Pablo Neruda Ove noći Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda, Trepere modre zvijezde u daljini”. Noćni vjetar kruži nebom I pjeva. Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Volio sam je a katkad je I ona mene voljela. U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju. Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom. Voljela me, a katkad sam I ja nju volio. Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci. Ove noći mogu napisati najtuznije stihove. Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio. Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju. I stih pada na dusu kao rosa na livadu. Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati. Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene. Ista noc odijeva bjelinom ista stabla. Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti. Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio. Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho. Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca. Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci. Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim. Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav. Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju, Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila. Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje, I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.
:s shark Mala kavana
Mala kavana.Treperenje sunca I stol u kutu za dvojePa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš, Drago, jedino moje?! Mjesece ljubav je u meni rasla, Al nikom to ne htjedoh reći. Bio sam sam, ispijen od čežnja, A tako blizu sreći.
26.01.2003., 21:30
Da l' mogo sam slutiti ovoga jutra, Blijed još od probdite noći, Da ću ti meko šaptati riječi, Sanjane u samoći? I da ću tog jutra, što će se vječno U riznici srca da zlati, Naić na ruku toplu i spremnu Da stisak mi dršćući vrati? Dobriša Cesarić Karakala
26.01.2003., 22:46
RAINER MARIA RILKE: Samoća Samoća je poput kise, U veceri iz mora se dize, Iz ravnica pustih I dalekih stize, Ide u nebo, gdje je uvijek ima. I tek sa neba pada po gradovima. Pada prije neg svijetlost je izasla, kad ulice se okrecu spram zore, I kad se tijela sto nisu nista nasla, Razocarano dijele puna mora, I kada ljudi sto od mrznje gore, U postelji jednoj moraju da noće. Tad dolaze valovi samoće… :s kisha :s :s :s Neruda !!!! Sylvia_Plath GRAD Ti govoris: `Otici cu nekoj drugoj zemlji, nekom drugom moru i grad cu pronaci bolji nego sto je ovaj. Jer ovdje sto cinjah gresno uvijek je bilo i moje srce, poput mrtva trupla, lezi pokopano. Koliko ce ovdje mojih misli jos rasut se? Kamo god da okrenem se, kamo god da gledam vidim tek ruine crne mog zivota u ovom gradu gdje provedoh tako mnogo dana, traceci ih i nisteci.` Al` ne, drugu zemlju, drugo more ti pronaci neces, ovaj grad ce zauvijek te pratit. Istim ces ulicama hodit, starec u susjedstvu istom, u istim oronut kucama. Skoncavati uvijek u ovom ces gradu, ne nadaj se drugom.
27.01.2003., 00:27
27.01.2003., 01:32
Broda nema za te, niti jedne ceste. I svoj zivot kojeg si nistio ovdje unistio u cijelom si svijetu. Konstantin Kavafi @ngel rijeka i more
27.01.2003., 02:53
on je rijeka a ja sam more. njegov je nemir naglost voda koje raspasuju travu. ja ih slusam kako huce u tijesnom koritu probijajuc se kroz duboki kanjon snagom od koje sustaje moja blagost. ja sam nestrpljivo more. on je rijeka. njegove ladje nisu moje ladje. njegove ptice nisu moje ptice. ali njegovim ladjama ja sam sidriste gjde je dopusteno sjesti uz vatru i smijesiti se jednoj prici zbog koje se zaboravlja smionost. njegovim pticama ja sam klisura koja ih sakriva u svoje stijene misleci da ih otimlje oceanu. on je moje moje moja
prispjela rijeka. ja sam more. obale postaju njegove obale. oluje postaju njegovo uzglavlje. beskrajnost postaje njegov mir.
vesna parun kex
27.01.2003., 02:55
NAJKRAĆE PJESME Ptica što pjeva u mojoj glavi I ponavlja mi da te ljubim I ponavlja mi da me ljubiš Ptica što jedno isto ruje Sutra ujutro ubit ću je.
Jacques Prevert :s el_mariachi Cekaj me Cekaj me i ja cu sigurno doci Samo me cekaj dugo Cekaj me i kada zute kise noci ispune tugom Cekaj i kada vrucine zapeku I kada mecava brise Cekaj i kada druge niko ne bude cekao vise Cekaj i kada pisma prestanu stizati iz daleka Cekaj me i kada cekanje dojadi svakome koji ceka Cekaj me i ja cu sigurno doci Ne slusaj kada ti kazu da je vrijeme da zaboravis
27.01.2003., 02:59
I da te nade lazu Nek povjeruju i sin i mati da vise ne postojim Neka se tako umore cekati i svi drugovi moji I gorko vino za moju dusu nek piju kod ognjista Cekaj I nemoj sjesti s njima I nemoj piti nista Cekaj me i ja cu sigurno doci Sve smrti me ubiti nece Nek rekne ko me cekao nije taj je imao srece Ko cekati ne zna Taj nece shvatiti niti ce znati drugi Da si me spasila ti jedina cekanjem svojim dugim Nas dvoje samo znatcemo kako prezivjeh vatru kletu Naprosto ti si cekati znala kao niko na svijetu Simonov Karakala kisha kaže: :s :s :s Neruda !!!!
27.01.2003., 21:05
Mmmmmmmmm... ;) Lijepi stihovi ljudi. :top: Karakala NJOJ Živiš uza me, kao dah jasmina, il mjesečina iznad krtih stijena, tošeć me slašću, što pored svih mijena, ima stalnost noći, mora i planina.
27.01.2003., 21:25
Htio bih te dići uz zanos violina do dalekih zvijezda, gdje nikoga nema, ta sjati uza te, riješen svih vremena, uz muziku, što bi dragala s visina. Najteže mi je, kad te noć odnose! O da te barem san večeri svake ugrabi, pa mi čaroban donese tvoj osmijeh, što je sve ljepši i mlađi, moje bi noći bile tada lake, a moji snovi mnogo, mnogo slađe Jednostavno zaboravih autora. :( Nadopunite me. :s Princeza ...jer je Byron to tako lijepo napisao da je steta prevoditi... She walks in beauty, like the night Of cloudless climes and starry skies; And all that's best of dark and bright Meet in her aspect and her eyes: Thus mellowed to that tender light Which heaven to gaudy day denies. One shade the more, one ray the less, Had half impaired the nameless grace
27.01.2003., 23:10
Which waves in every raven tress, Or softly lightens o'er her face; Where thoughts serenely sweet express How pure, how dear their dwelling-place. And on that cheek, and o'er that brow, So soft, so calm, yet eloquent, The smiles that win, the tints that glow, But tell of days in goodness spent, A mind at peace with all below, A heart whose love is innocent! Lord Byron el Torro
27.01.2003., 23:26 Neruda mi je prisjeo kad sam morao analizirati "Nema zaborava" pred cijelim razredom :o No ovi stihovi lome !!! :top: Byron je divan. Preveden bi bi još divniji ... :rolleyes: Karakala
27.01.2003., 23:37
Ajde da ovaj prekrasan topic zazivi. :top: el Torro "Da sam sretan koliko sam bez tebe nesretan, bio bih najsretniji na svijetu."
27.01.2003., 23:43
Nije nešto, al eto ...:o el_mariachi
27.01.2003., 23:48 Upuæujem ovu lijenu popodnevnu misao, nježnu i pohotnu u ono dvorište u kojem sam vas gledao, draga susjedo Tisuæu devetsto pedeset sedme godine Kada je bila jesen slièna ovoj I kada su još u moj san udarali prozori Roditeljske kuæe utopljene u šibenskoj jugovini U gradu koji je postajao moja bolnica A mojom napola razbuðenom glavom kolali prvi tramvaji plavi i uspavani Adresiram tamo ovu misao i kažem: šteta Bili ste ljubavnica mog cimera od osam do jedanaest svakog jutra Kako ste se zvali Ema, Selma, Alma, Adela Da li je što izmijenilo Vaše lice, oèi i trbuh A kako sam Vam zavidio vraæajuæi se iz šetnje od osam do jedanest izjutra Uz èetvrt kruha i mlijeko u jednom blijedom Pešèenièkom mljekarstvu Svim je bojama veæ moj prvi studentski rujan dodavao malo crnog i malo tamnozelenog I danas Vam iskreno kažem: šteta, šteta Više vjerojatno i niste za takva šta Ponovo ono dvorište Vrijeme je za nedjeljni ribolov i vaš suprug odlazi Vi znaèi danas dolazite jos ranije u moju sobu - oko pola sedam A ja baš izlazim - šteta Jer moj je cimer mrzovoljan tako rano
I ja bih Vam vjerojatno pružio više Ali ja idem u šetnju I šetao sam tako godinu i drugu I ne da Vam se hvalim - bilo je toga Kakve sve zemlje, piæa, kakva mora, gdje sam sve bio Gdje sam sve ljubio i kakve žene Jer vama otvoreno mogu reæi Kuda sam sve šetao po kiši ujutro Nekakav vlak je istruo u crnom proljeæu u Poljskoj, blizu Rusije Kakvu sam tamo ženu ostavljao, Isukrste I kakva je mene ostavljala na sjeveru Pijuæi neko nerazgovjetno piæe svog naroda Daleko, daleko, kao u snovima Opet netko ovdje u Zagrebu u Jurijevskoj Pa oèi providne i dragocjene jedne Èehinje iz Brna Vožderkove Premještene zauvijek u moju utrobu A takav snijeg i sve što treba - bilo je, bilo Ali ono dvorište u kojem sam Vas vidao Izmedu dva neodreðena stabla crna od vlage one jeseni Vas tako obiènu i raskalašenu domaæicu i mirisi koje ste ostavljali u mojoj sobi U sezonama 1957,58 i sljedeæe šteta, nepovratno šteta Arsen D FannyB
28.01.2003., 00:02
Otišao sam na trg ptica I kupio sam ptica za tebe moja ljubavi Otišao sam na trg cvijeća I kupio sam cvijeća za tebe moja ljubavi Otišao sam na trg željeza I kupio sam okove teške okove za tebe moja ljubavi A zatim sam otišao na trg groblja I tamo sam te tražio Ali te nisam našao Moja ljubavi. Jacques Prévert Sylvia_Plath Ain't No Cure For Love I loved you for a long, long time I know this love is real It don't matter how it all went wrong That don't change the way I feel And I can't believe that time's Gonna heal this wound I'm speaking of There ain't no cure, There ain't no cure, There ain't no cure for love I'm aching for you baby I can't pretend I'm not
28.01.2003., 00:20
I need to see you naked In your body and your thought I've got you like a habit And I'll never get enough There ain't no cure, There ain't no cure, There ain't no cure for love There ain't no cure for love There ain't no cure for love All the rocket ships are climbing through the sky The holy books are open wide The doctors working day and night But they'll never ever find that cure for love There ain't no drink no drug (Ah tell them, angels) There's nothing pure enough to be a cure for love I see you in the subway and I see you on the bus I see you lying down with me, I see you waking up I see your hand, I see your hair Your bracelets and your brush And I call to you, I call to you But I don't call soft enough There ain't no cure, There ain't no cure, There ain't no cure for love I walked into this empty church I had no place else to go When the sweetest voice I ever heard, whispered to my soul I don't need to be forgiven for loving you so much It's written in the scriptures It's written there in blood I even heard the angels declare it from above There ain't no cure, There ain't no cure, There ain't no cure for love There ain't no cure for love There ain't no cure for love All the rocket ships are climbing through the sky The holy books are open wide The doctors working day and night But they'll never ever find that cure, That cure for love Leonard Cohen panon youth FannyB kaže:
28.01.2003., 00:28
Jacques Prévert :) daaaaa, sve od njega..., barbara,zapravo, neznam jel to takva ljubavna ---------------------------neda mi se sad tu bzvz pisat - ljubav se ne trži od vještica:D e.a.poe-anabell lee Karakala Lijepo, FannyB. :top: Jedna od meni jako dragih.
28.01.2003., 00:30
FannyB TIJELO ŽENE
28.01.2003., 00:37
Cuerpo de mujer, blancas colinas, muslos blancos ... (Pablo Neruda) Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi, ima li veće nježnosti nego što je moja dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti? Silazeći u tebe kao u ponornicu ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio: perunija, azaleja, robinija hispida. Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam svoje ruke, rastužena i vječna, sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine. Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim: tu je ponor iz koga dolazim i kome se vraćam, i slana me žeđ obilazi dok umireš, slatka patnjo. Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas, kao glas svoju jeku sto ne prestaje i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla. Evo koliko te želim: kao pusta površina vode svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi. Ima li ljepše od tvoje kovine, od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod što tone i što se ljulja između tvojih obala. Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora? U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek. Zagledan u beskrajne prostore otvaram dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više od mene u meni, jednako i jednako samo. Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši, i prokleto nebo što ranjava plače iza tvojih vjeđa. Zvonimir Golob FannyB Song IX Stop all the clocks, cut off the telephone. Prevent the dog from barking with a juicy bone. Silence the pianos and with muffled drum Bring out the coffin, let the mourners come. Let aeroplanes circle moaning overhead Scribbling on the sky the message He Is Dead. Put crêpe bows round the white necks of the public doves, Let the traffic policemen wear black cotton gloves. He was my North, my South, my East and West, My working week and my Sunday rest, My noon, my midnight, my talk, my song;
28.01.2003., 00:43
I thought that love would last forever: I was wrong. The stars are not wanted now: put out every one; Pack up the moon and dismantle the sun; Pour away the ocean and sweep up the wood; For nothing now can ever come to any good. W.H. Auden monique `Ko zna? Ah, nitko, nitko ništa ne zna Krhko je znanje Možda je pao trak istine u me A možda su sanje Još bi nam mogla desiti se ljubav Desiti, velim Ali ja ne znam da li da je želim Ili ne želim. U moru života što vječito kipi, što vječito hlapi Stvaraju se opet, sastaju se opet možda iste kapi I kad prođe vječnost zvjezdanijim putem Jedna vječnost pusta Mogla bi se opet u poljupcu naći neka ista usta Možda ćeš se jednom uveče pojavit prekrasna, u plavom Ne sluteći da si svoju svjetlost lila mojom davnom javom I ja koji pišem srcem punim tebe ove čudne rime Oh, ja neću znati najdublja mi čežnjo niti tvoje ime Pa i ako duša u tome trenutku svoje uho napne Sigurnim će glasom zaglušiti razum sve što slutnja šapne Kod večernjih lampa mi ćemo se kradom pogledat ko stranci Bez imalo svijesti koliko nas vežu neki davni lanci A vrijeme se kreće, a vrijeme se kreće ko sunce U krugu I nosi nam opet ono što je bilo I radost i tugu I sinut će oči, naći će se ruke a srca se dići I slijepi za stope bivšega života njima ćemo ići `Ko zna? Ah, nitko, nitko ništa ne zna Krhko je znanje Možda je pao trak istine u me A možda su sanje Još bi nam mogla desiti se ljubav Desiti, velim Ali ja ne znam da li da je želim Ili ne želim.
28.01.2003., 10:38
D. Cesarić Ne znam je li baš sve kako treba, onako je iz glave. smotana2001 Meni jedna od najljepših...ne znam kad sam je čula i gdje ali.... How Do I Love Thee? by Elizabeth Barrett Browning How do I love thee? Let me count the ways. I love thee to the depth and breadth and height My soul can reach, when feeling out of sight For the ends of Being and ideal Grace. I love thee to the level of everyday's Most quiet need, by sun and candlelight.
28.01.2003., 11:02
I love thee freely, as men strive for Right; I love thee purely, as they turn from Praise. I love thee with the passion put to use In my old griefs, and with my childhood's faith. I love thee with a love I seemed to lose With my lost saints,--I love thee with the breath, Smiles, tears, of all my life!--and, if God choose, I shall but love thee better after death. Madame Hooch
28.01.2003., 11:22
Seit mich mein Engel nicht mehr bewacht Seit mich mein Engel nicht mehr bewacht, kann er frei seine Flügel entfalten und die Stille der Sterne druchspalten, denn er muss meiner einsamen Nacht nicht mehr die ängstliche Hände halten seit mich mein Engel nicht mehr bewacht.
Rainer Maria Rilke, 8.2.1898, Berlin el_mariachi 28.01.2003., 14:33 Ja se sluzim samo hrvatskim tako da ove gore kopirane pjesme s nekih drugih jezika ne razlikujem od kineskog. Sa tvojih usana kad sat zazvoni na kuli sred begove dzamije ja sicu sicu do baste satro sljive da poberem ti uzmi ibrik srebrn ibrik ko fol vode da doneses i tada priznat cu ti sve sapnut rijeci te volim te sa tvojih usana vrucina ubija jos pamtim legende starih plemena sto za ljubav glavu gube i umiru kada ljube i tada priznat cu ti sve sapnut rijeci te volim te Z. Arslanagic smotana2001 Ajde nek ti bude: Vesna Parun Ti koja imaš ruke nevinije od mojih Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
28.01.2003., 14:46
i koja si mudra kao bezbrižnost. Ti koja umiješ s njegova čela čitati bolje od mene njegovu samoću, i koja otklanjaš spore sjenke kolebanja s njegova lica kao što proljetni vjetar otklanja sjene oblaka koje plove nad brijegom.
Ako tvoj zagrljaj hrabri srce i tvoja bedra zaustavljaju bol, ako je tvoje ime počinak njegovim mislima, i tvoje grlo hladovina njegovu ležaju, i noć tvojega glasa voćnjak još nedodirnut olujama.
Onda ostani pokraj njega i budi pobožnija od sviju koje su ga ljubile prije tebe. Boj se jeka što se približuju nedužnim posteljama ljubavi. I blaga budi njegovu snu, pod nevidljivom planinom na rubu mora koje huči.
Šeći njegovim žalom. Neka te susreću ožalošćene pliskavice. Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri neće ti učiniti zla. I žedne zmije koje ja ukrotih pred tobom biti će ponizne.
Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih od uhoda na pustom drumu. Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah svojim suzama.
Ja ne dočekah naljepše doba njegove muškosti. Njegovu plodnost ne primih u svoja njedra koja su pustošili pogledi goniča stoke na sajmovima i pohlepnih razbojnika.
Ja neću nikad voditi za ruku njegovu djecu. I priče koje za njih davno pripremih možda ću ispričati plačući malim ubogim medvjedima ostavljenoj crnoj šumi.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, budi blaga njegovu snu koji je ostao bezazlen. Ali mi dopusti da vidim njegovo lice dok na njega budu silazile nepoznate godine.
I reci mi katkad nešto o njemu, da ne moram pitati strance koji mi se čude, i susjede koji žale moju strpljivost.
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu! Doma na cesti Ležah u prašini kraj ceste. Niti vidjeh lice njegovo niti on vidje lice moje.
Zvijezde sišle su, i zrak bijaše plav. Niti vidjeh njegove ruke niti on vidje ruke moje.
Istok postade ko limun zelen. Zbog ptice jedne otvorih oči.
Tada doznah koga sam ljubila čitav život. Tada on dozna kome je ruke grlio uboge.
I uze čovjek zavežljaj, i krenu plačući u svoj dom. A dom je njegov prašina na cesti kao i moj dom. @ngel el, majstore, svaka cast:top: :top:
28.01.2003., 14:48
ma, gdje me nadje!!! podsjetio si me na davna vremena, i evo mi osmijeha, od uha do uha....:D el_mariachi
28.01.2003., 15:01
@ndjela : kad te vec nalazim evo jos jedne...:D Prvo moram reci da je Arslanagic kopirao donekle gornju pjesmu isto kao sto je to i Stulic napravio kopirajuci H Heinea. Evo Stuliceve verzije kraj tanana sadrvana gdje zubori voda ziva setala se svakog dana sultanova cerka mila svakog dana jedno ropce stajalo kraj sadrvana
kako vrijeme prolazilo momce blijedje blijedje bilo pitala ga jednog dana sultanova kcerka mila kazuj ropce odakle si iz plemena kojega si ja se zovem Stulic Dzoni iz plemena starih azra sto za ljubav glavu gube i umiru kada ljube @ngel za ovu stulicevu nisam znala. a niti nisam znala da su se oni posluzili kod heine-a.
28.01.2003., 15:20
evo i jedne tin-ove, meni jako draga! notturno nocas se moje celo zari, nocas se moje vjedje pote; i moje misli san ozari, umrijet cu nocas od ljepote. dusa je strasna u dubini, ona je zublja u dnu noci; placimo, placimo u tisini umrimo, umrimo u samoci. smotana2001 Rilke: Ljubavna pjesma Kako da zadržim dušu svoju da se k tvojoj ne vine? kako bih je preko tebe uznio u visine? O, kako bih je skloniti htio uz nešto izgubljeno na dnu tmine, na jedno mjesto, strano i tiho, čiji se talas ne bi raznjiho kad se talasaju tvoje dubine. Al' sve što dirne tebe i mene, ko gudalo nas zajedno prene. Glas dviju struna, o mi to jesmo! Čijeg smo samo to glazbala zvuci i koji nas svirač drži u ruci? O, slatka pjesmo! A.G.Matoš Samotna ljubav Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi, na baršunu crnom leži teška noć; Čelom mi se truni spomen tvoje vlasiLjubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć? Otišla si. Gdje si? Ko da umrla si, Udaljenost ima smrti tužnu moć, Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasiPoginut ću noćas i za dragom poć. Ljubav nije sreća! - znaš li kad mi reče? Ljubav to je rana, i ta rana peče, Ljubav boli, boli, kao život boli.
28.01.2003., 20:33
Teško, teško onom koji voliNisi pravo rekla. Ljubav bol je, plamen, Ali muči samo kad sam sam - ko kamen. Karakala @ngel kaže: nocas se moje celo zari, nocas se moje vjedje pote; i
28.01.2003., 22:15
Zato je on tako dobar? ZATO! Pogledajte ovaj stih malo... Njegove se vjedje pote?! Vjedje se pote... Zato ne netko veliki pjesnik a netko samo pisac za biljeznicu... :s panon youth ali to nije ljubavna pjesma(tinova) verica
28.01.2003., 23:34
28.01.2003., 23:38
Bome ni ova Kavafijeva nije ljubavna :D panon youth kavafi nije niti baš poznat pjesnik:confused: verica
28.01.2003., 23:41
28.01.2003., 23:42
:confused: a sad kaj ja znam meni je skroz poznat Karakala panon youth kaže: ali to nije ljubavna pjesma(tinova)
28.01.2003., 23:52
Nije ljubavna ha?! :) Ovo je refleksivna pjesma?! A svaka refleksivna pjesma moze biti ljubavna. Ovisi kako si je tumacis. :s el_mariachi Vraca li se okus Kao poslije bolesti Strah me kad se sjetim Kuda me to moglo odvesti Osmijeh mi se vraca Neces me prepoznati Kao na slobodi opet ucim jesti hodati Otkako te ne volim Opet nocu kisilo je Izgubljeni zvuci boje Ni sa kim in ne dijelim Otkako te ne volim Netko mi iz vlaka masa Prazno mi je ali lakse Otkako te ne zelim Pitao sam ljude Kolko ce to trajati Moze li se umrijeti Hocu li se poslije kajati Gnjavio sam ljude
29.01.2003., 01:50
Pravio sam paniku Prejako je svjetlo Samo da se oci na nju naviknu Otkako te ne volim Opet nocu kisilo je Izgubljeni zvuci boje Ni sa kim in ne dijelim Otkako te ne volim Netko mi iz vlaka masa Prazno mi je ali lakse Otkako te ne zelim Otkako te ne volim A Dedic Sylvia_Plath
29.01.2003., 01:57 Karakala kaže: Nije ljubavna ha?! :) Ovo je refleksivna pjesma?! A svaka refleksivna pjesma moze biti ljubavna. Ovisi kako si je tumacis. :s of course :) QUOTE]panon youth kaže: kavafi nije niti baš poznat pjesnik:confused: [/QUOTE] I trebas biti zbunjen, trk u knjiznicu po svoj primjerak... @ngel panon youth kaže:ali to nije ljubavna pjesma(tinova)
29.01.2003., 03:23
Karakala kaže: Nije ljubavna ha?! :) Ovo je refleksivna pjesma?! A svaka refleksivna pjesma moze biti ljubavna. Ovisi kako si je tumacis. :s nisam studirala knjizevnost, pa neznam sto ulazi u definiciju "prave" ljubavne pjesme.....ali ja sam notturno, od kad sam ju prvi puta procitala, dozivjela kao ljubavnu pjesmu.....moze biti da nisam objektivna.....;) asa Cekaj me i ja cu sigurno doci Samo me cekaj dugo Cekaj me i kada zute kise noci ispune tugom...
29.01.2003., 11:24
to je i moja omiljena :) panon youth
29.01.2003., 11:50
Sylvia_Plath kaže: of course :) QUOTE]panon youth kaže: kavafi nije niti baš poznat pjesnik:confused: I trebas biti zbunjen, trk u knjiznicu po svoj primjerak... [/QUOTE] ok, znam ja za kavafija, još sam se smijao kad sam vidio da ga je glupa knjižničarka metnula pod antičku književnost samo zato jer s lijeve strane ima grčku verziju///:D ali on nije POZNAT pjesnik tipa lorca, neruda, rilke, prevert, matoš, ujević. OK. NOTTURNO se može shvatiti kao ljubavna pjesma, u nekom krajnjem slučaju. ali ujević nije pisao
ljubavnu poeziju. onog tipa - zaljubiš se u curu pa onda, zašto ju hoćeš, zašto nećeš, ona tebe ti nju, te je divna, te je prokleta, onda prohodate, pa ju više nevoliš itd. može se reći da je ujević pisao poeziju posvećenu Ljubavi; njegova poezija je idealistička .... Moje je tijelo od sna i bez težine. Ja sam putnik u eterske svježine i u milovike oblakove ležine. Iz područja sam prizraka i fantoma kao cvijet okusa haoma, kasna basma iz mirisnog doma. Zvijezdo Ljubavi, baci trak na terasu; Zvijezdo Ljubavi, moj bože i moj spasu. (zaravan u lječilištu) -------------------------------------evo, za mene ovo nije ljubavna pjesma, ako vama je, nek vam bude;) Kalista
29.01.2003., 15:14
Evo jo nešto od Nerude; MOME SU SRCU DOVOLJNE Mome su srcu dovoljne tvoje grudi, i krila moja za tvoju slobodu Iz mojih usta poletjet će u nebo ono što je spavalo u tvojoj duši U tebi je varka svakoga dana, stižeš ko rosa na cvijetne krunice, potkopavaš obzorje svojom odsutnošću, poput vala bježeći neprestano Rekao sam da si pjevala u vjetru, kao što pjevaju pinije i jarboli, ti si kao oni, visoka i šutljiva i često tužna kao putovanje Utočište, kao stari put, nastanjuju te jeke i glasovi čežnje, budim se i ponekad, sele i bježe ptice što su spavale u tvojoj duši Karakala 29.01.2003., 15:16 Kao što rekoh :), pjesma se moze interpretirati na različite načine. Naročito misaone iliti refleksivne pjesme. Vera Pavladoljska A koliko si imala ljubavnika? A koliko si imala ljubavnika? i gdje si sve s njima spavala? i sto su ti govorili? i kako, kako je bilo? Daj mi mira. cujes, daj mi mira, fuckam ti na tvoje fotografije spremljene u kutiju od cipela. pisamca o vjernoj ljubavi sakrivena po manzetama i u policama pod rubljem, prestani, prestani, idi vec, kao nesnosnu muhu pratim ocima tvoj lik po svim kutovima, idi, izleti kroz prozor, nek te odnese propuh, idi, nemam vremena, moram se ispavati, idi, rasplini se,
29.01.2003., 16:22
rastopi se negdje u toj narancastoj lokvi pod svjetiljkom, izgubi se medju slovima ove glupe knjige sto je citam. idi, ne volim te, nista necu, nista te ne pitam, to me ne zanima, fuckam ti na tvoje adrese i telefonske brojeve, i sijed i sijed cu te jos voljeti, nozaimeisusovo koliko, koliko si ih imala........... I to je ljubaf....:) Sotola Sylvia_Plath
30.01.2003., 00:56
PAULA Nicega drugog nema u ovoj pjesmi - sem tvog lica. Nicega drugog nema ovdje - sem tvojih zednih, kao noc sivih ociju. Kej se u jezero pruzio pravo kao puscana cijev Stojim na keju i pjevam o tebi kakvu te znam ujutru. Ne mislim na tvoje oci, tvoje lice. Niti na tvoje razigrane noge, noge trkackih konja. Zbog neceg drugog mislim na tebe ujutru na keju. Tvoje su ruke sladje no hljeb orahove boje kad me se taknes. Tvoje se rame ocesalo omoju ruku - jugozapadni vjetar krstari kejom. Zaboravljam tvoje ruke i tvoje rame i opet kazem: Nicega drugog nema u ovoj pjesmi - sem tvoga lica. Nicega drugog nema ovdje - sem tvojih zednih, kao noc sivih ociju. Karl Sandberg el_mariachi
31.01.2003., 01:06 Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini, sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će. Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje. A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično. Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo
čovjek, odbacih ono nejačko. Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada - licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav. (1 Korinćanima 13,1-13) Madame Hooch El_M! to ti je više ko neki zakonik o ljubavi nego ljubavna pjesma:(
31.01.2003., 01:58
cabon TI NE VOLIŠ I NE ŽALIŠ MENE
31.01.2003., 20:36
Ti ne voliš i ne žališ mene, nisam više mio srcu tvom? Gledajuć u stranu strast ti vene sa rukama na ramenu mom. Smiješak ti je mio, ti si mlada, riječi moje ni nježne, ni grube. Kolike si voljela do sada? Koje ruke pamtiš? Koje zube? Prošli su k'o sjena kraj tvog tijela ne srevši se sa plamenom tvojim. Mnogima si na koljena sjela, sada sjediš na nogama mojim. Oči su ti poluzatvorene i ti sanjaš o drugome nekom, al' ljubav prošla je i mene, pa tonem u dragom i dalekom. Ovaj plamen sudbinom ne želi, plahovita bješe ljubav vrućai k'o što smo slučajno se sreli, rastanak će biti bez ganuća. Ti ćeš proći putem pored mene da prokockaš sve te tužne zore. Tek ne diraj one neljubljene i ne mami one što ne gore. I kad s drugim budeš jedne noći u ljubavi, stojeći na cesti, možda i ja onuda ću proći i ponovo mi će mo se sresti. Okrenuvši drugom bliže pleći ti ćeš glavom kimnuti mi lako. "Dobro veče" tiho ćeš mi reći. "Dobro veče, miss" i ja ću tako. I ništa nam srca neće ganut, duše bit će smirene posvematko izgori, taj ne može planut, tko ljubljaše, taj ljubavi nema http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/10listopad/1003%20Jesenjin-link.jpgJesenjin cabon
31.01.2003., 20:40
Sotola Jiri JA SAD IDEM VAN Ja sad idem van i vratit ću se tek ujutro. Bit ću vani, ne čekaj me, idi spavati, ondje ću sjediti i čučati i doći ću pijan. Ja sad idem van i vratit ću se možda tek za tristo godina, pa zar je to neko vrijeme? Past ću ti na prozor u spodobi jednog bezprizornog razrokog fotona.Posadit ću se u obliku prašine, spale nelome s cipela, na prag tvojih vrata. A ti onda ne budi zla i pusti me k sebi.Ne pravi mi scene. Ljubavnike ćemo pokupiti u pokrivač i izbaciti kroz prozor. I ostavit ćemo sebi svjetlo.Ma pusti me k sebi. Ma pusti me već k sebi, pa pusti me već,zašto ti to toliko traje, to je nekoliko trenutaka, ma to je grozno dugo,pa ja ću tu usahnuti umrijeti umrijet od žalosti,ma molim te ipak otvori il' ću ti ta vrata razvaliti, kožu ću ti izgrebsti, oči ću ti iskopati ljubavi moja cabon Miljkovic Branko
31.01.2003., 20:41
UZALUD JE BUDIM Budim je zbog sunca koje objašnjava sebe biljkama Zbog neba razapetog izmeđju prstiju Budim je zbog riječi koje peku grlo Volim je ušima treba ići do kraja svijeta i naći rosu na travi Budim je zbog dalekih stvari koje liče na ove ovdje Zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom Zbog anonimnih riječi trgova budim je Zbog manufakturnih pejzaža javnih parkova Budim je zbog ove naše planete koja će možda Biti mina u raskrvavljenom nebu Zbog osmjeha u kamenu drugova zaspalih izmeđju dvije bitke Kada nebo nije bilo više veliki kavez za ptice nego aerodrom Moja ljubav puna drugih je dio zore Budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih Budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvjek sletjelu Sigurno je rekla: neka me traži i vidi da me nema Ta žena sa rukama djeteta koju volim To dijete zaspalo ne obrisavši suze koje budim Uzalud uzalud uzalud uzalud Je budim Jer će se probuditi drukčija i nova Uzalud je budim Jer njena usta neće moći da joj kažu Uzalud je budim Ti znaš voda protiče ali ne kaže ništa Uzalud je budim Treba obećati izgubljenom imenu nečije lice u pijesku moonlight
01.02.2003., 05:13
Dan je lijep jer ga oči tvoje gledaju. el_mariachi Kazete mi da zatvorim vrata Vrisnili bi od znatizelje da samo znate sto je iza Tamo je jedan klavir s prasnjavim tipilkama i rastimanim strunama Iza vrata sjedi ona za klavirom i ne svira vise oh to je tako davno bo
10.02.2003., 20:59
Slusao sam je Dok je svirala klavir i kad bi pocela svirati zadrzao bih dah Rekla mi je da ce zauvijek ostati sa mnom mada se to samo tako cinilo svirala je samo za mene ulazio sam jos pod kozu u zanosu bjesa zatvaram vrata pitaju me o njoj Otvorena su vrata Oh kako vristite Cujem majku kako moli I oca koji ulazi ta tjerate je od klavira i ne vjerujete mi da sam smtrno bolestan od brige i patnje preveo el_m dedica Ljudi tko je autor i kako se zove pjesma koja ide mislim ovako: Pogledaj one oblake Vera, najavljuju oluju... ... a mi smo tako prokleto sami.. Help:) :s dedica
13.02.2003., 23:46
13.02.2003., 23:51
Mislim da se zove Dolazak oluje :rolleyes: dedica Zar nitko ne zna autora...:confused: :eek: heeelp:)
15.02.2003., 12:54
asa Divno je kad zena ima petlju da te uzme k sebi onda kad si slab Divno je kad ćutim snagu njenu koja me vadi iz moga blata van..Gibbbbbbbbboooooooooooooo
16.02.2003., 14:08
cabon dedica kaže: Ljudi tko je autor i kako se zove pjesma koja ide mislim ovako: Pogledaj one oblake Vera, najavljuju oluju... ... a mi smo tako prokleto sami.. Help:) :s
27.05.2003., 23:22
...nadam se da je dedica jos ziv i da ponekad navrati na forum...dakle dedice stvari stoje ovako: PRIBLIŽAVANJE OLUJE
PogIedaj one oblake, Vera, zašto šutiš Nisam, zaboga, životinja, aIi evo kiše Kako je naglo zahIadnjeIo DaIeko smo od grada
U redu, Vera, nikad neću zaboraviti što si mi darovala Mi smo sada jedno i čemu govoriti Žuti oblaci obično donesu tuču Sve je već nijemo, zrikavci i žito
Ako ti želiš, možemo i ostati Bojim se za tebe, za mene je svejedno Gromovi su opasni u poljima A mi smo sada najviši (i tako prokleto sami)
Mnogi će ratar večeras kukati nad zrnjem prosutim iz klasja Ne bih mogao pristati da toliko ovisim o mijenama Ne plači, Vera, to su samo živci I oni slute oluju
Kažem ti, život je u svemu mnogo jednostavniji Evo i prvih kapi, sad će početi urnebes
Zakopčaj haljinu, gIe i cvijeće se zatvara Ne bih sebi oprostio da ti se nešto dogodi
Dakako, ovo će mjesto u mojem sjećanju ostati sveto MoIim te brže koračaj i nemoj se osvrtati autor Slavko Mihalic Cinnamon Girl
31.05.2003., 15:19
Ukrascu tvoju senku, obuci je na sebe i pokazivati svima. Bices moj nacin odevanja svega neznog i tajnog. Pa i onda, kad dotrajes, iskrzanu, izbledelu, necu te sa sebe skidati. Na meni ces se raspasti. Jer ti si jedini nacin da pokrijem golotinju ove detinje duse. I da se vise ne stidim pred biljem i pred pticama. Na poderanim mestima zajedno cemo plakati. Zasivacu te vetrom. Posle cu, znam, pobrkati moju kozu sa tvojom. Ne znam da li me shvatas: to nije prozimanje. To je umivanje tobom. Ljubav je ciscenje nekim. Ljubav je neciji miris, sav izatkan po nama. Tetoviranje mastom. Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji. Ti si moj nacin toplog. Obuci cu te na sebe da se, ovako pokipeo, ne prehladim od studeni svog straha i samoce.
MIKA ANTIC, Kroj colora Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar, čiji pogled gasne u magli i memli, živio sam usput, ko da sanjam, kao mnogi drugi ljudi na toj zemlji. I tebe sad ljubim po navici, dijete, zato što sam mnoge ljubio, bolećiv, zato usput, ko što palim cigarete, govorim i šapćem zaljubljene riječi. "Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću", a u duši vazda ista pustoš zrači; ako dirneš strast u čovjekovu biću, istine, bez sumnje, nikad nećeš naći. Zato moja duša ne zna što je jeza odbijenih želja, neshvaćene tuge. Ti si, moja gipka, lakonoga brezo, stvorena i za me i za mnoge druge.
01.06.2003., 22:43
Ali, ako tražeć neku srodnu dušu. vezan protiv želje, utonem u sjeti, nikad neću da te ljubomorom gušim, nikad neću tebe grditi ni kleti. Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar, čiji pogled gasne u magli i memli, i volim te usput, ko da sanjam, kao mnoge druge na toj zemlji. S. Jesenjin mostarske_kise
12.06.2003., 23:53
pozdravljam staru klapu sa "staaaaaaaarog foruma" i naravno...sve ostale U onoj noci s petka na subotu Sudnjega ccasa u tvome zivotu cistaja djevo i najredjii cvetu Poslednje sto si ti od mene cula Bilo je: ”Volim te Najvise na svetu!” Ali na cemu bi onaj sto ne ume Vise ziveti odrzao sebe Da mu usnama љto se ne dvoume Ne dodade slamku I rec: ”I ja tebe!”
Beckovic :) :) Agatha 16.06.2003., 20:31 Nemojte mi zamjeriti sto cu uvrstiti jednu ljubavnu pjesmu ne zato sto je lijepa, nego zato sto je smijesna. Ali ne mogu odoljeti. GIZDAVA GOSPO Gizdava gospo, vi ste uzdah moj! Kada vas vidim, zar me kida vruci; iz polja, s posla, vracajuc se kuci ko ludjak idem vicuc oja oj. Trcim i trcim, pustivsi volove i kad ne radim, moje misli plove za vama sto ste dicnija od zlata, ko potocnica miljem ste bogata, ko cvijet brnistre okrunjena sjajem. Ako vam, gospo, sve to srce dira, s prozora vaseg pogledajte na me, a ja vam, evo, za uzdarje dajem: svinjcetu vasem punu korpu zira, teletu vasem punu korpu slame. A vama, gospo duse umiljate, vama donosim kosaru salate. (Nepoznati pjesnik, 14. st, Italija) dedica
22.08.2003., 00:35 cabon kaže: ...nadam se da je dedica jos ziv i da ponekad navrati na forum...dakle dedice stvari stoje ovako:
PRIBLIŽAVANJE OLUJE
PogIedaj one oblake, Vera, zašto šutiš Nisam, zaboga, životinja, aIi evo kiše Kako je naglo zahIadnjeIo DaIeko smo od grada
U redu, Vera, nikad neću zaboraviti što si mi darovala Mi smo sada jedno i čemu govoriti Žuti oblaci obično donesu tuču Sve je već nijemo, zrikavci i žito
Ako ti želiš, možemo i ostati Bojim se za tebe, za mene je svejedno Gromovi su opasni u poljima A mi smo sada najviši (i tako prokleto sami)
Mnogi će ratar večeras kukati nad zrnjem prosutim iz klasja Ne bih mogao pristati da toliko ovisim o mijenama Ne plači, Vera, to su samo živci I oni slute oluju
Kažem ti, život je u svemu mnogo jednostavniji Evo i prvih kapi, sad će početi urnebes Zakopčaj haljinu, gIe i cvijeće se zatvara Ne bih sebi oprostio da ti se nešto dogodi
Dakako, ovo će mjesto u mojem sjećanju ostati sveto MoIim te brže koračaj i nemoj se osvrtati
autor Slavko Mihalic Hvala...hvala to je to!!!! malo kasnim ali uvijek stizem....jos kad me i podsjete:) :) Mrga Cvarak el_mariachi kaže: @ndjela : kad te vec nalazim evo jos jedne...:D
23.08.2003., 02:48
Prvo moram reci da je Arslanagic kopirao donekle gornju pjesmu isto kao sto je to i Stulic napravio kopirajuci H Heinea. Evo Stuliceve verzije ... to se nekoc zvalo prepjev (http://www.lux-lyrikon.de/html/heine_iii.html), a ne kopiranje :rolleyes: Sandra October
23.08.2003., 11:54
Svjetlost Samo da se uz tebe budim, meni na svijetu ne treba vise. Da svaku tvoju mijenu slutim, da zrak u tvojoj blizini disem. Samo da tiho uz tebe sutim prisutan kao svjetlost bez glasa. I da ti oci ocima cutim, kao da cu te izgubiti, sada, ovoga casa. Enes Kišević
:) :) diadora I ti hoces da se volimo Mozes da me pravis od moga pepela Od krsa moga grohota Od moje preostale dosade
23.08.2003., 16:55
Mozes lepotice Mozes da me uhvatis za pramen zaborava Da mi grlis noc u praznoj kosulji Da mi ljubis odjek Pa ti ne umes da se volis Vasko Popa -=zErO-oNe=Jos puno ih je dragih, ali evo jedna... Tin Ujevic, Kolajna I Stupaj sa svojim mrakom kroz propast horizonta;
25.08.2003., 21:26
sa tajnom i oblakom od fronta, pa do fronta. Stupaj sa svojom tmušom kroz ponoc cijele zemlje; pjevaj sa svojom dušom gdje god se spava i drijemlje * Dosta je laži ! Što mi treba to nije mnogo, dobri Bože, i toliko se dati može; tek ljubav žene, vidik neba I ništa drugo. Ništa vece. Da je u tebe dobre volje, meni bi bilo cisto bolje i -- cisto ravan put do srece. finalnifantazista
26.08.2003., 20:48
TO SOME LADIES. (by John Keats) What though while the wonders of nature exploring, I cannot your light, mazy footsteps attend; Nor listen to accents, that almost adoring, Bless Cynthia's face, the enthusiast's friend: Yet over the steep, whence the mountain stream rushes, With you, kindest friends, in idea I rove; Mark the clear tumbling crystal, its passionate gushes, Its spray that the wild flower kindly bedews. Why linger you so, the wild labyrinth strolling? Why breathless, unable your bliss to declare? Ah! you list to the nightingale's tender condoling, Responsive to sylphs, in the moon beamy air. 'Tis morn, and the flowers with dew are yet drooping, I see you are treading the verge of the sea: And now! ah, I see it—you just now are stooping To pick up the keep-sake intended for me. If a cherub, on pinions of silver descending, Had brought me a gem from the fret-work of heaven; And smiles, with his star-cheering voice sweetly blending, The blessings of Tighe had melodiously given; It had not created a warmer emotion Than the present, fair nymphs, I was blest with from you, Than the shell, from the bright golden sands of the ocean Which the emerald waves at your feet gladly threw. For, indeed, 'tis a sweet and peculiar pleasure, (And blissful is he who such happiness finds,) To possess but a span of the hour of leisure, In elegant, pure, and aerial minds. Od dosad navedenoga, Neruda mi je najdraži. verica Zbog tog što ti ruke ne uspjeh zadržati same, Zbog tog što sam slane ja izdao usne i nježne,
27.08.2003., 11:37
U tamnoj akropoli moram jos čekat da svane. O, kako ih mrzim, te mirisne brvnare dnevne. Opremaju ahejski muževi konje sred tame, I zubata pila po stijenkama oštro zagrebe, I nikako suha u venama vreva da stane, I nema ni imena, odljevka, zvuka za tebe. Pa kako sam mogao mislit na povratak prije, I kako sam smio? I zašto se odmah othrvah? Još mrak se ne rasu, ni pijetao pjevao nije, A sjekira vrela ni zasjekla nije jos drva. Ko prozračna suza na zidu je izbila smola, I osjeća grad u svim drvenim rebrima škripu, Al šiknu ka stubama krv, i na juriš je pošla, I lik onaj zamamni prisni se mužima triput. Gdje mila je Troja? Gdje carski, gdje dom djevičanski? Kućerak ce Prijamov visok bit uskoro smrvljen. I drveni suhi dažd pada od strelica lakih, I šikljaju strelice druge iz zemlje ko grmlje. I ubod se posljednje zvijezde već gasi bez bola, I osvit u prozor će pokucat meni po lasti. I spori dan, poput u slami tek prenutog vola, Niz ulice, hrapave od sna dugačka, se klati. Osip Mandelstam studeni1983 PISMO ZENI
Vi pamtite, vi sve dobro pamtite, znamo, kako sam stajao vama sucelice; uzbudeno ste hodali po sobi amo, tamo i grube mi rijeci bacali u lice.
Govorili ste: rastati se treba, da vas je slomio, ovaj zivot gadan, da vam je sluzit koru hljeba, a meni je da sve nize padam.
17.09.2003., 23:09
Ljubljena! Srce niste dali meni. I niste znali da sred toga draca ja bijah kao konj, i sav u pjeni, osinut bicem smiona jahaca. Vi niste znali, u dimu sto se klati i u zivotu koji siba bura, mucim se stoga sto ne mogu znati kamo nas sudba dogadanja gura.
Licem k licu lica vidjet nije. Vidi se bolje na rastojanju. Kad more kipi i vrije brod je u bijednome stanju. Zemlja je brod! I naglo neko u zivot novi, novu slavu i pored bure, ravno prijeko, uputio je ladju pravu.
Tko od nas nije na palubi tako psovao, bljuvao, padao s nogu? Malo je tih sto sasvim lako valjanje takvo podnijeti mogu.
Tada sam i ja, uz huku voda, no dobro znajuci sto radim, sisao na dno ovog broda, jer povracanja tog se gadim.
To dno bjese ruska krcma neka i ja uz casu svakim danom, znajuc da patnji nema lijeka, ubijam sebe u otrovom pjanom.
O ljubljena! ja bijah zao i oci su vase bolno sjale, jer pred vama sam cesto znao traciti sebe na skandale.
Vi niste znali, u dimu sto se klati i u zivotu koji siba bura mucim se stoga sto ne mogu znati kamo nas sudba dogadanja gura. ................ Godine su prosle. ja sam u dobu inom. Ne osjecam i ne mislim po staru. I govorim za praznike, uz vino: hvala i slava kormilaru.
Danas me neka tiha njeznost pece. Sjetih se vaseg umora i jada. I evo, zurim, hocu da vam recem kakav sam bio
i kakav sam sada!
Ljubljena! Mogu ponosno da pisem: ja nisam pao umiruci i sad u ovoj zemlji, vise od sviju, saputnik sam ljuci.
Ja nisam taj sto bijah tada. Ne bih vas mucio ko u ono vrijeme. Za znamen slobode i casnog rada cak do Lamansa spreman sam da krenem.
Oprosti mi ... ja znam: vi ste druga vi provodite s muzem zivot cedan i ne treba vam prosli jad i tuga, i ja sam vama posve nepotreban.
Nek zivot vodi vas zvijezda sto plamti, pod toplim dlanom obnovljene sjeni; No s pozdravima zauvjek vas pamti poznanik dobri, vas. valnea ... jos bi nam mogla desiti se ljubav, desiti- velim ali ja ne znam da li da je zelim, ili ne zelim. ... mozda ces se jednom uvece pojavit prekrasna, u plavom, ne sluteci da si svoju svjetlost lila mojom davnom javom,
18.09.2003., 10:05
i ja, koji pisem srcem punim tebe ove cudne rime, oh, ja necu znati, ceznjo moje biti, niti tvoje ime! (cesaric - povratak) ShroOm Tek se ukljucujem, ne znam da li je nesto od ovoga bilo ali neka ih : ) ~~~~ Ova je pesma za tvoja usta od visanja i pogled crni Zavoli me kad jesen duva u pijane mehove ja umem u svakoj kapiji da napravim juni i nemam obicne srece i nemam obicne grehove Podelicu sa tobom sve bolesti i zdravlja zavoli moju priliku sto tetura niz dan sutra nas mogu sresti ponori ili uzglavlja -svejedno lepo je nemati plan. Lepo je biti cinovnik ili doktor, uputi telegram mom ocu:"Postoji tuzna divota vas sin ne ume ljude da spasava od smrti, on, znate, spasava od - zivota..." Zavoli moj trag osmeha na rubu case, na cigareti, i blatnjav hod duz ulica koje nekuda vode. Bicemo suvise voljeni ili suvise prokleti. Budi uz mene kada odem. Miroslav Antic Kada mi nedostajes Mislim tudje misli Kradem svoje vreme Provlacim ga Izmedju oblaka, snova, Daljine i snega... Kada pozelim Da ti nedostajem Odsanjam pesmu Zatvorim oci I na kaldrmi zamislim Cvet beli. Kada te nema Jer tako hocu Zaledim osmeh U sebi kazem ime Udahnem duboko I pomislim Tako mi nedostajes... Zbog svega sto smo najlepse hteli hocu uz mene nocas da krenes. Ma bili svetovi crni, ili beli, ma bili putevi, hladni, ili vreli nemoj da zalis ako svenes. Hocu da drzis moju ruku da se ne bojis vetra i mraka, uspavana i kad kise tuku, jednako krhka, jednako jaka. Hocu uz mene da se svijes korake moje da uhvatis, pa samnom bol i smeh da pijes i da ne zelis da se vratis. Da samnom ispod crnog neba, pronadjes hleba komadic beli
25.09.2003., 02:02
pronadjes sunca komadic vreli pronadjes zita komadic zreli. il crknes ako crci treba zbog svega sto sto najlepse hteli. Walkyra
25.09.2003., 03:09
OBIČNA PJESMA Sve je neobično ako te volim, vrtuljak što se okreće igračke i djeca. Veče koje silazi spava u mojoj duši. Znam, veče koje silazi, stepenice, vjetar, sve same obične stvari što se ne mogu ponoviti, jer smrt se ne ponavlja, ni ti se ne ponavljaš u meni. Sve je neobično ako te volim: more skida i svlači svoje plašljivo tijelo, zatvorenih očiju i vlažno od poljubaca. Ja više nisam isti, slušajuć' glas na nekoj samotnoj stanici dok me obilazi kiša mijenjam te u sebi. Samo ruže što tonu. Tjeskoba, obična pjesma, plači ponovo dok svoje teške vjeđe zaboravljaš u snu poput marame na licu koje bdije. Sve je neobično ako te volim, ako te volim. Zagledana u nebo ti postojiš kao svjetlo pregaženo u tmini. Zvonimir Golob el_mariachi 25.09.2003., 10:17 Ima jedna pjesma koju Serbedzija recitira i mislim da je Arsen Dedic napisao...ide ovako: Nocu dok Ti spavas Moje srce kuca za te Tebi se nista Ne smije desiti Toliko, toliko te volim Od jucer tek si tu I o tebi malo znam Al mogu zivot svoj Da ti dam... -------------------------------Jel neko zna nastavak? Nema na netu. Fala:top: Vanjushka Pisi mi na zelenu adresu ljeta. Poljupci koje mi saljes neka bude posljednje vecernje novosti. Glava mi je puna nekih divnih soneta, a nema nikog ni da mi oprosti i ne oprosti. Jutros su opet pisali nesto povodom moje najnovije zbirke. O uticajima ponovo izmislili su citave price. Najveci uticaj na mene izvrsila je jedna apsolventkinja germanistike, ali to su precutali, jer, zaboga, koga se to tice. Koga se tice to sto si ti za mene i Honolulu i Madagaskar i Meksiko, Istorija koju, klecajuci, obidjoh uzduz i popreko. Tvoje ime nije uslo ni u jedan leksikon. Nema te ni u jednoj enciklopediji,
25.09.2003., 23:51
ni u jednom "Ko je ko" Ali za mene ti si sve, kao vojniku prvi dan mira, krevet i suze i cvijece u vazi. Tvoje oci su mi jedina lektira u ovom danu koji prolazi i odlazi. Izet Kiko Sarajlic Alyssa
26.09.2003., 18:15
Svida mi se kad sutis... Svidas mi se kad sutis jer si kao odsutna, i cujes me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te. Cini se kao da su ti letjele oci i cini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta. Kako su stvari sve ispunjene dusom mojom izranjas iz stavri, ispunjena dusom mojoj. Leptirice sna, dusi mojoj si slicna, i slicna si rijeci melankonija. Svidas mi se kad sutis i kad si kao udaljena. I kada kao da se zalis, leptiricu u gukanju. I cujes me izdaleka, i glas moj ne dostize te: Pusti me da sutim s mucanjem tvojim. Pusti me da ti govorim takoder s tvojom sutnjom jasnom kao svijeca jedna, prostom kao jedan prsten. Kao noc si, sutljiva i zvjezdana, tako daleka i jednostavna. Svidas mi se kad sutis jer si kao odsutna. Udaljena i bolna kao da si umrla. Jedna rijec tada, osmijeh dovoljan je jedan. I veseo sam, veseo sto to nije tocno. Pablo Neruda Jos mi je dobra njegova, odnosono najdraza mi je isto od Nerude Ljubavna pjesma :kava: Blaise Mostarske kiše U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni, jao kad bih znao sa kim sada spava, ne bi joj glava, ne bi joj glava, jao kad bih znao ko je sada ljubi, ne bi mu zubi, ne bi mu zubi, jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije još nedozrele. Govorio sam joj ti si derište, ti si balavica, sve sam joj govorio. I plakala je na moje ruke, na moje reči, govorio sam joj ti si anđeo, ti si đavo, telo ti zdravo što se praviš svetica, a padale su svu noć neke modre kiše nad Mostarom. Nije bilo sunca, nije bilo ptica, ničeg nije bilo. Pitala me je imam li brata, šta studiram, jesam li Hrvat, volim li Rilkea, sve me je pitala.
28.09.2003., 08:38
Pitala me je da li bih mogao sa svakom tako sačuvaj Bože, da li je volim, tiho je pitala, a padale su nad Mostarom neke modre kiše, ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini al' nije htela to da čini, nije htela il' nije smela, vrag bi joj znao. Jesen je, ta mrtva jesen na oknima njene oči ptica, njena bedra srna, imala je mladež, mladež je imala, ne smem da kazem, imala je mladež, mali ljubičast, ili mi se čini. Pitala me je da li sam Hrvat, imam li devojku, volim li Rilkea - sve me je pitala, a na oknu su ko božićni zvončići moga detinjstva zvonile kapi i noćna pesma tekla tihano niz Donju Mahalu, Ej, Sulejmana othranila majka. Ona je prostrla svoje godine po parketu. Njene su usne bile pune kao zrele breskve, njene su dojke bile tople ko mali psići. Govorio sam joj da je glupava, da se pravi važna, Svetlana, Svetlana, znaš li ti da je atomski vek, De Gol, Gagarin i koještarije, sve sam Joj govorio, ona je plakala, ona je plakala. Vodio sam je po Kujundžiluku, po aščinicama, svuda sam je vodio, u pećine je skrivao, na čardak je nosio, pod mostovima se igrali žmurke, Neretva ždrebica, pod starim mostom Crnjanskog joj govorio, što je divan, šaputala je, što je divan. Kolena joj crtao u vlažnom pesku, smejala se tako vedro, tako nevino, ko prvi ljiljani, u džamije je vodio, Karađoz-beg mrtav, premrtav pod teškim turbetom; na grob Šantićev cveće je odnela, malo plakala, kao i sve žene, svuda sam je vodio. Sada je ovo leto, sad sam sasvim drugi, pišem neke pesme, u jednom listu pola stupca za Peru Zupca i ništa više, a padale su svu noć nad Mostarom neke modre kiše, ona je bila raskošno bela u sobnoj tmini al' nije htela to da čini, nije htela, il' nije smela, vrag bi joj znao. Ni ono nebo, ni ono oblačje, ni one krovove, bledunjavo sunce - izgladnelog dečaka nad Mostarom ne umem zaboraviti, ni njenu kosu, njen mali jezik kao jagodu, njen smeh što je umeo zaboleti kao kletva; onu molitvu u kapeli na Bijelom Bregu, Bog je veliki, govorila je, nadživeće nas; ni one teške, modre kiše, o jesen besplodna, njena jesen...
Govorila je o filmovima, o Džemsu Dinu, sve je govorila, malo tužno, malo plačljivo o Karenjini; govorila je Klajd Grifits ne bi umeo ni mrava zgaziti, smejao sam se - on je ubica, ti si dete; ni one ulice, one prodavce poslednjeg izdanja "Oslobođenja", ni ono grožđe polusvelo u izlozima ne umem zaboraviti, onu besplodnu gorku jesen nad Mostarom, one kiše, ljubila me je po cele noći, grlila me i ništa više, majke mi, ništa drugo nismo. Posle su opet bila leta, posle su opet bile kiše, jedno jedino malo pismo iz Ljubljane, otkuda tamo, ni ono lišće po trotoarima, ni one dane, ja više ne mogu, ja više ne umem izbrisati. Piše mi, pita me šta radim, kako živim, imam li devojku, da li ikad pomislim na nju, na onu jesen, na one kiše, ona je i sad, kaže, ista, kune se Bogom potpuno ista, da joj verujem, da se smejem davno sam, davno, prokleo Hrista a i do nje mi baš nije stalo, klela se, ne klela, mora se tako, ne vrede laži. Govorio sam joj o Ljermontovu, o Šagalu, sve sam joj govorio, vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu knjigu, čitala popodne, u kosi joj bilo zapretano leto, žutilo sunca, malo mora, prve joj noći i koža bila pomalo slana, ribe zaspale u njenoj krvi; smejali smo se dečacima što skaču s mosta za cigarete, smejali se jer nije leto, a oni skaču - baš su deca, govorila je: mogu umreti, mogu dobiti upalu pluća... Onda su dolazile njene ćutnje, duge, preduge, mogao sam slobodno misliti o svemu, razbistriti Spinozu, sate i sate mogao sam komotno gledati druge, bacati oblutke dole, niz stenje, mogao sam sasvim otići nekud, otići daleko, mogao sam umreti onako sam u njenom krilu, samlji od sviju, mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu, u stenu, sve sam mogao... Prste je imala dugačke, krhke, beskrvne a hitre, igrali smo se buba-mara i skrivalice, Svetlana izađi, eto te pod stenom, nisam valjda ćorav, nisam ja blesav, hajde, šta se kaniš,
dobićeš batine; kad je ona tražila - mogao sam pobeći u samu reku - našla bi me, namiriše me, kaže, odmah, pozna me dobro. Nisam joj nikad verovao, valjda je stalno ćurila kroz prste. Volela je kestenje, kupili smo ga po Rondou, nosila ga u sobu, vešala o končiće, volela je ruže, one jesenje, ja sam joj donosio, kad svenu stavljala ih je u neku kutiju. Pitao sam je šta misli o ovom svetu, veruje li u komunizam, da li bi se menjala za Natašu Rostovu, svašta sam je pitao, ponekad glupo, znam ja to i te kako; pitao sam je da li bi volela malog sina, recimo plavog, skakala je od ushićenja - hoće, hoće, a onda, najednom, padala je u neke tuge ko mrtvo voće: ne sme i ne sme, vidi ti njega, kao da je ona pala s Jupitera, ko je to, recimo, Zubac Pera, pa da baš on a ne neko drugi, taman posla, kao da je on u najmanju ruku Brando ili takvi. Govorio sam joj ti si glupa, ti si pametna, ti si đavo, ti si anđeo, sve sam joj govorio. Ništa mi nije verovala. Vi ste muškarci rođeni lažovi, vi ste hulje, svašta je govorila. A padale su nad Mostarom neke modre kiše... Stvarno sam voleo tu Svetlanu jedne jeseni, jao, kad bih znao sa kim sada spava, ne bi mu glava, ne bi mu glava, jao, kad bih znao ko je sada ljubi, ne bi mu zubi, ne bi mu zubi, jao, kad bih znao ko to u meni bere kajsije, još nedozrele. Pero Zubac mostarske_kise Mozda niko nije umeo da te zeli ovako kao ja nocas. Tvoje ruke bele kao samoca. Tvoja bedra sa ukusom platna i voca. Tvoj malo sustavi glas. Sa nosom decackim prilepljenim uz okno vagona, nejasan samom sebi kao oprostajno pismo padavicara, i cudno uznemiren toplinom kao razmazen pas,
02.10.2003., 23:56
putujem, evo, putujem da natrpam u glavu jos neslucene predele, da drvecu pozelim najlepsu laku noc na svetu, da se vrtim kao lisce, kao vetar po travnjacima, kao zvezde i ptice. Da malo nemam plan. Da imitiram klavijature, liftove i okean. Da zaboravim ruku na tvom struku. I lice uz tvoje lice.
M.Antic ShroOm
04.10.2003., 19:26
Znam, mora da je tako: nikad se nismo sreli nas dvoje, mada se trazimo podjednako zbog srece njene i srece moje. Pijana kisa, siba i mlati, vrbama vetar cupa kosu. Kuda cu? U koji grad da svratim? Dan je niz mutna polja prosut. Vucaram svetom dva prazna oka zurim u lica prolaznika. Koga da pitam, gladan i mokar, zasto se nismo sreli nikad? Il je vec bilo? Trebao korak? Mozda je sasvim do mene dosla. Al' ja, u krcmu svratio gorak, a ona ne znajuci - prosla. Ne znam. Ceo svet smo obisli u zudnji ludoj podjednakoj, a za korak se mimoisli. Da, mora da je tako. -M. Antic Mayflower SLUTNJA Idem u susret nekoj nepoznatoj. Da li je blizu ili je daleko,
05.10.2003., 05:29
Ja ne znam. Ali da ti oci sjaju Dosta je znati da te ceka neko. U strahu za ljubav ispitujem srce. Sto ima za nju? Ima, ima dosta. Ja joj se smijesim negdje u daljinu: Docekaj spremna svoga gosta. D. Cesaric kunigunda And She Purred And she purred like an animal With one instinctual goal: To make me master of her body, And lord of her seething soul. And I knew she was lost in desire, As she pulled me down on top of her. And she wanted my weight to crush her At the moment of her pleasure. She was prostrate and hungry, Breathing hard and deliberately. She was screaming and moaning, Keeping the rhythm I decreed. She did sweat and it tasted salty As I slithered across her silky hide. Pools of my sweat lay on her And they boiled in our fire. Time was incinerated and The universe collapsed As my mouth suckled her slippery breasts And my fingers seized her dancing ass. And I pulled her electric hair And licked the fires of her hell. Then my lips erased her mouth And stole her breath, as well. And she begged for every thrust. Her nails tore at my skin. Her hands gripped my buttocks And pulled them tightly in. All our thoughts converged As I cemented her shoulders to the floor, Jamming home my feelings To her existential core. Then the walls began to crack And the earth began to rumble. Wild winds began to blow And our bodies began to tremble. Lightning shot from heaven And thunder did retort. And the cosmos sang our praises As the gods roared their support. And all life knelt in submission: Redwoods, spirits, insects. And I was the effect and the cause And I was all love and all sex.
14.10.2003., 12:52
And And And And
I I I I
was was was was
the the the the
god. cock. creator. clock.
Then the ocean of life poured over us Washing us virginally pure. And time remained but a memory As I lay myself beside her. Our spent minds Drifted hither; Our spent bodies Curled up together -My leg across her leg, Her head against my chest. And we welcomed sleep as deeply As we had accepted death. theis kunigunda
14.10.2003., 12:57
two brains two brains making love in words, lust encased in electron codes, crossing mountains and rivers, traveling miles and miles over cables and wires and microwaves-nearly instantaneous in its immediacy, almost vicarious in its intimacy. what would Robert Burns say, Shelley or Keats or Dickinson, Shakespeare or Poe, Wordsworth or Tennyson? would they call it love like any other, or some virtual drug for addicted lovers? your fingers touching plastic keys become your fingers touching me. so deep my infatuation so complete my imagination, that I feel the sensations of you on my skin-a Penthouse forum letter written on the fly, an abbreviated seduction transcribed live, a sultry novelette improvised, an erotic daydream come alive-truer even than the truest of lies, so true, I see my passion rise and shoot new stars into night skies further igniting the libidinous fire of two brains burning with on-line desire. theis mauretanac
15.10.2003., 19:40
Plava pjesma Prodavala je krizanteme, oči je imala poput pjesme ove. Mirisala divno…na samoću, Tiho se ušuljala u moje snove. Osmijeh je skrivala iza cvijeća, al pogled je odavao misli skrite, drhtavim glasom kada bi rekla... Samo izvolite!...Šta želite Postao sam ljubitelj krizantema... očiju poput pjesme ove, crnomorskih mirisa slatkih i nje što ušla je u moje snove. I svako jutro krizanteme nove na stolu hotelske sobe slažem, a očima plavim poput pjesme ove, sve je već jasno...jasno da lažem. Dok pjesma plava poput očiju njenih raspjevala se dušom da joj kraja nema stojim na obali Crnoga mora, gledam prodavačicu krizantema. A.D. Nessebar, na Crnome moru srpanj1998 dolores_haze na jezeru je ljubih,a ličila mi na trsku sva treperila u svom smehu mladenačke nežnosti zaklinjala mi se u ljubav dok sam joj otvarao male ruke i kolena.tražih istinu tih reči u očima koje behu odsutne,tražih u toj ljupkosti nešto od moje buduće kćeri.bejah žedan, sve više žedan dok ispijah slast tih cvetnih usana bejah daleko od sebe,daleko u njoj samoj. skidoh joj haljinu,ukaza se telo žene - trske bila je bela kao lopoč na jezeru.njeno vitko telo njeni dlanovi na mom licu.pobojah se snage svoje muškosti ona je treperila u mojim očima kao trska kao trska
15.10.2003., 22:14
( Jovica Đurđić ) -=zErO-oNe=VOLIO SAM VAS Volio sam Vas; i ljubav jos, mozda, Nije ugasla sva u srcu mom; No nek Vas ona sad ne brine vise, Ja necu da Vas rastuzujem njom. Volio sam Vas nijemo i bez nade, S ljubomorom i strepnjom srca svog; Volio sam Vas iskreno i njezno, Volio Vas tako drugi, dao Bog A.S. Puskin
05.11.2003., 18:55
Karakala Nitko vise ne voli ljubavnu poeziju? :( Nitko ne zna neke stihove... :(
10.11.2003., 23:21
bipolar2000 Karakala kaže: Nitko vise ne voli ljubavnu poeziju? :( Nitko ne zna neke stihove... :( evo (http://www.forum.hr/showthread.php?s=&postid=828542#post828542) :)
10.11.2003., 23:38
Mayflower Pjesma o probudjenim uspomenama
13.11.2003., 05:59
Propala ljubav ne nosi se na put Kao sto nosis kovcege i sveznje. U spomenima zivot samo spava; Kad probudi se -- oni budu ceznje. Putujes dane i putujes noci: Oni su tvoje drustvo u samoci. U zanosima, lutanju daleku Oni te naglo zabole, zapeku. Otides dalje. Oni dublje riju I glumljenu ti radost tiho piju. Na dnu ti srca cuce sumnje; cuju Micanje svake nade, pa je truju. Tjeskobama, ljubomorom te muce, U sutra sjenu bacajuc od juce. Dobrisa Cesaric dolores_haze a koliko si imala ljubavnika? i gdje si sve s njima spavala? I sto su ti govorili? I kako,kako je to bilo? Daj mi mira, čuješ,daj mi mira,fućkam ti na tvoje fotografije spremljene u kutiju od cipela. Pisamca o vjernoj ljubavi sakrivena po manžetama i u policama pod rubljem,prestani, prestani,idi već,kao nesnosnu muhu pratim očima tvoj lik po svim kutovima,idi, izleti kroz prozor,nek te odnese propuh,idi,nemam vremena, moram se ispavati,idi,rasplini se, rastopi se negdje u toj narančastoj lokvi pod svetiljkom, izgubi se među slovima ove glupe knjige što je čitam, idi,ne volim te,ništa neću,ništa te ne pitam, to me ne zanima, fućkam ti na tvoje adrese i telefonske brojeve, i sijed, i sijed ću te još voljeti,no za ime isusovo, koliko, koliko si ih imala?
13.11.2003., 17:03
zanima me samo sto nitko od vas ne osjeca potrebu da komentira pjesme koje ovdje saljete...nego ih samo saljete? voljela bi kad bi netko tko procita ovu pjesmu i rekao nesto o njoj,svoje misljenje i tako... da ja pocnem? meni se osobno ne svidja ova pjesma od Cesarića.nisam dobra kriticar,mogu samo reci da mi ne pasu pjesme s rimom,moguce da je to prilicno povrsan stav,ali takve pjesme u mojim ocima nekako gube onu tezinu koju pjesma treba imati da bi ostavila utisak na mene.Naravno,ima izuzetaka. (nemojte se ljutit sta sam se tako raspricala :-)
bipolar2000 Obujmio planinu dubok muk, kroz tišinu ne krade se ni zvuk, ni vetra ćuv; sve spi. Zanemele ptice gorom; nadaj se, nadaj skorom miru i ti.
13.11.2003., 21:11
dolores, ne ljutimo se ;-) bipolar2000 Da izbegneš podsmeh ljudi, ovo samo mudrom zbori: slava živom koji žudi da u plamenu sagori.
13.11.2003., 21:35
Dok ljubavlju noć te toli što te zače, što sam zače, osećaj te čudan skoli kad zasija sveća jače. Ne ostaješ sužanj mraka sputan u tom zasenčenju, i nova te želja jaka vuče ka višem oplođenju. Nesmoren udaljenošću slećeš opčinjen na plam i u čežnji za svetlošću, zgaraš leptire, i sam. Mri i bivaj! Dok se tvoj duh dotle ne vine, bićeš tmuran gost na toj planini od tmine. bipolar2000 Ah, prostrani borici, bučanje razbitih vala, lagana igra svjetlosti, zvono osamljeno, i taj suton što pada u tvoje oči, lutkice, pužiću zemaljski, u tebi zemlja pjeva!
14.11.2003., 16:27
U tebi rijeke pjevaju, s njima duša mi bježi onako kako želiš i donde dokle hoćeš. Put moj mi označi u svome luku nade i jato ću strijela zanosan odapeti. Posvuda oko sebe tvoj magleni pojas vidim i tvoja šutnja progoni moje časove u bijegu. Ti si ta s rukama od prozirna kamena gdje mi se poljupci sidre i vlažna čežnja gnijezdi. Ah, tvoj tajni glas što ljubav ga boji i sagiba u samrtno predvečerje koje jekama zvoni! U časovima dubokim tako na poljima vidjeh kako se klasje sagiba u ustima vjetra. bipolar2000 I bje u ono doba...Dođe poezija da me potraži. Ne znam, ne znam odakle je banula, iz zime ili iz rijeke. Ne znam ni kako ni kada. Ne, ne bjehu to glasovi, ne bjehu
14.11.2003., 21:57
riječi, ni tišina, ali zvala me iz jedne ulice, iz krošnje noći, iznenada, među ostalima, među žestokim ognjevima, ili dok se vraćah sam, tamo je stajala bez lica i dodirivala me. Nisam znao što da kažem, usta mi nisu znala ništa odrediti, oči mi bjehu slijepe, a nešto je udaralo u mojoj duši, groznica ili izgubljena krila, i ostadoh sam odgonetajući tu opeklinu, i napisah prvi nejasan redak, nejasan, bez tijela, čistu glupost, čistu mudrost onoga koji ništa ne zna, i odjednom vidjeh očišćeno i otvoreno nebo, planete, treperave plantaže, sjenu probušenu, izbodenu strijelama, vatru i cvijeće, noć koja uspavljuje, svemir. I ja, najsitnije biće, pijan od goleme ozvjezdane praznine, na sliku i priliku tajne, osjetih se kao čisti dio bezdana, otkotrljah se sa zvijezdama, srce mi se otisnu s vjetrom. finalnifantazista
15.11.2003., 01:14 dolores_haze kaže: zanima me samo sto nitko od vas ne osjeca potrebu da komentira pjesme koje ovdje saljete...nego ih samo saljete? voljela bi kad bi netko tko procita ovu pjesmu i rekao nesto o njoj,svoje misljenje i tako... da ja pocnem? meni se osobno ne svidja ova pjesma od Cesarića.nisam dobra kriticar,mogu samo reci da mi ne pasu pjesme s rimom,moguce da je to prilicno povrsan stav,ali takve pjesme u mojim ocima nekako gube onu tezinu koju pjesma treba imati da bi ostavila utisak na mene.Naravno,ima izuzetaka. (nemojte se ljutit sta sam se tako raspricala :-) Ma nitko se ne ljuti, samo mislim da većina nas voli jednostavno čitati pjesme, bez ikakvih razmišljanja zašto je nešto lijepo. Na kraju, u poeziji nema točnih i pogrešnih odgovora (a ako i ima točnog, nebitno je), pa... Ovaj post je totalno bezveze, jer je sve očito. bipolar2000 15.11.2003., 09:54 dolores_haze kaže: zanima me samo sto nitko od vas ne osjeca potrebu da komentira pjesme koje ovdje saljete...nego ih samo saljete? voljela bi kad bi netko tko procita ovu pjesmu i rekao nesto o njoj,svoje misljenje i tako...
evo slažem se sa fantazistom...ali isto da ti odgovorim ukratko... to je sve subjektivni doživljaj, zavisi od trenutka, raspoloženja...ma mene same i mojih iskustava, bla, bla...u tom smislu, ova tvoja pjesma je ostavila jak utisak na mene. niti umijem, niti želim, niti je potrebno razglabati o tome, što će reći...da malo mišljenja tu ima, radi se o osjećaju. budi jak osjećaj, svakako... dolores_haze 15.11.2003., 16:05 Pa zapravo sam to i zeljela,vas subjektivni dozivljaj pjeme. I takodjer mislim da ne postoji pogresno ni ispravno misljenje niti dozivljavanje poezije. Ako niste za razmjenjivanje subjektivnih dozivljaja,ok,ja sam jos u procesu navikavanja na ovakav oblik komuniciranja :-) Dobro...bez daljnjih filozofija. Gladan sam tvojih usta,glasa i tvoje kose i ulicama hodam ne hraneći se,tih, kruh mi ne daje snagu i zbunjuje me zora, tražim tekući zvuk tvojih koraka u danu. Izgladnjeo sam za tvojim smijehom što klizi, za tvojim rukama boje bijesne žitnice, gladan sam blijedog kamena tvojih noktiju, želim ti jesti kožu od netaknuta badema. Želim jesti munju izgorjelu u tvojoj ljepoti, nos koji vlada na tvome oholom licu, želim jesti nestalnu sjenu tvojih trepavica i gladan idem i vraćam se njušeći sumrak tražeći te,tražeći tvoje toplo srce kao neka puma u samoći Quitratue. (obozavam Nerudu ! ) dolores_haze
16.11.2003., 19:21
Ružna moja,ti si kesten raščešljani, lijepa moja,divna si poput vjetra, ružna moja,od tvojih se usta mogu stvoriti dvoja, lijepa moja,cjelovi su ti svježi kao lubenice. Ružna moja,gdje su se skrivale tvoje grudi? Majušne su kao dvije mjerice žita. Volio bih na njedrima vidjeti dva mjeseca, goleme tornjeve tvoje suverenosti. Ružna moja,more nema tvoje nokte u svom šatoru, lijepa moja,cvijet po cvijet,zvijezdu po zvijezdu, val po val,ljubavi,brojio sam tvoje tijelo: ružna moja,ljubim te zbog tvog struka od zlata, lijepa moja,ljubim te zbog jedne bore na čelu, ljubavi,ljubim te jer si svijetla i jer si tamna. dolores_haze Gola si tako jednostavna ko jedna od tvojih ruku, glatka,zemaljska,malena,obla i prozračna, imaš crte mjeseca,puteve jabuke, gola si tako tanka kao golo žito. Gola si tako modra kao noć na Kubi, na kosi imaš zvijezde i biljke povijuše, gola si tako žuta i neizmjerna
16.11.2003., 19:26
kao ljeto u nekoj zlatnoj crkvi. Gola si malena ko jedan od tvojih nokata, obla,tanka,ružična sve dok se ne rodi dan i dok se ne povučeš u podzemlje svijeta kao u dugačak tunel odjeće i djela: tvoja se svjetlost gasi,odijeva se i ostaje bez lišća i ponovno se pretvara u jednu golu ruku. dolores_haze
16.11.2003., 19:31
Ljubavi,koliko puteva do jednog poljupca, kakva lutajuća samoća do tebe ! Usamljeni vlakovi kotrljaju se s kišom. U Taltalu još nije svanulo proljeće. Ali ti i ja,ljubavi,mi smo sjedinjeni, sjedinjeni od odjeće do korijenja, sjedinjeni od jeseni,vode i bokova, sve dok samo ti i ja ne budemo zajedno. Misliti da je stajalo toliko kamenja koje nosi rijeka,ušće vode Boroa, misliti da smo se,odijeljeni vlakovima i narodima, ti i ja jesdnostavno morali voljeti, izmiješani sa svima,muškarcima i ženama, sa zemljom koja sadi i gaji karanfile. Karakala Bravo Dolores. Lipo. :top: Mayflower
18.11.2003., 00:14
18.11.2003., 05:12
Ljubav Zgasnuli smo zutu lampu Plavi plast je pao oko tvoga tijela Vani sume oblaci i stabla Vani lete bijela teska krila. Moje tijelo ispruzeno podno tvojih nogu Moje ruke svijaju se zude mole Draga, neka tvoje teske kose kroz noc zavijore, zavijore Kroz noc kose moje drage duboko sumore kao more A. B. Simic Mayflower Prava jubav Od jubavi su jon se razmlozile oci, jubav je njegovo mlado tilo pritvorila u bilu kolonu, visju od najviseg kampanila u gradu. Tako ga je morala spazit. Tako ga je morala spazit, i ako se bila savila u sedan bijac straja. Bacila je u more jedno i drugo juvo samo da ga ne cuje. Zaludu. Vitri su jon dragali jusne.
18.11.2003., 05:30
Bizala je. Sakrivala se. On je uvik bi do nje. Ka' se izmorila o' bizanja, stala je i zagrlila njegov struk. Odondar je njegov struk postaja sve manji, sve manji. Posli nikog vrimena spoznala je u njemu covika, obisneg covika, ca, ka i svi judi, jema stinu na srcu, obisne zalosne joci pod celon, a liti nestaje u ladu najmanjeg kampanila. Ma u noci, ol ka' bi sklopila joci, vidila bi njegovo lisce daleko, daleko nigdi do najdaje zvizde. I poletila bi za njin, sritna, i zaudobila bi sve tuge i nevoje. Sve tuge i nevoje. A on je bi covik, obisan covik, ca liti nestaje u ladu najmanjeg kampanila. To je donapokon jednega dana i ona uvidila. Sasvin. I odondar je uz svoju stinu na srcu ositila i njegovu. Stopro je ondar ositila da je zena. Judi su je gledali brez cudjenja, ka pravu zenu, ka nisto ca se toliko vidi da se skoro i ne vidi. Drago Ivanisevic Mayflower
18.11.2003., 06:02
Vecernji vidik Cmrok Proljetno vece puno obecanja. Gle jednom opet osjecam se mlad. Pod silnim nebom, koje zvijezde sanja, Rasirio se rasvijetljeni grad. Nesto duboko, ko pjesma starine, Pjevana altom u tisini mraka, Tece u moje srce iz nizine, Od nizova i hrpa svjetiljaka. Ko da mi sapcu ta svjetla daleka: Ne kloni! Nesto radosno te ceka! U dublji zanos, ili ljubav novu Kuda me zovu? D. Cesaric (ova je ljubavna mome gradu, pa nisam mogla odoljeti, svidjale vam se Cesariceve rime ili ne :) ) dolores_haze 18.11.2003., 18:49 Ovo nije ljubavna pjesma,ali je zato najljepše i najerotičnije ljubavno pismo koje sam procitala.nadam se da je ok što sam malo zanemarila šablonu ove stranice. Voljeni moj gospodine, nemoj se bojati,nemoj se micati,ostani u tišini,nitko nas neće vidjeti.Ostani tako,želim te promatrati,toliko sam te promatrala,no ti nisi bio za mene,ali sada jesi,nemoj se približavati,molim te,ostani na mjestu,čitava je noć pred nama,a ja te želim gledati,nikada te nisam vidjela takva,čitavo tvoje tijelo samo za mene,tvoja koža,sklopi oči i miluj se,molim te, pokušaj ne otvarati oči i miluj se,tvoje su ruke tako lijepe,tako sam ih često sanjala,a sada ih želim vidjeti,volim ih vidjeti na tvojoj koži,tako,nastavi,molim te,ne otvaraj oči,ja sam tu,nitko nas ne može vidjeti,a ja sam blizu tebe,miluj se,voljeni moj gospodine, miluj svoj ud,molim te,polako, lijepa je ruka na tvom udu,nemoj prestati,volim je gledati i gledati tebe,voljeni moj gospodine,ne otvaraj oči,ne još,i nemoj se bojati,ja sam blizu,osjećaš li? Ovdje sam,mogu te dotaknuti,svila je to,osjećaš li? Svila moje haljine,ne otvaraj oči i imat ćeš moju kožu,imat ćeš moje usne,kad te prvi put dotaknem ,bit će to usnama,nećeš znati gdje,odjednom ćeš na sebi osjetiti toplinu mojih usana,ne možeš znati gdje ne otvoriš li oči,nemoj ih otvoriti,osjetit ćeš moja usta tamo gdje ne znaš,iznenada, možda na očima,prislonit ću usta na tvoje vjeđe i trepavice,osjetit ćeš kako ti toplina prodire u glavu,i moje usne na očima,u očima,ili možda na udu,prislonit ću svoja usta tamo dolje,rastvorit ću ih spuštajući se malo-pomalo,pustit ću da mi tvoj ud rastvori usta ulazeći među usne i gurajući mi jezik,moja će slina
kliziti tvojom kožom sve do tvoje ruke,moj poljubac i tvoja ruka,jedan u drugoj,na tvom udu, a na kraju ću te poljubiti u srce,jer te želim,ugrist ću kožu pod kojom ti srce lupa,jer te želim,i sa srcem među mojim usnama bit ćeš moj,uistinu moj,s mojim ustima na srcu bit ćeš moj,zauvijek,ako mi ne vjeruješ,otvori oči,voljeni moj gospodine,i pogledaj me,to sam ja,tko će ikada moći izbrisati ovaj trenutak,i ovo moje tijelo s kojeg je spala svila,tvoje ruke što ga dodiruju,i tvoje oči što ga promatraju, tvoji prsti na mom spolovilu,tvoj jezik na mojim usnama,kliziš poda me,grabiš mi bokove,podižeš me,puštaš me da klizim po tvom udu,polako,tko bi to mogao izbrisati,ti što se u meni lagano gibaš,s rukama na mom licu,s prstima u mojim ustima,s ugodom u očima,tvoj glas,gibaš se polako gotovo mi nanoseći bol,kakvo zadovoljstvo,moj glas, moje tijelo na tvojemu,tvoja leđa što me propinju,tvoje ruke što me ne puštaju,udarci u meni,slatka je to silovitost,vidim ti oči gdje traže u mojima,žele znati koliko mi boli mogu nanijeti,dokle god želiš,voljeni moj gospodine,nema kraja,neće prestati,vidiš li? Nitko neće moći izbrisati ovaj trenutak zauvijek ćeš zabacivati glavu unatrag,vičući,zauvijek ću sklapati oči dok se suze odvajaju sa trepavica,moj glas u tvojemu,čvrsto me pripijaš,nema više vremena za bijeg ni snage da se izdrži,morao je doći ovaj trenutak,i došao je,vjeruj mi voljeni moj gospodine,ovaj trenutak će ostati,od sada pa nadalje,ostat će,sve do kraja. :-) CrnaKraljica trag
19.11.2003., 22:30
zelim da posle snova ne ostane trag moj na tvome telu da poneses od mene samo tugu i svilu belu i miris blag puteva zasutih liscem svelim sa jablanova (M. Crnjanski) Sylvia_Plath Vi u vecernjim kapijama, u sumracnim ulicama, Kraj sporednih izlaza, pored ograda Od crvene opeke sa komadjem stakla, Vi koji zagrljeni sanjate o mesecini Upletenoj u krzno macke, iscezloj U naborima zavese ili lavezu psa, Vi dvoje, vi dvoje, sami u mraku, sami, Uz poslednji stub bez svetiljke i bez sna. Vi dvoje, negde u parku, na nekoj stazi, Iza lisca i oblaka, izmedju dve kise, Izmedju dva vetra na klupi vlaznoj od suza, Bez icega za sobom sem jedne male sobe Sa gvozdenim krevetom i knjigama na stolici I jednim hladnim suncem iza zutih okana, Vi sami, vi usamljeni, iako zagrljeni Da istisnete to sivo krilo samoce izmedju sebe, Dok sapucete ono malo reci koje ste nasli U ovim trenucima slucajne neznosti, Sve reci koje su odavno rekli pre vas. Vi dok idete gradskim ulicama koje su Opustele posle poslednjih predstava u bioskopima, Vi koji zagrljeni idete Ovom kisnom ulicom nestvarnijom od sna,
24.11.2003., 01:23
Dok su vam oci zatvorene a prsti cute, Cujete li korak nekoga coveka iza sebe, Cujete li rec njegovu izmedju svojih saptanja, Osecate li dodir njegov izmedju svojih milovanja? Jer uvek kada idete sami, misleci Da nema nikoga da baci kamen svoga glasa U zamracenu vodu tisine izmedju vas, Uvek budite svesni onoga koji uporno Ide za vama i govori: Probudi se. Jovan Hristic -=zErO-oNe=DVOJE
24.11.2003., 11:04
Ljubeci se od postanja Kroz maglu svijeta dvoje bludi, Sa cudnom ceznjom, da se nadju U metezu stranih ljudi. Razmisljaju o sebi cesto I prevarit ce se kadikad, Da su jedno drugo nasli, A nece se naci nikad. Pa ipak, on ce jednom doc U sobu onoga hotela, U kom je ona cijelu noc Uz uzdisaje mora bdjela. Pred zoru, kad u krevet legne, Na onu mislec koju trazi, Ni slutit ne ce, da mu jorgan Pokrivase vec njene drazi. I mozda ce u restoranu Iz one case on da pije, Na kojoj bjehu njena usta Nekoliko dana prije. D. Cesaric Sylvia_Plath Jedno popodne Upucujem ovu lijenu popodnevnu misao, nježnu i pohotnu u ono dvoriste u kojem sam vas gledao, draga susjedo Tisucu devetsto pedeset sedme godine Kada je bila jesen slicna ovoj I kada su jos u moj san udarali prozori Roditeljske kuce utopljene u sibenskoj jugovini U gradu koji je postajao moja bolnica A mojom napola razbudjenom glavom kolali prvi tramvaji plavi i uspavani Adresiram tamo ovu misao i kazem: Steta Bili ste ljubavnica mog cimera od osam do jedanaest svakog jutra Kako ste se zvali; Ema, Selma, Alma, Adela Da li je što izmijenilo Vaše lice, oci i trbuh A kako sam Vam zavidio vracajuci se iz setnje
27.11.2003., 20:25
od osam do jedanest izjutra Uz cetvrt kruha i mlijeko u jednom blijedom Pescenickom mljekarstvu Svim je bojama vec moj prvi studentski rujan dodavao malo crnog i malo tamnozelenog I danas Vam iskreno kažem: Šteta, šteta Vise vjerojatno i niste za takva šta Ponovo ono dvoriste Vrijeme je za nedjeljni ribolov i vas suprug odlazi Vi znaci danas dolazite jos ranije u moju sobu - oko pola sedam A ja baš izlazim - Steta Jer moj je cimer mrzovoljan tako rano I ja bih Vam vjerojatno pruzio vise Ali ja idem u setnju I setao sam tako godinu i drugu I ne da Vam se hvalim - bilo je toga Kakve sve zemlje, pica, kakva mora, gdje sam sve bio Gdje sam sve ljubio i kakve zene Jer vama otvoreno mogu reci Kuda sam sve setao po kisi ujutro Nekakav vlak je istruo u crnom proljecu u Poljskoj, blizu Rusije Kakvu sam tamo ženu ostavljao, Isukrste I kakva je mene ostavljala na sjeveru Pijuci neko nerazgovjetno pice svog naroda Daleko, daleko, kao u snovima Opet netko ovdje u Zagrebu u Jurijevskoj Pa oci providne i dragocjene jedne Cehinje iz Brna Vozderkove Premještene zauvijek u moju utrobu A takav snijeg i sve što treba - bilo je, bilo Ali ono dvorište u kojem sam Vas vidjao Izmedju dva neodredjena stabla crna od vlage one jeseni Vas tako obicnu i raskalasnu domacicu i mirisi koje ste ostavljali U sezonama 1957,58 i sljedece Steta, nepovratno steta Niceg nema, niceg nema od tebe, od mene Arsen Dedic shark Kad umrem i u prah se pretvorim niz planinu me prospi i pusti da me vjetar do neba nosi. Da letim s pticama i šumim s morem da s visine gledam najdraže moje.
27.11.2003., 23:13
By: sir Oliver Eraser Ljubavi, pijuć sa tvoga zdenca ne ugasih žeđ, već ožeđah jače. Istino, tragajuć za tobom ne umorih se, već nastavih put. Svjetlosti, tražeći tebe, mrak nalazim bljesku zore vapeći. Čovječe, a tebe tražeć, uđoh u tvoj labirint i još uvjek lutam ne gubeći nadu da čekaš me; zajedno s istoga zdenca da pijemo, K Istini da krenemo vjere puni da Istina smo mi. Samo mi, od Ljubavi satkani, k svjetlosti kročimo!
28.11.2003., 20:46
Đurđa Jandriš-Parać Mayflower Moj prijatelj prica
30.11.2003., 19:55
Probdismo noc. U svitaj zore Sa brodom ponese je more. A kad u dalji nesta broda, Ostadoh samo ja, i voda. Nad vodom trak se dima vio. Zasto sam stajo? Sto sam htio? D. Cesaric -=zErO-oNe=SLUTNJA
05.12.2003., 15:11
Idem u susret nekoj nepoznatoj. Da li je blizu ili je daleko, Ja ne znam. Ali da ti oci sjaju, Dosta je znati da te ceka neko. U strahu za ljubav ispitujem srce. Sto ima za nju? Ima, ima dosta. Ja joj se smijesim nekud u daljinu: Docekaj spremna svoga gosta D.C. Mayflower Overs Why don't we stop fooling ourselves? The game is over, Over, Over. No good times, no bad times, There's no times at all, Just The New York Times, Sitting on the windowsill Near the flowers. We might as well be apart. It hardly matters, We sleep separately. And drop a smile passing in the hall But there's no laughs left 'Cause we laughed them all. And we laughed them all In a very short time. Time Is tapping on my forehead, Hanging from my mirror, Rattling the teacups, And I wonder, How long can I delay? We're just a habit
06.12.2003., 21:37
Like saccharin. And I'm habitually feelin' kinda blue. But each time I try on The thought of leaving you, I stop. . . I stop and think it over. Paul Simon Mayflower
15.12.2003., 15:52
I poslije ponoći Od sazviježđa nad ostrvima režem češljeve za tvoju kosu, pa, ako te uspava more, i poslije ponoći blistat ćeš na porubima svih grebena. Ante Cettineo bipolar2000
20.12.2003., 19:54
Savila sam gnezdo u tvom levom oku da siđem sa slikom sveta do srca Peku me sunca i vetrovi u toku i svaka moja reč u tvom mesu grca Gde nam je dom da uđemo u nj svetli i vrata da im ljubimo jedini prag da svučemo noć sa sebe kad petli ulaze nam u sluh i dan blag? Gde nam je prozor otvoren do neba cvetovima reči da kitimo vidik plavi Prolaznost ljubavi iz ugla nas vreba i nikada nećemo reći ovo je život pravi Jer svet raste a mi sve manji po danu sa sivilom grada nestajemo trošni Dom nam je samo u krvi. I banu vidici da nas vode kud nismo prošli Ni porekla ni potomstva u našoj krvi ja tvoje ruke ti mene celu Šta ćemo ako je ovaj život pravi i poslednji? I nemamo za njega kuću belu? Florika Štefan dolores_haze Igraš se svakog dana svjetlošću svemira. Posjetilice nježna,stižeš u cvijetu i vodi. Više si nego bijela glava koju stežem rukama,poput grozda,svakoga dana. Nikome nisi slična otkako te volim. Dopusti da te prostrem između žutih vijenaca. Tko piše tvoje ime slovima od dima između južnih zvijezda? Ah,pusti me da se sjetim kakva si bila tada kad još nisi postojala.
22.12.2003., 10:14
Odjednom vjetar urla i udara o moj zatvoreni prozor. nebo je mreža skamenjena od sjenovitih riba. Ovdje zamiru svi vjerovi,svi. I svlači se kiša. Ptice bježeći prolaze. Vjetar.Vjetar. Mogu se boriti samo protiv ljudske snage. Nevrijeme skuplja tamno lišće i odvezuje sve barke vezane noćas o nebo. Ti si ovdje.Ah,ti ne bježiš. Odgovarat ćeš mi sve do poslijednjeg krika. Privini se uza me, kao da se plašiš. Ipak ti ponekad čudna sjena dira oči. Sada i sada,malena,donosiš mi kozju krv i grudi su ti mirisne kao i ona. Dok tužan vjetar juri ubijajući leptire ljubim te i moja radost grize ti usta od šljive. Mora da te boljelo da se na me privikneš, na dušu mi divlju i samotnu,na ime od koga svi bježe. Toliko smo puta vidjeli zvijezdu jutarnju kako gori ljubeći jedno drugome oči i sumrak što se nad nama gubi u lepezu što se vrti. Milujući te kišile su na te moje riječi. Odavno voljeh tvoje tijelo od osunčana sedefa. Čak vjerujem da si vladarica svemira. Donijet ću ti copihue,rdosno cvijeće s planina, tamne lješnjake i šumske košare cjelova. Htio bih s tobom učiniti što proljeće čini sa trešnjama. junee
04.01.2004., 14:31
Gledo sam te sinoć. U snu. Tužan. Mrtvu. U dvorani kobnoj, u idili cvijeća, Na visokom odru, u agoniji svijeća, Gotov da ti predam život kao žrtvu. Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne, Sumnjajući da su tamne oči jasne Odakle mi nekad bolji život sjao. Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke, Sve što očajanjem htjedoh da oživim U slijepoj stravi i u strasti muke, U dvorani kobnoj, mislima u sivim. Samo kosa tvoja još je bila živa, Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva junee Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima: želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku, da me još jednom dirne njihova svježina, da osjetim nježnost što izmijeni moji sudbinu. Hoću da živiš dok te uspavan čekam, hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar, da udišeš miris mora koje smo zajedno voljeli i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali.
04.01.2004., 14:32
Hoću da ono što volim nastavi živjeti, a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega, zato cvjetaj i dalje rascvjetana, da bi dosegla sve što ti moja ljubav naređuje da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima, da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju Neruda dolores_haze
05.01.2004., 12:02
Ljubim komad zemlje koji si ti, jer u poljanama planetarnim nema druge zvijezde.Ti ponavljaš umnožavanje svemira. Tvoje beskrajne oči svjetlo su koje imam sjaja rasutih zvijezda, koža tvoja drhti kao što drhte putevi kojima meteor putuje u kiši. Od mjeseca bijahuza me tvoji bokovi, od sunca tvoja usta duboka,i njihova slast, od toliko gorućeg svjetla ko med u sjeni tvoje srce spaljeno dugim crvenim zrakama, i tako prelazim vatru tvog oblika ljubeći te, malu i planetsku,golubicu i geografiju. (Pablo Neruda je u svakom slucaju najslojevitiji i naj svašta pjesnik ljubavne poezije.-in my humble opinion) dolores_haze
05.01.2004., 12:08
ti si kći mora i sestrična mažuranu, od čiste je vode tijelo tvoje,plivačice, kuharice,krv ti je kao živa zemlja i tvoje su navike zemaljske i cvjetne. k vodi ti idu oči i podižu valove, zemlji tvoje ruke i skače sjemenje, tvoji duboki posjedi,u vodi i zemlji u tebi se sjedinjuju kao zakoni gline. najado,tvoje tijelo siječe tirkiz koji uskrsnuo ponovo cvjeta u kuhinji tako da preuzimaš sve ono što postoji i najzad spavaš okružena mojim rukama što od sjenovite sjene odvajaju,da bi se odmorila, povrće,alge i trave:pjenu tvojih snova. (neruda) dolores_haze O ljubavi,o luda munjo grimizne prijetnje, posjećuješ me i uzlaziš svojim hladnim stubama dvorca koji je vrijeme okrunilo maglama, blijedih zidova zatvorenog srca. nitko neće znati da je jedino nježnost sagradila kristale tvrde poput grdova i da je krv otvarala tunele zlosretne, a da ne sruši zima njeno kraljevstvo.
05.01.2004., 12:12
i zato ljubavi,tvoja usta,koža i svjetlo i tvoje boli bijahu nasljedstvo života,sveti darovi kiše i prirode koja prima i uzdiže trudnoću sjemenja, tajnu oluju vina u podrumima, bljesak žita u tlu. (neruda) dolores_haze
05.01.2004., 12:16
Vitka,na pesku toplog leta,leži draga Ima otvorene oči zagnjurene u nebo Zagonetno osmehnuta čuva svoju tajnu Dođem,opružim se pored nje i čekam Da i u moje oči uđe parče leta Čekam čitavu večnost i više Nisam srećan srećna je moja draga Ona se sva pretvori u ljubav i Zagrcne se od smeha neobjašnjivog Kad zaželi zapali usnom novo sunce I tankim ga rukama skine s visina. (Jovica Đurđić) dolores_haze
12.02.2004., 17:58
Pođimo,Ciganko moja,crna ljubavi moja; potamnjela je put tvoja i oči su tvoje crne; noge su ti išarane i masna je kosa tvoja; sva si crna,sva si divlja,o crna ljubavi moja. Ljubim krik iz očiju tvojih i ljubim krik iz grudiju tvojih; u njemu je ljubav naša i u boli se ljubi žena i bol rađa djecu, o gola ljubavi moja. Velika si u slobodi i veća je ljubav naša, naša ljubav tamna ko šuma i krvava ko božanstvo; žena je moja prva od žena:crna ko noć,tajanstvena ko oblak, divlja ko cjelov moj i prevratna ko stihovi moji. naša će ljubav biti kaos:mutna i izmiješana i ljudi joj ne nađoše dolične riječi; mi ćemo se cjelivati goli i topli i štipaj će biti krvava pjesma naša; čupat ću ti kose,a ti ćeš tiskati oči svoje u dušu moju i bijes će biti prokleta pjesma naša; svijat ćemo se ko zmija i plaziti ko ideal-i tragika će biti očajna pjesma naša Wall kunigunda kaže: two brains two brains making love in words, lust encased in electron codes, crossing mountains and rivers, traveling miles and miles over cables and wires and microwaves-nearly instantaneous
18.02.2004., 13:28
in its immediacy, almost vicarious in its intimacy. what would Robert Burns say, Shelley or Keats or Dickinson, Shakespeare or Poe, Wordsworth or Tennyson? would they call it love like any other, or some virtual drug for addicted lovers? your fingers touching plastic keys become your fingers touching me. so deep my infatuation so complete my imagination, that I feel the sensations of you on my skin-a Penthouse forum letter written on the fly, an abbreviated seduction transcribed live, a sultry novelette improvised, an erotic daydream come alive-truer even than the truest of lies, so true, I see my passion rise and shoot new stars into night skies further igniting the libidinous fire of two brains burning with on-line desire. theis razotkriven sam: moje misli, moja cyber ljubav, netko ima moju IP adresu, unajmio detektiva, ulovio me na LJES-u? :eek: :eek: :eek: Wall zabranjena ljubav postao već na jednom drugom topicu, isprike onima koji su je i tamo čitali Vladimir Nabokov: Lolita Wanted, wanted: Dolores Haze. Hair: brown. Lips: scarlet. Age: five thousand three hundred days. Profession: none, or "starlet" Where are you hiding, Dolores Haze? Why are you hiding, darling? (I Talk in a daze, I walk in a maze I cannot get out, said the starling). Where are you riding, Dolores Haze? What make is the magic carpet? Is a Cream Cougar the present craze? And where are you parked, my car pet? Who is your hero, Dolores Haze? Still one of those blue-capped star-men? Oh the balmy days and the palmy bays, And the cars, and the bars, my Carmen! Oh Dolores, that juke-box hurts! Are you still dancin', darlin'? (Both in worn levis, both in torn T-shirts, And I, in my corner, snarlin'). Happy, happy is gnarled McFate Touring the States with a child wife,
18.02.2004., 13:31
Plowing his Molly in every State Among the protected wild life.
My Dolly, my folly! Her eyes were vair, And never closed when I kissed her. Know an old perfume called Soliel Vert? Are you from Paris, mister? L'autre soir un air froid d'opera m'alita; Son fele -- bien fol est qui s'y fie! Il neige, le decor s'ecroule, Lolita! Lolita, qu'ai-je fait de ta vie? Dying, dying, Lolita Haze, Of hate and remorse, I'm dying. And again my hairy fist I raise, And again I hear you crying. Officer, officer, there they go-In the rain, where that lighted store is! And her socks are white, and I love her so, And her name is Haze, Dolores. Officer, officer, there they are-Dolores Haze and her lover! Whip out your gun and follow that car. Now tumble out and take cover. Wanted, wanted: Dolores Haze. Her dream-gray gaze never flinches. Ninety pounds is all she weighs With a height of sixty inches. My car is limping, Dolores Haze, And the last long lap is the hardest, And I shall be dumped where the weed decays, And the rest is rust and stardust. dolores_haze
18.02.2004., 21:00 Cijela zbirka pjesama o ljubavi prema djevojčici, zabranjenoj,i zbog toga,ali i ne samo zbog toga,najputenijoj i za mene uvijek najstvarnijoj i najopipljivijoj ljubavi. Autor Jovica Đurđić. Evo jedne od.... Devojčica skuplja svoja bela kolena dva grumena svetlosti,dve kaplje nežnosti cvetove što se u latice razlažu smerna,voli ona moje dlanove na njima. Krv je moja iznese pred čudesnu svetlost ali ne otvara čvrste katance ljubavne ne pomažu tu ni poljupci ni plamičci koji se pale potajno u zenicama dubokim Belina je njena razastrta u aprilu mlada tela ništa nisam naučio od prvog poljupca vidim samo je glad postala veća kroz godine.
Jutro dočekujemo u travi i svetlost u daljini. Ima jos jedna meni draga... Devojčica me grli i ljubi. osećam kako joj se usne tope na mojim, i kako joj telo drhti od straha i čežnje. U tišini još nedovršene planinske kuće miriše rano proleće i njene male jabučaste grudi. penušaju se večernje magle i oseća vlažnost kiše u erotičnom vazduhu. Ona se propinje na prste pripija svoja stegna čvrsto uz mene namešta oble kukove svoj zaobljeni trbuh... utapa svoje nepomične oči u mojim zenicama i ljubi,ljubi Stavljam svoj potpis usnama na njen vrat izvijeni dok opijena srsima bledi moja devojčica i kao leptirica treperi na mestu Pogrešili smo kaza mi u jednom trenu slasti i vatre zaustavljajući naše disanje koje odveja vetar Pogrešili smo kaza mi s još većim strahom otrgnuvši se iz zagrljaja bežeći niz proplanak i odnoseći vlažne poljupce na mladoj koži. Moje je oči ne stižu. dolores_haze 18.02.2004., 21:05 zeljela bih samo napomenuti...svijesna sam poprilicne pateticnosti ovih pjesmama i ne tako mastovitog izricaja... ali sama ideja obrnute proporcionalnosti godina je vec srasla sa mnom..i sama ta ideja pokrece nesto u meni,pa cak kad je pronalazim i u ovakvim osrednjim ostvarenjima. Oprostite na gnjavaži,večeras sam jako pričljiva :D little wonder Odi et amo. Quare id faciam, fortasse requiris. Nescio, sed fieri sentio et excrucior. (Katul - jedan i jedini) U slobodnom prijevodu...
18.02.2004., 21:32
Volim i mrzim. Zašto to radim, možda se pitaš. Ne znam, ali osjećam da se događa i mučim se. little wonder Alphonse de Lamartine - Jezero I nošeni vječno, u vječnoj noći, bez povratka gnani spram obala skritih, zar u moru ljetâ nećemo se moći ni dan usidriti? O jezero! Jedna godina tek ode, a pred mile vale koje bez nje gledam, gdje ona sjeđaše, na kamen kraj vode, ja sam evo sjedam. I onda si tako bučalo pod stijenom i razbijalo se o tvrde joj strane, a njoj vjetar prao tvojih vala pjenom noge milovane. Jedno veče- pamtiš?-plovismo u muku, međ vodom i nebom negdje živa glasa, jedino se vesla čula kako tuku u skladu talasa. Najednom, glas neki, čudan, posve blago s čarobnih obala podigao jeku, val se primirio, a iz glasa dragog čuh riječi gdje teku: "O vrijeme, ne leti! Vi, trenutci sretni, ne hitajte tamo! Pustite da slasti naših dana cvjetnih mirno uživamo! Koliko nesretnih na zemlji vas moli: za njih brzo hajte; njima odnosite i dane i boli, sretne ne gledajte. Još koji trenutak zalud molim vruće, vrijeme ni da čuje. Noći zborim:"Lakše!" ali već svanuće tamu rastjeruje. Ljubimo se dakle! Ne gledajmo ništa! Nek nas radost primi! Čovjek nema luke, vrijeme pristaništa, s njim tečemo i mi. O zavidno vrijeme, zar će pjani sati, kad nas ljubav sretnim valovima hrani, jednakom brzinom od nas otjecati k'o nesretni dani? Zar od njih ni traga neće biti više? Zar zauvijek nesta tih satova sreće? Vrijeme što ih daje, vrijeme što ih briše, zar ih vratit neće? Vječnosti, prošlosti, vi, dubine tamne, od otetih dana što tamo činite? Hoćete l' nam vratit sve zanose plamne što nam ih grabite? O jezero! Stijene! Špilje! Šumo slijepa!
18.02.2004., 22:07
Vi štono vas vrijeme obnavlja i štedi, na tu noć sačuvaj, o prirodo lijepa, barem spomen blijedi! Bilo u tišini tvojoj il' u buri, jezero, u sjaju okolice tvoje, u jelama crnim, u hridima surim, što nad tobom stoje. Bilo u lahoru koji šumeć brodi, u šumoru što ga žal žalu predaje, u srebrnoj zvijezdi što u tvojoj vodi blijedim sija sjajem. Vjetar što jauče, trska što šumori, lagani mirisi u zraku i dahu, sve što vidim, čujem, dišem, neka zbori: "oni se volješe" Wall 20.02.2004., 11:29 dolores_haze kaže: Ovo nije ljubavna pjesma,ali je zato najljepše i najerotičnije ljubavno pismo koje sam procitala.nadam se da je ok što sam malo zanemarila šablonu ove stranice. :-) Lolita Haze sav sam u izmaglici (engl. haze) od 'tvojeg' pisma reci, odakle je? brzo, htino mi je:D :D :D messed_up Gledao sam te kako se odmah iza vrata rasplineš. Tek u ovoj sobi ti si ona koju oboje ljubimo. Malo nespokojna zbog tolikih čestih promjena i stoga uvijek tako jednostavna, kao nebo u svitanje.
20.02.2004., 19:19
Ali nebo koje se žari. Sanjiva od plamena koji u tebi spaljuje sve što nije ljubav. Ideš putovima koji bi se unaprijed mogli izračunati. Ti neproračunata! S osmjehom žuriš prema skoroj propasti. kao da znaš da je vrijeme ljubavi jedino prekratko. Ni mene ne čuješ kada u kutu sobe jaučem zbog nemoći da prevarimo vrijeme. Jest, ljubav je u tebi nepotkupljiva. I ti samo nju poznaš. Slavko Mihalić messed_up Ne volim te zato što te volim i od voljeti te do ne voljeti te stižem i do čekanja kada te ne čekam srcem mi struji studen i plam. Ne volim te zato što te volim i beskrajno te mrzim, a mrzeći te molim, i mjera moje putujuće ljubavi jest da te ne vidim i poput slijepca volim. Možda ću potrošiti siječanjsku svjetlost, okrutnu zraku, svoje beskrajno srce, ukravši sebi ključ spokoja.
20.02.2004., 19:24
U ovoj historiji samo ja umirem i umrijet ću od ljubavi jer te volim, jer te volim, ljubavi, krvlji i ognjem. Pablo Neruda dolores_haze Wall kaže: Lolita Haze sav sam u izmaglici (engl. haze) od 'tvojeg' pisma reci, odakle je? brzo, htino mi je:D :D :D
21.02.2004., 00:22
Hitno ti je? Procitaj onda ponovno,i nadji kljucnu rijec,ne onu koja se najvise ponavlja,vec onu koja te najvise privlaci. I ta rijec je ime knjige. Dalje ces se sam snaci. :) lavinia Koraci tvoji sa pločnikom Razgovaraju Koraci tvoji pevaju U mome telu Bosi koraci tvoji vesele Stidljivu rosu I duboke ostavljaju tragove U snegu moga sna
22.02.2004., 01:59
Vasko Popa sweetina MALA MOJA IZ BOSANSKE KRUPE Bilo mi je dvanaest godina, Prvi put sam sišao do grada Iz mog sela, tihog i dalekog, Kad susretoh tebe iznenada. Eh, dječačke uspomene glupe! Mala moja iz Bosanske Krupe! Jesi li me spazila ili nisi, Zbunjenoga seoskoga đaka, Svjetlokosog i očiju plavih, U oklopu od novih opanaka, Kako zija u izloge skupe? Mala moja iz Bosanske Krupe! Naišla si kao lak oblačak, Tvoj me pogled za tren obeznani, Zaboravih ime i očinstvo, Kako mi se zovu ukućani. Iznevjerih poput sablje tupe. Mala moja iz Bosanske Krupe! Tekli tako gimnazijski dani, Uspomena na te ne ocvala, Modra Una u proljetne noći Tvoje mi je ime šaputala. Lebdjela si ispred đačke klupe, Mala moja iz Bosanske Krupe.
27.02.2004., 12:50
Brzo minu naše đakovanje, Lagan leptir sa krilima zlatnim, Ipak tebe u srcu sačuvah Kroz sve bure u danima ratnim. Ta sjećanja mogu l’ da se kupe, Mala moja iz Bosanske Krupe? Sad je kasno, već mi kosa sijedi, Gledam Unu, ćuti kao nijema, Zalud lutam ulicama znanim, Sve je pusto, tebe više nema. Ej, godine, nemjerljive, skupe! Zbogom, mala, iz Bosanske Krupe! Branko Ćopić sweetina STID
27.02.2004., 12:55
Kada me ti gledaš lijepa sam od sreće Ko trava dok po njoj kapi rose teku, Moje tašto lice prepoznati neće Ni visoke trske kad siđem na rijeku. Ja se svojih tužnih, jadnih usta stidim, I koljena grubih, i razbita glasa. Sada, kad si ovdje, i gledaš me, vidim Koliko sam jadna, gola do užasa. Nijedna stijena na tvom dugom putu Ne bje tako gola u svjetlu svitanja Kao ova žena što pjeva u kutu Radosno, i koju vidje kako sanja. Ušutjet ću da se bi sreću moju znali Oni što ravnicom prolaze i žure Po tom bljesku što mi grubo čelo pali I po tome kako ruke mi drhture. Noć je i po travi kapi rose teku; O gledaj me dugo, ko nikad u životu, Jer već ranom zorom , silazeć na rijeku, Ljubljena će tvoja odnijeti ljepotu.
ŠUTLJIVA LJUBAV Kad bih te mrzila mržnju bih ti dala Riječima zvučnim, sigurnim i jasnim, No ja te ljubim, ljubav ne bi stala U ljudski govor, sjenovit i glasni. A ti bi htio čuti jecaj boli; Iz tako mračnog bezdana on se digne Da njegov vreli mlaz svu snagu proli Još prije nego do mog grla stigne. Ja ribnjak sam do vrha napunjeni, A čini ti se vodoskok sam spori, I sve je samo šutnja i bol meni Svirepiji, od same smrti gori! lavinia
28.02.2004., 17:14
Pablo N. AKO ME ZABORAVIŠ Hoću da znam jednu stvar. Znaš kako je to ako gledam kristalni mesec, crvenu granu spore jeseni u mom prozoru, ako dotaknem uz vatru neopipljiv pepeo ili izborano telo drveta, sve me odvodi tebi kao da je sve sto postoji, mirisi, svetlost, metali poput barčica što plove ka ostrvima tvojim koja me čekaju. E, pa dobro, ako malo-pomalo prestaneš da me voliš i ja ću prestati tebe da volim malo-pomalo. Ako me odjednom zaboraviš ne traži me jer bih te ja već zaboravio. Ako smatraš dugim i ludim vetar zastava što prolazi kroz moj život i odlučiš da me ostaviš na obali srca u kome imam korena zapamti da ću toga dana, toga časa dići ruke iščupati svoje korene u potrazi za drugim tlom. Ali ako svaki dan, svaki sat, pristaneš da mi budeš sudbina s neumoljivom slašću, ako se svakoga dana popne jedan cvet do tvojih usana tražeći me o ljubavi moja, o moja u meni se sva ta vatra ponavlja, u meni ništa nije ugašeno ni zaboravljeno, moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena, i sve dok živiš biće u tvojim rukama ne napuštajući moje. tiger SANJAM KAKO HODAS PORED MENE .....ali kad te ugledam ja prelazim na drugu stranu, protivnu gdje me nećeš prepoznati među prolaznicima mnogim pred tobom ja se skrivam za uglove ulične, iza širokih stabala a u noći, sanjam kako hodaš pored mene
01.03.2004., 16:16
D. Cesarić :w Pepi evo još cesarića:
01.03.2004., 22:25
PJENI SE MORE Uzdišu vali - Pjeni se more Pred njim smo mali - Pjeni se more Pljuskanjem budi Ceznje i zudi Godina ludih - Pjeni se more. Sto me to boli? - Pjeni se more Da l' me jos voli? - Pjeni se more Sve sto imadoh Ljubavi dadoh, Porazen padoh - Pjeni se more. s.a.y evo jedna tužnija i na engleskom: Creep When you were here before, couldn't look you in the eye. You're just like an angel, your skin makes me cry. You float like a feather, in a beautiful world I wish I was special, you're so fucking special. But I'm a creep, I'm a weirdo. What the hell am I doing here? I don't belong here. I don't care if it hurts, I want to have control. I want a perfect body, I want a perfect soul. I want you to notice, when I'm not around. You're so fucking special, I wish I was special. But I'm a creep, I'm a weirdo. What the hell am I doing here?. I don't belong here She's running out the door, she's running, she run, run, run, run, run. Whatever makes you happy, whatever you want.
01.03.2004., 23:06
You're so fucking special, I wish I was special, but I'm a creep, I'm a weirdo. What the hell am I doing here? I don't belong here, I don't belong here. Thom York lavinia
04.03.2004., 15:08
*** Poezija Bje u ono doba . . dodje poezija da me potrazi. Ne znam, ne znam odakle je banula, iz zime ili iz rijeke. Ne znam ni kako ni kada. Ne, ne bjehu to glasovi, ne bjehu rijeci, ni tisina, ali zvala me iz jedne ulice, iz krosnje noci, iznenada, medju ostalima, medju zestokim ognjevima, ili dok se vracah sam, tamo je stajala bez lica i dodirivala me. Nisam znao što da kazem, usta mi nisu znala nista odrediti, oci mi bijahu slijepe, a nešto je udaralo u mojoj dusi, groznica ili izgubljena krila, i ostadoh sam odgonetajuci, tu opeklinu, i napisah prvi nejasan redak, nejasan, bez tijela, cistu glupost, cistu mudrost onoga koji nista ne zna, i odjednom vidjeh ocisceno i otvoreno nebo, planete, treptave plantaze, sjenu probusenu, izbodenu strijelama, vatru i cvijece, noc koja uspavljuje, svemir. I ja najsitnije bice, pijan od goleme ozvjezdane praznine, na sliku i priliku tajne, osjetih se kao cisti dio bezdana, otkotrljah se sa zvijezdama, srce mi se otisnu s vjetrom ...
P.N. tiger
04.03.2004., 16:19
Ne kuzim vas sto citate poeziju na stanom jeziku..........:visi: :visi: ne vjerujem da se jacina rijeci moze doziviti na ijednom jeziku kao na materinjem. Barem je kod mene tako.. Karakala tiger kaže: Ne kuzim vas sto citate poeziju na stanom jeziku..........:visi: :visi:
04.03.2004., 20:35
ne vjerujem da se jacina rijeci moze doziviti na ijednom jeziku kao na materinjem. Barem je kod mene tako.. Potpisujem. :) Eraser 06.03.2004., 18:41
Karakala kaže: Potpisujem. :) Žao mi je onih (Vas) koji vidite toliko usko, riječ na materinjem jest jaka riječ, ali to nije razlog da ne upoznate i ostatak svijeta! finalnifantazista tiger kaže: Ne kuzim vas sto citate poeziju na stanom jeziku..........:visi: :visi:
06.03.2004., 21:01
ne vjerujem da se jacina rijeci moze doziviti na ijednom jeziku kao na materinjem. Barem je kod mene tako.. Ako misliš na s.a.y-a, pjesme koje on posta su pjesme Radioheada, i ne postoje prijevodi. Hrvatski prijevodi možda jesu kvalitetni, ali to su uvijek prepjevi, a ne prijevodi. lavinia 11.03.2004., 22:02 svaki jezik ima neku svoju melodiju koju nije uvijek lako prenijeti u neki drugi jezik... i think... no, svejedno, jedna pjesma Vesne Parun za danasnju vecer: NIKAD Ne znam gdje počinje praznina mora Ali slutim što je taknuo u tebi ili meni glas koji je blizu negdje rekao: nikad. To je rijeka koja se ne više ne vraća u svoj izvor jer su joj obale dogovorene s nekim nepoznatim koji čeka u daljini. To je cvijet koji ne silazi više u svoj korijen jer se ondje naselila budućnost. Nikad. Šumna trava neizgaženih visoravni, snijeg na planinama ljubičastim. Osvrni se za sobom i gledaj svoje Nikad u travi sluha i vida naraslo u sjeni ruku sustalih, u sjaju želje neugasle. Obazri se, prepoznaj svoje Nikad po iščezlim nizinama prostrto. I teška misao koju si zanjihao postat će blaga, jer je kraj nje čovjek nerazumljiv u svojoj samoći. A kad se on pomakne u Noć i u veliki uspavani prostor, ispružit ćeš za njim svoje ruke i viknuti: ne odlazi! bariole Volio bih da me voliš, da budem cvijet u tvojoj kosi, Ako si noć, ja ću biti zora i blijesak svjetlosti u rosi.
13.03.2004., 05:00
Volio bih da me voliš i da svi dani budu pjesma, Ako si izvor, i ja ću biti u živoj stijeni bistra česma. Juraj Kaštelan Inače iako ja volim Byrona (Darkness kao i She Walks... znam napamet koliko mi je dobar), teško mi pada poezija na engleskom i germanskim jezicima općenito. Nije mi na razini slavenskih i pogotovo latinskih jezika. Nisu njemački i engleski jezici za to bez obzira na dar pjesnika. Lady Goodman 14.03.2004., 14:55 " Amid the earnest woes that crowd around my earthly path (dear paths, alas! - where grows not even one lonely rose) my soul at least a solace hath in dreams of thee and therein knows an Eden of bland repose... " :romeo: Poe Elektra
14.03.2004., 17:04 SPALITI ZEMLJU Istog časa kako si otišla stihovi su prestali vrijediti ne samo oni o tebi nego općenito; svi stihovi ljubavni stihovi politički i stihovi o smrti Koji su se na tebi grijali koje sam mogao na tebi ispitati s pogledom na tebe idući u tvoju trošnu ložnicu ispisani na tvojoj načetoj puti potražiti ih u tvojim gorućim usnama I sad mi se postavlja pitanje: što ostaje od poezije kad se rastane od one koja me na nju silila Istog časa kad si otišla pokušavao sam spasiti pokušavao sam ispraviti pokušavao zalijepiti ali udarci udarci… kroz koje najprije voda pa niska večer pa »trava prerasla« i na koncu zvučni znak zračni znak očajanja To sve sabrati i spaliti za sobom na prijevaru na izdaju pokorenu zemlju ljubavnika Arsen Dedić verica When You Are Old
14.03.2004., 17:07
When you are old and grey and full of sleep, And nodding by the fire, take down this book, And slowly read, and dream of the soft look Your eyes had once, and of their shadows deep; How many loved your moments of glad grace, And loved your beauty with love false or true, But one man loved the pilgrim soul in you, And loved the sorrows of your changing face; And bending down beside the glowing bars, Murmur, a little sadly, how Love fled And paced upon the mountains overhead And hid his face amid a crowd of stars. -- William Butler Yeats baaatak 14.03.2004., 21:45
Among the men and women the multitude, I percieve one picking me out by secret and divine signs, Acknowledging none else, not parent, wife, husband, brother, child, any nearer than I am, Some are baffled, but that one is not - that one knows me. Ah lover and perfect equal, I meant that you should discover me so by faint indirections, And I when I meet you mean to discover you by the like in you. Walt Whitman tikvica Negde se pipnu nasi mali svemiri kada vec pomislim da spavas Zasumi saten, tama se uznemiri i kao talas naides.
29.03.2004., 01:43
U skoljki tvoga pupka leto zimuje, tu cuvas mrve sunca za nas. Sa tvojim dodirom se ceznja rimuje dok kao talas nadires. I nista vise nije vazno, lice sveta zlobno i lazno se raspline za cas. I nitko vise nije bitan, svi su pesak prezren i sitan. Pesak ispod nas. Srebra decembra kuju prsten za tvoj prst. Niz tvoje sapi zvezda pala. Zalud te privijam uz sebe ko uz krst. Ti kao talas izmices. Ostavljas slane kapi bistre i jato dobrih mirisa Istre po sobi razvijas. Ostavljas varljiv zalog pene u srcu ove napukle stene koju razbijas. I nista vise nije vazno lice sveta zlobno i lazno se raspline za cas. I nitko vise nije bitan, svi su pesak prezren i sitan Pesak ispod nas. Djorde balasevic valentina Josip Pupacic: Tvoja dusa suti i govori II. Zbog tebe sam obolio u sebi gdje si ti I ne smijem te vise vidjeti A gledao bih te do dna vremena koje cinis trenutkom trenutkom sto je vjecnost po tebi Tvoje prisustvo brise staze moje tisine po kojima lutam u tvome odsustvu Nemoj da te vidim
18.04.2004., 12:27
Hocu da te naselim zivim sobom i da prestanem izvan sebe ici tvojim zivotom lavinia Kresimira Gojanovic
24.04.2004., 15:12
* PODZEMLJA... Ponoc u sumi - vilenjacko vrijeme. U srebrnoj borovini, leptir skida kosulju, spleteni korzet od trnja i pusta svilenasta krila da prospu se po zemlji, kao sum i jecaj vode. Nigdje nema zivih bica u odajama tamne Perzefone, samo raskos kamena i kristalni duh dvorana, u kojima obnavlja se dusa, odbjegla od svijeta. *** Bluey once again Pablo Neruda ...:) Night On The Island All night I have slept with you next to the sea, on the island. Wild and sweet you were between pleasure and sleep, between fire and water. Perhaps very late our dreams joined at the top or at the bottom, up above like branches moved by a common wind, down below like red roots that touch. Perhaps your dream drifted from mine and through the dark sea was seeking me as before, when you did not yet exist, when without sighting you I sailed by your side, and your eyes sought what nowbread, wine, love, and angerI head upon you because you are the cup that was waiting for the gifts of my life. I have slept with you all night long while the dark earth spins with the living and the dead, and on waking suddenly in the midst of the shadow
24.04.2004., 18:20
my arm encircled your waist. Neither or sleep could separate us. I have slept with you and on waking, your mouth, come from your dream, gave me the taste of earth, of the depths of your life, and I received your kiss moistened by the dawn as if it came to me from the sea that surrounds us. lavinia Innermost One
08.05.2004., 02:58
He it is, the innermost one, who awakens my being with his deep hidden touches. He it is who puts his enchantment upon these eyes and joyfully plays on the chords of my heart in varied cadence of pleasure and pain. He it is who weaves the web of this maya in evanescent hues of gold and silver, blue and green, and lets peep out through the folds his feet, at whose touch I forget myself. Days come and ages pass, and it is ever he who moves my heart in many a name, in many a guise, in many a rapture of joy and of sorrow. Tagore, Innermost One ;) pokora 17.05.2004., 19:57 dolores_haze kaže: Ovo nije ljubavna pjesma,ali je zato najljepše i najerotičnije ljubavno pismo koje sam procitala.nadam se da je ok što sam malo zanemarila šablonu ove stranice. Voljeni moj gospodine, ................. Bello! Dio, bello! Otkud si to izvukla? dolores_haze
20.06.2004., 11:39
pokora kaže: Bello! Dio, bello! Otkud si to izvukla? Alessandro Barricco - Svila Vera Pavladoljska dolores_haze kaže: Alessandro Barricco - Svila Jedna od meni drazhih knjiga:top: :)
20.06.2004., 11:46
dolores_haze sa lovorom juga i mažuranom Lote krunim te,mala vladarice mojih kostiju i ne može ti nedostajati ova kruna koju je stvorila zemlja sa balzamom i lišćem.
20.06.2004., 11:47
Ti si,ko onaj što te voli,iz zelenih pokrajina: odande donijesmo glinu koja nam teče u krvi, lutamo gradom izgubljeni kao i mnogi drugi uplašeni silno da će zatvoriti tržnicu. Ljubljena,tvoja je sjena od miomirisa šljive, tvoje oči skriše na jugu svoje korijenje, srce je tvoje kao golubica škrabice, tijelo ti je glatko kao kamen u vodi, tvoji su poljupci grozdovi s rosom i uza te živim zajedno sa zemljom. dolores_haze
20.06.2004., 11:49
nataniel kaže: Jedna od meni drazhih knjiga:top: :) Također.A ocean more? nikako da dovrsim citanje,nesto me uvijek odvuce,ali cini mi se da obecaje puno. dolores_haze Ljubavi,sada idemo kući gdje se ladolež uspinje stepenicama: prije nego što stigneš već je u tvojoj sobi golo ljeto s nogama kozje krvi.
20.06.2004., 11:55
Naši skitnički poljupci obiđoše svijet: Armeniju,gustu kaplju iskopana meda, Cejlon,golubicu zelenu i Yang Tse koji odvaja drevnim strpljenjem dane od noći. I sada se,ljubljena,vraćamo morem koje šumi ko dvije slijepe ptice nekom zidu, gnijezdu dalekog proljeća, jer ljubav ne može letjeti ne zaustavljajući se: zidu i morskom kamenju odlaze naši životi, i našem kraljevstvu vratiše se poljupci. bipolar2000
20.06.2004., 16:29 dolores_haze kaže: Također.A ocean more? nikako da dovrsim citanje,nesto me uvijek odvuce,ali cini mi se da obecaje puno. Čitala ..jako lijepa knjiga, našla mi se u rukama u pravom trenutku. Vrijedi dovršiti svakako;) *_spike el Torro kaže: "Da sam sretan koliko sam bez tebe nesretan, bio bih najsretniji na svijetu." Nije nešto, al eto ...:o :eek: :s :s Nije nešto, a? :top: :top:
25.06.2004., 03:51
pokora dolores_haze kaže: Alessandro Barricco - Svila
28.06.2004., 00:59
Hvala, hvala, hvala.. Nasla, kupila, u dahu procitala .. Divna! Sad prelazim na Ocean more.. dolores_haze
29.06.2004., 12:12
my little dreamcatcher I sense anguish when I think that the fingers that touch you are not mine you are my hue of love that blinds my colorblind sight that binds my temptet body tight to the dreams that you experience you are my garden of eden that spreads greater ever as my love grows higher now the only tought in my mind beggins to aggrandize I would like to have another kiss from your pleasant lips just one more pleasing kiss another cordate kiss is what I miss another kiss dolores_haze woman you are so wild I entered your body through the place of my conception and birth and relived the linear moments of my life unaware of the blood I was burning and the saliva I was tasting I touched your breasts before and so I kiss them again and again
29.06.2004., 12:19
Obje pjesme napisao moj very dear friend,na početku njegovih dugih i mnogih pokušaja da dostigne nešto što je po mom mišljenju već dostigao....ne mogu objasnit....tragat ću još za nekim njegovim boljim pjesmama. dolores_haze your mind and words flow trough a soft and glowing river and meet me on the other side where they melt and mate into a shapeless crazy form known only to us. Wall
29.06.2004., 12:22
29.06.2004., 23:41 If I had a penpal with a working email I'd write of my obsession and my anguish kem
30.06.2004., 00:23
I swallowed the reel and the rod and the hope that so sweetly I had the afternoon of the day that I met you I saw myself in your eyes and in your arms and an entire lifetime in your lips I lived the afternoon of the day that I met you Viggo Mortensen Wall Čekam da me prestane zatrpavati upitima što je sa mnom, zašto se ne javljam kada bi samo otvorila oči vidjela moje tisuće pisama neisporučenih pred njezinim vratima jer jjoj e pretinac za poštu premali jer je pošta ograničena na tisuću pošiljki po danu znala bi da mora stati zapitati se da li stvarno očekuje ta pisma
30.06.2004., 11:14
jer ako ih čeka samo treba otvoriti vrata pogledati lijevo i desno i zakoračiti preko hrpe mojih poslanih neotvorenih uzaludnih pisama veruca The Sick Rose
30.06.2004., 22:57
O Rose, thou art sick! The invisible worm That flies in the night, In the howling storm, Has found out thy bed Of crimson joy: And his dark secret love Does thy life destroy. William Blake staindhr prwa pjesma: Foliju sa kutije jeftinih cigareta otpuhuje popodnevni povjetarac sdanjska
21.07.2004., 03:27
puno prašine, malo ljudi, puno svijeta arhaične građevina i rasuta poljska puno sjena nabacanih na trgu pločnika nekoliko kapi krvi i razbijena rakija ulični svirač s gitarom i melos akustika nešto siće u šeširu, na glavi makija zaljubljena sam u dječaka bosih nogu sa krpanom košuljom i cvijetom na grudima kaže zdravo osmijehom i zamuckivanjem u slogu vucara se trgom skidajući kapu znancima a kad sa suncem iza tržnice babe odu kukajući on i ja ćemo ukrasti dvije breskve i pobjeći sakrit ćemo se, nježno poljubiti, pa otići kući rastati se šutke, ne progovoriti nijedne riječi i dok se budem ustajala ujutro ranom zorom on već gurat će teška kola sa teretom iz luke znam vidjet ću ga veselog dok fućka pod prozorom jer zna da ga gledam, da držim ga za umorne ruke onda jednog dana kada padnu bombe na pločnike odnijet će me do mora i skočit ćemo da nas nosi plutat ćemo danima suhih usana punih erotike ležat ćemo skupa odcjepljeni u valovima, ponosni druga pjesma: dajem ti sve...riječi su ništa...nemogu ti dati riječi one toga nisu vrijedne, one su suviše bijedne da bi opisale da bi disale, da bi živjele, da bi umrle, da bi kisnule nisu vrijedne prosipanja, nisu vrijedne kao pogled poimanja nisu vrijedne toga da poteknu sa usana nerazumljive lako zagubljive u memoriji...neke stvari traju vječno padale su kiše ispod nas... nisam rekla ništa pogled je odao sve.... dodir je zagrlio sne treća pjesma: da je sunce moj život svaki trenutak koji provodim s tobom bila bi jedna zraka zraka koja svako jutro grije tisuće lica i otkriva nam jedan list na grani pospanog drva tvoj bi uzdah isparavao iz dubina oceana a tvoje oči gledale bi me iz koraljnih nebeskih svodova i cijela zemlja bi se pretvorila u tvoj osmijeh a ta mala zraka sunca, koja žudi za tvojim dodirom bila bi moja ljubav što neprestano miluje tvoje lice i stapa se s njim u vječnost četvrta pjesma: nadam se da ne pretjerujem:) palim svoje oči da mi pogled grije beskućnike dimnjaci me vole jer kroz mene vide svijet moje suze plaču čađu na četkama dimnjačara kažu primi gumb za sreću a ja imam samo tebe a možda su zvijezde moji gumbi cijeli svemir moj kaput tišina su moje ruke, što gore dok između zraka sunca uspavljujem umorna slova šume su moja kosa a vjeverice prsti tvoje ruke vulkani su tvoje usne a lava sva moja ljubav koja ih čini živima
u dubinama planina čuješ otkucaje mog srca a špilje su samo putevi do njega jer jedino me u prirodi možeš naći odbaci sve što su te ljudi naučili i zamisli me kao vinograd koji je zemlja dala svim bićima zbog ljubavi tako ćeš znati da ti nikada neću lagati, jer jedino priroda ne laže i kad bi me pribili na križ kao Isusa ta bol ne bi mogla umanjiti sreću moje ljubavi osjetio bih tek malenu ogrebotinu zadobivenu hodajući kroz grmlje jer volim te preko duše koju čavli nemogu uništiti peta pjesma: da je život kocka leda, ja bih bio piće u kojem se led topi a tko bi mene popio? nitko. ja bih se prolio po podu. a ti tada uzmi maramicu, i obriši me sa hladnog poda. ako ti ikada budem nedostajao, pusti jednu suzu, i dodirni je svojim usnama. neka moje riječi žive na njima. neka vječno ostanu mokre. ionako nitko neće plakati. svijet je bio premalen za tvoju suzu, a moje srce dovoljno da joj obriše plave oči, što nikad više neće roniti tako duboko, jer je more preplitko da im dotakne dno. i napokon kraj:) još samo jedna kitica:) kad jednog dana izgubim svijest, i postanem samo slova jedino ću tvoju ljubav prepoznat kroz svu tu težinu olova i premda neću imat kosu, već živu što raste mi iz glave ona nikad neće moći izmjerit ljubav što grije te oči plave eto. te pjesme su meni sawršene:)) Mayflower Košulja
20.08.2004., 06:30
Ljeto, miris ulja u kapljama kiše. Otišla si. Vjetar dlanovima maznim na užetu mokru košulju ti njiše. Zagrli me barem rukavima praznim. Zvonimir Golob ROYAL 20.08.2004., 12:53 ovo je tako divno. ja ne znam sta napisats kad su vec sve pjesme koje su mi drrage vec tu, ali ja najvise volim Nerudu i Perverta ooooooo Barbara, padala je kisa nad Brijestom tog dana.... prekrasnooo Mayflower Još jedna na engleskom...čista klasika :) A drinking song Wine comes in at the mouth And love comes in at the eye;
20.08.2004., 16:02
That's all we shall know for truth Before we grow old and die. I lift the glass to my mouth, I look at you, and I sigh. W.B. Yeats klio Čekaj me i ja ću sigurno doći... definitivno moja najdraža:)
Ne znam jel netko spomenuo ovu: Prije mnogo i mnogo godina, U carstvu kraj mora to bi, Djeva je zivjela koju su zvali Imenom Annabel Lee; S tek jednom je zivjela mislju: Da voli i da se volimo mi. Bio sam dijete i bila je dijete - U carstvu kraj mora to bi Al vise neg ljubavlju mi smo se ljubili, Ja i Annabel Lee I zbog toga nebeski krilati serafi Bili su zavidni. I to je razlog sto jednom davno - U carstvu kraj mora to bi Vjetar se spusti iz oblaka, nocu, Sledivsi moju Annabel Lee. I dosli su plameniti rodjaci njeni, Meni je oteli, Da je zatvore u grobnicu tamnu U tom carstvu sto kraj mora bi. Zavidjeli su nam andjeli s neba, - Ni upola sretni ko mi Da! To je razlog (kao sto znaju U tom carstvu kraj mora svi), Sto nocu je vjetar iz oblaka doso I sledio, ubio Annabel Lee. Al ljubav nam bila je jaca od ljubavi mnogih Sto stariji bili neg mi I mudriji mnogo neg mi I niti andjeli, gore na nebu, Ni podmorski demoni zli Ne mogu mi razdvojiti dusu od duse Lijepe Annabel Lee. Jer mi ne bljesne mjesec, da sne ne donese O lijepoj Annabel Lee; Kada zvijezde se stvore, vidim kako gore Tek oči Annabel Lee. Tako ležim pokraj svoje drage do zore, Svoje drage, - drage -, života i mlade, U njezinoj grobnici uz more, U njenom grobu uz šumorno more E. A. Poe Mayflower
22.08.2004., 15:15
22.08.2004., 15:46 Lijep izbor, klio. Ovih se dana prisjećam dragih pjesama - evo još jedne: Šetnja R. Tudiću Hodamo nas dva po travi, Mokroj, visokoj; Šumi od naših koraka trava U noćni pokoj. Prijatelju, sklopio sam oči, I mislim da mjesto tebe sa mnom Jedna vitka ljepotica kroči. To ne šumi trava, Nego ona - hodeći Šušti svojim tijelom u posve tankoj odjeći. Dobriša Cesarić Ako govorimo o prevođenju poezije, meni je osobno draže vidjeti pjesmu u izvornom obliku na jeziku kojeg možda i ne govorim jako dobro ali znam strukturu i osnove (njemački, slavenski jezici, španjolski) - ostatak mogu i sama s rječnikom. Ili, još bolje, i izvornik i prijevod. Ispričavam se (ako ovo uopće itko čita :D ) što ne navodim prijevode pjesama koje su originalno na engleskom - ovdje hrvatskih prijevoda jednostavno nema. Mayflower
12.09.2004., 01:57
Cjeloviti Cjelov i Ti U maštama ću tebe loviti trače sunca s ružičastom niti. U etere će srce ploviti, otvorene čaške nebo piti, jer bez tebe biti znači mene prepoloviti. Moju nagu dušu neću kriti, da bi javan bio žmarak skroviti. Ja ću tebe blagosloviti i molitvenom riječju osloviti. Ja ću tebe suzom liti i sebe smiješkom obnoviti. Vidjeti ćeš krvav grč strahoviti. Tvojom rosom ti ćeš mene miti. Moje srce tvojoj biti hiti, ni do groba nismo siti. Svojim dahom ti si svijet jezgroviti kamo će se sloge boja sliti. Ja ću tebi vijence viti, draganjima oviti, i tada će opet biti u potpunoj kiti cjeloviti - Cjelov i Ti. Mayflower Pjesma Mariji
17.09.2004., 15:33
Moje srce još i sad, Marijo, Kada te vidim gdje mi u susret dolaziš, Moje srce zbog tebe naglo zakuca. Budi mi sklona, molim te, Marijo, I nemoj mi srce odjednom zgaziti: Gazi ga malo-pomalo, kao i dosada. A ja ću se smijati, i smijati, Kao što sam se i večeras smijao. A i ti se smij, Marijo, I gazi srce moje! Dragutin Tadijanović Ovo nije jedna od Tadijanovićevih najpoznatijih. Možda nekome zvuči čak patetično, no ono što posebno volim u ovoj pjesmi je ritam. ezra
20.09.2004., 20:17
asdf jklč bariole ezra kaže: asdf jklč duboko dolores_haze
20.09.2004., 22:35
23.09.2004., 09:31
Kad umrem želim tvoje ruke na svojim očima: želim svjetlo i žito tvojih ljubljenih ruku, da me još jednom dirne njihova svježina, da osjetim nježnost što izmijeni moju sudbinu. Hoću da živiš dok te,uspavan,čekam, hoću da tvoje uši i dalje slušaju vjetar, da udišeš miris mora koji smozajedno voljeli i da nastaviš hodati pijeskom kojim smo hodali. Hoću da ono što volim nastavi živjeti, a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega, zato cvjetaj i dalje,rascvjetana, da bi dostigla sve što ti ljubav moja naređuje, da bi sjena moja prošetala tvojim vlasima, da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju. dolores_haze Od tolike ljubavi moj život postade ljubičast i pođoh od nemila do nedraga,kao slijepa ptica, sve dok ne stigoh do tvog prozora,prijateljice moja: ti si tada čula zvuk razbijena srca i tamo se iz magle podigoh na tvoje grudi, nestvaran i ne znajući pođoh prema tornju žita, pojavih se da bih živio između tvojih ruku, podigoh se iz mora prema tvojoj radosti. Nitko ne može reći to što ti dugujem,jasno je to što ti dugujem,ljubavi,i jeste kao korijen rođen u Araukaniji,to što ti dugujem,ljubljena. I bez sumnje je zvjezdano sve to što ti dugujem,
23.09.2004., 09:36
to što sam ti dužan zdenac je šumskog područja u kome vrijeme sačuva svoje skitničke munje. Tuta Bugarin Ja te obožavam
28.09.2004., 16:26
Ja te obožavam kao nebo noću, O posudo tuge, i tvoju mirnoću Ja ljubim sve više što mi bježiš dalje Pa i makar mislim da te tama šalje Da bi ironično razmak povećala Što ga je do neba već priroda dala. U divljem naletu nasrćem i skačem I k'o crv lešinu ne bih dao jačem! I meni je draga, u očaju slijepom, Čak i ta hladnoća što te čini lijepom. Charles Baudelaire posebno druga strofa... dolores_haze
28.09.2004., 20:06
Tuta Bugarin kaže: Ja te obožavam Ja te obožavam kao nebo noću, O posudo tuge, i tvoju mirnoću Ja ljubim sve više što mi bježiš dalje Pa i makar mislim da te tama šalje Da bi ironično razmak povećala Što ga je do neba već priroda dala. U divljem naletu nasrćem i skačem I k'o crv lešinu ne bih dao jačem! I meni je draga, u očaju slijepom, Čak i ta hladnoća što te čini lijepom. Charles Baudelaire posebno druga strofa... jako lijepo.posebno druga strofa. :) Mayflower Žene pod orahom U predvečerje pred kućom krošnje mirišu I toplo se mlijeko puši iz punih muzlica. Pod orahom sa lišćem širokim Mlade žene vezu marame. Ja prolazim pokraj njih, zbunjen i neveseo, I pozdravljam. Njihove se kose kao žitno klasje zatalasaju. One spuste vez na koljena. I slatko mi se smiješe, bezbrižno: I ona s crnim očima, i baršunastim, I ona s očima zelenim Kao trava proljetna poslije kiše. Odlazeći od njih, zanesen,
29.09.2004., 16:11
Mene muče vrele žudnje. Mene more misli uzaludne Na te mlade žene pod orahom. Dragutin Tadijanović tisina Karakala kaže: Otvaram topic o najljepsim ljubavnim pjesmama poznatih pjesama. Otvaram ga s mozda najboljim.
07.10.2004., 23:28
Pablo Neruda Ove noći Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Napisati, na primjer: “Noć je puna zvijezda, Trepere modre zvijezde u daljini”. Noćni vjetar kruži nebom I pjeva. Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Volio sam je a katkad je I ona mene voljela. U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju. Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom. Voljela me, a katkad sam I ja nju volio. Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci. Ove noći mogu napisati najtuznije stihove. Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio. Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju. I stih pada na dusu kao rosa na livadu. Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati. Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene. Ista noc odijeva bjelinom ista stabla. Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti. Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio. Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho. Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca. Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci. Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim. Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav. Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju, Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila. Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje, I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem. Pablo neurda je jedan od najjacih pisaca ljubane pojezije imala sam jednu knjigu od njega procitala je i mislim da sam shvatila dosta toga poucnog uopsteno o ljubavi i zivotu svaka ti cas za taj topic odusevila si me ili odusevio :s :) dolores_haze
11.10.2004., 20:31 Pođimo,Ciganko moja,crna ljubavi moja; potamnjela je put tvoja i oči su tvoje crne; noge su ti išarane i masna je kosa tvoja; sva si crna,sva si divlja,o crna ljubavi moja. Ljubim krik iz očiju tvojih i ljubim krik iz grudiju tvojih; u njemu je ljubav naša i u boli se ljubi žena i bol rađa djecu, o gola ljubavi moja. Velika si u slobodi i veća je ljubav naša, naša ljubav tamna ko šuma i krvava ko božanstvo; žena je moja prva od žena:crna ko noć,tajanstvena ko oblak, divlja ko cjelov moj i prevratna ko stihovi moji. Naša će ljubav biti kaos:mutna i izmiješana i ljudi joj ne nađoše dolične riječi mi ćemo se cjelivati goli i topli i štipaj će biti krvava pjesma naša; čupat ću ti kose,a ti ćeš tiskati oči svoje u dušu moju i bijes će biti prokleta pjesma naša; svijat ćemo se ko zmija i plaziti ko ideal - i tragika će biti očajna pjesma naša; zatravit će nas ljubav naša - šibat će nas strahotom i bol će biti grozna pjesma naša; šuma će biti hram naš i trava postelja naša - kaos božanstvo naše a duše naša žrtva. dolores_haze Iz kaosa će se izviti dijete,naše dijete - o nezakonska ženo moja i nezaknska ljubavi moja; i njegovo će ime biti:nezakonsko dijete; i gacati će svijetom gladno ko strast naša,prokleto ko pjesma naša i krvavo ko ljubav naša; i lomit će se kletva na nj i neće imati među ljudima mjesta; proklinjat će i oca i majku i ljubav njihovu,a psovku će dizati od ljudi do boga; čemer će i groza drhtati kuda prođe noga njegova i neće imati mrve suhog kruha; hvatat će ga i vezati i zločin će biti hrana njegova. Mrtav je svijet,ljubavi moja,i crno je u dosadi njegovoj; mrtav je narod,ljubavi moja,i sanjiva je pjesma njegova; suluda je šutnja,ljubavi moja,a šutnja je govor njihov; gle,pospani su i zijev im je glazba dana; njihova je duša prazna ko smijeh bludnica,a smijeh beživotan ko slovo zakona; zakoni su njihovi ko bog njihov - a nema srca božanstvo njihovo; jednolična je žrtva njihova ko dim cigareta i miris njezin ko miris strvine; nema zvijezda na nebištu njihovom i oblaci su dugi; njihovo je sunce blijedo ko mrtvačka svijeća i zidovi su šuma njihova; pusto je,crno,ljubavi moja,i dani su im jednaki ko misli; nema nemira u njihovome oku i njihovo je oko ko oko krmače nema bune u kretnjama njihovim i njihove su kretnje ko kretnje volova; nema krvi u tijelu njihovom i prazna je duša njihova ko bog. Tamo ćemo baciti dijete naše,o crna ljubavi moja; onuda će gacati noge njegove i bljeskati psovka njegova; tamo će drhtati plamen duše njegove:misao prevrata,kretnja bune i dah srdžbe; on će biti onaj,koji će buditi zaspale i uskrisivati mrtve; i okovi će biti vjerenica njegova.
11.10.2004., 20:50
nezakonsko dijete naše,o nezakonska majko njegova -ć bezimeno ko zločin i osamljeno ko glad! I klicat ćemo glasom cjelova naših i punoćom krvi naše: O bezimeni,naše si dijete! I naš će klik biti klik zanosa i drskosti:ogroman ko vječnost, strastven ko štipaji i zamaman ko žena u mraku šumskome. Pođimo,Ciganko moja,crna ljubavi moja; ljubit ćemo se u kaosu,a iz kaosa će nicati dijete, dijete krvi naše,dijete duša naših,dijete života našega. Pođimo,Ciganko moja,gola ljubavi moja; i rodit ćemo dijete,bezimeno dijete; i nadjest ćemo mu ime,najljepše ime od lijepih: Prevrat će biti ime njegovo,o nezakonska ljubavi moja! (Kamov) Uf kako je ovo meni dobro....) Gorman
13.10.2004., 14:03
Without warning as a whirlwind swoops on an oak Love shakes my heart (Sappho) anazus VOLIM TE Sjedni. Ne tu. Preko puta. Moram te vidjeti. Ne, ne prekidaj me. Suti. Pusti me da ti kazem ono sto sam vec trebala reci. Kad trebas doci, bojim se tvog dolaska. Zbog nedolaska. Jer, ako kasnis samo pet minuta srce mi je u dlanu i moja me ljubav ili mozda strah boli. I zato ne smijem kasniti. Vec sutra moze biti kasno. A nisam ti jos rekla kako i koliko te volim. Volim te tijelom, pokretima, pogledom, dodirima, rijecima. Volim te smijehom i suzama. Volim te tugom i brigama. Ne. Ne gledaj me zastraseno. Ljubav, ma kakva bila: neispunjena, sretna, lakomislena i povrsna prava i zauvijek... Boli. Kad dolazim, pitam se cekas li me. Bojim se da jednog dana vise ne otvoris vrata. Bojim se praznog stubista bez mirisa, bez zvuka, svjetla.
16.10.2004., 17:11
A nisam ti rekao: najvise se bojim vremena koje ne ceka. A ja kasnim. Volim te. I volim sve sto si ti. Tvoje oci pitajuce. Tvoj smjesak oprastajuci. Tvoj korak ohrabrujuci. Volim tvoju nesigurnost. I moja je najcesca. Bore na tvom licu i moje su. I u tom trajanju ne znam da li sam ucinio sve za tebe ljubavi moja. (Iskra Tanodi) tiger Otkako te ne volim opet nocu kise moje... izgubljeni zvuci, boje... Ni sa kim ih ne dijelim.
20.10.2004., 09:34
Otkako te ne volim neko mi iz vlaka mase... prazno mi je, ali lakse... Otkako te ne zelim .................. dolores_haze da sam prazan list potuno čist koristio bih puno puno deblji kist i samo jake i šarene boje da napišem ime tvoje i moje da sam prazna glava potpuno zdrava ne bih više ništa učio za badava samo onol'ko kol'ko mi treba da još ostanem paf od tolikog neba
10.11.2004., 13:52
da se mogu k'o nekad vratiti na početak i biti onaj isti bahati dječak ne bih forsirao neki ležeran stil niti se trudio da uklopim svoj svijet u ovaj svijet svoje snove u raspored riskirao bih svaki pokušaj da zadržim taj osjećaj samo za taj osjećaj samo za taj osjećaj.... (za Wall-a i sve ostale koji su zadržali dijete u sebi ) dolores_haze Tolike dane,ah,tolike dane, videć te blisku i postojanu, kako da platim,čime da platim?
13.12.2004., 18:54
Evo,proljeće krvožedno u šumama se razbudilo, lisice idu iz jazbina i zmije sada rosu piju, ja s tobom hodim među lišće, izmeđ borova i tišine i sebe pitam da l' tu sreću treba da platim,kada i čime? Poslije svih stvari koje vidjeh hoću da uvijek tebe gledam i poslije svega što dotakoh put tvoju samo ticat želim, tvoj smijeh naranče vazda volim i sviđaš mi se kada spavaš. Što da činim,ljubavi,ljubljena, ja ne znam kako drugi vole, ne znam kako se ljubljahu prije, živim voleć te,gledajuć te, zaljubljen posve jednostavno. Svake večeri draža si mi. Gdje li je sada? sebe pitam kad mi iščeznu tvoje oči. Koliko kasni! ljutit mislim. Osjećam se i glup i tužan, ti onda stigneš poput vjetra koji dolijeće sa bresaka. zato te volim i ne zato, zbog mnogih stvari i malo stvari i ljubav mora takva biti, sveobuhvatna i odškrinuta, i naročita i užasna, i okićena i u crnini, sva rascvjetana poput zvijezda i neizmjerna kao cjelov. (trnci,trnci....) dolores_haze ovdje te ljubim. u tamnome borju vjetar se raspleće. svjetlucanje mjeseca iznad nemirnih voda. jednaki dani idu,jedan za drugim hita. razbuđuje se magla u likove što plešu. srebrni galeb od zapada se otkida. ponegdje neko jedro.visoke,viskoe zvijezde. ili crni križ nekog broda. sam. katkada osvanem,a duša mi bude vlažna. zvoni i odzvanja daleko more. to je luka. ljubim te ovdje. ovdje te ljubim i zalud te obzorje skriva. ljubim te premda je sve ledeno oko mene. katkada moji poljupci odlaze s lađama teškim koje putuju morem tamo gdje stići neće. znam,već sam zaboravljen ko ova stara sidra. život je moj umoran od uzaludne gladi.
13.12.2004., 19:01
ljubim ono što nemam.oči su tvoje daleke. moja se dosada bori sa sporim sutonima. ali dolazi noć da mi zapjeva pjesme. mjesec u pokret stavlja svoja kolesa sna. tvojim me očima motre one najveće zvijezde. i kako ja te ljubim,tako u vjetru borovi svojim iglastim lišćem ime ti pjevat žele. Arijela
13.12.2004., 23:28
Gospođa Kamači (Japan, 9. st.) Onoga, koji zna za moju ljubav, a ipak odlazi, zaustavi, o drvo trešnjino! I neka padnu tvoje latice da zametu njegov put. dolores_haze Događa se da me umara biti čovjek. Događa se da ulazim u krojačnice i kina, uvenuo i nedokučiv,kao labud od klobučine, koji plovi u vodi postanka i pepela. Miris vlasuljarnica sili me da vrištim i plačem. Hoću jedino odmor od kamena i vune, hoću jedino da ne vidim zgrade ni perivoje, ni trgovine,ni naočale,ni liftove. Događa se da sam umoran od svojih nogu i nokata, od svoje kose i od svoje sjene. Događa se da me umara biti čovjek. Ipak,divno bi bilo prestrašiti bilježnika ubranim ljiljanom ili ubiti časnu sestru zamahom uha. Divno bi bilo hodati ulicama sa zelenim nožem i vikati sve dok ne umremo od leda. Neću više da budem korijen u tminama, klimav,ispružen,drhtav od sna, u dubini,u mokroj utrobi zemlje, upijajući i misleći,jedući svakog dana. Neću više za sebe toliku nesreću. Neću da i dalje budem korijen i grobnica, pusto podzemlje,podrum s mrtvacima, ukočen,umirući od bola. Zato Ponedjeljak gori poput petroleja kada me vidi da dolazim s mojim tamničkim licem i urliče prolazeći kao ranjeni kotač i prema noći upravlja korake goruće krvi. I gura me u uglove,k vlažnim kućama, k bolnicama,gdje kroz prozor padaju kosti, k postolarskim radnjama s mirisom octa, prema ulicama koje su strahovite kao ponori. Ima ptica boje sumpora i strašnih iznutrica što izbijaju iz vrata kuća koje mrzim, ima zubala zaboravljenih u ibriku, ima ogledala koja bi morala plakati od stida i straha,
14.12.2004., 17:48
ima kišobrana posvuda,i otrova,i pupkova. Ja prolazim s tišinom,s očima,s cipelama, s bijesom,sa zaboravom, koračam,prolazim kroz urede i ortopedske trgovine, kroz dvorišta gdje rublje visi na konopu: gaćice,ručnici i košulje što plaču spore prljave suze. dolores_haze Svjetlošću svemira svakog se dana igraš. Ti nježna gošćo moja,stižeš u cvijeću i vodi. Ti si više od ove bijele glavice,koju ko grozd svakog dana rukama svojim stišćem.
14.12.2004., 21:09
Nikome nisi slična otkako ja te ljubim. Dopusti da te položim između žutih vijenaca. Tko ti ispisuje ime slovima od dima među zvijezdama juga? Ah,pusti me da se sjetim kakva si bila onda kad nisi postojala. Vjetar naglo zaurla,u zatvoren prozor mi bije. Nebo je mreža prepuna tamnih riba. Svi vjetrovi ovdje pušu,svi odreda. Kiša se razodijeva. Prolaze u bijegu ptice. Vjetar.Vjetar. samo se ja boriti mogu protiv sile ljudi. Oluja u hrpe zgrće suho lišće i odvezuje čamce što noćas pristaše na nebu. Ti si još ovdje.Ah,ti ne bježiš. Ti ćeš mi odvraćati sve do poslijednjeg krika. Privij se uz mene ko obuzeta strahom. Ipak je kroz tvoje oči strgnula čudna sjena. mala,još i sad mi donosiš cvjetove kozje krvi, a čak su ti i grudi mirisne. Dok tužan vjetar jezdi i ubija leptire, ljubim te,i moja radost grize ti usta od šljive. kako ti bješe teško dok si navikla na me, na dušu mi samu i divlju,na ime koje progone. Koliko puta vidjesmo blistavu Danicu dok se ljubljasmo u oči i svitanja kako se nad nama šire u kružne lepeze. Moje su riječi po tebi u milovanju rosile. Odavna ljubljah ti tijelo od osunčana sedefa. Čak vjerujem da si gospodarica svemira. Donijet ću ti s planina radosno cvijeće copihues, lješnjake mrke i šumske košare poljubaca. HOĆU DA URADIM S TOBOM ONO ŠTO PROLJEĆE RADI S TREŠNJAMA. :)) dolores_haze Ko bijela pčela opita medom,zujiš u mojoj duši i zavijaš u laganim spiralama dima. ja sam očajnik,riječ sam bez odjeka,
14.12.2004., 21:25
onaj što sve je izgubio i što je imao sve. Poslijednji vezu,u tebi škripi moja posljednja čežnja. Ti si posljednja ruža moga pustog polja. O šutljivko moja ! Sklopi duboke oči,tamo se noć trza. Ah,razodijeni tijelo drhtava kipa. Imaš duboke oči u kojima noć širi svoje cvjetne ruke i ružične skute. Grudi ti naliče na dva bijela puža. Leptir sjene dođe da zaspi sred trbuha tvoga. O šutljivko moja! Evo samoća u kojoj nisi prisutna. Kiši.Vjetar morski tjera izgubljene galebove. Mokrim ulicama bosonoga voda hoda. kao oboljelo,lišće se tuži na stablo. Pčelo bijela,odsutna,još zujiš u mojoj duši. Oživljuješ u vremenu,šutljiva i krotka. O šutljivko moja ! dolores_haze ruke tvoje plamsaju na ognjištu usred moga lica
17.12.2004., 20:09
ruke tvoje otvaraju mi dan ruke tvoje cvetaju u udaljenoj pustinji u meni gde još nitko nije zakoračio ruke tvoje sanjaju u mojima san svih ozvezdanih ruku na svetu dolores_haze
27.01.2005., 14:15 evo uspjelo mi je,napravila sam od topica monolog :)) mislim da sam ovu pjesmu vec davno napisala,ali danas sam se opet u nju zaljubila,pa eto... vitka,na pesku toplog leta,leži draga ima otvorene oči zagnjurene u nebo zagonetno osmehnuta čuva svoju tajnu dođem,opružim se pored nje i čekam da i u moje oči uđe parče leta čekam čitavu vječnost i više nisam srećan srećna je moja draga ona se sva pretvori u ljubav i zagrcne se od smeha neobjašnjivog kad zaželi zapali usnom novo sunce i tankim ga rukama skine s visina kamaya. 01-kamaya. :cool: . :cerek: :cool: .
17.09.2005., 16:32
foka Kada ti budem rekao da je tvoj trbuh Sunce sa dna mora,
02.10.2005., 02:18
Kada ti budem rekao da se tvoje grudi Otvaraju kao dva krila na snjegove djetinjstva, Kada ti budem rekao da su tvoje oči Čavli jedne nedostupne zastave, Tvoja usta neistrošiva vatra staklenog plafona, Tvoja stopala negacija tla, I kada ti budem rekao da tvoja koljena otkrivaju Taštinu oblutka Nemoć vremena I da tvoji nokti čine smiješnim ono što je korisno, I kada ti budem rekao da me je pred tobom stid Mojih mišića i mojih riječi, I kada ti budem rekao da stiskajući te Mislim na komore ratničke U gomilama mlitavim, Da tada sažaljevam tvoje tijelo na mukama I da eksplodiram u tebi ko što se sudi, I kada ti budem rekao da bjesnim Što vidim tvoju vodu uvijek netaknutu Kada se još jednom ogledam u tebi Prije nego što odeš da žuboriš ne znam gdje, Da ti ne opraštam Što nisi slomljena, rasuta Pomiješana s pjenom moje krvi, Što si netko ko odlazi, ko pozdravlja i ko govori, Ko gleda drveće i ko misli na smrt, Neko, shvaćaš li, neko, napolju... Kada ti budem sve ovo rekao Ništa ti neće biti rečeno Što ti netko drugi ne bi mogao reći, I mi nećemo biti manje osamljeni, Ti i ja, Svaki u oklopu svog spola, Naši bičevi zamršeni, naše lave pomiješane. Čini mi se ipak da se smiješ u meni Da ja plačem tvoje suze Ja koji podižem danak ponosa na tvojoj legendi, Čini mi se ipak da sam te izmislio Tebe koja ne možeš da usniš ako nemaš na prstu Prsten mog imena. - Jean Rousselot cabon U Mostaru sam voleo neku Svetlanu Jedne jeseni Jao kad bih znao sa kim sada spava Ne bi joj glava, ne bi joj glava Jao kad bih znao ko je sada ljubi Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi Jao kad bih znao ko to u meni bere Kajsije jos nedozrele Govorio sam joj ti si deriste ti si
02.10.2005., 02:32
Balavica Sve sam joj govorio I plakala je na moje ruke, na moje reci Govorio sam joj ti si andjeo, ti si djavo Telo ti zrelo, sta se pravis svetica A padale su svu noc neke modre kise Nad Mostarom Nije bilo sunca, nije bilo ptica, niceg Nije bilo Pitala me je imam li brata, sta studiram Jesam li Hrvat, volim li Rilkea, sve me Je pitala Pitala me je da li bih mogao sa svakom Tako sacuvaj boze Da li je volim tiho je pitala A padale su nad Mostarom neke modre Kise Ona je bila raskosno bela u sobnoj tmini Ali nije htela to da cini, nije htela Il nije smela, vrag bi joj znao Jesen je, ta mrtva jesen na oknima Njene oci ptica, njena bedra srna Imala je mladez, mladez je imala Ne smem da kazem Imala je mladez mali ljubicasti ili mi Se cini Pitala me je da li sam Hrvat imam li Devojku Volim li Rilkea, sve me je pitala A na oknu su ko bozicni zvoncici moga Detinjstva zvonile kapi A nocna pesma tekla tihano niz donju Mahalu Ej Sulejmana othranila majka Ona je prostrla svoje godine po parketu Njene su oci bile pune kao zrele breskve Njene su dojke bile tople ko mali psici Govorio sam joj da je glupava, da se pravi Vazna Svetlana Svetlana znas li da je Atomski vek De Gol, Gagarin i kojestarije, sve sam Joj govorio Ona je plakala, ona je plakala Vodio sam je po kujundziluku po Ascinicama Svuda sam je vodio U pecine je skrivao, na cardak nosio Pod mostovima se igrali zmurke Neretva Zdrebica Pod Starim mostom Crnjanskog joj Govorio Sto je divan, saputala je, sto je divan Kolena joj crtao u vlaznom pesku Smejala se tako vedro, tako nevino ko Prvi ljiljani U dzamije je vodio Karadjoz beg mrtav Premrtav Pod teskim turbetom Na grob Santicev cvece je odnela malo Plakala kao i sve zene Svuda sam je vodio
Sada je ovo leto Sad sam sasvim drugi, pisem neke pesme U jednom listu pola stupca za Peru Zupca I nista vise A padale su svu noc nad Mostarom neke Modre kise Ona je bila raskosno bela u sobnoj tmini Al nije htela to da cini, nije htela Il nije smela, vrag bi joj znao Ni ono nebo ni ono oblacje ni one Krovove Bledunjavo sunce izgladnjelog decaka Nad Mostarom Ne umem zaboraviti Ni njenu kosu njen mali jezik kao jagodu Njen smeh sto je umeo zaboleti kao Kletva Onu molitvu u kapeli na Belom Bregu Bog je veliki, govorila je, nadzivece nasa Ni one teske modre kise O jesen besplodna njena jesen Govorila je o filmovima o Dzemsu Dinu Sve je govorila malo tuzno malo Placljivo o Karenjini Govorila je Klojd Grifits ne bi umeo Ni mrava zgaziti Smejao sam se, ti si glupa on je ubica Ti si dete Ni one ulice one prodavce poslednjeg Izdanja Oslobodjenja Ni ono grozdje polusvelo u izlozima ne Umem zaboraviti Onu besplodnu gorku jesen nad Mostarom One kise Ljubila me je po cele noci, grlila me i Nista vise Majke mi nista drugo nismo Posle su opet bila leta posle su oper Bile kise Jedno jedino malo pismo iz Ljubljane Otkud tamo Ni ono lisce po trotoarima ni one dane Ja vise ne mogu, ja vise ne umem Izbrisati Pise mi pita me sta radim, kako zivim Imam li devojku Da li ikad pomislim na nju na onu nasu jesen Na one kise Ona je i sad kaze ista kune se Bogom Potpuno ista Da joj verujem da se smejem davno sam Davno prokleo Hrista A i do nje mi bas nije stalo klela se Ne klela Mora se tako ne vrede lazi Govorio sam joj o Ljermontovu o Sagalu Sve sam joj govorio Vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu Knjigu citala popodne U kosi joj bilo zapretano leto zutilo
Sunca malo mora Prve joj noci i koza bila pomalo slana Ribe zaspale u njenoj krvi Smejali smo se decacima sto su skakali Sa mostova za cigarete Smejali smo se jer nije leto a oni skacu bas Su deca Govorila je mogu umreti mogu dobiti Upalu pluca Onda su dolazile njene cutnje duge Preduge Mogao sam slobodno misliti o svemu Razbistrit Spinozu Sate i sate mogao sam komotno gledati Druge, bacati oblutke Dole niz stenje, mogao sam sasvim otici Nekud otic daleko Mogao sam umreti onako sam u njenom Krilu, samlji od sviju Mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu U stenu, sve sam mogao Prste je imala dugacke krhke beskrvne A hitre Igrali smo se buba-mara i skrivalice Svetlana izadji eto te pod stenom nisam Valjda corav Nisam ja blesav hajde sta se kanis Dobices batine Kad je ona trazila mogao sam pobjeci u U samu reku nasla bi me Namirise me kaze odmah pozna me dobro Nisam joj nikad verovao valjda je stalno Curila kroz prste Volela je kestenje kupili smo ga po Rondou Nosila ga je u sobu vesala o koncice Volela je ruze one jesenje ja sam joj Donosio Kad svenu stavljala ih je u neku kutiju Pitao sam je sta misli o ovom svetu veruje Li u komunizam Da li bi se menjala za Natasu Rostovu Svasta sam je pitao Ponekad glupo znam ja to i te kako Pitao sam je da li bi volela malog sina Recimo plavog Skakala je od ushicenja hoce hoce A onda odjednom padala je u neke tuge Ko mrtvo voce Ne sme i ne sme, ne bi to ona ni za Zivu glavu Vidi ti njega, misli tek tako, kao da je ona Pala s Jupitera Ko je to recimo Zubac Pera da bas on a Ne neko drugi Taman posla, kao da je on u najmanju ruku Brando ili takvi Govorio sam joj ti si glupa ti si pametna Ti si djavo Ti si andjeo sve sam joj govorio nista mi Nije verovala Vi ste muskarci rodjeni lazovi vi ste hulje
Svasta je govorila A padale su nad Mostarom neke modre Kise Stvarno sam voleo tu Svetlanu jedne jeseni Kad bi' znao sa kim sada spava ne bi mu glava Ne bi mu glava jao kad bi' znao ko je sada ljubi Ne bi mu zubi, ne bi mu zubi jao kad bi' znao ko to U meni bere kajsije jos nedozrele zubac pera (1965-ta) :D foka obozavam mostarske kise. :cerek:
02.10.2005., 02:55
Neću više da se sećam belog zla Ne mogu i neću više da se sećam belog zla. Bio je sneg dubok. Ni senke. Ni ptice. Pusta plaža. Učinilo joj se da se neko sunča. To je bilo detinjstvo, mramorni dvorac što je iz vode izranjao. Skinula je kaput sa repom veverice. Kaput je odskakutao. Neki zaboravljeni brod, kojim su putovala leta kao zeleni mrtvac neprimetno se javljao. Izgubljen kao i sve lepe zveri dotakao sam joj kolena. Sunce smešno i žalosno, u isto vreme silazilo je stepenicama niz jednu nedovršenu zgradu. Ona nije imala briga koje ljudi trpe. Bežala je sve više u sebe i javljala se žalosnim kricima. Bilo je to podne zimsko. Podne kakvih nema nigde. Ona je od tad rešila da se drukčije češlja. Posle je plakala... Ne mogu i neću više da se sećam belog zla. - Slobodan Marković cabon foka kaže: obozavam mostarske kise. :cerek:
... a ja svetlanu :D Jedan maleni cvet [Branko Miljkovic ] Jedan maleni cvet jos ni progovorio nije a vec je zano sve tajne Sunca i sve sto zemlja krije. Jedan maleni cvet jos nije ni prohodo
02.10.2005., 03:24
a vec je umeo sam da se hrani svetloscu, vazduhom i vodom. Jedan maleni cvet na zna da cita i pise, al' zna sta je zivot, sta je cvet, i mirise, mirise. Akinetoh blues
03.10.2005., 01:12
miris u mrtvoj kosi (Iskra) Da li je to ono što želim da budeš neponovljiva kao obruč od orahovine neponovljiva i još jednom neponovljiva da li je to ono što želim Ili možda želim da budeš okvir za dvorište običan okvir za obično dvorište savršeno sličan ostalim okvirima da li je to ono što želim Ili možda želim da mi prsne pamet od boje tvojih ruku da mi prsne pamet od boje tvojih prsiju da mi prsne pamet da li je to ono što želim Ili možda želim mučni miris kose u tvojoj mrtvoj kosi Ivan Martinac lone rider @ndjela : kad te vec nalazim evo jos jedne...:D
04.07.2007., 21:38
Prvo moram reci da je Arslanagic kopirao donekle gornju pjesmu isto kao sto je to i Stulic napravio kopirajuci H Heinea. Evo Stuliceve verzije kraj tanana sadrvana gdje zubori voda ziva setala se svakog dana sultanova cerka mila svakog dana jedno ropce stajalo kraj sadrvana kako vrijeme prolazilo momce blijedje blijedje bilo pitala ga jednog dana sultanova kcerka mila kazuj ropce odakle si iz plemena kojega si ja se zovem Stulic Dzoni iz plemena starih azra sto za ljubav glavu gube i umiru kada ljube Tu je stvar pjevao Himzo Polovina. Umjesto Ja se zovem Štulić Džoni ime je Ja se zovem El Muhamed. maleckov
23.07.2007., 03:01 Samo usput. Pjesmu "Azra" ili "Kraj tanana šadrvana" napisao je Gijat al-Din Abulfat Omar ibn Ibrahim an-Nišapuri Hajam ili jednostavnije Omar Hajam, perzijski pjesnik, matematičar, filozof i astronom, najistaknutiji predstavnik islamske renesanse (11./12. stoljeće). Pjesmu je u Europi objavio H. Heine ali nisam siguran da li kao prijevod ili kao svoju. Kod nas je došla upravo preko njega u prijevodu Alekse Šantića i Safet-bega Bašalića. annerri TIJELO ŽENE
23.07.2007., 03:16
Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi, ima li veće nježnosti nego što je moja dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti? Silazeći u tebe kao u ponornicu ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio: petunija, azaleja, robinija hispida. Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam svoje ruke, rastužena i vječna, sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine. Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim: tu je ponor iz koga dolazim i kome se vraćam, i slana me žeđ obilazi dok umireš, slatka patnjo. Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas, kao glas svoju jeku što ne prestaje i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla. Evo koliko te želim: kao pusta površina vode svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi. Ima li ljepše od tvoje kovine, od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod što tone i što se ljulja između tvojih obala. Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora? U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek. Zagledan u beskrajne prostore otvaram dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više od mene u meni, jednako i jednako samo. Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši, i prokleto nebo što ranjava ,plače iza tvojih vjeđa. Zvonimir Golob delboy Večeras ćemo za njih voljeti. Bilo ih je 28. Bilo ih je pet hiljada i 28. Bilo ih je više nego što je ikada u jednoj pjesmi bilo ljubavi. Sad bi bili očevi. Sad ih više nema. Mi koji smo po peronima jednog vijeka odbolovali samoće svih svjetskih Robinzona, mi koji smo nadživjeli tenkove i nikog nismo ubili, mala velika moja, večeras ćemo za njih voljeti. I ne pitaj jesu li se mogli vratiti. I ne pitaj je li se moglo natrag dok je posljednji put,
31.07.2007., 17:25
crven kao komunizam, gorio horizont njihovih želja. Preko njihovih neljubljenih godina izbodena i uspravna prešla je budućnost ljubavi. Nije bilo tajni o polegnutoj travi. Nije bilo tajni o raskopčanoj bluzi. Nije bilo tajni o klonuloj ruci s ispuštenim ljiljanom. Bile su noći, bile su žice, bilo je nebo koje se gleda posljednji put, bili su vozovi koji se vraćaju prazni i pusti, bili su vozovi i makovi, i s njima, s tužnim makovimajednog vojničkog ljeta, s divnim smislom podražavanja, takmičila se njihova krv. A na Kalemegdanima i Nevskim Prospektima, na Južnim Bulevarima i Kejovima Rastanka, na cvijetnim trgovima i Mostovima Mirabo, divne i kad ne ljube, čekale su Ane, Zoje, Žanet. Čekale su da se vrate vojnici. Ako se ne vrate, svoje bijela negrljena tijela daće dječacima. Nisu se vratili. Preko njihovih strijeljanih očiju prešli su tenkovi. Preko njihovih strijeljanih očiju. Preko njihovih nedopjevanih Marseljeza. Preko njihovih izrešetanih iluzija. Sad bi bili očevi. Sad ih više nema. Na zbornom mjestu ljubavi sad čekaju kao grobovi. Mala velika moja, večeras ćemo za njih voljeti. dalal 31.07.2007., 18:39 "Zaljubljeni" od Borgesa.Fantastična.Mada,ja još nisam pročitala ništa ljepše od biblijske "Pjesme nad pjesmama" delboy 31.07.2007., 19:32 "Zaljubljeni" od Borgesa.Fantastična.Mada,ja još nisam pročitala ništa ljepše od biblijske "Pjesme nad pjesmama":top: annerri GDJE SE LJUBI I NIKAD NE STARI pijemo viski s ledom i kavu s okusom tebe i meni se tako pričini odjednom kako me tvoje koljeno dodiruje i to mi je dovoljan razlog da zaboravim knjige iz kojih sam dosta naučio dvije fotelje nama su u tom trenutku kao dva svemirska broda i letimo daleko iza nas ostaje jutro ostaje rijeka i ova soba nas dvoje mijenjamo doba i mijenjamo sve obične stvari odlazimo nekud gdje se ljubi i nikad ne stari sad smo ljubavno sretni svoj svemir imamo i imamo sve pijemo viski
23.10.2007., 01:54
pristaje nam i lijepo nam je nježne su ti usne tako nježne kad me poljube ti znaš tako lijepo zatvoriti oči i otkrila si tajnu zatvorenog pogleda zoveš me da dođem pa tvoja hrabrost nema granica puna si ljubavi nježna si dok pijemo viski pušimo i prebiremo po prošlosti gramofon svira u nedogled i to je divno nas dvoje smo prvi ako nisi znala prvi smo u dušu sagledali i zaplakali od sreće od cvijeta si nježnija od trave mekša i teško nam je nebo oblačno držati na obrazima pijemo viski s ledom i kavu s okusom tebe dosta nam je svega što nije kao ovo da nam je zauvijek tako od ljepote bi možda umrli kao zvijezde Željko Krznarić NIKAD VIŠE nikad više ne otvaraj vrata u predvečerja ranih ljubavi kad nas odjednom prevare sve riječi i svi nas pogledi dotaknu da se više ne vrate nikad više svoje srce ne iznosi na dlanu tek uđi u neke tople sobe gdje je vrijeme mladosti pogodno gdje bi se mogli na tren pronaći u zaboravljenom refrenu pjesme gdje bi mogli pričati satima i ne znati da li su nam godine prošle nemoj više ljubavi otvarati oči u predzorje kad utihnu posljednji glasovi kad se od osame nasloniš uspomenom na prozore pod kišom koja zna i hoće a mi tek ljubavni i dobro raspoloženi nismo ni znali da nam je srce u oku raslo i preraslo sve okvire ne izgovaraj više riječi koje si u sumraku sobe učila na pamet da ih dugo nosiš nanizane oko vrata ne otvaraj više vrata u rana predvečerja ljubavi podivljat će rijeke zbog usana neljubljenih nećemo se snaći što nam je bilo davno jedno vrijeme nećemo više znati ni ljubiti kako smo znali neće više biti ni takvih poraza
ni takvih pjesama pa čak ni smrti ako otvoriš vrata istom kretnjom nekome tko će doć Željko Krznarić annerri PROĆI ĆE JEDNOM OVI DANI Proći će jednom ovi dani, mirna će pasti noć mi ćemo opet biti sami, nitko nam neće doć. Proći će jednom ova ljeta, sakrit nas hladan dan, otići s tobom na kraj svijeta jedini moj je san. Tko će mi tamo ruku dati da li to itko zna veliko sunce što će sjati tražimo ti i ja. Proći će jednom ove tuge zauvijek pokraj nas, večeri naše bit će duge, čudan me zove glas. Proći će jednom ove boli, nestati njihov trag, ali u srcu koje voli ostaje spomen drag. Tko će mi tamo ruku dati da li to itko zna veliko sunce što će sjati tražimo ti i ja. Proći će jednom ovi sati, k'o iznad krova dim, hoće li ljubav da se vrati s tobom il' možda s njim? Proći će jednom ove kiše, krenuti kasni vlak, slomljena grana što se njiše zadnji je pozdrav i znak. Tko će mi tamo ruku dati da li to itko zna veliko sunce što će sjati tražimo ti i ja. Proći će jednom ove zime, umorna bit ću tad, nitko mi neće znati ime, zavičaj niti grad. Proći će jednom ova jata, preletjet more i svod, taj što se topi slamku hvata, a druge odnosi brod. Tko će mi tamo ruku dati da li to itko zna veliko sunce što će sjati tražimo ti i ja. Proći će jednom ovi dani, mirna će pasti noć, mi ćemo opet biti sami, nitko nam neće doć. Proći će jednom ova ljeta, sakrit nas hladan dan, otići s tobom na kraj svijeta jedini moj je san. Tko će mi tamo ruku dati da li to itko zna veliko sunce što će sjati tražimo ti i ja. Željko Sabol NISAM ZNALA Zvao si me često i u isto vrijeme,
25.10.2007., 00:52
pozdravljao tiho, pitao što radim, ali tvoje usne ostale su nijeme, ne čekaš me, ne čekaš me više pod stablima mladim. Ne pričaš mi više o proliću novom, ni o slapu sunca, o oblaku tihom, ne znam što ću sada u trenutku ovom, koliko te trebam neću reći nikom, koliko te trebam neću reći nikom. Nisam znala, nisam znala, koliko te volim, i koliko mi znači, koliko mi znači, svaka tvoja riječ. Nisam znala, nisam, koliko te želim, svakome o tebi pričala sam ja. Nisam znala, nisam znala, koliko te volim, i koliko mi znači, koliko mi znači, svaki pogled tvoj. Nisam znala, nisam, kako da te vratim, neka pokraj tebe prođe život moj, toliko te volim. Zvao si me često i tekli su dani, mislila sam da će uvijek biti tako, mi smo htjeli biti slobodni i sami, kako da te, kako da te nađem, jer nije mi lako. Ne pričaš mi više o proliću novom, ni o slapu sunca, o oblaku tihom, ne znam što ću sada u trenutku ovom, koliko te trebam neću reći nikom, koliko te trebam neću reći nikom. Nisam znala, nisam znala... Željko Sabol Trilijan
26.10.2007., 00:11
Necu budjenja U kojima te nema Cak i snovi Tad su daleki Jer Srce je ispunjeno Lepotom zivljenja Svaki trenutak Kad plovis mi U mislima (n.a) annerri TAJ PONOĆNI BLUES ona pije votku od 0,5 dl on pije bistri sok od jabuke jer se boji da mu se neće dići kad odu u krevet da uporede mitologije ona pije votku jer je pali njen okus u ustima
26.10.2007., 15:23
i jer zna da je dovoljno da je on poljubi i da je uhvati za sise, onda ona širi noge i njoj se "diže" ona je popila osam čašica votke isto toliko je on popio sokova dok se kapilari šire po njenim bjeonjačama i pogled postaje razrok on "štrika" nogama ispod stola odlaze u krevet da uporede mitologije njemu se diže i on joj uvaljuje jezik u usta hvata je za sise, ona širi noge i njoj se diže nakon karanja, dok se mišići opuštaju zapale jedan joint, tada je za njih svijet proziran ko tekila u kristalnoj čaši jer su kolutovi dima zapravo okna percepcije hvatač snova visi na zidu do njenog ramena poster Chea i ostala ikonografija mirisne svijeće gore u uglovima sobe čini im se da je to taj ponoćni blues. Faruk Šehović annerri
26.10.2007., 22:46
POČETAK TRAGANJA ZA BIĆEM Lijepi moj dane s dušom elegije Kad od Bića sijenka biva predjelima Lutam u suzama strah me obuzima Zvjezdani uticaji nada mnom - ko da ih suzbije (!) Neizdvojen pojavom još nitko nije Otkrio sebe, svijete, u tvojim prizorima Vrati mi dan ako ga negdje još ima Zemljo ponovno nepoznata kad u lubanji lijegu se zmije. Poredane glave u zaboravljenom vremenu Sa uzaludnim mislima i posljednjim riječima Slute svoj lik u mutnome kamenu. Tražim te u vjetru ako te još ima Izgovorene riječi za svjetove pale Tražim početak sjaj i sate stale. Branko Miljković annerri KAD JEDNOG DANA PRISJETIM SE SVEGA Kad jednog dana prisjetim se svega i svome srcu tiho kažem "spavaj, uzalud je bilo" pod svjetiljkom i pahuljama snijega ja bit ću sama, sve će biti mirno I neću znati što se samnom zbiva prolazit će neki ljudi kraj mene kao da me nema I neću znati što se samnom zbiva prolazit će neki ljudi kraj mene kao da me nema I čitav život bit će mi na dlanu svi susreti, sva obećanja, tako mnogo mi smo htjeli i samo pjesmu čujem dobro znanu mi djetinjstvo smo naše u snu sreli Bar da mi kaže gdje da pomoć tražim u kasnoj noći ovaj stranac koji odlazi bez riječi
27.10.2007., 02:22
Bar da mi kaže gdje da pomoć tražim u kasnoj noći ovaj stranac koji odlazi bez riječi A ide svome kraju ova zima i blijeda zora već je blizu, u daljini grad se budi, ja moram dalje - uvijek nade ima, dok pokraj nas su prijatelji, ljudi Jer tako malo zapravo nam cvijet na stolu, topla soba i Jer tako malo zapravo nam cvijet na stolu, topla soba i
treba predah poslije duga puta treba predah poslije duga puta
Kad jednog dana prisjetim se svega i začudim se svome licu što promijenilo se nije, kad pomislim na ono što nas čeka i što se negdje u daljini krije Tko će mi u tom času snage dati, sam je čovjek kao slamka što oluje nose Tko će mi u tom času snage dati, sam je čovjek kao slamka što oluje nose Željko Sabol annerri SVA SU MOJA PROLJEĆA U MENI
28.10.2007., 01:56
Kada voliš, svijet ti je na dlanu i daljine na plovidbu zovu i sve riječi u jednu riječ stanu u snovima slutiš ljubav novu. Kada voliš, vode mirno teku i nebo je kao suza čisto, stare rane više nas ne peku i dana za danom ništa nije isto. I do srca vodi svaki trag kad ti priđe onaj tko je drag. Sva su moja proljeća u meni i kad dođu duge hladne kiše i kada prvo lišće zarumeni ja te volim svakog trena više. Sva su moja proljeća u meni kad se zima svome bliži kraju i kada prva grana zazeleni sva su moja proljeća u meni. Kada voliš, sjajnije su oči, toplije su, vrelije su usne, putnik nađe put u svakoj noći sretan kao dijete koje usne. I do srca vodi svaki trag kad ti priđe onaj tko je drag. Sva su moja proljeća u meni Željko Sabol croatica 30.10.2007., 02:13
stojan simic krpica SVE ZA LJUBAV Mogao sam biti svestenik, ali kada sam direktno dozivio Boga u svima, svemu i sebi bilo je suludo da budem iciji posrednik do Boga, Mogao sam biti kaludjer, ali kada sam dozivio ljubav u svima, svemu i sebi, bilo je uludo da je trazim u manastririma i pustinjama i umjesto da zavrsim na Svetoj gori, zavrsio sam na svetom, presvetom carobnom brijegu moje djevojke voleci je
kao Boga. croatica stojan simic krpica
30.10.2007., 02:14
LOLITA I prije nego sto pomislim na te, dusa mi uzleti na nebo i spoji se s Bogom. croatica stojan simic krpica Volim te Volim te "Afgreki' ", "Agwadageyuhv ", "Aishiteru ", "Aloha wau ia `oe ", "Ami tomake bhalobashi ", "Ana behibek ", "Ana moajaba bik ", "Anh ye^u em ", "Ani ohev otah ", "Ayor anosh'ni ", "Bahibak ", "Doo-set daaram ", "Doset daram ", "Ech hun dch gr ", "Eg elska tig ", "Eg elski teg ", "Ek het jou lief ", "Em ye^u anh ", "Es tevi miilu ", "Eu te amo ", Amo-te ", "Ginahigugma ko ikaw ", "Guina higugma ko ikaw ", "Hoo thunay prem karoo choo ", "Hu Guiya Hao ", "Hum Tumhe Pyar Karte hae ", "I love you ", "Iay ovlay ouyay ", "Ich lieb Di ", "Ich liebe dich ", "Ik hou van jou ", "Inaru Taka ", "Jag älskar dig ", "Je t'aime, Je t'adore ",
30.10.2007., 02:15
"Jeg Elsker Deg ", "Jeg Elsker Dig ", "Kamau tut", "Kaluguran daka ", "Kanbhik ", "Kapampangan ", "Ke a go rata ", "Kocham Ciebie ", "Kuv hlub koj ", "Lubim ce", "Ljubim te ", "Love You' ", "Lu`bim ta ", "M'bi fe ", "Ma armastan sind ", "Maa tokhe pyar kendo ", "Mahal kita ", "Mahal kita ", "mai aap say pyaar karta hoo ", "Mi aime jou ", "Mi amas vin ", "Mi stimabo ", "Mi ta stimabo ", "Mikvarhar ", "Miluji te ", "Minä rakastan sinua ", "Mo ni fe e ", "Naanu ninna preetisuttene ", "Nahigugma ako kanimo ", "Nakuagigikpin ", "Nakupenda ", "Nan unnai kathalikaraen ", "Ndimakukonda ", "Ndiyathanda ", "Ne mohotatse ", "Nenu ninnu premistunnanu " "Ngai Oi Ngi " "Ngo oiy ney a ", "Ni mits neki ", "Ninapenda wewe ", "Njan Ninne Premikunnu ", "Nu' umi unangwa'ta ", "Obicham te ", "Oiyata atharay ", "Palangga ko ikaw ", "Phom rak khun ", "Rwy'n dy garu di - Ikh hob dikh lib ", "S'agapo ", "Sarang Heyo ", "Saya cinta padamu ", "Saya cintakan mu / Aku cinta padamu ", "Seni Seviyorum ", "Soro lahn nhee ah ", "Szeretlek ", "T'estimo ", "Ta gra agam ort ", "Taim i' ngra leat ", "Tave myliu ", "Te amo ", "Te dua ", "Te iubesc ", "Te quiero / Te amo ", "Techihhila ", "Te sakam", "Tha gra\dh agam ort ", "Ti amo ", "Ti tengu cara "
"Ua Here Vau Ia Oe " "Volim te ", "Volim te ", "Volim te", "Wa ga ei li ", "Wo ai ni ", "Ya tabe kahayu ", "Ya tebe kahayu ", "Ya tebya liubliu". croatica
30.10.2007., 02:16
nas dvoje nas dvoje bili smo jedno pa smo se razdvojili u dvoje i u igri ljubavi opet spajamo se u jedno. stojan simic krpica (visnjislav visnjev vobanolec mikadeak) croatica
30.10.2007., 02:19
stojan simic krpica ** O kako lijepa djevojka! Otvorena usta ni rijec ne izustise. croatica Ti si moja boginja iako ne znas direktno ni ko nisi ni ko si:
30.10.2007., 02:24
Ti si moja boginja! Iako ne znas neposrerdno ni sta nisi ni sta si: Ti si moja boginja! Iako ne znas direktno ni ko sam ni ko nisam: Ti si moja boginja! Iako ne znas neposredno ni sta sam ni sta nisam: Ti si moja boginja! Iako ne znas direktno sta je i sta nije zivot: Ti si moja boginja! Iako ne znas neposredno ni sta
jeste ni sta nije Bog: ti si moja boginja! Iz knjige "Igra ljudi kralja srca X" Stojan Simic Krpica (Visnjislav Visnjev Vobanolec Mikadeak croatica stojan simic krpica ljubav volim te vise nego sto je ikad ijedan muskarac volio ijednu zenu, volis me vise nego sto je ikad ijedna zena voljela ijednog muskarca, volimo se vise nego sto su se ikad voljeli ijedan muskarac i ijedna zena, volim te vise nego sto ce ikad
30.10.2007., 02:25
ijedan muskarac voljeti ijednu zenu, volis me vise nego sto ce ikad ijedna zena voljeti ijednog muskarca, volimo se vise nego sto ce se ikad voljeli ijedan muskarac i ijedna zena, volim te vise nego sto ikad ijedan muskarac moze voljeti ijednu zenu, volis me vise nego sto ikad ijedna zena moze voljeti ijednog muskarca, volimo se vise nego sto se ikad mogu
voljeli ijedan muskarac i ijedna zena, volim te vise nego sto je romeo volio juliju, volis me vise nego sto je julija voljela romea, volimo se vise nego sto su se voljeli romeo i julija volim te vise nego sto je krisna volio radu, volis me vise nego sto je rada voljela krisnu, volimo se vise nego sto su se voljeli krisna i rada
volim te vise nego sto je isus hrist volio mariju magdalenu, volis me vise nego sto je marija magdalena voljela isusa hrista, volimo se vise nego sto su se voljeli isus hrist i marija magdalena, volim te vise nego sto je buda volio jasodaru, volis me vise nego sto je jasadora voljela budu, volimo se vise nego sto su se voljeli buda i jasadora, volim
te vise nego sto je muhamed volio hatidzu, volis me vise nego sto je hatidza voljela muhameda, volimo se vise nego sto su se voljeli muhamed i hatidza, volim te vise nego sto je meher volio meheru, volis me vise nego sto je mehera voljela mehera, volimo se vise nego sto su se voljeli meher i mehera... croatica stojan simic krpica Ana, moja dragana
30.10.2007., 02:28
Volim te cistom ljubavlju, ne fizickom, ne intelektualnom, vec duhovnom ljubavlju, ana, vidim te u svemu i svuda, Ana, ne mogu da ne mislim na tebe, sve vrijeme zeleci tvoju srecu, Ana, ako hoces nadji nekog drugog i udaj se za njega, ako ce te to usreciti, Ana, umrijecu za tebe i za tog drugog, ako ce te to usreciti. croatica stojan simic krpica Volim te
30.10.2007., 02:30
Volim te. mlada si, prepuna svjezine. Volim te. Tvoja koza Gubi sjaj i svjezinu. Volim te. Tvoja kosa sijedi. Volim te. Postajes stara i zborana. Volim te. Ledja su ti povijena. Volim te. Kreces se pomocu stapa. Volim te. Nepokretna si. Volim te. Umires. Volim te. Mrtav sam. Volim te. mrtva si. Volim te. croatica Stojan Simic Krpica Volimo se Ranije jucerasnjici proslosti ostavljamo, kasnije sutrasmjici buducnosti
30.10.2007., 02:31
prepustamo i volimo se sada, u sadasnjem trenutku vjecnosti, iz trenutka u trenutak. annerri STARE LJUBAVI Stare ljubavi što ih je znao svijet duge večeri u ruci poklonjen cvijet, stare ljubavi u čistom jutarnjem sjaju zauvijek u nama ostaju i svjetlost očima daju. Stare ljubavi još uvijek prate nas kasne jeseni i njihov umoran glas, stare ljubavi nestati nikada neće one su tragovi prošlosti, one su odjeci sreće. Bilo je i suza, bilo je i smijeha, al' prođe brzo sve. Bilo je i straha, bilo je i grijeha, još pamtim dane te. Bile su velike, bile su skrivene, bile su opasne, mi sjećamo se tog. Gdje su sad? Gdje su sad? Gdje su sad? Stare ljubavi dalje nam ne daju poć tajni susreti kad padne proljetna noć, stare ljubavi, te sjene minulih dana, svakog me poljupca sjećaju uvijek kad ostanem sama. Bilo je i suza, bilo je i smijeha, al' prođe brzo sve. Bilo je i straha, bilo je i grijeha, još pamtim dane te. Bile su velike, bile su skrivene, bile su opasne, mi sjećamo se tog. Gdje su sad? Gdje su sad? Gdje su sad? Stare ljubavi još uvijek prate nas kasne jeseni i njihov umoran glas, stare ljubavi nestati nikada neće one su tragovi prošlosti, one su odjeci sreće. One su tragovi prošlosti, one su odjeci sreće. Željko Sabol Prijatelj, nikad zaboravljen.
30.10.2007., 15:33
annerri KAKO BIH VOLIO ZNATI
03.11.2007., 01:09
Kako bih volio znati izgledaš li sretno gospođice moja kad te jesen zanjiše na rukama kad u oku oblaka vidiš odsjaj i prestaneš se mučiti s jednadžbama života kako bih ja gospođice moja rado s tobom otvorio vrata i otišao zaboravio na život na ljubav na potonule brodove kako bih ja gospođice tugo moja skinuo sve brojeve godina izbrisao datume da naša ljubav bude primjer djeci koja dolaze Željko Krznarić frikuscha
04.11.2007., 23:58
Arsen Dedić: Pjesma posvećena Tebi Dok nas sve to još nosi ne nalaze se rječi tad se ne piše pjesma pošto smo od nje veći Ona je satjerana u vlažni tamni kutak gdje se organizira i čeka svoj trenutak Okupljaju se riječi pjesma posvuda lebdi još nekoliko noći i tad se pjesnik sredi Pjesma se sama piše sigurna li je ruka ali posvećena pjesma uvijek je oporuka annerri TI I JA Osjećam živo srebro tvoje biti žednu kap u svakom zrncu krvi životno tkivo od drhtavih niti koje se raskida, raspleće i mrvi . Želja ti je žarka. Još nikad ne ostade kap od mlaza koji dodirnuše usta. Ne znam zašto nema među nama mosta kao da nas dijeli provalija pusta. Prsti što bi htjeli da se čvrsto spletu u dva klupka vatre i srebrene slasti u prostoru dršću - Sami su na svijetu
08.11.2007., 02:24
u samoći žudnje, u prokletstvu strasti. Tijela što bi htjela da se tijesno združe pretoče u jednu bujicu od milja venu, usamljena, kao jesenje ruše jer na istom putu imamo dva cilja . Ti bi htjela vječno, čemu nema mjere ja bi dao sve za zanos jednog časa. Ti sumnjaš u trenutak, a ja imam vjere, u vječnost trenutka u trenutak spasa. Dođi sva od sunca, sva od vrele vatre na moj pusti ležaj, daj mi svoje krvi Bolje da nas munja jedne strasti satre nego da nas mrtve (jednom) toče crvi. Propadni u meni, pretoči se, daj se raspleti kroz moje vijuge i tkiva, sve je na tom svijetu samo kratka varka, Raj se osjeti za trenutak - a vječnost je siva !!! Gustav Krklec annerri OTVORILA SI DVERI Otvorila si dveri srca i duše sjajne I primila me u raj čiste ljubavi tvoje, Sa mrtvih pustolina bola i tuge tajne Povratila me k nebu, gdje rajska milja stoje. Ne lijem suze više, niti me misô bludi Po nebu prošlosti davne, gdje pale nade stoje. Snova se život rađa, snova mi nebo rudi I blista svetim žarom čarobne slike tvoje. Kô svježi poljski vjetrić, kô bujna gorska vrela, Sad mi se život kreće kroz bokor mirisnih ruža; Sve što sam željno čekô, sve što mi duša htjela U tebi, lijepi cvijete, blaga mi sudba pruža. Pa neka letne pjesma krilu vječnosti tajne, U slavu onog žara u kom nam srca stoje, Nek čuje sreću moju nebo i zvijezde sjajne, Sreću što sad me zgrijeva vjerom ljubavi tvoje. Aleksa Šantić . ČEŽNJA Gdje ste?... Ja budan na prozoru stojim Naslonjen čelom na staklo... Sve spava... Noć sjajna, kô da po oknima mojim Polako šušti vaša kosa plava... U ove čase zvijezdâ i snovâ U vašu baštu ja sam dolazio; Mirisao je jorgovan i zova, I mrki čempres povijô se ti'o. U ove čase vi ste ruža bili, Ja leptir bio što na cvijet pada; Ah, vaše kose, oči, smijeh mili, I vaše tijelo i ljepota mlada
10.11.2007., 20:44
Opiše mene... Mi bjesmo u raju, Jabuke slatke berući sa grana... Dok slavuj pjeva i zvijezde sjaju I rasipa se miris jorgovana. No sve je prošlo... Kô jablan bez rose Sam ginem sada i u čežnji stojim... Noć, sjajna, kô da svila vaše kose Polako šušti po oknima mojim. Aleksa Šantić annerri
17.11.2007., 01:15
Već sam ti pričao to Da li znaš, i ja sam nekada imao grad, ulice... draga lica u dvorištu... pod kestenom stol... nekada... Prašnjava slika i cesta od sna... curice... drugova pjesma... u duši se budi djetinjstvo... zamisli... miriše lipa.... i ljeto je tu... kasnije snijegovi... Pramen sam magle pod neonskim svijetlom u zimu... Pričam ti... imao sam druga ko brata ja... sada pustinja... čežnjiva pisma... Pacifik od tuge i sjećanja... kažu sudbina... Ta kurva bol ime mora imati... i razlozi... milion priča, al' svaka vodi samo do pustoši... pitam da li znaš... A znam da ne znaš niti ćeš ikada shvatiti... a i zašto bi... Oprosti, to gorka tečnost iz mene gluposti govori... nije nostalgija... To je romantično, nevino čedo, spram ovih stanja... neću da spominjem, rat i užase, politiku, i slična sranja... Neću da ponavljam... pravda ne postoji... ta to je jasno bar... Hoću da dopustim suzu ljubavi, sa njom sam divan par. Kasno je, znam... curi noć... svaka je mala vječnost za mene. da, znam, moraš poć, o kako nervira kad zadnji autobusi se izgube... pitam, ...da li znaš i ja sam nekada imao grad, ulice... draga lica u dvorištu... pod kestenom stol... ah, već sam ti pričao to. http://www.youtube.com/watch?v=aeqLj3ZKCI4 annerri Neostvareni snovi moji Zamišljah te takvu kakvu te nikad ljubio nisam... A ljubio sam vjerovanja... uz sva ta sjetna otkrića u kojima se ljubav klanja moru suza neistinitih priča... Zamišljah ljubav kakvu još nikad ne ljubih... A ljubio sam htjenja... I život za kojim tako žuđah
18.11.2007., 17:45
preko tako oštrih misli preko tako krutog stjenja... Zamišljah život kakvog želim živjeti i čuti... Bjehu sve to samo želje koje nitko i ne sluti... u ljubavi koja srce čupa i sreću sa mislima melje... Al ne vidiš pritom kako lupa stvarni oblik jedne želje... Zamišljah te takvu..... Vladimir Prežigalo http://www.youtube.com/watch?v=zfCQA0YwU1o&feature=related annerri
19.11.2007., 15:08
Noćas te tugujem Noćas te tugujem, najdraže moje, s nekim osjećajem daljine Jer nema nikoga ovdje kraj mene, i nitko da mi skine tu suzu sa obraza. Noćas te tugujem. A u istom smo gradu i iste brojimo minute. Samo što usne ne ljube i šute, samo što oči prosipaju sjaj U nekim drugim sobama, nekim drugim ljudima. Noćas te tugujem i skitam. Ne ljubim i pitam Što je tamo iza jutra, iza zagrebačke zime. Postoji li tamo još tvoje ime, kao što ti u meni postojiš I ova noć što miriše, po narančama s juga govori mi što je tuga. Nisi daleko. A čini mi se kao sto godina svjetlosti i tame, kao da se ljubav tamo topi, na plamenu svijeće. I tugujem te noćas… I tugujem… I tugujem… Ž. K. http://www.youtube.com/watch?v=pJ7jRopCxgs&NR=1 colibri
19.11.2007., 15:55
Kako me uvijek iznenadi,boja glasa slvenskog naroda.Taj bariton je jako specifican.Kad ga cujem,ostanem nijema.Krasna je. annerri 19.11.2007., 16:51 Kako me uvijek iznenadi,boja glasa slvenskog naroda.Taj bariton je jako specifican.Kad ga cujem,ostanem nijema.Krasna je. Zbog radi toga-za tebe još jedna.:)
UMRO SAM A TI MI OPROSTI Umro sam a ti mi oprosti što sam tako zureći zaboravio ruku da ti stisnem i poljubim te onako kako sam to uvijek činio odlazeći. Oprosti mi sto sam proljeće jedno zauvijek u sebi odnio ali sjeti se ostale su pjesme u desnoj ladici neuredno složene snaći ćeš se iz njih ljubav prosto izbija te pjesme to sam ti sad ja. Oprosti mi nije bilo vremena za opraštanje suviše smo se voljeli da bi mogli nešto drugo. Tako žureći nisam ni pomislio da ćeš biti tužna zbog svega i sad mi je žao zbog te praznine koja nas dijeli. Zbog toga sto će nas jednu vječnost zvijezde razdvajati i što neću moći usne da ti dodirnem. Željko Krznarić http://www.youtube.com/watch?v=vvQkZOFQPGc&feature=related Martina27
24.11.2007., 16:41
Niti ja ne znam je li sve kako treba, ali ta pjesma je definitivno i moj favorit. annerri U ŽELJI LJUBAVI O, dođi negdje iznenada, Ko talas zraka s lipe cvjetne Za polusvijetle noći ljetne, Sva živa, žarka, bujna, mlada, Sa vrelom krvcom strasti sretne! Ne znadem medna imena ti I ne vidjeh te nikad divnu; Ko slavuj željno tebe zivnuh, I ljubav vabi milostivnu. O, dođi, željo odvijeka,
28.11.2007., 19:04
Srdaca sviju žuđen trenu, Što život budiš svud i svemu, I koju srce čeka, čeka, Da l' kreće otkud plašna k njemu. Ti, koja griješ micaj svaki, Neutažena žudnjo svega, Što smrtnim ovim putem bjega Ko oblak sitan, mali, laki, Što razić će se iza brijega. O, dođi žurno, neviđena, Došumi dršćuć iz daljine Na snenoj zraci mjesečine I stav' mi ruku na ramena, Zagrli mene sred tišine! I sakrit ću vruća lica U topli baršun žudna tijela, Na opojna ti njedra bijela, Nek nagli tvoj me dah golica I opija me ispod čela. O dođi negdje iznenada, Raširi švrste ruke dvije, U nesvjestici da se snije, U zaboravi strašna sklada, U velepjesni materije... Silvije Strahimir Kranjčević Trilijan
07.12.2007., 23:03
EPIFANIJA odlomak Ja znam da ce ipak,doci dan ne dan, nego noc kada ces i Ti osetiti moc zanosa mojih plasljivih, kada ce duh moj osvojiti svaki Tvoj san, i neodoljivo obojiti svekoliku javu prekornom bojom posmrtne mi tuge. I tek tada, izmedju hartija prasnjavih, iz zguzvanog spleta strofa i slikova Ti ces crpsti sustinu pravu tepanja mojih i krikova, mastanja mojih i nada, ocajanja i nada, tek tada, Ti ces razumeti moju ljubav, ljubav tako bednu a tako cistu i cednu! Nenad Mitrov annerri Zimska ljubavna pjesma Snijeg je u unutrašnjosti...
09.12.2007., 23:37
grana se naginje prema mom prozoru i ulazi sigurno...Dobro jutro, dobro došla! To popodnevno sunce, taj fini ružicasti preliv preko blagdanskih kolača, preko plastične slastičarske jabuke tvoja je blaga sukrvica. Začarani grad od stakla koji ćemo samo hodajući noćas razbiti potpeticama... Sakupiti sve to, pa reći...»Ti si...ti si...» Preuzimajući tuđi pjesnički način, imitirajući svoju prvu knjigu, sve što su godine izbacile na obalu, moji mili i daleki brodovi... Pa, pod utjecajem alkohola, čežnje, klasične muzike i seksualne potrebe... Sakupiti sve to pa reći...»Ti si...ti si...» Ljubakanje sa provincijalkom koje je zadržalo od čuvenog sadržaja svu onu muku, oficirske porodične interijere, našu djecu, strah od umjetnika... Tvoje izdaje...odlazak, Zbogom... Ja odlazim ulicom koju je snijeg doslovno ugušio. Sakupiti sve to pa reći: «Ti si...ti si...srce moje malo» Arsen Dedić http://www.youtube.com/watch?v=zyct2E2XpM4 dijana32 Večer je obrve crne natuštio, nečiji konji stoje pred ulazom holim, da nisam jučer ja mladost propio, da te nisam jučer prestao da volim? Ne škripi više trojko zadocnela, naš život ode bez traga rumena, možda će sutra bolnička postelja, da me uspokoji na večna vremena? A možda ću i ja,sutra sasvim drugi, izaći odavde s isceljenom grudi, da slušam pesmu vetra u čas dugi, i da živim tako ko svi zdravi ljudi... Zavolim li drugu nek bude ma koja, ali i s dugom u sutonu blagom, pričaću o tebi,o,ljubavi moja, kako sam i ja tebe nekad zvao dragom. Pričaću kako je mladost nam rujna tekla, što nije kao prošlost tamo, o glavo moja,glavo moja bujna do čega si me ti dovela samo???
10.12.2007., 23:50
Sergej Jesenjin Moskva;bolnica 1928 godina dijana32 Snevaj,da uvidiš da prolazni snovi još najbliže stoje postojanoj sreći; da ne pitaš nikad,zašto jadi ovi,
10.12.2007., 23:55
a ne koji drugi,a ne koji treći. Ljubi,ljubi silno,uvek istovetan, u ljubavi samo ti ćeš jasno znati; kako malo treba da se bude sretan, i sto puta manje da se večno pati. I umri,da spaseš verovanje čisto, da si kad god stao pred istinom golom: i da u životu nisi jedno isto jednom zvao srećom,a drugi put bolom. dijana32
11.12.2007., 00:01
Kad mi opet dođeš,ti mi priđi tada, ali ne ko žena što čezne i voli, nego kao sestra bratu koji strada, tražeć mekom rukom mesto gde ga boli. Puna nostalgije beznadežne,duge, ne sećaj me nikad da bi mogla doći, zadocnela radost iz dubine tuge, ko ponoćno sunce iz dubine noći. Jer ti ne znaš bedna!kroz sve dane duge, da te voljah mesto ko zna koje žene! U tvom čaru ljubljah sav čar neke druge... I ti beše samo sen nečije sene... dijana32
11.12.2007., 00:06
SNOVI Vaj!kako to boli reći jedno zbogom! I kolika rana otvori se tajna, kad i za tolikom našom suzom mnogom, opet padne jedna suza oproštajna. Napred!Ali kuda,i kamo,i zašto? I zar uvek isto,i sve tako večno? Pa kako to ipak boli neizlečno Kad svrši snevanje,i prazni i tašto... I obamre snaga,i zanemi vera, dok žeđ tamnog srca postaje sve veća; Tad vidiš da često,koliko i sreća, vredi jedna topla i tamna himera. dijana32 ZAMOR Oči su ti danas pune tople tajne, po poljubac ima u pogledu svakom; I ima u glasu tužnom,nejednakom, obećanje sreće nove i beskrajne. Dosta,jadna ženo,sve je zalud!Dosta! Mi smo jedno drugom davno sve već dali. Pogasimo lampe pira!Kao vali, sve je već proteklo,i ničeg ne osta... Još jedan dan samo hteli bi svom snagom, jedan,samo jedan!Vaj,dok se,sve brže, kroz kobnu noć čuje kako besno rže par zlih crnih konja,već spremnih ,pred pragom.
11.12.2007., 00:12
dijana32 AGONIJA Modra se noć u srcu svila kao zmija ko zvuci glasovira nepoznata riječ što bi me ozdravila Raspremljena besana postelja ko samrtni odar i ništa već skriti ne može pod očima modre podočnjake Modre su,kao more pred kišu, sinoć u mene,pogledom jednim kroz raširene zjene, ušle misli tvoje nerečene.
11.12.2007., 00:16
