http://freedomtek.org
Kako čovjek mišljaše James Allen
Kako čovjek mišljaše JAMES ALLEN Autor knjige "Od muke do mira" Um je gospodar mo ć i koja oblikuje i stvara, a č ovjekov ovjekov Um, uvijek kada uzima u ruke Alat misli i oblikuje što želi, rađ a tisu ć ću radosti, tisu ć ću boli: - On misli u tajnosti, i to sprovodi na vidjelo: okoliš nije ništa drugo do njegovo ogledalo.
2
SADRŽAJ
Predgovor........................................................................4 Misli i karakter .................................................................5 Efekt misli na okolnosti....................................................7 Efekt misli na zdravlje i tijelo .........................................12 Misao i svrha.................................................................14 Faktor misli u postignuću ..............................................16 Vizije i ideali ..................................................................18 Spokojnost ....................................................................20
3
Predgovor Cilj ove knjižice, koja je rezultat meditacije i iskustva, nije namijenjen kao iscrpan traktat na mnogo-ispisanu temu o snazi misli. Ona je više sugestivna nego što teži objašnjavanju i cilj joj je da stimulira žene i muškarce da otkriju i prihvate istinu da – „Oni oblikuju sami sebe“, na osnovu zamisli, koje odabiru i poti ču. Da je um majstor – tkalac kako unutarnje haljine karaktera tako i vanjskog plašta okolnosti i da kako su do sada tkali u neznanju i boli od sada mogu po četi tkati u prosvjećenju i veselju.
4
Misli i karakter U aforizmu, "Kao što čovjek mišljaše u svom srcu takav i je" (eng. „As a man thinketh in his heart so is he“), ne samo da obuhva ća u cijelosti čovjeka kao biće, već je tako sveobuhvatan da dopire do svakog stanja i okolnosti u njegovom životu. Čovjek je doslovno ono što misli i njegov lik je potpuni zbroj svih njegovih misli. Baš kao što biljka ni če iz sjemena (a bez njega to nije ni mogla), tako svaka čovjekova radnja ni če iz skrivenih sjemena svijesti i nije se mogla pojaviti bez njih. To jednako vrijedi za takva djela koja nazivamo „spontanima“ i „nesmišljenima“ i za ona koja su namjerno provedena. Djelo je rezultat misli, a radosti i patnje su njegovi plodovi; i tako čovjek skladišti slatke i gorke plodove svog gospodarenja. "Misao u umu nas je napravila, ono što jesmo je mislima bilo zapisano i izgra đeno. Ako je čovjekov um imao zlih misli, bol dolazi na njega baš kao što kota č dolazi iza goveda.... (eng. "Thought in the mind hath made us, What we are By thought was wrought and built. If a man's mind Hath evil thoughts, pain comes on him as comes The wheel the ox behind....“) Ako pojedinac ustraje u čistoći misli, radost ga slijedi baš kao njegova vlastita sjenka. Čovjek
je rastao po zakonu i nije rezultat pronalaska, a uzrok i posljedica su apsolutne i neodstupaju će kako u skrivenom svijetu misli tako i u vidljivom i materijalnom svijetu. Plemenit i božanstvu sli čan pojedinac nije slu čajnost, već je prirodni rezultat kontinuiranog nastojanja pravilnog razmišljanja i u činka duge suradnje s božanskim mislima. Jedan neplemeniti i životinjski pojedinac, po istom ovom procesu, je rezultat kontinuiranog djelovanja prizemnih misli. Čovjek
stvara i rastvara samog sebe, u tvornici svojih misli on kuje oružje uz pomo ć kojih se uništava, ali on isto tako izra đuje alate s kojima si gradi rajski dvorac sre će, snage i mira. Uz pravi izbor i istinitu primjenu misli, čovjek se uspinje do Božanskog Savršenstva; zlostavljanjem i pogrešnim primjenama misli, on se spušta ispod razine životinje. Između ove dvije krajnosti su svi ostali stupnjevi karaktera, a čovjek im je i tvorac i gospodar. Od svih lijepih istina koje se odnose na dušu koja je obnovljena i dovedena na svjetlo u ovom dobu, niti jedna nije više radosna ili bogatija božanskog obe ćanja i povjerenje od ove da je - čovjek gospodar misli, stvaralac karaktera, te tvorac i oblikovatelj stanja, okoliša i sudbine. Kao biće Snage, Inteligencije i Ljubavi, te gospodar svojih misli, čovjek posjeduje ključ za svaku situaciju i sadrži u sebi to pretvaraju će i regenerativno sredstvo uz pomoć kojega može napraviti samog sebe kakvim želi. Čovjek je uvijek gospodar, čak
i u svom slabijem i najzapuštenijem stanju, ali u svojoj slabosti i degradaciji on loše upravlja svojim „ku ćanstvom“. Kako se počinje ogledati nad svojim stanjem, on tada postaje mudar gospodar koji inteligentno usmjerava 5
svoju energiju i kroji svoje misli prema plodnim rezultatima. Takav je svjestan gospodar, a čovjek samo tako može postati, otkrivaju ći u sebi zakone misli. Ova otkrića su samo primjene, samoanalize i iskustva. Samo takva traženja i iskopavanja su dobiveno zlato i dijamanti, a svaki čovjek može pronaći istinu povezanu s njegovim postojanjem, ali samo ako će kopati duboko u rudnike svoje duše. Isto tako kako je on stvoritelj svog karaktera, kalup svog života i graditelj svoje sudbine može bez pogreške dokazati, ako će promatrati, kontrolirati i mijenjati svoje misli, te pratiti njihov utjecaj na sebe i dr uge i u tom trenutku povezivati uzrok i posljedicu pažljivim istraživanjem i korištenjem svakog iskustva. Čak i onoga za koje smatra da je nezna čajno i svakodnevno, kao sredstva za dobivanje tog znanja o samom sebi koje je Razumijevanje, Mudrost i Snaga. U tom smjeru, kao ni u jednom drugom, zakonom apsolutno je da "Tko traži, na ći će; i onomu koji kuca, vrata će biti otvorena;" jer samo strpljenjem, vježbom i beskrajnom nametljivoš ću čovjek može ući kroz Vrata Hrama Znanja.
6
Efekt misli na okolnosti Čovjekov
um može se povezati sa vrtom, koji se može inteligentno kultivirati ili ga se može pustiti da divlja, ali bez obzira da li ga se kultivira ili zanemaruje, on mora i bude dao, plod. Ako nije posađeno korisno sjeme, tada će obilje beskorisnog korova -sjemena pasti i nastavit će se proizvoditi te iste vrste. Baš kao što vrtlar kultivira svoje zemljište, čisteći ga od korova i uzgajaju ći cvijeće i voće koji su mu potrebni, tako i čovjek može održavati vrt svojeg uma, plijeve ći neispravne, nepotrebne i ne čiste misli, te kultivirati savršeno cvije će i voće ispravnih, korisnih i čistih misli. Provođenjem ovog procesa, čovjek prije ili poslije otkriva da je on gospodar – vrtlar svoje duše, upravitelj svog života. On tako đer otkriva unutar samog sebe, zakone misli, te razumije sa sve rastu ćom točnošću, kako misaoni procesi i elementi uma djeluju u stvaranju njegovog karaktera, okolnosti i sudbine. Misao i karakter su jedno, a kako se sam karakter samo može o čitovati i otkriti kroz okoliš i okolnosti, vanjski uvjeti života neke osobe uvijek će se naći skladno povezani sa njegovim unutrašnjim stanjem. To ne zna či da su čovjekove okolnosti u bilo kojem trenutku prikaz njegovog cijelog karaktera, već su one tako prisno povezane sa nekim vitalno misaonim elementom unutra njega samoga da su za sada neizostavni na njegov razvoj. Svaki čovjek je tamo gdje je po zakonu njegova bi ća; zamisli koje je sagradio u svoj karakter doveli su ga tamo i raspored njegovog života tamo nije slu čajnost, već je to rezultat zakona koji ne može pogriješiti. To je jednako istinito za one koji se osje ćaju "izvan harmonije" sa svojim okolinom kao i za one koji su s njima zadovoljni. Kao progresivno i evoluiraju će biće, čovjek je tamo gdje je kako bi nau čio i rastao; i kako uči duhovnu lekciju koju sadrži bilo koja okolnost za njega ona prolazi i daje mjesto drugim okolnostima. Čovjek
je odbojnik tako dugo dok vjeruje da je stvorenje uvjeta izvana, ali kada spozna da je on kreativna mo ć i da je može nare đivati skrivenom tlu i sjemenu svog bića iz kojeg rastu okolnosti, on tada postaje zakonit gospodar sebe. Te okolnosti rastu iz misli svakog čovjeka i to zna svatko tko je dulje vrijeme vježbao samo-kontrolu i samo- čišćenje, jer on će primijetili da su promjene u njegovim okolnostima u točnom omjeru sa njegovim promjenjivim mentalnim stanjem. Ovo je toliko istinito da kada se čovjek ozbiljno usmjeri na popravak nedostataka u svom karakteru i ostvari brzi i zna čajan napredak, on brzo prolazi kroz sukcesiju preobražaja. Duša privlači ono što tajno čuva, ono što voli, te tako đer ono čega se boji, ona doseže visinu svojih njegovanih težnji, ona pada na razinu svojih ne časnih želja- i okolnosti su sredstva kojima to postiže . Svaka misao-sjeme posijano ili dozvoljeno da padne na um i ukorijeni se, stvara svoje vlastito, te prije ili poslije procvjeta u djelo i nosi plodove mogu ćnosti i okolnosti. Dobre misli rode dobrim plodovima, loše misli rode lošim plodovima.
7
Vanjski svijet okolnosti oblikuje sam sebe u unutrašnjem svijetu misli, pa su tako ugodni i neugodni vanjski uvjeti faktori, koji za krajnji cilj čine dobro pojedincu. Kao žetelac svoje žetve, čovjek uči jednako kroz patnju i blaženstvo. Slijedeći najdublje želje, težnje, misli, po kojima si dopušta da ga se dominira, (prateći krijesnice nečiste mašte ili nepokolebljivo hodati putovima jakih i visokih nastojanja) čovjek na kraju stigne do plodova i ostvarenja u vanjskim uvjetima svoga života. Zakoni rasta i prilagodba posvuda su dostupni. Čovjek ne dolazi u dom za siromahe ili u zatvor tiranijom, sudbinom ili okolnostima, već putem niskih misli i požude. Čedan čovjek ne pada iznenada na put kriminala stresom ili nekim slučajnim vanjskim utjecajima; zlo činačka misao je dugo vremena tajno prisutna u srcu, a povoljna prilika je otkrila njenu nakupljenu mo ć. Prilika ne čini čovjeka, ona ga otkriva njemu samom. Ne može postojati niti jedna takva okolnost
kao što je spuštanje u porok i njegova patnja, osim zlobne sklonosti, a isto tako uzdizanje prema vrlinama i čista sreća nije moguća bez kontinuirane kultivacije takvih želja. Prema tome, sam čovjek je gospodar i vladar misli, stvaraoc samog sebe, te autor i oblikovatelj svoje okoline. Čak i pri porodu duša dolazi i kroz svaki korak svojeg zemaljskog hodo čašća, ona privlači one kombinacije okolnosti i prilika koji otkrivaju same sebe, one koje odrazi njene čistoće i nečistoće, snage i slabosti. Ljudi ne privlače ono što žele, već ono što oni jesu . Njihove ideje, maštanja i ambicije su osujećene pri svakom koraku, ali njihove najskrivenije misli i želje se hrane svojom vlastitom hranom bilo da je ona čista ili prljava. "Božanstveno što oblikuje naše krajeve" je u nama samima, to je ono što smo mi. Čovjek okuje samog sebe: misli i djelovanja su ciljevi Sudbine – one zatvaraju, jer su uporišta; oni su tako đer anđeli Slobode – oni osloba đaju, jer su plemeniti. Molitvom čovjek ne dobiva ono što želi, već ono što pravedno zavrijedi. Njegove želje i molitve su uslišane i odgovorene kada su u skladu sa njegovim mislima i postupcima. U svjetlu ove istine, što je dakle, smisao "borbe protiv okolnosti?" To zna či da čovjek stalno odbija izvanjski u č inak , a sve vrijeme njeguje i čuva njegov uzrok u srcu. Taj uzrok može biti u obliku svjesnog poroka ili nesvjesne slabosti, me đutim što god da je, to tvrdoglavo usporava nastojanja njegovog posjednika, a time glasno traži lijek. Ljudi su željni poboljšati svoje prilike, ali su istovremeno neskloni poboljšati sami sebe i na taj način ostaju vezani. Čovjek koji ne zazire od samo-raspe ća nikada ne može dostići cilj prema kojem mu je usmjereno srce. To je jednako istinito za zemaljske kao i za nebeske stvari. Čak i čovjek čiji je jedini cilj steći bogatstvo mora biti spreman učiniti velike osobne žrtve prije nego što može do ći do ispunjenja tog cilja, a koliko tek više onaj koji želi do ći do snažnog i uravnoteženog života? Uzmimo za primjer čovjeka koji je očajno siromašan. On je vrlo željan da njegova okolica i ugodnosti doma budu poboljšani, ali sve to vrijeme on izbjegava rad i smatra da je opravdan u tome da pokušava prevariti svoga poslodavca da mu je pla ća nedostatna. Takav čovjek ne razumije najjednostavnije elementarne principe onih načela koja su temelj istinskoga napretka i ne samo da je potpuno nespreman ustati iz svog jada, ve ć zapravo privlači k sebi još dublji jad žive ći u njemu, te djelujući iz lijenih, varljivih, i kukavnih misli.
8
Sada uzmimo za primjer bogatog čovjeka koji je žrtva bolne u uporne bolesti koja je rezultat proždrljivosti. On je spreman dati velike koli čine novca da bi se oslobodio ove bolesti, ali istodobno on ne će žrtvovati svoju želju za proždrljivoš ću. On želi zadovoljiti svoj ukus za bogatu i neprirodnu hranu i imati svoje zdravlje. Takav čovjek je potpuno nesposoban biti zdrav jer još nije nau čio prvi princip zdravog života Zatim imamo poslodavca koji je usvojio krive mjere kako bi izbjegao pla ćanje pravilne plaće i u nadi ostvarenja ve će dobiti, smanjuje plaće svojim zaposlenima. Takav čovjek je potpuno nespreman za ostvarenja prosperiteta, a kad se na đe u stečaju, što se tiče i ugleda i bogatstva, on okrivljuje okolnosti, ne znaju ći da je on jedini autor ovog stanja. Predstavio sam ove tri pri če samo kao ilustraciju istine da je čovjek uzročnik (iako gotovo uvijek nesvjesno) svojih okolnosti, i da iako je cilj na kraju dobar, on stalno frustrira svoje postignu će ohrabrujući misli i želje koje se možda ne mogu uskladiti s tom krajem. Ovakvi slučajevi se mogu umnožiti i varirati gotovo neograni čeno, ali to nije potrebno, jer čitatelj može, ako to odluči, potražiti djelovanja zakona misli u svom umu i životu i sve dok je to u činio puki vanjski čimbenici ne mogu služiti kao temelj za rasuđivanje. Prilike su ponekad toliko komplicirane, a misao je nekad duboko ukorijenjena. Uvjeti sreće variraju beskrajno kod pojedinaca, tako da čovjekovo duševno stanje (iako ono može biti poznato njemu samome), ne može biti prosu đivano od strane drugog, gledajući sa vanjskog stajališta. Čovjek može biti pošten u odre đenim situacijama, ali isto tako može oskudijevati; čovjek može biti nepošten u nekim situacijama, ali ste ći bogatstvo. Međutim, zaključak do kojega se dolazi, da pojedinac doživljava neuspjeh zbog svoje poštenosti da drugi prosperira zbog svoje nepoštenosti je rezultat površnog rasu đivanja koje pretpostavlja da je nepošteni čovjek u potpunosti pokvaren (korumpiran), dok je pošteni čovjek moralan. U svjetlu dubljeg znanja i šireg iskustava takav sud je pogrešan. Ne častan čovjek možda ima neke divne vrline, koje drugi ne posjeduje, a pošten čovjek ima odvratne mane koje nisu prisutne u ovom prvom. Pošten čovjek žanje dobre rezultate svojih poštenih misli i djela, ali on isto tako donosi na sebe patnje, što proizvode njegove mane. Ne častan čovjek isto tako sakuplja svoje patnje i sre će. Neugodno je ljudskoj taštini vjerovati da osoba pati zbog svojih vrlina, ali sve dok nije iskorijenio svaku bolesnu, ogor čenu i nečistu misao iz svog uma, te oprao svaku grešnu mrlju sa svoje duše. Tek tada on može biti u stanju da zna i da izjavljuje da su njegove patnje rezultat ne njegovih loših ve ć njegovih dobrih kvaliteta. Na putu prema tome i puno prije nego što on dostigne ovo vrhovno savršenstvo, čovjek će pronaći, ako radi na svom umu i životu, Veliki Zakon koji je u potpunosti pravedan i koji ne može po tome dati dobro za zlo ili zlo za dobro. Imaju ći na umu takvu spoznaju, on će tada znati, gledajući unatrag na svoje prošlo neznanje i sljepo ću, da mu je život, i da je oduvijek bio, pravedno ure đen, te da su sva njegova prošla iskustva, dobra i loša, bila pravedno razvijene gra đevine, njega nerazvijenog. Dobre misli i djela ne mogu nikada stvarati loše rezultate, a loše misli i djela ne mogu nikada stvoriti dobre rezultate. To je isto kao da kažemo da iz kukuruza samo može nastati kukuruz, a iz koprive samo kopriva. Ljudi razumiju ovaj zakon u prirodnom
9
svijetu, i rade s njim, ali malo ih ga razumije u mentalnom i moralnom svijetu (iako je tamo njegovo djelovanje jednako jednostavno), a oni dakle, ne sura đuju s njim. Patnja je uvijek učinak krive misli u nekom smjeru. To je znak da pojedinac nije u skladu sa sobom, i sa Zakonima njegova bi ća. Jedini i vrhovni razlog korištenja patnje je da se o čisti, da izgori sve što je beskorisno i prljavo. Patnja prestaje za onoga koji je čist. Nema smisla paliti zlato nakon što je uklonjena ne čistoća, isto tako savršeno čisto i prosvijetljeno biće ne može patiti. Prilike, koje čovjek susreće s patnjom, su rezultat njegovog vlastitog mentala (psihe) u skladu. Okolnosti, koje čovjek susreće sa srećom rezultat su njegove duševne harmonije. Sreća, a ne materijalno posjedovanje, je mjera prave misli; jad, a ne nedostatak materijalnog posjedovanja je mjera krivih misli. Čovjek može biti proklet i bogat, može biti blagoslovljen i siromašan. Sre ća i bogatstvo su pridruženi samo kada je bogatstvo pravilno i mudro iskorišteno, a siromah se samo spušta u jad kad gleda na svoj zgoditak kao teret koju mu je nepravedno nametnut. Neimaština i zadovoljenje su dvije krajnosti jada. Oni su oboje jednako neprirodni i rezultat su mentalnih poremećaja. Čovjek nije pravilno uvjetovan sve dok nije sretno, zdravo i prosperitetno bi će, a veselje, zdravlje i prosperitet su rezultat skladne prilagodbe unutrašnjeg i vanjskog, tj. čovjeka s njegovom okolinom. Čovjek počinje
biti čovjekom kad prestane cviliti i tužiti se, te zapo činje tražiti skrivenu pravdu koja regulira njegovim životom. A kako prilago đava svoje misli tom kontrolirajućem faktoru, on prestaje optuživati druge kao uzroke svojeg stanja i izgrađuje se u jakim i plemenitim mislima. On se prestaje boriti protiv okolnosti ve ć ih počinje koristiti kao pomagala u svom sve više ubrzanom napretku, te ih koristi i kao sredstvo za otkrivanje skrivenih mo ći i mogućnosti u sebi. Zakon a ne zbunjenost, je na čelo koje dominira u svemiru. Pravda, a ne nepravda, je duša i suština života, i pravednost, a ne korupcija, su pokreta čke i oblikovačke snage duhovne vlade u svijetu. Čovjek se samo mora ispraviti kako bi otkrio da je svemir u pravu i za vrijeme tog procesa ispravljanja on će otkriti da, kako mijenja svoje misli prema stvarima i drugim ljudima, se stvari i ostali ljudi mijenjaju prema njemu. Dokaz ove istine je u svakoj osobi i stoga ga je lako priznati jednostavnom istragom koju sustavno radimo samoanalizom. Neka čovjek radikalno promijeni svoje misli i bit će zapanjen brzom transformacije koja će imati učinak na materijalne uvjete njegova života. Ljudi vole misliti da misao može biti tajna, ali ne može, jer ona brzo kristalizira u naviku, a navika se š čvrsne u okolnost. Životinjske misli kristaliziraju se u navike pijanstva i senzualnosti, koje se š čvrsnu u okolnosti bijede i bolesti. Ne čiste misli bilo koje vrste se kristaliziraju u iscrpljuju će i konfuzne navike, koje š čvrsnu u zbunjuju će i nepovoljne okolnosti. Misli straha, sumnje i neodlu čnosti se kristaliziraju u slabe, kukavne, neodlu čne navike, koje š čvrsnu u okolnosti propadanja, siromaštvo, ropske ovisnosti. Misli lijenosti se kristaliziraju u navike ne čistoće i nepoštenja, koje se ščvrsnu u okolnosti psovanje i prošnje. Misli mržnje i kritiziranja se kristaliziraju u navike optužbe i nasilja, koje se opet š čvrsnu u okolnosti ozljeda i progona. Egoistične misli svih vrsta se kristaliziraju u navike samotraženja, koje š čvrsnu u više ili manje nesretne okolnosti.
10
S druge strane, prekrasne misli svih vrsta se kristaliziraju u navike milosti i dobrote, koje se udružuju u vesele i sun čane okolnosti. Čiste misli se kristaliziraju u navike umjerenosti i samo-kontrole, koja se udružuju u okolnosti po činaka i mira. Misli o hrabrosti, samouvjerenosti i odluke se kristaliziraju u sr čane navike, koje se udružuju u okolnosti uspjeha, obilja i slobode. Energične misli se kristaliziraju u navike čistoće i marljivosti, koje se udružuju u okolnosti miline. Nježne i opraštaju će misli se kristaliziraju u navike blagosti koje opet š čvrsnu u zaštitne okolnosti. Nesebi čne misli i misli ljubavi se kristaliziraju u navike samo zaboravljivosti za druge, koje opet ščvrsnu u okolnosti sigurnosti, trajnog napretka i istinskih bogatstava. Određeni vlak misli koji je uporan, u bilo dobrom ili lošem, ne može ne dati svoje rezultate na karakter i okolnosti. Čovjek ne može direktno odabrati svoje okolnosti, ali je može odabrati svoje misli, tako i indirektno ali sigurno oblikuju svoje okolnosti. Priroda pomaže svakom pojedincu zadovoljenje misli i to one koje on ve ćinom potiče, a mogućnosti koje su ponu đene brzo će dovesti na površinu i dobre i zle misli. Neka čovjek prestane sa svojim grešnim mislima i cijeli svijet će omekšati prema njemu i biti mu spremni pomoći. Neka skloni sa strane svoje slabašne i bolesne misli i evo, prilike će iskočiti u svakom trenutku da mu pomognu u njegovoj čvrstoj nakani. Neka potiče dobre misli i ne će ga vezati uz jad i sramotu niti jedna teška sudbina. Svijet je vaš kaleidoskop, a razli čite kombinacije boja, koje se u svakom trenutku predstavljaju su izvrsno prilago đuje slike vaših stalno pokretnih misli. "Znači biti ćete ono što ćete biti; neka neuspjeh na đe svoj lažni sadržaj u toj siromašnoj riječi „okolini“, ali duh koji ga prozre on je slobodan.“ "On gospodari vremenom, on pokori prostor; on zastrašuje tog hvalisavog varalicu, priliku i veže tiransku okolnost i svrgne joj krunu, te popunjava mjesto sluge. "Ljudska volja, ta nevidljiva snaga, potomstvo besmrtne Duše, može sje ći put do bilo kojeg cilja, i kroz zidove granita. "Ne budi nestrpljiv u odgodama, ve ć čekaj kao onaj koji razumije; Kad se duh uzdigne i naredi, Bogovi su spremni slušati."
11
Efekt misli na zdravlje i tijelo Tijelo je sluga uma. Ono sluša operacije uma, bile one namjerno izabrane ili automatski izražene. U pozivu nezakonitih misli tijelo brzo tone u bolest i propadanje, a u pozivu veselih i lijepih misli obla či se u mladenaštvo i ljepotu. Bolesti i zdravlje, baš kao i okolnosti ukorijenjeni su u mislima. Bolesna misao će se izraziti kroz bolesno tijelo. Za misli straha poznato je da ubiju čovjeka jednako brzo kao i metak, a one i dalje ubijaju tisu će ljudi iako manje brzo. Ljudi koji žive u strahu od bolesti su ljudi koji ju i dobiju. Anksioznost brzo demoralizira cijelo tijelo i ostavlja ga otvorenim, za ulaz bolesti, dok ne čiste misli, čak iako im se fizički ne prepušta, ubrzo će uništiti živčani sustav. Snažne, čiste i sretne misli grade tijelo u milosti i snazi. Tijelo je delikatan i plasti čni instrument, koji odgovara spremno da se misli pod kojima je utisnut, navike i misli će proizvesti svoje u činke na njemu bilo dobre ili loše. Ljudi će i dalje imati nečistu i otrovnu krv, tako dugo dok će propagirati nečiste misli. Iz čistog srce dolazi čisti život i čisto tijelo. Od nečista uma proizlazi ne čisti život i oštećeno tijelo. Misao je izvor djelovanja, života i manifestacije, neka izvor bude čist i sve će biti čisto. Promjena prehrane ne će pomoći čovjeku koji neće promijeniti svoje misli. Kada čovjek načini svoje mislima čistima, on više ne će htjeti nečistu hrane. Čiste
misli rade čistu naviku. Tzv. svetac koji nije oprao svoje tijelo, nije svetac. Onaj koji je ojačao i pročistio svoje misli ne treba ni razmatrati štetne mikrobe. Ako želite zaštitili svoje tijelo, čuvajte vaš um. Ako želite obnovili svoje tijelo, uljepšajte vaš um.. Misli zlo će, zavisti, razočarenja, potištenosti, kradu tijelu zdravlje i milosti. A kiselo lice ne dolazi slu čajno, to je rezultat kiselih misli. Bore koje nagr đuju iscrtane su od ludosti, strasti i ponosa. Znam ženu od devedeset i šest godina, koja ima sjajno i nevino lice djevojke. Znam čovjeka koji još nije ušao u srednje godine čije je lice iscrtano u neskladanim konturama. Prvo je rezultat slatke i sun čane ćudi dok je drugo posljedica strasti i nezadovoljstva. Kao što ne možete imati sladak i zdrav stan ukoliko ne dopustite zraku i suncu slobodan ulaz u vaše sobe, isto tako snažno tijelo i bistro, sretno, vedro držanje mogu samo biti rezultat slobodnog prihva ćanja misli radosti, dobre volje i spokoja da dođu u um. Na licima ostarjelih nalaze se bore koje je izradilo suosje ćanje, druge je izgradila snažna i čista misao, a druge su isklesane od strasti: koji in ne može razlikovati? Uz one koji su živjeli pravedno, starost je spokojna, mirna i dobro ćudna, kao zalaze će sunce. Nedavno sa vidio filozofa na samrti. On nije bio star, osim po godinama. Umro je kao slatko i mirno baš kao što je i živio.
12
Nema boljeg liječnika od vesele misli koja će raspršiti bolesti tijela, nema tog tješitelja za usporedbu sa dobrom voljom, koja raspršuje sjenke tuge i boli. Stalno živjeti u mislima zlovolje, cinizma, sumnje i zavisti je kao biti zatvoren u tamnici koju smo si sami sagradili. Ali misliti dobro o svemu, biti veselo sa svima, strpljivo u čiti kako naći dobro u svemu - takve nesebi čne misli su portal neba, a živjeti iz dana u dan u mislima mira prema svakom stvorenju, dovest će obilni mir njihovom vlasniku.
13
Misao i svrha Sve dok je misao nije povezana s ciljem nema inteligentnih dostignu ća. Kod većine ljudi, brodu misli je dozvoljeno "da bude nošena", na oceanu života. Besciljnost je porok i takvo splavarenje ne smije se nastaviti za onoga koji bi htio izbje ći katastrofu i uništenje. Oni koji nemaju centralnu svrhu u svom životu padaju lako kao plijen za sitne brige, strahove, nevolje i samosažaljenja. Sve ovo je dokaz slabosti koje, baš kao što namjerno planirani grijesi (iako razli čitim pravcima) vode u propast, nesre ću i gubitak, jer slabost ne može opstati u razvijajućem svemiru. Čovjek
bi trebao pojmiti ispravan cilj u svom srcu i krenuti ga ostvariti. On bi trebao napraviti ovu svrhu kao centralnu to čku svojih misli. Ona može biti u obliku duhovne ideje ili može biti svjetovni objekt, ovisno njegovoj prirodi u to vrijeme, ali što god da je, on bi trebao stalno fokusirati svoju misaonu snagu na taj objekt koji je postavljen pred njim. On bi trebao napraviti ovu svrhu svojom vrhovnom dužnosti i trebao bi se posvetiti dobivanju ovog dostignu ća, ne dopuštaju ći svojim mislima da odlutaju daleko u kratkotrajna maštanja, čežnje i zamišljanja. Ovo je kraljevska cesta na putu do samokontrole i istinite koncentracije misli. Čak i ako on ne uspije ponovno i ponovno ostvariti svoju namjenu (kao što on nužno mora sve dok slabost nije prevladana), steč ena snaga karaktera će biti mjera njegova istinskog uspjeha, te će ovo stvoriti novu polazišnu to čku za budući prevlast i trijumf . Oni koji nisu spremni shvatiti veliku svrhu trebali bi fiksirati misli na besprijekorno izvršavanje svoje dužnosti, ma kako god im se bezna čajno njihov zadatak čini. Samo na ovaj način mogu se misli skupiti i usredotočiti, a odlučnost i energija razviti, a kada se ovo dogodi, nema ni čega što nismo u mogu ćnosti ostvariti. Najslabija duša, znaju ći svoje vlastite slabosti i vjeruju ći u istinu da se snaga samo može razviti trudom i praksom, tako vjerujući, odjednom će se napregnuti i dodaju ći trud naporu, strpljenje strpljenju i snagu snazi, nikada se ne će prestati razvijati, te će napokon postati božanski jaka. Kao što se tjelesno slab čovjek može učiniti jakim pažljivim i strpljivim treningom, tako i čovjek slabih misli može postati jak vježbajući samog sebe pravilnim razmišljanjem. Kako bi uklonila besciljnost i slabosti i kako bi se po čelo razmišljati s ciljem je na čin kako ući u redove onih jakih koji prepoznaju neuspjeh kao jedan od putova prema dostignuću. Njima služe sve prilike, oni misle snažno, pokušavaju hrabro i dostižu majstorski. Kada čovjek začne ovu svrhu trebao bi psihi čki obilježiti ravan put do svog dostignuća, ne gledajući desno ili lijevo. Sumnje i strahove treba čvrsto isključiti, oni su uništavajući elementi koji razbijaju ravni pravac napora, iskrivljuju ga u neuspješan i beskoristan. Misli sumnje i straha nisu nikada ništa ostvarile i nikada ne mogu. One uvijek dovode do propasti. Cilj, energija, moć za u činiti i sve jake misli prestaju postojati kada se sumnja i strah ušuljaju. 14
Volja za učinjenjem izvire iz znanja da nešto možemo učiniti. Sumnja i strah su veliki neprijatelji znanja, a onaj koji ih poti če, koji ih ne uništava, ometa samog sebe u svakom koraku. Onaj koji je pokorio sumnje i strah pokorio je i neuspjeh. Svaka njegova misao je bliska s moći i sve teško će on hrabro susreće i mudro prevladava. Njegovi ciljevi su sezonski posa đeni i oni cvatu i donose plod, koji ne pada prerano na zemlju. Saveznički povezana misao s ciljem postaje kreativna snaga, onaj koji ovo zna spreman je postati nešto više i ja če od običnog smotuljka zapetljanih misli i nestabilnih osjećaja. Onaj koji ovo radi postao je svjesni i inteligentni gospodar svojih mentalnih sila.
15
Faktor misli u postignuću Sve što čovjek postiže i sve što on ne uspije posti ći je izravna posljedica njegovih vlastitih misli. U pravilno ure đenom svemiru, gdje je gubitak ravnoteže zna či ukupno uništenje, pojedina čna odgovornost mora biti apsolutna. Čovjekova slabosti i snaga, čistoća i nečistoća, su njegove, a ne od drugog čovjeka, one su donesene od njega samoga, a ne od nekog drugog i kao takve, samo ih on može promijeniti, a ne nitko drugi. Njegovo stanje je tako đer samo njegovo, a ne od drugog čovjeka. Njegove patnje i sreća su se razvili iznutra. Kao što on misli, takav i je, kako nastavlja misliti, takvim ostaje. Veliki čovjek ne može pomo ći slabom, osim ako je slabiji spreman da mu se pomogne, pa čak i tada slabi čovjek mora postati jak za sebe, on mora, svojim trudom, razviti snagu kojoj se divi u drugome. Nitko drugi osim njega samoga ne može promijeniti njegovo stanje. Uobičajeno je bilo za ljude da misle i govore: "Mnogi su ljudi robovi, jer jedan je tlačitelj i zato mrzimo tlačitelja." Međutim sada, ima sve više onih koji pokazuju tendenciju da preokrenu ovaj sud, i da kažu: "Jedan čovjek je tlačitelj, jer mnogi su robovi i zato preziremo robove." Istina je da su tiranin i rob suradnici u neznanju i ako se čini da utječu jedan na drugog, u stvarnosti utječu sami na sebe. Savršeno Znanje percipira djelovanja zakona u slabosti onog ugnjetavanog i u krivo primjenjoj mo ći ugnjetavača. Savršena Ljubav, gledajući na patnju koju obje strane povla če za sobom, ne osuđuje niti jednu. Savršeno Suosjećanje prihvaća i ugnjetavača i ugnjetavanoga. Onaj koji je pokorio slabosti, te otpustio sve sebi čne misli, ne pripada niti silniku niti ugroženom. On je slobodan. Čovjek
može samo ustati, pobijediti i ostvariti uzdižu ći svoje misli. On može samo ostati slab, bijedan i ubog odbijanjem da podigne svoje misli. Prije nego što čovjek može išta posti ći, čak i u svjetovnim stvarima, mora di ći svoje misli iznad ropskih životinjskih zadovoljenja. On se ne mora, kako bi uspio, odre ći u potpunosti animalnosti i sebi čnosti, ali jedan dio mora barem biti žrtvovan. Čovjek čija je prva misao brutalno zadovoljenje ne bi mogao ni misliti jasno niti planirati sustavno, on ne bi mogao na ći i razviti svoje latentne resurse, te bi u svakom slu čaju doživio neuspjeh. Kako nije zapo čeo s kontrolom svojih misli, on nije u stanju kontrolirati stanja i usvojiti ozbiljne odgovornosti. On nije sposoban samostalno djelovati. Međutim, on je ograničen samo na one misli koje odabere. Nema napretka i postignu ća bez žrtve, a čovjekov ovozemaljski uspjeh će biti u onoj mjeri u kolikoj žrtvuje svoje zbunjene animalne misli i podesi svoje misli na razvoj svojih planova, jačanje svojih odluka i pouzdanost u sebe. I što više uzdiže svoje misli, što postaje više hrabar, pravedan, ve ći će biti njegov uspjeh, više blagoslovljena i trajnija će biti njegova dostignu ća. Svemir ne daje prednost lakomima, nepoštenima, nemoralnima, iako se površinski tako ponekada čini. On pomaže iskrenima, velikodušnima i čestitima. Svi veliki učitelji 16
proglasili su ovo na razli čite načine, a kako bi dokazao i znao čovjek samo treba ustrajati u naporu da bude što vi če krepostan, uzdižući svoje misli. Intelektualna dostignu ća su rezultat misli koje su posve ćene potrazi za znanjem ili za lijepim i istinitim u životu i prirodi. Takva postignuća mogu ponekada biti povezana s taštinom i ambicijom, ali ona nisu rezultat tih obilježja, ona su prirodni izdanak dugog i teškog truda, te čistih i nesebičnih misli. Duhovna dostignu ća su dokončanja svetih težnji. Onaj koji živi stalno u koncepciji plemenitih i uzvišenih misli, koji prebiva na onome što je čisto i nesebi čno, će sigurno kao što sunce dostiže svoj vrhunac i kako je mjesec pun, postati mudar i plemenit, te će se uzdići u poziciji utjecaja i blaženstva. Postignuće bilo koje vrste, su kruna napora i ukrasa misli. Uz pomo ć samokontrole, odluke, čistoće, pravednosti i dobro usmjerenih misli čovjek se uspinje, dok uz pomo ć animalnosti, lijenosti, nečistoće, korupcije i konfuzije misli, se čovjeka spušta. Čovjek
se može uzdi ći do visokog uspjeha u svijetu, pa čak i do uzvišenosti u duhovnom carstvu, a opet se može spustiti u slabosti i jad dopuštaju ći da ga zaposjednu arogantne, sebi čne i korumpirane misli. Pobjede ostvarene pravilnim mislima mogu se samo pažnjom održavati. Mnogi daju prednost kad je uspjeh osiguran, a brzo padaju natrag u neuspjeh. Svi uspjesi, bilo u poslovnom, intelektualnom ili duhovnom svijetu, rezultat su usmjerene misli, uređeni su po istom zakonu i radi se o istim metodama. Jedina razlika je u cilju ostvarenja. Onaj koji bi htio ostvariti malo mora žrtvovati malo, onaj koji bi htio posti ći puno mora žrtvovati mnogo, onaj koji bi htio dosti ći visoko mora žrtvovati uvelike.
17
Vizije i ideali Sanjari su izbavitelji svijeta. Kako je vidljivi svijet sadržan u nevidljivom, tako su i ljudi, kroz sve svoje kušnje i grijehe i prljave nagone, hranjeni lijepim vizijama njihovih usamljenih sanjara. Čovječnost ne može zaboraviti svoje sanjare, ona ne može dopustiti da njihovi ideali izblijede i umru, ona živi u njima. Znaju ih kao realnosti koje će ga jednog dana vidjeti i znati. Kompozitor, kipar, slikar, pjesnik, prorok, mudrac, ovo su stvoritelji svijeta poslije svijeta, oni su arhitekti neba. Svijet je prekrasan jer su oni živjeli, bez njih radno čovječanstvo bi propalo. Onaj koji njeguje prekrasnu viziju, uzvišenu ideju u svom srcu, jednoga će dana to shvatiti. Kolumbo je njegovao viziju nekog drugog svijeta i otkrio ga je, Kopernik je kultivirao viziju o mnoštvu svjetova i ve ćem svemiru i objavio ga je, Buddha je ugledao viziju duhovnog svijeta besprijekorne ljepote i savršenog mira i ušao je u nj. Njegujte vaše vizije, njegujte vaše ideale, njegujte glazbu koja se pokre će u vašem srcu, ljepotu koja se stvara u vašem umu, milost koja obla či vaše naj čišće misli jer iz njih će izrasti ljupki uvjeti. Ako ostanete uravnoteženi s njima, vaš svijet će biti napokon izgrađen. Željom ćete dobiti, stremeći ćete postići. Zar će čovjekove najosnovnije želje primiti najveću mjeru zahvaljenja, a njegove naj čišće težnje gladovati od nedostatka hrane? Takav nije Zakon: takvo stanje stvari nikad se ne može posti ći: "traži i dobi." Sanjaj uzvišene snove i kako sanjaš, to ćeš i postati. Tvoja vizija je obe ćanje onoga što ćeš jednoga dana postati, tvoj ideal je proro čanstvo onoga što ćeš na kraju otkriti. Najveće dostignuće je na početku i za neko vrijeme bio san. Hrast spava u žiru, ptica čeka u jajetu, a u najvišoj viziji duše budi se an đeo. Snovi su sadnice stvarnosti. Vaše okolnosti mogu biti neprijatne, ali one takve ne će dugo ostati, ukoliko spazite ideal i nastojite ga dohvatiti. Ne možete putovati unutar i dalje stajati izvana, bez štanda. Uzmimo za primjer mladića koji je potla čen siromaštvom i radom, zatvoren je dugo vremena u nezdravoj radionici, bez obrazovanja i manjka mu ugla đenost. Ali on sanja o boljim stvarima, a on razmišlja o inteligenciji, ugla đenosti, milosti i ljepoti. On zamišlja, psihički izgrađuje, idealne uvjete života, vizija šire slobode i ve ćeg opsega uzima ga u posjed, nemir ga poti če na djelovanje i on koristi svoje slobodno vrijeme i sredstva, ma koliko god mala ona bila, kako bi razvio svoje latentne mo ći i resurse. Vrlo brzo, njegov um se mijenja tako da ga radionica ne može zadržati. Ovo je nastalo iz sklada sa njegovim mentalitetom da ispada iz svog života kao oprava koja je odbačena sa strane. I tako rastom mogu ćnosti koje se uklapaju u opseg njegovih rastućih moći, ona izlazi iz njih zauvijek. Nekoliko godina kasnije, ovaj mladi ć je odrastao muškarac. Nalazimo da je gospodar odre đenih snaga uma, kojima upravlja. U svojim rukama on drži užad gigantskih odgovornosti, on govori i životi su promijenjeni, muškarci i žene ovise o njegovoj rije či i mijenjaju svoj karakter i baš kao i sunce on postaje fiksni i svijetli centar oko kojega se okre ću mnoge sudbine. On je realizirao viziju svoje mladosti. On je postao jedan sa svojim Idealom.
18
A i ti također mladi čitatelju, ćeš shvatiti Viziju (ne ispraznu želju) svog srca, bila ona osnovna ili lijepa ili mješavina obje, jer ćeš uvijek težiti prema onome što tajno i najviše voliš. U tvoje ruke bit će stavljeni točni rezultati tvojih vlastitih misli, dobit ćeš ono što si zaradio, ni više, ni manje. Bez obzira na svoje sadašnje okruženje, past ćeš, zadržati se ili ustati sa svojim mislima, svojim Vizijama, svojim Idealima. Ti ćeš postati tako mali kao što su tvoje želje za kontrolom, veliki kao tvoja dominantna težnja. Prema lijepim riječima Stanton Kirkham Davisa: "Možete voditi zapisnik i jedan tren proći kroz vrata koja su se toliko dugo vremena činila kao barijera vaših ideala i pronaći sebe ispred publike, s olovkom i dalje iza uha, s mrljama tinte na rukama i tada izliti bujicu svojih nadahnuća. Možda vodite ovce i zalutate u grad, usta široko otvorenih, možete zalutati pod nejasnim vodstvom duha u atelje majstora i nakon nekog vremena on će re ći: „Ništa te više ne mogu naučiti.“ I sada si ti postao majstor, koji su do nedavno sanjao velike stvari za vrijeme dok si vodio ovce. Položit ćete pilu na pod kako bi na sebe preuzeli zada ću regeneracije svijeta.“ Lakomisleni, neupu ćeni i nemarni, koji vide samo prividne u činke stvari, pričaju o sreći i prilici. Kada vide čovjeka kako se bogati, kažu, "Kako je on sretan!" Promatrajući drugoga kako postaje intelektualac, oni uzvikuju: "Kako je visoko razvijen!" A primjećujući svetački karakter i široki utjecaj drugog, kažu: "Kako ga je prilika poslužila na svakom koraku!" Oni ne vide testova i neuspjehe i borbe koje su ovi ljudi dobrovoljno prošli kako bi dobili ovo iskustvo, nemaju znanja o žrtvama koja su učinili, o neustrašivim naporima koja su stavili naprijed, o vjeri koju su izvježbali, kako bi pobijedili naizgled nepremostivo i shvatili Viziju svog srca. Oni ne poznaju mrak i glavobolju, oni samo vide svjetlost i radost, i zovu to "sre ća". Oni ne vide dug i naporan put, već samo ugodan cilj i zovu ga "dobra sre ća", ne razumiju proces, ve ć samo uočavaju rezultat, i zovu ga prilika. U svim ljudskim poslovima postoje nastojanja i rezultati, a snaga napora je mjerilo rezultata. Nije prilika. Pokloni, moći, materijalna, intelektualna, duhovna vlasništva su plodovi truda to su završene misli, izvedeni ciljevi, realizirane vizije. Vizija koju slavite u svom umu, Ideal kojega ustoli čite u svom srcu - to će izgraditi vaš život, to ćete postati.
19
Spokojnost Smirenost uma jedan je od prekrasnih bisera mudrosti. To je rezultat dugog i strpljivog truda samokontrole. Njegova prisutnost je znak sazrelog iskustva i više nego običnog poznavanje zakona i operacija misli. Čovjek
postaje miran u toj mjeri da se razumije kao bi će koje se misaono razvija, jer takva znanja su neophodna za razumijevanje drugih kao rezultat misli. Kako on razvija pravo razumijevanje i sve više i više vidi jasnije interne odnose stvari preko djelovanja uzroka i posljedice on prestaje galamiti i uzrujavati se i brinuti i tugovati, te ostaje staložen, postojan, smiren. Miran čovjek koji je naučio kako upravljati samim sobom, zna kako se prilagoditi prema drugima, a oni s druge strane, poštuju njegovu duhovnu snagu, te smatraju da mogu naučiti i osloniti se na njega. Što čovjek postaje sve više miran, ve ći je njegov uspjeh, njegov utjecaj, njegova snaga za dobro. Čak i običan trgovac će shvatiti da se njegov poslovni prosperitet pove ćava kako on razvija ve ću samokontrolu i staloženost, jer će ljudi radije poslovati sa čovjekom čije je ponašanje čvrsto ujednačeno. Snažan i miran čovjek je uvijek voljen i cijenjen. On je kao stablo koje daje hlad žednoj zemlji ili kao kamen koji štiti za vrijeme oluje. "Tko ne voli mirno srce, slatku narav, uravnoteženi život? Ne obzira dali pada kiša ili sja sunce, te dolaze li promjene onima koji posjeduju ove, jer su oni uvijek slatki, vedri i mirni. Taj fini karakter, kojega mi zovemo spokojnost je posljednja lekcija kulture, to je plod duše. On je dragocjen kao mudrost, više je željen od samog zlata - da, čak i od čistog zlata. Kako se čini beznačajno puko traženje novca u usporedbi sa spokojnim životom životom koji prebiva u oceanu istine, ispod valova, van dosega oluja, u vje čnom Miru! Koliko ljudi znamo koji uništavaju svoje živote, koji eksplozivnim naravima uništavaju sve što je slatko i lijepo, koji upropaštavaju svoju ravnotežu karaktera i stvaraju zlu krv! Pitanje je, da li velika većina ljudi uništava svoj život i kvari svoje veselje nedostatkom samokontrole. Kako malo ljudi susre ćemo u životu koji su uravnoteženi, koji imaju tu izuzetnu stabilnost koja je karakteristika izgra đenog karaktera!“ Da, čovječanstvo se bori s nekontroliranom strasti, sa bu čnom neobuzdanom tugom, nošena je anksioznoš ću i sumnjom, a samo mudrac i samo onaj čije su misli kontrolirane i čiste, čini poslušnima vjetrove i oluje duše. Olujom nošene duše, bez obzira gdje ste, bez obzira pod kojim okolnostima živite, znajte da u oceanu života otoci sre će se smješkaju, sun čane obale tvojih ideala čekaju tvoj dolazak. Držite svoju ruke čvrsto na kormilu misli. U brodu tvoje dušu počiva Učitelj koji zapovijeda, Ona samo spava: probudi ga. Samokontrola je snaga, Prava misao je vještina, Smirenost je mo ć. Reci svome srcu, "Mir, budi miran!"
20
