna~i postoje posebni propisi.911 Pojam privrednog društva treba razlikovati od pojma društva koji je puno širi pojam koji u sebi uklju~uje i druge oblike organizovanja više ljudi u formi pravnog lica kako bi se 908 Zakon o privrednim društvima; bi}e citiran kao: ZOPD („Sl. novine Federacije BiH“, br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02 i 29/03), Zakon opreduze}ima; bi}e citiran kao: ZOP („Sl. glasnik RS“, br. 24/98, 62/02, 66/02, i 38/03) 909 Zakon o preduze}ima; bi}e citiran kao: ZOP („Sl. glasnik RS“, br. 24/98, 62/02, 66/02, i 38/03), 910 Pored ovog pojma koristi se i pojam javno trgov~ako društvo. 911 Zakon o bankama („Sl. novine Federacije BiH“, br. 39/98, 32/00, 48/01 i 58/02), Zakon o mikrokreditnim organizacijama („Sl. novine Federacije BiH“, broj 24/00); Zakon o društvima za osiguranje u privatnome osiguranju („Sl. novine Federacije BiH“, br. 24/05), Zakon o privatizacionim investicionim fondovima („Sl. novine Federacije BiH“, br. 41/98, 36/99, 36/00, 27/02, 44/02, 50/03, 70/04)

343


28.5.2007

1:22

Page 344

zadovoljili odre|eni interesi.912 6. Cilj ili misija zbog kog se osniva pojedino društvo je osnov razlikovanja privrednih od ostalih vrsta društava.913 Osnovni cilj organizovanja privrednih društava je sticanje profita dok je kod ostalih tipova društava cilj zadovoljavanje odre|enih interesa koji nemaju karakter sticanja zarade. Uè poimanje privrednih društava je opravdano iz više razloga. Njegova misija, motivi osnivanja, na~in organizovanja, pravila vezana za finansijsko poslovanje, iskazivanje i obra~un dobiti, poreske obaveze, pravila vezana za ste~aj i redovnu likvidaciju su neki od razloga koji opravdavju distinkciju. Obavljanje privredne djelatnosti na komercijalnoj osnovi je dodatni razlog koji je prisutan i kod onih oblika organizovanja koji u svojoj vlasni~koj strukturi imaju dominantan dràvni kapital. Radi se o tzv. javnim preduze}ima914 koja su organizovana radi zadovoljavanja odre|enih javnih servisa ili su organizovana zbog potrebe jedinstvenog funkcionisanja odre|enih tehnoloških i tehni~kih sistema ili se, kod tre}e kategorije, radi o preduze}ima koja još nisu privatizovana. I ova preduze}a posluju u formi privrednog društva samo što imaju i posebnu odrednicu da se radi o javnim preduze}ima samo u jednoj od formi tzv. društava kapitala. Iskazivanje dobiti se time name}e kao jedan od osnovnih i temeljnih kriterija njihove distinkcije u odnosu na ostala društva. Ova društva time imaju dvostruko ozna~avanje: javno preduze}e dioni~ko društvo ili društvo ograni~ene odgovornosti. Njihovo organizovanje u nekom od oblika personalnih društava je neprihvatljivo s obzirom na osnovnu „filozofiju“ osnivanja ovih društava i njihov dominantno personalni karakter. Prvo obilje`je da se radi o javnom preduze}u govori nam da se radi o takvom obliku organizovanja sa dominantno dràvnim kapitalom, dok drugo odre|enje govori u kojoj organizacionoj formi je to preduze}e organizovano i registrovano.915 7. Bez namjere da se ve} sada ulazi u sisematizaciju privrednih društava moè se zaklju~iti da pravo privrednih društava predstavlja samostalnu pravnu disciplinu kojom se ure|uju sva bitna pitanja za osnivanje, rad i prestanak privrednih društava. Materija treba da obuhvati sva relevantna pitanja. Predmet ove pravne discipline su pravila vezana za: organizovanje, ustrojstvo organa, na~in funkcionisanja i nadle`nosti pojedinih organa, prava i obaveze ~lanova, odgvornost za obaveze, korporativno upravljanje, statusne promjene i na~in prestanka postojanja privrednih društava. Svi ovi elementi bi}e izloèni posebno. 912 Vidjeti kod Jakša Barbi}, op. cit. strana 5 koji pod društvima podrazumijeva: ortakluk prema Zakonu o obligacionim odnosima, trgova~aka društva prema Zakonu o trgova~kim društvima, tajno društvo prema Zakonu o trgova~kim društvima, društvo za uzajamno osiguranje i njegovo preddruštvo prema Zakonu o osiguranju i zadruga i zadru`ni savez i njihova preddruštva prema Zakonu o zadrugama. 913 O osnovnim kriterijima za odre|ivanje subjekata u doma}em pravu vidjeti kod prof. dr Mili} Simi} i prof. dr Miloš Trifkovi}, „Poslovno pravo - osnovi prava i obligacija, privredna/trgova~ka društva“, Ekonomski fakultet u Sarajevu, 1999, str. 95. 914 Zakon o javnim preduze}ima u Federaciji BiH („Sl. novine Federacije BiH“, br. 8/05) 915 O oblicima privrednih društava vidjeti kod profesor Šefkija ôvi}, „Poslovno pravo“, Pravni faklutet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2003, str. 39.

344


28.5.2007

1:22

Page 345

2. Privredno dru{tvo 2.1. Pojam privrednog dru{tva 8. Privredno društvo je subjekt prava koji je organizovan po posebnim pravnim propisima, koji su organizovani radi obavljanja privredne djelatnosti i sticanja profita. Ona mogu biti organizovana kao privatno pravna ili javno pravna privredna društva u ovisnosti od ~injenice ko im se javlja kao osniva~ te koju vrstu djelatnosti obavljaju.916 Pojam privrednog društva moèmo posmatrati u uèm i u širem smislu. U uèm smislu, privredno društvo je takav oblik organizovanja koji je organizovan radi obavljanja privredne djelatnosti. Ovakvo poimanje pojma privrednog društva je danas prevazi|eno s obzirom da je klasi~na podjela na privredne i neprivredne djelatnosti prevazi|ena. U tom kontekstu je mo`da prijem~ljiviji pojam trgova~kog društva, kao opšti pojam naspram pojma privredno društvo. Opredijeljenost terminu privredno društvo je više posljedica korištenja legislativne terminologije nego suštinskog opredjeljenja. S toga je, o~igledno, danas prihvatljivije korištenje pojma privrednog društva u njegovom širem smislu. Šta sve podrazumijeva ovaj širi pojam ovisno je od više faktora. Osnovni od njih su: vrsta djelatnosti, vrsta osniva~a, karakter osniva~kog kapitala i ciljevi osnivanja privrednog društva. 9. Da bi odre|eni subjekt prava dobio karakter privrednog društva irelevantno je koju vrstu djelatnosti obavlja. Lege artis posmatrano bitno je jedino da li je upisana djelatnost u skladu sa nomenklaturom djelatnosti.917 Da bi dobili svojstvo privrednog društva subjekt prava se moè baviti i djelatnoš}u koja se moè smatrati kao proizvodna, uslu`na ili neka druga vrsta. U obzir mogu do}i npr. konsalting usluge, obrazovanje, predškolski odgoj, pruànje usluga javnog prevoza itd. înjenica je da se danas, npr. poslovima visokog obrazovanja moète da se bavite kao privredno društvo tipa npr. dioni~ko društvo ili društvo ograni~ene odgovornosti, a u cilju sticanja profita, ili da to radite kao javno pravna ustanova organizovana sa svojstvom pravog lica ali ne radi sticanja profita. Pruànjem npr. komunalnih usluga se mogu baviti javne kompanije ili „privatna“ privredna društva kojima su ti poslovi povjereni na osnovu koncesije ili u reìmu javnih nabavki. Naravno, da se takve vrste poslova, u ovom drugom slu~aju, obavljaju radi sticanja profita. Posebno je pitanje tzv. javnih kompanija koje imaju tzv. dopušteni dom916 Postoje razli~ite definicije i shvatanja pojma privrednog društva. Tako Jakša Barbi}, op. cit. strana 107 pod pojmom društva podrazumijeva privatno pravnu zajednicu za koje moraju biti ispunjene tri kumulativne pretpostavke: da je posrijedi udruènje osoba kao pravna zajednica; da se temelji na pravnom poslu kao osnovi udruìvanja i da je usmjerena postizanju zajedni~kog cilja. 917 Pobliè vidjeti Nomenklaturu djelatnosti u Federaciji BiH („Sl. novine Federacije BiH“, broj 6/95, 22/04).

345


28.5.2007

1:22

Page 346

inantni poloàj.918 One tako|er posluju kao i ostala privredna društva a radi sticanja profita. Na njihov rad i poslovanje primjenjuju se istovjetni pravni propisi vezani za iskazivanje rezultata poslovanja i oporezivanje kao i kod ostalih privrednih društava. ZOPD je društvo definisao kao pravno lice koje samostalno obavlja djelatnost proizvodnje i prodaje proizvoda i vršenja usluga na trìštu radi sticanja dobiti.919 ZOP to ~ini na kra}i na~i definišu}i da je preduze}e pravno lice koje obavlja djelatnost radi sticanja dobiti, a pod djelatnoš}u se podrazumijeva proizvodnja i promet robe i vršenje usluga na trìštu.920 10. Ovim se cilj osnivanja pojavljuje kao osnovno pravno obilje`je privrednog društva. Njihov osnovni cilj je sticanje profita, odnosno dobiti. Pitanje profitabilnosti poslovanja moè biti predmet posebnog razmatranja iz razloga postojanja sve ve}eg broja tzv. javnih privrednih društava koji posluju kao budètske institucije. Naime, njihov osnovni cilj je zadovoljenje odre|enih potreba stanovništva i dràvne zajednice, a ne profitabilnost. No, bez obzira na tu ~injenicu ovi pravni subjekti sve ~eš}e dio svojih aktivnosti obavljaju i za potrebe trìšta, odnosno za tre}a lica. Ono što je još interesantno da i ovi subjekti posluju i rade pod istim pravnim propisima kao i kod ostalih privrednih društava.921 Postojanje organizacije, samostalnosti i imovinskog supstrata su ostala pravna obilje`ja pojedinog privrednog društva. Naravno, da se postojanje ovih oblika organizovanja subjekata prava ne moè zanemariti. Oni, o~igledno, imaju isti tretman kao i ostala privredna društva. O~igledno je da se radi o opštim elementima pravnog lica kao subjekta prava. Osnovno obilje`je razlikovanja je cilj njegovog osnivanja. Privredno društvo je subjekt prava organizovan radi obavljanja zakonom dopuštene djelanosti u cilju sticanja dobiti. Iz ovih obilje`ja proizilaze ona koja su imanentna za sve subjekte prava koji imaju svojstvo pravnog lica. To su: organizacija i imovinski supstrat. Ova obilje`ja moraju biti ispunjena kumulativno. 11. U svemu poseban tretman i mjesto zauzima i jedan poseban pravni odnos izme|u ~lanova, odnosno osniva~a privrednog društva. Ovaj odnos je donekle specifi~an kod jedno~lanih društava, ali bez obzira na ~injenicu sve ~eš}eg osnivanja jedno~lanih društava radi se o odnosu korporativne prirode kada se rad, poslovanje i uopšte ponašanje odvija pod posebnim pravnim propisima i pravilima u odnosu na rad i ponašanje fizi~kih lica. 918 Radi se poslovima proizvodnje i distribucije elektri~ne energije, poštanskim uslugama i uslugama telekom operatera. 919 ^lan 2 ZOPD 920 ^lan 1, stav 1 i 5 ZOP. 921 Ovo se posebno odnosi kod iskazivanja rezultata poslovanja i kod obra~una i izmirivanja poreskih obaveza. Isto je i sa ve} pomenutim tzv. javnim kompanijama koje imaju dominantno dopušteni poloàj.

346


28.5.2007

1:22

Page 347

12. Uporedno posmatrano u zemljama germanskog pravnog kruga koriste termine „gesellschaft“ i „verein“ za trgova~ko, odnosno privredno društvo. Osnov razlikovanja od ostalih oblika organizovanja pravnih lica jeste cilj njihovog osnivanja. Profitni karakter, odnosno postojanje lukrativnog cilja osnivanja je osnov i njihovog razlikovanja. U slu~aju da ovi oblici organizovanja nemaju lukrativni cilj osnivanja onda se radi o gra|ansko pravnim društvima. Romanski sistem za postojanje trgova~kog društva pretpostavlja postojanje udruìvanja više pravnih i/ili fizi~kih lica radi obavljanja trgovinske djelatnosti, i to pod realnim ili personalnim imenom sa ciljem ostvarivanja dobiti. Romanski sistem, prije svega francuska pravna škola, podrazumijeva postojanje ugovora o osnivanju trgova~kog društva. Za trgova~ko društvo se koristi termin „societe“, dok se za gra|ansko pravna društva koristi termin „association“. Ono što nedostaje gra|ansko pravnim društvima jeste lukrativni karakter, tj. cilj osnivanja. U anglosaksonskom pravnom krugu ne postoji jedinstveno definisanje pojma trgova~kog društva. Tako zakonodavstvo Velike Britanije koristi tri zakonska akta radi definisanja osnivanja i rada razli~itih oblika trgova~kih društava. Prvi pojam koji se koristi je pojam „partnership“, a koji najviše odgovara pojmu javnog trgova~kog društva ili kako se u našem pravnom sistemu ovaj oblik organizovanja naziva društvo neograni~ene solidarne odgovornosti. Cilj ovakvog oblika organizovanja mora biti lukrativne prirode. Za ovaj oblik privrednog organizovanja moè se susresti i naziv „unlimited partnership“ pošto izme|u njegovih ~lanova nema razlike u pogledu vrste i obima odgovornosti za obaveze ovog tipa privrednog društva. Pojmu „company“ odgovara pojam „corporation“ s tim što ovi oblici organizovanja mogu, ali i ne moraju da imaju lukrativni cilj osnivanja. I tre}i pojam koji se korisiti u anglosaksonskom pravnom krugu je pojam „limited partnership“. Ovaj pojam najviše odgovara kontinentalnom pojmu društva ograni~ene odgovornosti i dioni~kog društva kao društava kapitala. I za ove oblike privrednog organizovanja se podrazumijeva da je cilj njihovog osnivanja isklju~ivo lukrativne prirode. Iz ovog zakonskog akta proizilaze i dva naj~eš}a oblika organizovanja.

3. Sistematika privrednih dru{tava 13. Na prvi pogled sistematika privrednih društava bi trebala biti dosta ujedna~ena ili jednoobrazna. Ve} smo spomenuli podjelu privrednih društava koja postoji u doma}em-entitetskom zakonodavstvu. One se kre}u od razlike u nazivu zakona do razlike u poimanju privrednog društva od pojma preduze}a. Razlika moè biti samo jezi~ke prirode, ali u suštini ona bi se sastojala od toga da je pojam preduze}a ipak širi od pojma privrednog društva. Pojam preduze}a obuhvata svaki pojavni oblik preduzetništva, ukulju~ivo i privatnog preduzetnika, privrednih 347


28.5.2007

1:22

Page 348

društava, javnih preduze}a i pojavnih oblika povezanih ili zavisnih društava. U samoj pravnoj teoriji preduze}e nema svojstvo subjekta prava ve} predstvalja oblik preduzetništva pri ~emu je veoma blizak sa ekonomskom kategorijom.922 U svom širem smislu preduze}e bi obuhvatilo sve objektivne elemente koji se nalaze u vlasništvu samog preduze}a. Kod ovoga se razvio u pravnoj teoriji i pojam tzv. nosioca preduze}a. Baš iz razloga nepostojanja pravne sposobnosti na strani preduze}a u pravne i poslovne odnose sa tre}im licima ulazi nosilac preduze}a. Nosioci preduze}a nisu ništa drugo nego preduzetnici kao trgovci i fizi~ka lica, privredna društva i javna preduze}a. Sistematika ZOPD je ograni~ena samo na privredna društva u uèm smislu rije~i. Pojam preduze}a treba uzimati kao generi~ki pojam prema kome bi npr. privredna ili trgova~ka društva bila samo jedna vrsta preduze}a.923 U osnovi sve ih povezuje obavljanje privredne ili trgova~ke ili gospodarske djelatnosti. Kod ovih pojmova radi se o sinonimima. Preduze}e predstavlja zakonom organizovani oblik koji sluì za obavljanje zakonom dopuštene djelatnosti i koji je istim pravnim aktom konkretizovan. O kojoj bi se djelatnosti radilo obi~no se definiše zakonskim ili podzakonskim aktima kojima se odre|uje nomenklatura djelatnosti. U svakom slu~aju pod pojmom koji se nekada nazivao privredna djelatnost podrazumijeva se kako proizvodnja tako i promet proizvoda, kao i vršenje usluga. Stoga je danas mogu}e da se u obliku preduze}a na trìštu bavite pruànjem usluga špedicije ili obrazovanja i isto tako da se bavite nekim oblikom proizvodnih aktivnosti. Klasi~ni pojam preduze}a koji je podrazumijevao obavljanje privredne djelatnosti je odavno prevazi|en. Pored objektivnih elemenata odre|enih zakonom, a kao što su: visina osnovnog kapitala, broj osniva~a, tehni~ki uslovi preduze}a imaju i svoje subjektivne elemente. U subjektivne elemente bi spadali motivi i ciljevi osnivanja preduze}a, ali i potrebna kvalifikaciona svojstva ukoliko osniva~i obavljaju i neku odgovornu funkciju u posebnim oblicima organizovanja. O posebnim objektivnim i subjektivnim elementima kod posebnih oblika privrednih društava bi}e posebno govora. Ono što je osnovni cilj svih pojavnih oblika preduze}a na trìštu jeste obavljanje zakonom dopuštene djelatnosti radi sticanja dobiti. Dalje }emo se ograni~iti na izlaganje o privrednim društvima uz nezaobilazno razgrani~enje pojma privrednih društava od ostalih pojavnih oblika preduze}a koja, tako|er, svoju djelatnost obavljaju sa ciljem sticanja dobiti na odre|enom trìštu.

922 Pobliè kod: Mirko Vasiljevi}, Poslovno pravo...op. cit. strana 26-27. 923 O ovome posebno vidjeti kod: Jakša Barbi}, Pravo društava, op. cit. strana 189-204.

348


28.5.2007

1:22

Page 349

3.1. Razlikovanje privrednih dru{tava od drugih oblika organizovanja 14. Povu}i razliku izme|u privrednih društava i drugih oblika organizovanja nije teško. Pod ovim se misli na razliku koja postoji izme|u „profitabilnih i neprofitabilnih“ oblika organizovanja. Osnov njihovog razlikovanja je u motivima osnivanja, kao i ciljevima koji se èle posti}i. Motivi osnivanja privrednih društava su ostvarenje zacrtanih ciljeva u smislu udruìvanja kako bi se na zajedni~koj osnovi i razli~itim doprinosom ostvario osnovni cilj, a to je sticanje dobiti. Neprofitabilni oblici organizovanja imaju sasvim druge motive njihovog organizovanja. Oni se sastoje u èlji i namjeri da se grupa ljudi ili osniva~a na organizovan na~in bave odre|enim aktivnostima. Za preduzimanje odre|enih akcija njima je potrebno i da imaju svojstvo pravnog lica. Ciljevi kod ovih oblika pravnih lica nisu ostvarivanje zarade nego prosto zadovoljenje odre|enih potreba koje mogu biti razli~ite vrste. Moè se raditi o intencijama ekološke naravi, karitativnim aktivnostima, zaštitom ineteresa odre|ene populacije, npr. penzionera, a bez namjere da se ostvari dobit. Ovi oblici organizovanja svoje aktivnosti obvaljaju prema sasvim drugoj vrsti pravnih propisa. Iskazivanje njihovih rezultata rada je zakonska obaveza, ali se to radi na sasvim drugi na~in i na drugim osnovama. Tako ovi oblici organizovanja, izme|u ostalog, ne iskazuju dobit, a obra~un poslovanja vrše po drugim pravilima u odnosu na privredna društva. Njihovi organi su organizovani na druga~iji na~in, a na~in kontrole rada i poslovanja obavljaju drugi organi. 3.1.1. Privredno društvo i javno preduze}e

15. Javna preduze}a predstavljaju onaj oblik privrednog organizovanja u ~ijoj vlasni~koj strukturi je dominantan dràvni kapital. Radi se o kapitalu koji je u vlasništvu nekog dr`vanog organizacionog oblika. O ovim oblicima organizovanja bi}e posebno rije~i kada se budu obra|ivala društva kapitala, te }e se kroz ukazivanje na razlike povu}i paralela i ukazati na neke specifi~nosti njihovog organizovanja. O kojem }e se organizacionom obliku i nivou dràvnog organizovanja raditi ovisi od njene komunalne organizacije. Moè biti govora o preduze}ima na opštinskom, kantonalnom, entitetskom, kao i dràvnom nivou, kao što je to slu~aj u Bosni i Hercegovini. To, nadalje, ovisi i od vrste privredne aktivnosti koja se obavlja. Radi se o djelatnostima tzv. javnog sektora, odnosno djelatnostima koje se tretiraju kao djelatnosti koje se obavljaju u interesu svih gra|ana. Ovdje se radi i o djelatnostima koje treba, u pravilu, da se obavljaju na jedinstvenim tehni~ko-tehnološkim osnovama. Bez ovog zahtjeva ni njihovo adekvtano obavljanje ne bi dolazilo u obzir. Ovo pravilo se, donekle, pokazalo prevazi|enim posebno u 349


28.5.2007

1:22

Page 350

današnjim uslovima kada tehnološki progres omogu}uje tehni~ka dostignu}a koja nam do unazad desetak godina nisu bila poznata. Naj~eš}i oblici tzv. javnih djelatnosti ili javnih servisa kako se još nazivaju su u oblastima proizvodnje i distribucije elektri~ne enrgije; javni transport, posebno u gradovima, distribucija gasa i vode; razli~ite komunalne usluge, usluge telefonskih operatera, èljezni~ki transport, infrastrukturni radovi i sli~no. U ovoj oblasti su, tokom ekonomske istorije, postojali razli~iti trendovi. Tako je, u prošlom vijeku, postojao prvo period velikih nacionalizacija da bi iza toga nastupila sasvim druga ekonomska politika koja je išla ka sveobuhvatnoj privatizaciji. Naravno, da se radilo o krajnostima od kojih ni jedna nije mogla dati optimalne rezultate. Danas je nesumnjivo to da dràva ima nezobilaznu ulogu u kreiranju pravila trìšne utakmice, a bez obzira ~iji se kapital iza toga nalazio, privatni ili dràvni. Danas je najprisutnije shvatanje o simbiozi javnog i privatnog sektora ili ideja o njihovom partnerstvu. Dràve, i one ekonomski najmo}nije, nisu više u mogu}nosti da udovolje brojnim potrebama i zahtjevima njenih podanika, a pri ~emu se fiskalna izdvajanja samo uve}avaju. Nesumnjivo je da }e naredne godine obiljeìti partnerstvo dràve i privatnog preduzetni~kog sektora tako da }e i pravna nauka i legislativa morati dati odgovore na njihove zahtjeve.924 16. Javno preduze}e se u bh. legislativi definiše na slijede}i na~in. ZOP, kako je ve} re~eno, pored posebnog zakonskog akta sadrì norme kojima se vrši opšte odre|enje pojma javno preduze}e.925 Javno preduze}e je preduze}e koje obavlja djelatnost od opšteg interesa, a koje osniva dràva, odnosno jedinica lokalne samouprave. Djelatnosti od opšteg interesa mogu da obavljaju i drugi oblici preduze}a utvr|eni ZOP-om, što zna~i oni oblici privrednog organizovanja koje nazivamo privredna društva. Osnivanje javnih preduze}a se vrši dvojako, i to: prema odredbama ZOP-a i odredbama posebnog zakonskog akta kojim se definišu uslovi i na~in obavljanja djelatnosti od opšteg interesa. Vidimo da privredno zakonodavstvo u Republici Srpskoj ostavlja mogu}nost da tzv. poslove od opšteg interesa obavljaju privredna društva, odnosno preduze}a u privatnoj svojini. To se moè raditi na dva na~ina. Prvi na~in je dodjelom koncesije za odre|eni vremenski period, a drugi na~in je dodjeljivanjem pojedinog javnog preduze}a na upravljanje privatnom preduze}u. 17. U Federaciji BiH javno preduze}e se definiše posebnim zakonskim aktom, Zakonom o javnim preduze}ima. ZOPD ne sadrì odredbe vezano za pravni status javnog preduze}a. Prema odredbama ZJP pod javnim preduze}em se podrazumijeva preduze}e, odnosno pravno lice 924 Iskustvo javnog sektora u Engleskoj je kreiralo razli~ita rješenja u ovoj oblasti. Tako privatizovanim dijelom javnog sektora upravljaju tzv. registrovane kompanije. One kompanije koje nisu privatizovane povjeravaju se privatnim kompanijama na upravljanje putem posebnih upravlja~kih ugovora. 925 ^lanovi 386 i 387 ZOP-a.

350


28.5.2007

1:22

Page 351

upisano u sudski registar kao privrendo društvo definisano kao takvo posebnim propisom, koje obavlja djelatnsoti od javnog društvenog interesa (energetika, komunikacije, komunalne djelatnosti, upravljanje javnim dobrima) i druge djelatnosti od javnog društvenog interesa. Nadalje, Zakon postavlja i posebne uslove, a to je da takvo javno preduze}e upošljava najmanje 50 radnika, kao i preduze}e u kojem opština, grad, kanton ili Federacija BiH ima udio u vlasništvu u iznosu od najmanje 50% plus jedna dionica, odnosno udio, nezavisno od toga kojom se djelatnosti bavi.926 Javna preduze}a se mogu organizovati samo kao društva kapitala i to kao dioni~ko društvo ili kao društvo ograni~ene odgovornosti. Iz ove odredbe ~lana 3 ZJP nedvosmisleno proizilazi da je pojam preduze}e samo teorijske prirode i generi~ki pojam za sve pojavne oblike obavljanja neke preduzetni~ke aktivnosti. 18. Posebnima zakonskim aktom na dràvnom nivou Zakonom o javnim nabavkama (dalje: ZJN) definisani su tzv. ugovorni organi. Radi se o dràvnim organima koji troše}i budètski novac prikupljen od fiskalnih prihoda imaju zakonsku obavezu da taj novac troše transparentno i po posebnim pravilima. Radi se o dodjeli ugovora o kupovini roba, pruànju usluga i ustupanju gra|evinskih radova.927 Zašto se ovdje spominje kategorija javnih nabavki. Razlog je u ~injenici što se pod pojmom ugovornih organa podrazumijevaju i pojedini privredni subjekti koji imaju svojstvo javnog preduze}a. Tri su kategorije ugovornih organa. Na prvom mjestu to su organi na dràvnom ili lokalnim nivoima uprave definisani ~lanom 3 stav 1 ZJN i koji nam nisu interesantni sa stanovišta prava privrednih društava. Radi se o obliku organa dràvne uprave tipa: ministartstva, gradovi, opštine itd.928 Drugi su javni subjekti definisani u ~lanu 3 stav 2 926 ^lan 2 ZJP. 927 Zakon o javnim nabvakama Bosne i Hercegovine („Sl. glasnik BiH“, broj 49/04). 928 Lista ugovornih organa je dodatni instrument za ugovorne organe koji su du`ni da primjenjuju ZJN. Lista sadrì samo primjere kategorija ugovornih organa. Ako dati organ nije definisan u listi, to ne isklju~uje obavezu ugovornog organa da primjenjuje ZJN ako ispunjava uslove definisane ~lanom 3 ZJN. Prema listi, javni organi dijele se na sljede}e kategorije: Obrazovanje – univerziteti, osnovne i srednje škole, gimnazije, centri za obuku i sli~ne obrazovne institucije; Nauka, istraìvanje i razvoj – subjekti koji se bave istraìvanjem, istraìva~ka, nau~na društva i udruènja, institucije koje promovišu nauku, tehnologiju i inovacije; Poslovanje i ekonomija – poslovna, bankarska i trgova~ka udruènja, industrijske i trgova~ke komore, poljoprivredna i zanatska udruènja, profesionalna udruènja, organizacije koje promovišu poduzetništvo i ekonomski razvoj, organizacije koje promovišu turizam i sli~ne organizacije; Socijalno osiguranje – fondovi za zdravstveno osiguranje, osiguranje prilikom nezgoda, penziono osiguranje i druge institucije za socijalno osiguranje; Zdravstvo – bolnice, medicinski centri, institucije za medicinsko istraìvanje i druge zdravstvene, zoološki i botani~ki vrtovi i zaštita prirodnog i kulturnog naslije|a, Socijalna skrb – jaslice, obdaništa, domovi za djecu, rekreacioni centri, centri zajednica i gra|ana, stara~ki domovi, centri za nezbrinute, Sport – sportski centri i objekti, Sigurnost – vatrogasne brigade, drugi spasila~ke i hitne slu`be, Odlagališta sme}a – ~iš}enje ulica, odlaganje otpada i kanalizacija, Zaštita okoliša – odràvanje parkova i zelenih površina, nacionalni parkovi i sl.

351


28.5.2007

1:22

Page 352

ZJN koji kumulativno zadovoljava slijede}e uslove: - Osnovan je u posebnu svrhu zadovoljavanja potreba od opšteg interesa, a nema industrijski ili komercijalni karakter, - Ima svojstvo pravnog lica i - Ve}inskim dijelom ga finansiraju organi na dràvnom ili lokalnom nivou uprave ili drugi javni subjekti definisani u ovom stavu; ili u kome nadzor nad upravljanjem vrše organi ili subjekti definisani u ovom stavu; ili koji ima upravni, upravlja~ki ili nadzorni odbor u kojem su više od polovine ~lanova imenovali organi na dràvnom ili lokalnom nivou uprave ili drugi javni subjekti definisani u ovom stavu. Iza ove kategorije se nalaze privredna društva koja obavljaju djelatnosti u obliku nekog od društava kapitala. Takva se društva susre}u u pravu Federacije BiH na kantonalnom nivou. Tre}a kategorija su djelatnosti koje obavljaju javna društva prema odredbama ~lana 3, ZJN. Radi se o djelatnostima koje obavljaju javna društva (preduze}a), a prema odredbama ZJP, predmetne djelatnosti se sastoje od: - osiguranja ili rada fiksnih mreà sa ciljem pruànja javnih usluga u vezi sa proizvodnjom, transportom ili distribucijom: vode, elektri~ne energije ili plina ili toplotne energije ili snabdjevanja takvih mreà vodom, elektri~nom energijom, plinom ili toplotnom energijom; - eksploatacije geografske lokacije sa svrhom: istraìvanja ili crpljenja nafte, plina, uglja, ili drugih ~vrstih goriva ili smještaja zra~ne, morske ili rije~ne luke ili drugih terminala za prevoznike u zra~nom, morskom ili rije~nom saobra}aju; - rada mreà koje pruàju usluge javnog prevoza putem èljeznice, metroa, tramvaja, trolejbusa, autobusa ili ì~are. I ove djelatnosti se zna~i obavljaju u nekom od kapitalnih oblika privrednih društava. 19. Vidimo da su javna preduze}a nezaobilazan privredni faktor. Ona }e, sasvim zasigurno, egzistirati i u doglednoj budu}nosti. Dràva se, ni u kom slu~aju, ne}e odre}i barem svoje regulatorne uloge u pobrojanim sektorima. Ovo su i uporedna rješenja i iskustva. Dalje je prisutna tendencija Odràvanje puteva – odràvanje i popravka puteva, Šumarstvo – ustanove za gazdovanje šumama; Vodoprivreda – objekti za regulaciju vode, gra|evinski radovi odvodnjavanja i navodnjavanja, Zaštita potroša~a – Udruènje potroša~a; Izgradnja, gra|evinarstvo i stambena pitanja – urbano planiranje, urbani razvoj, agencije za izgradnju stambenih jedinica. Vidljivo je i iz ove liste da se u ovim slu~ajevima pod pojmom ugovornog organa mogu na}i privredna društva. Postala je sasvim uobi~ajena stvar da se npr. neke komunalne usluge, gazdovanje šumama ili pak odràvanja javnih cesta vrši od strane „komunalnih“ javnih preduze}a organizovanih bilo kao dioni~ko društvo bilo kao društvo ograni~ene odgovornosti.

352


28.5.2007

1:22

Page 353

uvo|enja mehanizama kod onih preduze}a koja treba da onemogu}e bilo koji oblik politizacije kod obavljanja ovih djelatnosti. Pojedine ekonomske i tehni~ke funkcije prelaze, na osnovu zakona, na razli~ite oblike regulatornih organa. Njihova uloga sve više dobiva na zna~aju i najzamjetnija je u sektorima energije i svih oblika komunikacija. 20. U kom obliku }e se obavljati, prije svega uslu`ne, ali i privredne funkcije ovisi od više faktora. U svakom slu~aju to }e biti kapitalni oblici organizovanja: dioni~ka društva i društva ograni~ene odgovornosti. Koji }e se od ova dva oblika izabrati ovisi}e i od ciljeva koje sebi postavlja ve}inski vlasnik kapitala. Kod onih javnih preduze}a koja su organizovana na dràvnom nivou sasvim je zasigurno da je dioni~arski oblik organizovanja mnogo prihvaljiviji. Razloga je više. Osnovni je u tome što dràva moè da ostvaruje dodatne koristi na trìštu kapitala posebno kada se radi o profitabilnim javnim preduze}ima. Dodatni razlog leì u ~injenici da dràva moè da „licitira“ sa svojim kontrolnim paketom dionica, posebno u slu~aju ukoliko ima èlju da izvrši njegovu prodaju, uvede novog operatera ili, pak, dovrši proces privatizacije prodajom svog paketa dionica. 3.2. Dru{tva kapitala 21. Podjela privrednih društava na društva kapitala i personalna društva predstavlja tradicionalnu podjelu. Društva kapitala predstavljaju poseban oblik organizovanja privrednih društava kod kojih su izraèni imovinski interesi ili elementi. Interesi kapitala su dominantniji u odnosu na personalna obilje`ja ~lanova, odnosno osniva~a privrednog društva. Imovinski interesi su izraèni i kod privrednih društava personalnog tipa samo što je kod njih veza izme|u ~lanova samog personalnog društva znatno tješnja. Ona se obi~no zasniva na rodbinskim ili uìm porodi~nim odnosima. Ovaj element nedostaje kod društava kapitala, što ne zna~i da kod pojedinih od ovih oblika organizovanja ne mogu postojati i ovi elementi. Kao društva kapitala postoje: dioni~ko ili akcionarsko društvo i društvo ograni~ene odgovornosti. Ovdje je nuàn jedan osvrt. Naime, društvo ograni~ene odgovornosti se nalazi negdje ne sredini izme|u društva kapitala i personalnog društva. To je bio povod da se ova tradicionalna klasifikacija privrednih društava dovodila u sumnju, ali se ona zadràla i do danas. 3.3. Personalna dru{tva 22. Personalna društva su: društvo neograni~ene solidarne odgovornosti, komanditno društvo i komanditno društvo na dionice, odnosno akcije. Ovo je sistematika koja je primjenjena u ZOPD. ZOP koristi termi353


28.5.2007

1:22

Page 354

nologiju orta~ko društvo za društvo neograni~ene solidarne odgovornosti. Pored ovog termina za ovaj oblik personalnog organizovanja koristi se i pojam javno trgova~ko društvo. Bez obzira na razli~ite nazive za ovaj tip privrednih društava karakteristi~no je postojanje personalnih elemenata koji su preovla|uju}i. Postojanje personalnih elemenata ne zna~i da je cilj osnivanja ovih privrednih društava razli~it od ciljeva koji su prisutni kod privrednih društava kapitalnog tipa. I ovdje egzistira osnovni cilj, a to je sticanje dobiti. Osnovna razlika, u odnosu na privredna društva kapitalnog tipa, je u reìmu odgovornosti za obaveze u pravnom, odnosno poslovnom prometu. 3.4. Posebni organizacioni oblici privrednih dru{tava 23. Pored pobrojanih podjela koje obuhvataju 5 razli~itih oblika privrednog organizovanja poznate su i neke druge podjele. Ovo su opšte forme privrednih društva, a pojavljuju se i posebni organizacioni oblici. Me|utim, bez obzira na njihove posebnosti oni se ipak klasifikuju u neki od pobrojanih pet oblika privrednih društava. U ove specijalizovane oblike bi spadali svi oni oblici organizovanja na koje se primjenjuje neki lex specialis. Tu spadaju: poslovne banke, mikrokreditne organizacije, osiguravaju}a društva, investicioni fondovi, berze, javna preduze}a. Ono što je za ove oblike organizovanja specifi~no je to da je ZOPD, odnosno ZOP opšti pravni akt koji se primjenjuje na reìm njihovog osnivanja i rada. U slu~aju da ZOPD, odnosno ZOP na razli~it na~in tretiraju pojedino pitanje primjeni}e se lex speicialis. I ako neko pitanje nije ure|eno sa lex specialis, analogijom }e se primjenjivati odredbe ZOPD, odnosno ZOP.

4. Odgovornost privrednih dru{tava za obaveze 24. Odgovornost privrednog društva za obaveze podrazumijeva više pravnih i ekonomskih aspekata. Odgovornost podrazumijeva više pojavnih oblika kako s obzirom na vrste društva tako i za pojedine faze njegovog egzistiranja. Odgovornost je imanentna za cjelokupan rad društva i to po~ev od njegovog osnivanja pa sve do prestanka postojanja. Sam prestanak postojanja moè da dovede i do posebnog oblika odgovornosti osniva~a, odnosno bivših vlasnika privrednog društva. Da li }e za obaveze privrednog društva odgovarati samo društvo, njegovo odgovorno lice ili }e postojati i kumulativna odgovornost ovisi}e od više faktora. To }e ovisiti od tipa privrednog društva, poloàja ~lana društva, kao i samih fakti~kih okolnosti pod kojima je nastupila odgovornost privrednog društva za obaveze. Odgovornost privrednog društva za obaveze je njemu imanentna kategorija s obzirom da ono u cilju 354


28.5.2007

1:22

Page 355

sticanja dobiti stupa u poslovne odnose sa tre}im licima, odnosno drugim privrednim društvima, kao i fizi~kim licima, pri ~emu preuzima razli~ite obaveze. Pojam i elemente odgovornosti treba odvojeno posmatrati u odnosu na poslovni rizik i gubitke koji se ostvare tokom poslovanja privrednog društva, a koji su rezultat trìšnih okolnosti, kao i li~ne uspješnosti u vo|enju poslovanja. Razlika postoji izme|u odgovornosti privrednog društva za obaveze od odgovornosti za obaveze njegovih ~lanova, odnosno osniva~a. Poseban reìm odgovornosti postoji kod kapitalnih društava u odnosu na društva personalnog karaktera, a kod personalnog društva tipa komanditnog društva opet postoji razlika u odgovornosti izme|u dvije vrste njegovih ~lanova. I postoji pomenuta razlika u pogledu odgovornosti privrednog društva u njegovim razli~itim fazama egzistiranja. 4.1. Odgovornost za obaveze u osniva~koj fazi privrednog dru{tva 25. Da bi se osnovalo jedno privredno društvo potrebno je da se prije samog ~ina registracije preduzme niz obaveza koje su nu`ne da bi se uopšte moglo osnovati samo privredno društvo. Moè se raditi o podizanju zajmova, nabavci odre|ene opreme, zaklju~ivanju ugovora npr. o zakupu poslovnog prostora itd. Ovakvo postupanje neminovno dovodi do toga da se neko u prakti~nim slu~ajevima i primjerima legitimiše, da istupa ispred privrednog društva koje }e se tek regostrovati, odnosno osnovati. Ovom pitanju ZOPD ne pridaje potrebnu va`nost. Jedino je normirano da društvo sti~e svojstvo pravnog lica danom upisa u registar društava, te da prije upisa u registar društava niko ne moè istupati u ime društva. Posljedi~no ovome rješenju ZOPD posebno propisuje da lice koje postupi suprotno ovoj odredbi odgovara za stvorene obaveze cjelokupno svojom imovinom, a ako nastupa više lica za preuzete obaveze odgovaraju neograni~eno solidarno.929 Pošto za preuzete obaveze prema tre}im licima neko mora da odgovara ZOPD je izabrao jedno logi~no rješenje, ali koje je ipak u uporednim pravnim reìmima rješeno na druga~iji na~in. Rješenje ZOPD ide logikom da ako još nemate svojstvo pravnog lica nemate ni pasivnu legitimaciju za rješavanje odre|enog sudskog spora. Nadle`ni sud bi odabcio tu`bu pošto tuèna strana još nije upisana u registar privrednih društava, te samim tim ne moè ni biti tuèna pošto još ne egzistira. Stoga je zakonodavac i pribjegao opisanom rješenju. Posmatrano u uèm smislu, domašaj ove odredbe bi mogao imati negativno dejstvo u tom smislu da bi se zbog strogog oblika odgovornosti izbjegavalo preuzimanje obaveza koje su nu`ne kako bi se privredno društvo registrovalo. Odredbe ZOPD ipak govore o ovoj mogu}nosti.930 ZOPD kod osniva~kog akta dioni~kog 929 ^lan 5 ZOPD. 930 ^lan 110, stav 1 ta~ka 14 ZOPD.

355


28.5.2007

1:22

Page 356

društva govori da osniva~ki ugovor sadrì i odredbu o imenu i prezimenu lica koje predstavlja dioni~ko društvo u postupku njegovog osnivanja. Analogijom ova odredba se moè primijeniti i na osnivanje društva ograni~ene odgovornosti.931 Šta bi, u ovom slu~aju, predstavljao pojam predstavljanja. Predstavljanje se tretira kao postupanje u ime i za ra~un privrednog društva u odnosima neimovinske prirode, a za razilku od pravnog posla zastupanja. S obzirom na strog reìm odgovornosti za obaveze koje se preuzimaju u osniva~koj fazi privrednog duštva skloniji smo uèm tuma~enju ovog pojma. Radilo bi se o licu koje je ovlašteno od strane drugih osniva~a da se legitimiše da postupa i u njihovo ime, te da tre}a lica upoznaje sa ~injenicom da se pojedine aktivnosti vrše kako bi se privredno društvo registrovalo i time steklo pravni subjektivitet. Zastupstvo bi postojalo kada bi se tre}em licu na osnovu posebne punomo}i povjerilo obavljanje pojedinih pravnih poslova usmjerenih isklju~ivo na registrovanje privrednog društva. Bilo bi nelogi~no da samo odre|eno lice na sebe preuzima cjelokupnu odgovornost, a posebno kada se zna da zastupnik postupa u tu|e ime i za tu|i ra~un. Ovdje bi se radilo o zajedni~kom predstavniku koji moè biti i zastupnik ukoliko raspolaè sa sposobnostima da preduzima pravne radnje pred sudovima i eventualno drugim dràvnim organima koje su isklju~ivo upravljene ka registraciji privrednog društva. U praksi je neizvodljivo da se izvrši registracija privrednog društva i stekne pravna i poslovna sposobnost, a de se ne preduzmu odre|ene radnje preduzete od strane osniva~a, a koje su preduzete u ime i za ra~un privrednog društva koje }e tek ste}i svojstvo pravnog lica. Problem }e se, u ovim situacijama javiti kada ne bi došlo do registracije privrednog društva ili se ne bi izvršavale preuzete obaveze. U tom slu~aju problem bi se rješavao primjenom opštih pravila obligacionog prava vezanim za ispunjenje ugovornih obaveza. Pošto se radi o odgovornosti fizi~kih lica onda je spominjanje u samom tekstu ZOPD neograni~ene solidarne odgovornosti nepotrebno. Fizi~ko lice }e uvijek za preuzete obaveze odgovarati svom svojom imovinom. Pošto se radi o poslovima i obavezama koje se preuzimaju u ime budu}eg pravnog lica onda bi bila dovoljna i samo odredba da osniva~i odgovaraju, za preuzete obaveze, solidarno. 26. ZOP sadrì posebno rješenje za odgovornost u osniva~koj fazi preduze}a. Propisano je da preduze}e sti~e svojstvo pravnog lica upisom u sudski regsitar, a da upisom preduze}a u sudski registar prava i obaveze koje su stekli, odnosno preuzeli osniva~i prelaze na preduze}e bez saglasnosti povjerioca, a osniva~i odgovaraju saglasno odredbama ugovora sa tre}im licem.932 Zna~i da se kod ovog rješenja radi o prostoj sukcesiji obaveza koje, poslije registracije, privrednog društva, moraju 931 Radi se primjeni ~lana 310 ZOPD koji predvi|a da se odredbe ZOPD o dioni~kom društvu primjenjuju na društvo sa ograni~enom odgovornoš}u ako posebnim odredbama Zakona nije druga~ije odre|eno. 932 ^lanovi 5 i 6 ZOP-a.

356


28.5.2007

1:22

Page 357

biti evidenitrane kao poslovne promjene koje su preuzete u ime i za ra~un preduze}a. Moè se re}i i da je ovo oblik cesije koji nastaje na osnovu zakona. Nesaglasnost vremena nastanka obaveze ili prava sa njenim poslovnim evidentiranjem, odnosno knjiènjem nema prakti~nog zna~aja u smislu pravnih posljedica. Kako bi se ovo realizovalo u praksi. Mogu}e je zaklju~iti ugovor kojim se recimo iznajmljuje poslovni prostor i da se u istom navede de se ovo radi u ime preduze}a koje }e tek biti osnovano. Registracijom preduze}a taj bi se ugovor ex lege smatrao ugovorom kod koga su ugovorne strane preduze}e i zakupodavac. Ovakvi i sli~ni ugovori mogli bi se zaklju~ivati i pod suspenzivnim uslovom tako da bi proizvodili pravno djestvo tek po registraciji preduze}a. Ovo rješenje izgleda prakti~nije i ono se nalazi na sredini izme|u rješenja iz ZOPD i rješenja koje je u uporednom pravu poznato kao pravni institut preddruštva. I ovdje se postavlja pitanje šta }e se dešavati ako se preduze}e iz nekog razloga ne registruje. Situacija bi se rješavala na isti na~in kao i u prethodno opisanom slu~aju. Primjenjivala bi se opšta pravila obligacionog prava vezano za odgovornost kod neizvršavanja ugovornih obaveza. 27. Uporedni pravni sistemi poznaju jednu posebnu pravnu formu koja se naziva preddruštvo.933 Postoje brojna i razli~ita pravna shvatanja o tome o kakvoj se pravnoj konstrukciji radi. Tako ima govora da se radi o gra|anskom ortakluku, predugovoru ili privrednom društvu u osnivanju ili, pak, o ugovoru koji se zaklju~uje u korist tre}eg lica.934 Moè se govoriti i da se radi o jednoj posebnoj pravnoj konstrukciji ili, pak, vidu pravne fikcije gdje se fingira postojanje društva koje je gra|anskog karaktera i koje nastaje momentom zaklju~enja pravnog posla koji predstavlja zakonsku osnovu za registrovanje privrenog društva. Društvo koje postoji od sklapanja pravnog posla na kojemu se temelji društvo do njegovog upisa u sudski registar, odnosno do prestanka društva odgovaraju}om primjenom odredbi o prestanku onog društva koje tek treba nastati kao pravna osoba, naziva se preddruštvo.935 Preddruštvo nastaje zaklju~enjem ugovora o osnivanju privrednog društva, odnosno donošenjem osniva~kog akta u slu~aju da se radi o jedno~lanom privrednom društvu. Osniva~kim ugovorom potrebno je urediti, bez obzira koja se koncepcija kod ovog oblika odgovornosti prihvata, me|usobne odnose izme|u samih osniva~a. Ovo je naro~ito zna~ajno u onim uporednim pravnim sistemima u koji933 Tako Zakon o trgova~kim društvima Republike Hrvatske, francusko pravo, njema~ko pravo, austrijsko pravo i razlike izme|u njih postoje samo u tome kojim se zakonskim aktom definiše pravni status preddruštva. Za razliku od ovog englesko pravo poznaje fiducijarnu du`nost osniva~a u odnosu na privredno drušvo koje }e tek biti registrovano. Pravo SAD govori o li~noj odgovornosti ~lanova budu}eg privrednog društva ukoliko se ugovor sa tre}im licem zaklju~i prije upisa drušva u registar. 934 O pojedinim pravnim shvatanjima vezano za pravni reìm preddruštva pobliè vidjeti kod: Mirko Vasiljevi}, Poslovno pravo...op. cit. strana 38 i 39. 935 Jakša Barbi}, Pravo društava, op. cit. strana 148.

357


28.5.2007

1:22

Page 358

ma se poznaje zakonska forma preddruštva. Ukoliko ovo pitanje nije ure|eno ili se radi o jedno~lanom privrednom društvu na odgovornost }emo primjenjivati na ve} opisani na~in, opšta pravila obligacionog prava o ugovornoj odgovornosti. Osnovni cilj postojanja forme preddruštva je regulisanje pitanja preuzimanja prava i obaveza u osniva~koj fazi privrednog društva, te konsekventno tome rješavanja pitanja odgovornosti za preuzete obaveze. Ovo posebno dolazi do izraàja kada se u budu}e privredno društvo unose osniva~ki ulozi, a bez obzira o kojoj se formi uloga radi. Posebno bi se moglo govoriti o brojnim obavezama kod sukcesivnog osnivanja dioni~kog društva. Prema tre}im licima bi se, u ovom slu~aju, preuzele brojne obaveze nov~ane prirode. Ako se kao ulaga~ pojavljuje strano pravno ili fizi~ko lice koje unosi, vrlo ~esto, odre|enu opremu u privredno društvo, nu`no je sprovesti carinski postupak vezan za osloba|anje pla}anja carinskih pristojbi, a po osnovu reìma direktnih stranih ulaganja. Posmatrano na ovaj na~in proizilazi da je egzistencija preddruštva neophodna kako bi privredno društvo ili preduze}e steklo ~inom upisa u sudski registar i pravnu sposobnost, odnosno svojstvo pravnog lica. Postojanje preddruštva daje mogu}nost da ono u~estvuje u pravnom i poslovnom prometu. Prava i obaveze koja se steknu tokom egzistencije preddruštva predstavlja njegovu imovinu, a ne odvojenu imovinu pojedinih ~lanova budu}eg privrednog društva.936 Ono što je još specifi~no za pravni reìm predruštva jeste da ono u pravnom prometu istupa u ime i za ra~un privrednog društva koje }e se tek osnovati, odnosno koje je u osniva~koj fazi. Ovi pravni poslovi, u pravnim sistemima koji poznaju preddruštvo su pravno valjani. U pogledu obaveza koje se preuzmu odgovaraju ona lica koja su preuzela konkretnu obavezu, a ako je obavezu preuzelo više lica onda oni za preuzete obaveze odgovaraju solidarno. Posebno se razgrani~ava odgovornost preddruštava kod privrednih društava kapitala, odnosno privrednih društava personalnog tipa. Iz izloènog proizlazi da ni preddruštvo, pošto nema svojstvo pravnog lica, ne moè u slu~aju vo|enja sudskog spora, imati svojstvo parni~ne stranke pošto ne moè ni biti pasivno legitimisano. Posljedi~no, sada se postavlja pitanje zašto uopšte postoje preddruštva kada im se ne priznaje svojstvo pravnog lica. Razlozi se nalaze u potrebi davanja pravne valjajnosti pravim poslovima koji se zaklju~e u osniva~koj fazi privrednog društva, te potrebi evidentiranja svih ste~enih prava, kao i preuzetih obaveza. Preddruštvo prestaje da postoji upisom privrednog društva u sudski regsitar, odnosno odustankom od njegovog osnivanja ili, pak, odbijanjem suda da izvrši registraciju privrednog društva zbog neispunjavanja zakonom propisanih uslova. 936 O posebnim aspektima svojine preddruštva vidjeti kod: Jakša Barbi}, Pravo društava, op. cit. strana 156-169.

358


28.5.2007

1:22

Page 359

4.2. Odgovornost dru{tava kapitala za obaveze 28. Sva privredna društva, bez ozira na tip, za svoje obaveze odgovaraju cjelokupnom imovinom društva. Osniva~i dioni~kih društava i društava ograni~ene odgovornosti za obaveze privrednih društava odgovaraju do visine vrijednosti svojih dionica, odnosno udjela.937 Ovo se odnosi i na one ~lanove koji su naknadno pristupili privrednom društvu. Izuzetak je primjena pravila vezanih za pravni institut probijanja pravne li~nosti. Odgovornost se proteè na sve vrste obaveza koje su nastale bez obzira da li im je osnov ugovorne prirode ili se radi o vanugovornoj odgovornosti. Odgovornost se odnosi na sve vrste obaveza bez obzira na njihovo prorijeklo i osnov. Od odgovornosti iz obaveze privrednog društva treba odvojiti poslovni rizik osniva~a privrednog društva koji je ve} spomenut. Bez obzira što vlasnici privrednog društva za obaveze odgovaraju samo do visine svojih kontribucija posredno }e biti pogo|en i njihov imovinski udio u cjelokupnoj knjigovodstvenoj vrijednosti imovine privrednog društva. Naime, bez obzira što vlasnici privrednog društva posjedovanjem dionica ili udjela ne sti~u vlasništvo nad privrednim društvom ta kontribucija je, ipak, izraz veli~ine njihovog u~eš}a u imovini privrednog društva. 29. Pojam imovine je dosta sloèna kategorija i zavrje|uje posebnu pa`nju. Ova konstatacija se odnosi na cjelokupnu imovinu. Nju obuhvataju ne samo stvari pokretne i nepokretne nego i nov~ana sredstva, nenapla}ena potraìvanja, potraìvanja po osnovu hartija od vrijednosti, kao i udjeli ili dionice u drugim privrednim društvima. Nadalje, imovinu obuhvataju i prava intelektualne svojine: autorska prava i prava industrijske svojine. Na kraju dolazi tzv. pojam nedodirljive aktive ili good-will kojim se izraàva najviše trìšna pozicija pojedinog privrednog društva. I sve se ove pravne i ekonomske kategorije izraàvaju se nov~ano u poslovnim knjigama koje se vode po posebnim zakonskim i podzakonskim aktima. Imovina je vidimo jedna ukupnost prava koja pripadaju jednom bilo pravnom bilo fizi~kom licu. Imovina ima obilje`je jedinstvenosti tako da ona predstavlja jedinstvo prava i obaveza. Ona se moè pove}avati i smanjivati, ali je uvijek vezana zajedno subjekta prava, bilo fizi~ko, bilo pravno lice. Poslovanjem privrednog društva i njegova imovina moè da se smanjuje ili pove}ava. Njeno smanjenje ili pove}anje ima}e reperkusije i na knjigovodstvenu i trìšnu vrijednost kontribucija ~lanova privrednog društva. Imovina time ne moè pripadati ve}em broju lica. Izuzetak se odnosi kod susvojine i zajedni~ke svojine kao posebne pravne kategorije gra|anskog prava. Ovdje je potrebno razlikovati odre|ene pojmove. ZOPD na nekoliko mjesta koristi pojam 937 ^lan 6 ZOPD i ~lan 53 ZOP-a koji dodatno reguliše da preduzetnik za svoje obaveze odgovara svojom cjelokupnom imovinom.

359


28.5.2007

1:22

Page 360

knjigovodstvene imovine privrednog društva.938 Ova kategorija obuhvata cjelokupnu imovinu privrednog društva na opisani na~in koja je knjigovodstveno evidentirana i koja je evidentirana i u drugim poslovnim dokumentima. Vrijednost knjigovodstveno iskazane imovine treba razlikovati od njene stvarne ili trìšne vrijednosti. Stvarna ili trìšna vrijednost moè biti viša ili nià u odnosu na vrijednost izraènu u poslovnim knjigama. Kakva }e vrijednost imovine biti uvijek je fakti~ko pitanje i ovisi}e od trìšnih okolnosti. Tako neka imovina koja je amortizovana i moè, prema stanju u poslovnim knjigama, da se otpiše na trìštu moè, usljed dejstva razli~itih okolnosti, imati sasvim drugu vrijednost. êsta je i obrnuta situacija da, bez obzira na izmjenu vrijednosti npr. neke opreme u poslovnim knjigama na trìštu ista nema pro|u. Sve dok postoji imovina egizstira i samo privredno društvo. Kada se imovinski supstrat smanji ispod minimuma odre|enog zakonom nalaè se da se sprovede likvidacioni postupak ili ste~ajni postupak a u ovisnosti od stanja u poslovnim knjigama. O ovome }e se odlu~ivati odlukom nadle`nog redovnog suda, a u ovisnosti od stanja u poslovnim knjigama. Radi se o tzv. principu integriteta osnovnog kapitala. Osnovni kapital se, u toku poslovanja privrednog društva, moè smanjivati i pove}avati, ali nikada ne smije da se spusti ispod minimuma odre|enog zakonom. Privredno društvo se, u ovom kontekstu, ~esto posmatra kao neki predmet ili stvar kojim raspolaù njegovi vlasnici. Ne radi se o stvarnom pravu gra|anskog prava bez obzira na uloèni kapital. Uplata udjela ili kupovina dionica, bez obzira u kojoj fazi egzistiranja privrednog društva se desila ne moè da vodi stvaranju identiteta izme|u li~ne i imovine privrednog društva. Ta imovina se sada nalazi u sasvim drugom pravnom, ekonomskom i fiskalnom reìmu. Stoga je identifikovanje vlasništva nad dionicama ili udjelima sa pravom svojine na imovinom privrednog društva nespojivo. Razloga za ovakav stav je više. Jedina situacija koja bi se pribliàvala ovakvom stavu jeste situacija koja se javlja prilikom sprovo|enja privatizacije dràvnih preduze}a. U ovom slu~aju, ako prepostavimo da je cjelokupna imovina dràvnog preduze}a bila u dràvnoj svojini, onda se njena knjigovodstveno izraèna vrijednost dijeli sa odre|enom nov~anom vrijednoš}u (naj~eš}e sa 10 ili 100) kako bi se dobio ukupan broj dionica. Poslije ovoga slijedio je upis dionica na jedan od zakonom propisanih na~ina. Upisnici su time pravno tehni~ki kupovinom odre|enog broja dionica postajali vlasnici i alikvotne protivvrijednosti cjelokupne imovine sada ve} dioni~kog društva. No ova tehnika im ne daje za pravo da smatraju da su vlasnici idealnog dijela preduze}a. Vrijednost njihovih dionica je nešto sasvim drugo u odnosu na imovinu privednog društva. Prodajom dionica na trìštu kapitala oni ne prodaju dio imovine nego samo odre|eno obligaciono ili tra`beno pravo. Prodajom dionica ne sti~e novi vlasnik pravo stavrnopravne prirode. Jedino stvarno pravo koje on sti~e 938 Tako ~lan 246 ZOPD.

360


28.5.2007

1:22

Page 361

jeste pravo svojine nad dionicom kao prostom hartijom od vrijednosti. Ono što on sti~e u suštinskom pogledu jeste potraìvanje odgovaraju}eg iznosa novca, a u ovisnosti od trìšne vrijednosti te dionice. Dionica, kao korporativna hartija od vrijednosti, u sebi nosi i ~lanska prava ali o tome posebno. Ista situacija je i sa udjelima u društvu ograni~ene odgovornosti. Ako uzmemo drugu situaciju da recimo uplatimo odre|eni broj dionica na osnovu javnog poziva za upisom dionaca npr. naredne emisije. Uplatom tog iznosa mi zasnivamo ~lansko pravo u tom dioni~kom društvu i ostvarujemo pravo da trgujemo sa tim dionicama. Naravno, da ni u kom slu~aju ne raspolaèmo sa mogu}noš}u da nam emitent, na naš zahtjev, izvrši povrat novca. Novac je investiran i mi moèmo da sa njime raspolaèmo samo na na~in odre|en zakonom. Kada ne bi bilo ove logike onda bi vlasnici dionica i udjela mogli da traè civilnu diobu i da se upiše njihov idelani dio vlasništva npr. na nekretninama koje su u vlasništvu isklju~ivo privrednog društva. Cjelokupna imovina privrednog društva se u svim poznatim registrima evidentira isklju~ivo na njegovu firmu. Dionice i udjeli u privrednim društvima kapitalnog tipa dio njihove imovinske mase kao fizi~kih lica samo što se sa njom upravlja po posebnim propisima koji se odnose na rad i poslovanje privrednih društava. U slu~aju prodaje dionica, odnosno udjela, pove}at }e se vrijednost imovinske mase bivših ~lanova privrednog društva, ali sada kao fizi~kih lica. Da li }e takav prihod biti oporeziv drugo je pitanje. Vlasništvo nad dionicama i poslovnim udjelima u privrednom društvu je nasljedna kategorija. U slu~aju smrti njihovog vlasnika dionice i poslovni udjeli ulaze u ostavinsku masu. Da su ~lanovi privrednog društva vlasnici njegove imovine govore i odredbe npr. kod istupanja ~lana društva ograni~ene odgovornosti iz društva. Društvo je u obavezi da isplati adekvatnu protivvrijednost njegovog udjela. Radi se o trìšnoj protivvrijednosti udjela na dan prestanka ~lanstva u društvu ograni~ene odgovornosti.939 Sli~no je riješeno i pitanje kod obaveze dioni~kog društva da obavezno otkupi dionice zaposlenih (radni~ke dionice) isplatom po pravi~noj trìšnoj vrijednosti na dan prestanka svojstva zaposlenog.940 Postoji u ZOPD još jedno specifi~no rješenje koje u potpunosti ide u prilog prednjih shvatanja. Radi se o rješenju po kome dioni~ar koji je nadzornom odboru dao pisanu izjavu da se protivi prijedlogu odluka skupštine koje prouzrokuju zna~ajne promjene u društvu ili pravima dioni~ara, društvo ima obavezu da otkupi njegove dionice. Ova obaveza se ima realizovati u roku od tri mjeseca od dana prijema zahtjeva uz isplatu po pravi~noj trìšnoj vrijednosti.941 U sklopu odredbi o zaštiti prava manjine i ZOP sadrì jedno rješenje. Naime akcioniari koji imaju ili predstavljaju najmanje jednu desetinu osnovnog kapitala mogu od upravnog odbora zahtijevati sazi939 Tako ~lan 342 ZOPD. 940 ^lan 218 ZOPD. 941 ^lan 255 ZOPD.

361


28.5.2007

1:22

Page 362

vanje skupštine uz navo|enje razloga za njeno sazivanje. Ukoliko se, po ovom zahtjevu, skupština ne sastane u roku od 15 dana akcionarsko društvo ovim akcionarima ima obavezu da otkupi akcije u skladu sa odredbama ZOP-a.942 Skoro identi~na odredba, tako|er u vezi sa zaštitom prava manjine, postoji i odredba vezano za rad i poslovanje društva ograni~ene odovornosti.943 Do protivvrijednosti imovine privrednog društva, ali samo u vidu novca, moèmo do}i kada prodamo svoje dionice ili svoj udio. Imovinu privrednog društva još u jednom slu~aju moèmo prenijeti u naš li~ni imovinski supstrat kao fizi~kog lica. Radi se o slu~aju sprovo|enja postupka redovne likvidacije. Ukoliko, po izmirenju svih obaveza, preostane neka imovina, u naturalnom obliku, vlasnici je mogu preuzeti i prenijeti u svoj imovinski supstrat, ali pod uslovom da se izmire eventualne fiskalne obaveze. Isto se odnosi i u slu~aju da poslije sprovo|enja ste~ajnog postupka nešto preostane u imovinskoj masi ste~ajnog du`nika. Istina, ovo je je samo teoretski mogu}e, bez obzira što zakon predvi|a ovu mogu}nost, s obzirom da se ste~aj sprovodi zbog nelikvidnosti ili prezaduènosti privrednog društva. Jedan poseban vid analogije se moè, posebno kod privrednih društava kapitalnog tipa, odnositi na sprovo|enje izvršenja na imovini ~lana društva kao fizi~kog lica. Kada bi postojalo jedinstvo imovine privrednog društva sa imovinom njenih ~lanova, onda bi se sam izvršni postupak mogao sprovoditi i nad imovinom privrednog društva. Ujedno privredno društve ne moè ni odgovarati za obaveze svog ~lana koje je on preuzeo kao fizi~ko lice. I iz ovog je sasvim jasno i nedvosmisleno vidljiva imovinska razdvojenost ~lanova kao osniva~a privrednog društva od ~lanova kao fizi~kih lica. Pored pobrojanih razloga i ~injenica egzistira još jedna mogu}nost. Dionice i poslovni udjeli se mogu zalagati. Mogu se zalagati npr. radi uzimanja kredita. U slu~aju neredovne otplate kredita nastupi}e posljedice koje su ure|ene zakonom. Tako se dionice mogu prodati ili, ukoliko je to ugovoreno ili predvi|eno zakonom, davalac kredita moè da na sebe, ex lege, prenese vlasništvo nad istim. 30. Prilikom osnivanja privrednog društva njegovi budu}i ~lanovi se slobodno opredjeljuju da li }e osnovati privredno društvo, koji tip društva }e odabrati, te koju }e djelatnost obavljati. ^lanovi, vlasnici privrednog društva, u granicama odre|enim zakonom, slobodno odlu~uju i o upravljanju društvom. Mogu to da ~ine sami, posebno se to radi u po~etnoj fazi poslovanja, ili pak mogu da poslove upravljanja i rukovo|enja povjere tre}im licima. To se, danas, radi po osnovu posebnih menadèrskih ugovora. Pri tome zadràvaju svoju svojinsku ulogu ~ime uvijek, kroz odlu~ivanje u organima, mogu da izmijene uslove i reìm upravljanja i rukovo|enja. ^lanovi privrednog društva imaju slobodu i 942 ^lan 247 ZOP-a. 943 ^lan 371 ZOP-a.

362


28.5.2007

1:22

Page 363

da izmijene po~etne uslove vezane za obavljanje djelatnosti, vrstu djelatnosti, organizacionu strukturu i drugo. U ovisnosti od tipa privrednog društva ovisi}e i na~in povjeravanja funkcija upravljanja i rukovo|enja. Ove pravne kategorije prati i poseban reìm odgovornosti za ~lanove uprave i nadzornog odbora. Koji }e reìm odgovornosti postojati, tako|er, ovisi od tipa privrednog društva kao i od ~injenice da li postoji zakonska obaveza formiranja pojedinih organa. 31. U pogledu u~eš}a ~lanova privrednog društva u rezultatima njegovog poslovanja slobodni su u izboru podjele dobiti i pokri}u gubitaka. Da li }e se dobit podijeliti ili }e dio podijeliti, a dio reinvestirati ili }e se cjelokupna dobit reinvestirati ovisi od njihove odluke. Da li }e pokriti gubitke ili }e i}i u ste~aj tako|er im je ostavljeno na volju. Time sami vrše izbor zakonskih, fiskalnih i ostalih ekonomskih i pravnih posljedica. U ovoj imovinskoj sferi ~lanovi privrednih društava kapitalnog tipa ostvaruju svoja prava u privrednom društvu na osnovi vlasništva nad dionicama, odnosno udjelima. Preko ovoga se ne moè i}i izuzev ako se ne dobije punomo} od strane drugih ~lanova da zastupaju njihove interese u odre|enim stvarima. Koje }e to posljedice proizvesti po samo privredno društvo i ovdje }e ovisiti od volje njegovih ~lanova. ^lanovima privrednog društva je na volju ostavljeno da društvo i likvidiraju ukoliko ne èle više da se bave nekom privrednom djelatnoš}u. Koji su motivi i razlozi donošenja njihove takve odluke sasvim je irelevantno. Ta odluka samo treba da je rezultat njihove slobodno izraène volje. U slu~aju nesaglasnosti ~lanova oko ove odluke pitanje }e se rješavati na na~in odre|en osniva~kim ugovorom, a u slu~aju da isti ne sadrì takve odredbe onda po opštim pravilma sadrànim u privredno pravnim zakonskim aktima, kao i po opštim pravilima obligacionog prava. 4.3. Odgovornost personalnih privrednih dru{tava za obaveze 32. Privredna društva personalnog tipa za svoje obaveze odgovaraju svom imovinom društva, a ~lanovi ovih društava za obaveze samog društva odgovaraju i svom svojom li~nom neunešenom imovinom u društvo. Ovaj oblik odgovornosti se još naziva i neograni~ena solidarna odgovornost. Kod ovog oblika odgovornosti izjedna~eni su svi ~lanovi društva neograni~ene solidarne odgovornosti, odnosno orta~kog društva. Razlika postoji kod komanditnog društva s obzirom da njegovi ~lanovi imaju razli~it poloàj u društvu. Tako koplementari, kao javni drugari, za obaveze društva odgovaraju kao i ~lanovi društva neograni~ene solidarne odgovornosti, neograni~eno solidarno, dok komanditori, kao tajni drugari, odgovaraju samo do visine svog uloga. Ovaj strogi reìm odgovornosti svoje opravdanje nalazi u ~injenici da kod ovog tipa privrednog društava preovla|uju persona363


28.5.2007

1:22

Page 364

lni elementi, a što predstavlja i glavni razlog da se za obaveze odgovara na ovaj na~in. Zašto su izuzeti komanditori od ove odgovornosti? Razlog leì u ~injenici da su oni tajni drugari, da se ne upisuju u sudski regsitar, te ne istupaju pred javnoš}u niti u poslovnim odnosima. Bez obzira što postoji zakonska mogu}nost da im se povjeri funkcija zastupanja, uz saglasnost svih komplementara, oni i dalje, u formalnom smislu, ne postoje za zakonodavca. Ovdje je jedino mjerodavna ~injenica njihovog upisa u registar privrednih društava. Od ovih pravila postoje i odre|eni izuzeci. Oni se odnose na imovinu koja po pravilima izvršnog postupka ne moè biti predmet izvršenja. Drugi izuzetak je zajedni~ka imovina bra~nih drugova. Ona ima poseban reìm i moè biti predmet izvršenja tek u dvije situacije. Prva je situacija kada bra~ni drugovi imaju svojstvo ~lanova društva neograni~ene solidarne odgovornosti, a druga je situacija kada bra~ni drugovi imaju svojstvo komplementara ili javnih drugara. Zajedni~ka te~evina bra~nih drugova, kada bra~ni drugovi nisu oba ~lanovi nekog privrednog društva personalnog tipa, postojala bi kada bi se izvršilo razvrgnu}e zajedni~ke imovine. Tek na tako podijeljenoj imovini moglo bi se sprovoditi izvršenje. 33. Kako }e se povjerioci namirivati u slu~aju sprovo|enja izvršenja ili ste~ajnog postupka? Redosljed namirenja bi išao prvo sa naplatom iz imovine privrednog društva, a u slu~aju ako ta imovina ne bi bila dostatna onda bi se išlo na namirenje i iz li~ne neunešene imovine ~lanova ovog društva. Njihova odgovornost je solidarna, a s obzirom na ~injenicu da su oni ravnopravni u svemu od zajedni~kog upravljanja, zastupanja, predstavljanja, uloga, podjele dobiti, pa do podjele rizika izme|u njih postoji pravo na regres. Regresno pravo bi se aktiviralo u slu~aju kada bi jedan ili neki od ~lanova platio nešto više u odnosu na druge, a prilikom izmirenja neke obaveze ili u slu~aju sprovo|enja ste~ajnog postupka ili nekog oblika izvršenja u izvršnom postupku. 4.4. Odgovornost privrednih dru{tava za obaveze drugih pravnih subjekata 34. Osnovni oblik odgovornosti za obaveze je odgovornost za sopstvene obaveze. To je imperativna sopstvena odgovornost koja se još naziva i potpuna odgovornost. êsta je praksa da se u sami naziv firma stavlja i oznaka privredno društva sa potpunom odgovornoš}u. I kada ne postoji ova naznaka pošto se radi o imperativnoj normi ovo se, samo po sebi podrazumijeva. Ova odgovornost obuhvata cjelokupnu imovinu izuzev sredsatva koja su po pravilima izvršnog postupka izuzeta od izvršenja. Ste~ajni postupak poznaje samo izuzimanje od izvršenja res publice, odnosno dobra u opštoj upotrebi. 364


28.5.2007

1:22

Page 365

35. Samostalna odgovornost privrednog društva za sopstvene obaveze moè biti „poja~ana“ na taj na~in da se odgovara i za obaveze drugih subjekata prava. Ko bi sve obuhvatao pojam drugih subjekata prava? Na prvom mjestu radilo bi se o tzv. povezanim licima ili drugim privrednim društvima koja imaju svojstvo zavisnog privrednog društva. Radi se odgovornosti tzv. mati~nog preduze}a ili preduze}a koje ima ve}inski paket dionica u dioni~kom društvu ili ve}inski udio u društvu ograni~ene odgovornosti. U slu~aju sprovo|enja ste~ajnog postupka nad zavisnim preduze}em, ukoliko se povjerioci ne namire za ostatak obaveza odgovara ve}insko društvo. Povratne sprege, u slu~aju sprovo|enja ste~aja nad ve}inskim privrednim društvom, nema.944 Kako odgovara ve}insko privredno društvo? Odgovara neograni~eno solidarno, što zna~i cjelokupnom imovinom privrednog društva. Preduslov za postojanje ovog strogog oblika odgovornosti je ako je ste~aj prouzrokovan izvršavanjem obavezuju}ih pisanih uputstava ve}inskog privrednog društva. Pored ove odgovornosti u ste~ajnom postupku ve}insko društvo odgovara neograni~eno solidarno i za ostale obaveze koje su preuzete u pravnom i poslovnom promet.945 U procesnom pogledu ovo bi zna~ilo da se tu`ba moè podnositi alternativno i to protiv supsidijarnog društva i drugotuènog ve}inskog društva. Ili da se u izvršenom postupku, ako supsidijarno privredno društvo nema nov~anih sredstava na ra~unu da se izvršenje upravi ka sredstvima ve}inskog privrednog društva. Kod ovih pitanja nema nekih posebnih teorijskih stavova niti sudske prakse. Kao prvo se postavlja pitanje kada }e se aktivirati ovi strogi mehanizmi odgovornosti. Zakon je izri~it kada govori da ovaj oblik odgovornosti postoji samo onda kada je zavisno privredno društvo izvršavalo obavezuju}a pismena uputstva ve}inskog društva. Šta bi sve moglo da se podvede pod pojam obavezuju}ih pismenih uputstava? Ako bi se šire tuma~io ovaj pojam onda bi se pod njim podrazumijevali i npr. razvojni planovi i programi, komercijalne i marketinške aktivnosti, proizvodna i uslu`na orjentacija, pa gubici nastupe kao rezultat loše trìšne procjene. Me|utim u ovom slu~aju radi se o poslovnom riziku koji je imanentan poslovanju na trìštu. Ve} je napomenuto da svako sam snosi posljedice lošeg poslovanja koje mogu da nastupe iz razli~itih razloga. Poslovni rizik se ne moè pokriti nekim oblikom odgovornosti bilo sopstvene bilo odgovornosti za obaveze drugog subjekta. Sigurno je da se kod procjenjivanja ovog oblika odgovornosti treba i}i za restriktivnim tuma~enjem pravne norme te njenu primjenu usloviti sa slu~ajem kada se dokaè da postoji direktna veza izme|u obavezuju}ih pisanih uputstava i prouzrokovane štete ili ste~aja. U obzir ne treba uzimati poslovni rizik. Kao interesantno bi se moglo pojaviti šire shvatanje ovog pojma. Naime, ukoliko je ve}insko društvo 944 ^lan 50 ZOPD. 945 ^lan 48 ZOPD.

365


28.5.2007

1:22

Page 366

i ve}inski vlasnik onda zasigurno uprava supsidijarnog društva radi po nalozima vlasnika. Me|utim i u ovoj situaciji dolazimo u sferu poslovnog rizika pa bi se i ovaj dio ovog problema morao rješavati kao fakti~ko pitanje, odnosno od slu~aja do slu~aja. 36. Kao poseban slu~aj odgovornosti za obaveze drugih subjekata moè se javiti odgovornost za obaveze koje su preuzete u poslovnom prometu prema drugim privrednim društvima. Pozitivno zakonodavstvo dozvoljava da se daju jemstva i mjeni~ni avali za druga privredna društva. Radi se o solidarnoj odgovornosti i u slu~aju aktiviranja obaveza pravna pitanja }e se rješavati po opštim pravilima obligacionog prava o solidarnoj odgovornosti. Ovo isto se odnosi i na slu~ajeve preuzimanja mjeni~nog jemstva samo što je odgovornost stroìja u smislu brè i naplate potraìvanja. 37. Odgovornost za drugog postoji i u slu~aju preduzimanja statusnih promjena. Ova odgovornost, a bez obzira na vrstu statusne promjene, nastaje po osnovu pravnog sljedništva ili univerzalne sukcesije. Ovaj oblik odgovornosti obuhvata samo one obaveze koje su nastale do momenta statusne promjene. Ova odgovornost je solidarna i neograni~ena i predstavlja oblik odgovornosti utvr|ene zakonom tako da bi ugovorna odredba koja bi istu isklju~ila bila apsolutno ništava. Kod statusne promjene spajanja novo društvo preuzima sve obaveze privrednih društava koja se spajaju. Kod statusne promjene pripajanja obaveze pripojenog društva prelaze na ono privredno društvo prema kome je izvršeno pripajanje. I kod statusne promjene podjele nova privredna društva odgovaraju neograni~eno solidarno za obaveze privrednog društva koje se ovom statusnom promjenom gasi. ZOPD je kod statusnih promjena unio jednu novinu. Naime, odluka o spajanju, pripajanju, podjeli ili promjeni oblika privrednog društva donosi se na osnovu plana reorganizacije koji priprema uprava i nadzorni odbor ili drugi organ svakog u~esnika ako je ovlašten osniva~kim aktom. Pošto se radi o planu koji po svojoj sadrìni zahtijeva posebne vještine naro~ito iz ekonomske sfere poèljno bi bilo da ovaj plan izra|uje neovisna revizorska ku}a koja je specijalizovana i za ove vrste poslova. Stvar je ovlaštenog organa u privrednom društvu kome }e povjeriti izradu plana reorganizacije.946 Zakon propisuje obaveznu sadrìnu ovog plana. U vezi sa njegovom sadrìnom, usvajanjem, kao i dometima bi}e posebno govora kod statusnih promjena kod privrednih društava. 38. Odgovornost za drugog moè biti i po osnovu promjene oblika privrednog društva. Radi se o svojevrsnoj transformaciji privrednog društva iz jednog u drugi organizacioni oblik. Naj~eš}i oblik ove transformacije 946 ^lanovi 64-68 ZOPD.

366


28.5.2007

1:22

Page 367

susre}emo kod transformisanja dioni~kih društava u društva ograni~ene odgovornosti. Razloga za ovo je više. Osnovni su jednostavniji reìm upravljanja, fakultativnost obrazovanja organa i manji troškovi koji su potrebni za finansiranje rada obaveznih organa u dioni~kom društvu. Kod ove transformacije novo privredno društvo preuzima u potpunosti sve obaveze prethodnog društva koje se gasi, odnosno briše iz sudskog registra. Novo privredno društvo je univerzalni pravni sljedbenik prethodnog privrednog društva. Ranije privredno društvo se ne likvidira pošto njegov cjelokupan imovinski supstrat u cijelosti prelazi na novoformnirano privredno društvo. 39. Poseban oblik odgovornosti je i odgovornost privrednog društva za štete koje prouzorkuju njegovi radnici i organi samog privrednog društva. Organi, njegovi ~lanovi, kao i sami zaposlenici rade u ime i za ra~un privrednog društva. Za štete koje nastupe po tre}a lica na osnovu njihovih nezakonitih odluka ili recimo nestru~nog rada zaposlenika odgovara privredno društvo. Tre}e lice tu`beni zahtjev upravlja prema privrednom društvu kome ostaje mogu}nost regresiranja prema zaposleniku i ~lanovima organa, ali ne i prema organu privrednog društva. Koje }e posljedice snositi zaposlenik ili ~lan nekog organa ovisi}e od njegovog radno pravnog statusa. Zaposleniku se moè otkazati, odnosno raskinuti ugovor o radu dok se ~lanu organa, ako nije zaposlenik, moè otkazati ugovor o njegovom angaòvanju za mandatni period. Oblik odgovornosti ~lana organa privrednog društva ovisi}e od vrste i na~ina prouzrokovane štete. Pitanje naknade štete posebno je ure|eno. 40. Odgovornost za drugog moè postojati i u onim slu~ajevima kada se izda jemstvo za fizi~ko lice kao subjekta prava. Ova mogu}nost nije isklju~ena pozitivnim zakonodavstvom izuzev za javna preduze}a. O kojim se oblicima jemstava radi? To mogu biti jemstva po osnovu kredita, avala po mjenicama i drugo. Privredno društvo }e za ove obaveze odgovarati kao solidarni jemac i opet }e se primjenjivati opšta pravila obligacionog prava. 4.5. Odgovornost osniva~a za obaveze privrednih dru{tava 41. Osniva~i za obaveze privrednog društva odgovaraju na ve} opisani na~in. Razdvojena je odgovornost osniva~a kod privrednih društava kapitalnog tipa u odnosu na privredna društva personalnog tipa. Kod odgovornosti privrednih društava kapitalnog tipa, bez obzira na ~injenicu da osniva~i odgovaraju samo do visine svojih uloga, oni uporedno snose cjelokupan rizik na taj na~in što }e cjelokupna imovina privrednog društva biti predmet generalne egzekucije. Ovo rješenje samo podcrtava razdvojenost li~ne imovine od imovine privrednog društva. Bilo kakvo stvaranje privida ili identiteta izme|u ove dvije imovinski i pravno odvojene kategorije vodilo bi ka mogu}oj primjeni 367


28.5.2007

1:22

Page 368

pravila vezanih za pravni institut probijanja pravne li~nosti. Pod prednjim se mislilo na odgvornost fizi~kih lica za obaveze privrednog društva ~iji su oni osniva~i. Ukoliko je osniva~ privrednog društva privredno društvo onda }e ono na ve} opisani na~in odgovarati za obaveze supsidijarnog ili zavisnog privrednog društva. Ukoliko je osniva~ privrednog društva „dràva“, a to moè biti opština, grad, kanton, entitet, distrikt ili sama dràva, onda je ona odgovorna za njegove obaveze s obzirom da ima svojstvo pravnog lica i svojstvo osniva~a. U slu~aju da osniva~ privrednog društva dolazi iz drugog suvereniteta on je odgovoran za obaveze privrednog društva na ve} opisani na~in i bez obzira da li se radi o fizi~kom ili pravnom licu. 4.6. Probijanje pravne li~nosti 42. Probijanje pravne li~nosti predstavlja zaseban pravni institut koji iz više razloga zasluùje posebnu pa`nju. Njegova uska veza sa drugim pravnim institutima, prije svega, vezanim za odgovornost osniva~a za obaveze privrednih društava kapitalnog tipa pove}ava zaniteresovanost za njegovim podrobnijim i obaveznim izu~avanjem.947 Odgovornost za obaveze je jedan od osnovnih obilje`ja privrednog društva, a privrednici dominantno, prilikom odabira tipa privrednog društva, se opredjeljuju za kapitalna društva. Motiv se nalazi i u ~injenici da je reìm odgovornosti mnogo povoljniji. Odgovara se samo do visine vrijednosti uloga, odnosno dionica. Imovina ovog tipa privrednih društava ima se smatrati odvojenom od li~ne imovine osniva~a. Me|utim kada se privredno društvo 947 Ovaj pravni institut se joša naziva i lifting the veil ili piercing the corporate veil pošto poti~e iz anglo saksonskog pravnog kruga. Porijeklo ovog pravnog instituta poti~e iz sudske prakse i vezan je za slu~aj Salomon v. Salomon Co. Ltd. iz 1897. godine. Industrijalac Salomon je bio trgovac koòm i proizvo|a~ ~izama. Odlu~io je da svoje svojstvo trgovca transformiše u dioni~ko društvo. Pošto su tadašnji engleski propisi zahtijevali za osnivanje dioni~kog društva najmanje sedam osniva~a on je u to društvo pored sebe uklju~io suprugu i njihovo petoro djece. Stvarni osniva~ je bio samo industrijalac Salomon pošto su ostali osniva~i imali samo po jednu dionicu nominalne vrijednosti po jednu funtu. Unosom dotadašnje imovine u dioni~ko društvo dobio je 20.000 otpla}enih dionica od po jednu funtu, a od novog društva primio je 9.000 funti u gotovini i 10.000 funti obezbje|enih tzv. lebde}om zalogom. Ve} slijede}e godine društvo je zapalo u krizu i pokrenut je ste~ajni postupak. Povjerioci koji nisu imali obezbje|ena potraìvanja zahtijevali su od suda da pored društva odgovara i stvarni osniva~ Salomon budu}i da se radi samo o takozvanim kompanijama, te da je ona radila samo kao Salomonov agent. U ovom sporu Salomon se pojavio kao zalo`ni povjerilac prema kompaniji po osnovu svojih obveznica koje su bile obezbje|ene lebde}om zalogom traè}i pri tom prvenstveno namirenje za iznos od 10.000 funti što su mu ostali neobezbeje|eni povjerioci osporavali. Imovina dioni~kog društva bila je procijenjena na 6.000 funti dok su potraìvanja neobezbje|enih potraìvanja iznosila 8.000 funti. U prvom stepenu sud je dao za pravo povjerioicma uz obrazloènje da je dioni~ko društvo samo punomo}nik Salomona kao stvarnog osniva~a. @albeni sud je potvrdio prvostepenu presudu, ali sa drugim osnovom i obrazloènjem da se radilo o prevarnom postupanju. Me|utim, Dom lordova, u funkciji Vrhovnog suda, zauzeo je stav da je registrovano dioni~ko društvo sa svojom imovinom odvojeno od imovine osniva~a, te da osniva~ ne odgovara za obaveze društva. Salomonu je dato i pravo da se prioritetno naplati. Nadalje zaklju~eno je da Salomon nije prevario povjerioce pošto su se ve} naplatili povjerioci koji su imali obezbje|ena potraìvanja. Neobezbje|eni povjerioci su, na kraju, bili tretirani kao povjerioci dioni~kog društava, a ne povjerioci industrijlalca Salomona. Citat prema: Mirko Vasiljevi}, Poslovno pravo...; op. cit. strana 54.

368


28.5.2007

1:22

Page 369

koristi za postizanje nezakonitih ciljeva dolazi do aktiviranja pravnog instituta probijanja pravne li~nosti. U ovom slu~aju prestaje djelovanje prednosti vlasnika kapitalnih privrednih društava, te se ulazi na teren neograni~ene solidarne odgovornosti. Oni odgovaraju isto kao i vlasnici društava personalnog tipa. U uporednim zakonodavstvima ovo se pitanje rješava u pravilu na dva na~ina. Prvi je slu~aj korištenjem metoda generalne klauzule ili, drugi slu~aj, da se ide metodom numerus clausus. U nekim zemljama ovaj pravni institut se uopšte ne tretira ve} se njegovo rješavanje prepušta sudskoj praksi. Privredno društvo, kao subjekt prava, odvojen je od pravnog subjektiviteta svojih ~lanova. ?injenica razdvojenosti odgovornosti ne mora da zna~i da se mogu vršiti radnje koje imaju za cilj prikrivanje pravih namjera vlasnika privrednog društava ili, pak, izigravanje zakonskih akata, te posebno preduzimanje radnji koje u sebi imaju obilje`ja bi}a nekog krivi~nog djela. Ovakve radnje ne bi mogle da dovedu do ekskulpacije u smislu odgovornosti, odnosno da se u pobrojanim i sli~nim slu~ajevima odgovara samo do visine kontribucija u privrednom društvu. Ovo se, u praksi, naj~eš}e javlja kod privrednih društava kapitalnog tipa koja su jedno~lanog karaktera. Ona predstavljaju najpogodniji oblik manipulacije tako da nije bezrazlo`no uporedno pravno rješenje i sudska praksa da se kod jedno~lanih društava za preuzete obaveze u pravnom i poslovnom prometu odgovara neograni~eno solidarno cjelokupnom li~nom imovinom. Probijanje pravne li~nosti je mnogo jednostavnije u jedno~lanim društvima nego u „izraslim“ korporacijama koje posluju duì vremenski period na legalnoj osnovi i gdje postoji su~eljavanje poslovnih interesa i sli~no. Podizanje pravnog vela je mnogo lakše kod jedno~lanih društava. Ono je, u principu mnogo lakše, kod društava ograni~ene odgovornosti, nego što je to slu~aj sa dioni~kim društvima. Osnovni razlog leì u ~injenici što je upravlja~ka struktura dioni~kih društava sa obligatornim postojanjem organa mnogo sloènija, te samim tim ~inom garantuje i ve}i stepen zakonitosti prilikom odlu~ivanja. Stroga pravila i posebni podzakonski akti rada regulatornih dràvnih organa koji reglišu rad i poslovanje dioni~kih društava vode ka zaklju~ku da su mogu}nosti zloupotrebe znatno suène. Nepostojanje iole ozbiljnih oblika kontrole rada društava ograni~ene odgovornosti doprinosi potvrdama ovakvog stava. Misli se na oblike kontrole u smislu revizijskih izvještaja i obavezne revizije poslovanja od strane ovlaštenih revizijskih „ku}a“. Ni u kom slu~aju se ne misli o redovnim radnjama koje preduzimaju nadle`ne dràvne institucije nadle`ne za kontrolu, prije svega, ispunjavanja fiskalnih obaveza. Naravno, da ako se i kod ovih vidova kontrola zakonitosti poslovanja utvrde nezakonitosti da postoji obaveza procesuiranja istih. Osnovni cilj je da se sprije~e prevare tre}ih savjesnih lica, te da se sprije~e zloupotrebe kod vješta~ki „postavljenih“ ili „instaliranih“ privrednih društava. Mogu}nost eventualnih pojavnih obilika probijanja pravne li~nosti ne moè se eksplicitno odrediti. Ovo je ve} pitanje fakti~kih okolnosti, te stvar procjene suda, od slu~aja do slu~aja. Kao 369


28.5.2007

1:22

Page 370

primjer se moè uzeti vrlo ~est slu~aj korištenja privrednog društva da bi se zadobili odre|eni privatni ciljevi. Ovo je naj~eš}i slu~aj u kome se vrši svojevrsna simbioza privatne sa korportivnom imovinom. Naj~eš}e se radi o slu~ajevima korištenja firme i imena privrednog društva kako bi se postigli samo li~ni ciljevi, odnosno ciljevi koji nisu kompatibilni sa ciljevima privrednog društva. U našoj praksi dominira stanovište po kome uvijek postoji identitet izme|u privatne i korporativne imovine. Razlozi su neracionalni, a posljedice razli~ite i uglavnom negativne. Šta se dešava sa tzv. subjektivnom zloupotrebom ovlaštenja ili zloupotrebom pojedinih prava vezanih za zastupanje? 43. Pojavni oblici vezani za primjenu instituta probijanja pravne li~nosti su brojni. Da spomenemo samo neke. Ovdje u obzir dolaze svi razlozi na koje se odnosi primjena pravnog instituta pobojnih radnji u ste~ajnom postupku. U obzir potom dolaze svi oblici davanja bilo kog oblika jemstva za osniva~e ili sa njima povezana lica, davanje nekog oblika pozajmica ~lanovima društva ili povezanim licima.948 U obzir dolazi i primjena mogu}nosti vezane za stavljanje u ugovor klauzule vezane za isklju~ivanje odgovornosti za pravne i materijalne nedostatake. Bez obzira što se, u ovom slu~aju radi o odredbama ugovora o prodaji, one se analogijom legis mogu primijeniti i na prodaju udjela i dionica sa korištenjem ove klauzule. Izuzeci se mogu koristiti jedino u slu~aju kada je druga strana bila nesavjesna, odnosno kada je znala ili mogla znati za pravo stanje stvari. Poseban je slu~aj iz sfere ste~ajnog zakonodavstva vezan za ~inidbu ~lana društva koja nadomješta kapital privrednog društva. Ova situacija je tako|er vezana za sprovo|enje ste~ajnog postupka kada }e se posebno elaborirati. Ina~e ste~ajno zakonodavstvo je zoran primjer vezan za prakti~ne aspekte ovog posebnog pravnog instituta. Poseban primjer moè biti i korištenje pozicije ve}inskog vlasnika u pojedinom privrednom društvu kapitalnog tipa kako bi se dio ili cijela imovina „otu|ila“; prenijela na drugog privrednog subjekta ili na fizi~ko lice kako bi se postoje}a imovina umanjila ili svela na neku niù vrijednost. Ova situacija je vrlo ~esto u praksi. Ona se praktikuje u slu~ajevima kada se nabavka roba i opreme mogla vršiti bez obaveze pla}anja poreza na promet. Uvo|enjem jedinstvene obaveze pla}anja poreza na dodanu vrijednost mogu}nosti vezane za manipulacije su znatno suène. Ina~e pojavnih oblika je ima više. O svakom bi moglo biti posebno rije~i. Svaki od njih treba da podlijeè pored sudske provjere i provjeri suda javnosti. Kakve }e krajnje posljedice biti sasvim je drugo pitanje. 44. Privredno društvo ima za jedan od ciljeva da se zadovolje interesi njegovih osniva~a, odnosno ~lanova. Ovi interesi ne mogu biti u suprotnosti sa interesima tre}ih savjesnih lica, kao i dràve koja se pojavljuje 948 Ovo je naro~ito prisutno kod tzv. komisionih kredita.

370


28.5.2007

1:22

Page 371

i sa svojstvom povjerioca naspram privrednog društva. Više je odredbi pozitivnog zakonodavstva koje idu u prilog ovih tvrdnji. Neke zasluùju da se spomenu. Na prvom mjestu postoji odgovornost osniva~a za unošenje uloga u privredno društvo na na~in utvr|en osniva~kim aktom. Neunošenje uloga moè imati razli~ite posljedice. One se mogu kretati od obaveze naknade štete po opštim pravilima obligacionog prava pa sve do isklju~enja ~lana iz ~lanstva u privrednom društvu. Isto se ne odnosi samo na obavezu uplate novca nego i unošenja stvari, prava kao i dodatnih ~inidbi kod društava ograni~ene odgovornosti. Jedan od osnovnih principa kod rada i poslovanja dioni~kih društava javlja se princip nemogu}nosti povla~enja uplata po osnovu dionica. Jednom upla}eni novac po onovu kupovine dionica ne moè biti predmet povrata od strane emitenta. Dionice mogu samo biti predmet prometa. 45. Tek poslije opisanog slu~aja Salomon v. Salomon ovaj pravni institut je na mala vrata polako ušao u sudsku praksu i primjenu. Iskustva Bosne i Hercegovine u ovoj oblasti su pionirske prirode. Sudovi se ustru~avaju da koriste postulate ovog pravnog instituta, ~ak i u o~iglednim slu~ajevima prevarnog postupanja. Inostrana sudska praksa je bogatija posebno u zemljama ~ija privreda ima dugu tradiciju trìšne orjentacije. Ubjedljivo je najbogatija sudska praksa Engleske i SAD. Uvo|enje reìma neograni~ene solidarne odgovornosti uvodi se iz više razloga. Prvo, poseban tretman imaju jedno~lana društva, a koja posluju duè od šest mjeseci odgovornost osniva~a je neograni~ene solidarne prirode. Posebni su slu~ajevi prevarnog postupanja, odnosno nekog drugog oblika nezakonitog postupanja. Teret dokazivanja na postojanju prevarne radnje je na onome ko tvrdi da postoji prevarno postupanje. To ne mora uvijek biti slu~aj. Primjer za to je sprovo|enje ste~ajnog postupka. Prilikom otvaranja ste~ajnog postupka postoji zakonska obaveza ste~ajnog suda, odnosno sudije pojedinca, da primjerak rješenja o otvaranju ste~ajnog postupka dostavi i nadle`nom javnom tuìlaštvu. Zašto je uvedeno ovakvo rješenje? Razlog leì u ~injenici da je, vrlo ~esto, prouzrokovanje ste~aja rezultat nezakonitih radnji.949 Ova obaveza postoji i u slu~aju kada se ste~ajni postupak ne otvara iz razloga nepostojanja imovinske mase. Ovdje treba spomenuti i jednu specifi~nu odredbu Zakona o ste~ajnom postupku. Radi se o odredbi koja propisuje da ste~ajni povjerioci mogu nakon zaklju~enja ste~ajnog postupka ostvarivati svoja preostala potraìvanja prema opštim pravilima gra|anskog prava.950 Dometi ove odredbe još nisu poznati u našoj sudskoj praksi. Pored pobrojanih razloga u obzir u uporednoj sudskoj praksi dolaze i slu~ajevi: po~etak poslovanja prije dobivanja rješenja o registraciji privrednog društva, odgovornosti za supsidijarna društva kod 949 ^lan 48, stav 4 Zakona o ste~ajnom postupku. 950 ^lan 127, stav 1 Zakona o ste~ajnom postupku.

371


28.5.2007

1:22

Page 372

tzv. nefer postupanja, djelovanje putem društva koje predstavlja samo zastupnika, stvaranje privida pravne li~nosti, miješanja privatne sa korporativnom imovinom, evazija poreza, ostaci primjene postulata pravnog instituta ultra vires, djelovanje diskvalifikovanih ~lanova uprave privrednog društva, kao i neotkrivanje ~injenice da se postupa u ime i za ra~un privrednog društva. 46. U pogledu zakonskog okvira ZOPD je ovo pitanje uredio korištenjem principa numerus clausus. Istovrsno rješenje postoji i u Zakonu o trgova~kim društvima Republike Slovenije. âk je i numeracija ~lana ista.951 ZOPD jednim ~lanom ure|uje odgovornost ~lanova privrednih društava kapitalnog tipa, kao i ~lanove privrednih društava personalnog tipa. Normirano je da svaki ~lan društva sa neograni~enom solidarnom odgovornoš}u i komplementar u komanditnom društvu odgovara za obaveze društva neograni~eno solidarno cjelokupnom svojom imovinom. Podrazumijeva se da }e se potraìvanja prvenstveno namirivati iz imovine privrednog društva, a tek onda iz li~ne imovine. Dioni~ar u dioni~kom društvu, vlasnik udjela u društvu sa ograni~enom odgovornoš}u i komanditor u komanditnom društvu ne odgovaraju osim kada: - koristi društvo za postizanje li~nog cilja koji nije saglasan ciljevima drugih ~lanova i društva u cjelini; - upravlja imovinom društva kao sa svojom imovinom; - koristi društvo za prevaru ili ošte}enje svojih povjerilaca; - uti~e na smanjenje imovine društva u svoju korist ili korist tre}ih lica, ili uti~e da društvo preuzme obaveze iako je znao ili morao znati da društvo nije ili ne}e biti sposobno da izvršava svoje obaveze. Rješenja koja su primjenjena u ZOPD se mogu smatrati kao moderna rješenja. Bez obzira što se radi o primjeni rješenja da se ide sa pobrojavanjem razloga za primjenu pravnog instituta probijanja pravne li~nosti svaki od pobrojanih slu~ajeva moè se šire tuma~iti na taj na~in da svaki od njih ~ini, sam za sebe, generalnu klauzulu. Pa ako uzmemo za primjer i komentar slu~aj pod ta~kom d) on u sebi moè imati razli~tih elemenata, odnosno povoda. To moè biti rezultat prevarnog postupanja, drugog oblika nezakonitog postupanja, prikrivanja stvarnog stanja u privrednom društvu, stvaranja privida pravne li~nosti, la`nog prikazivanja pojedinih ~injenica i sl. Posebno bi se moglo govoriti o preuzimanju obaveza za koje ne postoji dovoljan imovinski supstrat. Ovdje imovinski supstrat ne treba procjenjivati prema visini osnovnog kapitala nego prema ukupnoj knjigovodstvenoj vrijednosti imovine privrednog društva. 951 ^lan 6 ZOPD i ~lan 6 Zakona o trgova~kim društvima Rebuplike Slovenije.

372


28.5.2007

1:22

Page 373

47. Posebni vidovi zloupotrebe mogu da se jave u onim slu~ajevima koji su odre|eni posebnim zakonskim aktima. Ovdje u obzir dolaze, prije svega, odredbe ste~ajnog i likvidacionog zakondavstva, a posebno dijelovi koji se odnose na pobojne radnje ili radnje koje su preduzete prije otvaranja ste~ajnog postupka bez naknade ili uz neznatnu naknadu. Interesantna su i pojedina rješenje vezana za konstituisanje razlu~nih prava, te odredbe koje se odnose na radnje propuštanja preduzete od strane ovlaštenih lica kod ste~ajnog du`nika. Od posebnih propisa moè se spomenuti Zakon o preuzimanju dioni~kih društava kao i svi podzakonski akti i pravila vezana za rad dioni~kih društava koje propisuje Komisija za hartije od vrijednosti.

373


28.5.2007

1:22

Page 374


28.5.2007

1:22

Page 375

VII STEÂJNO PRAVO952 1. Uvod 1. Donošenjem novih Zakona o ste~ajnom postupku i Zakona o likvidacionom postupku u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, odnosno Federacije BiH, nastupile su izmjene u oblasti ste~ajnog i likvidacionog prava koje }e zahtijevati i zna~ajne promjene u privrednom ìvotu, pravosu|u, kao i brojnim institucijama koje neizbje`no prate normalno odvijanje privrednih tokova. Izradu predmetnih zakona su pratile i odgovaraju}e izmjene, odnosno usvajanje novih zakona u materiji parni~nog i izvršnog postupka, s obzirom da se radi o pravnim disciplinama ~ija se pravila supsidijarno primjenjuju u materiji ste~ajnog prava. Jedan od ciljeva svih ovih izmjena je pove}anje efikasnosti u sprovo|enju ste~aja, kao i uskla|ivanje doma}eg zakonodavstva prema zahtjevima me|unarodnih institucija i integracija, a što je opet jedan od preduslova za pristup Bosne i Hercegovine ovim integracijama. Zbog postojanja nesaglasnosti ranijeg Zakona o ste~aju i likvidaciji u odnosu na rješenja iz Zakona o privrednim društvima izvršene su i odgovaraju}e izmjene Zakona o privrednim društvima, a posebno odredbe procesnog karaktera koje se odnose na sprovo|enje likvidacije privrednih društava. Izmjene Zakona o privrednim društvima (u daljem tekstu: ZOPD) vršene su i iz drugih razloga. 2. U pravnom sistemu Bosne i Hercegovine 1992. g. Preuzet je Zakon o ste~aju i likvidaciji iz pravnog sistema SFRJ. Odgovaraju}e izmjene, odnosno izrada novog zakona je izvršena 1998., a u toku 2002. g. pristupilo se izradi potpuno novih zakona. Sada je u potpunosti razdvojena materija ste~aja i likvidacije, tako da su usvojena dva potpuno nova zakona: Zakon o ste~ajnom postupku (u daljem tekstu: ZOS) i Zakon o likvidacionom postupku (u daljem tekstu: ZOL).953 U pogledu procesnih pravila za pitanja koja nisu ure|ena ZOS-om supsidijarno se primjenjuju odredbe Zakona o parni~nom postupku (u daljem tekstu: ZPP). Pored ovog u obzir dolazi i primjena pojedinih ex specialis po na~elu lex specialis 952 Autor ovog poglavlja je u cijelosti prof. dr Veljko Trivun. 953 „Slu`beni list Federacije BiH“ broj 29/03; 32/04 i 42/06.

375


28.5.2007

1:22

Page 376

derogat legis generali. Radi se, prije svega, o primjeni nekih posebnih pravila vezanih za sprovo|enje ste~ajnog i/ili likvadaiconog postupka poslovnih banaka i osiguravaju}ih društava.954 3. S obzirom da je materija ste~ajnog prava u entitetskoj nadle`nosti postavlja se pitanje uskla|enosti ovih zakona na nivou entiteta. Ovaj problem je riješen kroz izbor medijatora i nosioca aktivnosti u izradi ovih zakona. Njihova izrada je tekla u organizaciji njema~kog privrednog društva GTZ zajedno sa lokalnim ekspertima iz oba entiteta i predstavnicima njema~kih advokata specijalista za ste~ajno pravo. Takav sistem rada doveo je do visokog stepena uskla|enosti ve}ine pravnih instituta u zakonodavstvu oba entiteta. Predmetni zakoni su u drugom entitetu usvojeni u toku 2002. g. Pored ovoga, treba napomenuti da su u oblasti ste~ajnog prava usvojena osnovna rješenja i principi germanske pravne škole.

2. Ste~ajno pravo i njegove posljedice 4. Ste~ajno pravo predstavlja sloènu pravnu kategoriju, s obzirom da u sebi uklju~uje pravne norme i institute iz više pravnih disciplina i grana prava. Pored normi materijalno-pravnog karaktera tu su i norme koje su imaju procesni karakter, a sadràne su isklju~ivo u okviru ste~ajnog prava. Pošto zasebna procesna pravila, u okviru ste~ajnog prava, nisu dovoljna to se u okviru materije ste~ajnog prava supsidijarno primjenjuju i odredbe parni~nog i izvršnog postupka, opet kao zasebnih pravnih disciplina. Pored toga susre}emo se sa primjenom pravnih propisa vezanih za osnivanje i rad privrednih društava, kao i sa svim propisima finansijske prirode. Ovo su samo neki od razloga koji govore u prilog ~injenice da ste~ajno pravo predstavlja jednu od najsloènijih pravnih disciplina koja u sebi neizbje`no uklju~uje i ekonomske discipline. Nerijetko ova materija zadire i u sferu krivi~nog prava, obzirom da je ste~aj, u velikom broju slu~ajeva je i posljedica razli~itih oblika nezakonitosti koje imaju obilje`ja bi}a krivi~nog djela. Samo sprovo|enje ste~ajnog postupka zahtijeva visoku stru~nost i profesionalnost ne samo od strane ste~ajnog suda, ve} i svih onih drugih subjekata ste~ajnog postupka koji u~estvuju u njegovom sprovo|enju. Misli se, prije svega, na ste~ajnog upravnika i stalne sudske vještake, kao i one zaposlenike sa kojima je ste~ajni upravnik zaklju~io ugovor o radu, a u cilju realizacije ste~ajnog postupka. 5. Sam ste~aj predstavlja oblik tzv. generalne egzekucije nad imovinom ste~ajnog du`nika koji je plate`no nesposoban, u vremenu odre|enom zakonom, a u cilju namirenja povjerilaca na na~in i po postupku 954 U obzir bi se kao lex specialis uzela pravila iz Zakona o bankama i Zakona o osiguranju imovine i lica.

376


28.5.2007

1:22

Page 377

utvr|enom zakonom. Ste~aj treba razlikovati od izvršnog postupka, s obzirom da se kod izvršnog postupka sprovodi izvršenje samo na dijelu imovine du`nika, a radi realizacije odre|enog potraìvanja. Sprovo|enjem izvršenja ne dolazi u pitanje daljnji rad i opstanak privrednog društva kao pravnog lica, odnosno subjekat prava. Ste~aj se sprovodi kada prezaduèni privredni subjekt ne moè više da ispunjava svoju privrednu funkciju uopšte, a izvršenje se sprovodi kada se radi o prinudnoj naplati samo odre|enog potraìvanja iz okvira redovnog privrednog poslovanja. 6. Ste~aj treba razlikovati i od postupka likvidacije s obzirom da se ovi termini ~esto miješaju u svakodnevnom govoru, ali i u praksi. Likvidacija predstavlja takav na~in prestanka rada i postojanja privrednog društva gdje u obzir ne dolazi pitanje i problem namirenja povjerilaca. Kod likvidacije procijenjena vrijednost imovine privrednog subjekta je ve}a od povjerila~kih potraìvanja. Ukoliko se u toku sprovo|enja likvidacije privrednog društva pokaè da imovina ne moè da podmiri obaveze, postupak }e se nastaviti po pravilima koja vaè za ste~aj. Likvidacija se, zna~i, sprovodi iz nekih drugih razloga, utvr|enih zakonom, i ne javlja se problem plate`ne nesposobnosti, odnosno prezaduènosti privrednog subjekta. Ovo je bio i jedan od razloga za razdvajanjem materije ste~aja od materije likvidacije u dva odvojena zakonska projekta. 7. U pogledu pravnih i ekonomskih posljedica sprovo|enja ste~aja i/ili likvidacije nekog privrednog društva, krajnji cilj je prodaja, odnosno unov~avanje, cjelokupne imovine ste~ajnog du`nika, odnosno subjekta koji se likvidira, kako bi se, u prvom slu~aju, namirili povjerioci, odnosno u drugom slu~aju da se namire povjerioci, a ostatak imovine da preuzme vlasnik ili vlasnici tog subjekta. Cilj oba ova postupka je prestanak postojanja pravnog lica, ~ime se ono briše iz sudskog registra, a po njihovom okon~anju. Same ekonomske posljedice kod ste~aja se ogledaju u prodaji cjelokupne imovine prezaduènog i insolventnog ste~ajnog du`nika i naplati njegovih eventualnih potraìvanja radi namirenja povjerilaca putem isplatnih redova koji su utvr|eni zakonom. Ekonomski cilj likvidacije je tako|er prodaja imovine privrednog subjekta radi podmirenja eventualnih potraìvanja povjerilaca. Predmet prodaje po pravilima izvršnog postupka ne mora biti cjelokupna imovina likvidacionog subjekta te }e obim izvršenja ovisti od vrijednosti imovine naspram dospjelih i nepla}enih potraìvanja. Ukoliko dio imovine preostane ista }e pripasti osniva~ima, odnosno vlasnicima privrednog društva koje se likvidira. Posebna materijalna pravila vezana za sprovo|enje likvidacionog postupka propisana su, za svaki pojedini oblik privrednog društva, odredbama ZOPD, tako da se u pogledu razloga, odnosno osnova za sprovo|enje likvidacionog postupka supsidijarno primjenjuju i odredbe ovog zakona. 377


28.5.2007

1:22

Page 378

3. Ste~ajni du`nik, ste~ajni povjerioci i vo|enje ste~ajnog postupka955 8. Zakon ste~ajnog du`nika definiše kao pravno lice nad ~ijom se imovinom sprovodi ste~ajni postupak, odnosno kao du`nika pojedinca pod kojim se podrazumijeva komplementar, odnosno javni drugar u komanditnom društvu i osniva~, odnosno vlasnici udjela u društvu neograni~ene solidarne odgovornosti. Prema terminologiji ZOPD radilo bi se o sva ~etiri oblika privrednih društava, ali se tu svrstavaju i drugi oblici organizovanja (npr. razni oblici zadruga, individualni trgovci i sl.) koji se registruju sa svojstvom pravnog lica po posebnim propisima. Ranije se ste~ajni du`nik definisao kao preduze}e i drugo pravno lice koje obavlja registrovanu privrednu djelatnost na teritoriji Federacije BiH prema propisima o standardnoj klasifikaciji djelatnosti. O~igledno da je pojam ste~ajnog du`nika sada šire odre|en, pogotovu kada je uvedena i novina da se ste~aj moè sprovoditi i nad javnim korporacijama, odnosno javnim preduze}ima. Ste~ajni postupak se ne moè sprovoditi nad imovinom Federacije BiH, opština, gradova i javnih fondova koji se djelimi~no ili u cjelini finansiraju iz budèta. Pod prednjom definicijom subjekata nad kojima se ne moè sprovoditi ste~ajni postupak treba podrazumjevati i kantone u Federaciji BiH. Što se ti~e odnosa naspram ste~ajnog du`nika koji proizvodi predmete naoruànja i vojnu opremu za sprovo|enje ovog postupka potrebna je prethodna saglasnost federalnog ministra odbrane. Saglasnost koja se ne da u roku 30 dana, od dana dobivanja obavijesti od strane ste~ajnog sudije, smatra}e se kao izdata saglasnost. Posebno je definisana situacija kada federalni ministar odbrane odbije davanje saglasnosti, u tom slu~aju za obaveze ste~ajnog du`nika solidarno odgovara Federacija BiH. Radi se zakonskom obliku solidarne odgovornosti koja se uvodi na osnovu posebnog propisa, u ovom slu~aju to je ZOS. U ovom dijelu ovo je preuzeto rješenje iz ranijeg zakonodavstva, jedina izmjena se odnosi na to što je, za sprovo|enje ste~ajnog postupka nad ovim subjektima, bila potrebna saglasnost Federalnog ministarstva odbrane, a sada se ova odgovornost prenosi na imenovanog funkcionera. Izmjenama ZOS-a, a u okviru reforme u oruànim snagama Bosne i Hercegovine, ovo pravo je prenešeno u nadle`nost federalnog ministra energije, rudarstva i industrije. Bez obzira na vrstu i oblik organizovanja ste~ajnog du`nika ste~ajni postupak }e se, u pogledu unov~avanja imovine, sprovoditi po pravilima izvršnog postupka, odnosno u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku (u daljem tekstu: ZIP). Kao razlog za otvaranje ste~ajnog postupka uzima se plate`na nesposobnost ste~ajnog du`nika, kao i tzv. prijete}a plate`na nesposobnost. Plate`na nesposobnost po955 Pobliè o ovim pojmovima kod: Zdravko Juna~ko; Ste~ajni zakon- Komentar i sudska praksa, Zagreb, mart 2004. godine, strana 14-65.

378


28.5.2007

1:22

Page 379

stoji kada ste~ajni du`nik nije u stanju izvršavati svoje dospjele nov~ane obaveze u neprekidnom trajanju od 30 dana. Prijete}a plate`na nesposobnost postoji kada ste~ajni du`nik prema predvi|anjima ne}e, u vrijeme dospjelosti, mo}i da izvršava svoje obaveze. Iz ovog razloga ste~ajni postupak moè da pokrene samo ste~ajni du`nik. 9. Vidimo da se kao novina u ZOS-u javlja širi krug subjekata nad kojima se moè sprovoditi ste~ajni postupak. Postojala je inicijativa i prijedlog u~esnika u izradi ZOS-a da se krug ste~ajnih du`nika proširi i na fizi~ko lice kao pojedinca. Radi se o jednom zasebnom pravnom institutu koji poznaju zemlje trìšne ekonomije i koji ima svoju istorijsku tradiciju u instituciji du`ni~kog zatvora. Zaklju~eno je da bi ovakvo rješenje bilo preuranjeno tako da nije ni našlo svoje mjesto u prijedlogu ZOS-a. Radilo bi se o prodaji imovine prezaduènog fizi~kog lica, koje nije u mogu}nosti da izmiruje svoje dospjele obaveze po raznim osnovama. Ovaj problem se u našem pravu rješava kroz pravila izvršnog postupka, a na osnovu pravosna`nih sudskih odluka, odnosno drugih isprava koje imaju svojstvo izvršne isprave. Me|utim, ono što je uvedeno kao novina jeste rješenje iz ZOS-a po kom poslije zaklju~enja ste~ajnog postupka ste~ajni povjerioci mogu ostvarivati svoja preostala potraìvanja prema du`niku pojedincu prema opštim pravilima gra|anskog prava. Radi se o davanju mogu}nosti da se osniva~i, odnosno vlasnici kroz parni~ni postupak tuè kako bi se pljenidbom njihove privatne imovine namirila potraìvanja ste~ajnih povjerioca. Ova mogu}nost je postojala i ranije i njenu primjenu je omogu}avala odredba ~lana 6 ZOPD gdje se kroz dokazivanje postojanja tzv. probijanja pravne li~nosti moglo traìti i izvršenje na privatnoj imovini vlasnika privrednog društva. Nije poznato da je ovo rješenje do sada korišteno u našoj sudskoj praksi. Novim rješenjem ZOS-a otvara se mogu}nost za primjenu ovog pravnog instituta, pogotovu kada je posebno izvršeno definisanje šta se sve podrazumjeva pod pojmom tzv. povezanog lica. Pored ovoga i dalje je zadràna mogu}nost pobijanja pravnih radnji ste~ajnog du`nika koje je on preduzeo radi ošte}enja povjerilaca, odnosno radi pogodovanja pojedinih povjerilaca. Rok za preduzimanje pobojnih radnji za raspolaganja bez naknade ili uz minimalnu naknadu produèn je na 5 godina unazad, a od dana podnošenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka. Što se ti~e novog rješenja iz ZOS-a naspram izvršenja na imovini komplementara u komanditnom društvu i vlasnika uloga u društvu neograni~ene solidarne odgovornosti radi se samo o dodatnom pojašnjenju primjene odredbi ZOPD vezano za imovinsku odgovornost vlasnika u društvima lica, odnosno tzv. orta~kim društvima. Jednoobrazno je rješenje i u uporednom pravu da oni odgovaraju za obaveze društva i svom svojom neunesenom imovinom u društvo, tj. neograni~eno solidarno. Od ovog oblika odgovornosti izuzeta je zajedni~ka te~evina, odnosno zajedni~ka imovina bra~nih drugova, izuzev ako je bra~ni drug pristao da i ta imovina bude 379


28.5.2007

1:22

Page 380

predmet izvršenja ili ako je bra~ni drug i sam ~lan takvog društva. U pogledu obima izvršenja nad privatnom neunesenom imovinom u neko društvo lica, odnosno posebnu vrstu ortakluka, te granice i pravila su odre|eni pravilima izvršnog postupka, odnosno utvr|ena su putem ZIP-a. U obzir bi dolazila primjena na~ela socijalnosti kako bi du`nik, kao fizi~ko lice, mogao da zadrì odre|eni nivo nov~anih primanja i imovine dovoljne za njegovo izdràvanje i izdràvanje njegove porodice. U svim ovim slu~ajevima radi se o pravnom dejstvu zasebnih pravnih instituta, tako da svaki od njih zasluùje posebno elaboriranje. 10. Kao lica ovlaštena za podnošenje prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka mogu se javiti ste~ajni du`nik i svaki povjerilac ste~ajnog du`nika koji ima pravni interes za provo|enje ste~ajnog postupka. Prijedlog za otvaranje ste~ajnog postupka obavezno se podnosi u pismenoj formi sa odgovaraju}im obrazloènjem, odnosno podnošenjem odgovaraju}ih dokaza. Ovim je zadràno rješenje iz ranijeg zakona, što nije prakti~no iz razloga što bi trebalo ovaj krug proširiti i na druge subjekte koji imaju i iskaù pravni i ekonomski interes za sprovo|enjem ste~ajnog postupka nad prezaduènim privrednim društvom. Misli se, prije svega, na odgovaraju}e nadle`ne dràvne organe, npr. uprava prihoda, finansijska policija, drugi organi ovlašteni za kontrolu zakonitosti rada i poslovanja, kao što je npr. Komisija za hartije od vrijednosti kod dioni~kih društava, kao i poslovne banke putem kojih se obavlja platni promet. Ne vidi se valjan razlog da sud ne uvaì inicijativu, odnosno prijedlog ovih organa za otvaranjem ste~ajnog postupka, pogotovu kada se isti u~ini opravdanim. 11. Kao ste~ajni povjerioci i u novom zakonu se javljaju samo oni povjerioci koji pismeno prijave svoja potraìvanja u zakonom odre|enom roku. U prijavi potraìvanja obavezno se navode identifikacioni podaci o povjeriocu, pravni osnov i visina potraìvanja koje se prijavljuje kao i broj transakcionog ra~una povjerioca. Potraìvanja u stranoj valuti moraju se iskazati u doma}oj valuti. Cilj ove odredbe koja je i ranije egzistirala je dosljednije sprovo|enje na~ela monetarnog nominalizma, kao i regulisanje obaveza u pogledu valute za naplatu u ste~ajnom postupku kada se radi o slu~ajevima sprovo|enja me|unarodnog ste~aja, odnosno njene primjene u slu~ajevima kada se u ste~ajnom postupku sprovodi izvršenje priznatih sudskih odluka i izvršnih naslova koji dolaze iz drugog suvereniteta, odnosno dràve. Novinu predstavlja obaveza privremenog ste~ajnog upravnika da namiri potraìvanja zaposlenika, kao i doprinose, ali samo ako su zaposlenici ostali u radnom odnosu. Dejstvo ove odredbe u pogledu prava ranijih zaposlenika je ograni~enog karaktera s obzirom da se zaposlenici ste~ajnog du`nika, koji nisu ostali u radnom odnosu, namiruju sa svojim potraìvanjma iz radnog odnosa najduè za posljednih 8 mjeseci do dana otvaranja ste~ajnog postupka, ali samo u visini zakonom utvr|ene najniè plate. Ograni~enost dejstva ove odredbe je u 380


28.5.2007

1:22

Page 381

tome što se prije ovih zaposlenika namiruju potraìvanja koja poti~u iz perioda privremene uprave. Ujedno, prije ove kategorije zaposlenika, treba da se namire, bez obzira što su ovi zaposlenici svrstani u povjerioce viših isplatnih redova, tzv. povjerioci ste~ajne mase iz perioda sprovo|enja ste~ajnog postupka. Radi se o tome, da se kao i u ranijem zakonu prije svih ostalih povjerioca namiruju povjerioci ste~ajne mase, a to su troškovi ste~ajnog postupka i dugovi ste~ajne mase. U daljnjem postupku prijavljivanja potraìvanja posebno se evidentiraju izlu~ni i razlu~ni povjerioci s obzirom da isti imaju prema novom zakonu poseban poloàj. Rješenja iz ZOS-a vezano za ove dvije kategorije povjerilaca su nepovoljnija u odnosu na ranije zakonodavstvo. Sva prijavljena potraìvanja se unose u posebnu tabelu koja sa prijavama i ispravama predstavlja zvani~ni dokument koji se izlaè u slu`benim prostorijama suda i daje na uvid svim u~esnicima najmanje 8 dana prije odràvanja ro~išta za ispitivanje prijava. ZOS daje i mogu}nost naknadne prijave potraìvanja pod uslovom da to predloì ste~ajni upravnik. Naime, odre|enom krugu povjerilaca nije u svakom momentu dostupna informacija o otvaranju ste~aja, pa je usvojeno ovo rješenje iz prakti~nih razloga. Naknadne prijave bi bile sve one prijave koje su opravdane, a u slu~ajevima kada, eventualni ste~ajni povjerilac, nije imao mogu}nosti da pravovremeno prijavi svoje opravdano potraìvanje. Ukoliko se na ispitnom ro~ištu pojedino prijavljeno potraìvanje ospori povjerilac se upu}uje na parnicu radi utvr|ivanja tog spornog potraìvanja. Dioba ste~ajne mase se moè vršiti tek pošto odluka kojom se utvr|uju potraìvanja i njihov isplatni red postane pravosna`na. Jedino je kao izuzetak dozvoljeno da ste~ajni upravnik, po vlastitoj procjeni, moè vršiti djelimi~ne diobe, ali ne i prema povjeriocima niìh isplatnih redova. O uvo|enju novog rješenja vezano za isplatne redove bi}e posebno rije~i. 12. Pošto posebnu novinu u ZOS-u predstavlja zasebno regulisanje me|unarodnog ste~aja to treba re}i da je nadle`ni ste~ajni sud u Federaciji isklju~ivo nadleàn za sprovo|enje ste~ajnog postupka protiv ste~ajnog du`nika ~ije je sjedište na podru~ju Federacije BiH. Ukoliko se dokaè da se središte poslovnog djelovanja ste~ajnog du`nika nalazi u inostranstvu, a poslovno sjedište mu je upisano u Federaciji BiH za sprovo|enje ste~ajnog postupka bi}e nadleàn sud u Federaciji BiH ako se prema pravu dràve u kojoj ste~ajni du`nik ima stvarno sjedište ne moè da otvori ste~ajni postupak po tom osnovu. U obrnutoj situaciji, kada je sjedište ste~ajnog du`nika upisano u inostranstvu, a središte njegovog poslovnog djelovanja je u Federaciji BiH, bi}e isklju~ivo mjesno nadleàn ste~ajni sud na ~ijem se podru~ju nalazi središte poslovnog djelovanja ste~ajnog du`nika. Novina koja je spomenuta u novom ste~ajnom zakonodavstvu odnosi se na to da se ukida ste~ajno vije}e kao obavezni organ sprovo|enja ste~ajnog postupka, te da se kao obavezni organ, u ovom postupku uvodi skupština povjerilaca. Ste~ajno vije}e stvarno nadle`nog 381


28.5.2007

1:22

Page 382

suda je ranije bilo obavezni dràvni organ, a skupština, odnosno odbor povjerilaca, fakultativni organ. Zna~i da je zadràn jedan od osnovnih principa ste~ajnog prava, a to je da ste~ajni postupak sprovode i vansudska tijela, a to su, u ovom slu~aju, ste~ajni upravnik, skupština povjerilaca i odbor povjerilaca. U ranijem zakonodavstvu odnos sudskih i vansudskih organa za sprovo|enje ste~ajnog postupka je imao hijerarhijsku prirodu iako je svaki organ u ste~ajnom postupku za sebe imao zakonom odre|enu nadle`nost. Samo postojanje ste~ajnog vije}a je imalo svoje opravdanje, pogotovu u primjeni procesnih pravila i pravila vezanih za àlbeni postupak na odluke, tj. rješenja ste~ajnog sudije. Prema ZOS-u, izuzev ste~ajnog upravnika, nad ~ijim radom ste~ajni sudija vrši pravni nadzor, odnos organa ste~ajnog postupka nije hijerarhijske prirode. Nadle`nost svakog od organa ste~ajnog postupka proizilazi neposredno iz zakona. Prema ZOS-u organi za sprvo|enje ste~ajnog postupka su: ste~ajni sud, ste~ajni sudija pojedinac, privremeni ste~ajni upravnik, ste~ajni upravnik, skupština povjerilaca, privremeni odbor povjerilaca i odbor povjerilaca. Privremeni ste~ajni upravnik i privremeni odbor povjerilaca nisu obavezni organi, a da li }e se pojaviti u ste~ajnom postupku ovisi}e od odluke ste~ajnog sudije. Vidje}emo iz stilizacije odredbi zakona da je ostavljen prostor da se ne imenuje ni odbor povjerilaca pošto zakon na više mjesta govori da pojedine odluke donosi skupština povjerilaca u slu~aju da nije izabran odbor povjerilaca. 13. U pogledu nadle`nosti vezane za sprovo|enje likvidacionog postupka ZOL-om je regulisano da ovaj postupak sprovodi sud koji je, prema ZOS-u, nadleàn za sprovo|enje ste~ajnog postupka, zna~i nadle`ni Kantonalni sud u svemu prema izloènim pravilima. Organi, za sprovo|enje ovog postupka, su likvidacioni sud i likvidator. Kod likvidatora, ako bi pravili pore|enje u odnosu na ste~ajnog upravnika, postoje neka zasebna pravila o ~emu }e biti posebno rije~i, a ista proizilaze iz specifi~nosti i razlika likvidacionog postupka u odnosu na ste~ajni postupak.

4. Organi za sprovo|enje ste~ajnog postupka 14. ZOS uvodi sasvim novi koncept vezano za nadle`nost organa koji treba da sprovedu ste~ajni postupak. U pogledu nadle`nosti suda zadràna je bila nadle`nost Kantonalnog suda, kao stvarno nadle`nog suda, za sprovo|enje ste~ajnog postupka prema sjedištu pravnog lica ili prebivalištu du`nika pojedinca. Izmjenama propisa vezanih za nadle`nost redovnih sudova sprovo|enje ste~ajnog postupka je sada u nadle`nosti opštinskih sudova, a koji su sada nadle`ni i za sprovo|enje postupka registracije privrednih društava. Ukida se ste~ajno vije}e kao obavezan dràvni organ u sprovo|enju ste~ajnog postupka, a zadràva se samo ste~ajni sudija, kao sudi382


28.5.2007

1:22

Page 383

ja pojedinac. Ste~ajni sudija vodi i upravlja ste~ajnim postupkom, i to od podnošenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka, pa do njegovog završetka. Ovlaštenja ste~ajnog sudije su sada reducirana, tako da mu ZOS u nadle`nost daje pravo na: imenovanje vještaka u ste~ajnom postupku, imenovanje privremenog ste~ajnog upravnika, imenovanje ~lanova privremenog odbora povjerilaca, imenovanje ste~ajnog upravnika i vršenje pravnog nadzora nad radom privremenog ste~ajnog upravnika i ste~ajnog upravnika u skladu sa odredbama ZOS-a. Naravno da je najva`nija funkcija vršenje pravnog nadzora s obzirom na pretpostavku stru~nosti ste~ajnog sudije, ali ne samo u okvirima odre|enim ZOS-om, nego i u pogledu primjene svih ostalih pravnih propisa, a s obzirom na ve} ukazani problem sloènosti i multidisciplinarnosti ste~ajnog postupka. 15. Jedna od najzna~ajnijih novina sada se pojavljuje znatno proširenje nadle`nosti i ovlaštenja ste~ajnog upravnika u sprovo|enju ste~ajnog postupka. Ste~ajni upravnik je sada „gospodar“ ste~ajnog postupka, pogotovu kada se traì mnogo ve}i stepen stru~nosti u njegovom radu, odnosno poloèn stru~ni ispit propisan prema posebnom programu Ministra pravde. Kao obaveza federalnog ministra pravde utvr|eno je i donošenje propisa o naknadama i nagradama vještaka, privremenog ste~ajnog upravnika, ste~ajnog upravnika i ~lanova odbora povjerilaca. 4.1. Ste~ajni sudija 16. Ste~ajni sudija je sudija pojedinac, odre|en godišnjim ili nekim drugim rasporedom poslova pri ste~ajnom sudu, koji vodi i upravlja ste~ajnim postupkom od momenta podnošenja prijedoga za otvaranje ste~ajnog postupka pa sve do njegovog okon~anja. Ste~ajni sudija je jedini dràvni organ koji sada u~estvuje u sprovo|enju ste~ajnog postupka, izuzev slu~ajeva rješavanja prigovora na odluke ste~ajnog sudije, a od strane drugostepenog suda. On vrši prava i obaveze u skladu sa odredbama ZOS-a, ali što ne zna~i da je njegova nadle`nost iscrpljena samo u okviru ovog osnovnog zakona za materiju ste~ajnog prava. Bilo je govora da se, u materiji ste~ajnog prava, radi o jednoj sloènoj pravnoj disciplini koja u sebi uklju~uje ne samo specifi~na pravna, nego i ekonomska znanja. Pored ostalog, u ste~ajnom postupku, se primjenjuju i pravila parni~nog i izvršnog postupka, osnove obligacionog, kao i poslovnog prava. Tu bi, naravno, spadala i temeljna znanja iz ekonomskih disciplina od materijalno-finansijskog poslovanja pa do pravila vezanih za razli~ite ra~unovodstvene iskaze bilanse stanja i uspjeha. Ste~ajni sudija ostvaruje slijede}e zakonom utvr|ene nadle`nosti: - vodi i upravlja ste~ajnim postupkom od podnošenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka pa do završetka ste~ajnog postupka, 383


28.5.2007

1:22

Page 384

- imenuje vještake u ste~ajnom postupku, - imenuje privremenog ste~ajnog upravnika, - imenuje ~lanove privremenog odbora povjerilaca, - imenuje ste~ajnog upravnika i - vrši pravni nadzor nad radom ste~ajnog upravnika u skladu sa odredbama ZOS-a. Pored taksativno pobrojanih zakonskih ovlaštenja ste~ajnog sudije postoje i druga ovlaštenja koja proizilaze iz odredbi ZOS-a, pa tako ste~ajni sudija: - utvr|uje da li postoje razlozi za otvaranje ste~ajnog postupka, - odre|uje i ukida mjere obezbje|enja budu}e ste~ajne mase, - odre|uje upise u odgovaraju}e javne registre, - donosi odluke o direktnom otvaranju ste~ajnog postupka bez sprovo|enja prethodnog postupka i bez istraìvanja razloga za otvaranje ste~ajnog postupka, - imenuje privremeni odbor povjerilaca do imenovanja odbora povjerilaca od strane skupštine povjerilaca u cilju zaštite interesa povjerilaca, - saziva skupštinu povjerilaca, - ispituje prijavljena potraìvanja na ro~ištu za ispitivanje potraìvanja, - daje saglasnost za glavnu diobu i odre|uje ro~ište za glavnu diobu, - donosi odluku umjesto odbora povjerilaca kada su njegovi glasovi podijeljeni, - po okon~anju glavne diobe donosi rješenje o zaklju~enju ste~ajnog postupka, - moè, na prijedlog ste~ajnog upravnika, ste~ajnih povjerilaca ili po slu`benoj du`nosti, da odredi ro~ište za naknadnu diobu, - potvr|uje usvojeni ste~ajni plan, odnosno plan reorganizacije ste~ajnog du`nika, - moè, iz zakonom utvr|enih razloga, da uskrati potvrdu ste~ajnog plana, - donosi rješenje o zaklju~enju ste~ajnog postupka ~im rješenje o potvrdi ste~ajnog plana postane pravosna`no i - donosi rješenje o ukidanju nadzora nad ste~ajnim du`nikom. U ste~ajnom postupku ste~ajni sudija odluke donosi u obliku rješenja, s tim što je na ove odluke àlba dopuštena u onim slu~ajevima kada je to odredio ZOS. @albeni rok iznosi 8 dana i te~e od dana objavljivanja ili od dana dostavljanja odluke ako odluka nije objavljena. Ukoliko ste~ajni sudija smatra da je àlba osnovana moè i sam istoj da udovolji. Ukoliko ste~ajni sudija ne udovolji àlbi ista se proslje|uje drugostepenom sudu u roku od 15 dana od dana prijema iste, a sam drugostepeni sud po istoj mora da odlu~i u daljnjem roku od 15 dana. Pravilo je da àlba odlaè izvršenje rješenja ukoliko zakonom nije druga~ije odre|eno.

384


28.5.2007

1:22

Page 385

4.2. Privremeni ste~ajni upravnik 17. U okviru mjera obezbje|enja ste~ajni sudija moè, izme|u ostalog, da postavi privremenog ste~ajnog upravnika. Ste~ajni sudija je zakonom ovlašten da naredi privremenom ste~ajnom upravniku da moè preduzimati pravne radnje i pravne poslove potrebne za nastavak poslovanja u ime i za ra~un ste~ajnog du`nika uz uslov da to ne šteti du`niku niti povjeriocima, te da pravne radnje ste~ajnog du`nika postanu pravno valjane samo uz prethodnu saglasnost privremenog ste~ajnog upravnika. Privremeni ste~ajni upravnik raspolaè sa slijede}im ovlaštenjima i du`nostima: - duàn je da obezbijedi imovinu ste~ajnog du`nika, te da se stara o njoj, - duàn je da ispita da li }e imovina ste~ajnog du`nika pokriti troškove postupka i da li postoji razlog za otvaranje ste~ajnog postupka, - duàn je da podnosi izvještaje ste~ajnom sudu o svome radu, - da izvrši procjenu da li se poslovanje ste~ajnog du`nika u cjelini ili u pojedinim dijelovima moè nastaviti, - podnosi prijedlog ste~ajnom sudiji za obustavu daljnjeg poslovanja ste~ajnog du`nika, - duàn je da namiri potraìvanja koja zasnuje on ili ste~ajni du`nik uz njegovu saglasnost, - duàn je da namiri potraìvanja zaposlenika, kao i doprinose po osnovu rada zaposlenika pod uslovom da su zaposlenici ostali u radnom odnosu, - ima ovlaštenje da u|e u poslovne prostorije ste~ajnog du`nika i sprovede neophodne radnje, - duàn je da ste~ajnom sudiji poloì ra~un o svome radu, - nema obavezu da izmiri poreska i druga javna davanja koja nastanu u periodu privremene uprave. Privremeni ste~ajni upravnik, kao i ste~ajni upravnik, za svoj rad prima nadoknadu prema pravilniku koji propisuje federalni ministar pravde. U pogledu njegove odgovornosti vezano za preduzete pravne radnje u vrijeme privremene uprave primjenjuju se odredbe ZOS-a koje se odnose na rad ste~ajnog upravnika o ~emu }e biti rije~i. Slu`ba privremenog ste~ajnog upravnika prestaje danom otvaranja ste~ajnog postupka, a s tim danom njegova prava i obaveze prelaze na ste~ajnog upravnika. Naravno da privremeni ste~ajni upravnik moè biti imenovan i za ste~ajnog upravnika. Ukoliko se to ne desi duàn je da izvrši primopredaju du`nosti ste~ajnom upravniku te da mu preda svu imovinu kojom je upravljao, kao i poslovnu dokumentaciju koju je dobio i sa~inio. Analogijom se moè zaklju~iti da i privremeni ste~ajni upravnik treba da ispunjava uslove u 385


28.5.2007

1:22

Page 386

pogledu stru~ne spreme, poslovnog iskustva i poloènog stru~nog ispita isto kao i ste~ajni upravnik. ZOS poznaje jedan izuzetak u pogledu prestanka slu`be privremenog ste~ajnog upravnika. U slu~aju da ste~ajni sudija ukine privremenu upravu du`nost privremenog ste~ajnog upravnika prestaje tek kada on iz imovine kojom upravlja izmiri nastale troškove i obaveze koje je zasnovao bilo on ili ste~ajni du`nik uz njegovu saglasnost ili kada obezbijedi osiguranje za isplatu namirenja nepla}enih ili osporenih obaveza koje je on zasnovao. U pogledu odgovornosti privremenog ste~ajnog upravnika, a i ste~ajnog upravnika u slu~aju da svojom krivicom povrijede obaveze koje su prema zakonu du`ni izvršavati konstituiše se obaveza nadoknade prouzrokovane štete u~esnicima u ste~ajnom postupku. Kao novina javlja se i posebna obaveza da se neposredno nakon preuzimanja slu`be zaklju~i kod osiguravaju}eg društva osiguranje od odgovornosti za sve rizike koji su povezani sa djelatnoš}u ste~ajnog du`nika. Visinu osigurane sume odre|uje ste~ajni sudija, s tim što ste~ajni sudija ima pravo da u opravdanim slu~ajevima oslobodi ste~ajnog upravnika ove obaveze. Otvaranjem ste~ajnog postupka prava i obaveze privremenog ste~ajnog upravnika prelaze na ste~ajnog upravnika. 4.3. Ste~ajni upravnik 18. Ste~ajni upravnik je najva`niji vansudski organ u sprovo|enju ste~ajnog postupka. U ste~ajnom postupku ostvaruje dvostruku ulogu. Pored toga što je organ ste~ajnog postupka, on je ex lege i zakonski zastupnik ste~ajnog du`nika. Za ste~ajnog upravnika se moè imenovati samo fizi~ko lice koje raspolaè odgovaraju}im stru~nim kvalifikacijama i odgovaraju}im poslovnim iskustvom. Ste~ajni upravnik ne moè biti pravno lice. ZOS je propisao da }e se na listi ste~ajnih upravnika u stvarno nadle`nom sudu mo}i nalaziti samo ona fizi~ka lica koja imaju poloèn stru~ni ispit po posebnom pravilniku koji }e propisati federalni ministar pravde. U prelaznom periodu postoji obaveza da u sudovima postoji dovoljan broj ste~ajnih upravnika koji }e voditi ste~ajne postupke bez obzira da li }e se isti voditi po starom ili novom zakonu. Ovu listu utvr|uje federalni ministar pravde do završetka stru~nog obrazovanja i polaganja stru~nog ispita. Listu ste~ajnih upravnika utvr|uje federalni ministar pravde i ista se objavljuje u Slu`benim novinama Federacije BiH. Posebnim normativnim aktom bi}e propisana i nadoknada za rad ste~ajnog upravnika, kao i svih ostalih vansudskih organa u sprovo|enju ste~ajnog postupka. ZOS je posebno propisao ko ne moè biti imenovan za ste~ajnog upravnika. Tako za ste~ajnog upravnika ne mogu biti imenovane osobe koje: 386


28.5.2007

1:22

Page 387

- bi morale biti izuzete kao sudija u ste~ajnom postupku, - su bliski srodnici ste~ajnog sudije, - su odgovorne za obaveze u ste~aju ili su ~lanovi organa za zastupanje ste~ajnog du`nika, - su povjerioci ste~ajnog du`nika ili koje su u konkurentskom odnosu sa ste~ajnim du`nikom, - po posebnom zakonu ne bi mogle biti imenovane za ~lana nadzornog organa ili tijela za zastupanje ste~ajnog du`nika, - su bile ili jesu zaposlene kod ste~ajnog du`nika ili su bile ili jesu ~lan nekog njegovog organa, - su za ste~ajnog du`nika radile savjetodavno ili su sudjelovale u poslovima vezanim za imovinu i kapital ste~ajnog du`nika. U kategoriju lica koja ne bi mogla biti imenovana za ste~ajnog upravnika spadaju i sva ona lica koja imaju status povezanog lica ste~ajnog du`nika pojedinca i ste~ajnog du`nika pravnog lica. Bez obzira što se odredbe ZOS-a, vezano za poloàj povezanog lica, odnose na podnošenje zahtjeva za pobijanje pravnih radnji ste~ajnog du`nika smatramo da njihova primjena sigurno ima mjesta i u slu~ajevima imenovanja ste~ajnog upravnika. ZOS pod povezanim licem ste~ajnog du`nika pojedinca smatra: - bra~nog druga ste~ajnog du`nika, srodnike ste~ajnog du`nika ili bra~nog druga u prvoj liniji, bra}u i sestre ste~ajnog du`nika kao i bra~ne drugove tih lica i - lica koja ìve u doma}instvu sa ste~ajnim du`nikom. Povezanim licem ste~ajnog du`nika kao pravnog lica smatraju se: - ~lanovi upravnih i nadzornih tijela i li~no odgovorni ~lanovi ste~ajnog du`nika, kao i lica koja u kapitalu ste~ajnog du`nika u~estvuju sa više od 10%, - lice ili društvo koje zbog svoje poloàjno-pravne ili radno-ugovorne veze sa ste~ajnim du`nikom imaju priliku biti upoznati sa privrednim poloàjem ste~ajnog du`nika i - tre}a lica koja su fakti~ki u poziciji da na ste~ajnog du`nika vrše uticaj koji je izjedna~en sa uticajem ~lana društva sa ve}inskim udjelom ili organa za zastupanje, a u slu~aju da je tre}e lice pravno lice ovo vrijedi i za organe ovlaštene za zastupanje tre}ih lica. 19. Ovlaštenja ste~ajnog upravnika su brojna i ista se mogu poistovjetiti sa ovlaštenjima zakonskog zastupnika, pa i šire u onim slu~ajevima kada je potrebna saglasnost odbora povjerioca i odluka skupštine povjerilaca u slu~aju izglasavanja plana reorganizacije, a u slu~aju da je isti predloìo ste~ajni du`nik. Prava i obaveze ste~ajnog upravnika su odre|ena njegovom pozicijom obavljanja funkcija poslovodstva i zas387


28.5.2007

1:22

Page 388

tupstva tako da odredbe ZOS-a, vezano za ovlaštenja ste~ajnog upravnika, nisu sistematizovana samo na jednom mjestu nego se proteù kroz cijelu zakonodavnu materiju. Zakonodavac je ste~ajnom upravniku dao slijede}a ovlaštenja i obaveze: - da bez odlaganja u|e u posjed imovine koja pripada ste~ajnoj masi, - da upravlja imovinom koja pripada ste~ajnoj masi, - da, po mogu}nosti, nastavi sa poslovanjem ste~ajnog du`nika, sve do izvještajnog ro~išta, pod uslovom da to ne šteti ste~ajnim povjeriocima, - da unov~i imovinu ste~ajnog du`nika u skladu sa odlukom skupštine povjerilaca, - da unov~i pojedine predmete iz ste~ajne imovine, a naro~ito robu, i prije odluke skupštine povjerilaca, a u okviru teku}eg poslovanja, - da unov~i pokretne stvari na kojima postoji razlu~no pravo javnim nadmetanjem ili slobodnom pogodbom, ako tu stvar ili stvari ima u svom posjedu, - da zahtijeva izru~enje stvari koje se nalaze u posjedu ste~ajnog du`nika, - da zahtijeva izru~enje poslovne dokumentacije koja se nalazi u posjedu tre}ih lica, - daje prijedlog za diobu ste~ajne mase, - izmiruje obaveze ste~ajne mase prema redosljedu uvtr|enom zakonom, - ako naplati potraìvanja koja je ostvario privremeni ste~ajni upravnik duàn je iz napla}enog potraìvanja prethodno izmiriti obaveze koje je privremeni ste~ajni upravnik zasnovao, a eventualni višak }e u}i u ste~ajnu masu, - izjašnjava se o ste~ajnom planu, odnosno planu reorganizacije, ako je isti podnio ste~ajni du`nik, - obavlja nadzor nad ispunjenjem ste~ajnog plana prema odluci ste~ajnog suda, - da zahtijeva od ste~ajnog sudije da donese rješenje da se odre|ene ili sve poštanske pošiljke dostavljaju njemu, te da iste otvara kako bi se razjasnile ili sprije~ile pravne radnje ste~ajnog du`nika koje su štetne za povjerioce, - moè umjesto ste~ajnog du`nika da ispuni neki dvostranoobavezni ugovor, ako ste~ajni du`nik ili njegov saugovara~ u vrijeme otvaranja ste~ajnog postupka isti nisu ispunili ili ga nisu ispunili u potpunosti, - moè da zahtjeva ispunjenje dvostrano obaveznog ugovora od druge ugovorne strane, - da bez odlaganja izvrši detaljan popis ste~ajne mase i taj popis preda ste~ajnom sudiji najkasnije u roku od 45 dana od dana imenovanja, - da uz svaki predmet, odnosno dio imovinske mase ste~ajnog du`nika, navede o~ekivani iznos iz unov~avanja, kao i njihovu knjigovodstvenu vrijednost, - da sastavi popis svih povjerilaca ste~ajnog du`nika za koje je saznao i do kojih je došao po osnovu uvida u poslovne knjige i poslovnu dokumentaciju ste~ajnog du`nika, 388


28.5.2007

1:22

Page 389

- da nakon preuzimanja slu`be zaklju~i kod osiguravaju}eg društva osiguranje od odgovornosti za sve rizike odgovornosti koji su povezani sa njegovom djelatnoš}u, s tim što visinu osigurane sume odre|uje ste~ajni sudija uzimaju}i u obzir o~ekivanu ste~ajnu masu i posebne okolnosti ste~ajnog postupka, nadalje ste~ajni sudija raspolaè, u ovoj situaciji, sa ovlaštenjem da u opravdanim slu~ajevima oslobodi ste~ajnog upravnika ove obaveze, - duàn je da vodi poslovne knjige, a naro~ito da sa~ini po~etni bilans po osnovu inventarisanja prema stanju na dan otvaranja ste~ajnog postupka, - da podnosi potrebne uzvještaje nadle`nim dràvnim organima, - da bez odlaganja obavijesti zaposlenike ste~ajnog du`nika o nastupanju pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka- prestanku ugovora o radu, - da zaklju~i nove ugovore o radu sa licima koja su mu potrebna prema svojim stru~nim znanjima za sprovo|enje ste~ajnog postupka, - da pokrene postupak pobijanja pravnih radnji ste~ajnog du`nika kojima su pojedini povjerioci ošte}eni, odnosno drugi pojerioci ili tre}a lica pogodovani, - da sara|uje sa upravnikom ste~ajnog postupka otvorenog kod suda u drugoj dràvi nad istim ste~ajnim du`nikom, - da izradi ste~ajni plan po nalogu skupštine povjerilaca. 20. Pojedine pravne i druge radnje na ~ije je preduzimanje ovlašten ste~ajni upravnik mogu se preduzimati samo uz saglasnost odbora povjerilaca. Radi se pravnim radnjama koje su od posebne va`nosti za ste~ajni postupak, a u slu~aju da odbor povjerilaca nije formiran saglasnost daje skupština povjerilaca. Saglasnost je potrebna naro~ito: - ako se namjerava otu|iti preduze}e ili neki pogon, robno skladište u cjelini, nekretnina, brodovi, avioni, udio ste~ajnog du`nika u nekom drugom privrednom društvu koje treba da sluì za uspostavljanje trajne veze sa tim privrednim društvom ili ako se namjerava otu|iti pravo na privremena primanja, - ako se namjerava uzeti zajam kojim bi ste~ajna masa bila znatno optere}ena, - ako se namjerava pokrenuti ili preuzeti parnica znatne vrijednosti predmeta spora, ako se preuzimanje takve parnice namjerava odbiti ili se radi rješavanja ili izbjegavanja takve parnice namjerava sklopiti nagodba ili ugovor o izbranom sudu, odnosno arbitraì, - za izradu nacrta ste~ajnog plana prije njegovog podnošenja ste~ajnom sudu ili ste~ajnim povjeriocima, - prijedloge za prekid poslovanja ste~ajnog du`nika i - za odluke koje imaju znatan uticaj na obim imovine kojom se upravlja. ZOS je nadalje propisao da kršenje ovih odredbi ne uti~e na pravnu valjanost radnje ste~ajnog upravnika. Pored ovog iz stilizacije odredbi 389


28.5.2007

1:22

Page 390

ZOS-a proizilazi da se, pored pobrojanih radnji, mogu odrediti i neke druge pravne radnje od posebne va`nosti za ~ije se preduzimanje moè traìti saglasnost odbora povjerilaca, odnosno skupštine povjerilaca u slu~aju da odbor nije ni formiran. ZOS propisuje i slu~ajeve kada se moè utvr|ivati i odgovornost ste~ajnog upravnika. Radi se o onim slu~ajevima kada ste~ajni upravnik svojom krivicom povrijedi obaveze koje je duàn izvršavati po ZOS-u. Šteta se nadokna|uje svim u~esnicima u ste~ajnom postupku pod uslovom da su istu pretrpili. U pogledu oblika odgovornosti radi se o subjektivnoj odgovornosti po osnovu krivice koja }e se prosu|ivati po klasi~nim pravilima obligacionog prava. Od ovog pravila vezano za nadoknadu štete izuzete su obaveze ste~ajne mase koje nisu u potpunosti ispunjene iz mase, ako ste~ajni upravnik prilikom zasnivanja te obaveze nije mogao predvidjeti da ste~ajna masa ne}e biti dovoljna za njeno ispunjenje. Slu`ba ste~ajnog upravnika prestaje po okon~anju ste~ajnog postupka, odnosno po prestanku nadzora nad sprovo|enjem ste~ajnog plana. ZOS je posebno predvidio i sankcije za ste~ajnog upravnika ukoliko ne obavlja svoje du`nosti. Tako su zaprije~ene: opomena, nov~ane sankcije, te smjenjivanje sa du`nosti ste~ajnog upravnika i imenovanje novog ste~ajnog upravnika. 4.4. Skup{tina povjerilaca 21. Skupština povjerilaca predstavlja obavezni organ prema ZOS-u koju saziva ste~ajni sudija u okviru svoje odluke o otvaranju ste~ajnog postupka. Skupštinu povjerilaca ~ine svi oni povjerioci ste~ajnog du`nika koji su pravovremeno prijavili svoje potraìvanja i ~ije potraìvanje nije osporeno od strane ste~ajnog upravnika. Sazivanje narednih skupština povjerilaca mogu da izvrše ste~ajni upravnik, odbor povjerilaca ili najmanje 5 povjerilaca koji zajedno zastupaju najmanje petinu prijavljenih iznosa potraìvanja. Radom skupštine rukovodi ste~ajni sudija, a odluke se donose ve}inom glasova prisutnih povjerilaca, s tim da suma iznosa potraìvanja povjerilaca koji su glasali za odluku mora biti ve}a od polovine sume iznosa potraìvanja prisutnih povjerilaca. U pogledu prava glasa nemaju svi povjerioci sa prijavljenim potraìvanjem pravo glasa. Povjerioci niìh isplatnih redova nemaju pravo glasa, a tu spadaju potraìvanja: kamata koje teku od dana otvaranja ste~ajnog postupka na potraìvanja ste~ajnih povjerilaca, troškovi koji su pojedinim ste~ajnim povjeriocima nastali po osnovu njihovog u~eš}a u ste~ajnom postupku, nov~ane kazne i prekršajne nov~ane kazne, imovinsko pravna šteta nastala kao posljedica izvršenog krivi~nog djela ili prekršaja, potraìvanja koja 390


28.5.2007

1:22

Page 391

se odnose na neku besplatnu ~inidbu ste~ajnog du`nika i potraìvanja koja se odnose na povrat zajma koji nadomješta kapital nekog osniva~a ili potraìvanja koja su sa tim izjedna~ena. Ujedno je pravo glasa razlu~nih povjerilaca ograni~eno na iznos s kojim se oni pojavljuju kao ste~ajni povjerioci. Zakonodavac ne navodi eksplicitno nadle`nost skupštine povjerilaca, ali njena osnovna funkcija je izbor odbora povjerilaca koji, de facto, predstavlja njeno delegirano operativno i ovlašteno tijelo ~ija je osnovna funkcija zaštita interesa povjerilaca. Pored izbora odbora povjerilaca skupština povjerilaca moè na svom prvom zasjedanju da izabere drugog ste~ajnog upravnika kome je potrebno postavljenje od strane ste~ajnog sudije, s tim što izbor drugog ste~ajnog upravnika moè predloìti najmanje 5 povjerilaca koji zajedno predstavljaju najmanje petinu prijavljenih iznosa potraìvanja. U pojedinim naknadnim fazama, a po otvaranju ste~ajnog postupka, u~estvuju povjerioci, individualno i skupno, ali ne u svojstvu skupštine povjerilaca, kao vansudskog tijela u ste~ajnom postupku. Tako u~estvuju u radu na ro~ištu za ispitivanje prijava, u razmatranju prijedloga za glavnu diobu, davanju saglasnosti na obustavu ste~ajnog postupka itd. Skupština povjerilaca se javlja u još jednoj zna~anoj fazi sprovo|enja ste~ajnog postupaka, a to je usvajanje ste~ajnog plana, odnosno plana reorganizacije ste~ajnog du`nika s tim što se izjašanjavanje ne vrši u zvani~noj fromi skupštine povjerilaca nego se glasanje vrši po pojedinim grupama povjerilaca. Radi se o takozvanom glasanju po grupama gdje svaka grupa povjerilaca odvojeno glasa o ste~ajnom planu. Smatra}e se da su povjerioci prihvatili ste~ajni plan ako je u svakoj grupi glasala ve}ina povjerilaca za plan i ako zbir potraìvanja povjerilaca koji su glasali za plan premašuje zbir potraìvanja povjerilaca koji su glasali protiv prihvatanja plana. Izradu ste~ajnog plana ste~ajnom upravniku moè da naloì i sama skupština povjerilaca. U tom slu~aju ste~ajni upravnik je duàn da taj plan podnese ste~ajnom sudu u roku od 30 dana od dana odràvanja skupštine povjerilaca. 4.5. Odbor povjerilaca 22. Odbor povjerilaca, tako|e predstavlja obavezni nedràvni organ ste~ajnog postupka koji bira skupština povjerilaca. ZOS je propisao da skupština povjerilaca „bira odbor povjerilaca“, ali istovremeno na više mjesta se spominje da }e u slu~aju da nije izabran odbor povjerilaca odluke iz njegove nadle`nosti donositi skupština povjerilaca. Zakonodavac je time uveo i mogu}nost da se odbor povjerilaca ne bira. Opravdana je pretpostavka da do ove situacije moè do}i u slu~ajevima kada ne bi bilo ekonomski opravdano birati ovaj organ zbog nedovoljnosti ste~ajne mase. Pored njega, a u cilju zaštite interesa povjerilaca ste~ajni sudija moè do njegovog izbora odrediti i privremeni odbor povjerilaca. ZOS propisuje da u sastav odbora povjerilaca obavezno ulaze predstavnici: ste~ajnih povjeri391


28.5.2007

1:22

Page 392

oca sa najvišim potraìvanjima, ste~ajnih povjerioca sa malim potraìvanjima, zaposlenika ste~ajnog du`nika i razlu~ni povjerioci. U sastav odbora povjerilaca mogu da u|u i lica koji nisu povjerioci, ali bi svojim stru~nim znanjem mogli da doprinesu rad odbora povjerilaca. Propisano je i da se odbor povjerilaca sastoji najviše od 7 ~lanova, te da broj uvijek mora biti neparan. Svoje odluke donosi prostom ve}inom glasova prisutnih ~lanova, a radom rukovodi predsjednik koji se bira na prvoj sjednici odbora povjerilaca. U situaciji kada su glasovi odbora povjerilaca podijeljeni odluku }e donijeti sam ste~ajni sudija. U radu odbora povjerilaca moè da u~estvuje i ste~ajni upravnik i ste~ajni sudija koji mora biti pozvan na njegove sjednice. Odbor povjerilaca za svoj rad prima nadoknadu, a iznos te nadoknade, kao i za ostale organe u ste~ajnom postupku, propisuje Federalni ministar pravde. Odbor povjerilaca ima slijede}a ovlaštenja: - nadzire ste~ajnog upravnika u njegovom poslovodstvu, - zahtijeva od ste~ajnog upravnika podnošenje izvještaja i polaganje ra~una i vrši neposrednu kontrolu, - daje saglasnost na pravne poslove ste~ajnog upravnika koji imaju znatan uticaj na obim imovine kojom se upravlja s tim što ovu saglasnost moè dati i ste~ajni sudija kad ista nije donesena na dvije uzastopne sjednice odbora povjerilaca, odnosno skupštine povjerilaca ako odbor povjerilaca nije imenovan i - vrši nadzor nad sprovo|enjem ste~ajnog plana zajedno sa ste~ajnim upravnikom, ukoliko je utvr|ena obaveza sprovo|enja nadzora. Odbor povjerilaca je odgovoran za svoj rad na taj na~in što je propisano da su ~lanovi odbora povjerilaca du`ni nadoknaditi štetu u~esnicima u ste~ajnom postupku ako su svoje obaveze koje proizilaze iz zakona povrijedili svojom krivicom. I u ovom slu~aju, kao i kod odgovornosti ste~ajnog upravnika, osnov odgovornosti je subjektivni sistem odgovornosti po osnovu krivice.

5. Organi za sprovo|enje likvidacionog postupka 23. Razdvajanjem materije sprovo|enja ste~ajnog i likvadicionog postupka izvršeno je i uskla|ivanje odre|enih protivrje~nosti koje su postojale kod likvidacionog postupka u odnosu na rješenja iz Zakona o privrednim društvima. Ovaj zakon je sadràvao posebne odredbe vezane za sprovo|enje likvidacije za svaki oblik, odnosno tip privrednog društva. S tim u vezi ZOL je propisao da sa danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da vaè odredbe o likvidacionom postupku iz Zakona o privrednim društvima koje su u suprotnosti sa ZOL-om. S obzirom da je i Zakon o privrednim društvima pretrpio izmjene vidje}emo o kojim se to odredbama radi u odnosu na osnovnu verziju Zakona o privrednim 392


28.5.2007

1:22

Page 393

društvima. U vezi sa dioni~kim društvom to su odredbe ~lana 301-308 s obzirom da iste govore o pravilima postupka sprovo|enja likvidacije dioni~kog društva. Odredbe Zakona o privrednim društvima koje se odnose na likvidaciju društva ograni~ene odgovornosti su ~lanovi 369374 pošto iste ure|uju pravila sprovo|enja likvidacionog postupka. Izmjene Zakona o privrednim društvima nisu donijele novine kod rada društva neograni~ene solidarne odgovornosti, odnosno kod komanditnog društva. Pošto kod ova dva tipa privrednog društva nisu ni bila propisana posebna pravila vezano za njihovu likvidaciju to u ovom dijelu Zakona o privrednim društvima ne}e ni biti izmjena. 24. I u ranijem reìmu ste~ajnog prava, odnosno postojanja jedinstvenog zakona, na sprovo|enje likvidacionog postupka primjenjivala su se analogijom pravila vezana za sprovo|enje ste~ajnog postupka. Ovaj koncept je zadràn s obzirom da je odmah propisano da likvidacioni postupak provodi sud koji je prema ZOS-u nadleàn i za sprovo|enje ste~ajnog postupka, odnosno kantonalni sud prema sjedištu privrednog društva u likvidaciji. Organi u likvidacionom postupku su likvidacioni sudija i likvidator. Likvidacioni sudija je sudija pojedinac koji je godišnjim ili nekim drugim rasporedom poslova odre|en za njihovo obavljanje. U pogledu imenovanja likvidatora postoje odre|ene specifi~nosti ako bi pokušali da povu~emo analogiju u odnosu na rad ste~ajnog upravnika. Ta razlika proizilazi iz osnovne razlike u razlozima za sprovo|enje ova dva postupka. Pošto kod sprovo|enja likvidacionog postupka postoji opravdana pretpostavka da je imovina privrednog društva u likvidaciji ve}e vrijednosti u odnosu na potraìvanja, to u sumnju ne dolazi naplata eventualnih potraìvanja povjerilaca. Iz tog razloga ne postoji potreba za obavljanje niza radnji i du`nosti koje se odnose na rad ste~ajnog upravnika u ste~ajnom postupku. Jedini izuzetak je situacija kada se u toku sprovo|enja likvidacionog postupka utvrdi da su ispunjene pretpostavke za sprovo|enje ste~ajnog postupka, tada je likvidator u obavezi da u roku od 15 dana podnese prijedlog za otvaranje ste~ajnog postupka. Dalji postupak }e se, u tom slu~aju, sprovoditi prema odredbama ZOS-a. 25. Pravilo je da se za likvidatora postavlja ~lan dotadašnjeg organa za zastupanje privrednog društva. Radi se predsjedniku uprave, odnosno o direktoru ako je inokosan, a s obzirom da su to njegovi zakonski zastupnici. Postoji mogu}nost da sud postavi i neku drugu osobu pogodnu za likvidatora, a u onim slu~ajevima kada postoje naznake da uredna likvidacija putem dotadašnjih ~lanova uprave ne bi bila osigurana. ZOL daje likvidatoru slijede}a ovlaštenja i du`nosti: - duàn je da izvrši popis imovine i obaveza privrednog društva u likvidaciji i predo~i ga likvidacionom sudiji, 393


28.5.2007

1:22

Page 394

- duàn je da pred nadle`nim sudom zajem~i ta~nost i potpunost podataka koje prezentuje, - duàn je da sara|uje sa likvidacionim sudijom, - preuzima imovinu u posjed bez odlaganja, - unov~ava imovinu likvidacionog subjekta, - duàn je da iz imovine likvidacionog subjekta unaprijed izmiri troškove i takse suda, takse i izdatke svoje uprave i ostale nu`ne troškove uprave, - da izvrši namirenje potraìvanja povjerilaca srazmjerno visini njihovih udjela u potraìvanjima, a ~im bude imao na raspolaganju dovoljno sredstava za raspodjelu, - duàn je da likvidacionom sudu poloì ra~un o svojim radnjama, kao i da sudu preda pismene potvrde na provjeru. I u slu~aju likvidatora zakonodavac je propisao da likvidator li~no odgovara za skrivljenu povredu svoje obaveze da imovinu unov~i na najbolji mogu}i na~in, te da prikupljeni nov~ani iznos ravnomjerno rasporedi. Sam likvidacioni postupak se smatra okon~anim kada se likvidacionom sudu podnesu dokazi o potpunoj diobi imovine. Likvidacioni sud, u tom slu~aju, zaklju~uje likvidacioni postupak i ujedno razrješava likvidatora njegove slu`be i du`nosti. Zaklju~enje likvidacionog postupka, isto kao i ste~ajnog postupka, javno se oglašava u Slu`benim novinama Federacije BiH.

6. Otvaranje ste~ajnog postupka 26. Ro~ište za otvaranje ste~ajnog postupka zakazuje ste~ajni sudija nakon što primi izvještaj privremenog ste~ajnog upravnika zajedno sa mišljenjem sudskog vještaka, a u slu~aju da su isti imenovani. Na ovo ro~ište se pozivaju predlaga~, ste~ajni du`nik, privremeni ste~ajni upravnik i sudski vještaci ukoliko je to neophodno. Ste~ajnom sudiji je ostavljen rok od tri dana da donese odluku o otvaranju ste~ajnog postupka ili o odbijanju prijedloga. Da bi se otvorio ste~ajni postupak nad imovinom ste~ajnog du`nika potrebno je da su kumulativno ispunjeni slijede}i uslovi: - da je prijedlog za otvaranje ste~ajnog postupka dopušten, - da postoji ste~ajni razlog i - da }e imovina ste~ajnog du`nika, prema predvi|anju, biti dovoljna da pokrije troškove postupka. U slu~aju da imovina ste~ajnog du`nika ne moè da pokrije troškove sprovo|enja ste~ajnog postupka, a prijedlog za njegovim otvaranjem je dopušten i osnovan, ste~ajni sudija moè otvoriti ste~ajni postupak pod uslovom da zainteresovano lice predujmi dovoljan nov~ani iznos. O kojem }e se iznosu raditi to }e se procjenjivati kao fakti~ko pitanje od slu~aja do slu~aja, a u ovisnosti od procjene potrebnih sredstava za njegovo spro394


28.5.2007

1:22

Page 395

vo|enje. Ono što predstavlja novinu jeste da se iznos predujma uklju~uje u obaveze ste~ajne mase. Novinu predstavlja i rješenje predvi|eno za slu~aj da je imovina ste~ajne mase nedovoljna za vra}anje upla}enog predujma za sprovo|enje ste~ajnog postupka. U ovom slu~aju povrat predujma se moè zahtijevati od svakog lica koje je bilo obavezno da podnese prijedlog za otvaranje ste~ajnog postupka, a svojom krivicom je propustilo da to u~ini. Takozvani nedostatak ste~ajne mase postoji u slu~aju kada ste~ajna masa nije dovoljna ni za pokri}e troškova ste~ajnog postupka. U tom slu~aju ste~ajni sudija raspolaè sa ovlaštenjem da zaklju~i ste~ajni postupak. Prije zaklju~enja ste~ajnog postupka ste~ajni sudija ima obavezu da sasluša predstavnika skupštine povjerilaca, ste~ajnog upravnika i povjerioce ste~ajne mase. U slu~aju da u ste~ajnoj masi postoje gotovinska sredstva ste~ajni sudija je u obavezi da, prije zaklju~enja ste~ajnog postupka, namiri troškove ste~ajnog postupka. Za ste~ajnog upravnika ne postoji daljnja obaveza na unov~avanje predmeta ste~ajne mase. Nedovoljnost sredstava u ste~ajnoj masi da se izmire ostale dospjele obaveze ste~ajne mase ste~ajni upravnik treba da prijavi ste~ajnom sudu. Kada postoji dovoljnost sredstava ste~ajne mase obaveze se izmiruju slijede}im redom: - troškovi ste~ajnog postupka, - dugovi ste~ajne mase koji su zasnovani nakon prijave nedovoljnosti ste~ajne mase, a koji ne ulaze u troškove ste~ajnog postupka i - ostali dugovi ste~ajne mase. Pod ostalim dugovima ste~ajne mase, u smislu odredbi ZOS-a smatraju se: - dugovi iz dvostranoobavezuju}eg ugovora ~ije je ispunjenje izabrao ste~ajni upravnik nakon što je podnio prijavu o nedovoljnosti ste~ajne mase, - dugovi iz trajnog obligacionog odnosa nakon prvog termina u kojem je ste~ajni upravnik nakon prijave nedovoljnosti ste~ajne mase mogao otkazati taj trajni obligacioni odnos i - dugovi iz trajnog obligacionog odnosa ako je ste~ajni upravnik nakon prijave nedovoljnosti ste~ajne mase zahtijevao protiv~inidbu za ste~ajnu masu. 27. îm je izvršena dioba ste~ajne mase prema gornjim pravilima ste~ajni sudija }e zaklju~iti ste~ajni postupak, a ste~ajni upravnik ima obavezu da posebno poloì ra~un ste~ajnom sudiji. Jedna od specifi~nosti ZOS-a, a u slu~aju zaklju~enja ste~ajnog postupka zbog nedovoljnosti ste~ajne mase, je u tome što ste~ajni du`nik ponovno sti~e pravo da slobodno raspolaè imovinom koja je ~inila ste~ajnu masu. Ali, u ovom slu~aju, ste~ajnim povjeriocima se daje mogu}nost pozivanja na primjenu ~lana 127 ZOS-a o ~ijim posljedicama je govoreno u ranijim prilozima. Radi se o jednoj novoj pravnoj mogu}nosti da ste~ajni povjerioci mogu nakon zaklju~enja 395


28.5.2007

1:22

Page 396

ste~ajnog postupka ostvarivati svoja preostala potraìvanja prema du`niku pojedincu prema opštim pravilima gra|anskog prava. Domašaj ove odredbe ne odnosi se samo na komplementare u komanditnom društvu i vlasnike uloga u društvu neograni~ene solidarne odgovornosti ve} i na vlasnike udjela u društvu ograni~ene odgovornosti, kao i vlasnike dionica u dioni~kom društvu. U ova dva posljednja slu~aja radilo bi se o primjenjivanju odredbi Zakona o privrednim društvima vezano za pravni institut probijanja pravne li~nosti kada se za obaveze ne odgovara samo do visine uloga ve} i neograni~eno solidarno cjelokupnom svojom li~nom imovinom. 28. Samo rješenje o otvaranju ste~ajnog postupka treba da sadrì podatke o firmi nad kojom se otvara ovaj postupak, kao i o ste~ajnom upravniku koji }e upravljati ste~ajnim postupkom. U rješenju o otvaranju ste~ajnog postupka ste~ajni sudija ima obavezu da odredi slijede}a ro~išta: - ro~ište za skupštinu povjerilaca na kojoj se na osnovu izvještaja ste~ajnog upravnika odlu~uje o daljnjem toku ste~ajnog postupka tzv. izvještajno ro~ište i - ro~ište za skupštinu povjerilaca na kojoj se ispituju prijavljena potraìvanja tzv. ro~ište za ispitivanje. Oba ova ro~išta se mogu, u skladu sa na~elom ekonomi~nosti u parni~nom postupku, odràti istovremeno. Na odràvanje ovih ro~išta supsidijarno se mogu primjeniti odredbe Zakona o parni~nom postupku ukoliko pojedino od procesnih pitanja nije ure|eno ZOS-om. Rješenje o otvaranju ste~ajnog postupka javno se oglašava na oglasnoj tabli suda i u Slu`benim novinama Federacije BiH. Ste~ajni sud je, po otvaranju ste~ajnog postupka, ovlašten da naredi i slijede}e upise u javne registre: - upis otvaranja ste~ajnog postupka, - upis odbijanja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka usljed nedostatka ste~ajne mase a u slu~aju da je ste~ajni du`nik pravno lice koje odbijanjem usljed nedostatka ste~ajne mase prestaje postojati i - upis okon~anja ste~ajnog postupka. Danom otvaranja ste~ajnog postupka prestaju prava ste~ajnog du`nika da upravlja i raspolaè imovinom koja ulazi u ste~ajnu masu.

396


28.5.2007

1:22

Page 397

7. Pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka956 29. Pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka su, prema ZOS-u, podijeljene u slijede}e, ~etiri grupe: - pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka koje imaju opšte dejstvo na otvaranje ste~ajnog postupak, - pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka sa dejstvom na ispunjenje pravnih poslova, - pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka vezane za preduzimanje pravnih radnji prebijanja i - pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka vezane za preduzimanje pravnih radnji pobijanja. 7.1. Op{te pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka 30. Osnovna pravna posljedica, a iz koje proizilaze i ve}ina ostalih, odnosi se na ukidanje osnovnih obilje`ja jednog privrednog društva, a odnose se na njegovu pravnu i poslovnu sposobnost. Otvaranjem ste~ajnog postupka ukidaju se ova dva atributa privrednog društva bez obzira što ste~ajni du`nik još nije brisan iz sudskog registra. Ste~ajni du`nik, po otvaranju ste~ajnog postupka, gubi slijede}a prava: - da raspolaè i upravlja sa svojom imovinom, - prestaju sva ovlaštenja organa u privrednom društvu, - prestaju sva ovlaštenja prokurista, - prestaju sva ovlaštenja zakonskih i statutarnih zastupnika, - prestaju sva ovlaštenja punomo}nika ste~ajnog du`nika i - nakon otvaranja ste~ajnog postupka ne mogu se valjano sticati prava na dijelovima imovine koja ulazi u ste~ajnu masu ~ak i kada se to sticanje ne temelji na raspolaganju ste~ajnog du`nika niti na prinudnom izvršenju ili osiguranju u korist ste~ajnog povjerioca, izuzev kada je takvo sticanje zasnovano na povjerenju u zemljišne knjige ili neke druge javne registre. Sva ova ovlaštenja prelaze na ste~ajnog upravnika, a ista se gase po okon~anju ste~ajnog postupka, kada prestaje i du`nost ste~ajnog upravnika. Sva raspolaganja ste~ajnog du`nika nad imovinom, koja ulazi u ste~ajnu masu, nemaju pravno dejstvo, odnosno ne proizvode pravni u~inak. Ukoliko je neko raspolaganje ste~ajnog du`nika preduzeto na sami dan otvaranja ste~ajnog postupka isto }e se smatrati da je izvršeno nakon otvaranja ste~ajnog postupka. Time ni ova raspolaganja ne}e proizvesti pravno dejstvo. Izuzetak predstavljaju ona raspolaganja za koja vrijede opšta pravila o zaštiti povjerenja u zemljišne knjige, kao i u druge javne 956 O pravnim posljedicama otvaranja ste~ajnog postupka sa sudskom praksom pobliè kod: dr. Vladimir ôlovi} i Nedeljko Milijevi}, „Ste~ajni postupak“, Banja Luka, 2004. godine, strana 194-207.

397


28.5.2007

1:22

Page 398

registre. Ovlaštenja ste~ajnog upravnika, u slu~aju nedozvoljenih raspolaganja, su da moè zahtijevati povrat imovine, odnosno predmeta raspolaganja, a druga strana ima pravo na povrat izvršene protiv~inidbe ukoliko ta ~inidba još postoji u ste~ajnoj masi. Specifi~nost je u tome da negativne posljedice ovakvih raspolaganja ne moè da trpi ono pravno lice koje se pouzdalo u stanje, odnosno izvršene upise u zemljišnim knjigama, ali i u drugim javnim registrima, kao što su registri brodova, vazduhoplova, kao i registri koji treba da se vode za pokretne stvari u onim slu~ajevima kada se vrši zalaganje pokretnih stvari radi obezbje|enja potraìvanja na osnovu odobrenog zajma, kredita, pozajmice i sli~no. 31. Izvršenje ~inidbe, poslije otvaranja ste~ajnog postupka, nekog od du`nika ste~ajnog du`nika ima za pravnu posljedicu da se isti osloba|a svoje obaveze prema ste~ajnom upravniku. Uslov za njegovo osloba|anje od obaveze je da nije znao, u momentu izvršenja svoje obaveze, da je ste~ajni postupak otvoren. Na strani du`nika ste~ajnog du`nika postoji pretpostavka da nije znao za otvaranje ste~ajnog postupka ako je svoju obavezu izvršio prije javnog oglašavanja otvaranja ste~ajnog postupka. Razlozi za ovo rješenje leè u ~injenici da se po otvaranju ste~ajnog postupka obaveza moè izvršiti samo prema ste~ajnom upravniku, a ne i prema privrednom društvu nad kojim je otvoren ovaj postupak. Tehni~ki gledano, s obzirom na promjenu ra~una, kod otvaranja ste~ajnog postupka, du`nik ste~ajnog du`nika ni ne bi mogao da svoju obavezu izvrši, a da to ne u~ini prema ste~ajnoj masi, odnosno, u slu~aju da izvrši pla}anje, ne bi se mogao pozivati na okolnost da nije znao za otvaranje ovog postupka. Svrha ovog rješenja je i u tome da se izbjegne dvostruko pla}anje, odnosno neosnovano boga}enje. Pla}anje dospjele obaveze po otvaranju ste~ajnog postupka, a koja se izbjegavala platiti moglo bi u sebi sadràvati i elemente prevare kao krivi~nog djela. 32. Udio ste~ajnog du`nika u nekoj suvlasni~koj ili bilo kojoj drugoj pravnoj zajednici ili ortakluku dio je ste~ajne mase. Iz tog razloga slijede}a pravna posljedica otvaranja ste~ajnog postupka je razvrgnu}e te zajednice koje se, naravno, sprovodi izvan ste~ajnog postupka. Razvrgnu}e te pravne zajednice }e se vršiti po pravilima koja propisuje vanparni~ni postupak, ali i uz primjenu odgovaraju}ih materijalnih propisa. Razvrgnu}e pravne zajednice se vrši na prijedlog ste~ajnog upravnika, a cilj je de se izvrši uve}anje ste~ajne mase. Otvaranjem ste~ajnog postupka gube pravnu snagu odredbe ugovora kojima se u pravnoj zajednici isklju~uje trajno ili za odre|eno vrijeme pravo na razvrgnu}e zajednice ili ako se za to razvrgnu}e odre|uje poseban otkazni rok, a bez obzira na duìnu njegovog trajanja. U nekom konkretnom slu~aju radilo bi se o izradi testamenta, sporazumu nasljednika, ili kod privrednih društava o nekim posebnim vrstama ortakluka, bez obzi398


28.5.2007

1:22

Page 399

ra što ortakluk u pravu Bosne i Hercegovine i Federacije BiH nema svojstvo pravnog lica, a kao zajednica imovine i /ili dobara. 33. U pogledu sudskih i arbitra`nih postupaka otvaranjem ste~ajnog postupka isti se prekidaju ako se odnose na ste~ajnu masu. U slu~aju da ste~ajni du`nik ima ulogu tuìoca ste~ajni upravnik i tuèna strana mogu nastaviti spor u onom stanju u kojem se predmetni spor nalazi. Sporovi, u kojima je ste~ajni du`nik tuèna strana, mogu se nastaviti ako se odnose na: - izlu~enje nekog ili nekih predmeta, odnosno imovine iz ste~ajne mase, - slu~ajevi odvojenog namirenja ili - kod dugova ste~ajne mase. Ostala pravni sporovi vezani za ste~ajna potraìvanja mogu se nastaviti ako su ista osporena od strane ste~ajnog upravnika. Što se ti~e troškova ste~ajnog postupka, za potraìvanja koja nisu osporena, ti troškovi tako|er ulaze u potraìvanja ste~ajnih povjerilaca. Sam prekid nekog sudskog postupka traje do okon~anja ste~ajnog postupka i poslije se moè nastaviti. I ovdje se misli na primjenu odredbi ~lana 127 ZOS-a koji reguliše prava ste~ajnih povjerilaca nakon okon~anja ste~ajnog postupka, a prema du`niku kao fizi~kom licu. 34. Po otvaranju ste~ajnog postupka ste~ajni povjerioci ne mogu ostvarivati pravo na prinudno izvršenje, uklju~ivo i izvršenja za koje je izvršni naslov ste~en 60 dana prije otvaranja ste~ajnog postupka, a ste~eno je, po tom osnovu, neko razlu~no pravo, ili pravo obezbje|enja. Izvršni postupci koji su u toku prekidaju se. Izuzetak se odnosi na razlu~ne povjerioce koji mogu da pokrenu postupak protiv ste~ajnog du`nika da bi izvršili svoja prava izvršenja i osiguranja po opštim pravilima izvršnog postupka. Slu~ajevi koji se odnose na dugove ste~ajne mase, a nisu zasnovani pravnom radnjom ste~ajnog upravnika, ne mogu se prinudno ostvarivati u roku od 6 mjeseci od otvaranja ste~ajnog postupka izuzev: - obaveza ste~ajne mase iz dvostranoobaveznog ugovora ~ije je ispunjenje izabrao ste~ajni upravnik, - obaveza iz trajnog obligacionog odnosa po isteku prvog roka u kom je ste~ajni upravnik mogao da otkaè ugovor u skladu sa ZOS-om i - obaveze iz radnog odnosa, ili drugog trajnog obligacionog odnosa, ukoliko je ste~ajni upravnik traìo ispunjenje protiv~inidbe u korist ste~ajne mase. Ste~ajni postupak predstavlja oblik generalnog izvršenja, odnosno generalne egzekucije nad imovinom ste~ajnog du`nika sa ciljem namirenja ste~ajnih povjerioca, pa je iz tog razloga razumljivo da, po otvaranju 399


28.5.2007

1:22

Page 400

ste~ajnog postupka, inidividualna izvršenja nisu ni dopuštena. Naravno, da ove odredbe ne isklju~uju mogu}nost supsidijarne primjene odredbi Zakona o izvršnom postupku, a ~ija je primjena vezana za unov~avanje imovine radi formiranja ste~ajne mase. Ukoliko se pokaè ili se u~ini potrebnim da bi se razjasnile ili sprije~ile pravne radnje ste~ajnog du`nika koje su štetne za povjerioce, ste~ajni sudija moè, na zahtjev ste~ajnog upravnika ili po slu`benoj du`nosti, da donese rješenje da se sve ili odre|ene poštanske pošiljke moraju dostavljati ste~ajnom upravniku. Ste~ajni upravnik raspolaè i sa ovlaštenjem da otvara pošiljke koje su mu dostavljene, a ako im se sadràj ne odnosi na ste~ajnu masu iste se bez odlaganja moraju dostaviti ste~ajnom du`niku. 35. Jedna od pravnih posljedica otvaranja ste~ajnog postupka je i obaveza ste~ajnog du`nika da daje sva obavještenja o ste~ajnom postupku svim organima u ste~ajnom postupku i posebno po nare|enju ste~ajnog sudije. Ova obavještenja se mogu koristiti i u krivi~nom i prekršajnom postupku ne samo protiv ste~ajnog du`nika nego i protiv njemu bliskih srodnika, ali u tom slu~aju samo uz njegov pristanak. Posebno je uvedena i obaveza predaje cjelokupne dokumentacije, zna~i, ne samo poslovne ve} i ostale dokumentacije koja moè koristiti u radu ste~ajnog upravnika i drugih organa ste~ajnog postupka. Ste~ajni sudija, sada, raspolaè i sa ovlaštenjem da od ste~ajnog du`nika, na zapisnik, uzme izjavu da je traène informacije dao ta~no i potpuno, prema najboljem znanju i savjesti. U cilju izvršavanja prednjih obaveza ste~ajni sudija raspolaè sa mogu}noš}u da protiv ste~ajnog du`nika odredi prinudne mjere prislinog privo|enja i nov~ane kazne u slu~aju da: - ste~ajni du`nik odbija davanje informacija ili izjave o potpunosti datih podataka ili saradnju sa ste~ajnim upravnikom, - uprkos nalogu suda izbjegava ili namjerava izbje}i davanje obavještenja i saradnju, a naro~ito ako i pored zabrane udaljavanja vrši pripreme za bjekstvo i - ako je potrebno da bi se sprije~ile radnje ste~ajnog du`nika koje su protivne njegovoj obavezi obavještavanja i saradnje, a naro~ito radi obezbje|enja ste~ajne mase. Prednje odredbe se primjenjuju i na ~lanove organa uprave ili nadzornog organa, kao i na ~lanove koji za svoje obaveze u pravnom licu, odgovaraju i svojom li~nom imovinom. O obavezi saradnje i obavještavanja moèmo govoriti i za lica koja imaju svojstvo zakonskog ili statutarnog zastupnika, punomo}nicima, prokuristima, kao i o svim zaposlenicima koji bi mogli da raspolaù sa nekim od informacija zna~ajnim za vo|enje i uspješno okon~anje ste~ajnog postupka. Dejstvo ove odredbe ZOS-a ne proteè se na lica koje su pobrojane funkcije obavljala, odnosno napusti400


28.5.2007

1:22

Page 401

la dvije godine prije podnošenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka. Obaveza saradnje i obavještavanja je sada dosta široko odre|ena s obzirom da su ure|ena pitanja: osoba koje imaju tu obavezu, subjekata koji imaju pravo da zahtijevaju saradnju, predmet obaveze saradnje i obavještavanja, kao i sankcije za nepostupanje po ovoj obavezi. 7.2. Pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka vezane za ispunjenje pravnih poslova 36. Dvostrano obavezne ugovore koji nisu ispunjeni ili su ispunjeni djelimi~no moè, po svom izboru, da ispuni ste~ajni upravnik, kao i da zahtijeva ispunjenje od druge ugovorne strane. Izjašnjenje ste~ajnog upravnika mora da uslijedi bez odlaganja, u protivnom se ne moè traìti ispunjenje. U situaciji kada ste~ajni upravnik odbije ispunjenje drugoj strani preostaje samo mogu}nost da svoje potraìvanje prijavi u ste~ajnu masu. Ispunjenje se ne moè traìti kod obaveza iz fiksnog posla ako je obaveza nastupila po otvaranju ste~ajnog postupka. U ovom slu~aju ste~ajni povjerilac moè da traì naknadu zbog neispunjenja koja se sastoji u razlici izme|u ugovorene i trìšne cijene u mjestu ispunjenja na dan otvaranja ste~ajnog postupka. Kada je predmet obaveze djeljiva ~inidba, a ste~ajni du`nik je ve} ispunio dio obaveze, ste~ajni povjerilac moè da ostatak svog potraìvanja ostvari samo kao ste~ajni povjerilac. Pri tome ne postoji mogu}nost da se traì povrat onoga što je ve} u~injeno. 37. Kod posebnog oblika kupoprodaje, sa pridràjem prava vlasništva, gdje se kao prodavac pojavljuje ste~ajni du`nik, ste~ajni povjerilac zadràva pravo da traì izvršenje takvog ugovora. Isto vrijedi i u obrnutoj situaciji kada je, na ovaj na~in, ste~ajni du`nik pribavio stvar, a daljnje obaveze nije u potpunosti izvršio. Kod obje situacije ste~ajni upravnik zadràva pravo izbora na opisani na~in kod dvostranoobaveznih ugovora. 38. Specifi~na je situacija kod najamnih i zakupnih odnosa ste~ajnog du`nika. Ovi odnosi ostaju i dalje na snazi, s tim što se potraìvanja, po osnovu najamnina i zakupnina, ostvaruju kroz ste~ajnu masu, a što predstavlja nepovoljno rješenje za vlasnika predmetne nekretnine. Nepovoljnost ovog rješenje je u tome što vlasnik predmetne nekretnine ne}e mo}i da istu eksploatiše pod ekonomskim uslovima za izvjesno vrijeme, a eventualno i do okon~anja ste~ajnog postupka. Ste~ajni upravnik raspolaè sa ovlaštenjem da otkaè najamninu, odnosno zakupni odnos, bez obzira na ugovoreno trajanje predmetnog ugovora, a po isteku svakog mjeseca uz otkazni rok od dva mjeseca. U ovom slu~aju druga ugovorna strana, kao ste~ajni povjerilac, moè da zahtijeva naknadu štete koja je 401


28.5.2007

1:22

Page 402

nastala prijevremenim prestankom ugovornog odnosa. Kada ste~ajni du`nik, u vrijeme otvaranja ste~ajnog postupka, nije stupio u posjed nekretnine ili poslovnog prostora, ste~ajni upravnik i ta druga ugovorna strana mogu da odustanu od ugovora. Ako to uradi ste~ajni upravnik, isto kao i u prethodnom slu~aju, druga ugovorna strana ima pravo da zahtijeva naknadu štete, ali samo kao ste~ajni povjerilac. U slu~aju da je ste~ajni du`nik najmodavac ili zakupodavac nekretnine ili poslovnog prostora, pa raspolaè sa potraìvanjima iz tog odnosa, ista su relevantna samo ako se odnose na najamninu, odnosno zakupninu za kalendarski mjesec koji te~e u vrijeme otvaranja ste~ajnog postupka. U dvije situacije, najamni ili zakupni odnos, koji je ste~ajni du`nik zasnovao, druga strana ne moè otkazati nakon podnošenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka, i to: - zbog docnje u pla}anju najamnine ili zakupnine koja je nastupila u vrijeme prije podnošenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka ili - zbog pogoršanja imovinskih odnosa ste~ajnog du`nika. 39. Sa danom otvaranja ste~ajnog postupka prestaju svi ugovori o radu svih zaposlenika ste~ajnog du`nika, bez obzira koje poslove obavljaju. Ste~ajni upravnik ima zakonsku obavezu da o ovoj pravnoj posljedici otvaranja ste~ajnog postupka pismeno obavijesti sve zaposlenike. Radi se o pravnoj posljedici koja nastupa ex lege. Ste~ajni upravnik raspolaè sa pravom na zaklju~enje novih ugovora o radu sa bivšim zaposlenicima koji su mu potrebni radi okon~anja ste~ajnog postupka ili eventualni nastavak poslovanja. Zna~i mogu se zaklju~iti samo novi ugovori o radu, a koje }e zaposlenike odabrati ste~ajni upravnik ovisi}e od potreba, kao i prirode, odnosno vrste djelatnosti koju je obavljao ste~ajni du`nik kao pravno lice. U obzir bi najprije došli zaposlenici na poslovima finansija i ra~unovodstva, poslovo|e, rukovodioci gradilišta, nadzorni organi, komercijalisti, rukovodioci u proizvodnji, skladištari, radnici na poslovima obezbje|enja i sli~no. Nove ugovore o radu ste~ajni upravnik moè sklapati samo na odre|eno vrijeme iako to nije propisano ZOS-om. Zaklju~enje novih ugovora o radu na neodre|eno vrijeme trajanja je isklju~eno s obzirom na samu svrhu ste~ajnog postupka. Ovi ugovori se mogu zaklju~iti alternativno: ili do okon~anja odre|enog posla zbog kojeg je neki od radnika i angaòvan ili, ako to priroda posla nalaè, do okon~anja ste~ajnog postupka. Danom zaklju~enja ste~ajnog postupka, ex lege, }e prestati da vaè i svi novozaklju~eni ugovori o radu. Eventualni zahtjevi bivših zaposlenika na naknadu štete zbog prijevremenog prestanka radnog odnosa, kao ugovornog odnosa, mogu se ostvarivati samo sa svojstvom ste~ajnog povjerioca prema ste~ajnoj masi i to u okviru opšteg isplatnog reda. 40. Sve punomo}i koje se odnose na imovinu ste~ajnog du`nika, koja ulazi u ste~ajnu masu, tako|er prestaju danom otvaranja ste~ajnog postupka. Moè se raditi o razli~itim oblicima punomo}i, a to su naj~eš}e 402


28.5.2007

1:22

Page 403

advokatske punomo}i za vo|enje pojedinih sporova, preuzimanje pojedinih pravnih radnji, zaklju~enje pravnih poslova i sli~no. Domašaj ove odredbe se odnosi i na sve ostale oblike i vrste punomo}i, bez obzira na svojstvo lica kome je punomo} izdata. Punomo}nik koji dokaè da nije znao za otvaranje ste~ajnog postupka bez svoje krivice, ne odgovara za prouzrokovanu štetu, ako zakonom nije nešto druga~ije odre|eno. Pored ovoga nalozi ste~ajnog du`nika koji se odnose na imovinu, koja ulazi u ste~ajnu masu, prestaju sa danom otvaranja ste~ajnog postupka. Nalogoprimac je u obavezi da i dalje nastavi sa obavljanjem posla, i nakon otvaranja ste~ajnog postupka, sve dok ste~ajni upravnik ne preuzme svoju du`nost. Za takav nalog }e se smatrati da i dalje postoji. U ovoj situaciji smatra}e se da i dalje postoji punomo} koja je data po osnovu tog ugovornog odnosa. Nalogoprimac svoje potraìvanje, nastalo daljnjim obavljanjem naloga, moè da prijavi u ste~ajnu masu, kao ste~ajni povjerilac. Smatra}e se da je predmetni nalog i dalje na snazi, u slu~aju kada nalogoprimac, bez svoje krivice, nije znao za otvaranje ste~ajnog postupka. I u ovakvoj situaciji nalogoprimac }e svoje eventualno potraìvanje mo}i da ostvari jedino sa svojstvom ste~ajnog povjerioca prema ste~ajnoj masi. 41. Sve predbilje`be koje su upisane u zemljišne knjige, kao i druge vrste javnih registara, a radi osiguranja zahtjeva za sticanje ili ukidanje nekog prava na du`nikovoj imovini, povjerilac moè da namiri jedino kao ste~ajni povjerilac kroz ste~ajnu masu. Ova pravna posljedica ima dejstvo ne samo prema nekretninama ste~ajnog du`nika, ve} i prema pokretnim stvarima za koje se vode posebni javni registri, a kao što je slu~aj npr. za brodove i vazduhoplove. 42. Zakonodavac posebno propisuje da su ništavne sve odredbe, bilo koje vrste ugovora, kojima se unaprijed ograni~ava ili isklju~uje primjena bilo koje od gore pobrojanih pravnih posljedica otvaranja ste~ajnog postupka, a koje se odnose na ispunjenje pravnih poslova. Analogijom ova bi se odredba mogla primijeniti i na sve ostale pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka pogotovu što se radi o imperativnim normama. 7.3. Pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka koje se odnose na prebijanje 43. Otvaranje ste~ajnog postupka nema uticaja na postojanje prava na prebijanje koje je zasnovano na ugovoru ili zakonu. Ako je prebijanje bilo vezano za neki odlo`ni uslov do prebijanja moè do}i tek kada se taj uslov ispuni. Ste~ajni povjerilac ~ije je pravo na prebijanje vezano za odlo`ni uslov moè da sprije~i realizaciju protivpotraìvanja ste~ajnog upravnika ako pruì odgovaraju}e obezbje|enje. Prebijanje koje glasi na razli~ite valute tako|er se moè realizovati ako se te valute mogu slo403


28.5.2007

1:22

Page 404

bodno mijenjati u mjestu pla}anja potraìvanja. Obra~un, odnosno prera~unavanje, se vrši prema kursu koji vrijedi u mjestu pla}anja u vrijeme dobijanja izjave o prebijanju. Prebijanje potraìvanja je nedopušteno u slijede}im slu~ajevima: - ako je obaveza ste~ajnog povjerioca prema ste~ajnoj masi nastala tek nakon otvaranja ste~ajnog postupka, - ako je ste~ajni povjerilac svoje potraìvanje, nakon otvaranja ste~ajnog postupka, stekao od nekog drugog povjerioca, - ako je ste~ajni povjerilac stekao mogu}nost prebijanja pravnom radnjom koja se moè pobijati, - ako je povjerilac ~ije potraìvanje treba biti ispunjeno iz imovine ste~ajnog du`nika koja ne ulazi u ste~ajnu masu duguje nešto ste~ajnoj masi i - ako je povjerilac povezano lice u smislu ZOS-a, a ste~ajnom du`niku prema tom licu pripada neko potraìvanje koje je nastalo ili dospjelo u periodu 6 mjeseci prije podnošenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka, osim ako povjerilac ne dokaè da u trenutku nastanka mogu}nosti prebijanja nije znao za prijete}u plate`nu nesposobnost ili nastalu plate`nu nesposobnost ste~ajnog du`nika.

8. Pravne posljedice otvaranja ste~ajnog postupka koje se odnose na pobijanje957 44. Povjerioci ste~ajnog du`nika mogu njegovim odre|enim pravnim i fakti~kim radnjama biti ošte}eni, a na taj na~in što su izvršena odre|ena raspolaganja u korist tre}ih lica i to prije otvaranja ste~ajnog postupka.958 Radi se o onim pravnim i fakti~kim radnjama koje su imale štetne posljedice po imovinu i imovinsko stanje privrednog društva. Te radnje ne moraju biti samo radnje koje su preduzete prema tre}im licima ve} se moè raditi i o radnjama koje su preduzete prema nekom od povjerilaca sa ciljem njegovog pogodovanja, odnosno dovo|enja u povlašteni poloàj u odnosu na ostale povjerioce. U pogledu ostvarivanja prava na pobijanje pojedinih pravnih radnji pobijati se, zna~i, mogu samo one pravne radnje ste~ajnog du`nika koje su preduzete prije otvaranja ste~ajnog postupka, a kojima se remeti ravnomjerno namirenje povjerilaca tzv. ošte}enje povjerilaca, odnosno kojima se pojedini povjerioci stavljaju u povoljniji poloàj, tzv. pogodovanje povjerilaca. Smatra se da je pravna radnja preduzeta u trenutku u kom nastupaju njena pravna dejstva. U slu~aju da je pravna radnja ograni~ena rokom ili uslovom ne 957 O pobojnim ste~ajnim radnjama posebno kod M. Dika i drugi, „Tre}a novela Ste~ajnog zakona“, Narodne novine, Zagreb 2003. godine, strane 145-213. 958 O pravnim posljedicama otvaranja ste~ajnog postupka prema Zakonu o ste~ajnom postupku u Fedearciji Bosne i Hercegovine posebno kod: Šefkija ôvi}, „Poslovno pravo“, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2003, str. 138-147.

404


28.5.2007

1:22

Page 405

uzima se u obzir nastupanje roka ili uslova. Sa gore opisanim pravnim radnjama izjedna~eno je propuštanje, kao i mjere prinudnog izvršenja. Predmet pobijanja mogu biti pravne radnje koje su dale ili omogu}ile ste~ajnom povjeriocu osiguranje ili namirenje pod slijede}im uslovima: - ako je predmetna pravna radnja preduzeta u posljednjih 6 mjeseci prije podnošenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka, pod uslovom da je ste~ajni du`nik, u vrijeme preduzimanja te radnje, bio plate`no nesposoban ili ako je povjerilac u to vrijeme znao za plate`nu nesposobnost ili to iz grube nepa`nje nije znao ili - ako je pobojna radnja preduzeta nakon podnošenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka i ako je povjerilac u vrijeme radnje znao za plate`nu nesposobnost ili za prijedlog za otvaranje ste~ajnog postupka ili to iz grube nepa`nje nije znao. Predmet pobijanja mogu biti i pravne radnje koje su dale ili omogu}ile ste~ajnom povjeriocu neuobi~ajeno osiguranje ili namirenje kao što je namirenje koje on nije ili na taj na~in ili u to vrijeme nije imao pravo zahtijevati, a pod slijede}im uslovima: - ako je pravna radnja preduzeta u posljednjem mjesecu prije podnošenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka ili nakon podnošenja ovog prijedloga ili - ako je pravna radnja preduzeta u toku tre}eg ili drugog mjeseca prije podnošenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka, a ste~ajni du`nik je u vrijeme preduzimanja te radnje bio plate`no nesposoban. Pretpostavlja se da je povjerilac znao za plate`nu nesposobnost ste~ajnog du`nika ili za prijedlog za otvaranje ste~ajnog postupka ako je znao za okolnosti iz kojih se nu`no moralo zaklju~iti da postoji nesposobnost za pla}anje ili da je podenesen prijedlog za otvaranje ste~ajnog postupka. Isto tako, za lice koje se, u smislu odredbi ZOS-a, smatra povezanim licem sa ste~ajnim du`nikom, se pretpostavlja da je znalo za nesposobnost za pla}anje ili prijedlog za otvaranje ste~ajnog postupka. Radi se o krugu osoba koje su bliske sa ste~ajnim du`nikom pojedincem, te se za njih pretpostavlja da su morale biti informisane o njegovom poslovanju, odnosno njegovom imovinskom stanju uopšte. 45. Posebno mjesto zakonodavac je posvetio pobijanju pravnih radnji koje su preduzete bez naknade ili uz neznatnu naknadu. One su tako|er predmet pobijanja osim ako je pobojna radnja preduzeta 5 godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka. Rok od 5 godina je uzet analogijom iz Zakona o obligacionim odnosima kao opšti zastarni rok. Pod pravnom radnjom koja je preduzeta bez naknade ili uz neznatnu naknadu 405


28.5.2007

1:22

Page 406

smatra se ona radnja kod koje je ste~ajni du`nik odustao od neke imovinske vrijednosti, a da za to nije primio odgovaraju}u protiv~inidbu kao naknadu. Predmet pobijanja ne moè biti pravna radnja koja je preduzeta kao uobi~ajeni prigodni poklon neznatne vrijednost. Pretpostavka je da se, u ovom slu~aju, radi o uobi~ajenim i prigodnim poklonima poslovne prirode bilo u neke komercijalne, marketinške, promotivne svrhe, jubileje i sli~no, a takve su vrijednosti da to nema bitnijeg uticaja na obim ste~ajne mase. 46. Predmet pobijanja moè biti i pravna radnja ste~ajnog du`nika koja je preduzeta u posljednjih 5 godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka ili nakon tog roka, a koja je preduzeta sa namjerom da se ošteti neki od povjerilaca. Uslov za pobijanje ovih radnji je da je ste~ajni povjerilac znao za tu namjeru ste~ajnog du`nika, s tim što se pretpostavlja da se znalo za tu namjeru ako se znalo da ste~ajnom du`niku prijeti nesposobnost za pla}anje i da se tom radnjom ošte}uju povjerioci. 47. Davanje zajma koji nadomješta kapital je pitanje koje je posebno regulisano, a radi se o jednoj novini koja u sebi nosi odre|ene specifi~nosti. U skladu sa jednim od osnovnih principa vezano za osnovni kapital nekog od oblika privrednih društava, a to je o~uvanje njegovog integriteta, moè se pojaviti i situacija da je neki od ~lanova privrednog društva putem zajma nadomjestio nedostaju}i zakonski minimum osnovnog kapitala kako se ne bi došlo u situaciju da se pokre}e postupak redovne likvidacije, a eventualno i ste~ajni postupak. Ovaj takozvani zajam koji nadomješta kapital postoji onda kada neki ~lan društva u odre|enom vremenu, kada je nastupila poslovna i finansijska kriza u društvu, odobri zajam, a ponašanje prema pravnom standardu, postupanja pa`njom dobrog privrednika, je nalagalo da se unese vlastiti kapital, a ne da se uzima zajam. Ovo vaì i za sve pravne radnje koje u ekonomskom pogledu odgovaraju uzimanju zajma, odnosno odobravanju kredita. Cilj ove odredbe je da se sprije~e eventualne zloupotrebe koje vlasnici jednog društva mogu da preduzmu kako bi stekli odre|ene pogodnosti naspram ste~ajnih povjerilaca, ili bi èljeli iste da izigraju. Zakonodavac govori o uzimanju zajma ili preduzimanju neke druge pravne radnje koja odgovara uzimanju zajma. Moè se, u ovom slu~aju govoriti, analogijom u odnosu na rješenje iz Zakona o obligacionim odnosima, da se kod zajma radi o zaduìvanju fizi~kog lica, a kod kredita o zaduìvanju pravnog lica, odnosno privrednog društva. Ovakve pravne radnje tako|er su predmet pobijanja ako su bile preduzete u posljednjih 5 godina prije podnošenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka ili nakon tog roka. Pobijati se moè i pravna radnja kojom je, potraìvanje nekog ~lana društva na povrat zajma koji nadomješta kapital, osigurano namirenje, ako je ta radnja preduzeta u posljednjoj godini prije podnošenja prijedloga za otvaranje ste~ajnog postupka ili nakon tog roka. 406


28.5.2007

1:22

Page 407

48. U pogledu pokretanja postupka pobijanja vaè, tako|er posebna pravila. Ovlaštenjem za preduzimanje pobojnih radnji raspolaè ste~ajni upravnik u ime ste~ajnog du`nika. Ovim ovlaštenjem raspolaù i ste~ajni povjerioci pod uslovom da ste~ajni upravnik, na poziv povjerioca, ne pokrene parnicu u roku od 30 dana od dana prijema poziva od povjerioca. Tu`ba za pobijanje pravnih radnji moè da se podnese u roku od 2 godine od dana otvaranja ste~ajnog postupka. Pobijanje pravne radnje moè se preduzeti i isticanjem protivtu`be ili prigovora u parnici i u tom slu~aju ne vaì rok od 2 godine. Pasivno legitimisana strana je lice prema kome je ili u ~iju korist je pobijana radnja preduzeta. U slu~aju prihvatanja zahtjeva za pobijanje pravne radnje pobijana pravna radnja ostaje bez u~inka prema ste~ajnoj masi i protivna strana je u obavezi vratiti u ste~ajnu masu sve imovinske koristi koje su ste~ene na osnovu pobijane radnje. Podrazumijeva se da se vrati glavnica, ako se primjera radi radi o novcu, sa pripadaju}im insteresom, odnosno kamatom za taj period njegovog korištenja. Primalac ~inidbe bez naknade ili uz neznatnu naknadu mora da vrati ono što je primio pod uslovom da je time bio oboga}en po opštim pravilima obligacionog prava o neosnovanom boga}enju. I u ovom slu~aju analogijom se moè govoriti o vra}anju svih ste~enih koristi. U slu~aju da protivnik pobijanja vrati ono što je stekao na osnovu pobijane pravne radnje njegovo potraìvanje ponovno oìvljava i isti se moè prijaviti kao ste~ajni povjerilac sa potraìvanjem prema ste~ajnoj masi. Ova protiv~inidba se moè isplatiti i iz ste~ajne mase ako je ona još prisutna u ste~ajnoj masi i tada se moè iz nje izdvojiti. Isto ovo se moè u~initi i ako je ste~ajna masa oboga}ena za vrijednost te ~inidbe.

9. Namirenje povjerilaca 49. Prema ranijem zakonodavstvu ste~ajni postupak se sprovodio radi skupnog namirenja povjerilaca ste~ajnog du`nika unov~avanjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava povjeriocima. Povjerioci su se namirivali po principu srazmjernosti, odnosno u ovisnosti od visine njihovih potraìvanja u sklopu cjelokupne mase prijavljenih i odobrenih potraìvanja. Prema rješenju ZOS-a ste~aj se sada sprovodi radi grupnog namirenja povjerilaca ste~ajnog du`nika unov~avanjem njegove imovine i podjelom prikupljenih sredstava povjeriocima. Ono što predstavlja novinu jeste uvo|enje isplatnih redova, koje ranije zakonodavstvo nije poznavalo. ZOS poznaje slijede}e isplatne redove: - ste~ajni povjerioci viših isplatnih redova u koje spadaju sva potraìvanja nastala iz perioda privremene uprave, a koja nije mogao namiriti privremeni ste~ajni upravnik, spomenuta potraìvanja zaposlenika ste~ajnog du`nika najduè za posljednjih 8 mjeseci do dana otvaranja ste~ajnog postupka samo u visini zakonom utvr|ene najniè plate i 407


28.5.2007

1:22

Page 408

nadoknade šteta za povrede na radu koje se ispla}uju u punom iznosu, - ste~ajni povjerioci opšteg isplatnog reda kao povjerioci koji u trenutku otvaranja ste~ajnog postupka imaju opravdan imovinski zahtjev prema ste~ajnom du`niku ukoliko ne spadaju u više ili niè isplatne redove, - ste~ajni povjerioci niìh isplatnih redova koji se namiruju iza ostalih potraìvanja zakonom navedenim redosljedom srazmjerno njihovom iznosu i to: kamate koje teku od otvaranja ste~ajnog postupka na potraìvanja ste~ajnih povjerilaca, troškovi koji su pojedinim ste~ajnim povjeriocima nastali njihovim u~eš}em u postupku, nov~ane kazne i prekršajne nov~ane kazne i imovinsko-pravna šteta nastala kao posljedica izvršenja krivi~nog djela ili prekršaja, potraìvanja koja se odnose na neku besplatnu ~inidbu ste~ajnog du`nika i potraìvanja koja se odnose na povrat zajma koji nadomješta kapital nekog osniva~a ili potraìvanja koja su sa tim izjedna~ena. 50. Bez obzira na postojanje isplatnih redova i dalje je, kao i u ranijem zakonodavstvu, zadràno rješenje, da se prije svih namiruju tzv. povjerioci ste~ajne mase. Radi se o troškovima ste~ajnog postupka i dugovima ste~ajne mase koji se namiruju prije svih isplatnih redova. Svi ostali povjerioci se svrstavaju u pobrojane isplatne redove i namiruju se tek ako nešto preostane od tzv. slobodne ste~ajne mase. 51. Redosljed namirenja ste~ajnih povjerilaca se ostvaruje na taj na~in što svaki povjerilac mora da prijavi svoje potraìvanje i to prema ste~ajnom sudu. Potraìvanja izraèna u stranoj valuti prijavjuju se u doma}oj valuti. Popis svih potraìvanja vrši ste~ajni sud s tim što popis potraìvanja zaposlenika i ranijih zaposlenika vrši ste~ajni upravnik. Svako prijavljeno ste~ajno potraìvanje se unosi u posebnu tabelu koja se izlaè u slu`benim prostorijama suda na uvid svim u~esnicima. Prijavljena potraìvanja ispituje ste~ajni sudij na posebnom ro~ištu za ispitivanje potraìvanja. Odluku o priznavanju prijavljenog potraìvanja donosi ste~ajni upravnik. Upis u tabelu, u pogledu iznosa i rang priznatih potraìvanja, ima dejstvo prvosna`ne presude. Osporena potraìvanja se upu}uju na parni~ni postupak. Namirenje ste~ajnih povjerilaca se moè vršiti tek nakon sprovedenog ro~išta za ispitivanje.959 Glavna dioba se sprovodi na ro~ištu za glavnu diobu. Glavna dioba se moè izvršiti tek što ste~ajni sudija da saglasnost na prijedlog glavne diobe. Po sprovedenoj glavnoj diobi ste~ajni upravnik podnosi izvještaj ste~ajnom sudu o izvršenoj glavnoj diobi.

959 O diobi ste~ajne mase posebno kod Mihajlo Dika i drugi autori u: „Tre}a novela ste~ajnog zakonodavstva“, Narodne novine, Zagreb, 2003, str. 229-259, autor: Mario Vukeli}, sudac Visokog trgova~kog suda Republike Hrvatske.

408


28.5.2007

1:22

Page 409

52. Ve} je re~eno da je zadràno rješenje po kome se, prije svih, namiruju povjerioci ste~ajne mase, a to su: troškovi ste~ajnog postupka i dugovi ste~ajne mase. U troškove ste~ajnog postupka spadaju: - sudski troškovi ste~ajnog postupka, - nagrade i izdaci vejštaka, privremenog upravnika, ste~ajnog upravnika i ~lanova privremenog odbora i odbora povjerilaca i - drugi troškovi za koje je ZOS-om ili drugim zakonom odre|eno da }e se namirivati kao troškovi ste~ajnog postupka. 53. Dugovi ste~ajne mase obuhvataju: - obaveze koje budu zasnovane radnjama ste~ajnog upravnika ili na drugi na~in upravljanjem, unov~avanjem i raspodjelom ste~ajne mase, a koje ne spadaju u troškove ste~ajnog postupka, - obaveze iz dvostranoobaveznih ugovora, ukoliko se njihovo ispunjenje zahtijeva za ste~ajnu masu ili ako njihovo ispunjenje mora da uslijedi nakon otvaranja ste~ajnog postupka i - obaveze iz neosnovanog boga}enja ste~ajne mase.

10. Uvod - plan reorganizacije u ste~ajnom postupku960 54. Ranije ste~ajno zakonodavstvo poznavalo je jedan poseban institut vezano za pokušaj ozdravljenja insolventnog privrednog subjekta, odnosno privrednog subjekta nad kojim je otvoren ste~ajni postupak. Radilo se o mogu}nosti da se u toku sprovo|enja ste~ajnog postupka zaklju~i posebna vrsta sporazuma i to izme|u ste~ajnog du`nika i povjerioca ~ija potraìvanja prelaze 50% prijavljenih potraìvanja povjerioca koji imaju pravo glasa. Prijedlog za zaklju~enje prinudnog poravnanja mogli su da daju povjerioci kao i sam ste~ajni du`nik.961 Da bi prinudno poravnanje proizvelo pravno dejstvo potrebno je bilo odobrenje ste~ajnog vije}a ste~ajnog suda u obliku rješenja, a samo prinudno poravnanje je imalo pravno dejstvo prema svim povjeriocima bez obzira da li su isti u~estvovali u izjašnjavanju i bez obzira kako su se isti izjasnili, odonosno glasali. Radilo se o jednoj posebnoj vrsti oprosta, odnosno otpisa dijela potraìvanja ste~ajnih povjerioca prema ste~ajnom du`niku, ali samo u okviru odnosa utvre|enih zakonom. U slu~aju da du`nik ne izvrši svoju obavezu utvr|enu sporazumom o prinudnom poravnanju povjerioci su ostvarivali pravo da u izvršnom postupku naplate smanjeno a ne puno 960 O reorganizaciji ste~ajnog du`nika vidjeti kod: Trivun dr Veljko: „Plan reorganizacije u ste~ajnom postupku”, FEB Ra~unovodstvo i poslovne finansije, Sarajevo, septembar 2003. g. str. 55-65. 961 Posebno vidjeti kod: Mirko Vasiljevi}, „Poslovno pravo“, Savremena administracija, Beograd, 1999, str. 315-317 i Simi} dr Mili} i Miloš dr Trifkovi}, „Poslovno pravo“, Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 1999, str. 279-280.

409


28.5.2007

1:22

Page 410

potraìvanje od ste~ajnog du`nika, ali i neposredno i od njegovih jemaca. Odobravanjem prinudnog poravnanja ste~ajni postupak se obustavljao, a ujedno su prestajale i sve pravne posljedice otvaranja istog. 55. Pored prinudnog poravnanja ranije zakonodavstvo je poznavalo još dvije mogu}nosti koje nisu išle u direktnom pravcu za eliminisanjem privrednog društva iz poslovnog okruènja. Radi se o pravnim institutima konverzije dugova i prodaje ste~ajnog du`nika. Tako je ste~ajno vije}e, po prethodno pribavljenoj saglasnosti ste~ajnih povjerioca i mišljenja ste~ajnog du`nika moglo da odlu~i da se: - izvrši pretvaranje potraìvanja ste~ajnih povjerioca u osniva~ke uloge u privrednom društvu nad kojim je otvoren ste~ajni postupak ili, - da se ste~ajni du`nik proda kao pravno lice javnima nadmetanjem ili neposrednom pogodbom ali samo uz uslov ako se na taj na~in postiù povoljniji uslovi za namirenje ste~ajnih povjerilaca. 56. Novo ste~ajno zakonodavstvo uvodi jednu sasvim novu kategoriju koja do sada nije bila poznata u našem pravnom sistemu, a radi se o reorganizaciji ste~ajnog du`nika na osnovu ste~ajnog plana. Ovaj pravni institut, u okviru ste~ajnog postupka, daje mnogo šire i ve}e mogu}nosti koje se odnose na mogu}nost ekonomskog oporavka ste~ajnog du`nika. Mjere koje se utvr|uju ste~ajnim planom u sebi uklju~uju i one mogu}nosti koje su kao takve bile utvr|ene ranijim ste~ajnim zakonodavstvom. Ono što predstavlja kvalitetnu novinu jeste mnogo širi krug mjera koje se mogu preduzeti, kao i ve}a ovlaštenja ste~ajnog upravnika u tom pravcu. Pored toga zakonodavac je dao mogu}nost, u ovisnosti od okolnosti slu~aja, da se odstupi i od zakona u cilju sprovo|enja reorganizacije ste~ajnog du`nika koja je utvr|ena ste~ajnim planom. Jedan od ciljeva sprovo|enja ovog postupka je da se ste~ajni du`nik namirenjem ste~ajnih povjerilaca, a na osnovu sprovo|enja ste~ajnog plana, osloba|a svih svojih preostalih obaveza prema ste~ajnim povjeriocima, da se uvede nadzor nad sprovo|enjem ste~ajnog plana, kao i da se ukinu sve pravne posljedice do kojih je došlo otvaranjem ste~ajnog postupka kako bi ste~ajni du`nik stekao što povoljnije uslove za normalan nastavak svoga poslovanja.

11. Priprema reorganizacije ste~ajnog du`nika 57. Po otvaranju ste~ajnog postupka ste~ajni upravnik i ste~ajni du`nik mogu ste~ajnom sudu da podnesu ste~ajni plan u cilju reorganizacije rada i poslovanja ste~ajnog du`nika, a najkasnije do završnog ro~išta za diobu ste~ajne mase. Ste~ajni plan koji bude podnesen nakon odrànog završnog ro~išta ne}e se uzimati u obzir. Ste~ajni du`nik raspolaè sa mogu}noš}u da ste~ajni plan podnese zajedno sa prijedlogom za otvaranje ste~ajnog postupka. Pored 410


28.5.2007

1:22

Page 411

ovoga skupština povjerilaca raspolaè sa ovlaštenjem da naloì ste~ajnom upravniku izradu ste~ajnog plana, a isti je duàn da ste~ajnom sudu podnese ste~ajni plan u roku od 30 dana od dana odràvanja skupštine povjerilaca. Ovaj rok se, u ovisnosti od okolnosti slu~aja, moè produìti za još 30 dana. Produènje roka moè da odobri jedino ste~ajni sud. Kao savjetodavno tijelo u izradi ste~ajnog plana sa ste~ajnim upravnikom u~estvuje odbor povjerilaca, ako je osnovan, kao i du`nik pojedinac. 58. Re~eno je da ste~ajni plan daje mogu}nost da se u cilju reorganizacije ste~ajnog du`nika odstupi i od odredbi ZOS-a koje se odnose na unov~avanje i raspodjelu ste~ajne mase, pa se tako ste~ajnim planom naro~ito moè: - ostaviti ste~ajnom du`niku cjelokupna ili dio njegove imovine radi nastavljanja daljnjeg poslovanja ste~ajnog du`nika, - prenijeti dio ili cjelokupna imovina ste~ajnog du`nika na jedno ili više postoje}ih lica ili lica koja }e tek biti osnovana s tim što se pretpostavlja da se u ovom slu~aju radi o pravnim, a ne fizi~kim licima, - da ste~ajnog du`nika pripoji drugom pravnom licu ili da ga spoji sa jednim ili više pravnih lica pri ~emu bi, u ovom slu~aju, bila potrebna saglasnost tih drugih pravnih lica, - da proda svu ili dio imovine ste~ajnog du`nika sa ili bez razlu~nih prava, - da raspodijeli svu ili dio imovine ste~ajnog du`nika izme|u ste~ajnih povjerilaca, - da izvrši pretvaranje, odnosno konverziju potraìvanja ste~ajnih povjerilaca u ~lanske udjele ili uloge u ste~ajnom du`niku kao privrednom društvu, - da odredi na~in namirenja ste~ajnih povjerilaca, - da namiri ili izmijeni razlu~na prava, - da smanji ili odgodi isplatu obaveza ste~ajnog du`nika, - da obaveze ste~ajnog du`nika pretvori u kredit, - da preuzme jemstvo ili da osiguranje za ispunjenje obaveza ste~ajnog du`nika, - da uredi odgovornost ste~ajnog du`nika nakon završetka ste~ajnog postupka, - da izda nove akcije i sli~no. Iz ovog pregleda mogu}nosti koje se daju u cilju reorganizacije ste~ajnog du`nika vidljivo je da je zakonodavac samo numerus clausus pobrojao koje su to mogu}nosti ali je ostavio i slobodan prostor za u~esnike u ste~ajnom postupku da prošire krug ovih mogu}nosti. Koje bi to ostale mogu}nosti bile ovisi}e od okolnosti konkretnog slu~aja s tim što nije isklju~ena mogu}nost da se izvrši i kombinovanje dvije ili više pobrojanih mjera. Na ovaj na~in dat je mnogo širi dijapazon pravnih i ekonomskih mogu}nosti koje treba da idu u pravcu reorganizacije ste~ajnog du`nika kako bi se isti ekonomski oporavio i u dogledno vrijeme po~eo da privre|uje i pozitivno posluje. Svaka od ovih mjera sigurno sama za sebe zavrje|uje svoj komentar, ali }e tek njihova 411


28.5.2007

1:22

Page 412

primjena i sudska praksa pokazati da li }e iste biti djelotvorne i koje su im posljedice njihove primjene. 59. Sam ste~ajni plan se sastoji od pripremnog osnova i osnova za sprovo|enje sa odgovaraju}im prilozima, odnosno ispravama vezanim za imovinsko stanje ste~ajnog du`nika. Tako ako se predvi|a da }e se povjerioci namiriti iz prihoda od poslovanja ste~ajnog du`nika, koje }e nastaviti voditi ste~ajni du`nik ili tre}e lice, uz ste~ajni plan se prilaè pregled imovine uz navo|enje njene vrijednosti sa svim dijelovima i obavezama koje bi se trebale ispuniti, ako ste~ajni plan stupi na snagu. Ujedno je potrebno prikazati o~ekivane prihode i rashode u vremenskom periodu u kom treba namiriti ste~ajne povjerioce, te kojim redosljedom prihoda i rashoda se jem~i sposobnost ste~ajnog du`nika za pla}anje u utvr|enom vremenskom periodu. U slu~aju da je ste~ajnim planom predvi|eno da ste~ajni du`nik nastavi poslovanje, odnosno da vodi privredno društvo, ste~ajnom planu je potrebno priloìti izjavu ste~ajnog du`nika da je spreman nastaviti sa vo|enjem privrednog društva u skladu sa obavezama iz ste~ajnog plana. U slu~aju da se radi o ste~ajnom du`niku koji je organizovan kao komanditno društvo ili kao društvo neograni~ene solidarne odgovornosti ste~ajnom planu je potrebno priloìti odgovaraju}u izjavu li~no odgovornih ~lanova tog društva, a radi se o vlasnicima uloga u ova dva tipa privrednih društava. Kada je ste~ajni plan podnio sam ste~ajni du`nik prilikom otvaranja ste~ajnog postupka nije potrebno podnošenje gornjih izjava. Kada je ste~ajnim planom predvi|eno da pojedini ste~ajni povjerioci dobiju udjele u ste~ajnom du`niku ili da postanu njegovi ~lanovi ili da steknu odre|ena prava u poslovnoj djelatnosti ste~ajnog du`nika ste~ajnom planu je potrebno priloìti izjavu o saglasnosti svakog od tih povjerilaca. U slu~aju preuzimanja obaveze tre}eg lica prema ste~ajnim povjeriocima odobrenom ste~ajnom planu treba priloìti i izjavu tog tre}eg lica koje se ovdje javlja u ulozi jemca. Pretpostavlja se da se radi o solidarnom jemstvu koje se po Zakonu o obligacionim odnosima pretpostavlja kod pravnih lica, s tim što se obaveza solidarnog jemstva moè ugovorom o jemstvu isklju~iti. Radi se o supsidijarnoj primjeni odredbi Zakona o obligacionim odnosima. U slu~aju da ste~ajni plan predvi|a sprovo|enje statusnih promjena kod ste~ajnog du`nika, ste~ajnom planu je potrebno priloìti i izjave pravnih lica koja treba da u~estvuju u tim statusnim promjenama. Radilo bi se o statusnim promjenama spajanja ili pripajanja ili podjele, a prema odredbama Zakona o privrednim društvima koji bi se, u ovom slu~aju, tako|er primjenjivao supsidijarno. 60. Ste~ajni plan u sebi mora da uklju~uje one elemente koji su kao takvi propisani zakonom, i to: - posljedice koje }e izazvati primjena ste~ajnog plana, a u vezi sa izmjenom pravnog poloàja ste~ajnog du`nika, kao i drugih u~esnika u ste~ajnom postupku, 412


28.5.2007

1:22

Page 413

- opis na~ina, vremena i iznosa do kog povjerioci sa osiguranim pravima, kao i ostali povjerioci, trebaju biti ispla}eni ili namireni na neki drugi na~in, - u kom dijelu se potraìvanja ste~ajnih povjerilaca smanjuju, na koje vrijeme se odga|a njihovo namirenje, kako se osiguravaju, kao i druge odredbe ste~ajnog plana koje imaju dejstvo prema njima, - konverzije potraìvanja povjerilaca u kapital ste~ajnog du`nika, - nova zaduìvanja ste~ajnog du`nika i vrste garancija koje }e biti ponu|ene svakoj od kategorija povjerilaca i novih investitora, - na~in na koji }e novi investitori, kao i davaoci garancija biti ispla}eni u cijelosti ili biti zašti}eni od šteta koje mogu nastati kao rezultat primjene ste~ajnog plana, - plan prihoda i rashoda koji se mogu o~ekivati u vremenskom razdoblju u kom je potrebno povjerioce namiriti, kao i kojim se redosljedom prihoda i rashoda jem~i sposobnost privrednog društva za pla}anjem u tom vremenskom periodu, - stepen do koga se du`niku moè oprostiti njegov dug, - na~in kompenzacije koji se nudi svim kategorijama povjerilaca, kao i eventualne razlike u smislu raspodjele imovine ste~ajnog du`nika u slu~aju njegove eventualne likvidacije, - finansijske prognoze i vrste mjera koje treba da se poduzmu kako bi se povratila profitabilnost ste~ajnog du`nika, - na~in izvršenja, odnosno realizacije reorganizacije ste~ajnog du`nika, - vrste mjera koje }e se preduzeti u vezi sa organizacijom, upravljanjem, finansijskim mjerama, tehni~kim mjerama, kao i mjerama vezanima za smanjenje broja zaposlenih kod ste~ajnog du`nika, - izvori finansiranja i finansijski plan vezan za primjenu ste~ajnog plana uklju~uju}i i pove}anje osnovnog kapitala, kao i pove}anje zaduènja ste~ajnog du`nika i - druge mjere koje prizilaze iz zakona. 61. Sam osnov za sprovo|enje ste~ajnog plana je tzv. pripremni osnov koji u sebi mora da uklju~uje sve podatke o osnovama i posljedicama ste~ajnog plana, a koji su od zna~aja za donošenje odluke ste~ajnih povjerilaca o ste~ajnom planu i za donošenje odluke ste~ajnog suda o njegovoj potvrdi. U~esnici u ste~ajnom planu se razvrstavaju u grupe, a sve u ovisnosti od njihovog pravnog poloàja. Tako se formiraju grupe povjerilaca koje }e se izjašnjavati odvojeno o ste~ajnom planu, a istu grupu ste~ajnih povjerilaca }e ~initi svi oni povjerioci koji imaju isti pravni poloàj. Ste~ajni povjerioci koji imaju isti pravni poloàj mogu se svrstavati u grupe i prema istovrsnosti njihovih privrednih interesa uz obavezno navo|ene razloga, odnosno kriterija za razvrstavanje. Razlikujemo slijede}e grupe povjerilaca, a u vezi sa izjašnjavanjem o ste~ajnom planu: 413


28.5.2007

1:22

Page 414

- povjerioci sa pravom odvojenog namirenja, ako ste~ajni plan zadire u njihova prava, - ste~ajni povjerioci nièg isplatnog reda, - ste~ajni povjerioci pojedinih niìh isplatnih redova ako njihova potraìvanja ne prestaju prema uslovima utvr|enim ZOS-om, a s obzirom da je zakonodavac propisao da }e prava ste~ajnih povjerilaca niìh isplatnih redova prestati prihvatanjem ste~ajnog plana ako istim nije nešto drugo odre|eno, - posebna grupa zaposlenika ako u~estvuju sa potraìvanjima koja nisu neznatna i - posebne grupe koje mogu da se obrazuju od ste~ajnih povjerilaca sa malim potraìvanjima. Pravilo je da ste~ajni plan ne smije da zadire u prava razlu~nih povjerilaca na njihovo namirenje iz predmeta na kojima postoje prava odvojenog namirenja. U slu~aju da je ste~ajnim planom odre|eno nešto drugo potrebno je posebno navesti u kom se dijelu smanjuju prava razlu~nih povjerilaca, na koje vrijeme se odga|a njihovo namirenje i eventualno druge odredbe ste~ajnog plana koje imaju dejstvo prema razlu~nim povjeriocima. 62. Zakon propisuje da se svim u~esnicima u sprovo|enju ste~ajnog plana moraju osigurati ista prava po pojedinim grupama. Razli~ito postupanje prema u~esnicima, a su okviru iste grupe, dozvoljeno je samo uz saglasnost svih u~esnika koje te mjere poga|aju. U ovoj situaciji potrebno je da se uz ste~ajni plan priloè pisane izjave o njihovoj saglasnosti. Pored toga zabranjeno je praviti posebne pogodbe mimo ste~ajnog plana kojima se pojedinim u~esnicima u sprovo|enju ste~ajnog plana jam~e neke pogodnosti. Ovakvi dogovori su ništavni. U slu~aju da se ste~ajnim planom trebaju zasnivati, mijenjati, prenositi ili ukidati prava na stvarima i pravima ste~ajnog du`nika potrebne su izjave volje u~esnika u tim promjenama, a ako se te izjave moraju upisati u neke od javnih knjiga, upisi moraju biti u skladu sa odgovaraju}im propisima koji regulišu tu materiju. Ste~ajni sud raspolaè i sa ovlaštenjem da na prijedlog ste~ajnog du`nika ili ste~ajnog upravnika naredi obustavu unov~avanja i diobe ste~ajne mase ukoliko je time ugroèno sprovo|enje ste~ajnog plana koji je podnesen. Ova mjera, od strane ste~ajnog suda, ne}e se preduzeti ukoliko bi zbog takvog rješenja mogla da nastupi znatna šteta za ste~ajnu masu ili ukoliko ste~ajni upravnik, uz saglasnost odbora povjerilaca ili skupštine povjerilaca, zatraì unov~avanje i diobu ste~ajne mase.

414


28.5.2007

1:22

Page 415

12. Prihvatanje i potvrda plana 63. Kada je, u rokovima utvr|enim zakonom, izra|en ste~ajni plan, isti se sa svim svojim prilozima i prispjelim izjašnjenjima mora izloìti u sudskoj pisarnici na uvid svim u~esnicima u njegovom sprovo|enju. Ste~ajni sud je obavezan da, po slu`benoj du`nosti, odbaci ste~ajni plan u slijede}im slu~ajevima: - ako nisu poštovani propisi o pravu na podnošenje i o sadràju ste~ajnog plana, te ako podnosilac ste~ajnog plana taj nedostatak ne moè da otkloni ili ga ne otkloni u primjerenom roku koji mu odredi ste~ajni sud, - ako je o~igledno da ne postoje izgledi da }e ste~ajni plan, koji je podnio ste~ajni du`nik, ste~ajni povjerioci prihvatiti ili ste~ajni sud potvrditi, - ako se prava koja bi u~esnici trebali ste}i prema osnovi za sprovo|enje plana, koji je podnio ste~ajni du`nik, o~ito ne mogu ostvariti, - ako je ste~ajni du`nik u ste~ajnom postupku, ve} podnio ste~ajni plan koji su ste~ajni povjerioci odbili ili koji ste~ajni sud nije potvrdio ili koji je ste~ajni du`nik povukao nakon javnog zakazivanja ro~išta za raspravljanje o tom ste~ajnom planu, pa potom podnese novi ste~ajni plan, a njegovo odbacivanje zatraì ste~ajni upravnik uz saglasnost odbora povjerilaca, ako je taj odbor osnovan. Kada ste~ajni sud nije odbacio ste~ajni plan zatraì}e, u roku od 30 dana, da se o istom izjasne: odbor povjerilaca ako je osnovan, ste~ajni du`nik ako je ste~ajni plan podnio ste~ajni upravnik i ste~ajni upravnik ako je ste~ajni plan podnio ste~ajni du`nik. Ste~ajni sud moè da pozove i organe uprave nadle`ne za predmet poslovanja ste~ajnog du`nika, kao i nadle`nu privrednu komoru da se izjasne o predloènom ste~ajnom planu. Ro~ište za raspravljanje o ste~ajnom planu zakazuje ste~ajni sud, a isto se mora odràti u roku od 30 dana od dana donošenja rješenja o zakazivanju ro~išta. Radi se o jednom ro~ištu na kome se vrši raspravljanje i glasanje o ste~ajnom planu. Ovo ro~ište mora biti javno objavljeno i u javnoj objavi je potrebno ista}i da se u ste~ajni plan i prispjele stavove o ste~ajnom planu uvid moè izvršiti u pisarnici ste~ajnog suda. Poseban poziv za ovo ro~ište mora se uputiti: ste~ajnim povjeriocima koji su prijavili svoja potraìvanja, razlu~nim povjeriocima, ste~ajnom upravniku i ste~ajnom du`niku. Uz poziv je potrebno priloìti kopiju ste~ajnog plana ili izvod iz njegovog bitnog sadràja. Ro~ište za raspravljanje i glasanje o ste~ajnom planu ne smije se odràti prije odrànog ro~išta za ispitivanje prijavljenih potraìvanja, s tim što je ostavljena mogu}nost da se ta dva ro~išta spoje. 64. Pravo glasa ste~ajnih povjerilaca utvr|uje ste~ajni sudija koji pravi popis ste~ajnih povjerilaca sa pravom glasa, a na osnovu rasprave na 415


28.5.2007

1:22

Page 416

ro~ištu. Pravo glasanja o ste~ajnom planu nemaju oni ste~ajni povjerioci na ~ija potraìvanja ste~ajni plan nema uticaja. Ovo pravilo se odnosi i na razlu~ne povjerioce. Razlu~ni povjerioci imaju pravo glasa, kao i ostali ste~ajni povjerioci, samo ako im je ste~ajni du`nik li~no odgovoran i ako se odreknu svoga prava na odvojeno namirenje ili ako ne budu odvojeno namireni. Pravo glasa imaju i oni razlu~ni povjerioci ~ija razlu~na prava nije osporio ni ste~ajni upravnik niti neko od razlu~nih povjerilaca niti neko od ste~ajnih povjerilaca. U toku odràvanja ro~išta za glasanje o ste~ajnom planu podnosilac ste~ajnog plana moè u bitnom da izmijeni pojedine njegove odredbe, odnosno dijelove. O tim izmjenama se moè glasati na istom ro~ištu. Za glasanje o ste~ajnom planu ste~ajni sud moè da odredi posebno ro~ište i u tom slu~aju ste~ajni povjerioci mogu da glasaju i pismenim putem. Pismeno glasanje ste~ajnih povjerilaca }e se uzeti u obzir samo ako bude primljeno na sudu najkasnije 3 dana prije odràvanje ro~išta za glasanje. 65. Ste~ajni povjerioci sa pravom glasa glasaju odvojeno po grupama. Smatra}e se da su ste~ajni povjerioci prihvatili ste~ajni plan ako je u svakoj grupi ste~ajnih povjerilaca ve}ina povjerilaca glasala za ste~ajni plan i ako zbir potraìvanja ste~ajnih povjerilaca koji su glasali za ste~ajni plan premašuje zbir potraìvanja ste~ajnih povjerilaca koji su glasali protiv prihvatanja ste~ajnog plana. U slu~aju da ste~ajni povjerioci imaju neko zajedni~ko pravo ili ~ija su prava, do nastanka ste~aja, ~inila jedinstveno pravo prilikom glasanja o ste~ajnom planu ra~unaju se kao jedan povjerilac. Zakonodavac je predividio i mogu}nost usvajanja ste~ajnog plana i u onim slu~ajevima kada za isti nije, u okviru neke od povjerila~kih grupa, glasala potrebna ve}ina ste~ajnih povjerilaca. U tom slu~aju, i kada nije postignuta potrebna ve}ina, smatra}e se da je ste~ajni plan prihva}en: - ako ste~ajni povjerioci te grupe ste~ajnim planom nisu stavljeni u lošiji poloàj od poloàja u kom bi bili da ste~ajni plan nije usvojen, - ako primjereno u~estvuju u privrednim koristima koje bi u~esnicima trebala pripasti na osnovu sprovedbe ste~ajnog plana, - ako je ve}ina glasa~kih grupa ste~ajni plan prihvatila sa potrebnom ve}inom. U ovom slu~aju radi se o primjeni posebnog pravnog instituta tzv. zabrane opstrukcije, a gdje se radi o slu~ajevima opstruiranja usvajanja ste~ajnog plana iz razloga koji mogu biti razli~ite prirode. Posebno je definisan pojam tzv. primjerenog u~estvovanja nekog od ste~ajnih povjerilaca u privrednim koristima. Smatra}e se da ova kategorija postoji u slijede}im slu~ajevima: - ako ni jedan drugi povjerilac prema ste~ajnom planu ne bi trebao primiti imovinsku korist koja bi prelazila puni iznos njegovog potraìvanja, 416


28.5.2007

1:22

Page 417

- ako imovinsku korist ne bi primio povjerilac koji bi u slu~aju da nema ste~ajnog plana bio u isplatnom redu povjerioca grupe, kao i da imovinsku korist ne bi primio ni ste~ajni du`nik ili lice koje u njemu ima ~lanskih udjela, - ako se niti jedan od povjerilaca, koji bi u slu~aju da nema ste~ajnog plana bio u istom isplatnom redu sa povjeriocima te grupe, ne stavlja u povoljniji poloàj od onoga u kome se nalaze ti povjerioci. 66. Što se ti~e povjerioca niìh isplatnih redova, odnosno onih ste~ajnih povjerilaca koji potraùju kamate koje teku nakon otvaranja ste~ajnog postupka, i povjerilaca koji potraùju naknadu troškova zbog svog u~estvovanja u ste~ajnom postupku, smatra}e se da su prihvatili ste~ajni plan ako je prema istom ste~ajni du`nik oslobo|en tih obaveza. Postoji zakonska pretpostavka da je ste~ajni du`nik oslobo|en tih obaveza ako prema ste~ajnom planu ne}e biti podmirena potraìvanja ste~ajnih povjerilaca u cijelosti. Ako postoji grupa povjerilaca koja potraùje nov~ane kazne, smatra}e se da su isti pristali na ste~ajni plan ukoliko nijedan ste~ajni povjerilac ste~ajnim planom nije stavljen u bolji poloàj u odnosu na povjerioce tih grupa. Poseban slu~aj je situacija ako glasanju nije prisustvovao niti jedan ste~ajni povjerilac te grupe. U ovom slu~aju postoji zakonska pretpostavka da je ta grupa ste~ajnih povjerilaca pristala na ste~ajni plan. U pogledu pristanka ste~ajnog du`nika na ste~ajni plan postoji zakonska pretpostavka da je ste~ajni du`nik pristao na ste~ajni plan ako istom ne prigovori najkasnije na ro~ištu za glasanje usmeno ili u pismenoj formi na zapisnik. Prigovor ste~ajnog du`nika ste~ajni sud ne}e uzeti u obzir ako ste~ajni du`nik ste~ajnim planom nije stavljen u teì poloàj od onog poloàja u kom bi bio da nema ste~ajnog plana, te ako nijedan povjerilac ne dobiva privrednu korist koja prelazi puni iznos njegovog potraìvanja. Ove odredbe ZOS-a analogno se primjenjuju i na dioni~are, vlasnike udjela, kao i nosioce drugih osniva~kih prava u privrednim društvima. 67. Kada su ispunjene sve zakonske pretpostavke vezane za usvajanje ste~ajnog plana kona~nu odluku donosi ste~ajni sud koji treba da odlu~i da li }e potvrditi ste~ajni plan. Prije donošenja svoje odluke, u vidu rješenja, ste~ajni sud je u obavezi da sasluša ste~ajnog upravnika, odbor povjerilaca ako je isti osnovan, kao i samog ste~ajnog du`nika. Ste~ajni sud raspolaè sa ovlaštenjem da odbije usvajanje ste~ajnog plana u slijede}im slu~ajevima: - ako su pri njegovoj izradi bitno povrije|eni propisi o njegovoj sadrìni, obradi i prilozima, o prihvatanju od strane povjerilaca i o pristanku ste~ajnog du`nika, osim ako su se ti nedostaci mogli otkloniti ili - ako je prihvatanje ste~ajnog plana postignuto na nedopušten na~in, a naro~ito stavljanjem pojedinih povjerilaca u povoljniji poloàj ili - ako je ste~ajni povjerilac prigovorio ste~ajnom planu najkasnije na 417


28.5.2007

1:22

Page 418

ro~ištu za glasanje usmeno ili pismeno na zapisnik ili - ako je ste~ajni povjerilac ste~ajnim planom stavljen u lošiji poloàj od onog u kom bi bio da nema ste~ajnog plana. Rješenje ste~ajnog suda kojim se potvr|uje ste~ajni plan proglašava se na ro~ištu za glasanje ili na posebnom ro~ištu koje mora biti odràno najkasnije u roku od 15 dana od dana donošenja rješenja. Protiv ovog rješenja ste~ajni povjerioci i ste~ajni du`nik imaju pravo na àlbu koja odlaè njegovo izvršenje.

13. U~inci potvr|enog ste~ajnog plana 68. Rješenje ste~ajnog suda kojim se potvr|uje ste~ajni plan ima pravno i ekonomsko dejstvo prema svim u~esnicima u istom. Sve posljedice sprovo|enja ste~ajnog plana proizvode svoje dejstvo od dana pravosna`nosti rješenja. Rješenje o potvrdi ste~ajnog plana nema pravno dejstvo na prava ste~ajnih povjerilaca protiv sadu`nika i du`nikovih jemaca, te na prava tih povjerilaca nad dijelovima imovine koji ne spadaju u ste~ajnu masu. Sam ste~ajni du`nik se na osnovu rješenja o potvrdi ste~ajnog plana osloba|a od obaveze prema svojim sadu`nicima, jemcima ili drugim regresnim ovlaštenicima na isti na~in kao i ste~ajni povjerioci. U slu~aju da na osnovu potvr|enog ste~ajnog plana, neki ste~ajni povjerilac bude namiren u ve}oj mjeri nego što ima pravo na to prema ste~ajnom planu, isti nema obavezu da vrati ono što je primio. Kada je rješenjem o potvrdi ste~ajnog plana predvi|eno zasnivanje, izmjena, prenos ili ukidanje prava nad dijelovima imovine ili prenos poslovnih udjela u nekom duštvu neograni~ene solidarne odgovornosti postoji zakonska pretpostavka da su u rješenju ste~ajnog suda sadràne izjave volja u~esnika date u propisanom obliku. Ovo isto vrijedi i za izjave o preuzimanju obaveza na kojima se temelji zasnivanje izmjena, prenos ili ukidanje prava nad dijelovima imovine ili prenos poslovnih udjela i dionica, a u ovisnosti od tipa privrednog društva. U pogledu odlaganja namirenja ste~ajnih povjerilaca ili djelimi~nog osloba|anja obaveze na namirenje sa donošenjem rješenja o potvrdi ste~ajnog plana ove njegove odredbe prestaju vrijediti. Smatra}e se da je ste~ajni du`nik znatno zakasnio sa ispunjenjem ste~ajnog plana ako nije platio dospjelu obavezu iako ga je povjerilac pismeno opomenuo i pri tome mu odredio naknadni rok za izmirenje te obaveze u namanjem trajanju od 15 dana. U slu~aju da se, prije potpunog ispunjenja ste~ajnog plana, nad imovinom ste~ajnog du`nika otvori novi ste~ajni postupak odlaganje i otpust duga prestaju vrijediti prema svim povjeriocima. Ne}e se smatrati da ste~ajni du`nik kasni sa ispunjenjem ste~ajnog plana ako je neko potraìvanje osporeno na ispitnom ro~ištu ili ako visina potraìvanja razlu~nog povjerioca koje }e se odovojeno namiriti nije utvr|ena, ako ste~ajni du`nik to potraìvanje, do kona~nog utvr|ivanja njegove visine, 418


28.5.2007

1:22

Page 419

uzima u obzir za namirenje u onom obimu koji odgovara odluci ste~ajnog suda o pravu glasa povjerioca prilikom glasanja o ste~ajnom planu. Ako ste~ajni sud nije donio odluku o pravu glasa sud }e na prijedlog ste~ajnog du`nika ili ste~ajnog povjerioca naknadno utvrditi obim u kom ste~ajni du`nik mora privremeno uzeti u obzir ovu vrstu potraìvanja. Ako se pri kona~nom saldiranju pla}enog potraìvanja utvrdi da ste~ajni du`nik nije platio dovoljan iznos bi}e u obavezi da svaki manjak namiri. Tek kada se ne izmiri eventualni manjak smatra}e se da ste~ajni du`nik znatno kasni sa ispunjenjem ste~ajnog plana premda postoji pismena opomena ste~ajnog povjerioca, kao i naknadno odre|eni rok za pla}anje u trajanju od najmannje 15 dana. U obrnutoj situaciji ako se utvrdi da je ste~ajni du`nik platio više nego što je to njegova obaveza moè da potraùje pretpla}eno samo u slu~aju kada taj višak prelazi i nedospjeli dio potraìvanja na koje ste~ajni povjerilac ima pravo na osnovu ste~ajnog plana. 69. Kada rješenje o potvrdi ste~ajnog plana postane kona~no svi ste~ajni povjerioci ~ija su potraìvanja utvr|ena mogu da pokrenu postupak prinudnog izvršenja protiv ste~ajnog du`nika kako bi naplatili svoje potraìvanje. Ovaj postupak }e se voditi u skladu sa odredbama Zakona o izvršnom postupku koji se, u ovom slu~aju, primjenjuje supsidijarno. Ovo zna~i da stupanjem na snagu ste~ajnog plana prestaje da gubi svoje pravno djestvo jedna od pravnih posljedica ste~ajnog postupka, a to je da se po otvaranju ste~ajnog postupka ne moè sprovoditi izvršenje nad imovinom ste~ajnog du`nika, odnosno da se obustavljaju izvršenja, kao i izvršni postupci koji su u toku. Istina, u ovom slu~aju, radi se o potraìvanjama koja su nastala u toku redovnog poslovanja ste~ajnog du`nika pa ista nisu bila pravovremeno izmirena, dok se osnov kod druge vrste potraìvanja nalazi u usvojenom i potvr|enom ste~ajnom planu. U osnovi, i za jedna i za druga potraìvanja postoji isti osnov, pošto proisti~u iz prijavljenih potraìvanja prema ste~ajnoj masi iz okvira i vremenskog perioda redovnog poslovanja ste~ajnog du`nika. Prinudno izvršenje se moè sprovoditi i protiv tre}eg lica ako je rješenjem o potvrdi ste~ajnog plana utvr|eno da je to tre}e lice preuzelo obavezu jemstva za ispunjenje ste~ajnog plana, izuzev slu~aja kada je to tre}e lice zadràlo pravo prigovora u vidu prethodne tu`be. Pravo na prinudno izvršenje potraìvanja koje je utvr|eno ste~ajnim planom ste~ajni povjerilac moè ostvariti uz prethodan uslov, a to je da mora da u~ini vjerovatnim da je ste~ajnog du`nika propisno opomenuo, kao i da je protekao rok koji mu je naknadno odredio u cilju izmirenja ove vrste potraìvanja. Dovoljno je dokazati postojanje opomene, kao i da je dat naknadan rok koji nije odre|en zakonom, ali se pretpostavlja da se mislilo na naknadni primjeren rok koji je uobi~ajen u poslovnoj praksi, a koji ne bi mogao biti duì od 15 dana. Naravno da ste~ajni povjerilac moè dati i duì naknadni rok ako iz okolnosti slu~aja proizilazi da }e povjerilac u tom duèm naknadnom roku uspjeti da u cjelosti izmiri 419


28.5.2007

1:22

Page 420

svoju dospjelu obavezu. Ste~ajni povjerilac nema obavezu da dokazuje samo zakašnjenje ste~ajnog du`nika. 70. Po samoj pravosna`nosti ste~ajnog plana ste~ajni sud donosi rješenje o zaklju~enju ste~ajnog postupka. Prije zaklju~enja ste~ajnog postupka ste~ajni upravnik ima obavezu da namiri nesporne obaveze ste~ajne mase, a da za sporne obaveze ste~ajne mase pruì odgovaraju}e osiguranje, odnosno obezbje|enje. Radi se o obavezi prioritenog namirenje svih obaveza koje se proistekle iz samog vo|enja ste~ajnog postupka, a to su u stvari tzv. povjerioci ste~ajne mase koji se uvijek namiruju prioriteno u odnosu na sve ostale povjerioce koje sada zajedni~ki moèmo nazvati kao povjerioce ste~ajnog du`nika. U svome rješenju kojim se zaklju~uje ste~ajni postupak ste~ajni sud }e 15 dana unaprijed obavijestiti ste~ajnog du`nika, ste~ajnog upravnika, kao i ~lanove odbora povjerilaca o tome da }e nasupiti pravne posljedice zaklju~enja ste~ajnog postupka. 71. Donošenjem rješenja o zaklju~enju ste~ajnog postupka nastupaju slijede}e pravne posljedice: - prestaje slu`ba ste~ajnog upravnika, - prestaje slu`ba ~lanova odbora povjerilaca ako je isti bio obrazovan, - ste~ajni du`nik sti~e ponovno pravo slobodnog raspolaganja sa ste~ajnom masom, odnosno svojom imovinom, - parnice koje su u toku mogu se voditi i dalje nakon zaklju~enja ste~ajnog postupka ako je to predvi|eno ste~ajnim planom, i u tom slu~aju }e se parnica voditi u ime i za ra~un ste~ajnog du`nika, ako ste~ajnim planom nije odre|eno nešto drugo. Pravne posljedice zaklju~enja ste~ajnog postupka u pogledu prestanka slu`be ste~ajnog upravnika i odbora povjerilaca ne gube dejstvo u onom dijelu koji se odnosi na nadzor nad njegovim radom u odre|enom vremenskom periodu. Naravno da ovo vrijedi samo u slu~aju ako se nadzor uvede kao obaveza. Sude}i po njegovom zna~aju on bi, u ve}ini slu~ajeva, trebao da predstavlja obavezu kako bi se zadrào jedan oblik kontrole nad daljnjim radom ste~ajnog du`nika, odnosno kako bi se i dalje na adekvatan na~in štitili interesi ste~ajnih povjerilaca.

14. Nadzor nad ispunjenjem ste~ajnog plana 72. Nadzor nad ispunjenjem ste~ajnog plana, a po zaklju~enju ste~ajnog postupka, ne predstavlja obaveznu mjeru, ali zakonodavac kaè da se u pravilu za sprovo|enje ste~ajnog plana moè predvidjeti da }e se njegovo ispunjenje nadzirati. Svrha ustanovljavanja nadzora nad ste~ajnim du`nikom je da se prati li }e ste~ajni du`nik ispunjavati svoje obaveze 420


28.5.2007

1:22

Page 421

prema ste~ajnim du`nicima u skladu sa usvojenim i odobrenim ste~ajnim planom. Mjere nadzora se proteù i na ispunjenje potraìvanja koja povjerioci ostvaruju prema privrednim društvima koja su osnovana nakon otvaranja ste~ajnog postupka radi preuzimanja ili daljenjeg vo|enja pravnog lica ili organizacionog dijela ste~ajnog du`nika. Ova privredna društva nazivaju se društvo preuzimalac i ovdje se ne radi samo o jednom od u~esnika u sprovo|enju ste~ajnog plana ve} i o privrednom društvu, ili jednom njegovom dijelu, koje je u svojstvu jemca preuzelo odre|ene obaveze odre|ene ste~ajnim planom a prema ste~ajnim povjeriocima. 73. Poslove nadzora, prema ZOS-u, obavlja ste~ajni upravnik i odbor povjerilaca kao i sam ste~ajni sud na na~in kako je to utvr|eno odobrenim ste~ajnim planom. U ovom slu~aju, a što bi trebalo da bude u ve}ini slu~ajeva i pravilo, slu`ba ste~ajnog upravnika i odbora povjerilaca ne}e prestati u smislu nastupanja pravnih posljedica odobravanja ste~ajnog plana. Ste~ajni upravnik je taj koji neposredno obavlja pojedine mjere vezane za ovu posebnu funkciju nadzora. Iako to nije izri~ito propisano isto proizilazi iz stilizacije odredbi ZOS-a koji propisuje da je ste~ajni upravnik u obavezi da jednom godišnje izvještava odbor povjerilaca i ste~ajni sud o ispunjenju ste~ajnog plana, kao i o daljnjim perspektivama njegovog ispunjenja. Ovo ovlaštenje ste~ajnog upravnika ne uti~e na pravo odbora povjerilaca i ste~ajnog suda da u svako doba zahtijevaju pojedina~na objašenjenja ili podnošenje periodi~nih izvještaja vezanih za sprovo|enje ste~ajnog plana. Daljnja obaveza ste~ajnog upravnika sadràna je u tome da ako utvrdi da se potraìvanja ne ispunjavaju, ili se ne mogu ispuniti, o tome, bez odlaganja, obavijesti ste~ajni sud i sve povjerioce kojima prema ste~ajnom planu pripadaju zahtjevi protiv ste~ajnog du`nika ili tzv. društva preuzimaoca. Posebna mjera koja se moè uvesti prema ste~ajnom du`niku je davanje prethodne saglasnosti ste~ajnog upravnika u cilju valjanosti odre|enih pravnih poslova ste~ajnog du`nika ili društva preuzimaoca. Kada je za odre|enu pravnu radnju ste~ajnog du`nika ili društva preuzimaoca potreban prethodni oblik saglasnosti, na te radnje preduzete bez saglasnosti ste~ajnog upravnika, primjenjuju se odredbe ZOS-a o pravnim radnjama ste~ajnog du`nika preduzetim nakon otvaranja ste~ajnog postupka, a bez znanja ste~ajnog upravnika. Radi se o pravnim radnjama koje ne proizvode dejstvo prema ste~ajnoj masi, a u ovom slu~aju prema imovinskoj masi ste~ajnog du`nika ili društva preuzimaoca. U slu~aju sumnje ovdje bi bilo mjesta i analognoj primjeni opštih pravila obligacionog prava vezano za zaklju~enje pravnih poslova pod uslovom. U slu~aju uzimanja kredita od strane ste~ajnog du`nika, a za vrijeme trajanja nadzora, pravilo je da }e ste~ajni povjerioci biti u redu za naplatu svojih potraìvanja iza povjerilaca po osnovu kredita ili zajmova. Za takav slu~aj je potrebno da se utvrdi tzv. kreditni okvir, a što predstavlja ukupan planirani iznos za kredite te vrste. Ograni~enje se sastoji u tome što taj iznos kreditnog okvira ne moè da pre|e vrijednost imovine ste~ajnog du`nika navedenu u pregledu imovine. Prakti~no ovo ni ne bi bilo mogu}e s obzirom na propise iz oblasti bankarst421


28.5.2007

1:22

Page 422

va vezano za vrijednost kolaterala naspram visine plasiranog kredita. Prvenstveno namirenja kreditora u obzir dolaze i pod uslovom da odobreni kredit ne prelazi kreditni okvir, kao i da je takav dogovor ste~ajni upravnik pismeno potvrdio. Iza kreditora se namiruju i ona potraìvanja povjerilaca koja su zasnovana na osnovu ugovornih odnosa zasnovanih tokom trajanja nadzora. U istom rangu su i potraìvanja iz trajnih obligacionih odnosa zasnovana ugovorom prije uvo|enja nadzora, a za vrijeme nakon prvog roka u kom je povjerilac mogao izjaviti otkaz tog trajnog obligacionog odnosa nakon po~etka nadzora. Svrha favorizovanja kreditora je u tome da se na njihovoj strani uspostavi ekonomski interes i zainteresovnost za plasman kreditnih sredstava kod ste~ajnog du`nika koji se nalazi u fazi odobrenog ste~ajnog plana i nadzora, a sve u cilju njegovog kona~nog ekonomskog i privrednog oporavka. 74. Rješenje ste~ajnog suda o uvo|enju nadzora nad ste~ajnim du`nikom objavljuje se zajedno sa rješenjem o zaklju~enju ste~ajnog postupka. Obavezno se objavljuje i lista poslova za koje je potrebna prethodna saglasnost ste~ajnog upravnika, visina planiranog kreditnog okvira, kao i da li je planirano sprovo|enje mjera nadzora i nad društvom preuzimaocem. Ovi podaci se obavezno upisuju u javne knjige i to po slu`benoj du`nosti. Cilj ovih upisa, u javne registre, nije samo notifikacija tre}ih savjesnih lica ve} i postizanje ve}eg stepena sigurnosti ne samo ste~ajnih povjerilaca ve} i potencijalnih kreditora. Nadzor nad ste~ajnim du`nikom se ukida na osnovu odluke ste~ajnog suda u vidu rješenja, a u slijede}im slu~ajevima: - ako su potraìvanja ~ije se ispunjenje nadzire ispunjena ili je njihovo ispunjenje osigurano, odnosno obezbje|eno ili - ako je od zaklju~enja ste~ajnog postupka prošlo 3 godine, a nije podnesen prijedlog za otvaranje novog ste~ajnog postupka. Rješenje o ukidanju nadzora nad ste~ajnim du`nikom javno se objavljuje, a istim se odre|uje i brisanje u javnim knjigama upisa nadzora i svih ograni~enja u vezi sa nadzorom. Vezano za troškove nadzora iste snosi sam ste~ajni du`nik, a društvo preuzimalac samo snosi svoje troškove nadzora.

15. Zaklju~enje ste~ajnog postupka 75. Po okon~anju glavne diobe ste~ajni sudija donosi rješenje o zaklju~enju ste~ajnog postupka koje se objavljuje u Slu`benim novinama Federacije BiH. Ukoliko se, po otvaranju ste~ajnog postupka, utvrdi da ste~ajna masa nije dovoljna za pokri}e troškova ste~ajnog postupka ste~ajni sudija }e zaklju~iti ste~ajni postupak. 422


28.5.2007

1:22

Page 423

U slu~aju da su troškovi ste~ajnog postupka pokriveni, a ste~ajna masa nije dovoljna da se ispune ostale dospjele obaveze ste~ajne mase, ste~ajni upravnik }e prijaviti ste~ajnom sudu tzv. nedovoljnost ste~ajne mase. Prijava nedovoljnosti ste~ajne mase se objavljuje javno. Ste~ajni upravnik je u obavezi da za svoju djelatnost nakon prijavljivanja nedovoljnosti ste~ajne mase poloì poseban ra~un ste~ajnom sudiji. Po zaklju~enju ste~ajnog postupka ste~ajni pvjerioci mogu svoja potraìvanja ostvarivati na pomenuti na~in, a to je prema opštim pravilima gra|anskog postupka, odnosno prema opštim pravilima obligacionog prava. Posebna su pravila vezana i za naknadnu diobu ste~ajne mase. Uslovi za naknadnu diobu su: - ako se ispune uslovi da se zadràni iznosi podijele ste~ajnim povjeriocima, - ako se iznosi koji su pla}eni iz ste~ajne mase vrate nazad u ste~ajnu masu i - ako se naknadno prona|e imovina koja ulazi u ste~ajnu masu. Samo zaklju~enje ste~ajnog postupka ne sprje~ava sud da se izvrši naknadna dioba. Pošto se odredi naknadna dioba raniji ste~ajni upravnik vrši podjelu na osnovu diobenog popisa, a o ~emu podnosi ra~un ste~ajnom sudu. Samo zaklju~enje ste~ajnog postupka vrši se rješenjem i po pravosna`nosti istog ste~ajni sudija nare|uje brisanje ste~ajnog du`nika iz sudskog registra.

423


28.5.2007

1:22

Page 424


28.5.2007

1:22

Page 425

VIII KOMUNITARNO PRAVO EVROPSKE UNIJE963 1. Izvori evropskog prava 1. U osnove Evropske ekonomske zajednice ugra|ene su sve osnovne ideje i vrijednosti: garancija mira, jednakost, sloboda, solidarnost, li~na i kolektivna sigurnost. Da bi se takva, uopštena na~ela ostvarivala, morala su biti stavljena u okvir vladavine zakona. U najširem smislu, ve} od osnivanja Evropske unije (dalje: EU) moglo bi se, uslovno, govoriti o svojevrsnim ustavnim aktima ove neobi~ne tvorevine: od Pariškog i Rimskih ugovora, preko Jedinstvenog evropskog akta, do Ugovora o Uniji i u kona~nici do prvog zajedni~kog Ustava. Sve ovo ~ini evropsko primarno zakonodavstvo. Na osnovu ove regulative, proizilaze brojni drugi propisi koji ~ine sekundarno zakonodavstvo EU. 2. Evropska komisija, kao najviše izvršno tijelo EU, predstavlja opšte interese Unije i djeluje kao pokreta~ka snaga cjelokupnog integracionog procesa. Osim što priprema zakonske prijedloge i druge evropske akte o kojima odlu~uju resorna vije}a Evropske unije, Parlament i Evropsko vije}e, tako|er primjenjuje na~ela zajedni~kih politika EU i nadgleda njihovo sprovo|enje. 3. Najbrojnija skupina pravnih pravila EU sadràna je u aktima koje donose institucije Evropske unije na osnovu ovlaštenja koja su im dodijeljene Osniva~kim ugovorom. Prilikom donošenja ovih akata problem Unije se sastoji u tome što njene glavne institucije nisu u klasi~nom smislu preuzele niti precizno razgrani~ile zakonodavnu, izvršnu, upravnu i sudsku vlast. U svakoj od njih ostalo je ponešto od tih funkcija. Zbog toga je i postupak odlu~ivanja mnogo sloèniji nego u nacionalnim institucijama dràva ~lanica. 4. Osniva~ki ugovor predvi|a postojanje pet vrsta akata kojima se pravno ure|uju politike za koje je nadle`na EU. Tri vrste pravno obvezuju}ih akata uredbe, direktive i odluke, a dvije vrste akata koji ne obvezuju su preporuke i mišljenja. Svi ovi pravni akti se me|usobno isprepli}u u svom djelovanju na 963 Autor ovog poglavlja u cijelosti je prof. dr Veljko Trivun.

425


28.5.2007

1:22

Page 426

zakonodavstvo zemalja ~lanica EU, o }emu }e biti rije~i u narednim poglavljima, no pravna narav spomenutih akata se razlikuje u smislu da pojedini sluè za pribliàvanje, a neki za potpuno ujedna~avanje prava dràva ~lanica. 5. Direktive obavezuju dràve ~lanice na ciljeve koji se moraju posti}i primjenom evropskih propisa, a svakoj od ~lanica je u stvari prepuštena sloboda izbora na~ina i metoda realizacije. Dakle, dràve EU ne mogu primjenjivati stare i uvoditi nove propise koji bi bili u suprotnosti sa direktivama Evropske unije. Ako bi bilo koja od ~lanica odbila slijediti evropsko zakonodavstvo, takvim ~inom bi prekršila potpisane ugovore i time bi bila podlo`na sudskom nadzoru i kazni. 1.1. Primarno i sekundarno pravo EU 5. Acquis communautaire je termin koji poti~e iz francuskog jezika i prevodi se kao „ukupno pravno naslije|e/ste~evina/postignu}e Zajednice“.964 Sam termin aquis naj~eš}e se koristi kao sinonim za pojmove pravo EU, komunitarno pravo i sl. U formalnom smislu aquis uklju~uje: primarno pravo (Osniva~ke ugovore, me|unarodne ugovore, me|unarodno obi~ajno pravo i op}e pravne principe EU), sekundarno pravo (legislativu koju donose institucije EU, praksu Suda EU). 1.2. Primarni izvori prava 6. Primarne izvore ~ine pravne norme koje imaju primat nad ostalim pravom EU. Primarno pravo ~ine Osniva~ki ugovori, njihovi aneksi i protokoli koji, zajedno sa op}im pravnim principima EZ, ~ine tzv. tvrdo jezgro EU. Unutar kategorije Osniva~kih ugovora moèmo razlikovati tri vrste ugovora: originalne ugovore, ugovore o izmjenama koji su unijeli velike institucionalne, proceduralne promjene i politika u oblastima odgovornosti zajednica i Unije, te ugovore o pristupanju. To su: Ugovor o osnivanju Evropske zajednice za ugalj i ~elik (EZU – 1952.), Ugovor o osnivanju Evropske ekonomske zajednice (EZZ – 1957.), Ugovor o osnivanju Evropske zajednice za atomsku energiju (Euratom – 1957.), Ugovor o spajanju (1965), Jedinstveni evropski akt (JEA - 1987.), Ugovor o Evropskoj uniji (EU - 1992.), Ugovor iz Nice (2001.).

2. Me|unarodni sporazumi i me|unarodno obi~ajno pravo 7. U hijerarhiji pravnih normi, me|unarodni sporazumi i me|unarodno obi~ajno pravo zauzimaju mjesto izme|u primarnih i sekundarnih izvora. Me|unarodno prvo ~ini integralan dio pravnog poretka EU, što 964 O pojmu i pravnoj prirodi komunitarnog prava vidjeti posebno kod dr Radovan Vukadinovi}, „Pravo evropske unije“, Megatrend, Beograd, 2001. godine, Glava I.

426


28.5.2007

1:22

Page 427

podrazumijeva da propisi koje donose institucije EU moraju biti sa~injeni u saglasnosti sa principima me|unarodnog prava. Ovo uklju~uje: sve me|unarodne sporazume zaklju~ene izme|u Zajednice sa drugim dràvama ili me|unarodnim organizacijama koji obavezuju kako Zajednicu, tako i dràve ~lanice, me|unarodne sporazume koje su zajedni~ki zaklju~ile EU i dràve ~lanice ili samostalne dràve ~lanice i me|unarodno obi~ajno pravo. 8. Kao poseban izvor pojedini autori uzimaju i opšte principe. Me|u njima se javljaju slijede}i: princip nediskriminacije koji podrazumijeva jednakost gra|ana u njihovim pravima i obavezama; princip pravne sigurnosti koji traì od nacionalnih i institucija EU da svoje propise u~ine dostupnim gra|anima i pravnim licima; princip zaštite ste~enih prava u smislu da se jednom ste~ena prava više ne mogu ukiniuti; princip zabrane retroaktivnosti u smislu da pravni akt ne moè imati retroaktivno djelovanje; princip zaštite legitimnih o~ekivanja u smislu da ukoliko pravni sistem uvjeri lice da moè posti}i neki specifi~an rezultat kada se ponaša u skladu sa normama, takva o~ekivanja moraju biti zašti}ena i princip proporcionalnosti koji obavezuje organe vlasti da ~uvaju proporcionalnost izme|u ciljeva koje trebaju posti}i i sredstava potrebnih za njihovo postizanje. 2.1. Sekundarni izvori prava 9. Sekundarno pravo EU obuhvata pravne akte tijela EU koje ona donose na osnovu ugovora zajednica ili na temelju ovlaštenja koje im je dodijeljeno nekim drugim pravnim aktom.965 Sekundarni izvori prava dijele se na: uredbe (regulation, réglement, Verordnung); direktive (directive, Richtlinie); odluke (decision, décision, Entscheidung); preporuke (recommendation, Empfehlung) i mišljenja (opinion, avis, Stellung).966 Ve} je re~eno da su uredbe, direktive i odluke pravno obvezuju}i akti, a preporuke i mišljenja su pravno neobavezuju}i akti. U pravno obvezuju}im aktima moraju se navesti razlozi i osnov za donošenje, kao i prijedlozi i mišljenja koji su pribavljeni u postupku usvajanja. Propuštanje navo|enja ovih elemenata predstavlja osnov za poništenje akta. Obvezuju}i akti institucija EU u prvom stepenu moraju sadràvati obrazloènje u kojem se navode razlozi za njihovo usvajanje i pravni osnov. Obvezuju}i akti EZ se obavezno objavljuju u Slu`benom listu EU, u seriji L (~lan 254 Ugovora o EZ).

965 Mattthias Herdegen, „Evropsko pravo“, Pravni fakultet Sveu~ilišta u Rijeci, Rijeka, 2003, str. 120. 966 Priru~nik za uskla|ivanje propisa Bosne i Hercegovine sa propisima Evropske unije; http://www.dei.gov.ba/pdf/prirucnikBA.pdf

427


28.5.2007

1:22

Page 428

2.2. Uredbe 10. Uredbe su akti ~ija je svrha ujedna~avanje prava dràva ~lanica, tj. zamjena postoje}ih nacionalnih pravnih normi u svim dràvama zajedni~kom evropskom. Zbog toga uredbe ne treba ugra|ivati u nacionalno pravo, ve} se one primjenjuju direktno kao evropski akti osnovom objave u Slu`benom listu. Uredbe su u pravilu cjeloviti pravni akti, no ako same predvi|aju nu`nost donošenja dodatnih provedbenih mjera, dràve su obavezne traène mjere i usvojiti. Budu}i da uredbe zamjenjuju nacionalne pravne norme, dràve su obavezne ukinuti do tada postoje}e norme svog pravnog poretka koje su u koliziji s uredbama. Uredbe postaju dio nacionalnog pravnog sistema automatski nakon njihovog stupanja na snagu. Ona vrijedi neposredno u svim dràvama ~lanicama i utoliko za pojedince proizvodi direktno pravno dejstvo. Uredbe se razlikuju od direktiva prema tome što su obavezuju}e u cjelosti, a direktive su obavezuju}e u pogledu ciljeva koji se trebaju posti}i. Osim toga, uredbe se neposredno primjenjuju, što zna~i da se ne preuzimaju u nacionalno pravo, za razliku od direktiva koje se moraju implementirati. 2.3. Direktive 11. Direktiva ~ini drugi oblik ure|enja me|u pravnim propisima. Direktive ili smjernice su usmjerene prema dràvama ~lanicama i obvezuju ih da sadràj direktive implementiraju u doma}e pravo.967 Prije svega se mora utvrditi na~in na koji }e se direktiva u cjelosti primjeniti na doma}e zakonodavstvo. Najva`nije je donijeti program ure|enja koji je obavezan za sve dràve ~lanice, dok je slijede}a razina obiljeèna implementiranjem sadràja direktive u doma}e pravo putem dràvnih zakonskih i podzakonskih akata. Za razliku od uredaba, direktiva predstavlja manje strogu mjeru budu}i da dràvama ~lanicama ostavlja izbor oblika propisa prilikom implementiranja. To implicira isto tako da doma}im tijelima prilikom implementiranja i nije ostavljeno baš mnogo prostora za manevrisanje. O direktivama }e biti još rije~i. 2.4. Odluke 12. Odluke se koriste za obvezuju}e regulisanje u pojedina~nim slu~ajevima. U pravilu Komisija je ta koja donosi odluke. Odluke predstavljaju onu vrstu propisa koji nemaju opštu primjenu u svim ~lanicama, ve} se odnose na ta~no poznatu adresu i kao takve su u cijelosti obvezuju one kojima su upu}eni. Odluke EU su namijenjene pojedinim vladama zemalja ~lanica, privrednim organizacijama i gra|anima. Onaj na koga se odnosi, duàn ih je poštivati i ponašati se 967 Matthias H., Evropsko...op. cit., str. 122.

428


28.5.2007

1:22

Page 429

po istim. Kada se odluka upu}uje dràvi ~lanici ona mora donijeti odgovaraju}i pravni akt sa ciljem implementacije odluke. Kada se odluka upu}uje pravnom ili fizi~kom licu, dràva ~lanica je obavezna osigurati da lice kojem je upu}ena izvrši odluku, ili stvoriti uslove kako bi se ostvarila prava dodijeljena odlukom. Ako samim aktom nisu predvi|ene mjere provo|enja odluke, tada je to obaveza dràve. 2.5. Preporuke i mi{ljenja 13. Preporuke i mišljenja nisu pravno obvezuju}i akti.968 Preporukama se, snagom argumenata, iskazuje stanovište organa EU o pojedinim pitanjima, a mišljenjima se, snagom autoriteta èli posti}i èljeni efekat u provo|enju zajedni~ke politike. Iako su preporuke i mišljenja pravno neobavezuju}i akti, nacionalni sudovi moraju uzeti u obzir preporuke u postupku tuma~enja i primjene nacionalnih propisa donesenih s ciljem njihovog provo|enja ili s ciljem dopune mjera Zajednice. Kada prethode donošenju obavezuju}ih pravnih akata, imaju neposredno pravno djelovanje. Kada se u direktivi npr. poziva na preporuku, pri tuma~enju direktive u obzir se uzima navedena preporuka. 2.6. Uloga Evropske komisije u provedbenom postupku 14. Evropska komisija (dalje: Komisija) se brine kako o primjeni Osniva~kog ugovora tako i o provedbi propisa donesenih na osnovu Ugovora u svim dràvama ~lanicama. To se posebno odnosi na pravilnu primjenu direktiva koje upravo donosi Komisija. Ukoliko dràva ~lanica ne izvršava svoje obaveze u skladu sa direktivama koje su donesene na osnovu Ugovora, Komisija kao „~uvar Ugovora’’ moè pokrenuti postupak pred Sudom EU. Prije obra}anja Sudu EU prethodi postupak u kojem Komisija pokušava riješiti spornu situaciju, daju}i dràvi dodatne rokove za ispunjenje obaveze. Ukoliko Komisija smatra da neka dràva ~lanica ne ispunjava svoje obaveze u skladu sa direktivom konkretno }e upozoriti dràvu ~lanicu i dati joj rok u kojem dràva treba dostaviti izjašnjenje o povredi. U slu~aju da dràva ne dostavi izjašnjenje, Komisija dostavlja dràvi obrazloèno mišljenje prema kojem dràva treba postupiti u ostavljenom roku i ako dràva ~lanica ne postupi prema tom mišljenju, tek tada Komisija moè pokrenuti sudski postupak povodom neizvršenja obaveze.969 Ono što Sud odlu~i u slu~aju neizvršenja obaveza, je obvezuju}e za dràvu ~lanicu koja odmah mora poduzeti odre|ene mjere da popravi novonastalu situaciju.

968 Matthias H., „Europsko pravo“, str. 128. 969 http://www.dei.gov.ba/pdf/prirucnikBA.pdf

429


28.5.2007

1:22

Page 430

3. Pojedine slobode u okviru komunitarnog prava EU 3.1. Sloboda kretanja i boravka 15. Odredba ~lana 18 Osniva~kog ugovora stvara obimno pravo dràvljaninu Unije da se u suverenom podru~ju dràva ~lanica moè slobodno kretati i boraviti. Ovo pravo slobode kretanja vrijedi direktno, ne traì nikakve daljnje pravne akte koje donose tijela Zajednice ili, pak, dràva ~lanica. Tri direktive predvi|aju opse`no pravo boravka, koje je ovisno o trenutnom zaposlenju u doti~noj dràvi boravka. To su: Opšta direktiva o boravku 90/364/EEZ, Direktiva 90/365/EEZ o pravu boravka nezaposlenih, umirovljenika i samostalnih privrednika (Sl. gl. 1990., br. L 180, str. 28) i Direktiva 93/96/EEZ o pravu boravka studenata (Sl. gl. 1993., br. L 317, str. 59). 3.2. Sloboda poslovnog nastanjivanja970 16. Sloboda poslovnog nastanjivanja je ure|ena pobliè u ~lanu 43. Osniva~kog ugovora. Radi se o slobodi obavljanja preduzetni~ke djelatnosti i o slobodi izbora sjedišta preduzetnika. Europski sud pojam poslovnog nastanjivanja shvata kao stvaranje mogu}nosti da se na stabilan i kontinuiran na~in sudjeluje u privrednom ìvotu dràve koja nije dràva njegovog porijekla, te iz toga moè izvu}i korist, ~ime se poti~e privredno i socijalno preplitanje unutar EU, a na podru~ju samostalnih djelatnosti. Sloboda pravnog nastanjivanja ne sadrì pravo da neko privredno društvo koje je osnovano u jednoj dràvi ~lanici, premjesti sjedište svoje uprave bez prestanka dosadašnjeg statusa društva i bez ispunjavanja drugih ograni~enja koja proizilaze iz prava dràve u kojoj je osnovano društvo. 17. Direktive o koordinaciji pravnih i upravnih propisa za pojedine grane zanimanja se uglavnom oslanjaju ne samo na ~lan 47, stav 2 Osniva~kog ugovora ve} i na ovlaštenja harmonizacije slobode kretanja radnika i za podru~ke usluga. Opšta Direktiva o visokoškolskim diplomama 89/48/EEZ harmonizaciju nadovezuje na opšte standarde obrazovanja za zanimanja koja reguliše dràva. Ova Direktiva o visokom školstvu nastoji nametnuti pravilo o priznavanju visokoškolskih diploma iz druge dràve ~lanice, tj. prihva}anje nacionalnih standarda kvalifikacije. 3.3. Sloboda pruànja usluga 18. Sloboda pruànja usluga ima više ulogu popunjavanja praznina nego sloboda kretanja osoba. Pojedini slu~ajevi primjene slobode pruànja usluga jesu: aktivna sloboda pruànja usluga pri pruànju usluga u nekoj 970 O slobodi poslovnog nastanjivanja kod dr Radovan Vukadinovi}; Pravo...op. cit. strana 184-206.

430


28.5.2007

1:22

Page 431

drugoj dràvi ~lanici; pasivna sloboda pruànja usluga pri primanju usluga putem primatelja u nekoj drugoj dràvi ~lanici i kada granicu prelazi samo usluga (npr. radio i televizijske emisije). Radi liberalizacije prometa usluga donesen je niz direktiva za me|usobno priznavanje stru~nih diploma i dokaza o osposobljenosti, ali i onih direktiva koje sluè kao koordinacija pri obavljanju profesije. Naravno, neke dràve ~lanice su htjele izbje}i liberalizaciju prometa usluga, sve u interesu trìšnog natjecanja u okviru doma}eg trìšta, ~emu se usprotivio Evropski sud. 3.4. Sloboda kretanja kapitala i pla}anja 19. Sloboda kretanja kapitala kao ~etvrta trìšna sloboda odnosi se na prekograni~ni transfer kapitala u novcu i stvarima u svrhu ulaganja i investiranja. Direktiva 88/361/EEZ je ta koja je dovela do odlu~uju}eg koraka u potpunom ostvarenju slobodnog kretanja kapitala. Direktiva obavezuje dràve ~lanice na uklanjanje ograni~enja pri kretanju kapitala izme|u stanovnika dràva ~lanica.971 Ograni~enja dràva ~lanica su dopuštena radi sprije~avanja prekršaja protiv njihovih pravnih propisa, ali i da bi se postupkom prijavljivanja dobile administrativne ili statisti~ke informacije, posebno u oblasti poreznog prava ili prava nadzora nad bankama. Sloboda kretanja pla}anja ili peta trìšna sloboda se, prije svega, odnosi na o~uvanje slobodnog unutrašnjeg trìšta kod puànja protu~inidbi u vezi s prometom roba i prometom usluga. 3.5. Slobodan promet roba 20. Slobodan promet roba jedan je od principa jedinstvenog evropskog trìšta. Njegovo glavno na~elo jeste da proizvo|a~i ne moraju proizvodnju prilago|avati razli~itim zahtjevima doma}eg trìšta i trìšta EU, te da proces uskla|enosti moraju provesti samo jednom. Me|usobno priznanje je na~elo na kojem se zasniva uklanjanje tehni~kih zapreka u trgovini me|u zemljama ~lanicama. To zna~i da proizvo|a~i ako su udovoljili zakonskim propisima vlastite zemlje ~lanice EU, teoretski imaju pravo plasmana svojih proizvoda u svim zemljama ~lanicama pod istim uslovima. Ovo na~elo se primjenjuje na sve proizvode i usluge koji ne podlijeù zakonskim odredbama uskla|enim na nivou EU. Zakoni o industrijskim proizvodima su uskla|eni na nivou EU u slu~ajevima kada je neophodno osigurati visoki nivo sigurnosti proizvoda u cijeloj EU i kada se razilaze politike i privredni ciljevi nacionalnih mjera zemalja ~lanica.

971 Matthias H., Evropsko....op. cit. str. 225.

431


28.5.2007

1:22

Page 432

4. Direktive po pojedinim oblastima 4.1. Direktive o energetskoj politici 21. Osnovni ciljevi energetske politike EU su: osiguranje opskrbe energijom, integracija energetskih trìšta u EU, osiguranje uskla|enosti energetske politike s ciljevima odrìvog razvoja racionalnim korištenjem energije i razvojem obnovljivih izvora, te promicanje istraìvanja i tehnološkog razvoja u energetici. Energetska politika obuhvata korištenje ugljena, nafte, plina, elektri~ne energije, obnovljivih izvora energije i nuklearne energije, te upravljanje potra`njom za razli~itim oblicima energije. Razvoj jedinstvenog trìšta elektri~ne energije i plina se razvija prema na~elima pravila razvoja konkurencije, kojima se liberaliziraju trìšta opšteg ekonomskog interesa. Direktive Komisije o razvoju energetske politike su definisane Zelenom knjigom o strategiji za sigurnost opskrbe energijom. Zelena knjiga predvi|a provedbu mjera za smanjivanje ovisnosti o uvozu energije, o~uvanju okoliša, harmonizaciju na nivou EU i razvoj zajedni~kog trìšta. Na onosnu Zelene knjige razvija se aquis EU, a njegova primjena u dràvama ~lanicama podrazumijeva slijede}e: usvajanje energetske politike sa jasnim rokovima za restruktuiranje sektora; sudjelovanje u jedinstvenom energetskom trìštu putem prihva}anja relevantnih direktiva za elektri~nu energiju, plin i obnovljive izvore; unapre|enje energetskih mreà radi stvaranja energetskog trìšta; priprema za krizna stanja, posebno uspostavom rezervi nafte dovoljnih za 90-dnevnu opskrbu; rješavanje socijalnih, ekoloških i regionalnih posljedica restruktuiranja sektora; pove}anje efikasnosti, smanjivanje gubitaka energije i poticaj upotrebe obnovljivih izvora; ja~anje nuklearne sigurnosti i sigurnosti nuklearnih elektrana i osiguranje upravljanja nuklearnim otpadom. 4.2. Direktive o cestama i sigurnosti saobra}aja 22. Osnovna na~ela zajedni~ke saobra}ajne politike EU utvr|ena su u Glavi V (~lanovi 70-80) Osniva~kog ugovora. Ciljevi zajedni~ke saobra}ajne politike su: utvrditi zajedni~ka pravila koja se primjenjuju na me|unarodni prevoz na teritorij ili sa teritorija dràva ~lanica, odnosno na prevoz preko podru~ja jedne ili više njih, utvrditi uslove pod kojima prevoznici koji nemaju sjedište ili prebivalište na podru~ju neke dràve ~lanice mogu unutar te dràve obavljati usluge prijevoza; te usvajati mjere za poboljšanje sigurnosti prevoza. Nakon mnogobrojnih najava o uspostavi zajedni~ke saobra}ajne politike, to se tek desilo 1985. godine kad je postignut kona~an dogovor. Zahvaljuju}i ukidanju granica, te ve}oj liberalizaciji i uskla|ivanju propisa, stvaranje jedinstvenog trìšta ozna~ilo je prekretnicu u razvoju zajedni~ke politike u domenu saobra}aja. Prekretnica u dugoro~nom razvoju zajedni~ke saobra}ajne politike se desila u septembru 2001. godine kada je Komisija 432


28.5.2007

1:22

Page 433

usvojila dokument pod nazivom Bijela knjiga o zajedni~koj saobra}ajnoj politici. Ovaj dokument sadrì niz direktiva i mjera radi poboljšanja kvalitete i u~inkovitosti evropskog saobra}aja. Da pobrojimo samo neke od mjera koje se predlaù ovim dokumentom: obnavljanje èljeznica, promovisanje transporta morskim putem, te kontrola rasta transporta putem zraka. 4.3. Direktive o okoli{u 23. Jedinstveni evropski akt uveo je u EU poseban dio koji reguliše politiku okoliša (glava XIX, ~lan 174. i dalje). Prema ~lanu 174 Osniva~kog ugovora politika EU u podru~ju okoliša pridonosi postizanju slijede}ih ciljeva: o~uvanju, zaštiti i poboljšanju kvalitete okoliša; zaštiti ljudskog zdravlja, razboritom i racionalnom korištenju prirodnih bogatstava; te promovisanju mjera na me|unarodnom nivou kojima se rješavaju regionalni ili svjetski problemi okoliša. Pri oblikovanju politike zaštite okoliša vodi se ra~una o dostupnim nau~nim i tehni~kim podacima, stanju okoliša u razli~itim regijama EU, mogu}im koristima i troškovima djelovanja odnosno nedjelovanja, privrednom i socijalnom razvoju EU u cjelini i uravnoteènom razvoju njenih regija. EU je intenzivnim donošenjem propisa obuhvatila razli~ita podru~ja pravnih standarda, i to: zaštita voda (Direktiva 75/440/EEZ, Sl. gl. 1975., br. L 194, str. 34 – unaprije|enje kvalitete površinskih voda za dobivanje pitke vode; Direktiva 76/464/EEZ, Sl. gl. 1976., br. L 129, str. 23 – one~iš}enje voda ispuštanjem štetnih tvari); o~uvanje ~isto}e zraka (Direktiva 70/220/EEZ, Sl. gl. 1970,. br. L 76., str. 1 – emisije koje poti~u iz motornih vozila; Direktiva 80/779/EEZ, Sl. gl. 1980., br. 229, str. 30 – grani~ne vrijednosti koncentracije sumpordioksida i smoga; Direktiva 84/360/EEZ, Sl. gl. 1984., br. 188, str. 20 – emisije koje poti~u od industrijskih postrojenja); zaštita od buke Direktiva 84/538/EEZ, Sl. gl. 1984., br. L 300, str. 171 – vrtne kosilice) ili gospodarenje otpadom i od opšteg zna~aja za pravo okoliša jeste Direktiva za ispitivanje stanja okoliša (Direktiva 85/337/EEZ, Sl. gl. 1985., br. L 175, str.4).972 4.4. Direktive o o~uvanju ~isto}e zraka 24. Zakoni i politike EU koji imaju za cilj poboljšanje kvaliteta zraka sadrè širok niz elemenata. To su slijede}i elementi: upravljanje kvalitetom zraka, standardi kvaliteta zraka, industrijske emisije, emisije iz motornih vozila, standardi za goriva, skladištenje goriva, dràvne gornje granice emisija. Upravljanje kvalitetom zraka se vrši kroz razvoj lokalnih planova upravljanja u skladu s okvirnom direktivom o zraku iz 1996. godine (96/92). Ovom direktivom se zahtijeva monitoring mjesta i podru~ja u kojima kvalitet zraka ne odgovara standardima EU, obavještavanje javnosti i preduzimanje mjera kako bi se ovi standardi ispoštovali. Zemlje ~lanice mogu preduzeti razli~ite mjere kako bi ovo postigle, na primjer prostorno 972 Matthias H., Evropsko...op. cit. str. 276

433


28.5.2007

1:22

Page 434

planiranje ili kontrola kretanja motornih vozila. Ova direktiva je uspostavila standarde kvalitete zraka za sumpordioksid, azotdioksid, olovo i za suspendovane ~estice u cilju zaštite zdravlja ljudi. Industrijske emisije su riješene Direktivom o integrisanom sprije~avanju i kontroli zaga|ivanja (96/61). Sadràj ove direktive govori o tome da se kontrola emisija zasniva na konceptu najboljih raspoloìvih tehnologija; grani~ne vrijednosti emisija moraju biti uspostavljene za niz zaga|uju}ih materija ukoliko se one emituju u zna~ajnim koli~inama; ostala pitanja, kao što su efikasna upotreba energije, minimalizacija produkovanja otpada i sl. tako|er moraju biti uzeti u obzir. Emisije iz motornih vozila odnose se na emisije olova, sumpora, ugljenvodika ~estica iz razli~itih vrsta vozila. Standardi za goriva (npr. oni koji se odnose na sadràj sumpora ili olova u benzinu ili dizelu) doprinose smanjenju emisija uklju~uju}i i emisije iz starijih vozila koja mo`da ne moraju ispunjavati standarde emisija. Skladištenje goriva je ure|eno u Direktivi 94/63. Kontrolne mjere se primjenjuju u 4 oblasti instalacije za skladištenje na terminalima; oprema za utakanje i istakanje pokretnih kontejnera na terminalima; standardi za pokretne kontejnere; utakanje benzina u rezeorvare za skladištenje na pumpnim stanicama. 4.5. Direktive o za{titi voda 25. Direktive donesene po pitanju zaštite voda su slijede}e: Direktiva o vodi za kupanje, Direktiva o površinskim vodama namijenjenim za ekstrakciju vode za pi}e, Direktive o vodama za ribe, Direktiva o podzemnim vodama itd. Sadràj ovih direktiva je uglavnom baziran na kvalitativnoj, kvantitativnoj i hemijskoj kakvo}i vode. Posljednaj aktivnost Komisije u vezi sa ovim direktivama jeste dopuna Direktive o podzemnim vodama kojom se ove vode štite od zaga|enja. Korak naprijed je taj da se pooštravaju sistemi nadzora nad zaštitom vode od zaga|enja sve na sistemu zajedni~kih kriterija zemalja ~lanica. Prijedlog ove direktive predvi|a uvo|enje mješovitog reìma, koji }e s jedne strane osigurati poštivanje standarda kvalitete, a s druge strane propise mjera kojim se sprije~ava, odnosno ograni~ava ispuštanje zaga|iva~a u podzemne vode. 4.6. Direktive o upravljanju otpadom 26. Otpad predstavlja, prema amandmanima iz 1991. godine, a koji se odnose na Direktivu 75/442 o otpadu, sve materije ili predmeti koje vlasnik odlaè, namjerava odloìti ili se traì da budu odloène u skladu sa jednom od kategorija navedenih u Aneksu I, a nalaze se na listi otpada. Direktiva ima za cilj rješavanje 5 strateških ciljeva: sprije~avanje, reciklaù i ponovno korištenje, optimizalizacija kona~nog odlaganja, regulisanje transporta i sanacione mjere.

434


28.5.2007

1:22

Page 435

4.7. Direktive o za{titi potro{a~a 27. Ugovorom iz Mastrihta u EU su izri~ito unesene nadle`nosti EU u oblasti zaštite potroša~a. Donešen je niz direktiva koje se oslanjaju na ~lanove 94 i 95 Osniva~kog ugovora, a koje se ti~u zaštite potroša~a: Direktiva o odgovornosti za proizvod, Direktiva o poslovima na ku}nim vratima, Direktiva o potroša~kim kreditima itd. Evropski sud je, pak, razjasnio da odredba ~lana 153 UEZ-a ne mijenja pravilo po kojemu direktive nemaju direktan u~inak na odnose izme|u privatnih osoba. O ovome je više bilo rije~i u okviru poglavja o zaštiti prava potroša~a. 4.8. Direktive o javnim nabavkama 28. Javne nabavke u Evropskoj unije predstavljaju zna~ajno trìšte. Prema procjenama Evropske komisije, ukupna vrijednost javnih nabavki u npr. 2002. godini je iznosila 1,500 milijardi eura, što predstavlja 16,3 % bruto nacionalnog proizvoda EU. Poznato je da javni organi troše dosta novca na javnu nabavku. Uskla|ivanje dràvnih sistema javnih nabavki zemalja ~lanica jedan je od najbitnijih instrumenata za postojanje internog trìšta i uklanjanje prepreka za slobodnu trgovimu unutar EU. Ono što tako|er podràva pozitivnu i zdravu konkurentnost me|u firmama u domenu javnih nabavki jesu otvoreni, nediskriminatorski i transparentni postupci. No, ~injenica je da samo one firme koje su sposobne da se natje~u sa stranim kompanijama na stranom trìštu, mogu da se odupru stranoj konkurenciji na doma}em trìštu. Sporazum EZ iz 1957. god. pruà osnovne principe na kojima je i izgra|en reìm javnih nabavki. Osnovni principi ovog Sporazuma, koji se uveliko primjenjuju u javnim nabavkama su: zabrana diskriminacije na osnovu dràvljanstva (~lan 12), slobodna razmjena roba- zabrana poreza, obaveza, kvantitativnih restrikcija na uvoz i izvoz (~lan 28), sloboda formiranja (~lan 43) i sloboda pruànja i primanja usluga (~lan 49). Specifi~ni propisi EU o javnim nabavkama su obra|eni kroz niz detaljnih direktiva, koje sadrà detaljne zahtjeve za reguliranje postupaka javnih nabavki. I o ovome je više bilo rije~i u okviru poglavlja vezano za zaklju~ivanje ugovora i pravo javnih nabavki.

5. Harmonizacija legislative Bosne i Hercegovine sa komunitarnim pravom Evropske unije 29. O ovom pitanju je bilo djelimi~no govora kod poglavlja o pravima intelektualne svojine. Ve} je ukazano na osnovne postulate kao i zahtjeve vezano za potrebu harmonizacije doma}e legislative sa komunitarnim pravom EU. Pribliàvanje EU te potpuno i ravnopravno uklju~ivanje BiH u savremeni evropski integracioni proces strateški je prioritet. BiH nije obavezna uskla|ivati svoje zakonodavstvo sa zakonima EU, me|utim 435


28.5.2007

1:22

Page 436

doma}e vlasti su ovaj proces ve} po~ele. Naime, potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruìvanju, BiH }e svoje propise i zakone morati uskla|ivati s evropskim. Sam proces stabilizacije i pridruìvanja se vremenski dijeli u dvije faze. Prva faza je procjena opših uslova unutar dràve (ekonomskih, socijalnih, pravnih i politi~kih), kao i priprema administrativnih struktura (stvaranje i ja~anje nadle`nih dràvnih institucija). Ova faza zapo~inje u trenutku kada dràva izrazi zainteresovanost za uspostavljanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruìvanju sa EU, a okon~ava se objavljivanjem „‘Studije o izvodljivosti” od strane Evropske komisije. Zna~aj ove studije jeste u tome što njen zaklju~ak izraàva stav EU, o tome da li je zainteresovana dràva u stanju sprovoditi obaveze za koje }e se vezati potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruìvanju. U slu~aju da je procjena pozitivna od strane EU, otpo~inje druga faza procesa stabilizacije i pridruìvanja koja podrazumijeva pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruìvanju, njegovo potpisivanje i efikasno sprovo|enje. SAA (Stabilisation and Association Agreement) je me|unarodni ugovor izme|u dràve potpisnice i EU koji uspostavlja pravni okvir za uzajamnu saradnju i postepeno pribliàvanje evropskim standardima. 30. Obaveza uskla|ivanja zakonodavstva BiH sa aquisem nastaje potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruìvanju. Me|utim, bez obzira na tu ~injenicu Vije}e ministara BiH je donijelo Odluku o procedurama u postupku uskla|ivanja zakonodavstva BiH sa aquis communautaire ~ime je potaknuto stvaranje novog zakonskog okvira neophodnog za proces uskla|ivanja zakonodavstva. Predmetnom odlukom se utvr|uju procedure u postupku pripreme nacrta i prijedloga normativnih akata koje donose ministarstva BiH, upravne organizacije, institucije i druga tijela uprave BiH. S tim u vezi, institucije BiH su se du`ne brinuti o usaglašavanju normativnih akata sa odredbama aquisa. Prema odredbama Odluke, institucije Bosne i Hercegovine su obavezne da osiguraju u~eš}e Direkcije za evropske integracije u procesu izrade normativnog akta koji se uskla|uje sa aquisem. Osim ovog postoje}eg, institucionalnog okvira za uskla|ivanje zakonodavstva sa aquisem, vije}e ministara BiH je donijelo i Odluku o formiranju radnih grupa za uskla|ivanje. 31. Pribliàvanje nacionalnog pravnog poretka zahtjevima aquisa tako|er podrazumijeva i odre|ene izmjene u vezi sa pravilima i procedurama donošenja pravnih propisa, tj. izgradnju savremenog pravnog poretka koji }e mo}i odgovoriti zahtjevima ~lanstva. Pravni akti Parlamentarne skupštine BiH i Vije}a ministara, te pojedinih ministarstava i drugih organa uprave imaju potrebnu obvezuju}u snagu i efektivnost koja ih ~ini podobnim za preuzimanje legislative EU. Takvu podobnost imaju i kolektivni ugovori, te drugi opšti pravni akti, što isklju~uje upravne akte kao pojedina~ne. Na izbor odgovaraju}eg pravnog instrumenta uti~u prije 436


28.5.2007

1:22

Page 437

svega karakter i sveobuhvatnost politike EU, te forma propisa kojim je ve} regulisana predmetna oblast. Zakonom }e se preuzimati: uredbe (zakon se zamjenjuje originalnom uredbom na datum pristupanja), direktive koje uklju~uju opšte principe za specifi~na podru~ja ili horizontalne direktive, direktive kojima se konstituiraju prava i obaveze pravnim i fizi~kim licima, pravni akti ~ija implementacija podrazumijeva dopunu postoje}ih zakona. Aktima resornog ministarstva }e se preuzeti: tehni~ke direktive i direktive podlo`ne ~estim izmjenama. 32. EU u sklopu svjih aktvinosti osigurava i adekvtanu tehni~ku pomo}. TAIEX je skra}enica za Tehni~ku pomo} i razmjenu informacija, jedinice Opšte uprave za proširenje u Komisiji. Cilj TAIEX-a je da novim dràvama-~lanicama, dràvama kandidatima i dràvama Zapadnog Balkana osigura kratkoro~nu tehni~ku pomo} u skladu sa opštim ciljevima Komisije u oblasti pribliàvanja, primjene i provo|enja legislative EU. Jedan od osnovnih ciljeva TAIEX-a jeste da dràvama korisnicama osigura bazu podataka legislative EU, a sa ciljem olakšavanja procesa uskla|ivanja i monitoringa napretka u ovom procesu, kao i definiranje potreba za daljnju tehni~ku pomo}. Za tu funkciju jedinica TAIEX je kreirala software Progress Editor kao efikasno sredstvo razmjene informacija o legislativi EU i nacionalnim propisima donesenim u postupku uskla|ivanja zakonodavstva.

437


28.5.2007

1:22

Page 438


28.5.2007

1:22

Page 439

IX KORI[TENA LITERATURA - A Guide for Business to The Electronic Commerce (EC Directive) Regulations 2002, Department of Trade and Industry, July 2002. - Alagi} Dubravka, Bublovi} Tadija, Hadìomerovi} Malik, „Zakoni Bosne i Hercegovine”, Norstedts Juridik, 1999. - Angelov S., Grefen P., „B2B eContract Handling-A Survey of Projects, Papers and Standards”, University of Twente, The Netherlands, 2003. - Ante Romac, „Rimsko pravo“, Narodne novine, Zagreb, 1989. - Bagby John, „The Legal and Regulatory Environment of E-Business Law for the Converging Economy“, South Western College Publishing, 2002. - Banov~anin Irena, „Da li je Evropa spremna za zakonik evropskog prava”, Revija za Evropsko pravo, Udruènje za pravo Evropske unije, Beograd, 2002. - Barbi} Jakša, „Pravo društava“, knjiga prva, Op}i dio, Organizator, Zagreb, 1999. - Benjamin’s Sale of Goods, general editor Guest A.G., Sweet and Maxwell, 4 ed. London 1992. - Bukljaš dr Ivo, „Pravne norme i trgova~ki obi~aji za ambalaù”, Progres, Zagreb 1962. - C. J. Armstrong, „Staying Legal: A Guide to Issues and Practice for Users and Publishers of Electronic Resources“, Library Association Publishing (1999). - Caemmerer/Schlechtriem, „Kommentar zum Einheitlichen UNKaufrecht”, Verlag C.H. Beck, Muenchen, 1990. - Chen R.S., „Developing an XML Framework for an eletronic document delivery system”, The Electronic Library, Volume 19, Number 2, (2002). - Chris Reed, John Angel, „Computer Law“, Blackstone Press, London, UK, (2001). - Chris Reed, John Angel, „Computer Law“, Oxford University Press (2003). - Christian Richard: „International Agency, Distribution and Licensing Agreements”, Longman, London, 1986. - Cristopher Bovis, „Business Law in the European Union“, Sweet and Maxwell Ltd, 1997. 439


28.5.2007

1:22

Page 440

- ôlovi} Vladimir i Milijevi} Nedeljko, „Ste~ajni postupak“, Banja Luka, 2004. - ôvi} dr Šefkija, „Saobraznost isporuke robe sa ugovorom o me|unarodnoj prodaji”, Svjetlost, Sarajevo 1977. - ôvi} dr Šefkija, „Zaklju~ivanje kupoprodajnog ugovora putem javne licitacije i prikupljanja ponuda”, Ekonomski glasnik br. 29-30, godina 1981. - ôvi} Šefkija, „Poslovno pravo“, Pravni faklutet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo 2003. - Dariusz Piasta, „Evropski sud pravde o javnim nabavkama-Izvod iz prakse“, EUPPP, Sarajevo, 2006. - David B. Canton, John E., „Legal Landmines in E-Commerce“, McGrawHill Education, 2002. - David Bender, „Compjuter Law: Evidence and Procedure“, Mathew Bender New York , 1982. - David Oughton & John Lowry, „Consumer Law“, Balckstoun Press Limited, Second edition, London 2000. - Dennis Swann, „The Economics of the Common Market”, Penguin Books, 1995. - Dickson K.W. Chiu, „A Three-layer Architecture fo E-Contract Enforcement in an E-Service Environment”, IEEE, 2004. - Dika dr Mihajlo, Kneèvi} dr Gašo, Stojanovi} dr Sr|an, „Komentar Zakona o me|unarodnom privatnom i procesnom pravu“, Nomos, Beograd, 1991. - Dika Mihajlo i drugi autori u Tre}a novela ste~ajnog zakonodavstva, Narodne novine, Zagreb, 2003, autor: Mario Vukeli}, sudac Visokog trgova~kog suda Republike Hrvatske.- Draški} dr Mladen, „Me|unarodna prodaja prema uniformnim pravilima i uporednom pravu”, Exportpress, Beograd, 1987. - Draški} dr Mladen, „Zaklju~ivanje ugovora o prodaji”, CRS, Beograd, 1986. - E.Jayme u Bianca C.M. - Bonell M.J.: „Commentary on the International Sales Law, the 1980. Vienna Sales Convention”, Giuffre, Milan 1987. - Eisner dr Bertold - Horvat dr Marjan: „Rimsko pravo”, Zagreb, 1949. - Electronic Commerce Team, www.internetpolicy.net, . - Fontaine/Bourgoignie, „Consumer Legislation in Belgium and Luxembourg“, 1982. - Foster Nigel: “EC Law”, Blackstone press limited, London 1998. - G.H. Treitel, „Law of Contract“, Sweet and Maxwell London, 1995. - Gabriel Henry: „Practicioner’s Guide to Convention on Contracts for International Sale of Goods (CISG) and the Uniform Commercial Code (UCC)”, Oceana Publications, New York - London - Rome, 1994. - Gildeggen Reiner: „Internationale Handeslgeschaefte – Eine Einfuerung in das Reecht des grenzueberschreitenden Handels“, Franz Vahlen, 440


28.5.2007

1:22

Page 441

Muenchen, 2000. - Goldštajn Aleksandar, Triva Siniša, „Me|unarodna trgova~ka arbitraà”, Informator, Zagreb, 1987. - Goldštajn dr Aleksandar, „Me|unarodno trgova~ko pravo”, Informator, Zagreb, 1970. - Goldštajn dr Aleksandar, “Uvod za Komentar Konvencije UN...” autora Vilus dr Jelene, Informator, Zagreb, 1981. - Grundmann, Stefan, „Europaeisches Schuldvertragsrecht, Das europaeische Recht der Unternehmensgeschaefte“, 1999. - Hans.- W. Miklitz, „Zur Notwendigkeit eines neuen Konzepts fuer die Fortentwicklung des verbraucherrechts in der EU“ - Hartley B., „Pravo EEZ”, Magistrat, Sarajevo, 2001. - Hartley T.C., „Osnovi prava Evropske zajednice - Uvod u ustavno i upravno pravo Evropske zajednice”, Pravni centar, Sarajevo 1998. - Henry Cheeseman, „Business Law: Legal, E-Commerce, Ethical and International Environments“, Prentice Hall, 2003. - Henry Cheeseman, „Contemporary Business and E-Commerce Law: the Legal, Global, Digital and Ehical Environment“, Prentice Hall, 2002. - Hošo Jasmin, „Sistem zaštite potroša~a u pravu Evropske Unije i pravu Bosne i Hercegovine“ - Hsieh C., Lin B., “Impact of Standardization on EDI in B2B Development”, Industrial Management-Data Systems, Volume 104, Number 1, 2004. - Ian Walden, Julia Hornie, „E-Commerce Law and Practice in Europe“, A Publication of the ECLIP Network Woodhead Publishing, 2000. - Igor Gliha „Pravni propisi – autorsko pravo”, Informator, Zagreb 2002, i pobliè Ivan Henneberg „Autorsko pravo”, Informator, Zagreb, 2001. - Internationales Privat-und Verfahrensrecht, Herausgegeben von Jayme Erik/ Hausmann Reiner, Verlag C.H. Beck, Muenchen , 7- Aufl. - Krulj dr Vrleta: „Dejstva ugovora o kupoprodaji - Svojina, predaja, rizik, cena”. IUP, Bgd, 1972. - Krulj dr Vrleta, „Promijenjene okolnosti i ugovorna odgvornost“, Beograd 1967. - Lake Ralph – Draetta Ugo: “Letters of Intent and Other Precontractual Documents–Comparative analysis and Forms”, Butterworths, London; - Larry A. DiMatteo, „The Interpretive Turn in International Sales Law”, Northwestern Journal of International Law and Business, 2004. - Legal Barriers in E-business, Commission Staff Working Paper, Brussels, 2004. - Lillian Edwards, „The New Legal Framework for E-Commerce in Europe” Hart Publishing 2004. - Luki} Radomir, Košuti} Budimir, Mitrovi} Dragan, „Uvod u pravo, Slu`beni list SR, Beograd 2001. - Marian Lemke, Direktive Evropske unije o javnim nabavkama, 441


28.5.2007

1:22

Page 442

EUPPP, Sarajevo 2006. - Markovi} - Bajalovi} mr Dijana: „Pravna forma me|unarodnih kompenzacionih poslova“, Zbornik sa Savjetovanja u Beogradu 16. i 17. 1995, Institut za uporedno pravo, Beograd, 1995. - Martin Vedriš i Petar Klari}, „Gra|ansko pravo“, Narodne novine, Zagreb, 1998. - Mati} @eljko: “The Hague Comention on the Law Applicable to Contracts for the International Sale of Goods - Rules on the Applicable Law” u “International Contracts and Conflicts of Law” ed: P.Šar}evi}, Graham and Trotman/ M.Nijhoff, London Dordrecht - Boston, 1990. - Mattthias Herdegen, „Evropsko pravo“, Pravni fakultet Sveu~ilišta u Rijeci, Rijeka 2003. - Merkt dr Hano: „Internationaler Unternehmenskauf“, RWS Verlag Kommunikationsforum GmbH, Koeln, 2003, 2 neubearbeitete Auflage. - Mili} Dimitrije: „Komentar zakona o autorskom pravu i srodnim pravima sa sudskom praksom”, Nomos, Beograd, 1998. - Miller Roger, „Law for E-Commerce“, South Western College Publishing, 2001. - Misita Nevenko, „Osnovi prava Evropske unije”, Sarajevo, Magistrat, 2002. - Misita Nevenko, „Pravo EEZ”, Sarajevo, 2001. - Mitrovi} Jezdimir, “Autorsko pravo i pravo industrijske svojine kroz sudsku praksu”, Savremena administracija, Beograd, 1976. - Mlikotin-Tomi} dr Deša: „Pravo me|unarodne trgovine”, skripta, Zagreb 1994, str. 85-90. - Mlikotin-Tomi} dr Deša: „Ugovor o me|unarodnoj prodaji”, Ra~unovodstvo i financije br. 4, travnja 1994. - Panian @eljko, „Izazovi elektroni~kog Poslovanja“, Narodne novine Zagreb, 2002, kao i Yee Fen Lim, „Cyberspace Law“, Oxford University Press 2002. - Panian @eljko, „Izazovi elektroni~kog poslovanja“, Narodne novine Zagreb, 2002. - Perovi} dr Jelena: „Bitna povreda ugovora - Me|unarodna prodaja robe“, Slu`beni list SCG, Beograd 2004. - Perovi} dr Slobodan: „Formalni ugovori gra|anskog prava”, Savez udruènja pravnika Jugoslavije, Beograd 1964, - Piltz dr Burghard: „INCOTERMS 2000-ein Praxisueberblick“, Recht der Internationalen wirtschaft (RIW) 7/2000. - Popov dr Danica: „Ugovor o kupoprodaji investicione opreme”, Nau~na knjiga, Beograd, 1989. - Pravna enciklopedija, Savremena administracija, Beograd, 1979. - Priru~nik za uskla|ivanje propisa Bosne i Hercegovine sa propisima Evropske unije; 442


28.5.2007

1:22

Page 443

- Reich, Norbert, „EU Verbraucherrecht”. Baden Baden: Nomos Verlagsgesellschaftstr, 4 Auflage, 2003. - Reich/Micklitz, Consumer Legislation in The EC Countries, 1979. - Remien Oliver, „AGB-Gesetz und Richtlinie ueber Verbrauchervertragsklauseln“. ZEuP 1994. - Schmitthoff Clive: „The Law and Practice of International Trade”, Stevens, London, 9-th Ed. - Schulze C., “Don’t Panic, Do e-commerce”, European Commission - Scott W. Pink, „The Internet and E-Commerce Legal Handbook“, Prima Lifestyles, 2001. - Sid L. Huff, Michael Wade, Michael Parent, Scot Schneberger, Peter Newson, “Cases in Electronic Commerce”, Irwin McGraw-Hill, US, (2000). - Silajdì} mr Vedad, magistarska teza na temu: „Zaklju~ivanje ugovora putem elektronskih poruka i primjenom informaciono-komunikacionih tehnologija u pravima Evropske unije i Bosne i Hercegovine.“ - Simi} dr Mili} i Trifkovi} dr Miloš, „Poslovno pravo“, Ekonomski fakultet u Sarajevu, Sarajevo, 1999. - Simmons&Simmons, „Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online“, Copenhagen Business School Press, 2002. - Simmons&Simmons, „Communication Practice E-Commerce Law: Doing Business Online“, Copenhagen Business School Press, 2003. - Slobodan Markovi}, „Autorsko pravo i srodna prava”, Slu`beni glasnik, Beograd 1999. - Steve Hedly, Tanja Aplin, „Statutes on IT and E-Commerce“, Oxford University Press, 2002. - Stevens and Borrie, Mercantile Law, Stevens, London 76. - Sue Arrowsmith, John Linarelli, Don Wallace Jr.; Rregulating Public Procurement; Kluwer Law International, 2000. - Sue Arrowsmith, The Law of Public and Utilities Procurement; Thomson Sweet Mawwell, 2005. - Sultanovi} Aziz, Trifkovi} dr Miloš, Simi} dr Mili}, „Teorija dràve i prava, statusnog i obligacionog prava”, V. Masleša, Sarajevo, 1984. - Sultanovi} dr Aziz, Trifkovi} dr Miloš, Simi} dr Mili}, „Ugovor o prodaji robe u uporednom, doma}em i me|unarodnom pravu”, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 1990. - Teubner, Legal Irritants: Good Faith in Brits Law or How Unifying Law Ends Up in New Divergentes, 61(1998) Modern Law Review. - Trepte Peter, Regulating Procurement, Oxford University Press; 2004. - Trifkovi} dr Miloš , „Pravo konkurencije”. Sarajevo: Svjetlost, 1981. - Trifkovi} dr Miloš i Sanjin Omanovi}: „Me|unarodno poslovno pravo i arbitraè”, Ekonomski fakultet u Sarajevu- Izdava~ka djelatnost djelatnost, Sarajevo 2001. 443


28.5.2007

1:22

Page 444

- Trifkovi} dr Miloš, Simi} dr Mili} Trivun dr Veljko, „Poslovno pravo, ugovori, vrijedonosni papiri i pravo konkurenicje“, Sarajevo, Ekonomksi fakultet Univerziteta u Saraejvu, Sarajevo, 2004. - Trifkovi} dr Miloš: „Aktuelna pitanja pravne i samoupravne regulative spoljnotrgovinskih odnosa organizacija udruènog rada”, Opredjeljenja 9/1987. - Trifkovi} dr Miloš: „Pregled, principi i problemi pravne regulative vanjske trgovine”, Materijal za savjetovanje, PKBiH, Sarajevo, oktobar 1995. - Trifkovi} dr Miloš: „Sredstva obezbje|enja pla}anja”, u “Nastavne teme škole za samostalne ra~unovo|e”, 2. knjiga, Sarajevo 1995. - Trifkovi} dr. Miloš, Trivun dr. Veljko, „Osnovni pravni aspekti faktoring posla“, Prizma, juli-august 2005. - Trifkovi} dr. Miloš, Trivun dr. Veljko: „Pravni okvir faktoring posla u legislativi Bosne i Hercegovine“, 6. me|unarodni simpozij JAFIS, maj 2005. - Trivun dr Veljko: „Plan reorganizacije u ste~ajnom postupku; FEB Ra~unovodstvo i poslovne finansije, Sarajevo, septembar 2003. - Ulrich Magnus, Peter Mankovski, “The Grean Paper on a Future Rome I Regulation-on the Road to Renewed European Private International Law of Contracts”, Vergleichende rechts-wissenschaft, Hamburg, 2004. - UNDP ICT- Forum, (2003) “Infrastructure of An Information Society, Legal Infrastructure of Information Society“, Conference material, Sarajevo. - Vasiljevi} Mirko, „Poslovno pravo“, Savremena administracija, Beograd, 1999. - Vesan Besarovi}: „Intelektualna svojina – industrijska svojina i autorska prava”, îgoj štampa, Beograd 2000. - Vilus dr Jelena, „Elektronsko trgova~ko pravo“, Evropski centar za mir i razvoj (ECPD) Univerziteta za mir UN, Beograd, 2000. - Vilus dr Jelena, „Pravna zaštita potroša~a i uporednopravna studija sa posebnim osvrtom na prava potroša~a u Evropskoj uniji”, Beograd Sremska Mitrovica: Eco Tech d.o.o., 1996. - Vilus dr Jelena: „Komentar Konvencije UN o me|unarodnoj prodaji robe”, Informator, Zagreb, 1981. - Vilus dr Jelena: „Odre|ivanje i kontrola kvaliteta robe kod ugovora o prodaji”, IUP, Beograd, 1970. - Vilus dr Jelena: „Opšti uslovi formularnih ugovora”, Institut za uporedno pravo, Beograd 1976. - Vukadinovi} D. Radovan, „Na~ela Evropskog ugovornog prava i Jugoslovensko pravo“, Pravni fakultet u Kragujevcu, Kragujevac, (2001). - Vukadinovi} Radovan, „Pravo Evropske unije“, Megatrend, Beograd, 2001. 444


28.5.2007

1:22

Page 445

- Vukmir dr Branko: „Ugovori o zajedni~kim ulaganjima”, Informator, Zagreb 1995. - Vukovi} Mihajlo, „Odgovornost za štete“, Zagreb: Prosvjeta, 1971. - Zbirka “Me|unarodno trgova~ko pravo-Konvencije-Pravila-Op}i uvjeti poslovanja”, Informator, Zagreb, 1970. - Zeller Bruno: „The parole evidence rule and the CISG – a compartive analysis“ , The Comparative and International Law Journal of Southern Africa, Vol XXXVI, No 3, 2003. - Zischka, Ulrike. “Die Rechtsetzungkompetenzen der Europaeischen Gemeinschaft auf dem Gebiet des Verbraucherschutzes, unter besonderer Beruecksichtigung des Werberechtes“, Disseldorf, 1997. - Whindcup, „Consumer Legislation in The United Kingdom and The Republic of Ireland“, 1980. - Wyatt Derick-Dashwood Alan: ”The Substantive Law of the EEC”, Sweet and Maxwell, London 1987. - „XML - Temelj svih temelja“, Magazin INFO, juni 2004.

ODLUKE; UREDBE; UZANSE I ZAKONSKI PROPISI - Kazneni zakon Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 110/98) - Nacrt Uredbe o uslovima za povezivanje evidencija izdanih i opozvanih certifikata BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojni program Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH - Nacrt Zakona o Ceritfikacionoj instituciji BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH (Razvojn program Ujedinjenih nacija) u projektu e-legislativa BiH - Nacrt Zakona o obligacionim odnosima za oba entiteta, izra|en od strane GTZ, korišten sa stanjem Nacrta zakona sa danom 16.06.2003. - Nacrt Zakona o odre|enim pravnim aspektima elektronskog pravnog i poslovnog prometa BiH, izra|en od strane Vije}e ministara Bosne i Hercegovine u partnerstvu sa UNDP BiH u projektu e-legislativa BiH. - Nomenklaturu djelatnosti u Federaciji BiH („Sl. novine Federacije BiH“, broj F BiH 6/95, 22/04). - Odluka Centralne banke BiH o minimalnim uvjetima koje mora ispunjavati kvalificirano certificiono tijelo koje izdaje kvalificirane certifikate za elektronski potpis („Slu`beni glasnik BiH“, broj, 10/02). - Opšte Uzanse za promet robom Glavne dràvne arbitraè iz 1954. godine („Sl. list FNRJ“, broj 15/54). - Opšti uvjeti poslovanja Evropske ekonomske komisije, br. 188, 445


28.5.2007

1:22

Page 446

188A, 188B, 188D, 574, 574B, 574D. - SRJ u Zakonu o autorskim i srodnim pravima („Sl. list SRJ“, br. 24/98). - Strategija razvoja informacionog društva Bosne i Hercegovine, Vije}e ministara BiH i Razvojni program Ujedinjenih nacija BiH, document usvojen na 69 sjednici Vije}a ministara BiH. - Zakon o bankama („Sl. novine Federacije BiH“, br. 39/98, 32/00, 48/01 i 58/02) - Zakon o društvima za osiguranje u privatnome osiguranju („Sl. novine Federacije BiH“, br. 24/05) - Zakon o elektronskom poslovanju i elektronskom potpisu Republike Srpske („Slu`beni glasnik RS”, 36/02). - Zakon o javnim nabvakama Bosne i Hercegovine („Sl. glasnik BiH“ broj 49/04). - Zakon o javnim preduze}ima u Federaciji BiH („Sl. novine Federacije BiH“, br. 8/05) - Zakon o konkurenciji („Sl. glasnik BiH“, br. 30/01). - Zakon o mikrokreditnim organizacijama („Sl. novine Federacije BiH“, broj 24/00); - Zakon o obligacionim odnosima („Sl. list R BiH“, broj 2/92, 13/93 i 13/94) - Zakon o opšte upravnom postupku („Sl. glasnik BiH“, br. 29/02, str. 783; 12/04, str. 1191). - Zakon o preduze}ima („Sl. glasnik RS“, br. 24/98, 62/02, 66/02, i 38/03) - Zakon o preduze}ima(„Sl. glasnik RS“, br. 24/98, 62/02, 66/02, i 38/03), - Zakon o privatizacionim investicionim fondovima („Sl. list Federacije BiH“, br. 41/98, 36/99, 36/00, 27/02, 44/02, 50/03, 70/04) - Zakon o privrednim društvima („Sl. novine Federacije BiH“, br. 23/99, 45/00, 2/02, 6/02 i 29/03), - Zakon o prometu robe i usluga sa inostranstvom („Sl. list SFRJ“ 66/85) - Zakon o trgovini („Sl. novine Federacije BiH“, br. 2/95 i 19/96). - Zakon o trgovini FBiH („Slu`bene novine Federacije BiH“, br. 64/04) - Zakon o trgovini RS („Sl. glasnik RS“, br. 16/96). - Zakon o vanjsko-trgovinskoj politici Bosne i Herecgovine („Sl. glasnik BiH“, br. 12/97). - Zakon o zaštiti potroša~a Republike Hrvatske, („Narodne novine“, 96/03 - Zakon o zaštiti potroša~a u Bosni i Hercegovini („Sl. glasnik BiH“, br. 17/02). - Zakona o trgovini („Sl.novine FBiH“, 2/95).

446


28.5.2007

1:22

Page 447

WEB - http://www.dei.gov.ba/pdf/prirucnikBA.pdf - http://www.hcch.net/index_en.php?act=conventions.status&cid=31 - http://www.vur-online.de/beitrag/36.html - www.uncitral.org - www.unidroit.org/english/implement/i-64ulis.htm - www.uncitral.org/english/status/status-e.htm - http://www.law.com - http://www.eurunion.org - http://www.ebusinesslex.net - http://www.jus.uio.no/lm/electronic.commerce, - http://www.swlearning.com - http://www.netlitigation.com - http://www.weblaw.co.uk - http://www.nytimes.com - www.internetpolicy.net - www.jussemper.org - http://www.gama.com

447


448

28.5.2007

1:22

Page 448

Nacionalno i Evropsko Pravo

Recommend Documents