Ahmed Bosnic
C RN A M A G I JA
“...Svojim o!ima gledasmo jednoga od njih kako pravi lik !ovjeka kojeg "e oma#ijati... Demon izlazi iz njegovih usta... Mnogi zli dusi silaze, a žrtvu napada nare !eno zlo...” Ibn Haldun, Mukadama (XIV stolje!e)
Sta o sihiru kaze Leksikon islama?
C i n op o ops p psj sj ene i magi j e
"Sihr je svako djelo putem koga se covjek priblizava sejtanu i kojim se trazi njegova usluga!" (El-Ezheri) SIHIR: (ar. shir ) Opsjena, magija. Prema strogoj etimologiji, oznacava ogranicen ali djelotvoran oblik magije, nazvan opsjenom ili carolijom. Prema lingvistickom tumacenju, to je skretanje neceg od njegove prave prirode (haqiqa) ili forme (sura), prema necemu sto je neprirodno ili samo prividno (hayâl). Nerkez Smailagic navodi da je islam otvoren prema nadnaravnom; po njemu, iza materijalnog, osjetilnog svijeta postoji duhovni svijet s kojim mozemo stupiti u dodir, ili putem magije ili putem vjere. S islamskog stajalista vazno je pitanje, da li odnos s duhovnim svijetom narusava covjekovu vezu sa Allahom i ugrozava njegovo spasenje za vjecnost. U Arabiji Muhammedovog vremena svijet duha sastoji se od Allaha, plemenskih bogova i dzina; a spone izmedu ovih i ljudi su kahini, vraci i gataci, pjesnici i ludaci. Za Bozjeg poslanika Muhammeda a.s., sihir je bio puka realnost i oznacavao je neznabozacko objavljivanje koje dolazi iz svijeta duhova. Buharija u svom Kitabu o lijecenju, kako navodi Salih Ibrisevic u djelu Pravi put i stranputice, prenosi sahih predaju od hazretli Aiše r.a. da je rekla: "Allahov je poslanik bio tako opsihiran da mu se pricinjavalo da prilazi zenama, a ne prilazi. Zatim je Allahov poslanik s.a.v.s. rekao: - O Aisa, hoces li da znas da me je Allah obavijestio o onome sto sam od Njega trazio da me obavijesti! Dosla su mu nepoznata dva covjeka, jedan od njih sjeo mi je kod glave a drugi kod nogu. Zatim rece onaj pored moje glave onom drugom: 'sta je ovom covjeku?' Drugi rece: 'Opcaran je.' 'Ko ga je opcarao?' 'Lebid ibn Easam, nekakav covjek od Beni Zurejka, prvaka Jehudija (Jevreja), koji je bio od munafika'. 'Na cemu?' 'Na ceslju i kosi koja opada prilikom cesljanja.' 'A gdje?' 'U Dzufi Tal'a, poznato kao Raufa, u bunaru Zervan.'" Dalje h. Aisa r.a. prica da je Allahov poslanik s.a.v.s. poslao Aliju, Zubejra i Ammar ibn Jasira pa su iscrpali vodu iz bunara koja je bila poput rastopljene kne, potom su digli stijenu i izvadili suplje drvo od palme u kome se nalazilo nekoliko dlaka kose sa Muhammedove glave, koje spadaju prilikom cesljanja, nekoliko zuba iz njegovog ceslja i neparan broj cvorova - "2 uzlova - pricvrscenih vrhovima igala. Tom prilikom Uzviseni Allah je spustio sure Mu'avvezetejn (El-Felek i En-Nas) ciji je svaki ajet, kada ga je Alejhiselam ucio, odvezivao po jedan cvor, pa je Allahov
Sta o sihiru kaze Leksikon islama?
C i n op o ops p psj sj ene i magi j e
"Sihr je svako djelo putem koga se covjek priblizava sejtanu i kojim se trazi njegova usluga!" (El-Ezheri) SIHIR: (ar. shir ) Opsjena, magija. Prema strogoj etimologiji, oznacava ogranicen ali djelotvoran oblik magije, nazvan opsjenom ili carolijom. Prema lingvistickom tumacenju, to je skretanje neceg od njegove prave prirode (haqiqa) ili forme (sura), prema necemu sto je neprirodno ili samo prividno (hayâl). Nerkez Smailagic navodi da je islam otvoren prema nadnaravnom; po njemu, iza materijalnog, osjetilnog svijeta postoji duhovni svijet s kojim mozemo stupiti u dodir, ili putem magije ili putem vjere. S islamskog stajalista vazno je pitanje, da li odnos s duhovnim svijetom narusava covjekovu vezu sa Allahom i ugrozava njegovo spasenje za vjecnost. U Arabiji Muhammedovog vremena svijet duha sastoji se od Allaha, plemenskih bogova i dzina; a spone izmedu ovih i ljudi su kahini, vraci i gataci, pjesnici i ludaci. Za Bozjeg poslanika Muhammeda a.s., sihir je bio puka realnost i oznacavao je neznabozacko objavljivanje koje dolazi iz svijeta duhova. Buharija u svom Kitabu o lijecenju, kako navodi Salih Ibrisevic u djelu Pravi put i stranputice, prenosi sahih predaju od hazretli Aiše r.a. da je rekla: "Allahov je poslanik bio tako opsihiran da mu se pricinjavalo da prilazi zenama, a ne prilazi. Zatim je Allahov poslanik s.a.v.s. rekao: - O Aisa, hoces li da znas da me je Allah obavijestio o onome sto sam od Njega trazio da me obavijesti! Dosla su mu nepoznata dva covjeka, jedan od njih sjeo mi je kod glave a drugi kod nogu. Zatim rece onaj pored moje glave onom drugom: 'sta je ovom covjeku?' Drugi rece: 'Opcaran je.' 'Ko ga je opcarao?' 'Lebid ibn Easam, nekakav covjek od Beni Zurejka, prvaka Jehudija (Jevreja), koji je bio od munafika'. 'Na cemu?' 'Na ceslju i kosi koja opada prilikom cesljanja.' 'A gdje?' 'U Dzufi Tal'a, poznato kao Raufa, u bunaru Zervan.'" Dalje h. Aisa r.a. prica da je Allahov poslanik s.a.v.s. poslao Aliju, Zubejra i Ammar ibn Jasira pa su iscrpali vodu iz bunara koja je bila poput rastopljene kne, potom su digli stijenu i izvadili suplje drvo od palme u kome se nalazilo nekoliko dlaka kose sa Muhammedove glave, koje spadaju prilikom cesljanja, nekoliko zuba iz njegovog ceslja i neparan broj cvorova - "2 uzlova - pricvrscenih vrhovima igala. Tom prilikom Uzviseni Allah je spustio sure Mu'avvezetejn (El-Felek i En-Nas) ciji je svaki ajet, kada ga je Alejhiselam ucio, odvezivao po jedan cvor, pa je Allahov
poslanik s.a.v.a. osjetio lahkocu, a kada se razvezao i posljednji cvor ustao je kao da se oslobodio teskih okova. "Sihr je svako djelo putem koga se covjek priblizava sejtanu i kojim se trazi njegova usluga!" (El-Ezheri) "Sihr je vracanje i vezivanje cvorova. Ima utjecaj na srce i tijelo, pa se kao posljedica toga javljaju bolesti, ubistva i rastavljanje bracnih drugova..." (Ibnu Kudame El-Makdisi) "Sihr u serijatskom znacenju se veze za sve ono ciji je uzrok skriven i sto izgleda suprotno njegovoj sustini, i sto se desava u vidu opsjene i varke!" (Fahruddin Er-Razi u djelu "Misbahul-Munir") I Kur'an se na indirektan nacin ocituje o sihiru: "Oni su slijedili (lazi) koje su iznosili sejtani protiv Sulejmanove vlasti a Sulejman nije bio nevjernik, nego su sejtani bili nevjernici uceci svijet carolijama (govore da su carobnjastvo naucili od dva meleka u Babilu). A nije nista poslato melekima u Babilu: Harutu i Marutu. Oni nisu naucili nikoga (ovako nesto) dok mu ne reknu: 'Mi samo iskusavamo i (cuvaj se) nemoj biti nevjernik (time sto ces nauciti carolije i raditi po njima!). Oni su naucili od njih dvojice ono sto ce rastaviti muza od zene; oni nisu mogli nikome uciniti zla bez Bozjeg dopustenja. Ucili su ono sto ce im nanijeti stetu, a nece donijeti nikakve koristi. Oni su znali da onaj koji to uzme nema udjela (nagrade) u vjecnosti. Kad bi oni znali kako je ruzno ono za sto su se prodali!" (Bekare, XII, "02)
Vostane figure
A ko hoces da ubijes covjeka... Ovim rijecima zapocinje jedan odlomak iz cuvene hebrejske magijske knjige "Mojsijev mac" u kojoj se daju autenticne recepture kako se uz pomoc figura oslobadjati neprijatelja! U francuskim knjigama o crnoj magiji, vrlo cesto se koristi rijec “envoutement”. Ona oznacava cin pravljenja vostane figure koja vijerno predstavlja lice, tijelo i posebne karakteristike osobe, kojoj se zeli nanijeti zlo. Posto se na vostanoj figuri izvrse neke zlokobne cini i obredi, osoba predstavljena figurom pretrpit ce sve bolove i ponizenja koje carobnjak prenese na nju. Dok napada vostanu figuru, carobnjak ponavlja cini i bajanja koja izazivaju prelaz bolova, nevolja i patnji na ljudsko bice, ma gdje se ono tog trenutka nalazilo. Tako, ako se iglom ubode kolenski zglob vostane figure, ljudsko bice koje ona predstavlja pretrpit ce jak bol u koljenu; ako je igla ubola srce figure, ljudsko bice ce istog casa umreti. Kažu da se “envoutement” moze vrsiti i u dobroj i u losoj namjeri. Postoji, naime, zapis o slucaju mornara koji je za vrijeme borbe na moru pogoden strijelom direktno u oko pa je trpio neopisive bolove. Prijatelji su tada od voska napravili njegovu figuru sa strelom u oku i odnijeli je u poznato Bogorodicino svetiliste u Siriji. Bogorodica je izvukla strijelu iz oka figure a istog casa je ispala i strela koja se nalazila u oku zlosre !nog mornara na moru i bol je prestala. Me#utim, jedan od najstarijih primjera upotrebe magi $nih vostanih figura u svrhu ciljanog ranjavanja nekog ljudskog bica pronadjen je na papirusu na kojem je zapisan slucaj zavjere kovane protiv egipatskog faraona Ramzesa III.
Drevna svjedocanstva U svojoj knjizi “Hamajlije i talismani, engleski istrazivac E.A. Volis Badz navodi jos jedan zanimljiv primjer koristenja vostanih figura. On ga je otkrio na egipatskom papirusu Nesi-Amsu koji se nalazi u Britanskom muzeju. U namjeri da se svrgne Apep, bog zla i vecni neprijatelj Raa, boga Sunca, trebalo je izgovoriti nizove kletvi i cini i izvesti izvjesne obrede. Propisi su nalagali da se Apepova figura nacrta zelenim mastilom na komadu novog papirusa, da se napravi njegova vostana figura i na njoj zelenim mastilom ispise njegovo ime. Ovu figuru, obavijenu listom novog papirusa treba baciti u vatru koja je potpaljena posebnom vrstom bilja i dok ona gori
treba je udariti cetiri puta levom nogom, a kada izgori, njene ostatke treba pomijesati sa izmetom i baciti u drugu vatru. Figure Apepa je trebalo spaljivati ovako u odredenim vremenskom intervalima u toku dana i noci. Drugo pravilo kaze: "Cinices tako kada bjesne oluje na istoku da bi sprijecio dolazak crvenih oblaka, kise i oluje." Spaliti Apepa bilo je zasluzno djelo jer odjeljak nastavlja: "Dobro je za covjeka da cini ovako, dobro i na zemlji i u podzemnom svijetu. Steci ce moc da dode do pocasti koje su iznad njega i bit ce zaista osloboden od sveg zla." I napravljene su vostane figure kraljevih neprijatelja, njihova imena su napisana na vosku zelenim mastilom, a onda su stavljene u omotace i zapaljene. Tokom spaljivanja trebalo je pljuvati po njima, gaziti ih i skrnaviti lijevom nogom i bosti ih nozem. Nakon ovoga trebalo ih je baciti u vatru potpaljenu posebnim biljem koju je, na kraju, trebalo gasiti mokracom krokodila.
Magijski rituali Da bi se unistile nemani koje su bile Apepove sluge, napravljene su od voska figure cetiri zmije. Jedna je imala lice macke, druga lice patke, treca lice bijele macke, a cetvrta lice sokola. One su bile svezane i okovane, nozevi su zabodeni u njihova leda, a onda su bacene na zemlju i sa njima je postupano na isti nacin kao i sa Apepovim vostanim figurama. Ovo cudoviste je imalo oko trideset razlicitih oblicja, a svaki od njih imao je svoje ime i tokom obreda je proklinjan strasnim kletvama. Pored oblicja krokodila, Apep je imao i oblicje zmije koja u ustima drzi svoj rep a u leda joj je zaboden noz. Obred spaljivanja vostanog Apepa izvoden je vise puta mjesecno tokom dana i noci u velikom hramu Amen-Raa u Tebi i sasvim je sigurno da je egipatsko svestenstvo, kao i narod, iskreno vjerovalo da je cesto ponavljanje "Knjige svrgnuca Apepa" bilo od zivotnog znacaja za dobrobit Egipta i blagostanje njegovog naroda. Postoji jos jedno glediste koje se odnosi na Apepa. On je bio zakleti neprijatelj Raa, boga Sunca, ali kralj Egipta je bio "sin Raa" pa je otuda Apep bio i faraonov zakleti neprijatelj, zajedno sa svim nemanima i davolima koji su ga sluzili u podzemnom svijetu i svim zlim ljudima i pobunjenicima koji su ga sluzili na zemlji. Njihove vostane figure su pravljene, spaljivane i proklinjane kao i figure Apepa. Vostana figura covjeka napravljena u magijske svrhe pronadena je u Egiptu pocetkom proslog stoljeca i sada se cuva u Britanskom muzeju (No. 379"8); vostani omot sadrzi povez napravljen od ljudske kose i komad ispisanog papirusa. Figure cetiri Horova sina takode su pravljene
od voska, a zatim su polagane na kovceg ili postavljane u zavoje mumije. Neke su od bijelog, a neke od crvenog voska.
“Probodi njegovo tijelo!...” Kao sto smo vidjeli, vosak se upotrebljavao i u bijeloj i u crnoj magiji, ali, ponekad se i list papira upotrebljavao umjesto voska. Ukoliko nije imao voska, carobnjak se mogao posluziti i obicnim listom papira. Na njemu bi nacrtao figuru osobe koju zeli da rani ili ubije, zatim bi na crtezu napisao njeno ime. Kada bi to obavio naopako bi zakucavao papir na vrata ili zid i zapocinjao da izgovara tajne formule i Rijeci Moci, nerjetko se sluzeci i posebnim sadrzajima iz svetih knjiga. Posto bi zavrsio ovaj dio ceremonijala, uzimao bi gvozdenu iglu i usijao je u vatri. Potom bi sa uzarenom iglom probadao papir vodeci racuna da se rupa koju je probusio iglom nalazi na grudima figure. U isto vrijeme on bi izgovarao cini ili bajanja, izgovarajuci najcesce sljedece rijeci: "Probodi njegovo tijelo isto kao sto ova igla probija papir i uzmi mu san!..." Istog casa, osoba predstavljena na papiru, pocinjala je da osjeca bolno probadanje u tijelu. Drevna svjedocanstva govore da bi nesretnik zajedno sa sazezucim bolom koji je izazvala usijana igla i padao u agoniju u kojoj bi ostajao sve dok je igla bila zabodena u papir. Cim bi se igla izvukla, covjek bi osjetio olaksanje. No, ako bi se ona ostavila zabodena, nesretnik je umirao u najtezim mukama! Koriscenje vostanih figura u magijske svrhe preslo je iz Egipta, preko Grcke i Italije, u Englesku. U srednjem vijeku, navodi E.A. Volis Badz, nanijeto je mnogo stete pomocu njih, i ljudi su bili prestraseni pomislju da im bolest, pa cak i smrt mogu nanijeti neprijatelji iz velike udaljenosti. Bit ce zapamceno da je mnogo buke izbilo u Londonu za vrijeme vladavine kraljice Elizabete zato sto je figura Njenog Visocanstva sa iglom zabodenom u grudi pronadena u vrtu zgrade advokatskih esnafa. Posto niko nije sumnjao da je nesrecu Njenom Visocanstvu smislio neki zlocinac, kod kraljice je pozvan dr. Dzon Di ( "527-"608), poznati astrolog i, kako su neki govorili, carobnjak, da rijesi stvar. Da su i Hebreji povremeno koristili vostane figure, dokazano je sljedecim odlomkom iz magijske knjige pod naslovom "Mojsijev mac": "Ako zelis da ubijes covjeka, uzmi blata sa obe strane rijeke i nacini od njega figuru, napisi na njoj ime osobe, uzmi sedam grana sa sedam velikih palmi i napravi luk od trske (?) sa tetivom od konjske zile, postavi lik u udubljenje, napni luk i gadaj njime, a kod svake (odapete) grane izgovori Rijeci Moci i osoba ce biti unistena!..."
Magijski rituali
O pasna moc vošt anih figura voštanih
Envoutement! Ova rijec u rijecniku crne magije oznacava cin pravljenja voštane figure ko-ja vjerno predstavlja lice, tijelo i posebne karakteristike osobe, kojoj se želi nanijeti zlo. Zahvaljujuci crnomagijskim obredima, osoba predstavljena figurom pretrpit ce sve bolove i poniženja koje joj je carobnjak namijenio! Dok napada voštanu figuru, carobnjak ponavlja crnomagijske cini i bajanja koja izazivaju prelaz bolova, nevolja i pat-nji na ljudsko bice, ma gde se ono tog trenutka nalazilo. Tako, ako se iglom ubode zglob koljena voštane figure, osoba koju ona predstavlja pretrpjet ce jak bol u koljenu. Medutim, ako je igla ubola srce voštane figure, osoba ce istog casa umreti!
Zavjera protiv Ramzesa III Envoutement se može vršiti i u dobroj (bijeloj magiji), ali se najcešce vrši u lošoj namjeri (crna magija). Postoji zapis o slucaju mornara koji je za vrijeme okršaja na moru pogoden strijelom ravno u oko pa je trpio neopisive bolove. Prijatelji su tada napravili njegovu figuru sa strijelom u oku i odnijeli je u poznato Bogorodicino svetilište u Siriji. Bogorodica je izgovarajuci magicne Rijeci moci izvukla strijelu iz oka voštane figure i istog casa je ispala i strijela koja se nalazila u oku zlosrecnog mornara i bol je odmah prestala! Jedan od najstarijih primjera upotrebe voštane figure u svrhu ponižavanja, nanošenja boli i ranjavanja ljudskog bica, pronaden je na jednom egipatskom papirusu na kojem je zapisan slucaj zavjere koja je kovane protiv faraona Ramzesa III. Kralj je postao omražen i nekoliko dvorskih dama i viših oficira u sprezi sa cuvarom tajnih magijskih znanja i vještina, željeli su da ga uklone i na njegovo mjesto postave nekog Pentaurta. Da bi to ostvarili u svoju su službu uzeli najmocnijeg carobnjaka tog vremena, zvanog Huia, koji je nadaleko bio poznat po svojim magijskim znanjima. Pošto su mu dali Knjigu o magiji iz Kraljevske biblioteke u Tebi, naredili su mu da usmrti faraona i njegove prijatelje i pristaše. Hui je od voska napravio figure Ramzesa III i svih njegovih prijatelja i po svoj prilici na njima napisao njihova imena. Istodobno je napravio i hamajlije na kojima je ispisao zagonetne Rijeci moci i bacio cini na nekog covjeka kome je onda naredio da odnese te predmete u faraonovu palatu gdje je trebalo da štetno uticu na faraonovo zdravlje. Medjutim, zavjera je otkrivena, predvodnici su uhapšeni i jedanaest sudija
im je sudilo zbog veleizdaje. Konacno je oko cetrdeset ljudi i šest žena pogubljeno, a nekolicini drugih zavjerenika omoguceno je da izvrše samoubistvo.
Fantasticni dometi egipatske magije Mnogi ugledni istraživaci prastare magijske baštine, uvjereni su da je magija faraonskog Egipta bila najimpresivnijih dometa. Zahvaljujuci upravo tome, smatraju mnogi, egipatsko se carstvo tako dugo i ocuvalo. No, zasigurno, magijske su se vještine koristile cesto i u mnogim takoreci obicnim, svakodnevnim prilikama. Jedna od prica napisanih na Paprusu Vestkar, koji se danas cuva u Berlinskom muzeju kazuje da je neki egipatski carobnjak po imenu Ubaner uvijek sa sobom nosio komad voska, kojeg je cuvao u kutiji napravljenoj od bijelog zlata. Jednoga dana, kada je saznao da njegova supruga tajno održava vezu i da ima ljubavnika, njegov sluga mu je doneo tu kutiju i on je izvadio vosak iz nje, napravio model krokodila dugog sedam lakata i nad njim izgovorio tajne magijske Rijeci moci, što mu je omogucilo da se pretvori u živog krokodila. Sluga je zatim – prema dogovoru - uzeo model, bacio ga u rijeku i carobnjak je postao ogromni, grozni krokodil koji je prožderao ljubavnika svoje žene, kada je ovaj ujutro otišao na rijeku da se okupa! Poznata je i prica o egipatskom kralju Nektanebu koji je za vrijeme jedne bitke na moru od voska napravio modele brodova i ljudi i stavio ih u posudu s vodom. Onda je uzeo u ruku prut od abonosa i, pošto je u ime Amena od Libije, izgovorio izvjesnu magijsku formulu, modeli njegovih brodova i ljudi poceli su da se pokrecu, napadaju i potapaju modele brodova njegovih neprijatelja. Dramaticna bitka na moru, kaže Paprusu Vestkar, okoncala se potpunim trijumfom flote egipatskog kralja Nektaneba.
Crna magija: sihir
Sihir - zlo iz dna mraka
Nijedan oblik crnomagijskih cina nije tako strasan i opak kao sihir. Sihir predstavlja zlo koje se agresivno siri nastojeci unistiti onoga kome je namijenjeno. "Osjecam da sam zrtva crne magije i sihira!..." Ovako zapocinju mnoga pisma koja nam stizu iz BiH, Srbije i Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, ali i iz mnogih krajeva svijeta. Istovremeno, mnogi nam postavljaju pitanja kako prepoznati sihir, kako se od njega odbraniti, na koji nacin reagovati... Ono sto preporucuju egzorcisrti i tumaci i ucitelji tajnih ucenja i znanja moglo bi se svesti na sljedece: potrebna je iskrena vjera u Boga, redovita molitva, higijena, osobna zastita (zapis, hamajlija, talisman...), te izbjegavanje poroka i necistih mjesta u vecernjim i jutarnjim satima... I obavezan - Pecat sretne kuce!
Zastita od sihira Pouzdano znamo da su ova pitanja postavljali i nasi daleki preci. I njih je mucilo kako da se oslobode pogubnih utjecaja crne magije i sihira. U "Glasniku Zemaljskog muzeja BiH", svezak X, godina "898, Muhamed Fejzi-beg Kulenovic iz Bosanskog Petrovca, nesumnjivo jedan od najpoznatijih egzorcista i spravljaca zapisa i hamajlija tog vremena, savjetuje citaoce: •
•
•
"Ako nadjes u kuci kakav zapis ili mrtvacku kost, ili kakve cupe (dlake), ili nokte i vezane cvorove, to znaj da ti neko o glavi radi: pokupi te stvari, baci ih na vatru i reci: 'Kakogod ove stvari gorile, neka tako izgori i sihir, koji je nacinjen protiv moje duse, tijela, djece i imanja!' Zatim onu ruku, kojom si prihvacao te stvari opljuni i otari je o zemlju ili o zid! Ako je na tebi kakav sihir, sakupi vec koristen "0" ekser, saperi ih u cistoj vodi, pa se okupaj tom vodom. Ma kakav sihir bio na tebi - on ce spasti! Ako je na tebi kakav sihir, saberi tri vode sa tri cesme ili tri izvora, koje teku prema suncu, pa se tom vodom okupaj u jednoj velikoj posudi; kada se obuces, salij tu vodu u jednu zemljanu posudu, pa je skupa sa
posudom baci na vrbovo drvo. Tako ti sihir nece moci štetu nanijeti niti naskoditi! •
•
•
Da bi se zastitio od zlih moci sihira, potrebno je uvijek uza se nositi stap od trna (gloga) ili obojak od crnog sukna, a najbolje je uza se nositi komad tisovine! Ako ti je dijete nema napretka i ako je bolesljivo, nakadi (namirisati) ga u prvi mrak mekinjama, ali nikako kukuruzovim. I reci: 'Kako se svijet hljebom hrani, tako majka svoje dijete od sihira brani!' Ako mu to slucajno ne pomogne, namazi mu zeludac bijelim lukom i ostavi mu ga pod jastuk! Ako ti se ne da dijete pothraniti, to znaj da ti je nekakva zla dusa sihir ucinila. Da se oslobodis tog sihira, nadi vucju celjust, pa provuci kroz njih dijete, cim se rodi. Ako to ucinis pothranices ga, pa da je na tebi hiljadu sihira!..."
Opaka ograma Strah od negativnog, nerjetko bolnih i tragicnih uticaja crne magije inicirane sihirom, u nasim krajevima, rekli bismo, ima dugu tradiciju. Taj bi se strah mogao, mozda, jedino porediti sa - ogramom - koja prema narodnom vjerovanju nije nista drugo do žestoki napad zlih bi !a iz duhovnog svijeta. Kako izbjeci ogramu? U kakvim se prilikama najlakse ograise? Sta nam o tome kazu iskustva iz naseg naroda?!... Kakve nam savjete nude oni koji su u ovu oblast upuceni? Muhamed Fejzi-beg Kulenovic, nesumnjivi autoritet iz oblasti tajnih magijskih znanja, u "Glasniku Zemaljskog muzeja BiH", pise: •
•
•
"Najcesce se moze ograjisati na nokte. Zato je dobro nokte cim se odrezu, zaviti u komad papira, pa ih staviti u kakav zid i reci: 'Ja dajem vjetru nokte, a vjetar meni, kad mi zatrebaju!' Ne valja drzati smetlje u sobi. I to ne samo sto nije zdravo, nego i zato sto se oko smetlja najcesce okupljaju sejtani (davoli, zli duhovi...), te bi covjek mogao lahko ograisati! Nemoj u prvi mrak niposto prolaziti pored odunluka (mjesto gdje se drva cjepaju), jer se u svakom odunluku krije barem po jedan sejtan! Cuvaj se da ne zaspes ispod orahove krošnje, jer je ispod oraha sejtanski medzlis (vrazija skupstina). Ko ograjise pod orahom, taj slobodno neka ne trazi dermana (spasa, lijeka...)!
•
•
•
•
•
•
I po raznim jarkovima se nalaze sejtani. Zato niposto nocu ne prelazi preko jarkova! Uopce se vjeruje da se sejtani, dzini i ostali duhovni pakosnici okupljaju oko prljavih voda i vlaznih mjesta. Zato u noci treba sto vise izbjegavati takva mjesta! Paucinu nikada ne treba skidati poslijepodne, jer bi se tako moglo tesko ograjisati! Ako te neki dio tijela zaboli kada nocu putujes, to si sigurno ograjisao. Zbog toga je potrebno medovinom zaliti ono mjesto gdje si prvo osjetio bol! Cuvaj se da nocu macaka i ne drzi u kuci crne macke bez ijednog biljega, jer je to zasigurno sejtan! Cesto se zli duhovi uvuku u ljusku od jajeta. Zato nije dobro stati na ljusku, a jos je gore, ljusku od jajeta sutati po putu!"
Davni korijeni Borba protiv crne magije i zlih i napsnih duhovih bi !a, koji ljudima cine štetu i zlo putem sihira i ograme, stara je najvjerovatnije koliko i samo covjecanstvo, a Pecat sretne kuce samo je jedno od mocnih sredstava zastite i anuliranja zlih utjecaja. Poznato je da su stari Asirci, kultura koja se vezuje za tekovine sjajne civilizacije koju su razvili tajanstveni Sumerci, imali obicaj da zakopavaju glinene figure pasa ispod pragova svojih kuca, uvjereni da ce na taj nacin duhovi pasa odbiti nasrtaje zlih duhova. Ispod kuca je obicno bilo zakopavano po deset figura pasa, po pet sa svake strane vrata. Znameniti britanski arheolog i istrazivac dr. Koldvej (Koldewey) otkrio je da su Babilonci, za razliku od Asiraca, pod pragove svojih kuca pohranjivali male nepecene glinene figure svojih bogova, najcesce izmjesane sa statuetama nepoznatog znacenja. Te su figure imale zastitnicku ulogu. Imale su zadatak da sprijece zle duhove i crnomagijske cine da se "usele" u domove Babilonaca. Upravo prvi pecati, pa samim time i najstariji vid naseg Pecata sretne kuce, najvjerovatnije vodi porijeklo iz predbabilonskog vremena. Njega su kasnije od Babilonaca preuzeli Kaldejci, zatim Fenicani i Asirci, Egipcani i Jevreji, Grci i Rimljani, da bi mu na kraju, sadrzajima iz Kur'ana Casnog, cudesne moci uvecali islamski ucitelji i cuvari tajnih znanja. Dakako, u svemu ovome ne treba zaboraviti ni - ulogu gnostika.
Tajne gnostika Ime "gnostici", kako tumaci poznati engleski istrazivac E. A. Volis Badz, obicno se daje grupi religioznih sekti koje su djelovale u zapadnoj Aziji i u Egiptu u vremenskom periodu izmedu 250. godine prije nove ere i 400 godine. Sve one su, u glavnom, posjedovale visoka duhovna tajna znanja, koja su po porijeklu i karakteru bila transcendentalna, to jest natprirodna. Magijska! Najvažnija nacela nekih gnostickih sekti poticu iz drevne Indije, a do Sirije, Egipta i Grcke, putovala su sa prvim budistickim izaslanicima i misionarima. Gnostici su, kao uostalom i narodi sa kojima su zivjeli, usvojili upotrebu hamajlija, a cilj im je bio da pomocu njih obezbjede znanje bozanskog karaktera i zastitu Boga, JEDNOG JEDINOG, koji je u sebi obuhvatao sve vrijednosti i moci na ovom i na onom svijetu. Najnovija strazivanja pokazuju da su gnostici pridavali veliki znacaj imenima Bogova i andjela. Na svim svojim hamajlijama upisivali su najznacajnija Imena i Rijeci Moci, koji su ih stitili od zlih duhova i gospodara mraka. Cak su se i na nasem Pecatu sretne kuce, iz vremena gnostika, zadrzala 38 pravougaona polja u kojima su upisana imena najmocnije Bogova, kao sto su: Jah, Ormazd, Savaot, Adonaj..., te andjeli: Mihael, Gabriel, Paniel, Raguel, Uriel, Suriel, Rafael i mnogi drugi, koje pominju i svete knjige. Od Bozijih poslanika se pominju Mojsije (Musai a.s.) i Solomon (Sulejman a.s.). Za gnostike je, razumljivo, izuzetan znacaj imalo i sedam samoglasnika, pa se oni u razlicitim kombinacijama pojavljuju na svim blagotvornim hamajlijama, ali su jednak znacaj pridavali i hebrejskim magijskim iskustvima - Davidovoj zvijezdi i Solomonovom pecatu koji cine prava cuda. Uostalom, i Davidova zvijezda i Solomonov pecat dio su sadrzaja naseg Pecata sretne kuce. Postoji jedna zabiljeska s kraja devetog stoljeca, koju prenose mnogi srednjovjekovni autori knjiga s magijskim tekstovima, a koja za Pecat sretne kuce kaze da covjek "nikada nista nije cudesnije spravio" i da se njegove blagotvorne moci nicim ne mogu ograniciti niti obuzdati. “On je”, kaze se u toj zabiljesci, “najefikasnija zastita u borbi protiv crne magije i sihira”!
•
Šta je sihir?
Sihir , po strogoj i preciznoj etimologiji, oznacava ogranicen ali djelotvoran oblik magije, nazvan opsjenom ili carolijom. Prema lingvistickom tumacenju, to je skretanje neceg od njegove prave prirode (haqiqa) ili forme (sura), prema necemu sto je neprirodno ili samo prividno (hayal). "Sihir je svako djelo putem koga se covjek priblizava sejtanu i kojim se trazi njegova usluga!" (El-Ezheri) "Sihir u serijatskom znacenju se veze za sve ono ciji je uzrok skriven i sto izgleda suprotno njegovoj sustini, i sto se desava u vidu opsjene i varke!" (Fahruddin Er-Razi u djelu "Misbahul-Munir") "Sihir je vracanje i vezivanje cvorova. Ima utjecaj na srce i tijelo, pa se kao posljedica toga javljaju bolesti, ubistva i rastavljanje bracnih drugova..." (Ibnu Kudame El-Makdisi) •
Šta o sihru kaze Kur'an?
"Oni su slijedili (lazi) koje su iznosili sejtani protiv Sulejmanove vlasti a Sulejman nije bio nevjernik, nego su sejtani bili nevjernici uceci svijet carolijama (govore da su carobnjastvo naucili od dva meleka u Babilu). A nije nista poslato melekima u Babilu: Harutu i Marutu. Oni nisu naucili nikoga (ovako nesto) dok mu ne reknu: 'Mi samo iskusavamo i (cuvaj se) nemoj biti nevjernik (time sto ces nauciti carolije i raditi po njima!). Oni su naucili od njih dvojice ono sto ce rastaviti muza od zene; oni nisu mogli nikome uciniti zla bez Bozjeg dopustenja. Ucili su ono sto ce im nanijeti stetu, a nece donijeti nikakve koristi. Oni su znali da onaj koji to uzme nema udjela (nagrade) u vjecnosti. Kad bi oni znali kako je ruzno ono za sto su se prodali!" (Bekare, XII, "02)
Adepti i njihovi ciljevi
Rituali Rit uali i tajna va t ajna drust drustva
Postoji mnogo vrsta ritualne magije. Svaka ima svoju tehniku i svoje sljedbenike, ali je za sve zajednicko da se strogo pridrzavaju misticnih ceremonijala i protokola. U proslosti se vjerovalo da je religija prizivanje, a magija prisiljavanje bogova. Na visim nivoima europske magije - koja potice iz vremena Sumera, Babilona i Egipta - carobnjaci su nastojali da prisile Vise sile da im dozvole kontrolu nad dusama kako bi mogli povecati licnu moc ili pojacati svoju transcendentalnu mudrost. U takvim nastojanjima, smatrano je da se centralna moc krije u rijecima, to jest u formulama koje su izgovarane za vrijeme bajanja i spravljanja cini. U tu su se svrhu koristila i imena odredenih duhova. Carobnjaci su, naime, biblijsku tvrdnja "U pocetku bila je rijec" prihvatali doslovno, vjerujuci da poznavnje tajnih imena duhovnih bica ima kljucno svojstvo i da oznacava moc nad njim. Zbog toga je svakom bajanju prethodio odreden magijski ritual.
Ritualni instrumenti Postoji mnogo vrsta ritualne magije. Svaka ima svoju tehniku. "Pocetnicki" ritual je magija-svijeca kada se svijece namazu i zapale, sto prati bajanje, i to u odredenoj fazi Mjeseca. Ovakav jednostavan ritual s prezirom odbija ozbiljan znalac koji se za svaki "rad" pedantno priprema. Za predstojeci ceremonijal sljedbenik ce provesti nekoliko dana najcesce devet - pripremajuci i tijelo i dusu. U ovo spadaju post, seksualna apstinencija, ritualno pranje, molitva i meditacija o predmetu "djelovanja" koje ce preduzeti. Datum i vrijeme za ceremonije odreduje se u skladu sa tradicionalnim zakonima astrologije i prema tradicionalnim ucenjima o pogodnim i nepogodnim danima. Magijski rituali koji imaju za cilj povecanja necega (kao sto je postizanje materijalnog blagostanja, znanja ili moci) obavljaju se za vrijeme faze rasta Mjeseca, cini koji imaju za cilj smanjenje (kao sto je iscjeljenje neke bolesti koje ce uslijediti kada se u organizmu smanji broj bolesnih celija), obavljaju se u vrijeme kada Mjesec blijedi i postaje sve manje vidljiv. Ipak, najvazniji magijski rituali tradicionalno se obavljaju u vrijeme mladog i punog mjeseca. Sljedbenici moraju prikupiti i posvetiti instrumente rituala - svi, ako je moguce, moraju biti napravljeni njegovom rukom i to od materijala koji
ranije niko nije koristio. Medu ove instrumente obavezno spadaju: oltar, kalez, tronozac, kandilo, lampa i stap (za rituale posvecene "stazi lijeve ruke" - crna magija - koriste se mac i vile ili trozubac). Štap, vjerovatno najdragocjeniji od svih instrumenata, mora biti napravljen od grane badema ili ljesnika, odrezan sa zlatnim srpom u ranu zoru i obavijen prstenovima od bakra i cinka. Mora ga blagosloviti drugi carobnjak koji i sam posjeduje posveceni stap.
Priprema za ritual Kako se priblizava cas rituala, sljedbenik ce svoje tijelo premazati svetim uljem (napravljenim mozda, od mirte, cimeta, levande, ruzmarina, dumbira ili masline) i obuci haljine koje odgovaraju vremenu i svrsi bajanja (purpurne i zlatne nedjeljom, bijele i srebrne ponedjeljkom ili zelene ako je svrha transcendentalna mudrost). Carobnjak mora sam skrojiti i sasiti haljine. On ce, takoder, svojom rukom pripremiti mirisljavu smjesu, koristeci, na primjer, smjesu od kedra, ruze, limuna, aloje, sandalovine i cimeta. Sam ritual pocinje crtanjem odgovarajuceg dijagrama, koji je gotovo uvijek krug i jedan od svetih trouglova kao sto su pentagram ili seksagram, svaki oznacen sa odgovarajucim magicnim simbolima. Nakon toga sljedbenik ce nastaviti sa nizom strogo odredenih radnji. U ovo spadaju tradicionalno postavljanje instrumenta, paljenje svijeca i lampi, paljenje mirisa i, iznad svega, kazivanje Rijeci Moci, invokacija i bajalica. Ni u jedom trenutku tokom ceremonije sljedbenik se ne smije pomaci iz "magicnog kruga", koji moze biti nacrtan ili naslikan na podu hrama ili ispisan u vazduhu njegovom rukom prije nego sto zapocne ceremonija. Iskoraciti izvan kruga je veoma opasno, na neki nacin izazivanje nevolje, jer ako je invokacija uspjesna onda su duhovi prisiljeni da prisustvuju ili cak da se pojave i pokore se volji maga ili njegova sljedbenika. Mnogi ce duhovi biti mocni i ratoborni i cekat ce da udare na sljedbenika ako im se za to pruzi zgodna prilika. A takva bi prilika mogla biti trenutak kada zbog nesmotrenosti mag prekoraci crtu kruga! Kraj rituala je podjednako vazan, jer on prisiljava zle duhove da se bez pogovora vrate odakle su stigli.
Tajna drustva Magijski rituali obavljani su tokom cijelog Sednjeg vijeka i Renesanse, a obavljali su ih mnogi adepti kao sto su, recimo, bili Dzon Di ili Nostradamus. Duboke i stare okultne ceremonije nasle su vatrene pristase kroz razlicite "jereticke" grupe ili udruge, kao sto su bili templari, rozenkrojceri i masoni, koji i dan-danas djeluju kao ultratajna drustva.
U knjizi "Sveta krv, sveti Gral" ("982), autori Majkl Bejdzent, Ricard Li i Henri Linkoln nude ubjedljive dokaze da su sva ova hermeticka udruzenja pod nadzorom misterioznog samostana iz Siona koji ima snaznu moc cak i danas na pocetku treceg milenija. I pored stalne i ostre kampanje crkve, ova drustva nikad nisu stovala Ðavola niti su se obracala lakovjernim i glupim. Na primjer, jedan od sljedbenik rozenkrajca - i Veliki majstor svemocnog manastira u Sionu bio je niko drugi do – genijalni Leonardo da Vinci! Magicne rituale odabrane iz mnogih od tih izvora ozivjela su u "9. stoljecu drustva kao sto je Hermeticki red Zlatne zore. Ona ih u tajnosti i danas obavljaju, nerjetko vjerujuci u tvrdnju velikog Elifasa Levija, koji je rekao da je magija velika nauka koja “miri vjeru sa razumom". Svjedocenje pouzdanih svjedoka pothranjuje tvrdnju da su rezultati pravilno obavljenih magijskih rituala u kojima se ispravno izgovaraju Rijeci Moci i koje izvode iskusni adepti - izvanredni, uspjesni, a cesto i zastrasujuci!
Duhovi – kljuc magije Crkva osuduje sve sto je okultno i izbjegava da se izravno uplice u stvari magije. Pa ipak, njeni rituali za vrijeme mise - na primjer, transsupstancijacija vina i hljeba u krv i tijelo Isusovo - neobicno su slicni ritualima Velike magije. I dok je nesumjivo tacno da je praktikujuci magiju, mag izlozen potencijalnoj opasnosti pa cak i smrti, vecina ritualnih vraceva, kako je rekao Dion Forcen, uglavnom su zasticeni vlastitom nespretnoscu. Razliciti elementi koji cine magijsk rituale stvaraju savrsene psiholoske uslove za pomijeranje iz jednog u drugo stanje svijesti, a svaki dio rituala ima svoju ulogu u ostavrivanju postavljenih ciljeva. Iza svega se krije neka misteriozna snaga koju je tesko racionalno objasniti, a koja se moze samo naslucivati. Svi okultisti, psihici, umjetnici i iscjeljitelji, dijele istu sposobnost za kreativnu vizualizaciju, sposobnost koja je u svakom latentna. Kada je masta potpuno angazovana - pod ovim se moze smatrati podsvjesno ili intuitivno, desna polovina mozga - sve je moguce i gotovo da je svaki cilj realan i ostvariv. I hipnoza se oslanja na mastu, kao sto to cini i iscjeljiteljstvo i svaki projekat koji zahtijeva koristenje intuicije ili kreativnosti. No, sto se tice duhova koje u magijskim ritualima imaju kljucnu ulogu i koji magiji daju vjerodostojnost, britanski carobnjak Dz.V. BrodiInes jednom je s pravom primijetio da bi bez njih magija bila prazna i nemoguca!
Urokljive oci
Z lo iz duse
Svi narodi svijeta duboko vjeruju u zle uticaje urokljivih ociju, a Bozijem poslaniku Muhammedu pripisuju se slijedece rijeci: "...Ako postoji ista na svijetu sto bi moglo nadvaladati sudbinu, to su urokljive oci!" Od svega sto je covjeka ikad nagnalo da izumi i upotrijebi magiju, najjaci utjecaj imaju urokljive oci ili urokljivi pogled. Razlog zato lezi u cinjenici da pojedini ljudi i zene, izjesne zvjeri i gmizavci, kao i pojedini predmeti, posjeduju moc da pogledom, posmatranjem ili samim prisustvom i izgledom nanesu zlo svojim bliznnjima njihovim ovcama i stoci, klasju i vockama, u stvari, svim vrstama svojine, ma kakva i kolika ona bila... Tako o urokljivim ocima misli engleski istrazivac i publicista, glasoviti E. A. Volis Badz, covjek koji je najveci dio svog zivota posvetio istrazivanjima mistike i tajnih ucenja prastarih civilizacija sto su stasale na Bliskom i Srednjem istoku. Njegova istrazivanja utjecaja i posljedica urokljivih ociju po mnogo cemu su jedinstvena i nadasve zanimljiva. Uostalom, evo sta Badz o tome misli...
Dugo vjerovanje Urokljive oci ili urokljiv pogled oduvijek su smatrani posebno stetnim za djecu i mlade zene koje trebaju da postanu majke, jer su ugrozavali samo postojanje i opstanak ljudske vrste. U namjeri da se nanese zlo nekoj osobi ili stvari, moze joj se uputiti pogled cudenja, zaprepascenja ili iznenadenja potpomognut rijecima koje onaj koji gleda izgovara u isto vrijeme. Ako su rijeci prezrive i omalovazavajuce, one ce - djelujuci zajedno sa pogledom - nanijeti zlo osobi kojoj je pogled upucen. Medutim, zlo moze nanijeti i pogled covjeka koji se, dok izgovara rijeci pohvale i cestitanja, u svjesti ograduje od svojih rijeci, cime proizvodi djejstvo suprotno onome koje su njegove rijeci naizgled zeljele da ucine. Prvobitni je covjek, izgleda, razumio ove cinjenice sasvim dobro, iako je bio potpuno nesposoban tacno da opise vezu izmedu pogleda i izgovorenih rijeci ili skrivenog ogradivanja u svjesti. Mnogi obrazovani ljudi u raznim dijelovima svijeta jos uvijek dijele ovo vjerovanje i ne mogu da objasne kako oci izvode svoju magijsku moc i izazivaju bolest, nesrecu u smrt. Sigurno je da se u mnogim krajevima na Istoku predmet za prodaju smjesta uklanja ukoliko mu kupac obara cijenu ili govori s
nipodastavanjem o njemu. Ovo se cini iz straha da u predmet ne ude zla sreca ili steta. Isti je slucaj ako se radi o osobi ili zivotinji koja je ismijana ili omalovazavana; prijatelji ce osobu odbaciti, a vlasnik ce smjesta zivotinju odvest sa sobom.
Šta kazu antropolozi? Antropolozi su, kao uostalom i mnogi drugi, nastojali da otkriju nacin na koji oko stice moc da nanese osobama ili stvarima koje ga zacuduju ili iznenaduju. Neki su zakljucili da urokljiv pogled stvara sam um ili neko tajanstveno svojstvo koje on posjeduje. Neki istaknuti i iskusni ocni ljekari kazu da su oci sastavni dio ljudskog uma. Bejkn (Bacon) u Devetom eseju kaze: "Smatra se da osim ljubavi i zavisti nema ni jednog osjecanja koje ima moc da opcini i zacaea. One obje imaju strasne zelje i spremno se uoblicuju u imaginacije i sugestije koje brzo dolaze do ociju, narocito u prisustvu predmeta koji mogu da opcine. Tako vidimo da Biblija naziva zavist urokljivim ocima. Od svih osjecanja, ona je najvaznija i najprisutnija..., jer neprestano djeluje na nekoga. Ona je, takoder, najzlobnije i najiskvarenije osjecanje, zbog cega predstavlja samo svojstvo Ðavola, koji je kod Mateja ("3,25) viden kao 'zlobnik koji dode kod ljudi pospase i posija kukolj po psenici, pa otide'". U ovom odlomku Bejkin upotrebljava rijec ocaravanje kao sinonim za ono sto se u narodu kaze - urokljive oci. Savremeni pisci, kako primjecuje Elvorti (Elworthi) govore o njima kao o neodoljivoj, "zivotinjskoj privlacnosti". Vjerovanje u njihovo postojanje mora se smatrati primjerom nasljednih i instiktivnih ubjedenja ljudske vrste. Mozemo tako prihvatiti glediste koje je zasnovano na opstem iskustvu ljudske vrste da ZAVIST moze dati i daje oku neko svojstvo koje se izliva iz njega i nanosi zlo osobama i stvarima na koje se spusti. Medutim, postoji jos nesto sto ce proizvesti jednako opak ucinak kao i zavist. To je LJUBOMORA, kojoj "kojoj je nemoguce odoljeti", kako svjedoce fascinantne Solomonove (Sulejman a.s.) price, a “Pjesma nad pjesmama” kaze: "Ljubavna sumnja tvrda kao grob, zar je njezin kao zar ognjen, plamen Boziji". ZAVIST, LJUBOMORA i UROKLJIVE OCI su neraskidivo povezani. Kad se udruze sa rijecima cine porijeklo zlih duhova koji svijetu donose bolest, nesrecu, propast i smrt! Zli duhovi i urokljive oci su od najstarijih vremena smatrani jedno te isto, zbog toga sto su kod mnogih naroda, na Istoku kao i na Zapadu, urokljive oci zivo bice koje posjeduje oblik i licnost. Ponekad ono uzima oblicje zivotinje, na primjer, koze ili magarca, a u Antonijevom “zitiju” citamo: "Neprijatelju je vrlo lahko da stvori oblike i pojave takvih svojstava
koji ce biti smatrani stvarnim i postojecim; prividenja te vrste izazvala su zemljotres, razbila u paramparcad kucu i usla unutra u tjelesnom oblicju sa svih strana. Jedan je imao oblik lava, drugi se pojavio kao vuk, a treci je licio na pantera. Oblicja svih ostali bila su nalik zmijama, otrovnicama i skorpionima!..."
Mali covjek iz oka Cesto se uzima oblicje zenskog pola kao sto vidimo kod Tiamat, prastare sumerske personifikacije zla i Lilit, strasne hebrejske nocne carobnjakinje. Urokljive su oci obicno slikane u magijskim spisima kao oko, ali ni u jednom njegovom crtezu ne vidimo predstavu "malog covjeka u oku", sa kojim je prvobitni covjek bio dobro upoznat. U egipatskoj "Liturguji pogrebnih darova", dok predstavlja 98. dar, svecenik govori pokojniku: "Oziris Unase, dijete koje se nalazi u Oku Hora, bilo ti je predstavljeno". "Mali covjek u oku" pominje se u Petoj knjizi Mojsijevoj, “Knjizi proroka”, a u arapskoj verziji pravilno se prevodi kao "insan al-ajn". "Kci oka" (bat ajin) se pojavljuje u Psalmu "7, 8 i pravilno je prevedena kao "bint al-ajin" i "binta ajin" na arapskom, odnosno etiopskom. Za vjerovanja nekih naroda zajednicko je da "mali covjek iz oka", to jest prilika koja se vidi u zjenici oka, moze da napusti covjeka, da ude u drugu osobu ili ucini stetu osobi ili stvari kojoj pozeli. Drugo glediste je da urokljive oci imaju dualisticku prirodu i da uzimaju odredeni oblik da bi izvele jednu vrstu zlih djela, a pojavljuju se u drugom oblicju kada cine djela koja nisu zla i pakosna. Oni koji su izucavali postanak i porijeklo urokljivih ociju, donijeli su razlicite zakljucke, ali ni u jednom dijelu svijeta se ne sumnja da njihov utjecaj postoji i da je vjerovanje u njega bez ikakave sumnje iskonsko i univerzalno. sta vise, svaki jezik, stari ili savremeni, sadrzi rijec ili izraz koji je ekvivalent za urokljive oci.
Urokljive oci
"N e jedi kruh kod zavidljivca!..."
Najstariji primjeri u kojima se pominju urokljive oci nadjeni su u tekstovima koje su Sumerani, Babilonci i Asirci pisali klinastim pismom na glinenim plocicama. Sumerski tekstovi, koje su arheolozi otkrili, poticu iz treceg milenija stare ere i cine osnovu kasnijih babilonskih i asirskih magijskih tekstova. Asirci, izgleda, nisu mogli da citaju lako nesemitske sumerske originale, pa su zato izmedju redova dodavali prijevode na sopstvenom semitskom jeziku. Sumerske rijeci "igi-hul", bukvalno "ocno zlo", prevedene su asirskim rijecima "i-ni li-mut-tum", a u jednom tekstu iz tog vremena doslovno se kaze: "...Lutajuci, urokljive oci su pogledale na susjedstvo i nestale u daljini, pogledale su u okolinu i nestale, pogledale su na riznicu zemlje i nestale, pogledale su na skitnicu, i kao sto se drvo sijece za kolac, slomile su mu vrat!..."
Jace od sudbine Protiv ovih urokljivih ociju posao je drevni bog Ea, kao i andjeo Gavrilo u krscanskoj legendi koju je objavio profesor Golanc (Golanz). Urokljive oci su predstavljene u obliku ljudskog skeleta sa dugom kosom koja se dize uvis. I Hebreji su bili dobro upoznati sa urokljivim ocima i njihovim kobnim djelovanjima, ali to nigdje nije pomenuto u Starom zavjetu, iako je jasno ukazano na njih u odlomcima kao sto su Peta knjiga Mojsijeva ("5,9) i Psalm "4", 6. S druge strane, Solomonove price nam nude konkretne savjete: "Ne jedi kruh kod zavidljivca!..." ili jos neposrednije aluzije na urokljive oci: "Iz ciste opcinjenosti neposlusnoscu, skrio je sve ono sto se postenim smatralo!..." I Arapi su vjerovali u uticaj urokljivih ociju tokom svih razdoblja svoje povijesti i jedno od najuobicajnijih imena za njih je "oko zlobe" ("ain alhasad"). Vrlo je zanimljivo da su ga oni - plaseci se njegovog zlog utjecaja i djejstva - ponekad zvali "ain al Dzamal", to jest - "lijepo oko"! Boziji poslanik Muhammed a.s., cvrsto je vjerovao u urokljive oci, a Asma bin Umais kaze da je - kada je Muhammeda a.s., upitala da li bi ona mogla da upotrijebi cini u ime porodice Dzafar - dobila sljedeci odgovor:
"Da, jer ako postoji ista na svijetu sto bi moglo nadvladati sudbinu, to su urokljive oci!..." Sura El-Isra iz Kur'ana Casnog se cesto pise na zapisima i hamajlijama ili se urezuje na ahatima (poludragi kamen) i nosi kao zastita od urokljivog oka. Nijedan razborit vodic karavana u zemljama Orijenta ne bi posao na dugi put ako svakoj devi nije prikacio neku vrstu hamajlije koja ih stiti od urokljivih ociju. Takoder, i svaki covjek u karavani obicno je sa sobom nosio hamajliju skrivenu u odjeci ili turbanu. To i nije cudo jer se vjerovalo da "urok covjeka vodi u kabur (grob), a devu u kazan (klanje)!" Koliko su stari Egipcani vjerovali u utjecaj urokljivih ociju, danas se ne moze reci. Nemoguce je smatrati da im nije bilo poznato vjerovanje rasprostranjeno medu narodima oko njih. Prvobitni stanovnici doline Nila su vjerovatno bili zaplaseni urokljivim ocima koliko i sudanski narodi, ali cini se nevjerovatnim da obozavatelji Hora starijeg i Raa nisu obracali mnogo paznje na njih. Sunce i Mjesec su bili oci Her Ura, drevnog egipatskog boga Neba, Sunce je vladalo danima, a Mjesec nocima. Nijedna zla osoba ili stvar nije mogla odoljeti moci Dva Oka, niti postojati tamo gdje su bila Dva Oka. Tokom dinastickog perioda Dva Oka su slikana na kovcezima, sarkofazima i drugim predmetima koji su spadali u pogrebnu opremu. Slikali su ih, takoder, na pramcima brodova. Pored ovoga, imamo hiljade hamajlija Oka Sunca i Oka Mjeseca, jer je vec od pete faraonske dinastije kult boga Sunca preovladivao medu egipatskim visim klasama.
Prastari strahovi Upotreba hamajlije Udat je, izgleda, bila opsta, vjerovatno zbog toga sto je vjerovanje u utjecaj urokljivih ociju, takoder, bilo opste i sto su Egipcani suprotstavljali utjecaj Oka boga Sunca utjecaju urokljivih ociju. Ako je bilo tako, interesantno je zbog cega se urokljive oci tako rijetko pominju, ili sta bi trebalo da budu urokljive oci u staroj egipatskoj knjizevnosti. Potpuno je jasno da simboli koji oznacavaju rijeci "iri-t ban-t" znace urokljive oci, kao sto je jasno iz napisa na zidu u odaji Edfuovog hrama da su tajne knjige sa cinima, namjenjene da uniste postojanje urokljivih ociju, redovno izgovarane u tom hramu. I jos nesto, nema nikakve sumnje da egipatska rijec "sihu" nedvosmisleno oznacava opcinjavanje ili utjecaj urokljivih ociju! I egipatski krscani Kopti vjerovali su u urokljive oci, jer u njihovim drevnim tekstovima nalazimo puno aluzija na one koji posjeduju urokljive oci i koji se koriste urokljivim pogledom. Zvanicni vrac koji cini zlo
koristeci se urokljivim ocima u koptskoj verziji Pete knjige Mojsijeve sadrzan je u rijeci "boon". Istodobno, u svakodnevnom zivotu Etopljana strah od urokljivih ociju bio je oduvijek prisutan. Urokljive oci su nazivali "Ajenat", a svoje su hamajlije obicno oslikavali ocima svete Trojice, ocekujuci da ce im to pomoci i da ce ih zastititi. Prema jednoj legendi, dok su Gospod i Njegovi ucenici setali pored Tiverijskog mora, vidjeli su priliku starice koja je sjedila na prljavoj klupi. Njena pojava je bila zastrasujuca. Oci su joj sijale kao zlato, ruke i noge su joj bile kao koturovi, a vatreni plamenovi dugi 68 lakata izbijali su joj iz usta. Ucenici upitase: "sta je to, o Gospode?", a Gospod im odgovori: "Ovo je oko Zemlje, zlo i prokleto. Kad se njegov pogled spusti na brod koji plovi morem, on iznenada potone. Kad pode za konjem, ovaj zbaci svog jahaca; kad pogleda kravu koja daje mlijeko, ono se pretvara u krv; kad pogleda majku sa djetetom, ono ih razdvaja i unistava!" I ucenici uzese ovo oko Zemlje, zlo i prokleto, spalise njegovo tijelo i rasuse pepeo - na istok, na zapad, sjever i jug - tako da sjecanje na njega bude izbrisano sa lica zemlje! Jedna druga legenda kaze da je Isus (Isai) izgovorio dvije rijeci "Asparapses! Askoraskis!" i da su one ubile zlu Ajnat. Poslije toga je bilo lahko spaliti njeno tijelo.
Opce vjerovanje I Grci su vjerovali u postojanje urokljivih ociju. Njihova rijec za njih je "baskanos", a hamajlija koja je upotrebljivana protiv njih naziva se "probaskanion”. Medu grckim historicarima, filozofima i piscima koji su razmatrali i koji su pokusali da objasne fenomen urokljivih ociju mogu se pomenuti mnogi. Mozda je ipak najzanimljivija definicija Heliodora (pocetak 3. st. nase ere), koji kaze: "Kada neko sa zaviscu gleda na nesto izvrsno, on puni okolnu atmosferu stetnim svojstvom i prenosi vlastiti zatrovani zanos na sve sto je u njegovoj blizini!" Vjerovanje u urokljive oci postojalo je i jos uvijek postoji i u svim zemljama Europe. U Njemackoj za njih postoji poseban izraz "iber Augen" (uber Augen) ili "bese Blik" (bose Blick"); u Holandiji "boze blik"; u Poljskoj "zte oko"; u Italiji "okuli maligni" (oculi maligni); na Sardiniji "ogu malu"; u spanjolskoj "mal de ojo"; u Francuskoj "mauvais oeil"; u Norveskoj "skjoertunge"; u Danskoj "et ondt oje"...
Urokljive oci
Pogled poput nozeva Kao sto je stvorio bogove po sopstvenom liku, covjek je isto tako natprirodnim bicima svih vrsta pripisao strasnu moc da pogledom nanose zlo uvijek kada ih obuzme zavist ili ljubomora. Kod svih starih ljudskih rasa pogled koji nosi zavist ili ljubomoru poistovjecivan je sa urokljivim ocima. U vezi sa hebrejskim bogom JHVH, citamo: "Razdrazise ga tudim bogovima, gadovima razgnjevise ga". Kada je David (Davud) u svojoj oholosti popisao njegove ljude JHVH je poslao kugu koja je unistila 70.000 od ",300.000 ljudi Izrailja i Jude.
Od pape do Napoleona Kod Egipcana vidimo da se Horovo oko koje je dalo zivot Ozirisu, naziva "dzelat Horovih neprijatelja". Plutarh nam kaze da je Izida ubila sina kralja Biblosa jednim jedinim pogledom svoga oka. Nadalje, imena (Ariti-f-em-tes - "Oci kao nozevi od kremena" ili Hepti-se - "Primatelj vatre"...) nekolicine od 42 procjenitelja u Ozirisovoj Sudnici pokazuju da oni mogu ubiti ocima ili vatrom koja iz njih izbija. Izvjesni odlomci iz Biblije navode na pomisao da se za neke opisane ljude vjerovalo da posjeduju urokljive oci. Tako u slucaju Saula citamo: "I od toga dana Saul gledase poprijeko Davida", a nevjerovatno je i zamisliti da je vladar dobrohotno i blago gledao mladog ratnika. Tako je Valam uzviknuo "Kako su lijepi satori tvoji Jakove i kolibe tvoje Izrailju" (Cetvrta knjiga Mojsijeva 24,5), dovoljno je jasno da rijeci ne izrazavaju njegova iskrena osjecanja. Dolazeci do nasih vremena, doktor Zeligman pominje neke istaknute ljude iz proslosti kojima je pripisivao posjedovanje urokljivih ociju. Mozda je najcuveniji i najstrasniji "jettatore" u Rimu bio Njegova Svetost Papa Pije IX (umro "878). Za staroga papu Lava XIII, takoder, se smatralo da je imao zao pogled i urokljive oci zbog velikog broja kardinala koji su umrli za vrijeme njegovog papstva. Italijani su, takoder, vjerovali da su lord Bajron i kajzer Vilhelm II posjedovali urokljive oci, a na istom glasu bio je i - Napoleon III. Na kraju, recimo da je u cijelom svijetu opce prihvaceno da i sve vrste zlih duhova, dzinna, imaju - urokljive oci!
Utjecaj zlih dzina U Bosni i Hercegovini danas nema mnogo istinskih autoriteta sa kojima bi se moglo ozbiljno razgovarati o krajnjim dometima najstarijih tajnih magijskih ucenja i o utjecajima duhovnih bica na ljude. Jedan od
rijetkih hafiz Esad M. Cancar iz Sarajeva, izvanredni egzorcista koji vec dugi niz godina istrazuje blagotvorne vrijednosti i domete prakticne primjene Kur'ana. - U svojim dugogodišnjim istraživanjima, svakako ste doš $i do nekakvih saznanja i istina. Kažite nam šta je urokljiv pogled i kako objasnjavate moc urokljivih ociju? - Prvo da pokusam odgovoriti sta znaci urokljivo oko. To je oko osobe koja u svom tijelu (organizmu, duši...) posjeduje dzina negativca. Prozor u svijet tog zlog i pakosnog duhovnog napasnika bukvalno jesu ljudske oci. Poznato je da su svi iskusni ljekari prošlosti, posebice ljekari i iscjeljitelji iz vremena prvih civilizacija, prilikom pregleda pacijenta, posebnu paznju poklanjali detaljnoj analizi ociju i saka - dlanova, prstiju i noktiju... U islamskoj kulturi, cak i prilikom ljekarskih pregleda, nije nikad dozvoljavano obnazivanje zene, ali za to nije bilo ni potrebe, jer se analiza zdravstvenog stanja svake osobe sasvim lijepo moze uciniti i putem detaljnog pregleda njegovih ociju i ruku. Oci su prozori duše, kaže stara mudrost. O$i su, dakle, polozaj odakle zli dzini vrse opasne udare na ljude, pogotovo na labilne osobe, trudnice i tek rodjenu djecu ili djecu u najosjetljivijim godinama zivota. - Da li zli dzini vrse samo opaki utjecaj ili kroz oci neke osobe mogu opsjednuti neku drugu osobu? - Najcesce oni vrse samo udar. Ali, taj se udar ponekad manifestira veoma dramaticnim stanjem, koje ima karakteristike stresa, soka ili teskog psihickog oboljenja. Naravno, sve zavisi kroz cije se oci vrsi taj udar. Ako se to desava kroz oci osobe koja na dusi ima teski zlocin, ubistvo neke nevine osobe i slicno, u tom slucaju, njegov pogled moze da bude veoma jak, tako da moze nanijeti veliku stetu psihi tek rodenog djeteta. Snaga urokljivih ociju, dakle, moglo bi se reci najvise zavisi od osobe kroz cije oci dzini vrse negativan utjecaj!... - Mogu li se sprijeciti ili ublaziti posljedice urokljivog pogleda? - Mogu. Prema mojim iskustvima veoma su efikasni zapisi i hamajlije...
U nekoliko redaka... Šta kazu narodna vjerovanja? Mnogi se danas slazu da od svega sto je covjeka ikad nagnalo da upotrijebi magiju, zasigurno najjaci uticaj imaju "urokljive oci", "davolje oko" ili "urokljivi pogled". Razlog za to leži u cinjenici da izvjesne osobe, kao i izvjesne zivotinje, pa cak i pojedini predmeti (!?), posjeduju neku !udnu moc da pogledom, posmatranjem ili samim izgledom nanesu teško zlo svojim bliznjima i njihovom materijalnom dobru. O tom fenomenu govore i sve svete knjige. Stoljecima se vjerovalo da postoje ljudi koji svojim pogledom mogu izazvati bolest, unistenje ne$ije imovine ili prouzrokovati cak i smrt. Vjerovanja u magicne moci "urokljivih ociju" ili “urokljivih pogleda” dosegnula su vrhunac tokom sedamnaestog stoljeca, u uzasno vrijeme inkvizicije, kada su mnogi (i nevini) optuzeni i nazvani vjesticama, zbog svojih navodnih sposobnosti da o $ima ili pogledom nanose drugima stetu ili da njima upravljaju. Kako identificirati osobu koja ima "urokljive oci" ili "urokljiv pogled"? Šta o tome kazuju narodna vjerovanja?
Osobu koja ima “urokljive oci” ili “urokljiv pogled” identificirat cete po tome sto obicno odudara od drugih ljudi. Razlike se ogledaju u sljedecem: razrookost, boja ociju im je naj$eš!e drugacija od boje ociju ostalih ljudi u sredini u kojoj zive, vrlo cesto su lijevoruki i posjeduju sposobnost da s lakocom pripitomljavaju divlje zivotinje. Od “urokljivog pogleda” se efikasno mozete zastititi na sljedeci nacin: cestim izgovaranjem 99 Lijepih Bozijih imerna; ako redovno u$ite (ili slušate) ajete i sure iz Kur’ana, koje se koriste protiv zlih džinna i sihira; ako nosite simbole istovjetne onima koje su protiv "urokljivih ociju" koristili stari
Egipcani; ako, koristeci sjenu za oci, nacrtate krug oko svojih ociju tako da zla bi !a iz duhovnog svijeta ne mogu uci u vas; ako istetovirate znak “sipka” na ruci; ako nosite nesto plavo na sebi; ako spalite zivotinju koja je umrla od "urokljivog pogleda", jer ce tako i osoba koja je to uradila imati slicnu sudbinu; ako nosite hamajliju ili amulet protiv "urokljivog pogleda", itd. Zavist, ljubomora i "urokljive oci" su neraskidivo povezani. Kada se udruze sa Rijecima Moci cine porijeklo zlih duhova koji svijetu donose bolest, nesrecu, propast i smrt. Zli duhovi i "urokljive oci" su od pamtivijeka smatrani za jedno te isto, zbog toga sto su kod mnogih naroda na Istoku ali i na Zapadu, "urokljive oci" predstavljale sasvim definirano, živo bice koje posjeduje oblik i individualnost. Doduše, ponekad ono može da preuzime oblik zivotinje, prije svega, oblik i karakteristike zmija otrovnica, skorpiona, opakog zvjerinja... Vjeruje se da su "urokljive oci" u stanju da izazivaju $ak i lazne zemljotrese, fantomske bure na moru i olujne vjetrove, te druge razorne i uništavaju!e fenomene i nesrece, koji mogu selektivno da unistavaju odredjene ciljeve. Tajanstvene mo!i “urokljivih o$iju”, kako vidimo, nisu do kraja istražene, a ono što o njima znamo vuce korijene još iz prastarih vremena, kada su pripadnici prvih civilizacija na Zemlji po$eli susretati sa ovim nevjerovatnim fenomenom.
Ugovor s Ðavolom
Sot onine sluskinje Magijska književnost srednjeg vijeka sadrži mnogo legendi o ljudima koji su, u namjeri da steknu bogatstvo ili moc ili posjeduju izvjesnu ženu, sklopili ugovor sa davolom koji je, pošto bi im pružio ono za cim su žudjeli, dolazio po isteku dogovorenog vremena, hvatao ih i vodio u pakao. Govorilo se da je ugovor pisan na pergamentu ili papiru krvlju covjeka koji se obratio davolu za pomoc; pošto bi napisao svoje ime, davo bi odnosio dokument i stavljao ga medu svoje spise. Da su ljudi bili u mogucnosti i da su sklapali ugovore sa davolom, vjerovalo se i na Istoku i na Zapadu, jer, raspravljalo se ako su svoje žarke želje mogli da ostvare uz pomoc božijih andela zašto ne bi mogli da ih ostvare i uz pomoc samog davola ili njegovih glavnih slugu? Obicno je covjek koji je sklapao ugovor placao kaznu i davo bi dobijao svoj dug, ali poznato je i nekoliko slucajeva u kojima su neki kršcanski sveci uspjeli da ga osujete u otmici. Kada su snage zla nosile njegovu dušu na nebo, sveci su se isprijecili i otrgli je iz njihovih ruku i odnijeli je na drugo mjesto. U samo nekoliko srednjovekovnih legendi, davo vraca priznanicu ili ugovor i oslobada covjeka od obaveze prema njemu.
Opake duhovne kreature U Senkesaru ili Knjizi svetaca etiopske crkve, zapisan je jedan zanimljiv primjer davolovog milosrda. Etiopljani su, kao i egipatski kršcani (Kopti), vjerovali u licnog davola koji je po volji mogao da uzme bilo koji oblik i koji je s istom lakocom mogao da putuje kroz zemlju, vazduh ili vodu. Na slikama koje ukrašavaju njihove rukopise on je obicno predstavljen kao veliki crni covjek sa krupnim gnjevnim ocima, groznim zubima, veoma dugim tijelom, dugim mršavim nogama i kopitama. Na glavi mu je par rogova, a ima i dug rep. Njegovi niži prijatelji, koji izvršavaju njegovu volju, imaju životinjske glave i repove; oni su, kao i njihov gospodar, imali jak, neprijatan miris po kome su se mogli otkriti njihovi dolasci i odlasci. Ðavo je, bilo da se zvao Diabolo, Sa tana ili Mastema, mogao uzeti oblicje covjeka, i pošto je posjedovao veliku sposobnost i vještinu u trgovanju i pogadanju s ljudima, cesto je uspjevao da kupi njihove duše. Prema Senkesaru neki mladic se zaljubio u kcerku svoga gospodara, i pošto njegova prosidba izgleda nije odgovarala roditeljima, posavjetovao se sa carobnjakom i zatražio od njega da zamoli Satanu da
mu da djevojku. Carobnjak se složio sa ovim, napisao je molbu na listu papira, dao ga je mladicu i rekao mu da u ponoc ode na pagansko groblje, da stane pored jednog groba i podigne uvis desnu ruku u kojoj ce držati papir. Mladic postupi po uputstvu i Satana se pojavi, uze papir iz njegove ruke i odvede ga do vrhovnog Satane koji mu rece: "Ti vjeruješ u mene, o, mladi covjece? Hoceš li se odreci Krista i neceš mu se vratiti pošto ispunim tvoju želju?!..." Mladic obeca da ce tako postupiti i Satana mu onda rece: "Napiši svojom rukom na listu papira da ceš to uraditi", i mladic napisa i odrece se Isusa Krista.
Pod Sataninim uticajem Satana onda poce da radi na djevojcinom srcu i toliko ga napuni žudnjom, da ona rece svom ocu: "Ako mi ne dozvoliš da se udam za slugu, sigurno cu se ubiti!..." Strahujuci da ce svoju pretnju izvršiti, otac dade pristanak i par se smjesta vjencao i zasnovao domacinstvo. Djevojcini roditelji su gorko plakali i preklinjali Boga da otkloni njihovu tugu. Krist je cuo njihovu molbu i pokazao je djevojci da covjek koga voli nije krišcanin. Ubrzo, ona primijeti da se on nikada nije pricestio i kada je zahtjevala da pode sa njom do oltara, on je odbi i isprica joj šta je uradio da bi zadobio njenu ljubav. Mlada žena se ražalosti, kriveci sebe a onda se obrati svom svecu zaštitniku i zamolila ga da je spase. On je zatim poslao po mladica i pošto je saslušao njegovu pricu, upita ga da li želi da se pokaje i vrati u kršcanstvo. Mladic odgovori da je to njegova želja i on mu rece: "Budi dobre volje i niceg se ne plaši!" Pošto je nad njim napravio znak križa, svetac ga odvede i smjesti u malu odaju i rece mu da se moli tri dana. Kada je to vrijeme isteklo, svetac dode kod njega i upita ga šta se dešavalo tokom ta tri dana. Mladic mu odgovori da je strašno patio zbog Satane koji mu je pretio vicuci i pokazujuci mu papir koji je ovaj potpisao. Pošto mu uputi reci ohrabrenja, svetac mu dade kruha i vode i pomoli se nad njim. Poslije nekog vremena, svetac ga je ponovo posjetio i mladic mu rece da je slušao plac davola oko sebe, ali ih nije vidio. Svetac je nastavio svoj postupak sa mladicem još 40 dana, posjecujuci ga svakog treceg dana. Kada je 40 dana prošlo, mladic rece svecu:
"O, moj sveti oce, sinoc sam te vidio kako ratuješ protiv Satane zbog mene i kako si ga natjerao da nestane!.."
Napokon, oslobodeni! Sveti covjek se veoma obradova, jer je znao da su njegove vlastite molitve, zajedno sa molitvama mladica, dopunjene pokajanjem, snažno dejlovale na davola. Sljedeceg dana dovede mladica u crkvu, ljudi iz grada su takode došli i on svima naredi da podignu ruke prema nebu, da mole i proklinju Boga i govore: "Smiluj nam se!.." Najzad, papir na kome se mladic odrekao Krista i sklopio savez sa Satanom pade sa svoda. Svetac onda podiže papir, razvi ga i procita ono što je na njemu bilo napisano. Pozvao je mladicevu ženu i blagoslovio ih oboje, pa su otišli kuci veseleci se i klicuci od radosti zbog svog spasenja. Još jedan odlomak iz iste knjige govori o mladicu iz Antiohije koji se u slicnom slucaju obratio za pomoc carobnjaku Kiprijanu. Ali, Kiprijanova magija nije mogla da izazove žudnju kod djevojke Justine, jer su je Satane uvijek kada biodlazile k njoj zaticale kako se moli. Satane su pokušale da prevare Kiprijana, ali je on otkrio njihovu prevaru koja je u njemu izazvala takvo gnušanje, da je spalio svoje knjige o magiji. Knjiga Bogorodicinih cuda sadrži mnogo prica koje pokazuju da Bogorodica ne samo da je posjedovala moc da izbavi duše od Satane kada ih je ovaj odnosio, vec da je ona to cesto i cinila. U velikom, bogato ukrašenom spisku njenih cuda, vidimo je kako se bori sa Satanom radi posjedovanja duše onih do kojih joj je bilo posebno stalo. Prema vinjetama, ona je u tim slucajevima uviek bila uspešna.
Ugovor sa Ðavolom: Svjedocanstva
U cest vovala sam na Sabatu... Ovaj tekst je naden u cuvenoj Kolberovoj zbirci "Pet Stotina" i rijetko je svjedocanstvo o Ugovoru sa Ðavolom i nevjerovatnim nocnim sotonistickim orgijanjima! Prica je mnogo bliza spontanoj ispovijesti, nego klasicnom sudskom procesu koji je vodio Overnje, glavni sudija za krivicna pitanja prvostepenog suda u Riomu (Francuska). Ispovest ima tri dijela: Ugovor s Ðavolom, Odlazenje na Sabat i najzad - Pokajanje. Ugovor s Ðavolom govori o nocnom prikazanju u Ponzibou, gdje se Ðavo javio u svom uobicajenom crnilu, spreman da zapecati Ugovor na dva nacina: s jedne strane odricanjem od Crkve i Ðavoljim biljegom na, koji je djevojcicu djelimicno lisio vida, a s druge strane koitusom, koji se zavrsio tradicionalnim izbacivanjem ledene sperme. Nekoliko slicnih pojava - Ðavo u liku covjeka, psa ili macke - samo potvrduju susret i tok im je uvijek isti. Sabat u kojem dijete ucestvuje ne moze biti klasicniji: ucesnici su iz razlicitih drustvenih i socijalnih slojeva, sto ni svecenike ne iskljucuje, prisustvo djece i omladine u prilicnom broju, sluzenje posprdne sluzbe, na crnom oltaru s crnim ukrasima, skropljenje mokracom, ples uz violinu, obozavanje Ðavola najklasicnicim poljupcem, gozba, izlaganje pocinjenih nedjela i dijeljenje zlocudnih praskova i masti, uz to i kolektivni koitus. Najzad, povratak u postelju istim putem. Ovo se ponavljalo nekoliko puta, prosjecno jednom mjesecno. Postoji iznenadujuca podudarnost izmedu ovog svjedocanstva i ucenja srednjovjekovnih demonologa, tako da prica Madlene de Ejmar predstavlja autenticno svjedocanstvo, cija je tezina veca od tezine mita upravo zato sto je pravosude doslo do takvog dokumenta i prihvatilo ga kao cvrsto i pouzdano svjedocanstvo.
Saslusanje Madlene de Ejmar (Riom, 2. dana juna "606.) Madlena de Ejmar, kci Marije Ejmar iz Antrevoa, sada sluskinje u gradu Riomu, u kuci Margerite Roa, nazvane Satare, koja na nase pitanje nije znala reci koliko joj je godina, a mi smo zakljucili na osnovu njenog izgleda da joj je izmedu trinaest i cetrnaest, svjedok saslusan po sluzbenoj duznosti, a koja je, posto se zaklela da ce govoriti istinu, rekla i
izjavila da su je u ranom detinjstvu roditelji poslali da zivi u gradu Ponzibou kod rodaka po ocu, cijeg se imena ne sjeca, jer je bila mala dok je u njegovoj kuci zivjela. Izjavila je da je tu provela oko godinu dana i izjavljuje da je poslije oko dva mjeseca boravka kod tog rodaka jedne noci oko ponoci, jer je saslusana spavala u zasebnoj sobi u kuci rodaka, za koga kaze da je boljeg stanja od obicnog zemljoradnika, dok je, spavala u recenoj sobi neko ju je probudio gurajuci je nogom. Probudivsi se vidjela je pri svjetlosti mjesecine da je to covjek obucen u crno, u mantilu, prsluku i pantalonama od fine crne cohe i s crnim sesirom, a imao je i mac o bedru i cizme s mamuzama. Taj covjek, dakle, prvo rece svjedokinji da ce je ubiti bude li vristala i rece joj da treba da mu se poda, a on ce je uciniti bogatom i dobrostojecom i dat ce joj mnogo novaca i rece svjedokinji da je on Ðavo, sto u svjedokinji izazva veliki strah. Medutim gore navedeni Ðavo joj rece da ce biti vrlo srecna sto mu se dala i u strahu koji je nju, svedokinju, uhvatio ona bi primorana da se da Ðavolu i u tom casu je navedeni Ðavo natjera da se prekrsti lijevom rukom. Time se svjedokinja odrekla svog krstenja, odrekla Boga i Bogorodice, rajskih svetaca i svetica, crkve svog oca i majke i rodaka. Potom Ðavo rece svedokinji da hoce da joj ostavi biljeg na desnom oku, a gore pomenuta upita zasto, te joj Ðavo rece zato sto je ona od njegovih i da hoce da ona nosi njegov biljeg, te da je to nece boliti. I odista Ðavo je ugrize zubima za desno oko i otada svjedokinja slabo vidi na desno oko; i posto je obillezio gorepomenutu svuce se nag, leze s njom i upoznade je u njenoj puti.
Lisce zalfije umjesto novca Da bi pokazala da uprkos svom mladom dobu zna sta je puteni cin i kakav je to cin Ðavo nad njom izvrsio, sto smo je mi upitali, opisa kako nam je vec rekla da joj se receni davo ucinio covjekom vrlo crne koze s crnom bradom i po izgledu sudeci vec zasao u godine. Kad se svukao i legao sa svedokinjom izgledao je vrlo tamne koze, rukom je uhvatio svoj muski ud i stavio ga u stidno mjesto svjedokinje izazivajuci veliki bol sto je svjedokinju primoralo da glasno zajauce, a pomenuti Ðavo je svjedokinji rekao da ne treba da jauce i ucutkao ju je. Svjedokinja rece da je Ðavo u njenu prirodu unio sjeme hladno kao led i potom se obukao i svjedokinji dao novac, koji joj je najprije pokazao i potom ga uvio u hartiju i dao joj ga, a svjedokinja ga je stavila iza uzglavlja kreveta. Ujutru kad je svedokinja ustala, uzela je i otvorila hartiju i vidjela da je u njoj umjesto novca lisce zalfije. Izjavila je da je petnaest dana kasnije bila sama u pomenutoj sobi cijelog dana i da je predvece u sobu usao potpuno crn macor i saplitao je u namjeri da je obori, sto je svjedokinju navelo da glasno zavice te su na njenu viku dotrcali i stric i strina i njihovi susjedi i pomenuti macor je nestao.
Izjavila je i da se dvije-tri nedjelje poslije javljanja ovog davoljeg duha ovaj opet pojavio jedne noci u liku psa, ali s vrlo dugim prstima i noktima, probudio ju je i legao s njom i opet je s njom puteno opstio govoreci joj stalno kako je srecna sto je od njegovih i sto njemu pripada. Svjedokinja mu je rekla kako je macor htio da je napastvuje i da se novac koji joj je dao pretvorio u lisce, a davolji duh joj rece da to jeste novac i da ce joj dati jos mnogo vise. I posto je s njom puteno opstio rekao joj je da uzme drvenu drsku metle koja je bila u kuci, namazao je nekom mascu i naredio joj da tu drsku usput stavi uspravno iza leda, da pride i stane pod odzak. Kako je, drzeci pomenutu metlu rukama iza leda, stala pod odzak iznenada bi povucena kroz odzak i ponesena kroz vazduh do nekog brda, vrlo daleko od striceve kuce, kako joj se ucinilo, potpuno naga, kao sto je lezala u postelji i mada je bilo zimsko doba nije joj uopce bilo hladno.
Na nocnoj orgiji Tu, na brdu, zatece mnogo svijeta i muskog i zenskog svih vrsrta i imovnog stanja, mnostvo tako veliko kao na skupovima u katolickim crkvama kad ljudi dodu da cuju propovijed. U tom mnostvu je bilo svakakvih muskaraca i zena, jedni su bili goli, drugi obuceni i odjeveni; bilo je i svucenih i ponovo obucenih, bilo ih je u atlasu i kadifi i u cohi i u svili, u crnom i u raznim bojama, i u vunenim tkaninama, kao sto je bilo i svecenstva u dugim mantijama, seljaka i osoba iz niskih slojeva. Na Sabatu je vidjela i pomeniutog Ðavola i uz njega druge Vragove, neke male kao osmogodisnja djeca, druge velike kao odrasli ljudi, a svi su bili crni. I rekla je svjedokinja da je stigavsi na pomenuto mjesto srela ljude u tankom crnom platnu, koji joj rekose kako su srecni sto je ona od njihovih i da joj se posrecilo sto je u sluzbi pomenutog Ðavola. Na tom je brdu bio jedan oltar prekriven crnom cohom, ispred njega je bila svetiljka na crnim lancima, koji su visili u vazduhu i svjedokinja nije mogla da vidi o sta su objesenii i za sta su vezani ti lanici. U svjetiljki je bila svijeca od katrana debela kao ruka, stopu i po dugacka i vise manjih koje su sve jarko svijetlile. Kad su se svi nasli na pomenutom mjestu Ðavo, koji se javljao svjedokinji i koji ju je doveo na pomenuto mjesto, uze crnu skropionicu, izdubi rupu u zemlji, pomokri se i potom zaroni skropionicu u tu mokracu i zapoce skropiti sve prisutne tom mokracom. Potom uze epitrahilj, nalik na one sto ih svecenici navlace kad sluze sluzbu, samo crn i bez krsta na njemu, navuce ga, pripremi putir i okruglu i crnu hostiju, a i putir je bio crn, i sad je mrmljao neke rijeci koje saslusana nije mogla da cuje i stalno je stajao uspravno, nijednom se nije spustio na koljena; a na rijeci koje je mrmljao sebi u bradu odgovarali su davolicici koji su mu pomagali.
Posto je kod oltara proveo nekih cetvrt casa ili manje pomenuiti Ðavo, koji je sluzio sluzbu, uzdigao je, digao u vis pomenutu hostiju, a onda je vecina prisutnih govorila kako su srecni sto su nasli tako dobrog gospodara. I posto je pomenuti Ðavo u svoj putir stavio vec recenu hostiju i dosuo vode crne kao mastilo to je pojeo i popio, potom je skinuo epitrahilj i ostao u dugoj crnoj mantiji, koja je bila ispod. I onda davolcici zasvirase u violine i svi pocese da igraju ledima u leda u krug i uzduz, svi sklopljenih ruku iza leda ne drzeci se izmedu sebe. Igrali su tako dva casa kao sto se obicno igra u zivoj igri.
Let na metli Onda svi prisutni uzese svijece od Ðavola i podose da se poklone i obdare pomenutog Ðavola, a ovaj se oslonio na oltar i pognuo, zadigavsi mantiju do krstiju iznad gole guzice i svaki od prisutnih je prilazio da poljubi guznu rupu pomenutog Ðavola, a zapaljenu svijecu je predavao davolcicima, koji su stajali sa strane i primali ih. Dodala je jos da je zaboravila reci nam da je na pomenutom mjestu bio i jedan cm sto i mada saslusana nista na njemu nije vidjela, ipak je vidjela neke od ucesnika kako jedu kao da je na stolu bilo mesa, koje su odatle uzimali. I rekla je da je nakon poklonjenja, koje je gore opisano, pomenuti Ðavo ispitivao vecinu prisutnih o tome sta su ucinili od proslog Sabata i koja su zlodjela pocinili, sto ce reci koliko su osoba ubili ili otrovali, unesrecili i u bolestinu bacili; koliko su stoke potamanili i obolestili. Posto je svako od njih izjavio sta je pocinio, dijelio je prisutnima koji su to htjeli neke praskove i masti za prizivanje zla koje su imali namjeru da ucine, vec kako su ih njihove strasti na to nagonile. I posto su svi nestali, saslusana je uzela drsku metle i kroz vazduh se vratila u svoju postelju, ona cijeni da je prenosenje od pomenutog mjesta do njene postelje potrajalo oko jedinog casa. I izjavila je da se za vrijeme dok je boravila u recenom mjestu Ponzibo kod svog gore pomenutog strica Ðavo pojavljivao skoro svalkog mjeseca jednom i vodio je na Sabat, a Sabat se ponekad odrzavao u visokim i velikim planinama, a ponekad u ravnici. No, uvijek su su se na Sabatu pridrzavali istog reda koji je vec gore opisala. I rekla je da je propustila da nam kaze i izjavi da je poslije obozavanja pomenutog Ðavola kako je gore opisano, Ðavo pogasio sve svjetiljke i svaki muskarac koji je prisustvovao Sabatu uzeo je po jednu od zena ili djevojaka, kojih je bilo koliko god hoces, i obarao je na zemlju i u njoj uzivao i puteno opstio po naredbi pomenutog Ðavola.
Ugovor sa Ðavolom: Svedocanstva
U ttocist ocist e u vjeri
Ovaj tekst je naden u cuvenoj Kolberovoj zbirci "Pet Stotina" i rijetko je svjedocanstvo o Ugovoru sa Ðavolom i nevjerovatnim nocnim sotonistickim orgijanjima! U nastavku saslusanja, Madlene de Ejmar je izjavila da je na prvom Sabatu puteno opstila s covjekom koji je vec zasao u godine i poceo da sijedi. Bio je obucen u crni atlas, a u drugim prilikama opstila je s muskarcima cas mladim, cas starim, s nekima visokog roda i drugima osrednjeg polozaja i ponekima niskog roda, vec prema tome gdje se nasla na Sabatu. I rekla je da na svim Sabatima na kojima je prisustvovala dok je zivjela u Ponzibou nikoga nije upoznala, ne sjeca se da je ikoga potom igdje vidjela osim na Sabatu, izuzev jedne zenice, stare seljanke, koju je potom vidjela u gradu Rimou, za koju je cula da zivi tamo negdje prema Kapiji Mozak u Ulici svetog Genesta, a ime joj ne zna. I jos nam je rekla da su je na pomenutim Sabatima neki od muskih i zenskih ucesnika pitali odakle je, narocito oni koji su sa njom puteno opstili, saslusana im je slobodno povjeravala mjesto odakle je i mjesto gdje zivi i potom ih pitala odakle su oni, ali oni nikad nisu htjeli da joj kazu.
Selidba u novi grad Posto je zivjela u pomenutom mjestu Ponzibo, majka svjedokinje se vratila u svoju kucu u mestu Tasa, gdje su ostale oko dva mjeseca i vise, sve dok majka saslusane nije dosla u ovaj grad da obide sestru, koja ovdje zivi, i kod nje je ostala tri ili cetiri dana i toliko noci. Za to vrijeme pomenuti Ðavo je posjetio saslusanu dva puta, jednom u obliku psa, a drugi put u ljudskom oblicju i oba puta je s njom puteno opstio. A prvi put, posto je s njom puteno opstio, iznio ju je iz kuce iznad bunara pod kamenom i natjerao je da pozove jednog susjeda, novodosavseg u pomenuto mjesto, da ovaj otvori vrata kuce njene majke i uvuce se u kucu. Poslije nekog vremena svjedokinjina majka je dosla u ovaj grad i iznajmila kucu kod starih skola i tu je neko vrijeme stanovala. No, svjedokinja nije umjela da oznaci kucu. U to vrijeme su za hranu prosjacile ili su preslicom zaradivale za zivot i za sve to vrijeme pomenuti Ðavo nije svjedokinju posjecivao. Razlog je po njenom misljenju bio sto je spavala s majkom i sto je bilo i drugih stanara u pomenutoj kuci.
Poslije izvjesnog vremena svjedokinjina majka ode u kucu gospodara de Benoa, poreznika, gdje je sluzila kao kuharica godinu dana, a svjedokinja je ostala u iznajmljenoj kuci. Ni za to vrijeme se pomenuti Ðavo nije pojavljivao, jer je bilo jos stanara s njom u sobi. I posto nam je rekla da se sjeca kako su, posto su napustile Tasa, stanovale kod gospodina De la Memenjon, jer je svjedokinjina majka tu bila dadilja, dok je svjedokinja cuvala stoku s jos jednom zenom, koja je bila tu i da su tu ostale oko dvije godine i za to vreme Ðavo je svjedokinju posjecivao skoro svakog mjeseca i odnosio je na Sabat.
Susret na Sabatu Tek poslije toga je majka iznajmila vec pomenutu kucu gdje je svjedokinja zivjela kao sto je vec rekla. I potom je izjavila da je majka po napustanju kuce gospodara de Benoa sa saslusanom presla u Fon de Tasa kod gospodara Domara i tu su ostale godinu dana, a za tih godinu dana Ðavo je nijednom nije poisjetio niti je svedokinja odlazila na Sabate. Po napustanju mjesta La Fon svjedokinjina majka je presla kod gospodara De la Bule, a svjedokinja je ostala u ovom gradu kod jedne zene koja je stanovala iza Uzare. Ova je bila strankinja i s njom je odlazila i kupila zaostalo klasje poslije zetve, a prije zetve je prosila hljeb. Poslije zetve svjedokinja je zivjela kod zene po imenu Lagrifol, sluskinje, od zetve pa sve do pocetka uskrsnjeg posta i za to vrijeme ju je pomenuti Ðavo obisao tri ili cetiri puta. Tada je s njom opstio i odvodio je na Sabat. Tamo je vidjela onu sitnu zenu za koju nam je rekla da ju je poslije vidala ovdje u gradu i s njom je na Sabatu razgovarala i posto je pomenuta zena saznala od svjedolkinje da zivi u gradu Riomu, ta je zena rekla svjedokinji da i ona tu zivi, da joj je milo sto su obje iz istog mjesta i sto pripadaju istom gospodaru, misleci na pomenutog Ðavola. Pomenuta je zena podsticala svjedokinju da cesto odlazi u crkvu i cini se poboznom, kako se ne bi saznalo da su vjestice i da obozavaju Ðavola. Svjedokinja je u tolku jednog Sabata vidjela i svojim usima cula da je na pitanje Ðavola sitna zenica odgovorila kako je zacarala i obolestila jednog tkaca iz grada Rioma. Jos je izjavila da je u vrijeme kad je zivjela kod pomenute Lagrifol jednog dana srela tu zenicu u donjoj porti svetog Ivana i ova ju je pitala zar nece na Sabat, a svjedokinja je pitala kad ce biti Sabat i zenica joj je odgovorila da ce biti sljedece noci i zar svjedokinja nece doce, a ova joj je odgovorila da hoce i da ce se tamo vidjeti. I opet ju je pomenuta zenica savjetovala da odlazi u crkvu kako ih ne bi otkrili. Zaista sljedece noci je svjedokinja bila na Sabatu i tamo vidjela pomenutu zenicu i razgovarala s njom. Opet joj je ta zenica rekla kako je srecna sto su iz iste varosi i sto pripadaju istom gospodaru, to jest Ðavolu
i podsticala je da izigrava velilku poboznost i cesto odlazi u crkvu kako se ne bi saznalo da su vjestice.
Rastanak od Ðavola Potom je jos izjavila da je zivjela kod gospe Doarion nekoliko mjeseci, da je u to vrijeme pomenuti Ðavo dva puta dolazio i puteno s njom opstio i vodio je na Sabat i tamo je uvijek vidala tu zenicu o kojoj je gore bilo rijeci. Najzad ju je Bog prosvijetlio i saznala je da je zlo obozavati Ðavola i u sebi je bila vec duboko ozaloscena, a i ranije je vec to osjecala i gorko se kajala, i jednog dana, posto joj je njena gospodarica, gospa Doarion, dala rijec da ce cuvati u tajnosti ono sto joj bude rekla, svjedokinja joj je ispricala kako ju je Ðavo ophrvao i u puti upoznao i odvodio je na Sabat i da silno zeli da se otme njegovoj vlasti i vrati se Bogu te stoga trazi njeno misljenje i savjet kako da postupi. A gospa Doarion privede svjedokinju gospodaru Forga, savjetniku pri ovom sudu da bi mu sve to ponovila i oboje joj savjetovahu da istraje u zelji da se otme Ðavolu i da odgurne Ðavola kad se bude pojavio, te da molitvama zadobije milost bozju sto ce je ojacati u njenim naporima. Ðavo je dolazio jos dvaput i ona je oba puta Ðavolu izjavila da vise nece da bude njegova, da ju je on prevario i da nece vise da podnosi opstenje s njom i da odbija da odlazi na Sabat. Ðavo joj je prijetio da ce je ubiti i izvukao je iz korica mac, koji je nosio i udario je svjedokinju po ramenu razljucen njenim rijecima da ce radije umrijeti nego sto ce na Sabat poci i da ce dragovoljno prihvatiti smrt u slavu Boga. Svjedokinja navodi da je od zadobijenog udarca osjecala veliki i strasan bol dva dana i od tada je pomenuti Ðavo nije vise posjecivao niti joj se vise javljao. Izjavljuje da je nekoliko dana potom presla s majkom u kucu glavnog vikara Sistela u Klermonu i da je tu ostala neko vrijeme i poslije dosla u ovaj grad svojoj gospodarici, gdje je ostala mjesec dana i vise. Izjavljuje da je na svim Sabatima na kojima je bila Ðavo uvijek nudio masti i prah za cinjenje zla stoci, da je uvijek odbijala, osim jednom na drugom ili trecem Sabatu kad ju je Ðavo natjerao da uzme neke meleme i neki prah i da ih da jedinom psu. Posto mu ih je dala pas je uginuo. Izjavljuje da je u vrijeme kad je cuvala stoku pomenutog gospodara de la Fon Ðavo nekoliko puta nagovarao da tamani stoku pomenutog gospodara de la Fon, sto je ona odbijala da ucini rekavsi mu da je ruzno skoditi i stetititi svom gospodaru.
O cemu je propovjedao Necastivi Izjavljuje da su neki od ucesnika Sabata odbijali da uzmu pomenute masti i praskove za zlodjela i odlazili su ne uzevsi ih, a da su ih drugi uzimali. Izjavljuje da je Ðavo na nekim od Sabata propovjedao prisutnima da ne treba da se plase ni pravde ni drugih ljudi, jer ce ih on dobro cuvati
