Crna Knjiga Udruge Franak Web

UDRUGA FR ANAK

CRNA KNJIGA

CRNA KNJIGA

2012.

IMPRESSUM Autori: Članovi Udruge Franak Uredništvo: Članovi Udruge Franak Lektura i korektura: Članovi Udruge Franak Grafičko oblikovanje: Crnonabijelo, Samobor Tisak: Printera d.o.o., Sveta Nedjelja isbn: 978-953-57442-0-7

ČLANOVI UDRUGE FRANAK

CRNA KNJIGA

Knjigu posvećujemo svima onima koji se hrabro nose s teškom i nepravednom životnom situacijom u koju su došli podignuvši kredit s valutnom klauzulom u švicarskom franku u bankama u Republici Hrvatskoj. Svjedočanstva koja donosimo u ovoj knjizi prikupljena su u proljeće 2012. godine u sklopu istraživanja kreditnih dužnika. Sve priče objavljene u ovoj knjizi su istinite, a njihovi autori sami su izabrali kako će ih potpisati. Mnogi su do danas uslijed jednostrano promijenjenih uvjeta otplate kredita ostali bez doma, zdravlja i obitelji te su dovedeni do samog ruba egzistencije. Svjedočanstva koja se nalaze u knjizi prepuna su emocija i nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim. Važno je istaknuti kako se osobe pogođene teškim financijskim udarom radi „podivljalog“ kreditnog zaduženja često nisu usudile govoriti drugima o problemima s kojima se suočavaju. Još prije nepunih godinu dana u javnosti su dominirale poruke da su svi dužnici s kreditima vezanim uz švicarski franak sami krivi za nastalu situaciju, što je mnoge pogađalo na intimnoj razini izazivajući osjećaj krivnje, srama i nerazumijevanja okoline. Želja nam je da ih ova svjedočanstva podsjete da nisu krivi, da nisu jedini i sami te da zasigurno svako malo u životu susreću druge „kreditne supatnike“, a da toga nisu niti svjesni. Statistički gledano, svaka deseta osoba koju sretnete živi u obitelji koja je opterećena kreditom vezanim uz švicarski franak. Kontinuirana medijska kampanja unatrag godinu i pol dana mnoge je naše sugrađane osvijestila kako je neistina da se tu radi o problemu nekolicine lakomislenih ili neukih, već da su u pitanju golemi propusti državnih institucija koje su trebale spriječiti da se takav visokorizični kreditni proizvod uopće nađe u ponudi. Iznimno je važno uvidjeti razmjere problema i razaznati odgovornost državnih institucija i banaka, koje su nemilosrdno i u želji za sve većim profitom mnoge dovele do ruba egzistencije. Nažalost, neki i dalje to odbijaju uvidjeti i priznati, uključujući one koji se upravo sada nalaze na odgovornim pozicijama vlasti, koji imaju u svojim rukama mogućnost da učine potrebne korake i koji bi morali imati dovoljno hrabrosti suprotstaviti se naopakoj, nehumanoj i brutalnoj logici po kojoj plaćanje kamata ima prednost nad ljudskim životom.

Udruga Franak

Nama i njima


6

CRNA KNJIGA

10435866 Uplatili smo polog u Prvu stambenu štedionicu i nakon 2 godine podigli kredit koji nije bio dovoljan da stavimo kuću pod krov. Osobna bankarica nagovorila nas je da uzmemo kredit na duži period i uz njega još jedan kako bismo u potpunosti završili kuću. Raspitivali smo se u drugim bankama i sve su tražile da otvorim tekući račun kod njih, ali ne mogu dobiti stambeni kredit bez hipoteke na građevinu koju nisam imao. Jedino nam je ZABA prihvatila hipoteku na zemljište na kojem smo planirali graditi kuću. Kad smo prikupili papire, bankarica nam je rekla da nam je prihod premalen da bismo digli kredit u EUR na 15 godina (kako smo planirali) jer sam ja jedini u to vrijeme radio, a supruga je bila na trogodišnjem rodiljnom dopustu. Rekla nam je da nam je jedina mogućnost da dignemo kredit u CHF jer bi nam rata bila manja gotovo 300 kn i plaća bi bila dovoljna. Ne dvojeći i ne razmišljajući, a kamoli kalkulirajući i špekulirajući, pristali smo i podigli 45.000 CHF na 15 godina. Dobili smo malo manje od 210.000 kn, platili smo već 66 rata i po današnjem tečaju dužni smo otprilike iznos koji smo dobili, dakle oko 210.000 kn, iako smo do sada otplatili 12.200 CHF glavnice, ne računajući kamatu. U međuvremenu, otišao sam u mirovinu, primanja su mi se prepolovila, dobili smo još jedno dijete (ukupno ih je 4), supruga je ostala bez posla (jer je otišla na porodiljni dopust)... Trenutno mi za stambene kredite odlazi cijela mirovina..... Branislav L., 45, otac 4 djece iz Nove Gradiške

7


10449954 Zbog podstanarstva i novog životnog početka odlučili smo kupiti stan u novogradnji jer za polovni nismo imali uvjete. Banke su masovno počele nuditi i reklamirati povoljne kredite “za mlade” u švicarcima, i nakon što smo se raspitali, vidjeli smo da ćemo možda čak i imati uvjete. U to vrijeme smo otvorili obrt i postali financijski neovisni, a s mjesečnim primanjima od preko 10.000 kn, te nakon odbijenih svih troškova za ulaganje u posao još nam je ostalo za normalnu ratu kredita. Našli smo još nedovršen stan od 67 m 2, jedini slobodan, i čekali dokumentaciju od izvođača radova koja je bila potrebna banci. To se malo oduljilo pa je za to vrijeme naša matična banka OTP ukinula CHF kredite i ostavila samo one u eurima i kunama, no s obzirom da se u veljači radila porezna prijava za izračunavanje dohotka više nismo bili u mogućnosti povećati dohodak, a izvođač radova je htio prodati stan odmah. Pošto je to bila jedina nova zgrada i drugih slobodnih stanova nije bilo, morali smo se obratiti banci koja je financirala izgradnju ‒ RBA. Oni su nam išli na ruku jer su još uvijek nudili kredit za mlade u švicarcima, tako da su nam tolerirali 200 kn manju kreditnu sposobnost i uvjerili nas kako će sve biti brzo gotovo. Nas u tom trenutku nije previše zanimalo analiziranje stručnih inteligentnih rečenica iz ugovora (pisanog rječnikom koji ponekad ni oni sami ne razumiju) i dobili smo kredit. Nakon 4 mjeseca kamata se prvi puta povećala s 4,95% na 5,45%, a nakon 6 mjeseci ponovo na 5,95%... i tako polako sve veći tečaj... sve veći troškovi života, sve skuplja ulaganja u posao, u dvije godine tri elementarne nepogode s preko 200.000 kn štete i gubitaka, sve je odlazilo na kredit, a onda smo jednostavno stali... Muke s otplatom, malo jesmo, malo nismo, stalno su nas zivkali, ali nitko da nam pomogne, tražili smo moratorij, ali su nas odbili, molili smo da nas shvate, da nemamo sredstava jer nam propada posao, jer više nemamo sredstava za ulaganje, nije bilo sluha nego konačna odluka, ovrha na sve što postoji... Zbog blokade smo morali zatvoriti obrt jer se više nije moglo raditi, banka u kojoj su nam poslovni i tekući račun (OTP) nam je poslala opomenu, jer nam je zbog nemogućnosti uplate plaće ukinut dozvoljeni

8

CRNA KNJIGA

minus, i sad će nam i oni poslati tužbu i ukinuti sve: revolving, čekove, dozvoljeni minus... Uglavnom, uništeni smo, bez rješenja i bez ikakvih prihoda (jedna studentica i dvoje četrdesetgodišnjaka na burzi), a po politici RBA, i na ulici uskoro. Tročlana obitelj iz Metkovića

9


10450098 Kredit smo podigli 2008. god., moja bivša žena i ja. Uzeli smo kredit u CHF, s povoljnom kamatom i tečajem švicarca od 4,8 (danas je 6,2). Kroz 2-3 godine tečaj CHF je porastao i rata kredita podigla se s nekih 2.000 kn na 2.700 kn. U međuvremenu smo se razveli, stan je ostao meni, a s time i kredit. Uz moja prosječna primanja od oko 3.700 kn i ratu od 2.700 kn, te uz alimentaciju za dijete koju moram plaćati, život je postao... gadan. Da nema “fuševa” i mojih predivnih roditelja koji iz mjeseca u mjesec odvajaju čak i do 2.000 kn od svojih PENZIJA, bio bih primoran prodati stan za “sitniš”... Banka doduše jest spustila kamatu, i to u dva navrata, ali to je bila samo vatrogasna mjera. Tako da sam danas banci dužan, od onih početnih 45.000 eura, 56.000 eura (euri su navedeni samo zbog ilustracije). Mnogo bi mi pomoglo kad bi banka donijela odluku o tome da se kredit otplaćuje u kunskom iznosu u kakvom je bio i isplaćen. X.T, dužnik RBA banke

10

CRNA KNJIGA

10450874 Suprug i ja prvih godina braka živjeli smo u podstanarskom stanu, u 38 m2, i sanjali o svom krovu nad glavom. Ne prevelikom, ništa izvan naših mogućnosti. Oboje mladi, sposobni, završenih fakulteta, zaposleni, u stalnom radnom odnosu, s relativno dobrim primanjima, odlučili smo uzeti kredit i upustiti se u avanturu kupnje vlastitog stana. Pronašli smo nekretninu, 52 m2, ništa elitno, cjenovno prihvatljivo... I tu počinje agonija... Moj poslodavac isplaćuje osobni dohodak kod Zagrebačke banke d.d. i uvjetuje takav odnos i dalje, ne dopušta mi otvaranje tekućeg računa u drugoj banci. Bez statusa klijenta i tekućeg računa, druge banke nemaju, ili imaju izuzetno loše uvjete kreditiranja. Jedina mogućnost ostaje Zagrebačka banka, koja nas velikodušno prima, i krećemo u realizaciju kredita. Prema prvim procjenama kreditno smo sposobni, predajemo zahtjev i čekamo odobrenje. To traje nekoliko dana, a u tom periodu iz banke nas zovu svakodnevno. Unatoč prvim procjenama, sada više nismo kreditno sposobni za kredit u eurima koji smo tražili, već nam kao jedinu mogućnost nude kredit u švicarcima. Naravno, kredit je kao i svi krediti, zaštićen valutnom klauzulom, i svakako, promjenjivom kamatnom stopom. Zar je netko mogao tražiti drugačije uvjete? Nitko koga ja poznajem nije to niti pokušao. To se nudi, uzmi ili ostavi... No kako smo već predali zahtjev kao ozbiljni interesenti, upozoreni smo kako povlačenjem zahtjeva za kreditom možemo doći u situaciju da nam banka više ne želi odobriti nikakav kredit. Odlučili smo prihvatiti kredit u švicarskim francima. Ugovorena kamatna stopa iznosila je 4,5%, tečaj švicarca bio je 4,41, i nije se činilo tako strašno. Suprug će biti sudužnik, na nekretnini će biti hipoteka, sve se to činilo puno, ali prihvatljivo. Sljedećeg dana iz banke su zvali na hitan sastanak jer je suprug kao sudužnik bio opterećen namjenskim kreditom za kupnju automobila u iznosu od oko 700 kn, za koji su u banci znali i ranije. S obzirom na to opterećenje, odjednom su u banci izrazili stav kako postoji mogućnost da nam se stambeni kredit ne odobri. Bili su vrlo uvjerljivi. Nakon pomnog promišljanja, suprug i ja smo donijeli odluku, odvezli gotovo novi auto-

11


mobil u auto-kuću gdje smo ga nekoliko mjeseci ranije kupili te se isti dan riješili dugovanja. Kako suludo, na što su nas natjerali. No, to nije bilo dovoljno. Uslijedila je procjena nekretnine kako bi se utvrdilo je li njezina vrijednost dovoljna kao zalog. Procjenitelji su stigli iz AZ-nekretnina, dakle od strane Zagrebačke banke, mi smo to platili i dobili rezultat ‒ stan koji želimo kupiti, u novogradnji s još samo pet stanova, na pristojnoj poziciji, lijepog rasporeda, dvije sobe, kupaonica, dnevni boravak s kuhinjom i blagavaonom ‒ sve to vrijedi ispod 1.000 eura po kvadratu, što nije dovoljno kao zalog traženom iznosu! Tražili smo još jednu procjenu, gospoda nisu ni izašla na teren, nego su tek onako usput povisila vrijednost nekretnine na 1.100 eura po kvadratu. A iz banke je uslijedio poziv, novi sastanak i objašnjenje da smo u problemu, jer nam vrijednost nekretnine neće pokriti hipoteku... I što dalje?! Sada smo na pola puta, platili smo prodavatelju polog za nekretninu, platili smo procjenu, platili smo hrpu svega u banci, više ni sami nismo znali što... i sada stati?! E, tu su nam iz banke ponudili, vrlo srdačno, novo rješenje! Policu životnog osiguranja vinkuliranu u korist banke koja bi bila ugovorena na 20-tak tisuća eura, pa bi se time nadomjestilo ono što nedostaje u vrijednosti nekretnine. Što smo drugo mogli nego pristati? I tu kreće drugi dio ove sulude priče! Kredit je odobren, iz švicarskih franaka preračunat u eure, 80.000 eura za nekretninu i 20.000 eura za policu životnog osiguranja. Sve je isplaćeno u KUNAMA i na račun prodavatelja, odnosno hipoteke koju je on imao u Erste bank d.d. i na račun Allianz osiguranja za policu. Nitko od nas nije vidio niti jedan švicarski franak. Prva rata kredita u kolovozu 2007. godine iznosila je 3.800 kn, što nije malo, ali je prihvatljivo s obzirom na primanja. U kolovozu 2011., rata kredita dostigla je svoj maksimum, iznosila je 7.200 kn. Potom je nešto pala i sada je oko 6.500 kn. Kamatna stopa se mijenja kako se banka sjeti, od 4,5% do najviše 6,8%, najčešće nas i ne obavijeste, već se eventualno jave službenice na šalteru jer sam u nedozvoljenom minusu... I to uglavnom stoga što me poznaju. I tko danas pita za kreditnu sposobnost? Gdje je nestalo ono “1/3 plaće mora biti dovoljno za

12

CRNA KNJIGA

kredit...”? Sve je to suludo, ubijamo se radeći više poslova odjednom ne bi li zaradili dovoljno za kredit. Za sada nam to uspijeva, no koliko dugo, ne znam. Imamo samo jednu želju ‒ natjerati banke da nam vrate uvjete kakve smo imali 2007. Na koncu, čini se da su nam prodali nešto što nikada nisu ni imali! A sada na tome dobro zarađuju. Kakav je njihov rizik poslovanja? Banke na sebe nisu preuzele niti zrnce tog rizika kojeg svatko u poslovanju ima. I sve to im dopušta lijepa naša državica. Znam, mnogi će reći da smo smiješni, da smo si sami krivi, kako smo mogli progutati sve to, zašto smo pristali na takve uvjete... Pa očito je da nismo glupi, obrazovani smo i znali smo što radimo. No nismo dizali kredite za skupa putovanja, luksuzne automobile... Samo smo htjeli svoj dom, ništa više. Drugog puta do njega nije bilo. K.G.

13


10451368 Kredit smo uzeli u srpnju 2008. god. u HYPO banci u CHF. Jedino smo u HYPO banci mogli uzeti kredit jer je nositelj kredita zaposlenik u Europapress Holdingu (EPH), i ima RPO ugovor sa svojim poslodavcem. EPH ima ugovor s HYPO bankom da njihovi zaposlenici, koji nisu zaposleni na neodređeno nego imaju RPO ugovor koji se tretira kao samostalna djelatnost, mogu uzimati stambene kredite, ali samo u CHF. Tada je to bilo tako, možda je sada drugačije. U drugim bankama nije uopće bilo moguće dobiti bilo kakav stambeni kredit. Ja sam tada imao nenamjenski kredit u eurima u RBA. Što se tiče mog kredita u RBA, tu nisam imao nikakvih neugodnosti i prošle godine sam ga uredno otplatio i zatvorio. Kako su počele nevolje s CHF mi smo ulazili u sve veće dugove i minuse na tekućem računu i karticama. Naposlijetku smo morali iseliti iz stana i otići kod mojih roditelja, a stan smo iznajmili. Samo da napomenem da nam je početna rata bila cca 3.300 kn, a sad je 5.200 kn. Za vrijeme najžešćeg divljanja franka (prije nego su ga Švicarci odlučili stabilizirati), rata nam je bila 5.900 kn, što je skoro duplo više nego početna. Sad stvarno razmišljam o tužbi banke da nađemo nekav kompromis ili čak poništenje ugovora. Davor, HYPO rob iz Zagreba

14

CRNA KNJIGA

10451594 Kada sam se 2006. godine na nagovor “osobnog bankara” odlučila na kredit u CHF, nisam ni sanjala da ću doći u situaciju da moram paziti koji jogurt ću kupiti. Htjela sam svojoj obitelji, sinovima, dati mogućnost boljeg starta u život nego sam ga imala ja, i za sebe izgraditi kućicu u kojoj ću moći “uživati” pod stare dane. Sada sam tu gdje jesam, umjesto da razmišljam o mirovini, borim se za svaki radni dan, za svaku kunu, i pomisao da sam dužna više nego prije 5 godina baca me u očaj ‒ umjesto da mirno otplaćujem svoj kredit, jer bih, da u ovoj državi sve štima, to i mogla, ali ovako... Djecu sam školovala, završili su fakultete, jedan radi za 3.000 kuna, a drugi radi već 3 mjeseca bez plaće. I sada evo, uživam. Uz svoj kredit još uvijek im moram pomagati da mogu preživjeti, jer do posla se mora, jesti se mora, režije se platiti moraju. Samo se pitam do kada ću to moći, što ako me zdravlje napusti, što onda? Vidite li vi koji to čitate izlaz? Ja ne, jer je jedini izlaz vratiti taj kredit ili se vratiti na početnu ratu, pa onda možda ne bih sanjala tečajnu listu i kamatni račun. Vidite li vi izlaz inače iz ove pokvarene, beskrupulozne pljačke obezvrijeđenog i ojađenog naroda hrvatskog? Ja ne vidim i to je ono što boli. Marina

15


10454457 Godine 2006., nakon dobivanja stalnog zaposlenja, odlučio sam se na kupnju nekretnine. Jedina banka koja je osiguravala dovoljno novca za kupnju nekretnine uz podnošljivu mjesečnu ratu bila je PBZ. To je bio kredit u CHF s promjenjivom kamatom i drugog, s kojim bih kupio stan, nije bilo. Kao najgori scenarij eventualnog porasta mjesečne rate kredita predvidio sam maksimalan rast od 15%, dakle ostavio sam rezervu i to sam ukalkulirao u dugoročnu otplatu. Tu 15%-tnu veću ratu kredita bih mogao podnijeti raznim odricanjima i štednjom. Porast rate na kraju prelazi 50%, što trenutno uspijevam podmirivati samo zahvaljujući plaći supruge. Stan sam nakon porasta rate poželio prodati i otići u podstanare, no tada sam saznao kako to nije izvedivo jer je cijena nekretnina u međuvremenu pala, a glavnica (preračunato, cca. 90.000 eura) koju sam digao, zbog rasta tečaja CHF-a povećala se za 30.000 eura. Kada bih stan uspio prodati za koliko sam ga i kupio (90.000 eura), banci bih, nakon 6 godina otplate, bio dužan dodatnih 30.000 eura. No, to nije kraj. Osim što je 6 godina otplate “bačeno u vjetar” (ustvari nije bačeno, nego je u vidu bonusa podijeljeno bankarskim managerima), stan ne mogu prodati za njegovu punu cijenu, već eventualno za 2/3 ili nekakvih 60.000 eura (što je optimistično). Znači kad prodam stan, ostajem banci dužan 90.000 (glavnica) + 30.000 (razlika u tečaju CHF-a) - 60.000 (prodaja stana) = 60.000 eura. Ali ni tu nije kraj, jer izračun koji sam napravio u eurima, ustvari se odnosi na valutu u CHF-u koja i dalje raste. Suma sumarum: gubim stan, ostajem vječno dužan PBZ banci, bez perspektive da ikad osiguram svojoj obitelji vlastiti dom i još ulazim u dodatni trošak plaćanja podstanarstva. Zato čelnicima banaka želim od srca da se nađu u nekoj od životnih situacija koje su stvorili i priuštili većini građana RH. Dakle, nikakve kletve, prijetnje i sl., već samo da požnju ono što su posijali. ljudsko biće, Hrvatska

16

CRNA KNJIGA

10454822 Vlastitom odlukom sam doselio u Hrvatsku prepun entuzijazma iako je bila ratna 1992. godina, ni trenutka ne sumnjajući u budućnost u kojoj ću se realizirati privatno i poslovno te živjeti život po vlastitoj mjeri. U skladu s tim završavam fakultet, paralelno radim, zapošljavam se, dok u jednoj fazi nisam shvatio da sam 16 godina podstanar, da su mi se počeli gaditi tuđi vlažni kreveti, hladni radijatori, krađe stvari, cureći bojleri, suterenski pogled i slično... Uostalom, nisu li 33 godine života zdrave godine u kojima osjetite potrebu za rješavanjem egzistencijalnih pitanja i planiranjem sigurnije budućnosti? Svjestan da od države ili grada neće biti nikakvih mogućnosti podići kredit po povlaštenim uvjetima ili mogućnosti kupovine stana za mlade kao što sam ja, odnosno, nikakvog suvislog plana za rješavanje stambenog pitanja, 2007. odlučujem podići kredit za stan u Novom Zagrebu, star 40 godina, 40 kvadrata, vrlo jeftin u odnosu na tadašnje cijene. U tom trenutku rata kredita je bila čak jeftinija od rate podstanarstva i konačno sam dobio priliku zakucati čavao gdje želim, spavati u suhom krevetu te realizirati krov nad glavom, san dostojan svakog čovjeka, sudeći po Ustavu. Od strane bankara mi je sugeriran kredit u švicarskim francima, s obzirom na to da je bila najpovoljnija kamata i s obzirom na moja primanja. Plan je bio štedjeti i uplaćivati povremeno uvećane uplate da bih u konačnici smanjio glavnicu na razinu koja me ne bi opterećivala. U tom planu su me podržali prijatelji koji su se ponudili kao jamci, poznavajući moju dosljednost i ustrajnost u rješavanju problema, tako da ne moram plaćati dodatne novce mjesečno kao osiguranje. Tadašnja rata je iznosila trećinu mjesečnih prihoda, što je bio i preduvjet za podizanje kredita uopće. Moj san je dobio temelje... Onda je došla 2008. godina... dalje nastupa povijest. Rata mi već nekoliko godina uzima 75% mjesečnih primanja, ostatak odlazi na režije, ostao sam bez auta starog 15 godina, a samim time i bez povremenih dodatnih izvora prihoda budući da radim specifičan posao u kojem je mobilnost bitna. Svakodnevica se čovjeku od 34 godine pretvorila u penzionersku, prijatelji/ jamci me snabdijevaju hranom, plaćaju izvanredne troškove. Privatni

17


život se srozao. Ljudi vas izbjegavaju jer vam ne mogu pomoći. Razbolio sam se. Situacija u kojoj ste pred zidom, bez ikakvog izbora i gdje je cilj vašeg postojanja uredno plaćanje kredita, dovela me do depresije. Je li moguće da je jedna institucija odobrena od države, dakle stručnost ljudi u bankama, jednako neupitna kao i stručnost doktora kod kojeg idete s povjerenjem tražeći pomoć, da vas jedan potpis na koji ste nagovoreni, može trajno koštati vlatite budućnosti? Napominjem da spadam u urbanu generaciju koja nema veze sa selom te ne moze računati na pomoć “domaćih proizvoda”, uostalom nemam nikakve rodbine u Hrvatskoj. Ovo se odnosi na prijatelje penzionere koji uglavnom još uvijek imaju kontakt sa selom i, uostalom, riješena stambena pitanja. Zar je moguće da ja koji radim cijenjen građanski posao i imam plaću iznad prosjeka, imam manje mogućnosti za preživljavanje od susjeda koji primaju socijalnu pomoć i žive u gradskom stanu u koji su nasilno uselili? Nepriznati socijalni slučaj... nepriznata nova, socijalno ugrožena kategorija mladih, radnih ljudi bez budućnosti u Hrvatskoj. Ne očekujem da netko riješi moje probleme ali očekujem da mi se pruži bilo kakva mogućnost izbora da izađem iz začaranog kruga. Spreman sam početi živjeti ispočetka makar i daleko odavde, spreman sam se odreći stana i sveg uplaćenog novca, svega, osim prijatelja koji mi svesrdno pomažu, samo da živim život koji će podrazumijevati ipak nešto viši smisao od plaćanja mjesečne rate i ničeg drugog. Nitko Ništa, 36, Novi Zagreb

18

CRNA KNJIGA

10459037 U trenutku sklapanja Ugovora o kreditu u SG Splitskoj banci, iznos glavnice bio je 95.000 CHF, inicijalna kamatna stopa bila je 4,30%, a iznos rate kredita bio je 660,10 CHF. Djelatnik banke mi je odredio kod kojeg javnog bilježnika moram napraviti solemnizaciju ugovora. Banka je u tri navrata (travanj 2008., veljača 2009., siječanj 2010.) podignula kamatnu stopu u ukupnom iznosu od 2,70 postotnih poena te je jednom (veljača 2011.) spustila za 0,2 postotna poena. Na današnji datum kamatna stopa iznosi 6,80%, a rata kredita iznosi 779,61 CHF, što je u relativnom iznosu povećanje kamatne stope za 58,14%, u odnosu na inicijalnu kamatnu stopu, odnosno povećanje zadnje uplaćene rate kredita u CHF za 18,45%, u odnosu na prvu ratu. Rata kredita u SG Splitskoj banci obračunava se po prodajnom tečaju. Iznos kamate koji sam trebao platiti po cijelom kreditu prema početnim uvjetima (17 god.) iznosi 39.562,24 CHF. Iznos kamate koji sam uplatio do sada (55 rata, 4 god. i 7 mj.) iznosi oko 23.800,00 CHF. Razlika između prodajnog i srednjeg tečaja za 1 CHF kod prve rate bila je 5 lipa, a razlika između prodajnog i srednjeg tečaja za 1 CHF na današnji dan je 15 lipa. Kada se tih deset lipa razlike pomnoži s iznosom rate i preostalim brojem rata dobije se oko 3.000 CHF što je preko 3% od početnog iznosa glavnice tečajne razlike. U kunama mi je glavnica trenutno za oko 60.000,00 kuna veća nego na dan dizanja kredita. Na svoje upite banci dobivao sam šablonske odgovore. Na telefonski kontakt javljala mi se drska službenica koja je izjavila da je zadovoljena pravna obveza banke da odgovori na dopis, a da moje analize i zahtjev za smanjenjem kamatne stope nije dužna prosljeđivati relevantnim osobama. IT stručnjak, Zagreb

19


10460258 U studenom 2007. godine, počela sam obilaziti banke kako bih podigla 72.000,00 eura, koliko mi je bilo potrebno da kupim svoju prvu nekretninu. RBA je bila jedina banka u kojoj sam mogla dobiti kredit bez sudužnika i jamca te mi je krajem prosinca 2007. godine odobren stambeni kredit u iznosu od 120.000,00 CHF. Kredit je odobren u CHF jer nisam zadovoljavala uvjete za druge valute, a i objašnjeno mi je da je NAJSIGURNIJE da dignem kredit u CHF-u jer je to najstabilnija valuta i najmanja je kamata. Nakon rastave od supruga zapala sam u financijske probleme, što zbog obiteljske situacije, što zbog smanjenja plaće. U 2010. godini sam iskoristila moratorij na 6 mjeseci, ali i nakon tih 6 mjeseci financijska situacija nije bila puno bolja. Do 31.05.2011. godine, svaku kunu koju sam imala uplaćivala sam na ime kredita dok su se s druge strane gomilali dugovi za režije. Onog trenutka kad sam ostala bez struje i vode prestala sam redovito plaćati dospjele anuitete kredita kako bih podmirila dugove za struju i vodu. Od lipnja do danas moje dugovanje za dospjele anuitete je cca. 20.000,00 kn, a od podignutih 525.684,84 kn kredita ja danas banci dugujem 722.798,95 kn glavnice. Stan koji sam platila 72.000,00 eura danas bih možda mogla prodati za 50.000,00 eura, a banci dugujem duplo više od toga. Obratila sam se banci za pomoć, ali oni nude samo moratorij glavnice, što znači da bih i dalje morala plaćati kamatu od 3.000,00 kn mjesečno. Trenutno čekam da pokrenu ovršni postupak te da se namire od prodaje stana nakon čega ću im dugovati do kraja života i više nego što sam podigla kredita. buduća majka

20

CRNA KNJIGA

10468315 Ratni sam vojni invalid. Umirovljen sam 1996. godine, pa su mi s umirovljenjem obećali i rješavanje stambenog pitanja, ali do danas još ništa od toga. Morao sam krenuti u banku da se dogovorim o kreditu za adaptaciju kuće u kojoj živimo i kojoj smo vlasnici. Tako sam 2005. godine u lipnju mjesecu dogovorio razgovor s bankarom u Splitskoj banci. Tog dana smo dogovorili iznos kredita u iznosu od 50.000 eura, oko 350.000 kuna, s rokom otplate kredita od 19 godina, jer zbog godina starosti nisam mogao produžiti rok otplate. Drugi dan, kad smo moja supruga kao sudužnik i ja došli na potpis ugovora i da idemo kod javnog bilježnika, bankar u dotičnoj banci rekao nam je neka sjednemo da malo popričamo oko kredita. Rekao nam je da sada imaju kredite i u švicarskim francima, a ne samo u eurima, da je franak stabilnija valuta od eura te da su kamate kudikamo manje od kamata u eurima. Pristali smo na te uvjete (a tko i ne bi kada te tako lijepo obrade?!), potpisali ugovore ne čitajući sitna slova i otišli kod javnog bilježnika na potvrdu ugovora.Visina kredita u francima je bila oko 84.000 franaka. Samo da spomenem da sam morao dati fiduciju na kuću, iako tada nisam niti znao što je to, zatim sam se morao i životno osigurati što dodatno plaćam 500 kuna mjesečno, te napraviti vinkuliranu policu u korist banke. Sve smo to napravili i krenuli u adaptaciju kuće s mišlju da ću, kada dobijem vojni kredit, prebiti ovaj kredit, jer je kamata na vojni bila 2%, a na ovaj 4,70%, dok je sada 7,10%. Taj vojni kredit nisam do dana današnjega još dobio, pa i dalje otplaćujem ovaj kredit u francima. Sve je bilo u redu do 2010. godine kada je banka sama povisila kamate, a i franak je počeo naglo rasti, tako da mi je rata s 2.690 kuna porasla na 3.300 kuna. Otišao sam u banku i tražio da mi naprave konverziju kredita u euro, na što su mi oni odgovorili da se to još ne isplati. Na tome je ostalo ‒ a znate kako je dalje išlo. Sada mi je rata 3.860 kuna, a nakon 7 godina otplate kredita u gore navedenom iznosu od 84.000 franaka (350.000 kuna), danas sam još dužan 60.000 franaka ili oko 370.000 kuna, što znači da sam 7 godina otplaćivao kredit i bacao novac u vjetar. Da napomenem, kad sam dizao kredit, tražio sam da mi ga isplate u francima, a

21


oni su mi odgovorili da to nije moguće jer je kod nas platežno sredstvo kuna i da mi kredit zato ne mogu isplatiti u francima, jer da je franak samo valutna klauzula za osiguranje kredita. Sa štovanjem, Vale Ivan, Virovitica

22

CRNA KNJIGA

10468489 S obzirom na to da sam 2007. godine imala dobar posao, a nisam imala riješeno stambeno pitanje, odlučila sam se za kupnju svoje prve nekretnine. Ugovorila sam kredit kod Zagrebačke banke u valuti švicarski franak, uz kamatnu stopu od 5,15%. Nekretnina je tada koštala 80.000 eura. Dala sam depozit od 10.000 eura, tako da sam podigla 70.000 eura u kunama, a zadužila se u CHF. Mjesečna rata povećala mi se s 2.800 kn na 4.500 kn, tako da me kredit odveo u totalni bankrot. Sve novce koje sam imala dala sam za otplatu stana. Zadužila sam se gdje god sam mogla, prodala sve što sam imala da bih mogla izvršavati svoje obveze prema banci očekujući da će se nešto pozitivno dogoditi (Udruga Franak, obećanja Vlade Jadanke Kosor, pritisak medija). U međuvremenu sam ostala i bez posla. Pokušala sam prodati stan, međutim sada za stan mogu dobiti 65.000 eura, a iznos preostalog duga kredita mi je trenutno 95.000 eura, iako sam ga redovito otplaćivala 4 godine. Zaista zabrinuta za osnovnu životnu egzistenciju pokušala sam se raspitati što mogu učiniti. Jedino što mi je banka ponudila bio je moratorij na kredit od 6 mjeseci, uz naravno njihovu naknadu od 2% iznosa cjelokupnog kredita. Pitam se što nakon moratorija? Zaključak: vrijednost švicarca enormno je porasla, vrijednost nekretnine jako je pala, ja sam ostala bez posla i, kao šlag na kraju, Zagrebačka banka mi je u prosincu 2011. god. poslala obavijest kako mi kamata od siječnja 2012. iznosi 6,2%.Da podvučem: MOJ KREDIT OD 70.000 EURA NAKON 4 GODINE REDOVITE OTPLATE IZNOSI 95.000 EURA . U iščekivanju sam što me čeka nakon moratorija, s obzirom da ne mogu više otplaćivati kredit ako se i zaposlim, jer je 4.500 kn više od prosječne plaće u mojoj struci. Naime, banka će prodati moj stan za cca. 50.000-60.000 eura, utužit će me za preostali dug, naplatiti 10% od ukupnog kredita, uz naravno sve sudske troškove, što bi značilo da ću im opet biti dužna oko 60.000 - 70.000 eura. I na kraju, po pozitivnim zakonima RH čeka me ropstvo Zagrebačkoj banci do kraja mog života. Poznato je da je veliki broj građana RH iz istog razloga u situaciji poput moje. Je li moguće da će Vlada RH i dalje dozvoljavati ovaj robovlasnički odnos

23


koji su nam nametnule banke i da nas ničim neće zaštititi? Ovo pismo upućujem predsjedniku Josipoviću, premijeru Milanoviću, ministru financija Liniću, saborskom zastupniku Lesaru, saborskom zastupniku Ivanu Grubišiću... E.Š. iz Rijeke

24

CRNA KNJIGA

10468580 Kada smo dizali kredit za stan, rečeno nam je da će nam, pošto smo klijenti HYPO ALPE ADRIA banke, kamata biti niža, odnosno 4,5 %, a bankarska savjetnica nudila nam je kredit u francima jer je bio povoljniji i rekla nam je da je to svejedno, jer ako do nečega dođe bit će to jednako za sve. Nakon samo godinu dana, kamata je podignuta za 2%. Vjerojatno je banka tada zaboravila da smo bili njezini klijenti i prije podizanja kredita. Švicarac je divljao i sada imamo ratu duplo veću nego što je bila na početku. Oduvijek su ljudi dizali kredite i tako kupovali kuće i stanove. Gotovo je cijela bivša Jugoslavija izgrađena pomoću kredita. Ljudi su radili i gradili. Mi smo bili spremni, kada smo podizali kredit, na mogućnost povećanja rate i računali smo na to da će kredit porasti, no ovo što se dogodilo je POŠAST, UNIŠTENJE. Kredit smo dobili u kunama, a banka nam rate obračunava u francima. Zašto su banke namjerno plasirale na tržište “pokvarenu robu”? Banke se nisu zaduživale u francima, zakazala je i HNB i država, a mi smo žrtve velike svjetske bankarske prijevare. Banke uništavaju, kako građane, tako i gospodarstva i cijele države uz puno žrtava, i one će na kraju uništiti i same sebe. B.B. iz Osijeka

25


10468590 Izgradnju obiteljske kuće započeo sam još daleke 1990. godine kao mlad momak od 26 godina. Radio sam u državnoj službi i bio pri vrhu liste za stan, a izgradnja kuće bila je više način da sačuvam dio prihoda, nego da riješim svoje životno pitanje. No početkom Domovinskog rata, ono što je imala biti nadogradnja i alternativa, postala je egzistencijalna potreba. Moja kuća je lijepa, kamena, s okućnicom, sastoji se od niskog i visokog prizemlja, orijentacije prema moru. U oskudnim ratnim godinama, izvanrednim osobnim odricanjem te uz pomoć pokojnoga oca, što u radu, što u novcu, malo po malo sazidali smo kuću, dio po dio, do druge ploče. Znate ono, tri, četiri godine štedite, a onda na 15 dana unajmite majstora, kupite potrebno i zidate. Onda opet tri, četiri godine štedite do iduće faze. U međuvremenu je došla obitelj, jedno, pa drugo dijete. U tim godinama tri sam puta mijenjao posao, ostajao na Zavodu za zapošljavanje, jedno vrijeme nismo radili ni ja ni supruga, a prvo dijete nije imalo niti godinu dana. No nikad nismo posustali, klonuli duhom, niti izgubili životni optimizam. Konačno sam se 1997. god. uspio zaposliti na dobrom radnom mjestu, na kojem sam i danas. Početkom 2003. krenuo sam u konačno uređenje niskog prizemlja. Prodao sam auto, podignuo nenamjenski kredit, nešto i uštedio ‒ i krenuo. Radovi na uređenju niskog prizemlja koštali su me oko 250.000 kn, u što je uključena i cijena uvođenja kuće u komunalnu infrastrukturu. Uselili smo se i nakon 10 godina podstanarstva konačno bili svoji na svomu. Doduše, u tom trenutku zbroj rate nenamjenskog kredita i kartičnih zaduženja bio je jednak mojim mjesečnim primanjima, ali pred nama nije bio dugi rok. No došla je jesen. Kuća bez krova na udaru bure propuštala je vlagu. Zamislite tog užasa kad vam u vašoj novoj kući u koju ste toliko uložili i odrekli se bukvalno svega, radi koje ste bez kune u džepu, kapa voda na vrh glave, niz zidove se cijedi vlaga, u ormarima vam plijesan prekiva odjeću. Bilo mi je da puknem. Dakle, trebalo je staviti krov. Krov je velika investicija. I tek tada, te 2005. godine, krenuo sam u postupak traženja stambenog kredita, kojim bih dijelom refinancirao i zatvorio sve kartice i nenamjenski kredit, a dijelom stavio krov na kuću. Došao sam u banku gdje su mi predložili da uzmem kredit u “švicarcima”, čisto zbog 26

CRNA KNJIGA

njegove stabilnosti. To je bilo punih godinu, dvije, prije nego što su krenule reklamne akcije banaka. Kamata je bila 5,20%. Uzeo sam 129.000 CHF stambenog kredita uz fiducijarni prijenos vlasništva i policu ŽO te osiguranja nekretine. Rata mi je bila 2.800 kn. Divota. Nakon što sam već dvije, tri godine izdvajao i do 9.000 kn mjesečno za sve rate i račune, to mi je bila financijska renesansa i ja sam s optimizmom krenuo dalje. Vratio sam sve kredite i dugove, stavio krov, kuća je bez greške izdržala prvu kišu (u međuvremenu su bila nevjerojatna nevremena, ali kuća je izdržala, nigdje više ne pušta ni najmanju kap vlage). S ostatkom novca krenuo sam u daljnje uređivanje visokog prizemlja. Kanio sam napraviti dva apartmana, uz svoj stan u kući. U međuvremenu, krenula je i akcija ponude kredita u CHF po kamatama od 4,5% i manje. Bilo mi je krivo plaćati veće kamate od drugih i tada sam opet kucnuo na vrata banke i zatražio da mi se kamata smanji. U prvom mahu nisu htjeli ni pričati sa mnom o tome, ali kad sam rekao da ću prijeći u drugu banku, vrlo brzo su promijenili ploču i zamolili me da opet dođem za nekoliko dana. Nakon tjedan dana rekli su mi da bih mogao ostvariti pozitivnu razliku od oko 10.000 CHF i da će mi rata biti za toliko i toliko manja. No ja sam tada rekao: “Ne, nego me za tu razliku refinancirajte i povećajte iznos zaduženja, tako da dobijem taman onoliko koliko je potrebno da apartmane stavim u funkciju i završim čitavu investiciju.” Refinancirali smo kredit na ukupno zaduženje od 155.000 CHF, a rata mi je bila 3.750 kn. To je bilo oko 30% plaće. Podnošljivo. Stavio sam i apartmane u funkciju, dobio nešto novca od turizma, koji sam prve dvije godine u cjelini uložio u uređenje okućnice. Ukupno sam, nakon zatvaranja čitave kreditne priče, dodatno uložio oko 130.000 kn u okoliš kuće i sad sam negdje na pola puta od nekog plana. I onda je malo po malo krenulo. Prvo jedno, pa drugo, treće, i konačno četvrto pismo o povećanju kamatnih stopa. Krenuo je i rast tečaja. Rata je malo po malo rasla. Više puta sam zatekao sebe u planovima da izvršim konverziju u eure ili kune, ali uvijek me je zaustavila veća cijena tog novca i činjenica da bih tim činom platio više kuna nego što sam ih dobio, a da bi time sve plaćene rate jednostavno bile kao da ih i nisam platio. Pisao sam pisma, molio, kumio, prijetio i 27


tamo negdje početkom prošle godine uspio sam iskamčiti smanjenje kamata za 0,5% u odnosu na sve druge. Nakon toga došlo je do smanjenja kamate svim korisnicima kredita u CHF za još 0,5%. Prošlog ljeta, kada je tečaj iznosio 7,31 kn za CHF, moja je rata bila oko 7.200 kn. Da nisam uspio dobiti makar kakvo takvo smanjenje, bila bi veća od 8.000 kn. Danas kada ovo pišem, rata kredita iznosi mi oko 6.300 kn. Kao osoba s lijepim primanjima, ja već godinama nemam kune u džepu, a dan kada primam plaću najtužniji mi je dan u mjesecu, kad vidim koliki novci nestaju s mog računa. I što je najgore, tako će biti još 17 godina. Dok ne umrem. Objavio sam prodaju kuće koju smo otac i ja gradili 22 godine odričući se svega, kamen po kamen. Kredit čiji je taoc čitava kuća, zatvorio je tek oko četvrtine ukupne proizvođačke cijene kuće. Moja kuća je od punog kamena. Četvorni metar tog kamena, ručno obrađenog, u nabavi košta oko 1.000 kuna. Ja takvog kamenja na kući imam uzidanog oko 140 kvadrata. Pa sad računajte. Zadužio sam se kod banke 705.000 kn. U ovih 7 godina vratio sam oko 330.000 kn. Sada sam dužan više od 850.000 kn. Do kraja otplate, ako se ništa ne promijeni, još ću platiti oko 1.400.000 kn. Dakle, za kredit od 705.000 kn, banci ću vratiti gotovo 2 milijuna kuna. I to u onoj “boljoj” varijanti. Tko je tome kriv, osim mene? Ja sam svakako kriv. Kriv sam što 1994. nisam emigrirao u Kanadu kada sam imao priliku. Kriv sam što sam ambiciozan. Kriv sam što nemam naslijeđenu nekretninu iz koje mogu pametovati o tome kako su kreditni dužnici gramzljivci, i tome slično. I kriv sam što nisam reprogramirao kredit kada je to bio gubitak od oko 50.000 kn. Ali stavite se u moju kožu. Tko bi od vas, samo na temelju svoje bojazni, tek tako dao 50.000 kn ako nije spekulant, nego je običan čovjek koji nastoji stvoriti uvjete za život obitelji i sebi?! I kriv sam što 2008. tijekom ekspanzije pred krizu nisam prodao kuću. No nisam je gradio da bih je prodavao, nego zato da je imam. Da ostane iza mene, onako kamena i lijepa, i da ostavim trag svoga postojanja iza sebe. Za mnogo toga sam kriv. No jesam li ja jedini i isključivi krivac? Ne znam. Reći će pravorijek. U međuvremenu, prodajem kuću. Povoljno. Srdačan pozdrav! J.P., bivši optimist, Brač 28

CRNA KNJIGA

10469075 Nove zgrade koje su nicale oko mene zaigrale su moju maštu. Imati svoju “gajbu” bio mi je jedan od životnih ciljeva. Tek sam diplomirao (2005.) te se odmah zaposlio na relativno sigurnom radnom mjestu s deficitom radnog kadra. To je podrazumijevalo solidnu plaću za hrvatske uvjete. Nakon sveg tog velikog školovanja, htio sam započeti s “normalnim” životom, da ne budem na grbači starcima. Započeo je strogi režim štednje za skupljanje početnog kapitala, budući da su svi prodavatelji stanova tražili velik dio novca u “kešu” jer su tako mogli varati državu, a mi smo sve to šutke odobravali misleći da mi mladi ne možemo promijeniti svijet (Hrvatsku). Od lipnja 2005. do rujna 2006. je trajala prava recesija za moj novčanik jer sam 75% prihoda doslovno odvajao sa strane i pravio se da taj novac ne postoji. Skupio sam na taj način oko 8.000 eura. Sad se lako može izračunati da mi je plaća bila oko 6.000 kuna, s tim da sam imao besplatni smještaj za cijelo to vrijeme štednje, što sam i te kako unovčio. Ne želim u detalje jer to je najintimiji dio mog života, a i samo bi zamarao priču. U rujnu 2006. u Zadru pokrećem svoju potragu i u samo tjedan dana pronalazim svoj robovlasnički kutak. Posuđujem od svih prijatelja i šire obitelji oko 5.000 eura, i od staraca na poklon za buduću svadbu dobivam oko 15.000 eura, što na hrpi biva oko 28.000 eura s mojom štednjom. To sve predajem prodavatelju stana i potpisujem predugovor, uvjeren u odobravanje kredita od bilo koje banke u mom slučaju, jer nemam dugova ni kredita, radim u državnoj službi i imam solidnu plaću. Tada se i nije držalo do pravila da iznos anuiteta smije biti samo jedna trećina plaće. Završetak zgrade je bio predviđen za veljaču 2007., tako da sam imao vremena pozabaviti se kreditom mojim budućim. Dogovorena cijena stana bila je 90.000 eura, stambeni prostor oko 45 m2, parkirni prostor, drvarnica 7 m2 te potkrovlje u rohbau izvedbi, u koje naknadno treba uložiti oko 15.000 eura, što mi je bio dobrodošao predah u financiranju, uvjeren da ću ga vrlo brzo srediti (za godinu-dvije od kupovine stana). Dakle, 28.000 eura sam imao, trebalo je podići kredit od 62.000 eura za ostatak cijene stana. Još sam se odlučio i za podizanje 10.000 eura adaptacijskog kredita kako bih mogao uložiti u stan, da se odmah mogu 29


useliti po završetku radova. Sve skupa, 72.000 eura je bio moj cilj. No, nije svaka banka bila oduševljena s tim dodatkom od 10.000 eura, jer nekretnina nije onda zadovoljavala njihov omjer kredita i vrijednosti stana. Plaća nije bila nikakav problem, ona je iznosila oko 6.000 kuna tada i banke bi odobravale anuitet do iznosa 4.000 kuna na tu plaću, što mi je danas nevjerojatno uz sav taj rizik koji smo preuzeli na svoja leđa (kasnije se država umiješala u ovu praksu i zaštitila mnoge građane od ulaska u dužnički život, ali prekasno za mene). Tako sam tek u Erste banci uspio dogovoriti takav kredit, ali naravno pod uvjetom da bude u CHF jer je bila manja rata te sam jedino tako mogao uzeti kredit na 25 godina, jer mi je 30 godina bilo zaista previše (a 25 kao nije). I na 20 godina bih uzeo da sam mogao, što mi je danas najviše žao da nisam uspio. Naravno, to nije bilo sve. Morao sam uzeti kredit s ostatkom vrijednosti (što je skuplja opcija, nažalost kasnije sam saznao), gdje je u konačnici iznos plaćene kamate puno veći. Rezultat: iznos stambenog kredita 62.000 eura, iznos adaptacijskog kredita 10.000 eura, ukupno 72.000 eura, vodi se kao jedan kredit, jednokratna naknada 1,5%, kamata naizgled povoljna 4,90%. 60% kredita vraćam kroz anuitete, a 40% na kraju otplate, iz Erste životnog osiguranja s obilježjem štednje (štednja u EUR). Na tih 40% cijelo vrijeme plaćam punu kamatu jer se ne smanjuje glavnica s otplatnim razdobljem te je zato taj kredit puno skuplji nego obični. Pitanje je isto kakav će biti omjer EUR/CHF kada budem zatvarao kredit, jer bi se moglo dogoditi da ću (uz zaradu životnog osiguranja) imati manjak sredstava, a taj je rizik banka opet prebacila na moja leđa. Početni anuitet je iznosio oko 2.800 kuna plus oko 800 kuna životnog osiguranja, ukupno oko 3.600 kuna. Nakon nekoliko mjeseci otišao sam u Privrednu banku da mi naprave ponudu prebacivanja kredita, gdje je anuitet bez životnog osiguranja iznosio 500 kuna manje, što je velika razlika na mojih 25 godina “robije”. Možda riječ robija ni ne treba stavljati u navodnike. Otišao sam s tom ponudom u Erste banku kod svog bankara te ga upitao što moram napraviti za zatvaranje kredita kod njegove banke. Isti mi je odgovorio da mi se ne isplati prelaziti u drugu banku jer je velika naknada zatvaranja (oko 2%) kad kre30

CRNA KNJIGA

dit zatvara druga banka (a rečeno mi je ranije da nema naknade zatvaranja, ni naknade za više uplaćenih sredstava, što je bila velika prednost kredita za mene koji sam planirao uplaćivati uvijek više novaca) te da moram ponovo plaćati solmenizaciju ugovora i sve ostale naknade. Kad sam rekao da sve to znam i da sam stavio na papir da će mi se za 10 mjeseci sve to isplatiti i da ću onda ići u sve veći plus, isti je shvatio da sam bio pažljiv na satovima matematike u prvom razredu osnovne škole. Rekao je da će probati poduzeti nešto sa svojim nadređenima kako bi me nekom mjerom zadržali u svom lihvarskom krilu. I tako bijaše, dva tjedna kasnije javljeno mi je smanjenje kamate za 0,5%, što mi je bilo par stotina kuna u džepu svaki mjesec. Prihvatio sam objeručke ponudu, no pri realizaciji se povećala kamatna stopa za sve korisnike za isti postotak, tako da sam zapravo uspio izboriti ostanak na svojoj početnoj poziciji, ali ne zadugo. Kasnije se kamata povećavala još 2 puta (nisam siguran), pa sam došao na iznos kamate 5,60% (ostali preko 6%), a kad je uslijedio pritisak hrvatske javnosti, smanjili su kamatu u nekoliko navrata na konačnu, odnosno današnju, moju 4,70%. Da je barem konačna, a znamo da nije. Trenutno je anuitet oko 600 CHF te 115 EUR iznos životnog osiguranja (što odlazi na otplatu ostatka vrijednosti kredita na kraju otplatnog razdoblja), dakle mjesečno oko 4.600 kuna odlazi na podmirivanje obveza kredita, oko 1.000 kuna više nego u početku otplate istog. Ili 12.000 kuna više godišnje. Da ne spominjem puta još 20 godina ako se zadrže ovakvi uvjeti. Nije ni to preveliki problem za moj budžet, koji je na svu sreću napredovao zbog supruge i porasta mojih prihoda, ali boli nepravda da je cijeli rizik prebačen na moja leđa. Jesam, potpisao sam kredit. I moji prijatelji su kupovali dionice. Oni su htjeli zaraditi, znali su za rizik. Ja sam htio obitelj i 4 zida za svoju obitelj. Nisam kupovao vilu za odmor. Mislio sam da je rizik mali. Jesam li morao znati sve o bankarskom sektoru da bih podigao kredit za stan? I mnogi ljudi koji rade u našim bankama su se opekli. Ili su nas država i HNB trebali zaštititi zakonima protiv valutne klauzule i protiv dizanja kamata kako se kome hoće? Ne želim nikakve protekcije. Ne želim da se moj kredit plaća iz proračuna. Želim pravedan obračun i fer igru. 31


Želim znati formulu za izračun kamate i varijable koje utječu na visinu kamatne stope. Želim pravedno dijeljenje rizika i ukidanje valutne klauzule. Živim u Hrvatskoj i želim plaćati u kunama. Želim znati što plaćam. Ako to sve nije tako, onda je taj ugovor s bankom ništavan, uvjeren sam u to. Odnosi u ugovoru moraju biti ravnopravni, a to ovdje nikako nisu. Što je s medijskom kampanjom koja nam je ispirala mozgove godinama? Mediji imaju veliku moć koje ljudi nisu svjesni. Možeš biti inteligentan koliko hoćeš, ali kad se stvore uvjeti oko tebe, donijet ćeš odluku na osnovu činjenica koje ti se stalno usađuju u glavu, htio ti to ili ne. Zašto je zabranjeno reklamiranje cigareta? Po meni je trebalo zabraniti reklame banaka, jer su one agresivnim pristupom učinile veliku štetu srednjem sloju hrvatskih građana. A da ne spominjemo povijest kapitala, kako i na koji način je ušao u Hrvatsku. Imam puno prijatelja poduzetnika koje banka guši, a ne želi im podržati dobre projekte. Da zaključim, banke će raditi ono što im zakon dopusti. Ono što im mi dopustimo. Na početku sam bio dužan 120.000 CHF (72.000 EUR, odnosno 540.000 kn). Dug se vodi isključivo u CHF, iako živim u Hrvatskoj i mogu plaćati samo kunama u trgovini. Svaki mjesec banci plaćam u kunama, a oni to dalje pretvaraju u CHF. Danas, nakon točno 5 godina vraćanja kredita, dugujem 111.000 CHF (700.000 kn). U 60 mjeseci do sada, uplatio sam 250.000 kn. Ako ga sad želim zatvoriti, moram stvoriti 700.000 kn (oko 50.000 kn imam u životnom osiguranju, za što se umanjuje taj iznos). To me boli. Omjer glavnice i iznosa kamate u mjesečnom anuitetu me boli, podložan je isključivo odluci banke. Prvo kamata, a onda glavnica. Pogodite, ni to nije regulirano zakonom. Ni kamata zatvaranja kredita nije definirana zakonom. Zapravo, ništa nije definirano zakonom. Niti HNB ne reagira na ove nepravde. A samo sam htio kutak za svoju obitelj. Nisam kupovao dionice, nisam htio zaraditi, trgovati. Zašto je premalo malih Hrvata, natalitet u padu? Milanoviću, evo ti odgovor: zato što niste i nećete zaštititi hrvatsku obitelj. S.D.

32

CRNA KNJIGA

10469762 Želim u nekoliko riječi opisati neviđeno maltretiranje kojemu sam bio izložen već prilikom ishođenja dokumentacije za kredit u Zagrebačkoj banci. Na primjer, osoba koja je prodavala nekretninu morala je donijeti poništenu (izbušenu) osobnu iskaznicu na kojoj se vidi da je nekada stanovala na adresi prodavane nekretnine, jer u trenutku prodaje nije imala mjesto prebivanja na toj adresi, kao da je protuzakonito prodavati nekretninu u kojoj ne živiš. Pitam se kako bi je prodala da nije sačuvala staru osobnu iskaznicu. Možete li vjerovati da nisu bili zadovoljni priloženom originalnom građevinskom dozvolom, nego sam morao donijeti ovjerenu kopiju. Moram reći i da su me oštetili prilikom procjene vrijednosti nekretnine. Uzeo sam njihovu procjeniteljsku kuću u najboljoj namjeri, a oni su mi vrijednost nekretnine procijenili za trećinu manje, upravo toliko koliko je bilo potrebno da nemam dovoljno za hipoteku. Usporedba je s procjenom vrijednosti koju je dala porezna uprava. Tada je slijedilo ucjenjivanje, može i ta hipoteka ako prenesem tekući račun kod njih, na što nisam pristao, ali sam morao dodatno založiti još jednu nekretninu i obje osigurati, naravno kod njih. Nadalje, odobrenje kredita radi se u pravilu zadnjih dana u mjesecu kako ne biste imali vremena u tekućem mjesecu obaviti uknjižbu u gruntovnici. U protivnom vam zaračunaju velike interkalarne kamate. Na postupke banke sam se žalio upravi banke. Na žalbu sam dobio licemjeran odgovor, ali nisam puno ni očekivao. Više sam očekivao od Udruge za zaštitu potrošača kojoj sam se također žalio, ali od njih nije bilo nikakve koristi. Općenito, ugovori su takvi da ne možete gotovo ništa. Uzmi ili ostavi. Tko im je omogućio da u Hrvatskoj državi mogu sklapati takve robovlasničke ugovore? Živim za dan kada će ih netko najuriti iz ove države na Siciliju, kamo i spadaju. U međuvremenu strepim svaki dan promatrajući tečaj i pitajući se hoću li ikada otplatiti taj kredit. Željko P., 48 godina iz Osijeka

33


10470070 Bili smo podstanari, pa je odluka bila plaćati cca 2.500 kn ili nadoplatiti još 1.000-1.500 kn i otplaćivati vlastiti stan. Ponude banaka nisu se mnogo razlikovale, pa smo zbog ljubazne službenice odabrali PBZ, čiji smo klijenti postali podižući kredit. Primanja su nam bila solidna jer smo visokoobrazovani. Kod odluke u odabiru valute odabir je bio između EUR i CHF. Nitko nije nudio ili spominjao kredit u kunama, s time da su 2005. u svim bankama bili izvješeni akcijski letci za kredite u CHF i to za mlađe od 40 godina, pa smo svi više ili manje marketinški bili navođeni da je odabir CHF ispravna odluka. Ja sam i postavila pitanje oko izbora CHF ili eura i rekli su mi da nema razlike, osim što je trenutno akcija u CHF. Podigli smo stambeni kredit u vrijednosti od 97.000 eura, preračunato u CHF i isplaćen u kunama prema tadašnjem tečaju CHF, koji je iznosio cca 4,47 kn uz promjenjivu kamatnu stopu (mislili smo da se može mijenjati samo temeljem nekih parametara, a ne voljom i prema odluci same banke, mislili smo da HNB vodi računa o građanima RH??!!). Nakon 24 mj. (od kolovoza 2007. do siječnja 2008. g.) PBZ je povisio dva-tri puta kamatu, i to na 5,25%, 6,00%, pa na 6,05%, koja se zadržala do kraja 2010. S tim povećanjem kamate PBZ je smanjio otplatu dijela glavnice u korist kamata, pa smo im do sada, u 6,5 godina otplatili na ime uglavnom kamata više od 55.000 eura, a da nam je glavnica zbog razlike u tečaju preračunata u eurima veća nego na dan podizanja kredita. Nekretnine su izgubile na vrijednosti, plaće su nam pale, jedino su rata kredita i sam kredit dobili na veličini. U prosincu 2011. dijagnosticiran mi je adenokarcinom debelog crijeva, čijem je nastanku u velikom dijelu pridonio stres prouzročen strahom hoće li moja obitelj završiti na cesti, a da će pri tome banka koja se danas ne može naplatiti iz same nekretnine i ubuduće sjedati na moju plaću, jer je drugo sredstvo osiguranja kredita bjanko mjenica. Zbog visine rate kredita, za operaciju koja je provedena 27.12.2011. koristila sam godišnji odmor, a trenutno sam na bolovanju zbog kemoterapije, svjesna da moja iduća plaća ne može pokriti ratu kredita. Staviti moratorij na kredit godinu dana i platiti još 50.000 kn/god. kamate??? Do kada? Hoću li svojoj djeci, a imam ih troje, ostaviti samo dugove? Pošteno smo se 34

CRNA KNJIGA

školovali, radili i nastojali omogućiti pristojan život svojoj djeci, a spali smo (zbog kredita) na to da na Božić ispod bora osim par slatkiša nije bilo darova, već samo računi za medicinske usluge njihove mame jer si nisam mogla priuštiti niti dopunsko osiguranje!!! A.V., Pula, majka troje djece

35


10471060 Smatrajući da je nepovoljno plaćati podstanarstvo, suprug i ja odlučili smo kupiti nekretninu koja nam se, u doba kada su nekretnine bile iznimno skupe, činila vrlo povoljnom. Radi se o kući u nizu od 100 m2 + garaža, u Zaprešiću. Dogovorili smo cijenu od 105.000 eura, od čega smo 100.000 financirali kreditom. Kamatna stopa bila je 3,99%, a uvjet je bila visina moje plaće koja je tada prelazila 8.000 kuna, osiguranje kuće od požara i životno osiguranje u visini 30% od iznosa kreditiranja. Ispunili smo sve uvjete, uselili u kuću nakon mukotrpnih pola godine ishodovanja kredita i potpisivanja ugovora, aneksa ugovora (zbog pogrešaka banke u pisanju ugovora itd.). Kuću smo adaptirali novcem koji smo dobili na poklon od roditelja. U kuću smo uložili cca. 30.000 eura s namještajem. Kako je kriza u zemlji jačala, tako se i moja plaća smanjivala, a na koncu sam ostala bez posla. Kredit se povećavao, a kamatna stopa je rasla uz jedno vrlo, usudit ću se reći, bezobrazno objašnjenje koje glasi otprilike ovako: nova kamatna stopa neće bitno utjecati na visinu vašeg anuiteta. Meni je u to doba svako povećanje anuiteta bilo bitno, iako se na početku radilo o nekih 800 kuna. Kredit po uvjetima koji su posljednji bili na snazi nikako ne mogu plaćati, pa čak i da još uvijek primam plaću u iznosu kakav je bio 2006., kada sam kredit podizala, a ne mogu ni s dvije plaće koje ponekad primamo suprug i ja. S posljednjeg radnog mjesta otišla sam na slabije plaćen posao, jer mi je plaća kasnila 5 do 6 mjeseci. Dakako, više nisam niti kreditno sposobna, a za ovaj anuitet ne bih bila kreditno sposobna niti s plaćom iz 2006. godine. Danas kredit ne plaćam, jer da to činim, ne bih imala za osnovne životne potrebe. Naša košarica u trgovini puni se uz popis i kalkulator u jednoj ruci kako ne bismo prešli “limit”. Suprug i ja zajedno imamo primanja, ako oboje radimo, a to nije uvijek slučaj, u iznosu oko 8.000 do 9.000 kuna. Tu je dakako i dijete koje ima svoje potrebe, a još je i odličan učenik kojeg treba nagraditi, mi se pitamo kako i s čime. Kada bi naša rata kredita za kuću bila do 4.500 kuna, nekako bismo se snalazili, ali ovako, to je znanstvena fantastika. Banka nam je raskinula ugovor o kreditu, no mi još uvijek živimo u “našoj kući” i nadamo se boljem poslu, boljoj kamati, manjem anuitetu i dogovoru s bankom. G.C. iz Zaprešića 36

CRNA KNJIGA

10471570 Otac troje djece podigao stambeni kredit u eurima za izgradnju kuće i gledam kako takav kredit u Sloveniji u istoj banci korisnika dođe 150 eura mjesečno manje nego mene. Možda će nam biti bolje ulaskom u EU :-) Josip Opačak, Zagreb

37


10471612 U Splitskoj banci sam 2005. god. podigao stambeni kredit u francima, s kamatom od 4,8% i uz rok otplate na 15 god., a iznos kredita je 30.000 CHF. Do danas mi je tri puta dizana kamata bez obrazloženja. Nažalost, na moje upite i zahtjev za smanjenjem kamate, banka me ne “šljivi” ni pola posto. Najgore je od toga svega što mi se čini da ja taj kredit nikad neću otplatiti, jer se nikad ne zna kad franak opet može “podivljati”, a ja sam dosad već trebao otplatiti pola kredita, međutim nisam otplatio niti petinu. Kad idem u banku platiti kredit osjećam se glupo i bespomoćno. Siniša Krković, otac dvoje djece iz Siska

38

CRNA KNJIGA

10471666 Digao sam kredit u švicarskim francima za osobni automobil u RBA krajem 2006. godine. Prve tri godine sam uredno otplaćivao, međutim počeli su problemi 2010/2011. s brutalnim rastom tečaja, pa mi je s 2.050 kn rata došla do čak 3.300 kn. Nekako sam uspijevao do kraja 2011., međutim sad više ne znam otkuda, mada imam još samo dvije godine otplate. S jedne strane, pohvalio bih RBA na izuzetnom strpljenju u čekanju uplate, tolerirali su čak i 7-8 neplaćenih rata. Međutim bilo kakva molba o moratoriju nije odobrena jer sam, kažu, neredovito plaćao. Pa nisam neredovito plaćao jer sam imao novaca! Istekla mi je registracija, pa sam ga htio odjaviti (nastavio bih s otplatom), a na molbu da mi daju knjižicu vozila iz banke koju trebam deponirati u MUPu, su me odbili i rekli da mogu dobiti knjižicu tek kad platim zaostatke. Onda mi je stigla kazna od MUP-a od 700 kuna jer nisam u roku od 15 dana od isteka registracije obavio i tehnički. Prva liga! Osim stvarnog strpljenja oko čekanja na uplatu, RBA mi nije dala nikakav scenarij koji bi mi olakšao život još dvije godine, i ne razumijem kako ne mogu doći do neke jednostavne ideje poput moratorija bez kamata i dizanja glavnice, prijevremenog zatvaranja kredita pod nekim super povoljnim uvjetima (beskamatnim), pa da se to razbije na par godina, i sl. Pa već sam samo na kamatama uplatio 50.000 kuna! Znam da sam u puno manjim problemima nego brojni ljudi koji imaju kuće i stanove (strah me i pomisliti), no i dalje sam jednostavno bijesan na banke i njihovo palamuđenje o tome kakve smo ugovore potpisali (kao da ne znam!!!). Pa prije 5 godina svijet je bio kompletno drukčiji, a sad kad je sve otišlo kvragu, fascinira me kako znaju guliti kožu i dalje! Propali privatni poduzetnik iz ZG

39


10471696 Stambeni kredit sam digao jer smo kao obitelj htjeli imati svoj stan. U to vrijeme, 2006., kamate su bile relativno povoljne (oko 4,25%). Analizom prihoda i rashoda zaključili smo da možemo podnijeti ratu koja je tada iznosila oko 1.750 kn jer smo oboje bili zaposleni, ali s ukupnim primanjima oko 7.500 kn. Ušli smo u kredit na 30 godina u iznosu od 48.000 EUR, s valutnom klauzulom u CHF. Koliko se sjećam, kamate s valutnom klauzulom u EUR su bile više za oko 1-1,5% i zbog toga smo se odlučili za CHF. U kunama se, naravno, nije mogao dići stambeni kredit. Problemi počinju kada nakon samo godinu dana ili nešto manje, banka diže kamatu, prvi put za oko 1%, pa nakon nekoliko mjeseci oko 0,5%, da bi na kraju dosegla oko 6,1%, što je povećanje za oko 50%. Ne sjećam se da je banka i u jednom od tih povećanja obrazložila zašto diže kamatu, a siguran sam da me u jednom slučaju nije niti obavijestila kada se, doduše, radilo o nekom manjem povećanju za oko 0,2%. 3-4 godine nakon dizanja kredita, kada je kamata već znatno povećana, plaća supruge naglo počinje padati (radi kod privatnika kojem je promet naglo pao), a CHF počinje ludovati. U toj razlici ukupni prihodi nam se smanjuju za oko 3.000 kn, počinjemo “peglati” kreditne kartice, odugovlačiti u nadi da će se situacija popraviti, ali sve se samo još više pogoršalo. Zaglavio sam s kreditom zbog duga na Master kartici (oko 500 kn), supruga također ima kredit s ratom od 500 kn, rata stambenog je na oko 2.800 kn, nakupili su se dugovi od režija, tako da nam mjesečno ostaje oko 3.500 kn, od čega na režije ide 1.700 kn. Zaključak: • banka diže kamatu (nekoliko puta) bez objašnjenja, zbog čega mjesečno gubimo između 400 i 600 kn u zadnjih 5 godina, • zbog valutne klauzule i velikog skoka CHF mjesečno gubimo dodatnih 500-600 kn, • zbog krize i smanjenja plaće (a nemogućnosti pronalaska drugog posla) ukupni prihodi u kućanstvu su smanjeni za još dodatnih 2.000 kn. Mario, 35 godina iz Osijeka

40

CRNA KNJIGA

10471722 Trenutno imamo dva kredita ‒ jedan za automobil u kunama i jedan stambeni (kojim smo supruga i ja rješavali stambeno pitanje) u švicarskim francima. Pa tako imam i dva iskustva s dvije različite banke. Kada smo dizali stambeni kredit, imali smo nešto povoljniju kamatnu stopu od komercijalne zato što supruga radi u tvrtki koja s bankom ima ugovor. Na švicarske franke smo se odlučili upravo zbog te niže kamatne stope, iako su nas upozoravali da je to rizično (ne u banci direktno, oni nisu ništa rekli, ali kroz medije smo se informirali sami o tome). Sama priča nije vezana uz švicarski franak kao takav, već uz način poslovanja banke. Naime, iako je kamatna stopa promjenjiva, naše je iskustvo bilo da banka tu kamatnu stopu mijenja samoinicijativno samo kada njima ide u korist ‒ dakle kada je treba povećati. Ali, kada je treba smanjiti, onda to rade isključivo na vaš zahtjev i to vas zadovoljstvo još dodatno košta. Naime, nakon nekog kraćeg vremena od trena kada smo digli kredit, komercijalna kamata je još pala i bila je niža nego kamatna stopa pod kojom smo mi digli kredit. Mi smo se tada s tim pitanjem obratili banci i tamo su nam rekli da im moramo predati pismeni zahtjev za smanjenjem kamatne stope, što smo mi naravno i učinili. Oni su nam zahtjev odobrili, ali opa, rekli su da sada moramo solemnizirati aneks ugovora kod javnog bilježnika i da to moramo platiti ‒ u našem slučaju još nekih 1.800 kn. Dakle, banka diže kamatnu stopu bez da vas išta pita, ali kada je treba smanjiti, vi trebate pisati zahtjev i još to morate dodatno platiti. Druga priča je vezana uz auto kredit. Kada sam dizao taj kredit, navedeni modeli osiguranja kredita bili su fiducija na vozilo (očekivano ‒ dakle banka je zapravo vlasnik auta dok god ja ne otplatim kredit) te moja izjava/zadužnica da mi mogu sjedati na plaću direktno u slučaju neplaćanja kredita (i to mi je bilo OK i logično). Ali onda sam u ugovoru vidio nešto što me totalno razljutilo ‒ naime, moj traženi iznos kredita banka je povećala i to za, pazite sad ‒ za iznos osiguranja kredita kod osiguravajuće kuće. Dakle, ja plaćam (ne čak jednokratno, već mi još na to lupaju i kamatu jer je to u sklopu iznosa kredita koji plaćam 41


u ratama) osiguranje kredita, tj. ja plaćam da banka dobije novac od osiguravajuće kuće ako prestanem plaćati kredit (dakle na neki način prodaja mog duga ‒ banka ga prodaje osiguranju). Nije im bilo dovoljno što mi u slučaju neplaćanja mogu uzeti auto, niti to što mi mogu direktno sjedati na plaću, već su odlučili meni naplatiti osiguranje kredita od kojeg samo oni imaju korist i još mi na to zaračunati kamatu. To je posao, zar ne? Sav rizik preuzima samo jedna strana, a sve pogodnosti samo druga strana. Još jedan u nizu

42

CRNA KNJIGA

10471724 2008. godine preuzeo sam hipotekarni kredit svoje majke u eurima u ZABI, gdje su mi ponudili opciju u CHF kao “vrlo stabilnu te da svi danas uzimaju takvu vrstu kredita u CHF”. Iste godine digao sam i stambeni kredit u eurima kako bih riješio svoje stambeno pitanje. Kako sam imao redovita primanja, plaćao sam svoje kredite uredno svaki mjesec. U ožujku 2009. izgubio sam posao povlačenjem svog poslodavca s tržišta Republike Hrvatske, i tu počinje moj problem s bankom. Prvih 6 mjeseci nakon gubitka posla još sam uredno plaćao rate, ali sam nakon toga ipak morao početi s neplaćanjem punih iznosa, što je nakon 3 mjeseca dovelo do pritiska od strane banke. Ni u kojem trenutku nisu gledali kako da olakšaju moj trenutni problem likvidnosti, već samo kako da izmuzu još ponešto od mene. U trenutku kada sam nezaposlen i uz sretnu okolnost da imam zaposlenu sestru s “prosječnim” primanjima, dali su mi tzv. “moratorij”, uz obvezu da dignemo dodatni kredit da isplatimo zaostale rate. Trenutno sam još uvijek bez posla, plaćamo 3 kredita, a rate samo rastu. I kad je tečaj CHF počeo rasti, nitko iz banke nije ponudio nikakvu opciju da se ta razlika umanji. Uskoro ćemo morati plaćati kompletne rate, a nemamo dovoljno ni za osnovne troškove života. S poštovanjem, D.F., nezaposlen tridesetsedmogodišnjak sa 17 godina radnog iskustva i minimumom digniteta iz Zagreba

43


10471747 U ugovoru o podizanju kredita stoji klauzula da se, ako se kredit zatvara prije vremena, plaća nadoknada od 1%. Međutim, kako sam zatvarala kredit djelomično, kod prve uplate mi je uzeta provizija od 3%. Slučajno sam to primjetila i reagirala. Ali pravnici u banci su mi rekli da je to trenutna stopa i da se ona mora poštivati, umjesto one iz ugovora. I laiku je jasno da je to zakonski neodrživo, pa mi je banka tek nakon više uzastopnih obraćanja i mojih prijetnji tužbom za prijevaru, “jedva” vratila tih spornih 2% od iznosa prijevremenog djelomičnog zatvaranja. M.M. iz Zagreba

44

CRNA KNJIGA

10471886 Pozdrav! Moj otac je 2003. godine podigao kredit u svrhu boljeg poslovanja i kupnje poslovnog prostora. Obitelj i ja trpimo posljedice tog čina jer smo pristali na to u dobroj namjeri. U međuvremenu smo prodali nekretnine na moru kako bismo opstali jer imamo i jamce naravno, kojima dolaze pisma o našem kašnjenju plaćanja obaveza. Posao je i ovako i onako srozan do točke razbolijevanja na psihičkoj bazi, sudeći po mom ocu koji se trenutno bori za život u bolnici, ali obitelj je tu, kao i jamci koji su uz nas. Divni su to ljudi koji stvarno trpe nas, izgubljene duše, jer smo htjeli raditi i privređivati u našoj Hrvatskoj, kao i svi ostali, ali bojim se da ću sve što imam rasprodati i POD HITNO OTIĆI VAN IZ LIJEPE NAŠE KOJA USKORO NEĆE NI BITI NAŠA. P.S. Kredit koji je bio 7.100 kn sada mi je nonšalantnih 10.500 kn. M.Š. iz Zg

45


10472000 Auto kredit koji je u CHF kod Volksbanke je bezobrazluk koji je dozvolila naša država. Naime, ako radimo za kune, dobijemo kune kao kredit, onda se ne smije dozvoliti bilo kakva klauzula osim kunske. Sreća moja što nije bila klauzula u zlatu, dijamantima ili nafti, jer tada bih bio na ulici s cijelom obitelji! Napominjem da sam jedan od sretnika koji još uvijek imaju posao, uredno podmirujem sve obveze koje me sada koštaju kao da sam kupio novi Mercedes. Nakon 5 godina otplaćivanja kredita (prvobitno 90.000 kn u CHF), s ratom od 1.400 do 2.300 kn mjesečno, ostaje mi za otplatiti još 60.000 kn. Ukupnim izračunom dobiva se da moram otplatiti 172.000 kn, što je po svim kriterijima lihvarska kamata, dakle skoro 55.000 kn više nego što mi je na dan uzimanja kredita rečeno i što je uredno potpisano kod javnog bilježnika. Naravno, ponudili su mi prebacivanje auto kredita u kunski nenamjenski, čime bih kredit plaćao još 3 godine duže, sveukupno 10 godina! Da sam to znao kada sam kupovao automobil, vjerujte mi da bih hodao pješke s cijelom svojom obitelji. Sa 172.000 kn u 7 godina mogao sam svaki dan imati taxi pred kućom i ne brinuti se ni o čemu. Hvala našoj dragoj robovskoj državi koja je omogućila bankama bogaćenje i iskorištavanje građana bez kojih je ne bi ni bilo. Z.B., 36 iz Osijeka

46

CRNA KNJIGA

10472244 Prilikom podizanja kredita banka je tražila solemnizaciju ugovora o davanju kredita. Iznos solemnizacije je znatan te meni kao dužniku ne donosi nikakvu korist, korist od solemnizacije ima isključivo banka. Ali ja sam kao dužnik primoran snositi troškove solemnizacije ugovora o kreditu. Smatram da bi se sustav trebao regulirati na način da banka svoju zaštitu plaća sama, kao što svaka osoba plaća svoju zaštitu. Osim, naravno, ako zakonom nije propisano koji stupanj zaštite ugovori moraju imati. Ovo je samo jedan primjer kako banke svjesno stvaraju trošak na račun svojih korisnika, a da im zauzvrat ne ponude neku protuuslugu ili nadoknadu. V.M., Zagreb

47


10472550 Dakle, 2006. g. podigla sam kredit u Hypo banci za kupnju osobnog automobila vezan uz valutnu klauzulu u CHF. Auto kakav sam htjela, C3, imala je jedna firma iz Varaždina, pa sam išla iz Zagreba u Varaždin po auto, a oni su mi rekli da rade s Hypo bankom te da se krediti odobravaju uz valutnu klauzulu u CHF. Kamata je bila 5,25%. Radim u privatnoj firmi, što sada možda ne izgleda bitno, ali je bitno za kasnije. Srednji tečaj CHF kod prve rate bio je 4,6250. Već 2007. g. kamata je podignuta na 5,6%, zatim 2008. na 6,5%, pa u prosincu 2008. na 6,8% te u travnju 2009. na 7,3%. Za to vrijeme tečaj CHF je stalno rastao. Kulminaciju je dosegao, mislim u kolovozu 2011. g., kad je tečaj iznosio 6,496750, a rata kredita je s 1.332,63 kn otišla na 2.050,00, što je cca 50%. U međuvremenu, dakle 2009., kad je počela kriza u svijetu, Europi i Hrvatskoj, poslodavac nam je snizio plaće za 20% da pokuša sačuvati firmu. Mogli smo birati na burzu rada ili posao s 20% nižom plaćom. Izabrali smo ovo drugo. Bez obzira na sve teškoće, ja sam kredit plaćala ‒ teško, ali ni jedan mjesec nisam zakasnila. Uglavnom, sada na jesen shvatila sam da će me taj kredit dovesti do bankrota, pa sam nazvala banku i tražila savjet. Savjet je bio da dignem novi kredit u valutnoj klauzuli u €, što ja nisam htjela jer mi je ostala još samo 1,5 godina da otplatim ovaj lihvarski kredit. Na kraju sam odlučila, prodala auto ispod cijene, posudila razliku novaca i tečaj po kojem sam isplatila ostatak kredita, bio je u prosincu 2011. godine 6,090500. Možete si misliti koliko sam platila auto u prethodnih 5,5 godina, a radi se o malom Citröenu C3 (istina, dizelu)... Sad sam bez auta, s dugovima koji će me pratiti još neko vrijeme... Eto, to je moja priča... Dubravka F., Zagreb, dipl. oecc.

48

CRNA KNJIGA

10472564 2006. je godina, radim već oko godinu dana u državnoj službi, moja buduća zaposlena u trgovini odjeće, zajednička primanja = 8.500 kn. Oboje mladi, 22-23 god., odlučujemo se na zajednički život. Te godine odlazimo na stan kao podstanari, uskoro dobivamo prinovu i odlučimo kako bi bilo pametno na mojoj kući, gdje sam ranije živio izgraditi kat, tj. upuštamo se u stambeni kredit u iznosu od 35.000 eura/tada oko 56.000 CHF. Osiguranje kredita bit će tadašnja kuća, uz uvjet da je osiguramo kod Grawe osiguranja (oko 55 eura/god). Sve super, kamata prvih godinu dana bila je 4,2%, (kao neka fora za mlade), a kasnije raste na 5,2%, što nam je odgovaralo. Prva rata 1.920 kn, 13. rata s kamatom 5,2% bila je oko 2.200 kn, više se i ne sjećam ‒ uz naša primanja od oko 8.000-9.000 kn živjeli smo skromno i bili sretni. Aaaaaaali, danas je rata 2.995 kn, u međuvremenu primanja su nam pala za oko 1.500 kn, banka je samovoljno dizala kamate u nekoliko navrata, a kad sam se raspitivao o mogućnosti prebacivanja kredita u eure, još tamo 2009., nabrojali su mi troškova da sam skoro u nesvijest pao. Sada lijepo nas troje životarimo u doslovnom smislu te riječi. KATASTROFA!!! Najbolje bi bilo da se zarati pa da ja i familija s vrećicom u ruci pobjegnemo u normalne države!!! Antikapitalist, 29 godina, Sisak

49


10473565 U studenom 2006. pronalazim idealan dom za sebe i planiram kako da ga kupim. Nakon pregovora s bivšim vlasnikom, inače prijateljem mojih roditelja, i definiranja cijene, počinjem obilaziti banke u potrazi za kreditom. Obilazim više banaka (Hypo, Erste, RBA), ali ipak odlazim u svoju “dragu” banku gdje imam tekući račun i gdje mi je najlogičnije bilo dići kredit. Kod osobnog bankara su mi ponuđene naravno jedine dvije opcije stambenog kredita za mlade, i to u eurima i CHF. Osobna bankarica mi je, dakako, svojim iskustvom predložila jedino logično ‒ da uzmem kredit u CHF jer kamata je bila “akcijska” od svega 4,3%, a u eurima 6,7%. Naravno da sam na njezin nagovor (ipak žena tamo radi i zna) uzeo kredit u CHF koji mi je odobren vrlo brzo (10 dana) i krenula je golgota oko vađenja papira, javnog bilježnika (cca 3.000 kn) i ostalih bolesnih nameta raznih ustanova. Ipak čovjek sve to istrpi ‒ pa rješava si stambeno pitanje za “cijeli” život! Riješeno je i to, isplaćuje se bivši vlasnik i ja postajem ponosni novi vlasnik. Sljedeće godine moja supruga kupuje automobil (Toyota Yaris 1.0 WTi), i u RBA banci kažu da može dobiti kredit za automobil jedino u CHF (zlatno doba franka), na što ona pristaje i potpisuje sama sebi presudu! Meni iduće godine kamata malo poraste, pa za 6 mjeseci još malo, pa je krenulo dizanje franka te dobivam obavijest iz banke da mogu mijenjati kredit iz CHF u kunski po nekim povlaštenim tarifama, i ja, ponukan time, odlazim u svoju dragu banku da vidim što dalje. Osobna bankarica koja mi je radila realizaciju kredita je bila odsutna, ali njezina mlada kolegica me je lijepo primila i počeli smo izrađivati plan otplate. Nije mi to tako loše izgledalo te sam pristao, ali tu se mlada gospođica našla s konstatacijom da mi to baš i nije pametan potez, jer sad opet moram platiti javnog bilježnika za solemnizaciju oko 3.000 kn i da mi taj iznos može pokriti nekoliko godina tečajne razlike koja se u tom trenutku stvorila. Ma naravno da sam je poslušao, ipak mudro zbori (e to je bila fatalna greška). Zatim kreće opet dizanje kamate na već, mislim i 6,7%, te streloviti uzlet CHF, i pritisnut svim tim, a i rođenjem djeteta, odlazim u banku i molim za moratorij koji sam, naravno, od njih nevoljko dobio (a malo sam morao i veze povlačiti) te sam nakon 9 mjeseci moratorija uletio s nastavkom 50

CRNA KNJIGA

otplate u doba kad je već probijena granica 1 CHF=6 kn. Kako je to sve raslo i raslo, dobivam ponudu od banke sa 7 koraka olakšanja i naravno da sam uzeo sve što se nudilo: i produljenje na 35 godina i kvartalni način otplate, svjestan da sam im sad dužan više nego ikad i da vjerojatno nikad to neću moći otplatiti i da opet plaćam samo kamate (malo, vrlo malo, i glavnice), al’ kad si s vragom sadio tikve, sad se o glavu razbijaju. Morao sam to uraditi jer je rata mog kredita na 20 godina i s otplatom u startu visoka, a s godinama se spušta (osobni bankar mi je to predložio jer je tako ušteda 25.000 kn) te je narasla s početnih cca 2.700 kn na preko 5.500 kn. Naravno da je i suprugin mali Yaris odjednom postao bar RAV4 po ratama i da je sve to postalo puko preživljavanje uz skupe opomene i ostale bolesne namete naših dragih PBZ i RBA banki, koje nam se smiješe s novim reklamama od televizije do Interneta, ali ovu budalu više prevariti neće. Ukinuo sam sve što su mi nudili, i sms izvještaje, i slanje izvještaja poštom, konstantno odbijam njihove ponude za Internet bankarstvo. Razne kartice i ostale nebuloze još plaćam samo zato što moram i ovim putem pozdravljam dvije službenice PBZ poslovnice u Vinkovcima u Dugoj ulici koje su moj život učinile jako sadržajnim! Igor I., Vinkovci

51


10475259 2002. god. u RBA smo uzeli kredit za kupnju kuće od 80.000 eura i plaćali smo jako veliku policu osiguranja. Da bismo se riješili police, 2005. odlučili smo se za POVOLJNI kredit u CHF i digli smo još novca (+40.000), tada ukupno u protuvrijednosti od 220.000 CHF. Kamata super, rata ista, dodatnim novcem smo sve završili, i polica je bila zanemariva svota. 2009. ostala sam bez posla! Rata je bila oko 6.000 kn. Imam preko 50 godina i posao ne mogu dobiti. Suprug ima obrt, koji isto tako slabo stoji. U početku smo se snalazili s karticama s kojih smo dizali i prebacivali, čak smo išli u Italiju dizati novce s kartica. Sada, nakon pune dvije godine, sve nam je blokirano i dužni smo. Bila sam na razgovoru u banci i molila za bilo kakvu pomoć dok ne prodamo kuću, ali NIŠTA! TRENUTNO NAM PRIJETE OTKA ZOM UGOVORA . Dužni smo tri rate (8.900 x 3), vrijednost kuće je veća, ali mi prodajemo da vratimo dugove i da ostanemo na ulici. Nikakav kredit ne mogu dobiti jer sam nezaposlena. O mom psihičkom stanju da i ne govorim, a ni suprug nije bolje. Kad bi se kakvim čudom dogodilo da se kamate i tečaj vrate na ono iz 2005., mi bismo svejedno prodali, jer nas je naša najveća sreća i uspjeh (kuća) učinila teškim bolesnicima. Točno je 10 god. otkako smo prodali stan i kupili kuću, odricali se svega da je završimo i sada smo ostali bez svega (to će biti uskoro), a to je ono što boli najviše. Ivka, ekonomistica, 52 god., iz Istre

52

CRNA KNJIGA

10475483 Godine 2005., nakon više godina podstanarstva, muž i ja odlučili smo kupiti stan na kredit te riješiti svoje stambeno pitanje. U gradu u kojem živimo obišli smo sve banke i odlučili da je banka u kojoj imamo sad kredit nama najpovoljnija opcija. Tada nije bilo mogućnosti dizanja kredita u kunama, euro je jako varirao i CHF se činio kao dobar izbor (banka je nudila ili EUR ili CHF). Kada smo digli kredit rata je iznosila 3.180 kn te nam taj iznos nije predstavljao problem, s obzirom da i muž i ja radimo. Pošto je rata neko vrijeme i premašila 4.600 kn, morali smo raditi 2 posla i muž i ja da bismo uredno otplaćivali kredit. Do sada smo viška uplatili 30.000 kuna samo na razlici tečaja radi povećanja CHF. U PROLJEĆE SMO ODLUČILI PRODATI STAN JER TO VIŠE NE ŽELIM RA DITI: ne želim financirati banku s ekstra zaradom da bih živjela u kulturnom stanu. Prodaja je u tijeku, a mi ćemo opet u podstanare ili ćemo otići u inozemstvo dok još možemo. SRAMOTA za našu Hrvatsku i za naše banke. Anonimna, 38 godina iz Istre

53


10476683 Kupnja trenutnog stana (2007. god.) je bila vlastiti izbor (nije nas nitko tjerao). Također smo razmatrali najam, ali je, uglavnom zbog nerazvijenog tržišta najma, prevagnula kupnja. Prodali smo prethodnu nekretninu (stan) jer nam je bio neodgovarajući (visoki kat bez lifta, a došlo je prvo dijete). Nismo imali pravo ni na kakav državni poticaj niti na oslobođenje poreza (jer kupnjom prvog stana 2002. godine nisu postojali poticaji, a kupnjom drugog nemamo pravo jer nam nije prvi :-) ). Također nisam imao pravo (dok je postojalo) niti na osobni odbitak na plaći radi ograničenja odbitka (godina kupnje i visina kamate). Platili smo puni porez državi na kupnju i prvog i drugog stana (ukupno oko 80.000 kn). Kako smo prije podizali kredit za prvi stan, prodajom smo otplatili kredit i nije nam ostalo za udio u kreditu drugog stana (nego samo za namještanje), pa smo podigli relativno veliki kredit u CHF 2007. god., koji danas otplaćujemo. Prihvatili smo tržišne uvjete koji su se sad pokazali izrazito nepovoljnima za nas (enormni porast rate). Naravno, kredit ću otplaćivati do svoje 65. godine (ako je doživim), tj. do predviđenog kraja mog radnog vijeka. Po meni, najveća tragedija trenutne situacije (uz porast tečaja, ali to smo ipak na neki način prihvaćali kao rizik, naravno ne toliki) je činjenica da danas živimo u stanu koji nam je zapravo tijesan (u međuvremenu je došlo i drugo dijete), koji na tržištu vrijedi manje od cijene po kojoj je kupljen (pad cijena nekretnina), ali još gore, vrijedi ZNAČAJNO manje od iznosa (u kunama i eurima) koliki je ostatak glavnice kredita (radi se o cca. 50.000 EUR). U šali prijateljima to opisujem kao sljedeći “Business Case”: Podigao sam kredit od cca. 160.000 EUR (u CHF koje sam vidio samo u svom ugovoru s bankom koja je kupcu isplatila, naravno, kune), koji plaćam 4,5 godine, sa sadašnjom ratom od oko 9.500 kn (duplo većom od najma slične nekretnine), a banci sam trenutno dužan još 210.000 EUR! Da danas (ja ili banka) prodam stan, mogu dobiti cca 160.000 EUR (ako) i dužan sam banci još oko 50.000 EUR! To se inače u USA zove “hostage mortgage” (talački kredit) i onemogućuje bilo kakvu transakciju tom nekretninom dok se tečaj CHF ne spusti na cca. 5 kn. otac dvoje djece iz Zagreba

54

CRNA KNJIGA

10477737 Relativno mladi, želeći riješiti stambeno pitanje, odlučili smo se na kupnju prve nekretnine. Izbor je pao na CHF zbog neslužbene upute simpatične gospođe u banci i 500 kn manje rate u odnosu na euro (a kamo li u odnosu na kunski kredit). Ako si htio brzo dobiti kredit bez previše pitanja i zastajkivanja, uzeo si u CHF... Zvonko Juras, 37 godina, Zadar

55


10478797 Imao sam 24 godine kada sam 2007., nakon 7 godina podstanarstva (od svoje 18 godine), podigao stambeni kredit “za mlade”, kako ga je ZABA reklamirala, nakon što sam potpisao ugovor za stalno u jednoj dobrostojećoj tvrtki. Za stan (garsonjera) od 35m2 i parkirno mjesto od 24m 2 odobren mi je kredit od 500.000,00 kn (1.700,00 EUR/m 2) koje ću vratiti za 30 god. uz kamatu od 4,5%. Kredit sam dobio s valutnom klauzulom u švicarskim francima jer banka jedino za takav kredit nije tražila nikakvo učešće, odnosno polog. Kredit u kunama nije bio opcija. Kredit je bio s promjenjivom kamatnom stopom jer mi nijedna banka nije htjela odobriti kredit s fiksnom kamatom. Nakon tri mjeseca od isplate kredita, banka mi diže kamatu na 5% bez objašnjenja. Nakon još tri mjeseca kamata ide na 5,8%. Periodično se povećavala do 6,3%, kada i tečaj franka počinje rasti. Franak jača te otplata kredita počinje biti nemoguća. Banka mi smanjuje kamatu dva puta do današnjih 5,8%. Više puta sam odlazio u banku da se pokušamo dogovoriti na obostrano zadovoljavajući način bez suda, međutim nisam našao mjerodavnu osobu (osobni bankar to svakako nije) koja bi htjela razgovarati sa mnom, a koja ima moć promijeniti ugovor. Nakon 4 godine uredne otplate dužan sam 720.000,00 kuna. Danas stan nakon procjene ZANE-a ne vrijedi ni 1.200,00 EUR/m2. A ukoliko ne budem u mogućnosti plaćati kredit, što mi prijeti iz mjeseca u mjesec, ne samo da će mi banka uzeti stan nego ću, kad se sve kamate i troškovi uzmu u obzir, još uvijek biti dužan iznos jednak onom koji sam na početku podigao. U međuvremenu sam se oženio, još godinu dana da završim fakultet koji opet plaćam sam, uz pomoć žene. Jedino što mi preostaje je traženje posla u Švicarskoj ili Njemačkoj i borba da otplatim dug, da mi dijete koje je u planu ne bude dužno, te da žena i ja ne postanemo beskućnici i socijalni slučajevi. Ne očekujem pomoć od bilo koje Vlade jer nikom od njih ja nisam u interesu. Jedino što je Vlada napravila do sada je da mi je ukinula povrat poreza od 3.500,00 kn godišnje koje sam dobivao na temelju prvokupa nekretnine. Vlado, NEMOJTE mi više pomagati, molim vas!!! Očekujem pobjedu na sudu jer je sud jedina nada koja nam ostaje. seoba naroda u Švicarsku! 56

CRNA KNJIGA

10478932 U srpnju 2007. digao sam stambeni kredit u Zagrebačkoj banci vezan za CHF uz kamatu od 4,5%. Mogao sam birati hoće li kredit biti vezan uz EUR ili CHF. Nešto malo bolja kamata bila je na CHF. U ugovoru je pisalo da je kamata promjenjiva prema tržišnim uvjetima i za mene je to bilo ključno na što sam nasjeo. Mislio sam da to znači da će banka određivati kamatu na taj način da moj kredit bude konkurentan na tržišu i otprilike da mu cijena koštanja bude tu negdje kao što su i ostali krediti. Očekivao sam da, u slučaju da kredit u CHF postane preskup, taj proizvod nitko ne bi htio kupiti i prema zakonima tržišta, cijena bi mu morala pasti da bi se i dalje prodavao. Znao sam da ću dići kredit u vrijednosti jednog stana i tijekom 20 god. vratiti stan i pol. Znao sam koje su moje mogućnosti i to sam prihvatio. Imao sam povjerenja u banku da će, s obzirom da je kamata promjenjiva, raditi korekcije u odnosu na promjene tečaja. Mislio sam da u konačnici i promjenjiva kamata i valutna klauzula imaju zadatak zadržati vrijednost koju vraćam banci približno konstantnom, bez obzira na moguće špekulacije s tečajevima. Nažalost, ispostavilo se da je to bio trik. Uskoro je banka prestala nuditi kredite vezane za CHF i tržišni uvjeti su prestali. Nedugo potom došlo je do ogromne promjene tečaja, i na još veću žalost i iznenađenje, a suprotno očekivanju, banka je digla kamatu na 5,3, pa na 5,8, a onda čak i na 6,3%. Korisnici kredita u CHF su izolirani od ostalih, a vrijednost koju danas vraćam je 2,35 puta veća od one koju sam digao. To je preko 30% više od kredita vezanih za druge valute, uz to što je i njima rata jako povećana. Očito je da banka zgrče ogromnu dobit od promjene tečaja i dizanja kamate, a sve na račun korisnika kredita. Naime, banke daju kredite na temelju uloga građana. Kamate na tu štednju nisu skoro ništa rasle. Moj kredit je vezan za CHF, ali novac koji sam ja dobio su bile kune, i u cijeloj toj priči švicarskih franaka nigdje nije ni bilo jer je štednja u HR bankama uglavnom u eurima. Ako i nije bilo dovoljno novca u banci pa se ona zadužila u CHF, ja sam siguran da je banka koja ima financijske stručnjake i dobro ih plaća za prognoze, predvidjela što će se dogoditi s CHF, i u trenutku kad su posumnjali prestali su nuditi kredite u CHF (još dok je devijacija tečaja CHF bila 57


prihvatljiva) te su zasigurno konvertirali svoja zaduženja iz CHF – ako ih je i bilo. Ako i nisu izvršili konverziju, bilo bi fer da i oni snose dio tereta jer bi oni trebali biti financijski stučnjaci i zaštititi svoje klijente, a pogotovo korisnike stambenih kredita. Očekujem od hrvatskog zakonodavstva da ukine valutnu klauzulu s tečajem koji je bio na dan kad su prestali tržišni uvjeti, tj. kad je banka prestala nuditi kredite u CHF, zbog toga jer valutna klauzula više nije instrument osiguranja vrijednosti nego instrument kojim banka prigrabljuje ogromnu dobit i financijski uništava svoje klijente. D.L. iz Zagreba

58

CRNA KNJIGA

10479742 2008. godine podigao sam kredit za automobil u “švicarcima” koji su bili jedina moguća opcija za kamatu od 5%, koja je prvom prilikom povišena. Prilikom podizanja kredita u Volksbank podružnici Maksimir, kreditni mi je referent rekao da za taj tip kredita nije potrebno pohraniti knjižicu vozila u banci. Mjesec dana po ugovaranju kredita dobio sam “prijeteće” pismo od banke da odmah predam knjižicu vozila ILI... To mi je stvorilo problem prodaje automobila i zatvaranja kredita. Odmah po prvoj krizi podigli su mi kamatu na 8% i kako je švicarac rastao, kredit je porastao s 1000 kn na 1700 kn. Pri prvom zastoju plaćanja s moje strane, poslali su mi opomenu od 50 kn. Pri kasnijem zastoju kredita, poslali su mi prijeteće pismo i opomenu. Na moju pismenu zamolbu reprograma ili zamrzavanja kredita, u roku nekoliko dana ZABLOKIRALI SU MI RAČUN u banci poslavši zadužnicu i ovrhu na FINU. U međusobnoj korespondenciji i opomenama slali su u dokumentaciji fotokopirane potpise bez imena i prezimena te funkcije u banci, što je u biti ILEGALAN DOKUMENT. Na telefonske pozive automat nije preusmjeravao pozive na službu naplate Volksbanka. Kada sam posudbama platio jednu ratu dugovanja, već mi je druga došla na naplatu pa mi nisu željeli odblokirati račun dok obje rate ne budu plaćene. Nakon što sam platio svo dugovanje i 100 kn FINI, morao sam čekati preko tjedan dana da mi se odblokira račun kako bih odblokirao Master Card kojim plaćam namirnice i režije, budući da sam sav novac potrošio za isplatu ovrhe. NAPOMINJEM, do svega je došlo zbog kašnjenja s jednom ratom ‒ za što su mi naplatili 180 kn opomene. Kada sam tražio u podružnici Volksbanke u Bjelovaru deblokadu računa, zaposlenik mi je interno rekao kako ni on ne može dobiti službu naplate već nekoliko dana ‒ da nikome ne odgovaraju. Na mail su odgovarale treće osobe, a poštom su slali dokumentaciju s fotokopiranim potpisima ‒ I TO SU BANKE U HRVATSKOJ! Rade što hoće, gule i izmišljaju opomene, na uljudnu zamolbu kako mi plaća kasni jer su političari uništili zemlju, u roku par dana zablokirali su mi račun kako ne bih mogao plaćati hranu i režije, a na zamolbu o reprogramu, zamrzavanju i sl., IGNORIRALI SU ME. Sada plaćam cca 70% veću ratu nego kad sam ugovorio kredit. Ne pada mi na 59


pamet ikad više poslovati s Volksbankom, da imam priliku, odmah bih prodao automobil i izašao iz kredita, što mi također zabranjuju. V.P. inženjer, Bjelovar

60

CRNA KNJIGA

10479964 Podižem stambeni kredit (prva nekretnina) u CHF, gdje mi bankar u banci preporučuje da je to najbolji kredit na tržištu te da mogu podići i iznos veći od samog kupoprodajnog ugovora za uređenje nekretnine. Navedena rata mi ne prelazi 1/3 plaće, što mi odgovara. Potpisujem ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu, “sretna” da mi je odobren kredit i dan da ga ovjerim i potpišem, kako bih mogla što prije doći do svog posjeda, koji će u stvarnosti tek za 25 godina biti moj. U slučaju da franak pada, korigira se kamata, a kada raste onda je tu valutna klauzula, kako god bilo, banka zarađuje. Danas mi rata kredita prelazi 1/3 plaće, nekretnina kupljena na kredit sad je u oglasu i nadam se da ću je moći prodati i zatvoriti kredit jer troškovi života i rata kredita doveli su me do “gole egzistencije”. Zašto sam uzela kredit u CHF? Jer je moja plaća podržavala jedino taj kredit, a krediti u kunama nisu bili u opciji, već samo oni u eurima, koji su također imali valutnu klauzulu i veću kamatu. J.J., službenica iz Zagreba

61


10480051 S obzirom na 2 godine podstanarstva, 2005. godine zajedno sa suprugom krenuo sam u “pustolovinu” kupnje obiteljskog doma-kuće. Kako to već u većini slučajeva ide, pomoću agencija za nekretnine pronašli smo naš budući stambeni objekt i krenuli u realizaciju kredita u PBZ Zagreb preko tada već uvelike uvedenih “osobnih bankara”. Bespotrebno je navoditi gomilu spisa i papira koju je stranka u postupku dizanja kredita morala priložiti, raznorazna pravila i uvjete (kao što su u to vrijeme bili da vam rata kredita ne smije prijeći 1/3 osobnih primanja i mnoga ostala, a danas smo svjedoci da visina rate nije bitna – samo da se banka mjesečno “podmiri”), sve to primoralo me na tada popularne kredite u “švicarcima”, jer su mi za kredit u eurima osobna primanja bila “kratka” za kojih par stotina kuna. Na moju današnju žalost, taj mi je kredit u “švicarcima” nakon dugog natezanja s prosjekom plaće i procjeniteljem nekretnina (osoba koji radi honorarno za banke procjene nekretnine za koju se kredit podiže, a koju naravno ne plaća banka već tražitelj kredita, i osoba koja me je u mom slučaju još dodatno tražila da je “podmažem”) odobren, gdje opet treba napomenuti licemjernost i pljačku prilikom isplate novčanih sredstava, jer vam se kredit koji ste digli u CHF računa u eurima, a isplaćuje u kunama, pa onda opet da biste prodavatelja isplatili u eurima te novce morate na kraju pretvoriti u eure. Tu sam u startu na prodaj-kupi izgubio 300 EUR, pa sam umjesto 49.000 EUR, unaprijed podigao 49.300 EUR. Rata kredita 2005. godine kretala se od 1650-1700 kuna, dok je današnja rata u rasponu od 2550 do 2700 kuna – računica je jasna. Na kraju navodim još ovo: nitko me nije prisilo da podignem kredit kakav danas imam, ali on nije podignut za nekakav luksuz već za osnovnu životnu potrebu... Podignut je u poštenom poslovnom duhu klijent-banka, bar sa strane prosječnog dužnika. Svjestan sam bio kredita za narednih 30 godina, novca koji ću isplatiti za kredit i novca, odnosno dobiti, koje će banka dobiti od mojih kamata na kredit. Na sve to sam svjesno pristao i pošteno, bez dana zakašnjenja, ga otplaćivao. Ali ona stvar na koju nisam pristao, a vjerujem i nitko od tisuće ljudi 62

CRNA KNJIGA

koji dijele istu sudbinu kao i ja, je to da nisam pristao biti rob narednih 30 godina i živjeti u robovlasničkom odnosu klijent-banka te strahovati sa svakim dolaskom poštara na kućna vrata, a sve poradi ostvarivanja “profita” banke. Sama riječ “profit” u meni izaziva gađenje dok slušam raznorazna izvješća o količini profita banaka. S druge je strane SF odvojiti neku količinu novca za kakvu deviznu ili kunsku štednju građana. Ne, na takvo što sigurno nisam pristao, a vjerujem ni tisuće drugih. Nije moja banka, ali mi dan-danas ne izlazi iz glave medijsko bombardiranje građana u to vrijeme reklamama za CHF kredite, kao što je bila za Zagrebačku banku gospodin s “tregerima” koji se ljulja u kožnoj stolici i viče “...ma može, ma može....”. Također ću napomenuti da imam još auto kredit, naravno u švicarcima, i to je jedini auto koji imamo u obitelji te je životna svakodnevna potreba za odlazak na posao i prijevoz djeteta u vrtić i školu (što je kod mnogih i 2 auta), a ne kako mnogi zlobnici znaju reći “luksuz i rasipništvo”. Na kraju ne znam kako će završiti ova naša priča sa “švicarcima”, ali sigurno nije pošteno da smo sami podnijeli teret krize na svojim leđima, dok s druge strane, kako sam već naveo, “gospoda” zbrajaju profit. Dalibor, Karlovac

63


10480603 Suprug i ja smo državni službenici s redovitim plaćama, troje djece, bez dječjeg doplatka, bez ušteđevine, bez naslijeđenih nekretnina i pokretnina. Kredite dižemo isključivo kako bi pokrpali rupe u kućnom budžetu. Krenulo je od malih, za pokrivanje minusa na tekućem i ne sjećam se da smo koji kredit otplatili do kraja. Uvijek ih prebijamo novim kreditom (iz šupljeg u prazno). Stambeni kredit u švicarcima podigli smo 2006. god. Ukupna primanja 10.000,00 kn, suprug dužnik, ja sudužnik, a iznos kredita 65.000,00 eura. Za kredit u eurima nismo kreditno sposobni jer rata prelazi polovicu suprugovih primanja i imamo previše uzdržavanih članova :-). Ali za kredit u švicarcima smo kreditno sposobni – uzmi ili ostavi. Hipoteka obavezna i polica osiguranja kuće. Kamatna stopa je krenula od 4,3% , da bi se od 01.08.2011. stabilizirala na 5,25%. Rata kredita je sada 560,99 CHF, a 2006. iznosila je 501,06 CHF. Najveća stopa je bila 6,10% u 2009. god. Ostatak duga na dan 29.02.2012. iznosi 91.434,70 CHF, tečaj 6,25, a podigli smo 101.250,00 CHF, tečaj 4,61. Tako nešto postoji samo na brdovitom Balkanu, da nakon šest godina redovitog otplaćivanja kredita dugujem banci više nego što sam od banke posudila. Suprugu nakon rate kredita ostane 693,81 kn za život. D.L. iz Osijeka

64

CRNA KNJIGA

10481300 Podigao sam kredit u CHF 2006. godine. Kad sam podizao kredit i pitao u banci što će se dogoditi u slučaju promjene kamatne stope, gospođa je fino odgovorila da se neće dogoditi ništa, jer bi sve (ugovore) trebalo mijenjati i da to nitko neće raditi. Uz porast kamatne stope, koja je promijenjena 3 puta unutar 13 mjeseci, te uz porast tečaja franka, kredit mi je porastao za oko 90%. Ni jednom me nisu kontaktirali niti pitali za mišljenje, niti su mi ponudili ikakvu mogućnost dogovora vezano za otplatu kredita. Kad sam 2010. pitao u drugoj banci da li se kredit može dobiti u CHF, odgovor je bio da takvih kredita nema i da su oni za banku neisplativi. Znači, prije 4 godine je očito takav kredit bio za banku isplativ; podizanje kamatne stope 3 puta unutar 13 mjeseci uz porast tečaja, rezultiralo je porastom rate od oko 90%. Sramota. Uz to, država nam je ukinula pravo da kredite koristimo kao porezne olakšice. Jasno da mi je podignuta i naknada za vođenje računa. Da li smo u ravnopravnom položaju s onima koji su kredit digli u EUR? Očito nismo. nezadovoljni korisnik

65


10481986 Poštovani, ovo pišem samo iz jednog razloga, a to je da mlađu populaciju upoznam s mogućim zamkama prilikom podizanja kredita, osobito onog stambenog. Kao i svaka mlada obitelj, supruga i ja smo nakon 6-godišnje podstanarske avanture odlučili dignuti kredit za svoj stančić. Da odmah u startu razjasnim, ne radi se o luksuzu, već o 58,61 m2 stana u riječkom predgrađu, za koji smo podigli hipotekarni kredit na 30 godina. U trenutku podizanja kredita cijena kvadratnog metra na toj lokaciji je bila cca 1350€. Prilikom raspitivanja u banci, osobni nam je bankar u PBZ-u istaknuo kako tvrtka u kojoj ja radim ima poseban ugovor s PBZ-om o povoljnijoj kamati i kako se najviše isplati uzeti kredit u švicarskim francima. Sve je bilo bajno i lijepo, kamata (povlaštena!) je bila 3,99% , a konačan iznos rate (uključeno i obavezno životno osiguranje) oko 3000 kn. I onda, nakon nekoliko mjeseci počinje horor! Stiže prva obavijest o povećanju kamate, pa nakon tri mjeseca opet povećanje kamate, sve do 6,5%, što je ratu od 724 franaka podiglo na ratu od 968 franaka. Sve je to pratio i rast tečaja franka te je rata skočila od cca 3000 kn do vrtoglavih 5600 kn, koliko je bila do sada najviša plaćena rata. Prije 6 mjeseci banka je u dva navrata smanjivala kamatu sa 6,5 na 6,25 te konačno na 6% i sada rata iznosi blizu 5300 kn. Banka je ponudila i 12 mjera za ublažavanje rasta tečaja u 2011. godini, ali kako smo bili u zaostatku s jednom ratom (supruga je bila na porodiljnom, a moja plaća je jedva pokrivala ratu kredita), nismo mogli koristiti niti jednu ponuđenu opciju. Eto, i za kraj da ne duljim, ne znam kako dalje, supruga i ja se rastajemo, sve se srušilo. Da ne bude zabune, nije kredit tomu krivac, ali mogu s odgovornošću reći da je u velikoj mjeri utjecao na to, a izlaza sa stanom i kreditom ne vidim. B. iz Rijeke

66

CRNA KNJIGA

10484540 2007. godine suprug i ja morali smo podići kredit da bismo završili radove na započetoj kući. Nismo se htjeli previše zaduživati pa smo odlučili podići kredit u švicarcima, u protuvrijednosti od 25.000 eura. Prije podizanja kredita raspitivali smo se u kojoj bi valuti bilo najbolje podići kredit. Većina osobnih bankara nije poznavala ekonomsku situaciju. Sjećam se kao da je bilo jučer, na teletekstu HRT-a pročitala sam izjavu nekog iz HNB-a da ne preporučuje podizanje kredita u švicarcima (kasnije sam saznala da je to bio g. Rohatinski). Nakon toga sam ponovno pitala osobnu bankaricu što misli o tome, na što mi je odgovorila da su to gluposti. Nažalost nisu bile... Pri sklapanju ugovora odlučili smo se za otplatu kredita na rate, i to na 10 godina, što je značilo da nam je prva rata u siječnju 2007. god. iznosila 1930 kn te da je trebala s vremenom postepeno padati. Međutim danas, nakon 5 godina, naša rata iznosi, ovisno o tečaju, od 2600 pa sve do 2900 kn. Po izračunu iz 2007. god. naša današnja rata je trebala iznosti oko 1500 kn. Koja tragedija... mi, građani ove zemlje... nemam riječi... majka troje djece iz Daruvara

67


10489450 Stambeni kredit na 29 godina, podigao sam u rujnu 2007. godine u ZABI, kada je tečaj franka bio 4,4 kune, odnono omjer eura i franka je bio 1,65:1 u korist eura. Podigao sam 100.000 eura stambenog kredita u francima (165.000 franaka). Uz to, prodao sam vlastiti manji stan za 55.000 eura i za 155.000 eura kupio novi, veći stan, sadašnji u kojem živim. Rata kredita 2007. godine bila mi je oko 3.700 kuna, što je otprilike odgovaralo plaći moje supruge, a mislio sam da ćemo od moje plaće plaćati režije i moći živjeti... ali sam se grdno zeznuo... Sad mi je rata kredita 5.900 kuna, odnosno za 2.200 kuna veća nego prva rata, supruga je u međuvremenu teško oboljela i na dugotrajnom je bolovanju te prima naknadu umjesto plaće, a što je najgore, do sada sam otplatio oko 55 rata kredita i ZABI prema mojoj procjeni vratio oko 35.000 eura, a moj dug, kad bih imao novca da ga vratim, na današnji dan je 130.000 eura, odnosno za 30.000 eura viši nego što sam digao 2007. godine. To je rezultat tečaja franka koji je sada 6,25, što je puno više od 4,4 kada sam 2007. digao kredit. Najveću ratu sam platio u kolovozu 2011. kada je tečaj bio, mislim 7,14 i tada sam platio 6.200 kuna kredita, odnosno točno 2.500 kn više od prve rate (što je plaća jedne trgovkinje). Iskreno, bojim se da mi se što sa zdravljem ne dogodi, jer me sve ovo psihički i fizički iscrpljuje. Ja bih sada rado prodao svoj stan i išao u manji, ali vrijednost moga stana, koji je 2007. godine koštao 155.000 eura, sada je manja nego što sam još dužan banci (dužan sam 130.000 eura, pa čak i da banci predam svoj stan, oni bi me još gonili za razliku novaca). Znam da moja priča nije jedina, mislim da ima još jako puno sličnih priča, ali ovo što se dogodilo korisnicima stambenih kredita u francima nije normalno, a pogotovo to da nikome u državi nije stalo da se pomogne toj kategoriji korisnika. Banke na nama uzimaju ekstraprofit, što znam jer sam jedno vrijeme i sam radio u bankarskoj industriji, pa mi nije jasno kako se iste ne mogu prisiliti da spuste kamatnu stopu na 4%, jer opet bi zaradile budući da na depozit u švicarskim francima plaćaju oko 1-1,5%. Bruno

68

CRNA KNJIGA

10489617 Najbolji početak pričanja ovoga, još živog iskustva, bilo bi razmišljanje, više teza za razgovor, da je poanta života sretna izgradnja obitelji, življenje ispunjenog toplog života i sagledavanje uspomena na isti, jednog dana kada ne budeš u mogućnosti graditi nove uspomene. Tom mišlju vodiljom smo supruga i ja, puni entuzijazma i energije, jedan proljetni dan, topao i sunčan, počeli razgovarati, uz poglede malog sinčića Lovre, o kupovini svoga “gnijezda” koje bi nam bilo baza za život. S obzirom na to da nismo imali ušteđevinu, naš razgovor se morao voditi oko visine mjesečnog izdavanja za stambeni kredit. S veselim očima smo došli do zaključka da bi nam mjesečni izdatak za stambeni kredit, a da ne ugrozimo egzistenciju obitelji, mogao biti oko 3.000,00 kn. S navedenom vrijednošću kao mjesečnim izdatkom obilazili smo banke i sagledavali mogućnosti podizanja stambenog kredita u cilju osiguravanja toploga “gnijezda”. Naša odluka je na kraju bila Privredna banka Zagreb, stambeni kredit u CHF po kamatnoj stopi od 4,20% s mjesečnim anuitetom od cca 3.100,00 HRK na 30 godina. Kad sad pogledam, tu je završilo proljeće i ljeto, a počinje jesen i zima. Sva sreća, toplina, lijep proljetni dan, topao i sunčan, brzo postaje mokar od kapi kiše koja počinje padati nakon što banka počinje dizati kamate na svoju ruku s 4,15 na 5,20, pa na 5,95, pa na 5,60, pa na 5,05%, ili što već, a grad samo zaledi kada švicarski franak s 4,4 “lijepim” rastom dođe na 6,25. Odjednom naš dogovoreni mjesečni izdatak nije 3.100, nego 4.100, pa 5.200, i sada 4.800,00 HRK. Ne znam kakav ću ispasti i ustvari nije me ni briga, ali ovo što se dozvolilo bankama te što su iste napravile ljudima, je sramota. Svaki dan se zamisliš, zar je moguće da obitelj s jednim djetetom osmogodišnjakom i dvoje visokoobrazovanih ljudi sebi ne može priuštiti nešto više od čistog preživljavanja i života. Nadam se da nisam izgubio onu toplinu i veselje od početka mog navoda, ali ista je sigurno dobrano poljuljana težinom i uvjetima života koji nas okružuje. Pa zar cijeli teret bankovnog poslovanja mora biti na nama, dok iste sigurno nisu platile razliku našeg zaduživanja u CHF da bi opravdale povećanje kamata i slično? Opet, ljudi ti govore: “Ej, kada ćete na drugo dijete?”, a sada recite vi meni kako, na koji način osigurati egzistenciju kada 69


ti supruga pođe na porodiljni dopust, ako prije toga ne dobije otkaz. Znam što govorim jer smo jednu godinu bili na samo jednoj plaći, kada se pokazalo da primanja samo jednog člana obitelji nisu dostatna za normalan život. U ovom članku nisam želio biti egzaktan i iznositi točne brojke jer ih, da budem iskren, ni sam ne želim vidjeti zbog srama, srama koji sam priuštio sebi, a time i svojoj obitelji. Hrabrim se “činjenicom” da nisam mogao bolje, ni na drugi način, kupiti naše “gnijezdo”. “Optimist”

70

CRNA KNJIGA

10490304 2006. godine zaručnica (tada 25 g.) i ja (tada 29 g.) odlučili smo se za zajednički život. Budući da nismo imali nekakvu naslijeđenu nekretninu, odlučili smo se za kupnju stana od 62 m2 (zajedno s loggiama) na kredit. Odlučili smo se za kredit u PBZ-u u CHF, jer je taj bio najpovoljniji. U drugim bankama mogao se dobiti uz veću kamatnu stopu, u kunama ili u EUR. Na pojedine stavke u ugovoru nije se moglo utjecati, niti nas je netko upozorio da bi moglo doći do “divljanja” CHF. Tadašnja primanja su nam bila 9.000 kn neto. U međuvremenu (od 2006. do 2012.), moja životna družica ostala je bez posla, a ja bez solidne plaće. Plaća je svake godine postajala sve manja. Čak sam 2 mjeseca bio na birou za zapošljavanje. Oboje imamo VŠS te želimo raditi i zaraditi, međutim to je u RH nemoguće. Osjećamo se poniženima i gurnutima na marginu društva kao da smo neki nesposobnjakovići i lijenčine. Od 4.620 kn neto primanja, za kredit dajemo 3.365 kn, a za režije 800-1200 kn. Za hranu nam ostaje 100-200 kn (ovisno kolika je rata grijanja), i da nema roditelja (od njih četvero, troje su umirovljenici) bili bismo gladni. Odjeću ne kupujemo, ne izlazimo na kavu, ne idemo na koncerte, ne radimo na prinovi. Tužno, ali istinito. I to je Hrvatska, moja domovina! I.Z., ing.

71


10491610 Ugovorila sam stambeni kredit s ostatkom vrijednosti 80:20 s rokom otplate 23 godine u Erste banci, poslovnica Sveti Duh s djelatnicom banke Ivanom Čeović, koja je tada bila zadužena za stambene kredite za građanstvo, posebno za kupce stanova tvrtke Nivogradnja. Gospođa Čeović sugerirala mi je kredit uz ostatak vrijednosti jer je mene zanimao kredit koji se može prebijati bez naknade banci. Tada smo suprug, koji je sudužnik, i ja imali nešto niža primanja, pa je i s te strane kredit bio povoljniji. Prebacila sam tekući račun iz Zagrebačke banke u Erste banku kako bih imala povoljniju kamatnu stopu. Gđa. Čeović me je na kraju pitala u kojoj valuti želim kredit. Bila sam zatečena jer sam očekivala kune i eure, međutim u ponudi su bili i “švicarci” s najnižom kamatnom stopom. Zbunjeno sam rekla da ne znam i pitala u čemu je razlika. “Ovo Vam je niža kamatna stopa”, kaže Ivana Čeović. Na moj upit izračunala je da bi mi rata bila 350,00 kn niža. Niti riječi od gđe. Čeović nije bilo o rizičnosti CHF-a i i stupnju rizika. Njezin cilj bio je samo da ona što prije ugovori kredit, a niti malo se nije potrudila da meni laiku ponudi neke informacije o rizičnosti valuta, koje bi, prema mom mišljenju, ona trebala znati i informirati klijenta, a tek nakon toga bi klijent trebao odlučiti želi li riskirati ili ne. Moje mišljenje je da građani ne moraju imati znanje o kretanju valuta u raznim gospodarskim okolnostima, ali djelatnici banke bi morali biti educirani. Sigurna sam da se u mom slučaju radilo o nemaru i brzopletosti gospođe Čeović koja mi nije ukazala na rizičnost CHF-a, a isto tako i mutnoj politici banaka da naivne građane-klijente, u tim stresnim okolnostima kupnje stana i rješavanja takvog egzistencijalnog pitanja, njihovi djelatnici “navuku” na “švicarce” ne dajući im informacije o rizičnosti te valute. Kredit sam ugovarala u veljači 2007. godine i sigurna sam da su čelni ljudi banaka već tada imali neke informacije i mogli predvidjeti recesiju, za razliku od običnih građana. Osjećam se prevareno. Maja J.J., 42 godine iz Zagreba

72

CRNA KNJIGA

10492178 Imam dva stambena kredita u CHF koja sam podigla 2006. godine u Volksbanci kada je tečaj iznosio 4,53, a kamata 4,89%, u ukupnom iznosu od cca CHF 175.000. Kamatnu stopu su podigli odmah nakon godinu dana na 6%. Prije koja 2-3 mjeseca dobila sam obavijest da su mi smanjili kamatnu stopu za 0,2% – što smatram sramotnim, s obzirom na to da je kredit popriličan i da se redovno otplaćuje putem administrativne zabrane. Zamolila sam za veće smanjenje, ali su mi objasnili da je to moguće samo ako prebacim primanja kod njih. Ukazala sam im na činjenicu da sam djelatnik druge banke i da ne mogu prebaciti primanja, što je rezultiralo samo sa “NEMA ONDA NIŠTA!”. Prilikom podizanja kredita morala je jedna rata ostati na računu za plaćanje kredita “kao rezerva”. Rata se uplaćuje do 5-og u mjesecu, a dospijeća su 10-og i 22-og u mjesecu. Kako do dospijeća rate na računu ostaju kune, tečaj raste i uplata nije dostatna, troše se sredstva iz “rezerve”. Prošle godine sam dobila opomenu na 200 kuna duga, da bi mi nedugo zatim poslali OVRHU poslodavcu, ali ne na iznos dospjelog duga, već i na iznos NEDOSPJELOG, tj. iznosa “REZERVNE RATE”. Upozorila sam ih na činjenicu da ne mogu u ovrhu staviti nedospjelu obvezu te, pošto se radi o nepoštivanju točke ugovora o “rezervi” za što me mogu tužiti, nemaju pravo na ovrhu iste. Ništa nije pomoglo, neljubazan djelatnik reklamacija se pravio kao da ne razumije o čemu se radi, a moj poslodavac je u međuvremenu uplatio preko 4000 kuna (200 kn duga + rezerva). Drugi gaf je bio kad sam vidjela izvod i ustanovila da na račun za plaćanje kredita, dakle račun koji je sastavni i neophodni dio kredita, naplaćuju troškove za vođenje računa 14 kuna MJESEČNO. Nečuven bezobrazluk, jer taj račun nije moj izbor, već neophodnost. Treći gaf je bio kad nisam platila 2 rate police osiguranja za te kredite i VOLKSBANK mi je poslala OPOMENU zbog neplaćenih premija od 65 KUNA, koje će, kako kažu, ustegnuti iz uplate za ratu kredita??? Nečuveno. Ne bih baš rekla da to smiju ili...? N.N., Zagreb

73


10495281 Davne 1993. god. preselio sam s ocem i maćehom u novu obiteljsku kuću na selu, sve je to bilo OK. 1997. upisujem prekvalifikaciju, tj. doškolovanje, jer nisam imao završenu srednju školu i te godine umire mi otac. 2002. god. sam se oženio prvi puta (a nadam se i posljednji) za ženu koja je imala dvije kćeri i tu počinje moja golgota... Maćeha (sada je pokojna) i bivša žena nikako se nisu mogle trpjeti, i kad sam se ja sa svojom, ajmo reći novom obitelji povukao u svoje odaje, nisam imao ni tanjur ni žlicu ni vilicu, a ni nož... Tada sam digao hipotekarni kredit u PBZ i sredio sam sve, od pribora za jelo do novog namještaja, kupio sam i neki manji traktor jer sam imao i nešto malo zemlje, ali bio sam i zadužen na sve strane. 2005. odlučio sam uvesti centralno grijanje u kuću pa sam otišao u Erste banku gdje su imali najpovoljinije uvjete (kredit je bio iz minusa u plus). Na “SVA USTA” su mi nudili kredit u CHF po tome što je kamata bila niža nego da sam uzimao u eurima – nitko ni jednom riječju nije spomenuo da bi CHF mogao toliko divljački rasti, a sada sam ja kriv što sam ga uzeo u CHF, jer mogao sam birati. Iznos kredita je bio oko 33.000 CHF = 147.000 kn (rata 338 CHF), napominjem 2005. god. Do sada mi je ostalo za otplatu još 17.500 CHF = 110.000 kn, ili za 7 godina ja sam vratio tek 30.000 kuna... Na legalan način sam OPLJAČKA N, kao i svi drugi korisnici kredita u CHF. 2007. došlo je do rastave braka, ode sve, i zemlja i traktor i auto (Mercedes 190, ‘93 godište). 2008. bio sam prisiljen kupiti drugi auto (novi) jer za polovni nisam imao novaca, a na posao moram putovati (tada sam do radnog mjesta putovao i do 60 km). Auto mi nije luksuz, već potreba. Od kada je CHF počeo divljati, kad sve poplaćam (kredite, režije), meni za život ostaje oko 700 kn. A dokle tako?????? Ž.K., iz okolice Osijeka

74

CRNA KNJIGA

10496837 Sve je krenulo 2006. kad smo suprug i ja odlučili ući u kupnju stana jer nam je prvo dijete krenulo u školu i bilo je vrijeme da se pomaknemo. Do tada smo bili podstanari i imali smo kredit za auto, pa kad smo zbrojili ta dva iznosa, učinilo nam se da ćemo moći pokrivati ratu kredita. Podigli smo kredit od 79.000 eura na 30 god. u Hypo banci, otplatili kredit za auto i puni nade krenuli dalje jer smo dobili kredit koji se tada reklamirao kao povoljan kredit za mlade obitelji. Suprug, inače ratni vojni invalid na listi za stambeno zbrinjavanje od 1996., radi i dalje. Nikome nije platio i kupio si mirovinu, niti je uspio doći na red za povoljnije kredite koje država navodno nudi HRVI i braniteljima. Htjeli smo sami jer nismo bili u mogućnosti živjeti kod roditelja. 2008. dobila sam otkaz i sve je pošlo nizbrdo. Počeli smo borbu i tada su mi u banci savjetovali da uplaćujem koliko mogu, da ne treba ništa posebno raditi, a ujedno su sjeli na plaću suprugu jer je on sudužnik u kreditu. 2010. sudskim putem uspijevam vratiti posao i novce za dio zaostalih plaća te odlazim u banku nešto uplatiti, ali već se nagomilalo duga i nemam za sve. Sjednu i meni na plaću i uzimaju na dvije strane, a mi živimo s dvoje djece od 1000 kn i 153 kn suprugove invalidnine. Nude mi reprogram da zatvorim dugovanje – međutim to odbiju jer nisam kreditno sposobna. Našle su se tu i druge ovrhe jer nije ostajalo za plaćanje režija. U kolovozu 2011. raskinuli su nam kredit i sada je cijeli iznos dospio na naplatu. Još nam uvijek nude reprogram, na koji se ja ne usudim pristati. Ali što mi je bolje? Reprogram, ako ga uopće odobre ili prodaja stana? A mi, ne znam kamo... jer ostat će ovrha i dalje, a nemamo kamo nego opet u podstanare. Svaki dan se pitam zašto smo ulazili u kupnju stana... Podstanarstvo mi se činilo kao bacanje novca u vjetar, a sad mi se ovo čini kao kriva životna odluka. A tako smo bili sretni kad smo uselili i nisu nas više gledali kao građane nižeg reda koji spavaju na tuđim krevetima... Nadam se vašim savjetima, podršci i snazi da ovo sa svojom obitelji proživim na što lakši način... A.M., Velika Gorica

75


10497144 Moj kredit se odnosi na prvu nekretninu kupljenu dijelom gotovinom, a dijelom kreditom od 70.000 CHF (40.000€) kod Hypo banke. Nekretnina je mala i tada je bila najjeftinija na tržištu, 60.000€. Zbog kombinacije godine-plaća-30 godina podstanarstva, TAJ i TAKAV kredit u TOJ banci bio je jedino rješenje za moju obitelj. Prve rate (2007.g.) iznosile su oko 1.800 kn, današnja je oko 3.200 kn. U pet godina otplatio sam oko 8.000 CHF. Mislim nije loše, ide to. ALI: prije pet godina bio sam dužan oko 315.000 kuna. Danas dugujem oko 390.000 kuna. Kako sad stvari stoje – ni trepnuo ne bih, prestao bih plaćati kredit i uz čašu šampanjca dočekao bankine ovrhovoditelje. I crvenu mašnu bih stavio na ključeve. I vjenčić dobrodošlice na vrata. Pa ponovno u podstanare. U pedesetčetvrtoj. Ali, opet ali: banka ima svog dužnika i sudužnika i jamca i policu osiguranja vinkuliranu u njenu korist (4 instrumenta osiguranja!). Ja imam plaću od 4.500 kuna, nezaposlenu ženu, dva studenta, kredit i jamca (rod nam je i volimo je, ne zato što je jamac, nego zato što je volimo). A banka k’o banka, neće kuću. Hoće pare. Ili od mene ili od jamca, jamčeve djece, unuka, praunuka... Kreditno nasilje, taj vulgarni, perverzni, bešćutni grabež, ja i obitelj nekako i podnosimo (cijena tog podnošenja obračunata je u našim zdravstvenim kartonima), ali na jamca ne dam, prije bih crknuo. Da prodam kuću, neće biti ni za kredit. Rate sam dosad uredno plaćao, a svako kašnjenje plaće i opomena (a bude ih počesto) dođe 50 kn po dužniku, sudužniku i jamcu, ukupno 150 kn. I za kraj, rado bih se potpisao punim imenom i prezimenom, no bankar koji brine o našem kreditu kaže da ga je sram što radi tu gdje radi. Žao bi mi bilo da momak izgubi posao. R.V. iz Pule

76

CRNA KNJIGA

10497778 2006. godine podigla sam stambeni kredit da završim do kraja manju obiteljsku kuću. Napravila sam izračun i tadašnja rata od oko 2.000 kuna bila je podnošljiva. Sada je to postalo nepodnošljivo jer sam i sve te godine sama školovala kćer u Zagrebu. Posla je sve manje i sve teže uspijevam navući novce i za osnovne životne potrebe. Da vam ne pričam o tome kako sam postala pravi stručnjak za stezanje remena na svim frontama. Ali sada sam došla do posljednje rupice. M.F., samohrana majka studentice

77


10503003 Nakon 2 god. podstanarstva, supruga i ja odlučili smo se na kupnju stana. Nakon mnogih pogledanih starih stanova (a vjerujte mi, bilo je doslovce svakakvih), odlučili smo se za kupnju novogradnje. Kad smo našli stan koji je bio prikladan za nas i naša primanja, otišli smo u Zagrebačku banku i dobili kredit u CHF. Naravno, prije dobivenog kredita morali smo staviti hipoteke na dva stana (ovim putem zahvaljujem se mojim roditeljima koji su dozvolili da stavimo hipoteku na njihov stan), s obzirom da smo dizali puni iznos kredita od 141.386,70 CHF. No tu su već počeli problemi. U dogovoru s djelatnicom banke uzeli smo poček od 1 god. te da bismo izbjegli plaćanje interkalarne kamate u iznosu od jedne rate kredita, morao sam donijeti svu potrebnu dokumentaciju do 16h zadnji dan u mjesecu. Kako sam u to vrijeme radio u Jastrebarskom, možete si zamisliti koliko sam trebao vremena da to sve obavim. No svu dokumentaciju sam donio u zakazano vrijeme, ali mi djelatnica banke kaže da ću morati platiti i interkalarnu kamatu jer banka to ne može napraviti poslije 14h!? Naravno da sam počeo vikati i odmah su se svi okupili oko mene kako bi riješili problem koji su oni sami stvorili. Kada smo konačno riješili taj problem (nisam platio kamatu), mislio sam da će sve biti u redu. Nakon dvije godine ponovno smo uzeli poček na 1 god. (supruga je ostala trudna), jer ne bismo mogli otplaćivati ratu. U banci nam naravno nisu niti jednom riječju rekli da na poček plaćamo kamate, pa im hvala i na tome. Tada nam je rata iznosila 3200 kn. U međuvremenu mijenjam posao, smanjila mi se plaća i počinje divljanje franka. Banka niti u jednom trenutku ne pita da li smo u mogućnosti otplaćivati kredit. Najveća rata iznosila je 6200 kn, što je skoro 100% veći iznos nego u početku. Ja sam samo jedan u nizu s omčom oko vrata koji ne vidi izlaz iz ove naše tmurne svakodnevice i nastojim dostojno i uzdignuta čela živjeti ovaj život. P.S. Ovo je kraća verzija. D.P. iz Zagreba

78

CRNA KNJIGA

10544696 Suprug i ja podigli smo stambeni kredit 2007. godine u RBA isključivo zato jer smo to hitno morali. Nismo više mogli živjeti s roditeljima u jednoj sobi. S obzirom na tadašnji raspon cijena po kvadratu, jedino što smo mogli dobiti uz naša primanja je starija gradnja i stan od 48 m2. Imali smo tada sina od 5 god. i novorođenu bebu te nikakvog kapitala. Suprug je kao klijent RBA mogao najveću cifru dobiti u CHF i to bez jamaca, samo na svoju plaću i uz hipoteku 1:1 te životno osiguranje. Ni za jednu drugu valutu nismo bili kreditno sposobni, baš čudno. I tako je počeo naš pakao. Danas, kad su nam plaće smanjene, djeca malo narasla i kriza je, rata nam je skočila za 1300 kuna i životno osiguranje povisilo je premiju. Iz mjeseca u mjesec krpamo kraj s krajem, borimo se s režijama, dužni smo na sve strane, a da ne pričam da nam to nije jedini kredit. Valjalo je podizati još kredita u nadi da ćemo riješiti neke dospjele obveze i ovrhe, a samo si još više stežemo omču oko vrata. Nervozni smo, jadni i želimo samo pravdu ‒ da vraćamo kredit koji smo tada digli i u tom iznosu, a ne da smo danas dužni još više nego 2007. godine, i s mogućnošću prebacivanja kredita u kune. Nismo mi digli kredit u švicarcu jer smo kalkulirali ili iz obijesti, nego zato što nam je bio ponuđen kao najpovoljniji za nas, a i hitno smo trebali riješiti stambeno pitanje, što i nije baš neko rješenje za četveročlanu obitelj u 48 m2 s muškim i ženskim djetetom. Ova nam udruga pruža bar neku nadu da će se nešto pokrenuti i riješiti, jer banke su već dovoljno zaradile na razlici tečaja i guljenju nas, običnih malih ljudi, bez obzira na to što iznose u javnosti. Što nas sada ne pitaju koliko nam ostaje od plaće za život kad podmirimo njihove enormne rate? Uostalom, vjerujemo da se znalo unaprijed za ovakav scenarij i da je to sve unaprijed osmišljeno da bi se ljudi iscjedili, a drugi se obogatili. Iskreno se nadam da će im to sve uskoro doći na naplatu. Davor, Tanja, David i Rebeka Vidaković

79


10548313 2004. podigao sam stambeni, a 2006. nenamjenski kredit u CHF, u Splitskoj banci. Oba kredita se otplaćuju administrativnom zabranom. Problemi nastaju nakon rasta CHF, jer se rate abnormalno povećavaju. U više navrata su mi dodatno opterećivali primanja, tako da mi danas od primanja ostaje čitavih 304 kune za život. Rate se i danas uredno skidaju s primanja, ali se nagomilao dug zbog rasta CHF-a, koji se, ne mojom krivicom, popeo na 1.500 CHF. Tražio sam pomoć, ali nisam naišao na razumijevanje nego na jednu vrstu ucjene. Ponuđen mi je reprogam na duži vremenski rok, koji nisam prihvatio zato što ne želim ostaviti dug svojoj djeci. 2013. mi izlazi nenamjenski kredit i ponudio sam im da mi ovaj nastali dug rasporede u nekoliko anuiteta, međutim 25.01.2012. sam pismenim putem dobio otkaz za stambeni kredit te ujedno nalog da im u roku od osam dana uplatim kompletan iznos stambenog kredita ili me u protivnom šalju na sud! Zanimljivo je da sam na moju pismenu reakciju 08.02.2012. telefonski pozvan da nekako posudim 1.500 CHF i uplatim razliku kako bih izbjegao sud i dotatne troškove koji se meni pridodaju. Pa sad neka mi netko kaže da to nije ovlaštena zelenaška udruga koja tjera ljude na totalno ludilo!!! 90% HRVI

80

CRNA KNJIGA

10570385 Godine 2005. činilo mi se da je najbolji način stambenog zbrinjavanja podizanje kredita. Imala sam stalan posao i solidna primanja. Najam stana u to vrijeme nije se mnogo razlikovao od rate stambenog kredita. Tijekom 2005. prikupila sam potrebnu dokumentaciju te sam u RBA, koja je tada meni nudila najbolje uvjete, realizirala kredit 1.2.2006. godine, s rokom otplate od 30 godina ili cijeli život. Ukupno sam dobila 386.000,00 kn ili 82.000,00 CHF ili 50.000,00 eura. Dakle, radi se o relativno malom stambenom kreditu. Kamata je bila 4,95%, valutna klauzula CHF. Rata je iznosila oko 2.000 kn, obavezna polica osiguranja života oko 300,00 kn mjesečno i nekretnine od 265,00 kn godišnje, što je bilo sasvim prihvatljivo. No, to je trajalo prvih godinu dana, nakon čega su troškovi počeli lagano rasti zbog povećanja kamate, koja je narasla preko 6% i indeksacije police osiguranja života. Tada je trošak još uvijek bio podnošljiv. Zatim je došlo do promjene tečaja tzv. najstabilnije valute i divljanja rata. Najbolja je sljedeća spoznaja – da ste nakon 6 godina teškog ali ipak redovitog uplaćivanja anuiteta, banci dali više od 200.000,00 kn, dakle više od polovice iznosa koji ste od banke dobili (tu su naravno uračunate i kamate), a da vam je nakon toga glavnica narasla na 485.000,00 kn, dakle za gotovo 100.000,00 kn (!) i da je pred vama još 24 godine otplate. Rata se, zajedno s obaveznim osiguranjem života, popela na oko 4.000 kn. I dalje imam stalan i solidno plaćen posao, ali je moj rad potpuno obezvrijeđen, jer gotovo 70% teško zarađenog novca moram dati banci radi neke fiktivne promjene ekonomskih odnosa. Radi se o pljačkanju svih onih građana koji svojim radom pokušavaju stvoriti uvjete za dostojan život, svoj i svoje djece. Jer važno je istaknuti da za ostvarivanje kredita morate biti kreditno sposobni, dakle morate raditi i primati plaću. A naš zakonodavac dopustio je ili se pobrinuo (!) za to da gotovo sve što zaradite morate odmah dati samo zato da imate krov nad glavom. Hrvatski sabor koji donosi hrvatske zakone jedini je odgovoran za krajnje osiromašivanje hrvatskih građana. Oni će u svojoj obrani sve gore navedeno preračunati u “švicarce” (osim naravno plaće) i reći da je sve u redu. Ali činjenica je da radimo za kune, da nije došlo do značajnih promjena u cijenama 81


nekretnina i ostalih proizvoda, da plaće nisu značajnije rasle. Donošenjem Zakona o valutnoj klauzuli Sabor je obezvrijedio vlastitu valutu i rad vlastitih državljana, a time i njihovo dostojanstvo zagarantirano Ustavom. T. M. iz Rijeke, 39.g., majka, jedina s primanjima u obitelji

82

CRNA KNJIGA

10587863 2002. odlučili smo kupiti vlastitu kuću i osnovati obitelj. Podigli smo stambeni kredit u eurima na 30 godina. Budući da je kuća bila nedovršena i da smo tada već imali dvoje male djece, 2007. godine odlučili smo podići veći stambeni kredit od kojeg bismo barem djelomično adaptirali i dovršili kuću. U Zagrebačkoj banci nudili su kredite u švicarskim francima po akcijskoj kamati. Bili smo upozoreni da to može biti rizično, ali i da je švicarski franak već godinama stabilan. Slijepo i naivno vjerujući Zagrebačkoj banci da nam ne bi nudila ništa stvarno rizično i štetno, uz činjenicu da je od kredita u eurima rata švicarca bila 1.500 kn jeftinija, odlučili smo se za kredit u švicarcima. Već nakon mjesec dana rata je narasla s 4.000 kn na 4.500 kn zbog povećanja promjenjive kamate. Zbog stalnog povećanja tečaja i uvećanja kamate u listopadu 2010. zatražili smo moratorij. Moratorij je odobren na 6 mjeseci uz uvećanje glavnice za 24.000 kn. Glavnica nam je bila uvećana na iznos glavnice iz 2007. kada smo ugovorili kredit u švicarcima, kao da nismo ništa otplatili u protekle 3 godine. Nakon isteka prvih 6 mjeseci omogućeno nam je produljenje moratorija na još 6 mjeseci, ali ovaj put bez naknade. U veljači 2011. odlučili smo prodati kuću. Zbog glavnice koja je s 95.000 eura narasla na 130.000 eura, cijenu nismo mogli prilagoditi lošim vremenima za prodaju kuće. U rujnu 2011. bili smo prisiljeni produljiti rok otplate kredita za još 9 godina, jer je rata kredita postala veća od moje plaće. Od početnih 4.000 kn, mjesečna rata je bila 6.600 kn. Kuću prodajemo već godinu dana i živimo vrlo skromno od 1. do 1. u mjesecu. Ako uspijemo prodati kuću, idemo u podstanare. Sve dok su zakoni na strani banaka, kojima omogućuju promjenjivu kamatu na štetu i uz rizik korisnika kredita, nećemo zasigurno više dizati kredite. Sigurnije je biti podstanar. M.K. iz Svete Nedelje

83


10595386 Kada smo supruga i ja odlučili podići stambeni kredit kako bismo riješili stambeno pitanje, bili smo oboje zaposleni s ukupnim mjesečnim prihodima od oko 12.500,00 kn. Plaću smo primali preko PBZ-a, pa je bilo logično da se njima obratimo i za kredit. Moram priznati da smo kredit riješili u vrlo kratkom roku i bez većih poteškoća. Kredit smo uzeli u švicarskim francima jer nam je to predložio referent koji radi u banci, pa smo supruga i ja smatrali da je to dobra odluka. Kredit je realiziran u kunama i stan je plaćen u kunama. Tadašnja rata iznosila je oko 4.650,00 kn, što nam je bilo sasvim prihvatljivo jer smo podstanarstvo plaćali 1.700,00 kn, a od naših mjesečnih primanja ostajalo nam je sasvim dovoljno (kad bismo platili kredit) za ostale životne potrebe. To je bila naša računica koja je bila na duži period i koju smo tada bez većih problema mogli i održavati, tj. rate smo servisirali bez problema. Međutim 2009. god.nastaju prvi problemi i rata polako raste, tada malenih 100-ak kuna uz nekakvu promjenu kamate koja meni nije bila jasna. Nakon toga, 2010. god. moja supruga dobiva nezakoniti otkaz. Ubrzo i ja ostajem bez posla i naši problemi postaju sve veći. Rata iz mjeseca u mjesec vrtoglavo raste i sada je oko 7.100 kn. Pokušali smo nekoliko puta u banci dogovoriti nekakav poček ili bilo što, ali to je uvijek bila nemoguća misija, premda su mediji u suradnji s bankama tumačili nešto sasvim drugo (banke će nam izaći u susret, ali od toga nije bilo ništa, niti će išta biti). Sada smo u vrlo teškoj situaciji i bez pomoći mojih i ženinih roditelja ne bismo mogli plaćati rate, premda i sada imamo duga, ali nekako se ipak u zadnji čas izvučemo. Banka nam još otežava i povećava ratu jer meni i ženi svakome posebno svakih nekoliko dana šalje opomene pred ovrhu koje još dodatno naplaćuje po 50 kuna, ali vam prije toga pošalju i obavijest o dugu, i onda i to naplate 15 kn. Tako nam mjesečno nabiju još 300-ak nepotrebnih kuna troška. Znači, od banaka nema nikakve pomoći ili barem pokušaja pomoći. Oni jednostavno nemaju osjećaja za ljude, a da vam ne pričam o telefonskim pozivima iz banke svakih nekoliko dana u stilu “kad ćete platiti”, a kad platimo, onda ne zovu da zahvale. Još me zanima, kada

84

CRNA KNJIGA

ja ne bih bio dužan banci, da li bih ja njima mogao slati, recimo svakih sedam dana, obavijest kako im ništa nisam dužan i to naplatiti 50 kn? Ivan T., 41 godina iz Trogira, nezaposlen, otac dvoje djece, supruga nezaposlena

85


10596195 Ja sam kao razvedena majka s dvoje djece i liječnica u bolnici optimistično podigla kredit gotovo na doživotni rok, ali s ratom koja mi se činila podnošljivom. Sada gotovo cijela moja uža i šira obitelj osjeća nepodnošljivi strah i tjeskobu zbog ogromne rastuće rate kredita. Osim što je švicarac enormno porastao, banka je digla još i kamatnu stopu. To je prestrašno za sve nas koji smo u ovoj situaciji gdje znamo da nas se pljačka, a mi tu ne možemo ništa. NEMOĆNI SMO. T.B., Split

86

CRNA KNJIGA

10597877 Kao samohrana majka sam sebi i sinu htjela riješiti stambeno pitanje. U stalnom sam radnom odnosu, visokoobrazovana, s dobrim mjesečnim primanjima i, budući da sam razvodom ostala bez ičega, to mi je nekako bio prioritet. Tada su cijene “kvadrata” bile zaista visoke i ja sam uz pomoć roditelja uplatila 30% cijene stana, a za ostatak sam podigla kredit u Zagrebačkoj banci. Tu su mi, kao, bili najpovoljniji uvjeti – što se naravno kasnije sve obije o glavu, jer svaku povoljniju kunu itekako naplate. Najprije treba prebaciti primanja u njihovu banku i ugovoriti trajni nalog (15-og u mjesecu uopće nemam kontrolu koliko će mi skinuti s plaće), onda paket dinamična lepeza = 60,00 kuna mjesečno, i sl. Uredno (još uvijek) plaćam kredit koji je hipotekarni i svako malo dobivam obavijest o promjeni kamatne stope i novi plan otplate kredita iako me osobna bankarica uvjeravala da je to najstabilnija valuta. Sve teže podnosim taj teret. Posudila sam 85.000 eura u CHF na 25 godina i rata kredita mi doseže 6000 kuna. A.M., liječnica, specijalist dermatolog

87


10598617 Jedan sam od “SRETNIKA” koji je putem kredita kupio stan iz programa poticajne stanogradnje u Splitu, naselje Brodarica. Kredit mi je odobren od strane Splitske banke kao nositelja sufinanciranja navedenog stambenog naselja te mi je od strane iste banke kod potpisivanja ugovora o kreditu sugerirano da prvi dio kredita (156 rata) uzmem u CHF, a drugi u eurima. Kredit je isplaćen po srednjem deviznom tečaju Hrvatske narodne banke, a otplata istog kredita mi se obračunava po prodajnom tečaju. Iz ovoga je vidljivo da sam kod isplate kredita zakinut za nemali iznos koji čini razlika između prodajnog i srednjeg deviznog tečaja. Budući da je prosječna razlika između prodajnog i srednjeg tečaja oko 1%, proizlazi da moja zaštićena kamatna stopa nije više 4,99% nego 6%, što u konačnici predstavlja uvećanje kamatne stope za cca 20%. Dana 23. rujna 2011. godine Slobodna Dalmacija je objavila očitovanje većine banaka o obračunu rata kredita, gdje je vidljivo da većina banaka obračunava rate po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke. Splitska banka koristi prodajni tečaj za devize kod isplate i otplate stambenih kredita, ali da se iznimno kod stambenih kredita iz programa poticajne stambene izgradnje u suradnji s APN-om (POS) krediti isplaćuju i otplaćuju po srednjem tečaju. Iz gore navedenog je vidljivo da to ne odgovara istini jer je kredit isplaćen po srednjem, a ne po prodajnom tečaju što bi bilo sukladno Zakonu o obveznim odnosima. Brodarica, Split

88

CRNA KNJIGA

10608041 Prije 12 godina došao sam u Zagreb iz malog mjesta na moru s nadom u bolji život sa sadašnjom suprugom. Poslije 8 godina u Zagrebu te nakon mnogobrojnih selidbi kao podstanara, napokon nam se ukazala prilika podići kredit za vlastiti stan. Na putu nam je bilo drugo dijete i to je izgledalo savršeno. Počeo sam obilaziti banke i ubrzo shvatio da se svaka banka služi nekom vrstom svojih trikova kako bi pridobila stranke. Npr. akcijska kamata za prvih 6 mjeseci otplate, a ostalih 29,5 godina plaćate kamatu veću nego u drugim bankama. Nakon mjesec dana obilaženja pomislio sam da sam toliko naučio o kreditima da bih se bez problema mogao zaposliti u nekoj banci kao referent za kredite. I dok mi je u gotovo svim bankama manjkalo nekakvih uvjeta za kredit, u Zagrebačkoj banci je sve izgledalo savršeno. Ne treba mi ni jamac ni sudužnik, dovoljna mi je moja plaća i 24.000€ koje sam dobio od roditelja. Našli smo prelijepi stan za koji sam dao kaparu od 5.000 €. Nakon toga u banci je situacija već bila malo drugačija, odnosno mogao sam podići kredit samo u CHF, budući da mi je za kredit u € nedostajao prosjek od oko 200,00 kn na plaći. Nisam to želio, ali što sam mogao napraviti? Dao sam kaparu i nisam htio ostati bez tih novaca. Znao sam da će CHF jačati, ali da će mi rata s tadašnjih 3.500 kn narasti na gotovo 5.100 kn, nisam slutio ni u najgoroj noćnoj mori. Došla je i kriza, cijene stanova su počele padati, kao i plaća koja je u vrijeme podizanja kredita iznosila 6.000 kn, a sada je 5.000 kn. Nekoliko puta su od banke dolazili novi izračuni otplate kredita, naravno s većim kamatama. Pa uz sve cijene, od goriva, hrane i svih ostalih stvari koje su poskupjele od tada, život je postao neizdrživ. Iskreno se nadam da će se nešto promijeniti nabolje. Ako ne, onda žena, dvoje malodobne djece, moja majka i ja idemo na ulicu. Lijep pozdrav svima. Duško Đogo, otac dvoje djece iz Zagreba

89


10619255 Imam 43 godine, visokoobrazovana, jedno dijete. Nakon razvoda imala sam izbor: podstanarstvo ili kupiti stan. Kako sam dotada uglavnom “podstanarila”, želeći mir i stabilnost djetetu i sebi, odlučih se za kupnju jednosobnog stana (sin ima svoju sobu, ja spavam u dnevnom boravku) od 44 m2 po cijeni od 66.000 eura, pri čemu sam 13.000 dala u gotovini (koju mi je dala majka jer je prodala svoj stan), dok sam za ostatak uzela kredit u Hypo banci – jer je prodavatelj/graditelj stana imao ugovor s njima. U banci su me uvjeravali da mi je bolje uzeti kredit vezan uz švicarski franak jer je franak STABILAN, a s eurom kazaše “tko zna što će biti”. Franak je tada, 2005. godine, bio 4,73 kune. I tako sam sada u situaciji da sam od početnog preračunatog iznosa kredita od 53.000 eura plaćajući oko 400 eura mjesečno već gotovo 7 godina, dužna još oko 61.000 eura. Mjesečna rata mi je u početku bila 36% od plaće, a prošle je godine došla do 66%. Tada sam produžila rok otplate s 30 na 37 godina, tako da mi sada iznosi 52% plaće. Za golo preživljavanje mjesečno mi nažalost mora pomagati majka umirovljenica koja radi i dalje (čuva djecu), vjerovatno još ovu godinu, a što ću nakon toga ne znam. PS. Kao zanimljivost: banka mi je 2006. godine poslala obavijest o kretanju tečaja CHF i EUR (pri čemu su napisali da im je želja u redovnim intervalima obavještavati me o tome), u kojoj se vidi da nije bilo značajnijih oscilacija tih valuta u odnosu na kunu tada; franak je išao od 4,59 do 4,77 kuna. Nikada poslije nisam dobila takvu obavijest. I.Š. iz Zadra

90

CRNA KNJIGA

10624607 Poštovani, mislim da je moja priča većinski primjer “sretnika” koji su podigli kredit u švicarcima. Kredit sam podigao 2005. godine (žena je sudužnik) za stan od 67m2. Stan nije bio novogradnja. Pošto nisam imao ništa za učešće, morao sam se zadužiti za cjelokupni iznos (147.700 CHF) na 30 godina. Drugu mogućnost zaduživanja nisam mogao birati zbog kreditne (ne)sposobnosti. Problem je nastao kada su plaće počele padati (radim kod privatnika), a krediti nekontrolirano rasti. Došao sam do faze kad mi nakon otplate kredita ostaje između 500 do 1200 kn mjesečno. Smatram da je legalan prihod banke kamata koja u ovom trenutku iznosi 5,25%, a ne razlika u tečaju koja iznosi 55% zarade (kamatari su dječja igra u usporedbi s bankarskom zaradom). Pitam se koja je institucija legalna? Banka mi nije nudila nikakvu novu alternativu koja bi bila povoljnija, pa sam se raspitivao u financijskim institucijama koje rade za sve banke kako da si olakšam trenutno stanje otplate. Problem je bio u tome što nakon 6 godina urednog otplaćivanja imam veću vrijednost kredita nego u trenutku podizanja, jer bilo kakvo zatvaranje i prebacivanje u novu valutu znači i puno veću glavnicu, tj. pri dizanju kredita vrijednost je bila cca 95.000 eura, a danas je 110.700 eura. Upomoć!!! Davor B., ing. prometa, 37 godina, otac jednog djeteta

91


10636929 2007. odlučili smo podići kredit jer nam je bilo dosta podstanarstva, a djeca su rasla i trebala su svoj prostor. Iako skeptična prema dugovima, ipak sam se odlučila razmotriti mogućnosti, i s “povjerenjem” otišla u Zagrebačku banku jer mi je nekako bila najbliža (ustvari ne znam ni sama zašto, sad kad se sjetim). Gospođa koja me primila bila je jako ljubazna, toliko da sam skoro sebe prekorila zbog prijašnje odbojnosti prema kreditima i bankama. U jednom trenutku sve je izgledalo moguće, moja primanja su pokrivala ratu kredita, ona sva pozitivna ohrabruje me i dalje i dalje, ni jednom riječju ne spomenuvši moguće scenarije koji su bili u ugovoru toliko sitno napisani da ih nisam ni pročitala, jer – vjerovala sam gospođi osobnoj bankarici, to je njezin posao, ona ga dobro radi i govori mi kako će biti (sve će biti “ko beba” – tako je tada rekla, još mi odzvanjaju njezine riječi). U to vrijeme stanovi su bili na vrhuncu s cijenama, što nismo znali jer naši analitičari umjesto da informiraju javnost o stvarnim kretanjima i o onome što nas očekuje, i političari umjesto da reagiraju da se spriječi kunocid, oni zamajavaju narod i prodaju maglu. O tome kako me je gospođa osobna bankarica “nagovorila” na valutu u CHF neću govoriti – to je na kraju “moj izbor”, no tako raditi posao stvarno nikad ne bih mogla. Postoje ljudski pristupi, postoji čovjek, a ne samo njezino radno mjesto i njezino osobno napredovanje, jer sve je to povezano. Oni su smišljeno sve ovo izrežirali, a mi smo kolateralne budale koje će moguće ostati bez stanova, a u drugom koraku vidjet ćemo i što piše u sitnim navodima gdje ćemo i poslije toga moguće biti opet dužni jer je franak narastao, stanovi su pali, a razliku ćemo opet plaćati mi obični, naivni, blesavi i nesretni ljudi koji su u ovom procesu pljačkanja od strane banaka, napredovanja njihovih službenika i snalaženja naših političara za svoju fotelju, osvijestili rješenje da svoju djecu pošto-poto isprate u neku ljudskiju zemlju Dada F., Zagreb

92

CRNA KNJIGA

10653364 Početkom 2005. godine trebao mi je kredit za izgradnju kuće. U tom periodu bila sam na porodiljnom dopustu te sam porodiljnu naknadu dobivala preko Hrvatske poštanske banke na štednu knjižicu. Prije odlaska na porodiljni bila sam korisnik tekućeg računa u PBZ-u. Inače sam diplomirani inženjer i zarađujem mjesečno od 6-8 tisuća kuna, u to vrijeme imala sam 28 godina. Kod odluke za kredit najprije sam se raspitala kod moje tadašnje banke (PBZ-a), međutim oni su mi rekli da mi, dok na njihov račun ne sjednu moje tri plaće, ne mogu odobriti kredit bez obzira što sam od svog poslodavca dobila potvrdu da sam stalno zaposlena i da ću se ponovno vratiti na posao. Sljedeće što sam učinila bilo je da sam se počela raspitivati i kod drugih banaka. Dolazim u tadašnju Slavonsku banku, a sadašnju HYPO banku, i oni mi kažu da im to što sam na porodiljnom nije važno. Njima samo treba od poslodavca potvrda da sam stalno zaposlena i da im donesem zadnja tri izvoda od svoje plaće. Nudili su mi i kredit u eurima i kredit u francima, s velikim naglaskom da mi je u francima povoljniji. Ja sam se tada odlučila za kredit u francima pod sljedećim uvjetima: kredit je hipotekarni (zalog je stara roditeljska kuća koja je tada bila procijenjena na 600.000 kuna), promjenjiva kamatna stopa, moram biti njihov korisnik tekućeg računa sve dok imam kod njih kredit, jer ako prestanem biti korisnik njihovog tekućeg računa podići će mi kamatu za 2% , moram biti korisnik VISA elektron kartice za sve vrijeme dok traje kredit i moram svake godine kod Croatia osiguranja plaćati osiguranje hipoteke. I tako sam ja 1.7.2005. godine podigla kredit u iznosu od 70.000 CHF na rok otplate od 20 godina s kamatom od 4,90%. Tadašnja vrijednost tih 70.000 CHF je bila 330.000 kuna (samo za usporedbu, danas veljača 2012. godine, ja sam još dužna 340.000 kuna glavnice na taj kredit). Prva moja rata u kunama bila je 2.150,00 kn. Nakon dvije godine ja dolazim ponovno u banku i tražim još jedan kredit. Banka mi na konto iste hipoteke odobri kredit na 10 godina u iznosu od 23.000 CHF. 1.6.2007. počinjem otplaćivati taj kredit s kamatom od 4,40% (rata u kunama je bila 1.050,00 kuna). I ja to tako uredno plaćam, a onda 1.12.2007. u moj poštanski sandučić dolaze novi otplatni planovi gdje kamatna stopa ide na 5,40%. 93


Zatim 1.1.2009. opet novi otplatni planovi gdje kamata ide na 6,00%, a onda 1.6.2009. novi otplatni planovi, gdje moje kamate idu na 6,75%, pa je tako rata za prvi kredit skočila za 2.500,00 kn, a za drugi kredit za 1.270,00 kuna. (Tada još uvijek nisu bile velike razlike u tečaju). SADA ONO NAJZANIMLJIVIJE! U svibnju 2010. godine u razgovoru na ulici s jednom svojom kolegicom ja saznajem da se HYPO banka „ZABUNILA“ i da kamata na stambene kredite kod njih ne smije biti veća od 6,20%, ali ako osobno ne dođem u banku i ne kažem da sam došla potpisati SUGLASNOST ZA SNIŽENJE KAMATE oni mi neće sniziti kamatu. Nakon tog našeg razgovora odlazim u banku kod svog osobnog bankara i saznajem da je to ŽIVA ISTINA. 1.6.2010. godine banka mi snižava kamatu na 6,20%, a od 1.12.2010. godine banka mi sama šalje nove otplatne planove za sniženje kamate na 5,95%. To je kamata koju imam i danas. U međuvremenu dolazi do velikih tečajnih razlika, tako da mi je danas rata na prvi kredit oko 3.000,00 kn, a na drugi 1.500,00 kn, što je povećanje od 40% na oba kredita. S poštovanjem, vaša članica Udruge Franak! Ivana K. iz Donjeg Miholjca

94

CRNA KNJIGA

10653449 Stambeni kredit u iznosu 121.680 CHF podigla sam 2007. godine u PBZ-u, da bih nakon godina podstanarstva napokon riješila stambeno pitanje. Roditelji su dali hipoteku na obiteljsku kuću jer moja primanja nisu bila dovoljna za osiguranje kredita. 2007. godine rata je bila 2.700,00 kuna. Sada je oko 4.200,00 kuna, a bila je i 4.500 kuna. Prošle godine nisam radila pet mjeseci pa su mi roditelji isplaćivali kredit da nam banka ovrhom ne oduzme obiteljsku kuću. Sada sam ponovo zaposlena, ali sve teže podmirujem kredit. Ana Jurišić

95


10753916 Suprug i ja imali smo mali stan u vlasništvu. Željeli smo nešto bolje napraviti za svoju obitelj te smo prodali stan, digli stambeni kredit u Hypo banci u CHF 134.000,00 na 30 godina, s time da je suprug radio u privatnoj tvrtki, a ja u državnoj te smo imali normalna primanja za vraćanje kredita. U međuvremenu, suprugu je posao opao i 2008. godine počinju problemi, da bi početkom 2010. godine suprug ostao bez posla, čime počinju problemi s otplatom kredita. Radio je u tvrtkama s malim plaćama, koje su mu i dan-danas dužne, ja kao sudužnik radim u državnoj firmi, ali ni tu nisu primanja velika. 2010. godine pristali smo na moratorij jer nismo mogli otplaćivati kredit, a i dan-danas smo u problemima. Došlo je do ovrhe, meni su plaću blokirali i nešto malo otplaćujemo, no nedovoljno. Banka nas svaki mjesec naziva i pita za namirenje duga. Stan se prodaje od 2008. godine. Veličina stana je 120 m2. Teško se prodaje, čak smo se i psihički razboljeli. Tu i tamo nešto radimo kako bismo preživjeli. Imamo dvoje djece, jednog studenta i jednog srednjoškolca. Oni tu i tamo rade za svoje potrebe. Znamo da nismo jedini u takvoj situaciji, ali ovo treba izdržati, i psihički i fizički. Rata nam je skočila s 2.900 kuna na 5.100 kuna, ovisno o kamatama i tečaju. Nadam se da nam možete vi kao Udruga nekako pomoći. U stvari, spremni smo krenuti od nule, samo da ima posla i da možemo stvarati. Ksenija i Đino iz Viškova

96

CRNA KNJIGA

10768894 Zbog proširenja stambenog prostora odlučili smo podići stambeni kredit. Najpovoljnijom nam se činila Privredna banka, a osobna bankarica nam je preporučila kredit u francima kao najpovoljniji na tržištu. Objasnila nam je da može doći do povećanja valute do 18%. Podižući kredit računali smo na trećinu plaće i eventualni porast valute. Prvih 6 mjeseci nam je rata bila 3.890,00 kn, da bi nakon toga uslijedilo prvo podizanje kamata. Iza toga su tri puta dizane kamate po 0,5%. A onda divljanje tečaja franka, tako da nam je rata otplate uvećana za dramatičnih 50%. Do sada smo se snalazili, pomagali su nam roditelji, međutim ni to nije više moguće. Banke nisu u redu prema nama klijentima, trebale su nam napraviti konverziju u eure na dan dizanja kredita. Vi kao Udruga Franak ste nam posljednja nada Ljubica Ćorić, umirovljenica iz Zagreba

97


10788438 2006. godine odlučili smo se preseliti iz Bjelovara u Istru te kupiti vlastiti stan. Suprugova firma je u to vrijeme bila u blokadi pa on nije bio kreditno sposoban, tako da smo birali banku u kojoj bi kredit bio odobren samo na temelju moje plaće i hipoteke na stan. Prije svega, željeli smo izbjeći jamce, tako da nam je takav kredit odobrila Hypo banka u Sesvetama. Podigli smo 79.000 CHF, što je odgovaralo otprilike cifri od 48.000 eura. Prva rata po akcijskoj kamatnoj stopi (kredit za mlade), bila je 1700 kn, plus životno osiguranje od 5800 kn godišnje, što je u usporedbi s kreditom u eurima bilo prihvatljivo, odnosno u okviru naših mogućnosti. Sve smo plaćali uredno i bili zadovoljni, a u međuvremenu smo podigli kredit i za renoviranje stana, što sa dvije relativno dobre plaće od po 5000 kn svaki, nije bio nikakav problem. Nažalost, nevolje su počele 2010. godine, kako s kreditom, tako i s našim brakom. Sada sam rastavljena, stan je ostao meni pošto uzdržavam dvoje malodobne djece, a imam kredita oko 4000 kn na mjesec, dok mi je plaća još uvijek ostala ista, pa vi prosudite. Najžalosnije je da sam dužna puno više nego što sam dobila, pa pretvaranje u eure ili kune ne dolazi u obzir. Za sada sam iskoristila mogućnost moratorija na 6 mj. te poslala zamolbu za još 6, koja je još u procesu. Stan pokušavam prodati i kupiti manji, no tu je kriza pa to vjerojatno neće biti moguće. Ostaje mi opcija stavljanja podstanara i preseljenja mami s 35 god. i dvoje djece, što je daleko od idealnog. Ili nada da će se desiti neko čudo (s kojom još uvijek živim), jer “nada umire posljednja”, zar ne? V.R., Labin

98

CRNA KNJIGA

10802987 Pokušat ću ukratko opisati našu priču o hipotekarnom kreditu u CHF-u. Suprug i ja bili smo jamci po tri kredita i kako su se nositelji kredita oglušili na svoje obveze plaćanja, (jedan je nestao netragom, a drugi nas je prestao poznavati), moj suprug i ja smo odmah bili uhvaćeni u mrežu banaka. S obzirom na to da nismo imali izlaza (jer prijetnje lihvara su ništa prema onome što čine banke s jamcima), mi smo ta tri kredita objedinili u hipotekarni kredit i, naravno, stan u kojem živimo stavili pod hipoteku. Kad smo pitali djelatnicu u PBZ-u u Krapini možemo li dobiti kredit u eurima, ona je rekla “u francima ili ništa”. S obzirom na to da smo bili u bezizlaznoj situaciji, naravno da smo pristali. Bilo je to 23. lipnja 2006. godine. Kredit je iznosio 42.000,00 CHF. U međuvremenu sam otišla u mirovinu. Imala sam 58 godina i 35 godina radnog staža, a suprug je već bio u mirovini. Svi znaju što se dogodilo s francima i naša rata je porasla za 1.000,00 kn. Ne želim biti melodramatična, ali naš život je pretvoren u noćnu moru i bezizlazje. Prije tri mjeseca smo stoga produžili rok otplate na još pet godina i tako preživljavamo. U međuvremenu, jedan nositelj kredita se pojavio, ali ne pada mu napamet da pomogne. Umirovljenica iz Velikog Trgovišća

99


10828452 Kredit smo dizali kao mladi bračni par s dobrim primanjima, zaposleni u državnim službama. Ipak, po visini primanja nismo zadovoljavali uvjete za stambeni kradit bez jamaca u eurima, već samo u švicarskim francima, i to u jednoj banci, PBZ-u. Prema svim tada potpisanim kolektivnim ugovorima, naše plaće su sljedećih godina trebale rasti, pa je i to bio dodatni poticaj da se odlučimo za kredit koji bi iznosio do 25% primanja našeg kućanstva. I tako smo dignuli kredit u švicarcima na 30 godina uz hipoteku, bez jamaca, sa “super povoljnim kamatama za mlade”. Samo je prva rata kredita iznosila svotu koja je bila očekivana, nadalje je svaka bila sve veća... Banka je usporedo s porastom tečaja, podizala i kamate, tako da je prva rata iz 2006. godine sada gotovo 65% viša. A tada su i plaće državnih službenika nekoliko puta smanjivane, tako da su sada oko 15% niže nego 2006., umjesto, kako je bilo planirano kolektivnim ugovorom, oko 15% više nego onda. Uz to se povećao i broj ukućana. A povećali su se i troškovi stanovanja, režija i općenito, života. Stan prodati ne možemo jer je tržište prezasićeno praznim stanovima, a sve da ga sada i prodamo, čak i po višoj cijeni od one koja je bila 2006. godine, nakon 6 godina otplaćivanja kredita, da bismo pokrili cijeli kredit, trebali bismo platiti još dodatnih 20.000 - 30.000 EUR! Znači, u 6 godina otplaćivanja i životarenja, sada smo dužni još 25% više nego je uopće ukupan iznos dignutog kredita!!! I eto nas tu gdje jesmo.... Visoko obrazovani, sa solidnim primanjima, umjesto da uživamo u svome stanu kao mala mlada obitelj, trenutačno pokušavamo skrpati kraj s krajem radeći dodatne poslove noću, vikendom, i kako znamo i umijemo. Napominjem da je stan prosječan, u malom gradu (odselili smo se iz Zagreba upravo da bismo kupili jeftiniji stan, jer u Zagrebu tada nismo mogli kupiti niti garsonjeru!), znači nikakav luksuz, običan stan dostatan za normalan život četveročlane obitelji... Toliko o poticanju mladih, o posebnim ponudama “poticajnih” kredita samo za mlade, o natalitetu, brizi države za svoje građane, bankarskom poštenju... Mlada obitelj bez perspektive i vjere u ovu državu

100

CRNA KNJIGA

10831009 Žena i ja podstanari. Dijete na putu. Tražimo stan. Obilaze se banke. Ja imam višu plaću, pa se odlučujemo da na mene glasi kredit, a žena neka bude jamac, ako je potrebno. Nađemo odgovarajući stan i odlazimo u banku po kredit. ZABA. Službenica izbacuje mogućnosti. Svodi se na biranje između švicaraca i eura. U švicarcima ne treba jamac, pa nam službenica sugerira da bi to bilo u našem slučaju zgodnije. Na upit o mogućim rizicima, odgovor je bio da se može uvijek prebaciti u eure. Nakon par rata kamate rastu, a nakon godine dana plaća pada za 20%, pa se švicarci dižu i sada si žena i ja ne možemo priuštiti ni cipele, a računi se ne plaćaju redovito. Troškovi hrane su svedeni na minimum. Otac dvoje djece iz Zagreba

101


10839763 Za dovršenje obiteljske kuće bio nam je neophodan stambeni kredit i bez predhodnih detaljnih provjera svih banaka, a po preporuci prijatelja, obratili smo se djelatnicima Zagrebačke banke, poslovnica Šibenik, sa zahtjevom da nam je potrebno 60.000 eura kako bismo “zaokružili” priču zvanu projekt dovršenja (napokon) našeg staništa. Preljubazno osoblje nas je sa strašću uputilo da MORAMO uzeti kredit u švicarskim francima! Samo i isključivo u francima, jer je to pravi i jedini put, najbolji. Samo franci i franci, jer upravo su oni najpovoljniji za klijente. Poslije ovako eksplicitih uvjeravanja osobnog bankara, pristala sam da mi se ipak ugovori kredit u francima o kojima nisam znala ama baš ništa. Inače, bankarski sustav mi je nepoznato područje i kako ne povjerovati u najbolje pobude, informacije i sugestije profesionalaca iz bankarskog sustava. Upravo ova glupost i naivnost moju je obitelj stajala kmetskog položaja u koji sam upala zahvaljujući “bankarskim stručnjacima”. Vrhunac cinizma sam doživjela kad je franak počeo “ludovati” i kad sam direktora podružnice (kojeg osobno poznajem ‒ I.B.) upitala za savjet kako izići iz kmetskog položaja glede mjesečnih rata vezano za stambeni kredit, on mi je odgovorio da sam upravo zbog vlastite pohlepe za jeftinijim kreditima sebe dovela tu gdje jesam!!! Još sam pod dojmom ove eklatantne bezobraštine bankarskog osoblja, ali to je na žalost samo moj problem... Predragi kmetovi banaka, sanjam dan kad će se podići tužba protiv ove “legalne” pljačke malog čovjeka. Srdačno! Anita Škugor Kodžoman

102

CRNA KNJIGA

10849786 Kredit sam podigla 2005. godine kako bih riješila stambeno pitanje. Izabrala sam PBZ jer su u to vrijeme snizili kamatu i činili mi se povoljniji nego drugi. Iako sam se prije podizanja kredita nastojala što bolje raspitati o svim uvjetima, svaki put kad bih došla bilo bi nešto novo, a kompletnu sliku o svemu sam dobila tek kad je sve bilo gotovo. Nitko mi nije ponudio izbor roka otplate, već su stavili na maksimalnih 25 godina, nitko mi nije spomenuo mogućnost podizanja kredita u eurima. Nisam mislila da ću nakon 6,5 godina otplate biti dužna 70.000 kn više nego što sam podigla. Zatražila sam u banci mogućnost da kredit otplaćujem uplatom franaka, što mi je odbijeno kao neisplativo jer bi banka te franke prebacila u kune pa kune opet u franke. K. R., Osijek, 37 god.

103


10854942 Bilo je to ne tako davne 2007., bili smo puni entuzijazma i spremni da stvorimo svoj krov nad glavom... Moj tadašnji dečko, danas muž, i ja odlučili smo kupiti stan u malom mjestašcu u Istri, za tada prihvatljivih (u protuvrijednosti) 53.000 EUR. Naravno, digli smo ga u švicarcima jer su moja i njegova plaća samo to dozvoljavale, htjeli smo unutar te svote i mali dio nenamjenskog kredita pa se sve nekako dobro posložilo i krenuli smo u realizaciju. Te 2007. god., kamata mislim da je bila 4,50%, a početna rata 2.000 kn. Savršeno. Ostajalo je na mojoj plaći dovoljno za život, račune, sve naše potrebe... U međuvremenu smo dobili dijete, došla je kriza, plaća je počela padati, a kamate rasti. Mjesečna svota za kredit je u ovih 5 godina narasla točno za 1.300 kn, tako da danas imam ratu koja premašuje 3.300 kn, a u doba divljanja švicarca dolazila je i do 4.000 kn. Šta da kažem... Sva sreća da moja plaća još uvijek podnosi tu svotu, ali ostaje nam sve manje za životne potrebe i ostale račune. A najžalosnije je to što smo u startu uzeli tu svotu kako bi nam ostalo dovoljno za normalan život... ali danas to više nije dovoljno. Računi se plaćaju kako stignemo jer gotovo sve ode na stambeni kredit. Bojim se što će biti ako mi plaća jednog dana ne bude dovoljna za kredit, a neću stan moći prodati! Što ako švicarac opet počne divljati? A banka u kojoj smo dignuli kredit (Hypo banka), naravno nema nikakva rješenja, dapače, ima toliko loše djelatnike da mi je muka uopće ući u banku zbog njih. Par sam puta odlazila po informacije i pitanja, ali ništa pametnija nisam izašla. U nadi da će biti bolje, zbog svih nas... Pozdravljam vas... J.M., Pula

104

CRNA KNJIGA

10894587 Htjela bih samo napisati nekoliko rečenica. Kredit koji sam digla 2007. više je nego lihvarski. OTP banka je smišljeno, manjim kamatnim stopama privlačila klijente, a onda bi ih već nakon mjesec, dva, postepeno povećavala. Krajem 2010. ostala sam bez posla, bez prava na novčanu naknadu, ali i bez prava na socijalnu pomoć jer, naravno, posjedujem kuću. Početkom 2011. odlučila sam prodati kuću kako bih se riješila kredita, ali to je nemoguća misija jer tržište nekretnina je mrtvo. Povremeno uspijem dobiti poneki honorarni posao, ali to je samo za preživljavanje. U lipnju mjesecu FINA mi je blokirala račun zbog duga u OTP banci, a kako sam honorarac, s računa uzmu i zadnju lipu. Nakon višemjesečnog dopisivanja s bankom, jedino što sam “uspjela” (ako se to tako može nazvati), jest dogovoriti reprogram kredita, i to na sljedeći način: da dosadašnji dug otplatim u tih godinu dana koliko je kredit u tzv. mirovanju, a u tom mirovanju svaki mjesec podmirujem SAMO kamate koje iznose otprilike oko 400 €. Zamislite kakav je život kada ostanete bez redovitog primanja, s hipotekarnim kreditom koji više ne možete otplaćivati, bez mogućnosti da u skorije vrijeme prodate kuću, najčešće bez ikakvih sredstava za život. Recite mi tko je dozvolio da čovjek u ovoj državi ostane bez ikakvih ljudskih prava, dok institucije oko nas mogu raditi što hoće dok vam ne isisaju i zadnju kap krvi. Htjela bih još samo napomenuti da sam podigla kredit od 70.000 €, a s povećanjem kamata sada banci moram vratiti 160.000 €. Sa štovanjem, E.F.

105


10916805 2005. godina, kredit za mlade, ZABA, u dvije različite poslovnice dobio sam različite informacije, da bi se ispostavilo nakon što sam zakapario stan, da ne mogu kredit dići u EUR već isključivo u CHF, jer nisam kreditno sposoban unatoč plaći u državnoj službi. Nakon što mi je odobren kredit, tražili su me još i jamca i sudužnika, plus depozit od 10% te životno osiguranje i hipoteku na nekretninu. Danas mi je jasno da je to čista pljačka. Prva rata mi je bila 1950 kn, da bi postepeno, u roku dvije godine, skočila na 3500 kn. Trenutno sam u moratoriju koji ističe 1.7. i refinanciranju od strane banke, s produženim rokom trajanja kredita i većom glavnicom. Glavnica mi je sveukupno skočila s 350.000 kn (50.000 EUR) na 520.000 kn. D.M., profesor

106

CRNA KNJIGA

10959756 Htjela sam vlastiti stan i pokušavala, s obzirom na to da sam stalno zaposlena i s redovnim primanjima, u raznim bankama podići kredit. Nisam odbijena jedino u Volksbanci, ali pod uvjetom da kredit bude u CHF. Ni u kojoj drugoj valuti moja sredstva nisu bila dostatna. Imala sam plaću od 5000 kn bez ikakvih obustava na njoj. Dobila sam kredit na rok od 30 godina, koji sam hitno morala potpisati (kako je naknadno utvrđeno), dan prije sklapanja ugovora s Vladom o “1/3 plaće”. Sada, nekoliko godina kasnije, rata kredita porasla je na 3000 kn i bojim se da neću još dugo ovako izdržati. Najveći problem je u činjenici da bih, ukoliko bih kojim slučajem mogla zatvoriti kredit, za otplatu ovog trenutka morala platiti gotovo tri puta više nego što sam dobila, zbog razlike u tečaju. Razmišljam dati otkaz, predati stan banci i otići u inozemstvo trbuhom za kruhom. Jer molila sam ih za moratorij, za smanjenje rate, za razumijevanje. Bezuspješno. R.M., 35 god

107


11023528 Stambeni kredit smo podigli 2007. god. Suprug nositelj kredita, ja sudužnik. Podigli smo 105.000 €. Naravno, kredit je u CHF, ali lakše mi je govoriti u eurima. Rata je s početnih 4.200 narasla na 7.000 kn. U međuvremenu sam završila na burzi, suprug je s 1.1.2012. POSLAN u mirovinu. Još uvijek koristimo dozvoljeni minus koji trebamo nadoknaditi do kraja lipnja. Otkuda, ne znam. Život nam se pretvorio u pakao. Jedemo samo ono što je najpovoljnije, ništa ne kupujemo, školujemo srednjoškolca. Nema za džeparac, a i ne traži NIŠTA. Izuzetno je dobar učenik. Hvala Bogu. Stan smo kupili jer smo željeli djeci (imamo i starije dijete koje je u braku i ono je na burzi, i unuka) priuštiti da žive kao ljudi. Stalno smo u minusu, i to podebljem. Snalazimo se svakako. Svaku kunu čuvamo za otplatu kredita. A jedemo ono što MORA MO. Do sada smo otplatili PREKO 360.000 kn, a kredit je s početnih 105.000 € (kredit je u CHF) NAKON SEDAM GODINA OTPLATE narastao na 142.000 €. Hej, platili smo preko 50.000 € i još dugujemo više za 37.000 €! Podatak je točan, bila sam u RBA banci prije 2 dana. Predali smo zahtjev s 1.3.2012. za reprogram kredita na 1 god. nadajući se da će se nešto dogoditi s našom državom, propisima, odlukama i poštenjem. A da li ga uopće ima? Državu nije briga, banke još manje, a LJUDE nitko i ne sluša. Još nam samo preostaje štrik oko vrata. Ali ako to učinimo, tko će brinuti o djeci i tko će otplatiti kredit? Znači plivaj dalje dok si živ. Kredit je do 2032. god. Htjeli smo dobro, a učinili smo zlo svojoj djeci, a i sebi. Oni više nemaju djetinjstvo, mladost, mi nismo roditelji kakvi bismo trebali biti. Možeš li i ostati normalan poslije svih ovih napisanih riječi? U RBA su nas savjetovali da podignemo kredit u CHF jer je to najpovoljnije, najbolje, švicarac je valuta koja je najstabilnija. Tada nisu davali kredite u kunama. Zbog godina života smo podigli kredit u RBA. Jedino su oni tada davali kredite na duži rok. Ostali do 65 god. maksimum. Suprug je dobro zarađivao, ja sam imala SIGURAN i stabilan posao u privatnoj tvrtki. Nakon toga se sve urušilo. Ja sam završila na burzi, supruga su poslali u mirovinu. Mlad je i može raditi, ali posla nema niti za one koji su završili jučer, a kamoli za one s 50 god. Što dalje? Živjeti, tj. životariti, vjerovati u bolje sutra i kemijati svaki mjesec 108

CRNA KNJIGA

kako namaknuti za ratu. Dospijeće plaćanja kod RBA je zadnji dan u mjesecu. Mi plaćamo 10-og u narednom. To je krajnji rok uplate, jer od 11-og dana RBA šalje opomene i to naplaćuje. Nisam više normalna. Još nas zdravlje pomalo služi. Živci su nam na kraju. Niti suprug niti ja ne spavamo, noć je duga, preduga. Znate kako je to kada legnete u ponoć, a probudite se u 1 ili ranije. I nikako da svane! A samo smo htjeli dobro sebi i djeci. Znali smo da kredit treba plaćati, znali smo da je nepovoljan, da će nam puno uzeti za kamatu. Bili smo spremni na to. Ali da ćemo otplatiti 50.000 € nakon 7 godina i da će kredit narasti još za 37.000 €, da li je to itko normalan mogao očekivati i planirati? Zar to nije lopovluk? Naši su roditelji dizali kredite, uredno ih otplaćivali i uspijevali nekako živjeti. A naši unuci i praunuci se NIKA DA neće izvući iz ovoga ropstva. I nitko, baš NITKO u ovoj našoj državi ne želi to rješavati. Neka nam vrate početne postavke kredita. Neka ostane dug kakav je bio na početku otplate i podnijeli bismo i podizanje (naravno puno puta tijekom ovih 7 god. neopravdanog dizanja kamata), ali izračun u CHF, e to je BEZOBRA ZLUK banaka i sprega s državom. Kako to drugačije objasniti? Pomozite nam da kao udruga podignemo glave iznad vode i ne završimo svi na omči, u duševnoj bolnici ili rasturenih i uništenih života (mada ni sada nismo daleko od toga) te uništenih brakova. Stalno se svađamo i prepiremo u kući, suprug i ja. To nam ne pomaže, truje nam život. Vezani smo jedan na drugog, čak se ne možemo niti rastati (ako do toga ikada i dođe). Jer kako otići od partnera, i ako vam nije dobro. Što će on s kreditom? Da se netko od nas dvoje ubije, što bi onaj drugi s kreditom? Što bi djeca s kreditom? Otkuda bi ga plaćali? Što bi naši unuci s našim kreditom i željom da imaju svi krov nad glavom? MOLIM VAS UČINITE NEŠTO za nas poštene, koji smo samo htjeli dobro. Nismo željeli ništa ni od koga. Htjeli smo riješiti stambeni problem. A stvorili smo za sebe i sve oko sebe PAKAO. Učinite nešto za nas male, poštene ljude koje su banke zarobile u sprezi s financijskom mafijom i političarima. A kada smo mi dizali kredite, NITKO nas nije upozorio, a naročito ne iz HNB-a guverner Rohatinski, da je to preopasno i prerizično. O čemu on to priča i kome? Zar bi odrastao 109


čovjek sam sebi uništio život da je netko stao, rekao na TV-u i u novinama „NEMOJTE LJUDI DIZATI KREDITE“? Pogotovo ne u vremenima koja se očekuju. Ma svašta! Nitko pri zdravoj pameti to ne bi uradio. I zato gospodo političari, bankari i ostali, ne pravite više budale od nas. Nemojte se bogatiti na leđima naše djece, unuka, praunuka. Osigurali ste sebi debele plaće, bonuse i tko zna što sve još. Kako možete uopće spavati znajući što ste učinili tolikim obiteljima u RH? Ima Boga! Jednom će sve doći na naplatu. Jedino se još uzdam u Njega. Što mi drugo preostaje? Vaša mi je Udruga svjetlo u tami i daje mi nadu da ipak ima budućnosti i za moju obitelj. Psihički i financijski uništena mama iz jedne hrvatske obitelji. mama, glavni krivac za obiteljsku agoniju

110

CRNA KNJIGA

11110983 U prosincu 2006. podigao sam stambeni kredit kod PBZ. Kako sam radio vani, imao sam dobra primanja, ali nisam imao jamce i nisam bio komintent banke te mi je po preporuci agencije za prodaju nekretnina preko koje sam kupio stan sređen kredit u PBZ banci. Kredit je bio u CHF, u protuvrijednosti od 90.000 EUR, i to na 15 god. s kamatom od 4,65%, i rata je iznosila cca 1.200 CHF ili po tadašnjem tečaju oko 5.500 kn. Nakon godine dana zbog bolesti, a kasnije i smrti roditelja, po odobrenju firme, dobio sam neplaćeno. Nakon nekoliko mjeseci uslijedio je otkaz pa sam se zaposlio u Hrvatskoj, a plaća mi je bila u visini rate kredita. Nakon toga sam otvorio vlastiti obrt. Plaćao sam kredit četiri godine dok tečaj CHF nije premašio moja primanja te sam u dogovoru s bankom prekinuo (uvjetovano) životno osiguranje i nastavio plaćati kredit. Uskoro je CHF toliko skočio, da nakon 4 i pol godine nisam bio u mogućnosti u cijelosti plaćati ratu te sam uplaćivao manji iznos, koliko sam mogao. Sve sam prodao, od motornog vozila pa do namještaja (spavam na podu u vreći za spavanje), ali nisam mogao pokriti dospjele rate. U banci nisu bili za suradnju, tj. odgovoreno mi je da ako želim mijenjati uvjete (produženje roka i sl.) moram prekinuti sadašnji ugovor i predati zahtjev za novi, koji banka ne mora odobriti! U međuvremenu mi je banka blokirala sve račune i prijeti ovrhom ako MOMENTALNO ne uplatim cijeli iznos duga. Kako je recesija zahvatila i mene kao obrtnika, posao mi je propao i hranim se od majčine mirovine. U banci su me izvijestili da će mi ovrhom stan biti oduzet i prodan na dražbi i to po trenutnoj vrijednosti koja je 30% manja od vrijednosti stana koja je procijenjena na dan sklapanja ugovora te da po zakonu imaju pravo stan prodati za 50% od te umanjene vrijednosti. Zanima me kako kredit koji sam dobio u visini 90.000 EUR, od kojeg sam otplatio 55.000 EUR, u ovom trenutku može još iznositi preko 100.000 EUR? Kako je moguće da stan koji je kompletno adaptiran ne vrijedi više od početne vrijednosti, već (prema objašnjenju banke) vrijedi, po sadašnjoj situaciji kad su cijene nekretnina niže za 30%, cca 70.000 EUR, odnosno ako se proda po najnižoj cijeni od 50%, 35.000 EUR te ću još biti dužan banci 65.000 EUR? Kako zatvaram obrt i nemam ništa u vlasništvu te 111


se prijavljujem na Zavod za zapošljavanje, od čega banka misli uzeti novce, kad su me već ogolili do kosti? Imam 53 god. i ne znam tko će me zaposliti. Pisao sam Predsjedniku RH, Josipoviću, koji me uputio na Milanovića. Pisao sam i Milanoviću, Liniću, Rohatinskom, da mi objasne zašto Vlada nije stala na kraj otimačini koju provode banke i sustavno osiromašuju građane, no nitko mi nije odgovorio. Ne znam kako ću preživjeti niti što mi je raditi, ali znam da sam kao hrvatski branitelj nekad bio ponosan, a sad se sramim domovine u kojoj Ustavom zagarantirano pravo na rad i slobodan život ne mogu ostvariti i želim otići što dalje, a hrvatsko državljanstvo vratiti. V. V., ing. iz Rijeke

112

CRNA KNJIGA

11128839 Uzela sam stambene kredite u Zagrebačkoj banci na 30 god., i to: 2005 god. 35.783,00 CHF koji je tada koji je iznosio 23.000 EUR i 2006 god. 63.576,00 CHF u iznosu od 40.000 EUR. U zalog sam dala stan koji je trebao biti garancija za otplatu kredita. Početna rata bila je ukupno 2.330,00 kn, a sada iznosi 3.370,00 kn. Moja mjesečna primanja ostala su ista, a kada sam bila na porodiljnom, zatražila sam mirovanje kredita, ali mi je bankarica rekla da se to ne isplati. Uopće nisam bila obaviještena o besplatnoj konverziji koja se radila 2008. Kada sam 2009. god. zatražila konverziju, gospođa mi je objasnila da se to ne isplati budući da bih imala nekoliko tisuća eura veće dugovanje u odnosu na sadašnji kredit i ratu u EUR. Kredite s valutnom klauzulom u CHF SU SVAKI DAN REKLAMIRA LI, ČAK MI JE I BANKA RICA savjetovala da ih uzmem, a sada mi govori da sam znala ono što potpisujem. Živčana sam jer svaki mjesec moram izdvajati 900-1000 kn više za istu ratu kredita. 1000 kn bih komotno mogla potrošiti na dijete kojemu ne mogu sve priuštiti, a i životni troškovi su porasli. Napominjem da mi u banci nisu ni na koji način izašli u susret. Ovo je postala moja noćna mora. Svakodnevno pratim kretanje CHF i gledam kad će tečaj malo pasti da mi bude lakše, međutim to se ne dešava. Banke su znale da će takvi krediti biti profitabilni za njih, a nas građane odvesti u siromaštvo. A i država po tom pitanju nije ništa učinila. Očajna sam. Ekonomistica iz Umaga

113


11137517 U ožujku 2007. god. u RBA sam podigao stambeni dugoročni kredit za adaptaciju obiteljske kuće u iznosu od 30.000 €, a za njega sam se odlučio zbog puno manje i povoljnije kamate u CHF nego u €. Zdrav razum mi je govorio da je povoljnija manja kamata! Nakon svih turbulencija s iznosima kamata, rata i visine tečaja, u studenom 2011. god. sam kod kuće izračunao da sam za taj period dao u ratama više od 10.000 €. Otišao sam u banku i zamolio djelatnicu da mi hipotetski izračuna da s tadašnjim danom želim zatvoriti, tj. otplatiti cijeli kredit, koliki bi bio iznos. Napominjem da mi je rekla da u tom iznosu neće biti uračunate kamate za idućih 20 godina jer vraćam cijeli iznos odjednom, pa ne mogu platiti kamate za period kada novac neću koristiti. To mi je izgledalo pošteno i u redu. Tada mi je izračunala da samo glavnice trebam vratiti (CHF preračunato u €) u iznosu od 37.000 €!!! Ostao sam zapanjen!!! Zamolio sam je da ponovo izračuna i da je sigurno pogriješila jer sam, kada se zbroje sve rate u HRK dao više od 75.000 HRK, tj. 10.000 €, i nikako nije moguće da se glavnica POVEĆALA za još 7.000 €, umjesto da se smanji!!! Pa to je 1/3 dobivenog kredita!!! Tada mi je objasnila da je vrijednost CHF u vrijeme podizanja kredita bila oko 4,5 HRK, a sada je 6,5 HRK! Još uvijek u šoku zavapio sam da na taj način nikada neću moći otplatiti taj kredit!! Tada mi je tiho rekla da zna kako mi je jer su i neki od kolega i kolegica iz banke također uzeli taj kredit i imaju iste probleme. Kada smo od dobivenog iznosa kredita u CHF oduzeli iznos rata u CHF, iznos je manji, ali ostatak iznosa glavnice u CHF je tako velik u HRK, da kada se pretvori u €, dobije se 37.000 €!!! U životu nisam imao takav kredit i zelenaštvo je preblag izraz za sve ovo! M.H. iz Koprivnice

114

CRNA KNJIGA

11163759 2007. godine raspitao sam se malo o uvjetima na tržištu i u to su vrijeme Hypo banka i Zaba imale najpovoljnije kredite. Po uvjetima su bile praktički jednake, osim što je Zaba imala akciju kredita bez troškova obrade za mlade do 40 god., pa sam se zato odlučio za nju. Prvo sam se informirao telefonski da vidim koliki kredit mogu dobiti. Preko telefona sam dobio informaciju da mogu podići 100.000 eura bez jamaca. U to vrijeme moja primanja su bila 5.400,00 kn. Došao sam na šalter ZABA-e (Papandopulova 26 u Splitu), gdje me dočekala kovrčava plavuša (S.M.) koja me pitala par pitanja vezano uz primanja, koliki kredit mislim uzeti... Dolazio sam više puta i svaki put kad bih došao s dodatnim papirom koji bi mi kao trebao osigurati bolje uvjete, našao bih se u goroj situaciji. Moja kreditna sposobnost se počela smanjivati. Što se tiče izbora valute, ovako su mi prezentirali stvar: ‘’Imate kredit u euru, kamata 5,5%, ali za njega niste kreditno sposobni, ostaje vam kuna s 4,0% fiksno dvije godine, a nakon toga kako bude – ne preporučamo i švicarac s 4,5% kao najbolja opcija.’’ Nisu mi pojasnili razliku između rata i anuiteta, zbog čega danas plaćam samo kamatu. Uglavnom, dobio sam hipotekarni kredit na 30 godina s jamcem, sudužnikom, osiguranjem stana, životnim osiguranjem u Allianz osiguranju od 3.600 eura (koje nisam mogao napraviti kod prijatelja, inače zaposlenika u Allianzu). Morao sam se učlaniti u HROK jer mi inače nisu htjeli odobriti kredit. Stan me u trenutku podizanja kredita koštao 109.000 eura + 3.600 eura za Allianz. Da ga u ovom trenu idem zatvoriti, koštao bi me 150.000 eura. Nakon 5 mjeseci od realizacije istog podigli su kamatu s 4,5 na 5,15%, nakon 5 mjeseci opet na 5,8%, nakon 16 mjeseci na 6,3%, a nekoliko mjeseci prije toga ostao sam bez posla. 2009. god. klijentima ZABE bilo je omogućeno 2 puta sniženje kamate, na što ja nisam ostvario pravo godinu dana jer nisam imao primanja preko iste banke – bio sam nezaposlen. Također napominjem da me nisu obavijestili o podizanju kamate, za što sam kasnije (nakon intervencije) dobio i ispriku. Rata kredita za kolovoz 2011. godine iznosila je vrtoglavih 7.200 kn. U trenutku uzimanja kredita nisu mi htjeli odobriti kredit u eurima, da bi nakon par mjeseci kamata na švicarac došla blizu one koju su davali 115


za kredite u eurima. U to vrijeme nisam imao pojma da ću potpisati ugovor s VRAGOM ili, kako volim kazati, OZAKONJENIM LIHVAROM. Jednoga dana kako-tako riješit ću se ovog tereta oko vrata (financijskog ropstva) i nikada više neću uzeti kredit, a pogotovo ne u ZAGREBAČKOJ BANCI. Vode je lihvari, ljudi na šalteru su potpuno needucirani i, u većini slučajeva, jako bezobrazni. U prvom kvartalu 2009. godine ZABA se hvali s 340.000.000,00 kn neto dobiti, dok za 2011. ostvaruju 1 milijardu 316 milijuna kuna neto dobiti. Recite mi molim vas, tko tu koga....? Bruno Bohaček iz HUB-a kuka kako se bankama ne isplati plasiranje kredita i da ih daju ispod tržišnih uvjeta. Paralelno s tim, za 2009. godinu Franji Lukoviću je isplaćen bonus od 2.000.000 kn. Baš me zanima što će dobiti u ovoj godini? Neka si gospodin sagradi vilu na Pantovčaku na tuđoj nevolji. Moja jedina želja je bila osigurati svojoj obitelji krov nad glavom, ništa ekstra, ni po kakvim ekstra uvjetima. Stan od 62 m2 već 5 godina uredno plaćam i nisam ga u stanju urediti jer za to nemam novca. U trenu kupnje m2 me koštao 1760 eura, a da ga sada zatvorim, koštao bi me 2.419 eura, znači 659 eura više. Nemam dalje što za reći, mogu samo plakati, a takav po prirodi nisam. Nadam se da ćemo uspjeti u kolektivnoj tužbi protiv banaka. Ne želim ništa, već samo da se kredit vrati u stanje u kojem je bio u trenutku podizanja. J.B. iz Splita

116

CRNA KNJIGA

11168497 Zovem se Samir i odlučio sam vam ispričati svoju priču u vezi stambenog kredita u švicarcima. Živio sam u centru grada (Lapad-Dubrovnik) u podrumskom stanu (gansonjera) od 23 m 2, ja, žena, sin i moji roditelji. 2007. god. odlučili smo prodati garsonjeru jer nam je postalo tijesno za peteročlanu obitelj. Dugo smo tražili stan koji bi nam odgovarao te smo ga konačno našli u Župi dubrovačkoj za 120.000 eura. Od prodaje gansonjere dao sam kaparu, tako da mi je trebalo još 100.000 eura. Na početku mi je rata bila podnošljiva, vraćanje bez problema, rata mi je bila 881 CHF, tj. nekih 3.900 kuna. Moja je plaća bila dobra tako da mi je ostajalo za život, žena mi je bila nezaposlena. Agonija nevraćanja kredita je počela prije godinu i pol, kad mi je puknula ahilova tetiva pa sam završio na bolovanju 5 mjeseci. I tada je rata počela skakati, ali moja su primanja uspijevala pokriti ratu. Dug se nagomilao dok sam bio na bolovanju, ali čim sam se vratio na posao, uspio sam nekako vratiti dug. Zadnjih 7-8 mjeseci počeo je pravi pakao, plaća mi se smanjila za 50%, a rata je bila sve veća i veća. Nisam više bio u mogućnosti vraćati kredit jer mi je za svaku ratu nedostajalo 2.500 kuna. Prije 3 mjeseca blokirali su mi račun, a malo iza toga poslali su mi ovrhu na FINU za stan. Otvorio sam zaštićeni račun jer sam morao, nije se moglo živjeti, otac mi je umro 2009. god., a mati je tada otišla kćeri u Sarajevo. Nešto veoma važno vam nisam napisao, a to je da sam bio u OTP banci da pokušam nekako sanirati ratu, produžiti godine otplate. Jedna njihova djelatnica koja radi na kreditima mi je rekla: “Vrati dug, il’ ti stan ide na bubanj”, dok su mi neki, kao što je bila šefica, koju naravno dobro znam, rekli da mi se ne isplati produživati godine. Više nisam pametan, ne znam što me očekuje, dug mi se popeo skoro na 37.000 kuna, rate dolaze, a dug se gomila. Nemam novaca za taj dug i bojim se da će mi stan otići na bubanj. P.S. Sad mi je rata 1.026,47 CHF, tj. nekih 6.450 kuna. Samir iz Dubrovnika

117


11422816 Kada sam dizao kredit, u ZABI su mi radili problem jer je stan bio bez uporabne dozvole (u poslovnici na Trgu žrtava fašizma ‒ susjedi u istoj novogradnji su u poslovnici u Prečkom kredit dobili bez problema ‒ kasnije su mi to objašnjavali “strogoćom” pravnika u pojedinoj poslovnici). Raspitivao sam se u čemu da dignem, eurima ili švicarcima, i svi zaposlenici banke s kojima sam kontaktirao su samo okvirno rekli da je u švicarcima sigurnije i kolika će mi biti početna rata ‒ toliko će biti sljedećih 17 godina, dvjesto kuna gore-dolje maksimalne razlike. Međutim, kad sam se trebao odlučiti, sami su rekli da kredit moram uzeti u švicarcima zbog “sigurnosti”. Digao sam 57.000 eura na 17 godina. Početna rata je bila 2.750, sada je oko 4.200 kn. Morao sam uzeti i sudužnika, iako je vrijednost nekretnine procijenjena više od vrijednosti kredita te mi je rečeno da ću sudužnika moći maknuti kada bude sređena uporabna dozvola, no kad je to bilo sređeno u banci su se pravili “mutavi” i rekli da se to ne može učiniti. Hrvoje Merdžan, otac jednog djeteta iz Zagreba

118

CRNA KNJIGA

11595749 Prije tri godine u Volksbanci sam uzela stambeni kredit za kupnju manje kuće kako bih kao samohrana majka riješila svoje stambeno pitanje. Kredit je bio u švicarskim francima po toploj preporuci tadašnje šefice poslovnice i osobnog bankara, možda dobronamjerno, a možda zastupajući interese svoje banke, nikada neću znati. Odobren mi je kredit u vrijednosti od 75.000 EUR, uz kamatnu stopu od 4,99%, na rok od 30 godina kako bi mi rata bila što manja. Rata mi je prije tri godine iznosila 2.800 kn, što je bilo podnošljivo, međutim kako je divljao švicarac, tako je divljala moja rata, i danas 4.4.2012. iznosi nešto malo više od 4.000 kn. Bio mi je potreban i sudužnik jer im je to bio uvjet odobravanja kredita, i pored mog životnog osiguranja i hipoteke na kuću oni su se osigurali, a ja danas odvajam više od svoje zarade za ratu kredita. Najveća tragedija je što sam ja u par navrata pokušala kad sam vidjela kamo švicarac ide, svoj kredit prebaciti u eure, ali šefica je bila uvijek zauzeta i odgađala to prebacivanje s izlikom kao „ne isplati mi se“, dok se ona prebacivala u drugu, naravno konkurentsku banku, neću navesti koju, ali blago banci u koju ona dođe. Smatram da smo prevareni i obmanuti, a država za koju svi radimo u tome nas nije uspjela, niti se trudi, zaštititi. Pitam se što raditi... kako živjeti... kako dalje... A.A., ekonomist

119


11608329 Već nekoliko godina radim izvan države. Iz razloga što mi je plaća u stranoj valuti (tj. višestruko premašuje prosječnu hrvatsku plaću), uopće sam uspjela dobiti stambeni kredit. Mama mi je jamac, jedina banka koja ju je htjela uzeti za jamca na 20 godina je bila ZABA (zato što je tada imala 14 godina do penzije). Bilo mi je logično uzeti kredit u eurima jer sam zarađivala u eurima, no ljubazna djelatnica ZABE mi je objasnila da je bolje u švicarcima jer je kamata manja i da je istina da se očekuje rast švicarca na realnu vrijednost, ali da to neće biti porast preko 10-15% (tada je to bilo 4,51 kn). Kredit je bio na 140.000 eura (u švicarcima), kamatna stopa 4,5%, mjesečna rata 6.950 kn. Ubrzo kamatna stopa raste usporedo sa švicarcem, da bi mi rata sad iznosila 9.350kn!!! Na višestruke upite u banci čime opravdavaju rast kamatne stope ne dobivam nikakav odgovor. Ili nikakav pismeni, nego samo od službenice: “To vam je tako, takvo je stanje na tržištu...” Na tržištu čega? Nafte, zlata, novca, krumpira? Banka se već zaštitila valutnom klauzulom da ne izgubi na švicarcima, ali nije nikad i nikako mogla objasniti porast kamatne stope, pogotovo u vrijeme kad su kamate u svijetu na posudbu novca najniže... Treba se povesti za državama koje su stale u obranu svojih građana (Mađarska, pa čak i Srbija). Iva Kreditko

120

CRNA KNJIGA

11612304 “Kako kamatari Zagrebačka banka” Godine 1998. u Zagrebačkoj banci podigla sam stambeni kredit u njemačkim markama (DEM) kako bih kupila stan. Dio je plaćen gotovinom, a ostatak kreditom u iznosu od 132.000 DEM (66.000 EUR). Kredit je ugovoren na 15 godina s polugodišnjim anuitetima, a početna kamata je iznosila 10%. Instrumenti osiguranja bili su hipoteka na nekretnini te izjava o zapljeni 1/3 primanja. Nažalost, ubrzo je suprug ostao bez posla te nismo bili u mogućnosti otplaćivati anuitete kredita. Godine 2001. banka je aktivirala administrativnu zabranu na 1/3 mojih primanja te mi blokirala tekući račun i na taj način plijenila ostatak primanja koja su mi na njega sjedala (osim plaće tu su bili i regresi, božićnice, “darovi za djecu”, jubilarne nagrade od 15.000 i 20.000 kuna). Kako je u to vrijeme moja plaća iznosila preko 5.000 kuna (što je pokrivalo mjesečni anuitet), smatrala sam da se kredit podmiruje i da se dug smanjuje. Svo to vrijeme iz Zagrebačke banke nije stiglo niti jedno-jedino pismo, jedna-jedina obavijest, ništa. U međuvremenu mi je plaća narasla na preko 7.000 kuna i sav je iznos banka uredno plijenila. Godine 2009. banka je odjednom, iz nepoznatog razloga, odblokirala moj račun i dalje se nastavila provoditi samo administrativna zabrana na 1/3 primanja. No, uslijedio je šok - s Općinskog građanskog suda u Zagrebu primam rješenje o ovrsi na nekretnini. Temeljem tog rješenja saznajem da je Zagrebačka banka (bez ikakve obavijesti) otkazala moj kredit 2001. godine i da je cijeli iznos dospio na naplatu. Nakon početnog šoka odlazim u Sektor naplate rizičnih potraživanja maloprodaje Zagrebačke banke kako bih saznala što se događa i koliko je stanje duga. Tamo je uslijedio novi šok - unatoč činjenici da je svo vrijeme kredit bio plaćan, dug ne da nije smanjen, nego je narastao na 145.000 EUR! Od tog iznosa glavnica iznosi mizernih 7.000 EUR, a sve ostalo, skoro 130.000 EUR zatezne su kamate. Predloženo mi je sljedeće - gotovinska uplata 70.000 EUR, a ostatak duga će biti otpisan ili reprogram 90.000 EUR, a ostatak će biti otpisan. Vrlo mudro (a zapravo krajnje podmuklo i bezobrazno) rečeno mi je da ne ulažem žalbu na Rješenje o ovrsi, s 121


obzirom na to da mi izlaze u susret i otpisuju polovicu (imaginarnog!) duga. Kako sam bila u stanju šoka i nevjerice, i vjerovala da su dobronamjerni, nisam uložila žalbu i Rješenje je postalo pravomoćno. Nažalost, od dogovora na kraju nije bilo ništa. Naime, budući da sam na crnoj listi nisam mogla dobiti novi kredit, a nisam niti imala 70.000 EUR gotovine. Roditelji su mi poklonili 18.000 EUR što sam uplatila Zagrebačkoj banci na ime duga i tu je sve stalo. Nakon toga podnijela sam žalbu na Rješenje o ovrsi nakon proteka žalbenog roka, ali mi je ista odbačena. Žalila sam se na tu odluku i trenutno o tome odlučuje Županijski sud. U međuvremenu sam zatražila pomoć odvjetnika koji je uvidom u sve dokumente koje sam imala rekao da sam ja ovdje oštećena strana, ali da ne možemo ništa poduzeti bez točnog izračuna stanja duga sudskog vještaka. I tu počinju nove muke. Kako ja sve ove godine iz banke nisam dobivala nikakve izvatke, obavijesti i sl., nisam imala konkretne podatke i dokaze. Ja osobno, odvjetnik i sudska vještakinja koju sam angažirala slali smo zahtjeve banci da mi ustupi podatke o stanju duga, kamatnim stopama i izvršenim uplatama, no oni su sve naše zahtjeve uredno izignorirali. Pisala sam HANFI, žalila se HNB-u, no niti to nije polučilo uspjeh. Na kraju, dobila sam tek dopis iz Zagrebačke banke da tražene podatke pribavim putem suda. Na tome je sve stalo. Moje ruke su vezane i ne mogu ništa učiniti jer mi banka (očito namjerno) ne želi ustupiti tražene podatke, a bez njih ne mogu ništa poduzeti pred sudom. Prošlo ljeto sudski je vještak napravio procjenu nekretnine (procijenjena je na 135.000 EUR) i sada nam je ostalo samo čekati kada će nam sa suda stići obavijest o datumu dražbe. Zagrebačka banka doslovno je uništila mom suprugu i meni najbolje godine života, a mojoj djeci oduzela djetinjstvo. Na kraju cijele priče, stanje je ovakvo: od banke sam dobila 66.000 EUR, a danas sam joj dužna preko 130.000 EUR (od toga je glavnica svega 7.000 EUR), unatoč činjenici da sam joj u ovih 11 godina uplatila preko 95.000 EUR. Uz to, sad ćemo ostati i bez stana, a kako iznos dobiven prodajom neće podmiriti sve zatezne kamate banke, bit ću do smrti osuđena raditi za Zagrebačku banku. Moram li reći da ista i dalje svaki mjesec uredno dobiva 2.300 kuna 122

CRNA KNJIGA

putem administrativne zabrane. Ukoliko to nije lihvarenje, ja zaista ne znam što je... M. M. iz Zagreba

123


11702317 Stambeni kredit 2007. god. (10 godina sam bio podstanar sa suprugom i dvoje djece), 90.000 CHF na 25 godina otplate koji su mi isplaćeni u kunama. Prva rata mi je bila 2.185,00 kn, trenutna je 3.420,00 kn, a prošle mi je godine bila čak 3.900,00 kn. Ukupna primanja su nam 6.100,00 kn. Platim kredit i režije. Nema više. Kupili smo iz potrebe 65 m2, a sada dokle? Ne tražimo milost nego pravo na poštenu otplatu kredita, a ne “deranje” obitelji do besvijesti! Franko, 39 godina iz Splita

124

CRNA KNJIGA

11746356 Štovani, ovako izgleda naša priča. Supruga i ja smo živjeli u podstanarima. Plaćali smo mjesečni najam 1.500 kn i najmodavac odluči povećati nam najamninu na 2.000 kn. I padne nam na pamet ideja zašto ne bismo kupili svoj stan. Kako sam bio prijavljen na minimalnu plaću, vrata svih banaka su nam praktički bila zatvorena. Ali onda smo ušli u PBZ i na naše veliko oduševljenje, ponude nam kredit u švicarcima. Kredit od 79.000 EUR preračunat u švicarce, cca 130.000 CHF. Početna rata 2600 kn uz ove uvjete: supruga nositelj kredita, ja kao sudužnik, plus dvije hipoteke (na stan koji kupujemo te na puničin stan). Svake godine plaćamo još dvostruko osiguranje stana protiv požara. Rečeno nam je kako hipoteku s puničinog stana možemo skinuti nakon 2-3 godine, kada nam se vrijednost kredita smanji za toliki iznos, naravno uz novu procjenu stana, novu ovjeru kredita kod javnog bilježnika... (trošak cca 5.000 kn). Kako nismo bili u financijskoj mogućnosti platiti te troškove za skinuti hipoteku, odlučili smo plaćati još koju godinu osiguranje i tog stana jer nam je to trošak od cca 500 kn. Međutim, porastom tečaja CHF i rastom kamata, rata nam je narasla na 4500 kn. Kako je vrag odnio šalu, u strahu da nemogućnošću plaćanja izgubimo obje nekretnine, dolazimo u banku skinuti hipoteku, ali iz banke smo dobili ovakav odgovor. Glavnica kredita od 130.000 CHF, prema tadašnjem tečaju 79.000 EUR, sad je, prema današnjem tečaju, 111.000 EUR te nam obje hipoteke jedva pokrivaju vrijednost glavnice i sad to ne možemo učiniti. Trenutna situacija je za poluditi. Kupio sam stan za 84.000 EUR, za koji bih, ako bih ga i uspio prodati za 100.000 EUR, još uvijek bio dužan banci 11.000 EUR. A mojih 248.400 kn, cca 33.120 EUR uplaćenih za 6 godina otišlo je u vjetar. Moram napomenuti još jednu stavku iz PBZ oglašavanja. Naime, kad mi je supruga bila na porodiljnom, pročitali smo na njihovim stranicama da se kredit može zamrznuti na godinu dana, tj. staviti u tzv. moratorij bez ikakvih naknada, odnosno samo prolongirati plaćanje za 1 godinu. Kada smo došli kod njih, to je ovako izgledalo: možete staviti kredit u moratorij uz sljedeće uvjete: 1. ne plaćamo rate tu godinu, ali sljedeće rate do otplate kredita se povećavaju za 10 CHF mjesečno, tada 50 kn, danas 60 i koju kn; 125


2. možemo uzeti novi kredit, otići kod javnog bilježnika, opet ovjeriti dokumente, procjenu stana i sl. (trošak od cca 5.000 kn). Zanima me da li je ikoga u hrvatskoj državi briga za stanje jedne prosječne hrvatske obitelji s dvoje visokoobrazovanih ljudi te malim djetetom. Ima li kraja ovakvom izrabljivanju? I.R. iz Splita

126

CRNA KNJIGA

11746904 Prije 6 godina sam podigao stambeni kredit u CHF. Tada mi je rata bila 5600 kn, a danas je čak 9.300 kn – 66% više! U isto vrijeme, zbog stanja u ekonomiji, moja se plaća smanjila s 8.300 kn na 3.000 kn. Dakle, za kredit bih trebao isplatiti više od 3 svoje plaće! Supruga i ja smo morali iznajmiti stan. Dakle, više ne živimo u njemu, a svejedno bih trebao nadoplaćivati svoju jednu i pol plaću. Sada živimo u njezinom stanu. Sad kad iznajmljujemo stan, sve troškove kredita bismo nekako mogli pokriti iz naših plaća (ona isto ima plaću 3.000 kn), ali ne bi nam ostalo gotovo ništa za režije i hranu. O novoj robi više niti ne mislimo. Mi bismo im jednostavno prepustili stan, premda ga plaćamo već 6 godina i opremili smo ga na početku za više od 120.000 kuna, ali stan moje supruge je hipoteka na ovaj kredit i iz banke su jasno naglasili da će ovrha u slučaju neplaćanja prvo ići na moju plaću, potom na hipoteku, a tek onda na stan u kreditu. Za mene je to strašna činjenica, budući da su stan u hipoteci stekli roditelji moje supruge godinama napornog rada, još dok nisam suprugu uopće poznavao i ne mogu zamisliti da im živ izađem na oči ukoliko nam ga oduzmu. Prodaja stana u kreditu nije rješenje, jer smo ga kupili za 170.000 €, a danas, nakon 6 godina otplate, zbog tečaja franka nam preostaje otplatiti čak 240.000 €. Osim toga, zbog recesije danas ne bismo mogli za njega dobiti niti početnih 170.000 €. I naravno, više ne bismo dobivali novac od njegovog najma, pa bismo se doveli u još goru poziciju. U ovako očajnoj situaciji sam se obratio banci za pomoć u prosincu 2010. godine. Izložio sam im cijeli slučaj prije no što sam propustio platiti u cjelini i jednu jedinu ratu. Nisu mi nudili nikakvo rješenje tijekom 4 mjeseca, a mi više nismo mogli plaćati jer smo se već do tada zadužili. U tom razdoblju iščekivanja bilo kakvog rješenja, moja je supruga, koja je jedva uspjela zatrudnjeti u 40-oj godini od silnog stresa u bolnici POBACILA naše dijete. Do dandanas ne uspijeva ponovo zatrudnjeti, iako silno želimo imati djecu. Javili su mi se tek nakon 4 mjeseca, s rješenjem da sljedećih 12 mjeseci plaćam 6.000 kn umjesto pune rate kredita koja je već tada bila gotovo 9.000 kn, pa će “dalje vidjeti”. To nam je bio privremeni spas. No, prije mjesec dana sam pozvan u banku povodom isteka navedenog roka. 127


Nadao sam se daljnjem produženju jer se situacija s mojom plaćom i s tečajem franka nije poboljšala. Štoviše, tečaj je postao još gori. Umjesto toga su mi rekli da sam se već toliko zadužio (plaćajući samo dogovorenih 6000 kn umjesto punog iznosa rate) da moraju reprogramirati kredit, a jedino drugo rješenje je ovrha. No s takvim novim kreditom rata bi mi bila tek nešto manja (8300 kn), a rok sa sadašnjih preostalih 24, produžen na čak 50 godina! I to je jedina opcija koju su mi ponudili! Predlagao sam razne druge kombinacije. Čak sam im rekao da bih pristao i na to, samo neka mi vrate kamatnu stopu na onu koja je bila u vrijeme podizanja kredita, pa bih plaćao 7000 kn. Gospođa s kojom sam pričao mi se čini OK, ali stalno je ponavljala da su takve odluke, na žalost, izvan njene moći. A s ljudima koji imaju moć odluke me ne mogu direktno povezati. Rekla je da će vidjeti što može postići, ali da se ne nadam puno. Od tada je prošlo više od mjesec dana i opet prolazimo kroz grozni period iščekivanja. Jedan kredit koji sam u početku mogao s lakoćom pokrivati gotovo ga ne osjećajući u troškovima života, pretvorio nam je cijeli život u noćnu moru bez kraja i s vrlo malo nade. Vaša tužba nam je jedina stvarna nada koju u ovom trenutku vidimo. K.S. iz Zagreba

128

CRNA KNJIGA

11847679 Dakle, mi smo bili mladi bračni par, podstanari, jer nemamo bogate roditelje koji bi nam kupili nešto ili imali prostora da se k njima doselimo. Mislili smo da je bolje odvajati novce za nešto svoje nego plaćati podstanarstvo, ali grdno smo se prevarili. Naime, ja trudna i bez stalnog zaposlenja, a suprug s plaćom daleko ispod prosjeka, nismo mogli birati ni valutu ni bilo što drugo, a željeli smo da se dijete rodi u svojoj kući i da jednog dana ima nešto svoje. Cijela obitelj nas je nagovarala, govorili su da će nam pomagati. I tako smo digli stambeni kredit, kredit za adptaciju stare kuće i imali smo karticu kojom smo platili sav građevinski materijal, a to je sve počelo dolaziti na naplatu. Ali došlo je vrijeme kad nitko nema ni za sebe dovoljno, pa tako od pomoći ništa. Kredit je rastao, minusi po računima također (jer nismo imali ni za režije), pa nam je banka opet ponudila kredit za refinanciranje da se riješimo minusa i kartice, i mi smo budale, opet pritisnuti dugovima sa svih strana, na to pristali. U međuvremenu je suprug ostao bez posla, ja sam ostala drugi puta trudna, i onda smo tražili moratorij. Dobili smo ga, ali opet uz nepovoljne uvjete na koje smo morali pristati jer nismo imali izbora, ili to ili da ostanemo bez krova nad glavom. Što da vam kažem, moja majka, umirovljenica nas hrani inače ne bismo imali djeci što dati jesti. majka dvoje djece

129


12001233 2009. godine odlučio sam kupiti automobil. Napominjem da sam tada imao 34 godine i da mi je to bila prva kupnja bilo kakvog prijevoznog motornog sredstva jer sam smatrao da je automobil luksuz. No na privatnom planu se dosta toga promijenilo i automobil mi je postao potreba. Budući da nisam vjerovao prekupcima na raznoraznim sajmovima rabljenih vozila, a budući da je i kupnja takvog vozila predstavljala rizik, odlučio sam se za kupnju novog automobila. Nakon obilaska auto kuća i nakon višetjednog razgledavanja, odlučio sam se za kupnju automobila. Ovdje bih stavio napomenu da mi je svaka auto kuća nudila isključivo kredit u švicarskim francima uz plivajuće kamatne stope te fiksnu kamatnu stopu za prvu godinu otplate kredita. Solemnizaciju sam izvršio isti dan kad sam od auto kuće dobio ugovore (uz napomenu voditeljice prodaje da bi bilo dobro da isti dan ovjerim ugovore) te sam tek kod javnog bilježnika uspio pročitati ugovor. Budući da nisam studirao pravo i ekonomiju, u ugovoru nisam niti mogao naći nešto sporno. Plivajuća kamata i valutna klauzula za mene su tada bile normalne stvari, jer mi je bilo potpuno normalno da radi usluge koju meni čini banka mora nešto i zaraditi te se u slučaju devalvacije kune ili opadanja tečaja zaštititi. Prva stvar koje se dogodila pri otplati kredita je povećanje kamate za jedan postotni poen odmah nakon isteka prve godine kredita dok je po ugovoru trajala fiksna kamata. Tržište nije pokazivalo nikakav pomak u negativnom smjeru što bi opravdalo banku da podigne kamatnu stopu. Na kraju, kad se sve zbroji, zamjeram i bankama i onima koji su trebali omogućiti da se takve stvari ne dešavaju ‒ Vladi. U kredit nisam ulazio da bih opljačkao i prevario banku, već da ga pošteno otplatim te sam vjerovao da će i banke sa svoje strane na pošten način odraditi svoj posao, prvenstveno zato jer sam vjerovao da nisu moguće ovakve stvari koje se dešavaju te da sam zaštićen zakonom od ovakve vrste lihvarenja. Očito da sam se prevario. Jedini koji su izgubili u ovom slučaju su banke i Vlada. Kredit više nikada neću dići, kartice više nikada neću koristiti, a ako postoji način, ishodit ću da mi plaća sjeda na ruke. Za kraj bih istaknuo da smo mi, mali ljudi, temelj, odnosno korijen i deblo stabla, a da Vlada i bankari nisu čak ni grane, već na130

CRNA KNJIGA

metnici koji sjede u kolijevkama na granama i hrane se našim radom. No moraju znati jednu stvar: kad grana pukne, kolijevka će pasti... Kao što je padala do sada i kao što će pasti i ubuduće... a ljudima bih rekao da samo ako se ujedinimo možemo slomiti tu granu. Berislav Mijić, Zagreb

131


12116470 Prevareni od banke kao i svi, supruga i ja smo se morali “odlučiti” samo za CHF. Također su nam uvjetovali da se moramo vjenčati kako bi nam odobrili kredit, uz suprugu kao sudužnika. Bilo je to malo čudno, budući da je u ono vrijeme bila nezaposlena, ali za Hypo banku to nije igralu ulogu. Način na koji su nas nagovarali na CHF je u startu bio sumnjiv, no s obzirom na to da su nam rekli da za euro nemamo kreditnu sposobnost, nije bilo drugog izlaza. Započeli smo s radovima na kući i trebalo je sve to platiti. Rata nam je bila 6.300 kn mjesečno, a sada je nekih 10.500 kn. Prošlo je ljeto skočila na 12.000, kada je CHF bio 7 kn. Napravili smo već tri moratorija i digli još dva kredita po 5.000 eura jer su nam se skupile rate, pa da ne izgubimo kuću. Morali smo!!! Razbolio sam se i nisam mogao raditi... depresija... Ne znam koliko će me još koštati ta kuća?! Ponekad pomislim da bi bilo bolje da mi je oduzmu... bio bih ponovno slobodan, bio bih ponovno čovjek! M. i D. D., Umag

132

CRNA KNJIGA

12145882 S Volksbank d.d. sam potpisao 2007. godine ugovor o kreditu na 7 godina za koji sam mislio da ga redovno otplaćujem jer ga plaćam obustavom s plaće. Nakon skoro 5 godina mi javljaju da postoji dugovanje od 2300 kn koje podmirujem, ali smatram da je ono nastalo uslijed propusta unutar banke. Naime, dug se stvorio jer banka mome poslodavcu nije 5 godina poslala obavijest da je dužan plaćati naknadu za vođenje računa i jer nisu poslali poslodavcu jednu obavijest o povećanju anuiteta koju ja nisam zaprimio, a banka tvrdi da ju je poslala meni i da je u njoj pisalo da sam ja dužan obavijestiti svog poslodavca. Vjerojatno bi puno izgubili da su dopise slali na sigurniji način ili direktno poslodavcu jer su 3 puta povećavali redovnu kamatnu stopu (s početnih 5,2% na trenutnih 7,4% u CHF). Naravno da su na to još naplatili zatezne kamate i slično. Nakon ovih događaja Volksbank je poslao puno dopisa mome poslodavcu kojima javlja da korisnicima njihovih kredita mora obustavljati i dotičnu naknadu za vođenje računa, što govori o priznanju propusta i da je banka do tada masovno zarađivala na pojavi umjetno stvaranog dugovanja. Poslije dugih i beskorisnih, usmenih i pismenih polemika s njima, poslao sam upit Direkciji za zaštitu potrošača (HNB), ali oni u ovome ne vide puno toga spornoga. Kruno iz Zagreba

133


12159885 2005. godine spadali smo, naša mlada obitelj, u okvire “mladih” te nam je bio ponuđen kredit za mlade u Zagrebačkoj banci (112.000 CHF po kamati od 4,5%). Kredit je bio prezentiran kao vrlo povoljan; niska kamata, relativno niska rata, ostale pogodnosti prilikom opremanja stana... No, kako život uvijek piše neke drame, prije 3 godine naša se obiteljska zajednica našla u problemima te je sve rezultiralo rastavom braka. Tada je još rata kredita bila podnošljiva pa sam je mogla otplaćivati, bivši suprug je bio, i još uvijek jest, iznimno razuman i voljan pomoći, i nije bilo nikakvih problema. No, kako znamo, rate su počele skakati, franak je rastao, kamata je rasla, i polako, mjesec za mjesecom, godinu po godinu, došlo je do toga da moja prosječna plaća nije bila u stanju pokriti mjesečne troškove. Počela je opaka štednja, odricanja... a tada i planiranje što dalje. Izbora nema puno ‒ stan treba prodati. Dok se stan prodaje, otišla sam u banku zatražiti odgodu plaćanja kredita i dobila je na godinu dana uz povećanje glavnice od 2%. Tako je početna rata 2005. godine bila 587,18 CHF, a sada je 634,04 CHF. Da stvar bude još zanimljivija, ove godine ostala sam bez posla kao tehnološki višak. 1.8. ove godine rate kredita počinju ponovno dolaziti na naplatu... Stan još nisam uspjela prodati – možda i zbog toga jer moram držati određenu cijenu stana kako bih prodajom imala dovoljno za otplatu kredita! Začarani krug. Pisala sam banci i predložila neka preuzmu pravno vlasništvo nad mojim stanom i neka mi ga iznajmljuju, tako će barem nešto naplatiti, s obzirom da bi rata najma bila upola manja od rate kredita. Odgovora naravno nema, pa taman i da su mi otpisali: ne budite smiješni gospođo! Što ću ja točno napraviti 1.8. ove godine još ne znam – sve nade polažem u to da ću stan ipak prodati. S.C., nezaposlena, samohrani roditelj

134

CRNA KNJIGA

135

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 825644. ISBN: 978-953-57442-0-7

UDRUGA FR ANAK

CRNA KNJIGA

CRNA KNJIGA

2012.

Crna Knjiga Udruge Franak Web

Recommend Documents