r-·
""'"
Covjek-vuk
0 COVJEKU-VUKUUrednici
MIRJANA DOBROVIC dr MURADIF KULENOVIC
Slucaj Covjeka-vuka - Sigmund Freud Dodatak - Ruth Mack Brunswick Predgovor - Anna Freud
Uredila, popratila biljesk;arp.a, u.vodom i poglavljima ""~'
""'..-::<'
~
, , ,,•.. •
MURIEL "~A.R.l)INER
Pr1111/1
3W)
Cnaprljed ANITA SUJOLDZIC TRUDA STAMAC
ZAGREB, 1981.
SADRZAJ
Uvod, Muriel Gardiner Predgovor, Anna Freud Prvi dio
J'!J_g3Y 11\ c. , b ·'"
~~
':'I
,_)
_)
"
SJECANJA COVJEKA-VUKA
,"1
Uspomene iz mojeg djetinjstva Od 1905. do 1908. godiine: Nesvjesno tugovanje 1908. giod:iina: Dvorai ru Spanjolskoj Od 1909. do 1914. gocline: Nave od1uke Od 1914. do 1919. ~e: Nakon moje ana1ize Od 1919. do 1938. igodine: Svalrodnevn:i Zivot 1938. godina: Vrllunac Drugi dio
-.!
~J
,
1 11
l/
"''~"
17
39 67 96
114 138 144
PSIHOANALIZA I COVJEK-VUK
Moja isjeeanja na Sigmunda Freuda, Covjek-vuk Slueaj Covjeka-vruka, Sigmund Freud [.prevela 11ruda Stamac, 185-290 S'llr.] Dodatak Fireudavoj ..Powjesti jedne dj~je neuroze«, (1928) Ruth Mack Brunswick
165 185 291
Treci dio KASNIJI 2IVOT COVJEKA-VUKA
Naslovi izvornika
Muriel Gardiner
THE WOLF-MAN by the Wolf-Man Edited by Muriel Gardiner 1971 by BASIC BOOKS, Inc., New York
Susreti s Covjelrom-vukom (1938-1949) Ponovn:i susret s Covjelrom..wlrom (1956. godine) Starost Covjeka"'Vtlka DijagnostdCki dojmovi 1.ahv&e Kaza.Jo iimena i rpojmova Muradif Kulenovic: Covjek-vuk i psihoanaliza
Sigmund Freud AUS DER GESCHICHTE BINER INFANTILEN NEUROSE (•DER WOLFSMANNc) Gesammelte Werke, Band XII
C 1947 by Imago Publishing Co., by permission of S. Fiischer Verlag GmbH, Frankfurt na Majni
.
~,
343 352 367 393 ~3 ~5
411
Muriel Gardiner
Uvod
~l)~.~
" eov
Postoj[ nekoliko razloga Sto illeCemO pretjeraiti ako kaZemo da je ovia kinj.iga jedinstvena. Ona sadrli dirlj1ivu .i veoma osobnu aIU!tobiografiju rovjeka koj.i je euveni 1slufaj Ill medicmslroj 7JllaD.ostii, a sadr:Zi d dva psihoanailiticka pr.ikaza o toj osobi. Premda mjizevn.ost obi1uje biografijama i auto,biogmftijama slavnih 1jiudi, nijedna od njih ne daje naim ovakvu ljudsku priou o naporima jednog osjetljivog oovjeka, i to s njegovog vlaistitog ,stajalista d stajalista osnivaea psilioanatize. Osdm .toga, w F.reudovu ~ijest bolesti Covjeka-V'l.lka, u ovoj knjizi nalaziimo i sje6anja samog Covjeka-vuka na Freud.a. To de jedd.nstven 51ueaj, koji se v,iSe nikada ne mofe ponovitli. Jer, od pet poZOO!tih F.reudo'Vih slueajeva, o kojima je napisao poV:i.jest bolesti, samo je t11i analizirao Freud osobno, a od ta tr.i samo je Covjek-vuk jos mv. U psihoanal.itickoj literarur.i njegov 1slueaj je 1takoder ,izuzetan, ne sam.o zbog ,toga sto •SIU ga anali.mraili Freud i Ruth Mack Bruns,w.ick, i oboje napisaLi povijest ibolesti, vec d stoga sto se njegov II'azvoj mogao pmtdti od rainog djetinjstva do duboke starosti. Uz to, 7Jivotna priea Covjeka"'VUka odrafava pov.ijest posljednjih osamdesetak godina u lrojima su se iizlnjenjivala razliOi.ta povijesna
7
.,......, kovala na dvorce evropskih kiraljeva. Ovdje se u malom djeCak.u javila fobija od. IViUk.ova, pretjeran i nestrvaran strah od. ,tih Zivotrl.nja, i ovdje je on usnio san o njmm, koji se klasnije pokazao lkljuCnim za razmnijevanje njegove djeeje neu.roze, i zbog kojeg SIU ga nazvali Covjekom-vukom. Od svoje osamnaeste godine Covjetk-Wrllk je odlazio na skupa putovanja po austrougarskom cainstvu d Njemackoj u vrijeme caira Wiilhe1ma II. Cesto su ga na itim putovanjima pratili njegov osolmi 1ije0nik. d jedan muski pratilac, a kak.o saznajemo od. Freuda, 11.1 wijeme :htd je poceo svoju ana.Lizu 1910. goddne, »bio je sasv.im onesposobljen d potpuno oViisain o drugim Jjudima«. Bvropski bogaitasi, rukiljuCela su stb:a:ti pi!sma,
a1i isu proSJe joS 6etiri god.iine do IIlaSeg ponovnog susreta. kad mi je Oovjek-vuk isprieao da su on Ii njegova majka gotovo umr1i od ·8ladi. .Na:kon ll'ata .ruska voj.ska olmpirala je Aus.triju, gdje se zadrZala deset godina, iimzivajuCi, razumljivo, zastra~ost i :u covjeka-wika. Na toj .promjenj.i'VOj pozadini, ponekad tek nejasno nagovijdtenoj, Oovjek.-vuk oslikava svoju osobnu sudbdnu ostrim i .tamnd.m potemna, a svoj nnutra.Snji Zivot Oest.o sumornim. a1i ponekad ii izrafajnim, jasmm oojama. Njegove duboke unutamje borbe i itiraganja, k.oja 1$11.l it:rajaJa Citaiv njegov mvot, IIIlQgU .se vee nas1utiiti Ii u Freudovom 1pl1ikam djeeje neuiroze Covjeka-¥Uka. u stvari, velik dio onoga sto IIlam Covjek.1\'Uk priOa. Ii ;poka:ruje IIIlOZe se zamijetiti :kod djeteta koje Fireud opisuje u eseju Iz povijesti jedne djecje neuroze. .~ ma misljenju Jamesa Stracheya, lk.oji je :izdao rstandaJiidno ~je Freudovih djela, ·to je »inaj1temeljiitija Ii 111esumnjiivo najbolja pov&jest bolesiti k.oj:u je inapiisao Freud«. iI pisac ~ove biografije, Ernst Jones, smatra je »najboljiiim djelom .te rw-ste. Fireud je taida bio 11Ia vrhunou svojih sposobnosti, suvereno je 1Vladao svojom metodom, a na6in 111a k.oji mterpretlira Ii povezuje veoma sJ.ozenu grac:tu mom iiza7Nati dilvljenje svalrog Oiitaoca«. NaSd cjeloviti, iscrpni i temeljiti podaai iz razliCitih dzvora omogu6uju Jaicima jednako ikao Ii zrumstvendcima da ocijene doprinos psdhoanalize u lijecenju itdko poremeCenih osoba. Zahvaljuju6i ana.Li7Ji, :Covjclt"'VUk je uspio premvjeti brojne sukobe i potrese, istina uz paronje, aLi s Mi~ snage d. pokiretljiivosti nego se !to moglo o6ekivaiti. Osobno misljenje CoVljeka-Vlllka jest da bi bez psihoainailize bio osuden Illa mjedan tivot.
8
nrr · ·
'II""
Anna Freud
Predgovor
Sve nais koji pratirno psihoainaLi:tiCku liiteraturu zadivljuje velik broj 1radova, Jmjiga i easop1sa lrojti
11
•
't
Oinjendca da su u 1Dastavi predavaOi d voditelji seminara na naSim instirutdima stelcli nav.iilru da se oslanjajJU na mall broj kJa:sdC:ndh povijest:i bolesti koje iimam.o ii koje Ill inajve6oj mo8UCoj mjeri lisk.ori§.tavamo. Stoga svaka nova generacija ana· lditiCa.ra dobro upoznaje Annu 0. d druge slueajeve iz lstrazivanja histerije, maloga Iiviou, Covjeka-§takora, Covjeka"V'tl· ka, Schrebera i Dom, a zajedno s nj,iima i 1tumaeenja o kon· verzD.vnoj neurozi, fobijama, opsesivniim s.tanjima, djeejim neurozama, paranoj,i, homoseksualinosti iitd. S dxuge sit:rane, uspje§n:i kratki d safet:i prikazi, odabrane i povezane 'grade, zbog ·kojih Sl\1 ite pniee posit:a.le omiljena §tiva, doveli su do neklih neoeekiva:nih posljedica. Bliskost .koju su analitiOari poCeLi osjeeati prem.a oVlim ipaoijeotiana, navodila ih je m. ti.slru§enje da u svojoj ma§ti o nj;iirna ~ ljaju .kao o svojdini V\lasti.tim pacijentdma, da zaZele o njima sve saznaitii, da provjeravaju posrtoje6a .tumaCen.ja, da proMre dobivene 7.akljuCke d da kad god je 1to moguee rekoo.stnld!raju lizvome podatke na osnovd kojih je pi.sac 1Stvarao zakljutke. Na taj su naCi.n glaivne liOn.osti ikJasic.nih pov:ijestii bolesti postale srerumja itema irazmi§ljanja d irasprava mec:!u ana],i. tiCa.nima, u !elji da se svakii od ovill slutajeva pro§i.ni daljnjiim ipmcenjem u ~ddnal!D.u studiju, §to je predstaivljalo tebk zadatatk, jer je zahrtijevailo otkirivanje iidentiiteta droji su do tada IS maaije .i1i 'Vli§e uspjeba bii1i sklnivend. Iz iistrativanja Dore Edinger d n.Klova ELien Jensen saznali smo ne§to o Jwmijem mvotu, iradiu d &lav.i Alrme 0. ii na osnovd tih podataka moramo zakJ.jiuCirtii da 1e alijeeenje iv.govoromc uspje5no otkllonWlo lsimptome njemne ildke bolesti koji su je onesposobljavali, ipremcla inigdje ndje mteripretiinn njezin prijenos u odnosu pram.a lijeC.nd.ku. Rado bi:smo saznald je 1i tSe »odivlja anali7.ac kojoj se podivi11gla Katarina uspjeJa suprotsitavii.ti pos1jedicama njezinog .trauma.tskog mvodenja d iiiskustva, d pomogla joj da se ulcljuOi u inomnalain flivot, ali u njeziinom slu6aj1U mitko .nije uspdo otk!niJtii itajnu njezinog identiteita. I u &lutaju gospode Emmy von N. postoje neki podaci o njezinom kasnijem mvotu ii osobnim rea:koijama. Pomato je da je mali Ivlica, C:iji identitet nije bio rtakva itajna, dospio na siguran d cijenjen polomj u dru§tvu kojii ne ometaju ogra-
12
niCelD.ja fobija, dako se dz manifestne slike ne mo!e mkljuOiti je Jii djecja neuroza ostavila neke dublje posljedice na njegov k,asni.ji mvoit. Tamo gdje ISU lizvomi podaci aruilize bild potpuno do.stupnii, kao sto je to u Schreberovom slutaju, ['adilO se m nj.ihovom proSir.ivanju, ponovnom. twnaeenju d knitiCkiim osvrtima. Uspdros itome, dako se u run iistraZivanj.ima oisu stedjeJd naponi, njihovi SU .rezultaiti oskudni i 111epotpuni ri stoga ne mogu zadovoljiti distraZivaClki duh ainalitmCaira. Tu pr82lildnu u na5em :zina:nju ova kinjdga ispunjava na za. divljujuCi nae.in. Covjek-wk zauzima ·posebno mjes.to medu mn &lueajevima, jer je jedini mogao i fe:IJio aktivno sUJradivaiti na irekonstrukcij,i ii praeenju svog slutaja. On se nije zaodjen.uo tajnovito§Cu poput Kartarine, mje se odaleCiio i muzeo neprijateljs.ki stav prema svojoj nekada§njoj terapiji poput Anne 0., ndti je zaziirao od publiciteita kao odrasld mali Ivica. Njegov osjeeaj zahvalnog po§tovanja [ spremno razumijevanje analitickog rnisljenja IUZICLiglo ga je, prema njegovam rvlaistii:tom svjed.OCanstvu, vee u poCetku lijetenja s poloZaja pacijenta na polo!aj mladeg kolege, surad.nika »iskusnog istra!iva6a koj[ ispituje jednu 111ovu, nedavno otknivenu zemljuc. Osim toga, uspio je saeuvati avaj duh kojii mu je pomogao da svJiada otpore u njegovoj p11Voj analizi, a kad sa je privremeno dzgubio u taku promjene karak.tera i ili.jeeenja, uSipio ga je powatiti ii na taj natin izd:rlat:Ii buran Zivot u kojem 1su se iisprepletale revolucije, irat:ovd, mater.ijami gubici i ·traumaitski gubici bliZ:njih. Njegova prvorazredna mtcligencija, kojoj je, ikak.o nas s ponosom izvjestava, njegov anaJ.ititar odao priznanje, ndje lroristdla samo 111jemu osobno, vec je omogucila ovaj jedinstwen pnilog matajan za psihoena1izu u cjelini. Dugujemo zahvalnost Ruth Mack Brunswick koja je njegovoj izvornoj pniCi o djeejoj neurozi dodala prikaz njegovog poremetenog stanja poslije ana1ize. bto ·tako, mozda joA .i vli§e, dugujemo zahvalnost Muriel Gardiner, koja je nastavila zadatak tamo gdje su prekinu1i njezini prethodnici, lroja je prijateljevala s Covjekom-vuk.om vi§e od trideset go. dina, Oodrila ga kad se nalaz.io u depresijama, strpl}ivo slJUia]a o njegov.ia:n nevoljama, sumnjama d neizvjesnostiima, 13
Prvi dio
hrabrila ga da piSe o sebi [ svom zivotu ii na lkraju prirediJa i objaW
Sjecanja Covjeka-vuka
..........
,"
.,
Uspomene iz mojeg djetinjstva*
Uvod
Psihoanaliticare ce osobito zanimati prvo poglavlje SjeCa.nja Covjeka-vuka jer se odnosi na razdoblje koje Freud opisuje u djelu Iz povijestd jedne djecje neuroze. Najranije sjecanje malog djecaka ocito se odnosi na napad malarije dok je jednog ljetnog dana lezao u vrtu. Ovaj stvarni dogallaj zbfo se, po svemu sudeci, istog ljeta kad i rekonstruirano promatranje praprizora. Ovdje se pojavljuju i sjecanja na englesku guvernantu, ukljucujuci i dva nejasna sjeeanja koja spominje Freud, kao i uspomene vezane uz kasnije guvernante. Gttica Elizabeta, koja je dosla poslije engleske guvernante, vjerojatno nekoliko mjeseci prije djecakova cetvrtog rotlendana, uvecer je naglas citala Grimmove Baj.Ire, koje su odigrale veliku ulogu u izboru animalne fobije Covjeka-vuka, a on i njegova Nanja su je zadivljeno slusali. Ndto kasnije, Mademoiselle je djecaka upoznala s pricom o Karlu Velikom, i on se usporetlivao s tim junakom kojeg su blagonakloni duhovi obdarili svim mogucim sposobnostima dok je jos lezao u kolijeivci. Razumjet cemo ovo usporetlivanje ako se sjetimo Freudove izjave da je Covjek-vuk, s obzirom na to da je rotten S kosuljicom, »OVOjnicom sreCe«, Ci· tavo svoje djetinjstvo •smatrao sebe osobitim djetetom srece kojemu se ne maze dogoditi nikakvo zlo«, i da se njegova neuroza pojavila u odrasloj dobi kad je bio »prisiljen napustiti svu nadu da je osobni miljenik sudbine«. * Prema prijevodu Muriel Gardiner na engleski,
(op. ur.).
17
·UiftlNlCA 0Lttll1'1 .lllio..:
Najvaznije osobe u djetinjstvu Covjeka-vuka bili su njegovi roditelji i sestra, njegova obozavana Nanja (rekao mi je da ju je volio vi.Se ad roditelja), guvernante, ucitelji, sluzincad i nekoliko rodaka. Podaci koje iznosi o ocevim roditeljima i njihovim sinovima ukazuju na obiteljsku patologiju o kojoj govori Freud, na nasljednu crtu kojom je Covjek-vuk bio opterecen. Kao sto znamo, otac Covjeka-vuka je imao razdoblja teske depresije koja je zahtijevala hospitalizaciju. Stovise, u ostalo vrijeme njegova »normalna licnost« je bila hipomanicna, a lijecnicka dijagnoza je bila manicna depresija. Nikad nisu razja5njene okolnosti njegove iznenadne smrti u dobi od cetrdeset i devet godina, ali se pretpostavlja da se radilo o prevelikoj kolicini veronala. Najmladeg ocevog brata Freud opisuje kao »ekscentrika, sa znakovima teske prisilne neuroze«. Prica Covjeka-vuka potvrduje njegovo neobicno ponasanje i spominje paranoidne simptome. Korsakov je njegovu bolest dijagnosticirao kao paranoju. Navodno samoubojstvo oceve majke i kasnije »nevjerojatno« ponasanje njezinog muza, koji podsjeca na oca iz Bauce K.araanazova, dopunjuju sliku o nesretnom naslijedu Covjeka-vuka. Mnoge pojedinosti iz ovih »Uspomena«, poput epidemije koja je zahvatila 200.000 ovaca na njihovom imanju, odnose se na stvari koje vec poznajemo iz Freudova prikaza. To je tocno i u vezi s djecakovim rijetkim kontaktima s roditelji· ma, osim u vrijeme bolesti kad ga je majka brizno njego· vala, kao i s obzirom na majcine bolesti i religiozni zanos malog djecaka, koji su pratile mucne sumnje. Covjek-vuk uglavnom ne poku5ava interpretirati ono sto opisuje i stoga se ne moramo cuditi ako se njegova sjecanja u nekim po· jedinostima razlikuju od Freudovih tumacenja. U stvari, ove »Uspomene« predstavljaju smirenu i vjerno oslikanu poza· dinu za dinamicnu psihicku radnju iz Freudove Povijesti
J
a, ruski emigrant, star osamdeset i tci godine, jedan
od prvih Freudovih psihoanaliti:Clcih pacijenata, poznat
kao Covjek-¥Uk, .ZeLim zapisati svoje uspomene iz djetinjstva. Rodio sam se na Badnjak1, 1886. godine, prema julij~om kalendaru, koji se u to vrijeme upotrebljavao u Riusiji2, na imai:nju mog oca, koje se nalazilo na obalama Dnjepra, sjeverno od pokrajinskog grada Hersona. Posjed je bio dobro poznat u siroj okolici, jer se na jednom njegovom dijelu povremeno od:rZavao sajam. Jednom sam kao mali djeeak promatirao jedam od tih ruskiih seoskili sajmova. Setao sam nasim vrtom kad sam odjednom, s druge strane vrtne ograde, zacuo neku buku ti zivahnu galamu. Kroz otvor na .Zivrici ugledao sam upaljene logorske vatre, oko kojih su se, budu6i da j~ bila zima, okupili neki eudnova:tti ljudi, ponajvise Cigani. Uzbudeno su mahalti rukama ti vikaLi svi u jeclain g]as. Bilo je mnogo konja ti ljudi su se, po svemu sudeei, i>pgadali oko injtihove cijene. Ovaj p:rdzor je na mene ostavio dojam neopisive zbrke i pomislio smn tada da tivot u paldu mora tako neikako izgledati.
jedne djecje neuroze. M. G.
U Rusiji se 24. prosinca, Badnjak, zove »Bozicc, ~to obja5njava zalto se na mnogim mjestima u ovoj knjizi BoZic smatra nM!endanom Covjeka-vuka. [M. G.] 2 Prema gregorijanskom kalendaru to je 6. sijecnja 1887. godine. 1 ·
19
--~-
Kad sam navrSio pet godina, otac je prodao to iimanje, tako da se uspomene vemne uz to mjesto odnose na racije razdoblje mog m'Vota. Prema prieanju moje Nanje (dadilje), imao saan samo nekohiko mjeseci kad sam se r.azbolio od tako tclke upaJe pluea da SU eak i lijeemci hi.Li uvjereni da mi nema spasa. U ranom djetinjstvu bolovao sam ii od malamje, a u sjecanju mi je ostao urezan jedan napadaj te bolestd. Nejaisno se sjeeam da sam lciao u vrtu jer je bilo ljeto i, premda nisam imao bolove, osjeeao sam se veoma lo~, vjerojatno 7lbog jake groznice. Pri.Cali su mi da sam kao d:ijete imao ticijainsk:i crvenu kosu. Medutim, kad su me prVri put oSiSa.Li, moja kosa je postala tamookestenjasta, sto je veoma ra.Za:lostiilo moju majku. Citav Zi.vot je euva:la jednu malu kovreu odremne crvene kose, poput neke reLik.vije. Iisto tako su mi pmCailii da Sain u •svojiim prvdm godinama Zi.vota bio veoma mim.o, gotovo ravnodu!no dijete, a1i se moj karakter znatmo promijenio nakon dolaska engleske odgojdteljice, gospodice Oven. Iako je s nama provela sa.mo nekoLiko mjeseci, za to vmjeme postao sam. veoma nervozan, razdrdljiv Ii sklon f.estokdm napad:ima srdZbe. Ubrzo poslije d.olaska gwce Oven, moji roditelji su otputovalii u :inozemstvo, prepustiivSi mene i moju sestru .<\nu br.irzd ~ daddlje i gwce Oven. Ana je mla dvije i .pol god:ine starija od mene i gdica Oven je oogledno v.iSe vremena posve6ivala njoj nego mem. Roditelji su nadzor nad gdicom Oven i Nainjom prepustdld inaSoj bald po majoi, koja, na blast, Dije clovoljno oobiil!j:no shVa.tila svoju odgovomost. P~emda je .bila svjesna !tetnog utjecaja koji je gdica Oven na mene vriila, nije se usudivala da je otpusri, cekaju6ii da se vmte naSi .roctitelj:i. Kak.o su and sve vii~ odugovla.Cili s povratkom, poguban utjecaj te guvernante, koja je bila illi psihopat ilii eesto pod utjecajem alkohola, potrajao je nekoliko mjeseci.
Teiko je reei sto se tada zbivalo. Sjeeam se, a to je
potvrdilla ti baka, da je do!k> do. oi;biljnih prepirki limn& c1u Nalllje ti mene s jedne strane d gdice Oven s druge. ()f.ito me je gmca Oven ·sta1no zactirlcivafa maju6i
da
ee
me .time :rmljutiti, sto joj je vjerojatoo pruZa.lo neku vrstu sadismokog zadovoljstva.
Na iimaoju na kojem sam roden boravi1i ·smo saimo odlam1ti u nekoliko kilometara udaljeno Tjemu. l\J.tovalti smo ta.mo svakog proljeCa. s pmiljagom za lroju je biil.o potreboo nekol:iko v31gona. U Tjemi smo posjedovaili velik:i ljetnikovac, koji se nala2lio usred lijepog, starog parka. SjeCam. se da SU mi eesto dovodi.Li osedUmog ponija, posjeLi me na njega i vodiLi po okoliici. Mi, to jahanje na pcmiju nije mi pruZalo ni upola takvo zadovoljstvo ka.o kad bi me otac posjeo ispred sebe na konja, na kojem bismo ugodno kaskaLi. Osjeeao sam se tada oclirasliim, jer sam jahao na »pravom«, velikom Jwnju. Ponekad •SIDO ·ljeti odlazilti na nase imanje pored Dnjepra. Moja najranija, sasvim ~lena, uspomena nag&cu Oven odnosd. se na jedan ~av izlet. Sjeddo sam pokmj nje u koCijii. PonaSala se veoma pmjaiteljski prema meni Ii nastojala me nauCitd nekoliko engleskih rijeei, eesto spominju6i rijee »boy«*. , Osim te najrainije uspomene na tu osobu 1mja mi je nanije1a tol:iko boLi, sjeeam se i nelcih drugih dogaaaja. Lma1ii smo nekoLiko duguljastih svijeea koje su izgledale paput stapova. Gdica Oven nas je uvjeravala da SU to, zapravo, dijelovi tijela jedne razrezane ZJmije. Drugom pri]iikom gdica Oven je Jose rpI"OSla. Za vrijeme jednog izleta mail:im eamcem3 po Dnjepru, na :veliku radost moje dadilje Ii mene vjetar je odnio njezin 8eSiir i spustio ga Ila vodu poput pticjeg gnijezda. Sjeeam se i nasih 8etnj1i vnom u dru:Stvu gwce Oven. Treala bi i:spred nas, skuzjmi. Ljeti smo
* Djocu, 1
(op. prev.).
:U
engleskom prijevodu Freudove Povijesti jedne djecje neu~~ Upotrijebljena je engleska rijec drive za njemacku Fahrt, OJa oznacava bilo kakav izlet. [M. G.]
20
21
~.--~,·,
pivsi straga suk.nju, njiSuoi se naprijed-nazad, i neprekiidno vikala: »Pogledajte moj repiC, pogleclajte moj repic.« Za raz1iku od mene, Ana se vooma dobro slagala s gdicom Oven i Cak. se Oiini:lo da uZiiva kad bi me ona zadirkii.vaila. UgleclajuCi ·se na nju, poeela me d ona zadirkii.vati. Jednom mi je rekla da ce mi pokazati sliiku neke lijepe male djevojc.ice. SLika je pobuddJ.a moju radoznalost, ali jiu je Ana pokrila listom papira. Kad je konacno ti:pak uklon:ila papir, umjesto slatke male djevojCice ugleclao sam vuka, uspravljenog na strafoje sape, siroko razjapljenih eeljusti, spremnog da proguta Crvenkapicu. Poeeo ·sam vikati i dobio pravi napadaj srdZbe. Vjerojatno, moj bijes nije bio izazvan samo stra· horn od vuka, vec jo8 vi8e osjeeajem razoearanja i ljutnje zbog Aninog zaclirlcivanja. U svom ranom djetinjstvu Ana se ponasala v:ise poput nesta5nog djeeaka nego kao mala djevojcica. Nikad se nije digrala s lutkama, sto me veoma cudilo. Pomisljoo saim ka:ko bih se rado igrao s lutkama da sam djevujcica, a zbog stida nisam mogao. KaSIDije sam se najradije igrao s kosdtren:im vojnicima, koji SIU mozda bili zamjena za lutke. Anina Sturm und Drang faza, kako bismo je mogLi nazvati, nije dugo potrajala. Jos dok smo biJi na prvom imanju, postepeno je postajala mirnijom i ozbiljndjom, potpuno se predajuCi Citanju. Njezino se ponasanje prema meni takoder dzmijenilo; poeela je izigravati stariju sestru koja poueava mladeg brata. UCila me kako se odreduje vrijeme i da je Zemlja zapravo kugla. U to vrijeme cesto sam s ocem kocijom odlazio u polje i stepe i priimje6ivao da obrorje u svim smjerovima ima krufoi oblik. ALi, kugla, to mi se oinilo nemoguee. Prije sam zamisljao Zemlju kao okruglu ploOO. Kad je gdica Oven otpustena, stigla nam je nova odgojiteljica, gdica Eliza.beta. Imala je oko cetrdeset godina i bila je pri1icno tamnoputa. Iako se rodila u Rusijii, porijeklom je bila Bugarka. Nanja ii ja dobro
22
"
sroo se s njom slaga1i jer je OOia vr1o jednostavna. SjeCa.nje na rusko-turski rat, kojim su ·se Bugari oslobodili wrske vlasti, bilo je jos svjeze, tako da nam je eesto pr.itala o zvjerstvima Turaka nad Bugarima. Jediina pojedinost koja mi je jos ostala u sjecanju u vezii s gdicom Elizabetom jest da je gotovo oi'1av dan pusila cigarete. Moja Nanja je bila seljanka iz vremena kmetstva. Bila je do krajnosti postena i odana duSa., zlatnog srca. U mladosti je bila rudata, alii joj je sin umro kao malo dijete. Stoga je OOigledno svu svoju majCinsku ljubav preniijela s mrtvog sma na mene. NaSa. lektirn uglavnom se sastojaila od ruskih prijevoda njemaokih bajkii. Naveeer bi nam gdica Elizabeta Citala Grimmove Bajke, koje smo Nanja d ja smatra1i Z3Jilimljiv.im i uzbudljivim. Slusald smo ruske prijevode Snjegulj.ice, Pepeljuge i drugih priea. Doista ne znarrn kako je gdlica Elizabeta dosla na pomis·ao da nam oita Cica .Tominu kolibu, jer ta knj1iga, s prirorima zlostavljanja Crnaca, sasvim sigurno nije prikladno stivo za djecu. Neki opisi kaznjavanja C:maca eak SU me proganjali i u snu. Kako su nasi i:ioditeljd cesto bili na putu, moja sestra d ja uglavnom smo bili prepusteni bnizi stranih ljudi, a Cak i kad su bili kod kuce, malo smo ih vidali. Sjeeam se da me otac ucio rusku azbuku i Oitanje na ruskom. Neko vrijeme dolaziio je svake veeeri i igrao se s nama »Covjeee, ne ljutii se«. Igrailo se na ploei koja je predstavljala kartu evropskog dijela Rusije, a ,svaki je igrac imao drvenu iii.guru, nalik na sahovsku. Bacanje kocke odluoivalo je o smjeru i udaljenostii koju je prelazila svaka figura na karti. Tko je prvi stigao na kraj puta, bio je p<>bjednik. Veoma sacr.n volio ovu igru, djelomicno mozda i zato jer smo je igrali .s ocem, kojeg sam u to vrijeme silno vo1io i kojem sam se ddvio. Na :Zalost, na· kon kratkog vremena ti su njegovi veeernji posjeti prestali, jer vi.Se nije za njih icr.nao vremena. Kad smo s nji.m igrali tu igru, eesto nam je pripovijedao 0 gradovima i pokrajiinama ina karti, a kad je prestao dolaziti,
23
iigra je postala manje zainiimJjiva i zabavna, pa smo je
tee> se mndmaiti za krseanstvo. Uskoro sam •se,
konaeno potpuno prestaJLi igrati. Moja majka je dmala mimu i tihu narav i biila je umjetmik u tzv. »majCinsk.oj razboritosti«. Sposobnost da ne shvaea .tragiCno Calk i neugodne situacije i da uwjek u njiima pronade Sa:ljivu .stirarnu, u'Vlijek: joj je u iii· votu rpomagala da prebrodi mnoge it:eskoee i neprJJLike. Utspvkos toj osobitn:i, buduCi da je potjecala iz pcihl.Cno patrii.jairhaiLne obitelji i mje bHa sklona d!zljev:ima osje6anja, tesko je prihvaCaJa nemimu narav mog oca i pretjeranosti njegove braee, koju je u Saili ruuiiivaJa »braea Karamazov:i«. Iako nije patila od potistenosi1ii, u mladosti je biJla sklonia hi!pohondl1i:ji i zamiiSljala je da boluje od rnzLimtiih bolesti, kllko joj nije b& nista. Z:ivjela je, zaiprarvo, pri:liano dugo, do svoje osaimdeset i sedme go. dine. S goclinama je njezina hipohondrija nestaila, a diako je iizgub.illa sav svoj iimetak, bolje se osje6ala u ka:sn:ijoj dobi nego u mladosti. Tek nelroli:ko godiina pliije smrtd, kad je Citav dan provodila u svojoj sobi, ponovo se pojavlla njemna hipohondrija, a1i u znatno blaZem oblilru. BuduCi da je majka u mlados11i. bila ·tako zaibr.i:nuta za svoje zdravlje, mje iimaJa mnogo vremena za nas. ALi, kad bi se razbolje1i sestra ili ja, pretvorila bi se u primjernu aj.egovateljiou. Citavo vl'lijeme hi provodiila uz nas, ibrinu6i se da nam se redovlito m:jeri temperatura .i da nam se tijekov:i .daju u pravo vcijeme. SjeCa.m se da sam kao dij,ete ponekad Mio da se irazboliim kako bih mogao ufilvati u majOiinom drustvu .i pa.Znji. Osim toga, majka je bila prva osoba od koje sam nauCio nesto o religiji. NaSa<> sam neku knjigu ll1a Cij1i!Ill je koricama. biila 'Slika koja je prikaziva1a spalj:ivanje na lomaOi CeSkog refo:ranatora Husa i zapitao sam majku sto ta sldka znaci. Majka je iskoristila ovu priliku i ukratko mi objasnila najvafuije dogme krseanske relii:gije. Sve sto sam saznao o patnjaima i raspe6u Isusa, duboko me se dojm±lo. K.ako je moja Nalllja bhla vrlo poboZna i ponekad mi pnirpovdjedala prace o svecima i muCenicima, s vremenom sam i sam postao wlo reldgiozan i po-
poCe<> .pitam, za!to je, ako je Bog bio ta:ko svemogue, biilo potrehno raspeCe njegova sina i zasto je usprkos
mec'.tutim~
njegovoj svemoCi. hilo taldiko zla na swjetu. Polrusavao
sam potliisnuti. svoje sumnje, alJi su se one uvijek i2Jnova jaVlljaile. To me je vooma mu.Oilo, jer mi se Ciniilo da su moje sumnje straSa!n .grijeh. I sestra i ja valjeli smo crtaiti. U poeetku smo er.tali drveee, a meni se vrlo SVlidio namn na koji je Ana crtaila .lll8Jle okrugle listove. Mi, budu6i. da je ni:sam htlio oponaSa:ti, uskoro sam prestao crtati. drveee. PolruSavao sam vjerno nacrtati konja, ali, na Zalost, .sva!ki je konj kojeg: bih nacrtao viSe naJJik.ovao na psa VU:ka nego na pravog konj.a. S .v:LSe sam uspjeha OI1tao ljude, na primjer :itpijanca«, :1t18krca« i druge lriikove. Karl smo ima1i posijetioce i netko hi mi se od njih na neki naCin Cindo neobi.Cn.im, oponaSao bih njegove kretnje i poruwiljao ri.jeCi i r~ce .koje SIU mi se Oirniile neobicn:itm i smijesDJim. To je mbavljalo moje roditelje koji su zbog toga .poeeli pretpostaviljati da sam nadaren za gliuimu. Aid, nesto sasvi:im drugo je pohudiilo moje zailliitmanje i .pa.Zn.ju. Bila je 'to maJa usna hainnoni:ka, koju sam, vjerojatno, kao boZien:i poklon, dobio ill dohi od oko Cetdiri godd!ne. Doslovce sam se zaljubio u njill i nisam mogao shvaitrliti sro cSe ]juddma drugi mstrumenti, poput gla:soWI"a d1i Woline. kad je usna harmondka tol:iko ljep8a od njih. Bila je zi!Illa, i kad hi se spusthla noe, ponekad bih od1azio ill sobu u kojoj mi se Oinii1o dame nitko ne mo!e wtd. ii !DeOIIletano bih poeeo improvizirati zvukove. Zami§ljao sam opustjeli zi!Illski krajdlik i konja koji vuee saonice i teskom mukom se probija kroz snijeg. PokuAavao sam na usnoj harmomci pnmvesti tonove koji bii odraziLi raspolozenje tog prizora iz ma.Ste. Na Zalost, ovi muz:iCki poku.Saji su ubrro prclmnuti. 1ednom. se otac slueajno nalaziio u susjednoj prostorijli i Cuo moje improvizacije. Sljede6eg dana rekao mi je da doc.1em u njegovu sobu i ponesem usnu harnnoniku. UlazeCi, euo sam kako razgovaxa s nekim ~tim gospo-
m
24
25
--~·~
nastavljao se put za Odessu, na neSto veeem brodu koji je mogao odoljeti o1ujama na Ornom moru. Kad smo putovali u Odessu, bilo je ljeto d mi smo se nalazili u Tjemi. Otputovali smo naveeer, kad se vee spustila noe. Upravo kad smo odlazili, prolomila se snaZna. oluja. Sestra i ja sjedili smo u zatvorenoj kOOijii, dok je vani bjesnjela o1uja, a .kiSne su kapi pljustale po krovu. Nalem vjetra bill su tako snaZni da SIU se konji jedva kretali. Ipak, na vrijeme smo uspjeli stici do pristanista. Ovo je putovanje od Tjerne do pl'list:aIDSta posljednji dogadaj vezan za imanje na kojern sam se rodio. Tek kad smo vec Zivjeli u Odessd, saznao sam da je otac prodao na8e ±manje. Bio sam vr1o nesretan i plakao sam jer je do5ao kraj nas.em prirodnom Zivotu na imanju i morao sam se navtknuti na veliki i strani grad. Kasnije sam od majke saznao da se ubrzo i moj otac pokajao zbog prodaje, jer se samo nakon nekoliko godina na5e imainje pretvoriJ.o u grad. Cini se da je spoznaja o tom pogre8nom potezu ubrzala o0ev prvi napadaj melankolije. Otac je u Odessi kUipio vilu, preko puta opCinskog parka koji se prostirao do obale Crnog mora. Vilu je izgradio nek:i talijanski graditelj u stilu talijanske renesanse. Gotovo u isto vl'lijeme otac je kupio i veliko imanje u juZn.oj Rusi•jd. I njega i vilu poklonio je majci. Nekoliko godiina kasnije otac je u Bjelorusiji kupio drugo imanje, od oko 130.000 jutara zemlje, koje se prostiralo uz Pripet, pritok Dnjepra. Iako se Bjelorusija nalazi u zapadnom dijelu Rusije koji graniCi s Poljskom i Utvom, u ono vrijeme bio je to vrlo zaostao kraj, osobito u usporedbi s ju.Zn.om Rusijom. Stare sume, ribnjaci, velika i mala jezera i brojne moevare ostavljali su dojam prirode koju jos nije dotakla ljudska ruka. U i:umama je bi.Jo vukova. Svakog ljeta seljaci iz susjednih sela odlazili hi neko1iko puta u lov na vukove. Lov se uvijek zavr5avao slavljem koje je plaeao moj otac. Dosli bi d seoski sviraci, a momci i djevojke plesali su narodne plesove. Dok sarn pohadao srednju skolu, jedan
dinom o moj1im pokuSa:jima .komponiranja, koje je nazvao zanimljivdim. Zatim mi je rekao .da odsv.iiram ono sto sam svirao prethodne veeem. Silno sam se zbunio zbog toga jer nisam mogao pc:moviti svoje iimprovizaciJe »na zapovijed«. Zatajdo sam i otac me ljutirto poslao van iz sobe. Nakon tog bo1nog neuspjeha izgubio sam svako zainimanje za svoj omiljeni instrument, odloZio sam ga negdje u svojoj sobi i nikad ga viiSe nisam doclimuo. Tako je unisten i citav rnoj odnos prema muzici. Kasnije je otac dosao na pomisao da uOiim sviirati violinu. Bilo je to vrijedno Zaljenja jer sam osjeeao veliku nesklonost prema .tom instrumentu. Nesklonost je ubrzo prerasla u m.rmju, jer su me skriputavi zvulrovi razdra2JivaJ:i i dojadilo mi je da tako dugo vremena drZim lijevu ruku ispruZenu. Kako nisam vjezbao kad nije bilo uoitelja, moj napredak, nairavno, nije bio gotovo nikakav. lpak, svak.i put kad bi otac zapitao mog uoitelja v:ioline ima li smisla i dalje drZati satove, on bi, u zelji da ne izgubi zaradu, odgovarao da hi doista »bilo steta« prestati. Tek su me nakon 5est goclina oslobodi:li ove dumosti, kad je moj otac konaano uvidio da satov;i muzike nemaju nikakvog smisJ.a. Na nasem posjedu smo, osim uzgoja zitari.ca, drZal·i i velik broj ovaca. Jednom se dogodilo nesto sto je izazvalo uzbudenje struanjaka iz oijele Rusije. Medu nasirrn ovcama pojaviila se iznenada opasna zarazna bolest. Cinilo se da bi trebalo cijepiti one Zivotinje koje jos nisu oboljele i tako je oijepljeno 200.000 ovaca. Posljedice su bile katastrofalne. Sve cijepljene ovce su uginule, j.er je isporucen kl'liVii serum. Ljudi su vjerovali da se radilo o cinu osvete, ne zbog oca, nego zbog lijeenika koji je vrsio cijepljenje. Provedena je istraga bez ikakvog uspjeha i cijeli sLueaj je ostao tajna. Preselili smo se u Odessu kad sam .imao pet godina. U to vrijeme nije bilo !eljezniclcih veza izmedu na8eg imainja i Odesse. Trebalo se prvo malim brodicem C.itavu noe voziti po Dnjepru do Hersona. Zatim se ostajalo oitav jedan dain i noe u Hersonu, i rano sljedeeeg jutra
27
26
.....-.....
dio Jjetnih praznika provodio sam .na ovom imanju u Bjelorusijd, gdje mi se Oinilo da sam se vratio stotiinu godi:na u proslost. Bilo je to Wam-edno mjesto za oporavak od on.og sto Freud naziva •ci.v:illizadjom i njezinim nezaidovoLjstvlima«. Ota.c je to imanje prodao 1905.
goome.
Ia:ko su i ota.c i majka dma:lii mnogo bra6e i sestam, veci!na od njdh u.mrla je u ranom djetitnjstvu iii mladosti. Dvije sestre ii dva brata moje maijke i tr:i oeeva brata bill SU 1o8 uvijek 7Jiv.i. Majcm stalI1ijd brat, Aleksej, bio je boleZljiv oovjek Cijd je prvd, neuspio hrak zavrSio razvodom. Poslije toga oz.emo je jednu Poljakinju, koja mu je rodila dva sina Taj drugi brak je bio vrlo SII'etain. Ujak Aleksej je bio miroo. i skromain oovjek, koji se posvetio bm oiko svog iimanja i svom vellikom hohiiju, Sahu. MoZe se re6i da je Sa.h iigrao kao pravi znanstveni!k. Ka:sni!je eu neSto vi5.e reCi o majOinom mlaaem i mnogo energimijem bratu V aisdlliju. Naj•stamjem od oeeva tri brata ilme je bilo Epifan. Sesitra :i ja zva.Li smo ga stmc Pmja. Njega i njegovu djeou upomali smo tek kad smo se doseldH u Odessu. Druga dva oeeva brarta., Nikola i Petar, s vremena na vrijeme posjeCivali su nas na nasem imanju. Ova tri o6eva brata imali su potpUIIlO razNOilte karaktere. Najstariji, Epifun, slovro je kao pametain i obrazo. van eovjek, ali je bio skJon ravnodusju. lako je na sveumliStu u Odessii diiplomiirao matemati.Jru, posvetio se :i:slcljuCivo svojoj zemlji, bez mlje da positigne nesto osobito u javnom Zivotu. Otac mi je isprieao da mu je stric Piinja bio najbliZi, all kad se presellio iz Odesse u Moskvu, presta1i smo ga vid:ati. Stric Petar, najmlacti ocl eetvero braee, oduv:ijek mi je bio najdraZi. Silno bib se razveselio svak.i put kad bib cuo da na:m dolazi u posjet. Uv:ijek bi me doSa.o vidjeti, iili bi me pozvao u svoju sobu i igrao se sa mnom kao da smo iistih godiina. IzmiSljao je razne SaJe i vragoli:je koje su me naprosto odu8evljavale j uvelike zabavljale.
'.<,
Prema priCan.ju moje ma:jke, stric Petar je uvijek bio .veselo dijete«, neprestaino u veclrom i ugodnoon raspo).oZenju, i stoga je bio rado Vliden gost na SIVlim zaibavama i u drugim druStvenim pMkama. Nakon SII'ednje skole studiirao je poljoprivredu na Akadenrlji Petrovski u Moskvi, koja je u ano vrijeme bila vcl.o pomata. Zbog svoje druStveoosti stekao je mnogo prijatelja u akademiji, koje je za wijeme ljeta poziivao na na.Se :imanje. Majka mi je isptlioala da je jednom doveo mJadog kineza. Trubeckog - iiLi je to bio knez Obolenski? Ne sjeCa.m se dobro 1Jko je fe1io o!enilti Bugeniju, najmladu i naijljepSu ses11ru moje ma:j'ke. Ona je, medutim, odbila tog prosca i udala ·se za nek.og OOu.gog kolegu strica Petra, koj.i je potjecao od jedne stare plemiCke obitel!jd iz Litve. Bi:lo je neobimo kaJd je U!Skoro ta!kav V~jak kao sto je bio sitri.c Petar poCeo poka:zivati neke znakove v:rlo Cudnog pona.Sanja i ilsto ta:ko neobiooo se rarafavatli. U po6et1ru to je naiprosto zabaivljalo njegovu braou jer msu. O'LhlljlOO shvatri1i promjenu u njegovom pona.Sainju sma1Jrajru0i je samo bezazleniim hlram. Ubrzo su, medutim, shvatiilli da se radi o ne6em ozhiljnom. Piregledao ga je CuVendi l'USU psiihijatar Korsa!kov i \Ila nesre6u UIStaDOviO da je to pc>Cetak pmrve paranoje. Tako su stmca Petra odveLi u jedan zaivod zatvorenog ·tiipa. Ka:ko je, medutim, na KI1imu ilmao veldik posjed, brae.a. su ga uspjela prebaciti tamo, gdje je mnogo godma Zi.'Vio kao pustiilnj:atk. laiko je stric Petar stuctirao pdl:jopmviredu, kasnije se namjeravao posvet:d:ti iskljuOivo povdjesnim istra2Ji'Va1ljima. Svi SIU ti planovi, nMaWJ.o, pr.opali zbog njegove manije progainjanja. Moj otac je bio wlo obrazovain Oovijek, mvalma du.ha, izuzetno nadaren za organirzaciju, a mo.Ze se reCi da su on i njegova dva gore spomenuta bra.ta ibili natprosjeeno mteligentni. Stmic Nikola, med:utim, ni za Sta nije bio osobito nadaren, a mte1igenoi:ja mu je bila sasv:im pr" sjeCna. lpak, u velliikoj je mjerl posjedovao tzv. :.wline srednje kllase«, kao Sto SIU prnmianost, osjeCaij dumostii i skiromnost. Najpr.ije se ZeLio posvetiti vojlllOj ikarijeri ii 1
29
28
•......w.:....,
postao ofici!r, aiLi je kasnije napustio vojnu sliuZbu i sa svojom se velikom obitelji preselio u mali grad Herson, gdje je postao jedan od najcjenjenijih ljudi u gradu. Izabran je za claina Dume (ruski parlament pr.ije revolucije 1917. godiine) ~ obavljao je irazne du.Znosti, ali nikad nije postigao naroCiit uspjeh u politickom Zivotu. Moj djed po oou je umro godilnu dana pri:je mog rodenja, a njegova fena Irina Petrovna mnogo god:ina ranije. Pl'iCaill su mi da je bi:la visoka i sna.Zno gradena, ai1i sudeci po fotografijama nije bila ljepotica. Moj je djed, medutim, hio naooit oovjek, praviLndh crta l1ica. Cuo sam da je Irina Petrovina bHa v:rlo pametna Zena. i da je veoma utjeca:la na svog supruga. Njezina smrt je toliko sfomila mog djeda da se odao piou. Koliko je uistinu bio slomljen, more se vidjem i iz sljedeeeg dogadaja. Kad je stric Nikola domo ochluku da se ozeni, djed je do8ao na nevjerojatnu pomisao da se s njlirrn nadmeee i eta mu preotme djevojku koju je odabrao. Ona se nije smjela udati za strica Nikolu vee za njegov:a oca! DoS1o je do s.iituaaije poput one u knjiZli Dostojevskog Braca Karamazovi. Medutiim, upraivo kao i u romanu Dostojevskog, izabrana nevjesta se oo1uC.iila za siiina, a ne za oca, i u.daJa se za strica Niiko1u. To je njegova oca toLiko naljutilo da ga je razba.Stiinio. Nakon djedove smrti svaki od tI1i brata je stricu Nik.oil dao dio S'Vog nasljedsitva, tako da je sitri:c Nikola, iiako lisen nais1jedstva, ostaJO i dalje imuean oovjek, mada ne tak.o bogat 'kao njegova braea. Unat:OC loS<>j sre6i, mrslim da je zivot strica Nikole hio najskladniji, jer je bio najura'V'IlOteZenij.i i najnorma.hniji od Cetvero bra6e. Djed je u svoje v:rii'.jeme bio jedan od naj.boga1Jijih veleposjednika u ju.Znoj Rusiji. Kupio je velik komad neobradene zemlje po wilo ndskoj cijend. Zarun, kad je zemlja poCela davati pria:J.ose, oijene su brzo porasle. To je podrucje zbog izvamedno plodnog tla hilo poznato kao Ziitnica Rusiije. Prema priCainju moje majke, poticaj za lrupovinu i upravljanje tom zemlijom nije dao sam
".
djed vee njegova rena, Irina Petrovna, koja je bi:la poslovn<> v.rlo sposobna. Njezim su sinoVli svoje natprosjeaie mtelektuailne sposobnosti oCigledno nasliijedW od nje, a ne od svog oca. Ali te sposobnosti su ,]:male d drugu stranu, koja se ocitovala u emociona:lnim poremeeajiima i na:sljednim bolestima. Irina Petrovna je imala mnogo djece, ali je dugo vremena radala samo sinove. Njezma je najveCa. Zelja bila da rodi keer. Konaeno je ipak rodila djevojcicu, kojoj je dala dme Ljuba ~ koja je bila vrlo drazesno .i ljiupko dijete. Na nesreeu, kad joj je bilo osam i1i devet godina umrla je od Sairlaha. Kako je Irina Petrovna bezgranicno voljela LjUJbu, na:kon njezine smrti postala je vrlo potistena i izgubhla je svaku volju za zivotom. MisHm da moja baka nije mogla prebaljeti 1to sto je sudbiina jedoom bii1a tako blagonaklcma prema njoj i u potpU1I1osti joj ispunila njezinu Zelju, a zatJim, nakon srruiti nj~ine ikCeri, da'Vala joj je ponovo samo musku djecu. Smrt lr.i.ne Petrovne niikad nije :razjasnjena. Priea se da je uzela preveliJru ko1icinu nekog opasnog ld!jeka, aLi nitko nije znao je 1i to uc.mhla slueajno i!li namjemo. Moja majka je bila uvjerena da se ra.dilo o ovom drugom. Ubrzo nakon sto s:mo se doselfil u Odessu dobili smo novu odgojiteljiou, ovog puta Francus1ciinju. Iako je zapravo bila SVlicaTkiinja, dz Zeneve, osjeeaJa se pravom · Francuskiinjom, s izraziltlim patriotskim osjeeaj1ima. Bila je prava katolikinja i u svakom pogledu vrlo konzervativna. Poput veCine starijih usidjehlca reljela je sve imatli pod svojim nadzorom. Dok je zivjela s nama, Ana i ja gotovo smo Ci1tav dan bi:1i pod njezinim utjecajem. Naverer, Mademoiselle, kako smo je zvaH, Ciitala nam je francuske knj!ige za djecu. Kad je bila jo8 mlada, Mademoiselle je dosla u ruski dio Poljske i radila kao odgojiteljiica u nekim istaknutim obiteljilima. Zirvjela je kod grofova Potockog, Samoj-· skog, MiniCeka i drugih. (Grof MiniCek je bio potomak obitelji »LaZnog Dimitrija« koji je 1605. godiine nasLi-
31
30
·-iiliiil\.,
• jedio Bomsa GodUlllOVa4.} Za Mademoiselle osnov.ni je oii1j odgoja hio lijepo ponabnje ii uCen.je pravila pristojnosti u otmjenom drustvlU. Kako je nmogo godina provela kod polJskilh obitelji, govorila je neku mje5avinu iskrivljenih poljskih i ruslcih mjeOi, kojima se ipak mogla spoirarumijevati s ljudima oko sebe. Naravno, Mademoiselle nas je uchl:a i fraincuski. ZapoCela bi ne5to objaSn.javati, zait:im bi pre51a na ineSto drugo i na Jm-aju bi bez kraja i konca pr.iCcrla o svojoj mladosti. Jedna od prvih knjiga .koju naim je Mademoiselle glasno Citala hio je Cervantesov Don Quijote, naravno jedno izdanje za djeou. Ova ilmjiiga duibo.ko me se dojmi1a, alJi me je vise rastuZiJJ.a nego razveselila, jer niika:ko nisam mogao pmhvaititti: da je Don Qudijote, ta:ko drag mom srcu, bio lud. Cimlo mi se da bih se mogao s t:iin pomirni.ti samo kada bi Don Quiijote, harem prije svoje smnti, saa:n primao svoju 1udost. Kaid su me uvjerilii da se doi1sta tako zbilo i pokazaili mi slii!lm na zadnjoj stranici .k.njiige na kojoj ka:toliCkii sveOOnik ispovijeda Dan Quijotea, umirio sam se ipomislirvSi da sveeenik ne bi mogao iS!J>Ovjediti 1udaka. Zatim smo Oitaili biografije veliilcih F.rancuza u djeejrnm izdanjima. Jedan pisac se eak USUJclio pi:saitJi 0 djetimjstw Karfa Veliikog i!Li Chairl.emagnea, kojeg su Frrancuzi veoma ;postovaLi. I ta mi se knjdga iveama svd&tla. Nm-OOilt.o su me se dojmile tajne u vezi s ro
r
Ziinom pretjerainom utjecaju. Mademoiselle se nije tome protii:vtila, ali je to nadoknadifa pokilanjajuei v:ise pafuje meni, sto mi se nimalo nije svida1o. u takvoj si:tuaciji, Mademoiselle je vi5e voljela mene nego sestru. Bilo je to vidljivo jz njezinih primjedbi poput »Serge a le jugement juste«. Mislim da su romanticne price kioje nam je Mademoiselle naglas citala pobudile u mend »a:"omantiCa.n« naCin miSljenja, Ha su ga, a!ko niiSta drugo, ojaeale. Taj »mmantizaim« je do5ao kasnije do izraiaja u pejzaZima koje sam slikao. Sje6am se, na primjer, da saim u to vrijeme mi.islio da je kato1icka vjera ona prava, a ne ortodoksna, jer je Krist rekao da je Petar Stijena na kojoj 6e sagradiiti Crkvu svoju (Mt 16, 18). P.reskocit 6u ovdje razdohlje od sedam godina kako b.ih 1rsprieao jedan dogadaj koji je priHeno ka:raktemstiean. U vrijeme poklada sestra i ja bill smo pozvani na zaibavu pod ma:skama i Ana se namjeravala tamo pojaviti odjevena u djeeaka. Ne sjeCa:m se koliko je godina u to vrijeme iimala Ana, aili je u svakom slucaju bi1a vee toU.ko stara da se Mademoiselle zabriiine za nje~iin dobar glas kao mlade djev:ojke. Mozda se istovremeno nadaJa da Ce tom prHikom. pO!IlOvo uspos:ta'Vliti svoj izgubljen utjecaj nad Anom. Jednog dana za vnijeme rucka raspraivljali smo o Andinoj odjeci za zaibavu. Moj otac nilje miao nista protiv toga da se Ana preodjene u djeb.b. S druge strane, Mademoiselle je ~dilla da niije pristojno za »une jeune fille comme il faut« da se javno pojaivljuje u hlaCama.. Izmed:u oca i Mademoiselle je doilo do veoma zestoke rasprave, a Mademoiselle je otisla ta.ko daleko da je odluenim glasom izjavila kako, unatoe OOevom dopustenju, ona, kao odgojiteljica, mora And zabramti da ode na zabavu preocljevena u djeeaka. BuduCi da je pri tome prekoraCila svoja ovlaStenja, otac ju je o!tro prekorio. Ot:rCala je od stola plafuCi i povukla se u svoju sobu. Ana i ja posli smo za njom i pokusali je utjeliti, all ona je rekla da nakon oeevih uvreda vi5e ne mof.e ostati u na.Soj kud. Na kiraju, medutim, sve se
!~t
• Usmeno saopcenje Covjeka-vuka Muriel Gardiner.
32
33
·~
r}
svelo na mnogo buke ni za sto. Mademoiselle se smiirila i uskoro po6ela davaiti takve izjave 0 mom ocu kae sto je »Monsieur est si delicat«, koje SIU prilieno zbunjivale moj.u majlm. Kad je Mademoiselle prestala biti na:Sa odgojiteljica, i dalje je nastawla Zivjeti na donjem katu na5e v.He, po. put UJmirovrljenke, sve do svoje SIIIIDti. Posjeei,vali smo je s vremena na v:riijeme i uvijek. smo je nalazili u najboljem imogueem raspoloZen.jru. N:iJkad mje ostavljala dojam nesretne iii osamljene osobe, jer je uvijeJk bi!la zaposlena oko kojekakvih s:itndca koje sru potJptmo zaokupljale njezi.nu pa:Znju. Jednom, sjeeam se, vocli1a je ostasr rat s mravima koji su se, ne zmam kako, iznenada pojavhli u n:jeziinoj sobi. Moja Nanja je ta:koder do kraija svog Zivota Z1vjela kao wnimovljenica na nasem posjedu u jrt.LZnoj Rusiji. U posljednjim godinaima svog Zivota pomai1o je podjetinji· la. Vrijeme za nju, tako reci, nije wSie postojalo i, prem· da s01II1 vec bio odrastao oovjek, jos uvijek me smatraila malim djeeakam. I Mademoiselle i Nanja SIU dozivjele dubolku stariost. Kad sam imao sedairn godina dobdo sam pri,vatnog ucitelja. Naravno, prij,e nego sto je stigao, pitao sam se, kako izgleda. Zaimi·sljao sam postarijeg, ozhiljnog gospoclina s bradom, koja je u to vrijeme bila u modi. Suprotno svim mojmn oeekivanj1iima, pojavdo se mladii 6ovjek, star oko ·trideset i pet godina, glatko obrijan, ostmh 011ta lica i orlovskog nosa. Zbog kratkovidnosti nosio je naoeale. Za razliku od nase religiozne Mademoiselle, Afeksa111· dar JakovJoviic Dick bio je pravi svjetovan eovjek. Ndkad ga nisam euo da govori o re1igiji. Bio je uvijek vedro i veselo raspolo7.en, neprestano tra.ZeCi ugodne i smi:jesne strane Zivota. Isto tako bio je pravi umjetnik u izmisljanju igara ii zaibava. A. J. je, kao sto pokaruje i njegovo prezime Dick, bio hola111dskog pomjekla, a1i buduCi da je bio roden u Rusiji, a i njegova je majka bila Rusk.i:nja, savirseno je govorio ruski, a isto tako njema-
34
&Ii i franousilci.. Anu je ueio njema&ci, a1i je sa mnom ~vairao franouski. Cilni!lo mi se da A. J. nije lllista uzimao ozbiljno i da je uvrjek bio siprem31Il da sve preolm-ene u 5alu i grotesku. Mademoiselle, koju je ism]ijavao kao staru s1U!Zavlm, nije voljela ov:u njegovu osobinru i uzvraeala mu je govore6i da Oil mje uCitelj VeC najobi00ij1i klaULn. A. J. je nedvoj1beno bio vtlo naoorena osoba. Izvanredoo dobro je sviirao Jclavir i, kalro je sam twidio, mnoge druge muzicke msWUJm.ente. Osiirn toga je i s1~kao, a jednu svoju sfil.u je obJesio i u na:wj sobi. Bila je to slika broda s Venecijom u pozaclinli, vjerojatno neka kopija. Nisam, meautim, vidio nijednu drugu njegovu -1~11-
~u.
Poduku iiz knj~vnosti A. J. je zaipOOeo s ruskim p11ijevodom .knjige Max i Moritz, Wilhelma Buscha. Zatim na:m je citao knjrigu Djeca kapetana Granta Juilesa Vern.ea, koja je na mene ostaV1iila dubok dojam. Jednu od soba u na.Soj viJi A. J. je pretvorio u pravu gimnasitiCk.u dvaraJilJU. NaruCio je i pravi, veLiJki radni stol na kojem smo gradiJ.i male brodove. Znao je sipaj011li male tan:ke komadiee drveta s taJkv,im umije6ern da bi mu u zanatsikoj ra:dionici mog!,i pozavidjeti na brodovima koje je izgrad:io. Taj rad je bio taiko zamrSell da sam WiSe vremena prov:odio u promatra111ju A. J.-a nego u v1astiitom raidu. Ovaj posao mu je sasvim Sligumo pruZao veliiiko zadovol:jstvo. Vjerojatno je ovu sklonost za gradnju brodova naslijedio od svojih holandskih predaka. A. J. je bio nerenja i wdio je mnoge dijelove svijeta. Prije nego sto je do§ao k nama upravo se watio s putovanja po Indiji i Dalekom istolru, s kojeg je donio razne neobiooe predmete. Prieao na:m je o svom domu kao o nekom malom muzeju. Naravno, Ana i ja siJno smo Zeljeli vidjeti sve te rijetke stvari iz dalekih zemalja i A. J. je udovoljio naSoj relji i pozvao nas da ga posjetimo u njegovom domu. Ta:mo smo vidjeli jednu kutiju sa staklenim poklopcem, u kojoj su bill veli:ki leptiri koji ni:su 35
~'.·
postojali u na8em dijelu Rusije. Osim toga vidjeli smo i mnoge druge nama vrilo zanimljive stvari. A. J. ni!kad nam nije otkr.io cilj zbog kojeg je odlazio na ta putovanja, a i:sto tako nikad nam nide pri.Ca.o o svojoj mladosti i roditeljima. Kad bi za doruCkom zaprljao svoje oclijelo, eesto bi primijetio: »le suis un saligaud comme mon pere.« To je b.itlo jedino sto smo uspjeli saznati o njegovom ocu. Kad smo prvd put nakon njegovog dolaska na nas posjed u jumoj &usiji pro8etali s nj·im kroz pairk, A. J. je smjesta otkri.o pravo mjesto za igru k:roket, koja je u to vrijeme biila vrlo populam.a. Tako je narucen pribor za kroket i postavljena SIU virata. Nekoliko godiina kasnije A. J. je nestao i!sto tako iznenada kao sto se i pojaviio. Nikad niisam saznao je Li bio otpusten ill se sam zahvalio na slmbi. Nakon toga, Herr Riedel, Austrijanac, proveo je s na· ma nekoliko ljeta na naSem posjedu u jruZI1oj Rus1iji. Imao je preko eetrdeset godma i bio je neZe:nja poput A. J.-a. Imao je male sive <>Ci, prlLiano veUk nos ii siljastu bradu. Herr Riedel nije bio moj uCi:telj, ali, buduCi da sarn s nj.im provodio gotovo cijeLi dan, uskoro me nauCio da teeno govori:m njemacki. B>io je v.rlo ohrazovana i ozooljna osoba i mada je vec presao Oet.rdesetu, nadao se da 6e dobiti profesorsko mjesto iz povijesti na heckom sveucilistu. Prerna meni se uglavnom odnosio kao prema mlad:em drugu i vrlo dobro smo se razumje1i. Smatrao je da je najveCa. vrlina sposobnost sv:ladavanja samog sebe. U politici je imao prilieno radiikalne stavove, a:li uglavnom u teoretskim okvirima. Jednog dana, dok smo Herr Riedel, moja sestra i ja setali poljima, Herr Riedel je polru8avao And objaS1niiti nacela Kantove filozofije. Sljedeceg dana, ponovo smo sve troje krenuli u 8et:nju, i tada je po00o prieati o reli· giji, a kako je bio ateist, o8tro je kritizirao krseansku vjeru. Ja sam trfurao iza njih i povremeno slu8ao ooo .sto je Herr Riiedel tuma6io Ani. ALi, kako je on dzrafavao upravo one sumnje koje su me u djetinjstvu tako sna.Z.no
·~ .ob~iimale, ta:j je I"azgovor ostavio na mene dubok do! jam. Upijao sam, gotovo nesvjesno, sve sto je Herr Riedel govorio o religi:ji i otkrio, na svoje iznenadanje, da je moja vjera nestala. Nisam pri tome postao protiivnik
re1igije, vee sam je jednostavno na neko vri:jeme odlo" lio. Buduci da se ni jed.na ni druga strana nije mogla dolawlti, svaki je pojedinac sam za sehe treibao od:Lucit!i !eH li vjerovati dJd ne. Ovakav stav donio mi je ve1iko olakSanje, jer se od taida nikad vi8e nisam prekoravao zbog svoj1ih iranijih sumnji. Ipak, oduvijek. me zbunjivalo to sto sam bez ikakvih napora tako 1ako odbaoio svoju vjeru. Pitanje je, sto je ispunilo prazninu koja je mme nastaila? Mo~da smn neka svoja ranija religioona osjeeanja prenio na podrucje k.nj·ifovnosti, jer sam tada, u dobi od trinaest godiina, po0eo sa strastvenim zanimainjem Oitati romane Dostojevskog, Tolstoja i Turgenjeva. Postovao sam ove pisce, kao ~ najveee ruske pjesni!ke, Puskima i iznad svih LjerJilOilltova, gotovo kao svece. Kasrrije sam, vjerojaitno, 1VOja vjerska osjeCainja prenio na sl1iikairstvo. Moje zanolenje ljepotom i s·lcladom prirode moglo bi se ta'koder povezati s religijom. lstina je, medutim, i to da su me ~je i samooptuZbe od koj.ih sarn patio u stanj:ima potiStenosti podsjeeale na moje religiozne su:nmje i prijekore. Mozda je pogre5ka u tome sto sam odvi:8e lako prihvatio gubi·tak vjere i tako stvorio prazniml koja je aamo djelomiono i nedostatno popu!Iljena. Posljeda:r}i boravak Herr Riedela na nasem imainju imao je sasvim neoeekivan kraj. Ocigledno ga se veoma dojmio Anin preraini intelektualni razvoj pa se zaljubio U. nju, ialro je imala samo petinaest, ill, u najboljem sluQ:ju, sesnaest godima. To je bio kraj njegove taiko veli~e moei svladavainja samog sebe. Osjetlj.iv ka!kav je !"<>, morao je Oitavo wijeme biti svjes·tain da je njegova ljubav prema Aini potpuno beznadna. lstina, Ana je cijenila njegovo :manje i druge njegove intelektualne sposobnosti, adi to nije imalo nilkakve veze s ljubavlju. Usprkos tome, Herr R.iedel je Ani izjavio ljubav, i to se, 37
36
··tt-zm
nairavno, zarv:rSilo porazno za njega. Nakon toga VliSe ga nismo poziva1i na n.aSe .imanje. U povijesti moje bolesti, profesor Freud je razmatrao utjecaj Herr Riedela na moj. stav prema ire1igiji,5 kao i moju iidentifikaciju s Ljenmontovom.6 Bile SIU to posljednje godine mog djetinjstva i ja sam mkora.Oio u irarzdoblje nrl.adenastva.
Od 1905. do 1908. godine
Nesvjesno tugovanje
ZilIIlu 1905. i 1906. godine proveo sam u inozemstV1U. Nakon sto sam u proljeee 1905. godiine polozio prijemni ispit za sveucit1iste, moja majka, sestra Ana i ja otisLi smo u Berlin. Na tom putovanju pratile SIU nas rnajcina mlada sest:I'a, tetka Eugenija, i druZbenica moje sestre, postwriia Zella njemaekog poriljelda. Majka, Ana i njezina dru:Zbenica oijelu su zimu provele u sainatoriju Ill bliizim!i Bevlina, dok sam ja nas dugotrajan boravak u dnozemstvu iskoristiio za dva zanimljiva putovanja. U jesen 1905. godine bio sarn u Italiji, a u veljaCii sam pos•jetfo Pa:riz i London u drustvu svog roaaka Grigortija, koji je u meduv:remenu doputovao iz Rusije i pridru.mo nam se u Berumu. U s1vi:bnju, i·ste god:ine, vratio sam se preko Berl.ina u Rusiju s namjemm da ljeto provedem na na8em imanju u jiuZnoj Rusiji. Ubrzo nakog toga, majka i sestra su, zajedno sa svoji:In prathlijama, otiputovale iz Njemaake u Milano, gdje je majC:iin mlaiti brat Vasilij Zivio vec petnaest goclina, a zatim u Livorno ina Sredozemlju. U srpnju sam posjetio ob1telj svog ujaika, majciinog najstarijeg brata, .koji je zivio na liimanju oko cetrdeset kifometara uidaljenom od na;Seg. Tamo me ugodno iznenadio susiret s mladom djevojkom koja me privukla od prvog trerrutka. Pokazalo se da je to neCa!lciinja moje uj10e, Pdlja:k:inja, koja je dosla posjeti1d svoju tedru.
5 Covjek-vuk mi je 12. sijecnja 1963. godine napisao: »Profesor Freud toeno iznosi u povijesti moje bolesti da je moja pobomost potpuno nestala s pojavom njemackog ucitelja, jer nakon svoje desete godine nikada nisam ponovo bio zaokupljen religioznim problemima.« [M. G.] • Nakon sto je zavrsio ovo poglavlje svojih Sjecanja, Covjek-vuk mi je 5. svibnja 1970. godine pisao da se prisjetio jos neceg . !to bi mi felio saopCiti »Ile zato da biste to ukljucili u Uspomene iz djetinjstva, jer tamo ne pripada, vec zato sto mi se samo po sebi cini zanimljivim ... Kad sam 1906. godine studirao na petrogradskom sveucilistu, otiSao sam na jednu studentsku zabavu, gdje sam sjedio za stolom s mnogo drugih studenata. Nikada mi se nije cinilo da sam imalo nalikovao fizicki na Ljermontova, mozda sasvim malo po ocima. Student kojeg nisam uopce poznavao pafljivo me promatrao i rekao nekom drugom studentu: ,Pogledaj naseg kolegu! Kakva izvanredna, nevjerojatna slicnost s Ljermontovom! lznenadujuce je da postoji takva slienost, isto lice, iste oci .. .' Ostali studenti SU mtjeli, a ni ja nisam niSta rekao. Nakon kraeeg vremena student je ponovo poceo govoriti o 'izuzetnoj slicnosti', ali nitko i dalje nije obraeao pafnju. Kako doista nije postojala takva slienost, taj student je uspio, na neki neobjafajiv nacin, naslutiti moju identifikaciju s Ljermontovom«. Ovaj dogadaj, kao i posjet Covjeka-vuka mjestu na kojem je poginuo Ljermontov (o kojem piSe u sljedecem poglavlju) jasno ukazuju da veliki pjesnik, ubijen u dvoboju, za kojim je Covjek-vuk toliko tugovao, nije bio Puskin vec Ljermontov. [M. G.]
38
39
L
~ta, kako se djevojka zvala, Cinila mi se Lijepom i
draresnom sa svojom plavom kosom, plavim ocima i rufa':astim obraziima, a kako mi se svidjela i njezina vedra i vesela nararv, nakon dva dana vee sam bio u nju zaljubljen. Po Martiinom ponasa:nju prerna meni, shvatio sam da naklonost nije jednostrana i da i ona gaji iste osjeeaje. Ujna je primijetiila moju z~ljubljenost i uviidio sam da nastoji na sve moguee nacine produbiiti nas odnos. Ne znam kako bi se sve to zawsi'lo da tragioni dodaj1i u nasoj ohitelji nisru riznenada prekinuli nafo romamsu. Majka je jos neko vl'ijeme ostala u Ital4j1i, a Ana ii nje2liina dI1UZbenica vrntile su se u Rusiju sredinom kolovoza. Proborcwivsi krace Vlrijeme kod ku6e, Ana je otiSla na Kavkaz, na imanje majcine starije sestre Ksenije. U tolm dva tjedna koja je Ana provela sa mnom na !Jlasem 1manju nisam primijetio niista neobicno u njezinom ponasanju. Zacudio sam se j edino kad je predloZifa da je pratiim na putovanju po Kav:ka2lu, ialko je 2J11ala da sam se upisao na Pravnu skolu na sveuCJilistu u Odessii, gdje su predavanja upravo treba1a po6eti. Kad sam joj to spomenuo, nije me dalje nagovaraJa, aJi sam joj morao obeeati da 6u joj tjedain dana nakon n:jezinog od:Laska napisati pismo. I to mi se cini!lo pomalo oudniim, ali njeziinoj molbi nisam pr,idaivao nikakvo narooito znaeenje. Otpratio sam Anu i njeziinu d11UZbenicu na brod koji ih je trebao odvesti u Novorossijsk, u sjevemom Kavikazu. OprostiJi SllllO se tada s osobiitom toplinom. Kad je rpambrod krenuo, Ana je st,ajala na krmi i mahaila mi sve dok je nisam izgubio iz vida. Ostao sam jos neko vrijeme na pristanistu, promata:"aju6i kako parobrod napusta luku i u!lazii u otvoreno more. To6no tjedan dana na!kon Anina odlaska napisao sam pisimo koje saim joj obeeao. Dva ili tiii tjedna kasnije prami1i smo v1ijest da se Ana ozbHjno razboljela, a ubrzo nakon toga 1i vijest o njezinoj smrti. Kasnije srmo saznailii da se moja sestra otrovala. Trpjela je dva dana jake boli, ail.i, unatoe tome, niikome nije
•
smrt.
1
40
iekla sto je uCiniila. Tek kad je bol postala nepodnoSljiva, zaitrafila je da dovedu lijeCnilka. Kad je lijeenik doiao, pokazala mu je boeiou u kojoj se prije nalazila liva, na kojoj je izvana biillo napisano upozorenje s mrtvaOkom glavom. Ocito se ta boCica nalazi.Ja u laboratoriju koji je Ana uredila u lru6i kako bi se mogla bavitd prirodnim znanostiima. Tada, na.kon sto je polmsala izvrUti samoubojstvo, zeljela je dalje ~ivJeti. OciglecLno je ponekad potrebno suoCiti se izravno sa smrcu kako bi se ponovo probudilo zanimanje i ielja za Zi.votom. U p<>Oetku se ciniilo da je lijecniik uspio spasiti Anu i eak SU joj rek1i da joj je zivot wan opasn.osti. Ali, nakon dva tjedna srce joj je jako oslaibiilo i prouzroCifo njeziinu Moja sest:r:a je trebala biti pokopana u naS-Oj obiteljskoj grobnici na tzv. Starom groblju u Odessi. Kak.o je majrka bi1a jos uvijek u inozemstviu, a otac joj je tumu vijest 7.elio javii.lti preko osobnog glaisnika, sto nije hilo mogti6e prije pogreba, samo smo otac i ja biJ i prisutni od ufeg obiite}jskog kruga. Kad smo nas dvojica stigli na pristaniste da doCekamo Lijes s Arninim posmrtnim ostacima i prenesemo ga do Starog groblja, tamo su vec· bill mnogi nasi znanci. Na pristani.Stu se okupio i prilirOno veli!k broj radoznalih prolazniilka. Moje m:isli i osjeeaji kao da su hiili paralizirani. Sve sto se odvijalo pred mojim oeima ciniilo mi se nestvar-nitm; sve mi je nalikovaJo na ruian san. Staro groblje se nalaizhlo na suprotJnom kraju grada.. Prema pravosla~nim obredima sveCenici koj1i su sudj:elova!li u pogrebnoj povorci zaiustavljrui su se pri svakoJ promjeni pravca i izgovarali bezbrojne moliitve. Talm je povorci trebalo nekoliko sati da stJigne do groblja. U treniu~u kad su li!jes spu5ta1i u grob, sunce, koje je· hiilo vee vrlo nisk.o nad obzorjern, zaslo je, a njegove posljednje zrake prodirale su kroz lisee prelijevajuci se na sja:jnom meta1nom lijesu. · U vrijeme na.Seg djeti.lnjsitva govorilo se da je Ana mo-rala biti djeeak, a ne djevojcica. Imala je jaku moe volje 1
1
t;,'l>.
41
i snaZan. osjeeaj ZJa orijentaciju i uv.iijek je s uspjehorn .i.zbjegavaJ.a utjecaje i autoritet na.Sih odgojtteljfoa. S
godinama poCela SU dolaziti do EraZaja i obiljezja nje· zine renstvenosti. OCigledno ih mje uspjela uskladiti sama sa sobom, pa SIU prerasLi u patoloske kornplekse manje vrijednosti. Bhla je ofarana klasdenim !idealom ljepote s kojim se usporedirvaJa. Cim1o joj se da nema fonskih draZi, ia!ko to uopee mje bila istina, i mis1Ha je da ce je netko htjeti oZeniti saimo ZJbog nj~iinog novca, jer joj 'Se, iZJmedu ostalog, Ciniilo da ne mofe b.iiti nikome pr>iv,1aena. Mofo se reCi da se An.iJna tragedija, unatoC njezinim intelektiua1niim sposobnostima, sastojala u nj~inom nastojanju da potiSIIle srvoju rensku nairarv, i neuspjehu kojJ je i~ toga proizaSao. P:rii tome, na.ravno, ne misliirrn na svjesnu djelatnost, vee na mehanizam koji je bio pot· ptllilO nedostiupan njezilnaj swjeSJti. Otac se siilno ponosdo Anom i njefuo ju je volio. Sasvim je s.iigurno da bi ispunio srva:ku njezinu reljiu koju bi izrelcla. Nj~o samOUJbojstrvo je pdlamrlo da se udaljiila i od njega kao i od drugih ljudi, sto je u njemu izazvailo osjeeaj da je u neeemu pogrijesio. Iako je njezin giubitak bio za njega vrlo bolan, Ciinilo mi se da ga je njezin Qin tpovrijedJo J LI'azoearao. Nakon Anine smrti, otac, koji me prije jedva i primje,ffivao, i:li se mend harem tako ciniilo, potpurno se promijenio prema meni. S veli:k.im je zanimanjem pratio sve ·sto sam radio ill .plank-ao i u svakoj prildci zeliio mi je pl1UZiti savjet il1i: mstitiu. OCJto je svoje osjeeaje prema Ani prenio na mene i poCeo se o meni sHno 1brinuti. Iako sam ranije Cezmiuo za njegovim razrumijevanjem, orva promjena, koja mu je oeito pomagala da prebdli Aninu smrt, tiim vi8e sto je ptije osjeeao ve6u naklonost prema Arn, osta¥ila me potpuno hladnim i j<>S vi!Se poveCaila moju potiStenost. Majka je na ovaj tuZa.n dogadaj reagi:ra.La saisV'im drugacije nego otac. Narucifa je brojne mi:se i svaki clan je odlarila na groblje, gdje je sate i sate provodila pokraj 1
42
,~,
"
Anina groba. Po:mato je da se u eovjeku javlja citav niirz samooptu2Jbi nakon snmti nekog bliskog rodaka, a u slueaju samoubojstva to, narawio, jo8 vise dolazi do izraf.aja. Dogodilo se to i mojoj majci. Misli kojiirna je mu· Oila samu sebe utjecale SIU i na njezin odnos prema men:i i cinilo mi se da je nak.on A.nine smrti postala hladnija prema meni nego ikada rainije i Calk me ponekad izbjegav·ala. Prije sam osjeeao da sam blizi majci nego Ana. Nakon Andne smrti, 5 kojorn me vezivao vrlo drubok, osobni, unutarnjd. odnos d koju sam uvJjek smatrao svojtim jedinim. pliijateljem, zapao sam ru stanje du:boke rpo1Ji.stenosti. Du5evna agonija u kojoj sam se nalazio eesto bi poprimala ja&u tjelesnog bola. U takvom stanju nisam se zanimao ni za sto. Sve mi se cinilo odbojni.a:n i neprestano su mi se po glavi Vl'2JIIlale mils1i o samouibojstvu, koje nisam ostvarirvao jer mi je nedosmjallo hra· brosti. PokuSavao sam se bomti protiv takivog stanja i ponekad bih se pdsd:lio da pohadam predaivanja na sveuerlistu, gdje sam s mukom pratio sto se govorilo. Gotovo da sam se prestao clru..Zdti s drugi.a:n lju!dima. NekoHko puta tjedno 5etao bih gra:dom u drustvu jednog biv5eg skolskog druga, koji je studirao mediicinu i zivio U SU· sjedstvu. Ponekad sam se nalaz:io s izvjesnim N.-OITI, znainoem kojeg sam upoznao u to vrijeme, ali mkad se medu nama mje r~o pravo prijateljstvo. Zbog poti· stenosti mog duha u to vriijeme, nisam za taikiva sto ni bio sposoban. Prib1iZarvaJ.o •se proljeee d. ja sam poeeo ru sebi osjecati v-elilru 1U2JD.emirenost i odre<1eniu 7.eljru za pobunom. Moje duSevno stanje je hilo talko jaidno c'ijelu zimu da ga vise msam mogao podnos'iti. Ne5to je valj.ailo u.Ciiniti. Tada sam rekao sam sebi da, ako ne mogiu slrupiti dovoljno snage da ~sim samooboj'Strvo, moram uciniti nad:Ljuds.ke napore .kako hih s'V'la:dao srvoje teslro stanje i ponovo smogao hra:brosti za zivot. Nakon Amne smrtii. zapao sam u takvo stanje potistenosti da mi se 6iniJlo da je zirvot izgubto srvaki •s:misao 43
i da nema niooga eemu bi vrijedilo tefiti. U takvom
darenost za matematiku. Otac je tada primijetio da sam se vjerojatno ugledao na njegovog starijeg b:rata, na.5eg strica Piinju, koji se osobito zanimao za matematiku i diplomirao taj predmet. S obziirom na to, otac je misilio da bi mi tehnicka srednja skola viSe odgovarala nego bwnanisticka gimnazija i •tako je odlueeno da 6u se upisati u srednju itehnicku skolu. Tek u posljednjem trenutku, ookolilro mjeseci prije nego sto sam trebao polagati rprijemni isipit za drugi ira2lred srednje skole1, moj otac je ponovo zakljumo da 6e biiti bolje ako se upisem u 8imnaziju, jer su na sveueilliste iprimali samo ueenike kojii su zaivl'Si1i gimnaziju. Odmah SU mi pronaSli 1ednog ucitelja latinSkog k:aiko bih mogao sljedeeeg proljeea poloziti prijemnd isipit za drugi ra.Med humainisti.Oke gimnazije. Bez tesko6a sam poloZio te .ispite, s »0dlicnim« iz matematike. Kasnije sam, medutim, promijenio gimnaziju i nisam polaigao matJuru na onoj na kojoj sam polofio taj prijem.ni ispit. Lgrom si1ueaja L., nastavnik matematike u gimnaziji koju sam pohadao, bio je prJjatelj iiz djetinjstva strica Pmje, s kojim je zajedno i studirao. L., krupan i debeo, veLNcih izbuljenih i prodornih oeiju, te brade poput Napoleona III, ulijevao je strahopostovanje. U ra:zredu se uv.iijek besprijekomo pona8ao, all je bio suzdrian d hladan., a njegovi odnosi s ueenicima bili su strogo poskwne naravi, ogranieeni na predmet koji je poueavao. Svi su oastavndcd osim njega imali naddmke, a ne sjeeam se da su se cak i najnestaSndji djeCa.ci, kojih je bilo mnogo u nitim r~ima, usudili zibijati 8ale na njegov racun, ikao sto SU to oinili s drugim nastavnicima. Buduci da je preko mog strica »matematieara« poznavao i mog oca, uvijek sam se pri1icno bojao L.-a. Zbog tog zastra8uju0eg d parali1liraju6eg utjecaja koj,i je na mene imao, moja prva pismena zaidaea je predstavljala potptmi neu-
du.SeVlllom stanju eovjek nema interesa !Di za sto. Me-
ootim, tramci izlaz, projicirao sam ovo svoje wmtarnje stainje na vanjski svii1et i po6eo misiliti da je moj slab usipjeh na sveucilistiu posljedioa pogreSllog d?Jbora studiija. Tako sam najprije odlucio da promijeniim studij i da se sa prava prebaoim ina Odsjek za filozofiju, i!li katko su to ru Rus'ijd ZJVaJ.i »priirodne znanosti«. Uvjeren sain da se iza te od1uike k,rilo, lkao sto je kasniJje i profesor Freud potvI1dio, nes·vjesno pois:tovjeCivan:je s Ainom, koja se strastveno zanimaJla za prirodne znanosti, a godinu iJ1i dvije prije samoubojstva potptmo je ~gruibifa zan.itmanje za taj studij. Mislim da je rtoj odluci znatno doprinio i moj sJueajan siusret s B.-
1
U srednju !!kolu se upisivalo u dobi od dvanaest godina
[M.G.] Drugi razred srednje !!kole vjerojatno odgovara !!estom razredu
1
osnovne !!kole u Jugoslaviji, (op. prev.).
44
45
• .......
~\
,,,'
spjeh. Sve jaibuke ti orasd, i ne znam w15e koj.i problemi, tako sru ·se ispremijeSa.1i u mojoj glavi, da sam bio na kraju S1Da:ga i msam vi5e mogao zavr5iti ni raCun. koji sam zapo6eo, iako sam s B.-om lalko r-je5avao sliene i tde probleme. NaraV'Ilo, moja je zadaea oorjenjena nedovoljnOin ocjenom. K.ako sam iz siv.ih ostaHh predmeta :iilllao wlo dobar, ocjena ddbair kojlll sam u najboljem sll\l!Caju dobivao iz 1IDatemaitike ZaJ.ostila me i mucila, t:im viise sto sam sebe smatrao odlicmm matematiearom. Tek u petOIIl razredu giimnazije2 iizbrisallla je ta imrlja Ill mojoj skolsikoj svjedodZbi i otada sam dJmao vrlo
1
Poeetkom 1lraMDja 1907. godine, otp:riilike u isto virijeme kad sam dando odLulku o promjenti studija, pomislio sam da bi mi jedno putovanje na Kavkaz, ouvenom zbog ~ijepih Jm-ajolika, koji je velieao rpjesrnk Ljermontov, najbolje pomoglo da rnstjeram mraene milsli i poboljsam svoje emoc'ionalno stainje. Naravno, o tome sam se morao posavjetovatii s ooem, jer, pored ostalog, nisam imao sredstva potrehna za takav put. On se mje protiivio mojoj namjeri, jecLino mu se nijie svidjela zamisao da tako daleko putujem 'Sam, narocito naikon tako wdbonosnog kraja sestriinog posljednjeg putovain:ja. Piredlozio mi je dame prati gospodin W., jedan nas :mliaJilac. W. je bio postariji gospodiin, franouskog porijekla, na !koje je ukazivalo i njegovo prezime. Suhonjav, upalih obraza, sa siljastom bradioom, i velike, oolawe glave na slaba.S· nom vratu, W. me oduvijek podsjeeao na Cervantesovog 2 '
Pribliino odgovara prvom razredu srednje skole kod nas,
(op. prev.).
46
.Virteza tu:Znog lica«. Ta.kav je, mediutim, bio samo 111jegov vanjski ~gled. U stv3111Il.osti, W. je bio vedra duha i uistmu je u.Zivao u Evotu. Bio je &enjen i imao je tri koom i jednog siina. Sin mu se iise1io ru Sjedinjene Drlave, sto je ru rto vrijeme bilo neuobieajeno u Rusiji, i tamo je zairadirvao za Zivot izradujuci lrulise za kazaliste i obavljajuCi. druge neobrone poslove ikaraikiteristiooe za Ame-· 1
riku. Ovaj pustolOVIlli duh sin je neSU1IDnjirvo inaslijedio od' svog oca, vrl.o poduzetnog eovjelka, koji nam je eesto priipovijedao 0 vamim posloVIli:iilll rpatez:iillla, poput osnivanja 'korporacije, navodno pod njegavdJm vodstvom .. Una.toe rtakvoj uspjeSlloj proMosti, njegova je finamcij1ska siituacija bitla pri1i6no ·skronma. lpak, u svaikom sliueaju~ uspio je ustedjetii dovoljno novaca koji mu je omogucavao da vodi manje ili rvi5e ud.oban zivot, bez potrebe da radi, a on je u rpotpunosti: u.Zivao u takvom zivotu. Nekoliko godina uzastopce W. i !Iljegove kCeri svako su ljeto provodili na niaSem iposjedu. fa naima nepoznati:h razloga njegova Zena n!ije nikad doMa s njima. Ovi po-sjeti !i.rnaju svoju vlastitu prethistoriju. Ljeti, u ju~noj ltusiji ruvijek nastaje velika susa, a sva:ku ve6u ikiS'll se}jaci su smatrali nekom vrstom 111e1beskog daira. W. je doSa.o na pomiisao da bi ·se rta nedaca mogla svladati busenjem arteskiih bunara. Zahvaljuju6i svojoj mo6i uvjeravanja, ubrzo je urvjerio majlku, koja je bila vlas[)Jica imamja, da je on stru6njak na rtom podrucjru i pravi covjek za vr$enje potrebnih. ispirtiirvanja. K.ako 1su ta ispitivanja trebala trajati du1je vrijeme, majk:a je :pozvala W.-a da iprovede ljeto na naSem imanjru. P.ro5la su dva mjeseca od dolaska W.-a i njegovih keeri na na5e imanje, a jo8 nije biJ.o n:i traga poeetiku njegovog ispitivanja. Zatim saim ga jednog da:na sreo na putu prema izvoru, s koturom uieta Ill ruci. »Sto to iradite?«, upitao sam ga. »Naimjerarvam poeeti s mjerenj.:iillla«, odgovorio je neodreaeno, gledajuCi me 2lbwijeno.
47
Billo je to prvi i posljednji put da je netko vlidio W.-a b1iziin.i
BRmRRRRRR~~~-~@1 -~ ~ ~
U
~· ~
W. je s odusevljenjem prihvatio prijedlog da me prati na mom putu na Kavkaz, tim ~iSe sto je bLizu Batuma, na jufuom Ka'Vlkazu, posjedovao maH komad zemlje koji je nazvao »Zelenii rt«. Cesto je sa zanosom pricao o tom posjedu, opisujuCi ga kao neki paradiso terrestro. Kako je Baitu:m hio zadnja stainioa na lllaSem putu, W.-u se p:ruZaila moguenost da, bez vel:iJkih t:roSkova, posjeti svoj -0mi1ljeni »Zeleni rt«.
~
~· ~· ~
1
~
Prije odlaska na put morao sam W.·u obecaiti da 6u l
lz Novorossijska ·nastavili smo vlakom do Kislovod:ska, u to vrijeme popularnog kupalista na sjeveru Kaivikaza, poznatog po kupkama ugljiene kiseLine. Odande .smo malom koCijom otiSli na izlet u Be:rmaimut, mjesto na prilicnoj nadmorskoj vis:ini, s kojeg se pru.lao najbolji pogled na Elbrus, najvisi vrh na cijelom Kavkazu. Xrenuli smo vrlo rano, au Bermamut smo stigli nesto p:rii:je veeeri, pod vedrim i jasniim nebom. 48
~· ~ ~· ~ ~
•• I
•
~· ~· ~ ~· ~
~ ~
-
Covjek-vuk, oko 1910. godine
~
#ilili1H555555555~
~·~**~**~~~*~*:R*il ~
~ ~ ~
~ ~ '@ '@
ot ~ ~
·~ ~'
Majka Covjcka-vuka kao
v~
mlada t.ena
~
ot ot ot ~ ot ~ ot ot ot
.
•i ·~ ot ·~
~~
~ <:'.:ovjcka-vuka, godme
~
.
1907.
~*************~~ ·~
.
~ ~ ~
,.'@
I
~ ~ ~ ~
~~ ~w
;~·. ~· ·
,. ,.
,.,. ,•
~
;@
;~
,. ,.
~
,. ~
,. ~ ~ ;@ ~
~~~~~~~~~~~~···~
-
Covjek-vuk i njegova sestra Ana, oko 1894. godine
~ ~ ~ ~ ~ ~
~ ~w
-····~~~······~~
• •• •• •'~ • •• • ••• •• •• •
~--····*·····-~~ -~-~--~---··•*****@$ rH·-···-·----·-· ,. . ., rnrm• I~
~
•• •• •••• • •• •:.• • •• ••. ~t
~
·c
H
~
~~~~~~~~~~~~~~~~
·1;
..
~~
Ana u do bi od devetnaest godina ·
,.,. ~· ~· ~· ,.~· •~· •~· j~
~·
~
JO
~·
•
;
•
,.
iL.....M.·
~
Il
~
~"'~~~a~~
II•
"~~~~~~~~~~~~~~
•.•~~***'1*********@$' •• •• •• •• ,. •• ,. •• ,. ,.,. ,.
f3:**'1*:m*~ll**:m**~ ;~
;•,.
~
;~ ;~ ;~ ;~ ;~ ;~ ;~
~
,.,. ,.,. ,.;• ,. ,. ,.,. ,. ;~
;~ ;~
~
;~
~
I~
~
~ ~
~
~ •
........................ Slijeva nadesno: tetka C::ovjeka-vuka, njegova majka, Olga (drufbenica njegove sestre), njegova Nanja i domaCica
~ ~ ~ ~ ~~
~
~~~~~~~~~~~~~~~~
~
~
•• -
•
~ ~
Supruga C::ovjeka-vuka, Tereza, oko 1908. godine
~
-~~~~~~~~~~~~~~~
~**mm~~m~~mmmmm~
~-
;~
~i ~ ~i
;~ ;~ ;~
~i ~i
;• ;• ;•
•i •i
;~
~
~fi~ I
,~·
./\
I
·~·
.. i
.:,
"i~'i•
~;.)
;~
~
•i •i
;•
~
~:~
• •• ~
-~
~~·
.~~
.
~
·;·
·.·.'.'~ ~
_,,,_-,
~
•i
",
~
~ :~
w~
,~~
~
·~
'.
Tamo -smo naisli na narpustenu planinslru kolibu, u ; '.Jrojoj se nalazifo samo nekoliko drvenih klupa. Koliiba se .nalazila na rubu velikog ponora kojem se dno nije naziTalo. Nasuprot, poput ogromne glave 5eeera dizao · se .u visine velicanstveni Elbrus, kojd smo mogli dozivjeti u svoj njegovoj velieajnosti i ljepoti. Dolina koja nas je odvajala od Elbrusa s obje strane prostirala se u bes. kraj, obrubljena s mnostvom uzdignutih, snijegom pokrivenih vrhlllilaca i strnnim, Jcamenitim stijenama koje su se spustale u dubinu. Iako je ovaj pogled bio uistiJim jedinsitven, zbog svoje rpoti-stenosti ndsam ·se mogao potpuno iprepustiti uZitlru, niti sam osjetio velii:ko odusev· ljenje. Bas kad smo se inailazili u Kislovodsku, zbilo se nesto (ito je jo5 vise produbHo moje melan:ko1ieno raspolo:ZeGje. Poeela su me muci•ti razmisljanja o tome je Ii pro•Jena sturlija predstavljala ra:zumnu odlulru. Odmjera•.-.O sam irazloge za odlU!lru ii protiiiv nje, ali nisam dosao - · 111ekog zadovoljavaju6eg zalclju~ka. Kako saim nepre. . . . hio uronjen u vlastiite misli, utisci dz vainjskog :srijeta gotovo i msu do mene dopirali, a sve sto sam vidio Cinilo mi se nestvamia:n, pQput sna. ·) U okoldci Kiislovodska bilo je jos nekoliko kupalista, ·a -rnedu njiima -i sumporni izvoP.i u Pjatdgorsku. U prujefW:Jdu ovaj nazirv oznaeava »rpet gora« :koje okrufuju to mjesto. Osim po -sUJIDpornim izvorima, PJatigorsk je bio pOznat po tome sto je na jednom mjestu 'll njegovoj blizini u dvoboju ubijen Ljermontov, drugi najrve6i ru*:i pjesnik. To je za mene vec bio dovoljam razlog da posjetim Pja.tigorsk.
:~ Ljemnontov je biio ~kotskog poni1elcla, a njegovo je prezime ruska verzija prezimena Leermond koje su no-
~
~
•i
~
.&iii njegovi preci. Pjesniik je s111Eo kao gaTdi}ski oficir, all ·SU ga zbog jedne njegove pjesme kaznili premjeitajem u pje8adij·skii puk u Pja:tiigorsku. Sliueajno se ta· mo ·zadesio i Mavtinov, Ljermontovljev skolski drug s
~~~~~~~~~~~~~~~~
49
~i ~i
C'.:ovjek-vuk na jednoj od beCkih ulica, u vrijeme nacisticke okupacije
1
;•
1
_,,. .~ .'
vojne akademije. Mairtlnov 'je bio iizrarmto liijep, ali i v;rlo taSt eovjek. Jedne VeCeri dbojioa mladiea bfil SU pozvani na ooJru zaibavu. Martinov je doSra.o kasno, odjeven u oo!'
so
f '> Oim 'Se, medutim, da SU 5e ti stihovi duJboko dojmili w.-a, jer se ~znenada zamisliio. OOigledno Dije mogao napustiti to mjesto a da sljede6iim generacijam.a ne ostavi ·~u na svoj posjet Ljermontov1jevoj spi.ilj:i. BudoCi da nije bio pjesa:llik, morao je odabrati miisao nekog drugog. Konaooo je negdje na mdu 8pi1lje napisao Piroudhonov aforizam: La propriete c'est le vol.
~:
r
Na8 sljedeei d1j bio je .grad Vladikaivkazl, na poclnoZju Kazbeka, drugog najviSeg vrha na K.arvikam. Odainde se bez teSkOOa. rmoglo sti6i do ledenja.ka. UbI1Z0 naJkon dolaska, u Zeljd da 1i'S1kcmistimo ovu m~6nost, krenuli smo oa ovo zainimljivo ii laigano penjanje. Do leden:jaka smo se popeli na mazgama. Jaha[i smo ·po uskoj, stI11Iloj, kamenitoj stijeni, uz sarm rub provalije ·duboke nekoliiko stot:ima meta.re. Nije mi biila ugodna pomisao da bih pm najmanjem pogre8nom ITrora:ku rmv
d Cmog do Kaspij1skog mora. Gru~ijslka vojrna. cesta presijeca planinski lanac i spuSta ·se od Vladilka\l'kaza na sjeveru K.avkaza do Kutaisija na jugu Ka\l'kaza. U ipoCetku sm.o se namjerawli zadriZaiti samo kratko vrijeme u Vladi:kavikazu, a1i W. je tamo imao mnogo prijatelja i znanaca:, a gosticmica u kojoj sm.o se hramli 1
1
Naziv Vladikavkaz je 1937. godine promijenjen u OrdZonikid-
ze. [M.G.]
51
mo~6e. '·~ Tek kasno u nOOi stigli smo do na5eg novog prebivaLiista, · jotibe koja je bila iiisto ,taJko mala i skromna kao i ona · : prv-a. I ovdje, jedino sto smo mogli pronaci za jelo bila " pastrva ulowjena u rijeci Terek. ' Sutradan rano ujutro, dok sam prije odlaska Setao nedaleko od kolibe, otlkrio sam malo naselje Cerkeza. Nije bilo kuea, ve6 samo otvori urezani Ill stJijene, koje su spajale neko1iko pecina. ' Treeeg dana na.Seg puta po doliini rijeke Terek, na toj ~ pustoj cesti imali smo zanimljiv susret. Dvije p~ like, vrio cudnovata izgleda, jahale su na konjima prema nama. Nosile SU nesto poput srednjovjekovnih sljemova, l .U ru:kama je svaka od n}ih drlaJla koplje i mali dlrnugli mt. Boja 111:jiliove kore bila je mnogo svjetilija od one ::iu obicno imaju stanovnici Kavkaza, a i orte lica ne· o su dim bile drugaoije. Mora da su pripadali Psavi1tta ni .Cevsuriima, mal.im plemenima o kojima sam ranije ltkWw, a koja su navodno rpotomci kriZaira, nestalih na leavkazu. Kad smo StUsre1i dva jahaca, oni su zaustavitli $\roje konje i dopustil1i mi, bez !imafo protilV'ljenja, mozda &k s odreaenim zadovoljstvom, da :ih fotografiram. ··· Tw
,!I· poinoC helikoptera, sto u ono vrijeme nije biilo
pruZala mu je iizvrsnu prHilm da se s njima sretne i porazgovara. mlo mu je .ta:ko ugodno da je neprestano pronailazio izgovore :kaJro bi odgodio na5 od.1azak iz Vladikavk~. Tek kad sam mu to predbacio i upomo ostao pI1i tome da nastaviimo na5e putov81Il'je, popuSltio je. Konaeno je zatr8Zio hotelslci mCun ii izvrlio chuge pripreme za odil~k. U to vrijeme na Gruzijskoj vojnoj cesti mje bilo orga· niziranog prometa, ni javnog, ni privatnog. Ako je netiko htio putovati tom cestom, morao je imajmiti kola s konjem. To smo i mi uCiniiLi, ikirenuvSi na put irano uju tro. Oko dva sata posLijepodne zaustavili smo se Ill ma· loj ko1ibi da prenocimo, jer je sljedece pogodno mjesto bHo rudaljeno jos 6tav dan putovanja. S namjerom da se nekako zaibavim tokom poslijepodneva, izvukao sam ilwtiju sa slikmiskim priborom i ulja· nim bojama ii otiSa.o na ob~u iplaninske rjeCice Terek. Nije mi trebafo mnogo wemena da nadem pogodan cilj, jer tek sto sarn uCinio IIlelkoUko koraika preda mnom •Se ukazao prekrasan pogled. Sjeo sam na tronohc i pokuSao prenijeti na plaitno dojam kojii je pobudila brza rijeka ii ve1ieansrtveni Kazbek, koji se im:dizao u pozadini. Radio Sam sto sam bde mogao, ikalko bih zavrsio prije nego sto se rpromijeni 1sv
53
52 I
I
'ti*"'·,..
Je u
ono w.ijeme Illa Kavik~u biila rijetkost. PosiLije vru· &ia u Tiflisu, svjef, okrepljuju6i zra'k u Bodomu veoona o.n je prijao. . Dan nakon dolaska u Bors.om, uS.ao sam .u W.-ovu sobu . a trenutku kad je iz lmtije za SeSdire i21VlaCio svoj mani· la..kSh". Usprkos alpskom obiljezju BorS.Oma, <>Cito je mi9\io da je doSa.o pra'Vi ,t:renutak da se pdkafe u jarvnosti .Magli hlsmo se maJ.o proSet.a1li tirgom«, predlozio je. Prihvatio sam njegov prtljedlog. Setnja je predstav1jala pravu ma1u senzaciju. Nisam ni najmanje ,UJZivao sto 5tno se nasli u sredistu .pamje, gledajuci 1juide na bro} nim Jclupama ko}i SIU icmnjenjivaiJii podrugljive poglede ii osmiijehe. Nisam se mogao suzclrZati da ne ipdmijetim: .Svti gledaju va5 mani..Ja-ses'ir s ve1iikim oudenjem.« io.S div}jenjem ii ~aviS6u«, isprarvio me W., odbijiajuCi da prtlma poraz. Ali, njegov vidljilVIO ukirueen maz i iutljdiv rpogled ja:sno SIU pokazivaLi da je opazio .podsmi· jehe lkoje je izazvao njegov manila-8esiT. Kad smo se wa· tili hotel, manifa-Sesir je za'VI'sio u kutiji za SeS.iire i ostao tamo sve do na8eg povratka u Odessu. U BorSolnu sam se opet prtlhvaitio kista i nasH1kao 111e·koliko ipejzaZa. s koj.ima sam bio prili6no zadovoljan. Odande smo na8e rputovainje, koje se bli.ZiJlo ikiraju, nastavi:li iprelko Abastmnarna za Batum, iz kojeg smo se namjeravalii watiti u Odessu. Baitum, smjesten na obali Cmog mora, u jugozaipadnom ·k:raju Kavkaza, u ono Wiijeme nedaleko od turske ~ce, okrufen je placinama s ostaile trtl strane. Ovdje raste euikaliptus, tisa, mirta, kaktus i ra:zJliCite vrste palmi. Za Citavo podrucje kairalkteristi6na je bujna vegetacija. Iaiko je u vrijeme kad smo stiglii u Batum srediina ljeta vee pro5la, za razli!ku od suhe vruee a:dime u Tiflisu i Kiutaisiju, vlada.la je te~ka sparina. Zrak nije bio samo topao vee i vrlo vla.Zan, a gusta sumaglica vlage neprestaoo se uzdizala nad egzoti.Onim krajoli:kom. Tada sam imao prilillru da osobno pogledam »Zeleni tt•, o kojem je W. tako oduSe\Tljeno .prieao. Bio je ;to VTit s mailom pr.immnom kuCicom za odmor, a ne pravti
stiraJa polja kJUJkuruza i pSeniice, a .na bremljoima su se v.idjeli vinog;:rad:i i vo6njaci. Ovaj veda.r prhor bio je susta suprotnost &ivom plallllimkom svlijetu koji smo upravo naipusti.Li. Naveaer istog da:na stdigLi smo u Kutais.i gdje nas je, na:kon noCi provedenih ru onian mai1i:m i prljavim plaininskiim koLiJbama, obradovao smjestaj u dobrom hotelru.
U Kutaisiju smo prove1i jed.nu noc, a sljedeee veeeni ina. vlaik za TifLis, dana.Silji 11biHsi, glavni grad Gruzije. Dok ·smo se IIl06u vozili u vlailru, bjesnje1a je takva sna!na oluja bkvu ramje nisam doZivio iU takv.im k:rajevima. Munje su doslovce parade nebo, 'kiSa. je nevjerojaJtnom snagom pljlU!Stala po 'Vlla!ku, a zagluStijuoi huk vjetira ~jeSaai s trutm.jarvom i prasikom gromova nije pres.tao do sljedeeeg j1urtra, kad smo sitig1i u Tiiflds. ·Prlmijetio sam da su u Tifildsu vee postoj811i ele'ktrtlCni tramvaji, kojih u to vrijeme tn:ije jo8 bilo u Odess'i. Sve u svemu, Tiflis je ostaivtljao dojam lijepog .i suwemenog grada. To se, meautim, od:nosilo samo na evropski dio grada, jer je u ono VII1ijeme Tillis bio podijeljen na dva d:ijela, ewopski i is1toCnii. Ovaj posljednjii je imao sva ohlljezja Istoka, s glasnim ulicnim trgovcima, bukom i s·arolikim met:eZom. Kako je u Ti:flisu vruCina postajaila sve neugodnija, nakon nekoliko dana odluCiiLi smo da nastavimo put za Bor5om, JjeeHiste u obliZnjim planmama. :Adje odlaska iz TJfilisa pope.Ii smo se Ziearom na malu ob1imju pla:ninu, ikako bismo uzivaili u prekrasnom pogledu na Tifilis i njegovu okoliou.
ukircaili smo se
1
u
Pored klimatski povoljnih uivjeta, Borbn je bio euven po irlvorima minerailne vode ikoj·a se u Ci:tavoj Riusiji upotrebljavala kao voda za rpi6e, poput miineralne vode Seltzer iili Preblauer u NjemaOkoj. Odu:Sevio sam se pitomoS6u prirode, :koja me podsjetiila na mjesta u pod:nofj.u Alpa. Placine su hiJe sumovite, srednje vtisine, livade z.elene, a ulice i ceste su biile u vrlo ddhrom stainju, sto 54
55
I
I
"#WW,.,
»rt«, koj.i sam zamisljao kao ~bocinu koja strsi nad morem. Kupali smo se dvaput ina dan u moru, ali nas je i dalje toliko muCio vfafan, vruc zrak da se cak ni W. nije usprotlivio mojem pnijedlogu da otputujemo prije nego sto smo namjeravali. Stoga smo se nakon tjedan dana ukrca:li na brod j stigli u Odessu naikon pet dana putovanja morem.
Bila je vee sredina kolovoza kad smo se vrati1i u Odessu. Kako su se moji iroditelji nalaziJ.i 111a na5em seoskom posjedu, pridruMo sam im se odmah nakon povratka. Iako su uskoro trebala poeeti predavanja na falmltetu, jos uvijek nisam odlucio gdje 6u se upisati. Kao sto sam vec spomenuo, moje swnnje u v€2i s izborom studija poprmle su obliik opsesije. Ia:ko sam toga bio svjestan, nisam imao snage da se itome s uspjehom S1Uprotstavim. Sumnje su se ubrzo pretvoliile u iscrpljujuee razimiSljanje, koje me pratilo tokom Citavog p1Uta po Kav:kazu i cinilo se
•ti i Cak se njome zarazio. Tako je poeeo sumnjati i u j9pravnost vlastii:tili savjeta koje mi je ranije davao s evrstitn uvjerenjem. Na kraju sam shvatio da se sve viSe pribldZavamo oorsokalm, iz kojeg nije bilo ~laza. Mediutim, citava se stvar uhrzo neoeekivano zavrsila. N~an nekoliko dana zajedmekog mozga111ja, jednog jutra kad sam se probudio sinula mi je jasna pomisao da nema zapravo niSta o eemu bi trebalo rnzmi,sljati, jer je moja od1uka o promjeni studija koju sam donio u proljeee bila samo po1msaj da »neprimjerenim sredstvimac blhjegnem svoju potistenost i nije se nimalo temelj~la Illa pravoj slcl.onosti za prirodnu zmmost. Trebao· sam se stoga ispi1Sa:ti iz sko1e za prirodnu zmmost i prebaoiti na pravni studij. Kad je 0uo moju odLuk.u, <>;tac mi je pomalo razoC.arano rekao: »Ali, eemu tolika zurba?' Mogli smo o tome jos mailo poprieati.« A upravo je on uvijek viiie zagovarao pravo. Studij u Riusiji je u ono vrijeme bio organiziiran u ob1i:JW predavanja powjeljenih na dva semestra. Cijeli pra'VDli S·tuclij trajao je eetiri godiine. Uvjet za upilS u dru$U godinu studija bila su poloZen:a najmanje dva ispita po vlastitom izboru. Izabrao sam ekonomiju i statisti!ku,. koje sam usipjesno poloZio nakon tri tjedna napornog
rada. Tako je konaeno rijeseno pitanje :mog studija. Zahvaljujuci tome, a i cinjenici da sam bio priliano obuzet troenjem i pirOSao 1ispite, moje se duiievno stanje poboljblo, dako, na falost, samo za kratko vrJjeme. Ne sjeeam se viSe Cija je to biila zamisao, ali odlueeno• je da 111astavim studij ne u Odessi vee na petrogradskom S"-1Ci!liStu. Moj ujak Vasi1ij, majcin mladi brat, upravo u to vrijeme prese1io iz Milana u Petrograd. Iznajmioje pr11ieno ve1ikii Stan, pa je odluceno da tamo zivim zajedno s njdm. Nisu me zanimale pojedinosti ovog dogovora izmedu roditelja .i ujaka. Bilo mi je najvaZnije da se u Petrogradu ne6u morati briinuti o hrani i smje§taju. Nastavaik stuwja u Petrogradu Cinio mi se privlaCnim i korisnim, jer me sve u iroditeljsikom domu pod--
*'
56
57
rtnn,, ·
samo prvd, neugodain dojam i da 6u se .naviknwti na ovu novu, nepoznatu okolinu. Dan nakon na§eg dolaska u Petrograd, vrijeme se poboljSalo i pojav:ilo se sunce. Ujak ii. ja otiSli smo u $etnju . na Nev&ki rprospekt, glavnu ulicu u Petrogradu. Tog ve1iamistvenog jesenskog dana, Nevski prospekt, u kojem je ibilo mnogo ljudi, piruZao je saroldlk prioor. Promet na iirok,om kolovom odvdjao se neobi6no brzo za jedan tako veliki grad. Bifo je tamo otmjenih koCija, ohiCnih kola 1 i Jaganih kolica ikoje SIU vukli crni trka6i konj1i. Na SiroJmm ploenicima gomile pjeSaka SIU se kretale u oba smjera, a hrojne ofioii:rske Wllifo:rnne potvrdiv·ale SIU da se nalazimo u glaivinom gradiu ruslrog carstva, u kojem se na. lazi careva rezidencija. Ujak, kojeg je oOito obuzelo tu:Zno raspolorenje, rekao mj je da veC ima eetrdeset ii .pet godina i da ne oaekuje W§e nista od budu6nosti. »Aili ti«, nastavio je, »1imas samo.dvadeset ii. jednu godinu i oitav je Zivot pred tobom«. Zatim mi je prieao o nekoj obitelji :koju je poznavao, spomenuvSi neko njemacko prezilme na K., oija keer Natasa je, lkao i ja, 1studirala drugu godiinu prav1a ru Petrogradu, i prechlOOio mi je da me upoona s njtima. N81I'avno, prihvatio sam izjavivSi da bi me to veoma obradovalo, jer nisam nikoga pomarvao u Petrogradu. ObLtelj K. je svakii tjedan iilnala pr.imanje na koje je poziNala i NataiSim.e kolege. Dogovorili smo se da eemo ih posjetiti prilikom sljedeeeg pri.manja. Kad smo ujak i ja: stigli u lru6u obitelji K., veCi:na gostiju je vee biila prisutna, pa je trebalo dosta vremena da se upoznam s Natasom, IIljerutlm roditeljima i sv.im gostima. NataSa nije nimalo nalikorvaila na sliku b1ijede i IIljeZne petrogradske djevojke, kakvom sam je zami!ljao. Umjesto toga naSa.o sam se pred osobom srnWia izgleda, sa zgodnim, ali prilieno obioni.m, okruglim 1ioom, svje7.e puti. Imala je tamnu, smedu kosu, plavosive oci, i bila je priJicno krupna, sto joj, s ob:?Jirom na njezinu visinu, llllije mnogo smetalo. U 111jezinom je dru-
sjeCa:lo na sestrinu smrt. Nadao sam se da ee promjena okoline pridonijeti poboljSa.nju mog stanja. Prednost pravnog fakuJteta u Petrogradu bila je i u tome sto SU tamo predavali najbolji profesori d smatralo se da je najboljd u Oitavoj Rusiji. Nisam se, medutim, zavaravao da ee moj ujak imati r:azumijevanja za moju potiStenost. Bio je .to covjek izrazito ekstravertdranog kar~tera, kojd je dmao interesa i rn~umijevanja samo za opipljiive, prak:ticne stvari, berz ikakve sklonosti za istraZivanje du$e, ili psiholoske istaneanosti. Visok stas, besipriijekorno odijevanje darvaili .su uj«clm otrrnjen :Wgled, a njegov dubak glas i oZJbiAjno draainje djelovali su vrlo autoI1itaiti'Viilo. Sve troje, otac, majka i ja, otli!sli smo u Petrograd, :krajem rujna 1907. godine. Otac je taimo iimao nekog posla, a majika 1e :Zeljela vidjeti svog hrata. Na putu smo se zaustavdili u Moskv.i, jer je otac reldo pi•tati za mi1sljenje o mojem stanju jednog ilijeCmika koj
Kad smo stigli u Petrograd, iki:silo je, a ostar, hladan i rprodorain vjetar puhao je s Baltika. Sve je bilo sivo i grad je na mene ostavio trrnuran i tuZa.n dojaim. Prije toga sam jednom posjetio Petrograd, ali je tada bilo ljeto i vrijeme je bilo prekirasno. Tada sam tamo proveo :samo tri ili eetiri dana, a1i Sam sada trebao provesti ne· kdli:ko godina u tom gradu koji mi se Cinio tako odbojniim. To je kod mene izazvalo potistenost, tim vise sto je ujak s kojim sam trebao Zivjeti, fako u drustvu ugodan, kod kuee bio rutljiv, namrgoden i uvijek lo$e ra~poloZexi. Nastojao sam se utjeSi:ti, pomisljajuci da je to
1
59
58
~
.. ,_,
stvu
SveuCilri.ste je bilo smjesteno u velikoj, staroj zgradi s niskim krovom, u v:cl.o loSem stanju. Saznao sam da su stigli dokumenti koje sam zamolio da mi posalju iz ·. Odesse i obavio sve formalnosti u vezi s upisom. Kako je studeni vee bio pri kraju, da bih slijedio predavanja 'Jwja su zapoCela prvog ·rujna, morao sam naddlmaditi ne samo ono sto sam prethodne godine propustio u Odessi .vee ii .teku6i treCi semestar u Petrogradu. Odlazio sam na ·predavanja samo da bih se poJavio i da bih nekako ispunio svoja prazna jutra. Iako sam nabavrio sve knjige, sa.z00 sam iih '1etimice pre1istavao prije nego ih ponovo spremim u torbu. Jedini ii:zuzetak bila je Enciklopedija .prava, koju je napisao petrogradski profesor Petrasicld. Suprotino prevladavaju6em misljenju u pravnoj 2manosti, PetraSicki je smatrao da je pravo »ipsiholom odred:eno«, ioaglasavaju6i relativnost pojma pravde. Ova misao mi se ·~ novom i zanimljivom. Ka:ko je Petmsioki citavu knjigu dosljedno temeljfo na ovoj zamisli, njegova jedinstvena i cjelovita teorija tolilko me privukla da sam se uspio usredotoCiti na tu knj~gu i paiZljiivo je prouciiti u
hilo vrlo ugodno, jer se s lako6om ophodila tako da mi se tamo svidjelo. Vecina gostiju bili su mladi ~judi oba spola, aili je bilo i staI'lijih zena i muS:karaca, me&! kojima i dva poznata petrogradska slikara. NaiSi su IIlaS doma6ini primili vrlo ljubazno ponudiv§i nas eajem ii kolacima. Zatim smo priCali i plesali. U jednom trenuitilru, oCito iprema zamis1i jednog od dvojice sli:kara, svatk.o je dobio list ·paip1ra i c~taCi pribor i morao nacrtati, sto je bolje mogao, portret nekog od pI'lisutnih. Ujak mi je kasmje tispriCao da su on.a dvojica slikara zakljucila da sam nadaren, ali da moram jos »mnogo raditi«. Iste veeeri susreo sam ii Su· rjaka gospodina K.-a, po imenu M., 'koji je bio veleposjecLniik, jedan wlo miran i ugodan covjek, doba:r pr~ jatelj mog ujaka. S primanja u kruei K. vratio saim se u ne5to boljem raspoloZen.jru, u nadi da 6u se mozda uspjeti zbliZiti s Jjudima u Petrograidu i ponovo steoi zanimainje za Zivot i zadovoljstvo u njemu.
Iako je proslo vee dosta vremena otkako su poeela predavanja na sveucili.Stu, iUpol'llO Sam iz dana U dan odlagao pohad:anje, oprav:dava:juci se mi·slju da se najpI'lije moram prifagoditi ~ivotu u Petrogradu i obici sve najznaeajnije znamenitosti i s1pomenike. Ali, buduci da me msta nije 2landmalo, lutao sam k:roz muzeje .i galeri.je obuzet ravnodusjem dLi dosadom. Konacno sam skupio svu snagu i odlucio da pocnem pohad:ati predavanja. SveuciliSte se nalazilo na Vasiljevskom ostrvu, na SIUprotnoj obali Neve, i bilo je prili6n.o udaljeno od naSeg stana. Morao sam unajmiti droski da bih se tamo dovezao. Kad smo stiigli do obale, obje strane prufule su dojmljivu, menii vee poznatu slilru: na desnoj obali rijeke Zimski dvorac, a na lijevoj Admiralitet i Petropavlovska tvrd:ava, grobnica careva i zloglasna tamnica za politicke zatvoreniike. Iako wfo slikoV
cjelini. Jednog dana kad smo Naitasa i ja zajedno krenuli ku6i .sa sveuciJ.ista, potmila mi se da lll:ije r~umjela sto je PetraiSicki mlio reei u SIVOjoj mjm.. Pdlrusao sam joj objas.niti OS1I1ovnu misao PetiraSidkog i gla'Wle teorije koje se na njoj temelje. 06igledno s·am u tome imao uspjeha, jer je, dok smo se rastajali, izraziila svoje divljenje zbog laikoee s kojom sam uspio shvatiti teoriju Petirasiakog. Rekla mi je da ruvid:a kako ta knjiga mje UOpCe tako teska rkao sto je misLila. Smatrao sam Natasu zgodnom i ugodnom, aili izgleda da je to hilo sve. Nikada se nisam mogao za nju stvamo zainteresiiirati i medu nama se nikada nije razvtila velika prisnost. Osdim toga, primainja kod oootelji s. 'uskoro SU prestaila zbog bolesti jednog olana obitelji. To me je u izvjesnom smislu radovalo, jer sa.m se zbog .svoje sti.dljivostU. mtvorenosti morao prisiljavati da se dnmm s lju61
60
..111ila1
tut za znanstveno istra.Zivanje zivCanih bolesti, svesrdno nastojeei da osigura potrebna sredstva. Kaid je B. s~ za namjeru mojili roditelja, stupio je u doclir s ocem sa ci:ljem da ga nagovori da promijeni svoju odluku i sredstva dodijeli :neuroloSkom iinstitutu. Kako je na taj naOin usipostavljena veza. s profesorom B.-om, otac ga je zamo1io da me pregleda u njegovom hote1u. Do pregleda je doslo neko1iko dana kaSlillij e. Profesor B. je ustano"Wo da se radio neurasteniji, zakljuCivsi da bi u mojem ·slueaju hlpnoza bila najpogodnrija tera. pija. Dogovorili smo se da 6u dolarzitd u njegovu o:r:ddinaaiju na Lijeeenje. Kad sam stigao u ordiinaciju profesora B.-a ugledao sam priliCan broj pacijenata u Cekaonrici. ZaldjuCio sam da 6u neko vrijeme morati pnioekati dok ne dodem na red i po¢eo promatrati. druge paoijente. Uglavnom su tobili sredovijeCn.e Zen.e i muiskarci koji su, sudeci po njihovom dzgledu, pripadali Vii8oj kJasi petrogradskog druitva. Ndsam, meautim, imao IIIllilogo wemena ~ promatranje, jer su se .ubrzo otvori.Ja vrata ordinacije i pojav.i.o· se neki gospodiin s popisom u rukama. U narednom trenutku zaeuo ·sam svoje pr~e. Sve ooi SU se okrenule prema meni. OOgledno mtko mje mogao shvatiti zasto jedan mladi student - nosio sam studentsku unifornnu - ima prednost pred svim drugim ipaoijentima kojii su stigli prije njega. Zurno saan us.ao u ordinaciju kalro bih i2lbjegao neugodnu situaciju. Nakon sto me pozdravio, profesor B. me zamolio da sjednem ii 1rekao cvrstim ii uvjeI1lji'V&m gilasom: »Kaid se sutra ujutro probudite osjeeat 6ete se zdra'Vim i spoSOibDim. Vas.a potiStelilost 6e potpuno nestati, prestat 6e va!e ·tuZne misli i sve 6ete Wdjeti u novom i druigacijem svjetlu. Ubudu6e odlamt 6ete sa ~all1Jjem na predavanja i nastaviiiti SJVoj studdj s uspjehom ...« Jos je nekovrijeme govorio u •tom smislu, a !Zaltim nasta'Vio: ~Kao Ito znate, vasi roditelji namjeravaju darovati veli!ku svo-tu novaca za osnivamje neuroloSike bo1niice. Slueajn<> upra'Vo ipoCinje dzgradnja 111eurolo5kog instiituta u Petro-
dima, jednako lkao sto sam se pniisi}1arvao da pohadam predavamja na sveuoHistu. Ujaka sam v1dao ·samo u vrijeme objeda. Njegovo glavno zanimanje bile su konjske trke, a posjedovao je, kao i njegov prijatelj M., vlastitog konja. Tako su konji i trke predstavljali :neiscmpne teme u njihovim ir~vori ma, sto me je vrlo mailo zanimalo. Pohaclainje predavanja pokaza!lo se beskorisnim, a ikad sam shvatdo da neeu moCi poloZiti potreibne dispite u prolje6e, uvjerio sam se j~ w8e da je moj dolazak u Petrograd hio besmislen. Nije cudno sto se moje stanje potistenosti nije nimafo pobolj1Salo u Petrogradu, vee se, naprotiv, znatno pogorsalo. U jednom taiko velikom gradu jos sam ibolnije bio svjesitan svojeg nesudjelovanja u sW.m zb:iivanJima i do,fivffjajima i svoje nesposohnosti da: se druZim s drugim ljudima. Buran ~vot oko mene bio je u odvi8e snaimoj opreoi s d1.11bokim, nepremosti"Wm ponorom ;praznme u meni samom. U to vrijeme moj otac je do!ao u Petrograd. i kako sam mu vee jednom Uk~o svoje povjerenje u pogledu izbora svojeg stllldija, adluCio sam ga ponovo obmjestiti o svojem oeajnom emocionalnom stanju, kaiko bi me savjetovao •sto da podruzmem. Bio sam potpuino svjestan svojeg abnorma:lnog, patoloSikog dilSevnog sitmlija, i obojica smo se sloZiili da, s obziirom Illa to da su svi moji vlastitd iterapiJski pokuSajd bi>Li neuspjeSnd, jedini izlaz leZi u tame da potraZim medicinslru ;pomoe ii. savjet psi· hijatra. Izaibrali smo profesora B-a. Poznavao sam profesora B.-a po ouvenju kao .2lilaillstvenika i pmnati ootoritet na podrueju neurdlogiije. Nedugo prije toga cuo sam da ga otac spomdnje u vezi s ne· kim drugim stvarima. Pos1ije Aninog samou!bojstva moji iroclitelji su odluotld da osnuju bolnicu za ZivCan.e bolestd. Sredstva odredena Ill tu swhu hila su namijenjena gradu Odessii.. Bolnica je trebala biti posveCena uspomeni moje sestre ii nosiiti njezmo ime. U rto vrijeme profesor B. je namjeravao osnovatd u Petrogradu neurolo§ki insti-
1
63
62
-~\.
gradu. Institut je namijenjen istraZiva!Iliju svih problema u vezi s nastainkom, teraipijom i lije6enjem neuroloskih poremeeaja. Ostvarenje ovog oilja je toliko vTijedno i znaeajno .da biste vJ. trebali Ulp<>mijehiti sivoj utjecaj na rodi1elje kako biste m nagovomti da sredstva daruju ovom neuroloSkom mstitutu.« Citavo vrijeme dok je profesor B. govorio bio sam pot· ptlillo budan. A1i nisam nimalo ocekiivao da 6e tako iznenada pr~jeci s :razgovora o mojem kon'kretinom slucaju na pitanje sredsitava ikoje bi moji roditelji t1reba1li darovati institutu. Shvatio sam tada zasto sam iimao prednost pred ostailim pacijent
•'if'. ",:;
64
Poslije toga moja jedina relja je hila da sto prije odem iz Petrograda. Bez poteskoca sam uvjerio oca da je sve lto bih poduzeo od samog pocetlka osudeno na propast. Piutovanja i druge razonode, po mojem miSljenju, imogle su pomoCi u laiksim slueajev:ima, aiLi kod mene nisu iimale uspjeha. Moja jedina naida za oporava:k sastojala se u mtenziwiom lijeeenju i dl1Zem boravku u inekom sainatorijtU. Prepustio sam ocu da izaibere mjesto, jer je u 1tome imao dovoljno iskustva. I on je sam, s vremena na vrijeme, u razdobljima od tri do pet godina, dobivao napadaje saswm jasno odredene melainkolije j tada bi odla.zio u neki sanatorij u NjemaiOkoj, odakle bi ·se potpuno oporavljen vraeao poslije nekoliko mjeseoi. Njegovo uobifajeno stanje, koje je on suibjektiivno smatrao normalnim, bilo je obi!lje:Zeno jasinim mainiCnian simptomiima, a cjeloviita s1ika je u potpunosti odgovairaila ma:ni6no-depresivniim slueaj.evima koje je opisao profesor Kraepdin. StQga nije slueajno da je moj otac, od S¥ih J.ijecnika koje je pomavao u Njemackoj, najviS.C cijenio profesora Kraepeli.na :i vjerovao u njegovu sposobnost da me ispravno savjetuje. Odlueeno je da me izvjesni dr H., koj:i je radio u jednoj petrograds:koj bolnici, prati priilikom mojeg posjeta profesoru Kraepelililu i da se za~m nakon tjedan ,dana Virati u Petirograd. Za moje pripreme in.ije itrebalo mnogo vrernena. Nakon sto sam obavio neke formaLnosti na s'Veu6i.1Li'stu :i poodravio se s nekim prijateljima, bio sam spreman da s doktorom H.-Olll krenem u Miinchen. Tog nezaboravnog daina, 1krajem veljaee i1i poC.etkom orujka 1908. godine, lcrenuo sam kasno uve6er u pratnji oca na i.eljezni(jku staniou. Dr H. vec nas je Cekao kad ~mo stigli tamo. Kako je bilo jos dosta ~remena rprije polaska vlaka, otac je u8ao zajedno s nama u vlak. Zamoliio me da priCekam u hodniku, jer je Zeilio porazgovodti o nekim stvarima s doktorom H.-0m. Nisam cuo sto je govo11io, aLi sam kroz pregradno staklo odjeljka vidio ika:ko lije6niku neSto go.rljivo objaSlljava. 65
4,,
Vani se stiSa.o vjeta:r, a smjeg je lagano padao, prekrivaju6i osvijetljene krovove oblitZnjdh vagona sjajnom bjeliinom. Tek tada sam postao svjestan neobiane promjene koja mi se desila u kiratkom vremenu otkad sam u5ao u vlak. Cinilo mi se kao da je neka dobra rvila svojim earobnim stapieem otjerada mojru depresiju i sve sto je bilo ipovezano s njom. Iznova sam se pomkio sa zivotom ii cin.ilo mi se da sam postigao savrsen sklad sa svijetom ii samim sobom. Piroslost mi je izgledala v.rlo daleka, a buduenost l1ijepa i puna obeCanja. Preostalo je jos samo nekdliiko mmuta do na:5eg polaska i otac je morao si6i s vla:ka. Kad sam mu tad.a rekao zbogom, nisam znao da ee ·to biti zauvijek.
1908. godina
/)vorci u Spanjolskoj
I
Vedro raspoloZellje koje me tako iznenada obuzelo pc:. qdlasku fa Petrograda, nastav.Ho se nesmanjenom jacill()Ill u toku na5eg putovanja, kao d poslije dolaska u Miinchen. Dr H., koji je oCdgledno svoj zadatak da me prati ru Miinchen smatrao malim izletom, ibio je takoder -yeoma dobro raspoloren. Za vrijeme putovanja :pripovi-· jedaO mi je mnoge zanimljive stvari o Etiopiji ii carevom. dvoru, jer je, kaiko je rekao, jednom bio u pratnji -izvjes-· aog Lecmtijeva. Leontijev je bio neki pustolov koj.i je 1890. godi!Ile sam krenuo na putovanje u Etiopiju, a kas-· nije je ponovo otiSao tamo ikao opunomo6eni ruski poslanik. Bio je to vjerojatno prvi pokuSa.j Rusije da uspo-· stavd odnose s jednom akiakom drlavom, koJi je tadasaja stampa objasnjavaJa Cinjenicom da Etiopljani pri-· padaju lstoanoj crkvi. rU Miinchenu se matno viSe osjeealo proljeee nego u. hladnom, vilamom Petrograic:Lu, sto je takoder pridonosilo dobrom raspolozenju. Cak su i ljudi na ulicama lizgledali opusteniji ii prijateljskii Ilalk!lonjeni. : Sutradan po naSeni dolasku u Milnchen otis1i smo u ordd.naciju profesora KraepeLina. Dr H. ~sprleao mu je lDOj slueaj i profesor KraepeLin, krupan, posta11iji gosPCJdin, m:javio je, nakcm sto me je pregledao, da je po· njegovom miSljenju potrebain duZi boravaik u nekom sanatoriju. PreporuCio mi je jedan u blizind Milnchena u kojem se nailaziilo neko1iko njegovih pacijenata lkoje je 1
1
97
.~
.
~
, \
posjeeivao dva puta mjeseeno. Ka:ko je odlaizio .taimo svaka dva tjedna, mogao je nadgledati a:noje lijeOeinje u tom sanatoriju. Dr H. i ja odsje1i smo u hote1u »VJer Jahreszeiten«, a nekQIUiko dana kasnije imogao sam rpmje6i u sainatorij koj!i mi je preporu6io profesor .~raepelin. Sanatomj, zajedno s uprav:i.teljem ho£ratorn H.-om i njegov.im zamjenikorn doktorom Sch.-om, Holandainiinom, ostavili su 111a nas povoljan dojam. Ka!ko ·se sve odviijalo prema plal11Jll, odLuciili smo da se dr H. za neko:Litko dana vrati u Petrograd. Bhl.o je to vnijeme karnevafa ii tog dana kad sam dofao u sanatomj trebao 1se odrfati pies pod maskama za osoblje J holniCarke. Dr H. i ja takoder ·smo ibiili poz:vani na ples. Dok sam .promatrao pilesaee, odjednom sam zapazio jednu Wiimtno liijepu Zen:u. Imala je vjerojatno d~e du dvadeset .i pet i trideset goc:Liina, neko1iko godina vise od mene. To me nije zahninjavalo, jer su mi se oduvJjek svUlale zrelije iene. U rplav.ieastocmoj 1kosi wala je .razdjeljak, a injez.iini oblici su ibili tako pra'Vliilini i prof.injeni kao da ih je ds:ldesao neki Jcl.par. Bila je odjevena kao Tuvkinja, a kako je oeito biila jumjaeki tip, s i~jesnia:n .iistoonjaokim obiljeZj1ima, kostim joj je ie:vanredno pristajao, i 6inilo se da nije mogla ibolje izabrati. Drugi rp1esam SU ~bJ.jaili salu, neki poput obijesnJih i}aik:rdijasa, aJ.i ona je citavo vrijeme zaddala ozbiiljain WI"az na lieu. Iako je njezino .drZanje odudarailo od veselja osta:lih, IQlije se Cimlo nimalo neumjesnia:n. Bio sam tol1iiko ocarain ovom Zen.om da sam se nerprestao pitao, kako je mogu6e da ova prililka jz Tisucu i jedne noci radi u bavarskom sanatoriju. Sljede6ih dana stalno sam mislio o egzoticnoj pojavi te zagonetne rene. Naravno, najprije sam Zeilio saznati tko je ona. U tome mi je pomogla slueajnost ,i pnisutnost jedne Riuslcinje iz Odesse Ill sainatorJju. Kaid sam je posjetio, ona mi je opisala situaciju u sanatori:ju, obavijestivsi me podrobno o HjeOnicima i pacijentia:na, a na kraju je spomenula i sestru Terezu, a to je hllo ia:ne :lene lroja me
~; ,,toliJro
oearala. Saznao sam da potjeee dz Wu:r2lburga, da ;: .je ojezin OtaC bio IUSlpjesan poslovrun CoVjek koj1i je iizgu(~ sa'V svoj imetak nesretnim spekulacijama, te da su (~ joj i otac [ a:najka, koja je ibila spanjolskog iporijekla, J .p1DI1li. Osim .toga 6uo sam da je bma udata rza nekog iLijees kojiim 1ima k6er, a1i da je taj hrak bio nesretan Ii .F: ,obrzo je rzavirsio razvodom. Gosipoda jz Odesse je takolter spomenula da je Tereza veoma savjesna holniiCarka Ada je i lijeenici i pacijenti osdbito cijene. ·Podatak da · .je Terezina maj,ka bila Sparrjolka naroci:to me zadntere. !tirao jer saim ,tako mogao objasniti njezine OOiigLedne pecliteranske osobiine.
l
, U a:neduvremenu, moje vedro raspoloZell'.je ikoje saa:n ;lilI)atrao .postojainim, gotovo je potpuino nestalo. To, melmim, ne maici da sam ponovo pao u depres:iju od koje .*91m ·patio u Petrogradu. Dok su tada glavni simptomi «DC>j~ stainja hiili »nedostaitak odnosa« d duhovna prazni• ikao iposljedica tog nedostatka, sada sam osjeeao uprasuprotno. Tada mi se Ziivot Cinio ispraznim, sve mi je qleclailo »nestvarno« u tolikoj mjer:i da su mi 1ljudi iz~i poput vostandh figura Hi marioneta s koj1iima ni..-n mogao uspostaviti niika:kav dodiir. Sada saim Ill potpuMSti prihvacao Zi'Vot i ,OiJnilo mi se da mi more mnogo .'lega ipl1UZiti, a1i saimo pod uvjetom .da Tereza pristane ~ ljubavnu vezu sa minom. n U Petrogradu saim odlucio da rprovedem neko vrijeme Mnireno irazmii§ljajuCi u nekom njemackom sanatoniju, d zbog toga sam dosao u Mtii:nchen. I sad.a, za samo nekoWro dana, odjednom sam bio srpremain da se naglavce '8oini u Jjubavtnu avantiuru koja ee zahtiijevati s:vu moju ID8@U i energiju. Dojmn 1koji je Tereza ostavifa na mene, '1ao ii sve sto sam o njoj samao, naveli s.u me na zalcljuQk da je 1to Zena ikoja :WJbjegava svaku ljubavnu veru., a Pogotovo odnose s rpacijentima u us·tanovi u :kojoj je zaPoslena. Osim toga, n:isam znao ikako da joj se pnibldZim kad za to nisa:m dmao gotovo .nikakve prak·ticne moguCno-
'"°
1
69
68
[~4.
~
stli. Ali, kad eovjeka obuzme strastvena folja da osvoji nelm Zeniu, sva se razumna razmi§ljanja potiskuju. Tako sa:m, ne razmi§ljaju6i, naglo odlucio da saznam gdje se nalazi nje2lina soba i da sve drugo prepustim siudbini. Cim sam samao gdje se nalazi Terezina soba i vrijeme kad je tamo mogu naci, otiS:ao sam tamo i sakri.o se u blizini. njemne sobe, oeekujuci 111jezin dolazak. Samo eetvrt sata kasnije, ugledao sam Terezu kako se hodnikom pribliiava svojoj sobi. OtkljuCala je vrata i usla. Nisam smio gubiti vdjeme i morao sam brzo djelovati. Pritisnuo sam kvaku 1i sljedeceg trenutka naS:ao sam se sam s Terezom u njeziinoj sobi. Iskoristio sam priliku da joj kaZem ko1iko se divim njezinoj ljepoti i kaiko bih bio sretan .kad bi:smo se sljedeee nedjelje mogli na6i izvan sanatorija, 1kako bih joj mogao reCi sve sto za nju osj eCam. Unatoe mojim bumim ljubavnim izjavama, Tereza je zadrZala moe samosvladavanja i mirno sas1uS:ala moju strastvenu izjavu. Mora da joj je ta situaoija bila prildeno 111ezgodna jer je svakog trenutka netko mogao uCi u sobu. Ooigledno je uvidjela da je jedini nacin da me se rije8i aiko pristane na sastana:k sa ffill10m sljedeee nedjelje u parlm palace Nymphenburg, u b:liziini sanatorija. BuduCi da je i meni bila neugocLna pomisao da me 11.1adiu u Ter~oj sobi, morao sarn pofu:riti, i cim mi je obecala da ee doCi na sastanak, izaS:ao sam iz sobe. Bilo mi je drago sto me nitko II1ije opazio pri dolasku ~ odlasku. Kako je taj moj odvami pothvat proS:ao prilieno glatko, a i zbog nade da cu u 111edjelju vkljeti Terezu, bio sam sasViim zadovolja:n rezu1tatom svojeg prvog pokuS:aja da je osvojiim. U to vrijeme nitko u sanatodju nije znao da sam se za. ljubio u Tereru. Naizgled sam zivio poput drugih pacijenata. Slusao sam 1ije6n:ikove upute i podwgavao se kupkama, masafi i drugiim oblioima fiizika1ne terapije koji su bill tada uobieajeni. Osim gospode iz Odesse u sanator~ju su se nalruziJJi jedan umirovljeni ruski pukovniJk i pokrajiinski sudac sa 7.enom iz Tiflisa na Ka~kaz,u. fukovnik je Tan.ije obav1
70
~if.fao neku visoku dumost u petrogradskoj Petropavlov~ .toj .tvrdavi. Srce mu je oolo u teskom stanju, a poslije ~jljetenja u sanatoriju namjeravao je provesti ostatak ziffwta
na rl:vijel1i. Za.1io se na Skrtost Ministarstva finan-
~·&ja koje mu je dalo odvi5e ma1u miirovinu. »Sto je eovt·~ ipot:rebno?«, rekao mi je. »Mir, dobra hrana, ugodni
-'1hlrisi ...« Istina, msta od toga 111ije mogao naci u sana~oriju.
Pokrajdnsikii sudac iz nflisa, priJ.i6no mlad za ovu dufnost sa s:vojih tddesetak ili nesto vi8e godina, bio je vJtak ii pri.stao muska:rac, pokiraj ik.ojeg se 111jegova 111ekoliko pina mlada rena cinila blijedom i bezbojnom. Oboje '.:tru bii1i veoma dragi [judi, i:ako je on bio moZda ne8to rreviSe suzdrlan, sto je :uostalom odgovaralo njegovoj ~iijumosti pokirajti.nskog wca. c · »Jeste li opazili kako je Lijepa sestrn Tereza?«, up1tala ··me za ruCkom jednog dana .zena pokraj1inskog ·suca. Imao ~ losu savjest i pre6uo sam 111jezino pitanje kako se ~ OOh odao. ' '' · »Ali, Cini se da nije previ8e pametna«, rekao je njezin '$uprug, oCigleclno zato da bi unaipri.jed uklonio reninu sumnju da ga Tereza ;privfa.Oi. ' Pored prisnih odnosa s pokirajinskiim sucem i njego'\rom .ianom, spri.jateljdo sam se i s barunicom T., TaiLi'jenJmm dz Trenta. Tesko je hllo odrediti njezinu dob ·zbog neke tuge koja je iz nje izviiraila, taiko da je mozda f7.8ledala stairijom nego sto j~ u stvari bila. Bifa je visoka f llmS:ava, crvene ·kose i s izrazom sjete ii melankoUje u <>Cima. To je, med:utiim, nije spreea:valo da uv~jek bude ilobro iraspoloZemia. Bitla je
71
druge stra'1,pe, pitao saim se, kako jedna ta:ko mlada i privfaOn.a rena F.re zauviijek odbijati ljUJbav. t_ Ali sve ove misH sru izblijecljele pred mojom neodo1'j1ireljom da posjedujem Terez.u, a njezin otpor SallllO· 1 je jos vi-Se paveeao tu zelju. Kaiko se nje nisam rnti ZeiJio lllii.ti mogao odreOi, nista mi rnije preostalo nego da :;~ovo kre.nem u »napad«, u pokusaju da nagovor:im · 'J'erezu da promijeni svoje misljenje.
Konaeno je doSJ.a i tolilko ieljena nedjelja. Tereza je obeeala da 6e na sastana:k u pairku doC.i oko pet sati poslijepodne, a1i ja sam stigao tamo citav sat .raindje. Vrijeme je hiJo Hjepo i sunCam.o, a u vrtO¥ima pailaee vrvjelo je od ljudi. U strahru da mi Tereza ne promakne, simjestio sawi se ispred palaee, odarkle sam s lakoeom mogao promatrati lllil.arze u ipairk, s lijeve i s desne strane. Svaki put kad hlh u daljini u:gledao 7.enski lik, mislio sam da je to Tereza. Ali, kad bi se :Zena pnilbliZHa, s razocaranjem bih uv.icLio da IIliiima:lo 111e nalilmje na Terezu. Sat na palaOi odzvonio je pet i trideset minuta, a zatim S.est sati, a Tereze jo5 uviiijek inije b1lo. Ipaik, nisam zdio ocLbaciti naidu da ju je mozda ne.Sto zadrZalo i da 6e se US!IJnkos svernu pojavii.ti,_ Kako je SUJil.Ce sve viS.e zailazilo, ova nada je postepeno nestajala. Tek kad se spustdo potpun:i imralk:, odlucio sam da napustim pank i vratim se u sanatorij. Naravno, poslije ovog
Za vrijeme tog drugog >>
72
·1
•P obeCa kaiko 6e doC.i na sasta111ak u park. S
uop6e i.zlcraiila ii.z svoje sobe, vee je Ill njoj i objedovala. Zivjela je Ill nekoj vrsti dobrovoljnog zatvora. U sam.atoriju su se nailazile ~ neke pmnate Hcnosti, poput obiteljii. grofa Eulenburga, aija parmica je nedugo prije toga ,irzazvala pra'V[ skandal. Medru znaeajnim pacijentia:na bio je i rprofesor Behring, koji je otkrfo serum protiv difterije. Bolovao je od teske depresii.Je, koja se jasno ocitovala :na 111jegovom Heu. Povremeno ga je posjeCivarla njegova znatno mlada supruga, kojom se kratko vdjeme prije toga oienii.o.
\::vom f
,·.:
1,'Cta je prekrsiila svoje obecanje da ,,.,.,.
f
.:}
'
73
nom s:lcladu sa samom sobom ri svijetom oko sebe. Cinilo se da je tuZn.e oko1nosti njeziinog Zivota nirsu natjerale u ocaj ~ poremetile njezinu duSeV'nu rnvnotefu. Zbog te u.niutra.Snje ravnote7.e i njezinog islm-enog i prirodnog ponasanja jos me vi8e priwkla, tako da je poslije tog prvog sus:reta samo jos vi8e porasla u mojim oeima. Tererza mi je, Jmiectu ostalog, prifala o svom spanjolskom :porijeldiu. Bila je to ¥rlo romainticna priea. NjeZJin "Otac je bio Nijemac. Njezma baka po majci bila je Spanjolka, koja se najprije udala za nekog spanjolskog oficira, koji je navodno ubijen u dvoboju. Baka je bila pjevacica, rposvuda je putovala i udavala se tri puta. Kako je njezin treCi IIlllllZ bio Nijemac, njezina k6erka iz prvog braka je takoder otisla u Njemacku, gdje je kasnije upoznala Terezinog oca i udala se za njega. U toku razgovora Tereza je nekoliiko rputa ponovila da :zbog svog nesretnog braenog iskustva odsada :Zeli zwjeti samo za svoju keer Elru i posao njegovateljice, koj1i izis1ruje svu njeziinu pa.Znju. Stoga mi je preporuCila da odustanem od nje i potraiiim neku drugu fenu rkoja ee mi bolje odgovarati. Osim toga, relcla mi je da sam dosao u Mi.itnchen da se 1ijeoim u sanator~ju i da ne smijem &niti ni.5ta sto bi moglo omesti moje lijecenje, nego da se moram t<>Cno pridrzavati lijeeni!kovih uputa i iznad svega nastojati da se oporav~m. Rasta:1i smo se kasno uve6er. Tereza je obeeala da ee se ponovo sa mnom sastati za dva tjedna, jer nije bila slobodna sljede6e 111edjelje. Stoga sam se vratio u sanatorij pUlil pouzdanja i vedro rnspOloren.
Podatak o Tereziinom $panjolskom porijek1u mweo me da je u svojim misliima prenesem ne samo u tu daleku :zemlju vec i u jedno davno nestalo razdoblje, koje bi joj bol je odgovaralo inego sadasnje. Poznato je da zaJjubljen covjek nastoji ideahlziirati :ne samo objekt svoje ljubavi VeC i SVe drugo sto je S njim na oolo 1koji nacin povezano. Tako sam iznenada postao oearan Spanjolskom,
74
f -koja me ranije niije osobito privla.Cila. U toku moje psi~: (hoanahlze, profesor Freud se iso:rpno bavrio ovim hispaf n.i.zmom, jer je smatirao da za to postoji psihoanailitiak.o ~ :obja5njenje. Pokusat 6u to malo razjasniti. f, . Moj ujaik Vasilij, kod kojeg sam stainovao u Petrogra~ bio je kratko v11ijeme u braku s jednom Poljakiinjom, ':koja je u to v:djeme bila jedna od najpoznatijih opernih , ,.PjevaCica u Rusijri. Moj ujak joj je bio treei muZ i tako ;se 01I1a, poput Terezine bake, tri puta udavala. Ova ujna 1 " ~reko udaje za ujaka proputovala je mnoge zemlje, a iz..xnedu ostailog je neko vrijeme provela u Spainjolskoj gdj,e , Jc pjeva:la u madridsikoj operii. :~ Kad smo prvi put saznaJ.i da 6emo sresti na8u novu ujnu, imao sam oko sedam godina, a sestra Ana oko devet J. pol. Cudili smo se zasto se o njoj ·toli:ko mnogo govori ~; ~d je !Dli:tko jo8 nije ,niti vidio. Konaano su nam saop~i.· ,@Ii da je stigla i da cemo je ubrzo vidjeti. Nekoliko dana ~. ~nije odveli su nas u njezin hotel, gdje smo s njom ';,, er~eli nekoliko vrlo ugodnih sati. Nasa nova ujna veo. "liia nas je ljubazno p:riimila, ponud:ivsi nam mnostvo , ·ilatkiSa ti raznih poslastica. Njezine price o boraviku u · '&panjolskoj, te ~ivopisni i iscrpni prikazi borbi s b1ko~a, koje je tamo vidjela, uoiinili SU nas lipOSjet jos uzbudljivijim. Nedugo naikon ·tog na5eg posjeta u op6inskom kaiza~tu se pri:kazivao Rossinijev Seviljski brijac kojeg smo ~ii sestra i ja. Ujna je pjevala rulogu Rosine u ovoj . ~' i njezm uspjeh, kao ti odu8evljeni pljesak publike, · '~vili su na nas dubdk dojam. ·,•re Kako se ujna zvala Aleksandra, poput moje majke, prema .tumaeenju profesora Freuda poistovjetio sam je • majkom. S druge strane, povezao sam ujnu sa Spanjol8om, jer 111am je toliko toga isp:dcala o toj zemlji i borbama s bikovima. Iako je zapravo bila poljskog porijeWa, za mene je bila Spanjolka, ·t:im vi8e sto je na pozornici glum.Ha li:k Spanjolke Rosine. Prema tome, ~a mog hi~anirzma skrivao se Edipov kompleks, nesvjesna Zeilja da posjedujem majlm. Zelio bih spomenuti da je profesor
AJu,
f
f
';
75
Fireud poziitiVillo ocijeniio moje llli8lp0re da osvoj,iJm Terezu. NM:Vao je to »prodorom prema Zeni«, a jednom je eak Jrzjaviio da je 'to moje najveee dostignu6e. Osim Terezine veze sa Spanjolskom, posto}alo je jos nclto zbog eega me je sdmo privJaCila. Marcel Proust kare u romanu J edna Swannova l jubav da se Swanna veoma dojmila siliOn.ost ilzmediu Odette i Zefore* :koju je na jednoj fresci u Sikstinskoj kapeli nasilikao Bottdoolli. Ta slienost je oearaila Swanna j, omoguOiila mu da ukljuci Odette u svijet sivojili snova. Ona ga je u stvari uvjenila da je njegov izbor ispravain, u skladu s njegovirn zahtjevima o ljepoti. Na taj na6in njegovo je diviljenje prema Odetti bi:lo opravdano i ozaik:onjeno. Meni se desilo 111esto s.hleno tome. Oduvijek sam se diViio slici Leonarda da Vincija :koja priikaruje Zellu tamne kose s rnzdjeljkom. Ova slilka je u povijesti umjetnosti poznata pod nazivorn »La Belle Ferronniere«. Nailazio sam veliku slienost izrnediu ovog portreta i, Tereze i ova slienost mi je omogu6ila da svoju ljuhav iprema Terezii poverem sa svojom teinjorn za sublimacijom u umjetnosti. Mozda je to jedan od .razloga 2Jbog :koji1h sam je u svojoj masti prenio ne samo u Jed.nu daleku zemlju nego i u daleku proslost.
Siguran sam da me Tereza u najo1lbi.lj1nijoj namJerI upozoriila da odustanem od nje i da se posvetim svojem lijeeenju u sanatoriju. lpak, oglusio sam se na to upozorenje, jer nije odgovaralo mojim :namjerama, smatrajuCi to beznaeajnim i inevafuim. Jedino sto mi se cinilo vaZniim, bid.a je 6injenica da je Tereza dosla na sastanak, provela sa mnom neko1iiko sati u prijateljskorn razgovoru u Engleskom parku i na ms.. tanku obeeafa da 6e se imova sa mnom sastati za dva ,tjecLna. * Jetrova kCi, Mojsijeva Zena, 76
(op. ur.).
Obuzoo me taikav osjeCa:j pouzdanja da sam otisao tako
t daleko da sam ra2lffiisljao o tome gdje bih se mogao po-
( iajno sastati s Terezom. ~upio sam nekoliko noV'ina proueavao oglase kojd su nudili so:be u najam. Usikoro ·', taIIl na.Sao ono sto sam ,tr~o. Bifa je to jedna soba 11.1 'L Kauf.ingerstrasse u Mtinchenu, koja mi se oiniJ.a pogod.• JlOIIl za na8e sastanke. Smjesta saim unajmio sobu i naroCio jos jedan Jdj.uc za Terezu. /' Ka:ko sam se pres.tao tuziti i kako mi se vratilo dobro ~'• iraspolofenje, lije6nici su bili zadovoljni, p111pisujuai moje ~< ooi..to poboljsamje terapiji u sanatoriju. Cesto sam autoV mobiJ.om odlazio na izlete u oko1iou Miinchena u drustvu .: '.· pkraj.iinskog suca, nj•egove rene i barunice T. Veeeri sam .· ·provodio u zajedni1ckim prostorijama sainatorija, igrajuCi '9iJj.ar i razgovarajuai s ostalim pacijentirna. Nailazio sam : , se tada u stainj.u be2lbriiZnog zadovoljstva koje, kako mi 1 ·? 'te &nilo, ni1sta viSe nije mogllo ,pomutiti iii unistiti.
f, i
f
Dva dana pr,ije mog sastanka s Terezom, netko je po-
tWcao na moja v:rata. Bio je to postar. UruCJ.o mi je jednu kuvertu, rekavsi »pismo za vas«. Moja adresa je bila napisana nekim nepoznatim rukopisom d smjesta sam uoCio eta je pismo 1poslamo iz Mi.inchena. Tko mi je mogao oda, tie ipisati? Otvoruo sam omotnicu. Pismo je hilo od Te. rez.e, a u njemu je otkazala nas sastanak nairedne nedje· lje. Imova je na'Vlela svoje obra1llotenje da mora odhiti ijubav jer reli posvetiti svoj Zivot poslu njegovateljice i;tvojoj k6e11ki Elzi. · Ovo pismo pogodilo me poput strijele. Uzivao sam u rados.nom iseekiivanju budu6eg susreta s Terezom, a sada &am bio olkrutmo Ji8en sViih svojih 111ada i snova. Kako je ta Zen.a mogla .biti taiko bezosjeeajna? U tom trenutku proklinjao sam dam kad sam preSa.o prag .tog sudbonosnog sanatorija, ikoji je trebao biti mjesto mojeg spasenja, a umjesto toga pretvoruo se u pakao. Te veeeru progutao sam falm tableta za spavanje. Sljedeeeg jutra jedva ,sam se probudio, ali nije bilo tezih po1
77
sljedica. Takom poslijepodneva moja sanjivost je nestala
' da ne pokuSam. ii.znova uspostaviiti vezu s Terezom. Ubrz<>
i oburelo me stanje ispraznosti i bezgraniCnog oeaja. Postoja izreka koja kafe da se kasalj i ljubav ne mogu
da se sastane sa mnom. Najprije 111 Dachau, tada popularno· jzle~te pokraj Miinchena. (Tko je tada mogao zamisliti f da ee to malo, mi:mo seoce kasnije postati simbolom :~; tako neopisivog ufasa d grozota?) Zatim sam predlozi<> da odemo u sobu koju sam unajmio u Kaufingerst:rasse. Pristala je na to bez protivljenja, tako da smo. tamo iproveli jedan sretan sat pun ljubavi. ~bog ovog neoCekivainog uspjeha moje raspaloZe!Ilje se poput nj:ihala naglo preokrenulo u drugom smjeru. Sve pa.tnje kroz .koje sam prosao viSe mi se nisu cinifo tako'bolnim ii cak SU ve1ikodUSnO bile nagradene konaenom pobjedom. Tako sam dznovao poeeo stvarati planove i graditi lrule u zraku. Sjetio sam se da je prethodne jeseni ·D10j otac iizrazio misljenje da bi za mene bilo mozda bolje da se upiSem na umjetnicku akademiju nego 111a sveuOiliSte. Tada sam odbacio tu ideju, aH sada sam se po,,. novo za nju uhvatio, uvjeren kako 111ema bolje d primamJjivije stvari od toga da se smjestim u Miinchenu i upi'km .tamo na akademijill. Tako bih se ozbiljino mogao po, .-vetiti slikanju, a istovremeno bih stalno bio blizu Te-
skriti. Lijearnci su, ne znam kako, saznali da sam se zaljillbio u Terezu. Dr Sch. je pokusao utjecati na moj zdrav razum, savjetujuci mi da se okan1m udvaranja Terezi, jer po IIljegovom miSljenju ionako ne bih imao uspjeha. »I za nju bi to bifo tes.ko«, dodao je. Sto sam tada mogao uCiniti? Cimlo mi se da jedini izlaz iz ovog oorsokaka leii u mojem sto skortijem odlasilm iz sanatorija, i to sam saopCio doktoru Sch.~u. Ali, ni profesor ~raepe1iin, ni lije6nici .iz sanatorija nisu htjeli ni euti za to i na :kraju su me uspjeli uvjeciti da ostanem. Pozva1i su jednog slikara i jednog fotografa da me zabave. Sa slikarem sam trebao s1ikati portrete, a fotograf me trebao upo~nati s .izradom fotografija Ill boji, koje SU itada Mle tek u zaeetlru. Nisaim ruspio nad nimalo mteresa ini za jedno 111i za drugo d uS1koro saim od toga odustao. U meduvremenu je doslo do nekih promjena u sanatoriju. Barunica T. se vrnthla u Trento, a ruski pukovnik je llliillirao. Rastanak s barunicom je hio veoma sridaean. Dala mi je 6edan poljubac ill eelo, a ja sam poljubio njeOOil ruku. ObeCali smo jedno drugome da eemo se dopisiivati. Posjetio sam ruskog pukovnika dva dana pnije njegoive smrti. Izgledao je poput duha, a njegoivo lice, vrat i tl'Uke bili su prekciveni gnojnim ranama koje su krvarile. Bila je to s1i1ka eovjeka koji je ziv trunuo. Tako se njegov san o tome da 6e starost prozivjeti na riviijeri nije obistinio d umjesto da otputuje 111a lijepi jrug, otputovao je na svoje vjeeno poCivaliste na minhenskom grobljru. PJ.tao sa.m dr Sch.-a kako su nastale te straSnie irane, a on mi je odgovorio
iam je us;pio nagoivoriti
smo se aiutomobilom odve7Jli
Terezi
seze. . Tereza, medutim, nije dopustila da se ostvare ti mojf
snovi. Ponovo, kratko vrijeme prije naseg dogovorenog sastanka, pojavio se postar, koji je do tada uvijek dor10aio samo fo5e vijesti, J. uruCio mi pismo i ma:li paket. V paketi6u se nalazio kljuc od iunajmljene sobe. On mi. je rekao vi5e od Terezinog pisma, jer su njezini razlozi bill uvijek isti i tada sam ii.h vee dobro p~avao. Bilo je .to za mene previ5e. Jasno sam uvidao da, a:ko· ostanem u sa:natoriju, ovo neprestano kolebanje nikada ,nece prestati. Preostalo mi je jediino da sto prije napustim sanatorij i pokusam zaboraviti Terezu. I ovog puta su me nastoja1i uvjeriiti da os.tanem u sanatoriju i nastavim s 1ijeeenjem. Profesor Kraepelin je &matrao da je za mene sada jos vaZnije da ostalllem, kako. hih prebrodio svoje manitno-dq>resivno stanje. Bio je 79
78
&..o.
~
potpuno uvjeren da su J~enadne J silovite promjene mog raspolorenja dokaz u prilog ispravnosti njegove dijagnoze, .tiim v.i$e sto je J moj otac, kojeg je poznavao i lijocio, bolovao od iiste bolesti. Ali buduCi da mi je situacija hiila savr8eno jasna, sva ta nastojanja da promijeniim svoje mi§ljenje nisu irrnala usipjeha. •Spakirao sam srvoje stvari i odmah naipustio .sanatorij u kojem sam proveo aetJiri mjeseca. Otifao sam u Miinchen i odsjeo u hotelu »Bayeri.1scher Hof«.
Uzmemirujuea pisma koja sam .pi·sao JmCi iz sanatorija, ne spominju6i Terezu, ooigledno SU .to1iko zahrinula moje rnditelje da je majka odluciila da doputuje u Miin-chen kako bi vidjela o eemu se rndi. Nije mogla Jzabrati bolji trenutak za svoje putovanje, jer sam upravo tada trebao nekoga s kim saan mogao otvoreno raizgovarati o svim svojim nedaeama. OCek:ivao sam majku za neko1iko daina. A!li, prije njezinog dolasika napisao sam Terezi na brzinu pi·smo u kojem saan je obavijestio da sam napustio sanatorij i da 6u uskoro otputovati j.z Miinchena. Kako saim je reliio posljednji put viidJeti da hih je pozdravio, molio sam je dame posjeti u hote1u. Udovoljila je mojoj posljednjoj molhi i dosla u hotel gdje je ostala Citavu noc. Ujutro je dosao trenutak naseg rastanka. Sa feljom da odgodim taj bolni trenutak, otpratio sam Terezu gotovo do samog sanatorija. Ras.ta11J smo se tada s tim »-da se nikad w5e ne6emo .sresti«,
Uskoro je u Mlinchen stigla moja majka. Bio sam veoma sretan sto je ponovo viidirrn 1i otvorio saan joj svoje srce, jer nisam :imao rnkoga s kim bih mogao razgovarati o Terezi i svoj•irrn do.Ziv:ljaj1ima u sanatornju. Kako je majka namjeravala boraviti oko mjesec d.ana u inozemstvu, odlucili smo da odemo u Konstanz na Bodenskom jezeru. Ja sam .treibao tamo ostati dvije sed.80
;~ice, a zatiim ikratko vrijeme provesti u Parizu, gdje se
i"'tada nalazio moj ujaJk Vasilij. Hotel u KonstamJU je ne,. ~lada bio samostam, sa stupov;ima j nadsvoc1enim prozo-
P1ima, a
nalarzio se na obali jezera. U starom, cetvrtastom
t ·:trijemu rialazio se maleni v:rt. Tu se osjeeala atmosfera
)· ..,elm.eke proslosti i Cinilo mi se da duh koji je nekada vla? ·aiio ovom svetom grac1evinom jos uvijek lebdi nad ovim ~: ~mjestom. Sve je to pogodovalo razmJsljanjru o prolaznoh·hi i nistavnosti lj.udske strasti i nastojainja, te o mudro~~ti mkenja sa sudbinom. ':''; U majCinom drustvu nisam viSe bio sam J osjeeao sam :•i1e ta:sti&nim i sigumim od ohrja kojima sam ranije bio · izlo!en. Bol koj.i me j<>S nedugo priije toga toliko mucio, · ~sguhio je svoju ostrinu i obuzelo me sjetno, gotovo ele:~ raS1p0lo7.enje. Odahnuo sam rkad sam urvidio da je ~trestalo ono kolebanje i stalne promjene raspolorenja ::M :uzviSenog zanosa do SIIIlrtnog oeaja.
L.
·::::'.~ilo je ~sno ljeto i l1ijepo wij~e ~e. pogodovalo ~~z .lijama koo13om, tako da smo maJka i Ja svako poshJe)k>dne obilazili okolicu Konstanza i ja sam ponovo nalaprlrode. Za vrijeme voznje, · A}ka mi je rekla da se otac jos uvijek nalazi u Moskvi, '.U,r;da se namjerava, poslije na5eg pov:ratka u Rusi ju, vra:· titi na na5e ·imainj.e, ka!ko bi me uputio u poslove, u nadi f da ee .pobuditi moje zanimanje za ·poljoprivredu. Dva .tjedna u Konstanru brzo su proola, a tada sam .OtiMo u Parirz gdje sam se sastao s ujakom, njegovim :·prijateljem M. i jos jednim gospodinom kojeg sam upo.~~<)'Iii· Petrogradu. Za mene je nedvojib~no bila sretna ·:'1folnost to sto sam mogao boraviti u .tako vellkom ·gra:tli.f:• Jcao ' sto je Pardz, gdje SU mi brzi ritam .Zivota ~ cak :'~ed na .ulice pomogLi da ne mislim illa svoje jade. Naravno, ujak.u saan priCao o svojoj ljubavii prema ·~t je smatrao da se ne radi o »ljubavi« vee samo •Strasti«, izrafava:juci misljenje da s ob2'lirom na sve · t8koee do kojih · je doslo :u :poOetiku, nista dobro iz toga ~ inofe proizi6i ni ti budu6nosti.
.ifb'. zadovoljstvo 'li ljepotama
.': .«r
On
81
Sto m<>Ze uCiniti mladic koji je nesretno zailjubljen, iLi njegova obitelj ne odobrava njegov izibor? Obi6no, nastoji zabaviti svoje misli s drugim Zellama. Stoga mi je ujak savjetovao da posjetim noene fokale d :kabarete, gdje eu na6i mnogo lijepih Zena. •za jednu noC«. Poslu!ao sam ovaj savjet jer je moja situacija bila takva da ga nisam smio zanemariti. Ujak je u tarkWm stvarima bio vr.lo temeljit i stoga mi je dao i adresu jeclne otmjene ustanove u Odessi gdje se mogu na6i elegantne »drune za druStvo«. Otisao sam nekoliko puta s njim u kazaJ.iste, gdje su me oduSeWJ.e ikomedije, kak.o zJbog zanimljdvih .i neoeekivanih zapleta i preokreta u radnji, ta:ko i zbog sjajne .iizvedbe g1wnaca. Prjib1i£lo se d vrdjeme mojeg odlaska iz Pariza, jer me je majka Cekala u BeCu. U to vrijerne put od BeCa do Odesse trajao je dvije 111oCi d jedain dan. Upravo smo se trebali odvesti na ~ljezni~ku staniou kad je moja majika iznenada dobila tako ja:k. napad migrene da je jedva mo- . gla stajati. Predlotio sam joj da odgodimo na.S odlazak za jedan dan, all majka IIldje htjela ni euti za to. Vjerojaitno se 1bojala da bih ja u posljednjem treDUtku mogao odustati od 1povratka .u Odessu. Njezin strah je, medutdm, bio bezrazloZa.n jer se IU!istinu m08lo re6i da sam se vraeao u RUSliju potpuno ·»ddijeCe.nc.
II
Tog ljeta, 1908. godine, poslije naiSeg povratka u Rusiju, proboravdli smo samo nekoLi:ko dallla u Odessi, a zatim smo otputovali na maj&o imanje na jugu R.usije. Kako sam dugo vremena bio daleko od ku6e, bilo mi je drago sto 6u ostatak ljeta provesti na na.Sexn imanju. Premda sam zadrZao sjeeanje oa Terem i na5e romantiene okolnosti, pomisao na nju niije mi vi5e zadavala bol. Naprotiv, bio sam sretan sto vi5e nisam rob svoje strasti, sto sam ponovo na5ao svoje ·•jac. Oinilo mi se zna82
:~.·
Ca.jnim sto sam to postigao u razmjemo kratkom vremenu i smatrao sam da mogu biti s pravom pcmosan na to. Osim majke, na imanju su se nalazir]e i moje tetke, Ksenija i Eugendja, sestre moje majke, i njezini: roditeljd. Otac moje majke je, usprkos ddbi od osamdeset godina, bio veoma dohrog zdravlja d odliCnih sposobnosti. Ipak, povremeno je pokazivao neke patolo§ke mentalne simp·tome koji su, ·prema miSljenju lijeCnitka, biili jasna posljeddca njegove stara.Cke arterdosklerO?.e. NeobiCno je bitlo to sto su se za wijeme tih napada sve njegove karakteme osobine ipretva:rale u suprotnost. Dok je u .normai1nom stanju bio pov.uCen, S.utljdv i skrt, odjednom bi se pretvorio u veselu, drustvenu i velikoduSDIU osobu, Ciji optdmiza:m i sLijepo povjerenje n~su :imali granica. U ta:kvom stanju odu5eVljavao hi se za svakoja:ke fantas-tiene projekte. Sjeeam se, na primjer, da je u to vl1ijeme bio zaokupljen miSilju da sazove svjetski kongres espe. nmtlista kojem bi. on bdo predsjednik. Moja baka je dugo godina bila uzeta d o njoj se morala brinuti !kolovana njegovateljica koja je s njom dolazila na dmanje. Njegovateljica je bila udata za nekog P.-a, koji joj je bio silno privrien i
83
majame sestre Eugenije, Ciji muf je umro od tutberkuloze nekoliko goclina nakon njihovog vjencanja, tako da ga se Sa.Sa jedva sjeeao. Poslije smrti svog muia tetka Eugenija se zanimala samo za svojeg sina, za kojeg se uvijek pretjerano brinula stirahujuci da je moZda naslijedio tesku bolest od svojeg oca. Tako je Sa5a odrastao bez utjecaja »sna.Zne ruke«, a1i se taj nedostatak lkod njega nije osjeeao onolilko koliko bi se moglo oeekivati, jer je bio veseo i inteligentan djeCak, sre6om neoptere6en neu. rotiC:nim Hi nekim drugim patolo~kim emociona1ndm stanjima, sto je, na zalost, bio· !l"ijedak s1ucaj 11.1 na8oj obi. telji. SaSa je bio posteden od bolesti svojega oca, ali je u ikasnijiim goddnama obolio od teskog dijabetesa. Jenny je bila keerka ujaka Vasilija iz njegovog prvog bra:ka s poljskom opernom pjevacioom. Od nje se posil1ije . kraiCeg Viremena Tazveo i ponovo ozenio nekom Taddjankom, a kako je svu svoju ljubav posvetio djeci iz tog dmgog · braika, nije poklanjao previ
kojem su nas obavijestiili da je otac iznenada umro. Javili su nam da je prethoclne veeeri namjeravao ici u kazaliste, ali se tada zbog veHkog nevremena vratio u hotel. Sljede6eg jutra nasLi su ga mrtvog u postelj,i njegove hotelske sobe. Vijest o oeevoj smrti biila je za nas neoeekivana jer je imao samo cetrdeset i devet godina i bio je ocllienog fizickog 7Jdravlja. Ne sjeeam se da je ilcad, maikar i jedan dan, ostao kocl 1kuee zbog prehlade W gnipe, ill da je i·kada morao leZati u krevetu. Istiina, muciJa ga je nesanica i redovito je prije spavanja U2limao veronal. Mozda je njegova prerana smrt bila posljedica prevelike doze ovog uspavljuj11.1ceg sredstva. OCevo tijelo je prevezeno u Odessu gdje smo ga pokopal:i u obiteljskoj grdbnici, pokiraj moje sestre Ane. Ka:ko je otac imao mnoga .pocasna zadurenja i a:kthmo je sudjelovao u javnom zivotu, nekoliiko ljudi odrlalo Je posmrtne govore u njegovu Ca.st i silavu. Majka je ostala jo! neko vrijerne u gradu kaiko bi se ;pobrinula za razlicite potrebne forma1nosti, dok sam se ja nakon nekoliko dana viratio na imanje. Dva ili tri tjedna kasnije primio sam pismo od Tereze u kojem mi je izrazila surut. Saznala je o ocevoj smrti od Ruskinje koja je boravila u sanatoriju i napisala mi da suosjeea sa mnom. Njezino pismo je bilo p:djatel}ski Dapisano i iznenaddo Sam se sto je oeevu smrt is1koristila kao izgovor da mi se javL Bio sam uvjeren da ee ~bje gavati svaiku mogucnost da sa mnom stupi u dodk. Ka:ko sam jo5 uvijek bio pod dojmom oC.eve smrti, ikoja je ocligrala odsudnu ulogu u mojem kasnijem Zivotu, nisam l)r.idavao ve1iko zna6enje njezinoj izjavi suooti. Bilo mi je drago sto je mislila na mene, te sam joj prijateljskim pismom zahvalio na njezinom izrazu suosjeeanja. U meduvremenu majka se vratila Jla imanje. Nekoliko narednih ·tjedana bila je potpuno zaokupljena poslovima oko oporuke i nasljedstva. Cesto su nas posje6iva:Ia dva advokata. Savjetovala se s njima irza zatvorendh vrata i nikad me mje pozvala da sudjelujem u njihovim rnzgovorima. NiSta nije govorila o sadrlaju oeeve oporuke
.. OCekivali smo dolazak moj~g oca iz Moskve za neko. .liko dana. Aili, proslo je vi8e od dva tjedna, a on jos uvi. jek nije stigao; neobiano je bilo sto nismo ocl njega .primiH nikakvo pismo. Tada je dosao brzojav :iz Moskve u .84
85
~
oCigledno ne smatrajuCi za potrebno da o tome sa rnnom raspravlja. Tako mi nije nista drugo preostalo nego da je otvoreno pitam o tome. Odgovorila mi je da sam ja naveden ikao nasiljednik, a1i da ee ona uZivati prihod od poloviiine citaivog posjeda. Tek kad narvrsim dvadeset i osam godina moCi cu slobodno raspoilagati drugom polovinom. Kako sam tada iimao dvadeset i jednu godi111U, to je znacilo da, iako sam bio zakoniti nasljednik, rnsam mogao uzeti u posjed i slobodno raspolagati imetk.om. Ove odluke me nJ.su nairoCito odu5evile, ali sam ih donekJe ·razumio jer sam .bio svjestan svojih depresija i nestalnosti du5evnoga stanja. Manje rarumijevanja nalmo sam. za pona5anje majke. Smatrao sam da kao sl11Zbeni nasljedni!k moram biti o svemu obavijesten i da su mi moraili pokazati oporuku. S druge strane, buduci da mi je majb uvijek davala sredstva kad god bih je traZio, nisam se imorao brinutd o svojoj financijskoj buduenosti, pa sam pristao na .ta:k.vo stanje stva11i, ne obraeajuci vise pamju na oeevu oporu1ru. Osiim toga, godinu dana kasnije moj stric Petar, orev mladi brat, ostavio mi je u nasljedstvo treemu svojeg pdlicno ve1ikog imetka. lpak, stav moje majke u stvari o6eve oporuke doveo je do nekih neugodnih posljedica u na5em osobnom odnosu. Svojom tajnovit.oS6u, koju sam smatrao potpuno Wi:5nom, pov.rijedila je moje osjeeaje, all sam svoja predbacivamja zad:rZao za sebe, ne govoreCi joj msta 0 njima. Posiljedica toga je bila da sam otpor koji sam osjeeao prema ocu djeilomi6no prenio na maj.Jcu, sto je moj ranije nepomueen odnos prema njoj pretvorilo u podvojenost. Zbog toga je poeelo dolaziti do nekih neslaganja i nerazumijevanja kojih ranije nije bilo. Bio sam svjestan da sam ja uzrok tih neslagarnja, ali nisam mogao odoljeti is:kuSen.ju da uviijek iznova provjeravam majCinu ljubav prema sebi. A1i, to se de5avalo ikasnije. Tada, posHje mnogih iskustava koja sam doZivio, ceznuo sam samo za mirom i odmorom. Izvadio sam svoj slikarski pribor i s velikom energijom poCeo slikati pej:zaZe. Bilo je to jedno od imojih najuspjeSnijdh razdoblja na tom podrucju. 86
1.'
Kad su mi u djeti:njstvu dopustili da prekinem s uCenjem vfoline, prihvatio sam se slikanja. U tome sam limao vd5e uspjeha nego u polru5aju da postanem vdrtuoz na vioLi.nii. Sjetivsi se da sam kao dijete pomalo crtao, otac je odlucio da uzimam saitove crtarnja ii stikanja, umjesto satova muzike. Slikar pejza.Za G. izabran je za mog ucitelja. G. je biio nerenja, a po njegovom izgledu reklo bi se da mu je bilo oko trideset i pet godina. Bio je to eudnovat eovjek, ikoji gotovo nije dmao nikakvih prijatelja, ni muskih, ni zenskih, a Cinilo se da nema nikakav osobni zivot, jer se zammao isk!lj.ucivo za slikarstvo. lstini za volju, voLio je smije5.ne strane zivota i znao je zabaviiti ljude prieajuCi im, na svoj safet i originalan nae.in, o malim saljivim dogodovstinaima koje je s vremena na vrijeme dozivljavao. Odluano je izbjegavao sve neugodne strane Zivota i nije mogao podnijeti da netko u njegovoj pdsutnosti govori o smrti. U takvim prili:kama nastojao se sto prije povuci. Medu nama vladao je viSe odnos drugarstva nego odnos uCitelja i uaenika. K.ad je G. prvi put do5ao k nama, nije jos bio osobito poznat kao pejzafist. Tek kad je ~ 00<> slati svoje slike na izl<>Zbe u inozemstvo, njegova su djela dobila opee pruma:nje i u Rusiiji. Dobio je zlatnu medailj.u na medunairodnoj izlofbi u Miinchenu i izabran je za Clana Pariskog jesenskog salona. Za njegov nacin podueavanja bilo je karakteristieno da nik.ad nije izrafavao ni odobravanje ni negodovanje. To predstavlja odredenu prednost, jer slikari najeesee hvale svoje ueenike kad slikaju u njihovom stilu. Na taj nacin, uceniik, u nastojanju da udovolji svom uCitelju, gubi, dmitirajuCi ga, svoj vlastiti identitet i individualnost. S druge strane, kritioki osvrt ma njegov rad mofe umainj.iti njegovo zadovoljstvo koje nala.zi u crtanju iii slikanju. Sto se mene tiae, osohito nakon neuspjesnih satova muzike, G.-ova metoda je bez sumnje bila ispravna. Premda je G. bio sljedbenik tada populamog stiila art nouveau, kojii se mend cinio premalo emotivnim i previSe smisljenim, 87
nije pdkusavao da me zavede u tom smjeru ili da nametne svoje misljenje. G. je proveo nekoliko ljeta na nasem imainju, tako da sam imao priliku da s njim sLikam u prirodi. Ov.i satovi slikanja u prirodi nisu ·nikada trajaili v.iS.e od jednog sata. Na taj naOin nauCio sam 1kako 6u uhvatiti jedan trenutak u stalno promjenJivom svjetlu pejzaZa. i pres'likati ga na platno. Kad sam nakon oeeve smrti u ljetu 1908. godine poeeo saimostalno slikati, ubrzo sam uspio rpronaCi vlastiti stil. Spomenruo sam vec svoje pokusaje komponiranja mruzike iz djetinjstva. Mozda je :kroz slikanje nesto sto je biilo pok0ipano u mom djetinjstvu iznova oZivjelo. Moglo bi se reC.i da se promijenilo samo sredstvo d da j.e muzika sada postaila slikanje pejzaia. Znaeajno je mozda i to da sam kao dijete izmedu ostalog pokusavao ortati i pejza:Ze. Moja oduseviljenost slikarstvom zarazila je tada i P.-a, koji se, slijedeCi moj pdmjer, pnihvatio ikista, iako nikada ranije n.ije niti crtao niti slikao. Odlazili smo zajedno u prkodu i P. bi sjeo pdkraj mene, trude6i se da sto bolje nas1lilka pejzai pred naSdm oeima. U meduvremenu je stiigla i rlijepa jesen juZlle Rusije, ispunjena jarkim svjetlom i ta:plim, rumenim bojama. Nairavno, folio sam sto vi8e iiskoristiti ovo doba, tako pogodno za slikanje. Stoga smo P. :i ja ostali na .iimanjru jos dugo vremena na:kon sto su maj1ka i ostali otputovali. Aili, kad je najprije neprimjetno, a zatim oCigledno dosla kasna jesen, :kad je p<>Oelo kiSiti i pejzai postao siv i nezanimljiv, nije nam preostaJo ndsta drngo nego da otputujemo u grad. Pokazao sam tamo svoje pejzaie neklim sJikarima koje sam poznavao. Kaiko su .iim se priliano svidjeli, preporuc.i!Li SIU mi da nekoliko slika predam komisiji za zajedniC!ku ~loobu slikara juine Rusije koja je uskoro treibala biti otvorena. Slike koje sam predao, prihvaeene su za .izlozb.u, na kojoj su dobile povoljnu ocjenu. UZivao sam u ovom neoeekivanom usipjehu, ali, zacudo, nakon mog poviratka u grad moja ielja za slikanjem je izblijedjela.
f'
88
U ·to vr.ijeme nista nije moglo biti logienije od od1uke da se potpuno posvetim slikarstvu. Ali ja sam se toliko nav1ikao na slikanje na otvorenom, da me rad u nekom zatvorenom ateljeu nije privlacio. Osjeeao sam se, mozda, poput dra Zivaga, koji, kako kaie Pasternak, smatra da je umjetnost kao zanimanje upravo ta.ko 111ezamisliva ikao i profes.iona1no veselje ili profesionalna melankolija. Isto taiko n.isaim imao ielju da se ponovo prihvatim prava. Razbijao sam time glavu i uskoro mi se ueiinilo da Sam na§ao pravi odgovor. Odlucio Sam da prJ:hvatim ranijd prijedlog mog oca, kao sto sam vec jednom bezuspje8no uradio, i da otprutujem u Miinchen i posavjetujem se s profesorom Kraepelinom. Ova neobiCn.a odluka cinila mi se opravdanOIIIl jer sam vee pro§ao kroz nekoLiko teskih depresija i smatrao sam da se radi o nas,ljednoj bolesti, ta:ko da se nisaim mogao pouzdati u trenutaeno 1poboljsainje. Prema tome svi moj.i napor.i morali su biti usmjereni na spreeavanje buducih povrntnih oblika bolest:i. Naravno, nisaim pretpostavljao da 6e mi profesor KraepeLin ponoro preporuCiti nekii sanatonij ru blizim.i Miinchena, jer je znao za moju ljuibavnu vezru s Terezom. Stoga sam namjeravao provesti samo lk.ratko vrijeme u tom gradu. Zelio saim tom prilikom vidjeti .i Terezru, a:li samo usput, Jer sam bio uvjeren da moja ljubav prema njoj pripada proslosti d da stoga nema niikakve opasnosti u nasem ponovnom susretu. Na putu za Mi.iinchen rpro§ao sam ikroz Bee, gdje saim se zadrfao dva dana. Po dolasku u Miinchen, napisao sam Terezi pismo, u kojem sam joj objasnio cilj svojeg putovanja i spomenuo da cu kra6e vdjeme biti u Miinchenu. Napisao Sam joj da ne zelim prQPUStiti pri1iku da je vidim i .da bih bio sretan ako bisimo se mogli sastati siljedeee nedjelje. Drugog dana posjetio saim profesora Kraepelina .i obavijestio ga o oeevoj nenadanoj smrtd. Rekao sam mu tada da se trenutacno ne osjeeam bolesnim, ali da ne vjerujem da ee to zasada zadovolja89
.Jl!ii, ~
vaJuce du8evno stainje potrajati. Stoga sam dofao u Mtinchen da ga zamolim za savjet sto bih morao poduzeti. Smjesta sam primijetio da se profesor Kraepelin ne ieli po drugi put prihvatiti mog slueaja i shvatio sam da je razlog tome moj bijeg iz sanatorija koji mi je preporuCio. lpak nisam oOekivao njegov odgovor: »Siguran sam da uvidate da sam tada pogrijeSio«, a jos manje da Ce odbiti da mi da bilo kakav savjet. Zelio sam harem sa:m.ati da Ii mis.Li da bih trebao nastaviti lijeeenje koje sam prethodnog ljeta prekinuo. U p<>Cetku nije felio Tazgovairata ni o tome, ali se na kraju ipaik predao, naipisavsi na. ikomad papira naziv Ii adresu jednog sanatorija u Heidel!bergu. Ova dana kasnije sastao smn se s TereZOID. Posjetili smo jednu wnjetnitku izloobu, a naveeer smo proSetali uz lsar. Pozvao sam je zatim u svoj hotel, gdje je ostala do sljedeeeg jutra. Ovog puta nismo se rastali »zauwjek«. Dogovorilili smo se da 6emo se dopisivati. Namjeravao sam posluSati savjet profesora Kraepelina i otici u sanatorij u Heidelbe11gu, ali se to nije ostvarilo. Jedan i1i dva clan.a kasnije, probudio sam se u straSnom emocionailinom stanju. Najprije llllisam mogao shvatiti sto je izazvalo tu nepodnosljivu agoniju, jer se nije dogodilo nista sto bi opravdalo povratak u tako dubolru depresiju. Ali, ubrzo sam uvidio da je uzrok tome moja relja :i 0efnja ·da ponovo vidim Tereru Ii da je moje uvjerenje da sam se sasvim wijeeio od te strasti billo puko samozavarnvanje. Prema tome, moja od1uka da posjetim profesora Kraepelina u Mii:nchenu bila je oCito samo izgovor da ponovo vidim Terezu. Meautim, m<>Zda je moja odluka hl1a zaika8njela reakoija na C>Cevu smrt i nesvjesna zelja da pronactem zamjenu za njega? BuduCi dame upravo otac u Petrogradu nagovorio da posjetim iprofesora Kraepelina, koji je i njega jedoom ranije lijeeio, profesor Kraepelin je vjerojatno bio najpodobniji za taikvu vrstu prijenosa. U
tom slueaju, njegovo odbijanje da mi pomogne moglo je za mene znaOiti da moj otac vdSe ne 7.eli sa mnom niS,ta iilmatii, jer mi .zam.jera sto nisam vdk .tugovao zbog njegove smrti. Jasno je da tek sada pomi:Sljam na. ove moguenosti, jer u ono vrijeme nisam nista znao o psihoanalizi i stoga nisam mogao razmiSljati o takvom tumaeenju. Ali i tada mi je jedna stvar bila jaSIIla: moja nastojanja da zaboravim ljubav prema Terezi mogla su biti uspjesna samo tako dugo dok sam vjerovao da su moji osvajacki pothvati od samog poeetka bill osudeni na propast. Terezi.no naizgled nevino pismo u kojem mi je izraziila sueut pokolebalo me u tome. Ako je vee odlucila da mi se prva ja'Vii., pomislio sam da joj nisam taiko beznaeajan kako mi se cinilo ranije. Osim toga, imao sam dojaim da njezina odluka da zaboravi na ljubav nije vise tako nepokolebljiva kao ~to je to prije izgiledalo. Osirm toga, moje strastveno udvaranje moZda je laskalo njezinoj taStini Ii pru.ZiJo joj stainovito narciSillo zadovoljenje. Pod tim oko1nostima bez swnnje mi je nedostajalo snage da se oduprem relji da je osvojmt. Morao sam tada donijeti neku odlulru. Tereza je uistinu d<>Sla da me vid.i, all vjerojatno samo zato sto sam u Miinchenu trebao ostati svega nekoliko dana. Da sam namjeravao ostati dure, vjerojatno bih se morao suoeiti s novim otporom. Sjeeanje na ljeto provedeno u sanatoriju i sve sto sam tmno proZivio bilo je jos suviSe svjef.e ,tako da se nisam felio ponovo wlagati opasnosti. S druge strane, ako posluSalIIl savjet iprofesora Kraepelina i odem u sanatorij u Heidelbergu, bez sumnje bi nastala sliCn.a situacija, jer bih se tamo sigumo osjeeao usamljenim i pokuSao bih iznova stupitJi u dodir s Terezom. Pod tim okolnostima preostalo mi je jedino da se vratim u Rusiju. Bio sam veseo i vedra duha kad sam odlazio iz Odesse, a sada sam se vraeao kuci nesre·tan ~ oeajan. Na povratlru sam ponovo proveo nekoliko dana u Beat. Mueen sumnjama i Cdm:jom lutao sam besciljno
~\ {'
!),
:~} '":{
.,;t
..
1:~
91
90
i
.;c· . j
.. .
beCkim ulicama i ne slute6i da
·dozvolu dra N.-a, ikoj1i je bio uprav.itelj i vlasnik ove
ee
u tom istom gradu, petnaest mjeseci kas.n.ije, Freud poeetd moju analizu. Kasnije, u toku putovanja, razmisljao sam o situaoiji u ikojoj sam se 1tako neoeekdvano nafao i koja mi se omila tako zamr5enom i nerjesivom.
~ustanove.
Stanovnici su billi veoma ugledni aJ.i prilicno eudni ljudi. Bio je tamo, na primjer, caricm bratic, ·koji je, usput reeeno, jedini ostavljao dojam dusev:no poreme6ene. osobe. P.remda je bio jos pl'iliicno mlad, uvijek je .imao pognuto d:rZanje i nikad nije progovorio ni rijeCi, vee. se samo smjeskao i trljao ruke. Svi drugi pacijenti izgledali su potpuno zdravi, a veCina je bila tako dobro raspQlokna da sam se morao zapitati, sto rade u toj .µbaCelloj, moglo hi se eak reci »zatvorenoj« ustanov1. J. ovdje sam, kao i u mmhenskom sanatoriju, susreo neke svoje sunarodnjake. Bdli su to jedna postadja gospoda S. sa sinom i jos jedn.a :Zena koja je bi.la supruga profeso.ra cija predavanja sam slusao na pravnom fakiu1wtiu u Petrogradu. Sdn gospode S. je bio veoma lijep .· mladiC mojih godi111a, kojeg bih, ,lead bi se sudilo po nj~govom izgledu, prije smatrao juznjakom s Mediterana' nego Rusom. Studirao je na posebnom pravnom fa~tetu, jednoj eksk1uzivnoj instituoijd, ;u kojoj 'SU se sko. k!vali mladi ljudi koji su kljeli dospjeti na vdsoke polofa.je u admdnistracijii. i pravosudu carskog ireZima. Taj _niu se situdij, medutim, nije svidao ii Za.lio se da su ga pa to natjeral,i roditelji, jer je on 7.e1io studirati poljoj>~viedu. Supruga mojeg. profesora bila je sitna, ispije.fla. zena, stara viise od cetrdeset godiina, koja je, po sve·~µ· sU.de&, bHa vdo napetih mvaca.,,Obje zene div~Je su Se· dr N.-u i neprekidno ga hvahlile. Med:u gostima 111a iinstitutu nalazili su se i jedan Meks1kanac i jedan Ta1i:)m koji se zvao Medici. TaLijan je bio nizak, zdepast · ·&vjek s ibrkoviana poput njema6kog cara. Cinifo se da se sasvian udomaCio na 1institutu dra N.-a. Kako tada znao da je prezime Medici uobiCajeno u I tailij.i, :Ziq)itao sam S.-a; kojd je s njim bdo u prijateljskim odno. sima, da ill je on potorriaik euvene vladarske obiteljii Me' dici iz Firence. S. mi je ,rekao da i njega to zanima,· ali da: je .Talijan vjesto izbjegavao razgovor o tome svaki :·:put:kad bi mu to spomenuo.
Kad sam se vratio u Odessu, isprieao sam majci o svojem neuspje5nom putovanju u Miinchen Ii oeajnom emocionalnom stanju koje me obuzelo. Razmisljaili smo o tome sto hi se moglo ipoduzeti, sve dok majka nije dosla na pomisao da dogovori sastanak u Bedmu s dr H.-0m, koj.i me pratJio na mojem putovanju iz Petro~ada u Miinchen. Pr.ihvatio sam ovaj prljedlog, uglavnom zbog toga da ,budem bliie Terezi, aili d zbog toga da pobjegnem od atmosfere u nasoj kuci koja se poslije sestrme i oeeve smtti Cinila napustenom d turobnom. Osim toga sv:idalo mi se sto ovaj put neeu putovati sam, vee u drustvu majike, tetke Eugenije i P."a. Dr H. je pr.istao na prijedlog moje majke i kratko virdjeme poslije toga sastali smo se s njim u Berlinu. Ne znam kako je dr H. dobio te podatke, ai1i za samo nekoliko dana povjerljivo nam je saop6io da je uspdo na6i jedan sanato1rij b1izu Frankfu:rita na Majni koji je po njegovom m.isljenju bi<> pravo mjesto za mene. Tako smo otisli u Frankfurt, :koji sam, usput reC.eno, vee poznavao. OdluCili smo da dr H. i ja odemo do sanatorija, a da majka i .tetka ostanu za to vrijeme u Frankfurtu. Kako se do sanatorija nije moglo doei ni vlaikom nd nekim drugim javnim prijevo:zm:im sredstvom, uzeli smo taksi, kojim nam je trebalo puna dva sata do tamo. Izvana ovo mjesto nije toliko nali:kovailo na sanatarij koliko na neki plemicki dvorac, tkoji se uzdizao usTP...d sume i polja. Bila je to velieanstvena ~adevina okruZena velikim .i lijepim parkom oko kojeg se uzdizao visok zid. Iz ovog »teritorija« moglo se izaCi samo uz posebnu 92
.msam
ii\. "'.it.,. :t!t~,
93
Gotovo svake veeeri odriarvao se pies koji je tra:jao do ponoCi iili jos du7.e. Zene su se pojavljivale u v~mjim halji.nama, a muSkarci u smokinzima. Svi smo mora1i prisustvovati tim za:bavama, bez obma da Ii smo to Zeljeli .iJli ne. Jedno od ·posebnih obilje!ja tog :iinsmtuta sastojafo se u tome da su svakom .muSkom pacijentu dodijeliti jeclnu mladu djevoj1ku, a sve te djevojke su navodno bile :iz dobrih obiteljii. I men.i su odreclili jednu takvu pratilju, all kako sam potpuno bio zaokupljen iprofesorovom t.enom koja me mje Di za trenutaik ostavlja:la na miru, ova mlada djevojka je ostala po strani d nakon nekoliko prvi:h clan.a gotovo je uop6e vik nisam vidao. Ne znam kakvoj su se teraipiji podwgava1i drugi paoijenti. Meni je dr N. propisao samo ilrupke. Bitla je zima Ii jednom kad sam se kupao netko je zaboravdo zatvoriti prozor, :tako da sam se prehladio i dobio tesku upalu grla. Shvatio sam to kao .mak sudbine da sto prije moram pobjeei iz instituta dra N.-a. U moj.im mislima bio sam s Terezom, s kojom sam se stalno dopisivao, i ljutdo sam se zbog nametljivosti profesorove t.ene. Osim toga, nisam vidio mkakvog smisla u tome da i dailje ostanem u tom institutu. Kad sam sljedeCi put vidio dra H.-a, saapCio sam mu da vik ne f.e1im ostatd ni pod kojm uvjetima. Zamolio sam ga da o tome obavijesti dra N.-a i da priredi sve ~to je potrebno za moj odlazak. Tako sam se zajedno s njim watio u Frankfurt. Ipak, prije odlaska posjetio sam abje Ruskinje da dh pozdravim. Tom prilikom nastala je vrlo neugodna situacija. Obje 7.ene su me doslovce napale i obasule prijeikorlma StO sam donio .tako »StraSnuc odluku da Dapustim institut dra N.-a. Na taj grozan na.Cin, po IIljihovom miSljenju, odbacio sam jedililstvenu m~6nost da se izlijeaim. Kad su gospoda S. i profesorova t.ena uvidjele da je sva njihova moe uvjeravanja ibeskorisna i da me ne mogu natjerati da promijenim miSljenje, joi viie su 94
se uzbudi!le. OptuZile su me da sam nezahvalan, a gospo&. S. se Cak rasplakala. Oti8ao sam iz sobe pra.Cen glasndm povicima ovih dvdju !ena. Kad sam, za vrijeme ana1ize kod Freuda, opisivao institut dra N.-a i moj bijeg oclande, profesor Fireud oeigledno nije zelio 0 njemu reCi nista lok. lpak je primijetio: •Va8 instinikt je bio u pravu, mje to hilo za vas.c
r ··~·
I
I ..~~ . ify,
Od 1909. do 1914. godine
N ove odluke
Nakon sto sam pobjegao dz sanatorija dra N.-a d vratio se u Frankfurt s dr H.-om, prepustio sam njemu da odluci sto bi trebailo poduzeti. Kako nije dolazilo u obzir da se vrati:m profesoru KraepeLinu, dr H. je predlozio da posjetim pmfesora Ziehena u Berlinu. Stoga smo se zadrZali svega nekdliko dana u Frankfurtu, a zatim smo otputovali u Berlin, gdje sam zajedno s dr H.-om posjetdo profesora Ziehena. I on je, poput profesora Kraepelina, smatrao da je za mene najibolje da provedem dulje vr.ijeme u nekom sanatoriju za nervne poremeeaje. P:rtlhvativsi savjet profesora Ziehena, odluoili smo provesti zimu 1908. godine u Schlachtensoou, mjestu koje je udaljeno pola sata .vlakom od Beii1ina. Upravitclj sanatorija u Schlachtenseeu bio je dT K., koji je ostavljao dojam razumne i pl1iticno uravnote2:ene osobe. Pacijenti u ovom sanatoriju uZiva1i su vecu slobodu nego pacijenti u sanator.iju dr N.-a. Nakon sto oo dbavili propisanu dnevnu terapiju, ostatak dana mogli su provoditi kako su saim.i· htjeli. Naravno, ja sam borav.io u sanato:rtlju, dok su maj1ka, tetka i P. odsjeli u pansionu, u ob1i~joj vili. To mi je bilo drago, jer sam s P.-om mogao odlaziti na Li.zlete u okolicu i Berlin, a dsto tako redovito sam v.idao majlm. PosLije na8eg posljednjeg sastanka u Miinche.nu Tereza j ja rndoviito smo se dopisivali, a kako ni u ono vrijeme put od Benlina do Miinchena nije predstavljao 96
problem, vrlo brzo sam dosao na pomisao da posjeti:m Teremi u Miinchenu. Kad sam dobio njezin pristanak, otputovao sam u Mi.iinchen da je viclim. Kao sto se moglo ocekLi.vati, .to nije bio moj jedini posjet i dva ruli tri tjedna rkasnije Tereza i ja ponovo SrID.O se sasta1i u Mii.nchenu. Kako ovaj put nisu nastali ni'ka:kvi problem.i, majka Li. dr K. su se slozili da povreme.no iredovito posjeeujem Terezu, jer su uv:idjeli da su ta lk:ratka putovanja povoljno utjecala na m.oje du5evno stanje. 11 Terezino promjenjivo, nestalno i nepredvidivo :ponasanje za vrijeme mojeg boravka u sainatoriju u Mi.i:nchenu navelo me da zakljucim da or:na pdipada, harem sto se tiee ljubavi, tipu zena koje se u faicki:m krugovima nazivaju »histericnim«. Moja majka, koja se plasila mesalliance, kao i dr K., nastojali su podr2:ati i ojaeati taj dojam i neprestano su o Terezi govorili kao o .Wni »S kojom nijedan muskarac ne bi mogao izaci na kraj«. Kako ·sam i ja bio u to uvjeren, nisam ni pomiMjao da se njome ozenim i1i da ostva:rim neku bliskLi.ju vezu. Tarko sam po drugi put, i sada zauvijek, morao nadviladaiti . svoju ljubav prema njoj. Ipak, imislio sam da moji povremeni odlasci u Miiinchen .da je posjetim ndmatlo ne mogiu utjecati 111a moj stav. Moguce je eak da se majka i dr K. nisu opirali mojim rposjetima Terezi jednostavno zato jer su se nadali da 6e s vremenom moj;i osjeeaji ~. prema rnjoj izblijedjeti. I doista, zamalo se to dogodilo. {. Jer u proljeee 1909. godine moje stanje se toliko popra•.·.· vilo da smo majka i ja od1uci!li da se watiimo u Rusiju krajern svibnja. To bi znarulo ne samo kraj mojeg lije' Oe.nja u sanatoriju Schlaohtensee vec i rkona.Can rastanak s Terezom. Usprkos tome, prihvatio sam tu odluku, i to se nije nepovoljrno odrazilo na moje dobro du8evno raspolo2:enje. Naravno, obavijestili smo dr K.-a o inasim namjerama i ja sairn pokusao opravdati svoju odluku da napustim ·~ · sanatorij time sto sam se opet dobro osjeeao i sto sam . sasvim prebolio svoju ljru:bav prema Terezi. Dr K. je prihvatio moju odlu:lru da napustim sanatorij, all je 97
izrazio veliku sumnju u pogledu mojih osJecaJa prema Terezi, jer sam na njegovo pitanje o tome da li sam na.Sao zamjenu za nju, morao priznati da nisam. Ovo ostroumno pitanje navelo me da se na trenutak pokolebam, ali sam ubrzo nakon toga ponovo postao siguran u sebe. Tereza mi je vee ranije rekla da ce od prvog svibnja imati dva tjedna odmora i ja sam joj tada predloZio da to vr.ijeme provede sa mnom u Berlinu. Napisala mi je da pristaje na moj prijedlog, ali da, s obzirom na to da me je toliko puta razoCa.rala u sanatoriju, moram racunati s moguenoscu da ee u posljednjem trenutku iskrsnuti neka poteskoea ili eak da ee ona sama promijeniti odluku. . Ova slutnja se pokazala opravdanom, jer sam od Tereze primio pismo, u kojem me, istina, nije obavijestila da neee prihvatiti moj poziv, ali mi je napisala da nije sigurna da lice svoj odmor provesti sa mnom u Berlinu, ill kod nekih rodaka koji su je upravo u to vrijeme pozvali. Kako sam oeekivao takvo pismo, spremno sam odgovorio Terezi pristojnim, ali hladnim pismom. Napisao sam joj da nemam nista protiv toga da provede svoj odmor negdje drugdje, ako tako foli. Protivno svim mojim oCe.kivanjima, posilije toga primio sam od nje strastveno ljubavno pismo u kojem mi javlja da ne more docekati da me ponovo vidi i da ee doei u Berlin za dva dana. Mislio sam da sam predvidio svaku mogucnost, all nisam nimalo bio pripremljen na takvo pismo. Da sam ga dobio godinu dana ranije, ono bi znaeilo ispunjenje moje najve6e relje. Ali, sada je izazvalo pravu pomutnju mojih mis.Ji i osjeeaja, jer sam se tako dugo borio protiv svoje strasti i konaeno povjerovao da sam je prebrodio. Zapitao sam se tada, od kakve je koristi bilo sve to mueenje koje sam profao, ako sada uspostavim trajan odnos s Terezom. Tako sam obuzet suprotnim osjeeajima doeekao Terezu na zeljeznickoj stanici u Berlinu. Odande smo se odvezli u hotel »Central«, gdje sam za nas rezervirao
dvije povezane sobe. Kako je Tereza tada prvi put bila u Berlinu, Setali smo ulicama, razgledavali ,izloge i ja sam joj pokazao glavne zanimljivosti u gradu, dok smo naveeer odlazili u kazaliSte ili na koncerte. Cinilo se da ee Terezin boravak u Berlinu proteei mirno i bez teiikoea. Ipak jednog dana, kad smo se nekamo vozili autom, Tereza se odjednom poeela lose osjeeati, a nekoliko trenutaka kasnije ni ja se nisam dobro osjeeao. Ovaj osjeeaj je ubrzo nestao, all nijedno od nas nije moglo objasniti njegov uzrok. Kasnije sam to protumacio kao predosjeeaj budu6ih poteskoea. Dogovorio sam se s majkom da cu je nakon tjedan dana na kratko vrijeme posjetiti u Schlachtenseeu i zatim se vratiti Terezi. Veeer prije mojeg odlaska, Tereza i ja smo otisli u poznato berlinsko kazaliste Wintergarten. Te veeeri bio sam neobicno dobro raspolofon i pratio sam predstavu sa Zivim zanimanjem. Ne znam je Ii , Tereza krivo protumacila ovo moje zanimanje, iii je bila pogodena Cinjenicom da sam bio tako dobro raspolozen te veCeri prije posjeta majoi, ill je postala svjeS111:a promjene koja se ru meni zbila :i moj,ih podvojenih osjeeaja prema njoj. Iznenada se namrgodila i zasutjela, a kad •mo se vratili u hotel, napravila je strahovitu ljubomor~u scenu. Bjesnjela je vicuci da vise ndsta sa mnom ne ~i -imati i da ee sljedeceg dana otputovati iz Berlina. , Nije se pri tome radhlo samo o ljubomori. Kad je Tereza spomenula pitanje braka, a ja se o tome nisam folio izjamjavati, nafa svada postala je jos fosca. Tereza je f.ak poeela pakirati svoje stvari, ali je ubrzo prekinula. ;.. $ vremenom se s~ila i rugasili smo svjetlo. Ostao sam budan citavu noe, razmisljajuci o tome sto "je moglo izazvati Terezin napad ljutnje i sto da uCinim u vezi s tim. Tada sam prvi put shvatio kako je moj sud o Citavoj situaaiji bio jednostran. Morao sam ozbilj~je razmisllti o tome sto je Tereza ovaj put prozivljavala i sto SU joj znacili moji redoviti dolasci U Miinchen. btini za voljru, s obzirom na njezinu tvrdoglavost s kojom. me odbijala kad sam joj udvarao u sanatoriju, 99
98
~ 'r<
'
'
'
'
tesko sam mogao povjerovati da se sada u mene zaljubila. S druge strane, dovoljno sam je poznavao da zakljuOim da bi se teS:ko upustila u neku prolaZlD.u ljubavnu vezu. Sve to navelo me na 1ogican zak!ljucak da 6u se morati ili Zivotno vezati za Terezu, :i1i je sasvim za:boraviiti. Kako nisam mogao dokuciti sto je izazvalo njeziin napad bijesa, smatrao sam ga bezrazloznim d stoga samo jos jednim dokazom vi5e da se s takvom zenom ne bi moglo ~vjeti. Te noCi bio sam uvjeren da postoje samo dvije mogucnosti: da se ofen1m Terezom, sto bi znacilo nesre6u za oboje, iii da smognem svu snagu svoje volje kako hih se potpuno oslobodio svoje veze s njom. Tako sam harem osjeeao ii mislio u to vrijeme i u skladu s tim sam se pona5ao. Ufasna stvar u svemu tome je bHa ta sto se Cinilo da mi sudbina poma.Ze u mojoj odluci da konacno prekinem s Terezom. Jer, kako sam sljedeeeg dana mocao posjettti majku u Schlachtenseeu, mogao sam sebi ustedjeti prepirku s Terezom i sve joj obja!tniti pismom iiz Schlachtenseea. Stoga, sljedeeeg jutra nisam Terezi saop6io svoju odlulm, vec sam odmah otputovao u Schlachtensee. Odam.de sam joj napisao oprostajno pismo u kojem sam kao ispriku naveo svoju bolest 6. nastojao je uvjeriti ·da je za nas najbolje da uvidimo situaciju i da se na vrijeme rastanemo. Tek sto sam posilao ovo pismo, p<>Cele su me muciti sumnje da sam se mofda prenaglio. Nekoliko dana kasndje ukrca1i smo se na vlak za Odessu. U tom trenutku bio sam sve vi5e d vi5e uvjeren da je moje oprostajno pisano Terezi bifo neka vrsta kratkog spoja. Cinjenica da se ta nesretna prepirka dogodila uoci mojeg posjeta majci u Schlachtenseeu, ne· sumnjivo je doprmijela nastaloj situaoiji. Da sam tog dana ostao u Berlinu, Tereza d ja sigurno bismo se pomirili. Tada sam situaciju vidio u sasvim druga:Cijem svjetlu. Ci.ndlo se da postojii neka nepomil'lljiva proturjeenost iz-
meau Tereze kao hirov.ite i mstericne fene i cinjenice da s.u je lijeCnici u sanatoriju u Miinchenu smatrali :primjerom pouzdane osobe i hva1ili je. Nije H bilo vjerojatnije da je njezino nestalno ponasanje prema meni bilo dzazvano cinjenioom da se sva:ki put kad bi popustila mo.Pm navailjivanjima kasnije zbog toga kajala, predbaouju6i sebi da. nije b1la vjerna svoj;1m naeeld!ma i samoj sebi '). Medutim, ja nisam imao tu sposobnost da se tako brzo prilagod1m kako su to zahtijevale novonastale okol,nosti. Terezino ljubav.no pismo je potpuno promijemlo cijelu sdtuaciju. Moj razum je to priihvatio, a1i na emo.tivnoj razini .to nisam mogao razri}esiti. Stoga sam sebe prekoravao s gorcinom sto sam odlbacio tako divnu osobu, i2gubivsi time nesto dragocjeno, i sto sam pokazao da nisam vrijedain Tere2line velike ljubavi. U tom ·raspolozenju najradije bih ibio odbacio } ave svoje rail!ije odluke i vratdo se Terezd. Tada bih, me. 4utim, morao predbaoivatli sebi a ne Terezi. I sto sam joj mogao reCi ka!ko ooh opravdao svoje nepostojano pona.Sanje? Jednako ta!ko tesko bih mogao, naikon svega .Ito se desdlo u Ber1inu, svoj novi stav dbjasniti majci i postupati u skladu s njdm. Ali, osim svih tih teskoca, moja unistavajuea grifnja savjesti dovela me u takvo IStanje duboke potdstenosti da nisam mogao donijeti nikakvu odluku, nitii. bilo sto poduzeti. Meootdm, na}gore od svega je biilo to sto sam postao uvjeren da je moje stanje ·bemadno, jer su svi moj[ napori. da se izlijeeim Wko neslavno propali. Cinilo mi se da nema izlaza jz te situacije. Tada je moja majka doSla na jednu pomisao, :koja se na kraju pokazala uspje5nom, dako mi se u poeetku Cinila sasviln beskorisnom. Rekla mi je da 6e stupiti u ¥eZu s dr D.-om, psdhijatrom »Stare skole«. Kako sam ga poznavao i kako sam bio siguran da mi ne more P
100
~ ···>
.
•.
.
ro je postalo jasno da stari gospodin nema namjeru da me sam lijeei, nego nam je preporucio da se savjetujemo s njegovim sinom, koji je radio u njegovom sanatoriju. Stoga, nekoliko dana kasnije, posjetio nas je jedan onizak muskarac, u crnom faketu i bijeloj kravati, kako su se tada obicno odijevali lijeenici u Rusiji. Premda je tek presao tridesetu, doimao se starijim zbog svojih naoCa.la sa rlatnim okvirima i cetvrtaste, crvene brade. Nakon sto me strpljivo saslusao, rekao mi je da nemam ra7Jloga za ocajavanje, jer su me do sad.a pogreSilo lijeCili. Rekao mi je da se emocionalni sukobi i patnje ne lijeee ni dugim boravkom u nekom sanatoriju, ni kupkama, masafama i ostalim oblicima fizikalne terapije koja se tamo primjenjuje. Bilo je to prvi put da tako ne8to eujem od jednog 1i}eenika, i to je na mene ostavilo veliki dojam, jer sam i sam, vlastitim iskustvom, dosao do istog zaklju.Cka. Priliano je eudnovato da sain u to vrijeme upoznao ba5 tog lijecnika, jer je on vjerojatno bio jedina osoba u Odessi koja je cula za Freuda i psihoanalizu. Istini za volju, dr D. je istodobno spominjao i Freud.a i Duboisa. Nije mi mogao opisati Duboisovu psihoterapiju, ali je citao Freudova djela tako da mi je mogao reci nclto o psihoanalizi. U pogledu Tereze, dr D. je takooer smatrao da je, s obzirom na moje tadaSilje dusevno stanje, prerano za donoSeilje konaene odluke. u takvim oko1nosti:ma jedino mi se cinilo korisnim da se pok.uSaill lijeCiti po Freudovoj metodi, koju mi je dr D. ukratko opisao. Stoga mi je bilo drago kad mi je on sam to predlozio, a da ga ja za to nisam zamolio, i ponudio se da ce dva puta na tjedan zbog toga dolaziti na nase imanje. Postojece prometne veze omogueavale su ma da tiih dana
,. cijenta i lijeCnika nego prava analiza u Freudovom smi. silu. Ali i takav razgovor mnogo mi je znacio, jer sam , se ponovo poCeo nadati da mi netko moze pomoci. Za razliku od prethodne godine, nisam uopce s1ikao ni tokom ljeta, ni tokom jeseni, jer sam neprekidno mislio na Terezu i jedini trenuci kad sam mogao slobodno disati bill su sati provedeni s dr D.-om kad sam s njim o svemu mogao prieati. U ljeto 1909. godine pogodile su nas dvije tufne vijesti. Jedna od njih je b1la smrt strica Petra, koji je bolovao od paranoje. Veeer prije nego sto smo saznali za njegovu smrt, 8etao sam s rodakom Grigorijem, sinom majtine starije sestre. Cudno je da smo u razgovoru spomenuli i stri.ca Petra. »Ljudi prieaju«, rekao je moj rodak, »da je stric ·Petar, unatoc svom 1udilu, navodno odlicnog zdravlja. Sigurno ee vas sve prezivjeti.« Sljedeeeg jutra Grigorij me prodrniao da me probudi. · »Probudi se, ustani!« »0 eemu se radi ?« »ZnaS Ii sto se dogodilo? Stric Petar je umro.« »Sto se dogodilo? Tko je umro ?« »Stric Petar. Upravo sam procitao u novinama.« U djetinjstvu sam strica Petra volio viSe od svih ostalih ujaka d tetaka, fak vi8e .i od svojih roditelja. Sjeeam ,se jednog dogadaja koji je vjerojatno znacio poeetak Djegove dusevne boJesti. NaSa kuea na selu i park oko '1,je b.ili su na pril.iieno pustiom mjestu, okruZenom poljima, ali stric Petar je ocigledno smatrao da to nije do, · · voljno samotno mjesto. Stoga je izjavio da ee izvan ~arka, u polju, podi6i sator i u njemu sam pro~esti atavo ljeto. Sjeeam se da smo ga svi posjetili u njegovom satoru i s velikim veseljem se divili njegovom notrom boraviStu. Obitelj i prijatelji strica Petra u poeetku su njegovo ekscentrieno ponasanje smatrali smijesnim i zabavljala ih je njegova ideja da ga svaka neudata :Zena :Zeli uhvatiti u svoju mreru i pod svaku cijenu ga natjerati da 103
se njome <>Zeni. Svaiki put tk:ad bi upomao nelm mladu ienu bilo je veoma uzbudljivo, jer bi odmah posumnjao da ona ima namjeru da se za njega uda i da je spremna ZJbog toga cmiti kojekakve podmukle spletke. Ali kad se p<>Ceo fa1iti da ga svi ismijavaju, da ga golubi gledaju i oponasaju njegove pokrete, i kad je poeeo prieati svakojake nevjerojatne price, svi su uvidjeli da je dusevno obolio. Dopustili su mu da potpuno sam ~vi na svojem imanju na Krimu, odvojen od vanjOruku. Ona ionako ne bi vrijedila, s obzirom na njegovo ludilo. Stoga su nasiljednici odredenii prema zakonu. Prema zaJkonskim propisima jedna tre6ina njegovog imanja pripala je meni. Ta odl'U!ka donijeta je jer je samo jedan oeev brat u to vrijeme bio ziv, a djeca njegovog pokojnog starijeg brata imala su pravo na udio njihovog oca kojd je imosio jednu treeinu. S nasljedstvom koje mi je ostavio stric Petar mogao sam potpuno slobodno raspolagati po vfastitom nahodenju. Druga tufna vijest hi:la je o smrti slirkara G.-a, tk:oji je umro od rnka na gdu. Vidio sam ga kad sam boravio nekoliko dana u Odessi, i pofaLio mi se da ga .ne5to smeta pri gutanju. Posjetio je jednog poznatog kiirurga u Odessi koji mu je rekao da .ima malu, sasv.im bewpasm.1 104
izrasli.nu i da »kad mu to bude odgovaralo«
105
me analizira Freud i da stoga nema razloga da nastavimo putovanje u Zenevu, k Duboisu. Dr D. je pristao na to. Naravno, isprieao sam profesoru Freudu sve o svojim burnim udvaranj,ima Terezi u Miinchenu i o njezinom boravku u Berlinu, koji se tako neo6ekivano i sudbonosno zavr5io. Froodovo misljenje je bilo da sam u Miinclienu dobro postupao, ali je moje kasnije ponasanje nazvao »bijegom od fene«. U skladu s tim, na moje pitanje da Ii da se vratim Terezi, odgovorio je »da«, ali samo pod uvjetom da to uCiniim nakon nekoli:ko mjeseci analize. Prvih mjeseci u toku analize kod Freuda, otvorio se preda mnom potpuno novi svijet, svijet za kojii je vrlo malo. ljudi u to vrijeme znalo. Mnoge stvari iz mojeg zivota, koje su mi bile ranije nerazumljive, poeele su dobivati smisao, jer SU odnosi sto SU prije bi1i skriveni u tami poeeli prodirati u moju svijest. Nakon sto smo nekoliko puta promijenili boravistc u Beeu, udobno smo se smjestiili u pansionu koji je vodila jedna Amerikanka udata za Becanina. Kako je za analizu s Freudom bio potreban samo jedan sat dnevno, ostajalo mi je dosta vrernena da se bavim drugim stvarima i da se bolje upoznam sa znamenitostima i spomenicima Beea. Bee je u to vrijeme jos uvijek bio glavni grad Arustro-Ugarske monarhije i u svijetu mode i ukusa bio je isto tako znaeajan kao Pariz i London. Oficiri u uniformama i Lijepe, elegantno odjevene Zene davali su ovom gradru karakteristi6no obiljezje. Covjek je imao dojam da ti ljudi uZivaju u Zivotu i znaju dobro Zivjeti. Najbolja zabava u to vrijeme mogla se naci u »Beekoj Veneciji«1, s brojnim kanalima i razlicitim mjestima za zabavu, koja su potpuno zbrisana nakon prvog svjetskog rata. Cesto smo koristili priliku da obidemo ta mjesta. ' To je bio dio Pratera, velikog beckog parka u kojem se nalazi zabaviSte, sportski tereni, trkaliSte itd. U »Beckoj Veneciji« nalazili su se veoma dobri restorani, kazalista i drugi, visi oblici zabave. [M. G.]
106
Nismo zanemarivaJ.i ni kartanje i cesto bismo igraH wint,2 neku vrstu bridfa, u jednoj od kavana, sve do dva iii tri sata ujutro. Sada se konacno razjasnilo zasto smo sa sobom poveli T.-a. Za igru wint potrebna su najmanje tri igraea, i da ga nismo poveli, nedostajao bi nam treci igrac. Dr D. je u meduvremenu postao pravi maitre de plaisir, cija uloga je bila da odlucuje kako i gdje cemo provoditi na$e veeeri. U tom svojstvu otkrio je i osebujno kaza1.iSte u kojem su davali komicne karakterne komade o zivotu beCkih Zidova. Osobito vrijedan spomena je bio veoma popularni zidovski komiear Eisenbach, koji je napisao veCinu kratk.ih skeeeva u tom kazaliStu. Ponekiput, doduse vrlo rijetko, dr D. saopCio bi nam da re1i sam provesti vecer. Kad bismo ga sutradan zapitali gdje je provoo veeer, isprieao bi nam neku cud.nu prieu, i1i bi, ukotena pogleda, odbio da o tome govori. (Jednom nam je tako ispriieao da je s nekom djevojkom otiSa.o u neku tre6erazrednu gostionicu u predgradu Bee.a. lznenada su se pojavili neki cudni ljudi i sjeli za njihov stol. To je kod njega izazvalo sumnju i pomislio je da ee biti bolje ako napusti gostionicu. A kako su ga ti ljudi htjeli u tome sprijeeiti, rekavsi mu da ne mofo ostaviti damu na cjedilu, morao se s uperenim pistoljem probiti do vrata.) Tako je vrijeme od sijefoja 1910. godine do prvog srpnja, kad je pocinjao odmor profesora Freuda, brzo proteklo. U meduvremenu je dr D. poslao studenta T.-a natrag u Odessu. Buduci da sam se jos uvijek izuzetno zanimao za Spanjolsku, odlucili smo da posjetimo tu i.emlju za vnijeme Freudovog odmora, koji je trajao dva i pol mjeseca. Prihvatio sam relju dr D.-a da posjetimo Pariz i Zenevu, tako da smo najpriije otputovali u te gradove. Iz Pariza smo nastavili put do Lisabona, preko 2 Prema piSeevoj izjavi wint se zvao die Schraube, ill »zavrtanjc, ali ja nisam uspjela saznati o kojoj je kartaSkoj igri rijee. Pisac kaZe da to nije whist. [M. G.]
107
Biarritza, gdje smo se zadrZaili nekoliko dana. I ovdje, kao i u Zenevi, dr D. je bio uglaWlom zaokupljen kockarnicam.a, koje su ga po svemu sudeCi osobito privlaCile. U Zenevd sam, prvi put u svom zivotu, zaigrao bakaru* prema uputama dr D.-a. Iako sam tada bio sretne ruke i zatim ponovo u Biarritzu, nije me obuzela strast za tkockanjem. Na ;putu od Biarritza do Lisabona u vagonima je bilo iUZaSilO vruee, zbog cega Sam se pofulio dr D.-u. Popratio je moj prigovor zlobnim smijeskom j poznatim rijeOima tiz jednog MoHereovog komada: » V ous l'avez voulu, George Dandin, vous l'avez voulu! « Kako u Lisabonu i Madridu nije bilo moguenostii za kockanje, a dr D. n:imalo se nije zanimao za galerije sli:ka i arhi.tekturu starih crkava i palaea, poeeo se dosadivati i po.Imsavao me nagovoriti da odustanem od S'Voje namjere da ii.z Madrida otputujerno na jug Spanjolske i da se umjesto toga ranije V'ratimo u Bee. Dr D. je bio pripadnik grcke ortodokS1I1e crkve, jer se njegov otac pokrstio, ali su njegov~ preai bili .Udovi porijeklom iz Spanjolske. Stoga sam pretpostavio da se uzroci njegove nelagode koju je osjeeao u toj zemlji nailaze negdje u njegovom nesvjesnom i da su povezani s progonima Zidova iz doba inkvizioije. Ta pretpostavka mi se cmila rnzumnom jer doslovno nije mogao docekati da otputujemo iz te zemlje, koja je hlla tako negostoljubiva prema njegovim precima. Tako mi na kraju nije nista drugo preostalo nego da odustanem od putovanja u Granadu ti Sevillu, koje sam toliko relio V'idjeti. Na powatku u Bee, prolazili smo kroz Barcelonu i tamo se zadrZali nekoliiko dana. Cim se profesor Freud vratio u Bee, dr D. je otpu.tovao u Odessu, tako da sam tada ostao potpuno sam u BeCu. Naravno, to se nepovoljno odrazHo na moje raspol&enje. Cjtavo vrijeme mislio sam samo na to lkad ee profesor Freud pristati na moje ponovno videnje s Terezom. Uvijek sam iznova postavljao to pitanje, ii sje-
* Hazardna karta5ka igra, franc.
Cam se kako je profesor F'reud jednom, ocito iztuetno dobro iraspoloZeill, uzdignuo ruke iznad glave i patetieno povikao: »Vee dvadeset i eetiri sata nisam ooo to sveto ime Tereza!« Moja upornost je bila bezuspje5na, jer je profesor Freud smatrao da jos nije pravo vrijeme za to d da moram prieekati nekoLiko mjeseci. Zbog tog odlaganja obuzelo me lose rnspolorenje, a nakon kra6eg vremena i u mojoj analizi kod Freuda doSlo je do zastoja. Tek krajem veljace, ili poeetkom ofajka, 1911. godine, profesor Freud je pristao da posjetim Terezu u Mlinchenu. Unajmio sam tada detektivsku agenciju da pokusa pronaCi Terezano boraviste i njezinu adresu. Niisam morao dugo cekati odgovor. Saznao sam da je Tereza napustila posao u sanatoriju i da je kupila mali pansion u kojem Zivi s kcerkom Elzom. Nekoliko dana kasnije posjetio sam Terezu u njezi. nom pansdonu u Miinchenu. Bio sam duboko di:rnut kad sam je ugledao. Izgledala je strasno iscrpljena, a njemna, ne vi8e otmjena haljina visjela je na njezinom tijelu koje je tako omrfavjelo da je nalikovalo na kostur. Cinilo se kao da viSe nema n~kakvih osjeeaja, dok je stajala preda mnom, nepomiena i bez sposobnosti razumijevanja. Je H to bila ona dsta Zeilla koj.u sam ·ostavio u BeI'linu prije dvije godine? I sw tu tlugu i jad nije izazvao nitko drugi nego ja sam, svojim naglim i nepromi!ljenim ponasanjem! U tom trenutku odlrucio sam da vise ndkada neeu napustiti tu renu koja je zbog mene tako straSilo patila. Ova odluka je bila konacna i neopoziva i otada nikada nisam posumnjao u njezinu ispravnost, niti se zbog nje pokajao. Zar je uopee hilo moguce nesto drugo? U ovom easu preda mnom lere neka Terezina pjsma iz tog vremena. Desetljeea su prohujala otkad ih je napisala, a ratovi, revolucije d diktature sasvim su izmijeniili svijet. lpak, ova pisma, koja su izraz dubokih :i istinitih osjeeaja, sve su to prezivjela.
baccara, baccarat, (op. prev.).
108
109 ,_.,
U jednom od njezinih pisama koje mi je napisala ubrzo nakon na.Seg susreta, pi8e: »Do5ao si u pravi fas, jer bih inaee umrla od zalosti. Sada eu se oporaviti, i to moZda eak vrlo brzo. Pomisao na tebe dat ce mi snage i uCinit ce me sretnom. Moras shvatiti da sam sve Zrtvovala za tebe, svoje zdravlje, svoju ljubav i svoj Zivot. Ali bit cu usJmro opet dobro, ako se ne budem previSe naprezala. Sve do sada teiak rad je uvijek bio moja sudbina. Dragi moj, dobri Sergeju, napisi mi brzo nekoliko rijeei, to ee mi Ciniti dobro ... « Za Terezu je tada bilo najvai.nije od svega da oporavi svoje tijelo i dusu i ponovo stekne snagu. Za vrijeme na8eg prvog sastanka rekao sam JOJ naravno da me analizira profesor Freud i da ee moje lijeeenje vjerojatno potrajati dulje vremena. U meduvremenu mogao sam odlaziti u Mi.inchen da je posjetim, a i ona je mogla povremeno dolaziti u Bee. Odlucili smo da, Ciro se dovoljno oporavi, proda svoj pansion i preseli se u Bee. Za to vrijeme ja sam trebao pronaCi stan koji bi nam odgovarao. Odlueeno je da ce Elza zivjeti kod Terezinog brata koji se nalazio u Mi.inchenu, i tamo pohadati Skolu Zurn Englischen Fraulein, koja se tada smatrala najboljom skolom za djevojCice u Miinchenu. Naravno, obavijestio sam profesora Freuda o jadnom fiziCkom i psihickom stanju u kojem sam zatekao Tereru. U skladu sa svojom naravi, Tereza se sporo oporavljala, all bez Jkakvih prekida iii nazadovanja. Zapanjujuee je bilo kako je polako all sigurno dobivala na tezini, poeela se zanimati za svijet oko sebe i iznova nasla put do same sebe. Poslije otprilike sest mjeseci moglo se bez imalo pretjerivanja re6i da je procvjetala novim zivotom i da je ponovo postala lijepa i privlaena kao nekada. Cudnovato je da smo i Tereza i ja izbjegavali sjecanja na ono burno vrijeme u kojem sam nastojao zadobiti njezinu ljubav u minhenskom sanatoriju i na njezin kratak boravak u Berlinu koji se tako neoeekivano i 110
sudbonosno zavr5io. lpak, Tereza je u jednom pismu spomenula te nesretne dogadaje i potrudila se da te uspomene ukrasi stihom sto je bolje mogla. BHa je to ova pjesma: Nakon tuine, teske noei Probudih se s bolom. Odakle taj eudni osjeeaj? Sto li sluti moje srce? I tada udarac na vratima Da nije ipak on? $to bih s'Ve dala Da ga sad ugledaju moje oci? Ali, ne, tek pismo Sto rand me duboko. I moja nada nestade Jer sve je bio san. U Zi'VOtu je tako. Danas srce tuce J,spunjeno sre.Com, Sutra samo zelja Zia omom zemljom! Kad bih se jos jednom mogla rad.ovati, Oporavit:i od boll. Onom zbog kojeg je moje srce krvarilo Darovat cu svoj zivot. Osim ove, Tereza mi je poslala jos nekoliko svojih pjesama. U veCini od njih o sebi govori u treeem lieu, a ne u prvom. Kako Sam vec spomenuo, Tereza je trebala prodati svoj pansion, a ja sam u meduvremenu nastojao pronaci za nas stan u Beoo. Uspio sam naci veoma lijep stan, s pogledom na Dunavski kanal. Za sve to bilo je potrebno prilicno vremena. Vee tada bih se ozenio Terezom da se to nije protivilo· pravilu profesora Freuda prema kojem pacijent nije smio donositi nikakve odluke koje bi mogle nepovratnoutjecati na njegov kasniji Zivot. Ako sam folio s uspje111
horn zavrsiti Hjeeenje kod Freuda, morao sam se pokoriti tom pravdlu, bez obzira na svoje i.elje.3 3 u jesen 1970. gocline, kad je ova knjiga vec bila u tisku, zapitala sam u jednom pismu Covjeka·vuka da li bi mogao napisati jedan clanak u kojem bi sa vlastitog stajaliSta ocijenio ucinak svoje analize i koji bismo objavili u posebnom izdanju, poslije tiskanja ove knjige. Spomenula sam da bi bilo zanimljivo saznati sto je po njegovom sudu analiza za njega ucinila i sto 'Se s njom uspjelo postici, a sto nije. Covjek-vuk mi je 23. listopada 1970. napisao pismo s odgovorom na moju molbu, iz kojeg navodim jedan dio koji je s tim u vezi znaeajan: [M. G.] »I sada se nalazim pred veoma teskim pitanjem - da Ii mogu, nakon objavljivanja knjige, napisati poseban clanak, jednu analizu, mogao bib reci, o analizi kod profesora Freuda. »Mislim da je to gotovo nemoguce. Jer, kad sam prvi put .dofao Freudu, meni je bilo najvaZnije da li ce on pristati da se vratim Terezi. Da je profesor Freud, poput ostalib lijecnika :s kojima sam ranije razgovarao, rekao »Ile«, sasvim sigurno ne bib ostao kod njega. Ali, buduci da se profesor Freud slozio s tim da se vratim Terezi, istina ne odmah, a1i nakon kraceg vremena, ostao sam kod njega. Ovo pozitivno rjesenje problema koji me je tada najviSe mucio bez sumnje je znatno pridonijelo brzom oporavku mojeg dusevnog stanja. Premda je to bio veoma vaZan faktor, zapravo nije zadirao u podrucje moje analize kod Freuda. »Sto se tice samog lijecenja kod Freuda, u svakoj psihoanalizi, kako je profesor Freud cesto naglasavao, prijenos kompleksa prema ocu na analitieara igra vrlo veliku ulogu. Jer, kao prvo, .bio sam jos prilicno mlad u to vrijeme, a sto je eovjek mladi, lakse se uspostavlja pozitivan prijenos u odnosu prema analitiearu. Osim toga, moj otac je prije kratkog vremena umro, a izuzetna lienost profesora Freuda mogla je ispuniti tu prazninu. Tako sam u profesoru Freudu nafao novog oca s kojim sam uspostavio izvanredan odnos. I on se u velikoj mjeri osobno zanimao za mene, kako mi je cesto govorio u toku lijecenja, ·sto je nesumnjivo samo povecalo moju privrlenost prema njemu. »Isto tako moram spomenuti da se, kad sam pocetkom 1910. :godine dosao Freudu, moje emocionalno stanje znatno poboljsalo zahvaljujuCi utjecaju dr D.-a, putovanju iz Odesse u Bee i ostalim okolnostima. U stvari, profesor Freud me nikada nije vidio u stanju uistinu duboke depresije, kao sto je bila ona u kojoj sam se nalazio kad sam otisao doktorici Mack. »Prema tome, u toku moje dugotrajne analize kod profesora Freuda dva su faktora imala povoljan utjecaj na mene, all je vrlo tesko ocijeniti njibovu ulogu u postizanju konacnog rezultata. Zbog toga, preostaju nam samo opcenite pretpostavke koje ne bi bile osobito vrijedne i ne bi bile dovoljne za jedan poseban -Clanak.c
112
S tim u vezi sjeeam se da sam u to vrijeme dobio poziv od ·ruskog konzula u Beau da ga posjetim. Ne znam kako je saznao moju adresu. Kad sam ga posjetio, pitao me :zaSto ne dolazim na primanja ruskih diplomatskih predstavnika i :zaSto se ne poveZe.m s ruskim doseljenioima u Beau. Naravno, nisaim bio mogao pnihvatitd njegov poziv sve dok se Tereza 1i ja ne vjeneamo ii stoga sam kao ispriku naveo svoju bolest i Hjeeenje kod profesora Freuda. Osdm te beznaeajne stvani, ikoju spominjem jer mi je upravo paila na um, moram :re& da je Terezi bilo vrlo teSk.o sto smo se moraLi pokoniti praviiLu profesora Freucla ti odgoditri na5e vjencanje do ~raja mojeg lijeCen.ja. Usprkos tome nikada mu to nije zamjeravala . Znao sam od samog pocetka da su moja majka i Tereza tako raziliCitih kara:ktera da se nikada neee moCi razumjeti. Stoga smo Tereza ti ja odlucili da se poslije zavr5etka mojeg lijeCen.ja ne vratimo u Odessu, vee da fivimo negdje u ii.nozemstvu. Da se to ostvarHo, ni:kad ne bi doslo do prepirki izmeoo maj,ke i Tereze i sw bismo biH postedeni priliCnih neugodnosti. Na Za.lost, moja analiza kod profesora Freuda zavrsila je upravo u vrijeme ubojstva austrijskog prestolonasljednika, ta:ko da je prvi svjetski rat, koji je poeeo nakon tog dogadaja, poremetio sve na5e planove.
,; aaju. Koliko se malo tada moglo oeekivati da ee ubojstvo nadvojvode u Sarajevu dovesti do prvog svjetskog rata, pokazuje primjedba profesora Freuda (koji se, istiina, nije interesirao za politiku) u kojoj je izrazio mi' sljenje da bi vjerojatno Austrija i Rusija stupifo u rat da je Franjo Ferdinand dosao na vlast.
Od 1914. do 1919. godine
Nakon moje analize
Moju analizu profesor Freud zavdio je upravo u vrije ubojstva austrijskog prestolonasljednika, nadvojvode Franje Ferdinanda, i njegove supruge, kneginje Hohenberg. Te sudbonosne nedjelje, 28. lipnja 1914. godine, bilo je vrlo toplo i sparno. Tog dana setao sam Praterom i razmisljao o godinama koje sam proveo u BeCu, koje su bile veoma zanimljive i omoguCile mi da toliko toga naucim. Neposredno prije zavr5etka lijeeenja, Tereza je doputovala u Bee i zajedno smo posjetili profesora Freuda. Nisam oeekivao da ee Tereza na njega ostaviti tako dobar dojam. Toliko ga je odusevila da je eak izjavio kako ju je sasvim drugacije zamiSljao i da u stvari »ona izgleda poput neke carice«. OCigledno nije ga se dojmio samo njezin izgled (po svemu wdeCi. sumnjao je da je Tereza uistinu tako lijepa kao sto sam je opisivao), vec mu se svidjela i njez1na suzdrZan.a i ozbiljna narav. Stoga se potpuno slozio s mojom namjerom da se ofonim Terezom. Kako se Oinilo da je sve u najholjem mogucem redu, vratio sam se sa 5etnje po Prateru u veoma vedrom raspolorenju. Tek sto sam usao u stan, slufavka mi je dala posebno izdanje novina koje su izvjestavale o ubojstvu nadvojvode i njegove supruge. Kad sam sutradan posjetio profesora Freuda da se s njim pozdravim, razgovarali smo i o jueeraS.njem doga-
Ostao sam tada jos nekoliko dana u BeCu. U meduvremenu u Bee su dopremljeni posmrtni ostaci ubijenog bracnog para i trebali su biti pokopani u kapeli dvorca , Artstetten, privatnom posjedu nadvojvode. U novinama sam procitao dace sprovod proCi u jedanaest sati nave~ kroz Mariahllferstrasse na putu za Zapadni kolodvor. Odvezao sam se taksijem u Mariahilferstrasse, gdje su vec mnoge kocije i automobili cekali na pogrebnu po\rorku. Padala je kiSa. Konacno sam pod treperavim svjetlom baklji ugledao dvoja, medusobno prilicno uda. ljena mrtvaOka kola. Rekli su mi da ta udaljenost pokazuje da supruga nadvojvode nije bila tako plemenita roda kao on. Mrtvacka kola kretala su se brzo tako da se stjecao dojam kako se sve zeli obaviti forno i bez formaLnosti. Jedino su neuobieajeno kasni nocni sati i vojni ataseji stranih driava koji su pratili ljesove ukazivali da se ne radi o obicnim smrtnicima koj.i krecu na svoje posljednje putovanje. , Dva iii tri dana kasnije otputovao sam iz Beea. Najprije sam oti8ao u Bad Tolz u Bavarskoj, gdje su se ' Tereza i njezina keerka Elza kupale u ljekovitoj vodi. Tereza i ja namjeravali smo se u jesen vjeneati i nismo ni slutili da ce rat osujetiti sve na5e planove. Ja sam trebao provesti ljeto na nasem imanju u jufooj Rusiji, a Tereza i Elza su za to vrijeme namjeravale posjetiti svoje rodake u Miinchenu. Nakcm tjedan dana boravka u Bad Tolzu otputovao sam preko Mi.inchena u Berlin, gdje su me majka i njezina starija sestra cekale da se zajedno vratimo u Rusiju. U Berlinu se vec osjecala snazna antiruska atmo1
115
114
~ <::.c
.
'
s.fera. Kad smo na ulici govorili ruski, prolaznici su nas neprijateljski gledali, a poneki su prijetili sakama. Nas hotel na Unter den Lindenu bio je samo nekoliko kuea dalje od ·ruske ambasade. U toku posljednje no6i na.Seg boravka vi8e puta nas je probudilo uiilanje svjetine koja je prakticno opkolila rusku ambasadu. Nekoliko sati nakon sto je nas vlak preSao njemacko-rusku granicu, saznaili smo da je objavljen rat. Po povratku u Odessu majka je, kao sto je bio obieaj, narucHa u crkvd misu. U toj misi spomenut je i profesor Freud, jer je moja majka na itaj naCin reljela izraziti ·svoju zahvailnost za moje uspje8no lijecenje. Tako je pravoslami sve6enik izgovarao uzvi8ene molitve za »Sigismundovo« blagostainje, pretpostavljajuCi vjerojatno da se radi o Clanu na8e obiteljd. BuduCi da je dzmedu Njemacke i Rusije izbio rat i od Tereze su me razdvajali rovov:i i bo11bene jedinice, nismo mogli ostvariti nas plan da se vjeneamo. Ipak, msam izgubio nadu da 6e Tereza nekako uspjeti doCi u Odessa. Razgovarao sam o tome s maj:kom. U poeetku se protiv:ifa mojem braku s Terezom i eak mi je izaibrala drugu !enu, naravno po svom ukusu. Na kraju je uvidjela da me ne mo.Ze odvratiti od °lllloje namjere da se omnim Terezo:m i dala je svoj pristana:k. Cak je tada razgovarala s naSim odvjetnikom i zamolila ga da poduzme sve ·Sto je u njegovoj moCi. da nabavi dozvolu za Terezin ulazak u Rusiju. Nista mi niije drugo preostalo nego da strpljivo eekam. Ka:ko nisam imao bra6e, pripadao sam kategoriji »jedinaca« koji su, prema tadasnjem ruskom zakonu, bili oslobodeni vojne obveze, nisaim. morao slu2Jiti vojslru. Tako me .nJsta nije spreeavalo da ostvarim svoju .namjeru d ljeto provedem na na8em imanj.u. Bio sam sretan sto mi se p!UZila prilika da neko vrijeme provedem u sreclini koja mi je bliska. Na8e imanje je bilo veoma lijep posjed. Ogromna kuea, gradena poput dvorca, bila
je okruZena starim parkom koji je mjestimicno dopirao do 8ume. U parku se inalamo i dbnjak, velik poput .je7.era. Krajolik jume Rusije u kojem sam rastao oduvijek me silno odu8evljavao. Za vruCih, suSn.ib dana, m~e su se, prilikom voZn.je kolima Hi jahanja na :konju, po uioevarama i polj.ima opaziti male fatamorgane, vode i drveCa, koje bi iznenada nestajale •i zatim se iponovo pojavile na nekom drugom mjestu obzorja. Osobito sam volio zalaske sunca u tim 1krajevj.ma, kad je sunce, toDuei sve niZe i nire, gasilo svoju posljednju u-aku i kad su svi uznemirujuCi detailji zamiraLi u jednolicnim boja-
rna
!"avnice.
Moju majku je duboka njemost vezivala za njezirn1 ebitelj. Njezina tri brata su wnrfa u ranoj mladosti. Njihova smrt je znatno utjecala na njezinu dusu i osta.vila duboke tragove. Cesto je prieala o njima. Najmladi • od njih umro je u dobi od osam goclina. Sjecam se veo, ma dobro kako me, dok sam bio dijete, sihio dirnula pri.Ca. o njemu, osobito stoga sto je, oCekuju6i svoju nei7JbjeZn.u smrt, govorio o njoj smireno i ravnodu8.no, a neposredno pred samu smrt zamolio je moju maj:ku . • novae od njegove male ustedeV1ine podijeli prosjaci-
ma. Od svih zivih roda:ka, majci je najhlifa bila njezina
mlada sestra Eugenija. Eugenija je, kao mlada Zena, il:gu:hlla mu.fa, koji je umro od tuberkuloze, i otada je sa svoj.im jedinim sinom Sa5om, koji je bio osam go&na mladi od mene, zivjela s nama. Bila je to mirna osoba koja se zanimala samo za svog sina i po Citav dan ~jedila na sofi, pu8eci cigaretu za oigaretom. Tetka Eu.~nija je posjedovala malo imanje na sjevern.om Kavkazu, gdje je eesto provodila sa svojim sinom jedan dio ljeta. BuduCi da je Sasa rastao s nama, smatrao sam ga svojim mladim bratom. Veoma sam volio tog zivahnog i .inteligentnog djeeaka. Zanimao se za knjirevnost i pi-
116
117
4'
~ '
'
sao pjesme od kojili su neke cak i objavljene. Imao je plavu, valovitu kosu i izgled »esteta«. Nisam znao 1914. godine da se Sa5a namjerava uskoro oreniti i iznenadio sam se kad sam to cuo od majke. Saznao sam da je njegova zarucnica keerka profesora matematike koji je :filvio u gradu, nedaleko od posjeda tetke Eugenije. Kako su profesor, njegova Ze.na i kcerka Lola cesto provodili odmor na tetkinom posjedu, SaSa i Lola su se poznavali od djetinjstva. Ocekivali smo uskoro mladi par jer su se namjeravali vjeneati na nasem imanju. Kad sam prvi put ugledao Lolu po dolasku na imanje, ne mogu reci da mi se ucinila osohito privlacnom. Imala je pepeljastoplavu kosu i velike, lijepe plave oei, ali joj je lice bilo odviSe puno i duguljasto. Kad smo se malo zbliZiH, stekao sam mnogo bolji dojam o zaruCnioi svojeg rodaka. Uvijek je bila dobro raspolozena, a kako je bila i natprosjeeno inteligentna, bilo je veoma ugodno s njom razgovarati. Istina, kako je imala samo sedamnaest godina, neke njezine izjave bile SU prilicno djetinjaste, ali SU CeStO zbog toga bile i zabavne. Gotovo Citav dan provodio sam u drustvu Sase i Lole i Zivot na imanju cinio mi se raznovrsnijim i zabavnijim. Lola mi se mnogo viSe svidala nego prije. Ubrzo je obavljeno nj1ihovo vjeneanje u nasoj seoskoj crkvi. Od prvog trenutka kad smo se upoznali Lola me veoma zavoljela. U poeetku sam znakove njezine naklonosti i privrrenosti smatrao izrazom cistih prijateljskih osjeCa.ja. Ubrzo sam primijetio da Lolino ponasanje prema meni prilicno prelazi granice bezazlenog prijateljstva. Znaeajni i zavodnicki pogledi u mene, bez obzira na Sa:Sinu prisutnost, bi1i su previSe jasni da bih ih pogresno protumacio. Cinjenica da Sa5a nije zbog toga bio nimalo ljubomoran, jednako me iznenadila kao i Lolino ponaSruije, jer je ta djevojka, naposljetku, tek izasla iz djevojastva i upravo se udala za tako dragog i privlacnog mladica. Pitao Sam se sto to sve skupa znaci i kako ce se zavrsiti.
118
Kako je mladi par uskoro namjeravao posjetiti Loline roditelje na Kavkazu, pomislio sam da ce se cijela stvar okoneati na prirodan nacin. Osim toga, nadao sam se da cemo uspjeti nabaviti Terezinu dozvolu za ulazak u Rusiju i vjerovao sam da ce njezin dolazak i nase vjencanje odvratiti Lolu od njezinih pokusaja da me osvoji. Dan iii dva prije Sasinog i Lolinog odlaska na Kavkaz, Lola i ja slueajno smo se nasli sami u jednoj mracnoj sobi. Zagrlila me, strastveno poljubila i pobjegla iz sobe. Mnogo godina kasnije saznao sam od majke da izmedu Sase i Lole nikad nisu postojali bracni odnosi. Majka je mislila da je Safa, buduCi da je Lolu poznavao od ranog djetinjstva i uvijek je smatrao drugom za igru, gajio prema njoj samo bratske osjeeaje. Kasnije su se Sa5a i Lola razveli i oboje sklopili novi brak, ali su usprkos tome i daJje ostali prijatelji. Pritalo se da je Sa5a bio veoma sretan u svom drugom ~raku. Lola se prilagodila novim okolnostima i postala glumica. Navodno je imala prilicno uspjeha na pozornici. U dobi od trideset i sest godina umrla je od raka na dojci. Proslo je samo eetrnaest dana od Sasinog i Lolinog odlaska kad me je nas odvjetnik obavijestio da je uspio nabaviti ulaznu dozvolu za Terezu. Rekao mi je da to nije bilo nimalo jednostavno, jer su Terezu smatrali neprijateljem, ali je ipak uspio svladati sve poteskoce tako ·' da smo se sljedeceg dana morali pojaviti u gubernatorskoj palaci, gdje mi je gubernator osobno trebao uruciti dozvo1u za Terezin dolazak u Odessu. Gubernator nas je veoma ljubazno primio i cinilo se da ima razumijevanja za moju molbu. Cak je lirski izjavio kako je to tuZno da politicke neprilike mogu razdvojiti dvije zaljubljene du5e. Nakon sto je tako oeinski blagoslovio nas brak, sjeo je za stol i potpisao dozvolu, koju mi je zatim sveeano urucio. Jedino sam jos morao tu dozvolu poslati Terezi, Ato nije predstavljalo neki naroCit problem, buduci da 119
su se postanske poSilJke za Njemacku slale preko neutralnih zemalja. Poslao sam ulaznu dozvolu i nekoliko tjedana kasnije Tereza je doputovala u Odessu, malim putn.iCkim brodom koji je odriavao vezu izmedu Odesse i rumunjske luke Gailap. Kad se ,ukrcaJ.a na brod, slueajno je njezine dokumente pregledao jedan ruski oficir koj1i joj se predstavio kao moj nekada5nji skolski drug, ali se :kasnije n.ije mogla sjetiti njegovog imena. U poCietku se cinilo da ce Tereza i moja majka uspostaviti dobre odnose. A!l1i, od prvog trenu1Jka pomalo me zabninjavala SU!Illilja u Terezinu sposobnost da se prilagodi zivotu u na5em obiteljskom :krugu i srecllni ;koja joj je bila sasvim strana. Potjecafa je iz ma:log prov.inoij,skog grad.a u Njemackoj. Njezin o.tac, imu6an poslovni covjek, izgubio je sav svoj timetak u nekim nepovoljnim spekuJ.acijama. Pod pritiskom obitelji Tereza se udala za eovjeka na dobrom polofaju, a1i kako joj nima!lo nije odgovarao, uskoro se od njega rrazvela. Nakon toga slijedile su i druge nevolje, jer joj je prvo umrla majka, a samo nekoli.ko dana kasnije i otac. Nazoru koje je poprimila u svojoj roditeljskoj kuCi imali su sasvi.m drugaCije korijene od m.asih i panekad se uistinu cinilo da nemaju rnka!kve veze sa zbiljom. Vjeneali smo se vrlo brzo nakon njezinog dolaska. Kad smo se s vjeneanja vraeali koeijom ImCi, Tereza me uhvatila za ruku, poljubila i rekla promuklim glasom: »Zelim ti mnogo sreee u tvojem braku.« Ove rijeei su mi se ucinile veoma cudnovate. Zasto je rekla »U tvojem braku«, a ne u »na8em braku«, kao da se niisam orenio njome vec nekom drugom zenom?
Tereza je dosla u Rusiju u najnepovoljnijem trenutku. Rat izmedu Rusije i NjemaCke upravo je bio u toku i svi su bi1i obuzeti mrinjom protiv svega sto je bilo njemaeko. Da stvar bude jos gora, Tereza nije znaJ.a niti jednu ·rijec ruskog je2Jika. Nije znaila ni firancuski, sto 120
bi vjerojatno prilicno olaksalo situaciju. Jedina dobra strana bio je njezin izrazito j'l!Znja.Cki izgled, 7Jbog kojeg su je ljudi mogli smatrati Talijankom iLi $panjo1kom, a ni!kako Njemicom. Kako su se uskoro trebali vratiti Sa5a i Lola s Kav, kaza, moglo se oeekivati da ee to jos vi8e oteZa.ti situaciju. Pitao sam se, je Jii uopee moguce da se dva tako raiilicita ljudska biea kao sto SU bile Tereza i Lola: ikada sprijatelje. Prekoravao sam sam sebe sto sam Lolina udvaranja shvatio tako ola:ko. Na zalost, moje strepnje su se pokazale opravdanim. Vee prvi susret tih dviju fena bio je za mene veoma nezgodan. Sasa i Lola su oboje veoma hladno pozdravi1i Terezu, a Sasa, iako je znao malo njemac.ki, nije ni polrusao s njom razgovarati. Lola se pravila kao da je i ne primjeeuje. Smjesta se obratila meni i Citavo njezino po118Sanje pakazalo mi je da ne foll odustati od svojdh osvajaCkih namjera. Za samo nekoliko dana ponovo me je poeela zavo' dnicki gledati, kad god je mislila da je Tereza ne pro. matra. Tereza je to morala opaziti i zbog toga mi je priredila ~jubomornu scenu, izjavivSi na kraju da ne , moze zivjeti zajedno s Lolom pod istim ikrovom. Optu. tila je moju majku i .tetku Eugeniju da su pasivno pri:hvaCaile Lolino ponasanje i pusti1le da ih Lola pridobije ···~ sebe. Na falost, i ja sam morao priznati da ni majka .'.i tetka nisu prekorile Lolu, vec su se pravile da ne pri'.imjeeuju njezino izazovno ponasanje. /:r;. Jasno je da tako dalje nismo mogli nastavdti. OdluOio '!(put da otvoreno razgovaram s majkom o toj situaciji. ,J&ec1utim, majka nije htjela o tome razgovarati, vee me :;i,e samo nastojala umiriti, prikazujuci cijelu stvar beza\~ i nevamom. · , Poslije toga saopeio sam majci da eemo Tereza d ja ,'. Otputovati na nekoliko mjeseci i da se nadam da ee za ':lo vrijeme pronaCi odgovarajuCi smjestaj u gradu za tetku Eugeniju, Safa i Lolu. Moj,a odluka da s Terezom otputujem iz Odesse navela je majku da na kraju pri-
121
'Stane na moj prijedlog, tako da mi je obeeala da se nakon naseg povratka Lola viSe nece pojavljivati u nasoj kuci. Tu zimu Tereza i ja proveli smo u Moskvi, _gdje se ona mnogo bolje osjeeala nego u Odessi. Izra-zita kontinentalna klima u Moskvi povoljnije je djelovala na njezine kroniCn.e prehlade i bronhitis nego blaga, a1i morska klima u Odessi. Terezu je toliko odusevio Kremlj s njegovim starim -crkvama i tornjevima, da su joj se eak svidjele i vrane koje su iznad njega kruiile. Smatrala je da se potpuno uklapaju u okolis i da ga ozivljavaju. Cesto smo odlazili u Moskovsko umjetnicko kazaliste, koje se Terezi veoma svidjelo. U stvari, Cim je dosla u Odessu, Tereza je s velikom upornoscu i marljivoscu poeela uciti ruski pa je sada mogla s lakooom pratiti radnju na pozornici. U Moskvi je eak udvostrucila svoje napore, tako da je, kad smo se u proljece vratili u Odessu, mogla s prili.Cnom lakoC.om razgovarati na ruskom jeziku. U meduvremenu nisam odustao od namjere da zavr:Sim studij prava i dobijem dozvolu za praktiean rad, iako sam prekinuo studij u proljece 1908. godine, kad 'Sam otputovao u Mtinchen da posjetim profesora Kraepelina. Studij prava na ruskom sveucilistu trajao je cetiri godine, a nakon toga polagao se drfavni ispit kojim su pravnici stjeca1i ista prava kao i oni u Austriji ili Njemackoj. Ako netko nije zavrsio sve cetiri godine, kao sto je bio slueaj sa mnom, ili je studirao pravo u inozemstvu, mogao je svejedno polagati drfavni ispit kao »vanjski student«, kako se to nazivalo, i tako steCi ista prava i istu diplomu kao onaj koji je zavrsio sve cetiri godine na pravnom fakultetu. Jedini je uvjet bio da kandidat ima svjedodZbu neke ruske gimnazije humanistickog smjera i da je u Rusiji polozio prijemni ispit za fakultet. Osim toga, za izvanredno polaganje drfavnog ispita bila je potrebna posebna dozvola Ministarstva prosvjete u Petrogradu. Za vrijeme moje analize kod profesora Freuda u Becu (koja je trajala godinama) dogovorio sam se s jednim
122
studentom, koji je dolazio u Bee, da mi donese sve knjige potrebne za studij na pravnom fakultetu u Odessi i vee tada sam se poeeo pripremati za drfavni ispit na sveuCiliStu u Odessi. Kad sam te zime, na prijelazu iz 1914. u 1915. godinu, boravio s Terezom u Moskvi, imao sam dovoljno dusevnog mira da se temeljito pripremim za polaganje ispita u proljeee. Kad sam dobio dozvolu od Ministarstva prosvjete i kad smo se vratili u Odessu, polozio sam drfavni pravni ispit na sveucilistu u Odessi. Kako ispiti koje sam prije polozio vise nisu vrijedili, morao sam ponovo polagati ispite iz tih predmeta. Sve u svemu morao sam polagati ispite iz osamnaest razlicitih predmeta, sto je zahtijevalo priliean napor. Mnoge noCi proveo sam uz knjigu, ispijaju6i ogromne kolicine jake kave, i eesto sam spavao samo sat vremena iii nesto vise. Sjeeam se da sam nekoliko dana nakon sto sam pol<>Zio ispite dobio napad nepodnosljivo jake glavobolje, koja, medutim, nije imala tere posljedice. Ja nisam ni u kojem slueaju bio jedini izvanredni student koji je 1915. godine polagao ispite na pravnom fakultetu u Odessi. U to vrijeme postojao je ogranicen broj, numerus clausus, u ruskim skolama i sveucilistima, i Zidov:i nisu mogli sacinjavati vi5e od deset posto studenata. Stoga se dogadalo da neki zidovski student, iako je zavrsio gimnaziju humanistickog smjera, ne mot.e· nastaviti studij na nekom rusikom sveuOilistu, jer je broj studenata Zidova bio popunjen. U tom slueaju mogao je studirati na nekom sveuCilistu u inozemstvu i zatim kao izvanredan student poloziti ispite na ruskom sveucilistu. Ako je polozio ispite iz prava, dobio je dozvolu da radi kao odvjetnik u citavoj Rusiji, ali se nije mogao zaposliti u drfavnoj slilZbi. Antisemitizam u cars.koj Rusiji nije bio toliko usmjeren protiv »zidovske rasec, kao kasnije u Hitlerovoj Njemackoj, koliko protiv nj,ihove religije. Kad se neki Zidov pokrstio i prihvatio ortodoksnu vjeru, ogranieenje prava Z.idova i numerus clausus nisu se vi5e na njega primjenjivali. 123
Poslije na.Seg povratka u Odessu, s obzirom. na moje traZen.je, Lola se vi$e nije pojaviljivala u na5oj kuci i jedino me SaSa. posje6ivao s vremena na vrijeme. Usprkos tome odnos izmedu Tereze ti moje majke nije se nimalo poboljSa.o. Za vrijeme na5e odsutnosti, majk:a se jos vise vezala za svoju sestru, Sasu i Lolu, tako da je sada gotovo citave dane provodHa s njima. Buduci da sam se oduvijek veoma dobro razumio s majkom, ovo me udaljavanje l"afalostilo. Si·tuacija je postaila j<>S teZa. ikad je Tereza dovela postariju usidjelicu njemaekog porijekla da joj pravi drustvo i podueava je u ruskom. jeziku. Ova 7.ena, koja je i sama bi.fa pogodena vladaju6im neprijateljSikim stavom prema Nijemcima, nije mogla nimalo pomoC.i da se izglade osjeeaji moje maj'ke ti Tereze. Bio sam iznenaden kad sam opazio kako je Tereza bila dobro obavijestena o svemu sto se dogad:alo u suprotnom taboru. Neprekidno je spominjaila uvredljive primjedbe koje je majka 0 njoj rarekla i priCala 0 darovima koje je majk:a poklanjala Loli, i sltiCn.im stvar:ima. Svi moj:i napori koje sam uJ.ozio da je uvjerim kako nema smisla obracati pa.Znju na te stvari i stalno o njima razmisljati, bili su bezuspje8ni. Niije pom.oglo ni kad sam je podsjetio da joj je majika poklcmi:la neke skupocjene darove povodom znaeajnih prazni'ka, ukljucujuCi i vrijedne primjerke iz njezi.ne kolekcije nakita. Cak i onda kad je Tereza btila u pravu i dala neki razuman prijedlog u vezi s vodenjem kucanstva, samo je dodavala ulje na vatru, jer je to majka smatrala bespravnim ularenjem u njezi.no podrucje, iako se ona sama nije previ8e brinula oko vodenja kueanstva i uglavnom je sve prepustala na:Soj dom.acici, koja isto tako nije u tome bila osobito vjesta. Najmtilija zabava moje majk:e bilo je ueenje engleskog je2'lika, kojem se revno posvetila u toku mnogih godina i kojim je htjela savr5eno vladati. Ubrzo sam odustao od toga da pokusam uspostaviti mir u kuci, jer su i majka i Tereza sve moje pokusaje smatrale dokazima moje pristranosti drugoj strani, sto 124
je joS viSe pogorsavalo situaciju. Povrh toga, saznalti smo preko Terezinih rodaka da je, kako su nam tada saopcili, Elza oboljela od upale pluea i da se nalazi u sanatoriju za plucne bolesti. Tereza je optuZivala svoje rodatke kod kojih je Blza zivjela da se nisu dovoljno brim.Iii za dijete ti muci:la samu sebe predbacivanjima jer nije ispunila svoju d11Znost maJke i Elzu je zrtvovala z;bog mene. Krajem 1916. godine unutarnja kr:iza u RusiJi sve je viS-e dola.2li.la do izrafaja. Javnost je bila upoznata da Rasputin nastoji sklopiti odvojen mirovni ugovor s NjemaCkom, da je njegov utjecaj na caricu sve veei i da postavlja i otpusta vladtine ministre po vilastitoj volj1i. Njegovo ubojstvo, ·koje je poainio knez Jusupov, bilo je predigra za dogadaje koji su usltijedili. Ubrzo naikon ubojstva Rasputina, Kerenski je odrfao govor u Dumi u kojem je javno optuZio caricu zbog njezinih simpatija pre.ma Nijemcima. Izbio je otvoren sukob izmedu 'vlade i Dume.
Vlada je zahtijevala da se Kerenski d.zvede pred sud,
' ali je DUllila podrlala Kerenskog i odbiila :to na osnovi njegovog poslanickog imuniteta. NiSta od toga se inije
'
smjelo javno objaviti, tako da su novine u Odessi izlazile s veUkii.m praznim stupcima i nitko 111ije znao sto se zapravo zbiva u Petrogradu. Za nekoliko dana saznali smo da je car svrgnut i da je postaVlljena privremena vlada koja se sastojala od clanova Dume s Kerenskim .na celu. Kao sto je poznato, u jesen 1917. godine iizbila je oktobarska revolucija i Kerenski je pobjegao u iinozemstvo. U kasnu jesen iste godine oeekiva1i SU se vojni sukobi u Odessi. Savjetovali su mi tada da se previ5e ne kre6em po gradu. Unatoe tome jednog dana otiSa.o sam u posjet prijateljima kojd. su stanovali prilicno daleko od nase kuee. Kad sam krenuo kuci, zapainjio sam se kad sam vidio .kako se grad za to kratko vmjeme iZllllijenio. Ulice SU iznenada opustjele i sva su ulazna vrata bila zaklju125
eana. Neugodno sa:m se osjeeao dok sam prolazio kroz opustjeli grad. Na kraju sam morao skrenuti u ulicu koja je bila paralelna s nasom i krenuti njome lijevo iii desno, kako bih dospio do na5e kuee. Kad sam pogledao niz u1icu ukoeio sam se od straha jer sam vidio da su se i s lijeve i s desne strane preprijeeili naoruZani ljudi. Stvorili su borbene linije s obje strane ulice i upravo u tom t:renutlru p<>Celi su pucati jedni na druge. U prvi mah nisam znao sto da uCinim. Tada mi je palo na um da se stotinjak metara dalje s lijeve strane nalaze mala ulazna vrata u jedan vrt. Sjetio sam se da mi je Sa5a rekao kako su ta vrata ponekad otvorena i da se preeacem kroz vrt m<>Ze doei do na5e ulice. Razmisljao sam trenutak da Li da se izvrgnem opasnosti i krenem lijevom stranom, riskirajuci da nadem zatvorena vrtna vrata, i nije ·1i ludost nastaviti put izmedu dvije vatre. U mojoj situaciji morao sam vjerovati u sudbinu. Stoga sam presao uliou i krenuo lijevom stranom. Oko mojih usiju fijukali su i pljustali meci, a1i ja sam odmjerenim korakom proslijedio put, stigao do vrtnog ulaza i pritisnuo kvaku. Vrata su se otvorila i trenutak kasni· je naho sam se u vrtu. Sretan sto sam uspio pro& kroz kiSu metaka, smireno sam krenuo prema na5oj kuci.
U proljeee 1918. gocline u Odessu su stigle njemacke i austrijske snage. Centra1ne sile proglasile su Ukrajinu nezavisnom drZavom i postavile tzv. atamana za sefa nove drZave. Ovaj naziv potje6e jos iz starih vremena kad su Kozaci birali atamane, vrhovne poglavare na svojem teritoriju. Ove nekadasnje drZave Kozaka imale su prilieno slabu politicku strukturu i neprestano su ratovale sa susjedima, dok se konaeno nisu prikljuOile velikoj ruskoj drlavi uz koju ih je vezivala nacionalna kultura i ortodoksna vjera. Oprezno se sutjelo o ustavnim pravima atamana. To, uostalom, nije ni bilo va!no, jer su sve izvrsne funkcije 126
trebale ostati u rukama Centralnih sila. Za atamana je izabran potomak jedne povijesne licnosti, poznatog ukrajinskog generala, koji je i sam nosio taj poeasni naslov. Nijemci su okupirali Kijev, a Odessa i jug su prepusteni Austriji. U meduvremenu pogorSala se Elzina bolest na plucima. Nalazila se u bolnici za tuberkulozu u Freiburgu im Breisgau. lzvr5en je pneumotoraks i lijeva strana pluea joj je bila potpuno onesposobljena, ali se nije postigao reljeni cilj. Elza je ieljela vidjeti svoju majku sto prije, a uskoro smo primiLi pismo od upravitelja bolnice u kojem nas je obavijestio o teskom Elzinom stanju i savjetovao Elzinoj majci da bez odlaganja dode. Nije cudno sto je u takvim okolnostima Terezina jedina Zelja bila da nabavi vizu za Njemacku u sto kracem roku. To nije bilo tako lako kako nam se u po6etku cinilo i prosle SU mnoge sedmice prije nego sto SU Terezu pozvali u njemacki konzulat. Zajedno smo otisli tamo i pokazali pisma koja sm<> primili od lijecnika. Zapita1i su me da Ii i ja zelim ulaznu vizu. Iako nisam o tome prethodno razmisljao, odgovorio sam potvrdno, jer sam pomislio da 6u take> moCi posjetiti Terezu i Elzu u Freiburgu. Cim su Terezini dokumenti sredeni, Illista je nije spreCa.valo da smjesta otputuje Elzi. Otpratio sam je do Kijeva, odakle je sama nastavila put u Njemacku. Tereza je otputovala iz Odesse u rujnu 1918. godine. U studenom iste godine doslo je do potpunog sloma Centralnih sila. Ataman je pobjegao u Njemacku, a njemacke i austrijske jedinice su se raspale. Iz dana u dan vidali smo sve manje Austrijanaca na ulicama Odesse, jer su se ofkiri i vojnici nastojali sto prije vratiti kuci. To im nije hilo nimalo jednostavno jer su veze bile prekinute. Ubrzo su se u Odessi pojavili Englezi i Francuzi. Saveznici su Francuzima prepustili okupaciju tako da su u luci bili usidreni francuski ratni brodovi. Kako je Poljska povrathla svoju nezavisnost, u Odessi su se vi127
dale i unifomne poljskiih vojnika, jer su se mnogi Poljaci dobrovoljno pridruZili poljskoj vojsci. Neko vrijeme, kad god sam odlazio u grad, sretao sam jednog .krupnog poljskog kapetana iii pukovnika, koji mi je up~o u oCi zbog svojih bijelih za1istaka. Nesto je na njemu podsjecalo na renu, a njegovo geganje s noge na nogu, poput patke, svaki put bi me natjerailo na smijeh.
ponovo sreo dr D.-a, u vojnoj uniformi i uredno obrijanog, njegov izgled je bio toliko izmijenjen da mi se cinio potpunim strancem. Sjecao sam ga se iz nasih beckih dana, sa svijetlocrvenkastom bradom, zbog koje je izgledao jos nizi nego sto je bio, i u crnom faketu s bijelom kravatom. Kad je dolazilo do svada izmedu majke i Tereze, osjecao sam potrebu da se nekome povjerim i potrazio sam dr D.-a. On je branio Terezu i nazvao je »njemackom Tatjanom«, prema junakinji iz Puskinovog djela Evgeni· je Onjegin. OdluCio sam stoga da zatrazim njegov savjet u pogledu svojih ulaganja. Uoeio sam da se njegov izgled ponovo promijenio. Nosio je stari, otrcan vojnicki kaput, od kojeg se oeigledno nije mogao rastati. Njegova J}eobrijana brada je opet narasla, a kosa mu je poput vijenca zaokruzivala lice iz kojeg su, iza naoeala s de. belim staklima, virila dva radoznala i nepovjerljiva oka. ~ako je dr D. uvijek imao spreman odgovor na svako pitanje, savjetovao mi je bez oklijevanja, s obzirom na moju neupucenost u poslove i moj kockarski uspjeh u 2enevi, da »ulozim« svoj novae u kartanje. Kad sam s dr D.-om bio u Zenevi, prvi put sam u livotu usao u kockarnicu. Zastali smo kod stola za kojim se igrala bakara, gdje je bila gomila ljudi, tako da smo najprije mogli samo promatrati igru. Banku je drfao neki suhonjavi, postariji gospodin koji je citavo vrijeme pobjedivao. · »Nijemac koji ne govori francuski«, rekao je netko pored mene tihim glasom. Covjek uistinu nije progovorio ni jednu rijec dok je sjedio za stolom. Drianje mu je bilo besprijekorno, ali nije mogao potisnuti s vremeria na vrijeme svoj zadovoljni smije5ak. Kako je stalno dobivao, broj ljudi za stolom se poceo smanjivati. Nije· mac je ocigledno imao izuzetnu srecu, jer ubrzo viSe nitko nije zelio s njim igrati. U tom trenutku dr D. mi je priSapnuo: »Sjednite za ~tol, ovo je pravi trenutak.«
Gotovo je sav !Ilas imeta1k bio investiran u vladine obveznice, koje su bile pol<>Zene u podruZnici Ruske d:rZavne banke u Odessi. Obve:mice su izgorjele u poiaru. Osim toga vrijednost novca je stalno padala. U vrijeme njemacko-austrijske olmpacije stvorena je nezavisna ukrajinska valuta, cija je vrijednost prema oeekdvanjima trebala uskoro pasti. Nasljedstvom koje mi je ostavio otac jos uvijek je upravljala rnajka, all sam zato veei dio novca koji sam naslijedio od stri.ca Petra ufoiio u hipotekarno osigurane obveznioe. Mojii dumici su mi tada rado isplacivali svoje dugove jer su zeljeli iskoristit:i pad vrijednosti iilOVca. Kao sto to eesto biva u il"atu i poslije rata, neki ljudi su zbog mflacije izgubili dmetak i pali u bijedu, dok je pred nasim oCima rasla Jclasa nouveaux riches. Za rnene je hlla zagonetka kako su nekd ljudi, u situatjji postojeee nestasice potrosnih roba, mogM lrupovati i odmah preprodavati vagone pune robe, a nisu, :k.oli:ko sam znao, iimali ni sredstva, ni poslovnog iskustva. Ozbiljno sam se zabrinuo 2ibog rastuce inflacije i razbijao glavu u sto da uloZim novae ik.oji su mi vratili du.Znici. Kako se nisam razumio u poslovanje, pokusao sam itraZiti savjet od poslovnih ljudi i bankara, a!li sam od njih dobivao samo neodredene odgovore. Buduci da mi strucnjaci nisu pomogli, odluCio sam o tome porazgovarati s dr D.-0m. Poeetkorn rata dr D. je dobrovoljno otisao na front kao vojni lijeenik, jer kako mi je rekao, »psihoanaliticar mora sve proiivjeti«. Kad sam poslije povratka iz Beea 128
129 '
Naeas sam oklijevao, ali sam ipak poslufao njegov savjet. U meduvremenu su svi odustali od igre, tako da sam morao sam igrati protiv njega. Pokazalo se da je dr D. bio u pravu. Cim sam poceo igrati, sreca se okrenula protiv Nijemca. Ja sam dobivao, a on je gubio. Lice mu je postajalo sve mraenije, ali je ipak nastavljao s igrom. Kad je izgubio gotovo sve sto je prije toga zaradio, naglo se digao od stola i otisao. Jos nekoliko puta poslije toga otifao sam u kockarnicu s dr D.-om. Nisam igrao za tako velike uloge kao prvi put, ali sam i dalje dobivao, tako da sam bio uvjeren da imam srece u kartanju. Poslije tog putovanja nisam nijednom kartao. Sada me je dr D. odveo u kartaski klub koji je on cesto posjecivao. Tom prilikom i jos jednom kasnije uvjerio sam se da me moja kartaska sreca nije napustila. Kako se u kuci javnog tuzioca N.-a, prijatelja dr D.-a, takoder ,kartalo, poceli smo tamo zalaziti jer nam je vise odgovaralo intimnije drustvo. I tamo sam pobjedivao, tako da nisam viSe nimalo sumnjao u svoju sretnu zvijezdu. Jedne noci igrali smo do dva sata i, kao obicno, imao sam srece i podvostrucio iznos koji sam na pocetku igre ulozio. Kako je bilo vec kasno, namjeravali smo otiCi, ali je gospodin N. folio nastaviti s igrom. U tom trenu· tku, neki dr Sch. priblizio se nasem stolu i zastavsi kraj njega poceo p3Zljivo pratiti igru. Nisam ga dobro poznavao, jedino sam znao da miva glas sposobnog poslovnog covjeka koji ima srece i uspjeha u razlicitim poslovnim pothvatima. Ne mogu reci zasto, ali njegova prisutnost je u meni izazvala veliku nelagodnost. Iznenada me obuzeo osjecaj nesigurnosti. U pocetku sam nejasno predosjetio, a ubrzo zatim postao sasvim siguran da ce mi dr Sch. donijeti nesrecu. Jedina moja zelja je bila da sto prije odem odande. Ali, cinilo se da se dr Sch. sve viSe zanimao za nasu igru. Kad je upitao da Ii nam se moze pridruziti, smjesta je doslo do preokreta kojeg sam se plasio. Poceo sam gubiti ulog za ulogom, koje je 130
on dobivao, tako da sam igru zavdio s gubitkom od ne' koliko tisuca rubalja. Otisao sam kuCi duboko potisten, osjecajuCi da je doJao kraj mojoj kockarskoj sreci. Sjetio sam se Zeneve i pomislio kako se dogodila ista stvar samo s obmutim iShodom. , Sutradan sam opet uspostavio svoju ravnotezu. Kakvu je magicnu moe posjedovao dr Sch. koja mu je omogucila dame Ii.Si moje kockarske srece? Tjesio sam se s miSlju da svaki kockar mora naposljetku biti spre111an na to da moze jednom izgubiti. Bio sam opsjednut ieljom da sam sebi dok3Zem kako dogadaj s dr Sch.-om aema stvarnog znacenja. Da bih to postigao morao sam ponovo zaraditi iznos koji sam izgubio u igri s njim. Bio sam uvjeren da ce mi se tada vratiti moja sreea. ,,:,Prestao sam odlaziti u kucu gospodina N.-a, jer tamo aisam zelio sresti dr Sch.-a, a postojale su mnoge druge • mogucnosti da iskusam srecu. Kako su tada vremena tila veoma nesigurna i nitko nije mogao znati sto ce d,onijeti sljedeci dan, ljudi u Odessi zivjeli su ne razmij}jajuci o buducnosti. Na svakom ulicnom uglu nalazile .., se kockarnice i kartasnice, koje su nicale poput gljoiva. <':iMedutim, nakon te kobne veceri kod gospodina N.-a, progonila me lo.Sa sreca. Svaki put sam se iz kartasnice naeao prazna novcanika. s vremenom sam svoju lo.Su ,~ poceo smatrati nepromjenjivom cinjenicom u svo, jem Zivotu. •F :Kad su moji gubici dosegli prilicne razmjere, poceo ~ smatrati da je kockanje jalov posao i rekao sam 411ehi da nema smisla dalje izazivati sudbinu. Na kraju ' .~ potpuno prestao s tim i izlijeCio se jednom zauvi;' fik od te strasti. ) ',: Proslo je vec nekoliko mjeseci od Terezinog odlaska ~ Njemacku. Kako su postanske veze izmedu Odesse i MjemaCke bile prekinute, vijesti od Tereze dobivao sam Amo u rijetkim prilikama kad je
stanje se pogorblo i gotovo nije bilo nade da ce ostati na Zivotu. Tereza mi je pisala takoder da ima sve manje novaea, ali, na falost, nije bilo nacina da joj posaljem novae u Njemacku. Stoga sam odlucio da otputujem u Freiburg im Breisgau. Imao sam vec ulaznu vizu za Njemacku i Austriju, ali kako sam zelio putovati preko Bukuresta i Beea, morao sam, osim izlazne vize, nabaviti jos i tranzitnu za Rumunjsku. Nakon dugotrajnih napora uspio sam nabaviti obje vize. Morao sam ponijeti sa sobom dovoljno novaea za ovo putovanje. Kako sam isao u Austriju i Njemacku, pre• porucili su mi da ponesem valute tih zemalja. Mozda je ovaj savjet bio dobronamjeran, ali po svemu sudeci dali su mi ga zato sto su se banke zeljele osloboditi valuta tih zemalja koje su izgubile rat i zamijeniti ih za dolare iii engleske funte, cija je vrijednost neprestano rasla. Kako sam bio neupucen u te stvari, poslusao sam savjet bankara i nabavio jednaku kolicinu austrijskih kruna i njemackih maraka. BuduCi da je Odessa bila gotovo sasvim odsjecena od Centralnih sila, nismo nista znali o situaciji u Austriji i Njemackoj. Tako su nam, na primjer, rekli da je doslo do nekih nemira u Becu, da vlada opea pomutnja i da tamo sa sobom treba ponijeti samo najnufoije stvari. Moje prvo odrediste bilo je rumunjska Iuka Constanta, na Crnom moru, gdje sam trebao stici franeuskim brodom Euphrat. Putovanje je nekoliko puta bilo odgodeno, dok na kraju nismo saznali konaean dan odlaska. Pozdravio sam se s majkom i krenuo na put s malim kovcegom. Moj rodak Grigorij, koji se nije mijesao u nesuglasiee moje majke i Tereze, jedini me ispratio do pristanista. Ovaj put je parobrod uistinu otplovio iz luke u predvideno vrijeme. Na brodu su se nalazili neki Grei koji su putovali u Atenu, franeuski oficiri koji su se vraeali u Franeusku, dva gospodina iz rumunjskog konzulata i W., poslovni oovjek iz Odesse. Neposredno prije pristajanja u Con· 132
$tanti, W. mi je u povjerenju saopcio da je cuo kako ,' prilikom iskreavanja u tom gradu vlasti oduzimaju ruski 'c j austrijski novae, jer je unosenje tih valuta u Rumun} ' sku zabranjeno. Sto sam tada mogao uciniti? Polovina IJlOjeg novea bila je u austrijskim krunama. Nisam imao mnogo vremena za razmisljanje i smjesta sam odlucio ···' da svoje krune predam nekom franeuskom oficiru na · blvanje i zamolim ga da mi ih kasnije pofalje u Njemacku. Pitao sam se kojem bih se oficiru mogao obratiti. Konacno sam izabrao jednog u zrelijoj dobi koji mi se najvise cinio vrijedan povjerenja. Saznao sam da je u eivilnom zivotu bio direktor tekstilne tvrtke u Parizu, .Ito je samo ucvrstilo moju odluku. Smjesta je izjavio da je spreman udovoljiti mojoj molbi, tako da sam mu predao novae. Kad smo se iskreali u Constanti, pregleo dali su nam putne isprave. Dva gospodina iz rumunj• akog konzulata pokazali su svoje diplomatske pasose i prosli granicu bez poteskoca. Medutim, W.-a i mene ru• aunjska policija je odvela u pritvor. Objasnili su nam la vize koje je izdao rumunjski konzulat ne vrijede i da 1.ie ruski ddavljani, bez obzira imaju Ii vizu iii ne, rrio.o Nju bez odlaganja vratiti u Rusiju. Pokazali su narri Jedan mali parobrod kojim smo se trebali vratiti u Odessu za dva, tri dana. Svi nasi prosvjedi bili su bez.. \llPjdni. · Noe smo morali provesti na hrpi sijena na jnistaniStu. Pored nje postavili su jednog naoruZanc>g atr&fara koji nas je citavo vrijeme morao ddati na oku. 1 11 -Kako je taj policijski oficir, poput ve6ine Rumunja, flWorio franeuski, mogao sam se s njim sasvim dobro .; ... aporazumijevati. Ali svi moji pokusaji da ga uvjerittt ·: Dko rumunjska policija ne moze zanemariti i opozvati · tklredbe svojih predstavnika u drugim zemljama, bili su . 811\lc:leni na propast. Tako smo W. i ja provodili vrijeme htkajuci pristaniStem u vidokrugu naseg straZara ili bi • ispraZili na nasu gomilu sijena, proklinjuci svoju iUdbinu. Sreeom bilo je Lijepo i toplo vrijeme, tako da lie nismo zabrinjavali sto eemo noc provesti na otvO.,._,
llmlom •
"
'1{
,;,}.
13~
Uvidjev1H da nista ne mogu postici kod policijskog oficira, na kraju sam ga otvoreno zamolio da nas odvede svom pretpostavljenom. Postao je malo meksi i kad se sutradan pojavio, ·saopcio nam je da ee nas odvesti. Kako je Rumunjska tada bila pod francuskom okupacijom, jedan francuski granieni oficir je morao odluciti o na5em slueaju. Policijski oficir odveo nas je u oblifoju granienu postaju. Pokazali smo na5e isprave francuskom of.iciru na dufoosti, koji je zakljucio da su potpuno u redu. Kako nisam znao rumunjski, nisam razumio sto je rekao policijskom oficiru koji nas je doveo. Ocigledno mu je rekao da nas ostavi na miru i ne ometa nase kretanje. PosJ.ije ovog razgovora policijski oficir je zgrabio objema ·rukama na5e kovcege i zurno nas izveo izvan podrucja luke. Odmah zatim je nestao a da nije pregledao nasu prtljagu i zapitao nas kakav novae unosimo u zemlju. Da sam to ranije znao, mogao sam jednostavno saeuvati svoje austrijske ikrune. One su tada vec bile na putu u Francusku, gdje su ih oduzeli predstavnici vlasti od kojih sam ,ih uspio dobiti tek dvije godine kasnije. Zbog gotovo potpunog pada vl'ijednosti aust11ijske valute do :kojeg je u meduvremenu doslo, taj iznos je bio dovoljan za jedan rueak. Nepripremljeni na takav ,potpuni uspjeh, W.· ii ja veoma smo se obradovali sto se mozemo slobodno kretati po Constanti. W. je dobro poznavao grad (u kojem je kasnije i ostao), tako da sam mu prepustio izbor hotela u ·kojem smo proveli noc. Drugog dana pozdravfo sam se sa suputnikom i drugom u patnji i nastav.io put u Bukurest. Predjeli kroz koje sam prolazio na putu od Constante do Bukuresta podsjeeali su me na veliki vojnicki logor, jer su se posvuda nalazili rumunjski Ii engleski voJnici. Bukurest je na mene ostavio prilicno dobar dojam, harem sto se tiee sredista grada. S razlogom su ga zvali •Malim Parizom«. Pored lijepih gradevina i elegantnih trgovina odvijao se gust promet. Podrucja grada, medu-
'!.'" "
I~ i~
~-
134
tim, koja su bila podalje od sredista, bila su mnogo manje privlacna. Sutradan nakon mojeg dolaska susreo sam jednog znanca od kojeg sam saznao da su dva iii tri dana poslije mog odlaska Francuzi napustili Odessu i da je u Odessu usla Crvena armija. Saznao sam da u Bukurestu postoji medusaveznicka komisija koja odlucuje o tome tko mofo, a tko ne moze napustiti Rumunjsku. Morao sam komisiji podnijeti molbu i predociti isprave. Obuzele su me sumnje. Pitao sam se, koliko dugo ce medusaveznicka komisija razmattati moj slucaj i sto cu raditi u Bukurestu ako mi ne izdaju dozvolu za put u Njemacku. PotiSten setao sam u1icama grada. Prosle su gotovo dvije sedmice prije nego sto me medusaveznicka komisija obavijestila da mogu nastaviti putovanje. Kad sam konacno stajao pokraj vlaka koji me .trebao odvesti u Bee, ugledao sam, iznenadivsi se, ispred vagona onog poljskog kapetana Hi pukovnika kojeg sam festo vidao u Odessi i koji je privukao moju pafoju zbog bijelih zalistaka i luckastog ponasanja. S njim je bio jos jedan oficir u poljskoj uniformi. Odmah smo stupi1i u razgovor. Prvi oficir mi se predstav:io kao pukovnik de la T., a drugi, kojeg sam tada prvi put vidio, spomenuo je neko poljsko ime. Obojica su ranije bili ruski oficiri i znali su samo ruski jezik. Zajedno smo se smjestili u jedan odjeljak u kojem se vec nalazila mlada Francuskinja koja je podueavala francuski u Bukurestu. Kako de la T. nije uopee znao francuski unatoc svom otmjenom francuskom prezimenu, morao sam svako malo izigravati prevodioca kako bi mu pomogao u razgovoru s mladom Francuskinjom. Veoma sam se zabavljao kad me je de la T. iznenada zamolio da pitam Francuskinju bi 1i se htjela za njega udati. Trazio je da mu, ukoliko pristane, kaie svoju adresu u Parizu kako bi se mogli dogovor.iti za ponovni susret i odrediti pojedinosti oko vjencanja. Prenio sam bracnu ponudu Francuskinji, koja ju je s odusevljenjem prihvatila i s earobnim osmijehom predala pukovniku cedulju sa svojom pariskom adresom. 135
i.iilrti
nja i jos uvijek se nadala da ce ozdraviti. Pokazivala je· zelju za drustvom i zanimala se za svoju okolinu. Unatoc teskoj bolesti uvijek se ljubazno i prijateljski odnosila prema svima, tako da su je svi u bolnici voljeli. Dobro· sam se s njom slagao od prvog trenutka, i kako me je postivala i voljela, bila je sretna sto sam dosao u Frei· burg. Pitao sam upravitelja bolnice postoji Ii neka mogucnost da se Elzi spasi Zivot. Saopcio mi je da nema nikakve nade. Elza je umrla dva i pol mjeseca nakon mog dolaska u Freiburg. Njezino tijelo je prevezeno u Miinchen,_ gdje smo je pokopali. Tada su za Terezu i mene poeele zgode i nezgode zivota. u izgnanstvu.
Kako smo se priblifavali Becu, izraz na pukovnikovom lieu je postajao sve ozbiljniji, a na kraju mi je rekao da je promatrajuci citavo vrijeme Francuskinju uocio nekoliko razlicitih stvari koje mu se kod .nje ne svidaju. Stogame zamolio da joj na lijep nacin saopcim da on odustaje od bracne ponude. Nastojao sam to uoiniti s puno obzira, ali je Francuskinja smjesta shvatila da nista neee biti od njihovog braka i na lieu joj se pojavio veoma razocaran i tuian izraz. Zadrfao sam se u Becu svega nekoLiko dana, ali sam iskoristio priliku da posjetim profesora Freuda. Radovao se sto me ponovo vidi i poklonio mi primjerak Sammlung kleiner Schriften zur Neurosenlehre (Zbirka kratkih radova o teoriji neuroza) 1 koja je objavljena 1918. godine, u kojoj je svojom rukom napisao posvetu (dana 21. IV 1919. godine). Kad smo u razgovoru dosli na ratna zbivanja, profesor Freud je primijetio da imamo »pogresan odnos prema smrti«, iz cega sam morao zakljuciti da te dogadaje promatra s potpuno drugacijeg stajalista nego sto je uobicajeno. Iz Beca, u kojem je vladala velika nestasica hrane, otputovao sam u Freiburg im Breisgau, gdje je kada sam stigao prvog svibnja 1919. godine padao gust ~nijeg. Ko. nacno sam ponovo vidio Terezu i Elzu. Silno me potreslo kad sam opazio da je Terezina kosa, koja je u Odessi bila prekrasne crne boje, u meduvremenu postala bijela poput snijega. Morada je silno patila zbog Elze, kad se ta promjena zbila za svega nekoliko mjeseci. Usprkos prosvjedima lijecnika koji su je upozoravhl't na opasnost zaraze, Tereza je uporno zahtijevala da spa. va u sobi s Elzom u bolnici u kojoj se nalazila. Ta.mo je ostala do posljednjeg trenutka Elzinog Zivota, smatrajuCi ,to svojom majcinskom duinoscu. Kao sto je to cesto slueaj s pacijentima koji boluju od tuberkuloze, Elza nije bila svjesna ozbiljnosti svojeg sta1 Ocito se radi o knjizi Sammlung kleiner Schriften zur Neurosenlehre, Vierte Falge, iz 1918. godine, u kojoj se nalazi i poglavlje Iz povijesti jedne djecje neuroze. [M. G.]
136
i,.i'
Od 1919. do 1938. godine
Svakodnevni zivot
Kad sam u proljece 1919. godine na putu u Freiburg posjetio profesora Freuda, bio sam tako zadovoljan svojim dusevnim i emocionalnim stanjem da nisam ni pomiSljao da bi se mogla ukazati potreba za daljnjim psihoanalitickim lijecenjem. Ali, kad sam profesoru Freudu isprieao sve sto sam mogao o svojem dusevnom stanju poslije odlaska iz Beca, on je zakljucio da stanoviti mali dio materijala nije analizkan 1i preporucio mi da se kod njega podvrgnem jos jednoj kracoj analizi. Stoga smo se dogovorili da se zbog toga vratim u Bee u toku naredne jeseni. Tereza i ja ostatak ljeta proveli smo na Bodenskom jezeru, u blizini njemackog gradica Lindaua, a krajem rujna vratili smo se u Bee. Ali, kako se to eesto desava u psihoanalitickom lijeeenju, ova ponovna analiza sve se vise i vise prodt!Zavala i tek oko Uskrsa 1920. godine profesor Freud mi je saopCio da je smatra zavrsenom. S tim u vezi moram spomenuti jedan dogadaj koji se zbio prethodnog ljeta 1i koji je, premda se u to vrijeme cinio beznaeajnim, imao vame posljedice na moj kasniji Zivot. Za vrijeme boravka u Freiburgu stanovao sam u pansionu, gdje sam se sprijateljio s jednim mladicem koji je studirao na sveuOilistu u Freiburgu. On je imao isto prezime .kao i jedan poznati beeki profesor. Recimo da se zvao Meyer, iako se zapravo zvao drugaeije. Kad 'Sam tom mladicu spomenuo da cemo Tereza i ja u jesen putovati u Bee, .rekao mi je da je profesor Meyer njegov 138
ujak i zamolio me da ga posjetim ,j izruCim mu njegove pozdrave. U Beeu sam se raspitao gdje stanuje profesor Meyer i, kao sto sam obeeao, posjetio sam ga kako bih mu prenio pozdrave od njegovog necaka. Prilicno sam se razoearao kad mi je profesor Meyer bez oklijevanja saopcio da nikada nije imao necaka i da me vjerojatno netko relio namagarciti. Naravno, pretpostavljao sam da ce to biti kraj mojeg poznanstva s profesorom Meyerom. Ali, ispalo je drugaCije. Profesor Meyer se smirio i poeeo se prema meni veoma prijateljski ponasati, a kad sam odlazio, pozvao me da ga uskoro posjetim zajedno s Terezom kako bi je njegova zena mogla upoznati. Nedugo posl,ije toga, Tereza i ja posjetili smo obitelj profesora Meyera. Njegova supruga je bila veoma ugodna osoba tako da se eak i Tereza, koja je tesko uspostavljala dodir s drugim 1ljudima, s njom brzo sprijateljila. Moram se sada vratiH u proljece 1920. godine kad je 'Freud zavrsio moju ponovnu analizu. P.oznato je da je poslije prvog svjetskog rata vrijednost novca u Njemackoj i Austriji osjetno pala, sto je na kraju dovelo do potpu. nog sloma. Tereza i ja citavu smo zimu na prijelazu iz 1919. u 1920. godinu stanovali u jednom beckom pansionu. Zbog pada vrijednosti novca, nije mi ostalo gotovo niSta od inovca koji sam donio sa sobom iz Rusije. Stoga sam morao sto prije pronaci neki posao. Obratio sam se najprije profesoru Freudu. A1i, kako on nije imao veze u industriji i bankama, njegovi su napori da mi pomogne naci ·posao bHi bezuspjesni. Austrougarsko carstvo svelo se u to vrijeme na malo podrueje Austrije i mnogi Austrijanci koji su ranije Zivjeli u drugim dijelovima zemlje poeeli su pristizati u Bee. Bilo je i mnogo bivsih oficira austrougarske vojske koj.i su tada ostali bez sredstava za Zivot. Ukratko, u to vrijeme bilo je vrlo malo mogucnosti da se eovjek, pogotovo stranac, zaposll u Beeu. Moja posljednja nada bio je profesor Meyer. Kako se on bavio ekonomijom, nadao sam se da bi mi putem svo139
""'I
jih poznanstava mogao pronaci neki posao. Stoga sam otiSao k njemu i zapitao ga da Ii mi moze pomoei da nadem bilo kakav posao. Ugodno sam se iznenadio kad mi je rekao da, iako nema veza u bankama i industriji, postoji moguenost da mi nade posao u osiguravajucem zavodu. Kratko vrijeme nakon toga primio sam pismo od osiguravajuceg zavoda u kojem me pozivaju da za nekoliko dana dodem na sastanak s glavnim direktorom. On me vrlo prijateljski primio i rekao mi da mi namjeravaju dati stalan posao, ali da najprije moram nekoliko mjeseci raditi kao »dobrovoljac«. Rekao mi je da za to vri· jeme necu dobivati placu, vec samo malu svotu novca u znak zahvalnosti. Uvjeravao me da ce me nakon tog razdoblja stalno zaposl1iti i da cu dobiti ugovor. Naravno, s radoscu sam prihvatio ovu ponudu, jer je nasa £inancijska situacija bila veoma lo8a i jedva smo uspijevali placati najamninu za stan uz pomoc profesora Freuda, koji je imao neke pacijente iz Engleske i s vremena na vrijeme dao bi nam nekoliko engleskih funti. Nekoliko dana kasnije poceo sam raditi u osiguravajucem zavodu kao »dobrovoljac«. U pocetku radio sam kao neka vrsta segrta kod gospodina H.-a, postarijeg sluzbenika na podredenoj duinosti. On je uvijek bio dobre volje, mada mi se cinilo da cesto nije bio sasvim trijezan. Jednom se pojavio u uredu u veselom raspolozenju i izjavio da je jucer slucajno sreo svoju staru ljubav. »Kad sam dosao kuci«, dodao je, »rekao sam svojoj zeni: 'Stara moja, sretan sam sto sam tebe oreniol'« Zatim je s obje ruke pokazao kako se uiasno udebljala njegova nekada sicusna stara ljubav. Gospodin H. je uvijek o svom pretpostavljenom, gospodinu N.-u, govorio s najvecim postovanjem. •Mnogo mozete nauciti od gospodina N.-a«, kazao mi je. •Ako mu odnesete neke dokumente i nesto ga u vezi s njima zapitate, uvijek desnom rukom protrlja svoju bradu i bez rijeei vam vrati papire.« Pomalo sam sumnjao da se iz toga moze mnogo nauciti, ali mozda je gospodin N. sma-
trao da je najbolja metoda za podueavanje kad netko moze sam donositi zakljucke. Ostao sam kod gospodina H.-a samo nekoliko sedmica, a nakon toga sam se preselio u podrum gdje se nalazio odjel gospodina N.-a. Na policama u toj mracnoj prostoriji lefale su gomile prasnih dokumenata. Gospodin N. je bio '~oma sumorna osoba, koja se nikada nije smijesila, a jos manje smijala. Uvijek je nosio faket na kojem je na ledima nedostajalo jedno dugme.' Citava atmosfera u ovom odjelu je bila veoma turobna. Uvjerio sam se tada da mi je gospodin H. savrseno opisao gospodina N.-a. Kad sam jednom dobio neke papire koje nisam razumio, zamolio sam gospodina N.-a da mi ih objasni. Smjesfa je desnom rukom presao preko brade, mraeno me pogledao i bez rijeci vratio papire. Vratio sam se za svoj stol, ne postigavsi nista. Nakon sto sam proveo otprilike mjesec dana u odjelu gospodina N.-a, premjestiti su me u druge odjele u kojima su radili mladi i ljubazniji sluzbenici, koji su rado odgovarali na moja pitanja i dopustali mi da radim na onom sto me zanimalo. Na kraju su me premjestili u odjel za transport gdje sam se veoma ugodno osjecao i gdje sam ostao. Direktor ovog odjela je bio bivsi pomorski oficir, svjetski covjek bez predrasuda, s kojim sam se dobro slagao. U toku trideset godina koliko sam tamo radio, on me je.dini od svih mojih pretpostavljenih podrfavao. Nakon samo dvije godine dospio sam u »klasu ubrzanih unapredenja« i postao jedan od viSih sluzbenika, iako je obieno ~rebalo proci dosta godina da bi se to postiglo. U odjelu za transport radio je i jedan bivsi kolega na· §eg sefa, pomorski kapetan L. Sprijateljio sam se s njim i nase prijateljstvo nastavilo se eak i kad smo obojica otisli u mirovinu. Strast kapetana L.-a bila je matematika i uistinu se moze reci da je potpuno poznavao Einsteinovu teoriju relativnosti. Uz njega sam i ja nesto o tome naucio. Kapetan L. je umro prije nekoliko godina od raka na plucima.
•l'JMI0'1
._..jk' :il'
140
141 '"
_j_ ' '
'
je jos uvijek zanimalo Terezu, ili u lcino. Tako je nas zivot imao svoj uobieajeni tok, bez nekih izuzetnih dogadaja. Cak i pocetkom kobne 1938. godine cinilo mi se da ce se ovaj mirni i tihi zivot zauvijek nastaviti. Nisam ni najmanje slutio da ce se sudbina okrutno poigrati sa. mnom i d.a ce uskoro
Na moju falost, poslije nekoliko godina zatvoren je odjel za transport i, kako su mjesta u drugim odjelima bila popunjena, nisam u pocetku znao gdje ce me smjestiti. Na kraju sam zamolio glavnog direktora da me premjeste u odjel za obavezno osiguranje, jer sam smatrao da ce mi to, kao pravniku, najbolje odgovarati. U tom odjelu sam ostao sve do 1950. godine, kad sam otisao u mirovinu. Oko 1930. godine suradivao sam u jednom easopisu za poslove iz podrucja osiguranja. Imao sam u tome prilicno uspjeha i izdavaci su stalno tra.Zili da im posaljem nove clanke. Osobito sam bio zadovoljan s jednim clankom u kojem sam pokazao kako je objasnjenje o zahtjevu za pokrice na obrascima za obavezno osiguranje ne samo neprikladno vec i potpuno pogresno. Bio sam ponosan kad sam od naseg glavnog direktora primio pismo u kojem mi je zahvalio na ovom clanku i moje objasnjenje nazvao »podrobnim i toenim«. Tek kad sam se vec nalazio u mirovini, uspio sam slueajno saznati kako mi je profesor Meyer tako brzo nasao posao u osiguravajucem zavodu. Saznao sam d.a je brat njegove zene bio poznati becki profesor prava o osiguranju. Kako je on bio pravni savjetnik mnogim osiguravajucim zavodima, nife mu bilo tesko da mi pronade posao. Sto se tice mog osobnog zivota u ovom razdoblju, moj najsretniji dan svake godine bio je prvi dan godisnjeg odmora koji je trajao mjesec dana. Tereza i ja odmor smo uvijek provodili negdje u planinama, gdje sam se mogao posvetiti slikanju prirode. U jesen, nakon sto bismo se vratili s odmora, cesto sam nedjeljom odlazio u prirodu izvan Beea i slikao jesenske prizore. Ostale nedjelje i praznike tokom ljeta odlazili smo na krace izlete u Schonbrunn iii Grinzing ,j druga oblifoja mjesta, kako bismo harem jednom tjedno mogli uzivati na svjezem zraku. Zimi smo nedjeljom odlazili u kazaliste, koje 142
I'
•
1fi',~
··"I , ,
,
'1·,
1938. godina
Vr/Junac
·Ofojak 1938. godine bio je koban ne samo za Austriju nego i za moju vlastitu sudbinu. »Sto mislis, s kim se Schuschnigg sastao?«, upitala me Tereza, drfeci u ruci novine. »Doista nemam pojma.« »S Hitlerom!« »To zaista nikad ne bih pomislio. Vidjet cemo uskoro sto to znaci.« 1 SljedeCih dana vanjski izgled Beea sve se viSe i vise mijenjao. Nacisti su slobodnije disali. Marsirali su neometano ulicama i uskoro je postalo jasno da je Schuschniggov sastanak s Hitlerom pokrenuo citav lanac zbivanja i da se mogu ocekivati ozbiljne politicke posljedice. Schuschnigg je najavio narodni referendum, kako bi mogao nadzirati tesku politicku situaciju. Svaki austrijski drfavljanin morao se izjasniti za slobodnu Austriju ili pripojenje (Anschluss) Hitlerovoj Njemackoj. U to vrijeme, prema opcenitoj procjeni, cinilo se da ce glasanje biti u prilog slobodne Austrije. Vecer uoei referenduma, nakon sto sam se vratio kuci, namjeravao sam na radiju slusati koncert koji je bio najavljen. Koncert je trebao poceti za nekoliko minuta, ali proteklo je dosta vremena bez ikakvog zvuka. »Cud-
t;,
.--'"' 1ib'-\'.
1•
'.1·
''t;''.<~i\
1
Zgrada austrijske radio-stanice. [M. G.] Kurt von Schuschnigg, kancelar. [M. G.] • •Oluja, oluja, odzvanja s tvr<1avec. [M. G.] 1 •Deutschland, Deutschland Uber allesc. [M. G.]
1
1 To se odnosi na Schuschniggov sastanak s Hitlecom u Berchtesgadenu 12. veljace 1938. godine. [M. G.]
144
nova to«, rekao sam Terezi. »Mora da nesto nije u redu s radio-aparatom. Nista se ne cuje.« Iznenada se zacu() glas spikera: »Kancelar ce dati vainu izjavu.« Progovorio je Schuschnigg. Izvijestio je da su njemacke orufane snage vec presle njemacko-austrijsku granicu i da je zabranio svaki orufani otpor kako bi sprijecio nepotrebno prolijevanje krvi. Na kraju je rekao: »Uzmicem pred si· lorn. Neka Bog stiti Austriju.« Tada je posljednji put zasvirala austrijska himna. Slusao sam radio citavu noc. Ocito je gomila ljudi nahrupila u Ravag2 i svatko tko je Zelio izraziti svoju srecu zbog Hitlerove pobjede mogao je doci do mikrofona. Zujalo je kao u kosnici. S vremena na vrijeme zaculi bi se .improvizirani stihovi: »Sreea dode, Kurt3 ode!« Muzika i pjesma su se izmjenjivale i cesto se ponavljao tefren iz pjesme »Sturm, Sturm, lautet vom Turm«.4 Sljedeceg jutra okupili smo se u uredu i zapjevali njemacku nacionalnu himnu 5• Raspolozenje je bilo vedro i, za~udo, eak i oni koji su ranije izrafavali odanost Austriji i domovini, izgledali su odusevljeni. Tesko se moglo prosuditi jesu li se svi ti ljudi zaista tako brzo pomirili s novom situacijom i promijenili, ili je to bila masovna psihoza. U meduvremenu njemacke trupe svih vrsta ulazile su u Bee. Na beckim ulicama pojavila se artiljerija kakva se ranije nije vidjela, a citave eskadrile aviona kru:Zile su nad gradom. Sporazum o savezniStvu s Hitlerom ubrzo su primijenile i vojne vlasti koje su prepustile sva ovlastenja njemackoj vojsci. Prvih dana, nakon Hitlerovog ulaska u Austriju, nije mi se cinilo da se Tereza osobito uznemirila zbog tog neocekivanog dogadaja. Iako je s pesimizmom gledala na moguce posljedice pripojenja, u tome nije bila usamljena, jer su gotovo svi protivnici nacizma smatrali da
145 1;~,_.,
._.
'
j ~
Hitler pretkazuje rat. Cak mi se ponekad cinilo da je Tereza, koja je bila njemackog porijekla, ponosna na svoje sunarodnjake, jer je jednom spomenula da njemacki vojnici imaju bolje vojnicko drfanje od austrijskih. Isprieala mi je ii da je razgovarala s nekoliko njemackih vojnika i saznala da potjecu iz njezinog rodnog grada Wtirzburga. Nakon naseg odlaska iz Rusije Terezino dusevno stanje se vidljivo pogodalo. Sjeeam se da je ponekad znala zastati pred velikim zrcalom u spavaeoj sobi i nezadovoljno reci dok se u njemu promatrala: »Stara sam i rui.na!« Neprestano sam je pokusavao uvje:riiti da joj se to pricinja, sto je zapravo bila istina, jer gotovo da i nije imala bora, a kofa joj je bila svjefa i zdrava tako da je izgledala mladom nego sto je bila. Postepeno je prekidala sve odnose s okolinom i prestala posjecivati nekoliko znanaca koje smo imali u Becu i pozivati ih da nas posjete. U to vrijeme nasa materijalna situacija bila je vrlo dobra. Imao sam posao i placu dovoljnu za skroman Zivot, a kako je Tereza dobila malo nasljedstvo u Njemackoj, mogli smo eak nesto i ustedjeti. Svake godine taj mali kapital se poveeavao zahvaljujuci Terezinoj stedljivosti. Na kraju je jos jedino bila zainteresirana za stednju. Na falost, njezina stedljivost poprimila jl:( patoloske razmjere. Odricala se svega, nije kupovala novu odjecu i eak je bila protiv takvih neophodnih poslova kao sto je povremeno licenje Stana i slicno, iako to za nas u to vrijeme nije predstavljalo ve1ik trosak. Ustedevinu smo pretvorili u hipotekarne obveznice, osigurane ugovorom o zlatu. Nakon Hiderovog dolaska, ugovor je ponisten ii austrijski si1inzi su se mijenjali za marke po takvom teeaju da se za siling .i pol dobila jedna marka. Kako je kupovna moc silinga i marke bila otprilike ista, nase su se zalihe smanjile za trecinu, zbog cega se Tereza vrlo zabrinula. Kako su svi govorili o ratu, a Tereza je iz iskustva znala da svaki rat izaz.iva pad vri· 146
jednosti valute, cinilo joj se da je njezina stedljivost bila nepotrebna !rtva. Nakon sto je Hitler okupirao Austriju, mogli SU se ocekivati antisemitski izgredi i svi oblici progona Zidova. Zbog toga su Zidovi u Becu bili obuzeti panikom koja je dovela do Citavog niza samoubojstava. Jednom kad smo o tome razgovarali, Tereza je primijetila da je nepraved'· no smatrati Zidove kukavicama, jer samo oni cine samoubojstva, dok su krscani odvise malodusni za takav cin. Ta je primjedba jasno pokazala da je za Terezu samoubojstvo herojski cin. Ovakav njezin stav nije me iznenadio jer je uvijek velieala samoubojstvo. S druge strane, njezin prijedlog neko1iko dana kasnije zazvueao je l zloslutno. Bila je subota .i vratio sam se kuCi negdje oko podbeva. Tereza je lefala u postelji, a ja sam koraeao gore
0
147
mislio sam da se radilo sigurno o trenutacnom zastranjenju misljenja kojem ne treba pridavati nikakvu vat. nost. Proljece 1938. godine bilo je neobicno toplo i lijepo. Tjcdan dana nakon tog razgovora Tereza i ja otisli smo oa mali izlet u predgrade Grinzing. Kad smo tamo sjeli u neku kavanu, isprieao sam Terezi o promjenama koje su nastupile u uredu nakon pripojenja, spomenuvsi kako j_e od sluzbenika zatrazeno da pokafu svoja porodicna stabla kako bi dokazali svoje arijsko porijeklo, odnosno; kako se u to vrijeme podrugljivo govorilo, da im baka nije 2.idovka. Spomenuo sam joj da nemam nikakvih osobitih dokumenata osim pasosa koji je izdala Liga naroda i da stoga ne mogu predociti svoje porodicno stablo, ali ona moze vrlo lako nabaviti takav dokaz ako pise u svoje rodno mjesto Wi.irzburg. Kad sam spomenuo taj grad, Tereza me tako cudnovato pogledala da sam je zapitao Ato se dogodilo i zasto me tako neobicno gleda. •Nije niSta ...« odgovorila mi je, ponovo poprimivsi uobieajen izraz. Nakon nekoliko dana Tereza se pocela tuziti da se ne osjeca dobro. Poslao sam je neurologu koji je propisao neko umirujuce sredstvo. Kako joj taj lijek nije narotito pomogao, odlucili smo da se odmori dva tjedna na selu i na taj naein u miru izbjegne metd koji je vladao u Becu. · Mjesec ofojak se bliZio kraju, a njegov posljednji clan, 31. ofojka 1938. godine, bio je najstrasniji dan u mojem !ivotu. Tog dana zbilo se nesto cemu se nisam mogao 111adati ni u snu: dok sam bio na poslu, Tereza je doista pustila plin. Vecer uoci tog dogadaja, koji je jos uvijek za mene neshvatljiv, nagovarao sam Terezu da sto prije ode na odmor, jer mi se to cinilo najboljim za njezino dusevno stanje. Kad je krenula na spavanje, pofelio sam joj laku noe, a ona me je cvrsto zagrlila, drieei me tako dugo
l48
vremena da sam, ne sluteci nista, rekao nesto saljivo Tereza se takoder nasmijala. Zatim sam i ja otiSao spa. · vati. Tek sto sam legao, pocela je jaka oluja. Prilikom Hit. lerovog ulaska u Bee, gotovo na svaku zgradu postav. ljena je velika zastava s kukastim krizem. Mi smo zivjeli na posljednjem katu i jedna takva zastava visjela je n~ posredno iznad prozora nase spavace so be. Vjetar je bjesnio, a pod svakim snafnijirn naletom zastava je udarala o prozor tako da smo se neprestano budili. Tereza • se uplasila da ce zastava razbiti proaorsko staklo i rekla nekoliko puta da ce je sutradan rnorati ucvrstiti. UjUo tro mi se ucinilo da je Tereza bolje raspolofena, a kad sam odlazio na posao, pozdravila me s posebnom njeio .noscu, sto sam shvatio kao znak poboljsanja njezinog raspolozenja. Kad sam tog nesretnog dana stigao kuci, na svoje izn~ :: ,nadenje ugledao sarn staru slufavku, koja je pomagala Terezi u kuci dva iii tri puta tjedno, kako koraea ispred :vrata naseg stana. Kad sam je upitao sto ovdje radi, d<> bio sam neobican odgovor: »Vasa zena me zamolila da ae pobrinem za vas.• Tada sam shvatio da se nesto strasno dogodilo ... Nahrupio sam u predsoblje ugledavsi upozorenje: »Ne pall svjetlo - opasnost od plina.• Zatim sam potreao u kuhinju u kojoj je plin izlazio u velikim kolicinama ispunjajuci je poput guste magle. Tereza je sjedila blizu O'vora za plin, naslonjena na kuhinjski stol na kojem se nalazilo nekoliko oprostajnih pisarna. Taj prizor je bio tako ufasan da ga jednostavno ne rnogu opisati. Slufavka i ja odmah srno otvurili kuhinjski prozor i prenijeli Terezu u drugu prostoriju u kojoj smo takodet otvorili sve prozore. u nasoj zgradi na polukatu je zivio Jedan student medicine. Odmah sarn pojurio k njemu r.amolio ga da telefonira sluzbi hitne pomoci. Za nekoliko minuta stigao je lijecnik, koji je, na falost, mogao samo Ustanoviti da je Tereza vee nekoliko sati mrtva i da je ne mo!e oziviti. Taj dan i nekoliko narednih dana proveo 149
sam kao u inekom bunilu ne znajuCi je Ii to sto se zbiva stvarnost ili samo strasan san. Uskoro su svi u kuci saznali sto se dogodilo. Ljudi su dolazili i odlazili. Pojavio se i jedan polieajae koji je uzeo podatke. Buduci da sam bio tako potresen da nisam mogao niSta raditi, student medicine kojeg sam spomenuo, pobrinuo se za sve sto je valjalo uciniti Ill vezi sa smrcu. Prepustio sam mu i kupovinu grobnice na groblju, zamolivsi ga da obavi sve sto je potrebno za pogreb. Na brzinu sam procitao Terezina oprostajna pisma, saznavsi iz njih da njezino samoubojstvo nije rezultat trenuta6nog dusevnog uzbudenja, vec unaprijed smiSljene odluke. Snaga njezine volje bila je tako velika da je ne• posredno prije tog strasnog Oina, gledajuci takoreci smrti u oci, pricvrstila onu zastavu za prozor. Iz banke je takoder izvadila novae i briino ga polozila na moj nocni stol1ic. Kako nisam imao dovoljno snage da provedem noc u opustjelom stanu, spremio sam Terezina pisma i neke sitnice u mali kovceg i otiSao k nekim znancima koji su zivjeli u predgradu Beea. U mislima me neprestano progonilo pitanje: kako mi je Tereza mogla to uciniti? Buduci da je ona bila jedini cvrsti oslonae u mom nestalnom zivotu, kako cu dalje zivjeti, ostavsi iznenada bez nje? Cinilo mi se da je to nemoguce. Dobro se sjecam kako je za mene predstavljalo veliki napor da odem na nekoliko trenutaka kuci i odjenem erno odijelo i svezem kravatu za Terezin pogreb. Iako je u jednom od svojih oprostajnih pisama Tereza iizrazila zelju da druge obitelji koje SU zivjele U zgradi ne polaZu vijenee na njezin grob, svi su dosli na pogreb i bilo je mnogo vijenaea i evijeca. Kad je zavrsila zadus· nica u grobljanskoj kapeli, zapitali su me da Ii zelim da se otvori lijes. Pristao sam. Plin je Terezinom lieu dao neobieno svjez izgled, njezini obrazi bili su njeinoruzieaste boje. Izgledala je u lijesu poput neke vrlo mlaae Zene koja sniva miran san. 150
\I
Cak i kad netko tko nam je blizak umre prirodnom smrcu, cesto osjecamo krivnju, ali je ona mnogo veea .kad se radi o samoubojstvu. Tako je bilo i sa mnom. S gorcinom sam predbacivao sebi sto nisam Terezu odmah odveo na psihijatrijsku kliniku kad je spomenula »pustanje plina«; mozda bismo tamo uspjeli izlijeciti njezinu potistenost. U masti sam zamiSljao slike s ugodnog izleta u njezin rodni grad Wlirzburg. Tereza se ponekad sjecala Wlirzburga, ali nije nikad pokazala zelju da ga posjeti. Sada mi se cinilo da bi je takav izlet izvukao iz potistenosti. Isto tako, mislima su mi prolazila bolna sjeeanja iz Berlina. Kad sam je tada ostavio, prepustila se .tuzi, mozda je to bio pocetak njezine potiStenosti. Ali, tada sam se uspio vratiti na vrijeme; sada mi, medutim, sudbina nije dopustila da ponovo spasim Terezu. U jednom od svojih oprostajnih pisama sama Tereza kare: »Molim te tisucu puta da mi oprostiS, tako sam .slaba u tijelu i dusi. Vee si toliko patio, morat ces pre. boljeti i ovo. Moje molitve u vjecnom zivotu uvijek ce te stititi i prufati utjehu, a moj Ce te blagoslov Staino .pratiti. Uz bozju pomoc preboljet ces sve, vrijeme ce izlijeciti sve rane, a sree ce morati pretrpjeti gubitak one koja je pokopana u zemlji. Tesko mi je sto te ostavljam, ali znam da ces dalje zivjeti novim zivotom. Moja je jedina zelja tvoja sreca, koja ce mi pruziti vjeeni spokoj. ·Ne zaboravi me, moli za mene. Vidjet cemo se ponovo ...« U drugom oprostajnom pismu Tereza mi daje neke iprakticne savjete. Tako piSe: »Budi razuman, ne prenag1ljuj se, vec smireno razmisli prije svakog cina. Pazi na svoje zdravlje, ne rasipaj nasu 1imovinu, tako ces kad ostaris imati nesto i osim penzije. Stedjela sam samo za itebe, voljela sam samo tebe i sve sto sam ucinila izraz je moje najdublje ljubavi. »Razmisli dobro ako se budes ponovo fenio. Brak mole za tebe znaCiti srecu i spas, ali i tvoje prokletstvo i propast. Trebao bi naci neku briinu, radinu i cestitu .ienu, a ne neko lakoumno celjade. Odaberi zenu iz dobre kuce. Tako ces steci nova poznanstva. Moras ponovo ziv-
151
jeti.« Ovo pismo Tereza zavrsava s molbom da poslusam njezin savjet kako bi »S onu stranuc mogla naci mir. Na kraju drugog oprostajnog pisma Tereza pokusava opravdati svoje samoubojstvo izjavljujuci da bi ionako umrla za dvije ili tri godine, a meni ce biti lakse ako se to dogodi ranije, jer bi me kasnije njezina smrt mnogo viSe pogodila. U recenici koja se tako cesto pojavljuje u tim pismima: »Tako su mi izmuceni i tijelo i dusa«, samo je drugi dio istinit, jer Tereza nije mrsavjela, niti je patila od neke ozbiljnije tjelesne bolesti. Stoga sam se neprestano pitao, koji je pravi uzrok njezine strasne odluke, i da Ii je i na koji nacin na nju utjecalo Hitlerovo osvajanje Austrije. Ali od kakve koristi bi bio odgovor na sva ta pitanja, kad je za mene najstrasnije bilo to sto sam tako iznenada i zauvijek izgubio Terezu i nikako ne mogu popraviti ono sto je ucinjeno?6 Najtezi trenuci SU bili kad bib se ujutro probudio i kad bi mi ufas onog sto se dogodilo dopro do svijesti u svoj svojoj jasnoci. Vee sam petnaest dana boravio kod svojih znanaca u predgradu. Nisam im viSe ielio biti na teret, a s druge strane nisam imao dovoljno pouzdanja u samog sebe da se vratim u svoj prazan stan koji mi je postao tako stran. Stoga sam odlucio da iznajmim sobu. U to vrijeme, medutim, mnogi Nijemci su stizali u Bee i bilo je tesko pronaci sobu. Konacno sam uspio naci jednu. Bila je to mracna sobica, s pogledom na usko dvoriste i s vrlo skromnim namjestajem. Stari stolci su se klimali kad bi netko sjeo na njih, kao da ce se svaki eas slomiti. Krevet s dubokim udubljenjem skripao je i pucketao pri svakom pokretu tijela. Moja stanodavka je imala oko sezdeset i pet godina, ali je vec bila tako podjetinjila da smo se ponekad teS. ko sporazumijevali. Isprieala mi je u povjerenju da su • Na njemackom jeziku: dass man des Ceschehene eben nicht ungeschehen machen konnte. [M. G.]
se ona i njezin suprug, star devedeset godina, neprestan() svadali, pa se on preselio u kuhinju pretvorivsi je u svoje boraviSte. Sreo sam ga nekoliko puta u hodniku i kako me uvijek vrlo ljubazno pozdravio, iznenadio sam se pomislivsi kako mu teska situacija u kuci nije pomu· tila njegovo dobro raspolozenje. U kuci gdje sam zivio s Terezom, kod jedne postarije umirovljene glumice zivjela je i njezina slufavka. Siu· favku, Fraulein Gaby, staru vise od cetrdeset godina, svi su u kuci smatrali vrlo pristojnom osobom, uvijek spremnom da pomogne. Jedno od oprostajnih pisama moje zene bilo je upuceno Fraulein Gaby, u kojem je moli da mi u slucaju potrebe pomogne u kucnim poslo. vima. Zato sam joj odlazeci iz stana predao kljuceve s molbom da se pobrine za stan ako nesto zatreba. Nekoliko dana nakon sto sam se preselio u iznajmljenu sobu, razbolio sam se od gripe. Dok sam u groznici le:Zao u postelji, moja stanodavka me obavijestila da me · netko zeli vidjeti. Bila je to Fraulein Gaby, koja mi je donijela cistu odjecu iz mog stana. Njezin posjet uistimt je bio dobrodosao, jer je Fraulein Gaby odmah preuzela brigu o meni i donijela mi lijekove iz ljekarne. Kad sam se oporavio od gripe, ponovo sam poceo od· laziti u ured. Ne znam kako sam u to vrijeme skupio· snagu da na uobieajen nacin obavljam svoj posao. Kaze se da vrijeme lijeci rane i ja sam se uhvatio za tu izreku pocevsi brojiti najprije dane, zatim tjedne i na kraju mjesece. Nakon otprilike cetiri mjeseca shvatio sam da je moje stanje i dalje nepromijenjeno i da oeito nije da. voljno pouzdati se samo u vrijeme. Ne znam koliko dug<> bih izdrfao u takvom dusevnom stanju da mi nije pa. mogao sretan slueaj. Dr Gardiner nisam vidio dulje vremena, otkad je pre· stala kod mene uzimati satove ruskog jezika, jer vise nije imala slobodnog vremena posvetivsi se studiju me· dicine. Znao sam, ne sjecam se viSe kako, da je dr Gar· diner preselila u novi stan, a znao sam i ulicu i broj nove kuee. Jednog dana kad sam slucajno prolazio pored nje, U3
152
~
iznenada mi je palo na um da je posjetim i ispricam joj o Terezinom samoubojstvu. Srecom bila je kod kuce, sa svojom cetiri ili pet godina starom kcerkom, koju sam tada prvi put v.idio. Isprieao sam dr Gardiner sto se do-godilo. Moja priea mora da je bila vrlo dramaticna, jer, i danas se sjeeam, bio sam izuzetno uzbuden, i stalno je prekidao izljevima plaea. Tada je dr Gardiner dosla na spasonosnu pomisao da smjesta brzojavi dr Mack7, koja me uspjesno analizirala nekoliko godina ranije, i s njom -dogovori sastanak u Parizu i Londonu. Dr Gardiner nije mogla doci na bolju pomisao, jer mi je u to vrijeme jedino mogla pomoci brza i potpuna promjena sredine. Osjetio sam pravo olaksanje zbog moguceg odlaska iz Beea na krace vrijeme i susreta s dr Mack s kojom bih mogao razgovarati o Terezinom samoubojstvu. Osim to·ga imao sam nesto u sto je bilo vrijedno uloziti napor. BuduCi da sam mogao putovati u inozemstvo samo za vrijeme godiSnjeg odmora od mjesec dana, koji je zapo.,Cinjao 10. kolovoza, a bila je vec sredina srpnja, morao .sam najprije nabaviti dvije vize, sto je u to vrijeme bilo vrlo tesko, jer su britanska, a narocito francuska ambasada bile Opsjednute stotinama ljudi koji SU htjeli StO prije pobjeCi iz Hitlerove Njemacke. Buduci da mi se cinilo da predvideno putovanje pred.stavlja jedinu priliku za poboljsanje mog dusevnog stanja, cvrsto sam odlucio da poduzmem sve kako bih nabavio, ako ne obje, a ono harem jednu vizu. Ali, uskoro mi je postalo jasno da je sasvim nemoguce nabaviti en·glesku vizu. Smjesta sam pisao Kneginji8, zamolivsi je ,da mi posalje preporuku za francusku ambasadu. Samo -nekoliko dana kasnije primio sam njezin odgovor s prilozenom preporukom za nekog grofa koji je radio u jednoj sluzbi u ambasadi. Posjetio sam ga i on mi je obecao -da ce uciniti sve sto je u njegovoj moci da mi sto prije nabavi francusku vizu. Kad sam do5ao sljedeci put, 1
7
Ruth Mack Brunswick. [M. G.] • Kneginja Marie Bonaparte. [M. G.]
154
upravo je napustao ured. Pokusao sam ga na trenutak zadriati, a.Ii me otpravio i u odlasku se isprieao da je u velikoj furbi i da navraHm drugi put. Ostao sam tako nekoliko trenutaka prilicno razoearan. Tada sam opazio jednog s1uzbenika ambasade kako stoji s gomilom dokumenata, okruzen velikim brojem ljudi koji su uzbudeno od njega nesto traZili. Ocigledno je svatko od njih folio da njegovi dokumenti prvi stignu do odgovarajuceg slilZbenika. Tada sam se i ja ohrabrio i priSao sluzbeniku nagovorivsi ga da mi, uz odgovarajucu naknadu, sto prije izda francusku vizu. U pocetku mi je uporno odgovarao da ne moze nista uciniti, a zatim se smek5ao ii rekao mi da dodem sutradan. Kad sam drugog dana dosao, sve je vec bilo uredeno, a sluzbenik je bio tako ljubazan da najprije nije htio prihvatiti svotu koju sam mu obecao. Skromno mi je predlozio da mu dam toliko koliko je potrebno da u moje zdravlje popije bocu vina. Tako sam uspio nabaviti francusku vizu za dva dana i mogao sam otputovati u Pariz prvog dana odmora, kako sam planirao. Kad sam otputovao iz Beea, i dr Mack i dr Gardiner vec SU bile u Parizu. Pred odlazak dr Gardiner iz Beea, dogovorio sam se s njom da cu u americkoj ambasadi ostaviti za nju pismo s mojom pariSkom adresom. Stoga sam po dolasku u Pariz najprije otisao u American Express, gdje sam slueajno na stepenicama susreo dr Gardiner, tako da nisam morao ostavljati pismo. Budu6i da je dr Mack odsjela u Kneginjinoj palaci, dr Gardiner i ja odmah smo se odvezli tamo. Vee sam poznavao Kneginju, jer sam je sreo jednom u Becu kod dr Mack. Nakon kratkog posjeta Kneginji, odveli su me dr Mack kojoj sam mogao isprieati sve svoje patnje. Odlazio sam k njoj svaki dan i ostajao sat vremena. Ostalo vrijeme provodio sam u setnjoi pariSkim ulicama, upoznavajuci se i sa udaljenijim dijelovima ovog grada u kojem sam tada boravio peti put. Ponekad bih svratio u kavanu, ali nikad ne bih niti pogledao novine, iako je medunarodna politicka situacija bila tako napeta da se 155
cinilo kako je kriza na pomolu. Moj mozak je takoreci bio »blokiran« i mogao sam registrirati samo misli o Terezinom samoubojstvu i necemu sto se s njim moglo povezati. U Parizu sam nekoliko puta vidio i dr Gardiner. Mislim da sam je dva puta posjetio u njezinu hotelu, a jednom smo zajedno otisli u setnju po starom parku koji je iZio gledao poput divlje sume. Iznenadio sam se da je takva iskonska priroda mogla opstati u ogromnom gradu kao sto je Pariz. Nakon desetak dana dr Mack mi je rekla da za dva dana putuje u London. Ja sam trebao doputovati za njorn, ali jos uvijek nisam imao englesku vizu. Zato je dr Mack otisla sa mnom u engleski konzulat u Parizu. Za razliku od Beea, ovdje smo bili jedini posjetioci i odmah nas je primio sluzbenik konzulata. Na moje veliko razoeara. nje, objasnio nam je da osoba bez drfavljanstva koja zeli uci u Englesku mora dobiti osobno ovlastenje od odgovarajuceg ministarstva u Londonu i u tom slueaju na vizu treba cekati nekoliko tjedana. U takvim okolnostima bio sam gotovo siguran da ce propasti moje putovanje u London. Stoga sam se ugodno iznenadio kad sam sljedece veceri primio brzojav s obavijesti da je stiglo odobrenje iz Londona i da drugo jutro dodem u konzulat. Dr Gardiner mi je kasnije ispricala da je po dolasku u London smjesta otisla u ministarstvo gdje je slucajno srela visokog sluzbenika, prijatelja njezinog oca. On je odmah brzojavio da mi se bez odlaganja izda britanska viza. Tako sam krenuo na put u London. Pri prelasku Ka. nala, na brodu me obuzeo osjecaj da sam dosao u neki novi svijet i zamisljao sam da me okru:luju licnosti iz Dickensovih romana. Bio je to jedan od prvih znakova da sam poceo opafati i promatrati svijet oko sebe. U Londonu sam, kao i u Parizu, svaki dan posjecivao dr Mack, a ostatak dana lutao sam gradom iii setao nekim od prekrasnih londonskih parkova. Usput receno, to nije bio moj prvi boravak u tom gradu, jer sam s
roc'.!akom Grigorijem ovdje proveo nekoliko tjedana prije prvog svjetskog rata. Sto se tice mog povratka u Austriju, sjecam se samo putovanja vlakom od Pariza do Beca. Na tom putu vlak je bio gotovo prazan, a u mojem odjeljku bio je samo jedan putnik koji je sjedio nasuprot meni. Bio je to neki gospodin iz Libanona, s kojim sam u vrlo kratkom roku stupio u razgovor. Isprieao mi je mnogo toga o svojoj zemlji, dajuci mi na znanje da pripada vladinom krugu. Po povratku u Bee moja osamljena soba cinila mi se jos tufnijom i neutjesnijom nego prije mog putovanja u Pariz i London. Ranije sam se vec dogovorio s majkom, koja je s ujakom zivjela u Pragu, da se preseli k meni u Bee. Ubrzo nakon mog povratka, nas se plan ostvario i ja sam uskoro docekao majku na kolodvoru Franz Josef i doveo je u svoj stan. U takvim okolnostima nije mi viSe bilo tako tesko da se vratim u nekadasnji stan. Kako je Fraulein Gaby zivjela u istoj zgradi i nije ima' Ia vise toliko posla kod stare glumice, bilo je sasvim prirodno da preuzme vodenje naseg kucanstva. Uskoro je postalo jasno da nisam mogao uciniti bolji izbor. Usprkos tako povoljnim uvjetima - mislim na prisutnost moje majke i tako izuzetne domacice kao sto je bila Fraulein Gaby - proslo je godinu i pol dana prije nego sto sam ponovo mogao poceti slikati. Pocetkom rujna 1939. godine naslikao sam jedan pejzaf iz okolice Beea - prvi nakon Terezine smrti. Navecer kad sam se vratio u grad i kupio novine saznao sam da su zapadne sile objavile rat protiv Hitlera.
¥,,,
,,
Epilog U lipnju 1939. godine odlucio sam posjetiti Terezinog brata Josefa u Miinchenu i pokloniti nekoliko komada Terezinog nakita njegovoj kceri kao uspomenu na njezinu tetku. Josef je bio sedam godina stariji od Tereze, a njihov medusobni odnos je bio prilicno hladan jer su 157
156
ji '
'~;,' '
~·
.f;. ~t;
"""I
bili sasvim razlicitih naravi. Tako savjesnoj osobi kao sto je bila Tereza njezin vlastiti brat izgledao je kao utje· lovljenje upravo onih obiljezja koje je osobito osudivala: lakomislenosti i nedostatka osjeeaja duinosti; osim toga, u mladosti je imao mnogo avantura sa zenama. Ali, zapravo ga se nije smjelo previSe ostro suditi jer je Josef bio vrlo pristao eovjek, i u mladosti mora da je bio privlaean. Buduci da mi je sve sto mi je Tereza isprieala o svom spanjolskom porijeklu bilo zanimljivo i na izvjestan nacin tajanstveno, nenamjerno sam poceo o tome razgovarati prilikom sus·reta s njezinim bratom. »Vasa baka je bila Spanjolka«, rekao sam Josefu, ikoji me za trenutak iznenadeno pogledao. »Spanjolka? To je za mene novost ...« Tada mu se na I.icu pojavio zagonetan smijesak i dodao je: »Ali, govorilo se da je nasa baka imala neku vezu s jednim bavarskim oficirom plemickog porijekla.« Tada sam na trenutak sjeo i zamislio se. Je Ii moguce da je sve sto mi je Tereza ispripovijedala o svom spanjolskom porijeklu zaista plod njezine prev:iSe zive uobrazilje, drugim rijecima »opsjena«, u koju je naposljetku i sama povjerovala? Dok jos ni najmanje nisam sumnjao u Terezino spanjolsko porijeklo, cesto sam pomisljao kako ona sa spanjolskim fanatizmom nastoji u praksi primijeniti svoje njemaCke vrLine kao sto su odgovomost, marljivost i pouzdanost. Sada mi je postalo jasno da je osim te razborite Tereze postojala jos jedna Tereza koja je zivjela pritajenim, romanticnim zivotom. Iako je taj njezin drugi svijet moirao ostati skriven od ljudi oko nje, ona je oCigledno osjeeala potrebu da projicira tu romanticnu stranu svoje naravi na vanjski svijet. Ako je njezina baka doista imala ljubavnu vezu s plemickim bavarskim oficirom, ta je avantura mogla predstavljati dodirnu toeku s vanjskim svijetom. Tako je ona u svojoj masti ozakonila tu ljubavnu vezu i pretvorila bavarskog oficira u Spanjolca. 158
/
Razumljivo je da je Tereza izabrala Spanjolca, jer je i' sama bila s1iena spanjolskom tipu, StO SU mnogi ljudi primjecivali. Sjetio sam se tada i kako me je neobicno pogledala kad sam joj rekao da se njezino arijsko porijeklo moze jednostavno utvrditi ako zatraiimo podatke iz njezinog rodnog grada Wiirzburga. J e Ii se uplasila da bi to mogl<> upropastiti romanticnu pricu koju mi je isprieala? Ali u Hitlerovo doba je bilo bolje imati baku njemackog po;rijekla nego spanjolskog, a u svakom slucaju Tereza je mogla reci da su vlasti u Wiirzburgu poslale pogresne podatke. Neobicno je da sam jednom kasnije morao pisati u Wiirzburg da mi posalju neke Terezine osobne podatke. Bilo je to 1947. godine, devet godina nakon Terezine smrti i nekoliko godina nakon propastii Hitlerove Njemacke. Podaci su mi bili potrebni, jer sam zatrazio austrijsko drfavljanstvo. Iako sam potvrdu o Terezinoj smr'ti prilozio molbi, vlasti su zahtijevale da piSem u Wiirzburg da mi posalju jos neke podatke. Nisam mogao shvatiti zasto je to potrebno, ali Sam pisao u Wiirzburg. Odgovorili su mi da je zgrada u kojoj su se cuvali dokumenti unistena za vrijeme bombardiranja u drugom svjetskom ratu. Medu Terezinim oprostajnim pismima bilo je i jedno napisano citavu godinu dana prije njezine smrti, ciji se sadrlaj gotovo i nije razlikovao od ostalih. Ocigledno je tjjelu godinu dana razmisljala o samoubojstvu, fako nije to odavala. Vee sam spomenuo da je Hitlerova okupacija Austrije izazvala citav niz samoubojstava. Ona su sasvim sigurno pridonijela Terezinoj odluci da oduzme vlastiti zivot, jer je poznato da su samoubojstva zarazna. Tako je bilo i u vrijeme kad je zivio Goethe - dovoljno je prisjetiti se njegove knjige Patnje mladog Werthera, a pokazalo se to i nedavno kad su se pojedinci u Cehoslovackoj i drugim zemljama poveli za samospaljivanjima u Juznom Vijetnamu. Medutim, zivoti ljudi koji su se ubijali za vri159
··~
jeme Hitlera bili SU ugrozeni, sto nije bio slueaj s Terc:> .zom. Ipak, cini se, da se nije mogla oduprijeti zarazi. Terezine cesto ponovljene izjave u oprostajnom pismu sjecaj kako bi se od svih mojih rodaka jedino dobro -slagala s mojom sestrom Anom, koja je takoder izvrsila samoubojstvo. Kad je donijela svoju strasnu odluku, Tereza nije bila samo »izvan nacela ugode«, vec i »iznad .zemaljskih stvari«. Posljednjih dana prije svoje dobrovoljne smrti govorila je o mojoj majci bez mrlnje, za1eci njezinu situaciju, i napisala joj nekoliko prijateljskih l"ijeci pomirenja.
Dodatak Muriel Gardiner Ne treba se cuditi sto je inace izvanredno pamcenje <:ovjeka-vuka povremeno zakazalo u nekim neva.Znim pojedinostima iz tragicnog razdoblja napetosti, jer je o tome pisao nakon trideset godina. Pogreske su uglavnom povezane S nekim datumima i cinjenicama koje SU se .zbile poslije samoubojstva njegove zene. Covjek-vuk me nije potrazio poslije Terezine smrti, vec -smo se slueajno sreli na ulici u blizini mojeg stana. :Z:ivjeli smo, zapravo, u istom dijelu grada i moj je stan bio udaljen samo pet minuta hoda od njegovog. Sreli smo se negdje u toku prve polovice travnja, ne mnogo kasnije.
160
1
Dofao je u moj stan .i isprieao mi je o Terezinom samoubojstvu, upravo onako kao sto to opisuje u svojim sjeeanjima. Medutim, tada nije prvi put bio u mojem stanu. Doselila sam se u njega tr.i i pol godine ranije, a Covjek-vuk me posjecivao jedanput ili dvaput godiSnje kako bi obnovio moju policu osiguranja kao sluzbenik osigurnvajuceg zavoda. Pogresno je zapamtio i vrijeme svog prvog susreta s mojom kcerkom. Prija5njih godina cesto ju je vidao, a posljednji put vjerojatno kada joj je bilo eetiri Hi pet godina, kao sto se sjeea. Medutim, poslala sam je iz Austrije 12. ofajka 1938. godine, dan nakon pripojenja, poslije cega se nije viSe vratila u Austriju. Bilo je to upravo uoci njezinog sedmog rodendana. Prema tome dugo, polagano razdoblje cekanja da »Vrijeme falijeci sve rane« nije trajalo cetiri rnjeseca, kako se to cinilo Covjeku-vuku, vee sam stupila u dodir s Ruth Mack Brunswick za svega nekoliko tjedana. Nakon toga • trebailo je dosta vremena da Covjek-vuk nabavi potrebne dolmmente. Za njih se, pored nekoliko posjeta francuskorn i britanskom konzulatu, koliko se sjecam, Covjek-vuk morao boriti i s obimnom austrijskom i njemaokom administracijom kako bi dobio uredan Nansenov pasos i prilozio potvrde o porezu, potrebne za dozvolu izlaska iz Austrije, kao i potvrde i dozvole drugih slu:lbi. Prema sjeeanju Covjeka-vuka sve se to zbivalo izmedu sredine srpnja i 10. kolovoza, a razdoblje izgubljenosti i nedostatka stvarnog plana trajalo je od Terezine smrti do sredine srpnja. Sa sigurnoscu mogu odrediti te datume, jer sam oko 15. m 20. lipnja zavrsila studij medicine u Beeu i pet dana nakon toga otputovala u Pariz. Spominjem ove pojedinosti saimo zbog folje za potpunom tocnoscu. Sjecanja Covjeka-vuka iz 1938. godine u svim su bitnim stvarima istinit i toean prikaz.
161
....0 "'O .... 00
e
0 ~
0
~I ~ "I> >U
Covjek-vuk
Moja sjecanja na Sigmunda Freuda
Freuda sam prW. put susreo 1910. godine. Psihoanal.iza
i ime njezinog osnivaea bill su tada gotovo nepoznati izyan granica Austrije. Prije nego sto opiSem kako je doilo do toga da se podvrgnem analizi kod Freuda, zelio bih podsjet•iti na .&tanje oeaja u kojem se nalazi neuroIJicna osoba u razdoblju koje prethodi analizi. Osoba koja · pati od neuroze nastoji pronaci nacin na koji ce se vratiti u normalan zivot, jer je dosla u sukob sa svojom okoliJ10m dzgubdvsi s njom kontakt. Njezin emooionalni 2livot postaje »neprikladan«, neprimjeren u odnosu na vanj~ sku stvarnost. Njezin oHj nije stvarni, poznati objekt, vee neki drugi objekt, skriven u njezinom nesvjesnom, nepoznat d njoj samoj. Njezin afekt zaobilazi stvarni objekt koji je dostupan njezinoj svijesti. U vrijeme kad se pista nije znalo o tome, postojala su samo dva moguea objasnjenja: laicko obja5njenje odnosilo se na povecanje jacine afekta, nerazmjernog s obzirom na stvarnu ~ituaciju; smatralo se da neuroticna osoba pretjeruje u SVemu. S druge strane, neurolozi i psihijatri temeljili SU dusevno i emocionafao na fizickim uzrocima, nastojeei uvjeriti pacijenta da su njegovj problemi posljedica nekog funkcionalnog poremecaja zivcanog sustava. Neurotit.na osoba bi odlazila lijet.niku u zelji da mu se izjada, a zatim bi se gorko razoearala kad lijecnik gotovo i ne bi slusao o problemima koje su je toliko uznemiravale, a jos manje se trudio da ih shvati. Ali, ono sto se IJ.jOO165 I
1.._
Tako je zapocela moja •analiza« kod dr D.-a, koja se sastojala, zapravo, od slobodnog razgovora izmedu pacijenta i lijecnika. Iako se razgovor zadrfavao samo na svjesnoj razini mojih problema, bilo je dobro sto sam 'konaeno nafao lijecnika u kojeg sam imao potpuno povjerenje i kojem sam mogao prieati o svemu sto me zabrinjavalo i tistilo mi srce. Tako sam se neko vrijeme uspio odrfati na povrsini vode, sve dok dr D. nije priznao da zadatak koji je preuzeo nadilazi njegove sposobnosti, predlozivsi mi da pokusam s necim drugim. U pocetku je govorio o putovanju oko svijeta, ali je zatim predlozio nesto sto me je viSe privuklo - lijecenje kod Duboisa, ponudivsi mi svoju pratnju. Da je dr D. ostao pri svom prvom prijedlogu o putovanju, moj bi zivot sasvim sigurno krenuo potpuno razlicitim tokom, ali je ocigledno sudbina htjela drugacije. Putovali smo preko Beea, gdje smo se namjeravali zadrfati dva tjedna. Tamo je dr D. susreo neke svoje kolege koji su spomenuli da je Freud zapravo tvorac psihoanalize i da bismo stoga najprije trebali »pokusati« s njim. Slozio sam se s tim i tako smo sljedeceg dana posjetili Freuda. Freudova pojava je bila takva da sam od prvog trenutka stekao povjerenje. Imao je tada viSe od pedeset godina i cinilo se da je dobrog zdravlja. Bio je srednje visine i stasa. Na prilieno duguljastom lieu, obrubljenom kratko obrijanom, vec osijedjelom bradom, najupeeatljivije SU bile njegove inteligentne, tamne oei, koje SU me gledale pronicavo, ne izazivajuci pri tom ni najmanji osjecaj nelagode. Njegov odmjeren, konvencionalan nacin odijevanja, te jednostavno ali samouvjereno ponafanje ukazivali su na njegovu ljubav prema redu i unutarnju smirenost. Citavim svojim drfanjem i nacinom na koji me slufao silno se razlikovao od svojoih cuvenih kolega koje sam dotada upoznao i kod kojih sam naiSao na nedostatak dubljeg psiholoskog razumijeva:nja. Vee Pri prvom susretu s Freudom osjetio sam da sam upoznao veliku licnost.
niku cinilo samo nevafnom, usputnom posljedicom oz· biljnog objektivnog stanja, za neuroticnu osobu predstavljalo je snaian unutarnji dozivljaj. Stoga nije mogao postojati pravi kontakt izmedu pacijenta i lijecnika. Cinilo se da je lijecenje emocionalnih bolesti dospjelo u slijepu ulicu. Naravno, nisam se nalazio u niSta boljoj situaciji nego moji supatnici koji su tada nazivani zajednickim nazivom »neurastenici«. U laksim slueajevima je sugestivni utjecaj fizikalne terapije, hidroterapije, primjene elektriene struje itd., mogao dovesti do izvjesnog poboljfanja, ali u mojem slueaju ti su postupci bili potpuno neuspjesni. Svaki put kada bih dosao u neki sanatorij, moje se stanje toliko pogorfalo da sam morao izaci nakon kratkog vremena. Posjetio sam citav niz najpoznatijih neurologa, kao sto su na primjer profesor Ziehen iz Berlina i profesor Kraepelin iz Miinchena, a moje stanje se nije nimalo poboljsalo. Profesor Kraepelin, glasoviti strucnjak u svijetu, bio je dovoljno posten da prizna svoj neuspjeh. Na kraju mi je objasnio da je postavio pogresnu dijagnozu. Kad sam ga nekoliko puta zapitao sto da poduzmem, uvijek bi odgovarao: »Znate, pogrijesio sam.« Konacno mi je ponovo savjetovao da odem u sanatorij. Nakon svega toga nije nimalo cudno sto sam potpuno izgubio nadu u bilo kakvu medicinsku pomoc. Tada sam slueajno upoznao mladog lijecnika dr D.-a, koj.i se zainteresirao za mene i s izuzetnom energijom me nastojao uvjeriti da moj slueaj nije beznadan, te da dotadasnji pokusaji da mi se pomogne nisu uspjeli samo zbog pogresnih metoda lijecenja. Dr D. je bio vatreni pristalica psihoterapije i cesto je spominjao imena Duboisa i Freuda. Govorio je i o »psihoanalizic, mada je, kako sam kasnije ustanovio, o njoj imao tek vrlo nejasnu predodzbu. Njegova moe uvjeravanja je bila tako velika, a moje emocionalno stanje tako jadno, da sam na kraju odlucio pokusati s njegovom terapijom, kao posljednjim utoCistem.
167
166
'\
. Freud nam je rekao da moj slueaj smatra pogodnim za psihoanaliticko lijecenje, ali je trenutaeno toliko zaposlen da ne moze primati nove pacijente. Predlozio nam je, medutim, kompromis. Svakog dana posjecivao je jednog pacijenta u sanatoriju Vila, a nakon toga mogao je zapoceti tamo s mojim lijecenjem, ukoliko pristanem da nekoliko tjedana provedem u tom sanatoriju. Ovaj nas je prijedlog zbunio tako da smo ponovo poceli razmiSljati o tome da nastavimo put u Svicarsku. Medutim, Freud je na mene ostavlo tako povoljan dojam d.a sam uvjerio dr D.-a da bi bilo dobro poslusati Freudov savjet. Tako sam otisao u sanatorij Vila, gdje me Freud posjeCivao svako poslijepodne. Nakon prvih nekoliko sati s · Freudom, osjetio sam da sam konacno nasao ono sto sam tako dugo trazio. Bilo je to za mene pravo otkrice dok sam slusao o temeljnim pojmovima sasvim nove znanosti o ljudskoj psihi, i to od samog njezinog tvorca. Ovo novo poimanje psihickih procesa potpuno se razlikovalo od skolske psihologi je koju sam poznavao iz knjiga i koja me ostavlja· Ia hladnim. Odmah sam shvatio da je Freud uspio otkriti neistrazeno podrucje ljudske duse i da ce se preda mnom otvoriti novi svijet ako ga budem slijedio na tom putu. Pogreska »klasicne« psihijatrije sastojala se u tome sto je sve temeljila na fizickim, somatskim uzrooima, ne znajuci za postojanje i zakone nesvjesnog. Daljnja posljedica ove pogreske bila je ostro razlikovanje zdravlja .i bolesti. Sve sto bi neuroticna osoba poduzi· mala smatralo se od samog poeetka bolesnim. Kad se, na primjer, zaljubila u djevojku Hi zenu, to se nazivailo »manijom« ili »prisilom«. Medutim, za Freuda je »prodor prema zeni« u jzvjesnim okolnostima mogao pred· stavljati najvece dostignuce neuroticne osobe, znak nje· zine volje za zivotom i aktivno nastojanje u cilju ozdra· vljenja. Bila je to posljedica psihoanalitickog gledista prema kojem ne postoji ostra podjela izmedu zdravlja i bolesti, i misljenja da u zdravoj osobi moze prevladavati nesvjesno, iako to ona ne zeli priznati, jer bi to 168
ugrozilo njezino djelovanje. Stoga ona nastoji racionalizirati primjenjujuCi sva moguca lukavstva kako bi dokazala da su njezino misljenje i odluka na visokoj razini jer sJ.ijede put cistog razuma. Iako Freud nesumnjivo nije potcjenjivao neurotieno u svojim pacijentima, uvi-· jek je nastojao podrlati i ojaeati zdravu jezgru, odvo· jenu od manje znaeajnog neuroticnog dijela. Gotovo je , nepotrebno istaknuti da ovo odjeljivanje dvaju elemenata zahtijeva veliku mjeru emocionalne prodomosti i jedan je od najtezih zadataka psihijatara. Lako je zamisliti osjecaj olaksanja koji me obuzeo· 1 kad mi je Freud postavljao razlicita pitanja o mojern · djetinjstvu i odnosima u mojoj obitelji, slusajuci s najveeom pafnjom sve sto sam govorio. Njegove povremene primjedbe svjedocile su o potpunom razumijevanju svega sto sam dozivio. »Do sada ste uzroke svoje bolesti trafili u svojoj nocnoj posudi«, s pravom je primijetio, misleCi pri tome· na metode fizikalne terapije kojirna sam se podvrgavao. Kad sam Freudu isprieao svoje sumnje i razmisljanja iz djetinjstva, izjavio je da »Samo dijete mofo tako lo.gicno misliti«. A jednom, s tim u vezi, govorio je o •mfaliocu najviseg stupnja«, sto me ispunilo osjecajem ' znatnog ponosa, jer sam u djetinjstvu patio zbog nad~etanja sa svojom sestrom, koja je bila dvije i pol godine starija od mene i stoga znatno naprednija. Kasnije,. medutim, razumjeli smo se vrlo dobro. Moja nova spoznaja i osjecaj da sam »otkrio« Freuda, . te nada u moje ozdravljenje, znatno su poboljsali mojestanje. Tada me, medutim, Freud upozorio na opasnost ~;, pretjeranog oµtimizma, predv-idajuci s punim pravom !i'..Pojavu otpora j popratnih teskoca. U dogovoreno vrije: . ~e vratio sam se u svoj hotel, a analizu smo nastavm u Freudovom stanu. 1 Od samog pocetka stekao sam dojam da Freud zahvaljujuci nekoj osobitoj nadarenosti uspijeva pronaci pravu mjeru u svemu sto poduzme. Ova osobina dolazila Je do izrafaja i u izgledu njegovog doma u Berggasse. 169
..,
Sjecam se dobro, kao da sam ih nedavno vidio, dviju radnih soba, jedna pored druge, otvorenih vrata koja su ih povezivala i prozora koji su gledali na malo dvociste. Tamo je uvijek vladao osjeeaj svetog mira i tisine. Vjerojatno su te sobe predstavljale iznenadenje za svakog pacijenta, jer su vise podsjecale na arheolosku zbirku nego na lijecnicku ordinaciju. Bile su ispunjene razlicitim kipovima i drugim neobicnim predmetima, u kojima je cak i laik mogao prepoznati arheoloske nalaze iz starog Egipta. Ponegdje na zidovima nalazili su se kameni :re]jefi s prizorima iz davno nestalih razdoblja. Nekoliko posuda S biljkama davale SU zivot tim prostorijama, a toplina zavjesa i saga na podu stvarali su ugodaj udobnog doma. Sve je ovdje budilo u eovjeku osjeeaj da je zasticen od svakodnevnih briga, da je izvan forbe modernog zivota. Svoju ljubav prema arheologiji Freud jc objasnio time sto psihoanalitiear, poput arheologa u njegovim iskapanjima, mora otkrivati sloj po sloj pacijentove psihe da bi dospio do najdubljeg i najvrednijeg blaga. S obzirom na ogroman posao koji je zelio uraditi, Freud je, naravno, morao vrlo pazljivo raspodijeliti svoje vrijeme. Njegov praktiean rad s pacijentima zapocinjao je rano ujutro i trajao je citav dan, osim u vrijeme objeda i kratke setnje. Covjek se mora zapitati, kako ·se, usprkos tome, u tako velikoj mjeri mogao posvetiti pisanju i znanosti. Istina, svake godine pri kraju ljeta pr.iustio bi sebi dulji odmor od dva i pol mjeseca. Ne namjeravam ovdje prieati o svim fazama svojeg lijecenja. Mogu samo reci da se u toku analize s Freudom nisam osjeeao toliko pacijentom koliko suradnikom i mladim drugom iskusnog istrafivaea, Ciji je cilj proueavanje jedne nove, tek otkrivene zemlje. Ta nova zemlja je kraljevstvo nesvjesnog, nad kojim je neuroti.Cna osoba izgubila vlast ii nastoji je ponovo zadobiti putem analize. Ovaj osjecaj »zajednickog radac porastao je kad mi je Freud odao priznanje zbog mojeg razumijevanja psi-
no
hoanalize, a jednom je eak izjavio da bi bilo dobro kad bi svi njegovi ucenici mogli shvatiti narav analize tako temeljito kao ja. Razgovarali smo o tome kako je zdravoj osobi tesko prihvatiti nacela Freudove teorije, jer ona vrijedaju njezinu tastinu. Drugacije je s neurotienom osobom, koja je najprije u samoj sebi dozivjela snagu i ciljeve nesvjesnih nagona, a zatim je, podvrgavajuci se analizi, priznala svoju nesposobnost da njima upravlja bez pomoci. Postoji, medutim, jos jedan tip osobe kojoj je dostupno sve teoretsko znanje, a stoga i psihoanaliza. U takvih osoba cini se da je njihova neosporna inteligencija potpuno odvojena od njihovih instinktivnih poriva. 1 One mogu razmiSljati o stvarima i dospjeti do krajnjeg logicnog zakljucka, ali rezultate svog razmisljanja ne primjenjuju na vlastito pona5anje. Freud spominje ovu neobicnu osobinu u jednom od svojih radova, ali je ne razraduje podrobnije. Ovdje se radi o jednom nejasnom · podrucju ljudske duse, iako ja vjerujem da objasnjenje valja traziti u tome sto je »objekt katekse« takvih osoba previse izlozen utjecaju nesvjesnog. One ne slijede stvarne objekte, vec slike svoje maste, iako znaju kakve im opasnosti zbog toga prijete u stvarnosti. Suoeavaju se s nerjesivim problemom, pitajuci se da Ii da zanemare nacelo ugode i poslu5aju zapovijedi svog razuma, ili da se ponafaju prema svojim osjeeajima. Zbog toga uvijek govore vrlo razumno, a ponasaju se jednako tako nera-
zumno. Primitivizam u modernoj umjetnosti i egzistencijalizam u filozofiji podjednako naglasavaju suprotnost izmedu emocionalnog i intelektualnog. I kad Jean Jacques Rousseau izjavljuje: »La prevoyance, la prevoyance, voiltl. la source de toutes mes souffrances«, on se promisljeno suprotstavlja nacelu stvarnosti. Medutim Freud, iako 1 Usporedi 189. stranu ove knjige na kojoj Freud piSe o Covjeku-vuku: •Besprijekorna njegova inteligencija bila je kao od•J.~ od nagonskih sila §to su upravljale njegovim pona§aDJem u ono malo zivotnih relacija koje su mu jo§ preostale.c ,
{
CM. G.]
171
je napadao potiskivanje, smatrajuci ga stetnom posljedicom covjekovog kulturnog razvoja, nije bio neprijatelj kulture. Vjerovao je da se kultura razvija pod zeljeznim pritiskom nacela stvarnosti, koji zahtijeva oddcanje neposrednog zadovoljenja instinktivnih nagona .u cilju kasnijeg, stvarnijeg zadovoljstva. Kad se u toku analize svladaju otpori i potisnuta grada dopre do svijesti, pacijent se sve vise otvara utjecaju lijecnika. To dovodi do budenja razlicitih interesa i ponovnog obnavljanja odnosa s vanjskim svijetom. Sam Freud je, vjerovao da lijecenje neke teske neuroze predstavlja istovremeno i odreden oblik obrazovanja za pacijenta. Gotovo je nepotrebno isticati da je Freud ovaj obrazovni zadatak obavljao na vrlo taktican nacin, a njegov cisto ljud· ski utjecaj na pacijente je zbog velicine njegove lianosti morao Jzazvati dubok i trajan dojam. Cak i njegov ostar nacin na koji je izraiavao svoje miSljenje, pogadajuCi najizravniJim rijecima u srce problema, prufali su covjeku velik uzitak. Freudovo pamcenje je bilo upravo zapanjujuce; pamtio je sve, opafao i najmanje pojedinosti i nikad nije pobrkao rodbinske veze i slicne stvari. Ali, previse blizak odnos izmedu lijecnika i pacijenta ima, poput sveg ostalog u zivotu, i svoju tamnu stranu. Freud je smatrao da prelazenje odredene granice u tom prijateljskom odnosu ugrofava terapiju. Lako je shvatiti i zasto: s jedne strane postoji opasnost da lijecnik postane previSe strpljiv i popustljiv prema pacijentu, a s druge strane, otpori u toku prijenosa se povecavaju kad pacijent u analitiearu gleda zamjenu za svog oca. Iako je Freud, u skladu sa svojim karakterom, nastojao isJdjuciti sve sto je osobno i uvijek se trudio da bude potpuno objektivan, privlacna snaga njegove licnosti bi· fa je tako vel.ika da su postojale odredene opasnosti. Buduci da analiza zahtijeva mnogo vremena, za siroma5nije pacijente ona predstavlja problem. »Dogovorili smo se«, rekao mi je jednom Freud, »da uvijek jednog pacijenta lijecimo besplatno.« Dodao je zatim da se u takvoj analizi cesto javlja veci otpor nego u onoj koja 172
se plaea, jer se javlja izuzetno jak osjeeaj zahvalnosti koji ometa lijecenje. Poznat mi je slueaj jednog paci· jenta koji je izgubio svoj imetak, a Freud ga je mnogo mjeseci lijecio i eak ga financijski potpomagao.2 U toku dugotrajnog psihoanalitickog lijecenja pacijent testo ima mogucnost da raspravlja s lijecnikom o najrazlicitijim stvarima. Tako, na primjer, Freud mi je jednom prieao o tome kako nastaje »psihoanaliticka situacija«. Poznato je da u takvoj »Situaciji« pacijent lezi na kaucu, a analiticar sjedi pokraj njega, i to u takvom polofaju da ga pacijent ne moze vidjeti. Freud mi je isprieao da je u pocetku sjedio na suprotnom kraju kaufa, tako da su se on i pacijent mogli gledati. Tada je jedna pacijentica, iskoriStavajuci situaciju, pokusala sve moguce, ili bolje receno nemoguce, da ga zavede. Kako bi izbjegao jednom zauvijek sliene situacije, Freud je promijenio polofaj u odnosu na pacijenta. U jednoj Freudovoj prici bila je prisutna ,j izvjesna mjera ironije. lsprieao mi je kako je jednom neki ma· len covjek, beznaeajna izgleda, dosao k njemu u ordinaciju, faleci se na teske depresije. Kad ga je Freud zapitao sto radi, pokazalo se da je to bio najveci becki komiear tog vremena, pokojni Eisenbach. Jednom kad sam htio objasniti neki emocionalni proces - ne sjecam se vise koji - kao rezultat navike, Freud nije prihvatio moje objasnjenje. Rekao je: »Mi· slite Ii da ce majka koja se, zabrinuta za svog sina na otvorenom moru, svake veceri moli za njegov brzi povratak, po naviici nastavit:i s molitvama i kad se on 1
U svojim Sjecanjima na 1919-1938. godinu Covjek·vuk pi§e
0 1920. godini, kad je zavrsavao ponovnu analizu kod Freuda,
loja je trajala cetiri mjeseca: »Nase prilike SU bile takve da lie bismo mogli platiti ni najamninu, da nam profesor Freud, koji je imao neke engleske pacijente, nije s vremena na vrijeme ciao nekoliko engleskih funti.c U odgovoru na moje pitanje, Covjek-vtik mi je napisao u pismu od 14. rujna 1970. godine: •Do moje ponovne analize, 1919. godine, nije do!Ho na moj ~tjev, vee je tako folio sam profesor Freud. Kad sam mu rebo da ne mogu platiti terapiju, spremno se ponudio da me analizira besplatno.c [M. G.]
173
sretno vrati kuci ?c Razumio sam vrlo dobro njegovu reakciju, jer se u ono vrijemc, kad se tako malo znalo 0 stvarnom nagonskom zivotu covjeka, mnogo toga pogreSllo pripisivalo •navicic. Kasnije je Freud ponesto preinacio nacelo ugode, priznavajuci i prisilno ponavljanje, neovisno od nacela ugode. Moze se reei da se tu radi o psihickom zakonu inercije, nastojanju koje je urodeno svim zivim bicima da se nade smirenje i smrt kao konaean cilj. Tako je Freud dosao do nagona smrti, koji je suprotan Erosu. 0 tome on raspravlja u knjizi Izvan nacela ugode, ali ne spominje naviku. Ocito je, medutim, da zacetak navike valja traziti u prisilnom ponavljanju. Prema tome Freudova primjedba vjerojatno se odnosila na to da ne treba precjenjivati vainost na· vike, jer se ona pojavljuje kao oblik prisilnog ponavljanja samo ako vanjski i unutarnji faktori pogoduju ovom psihickom automatizmu, a ne postoji nikakav snainiji poticaj koji bi mu se suprotstavljao. Kako je to jos uvijek bilo nemirno vrijellle previra· nja psihoanalize, Freud je cesto o tome govorio. Njegovi pogledi i citava njegova teorija bili su tako novi da su naprosto morali svugdje naici na snafan otpor. U pocetku nitko nije smatrao da je potrebno odbaciti psihoanalizu, jer se na nju nije naprosto obracala painja. Medutim, nakon nekog vremena kad je postalo nemoguce ne osvrtati se na nju, poceli su zestoki napadi na psihoanalizu i njezinog osnivaea Freuda. Propovjednici morala odbacivali su je jer je pridavala preveliko zna· cenje spolnosti, a sluzbena medicina proglasila ju je •neznanstvenom«. Jednom mi je Freud rekao da su mu mnogo draii ti napadi nego nekadasnja potpuna sutnja, jer je na taj nacin imao ozbiljne protivnike s kojima se morao sporiti. Cini se da Freud nije nikada ozbiljno shvatio ogorcenje moralista. Jednom mi je ispricao, smijuci se, kako je jedan sastanak na kojem je psihoanaliza ostro napadnuta zbog •nemoralac zavdio tako da su prisutni jedan drugom ispricali nekoliko vrlo nepristojnih sala.
174
Ovi napadi jos viSe su ucvrstili Freudov osjecaj da mora pokazati najvecu objektivnost i sve sto je emoeionalne iii subjektivne naravi iskljuciti iz svojih tumacenja. I, kao sto je dobro poznato, nikada nije zazira<> od toga da mijenja svoje teorije, ukoliko su to zahtijevali rezultati njegovog prakticnog rada, do kojih je dolazio opafanjem i iskustvom. Kao opravdanje mogao je navesti cinjenicu da eak i jedna egzaktna znanost kao sto je fizika na isti nacin prilagodava svoje teorije odredenom stanju empirijskog istraiivanja. To je vrijedilo i za Freudov iscrpan terapeutski rad. Ako za neku svoju pretpostavku ne bi na5ao potvrdu u asocijacijama i snovima pacijenta, smjesta bi je odbacivao. Vee u one> vrijeme Freud je s velikim povjerenjem gledao na buducnost psihoanalize, i uvjeren u njezinu trajnu vrijednost smatrao je da ce zadobiti odgovarajuce mjesto u medicini i drugim podrucjima. Freud je vrlo rijetko govorio o svojoj obitelji, ste> nije cudno s obzirom na uvjete psihoanalitickog lijecenja {prijenos itd.). Nekoliko puta sam slueajno susreo njegovu zenu, tri sina i dvije kceri na stubistu i poznavao sam ih samo po videnju. Kasnije sam upoznao njegovog najstarijeg sina dr Martina Freuda, koji je bio pravnik i bavio se poslovnim svijetom, ali to poznanstvo nije ni na koji nacin povezano s mojom analizom. Imao sam dojam da je Freudov obiteljski zivot vrlo miran i skladan. Za vrijeme jedne analiticke seanse Freud mi je isprieao da je upravo saznao kako je njegov najmladi sin na skijanju slomio nogu3, ali se na srecu radilo o manjoj ozljedi i nije bilo opasnosti da ce doci do trajnijih ~tetnih posljedica. Zatim je dodao kako od trojice sinova najmladi najviSe nalikuje na njega po karakteru i temperamentu. U jednoj drugoj situaciji Freud je ponove> spomenuo svog najmladeg sina. Dogodilo ~e to u vrije-
1
'
, ' ,
'
1 Prema izjavi Anne Freud, nije najmlac:ti vec najstariji sin slomio nogu. To je jedini krivi podatak koji je ona nasla u ovim Sjecanjima. Sve drugo sto je napisano o najmladem sinu, arhitektu, ispravno se odnosi na njega. [M. G.]
175
.me .kad sarn se bavio mislju da postanem slikar. Freud mi je savjetovao da odustanem od toga, izrafavajuci misljenje da mi to zanimanje ne bi pru!ilo zadovoljstvo, bez obzira na moje sposobnosti. Cinilo mu se da, iako ·mi nije bila strana kontemplativna narav umjetnika, raoionalno u meni prevladava Uednom me nazvao »dijalektiearom«). Savjetovao mi je da pokusam postici :sublimaciju koja ce u potpunosti zaokupiti moje intelektualne interese. Tom prilikom mi je rekao da je i njegov najmladi sin zelio postati slikar, ali je od toga -odustao i prebacio se na arhitekturu. »Odlucio bih se za slikarstvo«, rekao je tada svom ocu, »Samo .kad bih bio iii vrlo bogat Hi vrlo siromasan.« Ovu odluku obrazlo:zio je misljenjem da se sHkarstvo, ukoliko se netko njime bavi amaterski, mora smatrati luksuzom, iii se mora shvatiti vrlo ozbiljno i nastojati da se postigne nesto uistinu veliiko, jer prosjeenost u takvom zanimanju ne mofo .donijeti zadovoljstvo. Siromastvo 1 »Zeljezna nufoost« koju ono .nosi, mogu poslufiti kao jak poticaj koji covjeka tjeraju na znaeajna dostignuca. Freud je s odo·bravanjem prihvatio odluku svog sina, smatrajuci njegovo rasudivanje pravilnim. Freud je toliko bio zaokupljen psihoanalizom da se to -0draiavalo ~ na drugim podrucjima koj.ima se bavio. Sto se tice slikarstva, najvise je cijenio stare majstore. Po:znato je da je objavio analizu jedne slike Leonarda da Vincija. Razumljivo je da je Freud bio osobito odusevljen renesansnim slikar.ima, jer je u njihovo vrijeme ·eovjek bio srediSte svih zanimanja i stoga glavni sadrfaj slikarstva. S druge strane, Freuda gotovo nisu za:nimali pejzazi, pa tako ni radovi impresionista. Opcenito, nije ga narocito privlacila moderna umjetnost. Isto tako nije pokazivao sklonost za muziku. Kao sto se moze i ocekivati, Freuda je najviSe privla•cila svjetska knjifevnost. Odusevljavao se Dostojevskim, koji je, viSe nego ijedan drugi pisac, bio obdaren sposobnoseu da ponire u dubine ljudske duse i istraiuje ;najskrivenije putove nesvjesnoga, izrafavajuci ih u svo176
i·
t!
jim umjetnickim djelima. U Braci Karamazovima Dostojevski piSe o ocoubojstvu, odnosno, Edipovom kompleksu. U .njegovim djelima pojavljuju se ·i snovi. Sjecam se da je Freud za vrijeme jedne od moj.ih analiti· Ckdh seansi iznio psihoanalitiicko tumacenje Raskoljnjikovljevog sna. Slabost Dostojevskog kao politickog mislioca Freud je .nalazio u cinjenici da je · pisac morao proci dugotrajan, iscrpljujuci put .kako bi dosao do svojih kasnijih politickih uvjerenja, dok su neki drugi, slabiji umovi od njega dos1i do istih zakljueaka znatno bde d uz manje trosenje energije. Kako je poznato, Dostojevskii je u mladosti bio sudionik tajne zavjere i protjeran je u Sibir. Nakon odslufene kazne, vratio se odande, zagovarajuci konzervativnu zivotnu filozofiju. Freud je v.i.soko cijenio roman Petar i Aleksandr, ruskog knjifevnika Merezkovskog, u kojem se emocionalna poclvojenost izmedu oca i sina razmatra na iizrazito psihoanaliticki nacin. Freud nije narocito cijenio Tolstoja. Svijet u kojem je Tolstoj zivio i koji je opisivao bio mu je previSe stran. Tolstoj je bio epski pripovjedac, koji je sjajno osHkao zivot ruske visoke klase u devetnaestom stoljecu, ali kao psiholog nije zadirao tako duboko kao Dostojevski. Sasvim sigurno Freud nije mogao gajiti veliku .naklonost prema Tolstojevom ostrom stavu protiv spolnosti. Kad sam F.reudu rekao da mi se sv.i.da Maupassant, izjavio je: »To nije .los ukus.« Kako je u to vriijeme u modi bio franouski pisac Mirabeau, koji se upustao u v.iilo skakljive teme, zapitao sam Freuda kakvo je njegovo misljenje o tom piscu. Njegov--qdgovor je bio vrlo nepovoljan. · Freud je osobito vo1io Anatola F·rancea. Sjecam se kako mi je jednom prep~ieavao prizor ~z jedne knjige Anatola Francea, koja je na njega ocito ostavHa snafan dojam. Dva ugledna rimska gradanina raspravljaju o tome .koje ce od mnogobrojnih mitskih bofanstava biti glavni bog buduenosti. U tom trenutku, jedan od Kristov.ih ueenika prolazi pored njih, odjeven u prosjacko ru177
ho. Dvojka Rimljana ga gotovo 1 ne opahju, nimalo ne sluteci da je on prorok nove religije, koja ce svrgnuti sve stare bogove i zapoceti svoj pobjednicki pohod .u svijet. Freud je takoder volio humoriste, a osobito se divio Wilhelmu Buschu. Jednom prilikom smo razgovarali o Conanu Doyleu i njegovom liku, Sherlocku Holmesu. Nikada ranije nisam pomislio da bi Freuda moglo zanimati takvo lako stivo, te sam se iznenadio kad sam saznao da to nije tako i da Freud vrlo pafljivo cita tog pisca. Mozda se Freudovo zanimanje za ovaj tip literature moze objasniti cinjenicom da SU dokazi na temelju indicija vrlo korisni u psihoanalizi prilikom rekonstrukcije dogadaja iz djetinjstva. Osim toga, duhovni otac cuvenog junaka Conana Doylea, detektiva amatera koji je uspjesniji od svih sluzbenih osoba, nije zapravo Conan Doyle, vec Edgar Allan Poe sa svojim Monsieur Dupinom (podrobnije o tome govori Marie Bonaparte u izuzetno zanimljivoj psihoanalitickoj studiji o Edgaru Allanu Poeu). Sasvim je prirodno da je raisonneur infaillible poput Poea obdario Monsieur Dupina sposobnoscu da dode do najneobicnijih zakljueaka putem izravnog promatranja ljudskog ponasanja ,i procjenjivanja svih okolnosti. ZahvaljujuCi toj izvanrednoj nadarenosti, koju Poe naziva »analitickom«, Monsieur Dupin, taj prototip Sherlocka Holmesa, uspijeva rekonstruirati i rijeSiti vrlo zapleten i misteriozan zloein u Rue Morge. Freud je bio potpuno ravnodusan prema politickim problemima. Oni su predstavljali drugo podrucje, previse udaljeno od podrucja psihoanalize i Freudovog rada. S tim u vezi, cini mi se da su Freudovi zakljucci o Dostojevskom kao politickom misliocu vrijedni pafnje. Obicno kad neka osoba daje takve primjedbe, onda za polaznu tocku uzima onu filozofiju koju smatra ispravnom. Tako bi neki ljudi mogli pomisliti da su slabiji umovi od Dostojevskog dosli do istih zakljucaka bde od njega samo zato jer su nekriticki i bez puno razmi· sljanja usvojili konzervativne stavove. Drugi, zagovor· 178
~~~-; .t~
)·
nici suprotnih politickih stavova, mogli bi zamjeriti Dostojevskom da nije dovoljno ustrajno Zivio prema svo. jim nacelima i zadrfao svoja ranija revolucionarna uvjerenja unatoc zloj sreci. Oba stava bi sadrlavala vri~ jednosne sudove koje je Freud ocito zelio fabjeci. Prirodna su stoga njegova cisto znanstvena razmi~ljanja o psihickim procesima, te usporedba s dvije kolicine energije potrebne da se postigne isti rezultat. Tu dolazimo do granica psihoanalize, koje Freud nije !elio pr~ jeei. Ovdje bih zelio dotaknuti jos jedno pitanje, koje ta· koder pripada jednom od granicnih podrucja. Radi se o problemu slobodne volje o kojem se toliko raspravlja u filozofiji. Buduci da psihoanaliza priznaje slucajnu povezanost izmedu potiskivanja neuroticne osobe, odnosno, nesvjesnih procesa, i simptoma njezine bolesti, moglo bi se pretpostaviti da beskompromisno odbacuje slobodnu volju d pociva na strogo deterministickom stavu: · To, na primjer, proizlazi iz knjige Zlocinac, sudac i javnost, Franza Alexandera i Huga Stauba. Prema tom djelu, odluka je posljedica zajednickog djelovanja razliatih sila i predstavlja, da se tako .izrazimo, njihovu srednju vrijednost. Mozemo dalje slijediti ovaj tok misli i, reci da te sile cesto djeluju u suprotnim pravcima. Buduci da su one za nas nevidljive, rezultat njihov()g JajedniCkog i suprotnog djelovanja, odnosno sama odlu• ka, ne izgleda kao da je odredena konacnim uzrocima. Pada mi na um, medutim, Freudova primjedba koja ~ mo!e shvatiti harem kao nagovjestaj moguenosti slO' l:l<>dne volje. Freud je rekao da eak kad potisnuto PQ:atane svjesno i kad se jedna analiza moze smatrati ust pjdnom, ne dolazi automatski do pacijentovog ozdrav~ja. Nakon takve analize pacijent se nalazi u polohju 1\ kojem je ozdravljenje moguce, dok prije analize uopee ne postoji takva mogucnost. Medutim, da Ii ce doista ~viti iii ne, ovisi o njegovoj zelji za ozdravljenjem, o lljegovoj volji. Freud je usporedio ovu situaciju s kuPovanjem vozne karte. Karta samo Cini putovanje mo-
179
vao. Bilo je ,to sest mjeseci prije njegove smrti. Bio· je vrlo star, ali jos uvijek snafna izgleda. Kao osoba ostavio je na mene vrlo ugodan dojam. Dok su Freudove najuoeljivije osobine bile njegova ozbiljnost i usmjerenost na odredeno podrucje misli, Wagner-Jauregg je ostavljao dojam prijaznog i bezbriznog Beeanina nekadasnjeg doba.) Usprkos njegovoj osobnoj popustljivosti d tolerancijii prema protivnicima, Freud nije cinio nikakve ustupke ili kompromise u pitanjima za koja je smatrao da je nasao ispravne odgovore. Freudovo prvo nacelo je bilo traZenje istine. Ljudska inteligencija i pobjede uma bili su za njega najvece savrsenstvo; nije vazno ono sto eovjek cini, vec sto misli. Time je Freud ocigledno feLio reei da se osjecaji i misli moraju smatrati pr.imamima, a djelovanje koje iz njih proizlazi sekundamim. Ipak, Freudu nije bilo strano ono »ljudsko, previSe ljudsko«'. Vddi se to iz jedne njegove prirrnjedbe da se zadovoljstvo 1postignuto intelektualnim radom i uspjehom nq ·.inoze mjeriti po jacini s osjecajima ugode izazvanim neposrednim zadovoljenjem instinktivnih ciljeva. Kod intelektualnog ostvarenja nedostaje neposrednost dozivljaja, upravo onaj osjecaj koji je Freud prilieno grubo, ali toeno izrazio rekavsi, sjeeam se dobro toga, »dovraga«~ tJ toj njegovoj primjedbi nazire se tt!Zna spoznaja da se j,ntelektualnost moze kupiti samo frtvom, odricanjem iieposrednog instinktivnog zadovoljstva. U toku posljednjih tjedana moje analize cesto smo tazgovarali o opasnosti da se pacijent previSe vefe za ~rapeuta. Ako pacijent »zaglibi« u prijenosu, terapijom le ne moze postici trajan uspjeh, jer uskoro postaje ocito da je prvobitna neuroza zamijenjena drugom. S tim u vezi, Freud je smatrao da bi jedan pacijentov dar na haju Hjecenja, kao simboliean cin, mogao doprinijeti tmanjenju njegovog osjeeaja zahvalnosti i njegove ovi&nosti o lijecniku koja iz toga slijedi. Dogovorili smo se ttoga da cu mu pokloniti nesto za uspomenu. Kako mi je .bila poznata njegova ljubav prema arheologiji, oda~
guCim, ona ga ne zamjenjuje. Ali, §to je 1to volja za ozdravljenjem? I o cemu ovisi? Freudov stav prema religij i dobro je poznat. On je bio slobodan mislilac i protivnik svakog dogmatizma. Unatoe tome, tvrdio je da nema bitne opreke iizmedu religije i psihoanalize i da sljedbenik vjere stoga mo!e spremno postati pristalica psihoanalize. Zadatak je psihoanalize da potisnute misLi dovede u svijest i kao takav nufuo zahtijeva svladavanje otpora. U skladu s tim, Freud je kriticke napade uperene proti.v njega smatrao u psihoanalitickom smislu izrazom unutarnjeg otpora. Za njega su oni bili sami po sebi razumljivi, jer se nase ja brani od prodora potisnutih misli u svijest. Prema njegovom kazivanju, eovjeeanstvo je u svom razvoju pretrpjelo tri teska udarca koja su pogodila njegovu ljubav prema samom sebi, narcizaa:n: prvo, spoznaju da nasa Zemlja nije srediSte svemira, te da se Sunce ne okrece oko Zemlje, vec Zemlja oko Sunea, zatim Darwinovu teoriju evolucije i, konacno, psihoanaiizu, svrgnuce naseg podrucja svijesti u korist nesvjeS11oga, koje odreduje nas emocionalni !ivot i time, u sirem smislu, nas odnos prema svim stvarima. Ovo Freudovo miSljenje je - prema pravilu da rarumjeti sve znaci oprostiti sve - prirodno dovelo do njegovog miroljubivog stava prema onima ikoji su odbacivali njegovo ucenje. Osobna mrfnja je bila strana Freudovoj naravi. Poznato je, na primjer, da je izmedu Freuda i Wagner-Jauregga doslo do nesuglasica, ali nikad nisam primijetio da je Freud gajfo bilo kakav osjeeaj neprijateljstva prema njemu. On je naprosto smatrao da Wagner-Jaureggu nedostaje dublje psiholosko razumijevanje. A kako je Wagner-Jauregg stekao zasluge na jednom sasvim drugom podrucju, terapiji progresivne paralize malarijom, ovaj Freudov sud nije nimalo umanjivao njegov ugled. (Uzgred, mnogo godina kasnije, nakon sto je Freud emigrirao u Englesku, imao sam priliku da s Wagner-Jaureggom razgovaram o slueaju koji me vrlo zabrinja-
vee
;~,
180
181
brao sam za poklon kip Egipcanke, koja je na glavi imala nakit s likom mitre. Freud ga je stavio na svoj stol. Dvadeset godina kasnije, razgledavaju6i neki ease> pis, ugledao sam sliku Freuda za njegovim pisacim stolom. Smjesta mi je upala u oci »mojac Egipeanka, kip za mene simbol moje analize kod Freuda, koji me nazvao »psihoanalitickim primjeromc. Freud je moju analizu zavrsio u vrijeme svjetskih P<>litickih nemira, u ljeto 1914. godine. Bila je topla i sparna nedjelja, onog sudbonosnog 28. lipnja 1914. godine, kad su ubijeni austrijski prestolonasljednik Franjo Ferdinand i njegova supruga. Setao sam toga dana kroz Prater i kako je za nekoliko dana trebala zavditi moja analiza kod Freuda, razmisljao sam o godinama koje sam proveo u Becu. Neko vrijeme moji otpori u prijenosu ponekad su bili toliko sna!ni da sam se bojao kako se moja analiza nece zavrsiti uspjesno. U tim trenucima, to je razdoblje bilo iza mene i bio sam ispunjen ohrabrujucim osjecajem sto sam, unatoc svim poteskocama, ustrajao s Freudom i mogu napustiti Bee kao zdrav covjek. Takoder sam bio vrlo sretan sto je moja buduca supruga, koju sam kratko vrijeme prije toga predstavio Freudu, ostavila na njega izvanredan dojam i sto je odobrio moj izbor. Buducnost mi se cinila vrlo ru!ieastom, kad sam se pun nade vratio sa setnje kuci. Tek sto sam usao U Stan, sll1Zavka mi je donijela posebno izdanje novina koje su izvjestavale o ubojstvu vojvodskog para. Kad sam sutradan vidio Freuda, razgovarali smo naravno o tome dogadaju. U to vrijeme u Becu je vladao duh neprijateljstva prema Srbima. Cinilo mi se pogresnim osuditi Citav jedan narod u cjelini i pripisivati odredene lose osobine, bez obzira koje, svim njegovim pripadnicima. Freud ocito nije mislio kao ja, rekavsi da uistinu postoje narodi kod kojih su neke lose osobine izra!enije nego u drugih naroda. U razgovoru o tadas• njoj situaciji, Freud je rekao da bismo sigurno zaratili s Rusijom da je Franjo Ferdinand dosao na vlast. Oci182
gledno, nije ni najmanje slutio da ce ubojstvo u Sarajevu pokrenuti citav lanac zbivanja. Kad sam nakon prvog svjetskog rata ponovo vidio Freuda, u proljece 1919. godine, rekao sam mu da mi je potpuno neshvatlJivo kako se takav masovni pokolj mogao dogoditi u dvadesetom stoljecu. Freud nije prihvatio tu temu, vec je pomalo rezignirano primijetio kako imamo »pogresan stave prema smrti. 0 velikim politickim dogadajima u svijetu nije !elio unaprijed govoriti dok se ne pokafe sto ce oni donijeti. Rekao je samo da se ne moze ocekivati od psihoanaliticara da ispravno ocjenjuje ove dogadaje, iii da predvida njihove posljedice. Upravo tada sam takoder saznao od Freuda da ga je Jung, kojeg je uvijek visoko cijenio i ranije ga proglasavao svojim nasljednikom, napustio i krenuo svojim putem. Govorio sam vec o Freudovoj smirenosti i samosvladavanju. lzgradio je citav jedan novi svijet misli koji je, osim svega ostalog, zahtijevao ogromnu energiju i ustrajnost. Snaga njegovog uma, iako je ponekad djelovala oporo, izazivala je najvece clivljenje i nikad ga nije napustila, eak i onda kad je bio izlozen najtezim udarcima sudbine. U zimi 1919-1920. godine, Freud je pretrpio izuzetno bolan gubitak izazvan smrcu njegove starije kceri, kojoj je, kako sam cuo, bio veoma privrlen. Vidio sam ga dan nakon tog tragicnog dogadaja. Bio je smiren i stalozen kao obicno, ne pokazujuci nimalo svoju bol. Kad je nekoliko godina kasnije obolio od izrasline u usnoj supljini, pona5ao se i dalje odlucno kao i prije. Kad sam ga posjetio nakon operacije kojoj se morao podvrgnuti i zapitao ga kako se osjeca, pona5ao se kao da se nista nije dogodilo. »Covjek naprosto ostari«, rekao je, ucinivsi rukom kretnju koja se obicno cini kad eovjek prelazi preko beznaeajnih stvari. Kao lijecnik bio je, naravno, potpuno svjestan koliko je ozbiljna njegova bolest. A, zapravo, nakon prve operacije slijedila je druga, prilikom koje su mu odstranili dio nepca, zbog cega je morao nositi protezu. To mu je malo smetalo u govoru, sto 183
se gotovo i nije primjecivalo. Bolest, medutim, nije mogla obeshrabr.iti Freuda i lisiti ga njegove strasti za radom. Posvetio se pisanju, kojim se i ranije bavio, a nastavio je i s analitickom praksom, iako u ogranicenoj mje:rd. Nakon Hitlerovog pripojenja Austrije Njemackoj, emigziirao je u Englesku, gdje je umro na pocetku drugog svjetskog rata. Na falost, izreka ;koja kafe da »prorok ostaje bez easti u svojoj vlastitoj zemlji«, pokazala se ·istinitom i u Freudovom slueaju. Iako je Freud gotovo citav svoj zivot proveo u Beeu, gdje je desetljecima radio na djelima koja su se ,pokazala tako vafnim za eovjecanstvo, odbojnost pre.ma psihoanal1iz.i u Beau je veea nego .igdje drugdje. Cemu mozemo to pripisati? Mozda je to posljedica brojnih politickih ,j privrednih kriza koje je Austrija prozivjela u posljednjem razdoblju svoje povijesti. Medutim, jos nesto mozda igra u tome vafnu ulogu: cinjenica da Austrijanci imaju onu sretnu sposobnost da mnoge stvari pr.imaju s lakocom i da, poput Francuza, uzimaju zivot s njegove vedre ·i ugodne strane. Mozda zbog toga manje pate od svoj.ih kompleksa i .Jakse ih svladavaju. Bi.Jo kako bilo, vec je odavno doslo vrijeme, deset godina nakon Freudove smrti, da se na kucu u Berggasse, ulici gdje je zivio, postavi spomen-ploea. Tufan se osjeeaj javlja u eovjeku kad prode pored nje jer toga nema.4
Sigmund Freud
I z povijesti jedne djeije neuroze * [»COVJEK-VUK«] (1918 [1914])
I. Prethodne napomene
S1ueaj bolesti sto cu ga ovdje izloziti1 - ii opet same> fragmentarno - odlikuje se stanovitim osobitostima koje trafe da ih se istakne i prije samog izlaganja. Tice sem.lada eovjeka koga je u osamnaestoj godini, nakon za'raze gonorejom, skrsila bolest, pa kad se nakon nekoliko godina podvrgao psihoanalitickom postupku bio je posve ·ovisan, i nesposoban za zivot. Desetljece mladosti, sve· do casa oboljenja, prozivio je na priblizno normalan natin te je zavrsio srednje skolovanje bez mnogo smetnji.. Ali je njegovim ranijim godinama vladao snafan neuro-
·*
[(t.
4
Sestog svibnja, 1954. godine, vge od dvije godine nakon sto je Covjek-vuk napisao ova sjecanja, Svjetska organizacija za mentalno zdravlje postavila je spomen-ploeu na vrata. [M. G.]
Prevela s njemackoga Truda Stamac. Ova je povijest bolesti bila napisana odmah nakon dovr8enog lijeeenja, zimi 1914/15, jos pod svjezim dojmom pretumacivanja. Ito su ih C. G. Jung i A. Adler htjeli obaviti na rezultatima psi~Jioanalize. Nadovezuje se dakle na clanak »Prilog povijesti psi,lioanalitickog pokreta«, objavljen u Godi5njaku psihoanalize VI, '1914, te objektivnom procjenom analiticke grade u biti nadopuiajuje osobnu polemiku koja se nalazi u tom clanku. Isprva je· -~ predvidena za iduCi broj Godisnjaka, ali kako se njegovo .izla!enje zbog [prvoga] velikog rata oteglo u nedogled, odlucio· sam je pridometnuti ovoj zbirci [S. K. S. N., sv. 4], koju je Piredio novi nakladnik [Heller umjesto Deutickea]. Mnogo tojP Ito je tu valjalo reci prvi put morao sam upotrijebiti za ln'edavanja sto sam ih drfao 1916/17, predavanja Uvod u psihoanalizu. Tekst prve verzije nije dozivio nikakvih znaeajnih promjena; dodaci se raspoznaju po uglastim zagradama. [Postoje· -Mmo dva takva dodatka, naime na str. 231. i dalje te na 265. i !dalje. Inace su u ovome radu, kao i u Studijskom izdanju, svekolike nakladnikove opaske oznacene uglastim zagradama.] 1
184
18.S.
•
"ticni poremecaj, koji je poeeo tik pred cetvrti rodendan kao histerija straha (strah od zivotinja), pa se pretvorio '11 prisilnu neurozu s religioznim sadrlajem, te je u svojim izdancima potrajao sve do desete godine.2 Samo ce ta djecja neuroza biti predmetom moga pri-0pcenja. Unatoc izravnu pacijentovom poticaju otklonio ·sam pisanje o cijeloj povijesti njegove oboljelosti, lijecenja i ozdravljenja, jer sam uvidio da je ta zadaca tehnicki neizvediva i socijalno nedopustiva. Tako otpada mogucnost pokazivanja veze izmedu njegova djecjeg i 1rnsnijeg, definitivnog oboljenja. 0 ovom potonjem mo,gu reci samo to da je bolesnik zbog njega mnogo vremena proveo po njemackim sanatorijima, a tamo ga se na .nadlefoom mjestu3 klasificiralo kao slueaj »manicno-depresivnog ludila«. Ta je dijagnoza jamacno odgovarala .. slueaju pacijentova oca, komu su zivot, bogat radom i :znalicnoscu, u cestim napadima ometale teske depresije. Na samom sinu tijekom visegodiSlljeg promatranja nisam uspio zapaziti nikakve promjene raspolozenja koja 1>i intenzitetom i uvjetima svoga nastupa prelazila vidljivu psihicku situaoiju. Stvorio sam predodzbu da taj slueaj, poput mnogih drugih sto ih je klinicka psihijatrija -0brazlagala jednolikim i promjenj.ivim dijagnozama, va,{ja shvatiti kao posljedicno stanje spontano prosle ii ne:potpuno zalijecene prisilne neuroze. Moj opis govorit ce dakle o djecjoj neurozi koja nije ·bila podvrgnuta analizi za vrijeme dok je trajala nego -tek petnaest godina nakon isteka. Ta situacija u uspo··redbi s prvom ima koliko svojih prednosti toliko i nedo. stataka. Analiza koja se obavlja na neuroticnom djetetu -vec se unaprijed cini vjerodostojnijom, ali ona ne mofo ;biti i vrlo sadrlajna; djetetu valja posuditi odvise rijeci 1
[U izdanju iz 1924. stoji ado osmec.] [Prema Ernstu Jonesu, mectu psihijatrima koje je konzulti•l"ao pacijent bili su i kapaciteti kao lto je Ziehen u Berlinu i .Kraepelin u Miinchenu.]
i misli,4 a Jpak se i unatoc tomu najdublji slojevi pokazuju neprozirnima za svijest. Analiza djecje oboljelosti putem medija sjecanja odraslih i duhovno sazrelih lisena je tih ogranicenja; ali valja racunati i s iskrivljavanjem i podesavanjem, kojima je za gledanja iz kasnijih vremena podvrgnuta vlastita proslost. Prvi slueaj daje mozda uvjerljivije rezultate, drugi je daleko poueniji. U svakom slueaju smijemo ustvrditi da analize djecjih neuroza mogu zaokupiti osobito visoko teorijsko zanimanje. One zapravo za razumijevanje neuroza odraslih znaee otprilike koliko i djecji snovi za snove odraslih. Ne zato sto bi u njih bilo lakse proniknuti iii sto bi u elementima bile siromasnije; teskoce ilZivljavanja u djetetov dusevni zivot cine ih osobito nepodobnim dijelom lijecnickog posla. Ali zato od kasnijih taloga otpada toliko, da se jasno ocituje bit neuroze. U sadasnjoj je fazi borbe za psihoanalizu otpor prema njezinim rezultatima popri. mio, kao sto je poznato, nov oblik. Nekoc bi se zadovoljavali time da ospore zbiljnost cinjenica ustanovljenih analizom, a izbjegavanje provjere cinilo se najboljom tehnikom. Kao da se taj postupak polako iscrpio; sada se krenulo drugim putem: prihvatiti cinjenice, a zakljucke sto se nadaju iz njih otkloniti pretumacivanjem te se tako opet obraniti od zazornih novina. Studij djecjih neuroza pokazuje svu nedostatnost tih plitkih iii nasilnih pokusaja pretumacivanja. Pokazuje iznimno velik udjel tako rado poricanih libidnih nagonskih sila u stvaranju neuroze te omogucuje da se zapazi odsutnost udaljenih kulturoloskih tefoji, o kojima dijete ne zna nista pa mu zato nista ne mogu ni znaciti. Druga crta koja ovdje prikazanu analizu preporucuje nasoj pozornosti vezana je uz tezinu oboljelosti i trajanje lijecenja. Analize koje bi u kracem vremenu dovele do povoljna ishoda bile bi dragocjene za samosvijest terapeuta i pridonijele bi lijecnickom znacenju psihoana-
1
• [0 vrijednosti djecje analize kao o dokaznom sredstvu Freud
Je raspravljao u povijesti bolesti amaloga Ivicec.)
187
1186
•
.
Pacijent kojim se ovdje bavim nedodirljiv se ukopao iza stava poslusna nesudjelovanja. Slusao je, shvacao, ii. nije dopustao nikakva priblifavanja. Besprijekorna njegova inteLigenoija bila je kao odsjeeena od nagonskih sila sto su upravljale njegovim ponasanjem u ono malo !ivotnih relacija koje su mu jos preostale. Da bi ga se potaklo na samostalno sudjelovanje u radu bio je potreban dug odgoj, a kad bi uslijed tog truda nastupila prva oslobodenja, smjesta bi prekidao rad ne bi Ii spr:ijecio daljnje promjene te se lagodno odrZavao u uspostavljenu stanju. Strah od samostalne egzistenoije bio je toliko velik da je pretegao natl svim teskoeama bolovanja. Postojao je samo jedan jedini put da se prev:lada. Morao sam pricekati da vezanost uz moju osobu postane dovoljno jaka da mu omoguci ravnotefo, a onda sam tim faktorom faigrao drugi. Dopustivsi da me vodi dobar znak pravodobnosti odredio sam da 1ijeeenje mora biti zavrSe.no do odredenog roka, bez obzira na to dokle je do. spjelo. Bio sam odlucio drZati se tog roka; pacijent je konacno povjerovao da misLim ozbiljno. Pod neumoljivim pritiskom toga roka popustio je njegov otpor, rnjegova fiksiranost uz bolest, pa je sad analiza u nerazmjerno kracem vremenu dala gradu koja je omogucila rje5avanje njegovih smetnji i dokidanje njegovih simptoma. Iz tog posljednjeg razdoblja rada, u kojemu je povremeno nestajao otpor te je bolesnik ostavljao dojam lucidnosti, koju je inace bilo moguee postiCi samo hipno2.0m, potjecu i sva projasnjenja koja su mi omogu6la razumijevanje njegove djecje neuroze.6 Tako tijek postupka i1ustrira recenicu koja je u analiti.ckoj rtehnici vee odavno .na cijeni, da naime duljina puta sto ga je analiza prevali:la zajedno s pacijentom i kolicina materijala sto ga na tom putu valja svladati ne dolaze .u obzir suceljene s otporom na koji nailazimo tijekom rada, ii. mogu se odmjeravati samo toliko koliko su
lize; glede zahtjeva znanstvene spoznaje one su ponajvecma beznaeajne. Iz njih se ne nauci niSta novoga. Uspjele su tako brzo saimo zato, jer se vec znalo sve sto je bilo potrebno za njihovo okoneavanje. Novo je moguce doznati samo iz onih analiza koje stvaraju osobite teskoce ii. za svladavanje kojih je potrebno mnogo vremena. Samo je u takvim slueajevima moguce sici u najdublje i najprimitivnije slojeve du5evnog razvitbl te riz njih dzvuci rjesenja za probleme iz kasnijih formacija. Pa se veli da samo analiza koja dopire duboko zaslufoje to ime. Naravno da jedan jedini slueaj ne moze pouciti o svemu sto bi se rado znalo. Ili, tocnije, on bi mogao pauciti o svemu kad bismo bill u stanju sve shvatiti, a ne bismo se imorali zadovoljavati mnogo manjim, zbog neuvjezbanosti vlastita opaZanja. Ovaj slueaj bolesti pun je tolikih plodonosnih teskoca da ii.h viSe nije moguce pozeljeti. Prve godine lijeeenja nisu posljedovale gotovo nikakvim promjenama. Sretan stjecaj okolnosti doveo je do toga da se unatoc svim izvanjskim okolnostima moglo nastaviti terapeutskim pokusajima. Lako mogu zamisliti kako bi se u manje povoljnim okolnostima lijecenje nakon nekog vremena prekinulo. S lijeenikova stajalista mogu reci samo to da se on, zeli Ii sto saznati i post-ici, u takvim slueajevima ima vladati jednako »bezvremeno« kao sto je i samo nesvjesno.5 To na kraju ii. postize uspije Ii se odreci kratkovidna terapeuts!:og fastohleplja. Kolicina strpljenja, prilagodljivosti, uvida d povjerenja koja se traZi od bolesnika i njegove rodbine smije se ocekivati u malo kojem drugom slueaju. Analitiear medutim moze sebi reCi da ee mu rezultati do kojih je u jednom slucaju qosao toliko dugim radom bitno skratiti trajanje iduceg, isto tako teskog oboljenja, te da ce tako, nakon sto joj se podvrgao prvi put, postupno napreduju6i svladati bezvremenost nesvjesnoga.
· ' [Usp. »Nesvjesnac (1915e), V. dio.]
• lUtvr4ivanje krajnjeg roka u analizi bila je tehnicka novlna, koju je Freud uveo ba~ u povodu ovog slufaja.]
~
''"
188
189
..,
....
proporcionalne otporu. Zbiva se isto kao kad kakva neprijateljska vojska treba tjedne i mjesece da bi prosla komad zemlje kojim se inace u mirno doba proputuje brzim vlakom za nekoliko sati, a vlastita ga je vojska nesto ranije prevalila u nekoliko dana. Treca neobicnost analize koju ovdje valja opisati uvelike je otefala odluku o njezinu priopcavanju. Njezini su se rezultati u cjelini dovoljno poklapali s nasim dosadasnjim znanjem, ili su se na nj dobro nadovezivali. Medutim su mnoge pojedinosti i meni samome izgledale toliko neobicne i nevjerojatne da sam se skanJivao traziti od drugih da u njih vjeruju. Od pacijenta sam zahtijevao strogu kritiku njegovih zapamcenja, aLi on u vlastitim iskazima nije vidio nicega nevjerojatnog te je ustrajao u njima. Volio bih da citatelj bar povjeruje kako ja samo izvjescujem o onome sto je preda mnom iziSlo kao neovisan dozivljaj, na koji nisu utjecala moja ocekivanja. Ne preostaje mi drugo no da se prisjetim mudrih rijeci, kako izmedu neba i zemlje ima viSe stvari no sto se nasa skolska pamet usuduje i sanjati.7 Ako bi itko umio jos temeljitije iskljuciti svoja preduvjerenja, takvih bi stvari otkrio jos viSe.8
II. Pregled okoline i povijest bolesti
Povijest moga pacijenta ne mogu ·iznijeti ni historijski ni cisto pragmaticki, a ne mogu dati ni povijest lijecenja
ni povijest bolesti, nego cu biti prisiljen kombinirati oba ta nacina izlaganja. Zna se da jos nije pronaden put kojim bi se uvjerenja stecena analizom nekako smjestila ii u njezino izlaganje. Jamacno tu nimalo ne bi pridonijele ni iscrpljujuce protokolarne snimke zbivanja na satima analize, a njihovo je priredivanje iskljuceno i samom
tehnikom lijecenja. Takve analize dakle ne objavljujemozato da bismo uvjerili one koJi su se dosad drlali odbojno i nepovjerljivo. Ocekujemo da cemo nesto novodonijeti samo onim istrdivacima koji su na temelju vlastitih iskustava s bolesnicima vec stekli stanovita uvjerenja. Pocet cu s opisom djetetova svijeta i iznosenjem povi-· jesti njegova djetinjstva, sto se sve moglo doznati bez: napora, a tijekom pustih godina nije postajalo ni potpunije ni jasnije. Netom vjeneani roditelji, jos u sretnu braku na koji ce bolesti uskoro baciti prve sjene, fenske bolesti majke i prvi napadi oceve zlovolje, sto je posljedovalo njegovom odsutnoseu od kuce. Ocevu je bolest pacijent shvatio naravno mnogo kasnije, bolezljivost majcina bila mu je poznata jos u ranim djecjim godinama. Ona se stoga razmjerno malo bavila djecom. Jednoga dana, a sigurno prije njegova cetvrtog rodendana,9 cuo je kako se, ddeci ga · za ruku, tufi lijeeniku koga je pratila iz kuce, i te je rijeci on upamtio da bi se njima kasnije i sam sluzio. Nije jedino dijete; ispred njega je dvije godine starija sestra, nadarena, i nepromiSljeno zlocesta; u njegovu zivotu pripada joj velika uloga. Otkad pamti, za njega se brinula dadilja, neobrazovana s.tara zena iz puka, prema njemu puna neumorne njeznosti. Bio joj je nadomjestak za vlastita rano preminula sina. Obitelj zivi na seoskom dobru, koje se ljeti mijenja za drugo. Od oba ta imanja nije daleko veliki grad. Kad roditelji prodaju imanje i presele u grad, prestaje jedno razdoblje njegova djetinjstva. Na ovom ili onom dobru dufe se vremena zadrfavaju bliski rodaci, oceva braca, majcine sestre, njihova djeca, djed i baka s majcine strane. Ljeti roditelji na nekoliko tjedana obicavaju otputovati. Jedno mu zamjenicno sjeeanje pokazuje kako s dadiljom motri za kolima sto odvoze oca, majku i sestru, a
7
[Usp. Hamlet, I. cin, V. prizor.] • [Vrlo zamdena kronologija slueaja bit Ii se opaske na str. 289-90.]
190
ee
jasnija pogledaju
'· [Vidi str. 248, napomena. U izdanjima prije 1924. stoji: •mozda u njegovoj sestoj godinic.]
191
nakon toga se mirno vraca >kuci. Morao je tada biti vrlo malen.10 Sljedeceg ljeta ostavili su .kod kuce .i sestru, ,te su unajmili englesku guver:nantu, koju je zapao vrhovni nadzor nad djecom. U kasnijim godinama mnogo su mu pripoviijedali o dje.tinjstvu.11 Mnogo je toga znao .i sam, samo naravno nepovezano bilo vremenski bilo sadriajno. Jedno nas od tih kazivanja, koje su zbog kasnije njegove bolesti pred njim ponavljali bezbroj puta, upoznaje s problemom, rjesavanjem kojega eemo se bavitii .i mi. Isprva da je bio vrlo blago, poslusno i gotovo mirno dijete, pa su znali govoriti kako je on zapravo trebao biti djevojcica a starija sestra -djeeak. Medutim, jednom kad su se roditelji vratiLi s ljet_nog putovanja zatek1i su ga izmijenjena. Bio je nezadovolja:n, razdraZljiv, fostok, sve ga je vrijedalo, pa bi bjesnio i vikao kao divlji, tako da su roditelji, jer je to stanje potrajalo, dzrazili bojazan da ga kasnije nece biti moguce poslatli u skolu. Hilo je to ono ljetio kad je tu hila guver:nanta Engleskinja, koja se pokazala kao luda, nepodnoslj.iva osoba, odana uz to jos i pioo. Majka je zato bila skfona djecakove karakter:ne promjene dovoditi u svezu s utjecajem te Engleskinje, i pretpostavljala je da ga je svoJim postupanjem razdrazila bas ona. Ostrooka baka, koja se to ljeto zatekla s djecom, zastupala je miSljenje da su djeeakovu razdrrlljivost izazvali sukobi izmedu Engleskinje i dadilje. Engleskinja je dadilju nepre.stano zvala vjesticom, i tjerala je iz sobe; djeeak je otvoreno stao na stranu svoje drage Nanje, a prema guverDvije i pol godine. Kasnije je bilo moguce sa sigurno~cu utvrditi gotovo sva vremena. 11 Priopcenja te vrsti u pravilu se mogu rabiti kao gradivo neogranicene vjerodostojnosti. Pa se tu otprve nadaje da se rupe ·u pacijentovu sjeeanju bez muke ispunjaju raspitivanjem u odraslih clanova obitelji, samo ~to ja ne mogu dovoljno odlucno -Odvratiti od te tehnike. Sve ~to rodbina pripovijeda mimo pitaillja i poticaja valja podvrgnuti najstrofoj kritickoj sumnji koja stoji na raspolaganju. Covjek redovito pofali ~to je postao ovi·san o tim izvjdtajima, na~kodio vlastitu povjerenju u analizu te nad nju postavio neku drugu instancu. Sve ~to uopee moie ·ostati u pamcenju izlazi tijekom analize na vidjelo. 1 •
192
nanti pokazivao je mrlnju. Kako god bilo, Engleskinju su roditelji ubrzo nakon povratka otpravili, ali se u djeeakovu netrpeljivom nacinu niSta nije promijenilo. U pacijenta se zadrfalo sjecanje na te zle
193
cirkus. Drugi put mu je opet bilo drago tuci konja. Jesu Ii ta dva suprotna nacina ponasanja prema zivotinjama doista hila na snazi istodobno Hi su se mozda smjenjivala, a onda kojim redom ii kada, to je nemoguce zakljuciti na temelju njegova sjecanja. Nije mogao reci ni da li je to lose doba zamijenila neka faza bolesti ili se nastavljalo citavo vrijeme njezina trajanja. U svakom slufaju, nasu je pretpostavku da je u djecjoj dobi prosao kroz vrlo jasno izrazeno oboljenje od prisilne neuroze potvrdio sljedecim priopcenjem. Ispripovjedio je kako je dugo vremena bio vrlo pobofan. Prije no sto bi zaspao dugo je morao moliti i beskrajno se mnogo puta prekriziti. Navecer bi, zajedno sa stolicom na koju bi se penjao, obilazio sve slike svetaca sto su visjele po sobi, i svakog posebno pobofoo poljubio. U taj pobozni ceremonijal pristaje vrlo lose - iii mozda pristaje bas dobro - sjecanje na bogohulne misli koje bi mu padale na pamet kao davolje nadahnuce. Morao je misliti: Bog-sv,inja iii Bog-drek. Jednom ga je na putu u neke njemacke toplice, kad bi god na cesti spazio tri loptice konjskog izmeta iii bilo koji drugi famet, mucila prisila da misli na Presveto Trojstvo. Obavljao je tada jedan jos neobicniji obred, i to kad bi ugledao !Jude koje bi safaljevao, prosjake, bogalje, starce. Sumno bi morao izdahnuti da ne bi bio kao i oni, a u nekim drugim uvjetima pak snafoo zadrfati dah. Bliska mi je naravno pretpostavka da su ti jasni simptomi pri~ilne neuroze spadali u malo kasnije vrijeme i razvojni stupanj no sto su spadali znakovi straha i okrutna postupanja sa zivotinjama. Zrelije pacijentove godine odredivao je vrlo nepovoljan odnos prema ocu, koji tada, nakon ponovljenih napada depresije, nije mogao sakriti bolesne strane svoga znacaja. Tijekom prvih djecjih godina taj je odnos bio vrlo njefan, kako je to sacuvalo sinovsko pamcenje. Otac ga je vrlo volio, i rado se igrao s njime. Od malena je bio ponosan na oca, govorio je samo da bi volio biti takav gospodin kao sto je on. Nanja mu je bila rekla da je sestra mamino dijete a on ocevo, i time je bio vrlo zado194
voljan. Na kraju djetinjstva doslo je izmedu njega .i ·oca do otudenosti. Otac je sestri nedvojbeno davao prven~ stvo, pa je on time bio vrlo uvrijeden. Kasnije je prevladavao strah od oca. Oko osme godine nestalo je svih tih pojava sto ih je pacijent svrstavao u zivotnu doh zapocetu zloeom. Nisu nestale u jedan mah, nego su se nekoliko puta navracale i konacno nestale pod utjecajem, misli bolesnik, ucitelja i odgajatelja, koji su zamijenili odgojiteljice. To je eto u ti: najkracim crtama zagonetka, rjesenje koje bijase zadano analizi: Odakle
III. Zavodenje i njegove neposredne posljedice Prva se slutnja odnosila razumljivo na englesku guvernantu, za cije je nazoenosti u djecaka nastupila promjena. Sacuvala su se dva zamjenicna sjeeanja, sama po sebi · nerazumljiva, a odnosila su se na nju. Jednom je, iduci , sprijeda, rekla onima za sobom: »Pazite na moj repic!« l'i·prugi put, za neke vofoje, na veliko zadovoljstvo brace \odletio joj je sesir. To je upucivalo na kompleks kastra, cije i dopustalo konstrukciju da je kakva njezina prijet; nja djeeaku uvelike pridonijela njegovu nenormalnom ·::' Yiladanju. PriopCiti takve konstrukcije eovjeku koga se analizira nije nimalo opasno, ako su krive nikada ne sko. de analizi, a ne izrice ih se ako nema izgleda da se uz njihovu pomoc priblizi zbilji. Kao neposredno djelovanje te postavke javili su se sni, kojih tumacenje nije posve uspjelo, a cinilo se da neprestance oblijecu oko istog sa195
1,1
drlaja. Koliko ih se moglo pojmiti, posrijedi je bilo djecakovo agresivno ponasanje prema sestri iii guvernanti, pa odatle i energicni ukori i Wnjavanja. Kao da je ..• poslije kupanja ... razgolitio sestru ... htio joj istrgnuti ... haljinu ... iii veo, i slicno. Medutim se tumacenjem nije moglo doei do sigurna saddaja, pa kad se stekao dojam da se u tim snovima na uvijek razlicit nacin preraduje 1isto gradivo, razumijevanje tih tobo:Znjih reminis· c.encija bilo je osigurano. Moglo je biti rijeci samo o mastarijama sto ih je snivac jednom, vjerojatno u pubertetu, stvoriio o svom djetinjstvu, a sad su se opet javile u tako tesko raspoznatljivu obliku. tNjihov mi se smisao otkrio u hipu, •kad se pacijent odjednom sjetio cinjenice da ga je sestra, »dok je jos bio vrlo malen, na prvom dobru«, navodila na spolna na· silja. Najprije se javilo sjecanje da je na zahodu, kojim su se djeca cesto zajednicki sluiila, postavila zahtjev: idemo jedno drugomu p,okazati guzu, i rijec popratila djelom. Kasnije se u tom zavodenju uspostavilo i ono va.Znije, sa sv.im pojedinostima vremena i mjesta. Bilo je to u proljece, u vrijeme kad je otac bio odsutan; djeca su se igrala na podu jedne prostorije, dok je u susjed· noj majka nesto radila. Sestra ga je zgrabila za ud, igra· la se njime te pritom kao objasnjenje govorila o Nanji neke nepojmljive stvari. Isto to radi Nanja sa svim muskarcima, npr. s vrtlarom, stavlja ga na glavu i onda ga hvata za genitalije. Tako su mastarije sto smo ih prije odgonetavali zadobile smisao. One su trebale izbrisati sjeeanje na dogadaj koji se kasnijoj pacijentovoj muskoj samosvijesti cinio zazornim, a taj su cilj postigle tako sto su zeljenu suprot· nost postavile na mjesto historijske istine. Prema tim mastarijama on prema sestri nije igrao pasivnu ulogu, dapace, agresivan je bio on, sestru je htio vidjeti golu, ukorili su ga i kaznili, pa je zapao u bijes o kojemu je kucna predaja toliko pripovijedala. U tu je izmisljotinu zgodno bilo uplesti i guvernantu, kojoj su vec i majka i baka pripisivale glavnu krivicu za nastupe njegova bi· 196
. (:-
t
1
!~.
.. ·· ·
jesa. Te su mastarije dakle toeno odgovarale oblikova.nju priea kojima je kasnije velika i ponosna nacija poku5avala sakriti maloeu i hudu sre6u svojih pocetaka.14 U zavodenju ii njegovim posljedicama guvernanta je zapravo mogla imati vrlo malo udjela. Prizori sa sestrom zbili su se u proljece one iste godine kad je Engleskinja ljeti nastupila kao nadomjestak za odsutne roditelje. Djetakovo je neprijateljstvo prema guvernanti nastalo moida na neki drugi naCin. Grdeci dadilju i potvorujuCi je da je vjestica posla je po njemu sestrinim stopama; ona je naime prva prieala one nevjerojatne stvari o dadilji te mu tako omogucila da na njoj iskali odbojnost koja se inace usljed zavodenja razvila prema sestri. Zavodenje medutim sa sestrine strane nije bilo nikakva mastarija. Njegovu vjerodostojnost povecava jos jedna nezaboravljena izjava iz kasnijih, zrelijih godina. Bra· ~c, stariji od njega viSe no jedno desetljece, jednom mu . je o sestri u nekom razgovoru rekao da se vrlo dobro sjeea kakvo je drsko d. puteno stvorenje bila. Kao dijete od cetiri iii pet godina sjela bi mu u krilo d. otkapcala ~aee da ga uhvati za ud. Prekinuo bih sad povijest djetinjstva mog pacijenta ii tekao nesto o sestri, njezinu razvoju, daljnjoj sudbini i utjecaju na njega. Od njega je bila starija dvije godine, i uvijek naprednija. Kao dijete djeeack!i nesputana, blistavo se razvila intelektualno, odlikovala se ostrim realistiooim umom, tijekom studija pokazivala viSe sklonosti za prirodne znanostii, ali je pisala i pjesme, koje je otac visoko cijenio. Mnogobrojnim njezinim prvim proscima bila je duhovno nadmocna i cesto bi ih ismijavala. Koju -godinu medutim dza dvadesete znala je pocesto biti potistena, tilZila se da nije dovoljno lijepa, d. uklanjala se svakom druZenju. Poslana na put u pratnj.i prijateljice, postarije jedne dame, pripovijedala je nakon povratka posve nevjerojatne stvari, kako ju je pratilica zlostav.. [Op!iimiju raspravu o toj toeki vidi u Freudovoj studiji o Leonardu da Vinciju (1910a; potetak. II. poglavlja).]
197
f
ljala,. ali je uz toboznju muciteljicu ocito ostala i nadalje vezana. Malo zatim, za drugog putovanja, otrovala se i umrla daleko od kuee. Vjerojatno joj je uzbudenost odgovarala poeetku dementiae praecox. Bila je jedan, nikako jedini, svjedok znatne neuropatske nasljednosti u obitelji. Jedan stric, ocev brat, umro je nakon dugogodisnjeg cudackog zivota pod znakom koji dopusta zakljueak o teskoj prisilnoj neurozi; znatan je broj daljnjih rodaka dmao lakse neuroticne smetnje. Nasem je pacijentu - zanemarimo sad zavodenje sestra u djetinjstvu bila neugodan suparnik oko roditeljskog uvafavanja, i njezinu je bezobzirno pokazivanu nadmoc on osjeeao kao velik pritisak. Osobito joj je zavidio na respektu sto ga je otac pokazivao prema njezinim duhovnim sposobnostima i intelektualnim postignucima, dok se on, nakon prisilne neuroze intelektualno zaprijecen, morao zadovoljavati slabijom ocjenom. Nakon cetrnaeste godine odnos izmedu brata i sestre poceo se poboljsavati; sliena duhovna ustrojstva i zajednicka oporba prema roditeljima zblizila ih je toliko, da su se ophod:i1i kao najbolji drugovi. U burnoj seksualnoj uzburkanosti njegova puberteta usudio se u nje potraziti intimno tjelesno priblifavanje. Kad ga je ona odbila, koliko odlueno toliko i spretno, smjesta se obratio jednoj maloj seljancici koja je sluzila u kuci a zvala se isto kao i sestra. Time je u svom heteroseksualnom izboru objekta ucinio odluean korak, jer su sve djevojke u koje se kasnije zaljublj.ivao, cesto uz •izrazite znakove prisile, spadale takoder u poslugu, a naobrazba im je i inteligencija morala daleko zaostajati za njegovom. Ako su svi ti objekti ljubavi hili nadomjesci za zabranjenu mu sestru, nije moguce poreCi da je u
198
it
pored ostaloga i seksualno ponasanje ljudi. Ne poricuci vrijednost motivima mo6i i prvenstva, nikada nisam bio uvjeren da oni mogu igrati dominantnu i iskljucivu ulogu, koja im se pripisuje. Da nisam analizu svog pacijenta proveo do kraja, promatranje slucaja morao bih uzeti kao povod za korekturu svoje predrasude u Adlerovu smislu. Medutim kraj analize neocekivano je iznio novo gradivo, iz kojeg je opet proiziSlo da su ti motivi moci (u nasem slucaju tendencija prema ponifavanju) odrediva1i izbor objekta samo u smislu doprinosa i racionalizacije, dok mi je prava, dublja determinacija dopustala da ostanem uz svoja ranija uvjerenja. 16 , Kad je stigla vijest o sestrinoj smrti, prieao je pacijent, nije osjetio ni trunka boli. Prisiljavao se na znakove falosti, i mogao se posve hladno veseliti sto je ostao iskljuc.ivi nasljednik •imutka. Kad se to zbilo on je vec viSe godina bolovao od recentne bolesti. Priznajem medutim da me je to priopcenje dosta dugo cinilo nesigurnim u dijagnostickoj procjeni slueaja. Lako se moglo pretpostaviti da je bol s gubitka najmilijeg clana obitelji bila zaprijeeena u izrazu zbog jos zive ljubomore i primjese sad vec nesvjesne incestuozne zaljubljenosti u nju, ali se nisam mogao odreci kakva nadomjestka za izostao izljev boli. Napokon sam ga na5ao u jednoj drugoj, njemu nerazumljivoj provali osjecaja. Nekoliko mjeseci nakon sestrine smrti sam je otputovao u kraj gdje je umrla te ondje potrazio grob velikog pjesnika koji mu je u to doba bio ideal, i na tom je grobu lio gorke suze. Reakcija je i njemu bila cudna, jer je znao da je od smrti ltovanoga pjesnika proslo v•iSe od dva ljudska vijeka. · Shvatio je tek kad se sjetio da je pjesme pokojne sestre otac rado usporedivao s pjesmama velikoga pjesnika. Drugu potvrdu o ispravnu poimanju tog stovanja, priv.idno namijenjena pjesniku, dala mi je pogreska u njegovoj prici, koju bih na ovom mjestu htio ·istaknuti. ViSe 16
Vidi u nastavku, str. 263-264. [Opsimija se rasprava Adlero-
vih glediSta nalazi u III. dijelu Freudova spisa »Prilog povijesti psihoanalitickog pokreta« (1914d).]
199
bi puta rekao da se sestra ustrijelila, pa bi se morao ispraviti da je popila otrov. Ali je pjesnik pao ustrijeljen u dvoboju revolverima.'7 Vracam se sad opet bratovoj povijesti, i odavde cu je jedno vrijeme izlagati pragmaticki. Kad je sestra zapocela svoju akcijiu zavodenja, djeeaku su, utvrdio sam, bile tri godine i cetvrt. 18 Dogodilo se to u proljece iste one godine kad su ga roditelji, nakon povratka, s jeseni, zatekli posve izmijenjena. Prirodnim nam se cini da tu izmijenjenost povezemo uz ono sto se u meduvremenu zbilo s budenjem njegove spolne djelatnosti. Kako je djeeak reagirao na zavodenje starije sestre? Odgovor glasi: otklonio je, all se otklon ticao osobe, ne stvari. Kao seksualni objekt sestra mu nije bila ugodna vjerojatno zato jer mu je odnos prema njoj, stalnim natjecanjima oko roditeljske ljubavi, vec bio odreden u neprijateljskom smislu. Izmakao joj je, a njezino je snubljenje uskoro prestalo. No on je umjesto nje pokusao zadobiti jednu drugu, draiu osobu, pa kako se bas sestrina izjava po~ivala na Nanjin uzor, svoj je izbor usmjerio prema njoj. On se dakle pred Nanjom stao igrati svojim udom, sto, kao u tolikim drugim slucajima kad djeca ne skrivaju onaniju, valja shvatiti kao pokusaj zavodenja. Nanja ga je razocarala, napravila ozbiljno Hee, te mu objasnila da to nije dobro. Da djeca koja to rade dobiju na tom mjestu »ranu«. Ucinak te izjave, ravan prijetnji, moguce je pratiti u ll"azlicitim smjerovima. Vezanost uz Nanju time je olabavila. Mogao se na nju naljutiti; kasnije, kad su poceli napadi bijesa, pokazalo se da je na nju doista i ogorcen. Za njega je medutim bilo karakteristicno da je svaku libido poziciju koju je trebao napustiti ponajprije tvrdoglavo branio od svega novoga. Kad se na popristu pojavila guvernanta te stala grditi Nanju, tjerati je fa sobe, hotimice uniStavati njezin autoritet, on je stao pretjeri-
vati u ljubavi prema ugrorenici te se vladao odbojno i prkosno prema goropadnoj guvernanti. Ali je ipak u is-· , toj mjeri potajice iskao drugi seksualni objekt. Zavodenje mu je dalo pasivan spolni cilj, da muse dotieu geni·· talije; cut cemo od koga je to htio postici j koji SU ga. puti naveli na taj izbor. Posve se slagalo s nasim ocekivanjima sto smo culi da je zajedno s njegovim prvim genitalnim uzbudenjima potelo i njegovo seksualno istraiivanje, te da je uskoro do' bo i do problema kastracije. U to je doba mogao promatrati dvije djevojoice pri uriniranju, sestru i njezinu prijateljicu. Ostroumlje mu je na prvi pogled moglo razjas-· niti stanje stvari, samo sto se on ponio onako kako nam je poznato da se ponasaju i druga muska djeca. Otkloni<> je ideju da sad vidi potvrdu »rane« kojom je prijetila Nanja te je sebi objasnio da je to »prednja guza« u dje-· vojcica. Tom odlukom nije bila otklonjena tema kastra.eije; iz svega sto je cuo razabrao je nove upute za to. Jednom kad su djeci dijelili sarena lizala objasnila je guvernanta, koja je bila sklona jezivim dosjetkama, da su to komadi izrezane zmije. Smjesta se prisjetio kakoje otac jednom na setnji sreo zmiju te je stapom rastrgao na komade. Cuo je kako citaju prieu (o Liscu Reinekeu) gdje je vuk zimi htio loviti ribe pa je kao mamacupotrijebio svoj rep, a rep mu je u ledu pukao. Znao je razna imena kojima, vec prema intaktnosti njihova spola, zovu konje. Bavio se dakle mislima o kastraciji, ali u nju jos nije vjerovao i nije se bojao. Drugi spolni problemi nadali su mu se iz bajki koje je u to doba znao. U aCrvenkapici« i u •Sedam kozlica« djeca se vade vuku iz trbuha. Je li onda vuk bio zensko, ili i muski mogu u tijelu imati djecu? To jos u to doba nije bilo jasno. Uostalom, u vrijeme tih istrazivanja jos se nije bojao vuka. Jedna ce nam pacijentova izjava prokrciti put razumijevanju promjene znaeaja sto se zbila u odsutnosti roditelja kao udaljeni nastavak zavodenja. Rekao je kako se poslije Nanjina odbijanja i prijetnje uskoro okanio ona· nije. Dakle tek zapoceti spolni zivot pod vodstvom ge-
17
(Prema priznanju samoga Covjeka·vuka: Ljermontov.] [U izdanjima prije 1924. na tom mjestu stoji: »Tri i retvrt do tri i pol godinec.] II
200
.) L
201
,)'
I
.
nitalne zone podlegao je izvanjskoj zapreci, i pod njezinim je utjecajem bio bacen na raniju fazu predgenitalne organizacije. Zbog potiskivane onanije spolni je ~ivot djeeakov poprimio sadisticko-an:-:lni znaeaj. Postao je raz.drazljiv, mucio je, i na taj se nacin izdovoljavao na zivotinjama i ljudima. Glavni mu je objekt bila voljena Nanja, koju je znao muciti do suza. Tako joj se osveCivao za dozivljeno odbijanje, a istodobno je zadovoljavao svoje spolne prohtjeve na nacin kojti je odgovarao regresivnoj fazi. Poceo se okrutno vladati prema malim zivotinjama, loviti muhe te im trgati krila, gaziti kukce; u rnasti je volio tuci i velike zivotinje, konje. Bilo je to .dakle posve aktivno, sadisticko djelovanje; o analnim poticajima ill to doba bit ce govora kasnije, u drugom kontekstu. Vrlo je znaeajno da SU .prema paoijentovu sjecanju istodobno .iskrsavale mastarije posve druge vrsti, kojih je sadrfaj bio kako se kainjavaju i tuku djeeaci, osobito po penisu; a umjesto koga su ti anonimni objekti sluzili kao ispastala, lako je odgonetnuti jz drugih mastarija, koje su se ocrtavale u slici prestolonasljednika, koga zatvorena u tijesnoj sobi tuku. Prestolonasljednik je ocito bio on sam; sadizam se dakle u masti okrenuo protiv vlastite osobe te se prometnuo u mazohizam. Detalj da sam spolni ud prima kaznu dopusta zakljueak da je u toj preobrazbi vec sudjelovao osjecaj krivice koji se odnosio na onaniju. 19 · Analiza je otklonila svaku dvojbu o tome da su te pas.ivne teinje nastupile istodobno iii vrlo brzo nakon teznje aktivno-sadisticke.20 To se slaie i s neobicno izrazi:tom, intenzivnom i ustrajnom bolesnikovom ambivalent.noscu21 koja se ovdje po prvi .put izrafava istodobnim ,. [0 temi mastanja o batinama vidi Freud, 1919e.] 2 ° Kao pasivne teznje razumijevam one s pasivnim spolnim .ciljem, i pri tom mi pred oCima nije nikako preobrazba nagona vec samo promjena cilja. 21 [Ova je poraba naziva »ambivalentnost« neuobifajena. Freud .ga opcenito rabi u smislu kolebanja osjeeaja izmedu ljubavi i mtlnje.]
202
oblikovanjem suprotnih parcijalnih parova nagona. Takvo je ponasanje za njega •i nadalje bilo jednako karakteristicno, bas kao i dodatna crta, da zapravo nijedna od ikada stvorenih libido pozicija nije bila posve ukinuta nekom kasnijom. Ostala je naprotiv pored svih drugih, i dopustala mu neprestano kolebanje, sto se pokazalo nespojivim sa stjecanjem cvrsta znaeaja. Mazohisticke djeeakove tefoje vode jos do jedne tocke, koju dosad nisam spominjao, buduci da ju je sa sigurnoscu moguce utvrditi tek analizom sljedece faze njegova razvoja. Spomenuo sam da je nakon Nanjina odbijanja odvoj.io od nje svoja libidna ocekivanja te kao spolnii objekt uzeo u obzir jednu drugu osobu. Ta je osoba bila u to doba odsutni otac. Na takav ga je izbor navelo poklapanje nekolikih momenata, pa .i onih slueajnih, npr. sjecanje na komadanje zmije; time je medutim prije svega obavio i svoj prvi i najizvomiji izbor objekta, koji se u skladu s narcizmom djeteta obavljao putem identifikacije.22 Culi smo vec da mu je otac bio uzor kojemu se divio, pa kad bi ga pitali sto ce biti, odgovarao bi: Gospodin, kao i tata. Taj objekt identifikacije u njegovim aktivnim teinjama postao je sad spolni objekt pasivnih tefoja u sadisticko-analnoj fazi. Doima se kao da ga je sestrino zavodenje potisnulo u pasivnu ulogu i dalo mu pasivan spolni cilj. Pod djelatnim utjecajem tog dozivljaja opisao je put od sestre preko Nanje do oca, od pasivnog stava prema Zeni do pasivnog prema muskarcu, a pritom je ipak nasao prikljueak na raniju, spontanu razvojnu fazu. Otac je sad opet bio njegov objekt, ~ identifikaciju je, u skladu s viSim razvojnim stupnjem, zamijenio izbor objekta, promjena aktivnog stava u pasjvni bio je uspjeh i znak zavodenja, koje se u meduvremenu slucilo. Aktivan stav prema nadmocnom ocu u sadistickoj fazi ne bi naravno bio tako lako izvediv. Kad se otac u kasno ljeto iii ujesen vratio, njegove provale 22 [Opsimiju raspravu o temi identifikacije moguce je naci u Psihologiji mase (1921c), VIL poglavlje.]
203
bijesa ii divljanja nasle su novu primjenu. Prema Nanji su poslufile u aktivno-sadisticke svrhe; prema ocu slijedile su mazohisticke namjere. Iskazivanjem zloce htio je od oca ishoditi kaznu i batine pa tako u njega postiCi zeljeno mazohisticko spolno zadovoljenje. Napadi vristanja dakle bili su upravo pokufaji zavodenja. U skladu s mazohistickom motivacijom pri takvu bi ka!njavanju zadovoljfo svoj osjecaj krivnje. Ostalo mu je u sjecanju kako za takva jednog zlocestog prizora pojaeava viku Cim mu se otac priblizi. No otac ga ne tuce vec ga pokusava umiriti tako sto se pred njim lopta jastuciCima s kreveta. Ne znam koliko je puta roditeljima j odgojitelj.ima neobjasnJiva zlocestoca djeteta bila povodom da se prisjete te tipicne veze. Dijete koje se tako neukrotivo ponasa nesto priznaje, te zeli provocirati kaznu. u kazni trazi istodobno umirenje svog osjecaja krivice i zadovoljenje mazohisticke spolne teznje.23 Daljnje objasnjenje nasega slueaja bolesti zahvaljujemo sad sjecanju, a pojavilo se s velikom odredenoscu, sjeeanju po kojemu su se svi simptomi straha pridru!ili znakovima promjene karaktera tek nakon stanovita dogadaja. Prije se nije bojao, a neposredno nakon dogadaja strah se izrafavao u mucnu obliku. Vrijeme te promjene moguce je navesti sa sigurnoscu: bilo je to bas pred njegov cetvrti rodendan. Vrijeme djetinjstva, kojim se ze1imo baviti, dijeli se zahvaljujuci toj uporisnoj tocki na dvije faze: na prvu fazu zloce i perverznosti, tj. od zavodenja s tri godine i cetvrt do cetvrtog rodendana, ii na drugu, du!u fazu, koja se javila nakon toga, a u kojoj vladaju znakow neuroze. No dogadaj koji nam omogucuje takvu razdiobu nije bio nikakva izvanjska trauma, nego san iz kojega se probudio u strahu. i
IV. San i praprizor-4 Ovaj sam san, zato jer sadrli gradivo iz bajki, vec objavio na drugom mjestu25 pa bih samo ponovio sto je ondje bilo receno: .sanjao sam da je noc i da lezim u krevetu (krevet mi je podnozjem bio okrenut prema prozoru, pod prozorom se nalazio red starih orahovih stabala. Znam, dok sam to sanjao bila je zima, i noc). Odjednom se prozor otvorio sam od sebe, i ja u velikom strahu ugledam kako na velikom orahu ispred prozora sjedi nekoliko bijelih vukova. Bilo ih je sest ili sedam. Vuci su bili posve bijeli, i izgle· dali su prije kao lisice iii ovcari, jer su imali repove velike kao U lisica a usi SU im bile naculjene kao U pasa dok na nesto paze. U velikom strahu, vjerojatno od toga da ce me vuci pojesti, stao sam vikati, i probudio sam se. Moja je dadilja pojurila prema krevetu da vidi sto se to isa mnom dogada. Dosta je vremena proslo dok sam povjerovao da je to samo san, toliko mi se uvjerljivom i prirodnom cinila slika kako se otvara prozor a vuci sjede • 111a stablu. Konacno sam se umorio, osjetio da iSam osloboden opasnosti i opet zaspao.
·"
·{
[Usp. Freudov prikaz »Prekrsitelj iz svijesti o krivnjic, koji je zapravo treCi odsjeeak rada »Nekoliko karakternih tipova iz psihoanalitickog radac (1916d).] u
204
111
[Vidi str. 214, opaska 37.] • •Gradivo iz bajki u snimac (1913d).
205
Jedina akcija u snu bila je otvaranje prozora, jer 'su vuci sjedili posve mirno, bez ikakvih kretnji, slijeva ii zdesna na granama stabla, i motrili u me. Cinilo se kao da su svu pozornost usredotocili na mene. - Mislim da je to bio moj prvi zastrasni san. Bilo mi je tada tri, cetiri, najNiSe pet godina. Otada pa sve do jedanaeste ili dvanaeste bojao sam se da cu u snu vidjeti nesto strasno.« A ima i jedan crtez stabla s vukovima koji potvrduje njegov san [str. 205]. Analiza tog ·sna iznosi na vidjelo sljedece gradivo: Taj je san on uvijek dovodio u vezu s prisjecanjem da je ill tim godinama djetinjstva osjeeao strahovit strah pred slikom vuka u jednoj knjizi bajki. Starija sestra, njemu vrlo nadmocna, znala bi ga zadirkivati tako da bi mu uz kakvu ispriku pokazala bas tu sliku, na sto bi on pre:Stravljen stao vikati. Na toj je slici vuk stajao uspravljen, 11.1 iskoraku jednom nogom, ispruzenih fapa i podignutih usiju. Misli da je ta slika bila ilustracija u »Crvenkapici«. Zasto su vuci bijeli? Podsjeealo ga je to na ovce, koje su Ill velikim stadima drfali nedaleko dobra. Otac bi ga koji· put poveo u pohode stadima, i svaki bi put bio vrlo ponosan i blazen. Kasnije - prema prikupljenim obavijestiana moglo je to lako biti nesto prije sna - medu ovcama je izbila zaraza. Otac je pozvao jednog Pasteurovog ucenika koji je zivotinje cijepio, ali su one nakon cijepljenja ugibale u jos vecem broju nego ranije. A 1kako su vuci dospjeli na stablo? Tu mu je pala na pa· met prifa sto ju je bio euo od djeda. Ne moze se sjetiti da li prije ili poslije sna, ali sadrfaj odlucno govori za ono prvo. Prica glasi: Neki krojac sjedio u sobi za poslom, kadli se otvori prozor ,i u sobu uskoci vuk. Krojac ga udari metrom - ne, ispravi se on, zgrabi ga za rep pa anu ga iScupa, a v::'.~ prestrasen pobjegne. Malo zatim krojac pode u sumu te odjednom spazi kako mu se priblifoje eopor vukova, pred kojima on pobjegne na stablo. Isprva su vuci bili bespomocni, ali onaj osakaceni, koji je bio medu njima te se folio osvetiti krojacu, predlozi neka se jedan popne na drugoga sve dok najviSi ne dohvati krojafa. On pak - snafan starkelja - Zeli biti osnovicom piramide. Vuci ucine tako, medutim je krojac prepoznao kafojenog posjetitelja te odjednom, kao i onda, povice: »Zgrabite sivoga za rep!« Bezrepi se vuk prestrasi tog podsjecanja, pobjegne, a svi se ostali sloze na tlo. U toj je prici stablo na kojemu u snu sjede vuci. A nedvojbeno se nadovezuje i na kompleks kastracije. Staront
206
Je vuku krojac otkiinuo irep. Lisicji irepovi vukava u sna jamacno su kompenzacija bezreposti. Zasto sest ili sedam vukova? Cinilo se da na to pitanje nema odgovora sve dok nisam nabacio sumnju da bi se zastrasna slika mogla odnositi na »Crvenkapicu«. Ta bajka daje povoda dvjema ilustracijama, susretu Crvenkapice ii vuka u Silmi te prizoru u kojemu vuk s bakinom kapicom lezi u postelji. Iza sjecanja na tu sliku morala bi se dakle skrivati neka druga bajka. Na sto se on ubrzo dosjetio da bi to mogla biti prifa »Vuk i sedam kozliea«. Tu ii.mamo broj sedam, ali i sest, jer je vuk pojeo Samo sest kozlica, sedmi se sakrio u ormaric zidne ure. U toj se prici nalazi i bijela boja, jer je vuk u pekara dao obijeJ.iti fape, posto su ga prigodom prvog posjeta kozliCi bili prepoznali po crnim sapama. Obje bajke uostalom imaju mnogo toga zajednickog. Obje sadde prozdiranje, .rezanje trbuha, izvlacenje pozderanih osoba, njihovo nadomjestanje teskim kamenjem, i u obje zli vuk napokon pogiba. U bajci o kozlicima pojavljuje se jos i stablo. Vuk nakon objeda lijeie pod stablo d hrce. Tim cu se snom zbog jedne posebne okolnosti morati Jos. · tbaviti na drugom mjestu .i tamo ga ,tumaciti ii ocjenjivati podrobnije. To je prvi zapamceni zastrafoi san iz djetinjiStva kojemu je sadrfaj, povezan S drugim snima sto SU ubrzo uslijedili te sa stanovitim zgodama iz sanjaceve djecje dobi, pobudio posebno zanimanje. Ovdje se ogra:nieujemo na odnos tog sna prema dvjema bajkama koje 1imaju mnogo toga zajednickog, prema »Crvenkapici« 1i prema »Vuku i sedam kozlica«. U djecjeg se sanjafa dojam itih bajki izrazio pravom fobijom od zivotinja, koja se od drugih slicnih slufajeva razlikovala samo po tome sto zivotinja od koje se strasio nije bila objekt lako dostupan opafaju (kao sto je to na primjer konj m pas), vec mu je bila znana samo iz prifa i slikovnica. Kako se objasnjuju te fobije od zivotinja, a koje im znacenje pripada, to cu raspraviti drugom prigodom. Zasad' spominjem samo da se to objasnjenje vrlo lako usaglasuje s osnovnim znafajem sto ga je snivaceva neuroza pokazala u kasnijoj zivotnoj dobi. Najjaci motiv njegova oboljenja bio je strah od oca, a dvoznafan stav prema svakom nadomjestku oca upravljao je njegovim zivotom i ponasanjem tijekom lijecenja. Ako je vuk u mog pacijenta bio samo prvi nadomjestak iZa oca, pita se ima li bajka o vuku koji prozdire kozlice
207
f 1nosti koji nadzivljuje san. Cini se da san upueuje na ne\. iku zgodu kojoj je realnost upravo naglasena suprotnoscu
i bajka o Crvenkapioi za tajni sadriaj nesto drugo no taj dnfantilni strah od oca.26 Otac mog pacijenta imao je uositalom obieaj »njetno kuditi•, obicaj koji imaju toliki ljudi u ophodenju s djecom, a saljiva prijetnja »pojest cu tee u prvim je godinama Z.ivota, dok se jos kasnije strogi <>tac znao igrati i maziti sa sincicem, bila izrecena vjerojatno viSe no jedanput. Jedna mi je moja pacijentica pricala da I'jezino dvoje djece nikako nije moglo zavoljeti djeda, jer iih je on u svojoj nje:Znoj igr.i obieavao plasiti da ce im rasporiti trbuh.
'.;·'I irealnoscu bajki. Ako je takav, nepoznat, tj. u doba sna vec zaboravljen ." pri.zor valjalo pretpostaviti iza sadrfaja sna, on se bio {)morao zbiti vrlo rano. Jer je snivac rekao: »Kad sam sa.1~ njao taj san bilo mi je tri, cetiri, najvise pet godina.« I{ Moremo nadodati: »A san me podsjetio na nesto sto je f: 'anoralo spadati u jos raniju dob.« ~· • Sadrfaju prizora moralo je voditi ono sto je sanjac i\;. izdvojio iz manifestnog sadrfaja sna: trenuci pozorna \I•motrenja, i nepokretnost. Ocekujemo naravno da taj mai terijal iznese ,i nepoznati materijal prizora, s ovakvim ill onakvim iskrivljenjem, :iskrivljen mozda do suprotnosti. Iz sirovine dobivene prvom analizom s pacijentom moglo se isto tako povuci i vise zakljueaka, koje je va' .fjalo uklopiti u traZeni smisao. Iza spomenutog uzgoja 1 ~ ; · • ovaca valjalo je traZiti dokaze njegova spolnog istrazi.f vanja, ·i te je interese morao i:adovoljiti za svojih posjeta zajedno s ocem, ali je tu moralo biti i nagovjestaja smrtnog straha, buduci da su ovce vecim dijelom uginule od zaraze. Sto je u snu bilo najuocljivije, vuci na stablu, ne,posredno je vodilo djedovoj prici, a u njoj tesko da bi :san moglo zaokupiti i potaknuti sto drugo osim nadovezivanje na temu kastracije. Iz prve, nepotpune analize sna, otkrili' smo nadalje da je vuk nadomjestak za oca, pa je taj prvi zastrasni san otkrio strah od oca, koji ce otad vladati njegovim zivo."tom. Taj zakljueak, naravno, jos nije bio obvezatan. No i6aStaV1imo H ono sto je izvedeno iz materijala dobivena od snivaea kao ·rezultat privremene analize, pred nama su sljedeci ulomci za rekonst.rukciju: Zbiljski dogadaj - iz vrlo rane dobi - motrenje nepokretnost - spolni problemi - kastracija - otac ne5to strasno. Jednoga dana pacijent je stao dalje tumaciti san. Ono mjesto u snu, mislio je, koje glasi: odjednom se prozor 1
Ostavimo sada po strani sve cime sam se u tom clanku vec posluzio od tog sna, i vratimo se njegovu prvom tumacenju. Htio bih napomenuti da mi je to tumacenje bi1o zadacom koje se rjesavanje odugovlacilo viSe godina. :San je pacijent isprieao vrlo rano, i vrlo je brzo prihvatio rnoje uvjerenje da se faa njega kriju uzroci njegove ·djecje neuroze. Tijekom lijecenja cesto smo se navraeali .snu, ali tek nam ga je za posljednjih mjeseci kure uspjelo .shvatiti, i to zahvaljujuci pacijentovu spontanom radu. Uvijek je isticao da su ga se dvije stvari u tom snu najvecma dojmile, prvo, posvemasnji mir i nepokretnost ·vukova, i drugo, nape.ta pafoja kojom su ga svi oni motrili. Vrijedan pozornosti cinio mu se i trajan osjecaj ·stvarnosti, kojim se san i prekinuo. Nadovezat cemo se na ovo posljednje. Iz iskustva .tumacenja snova znamo da tom osjecaju zbiljnosti pripada -odredeno znacenje. Jamci nam da nesto iz latentnog gradiva sna u pamcenju zahtijeva zbilju, da se dakle san ·<>dnosi na dogadaj koji se doista zbio, i nije tek tako izmiSljen.27 Naravno, moze biti rijec samo o zbilji necega nepoznatog; uvjerenje na primjer da mu je djed doista 'bio isprieao pricu o krojacu i vuku Hi da su mu doista ..fitali bajku o Crvenkapici te o vuku i sedam kozlica, to >Uvjerenje ne bi bilo moguce nadomjestiti osjecajem zbilj26
Usp. slicnost tih dviju bajki s mitom o Kronu, sto ju je :istaknuo 0. Ranke (1912). 27 [Usp. Tumacenje snova (1900a), VI. poglavlje, E, 9. odsjeeak: •Osjecaj zbilje i prikaz ponavljanjac.]
209
208
i:;.
& '
.
~Y,_
"
'JlO otac) pojesti, pa je p11ibjeziste potrazio u dadilj'e. :Poznavanje njegova spolnog zivota prije sna omogucuje pam da ispunimo rupe u snu te da shvatimo preobrazbu .zadovoljenja u strah. Medu zeljama koje su stvarale san .111orala se kao najjaea probuditi zelja za spolnim zadovo.ljenjem sto ga je u to doba prizeljkivao u oca. Jacini te 'Jelje uspjelo je obnoviti davno zaboravljen trag sjecanja pa jedan praprizor koji mu je mogao pokazati kako iz·gieda spolno zadovoljenje od oca, a rezultat je bio strali, jeza pred ispunjenjem zelje, potiskivanje nagnuea koje se u toj felji izrazilo, i zato bijeg od oca k bezopasnoj -dadilji. . Znacenje tog bozicnog termina sadrfano je u tohoz;njem sjecanju da ga je tad prvi put spopao napad bijesa jer IIlije bio zadovoljan bozicnim darovima. Sjecanje je sabralo ono pravo i ono krivo, i nije moglo biti u pravu ,bez nekih izmjena, jer je prema cesto ponavljanim iska.zima roditelja njegova zloea upala u oci odmah nakon ':11jihova povratka ujesen, a ne tek za Bozic, ali se u sje·tanju sacuvalo ono bitno u odnosima izmedu nepotpunog zadovoljenja ljubavi, bijes i bo~icno doba. Koja bi to slika sto djeluje poput noCi mogla izazvati spolnu cefoju, koja bi ga bila u stanju tako intenzivno prestrasiti pred prifeljkivanim ispunjenjem? Prema gradivu analize ta je slika morala ispuniti jedan uvjet, morala je biti prikladna za obrazlaganje uvjerenja u posto'janje kastracije. Strah od kastracije bio bi tad motor promjene afekta. . Sad dolazi mjesto na kojemu moram napustiti oslanjanje na analizu. Boj.im se da ee to biti mjesto na kojemu ce i mene napustiti citateljevo povjerenje. .· Ono sto je te noci ozivjelo iz kaosa nesvjesnih tragova dojmova jest slika koitusa medu roditeljima pod okolnostima koje nisu bas posve obicne, ali su zato osobifo pogodne za promatranje. Tijekom lijecenja uspjelo je, _ inalo-pomalo, dobitd zadovoljavajuee odgovore na sva pi.tanja koja su se mogla nadati iz tog prizora, a analiza im je dala mljena objasnjenja. Najprije se ustanovilo
otvorio sam od sebe, nije posve objasnjeno odnosom prema prozoru uz koji sjedi krojac i kroz koji u sobu ulazi vuk. On bi morao znaciti: odjednom su se otvorile oci. Dakle spavam i odjednom se budim, i pritom nesto vidim: stablo s vukovima. Tu se nije imalo sto prigovoriti a omogucavalo je daljnje koristenje. Probudio se, i nesto je ugledao. Pozorno gledanje koje se u snu pripisuje vucima valja dapace prenijeti na njega. Tu se u odlucnoj tocki dogodio obrat, sto ga je uostalom vec bio navijestio drugi jedan obrat u manifestnom sadrlaju sna.28 Preokrenuto je bilo to sto su vuci sjedili na stablu, dok su se u djedovoj prici nalazili pod stablom, i nisu se mogli popeti na nj. Sto ako su i drugi momenti sto ih istice snivac iskrivljeni izvrtanjima i obratima? Tada bi umjesto nepokretnosti (vuci su sjedili, gledali ga, all se nisu micali) moralo stajati: najzivlje kretanje. On se dakle iznenada probudio i pred sobom ugledao prizor ziva kretanja te ga promatrao napeto i pozorno. U jednom bi se slucaju izvrtanje sastojalo u zamjeni subjekta i objekta, aktivnosti i pasivnosti, biti gledan umjesto gledati, u drugom u zamjeni suprotnosti: mir umjesto pokrenutosti. Daljnji napredak u razumijevanju tog sna unijela je naglo iskrsla ideja: stablo je bozicno drvce. Sad zna, san je sanjao malo prije Boziea, u ocekivanju Bozica. Buduci da je na Bozic bio i njegov rodendan, sa sigurnoscu se moglo utvrditi vrijeme sna i promjene koje su njime nastale. Bilo je to tik pred njegov cetvrti rodendan. Zaspao je dakle u napetu ocekivanju dana koji mu je imao donijeti dvostruke darove. Znamo da dijete u takvim prigodama lako u snu anticipira .ispunjenje svojih zelja. U snu je dakle vec bio Bozic, sadrfaj sna pokazao mu je njegove darove, na stablu su visjele njemu namijenjene stvari. Ali umjesto darova tu su bili - vuci, i san je za· vrsio tako da ga je spopao strah da ce ga vuk (vjerojat21
[Usp. Tumacenje snova (1900a), VI. poglavlje, II. odsjecak (pri kraju) o obratu u sadrfaju sna.]
210
...
211
da je djetetu pri promatranju bilo otprilike godinu i pol.2' Bolovao je tada od malarije, a njezini su se napac:Li .navraeali svakodnevno u odredeni sat.30 Potam od desete godine povremeno bi upadao u depresije koje bi poCi.njale popodne, a oko pet sati dosezale vrhunac. Taj je simptom potrajao sve do vremena analitickog postupka. Ucestala depresija nadomjestala bi napad groznieavostd i umora; ako se oba vremena ne poklapaju, peti bi sat bio vrijeme najviSe temperature, ill promatranja koitusa.31 Vjerojatno se upravo zbog bolesti nalazio u roditeljskoj sobi. I ta bolest, utvrdena izravnom. tradicijom, navodi nas da dogadaj smjestimo u ljeto, pa ako je rJjec o djeeaku rodenu na Bo~ic, valja se slozi,ti oko dobi od n + godinu d pol.32 On je dakle spavao u sobi svojih roditelja, u svom krevetdcu, pa se probuddo, moze bit! zbog groznice koja je popodne rasla, i mozda oko pet sati, u doba koje je kasnije bilo obiljezeno depresijom. Uz pretpostavku da je vruc ljetni dan ide i to da SU se roditelji napol svuceni33 povukli na popodnevni san. Kad se probudio, bio je svjedokom triput ponovljenog34 coitusa a tergo, mogao je vidjeti i majcine genitalije i oeev • U obzir dolazi, uz daleko manju vjerojatnost, zapravo gotovo neodrliva, i starost od pol godine. • Usporedi kasnije preoblike tog momenta u prisilnoj neurozi. U snima za vrijeme kure, kao nadomjestak, snafan vjetar. [Doda.tak 1924:] (arija = zrak). 11 U vezi s time valja spomenuti da je pacijent u svom snu naslikao samo pet vukova, premda snivaeev san govori o 6 iii 7 njih. JZ [Jo§ bi jasnije mozda bilo »n + 1/2«. Buduci da izmetlu pa· cijentova rodendana i ljeta pada §est mjeseci, njemu je u doba sna moralo biti 0 godina + 6 mjeseci, iii 1 godinu + §est mjeseci, 2 godine + §est mjeseci itd. Starost od 0 + §est mjeseci .Freud je u prvoj opasci na ovoj strani ipak. vee iskljucio.] • U bijelom rublju, bijeli vukovi. 14 Za§to triput? Odjednom je ustvrdio da sam do te podrobnosti do§ao tumaeenjem. Nije tocno. Bio je to spontan domiUjaj, izvan daljnje kritike, a podastro mi ga je po svom obieaju on, te ga je tom projekcijom ucinio vjerodostojnim.
212
ud te je shvatio i dogadaj i njegovo znacenje.35 Na kraju je omeo snosaj svojih roditelja na nacin o kojemu ee biti govora kasnije [str. 251]. Nema zapravo nicega neobicnog u tome i ne ostavlja clojam neke raspojasane maste sto mladi bracni par, tek koju godinu u braku, u vruce ljetne
1"
.. Mislim da ga je shvatio u doba sna, s cetiri godine, ne u "fl'ijeme promatranja. S godinu i pol stekao je dojmove, a njegoy .razvoj, njegova spolna uzbudenost i spolna istrafivanja omogu. ala su mu u doba sna i naknadno razumijevanje. " Prvu od tih te§koea nije moguce olak§ati pretpostavkom da 1e dijete u doba promatranja vjerojatno bilo starije za godinu dana, da su mu dakle bile 2 i pol godine, doh u kojoj je vjeroJatno vee posve vladalo jezikom. Za mog je pacijenta takvo P<>micanje vremena gotovo iskljuceno, zbog svih usputnih okol· DOsti njegova slufaja. Valja osim toga uzeti u obzir da tak.vi Prlzori promatranja roditeljskog koitusa nisu u analizama ni· kakvo rijetko otkrice. Uvjet im je medutim da padaju upravo u najraniju djeeju doh. Sto je dijete starije, to ce roditelji na odrec.1enoj dru§tvenoj razini briZljivije djetetu kratiti priliku za. takvo promatranje.
213
" podlogom ucini ishodiSllom tockom teskih zapreka. Profesor koji je u njegovom razredu predavao latinski zvao se Vuk. Bojao ga se od samog poeetka, jednom je na se navukao 1 njegovu tesku grdnju zbog glupe pogreske u latinskom prijevodu, i otada se viSe nije mogao osloboditi obamiruceg straha prema tom profesoru, koji se ubrzo prosirfo i na ostale nastavnike. Imao je prevesti latinsku rijec filius, i ucinio je to francuskom rijecju fils umjesto odgovarajueom rijecju materinskog jezika. Vuk je bio jos uvijek otac.38 Prvi od »prolaznih simptoma« (passageren Symptome)39 sto ii.h je pacijent proizveo za lijecenja svodio se na fobiju od vuka i na bajku o sedam kozlica. U sobi u kojoj su se odrfavale prve seanse, nasuprfft pacijentu kojti je odvracen od mene lefao na kaucu, nalazio se ormal'lic sa zidnom urom. Uocio sam da bi s vremena na vrijeme okrenuo Hee prema meni, pogledao me vrlo • prijazno, gotovo povladujuci, a onda bi pogled s mene svmuo prema satu. Tada sam drfao da na taj nacin pokazuje svoju ceznju da zavrsi sat. Pacijent me mnogo kasnije podsjetio na tu pantomimu i objasnio mi njezino znacenje, podsjetivsi me kako je najmladi od sedam kozliea nasao zaklon u takvu ormaricu, dok je sestoro brace pozderao vuk. Htio je dakle reci: Budi prema meni
Kasnije cu brizljivo ispitati te i ostale dvojbe, a citatelja uvjeravam da nista manje od njega nisam kritican prema pretpostavci takvoga djecjeg promatranja, ·te ga molim da se sa mnom odluci za privremeno vjerovanje u realnost ,tog prizora. Htjeli bismo najprije nastaviti proucavati odnos tog »praprizora« 31 prema snu te prema simptomima i pacijentovoj zivotnoj prici. Odvojeno cemo pratiti koje su bile posljedice bitnih sadrfaja prizora i jednog njegovog vizualnog dojma. U vezi s ovim posljednjim mislim na stavove sto ih je vidio da su zauzeli roditeljoi, uspravan stav muskarca i pognut stav zene, slican zivotinji. Culi smo vec da ga je tt vrijeme straha sestra znala plasiti slikom iz knjige bajki, na kojoj je vuk bio prikazan uspravan, iskoracio jednom nogom, ispruzenih sapa i naculjenih usiju. Tijekom kure nije falio truda da trazi po antikvarijatima, sve dok nije nasao slikovnicu iz svoga djetinjstva, te je svoju zastrasnu sliku prepoznao kao ilustraciju price »Vuk i sedam kozlica«. Drfao je da ga je stav vuka na toj slici mogao podsjecati na ocev stav za vrijeme konstruiranja praprizora. U svakom slueaju, ta je slika bila polaziStem za daljnje strahove. Kad su ga jednom u sedmoj ili osmoj godini obavijestili da ce sutradan k njemu doci novi ucitelj, te je noci sanjao ucitelja kao lava koji se glasno urlajuci u stavu vuka sa slike priblifaje krevetu, i opet se probudio u strahu. Fobiju od vuka bio je tada vec prevladao pa je zato ,imao slobodu li.zabrati drugu zastrasnu zivotinju, i tako je u tom kasnom snu primao ucitelja kao nadomjestak za oca. Svaki je od njegovih ucitelja u kasnijim djecjim godinama igrao istu ocinsku ulogu, i bio je opskrbljen ocinskim utjecajem koliko za dobro toliko i za zlo. Sudbina mu je podarila cudan povod da u gimnaziji osvjezi svoju vucju fobiju te da odnos koji joj je bio
• Nakon te grdnje profesora-vuka doznao je da po opcem milljenju kolega nastavnik od njega za umirenje ocekuje - novae. Na to cemo se vratiti kasnije [str. 244 i d.]. - Mogu zamisliti kakvo bi olakfanje za racionalisticko promatranje takve jedne povijesti djetinjstva bilo, kad bi se moglo pretpostaviti da je sav njegov strah od vuka proiziSao iz straha od profesora latinskog takva imena te bio projekcijom u djetinjstvo, pa da je zatim s oslonom na ilustraciju bajke prouzroCio izmastavanje praprizora. Samo sto je to neodriivo; vremensko prvenstvo straha od vuka i njegovo smjestanje u djecje godine na prvom ima· nju dokazano je, i odvec sigumo. A san s cetiri godine? • Ferenczi (1912).
37
[Cini se da se ovdje prvi put objavljuje taj termin. Freud ga je medutim u priblifoo istom smislu upotrijebio u jednom pismu FlieBu od 2. svibnja 1897. (1950a, Pismo 61).]
215
214
,~h
I .
~
Vuk koga se bojao nedvojbeno je bio otac, ali je strah od vuka bio vezan uz uvjet uspravna stajanja. Sjecanje mu je s velikom sigurnoscu tvrdilo da ga slike vuka na sve cetir.i, .Hi u postelji, kako je to u bajci o Crvenkapici, nisu plasile. Jednako je znaeajan stav sto ga je prema na5oj konstrukciji praprizora vidio u zene; no to je znacenje ostalo ograniceno na seksualno podrucje. Najuoclj.ivija pojava njegova ljubavnog zivota nakon zrele dobi bili su napadi prisilne osjetilne zaljubljenosti, koji bi u zagonetnu slijedu nastupali .j opet iScezavali, oslobadali u njega golemu energiju u vrijeme u koje je inace bio zaprijecen, i posve bi izmicali mogucnosti svladavanja. Potpunu ocjenu tih prisilnih ljubavi moram odgoditi zbog osobito v.djedna konteksta, a ovdje mogu navesti samo to da su sve bile povezane uz stanovit uvjet skriven njegovoj svijesti, koj-i je postao prepoznatljiv tek u lijeeenju. Zena je morala biti u stavu sto ga mi pripisujemo majci u praprizoru. Veliku, napadnu straZiljicu smatrao je jos od puberteta najjaeom zenskom draii; neki drugi koitus osim onog straga gotovo mu ii nije pricinjao zadovoljstvo. Ovdje je doduse opravdana kriticka napomena da takvo spolno davanje prednosti strafojim dijelov.ima tijela spada u opci znaeaj osoba sklonih prisilnoj neurozi, i ne opravdava izvodenje nekih osobitih dojmova .iz djecje dobi. Spada u sklop analnoerotickih sklonosti te u one arhaicne crte koje odlikuju takvu konstituciju. Parenje odostrag - more ferarum - jamacno je moguce shvatiti kao filogenetski stariji oblik. I toj cemo se tocki vratiti tijekom kasnijeg raspravljanja, kad budemo iznijeli gradivo za njegove nesvjesne uvjete ljubavi. [Usp. str. 230 ·i 262-263.] Nastavimo sad raspravljati o odnosima izmedu sna i praprizora. Prema nasim dosadasnjim ocekivanjima san je djetetu koje se veseli ·ispunjenju svojih zelja za Boiic imao prikazati sliku spolnog zadovoljenja s oceve strane, kakvu je vidio u onom praprizoru, kao uzor vlastitu zadovoljenju sto ga je prizeljkivao u oca. Umjesto te slike iziSlo je na vidjelo gradivo ·price koju je nesto 216
ranije .ispripovjedio djed: stablo, vuci, bezrepost u obliku natkompenzacije u kitnjastim repovima tobofojih vukova. Ovdje nam nedostaje veza, asocijativni most koji vodi od sadrfaja praprice do pI"ice o vuku. Ta se veza uspostavlja samo putem stava d samo uz njegovu pomoc. Bezrepi vuk u djedovoj prici potice druge da se na njega popnu. Tim se detaljem budi sjecanje na sliku iz praprizora, tim je putem priea o vuku mogla zastupati gradivo iz praprizora, a time istodobno i udvojenost roditelja na zeljeni nacin nadomjestiti viSebrojnoscu vukova. Sljedecu mijenu pretrpio je sadrfaj sna tako sto se gradivo iz price o vucima prilagodilo sadrfaju bajke o sedam kozlica, uzelo je naime iz nje broj sedam.40 Preobrazba gradiva: prapriea - prica o vuku - bajka o sedam kozliea - odraz je misaonog napretka za vrijeme stvaranja sna: cefoja za spolnim zadovoljenjem od oca - s tim u vezi uvid u uvjet kastracije - strah od oca. Mislim da je sad zastrasni san cetvorogodisnjeg 'djeeaka objasnjen bez ostatka.41 • U snu je glasilo: 6 i1i 7. Sest je broj pojedene djece, sedmo-
se spasilo u zidnom ormaricu za uru. Strog je zakon tumacenja snova da svaka pojedinost nalazi svoje objasnjenje. u Posto nam je uspjela sinteza sna, pokusat cu pregledno iznijeti odnose manifestnog sadrlaja sna prema njegovim latentnim mislima. Noe je, lezim u krevetu. Pocetak je to reprodukcije prascene. •Noe jec, jest iskrivljenica za: spavao sam. Primjedba: Znam, dok sam sanjao bila je zima, i noc, tice se sjeeanja na san, i ne spada u njegov sadrfaj. Tocno je, bila je to jedna od noei pred aam rodendan odnosno Bozic. Odjednom se prozor otvorio sam od sebe. Valja prevesti: Odjednom sam se probudio sam od sebe, sjecanje na praprizor. Utjecaj vucje price u kojoj vuk skace kroz prozor stupa na snagu kao modifikator te izravni govor preobrazuje u slikovni. UvOdenje prozora slufi istodobno za to da bi se daljnji sadrfaj IDa smjestio u sadasnjost. Na Badnjak se vrata odjednom otva· raju, i vidi se drvce s darovima. Ovdje se javlja utjecaj aktualnog oeekivanja Boziea, koje ukljueuje i spolno zadovoljenje. Veliko orahovo stablo. Zastupa bozicno drvce, dakle je aktualno: ono je uz to i stablo iz priee o vuku, na koje je pobjega<> progonjeni krojac, a pod njim vrebaju vuci. Osim toga, visok<> Jc stablo simbol motrenja, vidovitosti, u sto sam se cesto ima<> Prilike uvjeriti. Dok eovjek sjedi na stablu more vidjeti sve
217
ito se dolje zbiva, a sam ostaje nevidljiv. Usp. poznate priee Boccacciove i slicne vragolije. Vuci. Njihov broj: sest ili sedam. U prici o vuku to je fopor bez naznacena broja. Brojcana odrednica pokazuje utjecaj bajke <> Sedam kozliea, od kojih je sest bilo pojedeno. Zamjena dvobroja iz praprizora mnozinom, koja bi u praprizoru bila apsurd· 11a, dobro je dosla otporu kao sredstvo iskrivljavanja. U crtefo koji ilustrira san sanjac je prikazao 5 vukova, sto vjerojatno korigira podatak: bila je noc. Sjede na stablu. Oni prvenstveno nadomjestaju bozicne darove, koji vise na drvcu. Premjesteni su na stablo jer to mofo .znaciti da gledaju. U djedovoj su se prici utaborili pod stablom. Njihov odnos u snu postao je dakle obrnut, iz cega je moguce zakljuciti da dolazi i do drugih izokrenuea latentnog gradiva. Gledaju ga napetom paznjom. Citava je ta crta pristigla iz praprizora u san na racun posvemasnjeg izokrenuca. Posve su bijeli. Ta sama po sebi nebitna crta, vrlo naglasena u sanjacevoj prici, svoju intenzivnost duguje izdafoom stapanju elemenata iz svih slojeva gradiva pa tako sporedne detalje iz drugih izvora sna zdruiuje sa znaeajnijim dijelom praprizora Ta posljednja odrednica potjece vjerojatno od bjeline kreveta i rublja roditelja, tu je jos zatim bijela boja stada ovaca, pa tovacki psi kao aluzija na njegovo spolno istraiivanje zivotinja, .zatim bjelina u bajci o sedam kozliea, gdje se majka prepo.znaje po bjelini ruku. Kasnije cemo bijelo rublje shvatiti i kao nagovjestaj smrti. [Cini se da kasnije viSe nije dao nikakvih -0dredenijih naznaka uz tu tocku. Mozda je u kakvoj vezi s epi.zodom o mrtvackoj kosulji (str. 268).] Nepokretno sjede. Time se protuslovi najuocljivijem sadrfaju :promatranog prizora; pokrenutost, a ona pomocu stava kojemu vodi stvara vezu medu praprizorom i pricom o vuku. Repovi su im bili kao u lisica. To bi imalo protusloviti rezultatu koji je proiziSao iz djelovanja praprizora na prieu o vuku, .a bas njega valja priznati za najvainiji zakljueak spolnog istra· zivanja: dakle zbilja postoji kao kastracija. Strah kojim je pri· 'hvacen taj rezultat razmiSljanja krci sebi u snu put i dovodi do tog zakljucka. Strah da ce ga vuci pojesti. Snivaeu se cinilo da nije motiviran sadrlajem sna. Nisam se morao bojati, rekao je, jer su vuci izgledali prije kao lisice iii psi, nisu me napali da bi me ugrizli, bili su posve mirni i nimalo strasni. Vidimo da se rad sna neko vrijeme trsio da mucne sadrlaje izvrtanjem u suprotnost ucini neskodljivima. (Nisu se micali, imali su vrlo lijepe repove.) Sve
218
· Nakon svega sto sam dosad spomenuo mogu ukratko reci nesto 0 patogenom djelovanju praprizora te 0 prorojenama sto 1ih je njegovo budenje izazvalo u djeeakovu spolnom razvoju. Slijedit 6emo samo djelovanje koje se izrafava u snu. Kasnije cemo morati uvidjetli da iiz praprizora nije proiziSla samo jedna jedina spolna stru· ja vec citav niz, pravo rasprskavanje libida. Istaknut cemo nadalje da aktiviranje tog praprizora (hotimice izbjegavam rijec pr,isjeeanje) ima isto znacenje kao da je on bio recentan dozivljaj. Prizor djeluje naknadno, i u meduvremenu, u razmaku izmedu 1 i pol i 4 godine, nije izgubio nista od svoje svjezine. Mozda cemo u daljnjem tekstu na6i jos kakvu uporisnu toeku cinjenici da je na odreden nacin djelovao jos u doba njegova opafaja, dakle kad mu je bilo godinu i pol. Kad se pacijent udubio u situaciju praprizora otkrio je sljedeci samoopafaj: isprva je pretpostavio da je promatrani prizor nasilan cin, Samo tu nije pristajalo blafeno lice sto ga je gledao u svoje majke; morao je uvidjeti da je posrijedi zadovoljavanje.42 Bitna je novost drufuje se dublja, u to doba permanentna felja za spolnim zadovoljenjem od oca, isprva nadomjestena zeljom da se opet vidi ono sto je svojedobno bilo toliko napeto. Zatim se odvija psihicki proces od ispunjenja te zelje u prizvanom praprizoru sve do neizbje:Zivog otklona felje i njezina potiskivanja. Sirina i opsirnost prikaza, na koju sam bio prisiljen naporom da citatelju pruzim kakav-takav ekvivalent za dokaznu snagu analize sto je eovjek sam provodi, sll!Zi istodobno i kao odvraea· nje od zahtjeva za objavljivanjem analiza koje su trajale viSe godina. 41 Mozda cemo prema pacijentovoj izjavi biti najpravedniji pretpostavimo Ii da je predmet njegova promatranja isprva bio koitus u normalnu polofaju, koji je morao pobuditi dojam sadistickog cina. Tek nakon toga polofaj se promijenio te je on dobio mogucnost za drugacije opaianje i sud. Samo sto ta pret· postavka nije potvrdena, a ne cini se ni neophodnom. Necemo radi skracena prikaza u tekstu ispustiti iz vida stvarnu situaciju, naime da analizirani, prevalivsi 25. godinu, svim dojmovima i uzbudenjima iz cetvrte godine posuduje rijeci koje U ODO doba za njih ne bi bio nafao. Zanemari li se ta primjedba, lako je moguce smatrati komienim i nevjerojatnim da je cetvorogodi· lnje dijcte sposobno za takve strucne sudove i ucene misli. To
219
koju mu je donijelo promatranje odnosa medu roditeljima bila vjerovanje u stvarnost kastracije, koja je kao mogucnost vec otprije zaokupljala njegove misli. (Promatranje dviju djevojcica dok uniniraju, Nanjina prijetnja, guvernantino tumacenje secernog stapica, sjeeanje kako je otac rasjekao zmiju na komadice.) Jer sad je vlastitim ocima vidio ranu o kojoj je govorila Nanja, i shvatio je da je njezino postojanje bilo uvjet odnosa s ocem. ViSe je nije mogao zamjenjivati s guzom, kao onda dok je promatrao male djevojcice.43 Ishod sna bio je strah od kojega se nije smirio sve dok se kraj njega nije pojavila njegova Nanja. Sklonio se dakle od oca k njoj. Strah je bio otklanjanje zelje za spolnim zadovoljenjem od oca, a tu tefoju probudio je san. Njegov izraz: biti pojeden od vuka, bio je samo - kao sto eemo cuti: regresivno - dzokretanje zelje da koitira, to jest da bude zadovoljen od oca kao i majka. Zadnji njegov spolni cilj, pasivan stav prema ocu, podlegao je potiskivanju, a na njegovo je mjesto stupio strah pred ocem u obliku fobije od vuka. A pokretacka snaga tog potiskivanja? Iz svekolikog stanja stvari proizla2li da je to mogao biti samo narcisni genitalni libido, koji se kao briga za vlastiti muski ud odupirao zadovoljenju za koje se cinilo da mu je odustajanje od uda uvjet. Iz ugrozenog narcizma crpio je muskost, kojom se branio protiv pasivnog stava prema ocu. je jednostavno drugi slueaj naknadnosti. Dijete od godinu i pol stjece dojam na koji ne moie dovoljno reagirati, shvaea ga i doima ga se tek pri ozivljavanju dojma sa cetiri godine, on tek dva desetljeea kasnije u analizi, svjesnom misaonom djelatnoS. cu, uspijeva razumjeti §to se svojedobno dogac:talo u njemu. Ana· lizirani tada s pravom prelazi preko te tri faze pa svoje trenutno ja stavlja u davno protekle situacije. Mi ga u tome slijedimo, jer pri korektnu samopromatranju i tumacenju efekt mora izgledati tako kao da je moguce zanemariti udaljenost izmedu druge i trece vremenske faze. A i nemamo nikakva drugog sred· stva za opis zbivanja u drugoj fazi. ° Kako se dalje nosio s dijelom tog problema saznat eemo kasnije (str. 248-249) prateci njegovu analnu erotiku.
220
Upozoravamo da na ovom mjestu dzlaganja moramo promijeniti terminologiju. Za vrijeme sna on je dosegao novu fazu spolne organizacije. Spolne suprotnosti bile su mu do sada aktivno i pasivno. Spolni mu je cilj nakon zavodenja postao pasivan, htio je da mu dodiruju genitalije, a onda se regresijom vratio na raniji stupanj sadisticko-analne organizacije, mazohisticke, folio je da ga rdostavljaju, ka:Znjavaju. Svejedno mu je bilo hoce Ii taj oilj postici u muskarca iii u zene. Od Nanje se bez spolne razlike odbio k ocu, od Nanje je trafio da mu dodiruje ud, a oca je htio provocirati da ga kaznjava. Geni.talnost je pritom bila ispustena iz pozornosti; regresijom p11ikriven smisao izraziio se mastanjem da ga tuku po penisu. Aktiviranje praprizora u snu vodi ga natrag genitalnoj organizaciji. Otkrio je vaginu i biolosko znafenje muskoga i zenskog. Sad je shvatio da je aktivno jednako musko, pasivno jednako zensko. Njegov pasivni . spolni cilj morao se sad prometnuti u zenski, izraziti se: da otac s njim koitira, umjesto: da ga otac tuce po genitalijama, odnosno po guzi. Taj feminini cilj bio je potisnut i morao se dati nadomjestiti strahom od vuka. Raspravljanje o njegovu spolnom ·razvoju moramo prekinuti sve dok kasniji stadiji ne osvijetle ove ranije. Uz ocjenu fobije od vuka dodajmo jos da su vuoi postali oboje, i otac i majka. Majka je igrala kastriranog vuka, koji dopusta da se drugi penju na njega, otac onoga koji se penje. Njegov se strah medutim, kako nas je :kasnije uvjeravao, ticao samo uspravnog vuka, dakle «a. Moramo nadalje uoeiti da je strah koji je prekinuo 6all imao uzor u djedovoj prici. I ondje je kastriranog vuka, koji je dopustio drugima da se penju na njega, spopao strah cim ga se podsjetilo na cinjenicu da je .bezrep. Cini se dakle da se u odvijanju sna identificirao s kastriranom majkom, te se sad bunio protiv tog rezultata. Sto bi u nadajmo se odgovarajucem prijevodu glasilo: Zelis Ii da te otac zadovolji, moras se, bas poput majke, pomiriti s kastracijom; ali ja to netu. Dakle jasan prosvjed muskosti. Budimo osim toga nacistu da 221
glede naseg istraiivanja spolni razvoj slucaja koji pratimo ima velik nedostatak, naime to sto nije neometan. Na njega je najprije odlucno djelovalo zavodenje, pa ga je odvratilo promatranje prizora koitusa, i to je naknadno djelovalo kao drugo zavodenje.
bina, uvjerit ce se da je to vrlo lako moguce; tko tc:> propusti pa prekine analizu na bilo kojem visem stup. nju, odrekao se suda o tome. Ali to nije odlucno za podmanje onoga sto se postiglo dubinskom analizom. Ostale dvije dvojbe temelje se na podcjenjivanju ranih djecjih dojmova, kojima se ne pripisuje trajan ucinak. Uzrocnike neuroze, misle, valja traziti skoro iskljuOi.vo u ozbiljnim sukobima tijekom kasnijeg zivota, te pretpostavljaju da nam se znaeajnost djetinjstva u analizi samo simulira sklonosou neuroticara da sada5nje svoje interese izrafavaju reminiscencijama zastupaju stvarne zelje i zanimanja; svoj bi pak nastanak dugovale regresivnoj tendenciji, odvraeanju od aktualnih zadaea. Ako je tomu tako, onda je sebi moguce· pristedjeti sva ona cudna predmnijevanja o duhovnom Zivotu i iintelektualnim postignucima djece u krajnje ne-· punoljetnoj dobi. Takvim se mnijenjem osim toga izlazi ususret svima zajednickoj zelji za racionali7iiranjem i pojednostavnjiivanjem mnogih teskih zbiljskih zadaca. Dvojbu koja bi se mogla javiti bas u praktieara analize unaprijed je moguce ukloniti s puta. Valja priznati: ako je izlozeno poimanje djecjih prizora ispravno, tada se u obavljanju ana1ize isprva niSta ne mijenja. Ima Ii neurotiear tu losu osobinu da odvraea zanimanje od sadasnjosti, pa ga
V. Nekoliko rasprava
Kaiu da sjeverni medvjed i kiit ne mogu ratovati jer se, svaki ogranicen na svoj element, ne susrecu. Isto je tako meni nemoguce diskutirati s poslenicima na polju psiholog..ije i neurotike koji ne priznaju pretpostavke psihoanalize te njezine rezultate drze artefaktima. Osim toga se posljednjih godina razvila oporba drugih koji, harem prema vlastitom uvjerenju, stoje toboze na tlu analize, ne poricu njezinu tehniku i .rezultate, ali se smatraju vlasnima iz istoga gradiva izvoditi drugacije zakljuCke i drugacije ih shvacati. Teorijski je prijepor medutim uglavnom neplodan. Cim se eovjek poene udaljavati od gradiva iz kojega bi valjalo crpsti, izlaze se opasnosti da se pocne opijati vlastitim tvrdnjama te napokon i zastupati mnijenja sto bi ih ospo~ilo svako promatranje. Stoga mi se mnogo svrhovitijim cini suzbijati odstupajuea shvaeanja tako da ih se dskusa na pojedinacnim slueajevima i problemima. Ranije sam (na str. 213 1i d.) naveo kako ce se zacijelo smatrati nevjerojatnim » ••• da bi dijete u njeznoj dobi od godinu i pol bilo u stanju usvojiti opaiaj tako komp1iciranog dogadaja te ga vjerno sacuvati u nesvjesnome, zatim . . . da bi naknadno osvijestena obradba tako stecenih dojmova bila moguea s cetiri godine, i napokon, da bi ,pojedinosti takva prizora, dozivljena i shvacena u tim okolnostima, bilo moguce uzdici do svijestii na suvisao i uvjerlj.iv nacin«. Posljednje pitanje cisto je faktieno. Tko ne fali truda da utvrdenom tehnikom provede analizu do takvih du222
,:~
'
"'·'· j_,,
.~·i .
__l_ '
.
223
vezuje uz takve regresivne nadomjestne tvorbe maste, tada nece biti moguce uciniti nista do Ii pratiti ga na njegovim stazama i osvjestavati mu te nesvjesne tvore. vine, jer su one, bez obzira na realnu im bezvrijednost, nama krajnje vrijedne kao trenutni nosioci i vlasnici njegova zanimanja sto ga hocemo osloboditi ne bismo Ii ga usmjerili na aktualne zadace. Ta bi se analiza morala odvijati bas kao i ona koja u naivnu povjerenju takve mastarije drli .istinitima. Tek na kraju ana1ize, kad se razotkriju te mastarije, pojavila bi se razlika. Bolesniku bi se tad reklo: »No dobro; Vasa se neuroza razvila kao da ste u djecjim godinama primili i dalje razvijali takve i takve dojmove. Zacijelo uv.idate da to nije moguce. Bili su to proizvodi rada Vase maste, ne bi Ii Vas -0dvratili od stvarnih zadaea koje su stajale pred Varna. Dajte da sad istraiimo koje su to bile zadace i kojim se putovima vezuju s Vasim mastarijama.« Kad se okon~aju te infantilne mastarije mogao bi zapoeeti drugi dio zivota, okrenut realnom Zivotu. Neko kracenje toga puta, dakle mijenjanje dosadasnje psihoanaHticke kure, bilo bi tehnicki nedopustivo. Ne osvijesti Ii se bolesnik glede tih mastarija u punom opsegu, nece ga se moci osposobiti za raspolaganje zanimanjima koja su se vezala uz njih. Odvraca Ii ga se od njih Oim se nasluti njihovo postojanje ·i opci obris, samo se potpomaie djelatnost potiskivanja, a tim su putem -0ne ii postale nedohvatne svakom bolesnikovom nastojanju. Ako mu ih pak prerano obezvrijedimo, tako na primjer da mu velimo kako su to samo mastarije koje nemaju nikakva realna znacenja, on nece biti spreman suradivati u njihovu dopiranju do svijesti. Sto god mi -Oakle drfali o tim djecj.im prizorima, analiticka tehnika ne bi u korektnu postupku smjela dozivjeti nikakvih promjena. Spomenuo sam da poimanje tih prizora ·kao regresiv· nih mastarija moie radi .njihova podupiranja prizvati
224
. -.
~;
;:. '''
.nmogi stvaran moment. A najvainije je ovo: ti se djecji prizori tijekom kure - koliko mi govori vlastito iskustvo - ne reproduciraju kao sjecanja, oni su posljedica konstrukcije. Tim ce se priznanjem prijepor mnogima nedvojbeno ciniti rijesenim. Ne zelim da me se shvati krivo. Svaki analitiear zna, i iskusio je to bezbroj puta, da tijekom uspjele kure paoijent priopcuje Citav niz spontanih prisjecanja iz djetinjstva, i Lijecnik se glede njihova javljanja - mozda njihova prvog javljanja uopce - osjeea posve nedufoim, jer bolesniku nikakvim pokufajem konstrukcije nije pribliZio kakav sliean sadrfaj. Ta isprva nesvjesna prisjeeanja ·i ne moraju uvijek biti istinita; mogu to biti, ali CeSto odstupaju od istine, prozeta SU elementima domisljaja, bas onako kao sto se spontano cuvaju takozvana zamjeniena sjecanja. Htio bih samo reci: prizori . poput ovih u mog pacijenta, iz tako rane dobi i takva sadrfaja, koj.i uz to mogu imati i toliko iznimno znaceaje za povijest slueaja, u pravilu se ne reproduciraju kao sjecanje vec ih se mora korak po korak i mucno odgonetavati - konstruirati - iz mnostva nagovjestaja. ICao argument neka bude dovoljno priznam li da takvi pr.izori u slueajevima prisilne neuroze ne dopiru do svijesti kao sjecanja ili ogranicim Ii taj podatak samo oa ovaj slueaj sto ga proueavamo ovdje. Ja opet ne mislim da takvi prizori moraju neophodno biti mastarije zato jer se ne pojavljuju kao sjecanje. Posve mi se jednakovrijednim sjeeanju cini to sto se oni - kao u nasem slueaju - nadomjestaju snima, kojih analiza redovito dovodi do istog prizora 1 koji neumomim preradivanjem reproduciraju svaki dio njegova sadrZaja. Sanjanje je naime takoder sjecanje, ako i u uvjetima noei, u uvjetima kad se oblikuju sni. Upravo \akvim vracanjima u snovima sebi objasnjujem cinjenicu da se u pacijenta malo-pomalo stvara sigurno uvje.
225
renje o realnosti tih praprizora, uvjerenje koje nimalo ne zaostaje za onim koje se temelji na sjecanju.44 Protivnici naravno ne moraju pred tim argumentom napustati borbu kao da je bezizgledna. Poznato je da se snima moze upravljat.i.45 A uvjerenje analiziranoga, to moie biti prvi uspjeh sugestije, kojoj se jos uvijek iste uloga u igri snaga analitickog lijecenja. Psihoterapeut staroga kova sugerirao bi svom pacijentu da je zdrav, da je prevladao svoje zaprijecenosti, i sl.; a psihoanali'tiear, da je kao dijete dozivio ovo iii ono, cega se sada mora sjetiti da bi bio zdrav. To bi bila razlika .izmedu te dvojice. Budimo nacistu da ovaj posljedn}i pokufaj objasnjavanja protivnika navodi na daleko temeljitije rjesavanje djecj.ih prizora no sto smo isprva najavljivali. Neka i nisu zbilja, nego mastarije. Ocito: ne mastarije bolesnikove nego analitiearove, a on ih iz nekog osobnog kompleksa namece analiziranome. Naravno da ce svaki analiticar koji cuje taj prigovor radi svog umirenja sebi predociti kako je postupno doslo do konstrukcije tih mastarija sto ih je on toboze nametnuo, kako se ona na mnogim mjestima svoga uob1icenja vladala neovisno o lijecnikovim poticajima, kako se nakon odredene faze lijecenja cinilo da sve konvergira prema njoj, i kako sad u sintezi iz nje zrace najrazlicitiji cudesni uspjesi, kako i veliki i ond najmanji problemi i neobicnosti povijesti bolesti nalaze rjesenja u toj jednoj jedinoj pretpostavci; htjet ce analitiear da se zna kako on sebi nimalo ne pripisuje toliko ostroumlje da bi izmislio zgodu koja bi u jednome 44 Koliko se davno bavim tim problemom neka pokafe jedno mjesto iz prvog izdanja mojih Tumacenja snova (1900a). Tu na str. 126 [V. poglavlje, prvi od »bezazlenihc snova na kraju od· sjecka A] uz analizu rijeci sto se javljaju u jednom snu stoji: To vise nije moguce posjedovati, a to su bile moje vlastite rijeci; nekoliko dana ranije objasnjavao sam dotienoj »da najstarije djeeje dozivljaje viSe nije moguce posjedovati kao takve, vee se u analizi nadomjestaju 'prijenosima' i snovimac . .,, Na mehanizam sna nije moguce utjecati, ali je djelomice moguee upravljati gradivom sna.
226
mogla ispuniti sve te zahtjeve. Ali ni taj pledoaje neee djelovati na one druge, koji sami nisu dozivjeli analizu. Ra£inirana samoobmana - cut ce se s jedne strane; tupa prosudba - s druge; odluku nece biti moguce donijeti. Obratimo se sad drugom momentu koji dde u prilog protivnickom shvaeanju konstruiranih djecjih prizora. A to je sljedeCi: svi procesi za kojima se u objasnjavanju dvojbenih tvorevina posezalo kao za mastarijama doista , postoje, i valja im priznati znaeajnost. Odvracanje zanimanja od zadaca realnog zivota,46 postojanje mastarija kao nadomjestnih tvorevina za propustene akcije, .regresivna tendencija koja se izraZava u tim tvorevinama - regresivna u viSe no jednom smislu, ukoliko istodobno dolam do povlacenja od zivota i posezanja za prosloscu - sve je to tocno, i u pravilu se da potvrditi analizom. Moglo bi se pomisliti kako bi dovoljno bilo samo objasniti te tobomje rane djetinje reminiscencije o kojima je 'njec, i to bi objasnjenje prema nacelima ekonomije znanosti imalo prednost pred nekim drugim, koje ne bi bilo dostatno bez novih i otudujucih pretpostavaka~ Na ovom mjestu dopustam sebi upozorenje na to da se prigovori u danasnjoj psihoanalitickoj literaturi obiblvaju formulirati prema nacelu pars pro toto. Iz kakva hajnje slozena skupa izvuee se dio djelotvornih faktora, proklamira ih se kao istinu, pa se sad u korist toga dijela osporava d onaj drugi dio ii sama cjelina. Pogleda li 8e bolje kojem je dijelu pripala prednost, vidi se da je to onaj dio koji sadrii nesto odnekud vec poznato iii se na to poznato najlakse nadovezuje. Tako na primjer u ~unga aktua1nost i regresija, u Adlera egoisticki motiw. lspusta se i osporava kao zabluda bas ono sto je u psiho*nalizi novo i sto joj svojstveno pripada. Tim je putem najlakse odbaciti revolucionarne proboje neudobne psihO: analize. • Imam dobrih razloga da kafem: odvraeanje libida od ak:tualnih sukoba.
227
Nece biti suvisno istaknemo Ii da nijedan od momenata za kojima u razumijevanju djecjih prizora poseze shva· tanje protivnika Jung ne bi trebao podueavati kao no. vost. Aktualni sukob, odvracenost od realnosti, nado. mjestno zadovoljenje u masti, regresija na gradivo iz proslosti, sve je to, ma bas u oistom sklopu i moZda tek s neznatnim inacicama u terminologiji, oduvijek tvorilo integrativni dio moga vlastitog nauka. Ono sto utjece da se skretanjem od realnosti stvori neuroza u regresiv· nom smjeru samo je dio uzroka, ne 1i nJihova cjelina. Ostavio sam mjesta i za drugi, progresivni utjecaj sto djeluje polazeci od djecjih dojmova te pokazuje put Ii· bidu koj.i se povlaci oiz zivota, i tako omogucuje razumijevanje inace neobjasnjive regresije na djetinjstvo. Prema mom shvacanju u stvaranju simptoma sudjeluju oba momenta, ali mi se cind znafajnim i njihovo ranije sudjelovanje. Tvrdim da se utjecaj djetinjstva osjeca vec u pocetnoj situaciji stvaranja neuroze po tome sto on na odlucan nacin suodreduje da Ii ce, i na kojem mjestu, individuum zakazati u svladavanju zbiljskih problema zivota. Sporno je dakle znacenje djecjeg momenta. Zadaea bi dakle bila iznaci slufaj koji bi to znacenje mogao nedvoj. beno dokazati. A to je bas slufaj bolesti kojim se ovdje tako opsirno bav.imo, i slufaj koji se odlikuje tom oso. binom, da neurozi u kasnijem Zivotu prethodi neuroza u ranim godinama djetinjstva. Zato sam i odlucio da pri· op6im taj slucaj. Ako bi tko pak to otklonio jer mu se fobija od zivotinja ne Cini dovoljno vainom da bi b.ila priznata kao samostalna neuroza, onda ga upozoravam da se na tu fobiju bez ikakva vremenskog intervala na· stavlja prisilni ceremonijal, stanov·ite prisilne radnje i misii, 0 kojima ce biti govora u sljedecem poglavlju ovoga spisa. Neuroticno oboljenje u cetvrtoj iii petoj godini djettlnjstva dokazuje prvenstveno da su djecji dozivljaji sa· 11,li. po sebi u stanju izazvati neurozu te da nije potreban nikakav bijeg od neke Zivotne zadace. Pripomenut ce se
4a i pred djetetom neposredno stoje zadaee iz kojih bi se ono moZda htjelo izvuci. To je toeno, medutim lako ( je moguce promotriti djetetov zivot prije skole pa istratiti ima Ii tu kakve »zadace« koja bi prouzrocivala neurozu. Ali se ne otkriva nista do nagonskih teznji koje je djetetu nemoguce zadovoljiti, za svladavanje kojih dijete · nije doraslo, nista drugo nadalje do izvora iz kojih te tetnje proishode. Enormno skracivanje vremenskog razmaka izmedu iz. bijanja neuroze i vremena dozivljaja iz djetinjstva o ko. jenm se govori dopusta, kao sto se moglo ocekivati1 da se maksimalno smanji regresivni dio uzroka te bjelodano pokazuje n}ihov progresivni dio, utjecaj ranij.ih dojmova. 0 tom ce odnosu jasnu sliku dati, nadam se, bolesni,. kova povijest. Na pitanje o naravi praprizora ili najrani· jih dotivljaja djetinjstva iskopanih analizom, djecja neuC'OZa i iz drugih razloga daje odlufan odgovor. . Pretpostavimo li kao nesto neosporno da je takav jedan praprizor bio tehnicki ispravno izveden, da je neop. hodaxi kao skupno rjesenje svih zagonetaka sto nam ih zadaje simptomatika djecjeg oboljenja, da iz njega zraee :;' svi ucinci bas kao sto su do njega vodile sve niti analize, tada je s obzirom na njegov sadrfaj nemoguee da je on r:, !to drugo no reprodukcija djetetove dozivljene realnosti. Jer dijete, kao i odrasli, moze stvarati mastarije samo iz nekog negdje vec stecena gradiva; putovi tog stjecanja (npr. citanje) djetetu su djelomice zatvoreni, vremenski je raspon koji mu stoji na raspolaganju za to stjecanje malen, i u njemu je lako istraZiti takve izvore. U nasem je slucaju praprizor slika spolnog odnosa iz· medu roditelja u stavu osobito pogodnu za promatranje. Zbiljnosti tog prizora ne bi govorilo u prilog kad bismo ga pronalazili u bolesnika Ciji bi simptomi, dakle ucinak tog prizora, nastupili negdje tijekom kasnijeg zivota. On bi u najrazlicitijim easovima dugog intervala mogao bilo gdje steci dojmove, predodZbe, znanja, pa ih onda preoblikovati u sliku maste, nju projicirati natrag u djetinjstvo te je vezati uz svoje roditelje. Ali javi Ii se dje-
f
229
228
'"···
~ .
'
lovanje takva prizora u cetvrtoj i petoj godini zivota, tada je dijete prizor rnoralo vidjeti u jos .ranijoj dobi. A onda stoje i svi oni nama tudi zakljucci sto su nam se nadavali iz analize djecje neuroze. Osim ako netko ne pretpostavlja da je pacijent nesvjesno izmastao ne samo taj praprizor vec da je isfabulirao i promjenu svoga znaeaja, strah od vuka i svoju religioznu prisilu; ali bi ta izjava protuslovila njegovu faace trijeznorn bicu i izravnoj obiteljskoj tradiciji. Mora dakle - ne vidim druge mogucnosti - biti ovako: ili je analiza koja polazi od njegove djecje analize kriva dosjetka, ili je sve bas kao sto sarn izlozio. Ranije smo na jednom rnjestu upozorili na dvoznaC.. nost pacijentove osobite sklonosti prema zenskim strafnjicama i koitusu u onom stavu u kojemu se one osobito ,istieu, sto da proizlazi iz promatranja koitusa u roditelja, a istodobno je takvo isticanje opcenita crta onih arhaicnih konstitucija koje su unaprijed raspolozene za prisilnu neurozu. Pada nam na pamet iskaz koji tu opreku rjesava kao naddeterminaciju. Osoba u koje je promatrao taj polofaj pri koitusu bio je rodeni otac, od kojega je mogao naslijediti i to konstitucijsko preferiranje. Ne protuslovi tu ni kasnija oeeva bolest, a niti povijest obitelj i; jedan ocev brat, spomenuli smo vec, umro je u stanju koje valja ·shvatiti kao ishod .teske prisilne neuroze. 1
Prisjetimo se u vezi s tim da je sestra pri zavodenju troicetvrtgodi5njeg47 djeeaka izrekla cudnovate potvore protiv dobre stare dadilje, naime da sve ljude postavlja na glavu i onda ih hvata za genitalije [str. 196]. Moralo nam je pasti na pamet da je mozda i sestra u slicnoj njeznoj dobi gledala isti prizor kakav je kasnije vidio brat, pa da je tu nasla poticaja za postavljanje na glavu u spolnom cinu. Ta bi pretpostavka ukazala na .i.zvor njezine vlastite spolne preuranjenosti. • [U izdanjima prije 1924. stoji: •troipolgodi~njegc.)
230
[Isprva41 nisam kanio na ovom mjestu povesti razgovor o realnoj vrijednosti »praprizora«, ali kako sam u meduvremenu bio ponukan pozabaviti se tom temom u sirem , kontekstu, i ne viSe s polemickom namjerom, u svojim -Predavanjima iz uvoda u psihoanalizu [1916-17, preda. vanje XXIll], krivo bi bilo kad bih ondje izlozena motrista propustio primijeniti i na slueaj koji je pred nama. · Nastavljam dakle uz dopune i ispravke: moguce je i dru· . gacije shvatiti praprizor koji se nalazi u temelju sna, sto . prijasnje rjesenje dobrim dijelom udaljuje a nas lisava · mnoge teskoce. Ucenje koje djecje prizore zeli zgurati · u regresivne simbole nece dobiti nista ni u toj modifikaciJi; ovom - kao i svakom drugom - analizom djecje · neuroze ono mi se cini definitivno oborenim. Drzim naime da je o toj stvari moguce misliti i na · sljedeCi nacin. Ne mozemo se lisiti pretpostavke da dijete ·koje promatra koitus tim pogledom stjece uvjerenje da 1 bi kastracija mogla biti vise no isprazna prijetnja; isto · nam tako znacenje sto ga kasnije u razvoju straha i kao ·uvjet ·ljubavi zadobiva polofaj mufa i zene ne dopusta nikakav drugi zakljueak no da je to morao biti coitus ·a· tergo, more ferarum. Jedan drugi moment medutim ·nije tako nenadoknadiv, i moglo bi ga se izostaviti. Moz· 'da dijete nije promatralo koitus roditelja vec koitus zi;votinja pa ga onda prenijelo na roditelje kao da je zaklju· •mlo da to ni roditelji ne rade drugacije. U prilog tom shvacanju govori i to sto su vuci iz sna ·zapravo ovcarski psi pa se kao takvi pojavljuju ~ na crtefa. Malo prije sna djeeaka su opet bili poveli k sta.du ovaca, gdje je mogao vidjeti bas takve velike bijele pse i vjerojatno ih promatrati pri koitusu. Posegnut cu ·1 za brojem tri, kojim se sanjac sluzio bez ikakve daljnje motivacije, i pretpostaviti da je zapamtio tri takva motrenja na ovearske pse. Sto se u onoj noci sna i njezinoj uzbudljivosti punoj ocekivanja pridruzilo svemu tomu, • [Uglaste zagrade stavio je sam Freud. Vidi kraj bilje~ke 1 na str. 185.]
231
jest prenosenje nedavno stecene slike iz pamcenja sa svim njezinim pojedinostima na roditelje, i tek je to omogucilo onako snafno djelovanje afekta. Doslo je do naknadnog razumijevanja dojmova stecenih mozda pred nekoliko tjedana iii mjeseci, a taj je proces mogao dozivjeti i svatko od nas. Prijenos od koitirajucih pasa na roditelje nije se zbio nekim postupkom zakljucivanja koji hi se vezivao uz rijeci, nego tako da je on u sjecanju pronasao nekakav stvaran prizor roditeljskog zajednistva, koji se mogao stopiti sa situacijom koitusa. Sve detalje prizora utvrdenog analizom sna moguce je repro· ducirati. Doista je to bilo za ljetnog popodneva, dok je dijete bolovalo od malarije, i oba su roditelja, odjevena u bijelo, bila nazoena kad se dijete probudilo, ali - pri· zor je bio bezazlen. Ostalo je pridodala kasnija znatiZelj· nikova zelja da na temelju iskustva s psima uvreba i roditelje u njihovu ljubavnom odnosu, 1i sad je takav iz· mastani prizor urodio svim posljedicama o kojima smo govorili, naime kao da je san dokraja stvaran a ne sklepan od dva dijela, jednog ranijeg, J.ndiferentnog, i kasni· jeg, krajnje dojmljivog. Odmah se v·idi koliko se smanjila mjera vjerovanja koja se od nas traZ.ila. Ne moramo viSe prihvatiti da su roditelji obavili koitus u nazoenosti djeteta, makar i malog, sto je mnogima od nas vrlo nemila pretpostavka. Prinos naknadnosti vrlo je smanjen; odnosi se samo na nekoliko mjeseoi u cetvrtoj godini, i uopce ne seze u daleke, tamne, prve djecje godine. U pona5anju djeteta, tj. u prijenosu s pasa na roditelje te strahu od vuka umjesto od oca gotovo nam niSta ne smeta. Pa ono se nalazi u raz. vojnoj fazi svoga svjetonaz')ra, koja je u knjizi Totem i tabu [1912-13, IV. ulomak] oznacena kao povratak totemizmu. Cini se da ucenje koje praprizore neuroze hoce objasniti unatrafnim mastarijama iz kasnijih faza nalazi snafnu potporu u razmatranjima o nasem neurotiku, unatoc njefnoj dobi od cetiri godine. Koliko on god bio malen, dojam .iz cetvrte godine uspio je nadomjestiti izma· stanom traumom iz dobi od godinu i pol; no ta se regre232
sija ne Cini ni zagonetnom ni tendencioznom. Prizor koji je valjalo obnovJ.ti morao je ispunjavati stanovite uvjete· koje je, zbog sanjacevih zivotnih okolnosti, bilo mogucenaci samo u toj ranoj dobi; na primjer uvjet da leZi u krevetu u spavacoj sobi svojih roditelja. Mnogom ce se oitatelju ciniti da o ispravnosti predlofenog shvaeanja odlucuje upravo ono sto mogu navesti nakon rezultata analize mnogih drugih slueajeva. Taj prJ.zor promatranja spolnog odnosa roditelja u vrlo ranom djetinjstvu - pa bio on realno sjeeanje iii mastarija u analizi neurotiicne djece doista nije nikakva rijetkost. Mozda ga iima .isto to1iko u onih koji nisu postali neurotJ.eni. Mazda on spada u redoviti sadrtaj njihove - svje-sne iii nesvjesne - riznice sjeeanja. Gdje god sam medutiim analizom uspio razviti taj prizer, on je svugdje :pokazivao J.ste osobine koje su nas zapanjile i u naseg pacijenta, a to je coitus a tergo, koji jedini omogucuje igledaocu pregled nad genitalijama. Zacijelo onda ne hi .trebalo viSe dvojiti da je tu rijec samo o mastariji, koju mozda redovito potice promatranje zivotinjskog spolnog odoosa. Nagovijestio sam dapace da je moj prikaz praprizora ostao nepotpun jer sam za kasnije odgodio opis. 11acina na koji je dijete omelo odnos roditelja. Moram sad dodati da je i nacin tog ometanja u svim slueajevima isti. Mogu zamisliti da sam se sad od strane citatelja povi]esti ave bolesti izlozio teskim sumnjicenjima. Ako sam raspolagao svim argumentima u prilog ovakvu shvacanju »praprizora«, kako onda uopce mogu opravdavati to stosam najprije zastupao ono drugo misljenje, koje se cini toliko apsurdnim? I1i sam u razdoblju izmedu prvog za· pisivanja povijesti bolesti i ovog dodatka stekao nova iskustva, koja su me natjerala da promijenim prvotno uvjerenje, a to iz bilo kojih motiva ne zelim priznati?· Umjesto toga priznajem nesto drugo: da raspravu o realnoj vrijednosti praprizora ovaj put kanim zavrsiti s non li.quet. Ta povijest bolesti jos nije dovrsena; u njezinom
233.
•daljnjem .tijeku iskrsnut ce moment koji naru5ava izvjes·nost za koju sad vjerujemo da smo je stekli. Onda nam jamacno .nece preostati drugo .no da uputimo na ona .mjesta u mojoim Predavanjima u kojima sam obradio ,problem pramastarija iii praprizora.]
Nanja cita iz jedne knjige koja je bila uresena ilustracijama. TeziSte pripovijedanja bilo je naravno na Muci. Nanja, koja je bila vrlo poboina i praznovjerna, dodavala bi svoja objasnjenja, ali je morala odslusati i sve pri· mjedbe i sumnje malog kritika. I nije bilo bez Nanjina udjela sto su borbe koje su ga otad stale potresati na kraju ipak zavrsile pobjedom vjere. Ono sto mi je pricao o svojim reakcijama na vjeronauk isprva je naislo na moju odlucnu nevjericu. Ne mogu to, drZao sam, biti misli cetvoro ii pol do petogodisnjeg djeteta; vjerojatno u ranu proslost trpa rezultate razmiSljanja gotovo tridesetogodiSnjaka.49 Pacijent medutim ni da ~uje za tu korekturu; nije se dao uvjeriti, kao prigodom tolikih drugih ra~ilafonja u miSljenju medu nama; povezanost njegovih zapamcenih misli sa simptomima o kojima je izvjescivao i njihovo uklapanje u njegov spolni razvoj prisilHi su me na kraju da povjerujem ja nje·mu. A onda sam sebi rekao da je takvu kritiku vjeronauka, koju nisam htio pripisivati djetetu, medu odraslima u stanju iznijeti doista zanemariv broj njih. Iznijet cu najpdje gradivo njegovih sjecanja i tek onda potraZiti put koji vodi njihovu razumijevanju. Dojam sto ga je stekao slu5ajuCi Sveto pismo isprva nije bio, pripovijeda on, nimalo ugodan. Bunio se ponajprije protiv patnickog znacaja Kristove osobe, zatim protiv citava smisla njegove povijesti. Svoju nezadovoljnicku kritiku uputio je i Bogu Ocu. Ako je svemoguc, onda je na iljemu krivnja StO SU Jjudi zli te muce druge, a zbog toga onda odlaze u pakao. Trebao ih je stvoriti dobrima; on da je sam odgovoran za svu zlocu i sve muke. Srdila ga je zapovijed da valja pruiiti i drugi obraz ako je tko
VI. Prisilna neuroza .I po treci je put pretrpio utjecaj koji je na odluean nacin
izmijenio njegov razvoj. Kad su mu bile 4 i pol godine a stanje razdrazljivosti i strasljivosti jos nije bilo proslo,
.majka odluci da ga upozna s biblijskom povijescu, ne bi Ii ga smirila i duhovno uzdigla. To joj je i uspjelo, upu.,Civanje u religiju okonealo je dotadasnju fazu ali su zato ~simptomi prisile zamijenili simptome straha. Dotad nije mogao lako zaspati jer se bojao da ce sanjati slicne ruz1ne stvari kao i one noci pred Bozic: sad je prije polaska u krevet morao poljubiti sve svete slike u sobi, moliti, ·i bezbroj puta prekriziti sebe i postelju. Njegovo nam se djetinjstvo sada pregledno dijeli na .sljedeca razdoblja: prvo, rano doba prije zavodenja (3 ·godine i cetvrt), u koje spada i praprizor, drugo, doba _promjene znaeaja sve do zastrasnoga sna (4 godine), pa trece, strah od zivotinja, sve do upuCivanja u vjeru ( 4 i pol godine), a otada pa sve do nakon desete godine raz..doblje prisilne neuroze. Trenutno i glatko smjenjivanje jedne faze sljedeeom nije bilo u naravi odnosa, a ni u naravi naseg pacijenta, za koga je dapace bilo karakcteristicno cuvanje svega prethodnoga i koegzistencija raznovrsnih strujanja. Kad se pojavio strah nije nestalo zlo,ce, a uz lagano je opadanje potrajala i u razdoblju poboinosti. U toj zadnjoj fazi medutim nema ni govora o 'fobiji od vuka. Prisilna neuroza odvijala se diskontinuirano; prvi je napad bio najduzi i najintenzivniji, ostali su nadosH u osmoj i u desetoj godini, svaki put na pobu..du koja je bila u ocitoj svezi sa sadriajem neuroze. Majka ·mu je sama pripovijedala Sveto pismo i davala da mu
234
~'i'
~i
r
• Jo§ sam jednom poku§ao pomaknuti bolesnikovu pricu ba· rem za godinu dana, dakle zavodenje na 4 i pol, san na peti rodendan, itd. U vremenskim se razmacima nije dobilo ni§ta, pa· cijent je i nadalje bio tvrdokoran, a ipak me nije uspio osloboditi svake sumnje. Pomicanje za jednu godinu dakle nimalo ne mijenja dojam §to ga ostavlja njegova prifa, pa ni raspre i za. kljucke koji se vezuju uz nju.
235
udario po jednom, zatim to sto je Krist na kriZu"' pofe. lio neka ga mimoide ova easa, a1i d to sto se zatim nije dogodilo nikakvo cudo koje bi ga dokazalo kao Sina Bozjega. Tako se bilo probudilo njegovo ostroumlje, l ono je neumoljivom strogoscu znalo pronaci slabosti Svetoga pisma. Toj racionalistickoj kritici vrlo su se brzo pridruZila mozganja i sumnje koje nam mogu odati suradnju potaj· nih nagnuca. Jedno od prvih pitanja upucenih Nanjti bilo je, da li je i Krist ,imao strainjicu. Nanja mu je odgovorila da je on bio Bog ali i eovjek. Kao covjek imao je sve, i radio je sve sto i drugi ljudi. Nije ga to nimalo zadovoljilo, ali je on i samoga sebe znao tjesiti time sto bi govorio kako je strainjica samo nastavak nogu. Jedva stifan strah dace morati poniziti svetu osobu ponovno se razbuktao kad se pojavilo pitanje, je Ii Krist i srao. Nije se usudio postaviti to pitanje poboinoj Nanji, pa je sam nasao izlaz, od kojega mu bolji ne bi bila mogla pokazati ni ona. Buduci naime da je Krist iz nicega nacinio vino, mogao je i jelo stvoriti nicim pa tako sebi pristedjeti defekaciju. Lakse cemo shvatiti ta razmiSljanja nadovezemo Ii se na onaj dio njegova spolnog razvoja o kojemu smo govorili ranije. Znamo da mu se spolni zivot nakon Nanji· na odbijanja i, s tim u vezi, potiskivanja zapocetog akti· viranja genitalija, razvio smjerom sadizma i mazohizma. Mucio je, zlostavljao male zivotinje, mastao o tucenju konja, s druge pak strane o batinanju prestolonasljed· nika. 51 U sadizmu je ostao uz prastaru poistovjecenost s ocem, u mazohizmu je sebe izabrao za njegov objekt. Nasao se usred faze predgenitalne organizacije, u kojoj ja vidim sklonost prisilnoj neurozi.52 Djelovanjem onog " [Misli se naravno na Maslinsku goru. Engleskim je prevoditeljima Freud objasnio da se pogreska potkrala samom pad· jentu.] 51 Osobito o batinanju po penisu (str. 202 [i str. 221 ]). " [Vidi Freudov rad (1913i}, u kojemu se malo prije ovoga spisa govorilo o istoj temi.]
236
sna koj,i ga je doveo pod utjecaj praprizora mogao je napredovati do genitalne organizacije te svoj mazohi.zam u odnosu na oca promijeniti u feminini stav prema ,njemu, u homoseksualnost. Samo sto taj san nije donio napredak, nego strah. Odnos prema ocu, koji je od spolnog cilja da ga otac kazni imao dospjeti do jduceg cilja, da otac s njime koitira kao sa fenom, bio je zahtjevom njegove narcisne muskosti vracen na jos primitivniji stupanj, a zatim rasoijepljen pomicanjem na strah da ce ga pojesti vuk kao nadomjestak za oca; aid se uza sve to od· nos nije razrijesio. Dapace, s obzirom na stanje koje nam se cini vrlo zapletenim moiemo biti pravedni samo dr· Zimo li se koegzistencije svih triju seksualnih teinj.i usmjerenih prema ocu. Nakon onoga sna, on je u nesvjesnome bio homoseksualac, u neurozi na razini kanibaliz· ma; prevladavao je raniji mazohistickii stav. Sve tri tez· nje dmale su pasivne spolne ciljeve; bio je to isti objekt, j,sta spolna pobuda, koja se raslojavala na tri razlicite razine. Upoznavanje Svetoga pisima sada mu je omogucavalo da sublimira prevladavaju6i mazohisticki stav prema ocu. Postao je Krist, sto mu je bilo osobito olaksano cinjeni· com istog dana rodenja. Tako je postao nesto veliko i - sto dosad jos nije bilo dovoljno naglaseno - muska· rac. U dvojbi, moze li Krist imati strainjicu, nazire se potisnut homoseksualni stav, jer taj naCin razmiSljanja ne maze znaciti drugo do li pitanje, bi Ii se otac njime mogao posluziti kao zenom, kao majkom u praprizoru. Potvrdu za takvo tumacenje naci cemo kad budemo doili do rasclanjivanja ostalih prisilnih ideja. Potiskivanje pasivne homoseksualnosti odgovara bojazni da je svetu osobu sramotno dovoditi u svezu s takvim mnijenjem. Moguee je zapaziti kako se trsio da svoju novu sublima· ciju cuva od primjesa koje su dolazile iz jzvora onoga Ito je potisnuto. Ali mu to nije uspijevalo. Jos ne razumijemo zasto se bunio protiv pasivnoga Kristova znaeaja i njegova zlostavljanja od strane oca, i time pOCeo nijekati dotada5nj.i svoj mazohisticki ideal, eak i 237
u sublimaciji. Mozemo pretpostaviti da je taj drugi sukob osobito pogodovao pojavljivanju ponifavajucih prisilnih misli iz prvog sukoba (izmedu vladajuce mazohisticke i potisnute, homoseksualne teznje), jer je prirodno da se u njegovu dusevnom sukobu sve suprotne temje zbrajaju, ako i jesu iz najrazlicitijih izvora. Motiv njegova opiranja, a time i kritike religije, upoznat eemo iiz novih izjava. Prieama iz Svetoga pisma okoristilo se i njegovo spoJ.. no istrazivanje. Dosad nije imao nikakva razloga za pretpostavku da djeca dolaze samo od zene. Naprotiv, Nanja ga je ostavljala u uvjerenju da je on dijete ocevo, sestra dijete majcino [str. 194], i taj bliZ.i odnos s ocem bio mu je vrlo dragocjen. Sada je cuo da se Bogorodica zove Marija. Sva djeca dakle dolaze od zene, i Nanjini podaci viSe nisu bili odrzivi. Prieama je zatim doveden u zabludu tko je zapravo Kristov otac. Bio je sklon drlati da je to Josip, jer je cuo da su uvijek zivjeli zajedno, ali je Nanja rekla: Josiip je bio samo poput oca, pravi otac da je Bog. S time nije znao sto bi. Razumio je samo toliko: ako se o tome uopce moze raspravljati, onda odnos iz. medu oca ,i sina nije bio toliko prisan kako je to oduvijek zamisljao. Djeeak je u stanovitoj mjeri osjetio ambivalentnost osjecaja prema ocu, koja je bila zapisana u svim religijama, ii svoju je religiju napao zbog labavljenja tog odnosa. Naravno, njegova je opozicija uskoro prestala sumnjati u 'istinitost ucenja te se okrenula neposredno protiv Bozje osobe. Kruto je ii okrutno Bog postupao sa svojiln sinom, a nije bio bolji ni prema ljudima. Zrtvovao je svog sina, a isto je zahtijevao J. od Abrahama. Boga se poeeo bojati. Ako je on bio Krist, onda je otac bio Bog. Ali Bog sto mu ga je nametala vjera nije bio pravi nadomjestak za oca, koga je volio, i nije htio dopustiti da mu ga otmu. Ljubav prema tom ocu stvorila je njegovo kriticko ostroumlje. Branio se od Boga da bi mogao ostatJ. uz oca, bra·
;1,-,
it' ~·
~~~'
-~~r
ne6i pritom zapravo starog oca od novog. lmao je tu izvesti tesku stvar odvajanja od oca. Upravo je dakle iz stare ljubavi prema ocu, ocitovanejos u najranije doba, crpio energiju za borbu protiv Boga ii ostroumlje za kritiku religije. Ali s druge strane ni: neprijateljstvo prema novom Bogu nije bilo nikakav izvoran cin, vec je uzor .imalo u njegovu neprijateljskom. nagnucu prema ocu sto je nastalo pod utjecajem zastraS-· nog sna, i bilo je zapravo tek njegovo ponovno ozivljavanje. Oba suprotna osjeeanja nagnuea, koja ce kasnijeupravljati cijelim njegovim zivotom, sastala su se u ambivalentnoj borbi na temi religije. Sto je iz te borbe pro-· izislo kao simptom, blasfemicne ideje, prisila koja ga je tjerala da misli Bog-drek, Bog-svinja, bilo je pravi kompromisni rezultat, kako ce nam to pokazati analiza tih ideja u vezi s analnom erotikom. Neki drugi simptomi prisile, manje tipicne vrsti, isto· ta)co vode do oca, ali omogucuju i prepoznavanje povezanosti prisilne neuroze s prijasnjim slueajevima. U ceremonijal pobomosti, kojim bi na kraju okajavae> svoju hulu na Boga, spadala je i zapovijed da uz stanovite uvjete dise na sveean nacin. Za krifanja je svaki put morao duboko udahnuti ill jako izdahnuti. Dah je u nje-govu jeziku jednak duhu. To je dakle bila uloga Svetoga duha. Morao je udahnuti Svetoga duha ill izdahnuti zle· duhove, 0 kojima je cuo i citao.53 Tim zlim duhovima pripisivao je ii blasfemicne misli poradi kojih je morao Cniti toliku pokoru. Ali je bio prisiljen izdahnuti kad bi vidio prosjaka, bogalja, ruine, stare, jadne ljude, i tu prisilu ne bi znao povezivati s duhovima. Samome je sebi objasnjavao kako to cini da ne bi bio kao oni. Tada je analiza, nastavljajuci se na jedan san, objasnila da je izdisanje pri pogledu na jadne osobe poeelo tek nakon seste godine, a bilo je u vezi s ocem. Nije vidio oca vec mnogo mjeseci, kadli majka jednoga dana u Simptom se, kao sto eemo cuti, razvio sa sest godina, kad je naucio citati.
238
239
....__
rece da ce s djecom po6i u grad i tamo im pokazati nesto :Sto ce ih vrlo razveseliti. Zatim ih je odvela u sanatorij, gdje su vidjeli oca; izgledao je lose, i sinu se vrlo sa.Zalio. Otac je dakle bio prototip svih bogalja, prosjaka i siromaka pred kojima je morao izdahnuti, kao sto je bio i prototip nakaza sto se vide u stanjima straha te karikatura sto ih se za porugu crta. Na drugom cemo mjestu -Ooznati da je taj sucutni stav proizlazio iiz posebna detalja praprizora, koji je poeeo djelovati tek kasnije, u prisilnoj neurozi. Naum da se ne bude kao oni, a taj je naum motiv:irao njegovo izdisanje pred bogaljima, bio je dakle stara identifikacija s ocem preokrenuta u negativ. Ali je pritom kopirao oca i u pozitivnom smislu, jer je duboko disanje bilo oponasanje S.uma sto ga je bio cuo od oca pri koitusu.54 Sveti duh zahvaljivao je svoje podrijetlo tom znaku osjetilne uzbudenosti muskarceve. Potiskivanjem je takvo disanje postalo zlim duhom, za ko}i je postojala jos jedna genealogija, naime malarija, od koje je bolovao u doba prap11izora. Otklanjanje zlih duhova odgovaralo je neospornoj asketskoj crti, koja se izrazila i u drugim reakcijama. Kad je euo da je Krist jednom prognao zle duhove u svinje, koje su se potom survale u ponor, sjetio se da se sestra :u svojim ranim djecj.ih godinama, prije njegova sjecanja, skotrljala s nekog luckog stjenovitog puta na obalu. I -0na je bila jsto takav zao duh i prasica; odatle je kratak put do Boga-svinje. I otac je pokazao da njime vlada .osjetilnost. Kad je doznao za povijest prvih ljudi, upala mu je u oei slicnost vlastite sudbine s Adamovom. U razgovoru s Nanjom prijetvorno se cudio sto je Adam .dopustio da ga zena surva u nesrecu, te je obecao Nanji da se nikada nece ozeniti. U to je doba u njega bilo ja· ko izraieno neprijateljstvo prema zeni, zbog toga sto ga je bila zavela sestra. Dosta ce ga to smetati i u kasnijem 1ljubavnom Ziivotu. Sestra mu je postala trajnim utjelov54
240
Pretpostavimo li realnu narav praprizora!
t
:I~
1,
r t
"'
ti'\
,,,~,'·' ·
;' A
ljenjem iskusenja i grijeha. Nakon ispovijedi sebi se cinio cistim i bezgresnim. A onda mu se cinilo kao da sestra samo vreba da ga gurne u grijeh, i prije no sto bi se obazro vec je bio provocirao svadu sa sestrom i tako opet postao gresan. Uostalom, koliko ga god tiStile blasfemicne misli, u ispovijedi ih nikada nije otkrivao. Neopazice smo dosli do simptomatike kasnijih godina prisilne neuroze, pa cemo preskocivsi toliko toga sto se zbilo u meduvremenu izvijestiti o njezinu ishodu. Znamo vec da je ona, neovisno o trajnoj prisutnosti, dozivlja· 'Vala povremena pojaeanja, jednom na primjer, sto nam zasad jos ne moze biti jasno, kad je umro neki djeeak iz ulice, s kojim se mogao identificirati. Kad mu je bilo deset godina dobio je ucitelja Nijemca, koji je vrlo brzo stekao natl njim velik utjecaj. Vrlo je poucno sto je sva njegova teska pobofoost nestala da ne ozivi vise nikad, i to cim je primijetio te za poucnih razgovora s uciteljem ubrzo doznao kako taj nadomjestak za oca nije nimalo pobofan 'i nista ne ddi do religijske iistine. Pobofoost je pala s padom ovisnosti o ocu, koga je sad zamijenio nov, pristupacniji otac. To se naravno nije dogodilo bez jos jednog proplamsaja prisilne neuroze, pri cemu je osobito zapamtio prisilu da je morao misliti na Sveto Trojstvo kad god bi na cesti spazio tri kupa dreka na hrpi. On nikada ne bi popustio nekom poticaju a da jos jednom ne bi pokusao zadrfati ono sto je obezvrijedio. Kad ga je ucitelj odgovarao od okrutnosti prema malim !ivotinjama, prekinuo je i s tim nedjelima, ali ne prije no sto se jos jednom temeljito izdovoljio rezanjem gusjenica. Tako se drfao i za analitickog lijecenja, razvijajuci prolazne »negativne reakcije«; nakon svakog vafoog rjelenja poku5ao bi nakratko negirati njegovo djelovanje pogorsavanjem rijesenog simptoma. Znamo da se djeca opcenito tako odnose prema zabranama. Prekorimo li ih jer su npr. proizvodila kakav nepodnosljiv sum, ona ga nakon zabrane izvedu jos jednom prije no sto prcstanu.
'l
241
l·
_l '
'
'
Time postifa to da prestaju tobore dobrovoljno i da su prkosili zabrani. Pod utjecajem ucitelja Nijemca doslo je do nove i bolje sublimacije njegova sadizma, koji je tada u skladu s nadolazeCim pubertetom prevladao nad mazohizmom. Poceo je snatriti o vojnicima, uniformama, oruzju i konjima, i time pothranjivao neprestane sne na javi. Tako se pod utjecajem jednoga muskarca oslobodio svojih pasivnih stavova te se isprva nasao u prilicno normalnoj koloteoini. Odjek njegove privrzenosti ucitelju, koji je ubrzo otiSao, bilo je i to sto je tijekom kasnijeg zivota prednost davao njemackom elementu (lijeenici, bolnice, zene) pred domacim (koji je predstavljao oca), i iz tog je prenosenja jos d tijekom lijecenja bilo velikih prednosti. u doba prije oslobaaanja uciteljevom pomoei pada jos jedan san, koji spominjem zato jer je sve do pojavlJi· vanja u lijecenju ostao zaboravljen. Gledao je naime sebe kako jase na konju dok ga progoni golema gusjenica. G snu je razaznao aluziju ria jedan san od prije uciteljeva boravka, a njega smo odavno bHi protumacili. U tom ranijem snu vidio je vraga u crnoj odori i uspravnu stavu, kojii ga je svojedobno toliko bio plasio u vuka i lava. Isprufenim je prstom pokazivao golema pufa. Brzo je pogodio da je taj vrag demon iz jednog poznatog umjetnickog djela,55 a sam san obrada vrlo rasprostranjene slike, koja je prikazivala demona u ljubavnoj sceni s nekom djevojkom. Puz je stajao umjesto zene, kao izabran renski spolni simbol. Voaeni pokaznom gestom demona ubrzo smo mogli naznaciti smisao sna, to jest da cezne za nekim tko bi mu iimao dati posljednje upute sto mu jos nedostaju u zagonetki spolnog opcenja, kao sto mu je sV'Ojedobno otac u praprizoru bio dao prve. U tom kasnijem snu, u kojemu je zenski simbol bio nadomjesten muskim, prisjetio se jednog malo ranijeg 55
[Ljermontov, »Demon•.]
doZivljaja. Jednoga je dana na seoskom imanju projahao pokraj usnula seljaka, uz koga je lefao njegov djecak. On probudi oca te mu rekne nesto, na sto otac stane ruziti i progoniti jahaea, pa se on na svom konju hitro udalji. Zatim, drugo sjecanje: na istom je imanju bilo stabala koja su bila posve bijela, sva opletena gusjenicama. Shva-. Ca.mo da je nagnuo u bijeg prije realizacije mastarije da &in spava uz oca, i da je za bijelim stablima posegao ne bi .Ii obnovio aluziju na zastrasni san o bijelim vucima na orahovu stablu. Bila je to dakle neposredna provala straha od femininog stava prema muskarcu, od kojega se isprva stitio religioznom sublimacijom, a odskora ee se jos djelotvomije stititi vojnickom. Velika bi zabluda bila pretpostaviti da nakon ukidanja &imptoma prisile viSe nije bilo permanentnog djelovanja prisilne neuroze. Proces je vodio pobjedi pobofoe vjere nad kritickom i ispitivalackom pobunom, a pretpostavka > • mu je bila potiskivanje homoseksualnog stava. Iz oba su timbenika proiziSle trajne slabosti. Intelektualna je djelatnost nakon toga prvog velikog poraza ostala tesko na· ru5ena. ViSe se nije razvijao nikakav mar za ucenje, vise se nije pokazivalo niSta od ostroumlja, koje je u njefooj dobi od pet godina kriticki razlagalo religijski nauk. Potiskivanje prejake homoseksualnosti, koje je uslijedilo za vrijeme onoga zastrasnog sna, rezerviralo je to znaeaj· no nagnuce za nesvjesno, zadrlalo ga pritom u usmjerenosti na pravi cilj i izmaklo ga svim onim sublimacijama kojima se ono jos moglo nuditi. U pacijenta su se zato izgubili svi oni drustveni interesi koji i cine sadrlaj zi· vota. Tek kad mu je tijekom analitickog postupka uspjelo razrijesiti sputanost te homoseksualnosti, stanje se stvari moglo okrenuti nabolje, i cudesno je bilo biti sudionikom zbivanja - bez neposrednih lijecnikovih upu· ta - u kojemu je svaki osloboaeni dio homoseksualnog libida trafio primjenu u Zivotu i prikljueak na velike za. jedniCk.e poslove eovjeeanstva.
242
243
~.·
~
VII. Analna erotika i kompleks kastracije Molim citatelja neka se prisjeti kako sam povijest djecje neuroze stekao tako reci kao usputni produkt analize oboljenja u zrelijoj dobi. Morao sam je dakle srociti iz jos manjih komada no sto inace sintezi stoje na raspolaganju. Taj inace ne tefak zadatak ima prirodnu granicu kad je rijec o tome da se mnogodimenzionalna tvorevina svede na razinu opisa. Moram se dakle zadovoljiti time da izlozim sastavne djelice, koje bi Citatelj trebao sloZiti u zivu cjelinu. Opisana je prisilna neuroza nastala, opetovano sam to naglasavao, na tlu sadisticko-analne kon· stitucije. No dosad je bilo rijeci samo o jednom glavnom faktoru, o sadizmu i njegovim mijenama. Sve sto se odo nosilo na analnu erotiku hotimice sam ostavljao po strani, i sada bi sve to valjalo sabrati i naknadno unijeti u tekst. Odavno su se analitieari slozili da raznolikim nagon· skim porivima sto ih saiimamo pod nazivom analna erotika pripada .iznimno, gotovo neprocjenjivo znacenje za izgradnju spolnog zivota i dusevnih djelatnosti uopce. Isto tako da se jedan od najznaeajnijih izraza preobli· kovane erotike iz tog izvora pokazuje u ophodenju s nov· cem,56 UZ pitanje koje SU to vrijedne tvari tijekom zivota postale psihicki zanimljive, a to je zanimanje izvorno pripadalo izmetu, proizvodu analne zone. Navikli smo da zanimanje za novae, ukoliko je ono libidne a ne racionalne naravi, svodimo na ekskrementalni uzitak; od nor· malnih smo pak ljudi navikli traiiti da svoj odnos prema novcu cuvaju od libidnih utjecaja te da ga urede prema realnim obzirima. U naseg je pacijenta u doba kasnije oboljelosti taj od· nos bio ometen u osobitoj mjeri, i to nije bila najbeznaC!ajnija stvar u njegovoj nesamostalnosti i nesposobnosti za fivot. Ocevim i stricevim nasljedstvom postao je vrlo bogat, na deklarativan mu je nacin bilo mnogo do toga .. [Vidi Freudov spis »Znaeaj i analna erotikac (1908b).]
244
da slovi kao bogatas, i znao se vrlo srditi kad bi ga tu podcjenjivali. Ali nije znao koliko posjeduje, koliko je izdao, koliko mu je ostalo. Tesko je bilo reci valja Ii ga drfati skrcem iii rasipnikom. Vladao se fas ovako cas onako, ali nikada tako da bi to upucivalo na kakvu dosljednu namjeru. Po nekoliko napadnih poteza, koje cu kasnije navesti, moglo ga se drfati okorjelim nadutdm bogatunom, koji u bogatstvu vidi veliku prednost za svoju osobu te emocionalne interese uopce ne uzima u obzir ako su u pitanju novcani interesi. Ali druge nije ci.o jenio prema njoihovu bogatstvu, i u mnogim se prigoda· ma pokazao dapace skroman, poirtvovan i suosjecajan. Uskraceno mu je bilo racionalno raspolaganje .novcem. i on mu je znacio nesto drugo. Vee sam napomenuo [str. 199] kako sam smatrao vrlo sumnjivim nacin na koji se on tjesio s gubitka sestre, koja mu je u posljednjim godinama bila najbolji drug; tjesio se naime razmiSljanjima: sada s njom ne mora dijeliti naslijede roditelja. Upadljiv je mozda bio mir kojim je to mogao reCi, kao da ne razumije grubost osjetaja koju je iskazao na taj nacin. Analiza ga je doduse rehabt.; litirala, pokazavsi da je bol za sestrom dozivio sarno kao pomak, ali je tek tada postalo doista nerazumljivo sto je u bogatstvu htio vidjeti nadomjestak za sestru. • Njegovo mu se pona5anje u jednom drugom slueajui. sa.mome Cinilo vrlo zagonetnim. Nakon oceve smrti os,. tavstinu su podijelili izmedu njega d majke. Majka je ojome upravljala i, kao sto je sam priznavao, izlazila ususret njegovim novcanim potrebama na besprijekoran,. mrokogrudan nacin. Unatoe tomu svaki je razgovor o novou zavr5avao zestokim predbacivanjima da ga ona ne volio da misli samo na to kako bi na njemu ustedjela, i kak() bi ga ona najvjerojatnije htjela vidjeti mrtva, ne bi·· li tako sama raspolagala novcem. Majka ga je placuci uvjeravala u svoju nekoristoljubivost, on se sramio, i s pra~ vom tvrdio kako to 0 njoj ne misli, no siguran je bio. da Ce se isti prizor ponoviti prvom prigodom . 245
·Da mu je izmet dugo vremena prije analize imao znaeenje novca proizlazi dz mnogih slueajeva, od kojih cu priopciti dva. U doba kad crijeva jos nisu sudjelovala u njegovim mukama jednom je u nekom velikom gradu posjetio siroma~a bratica. Posto je otisao, stao je sebi predbacivati sto tog rodaka nije pomogao novcem, te je neposredno zatim osjetio »mozda najzescu potrebu u zivotu«. Dvije godine kasnije doista je tom rodaku odredio rentu. Drugi slueaj: s 18 je godina, dok je uCio za maturu, posjetio jednog kolegu i s nj.ime razgovarao o tome sto bi se u zajednickom strahu od pada na ispitu dalo uciniti.57 Odlucili SU podmititi podvornika, a njegov udio u svoti koju je valjalo skupiti hio je naravno najveci. Putem kuci razmiSljao je kako bi dao i vise, samo da prode, samo da mu se na dspitu niSta ne dogodi, a u zbilj1i mu se prije no sto je stigao zgrabiti kvaku dogodila jedna druga nezgoda.58 Vee smo spremni cuti kako je u svojoj kasnijoj oboljelosti patio od vrlo tvrdokornih, a s obzirom na razlicite povode i promjenjivih smetnji funkcije crijeva. Kad je dosao k meni na lijecenje vec se bio navikao na klistir sto mu ga je davao jedan pratilac; do spontanih prafnjenja nije dolazilo mjesecima, ako se vec ne bi slucajno dogodilo kakvo iznenadno uzbudenje s odredene strane, sto bi za posljedicu imalo da se za nekoliko dana uspostavljalo normalno prafnjenje cnijeva. Glavna mu je tu!aljka bila da je svijet za njega zagrnut velom, ill da je on od swjeta odijeljen velom. Ta se koprena trga samo na jedan trenutak, kad uslijed klistira sadrZaj napusta crijevo, te se on opet osjeea zdravim i normalnim.59 Kolega kojemu sam radi strucnog suda o stanju njegove probave poslao pacijenta bio je dovoljno uvidavan n Pacijent mi je izjavio da za crijevne smetnje u njegovu matorinskom jeziku nema njemacke oznake •Durchfallc (pad, ali i proljev). • Ta uzrecica u pacijentovu materinskom jeziku glasi isto kao i u njemackom. • Davao mu klistir tko drugi ill on sam ucinak je bio isti.
" da dzjavi kako je ono uvjetovano funkcionalno, iii eak psihicki, te se suzdrfao od propisivanja lijekova. Nisu uostalom koristili ni oni ni propisana dijeta. U godinama lijecenja ana1izom nije bilo spontanih stolica (zanemarimo Ii one iznenadne utjecaje). Bolesnik se dao uvjeriti da bi svaka intenzivna obrada tvrdokornih organa samo pogorsala stanje, pa se zadovoljio time da jednom iii dvaput tjedno klistirom Hi purgativom iznudi prafnjenje. Govoru o probavnim smetnjama kasnijeg stanja bolesti mog pacijenta posvetio sam viSe mjesta no sto je to bilo u planu ovoga rada, koji se bavi djecjom neurozom. 0 tome su odlucila dva razloga, prvo, da se probavna simptomatika uz vrlo malo promjena nastavila iz djecje neuroze u kasniju, i drugo, da je njoj u okoneavanju lijecenja pripala glavna uloga. Zna se koje znacenje za lijecnika koji analizira prisi:lnu neurozu ima sumnja. Ona je najjace bolesnikovo oruzje, omiljelo sredstvo njegova otpora. Zahvaljujuci toj sumnji i nas je paoijent, ukopan iza obzirna ravnodusja, godinama uspijevao u tome da mimo njega klize sva nastojanja lijecenja. NiSta se tu nije mijenjalo, ii nije bilo puta da ga se uvjeri. Napokon sam uvidio znacenje crijevnih smetnji za moje namjere; one su reprezentirale djeHc histerije, koja je prisilnoj neurozi redovito u temelju. Obecao sam pacijentu potpuno uspostavljanje rad.a crijeva, razotkrio tim obecanjem njegovu nevjericu, i potom sam imao zadovoljstvo promatrati kako mu nestaje sumnja kad su crijeva kao histericno aficiran organ stala »Suradivati« u poslu, te se u nekoliko tjedana opet uspostavila njihova normalna, toliko dugo ometana funkcija. Vracam se sad pacijentovu djetinjstvu, vremenu u kojemu dzmet jos nikako nije mogao znaciti novae. Problemi s crijev,ima nastupili su u njega vrlo rano, 7.apravo onaj najcesci i za dijete najnormalniji problem, naime inkcmtinencija. No sigurno smo u pravu otklonimo li patolosko objasnjavanje tih najranijih slueajeva te u
247
246
~;
~
nj.ima vidimo tek dokaz nakane da se dijete ne da smetati iii zaustaviti u zadovoljstvu vezanu uz funkciju prai:o njenja. Silno uiivanje u slanim vicevima i prizorima, sto inace odgovara prirodnoj grubosti mnogih drustvenih klasa, zadrZa.lo se u njega i nakon pocetka kasnije boles ti. U vrijeme engleske guvernante znalo se ponoviti da su
i on •i Nanja s omraienom damom morali dijeliti spavacu sobu. Nanja bi tad s razumijevanjem ustanovila da je on upravo tih noci pomokrio krevet, sto se inace viSe nije dogadalo. On se toga uopce nije sramio; bio je to izraz prkosa prema guvernanti. Godinu dana zatim (s cetiri i pol), u vrijeme straha, znalo mu se dogoditi da bi po danu zaprljao hlace. Stra· hovito ga je bilo sram te bi dok bi ga prali kukao, da tako viSe ne moze zivjeti. U meduvremenu se dakle nesto promijenilo, na trag cega ce nas dovesti pracenje njegove tufaljke. Pokazalo se da je rijeci: da tako viSe ne mo· ze zivjeti govorio za nekim drugim. Jednom60 ga je majka, dok je pratila lijecnika koji ju je bio posjetio, povela sobom na kolodvor. Putem se potuzila na bolove i krvarenja te izlanula iste te rijeci, da tako viSe ne moie zivjeti, ne ocekujuci da ce ih dijete koje drzi za ruku upamtiti. Tufaljka, koju je uostalom za kasnije bolesti ponovio bezbroj puta, znaCila je dakle - identifikaciju s majkom. Vremenska i sadrfajna karika koja nedostaje izmedu ta dva dogadaja brzo se pojavila u pamcenju. Jednom, u pocetku razdoblja straha, dogodilo se da je zabrinuta majka izrekla opomenu kako djecu valja euvati od grize sto se bila pojavila u blizini dobra. On se raspitao sto je to, pa kad je euo da se od dizenterije u stolici nalazi krv, vrlo se prestrasio te stao tvrditi da i u njegovoj stoliai ima krvi; bojao se da ce umrijeti od dizenterije, no pregled ga je uvjerio da se prevario i da se ne mora bojati. eo Nije toeno utvrdeno kad je to bilo, ali u svakom slueaju prije zastrafoog sna s cetiri godine, vjerojatno i prije no ~to su roditelji otputovali.
248
Shvacamo da se tim strahom htjela uspostaviti identifi-)racija s majkom, a o nje~inu je krvarenju slusao razgo-vor s lijecnikom. U kasnijem pokusaju identificiranja (sa 4 i pol godine) ~zostavio je krv; sebe viSe nije shvacao~ krivo je mislio da se mora sramiti, a nije znao da ga po-tresa smrtni strah sto ga je nedvojbeno odavalo njegovo-. twenje. Majka, koja je tada bolovala u donjem traktu, bila je· uopce u strahu za sebe i djecu; vrlo je vjerojatno da mu se strasljivost uz vlastitu motivaoiju oslanjala na identifikaciju s majkom. Sto bi sad imala znaciti ta .identifikacija s majkom? Izmedu drske primjene .inkontinencije sa 3 ·i pol go-dine i strave od 4 i pol nalazi se san, kojim se zapocelo· razdoblje straha i koji mu je donio naknadno shvacanje· prizora61 dozivljenog s godinu i pol, te mu je objasnio· . ulogu zene u spolnome cinu. Blisko nam je da uz tu ve-· liku preobrazbu poveiemo i preobrazbe u njegovu od· nosu prema defekaciji. Dizenterija mu je oCito bila imebolesti zbog koje je cuo da se majka tuzi, i s kojom se nije dalo zivjeti; drfao je da majka nema bolesnu utrobu vec crijeva. Pod utjecajem praprizora povezao je da se majka razboljela zbog onoga sto je s njom radio otac,62~ i njegov strah od krvi u stolid, od toga da bude isto ~o bolestan kao i majka, bio je odbijanje identifikacije· s majkom u onom spolnom prizoru, isto ono odbijanje s koj.im se probudio iza sna. No strah je bio i dokaz da se· '1 kasnijoj obradbi praprizora stavio na mjesto majke, zavideci joj na njezinu odnofaju s ocem. Organ putem: . ikojega se moglo .izraziti identificiranje sa zenom, pasi·· :~ van homoseksualni stav prema muskarcu, bio je analna zona. Smetnje u funkciji te zone dobile su sad znacenje· femininih, njeZnih poriva, ii zaddale ih tijekom kasnije· boles ti. (.
61
6Z
Vidi ranije, str. 219-220. u eemu vjerojatno nije imao krivo.
249'
Na ovom sad mjestu moramo poslusati jedan prigovor o kojemu rasprava moze mnogo pridonijeti projasnjenju prividno zapletenog stanja stvari. Morali smo pretpostaviti da je tijekom sna shvatio kako je zena kastrirana pa umjesto muskog uda ima ranu koja slufi za spolno opcenje, da je kastracija uvjet fenskosti, i radi tog je prijeteceg gubitka potisnuo feminini stav prema muskarcu te se u strahu probudio az homoseksualnog snatrenja. Kako se to razabiranje spolnog opcenja, to priznavanje rodnice, slaze s izborom cr:ijeva za identifikaciju sa zenom? Ne poCivaju Ii crijevni simptomi na vjerojatno starijem shvacanju, koje posvema protusfovi strahu od kastracije, na shvacanju da je izlazak debelog cr:ijeva mjesto spolnog opcenja? Sigurno, to protuslovlje postoji, d ta se dva shvacanja nikako ne slafo. Pitanje je samo moraju Ii se ona uopce slagati. Nasa zacudenost proishodi odatle sto smo nesvjesnim dusevnim zbivanjima uvijek skloni pristupati kao svjesnima te zaboravljati na duboke razlike izmedu tih dvaju psihiCkih sustava. Kad mu je uzbudeno ocekivanje bozicnog sna doearalo sliku nekoc promatranog (iii konstruiranog) spolnog odnosa roditelja, zacijelo se ponajprije javilo staro shvacanje, prema kojemu je zenski dio tijela koji prihvaea ud izlaz debelog crijeva. Sto je drugo ii mogao vjerovati, kad je promatrac tog prizora imao godinu i pol dana?63 Ali se onda pridrufilo ono sto se u cetvrtoj godini zbilo kao novost. Probudila su mu se dotadasnja iskustva, zapamcen nagovjestaj kastracije, te su bacila sumnju na »teoriju kloake«, priblizili ga spoznaj1i razl,ike medu spolovima i seksualne uloge zene. Pritom se ponasao kao sto se uopce ponasaju djeca kojima se daje nezeljeno objasnjenje - seksualno Hi koje drugo. Odbacio je novo u nasem slueaju motiv straha od kastracije - i driao se staroga. OdluCdo se za crijevo a protiv rodnice na isti naCi.n ii iz slicnih motiva kao sto je kasnije protiv Boga stao " Ili, sve dok nije shvatio koitus pasa.
250
na stranu oca. Odbacila se nova prosvijecenost Q zadrfala stara teorija; ovo drugo trebalo je dati gradivo za identlifiikaciju sa zenom, sto se kasnije pojavilo kao strah od smrti zbog crijeva, i gradivo za prvu religioznu skrupulu, tj. da li je Krist imao straZnjicu, i sl. Ne mozda zato sto bi nov uvid mozda bio bez ucinka; bas naprotiv, djelovao je iznimno jako zato jer je postao motiv za trajno potiskivanje svekolikog dogadaja iz sna i za iskljuCivanje iz kasnijega svjesnog preradivanja. Ali time se njegovo djelovanje iscrpilo; nije nimalo utjecalo na rje8enje spolnog problema. Sigurno je protuslovno da je od tog vremena strah od kastracije mogao postojati usporedo s identifikacijom sa zenom putem crijeva, ali je protuslovno ·samo logicki, sto ne govori mnogo. Citav je taj razvoj karakteristiean bas za djelovanje nesvjesnoga. Potiskivanje je nesto drugo od odbacivanja. Dok smo proueavali genezu fobije od vuka slijedili smo djelovanje novih uvida u spolni cin; ·Sad, kad istrafojemo smetnje u radu crijeva, zatjecemo se na tlu stare teorije kloake. Oba stajalista razdvaja jedan stupanj potiskivanja. Zenski stav prema muskarcu otklonjen potiskivanjem povlaci se u neku ruku u simptomatiku crijeva te se izraZava Ill cestim pojavama dijareje, opstipacije j boJova cr:ijeva u djecjim godinama. Kasnija spolna mastanja, izgradena na pravoj spolnoj spoznaji, mogu se izraziti samo na regresivan nacin kao crijevne smetnje. Ali ih mi ne razumijemo prije no sto smo otkrili promjenu znaeenja izmeta iz prvih djecjih dana.64 Ranije sam nagovijestio da je jedan dio sadrfaja pra· prizora ostao neizreeen, sto sad mogu nadopuniti. Dijete je oajzad prelcinulo zajednistvo roditelja stolicom, koja je mogla motivirati i njegov plac. Glede kritike tog dodatka vrijedi sve sto sam dz drugih sadriaja istoga pri· zora vec podvrgao raspravi. Paoijent je akceptirao taj " Usp. •O presattivanju nagona« itd. [(1917c). Taj je rad bio objavljen prije no ~to je tiskana studija ovoga slueaja, ali je napisan vjerojatno poslije nje.]
251
i pol godine, samo je negativan obrat ranijeg znacenja toga dara. Grumus merdae sto ga provalnici ostavljaju na mjestu cina kao da znaci oboje: i porugu i regresivno izrafenu nadoknadu. Uvijek kada se dosegne visi stupanj, prethodni nalazi svoju primjenu u negativno ponifavajueem smislu. Potiskivanje se izrafava u suprotnosti.66 Na kasnijem stupnju spolnog razvoja izmet poprima znacenje djeteta. I dijete izlazi kroz strainjicu kao i stolica. Darovateljsko znacenje izmeta lako omogucuje tu mijenu. Dijete se u porabi jezika oznacuje kao »dar«; testo se o ieni veli da je mufo »darovala dijete«, ali se uz primjenu nesvjesnog isto tako s pravom uzima u obriir i druga strana odnosa, da je zena naime »primilac (zanijela) dijete od muskarca kao dar. Novcano znacenje izmeta grana se u drugom smjeru negoli znacenje dara. ' Rano zamjenicno sjecanje nasega bolesnika, da ga je naime prvi napad bijesa spopao zato jer za Bozic nije dobio dosta darova, otkriva sad svoj dublji smisao. Sto mu je nedostajalo, bilo je spolno zadovoljenje koje je on shvacao analno. Spolno mu je istrazivanje bilo pripravljeno snom te je za vrijeme trajanja sna shvatio da spolni cin rjefava zagonetku podrijetla male djece. Malu djecu nije volio ni prije sna. Jednom je nasao malu, jo~ goluzdravu pticicu, ispalu iz gnijezda, i misleci da je mali tovjek zgrozio se od nje. Analiza je pokazala da su mu sve male zivotinje, gusjenice, kukci, protiv kojih je bjesnio, znacile malu djecu.67 Odnos prema starijoj sestri daVao mu je povoda da uvelike razmiSlja o odnosu starije djece prema mladoj; kad mu je jednom Nanja rekla da ga mama toliko voli jer je najmladi, stekao je shvat· ~jiv motiv za zelju da za njim ne dode nikakvo mlade di-
zakljueak sto sam ga ja konstruirao, i cinilo se kao da ga potvrduje »prolaznim oblikovanjem simptoma«. Drugi dodatak sto sam ga predlozio, da mu je otac naime, nezadovoljan ometanjem, svoju zlovolju izrazio psovkama, morao je otpasti. Gradivo anaHze nije na to reagiralo. Detalj sto sam ga sad dodao ne smije se naravno stavljati u ·isti red s ostalim sadrfajem prizora. U njemu nije rijec o .izvanjskom dojmu kojega se povrat ima ocekivati u tolikim kasnijim znakovima, vec o osobnoj djetetovoj reakciji. U cijeloj se prici ne bi bilo promijenilo niSta da je taj i taj izraz onda bio dzostao iii da ga se naknadno unijelo u odvijanje prizora. Ali to kako ga se shvaea •izvan svake je dvojbe. On znaci uzbudenost analne zone (u najsirem smislu). U drugim slucajevima slicne vrsti takvo bi promatranje spolnog odnosa zavrsilo mokrenjem; odrastao eovjek osjetio bi u slienim slueajevima erekciju. To sto je nas djeeacic u znak spolne uzbudenosti ispraznio crijeva valja ocijeniti kao osobinu nasHjedene mu seksualne konstitucije. On se smjesta postavio pasivno i pokazao viSe sklonosti prema kasnijoj identifikaciji sa zenom no s muskarcem. Sadrfajem se crijeva pritom sluzi poput svakog drugog djeteta u jednom od njegovih prvih i izvomih znacenja. Izmet je prvi dar, prva djetetova irtva njeinosti, dio vlastiita tijela kojega se odrice, ali fato tako samo u prilog ljubljenoj osobi.65 Njegovo sluienje njime u znak prkosa, u nasem slucaju prkosa prema guvernanti sa tri " Vjerujem da je lako potvrditi da dojenfad ekskrementima prlja samo osobe koje poznaje i voli; strance ne faste takvim odlicjima. U Tri rasprave o seksualnoj teoriji [1905d, II. raspra· va, prvi dio cetvrtog poglavlja (»Masturbacijski seksualni izra· zi«)] spomenuo sam kao najizvorniju uporabu izmeta kao autoerotskog podraiivanja crijevne sluznice; sada se kao napredak pridrufuje to da za defekaciju postaje mjerodavan obzir prema objektu, prema kojemu je dijete tako poslusno iii ljubezno. Ta se relacija zatim nastavlja tako sto i starije dijete dopusta da ga na posudu posjedaju te mu pomaiu pri uriniranju samo odredene privilegirane osobe, pri eemu u obzir dolaze i ostale namjere zadovoljavanja.
252
• Poznato je da u nesvjesnome nema onoga •ne«; suprotnosti le stapaju. Negacija se uvodi tek procesom potiskivanja. [Vidi
•Nesvjesn0« (191Se), V. odsjecak, i kasniji rad »Nijekanjec ~191Sh).] . " lsto tako i gamad, koja u snima i fobijama cesto nastupaju kao ma1a djeca. i1'.·
.,:'. ~
253
jete. Strah od toga najmladeg iznova je ozivio pod utjecajem sna koji mu je predoeio odnosaj roditelja. Onome dakle sto je vec poznato moramo pridodati novu spolnu teznju, koja poput drugih izlazi od praprizora reproduciranoga u snu. U ddentifikaciji sa zenom (majkom) spreman je darovati oeu dijete, d ljubomoran je na majku koja je to vec ucinila i mozda ce opet uciniti. Zaobilaznim putem preko zajednickog ishoda znacenja dara novae sad moze preuzeti znacenje djeteta i na taj nacin biti izrazom femininog (homoseksualnog) zadovoljavanja. Taj se proees u nasega pacijenta zbio kad je jeclnom, za zajednickog boravka sa sestrom u nekom njemackom sanatoriju, vidio kako joj otae daje dvije velike novcanice. U svojoj je masti uvijek sumnjicio oea zbog sestre; sad se probudila ljubomora, pa kad su ostali nasamu bacio se na sestru :i s tolikom zestinom ,i takvim prigovorima stao zahtijevati svoj dio novaea, da mu je sestra placuci dobacila sve. Nije ga toliko rnzdraiio samo stvarni novae vec mnogo viSe dijete, analno spolno zadovoljenje s oceve strane. Njime se mogao tjesiti kad mu je - jos za oceva zivota - umrla sestra. Njegova za nas ogoreavajuca misao na vijest o njezinoj smrti nije zapravo znacila niSta drugo do Ii: sad sam ja jedino dijete, otae sad mora voljeti samo mene. Medutim homoseksualna pozadina takva slijeda razmisljanja, koji je posvema prikladan za to da bude svjestan, bila je toliko nepodnosljiva da je njezino zaogrtanje u prljavo koristoljublje bilo mo~~:/c kao veliko olaksanje. Slicno je bilo i nakon oceve smrti s onim nepravednim prigovorima majci kako ga hoce prevariti za novae koji da voli viSe od njega. Stara ljubomora, jer da je voljela i drugo dijete osim njega, moguenost da je nakon njega ieljela i drugo dijete, navodili su ga na optU.Zbe kojih je neoddivost i sam uvidao. Analiza znacenja izmeta objasnjuje nam da su prisilne misli, sto su morale povezivati Boga s izmetom, znacile jos nesto drugo osim poruge, kakvima ih je ddao. Bile su dapace prave posljediee kompromisa, u kojima je 254
njefoo, pozrtvovno nagnuce :imalo jednakog udjela kao bogohulno. »Bog,drek«, vjerojatno je bila kratica za ponudu koja se u zivotu moze cuti i u neskracenu obliku. »Srati na Boga«, »Bogu nesto nasrati«, to takoder znaci da:rovati mu dijete, dati sebi od njega darovati dijete. Staro, negativno, ponifavajuce znacenje tog dara, i kasnije, iz njega izvedeno znacenje djeteta, sjedinjuju se u prisilnim rijecima. Njima se izrafava feminina njeznost, spremnost na odustajanje od muskosti ako se zato moze biti voljen kao Zena. Dakle upravo onaj poriv protiv Boga, koji se nedvosmisleno izrice u sustavu ludila paranoicnog predsjednika Senata Sehrebera.68 Kasnije, kad budem govorio o rjesavanju zadnjeg od simptoma moga pacijenta, jos ee se jednom pokazati kako se erijevna smetnja stavila u slu.Zbu homoseksualnog nagnuca te izrafavala feminini stav prema oeu. Neka nam sad novo znacenje izmeta prokrci put za razgovor o kom-pleksu kastracije. · Podraiujuci erogenu sluznicu erijeva, kobasa izmeta igra ulogu aktivnog organa, vlada se kao penis prema sluzniei vagine pa tako biva njegovim prethodnikom u razdoblju kloake. Ispustanje dzmeta u korist neke druge osobe (iz ljubavi prema njoj) postaje s ispustiteljeve strane uzorom kastracije, sto je prvi slueaj odrieanja dijela vlastitog tijela,69 ne bi Ii se zadobila naklonost toga ljubljenog drugog. Inace se narcisna ljubav prema svom pe-nisu ne odrice priloga od strane analne erotike. Izmet, dijete, penis cine dakle jedno jedinstvo, nesvjestan pojam - sit venia verbo - necega malog, odvojivog od tijela. Tim putovima vezivanja mogu se premjestati i pojaeavati raspodjele libida, sto je znaeajno za patologiju, a otkriva ih analiza. Upoznali smo se s poeetnim stavom nasega pacijenta prema problemu kastracije. Kastraciju je on otklonioi ostao na stajalistu odnosa kroz cmar. Kad sam rekao· • [Freud, 19llc, kraj I. odsjecka.] • Tako prema izmetu postupa dijete.
255
.da ju je otklonio, prvo je znacenje te rijeci da o njoj nije htio znati nista u smislu potiskivanja. Time doduse .nije donio nikakav sud o njezinu postojanju, ali je bilo tako kao da ona i ne postoji. No taj stav nije mogao «>stati konaean eak ni u godinama njegove djecje neuroze. Kasnije nalazimo dobrih dokaza da je kastraciju p11iznao kao cinjenicu. I u toj se tocki ponio onako kako je to bilo karakteristicno za njegovo bice, sto nama u svakom slueaju otefava izlaganje i uzivljavanje. Isprva se opirao a onda popustio, ali jedna reakcija nije ukinula drugu. Na kraju su u njega usporedo postojala dva .suprotna smjera, jedan koji se grozio kastracije, i drugi koji je bio spreman prihvatiti je te se tjesiti zenskoscu kao nadomjestkom. Treci, najstariji i najdublji, onaj koji je kastraciju jednostavno otklonio, pri cemu sud o njezinoj realnosti jos nije dolazio u pitanje, takoder se jo§ mogao aktivirati. Upravo sam o pacijentu na drugom .mjestu70 isprieao halucinaciju iz pete godine, pa ovdje .mogu navesti samo kratak komentar: »Kad mi je bilo pet godina igrao sam se u vrtu uz dadilju te dzepnim nozicem rezuckao koru jednog od ,-0nih orahovih stabala sto su i u snu71 igrala neku ulogu.72 Odjednom u neizrecivu strahu primijetim da sam prerezao mali prst (lijeve ili desne ruke?), te je jos samo visio na kozi. Bol nisam osjeeao, samo velik strah. Nisam se niSta usudio reci dadilji udaljenoj samo nekoliko koraka, vec klonuh na najblifa klupu i ostadoh sjediti, nesposoban da jos jednom pogledam prst. Konacno .sam se smirio, bacio pogled na prst, i gle, bio je posve neozlijeden.« Znamo da je u njega, cetiriipolgodiSnjaka, kad SU ga stali upuCivati u Sveto pismo, nastupio intenzivan mi· " •O 'fausse reconnaissance' ('deja raconte') za vrijeme psiho..analitickog posla.• [1914a] 71 Usp. »Gradivo bajki u snu«. [1913d] n Ispravak u kasnijem pripovijedanju: •Mislim da nisam re_zuckao stablo. To je stapanje s jednim drugim sjecanjem koje je isto tako moralo biti krivotvorina; sjeeanje naime da sam nozicem zarezao stablo te da je pritom iz stabla potekla krv.c
saoni rad, koji je zavrsio u prisilnoj pobomosti. Mogli bismo dakle pretpostaviti da je ta halucinacija pala u vrijeme kad se odlucio na priznavanje realnosti kastracije, te je ona upravo obiljdila taj korak. Ni pacijentov mali ispravak [ vidi bi,Jjesku 72 na str. 256.] nije nezaoimljiv. Ako je halucinirao isti jezivi doZivljaj sto ga Tasso u »Oslobodenom Jeruzalemu« prica73 u vezi sa svoJim junakom Tancredom, onda je valjda opravdano tumacenje da je i mome malom pacijentu stablo znacilo fenu. On je dakle pritom glumio oca i tako povezao poznato mu krvarenje majcino sa spoznatom kastracijom fena, s »ranom«. Poticaj za haluciniranje odrezanog prsta bila je, pripovijedao je kasnije, priea da su nekoj rodici koja se rodila sa sest prstiju smjesta sjekirom odsjekli suviSan prst. Zene dakle nisu imale penisa jer im je bio odstranjen odmah nakon rodenja. Tim je putem u vrijeme p:r:isilne neuroze akceptirao ono sto je doznao i potiskivanjem otklonio jos u vrijeme dogadaja u snu, pa mu onda ni ritualno obrezivanje Krista, uopce Zidova, u vrijeme citanja Svetoga pisma i razgovora o njemu nije moglo ostati nepoznato. Posve je nedvojbeno da mu je u to doba otac postao onom strasnom osobom od koje prijeti kastracija. Okrutni Bog, s kojim se tada hrvao, koji je dopustao da ljudi skrive e da bi ih potom kaznio, koj·i zrtvuje svoga sina i sinove ljudi, zrcalio je svoj znaeaj u ocu, koga je opet s druge strane pokusavao obraniti od tog Boga. Djeeak je ovdje imao ispuniti filogenetsku shemu i u tome je uspio, premda mu se osobni dozivljaji s time nisu slagali. Prijetnja ili nagovjestaj kastracije, za koju je doznao, potekla je bas od zena,74 ali to nije moglo zadugo zadrfati konacni rezultat. Na kraju je onaj koga se bojao da ce ga kastrirati ipak bio njegov otac. u toj je
;Jt·
~!
::t.
•
256
71 [Gerusalemme liberata. Clorindina du~a. koju je volio Tancred, bija~e ukleta u drvo. Kad je on, ne znajuci za tu sudbinu, macem udario po stablu, iz kore je potekla krv.] 14 Znamo za Nanju, a doznat eemo i o jo~ jednoj zeni,
257
. Ai;;· _...._
to6ki nasljednost pobijed:ila akoidentalno doZivljavanje; u prapovijesti eovjeCa.nstva nedvojbeno je otac bio onaj koji je vrsio kastraoiju kao kaznu pa je onda ubLaZio obrezivanjem. Sto je dalje tijekom procesa pms:ilne neuroze zapadao u potiskdvanje osjetiJnostJi,75 to mu je prirodniijim moralo biti da oca, :toga pravog zastupnika osjetilnih cina, opskrbi takvim zlim nakanama. Identif:iciranje oca s kastratorom76 bilo je znaeajno kao izvor :intenzJivna, nesvjesna neprijateljstva prema njemu, :i ono je raslo sve do zelje da umre :i do osjeCa.ja kr.ivnje kao reakcije na to. Utoliko se pona5ao noru:nalno, to jest kao svaki neuroti6ar opsjednut pozitivnim Edipovim kompleksom. Neobieno je bilo potom sto je i tu u njega postojala protustruja, po kojoj je dapace otac bio kastniran 1i kao takav :izamvao njegovu sueut. Anal:izom obreda disanja pri pogledu na bogalje, prosjake :i st uspio sam pokazati da je i taj s:imptom potjecao od oca, koji mu se kao bolesnik za posjeta zavodu bio smilio. Analiza je dopustala da tu nit sLijedimo jos dalje. U vrlo rano doba, vjerojatno jos pnije zavodenja (tni godine :i eetvrt), na dobru je bio sdromaSan nadnifar, koJi je u kueu morao nos:iti vodu. Nije znao govoriti, navodno jer su mu odreza1i jeri.k. Vjerojiatno je bio gluhonijem. Mali5an ga je vrlo volio ii Zalio od srca. Kad je umro, tr~io ga je na nebu.77 Bio je rto dakle prvi bogalj koga je saZaljevao; prema vezi :i svrstanosti u analizu nedvojbeno nadomjestak za oca. Analizom se na njega nadovezuje sjeeanje i na neke druge, njemu siimpatiene s1uge, glede koj.ih bi :isticao da
r· i::
~·· ~li,~
VIII. Rjesenje -
nadoknade iz pravremena
U illlilogim se analizama dogada da odjednom, dok se ve.C bliZi kraj, dzroni novo zapameeno gradivo koje se dotad brizljivo skrivalo. Dobaai se uzgred, kao slueajno, ikakva neznatna opaska u ravnodusnu tonu, IIljoj se drugom prigodom pnidruzi nesto sto 1ijeCnika navodi vec na osluskivanje, ii napokon se u onoj neznatnoj mrvici pameenja otkrije kljuc za najvaZnije tajne sto dh zaodijeva bolesnikova neuroza. Jos mi je u poeetku moj pacijent ispripovjedio jedno zapameenje dz doba kad mu se zloCa. znala preobraeati u strah. Jur.io je za lijepim velikim leptirom futih pruga, kojemu su velika knila zavr5avala Si,ljastim repom - bio je to dakle lastin rep. Odjednom, kad je leptir sjeo na cv.ijet, spopao ga jeziv strah od te ~votlinje te je vnisteei pobjegao. To se zapamcenje s vremena na vrijeme navracalo u analizi i mskivalo obja8njenje, kojega zadugo nije bilo. VaJ.jalo je unapnijed pretpostaviti da takva podrobnost nije u sje.Canju ostala radii same sebe, vec je kao zamjesjeeanje zastupalo nesto vaZn:ije, sa Cime je na
75
Dokaze za to vidi na str. 240. U najmucnije all i najgrotesknije simptome njegove kasnije bolesti spada odnos prema krojacima u kojih bi narucio kakav odjevni predmet, njegov respekt i pla8ljivost pred tim visokim osobama, njegovi pokusaji da ih neumjerenim napojnicama predobije za se, i njegov oeaj zbog rezultata posla bez obzira na to kako posao ispao. [Prisjetimo se da je bas krojac istrgao vuku rep (str. 206).] 77 U vezi s time spominjem snove koji su se zbili poslije zastra8nog sna, all jos na prvom dobru, a prikazivali su prizor koitusa kao zbivanje medu nebeskim tijelima.
su ibili ·bolezljivi iLi Zidov:i (obrezli.vanje!). I lakaj, koji ,ga je prigodom nezgode sa 4 i pol god.ine pomogao oprati bio je Zidov i susieavac, i izazli.vao je njego¥U su6ut. Sve te osobe padaju u vnijeme pnije .posjeta oou u sanatonij, dakle pnije stvaranja simptoma koji je izdisanjem imao otkloniti ddentifikaciju s bijednikom. Za• tim se anaHza, nadovezuju6i se na jedan san, odjednom vratila u prethodno vrijeme te mu omogucila tvrdnju da je pri koitusu u praprizoru promatrao nestanak peniisa, fa1io zbog toga oca, i veselio se zbog ponovnog pojavljdv31Ilja onoga za sto je vjerovao da se izgubilo. Opet dakle nova dirnutost osjeeaja, kojd i opet polaze od tog pnizora. Naroisno podriijetlo sueuti, o kojoj govoni sama rdjee, ovdje je neporeoiva.
1 •
···/
'i'
nieno
259
258
~·~· .
i .
neki nacin bilo povezano. Jednoga dana rekao je da se leptir u njegovom jeziku zove babuska, stara bakica; uopce SU mu Se leptiri cinili poput zena i djevojaka, kukci i gusjenice poput djeeaka. U zastra5nome se prizoru dakle jamacno moralo probuditi sjecanje na neko zensko bice. Necu presutjeti kako sam predlozio mogucnost da sri ga te zute leptirove pruge upozoravale na slicne pruge kakve odjece, koju bi bila nosila neka :Zena. Cinim to samo zato da bih primjerom pokazao kako je lijecnikova kombinacija u pravilu nedostatna za rjesavanje nabacenih pitanja, i do koje smo mjere u krivu kad mastu .i sugestije lijecnika cinimo odgovornima za rezultate analize. U posve drugom kontekstu, mnogo mjeseci kasnije, pacijent je primijetio da je sklapanje i rasklapanje krila nakon sto je leptir sjeo proizvelo na njega neugodan dojam. Bilo bi to kao da :Zena siri noge, koje bi onda tvorile lik rimskog V, sto je, to znamo, sat u koji je tijekom djecje dobi, ali jos i sada, obicno nastupalo mracenje njegova raspolozenja. Bio je to domiSljaj do kojega s!m nikada ne bih bio dosao, a dobio je na znacenju ocjenom da je asocijativni dogadaj otkriven u njemu izrazito infantilnog znacenja. Djecju pozornost, cesto bih primijetio, daleko viSe privlace pokreti negoli mirujuci oblici, i cesto stvaraju asocijaoije na temelju slienosti pokreta, koje mi odrasli zanemarujemo ili zaboravljarno. Zatirn je taj rnali problem opet zadugo mirovao. Spomenut cu jos jeftino nagadanje da bi siljasti i repasti nastavci leptirovih krila mogli imati znacenje genitalnih sirnbola. Jednoga se dana plasljivo i nejasno javila neka vrst sjecanja da je vrlo rano, jos prije dadilje, njegovateljica bila jedna djevojka, koja ga je vrlo voljela. Zvala se jednako kao i rnajka. Sigurno joj je uzvracao nje:Znost. Dakle zaboravljena prva ljubav. Slotili smo se medutim da se tu moralo dogoditi nesto sto je kasnije postalo va:Zno. 260
~
Zatim je, drugom prigodom, korigirao svoje sjeeanje. Nije se mogla zvati kao rnajka, to je bila njegova zabuna, koja naravno dokazuje da mu se u sjecanju stopila s majkom. Njezino pravo ime palo mu je na pame.t takoder zaobilaznim putem. Odjednom je rnorao pomisliti na neku ostavu na onom prvorn irnanju, u kojoj se cuvalo obrano voce, i na jednu vrst krusaka odlicna okusa, velikih kru5aka sa fotirn prugama na ljusci. Kruska se u njegovu jeziku zove grusa, a to je bilo i djevojOi.no irne. Jasno je dakle bilo da se iza tog zarnjenicnog sjecanja progonjena leptira skriva zapamcenje djevojke, samo sto se :lute pruge nisu nalazile na njezinoj haljini vec na kruski koja je nosila njezino ime. No odakle strah pri ozivljavanju sjecanja na nju? Prva nespretna kombinacija mogla bi glasiti da je u te djevojke kao rnalo dijete prvi put vidio pomicanje nogu, koje je on sebi fiksirao znakorn rimskog V, a ti pokreti omogucuju pristup geniialijarna. PriStedjet cerno sebi izlisne .kornbinacije i pricekati daljnje gradivo. Vrlo se brzo pojavilo sjecanje na jedan prizor, nepotpun, ali po onome sto se sacuvalo posve jasan. Gru5a je kleeala na tlu, uz nju skaf i kratka metla povezana od pruea; bio je tu i on, i ona ga je zadirkivala ili grdila. Sto je nedostajalo lako je bilo urnetnuti iz drugih prigoda. Za prvih je rnjeseci lijecenja znao govoriti o pojavi prisilne zaljubljenosti u neku seljacku djevojku, od koje je u osamnaestoj godini i zaradio povod kasnijoj bolesti.78 Torn se prigodorn na vrlo napadan nacin opirao reci djevojcino ime. Bio je to posve neobiean otpor; inaee bi bez pogovora slijedio terneljno pravilo analize. Tvrdio je medutirn da se strasno srami izgovoriti to irne, jer da je posve seljacko; kakva otmjenija djevojka nikada se ne bi tako zvala. Irne, koje smo konaeno dozna1{ bilo je Matrona. lrnalo je majcinski prizvuk. Srarnu oeito nije bilo mjesta. Nije se sramio cinje11
[Infekcija gonorejom, usp. str. 185.]
261
nice §to mu se zaljubljenost odnosila samo na djevojke iz najniZih slojeva, nego samo imena. Ako je pustoloviina s Matronom 1mala sto zajednioko s prizorom Gru5e, onda je sram valjalo potrditi u tom ranijem dogadaju. Drugom je zgodom iisprneao kako je bio vrlo potresen kad je Cl.Lo za povdjest Jana Husa, a svu mu je pozornost z.aokupio svebnj pruea sto ·SIU ga bild dow.kli za lomaeu. Simpatija prema Husu pobuduje posve odredenu sumnju; eesto bih je zatekao u m1adih paoijenata, i uvijek sam je mogao objasniti na istd. nae.in. Jedan je od njiih napravio i dramsku obradbu Husove sudbine; dramu je poCe.o pisati na dan koji mu je ugrabio predmet njegove tajne zaljubljenostd.. Hus je 11.llillro u plamenu, i pored drugih kojLi. ispunjaju iste uvjete bio je junak bivsih enuretifara. Sno,p pruea na Husovoj lomaci sam je moj paoijent povezao s metlom (svdnjem pruea) u djevojke. To se gradivo sloZilo hez muke te je ispunilo prazninu u sjeeanju na prizor s Gru5om. Kad je ugledao djevojku kako pere pod •Stao je Ill •SObi urmiiratd., na sto je Ona odgovorila falj,ivom prijetmjom ikastracije.79 Ne znam jesu Li citatelji vec pogodiH zasto sam tu ranoinfantilnu epizodu dznio ,toliko opsirno.80 Ona predstavlja vaZn:u sponu izmedu praprizora d kasnije prisilne ljrubavd, koja je za nj bila toliko presudna, a osim toga uvodi ruvjet ljubavd, kojd i obja5njuje tu prisilu. Djevojku je zatekao na tlu, upravo zaposlenu pranjem poda, na koljenima, podigrmte ·strafujke, leda u vodoiravnom polofaju, d opet ugledao stav sto ga je bi.la zauzela majka u prizoru krutusa. Priainila mu se majkom,
te ga je usljed ozivljavanja rte slike81 spopalo seksualno wbudenje, d on se prema njoj ponio milZevno kao otac, Oiju je akciju tada mogao shvatiiti samo kao uriniranje. UI1iniranje po podu bio je zapravo poku5aj zavodenja, a djevojka je odgovorila, kao da ga je razumjela, prijetnjom kastracije. Prisila je proizisla iz prapr.irora, premjela se na prizor s Gruwm te je kroza nj djelovala dalje. Uvjet ljubavi do2tlvdo je u meduvremenu promjenu koja svjedoCi o utjecaju druge scene; on se prenosLi. od poloZa.ja zene na njezinu djelatnost u tom poloZa.ju. Bilo je to razv:idno npr. u doZivljaju s Matronom. Setao je selom koje je pripadalo (kasnijem) dobru te na obali bare ugledao seljaolm djevojlm kako kleOi u vodi d pere rublje. Istoga se trena zaljub1o u pralju, :i to neobicnom i.estinom, premda jos uvLi.jek nije mogao vd:d}eti njezino lice. 5vojd.m je ,poloZa.jem i poslom stala na mj1esto Gru5e. Sada r~umijemo zasto je sram sto se odnosio na prizor s Gru5om mogao povezivatd. s imenom Matrona. Drugi jedan napad mljubljenostd., nelroliko godina ranije, jos jasnije pokaruje prisilnd utjecaj pl1izora s Grubi. Vee mu se dugo svidala jedna mlada seljancica koja je slu2tlla u ku&, ali nije smogao hrabrosti da joj se prtlbliZi. Jednoga dana, kad ju je zatekao IIlasamu u sobi, spopala ga je zaljubljenost. Nasao ju je na podu, zaposlenu pranjem, s metlom ti skafom pored nje, has kao ii djevojlm iz djetlin.Jstva. Cak je ti njegov konaeni dzbor objekta, koji mu je za tivot postao toLiko znaeaj.an, svojim pobliZim okolnostirha koje msu za navodenje pokazao svoju ovisnost o istd.m ljubavnim uvjetiima, kojti su izdanak pdsile, d ta je ovisnost od praprizora prek.o pr.izora s Grusom upravljala njegovim izborom ljubavi. Randje sam spomenuo da u pacijenta prepoznajem teZD.ju prema ponifavanju objekta ljubavii. Moguee je to objasniti kao reakciju na Pritdsak nadmoene mu sestre. AlLi. sairn obeeao pokazati
r
19
Vrlo je eudno Ato se reakcija sramom tako cvrsto vezuje s nehoticnim (dnevnim i nocnim) mokrenjem a ne. suprotno ocekivanju, i s inkontinentnoAcu stolice. U tom pogledu iskustvo ne dopuAta nikakve dvojbe. Na razmiSljanje navodi i redoviti odnos inkontinentnosti mokrace prema vatri. Moguce je da u tim reakcijama i vezama lefe talozi iz kultume povijesti fovjeeanstva Ato sefu dublje od svega Ato nam je po njezinim tragovima saeuvano u mitu i folkloru. [0 odnosu enureze i vatre vidi jedan Freudov kasniji rad (1932a).] ., Ona pada u doh od dvije i pol godine, izme
·
11
Prije sna!
263
262 ..
~ ,·,'
.'
.
da taj motiv (str. 198) samodopadne prirode nije jedillli kojii bi odredivao, vec je to bila i stanovita dublja determinacija, prikrivena cisto erotskim motivima. Tu motivaciju razotkrilo je i sjecanje na djevojku dadilju koja je prala pod, ponizenu doduse svojim polofajem. Svi kasniji objekti ljubavi bile su nadomjesne osobe te jedne jedine, koja je ,j sama, slucajem situacije, postala prvim nadomjestkom za majku. Prvu pacijentovu asocijaciju uz problem straha od leptira moguce je naknadno prepoznati kao udaljen nagovjestaj praprizora (peti sat). Odnos prizora s Grusom prema prijetnji kastracijom potvrdio je osobito smislenim snom sto ga je i sam znao prevesti. Rekao je: Sanjao sam, neki je muskarac espi (Wespi - osi, op. prev.) istrgao krila. Espi? upitah, sto time mislite? - No, pa kukca zutih pruga po tijelu, koji moze ubosti. Morala bi to biti aluzija na Grusu, fotoprugastu krusku. - Mislite, dakle, na W espe, dspravih. Ka.ze li se Wespe? Doista sam mislio da se veli Espe. (Da bi prikrio djelovanje simptoma posluzio se, poput tolikih drugih, stranim jezikom.) Ali Espe, to sam ja, S. P. (inicijali njegova imena i prezimena). Espe je naravno osakacena Wespe. San jasno govori da se osvecuje GruSii za prijetnju kastracijom. Postupak dvoipolgodisnjaka u prizoru s Grusom prvo je djelovanje praprizora za koje smo doznali, i taj ga prizor prikazuje kao oca te nam omogucuje da prepoznamo razvojnu tendenciju u onom smjeru koji ce kasnije zasluziti ime muskosti. Zavodenjem je bio potisnut u pasivnost, koju je doduse vec bilo pripravilo njegovo ponasanje kao gledaoca za vrijeme roditeljskog snosaja. Moram istaknuti da se iz povijesti Lijecenja stjece dojam kako je svladavanjem Grusinoga pr.izora, prvoga dozivljaja kojega se on doista uspio sjetiti, a sjetio ga se bez mog naslucivanja i pomoci, bio rijesen zadatak kure. Otada viSe nije bilo otpora, valjalo je jos samo skupljad i sastavljati. Stara teorija sna, izgradena na dojmovima iz psihoanaliticke terapije, odjednom je opet stala dohlvati na vamosti. U interesu kritike pokusao sam pacijen-
tu jos jednom nametnuti drugo shvacanje prizora s Gru-
S<>m, koje bi bilo dobro doslo zdravu razumu. U prizor s Grusom nema se zasto sumnjati, no on sam po sebi ne bi znacio niSta, i naglasen je tek naknadno, posto je doslo do izbora objekta, a on se usljed namjere da ponizuje okrenuo od sestre prema sluskinjama. Promatranje koitusa bila bi mastarija iz kasnijih godina, a povijesna bi joj jezgra moglo biti promatranje ili dozivljaj na primjer kakva bezazlenog klistiranja. Mozda i moji atatelji misle kako sam se tek tom pretpostavkom pr.i.blizio razumijevanju slueaja; kad sam mu iznio to shvaeanje, pacijent me gledao ne shvaeajuci i pomalo prezirno; nikada viSe nije reagirao na nj. Vlastite argumente protiv takve racionalizacije vec sam iznio u ranijem kontekstu [V. poglavlje]. [Prizor82 s Grusom ne samo da sadrzi uvjet za izbor objekta, uvjet presudan za pacijentov zivot, vec d nas . cuva od zablude da precijenimo znacenje ponifavajucih namjera prema .Zeni. On opravdava i mene sto sam prije· bez ikakva razmiSljanja otklonio zastupati svodenje praprizora na promatranje zivotinja do kojega je doslo ne~to prije sna kao jedino moguce rjesenje. U pacijentovu se sjecanju pojavio spontano i bez mog mijesanja. Strah od fotoprugastih leptira, koji proizlazi iz njega, dokazuje da je on posjedovao znaeajan sadrfaj ili da je postale> moguce da mu se naknadno prida takvo znacenje. Sto· )e znaeajnog izostalo u sjecanju moglo se sa sigurnoscu nadopuniti iz popratnih domiSljaja i zakljueaka sto su se nadovezali na nj.ih. Nadalo se da je strah od leptira bio posve analogan strahu od vuka, u oba slueaja zapravo strah od kastracije, vezujuCi se .isprva uz osobu koja je prva izgovor.ila prijetnju kastracijom, premjestajuci se zatim na drugu, uz koju se prema filogenetskom uzoru morala vezati. Prizor s Grusom dogodio se sa dvije ii pol godine, no do dozivljaja straha od fotog lep-1
~
,:'~~,
';\,;
a [Uglaste zagrade potjecu od samoga Freuda. Vidi kraj bilje§. ke na str. 185. ovog spisa.]
265
264
.£.._
vlina osobnog doZivljavanja. U moga je paaijenta zavode-
tira doslo je sigurno rtek na.kon zas·tra.Snog Silla. Lako je shvatiti za5to je kasndje poimanje moguCn.osti kastraaije iz scene s Gru:Som razvilo naknadan strah; sam prizor medutim ne sadrZi inista odbojno :ill nevjerojatno, nego same banalne pojedinosti u koje nemamo razloga sumnjati. NiSta nas ne navodi da lih svod:imo na djecju ma.Stiu; jedva da je to i moguce. Sada se postavlja pitanje: Je 1i opravdano u uriniranju
nje od strane starije ·sestre bi.to neporeaivom zbHjom, za,Sto to onda ne bi bilo i promatranje koitusa roditelja? U prapovijesti neuroze vidimo da dijete za tiim £ilogenetskim dozivljavanjem poseze onda kad mu vlastito doZivljavanje nije dovoljno. Ono ispunja praznime individualne istdne s prethistorijskom istrl.nom, umeee iskustva prapredaka namjesto vlast1tog ·islmstva. U pruznavanju ·~ toga filogenetskog nas1ijeda posve se Sllaiem s J.ungom (Psihologija nesvjesnih procesa, 1917, spis koji vd8e nije mogao utjecati na moja Predavanja); posezanje medutdim za obja8njenj1ima iz £ilogeneze pcije no sto su se iscrple moguenostii ontogeneze drnm metod:ieki neispravn:im; ne vddim zasto se djecjem predvremenu tvrdoglavo osporava znaeenje koje se spremno priznaje predvremenu predaka; ne mogu pore6i da sami filogenetski moI' itlivd ii tvoreviine istu objasnjenja koja se mogu dobiti u ;t ¢iitavom nizu slueajeva 1iz indiviidualnog djetinjstva, i na ' kiraju se ne euclim sto stvaranje istih uvjeta u pojedimaca . . dopusta da se organski pojavi nesto sto su nekoe u predvremenu vee bili stvoriLi te zavjestaLi kao dispoziaiju za .1 ~~ ponoww 111!asljedovanje.]
f ";
U medurazdoblje izmedu prapriwra i zavodenja (izmedu godinu i pol i 3 i pol godine) valja smjestiti nijemaka vodonosu, kojii je bio nadomjestak za oca, bas kao $to je Grusa bi:la nadomjestak za majku. MisLim da ovdje iruije opravdano govoci1ti o temja za poniiavanjem, premda oba roditelja zastupaju osobe sluZniici. Dijete se stavlja izvan socijalnih raz1ika, koje mu jos malo znaee, te ii neznatnije ljude svrstava pored roditelja, samo ako ga oni susxeeu s ljubavlju, poput roditelja. Tu tefoju ne zna6i nadomjesta:nje roclitelja Zivotinjama, od podcjenjiivanja kojih je dijete vrlo daleko. Bez obzira na poDiZenje i strl.eevd i tete se uzdifu do toga da budu nadomjestak za roditelje, sto se u na8eg paoijenta posvjedoCilo u mnogim zapam6enjima.
~:·
1
·:.':
266
267 \•
1.
~ .
'
U isto doba spada ·i mutan iskaz o jednoj fazi u kojoj nije htio jesti niSta osim slatkisa, tako da su bili zabrinuti za njegov napredak. Prieali su mu o jednom stricu koji isto tako nije htio jesti pa je mlad umro od susice. Cuo je i to da je sa tri mjeseca bio toliko bolestan (upala pluca?), da su mu vec bili pripremili mrtvacku kosuljicu. Toliko su ga uspjeli zaplasiti da je opet jeo; u kasnijim je djecjim godinama eak d pretjerivao s tom obvezom, kao da se hoee obraniti pred smrcu koja mu je bila prijetila. Smrtni strah koji su nekoc probud:i1i u njemu da bi ga zastitili pokazao se kasnije, kad je majka napomenula nesto o opasnosti dizenterije; jos je jednom prouzrocio napad prisilne neuroze (str. 241). Njegovo cemo podrijetlo i znacenje poku5ati slijediti kasnije. Glede smetnJi u jelu uzeo bih u obzir znacenje prvog neuroticnog oboljenja; tako da smetnje .u jelu, fobija od vuka, prisilna poboinost tvore potpun niz djecjih oboljenja, koja su stvorila dispoziciju za neurotski slom u godinama nakon puberteta. Prigovorit ce mi se kako malo koje dijete izbjegne prolazan gubitak teka iii kakvu fobiju od zivotinje. I taj mi argument dobro dolazi. Spreman sam ustvrditi da se svaka neuroza odrasla covjeka gradi na djecjoj neurozi, koja medutim nije bila dovoljno intenzivna da bi upala u oci te se prepoznala kao neuroza. Tim se priigovorom samo istice teorijsko znacenje djecjih neuroza za shvacanje bolesti koje mi obradujemo kao neurozu te ih zelimo izvesti iskljucivo iz kasnijih zivotnih utjecaja. Da se nasem pacijentu uz smetnje u jelu i fobiju od zivotinja nije pridruiila jos i prisilna pobofoost, njegova se pov:ijest ne bi napadno razlikovala od povijesti druge djece, d mi bismo bili siromasniji za vrijedno gradivo, koje nas moze sacuvati od bliskih za. bluda. Analiza ne bi bila potpuna kad se ne bi pobrinula za razumijevanje one tuialjke u kojoj je pacijent sabrao sve svoje patnje. Ona glasi, da mu je S\llijet zastrt velom, a psihoanaliticki nauk ne prihvaea mogucnost da su te rijeci bez znacenja, d izabrane tek tako, slueajno. Veo se
'~{l,),Y
- cudnim slucajem - lcida samo u jednoj situaciji, naime kad uslijed klistira stolica prode kroz cmar. Tada bi se on opet osjeeao dobro i na vrlo bi kratak trenutak jasno vidio sv.ijet. Protumaciti taj »veo« bilo je jednako tesko kao i strah od leptira. A nije ni ustrajao uz veo; on mu se i nadalje raspli.njavao u nekakav osjecaj sutona, u iotenebres«, i u ostale nedohvatljive stvari. Tek nesto malo prije zavrsetka lijecenja prisjetio se kako je euo da je na svijet dosao u •ovojnici srece«. Pa je sebe smatrao osobitim djetetom srece, kojemu se ne moie dogoditi nikakvo zlo. To ga je pouzdanje napustilo tek kad je oboljelost od gonoreje morao priznati kao teS. ku ostecenost svoga tijela. Ta ga je pozljeda vlastita narcizma slomila. ReCi cemo da se time ponovio u njega vec uhodan mehanizam. I fobija od vuka izbila je tek kad se suocio s cinjenicom da je kastracija moguca, a gonoreju je oeito pridruzio kastraciji. . »Ovojnica srece« je dakle taj veo koji je njega zakrivao od svijeta i njemu zakrivao svijet. Tuialjka mu je zapravo ,ispunjena zeljkovana sanjarija, koja ga prikazuje vracena opet u majCino tijelo, u svakom slueaju zeljkovana sanjarija bijega od svijeta. Nju valja prevesti: toliko sam nesretan u zivotu, moram se vratiti u majCinu utrobu. Ali sto bi onda znacilo da se ta simbolicna, nekoc stvar.na ovojnica kida u trenutku stolice nakon klizme, da njegova bolest uz taj uvjet popusta? Taj nam kontekst nudi odgovor: razdere Ii se porodajni veo, on ugleda svijet i biva nanovo roden. Stolica je dijete, i on se kao takav iznova rada za sretnij.i zivot. To bi dakle bila ta sanjarija o ponovnom rodenju, na koju je nedavno upozorio Jung i kojoj je on dodijelio vladajuce rnjesto .u neurotiearovu prizeljkivanom zivotu. Bilo bi to lijepo kad bi bilo potpuno. Stanovite pojedinosti situacije i obzir prema neophodnoj vezi s posebnom zivotnom prieom sile nas da tumacenje nastavljamo i dalje. Uvjet ponovnog rodenja jest to da mu muskarac priredi klizmu {prisiljen nufdom, tog ce rnuskarca kas-
269
268
t·
~.
// /
nije nadomjesti.ti sam). Sto waci samo to da se identifticirao s majkom, muskarac tigra oca, k1izma ponavlja sno5aj, rega je plod dijete-dzmet - dakle opet on. Mastanje o ponovnom rodenju dakle tijesno se ve:ruje uz uvjet spolnog zadovoljenja posredstvom muskarca. Pliijevod 5ad dakle glasi: Samo kad bi se smio supstitmrati sa renom, nadomjestiti majku da bi se dao mdovolj.iti od oca ti rodio mu dijete, samo bi ga tada napustila njegova bolest. Mastanje o ponovnom rodenju bilo je dakle samo osakaeena, cenzurirana reprodukcija homoseksualnih ma5tarnja. Pogledamo li bolje, prumijetit cemo da bolesinik uz taj uvjet ozdravljenja s:amo ponavlja siitruaciju takozvanog praprfaora: i onda je naiime ht:iio zamijeniiti polofaj s majkom; dijete1izmet, kao sto smo to vec odavno pretpositaviLi, proizveo je u onom priwru sam. On je jos uvijek fiksiran, kao prikovan uz taj priwr, koji je postao presudan za njegov spolni mvot i kojega je povrat u onoj no& sna uveo njegovu bolest. Razdiranje vela analogno je otvaranju oka, otvaranju prozora. Praprizor se preob1ikovao u uvjet zdravlja. Sve sto se prikazalo putem tuzbe i kao izuzetak lako je moguce sabrati u jedinstvo, koje odsad pokazuje sav svoj smisao. Vrntiti se foli u majoino tijelo ne da bi se onda jednostavno rumovo rodio, vec zato da bi ga ondje otac zatekao pri koitrusu, zadovoljdo ga, a on mu rodio dijete.
MisLim da taj prizor baca svjetlo i na smisao d podrijetlo mastanja o majOinoj utrobi ii ponovnom rod:enju. P:rvo cesto, kao i u na5em slueaju, proizlati iz vezanosti uz oca. U majcino rtijelo ze1i zato da bi se u njemu mo-
:~,'
t
Biti roden po ocu, kako je on :isprva mislio, biti po njemu spolno zadovoljen, darovaiti mu dijete, sve to uz cijeDIU muskosti ti tizraZe.no jezikom ana1ne erotike: tlim se foljama zatvara k:rug vezanosti uz oca, time je homoseksualnost na5la svoj najvisi i najintimmjti izraz.83
gao supstituirati, te kod oca zauzeo majcino mjesto. Mastanje o ponovnom rodenju vjerojatno je u pravilu u:blaZe.nje, ,taJko re6i eufemizam za mastanje o incestuoznom odnosu ,s majkom, njegova anagogicka kratica, da se pos1uzim tim izrazom H. Silberera.84 Covjek prifoljkruje powatak u situaciju u kojoj ,se biva smjesten u majOinim geniirtaltijama, pri eemu se muskarca identifioira s njegovdm penisom i predaje se njegovu zastupstvu. Tako se obje mastarije otkrivaju kao pamjaci, koji vec prema fenskom ild muskom stavu doticnikoVIU izrafavaju relju za spolnim opeenjem s ocem iwi majkom. Moguee je prihvatiti da su u tilZbi i uvjetu ozdravljenja na5.ega pacijenlta sjedinjene obje ma5tairije, dakle >i obje iincestne zelje.85• · Jos eu jednom pokusati te posljednje rezultate ana1ize· protumamti prema protivnickom uwrlm: pacijent oplakuje svoj hijeg od 'Sviijeta tiipiOnim mastanjem o majoinoj, utrobi, svoje izljeeenje v:idi iskljucivo ill tipieno zamisJjenom ponovnom rodenju. Sve w on izr3Zava ru skiladu. s njegovom pretezitom prurodenom sklonos6u analnim sdmptomiima. Po uzoru na anailne maStarije o ponovnom roaenju sa6inja djeej1i prizor kojd arhaienim simboli.Cmm izraZajnim sredstvima ponavlja njegove :Zelje. Simptomi tnu se zatim ulancuju, kao da proizlaze iz takva nekakvog prapri.zora. Na Citav taj unatraZn:i put morao se odluCiti jer je naletio na nekakVIU mvotnu zada6u koju je bio prelijen I'lijeSiti, iLi zato jer je imao sve razloge da 111e vjeruje 14 [Usp. Silberer, 1914, II. dio, poglavlje 5. Taj termin Freud kasnije obja5njuje i raspravlja 0 njemu u dodatku sto ga je 1919. pridometnuo svom Tumacenju snova (1900a), i to u VII. poglavlju, p<>Cetak druge polovine odsjecka A.] · 15 [Vidi raspravu o >potpunom« Edipovom kompleksu u IIIpoglavlju la i ono (1923).]
13 MoguCi. drugi smisao, da veo predstavlja himen sto se kida u snosaju s muskarcem, ne slafe se s uvjetima izljecenja i nema nikakve veze s pacijentovim zivotom, kojemu djevieanstvo nije znacilo nista.
271
270 .,,.::
:r,,:,
-i. __&
u svoju neznatnost pa je mislio da se takvim predstavama najbolje brani od zapostavljenosti. Sve bi to bilo lijepo i dobro, samo da taj nesretnik nije Vee Sa cetiri godine snivao San kojim je pocela nje. -gova neuroza, san potaknut djedovom pricom o krojacu i vuku, a njegovo tumacenje cini neophodnim i prihvaea· nje kakva praprizora. Na tim sitnim ali j nedohvatlJivim cinjenicama padaju na falost olaksice koje inam hoce priibaviti teorije i Junga i Adlera. Tako kako stoje stvari mastanje o ponovnom rodenju cini mi se prije izdankom prap:riizora negoli obratno, praprizor odrazom mastarije o ponovnom rodenju. Mozda bismo mogli pretpostaviti kako je pacijent tada, cetiri godine nakon svoga rodenja, bio odviSe mlad da bi vec felio ponovno rodenje. Ali taj i,POSljednji argument moram povuci; vlastita mi promao tranja dokazuju da smo djecu podcjenjivali te da vise ne znamo sto dm se sve moze pripisati.86 16
Priznajem da je to najosjetljivije pitanje cijeloga analitiO. .kog nauka. Nisu mi bila potrebna Adlerova ili Jungova priopc& :nja da bih se kriticki pozabavio mogucnoscu po kojoj ti zabC> ravljeni djecji dozivljaji o kojima svjedoci analiza - a dozivlj& ni u nevjerojatno ranom djetinjstvu! - pocivaju viSe na mast& .rijama sto SU se oblikovale u kasnijim povodima, i po kojoj PC> 'Svuda gdje se vjerovalo da se pri analizi nasao odjek nekog dj& cjeg dojma valja pretpostaviti izraz nekog konstitucijskog mC> menta ili filogenetski odrfane dispozicije. Naprotiv, nijedna me sumnja nije zaokupljala viSe, nijedna me druga nesigurnost nije odlucnije zadrfavala od objavljivanja. I ulogu maste u stvao .ranju simptoma i •mastanje unatrag• iz kasnijih pobuda prema djetinjstvu pa njihovo naknadno seksualiziranje upoznao sam prvi, sto ne spominje nijedan protivnik. (Vidi Tumacenje snova, [. izdanje, str. 49, te •Opaske uz slueaj prisilne neuroze• (1909d), ,duga biljeska u I. dijelu, odsjeeak G.) A sto sam ipak ostao pri tezem i nevjerojatnijem poimanju kao svom, bilo je to zbog ar· gumenata kakve istrafivacu namece slueaj opisan ovdje, pa i svaka druga djecja neuroza, sto sve sad citatelju nudim na prC> sud bu. [Uputa na str. 49. prvog izdanja Tumacenja snova, koja je tis'kana u svim njemackim izdanjima, ocito pociva na zabludi. Freud je vjerojatno mislio na neke ulomke poglavlja VI, A, pred kraj -0dsjecka II. (Vidi str. 198 prvog izdanja Tumacenja snova.) I tu ·<>n rabi naziv •mastati unatragc, kao i u ovoj biljesci.]
IX. Zakljucci i problemi Ne znam je li citatelju podastrijetog izvjestaja o analizi uspjelo stvoriti jasnu sliku o nastanku i razvoju bolesti moga pacijenta. Bojim se dapace da nije. Ali koliko god tinace ne branim umijece svoga izlaganja, ovaj bih put .pledirao za olakotne okolnosti. Bila je to zadaca koje se jos nitko dosad nije latio, zadaca naime da se opi5u toliko rane faze i toliko duboki slojevi dusevnog zivota, Ii bolje je rijesiti je ma d lose nego se pred njom nadati u bijeg, sto bi osim toga za plasljivca imalo biti povezano i sa stanovitim opasnostima. Radije dakle hrabro poka· zati kako se nismo dali zadrfati svijescu o njegovoj ma· njoj vrijednosti. Slueaj i nije bio osobito pogodan. Ono sto je omogu· cavalo obilje obavijesti 0 djetinjstvu, cinjenica naime da se dijete moglo proueavati kroz medij odrasla eovjeka, .valjalo je .jskupiti onim najlosijim, razdrobljenoscu anaHze i odgovarajueom nepotpunos6u izlaganja. Uzivljavanje su mukotrpnim cinile osobne posebitosti, nacio,' nalni znaeaj tud nasemu. Raskorak izmedu bolesnikove ljubezne i susretljive osobnosti, ostre inteligencije, otmjena naCina razmisljanja ,j nJegova posve nesputanog nagonskog zivljenja iziskivao je dugotrajan pripravni i odgojni rad, sto je sve otefavalo preglednost. Ali sto se tice karaktera samog slueaja, koji je pred opis postavljao ' najteze zadace, nas je pacijent posve nedufan. U psihologij,i odrasle osobe sretno smo dospjeli do toga da dusevna zbivanja dijelimo na svjesna i nesvjesna te da ih oba opisujemo jasnim rijecima. Ta nas razdioba medutim glede djeteta ostavlja skoro na cjedilu. Cesto smo u nedoumici sto da oznacimo svjesnim a sto nesvjesnim. Procesi koji su se zbivali kao dominantni a prema kasnijem su se ponasanju morali izjednaciti sa svjesnima, u djeteta ipak nisu bili svjesni. Lako je shvatiti zasto; svjesno Ill djeteta jos nije dobilo sve svoje znaeajke, poima ga ·Se jos u rnzvoju, te jos ne posjeduje sposobnost da se pretoci u jezicne predodZbe. Brkanje, i tu redovito 1
.272
273
~..
~
-,
1
grijeS:imo, izmedu fenomena da se nesto u svijesti pojavljuje kao zamjedba i pripadnosti kakvu pretpostavljenom psihickom sust:avu, sto bismo ga lmnvenoionalno nekako morali nazvatli, pa ga i rovemo svijeseu (S1Ustavom svijesti), to je brkanje pri psiholoskom opisu odraslih bezazleno, aid glede male djece zavodi ru bludnju. Ne porn.aZe 1t:u mnogo uvodenje »podsvijesti«, jer se djetetova predsvijest ne mora pok!lapatli s predsvdjeseu odrasloga. Zadovoljavamo se dakle time sto smo jasno uvidjeli mrak. Samo se po sebi razumije da silueaj poput ovog sto smo ga opisali mofe biti povodom rnsprave o svim rezultatima i problemima psihoanaLize. Valja sebi prizn.atii da se dz jednog jedinog slueaja ne more sve doznati, ne mofe se odluCiti o svemu, te se valja zadovoljiti time da ga se is:koristli za ono sto pokazuje naj00i.1lije. Uopee je za. daea objasnjavanja u psihoainali2'li usko ograni6ena. Objasmti se dadu upadljive tvorevine simptoma, i to otkrivanjem njihove geneze; ali se psihiickJ mehanizmi i nagonski procesi do kojih smo dovedeni ne dajru objasniti nego samo opisati. Da bismo od utvrdiv,anja tih dviju posljednjih toCak.a dosLi do novili optenitosti potreban nam je bezbroj takviih dobro i duboko analiziranih s1uCa.jeva. rNije db lako posj edova1li, svakJ posebno zahtijeva godiine i godine posla. Pa je dakle i napredak na tim podrucjiima moguee pos1li6i tek vrlo polako. Lako je zapasti u 1ku5nju pa se zadovoljitli tek time da se ill stanovitog broja osoba samo »zagrebe« u povrSinu psihe a sve ispusteno da se nadomjest:Ji spekulaoijama st:o ih se st:avlja pod skrbnistvom kakva fHozofijskog smjera. Moguee je iz praktiCnih potreba uva.Zit:Ji d taj .postupak, aid znanstvene potrebe nije moguee zadovoljii:ti nikakvim surogatom. PokuSait 6u ocrt:ati si.nteticlci pregled spolnog razvoja moga pacijenta, pri Ce.mu mogu zapoCeti s najiranijdm predznacima. Prvo sto Cu.jemo o njemu jest gubitak iteka, sto ja na 1temelju drugili islmstava, ali i uz punu suzdrZa.nost, kanim shvatit:Ji 1kao uspjeh nekog dogadaja na sek· sualnom podrucju. Kao prvu ra.spo2liladjivu seksualnu
,,
organizaciju morao sam smatrati takozvanu organizaciju kanibal.sku ill oralnu, kad podrucjem zhivanja jos uvdjek vlada oslanjanje spolnog uzbudivanja na poriv za jelom. Ne treba oeekivati neposredne izraze te faze, ali je zato pri nadoslim smetnjama moguee oeekivatii njihove predznake. Povreda nagona za jelom - koja naravno moze :imati ii drugili uzroka - skreee nam powmost na to da organizmu nije uspjelo jedno svladavanje spolnog uzbudenja. Spolni cilj ·te faze mogao bi bit:Ji samo kanibalizam, prozdiranje; ono u nasega pacijenta ,izlam na vidjelo regresijom vi5ega stupnja u ·strahu: biti pojeden od vuka. Ali smo taj strah moraLi prevesti: biti u koitusu s ocem. Poznato je da u vec poodmakloj dobi u djevojcica, u doba puberteta Hi netom nakon njega, postoji vrst neruroze koja odbijanje spolnostd izrafava anoreksijom; more je se dovesti u ve:m s tom oralnom fazom spolnog 2Jivota. Na vrhuncu paroksizma zaljubljenosti (»pojeo bih te od ljubavi«) i u njeZnom ophodenju s malom djecom, kad · se odrasli i Sam pona5a kao infantifac, opet se pojavljuje ljubavnd cilj oralne organizacije. Na drugom sam mjestu izrazio slutnju da je otac nasega paoijenta takoder »IljeZno grdio«, iigrao se s malim vuka i1i psa te mu u sali pm· jetio da ee ga pojest:Ji (sitr. 208). Tu je silutnju nas pacijent svoj1im napadnim ponasanjem u prijenosru samo potvirdio. Kad bi god pred teskoeama kure pmbjegao prijenosu, prJjetio bi prozdira:njem, kasnije ii s'Vlim drugim mogucnostima zlostavlja.nja, sto je sve bilo tek izrazom njefuosti. U porabi ·sru se jezi:ka trajno odrZaLi stanovdtli izrazi ite oraJne seksualne faze, pa se za objekt ljubavi ve1i da je »teean« (zagrebacki: »apetitlih«, op. prev.), a za ljubljenu se kaie da je »sfatka«. Prisjeti.mo .se da je i nas ma1i paoijent htio jesti samo slatko. Slatkisi d bombond u snu redovito su zastupnici maienja, spoLnog zadovoljavanja. Cini se da u tu fazu spada (naravno, u slrueaju smetnj1i) .i vr·st straha koja se pokazuje kao strah od 2Jivota, a mote se vezarti uza sve ~to se djetetu obiljeZi kao prikladno~ 1
1
~'IP.\
1
,:-:;
4
274
275
....._____________
~al-r
dira na stupanj koji joj je prethodio, na stupanj sadistieko-analne organizacije, koji bi moZda inace protekao s jednako lakim obiljezjima kao i u druge djece. Sadisticko-analnu organizaciju lako je moguce prepoznati kao nastavak oralne. Nasilno djelovanje misiea na objekt, Cime se odlikuje, zbiva se kao pripravni cin za prozdiranje, koje tada ispada kao spolni cilj. Pripravni an postaje samostalnim ciljem. Novost prema prethodnom stupnju sastoji se u biti u tome da se primajuci, pasivni organ, odvojen od zone usta, oblikuje u analnoj zoni. Vrlo su tu bliske i paralele iz biologije iii poimanje pregenitalnih ljudskih organizacija kao ostatak uredaba koje su se trajno odrfale u mnogim razredima zivotinja. Za taj je stupanj isto tako znacajno i ustanovljavanje istrafivalackog nagona iz njegovih vlastitih sastavnica. Analna erotika nije napadno uoeljiva. Izmet je pod utjecajem sadizma svoje njefoo znacenje zamijenio za ofenzivno. Na preobrazbi sadizma u mazohizam suraduje osjeeaj krivice, koji upucuje na razvojne procese u sfe· rama koje nisu seksualne. Utjecaj zavodenja nastavlja se tako sto se njime odrfava pasivnost spolnog cilja. Ono sad velikim dijelom preobrazuje sadizam u njegovu pasivnu suprotnost, ma· zohizam. Dvojbeno je mofe Li mu se u racun posve pri· pisati znacaj pasivnosti, jer je reakcija jednoipolgodiSnjeg djeteta vec bila pretezito pasivna. Spolna se uzbudenost izrazila jednom stolicom, u cemu valja svakako luciti i aktivni udio. Uz mazohizam, koji vlada njegovim spolnim tei.njama a izrafava se mastanjem, traje i sadi· zam te se iskaljuje na malim zivotinjama. Seksualno mu je istraZivanje pocelo od zavodenja, usredotocilo se u biti na dva problema, tj. odakle djeca i je Ii moguc gubitak genitalnosti, te se profelo izrazima njegovih nagonskih poriva. Ono usmjeruje i njegove sadisticke sklonosti prema malim Zivotinjama kao predstavnicima male djece. Opis smo doveli do u samu blizinu cetvrtog rodendana, do vremenske tocke u kojoj san dovodi do naknadnog uCinka promatranja koitusa s godinom i pol. Zbivanja
Glede nasega pacijenta njime su se posl\lZili za to da ga navedu na prevladavanje njegove nevoljkosti prema jelu, dapace .na njezinu natkompenzaciju. Mogucem izvoru njegovih smetnji pri jelu doei eemo - na temelju one pretpostavke o kojoj ·smo mnogo govorili - podsjetimo Li na to da promatranje koitusa u dobi od godinu i pol, a odatle je proiziSlo ·toLiko naknadnih posljedica, posve sigurno pada u doba prije teskoea s jelom. Mozda smijemo pretpostav:iti da je ono ubrzalo spolno zrenje pa je tako imalo d neposredne ako ii. nez.natne djelatne posljedice.
I ja naravno znam da je simptomatiku tog razdoblja, tj. strah od vuka, smetnje u jelu, moguee objasniti drugacije i jednostavnije, bez obzira na seksualnost ii njezin pregenitalni stupanj organizaoije. Tko rado zanemaruje znakove neuroticnosti ti povezanost pojava pretpostavit ce ovo drugo rjesenje, i ja ga u tome ne6u moci sprijeciti. 0 ti:m pocecima spolnog .zivota tesko Ce iznaci dsta uvjerljii.vo osiim naznacenim zaobilaznim putovima. Pr.izor s Grufom (2 i pol godine) pokazuje nam nasega malisana na pocetku jednog razvoja koji zaslufaje da mu se prizna normalnost, osim sto je mozda preuranjen: ii.dentificiranje s ocem, mokracna erotika kao zamjena za muskost. Dapace je posve pod utjecajem praprizora. Identifikacijru s ocem poimali smo dosad kao narcisnu, a s obzirom na sadrfaj praprizora ne mozemo otkloniti cinjenicu da ona odgovara vec stupnju genitalne organizacije. Muska je genitalnost poeela ii.grati ·svoju ulogu ii nastavila je pod utjecajem sestrina zavodenja. No stjece se dojam da zavodenje ne samo potice razvoj vec ga u jos vecem stupnju ometa i odvraca. Ono postavlja pasivan spolni cilj, koji se u biti ne slafe s djelatnoseru muske geni,talnosti. Pri prvoj izvanjskoj zapreci, pri Nanjinu nagovjestaju kastracije (sa 3 i pol godine87), slama se jos krzmava genitalna organizacija te se regra" [U izdanjima prije 1924. na tom mjestu stoji •sa 3 godine i cetVrt«.]
277
276
...........
koja su se tu odigrala ne mofomo in.i potpuno shvati:ti ni dovoljno opisati. Aktiviranje slike koja se sad more shvatit:i zahvaljujuCi uznapredovalome intelektuaLnom razvoju djeluje kao svje.Z dogadaj, ald i kao nova trauma, kao zahvat sa strane analogan zavodenju. Jednim se jedinim udarcem ponovno uspostavlja prelcinuta genitalna organizacija, ali se napredovanje postignuto u snu ne more zadrl.ati. Prije 6e hitrl. da putem jednog dogadaja kojemu ravno moie biti samo potisk.ivanje dolazi do otklona od novoga i njegova nadomjestavanja jednom fobijom. U fazi fobije od zivotinja, koja sad nastupa, i nadalje· da:kle traje sadisticko-analna organizacija, samo sto su joj se prii.dru.Zi:le pojave ,straha. Dijete J nadalje nastavlja bilo sa sadistiokim bilo s mazohistickim cinima, a1i na jedan njiliov dio reagira strahom; i nadalje vjerojatno napreduje obrat sacLizma u njegovu suprotnost. Iz analize zastra~og sna razabiremo da se potiskivanje nadovezuje na spoznaju o kastracijii. Novo se odbacuje, jer bi njegovo prii.hvaeanje moglo stajati pen:isa. Brizljivim se promisljanjem more spoznati otpriHke sljedeee: ono potli:snuto jest homoseksualnd stav u genitalnom smislu, stav sto se obLikovao pod utjecajem 1spoznaje. Ali glede nesvjesnoga on .i nadalje traje, konstituiran kao zaitvoren dubljJ sloj. Motor tog postiskivanja bit ce da je narcisna muskost genitalnosti, a ona zapada u vee davno pripraV'ljen ,S1Ukob s pasivnoscu homoseksualnog seksualnog cilja. Potiiskivanje je dakle uspjeh muskos,ti. U d:sJmsenju smo da odavde pa nadalje promijenJmo dio psihoana1tticke teorije. Vjeruje se kao ru nesto posve opipljJvo da potiskivanje i o:blikovanje neuroza nastaje ba5 iz sukoba d:zJmedu muslcih i ienskih tdnji, dakle iz biseksualnosti. Ahl je to shvaeanje nepotptllilo. Od ta dva sruprotna .seksua1na nagnuea jedno odgovara onome ja, drugo vrijeda narcisne interese; zato je podlomo potiskivanjru. I u tom slrueaju dakle ba5 ja biva pokretac potiskivanja ru korist jedne od spolnih temji. U drugim slueajevdm.a takav sukob 5.zmedu muskost:i i fenskosti ne postoji; postojd samo spolna temja koja fudJ za prihva278
·(,
{~.;-.
'"'''
canjem, a1i se pritom ogresuje 0 stanovite moei jiastva pa je se oclbaouje. Mnogo eesce negoli do sukoba runutar seksualnosti dolazi do sukoba izmedu seksualnosti i jastvenih moralnih tendenoija. U na5em slu6aju takav moiralni konfliikt ne postoji. Preusko bi dak!le bilo nagla5avati biseksualnost kao motiv potiskivanja; aH nagla5avanje sukoba izmedu Jastva i spolne temje (l:ibida) poklapa se s onim sto se posvuda zbiva. UOOn.ju o »muskom prosvjedu«, sto ga je 1910. stvorio Adler, valja priigovoriiti da .potii.slcivanje ni u kojem slufajru ne staje na stranu muskosti a pogada ienskost; u vrlo velikom razredru slueajeva potiskivanje od ·strane jastva mora podnijeti bas muSkost. Pravedn:ija procjena procesa potiskivanja i ru na5em bi slueaju uostalom osporula naraisnoj muslmsti znaeenje jedinog motJiva. Homoseksualni stav do kojega dolazi tJi:. jekom sna tolik.o je intenzivan, da jastvo maloga oovjeka i;akazuje u njegovu prevladavanju te se potiskivanjem i brani od njega. Kao pomoc ru toj namjeri priziva se suprotna, naroisna muskost geni1ta1noga. To da svi narcisni pol'livd djeluju iz onoga ja d ostaju pri tom ja, pri cemru se potisnuea rusmjerujru protiv libid.nih osva}anja objekita, to valja reai samo da bi se izbjeg1i nesporazumi.88 Obratimo se sad od procesa potiskiivanja, koja mozda nisrno bez ostatka uspjeLi prevladati, prema stanju sto nastaje prii budenju iz sna. Da je za vriijeme sna doista muskost pobijedi.la homoseksua1nost (renskost), za vladaju6u bismo spolnu temjru morali prona& takvu koja VeC posjeduje izrafen muski znaeaj. A 0 tome nema n:i govora, bit seksualne organizaoije nije se promijenila, i nadalje traje sadistiCko-analna faza, bas je ona ostala vladajueom. Poibjeda mruskosti viidi se samo u tome sto se na pasivne spoLne ciljeve vladajruee organizacije (air ljeve koji su mazohistrl.oki ali ne ienski) reagira strahom. . • [0 Adlerovoj teoriji potisk.ivanja Freud podrobnije rasprav' lja u posljednjem dijelu svoga rada o mastanju o batinama (1919e).]
279
Nema nikakva pobjednog muskog spolnog poniva, postoji samo pasivan cilj, ,i otpor protiv njega. Mogu zamisliti koje sve poteskoce citatelju stvara ta neuobieajena ali .i neophodno ostra razdioba na aktivno-musko d pasivno-zensko, pa zato necu izbjegavati ponavljanja. Stanje nakon sna moguce je dakle opisati na sljede6i nacin: razdvojile su se sekS1Ualne teznje, u nesvjesnome je dosegnut stupanj genitalne organizacije te se konstituirala vrlo intenzivna homoseksualnost, nad svim tim opstoji ranija (pomisljiva, u svijesti) sadisticka J pretezito mazohisticka seksualna struja, ja je u cjelini promijenilo stav o spolnosti, ono se zatjece u stanju njezina odbijanja te u strahu odbacuje vladajuce mazohisticke ciljeve, kao sto je na one dublje, homoseksualne ciljeve, reagiralo stvaranjem fobije. Rezultat sna dakle nije bio toliko pobjeda muske struje koliko reakcija protiv feminine i pasivne. Pripisivati znaeaj muzevnosti toj reakcij1i bilo hi nasilje. Jastvo nema 111ikakvih seksualnih tefoji, nego je zaokupljeno jedino svojim samooeuvanjem i odrfanjem svoga narcizma. Pogledajmo sada fobiju. Nastala je na razini genitalne organizacije, pokazuje nam relativno jednostavan mehanizam histerije straha. Ja se strahom brani od onoga sto ocjenjuje kao ve6u opasnost, tj. od homoseksualnog zadovoljenja. Proces potiskivanja medutim ipak ostavlja trag koji nije moguce ne vidjeti. Objekt uz koji se vezao zaplasni cilj mora pred svijescu zastupati nesto drugo. U svijest ne prodire strah od oca nego strah od vuka. Ali se pr.i stvaranju fobije ne ostaje pri tom jednom jedinom sadrfaju. Vuka nesto kasnije nadomjesta lav. Sa sadistickim se porivima prema malim zivotinjama takmi fobija od nj,ih kao zastupnika suparnika, moguce male djece. Osobito je zanimlj.iv nastanak fobije od leptira. Kao da se ponavlja mehanizam sto ga je u snu stvor.ila fobija od vuka. Slucajan povod aktivira jedan stari doZivljaj, prizor s Gru5om, cija prijetnja kastracijom dje-
luje tek naknadno, buduCi da onda kad je bila izreeena nije .izazvala nikakva dojma.89 Moze se reci da je strah koj1i ulazi u obH.kovanje tih fobija strah od kastracije. Ta tvrdnja nimalo ne protu-slovi shvacanju da je strah proiziSao iz potiskivanja homoseksualnog libida. U obima se nacinima dzrafavanja misli na isti proces, po kojemu Jastvo homoseksualnim reljama uklanja libido, koji se 'tad promece u slobodno lebdeci strah te se vezuje uz fobije. 90 Prvim smo nacinom izrafavanja samo oznacili motiv ko}i pokrece jastvo~ Pogledamo Ii bolje uvidjet cemo da se prvo oboljenje· nasega pacijenta (zanemarimo Li smetnje u jelu) ne facrpljuje izdva}anjem fobije, vec da ga valja shvatiti kao pravu histeriju, kojoj se pored simptoma straha pridrufoju i pojave konverzije. Dio homoseksualnog poriva zadrfava se u organu koji sudjeluje u njemu; otada pa nadalje,. sve do u kasnije doba, kao histerijom zahvacen organ ponasa se crijevo. Nesvjesna, potisnuta homoseksualnost
,)::,
280
" Kao st\:> smo vec spomenuli, prizor s Grusom bio je spontano pacijentovo zapamcenje, u cemu konstrukcija iii lijecnikov poticaj nije imao nikakva udjela; praznine u njemu analiza je· ispunila na nacin koji valja nazvati besprijekornim, priznaje Ii' se nacinu rada pri analizi ikakva vrijednost. Na temelju racionalistickog objasnjenja moglo bi se reci samo to, da nema ni~ega. neobicnog u tome sto je dijete s predisponiranom strasljivoscu jednom spopao strah i od fatoprugastog leptira, vjerojatno zbog· nasljedne sklonosti prema strasljivosti. (Usp. Stanley Hall, »A Synthetic Genetic Study of Fear«, 1914.) Ne znajuci uzroka tom· strahu iSte se kakva veza s njim u djetinjstvu te se slueajna istost imena i navracanje pruga iskoristava da bi se iskonstrui-rala mastarija o pustolovini s dadiljom koja je ostala u sjeeanju. Medutim ako sve same sporednosti te inace bezazlene zgode, tj. pranje, skaf, metla, tijekom kasnijeg zivota pokazuju moe da eovjeku trajno i prisilno odreduju izbor objekta, tada fobiju od leptira zapada nepojmljivo znacenje. Stanje stvari u najmanju je ruku isto toliko zanimljivo koliko i ono sto sam ga ja· utvrdio, a dobitak na temelju racionalistickog shvacanja tog prizora rasplinjuje se. Prizor s Grusom bit ce nam dakle osobit<>' zanimljiv, buduCi da njime mozemo pripremiti na8 sud o manjeizvjesnom praprizoru. 90 [Kasniju promjenu misljenja glede odnosa izmedu potiski· vanja i straha Freud objasnjuje u djelu Zaprijecenost, simptom· i strah (1926d}, osobito u poglavljima IV. i XI, A(b}.]
28)
i,
,&_
pojavljuju blasfemicne mis1i, a kao nj:ihov ishod nastavlja se pris1lno pretjerivanje u obavljanju religijskih obreda. Zanemarimo H patoloske fenomene mofemo .re6i da je religija u na5em slueaju postdgla sve ono za sto je se ii uvodi u pojedineev odgoj. Ona mu je sputala seksualne tefnje time sto mu je ponudila stanovitu sublimaciju i cvrsto sridriste, obezvrijedila mu je obiteljske odnose d time ga obranila od pcijetnje izolacijom, i to tako sto mu je omogu6ila da se priklju6i velikoj zajednioi ljudi. Divlje, zaplaseno dijete postalo je drustveno, uljudno i podatno odgoju. Glavni je pokretaC utjecaja religije bilo ddentrificiranje s Kristovdm likom, eemu je osobito pogodovala s1ueajnost datwna njegova rodenja. Prevelika ljubav prema ocu, koja je potiskivanje uCd:nila neophodnim, nasla je tu izlaza u idea1nom 1sublimiranju. Oca, kojd se sad zvao Bog, smio je ljubiti svim Za.rom, a taj je Zair u odnosu na zemaljskog oca uzalud teZio za rasterecenjem. Putove na kojima se mogla posvjedoeitd ta ljubav zacrtala je vjera, uz nJih se nrije vezivala svijest o kdvnjt:i., neodvojiivoj od Jindividualnih ljubavnih tefnji. I dok su se tako najdublje seksiualne striuje, vec natalofene kao nesvjesna homoseksualnost, jos mogle dreniratd, povrsnija je, mazohisticka t:efnja nasla svoju neusporedivu subLimaoiju bez puno odxiicanja, i to u .povijestri muke Kristove, koji se po nalogu i u east hofanskog Oca dao zlostavljati i zrtvovati. Tako je vjera u malog zastranjenika obavila svoj posao mdje§aju6i zadovoljenje, sublimiranje, odvracanje od osjetrilnih procesa a upucivanje na procese cisto duhovne 92 te otvaranje drustvenih odnosa sto dh ona nudi vjerniku. Pocetno njegovo opiranje vjeri imalo je tri razliCita ishodista. Prvo, uopee mu je u naravi bHo da odbija sve novine; vee smo dali primjera za to. Bmnio je svaku vee osvojenu poziciju libida bojeCi se gubitka napusti Ii je i
povukla se u crijevo. U rjeSa.vanju kasnije bolesti bas je taj dio histe:nije ucinio najviSe usLuga. Ne bi nam sada smjelo ponestati hrabrosti da se upustimo u jos zapletend:je odnose prusilne neuroze. Jos jednom predoC1mo sebi stanje: vladajruee mazohisticko i potisnuto homoseksualno nagnuce, tomu nasuprot obuzeto histe:r.ienim otfulanjanjem; koj1i procesi preobr~ju to stanje u stanje prisilne neuroze? Do preobrazbe ne dolam spontano, unutrasnjim raz~itkom, vee straniim utjecajem izvana. Njezin je vidljiv uspjeh to da se odnos prema ocu sto stoji u prvom pla_nu, a dosad se rizrafavao fobrijom od Villka, odsad izraZa.va pri~lnom poboZnos6u. Ne mogu a .da ne ukafem kako proces kojri se zbiva u ovog pacijenta nedvosmisleno potvrduje tvrdnju sto sam je iznio u knjizi Totem 1 tabu, tvrdnju 0 odnosu totemske ziv:otinje prema bostVill.91 Tu sam se odlucio za rjesenje da predodzba o Bogiu .nije daljnji razvoj totem.a, vec da se iz zajednickog lm11ijena oboj:ih uzdize do njegova smjenjivanja. Totem da je prvi nadomjestak za oca a Bog ikasniji, te u njemu -0tac opet zadobiva svoj 1ljudski ·Lik. Isto nal1azimo ri u na.Seg pacijenta. U fobijri od vuka on prolazi stadrij totemistickog nadomjestka za oca, taj se stadij prekida, ri usljed novih siuodnosa izmedu njega i oca zamjenjuje ga faza 1religiozne poboZn.osti. Preobrazba se zbila ,pod utjecajem upoznavanja vjer:skog nauka i Svetog pisma, pci cemu je posredovala majka. Rerultat je bio onakarv kakav je feLio sam odgoj. Sad:isticko-mazohistickoj seksualnoj organizaoiji p:nipreillla se polagan ikraj, rubrw nestaje fobije od Villka, a umjesto otklanjanja seksualnostrl. rstrahom nastupa vi·Si ..oblik njerlna potdslcivanja. Vfadaju6om silom u ziv:otru djeteta postaje pobofnost. Samo sto se svako od tih prevladavanja ne odvija bez borbi, pa se kao njd:hov znak '
1
..282
92 [0 zna.Cenju religije za pojedinca bit ce govora u raspravi Buducnost jedne iluzije (1927c).]
Totem i tabu [1912-13), IV. stavak (6), na poeetku.]
283
,1,~
't~ 'l:•
l_ .
.
'
ne pouzdavajuci se u vjerojatnost da ee je posve nadomjestiti kakva nova pozicija, koju valja tek osvojiti. VaZna je to i fundamentalna psihologijska osobitost, koju sam u Tri rasprave o teoriji seksualnosti [1905d] utvr· dio kao sposobnost fiksacije. 93 Jung ju je pod imenom psihicke »tromosti« htio uciniti glavnim uzrokom svih neurotiearskih neuspjeha. S nepravom, vjerujem, jer ona seie mnogo dalje te znaeajnu ulogu igra i u zivotu onih koji nisu nervozni. Laka pokretlj.ivost ili teska protocnost l,ibidnih pa i drugacij.ih raspodjela energije poseban je znaeaj, on je svojstven mnogim normalnim i eak ne svim nervoznim osobama, i dosad ga se nije dovodilo u vezu s drugim; on je nesto poput dalje nedjeljiva broja. Zna· mo samo jedno, da svojstvo pokretljivosti psihickih postava napadno opada sa zivotnom dobi. Ima medutim osoba u kojih ta psihicka plastienost ostaje daleko iznad uobieajene starosne dobi, i drugih u kojih se gubi vrlo rano. Ako su to neurotieari, s nelagodom otkrivamo da u njih uz prividno dste uvjete nije moguce povratiti promjene koje smo u drugih svladali s lakoeom. I u preobrazbama psihiekih procesa dakle valja uzeti u obzir entropiju, koje se mjera protivi povratnom oblikovanju onoga sto se vec zbilo.94 Drugo mu je hvatiste ponudila cinjenica da sam reli· gijski nauk u svom temelju ne posjeduje jednoznacna od· nosa prema Bogu Ocu, vec ga prozima znak dvoznacnog stava koji je vladao i njegovim nastajanjem. Tu je dvoznacnost on nanjuSio svojom vrlo razvijenom vlastitom ambivalentnoscu te je na nju nadovezao onu ostroumnu kritiku, koja nas je u petogodiSnjeg djeteta morala vrlo zaeuditi. Ali je najznaeajniji bio jamacno treci moment na kojega djelovanje mozemo svesti patoloske posljedice njegove borbe protiv religije. Struja koja ga je tje" [Tri odlomka s kraja ovoga rada.] [Entropija je prema drugom glavnom zakonu termodinamike mjera za vjerojatnost da stanovite fizikalne promjene stanja ti· jela nisu povratne. Krajnje stanje kojemu tefi entropija ozna· cuje se kao smrt topline.]
'-•:
M
284
i
rala muskosti a sublimirati ju je trebala religija vise nije bila ·Slobodna vec djelomice izdvojena potiskivanjem, a time i izmaknuta sublimiranju tj. vezana uz svoj prvobitni spolni cilj. Zahvaljujuci toj povezanosti potisnuti je dio htio prokrCiti put do sublimiranog dijela ili ga pri· vuCi k sebi. Prva kopkanja oko Kristove osobe vec su u sebi nosila pitanje, bi li taj uzviseni sin takoder mogao ispuniti seksualni odnos prema Ocu, koji se zadrfao u nesvjesnome. Otklanjanje te teznje nije imalo drugog uspjeha osim sto je dopustalo nastanak naizgled blasfemicnih prisilnih misli, u kojima je tjelesna njefoost prema Bogu izbijala u obliku njegova ponifavanja. Zestoka obrambena borba protiv tih kompromisnih tvorevina morala je zatim voditi pr.isilnom pretjerivanju u svim onim djelatnostima u kojima je pobofaost, cista ljubav prema Bogu, nasla svoj unaprijed zacrtan dzlaz. Vjera je konacno pobijedila, ali su se njezini nagonski temelji pokazali neusporedivo jaoima od odrzivosti proi.ivoda njenine uzviSenosti. Cim je zivot donio nov nadomjestak za oca, ciji se utjecaj usmjerio protiv religije, on ju je napustio i zamijenio necim drugim. Prisjetimo se jos zanimljivoga zapleta, po kojemu je pobofoost na· stala pod utjecajem zene (majka i dadilja), dok je utjecaj muskosti omogucio oslobadanje od nje. Nastanak prisilne neuroze na tlu sadisticko-analne sek· sualne organizacije u cijelosti potvrduje ono sto sam na drugom mjestu izvoo glede »dispozicije za prisilnu neu· rozu« (1913i). Medutim prethodno postojanje jake histerije cini nas slueaj u tom pogledu jos nejasnijim. Pregled spolnog razvoja nasega bolesnika zakljuCit 6u tako sto cu letimice osv.ijetliti kasnije njegove mijene. S godinama puberteta u njega je nastupilo snafoo osjetilno, musko tezenje sa seksualnim ciljem genitalne organizacije, za koje vee moiemo reci da je normalno, i kojega je sudbi· na ispunjala v~ijeme do kasnijeg njegova oboljenja. Na· stavilo se neposredno na prizor s Grusom, iz njega pre· uzelo znaeaj p:riisilne zaljubljenosti sto napadno dolazi i nestaje, te se hnalo boriti sa zapr.ijeeenostima sto su
t
!t ___..__
285
proizlazile iz ostataka djeeje neuroze. Nasilmm probojem k Zeni konaeno je izborio punu muievnost; otada &e drZao tog seksiualnog objekta, alii ga njegovo posjedovanje nije usreCivalo jer ga je snafna, posve nesvjesna sk1onost prema muSkarou, koja je u sebi sjedinjavala sve snage prijasnjdh faza, neprestance odvlaCila. od Ze.nskog objekta a u meduvremenima ga sil:ila na pretjeranu ovdsnost o Zeni. U kuri je izrekao :falopojku kako uz Zellu ne mofo iizd:rZati, j Cirtav ·se posao usmjenio na otknivanje njegova nesvjesnog odnosa prema muskarcu. Djetinjstvo mu je, saibertlmo sve to u formule, bilo obiljefono kolebanjem iizmedu aktivnostli ii pasivnosti, doba puberteta bo:ribom za muskost, a vrijeme od oboljenja pa dalje borbom za objekt muske temje. Povod njegove oboljelosti nije moguce podvesti pod »tipove neurotiOnih oboljenja« koje bih mogao zajednick:i nazvati posebnim sluCa.jevdma »za· kazivanja« ,95 pa nas to u ovom nizanju upozorava na stanovitu prazniinu. SkrSio ise kad mu je jedna organska afekoija genita1nosti o~ivila strah od kastraoije, okrnj1ila njegov naroizam te ga pnisi1ila da ,se odrekne ocelcivanja da je sudbinom osobno povlasten. Obolio je dakle od narcisnog »zakazivanja«. Taj njegov preglasni naroizam bio je u punom suglasju s drugim znakovima zaprijeeena spolnog razvoja, tako da mu je heteroseksualni ~bor ljubavi uza svu energiju u sebi koncenmrao :toliko malo psihiekiih temjd, a homoseksua1nd se stav, naroizmu utoliko blim, u njega toJdkom Ziilavoseu potvrdio kao nesvjesna moe. Naravno da psi•hoanalitiCko LijeCe.nje pri takvdm smetnjama ne more poluciti trenutan obrat te dovestd do ,izjednaeavanja s nornnalnim razvojem, inego tek uk1anjati zapreke Ii krOiti putove, ne bi Ji utjecaj1i iz zivota mogli potaknuiti ·razvoj u kaikvim boljdm smjerovima. Kao osobitosti njegova psihiokog biea sto ih je otkdlo psihoanaliiti.cko l:ijeCe.nje a1i dh dalje nije obja.Snjavalo pa shodno tomu nije na njih neposredno moglo ni utje" »0 tipovima neuroticnfh oboljenjac (1912c).
,t,
.1::
~:
®
"t
286
cati navodim sljedeee: vec spominjana tvrdokornost fiksaoije, jzvanredno izgradena sklonost ambivalencijd d, kao t.reCe obHjezje sto ga moremo nazvati i arhaicnom konstitucijom, sposobnost odrZa.vanja najrazliCiitijih i najprotuslovnijdh .Libidnih postava jednih do drugih. Neprestooo kolebanje dzmedu njih, zibog eega zadugo nije moglo 00.ti okoncanja i napretka, vladalo je slikom bolesti u kaSlliije doba, sto ja ovdje mogu samo dodirnuti. Nedvojbeno je to bila jedna od karakteristika nesvjesnoga, koja se u njega nastav.ila u prooesima koj1i su posta1i svjesni; ali se ona pokazivala samo u posljedicama afektivnih nagnuea, na cisto logiclcim podrucjima naprotiv pokazivao je osobitu spretnost u otkrivanju protuslovlja ii neptlkladnostii. Tako 'se o njegovu du5evnom mvotu stjecao dojam kakav ostavlja 1staroegipats.ka reLigija, koja nam je toliko neshvatljdva zato jer irazvojne stupnjeve ouva zajedno s ikonacnim proizvodima, najistanije bogove i,boZanska znaeenja ostavlja zajedno s najnovijima, siri u Tavninu ono sto u drugim razvojnim procesima biva tvorevdnom dubine. Sto sam htiio reCi o tom slu.Oaju bolesti pr.iveo sam kraju. A1i od mnogih problema koje on potiee dva mi se Oine .posebno vrijed.nima isticanja. Prvi se td6e fHogenetskii steeenili likova, kojd poput filorofskih »kategooija« pohranjuju Zivotne dojmove. Rado bih zastiupao misljenje da SU oni talozd povijestli: kulture oovjeCainstva. Tu je mjesto ii Edipovu kompleksu, koji tumaci odnos djeteta prema roddteljdma, i najpoznatljd je pr1mjer te vrstii. Gdje se dOOivljaji ne uklapaju u shemu hereditarnosti dolazii do njihove preradbe ill masti, d jarna6no bi hilo vrJo korisno slijediti njezino djelo u pojed:iinostima. Up~avo su takvd s1ueajevi pri:kladni da nam pokafu samostalnu opstojnost tih shema. Cesto mozemo primijetiti kako shema pobjeduje dndd:vd.dua1ni dofivljaj, bas kao sto je Ill na5em slueaju unatoe Edipovu kompleksu, koji je iinace obmut, otac postao kastraitorom d ugroziteljem djecje seksualnosti. Postojd i druga sila, kad naime dadil.ja zauzme mjesto majke ii.Ji se stapa s njom. Cini se da djeejim 287
~;-
sukobima obilno gradivo nude bas protuslovlja dzmedu ·dozivljavanja i recene sheme. Drugi problem nije dalek ovome, ali je uvelike znacajnij.i. Razmotrimo li ponasanje eetvorogodisnjeg djeteta prema reaktiviranom praprJzoru96, pomislimo Li dapaee na daleko jednostavnije reakcije jednoipolgodiSnjeg djeteta p:r;i doziv.Ijaju tog prizora, tesko se imozemo oteti shvaeanju da u djetetu sudjeluje neka vrst tesko odrediva znanja, nesto poput pripreme za razumijevanje.97 Q eemu bi tu mogla biti rijec, nemamo nikakve predodZbe; raspolazemo tek izvrsnom analogijom s dalekosefoim .instinktivnirn znanjem zivotinja. Kad bi takvo sto .instinktivno posjedovali 1i ljudi ne bismo se cudili kad bi se to odnosilo osobito na procese spolnog zivota, premda se ine bi trebalo ogranieavati samo na nj.ih. To svojstvo instinktiivnosti bilo bi jezgrom nesvjesnoga, primitivnom duhovnom djelatnoscu, a nju kasnije svrgava i zatrpava ljudsM um koji tek valja ste6i, premda cesto d sama, mozda dapaee glede svega sto u ·sebi saddi snagu, u sebe uvlaci viSe dusevne procese. Potiskivanje bi bilo povratak tom instinktivnom stupnju, a -Oovjek bi tako sposobnoscu za neurozu platio svoje velike novostecenice te bi mogucnoscu neuroza posvjedocio postojanje ranijeg fostinktivnog predstupnja. A znacenje ranih trauma Jz djetinjstva bilo bi u tome sto one nesvjesnome pridodaju gradivo koje ga stiti od trosenja rtijekom daljnjeg razvoja. Znam da su sliene mis1i, koje naglasuju nasljedni, filogenetski stecen moment u dusevnom zivotu, s razlicitih strana vec izgovorene, dapace mislim da posvuda postoji spremnost za njihovo priznavanje pri analitickom vrednovanju. Ali mi se cini da je to mogu6e dopustiti tek ka-
da psihoanaliza, ddeci se ispravno utvrdenog puta, ude u trag naslijedenoga posto se probila kroz slojeve osobnih steeevina.98
I..
~·,
"
,!~
~.
"" Neka mi bude dopusteno zanemariti cinjenicu da je to ponasanje rijecima bilo izreceno tek dva desetljeea kasnije, jer SU se sve posljedice sto ih izvodimo iz tog prizora izrazile u obliku simptoma, prisila itd. vec u djetinjstvu, daleko prije analize. "' Jos jednom moram naglasiti da bi ova razmatranja bila suvisna kad san i neuroza ne bi pripadali dobi djetinjstva.
288
• (Dodatak 1923:) Jos jednom sastavljam kronologiju zbivanja sto su se spominjala u ovoj povijesti: Roden na Bozic. 1 i pol godina: Malarija. Promatranje koitusa roditelja, i1i pak onakva njihova zajednistva u koje je on kasnije unio mastariju o koitusu. Nesto prije 2 i pol godine: Prizor s Grusom. 2 i pol godine: Zamjenicno sjecanje na putovanje na koje su posli roditelji i sestra. Prije 3 godine i cetvrt: Tufenje majke lijecniku. 3 i eetvrt godine: Pocetak sestrina zavodenja, ubrzo zatim Nanjina prijetnja kastracijom. 3 i pol godine: Guvemanta Engleskinja, poeetak promjene znaeaja. 4 godine: San o vuku, nastanak fobije. 4 i pol godine: Utjecaj biblijske povijesti. Nastup simptoma pri. sile. Malo prije S godina: Halucinacija o gubitku prsta. 5 godina: Odlazak s prvog imanja. Nakon 6 godina: Posjet bolesnom ocu [prisila izdisanja]. 8 godina: } p 1. dn ... b . . ·1n 10 godina: os JC Jl iz OJ pns1 e neuroze. [17: Slom izazvan gonorejom.] [23: Pocetak lijecenja.] [Ne mogu se egzaktno utvrditi datumi sljedeCih zbivanja: Izmedu praprizora (godina i pol) i zavodenja (3 i cetvrt): gubljenje teka. U istom vremenskom razdoblju: Nijemak vodonosa. Prije cetvrte godine: Mozda, promatranje pasa za vrijeme kopu· lacije. Nakon 4. roc!endana: Strah od leptira (lastina repa).] Iz mog je prikaza lako odgonetnuti da je pacijent bio Rus. Kad je prema mojoj ocjeni ozdravio otpustio sam ga nekoliko tjedana prije neocekivanog izbijanja [prvoga] svjetskog rata, a ponovno sam ga vidio kad je promjenljiva ratna sreea Centralnim silama otvorila put u jufnu Rusiju. Dosao je tada u Bee te mi govorio o nastojanju sto je nastupilo netom nakon okoneanja lijecenja, nastojanju da se otrgne od lijecnikova utjecaja. U nekoliko je mjeseci svladao jos jedan nepreboljen dio prijenosa; nakon toga se pacijent, komu je rat ugrabio domovinu, imutak i sve rodbinske veze, osjeeao normalno te se ponasao besprijekorno. Mazda je upravo bijeda, zadovoljivsi mu osjecaj krivnje, pridonijela njegovom ozdravljenju.
289
M..
[Zanimljivo bi mozda bilo pacijentovu kasniju zivotnu pncu nadopuniti s nekoliko podataka. Prvo je lijecenje trajalo od veljace 1910. do srpnja 1914. U proljece 1919. pacijent se vratio u Bee, i Freud ga je jos jednom lijecio od studenoga 1919. do veljace 1920. U nekolikim kasnijim opaskama o tom slueaju, a u pocetnom dijelu rada »Konacna i beskonacna analiza« (1937c), Studijsko izdanje, dop. sv. str. 351, Freud veli da je nakon toga drugog lijecenja ponovno zivio u Becu te da je njegovo zdravstveno stanje, premda uz stanovite prekide, uglavnom zadovoljavajuce. Te je kasnije epizode na Freudov savjet obradila jedna od njegovih ucenica, dr Ruth Mack Brunswick. Sama je opsirno pisala o toj kasnijoj fazi lijecenja, koja je trajala od listopada 1926. do veljace 1927. (Brunswick, 1928). Njezin je izvjestaj objavljen jos jednom u The Psycho-Analytic Reader (1948), u izdanju R. FlieBa, s nadopunom same dr Ruth Mack Brunswick (iz rujna 1945), u kojoj ona daje daljnju zivotnu prieu pacijentovu sve do 1940. Jos kasniji izvjestaj o velikim izvanjskim njegovim teskoeama za vrijeme drugoga svjetskog rata objavila je u meduvremenu Muriel Gardiner (1952). Potpun se izvjestaj o slueaju nalazi u drugom svesku biografije S. Freuda sto ju je napisao Ernst Jones (1%2, sv. II, str. 325-331). 1971. Muriel Gardiner objavila je u New Yorku knjigu o »Covjeku-vuku«, a njemacko izdanje objavljeno je godinu kasnije.]
Ruth Mack Brunswick
Dodatak Freudovoj »Povijesti jedne djeije neurozr:<: (1928)
Ovaj rad, sto ga najbolje objafojava njegov naslov, auto-rica je popratila ovim pismom uredniku easopisa Reacler1: »Analiza Covjeka-vuka, koja je ovdje prikazana, trajala je pet mjeseci, od listopada 1926. godine do ve. ljace 1927. godine. Nakon toga Covjek-vuk se dobro osjeCa.o i bio relativno produktivan u okviru malih uredskih mogucnosti. »Nakon otprilike dvije godine vratio se kako bi ponovo zapoceo analizu, jednako toliko znacajnu za mene kao · i za njega samog. Nije bilo tragova psihoze, ni paranoidnih sklonosti. Smetnje potencije, s:;-ogo neuroticne naravi> javile su se u toku jedne iznenadne, silovite, ljubavne ve-. ze s prekidima. Ovaj put je analiza, koja se pomalo neredovito odvijala u razdoblju od nekoliko godina, otkrila nove podatke i vaf.na, dotada zaboravljena sjecanja s obzirom na slof.enu vezu izmeau pred-shizofrenicne djevojC.ice i njezinog malog brata. Postignuti su odlicni terapeutski rezultati i, koliko mi je poznato, prema posljednjim podacima iz 1940. godine, nije doslo ni do kakvih Preuzeto iz The International Journal of Psychoanalysis, IX (1928), 439. 1 The Psychoanalytic Reader, sv. 1, urednik Robert FlieB (New York: International Universities Press. 1948).
291
promjena, unatoc velikoj osobnoj krizi, koja je samo u maloj mjeri bila posljedica svjetskih zbivanja . .. « New York, rujna, 1945. R.M. B.
I: Opis sada5njeg stanja bolesti U 1istopadu 1926. godine, pacijent kojeg poznajemo kao
slueaj Covjeka-vuka iz Freudove Povijesti jedne djecje neuroze, potraZio je savjet od profesora Freuda, kojeg je posjeCivao s vremena na vrijeme nakon zavrsetka analize 1920. godine. Okolnosti koje cu ukratko opisati izazvale SU velike promjene u zivotu Covjeka-vuka. Nekadasnji milijunas u to je vrijeme zaraaivao jedva toliko da mofo prehraniti sebe i svoju bolezljivu zenu. lpak, nije imao vecih problema do ljeta 1926. godine, kad SU se pojavili odreaeni simptomi koji su ga naveli da potraZi Freudov savjet. Tada mu je predlozeno da se obrati mern ukoliko osjeti potrebu za analizom. Pocetkom listopada 1926. godine dosao je u moju ordinaciju. Patio je od hipohondrijske idee fixe. Pofalio se da je zrtva ozljede nosa, izazvane elektrolizoID, koju su priIDijenili u lijecenju zacepljenih zlijezda lojnica u nosu. Pre. ma njegovoID kazivanju, ta ozljeda je bila i brazgotina, i rupa, i udubina na oziljku. Oblik njegovog nosa bio je narusen. MoraID odIDah napoIDenuti da se uopce nista nije vidjelo na IDaloID, preastoID, tipicno ruskoID nosu pacijenta. I sam pacijent, iiako je tvrdio da se ozljeda moze vidjeti, uoeio je da njegova reakcija na nju nije normalna. Stoga se, nakon sto je iscrpio sve dermatolo§. ke IDogucnosti, posavjetovao s FreudoID. Ako se nista nije moglo uciniti s njegoviID nosoID, trebalo je nesto podu. zeti za njegovo dusevno stanje, bez obzira je Ii uzrok bio stvaran iii zaIDisljen. Na prvi pogled, cinilo se da je ovaj razuman i logiean stav rezultat uvida stecenog u rafil.
c'iii
<8:: ~\; .,
',/-
'
1
joj analizi. S druge strane, itaj uvid je nesuIDnjivo doveo do jedne atipicne karakteristike u ovoID slueaju, a to je potpuna dostupnost analizi, koje mace sasvim sigurno ne bi bHo. Bio je oeajan. Kad su mu rekli da se niSta ne IDOZe uciniti s njegovim nosoID, jer je s njiID sve u redu, osjetio se nesposobniID da dalje zivi, kako mu se cinilo, u takvoID nepopravljivo unakafenoID stanju. Zalio se kao i prije ru sviID ranijiID njegoviID bolestiIDa: kad je kao dijete uprljao gace i poIDislio da iIDa dizenteriju; kad je kao IDladic dobio gonoreju; i konacno, u brojniID drugim situacijaIDa u toku kasnije analize kod Freuda. Bila je to jadikovka, koja je sadrfavala jezgru njegove patogene identifikacije s IDajkoID: »Ja ne IDogu viSe ovako zivjeti« [So kann ich nicht mehr leben]. Potpuno se oIDotao •velom« svoje ranije bolesti. ZaneIDario je svakodnevni zivot i posao, jer je bio zaokupljen, iskljucujuCi sve drugo, saIDo stanjeID svog nosa. Na ulici se proIDatrao u staklu svakog izloga; nosio je dZepno ogledalo, u kojeID se svako IDalo proIDatrao. Najprije bi napudrao nos, a trenutak kasnije uklanjao je puder da bi ga ponovo pogledao. ZatiID bi pregledavao pore da vidi da li se sire, da bi IDogao vidjeti rupu u trenutku samog nastanka. Nakon toga, ponovo bi napudrao nos, spremio ogledalo, a IDalo kasnije sve zapoeinjao iz poeetka. Njegov zivot sveo se na IDalo dZepoo ogledalo, a njegova sudbina ovisila je o onome sto je otkrio ili trebao otkriti. Dvorkinja koja je otvarala vrata u IDojeID stanu bojala ga se jer, kako je rekla, uvijek bi projurio pored nje poput luaaka i uputio se preIDa duguljastoID ogledalu u slabo osvijetljenoj cekaonici. Nije IDogao sjesti i poput drugih pacijenata cekati da ga pozoveID, vec je bez prestanka hodao amo-taIDo po IDaloID predvorju, vadea. ogledalo d. pregledavajuCi svoj nos pri raznom svjetk.t. U takvoID je stanju zapoeeo analizu kod mene. Ovdje bih htjela zamoHti citaoce da osvjeze svoje pamCe.nje ponovniID citanjem prikaza 0 OVOID pacijentU koji je Freud objavio pod naslovom »Iz povijestii jedne djecje 293
292
\,I
neuroze«. Tamo su iznesem svi podaci iz djetinjstva; niSta se novo nije pojavilo u ana1izi sa mnom. Uzrok nove bolesti. bio je jedan nerijeseni ostatak prijenosa, koj1i }e pod utjecajem naroCitih okolnosti, cetrnaest godina kasnije, postao osnova za novi obLik stare bolesti.
II: 1920-1923.
Prije detaljnog opisa sadasnje bolesti. i njezinog 1ijece· nja, valja spomenuti i m.eke pojedinosti iz pacijentov·ih fivotnih prihlka za vdj.eme ii. nakon anaLize lwd Freuda Moramo se sjetiti da je Covjek-vuk bio vr1o bogat i da je naslijedio imetak svog oca, koji je umro kad je pacijent imao dvadeset i jednu godinu, dv:ij1e godine nakon paoijentove infekcije gonorejom d dvcije godine prije nego S.to j1e dofao Freudu. PodsjeCa.mo se 1i na to da je paaijent bio izrazito neurotican u svom stavu prema novcu. Cesto je, prema svom vlastitom prdznanju, nepravedno optuzivao majku da j.e pnisvojila njegovo nasljedstvo. Vol.iio se praviti vaian i novcu je pridavao prekomjernu vaZn:ost i moc. Cak se pokazalo da mu je i smrt njegove sestre dobrodosla, jer je tako postao jedini nasljednik svog oca. Bio je pretjerano ekstravagantan u svojim osobnim nav:dkama, osobito u odijevanju. Ruska revolucija ri reZ.iim boljSevika sve su promijenili. Covjek-vuk .i njegova obitelj dos1ovno su 1izgubi1i sav svoj novae 1i posjede. Nakon jednog mucnog razdoblj:a, u kojem nije imao ni posla ni. novaca, pacijent je konacno uspio pronaCi skromno zaposlenje u Becu. Krajem 1919. godine doS.ao je .jz Rusije i ponovo posjetio Freuda, koji ga je zatim nekoliko mjeseci analizitao sa oiljem, koj1i je s uspjehom postignut, da se razjasni njegova histericna konstipacija. OCigledno je vjerovao da ce moci platiti tu ana1izu, iako je tesko reOi na temelju cega. U svakom slueaju, nije ju mogao platiti. Osim toga, na kraju tog razdoblja, Covjek-•1uk nije imao JJJikakav posao, ni sredstva za zivot; njegova fona je bila 0
294
:,:
bolesna, a on u oeajnickom skripcu. Freud je tada sakupio 1izvjesD1U kolia1nu novca za svog nekada5njeg pacijenta, koji je tako dobro poslufio teoretskim ciljevima analize, 1i nastaviio je sa sakupljanjem svakog proljeea 11.1 narednih sest goclina. Taj novae je omoguCio paoijentu da plati bolnicke troskove svoje fene, da je posalje na selo i da povremeno i sam ode na kratak odmor. Poeetkom 1922. godine jedan paoijentov znanac je do5ao ,jz Rus1je u Bee i donio pacijentu ono sto je preostalo od obiteljskog nakita. Dragu1j1i su, navodno, vrijediLi tisuce dolara, ali se pri kasnijiim pokufajima pmdaje pokazalo da nj:ihova vrijednost ne prelazi nekoliko stotina dolara. Pacijent nij.e mlmme prtl:eao o dragulj1iima osim svojoj fond; a ona mu je, poput prave zene, odmah savjetovala da to ne spominje Freudu, jer se bojala da bi on sigurno precijenio njihovu vrijednost i odbio da im dalje pomaZe. Jedna ogrlica i nausnice saainjava1i SU citav njegov kapital; da je bio pnisiljen d:a ,ih proda kako bi pDeZivio, niSta mu vise ne bi ostalo. Stoga nikome nije sporninjao da rima. na:kriit. U njegovom strahu da bi mogao izgubiti Freudovu pomoc, n1ije mu palo na um da Freud nikada ne bi dopustio da paoijent potrosi svoj ma1i kapital. PosluSa:o je savjet svoje fone, kako je sam priznao, jer se on podudarao s nekim njegovim unutarnjiim osjeeajem. Od toga vremena poveeala se njegova gramzljivost za novcem koj1i je dobivao od F,reuda: uviijek se pitao kol.iko ee iznositi sljede6i dar, jer se svota dz godine u godinu mijenjala ovisno o sakupljenom novcu, ka:ko bi se mogla jos viSe povecati itd. Kod paoijenta se tada javio nedostatak iskrenosti, znaeajan za jednog dotada p:rtlnudno postenog oovjeka. Poaoo je skrivati svoje financijske poslove pred fenom, au doba iinflacije, iak.o je uvijek bio prekomjerno oprezan, spekulirao je d izgubio znatnu kolieim.u novca. U svim njegoviim £inancijskim poslovilima pojaviilo se izvjesno nepostenje koje, unatoC ranijem neuroticnom stavu, nikada prije kod m.jega mje bilo prisutno. 295
lpak, opcenito uzevsi, pacijent se dobro osjecao. Covjek koji je dosao u pratnji vlastitog lijecnika i bolnicara, koji se eak nije mogao sam niti odjenuti, sada je radio svaki posao do kojeg je mogao doci i izdrfavati u skladu sa svojim najboljim mogucnostima svoju bolesnu i razoearanu zenu. Njegovi interesi i ambicije su bili ograniceni u usporedbi s onima iz njegove mladosti. Ocito je placao ovu cijenu za svoju raniju bolest i njezino lijecenje. Nastavio je, medutim, slikati i u ljetu 1922. godine nacinio je vlastiti portret, zbog kojeg se dugo vremena morao promatrati u ogledalu. U travnju 1923. godine profesor Freud se podvrgao prvoj maloj operaciji na ustima. Kad ga je Covjek-vuk posjetio prije ljeta da uzme svoj novae, bio je zatecen Freudovim izgledom. Medutim, nije mnogo o tome razmisljao i otisao je na odmor. Dok je bio na selu poceo se samozadovoljavati opscenim slikama. Nije u tome pretjerivao i nije se narocito zabrinuo zbog pojave ovog simptoma. Kad se u jesen vratio u Bee, Freud je ponovo dsao na operaciju i ovaj put smo svi, ukljucujuci i Covjeka-vuka, saznali za ozbiljnu narav njegove bolesti.
svoje odluke. Pacijent je, medutim, opazio da je postala pomalo hipohondricna; bojala se propuha, prasine i svih zaraza. Pocetkom 1924. godine paoijentu ,su se pojavili neki problemi sa zubima, koji su sve do 1921. godine bili p:r:ilicno zdravi. Tada je, medutim, morao izvaditi dva zuba,. prvi put u svom zivotu. Zubar koji je izvadio zube ·i koji ga je upozorio da ce uskoro izgubiti sve ostale zube, zbog snafnog ugriza, zvao se - dr Wolf! Zbog tog upozorenja pacijent viSe nije htio odlaziti k njemu, vec raznim drugim zubarima, fako ni s jednim nije bio potpuno zadovoljan. Jednom se onesviijestio dok su mu lijecHi infekciju korijenskog kanala. S vremena na vri}eme desni bi mu se osule priSticima. U to vrijeme nastale su neke prom}ene u uredu u kojem je pacijent radio, tako da je izgubio svoj dotadasnji nezavisan polofaj i unapreden je na drugi, viSi, all njemu teZi ii nepr.ikladnijii. 'Glavni simptom sadasnJe bolesti pojavio se u veljaci 1924. godine, kad su ga pocele proganjati neobicne misli o injegovom nosu. Oduvijek je bio nezadovoljan sa svojim maliim prcastim nosom, a u skoJ.i. su ga zbog njega zadirkivaLi i nazivali Mops (mali pas). U doba puberteta katar nosa je izazvao male ranice na nosu i gornjoj usni, pa su mu propisal.i neke ljekovite masti. Tu terapiju propisao mu je dsti lijeenik koj1i ga je kasnije lijecio zbog drugog katara, tizazvanog gono11ejom. Za vrijeme analize kod Freuda, pacijent se lijeoio kod najpoznatijeg beckog dermatologa, profesora X.-a, zbog zacepljenja lojnih zlijezda. Ocigledno je njegov nos oduv.ijek bio predmet njegovog razmisljanja d nezadovoljstva. Nekoliko godiina nakon .rata zivotne potrebe SU bile takve da je bio isuviSe zaposlen da bi mogao previSe misliti i zabrinjavati se zbog svojeg izgleda. Cak je neko vrijeme bio priLicno ponosan na svoj nos (mislim zbog mnogih poznanstava sa Zidovhna). Cinilo mu se tada da more biti uistinu sretan sto ima pravilan nos, bez nedostataka! Neki SU ljudi dmali bradavice - njegova zena
III: Povijest sada.Snje bolesti Pokusat cu ispricati pacijentovim rijecima pricu o nje-govoj sadasnjoj bolesti, koju je za mene napisao neposredno nakon zavr5etka nase analize u veljaci 1927. godine. U studenom 1923. godine doputovala je pacijentova majka iz Rusije. Kad ju je doeekao na zeljeznickoj stanici, primijetio je emu bradavicu na njezinom nosu. Na njegovo raspitivanje, odgovorila mu je da je bila kod razLicitih lijeenika, koji su joj vecinom savjetovali da operaoijom odstrani tu bradavicu. Medutim, lijecnici nisu bili sasvim sigurni o cemu se radi, jer se bradavica na neobjasnjiv nacin pojavljivala ,i nestajala. Stoga majka nije pristala na operaciju ii bila je vrlo sretna zbog te 296
297 Jl-,
je godinama d:rnala bradavicu na nosu, a drugi su imalii rnadere ill bubuljice. Ali, a dalje je razmisljao o tome kako bi to bi1o strasno da on iima neku bradavicu na nosu! P<>Ceo je 'tada zbog zacepljenih lojmJ.h Zlijezda pregledavati nos i otprili:ke mjesec dana kasn~je uspio je prona6i neke pore na nosu koje su Jzgledale kao crne toeke (vjerojatno bubuljke). To je u njemu izazvalo osjeeaj nelagode, tako da je pomislio da ponovo posjeti profesom X.-a, sjetivS.i se njegovog ranijeg uspjdnog lije6enja. Cini se, medutim, da je to bila samo ideja, a ne i stvarna namjera, jer je pacijent nikada niJe pokusoo ostvarJ.ti. U svibnju se pacijentova majka vratila u Rusiju. Cetmaest dana kasnije opa:zfo j,e malenu bubulj1iou nasred nosa, koja je, prema njegoVlim nijecima, bila vrlo neobiena izgleda i nije se povlacila. Bubuljfoa je za1lim otvndnula, a pacijent se pnisjetio da j,e jedna nj1egova tetka imala slicnu bolest, lwj1e se nikada Illije mjesila. Zatvor sto1ice, koji je, sjeeamo se, pokazivao sklonost histenij1i iispod prisilne neuroze, ponovo se pojavio. Ovaj simptom b:io je predmet cetveromjesecne anali:re kod Freuda, od studenog 1919. godine do veljace 1920. godine. Izuzev r;ijetkih napadaja u vrijeme bolesti, pacijent nije patio od zatvora sest godina. Kad se zatvor ponovo pojavfo, uviidio je da se veoma umara. OtiSao je u Krankenkasse 2 i zatramo Lijeeenje okDepljuju6im kupkama. Morao je otiCi na pregled s1uzbenom 1ije6niku, koji mu je propisao borove kupke ii hladne zavoje na trbuhu. Pacijent je negodovao zbog zavoja, jer se, poput svoje majke, bojao prehlade. Kao i obieno njegov straih se pokazao ispravn:im. Na Duhove je legao u postelju s gripom. (Valjia primijeti,tJi da je paoijent, roden na BoZ1c, uvijek birao vece praznike za pojavu svoj1ih simptoma ili neke druge znaeajne dogadaje. Spomenula sam jed2
Austrijski sistem Krankenkassen predstavljao je obavezno zdravstveno osiguranje.
298
q/,
ti
ii
nom da me prilicno J.znenaduje sto se usprkos svojoj nagLoj naravi nikada nije pretjerano prepustao samozadovoljavanju. Odgovo11io mi je: »Oh ne, naravno, onaDJirao sam samo na velike praznike.«) Tolwm Oi.tave zime pacijent je patio od slabog kaslja; bio je uvjeren da ce se gripa razviti u upalu pluea zbog terapije koju mu je ipropisao li}ecnik. To s,e, medutim, nije obistinilo i kad je, nedugo nakon toga, posjet1o tog 1ijeenika (uvijek je ponovo odla:ziio neko vrijeme lijeCniku s koj1im nije bio zadovoljan), dogodiLo se nesto neobicno. Paoijent se sJeeao da mu se 1ijecrrik, p11ili°k!om posljednjeg susreta, pofa1io na ,svoju bolest bubrega. Zato je dok je sjedio, razgovarajuCi s lijeenikom, lwj1i mu se veoma svidio, pomisHo u sebi: »Kako je ugodna pomisao da sam ja, pacijent, zapravo zdrav, a on, lijecnik, ozbiljno bolestan!« Cinii.lo mu se da zbog zadovolJstva koje je osjietio u toj situaoiji zasluiuje kaznu. Otifao je kuCi, prilegao da se odmoni i nehoticno stav1o ruku na nos. Osjetivsi tvrdu bubuljicu 1ispod kofo, odstranio ju je grebenjem. Zatim je u ogledalu pogfodao nos. Na mjestu gdje je bila bubulj~ca sada se nalaziJa duboka udubina. Od tog trenutka stalno je bio zaokupljen mislju, da Ii ce ta udubiina zaoijeliti? I kada? Bio je tada prisiljen da se svakJih nekoliko minuta gleda u ogledalu, vjerojatno da bi pvomatrao kako napreduje zacjeljenje. Medutim, udubina se nije potpuno zatvo11iJ.a, i to mu je zagoroHo zivot. Ipak, nastavio se promatrati u ogledalu u nad:i da ce za nekoliko mjeseci sve biti u redu. Jer, u takvoj situaoij1i nije ni u cemu nalazio zadovoljstvo :i pri6injava1o mu se da svii ,gledaju udubinu na njegovom nosru. Pred same Jjetne praznike paci}ent je kona6no posjetio profesora X.-a. Iznenaduje da to nije ucin1o zbog udubine na nosu nego zbog prosirenih lojnih zlijezda koje je uspio otkniti. Lijecnik, kojti nijie v,idio pacijenta od rata i preokreta u njegovom zivotu, ponio se vrlo prijateljski. UpoZJOiiiO je pacijenta da ce se zlijezde lako iizlijeciti, ali ce nos neko vrijeme ostati crven. Uzeo je 299
zatim neki dnstrument i otvorio neko1iko zlijezda. Za preostale zlijezde propisao mu je lijekove, jednu tekucinu ~ neku mast. (U dobi od dvanaest godina pacijentu su zbog s1icnog uzroka propisali takoder neku mast.) Lijecnikovo upozorenje se ispunilo j pacijentov nos je bio tako crven sljedeCih dana da je gotovo zafalio sto je isao lijeeniku. Njegovoj se zeni nisu svidjeli lijekovi te ih je bacila, mada samo prividno protiv volje paci· jenta. Iznenada, dan prije odlaska na selo, pacijent se bez vidljivog razloga uplasio da ce mu zub koji ga je prije nekoliko mjeseci uznemiravao pokvariti ljetovanje. Stoga je otisao zubaru i dopustio mu da izvadi, kako se kasnije pokazalo, pogresan zub. Sutradan pacijent se zbog toga gorko kajao, jer je bio siguran da je trebalo izvaditi drugi zub. Osim toga, zabrinjavali su ga i neki bronhijalni simptomi. Medutim, ljetovanje na selu bilo je vrlo uspjesno. Pacijent je marlj.ivo slikao i sve manje razmisljao o svom nosu i zubima. U stvari, u nedostatku pravog uzroka, rijetko se kod njega javljala hipohondrija u vezi sa zubima. Ali, ukoliko je postojao uzrok, uvijek je izrafa. vao nepovjerenje u zubara kojem je odlazio. (Profesor Freud mi je isprieao da je pacijentov stav prema krojaoima udvostrucio ovo kasnije nezadovoljstvo i nepovjerenje prema zubarima. Tako je on za vrijeme prve analize obilazio razne krojace, podmiCivao ih, moljakao, bjesnio, pravio scene i uvijek je s necim bio nezadovoljan, dako je uporno neko vrijeme odlazio krojacu koji mu niije odgovarao.) Jesen i zima 1924-1925. godine protekli su bez zna· eajnih dogadaja. Kad je pacijent, gotovo zaboravivsi svoje probleme s nosom, ponovo provjeravao nos u ogledalu, nije vi5e mogao pronaci eak ni mjesto na kojem se nalazila udubina. S osjeeajem olaksanja, pomislio je cla cije1i slueaj pripada proslosti. U to vrijeme zbile su se .izvjesne promjene u njegovom spolnom Zivotu. Ponovo se vratio staroj navici cla slijedi
fene na ulici. Oni koji su procitali Povijest jedne djecje neuroze sjeeaju se da je pacijent imao brojna seksualna iskustva sa fenama iz nizih drustvenih klasa. Sada je cesto odlazio s prostitutkama u njihova prebivalista, gdje se zbog straha od spolnih bolesti sve svodilo na njegovo samozadovoljavanje u njihovoj prisutnosti. Samozadovoljavanje je poeelo u ljetu 1923. godine, kad je pacijent promatrao opscene slike. Prema tome, njegovi odnosi s b1udnicama predstavljali su korak dalje u tom smjeru. Njegova zaokupljenost s nosom trajala je od veljace 1924. godine sve do otprilike kraja sljedeceg ljeta, odnosno oko sest mjeseci. Simptomi s nosom ponovo su se pojavili na Uskrs, 1925. godine. Dok je pacijent sjedi.o sa zenom u parku, odjednom je postao svjestan bolnog osjecaja u nosu. Posudio je od zene malo ogledalo i pogledavsi se u n1emu, otkrio veliku, bolnu bubuljicu na desnoj strani nosa. Kako je, unatoC svojoj velicini i boli, izgledala poput obiene bubuljice, pacijent se nije previSe zabrinuo. Vjerujuci da ce uskoro nestati, pricekao je nekoliko tjedana; stanje se povremeno poboljsavalo, ali se uvijek iznova pojavljivao gnoj. (I bradavica njegove majke je povremeno nestajala i ponovo se pojavljivala.) Neposredno prije Duhova pacijent je izgubio strpljenje. Na Duhovsku nedjelju gledao je sa zenom film Bijela sestra. Podsjetio se na vlastitu sestru, koja se prije samoubojstva falila da nije dovoljno lijepa. Sjetio se kako se cesto i ona brinula zbog bubuljica na lieu. Vratio se kuci vrlo potisten. Sljedeceg dana posjetio je dermatologa u Kranken· kasse (cudno je da je tada mijenjao dermatologe), koji mu je rekao da se radi o obicnoj bubuljici koja ce tokom vremena nestati. ALi, kad se pacijent vratio k njemu nakon dva tjedna, jer se nisu pokazali znakovi pobolj!anja, lijecnik je zakljucio da se zapravo radi o upaljenoj !lijezdi lojnici. Kad se pacijent raspitivao da Ii ce se upala sama po sebi povuci, ili treba nesto poduzeti, lijec· nik je odgovorio da se nista ne moze uciniti.
300
301
..... j,
balo smjes·ta izvaditi kako se gnoj ne hi prosiir1io na neki organ u tijelu i izazvao opee trovanje. Da je taj rub bio ranije izvaden, pacijent ne bi imao viiSe problema sa zubima, bubuljioom i gnojnim lojnim zlijezdama. Budu6i da je tako mislio i sam pacijent, dopustio je da mu smjesta izvade zub. Nakon toga je optuzJio ovog posljednjeg zubara da je kriv za svie njegove tegobe. A1i, poslije vadenja zuba, njegovo se zanimanje ponovo usmjerHo na nos, koj:i je, kako se oinilo, sve viSe oticao, i to u takvoj mjeri da je izgubio svioj pravi oblik. Pacijent je tada po citav dan promatrao nateeeno podrucje, uznemiren t~me sto >>iiljegov nos viiSe !Ilije onakav kakav je bio«. Ponovu je otifao profesoru x.-Ql, koj1i ga je uvjerio da je s njegovim nosom sve u redu. Nimalo umiren i.hl razuvjeren tim mjeCima, pacijent se silno uplasio. Njegov nos se tako brzo· poveeavao, da se jedna strana nosa potpuno razlikovaila . od .druge. Osiim toga i dalje je oticao. Prestrasen od pomis1i da bi se nos mogao jos v,iSe poveeati, pacijent je pcmovo posjetio profesora X.-a. Dermatologa viSe nisu zanimali njegov:i eesti posjeti, pa ga je, dok je okrenut ledima prema sohi gledao kroz prnZior, prepus.tao svom pomo6n:iku. Tada je pacijent, »pod pnitJiskom sudbine i I napusten od lijecnika«, smisliio novii plan da privuce pro~
Tada je pacijenta obuzeo krajnji oeaj. Pitao se, kako je moguce da nema lijeka za tu bolest ii je li uistinu osuden da 6.itav zivot provede unakaiena nosa. Lije6nik ga je ravnoduS.no pogledao :i ponovo .izjaviio da se niSta ne more uCiniti. I tada se, prema pacijentovim rije6ima, cijeli sviijet okrenuo oko njega. Zivot mu je bio unBten. Za njega je to bio kraj, jer ovako unakaien nije mogao dalje zivjetJi. Nakon 1ijeCnika u Krankenkasse, odjurio je pmfesoru x.~u, koji ga je ljubazno doeekao i rumirio ga, govoreci da se problem moze la.Im izlijeCiti. Izjavfo je da ce mu odmah izvaditii zl1ijezdu. Pnit.isnuo je tada nelcim instrumentom upaljeno mjesto na paaijentovom nosu. Pacijent je kdk.nuo, a s mj.esta na lwjem se nala:ziila zlijezda potekla je krv. Analiza je kaSIIlije otkrila da je pogled na njegovu vlastitu krv, Jmja je tekla pod lijecnikovom rukom, d.zazvao kod njega jako uzbudenje. Duboko je udahnuo, jedva suzdrfavajuCi svioju :mdost. Dva sata pni:je toga bio je na rubu samouboj.stva, a sada ga je cudo spasiilo od priopasti. Medutim, nekolilm dana kasnije, kad je otpala osuSena krv zajedno s krastom, paoijent je na svoj ufas primijetio malo crvenkasto iizboeenje na mjestu gdj1e je bila rana. Cijeli taj dio nosa bio je ma.Io natecen. Zapitao se tada, da 1i ee to izboeenje splas:nu1Ji, ihl je l,ijecnik iz Krankenkasse iimao pravo kad je rekao da se tu nista ne more ruciniti? Istovremeno je zbog ranica na zubnim deSIIlima morao posjetiiti zubara. Kad mu je ovaj saopcio da upale zubnog mesa nisu opasne, odlucio je potraZitJi savjet ti u nekog drugog zuhara. Vee izvjesno v,J'ijeme viSe nije imao potpuno povjerienje u svog zubara. Otisao je stoga jednom drugom, kojeg mu je preporucio lmlega s posla. Now zubar mu je saopcio da mu je u ustima ostao jedan vrlo opasan rub, bez obzira na to u kakvom je stanju bio zub koji su mu izvadihl. Smatrao je da je taj zub uzrok sviih pacijentoviih nepriilika, ukljucujuci i bubulj1ou na nosu. Bila je to tako velika upala da je :mb tre302
303-
.,
l.iik·
povjerenjem i pouzdanjem pacijent je pristao da se podvrgne terapiji elektrolizom i cinilo mu se da se profesor X. ponasa vrlo prijateljski prema njemu. Kad se vratio kuCi, njegova zena je povikala: .zaboga, sto si to ucinio s nosom?« Lijecenje je ostavilo neke tragove, ali oni nisu uznemiravali pacijenta. Misljenje onog drugog dermatologa o profesoru X.-u i sve drugo sto je rekao toliko :su pomogli uspostavljanju pacijentove ravnotefo da je ponovo osjetio da vlada situacijom. Takoder je imao neobiean osjeeaj da mu je ovaj drugi dermatolog vratio povjerenje u prvog. Tri dana kasnije pacijent ,j njegova supruga otiSli su na selo. Taj odmor pokazao se vrlo ugodnim. lako je pacijent jos uvijek bio pomalo zaokupljen mislima o svojem nosu, te iako su ga zabrinjavali oziljci od elektrolize, ipak je rnogao uzivati u odmoru. Slikao je, odlazio na izlete i opcenito se dobro osjecao. Kad se u jesen vratio u grad, njegovo ponafanje cinilo se nor'malnim, osim sto je previse cesto promatrao oziljke na nosu. Tada SU ga ponovo poceli muciti zubi. Posljednji ZU· bar mu je napravio pet plombi i namjeravao mu je napraviti i jednu novu krunu, koja je po njegovom miSljenju bila prijeko potrebna. Ali, pacijent, nemajuci povjerenja u njegov sud, nije folio da mu radi krunu dok ne sazna miSljenje i drugog zubara. Novi zubar je ustanovio da bi bilo suviSno stavljati novu krunu, ali je zato potrebno sest novih plombi. Buduci da je prije nepuna dva mjeseca pacijent dobio pet plombi, nije povjerovao ni ovom zubaru, vec je otiSao sljedecem. Na kraju je treci ~ubar izjavio da je kruna uistinu u redu, ali da treba napraviti dvije, a ne sest plombi! Medutim, kako je pre.ma miSljenju treceg zubara onaj drugi bio u pravu u pogledu krune, pacijent je odlucio da se vrati k njemu, iako je to znacilo da ce morati dobiti i sest novih plombi. Ali, tada je lijecnik u Krankenkasse odbio da izda dozvolu za izvodenje tolikih zubarskih zahvata, dodavsi da bi bilo steta pokvaritii tako lijepe zube s tolikim plom-
pijanaca. Osim toga, bio je previse mlad za to. Njegova .zena mu je savjetovala da ne ode profesoru X.-u prije ljetnih praznika. »On se sada ljuti na tehe«, rekla je, io.i moze ti nesto uciniti, zhog cega ces kasnije ialiti citav .svoj zivot.« Oboje su osjetili da se profesor X. drugaCije ponasa prema siromasnom ruskom izhjeglici nego prema bogatom ruskom pacijentu profesora Freuda. Pocetkom kolovoza pacijent je posjetio svog znanca ko}i mu je preporucio zubara. Na pitanje da Ii opafa nesto neobieno na njegovom nosu, njegov prijatelj ga je pazljivo pogledao i rekao da ne vidi mjesto na kojem je bila .izvadena zlijezda, ali da mu se cini da je jedna strana nosa malo natecena. Ova je primjedba veoma ,uzhudila pacijenta. Shvatio je da se halest ne poboljsava ii da je beskorisno odgadati elektrolizu do jeseni. Potpu·no je izgubio strpljenje ,j donio je odluku da se podvrgne terapiji koju mu je predlozio profesor X., ali je kao .i ohicno ielio cuti jos jedno miSljenje. Stoga je otifao . drugom dermatologu, koji je; valja napomenuti, stanovao na uglu ulice u kojoj je zivio Freud. Novi lijecnik je potvrdio postavljenu dijagnozu i do.dao da SU upaljene Jojne zlijezde strucno odstranjene. :Smatrao je da elektroliza, iako bezopasna, nije pravi Ii. jek za tu halest te je preporucio dijatermiju. Bio je vrlo 1juhazan, i ne poznavajuci materijalnu situaciju pacijen• ta, koji ga je ocito pod utjecajem mjesta stanovanja iza·brao u popisu dermatologa u telefonskom imeniku, naplatio mu je uobicajenu svotu za pregled. Pacijent, koji ~nije nikada niSta platio profesoru X.-u, odmah je osjetio ponos sto moze •platiti kao gospodin«. Bio je sada potpuno ·uvjeren u ispravnost profesoro·vog savjeta i njegove dotadasnje terapije, te je odlucio ,da ga poslusa i s obzirom na terapiju elektrolizom. Osim toga, lijecnik koji je predlozio dijatermiju odlazio je tog . dana iz Beea i lijecenje kod njega nije dolazilo u obzir. Pacijent je ielio da se cijela stvar rijesi prije ljetovanja. Stoga je smjesta otiSao profesoru X.-u, koji je, kako je · saznao, sljedeceg dana odlazio na odmor. S izuzetnim
305
304
£
bama. Zamo1io je pri tome pacijen1a da ne spoffilnJe tu njegoViU prunjedbu, St:o ·se paaijen'tu uCiuilo tako neobieni.m (OOito zbog prisutnog homoseksµalnog ·mwjenja) da je 1lO iispr.ieao pnijatelju Jrojii. mu je pregledao nos. Prijatelj mu je ·tada prepooiuCio jednog ~hara vrlo ·oStroumnog i wusnog koji ,mof.e poosuctivati iI"ad ~ ostaJdh. Taj eovjek, navodno SV1emadar mec!tu zubairima, ~ao se - dr Wolf! Dru~ dr Wolf isuglasio se s misljenjem posljednjeg zubara, kojem se tako pacijent, iistina nerado, vratio. Taj rubar mu je tada rekao, kao i jedan od njegov:ih mnogobrojnih -prethodnika, da liima »SnaZan ugriz« i da ce vjerojatno uskoro dzgubiti ne samo plombe vee i sve zube. Sve do BoZiiea 1925. godine pacijent se sasv.im dobro osje6ao, wratoc izvjesnoj mbriinutostii zbog ·o:Ziljaka na nosu, a imao je i neke poteSk:OOe na poslu. Ali, p<>Oetkom 1926. god:iine, sdmptomi s nosom pcmovo su postaili izrareni, zaokupljajuCi sve Vll°k njegow pamju. 'Oko Uskrsa, ogledalo je iiznova dobilo vaZllu ulogu, a paaijent se poceo pitati, da Li Ce oZiljoi, koje je VeC imao skoro godinu dana, uopee nestati. U .Ijetu 1926. godine simptomi su ·se ponov10 razvii.l:i.3 ' Godine 1926, Freud je .napisao Covjeku-vtiku pismo u kojem se raspitivao za pojedinosti sna s vukovima. Covjek-vuk mu je odgovorio ·6. lipnja 1926. ,godine: •Patpuno -sam ·siguran da sarn taj san sanjao upravo onako kako sam Varn ga svojevremeno ispripovijetlao.« 'Zatim je nastavio razmmjajuci o tome da li je mozda prije sna ·gledao operu Pikova ilama, koja sadcii izvjesne elemente koji bi
306
<',
,,
:'~
Paoijent je 16. lipnja 1926. godine posjetdo Freuda, kako bi uzeo godiSnjii dz.nos sakupljenog 1DOvca. Naravno, ndje uopee spominjao svoje simptmne. Dva dana ranije posjetio je 1ij00nika u Krankenkasse, .k.ojem je u to vrijeme eesto odlazio :zJbog sve jaiOeg lupanja srca. U novinama je proCitao :oekii clanak u kojem je pisa1o da riblje ulje iizaziva sreane smetnje. BuduCi da je iz nekog nepo" maitog razloga vee dwje godine uzimao riblje ulje, uplaSio se da mu je na8kodiJo. LijeCnik je postavio dijagnozu :.sreane neuroze«. Iznenada, sljede6eg dana, 17. lipnja, pacijent je odtuOio da ode dermat.ologu Oije ISU ga rijeCi jednom ranije toldko utjeSdrle. Odmah je ito i uCinio. Dermatolog mje mogao pronaCi ndjedan oZiljak kojti. bi bio posljedica upaljene lojne Zlijezde. S druge stirane, izjavio je da se na podrucju lijeoonom elektroliizom (on je preporuCio dije:termiju) uoeavaju jasni omljoi. Na paoijentovu primjedbu da rti. OOi:ljci moraju s wemenom nestati, odgovorio je da su jo! uvijek prisutni i da ,1Ju ne pomafie nikak:vo lijeCen.je. Zapiitao ga je kako je uopee mogu6e da se .taJro ne5to lijeOi elekitroldzom 1i je li zaista otiiSao praje je nedugo prije toga ponovo procitao: •Sasvim sam zaboravio na to pismo . . . Jos uvijek mislim da sam Pikovu damu vidio nakon sna.« Zatim obja8njava da je, sve dok obitelj nije napustila •prvi posjedc, u dobi od oko pet godina, zivio u gradu u .Jrojem se samo jednom, tokom ljeta, kraCe vrijeme prikazivaia samo jedna opera. •U to vrijeme sam mogao imati tri, najviSe retiri godine i cini mi se nevjerojatnim da bi netko tako maleno dijete vodio u operu. Cini mi se Cak da tada opera nije ljeti niti radila.« Pismo se nastavlja ostroumnom primjedbom: »Zanimljivo je da je pismo profesoru Freudu datirano 6. lipnja 1926. goctine. U lipnju te godine pojavili su se simptorni s nosom, navodna ,paranoja', zbog koje sam se lijeeo kod doktorice Mack. Mora da se to dogodilo kratko vrijeme nakon sto sam napisao pismo profesoru Freudu, jer kad smo 1. lipnja moja supruga i ja otisli na odmor, vee me obuzelo neopisivo oeajanje. Da sam samo nekoliko dana priCekao s odgovorom Freudu, bio bih vjerojatno u takvom du8evnom stanju da mu ne bih mogao reei nilta korisno. Ne mam da li bi moZda izbijanje moje 'paranoje' moglo biti u vezi s pitanjima koja mi je uputio Freud? ... U m<>. jem pismu iznenaduje me sto cesto spominjem kastraciju. To nije eudno ako je to pismo pisano na 'rubu paranoje'.« [M. G] .
307
ijl .
I
ii]
:11 !
r::1'
ti
vom, osposobljenom dermatologu, jer je vidljivo da to nije mogao raditi strucnjak. Kad je cuo da •oziljci nisu nestalic i da su jo§ uvijek prisutni, pacijenta je prozeo strasan osjecaj. Obuzelo ga beskrajno oeajanje, kao nikada ranije za citavo vrijeme :njegove bolesti. Vise nije imao izlaza, mogucnosti za spas. Neprestano su mu u usima odzvanjale rijeci dermatologa: oziljci nikada nece nestati. Jedino §to mu je preostalo, ma kako bilo neutjesno, bilo je da se neprestano gleda u dZepnom ogledalcu kako bi utvrdio stupanj svog unakazenja. Nijedan tren se nije odvajao od svojeg ogledalca. Nakon nekog vremena ponovo je oti5ao derrnatologu, preklinjuci ga da mu pomogne, tvrdeci da mora postojati harem neki nacin da se stvar ublazi ako se vec ne moie izlijeciti. Lijecnik je odgovorio da nema pomoCi i da pomoc nije ni potrebna, jer se na njegovom nosu vidi samo jedna tanka bijela linija, na koju bi cak i neka primadona mogla biti ponosna. Pokusao je umiriti pacijenta savjetujuci mu da ne razmiSlja viSe o svO. jem nosu, koji je po njegovom misljenju ocito postao idee fixe. Ali sada njegove rijeci nisu ·imale nikakvog utjecaja na pacijenta. StoviSe, on se osjecao kao prosjak kojem bacaju milostinju. (Vidi Freudovu •Djecju neurozucc, u .kojoj je prikazano kako je odnos prema prosjacima, Ii osobito prema gluhonijemom slugi, posljedica safalne narcisne zabrinutosti za kastriranog oca.) Oti5ao je zatim trecem dermatologu, koji nije na§ao ni§ta neobicno na njegovom nosu. Pacijenta su u krajnjem ocajanju proganjale misli: Kako je profesor X., najbolji dermatolog u Becu, mogao nanijeti takvu nepopravljivu ozljedu jednom pacijentu? Je li tome uzrok neki neobican i stra§an slueaj, nemar, iii mozda eak nesvjesna namjera? I gdje, razmisljao je dalje ovaj ostroumni i po obrazovanju jedinstveni pacijent, prestaje nesvjesno, a pocinje svje.sno? Mrzio je profesora X.-a, svim svojim srcem kao smrtnog neprijatelja.
IV: Tok sada.Snje analize
.,
.,,iA' 1£:l'i:t,
308
To je, dakle, prica o bolesti koja je pacijenta dovela k meni. Moram priznati da mi je bilo tesko povjerovati da je to uistinu Covjek-vuk iz Povijesti jedne djecje neuroze i Freudov.ih kasnijih prikaza: eastan, prisilno posten i savjestan pojedinac, potpuno pouzdan u svakom pogledu. Covjek koji je dosao k meni skrivio je mnoga manja nepostena djela: iiako su postojali svi razlozi da prema svojem dobrocinitelju bude iskren, tajio je pred njim da ima novaca. NajviSe me zapanjila cinjenica da uopce nije bio svjestan svojeg nepostenja. Smatrao je nevafoim to sto je zapravo pod lafoim izlikama primao novae (ako uzmemo u obzir cinjenicu da je tada vjerovao da dragulji vrijede tisuce dolara). U analizi zauzeo je licemjeran stav. Odbijao je da razgovara o svojem nosu i posjetima dermatologu. Neobicnim, blagim smijeskom prelazio je preko svake primjedbe o Freudu. Govorio je mnogo o cudima analize kao znanosti, o ispravnosti moje metode, koju je mogao ocijeniti od samog pocetka, o svojem osjecaju sigurnosti zbog toga sto se nalazi u mojim rukama, o tome kako sam ljubazno pristala da ga lijeCim besplatno i drugim slicnim stvarima. Kad bih prije seanse prosla kroz cekaonicu, vidjela bih ga kako koraca gore-dolje, promatrajuci se najprije u velikom ogledalu, a zatim u svojem ogledalcu. Ali kad sam mu spomenula njegovo pona5anje, naiSla sam na krajnju odlucnost: postojali su drugi problemi o kojima je valjalo razgovarati i sve dok se oni ne rijese, a radilo se o nekoliko sedmica, nije zelio obraeati pafoju ni na sta drugo. Kad je konaeno dosao na red i problem nosa, upoznala sam se s njegovom odluenoscu u svim njezinim oblicima. Cak i tada je njegova sposobnost da se ogradi zidom bila ocigledna. Uvijek neprijemljiv na sugestiju, vjerojatno zbog vlastitog narcizma, poceo se ukopavati iza svoje neprobojnosti, tako da je osobina koja je inace znaeajna za preciznost analize, postala njegov glavni otpor. 309
I_.._
Njegov prvi san bila je jedna verzija poznatog sna o vukovima, a mnogi drugi sni bi1i su samo puko ponavljanje. U snu se zhlla zanimljdva promjena: vukovi kojli. su iranije bild bijeli postali su potpuno sivd.. Prilikom posjeta F;reudu, paaijent je u nekoldko navrata vidio velik.og sivog poliaijiSkog psa koji je izgledao poput pri.pitomljenog vuka. Cinjeniou da je njegov prvi san bio ponovo san o vukovdma, pacijent je smatrao potvrdom svoje tvrdnje da svi njegovi problemi proizlaze iz njegovog odnosa prema oou. Rekao je da je :upravo zato sretan sto je ovaj put analitiatt- fena. Ova !izjava otkrila je njegov pokuSa.j da zaobide oca., iiako je dstovremeno sadrlavala i sri opravdanja. Udstinu bilo je m njega bezopasnije sto ga analdzira Zena, jer je tako mogao rabje6i homoseksua.Jni prijenos, koji je oeigledno bio itako snaZan da bi vjerojatno ugrozio liijeeenje, a ne bi pos1uZio kao pomo6no siredstvo. Kasniji tok lijeCen.ja je potvrdio ovo staja1iSrt:e. . MoZda je ii nepotrebno podsjeea11i na Cinjeniou da je san 0 VIUkoWma koji je pacijent 'usnio U dobi od CeOO godine sadriavao hit njegovog pasivnog odnosa prema ocu, uzrok kojeg ldi u njegovoj identif1kaoijii s majkom iz vremena kad je kao dijete od godinu i pol dana p~ matrao spolni snosaj. Nakon sto je mnogo puta spomeniuo moju ljubaznost, jer sam ga lijeeila bespLaitno, isprieao mi je sljede6i san koji otk:niva da posjeduje nakit:
l
<~
" ~·
'
On .stoj:i na pramcu broda, au roai ddi torbu koja saddi nakit - nau5nice njegove supruge i njezino srebrno ogledalo. Naginje se preko ograde, razbija o~edalo i pomislja da ee zbog toga imati sedam goddna nesreee.
U ruskom jemku pramac broda naziva se -.nosom«, a upravo je to poeetak pacijentove nesre6e. Ogledalo, koje
ima tako velilru ulogu u njegovoj S!imptomatologijd., takoder je prisutno, a podatak da pripada njegovoj supruzi, od istog je znaeenja kao i anjenica da je pacijent najprije posudiio ogledaloe od svoje supruge, a zatim i njezinu Zen8ku naiviku da se <5esto u njemu promatra. 310
Osim toga, kad netko razbije ogleda:lo, istovremeoo razbija i odraz vlastd.tog lika u njemu. Tako je zajedno s ogledalom unisteno i pacijentovo Hoe. Svrha sna je da razot.krije pacijentovo posjedovanj~ nakita, izmec:1u ostalog nauSnica koje se pojavljuju u snu. Sedam god.ina odnose se na razdoblje nakon analize s Freudom, kad je neko vrdjeme tajd.o da posjeduje nakit. Ali, osim spontane iinterpretacije broja godina, pacijent n.ije relio s tim u vezi razgovaratd. o svojem nepostenju. Priznao je da hi bilo bolje da je odmah isprieao da iima nakdt, jer bi tad.a bio mirnijd.. Ali, zene, rekao je misle6i na svoju supl"tlgu, uvijek se taiko ponaSa.jru: nepovjerljiive, sumnjieave, boje se da ee nesto izgubd.ti. A upravo mu je njegova supruga predloZila da presuti nakd.t. Tako sa:m ponovo dospjela do mjesta na kojem je pacijent bio potpuno nedostupan. Nakon kraeeg wemena shvatila sam da su pacijentova nesavjesnost ii njegova nesposobnost da je prizna znakov.i duboke promjene karaktera. Osim dntelekt:ualine pronicavosti i anaHtickog opa.Zanja, moj pacijent je· imao v.r1lo malo zajednickog s nekiada.Snjim Covjekom-vukom, kojem su, na primjer, rene, osobirto njegova supruga ii majka, biile podredene. Moj pacijent je, napromv, bio potpuno prepusten nadmru svoje supruge; ona mu je kupovala odjeeu, kritd.zimla lije6niike, upravljala njegov.im novcem. PasiVIlOSlt koja je ranije bila sas'Wm usmjerena prema ocu ,i cak ii· ,tacJ.a prikrtivena kao aktivnost, sada je sruSila svoje graoibe i u svoj tok ukljuOiila homoseksualne d heteroseksualne odnose. Uslijeclile su brojne sitne lulmvstine; na primjer, pacijent, koji je po00o zanemari.vati svoj posao, odlazio je iz ureda kad god mu se to prohtjelo, a kad bi ga pozvaJii na odgovomost, izmiSljao je bhlo kakav iz. govor. Ovi simptomi, ialro mofda nisu sami po sebi neobd.Cni, bill su u takvoj opreci s pacijentovim nekadasnjiim kamkterom da su se, moralii prihvatiti kao pokazateljii tako dubeke promje.ne karaktera poput one koja se zhiJa u njemu k:ad je imao tri i pol godine. 311
L
~;
Napadaj dijareje na pocetku analize nagovijestio je vaian problem novca. Ali pacijent, ocito zadovoljan zbog samog simptoma, nije nicim pokazao da zeli platiti svoj dug. Naprotiv, postalo je jasno da novae koji mu je darivao Freud prihvaca kao nesto sto mu pripada, kao znak oceve ljubavi prema sinu. Na taj nacin pacijent je postigao zadovoljstinu zbog nekadasnjeg ponizenja koje je dozivio jer je njegov otac gajio vecu naklonost prema njegovoj sestri. Ali ovaj stav izazvao je i izvjesne misli o njegovoj vlastitoj velicini. Poceo mi je pripovijedati o neobienoj bliskosti u odnosu s Freudom, koji je, prema njegovim rijecima, bio viSe prijateljski nego profesionalan. Freud se, uistinu, toliko za njega osobno zanimao da mu je zbog toga dao jedan savjet koji se kasnije pokazao pogresnim. Za vrijeme analize u 1919. d 1920. godini pacijent se Zelio vratiti u Rusiju kako bi spasio svoj imetak. Istina, u to vrijeme u Rusiji su bili njegova majka i advokat, koji su vjerojatno bili sposobni da se za to pobrinu. Ipak, pacijent je osjecao da samo on moze spasiti obiteljski imetak. Freud je, medutim, rekao da njegova zelja da ide kuCi predstavlja u biti otpor, a pacijent je na razne istaneane nacine pokazao da misli kako Freud pri tome nije bio motiviran stvarnim cinjenicama vec brigom za njegovu sigurnost. Tako je svojom uvjerljivoseu (sic!) zadrfao pacijenta u Beou. Iako je pacijent ocito bio polaskan onim sto je smatrao Freudovom motivacijom, ipak ga je ostro krivio zbog gubitka svojeg imetka. S druge strane, nikada nije sumnjicio Freuda da ga je zelio namjerno ostetiti. Vjerojatno mu je krivica koju je pripisivao Freudu posluzila kao opravdanje za noveanu pomoc koju je od njega primao. Istina je da se pacijent u to vrijeme nije mogao vratiti u Rusiju. Njegov otac je bio poznati voda liberala i pacijenta bi bez sumnje strijeljali. Neko vrijeme, usprkos pacijentovoj neosjetljivosti na vafoa pitanja, iii upravo zbog nje, moji odnosi s njim bili su vrlo ugodni. Pricao mi je svoje najjasnije snove kako bih mogla pokazali vjestinu u tumacenju i na taj
!$',
312
nacin potvrdila njegovu izjavu da se bolje osjeca ko~ mene nego kod Freuda. Isprieao mi je da su snovi u njegovoj prethodnoj analizi bili zamrseni i tesko razum-ljivi. Bilo je i beskrajnih razdoblja otpora u kojima se· uopce nisu pojavljivali novi podaci. S vremena na vrijeme, spomenuo bi da se osjeca sigurnijim kod mene, jer· je moj odnos prema njemu objektivniji nego Freudov; smatrao je da ja sasvim sigurno ne bih dala onaj pogre-san savjet u vezi s njegovim povratkom u Rusiju. Osim. toga, Freudov osobni utjecaj bio je tako snafan, a cijela, atmosfera sadasnje analize bila je jasnija od one u prethodnoj. Svakog dana bacao je novo svjetlo na svoje od-nose prema Freudu, prema svojoj supruzi, iii meni. Je-dino je odbijao razgovor o svojem nosu i odnosu prema. profesoru X.-u. Izuzev izjave da je u toku prve analize· posjetio profesora koji je bio prijatelj Freudove obi.telji i kojeg mu je preporucio Freud, te da je bio istih' godina kao i Freud, i ocigledno, kako je pacijent sam· jednom rekao, zamjena za Freuda, nije se u tom smjeru• mogao postici nikakav napredak. Tada mi je sudbina pritekla u pomoc. Nekoliko tjedana nakon sto sam zapocela analizu Covjeka-vuka, profesor X. je iznenada umro jcdne ncdjelje naveccr. U Becu ne izlaze bolje novine ponedjeljkom ujutro, a Covjek-vuk je dosao u mo ju ordinaciju u vrijcme kad izlazi poslije- podnevno izdanje. Tako je moje prvo pitanje bilo: »Je-ste li citali danasnje novine?« Kao sto sam i ocekivala, odgovorio je negativno. Rekla sam zatim: »Profesor X. je umro prosle noci.« Poskoeio je s kauca, stisnutih pe-snica i uzdignutih ruku, kao u pravoj ruskoj melodrami. »Boze moj«, rckao je, »Sada ga viSe ne mogu ubiti!« Tako je led bio probijen. Ohrabrivala sam ga da govo-ri o profesoru. Nikad nije imao odredenu namjeru da, ga ubije, ali je razmiSljao o tome da ga prati, da se iznenada pojavi u njegovoj ordinaciji i raskrinka ga, te da ga tuzi sudu kako bi dobio noveanu naknadu zato sto· ga je unakazio i slicno. (Ovdje valja ukazati na paranoicnu sklonost mrzovolji.) Zelio je da ga ubije, tisucu puta" 313;.
i_.&._
mu je .poielio smtt i nastojao je sm1sli:tii nac1n na koji bi ga ozlijedio onako kako je on nnakazio njega. A1i se takva ozljeda, po njegovdm rijeOima, mogla iislrupi·ti. samo smrcu. P:cimijeti:la smn tada da je ii sam pacijen.t priznao da je profesor oeigledno predstaviljao zamjenu za Freuda i da se stoga osjeeajti neprijaiteljstva prema njemu moraju odraZa.vatJi Li u njegoVIOIIl odnosu prema Freudu. Paoijent je to odlucno poricao. Smatrao je da nema nikakvog razloga za nepnijateljske osjeCa:je prema Freudu, kojti je njemu bio iizuzetno 111aklonjen i ljubazan. Ponovo je naglasio nesLuZbenu or1Ju njdhovog odnosa. Upirtala sam ga tada, ako je njihov odnos bio takaiv, za.Sto nikada nijie posje6ivao Freudove. Morao je priznabi. da nikada nij::! SUl&rea Freudovu obitelj, ugrot.avaju6i prii,]deno svoju tvrdnju. Njegovi odgovoni bill su nejasni ii neprimjereni mozda Cak ii njemu samom. Njegovi argumentd. ima11i su neobieno obiljcije; iiako, mpravo, nisu bili laini, sadrZavali su :iznenadujueu mjeSa;Vlinu ma8te i stvar:nosti. TOO. retskd, on je mogao svojom .Jogienom, opsesivnom inteligencijom i najnevjerojatnij~ ideje uOinitJi vjerodostojnima. Tako je o.drZa.'Vao svoje misljenje. Tako dugo dok je- istowemeno imao dvije metode da postigne zadovoljenje, s jedne strane optuZujuci Freuda za gubitak svojeg iimetJka i stoga prihvaeaju6i svalm novcanu pomoe od njega ii, s druge strane1 odriavaju6i, na istoj osnovi, svoj poloZaj omiljenQg sina, nije se mogao postiCi nikakav napredak u lije6enju. Kroz taj neprobojni zid nije •Se mogao napasti glaWlli simptom njegove bolesti. Stoga se moja metoda ·sastojala u usredotoeenom pokusaju da 1llliStim njegovu mmisao1 o sebi kao omiljenom sinu, jer je bido jasno da se- time zaSt:ieuje od osjeeaja sasv:im drugOOije narmitl. U1kazala sam mu na njegov stvami odnos s E'reudom, potpunu· odsutnost (koju mi je sam Freud potwdio) bilo, kakvog druStvenog ill osobnog odnosa medu njima. Spomenula sam mu da njegov sLueaj nije jedin.i kojii je objavljen, sto je kod pacijenta izazivalo osje6aj velikog .ponosa. On se uspro314
l'i ~t::
Yi
r ;.
t:{
'llli1 . ~s i .
;\Ji:; i)t:~
!Jvfo rekavsi da nijedan pacijent nije tako dugo bli.o pod anaLizom, a i to sam mogla opovrgnuti. Tako smo iz ratnog stanja dospjelri u stanje opsade. Pod utjecajem mojeg napada na njega, konacno su se i)oceli mijenjati i njegovi snovi. Prvi san u :tom razdoblju otkniva jednu zenu, u hlaCa:ma ii vli.sokim Cizmaima, koja, uspravljena, maj1stOl1Ski v02li. saonice i recitdra stiihove na sawSeru>m ruskom jeziku. Pacijent je primijetio da su njene hlaee bile pomailo smije5ne i ne ba.S previse praktiene, poput muSk.ih. Cak je i on morao priznatii da su ruski stli.hovli. bill vrhunac lakrdije: nikad inisam mogla TaiJwnjeti nijednu rijee u ruskim reeenicam.a koje je povremeno ubaoivao u svoj njemaoki. Sljede6i san bio je jo5 izravnijii: na ulici, ispred kuee profesora X.-a, ikojii ga analizira, stoji neka stara Ciganka. Dok prodaje novine (ja sam predstavljala prodavaea novina, jer sam mu rekla da je profesor X. wnro), brblja i razgovara sama sa sobom (nitko je ne slu5a!). Naravno, Ciganii SU ozik>glaSeni la.Zljdvoi. Dva faktora su ovdje oCevidna: kao prvo, prezir prema meni, ii kao drugo, ielja da ga ponovo analizira Freud (profesor X.). Pnimijetila sam da pacijent iipak, unatoC broJnim komplimentdma na moj raeun, <>Cito ZaJi :zbog svojeg izbora ana1iti.Caira i zeli da ga ponovo anaJ:izjra Freud. Poricao je to, doda'Vsi da preko mene more komstiti sve Freudovo znanje :i iiskustvo, ne dzlaiuCi se i.zravno njegovom utjecaju. Kad ·sam ga zapitala kako to mis.Ii, odgovorno je da je siguran da ja o svli.m pojedinostdma njegovog slueaja razgovaram s Freudom, k.ako bi me savjetovao! Rekla sam mu da 1to nije tako, da sam na p<>Cetku anailize zamo1ila Freuda da me obavijesti. o njegovoj prija!njoj bolesti, ali da ga poslije toga gotovo i nisam spominjala, a ni Freud nije pitao za njega. Moja :izjava je razbjesnHa i potresla paoijenta. Nije mogao vjerojati da Freud pokazuje tako ma.lo zanimanja za njeIOV (pomati) slueaj. Uvijek je mislio da se Freud iskreno zanima za njega. Cak mu je i rekao, kad ga je poslao k meni ... Ovdje je njegovo sjeeanje postalo nejasno ii
315
~i-
vladala njegove racionalne proracune. Kao sto je rekao, nadao se da ce mu Freudova smrt nesto donijeti. Ali, ako se ozljeda na pacijentovom nosu mogla osve. titi samo smrcu, to znaci da je kastracija jednaka smrti. U tom slueaju kastrirani otac je mrtav otac, kojeg je vjerojatno ubio njegov sin. Zloupotreba novca takoder ,\ je prisutna u snu, u primjedbi oca o sklonosti njegovog ., sina ka spekulaciji. lstina je da je pacijent spekulirao sa svakim novcem do kojeg je dosao, te bi sasvim sigurno i ocevo nasljedstvo upotrijebio u istu svrhu. Drugim rijecima, otac u snu boj>i se da ce biti ubijen zbog novca. Oeeva slicnost s Kristom (kastriranost) jasno ukazuje da se pacijent poistovjecuje s ovim kastriranim ocem. Izrafavanje pacijentove zelje za smrcu Freuda bilo je posljedica mojeg napada na njegovu pretjeranu umisljenost o vlastitoj velicini, koja mu je omogucivala ikompenzaciju. Od tog trenutka analiza se nastavila, a !elJa za smrcu neprestano se pojavljivala u svim svojim oblicima. Otac je kastrirao sina i zbog toga ga je sin · morao ubiti. U brojnim snovima o kastriranom ocu zelja za smrcu je uvijek prisutna. Toliko je i sam pacijent mogao priznati, ali je uocavanje daljnjeg mehanizma putem kojeg se njegov osjecaj neprijateljstva projicirao na oca, sto je sin zatim osjecao kao proganjanje, zahtijevalo mnogo vise napora. Jedan san o vremenu kad je pacijent isao u srednju lkolu iznio je na vidjelo dogadaj koji se zbio kad je limao trinaest godina i koji je posluzio kao model za njegovu kasniju bolest. U to vrijeme bolovao je od upale sluznice u nosu, koja se nikako nije mogla izlijeciti. Kako je upravo zasao u pubertet, vjerojatno se radilo o psihogenim uzrocima. Lijecenje ljekovitim mastima izazvalo je stvaranje bubuljica. Te bubuljice, tako uobieajene u pubertetu, pripisivale su se upotrebi lijekova. Time je pacijent usmjerio svoju pafaju na svoj nos i kofu koja je bila tako prekrivena bubuljicama da nije mogao ici u skolu. Osim toga zabrinjavalo ga je crvenje-
nije se mogao sjetiti sto mu je rekao. Gnjevan na Freuda otiSao je iz moje ordinacije i povodom toga usnio jedan san u kojem je njegov otac ocigledno kastriran: Pacijentov otac, u snu profesor koji nalikuje na jednog pacijentovog znanca, siromasnog muzieara, sjedi za stolom i upozorava prisutne da ne govore 0 noveanim poslovima pred pacijentom, jer je sklon spekulaciji. Ocev nos je duguljast i savinut i ta promjena izaziva pacijenitovo eu
U stvarnosti muziear je pokusao pacijentu prodati neke stare note, ali je on odbio da ih kupi i zbog toga ima jak osjecaj krivnje. (Tu je prisutan njegov stari odnos prema prosjacima.) Muziear ima bradu i nalikuje na Krista. Jedna asocijacija u vezi s tim odnosila se na dogadaj u kojem su pacijentovog oca nazvali »sale Juif«, sto naravno nije bila istina! Siroma5ni muziear, nalik na Krista i pacijentovog oca, istovremeno je i profesor i, oCigledno, sudeci po nosu, Zidov. Kako je nos uvijek simbol za spolni organ, promjena kojom je ocev nos postao zidovski oznacava obrezivanje - kastraciju. I siromasni prosjak je za pacijenta kastrirana osoba. Tako od ljutnje na oca zbog neuzvracene ljubavi, dolazimo do kastracije oca i, u asociJacijama koje su uslijedile neposredno nakon ove interpretacije sna, do Freudovih operacija ~ pacijentove reakcije na njih, drugim rijecima, do zelje za smrcu oca. Zelim naglasiti da zelja za smrcu ovdje nije posljedica muSkog rivaliteta, vec pasivne, nezadovoljene, odbacene ljubavi sina. Valja se prisjetiti kako je prvi posjet Freudu nakon operacije potresao pacijenta. Kad je odlazio, pitao se da Ii ce Freud umrijeti i sto ce biti s njim u tom slueaju. Nadao se malom nasljedstvu, ali se bojao da ce ono biti manje od sakupljene svote za nekoliko godina. Zbog toga bi za njega bilo korisnije ako bi Freud ozdravio. Pacijent je toliko profitirao sa smrcu svojeg oca da nije cudno sto je misao 0 ocekivanom nasljedstvu natl-
317
316 .\ii\
~ '
'
t
nje i poveCa.na lojna Zlijezda. Lijeeenje hladnom ii toplom vodom nije mnogo .koris1Jilo. Kad se watio u Skolu, nemi1.osrdno su ga zacW-kivali ii pr.ishlii mu nadimak Mops (mali psic). Kao bogat i osjetlji:iv djeCak, uvijek je u §koH predstav,Jjao sjajnu metu za zadm-kivanje. A1i je tada postao toliko osjetljiv zbog svojeg nosa da Oiije vii8e mogao ,podnositi zadiirkivanje zbog kojeg se ranije samo ljutio. Sve vii8e se povlacio u sebe, oitao Byrona, i pretjerano se bninuo o svojem tijelu i odijevanju. Upravo u to vr.ijeme jedan djeOak u sko1i o:bo1io je od gonoreje. Taj djeCak izazivao je osjeeaj iufasa u na8em pacijentu, koji se naroeito plaSio sviih kronienih bolesti. OdluOio je da sebi neee .nika.da dopustiti da se razholi od te bolestii.. Ipak, u dobd od secla:mnaest i pol godina i on je dobio gonoreju; J
mo
Pacijent lezi na kaucu u mojoj ordinaciji. Iznenada se na -stropu pojavljuje sjajan po1umjesec i zvijezda. Paoijent zna da je ito prividenje i u oeajanju .zbog straha da je poludio, pada .niCice pred mene.
~
..
,ii
J
}11
r. I..>
Mjesec i zvJjezda, "Objasnio je pacijent, odnose se na Tursku, zemlju eunuha. Njegova kretnja kojom pada na pod ipred mene, pokawje paisiV1110st. Stoga je njegovo J.udilo ,posljodica pr.ividne kastracije, tj. rupe na njegovom nosu. Od :kasrtmcije oca, preko pacijentovog poistovjeCivanja s njiln ri na kraju njegove vlastite, nezavisnc kastracije i potpime pasi~nosti k.oja iiz toga sli:ijedi, pribld~·Li smo se stvarnom problemu p:rog3llljanja: U jednoj Sirdkoj uliai nailazi se zid na kojem s.u jedna zart:vorena wiata. S lijeve stllrane 'Vll"ata nalazi se velik, prazan ,ornnar is [['avnim d zai1:1bljenim ladicaana. Pacijent stoji .ispr6d omnara; ~jasan lik njegove .supruge tnallire se iza ajega. Na .dr.ugom Juaju zida stoji jab. d knijma . zena, koja kao da feli dospjeti .na dmgu stiranu .iza zida. Ali, 'iza zida nalazi se oopor .siivih vukova, ;koj1i navaljuju na wata skaouCi po nj1ima. Nji:hove OOi 1Sjaje i afito je da Zele ~ pacijenta, njegow s~ i 'OIJU drugu zenu. Paaijeut je IL\PlaSen jer se bojJ. da ce ~ovJ :as.pjeti prod:nijeti .kroz z..id.
·K.rupna Zen.a l'I"edsta:vlja istovremeno mene i jednu
drugu Zemi, koja je •u stvarnosti vrlo visoka, pacijentovu .m.anicu k:oja je imala mailii oZiljak na now i na pacijentc>vo iznenactenje mmaJo je ito nije .umemiravalo. Stoga ana predstavlja hr..ahru osobu koja se ne boji ni vukovar
m 6Ziljaka, a
prisutnost jedmh .i drugih nkazuje na njiihov.u medu:sobnu "Ve2JU. Njegeva sup:mga, nejasain lik iza njega, jest njegovo iensko ja. Vrata p:redsitavljaju prozor liz prvog 'Slla o vu'kovimai. Prazan omiar je onmar k<>ji sn isprazmLi ooljseWo.i:: pacijentova majb je ispriCala da su u njemu, kad 'SU ga nzvalili, J!'l"O~li km kojim je pacijent bio kdten i kojti je na svoju ~t iiz.gubio kad je imao deset ~ •dina. Ormair je takoder podsjecSao pacijenta na njegova maStanja o Carevrou, kojeg su zatvorili u S
319'
318
Ji...
Ai.._
r
ii istukli. S tim u vezi, ptlsjeca se profesora X.-a: za vrijeme prvog posjeta pacijenta, profesor je s velikom naklonoscu govorio o Aleksandru Ill, a zatim rekao nekoliko prezirnih primjedbi o njegovom slabom nasljedniku Nikoli II. To ga je dalje podsjetilo na price o Petru Velikom i njegovom sinu Alekseju, kojeg je ubio. lsto tako je Bog dopustio da njegov sin umre. Oba sina, Krista i Alekseja, mucili SU i progonili njihovi ocevi. Rijec progonili prizvala je sliku vukova iz sna, a sljedeea asocija-cija odnosila se na Rim (Romul i Rem) i progone prvih krseana. Zatim je povezao ovaj san sa snom o vukovima koji je sanjao kad je imao Cetiri godine, U kojem SU VU• kovi nepomicno sjedili na drvetu i netremice zurili u ·dijete. Tumacenje je otkrilo proturjecnost: dijete gleda svoje roditelje, a ne oni njega. Sjajne oci vukova podsjetile su zatim pacijenta da neko vrijeme nakon sna nije mogao podnijeti da ga netko netremice promatra. Tada bi se razestio i povikao: »Zasto tako zurite u mene?« Sva• ki pazljivij.i pogled prizivao je u njegovo sjecanje san i ·osjeeaj more. Sjeeanje na ovaj rani simptom, izravno povezan sa snom o vukovima u djetinjstvu, potpuno opovrgava Rankov pokusaj da san iz pacijentove cetvrte go·dine premjesti na vrijeme analize kod Freuda. Na moje pitanje da Ii je san o vukovima doista sanjao kad je imao .Cetiri godine, pacijent se jedva udostojao odgovoriti! Naravno, glavno znacenje snu pridaje sadrfaj koji se ·odnosi na proganjanje: za njega je vuk uvijek bio otac, .a u snu vukovi, zapravo ocevi (iii lijeenici!), nastoje ga uniStiti. Ako se vrata otvore (prozor kroz koji je vidio spolni odnos), vukovi ce ga prozdrijeti. S unistenjem pacijentove ideje o vlastitoj velicini, njegova manija proganjanja u potpunosti je dosla do izrafaja. Njezin omjer bio je mnogo veci od onog koji se mogao ocekivati na osnovi jednog simptoma hipohon· drije. Profesor X. namjerno ga je unakazio, a buduci da je bio mrtav, viSe mu se nije mogao osvetiti. Svi zubari su ga lose lijecili, a otkada je ponovo dusevno obolio, i Freud s njim ne postupa lijepo. Uistinu, svi lijecnici su
,i'
se urotili protiv njega: od najranije mladosti patio je zbog losih postupaka i zloupotrebe lijecnika. Neprestano je svoje patnje usporedivao s patnjama Krista, koji je po volji okrutnog Boga, koji je pacijentu ulijevao veliki strah u djetinjstvu, dozivljavao slicne stvari. Identifikaoije s Kristom i Carevicem istovremeno podrazumijevaju patnju i naknadu za patnju, jer su i Krist i prestolonasljednik uzvisene licnosti. To dvostruko poistovjecivanje je dovelo j do pacijentovog uvjerenja da je on Freudov miljenik. U toku ovog .mucnog razdoblja pacijent se ponasao vrlo neuobieajeno. Izgledao je zapusteno i uznemireno, kao da mu je sam vrag za petama, dok je jurio od jednog do drugog izloga da pogleda svoj nos. Za vrijeme analitickih seans.i govorio je uzbudeno o svojim mastanj.ima koja SU bila potpuno izvan stvarnosti. Prijetio je da ce ubiti i Freuda i mene, mada je profesor X. bio mrtav!, a te prijetnje i nisu djelovale tako isprazno kao one koje se obi'cno cuju. Cinilo se da je spreman na sve, jer se naIazio u stanju potpunog oeaja. Shvatila sam tada koliko mu je bila potrebna zastita koju mu je davala njegova megalomanija; nasao se u situaciji koju, kako se cinilo, ni on ni analiza nisu mogli svladati. Kad se pojavio sljede6i san, s dobrim predznakom osjetila sam olaksanje i istovremeno sam bila iznenadena, jer promjenu koja je nastala nisam mogla objasniti nicim drugim osim cinjenicom da je pacijent konacno uspio prodrijeti kroz obmane proganjanja do nesvjesne grade. Pacijent i njegova majka nalaze se u sobU:iji je jedan Jmt prekriven svetim slikama. Majka skida slike i baca ih na pod. Slike se lome u sitne komadice. Pacijent se cudi takvom postupku svoje pobofoe majke. Pacijentova majka, oeajna zbog djeeakove razdrazlJi· vosti i tjeskobe, isprieala mu je kada je imao cetiri i pol godine pricu o Kristu. Nakon toga je djeeak, koji ranije nije mogao zaspati jer se plasio ruznih snova, usvojio obred koj.i mu je omogucavao da odmah usne. Koracao je Po sobi prije spavanja, molio se i krifao, ljubeci svete
320
321
J} ....._
r
~i
slike jednu za drugom. Ovaj obred bio je p<>Cetak njegove prisiJ.ne neuroze. U ovom snu ja predstarvljam majku, iak.o je moja uloga suprotna stvarnoj ulozi njegove majke. Ona mu je podarila reLigiju, a ja sam je z.a njega unistila. Zapravo sam unistila njegovu predodZbu o K.nistu ii sve ono sto je ona podrazumijevala. San sto ga je usnio sutradan bio je u biti razjasnjen san o VTU.kovima. Pacijent stoj.i le.raj prozora i gleda Jivadu liza Jroje se nalazi ~wma. Sunceve .wake prodiru k.roz drveee i Cine svijetle to~ke u 1travt Kamenje na ilivadi ima eudesan ljubieasti odsjaj. Pacijent s osobiitim zanimanjem gleda grane jednog drveta i divi se nacinu na koji su d.sprepletene. Cudi se zasto jos rnije nasJ.ikao ovaj prizor.
Pejza.Z u ovom snu valja usporediti s pejza.Zom iz sna o vukoVlima kad je iimao eetiri godine. Sada sjaji sunce, a onda je bila noc, koja je uvijek zastraS\ljuca. Grane na drvetu na kojhna SIU sjedi1i strasni vukovi sada· su prazne, i prepleeu se u di:vnom spletu. (Roditeljli u spolnom zagrljaju.) Ono sto je bilo zastrasujuce ii zlokobno, postal.a je Lijepo i umirujuee. Pacijent se eudi sto nikada ranije nije naslikao ovaj p:riizor i 111ije Caik zamijetio njegovu ljepotu. Ovo izmirenje s onim sto ga je J:anije ufasavalo m<>Ze znaeiti samo to da je svladao strah od vlastite kastracije i sada se mot.e diviti stvarima koje drugi smatraju ldjepima, kao sto je ljubavni prizor izmedu muSkarca i 7.ene. Sve dok se poistovjeeivao sa zenom, nije se mogao tome diviti. Sav njegov naroizam suprotstav:io se prihvaeanjru moguee kastracije. Medutim, ukoliko se prestane poistovjecivati sa zenom, vi5e se neee morati bojati kastracije. Kao sto se moglo ri ocekivati, pacijent nije u stvairnosti uCinio potpuni napredak kao u snu. Sljedeeeg dana ispnieao mi je san u kojem leZi pod mojim nogama, koji znaOi povratak u njegovu pasivnost. On i ja nalazimo se u neboderu, u kojem jedini izlaz predstavlja jedan prozor (vidi prvri san o V1Ukovrima, kao J prethodno spomenut
~-.
lk: ·~:~-
'f'.
~·
322
san) s kojeg se neke ljestve opasno .spustaju prema tlu. Ako 7.eli izaCi, mora proei k:roz prozor, a to znaci da ne mot.e vi5e kao u drugim snov.ima ostati unutra i tako gledati van, vee mora svladaiti svoj strah i izaCi. Budi se s velikim osjecajem tjeskobe u nastojanju da pronade neki drugi izlaz. Ali, jedini izlaz je prihvacanje njegove vlastite kastracije, i1i ponovno vraeanje, preko dogadaja iz djetinjstva. do prizora kojd je doveo do njegovog 7.enskog stava u odnosu prema oou. Uwdio je sada da su sve njegove misli o vfastitoj veLicini i strahu od oca, a najvi5e od svega osjeeaj nepopravljiive ozljede koju mu je nanio otac, bi1i samo krinka za njegovu pasivnost. A mm su ove izLike otkrivene, sama pasivnost, Oije neprihvaeanje je nu!no izazvalo obmanu, postala je nepodnosljJva. Ono sto je izgledalo kao izbor lizmedu prihvaCa.nja ri odbaoivanja !enske uloge u stvarnosti uopee nije predstavljalo izbor: da je paoijent mogao prihvatiti zensku ulogu i u potpunosti pmznati svoju pasivnost, izbjegao bi ovu bolest, koja se temeljiila na obrambenim mehanizmima usmjerenim protiv takve uloge. Drugi san iste no6i otkrio je uzrok ogranicava:nja pacijentovih srublimaoija. Freud, kojem je povjerio svoju zelju da studira krivieno pravo, savjetuje mu da to ne cini i preporucuje mu studij po1iticke ekonomije. Pacijent, Cij1i je otac bio ruski liberal i aktivno se bavio politikom i ekonomijom, oduvdjek se osobito zanimao za krivieno pravo (bio je pravnik). Medutim, u toku analize uporno je tvrdio da ga je Freud odgovarao od njegovdh ambkija, govoreCi mu da se posveti po1itickoj ekonomiji, koja ga (oeigledno se radilo o reakcijri protiv oca) nije zain:imala. Znala sam da njegovo misljenje o Freudu nije ispravno, a1i sve do ovog sna nisam ga u to mogla uvjeriti. Zbog nesposobnosti da bude otac u svojrim sublimacijama projicirao je ogranieavajuCi utjecaj na Freuda. Nije mu bilo dopusteno da sam odluci, vec je morao pos1uSn.o slijediti tragove svojeg oca. 32~
•'
l..ll
na vratima lijeenik mu nudi neke razglednice u boji i pacijent nema hrabrosti da ih o.dbije. Iznenada se pojavljuje paoijentov analitiear (zena), odjevena poput pafa, u hlafama od plavog barsuna do koljena i s trorogim sesirom na glavi. Usprkos toj odjeci, vise djeeackoj nego muskoj, djeluje vrlo zenstveno. Pacijent je grli i ona mu sjeda u krilo.
U to vrijeme je dosta opsirno prieao o potrebi da sublimira svoju homoseksualnost i teskocama na koje naila· zi u pokusaju da pronade pravi nacin. Bio je svjestan cinjenice da ga u tome ometaju okolnosti i njegova unutarnja nesposobnost. Istina je da su u danasnje vrijeme mogucnosti za rad koji njega zanima u Austriji ogranicene, ali je mogao upotrijebiti svoje slobodno vrijeme, kojeg je bilo prilicno, za citanje. Njegov razvoj u tom smjeru sprijecila je inhibicija prema radu. Uistinu, ovaj eovjek, koji je nekada ucio s marljivoscu i velikim razumijevanjem i mnogo citao, vec godinama nije mogao procitati nijedan roman. Niz snova, neposredno nakon toga, osvjetljava odnos izmedu oca i sina i pokazuje pocetak slobode za si:na. Potcinjeni sin nalazi se u apoziciji s pacijentom, koji poka~ zuje pocetak ,identifikacije s ocem. ' Neki mladi Austrijanac koji je dugo vremena z1v10 u Rusiji i fagubio sav svoj imetak dolazi u posjet pacijentu. Ovaj mladic sad.a radi neki nizi cinovnicki posao u jednoj banci u Beeu. Zali se na glavobolju i stoga pacijent trazi od svoje zene pra5ak, ali ne spominje da je pra5ak potreban njegovom prijatelju, plaseci se da mu ga ona nece dati. Na pacijentovo iznenadenje, ona mu daje i komad kolaea, koji, medutim, nije dovoljno velik za njega i njegovog prijatelja. Jasno je da mladi Austrijanac predstavlja samog paci· jenta. Za vrijeme svoje bolesti (glavobolje) lijeci se praskom, dok (zdravi) pacijent dobiva, ocigledno kao nagradu, komad kolaea, iii sublimaciju koju toliko zeli. Ali kolaea nema dovoljno za obojicu, odnosno ima ga dovoljno samo za (zdravog) pacijenta. Sljedeci san ponovo se vratio na kastriranog oca:
1f'.
Pacijent se nalazi u ordinaciji lijeenika koji ima puno, zaobljeno lice (poput profesora X.-a). Boji se da nema dovoljno, novaca u noveaniku da plati lijeeniku. Medutim, lijecnik mu saopeava da je racun vrlo malen i da ce biti dovoljno 100.000 kruna. Pacijent napusta ordinaciju, a lijecnik ga nastoji nagovoriti da uzme neke stare note, all to pacijent odbija uz izgovor da mu nisu potrebne. Ali,
Pacijentova bojazan da nece moci platiti lijecnikov racun istovremeno je stvarna i satiricna. On doista nije mogao platiti Freudu prethodnu analizu, ali je, s druge strane, ranije kao bogat pacijent placao toliko da je smatrao u izvjesnoj mjeri opravdanim sadasnje besplatno lijecenje. Za prijasnje analize 100.000 krona je za njega bila sitnica. Ali, pocetkom 1927. god.ine kad je sanjao ovaj san, 100.000 kruna (u zlatu) moglo je znaciti pravi imetak ovom osiromasenom Rusu. Jos uvijek je govorio 0 novcu u krunama, vjerojatno stoga sto se tako iznos cinio veCim, iako su u Austriji u meduvremenu uvedeni Silinzi. Nije znao je Li 100.000 kruna u snu predstavljalo 100.000 zlatnih kruna ili deset silinga. Prema tome, bio je ili toliko bogat da mu 100.000 kruna nije niSta znacilo, i1i je lijecnikov racun bio smije5no malen, vjerojatno u odgovarajucem odnosu prema njegovoj vrijednosti. U svakom slueaju, pacijent mofo platiti dug, iako time umanjuje vrijednost novca i samog lijecnika. Okruglo, zaobljeno lice lijecnika u opreci je s Freudovim licem, koje se pacijentu Cinilo bolesno i . ispijeno. Ova pojedinost ocigledno predstavlja poku5aj da se umanji znacenje oceve bolesti, iako sve drugo u snu naglasava njegovu kastraciju i umanjivanje njegove vrijednosti. U stvari on je siromasni muziear (vidi san na str. 316), koji ne pokusava prodati note, vec ih zeli pokloniti pacijentu. Ali, one su toliko bezv:riijedne da ih pacijent ne 7.eli primiti, iako ne more izbjeci razglednice u bojj (jeftine). Sasvim sigurno te stvari simbolicki predstavljaju Freudove darove, koj.i v.ise nemaju vrijednosti za pacijenta. Znacenje je jasno: nijedan dar viSe ne moze biti naknada za pacijentovu pasivnost koju prihvaeanje 325
324
.l
takVog dara podrarumijeva. Tako su konaeno darovi, koji SU p:riigodom pacijentova ootvrtog rodendaina, Ila BoZic, pridonijeli snu o vrukovima i zapravo pojavti njegove djeeje neuroze, te odigrali jednu od glavnih uloga u citavom njegovom kasnijem Zivotu i anaLiticlrom 1ijeCen.ju, liSeni svoje lihidne vrijednosti. LijeCnik u mu je izrazito neopa:sna osoba, kastraran je, sto znaci da je jednako tako d.obar kao da je i mrtav. Priroda heteroseksualnostd u ovom snu temeljd se na stvarnim zbivanj.i:ma. Prisjeeamo se da je pacijenta u njegovoj ranoj dob.i zavela njegova starija, prerano sazrela i uvijek agresivna sestra. Ovaj dogadaj potaknuo je njegovu latentnu pasivnost, usmjerivSi je prema reni. Prema tome moja djeeacka odjeea ima nekoLiko znaOO. nja: prvo je povezano sa stvarnom sest:riinom agresivnoscu; drugo se odnosi na moju ulogu kao anaiLirtieara i zamjene za oca; i trece se odnosi na pacijentov pokubj da negira kastraoiju rene, pridajuCi joj falus. U snu nalikujem pa.Zev:ima na pozomici, .koje obiCno i oogledno igraju 7.ene. Stoga ja msam ni milSkarac, ni zena, vec neko biee srednjeg roda. Medutim, pripisivanje falusa reni, pretv<>I1ilo se u pobjedu pacijenta kojd smjesta otkr1iva njezinu zenstvenost i nastavlja s njom voditi ljubav. Tako dolazi do izrafaja jos jedan cilj nje2line muskosti: pacijent joj je podario falus, kako bi joj ga mogao oduzeti iLi, drugiim. :riijeeima, kako bi je mogao kastrirati u svojoj identifikacijd s ocem, jer je u proSlosti foLio da taj isti otac kastrira njega. Valja primijetiti da je to prvi san u kojem su pr.Lsutni pacijentova heteroseksualnost i pozitivan erotski p:riijenos. Element identifikacije sa Zeiiom je nesumnjivo prisutan, aLi je glavna paoijentova uloga muska. OCigledno je tek tada njegova identifikaoija s ocem postala toldk.o sna.Zna da je mogao razviH normalan, heteroseksualan prijenos prema meni. U posljednjem snu u ovoj analizi pacijent Seta ulicorn u drustvu drugog dermatologa, koj.i s velikirn zanimanjern priea o spolnoj bolestJi. Pacijent spominje irne li-
326
-~;:'"<·· ~~;-'
~'; .. :\':
;.\:,:
jeCnika koji ga je zbog gonoreje lijeCio vrlo grubirn sredstvima. CuvSi njegovo ime, dermatolog ka.Ze ne, ne, to nije bio on, vec netko dni~. Ovdje je uspostaviljena konaena veza izmedu paoijentove sadaSnje bolesti ti gonoreje koja je ;izazvala njegov prvi slom. Sjeeamo se da je njegova majka iimala neku · bolest zdjelice s krvarenjem i bolovima i da je pacijent kao ddjete smatrao, rnozda i s pravom, da je njegov otac za to odgovoran. Kad paoijent u snu spominje lijecndka kojd ga je tako terneljito lijeeio, za rnzli~u od njegovog lronzerva:tivnog obiteljskog lijeenika koji ga je lijeeio citav Zirvot, on misli na profesora X.-a, koji je svojorn naprednom elektrolizom navodno uCdnio isto toLiko stete kao ,i ranije, temeljito lijeeenje. Kad dermatolog We da se ne radio tom oovjeku, vee o nekom drugom, on time izvjesno misli ID.a oca (ili Freuda), bezimenu osobu koja je odgovorna kako za Oitavo njegovo lijeeenje tako i za njegovu bolest. Jasno je da bolest znaoi kastraciju. Tek je nakon ovog sna pacijent stvarno i potpuno odustao od svoje obmane. Mogao je sada uvidjeti da njegov simptom s nosom ndje stvama Cdnjenica, vee ideja iutemeljena na njegovoj nesvjesnoj Zeiljri i obrani protiv nje, koje SIU bile ja0e od njegovog osjecaja za stva:rnost. Do njegovog potpunog oporavka doSlo je ·iznenada i na p:rdvidno jednostavan naein. Odjednorn je uvidio da moie Cdtati d 'lilivati u knj:igama. Rekao je da su ga do tog trenutka dvije stvard spreeavale da se bav;i Citanjern koje je nekada bilo glavni :izvor njegovog zadovoljstva; s jedne stra.ne, nije se ielio poistovje6ivati s glavnirn junakom u killjdzi, jer je junak, budu6i da ga je stvorio pisac, u potpunosti u vlasti svojeg tvorca; s dnige strane, njegov osjeCa.j stvaralaeke dnhlhioije onernogucio mu je da se poistovjeti s pdscem. Tako je, kao u svojoj psihozi, propustio obadvije prilike. Od tog trenutka osjeeoo se dobro. Mogao je slikati, planirati posao, Oitati knjige koje je odabrao i ponovo se probudilo njegovo op6enito zanimanje za Zivot, umjetnost i knj~zevnost koje mu je bilo svojstveno. 327
I
~!
\ kao tzv. uberwertige !dee, a ta »ideja« moZe biti bilo koje naravi.) Bleuler je izjavio da nikada nije osobno vidio hipohondrijski tip paranoje, iako ga priruenici spominju. Valja pr.imijetiti, iako ovaj slueaj nesumnjivo pripada toj kategoriji, da ideja hipohondrije u njemu predstavlja samo krinku za ideju proganjanja koja se iza nje krije. Prema tome, .iako je to oblik hipohondri}e, ukupni sadrfaj psihoze odnosi se na proganjanje. Pacijent je smatrao da mu j.e neki eovjek zbog zavisti namjerno upropastio nos. Ovaj analiticki obrazovan pacijent domiSljato se osvrnuo i na mogucnost nehoticne ozljede, primijetivS.i: »Tko moze reci gdje prestaje nesv}esno djelovanje i zapocinje svjesno?« Dodao je zatim, da jedan takav visoki strucnjak sasvim sigurno ne moze biti tako los terapeut. Nakon toga poeeo je sebe optuzivati zbog toga sto se profesor X. naljutio na njega, smatrajuCi da je svo.jim eestim posjetima i upornim zapitkivanjima iscrpio njegovo strpljenje. Ako uzmemo u obzir fatentni, a ne manifestni sadrfaj ove ideje, zamijenit cemo u njemu (1) pacijentovo gradenje situacije proganjanja i (2) njegovu svijest o vlastitoj odgovornosti za nju. Znamo da je proganjanje u stvarnosti neprijateljstvo samog pacijenta projicirano na njegov objekt. Uistinu, Covjek-vuk je bio osobito nadaren za stvaranje situacija koje su bile prikladne za njegov osjecaj nepovjerenja. U dobi od dvanaest godina toliko je uzimao lijek koji su mu propisaLi za nosnu upaLu da je time upropastio kofo lica, a lijecnika je optutio da mu je dao »previ8e jaku« mast. Kad je imao gonoreju, ni}e bio zadovoljan blagim lijeeenjem svojeg lijecnika, vec je otiSao drugome koji mu je ucinio »previ8e grubu« irigaciju. MiSljenje svakog zubara uvijek je morao provjeravati kod drugih, tako da su greske postale neminovne. I, doista, kad bi pacijent konaeno odlucio da mu zubar izvadi zub, oeito pod prisilom da izgubi tog puta zub, izvadili bi mu pogresan, zdravi zub, tako da }e nakon toga bilo potrebno izvaditi jos jedan. Profesor Freud mi je rekao da je pacijentovo
Promjena koja je njegovom karakteru vratila nekadasnja, normalna obiljezja, zbila se na isto tako zapanjujuci nacin na koji je nestala i njegova obmana. Ponovo je postao osoba koju poznajemo iz Freudove price, zivahna, savjesna i privlacna licnost, s mnogostranim zanimanj.ima i dubokim, 1ispravnim analitickim razumijevanjem, koje je bilo stalan izvor njegovog zadovoljstva. Nije mogao shvatiti svoje nekadasnje ponasanje. Prikrivanje nakita, spremno prihvaeanje godiSnjeg novca, sitna nepostenja, sve je to za njega bio misterij. lpak, njihova tajna lezi u njegovoj primjedbi o vlastitoj supruzi: »Zene se uvijek tako pona5aju, nepovjerljive su i sumnjieave, neprestano se boje da ce nesto izgubiti.«
V: Dijagnoza
Cini mi se da dijagnoza paranoje zahtijeva nesto viSe dokaza od onih koje saddi sama povijest bolesti. Slika · je tipicna za slucajeve poznate kao hipohondrijski tip paranoje. Prava hipohondrija nije neuroza, vec bi se prije mogla svrstati u psihoze. U tom se smislu ovaj naziv ne upotrebljava za slueajeve u koj.ima je glavni simptom tjeskobnost povezana s opCim zdravljem, kao sto je to kod tjeskobnih neuroza, niti se podudara s neurastenijom, vec oznaeava karakteristicnu sliku u kojoj se ocituje .iskljuciva zaokupljenost jednim organom (ili ponekad vise organa) i uvjerenje da je taj organ ozlijeden iii bolestan. Simptomi glave, tako uobieajeni u ranoj shizofrenijii, primjer su ovog tipa hipohondrije. Ponekad neko lako oboljenje prufa pr.ividnu osnovu za ideju bolesti, koja, medutim, obicno nema nikakvog stvarnog temelja. Stoga je mozemo ubroj.iti u obmane. (U nehipohondrijskim oblicima paranoje bifo koja ideja mofo predstavljati glavni simptom. U biti je paranoja monosimptomatska bolest obmane, koja se poblize odreduje prema naravi te obmane kao paranoja proganjanja, ljubomore ili hipohondrije. U svoj,im ranim oblicima maze se oeitovati
,\ ;
329
328 1/,
. .
.
Ukratko, glavne dijagnosticke postavke su hlle sljede6e: (1) llipohondirijska obmana.
ondamje ponaSruije prema rubarima hilo samo ponavlja· nje njegovih ranijdh postupaka prema krojacima, koje je molio, podmi6ivao :i prelclinjao da mu dobro naprave odijelo, all nikada nije s njID:ta bio zadovoljan. I tada je, iiako nije bio zadovoljan, neko vrijeme odlazio odredenom krojaeu. Napominjem da nije samo krojac [Schneider] uobieajena osoba za kastratora, vee je i pacijentov raniji ~ivot odredio ovaj 1izbor. Sjeeamo se da se san o vukovima u djetinjstvu uglavnom temeljiio na priOi nje,govog djeda o krojaeu koji je skinuo vrucji rep. Pacijentovo misljenje da ga nijedan lijeCillik ni ZJUbar nisu pravil:no lijeCiJJ., u izvjesnoj je mjer:i opravdano. ALi ako razmot:rimo okolnosti Citavog pacijentovog dugae· kog iniza iskustava s Lijeeniaima i zubarima, moramo dooi
(2) Obmana pro~janja. (3) Regresija u naroizam
koja se ocitovala u obmani veJiOine. (4) Odsutnost halucinaoija u prisutmm obmanama. (5) Blage asooijativne veze. (6) Odsutnost pogorfanja dusevnog stanja. (7) ~romjena karaktera. (8) Monosimptomatska narav psihoze. Pacijent je vrlo razbor~to razgovarao o svemu sto se nije ticalo njegovog nosa. P1:rii 'Spomenu tog o:rigana poceo bi se ponaSaiti koo klasiifui ludak. (9) Bkstaza koju je pacijent doZh~io ka.d je profesor X. odstranio njegov:u nosnu zlije2ldu nije .tipicno psiho·tiO:na, ali u biti nije neurotiena. NeUII'Otiana osoba llllOZe Zeljeti i iplaSiiti se kastraoije, a.Ii je nikada ne oce. kuje s odusev.ljenjem. Hipohonddjska obmana pmkdva ideje o prnganjanju, pruZa.juCi odgovarajuci obld.k za sadrZaj citave boLesti. Mehanizam sa.Zi:manja koj,i je u tome p11isutan, podsjeea na meha.nizam snova. VI: Mehanizmi :.i· ('$
'
t
't.
,~!.
':JV,; ;~'.J'
"~:~i
Potrebno je nesto :reCi i o mehanimnima i simbolizmu psihoze. Nos, naravno, predstavlja spolni organ, a Oinje· nica je da je pacijent uvijek smatrao da SIU i njegov nos i njegov penis premaleni. Ozljedu na nosu ucinio je naj· prije on sam, a zati:rn profesor X. Njegova nesposobnost da se zadovoljd samokaistraoijom otkriva jos jedan motiv iza uobieajenog mazohistickog motiva kri.vnje, kod kojeg se, bez obzira na poOinitelja, zadovoljenje posti.Ze sami:rn Cinom. Taj motiv je, naravno, libidne naravi, a radi se 0 relji da kastraciju izvrSi otac kao anailno-sadisticki izraz ljuba'Vli oca. Osim toga postoji relja da se preobrari u fonu kako bi mogao postici spolno zado331
voljenje u odnosu s ocem. Podsjecam ovdje na pacijentovo halucinatorno iskustvo iz ranog djetinjstva kad mu se ucinilo da je odrezao prst. U toku psihoze pacijent se umotao u »veo« ranije bolesti. NiSta nije moglo kroz njega prodrijeti. Pomalo nejasna p:dmjedba da su ponekad analiticke seanse kod mene bile poput tog prihivenog stanja, potvrdila je ranije tumacenje o mastanju o maternici. S t1m u vezi zanimljiva je 1i pacijentova misao da se nalazio u nekom srediSnjem polofaju izmedu profesora Freuda i mene. Sjeeamo se da su se mnoge njegove uobrazilje odnosile na navodne razgovore o njemu koje smo Freud i ja vodili. Spomenuo je jednom da je on nase »dijete«, a Jedan od njegovih snova sastojao se u tome da on lezi pored mene, dok Freud sjedi iza njega. (Ovdje j.e ponovo istaknuta vafoost coitusa a tergo.) Govoreci jezikom mastanja o maternici, on j e uistinu sudjelovao u snosaju roditelja. Zanimlj.ivo je uociti razliku izmedu sadasnjeg psihoticnog poistovjeCivanja s majkom i nekadasnjeg histericnog poistovjeCivanja. Ranije se cinilo da pacijentova zenska uloga odudara od njegove Hcnosti, bilo je ocigledno da glumi tu ulogu. Ponekad je bio muskarac, kao u svoj.im odnos.ima prema fonama, aH je s druge strane ocito bio zena naspram analitieara i drugih zamjena za oca. Sada, medutim, viSe nije bi1o razjedinjenosti: fonska uloga je u potpunosti zaposjela njegovu licnost :i on se sasvim stopio s njom. Bio je losa, prezira vrijedna licnost, all ne i podvojena. Jedna primjedba dr Wulffa, koji je ranije zivio u Moskvi, a sada je u Berlinu, a kojem sam opisala svoj slueaj jer je poznavao i lijecio pa· cijenta .i njegove roditelje, najbolje ilustrira ovu cinjeniou. Rekao je: »On viSe ne glumi majku, on jest majka u svakom pogledu.« Elementi poistovjecivanja s majkom SU ociti. Pacijent je poeeo razmiSljati o svojem nosu nakon sto je doputovala njegova majka s bradavicom na nosu. Zatim se sudbina poigrala s njiim kad je dopustila da njegova su1
332
"•_;'
.·,,
;';r
·l
.;, i l;
'
'.
pruga dobije istu takvu izraslinu, na istom mjestu. Nje· gova sestra je imala problema s kofom i poput pacijenta uvijek je bila zabrinuta za svoj izgled. Zabrinutost za vlastiti ,izgled lica je sama po sebi fonska osobina. Pacijent je svoju uobieajenu jadikovku izravno preuzeo od svoje majke: »Ne mogu viSe ovako dalje zivjeti.« Majcina histeriena tjeskoba zbog njezinog zdravlja odrazila se na pacijenta u toku djetinjstva i kasnijeg zivota, kao .i u sadasnjoj bolesti gdje se ocituje kao strah od prehlade. Osim toga, pacijentovo nepostenje u vezi s novcem djelomicno je takoder rezultat poistovjecivanja s majkom koju je tako cesto i tako nepravedno optuzivao da ga nastoji LiSiti nasljedstva. Mozda je vrhunac poistovjeCivanja s majkom postignut u trenutku ekstaze koju pacijent dozivljava pri pogledu na vlastitu krv koja tece po ruci profesora X.-a. Sjecamo se njegovog djetinjastog straha od dizenterije i krvi u stolici, koji se pojavio nakon sto se njegova majka pofaliia lijecniku na »krvarenje« (po svoj prilici vaginal· no). Djeeak je mislio da je majcina halest zdjelice posljedica njezinog spolnog sno5aja s ocem. Prema tome, kad je profesor X. uzeo svoj instrument i uklonio malu zlijezdu, ekstazu je prouzrokovala pasivna fantazija 0 spolnom sno5aju. Jasno je da je ovdje prisutan i element radanja. Najizrafonija pacijentova zenska osobina bila je njegova navika da vadi dzepno ogledalo i da se u njemu promatra i pudra svoj nos. Prvi put je posudio ogledalo od svoje supruge, a kasnije ga je kupio, zajedno s pudrijerom, i ponasao se poput fona onog doba koje su nosile pudrijere s tvrdim puderom i ogledalcem. Ako su simptomi s nosom bili posljedica poistovjeci· vanja s majkom, simptomi sa zubima predstavljali su poistovjecivanje s ocem, i to kastriranim. Freudova operacija je u biti bila stomatoloska, a izveo ju je zubni lijecnik, kirurg. Tako su i Freud i pacijentov vlastiti otac u toku njegove
333
se da su i s1ugi kojeg je djeCak toliko volio navodno odsjekld jezik. Iako je sada5nja promjena u paoijentovu karakteru bi· la llililogo dublja od one koja se dogodila u njegovom djetinjstvu, medu njima postoje odredene slicnosti. U dobi od tri Ii pol godiine postao je razdraZljtiv i agresivan, te p<>Ceo muCiti ljude i Zivotiinje, ~to je biilo posljectica njegovog zavodenja od starije sestre i poticanja njegove pasivnosti. Iza njegove r"azdra.Z)jivosti skrivala se mazohisticka felja da ga otac kazni, ialro je vanjskli oblik njegovog karaktera u to vrijeme bio sadistiCki. U tome je bio prisutan jedan element poistovje6ivanja s ocem. U kaSlllijoj promjeni ka:raktera bila je prisutna listovjetna regresija na analno-sadisticku ili marohistiCku razinu, a1i je uloga paoijenta bila pasivna. Umjesto da on bude muOitelj, njega su mu6i1i i zloupotrebljavaLi drugi. Tako je prozivljavao svoju najdra.Zu fantaziju o Petru Velikom i njegovom sinu kojeg je rubio, a profesor X. mu je u tome pomogao kad je, prilikom nj1ihovog prvog susreta, · poveo razgovor o jednom drugom caru ii njegovom sinu! Fantazija o tome kako ga udaraju po penisu odrazila se u njegovoj obmani" o ozljedi na nosu koj.u mu je nanio profesor X. U tome nije bilo elemenata uloge oca. Jednako kao sto 'SU njegove djeeacke cudljivosti bile samo pokusaji da natjera oca da ga kazni (drugim rijeOima zavede), tako su ti njegovi neprekidni posjeti profesoru X.-u ti uporni zahtjevi za lrijeeenjem dmali za cilj kastraoiju. Prema Freudovom miSljenju, poput nj,ihala se pomak od sadistickog na mazohistickJ. stav odrafavao u pacijentovoj podvojenosti prisutnoj u svim njegovim odnosima. Prema tome, oba stava su posljedica njegove izra.Zene biseksualnosti. Libidno znaeenje darova provlaci se poput niti kroz Citavu pacijentovu povijest. San o vukoviima koji je usndo neposredno prije svojeg cetvrtog BOOiea (i rodendana) .imao je kao glavnu Meju oeekivanje spolnog zadovoljenja od strane oca, kao glaWlii bozi6ni dar. Zelja za
orev.im darovdma hila je prvi izraz pasivnosti sina. Misao o Fireudovoj ,smrti bila je .povezana s (bezrazlozmm) oCekivanjem nasljedstva. To je nasljedstvo, naroOito za vrijeme Freudovog Zivota, imalo znaeenje dara d pobuc:tivalo je dsta osjeeanja kao i Bozic, kad je pacijent bio di· jete. Slienu ulogu ii.male su svote novoa koje mu je godi5nje davao Freud: radHo se o nesvjesnoj paslivnosti koja je, ostadi nerazrijesena nakon prve analize, u ovim daro-· vi.ma nalazila izvor zadovoljenja. Da je paoijent uistinu bio limjeeen od svog zenskog odnosa prema ocu, kako se Oinilo, ovd d:arovi bi bili 1iseni emocionalnog znaOen.ja. Nekoliko rijeci ,i o pacijentovom odnosu pre.ma izgrubljenom ,imetku. Nama se mozda Cini neobiCnim to sto se tako tako mogao p11ilagoditi poslijeratnim ruvjetima koja· su potpuno dzmijenili njegov nacin Zivota. Ali ovaj element ravnodusja je v:i5e povezan s naciona1noscu nego ,s. bolesti. Onii kojJ .su susretali ruske dzbjeglice bili su zapanjeni brzJ.nom njihovog prjilagodavanja. Promatraju6i ih njJhovom novom Zivotu niitko ne bi mogao zaklju-Citi da se njihov prija5nj1i Zivot toLiko razlikovao od sada5njeg.
u
I." :...
,.,
~"
~· ~·
$
~
'f·' .·1·'
·~
~~
~
b ~
VII: Problemi
U ovom slueaju pojavljuju se lizvjesni problemi, jer nam on prufa neuobieajenu mogru6nost za proueavanje dviju. bolesti u jednoj osobi, obje lijeeene ana1izom s oeevidnim uspjehom. Uspje5no lijeeenje podrazumijeva da je sva nesvjesna grada postala svjesnom i da je razjasnjena. motivacija bolesti. Druga analiza potvrduje prethodnu u sv.im pojedinostima i, sto~i8e, ne otkriiva nikakav novd materiijal. Nas jedini problem bio je preositali pnijenos pre.ma Freudu .. Naravno, ovaj ostatak podrazumijeva da pacijent nijebio u potpunosti osloboden svoje fiksacije na oca, ali oee-. vidno je da uzrok preostalog odnosa nije u prisutnosti nesvjesnog sadrlaja, vec u nedostatnom prozivljavanju•
~
~·
334
~
335
'
t
~.
l .
.
li
~;
!
:samoga prijenosa. Kazem to uzimajuci u obzir cinjenicu
1-·'
,I
~
Tesko je reci zasto se u pacijentu razvila paranoja umjesto obnavljanja pocetne neuroze. Moie biti da ga je prva analiza liSila uobicajenih neuroticnih nacina za pronalazenje rjesenja. Morali bismo se zapitati, je li pacijent mozda oduvijek bio latentno paranoidan. Ovo misljenje nalazi odredenu potvrdu u sklonosti hipohondriji koja se javljala u toku citavog djetinjstva, zatim u njegovoj stidljivosti i povucenosti u doba mladenastva, kao i u njegovoj kasnijoj zaokupljenosti nosom. lpak ostaje cinjenica da nikada nije zapadao u halucinatorne obmane, niti je ikada izgubio smisao za stvarnost. A glavni dokaz koj.i opovrgava ovu teoriju je njegovo ponasanje za vrijeme analize kod Freuda. Jasno je da prijenos iznosi na vidjelo svaki mehanizam koji pacijent moze proizvesti, osobito ako je paranoidne naravi, a, iako je dje· cja prisilna neuroza djelomieno podsjeeala Freuda na Schrebera, u toku analize kod Freuda nije se pojavio ni najmanji znak paranoidnog mehanizma. Mislim da se paranoidni oblik pacijentove bolesti moze objasniti jedino dubinom i stupn}em izrafavanja njegove vezanosti za oca. Brojne i razlicite neuroticne bolesti u djetinjstvu i kasnijem zivotu ukazuju na ovu vezanost. Pokazalo se da su ta ooitovanja njegove zenske naravi izljeciva. Znamo da postoje tri mogucnosti za izrafavanje covjekove pasivnosti: mazohizam, pasivna homoseksualno.st i paranoja. One predstavljaju neurotiean, perverzan i psihotiean izraz jednog odnosa. U nasem paci· jentu onaj dio pasivnosti koji je bio izraien u njegovoj neurozi mogao se izlijeciti, dok je najdublji sloj, koji je ostao netaknut, oblikovao njegovu paranoju. Gubitak ravnoteze uspostavljene nakon prve analize bio je posljedica Freudove bolesti. Nije tesko shvatiti zasto je do toga moralo doci. Moguca smrt voljene osobe pokrece svu ljubav u covjeku. Ali ljubav naseg paci· jenta prema ocu, kojeg je predstavljao Freud, istovremeno najviSe ugrofava njegovu muskost i njezino zadovoljenje podrazumijeva kastraciju. Na tu opasnost pa· cijentov narcizam reagira vrlo snafoo: ljubav se djelo-
337
336
~
~
micno potiskuje, a djelomicno pre~ u :mrlnju. Mrlnja sa svoje strane dovodi do 7.elje za smreu oca. Prema tome Freudova bolest je, pojaeavaju6i opasnu pasivnu ljubav pacijenta J. s njom poveza.no isku5enje da se podvrgne kastracijLi., dovela neprijateljske osjeCa.je do stupnja u kojem je bio potrebain neki no'W mehanizam koji bi OSligiurao iizlaz, a to je bila projekcija. Pacijent se iist<>vremeno oslobodio dijela svojeg antagon.izma pripisuju6i ga drugome i stvorio situacij1u u kojoj je njegovo vlastlito nep.rijateljstvo naSJo opravdanje. MisLim da je uvid ste00n u toku prve ana1irz.e omogucio krajnju dostupnost paoijentu. lpak, ne 6iru. mi se vjerojatnim da bi anaLizu mogao uspjesno izvesti muski analitiear. Sa.sVlim je raz1iimta stvar igratli ulogu progoDitelja kad se :radio zen.skoj paranoicnoj osohi ii ikad se radi o muskairou za kojeg bstraoija jos uvtijek postoji kao mogucnost. Moramo se podsjetiti da u psihozama paoijenti doista vjeruju U ODO eega se boje: ipsillotdean paoijent se plaSi da ce mu stvarno odsje6i penis, a ne nelrog simboli.Cnog Cina od stnne analitli.Ca.ra. Ma5ta pr.i tome postaje stvamost. Stoga je situacija prevti.se opasna za pacijenta. Mozda je to jed:ina situacija u kojoj je vat.an spol analiiti.Cara. Naravno, izbjegavanjem homoseksualnog prije.nosa h"tvuje se mtenzitet samog prijenosa, .koji ponekad predstavJja jedain od uvjeta za U$1)jeh terapije. Pri tome se stavlja na kocku djeJotvomost 6ttavog tijeeenja. Slueaj na.Seg pacijenta je s tim u vezi omogu6io idealan :kompromis zbog neizravnog kontakta s F:reudom nastalog kao posiljedica prve anailize. z.a naleg pacdjenta a.naliza je bila Freud. Cinilo se .kao da je prisutno upravo dovoljoo o6evog utjecaja bez onog dodatnog dijela koj.i bi vjerojatno bio koban za lijeeenje. Iz toka sadainje analize mo7.e se uoeiti da je moja uloga gotovo zanemariva: ja sam hila samo posredn.i:k izmedu pacijenta i Freuda. Cim mi se da bi bilo vrijed.no posehno istaknuti dva faktora. Prvi je mehanJz:am wjeCienja. Ne 1IDOgU objasmti konaCa.n preolm-et do kojeg je doSlo sa snom o sve-
tim sliikama (stir. 321). Ovu promjenu mogu jeddno pripisaiti Cinjenici da je paoijent konacno uspio dovoljno
t ~~:I
~i::
~~:
;i~
ativjetli svoje ireakcije prema oou J. stoga ih se mogao odreei. Djelovanje analdtiCke terapije je dvojako: njome se postire da nesvjesna ·reakcija postane svjesna, a zatim dolazi do odrje5enja tih reakcija kroz njihovo proZivljavanje [durcharbeiten]. Drugi faktor odnosi se na pacijentovu primarnu biseksualnost koja je oeevidno uzrok njegove bolesiti. Njegova muSkost je uvijek pronaJ.aZliila normalan na.Cin cla se izram, dok je ienskii. dio njegove licnostli miZno bio potlisnut. Medutim, taj zenskii. dio ldcnosti je po svemu sudeCi bio konstitucionahno toliko snaian da je zapravo noimalan Edipov kompleks bio Zrtvovan i ,razvio se negatlivan Edipov rkompleks. Razvdtak snafuog pozitivnog Edipovog kompleksa uka2'iivao bi na bolje zdravstveno stanje od onog u kojem je pacijent stvarno bio. Nepotrebno je spominjati da pretjeran poutivni Edipov kompleks eesto prikriva svoju suprotnost. S druge st:rane, Cak i takva reakci:ja pretpostavlja bolje biolo!ko zdravstveno stainje od onog koje je dmao nas paoijent. Da li ee se pacijent, kojii se sada vee goddnu ii pol dana osje6a dobro, i dalje tako osjeeati, ne more se reci. SJ.dona sam vjerovati da njegovo zdravlje u ve1ik.oj mjeri owsi o stupnju subMmacije za koju je sposobain.4 • Zanimljiva rasprava izmedu J. Harnik ti Ruth Mack Brunswick o tome da Ii se u ovoj analizi pojavljuju neki novi sadrfaji, te o izvorima novih simptoma i mehanizmu lijeeenja ob· javljena je u Internationale Zeitschrift fur Psychoanalyse: J. Harnik, Kritisches uber Mack Brunswicks •Nachtrag zu Freuds ,Geschichte einer infantilen Neurose'«, XVI (1930), 123-127; Ruth Mack Brunswick, Entgegung auf Hdrniks Kritische Bemerkungen, XVI (1930). 128-129; J. Harnik, Erwiderung auf Mack Brunswicks Entgegnung, XVII (1931), 400-402; Ruth Mack Brunswick, Schlusswort, XVII (1931), 402. [M. G.]
338
: i~, 1Jlllll:1.\
0
~ 'U
•'"4
0
~
--
clS
~ ~ I
>
clS ~
QJ
·-> ~
"'
~
'3
0
>U
~
.t!
~
0
~
>
>N
• .-4 • .-4 • .-4
·clS
Q C/)
~
--
~-
-
- -- ------=-~=---=-=- ~ -_- ----~ -_----~-~~-------~ --
~~
(1938-1949)
Susreti s Covjekom-vukom
faff,,
\t' -,f,,
U rano proljeee 1938. godi.ne, tek sto su naoisti olrupiralii Austriju, susrela sam Covjeka-vuka u jednoj od prometnih beekih ulica. Nije me pozdravio na svoj uobieajeni ljubazan i pretjerano uctiv naoin, vee je poeeo plakati i krsiti rake, dzgovarajooi bujfou rtijeci koje su zbog nje§<>vog .uzbudenog stanja i jecanja bile potpuno nerarumljive. Kako sam se upl,asila da njegovo ponasanje ne priwWe neeiju pafnju na ruLici u vriijeme kad ,to nije bi.lo ·samo nesmotreno nego eak opasno, predlozila sam mu da me otprati do mojeg stana, koj.i se nala21io u bLizind, gdje smo mogli u miru porazgovaratd. Dok smo prolazili kroz predvorje zgrade u kojoj sam stanovala, vratar nas je sumnjdeavo promatrao, priwCen. uzbudeniirn. glasom Covjeka-vu.ka kojd je gotovo vikao. Poznavala sam Covjeka-vuka godinama nakon sto je zavrSio svoju ainiaLizu kod Ruth Mack Brunswickove, iako nismo bi1i naromto blislci. U p<>Oetlm smo oboje svake sriijede poslijepodne zajedno pili eaj, dok me stirpljdvo poku5avao uOitii ruski jezik. Tada smo se, nakon sto biismo savjesno posvetliLi sat vremena ruskoj gramatici, opusta1i i razgovara1i o zaini:mljiivij1im 'stvariima, Dostojevskom, Freudu iii franc.uskim iimpresionistima. Poznavao je malo ljudi s kojiima je mogao razgovarati o tiln, njemu omiljeniim temama, a ja sam tW.vala slu5aju6i njegova ostroumna opaZa.nja koja su izvirala dz dstin343
Bilo je ocito da mu je potrebna pomoc i oboje smo· naravno pomisl.ili na psihoanalizu. Ali, svi analitieari vec su napustili Bee, ili su se spremaH da iz njega odu. Osim toga nacisticki rezim nije prihvacao analizu kao takvu, te se ona mogla obavljati samo u tajnosti i uz osobno· izlaganje opasnosti. Znala sam da Ruth Mack Brunswick, koja je kratko vrijeme prije pripojenja otiSla iz Austrije· u Sjedinjene Drfave, namjerava u toku ljeta doci u Francusku i Englesku, pa sam upitala Covjeka-vuka da li bi se mogao tamo s njom naci, ako ga ona mo:Ze uzeti na analizu u toku ljeta. Uhvatio se za ovaj prijedlog kao· utopljenik kojii se hvata za slamku. Pisala sam i brzojavHa dr Brunswick, a ona je odgovorila da bi ga rado vidjela. Tada su zapocele praktiene pripreme za put. Cudim se sada sto sam imala toliko hrabrosti da pokufam uraditi nesto sto se tada, u proljece 1938. godine,. cinilo nemoguCim. Ako je netko htio dobiti pasos i dozvolu ;;-:a izlazak iz Austrije, rnorao je nebrojeno puta obilaziti drfavne sluzbe. Viza za neku drugu zernlju bila je tada dragocjenija od najcistijeg zlata. Svi konzulati bili SU opsjednuti rnnostvorn ljudi, ciji SU zivoti ovisili O· njihovom bijegu od nacista. Covjek-vuk nije bio u neposrednoj opasnosti, jedino je postojala opasnost da ga uniSte njegovi unutarnji problemi. Nekadasnji pripadnik bogate ruske, veleposjednicke klase prije revolucije u 1917. godini, viSe nije bio gradanin nijedne zemlje, vec jedan od tisuea zaboravljenih koji su nakon prvog svjetskog rata ostali bez drfavljanstva i koji je zivio povucenim i neupadljivim zivotorn u jednoj od beckih najamnih zgrada. Za razliku od njega, Zidovi, socijalisti, komunisti, monarhisti i svi ostali protivnici nacizma, dobri iii losi, bili su izlozeni zvotnoj opasnosti ako nisu mogli otpu tova ti. Pisala sam Freudovima u London, kneginji Mariji Bonaparte u Pariz i svim svojim osobnim prijateljima. za koje sam mislila da mogu pomoci i zamolila sam ih· da posalju garantna pisma koja su zahtijevali u konzulatu cak i za odobrenje kratkotrajne vize. Kad su svi
ski dubokog razumijevanja ljudske naravi, umjetnosti i psihoanalize. Kasnije, kad sam upisala studij medicine i nisam viSe mogla nastav.iti sa satovima ruskog jezika, pojavljivao se jednom ili dvaput na godinu da obno~i moju policu osiguranja, jer je radio u nekom osiguravajucem zavodu. I tada je nalazio vremena da malo porazgovara o ruskoj knJizevnosti i psihoanalizi; na odlasku bi mi uctivo poljubio ruku dok smo izmjenjivali pozdrave, »Auf Wiedersehen, Frau Doktor
34>
344 '
<
1_ .
'
dokumenti bi.la. sakupljeni ii. Covjek-vuk dobio tzv. Nan.senov paso~, .posla sam s njim u britanski i francuski konzulat ·da okusamo sreeu. Sjeeam se da smo se jednog jutra na§Jd u 8est sati ispred britanskog konzulata, ili bolje reeeno dva bloka daJ.je, jer je ired olllih koji SU eekali bio VeC tako dug. Mnogi ljudi koji SU dosli dan ranije :i msu uspjeli uci osta1i su Oitavu not na uhioi, dok su drugi stigli naveeer s poljskian stolcima i pokrivacima. Sve je iizgledalo beznadno. Oni kojd su vidje.Li operu Konzul mogu zamisliti atmosferu oeaja i :rawcaranja koja je viladala u konzillatima u to vrijeme, a1i su najveee trageddje do!ivjelii oni koji mkada n.isu 1U:Spje1i pro6i kroz njdhova vrata. Ostala sam tada u Be6u ne samo da bih zavdila studij meddcine za koji mi je biilo potrebno jo§ nekoliko tjedana, vec i . radii toga sto sam kao amerl.cka ddaviljankia mogla pomoci onima kojd. su hl1i u opasnosm da pobjegnu. Ponekad bih pomi.s1ila da wijeme utro8eno na pokusaj da se nabave dv;ije dragocjene vize za jednog arijca, nezainteresi.tranog za pol1itiku i nimalo sumnjivog, predstavlja .i.zuzetan luksuz. A1i, to se dogac1alo samo kad ndsarrn bila s nj.im. Kad sam 1S'luSala njegova bolna i opsesiivna rnzmiMjanja, ponovo sam uvidala da mu prijeti isto tako ve1ika opasoost od uni§tenja u njemu saimom, kao i moj1im ~idovskim prijateljima od nacisti.Cke okrutnosti Ii koncemracionih logora. Ne sjetam ,se vii.Se kako, ali sve smo iipak uspjeli sre
Covjek-vuk je otdSao iz Pairiza u London zajedno s dr B:runswick, a zatim se sam vratio u Bee, koji je postao gotovo drugi glavnd. grad Njemacke, u kojem je u tim rujanskim danima Minhenskog pakta kiiptjelo od nasilja i okrutnosti. Covjek"'VU.k nije nista od toga opafuo. Moj dobar prijatelj Alhim, s kojdim sam ga upoznala, pristao je na trtvu (jer u to vmjeme to je predstavlj1alo zrtvu) da se otpri.1ike dva puta mjeseC:no s njim sastane ii. popriea. U poCetku Albin je bio zbunjen nesvjesnim i neurotienim ponaSa.njem Covjeka-vuka, ali je postepeno uooio njegovu neuobieajenu mteLigenciju a. duboko II'azwnijevanje kojd su bili skriveni iza bedema njegoVtih opsesija i na svoj je naOin pokusao prodrijeti kroz njega. Upomo je tra.Zio da zajedno dgraju Sah d pri.siljavao ga da slu8a o trenutacn~m zbh~anjcima i svakodnevnim zanimlj1ivostJima. U toku °W.Se od tI1i godine od Minhenskog pakta do Pearl Harboura primila sam nekoliko pisama od Covjekia-vuka, priilieno kratka, ali razumna i puna tahvalnosti zbog podrske mog prijatelja. Tada su Sjedinjene Ddave usle u rat i sve su veze bile prekinute.
·lmF~:I
·.·-~-· ··~:·
,.
i)
1945. godina. Rat je zavrSio. Austrija i Sjedinjene DrZave su ponovo uspostaVliile mediusobne odnose, ovaj put ne viSe preko pu§aka i bombi. Albin se vratio u Bee s l.s1to6nog fronta i napisao mi jedno od onih gorkih, dugih pisama iz tog vremena, u kojem me obavijestio o na!im zajedn.ickim prijateljima kojd su izginuli i koji su pre7ivjeli. Susreo je Covjeka·vuka cije je fizicko zdravlje bilo .saisvd.m. dobro, a Cinilo se da su nevolje ratnih godina pridolllijele d poboljSa.nju njegovog du8evnog stanja. Smjesta sam pomislila na Freudovu •Dodatnu bilje~kuc Ii povijesti jedne djecje neuroze iz 1923. godine, u kojoj pi8e o du.Sevnom stanju i rasp<>WZellju Covjeka-vuka oak.on prvog svjetskog rata: >Nakon toga .se pacijent, komu je ra.t: ugrabio domoVlinu, dmetak d sve rodbinske veze, osjeeao noiirnalno te se pona.Sao bespI1ijekorno. Mo-
347
r'i.t
zda je upravo bijeda, zadovoljivsi mu osjeeaj krivnje, pridonijela njegovom ozdravljenju.« Uskoro su pocela stizati pisma i od Covjeka-vuka. I ja sam njemu pisala i poslala mu nekoliko paketa. Njegov se zivot nije mnogo promijenio. I dalje je radio u osiguravajucem zavodu i brinuo se o svojoj ostarjeloj majci koja je s njim zivjela. Njegova pisma SU pokazivala da je nekako naucio da prihvati sve sto ga je zadesilo i da ponovno uspostavi dobru vezu sa svijetom oko sebe, iako je u njemu bilo malo toga sto bi mu moglo pruziti srecu. Prva pisma koja je primio iz Amerike zadala su mu novi udarac - vijest o iznenadnoj, preranoj smrti Ruth Mack Brunswick. Jedino zadovoljstvo i radost Covjeka-vuka, sublimacija kojoj je dr Brunswick toliko pridavala vafoost, nadajuci se njegovom konacnom ozdravljenju, bilo je slikanje, ali ga je grcenje desne ruke dugo vremena onemoguCilo da se njime bavi. Iako je proklinjao sudbinu sto mu se jos i to moralo desiti, ipak je pomisljao i na to da je mozda njegova potreba za samokafojavanjem mogla odigrati odredenu ulogu u pojavi ovog simptoma. Poceo je povremeno pisati clanke o filozofskim problemima i umjetnosti sa psihoanalitickog stajalista. Radio je to jer ga je zanimalo, a nadfi.o se da ce mozda zaraditi i nesto novaca. Pisma koja mi je pisao na odlienom njemackom jeziku pokazivala su izuzetnu sposobnost misljenja, jasnocu izrdavanja i viSe smisla za humor nego sto sam od njet;a oc~kivala. Uvijek su sadrfavala podroban opis njegovog zdravlja i onog sto je radio uz malobrojna odstupanja od jednolicne svakodnevice. Pokazivao je mnogo viSe zanimanja nego prije za mene, moj posao i moju djevojcicu, koju je upoznao dok je jos bila maleno dijete. Raspitivao se o njezinom ucenju, aktivnostima i interesima, a kad sam mu pisala o njezinoj velikoj ljubavi i poznavanju zivotinja, odgovorio je cestitajuci joj na toj osobini: »Nista«, pisao je, »nije vrednije za mladu osobu od ljubavi prema prirodi i razumijevanja prirodnih znanosti, osobito zivotinja. Zivotinje 348
(,
su odigrale veliku ulogu i u mojem zivotu. U mojem slueaju bili SU to vukovi.« U godinama koje su slijedile nakon zavrsetka drugog svjetskog rata Covjek-vuk se kao nikada ranije sve viSe osobno otkrivao u svojim pismima. I ne primijetivsi, postali smo prijatelji preko pisama tako da kad sam u ljetu 1949. godine dosla u Austriju, zeljela sam ga vidjeti ne zbog znatizelje, vec zato sto sam zavoljela njegov metodican um, osjeeajnu narav, te humor i ironiju s kojima je taj osamljeni eovjek prihvaeao zivot koji nikada prema njemu nije bio blagonaklon. Napisala sam mu da cu boraviti u Salzburgu nekoliko tjedana i da bismo se mogli susresti ako zeli, negdje izmedu Salzburga i Beea. S odusevljenjem je pristao, predlozivsi da se nademo u Linzu, otprilike na pola puta, i kako je imao smisla za organizaciju, poslao mi je tocan vozni red vlakova kojima smo oboje mogli
Covjek.-vuk je mozda patio manje od mnogih drugih za vrijeme naoista, buduCi da za njlih ni:je bio zammljiv, nije se UOpCe bavio po:Litikom, mti je bio U dobi kad bi bio pr.i.siljen aktivno sudjelovati u ratu. A1i, kad je na kraju .rata Crvena armija wnarSirala u Bee, on se, sasvdm prirodno, osjetio u~ ikao nekadasnjri ruski emigrant. Medutim, Rusi su bill zaokupljeni vaZnijim problemima ri obracali su veoma malo pamje na njega, OSlln sto SU ga powemeno koristiilii k.ao prevoddoca. KaJ.ro su prol~iLi tjedni ii mjeseoi, on ri njegova majka su se opusitllli ii sa zahvalno!Ou prihvatili Oinjeniou da dh nitko ne IUZilemixava. Da bi .tog Jjetnog dana do~o u Linz, prvi put je .nakon cetirli godine okupaoije riz ruske rone presao u ameri.cku, zbog eega je morao .zatiramti dozvolu ri pokazati osobnu kartu. Malo je bio zabrinut zbog toga, ali je sve pro5lo bez pro\>lema.. Isprieao mi je, a to su vec prije nagovijestiiJa njegova pisma, da je njegov posao u osiguravajueem zavodu zamoran ri dosaclan, s mnostvom sritnih neprHika. Osim toga trebao je ii6i za otprilike godinu d:ana u mirovmu koju je ocekivao .istovremeno s rndoseu i strahom. Zbog toga je sve vi5e ri vise ovisio o zadovoljstvu koje mu je moglo prulliti slikanje. Ra.Moblja u kojima se nije mogao sluiiti rukom dovodiila su ga u teska stanja frustracija. Sada je ponovo mogao sHkarti, a1i je vec mjesea1ma brio nezadovoljan sa svakom slikom kojru bi naprav.io. Tek je prije .kra6eg vremena uspio otkniti razlog: prevrise je dodavao smede boje svim ostaLirm bojmna i tako iih kvaliio i prljao a da nije uviidao u eemu je greska. Prieao mi je i o smrti svoje supruge, sto je nakon duljeg wemena rpostepeoo uspio prihvamti. Uvidao je u kakvom je oeajnickom stanju bio Ill ljetu 1938. giodine, rekavsi da su mu satovi provedeni s dr Bnmswdck uistinu pomogLi da prebrodi svoje teskoee, »iako«, dodao je s ra2lllll1ijevanjem, »teSko bismo to mogli nazvati pravom anaLizom; bila je to neka vrsta Trosta [utjehe]a:. Rekao mi je da jos jedan brak ne dolazi u obmr zbog njegovih godina, majcine ovrisnosti o njemu Ii nesigurne financij350
·l:
:~:;
:.,, ·l·.
::. I
ske situacije. Opisao mi je, medutim, veze s nekoliko zena koje su ga privukle nakon zenine smrti d. zapiitao me da Li misldm da su one :i:male isto obriljezje kao veze iz njegovog djetinj.stva kad je bio pod utjecajem svoje sestre i pok~vao sklonost prema sluiavkama i seljaki:njama s !imanja. Morala sam re6i da mi se Cini da medu nJima postoji sLicnost. Spomenuo je da je odnos iZlllledu njega Ii 1I1jegove majke postao b1iZi. Razgovarala je s njiim vise o svojem Zilvotu, obiitelji, njegovom djetinjcstVIU i razjrasnila mu neke· probleme koje nikada nije mogao shvatitii. Nije poricao da mu briga o majci, staroj osamdeset pet godina,. nemo6noj d gotovo slijepoj, predstavlja o.pterecenje, ali ni u jednom trenutiku nije dovodio u sumnju svoju du.Znost ili ielju da podnosi taj teret i o njoj je prieao s cLiirljiivom odanoseu. Pokazao mi je njemnu fotografiiju, a iamm oklijevaju6i d jednu svojru, snimljenu 1946. goddne,. na kojoj je .izgledao tako mdavo ii iscrpljeno da sam ga jedva mogla prepoznati. Objasnio mi je da je majci morao olleeati da ee mi je pokazaiti, kako hih se uvjerilra da su dh americki paketi s hranom doi:sta spasili od iizgladnjelosti. NaSi:h 5est ilii sedam sati brzo je proslo ri predve6er me· otpratio na vlak, pozdraviljajuei se sa mnom topHje nego ika.da ranije. Bio je to za rmene divan, dra8(>Cjen dan, a Covjek-vuk je b.io obuzet sreCoII1 i .zahvalnoS6u sto mu se pi;iuZila mogu6nost da razgovaira o vainim stvanima i da udahne daSak z.raka iz sviijeta od kojeg su ga jedanaest: godina odvaja:1i diktatura, rat i okupatorske vojske.
'"W<.11
i'l' I.it
'~ii
\ -,(,
351
, ~
{1956. godine)
-~iii t.,., ·£
Ponovni susret s Covjekom-vukom
Redovito smo se dopis·ivali, a u prosincu 1967. godine priimila sam od njega pismo u vezi s na5om zamisli. Ovo dugacko pismo sadrfi i neke druge pojedinosti, ali cu ga ovdje navesti u cjelini, jer je vrlo karakteristicno i govori nam nesto o njegovom bavljenju slikarstvom i pi· sanjem. Bee, 18. prosinca 1967. Postovana Frau Doktor, Primio sam Vase cijenjeno pismo poslano 4. prosinca 1967. godine i ne mogu Varn reci koliko sam bio sretan zbog svega sto sam u njemu procitao. I, naravno, koliko sam Varn zahvalan sto ste mi poslali honorar za predavanje koje ste odrfali V.i, a ne ja, i koje ste ranije napisali. 1 Jednako tako sam bio odusevljen sto ste prodali mojih sest slika i sto smatrate da su moje posljednje slike bolje od prethodnih. Za mene to uistinu predstavlja veliko ohrabrenje i poticaj da ·Se sve viSe i cesce bavim slikarstvom. Kako spominjete u pismu da Varn se narocito svidio pejzaz s pogledom na Bee l Dunav, u ljetu cu naslikati jos jedan sliean .i poslatl Varn sliku. Takoder sam s velikim zadovoljstvom procitao u Vasem pismu da je moj clanak »Dvorci u Spanjolskoj« 2 prihvacen za •tisak u Bulletin of the Philadelphia Association for Psychoanalysis i da ce ga objaviti u sijecnju ili veljaCi. Mislim da ste vrlo dobro ucinHi, kao uostalom cesto puta ranije, sto za temu Vaseg predavanja u Filadelfijskom dru· ltvu odrfanom 27. listopada niste uzeli moj clanak »Dvorci u Spanjolskoj«, nego moje iskustvo s Rusima. Kako sada u anojim clancima pisem prete:Zno o Terezi, a slusatelji na Vasem predavanju niSta nisu znali o mojem dozivljaju s Rusima, iii kako to moja majka prikladno naziva, »ludosti koju nitko ne mofo shvatiti«, Vase posljednje predavanje 27. listopada sigurno je sadrfavalo koristan element iznenac:!enja. I Vafa ideja o prikazivanju dijapozitiva je odlicna, jer je tesko pokazati fotografije citavom auditoriju, a osim toga dijapozitivi u .toku predavanja uvijek izazivaju vece zanima· nje publike.
Uvod
·Ove biljeske zapisane su u ofojku 1956. godine, neposredno nakon susreta s Covjekom-vukom na koji se odnose. Zatim su 1959. godine priredene za objavljivanje u sadasnjem obliku. Vidjela sam Covjeka-vuka nedugo nakon sto je clanak zavrsen, ali ga nisam imala kod sebe
' •Ponovni susret s Covjekom-vukom«, predavanje odrlano u Filadelfijskom drustvu za psihoanalizu, 27. listopada 1967. 1 To je pcvi dio Sjecanja, 1908. godina.
.352
353
l
Jos .jednom Vam eestiitam, dmga Frau Doktor, na Vasem uspje8nom predavanju i od srca Vam zahvaljujem na novcu kojii ste mi :poslaJ.i ... Pi8ete da mi ne6ete poslati itekst svojeg predavanja (kako ne biste na mene utjecali), jer ipretpostavljate da eu i sam uskoro IIlapisati nesto 0 dozivljaju s R:usima :i mis1ite da bi bHo zanimljirvo usporeclitii na8e prikaze. ImajuCi ito na wnu, odmah nakon praznika poCet 6u pisati o rtome. Zamisljam ito ovaloo: nakon Sito dobijete moj !izvje8taj, najpnije cete provjeriitii ;tireba li sto promijeniti ii1i dodati u Va8em .ranijem prikam. Naira-w10, potpUIIlo ise slaiem da dbjavite sve sto napisem. Jedino ooh zelio da, kad budete obja1VljdivaJii moje iskustvo s Rusirn.a, ne :navedete mene kao autora clanka, Cak ni pod pseudOillimom •Covjek-wulk«, rvee da se Vii potpiSete kao pisac 1tog Clan1ka. Jasno je da IIDOZete spomenuti da ·ste izvjestaj o 1tome dobhli od 1Covjeka-IVUka, jer je to jed:ini na61n na koji ste ra .to mogli isaznati. U svakom slueaju misJrum da ne histe 1smjeld objaviti oba Clanka, Vas ii moj, jer bi dva olanka 0 J1stom dogadaju sasvim sigurino citatelja dovela u SIUtlilllju koji od nj1ih vjerodostojnije pMaruje ita zbivanja. Sada ismo jos uvijek u 1967. god.ind, a rvrfo skoro bit ce 1968. godina. A moj ~susret« •S Rusima zooo se u kolovozu 1951. godine, sto znaOi prije Se5naest godina. Sigurno ste do- . bro ucionili sto ste zapiStaili tSVe sto sam Varn iispriCa.o dok je ito bilo jos svjeze sjeeanje. Ahl, taj me se dogadaj .tioliko dojmio da ne rvjerujem da sarn mnogo toga mboravio. U svakom slueaju bit ce zaniimljivo uspored:iiti nase prdkaze. Raduje me sto oote Vii Vas suprug provesti boficne prazmke u Aispenu iS obitelji Vase lkcerke Connie. Sigurno cete tairno biti zadovolj
poSaljem svoj Nanak kako bi mi mogao poslatd sve ir pravke iild dodatne pojedinostd koje bude smatrao potrebnim. Poslala sam mu stoga drug.i dio olanka »Ponovni susret s Covjekom-vukom«, kojoi se odnosti na dogadaj s .Rusdma. Clanak je bio na engleslrom jezilm, ali ga je pro-fesor Y. usmeno preveo Covjeku-vuku na njemacki. Poslije toga, 23. listopada 1968. godine, Covjek-vuk mi je ~lao pismo s »Kraitkim opi1som epizode sa sLikanjem«, k.oja slijedi iza »Ponovnog susreta s Covjekom-vukom«. UnatoC nekdm k1riv:im podaaima o osobama ii mjes1lima k.oje Covjek-ViUk naziva mojim »vanjoskim« pogreSkama, nisam promijenila svoj: 61.ana:k, osdm sto sam iizostavila dva kratka, neva.Zna odlomka od nekoldko ·redaka na zahtjev Covjeka-vuka. Njegovi i·spravci mogu se vidjeti u pismu koje slijedi iza ovog Clainka.
Ponovni susret s Covjekom-vukom Poslije rata prvi put sam ponovo doSla u Bee u ofujku 1956. go.dine, nekoliiiko mjeseoi nakon povla6enja ruskdh okupacijskdh snaga. Ovaj powatak u grad u kojem sam Zivjela jedanaest godina p:rdje pdpojenja nacistima hio je neobiean i tuZain, :iako se u zraku osje6ao daSa:k proljeea i nade nakon tuZn.e i duge zime koju je Bee proZivljavao od 1938. godine ii prijete6ih jesenskdh oluja p:rija5njih godina. Jedna od prvih stvari Jroje sam uoola bila je da se sastanem sa Covjekom-vukom. Bio je to na.S prvi Slllisret nakon onog 1949. godine u Linru. RadoSlilo me pozckavio sa 7.eljom da mi p:rdea o svemu, da me sluSa. ii zatim ponovo priea. Iscrpno mi je pisao o bolesti i smrtd svoje maj-ke koja je umrla p:rdje nekoLiko goclina, a ovom p:l'\i.likom mi je prieao o nekim iintimnijiim pojedmostdma iz svog 2iivota. Imao je nekoLiko pliisnijiih p:rdjatelja, a orui s kojiima je bio naj.bLiZi sw su dmaLi neke neurotiiene smetnje ili karakterne poremeeaje, kojii su, pored njegovih vlastitdh,
.~"
Vas vjeeiti duinik
Pocetkom sljedeeeg ljeta, 1968. godine, moj suprug je posjetdo Bee ii proveo ugodan sat vremena s Covjekom-vukom. Covjek-vuk. mi je poslao neko.Liko poruka, izmedu ostalog da jos nije napisao olanak o dogadaju s Rusiima. Bio je wlo zaposlen s drugim dijeloviima Sjecanja, a J>owemeno je bio i loseg zckavlja. PredlOOio je da mu 354
' ·' L_ '
,
. .
355
ta p11ijateljstva cinHi nestalnim. Cesto je imao probleme sa zenama. Ispricao mi je, na primjer, kako se jedna mlada zena, supruga njegovog nekadasnjeg prijatelja, zaljubila u njega. Zeljela se razvesti od svog mufa i udati se za njega. Smatrao je to nevjerojatnim, neshvatljivim, jer je imao sezdeset devet godina ii poznavao je sam sebe dovoljno da bude svjestan i nekih drugih svojih nedostataka. Na kraju mu je ta zena isprieala o svojoj ranijoj ljubavnoj vezi s jednim americkim vojnikom i pokazala mu njegovu fotografiju. Covjek-vuk je opazio izvjesnu slienost izmedu sebe i tog mladiea i shvatio da je nesto nalik na prijenos moglo objasniti njezinu naklonost prema njemu. Ovaj mali uvid mu je, po svemu sudeci, pricinio veliko zadovoljstvo. S jednom drugom zenom koja se takoder za njega htjela udati, ali on nije pristao, odriavao je dulje vremena mucnu i zamrsenu vezu. Prozivio je nekoliko kriza i ponovo je profao kroz razdoblje opsesivnih sumnji d kolebanja izmedu oprecnih stavova. Razgovarao je o svojim problemima sa svakom osobom koju je na bilo koji nacin mogao nazvati svojim prijateljem, kao ,j s nekoliko ps.ihijatara i psihologa. Savjeti koje je dobivao od tih razlicitih osoba iSli su iz jedne krajnosti u drugu i nakon razgovora s njima nije bio nista blize rjesenju nego ranti.je. Nalazio se u stanju duboke potistenosti i neaktiv· nosti, razmiSljajuci da Ii se to moze nazvati »melankolijom«. Padajuci iz krajnosti u krajnost, pokusao je najprije primijeniti jedno drasticno rjesenje svojeg problema, a zatim drugo, i kako je bio nesretan i nezadovoljan sa svakim od njih, na kraju se odlucio za kompromis koji je u vrijeme naseg susreta trajao vec otprilike sest mjeseci. Toj odluci je djelomicno pridonio slueajan susret s tom zenom na ulici u vrijeme kad je s njom prekinuo vezu, misleCi da je nikad vise neee vidjeti. Sve u svemu cinilo mi se da je previse bio pod dojmom »slu· eajnosti« ii da je u mnogim takvim slueajnim dogadaji· ma vidio prst sudbine. Mozda je to bio njegov naCin da se rijdi svojih opsesivnih sumnjii i kolebanja, nesto iinte-
ligentniji od bacanja novcica. Otkad se odlucio za kompromisno rjesenje, bio je bolje raspolozen, potistenost ga je napustila i slikao je s viSe odusevljenja nego ikada ramje. Naravno, felio je cuti da li smatram da je ispravno postupio, a ja sam mu kao obieno mogla dati samo opeenit odgovor, da ce se to najbolje moci vidjeti po posljedicama. Kako nije bio zadovoljan nijednim drastienim rjesenjem koje je pokusao, cinilo se da je bolje da ne prenagljuje s odlukom, vec da priceka dok se ona sama po sebi ne pojav·i, bez prisile. Rijec prisila [Gewalt] oCigledno mu se svidjela i odmah se uhvatio za nju. »Tako je!« uskliknuo je. »Sve sto sam do sada nasilu uradio bilo je pogresno. Ne mogu silom donositi svoje odluke.cr Nakon sto mi je prieao o nekim drugim vezama u kojima su uglavnom zene bile zainteresirane za njega dok je on pokazivao jasnu neodlucnost, spomenuo je i jedinu od njih koja se cinila smirenom, jednostavnom ii trajnom: »Imam slufavku koja se za mene b:riine onako ka,.. ko bi to svaki muskarac felio«, kazao je. Iako prema njegovom pr.icanju u tom odnosu nije bHo nikakve erotike, vtidjela sam da mu je vrlo znaeajan. Osjecao je u svim svakodnevnim ·Sitnim stvarima u svojem zivotu odanost ii brigu te zene, i to mu je mozda pomoglo da se pomiri s gubitkom svoje supruge •i, sesnaest godina kasnije, s gubitkom majke. Za razliku od Amerike, u Austriji su cesti slueajevi u kojima se zena koja postane slu!avka Hi domaCica svim srcem i dusom posveti brizi za osobu i1i osobe kod kojih radi. Ponekad se u nje javlja prava mater.in.ska ljubav, ponekad djetinja ljubav, a ponekad se radi o dubokom i istinskom prijateljstvu. Cini mi .se da je nesto od svega :toga bilo prisutno u odanostli te zene Covjelm-vuku.3 1
Pismo, datirano 5. prosinca 1959. godine, koje sam primila od Covjeka-vuka kratko vrijeme nakon sto sam napisala ovaj C\lanak, baca vise svjetla na njegovu ovisnost o svojoj domacici: Moja domacica, Fraulein Gaby, koja je vec dosegla visoku starost od sedamdeset i pet godina, sve je losijeg zdravlja. Boluje od neke bolesti u bedrima, koja je neizljeciva, tako da
356
357
~
Nakon proslog ljeta Covjek-vuk je opet s velikdm veseljem poCeo slikaiti J. pokazao mi je dvanaestak malih pejza.Za, nagovarajuC:i me
358
:.wt i ;II\:
~~Jilt
sam mogla vjerodostojnije, iako sam njegove r.iJeC.1 prevela na engleski jezik i naravno pnili6no sk!ratdla. Te veeerii sam 0 dogadaju loojd se zbio u ljetu 1951. godine zapisala: Jednog dana uzeo sa.m svoju kutiju s bojaima ii platn.o .i odsetao u predgrade Beea, do liivada u blizini ikanalia. I:z. inenada me :prizor podsjetio na &wsiju i moje djeeastvo, te me potpuno obuzcla sjeta. V.idio sam 1tvomiou k.oja je 111elkad bila najrve6a pekiara u Aus1mij,i, a1i 1se sad.a Cimla napustenom, i1i mozda nisam nikoga opazio jer .su mi misli to1iko odlutale u proSlost da sam se potpuno prepustio sje6anj.ima iz mladosti. teLio sam preillijeti rtaj prizor na plat· no, .te 1sam madio boje i ostalJi pribor. Najprije se sl
359
samo dva i pol dana, ali za to vrijeme nisam samo dozivio ufasan strah (znao sam mnoge ljude koji su u takvim situacijama jednostavno nestali i nikada se za njih viSe nije culo), vec sam osjecao i tefak teret moraine krivnje, kao da sam bio spijun ili zlocinac. Sve viSe sam gubio vjeru u samog sebe i svoju sposobnost da se branim. Neprestano me mucila glavobolja, ali to mi se dogac.ta i u najpovoljnijim uvjetima. Zaeudo, mogao sam spavati kad god mi se za to ukazala prilika; bilo je to veliko olaksanje utonuti u zaborav na nekoliko minuta m sati. Naravno, pregledali su svaki komadic papira koji su kod mene nasli, svaku biljesku i brojeve telefona, tako da sam se pobojao da cu dovesti u opasnost i svoje prijatelje. Neprestano sam ponavljao dezurnom oficiru da mu mogu pokazati i svoje druge slike, kako bi se uvjerio da se uistinu u slobodno vrijeme bavim slikanjem, iskljucivo u svrhu bezazlenog zadovoljstva. Konacno mi je rekao da mogu otici kuci i donijeti slike. Pomislio sam da ce zahtijevatl da ih donesem sljedeci dan, iii najkasnije za dva dana. Ali ne! Trazili su da ponovo doc.tern tek za dvadeset i jedan dan. Mozete Ii zamisliti kako sam proveo to razdoblje liscekivanja? Mislim da su me obuzele obmane proganjanja. Cinilo mi se da ljudi razgovaraju o meni i promatraju • me onda kada to sasvim sigurno nije bila istina, premda nikada nisam .imao osjeeaj da me netko doista prati. ALi, naprosto nisam mogao misliti ni na sta drugo. Upravo ikao u vrijeme mojih muka s nosom kada sam otisao dr Brunswick - s tom razlikom sto sam se tada bojao fi. zickog unaka:Zenja [ Entstellung] dok se ovaj put radilo o moralnom unakazenju. Nisam znao ni sto da radim, ni sto da govorim. Cinilo mi se da bi me bilo kakva veza s Amerikancima dovela u jos vecu opasnost, ali zacudo Rusi me nisu pitali da Ii imam kakve prijatelje u Amer:ici. Ne bih znao sto da odgovorim i neprekidno sam razmisljao sto da ka:Zem ako me to zapitaju kad ponovo dodem. Ta 1tri tjedna cekanja predstavljala SU ufa:mu moru. Izgubio sam oko pet kilograma za .to v.rijeme. Moja sirota majka se, naravno, .isto napatila. Konaeno (cinilo se kao da su prosle godine) dosao je dan kad sam morao ponovo otici u rusku kasarnu sa svoj im slikama. Mo:Zete Ii zamisliti u kakvom sam dusevnom stanju bJo? Znao sam da mozda nikada viSe necu odatle izaci. Kad sam stigao, [zgledalo je kao da me nitko uopce nije ocekivao. Cak nije bilo ni defornog oficira koji me je prosli put ispitivao. Drugi ofioir koji je bio na duinosti
po svemu sudeci nije niSta znao o meni, eak ni moje ime. Sve sam mu .ispripovijedao i pokazao mu svoje slike, koje je razgledao s velikim zanimanjem, jer mu je sin bioumjetnik, i on sam je pomalo slikao. Neko vrijeme smo:razgovarali o slikarstvu, a zatim mi je dopustio da odem,. ne pokazujuci nimalo zanimanja za moj slucaj. Neko vrijeme nisam mogao vjerovati da sam imao takvu s.recu. I dalje sam strahovao da ce doci po mene. I tek ik.ad se mjeseaima nista nije dogodilo, povjerovao sam da viSe nisam u opasnosti. $to mislite, Frau Doktor, je Ii me mozda moja dusevna bolest navela da ovaj dogadaj shvatim tako ozbiljno?
~~/
'i
360
Sto sam mogla reci na to? Uistinu je postojala stvarna osnova za njegove bojazni i svaka normalna, realisticna osoba u njegovoj bi se situaciji zabrinula i prestrasila. Vjerojatno je njegova neuroza ova strahovanja ucinila jos stra5nijima. lspripovijedala sam mu pricu o jednom svojem pacijentu, cija je neuroza umanjila njegove bojaz.ni u slienim opasnim situacijama, o jednom mladom Zidovu u Poljskoj za vrijeme nacisticke okupacije, koji je uspio prezivjeti bez straha i ozljeda vjerojatno samo zato sto ga je njegova neuroza tjerala da neprekidno mijenja svoje boraviste i identitet i da se odvafao predstav· lja kao neprijatelj. Oearan ovom prieom, Covjek-vuk je zelio foti ii druge pojedinosti, osobito moje tumacenje neurotienih mehanizama. Po njegovom suosjecanju i pitanjima stekla sam dojam da se nije samo zanimao za psihoanaliticka nacela i usporedbu sa samim sobom, vec i za nepoznatog pacijenta u kojem je vidio zivo, ljudsko bice. Libido Covjeka-vuka je konacno izafao iz njega samog i poceo se usmjeravati i na druga ziva biea, eak Ii ona koja nije osobno poznavao. U njegovim neuroticnijim razdoblj.ima nikada nije bio sposoban za takva sto. U skladu s tim usmjeravanjem prema van javilo se i iskreno zanimanje ne samo za mene i moj posao vec i za moju obitelj i prijatelje. Naravno, nije mogao a da ne spomene i dr Brunswick. S odusevljenjem je prieao ka361
~\,.
lro je bila mlada, aktivna i poduzetna, d kako mu je spremno ii velikodusno pomogla kad mu je pomoe najvd5e trebala. U tih nekoliko sati razgovarali smo o razillim stvarima, a1i je 2illa.Oa.jno da se na kraju Covjek-vuk ponovo vratio na pitanje koje ga je ri dalje progonilo, o 1tome koliko su njegova strahovanja od ruske tajne poliicije dma1a stvarnu podlogu, a u kojoj mjeri su hila posljeddca njegove nem:oze . .Mi, kako miamo, odgovor na rto rpitanje mogila bi pru~iti .samo jos jedna ana1iza, u kojoj hismo priinijenili sve na5e znanje o neuroz:i ri stvarnosti. ·f~,;I
Pismo Covjeka-vuka Bee, 23. 11istopada 1968.
Postovana Frau Doktor, ... Pircnesor Y . .usmeno mi je preveo Vas c1aina.k o mojem s Rusilima. Chmak je veoma dobar, napisan :filvopisni.m istiJom, a Vi ikao psihoana1itiear pokazujete rizvanredno 1ra7;umijevanje nesvjesnih motirva u onom sito se zhiJ.o. Pri tom svakako mislim :na ono rsto Vd u Vasem olanlm nazivate nostiaJigijom 1Jld eefojom za domoviinom. Sto 5e tiee vanjskih zbivanja, nasao sam nekolJHro pogresnill pojeddnosti pri spominjanju ruskih Jienoot:i, ali Sill one 1sasvtl.m nebiitne. lpaik:, pr.ilazem kratak opis vanjskih Oikolnosti ovog dogadaja, uglavnom k.ronolosk1i slijed zbivanja i :iunenia nekJ.ih RUiSa. Morlda cete u njemu naCi nesto sto bi Vaim mog]JO k.oristitli. Zelio bib Vas sada zamaliti, draga Frau Doktor, da izostavite dva odlomka u S'Vl()jem Clanku4 ..• Postoji jos jedan problem koji bih folio rasprawi.ti - moje :samooptuibe nakon tog do:filvljaja. ~rofesor Y .•rekao mi je (promtao je Vas tekst po drugi pUJt) d.a u clamJru navodite da sam ja s.am sebi predibaoirvao sto sam neispravno postupio prema Rusiima jer sam htio naslikati zgradu. Ako ste ui.stilllru. 1taiko shvaitill:i, ~ijesili s,te. Ja nisam rs.Likao z~adu, nego Jcrajoliik Jroji 5e prostllirao preda mnom, a ku6a je biila sasvdim. isporedna stvair, svega nelooliko mrlja boje na slici. Osim toga, »iku6ac 5e zapraivo sastojala samo od jednog zida, s tamnirn otvorima umjesto pro~skiustvu
·,\·'
t 1 ,,11:,
;~::,
l~~~ 'I', dj
'V
• Navodi zatim dva kratka odlomka koja sam izostavila. [M.G.]
362
~:
zom (potpmlO .razr;u.Sena bombama). I sa.mi Rusi su mi na k!raju :rekld da bi imi dopustili da n01slri1ram itu miSevinu, staru Irucu na dva ikata, da sam ill zaimo1io za dopU.Stenje. I bez obzi.ra ko1ilro rSIU se oficiri ikoji su me pres1u.Sa.va1i razum.jeti u svoj posao, ID:ikada me ne :bi mogld uvjeniiti da je slilkanje te ikuce ~o 1predsta'V'ljaittl hiJ.o kakivu opasn.ost za RJlllse. Samoprijekori kojima sam. se mjeseci.ma nakon ovog dogadaja mu.Cio bill rsu sasvim 1druigaCije naraivi. Veoma ISU naliikovail:i na one koji su se javJja1i u mojrim ranijim depre&jama (na pI1imjer, u 'Vrijeme kad saa:n zbog pmblema s nosom oclikmo dr Mack). Njihova bit je biila u ,fome sto saim izgubio nadzor naid samim sobom, Sito saim izgubio smisao za strvarnost, kako bi .to protumacio Fll"eud, i polllio se onako ik.ako se Dli.jedna nomna1na osoba ne rbi ponijela. P.ri. tome, naravno, mi.slim na oinjenicu da saan ja - Rus - oti5ao sliikaiti 11.1 rusku zorru. Si,gman sia.m da ce psihoanalitica111i v.rlo dohro ra7;umjetl sto me odvelo u ll'lllsku zonu - jednostaivno nostalgija i ·shl.Cni osjeeaji. Aid, zapitao sam se, s.to bi moji prija:telj.i pomisJd.li i rekli kad bih rim ~sprieao ovu glupu pri:eu? I moja majka je neprestano inadoldjevaJ.a Uilje u vatru s,pomi1Iljru6i uvijek iznova · OVlU »11udost koju nitko ne mofo shvatiti« (rSlikati bas u ruskoj il.Oilli od ISVli.h mjesta). Sa psihoainalitiCkog stajaliSta, ov.i samoprJjekori mogld bi ise protumaCiiti kao sukob izme&l »ja« i »nad-ja«. VaSa pr.iim.jedba u clanlw 0 tillOl'aIDOin unakaZenju u us.poredbi s nmijw f.iziokim Cproblem :nosa) bifa bi ,pl1i:1i6no u skladu s ,time. Zelio bih saicla rdotaknu:ttl jos jedno mje51lo u Vasem Olalllku, gdje spominjete da sam izj-aivio kia:ko sada mogu shvati:ti ljude kojii. pri2lilaju zl.oCine koje nisu rizvrsili. Sje6am ise dobro da Sa.Ill Vaim to rrekao. U rsvakom is1ueaju doista sada bolje 1razrumijem takve slJUeajeve, jer znam kako se fuvjek osje6a m vr.ijeme 1takvog iispi·th11anja. lpak, citni mi ise da saan tada govorio ipreviSe kategorieno. cesto se takvli nepoCinjeni zloOini priznaju na sudenjima kako bi se, harem nakratko, okonCailo to bo1no 1spitivanje. Zatim, 1kasnije, ova »pniznanja« mogu 5e poreCi. 11i, ponekad 6ovjek priznaje nesto jer je illaprosto izguhio nadu da ga uopee jos ·slu5aju ... Mislim da sam Varn sada saopCio sve sto sam folio u vezi s VasiJID clan.Imm o mojem iskustvu s Rusima. P~taim se, da .li ce Vam ovi dodatni podaoi kori:stiti ... S najboljim feljama toplo pozdraviljam Vais i Vaseg supruga, Vas UJVd.jek zahvalni
363
Covjek-vuk o epizodi sa slikanjem Tog dana, kad sam zaielio oti6i van i slikati, boljela me glava i majka mi je savjetovala da ostanem kod kuce. Unatoe tome, 1izasao sam sa svojim slikarskim priborom, uzevsi prethodno dvije tablete protiv glavobolje. Namjeravao sam slikati samo na podrucju koje su okupirale engleske trupe. Ali, engleska zona se nalazila neposredno uz rusku, a pejzaz me toliko podsjetio na moj dom da sam bez razmiSljanja usao u rusku zonu. U poeetku sam ielio naslikati jednu kucu koju je suneana svjetlost cinila privlacnom. Zapitao sam nekoga kakva je to kuca ,i saznao da je to neka sportska dvorana. Da sam uistinu naslikao tu kucu, vjerujem da se ne bi niSta neugodno dogodilo. Medutim, upravo kad sam se spremao da pocnem slikati, taman oblak je prekrio sunce j kuea je postala sasvim nezanimljiva. Zato sam ponovo spremio svoj slikarski pribor s namjerom da potraZim novi motiv. Tada sam uvidio da se nalazim u podnozju strmog brefoljka i odlucio sam da se na njega popnem. Ugledao sam s vrha brijega rjecicu ispod mene, a na suprotnoj obali nekoliko sasvim obicnih kuea koje su razrusile bombe (nije bilo tvornice). Kako su tamni oblaci davali pr.ilicno romanticno obiljezje ovom prizoru, odlucio sam da ga naslikam. Neometano sam slikao oko tri sata, a zatim spremio pribor i krenuo u smjeru tramvaja kojim sam se dovezao do kanala. Odjednom sam se nasao okruzen ruskim vojnicima koj,i su hodali pokraj i iza mene. Kad smo dospjeli do mjesta na kojem sam namjeravao ici ravno prema tramvaju, vojnici su me u tome sprijecili i prisili1i me da skrenem u pokrajnu ulicu koja je vodila u suprotnom pravcu. Rekao sam im tada na ruskom jeziku da 6u im pokazati sliku kako bi se uvjerili da je moje slikanje potpuno bezopasno. Ali, oni su mi odgovorili da to ne mogu oni prosuditi vec njihovii pretpostavljeni. (U Vasem clanku pisete da su se ovi vojnici prijateljski ponasali prerna meni. U stvarnosti su se drugi vojnici ponijeli 364
.:6
·f;1
prijateljski prema meni - oni koji su mi donijeli hranu kad sam bio u zatvoru.) Stigli smo na mjesto na kojem je bilo mnogo ruskih vojnika. Govorilo se da je tu bila ruska pekara. NiSta od toga nisam mogao vidjeti s mjesta na kojem sam slikao. Usli smo u veliku kucu ili vilu, u kojoj su ocigledno zivjeli rusk.i oficiri. OdveLi su me u jednu sobu u kojoj su se nalazile dvije osobe, jedna u oficirskoj uniformi, a druga u civilnom odijelu. Zapocelo je preslusavanje koje je potrajalo nekoliko sati. Kad je zavrsilo, usao je jedan ofic,i,r koji je bio zapovjednik u vili. Stoga cu ga ovdje nazvati komandantom. On me odveo u podrum i smjestio u prostoriju u kojoj sam trebao provesti noc i ostati dok se ne razjasni citava stvar. Tamo se nalazio drveni lefaj, koji mi je komandant pokazao rekavsi: »Lezi, ne misli ni na sta, samo se odmaraj.« Iako uistinu nije bilo ni pravo vr.ijeme, ni mjesto za odmor, njegov je savjet zvuea~ ljubazno, tako da mi se smjesta svidio. Sutradan - bila je srijeda - odveli su me oficiru koji me, zajedno s covjekom u civilnom odijelu, jucer ispitivao. On je zapisao moju izjavu u kojoj je spomenuo sve sto sam rekao da se opravdam za vrijeme saslusanja. Sjecam se, na primjer, recenice: »Nisam dosao ovdje da crtam ruske objekte, vec samo da naslikam jednu lijepu sliku.« Kako su mi oduzeli naoeale, nisam uspio sve proCitati nego sam samo rnjestimicno provjerio pismeni izvjestaj. Buduci da su se ta mjesta podudarala s onim sto su mi procitali, potpisao sam izvjestaj a da ga nisam u potpunosti procitao. Drugog dana, u cetvrtak, ostavili su me na rniru. Voj· nici koji su mi donijeli hranu, ponasali su se prijateljski. U petak su me odveli sluzbeniku u civilnom odijelu koj.i me, zajedno s onim oficirom, saslusavao u utorak. Na rnoje veliko iznenadenje poceo je prijateljski razgovarati o ruskoj knjizevnosti i uskoro mi objasnio da me nisu uhapsili, vec samo •zadriali« i da ce me danas pustiti. Pozdravio me ovim rijecima: »ldite ku6i i nastavite livjeti kao sto ste zivjeli do sada.c Naravno, to me veo365
ma obradovalo; all, u narednom .trenutku zapitao me nesto sto je biLo manje ugodno: da Ii bih mogao ponovo doci za tri tjedna Ii dOilli.jetd sa sobom svoje pejza.7.e ·i osobne dokwnente. Nairav.no, prJ.istao S31II1. Ta tri tjedna su za mene bila wilo muCn.o razdoblje, jer se nisam mogao odlu6iti da .Li da odem tamo ii.Li ne. Razgovarao sam o tome s majkom i zalcljuOili smo da se ne moram bojati budiuoi da se oijela stvar u potpunostd razja:sind.la. Stoga S31II1 spremio svoje pej.mZe u maili koveeg i oti5ao na naz:naCen.o mjesto u gradu. Cekao sam tamo gotovo sat vremena, ali kako se nitko nijie pojavdo, zakljucio sam da su RJUsi raboraviH moj solueaj. Budu6i da sam 7.elio hiti potpuno siguran da je sve u redu, potra.Zio sam sljedeeeg dana ljubaw.og komaindanta i zamoLio ga da rpogleda moje s1ike. Ostao sam ikod njega gotovo dva sata, jer je pokazao vel:iko zanimanje za moje s.filke. Isprieao mi je da je i njegov sin SJlikair, te da je i sam nekada slikao. Prije mog odlaska rekao mi je: »PogriijeSili ste sto o.d nas niste zatraZiLi dopustenje da nasLik:ate ovu kueu. Da ste to u&mli, mogli biste je naslikatd hez ikakWh problema. Ali, sada to ionako vJ.s·e nije va.Mio, jer smo sve razjasnili.« Prema .tome bil.o je tu mnogo buke ni za sto, iiaiko se cijela stvar mogla i drugacije zav:rsitd.
Starost Covjeka-vuka
~'-'!
I'
I;.: l
•',
,;,•..
I
ff' ~£,
Iako je pro& gotovo sedam godiina od mojeg susreta s Covjekom-vukom u Unzu 1949. god.ine do naseg sljede-eeg susreta u Beeu 1956. godine, u meduvremenu smo se redovito Ii bez prestanka dopisdva!l:i. To nam je pricinjal<> veliko zadovoljostvo. »Buduci da ste mi mnogo puta dokaza1i svoje iskreno prijateljstvo«, pisao mi je Covjek--vuk,' »ill svakom pismu mogu Vam slobodno otkri:ti svo-je misli i moje srce pri •tome osjeea veLiko olakSoo.je.« fuv1ih godina poslije rata njegova su pisma bila puna »stvamih problema«, ikako .ih je nazivao. Pisao je o svOIIlloSem zdravlju, brfai za majlm koja je eesto poboLijewla,. a naj'Vli5e o borbi protJ.v gladi. Razdoblje gladi u Beoo trajalo je nekoJiko godJ.na nakon ~raja drugog sv1etskog rata. U to vmjeme doslo je do nestaSice ogrjeva, odjeee i gotovo sviih drugih zivotno vamih stvari. lpak, ova bor-ba sa stvarnosCu. nije r.ijeshla unutamje probleme Covje-ka-vuka. U jednom od svojiih pisama ipi.5e: »Ndje li covjek ponekad p11isi:ljen da se ponasa suprotno pl1inoipu :stvar-nosti kako bi izbjegao 1silan pritisak nesvjesnog? Mislim da. tada oovjek pomislja da je bolje p.retvo11iti unutarnjli sukob u vanjski, jer je ponekad lakse svfadati neku tesku. stvarnu situaciju nego nepreSJtano potiskivatJ. od:redene nesvjesne komplekse.« I u tim prv:im godinama u svoj im je pismima cesto pisao o svojem bavljenju sLikarstvom 1i Oitave odlomke o, s1ikairstvu opeenito, o razlikaima izmedu ~lasiiene i su~re1
367
:I ·I
mene umjetnosti, iii o nekom odredenom slikaru. Bila je to stalna tema svih ovih godina, a u razdobljima njegovog loseg zdravlja ili potiStenosti u gotovo svakom pismu se fa1io da ne moze slikati. Nakon tih prvih godina .Cesto je spominjao knjige koje je procitao, a ponekad je ukratko napisao i nj.ihov sadrfaj. Pored ruskih klasika, -0sobito Dostojevskog, Covjek-vuk je najviSe volio biografije i povijesne ,romane. U jednom pismu piSe: »Ne
r~:,
I
U 1950. godini, kad je ~mao sezdeset ·i tri godine, rnorao je otiCi u mirovinu. To se desilo godinu i pol dana ranije nego sto je oeekivao, zbog velikog broja nezaposlenih u Becu tih godina. Tako se suocio s velikom prornjenorn u svorn zivotu, i tada je shvatio da je ostario. Majka Covjeka-vuka je urnrla 1953. godine, u dobi od osarndeset i devet godina. Bili su vrlo bliski, osobito nakon srnrti njegove zene. U svojim pismima cesto je pisao »mi« rnisleci na rnajku i sebe. U to vrijeme imao je vrlo malo bliskih prijatelja, osim njegove domacice, Fraulein Gaby, o kojoj piSe u svojim Sjecanjima i koja mu je postala jos vaznija poslije majcine smrti. Iz brojnih pisama tog vremena izdvojHa sam neke dijelove koji sadrie njegova razmiSljanja o starosti. Druga govore o njegovim stanjima potiStenosti, koja Covjek--vuk usporeduje sa staroscu zbog slicnog odnosa prema smrti - u obje si.tuacije covjek se boji smrti, premda ne .zeli viSe zivjeti. Ova pisma govore isto tako o njegoviim osjeeaJ.ima beskorisnost.i ii suviSnosti.
I
1~\.
~
'.'.t
~~
'· {,
9. lipnja 1948. godine Mi i citav ostali svijet zivimo u stanju stalnog nespokojstva, i kad covjek, poput nas, ostari, osobito snafoo pocinje reagirati na sve sto je negativno. Moja majka je sve slabija. Cak joj i kretanje po sobi ipredstavlja potesko6u 1.i mora se pridrfavati za stol ili stoke. Zbog njezinog veoma visokog krvnog tlaka, uvijek mofomo ocekivati najgore. U pogledu mentalnog .stanja sve je u redu, ona prati i zanima se za &ve sto se zbiva u sv:ijetu, iako s poteskoeom cita novine. Na poslu se nije :mnogo toga promijenilo. Jos uvijek nismo nasli zamjenu za kolegu koj.i je umro i stoga mo.ram i dalje ostajati ;svaki dan duze u uredu. A sada, kad :imamo i previSe posla, pocinje vrijeme odmora. Posljedica ovih nesretnih okolnosti je premorenost mojih zivaca, koja traje rvec mjesecima, izazivajuCi nesanicu i glavobolje. Kako u nasem zivotu ima mnogo vise tamnih strana nego svijet1ih, ne trebam niti spominjati, draga Frau Doktor, koliko ,se .radujemo sva.kii put kad dobijemo od poste 369
368
1
II
obavJjest da je od Vas stigao pa:ket. To nam daje osje6aj sigurnosti i spoznaju da nismo stari, usamljeni i napusteni. Doda:tni rad u uredu potpuno je onemogucio sve moje drll!ge akitivnosti. Ovog iljeta nisam nijednom izasao
::·\;
,::
18. kolovoza 1948. godine
Nedavno sam iznova momo unist1ti mnoge iluzije, a Ito je uviijek povezaino s VII'lo ~nemireoim stanjima. :l:ivot uistinu nije dobair. Maida zato Sito Satill premoren, Sito jos uviijek iimam jednako .to1iko posla :kao i lI"ainije ... U ovom trenutku ja sam stopostotnd »uredski cinovinik«' 11.JJPravo OiliO sto sam odU1Vijek prezirao. I eak kad IUiradim sve poSilove u uredu i, stoviSe, otkrdjem imjesnu nadarenost.za or.gani.zaoiju za koju nisam ni znao da je posjedujem, to mi ne priOinjava m najmanje zadovoljstva. Ne ostaje mi ¥reimena da ~SJ.jam o stvarima koje me osobno zanimaju Ii. nemarrn pr.iJike za 1slikanje. Ali, naj1gore od svega je da sam cak ~gubio folju da uzmeim kist u iruke. PJ;tam se, gdje je smisao u svemu 1tome? Moja majka najvjerojatnije nece jos dugo ilivjetd. A i ja sam ostardo, premda, moram p11izn.ati s itugom, nisam postao msta mudrij:i. Mnoge 1godine s·am imislio da cu, posldje mnogih udaraca sudbine koje 1sam dozi¥io, barem u starosti ipos tati 2're1ijd i p11ihvatiti nelru v11stu fi1orofskog nazora na srvijet. Mis1io siarn da 6u imakar u starosti mo6i svoje posljednje godine prozivjeti bez emooionalnrl.h sukolba, koj:ih je bi.lo toliko mnogo u mom Zivotu. Ali, cini se, da su i to saano ~luzije. Jos uvijek: sam daleko od nekog misaonog Ziivota. RaZJli. oiti unutaimj.i probllemi gomhlaju ise preda mnom, a •to me potpuno smu6uje. S iteoretskog stajalii:sta zaniimljiivo je koliko >>Ono« moie b1t:i a.porno. Kako se moie prikriti, priviidno s1ijede6i za. povijedJ »ja« d »'Ilaid-ja«, dok u .tajnosti rpr.iprema osvetiu, i zatiim se iznenada pobjedanoSID.o posta~iti iznad njih. 1
370
i
Tada izbli.je na pov:rsinu stari emocionalni sukob i iznova iSe javi prividno ugusena tuga zbog veldkog gubitka radi kojeg je eovjek: !IIIDOgO godina ranii.je patdo. Freud kaZe' da nesvjesno ne zna za virijeme. Prema ·tome, nesvjesno ne moie poznavati ni starost. To su opasni pori'Vli [ Momente] kojih se oovjek u sebi plaSii, jer u tak.vom psiliickom stanju asocijacije, prijenosi .i ostali nesvjesnrl. procesi preuzimaju rvlast niad njfan. Draga Frau Doktor, nadam se
I
I
I!.
I
.
;i.
4. sijeanja 1950.
Ovog puta, draga Frau Doktor, moram Varn saop6iiti :viaZnu novost tkoja me i1stovremeno usreeuje, aili ii zabrinjaiva ... Na BoZic sam navmo 5ezdeset i .tri godme (uskoro 6u otiCi u milrovlinu) .•• S1gurno znate dame posao nikad riije mmmao ti da mi nrl.je bilo Jako avili trideset godma. u ZI"efoj dobi od mdeset i .tri godine zapoeeo sam novii. Zivot Ill stiranoj zemlji sa svojom bolesnom fonom. Sve se ··to dogocLHo nakon sto sam prebo1io teSku neuro.2'JU i iizgubio sav nas velikii ii.metak kojli. smo posjedovali. :Ali, .uistinu niisalm 1toli.lro patio zbog ~bljenog iimetka, koliko zibog gubttka moje sJobode d moguenosti da se posvet:im nekoj intelekltua:lnoj ihli stvaralookoj aktiivnosti koja bi mi pru~ila zaldovolj.stvo. A isada, za godiinu i rpol, hilt 6u ponovo s.lobodain! To je doista
311
Losa strana se pokazuje samo kad uzmem olovku i pocnem racunati troskove. Tada proizlazi da cu izgubiti oko treCinu sadafojeg prihoda. Pored problema s odjeCom, moj stan je u oeajnom stanju ... A moram misliti i na 'Vrijeme kad ce moja majka jos vise ostarjeti i postati nemocna ... Jednom rijecju, borba za zivot iiznova poeinje. 24. srpnja 1950.
Sto se mene tice, ja sam sve vise svjestan da se nikada neeu sasvim oporaviti od gubitka svoje zene. I cesto raz· misljam kakvo ce biti samotno predvecerje mog zivota. Ove ,tufoe misli sve mi jasnije dopiru do svijesti sada kad imam viSe slobodnog vremena. Sve to samo doprinosi mojoj ponovnoj emocionalnoj krizi i melankolienom stanju u .kojem 1se gotovo neprestano nalazim.
'${
1~· ~~' ~·
~''.-
~~·
21. rujna 1950. Na falost, mo.ram Vas 1izvijesti.ti da je moj odlazak u miI'OVlinu, u kojoj sam vec cetiri mjeseca, imao poguban
utjecaj na moje emocionalno stanje. Obuzela me taedium vitae, tako da kad se ujutro probudim drscem pri pomisli da moram prebroditi »Citav dan«, od jutra do veceri. Za1tim me, poput silovitog vala, ispuni nalet o6ajanja, u kojem mi se zivot cini strahovito rufoim, a smrt, kao spasitelj, divnom. Je Ii to »melankolija starosti«? Ali, uistinu je tufoa Spoznaja da 1Se fovjek priblifava posljednjim gOdinama svog Zivota, a da zapravo nije nista uradio, vec su ga samo snaJazile nedace 1i, konacno, da je mozda osuden da jos mnogo godina prozivi sam, bez cilja iii svrhe. Cemu to? Mozda je obieaj iz ranog razdoblja ljudske povijesti, kad su stare ljude odvodili u pustinju i tamo tih os· ltavljali da umru od glacLi, zaista imao smisla. 23. OZujka 1953.
U svom zadnjem pismu pisao sam Varn dscrpno o stanju moje majke. Na falost, ne radi se o prolaznom pogorsanju zdravlja, vec 0 »Starackom mrsavljenjU«, koje Se ·S vremenom moze samo pogorsati. 2:alosna je stvar sto moja majka neprestano analizira svoje stanje d na taj nacin preuvelieava eak i najbeznaeajnije stvaci dok ne poprime za nju ogromne :razmjere. Pitam se, da li bi se to moglo smatrati nekom vrstom dusevnog oboljenja, dli je napro372
sto prirodno da osoba njezine dobi i u njezinom fizickom stanju utone u oeaj. Iskreno govoreCi, moram priznati da se vjerojatno ne bih niSta bolje osjecao da sam na njezinom mjestu. Njezina je nevolja 1i u tome sto joj je sposobnost prosudivanja ostala netaknuta, tako da je svjesna cinjenice da joj se s obzirom na njezinu duboku starost ne mo:Ze mnogo pomoCi. Stoga mora ocekivati sve vece pogorsanje vida - sto je najviSe muci - zajedno s opcim gubitkom sna· ga. Za njezin se slueaj moie doista reci da . . . »razumijevanje donosi patnju«. Samo po sebi je jasno da ovakvo stanje moje majke ne moie povoljno utjecati na moje raspolozenje. Moje glavobolje su postale jos gore ... lpak, uporno nastojim koliko mogu da se zaokupim razn1m drugim stvarima, ubrojivSi d slikanje. 12. svibnja 1953.
,~,
i;l·:I·.'l:.·: I. I
'
''
; ~· '
,~::
[Prvo pismo Covjeka-vuka poslije smrti njegove majke] Premda je stanje moje majke izazvalo tako mnogo uisti· lllU t,eskih problema i premda SU joj U zivotu preostale Samo patnje, ipak je njezina smrt u meni stvorila veliku :prazninu. 2:ao mi je StO SU upravo posljednje dvije godine bile mozda najtu:Znije u cijelom njezinom zivotu. Najprije, moja teska depresija,1 zbog koje se morala brinuti, a zalti1m 1ek sto se moje stanje poboljfalo, osipanje njezinih 1Vlastitih snaga, njezina bolest i zatim smrt koju je u pocetku toliko zeljela, a kasnije je se plasila, kad je vjerojatno osjetila da se kraj sve viSe priblifava. lpak, vjerujem da je moja majka, u posljednjem trenutku, dofivjela ISmrt kao oslobadanje, jer kad sam je promatrao u lijesu, jedva sam mogao vjerovati da smrt mo:Ze ljudsko lice uciniti tako lijepim. Nikada ranije nisam vidio da je moja majka izgledala tako uzviSeno smirena, s izrazom gotovo klasicne ljepote.
U to vrijeme, u toku 1954. godine, Covjek-vuk se falio da u Becu nema mogucnosti »pravog« psihoanalitickog lijecenja. Oko Bozica te godine suocio se s osobnom krizom i zapao u takvo stanje potistenosti da je ponekad citav dan provoclio u postelji, osim odlazaka na kraee 1
Nakon dogadaja s ruskim vojnim vlastima. [M. G.] 373
setnje kad bi za njih s:kupio snagu. U ljeto se OSJecao »novim covjekom« i ponovo je mogao s1iikati. U jesen je konacno mogao stupiti u veziu s jednim psihoan:aLitiearem. Covjek-vuk ruije smatrao da mu je potrebno lijeeenje u to vrijeme, aLi je ie1io ima1li. u rezervi tu mogucnost, u slueaju druge krire. Iako se analit:icair s time slomo, po6ele su ga opsjedat.i njegove uobieajene opsesdvne sumnje je 1i ispra'VIIlO postupio muzimaj.u6i »Stav ookanja«. Nekoliko tjedana kasnije naipisao mi je: »U Va$em pismu s pravom kaiete da sama spoznaja da 6ovj.ek mofo dobiti terapiju .kad god mu zatreba, moZe terapiju uoiniti nepotrebnom. To me veoma utjesilo i potvr-di:lo moje uvjerenje da sam donio 1ispravnu odluku.« Otpriildke godinu dana kasnije Covjek-vuk je potrafio ainaJ.ii:tJieara, koj1i mu je otada povoomeno pomagao, a kasnije je redovito od1azio jednom drugom anai1iticairu. Ova pomoc ndje bila prava anaiLiza, vee se sastojaila od davanja Lijekova ii raspravljanja o ipojedimm problemi:ma. s v:remena n.a vrijeme Covjek-vuk. je pisa.o clanke 0 nelcim prJJ.ieno apstraktnim problemima ii. jednom mi je poslao jeda:n od njiih pod nazivom »Psihoanalilza i sLohodna volja«. Uz iljubaznu pomoe Pa1t1la Federna, pokusala sam ga objavit:i, a:Li ibez uspjeha. Poeetkom 1957. godine, kad sam posjethl.a Bee, neposredno nakon sedamdesetog rodenda:na Covjeka-v.uka, zaipitala sam ga da Ii je ikada napisao ne5to o sebi i veoma sam se obradovala kad mi je, neko1iko dana kasndje, donio svoja »Sjeeanja na Freuda«. Napisao ii.h je krajem 1951. godine, neko1iko mjeseci .pos1ije dogadaja s Rusima, za vrijeme besainih no6i kad je bio u »stanju najdublje potistenosti«. Tako mi je harem na:pisao 1957. godine i kasnije 1961. godine. Tesko je vjerovatii da je osoba u tako depresivnom stain.ju mogla napi·sati taj clanak, a1i je moida, piSuCi o svojoj anailiz:i i Freudu, Covjek-vuk nastojao da se i2digne dz svoje potiStenosti, a u tom je pokusaju ri uspio nakon ~to je podureo taj prvd korak. (Mislim da se nesto s1ieno dogodilo i u prolje6e 1970. godine, kad je Covjek-vuk bio mjesecima u depresdjd. Zamolila sam ga ta:da u jednom 374
~;
'·
., '!~
·•'u
.I
!Ir.. ;~
'·
'•·' f.1
I
l
pismu da napiSe jedno poglavlje o svom djetinjstvu u roku od imjesec dana, kako bih ga mogla objav:itli. u knjiizi. Odgovorio mi je u sljede6em pismu da je vee poeeo pisati to poglavlje usprkos svojoj depresijri, i doista mi ga je posJao nekoliko tjedana kasnije. Kad sam ga dva mjeseca kasnije vidjela, nije viSe hio u ta:ko dubokom stainju potistenosti.) U toku 1957. godine prevela sam jedan dio njegovih »Sjeeanja na Sii.gmunda Freuda« :pod naslovom »Kako s:a:m dosp~o na anal,izu kod Freuda«. Prncitala sam taj krntak prtikaz na godi8njem sastianku Amenickog psiihoanalitli.ckog drustva, u SViiibnju 1957. godine. Naravno, obavijestila sam o tome Covjeka-vuka ·i posla:la mu skroman honorar. Takoder sam mu napis:ala da 6e njegov rad vjerojatno biti uskoro objavljen u rpsihoanalitickom easopisu. Odgovo11io mi je odUSeVlljenim i zahvalmrim pismom: »Otikada sam pliiimio Vase pismo, sve v·idim u mnogo 1ljep$em •Svjetlu, jer se sada mogu uvjeriti da nij.e sve sto sam uradio bilo uza1ud. Ovaj uspjeh, za koj1i moram Varna zahva1iti, opravdava Vase mdsljenje da moja osobna wslmstva mogu pobuditi mnogo ve6e zanimanje nego mojd teoretskii. eland ....Mi, S'Ve dok oovjek ne postigne uspjeh, nedostaje mu 00JeI1gije da prione i pretvo~i ovu ra2UJIIlllU ideju u djelo. 1Sada 6e hiti drugacije.« A u sljede6em pismu pi8e: »Smatram Vas uspjieh ... kojd me toLiko usreeuje, znakom S1Udbine koj1i mi ukazuje put kojtim moraim k:rienuti ... « Nagovarala sam dugo Covjeka-vuka da pi8e o sebi i konaano je to poeeo cinditi:, slijedeCi »znak sudbine«. Prvo sto je napisao bii.la su »Sje6anja na razdoblje ii~medu 1914. i 1919. gocline«. Pii.sao mi je 22. rujna 1958. godine tla ne napreduje onako brzo kako se nadao. »Djelomieno su tome krive moje depresije, a djelomieno neke druge stvari. Kaid sam p00oo pisati uvidio sam da zbog boljeg razumijevanja osoba i sdtuaoija moram neke stvari po6lrobnii.je prikazati nego sto sam u poretku mislio. Mis1im pr.i tome na samoubojstvo imoje sestre, na mjesto i na
D.-a, koji je odigrao tako vafnu ulogu u mojem zivotu I kojd je jedna vrlo neobiena osoba, i druge stvari. Tako sam neprestano morao ubacivati nove dijelove. Isto tako morao sam spomenuti i rusku revoluciju i vrijeme kada su Odessu okupirale strane sile. Tako su moja »Sjeeanja«, premda sam se trudio da ih prikafom u sto kraeem oblHm, postala opsirnija nego sto sam u pocetku zelio. Mogli bismo ih nazvati nekom vrstom kraceg romana o porodici.« Konacno, 10. prosinca 1958. godine, kad je zavrsio s poglavljem, ponovo mi je napisao: »Kako sam se u posljednje vrijeme intenzivno bavio pisanjem i dmao na umu odreden cilj, to se povoljno odrazilo na moje emooionalno stanje i ocigledno mi je pomoglo, zbog cega sam vam veoma zahvalan. Zelio bih ovdje spomenuti da sam na kraju dosao do zakljucka da se sjecanja o stvarnim dozivlja}ima potpuno razlikuju od jednog romana i stoga moraju biti pisana odgovarajucim stilom. Zato sam se drfao stvamosti, ne mij.eSajuCi poeziju s istinom [Dichtung und Wahrheit], bez mastovitih ukra5avanJa istine. Takoder sam dao prednost »epskom« elementu, a ne sentimentalnom Hi teatralnom, jer on, po mom miSljenju, viSe odgovara anglosaksonskom duhu, a i mojem vlastitom. Napisao sam nesto viSe :i o dr D.-u, jer, koliko znam, Englezi i, pretpostavljam, Amerikanci vole malo oporog humora i u njihovoj knjizevnosti cesto se opisuju bezazleni ekscentrici poput dr D.-a. Osim toga, on je dio ps.ihoanalize, tako da i zbog toga zaslilZuje patnju.« Od tog vremena, pisanje Covjeka-vuka bilo je glavna tema njegovfa pisama i nasih razgovora koje smo vodili za vrijeme mojih osam posjeta Becu, izmedu 1960. i 1970. godine. Uvijek mi je iznova govorio da pisanje daje smisao njegovom zivotu. Medutim, sve ranije teme su i dalje bile prisutne u njegoViim pismima i nasim razgovorima. Covjek-vuk je u razgovoru zivahan, zabavan i cesto dramatiean. Neprekidno istratuje znacenja i motive osobnog ponasanja,
J
(
kako kod samog sebe, tako i kod svojiih prijatelja. Njer gov veHki dar za pripovdjedanje i ocrtavanje karakterar iako mnogo v.ise dolazi do 1izrataja u razgovoru nego u pisanju, pcisutan je ·i u njegovim pismima. Navodim jedan karakteristiean odlomak iz pisma napisanog 4. travnja 1960. godine: »Prieao sam Varno slikaru kojeg smatram pr.ijateljem. On je bez sumnje naobrazen i nadaren eovjek, all ima tako neobicnu licnost i tako visoko miSljenje o samom sebi da to granioi s megalomanijom. Ima cetrdeset i pet godina i do sada je zivio od penzije svoje majke, koja je bila uoiteljica. Svi njegov·i znanci su zajedno s njim sa strahom ocek.iva1i smrt njegove majke, koja ce ga baoiti u neimastinu. Na falost, dosao je i taj trenutak. Ova tjedna prije toga nista nije uka2livalo da se njegovoj majci mofo nesto ozbiljno dogoditi. Nekoliko dana kasnije oti5ao sam k nJemu i na vratima nasao za njega karakteristicnu poruku: ,Majka je u bolnici. Ja sam :u gostionici preko puta.' Prije nekoliko dana ona je umrla, vjerojatno od perforacije cira. Odnos izmedu majke i sina bio je izuzetno pcisan i pun njefoosti; eak su zajedno spavali u jednoj maloj sobi, iako se s.tan sastojao od dvije velike i dvije male sobe. Stoga se moglo ocekivati da ce sin doZivjeti potpuni emocionalni slom. Priilicno je iznenadujuce da se nista takvo ne pcimje6uje. On se ponasa kao da se niSta osobito nije dogodifo. Osobito je cud.no sto, po svemu sudeci, uopce nije svjestan svoje katastrofalne materijalne situacije i dalje zeli izigravati velikog gospodina.« . Covjek-vuk mi je cesto pisao o ovom prijatelju i drugim muskim i zenskim prijateljima, kao i 0 nestalnosti svojeg odnosa prema njima. Raspitivao se uvijek i o nasim zajednickim prijatelJima, o mojoj obitel}i i poslu,. patljivo odgovarajuCi na sve sto sam mu pisala. U pismu od 6. prosinca 1962. godine napisao je u vezi s mojim savjetodavnim psihijatrijskim radom u skolama: »Potpuno se slatem da se neuroze i dusevne bolesti mogu najbolje lijeciti ako se njima pocnemo baviti u vrijeme njihovog nastanka u djetinjstvu. Ako pokusavamo re-
377
376 ,. <1
l
konstruirati djecju neurozu nakon dvadeset, tl'l1deset Hi vi5e godina, moramo se osloniti samo na dokaze na temelju iindricija. A poznato je iz sudske prakse da takvti dokazi cesto dovode do pog.resniih zakljufaka jer smo prisiljeni da o uzrocima zakljucujemo na temelju po.sljedica. A1i, jedne te iste ainjenke mogu biti posljedica ra21iCitih uzroka, i1i pak mogu proizaci fa raZJlicitih okolnosti, sto ljudi previ5e cesto zaboravljaju. Os.im toga, Slig.umo je mnogo lakse lijeoiti s uspjehom neku emocionaJnu bolest u vrijeme njezinog nastanka nego desetlje·6ima kasnije, kad joj se pnid::ruZe rnzni obldci nenormalnog pona5anja i u iizvjesnom s.mislu postanu dJ.'IUga narav neuroti6ne osobe.« Na drugom mjestu Covjek-vuk pise: »I mene veoma zanimaju djeeje neuroze, posebno moja Vlla.stita. Jer, s jedne strane, ovi rani emocional.ni poremeeaji sadrre mnogo toga sto zbunjuje, dok, s druge s•trane, mogu toldko toga irasvijetliti kod kasni~e neuroze.«
1
Osim ov.ih primjedhi, Covjek-vuk je rijetko u svojiim pismima spominjao svoje djetinj.stvo, aLi jedno 2laniimljivo pismo, koje je napi•sao kao d gore navedena odgovaraju6i mi na nesto sto sam mu ispniCala o sebi, popunjava malu prazniinu u njegovtim »Uspomena.ma iz djetinj.stva«. 6. s.rpnja 1963.
Sjeca.rn se dob.ro .kako sam iu djetinjs.tvu irazbijao glavu nad problemom tkako djeca dol3Q':e na S'Vijet. Sestl'la i ja pnilieoo SIIllO 0 tome razigovara1i i Cak SIDO Se dogov01111i ·
' U dobi od oko dvanaest godina. [M. G.]
t
I 1,.,
.,
, ~·".· \
ff,
378
Sve dok Covjek-vuk nije poceo pisati svoja Sjecanja, cinilo se da ne reli spominjiati ne samo svoje djetinjstvo nego i Citavu svoju proslosit, i:liUzevSi smrt svoje Zelle. S vremena na vrijeme spomenuo bi nesto sto mi je vee bilo poznato, poput samoubojs tva njegove sestre, njegove ana1ize, i1i povratka u Bee krajem prvog svjetskog rata. A1i, veoma malo mi je prifao o svojem ranijem :bivotu, .toliko malo da mi eak nije rekao ni kako su se zvale njegova sestra i zena. Uglavnom je prieao o itrenutaenim osobndm problemima i1i nedavnoj proslosti, premda se nije ogranifavao samo na osobno i konkrietno, jer se oduvijek zandmao za umjetnost d sve sto je bilo povezaino sa psihoanalirom. Ali oiniilo se da ga u manjoj mjerii zaniiimaju neka pod:rucja opOOnitog znaeaja, osobito pot.iticka zbivanja i medunarodni problemi. U wijeme kad je umrla njegova zena, pniipisivala sam ovu niezamteresirnnost tuzi koja ga je toliko obuzela da je izgubio. zaniimanje ·za sve ostalo. Medutdm, ovaj nedostatak zaniimanja nije dolaziio do im-aZaja samo u wijeme smrti njegove rene, VeC se jednako oOitovao prije i poslije tog razdoblja. Njegova »Sjeeanja« na razdoblje izmedu 1914. i 1919. gocline govore vrlo malo o dogadajii.ma koji s.u tih sudbonosnih godina potresli svijet. Istina je da je Covjek.J\'Uk na moj nagovor napisao pripovijest o vlastitom Zivotu i da je to bila njegova namjera. Ipak, teSko da bi veeina ljmlii u svojdJm osobnim ispovijestima u tolikoj mjeri zanemarila nacionalina ii svjetska zbivanja kao sto je to s1ueaj s Covjekom-vukom. Ovaj nehaj proteze se eak i na utjecaje koje su ta zbivanja :imaJ.a na osobni Zivot Covjeka-vuka. Uzalud eemo u njegovoj ispov.ijesti traZiiti izraze negodovanja zbog ruske revo1ucije i1i izgubljenog imetka. Isprieao mi je jednom kako su Freud d ostali bili veoma iznenadeni Oinjenicom da mu je ta promjena iiz velikog bogatstva in siromastvo tako malo znacila. »To je nesto sto mi se naprosto dogodilo«, objasnio mi je. »Ja nisam bio odgovoran za to. Nisam s.e a:norao bmnuti da li sam nesto pogres.no madiio i nisam morao imati osjeeaj krivnje. Mi smo
t
~.
'
r;;
i
~
379
!1
,i 1\
Rusi takvi. Svi smo se prilicno lako prilagodili, zaposlill se gdje je bilo moguce i nismo ostali poraieni.• Morala sam se s njime sloziti jer je uistinu bilo tako sa svim ruskim emigrantima koje sam poznavala. Relativna ravnodusnost Covjeka-vuka prema svjetskim zbivanjoima potvrdila se i poslije 1938. godine (osim sto covjek ne rnoze biti ravnodusan prema skapavanju od gladi). Svega nekoHko puta spominje »hladni rat« i revoluciju u Madarskoj, a jos manje preokrete u Africi i drugim podrucjima. Ali, posljednjih godina primijetila sam izvjesnu promjenu. Njegova pisma i razgovori pokazuju veci interes za ono sto se zbiva u svijetu, a povremeno zna spomenuti neku knjigu koju je proCitao o Austriji, Bliskom istoku, ili eak Vijetnamu. To je jedan od znakova jedva zamjetljive promjene u Covjeku-vuku koju sam pocela primjecivati posljednjih godina. Ne mogu reci kad je ta promjena zapocela, niti u cemu se sastoji, osim prosirenog podrucja interesa i nesto optimisticnijem, ili manje beznadnom, stavu. Cini mi se da sam nesto od toga opazila u njegovim pismima poslije 1957. godine, kad se silno obradovao zbog svog clanka objavljenog u jednom psihoanalitickom easopisu i poeeo osjecati da njegov zivot ima nekakav smisao. Osim toga, u to vrijeme je gotovo godinu dana, harem povremeno, odlazio jednom analitiearu, i to mu je vjerojatno pomoglo. Prilikom naseg prvog susreta poslije 1957. goJ.ine, u proljece 1960. godine, zatekla sam ga u dobrom zdravstvenom i dusevnom stanju. lpak, to poboljsanje nije biJo stalno jer je otada Covjek-vuk ,imao nekoliko teskih depresija. Unatoc tome, mislim da je njegovo dusevno stanje u cjelini zdravije. U oiujku 1963. godine, kad sam pripremala saopeenje o »Psihoanalitickim razmatranjima starostic za godiSnji sastanak Americkog psihoanalitickog drustva, zamolila sam Covjeka-vuka da mi odgovori na nekoliko pitanja o svom stavu prema starenju, sto sam uz njegovu dozvolu namjeravala objaviti. Navest cu u cjelini
njegov opSiran, karakteristican odgovor. Kao sto se moglo oeekivati, njegovi odgovori na moja pitanja ne govore nam toliko ko1iko spontane primjedbe za koje sam ga takoder zamolila. 23. ofujka 1963.
1,,
;'fir
!r"ll, !~
~:
"f
'i• :,,1
Sto se tice Vase molbe da odgovorim na pitanja iz Vaseg pisma, naravno bit ce mi drago da udovoljim Vasoj zelji i bit cu sretan ako Varn ti podaci budu koristiili ... Stoga odmah prelazim na Vasa pitanja. Prvo pitanje: »Je 1i doslo do nekih promjena u vasim snovima i kakve su to promjene?« Odgovor: NJsam primijetio nikakvu promjenu u sadr.faju. Mozda su moji sno~i 1sada nesto manje slikoviti. lznenaduje me, medutim, sto ih mnogo brfo zaboravljam nego ranije i vjerojatno zbog toga, unatoc tome sto oni postoje, cesto mislim da nisam nista sanjao. Drugo pitanje: »!mate li osjecaj da se vas libidni zivot promijenio, ,jli da SU Se izmijenile vase folje i fantazije?« Odgovor: Cini mi se da se moje folje i fantazije libid·ne naravi nisu .izmijenile. Ali, u toku posljednje tri, cetiri godine, moj libido je izgubio na jaOini, tako da je sve sto je u vezi sa spolnoscu nesumnjivo slabije izrazeno d ne igra viSe onu ulogu koju je imalo ranije. Trece pitanje: »Jesu li vasi nagoni (spolni, agresiivni) postali jaci ili slabiji? Otkada?« Odgovor: 0 spolnom nagonu odgovorio sam u prethodnom pitanju. Ali, za razliku od spolnih nagona, moji agresivni nagoni jace su izrazeni. Cetvrto pitanje: »Jesu li se pojavili novi sukobi? Sto je sa starim sukobima, jesu li oni jace ili slabije izrafoni?« Odgovor: Sukobi su jos uvijek isti, osim moje hipohondrije, koja se osjetno smanjila (poslije smrti moje fone). Sto se tice mojih ostalih sukoba, oni su manje izrafoni nego ranije, ali umjesto toga poprimili su kronieno obiljezje. Peto pitanje: aJeste li postali vise ili manje narcisni?« Odgovor: U pozJtivnom smislu, manje sam narcisan, jer eovjek u starosti nije vise tako tast kao u mladosti. Ne polaze toliko na svoj vanjski izgled i slicne stvari. Ali, u negativnom smislu, narcizam iraste jer covjek postaje osjetljiviji na svaku zamjerku koja se tice njega osobno, pomisljajuci da ·Se ona odnosi na znakove i nedostatke njegovih godina o kojima ne zeli ramtlsljati.
381
380
;l,
~.
Sesto pitanje: »Jeste Ji o,paziili neke znakove .regtesije?« Odgovor: N~sam opazio nikakve znakove :regresije kod sebe. Sedmo pitanje: »Je Ii ·vaS zirvot postao viiSe 11i manje skladan? U kojem smislu?« Odgovor: Bez sumnje manje skJada!ll. S goc:Linama zanimanje m iiVIOt opada, a samim 1tim opada i zanimanje za okolinu. SW na:S.i aiJjevi viremenskii su ograniceni d vrijeme koje covjeku preostaje i Jmjem :se mofo nadati sve je ikrace. Prema tome, sto se jos tillOZe zeJjeti? Covjek sve 1viSe 1i vise gubi sposobnost da se tjesi Hmijama. To se dogada i meni, na pr.imjer, s mojom sposobnoscu da se oduSeivljavam prJ.rodnim ljepotama. Nekiaida me je Ces·to znao <>Carati neki pejzai tako da hih osjetio neodoljdvu pot.rebu da ga sto pr.ije nasJdkrun. Ali sada, medutim, opafum da isve vi.Se gubim ovu sposobnost da se odusev;ljavam prirodom. Uiz to dola2li jo5 i do gubljenja miCke snage i eovjek se sve brie umara na tak'Viim lizletima u pri:rodu gdje mom nositi tes.lm kutliju s bojama J ostaili pribor, sto umanjuje njegov.o odlllSevtljenje za pniJrodu i umjetnost.
mfl»
1
Osmo pitanje: »Koje su najvafoije unutla!rnje i vanjske promjene u vaiSem Zdivotu?« Odgovor: Moj vanjski Z!ilvot mailo se izmijeruio poslije simnti moje fone i majke, i pos1ije mojeg odlas:ka u mirovinu. Moja domacioa, koja zi'Vli u i•stoj ,JruCi kao i ja i koja mi je ·vodila lruCanstvo otkadia je umrila moja .fona, vee nekoldko godina boluje od •tes.k.og iskrivljenja i kroniene upale Hjevog bec:Lra, tako da sam marao pronaCi kuenu pomo6niou. Mo:nam pdznati da sam bio sretan kad sam u tome ruspio jer je u •Beau gotovo nemoguee na.Ci nekoga tko ce pomaga:tli. Ill 1m6i. Sto se tice moj~h unutarnjih promjena, u odgovoru na sedmo pitanje rekao sam da eovjekovo zanimanje za zivot opada s godmama. U vezi s tim, folio hih spomenuti da u vrijeme moje mladosti i u srednj.im ·gOO.inama moje psihicke depresije Dlisu nikada bile popracene f.WiiCJcim simptomiana, bez ob.mm na njdhovu teZinu. Ca.k d nakon s1mrti moje zene, ikad me obuzeJa silna emocionalina patnja, moji simptomi su bill cisto psihicke naraVli. Ali, kad sam 1951. godine ponovo 7.aipaO u jalm depresiju, osjeeao sam se 1tako slabim i umormm da sam gotovo Citaive
1 ...
Sada bih, dnaga Frau Doktor, folio jos neSto dodati,. budu6i da ste me u svojem pismu zamolili da Varn napisem i svoja d:ruga mpaianja i zakljut.ke u vexi sa starenjem. Cesto se ooje misljenje da Coivjek kad ostaru u~aV1Dom zivi za svoju djeou i tmu.Oad. Mis1im da je Ito u 1Velikoj mjeri istina, jeir se u stairost i mogu6nosti eovjekovog :vila·stitog »ja« ogranieavaju Ill sv1m smjerovima, rtako da Covjek osje6a potirebu da prosiri d obogati ISVoje osiromaseno »ja« u ·SVOj11m potomcima. Kad nema takvog obogacivanja pro.iiwjaivainjem zivota vlasti:te djeoe, eovjek se osjeea iveoma osarrnljenrlm 1i napusteniim. Ljuc:Lma koji se nikada msu bavhl.i s
1
··t
~
r,
~'.
a L.
383-
oka (zbog glaukoma), njemna hipohondrija se vratila. Prema rijecima upravitelja bolnice, profesora Pilata, sefa becke Oftalmoloske klinike, koji je izveo operaciju, operacija je bila tako uspjesna da ju je navodio studentima kao primjer. Ali, majka je bila nemdovoljna ishodom opeiracije i cesto je govorila da nije uspjela. Kako joj je drugo oko ostalo netaknuto, naravno nije postojala opasnost da »oslijepic. lpak, poslije operacije, majka se falila na pogorsanje vida i svakodnevno jadikovala: »Jueer sam mogla sve vidjeti, a danas ne vidim nista.« Osim ovih simptoma hipohondrije, njezino dusevno stanje bilo je sasvim normalno sve do njezine osamdeset i osme godine, i tek u posljednjoj godini zivota - umrla je u osamdeset i devetoj godini - njezine su dusevne sposobnosti oslabile, tako da me, na p:dmjer, cesto brkala s drugim oso-
bama.
Na kraju ovih primjedbi, zelio bib dodati da sam se rodio 24. prosinca 1886. godine, prema starom, julijanskom kalendaru, iii 6. sijeenja 1887. godine, .prema novom, gregorijanskom kaJendaru.
:., '~.'
.L: , I
,ti~
'tr''·, l""
''·
Covjek-vuk je prJkladno zavrSio svoje pismo, obavjestavajuci nas, svojom uobieajenom preciznoscu, o najvaZnijem datumu u njegovom zivotu, o danu svojeg codenja. Sto se tice njegove primjedbe o potrebi da eovjek u starost.i obogati svoje osiiromaseno ja Zivotom svoje djece i unucadi, cesto sam ga slusala kako o tome govo~i. Oduvijek je bio uvjeren da bi mu vlastita djeca znatno promijenila zivot ·i srecu i cesto je izraiavao faljenje zbog toga sto njegova zena viSe nije mogla radati. UvJjek se raspitivao o mojoj kceri i unucima, njihovim licnostima i sklonostima, nekoliko puta me zamolio da mu pokaiem njihove fotografije i zavidio mi sto s njima mogu provoditi svoj odmor. U njegovom pismu zanimljiva je izjava da se njegova hipohondrija osjetno smanjila poslije smrti njegove Zene. Iako, naravno, smrt njegove zene oznaeava jedno vremensko razdoblje, covjek se pita, nije Ii je mozda nesvjesno naveo kao razlog. Mozda mu vise nije treba:la bipohondrija u trenucima kad je toliko bio zaokupljen
tragedijom foninog samoubojstva, mozda mu je naprosto trebala patnja, bez obzira kakva. Njegov osjecaj »suvisnosti« jos je jedna tema koju je cesto spominjao. Jednom mi je napisao: »Vas zivot je ispunjen radom koji pomaie i prufa utjehu drugim ljudima. Mora da Varn to prufa veliko zadovoljstvo. Uistinu smatram da dublji uzrok svake neuroze i depresije lezi u nedostatku odnosa prema okolnom svijetu i praznini koja iz toga proizlazi.« Analitieari SU se cudili sto Covjek-vuk, nakon sto je emigrirao 1919. godine u Austriju i izgubio sav svoj imetak, nije mogao pronaCi posao koji bi mu omoguCio da se ne osjeca beskorisnim, koji bi mu pruzio vise zadovoljstva i probitka u intelektualnom i materijalnom smislu. Neki su to pripisivali njegovoj pasivnosti i mazohizmu. Bez obzira na to je Ii to tocno ili nije, uvjerena sam da je dvadesetih godina ovog stoljeca u Beeu, jednom strancu koji je zavrsio samo pravo bilo gotovo nemoguce pronaci takav posao. Bilo je to vrijeme stalne inflacije i nezaposlenosti. Covjek-vuk je ·imao posao u kojem je postepeno napredovao i u kojem je cak mogao primijeniti svoje znanje prava i, premda ga taj posao nije zadovoljavao, nije imao mogucnosti izbora. U slobodno vrijeme je slikao, povremeno je davao satove poduke i pisao brojne clanke. Prodao je nekoliko clanaka i slika, ali mu je to donijelo neznatnu svotu novaca. Ipak, to je pruzilo izvjesno zadovoljstvo njegovim intelektualnim i stvaralackim porivima. Kad je Covjek-vuk u prosincu 1958. godine zavrsio SV()o ja »Sjecanja na razdoblje izmedu 1914. i 1919. godine«, poceo je razmisljati o tome da nastavi s pisanjem. Odlucio je da pise o samoubojstvu svoje zene. Da bi to ostvario, morao je napisati nesto o tome kako je upoznao Terezu i sto ga je dovelo u sanatorij u Miinchenu. Krajem 1961. godine nije jos imao jasnu predodzbu o svemu tome, kao sto se vidi iz pisma napisanog 12. prosinca te godine: »Uspomene na smrt moje fone sastojat ce se od tri poglavlja koja ce opisati moje putovanje na Kav·
385
384
~
kaz posl:ije sml'tii moje sestre Ane, razdoblje koje sam proveo u Petrogradu i tek onda moje poznanstvo s Terezom i njezino samoubojstvo. Napisao sam vee prvi i drugi dio ... Nedavno sam to proeitao :i sasvim sam zadovoljan s dijelom kojti. se odnosi na rnzdoblje u Petrogradu . . . Ali, kad sam ponovo proeitao poglavlje o mojem putovanju na Kavkaz, uoini1o mi se da izmedu tog dijela d glavne teme o Terezi ne postoj!i nikakva stvarna, organ.ska i pnirodna veza.« Sest mjeseci kasnije Covjek-vuk je zavrsio srvoja »Sjeeanja na razdoblje izmedu 1905. i 1908. godiine« i pisao mi predloZivSi neko1iko nasJova za ovo poglavlje. »Mogli 00.smo to poglavlje nazvali ,Nesvjesa:io tugovanje', jer se moje tugovanje poslti.je sestrine smrta. potpuno razlikovalo od patnje nakon Terezinog samoubojstva ... Ili bismo mozda Ciitavo to pogla"lnlje mogli podijeliti jednostavno na prvi i drugi dio poglavJja 'Dvorci u Spanjolskoj' ... Ova sjeeanja zamisljena su kao uvod glavnoj temi o samoubojstvu moje iene.« Premda je Covjek-vuk ·vec prije toga pisao o razdoblju izmedu 1914. d 1919. godine, zanimljivo je da je smatrao da razdoblje izmedu 1919. i 1938. godine nije va.Zno za njegovu prieu. Bile su to mime goddne, bez uzbudenja, osdm kratkog razdoblja njegove analize kod dr Brunswick, o kojem je ona napisala dzvjestaj za koji je Covjek-Vlllk znao. Naipisao je »Sjeeanja na razdoblje izmedu 1905. i 1908. godine«, »Sjeeanja na 1908. godinu« (izvorno u dva dijela) ii »Sjeeanja na razdoblje izmedu 1909. Ii 1914. godine«, lm-onoJoskim red.om u 'Vll"elilenu od 1961. godine do SI1pllja 1968. godine. U tolm goddna, Covjek-vuk mi je poklo:ndo veldk broj svojili malih pejzaZa. u ulju, koje sam ponekad pokaz:ivala svojim studentima d kolegama. U jesen 1963. godine, neki od nj.ih su me pitali da Ii bi mogli kupiti neke njegove sLike. Kako sam htjela zad:rZati sve s1ike koje mi je poklonio, zapitala sam ga u jednom pismu da Li bi moida ielio prodati neke druge svoje sl:ike. Bio je odu8evljen tiim pnijedlogom. »Kako da Varn zahvalim, draga
'~::
Frau Doktor, na Va8oj sjajnoj ideji da moje pejza.Ze poka.Zete na VaSe.m predavanju? Naravno, sa zahvailnos6u pr.ihvacam Vas prijedlog da Varn posaljem slike da ili prodate u Sjedinjendm D:rZavaima. Mozete zamisLiti kolii.ko sam sretan sto md se prufa priliika da na ovaj nacin iskonistdm svoje siike.« Skroman prihocl od prodaje sl1ika dohro je doSa.o Covje.ku-vruku, al:i mnogo vliSe mu je znacila spoznaja da psihoana1itieam cijene d zanimaju se za njegove slike. Na molbu jednog analiiticara naslikao je u ulju prfaor s vuk<>v.ima iz sna koj~ je sanjao u djetinjstvu. Toliko mi se svlidio cl.a sam ga zamoldJa cl.a mi uradi jos jednu 'takvu siliku. S1ika me se dojmila jednako kao i profesora Y.3, koji ju je smatrao, kako mi je Covjek-vuk napisao, »prijeteeom d uistinu nalik na los san«. p,rodaja s1ika je i nakon toga pricinjavala zadovoljCeo pisati »Sjeeanja na 1908. g<>dinu«. Covjek-vuk 1poeeo je pisati slobodnije o samom sebi nego u prethodna dva poglavlja. U tom dije1u nije samo sadrZaj zanimljivijti. nego i prisutnost osjeeaja s kojdm je pisao. U prvom mjelu Sjecanja, napisanom ranije, rupoznajemo se s roditeljskim domom Covj,eka-vuka, njegovom obitelji, prijatelj1ima i, naravno, s njim samim, aiLi se on ne otkriva Ciitaocu. On pi8e o sebi, cak pretjerano opisujruCi svoja raspolorenja i osjeeaje, ali cesto taj opis nalikuje vise na utvaru nego na Zivo ljudsko biee koje osjeea. U »Dvordma u Spanjolskoj« Covjek-vuk ozivljava. Vee u prvom dije1u upoznajemo se s njegovom melainkolijom i bumim ,promjenama raspoloienja. One su jos jace ti.zra.Zene u »Sjeeanjdma na 1908. godinu«, ali ovdje nalazimo i nesto sto dotada nije bilo prisutno: njegovu oclvainost, energiju i od1uenost da zadovolji svoje 7.elje. Sanatorij za evropske bogata8e Jz razdoblja prije prvog svjetskog rata predstavlja uvjerljivo stvamu pozadin.u za zbivanja koja opisuje. Jedi.no Tereza, koja se besum3
386
Psihoanalitiear kojem je Covjek-vuk tada odlazio.
387
l.t...
no i pozrtvovno krece kroz ovo bolesno drustvo, djeluje pomalo tajanstveno, a tako je doista i izgledala Covjeku· -vuku ~ drugim pacijentima: tajanstvena, ali zivotna, lijepa i zenstvena. Covjek-vuk je ovdje uspio dati portret zene koja je kasnije postala njegovom zenom i samog sebe kao mladog, strastvenog ljubavnika, s drustvom koje je iscezlo prije vise od pola stoljeea u pozadini. Od 1968. godine do proljeca 1969. godine Covjek-vuk je radio na svojim »Sjecanjima na 1938. godinu«, koja opisuju Terezino samoubojstvo, tragiean vrhunac, kojem je citav njegov prijasnji zivot, kako mu Se cinilo, bio Samo preludij. Upravo je zavrsio ovo poglavlje kad sam ga 30. ofojka 1969. godine srela u Becu. Imao je tada osamdeset i dvije godine i cinilo se da je u sasvim dobrom zdravstvenom stanju, iako je bio mrsav, zabrinut ,i u blagoj depresiji. Bilo je oCigledno, a naravno i on je bio svjestan toga, da je pisanje ovog krajnje osobnog i bolnog poglavlja njegovih Sjecanja u toku prethodnih mjeseci doprinijelo ovoj depresiji. Prilikom citanja svojeg clirljivog opisa samoubojstva svoje zene, cini se kao da je iznova prozivio svaki bolan trenutak o kojem je pisao. Na osnovi mojih sjeeanja na susrete s Covjekom-vukom nakon Terezine smrti, mogu potvrditi da tocno opisuje svoje osjecaje i ponasanje iz tog vremena, jedino je mozda njegova rastresenost bila veea nego sto to izglcda u Sjecanjima. Prilikom naseg susreta 30. ofojka, nekoliko sati smo prieali o njegovom pisanju i slikarstvu, o njegovom emocionalnom i fizickom stanju i njegovoj buducnosti. Bio je zabrinut za svoju ostarjelu domacicu, odanu Fraulein Gaby, koja se pojavljuje u njegovim Sjecanjima i koja se tada jedva mogla kretati. UvidajuCi da ce ona uskoro mozda morati otici u staracki dom, Covjek-vuk se pokusavao suociti s cinjenicom da ce mozda j on na to biti prisiljen. Cinilo se da to ne moze prihvatiti, jer je izjavio da sebi ne moze priustiti pristojan dom i da zapravo i nema domova u koj.ima bi imao svoju slobodu, mir i mogucnost da se bavi slikanjem. Kako sam znala da u
'"'";;-'
:1
-.:~:
388
Becu ima mnogo domova u kojima bi imao mir, udobnost i slobodu, i kako sam bila uvjerena da bi njegovoj u osnovi drustvenoj naravi viSe odgovarao zivot u drustvu drug1h !Judi nego relativna samoca na koju je navikao, poku5ala sam ga nagovoriti da posjeti nekoliko domova kako bi mogao planirati svoju buducnost, ali nisam u tome imala uspjeha. Njegova depresija u to vrijeme nije bila jako izrazena. Bio je kao i uvijek veoma zivahnog duha i po svemu sudeci njeg'>Va sposobnost miSljenja nije nimalo oslabila, iako se s izvjesnom teskoeom prisiljavao da piSe ili slika. U nedjelju, 30. ofojka pozdravili smo se nakon ugodnog i prijateljskog razgovora. Sutradan - bio je to posljednji dan mojeg boravka u Beeu - telefonirao mi je, zamolivsi me da se nademo na nekoliko minuta kako bismo razjasnili nesto o cemu smo jucer razgovairali i o cemu je kasnije razmisljao. Tog poslijepodneva 31. ofojka sastali smo se neposredno prije mojeg odlaska na aerodrom i uz kavu raspravili problem. Tek sam kasnije shvatila da je tog dana bila trideset i prva godiSnjica Terezine smrti. Kad sam, nekoLiko mjeseci kasnije, zapitala Covjeka-vuka u jednom pismu je Ii posjetio neki od starackih domova, odgovorio mi je da nije, navode6i svoje razloge. »Moja domaCica ima osamdeset i pet godina i boluje od teske i bolne ... bolesti bedra. Moze se kretati po svom stanu, koji se nalazi na katu ispod mene, ako se pridrfava za namjestaj. Ne izlazi iz kuce vec osam godina i zivi poput zatvorenika u tamnici. Nije cudno da je u takvim okolnostima sklona teskim depresijama. Neka druga zena davno bi vec otiSla u Lainzerov staracki dom, aJi Fraulein Gaby ne zeli o tome ni cuti. Citav svoj vijek provela je radeoi za druge i ima veliki osjecaj dumosti. Stoga neprestano jadikuje kako bi voljela raditi ali ... na falost, tako malo moze za mene uciniti. lpak jos uvijek mi priprema rueak i brine se pomalo o mojem kueanstvu. Njoj moram zahvaliti sto mi je nasla djevojku koja dolazi jednom tjedno da cisti . . . Na taj nacin, Fraulein Gaby, koja je odlienog zdravlja, osim bolesti bedra, ima 389
~.
osjeeaj da se jos uvijek brine o nekome i da njez.in Zivot ima smisla. Kad bih ja sada otiSao u staracki dom, silno bih je povr.ijedio. Stoga sam odlucio da neeu napustiti svoj stan sve dok je Fraulein Gaby u ovakvom stanju. Naravno, prisutnost tako bolesne osobe kao sto je Fraulein Gaby nimalo me ne usre6uje, ali sto mogu uciniti u takvom slueaju?« Nakon toga dalje u pismu spomiinje prakticne probleme koji hi nastali kad bi napustio svoj stan i o poteskocama i nemogu6nosti da se bavi slikanjem u starackom domu. Jedno drugo pisimo koje je napisao otpriliike u isto vrijeme saddi jos neka njegova rnzmiSljanja o starosti. »Veoma sam sretan sto konaeno mogu zavirSiti svoja Sjecanja, jer u mojoj dobi eovjek mora na SJVe biti sprem.an i sta1no sam se bojao da mi se ne dogodi nesto sto bi me spnijeCilo da .ih zavrsiim. Prirodno je da u ovako poodmaklim godinama covjek eesto razmiSlja 0 starackim bolestiima koje se mogu iznenada pojaviti i o kraju koj,i se piribliZava i da je op6enito veoma zaolwpljen rnzmisljainj1ima o smrti. Osobito me tiisti to sto sam posljednjih godina izgubio viSe od deset kilograma, a kako nemam Zelju za jelom, ne mogu se nadati da cu povratiti svoju nornnalnu tefiinu ... Zanimljivo je da mi pi5ete kako se Vas pri.jatelj &us, premda tiima devedeset i pet godina, osjeCa. snafuim i jos uvijek se baVli kiparstvom. Poznajem jednu . . . [Zenu] staru osamdeset i osam godina, .koja mi je na moje pitanje odgovonila da se ne osjeea starom. Ocigledno je osjeeaj starosti vrlo individualna stvar.« U pismu od 20. rujna 1969. godine, Covjek-vuk pise: ~Pitali ste me, draga Frau Doktor, da li bih mogao napisati nesto o svojem djetinjstvu. Ovo piitanje me obradovalo, jer otkada sam zavrsio poglavlje o Terezinom samoubojstvu, nemam vi5e o eemu piisati i zbog toga osjeeam ·izvjesnu Wl!Utanlju prazni:nu. Osim toga, s pravom ka.Zete da sjeCa.nja nisu potpuna bez uspomena iz djetinjstva. U mojem slueaju to je vi5e nego toeno, jer se u Sje390
clinjeD!im Dnavama tako malo zna o zivotu u jufooj Rusiiji krajem devetnaestog i poeetkom dvadesetog stoljeea.« Zbog depresije u kojoj se nalrutlo sljedeee zime, Covjek.-vuk rui.je mogao poeeti s pisanjem za koje je mislio da ee ga radovati. U proljeee 1970. godine napisala sam mu da ee ova kinjiga, zajedno s njegovw Sjecanjima, uskoro biti objavljena u izda:nju Basic Books, neovisno o njegovom poglavlju o djetinjstvu. Rek1a sam mu da bi bilo dobro kad bi mi mogao po.silati ·to rpoglavlje u roku od mjesec dana, jer bih ga tada stigla na vrijeme prevesti za objavljdvanje u ovoj knjiizi. S1lno se obradovao sto je knj,iga prihvacena za objavlj;ivanje, odgovonivSi mi da »sve sto mu piSem u vezi s knjii,gom u velikoj mjeri pr-elazi njegove nade i ocekdvanja«. Toeno mjesec dana nakon mojeg pisma, 4. sviibnja, Covjek-vuk mi je napisao: »Vase piSIIIlO od 4. travnja bi1o je tako ohrabrujuce da saII). odluCio da napisem ,Uspomene iz mojeg djetinjsitva' usprkos depresiji koja je ovaj put, iz raz1i6itih razloga, ukljucuju6i po mojem misljenju i moje goc:Line, bila d7JU· zetno uporna ... Poslao sam ovo poglavlje 30. travnja ... Pokazao sam ga profesoru Y.-u kojem se ono veoma svidjelo ii koji mi je ~ekao da bi bez njega moja Sjecanja pruliano izgubila, jer bi se u njima osjeeala velika praznina. Vrlo mi je drago sto sam ovaj put uspio itako brzo napisati ovo poglavlje, usprkos svojoj depresiji.« Kad sam ubrzo nakon toga vidjela Covjeka-vuka, Ciin:iJlo se da se pones.to oporavio od depresaje, ali su ga jos uvijek mucile opsesivne sumnje, praeene tjeskoborn. UistiDJU je bio sretan zbog skorog objavljiivainja .knJi:ge, aLi su mnoge stvari izazivaJe njegovu zabrinutost i kolebanje. Izgledao je starije i slabije nego pri.1i1k om na.Seg posljednjeg susreta u o~ujku 1969. godi:ne, ali mu je duh jos uviijek bio savr5eno svjez. Uglavnom je govori.o samo o lmjoo, sto je mozda biJo prirodno jer je bilo mnogo stvani. koje smo .trebali raspravill:Ii, a1i njegove rijeCi su imaJ.e pomalo opsesivno obiljeije i .pokazivale su s:klonost ponavljan ju. Primijetifa sam da u Sjecanjima postojd ve1
~~·
391
!1 1,
lika praznina, izmedu 1919. i 1938. godine. Pristao je da napiSe poglavlje o tom razdoblju. To kratko poglavlje o zdravij.im i vedrijim godinama njegovog zivota nije za· htijevalo toliko napora kao poglavlje o njegovom djetinjstvu.4
Dijagnosticki dojmovi
Tek kad sam primila »Uspomene iz mojeg djetinjstva«, shvatila sam da se Covjek-vuk, po drugi put, suocio s »vremenskim ogranicenjem«. I ovaj put, kao i kad se radilo o neusporedivo vafnijem vremenskom ogranicenju u njegovoj analizi kod Freuda, pokazao je da je dorastao situaciji.
,,;
,~l
' U listopadu 1970. godine nas je zajednicki prijatelj Albin, koji je od 1954. godine zivio u Sjedinjenim Drfavama, posjetio Bee i vidio Covjeka-vuka. Albin mi je rekao da bi on mogao prepoznati Covjeka-vuka bilo gdje, iako Covjek-vuk njega nije odmah prepoznao zbog toga sto se za sesnaest godina vjerojatno izmijenio. »On se gotovo i nije promijenio«, rekao mi je Albin, »osim sto je mrfaviji. Cinilo mi se da je njegovo dusevno i fizicko stanje upravo onakvo kao sto je bilo prije nego sto sam otBao iz Austrije, unatoc svemu sto se dogodilo. Uglavnom se falio na glavobolje. Osjeca takocler izvjesnu prazninu u svojem zivotu otkada je napisao Sjecanja. Bilo bi dobro kad bi mogao nastaviti s pisanjem. Proveli smo zajedno jednu veoma ugodnu i za. nimljivu vecer.c
[·
l' ',~.
?.'
392
»Sto se dogodilo s Covjekom-vukom?« cesto me pitaju prijatelji. »Kako izgleda? Je li zdrav, Hi psihotiean? Kakvi su rezultati njegovih ana1iza kod Freuda i Ruth Mack Brunswickove ?« Ako zelim dati pravu sliku o licnosti Covjeka-vuka, moram ga opisati u njegovim boljim i losijim razdoblji· ma ovisno o zdravstvenom stanju. Od vremena kad sam ga prvi put srela, 1927. godine, do smrti njegove zene, nisam zamijetila niSta neobicno ni u njegovom ponasanju, ni u razgovoru. Djelovao je vrlo sredeno i pun samopouzdanja, uvijek je bio primjereno i pazljivo odje· ven i veoma se ljubazno i susretljivo odnosio prema lju· dima. Bio je favanredan sugovornik. Nismo, medutim,. mnogo govorili o nama samima, vec uglavnom o umjet· nosti, knji:Zevnosti i psihoanalizi. U podueavanju ruskog jezika bio je veoma savjestan, premda je mozda malo· previSe od mene ocekivao. Razgovarali smo na njemackom jeziku, koJim je on savrseno vladao, ali je moje znanje bilo prilicno sfabo. Sjecam se kako sam se borila s ruskim jezikom kod rijeCi poput Kolonialwarengeschaf t, jer nisam imala pojma sto ta njemacka rijec znaci. Kad sam 1938. godine vidjela Covjeka-vuka, poslije samoubojstva njegove supruge, kao sto smo oboje napisali, njegovo ponasanje, govor i odnos prema svijetu potpuno su se iizmijenili. Tada je mogao razgovarati i razmiSljati 393
~. a:.
jedino o sebi, smrti svoje Zelle i okrutinoj sudbini. Od tog vremena u stanovitoj je mjeri u meni vidio jednako toliko analitieara koliko savjetnika ti prijatelja. Mislim da mi je iskreno priCa.o o svojim raspolorenjiiima, ne polm:Sa.vaju6i lih iskriivljavati. Medutim, u svojiiim pismima obiCn.o je naglaSa.vao svoje nevolje i probleme. Poput -OjeCaka na logorovanju Hi u lillltennatu koji mditeljima pi5e o losoj hrani Hi lcisi, o nekom zlocestom djeeaku i1i _glupom uoitelju, a ne o zabaVii i zanimljivim stvarima koje se de8avaju i1i mogu Il181uciti, Covjek-vuk je d 1ruskiih osobina. (I Freud i dr Brunswick spominja1i :su ruske osobine kod svojeg pacijenta.) Dovoljno je sje:titi se sitava obiteljii Covjeka-vuka prema W.-u ii njegov;im arteskim bunarima. Cini se da rntko od njih nije bio zabrinurt kad je iideja o bunarfuna naprosto iS6ezla. Umjesto toga, s .istinski velikodusnom ljubaznoscu, koju tako eesto pokazuju j1UDaci Dostojevskog, p:nihvati:Li su W.-a onakvim kakav jest, ne pokazuju6i ni najmanje iznenad:enje ili nezadovolj:stvo. Rdjetko SaIIl imala priliku Cuti Covjeka-vuka kako nesto uistinu ostro krutizira, a1i neke njegove neizravne aliuzije, premda djeluju tolerantno i be:zazleno, mogu zapravo biti veoma djelotvome. lpak, kad govori o ljuclima ilii problemima, osjeea se njegovo nastojanje da razumije. Istrafuje motive i maeenja vlastitog ti tud:eg ponasanja, poput pravog psihoana1itieara. To ne znaCi da mu nedostaje temperamenta. Opisivao mi je prizore i situacije ru kojima je doSlo do restokiih svad:a imJ.edu njega 1i iena s kojima je odr:Zavao vezu i koje pokazuju da njegov »potpuno razuzdani instinktiivni zivot«,
394
l8 ~<
It·,f ·-
kako ga je nazvao Freud, jos uvijek more doei do izramja. Ali, bez obzira na njegovu razuzdanost u strastvenim situacijama, kad je o njima prieao cesto bi sacuvao neocekivanu objektivnost. Cini se da je to posljedica ne samo njegove sposobnosti uvida nego ti njegove podvo· jenosti, koja ga gotovo prisiljava da sagleda obje strane nekog problema. Cak i u razdobljima u kojdma je bio najviSe poremeCen. i zabrinut zbog ozljede na nosu, u toku 1926. godine, uviidao je, kako kaze Ruth Mack Brunswick, »da njegova reakcija na to nije normaJna«. U njegoviim zdraviijim razdobljima, njegov um je obicno prihvaeao harem dvije interpretacije neke cinjenice ,il,i problema. Ova podvojenost j1e vjerojatno pddonijela pojav·i jos jedne osobine Covjeka-vuka u sv1m njegovim raspoloienjima: njegovom upornom trafonju savjeta od drugih ljudi, ti to od neko1iko raz1ioitih ljudi kad god je to moguee. Vidjeli smo kako se dr D.-u obratio za savjet u pogledu investiranja svojeg novca krajem prvog svjetskog rrata i Cak pos1u8ao njegov savjet da poku8a kairtati, dako bisrno pomislili da ce ga njegov zdrav razum odvmtiti od rtakvog tiskusanog rjeSe!lja. Poznato nam je iz povijesti bolesti, koje su napisali Freud i dr Brunswick, kako je Covjek-Wlk odlazio od jednog krojaea drugome, a kasnije od jednog ziubara :i dermatologa drugima. Nije mu bilo tesko sakupiti ramrrCita miSljenja, a s osobitom nadarenoseu uspijevao je upotrijebiti jednog oovjeka kako bi ismijao nekog drugog. Kasnije, harem sto se tiee jedne ·ljubavne veze, uspio je prona6i oovjeka koji mu je savjetovao: »Ako se ikada oZenis rtom ienom, ubit cSes se«, a zati:m jednog drugog koji mu je rekao: »Sigurno ees ,izwSiti samoubojostvo ako se ne ozeniS tom zenom.« Na taj na.Cin lako je pronalazio greSke u svakom savjetu. Stoga mi je bila potrebna sva mojia domisljatost da se izvueem iz uloge savjetnika. Odnos Covjeka-vuka prema sudbini jos je jedna njegova osohina koju uocavamo u svim razdobljima. Kad je kao mladic morao napustiti svoju nekada5nju predodZbu
-~
395
~t
l '
'
o samom sebi kao miljeniku srece, prihvatio je suprotno miSljenje da mu je sudbina namijenila samo nesrecu. Premda se ovo miSljenje uvijek iznova ponavlja u njegovim pismima i razgovorima, nekoliko puta mi je rekao i napisao: »Bio sam veoma nesretan, ali ii veoma sretan u svojem zivotu.« Sto se tice licnosti Covjeka-vuka u razdobljima vecih poremecaja, oiz obje povijesti bolesti, Sjecanja i pisama moze se dobiti dovoljno jasna slika. Glavna obiljezja su njegove izrazene opsesivne sumnje .i razmisljanja, potpu· na zaokupljenost vlastitim problemima, nemogucnost uspostavljanja odnosa s drugim ljudima i nesposobnost da cita ili piSe. s druge strane, poslije njegove analize kod Freuda nije gotovo nikada bio potpuno nesposoban za djelovanje. U toku oba razdoblja s najvecim poremeeajima, u vrijeme njegove prve anaHze kod dr Brunswick i u razdoblju nakon zenine smrti, i dalje je obavljao svoj posao u osiguravajucem zavodu, poduzimao korake za ozdravljenje :i zadrfao relativno dobro fizicko zdravlje. Njegove depresije nisu ga potpuno onesposobljavale sve dok nije otisao u mirovinu kad je znao citav dan provesti u postelji. Prije toga njegova sposobnost djelovanja gotovo da i nije bila smanjena, eak je mogao biti veoma aktivan ako ga je nesto osobno zanimalo. Njegove depresiije pokazuju izvjesnu pravilnost u pojavl}ivanju. Najteze depresije su se opcenito javljale u razmacima od dv:ije do cetiri godine. One su, medutim, gotovo uvijek bile povezane s nekim iznenadnim dogadajem. U nekim slu· eajevima, sam Covjek-vuk je pridonio stvaranju ovog ne· oeeJi;ivanog uzroka. Po mojem miSljenju to nisu psihoticne depresije. Kad Covjek-vuk dozivljava depresiju, ponekad se radi o reakciji na stvarni gubitak, a ponekad o oeaju izazvanom opsesivnim sumnjama, krivnjom, samoprijekorima ii osjeeajem neuspjeha. U vezi s tim Freud je iizjavio: »U toku promatranja koje je trajalo nekoliko godina nikada nisam opazio neku promjenu raspolozenja koja bi bila u nerazmjeru s ocevidnom psiholoskom si396
tuacijom, bilo po njezinoj jacini, bilo po okolnostima u kojima se pojavila.« Sedam godina nakon zavrsetka analize kod Freuda, pojavili su se simptomi koji su naveli Ruth Mack Brunswickovu na poinisao da se u slueaju Covjeka-vuka radi o paranoji. Kad su poslije cetiri mjeseca analize ovi simptomi nestali, Covjek-vuk se vratio svojoj »normalnoj« licnosti. Otada, u toku brojnih godina naseg poznanstva, nisam nikada opazila nikakve znakove iii simptome koje bih mogla uistinu smatrati paranoidnima. Neki analitieari mozda smatraju da se 1951. godine, poslije dogadaja s Rusima, priblizio paranoji. U toku tri mucne sedmice cekanja, u kojima se nije mogao odluciti da li da ponovo ode vojnim vlastima koje su ga ispitivale i naredile mu da se vrati, Covjek-vuk je imao, kako mi je rekao, »obmane proganjanja. Cinilo mi se da ljudi razgovaraju o meni i promatraju me onda kad to sasvim sigurno nije bilo istina, premda nikada nisam imao osjecaf da me netko doista prati. Upravo kao u vrijeme mojih muka s nosom kad sam otifao dr Brunswick - s tom razlikom sto sam se tada bojao fizickog unakafenja [Entstellung], dok se ovaj put radilo o moralnom unakazenju.« lpak, prilikom naseg narednog susreta Covjek· -vuk nije toliko govorio o svojem strahu zbog onoga sto mu se moglo dogoditi (koji je uistinu imao stvarne temelje), koliko o svojim samoprijekorima zbog »ludosti« koja ga je navela da ode u rusku zonu i time se izlozi hapsenju, o svojim mucnim razmiSljanjima zasto je to ucinio i svojoj brizi za vlastito dusevno stanje. Mucio se tada predbacivanjima: » ••• sto sam izgubio nadzor nad samim sobom, sto sam izgubio smisao za stvarnost. kako bi to protumacio Freud, i ponio se onako kako se nijedna normalna osoba ne bi ponijeJa. Pri tome mislim na cinjenicu da sam ja - Rus - otisao slikati u rusku zonu.« Moglo bi se prigovoriti da SU cetiri i pol godine prosle od dogadaja s Rusima do naseg susreta prilikom kojeg mi je Covjek-vuk o tome prieao. To je doista istina. Ali, 397
povijedao. Njegov.i utisci veoma su se poduda'1"ald s mojdm utiscima. kad sam 1949. godine srela Covjeka-vuka, izuzev sto je pr.ilikom razgovora s dr Weilom Covjek-vuk govor.io iiskljuoivo o sebi. Prvog dana ni.je djelovao potisteno, moZda tek n~atno sljedeeeg jutra, ali se uporno. :Zalio ma svoje depresiije :i prisfilnd znaeaj nekih odnosa sa zenama. Nekoliko puta je zapitao dr Weila postojri 1r ipak neki naCin da mu se pomogne. Zaokupljenost Covjeka-vuka samim sobom koja je svedrugo :isk.ljucivala bila je u to wijeme bez sumnje ostatak rnjegove depresije koja je trajala od prethodnog pro-sinca do mjesec Hi dva pmje posjeta dr We.ila. U toku tog depresiivnog razdoblja primila saim od Covjeka"'VUka samo dva pisma, aiLi mi je zato u srpnju, kad se dovoljno· oporavio, napisao jedno J?.euobjeajeno dugo pismo u kojem me iscrpno obavjjestio o poteskocama u svojem odnosu S jednom ZenOffi, koje SU ooigledno izazvaJe taj poremeeaj. Mjesec dana nakon posjeta dr Weila, pisao· mi je o tome s OOitim zadovoljstvom, :izvijestivSd me da se podvrgao Rorschachovom testiu. »Dr Weil mi je rekao· da jos mora razmotnirti rezultate testa. SudeCi po njegovim prvim utiso1ma, moje asocijacije ukaruju na opsesivrno-prisilnu neumru. Veoma dobro sam se slagao s dr Weilom i Cini mi se da je on uis,t:mu iskusan anafil.tiear.« Analitiear kojeg je Covjek-vuk posjecivao svakih rnekoLiko mjeseci poslije 1956. god1ne i jedan dru~ analitiear kojem je redovitije odlaZJi.o posiljednjih godina, ddjagno-sticirald su njegov poremeeaj kao opsesivno-prisilnu 1icnost.2 U zadnjih petnaest dli vi5e godina Covjeka-V1Uka je· posjeCivao jedan analiticar ~ inozemstva koji je gotovo· svakog ljeta provoddo nekoliko sedmica u Beeu kako bii za to vrijeme sivakodnevno mogao vidati Covjeka-ru.ka_ Ovaj kratk.i period jednom godiSinje »ana1iticki usmjere-nih razgovora« mogao bi se rnazvati nekom vrstom »reclovite« psdhoanalize kojoj se Covjek-vuk podvrgavao na-
u toku te 0etiri .i pol godine primila sam od njega mnogo pisama, od kojdh niijedno nije pokazivalo znakove psihoze. A u rtoku tri god1ne posLije samog clogadaja, nas zajedniioki prijatelj Albin redoviito je vidao Covjeka-vuka i slusao o sivim njegovim sumnjama i mzmisljanjiima. Albin nJje bio tako netaktiean >najnestvamija« crta ovog dogadaja. Tek 1967. godine pr.istao je da objavim ono sto sam 0 tome napisala, a i ·tada je pokazivao znakove zabrinutosti. To se podudara s Freudowm primjedbama o »Upornoj fiksaciji« Covjeka-vuka i njegovoj osobmi da »0dbacuje svaku rnovotariju«. Opsesiivne sumnje Covjeka-vuka i pmteea tjeskobnost bile su 1tako sna.Zno prisutne u Covjeku-vuku da tak dvanaest godina poslije odlaska ruskdh snaga iz Austrije nije mogao sasvdm napustiti svoje nekada8.nje miSljenje. U kolovozu 1955. godine, kad se Covjek-vuk. nalazio na odmoru u Salzkammerguttiu, posjetio ga je Frederick S. Weil, psihoanald tiCair i stru6njak za Rorschachove testove, koji je napisao veoma zanimljiiv d vrijedan izvje$taj 1 0 dva dana koliko SU proveli zajedno. Osim sto je Covjeku-vuku dao Rorschachov test, dr Weil je veci dio tog wem.ena proveo slu5ajuci ono sto mu je Covjek-vuk pri1
1
2 Drugi analitiear je dodao da je njegova lienost vjerojatno· »granicna, s temjom ka proZivljavanju [acting out]«.
1
Ovaj izvjestaj nije objavljen, ali sam 1970. godine procitala rukopis.
399
398
j
1,
1c.on analize kod dr Brunswick. I ovaj analitiear jasno mi je rekao da Covjeka-vuka smatra opsesivno-prisilnim slueajem i potpuno iskljucio shizofreniju, kako u proslosti tako i u sadasnjosti. Ja osobno nisam opazila nikakve znakove psihoze u toku cetrdeset i tri godine - dakle ·viSe od polovine njegova zivota - koliko ga poznajem. Sto, prema tome, mozemo misliti o simptomima i dijagnozi iz 1926. i 1927. godine kad je prvi put otiSao dr Brunswick? Simptomi su nesumnjivo jasni, alibi moZda, s obzirom na sjajan uspjeh ove analize 1 brzo ponovno uspostavljanje ranije licnosti Covjeka-vuka, trebalo iznova razmotriti dijagnozu na koju oni upucuju. »I sam pacijent«, kafo dr Brunswick, »iako je tvrdio da se ozljeda maze vidjeti, uocio je da njegova reakcija na nju nije normalna ... Ako se niSta nije moglo uciniti s nje· :govim nosom, trebalo je nesto poduzeti za njegovo dusevno stanje, bez obzira je li uzrok stvaran ili zamiSljen.« 'To nije cvrsta obmana, potpuno nedostupna utjecaju ana· lize, koju smatramo tipicnom za paranoidnu psihozu. Prema rijecima dr Brunswick pacijentov uvid je »nesum· njivo doveo do jedne atipicne karakteristike u ovom slu-Caju, a to je potpuna dostupnost analizi, koje inace sasvim sigurno ne bi bilo«. Mislim da i uvid i dostupnost analizi opovrgavaju dijagnozu psihoze. lsto tako ne mo:gu smatrati megalomanijom iii obmanama velicine pacijentovo uvjerenje da je Freudov »sin miljenik«. Njegova .analiza kod Freuda, neuobieajeno dugotrajna za ono vri· jeme, ukljucujuCi i jedno dugo razdoblje »ucenja«, za· tim povijest bolesti koju mu je Freud osobno poklonio i kasnija noveana pomoc koju mu je davao kad mu je -trebalo, logicni su razlozi za njegov osjecaj da je Freudov miljenik. Sama cinjenica da je Freud preporucio paci· jenta dr Brunswick, vjerojatno hvaleCi njezine sposobno· sti, prirodna je osnova za njegovo uvjerenje da se Freud i dalje za njega zanimao i ne moramo to smatrati obina· ·nom ili »regresijom u narcizam« da bi nam bilo razum· ljivo. Vjerujem da bi i sam Freud medu posljednjim oso· ·bama porekao svoje zanimanje za dobrobit svojeg paci·
400
jenta. Medutim, moj sud se ne temelji toliko na klindckoj slici iz onog vremena, koju je teSko ocjenjivati sa dana5.njeg glediSta, koli:ko na ranijoj Jiiaoosti Covjeka-vuka koj.u poznajemo iz Freudove poVlijesti bolesti i njegovoj kasnijoj Lienosti koju smo ja i . drugi psihoanaLiticari promatraLi dugi niz godina. Njegova ranija i kasnija Jiienost moraju se uzeti u obzir pri:likom postavljanja dijagnoze o aJmtnom poremeeaj.u koji ga je 1926. gooine doveo dr Brunswdck i za koji je ona, bez obzira na to kako eemo nazvati njegove simptome ii stanje u kojem se nalazio, ipokamla tako duboko psdhoanaliticko razumijevanje i koji je tako sjajno ii uspjesno izlijecila. S obzirom na bolest Covjeka-vuka u odrasloj dobi, mi· slim da nema boljeg misljenja od onog sto ga je izrazio Freud u svojem radu Iz povijesti jedne djecje neuroze: »Ovaj slueaj, poput mnogih drugih sto ih je k1inicka psihijatrija obrazlagala jednoliikim i promjenlj1iV'im dijagnozama, valja shviatiti kao posljedieno stanje spontano prosle i nepotpuno zaliijecene priisilne neuroze.« Ovaj nedostatak oeitovao se ,j poslije anaLize Covjeka·VUka u razdoblj.ima depresije, sumnjam.a i kolebanjima, podvojenosti, osjeeajima lrnivnje i sna.Zn:im narcisnim potrebaima. Analiza je sve to. uspjela u izvjesnoj mjerii izmijeniiti i umanjhi, ali ne i do kraja uni,stdti. Usprkos tome, poZJitivni rezultati analize Covjeka-V!Uk:a su u:istinu zadivljuju6i. Kad je Covjek-vuk do8ao Freudu, bio je »sasvim onesposobljen i u potpunosti oVlisan o drugim ljudima«. Kao sto znamo, bio je fak nesposoban da se sam odijeva. Nije mogao uciti ·i nije bio pniprernljen ni za kakav posao. Nije mogao uspostavitd zadovoljavaju6i odnos s nekom Zenom i istiinsko prijateljstvo bilo s muskarcem, bilo sa zenom (ukoLiko njegov odnos sa sestrom ne smatramo pri:jatelj:sitvom). Bio je ozbiljno ugroren u tri najvaZnija Zivotna podrucja: poslu, ljubavi i preuzimanju odgovornosti. PosLije analize kod Freuda, Covjek-vuk je zavrsio studij, dobio diplomu pravnog fakulteta ii dozvoLu za prak· 401
1,
tican rad. Kad je napustlio Rusiiju i .izgubio imetak, zaposlio se u osiguravajueem zavodu, u poeetku na nekom podredenom polofuju, koji je bez sumnje osobito itesko podnosio s obzirom da je nekada bio veoma dmuCan. oovjek .kojeg SU citav Zivot dvori:Li drugi. Upomo je inapredovao u poslu ti, premda ga nikada !Il:ije zanimao, uspio ga je savjesno obav:ljati rm-ideset godina, do odlaska u mirovdnu. Bio je sposoban da se oreni, da se brine za svoju zenu ii iizdrZava je u toku dvadeset i tri godine njihovog braka. Jednako ta:ko se iskreno i s puno ljubavi zanimao za Terezinu kcerkicu, cija ga je pre:rana smrt veoma rastuZila. Poslije samoubojstva njegove zene, petnaest godina se odano brunuo za svoju majlm, a nakon njemne smrti, vjerno je ouvao Fraulein Gaby koja je toliko za njega ucimla prii.je nego sto je i sama oboljela i postaJa ovisna. Covjek-vuk je nakon analize mogao odrfavati brojne ocLnose i op6enito je manje zahtijevao od drugih ljudi ti prema njima se odnosio s vise obzira. U izvjesnoj mjel1i uspijevao je svladavati svoju vlastitu agresivnost. Premda ana1iza nije spr:ijeCila njegove depresivne reak· cije na dusevne potrese, ojaeala je njegov otpor prema njima. A dusevni potresi ii stvarni gubioi SU u zivotu Covjek.a-vruka bill uistti.nu brojni i veliki. Nema sumnje da je Freudova ana1iza spasirla Covjeka·vuka od osakaeenog zivota, a ponovna anailiza cir Brunswkk svladala tesku akutnu krizu i da su obje analize omogucile Covjeku-vuku da prozivi dug i podnosljivo zdrav Zivot.
aMatlOA
'018§Vf
ZAHVALE Nekoliko osoba mi je prmilo veliku pomoc u pripremanju ove knjige. Osobitu zahvalnost dugujem Felixu Augenfeldu zbog njegove pomoci u prevodenju nekih dijelova Sjecanja Covjeka-vuka, Albinu Unterwegeru, koji mi je pomogao prilikom korekture, i svojem suprugu, Josephu Buttingeru, koji me neprekidno hrabrio i savjetovao. · Jednako tako felim zahvaliti sljedecim ti.zdava~ima knjiga i ~sopisa koji su mi dopustili da upotrijebim neke vec objavljene dijelove knjige: Ranije verzije odlomaka iz Sjecanja Covjeka-vuka i poglavlje pod naslovom »Susreti s Covjekom-vukom« objavJjeni SU u easopisu Bulletin, koji .izdaje Filadelfijsko psihoanaliticko drustvo. Jedan odlomak iz »Mojih sjecanja na Sigmunda Freuda« objavljen je u Journal of the American Psychoanalytic Association, u travnju 1958. godine. Poglavlje pod naslovom »Starenje Covjeka-vuka« djelomicno je objavljeno u sijecnju 1964. godine. »lz povijesti jedne djecje neuroze« preuzeto je iz The Standard Edition of the Complete Psychologilac Works of Sigmund Freud, koje je prevedeno s njemackog u izdanju Jamesa Stracheya, sv. XVII, str. 7-122. »Dodatak Freudovoj povijesti jedne djecje neurozec, koji je napisala Ruth Mack Brunswick, uzet je iz International Journal of Psychoanalysis, IX (1928), 439-476. Muriel Gardiner
:.',
:
'"
'
;t.
KAZA_LO !MENA I POJMOVA Adler, Alfred 185, 198, 199, 227, .. 272, 279 Albin (prijatelj M. Gardiner) 347, 392, 398 ,Alexander, Franz 179 Aleksandra, ujna* 75 .(\leksej, ujak 28 Americko psihoanaliticko dru~ tvo 375, 380 Ana, sestra 20, 22, 32-33, 35.· -40, 44, 75, 196-200, 240, 245 samoubojstvo 40-43, 56, 62, .'· 160, 253-254, 294, 375, 386 analna erotika 2#-258, 270 ~a Covjeka-vuka, tok (R. M.B.**) 309-328 analiza djecje neuroze 186-188 analiza i tumacenje sna 206. 211, 217-222 rasprave o dvojbama 222-234 animalna fobija (strah od Zivotinja) 17, 186, 193, 207, 214, 228, 234, 268, 278, 280 vidi i fobija od vuka Anschluss, · vidi pripojenje antisemitizam 147-148 u carskoj Rusiji 123 ataman 126, 127
Bajke braee Grimm 17, 23, 201, 206-208 baka po majci 83 Bee 8, 82, 89, 91, 105-108, 111, 113, 114, 115, 136, 138 Anschluss (pripojenje) 114147, 149, 152, 154 samoubojstva 2.idova 157, 159 i I. svj. rat 114, 115 nakon I. svj. rata 136, 139 nakon II. svj. rata 355, 367 ruska okupacija 350 dolazak Tereze 114-116 · poziv ruskog konzula 113 · trajno boravi~te Covjeka-vuka od IX. mj. 1919. god; 138 rad u osiguravajucem zavodu 140-142, 153, 344, 348, 350, 369-370; 401; odlazak u mirovinu 371-372 trajno boravi§te majke od 1938. god. 157 •BeCka Venecijac 106 Behring, Emil von 72 Berggasse 169, 184 Berlin I. svj. rat 115-116
. :* Rodbinski odnosi ticu se Covjeka-vuka ;.·* R.M.B. = Ruth Mack Bninswic1c
405
L
ruska ambasada 116 susreti s Terezom 90-101, 151 Bjelorusija 27, 28 Bleuler, Eugen 329 Bonaparte, Marie 154, 155, 178, 345 Brunswick, Ruth Mack 7, 13, 112, 154--156, 161, 291, 34~ -350, 360, 361, 386, 39~397, 399, 402 analiza Covjeka-vuka 291-339 Busch, Wilhelm 35, 178 Centralne sile 126, 127, 132, 289 Cervantes, Saavedra, Miguel de 32, 46 crtanje portreta 60, 296 Cerkezi 53 Cevsuri 53 Covjek-vuk i dopisivanje s M. Gardiner 38, 112, 306-307, 353, 354, 362, 363, 369-378, 381--384 o analizi kod Freuda 112, 165-184 o epizodi sa slikanjem u ruskoj zoni Beea 364--366 sjecanja na Freuda 165-184 sjetanja o sebi 17--161 razmatranja o starenju 381--384 depresija 37, 41-44, 49, 56-58, 62, 64, 66, 77--80, 89-90, 101, 108, 131, 153, 212, 356, 357, 368, 369, 372-373, 382, 391, 395, 396 dijagnoza bolesti Covjeka-vuka (R.M.B.) 328--331 djed po majci 83 djed po ocu 30
djetinjstvo Covjeka-vuka 17-38, 191--194 bolesti: malarija 17, 20, 212, 232, 240, 289; upala pluta 20, 268 boravak u Tjemi 21, 27 dar za glazbu 25, 26; satovi violine 26 nadarenost za matematiku
44-46 najvafnije osobe 18 preseljenje u Odessu 26-27 roditeljski dom 19, 116 satovi crtanja i slikanja 87 uvoc:!enje u religiju 24-25 Dnjepar 19, 21, 26, 27 Dostojevski, Fjodor 30, 37, 176, 177--179, 343, 368, 394 Doyle, Conan 178 Dubois, Paul-Charles 102, 105, 106, 166, 167 Duma 125
511:')~
·~'if
"·: .JI ;:) }
Franjo Ferdinand, nadvojvoda 11~115, 182 Freiburg 127, 132, 136, 137, 138 Freud, Anna 11, 14, 175 Freud, Martin 175 Freud, Sigmund 7--9, 17-19, 21, 28, 38, 44, 75, 76, 92, 95, 102, 105-114, 116, 122, 136, 138, 140, 279, 292-298, 300, 304, 306-321, 323, 325, 327329, 332-338, 343, 345-348, 363, 371, 374, 39~398, 400402 Jz povijesti jedne djecje neuroze 185-290
Gardiner, Muriel 13, 17, 153156, 160 Susreti s Covjekom-vukom 34~366
.Starost Covjeka-vuka
367-392 Dijagnosticki dojmovi
393-402 Godunov, Boris 32 Grigorij, roc:!ak 39, 103, 132, 157 Grinzing 142, 148 Gru~a 261-267, 276, 280-281, 285
Edinger, Dora 12 Edipov kompleks 75, 177, 258, 271, 287, 339 Eisenbach (betki komiear) 107, 173 Elza (Terezina kcerka) 73, 77, 109, 110, 115, 125, 127, 131, 136--137, 401 Epifan (Pinja), stric 28, 45 Eugenija, tetka 29, 39, 83, 84, 92, 117-118, 121 Eulenburg, grof (pacijent u sanatoriju) 72
Hall, Stanley 281 Hamik, J. 339 Heidelberg 90, 91 Herson 19, 26 hispanizam 74, 75, 107 Hitler, Adolf 123, 144-147, 149, 152, 154, 157, 159, 184 Hohenberg, kneginja 114 Hus, Jan 24, 262
Fraulein Gaby 153 157, 357, 358,
369, 389-390, 401 France, Anatole 177 Fedem, Paul 374 fobija od vuka 22, 193, 201, 205-207, 214-216, 221, 234, 251, 265, 268, 269, 276, 280, 282
imetak, gubici 128-131, 13~ 134, 139, 146, 294, 312, 335 nakit, prikrivanje 295, 309311, 328
406
ispiti prijemni za gimnaziju 45 prijemni na sveucili~tu u Odessi 39 drlavni ispit na pravnom fakultetu 122-123 Jenny, roc:!akinja 83, 84 Jensen, Ellen 12 Jones, Ernst 9, 186, 290 Jozef, Terezin brat 157, 158 Jung, Carl G. 183, 185, 227, 228, 267, 269, 272, 284 Jusupov, knez 125 Karlo Veliki 17, 32 kartanje 107, 108, 129-131 Kerenski, Aleksandr 125 Kijev, njem. okupacija u I. svj. ratu 127 kompleks kastracije 244-258 Korsakov, Sergej S. 18, 29 Kraepelin, E. 65, 67, 68, 78, 79, 89--90, 96, 122, 166, 186 kronologija zbivanja u Povijesti jedne djecje neuroze 289
Ksenija, tetka 40, 83 Leonardo da Vinci 76, 176, 197 Liga naroda 148 lijecenje Covjeka-vuka savjet Iijeenika u Moskvi 58 hipnoza prof. B.-a u Petrogradu 62--64 prof. Kraepelin u Milnchenu 67, 90 u sanatoriju blizu Miinchena 67--80 dr H. u Berlinu 92, 96 u sanatoriju blizu Frank· furta na Maini 92-95
407
L
prof. Ziehen u Berlinu 96 u ·. sanatoriju u Schlachtensseu 92-95 dr D. u Odessi 102, 103, 105,
Moskovsko umjetnicko kazaliste 122
1~167
nadoknade iz pravremena 259-272 Nanja (dadilja) 17-24, 34, 191-194, 196, 200-202, 204, 221, 235-236, 238, 240, 248, 2S3, 2S6, 257, 276 Nansenov pasos 161, 346 nijemak, sluga 258, 267, 289, 308, 334 Nikola, stric 28--30 nos (ozljeda - idee fixe) 292293, 297-308, 316-318, 327, 329, 333, 360, 363, 394
S. Freud u Befu 105-109, 138 u sanatoriju Vila 168 dr Brunswick u Befu 291339 dr Brunswick u Parizu 155 dr Brunswick u Londonu 156 Linz 349, 350, 35S, 367 Livorno 39 Lola, supruga rodaka Sde 118--119, 121-122, 124 London 345-347 Ljermontov, Mihail 37, 38, 46, 49-51, 200, 242 Ljermontovljeva spilja 50-51 Ljuba, pokojna oeeva sestra 31 majka Qesporazumi zbog nasljedstva 86, 24S, 294 nesporazumi zbog Tereze 121, 124, 129 o majcinoj obitelji 117 smrt 369, 372-373, 401 Marta, ujnina neCakinja 39-40 Martinov, protivnik u dvoboju s Ljermontovom 49, SO Matrona 261-263 Maupassant, Guy de 177 mehanizmi psihoze 331-334 Merefkovskij, Dimitrij 177 Meyer, becki profesor 138--139, .· 142 Milano 39 Minhenski pakt 347 Mirabeau, H.-G. R. 177 Moskva 81, 84
408
obiteljska patologija 18 Odessa imanje 26-27 I. svj. rat 125-128, 131-132 Staro groblje 41, 8S, lOS skolovanje: poha<1anje gimnazije 45-46, 122-123, 378; pravni fakultet 123; odsjek za filozofiju 43 Terezin dolazak i boravak 119-127 Terezin odlazak 127 vjenfanje s Terezom 160 zauvijek odlazak Covjeka-vuka 132 ulazak Crvene armije 13S odgojiteljice Covjeka-vuka gdica Elizabeta 17, 22-23 gdica Oven 20-22, 192, 19S, 197, 248 Mademoiselle 17, 31-35 oktobarska revolucija 30, 125, 294, 34S, 376, 379 opis bolesti Covjeka-vuka (R. M. B.) 292-294 opis zivotnih prilika Covjeka·vuka (R. M. B.) 294-296
otac 18, 23, 29, 42, 254-255, 294 smrt 8S, 88, 89, 24S ,ovce, epidemija 18, 26, 206, 209
y'~
'•\'
:~ :::
f
·.
Pariz 106
britanski konzulat 156 Pasternak, Boris 89 Pearl Harbour 347 Petar, stric 28, 29, 86, 103, 104, 128 Petar Veliki 320, 334 Petra8icki, petrogradski profe. sor 61 Petrograd 67, 69, 81, 90, 93, 12S dolazak na studij S7-64 poznanstvo s Nata8om S9-61 ministarstvo prosvjete 122 . neuroloski institut 62-64 odlazak sa studija 65--66 pravni fakultet S8, 93 studij na sveucilistu 60-62 Petrovna, Irina, baka po ocu 30, 31 Pilat, upravitelj becke Jdinike 384 Pinja (Epifan), stric 28, 4S Poe, Edgar Allan 178 povijest bolesti Covjeka-vuka Freud 190-19S prethodne napomene 18S190 R. M. Brunswick 296-308 praprizor 17, 212-214, 216, 219 -222, 234, 249, 270 pripojenje (Anschluss) 144, 14S, 147, 161, 184, 343 prisilna neuroza 186, 198, 216, 234-243, 322, 337 Proudhon, Pierre Joseph Sl Proust, Marcel 76 psihoanaliza 17, 18, 7S, 91, 92, 9S, 102, 105-106, 109, 112, 138, 166, 174-176, 178--180, 18S psihoanaliticka situaaija 173
Psavi S3 PuSkin, Aleksandr 37, 38, 129 Putovanja Covjeka-vuka u Bad Tolz 11S Barcelona 108 Batum 48, SS Berlin 39, 92, 96, llS Bermamut 48 Biarritz 108 Borsom 54, SS Bukurest 132, 134, 13S Constanta 132-134 Elbrus 48, 49 Frankfurt na Majni 92 Freiburg 136 Granada 108 Gruzijska vojna cesta Sl, S2 Italija (190S. god.) 39 Kavkaz 46, 48--S6 Kazbek Sl, S2 Kijev 127 Kislovodsk 48, 49 Konstanz 80, 81 Kutaisi Sl, S4, SS Lindau 138 Lisabon 107, 108 London 39, 154-1S6 Madrid 108 Moskva 122, 123 Miinchen 6S Novorossijsk 48 Odessa 26, 27, 82, 100, 10S, 116 Pariz 39, 81, 82, 107, 154-1S7, 34S Petrograd S7 Pjatigorsk 49, SO Sevilla 108 Terek (dolina rijeke) S2, S3 Tiflis (Tbilisi) 54, SS Vladikavkaz (OrdZonikidze) Sl-S3 :leneva 105-108 Rasputin, Grigorij 125
409
Ravag 145 razdoblje I. svj. rata 113-137, 139, 345, 379 razdoblje II. svj. rata 144-161, 343-351, 367 religija i dvojbe 18, 24, 33, 3638, 194, 234-243, 250-251, 254, 282-285 roditeljski utjecaji 18, 23-25, 29, 33, 42--43, 56-57, 62, 65, 79-81, 92, 101, 116, 191, 194 Rohrschachovi testovi 398 Rousseau, Jean Jacques 171 ruske vojne vlasti, epizoda s 358-366, 397 rusko-turski rat 23
samospaljivanje u Cehoslovackoj 159 u Jufnom Vijetnamu 159 san o vukovima i praprizor 205-222 Safa, rodak 83-84, 117-119, 121, 122, 124 Schlachtensee 96, 99, 100 Schonbrunn 142 Schuschnigg, Kurt von 144, 145 Silberer, H. 271 simbolizam psihoze 331-334 slikanje pejzafa 33, 52, 55, 86, 87-88, 142, 157, 348, 350, 358 -368, 382, 385-387 izlozba slikara jufoe Rusije 88 snovi 175, 177, 195, 196, 204222, 237, 239, 242, 249-251, 254, 263-264, 278-280, 306, 310-311, 315-327, 334 spolno istrafivanje 201-204, 238 starost Covjeka-vuka 367-392 Staub, Hugo 179 Strachey, James 9, 193
Spanjolska, zanimanje za 7476 Tereza (supruga Covjeka-vuka) 68-81, 82, 85, 89-92, 94, 96102, 104, 106, 108-116, 119125, 127, 129, 131-132, 136138, 144-149, 157-160, 386, 387 samoubojstvo 149-152, 159, 344, 346, 386, 388, 389, 392 Tolstoj, Lav 37, 177 Tasso, Torquato 257 Turgenjev, Ivan 37
COVJEK-VUK I PSIHOANALIZA
ucitelji Covjeka-vuka Aleksandr Jakovlovic Dick 34-36 Herr Riedel 36-38, 241, 242 Ukrajina 126 ataman 126, 127 Vasilij, ujak 28, 39, 57-59, 62, 75, 81, 82 Verne, Jules 35
,~i
~'
Wagner-Jauregg, Julius 180, 181 Weil, Frederick S. 398-399 Wintergarten (berlinsko kazaliste) 99 Wolf, dr 297, 306 Wulff, dr 332 Wiirzburg 69, 73, 148, 159 zakljucci i problemi analize Covjeka-vuka Freud 273-290 R. M. Brunswick 335-339 zavodenje i posljedice 195-204 Ziehen, T. profesor 96, 166, 186 2eneva 31, 129, 131
Mnoge znanstvene discipline imaju svoje cuvene oglede na. kojima se zasniva i utvn1uje njihova vrijednost i utemeljujenjihova znanstvenost. Za psihoanalizu je svaki pokusaj lijecenja ogled koji bi u okvirima pretpostavljenog trebalo da potvrdi zakonitost psiholoskih zbivanja i spretnost psihoanalitieara da se snade u njima. . Jedan od takvih mnogobrojnih ogleda koji je u svojoj ordinaciji-laboratoriji izveo, Freud je opisao u radu »lz povijesti jedne djecje neuroze«. Pacijenta kojega je lijecio i izveo, ii.z izolacije i bolesti i uveo u drustvo nazvao je po najistaknutijoj crti bolesti, strahu od vukova, Covjek-vuk. Covjek koji je za psihoanalitieare zivio pod imenom Wolfsmann umro, je 7. svibnja 1979. godine u Beeu, u 93. godini zivota. On je sigurno najpoznatiji Freudov pacijent; u psihoanalitickim krugovima i u literaturi poznat jos pod imenom i inicijalom prezimena kao Sergej P. Taj dugovjeeni oovjek za zivota je· bio ziva legenda psihoanalize i za sve odane sljedbenike Freuda predstavljao je izvanredno drago sjecanje na osnivaca i ucitelja psihoanalize - Freuda. Freud ga je kratko, predstavio potomcima konstatacijom da je on »dio psihoanalize«. Tako su mu prilazili svi koji imaju osjecaj i razumijevanje za pregalastvo pionira u psihoanalizi i povijesnost napora i okolnosti u kojima su oni djelovali. !deja Muriel Gardiner da u jednoj knjizi objavi Freudov rad o analizi i povijesti bolesti Covjeka-vuka, zatim zivotopis i sjeeanje Covjeka-vuka na Freuda, i, konaeno, biljeske i zapise o lijecenju koje je provela Ruth Mack Brunswick, a koje je imalo znacenje analize nekih segmenata prijenosa. koji nisu bili razrijeseni u toku Freudove analize Wolfsmanna - urodila je velikim izdavackim uspjehom.
4U
410
.l
Pojava knjdge dzazvala je veliko zanimanje mechi .psiho.analitiCarima ii uskoro :se proSirila na sve k:rugove Citalaca. Vijest o objelodanjivanju nek.ih dijelova ii prijevodu knjige na njemackom jeziku koju je pripremila Muriel Gardiner dondjela je medu nas u Centar* Ruth Betlheim negdje 1972. godine. Ona je s ve1ikiian odusevljenjem pl'ipovijedala o knj.izi, sto nije ostalo bez odjeka. Iako smo mnogi vee i randje poznavali J:"ad FJ:"euda i Brunswtlckove, pojava novih autora, Covjeka-vuka ;i Muriel Gardiner, ucindla je svoje: uskoro smo imali p11imjerke knjige na tiii jezika. Plod svega biio je i prijedlog da se poradi na p~ijevodu i iizdavanju k.njige na hrvatskom jezilru, sto se evo d ostvarilo. Zadovoljstvo poslije proeitane knjige ruje !i.zostalo, jedna <>d pet najpozna1lijih Freudov.ih monografija lijecenih slueajeva postala nam je jos bliZa, potpunija d stvarno se .poka:zala jedinstvenom. To je prv.i u detalje praceni slueaj prije ii poslije lijeeenja, sto do sada rnsmo sreli u J.iteraturi: ostalo je napisaino Sto je mislio lijecDJi.k i osjeeao pacijent, sto su razmiSljali jedan o d.rugom, i konaeno .zapisi o Zivotu i o zbivainjima u vremenu kada su 2tlvjeli. Zanimanje za d.aljnju sudbinu Wolfsmanna ndje prestajalo. P,rate6i psihoana1iticku literaturu i dogac:taje, nismo .zaboravljali na Covjeka-vuka, a jednog .smo dana procitali »Umro je Wolfsmaim«. Netko :tko nije upoznat ·sa znacenjem Covjeka·V1Uka za psihoanalizu ostaje .ravnodusan, a1i u drugima to pokrece mnoga sjeeanja i bezbroj pitanja o psihoanaliizi, o predmetu njenoga :iistJ:"ailivanja Ii, konaeno, o uspjesnosti llijeeenja. Ako se vratimo opet Jmjdzi Muriel Gardiner, moremo s pravom reC.i da je vcijedna u vi5e pravaca: u njoj susreeemo mnogobrojne informacije ikoje u mreZi povlijes1li im.aju mnogoznaene ,vrijednosti. Osi!Ill izvan:redno ·smireno a1i plastieno priblifonog ozracja nemime Evrope u dva rata i odraza mracnih dogadaja ;i 1teSkih pl'Omvljavanja ljudi, susreeemo se na jednom mjestu s ljudWma koji su obiljefavali epohu psihijatrijske mislli Korsakovim, Ziehenom, Kraepelinom d Freudom, koji su svaki na svoj naCin ·sudjelovali u lijecenju Sergeja P. F['eud je .svakako po svemu najzasluzniJi za izljecenje Sergeja P., po njemu ovaj i ulazi u poviijest psihoanalize. KnjJga, osim pov.ijesne i znanstvene, Ii.ma ,i literarnu vcijednost. Mnogi kiritli.Car.i iz umjetnickih krugova iveoma su se pohvalno izrazili 0 tivotopisu sto ga je napisao Covjek-
p
* Centar za mentalno zdravlje, Zagreb
":vuk. F:reud je vec i ranije Sii.J:"okoj Citalackoj publioi poznat po svojem li.jepom stilu i Cistom jeziku, za sto je, sto se ne smije previdjeti, Ii dobio Goetheovu nagradu za knjizeV'Ilost. To se zbilo 1930. godine, a nagradu je wnjesto Freuda pl1iinila njegova kc.i. Anna. Neki nagadaju Ii ne priznajill ispriku freuda, .sto nije sam do5ao na sveeanost i prlmio nagradu: on je zelio za psihoanaldzu priznanje znanstvenika, koje je trebalo do6i od Nobelova komiteta za nagrade ,i po nju bi svakako otisao. Ova je, kako znamo, !izostala jer predlagaCi i arbitd n:isu d.mali hrabrosti za takvu odluku, premda psihoanaliza, ako nista '1rugo a ono kao znanstvend putokaz, to zavreduje. Veoma predani i vriijedni »arh:ivar« p.sihoanalize Ku.rt Eisler prv.i je jaV'Ilostd otkni.o pravi i.dentitet Sergeja P. Hilo je to na jednom sastanku njujorskog ;psihoanalitickog d.ruSt.va: prvo je nastala mec:1u pmsutnlima tisina, a onda, poslije znaeajne pauze, oeito svjestan zanimlj.ivosti toga saopcenja Edsler je rekao pravo ima Covjeka-V1Uka. Ovo saopeenje su prenijela psihoanaldtli.Cka i ps.ihoterapijska glasila; mi smo za nj sazmali iz d.nternaaionalnog glasila m ps,ihoanalizu. Vijest je bila jednostavna: iznijela je pravo ·ime 0ovjeka koji je svojim lijecenjem omoguc.i.o da se .potvrdi Freudova znanost d tako postao sudionik u »jedinstrvenom i neponovljivom znanstvenom ogledu«, otvorio nadu d drugima koji su sumnjali u ishod psihoanalize: njegovo .ime je Sergej Konstat:inovic Pankejev. On je za¥rS:io fakultet pravnih znamosti, ofenio 5e i 1trideset je godina radio u osdguravajucem zavodu. To je viise nego rnnogo za eovjeka Jroji je proSac> kroz teske dUSeWle patnje d pot,pUiliU nemoC 1da nesto strvaira ii postifo. Fireudu ·se dbratio 1910. poslije 'Vise poku5aja Mjeeenja ii po savjetu svojih prethodnih lijecnika ii na linzistiranje roditelja, koji su culi za Freudove terapijske uspjehe. Ta je godina pocetak oovog Sergejeva Zivota, ovaj put 1sa psihoanaldzom, kojd nije zapravo nikada zavdio nego se prekida njegovom smrcu 1979. godine. Neki iisticu da je .psihoanaliza za Sergeja bila zamjena za re1igioznost kojoj je bio isto tako privrlen sve do susreta ·S Freudom. Freudu je do5ao kao pacijent, nemoCnik d patnik, a ostao je kao prijatelj kojega je Freud sam, a k:asnije i njegovi. ueenici, pomagao, a pod stare dane cesto je ovisio 0 pomoCi psihoainalitieara, koja nrl.je nrl.kad izostala ill zakasnila. Njegovi .roditelji nisu ~tedjeli da plate za Sergejevo ldjeeenje. koje je trajalo eetiri godine u seansama sest puta tjedno po jedan sat. U kasnijoj brizli drugih psihoanalitieara
413
412
..... ,)
za Covjeka-vuka otkriva se i postovanje ucenika .i sljedbenika prema svojem uzornom ucitelju. 0 kakvom se psihopatoloskom poremeeaju radilo i kakve je smetnje pacijent ispoljavao? Freud na temelju detaljne analize saopcava da pacijent odrafava prisilnu gradu lien<> sti, u cemu se manje-viSe svi slazu izuzev njegove veoma postovane i cijenjene ucenice Ruth Mack Brunswick. Ona, koja je »dovrsila« Freudovu analizu Covjeka-vuka, tvrdi da se radi o hipohondrijskom tipu paranoje. Skupini koja se ne slaze s Freudovim konaenim zakljuckom o psihopatole> skom entitetu Wolfsmannove bolesti pridrufaje se i H. Blum. On smatra da se radi o granicnom ustrojstvu lienosti, sto potkrepljuje svojim videnjem psihopatologije pacijenta u procesu njegova lijecenja i zivota. Slueaj ce nam postati blizi ako iznesemo neke podatke jz njegova zivota i povijesti bolesti: Sergej Konstatinovic Pan· kejev rodio se 6. sijecnja 1887. godine na velikom posjedu svojeg oca na jugu Rusije na obali Dnjepra. Porodica je pri· padala gornjem sloju bogate ruske aristokracije. Majka se mnogo bavila sobom i sama imala mnogo problema. Otac je sudjelovao u javnom zivotu. Izdavao je politicko glasilo. I otac i majka, prema opisu, bili su skloni depresivnim raspolofenjima i neurotskim reagiranjima. U opisima i u ana· Hzi Sergejeva slueaja Freud razvija i otkriva pravo umijece psihoanalitieara: usavrsenog majstora svog zanata, i ovdje je psihoanaliza u cjelini otkrivena u svojem najboljem ru· hu. Freud na temelju rekonstrukcije Sergejevih dozivljaja iz najranijih godina (od jedne i pol godine), iz snova i koristeci se instrumentima psihoanalize objasnjava sve slozene meha· nizme i potisnute sukobe koji su uzrokom Sergejevih tegoba. San je pomogao da se dode od korijena smetnji i kasnijih pacijentovih odredenja: prisustvovanje praprizoru iz· vor je njegovih stavova prema ocinskoj figuri, sto se dalje proteze na mnoge zivotne situacije kao i na sam proces lijecenja. Vjerojatno je njegova identifikacija s majkom, koja je rezultirala latentnom homoseksualnoscu, prufila Brunswickovoj materijal iz kojeg je izvodila dobrim dijelom njegovu paranoju. ldentifikacija s majkom rada i poistovjecenje sa zenama. Kasnije traume u porodicnom krugu (incestuozne situacije) radale su u njemu osjecaj straha od odmazde. Njegova identifikacija s majkom u daljnjem zivotu ispolja. vala se u raznim naklonostima od biranja zenskih partnera do polofaja u spolnim odnosima: sve je vodilo prema ma} cinskoj poziciji u zivotu .i slicnosti njenog reagiranja na Zi· votne datosti i uvjete.
414
} ,·
Freud 1919. predlafe Sergeju dodatnu analizu zbog opsjed· nutosti opstipacijom. Analizu je proveo Freud. Sest godina kasnije zbog depresije i hipohondrije obraca se Ruth Mack Brunswickovoj po Freudovu savjetu. Sve se to dogada u 1926. godini. Pogorsanje se tumaci i Freudovom teskom be> le8cu o kojoj je pacijent slusao i za Freudovo zdravlje se veoma brizljivo zanimao. Poslije analize od pet mjeseci s Mack Brunswickovom pacijent ponovo zivi kao mirni austrijski gradanin u braku sa svojom davnasnjom odabrani· com Terezom sve do 31. ofojka 1938. kada njegova supruga iz neobjasnjivih 1razloga pocinja samoubojstvo, sto ce tesko narusiti njegovo dusevno zdravlje i zbog cega ce se iznova obratiti dr Brunswick uz pomoc Muriel Gardiner. I kasnije ce se povremeno obraeati nekim psihoanalitiearima, no unatoc svemu, kako kafe M. Gardiner, »psihoanaliza mu je ome> gucila da prozivi dug ·i podnosljivo zdrav zivot«. Konacnu i zavrsnu sliku o Sergeju Konstatinovieu Pankejevu dobivamo od novinarke .iz Beea Karin Obholzer. U njoj, kao i mnogim drugima, Muriel Gardiner je probudila znatizelju za Covjeka-vuka. Knjiga novinarke Karin Obhol· zer priblifoje jednu starost koja bi bila sasvim obicna da · se ne odnosi na tako znamenitu osobu. U starackoj nesna· lafljivostii ovisnost je ponovo dosla do izrafaja, a u toj dobi ona, na falost, najcesce vodi u rasulo, u mentalnu dezorganizaciju i na kraju u nistavilo. 2ivot nije bio naklonjen Covjeku-vuku iako je ipak imao izvjesne »Srece«, ako se poslufimo .ironijom, pomoc je nekako dolazila kao pratnja svim njegovim brodolomima: materijalni slom, emotivni rastanci, stalne smrti, samoubojstva njegovih najbliZih, bolest i mnoge druge nevolje. Sve je to ipak, vjerujemo uz veliku pomoc psihoanalize, prevladavao i jos je uspio i da u okvirima svojih mogucnosti stvara. On je slikao, a u clancima koji nisu bili malobrojni iznosio je svoje dozivljaje, zapazanja i komentare o umjetnosti, filozofiji i njihovom odnosu sa psihoanalizom. Nije bio pasivan primalac, aktivno se odnosio prema zbivanjima oko sebe. Psihoanaliza ga nije samo prilagodila zivotu, nego i oslobodila za stvaralacki rad. Covjek-vuk je umro u dubokoj starosti odnoseci sa sobom i autenticnost jednog od najosebujnijih psihoanalitickih ogleda: bio je i objekt i subjekt jednog velikog pothvata sto ga je zapoceo Freud, a kojega su pak njih dvojka zajedno doveli do kraja, postepeno se oslobadajuci neminovne veze koja je inherentna ljudima, a to je prijenos koji u ljudskim odnosima nikada ne nestaje bez ostatka. Prijenos je onaj
415
koji je zahtijevao »dovdenje« psihoana1tlze prvi put sa samim Freudom, a dirugi .put s Brunswickovom. To je pojavnost ljudske du5e i emotlivnost koja lllvijek oZivljava ·ti .regresdvnim stanjima oovjeka d odraZa.va ponavljanje nekada§njih odnosa ljubaw i mrfnje, ali u novoj situaoiji, ova pojavnost djeluje nepr:ilieno ~ trm razja§njenje u lijecenju. Prijenos je b.io UMokom naknadmh anaJiza koJima se Covjek-MLk podw:gao, .to je znaOilo otkrice za psihoana1izu d otklanjanje stanOVlitih prepreka prema novim spoznajama. Muradif Kulenovic
tit/
ll.( f/ 1 )J':• ',~{'.;
f~
l~"
';)·
~'~~'
l
