Bihac Konferencija Zbornik CD

ZBORNIK RADOVA Međunarodna konferencija Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja

Međunarodna konferencija/International Conference “Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja” “Protected areas in function of sustainable development” Bihać, 6.-8. studenoga 2008. /Bihać, from 6th-8th November 2008 ZBORNIK RADOVA/CONFERENCE PROCEEDINGS

Nakladnik/Publisher Federalno ministarstvo okoliša i turizma Federal Ministry of Environment and Tourism

Za nakladnika/For Publishers Dr.sc./PhD Nevenko Herceg ministar okoliša i turizma Federacije BiH /Minister of environment and tourism of Federation of BiH

Uredništvo/ Editorial Board dr. sc./PhD Nevenko Herceg akademik/academician Sulejman Redžić dr. sc./PhD Jasenka Topić mr. sc./MSc Mehmed Cero dr.sc./PhD Zlatko Bulić mr.sc./MSc Anto Matić Tomislav Lukić, prof.

Glavni i odgovorni urednik/Editor in Chief dr. sc./PhD Nevenko Herceg

Izvršna urednica/Executive Editor Karmela Mabić, dipl. ing./BSc

Lektura i korektura/ Language editing Jozo Kraljević, prof. Marjana Previšić, prof.

Prijevod s engleskog jezika/ Translation from English Jozo Kraljević, prof.

Računalna obrada i tisak/ Computer processing and print FRAM ZIRAL d.o.o.

Naklada/Copies 1000 primjeraka/1000 copies CIP – Katalogizacija u publikaciji Narodna knjižnica HNŽ Mostar UDK 502.13(497.6)(082) 338.48:502](497.6)(082) 504(497.6)(082) MEĐUNARODNA konferencija Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja (2008 ; Bihać) Međunarodna konferencija Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja, [Bihać, 6. - 8. studenoga 2008.] : zbornik radova / [organizator=organizer Federalno ministarstvo okoliša i turizma=Federal ministry of environment and tourism ; glavni i odgovorni urednik=editor in chief Nevenko Herceg ; prijevod s engleskog jezika=translation from English Jozo Kraljević]. – Sarajevo : Federalno ministarstvo okoliša i turizma, 2008 ( [Mostar] : FRAM ZIRAL). – 600 str. : ilustr. [djelomično u bojama] : 24 cm Bibliografija iz svakog rada. – Sažeci na engl. jeziku 1. HERCEG, Nevenko 2. FEDERALNO ministarstvo okoliša i turizma NAPOMENA: U zborniku su objavljeni samo radovi koji su uredništvu dostavljeni u zadanom roku. Uredništvo ne snosi odgovornost za kvalitetu fotografija koje se koriste kao ilustracije u radovima budući da se one objavljuju kao u dostavljenom izvorniku, a potpuno su izostavljene one koje ne zadovoljavaju minimalne uvjete kvalitete potrebne za tisak.

ZBORNIK RADOVA

Međunarodna konferencija

Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja


UVODNA RIJEČ

Poštovani čitatelji,

s osobitim zadovoljstvom ovim vas zbornikom radova podsjećam na Međunarodnu konferenciju o zaštićenim područjima “Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja“ što je od 6. do 8. studenoga 2008. održana u Bihaću u organizaciji Federalnog ministarstva okoliša i turizma. Međunarodna konferencija o zaštićenim područjima “Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja“, čiji su pokrovitelji bili Vlada Federacije BiH i Općina Bihać, predstavljala je veliki događaj za Bosnu i Hercegovinu koja intenziviranjem zaštite svojih prirodnih vrijednosti nastoji osigurati održivi razvoj prihvaćajući načela uravnoteženog ekonomskog rasta i visokog stupnja zaštite, ali i unapređenja kvalitete prirode i okoliša. Održivo korištenje, zaštita i razvoj prirodnih resursa je condito sine gua non dugoročnog razvoja na globalnoj razini. Europa, kojoj pripadamo i čijoj politici težimo, čvrsto se obvezala održivom razvoju kao ključnom načelu njezinih politika i akcija. Za Bosnu i Hercegovinu, koja sigurno stoji na putu ubrzanog približavanja Europskoj uniji, konferencija o zaštićenim područjima i potpora koju su njezinom održavanju pružili Svjetska banka, Europska komisija, UNDP, IUCN, WWF i REC potvrda je pripadnosti svjetskoj obitelji onih koji na različite načine skrbe o prirodi kako bi se iznimno prirodno bogatstvo sačuvalo i za buduće naraštaje. Uz brigu oko zaštite prirodnih vrijednosti i povećanja površina zaštićenih područja, cilj konferencije je bio osigurati primjerenu valorizaciju zaštićenih područja na način da se osigura održivi razvoj koji podrazumijeva dugoročni ekonomski razvoj koji nije u suprotnosti s principima zaštite i maksimalno uključuje lokalne zajednice. Prirodne ljepote planinskih masiva Bosne i Hercegovine sa vrhunskim botaničkim endemskim genetskim fondom, Ramsarska područja Hutovog blata, Livanjskog polja i Bardače, neotkrivena speleološka vrijednost špilje Vjetrenica i mnogih drugih znanih i neznanih kraških podzemnih ekosustava, slapovi Une, Plive i Trebižata predstavljaju neiskorišteno blago nama na dohvat ruke. Kako očuvati taj postojeći, iznimno vrijedan prostor i iz njega stvoriti nove vrijednosti te osigurati održivi razvoj zaštićenih područja, pitanja su o kojima se raspravljalo na Međunarodnoj konferenciji o zaštićenim područjima “Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja“.

Nesporno je kako su pobrojane, ali i mnoge druge manje znane prirodne vrijednosti, izazov ne samo za domaće nego i inozemne znanstvenike čije je područje interesa zaštita prirode. Više od pedeset znanstvenih i stručnih radova istaknutih domaćih i inozemnih autora svjedoči o velikom interesu koji je održavanje konferencije “Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja“ pobudilo kod znanstvenika, stručnjaka i udruga koje se brinu o zaštiti prirode, ali i kod vlada najvećeg broja država iz našeg okruženja. Cijeneći iskustava dobre prakse država iz okruženja, kroz razmjenu znanja i iskustava, zagovarajući regionalni pristup, partnerstvo i suradnju na konferenciji “Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja“ želja nam je bila sagledati i razriješiti dvojbu između gospodarskog razvoja i očuvanja prirode uz puno uvažavanje potreba lokalnog stanovništva i uz promicanje poduzetničke djelatnosti. Jedan od osnovnih preduvjeta za ostvarivanje održivoga razvoja je djelotvorno sudjelovanje javnosti kako u pripremi politike zaštite prirode tako i u njezinoj provedbi. Sudjelovanjem na konferenciji “Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja“ spremnost za djelatno uključivanje i preuzimanje vlastitog dijela odgovornosti za stvaranje uvjeta za općedruštveni razvoj uz istodobnu zaštitu prirode, pokazale su jedinice lokalne i regionalne uprave, institucije civilnog društva i javne osobe koje u izdašnom i ekološki još uvijek visoko vrijednom prostoru prepoznaju razvojnu šansu Bosne i Hercegovine. Na tom tragu trodnevni skup u Bihaću, okupljajući na jednom mjestu istaknute znanstvenike, stručnjake i javne osobe iz Bosne i Hercegovine i inozemstva koji na različite načine skrbe o prirodi, imao je za cilj pronaći odgovore na pitanje kako očuvati i zaštititi postojeće prirodne vrijednosti, ali i osigurati njihovu primjerenu valorizaciju koja omogućava održivi razvoj zaštićenih područja. U dobroj vjeri kako je Međunarodna konferencija o zaštićenim područjima “Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja“ ispunila očekivanja i doprinijela ostvarenju zajedničkog cilja, održivog upravljanja prirodom, preporučam Vam Zbornik radova koji potvrđuje kako su prirodne ljepote naš najvrjedniji resurs dok je njihova zaštita nasušna potreba, a nikako ne prevelik luksuz kako se ponekad čini. predsjednik Organizacijskog odbora dr. sc. Nevenko Herceg, ministar okoliša i turizma Federacije BiH


Organizator/Organizer FEDERALNO MINSTARSTVO OKOLIŠA I TURIZMA/ FEDERAL MINISTRY OF ENVIRONMENT AND TOURISM

Pokrovitelj/Sponsor VLADA FDERACIJE BiH/GOVERNEMENT OF FEDERATION BiH SVJETSKA BANKA/WORLD BANK MISSION TO BiH EUROPSKO KOMISIJA/EUROPEAN COMMISSION MISSION TO BiH OPĆINA BIHAĆ/MUNICPALITY OF BIHAĆ

Suorganizatori/Co-organisers WWF, UNDP, UNEP,IUCN, VELEPOSLANSTVO MAĐARSKE U BiH/ THE EMBASSY OF HUNGARY IN BOSNIA AND HERZEGOVINA OPĆINA BIHAĆ/MUNICIPLAITY OF BIHAĆ VLADA UNSKO-SANSKOG KANTONA/ŽUPANIJE / GOVERMENT OF UNA-SANA CANTON PARK PRIRODE HUTOVO BLATO/NATURE PARK HUTOVO BLATO PARK PRIRODE BLIDINJE/NATURE PARK BLIDINJE TZ UNSKO-SANSKOG KANTONA/ŽUPANIJE/ TOURIST ASSOCIATION OF UNA-SANA CANTON DRŽAVNI ZAVOD ZA ZAŠTITU PRIRODE RH/ STATE INSTITUTE FOR NATURE PROTECTION OF REPUBLIC OF CROATIA REC BiH, UDRUGA/ASSOCIATION „LIJEPA NAŠA“ ČAPLJINA, EKUS Bihać , UDRUGA/ASSOCIATION VJETRENICA

Medijski partneri/Media partners FEDERALNA TELEVIZIJA BOSNE I HERCEGOVINE/ FEDERAL TV OF BOSNIA AND HERZEGOVINA, RADIO BiH, RADIO HERCEG BOSNA, FENA, ONASA, VEČERNJI LIST, DNEVNI AVAZ, DNEVNI LIST, OSLOBOĐENJE, NEZAVISNE NOVINE


PROGRAM – AGENDA PRVI DAN 6. STUDENOGA/NOVEMBRA 2008. 14,00-18,00 Akreditiranje (Hotel “PARK”, Bihać) Panel: “ZAŠTIĆENA PODRUČJA U FUNKCIJI ODRŽIVOG RAZVOJA” (Kulturni centar Bihać) 18,00-20,00 Uvodni panel “Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja” Dr. sc. Nevenko Herceg, ministar okoliša i turizma Federacije BiH Marco Mantovanelli, direktor ureda Svjetske banke za BiH, Predrag Nenezić, ministar turizma i zaštite životne sredine Crne Gore, Paolo Lombardi, direktor WWF-a u Rimu, Dr. sc. Johan Hesse, prvi tajnik misije Europske komisije za Bosnu i Hercegovinu i voditelj Operativnog odjela za gospodarske reforme i prirodne resurse, Davorin Marković, ravnatelj Državnog zavoda za zaštitu prirode Republike Hrvatske 19,10-19,30 Bosna i Hercegovina – zemlja raznolikosti Dokumentarni film, Marinko Dalmatin, dipl. ing. biol. 19,30-20,00 Svečana dodjela priznanja i nagrada Obraćanje domaćina: Šemsudin Dedić, premijer Unsko-sanskog kantona/županije Mr. sc. Hamdija Lipovača, načelnik općine Bihać 20,00 Svečana zajednička večera za sve sudionike uz prigodan kulturno umjetnički program (Hotel “PARK”, Bihać)

DRUGI DAN 7. STUDENOGA/NOVEMBRA 2008. (Kulturni centar Bihać) 9,00-9,10 Pozdravni govori 9,15-11,30 I. Sesija – zaštićena područja, iskustva iz BiH i regije 11,30-15,00 II. Sesija- starteški dokumenti zaštite prirode 15,10-18,00 III. Sesija- koncept održivog razvoja u zaštićenim prirodnim područjima 18,00-18,15 Usvajanje zaključaka

TREĆI DAN 8. STUDENOGA/NOVEMBRA 2008.

9,00-12,00 Posjet nacionalnom parku “Una”, Bihać 11

PROGRAMME-AGENDA FIRST DAY 6th NOVEMBER YEAR 2008. 14:00-18:00 Accreditation (Hotel “PARK”, Bihać) Panel: “PROTECTED AREAS IN FUNCTION OF SUSTAINABLE DEVELOPMENT” (Culture Centre Bihać) 18:00-20:00 Introductory panel “Protected areas in function of sustainable development” PhD Nevenko Herceg, minister of environment and tourism of Federation of BiH Marco Mantovanelli, director of the Office of the World Bank for Bosnia and Herzegovina Predrag Nenezić, minister of tourism and protection of the living evironment of Montenegro Paolo Lombardi, director of WWF office in Rome PhD Johan Hesse, Fist secretary of the mission of EC to Bosnia and Herzegovina and Head of the operational department for economical reforms and natural resources Davorin Marković, director of State institute for protection of nature of republic of Croatia 19:10-19:30

Bosnia and Herzegovina-country of diversity, Documentary film, Graduated Eng. Biology Marinko Dalmatin

19:30-20:00 The ceremony of giving the recognitions and awards Addressing of hosts: Šemsudin Dedić, Prime minister of the Una-sana canton MSc Hamdija Lipovača, Mayor of Bihać 20:00 The dinner ceremony for all participants and cultural artistic programme (Hotel “PARK”, Bihać)

SECOND DAY 7th NOVEMBER YEAR 2008. (Culture Centre Bihać) 09:00-09:10 Greeting speeches 09:15-11:30 I. Session – protected areas, experinces from BiH and region 11:30-15:00 II. Session- strategic documents on nature protection 15:10-18:00 III. Session- concept of sustainable development in the protected natural areas 18:00-18:15 Adoption of conslusions

THIRD DAY 8th NOVEMBER YEAR 2008. 9:00-12:00 Visit to national park Una, Bihać

12


Prepuna dvorana Kulturnog centra u Bihaću

13

Izlaganje ministra Hercega na panelu Uvodno obraćanje premijera USK, Šemsudina Dedića

14


Načelnik općine Bihać, mr sc. Hamdija Lipovača Davorin Marković, ravnatelj Državnog zavoda za zaštitu prirode RH

15

Spomenka Mičić, dopredsjednica FBiH Davor Čordaš, dopredsjednik RS

16


Prof. dr .sc. Jasenka Topić, Sveučilište u Zagrebu Izlaganje o GIS-u za Nacionalni park Una

17

Priznanje općine Bihać ministru Hercegu Sudionici panela u društvu domaćina

18


Ministar Herceg sa suradnicima u društvu Zlatka Bulića Ugledni gosti uoči press konferencije

19

Najava Konferencije na pressu Vlade FBiH

20


Dr. sc. Nevenko Herceg ministar okoliša i turizma Federacije BiH

Gospođe i gospodo, Cijenjeni gosti, Prijatelji prirode, izuzetno mi je zadovoljstvo i čast pozdraviti Vas u ime Federalnog ministarstva okoliša i turizma i u svoje osobno ime, ali i zahvaliti vam na velikom odazivu iz kojeg iščitavamo vašu spremnost da preuzmete vlastiti dio odgovornosti za stvaranje uvjeta za općedruštveni razvoj uz istodobnu zaštitu prirode. Uz izraze dobrodošlice svima vama, dopustite da izrazim zahvalnost Vladi Federacije Bosne i Hercegovine i Općini Bihać, koji su prihvaćanjem pokroviteljstva dodatno osnažili značaj konferencije i time potvrdili da u izdašnom i ekološki još uvijek visoko vrijednom prostoru vide razvojnu šansu Bosne i Hercegovine. Duboko sam uvjeren kako dijelite naše zadovoljstvo zbog činjenice da se konferencija, koja u fokusu ima zaštićena područja, održava upravo u Bihaću, gradu nadomak nedavno proglašenog Nacionalnog parka “Una”, trećeg nacionalnog parka u državi Bosni i Hercegovini, a prvog na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine.

Gospođe i gospodo, sigurno neću kazati ništa novo ako ponovim kako je Bosna i Hercegovina među rijetkim zemljama u svijetu koje se mogu pohvaliti iznimnim prirodnim vrijednostima. Nesporno je i kako su te prirodne vrijednosti, stalni izazov ne samo za domaće nego i inozemne znanstvenike čije je područje interesa zaštita prirode. Međutim, činjenica je i kako naš odnos prema prirodi nije uvijek u skladu sa njezinim osnovnim zakonima. Zadovoljstvo mi je kazati kako intenziviranjem zaštite prirodnih vrijednosti, Bosna i Hercegovina u posljednje vrijeme nastoji osigurati održivi razvoj prihvaćajući načela uravnoteženog gospodarskog rasta i visokog stupnja zaštite prirode kako bi se iznimno prirodno bogatstvo sačuvalo i za buduće naraštaje. 21

Jedna od prisutnih predrasuda na ovim našim prostorima je kako zaštita prirodnih vrijednosti dolazi u sukob s interesima gospodarskog rasta. Svjesno ili nesvjesno zaboravlja se kako su zaštićena područja, sa svojim izuzetnim prirodnim vrijednostima i resursima, kamen temeljac strategije očuvanja bioraznolikosti, a istodobno predstavljaju i značajan potencijal za održivi gospodarski razvoj zemlje. Stoga je u ukupnim aktivnostima uspostavljanja i upravljanja zaštićenim područjima, potrebno detaljno valorizirati raspoložive potencijale, osmisliti njihovo korištenje na dopušten način i izvesti konkretne projeke. Cijenimo kako naglasak treba staviti na originalne sadržaje, koji mogu biti komparativna prednost na užem i širem tržištu, kao što su: tradicionalna poljoprivreda, proizvodnja organske hrane, tradicionalni zanati i rukotvorine, uzgoj ljekobilja i šumskih plodova, te mnogi drugi eko i etno turistički proizvodi i sadržaji, koji će pomoći ruralnom razvoju, zadržavanju i vraćanju stanovnika. Iskustva dobre prakse država iz našeg okruženja dokazuju kako je moguće primjenjujući koncept održivog razvoja postići potpuni balans između zaštite prirode i gospodarskog rasta. Iskreno se nadam, kako će ono što će se čuti ovdje pomoći da pronađemo najbolja rješenja za primjerenu valorizaciju zaštićenih područja na način da se osigura održivi razvoj što podrazumijeva dugoročni gospodarski razvoj koji nije u suprotnosti s principima zaštite i maksimalno uključuje lokalne zajednice. Naše opredjeljenje za održivi razvoj zaštićenih područja s jedne strane stoji u direktnoj funkciji održivog razvoja Bosne i Hercegovine, a s druge strane u funkciji nacionalnog doprinosa svjetskim nastojanjima da se osigura održivo iskorištavanje, zaštita i razvoj prirodnih resursa kao uvjet bez kojeg nema dugoročnog razvoja na globalnoj i regionalnoj razini. Međunarodnu konferenciju o zaštićenim područjima organizirali smo sa željom da, kroz razmjenu znanja i iskustava, sagledamo ne samo iznimne prirodne vrijednosti koje pojedinačno posjedujemo nego i da započnemo suradnju koja će izaći iz uskih lokalnih i nacionalnih okvira. Stvaranjem konsenzusa o važnosti zaštićenih područja, uvezivanjem zaštićenih područja u europsku mrežu Natura 2008 i Smaragdnu mrežu, usvajanjem europskih standarda, razvijanjem i jačanjem mreže za razmjenu informacija i prakse, uvođenjem intersektorskog pristupa, a napose jačanjem regionalne suradnje ne samo da si osiguravamo pripadnost svjetskoj obitelji onih koji skrbe o prirodi nego više od toga osiguravamo budućnost našim potomcima.

22


Gospođe i gospodo, u dobroj vjeri kako će Međunarodna konferencija “Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja“ ispuniti naša i vaša očekivanja te doprinijeti ostvarenju zajedničkog cilja, održivog upravljanja prirodom, želim nam uspjeh u radu. Hvala!

Registriranje sudionika konferencije u Bihaću

23

24


Marco Mantovanelli Svjetska banka direktor Ureda za BiH Dame i gospodo, zaštićena područja i prirodna staništa unutar njih pružaju niz društvenih i ekonomskih koristi društvu. Ona mogu zaštititi slivove i regulirati protok vode, spriječiti eroziju tla, utjecati na režim padalina i lokalnu klimu, očuvati obnovljive resurse koji se eksploatiraju i apsorbirati zagađivače i ugljik. Zaštićena područja nude mjesto za rekreaciju, turizam, istraživanje, edukaciju i duhovno uzdizanje. Sve se više spoznaje da su i održivi razvoj i zaštićena područja neophodni i da se međusobno jačaju, kao što se potvrđuje i ovom relevantnom međunarodnom konferencijom organiziranom u pravo vrijeme, na koju ste pozvani da prisustvujete. Svjetska banka je najveći pojedinačni izvor financiranja za zaštitu biodiverziteta i pruža podršku za projekte zaštićenih područja u većini zemalja balkanske regije, uključujući i Projekt šumskih i planinskih zaštićenih područja u Bosni i Hercegovini, koji je pokrenut upravo prije mjesec dana u Nacionalnom parku “Sutjeska“. Putem projekta zemlja će moći povećati površinu pod zaštitom do razina koje odgovaraju lokalnim potrebama i u skladu sa regionalnim prosjecima. Gledajući zaštićena područja u kontekstu šireg krajolika, projekt će također pomoći stvaranju uvjeta za održiv i uravnotežen ekonomski razvoj. Vrlo je značajno što su sada oba entiteta u BiH opredijeljena da osiguraju sredstva iz vladinog proračuna za zaštićena područja. Ovaj pomak u politici će približiti BiH međunarodnim praksama za održivo vladino financiranje i možda će biti model za druge zemlje u regiji. Također, značajno je što će se u bliskoj budućnosti uspostaviti nova zaštićena područja, što je prilika za zemlju da ispuni svoje obveze po Konvenciji o biodiverzitetu i učini korak u pravcu ispunjavanja zahtjeva EU Natura 2000. Svjetska banka ima dugotrajno partnerstvo s europskim zemljama na upravljanju zaštićenim područjima i zaštiti biodiverziteta. Veliko nam je zadovoljstvo poželjeti dobrodošlicu BiH u ovu porodicu i s nestrpljenjem očekujemo da zajedno proslavimo uspjeh ove međunarodne konferencije i naših zajedničkih napora. Odajemo priznanje inicijativi organizacijskog odbora, sa predsjedavajućim ministrom Hercegom na čelu, i zahvaljujemo im što su nas pozvali na ovaj važan događaj. 25

26


Paolo Lombardi direktor WWF-ovog Ureda za mediteranski program

Vaša ekscelencijo ministre okoliša i turizma Federacije Bosne i Hercegovine, uvaženi predstavnici međunarodnih organizacija, drage kolege, dame i gospodo, uistinu je zadovoljstvo i čast predstaviti Međunarodnu konferenciju “Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja“, u gradu Bihaću. Ovaj bih kratki uvod želio započeti prisjećanjem na jedno važno izvješće Ujedinjenih naroda iz 2005. godine: Milenijska procjena ekosustava. Nekoliko stotina znanstvenika provelo je analizu stanja svjetskih ekosustava i usluga koje oni pružaju ljudskim društvima. Izvješće naglašava nekoliko veoma važnih stvari. Prvo, ljudska društva, uključujući i ona ekonomski razvijenija, ovise u svom blagostanju o održivom protoku roba i usluga koje pružaju ekosustavi planeta. Tu spadaju stvari kao što su: voda, plodna tla, hrana, vlakna, lijekovi, regulacija klime i desetke drugih (zapravo još i ne znamo za sve njih). Drugo, tri četvrtine usluga ekosustava koje se procjenjuju u izvješću, nalaze se u stanju opadanja izazvanog degradacijom ekosustava koji ih podržavaju. Nastavak pružanja takvih usluga u budućnosti je neizvjestan. Treće, dok ljudska populacija još uvijek raste, a time i potražnja za dobrima i uslugama ekosustava, bit će sve teže i teže osigurati ljudski boljitak ako se ekosustavi svijeta, naš glavni kapital, adekvatno ne zaštite. Nekoliko godina nakon Milenijske procjene, u Potsdamu su politički lideri tzv. grupe “G7 plus pet“, potaknuti objavom Sternovog izvješća o cijeni političke pasivnosti u vezi klimatskih promjena, postavili sebi šire pitanje: kolika će biti cijena gubitka ekosustava i njihovih usluga? Pod pokroviteljstvom Europske komisije i njemačke Vlade, G7 plus pet inicirali su projekt “Ekonomika ekosustava i biodiverzitet“ (TEEB), koji je ove godine objavio prvo izvješće o dosad učinjenom. Ako se u Sternovu izvješću procjenjuje da će mogući negativni utjecaj klimatskih promjena imati za posljedicu smanjenje globalnog BDP-a od preko 20% (a troškovi drastičnog smanjenja ovog rizika na još nekoliko procenata globalnog BDP-a), troškovi poremećaja svjetskih ekosustava su potencijalno mnogo, mnogo veći. Problem koji naglašava projekt TEEB je taj da naše ekonomije nisu u stanju izmjeriti ono što je stvarno važno za boljitak ljudi te da prema tome nisu u stanji niti pokrenuti odgovarajuće inicijative koje bi vodile

27

prema gospodarskom napretku. Dr. Pavan Sukhdev, vođa TEEB projekta, citira Adama Smitha u preliminarnom izvješću TEEB-a koji je stvar objasnio bolje nego što ćemo mi to ikada biti u stanju učiniti. Ima stvari od velike ekonomske, ali veoma male uporabne vrijednosti, kao što su dijamanti. A ima stvari veoma male ekonomske, ali velike uporabne vrijednosti, kao što je voda. Usred globalne ekonomske krize, ponovna izgradnja temelja ekonomije, učenje kako cijeniti stvari koje su nam najpotrebnije, sigurno će biti najvažniji zadatak koji čovječanstvo mora riješiti. Time sam stigao do zadnje točke svoga uvoda. U prvoj polovici ove godine, točnije u svibnju, prigodom Konferencije stranaka globalne Konvencije o biodiverzitetu, šest ministara i državnih tajnika šest zemalja ekoregije Dinarskog luka, koji su predstavljali Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Srbiju i Albaniju, uključujući i ministra Nevenka Hercega, pokazali su izvanrednu sposobnost vođenja prema održivom razvoju potpisivanjem obaveze da znatno pojačaju provedbu programa rada Konvencije na zaštićenim područjima. Ta obaveza, koju smo nazvali “Dinaric Big Win” (“Dinarska velika pobjeda“), podrazumijeva osnivanje 13 novih zaštićenih područja i proširenje 9 postojećih, uključujući nekoliko prekograničnih zaštićenih područja, i promicanje regionalne suradnje na postizanju ovih ciljeva. Želim vjerovati da je potpisivanjem Dinaric Big Wina ovih šest zemalja dinarske ekoregije uvrstilo očuvanje prirode među svoje političke prioritete, uviđajući da je priroda strahovito važno sredstvo za društveni i ekonomski razvoj dinarske regije. One su također shvatile da su zaštićena područja ključni instrument da se osigura očuvanje kritičnih ekosustava i biodiverziteta, i da ona imaju veliku mogućnost da pridonesu ekonomskom razvitku. Zaštićena područja su instrument održivog razvoja, kao što to jasno govori sam naslov ove konferencije. Ova konferencija može na mnogo načina pridonijeti jačanju programa očuvanja u Bosni i Hercegovini i šire. Ona može započeti ujedinjenje baštine znanja, iskustva i ideja koji mogu zaštićena područja učiniti uspješnima. Ona također može započeti prikupljanje kritične mase znanstvenika, administratora, nevladinih aktera, političara – onih koji će na kraju krajeva morati biti pokretačka snaga novoga stava o ulozi prirode u našim društvima. Moje najbolje želje za dobru i produktivnu konferenciju. Hvala na pažnji.

28


Priznanje Marcu Mantovanelliu za doprinos promicanju zaštite prirode

29

30


Dr Johann Hesse Delegacija Europske komisije u BiH šef Operativnog odjela za ekonomske reforme i prirodne resurse

Dame i gospodo, nije puka slučajnost što se ova konferencija održava u jednom od “bisera“ ove prelijepe zemlje smještene u srcu južne Europe. Zadovoljstvo mi je što se konferencija za očuvanje zaštićenih područja u svrhu podrške održivom razvoju odvija u gradu u kojem ljepota rijeke Une, svojim šumom, nikog ne ostavlja ravnodušnim. Posebnost značaja Bihaća, kao grada kojeg odlikuje njegov Nacionalni park “Una“ i druge prirodne ljepote, grada domaćina nadležnim institucijama i partnerskim organizacijama Bosne i Hercegovine, ali i regije, zasigurno će doprinijeti pokretanju konsolidiranijih i odlučnijih aktivnosti promoviranja europskih direktiva. One koje su od ključne važnosti jesu direktive o pticama i staništima koje reguliraju i osiguravaju održanje konzervacije i biodiverziteta. Stoga je za Bosnu i Hercegovinu od suštinske važnosti da harmonizira relevantno zakonodavstvo u skladu sa spomenutim direktivama Europske unije i učinkovito mobilizira mehanizme za uspješno provođenje potrebnih mjera. Ove su zahtjeve preuzele sve zemlje članice Europske unije, a obzirom da Bosna i Hercegovina napreduje na putu pridruživanja obitelji naroda Europske unije, njen zakonski okvir potrebno je na odgovarajući način i uskladiti. Jasno je da jedinstvena bioraznolikost i ljepota ove zemlje pruža mogućnost za razvoj brojnih socio-ekonomskih aktivnosti. Djelovanje koje se bazira na korištenju prirode i bioraznolikosti može doprinijeti dobrobiti stanovnika ove zemlje i njenom razvoju. Ono što je potrebno je učinkovito i uspješno upravljati raspoloživim resursima kako bi se stvorili preduvjeti za održivu upotrebu istih u sadašnjem vremenu, ali i u onom koje će tek doći, za buduće generacije. Rijeke i planine ne znaju za granice i potrebna im je regionalna pažnja izvan okvira državnih granica. Stoga nam je drago vidjeti da sudionici ove konferencije dolaze iz različitih država ove regije. Europska komisija namjerava nastaviti pružati podršku ovoj zemlji na njenom putu ka Europskoj uniji kao i u ispunjavanju spomenutih zahtjeva i

31

identificiranih prioriteta. Vjerujem da će ova konferencija značiti jedan važan iskorak u tom procesu. Iz istog razloga, radujem se sudjelovanju na ovom impresivnom skupu na kojem sudjeluju mnogi koji donose odluke, i nadam se kako će konkretne aktivnosti slijediti obveze koje će proisteći iz ove konferencije. Zajedno učinimo uspješnom ovu konferenciju!

Zahvala akademika Sulejmana Redžića u ime nagrađenih

32

I.


ZAŠTIĆENA PODRUČJA, ISKUSTVA IZ BIH I REGIJE 33


ZAŠTITA PRIRODE BOSNE I HERCEGOVINE – STANJE, TRENDOVI, BUDUĆE AKCIJE Sulejman Redžić Zaštita prirode predstavlja sistem dirigovanih akcija kojima se postiže osiguranje uslova života svijetu divljine u dugoročnim razmjerama u datoj dimenziji vremena i prostora. Zaštita prirode neminovno integriše biološke, ekološke, ekonomske i društvene aspekte, odnosno razvojne determinante jednog društva, regije, pa i globaliteta u cijelosti. Zaštita prirode, osim fundamentalne konzervacijske, pa i ekološko-restauracijske uloge, u današnjim uslovima, ima i nesumnjivu razvojnu dimenziju. Takav pristup nameće potrebu definisanja obrazaca održivog razvoja koji će u isto vrijeme osigurati i potrebnu zaštitu, a i generisanje ekološki prihvatljive dobiti potrebne za ostvarivanje programa zaštite, kao i direktnu korist lokalnoj zajednici. Ovakvi pristupi u pojedinim dijelovima svijeta daju obostrano očekivane rezultate. Priroda Bosne i Hercegovine (BiH) je veoma raznolika. U pogledu biološke raznolikosti spada u sami evropski vrh. Slično je i sa geološko-morfološkim i hidrološkim diverzitetom. Posebne vrijednosti sadržane su u više od 500 vrsta endemičnih biljaka, znatno više vrsta životinja, te predstavnika fungije. Na prostoru BiH je i najviši nivo ekoklimatske raznolikosti, što je uz sadjejstvo sa ostalim ekološkim faktorima uslovilo i visok stepen krajoobrazne, odnosno pejzažne raznolikosti. Generalno, priroda BiH ima visoke ekološke i ekonomske vrijednosti. Potrebno je definisati rezultantu između ove dvije varijable i uspostaviti održiviji oblik upravljanja. Zaštita prirode u BiH u prošlosti se bazirala na (pseudo)kapitalističkim i socijalističkim osnovama. Generalno, imala je manje-više sporadične dimenzije. Tek Akademik prof. dr. sc., CEPRES – Center za ekologiju i prirodne resurse, Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

35

polovinom prošlog vijeka dolazi do institucionalizacije ove djelatnosti i konkretnih doprinosa. Iako, motivisani društvenim i kulturno-historijskim razlozima, vrijedni su svake pažnje i uspostava posebnih oblika zaštićenih područja razine narodnih parkova (“Kozara“ i “Sutjeska“), te prašumskih rezervata (“Lom“, “Peručica“, “Janj“) itd. U kasnijem periodu uspostavljaju se i drugi oblici zaštite priode kako u domenu biološke tako i geomorfološke raznolikosti (spomenici prirode, botanički i zoološki rezervati, arboretumi, pojedinačna stabla drveća), uspostavljaju se institucionalni oblici upravljanja na različitim razinama društveno-političkog organizovanja bivše BiH. Unatoč tome, sistem zaštite prirode u tom vremenu imao je ekstenzivan karakter, te razvojno marginalnu ulogu. Tako je bilo sve do izbijanja agresije na BiH. U stanju ratnog haosa, te postratnog perioda, stradali su i mnogi vrijedni dijelovi prirode (devastirane su prirodno očuvane sastojine visokih šuma, zaštićena područja su oštećena kao što su u području botaničkog rezervata kod Konjica, u dolini Grabovice u području Plase i Čvrsnice, vodopad Plive, Prokoško jezero na Vranici, Vlašić planina i sl.). U postdejtonskoj BiH, u uslovima intenzivne tranzicije, zaštita prirode svodi se na manje-više formalna djelovanja, da bi u Fedraciji BiH dostigla svoju najnižu tačku na vremenskoj ljestvici od uspostave sistematičnijeg upravljanja. Gasi se i posljednja institucija koja se bavila pitanjima zaštite prirode: Republički zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa BiH transformiše se u instituciju iz koje je izostavljen segment “zaštita prirode“. Tako da Fedracija BiH sve do danas ostaje bez nadležnih institucija u ovoj izuzetno važnoj i složenoj oblasti. Upravo u tom periodu je došlo do vrlo intenzivne konverzije vrijednih prirodnih staništa na čitavom vertikalnom profilu BiH, idući od pojasa uvijek zelenih mediteranskih šuma, pa sve do planinskih vrhova. Osnovni pritisci su: prekomjerna i neselektivna sječa šuma, krčenje šuma i podizanje vikend naselja, eksploatacija šljunka i kamena, prekomjerna eksploatacija ljekovitog bilja i divljih životinja, nekontrolisan lov i ribolov, akvakultura u otvorenim vodama, nekontrolisana izgradnja razne infrastrukture. Tome treba dodati i niz manjkavosti intersektorske saradnje i povezivanja. Više svjetla na oblast zaštite okoliša, uključujući i prirodu, pada u sistemu institucionalnog jačanja ovog sektora, naročito nakon uspostave zasebnog Ministarstva okoliša i turizma na nivou Federacije BiH. Slijede značajni koraci na ovom polju kroz izradu strateških dokumenata - Strategije biološke i krajoobrazne raznolikosti BiH, Stragije zaštite okoliša i sl. Poseban interes je u domenu instrumentalizacije zaštite prirode i iznalažanja indikatora za uspostavu efikasne mreže zaštićenih područja kao najadekvatnijih oblika u održivom upravlja-

36


nju prirodnim vrijednostima, te okolišem u cijelosti, a u skladu sa IUCN i drugim dokumentima Evropske unije (EU) i Programa za zaštitu životne sredine Organizacije ujedinjenih nacija (UNEP-OUN). BiH na putu prema EU kao jedan od preduslova ima i stavljanje pod odgovarajući režim zaštite, sukladno međunarodnim propisima, približno 20% nacionalne teritorije kroz NATURA 2000 program. To nalaže efikasne mjere kompleksne evaluacije prirodnih vrijednosti ukupne teritorije, odnosno adekvatnu procjenu tzv. “nultog“ stanja biodiverziteta na svim nivoima iz čega će proizaći konkretni pravci djelovanja i aktivnosti koje će integrisati biološko-ekološke, ekonomske, društvene i političke interese u ukupnom razvoju BiH. Jer biološkoekološka dimenzija prirode nikada nije bila toliko jakim instrumentom u upravljanju cjelovitim razvojem države, pa i projektovanjem regionalnih i globalnih obrazaca razvoja i izlaska svijeta iz postojeće ekološko-ekonomske krize. Kao prioritetni zadaci u oblasti održivog upravljanja prirodom BiH su:  Evaluacija prirodnih vrijednosti u cilju efikasne i trajne zaštite i generisanja ekološki prihvatljive dobiti;  Uspostava zaštićenih područja sa prioritetom u “biodiversity hotspots“ zonama BiH kao što su kanjoni i klisure rijeka, kraška polja, pećine, visoke šume, planinski vrhovi, glečerska i planinska jezera, močvarni ekosistemi;  Evaluacija flore i faune sa aspekta ugroženosti i izrada “crvenih knjiga“ flore, faune i fungije;  Evaluacija biljnih zajednica sa aspekta ugroženosti i postojećeg stanja sa izradom “crvene knjige fitocenoza“;  Evaluacija močvarnih staništa (niska, prelazna i visoka tresetišta ili cretišta);  Determinacija staništa i njihova evaluacija (EUNIS, Habitat direktive i sl.);  Razvoj ex situ konzervacije (botanički vrtovi, banke gena i sl.);  Evaluacija i kartiranje geološko-morfološke i hidrološke raznolikosti;  Evaluacija diverziteta tla, katergorizacija upotrebne vrijednosti i procjena ugroženosti, naročito hidromorfnog tla;  Razvoj ekološkog informacionog sistema. Da bi se realizovali navedeni pravci djelovanja neophodno je promptno institucionalno i kadrovsko jačanje sektora prirode u domenu naučno-istraživačkog, upravljačkog i političkog djelovanja, značajan porast političke odgovornosti i radikalna promjena poimanja i uloge prirode i u njoj sadržanih resursa u demokratskom i tržišno orijentisanom društvu kojem BiH neminovno teži, u odnosu 37

na centralno-ekonomski koncept razvoja u ex SR BiH, kakav se nastoji nametnuti i danas od najuticajnijih političkih lobija kakav je naprimjer energetski lobi. Zbog toga je neophodna intersektorska saradnja, uključivanje nevladinog sektora i javnog mijenja na svim nivoima organizovanja u sistemu odlučivanja. Sve odluke o angažmanu prirodnih resursa moraju se donositi u institucijama demokratskog sistema odlučivanja, a na osnovu stručnih mišljenja i analiza i procjena koje poznaje savremeno demokratsko društvo. Samo na taj način se može odoljeti sve većim “strastima“ pojedinaca i organizacija da se u njihovim rukama nađu resursi od neprocjenjive vrijednosti i strateške važnosti za razvoj budućih generacija na ovim, još uvijek prirodno atraktivnim prostorima.

38


PROBLEMI ZAŠTITE PRIRODE U HRVATSKOJ Jasenka Topić Uvod

Republika Hrvatska, zahvaljujući svom geografskom položaju, nalazi se u biogeografskoj podjeli Europe na značajnom križištu nekoliko velikih prirodnih regija: mediteranske, kontinentalne, alpinske i rubnim dijelom panonske regije. Unutar svake od tih regija postoji još mnoštvo reljefnih, klimatskih i edafskih čimbenika te utjecaja čovjeka, koji određuju svekoliku bioraznolikost Hrvatske. Nekoliko tisuća biljnih svojti i neznani broj životinjskih svojti obitava na tome prostoru zahvaljujući raznolikosti staništa, pa se upravo staništa mogu koristiti za posrednu procjenu bioraznolikosti. Zaštita biljnih i životinjskih vrsta može se provesti samo zaštitom njihova staništa, pa će u daljnjem tekstu biti govora o problemima zaštite staništa u Hrvatskoj. Hrvatska, kao i većina europskih zemalja, pripada šumskom području. To znači da bi, bez utjecaja čovjeka, najveći udio teritorija bio prekriven različitim tipovima šuma, kako onih klimazonalnih, tako i ostalih tipova koji predstavljaju prirodne trajne stadije. Prirodnim trajnim stadijima pripadaju još vodena i močvarna staništa, kao i stijene, točila i zaslanjena staništa, no udio ovih staništa vrlo je malen na sveukupnom teritoriju. To znači da je u današnjoj raspodjeli otprilike polovica teritorija pod različitim antropogenim staništima, bilo da su u pitanju oranice, voćnjaci, vinogradi ili travnjaci – livade i pašnjaci. Pitanje je koliko ovakva raspodjela i općenito gospodarenje prostorom pogoduje održanju bioraznolikosti.

Prof. dr. sc. Jasenka Topić, Sveučilište u Zagrebu

39

Problemi zaštite staništa Šumska staništa

Kako je šuma prirodna zajednica, to je i najstabilnija, najlakše se obnavlja, a treba dosta truda da se ona makne iz prirode. Naravno, pred nekoliko stoljeća zapisi govore da je pod šumom bio daleko veći teritorij nego danas, pa je tako pred tristotinjak godina oko 70% Slavonije još bilo prekriveno šumom. Od tada je udio šuma opadao na račun otvaranja prostora za ratare i stočare, ali i za spas i uzdizanje Jugoslavije koja je svoj napredak poslije rata mogla uvelike zahvaliti sječi i prodaji drveta. Nakon toga dolazi do oporavka šumskog fonda. S jedne strane zabrana koza u mediteranskom prostoru dovela je do obrastanja krša, a kasnije se tom čimbeniku pridružila i migracija stanovnika u urbane prostore, uz napuštanje tradicijskog stočarenja. Uz to opada potražnja za ogrjevnim drvetom, koje nadomještaju plin i nafta. Tako se posljednjih desetljeća udio područja pod šumom u Hrvatskoj povećao od 37 do skoro 50%. Naravno, nisu to samo ekonomski iskoristive šume, već i svi tipovi krških šumaraka i šikara crnog i bijelog graba, tzv. zaštitne šume, te bušici i makije u eumediteranskom prostoru, koji se podižu nakon napuštanja stočarenja. Podignuti su brojni nasadi alepskog ali i drugih borova na napuštenim kamenjarskim pašnjacima. Šumama se gospodari gdje god je to moguće, od nizina do planina. Sa stanovišta zaštite prirode malo je prigovora takvom gospodarenju u cjelini, budući da su hrvatske šume vrlo bogatog flornog sastava; u njima raste sve što potencijalno i dolazi u tim tipovima šuma: od biljaka u prizemnom sloju do lišajeva najosjetljivije sveze Lobarion, koja ukazuje na dobru kvalitetu zraka ali i dobro održavanje starih šuma. Velika je zasluga i nacionalnih parkova i parkova prirode, gdje su šume pod posebnom zaštitom. Stoga je poznata činjenica da su to jedne od najočuvanijih šuma u Europi. Većina šumskih tipova pripada staništima iz Direktive o staništima EU.

Travnjačka staništa i vrištine

Svi travnjaci u Hrvatskoj predstavljaju antropogene trajne stadije, a nastali su potiskivanjem (paljenjem i sječom) šuma i stalnim održavanjem putem ispaše ili košnje. Budući da zahtijevaju stalni trud čovjeka, demografske promjene, preorijentacija stanovništva od poljoprivrede prema industriji ili turizmu, raseljavanje i nestajanje malih zaseoka i tradicionalnog života, uvelike su utjecali na promjene tih staništa. No, ne samo da su nestajale površine pod travnjacima nego su se preostale mijenjale i “poboljšavale” kroz razne “melioracije”, odnosno odvodnju, gnojenje, učestalu košnju i slično. Što reći na činjenicu da je posljednja krava nestala s Velebita 1971. godine? Dotad se na Velebitu odvijala 40


živahna ljetna ispaša, postojala su ljetna naselja, često prava mala sela, no od toga su danas jedini trag ruševine tih nastambi koje se danas gdjegdje (Mirovo) pretvaraju u vikend-naselja, a gdjegdje su samo ruševine u šumi. To je dovelo do vegetacijske progresivne sukcesije. Ona je srećom u planinskim uvjetima vrlo spora, no florni sastav govori o trajnim promjenama. U prizemnom sloju pojavljuju se niski puzavi grmovi i te se površine pomalo pretvaraju u vrištine vrsta Arctostaphyllos uva-ursi, Juniperus communis ssp. nana, Juniperus sabina, Genista radiata. Iako se i jedna i druga staništa nalaze u Direktivi o staništima (nelogičnost, jer se ne preporučuje koji stadij treba stvarno zaštititi), smatramo da prednost treba dati planinskim travnjacima zbog bogatog flornog sastava te rijetkih i endemičnih vrsta koje tu rastu. Planinske rudine koje se nalaze na izloženim grebenima zaštićene su od sukcesija zbog surovih klimatskih prilika, iako se nalaze u pojasu klekovine bora. Brdske košanice također više nisu potrebne jer ima premalo stoke. Tako se brometalni travnjaci sa svojim šarenilom boja i mnoštvom orhideja (prioritetno stanište iz Direktive) danas teško mogu naći u Hrvatskoj. U Gorskom kotaru jedva da ima stoke, a šuma se, kao što malo preostalih stanovnika kaže, primaknula do njihova praga. Kiseli travnjaci, npr. Arnico-Nardetum, održavaju se samo unutar zaštićenih područja. Sve ostale površine napuštene su jer ni za bolje travnjake nema interesa, a kamoli za takove sa slabom i nekvalitetnom krmom, a sakupljači ljekovite moravke pitaju se kamo je ona nestala. Submediteranski travnjaci reda Scorzoneretalia (Direktiva o staništima) također zarastaju na cijelom submediteranskom području. Depopulacija unutrašnjosti Like, Dalmatinske zagore i Ravnih kotara dovela je do vidljivog zarastanja tih područja šikarama, a u primorskom dijelu sjevernog Jadrana većina se stanovnika preorijentirala prema turizmu i gradovima, a napustila stočarenje. U tim se tipovima travnjaka nalaze neke rijetke vrste, među njima i one sadržane u Direktivi, Aneks 2, kao što su Pulsatilla grandis i Serratula lycopifolia. Pregled lokaliteta s ovim vrstama pokazao je da se većina nalazi u stadijima vegetacijske sukcesije; na nekima su posađene kulture borova, a samo rijetki lokaliteti održavaju se redovitom ispašom. Eumediteranski travnjaci reda Thero-Brachypodietalia još su rjeđi. S jedne strane vrlo mali dio ukupnog teritorija Hrvatske pripada eumediteranskoj zoni, a s druge strane davno je već stanovništvo srednjeg i južnog primorja zamijenilo tradicionalno stočarstvo turizmom, pa su površine uglavnom zarasle bušicima i makijom. I odredba o zabrani držanja koza imala je dvojaki efekt: zarastanje krških pašnjaka i omogućavanje požara. Nekadašnji ekstenzivni tradicionalni

41

maslinici održavali su se često kombinacijom ispaše ovaca i koza koje su u starom masliniku uklanjale prizemno grmlje i onemogućavale požare. Subpanonski suhi travnjaci sjeveroistoka Hrvatske davno su pretvoreni u kvalitetne oranice, voćnjake i vinograde. Ostale su još dvije male sastojine, no one se nalaze u građevinskoj zoni pa su im dani odbrojeni. Vlažni travnjaci, pogotovo oni s nekvalitetnim prinosom, uglavnom su nestali s našeg područja. Tako su nestale zajednice Serratulo-Plantaginetum altissimae, Gratiolo-Caricetum praecocis-suzae, Pseudolysimachio longifoliae-Euphorbietum lucidae. Na dva lokaliteta još postoje male sastojine livade Gentiano pneumonanthe-Molinietum. Neki travnjaci na staništima promjenjive vlažnosti također su nestali, npr. Rhinantho-Filipenduletum vulgaris i Ventenato-Trifolietum pallidi, a livade busike (Deschampsietum cespitosae) u području Pokuplja i gornje Posavine, koje su pred sto godina prekrivale velike površine, danas su prava rijetkost, a preostale sastojine su izmijenjenog sastava. Posebnu pažnju valja usmjeriti na travnjake krških polja s promjenljivom vlažnošću. Na sjevernim krškim poljima razvijaju se molinietalni travnjaci zajednice Molinio-Lathyretum pannonici (Direktiva o staništima) s endemičnim vrstama Peucedanum coriaceum ssp. pospichalii i Chouardia littardierei (ova posljednja je u Direktivi, Aneks 2). Na južnim poljima značajna je zajednica Deschampsietum mediae u kojoj, uz gore spomenute endemične vrste, rastu još Succisella petteri i Edraianthus dalmaticus (Direktiva, Aneks 2). Samu zajednicu Deschampsietum mediae, kao i sve srodne, odnosno cijeli red Trifolio-Hordeetalia, Republika Hrvatska je predložila za uvrštavanje u Direktivu o staništima, budući da obuhvaća značajna staništa Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Makedonije. Na krškim poljima treba potaknuti posrnulo stočarstvo, ne ih pretvarati u probitačnije oranice ili gnojene livade, a prije svega treba održati režim periodičnog plavljenja i isušivanja. Vrištine i bujadnice (Direktiva o staništima), kao prijelazni stadij vegetacijske sukcesije između travnjaka i šuma, velikim su dijelom već zarasle u šume ili se nalaze na putu k tome. Velike bujadnice koje su se koristile za stelju (sl.) davno su izgubile funkciju, pa danas ili prirodno zarastaju ili se pretvaraju u krumpirišta i voćnjake.

Zaslanjena staništa

Ona se uglavnom nalaze uz obalu mora, a prema vrsti podloge (kamenita, šljunkovita, pjeskovita, muljevita) razlikuju se mnoga staništa. Najveći dio jadranske obale je kamenit i taj je najočuvaniji. Tu su halofilne zajednice s endemičnim vrstama roda Limonium: Limonium cancellatum, Limonium anfractum, Limonium

42


vestitum (Direktiva o staništima). Šljunkoviti žali (Direktiva o staništima) su rjeđi i atraktivniji za kupače, pa je većina takvih plaža potpuno ogoljela (sl.). Pjeskovitih obala ima u Hrvatskoj malo, vrlo su posjećene i, uz malo iznimki (sl.), potpuno su bez vegetacije (Direktiva o staništima). Muljevite obale (Direktiva o staništima) ne privlače kupače, ali se uništavaju na druge načine. Većinom se na njih navozi alohtoni materijal, pa se pretvaraju u građevno zemljište za infrastrukturu (ceste, parkirališta, helidrom) (sl.). Nekadašnje kontinentalne slatine (Direktiva o staništima) u istočnoj Hrvatskoj nestale su kroz odvodnju, a zadržao se samo jedan zaslanjeni pašnjak na kojem su male sastojine panonske halofilne zajednice Camphorosmetum annuae (sl.).

Vodena i močvarna staništa

Velike promjene u Europi, pa tako i u Hrvatskoj, pretrpjela su močvarna i vodena staništa. Većina rijeka utvrđena je u koritima pa je onemogućeno plavljenje. Srećom, barem na jednom mjestu obrambeni nasip Dunava u Baranji odmaknut je nekoliko kilometara od obale, čime je omogućeno plavljenje velikog područja Kopačkog rita. No gradnje hidrocentrala i akumulacija na rijekama, napose uzvodno od Hrvatske na Savi, Dravi i Muri, promijenile su vodni režim nizvodnog toka. Visoke vode su rijetke, a plavljenje Parka prirode Lonjsko polje omogućeno je umjetnom kontrolom vodostaja na tom retencijskom području. Osim velikih zahvata na rijekama iskopano je posljednjih desetljeća mnoštvo kanala, tzv. melioracijskih, a zapravo odvodnih. Iskopani su za isušivanje močvarnih terena da bi se mogli bolje iskoristiti za poljoprivredu, odnosno preorati. No kanali nisu isušivali samo oranice, već i travnjake i šume te mnoge depresije s vodenom i močvarnom vegetacijom. Od tih staništa najugroženiji su svakako cretovi (Direktiva o staništima). Oni su nastali u geološkoj prošlosti kad je klima na ovom prostoru bila drugačija nego danas. Stoga se oni prirodno i ne mogu održati u ovim uvjetima, pomalo zarastaju i prelaze u druge tipove vegetacije. Izgrađeni su od higrofilnih i heliofilnih vrsta pa im svako isušivanje ili zasjenjivanje, makar i od trava, škodi. Čovjekova djelatnost često je pomogla i ubrzala njihov nestanak kroz odvodnju, pa je tako većina evidentiranih cretova u Hrvatskoj ili potpuno nestala ili su degradirani i u stadiju sukcesije. Tako je u posljednjih nekoliko desetljeća iz hrvatske flore nestala vrsta Eriophorum gracile, a malobrojna populacija Eriophorum vaginatum na rubu je izumiranja. Velikim naporom održavaju se tri mala creta, a za to je potrebno stalno uklanjanje vrsta koje zarastaju i uništavaju cret, što je trajna, teška i skupa djelatnost.

43

Staništa stijena i točila

Hazmofitske zajednice stijena (Direktiva o staništima) prirodni su tip vegetacije i u Hrvatskoj su dobro očuvane. Rasprostranjene su od mora do planinskih vrhova. U njima rastu mnoge endemične vrste, npr. Campanula waldsteiniana, C. portenschlagiana, C. poscharskiana, Moehringia tommasinii, Centaurea dalmatica, Centaurea ragusina i druge. Zbog nedostupnosti, ali i dugotrajnog odgoja planinara u zaštiti prirode, može se desetljećima svjedočiti o atraktivnim biljkama koje se nalaze na rukohvatu, npr. runolist na Samarskim stijenama, a potpuno su očuvane. Točila (Direktiva o staništima) su također prirodni tipovi vegetacije, no umiranje točila, koje je prirodna pojava, dovodi do vegetacijske sukcesije, pa se mnoga točila tako degradiraju. Taj problem je izraženiji na planinskim (s endemičnom vrstom Degenia velebitica) nego na primorskim točilima, gdje se ona održavaju intenzivnom ispašom ovaca.

Ostala staništa

Mnoštvo je staništa koja čuvaju bioraznolikost, a nisu u prethodnom tekstu bila istaknuta, iako su ugrožena. Tako npr. riječni obalni tipovi vegetacije reda Chenopodietalia rubri (Direktiva o staništima) imaju sve manje prostora za razvitak zbog utvrđivanja obala velikih rijeka. Uz vodotoke se razvija i vegetacija reda Convolvuletalia, no ona je danas skoro potpuno uništena najezdom alohtonih invazivnih vrsta Echinocystis lobata, Solidago spp., Impatiens glandulifera i sl. Posebna staništa sedrenih barijera naših krških rijeka osjetljivi su sustavi. U slučaju nedostatka vode zbog uzimanja za potrebe akumulacije hidrocentrale, osušeni slapovi odumiru i lome se. I obrastanje slapova drvenastim vrstama opasno je jer ih korijenje drveća može odlomiti. Oranice su također promijenile sastav korovne komponente. Pod utjecajem herbicida i ostalih agrotehničkih mjera prorijedile su se stare vrste korova, npr. Agrostemma githago, Hibiscus trionum, Nonnea pulla, Galinsoga parviflora, a njihovo mjesto zauzele su otporne vrste, naročito novopridošlice Ambrosia artemisiifolia i Abutilon theophrasti. U eumediteranskom prostoru u Hrvatskoj potpuno je nestalo strno žito, a s njime i korovne pratilice. Urbanizacija prostora uništila je i mnoga ruderalna staništa. Nekadašnji torovi, seoska dvorišta s domaćim životinjama, odvodni kanalići uz seoske ceste i sl. nestaju, zajedno s njihovom svojstvenom vegetacijom.

44


Zaključak

Hrvatska je zemlja velike bioraznolikosti, no to ne znači da nema problema sa zaštitom prirode. Mnoštvo staništa pripada onima iz Direktive o staništima i biti će uvrštena u ekološku mrežu Natura 2000. No i staništa koja nisu u Direktivi važna su za ukupnu bioraznolikost, pa i o njima treba voditi računa. Naročito treba obratiti pažnju na neka staništa koja su, bilo iz prirodnih razloga, bilo čovjekovom djelatnošću, ugrožena i njihove su površine smanjene. To zahtijeva obrazovanje ukupnog stanovništva o važnosti zaštite prirode, aktivnu i trajnu zaštitu nekih staništa, uglavnom uz angažiranje ljudi, mehanizacije i financijskih sredstava, te državne subvencije za zadržavanje stanovništva na područjima posebne državne skrbi (i prirodne vrijednosti) i pomaganje tradicionalne poljoprivrede. Bez obzira na neupitnu ekološku vrijednost šuma, ipak treba voditi računa o sveukupnoj bioraznolikosti. Od preko 5000 biljnih svojti u Hrvatskoj najveći dio raste izvan šuma. Analiza flore Nacionalnog parka Plitvička jezera pokazala je da na oko 70% šumskih površina raste oko 30% vrsta, a na preostalih 30% nešumskih površina raste 70% biljnih vrsta zabilježenih za to područje. Stoga se pri zaštiti prostora treba rukovoditi načelom da sva potencijalno moguća staništa moraju biti zastupljena u razmjernom dijelu, koji omogućuje njihov potpuni sastav i bioraznolikost.

45


Perspektive novog nacionalnog parka “Crnogorske Prokletije na Balkanskom poluostrvu” Zlatko Bulić & al. Sažetak

U radu su date osnovne fizičko-geografske i ukupne prirodne i kulturne osnove budućeg nacionalnog parka “Crnogorske Prokletije“ koje predstavljaju jedan od najznačajnijih prirodnih i kulturnih potencijala ne samo Crne Gore nego i okruženja. Po svim dosadašnjim prirodnim i kulturnim potencijalima ovaj prostor na području Crne Gore kao i u državama u okruženju, gdje se ovaj veliki planinski masiv pruža, zavređuje pažnju da bude nacionalni park. U radu su date osnovne pretpostavke istorijsko-prirodnjačkog, fizičko-geografskog, kulturološkog, spomeničkog, biodiverzitetskog i dr. karaktera koji ga kandiduju da bude ne samo nacionalni park nego i prostor koji bi trebao da bude upisan u spisak svjetske-prirodne i kulturne baštine. Ključne riječi: Zaštita prirode, nacionalni park, Crna Gora, Balkansko poluostrvo, održivi razvoj

Dr. sc. Zlatko Bulić, Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore, Podgorica, E-mail: [email protected]; prof. dr. sc. Miljan Radović, Fakultet za turizam i hotelijerstvo, Kotor; akademik Vladimir Stevanović, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu; akademik Vukić Pulević, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, Podgorica; prof. dr. sc. Marko Knežević, Prirodno-matematički fakultet, Kosovska Mitrovica; mr. sc. Vasilije Bušković, Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore, Podgorica, E-mail: [email protected]; prof. dr. sc. Sulejman Redžić, Prirodnomatematički fakultet, Sarajevo; prof. dr. sc. Dmitar Lakušić, Biološki fakultet Univerziteta u Beogradu; prof. dr. sc. Maraš Rakaj, Prirodno-matematički fakultet, Skadar; mr. sc. Dragutin Nedić, Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore, Podgorica, E-mail: [email protected]; Đorđije Bogdanović, Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore, Podgorica, E-mail: [email protected]

47

Uvod

Područje Plavskog dijela Prokletija je još od ranije prepoznato kao potencijalni NACIONALNI PARK (Prostorni Plan /Republike 1986, 1997, nacrt 2007), uglavnom na osnovu saznanja o ekološkim vrijednostima tog područja koja su publikovana u stručnoj i naučnoj literaturi i prezentovana na brojnim skupovima, počev od simpozijuma o flori i vegetaciji jugoistočnih Dinarida (Andrijevica, 1973), preko stručno-naučnog skupa o zaštiti prirodnih vrijednosti tog područja koji je održan 1985. godine u Plavu, u organizaciji Republičkog zavoda za zaštitu prirode i Opštine Plav, kao i naučnog skupa sa međunarodnim učešćem “Prirodne i društvene vrijednosti Dinarida“ održanom u maju mjesecu 2007. godine u Beranama, Andrijevici i Plavu i dr. 2007. godine urađena je studija izvodljivosti za ustanovljavanje zaštićenog područja prirode na području Plavskog dijela Prokletija, kojom se utvrđuju režim i zone zaštite, kategorije upravljanja i granica nacionalnog parka. U njoj su predstavljene osnovne fizičko-geografske karakteristike i biodiverzitet koji sa svojom endemičnom i lokalno endemičnom florom i faunom Prokletije karakteriše ne samo kao balkanski centar visokoplaninskog diverziteta, već i centar biodiverziteta od evropskog i globalnog značaja (Stevanović, 1993, 1995, 1996., Amidžić L. (1999-2006)., Bulić Z. et al. (2000, 2001, 2003. 2005, 2006, 2007, 2008, 2009):

Osnovne karakteristike crnogorskih Prokletija kao 5. nacionalnog parka u Crnoj Gori

Ovo područje, definisano kao novi nacionalni park u Crnoj Gori, ima prevashodno nacionalni značaj, a u budućem periodu, obzirom na integritet Prokletija kao jedinstvenog planinskog masiva, realno je očekivati i njegov međudržavni značaj u prekograničnim programima zaštite prirodne i kulturne baštine. Prostor novog nacionalnog parka ima visok stepen specijskog diverziteta, kao i diverziteta staništa i predjela (Landscape diversity), a obiluje velikim procentom izvornih ekosistema i rijetkim, zaštićenim, endemičnim i reliktnim vrstama. Nacionalni park “Crnogorske Prokletije“ sa okruženjem (spomenik prirode “Plavsko jezero“) veoma je osjetljiv, kako na fizičke uticaje na biodiverzitet i staništa, tako i na zagađenje. Veliki dio Nacionalnog parka korespondira sa staništima iz tipologizacija Natura 2000 i EMERALD područja po osnovu Bernske konvencije (Konvencija o zaštiti Evropskih staništa divlje flore i faune) i EU Wild Birds Directive (79/409 EEC, 91/244/EEC, 94/24 EC & 94/C241/08). Crnogorske Prokletije, koje se predlažu za stavljanje pod zaštitu kao nacionalni

48


park, definisane su kao posebno značajno EMERALD područje u Crnoj Gori sa nazivom “Plavsko – Gusinjske Prokletije sa Bogićevicom“, i to kao tip “C” – područje koje je značajno kako za ptice tako i za ostale vrste i staništa. Predloženi nacionalni park Prokletije zahvata površinu od 21. 647 ha i u okviru njegovih administrativnih granica se nalaze 2 rezervata prirode i to: Hridsko jezero i Volušnica sa površinom od 1.052 ha. Zona stroge zaštite tj. prvog stepena zaštite obuhvata površinu od 10.502 ha, dok je zona zaštite unutar nacionalnog parka – drugi stepen zaštite obuhvatila 11.145 ha. Kontaktna, odnosno zaštitna zona oko nacionalnog parka iznosi 6.252 ha. Van granica parka nalazi se i rezervat prirode “Visitor“ sa površinom od 1.618 ha. U neposrednoj blizini nacionalnog parka nalazi se i predloženi spomenik prirode “Plavsko jezero“ koji obuhvata površinu od 1.150 ha. Upoređujući Prokletije sa drugim planinama Balkanskog poluostrva, Jovan Cvijić im je dao atribut “Balkanskih Alpa”. Po plastici reljefa koju karakterišu planinski vrhovi, duboke doline, valovi i cirkovi obrazovani tokom snažno ispoljenih glacijacija, Prokletije zaista geomorfološki podsećaju na Alpe i u tom pogledu su bez premca u odnosu na ostale planine Balkanskog poluostrva. Istraživanja flore Prokletija, koja datiraju sa kraja XIX vijeka i sa oscilacijama traju i danas, potvrđuju ovu Cvijićevu konstataciju, razumljivo, sa jednog drugog aspekta, obogaćenu čvrstim florističkim, ekološkim i biogeografskim argumentima. Prema najsavremenijim podacima o visokoplaninskim florama Balkanskog poluostrva, Prokletije su floristički najbogatija planina Balkana, zauzimajući na taj način značajnije mjesto i od Pinda, Šarplanine, Rile i Pirina (Stevanović 1996). Dosadašnja istraživanja i analiza flore Prokletija pokazuju da se radi o floristički veoma bogatom, a po sastavu flore i vegetacije izuzetno interesantnom planinskom masivu. Bogatstvo vaskularne flore crnogorskih Prokletija procenjuje se na blizu 1700 vrsta, a Prokletija u širem smislu riječi 2000 vrsta, te se ovaj planinski masiv može smatrati jednim od floristički (i vegetacijski) najbogatijih na čitavom Balkanskom poluostrvu. Analiza visokoplaninske flore zapadnog i centralnog dijela Balkanskog poluostrva (zone iznad 1500 m) koja je obuhvatila sve florne elemente osim borealnih, pokazuje da su Prokletije sa 542 vrste na prvom mjestu u odnosu na sve druge planine poluostrva Približno 40% ukupne visokoplaninske flore zapadnog i centralnog Balkana prisustvuje na Prokletijama. Od ovog broja na srednjeevropske planinske vrste u širem smislu otpada skoro 60% (Stevanović 1996). U tome se, između ostalog, ogleda sličnost između Prokletija i Alpa. Poseban floristički značaj ovoj grupi flornih elemenata daju glacijalni relikti alpskog i arkto-alpijskog rasprostranjenja, drijevni oromediteranski elementi, stenoendemiti (18 vrsta), preko 180 endemičnih balkanskih

49

vrsta, nedavna otkrića novih vrsta za nauku Draba bertiscea (Lakušić, Stevanović 1995), Alchemilla vincekii (Plocek 1998), Pedicularis ernesti-mayeri (Stevanović et al. 2001), Helisoperma oliverae (Niketić & Stevanović 2006), Hieracium bertisceum (Niketić 2005), 42 vrste od međunarodnog značaja, odnosno 42 globalno značajne vrste, što pokazuje da Prokletije još uvijek nisu dovoljno istražene. Planinski lanci Prokletija u Crnoj Gori, Srbiji, Kosovu i Albaniji predstavljaju floristički najbogatije djelove Balkanskog poluostrva. Zahvaljujući ovim atributima Prokletije se mogu označiti i kao jedan od najznačajnijih centara florističke raznovrsnoti u okviru velikog centra diverziteta visokoplaninske flore Balkana i Evrope. Zbog toga treba uložiti sve napore da se ova planina proglasi nacionalnim parkom. Na ovom prostoru se i danas mogu naći nove biljne vrste za nauku. Tako je zadnjih godina na prostoru plavskih Prokletija (Bjelič) pronađeno nekoliko vrsta: proletijska prkosnica (Draba bertiscea), Majerov ušivac (Pedicularis ernestimayeri), prokletijska runjavica (Hieracium bertisceum) i dr. Prokletije su jedna od najbogatijih planina raznovrsnošću flore i vegetacije u sistemu Dinarida i Balkanskom poluostrvu. Ova raznovrsnost je zastupljena u nizu ekosistema na sniježnicima, planinskim rudinama, na silikatima, krečnjacima i dolomitima u najvišim zonama Prokletijskog masiva, zatim brojnim prirodnim šumskim zajednicama lišćara i četinara, te zajednicama degradacionih stadija klimatogenih ekosistema - sječina i paljevina, livada i pašnjaka, te antropogenih polupustinja i pustinja. Osnovne morfološke karakteristike NP “Prokletije” čine dinamičnost - energija reljefa koja je izražena u njegovoj vertikalnoj disekciji u rasponu od 900 do 2.528 m n. v., i heterogenost elemenata. Zato su ovdje, na relativno malom prostoru, prisutni veoma izraženi visinski (orografski) i horizontalni (predjelni) kontrasti. Najizraženije komponente u morfološkoj kompoziciji i osnovne crte u liku ovog prostora čine: planinski masivi (bila i lanci), sa mnoštvom prevoja, cirkova i visokih vrhova koji prosto mame planinare i alpiniste (Sjekirica 2.005 m, Planinica 2.110 m, Čakor 1.849 m, Bogićevica 2.374 m, Kofiljača 1.826 m, Starac 2.426 m, Bjelič 2.528 m, Karanfili 2.480 m, Visitor 2.211 m, Zeletin 2.126 m, dr.); tektonska i glacijalna kotlinska i dolinska udubljenja, koja daju osnovni pečat horizontalnoj razuđenosti reljefa; kraške površi, sa izraženim uticajem na raznolikost i ukupnu fizionomiju prostora; riječne doline kanjonskog, valovskog i kompozitnog karaktera. Hidrografsku mrežu ovog područja čine brojni objekti, kao što su veći i manji vodotoci, glacijalna jezera, vrela i izvori pitke i mineralne vode, podzemne izdani i planinske lokve i dr., koji svrstavaju Prokletije u grupu hidrološki najbogatijih prostora Crne Gore. Oni imaju višestruku razvojnu i

50


ekološku funkciju - vodosnabdijevanje, razvoj raznih vidova turizma i sportova na vodi, navodnjavanje i razvoj poljoprivrede, proizvodnja energije, razvoj ribarstva, održavanje vodenih ekosistema i drugo.

Specifične hidrografske elemente i značajne turističke vrijednosti predstavljaju glacijalna jezera - Plavsko, Ridsko, Visitorsko, Ropojansko, Tatarijsko, Bjelajsko, Koljindarsko, Čardačko i dr.

Od 415 zaštićenih biljnih vrsta u Crnoj Gori Rješenjem Republičkog zavoda za zaštitu prirode Crne Gore (“Službeni list RCG”, 76/06), na prostoru NP “Prokletije” nalazi se preko 80 vrsta. Kako je već ustanovljeno (Stevanović et al. 1995), ovo jezgro predstavlja jedan od 6 centara evropske, odnosno, jedan od 158 centara svjetske biološke raznovrsnosti. Međutim, uvijek treba imati na umu da se radi o jedinstvenom nacionalnom i planetarnom resursu koji se mora sačuvati i dodatno unaprijediti, kako za sadašnje, tako i za buduće generacije. Upravo status i koncept nacionalnog parka jeste i najbolje rješenje sa tendencijom da u skoroj budućnosti Prokletije u svom integralnom obliku postanu međudržavni nacionalni park. Razlog potrebe očuvanja je jasan: ni na jednom mjestu na Evropi i svijetu ne postoji takva neponovljiva kombinacija vrsta i zajednica različitog porijekla, starosti, biologije i ekologije, tako da je to i više nego dovoljan razlog da prostor crnogorskih Prokletija uz druge specifične prirodne i kulturne karaktere i fenomene postane novi nacionalni park u Crnoj Gori. Registrovano je oko 60 endemičnih vrsta insekata koje su karakteristične za nadzemna staništa, oko 130 vrsta dnevnih leptira, raznovrsna herpetofauna i ihtiofauna, oko 200 vrsta gljiva, a pored Durmitora, gdje su do sada zabilježene 172 vrste ptica, Prokletije su najznačajnije njihovo stanište u kontinentalnom i sjevernom dijelu Crne Gore. Ako se uzme u obzir nekontinuiranost istraživanja, nedostatak zimskog, kao i ranog proljetnog i jesenjeg aspekta, te činjenice da je u kosovskom dijelu masiva registrovano 179 vrsta, vjerovatno je da su Prokletije centar planinskog ornitodiverziteta Crne Gore i Balkanskog poluostrva u cjelini. Bogatstvo geomorfoloških, geoloških, pedoloških, klimatskih, vegetacijskih, biodiverztetskih, speleoloških, hidroloških i drugih karaktera, kao i nesvakidašnji pejzaži prekrasne planinske doline, brojni vidikovci, bogato kulturno naslijeđe i u velikoj mjeri očuvana i izvorna priroda predstavlja izuzetnu bazu za razvnovrsnu turističku ponudu na ovom prostoru. Zahvaljujući specifičnoj klimi ovog područja pojedini prostori budućeg nacionalnog parka mogu biti izuzetno interesantni kao potencijalne vazdušne banje i razvoj zdravstvenog turizma. Prostor nacionalnog parka sa okruženjem predstavlja izuzetno atrak-

51

tivan potencijal za razvoj brojnih vidova turizma tokom čitave godine. Osim pomenutog zdravstvenog turizma moguće je ponuditi i sadržaje koji se odnose na lovni i ribolovni turizam, zatim seoski, speleološki, alpinistički, ekološki, kulturni, vjerski, sportski itd. S obzirom na visok kvalitet prirodnih i kulturnih potencijala kao i mogućnost poštovanja visokih i strogih zahtjeva zaštite prirode shodno standardima Evropske unije, turizam na ovom području treba da bude prioritet razvoja. Postojeći stepen istraženosti crnogorskih Prokletija na teritoriji opštine Plav, kako u geološko-geomorfološkom dijelu i drugim fizičko geografskim karakterima, tako i u dijelu živih sistema, kao osnovnom predmetu izvršenih istraživanja, valjana je podloga za utvrdjivanje statusa zaštite, a to je shodno dugoročnoj projekciji zaštite prirode u Crnoj Gori i odrednicama Prostornog plana Crne Gore nacionalni park. Pošto se radi o zaštiti i valorizaciji prostora kao novog tj. petog nacionalnog parka u Crnoj Gori na osnovu Zakona o zaštiti prirode, Zakona o nacionalnim parkovima i Zakona o životnoj sredini, Skupština Crne Gore će donijeti Odluku o osnivanju nacionalnog parka “Crnogorske Prokletije”, koja prvenstveno treba da obuhvati: granice nacionalnog parka u cjelini, granice pojedinih zona na osnovu izvršene kategorizacije, namjenu prostora i imenovanje subjekta koji će gazdovati nacionalnim parkom, koji će biti u sastavu JP “Nacionalni parkovi Crne Gore”. Ukupno stanje životne sredine i neophodnost preduzimanja kompleksnih zaštitnih mjera i aktivnosti, kao i opšte ekološko opredjeljenje Crne Gore i njena težnja da se uravnoteženiji regionalni razvoj što je moguće više oslanja na lokalne, prvenstveno prirodne resurse, nameću potrebu daleko ozbiljnijeg pristupa rješavanju ekološko-razvojnih problema na ovom području. U tom pogledu. posebnu pažnju treba posvetiti zaštiti ukupnog biodiverziteta, kulturno-istorijskog naslijeđa, vrijednih prirodnih i naseobinskih ambijentalnih cjelina, značajnijih turističkih zona i adekvatnom upravljanju najvažnijim razvojnim resursima - šumama, vodama i obradivim zemljištem. U tom smislu proglašenje dijela plavsko-gusinjskih Prokletija nacionalnim parkom je jedan od značajnih projekata ekološke države Crne Gore.

Zaključak Polazeći od rezultata dosadašnjih stručnih i naučnih istraživanja prirode i prirodnih bogatstava crnogorskih Prokletija na teritoriji opštine Plav, sadržanih u ovom radu i zaključaka naučnih skupova, konferencija i okruglih stolova o

52


zaštiti i unapređivanju Prokletija, a na osnovu propisa koji regulišu planiranje i uređenje prostora i zaštitu prirode Crne Gore, ističemo nekoliko globalnih zaključaka:  Postojeći stepen istraženosti crnogorskih Prokletija na teritoriji opštine Plav, kako u geološko-geomorfološkom dijelu i drugim fizičko geografskim karakterima, biodiverzitetu i ukupnoj prirodnoj i kulturnoj baštini, valjana je podloga za utvrđivanje statusa zaštite, a to je shodno dugoročnoj projekciji zaštite prirode u Crnoj Gori i odrednicama Prostornog plana Crne Gore nacionalni park.  Pošto se radi o zaštiti i valorizaciji prostora kao novog tj. petog nacionalnog parka u Crnoj Gori na osnovu Zakona o zaštiti prirode, Zakona o nacionalnim parkovima i Zakona o životnoj sredini, Skupština Crne Gore donosi Odluku o osnivanju nacionalnog parka “Crnogorske Prokletije” koja prvenstveno treba da obuhvati: granice nacionalnog parka u cjelini, granice pojedinih zona na osnovu izvršene kategorizacije, namjenu prostora i imenovanje subjekta koji će gazdovati nacionalnim parkom, koji će biti u sastavu JP “Nacionalni parkovi Crne Gore”.  S obzirom da Prokletije predstavljaju jedinstvenu i najgorostasniju geomorfološku cjelinu zapadnog dijela Balkanskog poluostrva sa svim prirodnim atributima koji iz toga proističu, posebno u odnosu na biodiverzitet (biljke, životinje i gljive) smatramo da istraživanja, također u cilju zaštite i valorizacije, treba proširiti na planine Prokletijskog sklopa u cjelini, a to znači na dijelove koji pripadaju opštinama Rožaje, Berane, Andrijevica i Podgorica. U perspektivi treba razmišljati i na čitav kompleks Prokletijskih planina a to su tereni van granica Crne Gore (Srbija, Kosovo i Albanija), u cilju stvaranja međudržavnog nacionalnog parka.  Valorizacija plavskih Prokletija kao nacionalnog parka dat će optimalne rezultate kroz dalja organizovana, detaljna i naučna istraživanja ekosistema, a zaštita u cilju valorizacije treba da dobije prioritet u prostornim planovima i planovima turističkog i ukupnog razvoja ne samo opštine Plav već i Crne Gore u cjelini.  Prokletije u širem smislu u sastavu visokih planina Balkanskog poluostrva predstavljaju jedan od najreprezentativnijih centara razvoja tercijerne flore koja se sačuvala do današnjih dana. Prokletije istovremeno čine i značajan refugijalni prostor u kojem se sačuvala i glacijalna flora, obogaćena florom kontinentalnog i mediteransko-submediteranskog tipa.

53

 Prostor Prokletija, čiji je satavni dio crnogorski dio Prokletija, koji jednim dijelom (opština Plav) dobija status nacionalnog parka, je jedan od najdivljijih, najnepristupačnijih i u velikoj mjeri neistraženih planinskih masiva Balkanskog poluostrva i predstavlja jedan od 158 centara biodiverziteta svijeta.  Veoma složena geomorfologija terena, geološka, hidrogeološka i pedološka građa, te klimatski i istorijski faktori uslovili su da Prokletije imaju veliku raznovrsnost i bogatstvo biogeocenoza sa zanimljivom florom, vegetacijom i faunom uglavnom refugijalnog tipa, sa velikom koncentracijom rijetkih, endemičnih, reliktnih i na drugi način značajnih i korisnih vrsta.  Biogeografski položaj i refugijalni karakter ovog složenog i dinamičnog prostora predstavljao je ustvari pribježište za mnoge vrste planinske flore i faune, koje su sa autohtonim vrstama, kao i sa vrstama južnih predjela mediteransko-submediteranskog tipa u dužem istorijskom razvoju doprinosile intenzivnijim procesima nastanka biodiverziteta u širem smislu i njegovoj evoluciji.  Prema dosadašnjim proučavanjima. koja su još uvijek nepotpuna, na prostoru cjelokupnog prok1etijskog masiva registrovano je preko 750 vrsta visokoplaninske vaskularne flore, od čega je 18 lokalnih i preko 100 balkanskih endemita. U tom sklopu se posebno ističu plavsko-gusinjske Pro k1etije, za koje se može reći da obiluju velikim bogatstvom raznovrsnih fito i zoocenoza, kao i brojnim endemičnim. reliktnim. rijetkim. prorijeđenim, ljekovitim, medonosnim, aromatičnim, dekorativnim i na drugi način vrijednim i korisnim predstavnicima flore i faune. Svi oni zajedno imaju prvorazredan značaj sa aspekta zaštite i njihovog adekvatnog valorizovanja i racionalne eksploatacije. Prema raspoloživim podacima, na ovom prostoru egzistira preko 1.700 biljnih vrsta koje predstavljaju vaskularnu floru (paprati i cvjetnice), što čini oko polovine flore Crne Gore. Flora ovog dijela Prokletija ima obilježja srednjoevropske flore sa značajnim učešćem arktoalpijskih i submediteraskih elemenata.  Zahvaljujući raznolikim stanišnim uslovima, ovdje egzistiraju brojne vrste životinjskog svijeta - sisari, ptice, ribe, gmizavci, vodozemci i insekti. Inače, po raznovrsnosti pernate i dlakave divljači Prokletije spadaju među najbogatije dijelove Balkana i Evrope. Na žalost, dosta životinjskih vrsta je prorijeđeno i ugroženo, tako da su neke morale biti i trajno zaštićene.  Gledano sa stanovišta lovnog turizma, na ovom području su zastupljene sve tri grupacije lovno interesantnih vrsta: visoka divljač - srna, divokoza,

54


mrki medvjed i divlja svinja; niska divljač - zec, lisica, jazavac, kuna; ptice - veliki tetrijeb, jarebica kamenjarka, lještarka, sivi orao i druge. Mada čitav prostor, izuzev zona stalne nastanjenosti, predstavlja lovno-produktivnu površinu na kojoj egzistiraju i razmnožavaju se brojne vrste divljači, moguće je izdvojiti neke njegove dijelove koji su se već afirmisali kao atraktivna lovišta - Ridska gora, Maja Karanfil, Visitor i Bjeluha u plavskom, Hajla u rožajskom, Cmiljevica u beranskom i Žijovo u podgoričkom dijelu. Sve su ovo tipična brdsko-planinska i pretežno visoka lovišta, koja karakteriše raznovrsna lovna fauna i veoma slikovita priroda. Međutim, pored izraženih prirodnih pogodnosti, lovni turizam se nalazi u inicijalnoj fazi uz brojna neriješena pitanja. To je posljedica nedovoljnih i neadekvatnih uzgojno-zaštitnih, infrastrukturnih, organizacionih i drugih mjera, koje bi omogućile da se ovaj resurs adekvatnije valorizuje i daleko profitabilnije eksploatiše - klasičan i foto-safari turistički lov.  Hidrografsko bogatstvo, uz veliku zastupljenost čistih voda, omogućava egzistenciju raznolikih vrsta riba, što pruža veoma povoljne uslove za razvoj ribarstva i sportsko-ribolovnog turizma. Posebnu vrijednost u tom pogledu čini Plavsko jezero sa brojnim autohtonim i nekim alohtonim vrstama (7 familija i 15 vrsta) pastrmka (potočna i kalifomijska), mladica, lipljen, štuka, klijen, zmijuljica, peš, manjić i bodorka. Prije dvadesetak godina u ovom jezeru je uhvaćena mladica težine 41 kg, koja je na Sajmu ribolova u N. Sadu proglašena svjetskim trofejom. Pored ovog i drugih jezera, kvalitetnih i plemenitih vrsta riba ima i u vodotocima Lima, Ibra, Ljuče, Zlorječice, Komarače, Šekularske i Kaludarske rijeke, Cijevne i drugih. Zahvaljujući brojnosti i disperznom razmještaju hidrografskih objekata, kao i njihovom bogatstvu ribljim fondom, mogu se izdvojiti tri primarne ribolovne zone, u kojima postoje povoljni prirodni uslovi za znatno obimniji razvoj sportskoribolovnog turizma - ibarska, plavsko-limska zona i zona Cijevne. Da bi se to i ostvarilo, neophodno je preduzeti niz mjera infrastrukturnog, organizacionog, uzgojnog, zaštitnog i drugog karaktera, pomoću kojih bi se ovaj prirodni potencijal razvojno adekvatnije valorizovao i racionalno koristio.  Mada se na prvi pogled, zbog niskog nivoa industrijske i ukupne privredne razvijenosti, može steći utisak o ekološkoj neugroženosti prostora crnogorskih Prokletija, stvarno stanje je nešto drugačije. Naime, opsežna terenska istraživanja pokazala su da su prisutni određeni ekološki problemi koji već imaju negativan uticaj na kvalitet prostora i razvojnu ulogu pojedinih elemenata, što se u budućnosti može još snažnije ispoljiti. Samim tim, 55

ovi problemi se mogu pojaviti i kao bitni ograničavajući faktori budućeg razvoja i svekolikog kvaliteta življenja na ovom prostoru. Iz tih razloga, kao i zbog potrebe realnog sagledavanja stanja i iznalaženja adekvatnih smjernica ekološkog i dugoročno održivog razvoja, te utvrđivanja najefikasnijih mjera zaštite i unapređenja prirode i cjelokupne životne sredine ovog područja, ističu se kao najznačajniji ekološki problemi: mjestimično neracionalna i intenzivna eksploatacija šuma uz pomoć moćnih mašina koje stvaraju prosjeke pogodne za razvijanje procesa erozije; neregulisano odlaganje i deponovanje otpada iz drvno-prerađivačkih pogona, osobito iz mnogobrojnih privatnih pilana; široka rasprostranjenost erozionih procesa različitog intenziteta, naročito u središnjoj zoni (gornji i srednji dijelovi slivova GrIje, Vruje, Dolje, Grnčara, Ljuče i Mojanske rijeke), koji produkuju velike količine erodiranog materijala i uzrokuju brojne negativne posljedice u donjim dijelovima riječnih korita i na obalama jezera (zasipanje riječnih korita i plićih dijelova jezera, povremene poplave obalnih pojaseva i dr.); mjestimična zakrčenost većine riječnih korita raznim čvrstim komunalnim i drugim otpadom, osobito u blizini naselja, koja ruži ljepotu riječnih dolina i predstavlja rizik za pojavu iznenadnih i velikih poplava; neadekvatno organizovana eksploatacija šljunka u dolinama rijeka, koje uzrokuje destrukciju prirodnih ambijentalnih cjelina i zagađivanje vode; nedovoljna izgrađenost kanalizacione mreže i potpuno odsustvo kolektora za prečišćavanje svih otpadnih voda, tako da se one direktno i bez ikakvog prečišćavanja ispuštaju u najbliže vodotoke; nepostojanje odgovarajućih i po propisima uređenih deponija čvrstog komunalnog i industrijskog otpada, zbog čega su prisutne brojne divlje deponije, naročito na obalama rijeka i duž saobraćajnica, koje produkuju višestruka zagađivanja voda, vazduha i zemljišta, uz narušavanje prirodnih ambijenata; nekontrolisana urbanizacija pojedinih prostora, koja u dugoročnom razvoju može imati bitne posljedice i predstavljati značajan ograničavajući faktor razvoja, naročito turizma (obala Plavskog jezera, doline Ropojane i Grbaje i dr.); nizak nivo ekološke obrazovanosti, kao i ekološke i turističke kulture kod domicilnog stanovništva, što se direktno odražava smanjenom brigom i interesom stanovnika za kvalitet životne sredine koji predstavlja veoma važan činilac savremenog razvoja, naročito u domenu turizma i proizvodnje kvalitetne hrane, sa čime ovo područje uveliko računa.  Na osnovu prethodno izloženih i drugih vidova ekološkog ugrožavanja prostora i njegovih elemenata, može se konstatovati da su na ovom području prisutna određena destruktivna i zagađujuća dejstva na životnu

56


sredinu. Ovo nalaže potrebu preduzimanja odgovarajućih mjera preventivne zaštite, sanacije, revitalizacije i unapređivanja svekolikog kvaliteta životne sredine, kao i njihovog što većeg integrisanja sa osnovnim razvojnim ciljevima. To tim više što se uspostavljanje i funkcionisanje koncepta integralnog i ekološki održivog razvoja na ovom području mora tretirati kao dugoročan proces u kojem će svaka djelatnost koristiti svoje razvojne potencijale i graditi svoju budućnost na održavanju kvaliteta resursa na kojima je njen razvoj zasnovan. Sa stanovišta ekološke ekonomije, odnosno eko-menadžmenta i eko-marketinga, ovaj razvojni koncept treba posmatrati kao upravljanje resursima na način kojim se osiguravaju njihova trajnost, dugoročni kvalitet i dovoljnost, što znači trajno usklađen razvoj sa mogućnostima i ograničenjima ekosfere.  Cjelokupan koncept i dominantne smjernice održivog razvoja na ovom po dručju treba bazirati na efikasnim mjerama i aktivnostima iz domena zaštite i unapređenja životne sredine, predviđenim Strategijom razvoja ekološke države Crne Gore. S tim u vezi, ovdje se ukazuje na one zaštitne mjere i aktivnosti koje istovremeno, na jednoj strani, mogu obezbijediti održavanje prirodne ravnoteže i ekološkog kvaliteta prostora i elemenata, a na drugoj omogućiti dugoročni razvoj odgovarajućih ljudskih djelatnosti i aktivnosti. Među najznačajnijim su one mjere koje se odnose na efikasnu zaštitu i unapređenje šuma, zaštite voda, kompleksnu zaštitu svih glacijalnih jezera i njihovog neposrednog okruženja, zaštita najugroženijih vrsta biodiverziteta, efikasna zaštita i adekvatno revitalizovanje najvrjednijih elemenata kulturno-istorijske baštine, unaprijeđenje ekološke edukacije stanovništva, jačanje institucionalnih okvira zaštite i praćenja kvaliteta životne sredine uz neposrednije angažovanje organa lokalne samouprave.  Ukupno stanje životne sredine i neophodnost preduzimanja kompleksnih zaštitnih mjera i aktivnosti, kao i opšte ekološko opredjeljenje Crne Gore i njena težnja da se uravnoteženiji regionalni razvoj što je moguće više oslanja na lokalne, prvenstveno prirodne resurse, nameću potrebu daleko ozbiljnijeg pristupa rješavanju ekološko-razvojnih problema na ovom području. U tom pogledu, posebnu pažnju treba posvetiti zaštiti ukupnog biodiverziteta, kulturno-istorijskog naslijeđa, vrijednih prirodnih i naseobinskih ambijentalnih cjelina, značajnijih turističkih zona i adekvatnom upravljanju najvažnijim razvojnim resursima - šumama, vodama i obradivim zemljištem. Prioritet treba dati završetku već započetih aktivnosti na proglašenju dijela plavsko-gusinjskih Prokletija nacionalnim parkom, zatim prostora Turjaka i Hajle regionalnim parkom, te kanjona Cijevne spomenikom prirode. 57

Literatura Amidžić L. (1999-2006): Nacionalni park “Prokletije“ – Studija zaštite, knjiga br. 1; Arhiv Zavoda za zaštitu prirode Srbije (str. 1 – 311), Beograd. Bulić Z. (2001): Crnogorske Prokletije - novi nacionalni park u Crnoj Gori. Zbornik izvoda i saopštenja sa naučnog skupa: ”Prirodni potencijali kopna, kontinentalnih voda i mora Crne Gore i njihova zaštita”, str. 225, Žabljak. Bulić Z. & Hadžiablahović S. (2003): Proctected, endemics, relicts and rare flora on the Prokletije mountains. Third International Balkan Botanical Congress “PLANT RESOURCES IN THE CREATION OF NEW VALUES”. Faculty of Science University of Sarajevo (Bosnia and Herzegovina), 18-24. V. 2003., Abstract, 46, Sarajevo Bulić Z. (2003): Crnogorske Prokletije - novi nacionalni park u Crnoj Gori. Zbornik radova sa okruglog stola “Turistički potencijali Plava” održanog u okviru manifestacije “Dani borovnice u Plavu” 29. VII. 2002. god. u Plavu., str. 40-52, Centar za kulturu, Plav. Bulić Z., Kashta L., Hadžiablahović S. & Marash R. (2003): Zaštićene i potencijalne vrste vaskularne flore za zaštitu na prostoru crnogorsko-albanskih Prokletija. 2 nd Congres of ecologists of the Republic of Macedonia with International Partipation. (25-29. X 2003), Ohrid, abstract book, 162, 2003. Bulić Z. (2000): Mjere, aktivnosti i instrumenti podrške razvoju turizma u nacionalnim parkovima Crne Gore.“Putovanja”, list za turizam i hotelijerstvo, br. 17-18: 41-46, Podgorica. Bulić Z. (2001): Prokletije - biser Evrope. “Putovanja”, list za turizam i hotelijerstvo, br.19: 43-46, Podgorica. Bulić Z. (2002): Pohod na Maja Jezerce. Most - lokalni informator Projektne kancelarije REC-a za Centralnu i jugoistočnu Evropu u Podgorici., br. 5-6: 14-17, Podgorica. Bulić Z., Bušković V., Jovović V., Stevanović V., Mandić S. & Lješević-Mitrović S. (2005): Prirodne i pejzažne vrijednosti prostora i zaštita prirode. Sektorska studija za potrebe PPRCG (PPR), str. 1-65., GTZ, Vlada RCG & Univerzitet CG, april 2005., Podgorica. Bulić Z. (2006): Dosadašnje aktivnosti na realizaciji ideje proglašenja Prokletija nacionalnim parkom (Prokletije - novi nacionalni park i novi međudržavni nacinalni park u Crnoj Gori, Srbiji, Kosovu i Albaniji). Raferat na okruglom stolu “Mogućnost za ekonomsku i turističku valorizaciju Prokletija” Green Home, UNDP & opština Plav., str. 11-28, 03.IV. 2006., Plav. Bulić Z.. Nedić D., Bušković V. & Hadžiablahović S. (2006): Crnogorske Prokletije - peti nacionalni park u Crnoj Gori. Montenegrin Prokletije - the fifth national park in Montenegro. II international symposium of ecologists of the republic of Montenegro. The book of abstracts and programme, pp. 70-71., Kotor & Podgorica. Bulić Z., Radović M., Knežević M., Nedić D. & Bušković V. (2007): Crnogorske Prokletije novi nacionalni park u Crnoj Gori. Međunarodni naučni skup “Prirodne i društvene vrijednosti ekosistema Dinarida”. Zbornik rezimea referata, str. 65., RZZPCG & EKO BIH & opštine Berane, Andrijevica & Plav (25-27. V. 2007. god.). Stevanović V., Lakušić D., Bulić Z., Niketić M. & Hadžiablahović S. (2008): Floristic values of Prokletije. II international symposium of ecologists of the republic of Montenegro. The book of abstracts and programme, pp.74, Herceg Novi & Podgorica.

58


Bulić Z., Radović M., Knežević M., Bušković V., Bogdanović Đ., Nedić D. & Stanišić N. (2008): Montenegrin Prokletije - new national park in Montenegro. III international symposium of ecologists of the republic of Montenegro. The book of abstracts and programme, pp.113, Herceg Novi & Podgorica. Bulić Z., Bušković V., Radović M., Knežević M., Nedić D., Marković ^., Stevanović V., Lakušić D., Jakšić P., Knežević M., Kasom G., Dragićević S., Hadžiablahović S., Tripić R., Miličković N., Roganović D., ]irović R., Kralj S., Jovović V., Saveljić D., Marković S., Nikčević J., Telebak B., Rajković M., Stanišić N., Pešić V., Niketić M., Markišić H., Vizi O., Joksimović A., Kićović D., Barović G., Baković A., Bogdanović \., Muminović Dž. & Leković S. (2007): Studija o opravdanosti proglašenja Plavskih Prokletija nacionalnim parkom. Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine Vlade Crne Gore & Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore, str. 1-430, Podgorica. Bulić Z., Radović M., Knežević M., Bušković V., Bogdanović \. & Nedić D. (2007): Ivod Studije o opravdanosti proglašenja Plavskih Prokletija nacionalnim parkom. Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine Vlade Crne Gore & Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore, str. 1-46, Podgorica. Bulić Z., Bušković V., Hadžiablahović S., Saveljić D., Nedić D. & Mulić R. (2008): Studija prirodnih uslova za izabrane lokacije u okolini Gusinja, opština Plav, za potrebe izvođenja sportskih alpinističkih aktivnosti. Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore, Podgorica & GTZ, kancelarija u Podgorici, str. 1-30., Podgorica. Bulić Z. (2009): Crnogorske Prokletije - peti nacionalni park u Crnoj Gori. Prosvjetni rad, svečani broj povodom 60 godina postojanja, 15. januar 2009., str. 43., Podgorica. Bušković V. & Jovović V. (2005/06): Map of EMERALD sites in Montenegro. Projekat Ustanovljavanje EMERALD mreže područja od posebnog interesa za Evropu u Srbiji i Crnoj Gori. Republički zavod za zaštitu prirode, Podgorica. Baldacci A. (1991): U jugoistočnoj Crnoj Gori. In: Pulević, V. &Vincek, D. “Crna Gora vrata Balkana - Putopisi i zapisi evropskih botaničara”. Obod, Cetinje (Prevod), str. 621-669; (Rumija, Kučke planine, Prokletije, Vila i dr.). Bešić Z., Perović Z. & Mihailović R. (1985): Geološki sastav terena plavske opštine “Prokletije” - Zbornik radova sa naučnog skupa “ Zaštita i unapređenje Plavskog dijela Prokletija“, Plav. Beširović U. (1968): U Prokletijama. Naše planine, Zagreb, 20 (7-8): 159-160. Blaženčić J. & Blaženčić Ž. (1986):Flora i vegetacija algi razdela Charophyta u planinskim jezerima Crne Gore. I. Pršljenčice (Charophyta) u jezerima Prokletija i Visitora.- Glasnik Odjeljenja prirodnih nauka Crnogorske akademije nauka i umjetnosti 5:187-203. Titograd. Blečić V. & Lakušić R. (1976.): Prodromus biljnih zajednica Crne Gore. Glasn. Rep. Zav. Zaš. Prir. - Prir. Muz. 9: 57-98, Titograd. Božinović M. (1951): Ridsko jezero. Naše planine, Zagreb, 3 (9-10):242-246. Božinović M. (1960): Masiv Karanfila. Kroz planine, Beograd, 7(16): 3-7 i 7 (17-18): 3-7. Božinović M. (1963): Pogled sa Maja Rosit. Naše planine, Zagreb, 15 (1-2): 16-17. Božinović M. (1968): Kolate na Bjeliču u Prokletijama. Naše planine, Zagreb, 20(11-12): 257-260.

59

Bošnjak K. (1937.): Botanička ekskurzija u Prokletije. Priroda, 27(1): 6-16, Zagreb. Bošnjak K. (1937): U području Gornjeg Ibra. Hrvatski planinar, Zagreb, 33: 43-49. Bošnjak K. (1938.): Nekoliko novosti iz flore Gornjeg Ibra i Alpa Prokletija. Glas. Hrv. Prir. Društva, 45/50: 22-28, Zagreb. Cerović B. (1940): Prokletije. Naše planine. Letnji almanah Srpskog planinarskog društva za 19391940 godinu, Beograd, str. 56-60. Cerović B. (2002): Crnogorske planine - odabrane planinarske ture, pp. 1- 196, Beograd, “Zvezda” Vrbas. Cvijić J. (1913/1921): Ledeno doba u Prokletijama i okolnim planinama. Glasnik Srpske kraljevske Akademije, Beograd, knj. XCI (38): 188-267 (1913). Drugi deo: Glas SANU, Beograd, knj. XCIII (1921). Cvijić J. (1921): Ledeno doba u Prokletijama i okolnim planinama. Glasn. Srps. Akad., XCIII, Beograd. Čolić D. (1967): Prokletije i Rugovska klisura budući nacionalni park. Zbornik radova i saopštenja VII savetovanja konzervatora Jugoslavije. Peć, Prizren, Priština (23-28. 10 1967. god., Beograd); Demiri M. (1983): Flora ekskursioniste e Shqiperise. Shtëp. Bot. e Librit Shkollor., pp. 985,Tiranë. Derfler I. (1991): Graničnim područjem Albanije i Crne gore. In: Pulević, V. & Vincek, D.: “Crna Gora vrata Balkana - Putopisi i zapisi evropskih botaničara”. Obod, Cetinje, (Prevod), str. 395-401. (Prokletije). Dobnik J. (1978): Od Prokletija do Durmitorja. Planinski vestnik, Ljubljana, 7 (78): 438-444. Dobnik J. (1978): Na Kopaonik, Prokletije, Komove in Durmitor. Planinski vestnik, Ljubljana, 78: 373-377. Dragović R. (1994): Landšaftni prikaz Prokletija. “Jovan Cvijić i Prokletije” - naučna monografija. Srpsko geografsko društvo, Beograd, str. 76-80. Erdeljan Z. (1962): Prokletijska transverzala. Kroz planine, Beograd, br. 21. Gavrilović D. (1994): Jovan Cvijić i glacijacija Prokletija. “Jovan Cvijić i Prokletije” - naučna monografija. Srpsko geografsko društvo, Beograd, str. 20-24. Gušić B. (1932): Prokletije I i II. Hrvatski planinar, Zagreb, br. 2. str. 60-61.(Iz drugih izvora). Gušić B. (1938): Prilog morfologiji Prokletija. Glasnik Hrvatskog prirodnjačkog društva za godine 1937-1938, XLIX-L, 116-153, Zagreb. Gušić B. (1976): Po Prokletijama kroz pola stoleća. Tokovi, Ivangrad, 9: 11-46. Hasert K. (1995): Crna Gora - Putopisi. CID, Podgorica. (Prevod svih Hasertovih putopisa iz Crne Gore). Hayek A. (1917./1918.): Beitrag zur Kenntnis der Flora des Albanisch - m o n t e n e g r i n i s c h e n grenzgebietes. Denk. Akad. Wiss. Math. - Nat. kl. 94: 127-210, Wien. Hayek A. (1924.): Beitrag zur Kenntnis der Flora von Albanien. Denk. Akad. Wiss. Math. - Nat., kl. 99. Hayek A. (1924 -1933): Prodromus Florae Peninsula Balcanicae. Repert. Spec. Nov. Regni. Veg. Beih., 30 (1-3). Gustav Fischer Verlag, Jena.

60


Hegediš A. (1997): Plavsko jezero zaboravljeni glečerski dragulj. Futura, Beograd, 2: 58-68. Horvat I. (1950): Šumske zajednice Jugoslavije, Šumar. Encikl., 2: 560-590, Zagreb. Janković M.M. et al. (1999): Nacionalni park “Prokletije“ – naučne i stručne osnove za zaštitu planinskog masiva Prokletija na teritoriji Republike Srbije kao nacionalnog parka. Studija, Zavod za zaštitu prirode Srbije, str. 1-394, Beograd. Janković M.M. et al. (2003): “Metohijske Prokletije, prirodna i kulturna baština“. Zavod za zaštitu prirode Srbije, str. 1-474, Beograd. Janjić M. (1953): Postanak nekih jezera na Prokletijama. Zbornik radova Geološkog i rudarskog fakulteta TVŠ, 1952, 178-184. Janchen E. (1920): Vorarbeiten zu einer Flora der Umgebung vin Škodra in Nord-Albanien. sterr. Bot. Jegliš T. (1953): Prokletije. Planinski vestnik, IV-LIII: 357-362, Ljubljana. Jevtić R. (1960): Pohod na Crnogorske Prokletije. Kroz planine, Beograd, 7 (17-18): 34. Jončić K. (1955): Prokletije i Sandžačke planine. Bibl. Kolarčevog Univerziteta, Beograd, br 90. (Iz drugih izvora). Jović N. (1975): Zemljišta Prokletija. Priroda Kosova (47-60), Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, Priština. Jovićević A. (1921): Plavsko - Gusinjska oblast. Srpski etnološki zbornik, Beograd, knjiga 21. Kasalica S. (1988): Sjeverna Crna Gora, turističko-geografska studija. Univerzitetska riječ, Nikšić. Kashta L. & Rakaj M. (2001): O zaštiti endemičnih i rijetkih biljaka Albanije. Zbornik izvoda i saopštenja sa naučnog skupa: ”Prirodni potencijali kopna, kontinentalnih voda i mora Crne Gore i njihova zaštita”, str.75, Žabljak. Kićović D. (1991): Turizam i zaštita prirode Gornjeg Polimlja, Priština. Knežević M. (1979): Plavsko - Gusinjski region - uslovi za razvoj turizma. Srpsko geografsko društvo, Knežević M. (1995): Turistički resursi i potencijali Prokletija - monografska studija. NIJP “Panorama”, izdavačka delatnost “Grigorije Božović”, Priština. Kostić D. (1964): Crnogorske Prokletije. Planinski vestnik, Ljubljana, 20 (8): 360-369 i 20 (9): 408412. Kostić D. (1966): Planine oko Grbaje u Prokletijama. Naše planine, Zagreb, 18 (5-6): 113-122; 18 (7-8): 169-178; 18 (9-10): 227-230. Kotlajić B. (1964): Crnogorske Prokletije. Planinski vestnik, 64., Ljubljana. Košanin N: (1922): O vegetaciji rugovsko-metohijskih planina. Glasnik Geografskog društva, 7-8 (1-10), Beograd. Kovačević M. & Vincek D. (1989): Bogićevica u Prokletijama. Naše planine, 81 (41) 1-2: 25-26, Zagreb; Kranjčev R. (1985): Na Prokletijama. Biološki list Biol. druš. B. i H., 18: 1-3, Sarajevo. Kranjčev R. (1990): U Grebaji među vijencima zapadnih Prokletija. Priroda, 2: 21-26, Zagreb.

61

Krasnići F. (1968): Endemi u flori SAP Kosovo i problemi njihove zaštite. Pos. Izd. ANUBIH., LXXXIII., knj. 14., Sarajevo. Kušan F. (1937): Granicom između Crne Gore i Albanije. Hrvatski planinar, Zagreb, 33: 283-288. Kušan F. (1937): Botanička istraživanja crnogorsko - albanskih planina. Ljetopis JAZU, Zagreb, knj. 49: 185-188. Kušan F. (1953.): Prilog poznavanju flore crnogorsko-albanskih i makedonskih planina. Glas. Biol. Sek. Hrv. Prir. Druš. 2 (B): 178-190, Zagreb. Lakušić R. (1971): Istorija proučavanja biljnog svijeta na području Prokletija, Komova i Bjelasice. Tokovi, Ivangrad, S. 139-158. Lakušić R. (1972): Lekovito bilje na planinama Prokletija, Komova i Bjelasice. Tokovi, Ivangrad, S. 91-110. Lakušić R. (1974.): Specifičnosti flore i vegetacije Komova i Prokletija, Tokovi, 9: 47-53, Ivangrad. Lakušić R., Grgić P. & Međedović S. (1974): Zakonitosti vertikalnog rasporeda vegetacije na vulkanskim masivima centralnih Prokletija. Zbornik radova sa simpozijuma o flori i vegetaciju jugoistošnih Dinarida (8-13 jul, 1973, Andrijevica). Tokovi, 9: 235-248, Ivangrad. Lakušić R., Vučković M. & Markišić H. (1985.): Specifičnosti Prokletija. Zbornik radova sa naučnog skupa “Zaštita i unapređenje plavskog dijela Prokletija”, str. 91-102, Plav. Leković S. (2005): Plavsko-gusinjski regon, turizam i održivi razvoj, str. 1-199, Plav. Lindtner V. (1933): Prokletije. Planina bez planincev. Življenje in svet, Ljubljana, 14: 25-27. Lutovac M. (1977): Plav i Gusinje sa okolinom. Zemlja i ljudi, Beograd, sv 27. Lutovac M. (1978): Prokletije. Zemlja i ljudi. Srpsko geografsko društvo, Beograd, 28: 18-28. Marković M. (1958): Kronika Prokletija. Almanah “Prokletije”, Peć. Marković M. (1962): Prokletije - Bjesket e Nemuna. Planinsk vestnik, Ljubljana, 18 (11): 500-506, 18(12): 553-558. Marković M. (1962): Prokletije - Bjesket e Nemuna. Planinski vestnik, 11,12. Ljubljana. Marčić - Brusina Lj. (1967): Geografsko - geološki prikaz Prokletija. Priroda, Zagreb, 54: 218-219. Marčić - Brusina Lj. (1975): Plavsko - Gusinjska kotlina. Priroda, Zagreb, 64: 89. Milojević Ž. B. (1952): Snežnice, usovi i klima na Prokletijama. Zemlja i ljudi, Beograd, 2, 113116. Muratagić M. (1975): Prokletije, prirodne vrednosti i principi zaštite. Pokrajinski zavod za zaštitu prirode. Priroda Kosova, 79 - 86., Priština. Naumov V. (1963): Lovni rezervati Kosova i Metohije. Lovaške novine, 11 (34), Novi Sad. Nopcsa F. (1929): Geographis und Geologie Nordalbaniens. Geologica Hungarica, ser. geol. Fasc.3., Budapest. Nedić D. (1974): Fauna dna nekih planinskih jezera (Plavsko, Biogradsko) u Crnoj Gori. Magistarski rad., PMF., Univerzitet u Beogradu, str. 1-69., Beograd. Nedić D. (1975): Neki aspekti faune dna Biogradskog i Plavskog jezera u Crnoj Gori. Polj., i šum., 21, 2, Titograd.

62


Nikolić S. (2000): Priroda i turizam Crne Gore – ekološka pitanja zaštite i razvoja. Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore, Podgorica. Nopcsa F. (1905): Zur Geologie von Nordalbanien. Jahrbuch der geol. R. A. Bd. 55, Wien, 85-125. (Sa kartom). Obersteiner L. (1935): Nordalbanische Alpen. Oesterr. Alpenzeitung, Wien. (Sa kartom Dr Bauera). Ocokoljić M. 1987): Reke Prokletija i mogućnosti korišćenja njihovih voda. Naućna monografija “J. Cvijić i Prokletije“, SGD, 50-55, Beograd. Otašević G. (1988): Vode i pejsaži Limskih Prokletija. Sloboda, Ivangrad, 26, 606 (1. januar), 8. Pančić J. (1874): Botanische Bereisung von Montenegro im Jahre 1873. Osterr. Bot. Zeitschr. 24:8285. Pančić J. (1875): Elanchus plantarum vascularium quae aestate a. 1873. in Crna Gora legit Dr J. Pančić, pp. III-VII, 1-106, Beograd. Pančić J. (1991) Botaničko putovanje Crnom Gorom 1873. Godine. In: PULEVIć V. & VINCEK D.: Crna Gora vrata Balkana - Putopisi i zapisi evropskh botaničara. “Obod”(Cetinje), str. 307-312, 1991. (Prevod teksta iz 1874). Pantoczek J. (1873): Plantae novae quas aestatate anni 1872 per Hercegovinam et Montenegro collexit et descripsit (I - III). Osterr. Bot. Zeitschr. 23: 4 - 6, 79 - 81, 265 - 268. Pantoczek J. (1874): Adnotationes ad floram et faunam Hercegovinae, Crnagorae et Dalmatiae. Verh. Pantoček J. (1991): Itinerarijum botaničke ekspedicije iz 1872. godine. In: Pulević V. & Vincek D.: “Crna Gora vrata Balkana - putopisi i zapisi evropskih botaničara”. Obod, Cetinje, str. 295306. (Prevod). Parolly G. (1992): Die Orchideenflora Montenegros. Ein Beitrag zum OPTIMA – Projekt “Kartierung der mediterranen Orchideen” (Orchidaceae), 1991., The Orchid-flora of Montenegro. - Mitt. Bl. Arbeitskr. Heim. Orch. Baden - Württ., 24 (2): 141 - 391, 1992. Pasuljević G. (1968): Prilog poznavanju herpetofaune Kosova i Metohije. Zbornik Filozofskog fakulteta u Prištini, 10 (B): 51-75, Priština. Petković Sm. (1981): Novi prilog poznavanju algi Ridskog jezera. Poljoprivreda i šumarstvo, XXII (I):51-77, Titograd. Petković Sm. & Petković St. (1982): Prilog poznavanju planktona Plavskog jezera. Poljoprivreda i šumarstvo, Titograd, 28 (2): 29-53. Petrović J. (1965): Izvori i vrela Metohijskog podgora. Zbornik radova PMFD., 2, Novi Sad. Petrović J. (1985): Prokletije - geomorfološke odlike. In: “Prokletije - zaštita i unapređenje plavskog dijela Prokletija”, Plav, 1985., str. 39-50. Pintarić K. (1972/1975): Stručno mišljenje o uređenju i adekvatnom korišćenju Prokletija kao nacionalnog parka i smjernicama za gazdovanje na tom području. Pokrajinski zavod za zaštitu prirode, str. 1-20, Priština. Poljak Ž. (1952): Prokletije. Naše planine, 4 (3-4): 53-65: 4 (5-6) 116-133, Zagreb.

63

Pulević V. (1965): Prilog poznavanju ljekovitog bilja u flori Crne Gore. Polj. Šum., 11(3-4): 17-48, Titograd. Pulević V. (1966): Endemične i neke rijetke i prorijeđene vrste drveća u flori Crne Gore. Polj. Šum., 12 (3): 81-97, Titograd. Pulević V. – (1983): Zaštićene biljne vrste u Crnoj Gori. Glasn. Republ. Zav. Zašt. Prir. - Prirod. Muz., Titograd, 16: 33-54. Pulević V. & Vincek D. (2004): Crna Gora - Vrata Balkana - Putopisi i zapisi evropskih botaničara. Biblioteka Crnogorsko nasleđe, 1-......., Obod, (Drugo dopunjeno izdanje), Cetinje. Pulević V., Vincek D. & Bušković V. (2004): Crnogorske planine - putopisi i zapisi. Obod -Cetinje, drugo dopunjeno izdanje, str. 543, Edicija Crnogorsko nasleđe, Cetinje. Pulević V. (2005): Građa za vaskularnu floru Crne Gore. Republički zavod za zaštitu prirode Crne Gore, posebno izdanje, knj. 2: 1-218., Podgorica. Radovanović Ž. (1975): Distribucija peostora i mere uređenja zaŠtitnog karaktera, kao osnov za trajno i racionalno korišćenje područja nacionalnog parka Prokletije. Priroda Kosova, 1: 105-124, Priština. Radović M.(1963): Planinska jezera Crne Gore i potreba njihove zaštite. Godišnjak Ekonomskog fakulteta u Titogradu, br. 1., Titograd. Radović M. & Marić R. (2002): Crnogorske Prokletije-priroda, ljudi, turizam, razvoj. Ministarstvo turizma Vlade RCG & Institut ekonomskih nauka, Beograd, str. 1-96., Podgorica. Radojičić B. (2002): Geografija Crne Gore - društvena osnova i regije. DANU., Odjeljenje prirodnih nauka, str. 1-615., Podgorica. Radojičić B. (2005); Vode Crne Gore. Filozofski fakultet, Institut za geografiju, str. 1-390, Nikšić. Radulović V. (1989): Hidrogeologija sliva Skadarskog jezera. Pos. Izd. Geol. Glasnika, knj. 9:1229, Titograd. Rakaj M. et al. (2004): Harta e Bimeve te Rralla Lugina a Cemit. Perpiluar ne kuadrin e projektit Mbrotja e vlerave te biodiversitetit te lugines se Cemit me pjesmarrjen e komunitetit, GEF., programi i granteve te vogla. Shoqata per ruajten dhe mbrojtjen e mjedisit natyror Shkoder, viti 2003-2004, Shkoder. Ranđelović N. & Rexhepi F. (1980): Prodromus biljnih zajednica Kosova. Biotehnika, 8, 3-4: 213222, Priština. Rovinski P. A. (1880): Gusinjskaja ekspedicija. Ruski kurir, Nr. 1 do Nr. 38. (1. janv. - 8 fevr.). Rechinger K.H. (1935.): Ergebnisse einer botanichen Reise in den Bertiscus. (Nordalbanische Alpen.). eddes. Report., 32: 137-152 & 319-389., Berlin-Dahlem., 38: 365(581)-366(582). Rechinger K.H. (1939): Zur Flora von Albanien und Mazedonien. Feddes. Report., 47: 165-179. Rexhepi F. (1986): Flora e maleve te larta te Kosoves. Priština. Rexhepi F. (1988): Visokoplaninska vegetacija Maje Rusolije. Zbornik radova IV kongresa ekologa Jugoslavije, Ohrid. Rexhepi F. (1994): Vegjetacioni i Kosoves. Univerzitet u Prištini, Priština. Rohlena J. (1942): Conspectus florae montenegrinae, XX-XXI: 1-506, Preslia, Praha.

64


Rohlena J. (1991): Botanička putovanja u Crnu Goru. In: Pulević V. & Vincek D.: “Crna Gora vrata Balkana - putopisi i zapisi evropskih botaničara”, str 347-393. Obod, Cetinje, (Prevod). Rudski I. (1936): Prilog poznavanju vegetacije rugovsko-metohijskih planina. Glasnik Jugosl. Profes. Društva, XVI, 8, Beograd. Sabovljević M. (2000): Checklist of hepatics of the Federal Republic of Yugoslavia. Lindbergia, 25:128-133. Savić S. (1995): Diverzitet lišajeva (Lichenes) Jugoslavije sa pregledom vrsta od međunarodnog značaja, 151-157, in: Stevanović, V, Vasić, V. (edc). Biodiverzitet Jugoslavije. Biološki fakultet, Ecolibri, Beograd. Stanković M. S. (1968): Planina Visitor. Priroda, Zagreb, 1. Stanković M. S. (1968): Plavsko jezero. Prilog fizičko-limnološkom proučavanju. Glasnik Srpskog geografskog društva, Beograd, Sv XLVIII(1), str. 35-58. Stanković M. S. (1970): Čemerikova lokva, problem vode u krasu. Glasnik SGD, Beograd, L/1. Stanković M. S. (1971): Plavsko jezero - turistički vodič. Turistička štampa, Beograd. Stanković M. S. (1972): Kraško vrelo “Oko” kod Vusanja. Glasnik Republičkog zavoda za zaštitu prirode, Titograd, 5: 179-188. Stanković M. S. (1975): Planina Visitor. Zemlja i ljudi, Beograd, 25: 23-34. Stanković M. S. (1975): Planinska jezera Crne Gore. Društvo za nauku i umjetnost Crne Gore, Knj. V, Titograd. Stanković M. S. (1978): Gorske oči Prokletija. Globus, Beograd, 10,333-337. Stanković M. S. (1983): Hidrogeografske karakteristike Ridskog jezera. Glasnik Srpskog Geografskog društva, Beograd, 63/2, 133-138. Stanković M. S. (1985): Prilog proučavanju problema ugroženosti i sanacije Plavskog jezera. In: “Prokletije - zaštita i unapređenje plavskog dijela Prokletija”, Plav, str. 57-70. Stanković M. S. (1994): Jovan Cvijić i Prokletije. “Jovan Cvijić i Prokletije” - naučna monografija. Srpsko geografsko društvo, Beograd, str. 5-6. Stevanović D. (1953): Ribe, prirodne znamenitosti Gusinjsko-plavskog regiona i okolnog dela Prokletija. Zavod za zaštitu prirode i prirodna proučavanja, Beograd. Stevanović D. (1958): Visitorsko jezero. Nauka i priroda, Beograd, 9 (8): 330-331. Stevanović V. & Lakušić D. (1993): Visokoplaninski endemizam Prokletija. Simpozijum “Jovan Cvijić i Prokletije”, Srpsko geografsko društvo, Udruženje javnih, kulturnih i naučnih radnika Polimlja (Berane), 12. -13. XI 1993, Beograd. Stevanović V., Jovanović S., Lakušić D. & Niketić M. (1995): Diverzitet vaskularne flore Jugoslavije sa regledom vrsta od medjunarodnog značaja. In: Stevanović, V. & Vasić, V. (eds.): Biodiverzitet Jugoslavije. Biol. fak. Univ. u Beogradu, Ekolibri, 183-217. Stevanović V., Lakušić D., Niketić M. et Bulić Z. (1996): Prokletije - centar florističke raznovrsnosti Balkanskog poluostrva. Zbornik sažetaka V kongresa ekologa Jugoslavije, sekc. 3., poster, str.38., (22 - 27. 09. 1996.), Beograd.

65

Stevanović V., Pavić S. & Stevanović B. (1995): Diverzitet flore mahovina (Bryiphyta) Jugoslavije sa pregledom vrsta od međunarodnog značaja. In: STEVANOVIĆ V. & VASIĆ V.: Biodiverzitet Jugoslavije (Beograd), str. 173-182. 1995. Stojanović I. (1957/58): Prokletije. Hronika - Prvi period do 1930. godine. Kroz planine, Beograd, 4 (11): 6-9 (1957) i 5 (12): 16-17. (1958). Stojanović I. (1958): Alpinizam na Prokletijama. “Prokletije” Almanah, Peć, str. 109. Tadić A. (1976): Zašto se Prokletije ne proglase nacionalnim parkom. Priroda, Zagreb, 65/5: 156. Tasić V. (1962): Nepoznati biseri na obroncima Visitora. Pobjeda, Titograd, 19, 18 (29. april), 20. Tucakov J., Milojević B. & Mihajlov M. (1974): Upotreba bilja u narodnoj medicini na području Prokletija i Komova. Tokovi, 9: 151-161, Ivangrad. Urban S. (1938): U predvorju Prokletija. Hrvatski planinar, Zagreb, 34: 32, 55-57. Urban S. (1938): Na vrhovima Prokletija. Hrvatski planinar, Zagreb, 34: 60-64, 93-96, 124-126. Šekularac R. (1994): Jovan Cvijić i regionalno - geografska ispitivanja Prokletija. “Jovan Cvijić i Prokletije” - naučna monografija. Srpsko geografsko društvo, Beograd, str. 67-69. Šekularac R. & Vincek D. (1990): Trojan (2163 mnm) u Prokletijama. Naše planine, Zagreb, 82 (42) 7-8: 137-140. Šoškić T. (2006): Prirodne atrakcije – Grnčarska grlja oaza ljepote – kanjon isklesan u kamenu. Dnevni list “Pobjeda“ str. 17 (15. 10. 2006. godine), Podgorica Vangjeli J., S. Ruci & A. Mullaj (1995): Red book threatened and rare plants species of Albania. Academy of science institute of biological research, pp.1-169, Tiranë. Vasić A. (1932): Prokletije. Vreme, Beograd, 12/1932, 3685, (4. april) 2. Vasić A. (1934): Prokletije. Po visovima i gudurama od Dečana do Plava. Ferijalac, Beograd, 7, maj - jun, 158-163. Vasić V. (1995): Diverzitet ptica Jugoslavije sa pregledom vrsta od međunarodnog značaja. In: Stevanović V. & Vasić V., (eds.): Biodiverzitet Jugioslavije sa pregledom vrsta od međunarodnog značaja. Biološki fakultet i Ekolibri, Beograd. Vasović M. (Milo) (1937): Plavsko jezero - mrtvi kapital jednog kraja kome valja pokloniti pažnju. Plav, oktobra. Pravda, Beograd, 33, 1184 (9. oktobra), 6. Vasović M. (Milo) (1938): Uz Rugovsku klisuru do snežnog Čakora. Pravda, Beograd, 34, 12168, (30. avgust) 5. Vasović M. (Milorad) (1978): Priroda sjeverne Crne Gore. Godišnjak Geografskog društva Crne Gore, br. 2. Titograd. Vasović M. & Kasalica S. – (1994): Jovan Cvijić i regionalno - geografska ispitivanja Prokletija. “Jovan Cvijić i Prokletije” - naučna monografija. Srpsko geografsko društvo, Beograd, str. 7-13. Vatovec S. (1936): U Prokletijama. Hrvatski planinar, Zagreb, 32: 79-86, 108-116, 148-152 i 183188. Velimirović M. (1913): Gusinjska nahija s pogledom na Malesiju. Godišnjica Nikole Ćupića, Beograd, knj. 32, str. 338-359.

66


Vinnassa de R.P. (1905): Sulla tettonica della montagne albanesi a montenegrini. Boll. Della Soc. Geol. Ital., vol. XXIV: 84-85, Roma. Vinassa de Regny P. (1904): Die Geologie Montenegros und des Albanischen Grenzgebietes, C. R. de la IX. sess. du Congre s geol. intern., Wien, 339-346. (Sa kartom). Vincek D. (1987): Maja Koljat (2.523 m.) Naše planine. 79 (36): 9-10: 203-204, Zagreb. Vincek D. & Šekularac R. (1989): Prokletije - Maja Rosit (2524 m). Bilogorski planinar, Koprivnica, 13 (9) 28: 7-9. Vincek D., Popović R. & Kovačević M. (2004): Planine Crne Gore - Vodič za planinare. Monitor., Grafo Crna Gora, str. 1-131, Podgorica Vizi O. (1985): Zaštićene životinjske vrste Prokletija. Zbornik radova sa naučnog skupa “Zaštita i unapređenje plavskog dijela Prokletija. RZZPCG & SO Plav., str. 103-113, Plav & Titograd. Vujačić J. (1953): Plavsko jezero. Ribarstvo Jugoslavije, Beograd, 8, 6. Vukićević D. D. (1932): Kroz našu Švajcarsku. Odlomak iz putopisa. Narodna prosveta, Beograd, 15/1932, 1, 3. (Putovanje od Čakora do Podgorice). Vučković D. (1965): Kapitalističko iskorišćavanje šuma u Crnoj Gori. Istorijski institut SR Crne Gore. Pos. izd.. str: 1-531, Titograd. Vučković D. (1972): Šumarstvo i lovstvo u Crnoj Gori u druggoj polovini XIX i početkom XX vijeka. Istorijski institut u Titogradu. Pos. Izd., str. 1-253, Titograd. Wraber T. (1989.): Botanički izlet v gusinjske Prokletije. Proteus, 51(8): 291-297, Ljubljana. Zejneli L. (1975): Balkanski endemi u flori Prokletija. Priroda Kosova, Priština.

67

Perspective of new National Park “Montenegrin Prokletije on the Balkan Peninsula“ Summary

This paper contains basic physically - geographical characteristics and overall natural and cultural bases of the future National Park “Montenegrin Prokletije“ representing one of the most important natural and cultural potentials not only of Montenegro but of encirclement. Considering all previous natural and cultural potentials, this part of Prokletije belonging to Montenegro as well as in surrounding countries where this mountain massif is extended, deserves to be national park. Basic assumptions of historically – natural, physically – geographical, cultural, monumental, biodiversity and other characters are represented here. All these features nominate this area to be, not only national park, but area to be registered in the list of world-natural and cultural heritage. Key words: Protection of nature, national park, Montenegro, Balkan Peninsula, sustainable development

68


BiH krš: bogatstvo, ugroženost i potreba za zaštitom Ivo Lučić Dražen Perica Sažetak

Stijene u kojima se razvija krš, prema dostupnim podacima, zauzimaju od jedne do dvije trećine državnog teritorija Bosne i Hercegovine. Zapadni dio države duboki je i vrlo razvijeni krš, u kojem su nastale osebujne i gotovo sve vrste krških pojava. U morfološkom smislu karakteriziraju ga brojne zaravni, krška polja s ponorima, izvorima i rijekama ponornicama. Krš se razvija u karbonatnim stijenama podložnim sekundarnim strukturnim utjecajima i osebujna je vrsta reljefa u kojem ne vrijede pravila cirkulacije voda svojstvena homogenim vodonosnicima. Stoga se krški proces razvija kroz mnoštvo manje ili više izdvojenih pojava koje se međusobno povezuju, pa je kod njegova proučavanja u svakom novom slučaju potrebno krenuti iz početka. Cirkulaciju voda obilježava velika brzina, količina i sezonske razlike, što u slučaju onečišćenja smanjuje šanse za njegovo učinkovito suzbijanje. Bogatstvo i raznolikost staništa, uz specifičnu geološku povijest krša, pružili su refugije biljnom i životinjskom svijetu, diferenciranje mnoštva endema i neobično bogat i raznolik genski fond. Krš u BiH je floristički i vegetacijski među najbogatijima u Europi, što je dokazano serioznim stoljetnim istraživanjima, a sa stanovišta podzemne faune među najbogatijim u svijetu, premda je to dokazano istraživanjima tek pojedinih područja. Pored toga, krš je kao vrsta reljefa prvi put izučen u Krasu, slovenskom dijelu Dinarskog krša. Dinarskom kršu pripadaju dijelovi BiH zapadno od crte Cazin, Lebršnik. Stoga su Speleološka udruga Vjetrenica – Popovo polje, Ravno, BiH, Centar za karstologiju ANUBiH, Sarajevo, BiH, [email protected] Doc. dr., Centar za krš i priobalje Sveučilišta u Zadru, [email protected]

69

neka mjesta u Bosni i Hercegovini povijesno važna kao locus typicus pojedinih krških oblika. Osim znanstvene, to ima i nemalu kulturnu važnost, jer su dali nazive nizu stručnih termina u svjetskoj znanosti o kršu. I sam naziv znanosti – karstologija – duguje ime slovenskoj pokrajini Kras. U svjetlu predstavljenih prirodnih i znanstvenih vrijednosti krša, analizirana je njegova javna percepcija kao i upotreba. Zaključeno je da je krajnje neprikladna i opasna po živote ljudi i po očuvanje vrlo krhkih staništa i ugroženih vrsta. Čine je većinom kombinacija tradicionalnog i industrijskog okolišnog svjetonazora, koja izaziva velike negativne promjene u okolišu. Naseljena područja, osobito ona osjetljiva, izložena su onečišćenjima komunalnog otpada, kanalizacije i industrijskih zagađenja. Pojedine ranjive točke pod pritiscima su brojnih neadekvatnih septičkih jama koje dreniraju u podzemne vode. No najveće negativne posljedice nastaju od hidrotehničkih zahvata i melioracija, kojima se isušuju velika podzemna područja ili se staništa u opasnoj mjeri fragmentiraju. Takva praksa dovodi na rubove opstanka pojedine životinjske zajednice, a ako im je uska rasprostranjenost, i do prijetnje izumiranju vrsta. Industrijska upotreba krajolika suzbija vrlo propulzivnu gospodarsku granu na kršu – turizam, koji na pojedinim lokalitetima u susjednim zemljama bilježi izvrsne rezultate. Adekvatniji tretman krša treba temeljiti na rezultatima sveobuhvatnih znanstvenih istraživanja. Za prihvat takvog pristupa treba izgraditi društvenu strukturu sposobnu za razumijevanje njegovih vrijednosti te za donošenje i ostvarenje ozbiljnih odluka. Proces nije brz i podrazumijeva izgradnju sustava istraživanja, obrazovanja, upravljanja i zaštite (studije, institute, uprave i inspekcije). Veliku ulogu pri tome imaju mehanizmi zaštićenih područja, koja proglašenjem parkova prirode Hutovo blato i Blidinje, tri dobra na Ramsarskoj listi, a osobito proglašenjem Nacionalnog parka Una, ulaze u novo razdoblje. Njihova važnost je u očuvanju izuzetnih vrijednosti Bosne i Hercegovine, demonstraciji pozitivnog odnosa prema prirodi, okolišu i krajoliku, te budućim održivo-gospodarskim očekivanjima. Pri tome treba koristiti najnovije domete svjetske konzervatorske znanosti i prakse, osobito one koje preporučuje IUCN. Ključne riječi: krš, Dinarski krš, krške vrijednosti, Bosna i Hercegovina, zaštita, zaštićena područja, održivi razvitak.

Krš u BiH

Krš prekriva veliki dio Bosne i Hercegovine, ali o tome ne postoje ni približno usklađeni podaci. U nekim radovima barata se podacima oko trećine državnog Više projekata koje financira međunarodna zajednica

70


teritorija. Međutim, drugi smatraju da oko 60 posto teritorija BiH prekrivaju karbonatne stijene u kojima se razvija krš (Jovanović i Avdagić 1981), a neki čak i oko 65 posto (Čičić 1998). Ovi podaci, koji dosežu dvostruku razliku, upućuju na zaključak da osnovne činjenice o BiH kršu nisu dovoljno poznate. Moguće je da se radi i o razlikama u poimanju pojma krš. U svakom slučaju, ne postoji dovoljno diskusije koja bi tematizirala višestruke vrijednosti te najpriznatije domaće prirodnine. Po jednoj od najcitiranijih definicija krša u Dinaridima, radi se o ozemlju s krškim odvodnjavanjem i učinkovitom korozijom, za koje su znakoviti krški oblici (Gams 2004). Zbog društvenih razloga koje ćemo kasnije izložiti, ta se definicija u pojedinim okolnostima pokazala nedostatnom, pa se u svijetu u traganju za boljima koriste šire definicije poput one da je krš okolišni sustav sastavljen od stijena, zemlje, atmosfere, vode, života i energije (Daoxian 1988). Tako, prvi podatak o površini krša mogao bi se odnositi na izrazit, vizualno impresivan krš, koji se širi od zapadne granice BiH prema njezinoj unutrašnjosti. Taj krš je tijekom 20. stoljeća stekao pejorativan image kao bezvodna kamena pustinja. Pripada dinarskom kršu u užem smislu, tj. dijelu koji se geotektonski naziva vanjski Dinaridi. On zatvara područje do crte Cazin – Jajce – Prozor – Konjic – Lebršnik. Inače, dinarski krš se proteže od slovensko-talijanske granice do Prokletija, uključujući zapadni dio Jadranskog mora i sve otoke osim Brusnika i Jabuke. Linija istočno do Banje Luke, Travnika, Prozora, Sarajeva, Banovića, Srebrenice, Višegrada i Foče, s određenim izdvojenim cjelinama, pripada geotektonskoj cjelini koja se zove unutrašnji Dinaridi. U pravilu, tu prevladava pokriveni krš, odnosno površina stijena je zaklonjena tlom i/ili šumom. Dok vanjske Dinaride obilježava debeo sloj karbonatnih stijena, koji po nastanku doseže i osam kilometara, mjestimice zbog sekundarnih strukturnih razloga i dvostruko, unutrašnji Dinaridi su manji i tanji dijelovi karbonatnih stijena, u kojima pojave često imaju lokalni karakter. Zapadni dio je povezan s brojnim krškim poljima, rijekama ponornicama s dubokom cirkulacijom voda, dok je u istočnom dijelu češće površinsko tečenje voda.

Istaknute pojave

Krš je prvi put zapažen i opisan u Dinaridima, točnije u pokrajini Kras u Sloveniji, sredinom 19. stoljeća, kad je vođena željeznička pruga Beč-Trst, a potom se istraživanje proširilo i na druga područja, uključujući i BiH. U BiH su ostvarena brojna važna otkrića krša. Polja “Završja“ u jugozapadnoj Bosni prvi put su opisana u znanosti kao ta reljefna forma. Tako, Livanjsko polje se smatra matičnim krškim poljem, koje je uz to najveće krško polje (Magdalenić 1971). Od

71

tada je pretrpjelo velike antropogene promjene, ali je ipak očuvano do te mjere da je početkom listopada 2008. upisano na listu zaštićenih dobara Ramsarske konvencije. Slična obilježja imaju okolna polja poput Kupreškog, Glamočkog, Duvanjskog ili Imotsko-bekijskog, Mostarskog, osobito niz krških polja istočne Hercegovine: Gacko, Nevesinjsko, Gatačko, Fatničko i Popovo polje. Popovo polje je izuzetan skup krških obilježja. Tus su izvrsno oblikovane razne krške forme. Najveća od njih je krška zaravan Trebinjska šuma, iz koje se izdižu brojni humovi. Najveći i najosamljeniji među njima, Hum, u karstologiji se smatra locus typicus tog reljefnog oblika (Kranjc 2007). Rijeka Trebišnjica smatrana je najvećom ponornicom u Europi i “među najvećim ponornicama u svijetu“ (Mikulec 1974), “najduža u svijetu“ (Petrović 1963) i “najveća ponornica u svijetu“ (Petrović i Prelević 1965). Povezana je s više od 500 ponora, s neobičnom kombinatorikom podzemnih tokova (Milanović 2006).

Krška hidrologija

Trebišnjica hidrološki nastaje na sjevernim padinama Lebršnika na vrelu koji se zove Dobra voda. Nastavlja teći kao Vrba do Klinjeg jezera, potom teče kao Mušnica, koja ponire nakon što prijeđe Gatačko polje. Jedan njezin dio izvire kao Ključka rijeka u Cerničkom polju, gdje ponire i izvire u Fatničkom polju. Ponovo ponire na rubu toga polja i izvire kao Trebišnjica kod Bileće, gdje se spaja s dijelom vode koja izravno podzemno teče iz Gatačkog polja. Trebišnjica je prirodno tekla kroz Trebinjsko polje i Popovo polje. U oba ta polja ponirala je i izvirala u Rijeci Dubrovačkoj i nizu vrulja ili vrela od Slanog, duž donjeg toka Neretve i Hutova blata. Slično je i sa slivom Cetine. Započinje s rječicom Milač u Kupreškom polju, u kojem ponire i izvire u Duvanjskom polju kao Šujica. Ona ponire i izvire kao Ričina koja se ulijeva u Buško blatio (Buško jezero danas), a ono se odlijeva u Cetinu koja teče do mora kod Omiša. U svojim dijelovima ovaj sliv se spaja sa slivom Trebižata, koji nazivaju devetoimenom rijekom. On počinje kao Culuša, pa Ričina, Brina, Suvaja, u Imotsko-bekijskom polju kao Matica i Vrlika, izvire kao Tihaljina (od izvora u Peć-Mlinima do Klobuka), bez poniranja dobiva naziv Mlade (od izvora Klokun do utoka Vrioštice), te Trebižat (od Humca do ušća u Neretvu). Neke od tih rijeka imaju jedno osebujno obilježje – taloženje sedre. To se događa izlučivanjem kalcita po riječnom dnu, čime stvaraju pragove i brane unutar kojih nastaju jezera i slapovi. Proces stvaranja sedre uključuje određenu temperaturu voda, čistoću, te prisutnost živih organizama – mahovina, bakte-

72


rija i algi. Najbolji primjeri su Krka, Mrežnica, Pliva, Plitvička jezera, Trebižat, Una, Zrmanja, itd. Pored bioloških, sedra proizvodi i iznimne estetske vrijednosti, koje privlače brojne posjetitelje. Krške rijeke poznate su po izuzetno velikim razlikama između najmanjeg i najvećeg protoka; dobar primjer je izvor Bunice s protokom između 0,72 i 207 3 m /s. Na Trebišnjici je zabilježena razlika u protoku od 0 do 1250, pa čak se 3 3 koristi podatak i 2400 m /s. Ponor čiji je kapacitet gutanja 110 m /s, Biograd u Nevesinjskom polju, s nadmorske visine 800 m vodi do izvora Bunica na nadmorskoj visini od 37 m s jamskim izvorom istražene dubine oko 73 metra (dakle oko 36 metara ispod razine mora) i pri tome postiže najveću zabilježenu fiktivnu podzemnu brzinu tečenja od 34 cm/s. Također, prisutno je i veliko podizanje razina podzemnih voda, npr. za 94 m u 24 sata u Ombli (Milanović 2006), što nedvojbeno izaziva velike hidrološke i hidrauličke promjene u okolišu, te pred pitanja zaštite stavlja teško rješive zadatke. Ponornice u polja, dakle, donose velike količine vode koju ponori ne mogu progutati, pa se u velikom dijelu polja stvaraju poplave, tzv. blata. Takva je prirodno većina navedenih polja u BiH, a na nekim se voda znala zadržavati duže od 300 dana i prelaziti visinu od 30 metara, npr. u Popovu polju. Neka od polja su stalno poplavljena i čine posebnu vrijednost krajolika. Takva su Vransko jezero na Cresu, Skadarsko jezero i – Hutovo blato. Podzemne vode ispunjavaju podzemne šupljine i pukotine. Čak 99 posto takve vode skladišti se u milimetarski uskim pukotinama (Bonacci 2008), što ima utjecaja na vodoopskrbu, ali i na živi podzemni svijet. Sasvim drugačiji je primjer Crvenog jezera. Ono je po formi jama, po nastanku urušna vrtača, a po funkciji jezero. S dubinom od ruba jezera do dna vode od 528.9 metra i dubinom vode 281.4 m, Crveno jezero je jedno od dubljih u Europi te drugo po dubini na Balkanu, iza Ohridskog s najvećom dubinom od 289 metara. Jedno od ključnih obilježja krških sustava i okoliša jest odsustvo pravila koja vrijede za hidrologiju homogenih vodonosnika. Procesi su podložni nepredvidivim promjenama i traži se detaljno istraživanje svakog kompleksa stijena (Milanović 1979). Zbog toga, umjesto “normalnog” tečenja po površini, krške rijeke mijenjaju položaj površina – podzemlje, a bitne razlike se pojavljuju i u određivanja granica sliva. Sliv krške rijeke se ne poklapa s orografskim slivom nego je često prisutna “piraterija“ u njegovu zaleđu. Također, granice sliva nisu stalno jednake, jer znaju ovisiti od razine voda. Tako, jednom ponor vodi do jednog izvora, pri drugim okolnostima do drugog. Uzroci su najčešće u razini vode, ali na njegovo pomicanje može utjecati i snažan vjetar (Gašparović 1969). Također, u kršu se ponor nerijetko pretvara u svoju suprotnost – izvor. Događa

73

se i da voda teče uzbrdo. Uz to, površinski tok rijeke zna biti orijentiran u jednom smjeru, a podzemno se nastavlja – u suprotnom. Itd. Takva mješavina geomorfoloških pojava, uz rezultate osebujne geološke prošlosti, stvara područje vrlo kompleksnih skupova staništa, koja su omogućila vrlo veliku biološku raznolikost. Živi svijet Dinarida floristički je najbogatiji u Europi, a faunistički, kad su u pitanju skupine podzemne faune, najbogatiji u svijetu (Culver & Sket 2000).

Problemi zaštite u kršu

Što navedeni morfološki i hidrološki uvjeti znače za zaštitu krša? Predstavljaju velike zagonetke, ponekad i nevolje, jer je razvoj događaja nepredvidiv. Osjetljivost krških ekosistema je veća, a održanje prirodne ravnoteže teže. Dobar primjer je ogolijevanje krša. Bespoštednim stoljetnim pritiscima na biljni pokrov – ispašom trave i nižeg bilja, sječenjem stabala, i sl. – krš je izgubio vegetaciju, nakon čega je ispran tanki humusni pokrivač te je nastupila posvemašnja erozija. Ti procesi se nastavljaju promjenom mikroklime, koja dobiva neka pustinjska obilježja. Povećava se podzemno otjecanje, presušuju tokovi, manja su isparavanja, povećavaju se bujični tokovi, temperaturne razlike itd. Dalje, velika pukotinska poroznost uvjetuje snažnu vodopropusnost krša, uslijed čega je protok vode brži, filtracija slaba, a samopročišćavanje smanjeno. Stoga se utjecaji prenose brzo, ponekad gotovo trenutačno. U slučaju havarije, toksikanti imaju veliku negativnu učinkovitost po podzemne ekosisteme i vodonosnike koji služe vodoopskrbi. Brojne divlje septičke jame akumuliraju fekalne spojeve koji postupno povećavaju koncentracije u pitkim vodama. Na tako različitim uvjetima uspostavljena je prirodna ravnotežu u kojoj se održavaju iznimno bogate i krhke zajednice bilja i životinja. Zbog svoje geološke prošlosti i zbog zakonitosti ekosistema, podzemlje krša je u pravilu maksimalno iskorišteno, tj. naseljeno je onolikim brojem organizama koliko ih može preživjeti. Stoga je podzemna fauna već ugrožena zbog činjenice da je “osuđena” na ograničene prostore iz kojih ne može migrirati u nove refugije. Nema mjesta za daljnje smanjivanje staništa. Još teže posljedice za smanjenje staništa nastupaju hidrotehničkim radovima, kojima se na površini zadržavaju vode, i presijecanjem staništa izravnim tuneliranjem. To vodi smanjenju veličine i brojnosti životinjskih zajednica, a ako se radi o krhkim i endemičnim skupinama, vrsta može izumrijeti. Uređenje poplavnih područja daje eventualno kratkoročne koristi, a donosi dugoročno velike ekološke štete (Špes 2000). Ranjivost krških područja poveza-

74


na je s njihovom ograničenom nosivošću, a ona proizlazi iz smanjene sposobnosti samopročišćenja i samoobnavljanja okoliša ili pojedinih dijelova krškog krajolika (Špes 2000).

Kulturna baština krša

Opasnosti po krš dijelom proizlaze i iz tradicionalne podjele na prirodu i kulturu, na umno i tjelesno, na sveto i profano, od čega pati zapadna civilizacija, a što je posebno izraženo u zemljama koje su napustile tradicionalni svjetonazor, a kod kojih nisu zaživjela načela ekološke etike. Dobra ilustracija je Vjetrenica: u aktualnoj BiH malo je tko reagirao na izlaganje Vjetrenice uništenju, pećine s najbogatijim staništima u svijetu, ali su se inspekcije odmah podigle i zaustavile radove koji su prijetili vjerskim kulturnim spomenicima u neposrednoj blizini. Takvih primjera u BiH ima mnoštvo. Razlika između prirodne i kulturne baštine nije uvijek jasna; ponekad su kulturne vrijednosti nanesene bez ikakvih fizičkih intervencija u materijalnu podlogu. Krški lokaliteti u BiH čest su nositelj sakralnih obilježja, poput svetih vrhova, izvora, drveća, itd. (Mulaomerović 1998). Pećine su pozornice ishodišnih kultura, u njima su nađeni ponajstariji kulturni artefakti, npr. potpećina Badanj kod Stoca. Stručnjaci pećine promatraju kao skrovišta važnih dokaza za povijest razvoja krajolika, bilo da se radi o pitanjima za geomorfologe ili za paleontologe. U slovenskom dijelu dinarskog krša posljednjih deset godina napravljeno je više od dvije tisuće analiza sedimenata s datacijama gline i siga (Zupan Hajna et al. 2007) te paleontološkim metodama (Mihevc 2000) kojima rekonstruiraju krajolik unatrag više od 3,5 milijuna godina. No, zasluge krša ne treba tražiti samo na tamnim i skrovitim mjestima. Predivni primorski gradovi, središta kulturnog razvoja, fotografirani su milijune puta i gotovo svaki dan gledamo neke od njihovih prizora, a da nam rijetko padne na pamet da je to omogućio krš svojim građevnim materijalom, geografskim položajem i nemjerivo vrijednim izvorima voda. Upravo, najveći gospodarski prevrat u našim krajevima napravio je jadranski turizam koji je rijetko kad priznao – jer nije uglavnom ni svjestan – da se radi prije svega o kršu. Iz svega se vidi da je društveni tretman krša u BiH loš i nezadovoljavajući. Karstolozi traže sasvim suprotan pristup. Krš nije samo geografski prostor, nego vjerojatno najvažniji dio nacionalnog teritorija, upozorio je prije četrdeset godina karstolog Josip Roglić. Pred “nama je prirodni park posebnog, bogatog i još nedovoljno poznatog inventara“ (Roglić 1969). Krš traži odgovarajući interes i poznavanje, a to traže i praktičan život i međunarodne znanstvene oba-

75

veze. Unatoč tomu nedostaju sistematska istraživanja dinarskog krša za koje je potrebno osnovati institute za krš. Zadatak koji znanstvena zajednica ima na promicanju krša Roglić opisuje riječima: “Raditi na tome draga je i zanosna obaveza.“

Sužena percepcije krša

Unatoč tome i danas u BiH prevladava javna percepcija krša koja je snažno antiekološka, a time i antikrška. Radi se o industrijsko-energetskom i ekonomističkom pristupu koji krški prostor vidi kao izvor hidropotencijala, mjesto za iskorištavanje sirovina: kamena, drveta i općenito isključivo kao podlogu za ekonomski razvoj. Poljoprivredni aspekti koji su se često spominjali kao komparativna prednost za poduzimanje melioracija u kršu, sporo su ili nikako privođeni svrsi. Pri tome nisu uzimane u obzir ranjive prirodne vrijednosti kao biljni i životinjski svijet, njihovo stanište; zdravlje ljudi, zavičajnost, itd. Krški krajolici pretrpjeli su promjene čijih posljedica još nismo svjesni. Rijeka Neretva, jedina rijeka koja kroz iznimno razvijeni krš u BiH cijelim tokom ostaje nad zemljom, opjevani mitem života Hercegovine, pretvorena je gradnjom hidroakumulacija u gornjoj polovici toka u jezerske terase. Ranije brza rijeka potpuno je promijenila stanišne uvjete, što je moralo utjecati na sastav živog svijeta. Promijenjeni su, naravno, i geomorfološki procesi, pa se jezera moraju povremeno prazniti da bi se očistio silni nanos. On jako nedostaje donjim dijelovima rijeke u koje, zahvaljujući i eksploataciji šljunka, sve dublje zalazi more i razara postojeće životne zajednice. Određene promjene pretrpjeli su Vrbas i Drina, koje još nisu ozbiljnije istraživane. Ipak, najveće promjene nastupile su isušivanjem krških polja. Livanjsko polje je meliorirano, pa rijeke koje su bile stanište endemičnog oštrulja (Aulopyge huegelii), nisu više njegovo stanište. Donekle je sreća što je akumulacija Buškog jezera pružila oštrulju zamjensko utočište. Popovo polje, prostor najvećeg podzemnog biodiverziteta na svijetu, krajem sedamdesetih godina 20. stoljeća preko noći je isušeno. U akumulacijama je zadržano četiri milijarde kubičnih metara vode (Milanović 1983) koja je ranije hranila voluminozne podzemne prostore sliva Trebišnjice. Između ostalog, uništeni su tipski lokaliteti jedinog slatkovodnog serpulida na svijetu Marifugia cavatica (Sket 1983), staništa jedine podzemne slatkovodne školjke na svijetu Congeria kusceri, brojna nalazišta čovječje ribice (Proteus anguinus), životni prostor endemične gaovice (Delminichthys ghetaldii), itd. Službena statistika FBiH smatra Trebišnjicu najdužom ponornicom u Europi, te navodi dužinu od 96 km. Ona je, međutim, danas 67 km betonskog kanala koji povezuje dvije hidrocentrale

76


– Goricu i Čapljinu, od čega samo donekle prirodna rijeka u dužini od 3-4 km kroz Trebinje. Usporedba u upravljanju kršem s nekom drugom europskom zemljom dat će sugestivne odgovore na njegov položaj u BiH. Adekvatan primjer je Slovačka, zemlja slične veličine i razvitka kao BiH. Slovačka ima površinu od 49.000 km2 i 5,4 milijuna stanovnika, BiH površinu 51.000 km2 i 4,2 milijuna stanovnika. Slovačka ima oko 7 posto državnog teritorija prekrivena kršem u kojem je opisano i istraženo 4760 speleoloških objekata. BiH ima oko 60 posto državnog teritorija prekrivena kršem u kojem se smatra da ima 3-4 tisuće speleoloških pojava, od kojih je mali broj dobro istraženih. Sav slovački krš zaštićen je kroz nacionalne parkove, a 5 od 12 najvažnijih pećina uvršteno je na Popis svjetske baštine. U BiH krš još službeno nije identificiran kao baština, na kršu su proglašena dva nacionalna parka, Sutjeska i Una, a na Popisu svjetske baštine nema ni jednog takvog objekta. U Slovačkoj postoji Državna uprava za krš, koja od 1996. provodi stalni monitoring, a BiH od 2005. u Vjetrenici na amaterskoj osnovi i od 2006. na Bijambarama. U prilog krških vrijednosti možemo navesti da su u hrvatskom dijelu dinarskog krša smješteni svi nacionalni parkovi (8), od kojih neki ostvaruju po milijun posjeta godišnje.

Holističko vrednovanje i upotreba

Temelj za adekvatno vrednovanje krša i krške baštine jest visoko znanstveno izučen prirodni sustav koji se stavlja u odnose prema prirodnim, kulturnim, duhovnim, vjerskim i povijesnim vrijednostima. Prema napucima za holistička vrednovanja krša koja zagovara UNESCO za Popis svjetske baštine (Hamilton– Smith, E. 2004), treba voditi računa o detaljnoj evaluaciji prirodnog kulturnog aspekta baštine: kod prvog treba ispitati vrijednosti s obzirom na nacionalni i regionalni kontekst, krajolik i geodiverzitet, vodu i zrak, podzemni krajolik, sadržaj pećina, te površinski i podzemni biodiverzitet; kod drugog treba evaluirati nacionalnu i regionalnu povijest, etnička kretanja populacije i njezin sastav, mogućnosti i ograničenja područja, te razvoje prethistorijske, historijske i suvremene kulture. Ove sugestije premašuju zahtjeve na koje mogu odgovoriti izolirane i instrumentalizirane discipline te, osim snažne volje prema izazovima interdisciplinarnosti, traže znanost koju prati ekološka etika. Na zasadima novih ekoloških stajališta trebalo bi formulirati razvojnu koncepciju koja bi imala izražene znanstveno-edukativne, upravno-organizacijske i gospodarske strane. Edukativna bi se ogledala: u otvaranju instituta i programa na fakultetima prirodnih znanosti, povijesno-humanističkih, edukacij-

77

skih i ekonomskih znanosti, a najbolje jedinstvenog studija krajolika s prirodoslovnim, tehničkim i društveno-humanističkim područjima; u financiranju izvannastavnih programa koji će voditi većoj identifikaciji krškog inventara; u stipendiranju pomlatka i njegova uključivanja u međunarodne tijekove kako bi uskoro njegovi pripadnici mogli preuzeti odgovornost za razvitak BiH; u pokretanju jedinstvena dinarskog prekograničnog programa istraživanja i održivog razvitka, itd. Upravne-organizacijske i gospodarske strane ogledale bi se u osnivanju nadležnih upravnih i stručnih jedinica: uprava za krš sličnih postojećim za vodu i šumu, zavoda za krš, u izradi javne strategije za krš i menadžment planova za sve segmente okolišne politike, u reviziji razvojnih planova s okolišnih stajališta uključujući spomenute osobitosti krških ekosistema, u unošenju krša kao stavke u javni budžet, itd. Na temelju prethodnih vrednovanja i izgradnje institucijskog okvira potrebno je potaknuti održivi razvitak za koji u dinarskom kršu imamo dobre primjere zaštićenih područja Plitvice, Krka i Paklenica, Škocjanske jame i drugih. Službene smjernice IUCN-a za krš i pećine upućuju vlade zemalja članica da trebaju osigurati zaštitu reprezentativna izbora krških lokaliteta u smislu IUCN-ovih kategorija I.-IV. Prvenstvo zaštite treba dati područjima i mjestima koja imaju visoku prirodnu, ekonomsku i kulturnu vrijednost, stavljajući u postupak širi opseg vrijednosti na jednom mjestu, koji je što bolje očuvan. Gdje god je moguće, treba štititi cijele slivove krškog područja koje se vrednuje, a gdje to nije moguće, područje treba obuhvatiti prostornim planiranjem, upravljanjem vodama i drugim zakonodavnim mjerama koje će osigurati količinu i kakvoću voda koje ulaze u krš, kao i edukacijskim projektima i zaštitom baštine (Watson & al. 1997). Na Forumu o kršu i svjetskoj baštini u Europi, koji je održan u Lipici u studenome 2004. godine, istaknuto je da vrijednosti i ugroženosti krša premašuju mogućnosti da se njegova adekvatna površina stavi pod zaštitu UNESCO-va Popisa svjetske baštine. Stoga je sugerirano da se kandidiraju tzv. serijski upisi širih područja, koji bi okupljali njegova najreprezentativnija obilježja. Idealne cjeline su navedeni nizovi krških polja sa zajedničkom hidrologijom. No, istaknuta je potreba razvijanja veće osjetljivosti javnosti na područja krša koja neće biti obuhvaćena formalnom zaštitom, i prilagođavanja održivom razvitku.

78


Zaključak

Krš Bosne i Hercegovine, osobito dio koji pripada geotektonskoj cjelini unutrašnji Dinaridi, predstavlja tip iznimno vrijedne i istodobno ranjive baštine. U moderno doba bio je izložen pretežno industrijskom tipu upotrebe, koji je reducirao percepciju njegovih vrijednosti te umanjio sposobnosti održanja prirodne ravnoteže. Posljedica takvog razvoja ilustrativna je na primjeru prvih susjeda Une i Plitvica: iako udaljena samo 20 km zračne linije od Plitvica, Una je u formalnom proglašenju nacionalnim parkom kasnila 60 godina. Nedostatak percepcijske sposobnosti zajednice prati i međusobno uvjetuje nedostatna organizacijska, kulturna, znanstvena i ekološka infrastruktura. Stoga, jedini ispravan i odgovoran pravac jest razvijanje održivog korištenja krša. Jedna od vidljivijih mjera jest proglašenje niza zaštićenih područja različita tipa; drugi skup mjera treba biti usmjeren na odgoj za vrijednosti krša. Održivo korištenje krša uvijek započinje i trajno se prati znanstvenim istraživanjem i monitoringom. Pri tome, Bosna i Hercegovina se ne treba osjećati usamljenom jer može računati na pomoć svjetske znanstvene zajednice, čiji su vodeći predstavnici već ostavili divovske tragove u istraživanju ovdašnjeg krša.

Literatura Bonacci, Ognjen, 2008. Darovi i opomene donjih voda. U: Brmbota Devčić, T. i Lučić, I. (urednici): Krš bez granica. Zagreb, Zadar, Sarajevo, str. 95-114. Culver D.C. & Sket B., 2000. Hotspots of subterranean biodiversity in caves and wells. Journal of Cave and Karst Studies 62 (1): 11-17 Čičić S., 1998. Karbonatne facije u geološkoj građi terena Bosne i Hercegovine. Naš krš, Sarajevo, 31, 3-37 Daoxian Y., 1988. On the Karst Environmental System. Proceedings of the IAH 21st Congress, XXI (1): 30-46. Hamilton–Smith, E. 2004. Holistic Assessment and Karst in World Heritage. Paper to US / ICOMOS 7th International Sypomosium. Natchitoches, Lousiana. Gams, Ivan, 2004. Kras u Sloveniji v prostoru in času. Ljubljana, 2004. str. 508. [također 1974. i 2005.] Gašparović, Ratimir, 1969. Morfološke i hidrografske karakteristike podzemnih kanalnih sistema u krajnjem sjeverozapadnom dijelu Popova polja (Zapadni dio Donjeg polja), I dio. Geografski pregled, XIII, Sarajevo, str. 139–164. Jovanović, R. i Avdagić, I., 1981. Neka pitanja o razvoju i hidrogeološkoj funkciji karstnih polja. Naš krš, vol. VI, broj 10-11, Sarajevo, 1981, str. 55-78. Kranjc, Andrej, 2007a. History of karstology. Introduction. U: Učno gradivo 2 [Elektronski vir]. - Postojna: Znanstveno raziskovalni center SAZU, Inštitut za raziskovanje krasa; Nova Gorica: Univ., Fak. za podiplomski študij, Podipl. program Krasoslovje, 2007. - Str. 1-21.

79

Mihevc, Andrej, 2000. Fosilne cevke iz bestropne jame – verjatno najstzarjši ostanki jamskog cevjarja Marifugia (Annelida: Polychaeta). – Acta carsologica 29/2, 261-270. Ljubljana. Mikulec, Stjepan, 1974. Energetska osnova slivnog područja Neretve i Trebišnjice. Energoinvest, 4, Sarajevo 1974, str. 5-32. Milanović, Petar T., 1979. Hidrologija karsta i metode istraživanja. HE Trebišnjica, Trebinje, str. 302. Milanović, Petar, 1983. Uticaj hidrosistema Trebišnjica na režim površinskih i podzemnih voda u Popovom polju. Naš krš, IX, 14–15, Sarajevo, str. 41–52. Milanović, Petar T., 1999. Geološko inženjerstvo u karstu: brane, akumulacije, injektiranje, vodozahvati, tuneli, zaštita voda. Beograd, str. 291. Milanović, Petar, 2006. Karst istočne Hercegovine i dubrovačkog priobalja. Beograd 362. Mladenović, J. Uzunović, O., 1963. Prilog poznavanju hidrogeologije za područje sliva vrela Omble. Treći jugoslavenski speleološki kongres. Sarajevo 1963. Mulaomerović, Jasminko, 1998. O svetome bosanskome podzemlju Blagaj, II/1, Sarajevo, str. 57–73. Petrović, Borislav, 1963. Neke karakteristike krša istočne Hercegovine. Treći jugoslavenski speleološki kongres, Sarajevo, str. 209–218. Roglić, Josip, 1969. Geografski aspekt Dinarskog krša. Krš Jugoslavije 6, JAZU, Zagreb, 19-38. (Sabrana djela I., Split – Zadar - Zagreb 2004, 1-20) Sket, Boris, 1983a. Značaj i ugroženost podzemne faune Popovog polja i predlog za najosnovniju zaštitu. Elaborat, Institut za biologiju Univerze Ljubljana, 30. VI. 1983, str. 1–22. Sket, Boris, 2003. Životinjski svijet Vjetrenice. U: Lučić, Ivo. 2003c. Vjetrenica – pogled u dušu zemlje: znanstveno-popularna monografija s 200 fotografija, 65 ilustracija, crteža i faksimila, 15 karata i 10 tablica. Zagreb: I. Lučić, 322 str. Statistički godišnjak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine. Sarajevo 2005, 472 str. Špes, Metka, 2000. Geografske značilnosti pokrajinsko ranljivih območij v Sloveniji. Geographica Slovenica 33/I, Ljubljanja, 9-49. Zupan Hajna, N., Mihevc, A., Pruner, P. & Bosák, P., 2007. Time recorded in cave deposits – 10 years of paleomagnetic research in Slovenian caves. Acta carsologica 36/1: 242. Watson, J., Hamiton-Smith, E., Gilleson, D. & Kiernan, K., 1977. Guidelines for Cave and Karst Protection, International Union for Conservation of Nature and Natural Resources.

80


BiH karst: natural resource, hazards and protection Summary

According to the available data, the rocks in which the karst is developed occupy between one to two thirds of the territory of the state of Bosnia and Herzegovina. The western part of the country is a very deep and developed Karst in which some peculiar and almost all types of karst phenomena exist. In the morphological sense, it is characterized by numerous plateaus, karst valleys, gulfs, springs and sinking rivers. The karst is shaped in carbonate rock exposed to the power of secondary structural movements. Therefore, this is a specific type of relief to which the rules of water circulation, characteristic of homogenous aquifers, do not apply. Because of that, the karst process is developed through many, more or less, isolated phenomena that are mutually related, and because of that in every new case the study has to start from the beginning. The water circulation is characterized by high speed, quantity and seasonal differences, which, in the case of pollution significantly reduce the chances for an efficient control and action. The opulence and diversity of biotopes, with specific geological history of karst, have given refuge to plants and animals, differentiating many endemic plants, and particularly a rich and heterogeneous genetic fund. The serious studies, performed for more than a hundred years, demonstrated that the karst in Bosnia and Herzegovina is among the richest in Europe when it comes to the flora and vegetation, and among the richest in the world regarding the subterranean fauna, although the latter has been evidenced by the research of only a few areas. In addition, the karst, as a part of relief, is studied for the first time in Kras, the Slovenian part of the Dinaric karst. The Dinaric karst includes parts of BiH in the west of the Cazin–Lebršnik line. Therefore, some places in Bosnia and Herzegovina are historically significant as locus typicus of some forms of karst. Besides the scientific, this is of great cultural importance as they gave names to a number of professional terms in the world’s science of karst. Even the name of the science – the karstol81

ogy – owes its name to the Slovenian region Kras. The public perception and use have been analyzed in the light of presented natural and scientific values. The conclusion is that they could be extremely inappropriate and dangerous for the lives of people and for preserving very frail habitats of endangered species. The combination of traditional and industrial points of view related to the environment resulted with large harmful changes in the environment. Populated areas, especially the vulnerable ones, are exposed to large contamination by communal waste, sewage systems, and industrial pollution. Some vulnerable places are endangered by a number of inadequate septic tanks draining to the underground waters. However, the major harmful effects are results of hydro-technical activities and melioration, by which the large underground areas have been drained, and the biotopes have been dangerously fragmented. Such practices seriously endangered the very survival of some animal communities, and even threatened that some rare species could disappear. Industrial use of landscapes reduces the development of tourism, this very propulsive field of economy in the karst areas, which gives excellent results in the localities in some neighboring countries. A more adequate treatment of karst should be based on the results of a wide-ranging research. Such approach requires building of an adequate social structure capable to understand the values of karst, and development and implementation of the appropriate system of decision-making. This process is not fast and involves the building of systems of research, education, management, and protection (studies, institutes, administration, and control). Within this framework, the large role is reserved for mechanisms of protected areas, which, with proclaiming the Nature Parks of Hutovo blato and Blidinje, three Ramsar sites and particularly with the Una National Park, enter into the new era. The most important task is to preserve the exceptional values of Bosnia and Herzegovina, to demonstrate a positive relationship with the nature, environment, and landscape, and the sustainable economic prospects in the future. These activities require the use of the most up-to-date achievements of science and practice in the conservation and protection of natural resources, especially those recommended by IUCN. Key words: Karst, Dinaric karst, karst values, Bosnia and Herzegovina, protection, protected areas, sustainable development.

82


UPRAVLJANJE ZAŠTIĆENIM PEJZAŽEM “BIJAMBARE“ Elma Karović Šire područje Bijambara pripada prostoru središnjih bosanskih Dinarida, smješteno između planina Zvijezda na sjeveru i sjeveroistoku, Ozrena na jugu i jugoistoku i Čemerske planine na zapadu i jugozapadu. Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo je iniciralo i finansiralo izradu elaborata “Valorizacija prirodnih vrijednosti područja Bijambare”, čiji je nosilac projekta Kantonalni Zavod za zaštitu kulturno – historijskog i prirodnog naslijeđa, Sarajevo. U saradnji sa Centrom za ekologiju i prirodne resurse Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, identifikovane su i potvrđene visoke prirodne vrijednosti šireg područja Bijambara, te je na osnovu njih na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo, održanoj 25.09.2003. godine, donesen Zakon o proglašenju zaštićenog pejzaža Bijambare (“Službene novine Kantona Sarajevo”, br. 21/03). Zakonom je definisana kategorija zaštite, određene su granice i ukupna površina obuhvata, zoniranje prostora, mjere zaštite, vrste intervencija, kao i korištenje i upravljanje ovim prostorom. Članom 20. ovog Zakona, poslovi upravljanja povjereni su Kantonalnom Javnom Preduzeću Sarajevo – šume d.o.o., odnosno posebnoj organizacionoj jedinici “Sektoru za ekologiju i upravljanje područjima posebne namjene”, koji je formiran 2002. god. i nalazi se u sastavu ovog preduzeća.

Dipl. ing. šum.

83

Organizaciona shema upravljanja Zaštićenim pejzažem “Bijambare“ Institucionalni okvir za upravljanje Kanton Sarajevo Ministarstvo prostornog okruženja i zaštite okoliša

Sektor zaštite okoliša

Sarajevo šume d.o.o. Sarajevo

Sektor za ekologiju i upravljanje područjima posebne namjene

Organizaciona struktura upravljačke institucije Rukovodilac sektora za ekologiju i upravljanje odručjima posebne namjene

Služba za zaštićena područja

Stručni saradnik

Poslovođa zaštićenih područja

Turistički vodič

Kontrolor ulaska u park

Čuvari parka Rendžeri x 2

Čuvari objekata 4

Politika upravljanja Zaštićenim pejzažem “Bijambare“ se bazira na temelju dvanaest osnovnih principa datih od organizacije IUCN za kategoriju V zaštićeni pejzaž.

84


Vizija

Područje Bijambara je prepoznatljiv prostor na kojem će se, putem održivog razvoja, omogućiti zaštita prirodnih i stvorenih vrijednosti, stvoriti uslovi za samoreproduktivnost kroz valorizaciju sadašnjih i budućih potencijala sa ciljem zadovoljavanja ljudskih potreba i povećanja sadašnjih i budućih generacija.

Osnovni ciljevi

U zaštićenom pejzažu primarni naglasak je stavljen na “prirodno okruženje, konzervacija biodiverziteta i integritet ekosistema”(IUCN, 1994) Osnovni ciljevi upravljanja koji se oslanjaju na bazne elemente prirode koji karakterišu Zaštićeni pejzaž “Bijambare“

Ciljevi Zaštita specifičnih prirodnih/ kulturnih objekata

Aktivnosti

Turizam i rekreacija

• • • •

• • • • • •

• • • •

Uspostava službe nadzora, Monitoring zdravstvenog stanja Zaštita i očuvanje postojećih biljnih i životinjskih vrsta Zabrana lova i ribolova Uspostava brze i efikasne protivpožarne zaštite Permanentna opservacija područja u cilju preventivnih i represivnih mjera Informisanje i edukacija posjetilaca o prostoru, Logo,reklamni materijal,DVD… Održavanje i unaprjeđenje postojeće infrastrukture, Uređenje šumskih staza, šetnica, edukacione staze, trim staze, vodotoka, jezera, Postavljanje prostorne signalizacije, Postavljanje adekvatnog šumskog mobilijara, Izgradnja drvenog grada, Izgradnja parking prostora sa naplatnom kućom

Održavanje kulturnih/tradicionalnih atributa Upravljanje postojećim resursima mora i treba biti u skladu sa vizijom, ciljevima i politikom upravljanja uz uvažavanje svih mjera i preporuka koje su date u Zakonu o proglašenju područja zaštićenim, Prostornom planu područja i Planu upravljanja.

85

Zonacijom područja Zaštićeni pejzaž “Bijambare“ omogućava se lakše planiranje i uočavanje prioriteta a samim tim i realizacija primarnih i sekundarnih ciljeva (naučna istraživanja, održavanje usluga ekosistema,...). Petogodišnji rad i upravljanje ovim područjem stavlja ga u poziciju poželjne destinacije, turističke destinacije koja je uvrštena u turističku ponudu Kantona Sarajevo.

Zaštita specifičnih prirodnih/kulturnih objekata

Da bi zaštitili specifične prirodne objekte zaštićenog pejsaža Bijambare, prvo je bilo potrebno izvršti definisanje granica područja. Izvršeno je obilježavanje krajnjih granica obuhvata, kao i unutrašnjih granica vezanih za zone zaštite i uspostavljena stalna služba nadzora – rendžerska služba, sa zadatkom svakodnevne kontrole i osmatranja prostora u cilju sprječavanja bespravnih sječa, protivpožarnog osmatranja, bespravnog zauzimanja zemljišta i bespravne gradnje, pojave biljnih bolesti, pojave prenamnoženja štetnika, zaštite infrastrukture, mobilijara, opreme i sl., kao i praćenje ponašanja korisnika i posjetilaca prostora u smislu poštivanja zabrana definisanih Zakonom o proglašenju. Zbog lakšeg upravljanja ovim prostorom izvršeno je razgraničenje između privatnih i državnih parcela, (gdje je proces trajao 2,5 godine) uz propisano obilježavanje graničnih linija i postavljanje trajnih markacija na terenu. Otežan rad Upravljača je predstavljao problem miniranih površina (cca 30%). Nakon potpisivanja Memoranduma o razumijevanju sa Međunarodnim fondom za razminiranje i pomoć žrtvama mina (ITF) i Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo, stekli su se uslovi za rješavanje ovog problema, te je izvršeno deminiranje registrovanih površina, što je omogućilo sigurniji boravak i kretanje posjetilaca, te kvalitetniji rad upravitelja. Uspostavljena je potpuna higijena prostora, kako u pogledu prikupljanja i organizovanog odvoza neorganske materije, tako i uređenjem, te pravilnim uklanjanjem i slaganjem granjevine i drugog organskog materijala, čime se, osim estetskog efekta, postigla dobra osnova u prevenciji zaštite od požara, kao i veća stabilnost sastojina u smislu sanitarno – zdravstvene zaštite. Također, ovim vidom aktivnosti koja je obavljena na cijelom prostoru postignuta je priprema i oslobađanje površina za slobodan nalet sjemena, te samim tim i neometano prirodno podmlađivanje i formiranje budućeg zdravog i stabilnog podmlatka. U saradnji sa Katedrom za zaštitu šuma Šumarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, redovno se obavljaju pregledi zdravstvenog stanja postojećih sastojina, na osnovu kojih se, uz stalni monitoring uposlenih u ovom Sektoru, vrši donošenje odluka o mjerama koje vode njihovoj stabilnosti.

86


U cilju zaštite šuma od progradacije smrčevih potkornjaka izvršena je nabavka lovnih klopki sa kombinovanim dejstvom feromonskih mamaca, koje se postavljaju svake godine po utvrđenom planu, čime je osigurana kontrola gustine populacije ovih štetnih šumskih insekata, kao i smanjenje njihove brojnosti. Svake godine se u cilju boljeg očuvanja šumskih ekosistema poduzimaju radovi na obilježavanju (doznaci) oboljelih, zaraženih i u zimskom periodu oštećenih stabala. Na osnovu izvršene doznake i provedene kontrole od strane nadležne šumarske inspekcije vrši se izrada izvedbenih projekata za njihovu sanaciju i pokreću aktivnosti na njihovom uklanjanju. Zbog pojačane frekventnosti ovaj prostor spada u područja pojačanog rizika od pojave šumskog požara. Na osnovu indeksa ugroženosti izrađen je plan protupožarne zaštite šuma u skladu sa odredbama Zakona o šumama i Pravilnika o izradi planova zaštite šuma od požara. U istu svrhu, izrađeni su osmatrački tornjevi – osmatračnice, i uspostavljen protupožarni objekat sa potrebnom opremom za inicijalno gašenje eventualno nastalog požara.

Monitoring tresetišta

Tresetište močvarno-glejnog zemljišta sa svagnumom predstavlja jedan od specifičnih vrijednosti područja. Do sada su spriječena fizička oštećenja tresetišta, i te površine su pod budnim nadzorom rendžerske službe “Sarajevo-šuma“. U narednom periodu planiran je angažman naučnih eksperata iz ove oblasti, što će unaprijediti gazdovanje ovim specifičnim ekosistemom.

Monitoring Bijambarskih pećina

Zahvaljujući finansijskoj podršci Evropske unije i Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo i implementatora COOR-a izvršeno je uređenje u smislu iluminacije pećinskog prostora, izgradnje staza i ograda, kvalitetna elektrifikacija, kao i uređenje eksterijera ispred pećine. Anganžovani su eksperti iz oblasti speleologije u realizaciji projekta uređenja bijambarskih pećina, koji su postavili instrument za praćenje vlažnosti i temperature unutar pećine, kao i registrovanje promjene razine kiseonika usljed većeg broja posjetilaca u pećini. Pored nadzora turističkog vodiča u sprječavanju devastacije prostora i sprječavanju ulaska više od 30 posjetilaca u datom momentu, staze su opremljene graničnicima koji usmjeravaju i ograničavaju kretanje posjetilaca. Dalji radovi na istraživanjima kompleksa bijambarskih pećina su u toku, gdje će rezultati istraživanja predstavljati dalje smjernice prilikom upravljanja tim objektima.

87

Monitoring voda

U okviru zaštićenog područja Bijambare, stalni potok Bjelila uvire u Dimšinu pećinu. U proljetnom i jesenjem periodu, u vrijeme otapanja snijega i većih kišnih oborina, ponori ne mogu primiti toliku količinu vode tako da dolazi do formiranja jezera značajnih dimenzija. Imajući u vidu činjenicu da su Bijambare područje krša (interna drenaža putem velikog sistema špilja ili kanala/pukotina), koncept čiste vode može biti problematičan. Svjesni te činjenice, u toku tekuće godine izvršili smo analizu kvaliteta pitke vode. U narednom periodu planirano je praćenje kvaliteta i izdašnosti vode, te rješavanje vodoopskrbe pitkom vodom na cijelom području Bijambara.

Turizam i rekreacija Infrastrukturni sadržaj zaštićenog područja - objekti

Na području egzistira bivša vojna kasarna koja se sastoji od 5 objekata, za koju je urađen izvedbeni projekat rekonstrukcije u cilju budućeg Ekokampa Bijambare. U okviru tog Projekta je i upravna zgrada upravitelja. Cijeli prostor zauzima površinu od 1,1 ha i predstavlja veliki potencijal za budući razvoj Parka. Planinarski dom Zvijezda Ilijaš

Nedaleko od ulaza u Glavnu pećinu nalazi se planinarski dom vlasništvo PD Zvijezda Ilijaš. U toku su pregovori između Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša sa planinarskim društvom o preuzimanju doma od strane upravitelja, te njegove rekonstrukcije u skladu sa namjerama i funkcijom prve zaštitne zone. Objekat će predstavljati edukacioni centar. U sklopu aktivnosti poduzetih na unaprjeđenju i ambijentalnom uređenju, kao i bolje prezentacije i ugodnijeg boravka na ovim prostorima, izrađeni su brojni ambijentalno prilagođeni objekti. Uz ponudu usluga vodiča kroz Bijambarsku pećinu, posjetioci ovog prostora mogu uživati u punom kontaktu sa prirodom i to šetnjom kroz uređene i osmišljene staze sa edukativnim sadržajima, a to su:  “edukaciona staza”, dužine cca 1000 m na kojoj su na drvenim panoima predstavljene neke od valorizovanih vrijednosti ovog prostora,  “šumska staza”, uređena na dužini od 2000 m, koja je opremljena drvenim klupama za kraći odmor, putokazima i panoima edukativnog sadržaja, kao i drvenim mostovima, stepenicama i rukohvatima.

88


Za osobe jačih rekreativnih navika izrađena je trim staza, dok je za najmlađe posjetioce prostora uređeno mjesto za igru. Izrađene su drvene kućice, klackalice, ljuljačke, pješčanici kao i učionica na otvorenom koja bi poslužila za okupljanje djece mlađeg uzrasta i gdje bi se mogli održati kratki časovi upoznavanja svijeta prirode.

Izvori finansiranja Zaštićenog pejzaža “Bijambare”

Osnovni način finansiranja za primarno funkcionisanje područja i realizaciju Projekata Zaštićenog pejzaža su:  Izvori finansiranja iz budžeta Kantona Sarajevo (Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša, Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo),  Finansijska podrška Evropske Unije, UNDP, Međunarodnog fonda za razminiranje i pomoć žrtvama mina (ITF). Sve aktivnosti koje su poduzete u petogodišnjem radu upravljača su pod nadzorom Ministarstva prostornog uređenja i zaštite okoliša imale svoj planski i dogovorni proces usklađen sa sredstvima koja su bila na raspolaganju u datom momentu. Do kraja tekuće godine očekujemo nabavku vozića koji će biti dodatna atrakcija u prostoru, čime bi zaokružili i uvezali jednu cjelinu koja se odnosi na regulisanje saobraćaja i zadovoljavanje Zakona o proglašenju područja zaštićenim. Na ovom području stvorene su u veoma kratkom periodu predispozicije da 30% prihoda u odnosu na dosadašnje troškove može ostvariti upravitelj u okviru svojih redovnih poslova. Prihodi se očekuju od naplate ulaznica u pećinu, ulaznica u zaštićeno područje, usluga parkiranja i prevoza unutar područja kao i iznajmljivanja bicikla i saonica, te održavanja prezentacija ciljanim grupama u edukacionom centru. Daljim razvojem područja u stvaranju predispozicija za plasman ekoproizvoda (ljekobilje i med) u bliskoj budućnosti će predstavljati jedan od izvora finansiranja. Razvoj upravljanja Zaštićenim pejzažem je definisan Planom upravljanja prema utvrđenoj strategiji koja je razrađena u akcionim planovima. Odnosno, akcioni planovi su osnovni alat za upravljanje u narednih deset godina. Svjesni smo činjenice da je zaštićeni pejzaž “Bijambare“ mlad park i da predstoji period u kojem će biti potrebna znatna ulaganja da bi došli do krajnjeg cilja koji se zove održivi razvoj.

89

90


ZAŠTIĆENA PODRUČJA U SLIVU DUNAVA NA TERITORIJI SRBIJE Dejana Jakovljević Uvod

U radu će biti opisana pojedina zaštićena područja u slivu Dunava na teritoriji Srbije, sa posebnim osvrtom na vlažna staništa. Šume vodoplavnih ravnica, močvare, vodoplavni koridori, pojasevi jezera i drugih vlažnih staništa su glavne komponente biodiverziteta i hidrologije u bazenu Dunava. Dunavski sliv se prostire u 5 biogeografskih rejona od 8 koliko ih ima u Evropi: Alpski, Kontinentalni, Panonski, Stepski i Region Crnog mora. Svaki od ovih regiona pokazuje karakteristična vlažna staništa, neki su zaštićeni, neki ne. Gornje Podunavlje čini kompleks močvarnih staništa na površini od 19.648 ha vodoplavnih staništa. Leži nasuprot Kopačkom ritu u Hrvatskoj. Ovaj prostorni i ekološki jedinstveni kompleks vode, močvare, bare, livada, žbunja, i šumskih ekosistema je karakterističan po visokom biodiverzitetu i velikom broju ugroženih, rijetkih, endemičnih i reliktnih vrsta. Močvarna staništa Save prostiru se kroz Hrvatsku, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu. Obedska Bara je najveća močvara u Srbiji unutar ovog sistema sa površinom od preko 30.000 ha. Osim Obedske bare, ovom kompleksu pripada i Zasavica, koju čine vodoplavna staništa. U niskoj Tisi Stari Begej- Carska Bara Ramsar predio na sastavu Begeja i Tise je najznačajnija močvarna površina. Od ostalih zaštićenih predjela treba pomenuti prirodni rezervat Slano Kopovo, koji se sastoji od bazena slane vode, okruženog sezonski vlažnim halofilnim livadama, kao i Ramsar predeo Ludaško jezero.

Mr.sc. inženjerstva za zaštitu životne sredine, Geografski fakultet Beograd

91

Glavni kompleks močvara u Evropi su močvare niskog Dunava (Srbija, Rumunija, Bugarska, Moldavija i Ukrajina) sa površinom približno 600.000 ha. Na teritoriji Srbije obuhvata Ramsar predele, Prirodne rezervate (Koviljsko – petrovaradinski rit) i Svjetsku Baštinu (Srebrno jezero). Od ostalih zaštićenih područja biće riječi o Nacionalnom parku Tara u slivu Drine, koji se sastoji od planina sa klisurastom dolinom, a prostire se na površini od 19.175 ha. Tabela 1 Značajna zaštićena područja za vrste i staništa šireg značaja Rečni Naziv zaštićene Opis bazen površine

Tip zaštite

Tara/ Drina

Nacionalni Park

Tara

Balkanske planine sa klisurastom dolinom

Dunav Gornje Podunavlje Značajne plavne ravnice Prirodni srednjeg Dunava rezervat

Tisa

Slano Kopovo

Dunav Koviljskopetrovaradinski rit Sava

Obedska bara

Sava

Zasavica

Tisa

Ludoško jezero

Površina Zakonska osnova (ha) 19.175

19.648

Bazen slane vode okružen sezonski vlažnim halofilnim livadama Značajne plavne ravnice srednjeg Dunava

Prirodni rezervat

976

Prirodni rezervat

4.841

Stari meandar Save sa vodoplavnom ravnicom, šumom i trsticima u koritu Vodoplavna staništa hranjena podzemnom vodom do Save Plitko ravničarsko jezero eolskog tipa

Ramsar

9.820

Prirodni rezervat

1.150

Ramsar

328

Zakon o Nacionalnim Parkovima, RS Službeni list br.39/93 Dekret o Zaštiti Gornjeg Podunavlja kao Specijalnog Rezervata Prirode (službeni list RS 45/01) Dekret o zaštiti Slanog Kopova kao Specijalnog Rezervata Prirode Dekret o Zaštiti Koviljskopetrovaradinskog rita kao Specijalnog Rezervata Prirode

Dekret o Zaštiti Ludoškog jezera kao Specijalnog Rezervata Prirode(Službeni list RS, 1994) Tisa Stari BegejPlavna ravnica između 1.767 Dekret o Zaštiti Starog Carska bara Tise i Begeja Begeja- Carske Bare kao Specijalnog Rezervata Ramsar Prirode(Službeni list RS,1994) Izvor: The Danube River Basin district, Part A- Basin Wide Overview, Vienna, 2004.

92


Ciljevi

Cilj je da se shvate veze između mnogobrojnih činilaca еlеmеnаtа živоtnе srеdinе koji utiču na sveobuhvatno stanje zaštićenih područja; dа sе utvrdi zаtеčеnо stаnjе shоdnо Оkvirnој dirеktivi о vоdi ЕU, dа sе prеdlоžе mjеrе kаkо bi sе pоstојеćе stаnjе pоprаvilо i usаglаsilо sа pоmеnutim dоkumеntоm.

Metodologija

Меtоdоlоgiја rаdа је prilаgоđеnа prеdmеtu, zаdаtku i cilju istrаživаnjа. U rаdu će se kоristiti rаzličitе mеtоdе istrаživаnjа, kаkо tеrеnskе, tаkо i kаbinеtskе. Меtodе kоје ćе sе primjеnjivаti nа tеrеnu su: mеtоd аnаlizе еlеmеnаtа živоtnе srеdinе, stаndаrdnе mеtоdе zа vоdu i аkvаtičnе biljkе, mеtоd kvаntifikаciје еlеmеnаtа, mеtоd оpаžаnjа. Оd kаbinеtskih mеtоda rаdа zа rеаlizаciјu оvоg istrаživаnjа mоgu sе izdvојiti: аnаlizа i sintеzа еlеmеnаtа živоtnе srеdinе, prоučаvаnjе pоstојеćе litеrаturе, dеskriptivnа mеtоdа, mаtеmаtičkо – stаtističkе оbrаdе pоdаtаkа, GIS kао tеhnоlоgiја оbrаdе prоstоrnih pоdаtаkа.

Gornje Podunavlje

Uredbom o zaštiti Specijalnog rezervata prirode Gornje Podunavlje (“Službeni glasnik RS”, br. 45/2001), dio dolinske ravni i vodotoka Dunava na teritoriji Republike Srbije od državne granice sa Republikom Mađarskom do Bogojeva, stavljen je pod zaštitu i svrstan u zaštićena prirodna dobra od izuzetnog značaja,odnosno I kategorije. Specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje stavljen je pod zaštitu kao područje sa posebno izraženim odlikama reljefa i hidrografskim pojavama i objektima inundaciono – aluvijalnog riječnog pojasa, očuvanim i bujnim izvornim zajednicama ritova, koje karakterišu raznovrsnost i bogatstvo flore rijetkih i prorijeđenih vrsta biljaka, bogatstvo faune, naročito krupnih sisara, riba i ptica močvarica, prisustvo rijetkih i prorijeđenih životinjskih vrsta i osobita ljepota pejzaža. Uredbom je definisana granica Specijalnog rezervata prirode i ukupna površina rezervata koja iznosi 19.648 ha. Na području Rezervata prirode Gornje Podunavlje ustanovljena su tri režima zaštite:  režim zaštite I stepena obuhvata površinu od 261,62 ha,  režim zaštite II stepena obuhvata površinu od 4 834,81 ha,  režim zaštite III stepena obuhvata površinu od 14 542,57 ha 93

Prirodne vrijednosti Hidrološke vrijednosti

Površinske vode. Dunav je glavno hidrološko obilježje Specijalnog rezervata prirode Gornje Podunavlje. Sa brojnim meandrima, rukavcima, ujezerenim rukavcima, barama i adama – Dunav u Specijalnom rezervatu prirode Gornje Podunavlje stvara nesvakidašnju hidrografsku sliku. Dunavska voda i njen režim su među odlučujućim faktorima opstanka biljnog i životinjskog svijeta. Česte i velike oscilacije režima Dunava mijenjaju uslove u ekosistemima od vrlo povoljnih do vrlo nepovoljnih. Pored Dunava, kao najznačajnijeg površinskog toka, u Specijalnom rezervatu prirode se nalazi još nekoliko značajnih površinskih voda: Plazović, Veliki Bački kanal, Kanal Bezdan – Prigrevica, Bajski kanal (delovi kanalske mreže Dunav – Tisa – Dunav). Rečni rukavci (Baračka, Monoštorski Dunavac, Petreški Dunavac, Srebrenički Dunavac, Staklarski Dunavac), jezera i bare (Sakadaš, Crna bara na Štrbcu, Crna bara u monoštorskom ritu, Mirkovića bara, Danguzac) su jedna od glavnih hidrografskih odlika Specijalnog rezervata prirode. Podzemne vode (freatske i arteške) imaju uticaja na biljni i životinjski svijet. One su značajan činilac u formiranju vodenih, močvarnih, livadskih i šumskih ekosistema u Specijalnom rezervatu prirode Gornje Podunavlje.

Zaštićena prirodna dobra Specijalnog rezervata prirode Gornje Podunavlje

Rezervat odlikuju očuvani i raznovrsni hidrografski oblici ritova (ostrva, ade, vodeni rukavci, meandri, ritske bare i močvare), očuvane izvorne biljne zajednice (ritske šume, livade i ševari), raznovrsna flora i rijetke i prorijeđene biljne vrste (bijeli i žuti lokvanj, rebratica, borjak, kurjak i dr.), raznovrsna fauna, naročito ptice močvarice i ribe i prorijeđene i ugrožene vrste (orao bjelorepan, crna roda, kuna zlatica i bjelica, jazavac, divlja mačka). Rezervat je registrovan kao međunarodno značajno stanište ptica (IBA područje), a nominovan je za Ramsarsko područje (močvarna i druga vlažna područja prema Konvenciji o zaštiti močvarnih područja) i Rezervat biosfere (MaB – UNESCO). Rezervat je uključen i u projekat prekogranične saradnje sa susjednom Mađarskom (Nacionalni park Dunav – Drava) i Hrvatskom (Park prirode Kopački rit), kao i u projekat Evropskog rezervata biosfere Drava – Mura.

94


Zaštita životne sredine

Ovaj prostor je pod intenzivnim uticajem antropogenih faktora: meliorativnog djelovanja, zagađenja Dunava, povećanje površina pod zasadima plantažnih topola, nekontrolisani ribolov, izgradnja vikend naselja. U cilju zaštite i razvoja Specijalnog Rezervata prirode Gornje Podunavlje potrebno je realizovati sljedeće:  preduzimati aktivnosti koje pospješuju ili usmjeravaju prirodne i antropogene procese u cilju zadržavanja postojećih izvornih prirodnih vrijednosti,  obezbijediti integralnu zaštitu karakterističnih staništa flore i faune,  sve oblike turističko – rekreativnih i privrednih aktivnosti uskladiti sa prirodnim potencijalima prostora.

Obedska bara

Bara predstavlja mrtvaju, odnosno napušteno korito Save. U tipičnom, lučnom obliku pruža se između naselja Obreža i Kupinova. Sjevernu spoljnu granicu bare čini odsijek lesne terase visok 5 – 8 m, a južnu, unutrašnju, čine obalske gredice po kojima je cijela unutrašnja strana “potkovice” dobila naziv Kupinske grede. Bara je na zapadu barom Brvenicom povezana sa većim brojem bara u aluvijalnoj ravni, zapadno od Obedske bare, a kanalom Vok na istoku, sa Savom. Obedska bara se hrani površinskim vodama Save, podzemnim priticanjem i padavinama, a gubi vodu površinskim oticanjem, isparavanjem i podzemnim oticanjem. U plićim dijelovima bare buja biljni svijet iza koga ostaje treset. On još više doprinosi smanjenju akvatorije. Barsku vegetaciju ovde karakterišu i zelena ostrva, “grebovi”, od barskog bilja i gustog spleta korijenja koje vode u nadolasku podižu sa dna. Kako vodostaj raste veza korenja sa dnom slabi i na kraju se prekida, pa grebovi postaju ploveća ostrvca, prečnika do 10 m, koje vjetrovi i vodene struje nose po bari. Pored biljnog svijeta, u bari i oko nje je i raznovrstan životinjski svijet, prije svega svijet ptica, zbog kojih je Obedska bara proglašena za Ramsar područje i Specijalni prirodni rezervat.

Prirodne vrijednosti

Obedska bara je jedno od najstarijih zaštićenih područja u svetu (od 1874.) To je sezonski plavljena površina, od 9820 ha u vodoplavnoj ravnici Save, sa močvarama, barama, vlažnim livadama, mrtvajom, okruženim hrastovim, vr-

95

bovim i šumama topole. Najveća močvara je autentičan kompleks močvara, rukavaca, tresetišta, vlažnih livada i šuma. Biljke: oko 500 biljnih vrsta je registrovano u Rezervatu od kojih su posebno značajne: bijeli lokvanj, žuti lokvanj, testerica, mešinka, močvarna koprica, iđirot, rebratica, bodljikava kostrica, plućnjak, žabljanka, vodeni orašac, kaćun, salep, zavrata, čopotac. Gljive: Ima oko 180 vrsta jestivih i otrovnih gljiva i neke od njih su: Morchella vulgaris, vrganj, lisičarka, zelena pupavka, poljska pešurka, velika sunčanica, velika gnojištarka, velika ćelavica. Insekti: Brojne vrste su pronađene u Rezervatu do sada i neke od njih su: jelenak, velika hrastova strižibuba, trčuljak, bukova strižibuba, cetonia, svitac, mali prelivac, admiral, dnevni paunovac, crveni vilin konjic. Ribe: Ima 16 registrovanih vrsta riba i neke od njih su: crvenperka, kesega, šaran, linjak, crnooka deverika, gavčica, karas, čikov, štuka i som. Vodozemci: šareni daždevnjak, podunavski mrmoljak, mali mrmoljak, obična češnjarka, velika krastača, zelena krastača, crventrbi mukač, gatalinka, šumska žaba, grčka žaba, velika zelena žaba, zelena žaba. Gmizavci: barska kornjača, zelembać, livadski gušter, zidni gušter, sljepić, stepski smuk, smuk, ribarica, bjelouška, smukulja, šarka. Ptice: Ukupno 220 vrsta ptica je zabilježeno unutar rezervata. Neke od vrsta gnjezdarica u rezervatu su: mali gnjurac, mali vranac, vodeni bik, čapljica, gak, mala bijela čaplja, velika bijela čaplja, crvena čaplja, bijela roda, crna roda, kašičar, riđoglava patka, patka njorka, orao bjelorepan, orao kliktaš, eja močvarica, osičar, jastreb, lastavičar, stepski soko, barski pjetlić, sivi barski petlić, grlica, kukavica, kukuvija, utina - mala ušara, kukumavka, pčelarica, zelena žuna, seoski detlić, mali detlić, srednji detlić, vijoglava, crna crvenorepka, cvrcić potočar, obični cvrcić, veliki trstenjak, žuti voljić, bjelovrata muharica, sjenica vuga, dugokljuni puzić, rusi svračak, zlatna vuga, žutarica, batokljun, barska strnadica, crnogrla strnadica, velika strnadica. Sisari: 50 vrsta nastanjuje rezervat i neke od njih su: puh, vodena voluharica, zec, jež, divlja mačka, evropski tvor, vidra, evropski dabar, kuna bjelica, šakal, divlja svinja i srna.

Zasavica

Zasavica se nalazi nekoliko kilometara preko Save, od Sremske Mitrovice. Cijeli kompleks Zasavice se nalazi u Mačvi i administrativno je podijeljen između dvije opštine - Bogatić u Mačvi i Sremska Mitrovica u Sremu.

96


Zasavica je nizijska močvara u vodoplavnoj ravnici Save. To je tipična izdužena mrtvaja. Fosilizovano, paralelno korito Save je toliko dugačko da se ustvari proteže skoro do Drine. Zasavica se hrani podzemnim vodama, iz Drine i nekoliko tokova, Duboka Jovača i Prokopac kanal, gravitaciono sa Cera. Krajnja sekcija, koja povezuje Zasavicu i Savu je kanalisana (Bogaz kanal). Rijeka sporo meandrira u i kroz močvaru, a širina joj je 50 – 300 m. Močvara, koja se sastoji od nekoliko povezanih močvara pokriva površinu od 11,5 km2. Za vrijeme normalnih vodostaja, močvara je prosječno duboka 2,5 m, ali se može povećati do 10 m dubine. Visina močvarnog zemljišta je 76 – 82 m. Cjelokupan biotop uključuje također potok Batar i nekoliko drugih pritoka Zasavice i čini ekološki kompleks vode i močvarnih sistema sa fragmentima plavljenih livada i šuma. Specijalni rezervat prirode Zasavica je osnovan 1997. i stavljen u I kategoriju zaštite kao zaštićeno prirodno dobro izuzetne vrijednosti. Ukupna zaštićena površina je 11,5 km2, od čega je 37% pod I stepenom zaštite, dok je ostala površina pod II i III stepenom zaštite. Većinom zaštićena površina pokriva površinske vode, rijeke i kanale: Zasavicu, Jovac, Prekopac i Batar. Proglašena je za značajno stanište ptica (IBA), a 31.3.2008. proglašena je za Ramsar područje.


Rezervat se proteže u duž 33,1 km duge reke Zasavice. Površinom dominira riječni biotop, okružen mozaikom vodenih i vlažnih ekosistema, sa fragmentima poplavnih šuma. Sporotekuća rijeka Zasavica se hrani izdanskom vodom a dubine je 2,5 m. Oko nje se razvila barska vegetacija, najviše trske Phragmites sp. i rogozi Typha sp. Područje je okruženo poljoprivrednim poljima i ostacima šume (hrast, jasen, topola i vrba). Specijalni rezervat prirode Zasavica je jedan od najčuvenijih centara za očuvanje genetskih resursa domaćih životinja u Srbiji. Podolsko goveče i svinja mangulica se hrane na pašnjaku Valjevac. Biljke: Rezervat je dom za preko 800 biljnih vrsta od kojih su najznačajnije: bijeli lokvanj, žuti lokvanj, testerica, lokvanjić, močvarna kopriva, iđirot. Gljive: Više od 160 vrsta gljiva je pronađeno unutar rezervata. Neke od njih su: judino uvo, rudnjača, šumski šampinjon, sunčanica, velika gnoištarka, velika puhara, lisičarka, škripavac, šumsko pile. Insekti: do sada je više od 300 vrsta nađeno u Rezervatu, od kojih je 15 vrsta zaštićeno kao prirodne rijetkosti u Srbiji: jelenak, nosorožac, bukova strižibuba, veliki guseničar, mali guseničar, trčuljak. Ukupno 42 vrste nosorožaca je zabilježeno istraživanjem, od kojih su dvije vrste nove za teritoriju Srbije. Do sada je pronađeno 55 vrsta dnevnih leptira od kojih je 6 na Evropskoj Crvenoj Listi

97

i jedna na svjetskoj. Neke od vrsta koje su nađene u Rezervatu: lastin repak, panonska prelivalica, modri prelivac, žiličasti kupusar, mali kupusar, veliki kupusar. Zasavica je jedno od najboljih mesta za posmatranje vilin konjica budući da su tamo registrovane čak 34 vrste od kojih su neke: kraljevski vilin konjic, crveni vilin kojic. Ribe: Ima 16 autohtonih i 4 unešene vrste: mrguda, crvenrepka, kesega i šaran su ranjive, dok su crnooka deverika, gavčica, karas, čikov i som rijetke. Vodozemci: šareni daždevnjak, podunavski mrmoljak, mali mrmoljak, obična češnjarka, velika krastača, zelena krastača, žutotrbi mukač, gatalinka, šumska žaba, grčka žaba, velika zelena žaba, zelena žaba. Gmizavci: barska kornjača, zelembać, livadski gušter, zidni gušter, sljepić, stepski smuk, smuk, ribarica, bjelouška,smukulja, šarka. Ptice: Ukupno 182 vrsta je zabeleženo u Rezervatu. Neke od posebnih vrsta su: mali gnjurac, mali vranac, čapljica, gak, mala bijela čaplja, patka njorka, bjelorepan, eja močvarica, jastreb, lastavičar, grlica, kukavica, kukuvija, mala ušara (utina), kukumavka, zelena žuna, seoski djetlić, mali djetlić, ćubasta ševa, stepska trepteljka, crnoglava žuta pliska, slavuj, crna crvenorepka, obična travarka, obična grmuša, trstenjak rogožar, veliki trstenjak, običan crvčić, žuti voljić, siva muharica, senica vuga, dugokljuni puzić, rusi svračak, vuga, vrabac pokućar, poljski vrabac, žutarica, batokljun, velika strnadica. Sisari: 50 vrsta naseljava rezervat, a neke od njih su: obični puh, vodena voluharica, zec, bjelogrudi jež, vodena rovčica, divlja mačka, evropski tvor, vidra, evropski dabar, kuna bjelica, divlja svinja.

Stari Begej – Carska Bara

Područje se nalazi između Tise i Begeja, jugozapadno od Zrenjanina. Ukupna površina Specijalnog Rezervata prirode Stari Begej – Carska Bara je 1767 ha, dok njegova pufer zona pokriva 7532 ha. Visina ove površine je 73 – 78 m. U prošlosti niski tereni između Tise i Begeja bili su plavljeni tokom proljetnih mjeseci. Regulacija riječnog korita Begeja i drugi hidrotehnički radovi, izvedeni tokom dva prošla vijeka, doveli su do značajnog smanjenja poplavnih površina i promjena u njihovoj flori i fauni. Ali, ipak, glavne promjene kada je u pitanju pravac Begeja desile su se poslije iscrpnih radova u periodu 1971. – 1974., kada je rijeka Begej presječena na 15 – om kilometru i usmjerena u novo iskopano korito, tj. kanal. Staro korito Begeja, dužine 10 km, okruženo je nasipima i odvojeno od tokova Tise i Begeja, a njegov režim je kontrolisan.

98


Plavna površina na ušću Begeja u Tisu, naročito njen dio Carska Bara, je svjetski poznata po ornitofauni. Zahvaljujući toj činjenici, Carska Bara je zaštićena zakonom 1955. Godine 1986. područje ukupne površine 1386 ha, koje obuhvata riječno korito Starog Begeja, močvaru Carska Bara i druge periodično plavljene terene i koje ima veoma dobro očuvane izvorne prirodne vrijednosti, zaštićeno je zakonom kao Stari Begej Regionalni park sa Carskom Barom kao Strogim Prirodnim rezervatom, imajući u vidu veliki ekološki, naučni i edukativni značaj. Od 1990. Strogi Prirodni Rezervat Carska Bara je na ICBP Listi Evropskih i Sjevernoameričkih močvara međunarodnog značaja. Vlada Republike Srbije proglasila je zaštićenim ovo područje kao Specijalni Prirodni Rezervat Stari Begej – Carska Bara, usljed njegovog velikog značaja za Republiku. Marta 1996., Rezervat je proglašen za Ramsar područje.


Specijalni Rezervat Prirode Stari Begej – Carska Bara, kao ostatak jedinstvene plavljene površine u nizijskom toku Begeja, je karakterističan po mozaiku prostranih ribnjaka, riječnih, barskih, močvarnih, šumskih, livadskih, stepskih, slatinastih i poljoprivrednih ekosistema, ispresijecanih kanalima, nasipima, poljskim putevima i kompleksom mikro – i mezo – reljefa. To je tipična močvarna površina podijeljena nasipom u sljedeća dva dela: 1) rečno korito Starog Begeja i močvara Carska Bara, sa režimom vode koji zavisi od režima podzemnih voda i kontrolisanog režima poplavnih voda. 2) Botoški rit i Farkaždinski rit, sa režimom koji zavisi od podzemnih voda i količine padavina. Velika raznolikost staništa uslovila je i veliku raznolikost vrsta, koje uključuju rijetke, ugrožene i ranjive biljke, ribe, vodozemce, gmizavce, ptice i sisare. Biljke: neke od najznačajnijih vrsta su: bijeli lokvanj, žuti lokvanj, testerica, iđirot, rebratica, mrazovac, bodljikava kostrica, plućnjak, žabljanka, vodeni orašak, kaćun, salep, platanthera bifolia, zavrata, čopotac. Gljive: Više od 150 vrsta gljiva je zabilježeno u rezervatu i neke od njih su: vrganj, lisičarka, zelena pupavka, poljska pečurka, velika sunčanica, velika gnojištarka i velika ćelavica. Insekti: Veliki broj vrsta je zabilježen u rezervatu, a neke od njih su: jelenak, velika hrastova strižibuba, trčuljak, bukova strižibuba, svitac, pčela, mali prelivac, admiral, dnevni paunovac, šafranovac, lastin repak, kraljevski vilin konjic, crveni vilin konjic. Ribe: zabilježene su 24 vrste riba od kojih su neke: crvenperka, kesega, šaran, linjak, crnooka deverika, gavčica, karaš, čikov, štuka i som.

99

Vodozemci: šareni daždevnjak, podunavski mrmoljak, mali mrmoljak, obična češnjarka, velika krastača, zelena krastača, crventrbi mukač, gatalinka, šumska žaba, velika zelena žaba, zelena žaba. Gmizavci: barska kornjača, zelembać, livadski gušter, zidni gušter, sljepić, smuk, ribarica, bjelouška, smukulja. Ptice: zabilježeno je više od 240 vrsta u rezervatu. Neke od vrsta gnjezdarica su: mali gnjurac, mali vranac, vodeni bik, čapljica, gak, mala bijela čaplja, velika bijela čaplja, crvena čaplja, bijela roda, crna roda, kašičar, riđoglava patka, patka njorka, orao bjelorepan, orao kliktaš, eja močvarica, osičar, jastreb, lastavičar, barski petlić, sivi barski petlić, grlica, kukavica, kukuvija, kukumavka, šumska sova, pčelarica, zelena žuna, seoski djetlić, mali djetlić, srednji djetlić, vijoglava, crna crvenorepka, crvić potočar, obični crvić, veliki trstenjak, žuti voljić, bjelovrata muharica, sjenica vuga, dugokljuni puzić, rusi svračak, zlatna vuga, žutarica, batokljun, barska strnadica, velika strnadica. Sisari: više od 40 vrsta nastanjuje rezervat, a neke od njih su: vodena voluharica, zec, jež, divlja mačka, evropski tvor, vidra, kuna bjelica, šakal, divlja svinja i srna.


Da bi se obezbijedila efikasna očuvanost, poboljšanje, upravljanje i racionalno korištenje, određene mjere zaštite su definisane za različite dijelove ovog zaštićenog područja. U dijelovima I stepena zaštite (703,7044 ha), zbog velikog ekološkog, naučnog i edukativnog značaja, kao dobro očuvanih ekosistema i staništa rijetkih vrsta, svako iskorištavanje, izuzev u naučne i edukativne svrhe, je zabranjeno. U dijelovima II stepena zaštite (371, 8332 ha), veoma ograničeno korištenje (kontrolisana rekreacija, posmatranje ptica i divljih životinja) je moguće. U dijelovima III stepena zaštite (600, 465 ha) širok opseg kontrolisanih aktivnosti, naročito onih tradicionalnih je moguć.

Slano Kopovo

Slano Kopovo se nalazi u sjeveroistočnom Banatu, u blizini Novog Bečeja i rijeke Tise. Visina je 76,6 – 86,8 m, površina 976 ha. Slano Kopovo predstavlja jednu od posljednjih očuvanih močvara na slatinastom zemljištu u Vojvodini, tj. slana jezera su unutar paleomeandara. U davnoj prošlosti, Tisa je često mijenjala svoje korito, napuštajući prethodno korito i plaveći susjedne nizije. Jedan od starih meandara Tise je Slano Kopovo.

100


Slano Kopovo ne samo da je veoma bogato da bi se moglo ocijeniti kao centar biološkog diverziteta, već i reprezentativni primerak slanih staništa, koja su na ivici potpunog nestanka. Slano Kopovo predstavlja jedno od najznačajnijih i najkarakterističnijih ptičjih staništa u Srbiji. Njegova vrednost je vidljiva kroz vrste koje se gnijezde, a atipične su za Panonsku niziju, ali karakteristične za Pont – Kaspijska slana zemljišta i morsku obalu, kao, uostalom i činjenica da je ovo jedinstvena migraciona tačka za određene ptice selice. Slano Kopovo je posebno pogodno za ždralove, patke, guske i kopnene ptice. Godine 1989. površina od 200 ha proglašena je kao međunarodno značajno ptičje stanište u Evropi prema IBA projektu, dok je 2000. bila revizija i IBA površina je proširena na 2660 ha. U području Slano Kopovo je specifična slana zajednica Thero – Salicornietea, koja je ne samo u Srbiji, već i u cijeloj Panonskoj niziji u fazi izumiranja. Posebna karakteristika Slanog Kopova je dominantna halofitna vegetacija (biljke koje rastu prirodno na veoma slanom zemljištu), vezane za solončake i sačinjavaju ih sukulentne i u manjoj mjeri polusukulentne halofite. Dakle, pripadaju tipu prastarih biljaka koje su već skoro nestale iz najvećih dijelova Panonske nizije. Mnoge biljne vrste karakteristične za ovaj tip vegetacije danas predstavljaju prave raritete, tako da su zaštićene zakonom. Za Ramsar područje proglašeno je 22. jula 2004.

Prirodne vrijednosti Hidrološke vrijednosti

Funkcionisanje i opstanak područja Specijalnog rezervata prirode Slano Kopovo najviše zavisi od prisustva vode. Veliko Kopovo i Poštaš Kopovo dobijaju vodu direktnim prilivom atmosferske vode na njihove površine, površinskim priticanjem vode i od podzemnih voda. Sublakustrijsko hranjenje je također prisutno kroz pomenuta “oka”. Nema gubljenja vode oticanjem, a voda se gubi isparavanjem. Najveći intenzitet isparavanja je u ljetnim mjesecima. Kako je u isto doba godine primarni minimum atmosferske vode, posljedica isparavanja i deficita atmosferske vode je negativan vodeni bilans jezera. Slano Kopovo je ranije imalo mnogo povoljniji vodni režim. Kad je glavna trasa kanala Dunav – Tisa – Dunav iskopana ka jugu, a Kikindski kanal 4,5 km ka istoku, Slano Kopovo se našlo na čvoru njihovih sastava. Ovi kanali su smanjili nivo izdanske vode. Zbog toga, hranjenje Slanog Kopova izdanskom vodom je oslabilo, a opstanak cijele površine je ugrožen.

101

Veliki salinitet zemljišta je uzrok velikog saliniteta jezerske vode. Atmosferske vode rastvaraju so iz slanog zemljišta i ta slana voda onda otiče u jezero. Voda najviše sadrži natrijum – hlorid i natrijum – sulfat. U zavisnosti od količine vode kojom se hrani i vode koja se u isto vreme gubi isparavanjem i evapotranspiracijom, nivo vode u jezeru je podložan fluktuacijama, koje u ekstremnim slučajevima mogu biti znatne.

Flora

Biljne vrste, cenoelementi, pripadaju većinom jednogodišnjim, sukulentnim halofitama. Vrsta Suaeda pannonica je panonska endemična vrsta i nalazi se u Crvenoj knjizi flore Srbije, zajedno sa Salicornia europea kao kritično ugroženi takson. Suaeda maritima je na Crvenoj listi flore Srbije. Registrovane vrste Slanog Kopova uključuje Plantago schwarzenbergiana, Transilvanijsko – panonske endemične vrste iz Svjetske Crvene Liste Flore.

Fauna

Slano Kopovo je svjetski poznato po bogatsvu životinjskog svijeta. Slano Kopovo je jedno od najznačajnijih i najspecifičnijih staništa ptica u Srbiji (IBA područje). Iako je površina ovog područja relativno mala (oko 1000 ha), 210 vrsta ptica je zabilježeno do sada, što predstavlja 63% vrsta ptica u Vojvodini (320 vršta). Najznačajnija staništa za ptice su: otvorene vode jezera i rječica, plivajuća i potopljena vegetacija, muljevite i pješčane obale, vlažne i močvarne livade, suhe livade, niska i nekorištena zemlja, skrab, voćnjaci i kultivisana polja. U sjevernom dijelu više obale Kopova, na slanim pašnjacima, živi sigurno najznačajniji predstavnik faune na ovim prostorima, Evropski stepski vuk. Mnogi sisari registrovani u ovom području pripadaju grupi prirodnih rariteta i zaštićeni su zakonom. Oni su na spisku Crvene knjige, odnosno na preliminarnom spisku kičmenjaka za Crvenu knjigu Srbije.


Antropogeni faktori i prirodni procesi su oduvijek prisutni na području Slanog Kopova i u njegovoj blizini i u određenom stepenu mogu imati negativan uticaj na glavna prirodna dobra ovog područja: narušavanje vodenog bilansa, isušivanje jezera (usljed izgradnje kanala Dunav – Tisa – Dunav i vještačke brane na Tisi), uništavanje autohtonih staništa povremenim preoravanjem pašnjaka, đubrenjem zemlje i gaženjem, podizanje voćnjaka, vinograda, koliba, nedovoljno kontrolisana upotreba hemikalija predstavlja veoma značajan problem u očuvanju ptica i drugih prirodnih vrijednosti Slanog Kopova.

102


U području pod I stepenom zaštite, zabranjeno je korištenje prirodnih resursa i svega ostalog izuzev za naučne studije i edukaciju. U području pod II stepenom zaštite ograničeno je i strogo kontrolisano korištenje prirodnih resursa, dok se aktivnosti u području mogu preduzimati u cilju poboljšanja statusa i prezentacije prirodnih vrijednosti bez posljedica po njihove primarne vrijednosti. U III stepenu zaštite, moguća je selektivna i ograničena upotreba prirodnih resursa i kontrolisane aktivnosti i intervencije u području, ako su oni u skladu sa funkcijama zaštićenog prirodnog dobra, ili su povezani sa prenesenim tradicionalnim značenjima industrijskih aktivnosti i stanovanja, uključujući i gradnju turističkih objekata. Glavne pretpostavke za ostvarivanje efikasnih mjera zaštite su: 1) obezbjeđenje bare od strane eksperata, 2) obezbjeđenje osposobljene čuvarske službe, 3) obezbjeđenje investicija za regulisanje i održavanje područja, 4) rad na prijedlogu programa i planiranju dokumenata, njihova ekspertska i socijalna podrška, 5) saradnja sa svim korisnicima područja, kao i stručnim i naučnim institucijama, 6) uspostavljanje efikasnog sistema finansiranja.

Ludaško jezero

Aluvijalno korito Ludaškog jezera prostire se na pjeskovitom predjelu između Dunava i Tise, na granici bačkog lesnog platoa, sa dužinom od 4,5 km i površinom od 328 ha. Široki, niski, sjeverni dio obale je močvaran, dok je uski južni dio uronjen u les i izdiže se 3 – 4 m iznad površine vode. Najveća dubina korita je 2,25 m, iako većinom ne prelazi ni dubinu od 1 m. Plitka voda može da bude zamrznuta i duže od 3 meseca, a ljeti se voda u jezeru zagrije čak do 30 °C. Prije regulacije vodosistema jezero je predstavljalo ujednačeno barsko – močvarno područje sa alkalnim tipom vode. Rječica Kireš i vodotoci oko Čurgoa snabdijevali su jezero slatkom vodom. Danas, pored atmosferskih padavina i podzemnih izdani, u jezero se ulijeva kanal Palić – Ludaš, Boge a višak vode rječica Kereš odnosi u Tisu. Specijalni rezervat prirode, Ludaško jezero, nalazi se na teritoriji opštine Subotica. Prva pravna regulativa donijeta je 1955. godine kada Zavod za zaštitu prirode i naučno proučavanje prirodnih rijetkosti NR Srbije donosi rješenje o zaštiti. Od 1989. Ludaško jezero tretira se kao područje od međunarodnog zanačaja za ptice (IBA). Najveći dio rezervata čini samo jezero, koje spada u red tipičnih eolskih panonskih jezera, alkalnog tipa vode (slatina), sa izraženim godišnjim kolebanjem nivoa vode, čak sa periodičnim presušivanjem plićih dijelova bazena. Kao plitko jezero (prosjek 1 m, maksimalna dubina 2,5 m), sa izra-

103

ženom bioprodukcijom, spada u eutrofne vode, sa debelim organskim muljnim naslagama. Osim samog jezera, rezervat obuhvata i okolna močvarna područja. Upravljanje prirodnim dobrom povjereno je Javnom preduzeću Palić – Ludaš, u saradnji sa zavodom za zaštitu prirode i Ministarstvom za zaštitu životne sredine. U skladu sa stepenom zaštićenosti pojedinih dijelova ograničavaju se i ljudske aktivnosti. Najstrože su zaštićeni sjeveroistočni dijelovi jezera gde se boravak ljudi dozvoljava isključivo u cilju naučnih istraživanja. Druga zona rezervata može da zadovolji potrebe za odmorom i sportskim ribolovom. Za rekreaciju služi treća zona, u kojoj se predviđa razvijanje ekološkog i seoskog turizma. U ovoj zoni su dozvoljeni tradicionalni vidovi korištenja prostora (ispaša, obrađivanje zemljišta, održavanje starih salaša).

Nacionalni park Tara

Tara se nalazi u zapadnom dijelu Srbije. Sa zapada i jugozapada graniči se dolinom Drine, a sa juga i jugoistoka planinom Zlatiborom i dolinom Đetinje. Nacionalni park Tara zauzima površinu od 19175 ha, od čega je oko 13000 ha šumskih kompleksa. Geografski prostor Parka podrazumijeva planinu Taru, Crni vrh, Zvijezdu, Stolac, kanjon Drine sa Perućcem i okolinu Bajine Bašte. Nacionalni park je osnovan zakonom kojeg je donijela Skupština SR Srbije 13. jula 1981. Njegovom proglašenju prethodila su vrlo obimna istraživanja koja su trajala čitave dvije decenije (od 1960.).


Osnovu planine čine dvije površi. Viša, nadmorske visine oko 1200 m nagnuta je 5% prema sjeveru i sjeveroistoku. Druga, niža, ima nadmorsku visinu od 1000 m. Zaravnjena je i pruža se preko lokaliteta Kaluđerske bare. Obje površi su ispresijecane riječnim dolinama klisurastog karaktera, među kojima dominira dolina Drine, koja je u kanjonskom dijelu oivičena strmim stranama visine 800 – 1000 m. Uz to, visoki stepen atraktivnosti posjeduju doline rijeka koje čine pritoke Drine – Brusnica, Derventa, Rača i Beli Rzav. One obiluju brzacima, vodopadima i slapovima; dok Beli Rzav, kod sela Zaovina, ima izrazito kanjonski karakter. Posebnu kuriozitetnu vrijednost morfološkog karaktera na Tari imaju speleološki objekti izraženi u vidu pećina i jama različite varijetetne izraženosti: Perućačka ili Vidojevačka pećina, Soviljačka pećina, Gornja pećina, Bezimena pećina, Pećina u dolini Bulibanovca, Pećina na Točkovici, Milinova pećina, Lji-

104


ljačka pećina, Zvekara na Mekotama, Zvekara u uvali Velika livada, Zvekara kod Sovljanskog vrela, Jama u Krnjoj jeli, Ciganska jama, Ponor u Mitrovcu i dr. Najviša tačka Nacionalnog parka je Kozji rid sa nadmorskom visinom od 1591 m.

Hidrografske vrijednosti

Oko 12 km uzvodno od Bajine Bašte nalazi se akumulaciono jezero Perućac. Pruža mogućnost upražnjavanja svih sportova na vodi. Uz jezero je vezan kuriozitet Perućačke reke, najkraće rijeke u Srbiji. Ona izvire pod strmim padinama Tare u vidu snažnog vrela velike izdašnosti (300 l/s). Posebnu turističku vrijednost čine vodopadi i slapovi u vodenim tokovima Parka. Među njima poseban značaj imaju vodopadi u Perućcu pod Tarom, Mali i Veliki skakavac na rijeci Rzavu i mnogobrojni slapovi na Rzavu, Derventi i Rači. Kuriozitetne atribute posjeduje reka Godina, svojom dužinom od svega 365 m, predstavlja kratak nastavak vodopada. Tok čini ujedno stanište pastrmke. Najveći izvori se pojavljuju na kontaktu škriljaca i krečnjaka u podinskom delu Zvijezde i Tare, kao i u izvorišnom delu Belog Rzava. Krečnjačka površina Tare, koja je pretežno bezvodna, ima rijetke izvore: Mitrovac, Zaboj, Bele vode, Vasića ponor, Sekulića vode, Bukova voda, Kaluđerske bare i dr. Najviša granica na kojoj se javljaju izvori je na sjevernom odsijeku Tare. Leži ispod Sokoline u visini 700 – 750 m. Među ovim izvorima poznati su Poljana i Ljubašaka voda. Karakterišu se ujednačenim proticanjem. Osim izvora na Tari se javljaju i vrela. Ima ih mahom na sjevernom dijelu planine, gde su trijaski krečnjaci najviše spušteni. Vrela se javljaju kao kraška i dolinska. Najznačajnije je Perućačko vrelo, od kojeg nastaje čitava rijeka. Visina vrela je 265 m, a prosječan kapacitet iznosi 300 l/s. Vrelo je uglavnom stalno, ali se s vremena na vrijeme pojavljuju pauze u njegovoj aktivnosti. Drugom hidrografskom objektu ovog tipa pripada i alkalno – termalno vrelo Laćevac. Izbija na desnoj strani Rače na 100 m od njenog glavnog vrela. Od dolinskih, najveće je vrelo Rače, na kontaktu škriljaca i krečnjaka na visini 580 m.

Biogeografske vrijednosti

Na Tari postoji sistem zonalno raspoređenih biljnih zajednica, odnosno travnjaka pokrivenih livadskim cvijećem i najprije listopadnih a potom i četinar-

105

skih šuma, u okviru kojih ulazi i Pančićeva omorika, najstariji endemo – reliktni predstavnik ove planine. Otkrio ju je Josip Pančić 1877. godine. Od tada je postala predmet interesovanja naučnika i ljubitelja prirode. O bogatstvu flore svjedoči činjenica da ona po broju vrsta čini gotovo 1/3 flore teritorije Srbije. U ovom Nacionalnom parku su zastupljene dobro očuvane oaze četinara od kojih neke predstavljaju posebne vrijednosti. To se odnosi na Pančićevu omoriku, tisu, crni i bijeli bor, jelu i smrču. Tara raspolaže i bogatstvom divljači. Posebnu vrijednost imaju životinje koje su u drugim dijelovima Evrope rijetke ili su sasvim iščezle, tako da imaju veliki naučni značaj. Značajno je i prisustvo lovne divljači: zec, lisica, kuna zlatica, kuna bjelica, divlja mačka, jazavac, divlja svinja i srna. Na Tari je značajno prisustvo vrsta ptica koje su u drugim dijelovima Srbije mjestimično ili sasvim iščezle. Među njima posebnu vrijednost imaju: suri orao, zmijar, soko, veliki tetrijeb i šumska šljuka. Od ribljeg sveta, posebno su značajne kvalitetnije vrste, kao što su pastrmka, losos i lipljan. U rijeci Drini nalazi se vrsta mladice Huko huko, koja nije registrovana na drugim mjestima u svetu.

Posebne prirodne vrijednosti

U okviru prostora Nacionalnog parka postoje posebne prirodne vrijednosti koje su različito kategorisane s obzirom na značaj, ugroženost, mogućnost turističkog iskorištavanja i slično. Ukupna površina rezervata iznosi 1791,08 ha. Podijeljena je u više cjelina: Zvijezda, Crni vrh i Tara. Najveći prirodni rezervat je (1681,02 ha) je Zvijezda i nalazi se u gotovo nepristupačnom kanjonskom dijelu planine. Postoji devet strogih prirodnih rezervata u kojima je dozvoljena naučno – istraživačka aktivnost i to samo ona koja nije u stanju da naruši prirodnu ravnotežu takvih prostora. Status strogih prirodnih rezervata imaju sljedeće prirodne cjeline: Kanjon Brusnice, Klisura Dervente, Zvezda, Pod Gorušicom, Crveni potok, Račanska Šljivovica, Klisura Rača, Bilo, Ljuti Brijeg i Crvena stena. Osim Pančićeve omorike, na planini značajno mjesto zauzimaju vrlo stari primjerci tise, od kojih neki primjerci dostižu visinu i do 25 m. Pošto ova biljka ima niz značajnih specifičnosti, stavljena je pod zaštitu. U spomenike prirode u Nacionalnom parku spadaju: Prirodni memorijalni spomenik Borovo brdo, grupa stabala na lokalitetima Pod golim drvetom, Jabučica – sklopovi, Aluška planina i pojedinačna stabla na lokalitetima Omar, Velike livade, Crni vrh, Smiljevo brdo i dr.; pećina Topla peć u lokalitetu Zvezda, jama u Čučkovini, pećina u Šljivovici, zvekara u Mekotama i Velikoj liva-

106


di, ponor na Mitrovcu, termalni izvor Lađevska vrela; vodeni tokovi Brusnica, Derventa, Karaklijski Rzav, Baturski Rzav i Rača; vodopad Skakavac na Karaklijskom Rzavu. Na Tari se sreću i drugi rijetki ili izuzetni prirodni fenomeni. Među njima treba pomenuti fenomen da u pojedinim životnim zajednicama opstaju zajedno vrste koje na drugim mjestima i pod drugim uslovima ne mogu da opstanu. Na ovom prostoru je do sada sistematski registrovan, odnosno proučen znatan dio podzemne flore. U grupu posebnih prirodnih vrednosti – derventanski različak, endemična, vrlo atraktivna biljka ljubičastih cvjetova. Njeno prirodno stanište je u klisuri Dervente. Od drugih biljaka posebnu vrijednost imaju jeremičak, božikovina, mečja, leska, božur, plava i žuta lincura, crna čemerika, paprat rebrača, zlatan. U šumskim kompleksima raste 250 jestivih i tri otrovne pečurke. Od jestivih, imaju dobar ukus i visoku hranljivu vrijednost zbog čega se pripremaju i služe u restoranima kao posebni specijaliteti. Među njima su od posebnog značaja: rudnjača, reduša, šumski vrganj, jarčić, lisičara, smrčak, bukovača i dr. U okviru druge grupe najotrovnija je zelena pupavka.

Zaključci i rezultati

80% istorijskih vodoplavnih ravnica na velikim rijekama u slivu Dunava je izgubljeno posljednjih 150 godina. Neke od preostalih površina imaju određeni status zaštite u nacionalnim i međunarodnim zakonskim regulativama, dok druge još ostaju nezaštićene. Mnoga od vlažnih staništa u slivu Dunava su pod pritiskom plovidbe, proizvodnje hidroenergije i poljoprivrede, kao i novih infrastrukturnih projekata. Inventar zaštićenih površina daje geografske, tehničke i pravne informacije o položaju, karakteristikama i značaju svake zaštićene površine u bazenu Dunava. To je značajna osnovna informacija za, npr. pripremu Plana upravljanja riječnim slivom i njegovog Programa mjera. Vlažna staništa u slivu Dunava imaju važnu ulogu u hidrološkim procesima, naročito u prevenciji poplava, hranjenju podzemnih voda, kao i za staništa i diverzitet vrsta. Sliv Dunava sadrži veliku raznovrsnost vlažnih staništa. Razvoj inventara zaštićenih područja za zaštitu vrsta i staništa je u toku. Mnoga od njih već imaju status zaštićenih površina po zakonu EU i globalnih konvencija. Za sada, ima nezaštićenih površina duž Dunava za očuvanje ekonomski značajnih vrsta. Ima nekoliko površina duž Dunava koje bi trebalo istražiti u pogle-

107

du njihovih potencijala kao zaštićenih površina na osnovu zakonske regulative zaštite prirode.

Literatura Bukurov, B. (1975.), Fizičko – geografski problemi Bačke, SANU, knj. 43, Beograd Bukurоv, B. (1978.), Bаčkа, Bаnаt i Srеm, Nоvi Sаd. Gаvrilоvić, Lj. i Dukić D. (2002.), Rеkе Srbiје, Zаvоd zа udžbеnikе i nаstаvnа srеdstvа, Bеоgrаd. Group of authors (2005.), The Danube River Basin District, ICPDR, Vienna, Austriа. Grupa autora (2000.), Turizam i zaštita, Univerzitet u Novom Sadu, Prirodno – matematički fakultet, Institut za geografiju, Novi Sad. Grupа аutоrа (2005.), Lоkаlni еkоlоški аkciоni plаn Bеčеј, Оpštinа Bеčеј, Rеgiоnаlni Cеntаr zа živоtnu srеdinu zа Cеntrаlnu i Istоčnu Еvrоpu, Kancеlаriја u SCG, Bеčеј, Bеоgrаd. Grupа аutоrа (2005.), Rеfеrеntni mоnitоring hеmiјskоg kvаlitеtа pоvršinskih vоdа Vојvоdinе zа 2005. gоdinu, Dеpаrtmаn zа hеmiјu, PMF, Nоvi Sаd.

108


PROTECTED AREAS IN THE DANUBE RIVER BAISIN DISTRICT IN SERBIA Introduction

This paper describes protected areas in the Danube River Basin District, in particular wetlands. Floodplain forests, marshlands, deltas, floodplain corridors, lake shores and other wetlands are essential components in the Danube River Basin’s biodiversity and hydrology. The Danube River Basin extends into five of the eight Biogeographical Regions of Europe: the Alpine, the Continental, the Pannonic, the Steppic and the Black Sea Region. Each of these shows characteristic wetlands, some of them are protected, others not. The wetland complex of Gornje Podunavlje lies opposite Kopacki rit, with 19,648 ha of floodplain habitats. This spatially and ecologically unique complex with its mosaic of water, marsh, swamp, meadows, bush and forest ecosystems is characterised by a high biodiversity and significant number of threatened, rare, endemic and relict species. The Sava wetlands extend through Croatia, Serbia and Montenegro, and Bosnia i Herzegovina. Obedska Bara is the largest wetland in Serbia within this system and has an extent of more than 30,000 ha. Zasavica with floodplain habitats also belongs to this complex. On the lower Tisza, the Stari Begej-Carska Bara Ramsar Site at the confluence of the Begej and the Tisza River is the most valuable wetland area. The other protected areas are Nature Reserve Slano Kopovo with salt water pool surrounded with seasonally wet halophillous meadows, as well as Ludasko jezero Ramsar Site. A major wetland complex for Europe is the Lower Danube wetlands (Serbia, Romania, Bulgaria, Moldova, and Ukraine) with a size of approximately 600,000 ha. They are also a mosaic of protected areas including Ramsar sites,

109

Nature Reserves (Koviljsko – Petrovaradinski rit), World Heritage Site (Srebrno Lake). In the Drina River Basin is National park Tara, with area of 19 175 ha, that contains mountains with gorge valleys.

Aims

The aim is an understanding connections between numerous factors of environmental elements, that affect protected areas overall statement; to establish existing statement in accordance with Water Framework Directive, to proposed measures for improvement existing statement and adjust with the very same document.

Methodology

The methodology is adjusted with thema, task and aim of research. Different research methods as field work as cabinet work will be used. Field work contains following methods: analysis of environmental elements, standard methods for water and aquatic plants, elements quatification, detection. Cabinet methods used in this research are: analysis and synthesis of environmental elements, research of existing documentation, decryption method, mathematical – statistical data processing, GIS in terms of technology of spatial data processing.

Conclusions and results

80% of the historical floodplain on the large rivers of the Danube River Basin has been lost during the last 150 years. Some of the remaining areas have either received protection status under different national or international legislation while others still remain unprotected. Many of the Danube basin wetlands are under pressure through navigation, hydropower and agriculture as well as from new infrastructure projects. The inventory of protected areas can give geographical, technical and legal information on the situation, character and relevance of each protected area in the Danube River Basin. This is important basic information e.g. for preparing the River Basin Management Plan and its Programme of Measures.

110


Wetlands in the Danube River Basin play an important role in hydrological processes, in particular in flood prevention, recharging of groundwater as well as for habitat and species diversity. The DRB still contains a large variety of important wetlands. The development of an inventory of protected areas for species and habitat protection is well under way. Many of them have already been designated as protected areas under EU law and under global conventions. At present, there are no protected areas along the Danube for the conservation of economically important species. Still, there are some areas along the Danube, which should be explored with regard to their potential as protected areas under the nature protection legislation.

111


Zaštita biološke raznolikosti plavnog pojasa rijeke Save Joerg Lohmann Boris Erg Rijeka Sava

Rijeka Sava je drugi po veličini pritok Dunava, a ima biološku važnost zbog svoje izvanredne biološke i krajobrazne raznolikosti. To je područje velikog kompleksa aluvijalnih riječnih močvara u slivu rijeke Dunava i najvećih ravničarskih šuma. Sava je jedinstveni primjer rijeke čiji je plavni pojas još uvijek netaknut, što potpomaže ublažavanje poplava i biološku raznolikost. Ukupna dužina Save od izvora u Sloveniji do ušća u rijeku Dunav u Srbiji iznosi 945 km. Dužinom od 562 km protječe kroz Hrvatsku, čineći granicu sa Slovenijom u dužini od 2 km, a s Bosnom i Hercegovinom u dužini od 311 km. Najvažnije karakteristike krajolika nalaze se u središnjem dijelu porječja Save s mozaikom prirodnih plavnih ravnica i kulturnih krajolika formiranih tradicionalnim načinima korištenja zemlje tipičnim za riječne doline središnje Europe u prošlosti. Zagovornici očuvanja prirode i znanstvenici smatraju rijeku Savu jednim od “krunskih dragulja“ europske prirode, a izabrana je kao središnje područje u Strategiji paneuropske biološke i krajobrazne raznolikosti (PEBLDS) Vijeća Europe.

Projekt

Da bi se osigurala integracija zaštite ekoloških vrijednosti duž Save u upravljanje rijekom Savom, Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) i Wageningen International (WI) uz tehničku podršku Orbicona (DK) zajednički su ini Joerg Lohmann, direktor projekta, E-mail: [email protected], IUCN Ured za JI Europu, Beograd, Srbija; http://www.iucneurope.org Boris Erg, voditelj projekta, E-mail: [email protected], IUCN Ured za JI Europu, Beograd, Srbija; http://www.iucneurope.org

113

cirali projekt Zaštite biološke raznovrsnosti poplavnih područja porječja Save u cilju pomoći zemljama u porječju Save da identificiraju, označe i upravljaju biološkom i pejsažnom raznolikošću duž Save kao i da provedu EU Direktive o pticama i staništima. Predloženi projekt će demonstrirati inovativne programe zaštite i upravljanja koji nastoje kombinirati praksu održivog korištenja zemljišta, zaštitu i upravljanje biološkom raznolikosti te kontrolu poplava.

Donatori i partneri

Projekt financijski potpomažu Program za treće zemlje LIFE i Švicarska agencija za razvitak i suradnju. Međunarodni podnosilac projekta odgovoran za izvedbu projekta je Regionalni ured IUCN-a za Europu. Kroz cijeli projekt IUCN će zajedno s WI biti odgovoran za upravljanje projektom, dok će partnerske institucije iz zemalja uz rijeku Savu – Centar za ekologiju i prirodne resurse Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu, Poljoprivredni institut Republike Srpske, Državni institut za zaštitu prirode Hrvatske, Institut za očuvanje prirode Srbije – pružiti važne stručne inpute za projekt svojim sudjelovanjem u radnim skupinama projekta i obuci. Dodatni stručni doprinos dat će Institut Republike Slovenije za zaštitu prirode.

Ciljevi i aktivnosti

Sveukupni cilj projekta jest zaštita i upravljanje jedinstvenim krajolikom i biološkom raznolikosti duž rijeke Save putem pružanja pomoći Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji da: odrede, zaštite i upravljaju plavnim područjima od važnosti za krajolik i biološku raznolikost primjenjujući kriterije Direktive o pticama i staništima; izrade koherentnu prekograničnu ekološku mrežu sržnih područja, tampon zona i koridora; uvedu praksu korištenja zemljišta koja će podupirati zaštitu krajolika i biološku raznolikost; i da podignu svijest o potrebi zaštite i upravljanja jedinstvenog krajolika i biološke raznolikosti uz rijeku Savu putem prekogranične suradnje. Projekt će potpomoći izradu priručnika za tumačenje vrsta staništa prema EU Natura 2000 relevantnih za rijeku Savu kako bi se zadovoljili uvjeti EU kad se budu birala mjesta za ekološku mrežu, a što će ujedno biti i državni i regionalni doprinos relevantnim konvencijama (Bernska konvencija, Bonska konvencija, Konvencija o biološkoj raznolikosti). Da bi se izradila biološka mreža, izvršit će se popis biološke raznolikosti duž rijeke Save s posebnim fokusom na uočavanje postojanja tipova staništa i vrsta

114


navedenih u aneksu EU Direktive o pticama i staništima, kao i ocjena već postojećih sustava zaštićenih područja u zemljama kroz koje protječe Sava. Obuka i aktivnosti na jačanju kapaciteta pomoći će zemljama da provedu Direktive o pticama i staništima i druge relevantne međunarodne konvencije o zaštiti i održivoj upotrebi biološke raznovrsnosti. Osim toga, projekt će utvrditi prijetnje po biološku raznolikost plavnih područja i definirati sadašnje stanje očuvanosti postojećih tipova staništa i vrsta prema Natura 2000 uočenih duž rijeke Save. Specifične značajke biološke raznovrsnosti plavnog područja Save izravno su povezane s tradicionalnim korištenjem zemljišta za ispašu domaćih životinja, koje je vjekovima oblikovalo ovo područje. Očuvanje specifičnog krajolika i biološke raznolikosti podrazumijeva održavanje znatnijih površina pod pašnjacima za ispašu stoke, što će omogućiti lokalnim zajednicama da održe praksu tradicionalno ekstenzivne poljoprivrede. Izazov s kojim se projekt susreće jest kako održati ove aktivnosti vezane za ispašu, a u isto vrijeme osigurati dovoljno prihoda za poljoprivrednike uz rijeku Savu. Ovaj će projekt pomoći odgovornim vlastima i znanstvenim ustanovama u rukovanju, upravljanju i razmjeni podataka o ekološkoj mreži kako kroz jačanje kapaciteta tako i razvoj baze podataka GIS (Geografski informacijski sustav). Strukturu i procedure baze podataka GIS trebaju uskladiti i uzajamno koristiti Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija i Slovenija. Od izuzetne je važnosti postići javnu i političku podršku za zaštitu i upravljanje prekograničnom ekološkom mrežom duž rijeke Save. To će se, između ostalog, postići podizanjem svijesti o ulozi koju plavna područja Save igraju u zaštiti biološke raznolikosti od europske važnosti kao i o važnoj ulozi koju plavna područja igraju u ublažavanju poplava. Pojačana suradnja između okolišnog sektora i vodoprivrednog sektora u svakoj od zemalja jedan je od glavnih ciljeva ovoga projekta.

115

II.

STRATEŠKI DOKUMENTI ZAŠTITE PRIRODE 117


ZAKONODAVNI I INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE PRIRODE U BOSNI I HERCEGOVINI Tomislav Lukić Azra Korać-Mehmedović Sažetak

Zakonski okvir zaštite prirode u Bosni i Hercegovini čine entitetski zakoni zaštite prirode, zakon Distrikta Brčko i kantonalni zakoni u Federaciji BiH. Doneseni zakoni o zaštiti prirode za osnovu imaju legislativu Evropske unije - Direktivu o staništima i Direktivu o zaštiti divljih ptica. Zakon o zaštiti prirode u Federaciji BiH, unatoč nizu vrijednosti, karakteriše i neprimjerenost bosanskohercegovačkim prilikama, kaoi izuzetno složen proces implementacije temeljnih odredbi. Zakonom o ministarstvima u Bosni i Hercegovini odgovornost za okolišna pitanja na državnom nivou snosi Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa. Upravljanje biološkom raznolikošću je u nadležnosti Federalnog ministarstva okoliša i turizma (Federacija BiH) i Ministarstva za prostorno uređenje, urbanizam, građevinarstvo i ekologiju (Republika Srpska), dok u Distriktu Brčko ovu aktivnost provode službe komunalnog sektora i sektora poljoprivrede i šumarstva. Institucionalni okvir efikasne zaštite i upravljanja biološkom raznolikošču, prirodnim resursima i integralnim prirodnim vrijednostima je nefunkcionalan. Na nivou Bosne i Hercegovine ne postoji stručna institucija odgovorna za pita

Tomislav Lukić, Federalno ministarstvo okoliša i turizma Azra Korać-Mehmedović, Federalno ministarstvo okoliša i turizma

119

nja evaluacije i reevaluacije prirodnih vrijednosti i naslijeđa, te razvoja zakonodavnog i institucionalnog okvira za održivo upravljanje njima. Ključne riječi: zakonska regulativa, institucionalni okvir, priroda, biodiverzitet, direktive Evropske unije, međunarodni ugovori.

Uvod

Polazeći od odredaba člana III 2.c. Aneksa 4 Dejtonskog Sporazuma, prema kome će “entiteti osigurati sigurnu i zaštićenu sredinu za sve osobe u svojim jurisdikcijama”, te na osnovu Ustava Bosne i Hercegovine prema kome direktno upravljanje okolišem i prirodom nije institucionalizovano na nivou države, zaštita i očuvanje okoliša Bosne i Hercegovine, odnosno njenih administrativnih cjelina (Entiteti i Distrikt Brčko) zagarantovani su i regulisani entitetskim ustavima - Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine i Ustavom Republike Srpske, te Statutom Distrikta Brčko. To znači da vlade Entiteta, u okviru svojih organizacionih struktura, imaju ministarstva koja se bave problematikom okoliša i prirode, dok u Distriktu Brčko politika zaštite okoliša i prirode je u direktnoj nadležnosti Vlade Distrikta, putem Sektora za komunalne djelatnosti i Sektora za poljoprivredu i šumarstvo. Tretiranje okolišne problematike na nivou države Bosne i Hercegovine ogleda se jedino kroz sklapanje i izvršavanje međunarodnih okolišnih obaveza od strane Bosne i Hercegovine, a za šta je, prema Zakonu o ministarstvima i upravi Bosne i Hercegovine, odgovorno Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa (u saradnji sa nadležnim entitetskim ministarstvima). Kada je riječ o Federaciji Bosne i Hercegovine, u skladu sa članom 2. uz član 3. Glave III Ustava ovog Entiteta, ekološka politika i iskorištavanje prirodnih bogatstava su, u zavisnosti od različitih, zakonima definisanih faktora, u zajedničkim, zasebnim ili koordiniranim nadležnostima relevantnih organa Federalne Vlade i vlada kantona. Federalno ministarstvo okoliša i turizma snosi najveće odgovornosti vezane za upravljanje okolišem i prirodom na nivou Federacije BiH, dok niži nivoi odgovornosti upravljanja okolišem i prirodom u Federaciji BiH leže na kantonalnim ministarstvima nadležnim za poslove okoliša. Uz Federalno ministarstvo i kantonalna ministarstva, segment zaštite prirode djelimično pokrivaju i druga ministarstva.

120


I. Zakonodavni okvir zaštite prirode 1. Pravni okvir zaštite prirode u Bosni i Hercegovini

Kako je već u uvodnom poglavlju istaknuto, prema Ustavu Bosne i Hercegovine zaštita i očuvanje okoliša nisu regulisani zakonskim i institucionalnim instrumentima na nivou cijele države na način kako je to ustrojeno u Entitetima. To znači da na nivou Bosne i Hercegovine nema ni državnog ministarstva u čijoj je izravnoj nadležnosti politika zaštite i upravljanja okolišem i prirodom, ni državnog zakona koji omogućuje provođenje te politike, kao ni odgovarajućih institucija koje vrše poslove i zadatke koji su u direktnoj funkciji djelatnosti tog ministarstva. Međutim, to ne znači da u Bosni i Hercegovini ne postoji nikakav pravni okvir iz domena zaštite prirode koga se ona, i kao cjelovita država i preko svojih administrativnih formacija (Entiteti i Distrikt Brčko), dužna pridržavati i provoditi ga. Taj pravni okvir za zaštitu prirode u Bosni i Hercegovini čine: a) međunarodni ugovori i drugi međunarodni propisi iz područja zaštite prirode:  





 





Konvencija o biološkoj raznolikosti (Rio de Janeiro, 1992.), Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti naročito kao staništa ptica močvarica (Ramsarska konvencija- Ramsar, 1971.), Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora od zagađivanja (Barcelona, 1976.), Protokol o posebno zaštićenim područjima i biološkoj raznolikosti u Sredozemlju (Geneva, 1982.), Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine (Pariz, 1972.), Konvencija o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bern, 1979.), Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divljih životinja i biljaka (CITES)- (Washington, 1973.) – očekuje se objavljivanje u Službenom glasniku Bosne i Hercegovine, Konvencija o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u okolišu (Aarhus, 1998.),

Obzirom da je Bosna i Hercegovina članica Konvencje o biološkoj raznolikosti od 2002. godine, Fedralno ministarstvo okoliša i turizma, kao Nacionalni fokalni predstavnik (NFP-National Focal Point) za implementaciju ove Konvencije, iniciralo je izradu Strategije Bosne i Hercegovine za zaštitu biološke i pejzažne raznolikosti za period od 2008-2015. To je kompleksan dokument, koji sadrži savremenu i cjelovitu procjenu stanja i stepena biološke raznolikosti, geografsku distribuciju bioloških resursa, te identifikovane postojeće i potencijalne negativne tendencije.

121





Ugovor o uspostavi Energetske zajednice između Evropske zajednice i zemalja Balkana, među kojima je i Bosna i Hercegovina (“Službeni glasnik BiH“, br. 09/06), Protokol o biološkoj sigurnosti-Kartagena protokol (Montreal, 2000.) - prvi Protokol Konvencije o biološkoj raznolikosti; očekuje se odluka Predsjedništva BiH o ratifikaciji.

b) državni zakoni koji su u funkciji zaštite prirode: 

Zakon o zaštiti zdravlja bilja (“Službeni glasnik BiH”, br. 23/03),



Zakon o zaštiti novih sorti bilja (“Službeni glasnik BiH”, br. 46/04),



Zakon o mineralnim đubrivima (“Sužbeni glasnik BiH”, br. 46/04),



Zakon o sjemenu i sadnom materijalu poljoprivrednih biljaka (“Službeni glasnik BiH”, br. 03/05),



Zakon o farmaceutskim sredstvima (“Službeni glasnik BiH”, br. 49/04),



Zakon o hrani (“Službeni glasnik BiH”, br. 50/04),



Zakon o veterinarstvu (“Službeni glasnik BiH“, br. 34/02).

2. Zakonski okvir zaštite prirode u Federaciji Bosne i Hercegovine

Zakonski okvir zaštite prirode u Federaciji BiH čini Zakon o zaštiti prirode koji je stupio na snagu 2003. godine (“Službene novine Federacije BiH”, br. 33/03), podzakonski akti doneseni na osnovu njega, te kantonalni zakoni usklađeni sa njim. Cilj izrade i donošenja navedenog Zakona je bila neophodnost da se, kroz čitav niz jasno definis anih mjera i aktivnosti, obezbijede uslovi i načini obnove, zaštite i održivog razvoja svih komponenti prirode. Osnov za izradu Zakona o zaštiti prirode bili su brojni propisi Evropske Unije, te međunarodne konvencije i protokoli, među kojima treba posebno istaći sljedeće:  Konvenciju o biološkoj raznolikosti (Rio de Janeiro, 1992),  Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje flore i faune - CITES, (Vašington, 1973),  Konvenciju o zaštiti evropskih divljih vrsta i prirodnih staništa (Bern, 1979),  Direktivu o očuvanju staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta (92/43/ EEC),

122


 Direktivu o očuvanju divljih ptica (79/409/EEC),  Kategorizaciju zaštićenih područja IUCN-a iz 1994. godine. Predmetni Zakon propisuje sljedeće:  uslove i načine obnove, zaštite i održivog razvoja pejzaža, prirodnih područja, biljaka, životinja i njihovih staništa, minerala i fosila i drugih komponenti prirode,  nadležnosti tijela koja vrše poslove zaštite prirode,  opšte i posebne mjere za zaštitu prirode, kojima se, između ostalih: 





definišu kategorije zaštićenih područja u skladu sa IUCN kategorizacijom, nalaže izrada i donošenje posebnog zakona kojim se područje proglašava zaštićenim u nekoj od kategorija zaštite, propisuju mjere upravljanja i uspostavljanje nadležnog tijela za provođenje mjera upravljanja

 informacioni sistem,  finansiranje zaštite prirode,  nadzor i kazne za prekršaje za pravna i fizička lica,  izradu i donošenje podzakonskih akata,  izradu i donošenje Federalne strategije zaštite prirode. Dosadašnja implementacija Zakona o zaštiti prirode očituje se u sljedećem: A/ Zakoni o proglašenju područja zaštićenim U skladu sa procedurom usvajanja i donošenja koju predmetni Zakon o zaštiti prirode također propisuje, donesen je Zakon o Nacionalnom parku “Una” (“Službene novine Federacije BiH”, br. 44/08), dok je Zakon o Nacionalnom parku “Prenj-Čvrsnica-Čabulja-Vran” u proceduri donošenja; Federalno ministarstvo okoliša i turizma je, također, poduzelo aktivnosti na izradi prednacrta Zakona o Nacionalnom parku “Igman, Bjelašnica, Treskavica i kanjon rijeke Rakitnice (Visočica)”, kako bi isti bio stavljen u zakonsku proceduru usvajanja i donošenja. Zaštićeno područje je dio kopna i/ili mora, određeno radi zaštite i održavanja biološke raznolikosti, prirodnih i kulturnih resursa. Zaštićena područja su: • Zaštićena prirodna područja ustanovljena u naučne svrhe ili radi zaštite divljine; • Nacionalni parkovi ustanovljeni u svrhu zaštite ekosistema i rekreacije; • Spomenici prirode ustanovljeni u svrhu očuvanja specifičnih prirodnih karakteristika; • Zaštićeni pejzaži ustanovljeni u svrhu očuvanja kopnenih pejzaža, priobalnih područja i rekreacije.

123

B/ Podzakonski akti Zakonom je propisana izrada i donošenje sedam podzakonskih akata, od čega ih je do sada doneseno šest, i to:  Pravilnik o uspostavljanju i upravljanju informacionim sistemom za zaštitu prirode i vršenje monitoringa (“Službene novine Federacije BiH“, br. 46/05)  Pravilnik o uspostavljanju sistema praćenja namjernog držanja i ubijanja zaštićenih životinja (“Službene novine Federacije BiH“, br. 46/05)  Pravilnik o načinu izrade plana upravljanja zaštićenim područjima (“Službene novine Federacije BiH“, br. 65/06)  Pravilnik o novim mjerama za istraživanje ili očuvanje kako bi se spriječio značajan negativan uticaj na životinjske vrste namjernim hvatanjem ili ubijanjem (“Službene novine Federacije BiH“, br. 65/06)  Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja registra zaštićenih područja (“Službene novine Federacije BiH“, br. 69/06)  Pravilnik o uslovima pristupa zaštićenom području (“Službene novine Federacije BiH“, br. 69/06), a u proceduri donošenja je:  Uredba Natura 2000. C/ Fedralna strategija zaštite prirode Zakonom o zaštiti prirode propisana je izrada i donošenje Federalne strategije zaštite prirode kojom će se utvrditi politika zaštite prirode, odrediti zadaci zaštite prirode i zaštite biološke raznolikosti, te osigurati nadzor i zaštita drugih dijelova prirodnog naslijeđa. Strategija je dio Federalne strategije zaštite okoliša i donosi se na period od deset godina (2008 – 2018). Nacrt Federalne strategije zaštite okoliša je utvrdila Vlada Federacije BiH, nakon čega će biti dostavljena Parlamentu Federacije BiH na usvajanje i donošenje. U Strategiji zaštite prirode data su načela i smjernice, kratki opis stanja prirode, te ciljevi i mjere sa Akcionim planom. I pored toga što je određeni set propisa Zakona o zaštiti prirode do sada implementiran, problemi koji otežavaju, ili čak onemogućuju njegovu punu implementaciju su daleko brojniji, a odnose se, prije svega na:  izrazito nizak stepen usklađenosti sa EU legislativom,  nepostojanje krovnog zakona o upravljanju prirodom Bosne i Hercegovine s ciljem i mehanizmima implementacije Konvencije o biološkoj raznolikosti na nacionalnom nivou,  nedostatak stručnih institucija na državnom i federalnom nivou, 124


 neusklađenost Strategije razvoja Bosne i Hercegovine sa ekoturističkim i ekonomskim potencijalima, koje sadašnja i buduća zaštićena područja posjeduju. Očita je postala neophodnost donošenja novog zakona o zaštiti prirode kojim bi se, uz ugradnju odredaba EU legislative, inovirala i ojačala zaštita bio i geobaštine, te omogućilo institucionalno jačanje u sektoru zaštite prirode. Inicijalne aktivnosti na poboljšanju kvalitete zakonskog okvira koji se odnosi na zaštitu prirode se očituju kroz učešće Federalnog ministarstva okoliša i turizma u projektu pod nazivom “Praćenje napretka usaglašenosti okolišne legislative u zemljama jugoistočne Evrope sa EU legislativom”. U okviru projekta, koji je započeo 2006. godine i kojeg finasira Evropska komisija, prati se usaglašenost Zakona o zaštiti prirode sa sljedećim propisima iz oblasti prirode:  Direktiva o zaštiti divljih ptica (79/409/EEC), kao i amandmani Direktive 81/854 EEC, 85/411/EEC, 86/122/EEC, 91/244/EEC, 94/24/EC, 97/49/ EC i Regulativa (EC) 807/2003  Habitat direktiva (92/43/EEC) i amandmani direktive 97/62/EC i Regulativa (EC) 1882/2003  Regulativa o ugroženim vrstama (EC) 338/97 i amandmani regulative (EC) 938/97, 230/97, 2214/98,1476/99, 2724/2000, 1579/2001, 2476/2001, 1497/2003, 1882/2003, 834/2004, 252/2005 i 1332/2005. Pojedina pitanja iz domena zaštite prirode regulisana su i drugim zakonima, među kojima su najznačajniji:  Zakon o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou Federacije BiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 02/06, 72/07, 32/08))  Zakon o zaštiti okoliša (“Službene novine Federacije BiH”, br. 33/03)  Zakon o fondu za zaštitu okoliša F BiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 33/03)  Zakon o šumama (“Službene novine Federacije BiH“, br. 20/02, 29/03))  Zakon o lovstvu (“Službeni list SR BiH“, br. 7/77, 12/87, 30/90)  Zakon o slatkovodnom ribarstvu (“Službene novine Federacije BiH“, br. 64/04)  Zakon o sjemenu i sadnom materijalu (“Službene novine Federacije BiH“, br. 55/01)  Zakon o poljoprivrednom zemljištu (“Službene novine Federacije BiH“, br. 2/98)

125

 Zakon o slobodi pristupa informacijama u Federaciji BiH (“Službene novine Federacije BiH”, br. 32/01).

II. Institucionalni okvir zaštite prirode 1. Institucionalni okvir zaštite prirode u Bosni i Hercegovini

Institucionalni okvir za zaštitu prirode na nivou Bosne i Hercegovine praktično ne postoji. Sem Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa koje je, u saradnji sa entitetskim ministarstvima, nadležno za sklapanje i adekvatnu primjenu međunarodnih ugovora i drugih međunarodnih propisa iz domena zaštite prirode, te nekih državnih ministarstava koja, kroz svoj djelokrug rada, doprinose zaštiti prirode, ministarstva u čijoj bi izravnoj nadležnosti bila zaštita prirode, te odgovarajućih stručnih institucija na nivou Bosne i Hercegovine nema.

2. Institucionalni okvir zaštite prirode u Federaciji Bosne i Hercegovine

Postojeća zakonska regulativa u domenu zaštite prirode i komplementarnih oblasti još uvijek ne pruža jasan i efikasan institucionalni okvir, koji bi omogućio kvalitetnu i učinkovitu zaštitu ukupnih prirodnih vrijednosti. Za provođenje Zakona o zaštiti prirode Federacije BiH nadležno je Federalno ministarstvo okoliša i turizma. Ovo Ministarstvo je i Nacionalni fokalni predstavnik (NFP-National Focal Point) za implementaciju Konvencije o biološkoj raznolikosti. Kao operativno tijelo, ono je odgovorno za komunikaciju sa internacionalnim institucijama, iniciranje aktivnosti propisanih Konvencijom, te za koordinaciju sa drugim relevantnim autoritetima i zainteresiranim stranama. Za provođenje kantonalnih zakona o zaštiti prirode nadležna su kantonalna ministarstva okoliša. Za sada u Federaciji BiH nema federalnih institucija koje bi se bavile upravljanjem prirodom, istraživanjem i praćenjem stanja prirodne baštine na nivou Federacije. Situacija nije bolja ni na nivou kantona u Fedeaciji. Izuzetak je Kanton Sarajevo, čiji Zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, institucija koja egzistira više decenija, ima jasno definisanu i veoma značajnu ulogu u do-

126


menu zaštite i upravljanja prirodom i njenim resursima na području Sarajevskog kantona. Jedine egzistirajuće institucije u Federaciji BiH, koje su osnovane u periodu 1995. do 2008. godine sa izravnom nadležnošću za upravljanje prirodnim vrijednostima i resursima, su tri javna preduzeća za upravljanje do sada uspostavljanim zaštićenim područjima u kategoriji nacionalnih parkova i parkova prirode.

Zaključci  U Bosni i Hercegovini je potrebno uspostaviti zakonsku i institucionalnu funkcionalnu vezu između državnog nivoa, entiteta, Distrikta Brčko do lokalnih zajednica, sa ciljem efikasnog provođenja Strategije Bosne i Hercegovine sa akcionim planom za zaštitu biološke i pejsažne raznolikosti (2008.-2015.), kao i za odgovarajuće provođenje ratifikovanih konvencija iz oblasti zaštite prirode i transponiranje EU direktiva. U tom smislu je potrebno donijeti državni zakon o okolišu, kojim bi bila uspostavljena odgovarajuća stručna državna agencija za okoliš, gdje bi zaštita prirode imala posebno mjesto.  Provođenje entitetskih strategija zaštite okoliša, odnosno prirode, moraju dobiti odgovarajuće mjesto u programima entitetskih vlada, kako bi se realizovala dinamika predviđena akcionim planom. Ovdje je, pored jačanja upravne uloge koju imaju entitetska ministarstva nadležna za okoliš, potrebna uspostava entitetskih stručnih institucija (zavoda) za zaštitu prirode.  Bosna i Hercegovina je ratifikovala većinu važnijih globalnih konvencija i protokola iz domena okoliša i prirode, što je važno za ukupan proces pridruživanja, kada se zna da je Evropska Unija (i njezine članice pojedinačno), svjetski lider u promovisanju i provođenju međunarodnih propisa, ali isto tako Bosna i Hercegovina nema odgovarajuće kapacitete, ni na državnom ni na entitetskom nivou, da provodi preuzete obaveze. Ovo je dodatni argument za jačanje i sređivanje okolišnih institucija, na svim nivoima, u kojima će segment zaštite prirode imati odgovarajući tretman.  U Federaciji BiH nisu uspostavljene institucije koje se bave upravljanjem prirodom, odnosno prirodnom baštinom. To nameće potrebu urgentnog osnivanja adekvatne institucije na federalnom nivou, koja će se baviti za Nacionalni park “Una” Park prirode “Blidinje” i Park prirode “Hutovo Blato”

127

štitom i održivim upravljanjem biološkom i geološkom raznolikošću, uz uvažavanje postojeće zakonske regulative i mogućnostima implementacije međunarodnih propisa u ovom domenu.  Dosadašnja praksa je pokazala sve slabosti u sistemu upravljanja i zaštite prirode i u njoj sadržanoj prirodnoj baštini u nedefinisanom i neadekvatnom institucionalnom okviru. Potrebno je zaštititi biodiverzitet i geodiverzitet kroz uspostavu i jačanje institucionalnog okvira za realizaciju efikasnih mjera, kako bi se iznašle nove mogućnosti u definisanju i efikasnijem funkcionisanju institucionalnog okvira, shodno društvenopolitičkom uređenju Federacije BiH, njenom odnosu prema državnom tijelu BiH, te preuzetim obavezama od strane međunarodne zajednice, a posebno u implementaciji Konvencije o biološkoj raznolikosti. Kao jedan od najvažnijih operativnih ciljeva je uspostava federalne institucije-zavoda nadležnog za zaštitu biološke i geološke raznolikosti.

Literatura Nacrt Strategije zaštite okoliša Federacije Bosne i Hercegovine (2008-2018), Federalno ministarstvo okoliša i turizma. Nacrt Strategije Bosne i Hercegovine sa akcionim planom za zaštitu biološke i pejzažne raznolikosti (2008-2015), Federalno ministarstvo okoliša i turizma. Pregled i stanje biološke i pejzažne raznolikosti Bosne i Hercegovine: Bosna i Hercegovina zemlja raznolikosti. Prvi izvještaj BiH za Konvenciju o biološkoj raznolikosti (2008), Federalno ministarstvo okoliša i turizma. Ugovor o uspostavi energetske zajednice. “ Službeni glasnik BiH – Međunarodni ugovori”, br. 09/06 od 25.08.2006. godine. Federalno ministarstvo okoliša i turizma (2003): Zakon o zaštiti prirode Federacije BiH, “Sl. novine FBiH”, br. 33/03, Sarajevo. http:/www.biodiv.org http:/www.cbd.int/convention/ http:/www.eur-lex.europa.eu http:/www.unep-wcmc.org/protected_areas/categories

128


LEGAL AND INSTITUTIONAL FRAMEWORK OF NATURE PROTECTION IN BOSNIA AND HERZEGOVINA Abstract

Legal framework of nature conservation in Bosnia and Herzegovina is consisting of the entities’ Laws on Nature Protection, Law of Brcko District, as well as of cantonal laws in Federation of Bosnia and Herzegovina. The actual laws on nature protection are based on the EU legislation - Directive on the conservation of natural habitats and of wild fauna and flora and Directive on the conservation of wild birds. Although it has a number of validities, the main characteristics of the Law on Nature Protection in Federation of Bosnia and Herzegovina are its unsuitability to the circumstances in Bosnia and Herzegovina, as well as the particularly complex implementation process of its basic provisions. According to the Law on Ministries in Bosnia and Herzegovina, Ministry of Foreign Trade and Economic Relations is responsible for the environmental issues at the state level. Biodiversity management is under the competence of the Federal Ministry of Environment and Tourism (in Federation of Bosnia and Herzegovina), and of the Ministry of Physical Planning, Civil Engineering and Ecology (in Republic of Srpska), whereas, in District Brcko, this activity is carried out by the corps of public utility sector and sector of agriculture and forestry. Institutional framework of the efficient biodiversity, natural resources and integral natural values conservation and management is not functional. At the level of Bosnia and Herzegovina on the whole, there is no expert institution specialized and responsible for the evaluation and re-evaluation of natural values and heritage, as well as for development of legal and institutional framework needed for theese values and heritage sustainable management. Key words: legal regulations, institutonal framework, nature, biodiversity, EU directives, internationl contracts. 129


Prijedlog “NATURA 2000 u Hrvatskoj” Davorin Marković Jasminka Radović NATURA 2000 je ekološka mreža područja ključnih za očuvanje europskih ugroženih vrsta i staništa čiji temelj nalazimo u dva snažna europska propisa – Direktiva o pticama (BD) i Direktiva o staništima (HD). Te su dvije direktive najambicioznija inicijativa ikad pokrenuta za zaštitu prirode, a cilj im je očuvanje vrijednih staništa i vrsta diljem EU. S jedne strane one štite svaku vrstu zasebno regulirajući njihovu zaštitu i iskorištavanje, a s druge strane štite područja ključna za pojedini tip staništa ili pojedinu vrstu. To, na primjer, mogu biti područja važna za razmnožavanje, prehranu ili odmaranje rijetkih ptica, ili područja s rijetkim staništima poput mezofilnih livada ili prirodnih šuma. Kao buduća članica EU Republika Hrvatska, a isto se odnosi i na Republiku Bosnu i Hercegovinu, ima jednake obveze u zaštiti prirode kao i ostale članice, a koje proizlaze iz odredbi direktive o pticama i direktive o staništima. U Hrvatskoj je za koordinaciju i provedbu razvoja ekološke mreže zadužen Državni zavod za zaštitu prirode koji na problematici ekoloških mreža radi od svog osnutka, 2003. godine. Od tada Zavod intenzivno surađuje sa svim relevantnim stručnjacima i znanstvenicima te stručnim i znanstvenim institucijama na izradi prijedloga: prvo, Ekološke mreže RH, a zatim i NATURA 2000 područja i to kroz nekoliko projekata sufinanciranih iz fondova EU. Već nekoliko godina Zavod koordinira iscrpna istraživanja vrsta i staništa s popisa dviju direktiva kako bi omogućili najbolju moguću procjenu mogućih NATURA 2000 područja. Osim određivanja područja očuvanja potrebno je osigurati povoljno stanje očuvanja ciljanih vrsta/stanišnih tipova kroz prilagođeno upravljanje područjima te osigurati provedbu nužnih mjera očuvanja uz što manja ograničenja i uspostavljanje odgovarajućih naknada i poticaja za korisnike prostora. Dipl. ing. Davorin Marković, Državni zavod za zaštitu prirode Republika Hrvatske

131

Hrvatska je smještena na razdjelnici čak četiriju različitih biogeografskih područja što je i razlog njezinom nevjerojatnom bogatstvu prirode i raznolikosti vrsta. Kako Direktiva o staništima ne pokriva sve specifičnosti Hrvatske, u procesu pregovora s EU Hrvatska traži proširenje dodataka HD koje uključuju naše specifičnosti i one drugih zemalja izvan EU. Pri odabiru područja NATURA 2000 moraju se koristiti isključivo znanstveni kriteriji navedeni u Dodatku III HD, odnosno međunarodno prihvaćeni kriteriji za SPA područja, npr. BirdLife International. Odabrana područja moraju svojom površinom i raspoređenošću osigurati dugoročno očuvanje svake pojedine vrste/stanišnog tipa. Vrlo je bitno da su podaci ažurirani i konkretni jer se postupak ocjene prihvatljivosti zahvata/planova na prirodu provodi u odnosu na ciljne vrste i stanišne tipove određenog područja, a rezultat ocjene vezan je uz kvalitetu i ažurnost podataka. Također, Direktive propisuju obvezu praćenja vrsta i stanišnih tipova iz dodataka na nacionalnoj razini kao i periodično izvješćivanje Europskoj komisiji o stanju očuvanosti radi čega je bitno moći procijeniti stvarno stanje svake pojedine vrste i staništa. Iako je područja NATURA 2000 nužno odabrati temeljem zadanih znanstvenih kriterija, neophodno je provesti konzultacijski proces sa svim zainteresiranim dionicima kako bi se raspravili obuhvat i granice predloženih područja te ciljne vrste/staništa, zatim upoznalo sektore s očekivanim posljedicama prilagođenog upravljanja područjima te objasnile mogućnosti financiranja zaštite i osiguravanja poticaja za korisnike prostora koji provode mjere očuvanja. Razgovorom i javnim konzultacijama Zavod je 2008. godine započeo postupak ostvarenja ekološke mreže NATURA 2000 kroz projekt “Institucionalno jačanje i provedba NATURA 2000 u Hrvatskoj”. To je proces, a naša je uloga da u njemu budemo katalizator. Tako gledano, pomažemo uspostaviti dijalog među dionicima na različitim razinama, uključujući znanstvenike, predstavnike iz drugih sektora i administrativna tijela na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, nevladine udruge i javnost općenito. Sljedeći, vrlo važni i zahtjevni koraci za Hrvatsku u ostvarenju NATURA 2000 su završetak konzultacijskog procesa i priprema konačnog prijedloga NATURA 2000 područja za Hrvatsku, usvajanje prijedloga od strane Vlade RH te podnošenje Europskoj komisiji na dan ulaska u EU. Zatim preostaju ne manje važne aktivnosti pripreme i provedbe mjera i planova upravljanja za pojedina područja te osiguravanje sustavnog financiranja i poticaja, uključujući korištenje odgovarajućih EU fondova NATURA 2000 jest u svojoj osnovi mreža područja za očuvanje prirode, no također je postala i potencijalno korisno sredstvo za ruralni razvoj koje se odno-

132


si na ekoturizam, ekološki održive djelatnosti ili pak na očuvanje tradicionalnih udomaćenih svojti i stoljećima starih običaja, pa u tom pogledu ima čak i kulturne dimenzije. Kako bi ona postigla uspjeh, potrebno je imati podršku kolega iz različitih sektora kao i šire javnosti, a to možemo postići samo transparentnim i otvorenim načinom razvoja mreže NATURA 2000.

133


Planiranje zaštićenih prirodnih dobara u strategijama održivog razvoja u Crnoj Gori Zlatko Bulić Vasilije Bušković Sažetak

U radu su dati osnovni aspekti koji se odnose na problematiku zaštite prirode u Crnoj Gori. Stavljen je akcenat na postojeća i planirana zaštićena prirodna dobra od nacionalnog i međunarodnog značaja. Date su i preporuke i mjere za zaštitu u okviru dugoročne projekcije zaštite prirode u Crnoj Gori, prvenstveno iz prostorno – planske dokumentacije (Prostorni plan Crne Gore, prostorni planovi područja posebne namjene (morsko dobro) i prostorni planovi opština) i strategija vezanih za održivi razvoj (Nacionalna strategija održivog razvoja, Strategija za integralno upravljanje obalnog područja). Ključne riječi: Zaštićena prirodna dobra, održivi razvoj, strategije, planiranje, u skladu sa preporukama NSOR-a, IUOP-a, PPCG i PPPPNMD

Uvod

Po osnovu nacionalnog zakonodavstva, u Crnoj Gori je stavljen pod zaštitu veliki broj prirodnih dobara koja, zajedno sa onim planiranim za zaštitu čine Nacionalnu Mrežu zaštićenih prirodnih dobara Crne Gore. Ona ima za cilj obezbjeđenje zaštite svih reprezentativnih tipova staništa, ekosistema, te biljnih i Dr. sc. Zlatko Bulić, direktor Zavoda za zaštitu prirode, Podgorica, Crna Gora Mr. sc. Vasilije Bušković, stručni saradnik u Zavodu za zaštitu prirode, Podgorica, Crna Gora Pored naziva zaštićena prirodna dobra, u svakodnevnoj praksi se ravnopravno upotrebljavaju i nazivi zaštićena područja prirode i zaštićeni objekti prirode

135

životinjskih vrsta. Dugo vremena je projekcija Nacionalne mreže zaštićenih prirodnih dobara bila vezana za sistem prostornog planiranja i njegov hijerarhijski najviši planski dokument - Prostorni Plan Crne Gore (PPCG). Važeća projekcija nacionalne mreže zaštićenih prirodnih dobara u PPCG iz 2008. godine data je u poglavlju II ovog rada. U poslednjih nekoliko godina, ovo pitanje je postalo predmet interesovanja i drugih zvaničnih strategija i politika. Pored projekcije zaštićenih prirodnih dobara u zoni morskog dobra, koja je utvrđena u Prostornom Planu područja posebne namjene Morsko dobro Crne Gore (PPPPNMD CG), nacionalni sistem zaštićenih prirodnih dobara je razmatran i u okviru Nacionalne strategije održivog razvoja (NSOR) u kojoj je prvi put utvrđen cilj da se poveća površina pod zaštićenim prirodnim dobrima na 10% državne teritorije i zaštiti 10% obalnog područja u 3-godišnjem planskom periodu. U tom cilju su u NSOR-u istaknuta prioritetna područja za zaštitu (vidi poglavlje II ovog rada). Slično NSOR-u i PPPPN MD CG, pitanje mreže zaštićenih prirodnih dobara na crnogorskom primorju je razmatrano i definisani su prioriteti za zaštitu u okviru Nacionalne Strategije integralnog upravljanja obalnim područjem Crne Gore koja je pripremljena za usvajanje. Inače, postojeća Nacionalna mreža zaštićenih prirodnih dobara trenutno pokriva 108.866 ha, ili 7,88% teritorije Crne Gore, od čega najveće učešće (78,3% = 83.500ha) imaju četiri nacionalna parka: Durmitor, Skadarsko jezero, Lovćen i Biogradska gora. Ostatak čini preko 40 zaštićenih područja unutar kategorija: spomenik prirode; predio posebnih prirodnih odlika i (opšti i posebni) rezervati. Iako su (PPCG) utvrđeni prijedlozi za stavljanje pod zaštitu više područja u kategoriju Regionalni park, odnosno Park, do sada nije ustanovljeno nijedno zaštićeno područje u toj kategoriji. Po osnovu primjene međunarodnih ugovora (konvencije, protokoli) u oblasti zaštite prirode koje je Crna Gora ratifikovala ili sukscesijom preuzela od prethodnih federacija / zajedničkih država, pod zaštitu su stavljena značajna prirodna dobra na površini od 237.899 ha (vidi poglavlje II ovog rada). Izuzev Tivatskih solila (150ha) svi rezervati su locirani unutar granica dva nacionalna parka – Skadarsko jezero i Durmitor i čine njihov sastavni dio Jedini pokušaj za ustanovljavanje Regionalnih parkova je bio za 4 regionalna parka na teritoriji opštine Plav i to: Plavsko jezero; Alipašini izvori - Grebaja i Ropojana sa kanjonom Grlje; Hridsko jezero i Vistorsko jezero, za koje je donijet odgovarajući propis (Odluka o proglašenju regionalnih parkova na teritoriji opštine Plav (“Sl. list RCG”, br. 24/03 - opštinski propisi)), ali do njihovog ustanovljavanja nije došlo. Naročito: Konvencija o zaštiti svjetske prirodne i kulturne baštine (UNESCO) i Konvencija o zaštiti wetland područja od međunarodnog značaja posebno kao staništa vodenih ptica (Ramsarska konvencija)

Socijalistička federativna republika Jugoslavija (SFRJ),Savezna republika Jugoslavija, Državna zajednica Srbija i Crna Gora

136


Poslednjih nekoliko decenija nastupila je stagnacija u stavljanju pod zaštitu planiranih zaštićenih prirodnih dobara, posebno onih sa većim površinama. Naime, sva novoformirana zaštićena prirodna dobra iz ovog perioda su sa relativno skromnim površinama i nisu značajno doprinijela povećanju učešća nacionalno zaštićenih prirodnih dobara u Crnoj Gori. Praktično, od ustanovljavanja NP Skadarsko jezero 1986. godine, nije ustanovleno neko, po površini veće zaštićeno područje prirode. S druge strane, u skladu sa Zakonom o zaštiti prirode, obezbijeđeno je stavljanje pod zaštitu endemičnih, rijetkih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta. Na početku, davne 1968. godine, pod zaštitu je stavljeno samo 6 biljnih vrsta, da bi kasnije, 1982. godine, pod zaštitu bilo stavljeno 52 biljne i 314 životinjskih vrsta. Uporedo sa novim saznanjima10 o ugroženosti pojedinih biljnih i životinjskih vrsta, rastao je i broj zaštićenih vrsta tako da je danas pod režim zaštite11 stavljeno 415 biljnih i 430 životinjskih vrsta. Zaštita rijetkih, značajnih monumentalnih stabala je tradicionalno sastavni dio aktivnosti na zaštiti biološkog diverziteta, tako da je tokom vremena pod zaštitu stavljen veći broj stabala masline, duba, hrasta i drugog drveća.

I. Zaštićena prirodna dobra u planovima strategijama i planovima vezanim za održivi razvoj

Nacionalnu politiku u vezi sa zaštitom prirode i održivim razvojem u Crnoj Gori čini niz političkih, strateških i planskih dokumenata koji su uglavnom donijeti u posljednjih nekoliko godina, a najvažniji su:  Nacionalna strategija održivog razvoja (2007)  Prostorni plan Crne Gore do 2020 (2008)  Prostorni plan područja posebne namjene za morsko dobro Crne Gore (2008)  Nacrt Nacionalne Strategije za integralno upravljanje obalnim područjem (2008)

Daphne malyana Blecic, Dioscorea balcanica Kosanin, Ilex aquifolium L., Leontopodium alpinum Kass, Ramondia serbica Panc i Taxus baccata L. Rješenje o stavljanju pod zaštitu rijetkih, prorijeđenih i ugroženih biljnih i životinjskih vrsta (“Sl. list SRCG”, br. 36/82) 10 Vidi djelove poglavlja 3.1., u kojima se razmatraju saznanja o ugrožavanju biološkog diverziteta u Crnoj Gori, na osnovu rezultata iz Programa praćenja stanja biološkog diverziteta u Crnoj Gori, počev od 2000. godine. 11 Rješenje o stavljanju pod zaštitu pojedinih biljnih i životinjskih vrsta (“Sl. list CG” br. 76/06))

137

 Nacionalni izvještaj o statusu, problemima i očuvanju obalnog i morskog biodiverziteta SAP BIO za Crnu Goru sa prioritetnim akcionim planovima (2004), kao i njegov prilog Nacionalni pregled o uticaju klimatskih promjena na obalni i morski biodiverzitet (2008)  Nacrt nacionalne Strategije biodiverziteta sa Akcionom planom za period 2009 – 2014 (2009). Nacionalna strategija održivog razvoja (NSOR) definiše opšte ciljeve održivog razvoja i prioritetne zadatke za 24 oblasti ekonomskog razvoja, zaštite prirode / životne sredine i upravljanja prirodnim resursima. Kao okvirni dokument, NSOR je postavio sistem za primjenu integrisanog prisupa u upravljanju prirodnim resursima i zaštitu životne sredine. U odnosu na zaštićena prirodna dobra, NSOR je postavio sljedeće ciljeve (i) povećanje nacionalno zaštićenih prirodnih dobara na 10% državne teritorije i zaštita najmanje 10% obalnog područja, (ii) uspostavljanje efikasnog sistema upravljanja zaštićenim područjima prirode i (iii) napređenje zakonskog okvira za zaštitu biodiverziteta, jačanje kadrovskih kapaciteta i izgradnja djelotvornog sistema monitoringa biodiverziteta. Kao prioriteti za stavljanje pod zaštitu, prepoznata su sljedeća područja / prirodna dobra: Nacionalni park Prokletije, Regionalni park Komovi, Regionalni park Bioč, Maglić i Volujak, a na Primorju: Tivatska solila (opština Tivat), Buljarica (Budva); Solana, Šasko jezero, Knete i Adu Bojanu (Ulcinj). Za morska zaštićena područja su predviđene zone oko Platamuna, ostva Katići i ostrva Stari Ulcinj. Pored ustanovljavanja upravljača za sva zaštićena prirodna dobra, planirano je i usvajanje i implementacija menadžment planova za sva zaštićena prirodna dobra kroz participativni proces. Prostorni Plan Crne Gore do 2020 (PPCG) se u definisanju generalnih principa i ciljeva za prostorni razvoj poziva na koncept “ekološke države” i na NSOR. Tako je jedan od opštih ciljeva PPCG racionalno korištenje prirodnih resursa (kroz između ostalog i racionalno korištenje prostora za urbani razvoj i kontrolu i ograničavanje intenzivne ekspanzije urbanih prostora, održivi razvoj obalnog područja sa primjenom principa održivog razvoja i instrumenata integralnog upravljanja obalnim područjima itd.). Iako prepoznaje značaj zaštite prirodnih dobara (vidi Dugoročnu projekciju iz PPCG u poglavlju II ovog rada), smjernice Prostornog plana nerijetko daju osnov da se planira gradnja i razvojni projekti na istim lokacijama koje su prepoznate kao područja od posebnog interesa za zaštitu. PPCG također prepoznaje potrebu za daljim istraživanjem kad su u pitanju vrijednosti pojedinih cjelina za zaštitu, kao i potrebu primjene instrumenata procjena uticaja na životnu sredinu i procjene graničnog kapaciteta nosivosti u procesu donošenja krajnje 138


odluke o namjeni zemljišta. Strateška procjena uticaja je urađena za PPCG kao pilot projekat, jer je sam Plan bio razvijen prije nego što je novi Zakon o SEA stupio na snagu, tako da SEA izveštaj nije bio predmet pune SEA procedure. Prostorni plan područja posebne namjene za morsko dobro (PPPPNMD) je dao smjernice za razvoj, korištenje i zaštitu područja morskog dobra Crne Gore, uzimajući u obzir specifičnosti i ograničenja na ovom prostoru, strateške odrednice za razvoj zemlje, kao i međunarodne standarde za upravljanje obalnim područjem. Ovaj Plan ima za cilj da obezbijedi racionalno korištenje prirodnih i vještačkih resursa u zoni morskog dobra i da obezbijedi njihovu dugoročnu zaštitu i održivost. Za potrebe PP Morsko dobro, čitavo obalno područje je podeljeno u 68 sektora i za svaki od sektora Plan daje: a) pregled osnovnih namjena zemljišta/ planiranih aktivnosti sa smjernicama i napomenama b) smjernice o vrstama plaža; c) smjernice za zaštitu životne sredine; i d) smjernice za sprovođenje Plana. U okviru smjernica za zaštitu životne sredine su dati prijedlozi novih zaštićenih prirodnih dobara, koji su integrisani u Dugoročnu projekciju PPCG (vidi poglavlje II ovog rada). Nacionalna strategija za Integralno upravljanje obalnim područjem (IUOP) je u pripremi za donošenje, a pripremana je na osnovu NSOR, Mediteranske strategije za održivi razvoj i Barselonske konvencije i njenih protokola, kao i u skladu sa EU dokumenatima koji se odnose na more i životnu sredinu obalnog područja. Strategija definiše ključna pitanja, izazove i strateške ciljeve za integralno upravljanje obalnim područjem, i sadrži set operativnih ciljeva za svaki od strateških pravaca, uključujući i mjere, aktivnosti, indikatore i partnerstva za implementaciju u oblasti zaštite prirodnih dobara. Nacionalni izvještaj o statusu, problemima i očuvanju obalnog i morskog biodiverziteta (SAP BIO) urađen kao preliminarna stategija, sa procjenom stanja biodiverziteta i identifikacijom problema. Na osnovu liste prioritetinih problema, formulisane su 22 prioritetne akcije, dok su akcioni planovi donijeti za tri pitanja od kojih je za zaštitu prirodnih dobara značajan Akcioni plan posvećen reviziji statusa postojećih zaštićenih područja i nominovanje novih zaštićenih područja. Nacionalni pregled o uticaju klimatskih promjena na obalni i morski biodiverzitet analizirao je nadolazeći uticaj klimatskih promjena12 na biološki diverzitet Primorja, posebno onaj sa uskom amplitudom variranja ekoloških 12 Očekivane klimatske promjene u Crnoj Gori, (prema IPCC AR 4 i drugim izvorima), u periodu do 2050: zagrijavanje – porast temperature za 1,8 - 2,2 0C posebno tokom ljeta i sa izraženim kontrastom između temperature kopna i mora; (ii) smanjena količina padavina – u rasponu između -6% i – 14% posebno tokom ljeta, uz smanjenje relativne vlažnosti u vazduhu i u zemljištu i povećanje isparavanja; (iii) povećanje učestalosti ekstremnih klimatskih pojava i (iv) povećanje nivoa mora za oko 18 – 22 cm

139

faktora vezanih za temperaturni i vodni režim. Identifikovana su područja u kojima se očekuje izraženiji uticaj klimatskih promjena, a među njima su i postojeća i planirana zaštićena prirodna dobra. Nacrt nacionalne Strategije biodiverziteta sa Akcionom planom za period 2009 – 201413 (2009) urađen je na osnovu saznanja i nalaza iz prethodno urađenih studija i drugih zvaničnih dokumenata i u skladu sa zakonskim uslovima za njenu izradu i zahtjevima Konvencije o biološkom diverzitetu. Identifikovane su prijetnje i faktori ugrožavanja biološkog diverziteta, kao i glavni izazovi na koje je kao odgovor predložen dosta ambiciozan Akcioni plan za period od 2009 do 2014 godina, sa 40 mjera i aktivnosti koje su struktuirane u 7 tematskih cjelina, od kojih su za zaštitu prirodnih dobara značajne tematske cjeline br. 6 i br. 7 (6. Stavljanje pod zaštitu novih zaštićenih područja prirode i 7. Povećanje efikasnosti u upravljanju zaštićenim područjima prirode). Pored prethodno navedenih zvaničnih dokumenata, zaštićena prirodna dobra i njihova veza sa održivim razvojem su u poslednje vrijeme bili predmet pažnje brojnih studija i projekata kao što su: (I) studijske analize:  Samostalna nacionalna procjena kapaciteta za sprovođenje 3 konvencije (jedna od njih je Konvencija o biodiverzitetu) (2007),  Studija Prirodne i pejzažne vrijednosti prostora i zaštita prirode (2005) koja je urađena za potrebe PPCG i u njoj je urađena identifikacija potencijalnih zaštićenih prirodnih dobara, za sve kategorije zaštite (II) projekti:  EMERALD mreža – identifikacija područja po osnovu Bernske konvencije – rezolucije br. 4. i 6.  Identifikacija i mapiranje područja značajnih za biljke (IPA - Important Plant Areas,  Identifikacija područja značajnih za ptice (IBA - Important Bird Areas),  WWF / Green Home Northern Montenegro Green Belt - Studija za procjenu biodiverziteta i socioekonomskih uslova u regionu Durmitora, Tare i Prokletija,  Dinaric Arc Ecoregion 2012 - projekat za jačanje mreže zaštićenih područja prirode u regionu Jugoistočnih Dinarida) 13 Tekst Nacrta Strategije se nalazi na Javnoj raspravi i može se preuzeti sa web stranice Ministarstva turizma i zaštite životne sredine www.mte.gov.me, link Dokumenti (http://www.mte.gov.me/vijesti.php?akcija=rubrika&rub rika=51)

140


II. Mreža nacionalno i međunarodno zaštićenih prirodnih dobara Postojeća mreža nacionalno zaštićenih prirodnih dobara (područja prirode) Naziv i nacionalna kategorija zaštićenih područja prirode Nacionalni park Skadarsko jezero Lovćen Durmitor Biogradska gora Rezervati prirode - u NP Skadarsko jezero: Manastirska tapija, Pančeva oka, Crni žar, Grmožur i Omerova gorica - u NP Durmitor: Crna Poda Tivatska solila Spomenici prirode Đalovića klisura Lipska pećina Pećina Magara Pećina Globočica Pećina Spila kod Trnova / Virpazar Pećina Babatuša Novakovića pećina, kod Tomaševa Jama Duboki do, u Njegušima Kanjon rijeke Pive Kanjon rijeke Komarnice Zajednice bora krivulja (Pinetum mughi montenegrinum) na Ljubišnji (1.000ha), Durmitoru (5.200ha) i Bjelasici (400ha) Zajednice bora munike (Pinus heldraichii) na Orjenu (300ha), Lovćenu (300ha) i Rumiji (100ha) Pojedinačni dendrološki objekti: stablo skadarskog duba, na Ćuriocu kod Danilovgrada, stablo hrasta medunca, u Orahovcu kod Kotora, stabla masline na Mirovici, Stari Bar i Ivanovićima, Budva i dr Plaže na obali Skadarskog jezera Velika Ulcinjska plaža Mala Ulcinjska plaža Plaža Valdanos Plaža Velji pijesak

Površina (ha)

Procentualno učešće u državnoj teritoriji (13.812 km2) 85.695 6,20% 40.000 6.400 33.895 5.400 610 0.044% 420

80 150 7.739,3 1.600 / / / / / / / 1.700 2.300 1.000 + (5.600)

0.56%

400 + (300) /

(<2) 600 1,5 3 0,5

141

Plaža Topolica, Bar Plaža Sutomore Paza Lučica, Petrovac Plaža Čanj Plaža Pećin Buljarica Petrovačka plaža Plaža Drobni pijesak Plaža Sveti Stefan Plaža Miločer Bečićka Plaža Slovenska plaža, Budva Plaža Mogren Jaz Plaža Pržno Savinska Dubrava, u Herceg Novom Botanički rezervat lovora i oleander, iznad vrela Sopot kod Risna Botanička bašta planiske flore, u Kolašinu Botanička bašta generala Kovačevića, u Grahovu Park “13 jul” i “Njegošev park”, na Cetinju Park kod hotela Boka, u Herceg Novom Gradski park, u Tivtu Park Dvorca, na Topolici Predjeli posebnih prirodnih odlika Brdo Spas, iznad Budve Poluostrvo Ratac sa Žukotrljicom Ostrvo Stari Ulcinj Brdo Trebjesa, Nikšić Područja zaštićena opštinskim odlukama Kotorsko – Risanski zaliv, Opština Kotor UKUPNO POD NACIONALNOM ZAŠTITOM

2 4 0,9 3,5 1,5 4 1,5 1 4 1 5 4 2 4 2 35,46 40 0,64 0,93 7,83 1,2 5,897 2 322,5 131 30 2,5 159 15.000 15.000 108.866

0,02%

1.08% 7.88%

Dugoročnom projekcijom zaštite prirode u PPCG je predloženo proširenje postojeće mreže zaštićenih područja prirode (prirodnih dobara) sa novim područjima, pri čemu se zahtijeva uzimanje u obzir socioekonomskih posljedica i, u vezi sa tim, zaštita stečenih prava lokalnog stanovništva u tim područjima. Formiranjem novih zaštićenih područja prirode neće se ugroziti razvojne mogućnosti područja, ali će se ustanoviti odgovarajuća ograničenja u cilju postizanja održivog razvoja u tim zonama. Prilikom iznalaženja optimalnih opcija za upravljanje u novim zaštićenim područjima, prednost će imati oni modeli 142


upravljanja koji će okupiti i međusobno povezati sve ključne aktere (kooperativni model sa jasno podijeljenim pravima i obavezama). Kroz takve modele upravljanja će se obezbijediti participativni i transparentni pristup u pripremi, donošenju i sprovođenju planova upravljanja za zaštićena područja prirode. Proces formiranja upravljačkih tijela i donošenja planova upravljanja za svako zaštićeno područje prirode pratiće proces revizije statusa, kategorije zaštite i granica postojećih zaštićenih područja prirode, kao i stalni proces revizije spiska zaštićenih vrsta biodiverziteta. Pri reviziji granica postojećih zaštićenih područja prirode, na osnovu poznatih saznanja i rezultata dobijenih ciljanim istraživanjima, razmotriće se ne samo opcije za izmjenu granica radi isključivanja određenih dijelova, već i opcije za proširivanje granica zaštićenih područja, kao što je npr:  proširenje granica Nacionalnog parka “Durmitor“ i planiranih regionalnih parkova Maglić, Bioč i Volujak u cilju njihovog povezivanja sa Nacionalnim parkom “Sutjeska“ u Bosni i Hercegovini, p roširivanje UNESCO-vog područja Kotorsko-risanski zaliv na južne padine Vrmca u ključivanje kanjona Komarnice / kanjona Nevidio u Nacionalni park “Durmitor“, p roširivanje granica Nacionalnog parka “Skadarsko jezero“ na regionalni park Rumija ili područje Šaskog jezera / delte Bojane, ili p ovezivanje Nacionalnog parka “Biogradska gora“ sa planinskim masivom planiranog regionalnog parka Komovi i slično. Ipak, prioritetna zona za sprovođenje revizije zaštićenih područja prirode je crnogorsko primorje zbog već uočenih promjena u postojećim zaštićenim područjima u toj zoni. Pored primjene standardnih tehnika evaluacije, te saznanja iz tradicionalne prakse, kroz prethodno navedene revizije (zaštićenih područja prirode, spiska zaštićenih vrsta biodiverziteta) biće analizirana primjena IUCN –ovih kriterijuma i standarda:  z a definisanje adekvatnih kategorija upravljanja zaštićenim područjima prirode,  z a primjenu kriterijuma za crvene liste / zaštićene biljne i životinjske vrste na nacionalnom nivou. Kroz sistem detaljnijih prostorno-planskih dokumenata podržaće se implementacija proširenja mreže zaštićenih područja prirode.

143

Predlozi dugoročne projekcije / mreže novih zaštićenih područja prirode daju se po sljedećim kategorijama zaštite: Rezervati prirode - postojeća mreža rezervata prirode treba da bude analizirana u skladu sa nalazima iz revizije zaštićenih područja prirode. Nacionalni parkovi - pored postojećih nacionalnih parkova “Lovćen“, “Biogradska gora“, “Durmitor“ i “Skadarsko jezero“, predviđaju se sljedeće dodatne mjere: 1.

planira se formiranje novog nacionalnog parka Prokletije (21.000 ha), kao prioritet u periodu do 2009. godine,

2.

proširivanje granica Nacionalnog parka “Durmitor“ i predloženih regionalnih parkova Bioč, Maglić i Volujak u cilju njihovog povezivanja sa Nacionalnim parkom “Sutjeska“ u BiH,

3.

formiranje novog nacionalnog parka Orjen.

Sva tri predloga treba da omoguće stvaranje prekograničnih zaštićenih područja sa susjednim područjima u Albaniji (Tethi), BiH (Sutjeska, Orjen) i Hrvatskoj (Snježnica-Orjen). Regionalni parkovi / parkovi prirode: Za stavljanje pod zaštitu kao regionalni parkovi u ovoj kategoriji za dodatne analize predlažu se: Rumija, Komovi, Sinjajevina, Maglić - Bioč – Volujak, Ljubišnja i Turjak sa Hajlom. Spomenici prirode: Područja za stavljanje pod zaštitu u kategoriji spomenici prirode su predmet posebne zakonske procedure i niže prostorno-planske i urbanističke dokumentacije. Područja pod posebnom zaštitom sa statusom nacionalnih ili regionalnih parkova čine osnovne tačke mreže ekosistema u Crnoj Gori. Međunarodno zaštićena prirodna dobra14 u Crnoj Gori su:  Nacionalni park Skadarsko jezero (40.000 ha) je zaštićeno kao Ramsarsko područje od 25. decembra 1995. godine, kada je upisano na listu wetland područja od međunarodnog značaja posebno kao stanište vodenih ptica (Ramsar lista), sa Ramsarskom konvencijom (Konvencija o zaštiti wetland područja od međunarodnog značaja posebno kao stanište vodenih ptica). Razlog za upis NP Skadarsko jezero na Ramsar listu je bogatstvo i diverzitet ornitofaune (kriterijum 3c15). Ovo područje je od ranije prepoznato i kao 14 Pored područja koja se u ovom radu navode, u Crnoj Gori postoje i mnoga druga prirodna dobra sa značajnim i vrijednim biološkim diverzitetom koja zadovoljavaju kriterijume kako prethodno pomenutih tako i drugih međunarodnih ugovora u kojima je Crna Gora ugovorna strana (članica). Takva je npr. Konvencija o zaštiti Sredozemnog mora (Barselonska konvencija) i njen Protokol za specijalno zaštićena područja u Sredozemlju, koji omogućavaju stavljanje pod zaštitu morskih zaštićenih područja, ali do sada u crnogorskim vodama nije proglašeno nijedno zaštićeno morsko područje. 15 Iako to nisu bili formalni razlozi za upis na Ramsar listu, Skadarsko jezero zadovoljava i kriterijume 1a, 2b, 3b, 4b i 5b.

144


Područje od značaja za ptice (Important Bird Area - IBA) jer zadovoljava kriterijume 1(III), 2 i 3. Albanski dio Skadarskog jezera također je zaštićen kao Ramsarsko područje od 2. februara 2006. godine.  Nacionalni park Durmitor sa kanjonom Tare (33.895 ha) zaštićen je od 1980. kao Svjetsko prirodno nasljeđe (UNESCO-va Lista Svjetskog prirodnog i kulturnog nasljeđa), po osnovu ispunjenja kriterijuma N (II), (III) i (IV) Konvencije o zaštiti svjetske prirodne i kulturne baštine (UNESCO). Posebna vrijednost ovog zaštićenog područja su čine zone16 sa posebnim režimom upravljanja, od kojih su dvije sa strogim režimom zaštite (kanjon rijeke Tare i šumski rezervat “Crna Poda”.  Slivno područje rijeke Tare (182.899 ha) je zaštićeno kao Svjetski rezervat biosfere (Program “Čovjek i biosfera” - M&B, UNESCO, od 17. januara 1977. godine), po osnovu Konvencije o zaštiti svjetske prirodne i kulturne baštine (UNESCO).  Kotorsko – Risanski zaliv (15.000 ha) zaštićeno je kao prirodno i kulturno dobro od Svjetskog značaja (UNESCO-va Lista Svjetskog prirodnog i kulturnog nasljeđa) od 26. oktobra 1979., po osnovu odredbi Konvencije o zaštiti svjetske prirodne i kulturne baštine (UNESCO). Prije stavljanja pod međunarodnu zaštitu, ovo područje je zaštićeno na osnovu nacionalnog zakonodavstva17. Za ovo područje je nedavno urađen Menadžment plan koji se trenutno nalazi u završnim fazama odobravanja kod UNESCO-a. Kada se, bez obzira na postojanje i oblik upravljanja, saberu (izbjegavajući dupliranje / preklapanje) nacionalno (108.866 ha) i međunarodno (237.899 ha) zaštićena prirodna dobra (zaštićena područja prirode), dobija se ukupna površina područja stavljenih pod zaštitu koja iznosi 252.459 ha, što predstavlja 18,27% državne teritorije.

III. Slabosti u sistemu upravljanja zaštićenim prirodnim dobrima

Sistem zaštićenih prirodnih dobara u Crnoj Gori se suočava sa brojnim slabostima i problemima. Najveći dio zaštićenih područja je po svojoj površini mali što uslovljava njihov fragmentaran raspored. Preostali nezaštićeni ekološki vrijed16 Crno jezero sa šumom u neposrednoj okolini, (ii) sliv Škrčkih jezera i uža kanjonska dolina Sušice, (iii) prašuma jele i smrče u slivu Mlinskog potoka, (iv) Barno jezero sa najužom okolinom, (v) šuma crnoga bora u rezervatu Crna poda, (vi) Zabojsko jezero sa užom okolinom i (vii) kanjonska dolina rijeke Tare 17 Odluka o proglašenju Kotora i njegovog područja za prirodno i kulturno-istorijsko dobro od posebnog značaja (“Službeni list SRCG”, br 17/79, Opštinski propisi)

145

ni prostori, posebno na primorju, trpe velike pritiske zbog intenzivnog urbanog i turističkog razvoja. I dalje nema dovoljno stručnih informacija na osnovu kojih se mogu unaprijed / prije stavljanja pod zaštitu pouzdano identifikovati granice, kategorija i režim zaštite novih zaštićenih prirodnih dobara. Status, režim zaštite i kategorija upravljanja postojećih zaštićenih prirodnih dobara nije usklađen sa sadašnjim stanjem i onim vrijednostima biodiverziteta koje su ranije bile glavni razlog za stavljanje pod zaštitu tih područja. Ostale slabosti se odnose na: nedostatak ili nepotpune inventare biodiverziteta; nedostatak ili neodgovarajući profil kadrova koji često nema dovoljno stručnih, operativnih i/ili menadžerskih kapaciteta potrebnih za zaštićena područja; nepovoljan izbor granica zaštićenih područja i t.sl. Pri identifikaciji postojećih zaštićenih prirodnih dobara nisu korištene evropske tipologizacije staništa - EMERALD, Natura 2000 kao osnova za njihovu identifikaciju, već se cio postupak bazirao na saznanjima nastalim u okviru tradicionalne doktrine zaštite prirode koji je ipak obezbijedio zastupljenost najvažnijih reprezentativnih ekosistema u Crnoj Gori. Revizija statusa postojećih zaštićenih prirodnih dobara, formiranje upravljača za sve kategorije zaštićenih prirodnih dobara, te definisanje optimalnih modela upravljanja (zasnovanih na participativnom pristupu) predstavljaju osnovne mjere za zaštitu biodiverziteta i zaštitu prirode uopšte. U pogledu upravljanja, jedino je za kategoriju nacionalnih parkova ustanovljen upravljač (JP NP CG). Za kategorije spomenik prirode i predio posebnih prirodnih odlika za koje je nominalno lokalna samouprava nadležna za osnivanje upravljača, izradu planova upravljanja i sprovođenje upravljanja, upravljači nisu ustanovljeni izuzev u rijetkim slučajevima (Trebjesa, Arboretum u Grahovu, Gradski park u Tivtu i sl.). S druge strane, nije razvijena praksa uključivanja lokalnog stanovništva u upravljačke strukture odgovorne za direktno upravljanje zaštićenim prirodnim dobrima, što često izaziva probleme samim upravljačima. Pored toga, zaštićena područja se suočavaju i sa čitavim nizom direktnih negativnih prijetnji, uključujući: neodrživo upravljanje šumama i bespravnu sječu; bespravni lov divljači, nezakonitu trgovinu i nekontrolisano prikupljanje ljekovitih biljnih vrsta; pritiske koji proističu od intenzivnijeg razvoja (turizam, urbanizacija) u tim područjima ili njihovoj okolini, posebno na primorju. Odavno je prepoznat konflikt između zaštite biodiverziteta / zaštite prirode i razvoja. Ovaj izazov nema lakog i jednostavnog rješenja. Kao što nije realno zaustaviti dalji razvoj, tako nije moguće istrajati i u totalnoj - apsolutnoj zaštiti prirode. Rješenje je i u Crnoj Gori prepoznato u održivom razvoju, radi čega je i donijeta posebna strategija – Nacionalna Strategija održivog razvoja (NSOR).

146


Nažalost, dosadašnja razvojna opredjeljenja su svojim prostornim položajem i obimom često bila u konfliktu sa ključnim prirodnim i kulturnim vrijednostima - mrežom zaštićenih prirodnih dobara (nacionalnim parkovima, npr. Skadarsko jezero, i dr.). U tome je prednjačila saobraćajna – putna infrastruktura.

IV. Iskustva u integraciji planova za zaštićena prirodna dobra u strategijama za održivi razvoj

Prirodne vrijednosti prostora Crne Gore su u važećim prostornim planovima tretirane na tradicionalan način, kroz korištenje rezultata iz takozvanih “baznih studija“. Te studije su imale validnost za primjenu u prostornim planovima i u vremenu u kojem su rađene. Tako se kao kvalitetna osnova za planiranje mogu smatrati studije rađene za Prostorni Plan Republike iz 1986. godine, kao i one studije koje su rađene za njegovu izmjenu i dopunu 1997. godine. Posebno se kvalitetnom smatra bazna studija o prirodnim i pejzažnim vrijednostima kopnenog dijela morskog dobra iz 1997. godine koja je rađena za potrebe Prostornog plana područja posebne namjene za morsko dobro. Bazne studije za potrebe prostornih planova područja posebne namjene za nacionalne parkove (1997. godine: NP Durmitor, NP Biogradska gora, NP Lovćen i 2001. godine NP Skadarsko jezero) rađene su shodno problematici odgovarajućeg nacionalnog parka i nivou obrade u različitim tematskim aspektima. Primjena rezultata i saznanja iz baznih studija u prostorne planove sprovedena je jednostavnim uključivanjem odgovarajućeg poglavlja u tim planovima, ali bez dovoljnog nivoa integracije u konkretnim planerskim rješenjima, pa se u mnogim slučajevima može konstatovati konfliktnost između planerskih rješenja (zone razvoja, industrija, naselja, turistički kapaciteti, infrastruktura) i predloženih režima i mjera zaštite zaštićenih područja prirode. Posmatrajući validnost nalaza iz ranije rađenih baznih studija u realnom protoku vremena, mora se konstatovati da su isti zastarjeli za primjenu u novim prostornim planovima, pa je neophodno da se prilikom izrade novih prostornih planova ili izmjena i dopuna postojećih obezbijedi izrada novih studija, posebno za aspekt zaštite prirode i pejzažnih vrijednosti. S obzirom da postojeće tehnike izrade prostornih planova ne obezbjeđuju odgovarajuću integraciju ekoloških zahtjeva sadržanih u stručnim nalazima studija za zaštitu prirodnih i pejzažnih vrijednosti u glavnim planerskim rješenjima, predlaže se sprovođenje procedure / tehnike Strateška procjena uticaja na životnu sredinu, i to ne samo na svaki prostorni plan već i na master planove, strategije i politike.

147

U slučaju master planova, sektorskih strategija i politika, slično kao i kod prostornih planova, same bazne studije o prirodnim i pejzažnim vrijednostima (u slučajevima za koje su rađene) urađene su na zadovoljavajućem nivou, ali sa niskim nivoom integracije ekoloških zahtjeva u strateška opredjeljenja. Iskustva u integraciji zaštite prirode i posebno zaštićenih prirodnih dobara u strategije, politike i planove vezane za održivi razvoj vezana su za (I) tradicionalni planerski postupak koji se sprovodi u toku izrade Prostornog Plana Crne Gore i (II) novije participativne procese primjenjene prilikom razvoja strategija, kao što je Strategija održivog razvoja. Ta dva mehanizma imaju sljedeći zajednički tok – razvojne faze: (a) Identifikacija područja koja ispunjavaju uslove za stavljanje pod zaštitu i moguće opcije njihove buduće zaštite. Ove aktivnosti se obezbjeđuju 1. kroz redovno obavljanje djelatnosti Republičkog zavoda za zaštitu prirode, 2. pripremu baznih studija za potrebe prostornih planova (PPCG, PPPPNMD) i 3. projekte (EMERALD, IPA, IBA). (b) Razmatranje / prihvatanje prijedloga novih područja za stavljanje pod zaštitu radi čega se obezbjeđuje njihovo promovisanje u medijima, izdavanje posebnih stručnih radova i publikacija, organizuju se okrugli stolovi, stručne i javne rasprave. To su ujedno i prilike za razmatranje prioriteta za stavljanje pod zaštitu. (c) Formulisanje usaglašenih prijedloga za stavljanje pod zaštitu novih područja uz isticanje prihvaćenih prioriteta. (d) Integracija usaglašenih prijedloga za formiranje novih zaštićenih područja prirode u strateške dokumente. (e) Proces razmatranja i usvajanja strateških dokumenata vezanih za održivi razvoj koji je još jedna prilika da se razmotri opravdanost formiranja novih zaštićenih područja prirode, njihov uticaj na ostale elemente razvoja, druge sektore i slično. (f) Sprovođenje prijedloga za stavljanje pod zaštitu kroz zakonom propisani postupak (Zakon o zaštiti prirode). Za razliku od participativnog procesa koji je primijenjen prilikom izrade NSOR-a, kojom prilikom je cjelokupan dokumenat (nacrt) razmatran na radionicama po svim većim mjestima u Crnoj Gori, u toku usvajanja PPCG su pored većeg broja javnih rasprava o tom dokumentu organizovane i tematske rasprave o značajnim pitanjima iz toga Plana, uključujući i tematsku javnu raspravu za pitanje zaštite prirode. S druge strane, proces formulisanja ključnih pitanja vezanih za zaštitu prirode u NSOR-u je većim dijelom bio zasnovan na primjeni 148


što bolje i kvalitetnije ekspertize (“best knowledge approach“) dok je to isto u procesu izrade PPCG urađeno kroz analitički postupak koji je sprovodio širi tim za izradu dokumenta. Sličan postupak je sa svoje strane sprovodila i Komisija za recenziju PPCG. Nažalost, takvo ekstenzivno razmatranje pitanja dugoročne projekcije zaštićenih prirodnih dobara imalo je za rezultat isključivanje iz konačnog dokumenta PPCG svih onih prijedloga za stavljanje pod zaštitu iz kategorija koje nisu od “većeg nacionalnog“ značaja, a to su spomenici prirode i predjeli posebnih prirodnih vrijednosti. Kako efikasnost u implementaciji strateških i planskih dokumenata direktno odražava nivo njihovog kvaliteta i realnost / izvodljivost planiranih aktivnosti, naše skromno iskustvo ukazuje na nizak nivo efikasnosti u implementaciji planiranih aktivnosti vezanih za pitanje integracije zaštite prirode i posebno zaštićenih prirodnih dobara u strategije, politike i planove vezane za održivi razvoj. Razlozi za tako nizak nivo efikasnosti u implementaciji planiranih aktivnosti su mnogobrojni, ali se kao najvažniji mogu izdvojiti sljedeći: 1.

Nizak politički prioritet kojeg ima zaštita prirode.

2.

Promovisanje politika koje nisu kompatibilne sa zaštitom prirode i održivim korištenjem postojećih i planiranih zaštićenih prirodnih dobara i iskorištavanjem prirodnih resursa uopšte.

3.

Nizak nivo ograničenja i podsticaja vezanih za zaštitu prirode.

Od pitanja koja se posebno ističu kao značajna za integraciju zaštite prirode / zaštićenih prirodnih dobara u strategije, politike i planove za održivi razvoj, u Crnoj Gori se mogu izdvojiti sljedeća: 1.

Efikasnost u upravljanju postojećim zaštićenim podrucjima prirode – ne daje dovoljno dobrih primjera i ne stvara uslove za održivi razvoj u tim područjima.

2.

Ustanovljavanje direktnog upravljanja zaštićenim prirodnim dobrima – u postojećim uslovima bez posebno formiranih ovlaštenih upravljača (staralaca) za sve kategorije i sva zaštićena prirodna dobra ne može se obezbijediti efikasna zaštita ključnih resursa tih područja koja su bila razlog za njihovo stavljanje pod zaštitu.

3.

Participativni proces u planiranju i sprovođenju upravljanja – zbog odsustva predstavnika lokalnog stanovništva iz upravljačkih struktura onih institucija i organa zaduženih za upravljanje zaštićenim prirodnim dobrima ne mijenjaju se praksa i načini korištenja resursa, niti se smanjuje nivo pritisaka na ta zaštićena prirodna dobra. 149

Literatura Bulić Z., Bušković V., Jovović V., Stevanović V., Mandić S. & Lješević-Mitrović S. (2005): Prirodne i pejzažne vrijednosti prostora i zaštita prirode. Sektorska studija za potrebe PPRCG (PPR), str. 1-65., GTZ, Vlada RCG & Univerzitet CG, april 2005., Podgorica. Roganović D., Kalezić L., Rabrenović J., Bulić Z. & Bušković V. (2008): Nacionalna Strategija biodiverziteta sa Akcionim planom za period 2009-2014. god., str. 1-55. Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine, Podgorica. Grimes, A. P., Latif, M. A., Vujadinović-Čolić, J., i V. Buškovic (2005): Dopunjena procjena stanja biodiverziteta za Srbiju i za Crnu Goru. USAID. FAA, Odjeljak 119. USAID/Srbija-Crna Gora. Beograd, Podgorica. Ekonomska komisija Ujedinjenih Nacija za Evropu (2007). Druga procjena performansi u zaštiti životne sredine Crne Gore, UNECE Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine (2007). Izvještaji o stanju životne sredine od 2003 - 2007. Podgorica. Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine (2008): Nacionalni pregled o uticaju klimatskih promjena na obalni i morski biodiverzitet. Podgorica. Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine (2009): Nacrt nacionalne Strategije biodiverziteta sa Akcionom planom za period 2009. – 2014. Podgorica, Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine Crne Gore (2007). Nacionalna strategija održivog razvoja. Podgorica. Ministarstvo za ekonomski razvoj (2008): Prostorni plan Crne Gore do 2020. Podgorica. Ministarstvo za ekonomski razvoj (2008): Prostorni plan područja posebne namjene za morsko dobro Crne Gore (2008). Ministarstvo za ekonomski razvoj, Ministarstvo turizma i zaštite životne sredine i GTZ kancelarija u Podgorici, Crna Gora (2008): Nacrt Nacionalne Strategije za integralno upravljanje obalnim područjem (2008). Podgorica. Ministarstvo zaštite životne sredine i uređenja prostora (2004): Nacionalni izvještaj o statusu, problemima i očuvanju obalnog i morskog biodiverziteta (SAP BIO) za Crnu Goru.

150


Planning of protected natural assets in the sustainable development strategies in Montenegro Summary

The paper discus key aspects of the nature protection in Montenegro. Emphasis is given to the existing and planned natural assets important at national and international level. Recommendations and measures regarding long-term protection of nature in Montenegro are presented, particularly those given in physical plans (Physical Plan of Montenegro (PPMNE), Physical Plan of Special Purposes (for Maritime Public Domain)(PPSPMPD), physical plans of the municipalities) and strategies regarding sustainable development (National Strategy for Sustainable Development (NSSD), Strategy for Integrated Coastal Zone Management (ICZM). Key words: Protected natural assets, sustainable development, strategies, planning, according to recommendations of NSSD, ICZM, PPMNE and PPSPMPD

151


ELEMENTI STRATEŠKE PROCJENE UTICAJA NA ŽIVOTNU SREDINUU SPROVOĐENJU PROJEKATA ZAŠTITE PRIRODE U BiH Ozren Laganin Sažetak

U skladu sa evropskom praksom, strateška procjena uticaja na životnu sredinu(eng. Strategic Environmental Assessment/SEA) predstavlja jedan od ključnih elemenata prilikom ocjenjivanja i donošenja odluka o prihvatanju ili odbacivanju planova, programa i strategiji. Strateška procjena je uređena globalno zakonima o zaštiti životne sredine/okoliša na nivou oba entiteta u BiH, kojima se djelimično transponuju odredbe Direktive o SEA (2001) i Protokola o SEA uz Konvenciju o prekograničnoj procjeni uticaja na životnu sredinu. U toku izrade planova i projekata u područjima koja su od značaja sa stanovišta očuvanja prirodnih vrijednosti finansiranih od http://360.u2.com/međunarodnih institucija, obavezno je sprovođenje odgovarajuće procjene uticaja na životnu sredinu, u skladu sa evropskim direktivama ili metodologijama koje su izradile donatorske institucije. U Bosni i Hercegovini je zakonski osnov za praćenje strateške procjene veoma ograničen i ne postoji metodologija za ocjenu prihvatljivosti dokumenta SEA. Ovim radom se daju osnovni elementi i pokazatelji koji mogu poslužiti prilikom izrade propisa za sprovođenje SEA u BiH. Ključne riječi: strateška procjena/ SEA, BiH, uticaj na životnu sredinu, planiranje, zaštita prirode

Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske, Banja Luka e-mail:[email protected]

153

1. Uvod

Strateška procjena uticaja na životnu sredinu (eng. Strategic Environmental Assessment-SEA), je sistematski analitički proces u kojem se evaluiraju efekti po životnu sredinu i zdravlje planova, programa i strategija (eng. Plans,Programs and Policies- P/P/P) analiziraju i integrišu u proces planiranja. Ovaj proces obuhvata: pripremu dokumenta o strateškoj procjeni uticaja na životnu sredinu, sprovođenje postupka konsultacija sa stručnim institucijama i javnosti, uzimanje u obzir primjedbi i sugestija i procedura konačnog usvajanja planova, programa ili strateških dokumenata i obavještavanje javnosti o njihovom donošenju. Za razliku od postupka procjene uticaja za projekte koji mogu imati značajan uticaj na životnu sredinu, koji je zakonski detaljno uređen, postupak strateške procjena uticaja (u daljem tekstu: strateška procjena) za planove, programe i druge akte je samo djelimično normativno uređen zakonima u oblasti životne sredine, a djelimično i zakonima o prostornom uređenju, u odredbama koje se odnose na planiranje. Što se tiče zakonodavstva EU koje se primjenjuje na stratešku procjenu, dva su osnovna pravna instrumenta koja tretiraju ovu oblast: Direktiva 2001/42/EEZ o procjeni efekata planova i programa na životnu sredinu, kojom se utvrđuju opšta pravila o primjeni strateške procjene, i koja definiše životnu sredinu kao skup međuzavisnih elemenata prostora, i Protokol o strateškoj procjeni uz UNECE Konvenciju o procjeni uticaja na životnu sredinu u prekograničnom kontekstu (ESPOO konvencija), koji u odnosu na Direktivu dodatno uređuje pitanja učešća javnosti, uticaja na životnu sredinu i zdravlje, te uspostavlja linearnu proceduru procjene,sličnu procjeni uticaja projekata na životnu sredinu, u skladu sa Direktivom o procjeni uticaja na životnu sredinu (EIA). Da bi se stvorili pravni preduslovi za implementaciju odredaba navedenih instrumenata, i da bi se postupak strateške procjene mogao sprovoditi u skladu sa evropskom praksom, potrebno je izvršiti harmonizaciju domaćih propisa u oblasti zaštite životne sredine u smislu transpozicije Direktive 2001/42/EEZ, i sprovesti proceduru ratifikacije SEA protokola. U sprovođenju strateške procjene na životnu sredinu koriste se i različite smjernice i uputstva, kao npr. smjernice OECD zemalja iz 2006-te godine, koje su usvojile sve značajne finansijske i donatorske organizacije. U BiH se, u realizaciji projekata Svjetske Banke, koriste specifične smjernice ove finansijske institucije, prema kojima se projekti klasifikuju u četiri kategorije u zavisnosti od tipa, lokacije, osjetljivosti, prirode i veličine njegovih potencijalnih uticaja na životnu sredinu rangirano od kategorije A – za planove za koje postoji velika Zakonski okvir za sprovođenje procjene uticaja na životnu sredinu sadržan je u više propisa (zakona i podzakonskih akata) a lex specialis koji regulišu sprovođenje procjene uticaja su: Zakon o zaštiti životne sredine Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 28/07) i Zakon o zaštiti okoliša Federacije BiH (Službene novine Federacije BiH broj 33/03)

154


vjerovatnoća za značajne negativne uticaje, do kategorije D- gdje je malo vjerovatno da će se pojaviti uticaji ili će efekti po životnu sredinu biti minimalni. U skladu sa Direktivom 2001/42/EEZ, zadaci koji se postavljaju tokom izrade planova i programa, u direktnoj su korelaciji sa ciljevima i zadacima strateške procjene. Ti zadaci su: 1.

utvrđivanje obuhvata i sadržaja plana, imajući u vidu ključne trendove i ograničenja na koja plan ili program može uticati,

2.

analiza dostupnih podataka, uključujući i indikatore životne sredine, relevantne za plan ili program,

3.

analiza različitih alternativa u sprovođenju projekta, uključujući i tzv. nultu alternativu,

4.

izrada dokumenta Strateške procjene uz propisivanje mjera sa smanjenje negativnih i pospješivanje pozitivnih uticaja na životnu sredinu,

5.

postupak konsultacija-uzimanje u obzir mišljenja i stavova nadležnih organa i javnosti i

6.

dopunjavanje i donošenje plana ili programa.

Strateška procjena može služiti u svrhu evaluacije postojećih planova ili u svrhu davanja posebnih smjernica o uticajima na životnu sredinu u postupku izrade planova i programa. U skladu sa odredbama SEA protokola, planiranje i sprovođenje strateške procjene treba da budu integrisani, zbog praktičnosti sprovođenja jedinstvenog postupka i omogućavanja sprovođenja planova i programa uz obezbjeđenje optimalnih mogućnosti životne sredine i sprečavanja uticaja na klimatske promjene. Postupak strateške procjene ne usložnjava nužno postupak donošenja planova, niti prouzrokuje nerazumno visoke troškove. U praksi je često problematično u potpunosti ostvariti koordinaciju između izrade planova i strateške procjene, odnosno integraciju ova dva postupka. Ukoliko se strateška procjena sprovodi nakon izrade plana, implementacija je problematična zbog toga što se na taj način dupliraju poslovi, uticaj na ciljeve i rezultate je ograničen a sam postupak se nepotrebno odugovlači. Također, postoji i rizik od nedovoljne harmonizovanosti sa SEA Protokolom i Direktivom o SEA. Čak i pri djelimičnoj usklađenosti, ne postižu se uvijek dobri rezultati, jer tim koji radi na izradi strateške procjene mora posebno da razmatra i analizira sve faze planiranja. Strateška procjena predstavlja proces u kojem se analiziraju moguće prepreke i mogućnosti zaštite životne sredine, identifikuju se rizici i potencijalni troškovi povezani sa razvojnim inicijativama, omogućava se podrška pri uspostavljanju 155

adekvatnog upravljanja, a može pozitivno uticati i na saradnju između različitih sektora (npr. industrija- poljoprivreda- planiranje/zaštita) uspostavljanje mjera ublažavanja negativnih efekata po životnu sredinu, institucionalno preuređenje i inovacije u planovima i procedurama. U smislu angažovanosti sredstava i ljudskih kapaciteta, za izradu Strateške procjene se u skladu sa studijama Evropske komisije se utroši oko 5-10% od vrijednosti plana. Veći dio inicijalnih troškova izrade strateške procjene nastaje kada se primjenjuju novi pristupi i metode ili kada se prikupljaju bazni podaci, a svaka naredna procjena iziskuje znatno manje troškove.

2. Sprovođenje elemenata sea u zaštićenim područjima

Nivo potencijalnog negativnog uticaja plana ili programa na prirodnu ravnotežu i ugrožavanja ekoloških zakonitosti u blizini i unutar zaštićenih područja zavisi prvenstveno od veličine planiranog zahvata, odnosno razvoja potrebne infrastrukture u tom području. Veći zahvati u prirodnom području, koji podrazumijevaju značajno proširenje područja koje će se koristiti u sportsko-rekreativne i turističke svrhe, zahtijevaju mnogo ozbiljnji i sveobuhvatniji pristup u predviđanju mjera za sprečavanje i/ili ublažavanje negativnih uticaja na životnu sredinu, a u ekonomskom smislu to podrazumijeva i dodatne troškove koji se odnose na zaštitu prirode. Za svako područje je potrebno prije svega jasno odrediti osnovni strateški cilj, u kojem se naglašava njegova osnovna namjena ili strateško opredjeljenje razvoja prostora (turističko-rekreativna, zaštitna, lovno-turistička, i sl.). Sprovođenje strateške procjene u područjima koja su od značaja sa stanovišta zaštite prirodnih vrijednosti treba da se odvija u skladu sa analitičkim zadacima strateške procjene, kao što je prikazano u grafikonu 1.

Prvi korak

Postupak strateške procjene počinje fazom tzv skrininga (eng. screening), u kojoj se odlucuje o sprovođenju, ciljevima, obimu i sadržaja strateške procjene. Utvrđivanje kriterijuma za sprovođenje strateške procjene je zakonska materija, a u skladu sa Direktivom 2001/42/EEZ, strateška procjena se ne odnosi na planove odbrane, planove koji se odnose na otklanjanje posljedica elementarnih nepogoda, kao ni za finansijske i budžetske planove. U ovom koraku se izrađuje projektni zadatak za stratešku procjenu koji treba da sadrži sljedeće elemente:

156


 identifikacija osnovnih problema i pitanja vezanih za plan ili program,  formulisanje programskih ciljeva i prioriteta,  formulisanje mjera za implamentaciju,  prijedlog implementacije i sistema monitoringa. Za svaki od navedenih elemenata trebaju da se definišu, odnosno predvide: 1.

Osnovni pripremni i analitički zadaci strateške procjene,

2.

Sistem komunikacije unutar tima za izradu strateške procjene, nadležnih organa i javnosti u obavljanju analitičkih zadataka,

3.

očekivane prepreke i problemi u izvršavanju analitičkih zadataka i

4.

dinamički plan realizacije pojedinih elemenata projektnog zadatka, s tim da je predviđeno vrijeme za izradu strateške procjene maksimalno do 8 mjeseci (200 dana). IZRADA P/P/P

ANALITIČKI ZADACI S E A

SCREENING- ODLUČIVANJE O POTREBI SPROVOĐENJA SEA ODREĐIVANJE OBUHVATA P/P/P

UTVRĐIVANJE CILJEVA, OBIMA I SADRŽAJA S E A

ANALIZA DOSTUPNIH PODATAKA

SEA IZVJEŠTAJ:

PRIJEDLOG I UPOREĐENJE ALTERNATIVA

IDENTIFIKACIJA PRITISAKA PO ŽIVOTNU SREDINU I ZDRAVLJE

IZRADA P/P/P

ANALIZA TRENDOVA PRITISAKA I PROCJENA ALTERNATIVA

KONSULTACIJE SA NADLEŽNIM ORGANIMA I JAVNOŠĆU, MODIFIKACIJE MODIFIKACIJA P/P/P

PROCJENA KUMULATIVNIH EFEKATA RAZVOJNIH AKTIVNOSTI

FINALNA VERZIJA P/P/P pred odobravanje

SISTEM MONITORINGA I UPRAVLJANJA

REALIZACIJA Grafik br. 1. Međusobni odnos planiranja i strateške procjene

157

Drugi korak

U drugom koraku određuje se obuhvat procjene, u kojoj se determinišu sljedeća pitanja u cilju definisanja obuhvata strateške procjene: 1.

Koji su osnovni ciljevi strateške procjene?

2.

Koji su ciljevi zaštite životne sredine relevantni za plan ili program i na koji način su povezani sa ciljevima plana ili programa?

3.

Da li neki postojeći planovi ili programi mogu biti relevantni ili mogu biti u interakciji sa predloženim planom?

4.

Koja su to pitanja vezano za zaštitu životne sredine značajna sa stanovišta realizacije plana, odnosno programa?

Tabela 1 Definisanje ciljeva i obuhvata strateške procjene Opšte teme vezano Ključni specifični faktori za zaštitu životne u odnosu na opšta pitnja, sredine zdravlje i klim. koja se tiču izrade plana promjene koje treba uzeti u razmatranje prilikom izrade plana Navesti opšta pitanja vezano za zaštitu ž. sredine, uključujući i klimatske promjene i zdravlje, koja su relevantna za donošenje plana

Opšti ciljevi zaštite životne sredine, ublažavanja klimatskih promjena i zaštite zdravlja koji su propisani u strateškim dokumentima

Identifikovati i objasniti ključne probleme zaštite ž. sredine i zdravlja koji su prisutni u području koje će vjerovatno biti pod uticajem plana/programa. Ovaj pregled daje pojednačne i detaljne informacije o specifičnim uticajima.

Identifikovati bilo koji relevantan cilj vezano za zaštitu ž. sredine, uključujući i zdravlje i klimatske promjene, kojim se definiše širi okvir za donošenje plana. Ovi ciljevi ne moraju biti nužno vezani za pojedinačna pitanja (npr. aerozagađenje, (npr. aerozagađenje od SO2, zaštite ž.sredine, već gubitak poljoprivrednog NOx, vodna erozija i erozija jedino da budu relevantna zemljišta, upravljanje vjetrom, zagađenje zemljišta za donošenje konkretnog otpadom, poplave i suše) pesticidima, ograničen plana/programa kapacitet deponije otpada, ugroženost šuma i sl.)

Treći korak - analiza baznih trendova (nulta alternativa)

Pitanja ili indikatori za procjenu

Definisati 1-3 vodeća pitanja ili indikatora koji bi mogli opisati trendove ključnih specifičnih pitanja vezano za zdravlje i zaštitu životne sredine, koja su prisutna sa ili bez sprovođenja plana ili programa

U ovom koraku, tim koji radi na izradi strateške procjene analizira koje su to prijetnje i mogućnosti za realizaciju plana, a ovo je veoma važan korak u čita-

158


vom procesu, jer opisuje trend parametara na kojima se zasniva strateška procjena, analiziraju se njegove promjene u slučaju da se plan ne implementira, identifikuju se ograničenja, kao i date okolnosti, a dokumentuju se i svi nedostajući podaci ili informacije koje su potrebne.

Četvrti korak - analiza predloženih razvojnih prioriteta i njihovih alternativa

U ovom koraku analiziraju se pozitivni i negativni uticaji predloženih razvojnih ciljeva, prioriteta ili scenarija osnovnih trendova životne sredine. Cilj je da se analizira da li su u dovoljnoj mjeri uzete u obzir sve alternative, da se provjeri da li su predviđeni rizici u dovoljnoj mjeri i da se daju preporuke za optimizaciju predloženih ciljeva, prioriteta ili opštih razvojnih scenarija. Neka od osnovnih pitanja na koja treba da se odgovori u ovom koraku su: 1.

Da li su relevantna pitanja/pritisci na životnu sredinu i ciljevi zaštite dovoljno jasni da bi se izvršila procjena

2.

Da li su u dovoljnoj mjeri razrađene razvojne alternative?

3.

Da li bi mogla ili trebala saradnja doprinijeti izmjenama strateških smjernica plana ili programa? Alati koji se koriste za procjenu različitih alternativa mogu biti:  kolektivna ekspertska mišljenja-ad hoc pregledi u cilju determinisanja specifičnih pitanja zaštite životne sredine koja su značajna u razvojnom kontekstu  Čekliste mogućih uticaja koji su obično povezani sa intervencijama predviđenim u planu ili programu,  matrice uticaja, kao što je navedeno u tabeli 2.

Tabela 2 Matrica uticaja Relevantna pitanja i ciljevi zaštite životne sredine --

-

N/A

+

++

predviđeni ciljevi, prioriteti i scenariji u P/P/P

karakteristike uticaja: direktni/ indirektni, obuhvat (lokalni, regionalni, nacionalni), štetnost (vrlo negativni-vrlo pozitivni), trajanje (kratkotrajni, dugotrajni), povratno djelovanje

159

Peti korak- procjena kumulativnih uticaja predviđenih aktivnosti u planu ili programu i prijedlozi za njihovu optimizaciju

U procjeni kumulativnih uticaja mogu se koristiti metode slične onima kojima se procjenjuju razvojni prioriteti. Suštinski, procjena kumulativnih efekata treba da pruži informacije o relevantnosti opštih uticaja na životnu sredinu i zdravlje, njihovu veličinu, vjerovatnoću, obim, učestalost, mogućnost ponavljanja i osnovne faktore koji su uticali na nesigurnost u definisanju uticaja, kao što je navedeno u tabeli 3. Također, u koraku 5 je potrebno definisati i mjere potrebne za ublažavanje negativnih i pospješivanje pozitivnih efekata (mjere mitigacije). Tabela 3 Karakteristike uticaja na životnu sredinu karakteristike uticaja vjerovatnoća

obim/obuhvat

učestalost/trajanje

trajnost /povratno djelovanje

Simbol

objašnjenje

!!

velika vjerovatnoća pojave uticaja

!

vjerovatnoća pojave uticaja

~

veoma izražen negativan uticaj

-

negativan uticaj

+

pozitivan uticaj

++

veoma izražen pozitivan uticaj

>>

uticaj je učestao i konstantan/dugoročan do stalan

>

uticaj je povremen/kratkoročan

V

uticaj je trajan

N

uticaj trenutan

Šesti korak- Planiranje i uspostavljanje efektivnih sredstava komunikacije

Za svaki pojedinačni analitički zadatak strateške procjene (grafik 1), planiraju se različite metode komunikacije i konsultacija sa nadležnim institucijama i javnosti. Plan komunikacije se obično donosi na početku procesa izrade strateške procjene, a sredstva komunikacije koja se mogu koristiti uključuju: pismeno obraćanje, internet publikacije, radne seminare, sastanke i javne rasprave, okrugle stolove i druga sredstva.

160


Sedmi korak- Definisanje okvirnog plana upravljanja životnom sredinom i plana monitoringa

U odnosu na identifikovane potencijalne uticaje, njihovi budući trendovi zavise od niza faktora, kao što su uticaji drugih projekata, ekonomski faktori i slično. U projektima čija je svrha zaštita prirodnih vrijednosti, kao npr. u projektu: “Šumska i planinska zaštićena područja“, čiji je jedan od ciljeva proširenje postojećih zaštićenih područja u BiH, identifikovani su potencijalni uticaji, sa dominantnim pozitivnim uticajima, a za potencijalno negativne uticaje koji se odnose na aktivnosti izgradnje infrastrukture u zaštićenim područjima i funkcionisanje zaštićenih područja u svrhu receptivnog turizma, definisan je plan mjera za ublažavanje navedenih uticaja i plan monitoringa. Plan mjera za ublažavanje uticaja na životnu sredinu sadrži elemente, prikazane u tabeli 4. Tabela 4 Primjer plana mjera za ublažavanje uticaja na životnu sredinu faza:

predmet:

izgradnja

npr. aktivnosti u toku izgradnje mogu smanjiti nivo opšte sigurnosti i ugroziti divljač

mjere ublažavanja:

postaviti jasne znakove upozorenja, vremenski ograničiti radove na svijetli dio dana, po potrebi odrediti zaobilaznice i označiti ih funkcionisanje npr. identifikacija ZP ograničenja alternativnih, upotrebe prihvatljivih prirodnih aktivnosti resursa mogu sticanja negativno prihoda. uticati na Novčane životni standard kompenzacije za stanovništva gubitak prihoda. Program malih grantova

komentar:

Kompenzacije moraju biti utvrđene u skladu sa procesnim okvirom za učešće stanovništva

trošak:

institucionalna odgovornost

uključeno u troškove izgradnje

izvođač radova

utvrditi po utvrđivanju projektnih aktivnosti

jedinica za koordinaciju projekta (PMU)

Što se tiče monitoringa uticaja na životnu sredinu, treba napomenuti da je monitoring uticaja plana ili programa u strateškoj procjeni često komplikovan 161

zadatak, a često ga je nemoguće sprovesti ukoliko se ne fokusira na konkretne aktivnosti koje proizilaze iz sprovođenja projekta. Monitoring plan bi trebao biti realan i što jednostavniji za sprovođenje. U tabeli 5. dat je primjer plana monitoringa iste uticaje koji su navedeni u planu mjera ublažavanja, navedene u tabeli 4. Tabela 5 Primjer plana monitoringa faza:

izgradnja

parametri mjesto nadziranja parametara opšta na lokaciji sigurnost radova i u saooko nje braćaju, sigurnost divljači

način nadzi- kada se ranja para- nadziru metara parametri prema žalbama lokalnog stanovništva, nadzor saobraćaja

funkcionisa- naruna lokaciji i konsultacinje ZP šenost oko lokacije jama sa staživotnog novništvom standarda u skladu sa okvirnim procesom učešća stanovništva

3. Zaključak

redovno u toku radovasvakodnevno ili po potrebi

zašto se nadziru parametri

sigurnost učesnika u saobraćaju, radnika, osoblja ZP, sigurnost životinja prije početka zaštita projektnih životnog aktivnosti i standarda naknadno u lokalnog toku funkci- stanovnišonisanja ZP tva

trošak

odgovornost

minoran, izvođač uključen radova u troškove izgradnje

projektni jedinica budžet PMU lokalni monitori, odbor za monitoring

Elementi strateške procjene pojedinih projekata, naročito ukoliko se radi o projektima koji se realizuju u područjima koja su od značaja sa stanovišta očuvanja prirodnih vrijednosti, se posebno određuju u skladu sa namjenom i strateškim ciljem za razvoj datog područja. Strateška procjena omogućava visok nivo zaštite životne sredine, unapređuje proces planiranja odnosno vrednovanja planskih rješenja na životnu sredinu, pospješuje efikasnost prilikom donošenja odluka, a pospješuje se i identifikacija različitih alternativa pri izradi planova. Ipak, svaki plan ili program ima određene specifičnosti, pa samim tim i strateška procjena treba da bude prilagođena vrsti projekta na koju se primjenjuje, bez obzira na to da li se dosljedno poštuju odredbe iz konvencije ili direktive ili ne. Najvažnije je da Strateška procjena ispuni ulogu i svrhu zbog koje se i izrađuje, a to je uticaj na mjere i aktivnosti predložene planom, u svrhu uvažavanja faktora životne 162


sredine, i da mjere zaštite, prepoznate u ovom dokumentu, postaju sastavni dio plana. U tom smislu, prilikom uređenja pravnog okvira, koji je neophodan za sprovođenje strateške procjene u Bosni i Hercegovini, biće potrebno uzeti u obzir postojeće zakone u oblasti prostornog uređenja, a odredbe zakona o zaštiti životne sredine prilagoditi zahtjevima instrumenata međunarodnog prava, kako bi se strateška procjena mogla sprovoditi za različite vrste planova i programa.

4. Literatura Directive 2001/42/EC on the Assessment of the Effects of Certain Plans and Programmes on the Environment, EU Parliament Ozren Laganin: “Integrisanje ekoloških aspekata pri planiranju razvoja sportsko-turističkih sadržaja u zaštićenim područjima Republike Srpske“, Zbornik radova, XXXV Simpozijum o operacionim istraživanjima, Soko Banja 14-17 septembar 2008. Saobraćajni fakultet, Beograd Dejan Filipović: “Strateška procjena uticaja kao instrument zaštite životne sredine u gradovima“, Zbornik radova, Naučno-stručni skup Savremene tehnologije i održivi razvoj gradova, Banja Luka 14-15 novembar 2008. Institut zaštite, ekologije i informatike Banja Luka OECD Development Assistance Committee (DAC) Guidance: Applying Strategic Environmental Assessment. Good Practice Guidance for Development Cooperation, Paris 2006 (http://www.seataskteam.net). Training Material from the Course on the Practical Application of the UNECE Protocol on Strategic Environmental Assessment, created by UNDP and UNECE, Training held in Beroun, Czech Republic 22-26 September 2008 Andreas Berchold: “Environmental Planning for Ski Areas“, International Ropeway China Special, 2006. Norman J.Vig, Regina Axelrod: The Global Environment, Institutions,Law and Policy. (A Division of Congressional Quarterly Inc. Washington D.C. 1999.) Lynton Keith Caldwell: International Environmental Policy, from the Twentieth to the Twenty First Century (Duke University Press, Durham and London 1996) Coursebook on Environmental Impact Assessment Workshop, Monterey Institute of International Studies (MIIS), Monterey CA Spring 1999.

163


U smjeru standarda EU za zaštitu biološke raznolikosti u jugoistočnoj Europi: Iskustvo WWF-a Alberto Arroyo Schnell Put EU

Provedba EU Direktiva o staništima i pticama ne znači samo ispunjavanje nekih zakonskih obaveza EU. Konkretno, za EU i njezine članice to također znači raditi na:  provedbi Bernske konvencije  provedbi Programa rada na zaštićenim područjima iz Konvencije o biološkoj raznolikosti  rad u pravcu “zaustavljanja gubitka biološke raznolikosti do 2010“ Osim toga, za zemlje kandidate i potencijalne kandidate za EU to još znači raditi u pravcu pristupa EU.

WWF-ov Ured za mediteranski program u Dinarskom luku

Ključni fokus WWF-a u Dinarskom luku vezan za biološku raznovrsnost uključuje:  Rad na provedbi Programa rada na zaštićenim područjima iz Konvencije za biološku raznolikost kroz projekt za regiju koji financira MAVA. Koordinator WWF Natura 2000

165

 Pitanja vezana za pristup EU kroz državne projekte (naročito vezano za EU Direktive o prirodi i EU Okvirnu direktivu o vodama). Ovaj se rad uglavnom obavlja pod kišobranom Memoranduma o razumijevanju potpisanog s državnim vlastima zemalja u regiji uključujući Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Srbiju. Prekretnica u ovome procesu bilo je potpisivanje sporazuma u Bonu 2008. godine između predstavnika vlada Albanije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore, Srbije i Slovenije (“Big Win” – “Velika pobjeda“). Obaveze preuzete ovim sporazumom uključuju proglašenje novih zaštićenih područja i jačanje uzajamne suradnje u cilju postizanja prekograničnog održivog upravljanja u jugoistočnoj Europi.

Jedan primjer WWF-ove aktivnosti u regiji: Bosna i Hercegovina živo srce Europe

WWF-ov projekt “Živo srce Europe“ odvija se u Bosni i Hercegovini od 2008., a glavni mu je cilj podrška očuvanju biološke raznolikosti u zemlji po EU standardima. Neki relevantni rezultati uključuju:  Prijevod nekih ključnih dokumenata (tekst EU Direktiva o prirodi, smjernica za EC članak 6., priručnik o određivanju mjesta)  Pomoć pri formiranju i obučavanju za rad radne skupine za znanstvenu koordinaciju EU standarda o zaštiti biološke raznolikosti, uključujući i predstavnike oba entiteta (njezin sadržaj uključuje preliminarnu referentnu listu staništa i vrsta od interesa za zajednicu u Bosni i Hercegovini).  Priprema regionalnog izvješća o korištenju EU standarda o zaštiti biološke raznolikosti u jugoistočnoj Europi, sa sljedećim glavnim karakteristikama:  



166

Utemeljenost na postojećim izvješćima, studijama i događajima Glavni naglasak na Bosni i Hercegovini, ali su uključena i poglavlja o Crnoj Gori i Srbiji Neki regionalni zaključci:  Nedostatak informacija i kapaciteta, pritisak drugih sektora  Stručna podrška procesu je dobrodošla  Potreba za koordinacijom


Predstavnici vlada jugoistočne Europe na 9. sastanku Konferencije stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti (CBD COP 9)

Novi koraci: kretanje naprijed

WWF će nastavit svoj rad u Bosni i Hercegovini, dok će istovremeno proširivati aktivnosti na Srbiju i Crnu Goru, slijedeći slične pristupe, uključujući i suradnju s vlastima. Jedan od ključnih elemenata našeg rada u regiji jest korištenje našeg iskustva tijekom ranijih pristupni procesa EU (EU-10, Rumunjska i Bugarska): vjerujemo da transfer znanja i iskustva može biti važan čimbenik uspjeha ovih projekata.

Neki zaključci: završne poruke  EU standardi zaštite biološke raznolikosti idu dalje od EU pristupnih perspektiva, jer oni mogu biti ključ potpore provedbi Bernske konvencije, provedbi Programa rada na zaštićenim područjima iz Konvencije o biološkoj raznolikosti, te aktivnostima u pravcu postizanja cilja za “zaustavljanje gubitka biološke raznolikosti do 2010“.  Ranija EU iskustva, posebice pristupni procesi, mogu biti veoma ilustrativni u jugoistočnoj Europi.  Suradnja vlasti i zainteresiranih strana vjerojatno je najbolji put prema naprijed: svaka podrška je dobrodošla, dakle postoji izgled da se postigne zajednički dogovor od samog početka i da se radi u pravcu postizanja zajedničkih ciljeva.

167


Zaštićena područja za živi planet – Projekt ekoregije Dinarskog luka (PA4LP-DAE) Stella Šatalić Osnovna informacija

Stranke u Konvenciji o biološkoj raznolikosti (KBR) obavezale su se da do 2012. godine poboljšaju svoje sustave zaštićenih područja. Program Svjetskog fonda za zaštitu prirode (WWF) pod nazivom “Zaštićena područja za živi planet“ ima za cilj da podupre provedbu KBR-ova Programa rada na zaštićenim područjima (PRnZP) kroz zaštitu širih krajolika temeljenu na pristupu ekosustavu. Jedan od takvih krajolika jest i dinarski krš, koji se proteže od Alpa do Balkanskog poluotoka. Područje projekta ekoregije Dinarskog luka uključuje Sloveniju, Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Albaniju. Tih pet zemalja i WWF potpisali su Memorandum o razumijevanju, a projektni tim je osnovan početkom 2008. Srbija se također u svibnju priključila ovim zemljama, u sklopu inicijative Big Win (velika pobjeda). Projekt provodi WWF-ov Ured mediteranskog programa, a financira ga fondacija MAVA. Vremenski okvir je pet godina (2007-2011).

Ciljevi i specifični ciljevi

Glavni cilj je stvoriti uvjete koji će omogućiti uspješnu provedbu Programa rada na zaštićenim područjima iz Konvencije o biološkoj raznolikosti (PRnZP KBR-a) u ovih pet zemalja ekoregije Dinarskog luka (SL, HR, BiH, CG, AL). Kako bi se pomoglo dotičnim zemljama da razviju reprezentativnu, uspješno vođenu i održivo financiranu mrežu zaštićenih područja, utvrđena su tri specifična cilja: Šef projekta Zagreb, Stella Satalic, Project Leader, WWF Protected Areas for a Living Planet- Dinaric Arc Ecoregion Project, Zagreb, Croatia, e-mail: [email protected], www.panda.org/mediterranean

169

Cilj 1: Uraditi analizu propusta (gap analysis) glede zaštićenih područja za ekoregiju temeljenu na najboljim raspoloživim informacijama i staviti je na raspolaganje svim ključnim akterima uključenim u provedbu PRnZP do sredine 2009. Cilj 2: Izraditi plan jačanja kapaciteta vezan za provedbu PRnZP; do završetka projekta uraditi barem 75% toga plana. Cilj 3: PRnZP treba dobiti više mjesta u političkom programu svih pet zemalja ekoregije institucionaliziranjem političke volje izražene u Zajedničkoj izjavi Big Win (Bonn, svibanj 2008), i dobivanjem podrške za navedene prioritete na državnoj razini.

Big Win za inicijativu Dinarskog luka

Dana 29. svibnja 2008. šest zemalja ekoregije Dinarskog luka udružilo je snage u Bonu da zaštiti svoje bogato prirodno naslijeđe izgradnjom učinkovite mreže zaštićenih područja. Ova velika obaveza nastala je iz spoznaje da prirodno i kulturno bogatstvo dinarske regije predstavlja kritično dobro na kojem se može temeljiti društveni i gospodarski razvoj, ali i iz svijesti da se zaštita ovog prirodnog i kulturnog bogatstva može postignuti samo uz tijesnu uzajamnu suradnju dinarskih zemalja. One su potpisale zajedničku izjavu i utvrdile prioritete zaštićenih područja na razini svake države,

Prioriteti u pogledu nacionalnih zaštićenih područja uključuju: uspostavljanje novih i proširenje postojećih zaštićenih područja, poboljšanje učinkovitosti upravljanja zaštićenim područjima te prekogranična suradnja. WWF i DAI partneri su nastavili podupirati dotične zemlje u postizanju ovih prioriteta.

170


Napredovanje

Prikupljeni su podaci o selektiranoj bioraznolikosti, ekološki podaci i podaci o korištenju zemljišta. Sadašnji sustavi zaštićenih područja analiziraju se u odnosu na važna područja bioraznolikosti i s tim vezane pritiske glede uporabe zemljišta kako bi se utvrdili propusti u zaštiti. Bit će obrađeno oko 150 GIS slojeva početkom 2009. Analiza propusta u zaštićenim područjima na razini ekoregije bit će završena sredinom 2009. Dovršene su bodovne liste nultog stanja zaštićenih područja i određene institucije odgovorne za provedbu PRnZP. Procijenjene su potrebe za jačanjem kapaciteta za svaku zemlju putem upitnika, a procjene državne CB bit će završene do kraja 2008. Aktivnosti na jačanju kapaciteta započele su s provedbom RAPPAM metodologije (metodologija brze procjene i prioritizacije upravljanja zaštićenim područjima) u Hrvatskoj, Sloveniji i Albaniji. RAPPAM radionice u Bosni i Hercegovini planirane su za početak 2009. Obuka o financiranju zaštićenih područja i poslovnom planiranju održat će se u Njemačkoj od 4.-8. prosinca 2008. Do kraja projekta napravit će se bar po jedan pilot poslovni plan za svaku zemlju za jedan park odabran kao mjesto demonstracije. Nacionalne strukture Big Win usuglasile su se s ministarstvima, a na akcijskim planovima se radi. U tijeku je lociranje potencijalnih donatora.

Ostale aktivnosti WWF-ovog Ureda za mediteranski program (MedPO) u regiji

Postoje također novi projekti zasnovani na DAE aktivnostima i Inicijativi Big Win:  GEF Early Action Grant u BiH, za aktivnost PRnZP KBR-a 1.1.5 Analiza ekoloških propusta  GEF Early Action Grant u Albaniji, za aktivnost PRnZP KBR-a 1.1.5 (Opsežna procjena propusta u zaštićenim područjima, i planiranje privremenih mjera za zaštitu veoma ugroženih ili dragocjenih područja) i aktivnost 3.1.1 (Pravni i institucionalni propusti)  Program prekograničnih zaštićenih područja u jugoistočnoj Europi, financira Vlada Finske  Morska zaštićena područja na Jadranu, financira GEF/MAVA  Natura 2000 u BiH, financira Vlada Norveške  Doprinos NP Sutjeska širem gospodarstvu, financira Vlada Italije  Natura 2000 u Srbiji i Crnoj Gori, financira Vlada Norveške. 171


WWF PROJEKAT EVROPSKO SRCE ŽIVOTA (LIVING HEART) - IMPLEMENTACIJA EU STANDARDA IZ OBLASTI BIODIVERZITETA U BOSNI I HERCEGOVINI Branko Vučijak Francesca Antonelli Semra Fejzibegović Sažetak

Obzirom da postoji politički koncenzus može se reći da je pristupanje EU glavni cilj za BiH. U procesu pridruživanja Evropskoj uniji, izazov za sektor okoliša nije samo transpozicija zakonodavstva Evropske unije, već i pronaći način na koji ono može pozitivno doprinijeti političkom i privrednom razvoju Bosne i Hercegovine. U tom cilju, potrebno je što više koristiti jedinstvene pozitivne osobenosti koje Bosna i Hercegovina ima kao država. Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, WWF Med PO, EU standardi bioraznolikosti

Uvod

Bosna i Hercegovina je zemlja sa veoma bogatom biološkom raznolikošću. Imajući za glavni cilj osiguranje održivog razvoja uz istovremenu zaštitu biološke raznolikosti (biodiverziteta) u regiji, WWF Med PO pruža podršku BiH Dr., WWF Med PO - Office Sarajevo, Bosna i Hercegovina, e-mail: [email protected] WWF Med PO - Office Rome, Italy, e-mail: [email protected] WWF Med PO - Office Sarajevo, Bosna i Hercegovina, e-mail: [email protected]

173

u implementaciji legislative Evropske unije koja se odnosi na zaštitu prirode (Direktiva o staništima, Direktiva o pticama i Okvirna Direktiva o vodama) i ostalih međunarodnih konvencija (Barcelonska konvencija, Konvencija o programu biološkog diverziteta o radu na zaštićenim područjima), ali također i u jačanju kapaciteta, demonstraciji rješenja i uspostavljanju partnerstva za očuvanje prirode. U okviru Memoranduma o razumijevanju koji je potpisan između WWF MedPO i vlade države Bosne i Hercegovine uspostavljena je saradnja u vezi sa pitanjem zaštićenih područja, koja se odnosi na stvaranje strateškog okvira za uspostavljanje mreže zaštićenih područja Natura 2000, finansiranje, prekograničnu saradnju, upravljanje i komunikaciju. U okviru ovih planova pokrenuta je i I faza projekta “Evropsko srce života“ (Europe’s Living Heart) početkom 2008. godine, te će u nastavku ovog rada biti prikazani glavni rezultati I faze ovog projekta, kao i ciljevi nastavka projekta u vidu II faze pod nazivom “Implementacija EU standarda iz oblasti biodiverziteta u BiH“. Nove zemlje članice EU posjeduju značajan dio evropskog prirodnog naslijeđa, uključujući mnoge ugrožene vrste i staništa. Uspostava mreže Natura 2000 je ključni korak ka zaštiti i održavanju ovog bogatog prirodnog blaga za buduće generacije. Stoga je jako bitno osigurati da se nominovanje područja u okviru mreže Natura 2000 vrši blagovremeno i na adekvatan način kako bi interes njihove zaštite i dalje ostao prioritetom od velikog značaja. Da bi se to ostvarilo, potrebno je informisati relevantne zainteresovane strane o njihovim ulogama i odgovornostima u okviru procesa nominovanja. Natura 2000 je evropska ekološka mreža zaštićenih područja nominovanih od strane zemalja članica EU-a na osnovu pravno obavezujuće legislative: Direktive o staništima i Direktive o pticama. U skladu sa članom 3. Direktive o staništima, (92/43/EEC), Natura 2000 je koherentna evropska ekološka mreža posebnih područja zaštite (Special Areas of Conservation -SAC) i područja posebne zaštite za ptice (Special Protection Areas - SPA). Direktive o staništima i pticama su najvažniji pravni instrumenti Evropske unije za zaštitu biodiverziteta. Mreža se sastoji od dvije vrste zaštićenih područja: Područja posebne zaštite (SPA) i Posebnih područja zaštite (SAC). Područja posebne zaštite nominuju zemlje članice u skladu sa Direktivom o pticama (79/409/EEC). Direktiva obavezuje zemlje članice da “klasifikuju najpogodnije teritorije“ kao područja posebne zaštite, kako bi “osigurale preživljavanje i razmnožavanje“ vrsta ptica koje se spominju u Aneksu I Direktive. Slične mjere moraju se primijeniti “za migratorne vrste koje se redovno pojavljuju, a nisu na listi u Aneksu I., dok se

174


posebna pažnja mora obratiti na “zaštitu močvara, posebice močvara koje imaju međunarodni značaj“. Putem nominovanja posebnih područja zaštite, ova zaštita se proširuje na staništa drugih ugroženih vrsta uključujući i ptice, (Aneks II. Direktive o staništima), kao i na staništa koja se nalaze u Aneksu I Direktive o staništima. Nominovanje posebnih područja zaštite u odnosu na nominovanje područja posebne zaštite je komplikovaniji i duži proces koji zahtijeva saradnju između Komisije i zemalja članica. Prvo, zemlja članica mora izraditi listu predloženih područja koji su od značaja za Zajednicu, u skladu sa kriterijima iz Aneksa III, faze I Direktive o staništima. Nakon toga, vrše se pregovori o područjima od značaja za Zajednicu između Komisije i zemalja članica. U ovom procesu, biogeografski seminari imaju ključnu ulogu. Konačno, zemlje članice nominiraju usvojenu listu područja od posebnog značaja za Zajednicu i posebnih područja zaštite. Odabir područja od posebnog značaja za Zajednicu trebao je biti završen u roku od šest godina nakon objave (1992.) Direktive. Nakon dugih odgađanja, sva područja od posebnog značaja za Zajednicu unutar EU 15, usvojena su od strane Komisije i uključuju slijedeće: Makaronezijska regija, uključujući Madeiru, Azorske i Kanarske otoke (2001), Alpska regija (2003), Atlantska i Kontinentalna regija (2004), Borealska regija (2005) i Mediteranska regija (2006). Ažuriranje biogeografskih listi sa područjima iz novih zemalja članica očekuje se tokom 2007., 2008. i 2009. godine.

Ciljevi projekta Europe’s Living Heart

U okviru I faze prethodnog WWF MedPO projekta (WWF-ovog projekta za mediteransko područje) pod nazivom “Living Neretva“ u aprilu 2007. godine održan je u Sarajevu seminar pod nazivom “U susret standardima Evropske unije u riječnom slivu Neretve u Bosni i Hercegovini: povezivanje upravljanja vodama sa zaštitom biološke raznolikosti”. Fokus ovog seminara je bila Okvirna direktiva o vodama Evropske unije i Direktive koje se odnose na zaštitu prirode, i učesnici su pokazali značajan interes za standarde EU o bioraznolikosti, a naročito predstavnici državnih organa vlasti. Kao rezultat izraženog interesa u okviru ovog seminara, došlo je do razvoja ideje za novi projekat pod nazivom “Evropsko srce života-I faza” (Europe’s Living HeartPhase I). Europe’s Living Heart projekat je počeo u januaru 2008. godine, a završen je u junu iste godine. Glavni cilj projekta je pružanje odgovorajuće podrške oblasti zaštite prirode, uzimajući u obzir pozitivne standarde EU o

175

biološkoj raznolikosti. Namjena izvještaja ove faze projekta jeste da posluži kao instrument državnim organima vlasti i ostalim relevantnim subjektima u njihovim naporima za učinkovitu zaštitu biološke raznolikosti slijedeći standarde EU u ovoj oblasti. Kao rezultat I faze projekta“Evropsko srce života (Europe’s Living Heart)“ uspostavljen je osnovni okvir za harmonizaciju BiH standarda sa standardima EU za zaštitu bioraznolikosti, uključujući potrebnu naučnu podlogu, listu potencijalnih područja koja su kvalifikovana za mrežu zaštićenih područja Natura 2000, upute za upravljanje takvim područjima, potrebe za usklađivanjem zakonodavstva, kao i odobravanje javnosti kada je u pitanju značaj zaštite prirode. Projekat “Evropsko srce života (Europe’s Living Heart)- II faza” ima za cilj pružanje strateške podrške vladinim institucijama, uključujući jačanje kapaciteta za prikupljanje finansijskih sredstava, identifikaciju pilot lokacija unutar Federacije BiH i Republike Srpske na kojima će se vršiti temeljna istraživanja i provjera metodologija primjene standarda zaštite bioraznolikosti, popunjavanje standardnih obrazaca za definisana pilot područja uključujući obuku domaćih eksperata, identifikaciju pravnih i administrativnih nedostataka i potreba za cjelovitu implementaciju EU standarda zaštite prirode, te određivanje mehanizama za prenos iskustava koja se odnose na proces prilagođavanja standardima EU za zaštitu prirode u području jugoistočne Evrope.

Prvi cilj: Strateška podrška vladinim institucijama za usvajanje standarda Direktive o staništima Prva aktivnost Radne grupe: Naučna koordinacija za oblast standarda EU o zaštiti bioraznolikosti  Grupa koju su sačinjavali međunarodni ekspert WWF-a i tri lokalna eksperta uspostavljena je u martu 2008. godine. Prvi sastanak Radne grupe je organizovan u isto vrijeme kada i seminar o implementaciji standarda EU za zaštitu biodiverziteta u jugoistočnoj Evropi u Sarajevu aprila, 2008. godine. Zadatak radne grupe je bio identifikacija i procjena osnova za usvajanje Direktive o staništima u Bosni i Hercegovini, kao što slijedi: i) identifikacija i sistematizacija staništa i vrsta iz Aneksa Direktive o staništima koja postoje u Bosni i Hercegovini, ii) analiza dodatnih potreba za proces istraživanja, iii) identifikacija jedinstvenih vrsta i staništa u Bosni i Hercegovini koje treba uzeti u obzir, iv) identifikacija relevantnih institucija i zainteresovanih strana (subjekata) na državnom nivou koje treba angažovati u implementaciji Direktive o staništima. Izvještaj je izrađen od 176


strane domaćih angažovanih eksperata, a po smjernicama međunarodnog stručnjaka iz ove oblasti, te u nacrtu najprije isporučen na internu kontrolu WWF-u krajem maja 2008. godine. Nakon detaljnoga pregleda i izmjena, isti je upućen radi komentarisanja od strane predstavnika javne administracije u BiH nadležne za upravljanje okolišem, dakle predstavnika Federalnog ministarstva okoliša i turizma Bosne i Hercegovine i Ministarstva građevinarstva, urbanizma i ekologije Republike Srpske. Na osnovu primljenih komentara i sugestija, Radna grupa je izvršila tražene izmjene i predala konačni izvještaj krajem juna 2008. godine. Druga aktivnost: Jačanje kapaciteta za prilagođavanje standardima EU za zaštitu biodiverziteta  Na radionici koja je organizovana u Sarajevu u aprilu 2008. godine, bilo je prisutno 35 učesnika koji su predstavljali javnu administraciju, ali i stručnjake iz oblasti zaštite bioraznolikosti. Učesnici su na ovoj radionici mogli dobiti informacije o sljedećem: i) standardima EU za zaštitu prirode, ii) iskustvima o prilagođavanju Direktive o staništima u drugim balkanskim državama i državama EU (kao npr. u Rumuniji, Bugarskoj, Malti, Austriji, Njemačkoj), iii) mogućnostima za iznalaženje finansijskih sredstava za implementaciju i upravljanje mrežom Natura 2000. Također su identifikovani prioriteti za buduću implementaciju mreže Natura 2000 u BiH, o čemu je vođena živa diskusija. WWF je vodio radionicu sa međunarodnim ekspertima, ali uz konsultacije sa relevantnim BiH predstavnicima administracije odgovorne za okoliš radi prilagođavanja domaćim potrebama i zahtjevima.

Drugi cilj: Podizanje svijesti javnosti, građansko društvo, učešće javnosti Prva aktivnost: Izvještaj “Natura 2000 u jugoistočnoj Evropi“  Međunarodni konsultanti su angažovani u martu 2008. godine kako bi izradili izvještaj o stanju zaštite biodiverziteta u jugoistočnoj Evropi korištenjem standarda Evropske unije. Izvještaj je za cilj imao opis postojećeg stanja u Bosni i Hercegovini u vezi sa implementacijom Direktive o staništima, te usporedbu sa stanjem u ovoj oblasti u Crnoj Gori i Srbiji. Sakupljanje podataka je izvršeno putem razgovora sa predstavnicima administracije koji su učestvovali na seminaru o standardima EU za zaštitu biodiverziteta u jugoistočnoj Evropi, (Sarajevo, 16-18. april), ali i dodatnim kontaktima kako bi se popunile praznine i sakupile potrebne informacije. Izvještaj je 177

urađen u nacrtu i isporučen na internu reviziju krajem maja, 2008. godine, i potom pregledan i komentarisan od strane predstavnika javne administracije u BiH nadležne za upravljanje okolišem, predstavnika Federalnog ministarstva okoliša i turizma Bosne i Hercegovine i Ministarstva građevinarstva, urbanizma i ekologije Republike Srpske. Na osnovu primljenih komentara i prijedloga, međunarodni eksperti su predali konačni izvještaj krajem juna 2008. godine. Druga aktivnost: Održavanje i ažuriranje web stranice sa informacijama o projektu, na engleskom i lokalnim jezicima BiH  “Living Neretva“ web-stranica www.panda.org/zivjetineretvu je ažurirana sa novim informacijama i o projektu Europe’s Living Heart. Web stranica je dostupna putem interneta za pružanje informacija o prirodi i održivom razvoju uz najširu moguću uključenost javnosti. Web stranica http://www.panda.org/bs/vijesti/index.cfm sadrži sve relevantne dokumente, izvještaje i prezentacije o projektu Europe’s Living Heart, čime su sve aktivnosti ovog projekta postale transparentne.

Metodologija

Izuzetno bogatstvo živog svijeta koje postoji na teritoriji Bosne i Hercegovine je rezultat ekološke heterogenosti Bosne i Hercegovine, njene geomorfološke i hidrološke raznolikosti, specifične geološke prošlosti i različitosti ekoklime. Flora, fauna i gljive u Bosni i Hercegovini su među najraznovrsnijim u Evropi, i naročito su značajni u smislu globalne bioraznolikosti zbog visokog nivoa svoje endemičnosti i prisustva posljednjih primjeraka određenih vrsta na ovim prostorima. U centru razvoja endemičnosti, još uvijek su u toku procesi evolucije novih vrsta. Faktori koji doprinose ovim procesima u Bosni i Hercegovini već milionima godina obuhvataju slijedeće:  Različitost kopnenih staništa, različiti tipovi i starost stijenskog masiva, različitost tipova zemljišta, različiti i jedinstveni oblici reljefa;  Različitost klimatskih uslova;  Različitost vodenih staništa uključujući gusto razvijenu i različitu hidrološku mrežu, planinska jezera, izvori, planinske rječice, potoke, rijeke, podzemne rijeke, jezera, bare, močvare, baruštine, mineralne izvore i more;  Dugoročni procesi antropogeneze,  Različiti procesi etnogeneze. 178


U skladu sa “Kartom biogeografskih područja EUR 15 + 12” (Evropska agencija za okoliš, Kopenhagen, 2007), u BiH su prisutna tri biogeografska područja:  Kontinentalno, u sjevernom dijelu zemlje, sa nizijama i uzvišenjima i sa velikim uticajem Panonske ravnice. Klima je kontinentalna sa vrućim ljetnim razdobljima i hladnim zimama. Preovladava područje šume hrasta kitnjaka i graba.  Mediteransko, u južnom dijelu zemlje. Sa vrućim ljetnim razdobljima i blagim zimama, ovo je područje sa najviše padavina (negdje i preko 5000 mm). Najveći dio kišnih padavina je u zimskom razdoblju. Zemljište je uglavnom krečnjačko i suho (Dinarski krš) sa mnogo podzemnih vodnih tokova, pećina itd. Glavna vegetacija je submediteranska sa šumama hrasta medunca i šipražjem sa suhim krečnjačkim livadama.  Alpsko, pokriva središnji dio BiH sa visokim planinama Dinarskog područja (do visine od 2368 m). Klima je oštra sa blagim ljetima i veoma hladnim i dugim zimama. Padavine su veoma prisutne tokom godine. Glavna vegetacija su visoke šume bukve, jele i omorike, i na velikim nadmorskim visinama alpski pašnjaci.

Slika 1 - Karta biogeografskih područaj u BiH

179

Iako Bosna i Hercegovina geografski pokriva malo područje, u njoj se nalaze globalno vrijedna staništa. Posebne karakteristike ovog područja predstavljaju mnogi kanjoni i klisure bosanskohercegovačkih rijeka (kanjoni rijeka Une, Neretve, Drine, kanjoni i klisure pritoka gornjeg toka rijeke Bosne, i srednji dio toka rijeke Vrbas sa izuzetno interesantnim kanjonom rijeke Ugar, koji teče između planina Vlašić, Čemernica i Manjača). Ispod najviših planinskih vrhova u Bosni i Hercegovini, u područjima cirkova, prisutna su razvojna središta glečerske flore i faune, kao naročiti dokazi postglečerskih procesa na Balkanskom poluostrvu. Preko 450 vrsta i podvrsta vaskularnih biljaka imaju karakteristike određenog stepena endemičnosti, čineći na taj način floru Bosne i Hercegovine jednu od najunikatnijih i najkarakterističnijih u cijeloj Evropi. Državna strategija za zaštitu biološke i pejsažne raznolikosti Bosne i Hercegovine ukazuje da se staništa i vrste u Bosni i Hercegovini suočavaju sa prijetnjama različite vrste zbog prenamjene prostora primarnih i sekundarnh ekosistema. Pritisak na staništa dolazi od različitih vrsta aktivnosti kao što su izgradnja cesta, a time rascjepkanost šuma; izgradnja hidroelektrana ili rad kamenoloma. Nadalje, močvare su ugrožene aktivnostima isušivanja, spaljivanja, melioracija i poljoprivrednih aktivnosti. Izgradnja industrijske i stambene infrastrukture i nekontrolisane urbanizacije sa svim pratećim uticajima također doprinosi prenamjeni prostora ekosistema i gubitku biodiverziteta. Pored toga i određeni broj invazivnih biljnih i životinjskih vrsta ugrožavaju bioraznolikost vrsta, pejzaža i genetskog naslijeđa Bosne i Hercegovine. U okviru I faze projekta uspostavljena je “Koordinaciona naučna grupa iz oblasti standarda EU o bioraznolikosti”. Osnovni cilj ove radne grupe bila je izrada izvještaja koji je imao za cilj identifikaciju postojećih informacija relevantnih za identifikaciju i odabir glavnih vrijednosti iz područja bioraznolikosti u Bosni i Hercegovini u skladu sa EU Standardima za zaštitu bioraznolikosti (tj. Direktive iz oblasti zaštite prirode). Ova aktivnost je koristila rezultate ranije uspostavljene Radne grupe u okviru projekta WWF Mediteranskog programa “Living Neretva” iz 2007. godine, koja je izradila izvještaj za slivno područje rijeke Neretve u BiH. Radna grupa uspostavljena u okviru I faze projekta “Evropsko srce života“ je bila sastavljena od tri člana, a rad su nadgledali predstavnici relevantnih ministarstava odgovornih za okoliš/životnu sredinu na entitetskom i državnom nivou.

180


Glavni rezultati

U prvoj fazi Europe’s Living Heart projekta, radna grupa je izradila izvještaj u kojem su sakupljene sve postojeće informacije relevantne za proces identifikacije i nominiranja lokacija za mrežu Natura 2000 u Bosni i Hercegovini. Ovaj izvještaj predstavlja ključne upute za bilo koju instituciju ili pojedinca zainteresovane za ovu problematiku u BiH, i sastoji se od informacija o institucijama, stručnjacima, publikacijama, digitalnim informacijama, legislativi, subjektima, projektima i finansijskim mehanizmima, sa linkovima i kontakt detaljima radi pristupa dodatnim informacijama. Također, u ovom izvještaju nalaze se relevantne informacije vezane za standarde EU iz oblasti zaštite biodiverziteta, kao što su biogeografska područja, prva analiza prisustva staništa i vrsta u BiH od interesa za Evropsku zajednicu, kao i izazovi i mogućnosti koji su identifikovani u toku procesa sakupljanja podataka, a koji su korisni za odabir sljedećih koraka. U periodu izvještavanja (prvo polugodište 2008. godine) implementirane su sljedeće aktivnosti:  Sklapanje ugovora za lokalnog koordinatora i odabir i angažovanje međunarodnog voditelja za radnu grupu za Direktivu o staništima;  Izbor i angažovanje međunarodnog voditelja za pripremu seminara za implementaciju standarda EU za zaštitu bioraznolikosti u jugoistočnoj Evropi;  Izbor i angažovanje lokalnih eksperata - članova Radne grupe za Direktivu o staništima;  Priprema i implementacija sastanka Radne grupe za Direktivu o staništima u Sarajevu u aprilu 2008. godine, u suradnji sa predstavnicima entitetskih ministarstava odgovornih za okoliš/životnu sredinu (FBiH i RS su ustavom određeni kao nadležni za pitanja upravljanja okolišem);  Stalni rad Radne grupe pod nadzorom međunarodnog voditelja i kao rezultat toga nacrt izvještaja u maju, te konačni izvještaj krajem juna 2008.;  Stalni rad međunarodnih eksperata za izradu regionalnog izvještaja o standardima EU za bioraznolikost za jugoistočnu Evropu, koji je izrađen u nacrtu u maju i u konačnoj formi krajem juna 2008.;  Seminar za implementaciju EU standarda za zaštitu bioraznolikosti u jugoistočnoj Evropi, održan u Sarajevu aprila 2008. godine, za predstavnike administracije BiH odgovorne za upravljanje okolišem i predstavnike naučne zajednice;  Održavanje i ažuriranje web stranice projekta Living Neretva www.panda.org/zivjetineretvu sa informacijama o tom projektu; 181

 Bilateralni sastanci i kontakti sa međunarodnim organizacijama, BiH državnom administracijom relevantnom za upravljanje okolišem na različitim nivoima. Neke opšte primjedbe/zaključci nakon završetka prve faze Europe’s Living Heart projekta date od strane domaćih stručnjaka, a koje se mogu razumjeti i kao ukaz na potrebne buduće aktivnosti, su:  Uprkos velikom broju naučnih radova koji se odnose na floru, faunu, staništa i različitost ekosistema, BiH još ne posjeduje dovoljno naučnih izvora, a koji bi se mogli iskoristiti za primjenu EU standarda u ovoj oblasti.  BiH ne posjeduje baze podataka i savremene liste flore, faune, tipova staništa i ekosistema.  Nedostaju digitalizovane karte, satelitski snimci, GIS slojevi sa relevantnim podacima u odgovarajućoj razmjeri.  Ne postoji Crvena lista staništa i vrsta u BiH.  Određeni broj ugroženih, specifičnih ili endemičnih vrsta i tipova staništa koji su prisutni u BiH ne nalaze se na listama Aneksa Direktive o staništima.  Postoji nedostatak naročito ljudskih kapaciteta i znanja u institucijama na entitetskom i državnom nivou iz oblasti zaštite bioraznolikosti.  Postojeće stanje zaštite okoliša u BiH je prilično složeno, zbog institucionalne strukture i složene podjele nadležnosti.  Javna svijest o pitanjima okoliša je na veoma niskom nivou. Ne tretira se dovoljno okolišna problematika u procesu obrazovanja, u medijima, politici itd.  Historijski faktor - postoji tradicionalno neodgovarajući stav prema okolišnoj problematici.  Veoma visok je uticaj različitih društveno-ekonomskih faktora na državnu strategiju u oblasti okoliša (npr. energetika, šumarstvo, turizam), koji su često ispred prioriteta zaštite okoliša.  Mali je procenat zaštićenih područja u BiH. Neki izazovi koji su identifikovani u toku I faze Europe’s Living Heart projekta uključuju:  Postojeća legislativa iz oblasti okoliša u BiH nije u cijelosti harmonizovana sa drugim sektorima.

182


 Postojeća okolišna legislativa nije u potpunosti harmonizovana sa propisima i standardima EU.  Nedostaju zakonski propisi i uputstva koji bi podržali praktičnu implementaciju zakonskih odredbi.  Ne postoji potpuna saglasnost između Strategije razvoja Bosne i Hercegovine i ekoturističkih i ekonomskih potencijala koje posjeduju sadašnja i buduća zaštićena područja. Ova činjenica je posljedica trenutnog stanja svijesti javnosti i slabog poznavanja pitanja upravljanja iz oblasti okoliša;  Ne postoji legislativa u BiH na državnom nivou koja se odnosi na implementaciju direktiva iz oblasti zaštite biodiverziteta.  Trenutno ne postoji odgovarajuća institucija iz oblasti okoliša na državnom nivou, s obzirom da Agencija za okoliš još uvijek nije uspostavljena u BiH. U oblasti okoliša često je prisutan i nedostatak zvanične saradnje kako između opština, tako i između kantona.  Administracija u oblasti okoliša nije objedinjena (podijeljena je između sektora prostornog planiranja, administracije iz oblasti voda i ostalih institucija, ali bez odgovarajuće međusektorske saradnje). Uz prisutna tri nivoa autonomije i uzimajući u obzir četiri nivoa administrativnih slojeva, može se zaključiti da je državna administracija veoma složena i u oblasti okoliša (rezultirajući jazovima, odgađanjima, preklapanjima, dupliciranjima i nejednakim standardima).  Postoji značajan nedostatak u području strategije. Neki strateški dokumenti su izrađeni ili su u završnoj fazi pripreme i usvajanja (Nacionalni okolišni akcioni plan – NEAP, Državna strategija za zaštitu biodiverziteta i akcioni plan NBSAP), ali stepen implementacije predviđenih mjera u ovim dokumentima je veoma nizak.  Također, postoji značajna praznina u oblasti legislative. Osnovna legislativa je uznapredovala u procesu harmonizacije sa EU, ali sekundarna legislativa zaostaje. Ta činjenica blokira implementaciju na svim nivoima. Primarna legislativa propisuje usvajanje podzakonskih akata (pravni akti koji se zahtijevaju radi implementacije usvojenih zakona) i definiše odgovornosti različitih tijela, ali u praksi se često radi na osnovu starih pravila i propisa uprkos postojanju nove primarne legislative.  Okolišni monitoring je veoma fragmentiran između različitih administrativnih struktura.  Nedostaje naučnih kapaciteta i podataka.

183

 Javna svijest i učešće javnosti u procesu donošenju odluka su veoma slabi. Specifični rezultati II faze projekta Europe’s Living Heart će biti:  Pokretanje procesa identifikacije staništa i vrsta u BiH koji su od važnosti za EU.  Identifikacija pravnih i administrativnih nedostataka i potreba.  Identifikacija pilot područja za sakupljanje relevantnih informacija i popunjavanje standardnih obrazaca za podatke.  Razrada strategije za komunikaciju (u saradnji sa državnim organima vlasti).  Povećanje kapaciteta relevantnih tijela javne administracije za prikupljanje finansijskih sredstava radi izvršavanja neophodnih aktivnosti. Mjerljivi indikatori za naredne faze projekta koji se planiraju od 2009.-2011. će biti relevantne naučne studije i izvještaji, lista nominiranih područja, upute za upravljanje pilot područjima, nova/prilagođena legislativa, nove institucije za zaštitu bioraznolikosti ili postojeće sa novim mandatima i javna debata o zaštiti prirode kao dijela održivog razvoja.

Zaključak

Mreža Natura 2000 (N2K) područja ima karakteristike koje je čine drugačijom od zaštićenih područja nominiranih na nivou države. Kao prvo, nominiranje posebnih područja zaštite mreže N2K zasniva se na čisto naučnim informacijama (ukoliko su one dostupne), što daje nedvosmislenu osnovu za odabir ovih područja i ujedinjuje cijelu mrežu. Ova područja pružaju zaštitu samo za odabrane vrste i staništa, uzimajući u obzir njihove potrebe za zaštitom. Nadalje, zaštićena područja formiraju jednu ekološku mrežu, koja može smanjiti izolaciju i fragmentaciju ugroženih vrsta kada je u pitanju očuvanje biodiverziteta. Jednom kada se područje identifikuje kao područje u okviru mreže Natura 2000, potrebne su određene mjere da se osigura njegova zaštita. Sufinansiranje iz fondova EU za kreiranje ovih mjera je mogućnost koja je uključena unutar odredbi Direktive o staništima. Stoga je moguće zahtijevati resurse Evropske zajednice za zaštitu i održavanje ovih područja. Raznolikost staništa i vrsta, i njihovo bogato prisustvo u BiH, zahtijeva značajno sakupljanje podataka i inventarizaciju, a što se također zahtijeva Direktivama EU. Tačnije rečeno, izrada uputa za BiH o vrstama staništa, sakupljanju

184


podataka, terenskom pristupu izradi karata i smještaj podataka bi bila izuzetno korisna za proces EU Natura 2000. Podrška sakupljanju podataka o vrstama i staništima bi bila neophodna zbog činjenice da postoji potreba da se naprave barem preliminarne liste vrsta i staništa. S obzirom da je ograničen broj stručnjaka koji se bave zaštitom prirode, očita je jaka potreba za raspoloživim odgovarajućim stručnjacima koji bi radili na sakupljanju i analizi podataka.

Literatura Results from EU Biodiversity standards scientific coordination group (HD WG), May 2008 WWF for a living planet, Europe’s Living Heart - Preserving biodiversity in South Eastern Europe using EU standards, June 2008 WWF for a living planet, EUROPE’S LIVING HEART Preserving Bosnia and Herzegovina’s natural heritage using EU-tools, Technical progress report, June 2008 Proces nominovanja zaštićenih područja u okviru mreže Natura 2000 sa posebnim osvrtom na Biogeografske seminare, CEEWEB, drugo izdanje, 2007. godine

185


UNDP-GEF PROGRAM U REGIONU I U BOSNI I HERCEGOVINI Igor Palandžić Uvod

Aktivnosti Razvojnog programa Ujedinjenih naroda (UNDP) u oblasti biodiverziteta su vezane prije svega za sedmi Milenijski razvojni cilj (Millennium Development Goal - MDG), a to je Osiguranje okolišne održivosti. U okviru izvještaja 2005 Procjena Milenijskog ekosistema (2005 Millennium Ecosystem Assessment) utvrđeno je da je u svim regionima stanje i upravljanje ekosistemima glavni faktor koji utiče na uspjeh u borbi protiv siromaštva. Područja u kojima se javljaju najveći izazovi u dostizanju Milenijskih razvojnih ciljeva u isto vrijeme imaju velike probleme sa ugrožavanjem ekosistema. Upravljanje biodiverzitetom je ključni dio programa za okoliš i energiju, jednog od četiri UNDP programa koji uključuju još smanjenje siromaštva, demokratsko upravljanje, te sprječavanje kriznih situacija i obnova. Veliki dio aktivnosti koje se provode kroz program za okoliš i energiju se financira kroz Globalni fond za okoliš (Global Environmental Facility – GEF). GEF predstavlja financijski mehanizam uz pomoć kojeg se na globalnom nivou financira provođenje nacionalnih aktivnosti u okviru međunarodnih okolišnih dogovora (Multilateral environmental agreements – MES). To prije svega podrazumijeva:  Konvencija o bioraznolikosti (Convention on Biological Diversity – CBD);  Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (United Nations Framework Convention on Climate Change – UNFCCC);  Štokholmska konvencija o trajnim organskim zagađivačima (Stockholm Convention on Persistent Organic Pollutants – POPs);

187

 Konvencija Ujedinjenih naroda o suzbijanju dezertifikacije (UN Convention to Combat Desertification – UNCCD).

UNDP-GEF program u oblasti biodiverziteta

Kao što je već navedeno, UNDP uz pomoć GEF-a pruža pomoć zemljama u razvoju i zemljama u tranziciji da razviju vlastite kapacitete u upravljanju biodiverzitetom kako bi se osigurala raspodjela dobara i usluga ekosistema o kojima zavisi ljudski razvoj. Kao vodeća agencija u okviru Ujedinjenih naroda (UN) koja pomaže zemljama da razviju vlastite kapacitete u upravljanju biodiverzitetom, UNDP se fokusira na dva područja:  Integrisanje ciljeva iz oblasti upravljanja biodiverzitetom u glavne nacionalne proizvodne sektore, kako bi se osiguralo da proizvodne prakse održavaju esencijalne funkcije ekosistema. Drugim riječima, UNDP nastoji integrisati biodiverzitet kao ključni dio razvojnih aktivnosti;  Ojačati ekonomski potencijal zaštićenih područja na način da su u stanju da osiguraju upravljačke funkcije, da su financijski održiva i da doprinose održivom razvoju.

Pristup u oblasti zaštićenih područja u regionu

Na globalnom nivou, UNDP/GEF program je financirao ili financira veliki broj projekata kojima je cilj unaprijediti upravljanje u zaštićenim područjima. Ukupno je obuhvaćeno 419 ZP koja pokrivaju 51.74 miliona ha u 63 zemlje. Pored toga, uspostavljena su 154 nova ZP koja pokrivaju 9.95 miliona ha, a u gore navedene aktivnosti je investirano, od strane GEF-a, 830 miliona USD. Što se tiče regije Evrope i zemalja bivšeg Sovjetskog saveza, u kojoj se nalazi i Bosna i Hercegovina, UNDP/GEF je financirao 32 projekta ukupne vrijednosti 85.6 miliona USD koji su imali za cilj unaprijediti upravljanje u zaštićenim područjima. Ukupno je obuhvaćeno 82 ZP koja pokrivaju 16.68 miliona ha, a u isto vrijeme je uspostavljeno 17 novih ZP koja pokrivaju 674,645 ha. Bitno je naglasiti i da je 18 projekata u pripremi. Na području Evrope pokrivenost teritorije zaštićenim područjima i način na koji se upravlja ovim područjima se razlikuju značajno od države do države. Države Središnje i Istočne Evrope, kao i države Jugoistočne Evrope su usaglasile ili su u procesu usaglašavanja svojih legislativa u oblasti biodiverziteta sa onima iz Evropske unije. Isto tako, ove države su uspostavile ili su u procesu uspostavljanja mreže Natura 2000, koja predstavlja ekološku mrežu zaštićenih područja u Evropskoj uniji. Ona su uglavnom sastavljena od Specijalnih zaštiće188


nih područja uspostavljenih u okviru Direktive o pticama Evropske komisije (Special Protection Areas; EC Birds Directive) te od Specijalnih područja očuvanja uspostavljenih u okviru Habitat direktive Evropske komisije (Special Areas of Conservation; EC Habitat Directive). Obično su ovo mala zaštićena područja, koja bi mogla biti efikasna u zaštiti biodiverziteta samo u slučaju kada su ona bolje integrisana i uvezana koridorima, te okružena bafer zonama unutar Pan-Evropske ekološke mreže (PanEuropean Ecological network). Iako postoje razlike među državama, generalno je moguće okarakterisati generalne nedostatke u ZP: neadekvatna biogeografska pokrivenost, neefikasno upravljanje i financijska neodrživost. Strategija UNDP-a je da ukloni nedostatke kroz aktivnosti specifične za pojedine zemlje koje zahtijevaju jačanje upravljanja sistema zaštićenih područja kroz prevazilaženje postojećih problema na nivou sistema, institucionalnom, individualnom i financijskom nivou.

Problemi na nivou sistema

Problem na nivou sistema predstavlja neadekvatan politički okvir potreban za efikasno upravljanje sistemom ZP i integrisanje u ključne razvojne strategije, čime dolazi do sprječavanja integrisanja ZP pod različite kategorije upravljanja i vlasničkih odnosa (kao što su zajedničko upravljanje, različiti režimi zakupa zemljišta). Kako bi se prevazišli ovi problemi, provode se aktivnosti na:  Izmjenama ili donošenju novih zakona u oblasti ZP;  Izmjenama u regionalnom zakonodavstvu u oblasti ZP;  Izmjenama u zakonodavstvu koje se tiče prirodnih resursa a koje direktno utiče na ZP;  Integrisanju upravljanja ZP u lokalne/opštinske razvojne planove.

Institucionalni problemi

Ovi problemi se odnose na nedostatke unutar sistema upravljanja ZP. Centralizovana administracija ZP može dovesti do nerazumijevanja upravljačkih struktura o stvarnim potrebama unutar samog ZP. Institucionalni aranžmani upravljanja ZP mogu biti složeni sa preklapanjem odgovornosti među različitim institucijama. Ovo može dovesti do smetnji prilikom definisanja jasnih ciljeva i standarda, povećanja troškova i smanjenja efikasnosti. Loše upravljanje može spriječiti uspostavljanje uspješnog partnerstva koje može biti ključno za prevazilaženje postojećih institucionalnih nedostata-

189

ka. Uspostavljanje efikasnog upravljanja ZP zahtijeva usvajanje odgovarajućih upravljačkih ciljeva i sistema, adekvatno financiranje i blagovremeno provođenje upravljačkih strategija i procesa. Nivo do kojega ZP ispunjava ciljeve očuvanja, pridonosi socijalnom blagostanju, te ispunjava šire socijalne, ekonomske i okolišne ciljeve je u bliskoj vezi sa kvalitetom njegovog upravljanja – što je osnovni zadatak UNDP-a. Problemi se prevazilaze:  Jačanjem vlasti ZP (planiranje, nadzor, izvještavanje, itd.);  Uspostavljanjem novih obrazaca upravljanja ZP (upravljanje uz učešće lokalne vlasti, stanovništva, privatnog sektora, nevladinog sektora);  Jačanjem institucionalnih kapaciteta za obavljanje osnovnih funkcija unutar ZP;  Uvećavanjem mandata administracije unutar ZP.

Problemi na individualnom nivou

Nedovoljno znanje među uposlenicima koji upravljaju ZP za obavljanje osnovnih aktivnosti, od planiranja, knjigovodstva i izvještavanja do obilazaka terena, socijalne uključenosti, itd. su problemi koji se javljaju u velikom broju slučajeva. Analize kompetentnosti uposlenika i njihovih profila ukazuju da postoje značajni nedostaci u vezi sa ograničenim financijskim i planerskim sposobnostima, kapacitetima za rješavanje konflikata i uključivanja javnosti. Jačanjem kapaciteta unutar upravljačkih struktura ZP i ostalih institucija u zajednici se prevazilaze gore navedeni problemi. Svi UNDP projekti imaju komponentu koja se bavi jačanjem kapaciteta na individualnom nivou.

Financijski problemi

Budžetska izdvajanja za sisteme ZP se često provode bez koordinacije sa uposlenicima ZP i njihovim zahtjevima. Sistemi ZP su uglavnom podržani sa nedovoljnim količinama financijskih sredstava. Ključni problem je da se koristi od ZP često ne uključuju u cost-benefit analize koje se pripremaju u cilju donošenja odluka, bilo zbog toga što se te dobiti ne izražavaju kroz novčana sredstva ili zbog nerazumijevanja na koji način ove dobiti mogu doprinijeti ekonomiji (turizmu npr.). Znanje upravljačkih struktura da definišu troškove i pronađu načine kako da pokriju te troškove je u velikom broju slučajeva ograničeno. Što se tiče prihoda, samo je par ZP uspjelo da ostane nezavisno i da ima dovoljne vlastite prihode od naplate od posjeta njihovom području i da nemaju potrebe za dodatnim financiranjem od strane javnih institucija, civilnog sektora ili donatora. Aktivnosti koje UNDP provodi u sklopu svojih projekata se odnose na:

190


 Jačanje kapaciteta upravljačkih struktura u ZP i institucija u zajednici u oblasti financijskog i poslovnog planiranja;  Usaglašavanje financijskih cost-benefit analiza kako bi odgovorile na stvarne potrebe ZP;  Uspostavljanje malih i srednjih preduzeća;  Unaprjeđenje prikupljanja sredstava od naplate posjeta.

Aktivnosti UNDP-GEF programa u Bosni i Hercegovini

Sa početkom 2009. godine, UNDP u Bosni i Hercegovini je otpočeo sa implementacijom projekta pod nazivom Integrisanje smjernica za zaštitu kraških tresetišta u ključne ekonomske sektore. Naime, kraška polja (područja u kojima se kamena podloga uglavnom sastoji od karbonskih stijena kao što su CaCO3 i MgCO3) su značajni produktivni krajolici karakteristični za Sredozemlje. Otprilike 35%, odnosno oko 3 miliona km˛ evropskog kontinenta sastoji se od karbonskih stijena, a najveăi dio predstavljaju krađka područja. Prepreke koje oteţavaju uključivanje zađtite biodiverziteta krađkih područja u prostorno planiranje na lokalnom nivou u Bosni i Hercegovini su sljedeći: (I) Kantoni i opštine nemaju dovoljne kapacitete za analiziranje mogućnosti upotrebe zemljišta u kraškim područjima. U provedenim studijama identifikovane su jasne praznine u nadležnostima između opština (kao što su Bosansko Grahovo i Livno) i kantonalnih vlasti (tj. Kantona 10) na osnovu kojih bi se provelo ozbiljno ekonomsko i ekološko istraživanje različitih mogućnosti kratkoročnih i dugoročnih vizija za područja kao što su kraška polja, u različitim okolnostima i scenarijima.; (II) Nedovoljni kapaciteti za primjenu propisa na lokalnom nivou vlasti. Cilj projekta je uklanjanje pomenutih prepreka time što će se sačiniti model za uključivanje problematike očuvanja biodiverziteta kraških područja u politiku i propise kojima je uređeno prostorno planiranje na kantonalnom nivou, kao i u pomenutim sektorima. Tačnije, ovim će se projektom: (I) pomoći u pripremi instrumenta koji u obzir uzima očuvanje biodiverziteta – Kantonalni prostorni plan; nadalje, putem replikacije i zajedničkog finansiranja, ovaj će projekt inicirati prostorno planiranje na lokalnom nivou u kojem će u obzir biti uzet biodiverzitet, u svim kantonima i opštinama BiH koje se nalaze na kraškom tlu; 191

(II) uvest će se propisi korištenja kraških područja od strane lokalnog stanovništva, na opštinskom nivou, a u svrhu očuvanja biodiverziteta u kraškim područjima, dok će u isto vrijeme biti osnažene ovlasti opštinskih i kantonalnih službenika i inspektora; (III) pripremit će se podzakonska akta i metodološke upute za ekološku eksploataciju treseta, uz njihovu provjeru na površini od 750 ha kraškog tresetišta; (IV) promovisati međunarodni formalni sporazum (Hrvatska-BiH) i plan za međunarodno upravljanje vodama. Projekat će se implementirati na području Herceg-bosanske županije u periodu od četiri godine.

192


Višenamjenski centar za krš – mogući model zaštite Vjetrenice Ivo Lučić Sažetak

Po svojoj prirodi i kulturnoj povijesti, Vjetrenica je jedinstvena pojava ne samo krša Bosne i Hercegovine i Dinarida nego i u planetarnim odnosima. Najzanimljiviji je i najistraženiji sustav holokarsta – dijela krša koji su klasični karstolozi smatrali najrazvijenijim uopće (Cvijić 1926). Najbogatija je u svijetu po faunističkom bogatstvu i raznolikosti (Ozimec & Lučić 2007). Paleontološko je nalazište niza artefakata, između ostalog i cjelovitog kostura leoparda (Patnhera pardus), jedinstvenog u svjetskoj literaturi (Miculinić i Jalžić, 2008). Obilježena je s dva likovna reljefa tipična za bosansko-hercegovačke stećke. Oko ulaza se nalaze ostaci ljetnikovca iz srednjeg vijeka, koji je nekada bio hlađen vjetrom iz pećine (Grmek i Balabanić 2004). Privlačila je pažnju istraživača od najranijih dana. Do kraja 19. stoljeća Vjetrenica je bila sveto mjesto. Bez Vjetrenice nije moguće razumjeti ni bogatstvo kulturnih artefakata u njezinu neposrednom okružju. Tu predstavu Vjetrenice postupno dokida njezina turistička slika, razvijena na industrijskom svjetonazoru, bazirana najviše na morfološkim posebnostima podzemlja, koja je i danas snažna. Složeniju sliku Vjetrenice nije moguće doseći ni jednom posebnom znanstvenom disciplinom, niti je moguće odgovorno planirati njezinu buduću upotrebu. Vjetrenica treba holistički pristup. To je i zaključak istraživačkog iskustva koje se razvija zadnjih desetak godina oko Vjetrenice, a koje okuplja različite stručnjake i pristupe iz Bosne i Hercegovine i inozemstva. Organizacijski, ideja je skicirana u obliku višenamjenskog centra za krš, koji bi objedinjivao više različitih djelatnosti: znanstvenu, edukativnu, Speleološka udruga Vjetrenica – Popovo polje, Ravno, BiH, Centar za karstologiju ANUBiH, Sarajevo, BiH, [email protected]

193

gospodarsko-turističku i zaštitnu. One bi se međusobno dopunjavale i nadograđivale: znanost omogućuje upoznavanje jedinstvene prirode krša Popova polja i Vjetrenice te kulturne povijesti toga područja; obrazovanje omogućuje transfer toga znanja u što šire krugove ljudi prilagođeno uzrastima i skupinama; turizam organizira prihvat posjetitelja i gospodarsku suradnju koja prati te potrebe i pribavlja sredstva za djelovanje drugih djelatnosti unutar ustanove; a zaštitna funkcija koordinira druge aktivnosti kako bi ostale prijateljske prema vrijednostima krajolika. Svaka od tih aktivnosti bila bi uklopljena u mrežu relevantnih znanstvenih, ekonomskih i okolišnih ustanova u zemlji i inozemstvu, a u pogledu pozitivnih zakona prijedlog je da centar bude proglašen nacionalnim parkom. Pored toga, Vjetrenica je u postupku kandidature za Popis svjetske baštine. Organizacija bi išla u tri stadija od ukupno 15 godina: glavni cilj prvog razdoblja bio bi institucionalna izgradnja, drugi razvijanje kadrova i funkcija, a treći postizanje optimalne učinkovitosti centra. Ideja za centar dobila je podršku vodećih svjetskih institucija i pojedinaca. Ključne riječi: krš, Vjetrenica, zaštita, holistički pristup, institucije

Uvod

Špilja Vjetrenica nalazi se u Zavali, na zapadnom rubu Popova poja, u općina Ravno. Udaljena je 12 km od jadranske ceste i morske obale u Republici Hrvatskoj, a od Dubrovnika oko 25 km zračne linije. Spomenikom (nežive) prirode proglašena je 1950., a 1981. Prostornim planom SRBiH s okružjem označena kao rezervat prirode. Po svojoj prirodi i kulturnoj povijesti Vjetrenica je jedinstvena pojava ne samo krša Bosne i Hercegovine i Dinarida nego i u planetarnim odnosima. Pojava snažnog vjetra na ulazu u špilju privlačila je pažnju znatiželjnika tisućama godina. U morfološkom pogledu Vjetrenica je veoma razvijen splet od ukupno 6.700 metara istraženih kanala različitih razina. Po svom nastanku smatra se ponorom (Absolon 1916, Cvijić 1950) ogromnih količina vode koje su u postglacijalno doba tražile put s krova BiH (područja od Maglića do Lebršnika) ka moru. Neki smatraju da je pak bila izvor (Milojević 1938, Zubčević i Gašparović 1958) okolnog sliva. Vjetrenica obiluje nizom stalnih vodenih tokova, jezera, sigastih nakupina, golemih gomila nastalih obrušavanjem stropova i sličnih pojava. Najzanimljiviji je i najistraženiji sustav holokarsta – dijela krša koji su klasični karstolozi smatrali najrazvijenijim uopće (Cvijić 1926). Litološki sastav stijena Popova polja doseže 99,98 posto kalcita, geodinamički su obilježene godišnjim pomakom od 2 cm prema sjeveru (Dragićević i dr. 1999), a nalaze se u seizmičkoj zoni u kojoj prosječna

194


godišnja količina oborina prelazi 2000 mm. Navedeno čini idealne uvjete za nastanak krša. Najbogatija je u svijetu po faunističkom bogatstvu i raznolikosti (Ozimec & Lučić 2007). Nastanjuje je više od 200 poznatih životinjskih vrsta, među kojima više od 92 podzemne vrste. Faunističku vrijednost Vjetrenice karakterizira čak 37 vrsta koje su opisane u ovoj pećini, tj. ona im je nalazište, locus typicus. Veliki broj vrsta su endemi različita areala, čak ih je 14 stenoendema Vjetrenice. To znači da ni jedan od njih nije nikada pronađen nigdje izvan Vjetrenice. Treba znati da je u svijetu samo 20 pećina s preko 20 podzemnih vrsta! (Culver & Sket 2000). Paleontološko je nalazište niza koštanih ostataka, između ostalog i cjelovitog kostura leoparda (Patnhera pardus), jedinstvenog u svjetskoj literaturi. Kostur je zapažen 1968. (Malez i Pepeonik 1971), a ekskaviran 2007. zajedno s ostacima još dva leoparda i jednog medvjeda (Miculinić i Jalžić, 2008), te je nakon konzervacije smješten u zbirku Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Ulaz u Vjetrenicu obilježen je s dva likovna reljefa tipična za bosansko-hercegovačke stećke. Oko ulaza se nalaze ostaci ljetnikovca iz Srednjeg vijeka, koji je nekada bio hlađen vjetrom iz pećine (Grmek i Balabanić 2004). Privlačila je pažnju istraživača od najranijih dana. Najstariji zapis koji bi se mogao odnositi na Vjetrenicu nalazi se u prvoj europskoj enciklopediji Historia naturalis Plinija Starijeg iz 77. godine naše ere. Slijedi ga dubrovačka renesansna tradicija, osobito filozof i dubrovački knez Nikola Vito Gučetić, čiji se rad iz 1584. smatra počecima znanstvene speleologije u BiH i Hrvatskoj. Cijelu poznatu povijest do kraja 19. stoljeća Vjetrenica je bila sveto mjesto. Zato bez Vjetrenice nije moguće razumjeti ni bogatstvo kulturnih artefakata u njezinu neposrednom okružju. Tu predstavu Vjetrenice postupno dokida njezina turistička slika, razvijena na industrijskom svjetonazoru, bazirana najviše na morfološkim posebnostima podzemlja, koja je i danas snažna. Vjetrenica je prilagođavana za turističke posjete više od stoljeća, a elektrificirana u dužini od 1050 metara 1964. godine. Oprema, prostorije i arhiva posve su uništene u agresiji na BiH 1991-1995. Složeniju sliku Vjetrenice nije moguće doseći ni jednom posebnom znanstvenom disciplinom, niti je moguće odgovorno planirati njezinu buduću upotrebu. Za njezino razumijevanje potreban je holistički pristup više disciplina i istraživačkih praksi. Takav zaključak nametnulo je istraživačko iskustvo koje se razvija zadnjih desetak godina oko Vjetrenice, a koje okuplja različite stručnjake i pristupe iz Bosne i Hercegovine i inozemstva. Organizacijski, ideja je skicirana u obliku višenamjenskog centra za krš, koji bi objedinjivao više različitih djelatnosti: znanstvenu, edukativnu, gospodarsko-turističku i zaštitnu. Prvi put je javno predočena u obliku prijave na poziv

195

Vlade Japana za tehničku kooperaciju i bespovratnu pomoć u ljeto 2004. godine. Pored predlagača, Speleološke udruge Vjetrenica – Popovo polje iz Ravnoga, supotpisali su je Ministarstvo prostornog uređenja, građenja i okoliša Hercegovačko-neretvanske županije / kantona iz Mostara i Općina Ravno. Ideju treba promatrati u okviru vrednovanja Vjetrenice za Popis svjetske baštine, čija je kandidatura u toku, i prijedloga da se Vjetrenica proglasi nacionalnim parkom (Hamilton-Smith 2006).

Nacrt organizacije centra

Organizacija centra zamišljanja je spajanjem nekoliko navedenih funkcija u jednu djelatnu cjelinu, koje su sve podjednako važne za upotrebu i održanje Vjetrenice. Te funkcije su:  znanstvena: istraživanja i sistematiziranja znanstvenih informacija na području bioloških znanosti, geo-znanosti, povijesnih i etnoloških znanosti,  edukativna: prijenos prikupljenog znanja na učenike, turiste i domaće stanovništvo, učenje o vrijednostima zaštite vrlo ranjiva specifičnog krškog ekosustava,  privredna i turistička: organiziranje turističke i ugostiteljske djelatnosti, te poticanje kooperacije za proizvodnju autentičnih proizvoda: zdrave hrane i uporabnih predmeta, te njihov plasman na tržište, i  zaštitna: fizička i ekološka zaštita ranjivog krša. Te četiri funkcije međusobno bi se dopunjavale i nadograđivale: znanost bi omogućavala upoznavanje jedinstvene prirode krša Popova polja i špilje Vjetrenice kao njegova najpoznatijeg fenomena te kulturne povijesti toga područja što povećava njegov javni kapital; obrazovanje omogućuje transfer toga znanja u što šire krugove ljudi prilagođena uzrastima i socijalnim skupinama; turizam povećava njihovu poznatost, izvozi lokalnu proizvodnju i pribavlja sredstva za djelovanje drugih djelatnosti unutar ustanove; te ekološko-zaštitna funkcija koordinira druge aspekte s obzirom na potrebu da područje krša izbjegne oštećenja koja bi mu umanjila ili oduzela prirodne značajke. Smatra se da bi tom organizacijom centar ubrzo mogao postići veću pokrivenosti troškova vlastitim prihodima, te da bi razvojem djelatnosti postao ekonomski samoodrživ. Znanstvena funkcija: Centar bi započeo radom kao manja samostalna znanstvena stanica za pitanja krša, osobito ona speleološka, faunistička i ekološka. To bi omogućilo nastavak istraživanja čija se recentna faza provodi na Vjetreni-

196


ci već gotovo deset godina, te transformiralo njihov razvoj u kontinuirana, planomjerna i financirana istraživanja. S vremenom centar bi stekao uvjete za prerastanje u znanstveni institut za krš kompleksnijeg značaja te bi mogao ostvariti veću ulogu i jaču povezanost sa sličnim institutima i sveučilištima. Za početak znanstveni odjel bi trebao imati:  klasičnu biblioteku djela važnih za povijest i prirodu krša, te etnologiju dinarskog krša,  digitalne baze podataka o dinarskom kršu, koje bi se generirale autentičnim istraživanjima Vjetrenice i Popova polja te cijelog područja dinarskog krša,  online vezu s relevantnim međunarodnim izvorima iz sličnih područja,  laboratorij koji omogućuje jednostavniju analizu geološkog i biološkog materijala i koji može raditi jednostavnije analize vode, tla i zraka za svoje potrebe, za potrebe gospodarstva i javnog sektora, te koji ima razvijen poslovni odnos s ustanovama koje to detaljnije istražuju,  stalnu vanjsku meteorološku postaju i razvijenu mrežu osjetljive mjerne opreme instalirane u podzemne kanale Vjetrenice i dvadesetak drugih speleoloških objekata nad površinom Vjetrenice do Grebaca i ponora u završnom (SZ) dijelu Popova polja, koja bi nadzirala kontinuirano skupljanje meteo-podataka u staništima, obrađivala ih i tumačila s obzirom na željene potrebe. Edukativna funkcija: odjel bi profilirao nekoliko tipova programa od onih najjednostavnijih za osnovnoškolce, što bi bila stavka u njihovu organiziranom privlačenju i uklapanju centra u školski sustav zajednice, preko programa za srednjoškolce i sveučilištarce do najsloženijih specijalističkih ili postdoktorskih studija na kojima bi predavači bili najeminentniji svjetski znanstvenici iz područja znanosti o kršu. Neke od vodećih svjetskih osoba, koje su pokazale želju za sudjelovanjem u ovom programu, nisu do sada mogle biti ugošćene jer ne postoje uvjeti. Odjel bi za početak trebao imati:  dvije učionice/predavaonice od 50 odnosno od 200 mjesta opremljene multimedijalnom tehnikom,  nastavna sredstva i pomagala iz područja geografije, geologije, hidrologija, biologije, povijesti kulture i etnologije (makete reljefa, makete špilje, trodimenzionalni virtulani prikaz špilje, makete odabranih faunističkih vrsta, model funkcioniranja poplava Popova polja i model krške hidrogeologije), 197

 interaktivne programe za učenje o kršu,  višenamjensku kino-dvoranu,  sportske unutarnje i vanjske sadržaje,  uređenje prirodoslovnih zbirki, osobito biološke i geološke, te etnološke zbirke,  službu koja bi uz pomoć marketinga vodila brigu o kadrovskoj budućnosti Centra te bi izabirala potencijalne prinove, osiguravala im stipendije, pratila njihovo redovito školovanje i omogućivala im boravke na stručnim ekskurzijama, inozemnim kampovima i sličnim obrazovnim tečajevima. Turističko-ugostiteljska i gospodarska funkcija: preko ove funkcije vršio bi se organiziran prihvat posjetitelja, vodička služba i organizirali posjeti Vjetrenici i drugim lokalitetima prirodne i kulturne baštine, te davale usluge prehrane i smještaja. S vremenom, Centar bi nastojao razviti kooperaciju s lokalnim stanovništvom potičući tradicionalan način proizvodnje hrane (npr. tradicionalan način oranja njive, sijanja pšenice, uzgoja, tradicionalne žetve, vršidbe, mljevenja u autentičnim mlinicama, pečenja kruha i korištenja u ishrani), izrade uporabnih predmeta u domaćinstvu, nudeći to i kao program za sudjelovanje posjetitelja. Postoji mogućnost razvoja robnih marki pojedinih turističkih proizvoda. Očekuju se dvije skupine posjetitelja:  poludnevni / jednodnevni izletnički turizam: posjet Vjetrenici, konzumacija jednog obroka i pića te kupovina suvenira, u pravilu s nekom destinacijom u okruženju, npr. s Hutovim blatom, Stocem, Trebinjem, Mostarom, Međugorjem ili Trebižatom.  višednevni posjeti obrazovnog ili znanstvenog karaktera kod kojih posjetitelji koriste smještaj i hranu, te stvaraju određenu izvanpansionsku potrošnju. Za ovaj tip bili bi s vremenom profilirani turnusi koji bi se uklapali u studijske programe domaćih i inozemnih sveučilišta. Ukupan broj posjetitelja procjenjuje se na 100 tisuća godišnje. Osim turizma vezanog za znanstvenu i edukativnu funkciju Vjetrenica bi poticala ekoturizam u okružju, ali u granicama mogućeg, i tzv. masovni turizam te ga distribuirala po okolnim odredištima. U tom pogledu ona bi bila vrata koja bi iz Dubrovnika, jednog od turističkih središta Mediterana, i okolnog primorja uvodila turiste u unutrašnjost BiH. Postojale bi dvije kategorije smještaja: za učenike i studente s većim brojem kreveta po jednoj sobi i za individualne posjete. Također, bila bi izgrađena i

198


jedna veća prostorija koja bi služila kao čekaonica za posjetitelje špilje s garderobom i potrebnim asortimanom, te natkrivena staza dužine oko 200 metara koja bi vodila od čekaonice do ulaza u špilju. Za potrebe prehrana bio bi izgrađen restoran i caffe, a za rekreaciju sportski objekti s unutarnjim i vanjskim sadržajima, te rekreativne i poučne staze. Ova funkcija obuhvaćala bi i razvitak programa s lokalnim subjektima: prehrambenu opskrbu centra proizvodima sa svoga područja, kultiviranje ekološke proizvodnje, patentiranje autentične robne marke i oživljavanje zamrlih ruralnih područja. Zaštitna funkcija: instrumentima i laboratorijem koji je potreban za istraživanja obavljale bi se dodatne zaštitne funkcije kao sondaže zraka, vode i tla. Takve usluge mogle bi se i prodavati na dostupnom tržištu. Eventualni nedostatak uređaja rješavao bi se ugovorima s ustanovama koje bi bile povezane u mrežu. Ovaj odjel imao bi i nadzornu službu – nadzornike i čuvare. Marketing i razvoj: Osim znanstvenika-karstologa i turističkih djelatnika, posebna bi se pažnja posvetila razvojno-marketinškoj službi. Ona bi imala u djelokrugu rada: osiguravanje popunjenosti kapaciteta svih odjela, osiguranje sredstava za funkcioniranje projekata, osiguravanje školarina za prinove, popularizaciju krških pitanja, popularizaciju zaštite, rad na javnoj slici centra, publiciranje informacija o kršu Vjetrenici zajedno s obrazovnim i znanstvenim odjelima, održavanje web-stranica itd. Centar bi prolazio tri razvojna stadija od ukupno 15 godina: glavni cilj prvog razdoblja bio bi institucionalna izgradnja, drugog razvijanje kadrova i jačanje funkcija, a trećeg postizanje optimalne učinkovitosti centra.

Graditeljski poslovi na centru

Zavala, kao i većina sela u Popovu polju, mala su naselja, nisu se mnogo razvijala, pa je rat pomeo značajan dio onoga što je preostalo od pustošne depopulacije. To je polazište za povratak života, zaštitu okoliša i izgradnju turizma. Premda to važi i za kadrovske probleme, ovdje ćemo se osvrnuti na smještaj centra. Koncepcijski, predviđeno je da se restaurira graditeljski stil kamenih mediteranskih kuća. Malo je javnih objekata, samo zgrada bivše željezničke stanice, solidna građevina s poviješću, pa bi obnova trebala težiti vraćanju njezinu izvornom obliku, u muzejskom stilu. Trebalo bi računati na otkup i obnovu privatnih kuća stanovnika Zavale i okolnih sela koji ne pokazuju interes za nji-

199

hovu obnovu. Osim toga, bilo bi potrebno izgraditi i nove objekte s dvoranom i sličnim prostorijama za prijem većeg broja ljudi i povezati ih s postojećima u funkcionalnu cjelinu. I novi objekti bi trebali dosljedno baštiniti elemente mediteranskog graditeljstva. Za tu potrebu rađene su neke skice. Također, bilo bi potrebno obnoviti i izgraditi pješačke staze rekreativnog i edukativnog značenja, koje bi povezivale Zavalu s okolnim naseljima između Orahova Dola i Grebaca, te prirodnim i kulturnim lokalitetima. Staze bi bile grubo popločane ili postavljene tucanikom s kamenim stepenicama u tradicionalnoj izvedbi. Na njima bi na određenim udaljenostima bila izgrađena odmorišta i vidikovci u obliku kamenih klupa s naslonima za sjedenje, nadstrešnicama za hlad i zaštitu od kiše, te informativnim pločama o prirodi i životu užeg područja. Ukupna dužina staza ne bi trebale biti manja od 20 km. Staza bi povezivala različite prirodne spomenike poput ponora, špilja, humova, greda, vrtača itd. Tu bi trebalo uključiti i kulturne spomenike, čija je revitalizacija nužna. To su prethistorijski lokalitet sa špiljom Orlicom, lokalitet Crkvina, manastir u Zavali, Grad na Klisuri, spomenik NOB-u u Zavali, stećci u Veličanima, na Golubincu, Kijevu Dolu, Belenićima, obredne gomile, crkvice u Popovu, staje na Bjeljavama, itd.

Promet i infrastruktura Zavale i okolice Zbog zaostalog položaja naselja oko Vjetrenice, potrebno je izgraditi modernu cestu za promet motornih vozila Zavala – Slano u dužini od 14 km, koja je sada uska asfaltna cesta. Također, potrebno je izgraditi komunalnu infrastrukturu u Zavali: vodovod, kanalizaciju i kolektor s pročišćivačem otpadnih voda, organiziranje odlagališta otpada na sanitetski prihvatljiv način, te uređenje prometnica i staza kroz naselje. Potrebna je općenito sanacija naselja nakon ratnih stradanja: sanacija ruralnog krškog graditeljstva tipa suhozida, ograda, podzida, zemunica, pojata, salaša, gumana, itd. Cilj je obnova života u selu, osobito tradicionalne proizvodnje u poljoprivredi i stočarstvu koja bi našla svoj plasman u centru, proizvodnji i plasmanu ljekovitog bilja i sličnih proizvoda. Proizvodni proces bio bi dio obrazovne i turističke ponude centra; npr. od oranja pšenice tradicionalnim sredstvima, uzgoja i gnojenja, žetve, preko vršidbe, mljevenja u obnovljenim jedinstvenim mlinicama izgrađenim nad ponorima rijeke Trebišnjice, do pravljenja hrane.

200


Organizacijska povezanost centra

Centar bi bio organiziran u javnu ustanovu koja bi, na temelju IUCN-ovih kriterija evaluacije baštine, bila izgrađena prema važećim zakonima Federacije BiH i Hercegovačko-neretvanske županije. Prema važećem Republičkom prostornom planu iz 1981., područje Vjetrenice i prostor do granice s Republikom Hrvatskom predviđen je za prirodni rezervat. Ta bi namjena bila ostvarena kroz upis Vjetrenice na Popis svjetske baštine UNESCO-a, čija je kandidatura formalno najavljena, ali nikad nije stvarno započela, te kroz proglašenje nacionalnog parka, za koji postoje sugestije iz Komisije za zaštićena područja IUCN-a, a koji je spominjan u kontekstu planova Federalne vlade. U stručnom smislu zamisao je postaviti centar kao dio europske i svjetske znanstveno-istraživačke i nastavne mreže za znanost o kršu. Najprije bi bio povezan sa sveučilištima u Mostaru, Sarajevu, Dubrovniku Splitu, Zagrebu, Ljubljani i Podgorici, te znanstvenim ustanovama u Postojni, Cluj-Napoki (Rumunjska), a potom i s drugim vodećim institucijama u svijetu.

Prostorno-turistička pitanja

Za ovo pitanje bitno je da je Popovo polje geografski i povijesno tijesno vezano s primorjem i Dubrovnikom. Vala Zavala-Slano prirodna je komunikacija od prapovijesti. Odnos je uzajaman. U povijesti je taj odnos dolazio do izražaja kroz razmjenu dobara. Obilježavala ga je i Vjetrenica, osobito u novije vrijeme povećanjem aktivnosti oko špilje. Tijekom tridesetih godina 20. stoljeća planeri turizma u Slanom ističu Popovo polje i Vjetrenicu kao faktore razvoja tamošnjeg turizma (Jutarnji list, 1926). Otvaranje, elektrifikacija i razvoj Vjetrenice iz šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća pobuđuju zanimanje jedne od tada vodećih jugoslavenskih turističkih tvrtki Atlas iz Dubrovnika, koja uvodi dvije željezničke kompozicije tjedno za Vjetrenicu, te zagovara izgradnju više motela i suvremene ceste od jadranske magistrale do Zavale. Iz razloga koji ne pripadaju struci, a ni javnom dobru, ti su prijedlozi otklonjeni (Lučić 2003), tako da je Vjetrenica do raspada Jugoslavije ostala izvan svih komunikacija i tavorila na manje od 10 tisuća posjetitelja godišnje (Habe 1974), bez osmišljena pristupa. U isto vrijeme, njezina sestra Postojna dosezala je sto puta veću posjetu godišnje (Gams 2004). Aktualni status prometnice Zavala-Slano dovoljno govori o nepovoljnom položaju Vjetrenice danas. Nedavno asfaltiranje te ceste u širini od tri metra bjelodani da se na nju ne računa kao na turistički resurs. Državna granica ovdje je prohodna samo za malobrojno lokalno stanovništvo, pa ljeti brojni strani tu-

201

risti ostaju razočarani zbog neuspjelog pokušaja posjeta Vjetrenici. Alternativa – put preko Neuma ili Trebinja – utrostručuje, pa čak i učetverostručuje udaljenost, što uz brojne druge prepreke Vjetrenicu najčešće čini nedohvatljivom tim gostima. Bolje povezivanje Zavale prema sjeveru, preko Ravnoga, neće biti adekvatan nadomjestak.

Aktualno stanje

Sve to pada u kontekst poslijeratnog okružja iz kojeg se Vjetrenica još nije izvukla. Nakon što je za vrijeme rata bila potpuno nezaštićena i uništena, skupina entuzijasta, koja je kasnije formirala Speleološku udrugu, stavila je špilju pod nadzor, pokrenula istraživanja i prilagodila je određenom turističkom programu. U Vjetrenicu je 2005. ugrađena mreža meteoroloških mini-postaja koje kontinuirano sakupljaju ekološke parametre u podzemnim staništima. Jedna sonda u prosjeku zabilježi oko 50 tisuća mjerenja godišnje, što će uz stalne vanjske izmjere omogućiti upoznavanje podzemnih uvjeta i odnosa površinskih utjecaja na podzemlje. To je pak potrebno i za turističko uređenje Vjetrenice. Turistički utjecaji na ekološke prilike svakodnevno će se mjeriti i uspoređivati s prirodnim uvjetima te, ovisno o rezultatima, upravljati turističkim aktivnostima. To je jako važno, jer podizanje temperature u pećini izaziva posljedice na vlažnost zraka i mijenja uvjete života vrlo osjetljive faune. Također, urađen je moderan projekt osvjetljenja Vjetrenice mrežom napajanja od 12 V, što za 80 posto smanjuje unos energije u podzemlje. To je djelo australskog dizajnera Neila Kella, na preporuku iz vrha IUCN-a. Aktivna istraživačka i medijska aktivnost približila je Vjetrenicu javnosti, osobito mlađima, od kojih velik broj, zbog niza okolnosti, nije ranije ni čuo za najveću bh. špilju. Nedostatak zakona, institucija i općenito smanjenje mogućnosti sektora zaštite prirode, osobito na lokalnoj razini, onemogućuju cjelovitu valorizaciju i zaštitu Vjetrenice. Prošle godine donesen je prostorni plan općine Ravno koji nastoji legalizirati nedopustive zahvate u krajolik Popova polja, ukida zaštitu Vjetrenice i u njezinoj blizini otvara kamenolom. Gradnja u naseljima se odvija nekontrolirano, što može izazvati negativne posljedice po kandidaturu za Popis svjetske baštine. Radovi na cesti Zavala-Ravno izvode se bez građevinske dozvole, što povlači i odsustvo adekvatna nadzora. U Vjetrenici je ujesen 2007. zapaženo ugibanje faune, što je također prošlo bez adekvatne reakcije. Lokane vlasti su izdale urbanističku suglasnost za crpljenje vode s izvora Lukavac. Lukavac je hidrološki dio Vjetrenice, a najbliže mu je Donje jezero s kojim je dokazana podzemna veza. U tom jezeru obitavaju brojne endemične

202


vrste, među kojima i stenondemični vjetrenički rašljonožac (Troglomysis vjetrenicae) kojemu je to jedino poznato nalazište u svijetu (Sket 2003). Slab položaj prirodne baštine ilustrira činjenica da je Komisija za nacionalne spomenike, bez traženja suglasnosti, kandidaturu Vjetrenice za UNESCO-vu listu proširila na arhitektonsku cjelinu sela Zavale. To je pokazalo da u sustavu vrijednosti čuvara nacionalne kulture ni najveća prirodna vrijednost u svijetu nije dovoljno dobra da u BiH bude samostalno kandidirana za Svjetsku listu, nego je treba pogurati “nacionalnom“ kulturom. Zapravo, holističko vrednovanje krajolika, koje potiče IUCN (Hamilton–Smith, 2004), zacijelo bi rezultiralo inverznim zaključkom: podzemlje krša presudno je za nastanak ovdašnjih sakralnih poimanja svijeta koja se mogu kontinuirano pratiti preko Orlice i Vjetrenice do Zmajevice i potpećina na kojima je izrastao manastir, čija je crkva zapravo zadržala polupećinsku formu.

Stručne ocjene

Planove oko izgradnje Višenamjenskog centra za krš “Vjetrenica-Popovo Polje“ u Zavali podržao je SIBIOS (Svjetska organizacija za podzemnu biologiju) ocijenivši ih “podjednako vizionarskim i ambicioznim“. “Naš prvenstveni interes je zaštita faune i nadamo se da će upravo on prevladati u svakoj razvojnoj fazi centra. Razvoj centra će svakako potaknuti znanstveni rad u špilji. Vjetrenica ima iznimno velik potencijal za daljnja znanstvena istraživanja. Ne samo da se Vjetrenicu može proučavati već je ona i uzoran primjer koji općenito pridonosi razvoju karstologije, speleologije i speleobiologije“, kaže se u pismu podrške. Međutim, SIBIOS je u kontekstu budućeg turizma u Vjetrenici uputio upozorenja zbog čega ovaj model dobiva još više na značenju: “Prijašnji turizam ostavio je štetne posljedice na neke važne špiljske životinje u Glavnom kanalu Vjetrenice. Nadamo se da će se ubuduće nastojati izbjeći postupci s nepredvidivim rezultatima.“ Veliku važnost za sagledavanje vrijednosti Vjetrenice imala je suradnja sa šefom za područje krša IUCN-a Elerija Hamiltona-Smitha. On je tijekom srpnja 2006. proveo pet dana u BiH i nakon odlaska vlastima uputio službena stručna zapažanja u kojima visoko vrednuje bh. prirodu te podržava kandidaturu Vjetrenice za Popis svjetske baštine, nudeći dragovoljno svoju stručnu pomoć, te prilaže neke važne napomene za turističko uređenje Vjetrenice. Potom, Hamilton-Smith se tri puta obraćao vlastima u BiH, potičući ih na rečene planove. Također, IUCN i SIBIOS uputili su ljetos oštro upozorenje BiH zbog aktualnih opasnosti po Vjetrenicu.

203

Podršku centru uputili su vodeći karstološki instituti: Institut za istraživanje krša iz Postojne i Institut za speleologiju iz Cluj-Napoke u Rumunjskoj, te ugledni pojedinci poput tadašnjeg šefa biroa Međunarodnog hidrološkog programa UNESCO-a Ognjen Banacci.

Zaključak

Prirodne i kulturne vrijednosti krša Popova polja, geografski položaj i blizina jakog turističkog tržišta sa središtem u Dubrovniku, u svjetlu modernih holističkih valorizacija nude velike mogućnosti održivog razvitka ovoga kraja. Time se Popovo polje pozicionira kao jedna od vrata za otvaranje Bosne i Hercegovine ovom turističkom tržištu. Dramatična kontrastnost i raznolikost krških vrijednosti te njihova velika osjetljivost i ranjivost, traže holistički pristup njihovu upoznavanju i zaštiti. Stoga se i za njihovo korištenje traži ustroj koji će povezati više funkcija u jednu instituciju, koji će je učiniti sposobnom za razne potrebe. Radno, takva ideja nazvana je višenamjenski centar za krš. On bi se uhvatio složenih obaveza u više smjerova: istraživanja, edukacije, turizma/gospodarstva i zaštite. Ideja je dobila podršku značajnih svjetskih institucija. Obavljene su istraživačke pripreme, instalirana oprema za monitoring te napravljen ekološki i estetski ultramoderan projekt uređenja Vjetrenice. Za realizaciju ideje potrebno je prijateljsko okružje i povoljno rješenje zakonskog i pravnog položaja Vjetrenice kako bi se mogle poduzeti mjere uobičajene kod upravljanja ovakvim vrijednostima i institucionalizirao dosadašnji sadržajan, plodan i šarolik aspekt dobrovoljnih aktivnosti. Od praktičnih zadataka ponajprije je potrebno izvršiti temeljitu sanaciju i konzervaciju Vjetrenice (što traži i sami projekt ponovnog osvjetljenja za turističke potrebe) i donijeti odmjeren plan njezine upotrebe. Bez toga se neće moći ni provesti kandidatura Vjetrenica za Svjetsku listu, niti provesti unutrašnja zaštita.

Literatura Absolon, Karel, 1916. Z výzkumných cest po krasech Balkánu. Zlatá Praha, 1916, XXXIII, 48:574576, 49:586-588, 50:597-600, 51:609-612 a 52:622-624 Culver D. C. & Sket B., 2000. Hotspots of subterranean biodiversity in caves and wells. Journal of Cave and Karst Studies 62(1): 11-17 Cvijić, Jovan, 1926. Geomorfologija II, Beograd, str. 506 Cvijić, Jovan, 1950. Stare otoke Popova polja i hidrografske zone u karstu. Glasnik srpskog geografskog društva, XXX, 1, Beograd, str. 3–10.

204


Dragičević, I., Prelogović, E., Kuk, V., i Buljan, R., Recent Tectonic Activity in the Imotsko Polje Area. Geologia Croatica 52/2, Zagreb 1999, 191–196. Dubrovački list 1926, I-31:4. Gams, Ivan, 2004. Kras u Sloveniji v prostoru in času. Ljubljana, 2004. str. 508. [također 1974. i 2005.] Gozze Gučetić, Nikola Vitov, 1584. Sopra Le metheore d’ Aristotile. Venetia Grmek, Mirko Dražen i Balabanić, Josip, 2000. O ribama i školjkašima dubrovačkog kraja. Korespondencija Sorkočević – Aldrovandi, Dubrovnik – Bologna: 1580–1584. Dom i svijet, Zagreb, str. 125–129. Habe, France, 1974. Turistične jame v Jugoslaviji in njih(ova) zaščita. Naše jame, 16, Ljubljana, str. 7–16 Hamilton–Smith, E., 2004. Holistic Assessment and Karst in World Heritage. Paper to US / ICOMOS 7th International Sypomosium. Natchitoches, Lousiana. Hamilton–Smith, E., 2006. Notes and Comments Arising from My Visit to Bosnia and Herzegovina, 2-8 July 2006., Elery Hamilton-Smith, AM PhD Chair IUCN/WCPA Task Force on Caves and Karst. Malez, Mirko i Pepeonik, Zlatko, 1969. Entdeckung des ganzen Skelettes eines fossilen Leoparden in der Vjetrenica – Höhle auf dem Popovo polje (Herzegowina). Bulletin scientifique, section A – Tome 14, No. 5–6, str. Miculinić, Kazimir i Jalžić, Vedran, 2008. Paleontološka istraživanja špilje Vjetrenice i obrada fosilnih nalaza. Hrvatsko biospeleološko društvo, 2007, elaborat, 50 str. Milojević, M. Sima, 1938. Pitanje o hidrografskoj funkciji pećine Vjetrenice (Popovo polje). Pojavi i problemi krša, Posebna izdanja SANU, 123, Beograd, str. 160. Ozimec, R. i Lučić I., 2007. The Vjetrenica Cave (Bosnia & Herzegovina): World Highest Biodiversity Cave. National Speleological Society Convention Marengo, Indiana, July 23rd-27th 2007. Sket, Boris, 2003. Životinjski svijet Vjetrenice. U: Lučić, Ivo. 2003c. Vjetrenica – pogled u dušu zemlje: znanstveno-popularna monografija s 200 fotografija, 65 ilustracija, crteža i faksimila, 15 karata i 10 tablica. Zagreb: I. Lučić, 322 str. Zubčević, Orhan i Gašparović, Ratimir, 1958. Studijska osnova za idejni projekat uređenja i otvorenja pećine Vjetrenice u Zavali u Popovu polju. Sarajevo, 38.

205

Multipurpose Karst Centre – Plausible Model of Protecting Vjetrenica Cave By its natural and cultural history, the Vjetrenica cave is a unique phenomenon, not only in the karst of Bosnia and Herzegovina but also in planetary relations. It is the most interesting and the best researched cave system of holokarst – a part of the karst area which by classical karstologists was considered the most developed karst of all (Cvijić 1926). Vjetrenica is the world’s richest cave in terms of the fauna and biodiversity (Ozimec & Lučić 2007). The Cave is a site of several Palaeolithic animal residues, among them the unique find of a complete skeleton of the leopard (Patnhera pardus) (Miculinić and Jalžić, 2008). The entrance of the Vjetrenica cave is marked by two reliefs typical for Bosnia and Herzegovina medieval tombstones. Around the cave entrance there are remains of a summer house, built in the late Middle Ages, which was cooled by the wind from the cave (Grmek & Balabanić 2004). Because of that, Vjetrenica has been drawing the attention of scientists from the earliest days. Until the end of 19th century, this cave had been celebrated as a holy place. The abundance of the cultural artefacts in that area is not comprehensible without understanding of the Vjetrenica cave. That picture was deconstructed by the industrial type of tourism, based on physical values of its subterranean forms and is still strong today. A more complex image of Vjetrenice is not possible to reach through separated scientific disciplines only, neither is the responsible planning of its future use. Vjetrenica needs a modern holistic approach. This is a conclusion based on the research experiences of Vjetrenica in the last ten years, which gathered different experts and approaches from B&H and from abroad. This idea is drafted in the form of a multipurpose karst centre, which would unify several different activities: scientific, educational, economic, tourist, and protective ones. These functions are interdependent: science makes it possible to explore the unique karst of 206


Popovo polje and the Vjetrenica cave as its most famous phenomenon and the cultural history of the area; education facilitates the transfer of that knowledge to all social and age groups; tourism makes it known worldwide and thus helps it gain the necessary funding for the research, educational and environmental work; and ecological function serves as a coordinating agent, having in mind the need for protection of the karst from such damage that could deteriorate or completely rob it of its natural characteristics. Each of those activities should be a part of the prominent scientific, educational, economic and environmental network of institutions in the country and abroad, directed by the positive B&H laws to be announced as national park. Also, Vjetrenica is in the process of candidature for the World Heritage List. It could be developed through three stages with a total time of 15 years: the main goal of the first period would be the building of institutions, that of the second personal and staff developing, and that of the third to reach the optimal effectiveness of the centre. The idea of developing this kind of centre has been supported by the leading world experts and institutions. Key words: karst, Vjetrenica cave, protection, holistic approach, institutions

207


PRIJEDLOG NOVIH IBA PODRUČJA U BOSNI I HERCEGOVINI Dražen Kotrošan Sažetak

Ptice predstavljaju izuzetno osjetljivu skupinu životinja. O tome svjedoči činjenica da su u posljednjih 200 godina izumrle 74 ptičije vrste. Smatra se da je od 9600 živućih vrsta njih 1100 ugroženo. U Evropi se 43% od 526 zabilježenih vrsta smatra ugroženim. Stoga se ptice izdvajaju kao značajni pokazatelji stanja okoliša. Proučavanje, monitoring i zaštita ptica i njihovih staništa danas predstavljaju jednu od najznačajnijih komponenti u sistemu zaštite okoliša. Pored niza međunarodnih konvencija, jedan od bitnih pokazatelja odnosa prema pticama i njihovim staništima u pojedinim zemljama predstavljaju tzv. IBA područja. BirdLife je razvio sistem međunarodno prepoznatih područja, označivši ga kao IBA (Important Bird Areas – Područja značajna za ptice). Sistem je utemeljen na međunarodno prihvaćenim i standardizovanim kriterijima koji su naučno odabrani. Spomenuti sistem obuhvata procjenu stanja populacija ugroženih vrsta ptica i značaj određenih staništa za njihovu zaštitu. Međutim, pravilna identifikacija i rukovođenje IBA područjima omogućavaju da se pored ptica zaštite i druge životinje i biljke. Trenutno je u 170 zemalja izdvojeno 7500 područja koja su označena kao IBA. U Evropi je izdvojeno 4000 područja označenih kao IBA, što predstavlja oko 7% evropskog teritorija. Ornitološka istraživanja u Bosni i Hercegovini imaju tradiciju od oko 150 godina, ali su dosada bila bazirana na radu svega nekoliko domačih i inozemnih ornitologa i rijetkih posmatrača ptica. Rezultat dosadašnjih istraživanja je popis od 329 registrovanih vrsta. Nažalost, mnoge od zabilježenih vrsta su u međuvremenu istrijebljene u Bosni i Hercegovini, ili su danas krajnje ugrožene. Istovremeno, do sada je sistematski Mr. sc., Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine

209

istraživano svega nekoliko područja (npr. Hutovo blato, Bardača, neka planinska područja). Posljedica ovakve situacije je da su u Bosni i Hercegovini, prema podacima BirdLifea, identificirana svega 3 IBA područja (Hutovo blato, Bardača i Boračko jezero). Bardača i Hutovo blato su ujedno i RAMSAR područja i značaj ovih područja za faunu ptica je već odavno prepoznat. S druge strane, Boračko jezero, i pored toga što je na listi IBA, je nedovoljno poznato u ornitološkom smislu i zahtijeva reviziju koja bi na bazi naučnih pokazatelja potvrdila značaj ovog područja za ptice. Uzimajući u obzir broj izdvojenih područja u drugim evropskim zemljama (npr. Španija 391, Njemačka 285, Srbija 35, Hrvatska 23, Slovenija 14, Crna Gora 13+7 potencijalnih, Makedonija 10 itd.), kao i trenutačni nivo proučenosti i poznavanja lokalne ornitofaune, može se reći da svega tri izdvojena područja neadekvatno oslikavaju ornitološke prilike što ne zadovoljava potrebe zaštite ptica u Bosni i Hercegovini. Cilj ovog rada je identifikovati područja koja bi mogla biti označena kao IBA. Rad se bazira na vlastitim istraživanjima vršenim u periodu od 2000. godine do danas. Također, obuhvaćeni su podaci koje su u posljednjih 10 godina prikupili članovi “Mreže posmatrača ptica u Bosni i Hercegovini“, kao i podaci koje su u datom periodu prikupili ornitolozi i posmatrači ptica domaćih naučno-istraživačkih institucija (Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Muzej Republike Srpske, CEPRES i dr.), domaćih (Ornitološko društvo “Naše ptice“) i inozemnih (npr. EURONATUR) organizacija. Analiza i identifikacija potencijalnih novih IBA staništa vršena je na osnovu kriterija za identifikaciju IBA koje je propisao BirdLife. Na osnovu analize prikupljenih podataka u ovom je trenutku moguće izdvojiti kompleks Livanjsko polje i Buško jezero kojeg je neophodno uvrstiti u listu IBA. Istovremeno, iako još uvijek nema dovoljno naučno kvalitetnih podataka, kao potencijalna IBA područja u Bosni i Hercegovini se nameću Mostarsko blato, Plivsko jezero, ribnjaci Saničani kod Prijedora, jezero Modrac, Velika i Mala Tišina i kompleks ribnjaka kod Prnjavora. Zasigurno da pored navedenih područja postoji mogućnost izdvajanja još nekih područja koja do sada nisu bila predmet ornitoloških istraživanja. Spomenuta područja trebalo bi obuhvatiti i zakonskom legislativom kojom bi se regulisala njihova zaštita. Ujedno, na taj način bi se povećala ukupna površina zaštićenih područja u Bosni i Hercegovini koja trenutačno iznosi svega oko 0,55% bosanskohercegovačkog teritorija.

Uvod

Prema podacima BirdLife-a ptice (Aves) obuhvataju oko 9600 recentnih vrsta. Ptice se smatraju dobrim pokazateljima stanja životne sredine, jer veoma brzo

210


reaguju na zahvate koji ugrožavaju njihova staništa. U posljednjih 200 godina izumrle su 74 ptičije vrste, dok se smatra da je trenutno oko 1100 vrsta ugroženo. U Evropi se 43% od 526 zabilježenih vrsta smatra ugroženim (Polak, 2000; Saveljić et al., 2007). U Bosni i Hercegovini od 1888. godine do danas je zabilježeno 329 vrsta. Pri tome, 226 vrsta je zabilježeno na gniježđenju (Kotrošan & Papes, 2007; Kotrošan, 2008). Prema podacima jedinog do sada urađenog prijedloga crvene liste za ptice, 97 vrsta je označeno kao ugroženo (Obratil, Matvejev, 1989). Od tog broja 16 vrsta se već tada smatralo izumrlim gnjezdaricama. Novija istraživanja ukazuju na trend povećanja kada je u pitanju broj izumrlih gnjezdarica u Bosni i Hercegovini (Kotrošan & al., 2004). Proučavanje, monitoring i zaštita ptica i njihovih staništa danas predstavljaju jednu od najznačajnijih komponenti u sistemu zaštite okoliša. U tom smislu je proglašeno nekoliko značajnih međunarodnih konvencija (npr. Vašingtonska ili CITES konvencija, “Konvencija o zaštiti evropskog (“divljeg“) živog svijeta i prirodnih staništa“ ili Bernska konvencija, “Konvencija o očuvanju migratornih vrsta divljih životinja“ ili Bonska konvencija i “Konvencija o područjima vodenih staništa od međunarodnog značaja za ptice“ ili Ramsarska konvencija i dr.). Ove konvencije je Bosna i Hercegovina potpisala ili je u postupku potisivanja. Jedan od bitnih pokazatelja odnosa prema pticama i njihovim staništima u pojedinim zemljama predstavlja i uključivanje u program “područja značajnih za boravak ptica“ ili IBA područja. Međunarodni savez za zaštitu ptica (ICBP) 1989. godine je izdao prvi inventar “Međunarodno značajnih područja za ptice u Evropi“. Kasnije je BirdLife (nastao nakon preimenovanja ICBP-a) razvio sistem međunarodno prepoznatih područja, označivši ga kao IBA (Important Bird Areas – Područja značajna za ptice). Sistem je utemeljen na međunarodno prihvaćenim i standardizovanim kriterijima koji su naučno odabrani. Spomenuti sistem obuhvata procjenu stanja populacija ugroženih vrsta ptica i značaj određenih staništa za njihovu zaštitu. Ovaj sistem istovremeno omogućava da se u sklopu zaštite područja, pored ptica zaštite i druge životinje i biljke. Prema posljednjim podacima BirdLIfe-a, u 170 zemalja je izdvojeno 7500 područja koja su označena kao IBA. U Evropi je izdvojeno 4000 područja označenih kao IBA, što predstavlja oko 7% evropskog teritorija (Heat & Evans, 2000; Polak, 2000; Saveljić et al., 2007). U Bosni i Hercegovini su identifikovana svega 3 IBA područja: Hutovo blato, Bardača i Boračko jezero (Heat & Evans, 2000; Kotrošan & al., 2004). Hutovo blato i Bardača su ujedno i RAMSAR područja i značaj ovih područja za faunu ptica je već odavno prepoznat. S druge strane, Boračko jezero, i pored toga što je na listi IBA, je nedovoljno poznato u ornitološkom smislu i zahtijeva reviziju

211

koja bi na bazi naučnih pokazatelja potvrdila značaj ovog područja za ptice. Poredeći sa podacima o broju IBA područja u zemljama regiona jugoistočne Evrope (npr. Srbija 35, Hrvatska 23, Slovenija 14, Crna Gora 13+7 potencijalnih, Makedonija 10 itd.) ili drugim znatno razvijenijim zemljama zapadne Evrope (npr. Španija 391, Njemačka 285), te uzimajući u obzir trenutačni nivo proučenosti i poznavanja lokalne ornitofaune, može se reći da svega tri izdvojena područja adekvatno oslikavaju ornitološke prilike u Bosni i Hercegovini i ne zadovoljavaju potrebe zaštite ptica. Cilj ovog rada bio je identifikovati područja koja bi mogla biti označena kao IBA.

Metodologija rada

Rad se bazira na podacima vlastitih istraživanja vršenih u periodu od 2000. do 2008. godine. Također, obuhvaćeni su podaci koje su u istom periodu prikupili ornitolozi i posmatrači ptica domaćih naučnoistraživačkih institucija (Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Muzej Republike Srpske, CEPRES i dr.), domaćih (Ornitološko društvo “Naše ptice“) i inozemnih (npr. EURONATUR) nevladinih organizacija. Pored spomenutih, obrađeni su i podaci “Mreže posmatrača ptica u Bosni i Hercegovini“ prikupljeni od 2000. godine. Analiza i identifikacija potencijalnih novih IBA staništa vršena je na osnovu 20 kriterija (Heat & Evans, 2000; Polak, 2000; Saveljić et al., 2007) koje je propisao BirdLife. Kriterijumi su kategorizovani na tri geografska nivoa: globalni (A kriterijumi), evropski (B kriterijumi) i nivo Evropske Unije (C kriterijumi). Tabela 1 Kategorije i kriterijumi za identifikaciju IBA područja

212

Za mjesto se zna ili se smatra da sadrži 1% migratornih ptica ili drugih jasno određenih populacija vodenih ptica. Za mjesto se zna ili se smatra da sadrži 1% jasno određenih populacija morskih ptica. Za mjesto se zna ili se smatra da sadrži 1% migratornih ptica ili drugih jasno određenih populacija vrsta ptica koje žive u zajednici. Mjesto gdje više od 5 000 roda ili preko 3000 grabljivica ili ždralova redovno prolazi tokom jesenje ili proljećne migracije.

C (Nivo Evropske Unije)

C1 Vrste od globalnog značaja zaštite

Stanište redovno sadrži značajan broj globalno ugroženih vrsta ili nekih vrsta koje su od globalnog značaja zaštite.

B (Evropski nivo)

B1 Zajednice

A1 Vrste od globalnog značaja zaštite

A (Globalni nivo)

Mjesto regularno sadrži značajan broj globalno ugroženih vrsta ili drugih vrsta koje su od globalnog značaja za zaštitu.

B2 Vrste sa nepovoljnim statusom zaštite u Evropi

C2 Koncentracija ugroženih vrsta na nivou Evropske Unije

Mjesto je jedno od važnijih staništa u zemlji za vrste sa povoljnim statusom zaštite u Evropi ali čiji je gro jedinki koncentrisanih u Evropi (SPEC 4) i čiji se način zaštite staništa čini prikladnim.

C3 Zajednice migratornih ptica koje nisu ugrožene na nivou EU

Za stanište se zna ili se smatra da sadrži, na regularnom nivou, 1% biogeografskih populacija vodenih ptica koje žive u velikim jatima. Za stanište se zna ili se smatra da na regularnom nivou sadrži 1% globalnih populacija morskih ili terestričnih ptica koje žive u zajednici. Za stanište se zna ili se smatra da na regularnom nivo sadrži 20 000 vodenih ptica ili 10 000 parova morskih ptica od jedne ili više vrsta. Za stanište se zna ili se smatra da treba da bude ’okupljalište’, mjesto gdje najmanje 20 000 roda (Ciconiidae), grabljivica (Accipitriformes i Falcomiformes) ili ždralova (Gruidae) redovno prolaze za vrijeme jesenje ili proljećne migracije.Vrste ptica koje se združuju u velika jata

Mjesto je jedno od važnijih staništa u zemlji za vrste sa nepovoljnim statusom zaštite u Evropi (SPEC 2, 3) i za one čiji se način zaštite staništa čini prikladnim.

Za mjesto se zna da redovno sadrži najmanje 1% populacija migratornih ptica ili populacija vrsta ugroženih na nivou Evropske Unije.

Za mjesto se zna da redovno sadrži najmanje 1% migratornih ptica populacija ili migratornih ptica koje nisu ugrožene na nivou Evropske Unije.

C4 Velike zajednice

Za stanište se zna ili se smatra da sadrži značajan skup vrsta čiji je poredak gniježđenja većinom ili cio ograničen na jedan biom.

B3 Vrste sa povoljnim statusom zaštite u Evropi

A3 Biomom ograničene vrste

Za stanište se zna ili se smatra da sadrži značajan dio vrsta ptica sa usko ograničenim arealom, a raspodjela gniježđenja određuje Endemična staništa za boravak ptica (EBA) ili Sekundarna staništa (SA).

A4 Vrste pica koja se združuju u velika jata

A2 Vrste ptica sa usko ograničenim arealom


Za mjesto se zna da redovno sadrži najmanje 20 000 migratornih vodenih ptica i/ili 10 000 parova migratornih morskih ptica od jedne ili više vrsta.

213

C5 Okupljalište C6 Vrste ugrožene na nivou EU C7 Ostali ornitološki kriterijumi

Rezultati rada

Okupljalište, gdje najmanje 5000 roda i/ili najmanje 3000 grabljivica i/ili 3000 ždralova redovno prolaze tokom proljećne ili jesenje migracije. Mjesto je jedno od pet najznačajnijih u evropskom regionu po pitanju vrsta ili podvrsta koje se smatraju ugroženim na nivou EU. Mjesto je imenovano kao “Posebno zaštićeno područje” (Special Protected Area - SPA) ili izabrano kao kandidat za SPA, zasnovano na ornitološkim kriterijumima.

Na osnovu osmogodišnjih istraživanja izdvojeno je 7 novih područja koja bi mogla biti nominovana na listu IBA područja. Pored spomenutih područja već ranije su na listu IBA uvrštena tri područja (Tabela 2). Tabela 2 Pregled IBA područja u Bosni i Hercegovini Područje IBA kriterijum A. Proglašena IBA područja 1. Hutovo blato 2. Bardača 3. Boračko jezero B. Potencijalna IBA područja 1. Livanjsko polje i Buško jezero 2. Mostarsko blato 3. Plivsko jezero 4. Ribnjaci Saničani 5. Jezero Modrac 6. Velika i mala Tišina 7. Kompleks ribnjaka kod Prnjavora

214

A1, B2, A1, B2, B2 A1, A4, B2, B2 B2 B2 B2 B2 B2


IBA područja i područja izdvojena kao potencijalna IBA područja geografski su vezana uz močvarna staništa u Hercegovini, sjevernoj i sjeverozapadnoj Bosni i uz rijeku Savu (Slika 1).

IBA područja Potencijalna IBA područja

Slika 1 Proglašena i potencijalna IBA područja u Bosni i Hercegovini

Na osnovu podataka podataka prikupljenih u periodu od 2000. do 2008. godine kompleks Livanjsko Polje-Buško jezero moguće je predložiti za IBA listu odmah. Može se reći da spomenuto područje ispunjava kriterije A1, A4 i B2. Na spomenutom kompleksu se gnijezde kosac (Crex crex) i patka njorka (Aynthya nyroca), vrste koje se ubrajaju u red globalno ugroženih vrsta. Ujedno je na ovom području je 2007. godine tokom jeseni registrovano više od 50.000 vodenih ptica.

215

Slike 2-3 Livanjsko polje i Buško jezero (Foto: D. Kotrošan)

Za ostala područja, kao i spomenuti kompleks Livanjsko polje-Buško jezero, trenutačno je izdvojen kriterij B2 (vrste sa nepovoljnim statusom zaštite u Evropi) kao kriterij za imenovanje na IBA listu. Naime, na datim područjima je konstatovano gniježđenje ili zadržavanje tokom seobe i zimovanja vrsta koje su prema BirdLife-u označene kao vrste sa nepovoljnim statusom (Spec 2 i 3). Tu se prije svega misli na vrste koje su u Bosni i Hercegovini označene kao ugrožene (Grus grus-ždral, Ciconia nigra-crna roda, Ciconia ciconia-bijela roda, Platalea leucorodia-žličarka, Nycticorax nycticorax-gak, Ardeola ralloides-žuta čaplja, Ixobryxus minutus-čapljica voljak, Ardea purpurea-čaplja danguba, Plegadis falcinellus-blistavi ibis, Botaurus stellaris-bukavac i dr.), a za koje su močvarna staništa na izdvojenim lokacijama veoma značajna.

Slika 4 Plivsko jezero (Foto: D. Kotrošan) Slika 5 Mostarsko blato (Foto: D. Kotrošan)

216


Slika 6 Modrac (Foto: D. Kulijer)

Slika 8 Tišina (Foto: D. Kulijer)

Slika 7 Ribnjaci Saničani kod Prijedora (Foto: D. Kulijer)

Slika 9 Ribnjaci kod Prnjavora (Foto: D. Kulijer)

Istovremeno, status IBA područja moguće je potvrditi za Hutovo blato i Bardaču, ali je potrebno revidirati kriterijume koje ona ispunjavaju. Naime, ova područja su prema BirdLife-u označena samo za kriterijum A1, dok definitivno ispunjavaju i kriterijum B2.

Slike 10 Hutovo blato (Foto: D Kulijer)

217

Slike 11-12 Bardača (Foto: D. Kotrošan)

Za Boračko jezero se u ovom trenutku ne može potvrditi status IBA područja, jer izostaju kvalitetni podaci. Međutim, može se pretpostaviti da ispunjava kriterijum B2 za nominaciju IBA područja.

Diskusija

Na osnovu osmogodišnjih istraživanja izdvojeno je 7 područja koja bi mogla biti nominovana na listu IBA područja. Uz tri područja ranije nominirana na listu IBa ukupan broj IBA područja u Bosni i Hercegovini bi se mogao povećati na 10 područja. U ovom trenutku izvjesno je da kompleks Livanjsko Polje-Buško jezero ispunjava uslove za uvrštavanje na IBA listu, dok za preostalih 6 novoizdvojenih područja treba uraditi dodatna istraživanja. Istovremeno, status IBA područja moguće je potvrditi za Hutovo blato i Bardaču, dok se za Boračko jezero u ovom trenutku ne može reći isto. Naime, za dato područje još uvijek nema dovoljno kvalitetnih podataka da bi se potvrdio njegov status kao IBA područja. Pored navedenih, postoji mogućnost izdvajanja još nekih područja za IBA listu. Iako su za 10 navednih područja izdvojeni kriterijumi za njihovu nominaciju za IBA listu, neophodno je uraditi dodatne analize i priključiti podatke koji trenutačno nisu bili dostupni kako bi se utvrdilo da li ova područja ispunjavaju i neke druge kriterijume. Pored navedenih, postoji mogućnost izdvajanja još nekih područja koja do sada nisu bila predmet ornitoloških istraživanja. To se prvenstveno odnosi na planinska područja koja nisu ili jesu bila predmet sporadičnih istraživanja i trenutačno dostupni podaci nisu dovoljni da bi se data područja identifikovala kao potencijalna IBA područja. Također, neophodno je proširiti istraživanja na područjima kraških polja (Dabarsko, Fatničko, Popovo) koja bi mogla biti kandidati za IBA područja. 218


Izdvojena IBA područja trebalo bi obuhvatiti i zakonskom legislativom kojom bi se regulisala njihova zaštita. S obzirom da su u većini slučajeva IBA područja preimenovana u SPA (područja specijalne zaštite), na ovaj način bi se povećala i ukupna površina zaštićenih područja u Bosni i Hercegovini koji od potrebnih 15% trenutačno prema različitim izvorima iznosi od 0,55% (www.fmoit.info) do 0,67% (Redžić & al., 2008). Pored toga, potrebno je naglasiti neophodnost izrade upravljačkih planova za data područja koja bi uključila monitoring, plan razvoja u turističkom smislu (npr. program posmatranja ptica), edukacije i dr.

Literatura Heat, M. F., Evans, M. I., 2000: Important Bird Areas: Priority sites for conservation. BirdLife International, (BirdLife Conservation Series No. 8), 2 vols., Cambridge. Kotrošan, D., Mulaomerović, J. & Habul, A., 2004: Ornithology and bird protection in Bosnia and Herzegovina: situation and perspectives. Acrocephalus 25(122): 149-152, Ljubljana. Kotrošan, D, 2008: Dopune i korekcije popisu ptica zabilježenih u Bosni i Hercegovini od 1888. do 2006. godine. Ornitološko društvo “Naše ptice“, Bilten Mreže posmatrača ptica u Bosni i Hercegovini, 4(4) (u pripremi za štampu), Sarajevo. Kotrošan, D., Papes, M., 2007: Popis ptica zabilježenih u Bosni I Hercegovini od 1888. do 2006. godine. Ornitološko društvo “Naše ptice“, Bilten Mreže posmatrača ptica u Bosni i Hercegovini, 3(3): 9-38, Sarajevo. Obratil, S., Matvejev, S., 1989: Predlog “Crvene liste” ugroženih ptica SR Bosne i Hercegovine. Naše starine, 18-19: 227-235, Sarajevo. Polak, S., 2000: Međunarodno pomembna občomja za ptice v Sloveniji. DOPPS, Monografija DOPPS Št. 1, Ljubljana. Redžić, S., Barudanović, S., Radević, M. (eds), 2008: Bosna i Hercegovina, Zemlja raznolikosti, Prvi izvještaj Bosne i Hercegovine za Konvenciju o biološkoj raznolikosti, Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Sarajevo. Saveljić, D., Vizi, A., Vešović Dubak, N., Jovićević, M., 2007: Područja od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori. Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore, Monografija CZIP br. 1, Podgorica. Simić, D., Puzović, S., 2008: Ptice Srbije i područja od međunarodnog značaja. Liga za ornitološku akciju Srbije, Beograd. http://www.fmoit.info/

219

PROPOSAL FOR NEW IBAs IN BOSNIA AND HERZEGOVINA Summary

Birds are extremely sensitive group of animals. This is proved with the fact that over the last 200 years 74 bird species have become extinct. Out of 9600 extant species, 1100 of them are considered as threatened. In Europe, out of 526 recorded species 43% of them are considered as threatened. Therefore, birds are regarded as a significant parameter of the environmental condition. Researching, monitoring and protecting of birds and their habitats represent nowadays one of the most important components in the environmental protection system. In addition to a series of international conventions, significant attitude toward birds and their habitats in some countries is shown through socalled IBA. BirdLife has developed a system of internationally recognized areas marked as IBA (Important Bird Areas). The system has been established on the internationally accepted and standardized criteria selected on a scientific basis. The System includes the assessment of condition of the threatened bird populations and significance of their habitats for the species’ protection. However, correct identification and management of the IBAs enables not only protection of birds, but also of other animals and plants. Now there are 7500 areas in 170 countries marked as IBA. In Europe, there are 4000 of them, which is ca 7% of the Europe’s territory. Ornithological research in Bosnia and Herzegovina has 150 years long tradition, although so far based on the work of only a few domestic and foreign ornithologists and scarce bird-watchers. The result of their work is the list of 329 registered species. Regretfully, many of the registered species have in the meantime become exterminated or ultimately threatened. In addition, just a few areas have been systematically researched so far (e.g. Hutovo balto, Bardača, some mountain areas). Consequently, and according to the BirdLife data, there are only three IBA identified in Bosnia and Herzegovina (Hutovo blato, Bardača, Boračko Lake). Bardača and Hutovo blato are at the same time RAMSAR areas, and the importance of these areas for the bird fauna 220


has been known for a long time. On the other hand, Boračko Lake, although in the IBA list, is not sufficiently known in an ornithological sense, and needs a revision that, based on scientific parameters, would confirm significance of this area for birds. Considering the number of IBA in other European countries (e.g. in Spain 391, Germany 285, Serbia 35, Croatia 23, Slovenia 14, Montenegro 13+7 potential, Macedonia 10, etc.), as well as the present level of knowledge of the local ornithofauna, it can be said that only three recognized areas do not give an adequate picture of the ornithological situation, nor they fulfil the needs of bird protection in Bosnia and Herzegovina. This paper has a goal to identify areas that could be marked as IBA. The paper is based on the author’s own researches conducted in the period from 2000 to the present day. Data obtained from the members of the “Network of bird-watchers in Bosnia and Herzegovina” collected over the last 10 years are also included, as well as data from the same period obtained from the ornithologists and bird-watchers from the domestic scientific research institutions (The National Museum of Bosnia and Herzegovina, the Museum of Republika Srpska, CEPRES, etc.), and organizations from the country (Ornithological Society “Our Birds”) and abroad (e.g. EURONATUR). Analysis and identification of new IBA habitats have been done according to IBA identification criteria prescribed by BirdLife. Analysis of the collected data shows that the complex of Livanjsko Plain and Buško Lake should be included into the IBA list.. At the same time, potential IBA in Bosnia and Herzegovina are Mostarsko blato, Pliva Lake, fishponds Saničani near Prijedor, Modrac Lake, Great and Lesser Tišina, and complex of fishponds near Prnjavor, although scientifically valid data for the mentioned areas are still not sufficient. It is certain that in addition to the mentioned areas, there is a possibility for identification of some more areas, which have not yet been investigated in ornithological sense. The areas mentioned above should also get a legal regulation in terms of their protection. This would also be a way to increase the total protected area in Bosnia and Herzegovina, which now occupies only ca 0,55% of B&H territory.

221


JAVNE USTANOVE ZA UPRAVLAJNJE ZAŠTIĆENIM PRIRODNIM VRIJEDNOSTIMA Mario Pavičić Zakonom o zaštiti prirode određeno je koje se institucije, ovisno o kategoriji zaštite, trebaju brinuti o zaštićenim prirodnim vrijednostima na svim razinama uprave u Republici Hrvatskoj. Tako je zakonom određeno da se o zaštićenim dijelovima prirode, a čija je zaštita ustanovljena u okviru ovlasti na nivou županija, bave javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima. Da bi se dobila jasna slika o ulozi JU, dajemo kratak pregled o zaštiti prirode u Republici Hrvatskoj

Kategorije zaštite (čl. 8)  Zaštićena područja  Zaštićene svojte (vrste)  Zaštićeni minerali, sigovine, fosili

Broj zaštićenih područja po kategorijama  Strogi rezervati (2)  Nacionalni parkovi (8)  Posebni rezervati (78)  Parkovi prirode (11)  Regionalni parkovi (1) Dipl. ing., ravnatelj JU za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Brodsko-Posavske županije

223

 Spomenici prirode (103)  Značajni krajobraz (70)  Park šuma (38)  Spomenici parkovne arhitekture (135)  Ukupno 9,5% kopnenog dijela RH

Načini proglašenja pojedinih kategorija zaštite prirode

Nacionalni park (8) i park prirode (11) proglašava Hrvatski sabor. Stroge i posebne rezervate proglašava Vlada RH svojom uredbom, a na prijedlog Ministarstva. Regionalni park, značajni krajobraz i park-šumu, spomenik prirode i spomenik parkovne arhitekture, koji se nalaze na području županije ili grada, proglašava županijska skupština ili gradska skupština uz prethodno pribavljenu suglasnost Ministarstva i središnjeg tijela državne uprave. JU za upravljanje ostalim zaštićenim područjima i/ili drugim zaštićenim prirodnim vrijednostima osnivaju jedinice područne (regionalne) samouprave i upravljaju svim tim kategorijama zaštite.

Cilj proglašenja nekog područja zaštićenim

Osigurati trajnu i učinkovitu zaštitu svih njegovih sastavnica: rijetke flore i faune, minerala, fosila, kao i čitavog staništa. Osigurati njihovo održivo korištenje u smislu ekološke proizvodnje, posjećivanja, turizma i edukacije.

Županijske javne ustanove

U svom svakodnevnom radu županijska javna ustanova provodi aktivnosti i djelatnosti koje čuvaju našu prirodu, okoliš, vrste, staništa, ekološke sustave, te ekološku mrežu. To provodi kroz 5 temeljni djelatnosti: zaštitu, očuvanje, održanje, promicanje i korištenje. Upravljanje se provodi temeljem pravilnika o unutarnjem redu koji sadrži mjere i uvjete zaštite prirode i plana upravljanja koji se donose na 10 godina samo za pojedine kategorije zaštite. Propisane mjere zaštite ugrađuju se u dokumente prostornog planiranja i planove gospodarenja.

224


Ustroj županijski javnih ustanova  Ravnatelj  Stručne službe: stručni voditelji, stručni suradnici  Nadzorna služba: Glavni nadzornik, nadzornici  Administrativni referenti  Županijske javne ustanove – ŽJU  Danas sve Županije u RH imaju JU  Broj zaposlenih po pojedinim ŽJU izgleda ovako: 

s 1 zaposlenim (ravnatelj) 6 – JU



s 2 zaposlena 7 – JU



s 3 zaposlena 1 – JU



s 4 i više zaposlenih – 6 JU

 Ukupan broj zaposlenih u svim ŽJU je 57 od kojih su 20 ravnatelji.

Broj zaštićenih područja po županijama

Još uvijek je nesrazmjer ekipiranosti ŽJU i obveza na terenu relativno velik te je 57 zaposlenih u ŽJU zaduženo za 385 zaštićenih područja u raznim kategorijama.  7 terenskih vozila  11,5% teritorije je zaštićeno  47% obuhvaćeno ekološkom mrežom ŽJU i 48 DZZP (Državni zavodi za planiranje) dužni su napraviti planove upravljanja za 385 zaštićenih područja do kolovoza 2009. godine. Inventarizacija i monitoring, odnosno određivanje,,nultog’’ stanja zaštićenog područja, su preduvjet za izradu plana upravljanja, a to još uvijek nije napravljeno na 95% proglašenih zaštićenih područja.

Prepreke u radu ŽJU

Sve ustanove ovise o financiranju iz županijskog proračuna, a samo u znatno manjem iznosu ostvaruju sredstava iz vlastitih prihoda koji su vezani uz naknade za koncesijska dopuštenja i/ili druge oblike korištenja ZP-a. Nepostojanje jedinstvenog popisa djelatnosti za koje ustanove mogu izdavati koncesijska odobrenja za obavljanje djelatnosti u ZP otežava rad JU.

225

Ministarstvo radi na pripremi pismenog tumačenja Uredbe o proglašenju Nacionalne ekološke mreže s osvrtom na modalitete financiranja i upravljanja Nacionalnom ekološkom mrežom Natura 2000. Neusklađenost zakonskih propisa i preklapanje nadležnosti i upravljanja u zaštićenim područjima u sektorima gospodarenja prirodnim resursima (poljoprivreda, šumarstvo, vodno gospodarstvo, lov i ribolov, rudarstvo) također je jedna od poteškoća u radu JU. Financiranje je u velikom nesrazmjeru s ukupnim obvezama ustanova. Financiranjem se uglavnom pokrivaju troškovi zaposlenika i minimalni opseg tekućeg poslovanja ustanova. U većini slučajeva formiranje ustanova je još uvijek u početnoj fazi (s obzirom na kadrovsko ekipiranje, tehničku opremljenost, financiranje). Za unapređenje stručnoga rada bitne su međusobna komunikacija i koordinacija, te povezivanje s Ministarstvom kulture (standardizacija poslova, osposobljavanje kadrova, stručni ispiti, dr.)

Zaključak

S obzirom da su prije 4 godine postojale samo 4 ŽJU, a danas ima 20 ŽJU i 7 lokalnih, to je jedan veliki pozitivan korak, koji se očitovao i nedavnim pozitivnim izvješćem DZZP o stanju prirode u RH. Javne ustanove na županijskoj razini nemaju zadovoljene sve preduvjete za kvalitetno upravljanje svim područjima kojima moraju upravljati; to je generalni strukturni problem nastao kao rezultat kasnog osnivanja županijskih JU, a činjenica je da NEM i Natura 2000 stavljaju još više obveza pred nedovoljno ekipirane ŽJU.

Djelatnost Javne ustanove na području Brodskoposavske županije

Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Brodskoposavske županije osnovana je Odlukom o osnivanju Javne ustanove (“Službeni vjesnik Brodsko-posavske županije“ broj: 10/04 i 1/05). Ustanova je registrirana pri Trgovačkom sudu u Slavonskom Brodu dana 9. ožujka 2005. godine pod nazivom Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Brodsko-posavske županije. Temeljem Zakona o zaštiti prirode, županije su obvezne osnovati javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima, te je na temelju toga osnovana i Javna ustanova za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima Brodsko-posavske županije, čija su osnovne zadaće: praćenje i proučavanje sta-

226


nja zaštićenih područja i drugih zaštićenih prirodnih vrijednosti iz nadležnosti Županije; vođenje odgovarajuće evidencije o njima i njihovom stanju temeljem stručnih elaborata; priprema i predlaganje nadležnim tijelima Županije akata o proglašenju zaštićenih područja i drugih zaštićenih prirodnih vrijednosti iz nadležnosti Županije; pripremanje i predlaganje nadležnim tijelima mjera zaštite zaštićenih područja i drugih zaštićenih prirodnih vrijednosti i nadziranje njihovog izvršavanja pred nadležnim inspekcijskim tijelima; pokretanje postupaka nadzora i poduzimanja mjera zaštite zaštićenih područja i drugih zaštićenih prirodnih vrijednosti; briga o organizaciji pravilnog održavanja, zaštite i korištenja zaštićenih područja i drugih zaštićenih prirodnih vrijednosti; pružanje stručne pomoći vlasnicima i korisnicima zaštićenih područja i drugih zaštićenih prirodnih vrijednosti u izvršavanju njihovih obveza prema zaštićenim prirodnim vrijednostima, a osobito davanjem stručnih mišljenja i naputaka; priprema, organiziranje i provođenje aktivnosti promicanja zaštićenih područja i drugih zaštićenih prirodnih vrijednosti, kao dijela prirodne baštine Županije; sudjelovanje u izradi prostornih planova područja posebnih obilježja (regionalnog parka, i sl.) te drugih prostornih planova predlažući mjere zaštite zaštićenih područja; obavljanje drugih stručnih poslova zaštite prirode iz djelokruga Županije. Djelatnost Javne ustanove se obavlja kao javna služba.

Stručni poslovi

Javna ustanova izrađuje i/ili koordinira izradu, te provodi i prati provedbu:  plana upravljanja zaštićenim područjima kojima gospodari javna ustanova (desetogodišnji);  godišnjeg programa zaštite, održavanja, očuvanja, promicanja i korištenja zaštićenih prirodnih vrijednosti Brodsko-posavske županije;  plana razvoja javne ustanove;  Godišnjeg financijskog plana javne ustanove;  ostalih dokumenata propisanih zakonom o zaštite prirode i drugim zakonskim propisima, kao i programom razvoja javne ustanove. Javna ustanova također prati stanje u zaštićenim područjima, vodi dokumentaciju o zaštićenim područjima, uspostavlja i vodi informacijski sustav (GIS u pripremi Norveška vlada) praćenja stanja u zaštićenim područjima Županije... Javna ustanova koordinira rad jedinica lokalne samouprave u cilju učinkovitog korištenja, gospodarenja i zaštite zaštićenih područja, posebno ako se ona nalaze u teritorijalnom obuhvatu dvije ili više jedinica lokalne samouprave.

227

Javna ustanova također obavlja analitičko-planerske, organizacijsko-koordinacijske, informatičko-dokumentacijske, nadzorne i ostale stručne poslove vezane uz djelatnost zaštite prirode, propisane Zakonom o zaštiti prirode, te ostalim zakonima kao što su: Zakona o prostornom uređenju (“NN” broj 30/94, 68/98, 61/00 i 32/02, 100/04); Zakona o zaštiti okoliša (“NN” broj 82/94 i 128/99); Zakona o vodama (“NN” broj 107/95); Zakon o šumama i dr. Javna ustanova provodi i neposredni nadzor nad zaštićenim prirodnim vrijednostima, te također planira i provodi održavanje zaštićenih prirodnih vrijednosti kojima upravlja. Obavlja i druge stručne poslove koje joj povjeri nadležno ministarstvo, županijsko poglavarstvo ili upravno vijeća ustanove.

228


Geografski informacioni sistem za nacionalni park Una Samir Đug Nusret Drešković Sažetak

Upravljanje zaštićenim područjima nije moguće, ili u najmanju ruku nije efikasno bez upotrebe modernih tehnologija baziranih na računarima i informacionoj mreži. Geografski informacioni sistem (GIS) zauzima posebno mjesto među ovim tehnologijama. U ovom pogledu se uspostava nacionalnog parka Una može posmatrati kao izvanredna osnova za podsticanje šire upotrebe GIS-a u pomaganju razvoja shvatanja i poboljšanja našeg pristupa upravljanju zaštićenim područjima, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i šire. GIS-a za NP Una je razvijen na platformi ArcGIS 9.2, koji sadrži sve neophodne alate za prostornu i geostatističku analizu podataka i prediktivno modelovanje. U razvoju GIS-a za NP Una korištena su tri glavna izvora podataka: klasične topografske karte, podaci prikupljeni terenskim istraživanjima, i rezultati daljinskih istraživanja (avio ili satelitski snimci). Baza podataka zajedno sa geografskim informacionim sistemom čini aplikativni program razvijen za upravljanje NP Una. Ova aplikacija predstavlja jedan dinamičan i interaktivan sistem koji omogućava ažuriranje informacija i statističku obradu podataka uz vizuelni prikaz pojedinačnih odlika. Svaka od ovih odlika je kreirana kao pojedinačni sloj na karti, sa jednim slojem za svaku kategoriju informacija, što omogućava ugradnju podataka u sveobuhvatnu GIS bazu podataka. Prednosti korištenja GIS-a za NP Una su efikasno upravljanje nacionalnim parkom zasnovano na donošenju kvalitetnih i brzih odluka i primjenu rješenja u svakodnevnoj praksi, što predstavlja osnovu za dugoročno upravljanje NP Una na uravnoteženi osnovama. Na ovaj Prirodno-matematički fakultet Sarajevo, Sarajevo, e-mail: [email protected]

229

način je moguće upotrebom otvorenog računarskog sistema izvršiti standardizaciju prikupljanja, unosa obrade te pohranjivanja i ažuriranja podataka o NP Una. GIS za NP Una omogućava također i vizualizaciju prirodnih vrijednosti i odlika ovog područja u turističke svrhe u formi turističkih karata, te digitalnih info punktova i web sadržaja. Ključne riječi: Geografski informacioni sistem, ArcGIS 9.2, NP Una, zaštićena područja

Uvod

Upravljanje zaštićenim područjima nije moguće, ili u najmanju ruku nije efikasno, bez upotrebe modernih tehnologija baziranih na računarima i informacionoj mreži. Geografski informacioni sistem (GIS) zauzima posebno mjesto među ovim tehnologijama. Diverzitet i strateški značaj zaštićenih područja, zajedno sa vrlo različitim stopama promjena komponenti njihovih fizičkih, bioloških i društvenih sistema, predstavlja veliki izazov za upotrebu geografskog informacionog sistema (GIS). GIS je računarski alat razvijen za kartiranje i analizu podataka. On integriše uobičajene operacije sa bazama podataka (npr., statističke analize) sa vizualizacijom i geografske analize, te ima potencijalno vrlo značajnu ulogu u objašnjavanju određenih događaja, predviđanju rezultata i planiranju strategija (Fortheringham, & Rogerson, 1994). Postoji veliki broj definicija, ali se generalno može reći da GIS predstavlja kompleks računarske opreme (hardver i softver), podataka, stručnjaka i metoda dizajniranih da efikasno prikupe, sačuvaju, upravljaju, analiziraju, prenose i vrše vizualizaciju različitih vrsta informacija koje imaju geografsku referencu (ESRI, 2006). Glavna prednost koju ima GIS u odnosu na tradicionalno kartiranje i analize je mogućnost efikasne koncentracije geografskih podataka iz različitih izvora i različitih vremenskih perioda, kao i njihova efikasna analiza. Prilikom prostornih analiza, moguće je obuhvatiti veće zone i uključiti veći broj varijabli nego što je to slučaj prilikom upotrebe tradicionalnih metoda (Jones, 1999). GIS povezuje prostorne elemente (poznate i kao grafički elementi podataka ili odlike) sa koordinatnim sistemom. Ove odlike se mogu odvojiti u različite slojeve (teme). GIS može također čuvati atributne podatke, koji predstavljaju deskriptivne informacije odlika na karti. Ove atributne informacije se smještaju u bazu podataka koja je odvojena od grafičkih podataka, ali je povezana sa njima. GIS omogućava ispitivanje i prostornih i atributnih podataka u isto vrijeme. Također je moguće pretraživanje atributnih podataka i njihovo povezivanje sa

230


prostornim podacima. Prema tome, GIS može kombinovati geografske i druge tipove podataka radi kreiranja karata i izvještaja, što omogućava korisnicima da sakupljaju, upravljaju, i interpretiraju informacije bazirane na lokaciji na jedan planski i sistematičan način. Posljednjih godina sve više raste zabrinutost za degradaciju prirodnih ekosistema, što znači da pitanja vezana za zaštićena područja postepeno pronalaze svoje mjesto na ekološkoj i političkoj agendi (Delbaere & Gulinck, 1994). U ovom pogledu se uspostava nacionalnog parka Una može posmatrati kao izvanredna osnova za podsticanje šire upotrebe GIS-a u pomaganju razvoja shvatanja i poboljšanja našeg pristupa upravljanju zaštićenim područjima, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i šire. Nekoliko organizacija na regionalnom, nacionalnom i globalnom nivou je već shvatilo ovaj potencijal i razvija dugoročne monitoring programe u kojima GIS igra centralnu ulogu. Ciljevi su bilježenje osnovnih informacija o stanju zaštićenih područja, kao i evaluacija budućih scenarija koji su izvedeni iz interakcije biofizičkih i društvenih procesa, obično putem simulacijskih modela (Đug, 2005, Brzeziecki et al., 1994; Halpin, 1994; Schaller, 1994; Willison et al., 1992). Upotreba GIS-a u nacionalnom parku Una zahtijeva neka specijalna razmatranja, koja su izvedena iz posebnih karakteristika ekosistema i podataka koji su prikupljeni u ovim kompleksnom, dinamičnom regionu, a također iz ograničenja, koja potiču iz postojećeg GIS softvera i savremene ekološke teorije.

Materijal i metode

GIS-a za NP Una je razvijen na platformi ArcGIS 9.2 koji sadrži sve neophodne alate za prostornu i geostatističku analizu podataka i prediktivno modeliranje. Sva kartografska, analitička i sintetska obrada podataka vršena je navedenim tehnologijama. Metodologija izrade GIS-a za NP Una podrazumjeva nekoliko koraka: 1.

razvoj sveobuhvatne GIS baze podataka koja će sadržavati teme neophodne za uspješno upravljanje (rasterski - topo karte 1:25000, katastarske podloge, satelitski snimci IRS i digitalni model terena (DEM); i vektorski – geološka podloga, tipovi tla, riječna mreža, zemljišni pokrov, vegetacija, infrastruktura)

2.

analiza prikupljenih podataka upotrebom ArcMap sa ekstenzijama za prostornu analizu i geostatistiku (ArcGIS Spatial Analyst i ArcGIS Geostatistical Analyst), te ArcScene za 3D prikaz i analizu podataka vezanih za reljef, 231

3.

integracija podataka u jedinstveni GIS sistem i razvoj aplikacije.

U razvoju GIS-a za NP Una korištena su tri glavna izvora podataka: klasične topografske karte, podaci prikupljeni terenskim istraživanjima, i rezultati daljinskih istraživanja (avio ili satelitski snimci). Ovi snimci se obično koriste za obezbjeđivanje osnovne klasifikacije i inventure načina upotrebe zemljišta, kao što su opisali Paracchini i Folving (1994) i Walsh et al. (1994). Za potrebe razvoja GIS-a za NP Una su uspješno korišteni svi navedeni izvori podataka. Većina problema koji oteževaju primjenu GIS-a u zaštićenim područjima se odnosi na kvalitet dostupnih podataka i njihovu podesnost za upotrebu u GIS-u. Podaci za gotovo sve aspekte prirodnih ekosistema su vrlo heterogeni u dužini i frekvenciji bilježenja, prostornom pokriću i dostupnosti. Tri primjera pitanja podataka, od kojih svaki ima rastući stepen izazova kojeg nameću problemi koji proizilaze iz heterogenosti, uključuju tehnike prepklapanja, proces modeliranja i ekstrapolaciju. Ekstrapolacija je jedna od aktivnosti za koju se GIS često promoviše i koristi. Ovo može biti vrlo riskantno bez dubokog shvatanja međusobnih odnosa varijabli uključenih u ekstrapolaciju, a rizik od neprecizne ekstrapolacije raste sa brojem varijabli i kompleksnosti okoliša. Kao što je to nedavno pokazao Haslett (1994) koristeći fraktalne analize Berchtesgaden GIS-a (Ashdown & Schaller, 1990), zaštićena područja su najkompleksniji prostori. Prema tome, za svaki fenomen, ekstrapolacija može biti vrlo problematična, čak i za lokacije sa pouzdanim podacima. Zaključak koji se može izvući iz ovih podataka je da upotreba GIS-a mora uključiti svjesnost o ograničenjima ne samo dostupnih podataka, nego i shvatanje ekoloških procesa i tehnologija koje se koriste. Pod ovim uslovima, GIS može predstavljati vrijednu tehnologiju za opisivanje, analizu i evaluaciju. U okviru NP Una GIS aplikacija odražava najznačajnija ekološke, kulturna i ekonomska pitanja koja uključuju, na primjer, turizam, biodiverzitet, šumarstvo, procjenu uticaja na okoliš, itd. U ovim oblastima GIS se koristi na dva glavna načina: prvo, kao alat koji pomaže u inventuri resursa i integraciji podataka, i drugo, kao mehanizam za analiziranje, modeliranje i predviđanja koji pomaže donosiocima odluka (McKendry & Eastman, 1990). U velikom broju slučajeva, GIS se koristi na oba načina. Jedan od značajnih potencijala GIS-a je upotreba tri dimenzije i grafičkih mogućnosti za izradu inventura ne samo biofizičkih i kulturnih resursa, nego i vizualnih resursa. Na ovaj način se mogu prikazati trenutna stanja zaštićenih područja i efekti budućih razvojnih planova.

232


Iz ovih primjera se može vidjeti da je najveći i najinteresantniji izazov za upravljanje zaštićenim područjem upotreba GIS tehnologije u istraživanjima: traženje odgovora na pitanja tipa “šta ako”, kao što su: koje će biti ekonomske i kulturne posljedice određenih poljoprivrednih/turističkih aktivnosti ili koje su potencijalne implikacije dugoročnih promjena u okolišu. Za pružanje odgovora na ova pitanja GIS može pružiti široki spektar modova za analize, modeliranje i predviđanje. Iako je inventura resursa neophodan prvi korak, najveći potencijal GIS tehnologije je upotreba povezivanja podataka sa modelima koji omogućavaju predviđanje i objašnjavanje, kao i znanjem stručnjaka. Upotreba geografskog informacionog sistema za sugerisanje budućnosti zaštićenih područja zahtijeva uključivanje neophodnog spektra varijabli na podesnoj prostornoj skali i detaljno shvatanje njihovih interakcija. Međutim, za većinu pitanja na koje naučnici i stručnjaci traže odgovor ne postoje podaci ni adekvatne teorije. Prema tome, GIS se može posmatrati kao sistemi koji su vrijedni ne samo za bilježenje, upravljanje i integraciju podataka, nego i za generisanje ideja i istraživanje odnosa. Uspostava efikasnog sistema upravljanja uz upotrebu GIS-a zahtjeva široki spektar podataka o ekološkim uslovima istraživanog područja. Baza podataka i serija karata koji dopunjavaju i/ili ilustriraju osnovne informacije o istraživanom području uključuju: Fizičke (osnovne karte):  topografska osnova (nadmorska visina, nagibi, ekspozicije, i sl.),  geološka osnova,  klimatska osnova,  hidrološka osnova (vodotoci, jezero, i sl.), Biološke:  tipovi vegetacije i biljne zajednice,  zemljišni pokrov (CORINE land cover),  staništa životinjskih vrsta (terestrična i akvatična), Infrastruktura:  saobraćajna infrastruktura (objekti, putevi, staze, i sl.),  administrativna infrastruktura

Rezultati i diskusija

Setovi GIS podataka koji su korišteni razvoju GIS-a za NP Una su prikazani u Tabeli 1. 233

Tabela 1 Setovi GIS podataka GIS set podataka Položaj

Hidrologija

Geologija 3d model terena

Nagibi terena Ekspozicije terena Vegetacija

Biodiverzitet

Infrastruktura

Senzitivne zone

Zone u NP

Opis Položaj NP Una je izrađen na osnovu satelitskih snimaka sa IRSS i TK 1:25000 Svi vodotoci i stajaće vode (jezera, izvori, privremeni i stalni vodotoci) sa topografske karte 1:25000 Tipovi geološke podloge sa Geološke karte 1:100000 Digitalni model terena je izrađen na osnovu postojećih TK 1:25000 i digitalizacijom izohipsi sa ekvidistancom od 20 m Karta nagiba terena je izrađena na osnovu analize površina 3d modela Karta nagiba terena je izrađena na osnovu analize površina 3d modela Lokacije za vegetaciju su unesene na osnovu rezultata terenskih istraživanja i CORINE land cover podataka Analiza zona sa visokim stepenom biodiverziteta je vršena na osnovu podataka o vegetaciji sadržanim u geobazi podataka Saobraćajnice, objekti i zone uneseni na osnovu satelitskih I zračnih snimaka, te katastarskih planova Analiza senzitivnih zona je izvršena prepokrivanjem zona sa visokim biodiverzitetom i zona pod intenzivnim uticajem čovjeka Definisanje zona zaštite u NP je izvršena na osnovu geostatitisčke analize postojećih slojeva

Tip odlike Raster

Skala izvora/rezolucija 10 metara

Poligon Linija

1:25000

Poligon

1:100000

Poligon

1:25000

Grid

1:25000

Grid

1:25000

Poligon

1:25000

Poligon

1:25000

Poligon, linija, tačka

1:10000

Poligon

1:25000

Poligon

1:25000

Ovi podaci su opisani i dokumentovani za vrijeme terenskih istraživanja. Njihove prostorne komponente su uključene u GIS bazu podataka koja je urađena u MS Access programskom paketu. Ona sadrži niz podataka o abiotičkoj i biotičkoj komponenti NP Una. Informacije o kvantitetu, distribuciji i statusu pojedinih odlika su ugrađene u bazu podataka koja je povezana sa odlikama u GIS slojevima.

234


Analize koje se vrše upotrebom GIS-a (npr., prepokrivanje, kombinovanje, razdvajanje ili izračunavanje površina) se izvode sa numeričkom preciznošću koja ovisi o prikupljenim podacima koji su pohranjeni u sistemu. Preciznost je stepen kojim informacije na karti ili u digitalnoj bazi podataka odstupaju od stvarnih vrijednosti. Ovo pitanje je povezano sa kvalitetom podataka i greškama koje se mogu sadržavati u bazi podataka ili na karti. Baza podataka zajedno sa geografskim informacionim sistemom čini aplikativni program razvijen za upravljanje NP Una. Ova aplikacija predstavlja jedan dinamičan i interaktivan sistem koji omogućava ažuriranje informacija i statističku obradu podataka uz vizuelni prikaz pojedinačnih odlika. Svaka od ovih odlika je kreirana kao pojedinačni sloj na karti, sa jednim slojem za svaku kategoriju informacija, što omogućava ugradnju podataka u sveobuhvatnu GIS bazu podataka. Značajne informacije o fizičkim i biološkim karakteristikama istraživanog područja uključuju:  kvantitet (površine),  distribuciju (prostorna distribucija),  status (rijetke i ugrožene vrste, itd.)  pristisci (postojeći pritisci na ekosisteme) Informacije o statusu, trendovima i pritiscima omogućavaju razvoj podesnog modela za upravljanje NP Una, što se vrši kroz modifikovani sistem “uticaj pritisak - stanje - reakcija sistema”. Ljudske aktivnosti predstavljaju “pritisak na okoliš” (kao što su način upotrebe zemljišta, turističke aktivnosti), što indicira “promjene u stanju okoliša” (npr., promjene u nivou polutanata, raznolikosti staništa, brojnosti određenih vrsta, itd.). “Odgovor” na promjene u pritisku ili stanju predstavlja donošenje odgovarajućih mjera i programa ili aktivnosti čiji je cilj prevencija, redukcija ili umanjenje pritiska i/ili ekoloških šteta uz istovremeni razvoj ZP Una. Ovaj model su usvojile kao najpodesniji način za strukturisanje informacija o okolišu brojne međunarodne organizacije i tijela koja se bave ovom problematikom. Ovdje spada, na primjer, veliki broj zemalja EU i internacionalnih organizacija koje se bave informacijama o okolišu, kao što su Eurostat, The European Environment Agency (EEA), i OECD. Ovaj model je poslužio za analizu ekoloških problema, i on uključuje:  Uzročnike, kao što su prekomjerna ispaša, sječa, turizam, koji rezultiraju  Pritiskom na okoliš kao što je zagađenje ili izmjena staništa, koji mijenjaju  Stanje okoliša što opet ima

235

 Uticaj na stabilnost i funkcije ekosistema, generišući potrebu za  Odgovorima putem donošenja i provođenja odgovarajućih mjera. Na slici 1 su prikazani pojedini tematski slojevi izrađeni za GIS NP Una.

Slika 1 Primjer GIS tematskih karata za NP Una (nagibi i ekspozicije terena, tipovi tla, hidrografska mreža)

Zaključak

Prednosti korištenja GIS-a za NP Una su efikasno upravljanje nacionalnim parkom zasnovano na donošenju kvalitetnih i brzih odluka i primjeni rješenja u svakodnevnoj praksi što predstavlja osnovu za dugoročno upravljanje NP Una na uravnoteženi osnovama. Na ovaj način je moguće upotrebom otvorenog računarskog sistema izvršiti standardizaciju prikupljanja, unosa obrade te pohranjivanja i ažuriranja podataka o NP Una. GIS za NP Una omogućava također i vizualizaciju prirodnih vrijednosti i odlika ovog područja u turističke svrhe u formi turističkih karata, te digitalnih info punktova i web sadržaja.

Literatura Ashdown, M. & Schaller, J. (1990) Geographic information systems and their apllication in MABprojects, ecosystem research and environmental monitoring. Mab-Mitteilungen 34. German National Committee for the UNESCO Man and the Biosphere (MAB) Programme. Bonn. Brzeziecki, B., Kienast, F, Wildi, O. (1994) Potential impacts of changing climate on vegetation cover of Switzerland: a simulation experiment using GIS technology. In: Mountain regions and GIS. Delbaere, B., Gulinck, H. (1994) A review of landscape ecological research with specific interest to ladscape ecological mapping. Iz: Delbaere, B., Gulinck, H. (eds) Remote Sensing in Land-

236


scape Ecological Mapping. Office for Official Publications of the European Communities, pp. 3-27. Đug, S. (2005) Diverzitet i konzervacija vegetacije subalpinskog pojasa planine Vranice. Doktorska teza. Univerzitet u Sarajevu. ESRI (2006) ArcGIS 9. Using ArcGIS desktop. ESRI. Redlands. USA. Fortheringham, A. S., Rogerson, P. A. (1994) Spatial Analysis and GIS. Technical Issues in Geographic Information Systems. Taylor and Francis. London. Halpin, P. (1994) A GIS analysis of the potential impacts of climate change on mountain ecosystems and protected areas. Mountain regions and GIS. Haslett, J. R. (1994) Community structure and the fractal dimensions of mountain habitats. Journal of Theoretical Biology. Jones, C. B. (1999) Geographical Information Systems and Computer Cartography. Longman. McKendry, J. E. & Eastman, J. R. (1990) Applications in forestry – review paper. In: McKendry, J. E. (Eds.) Applications in forestry, Explorations in geographic information systems technology. Vol. 2. Worcester, Mass.: IDRISI Project. Clark University. Shaller, J. (1994) GIS and ecosystem models as tools for watershed management and ecological balancing in high mountain areas: the example of ecosystem research in the Berchtesgaden area, Germany. In: Mountain regions and GIS. Paracchini, Ml. L., & Folving, S. (1994) Land use classification and regional planning in Val Malenco (Italian Alps): a study on the integration of remotely-sensed data and digital terrain models for thematic mapping. Mountain environments and Geographic Information System. Taylor & Francis. Walsh, S. J., Butler, D. R., Brown, D. G., Bian, L. (1994) Form and pattern in the alpine environment: an integrated approach to spatial analysis and modelling in Glacier National Park, USA. In: Mountain regions and GIS. Willison, J. H. M., et al. (1992) Science and management of protected areas. Elsevier Science Publishers. Amsterdam.

237

Geographical information system for National park Una Summary

Protected area management is not possible, or at least it is not efficient, without use of modern technologies based on computers and informational network. Geographic Information System (GIS) has a special position among these technologies. From this standpoint, establishment of National park Una could be seen as an excellent foundation for promotion of wider GIS utilisation in assistance of development of understanding and improvement of our approach to the protected area management, not only in Bosnia and Herzegovina, but in the region, as well. GIS for NP Una has been developed on the ArcGIS 9.2 platform which includes all necessary tools for spatial and geostatistical data analysis and predictive modelling. Three main sources of data have been used in the development of GIS for NP Una: classic topographical maps, data obtained in the field investigations, and the results of remote sensing (aerial and satellite imagery). Database together with GIS makes application developed for management in NP Una. This application represents a dynamic and interactive system which enables update of information and statistical data analysis with visualisation of certain features. Each of these features has been created as a single map layer, with one layer for each category of information which enables input of data in a comprehensive GIS database. Advantages of use of GIS in NP Una are more efficient management with national park based on the adoption of high quality and fast decissions and implementation of solutions in daily practice, which is a basis for long-term sustainable management in NP Una. In this way, is possible to standardise process of data gathering, processing and storing thanks to an open source computer system for NP Una. GIS for NP Una enables also visualisation of natural values and ammenities of this area for touristic purposes in the form of tourist maps, digital info points and web site. Key words: Geographic Information System, ArcGIS 9.2, NP Una, protected areas 238


PROSTORNO PLANIRANJE KAO INSTRUMENT SPRJEČAVANJA KONFLIKATA I SMANJENJA PRITISAKA UNUTAR ZAŠTIĆENIH PODRUČJA Muhamed Ibrahmpašić 1. Uvod

Uređenje prostora u našem društvu još nije dobilo ulogu koju ima u većini zemalja savremenog i razvijenog svijeta, jer se naš pristup uređenju prostora najčešće ostvaruje kao korištenje prostora za određenu namjenu i razmještaj aktivnosti, a rjeđe za eksploataciju i korištenje raspoloživih dobara u prostoru koji nas okružuje. Zbog tog shvatanja, uređenje prostora se, u suštini, izražava kao prostorno planiranje, a još češće kao urbanističko i arhitektonsko oblikovanje prostora. A ustvari, riječ je o odnosu čovjeka i prostora sa svim prirodnim i stvorenim fondovima i resursima, koji su habitat svega živog svijeta i čovjeka kao njegovog dijela i kojemu je Svevišnji Bog namijenio ulogu namjesnika i upravitelja na Zemlji. Kada kažemo čovjeka, mislimo na čovjeka koji ima svoju istoriju, time i sredinu za koju je dugogodišnjim življenjem vezan, ne samo životnu sredinu, nego čovjekovu, istorijsku, koju baštini i prenosi kao svoje kulturno naslijeđe potomcima – oplemenjenu ili obezvrijeđenu. Cijeneći ovu činjenicu i spoznaju sveopšte prirodne međuovisnosti, hrvatski arhitekti i urbanisti su jedan od svojih najkvalitetnijih časopisa popularno Dipl. ing. arhitekture

239

nazvali “Čovjek i prostor“ i u njemu obrađuju sve teme koje se tiču odnosa čovjeka i prostora. U tom kontekstu i zbog uočene suštine, to postaje prostor eksploatacije i korištenja, odnosno kolijevka reprodukcije života, u zavisnosti od odnosa koji u društvu vladaju i morala na kojem jedno društvo počiva. Kako se moral rodio iz zabrane i ostao je zabrana sve do danas, a zabrana je u svojoj osnovi, prirodi i porijeklu religiozna, to je moralan čovjek i njegovo ponašanje uvijek uslovljeno restriktivnim i prohibitivnim principima u odnosu na animalne nagone njegove prirode. Od najranijih dana svog namjesništva na Zemlji čovjek je upućen na stalnu interakciju sa prirodom u svojoj borbi za opstanak i želji da zavlada svim blagodatima i surovostima prirode, koju može spoznati i svrsishodno koristiti samo permanentnim proučavanjem i ugrađivanjem sebe u njene temelje i tokove. U tom cilju, mislim da će i ova konferencija biti naš doprinos pokušaju da izgradimo sopstvena pravila ponašanja, zakone i moral, koji će biti u trajnoj funkciji očuvanja i unapređenja stanja u okolišu i prirodi sa čvrstim opredjeljenjem za održanje datog nam života i života još nerođenih, unutar prostora kojeg smo pozajmili od svoje djece – drugim riječima, u funkciji održivog razvoja, koji treba da počiva na koncepciji i principima:  Cjelovitosti – jer prostorno uređenje podrazumijeva cjelinu prostora i cjelinu razvoja. Samo cijelo (ili cjelina više cjelina) – može opstati. Ovaj princip se može objasniti teorijom skupova u matematici, kao “unija više skupova“  Izvornosti – jer procesi proizvodnje i naseljavanja, kao i sadržaj, oblici i dimenzije uređenja prostora, moraju biti rezultat valorizacije prostora i izvornih potreba čovjeka i moraju biti rezultat neeksploatatorske prirode razvoja.  Razvojnosti – jer čovjek danas mora nastavljati stvaranje prirode i istorije iz prošlosti i mora obezbijediti vrijednu reprodukciju života, prostora i dobara u budućnosti. Prostor, prirodna i stvorena dobra nisu data samo nama i ovom vremenu, već su se razvili sa prirodom, čovjekom i njegovom istorijom.

2. Prostorno planiranje i održivi razvoj zaštićenih područja

Zanimanje za prostor Unsko-sanskog kantona na kojemu je zamišljeno utemeljenje Nacionalnog parka Una nije novog datuma, a u problematiku zaštite rije240


ke Une uključeni su naučnici koji se bave proučavanjem okoliša iz obje bivše republike, danas samostalne države. Prvi skup posvećen tim pitanjima održan je davne 1985. godine, pod nazivom “Prostorno uređenje i zaštita rijeka Une i Sane“, a samo godinu dana poslije toga, u Cazinu je održan tematski skup o “Savremenim tehnologijama prečišćavanja otpadnih voda i zaštiti rijeke Une, Sane i Korane“. Na tim skupovima razmatrani su različiti aspekti razvoja ovoga prostora i konflikti između zahtjeva za zaštitom tla i vode, razvoja industrije, naročito drvne i prehrambene, koje su poznate kao izvor onečišćenja. Ipak, lavinu oko utemeljenja Nacionalnog parka na Uni pokrenuo je skup “Valorizacija prirodnih i društvenih vrijednosti sliva rijeke Une“, održan u Bihaću 1991., kada je preko četrdeset autora dalo naučni doprinos o vrijednostima Une, naročito o biološkoj raznolikosti u slivu rijeke Une i jedinstvenom radu “Unskih smaragda“ i njihovom osnivaču, pokojnom Bošku Marjanoviću. I konačno, opet zahvaljujući “Unskim smaragdima“, organizovana je naučna tribina pod nazivom “Sedra rijeke Une i Una bez sedre“, također u Bihaću, 2000. godine, u kojoj su učestvovali naučnici iz Bosne i Hercegovine i susjedne Hrvatske. Nakon ovog skupa, konačno su Vladi Federacije BiH upućeni svi relevantni dokumenti na razmatranje, sa prijedlogom pokretanja postupka uspostave NP UNA i pripreme dokumenata za konačnu valorizaciju prirodnih vrijednosti i mogućnosti trajne zaštite sliva rijeke Une kao područja posebnih obilježja. Prostorni planovi zaštićenih područja koja imaju izrazit prirodni značaj i pripadaju skupini područja posebnih obilježja i kao takvi su jedan od temeljnih instrumenata zaštite, uređenja i održanja područja Mora se naglasiti da je uloga prostornih planova zaštićenih područja, prvenstveno restriktivna, a istovremeno njihova uloga treba biti i aktivna u smislu da se ne smije shvatiti previše i intenzivno razvojnom, nego pomirujućom sa prirodnom sredinom i njenim izrazitim prirodnim značajem. Zbog toga, osnovni cilj prostornih planova područja posebnih obilježja koja imaju izrazit prirodni značaj, mora biti očuvanje izvornosti prirode sa svim njenim obilježjima, biološkom i pejsažnom raznolikošću, izgledom i ambijentom. Sve mjere za provođenje plana i plan kao akcija, moraju biti u funkciji unaprjeđenja prirodne i čovjekove sredine, prihvatajući svekolike ustupke koji mogu doprinijeti poboljšanju stanja i povećanju kvaliteta prirodne sredine i njene izvornosti. Istina, kod metodologije i ciljeva izrade ostalih prostornih planova, definisanje osnovnih ciljeva ne podrazumijeva prvenstvenu zaštitu ili je ona samo jedan od ciljeva, nego je to optimalni razmještaj stanovništva i djelatnosti u prostoru

241

koji omogućuju policentričan razvoj gradskog i vangradskog područja, zavisno od rasprostranjenosti i položaja utvrđenih materijalnih dobara i infrastrukture u prostoru. Gledajući u cjelini, odnos čovjeka i prostora se u svijetu izražava kroz sve učestaliji konflikt interesa između ekspanzivne ekonomije i prirodne sredine. Ovo iz razloga jer se ekonomija razvija na račun prirodne sredine i njenih dobara, a prirodna sredina je često ograničenje razvoju ekonomije. U pravilu, ova konfliktnost je manje izražena u zemljama sa većim stepenom društveno-ekonomskog razvoja i obratno. Svijet danas traži izlaz iz konfliktne situacije i u tom pravcu iznalazi različite puteve u uspostavljanju koegzistencije između ekonomije i prirodne sredine. To je orijentacija na održivi razvoj, koji prestavlja novu filozofiju razvoja u svijetu i koja pokazuje najviše rezultata. Terminom “ekonomija“ najčešće označavamo gazdinstvo, gospodarstvo, ali u suštini i u kontekstu održivog razvoja: “Ekonomija je proučavanje načina na koji se ljudi i društvo opredjeljuju, uz upotrebu novca ili bez njega, da koriste oskudna proizvodna sredstva koja bi se mogla koristiti u alternativne svrhe, da u određenom vremenu proizvedu razna dobra i da ih raspodijele za potrebe potrošnje, sadašnje i buduće, na pojedince i grupe.“ B. Golić, Ekonomija i ekologija – održivi razvoj, Sarajevo 1998. Principi i načela na kojima bi se temeljilo prostorno planiranje zasnovano na konceptu održivog razvoja, mogu se iskazati u sljedećem:  Na razvijanju društvene sposobnosti za prihvatanje filozofije i prakse održivog razvoja  Na shvatanju da se odnos ekonomije i ekologije u našem budućem razvoju ne bi smio zasnivati na principu međusobne borbe, već na uzajamnoj koegzistenciji  Na uvažavanju zakona i spoznaje o oskudnosti komponenti prirodne sredine  Na utvrđenoj politici prirodnih resursa i strategiji upravljanja njima - Dokument o politici koncesija  Na istinskom opredjeljenju da se prirodna sredina sačuva u svojoj integralnoj raznolikosti  Na ekonomskom vrednovanju komponenti prirodne sredine i kontroli djelovanje tržišta na proces njene valorizacije

242


Prema važećem zakonodavstvu i klasifikacijama, zaštićeni prostori ili područja posebnih obilježja, treba da imaju prostorne planove posebnih obilježja (nacionalni parkovi, parkovi prirode, park-šume većih površina, zaštićeni krajolici i spomen područja većih površina). Kako smo naglasili, prostorno planiranje i održivi razvoj moraju počivati na principima cjelovitosti, izvornosti i razvojnosti, odnosno multidisciplinarnoj valorizaciji postojećeg stanja, ocjeni mogućnosti i specifičnosti sopstvenog razvoja i procjeni ugroženosti prostora postojećim i planiranim sadržajima i funkcijama. Prostorni plan za nacionalni park je zasigurno najsloženiji razvojni prostorno-planski dokument između svih prostornih planova zaštićenih prirodnih područja. Složenost funkcija nacionalnog parka koje određuju zaštitu (kao što je naučna, prirodoslovna, kulturna i estetska funkcija) i funkcija koje određuju način i uslove korištenja prostora (kao što je obrazovna, naučnoistraživačka, odgojna, rekreacijska i turistička, te druge komplementarne funkcije korištenja prostora), predstavljaju osnovne razloge zbog kojih je neophodno raditi prostorni plan. Ove, u suštini suprotne orijentacije i funkcije nacionalnog parka, prostorni plan treba i mora, u prvom redu uskladiti, ali i integrisati u jedinstvenu koncepciju – nakon sveobuhvatne valorizacije prostora i ocjene njegove cjelovitosti, izvornosti i razvojnosti i predložiti održivo rješenje korištenja i upravljanja ukupnim zaštićenim područjem. U tom cilju, osnovni i najbitniji element prostornog plana područja posebnih obilježja je “plan zona“ ili “ZONING PLAN“. Mnogi smatraju da je tek nakon konvencije IUCN u Bantu 1972. godine, prostornim planerima data mogućnost zoniranja nacionalnih parkova i zaštićenih područja uopće. To nije sasvim tačno. Prostorni planeri u bivšoj Jugoslaviji primjenjivali su metode zoniranja bar 10 godina prije konvencije u Bantu. Primjeri Prostornog plana Nacionalng parka “Plitvička jezera“ i njegovih autora - Ante Marinović-Uzelac sa saradnicima. Može se reći da su načela zoniranja bila vrlo jednostavna i ograničavala su se na osnovnu podjelu područja unutar nacionalnih parkova - uže i šire zaštićeno područje, unutar kojih su se razlikovala područja izrazitih i posebnih rezervata, naseljenih područja, turističkih i rekreacijskih zona, tehničkih, prometnih i i druga područja posebne namjene. Konvencija u Bantu i IUCN metodologija i kategorizacija prostora unutar zaštičenih područja, je kasnije samo detaljnije terminološki definirala nazive zona zaštite. Zbog vrlo precizne kategorizacije prostora, IUCN kategorizacija nije uvijek dosljedno primjenjivana u našoj i stranoj praksi.

243

Nakon prihvatanja konvencije IUCN i prihvatanja usvojene kategorizacije, a prilikom izrade Prostornog plana Plitvička Jezera, 1976. -1977. godine, postavilo se pitanje: u koju kategoriju svrstati sistem Plitvičkih jezera, slapova i vodotokova? Tada je zaključeno da stroga prirodna zona Plitvička jezera ne mogu biti radi posjete turista; zona usmjerene zaštite nije jer se ne može tu dozvoliti, niti ima smisla, intervenisano uređenje prirode; zona divljine jezera nisu, odnosno više nisu i to nije ni bila njihova osnovna karakteristika i namjena, a zonom rekreacije se isto tako ne mogu smatrati, osim ako rekreacijom u prirodi ne shvatamo samo šetnju. S druge strane, bilo je očigledno da su jezera s vodopadima u Nacionalnom parku Plitvička jezera njegov najvrijedniji dio koji je i utemeljen baš zbog tih neponovljivih jezera i njihovih sedrenih barijera, iako ima i niz drugih prirodnih vrijednosti i rijetkosti. Ovo naglašavamo iz istih razloga, potrebe i načina zoniranja i kategorizacije unutar Nacionalnog parka Una, koja je predložena i prihvaćena Studijom izvodivosti NP UNA. Iz navedenih razloga i postavljenih ciljeva proizilaze i osnovna načela planiranja unutar zaštićenih područja:  Prostorno planiranje i urbanizam, u suštini, podrazumijevaju plansko upravljanje, korištenje zemljišta i zaštitu prostora kao osobito vrijednog i ograničenog dobra.  Plansko upravljanje, korištenje zemljišta i zaštita prostora osigurava se provedbom planskih dokumenata zasnovanim na cjelovitom pristupu planskom uređenju prostora i na načelima održivog razvoja.  Planiranje prostora, u skladu sa našim Zakonom, treba da se zasniva, između ostalog i na načelima: 



Usaglašenosti interesa korisnika prostora i prioriteta djelovanja od značaja za razvoj općine, lokalne zajednice i šire. Javnosti i slobodnog pristupa podacima i dokumentima od značaja za planiranje

Planiranje bez definisanih načela se svodi na rutinski posao, koji može biti korektan kao postupak, ali neadekvatan kao rezultat. Zato ozbiljno i sveobuhvatno prostorno planiranje, pored već navedenih i zakonom definisanih načela mora biti utemeljeno i na više opšteprihvaćenih načela, koja se primjenjuju u našoj društvenoj i planerskoj praksi, a to su: 1.

Plan je prostorni izraz razvoja društva

2.

Planiranje za čovjeka sa čovjekom

3.

Planiranje je razvojni proces

244


4.

Integralnost planiranja u prostoru

5.

Kontinuitet planiranja u vremenu

6.

Prostorni plan je plan društvene akcije

7.

Plan je društveni dogovor i zato je i normativni akt

8.

Plan je akt akcije

9.

Planiranje prostora je istraživanje

Iz svih navedenih razloga Federalno ministarstvo prostornog uređenja Sarajevo je, u definisanju ciljeva izrade Prostornog plana područja posebnih obilježja “Sliv rijeke Une“ i projektnog zadatka za izradu Plana, naglasak dalo na ocjenu prirodnih uvjeta i izradu studije ranjivosti prostora, kako bi zoniranje unutar šireg prostora bilo utemeljeno na ocjeni mogućnosti korištenja prostora i ostvarenju osnovnih funkcija NP Una.

3. Konflikti i pritisci unutar zaštićenog područja NP Una

Uzročnici koji djeluju na prostor nacionalnih parkova i izazivaju konflikte u njima mogu se podijeliti na vanjske i unutrašnje uzročnike. Vanjski uzročnici su: a.

Razvojni parametri prostornih planova višeg reda i razvojni planovi susjednih zemalja.

b.

Granski planovi višeg reda – u prvom redu planovi krupne infrastrukture – magistralne i regionalne saobraćajne mreže, energetskih objekata i sl.

c.

Geosaobraćajni položaj – položaj tranzitnih i turističkih tokova koji gravitiraju nacionalnom parku.

d. Međusobne uslovljenosti razvoja nacionalnog parka i društveno-političkih zajednica na čijoj teritoriji se nalazi park. U slučaju NP UNA vanjski uzročnici su razvojni i prostorni planovi susjedne Republike Hrvatske koja je svojim Prostornim planom kontaktni prostor na lijevoj obali rijeke Une definisala manjim stepenom zaštite, što omogućuje veće intervencije u tom prostoru i liberalniji pristup u definisanju ograničenja, namjeni i zoniranju prostora. Ovaj konflikt je izraženiji kada se zna da se ukupno slivno područje rijeke Une nalazi u Hrvatskoj. Prostorni plan FBiH i Prostorni plan USK-a nisu još doneseni, a njima se definišu polazna i osnovna opredjeljenja razvoja šire regije. Istina, za sada, ta opredjeljenja korespondiraju sa razlozima i ciljevima osnivanja NP UNA. 245

U našem slučaju jedan od najozbiljnijih vanjskih uzročnika eventualnih konflikata su najavljeni planovi i namjere izgradnje HE Rmanj i eventualne tendencije za proširenje eksploatacionog polja rudnika gipsa u Kulen Vakufu unutar granica NP Una. Povoljne okonosti su vezane za hidrogeologiju kanjona Unca i vodoneodrživost tog kraškog područja za eventualne hidroakumulacije, koja je utvrđena Studijom o mogućnosti izgradnje HE Rmanj manastira na rijeci Unac, koju je 1986. godine uradio SOUR Energoinvest Sarajevo, RO Energoinženjering, OOUR Hidroinženjering. Zaključci i preporuke te studije ukazuju na veoma veliki rizik ulaska u eventualne investicije bez prethodnih dugogodišnjih, sveobuhvatnih i sukcesivnih istraživanja specifičnosti ovog kraškog područja. Povoljno rješenje za izgradnju pregradnog praga i hidroakumulacije na rijeci Unac se može naći uzvodnije od Drvara na lokaciji Mokronoge. Istina, ovaj objekat ne bi imao prvenstveno elektroprivredni nego vodoprivredni značaj, jer bi tako stvorena manja hidroakumulacija bila dovoljna za regulisanje, odnosnoi izravnavanje vodostaja visokih i srednjih voda Une tokom cijele godine. Unutrašnji uzročnici su:  Izgrađena naselja i privredne djelatnosti unutar granica nacionalnih parkova, pa čak i u kontaktnim ili pufer zonama.  Vlasništvo nad zemljištem i ubrzan promet nekretninama  Položaj temeljnih fenomena, centralnih motiva atrakcije i prirodnih vrijednosti unutar Nacionalnog parka u odnosu na pristupne pravce i naseljena mjesta. U nacionalnom parku Una to je položaj Unske pruge i regionalne ceste R- 408 Kulen vakuf - Martin brod, koje prolaze kroz samo jezgro NP UNA, kao i izgrađena stambena strukturu – aglomeracija u Martin Brodu.

Zatečene i očekivane neusklađenosti, konflikti i rizici

Prostor budućeg NP Una slabo je naseljen (trenutno živi oko 4.000 stanovnika ili preko 50% manje u odnosu na 1991. godinu), ekonomski i infrastrukturno nerazvijen (izuzetak je jedino saobraćajna infrastruktura, koja je međutim slabo iskorištena i koju je neophodno modernizovati). Zato se na tom prostoru trenutno uglavnom ne javljaju takve neusklađenosti i konflikti u njegovom korištenju koji bi zahtijevali hitne i značajne zahvate i mjere (izuzev nekontrolisane urbanizacije uz Unu u najnizvodnijem dijelu područja, od Lohova, preko Ripča do Bihaća).

246


Rizici su prije svega vezani uz naslijeđe iz bliske prošlosti (uz neizgrađenost komunalne infrastrukture, razne posljedice zadnjeg rata, te posljedice intenzivne “industrijalizacije” iz 70-tih i 80-tih godina prošlog vijeka), kao i odsustvo ljudi koji bi čuvali ovaj prostor (od požara, te od bolesti i štetočina u šumskim ekosistemima). Značajnije neusklađenosti i konflikti javljaju se tek vezano uz planiranje budućeg načina korištenja razmatranog područja, što ima za posljedicu usporen postupak usvajanja prostornih planova Unsko-sanskog kantona i Opštine Bihać. Njihovo sagledavanje, kao i sagledavanje postojećih rizika, treba da je podloga za planiranje načina njihovim upravljanjem, što se postiže definisanjem prostorno-planskih uslova, odnosno zahvata, postupaka i mjera za usklađivanje odnosa raznih korisnika prostora i mjera za otklanjanje mogućih rizika u prostoru. Na području koje je predviđeno za zaštitu u kategoriji nacionalnog parka uvode se, prema državnom zakonodavstvu i prema međunarodnim standardima, ograničenja u korištenju prostora, koja mogu uticati i na zatečene uslove života lokalnog stanovništva i na zatečene privredne djelatnosti, ali i na planirani, odnosno mogući razvoj utemeljen na neograničenom korištenju prirodnih bogatstava područja. U načelu, zbog toga se javljaju, ili se vremenom mogu pojaviti sljedeći konflikti kod uspostave NP Una:  Prvo; između uprave NP koja provodi mjere ograničenja korištenja prostora i lokalnih stanovnika koji žele bez ograničenja i uslova graditi i proširivati stambene i privredne objekte, te koristiti prostor na način koji im najbolje odgovara,  Drugo; između uprave NP i zatečenih privrednih subjekata koji su uložili ili planiraju uložiti sredstva, ostvarivati prihode i otvarati radna mjesta, kroz korištenje nekih prirodnih vrijednosti područja. Tu spadaju prije svega rudna i vodna bogatstva u kontekstu novih uvjeta zaštite i upravljanja područjem, zbog kojih planirane dobiti mogu biti ugrožene ili čak izgubljene,  Treće; između institucija koje pokreću osnivanje NP i institucija koje smatraju da postoji bolji način korištenja zatečenih prirodnih bogatstava unutar zaštićenog područja. Ovdje spada Elektroprivreda BiH, kao i nekoliko preduzeća koja se bave raftingom, ne vodeći računa o faktoru opterećenosti određenih dionica i temeljnih fenomena na rijeci Uni, zbog kojih se i uspostavlja zaštita. 247

U ovom je trenutku na razmatranom području budućeg NP Una najizraženiji konflikt na razini državne uprave i lokalnih stanovnika (posebno lokalnih malih poduzetnika), koji je nastao donošenjem Odluke o utvrđivanju područja sliva rijeke Une područjem od značaja za Federaciju Bosne i Hercegovine i donošenjem Odluke o pristupanju izradi Prostornog plana područja posebnih obilježja od značaja za FBiH “Sliv rijeke Une“. Ovim je Odlukama do donošenja prostornog plana za ovo područje obustavljena bilo kakva gradnja na razmatranom području. U načelu, razrješenje ovog i ostalih konflikata ovisiti će s jedne strane o trenutnoj i budućoj snazi zainteresovanih strana (korisnika prostora), te o ukupnom pristupu osnivača buduće uprave NP i same uprave (kao najjačeg budućeg korisnika prostora, odnosno predstavnika državnih interesa) prema razrješavanju tih konflikata. Odnos lokalnog stanovništva prema takvim ograničenjima trebat će prevazići ubrzanim aktivnostima na faznom donošenju Prostornog plana i korištenjem, zakonom dozvoljenog, instituta davanja zajedničke stručne ocjene i mišljenja Nosioca izrade i Nosioca priprema plana i Savjeta plana, o mogućnostima i uslovima pod kojim je moguće dozvoliti neke konkretne zahvate u prostoru i prije donošenja Prostornog plana. Uz buduću upravu NP, kao prvog korisnika prostora NP Una, lokalno stanovništvo je sigurno i danas i u budućnosti po snazi i uticaju drugi najvažniji korisnik područja koje se stavlja pod zaštitu. Ovo, naravno, pod uslovom uspješnog završetka povratka ukupnog raseljenog stanovništva i demografske obnove. U ovom trenutku na području budućeg NP Una lokalno je stanovništvo uglavnom starije dobi, povratničko, ali je i vrlo zainteresovano za budući razvoj. Posebno je važno što s ovog područja najmlađi i najškolovaniji dio populacije trenutno još živi i radi izvan područja razmatranja, a svoj interes prema svom rodnom kraju artikuliše kroz podršku nevladinim udruženjima i organizacijama, koje su upravo najviše vezane uz ekologiju, zaštitu prirode a posebno zaštitu rijeke Une. Za očekivati je da će se ovaj oblik organizovanja lokalnog stanovništva i njegov interes prema Uni zadržati, a uticaj vjerojatno i povećati, u slučaju uspješnog početka djelovanja NP Una. Treća vrsta korisnika razmatranog prostora su zatečeni i budući preduzetnici koji žele iskoristiti prirodne vrijednosti ovog područja bez nametanja ograničenja. Ima ih više vrsta:  oni koji se žele prilagoditi i uklopiti u budući sistem zaštite područja (pa i žrtvovati dio prihoda ili neke oblike djelatnosti),

248


 oni koji su spremni odustati od svojih planova i ekonomskih ulaganja uz uslov dobivanja pravične naknade za do sada uložena sredstva, te  oni koji vrše pritisak na političke strukture radi zaštite svojih interesa. Ova treća grupa, ili vrsta korisnika prostora, je s gledišta mogućih budućih konflikata i najvažnija, jer ona uglavnom ima značajan kapital, te javni i politički uticaj. U ovom trenutku u tu grupu spadaju preduzetnici udruženi u elektroenergetski lobi. Istina, ovaj se lobi trenutno ne odnosi aktivno prema ovom području, ne vrši istraživanja niti druge pripreme za investicije, ali bi želio rezervisati prostor za svoje buduće interese. Drugu grupu čine preduzetnici vezani uz moguće korištenje rudnih prirodnih bogatstava, koji se vrlo aktivno odnose prema problemu budućih ograničenja: provode istraživanja i na stručnom nivou nastoje naći načina kako se prostorno uklopiti i korespondirati sa osnovnim ciljevimna uspostave NP Una. Četvrta vrsta korisnika razmatranog prostora su lokalna uprava, komunalna i javna preduzeća, te razne državne institucije. Ovisno o vrsti djelatnosti i poziciji postavljaju se prema problemu zaštite razmatranog područja aktivno ili pasivno. U ovu grupu spadaju, uglavnom, komunalna i javna preduzeća, koja zbog nedostatka sredstava uglavnom rješavaju prioritete izvan razmatranog područja. U cjelosti, zbog javnosti, te zbog demokratskih uslova u smislu konkretne političke odgovornosti za donesene odluke, lokalna uprava kao “korisnik” prostora u načelu se postavlja u skladu s javnim mnjenjem. U našem slučaju, za očekivati je u skladu s interesima lokalnog stanovništva, koje se sve izraženije opredjeljuje za uspostavu NP Una. Peta vrsta, uslovno rečeno, korisnika prostora su razne lokalne i druge institucije iz domene obrazovanja i nauke (Univerzitet u Bihaću sa Biotehničkim fakultetom na čelu), zdravstva i dugih javnih usluga, koje su u najvećoj mjeri pozitivno orijentisane prema projektu uspostave NP Una. Zbog iznesenih i suprostavljenih interesa navedenih korisnika prostora NP Una, jedini ispravni pristup je nastojati uskladiti sve postojeće i očekivane interese svih prisutnih i mogućih budućih korisnika razmatranog područja kroz prostorno-plansku dokumentaciju, utemeljenu na vrednovanju i valorizaciji svih interesa u kontekstu osnovnh ciljeva zaštite ovog područja i uspostave NP Una.

249

Rizici po okoliš i prostor

Danas unutar područja NP Una ne postoji izgrađena komunalna infrastruktura i organizovano upravljanje otpadom sa odlagalištem otpada, a nerijetko su vidljivi tragovi onečišćenja od prošlog rata, napušteni, oštećeni i nesanirani objekti. Osim ovih zatečenih rizika od onečišćenja voda i zemljišta razmatranog područja, te rizika od poplava, u skoroj budućnosti mogu se pojaviti i novi rizici izazvani novim ljudskim aktivnostima. Rizici po okoliš mogu biti i od incidenata u slučaju eventualne uspostave ranijeg intenziteta željezničkog saobraćaja Unskom prugom, ili rizici od novih privrednih aktivosti na širem slivnom području (posebno u susjednoj R Hrvatskoj), zatim rizici od unosa stranih biljnih i životinjskih vrsta, te rizici od uticaja klimatskih promjena. Sva su predviđanja da Unska pruga gubi svoj raniji značaj i da će ona vremenom postati turističkom prugom u funkciji tzv. “ROTARI VOZA“, kojim se kolektivno, na poseban način, može najkvalitetnije i najcjelovitije razgledati i doživjeti ljepota kanjona rijeke Une. Ovi se rizici mogu smanjiti, odnosno moguće ih je kontrolisati i smanjiti vjerovatnost njihove pojave, ili se mogu kontrolisati njihove posljedice. Ovisno o nivou štete koju mogu izazvati, moraju se utvrditi prioriteti njihove kontrole, te potrebna ulaganja u izbjegavanje ili smanjivanje šteta. U tom smislu uprava NP Una mora preuzeti značajnu ulogu u njihovoj kontroli, kako blagovremenim predviđanjem i stalnim monitoringom, tako i mjerama za provođenje zaštite koje se ugrađuju u Odluku o provođenju Prostornog plana i ukupno rješenje upravljanja NP Una.  Prema svojoj osnovnoj zadaći, Uprava NP Una treba preuzeti unutar granica zaštićenog područja gotovo u cijelosti ulogu kontrole rizika od promjena u ekosistemima, te ulogu nadzora prostora i dojave u slučaju incidenata.  Uprava NP Una mora participirati i u programima, mjerama i zahvatima lokalnih uprava, javnih i komunalnih predzeća vezanim uz sanacije onečišćenih lokacija i uz daljnje kontrolisanje onečišćenja koja mogu dospjeti na štićeno područje, uključujući i participacije u programima vodoprivrede i aktivnosti na uređenju obala i korita rijeke Une od naplavina, nanosa šljunka i pijeska, koji mijenjaju režim vodotoka i ugrožavaju obale.  Uprava NP Una participira i u ostalim programima, mjerama i zahvatima vezanim uz ostale rizike (provedba edukacija, postavljanje uslova na pojedina rješenja i mjere drugim korisnicima prostora, aktivnim učešćem u stručnim i naučnim istraživanjima i sl.).

250


Međutim, i sam NP Una može stvarati rizike u razmatranom području svojim aktivnostima, prije svega masovnim prijemom posjetilaca na razmatrano područje, što ima za posljedicu dodatne količine otpada, otpadnih voda, uznemiravanje vrsta, oštećenja prirode i sl. Također, NP Una može stvarati rizike u razmatranom području i zbog svoje krive procjene upravljanja zaštićenim područjem, koje su vezane uz politiku prema lokalnom stanovništvu i uz očekivane, odnosno povećane prihode od sportsko-rekreativnih, turističkih i edukativnih djelatnosti, koje mogu stvoriti povećane rizike za NP Una, zbog eventualnog zaustavljanja demografske obnove ili ugroženosti održivog upravljanja zaštićenim područjem i sl.

4. Prostorno planiranje kao instrument sprječavanja konflikata i smanjenja pritisaka unutar zaštićenog područja NP Una

Kada govorimo o konfliktima unutar prostora nacionalnih parkova i zaštićenih područja, najbitniju i stratešku ulogu u razvoju i uređenju nacionalnih parkova igraju sintetski prostorni planovi kojima se definišu kvalitativni i kvantitativni nivo prirodne ponude i način korištenja prostora, kao i obavezno definisanje graničnih vrijednosti i intenziteta korištenja prostora temeljnih fenomena unutar parka – odnosno, definisanje i proračun koeficijenta opterećenosti ukupnog zaštićenog područja i njegovih dijelova. Ovo se postiže osnovnim i detaljnim ZONING PLANOM i definisanjem namjene i dimenzioniranjem prostora unutar zaštićenog područja sa aspekta zadovoljavanja njegove osnovne funkcije zaštite i održivog razvoja – odnosno zoningom, kojim se ostvaruju njegove funkcije koje određuju zaštitu i funkcije koje određuju način i uslove korištenja prostora. Dimenzioniranje prirodnih i kulturnih zona i određivanje njihove granice proizilazi iz rasprostranjenosti prirodnih karakteristika i izvornosti, uzimajući u obzir faktor sigurnosti, posebno područja temeljnih fenomena, koji ih obavezno proširuje radi uticaja koji se mogu javiti i prenositi vizuelno, zrakom, vodom ili tlom. Granice zona se konačno zaokružuju prema konkretnim i na terenu prepoznatljivim elementima, jer neki od tih elemenata prostor dijele, a neki ga objedinjavaju. Vodotoci, kao i neki vještački elementi (putevi i željezničke pruge) su često uzimani kao element političkih granica. U konkretnom slučaju, rijeka Una je nesretno, zbog raspada i podijeljenosti bivše države, uzeta kao element razgrani-

251

čenja i dijeljenja prirodne zone koja predstavlja jednu cjelinu na prostoru BiH i prostoru Republike Hrvatske. Dimenzionioranje zona mješovite namjene je potpuno drugačije. Ove zone će biti razgraničene vanjskim i unutrašnjim faktorima, odnosno njihove dimenzije će zavisiti od prihvatnog kapaciteta prostora temeljnog fenomena, ali istovremeno i od potražnje i turističke zainteresovanosti. Definisanje i usaglašavanje osnovnih funkcija mora biti rezultat valorizacije prostora i njegovih prirodnih i kulturno-historijskih određenja, koja karakterišu prostor NP Una. Ovaj je prostor i u kulturno-historijskom smislu područje koje obiluje bogatim naslijeđem, kako arheoloških nalazišta i historijskih spomenika, tako i različitih kultura. Njegove su bitne odrednice geografske i geološke specifičnosti, koje se ogledaju u sljedećem:  položajem na granici tri klimatska područja (kontinentalnog, planinskog i mediteranskog), koja se međusobno miješaju i rezultiraju raznovrsnim meteorološkim pojavama i znatnom humidnošću prostora,  kraškim oblicima i hidrografijom, koja je zajedno sa slivom Korane i Krke jedinstvena u evropskim razmjerama,  reljefnim oblicima koji su s jedne strane stvorili jedan od rijetkih prirodno prohodnih puteva iz kontinentalnog područja Srednje Evrope prema Jadranskom moru, kao i dijelove teško pristupačnih područja i do danas očuvane divljine. Posljedica ovih glavnih osobitosti je prije svega iznimno bogatstvo prirodnih vrijednosti, kako geomorfoloških i hidrogeoloških, tako i bioloških. U te vrijednosti ubrajaju se bogatstvo čistih voda, vrela (7 njih izdašnosti veće od 100 l/s, još 7 izdašnosti 10 do 100 l/s, te 47 izdašnosti 1 do 10 l/s), raznovrsnost i nezagađenost tla, zatim različite sedrene forme u dolini rijeke Une (starosti tri i više hiljada godina), mozaičnost staništa (s posebno rijetkim i ugroženim vodenim i travnjačkim staništima), velika raznolikost biljnih i životinjskih vrsta (posebno kičmenjaka, a napose svih evropskih vrsta velikih predatora), te atraktivan krajolik. Ovo je također refugijalno područje, gdje postoje značajne indicije o zastupljenosti većeg broja reliktnih i endemskih vrsta. Osnovni elementi predloženog rješenja i područje obuhvata i zone zaštite: Prema projektnom zadatku Studije izvodivosti NP Una, osnovna koncepcija uređenja prostornog uređenja treba se temeljiti na koncepciji zaštite prema odredbama Zakona o zaštiti prirode i koncepciji korištenja prostora u obimu u kojemu je ono dopušteno, a što proizilazi iz valorizacije zatečenog –postojećeg

252


stanja, kao i zaključcima 11. Generalne skupštine IUCN sa načelima zoniranja za zaštićena područja i to:  Prirodne zone 

Zona temeljnih prirodnih fenomena



Zona usmjerene zaštite



Specijalne zone (razne vrste posebnih rezervata i spomenika prirode)

 Kulturne zone 

Zone poljoprivrednog krajolika i tradicionalne obrade tla



Arheološke i kulturno-historijske zone graditeljskog naslijeđa i lokaliteti



Etnološke zone i lokaliteti



Antroploške zone i lokaliteti

 Zone mješovite namjene  

Turističke zone Ostale zone (saobraćajne infrastrukture, ulazni terminali, servisne službe i objekti NP, kao i objekti infrastrukture)

Prema rezultatima Studije izvodivosti NP Una, ukupno područje NP Una se dijeli na područje stroge i usmjerene zaštite i područje usmjerenog razvoja. Unutar područja stroge i usmjerene zaštite mogu se odrediti uže podzone, u kojima će se po posebnom režimu dopustiti i određene tradicionalne privredne djelatnosti. U području stroge i usmjerene zaštite razlikujemo:  zona međuprostora Una-Unac veličine oko 4.600 ha, u kojoj je najstroži režim zaštite u kategoriji rezervata divljine (kategorija Ib prema međunarodnim standardima),  zona izvorišta Krke, zona kanjona Une nizvodno do Martin Broda i zona kanjona Unca, veličine ukupno oko 3.100 ha, koje su u režimu usmjerene zaštite (kategorija II prema međunarodnim standardima),  zona Štrbački buk- Lohovo, veličine oko 5.800 ha, koja je također u režimu usmjerene zaštite (kategorija II prema međunarodnim standardima). Područje usmjerenog razvoja obuhvata samo jednu zonu, koja se proteže između granica nacionalnog parka od Martin Broda nizvodno do Štrbačkog buka. U ovoj zoni, koja je u kategoriji zaštićenog pejsaža (kategorija V prema međunarodnim standardima), dopušten je razvoj tradicionalnih i nekih zateče-

253

nih privrednih djelatnosti, te turizma, ako su usklađeni s regionalnim specifičnostima i lokalnim vrijednostima. Izvan područja Nacionalnog parka “Una” ostaju zone Orašca, površine oko 1.400 ha i Ripča, površine oko 3.100 ha, za koje je ocijenjeno da se postiže ukupno veća vrijednost razmatranog područja ako se one isključe iz strogih uslova zaštite prirode, te ako im se namijeni uloga zaštitnih ili tzv. “tampon” zona za zaštitu samog nacionalnog parka. Međutim, time se ne isključuje mogućnost da se dijelovi same rijeke Une između Lohova i Bihaća ne uvedu u kategoriju zaštite spomenika prirode, te se tako očuva i zaštiti najvrijedniji dio Une na potezu Ripča. Najnovijim istraživanjima i valorizacijom prostora u postupku izrade Prostornog plana, utvrđena je opravdanost proširenja zaštićenog područja uzvodno do drvarske doline i izvora rijeke Bastašice, a prostor između rijeke Unac i Krka može se, na prihvatljiviji način, staviti u funkciju održivog razvoja,stvaranjem uslova i usmjeravanjem lokalnog stanovništva na unaprijeđenje i razvoj eko-poljoprivrede i stočarstva na ovom području, kao i na prostoru platoa.

5. Instrumenti i kriteriji za praćenje efektivnosti uspostave i napretka u upravljanju zaštićenim područjima

Svaki projekat zaštite ima za cilj da nešto promijeni i utiče na neko stanje ili uslov. Stoga, za razliku od drugih poslovnih projekata, čiji su efekti lako mjerljivi financijskim profitom, mjerljivost ovakvih projekta je dosta složenija. Zbog toga, kod projekata zaštite i unapređenja prostora, uočavamo razliku koja se očituje u nemogućnosti preciznog definisanja, šta projekat, u operativnom smislu, pokušava i treba postići? Zato su stručnjaci Svjetske banke razvili metodologiju i kriterije, odnosno pristup za Procjenu smanjenja prijetnji (Threat Reduction Assessment – ili TRA pristup) koja je zbirni indikator mjere u kojoj je jedan projekat uspio smanjiti pritiske i prijetnje po zaštitu određene lokacije (izražen kroz TRA Indeks). U cilju procjene mogućnosti efekata smanjenja prijetnji, prvenstveno moramo pretpostaviti i sagledati sve prijetnje u širem kontekstu i napraviti prioritetizaciju tih prijetnji. To podrazumijeva utvrđivanje stanja na koje želimo ostvariti uticaj svojim konkretnim projektom zaštite.

254


Najčešće u praksi pretpostavljamo da je ciljano stanje biodiverzitet ili druga prirodna vrijednost i izvornost, odnosno pejsažna specifičnost i izvornost lokacije ili staništa koje se želi zaštititi. Ovaj TRA model za Procjenu smanjenja prijetnji i praćenje efektivnosti uspostave zaštićenih područja, zbog svoje pragmatičnosti treba primjenjivati na sve institucije, profitne i neprofitne organizacije i donatore, koji na bilo koji način učestvuju u financiranju i potpomaganju projekata zaštite unutar zaštićenih područja. Mjerenjem svih pretpostavljenih prijetnji, dobije se indirektna mjera uspjeha zaštite. Zato osnovni koncept TRA pristupa ima unaprijed postavljen cilj - pokušati identifikovati sve prijetnje po biodiverzitet i okoliš u regiji, jer se na tom osnovu može procijeniti i ukupni napredak na postizanju zaštite praćenjem mjere (TRA Indeksa) u kojoj su smetnje smanjene. TRA pristup za praćenje i mjerenje uspjeha projekta zasnovan je na tri osnovne pretpostavke: 1.

Svako uništenje biodiverziteta je potaknuto od ljudi

2.

Sve prijetnje po biodiverzitet na datoj lokaciji se mogu identifikovati

3.

Promjene u svim prijetnjama se mogu mjeriti ili procijeniti

TRA pristup za praćenje i mjerenje uspjeha projekta je na osnovu gornjih pretpostavki razvio način praćenja na tzv TRA radnim listovima koji ima 10 koraka, odnosno zadataka kojima treba: 1.

Napraviti ocjenu ciljnog stanja i opis postojećeg (nultog) stanja

2.

Napraviti listu svih direktnih prijetnji na obrascu TRA Radnog lista sa objašenjenjem svih pobrojanih prijetnji i prijedlogom njihovog smanjenja

3.

Definisati prijetnje i šta znači smanjenje prijetnje za 100%

4.

Rangirati svaku prijetnju u području

5.

Rangirati intenzitet svake prijetnje

6.

Rangirati svaku prijetnju po hitnosti

7.

Zbrojiti rezultate rangiranja

8.

Utvrditi mjeru u kojoj je svaka prijetnja smanjena

9.

Izračunati sirov rezultata

10. Izračunati TRA Indeks TRA pristup je najkorisniji ukoliko se prođe prvih 7 koraka na početku svakog projekta, kako bismo dobili početno stanje promatranog područja. 255

TRA pristup za mjerenje uspjeha zaštite ne prestavlja direktno i precizno mjerenje stanja, ali je ipak praktična i rentabilna metoda davanja naznaka da li projekat ispunjava postavljene ciljeve zaštite ili ne. KORAK 7. pretpostavlja zbrajanje rezultata rangiranja po tri osnovna kriterija (površina + intenzitet + hitnost) u svim kolonama, kako bismo došli do ukupnog rangiranja. Zato se praćenje efektivnosti upravljanja zaštićenim područjima mjeri postignutim rezultatima utemeljenim na nekoliko osnovnih analiza ocjene nultog stanja i krajnjeg ishoda poduzetih aktivnosti, dajući odgovore na nekoliko osnovnih pitanja: 1.

KONTEKST - gdje smo sada?

2.

PLANIRANJE – gdje želimo biti?

3.

INPUTI – šta nam nedostaje i na koji se način vrši raspodjela sredstava?

4.

PROCESI – upravljačke aktivnosti i kako ćemo to postići?

5.

AUTPUTI – koji su postignuti rezultati?

6.

ISHODI – kakva je procjena postignutih rezultata?

6. Prioritetizacija zadataka u postizanju napretka unutar zaštićenog područja Nacionalnog parka Una

Za zaštitu i očuvanje područja NP Una potrebno je uspostaviti značajan sistem nadzora, kontrole, upravljanja i korištenja prostora. Ove radove i aktivnosti treba da provodi Uprava NP, čiji je osnovni zadatak pratiti stanje i reagovati na sve uočene negativne promjene, te nadzirati sve korisnike u zaštićenom prostoru, ali i provoditi preventivne mjere, te organizovati i održavati sistem za intervencije kod iznenadnih događaja. Za sve navedeno potrebno je u najkraćem roku osigurati i potrebnu infrastrukturu i financijska sredstva za potrebe obavljanja djelatnosti koje su date u nadležnost upravi NP. Uspostava “upravljačko-nadzorničke” infrastrukture i uspostava istraživačkog centra po predviđanjima i iskustvima drugih zaštićenih područj, može trajati i 4 – 5 godina, za što je potrebno osigurati dovoljna sredstva, ili najmanje 4-5 miliona KM. U prioritetne radove i mjere za nadzor, kontrolu i upravljanje prostorom NP ulaze:

256


 Organizovanje i uspostava uprave NP i njene prateće infrastrukture, što podrazumijeva uspostavu pratećih službi, izgradnju i uređenje objekta uprave, opremanje uprave, održavanje i razvoj sistema upravljanja, te izradu prateće dokumentacije za upravljanje, uključujući i Plana upravljanja NP Una.  Uspostava i održavanje nadzorno-kontrolne infrastrukture podrazumijeva blagovremenu uspostavu nadzorničke službe, nabavku vozila i neophodne opreme, postavljanje tabli, oznaka, rampi i obilježavanje nadzornih tačaka.  Održavanje sistema za poduzimanje potrebnih mjera u izvanrednim okolnostima kao što su požari, poplave, bolesti biljaka i životinja, podrazumijeva uspostavu informatičkog sistema povezanog sa sistemom monitoringa, kao i uspostavu istraživačkog centra sa specijalizovanim laboratorijima i uspostavu komunikacijskog sistema i sistema za intervencije. Prema zaključcima Studije izvodivodti NP Una i najnovijim analitičko-istraživačkim radovima, na području samog Nacionalnog parka potrebno je, u prvoj fazi uspostave NP Una, provesti sljedeće zahvate i mjere za unapređenje osnovne komunalne infrastrukture i mjere za poboljšanje stanja u prostoru:  Na osnovu urađenog master plana i Studije odvodnje otpadnih voda opštine Bihać, neophodno je u najkraćem roku pristupiti izradi idejnih i izvedbenih projekata odvodnje otpadnih voda Martin Broda i Kulen Vakufa.  Rješavanje odvodnje otpadnih voda u Drvaru i Kulen Vakufu podrazumijeva planiranje, nabavku i ugradnju manjih uređaja za biološko prečišćavanje otpadnih voda.  Pokretanje drugih preventivnih programa za zaštitu voda i zemljišta, koji podrazumijevaju stvaranje pretpostavki i uslova za održivu poljoprivrednu proizvodnju na principima ekološke proizvodnje zdrave hrane  Ovi projekti se mogu realizovati i financirati po principu javno-privatnog partnerstva i kreditnih olakšica u kojima bi uprava parka, odnosno FBiH, preuzela plaćanje kamata na kredite.  U saradnji sa Republikom Hrvatskom treba usaglasiti, a Prostornim planom moraju biti definisani mjesto, način i uslovi izgradnje malograničnih prelaza u cilju komunikacije i slobodnih veza lokalnog stanovništva sa svojom rodbinom i posjedima u Republici Hrvatsko i obratno. Uspostava malograničnih prelaza podrazumijeva izgradnju bar još jednog pješačkog i kolskog mosta na dijelu između Štrbačkog buka i Ličke kaldrme.

257

 Regionalna saradnja, kompletiranje i uvezivanje turističkuih ponuda nacionalnih parkova R Hrvatske i BiH, treba da trasira puteve za uspostavu budućeg regionalnog parka, odnosno TRANS PARKA između dviju susjednih država.  Ova, uslovno rečeno, globalizacija ne znači potpadanje pod tuđi uticaj, filozofiju i politiku, nego otvaranje puteva koegzistencije i zajedničkih interesa utemeljenih na prihvaćenim principima cjelovitosti, izvornostii razvojnosti susjednih zaštićenih područja i država u cjelini.  Održavanje postojećih prirodnih, vodenih i šumskih ekosistema, kroz provođenje propisanih mjera iz ribolovno-privredne osnove, šumsko-privredne i lovno-privredne osnove.  Ovo prvenstveno podrazumijeva dosljedno provođenje svih uslova utvrđenih ribolovnom osnovom koji garantuju očuvanje stanja ribljeg fonda u rijeci Uni, kroz definisanje projekcije antropogenih zahvata kroz proces poribljavanja, u cilju dugoročne brige i racionalnog iskorištavanja ihtiofonda.  Dosadašnji rezultati pokazuju da prirodni prirast ne pruža dovoljnu bazu za redovne izlove imajući u vidu broj sportskih ribolovaca i intenzitet izlova u ribolovnom reviru unutar NP Una.  Poribljavanje se mora vršiti isključivo autohtonim vrstama potočne pastrmke i lipljana.  Za pet proteklih godina trebalo je područje NP Una biti godišnje poribljeno sa 30.000 komada mlađi lipljana veličine 10-20 cm i sa 50.000 komada potočne pastrmke. Provjerom podataka o provedenom poribljavanju, može se zaključiti da gazdovanje ovim značajnim ribolovnim revirom nije bilo u skladu sa uslovima iz ribolovne osnove, jer je poribljavanje autohtonim lipljanom daleko ispod planiranog broja komada i manje je od 5%.  Smatramo vrlo hitnim uraditi ozbiljnu Studiju zaštite, sanacije, uređenja i održavanja obala i korita rijeke Une na potezu Martin Brod – Kulen Vakuf, kako bismo dugoročno spriječili dalje štete po okliš i krajolik.  U tom i širem kontekstu zaštite i unapređenja pejsažnih vrijednosti zona zaštite, smatramo neophodnim uraditi i “Studiju dozvoljenog stepena uplitanja čovjeka u prirodu“ zbog činjenice da postoje predjeli NP Una gdje uslovno rečeno “PRIRODA DIJELI KARTE“, ponekad na štetu ekosistema i pejsažne raznolikosti, pa je neophodna intervencija uprave Parka.  Mnogo je mjesta i primjera gdje naplavine pijeska i šljunka uzrokuju nekontrolisane devastacije obala, kao i nekontrolisano divljanje vegetacije i

258


stvaranje prašumskih predjela u pejsažno najkvalitetnijim i najvrijednijim dijelovima vodotoka sa bogatim slapovima i sedrenim barijerama.  Ovo zahtijeva studiozan pristup analizi uočenih promjena i hitno pokretanje programa sanacije zatečenih onečišćenja vodotoka i zemljišta, te erozijskih procesa u slivnom području (posebno na području Drvara),  U cilju zaštite i samoodržanja ekosistema, neophodno je analizirati i potrebu interventnog unosa određenih domaćih životinjskih i biljnih vrsta koje regulišu procese i održavaju prirodnu ravnotežu u strogo zaštićenim dijelovima prirode, a u funkciji su održivog razvoja i unapređenja poljoprivrede i stočartstva (krave radi ispaše, a koze radi sprječavanja divljanja i prorjeđivanja vegetacije u cilju očuvanja pejsažnih vrijednosti krajolika uz rijeku Unu).  Osmišljavanje i pokretanje održive i ekološke poljoprivredne proizvodnje. Na približno oko 90% površina, neophodno je uvođenje održive poljoprivredne proizvodnje i na oko 10% obradivih površina ekološke proizvodnje.  Ovo se najlakše postiže kroz projekte komasacije usitnjenih poljoprivrednih posjeda i programe edukacije stanovništva, kao i davanje poticajnih sredstava, te nabavu neophodne poljoprivredne i privredne infrastrukture (hladnjača, skladište, oprema), kojima će se omogućiti certifikovanje odnosno markiranje svih proizvoda zaštitnim znakom NP Una, u cilju brendiranja poljoprivrednih proizvoda iz NP Una.  Razvoj seoskog i eko-turizma mora biti zasnovan na Strategiji razvoja ekoturizma i Master planu razvoja turizma u NP Una, koji moraju biti ugrađeni u Prostorni plan NP Una i Plan upravljanja NP Una.  Na osnovu jasnih strateških opredjeljenja i plana upravljanja, biće neophodno za potrebe lokalne zajednice i lokalnog stanovništva, koordinirano uraditi i konkretne programe edukacije, certifikacije, marketinga, sufinanciranja, kreditiranja i drugih poticajnih mjera.  Osnivač i uprava NP Una moraju participirati i u drugim kulturno-edukativnim programima i pomoći u otvaranju muzejskih prostora i zbirki, koje se već uspješno realizuju u okviru ustanove za nezbrinutu djecu “DUGA“ i novoosnovane Kolonije slikara i skulptora u Kulen Vakufu.  Vizuelno obrazovanje kao faktor očuvanja čovjekove sredine mora biti utemeljeno u svim obrazovnim projektima i edukaciji lokalnog stanovništva i mladih posjetitelja NP Una, kroz organizaciju raznih seminara, kurseva i ljetnih škola.

259

 Uprava NP Una mora podržati napore MZ Kulen Vakuf na pokretanju programa i projekata restauracije i zaštite kulturno-historijskih spomenika na području NP, (Ostrovice i Havale) kao i drugih spomenika u širem okruženju.  Organizacija svih komplementarnih turističkih programa, kulturnh, sportskih i rekreativnihi manifestacija mora biti u direktnoj nadležnosti ili pod kontrolom uprave NP Una.

7. Zaključak  Odnos ekonomije i ekologije u budućem razvoju ne bi se smio zasnivati na principu međusobne borbe, već na uzajamnoj koegzistenciji i razvijanju društvene sposobnosti za prihvatanje filozofije i prakse održivog razvoja u korištenju prostora i kreiranju prostornih planova zaštićenih područja, jer se u korištenju prostora, ustvari, radi o odnosu čovjeka i prostora, u kojem čovjek ima svoju ne samo životnu sredinu, nego čovjekovu, istorijsku sredinu, koju baštini i prenosi kao svoje kulturno naslijeđe potomcima – oplemenjenu, a ne obezvrijeđenu.  Samo prostorno planiranje sa jasnim i detaljnim zoning planom i jasnim razgraničenjem i dimenzioniranjem svih osnovnih i pratećih funkcija i sadržaja unutar zaštićenih područja, sa naglaskom na područja stroge i usmjerene zaštite i područja usmjerenog razvoja unutar NP Una, može postati instrumentom sprječavanja konflikata i smanjenja pritisaka unutar zaštićenog područja.  Kako je područje posebnih obilježja “Sliv rijeke Une“ utvrđeno područjem od značaja za Federaciju BiH, to je provođenje globalne, nacionalne, odnosno federalne politike zaštite prostora, kao i organizovanje uprave NP UNA i njene infrastrukture, u prvenstvenoj nadležnosti i obavezi Fedracije BiH, a pomoć lokalne zajednice ne smije izostati i mora biti u funkciji osnovnih ciljeva i razloga uspostave NP Una, jer su interesi i benefiti lokalnoj zajednici i lokalnom stanovništvu najveći.  Dimenzioniranje kapaciteta unutar zona mješovite namjene mora biti determinisano dozvoljenim koeficijentom opterećenosti određenih područja temeljnog fenomena, a u konkretnom slučaju, dimenzioniranje mora biti, najvećim dijelom, uslovljeno optimalnim ekološkim kapacitetom prihvata prostora Martin broda i Štrbačkog buka.  Drugim riječima, receptibilnost prostora nacionalnog parka treba dati osnovne elemente za utvrđivanje maksimalne opterećenosti posjetiocima,

260


a vanjska turistička potražnja poslužit će za dimenzioniranje minimalnih turističkih kapaciteta.  Zbog toga, metoda dimenzioniranja cjelokupne turističko-rekreacijske opremljenosti kapacitetima i sadržajima, mora se temeljiti na procjeni ekološkog kapaciteta prostora više nego na analizi jednostavnog prostornog kapaciteta. Ovo uz napomenu da se to dimenzioniranje primarno mora vršiti u odnosu na ekološki kapacitet i koeficijent opterećenosti zone temeljnog fenomena, a ostalih zona sekundarno.  U tom kontekstu, prostor nacionalnog parka ne smije se nikad smatrati izrazito i u cjelosti turističkim područjem.  Cilj svih masovnih manifestacija i okupljanja unutar NP Una ne smije primarno biti profit zasnovan na kvantitetu, odnosno brojnosti učesnika, nego mora biti edukacija, obrazovanje i kvalitet doživljaja prirode u njenom punom i izvornom kapacitetu. I na kraju, vjerujući u našu spremnost da izgradimo spostveni moral i filozofiju održivog razvoja i prihvatajući jedinstvo čovjeka i prostora, Prirode i Stvoritelja, moramo prihvatiti i istinu na koju je često ukazivao jedan od najvećih mislilaca, Emanuel Kant, da: “SAMO DVIJE STVARI ZADIVLJUJU ČOVJEKA: ZVJEZDANO NEBO NAD NAMA I MORALNI ZAKON U NAMA“ U duhu filozofije održivog razvoja, dobro je prisjetiti se i velikih misli bosansko-hercegovačkog filozofa i akademika Abdulaha Šarčevića:  MIR MEĐU LJUDIMA NIJE MOGUĆ BEZ MIRA SA PRIRODOM!  MIR SA PRIRODOM NIJE MOGUĆ BEZ MIRA SA ZEMLJOM!  MIR SA ZEMLJOM NIJE MOGUĆ BEZ MIRA SA NEBOM!

Literatura Čovjek i prostor, Branislav Krstić, Sarajevo 1982. godina Ekonomika prostora, Bajro Golić, Sarajevo 1994. godina Ekonomija i ekologija, Bajro Golić, Sarajevo 1998. godine Studija izvodivosti Nacionalnog parka Una, Zagreb 2005. godina Saobraćaj i prostor, Mehmed Bublin, Sarajevo 2000. godina Zaštita okolice, Ratko Banović, Tuzla 2000. godine Energija i ekologija u održivom razvoju BiH, Mustafa Omanović, Bihać-Zenica 2000 Rijeka bez povratka-Ekologija i politika velikih brana, Fondacija Heinrich Boll, Konjic 2004. godine Plitvička jezera-čovjek i priroda, NP Plitvička jezera 1974. godine Prostorno planiranje-prirodni rezervati, Ante Marinović-Uzelac

261


Kartiranje staništa za potrebe održivog razvoja i zaštite prirode – iskustva iz Hrvatske u razdoblju 2000.-2008. Vladimir Kušan & al. Sažetak

Sukladno brojnim međunarodnim aktima, kartiranje staništa postaje jedan od preduvjeta održivog razvoja i zaštite prirode. Ovaj rad prikazuje aktivnosti povezane s kartiranjem staništa u Hrvatskoj koje su provedene u OIKON d.o.o. – Institutu za primijenjenu ekologiju u razdoblju od 2000. do 2008. godine. Prikazano je kartiranje staništa na cjelokupnom državnom teritoriju Hrvatske. Na kopnenom dijelu kartiranje je izvedeno klasificiranjem i interpretiranjem Landsat ETM+ satelitskih snimki, uz podršku intenzivnog terenskog uzorkovanja, s minimalnom površinom kartiranja (MPK) od 9 ha. Staništa morskog bentosa kartirana su sintezom postojećih prostornih podataka i numeričkog modeliranja u okviru GIS-a. Staništa površine manje od MPK djelomično su obrađena i prikazana zasebno kao linije i točke. Svi kartirani tipovi staništa usklađeni su s Nacionalnom klasifikacijom staništa (NKS) razvijenom u sklopu istog projekta (uključujući sustav za rekodiranje u druge međunarodne standarde poput EUNIS, PHYSIS i dr.). Spomenute karte staništa (u mjerilu 1:100.000) i NKS sastavni su dijelovi hrvatskog Zakona o zaštiti prirode i službeni su izvori podataka za procjene utjecaja na prirodu i okoliš u Hrvatskoj. U radu je prikazano i vrednovanje šireg prostora s obzirom na kopnenu bioraznolikost (s ciljem određivanja prioritetnih područja za kartiranje staništa, ostale detaljne obrade i izradu pro Vladimir Kušan, Hrvoje Peternel, Zrinka Mesić, Oikon d.o.o. Institut za primijenjenu ekologiju, Institut Ruđer Bošković, e-mail: [email protected], [email protected], [email protected]; Oleg Antonić, Hrvatska, [email protected]

263

grama održivog razvoja), kao i karte staništa izrađene za 14 zaštićenih i drugih značajnih područja (MPK 2.25 ha ili manje; mjerilo 1:25000 ili detaljnije) koje će poslužiti kao temeljne podloge prilikom izrade planova upravljanja. Iskustva s ovih projekata detaljnog kartiranja ukazuju na problem mozaičnih površina i na povezanost točnosti karata i odabrane MPK. Ključne riječi: bioraznolikost, daljinska istraživanja, GIS, kopnena staništa, prostorno modeliranje, prostorna varijabilnost, numerička klasifikacija, LandsatETM+, staništa morskog bentosa, terensko uzorkovanje, zaštićena područja

Uvod

Uz tradicionalne metode poput uspostave zaštićenih područja i zakonske zaštite divljih svojti, zaštita prirode sve više zahvaća cjelokupnu biološku i krajobraznu raznolikost. To se posebno očituje u zaštiti staništa (bez obzira nalaze li se ona u zaštićenim područjima ili izvan njih), što je ujedno i preduvjet za zaštitu divljih svojti koje su o tim staništima ovisne. Očuvanje staništa važnih za zaštitu prirode ističe i europska Direktiva o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore (1992.), dok Konvencija o biološkoj raznolikosti (1992.), Sveeuropska strategija očuvanja biološke i krajobrazne raznolikosti (1995.) i Nacionalna strategija i akcijski plan zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti RH (1999.) ističu nužnost integracije mjera očuvanja bioraznolikosti i staništa u sve sektorske djelatnosti, te važnost provođenja tih mjera od strane svih korisnika prostora i prirodnih dobara. Zbog toga inventarizacija i kartiranje staništa postaje jedan od preduvjeta održivog razvoja i zaštite prirode. Ovaj je rad kratak prikaz projektnih aktivnosti povezanih s kartiranjem staništa u Hrvatskoj koje su provedene u OIKON d.o.o. – Institutu za primijenjenu ekologiju u razdoblju između 2000. i 2008. godine.

Kartiranje staništa Republike Hrvatske (2000.-2004.)

Općeniti cilj projekta, koji je pokrenulo tadašnje Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, bio je kartiranje staništa na cjelokupnom državnom teritoriju i uspostava digitalne, prostorno orijentirane baze podataka. Osnovni motiv za pokretanje projekta bila je svijest naručitelja o tome da je prostorna razdioba staništa temeljna podloga za zaštitu prirode općenito, provođenje novog Zakona o zaštiti prirode (tada još u nacrtu), gospodarenje prirodnim resursima na načelima održivog razvitka, prostorno planiranje, zaštitu okoliša, kao i za cijeli

264


niz specifičnih primjena, poput izrade studija utjecaja na okoliš, projektiranja infrastrukturnih objekata, rješavanje konflikata među strukama u zahtjevima prema prirodnim resursima i slično. Korištenom metodologijom kartiranja mnogostruko su smanjeni troškovi i potrebno vrijeme izvođenja radova u odnosu na klasične metode vegetacijskog kartiranja (vidi npr. Horvat 1962.). Glavni izvor prostornih podataka bile su satelitske snimke Landsat ETM+ (proljetni i jesenski set; vidi Sliku 1A), koje su analizirane standardnim metodama digitalne obrade slike i numeričke klasifikacije (vidi npr. Lillesand & Kiefer, 1994.). U kabinetskom radu korištene su relevantne metode georeferenciranja, geokodiranja, geografskih transformacija i numeričke obrade podataka u okviru Geografskog informacijskog sustava (GIS), što je omogućilo istovremeno korištenje i sintezu brojnih prostornih podloga iz različitih izvora koje su se odnosile na projektni zadatak. Na kopnenom dijelu teritorija satelitske su snimke pomoću kontrolirane klasifikacije u prvom koraku klasificirane u glavne tipove zemljišnog pokrova (primjer za šume na Slici 1B), koji su u sljedećem koraku svaki zasebno klasificirani nekontroliranom klasifikacijom na podtipove (primjer na Slici 2A).

Slika 1 A (lijevo) – prikaz prostornog pokrivanja za korištene jesenske snimke Landsat ETM+; B (desno) – rezultat kontrolirane klasifikacije (granica područja pod šumom) za dio Slavonije (zelena linija) prikazan na kolor kompozitu satelitske snimke LandsatETM+.

Dobiveni su rezultati zatim prostorno generalizirani na zadanu minimalnu površinu kartiranja (MPK) od 9 ha (usporedi Slike 2A i 2B), a tako dobiveni poligoni interpretirani su pomoću intenzivnog terenskog uzorka (Slika 2C), uz korištenje GPS tehnologije. Za fino razlučivanje nekih klasa koje se između sebe nisu dovoljno razlikovale na satelitskim snimkama (npr. ekološki vrlo različiti

265

tipovi staništa čistih bukovih šuma) korištene su (izravnim uvidom pri interpretaciji) geološke i litološke karte, digitalni model terena, karte klimatskih pokazatelja, te numerički model prostorne razdiobe bioklimatskih zona u Hrvatskoj (Antonić & al., 2000.). Procijenjena je i varijabilnost unutar kartiranih poligona staništa pomoću prostorne statistike rezultata kontroliranih klasifikacija (uz svaki kartirani poligon u prostornoj bazi podataka pridruženi su podaci o udjelu površina pod pojedinim glavnim tipom zemljišnog pokrova, te cijeli niz procjenitelja prostorne raznolikosti).

Slika 2 A (lijevo) – prostorna razdioba tipova šuma dobivena nekontroliranom klasifikacijom (izrez za dio Dalmacije) prije generalizacije na MPK; B (sredina) – nakon generalizacije na MPK (crne linije predstavljaju granice poligona); C (desno) – indikativna prostorna razdioba 5233 lokaliteta na kojima su prikupljani terenski podaci za potrebe interpretacije rezultata klasifikacije satelitske snimke sa stajališta pripadnosti pojedinim staništima (za nepokrivena područja postojale su informacije o miniranosti terena).

Slika 3 A (lijevo) – prostorna razdioba staništa vodotoka za dio središnje Hrvatske (različite boje linija prikazuju različite stanišne tipove). B (desno) – prostorna razdioba osnovnih tipova morskog bentosa u cirkalitoralu i batijalu.

266


Izdužena staništa koja u prirodi rijetko prelaze korištenu MPK kartirana su kao linije, uz minimalnu dužinu kartiranja od 300 metara. Potencijalno rasprostranjenje staništa stijena i točila kartirano je uz korištenje digitalnog modela nagiba terena. Staništa kopnenih vodotoka (Slika 3A) kartirana su na temelju literature, ekspertnog znanja, te postojećih litoloških i geomorfoloških podataka, uz korištenje prostornog modeliranja pomoću neuronskih mreža (vidi npr. Patterson 1996). Staništa morske obale (supralitoral i mediolitoral) kartirana su u funkciji obalne litologije i prostorne razdiobe naseljenih mjesta duž obale. Infralitoral je kartiran pomoću prostornog modeliranja neuronskim mrežama. Tipovi infralitoralnih staništa određeni na terenu predstavljali su zavisnu varijablu, dok su kao nezavisne varijable korišteni: digitalni model dubina mora, nagib morskog dna, udaljenost od obale, srednja sezonska temperatura mora i jačina pridnenih struja (dobivene matematičkim modelom) i odabrani spektralni kanali LandsatETM+ (vidi BakranPetricioli & al., 2006.). Donja granica infralitorala određena je batimetrijski, jednako kao i granica cirkalitorala i batijala, koji su kartirani preklapanjem postojećih podloga (litologija, cirkalitoralne biocenoze i batimetrija) u okviru GIS-a (Slika 3B). Za potrebe kartiranja lokaliteta razvijena je programska aplikacija s web sučeljem koja omogućuje interaktivni on-line unos lokaliteta uz izbor tipa staništa i pripisivanje geografskog položaja (Slika 4), te je izrađena inicijalna baza podataka o tipovima staništa na primjernim lokalitetima.

Slika 4 Pogled u dio korisničkog sučelja programske aplikacije razvijene u sklopu projekta za interaktivni on-line unos koordinata lokaliteta s odabirom tipa staništa.

267

Svi spomenuti tipovi staništa usklađeni su s Nacionalnom klasifikacijom staništa (NKS) razvijenom u sklopu istog projekta (usporedi Antonić & al., 2005a.). Za staništa obrasla vaskularnom vegetacijom, kao temelj klasifikacije poslužila je fitocenološka klasifikacija (prema fitosociološkoj školi Zürich-Montpellier), sukladno činjenici da su prema načelima te škole na teritoriju Hrvatske provedena brojna istraživanja vegetacije tijekom prošlog stoljeća, što se očituje u vrlo bogatoj postojećoj literaturi. Pri tome je fitocenološki hijerarhijski sustav podređen potrebama praktične primjene, što znači da pojedini dijelovi hijerarhijskog sustava nisu u korelaciji s razinama NKS-a. Za staništa koja nisu mogla biti definirana uz pomoć fitocenološkog pristupa, kao kriterij za klasifikaciju su, gdjegod je to bilo moguće, poslužile dominantne biološke vrste čija prisutnost znatno utječe na značajke samog staništa (edifikatori), a zatim bioindikatori u užem smislu, odnosno vrste tipične za pojedina staništa. Onaj relativno mali broj staništa bez vaskularne vegetacije, koje nije bilo moguće definirati na temelju edifikatora ili bioindikatora, morao je biti definiran pomoću opisa prisutnih okolišnih značajki ili procesa koji su ih stvorili (npr. erodirana područja, požarišta, izgrađena i industrijska područja, itd.). U sklopu projekta izrađen je i sustav za rekodiranje NKS-a u druge međunarodne standarde i to: 1) PHYSIS (Devillers i Devillers-Terschuren, 2001), 2) EUNIS (http://eunis.eea.eu.int/habitats. jsp), 3) CORINE Landcover (Bossard & al., 2000), 4) Klasifikacija morskih staništa prema Barcelonskoj konvenciji (UNEP (OCA)/MED 1998 i 2000) te 5) Vegetacijska karta Europe (Bohn & al., 2000). Izrađene karte staništa (u mjerilu 1:100 000) i NKS sastavni su dio Zakona o zaštiti prirode RH i službene su podloge za procjene utjecaja na prirodu i okoliš u RH. Više detalja o radovima na projektu “Kartiranje staništa RH“ i dobivenim rezultatima može se naći u Antonić & al., 2005b.

Valorizacija bioraznolikosti odabranih područja

Sve brže i dramatičnije promjene u okolišu dovele su do toga da jedan od glavnih ciljeva zaštite biološke raznolikosti postaje određivanje prioritetnih područja i razvoj strategije njihovog upravljanja (Sarkar & al. 2002). U ranoj fazi projekta “COAST“, koji se bavi problemom održivog razvoja i zaštite prirode u četiri dalmatinske županije, bilo je potrebno odrediti prioritetna područja (s obzirom na kopnenu bioraznolikost) koja bi u kasnijim fazama projekta bila detaljno obrađena (uključivši kartiranje staništa) i obuhvaćena provedbom programa održivog razvoja. Dalmacija je, kao i ostatak Mediterana, pod stalnim čovjekovim utjecajem već više od 2000 godina što je u mnogome utjecalo na

268


izgled krajolika, te raznolikost staništa. Na ovome se području nalazi najviši vrh Hrvatske (Dinara), četiri nacionalna parka, pet parkova prirode i jedno ramsarsko područje (ušće Neretve). Osnovni problem prilikom svake analize i procjene bioraznolikosti predstavlja količina i kvaliteta postojećih podataka, koji se obično odnose samo na neke taksonomske skupine, a često i ne pokrivaju čitavo područje od interesa. Kako bi ovaj problem prevladali, mnogi autori koriste princip komplementarnosti i indikatorske skupine s ciljem prikazivanja ukupne bioraznolikosti (Margules & al. 2002). U spomenutom projektu, za procjenu bioraznolikosti korištene su tri skupine podataka: 1) podaci o staništima (preuzeti iz Karte staništa RH) koji su uključivali sva prirodna i poluprirodna staništa kartirana s minimalnom površinom od 9 ha, te “linijska“ (vodeni tokovi, stijene, točila, obale) i “točkasta“ staništa (lokve, špilje i ostala staništa s površinom manjom od MPK), 2) floristički podaci (preuzeti iz “Flora Croatica Database”) koji su obuhvaćali vrste klasificirane kao izumrle, kritično ugrožene, ugrožene, rizične (ukupno 143 vrste) i endemične (165 vrsta) i 3) faunistički podaci (preuzeti iz Crvenog popisa ugroženih životinja Hrvatske) koji su obuhvaćali status ugroženosti (izumrle, kritično ugrožene, ugrožene i rizične vrste), endemičnost i stupanj zaštite prema Konvenciji o zaštiti europskih divljih vrsta i prirodnih staništa (ukupno 121 vrsta). Valorizacija prostora i određivanje prioritetnih područja provedeni su u okviru GIS-a. Prostorna razdioba svih korištenih podataka prikazana je na MTB/4 mreži, pri čemu su za svaki kvadrant mreže izračunati: 1) bogatstvo (richness) tj. ukupan broj stanišnih tipova, te ugroženih i međunarodno zaštićenih (Bernska konvencija, Direktiva o staništima) biljnih i životinjskih vrsta i 2) rijetkost (rarity) stanišnih tipova i endemičnih predstavnika flore i faune. Za razliku od uobičajenog prikaza rijetkosti (vidi npr. Beazley & al., 2005) poseban značaj dan je stanišnim tipovima i endemičnim vrstama koje su rasprostranjene na malom području u odnosu na šire rasprostranjene tipove i vrste. Dobivene vrijednosti klasificirane su u četiri klase (s obzirom na medijan, te donji i gornji kvartil) koje su poslužile za rangiranje kvadranata prema stupnju bioraznolikosti. Zatim je na osnovi odabranih kvadranata s najvećim stupnjem raznolikosti, i uz ekspertne prosudbe o konkretnim staništima, te biologiji i ekologiji pojedinih vrsta, izvršena delineacija poligona (Jelaska & al. mscr.). Tako su dobivene poligonske teme (Slike 5A-C) na temelju kojih su postupkom preklapanja definirana područja prioritetna (po kriteriju ukupne bioraznolikosti) za detaljnu obradu i provedbu programa održivog razvoja.

269

Slika 5 Područje COAST projekta (4 dalmatinske županije). A (gore lijevo) – područja s najvećom stanišnom raznolikošću; B (gore desno) – područja s najvećom faunističkom raznolikošću; C (dolje lijevo) – područja s najvećom florističkom raznolikošću; D (dolje desno) – područja odabrana kao prioritetna (preuzeto iz Nikolić & al. 2005).

Pri definiranju prioritetnih područja (Slika 5D) korišteni su i dodatni kriteriji (npr. postojanje jasnog i vidljivog pritiska na bioraznolikost, postojanje zainteresiranosti lokalne samouprave za aktivnosti projekta, itd.).

Kartiranje staništa u zaštićenim i drugim značajnim područjima RH (2003.-2008.)

Za javne ustanove koje upravljaju zaštićenim područjima tijekom navedenog razdoblja obavljena su četiri projekta kartiranja staništa. Park prirode Žumberak-Samoborsko gorje obuhvaća brdsko područje izuzetne krajobrazne vrijednosti. Proteže se od 180 do 1178 m nadmorske visine i zauzima površinu od 348 km2. Za područje parka prvo je napravljena vegetacijska karta (Jelaska et. al. 2005), te potom karta staništa u mjerilu 1:25.000 s minimalnom površinom kartiranja od 2.25 ha, a kartirano je ukupno 17 tipova staništa. Park prirode Lonjsko polje obuhvaća najveće (506 km2) zaštićeno močvarno i poplavno područje u 270


dunavskom slivu. Ovo ramsarsko područje, osim velikog značaja kao prebivalište ptica močvarica, zanimljivo je i zbog svog specifičnog kulturnog krajobraza, koji također značajno pridonosi biološkoj raznolikosti. Područje parka kartirano je u mjerilu 1:25000 s minimalnom površinom kartiranja od 2.25 ha, a kartirana su 63 tipa staništa. Park prirode Medvednica obuhvaća brdsko područje dobro očuvanih prirodnih šuma i šumskih zajednica. Proteže se od 120-1035 metara nadmorske visine. Na ovom su području – ukupne površine 228 km2 u mjerilu 1:25000 s minimalnom površinom kartiranja 2.25 ha – kartirana 63 tipa staništa. Park prirode Učka obuhvaća homogeni planinski masiv smješten između Istre i Kvarnera. Velika visinska razvedenost područja (130 -1401 metar nadmorske visine) uvjetuje veliku raznolikost staništa. Cijeli je park s okolnim zaštićenim područjima (ukupno 246 km2) kartiran u mjerilu 1:5000, uz MPK od 1 ha za šumska, odnosno 0.5 ha za nešumska staništa (neka staništa manja od 0.5 ha prikazana su linijski ili točkasto), a ukupno je kartirano 117 tipova staništa. U sklopu KEC (Karst Ecosystem Conservation) projekta kartirano je ukupno šest odabranih područja (sve u mjerilu 1:25000 uz MPK od 2.25 ha). NP Risnjak obuhvaća planinsko područje velike raznolikosti i očuvanosti šumskih staništa. Osim najviših vrhova Risnjaka (1524) i Snježnika (1505) u parku se nalazi i izvor rijeke Kupe. Na 62 km2 kartirano je 20 tipova staništa. NP Plitvička jezera je područje poznato zbog ljepota sedrenih barijera nastalih biogenim procesima, zbog kojih je zaštićeno cijelo slivno područje. Na površini od 301 km2 kartirana su 132 stanišna tipa. NP Sjeverni Velebit obuhvaća područje velike raznolikosti krških fenomena, od kojih se najviše ističe strogi rezervat “Hajdučki i Rožanski kukovi“, specifičan geomorfološki fenomen na kojem je zabilježeno više od 150 jama. Na 112 km2 zabilježeno je 66 tipova staništa. NP Paklenica se pruža od mora do najviših vrhova Velebita, Vaganskog vrha (1757 m) i Svetog brda (1753 m). Ovo područje, bogato šumama bukve i crnog bora, obilježavaju duboko urezani okomiti kanjoni i brojni krški oblici, a vršne dijelove karakteriziraju planinske rudine i bor krivulj. Velika visinska, ali i reljefna razvedenost uvjetovala je veliki broj stanišnih tipova (76) na površini od 95 km2. PP Velebit obuhvaća područje najveće hrvatske planine, od mora na zapadu, preko središnjeg grebena, do ličkih krških polja. Osim velike visinske razvedenosti, ovo područje karakterizira i miješanje mediteranske i kontinentalne klime, što doprinosi velikoj raznolikosti stanišnih tipova. Na području od 1853 km2 zabilježeno je 160 stanišnih tipova. Šire područje Ogulina (147 km2) poznato je po brojnim špiljskim sustavima. Na području se nalazi i značajni krajobraz Klek. Kartiranjem nadzemnih staništa ovog područja pronađeno je 37 stanišnih tipova.

271

Projekt COAST (Očuvanje i održivo korištenje bioraznolikosti na dalmatinskoj obali putem održivog razvitka obalnog područja) obuhvaća kartiranje staništa na pet područja (sve uz MPK od 2.25 ha za šumska i 1 ha za nešumska staništa, te uz mjerilo 1:10000). Karte staništa za četiri područja su završene, a jedno je područje (porječje rijeke Cetine) još u procesu kartiranja. Na području otoka Mljeta (99 km2), najzelenijeg hrvatskog otoka, kartirano je 45 stanišnih tipova. U estuariju Krke (122 km2) od Skradina do rta Braničevo (uključujući šire područje zaštićenog krajobraza ušća Guduće na sjeverozapadu, te Morinskog zaljeva na jugoistoku) kartirana su 53 stanišna tipa. Pag je jedan od otoka s najvećom raznolikosti staništa. Osim što se nalazi na prijelazu submediteranske i eumediteranske vegetacijske zone, njegovoj raznolikosti doprinosi ljudska aktivnost (brojni pašnjaci), ali i nekoliko dobro očuvanih močvarnih područja. Na 120 km2 središnjeg dijela otoka zabilježen je 81 stanišni tip. Na području Visa i pučinskih otoka, ukupne površine od 101 km2, zabilježena su 74 stanišna tipa. Na većim otocima (Vis, Svetac i Biševo) dominira eumediteranska vazdazelena vegetacija, dok na Jabuci, Brusniku, te Veloj i Maloj Palagruži dominiraju elementi ljeti listopadne vegetacije. Ukupno je za izradu detaljnih karata staništa svih navedenih područja kartiranih u razdoblju 2003.-2008. na terenu uzorkovano 7500 točaka. Iskustva s ovih projekata detaljnog kartiranja ukazuju na problem mozaičnih površina i upućuju na zavisnost točnosti karata od odabrane MPK. S obzirom da staništa poput travnjaka, močvara, stijena i točila često u prirodi zauzimaju manje površine od šuma, u posljednje se vrijeme koriste različite MPK za nešumska i šumska staništa. Osim toga se na kartama dodatno prikazuju stanišni tipovi za koje je utvrđeno da su rijetki i/ili ugroženi, a koji u pravilu zauzimaju vrlo male površine (manje i od MPK). Sve karte staništa izrađene za zaštićena područja poslužit će kao temeljne podloge za izradu planova upravljanja tim područjima.

Zaključak

Daljinska istraživanja i GIS, u sprezi s ciljanim terenskim uzorkovanjem, mogu u relativno kratkom vremenu osigurati značajnu količinu prirodoslovnih podloga nužnih za aktivnosti zaštite prirode i okoliša, upravljanje zaštićenim područjima i planiranje održivog razvoja, i to kako na državnoj tako i na lokalnoj razini potrebne detaljnosti.

272


Slika 6 Zaštićena i druga značajna područja obuhvaćena detaljnim kartiranjem staništa.

Literatura Antonić O., Kušan V., Bakran-Petricioli T., Alegro A., Gottstein-Matočec S., Peternel H., Tkalčec Z. (2005a): Klasifikacija staništa Republike Hrvatske. Drypis 1/1, 2 (www.drypis.info). Antonić O., Kušan V., Jelaska S., Bukovec D., Križan J., Bakran-Petricioli T., Gottstein-Matočec S., Pernar R., Hećimović Ž., Janeković I., Grgurić Z., Hatić D., Major Z., Mrvoš D., Peternel H., Petricioli D., Tkalčec S. (2005b): Kartiranje staništa Republike Hrvatske (2000.-2004.) – pregled projekta. Drypis 1/1, 1 (www.drypis.info). Antonić, O., Bukovec, D. Križan, J. Marki, A. and Hatić, D. (2000): Spatial distribution of major forest types in Croatia as a function of macroclimate. Natura Croatica 9, 1-13. Bakran-Petricioli, T., Antonić, O., Bukovec, D., Petricioli, D., Janeković, I., Križan, J., Kušan, V., Dujmović, S. (2006): Modelling spatial distribution of the Croatian marine benthic habitats. Ecol. Modelling 191 (1): 96-105. Beazley, K., Smandych, L., Snaith, T., MacKinnon, F., Austen-Smith Jr., P., Duinker, P. (2005): Biodiversity considerations in conservation system planning: Map-based approach for Nova Scotia, Canada. Ecological Applications, 15(6): 2192-2208. Bohn, U., Gollub, G. & Hettwer, C. (Eds.) (2000): Map of the natural vegetation of Europe. Federal agency for nature conservation. Devillers, P. & Devillers-Terschuren, J. (2001): Application and development of the Palaearctic habitat classification in the course of the setting up of the Emerald Project - Croatia. European commission.

273

Horvat, I. (1962): Vegetacija planina zapadne Hrvatske. Prirodoslovna istraživanja, JAZU, Acta Biologica 2, knjiga 30, 5-179. Jelaska, D.S., Nikolić, T., Šerić Jelaska, L., Kušan, V., Peternel, H., Gužvica, G., Major, Z.: Terrestrial Biodiversity Analyses in Dalmatia (Croatia) – complementary approach using diversity and rarity of dana (mscr. - u postupku recenzije). Jelaska, S. D. Kušan, V., Peternel, H., Grgurić, Z., Mihulja, A., Major, Z. (2005): Vegetation mapping of Žumberak – Samoborsko gorje Nature Park, Croatia, using Landsat 7 and field data. Acta Botanica Croatica, str.303-311. Lillesand, T.M. & Kiefer, R.W. (1994): Remote sensing and image interpretation. John Wiley & Sons, Inc. New York. Margules, C.R., Pressey, R.L., Williams, P.H., (2002): Representing biodiversity: data and procedures for identifying priority areas for conservation. Journal of Bioscience, Suppl. 2, 27 (4): 309-326. Nikolić, T. Kušan, V., Peternel, H., Jelaska, D.S., Jardas, I., Gužvica, G. (2005): Biodiversity in Coast project area and site selection. Final report Summary, Zagreb, 37p. Patterson, D. (1996): Artificial neural networks. Prentice Hall, Singapore. Sarkar, S., Aggarwal, A., Garson, J., Margules, C.R., Zeidler, J. (2002): Place prioritization for biodiversity content, Journal of Bioscience, 27 (4) (suppl. 2): 339-346. UNEP(OCA)/MED WG.149/5, (1998): Hyeres, Francuska. UNEP(OCA)/MED WG.167/4, (2000): Rim, Italija.

274


Mapping of habitats for needs of sustainable development and nature protection – experience from Croatia in the period from year 2000 to year 2008 Abstract

According to numerous international acts, mapping the habitats becomes one of preconditions for sustainable development and nature protection. This paper presents activities related to mapping of habitats in Croatia, performed in OIKON Ltd. – Institute for applied ecology during the period from 2000 to 2008. Mapping of habitats for entire Croatian state territory is presented. Terrestrial habitats were mapped by classification and interpretation of Landsat ETM+ satellite scenes, supported by intensive field sampling, with minimum mapping unit (MMU) of 9 ha. Marine benthic habitats were mapped by synthesis of existing spatial data and numerical modelling in the frame of GIS. Habitats with area below MMU were partially processed and mapped separately as lines and points. All mapped types were harmonized with Croatian National Habitat Classification (CNHC) which is developed in the frame of the same project (including the system of recoding into other standards like EUNIS, PHYSIS, etc.). The mentioned habitat maps (in the scale of 1:100 000) and CNHC are integral parts of the Croatian Law on Nature Protection, and official data sources for assessment of impacts on the nature and environment in Croatia. Evaluation of wider region regarding the terrestrial biodiversity (followed by determination of priority areas for habitat mapping, additional detailed analyses and making the sustainable development programs) are also presented in the paper, as well 275

as habitat maps (MMU of 2,25 ha or less; scale 1:25000 or more detailed) made for 14 protected and other important areas (as the basis for making of management plans). Experiences gained in these projects point to the problem of mosaic areas and to the correlation between map accuracy and the chosen MMU. Key words: biodiversity, field sampling, GIS, LandsatETM+, marine benthos habitats, numerical classification, protected areas, remote sensing, spatial modelling, spatial variability, terrestrial habitats

276


Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja Planiranje područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju BiH Hanka Mušinbegović Uvod

“Zemlja ne pripada čovjeku, čovjek je taj koji pripada Zemlji“ “Sve stvari su povezane kao krv koja sjedinjuje jednu familiju“ “Ono što se desi Zemlji desit će se i sinovima Zemlje“ “Nije čovjek istkao platno života, on je samo jedna nit. Ono što čovjek učini platnu, učinio je samom sebi“ Navedeno upućuje na važnost planiranja prostora, bitnost izrade planskih dokumenata, čime se sprječava stihijsko korištenje prostora. Da bi cjelina – homogeno područje sa izrazitim prirodnim vrijednostima bilo zaštićeno, potrebno je utvrditi njegove granice. Granice zaštićenih područja utvrđuju se Prostornim planom Federacije BiH, a do njegovog donošenja Odluku o utvrđivanju donosi Parlament Federacije BiH. Planiranje i korištenje područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju BiH sa izrazitim prirodnim vrijednostima definisano je Zakonom o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou Federacije BiH (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ 02/06; 72/07; 32/08) Zaštiti istog doprinosi set okolinskih Zakona iz 2003. godine. Pomenuti Zakoni su korak naprijed ka usklađivanju domaće legislative sa propisima Evropske Unije. Pomoćnik ministra u Sektoru za prostorno planiranje u Federalnom ministarstvu prostornog uređenja,

277

U skladu sa Zakonom o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine prostorno planiranje u Federaciji Bosne i Hercegovine, kao temelj korištenja prostora u Federaciji Bosne i Hercegovine, zasniva se na načelima:  zaštite prostora u skladu sa principima održivog razvoja;  zaštite integralnih vrijednosti prostora, i zaštite i unapređenja stanja okoliša;  zaštite graditeljskog i prirodnog naslijeđa;  usaglašenosti interesa korisnika prostora i prioriteta djelovanja od značaja za Federaciju BiH;  usaglašenosti planskih dokumenata nižih nivoa sa višim; usaglašenosti planskih dokumenata Federacije BiH sa planskim dokumentima Republike Srpske;  usaglašenosti planskih dokumenata Federacije BiH sa planskim dokumentima susjednih država;  javnosti i slobodnog pristupa podacima i dokumentima značajnim za planiranje u skladu sa Zakonom o prostornom planiranju i korištenju zemljišta na nivou Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH”, broj 2/06, 72/07 i 32/08) i posebnim propisima;  uspostavljanje sistema informacija o prostoru iz nadležnosti Federacije BiH u svrhu planiranja, korištenja i zaštite prostora Federacije BiH. Planiranje na svim nivoima vlasti u Federaciji BiH mora biti usklađeno sa posebnim propisima iz oblasti zaštite okoliša, kulturno-historijskog, graditeljskog i prirodnog naslijeđa, tla, zraka, šuma, voda, zdravlja, kao i zaštite energetskih, rudarskih, industrijskih, infrastrukturnih objekata i objekata veze, te zaštite sportskih, turističkih, namjenskih i sigurnosnih objekata i njihove infrastrukture.

Planski dokument

Planski dokument je dokument koji određuje svrsishodno organizovano korištenje i namjenu zemljišta, te mjere i smjernice za zaštitu prostora. Na prostoru Federacije BiH obavezno je donošenje sljedećih planskih dokumenata: 1) za teritorij Federacije - Prostorni plan Federacije; 2) za teritorij kantona - Prostorni plan kantona; 278


3) za gradove Mostar i Sarajevo - Urbanistički plan grada; 4) za opštine - Prostorni plan opštine; 5) za područja od značaja za Federaciju - Prostorni plan područja posebnih obilježja; 6) za urbano područje opštine u kojoj je smješteno sjedište kantona - urbanistički plan; 7) za područja za koja je takva obaveza utvrđena planom šireg područja - regulacioni plan i urbanistički projekt. Prostornim planom Federacije BiH definiše se politika korištenja zemljišta i usmjerava razvoj funkcija i djelatnosti na teritoriji Federacije BiH. Njime se utvrđuju područja od značaja za Federaciju BiH, a naročito, pored ostalih, i područja posebnih obilježja koja imaju izrazit prirodni značaj. Prostorni plan područja posebnih obilježja sa izrazitim prirodnim značajem definiše osnovnu organizovanost prostora, mjere korištenja, uređenja i zaštite tog područja sa aktivnostima koje imaju prednost, mjere za unapređenje i zaštitu okoliša, te po potrebi određuju obavezu izrade detaljnih planova uređenja za uža područja unutar prostornog plana područja posebnih obilježja. Kanton može donijeti prostorni plan područja posebnih obilježja od značaja za kanton, ako se prostornim planom kantona utvrdi potreba za izradu istog, i ako područje nije utvrđeno kao područje od značaja za Federaciju BiH. Dva ili više kantona mogu donijeti prostorni plan područja posebnih obilježja kao jedinstven plan kada se to područje nalazi na prostoru tih kantona, ako područje nije utvrđeno kao područje od značaja za Federaciju BiH. Prostorni plan područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju BiH donosi Parlament Federacije BiH. Prije utvrđivanja Prijedloga plana pribavlja se mišljenje zakonodavnih tijela kantona. Sredstva za pripremu i izradu Prostornog plana područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju BiH osiguravaju se u budžetu Federacije BiH, a od značaja za kanton u budžetu kantona. Izradi planskog dokumenta područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju BiH pristupa se, nakon od strane Parlamenta Federacije BiH donesene Odluke o pristupanju izradi planskog dokumenta. Odluka o pristupanju izradi planskog dokumenta područja posebnih obilježja sadrži:  Vrstu dokumenta – Prostorni plan područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju BiH;  Granice područja posebnih obilježja za koje se planski dokument radi;  Vremenski period za koji se planski dokument donosi; 279

 Smjernice za izradu planskog dokumenta,  Rok izrade;  Način osiguranja sredstava za izradu,  Odredbe o javnoj raspravi;  Nosioca pripreme za izradu planskog dokumenta;  Nosioca izrade planskog dokumenta;  Druge elemente ovisno od specifičnosti područja za koje se plan donosi. Postupak pripreme i izrade Prostornog plana područja posebnih obilježja od značaja za Federaciju BiH obuhvata:  Pripremu i izradu prostorne osnove;  Izradu prednacrta, nacrta i prijedloga prostornog plana. Prostorna osnova obuhvata:  Snimanje postojećeg stanja u prostoru, njegovu analizu i ocjenu mogućnosti daljeg razvoja;  Opšte ciljeve prostornog razvoja; posebne ciljeve prostornog razvoja;  Izradu osnovne koncepcije prostornog razvoja, odnosno smjernice planiranog prostornog razvoja koje obavezno sadrže načela, ciljeve prostornog razvoja i planska opredjeljenja temeljena na zakonskim odredbama, relevantnim dokumentim Ujedinjenih naroda, Vijeća Evrope, Evropske Unije;  Izrada Studije ranjivosti. Prednacrt, nacrt i prijedlog plana sastoji se od tekstualnog i grafičkog dijela i to:  Opšti i posebni ciljevi prostornog razvoja;  Projekcija prostornog razvoja (razrada osnovne koncepcije razvoja);  Projekciju razvoja prostornih sistema;  Odluku o provođenju prostornog plana. Prostorni plan područja posebnih obilježja sa izrazitim prirodnim značajem mora imati detaljno obrađene elemente vezane za “izrazit prirodni značaj“, koji odnosno područje čine posebnim. Kroz prostornu osnovu se detaljno razrađuju specifičnosti te prostorne cjeline. Pojedini sadržaji u okviru projekcije prostornog razvoja i projekcije razvoja prostornih sistema se obrađuju prema obimu u kojem stvarno postoje na području posebnih obilježja, dok se posebno detaljno obrađuju sadržaji prema kojima je definisan poseban značaj područja. 280


Imajući u vidu da se BiH opredijelila za proces stabilizacije i pridruživanja Evropskoj Uniji neophodno je da u planiranju u Federaciji BiH prevlada opredjeljenje prilagođavanja konceptu i filozofiji održivog razvoja. Vodeći principi za održiv prostorni razvoj evropskog kontinenta usvojeni od strane Evropske konferencije ministara nadležnih za regionalno planiranje predstavljaju priručni dokument značajan za brojne mjere i inicijative za prostorni razvoj u okviru evropskog kontinenta. Posebno značajan cilj vodećih principa je usklađivanje privrednih i društvenih zahtjeva sa ekološkim i kulturološkim funkcijama, što predstavlja doprinos dugoročnom, opsežnom i izbalansiranom prostornom razvoju. Implementacija vodećih principa zahtijeva neposrednu saradnju, odnosno povezanost sektorskih politika i politike prostornog uređenja. Kod planiranja područja posebnih obilježja koja imaju izrazitu prirodnu vrijednost se mora poći od temeljnog zadatka: zaštite prirodnih vrijednosti, kao i od vizije višegodišnjeg ekonomskog i socijalnog plana, razvojnih projekata sa učešćem građana, što predstavlja elemente upravljanja prirodnim bogatstvima, očuvanjem biodiverziteta, uravnotežen održiv i dugotrajan razvoj lokalne zajednice. Zaštićena područja su naše prirodno naslijeđe, naš identitet i naša zajednička budućnost.

281


Master plan razvoja turizma, očuvanja prirodnih vrijednosti i kulturno-historijskih spomenika na području opština Vareš i Kakanj, sa posebnim osvrtom na stavljanje Kraljevskog grada Bobovca u kontekst turističke ponude Sanja Pokrajac Fethi Silajdžić Elmedina Krilašević Uvod

Imajući u vidu kulturno-historijsku baštinu i prirodne potencijale, te postojanje drugih resursa za ekonomski razvoj i razvoj turizma na području opština Vareš i Kakanj, pojavila se potreba za sistematičnim i adekvatnim pristupom njihovoj valorizaciji kroz izradu Master plana turizma. U sklopu Master plana je definisana vizija razvoja turističke ponude u skladu sa očuvanjem kulturno-historijskih i prirodnih vrijednosti, te strategija razvoja turizma. Strategija stavlja akcenat na održivi razvoj područja uz minimalan uticaj na prirodu kroz razvoj eko/rural BSc Environmental Science Diplomirani inžinjer mašinstva, MBA Diplomirani inžinjer šumarstva

283

nog, kulturnog i sportskog turizma. Cilj izrade Master plana je razvoj održivog turizma u opštinama Kakanj i Vareš kroz iskorištavanje i unaprjeđivanje postojeće infrastrukture. Eko/ruralni, kulturni i sportski turizam su odabrani kao modeli turizma za koje postoje veoma dobri preduslovi, i gdje je priliv posjetilaca kontrolisan u skladu sa kapacitetima i ne prelazi granice preko kojih bi uticaj na okoliš bio negativan. Neplanski razvoj turizma može imati negativan utjecaj na okoliš, ali isto tako, ukoliko je planiran, turizam može biti veoma koristan za podizanje svijesti o potrebi očuvanja prirodnih bogatstava kroz prihode koje donosi lokalnoj zajednici, a dio kojih može biti iskorišten za mjere očuvanja i obrazovanje lokalnog stanovništva i posjetilaca. Jedan od ciljeva predviđa povećan broj zaštićenih područja te, u zavisnosti od vida zaštite, i razvoj kapaciteta za njihovo uključivanje u turističku ponudu. Pravilno upravljanje turizmom u zaštićenim područjima osigurava njihovu zaštitu, uz ostvarivanje ciljeva razvoja turizma. Za održivi razvoj zasnovan na turizmu potrebno je poticati ojačanu participaciju i osjećaj vlasništva lokalnih zajednica, kroz formiranje udruženja i uključivanje privatnih preduzetnika. Tokom izrade Master plana lokalna zajednica je uključivana kroz konsultacije sa lokalnim stanovništvom, nevladinim organizacijama i vjerskim zajednicama. Nakon ocjene potencijala područja i sagledavanja problema definisani su glavni rezultati projekta i detaljno razrađene pojedinačne aktivnosti potrebne za njihovo ostvarivanje.

Ocjena kulturno-historijskih spomenika

Na području opština Kakanj i Vareš se nalaze brojni kulturno-historijski spomenici, od kojih je 8 proglašeno nacionalnim spomenicima od strane Komisije/Povjerenstva za očuvanje nacionalnih spomenika. Tri se nalaze na području vareške opštine, a preostalih pet na području opštine Kakanj. Ocjena stanja kulturno-historijskih vrijednosti je uzela u obzir pravni status spomenika, njihovu lokaciju, opis trenutnog stanja, značaj za očuvanje kulturno-historijskog bogatstva, trenutne i planirane aktivnosti na očuvanju spomenika, trenutne i planirane aktivnosti na razvoju turizma vezano za spomenik kao i ocjenu potencijala za turističku ponudu. Na osnovu toga su date preporuke za aktivnosti koje se trebaju preduzeti u cilju očuvanja spomenika i razvoja turističke ponude. Ocijenjen je turistički potencijal za svaki spomenik zasebno, uzimajući u obzir njegovu atraktivnost, pristupačnost, prateće turističke objekte (info punktove, suvenirnice, kafiće, restorane, smještaj), promociju, blizinu ostalih turističkih atrakcija i privatno preduzetništvo vezano za turizam u području u kojem se nalazi spomenik. Sve ocjene su unesene u tabelu 1.

284

Kulturno-historijski spomenici

4 7 4 4 9 7 7 6 4 7 4 8 5

4 4 4 3 8 5 5 6 4 4 3 5 3

Trenutna 4 4 7 3

Moguća

4 4 4 3

Trenutna

6

Vareš 10 10 10 8 7 7 5

10

10

5

5

9

9

5 6 6 9

9

10 10 10 8 7 8 10

10

10

5

5

9

9

8 6 6 9

10

Trenutna 4 4 4 4 1 1 1

4

4

5

1

5

5

1 1 1 5

5

1 5 1 1

10 10 10 10 4 4 4

10

10

10

5

10

10

4 5 5 10

10

10 10 4 4

5 5 2 2 1 2 1

5

5

1

1

1

1

1 3 2 1

1

2 1 1 1

Trenutna

3

Moguća 9 10 7 7

10 10 10 8 5 7 4

10

10

6

6

10

9

3 7 7 3

4

10 10 4 5

9 9 9 9 4 3 3

9

9

9

6

9

9

6 5 5 9

9

9 8 4 4

Trenutna

4 9 7 7

10 10 10 10 4 3 3

10

10

10

6

10

10

6 6 6 10

10

10 10 4 4

4 4 4 4 1 1 1

4

4

3

1

3

3

1 2 1 1

2

3 3 1 1

10 10 10 10 4 7 4

10

10

10

4

10

4

4 10 10 4

2

10 10 4 7

Moguća

Trenutna

10 7 4 6

Ukupna ocjena

27,5 28,5 24,4 22,8 13,1 15,2 10,9

27,5

30,5

19,1

13,7

23,3

23,3

13,7 15,8 14,6 21,3

21,8

21,4 25,7 13,1 15,1

Trenutna

9 7 3 5

Promocija (0,7) Moguća

Prateći turistički objekti (0,9)

42 41 39 39 21,1 28,2 23,2

42

44

32,2

22,3

41,2

34,5

21,7 26,8 29,8 29,3

32,8

44,2 42 20,4 24,6

Moguća

Srednjovjekovni kraljevski grad Bobovac Graditeljska cjelina Župna crkva u Varešu Arheološko područje Dabravine Nekropole stećaka na lokalitetu sela Budoželje Jednolučni stari kameni most na rijeci Stavnji u Varešu Džamija u selu Karići Ambijentalna ruralna cjelina Vijaka Ambijentalna sredina Očevlje Grobna kapela na Stogiću, Vareš Srpska pravoslavna crkva sa ikonama i ikonostasima iz XIX vijeka Objekti starije tradicionalne stambene arhitekture Vareš Rimokatolička crkva Sv. Preobraženja u Gornjoj Borovici Industrijsko naslijeđe sa pratećim objektima u Varešu Franjevački samostan i crkva Sv. Ive Krstitelja Arheološko područje Vladarski dvor iz 14. i 15. vijeka Dvor Grgurevo Pokretno dobro - zbirka od 22 inkunabule Džamija u Kraljevoj Sutjesci Kuća Ive Duspera Mlađe neolitsko naselje Obre kod Ćatića Srednjovjekovne nekropole Donja Zgošća Zgrada Turskog suda u Donjem Kaknju

Privatno poduzetništvo (0,5)

Ostale turističke atrakcije (0,6) Moguća

Moguća

Atraktivnost Pristupačnost (1) (0,8)


Tabela 1 Ocjena stanja kulturno-historijskih vrijednosti u kontekstu turističke ponude

Kakanj

285

Iz ocjene se može vidjeti trenutni potencijal spomenika, kao i njihov predviđeni potencijal u budućnosti, ukoliko budu ispunjeni rezultati predviđeni ovim projektom. Razlika između trenutnog i mogućeg potencijala u većini slučajeva je velika, što pokazuje da se dosta toga može uraditi kako bi se ovi spomenici učinili atraktivnijim za razvoj turizma, a samim tim i očuvali. Također se može primijetiti da stećci, koji su karakteristični za područje Bosne i Hercegovine, nisu dovoljno zaštićeni niti promovisani, s obzirom na njihov značaj. Ocjene su date na skali od jedan do deset, gdje je jedan najmanja, a deset najveća ocjena. Trenutna ocjena je data na osnovu sadašnjeg stanja, a moguća na osnovu potencijala kojeg bi spomenik mogao dostići u budućnosti ukoliko se ostvare rezultati planirani ovim projektom. Za ukupnu i potencijalnu ukupnu ocjenu su osmišljeni koeficijenti u vrijednosti od 0.5 do 1, kako bi se u ocjeni izrazila ona odličja koja su najvažnija za turistički potencijal kulturno-historijskih spomenika.

Ocjena prirodnih potencijala

Područje opština Vareš i Kakanj, u smislu diferencijacije ekosistema, pripada grupi brdskih i gorskih pejzaža. Iako geografski većinom ne obuhvata grupu specifičnih pejzaža BiH, ovo područje predstavlja vrlo specifičan dio biodiverziteta Bosne i Hercegovine. Intenzitet antropogenih faktora, koji su djelovali i još uvijek djeluju na ovom području je izrazito visok. Ova vrsta faktora je rezultirala izrazitom degradacijom ekosistema u jednom dijelu područja (ĆatićiKakanj), na kojem se danas ogromne površine nalaze pod haldama jalovine i šljake. Mnogi od površinskih kopova na području Kaknja su i danas aktivni. Dijelovi površine koju pokrivaju ove općine, predstavljaju jedan od najočuvanjih prostora središnjeg dijela Bosne i Hercegovine. Izuzetan diverzitet šumskih ekosistema ovdje se, na malom prostoru, ogleda kroz prisustvo termofilnih i mezofilnih hrastovih šuma, montanih bukovih šuma, mješovitih lišćarsko-četinarskih šuma i frigorifilnih šuma smrče montanog i gorskog pojasa. Stanje ekosistema i pejzaža prostora opština Kakanj i Vareš je, s obzirom na istaknuti stepen antropogenih uticaja, heterogeno. Veliki dio ovog prostora je degradiran i devastiran kroz uticaj dugotrajnih ljudskih aktivnosti, provođenih najčešće na neodrživ način, neuravnotežen sa ekosistemskim limitima, funkcijama i servisima. Pored gubitka šuma, poljoprivrednog zemljišta, gubitka kvaliteta i kvantiteta vodnih resursa, ovdje često nailazimo i na ambijentalno destruirane, neproduktivne, pa čak i pejzaže opasne po ljudsko zdravlje i život. U grupu ovakvih pejzaža, pored ostalih, spadaju i napušteni površinski kopovi, te deponije jalovine i šljake. Međutim, prirodni tokovi vode uslovili su nastanak novih

286


stalnih vodenih tijela na pojedinim lokacijama površinskih kopova,. Njihova starost je različita, a danas je mjerljiva i stepenom prirodne progradacije močvarnih ekosistema, koji su ovdje već uspostavljeni ili su u nastanku. Kako je priroda na ovim degradiranim staništima već zauzela vlastiti pravac oporavka, humanom intervencijom kojom bi se ovi procesi ubrzali kroz aktivnosti restauracije, na navedenim staništima bi bile uspostavljene funkcije ekosistema močvara. Gubitak staništa (u prvom redu močvarnih) je danas osnovni razlog iščezavanja vrsta na Zemlji i slabljenja ekosistemskih servisa. Trend gubitka staništa se može zaustaviti konzervacijom još uvijek vrijednih staništa i restauracijom degradiranih staništa. Međutim, restauracijske aktivnosti ne mogu zamijeniti zaštitu biodiverziteta i uspostavu zaštićenih područja. Jedna od mogućnosti održivog iskorištavanja ekosistema sa uravnoteženim funkcijama jeste turizam.

Postojeći kapaciteti i potencijali za razvoj turizma

Područje opština Kakanj i Vareš obiluju različitim potencijalima koje mogu osigurati bazu za stvaranje kvalitetne i raznolike turističke ponude u budućnosti. Područje obiluje lokalitetima i objektima od kulturno-historijskog značaja kako na državnom tako i na lokalnom nivou, kao i sa diverzificiranim kulturno-historijskim vrijednostima od neolitskih arheoloških nalazišta, građevinama i lokacijama iz perioda srednjovjekovne Bosne, lokalitetima sa bogumilskim stećcima, te zaostavštinom iz osmanlijskog perioda. Istovremeno prirodne i pejzažne vrijednosti područja daju dodatnu vrijednost cijelom ambijentu i predstavljaju turistički potencijal koji može biti razvijan odvojeno ili u kombinaciji sa postojećim kulturnim vrijednostima. Samostan u Kraljevoj Sutjesci, sa očuvanom viševjekovnom tradicijom i vrijednim eksponatima, osim što predstavlja jedinstvenu atrakciju također pruža i potencijale za planirani razvoj religijskog turizma. Međutim, kao što je slučaj u većini područja na teritoriju BiH, potencijali za razvoj turizma do sada nisu adekvatno iskorišteni te su potrebna znatna ulaganja i pažljivo planiranje turističke ponude zasnovano na modernim principima i uključivanju grupa ili pojedinaca kako bi turistička ponuda dostigla optimum. Iako postoje značajni objekti i lokacije koji se mogu iskoristiti u kontekstu turističke ponude, većina takvih objekata i lokacija nije pripremljena za prijem turista. Prije svega, pod ovim se podrazumijevaju nepostojanje turističke signalizacije, neuređen pristup ovim lokacijama, nepostojanje sigurnosnih mjera za zaštitu od nesreća i povreda i nepostojanje dodatnih turističkih usluga. Ne postoje formirani turistički proizvodi i nema organizovanih turističkih posjeta. U sklopu turističkih atrakcija bitno je

287

spomenuti i potencijale uključivanja lokalnih tradicionalnih manifestacija u ponudu. Jedan od osnovnih preduslova za razvoj turizma je postojanje adekvatnog sistema komunikacione infrastrukture koji omogućava siguran i brz transport. Trenutno, komunikaciona infrastruktura je nedovoljno razvijena. Broj smještajnih kapaciteta i prenoćišta je oskudan, uključujući i privatni smještaj. Ne postoji standardizacija smještajnih i ugostiteljskih objekata, sistemi osiguranja kvaliteta, i također nisu iskorišteni postojeći potencijali za razvoj originalne i kvalitetne ponude u ovom segmentu (prije svega domaća gastronomska ponuda). Za opštine ne postoje strateški dokumenti koji bi obezbijedili planirani razvoj i integralnu turističku ponudu, te su iz tog razloga inicijative za razvoj turizma često fragmentirane i stihijske. Agencija za statistiku BiH objavila je podatak da je u aprilu 2008. Bosnu i Hercegovinu posjetilo 49.593 turista, što je za 5,3% više nego u istom mjesecu prethodne godine. Ostvareno je 102.099 noćenja, što je za 11,7% više u odnosu na isti mjesec prethodne godine. Tendencija rasta broja posjetitelja, kao i dužina trajanja njihovih posjeta u BiH je pozitivan pokazatelj opravdanosti ulaganja u turističke djelatnosti. Ovo također ukazuje na neophodnost poznavanja osnovnih karakteristika posjetitelja i njihovih potraživanja kako bi se izgradila kvalitetna ponuda. Trenutno ne postoje podaci o broju turista, učestalosti posjeta i potraživanjima turista za Kakanj i Vareš. Područje ima potencijale za razvoj sljedećih oblika turizma:  Kulturni turizam  Eko turizam  Seoski turizam  Sportski turizam  Zimski turizam  Religijski turizam  Lječilišni turizam

Identifikacija problema i definisanje ciljeva

Prilikom izrade projektnog dokumenta izvršena je konsultacija sa svim zainteresovanim stranama, prije svega sa partnerima projekta, kako bi se identifikovali postojeći problemi. Na osnovu ove identifikacije i obilaska terena na području opština sakupljena je lista postojećih problema. U daljoj analizi posmatrana je uzročno-posljedična veza između identifikovanih problema, te nedovoljne razvijenosti turističkih proizvoda i usluga, kao i neadekvatne zaštite kulturnog i prirodnog naslijeđa. Postojeći problemi su grupisani u deset osnovnih proble288


ma/uzroka postojećeg stanja sa krovnim problemom. Na osnovu prethodnog definisano je deset ciljeva sa krovnim ciljem, čijim dostizanjem će se otkloniti postojeći nedostaci, razviti turistička ponuda, i očuvati kulturno i prirodno naslijeđe. Sa obzirom da je ovaj projekat jedan od instrumenata za razvoj turizma i očuvanja kulturnih i prirodnih vrijednosti, definisani ciljevi ujedno predstavljaju i očekivane rezultate projekta nakon implementacije. Šematski prikaz 1 Identifikovani problemi i ciljevi

Problemi

Ciljevi

Neiskorišteni turistički potencijali na području opština koji mogu doprinijeti ekonomskom razvoju

Opštine Vareš i Kakanj imaju vodeću poziciju u ponudi turističkih sadržaja kulturnog i seoskog turizma u BiH, gdje su kultuno-historijski spomenici i prirodne vrijednosti zaštićene i očuvane

Osnovna infrastruktura za nesmetano odvijanje turističkih aktivnosti nije dovoljno razvijena

Razviti osnovnu infrastrukturu i objekte za nesmetano odvijanje turističkih aktivnosti i razvoj turističke ponude

Odsustvo planskog razvoja turizma, zaštite kulturnohistorijskih spomenika i prirodnih vrijednosti

Pripremiti strateške dokumente i programe za razvoj turizma, zaštitu kulturno-historijskih vrijednosti i zaštitu prirode na području općina

Nedovoljno razvijeni turistički sadržaji koji su u skladu sa potrebama posjetilaca i potencijalima područja

Osmisliti i uspostaviti turističku ponudu zasnovanu na postojećim potencijalima i potraživanjima turista

Nedostatak marketinga i tržišnog pristupa razvoju turizma

Uključiti elemente marketinga i tržišni pristup razvoju turizma

Lokalne zajednice, udruženja i privatni preduzetnici nisu na adekvatan način uključeni u inicijative razvoja turizma

Uspostaviti i ojačati participaciju i osjećaj vlasništva lokalnih zajednica, udruženja i privatnih preduzetnika nad razvojem i implementacijom turističke ponude

Nedovoljna promocija kulturno-historijskog naslijeđa i turističke ponude

Provesti programe kvalitetne promocije kulturnohistorijskog naslijeđa i turističke ponude

Nepostojanje međusektorske saradnje, te harmonizacije i sinergije na aktivnostima razvoja turističke ponude od strane različitih inicijativa za razvoj turizma

Provesti poseban program promocije Bobovca kao lokaliteta od izuzetnog značaja za očuvanje kulturnohistorijskog naslijeđa BiH i atraktivne turističke lokacije

Nedovoljno zaštićene prirodne vrijednosti, posebno pejzažne vrijednosti i biodiverzitet

Zaštititi, restaurirati, obnoviti i konzervisati kulturnohistorijske spomenike koji do sada nisu bili adekvatno tretirani

Nedovoljna promocija Kraljevskog grada Bobovca kao lokaliteta od nacionalnog interesa za očuvanje kulturno historijskog naslijeđa i turističke atrakcije

Povećati broj zaštićenih prirodnih područja i uključiti ih u turističku ponudu

Kulturno-historijski spomenici nisu adekvatno zaštićeni, te nije provedena restauracija i konzervacija spomenika od izuzetnog značaja za očuvanje tradicije i kulture čime je i znatno smanjena njihova atraktivnost za turističke posjete

Kroz projektne aktivnosti, uspostaviti saradnju i partnerske odnose sa postojećim inicijativama razvoja turizma i relevantnim sektorima na lokalnom, regionalnom i državnom nivou

289

Interesne grupe Tabela 2 Procjena interesa, važnosti, uticaja te načina učešća interesnih grupa u projektu Uticaj IG na projekat Izuzetan uticaj

Učešće u implementaciji projekta Upravljanje/ donatorifinansijeri

- Ekonomski razvoj opština - Razvoj infrastrukture - Značajno povećanje prihoda od turizma - Očuvanje kulturnog i prirodnog naslijeđa - Mogućnost ostvarivanja prihoda od turističkih djelatnosti u uključivanja u aktivnosti očuvanja kulturohistorijskih spomenika - Poboljšanje životnog standarda - Postojanje infrastrukture

Velika važnost Umjereni uticaj

Partneri/ implementatori

Izuzetna važnost

Korisnici

- Stvaranje stabilnog poslovnog okruženja - Pomoć i podsticaji za razvoj biznisa - Sticanje novog znanja i vještina - Pojednostavljenje administrativnih zahtjeva za bavljenje ovom vrstom djelatnosti

Velika važnost Mali uticaj

Interesna grupa (IG)

Interesi

Federalni i kantonalni organi vlasti - Federalno ministarstvo turizma i okoliša - Federalno ministarstvo nauke, kulture i sporta - Ministarstvo za prostorno uređenje, saobraćaj i komunikacije i zaštitu okoline ZDK - Ministarstvo privrede ZDK - Ministarstvo za obrazovanje, nauku, kulturu i sport ZDK Lokalni organi vlasti - Opština Kakanj - Opština Vareš

- Održivi razvoj područja, uključujući višestruko korištenje resursa koje nema negativne uticaje na kulturno i prirodno naslijeđe - Izgradnja putne infrastrukture - Ekonomski razvoj i razvoj turizma kao djelatnosti koja donosi značajne prihode - Očuvanje kulture i tradicije, uključujući kulturno-historijske lokalitete i objekte - Zaštita okoliša i formiranje novih zaštićenih područja

Stanovništvo i lokalne zajednice - Kraljeva Sutjeska, Obre, Donji Kakanj - Mijakovići, Dragovići, Vijaka, Zaruđe, Strica, Očevija i ostale Privatni preduzetnici - Ugostiteljski i turistički djelatnici - Poljoprivredni proizvođači i proizvođači zdrave hrane - Sakupljači sekundarnih šumskih proizvoda

290

Važnost IG za uspješnost projekta Izuzetna važnost

Mali uticaj

Korisnici/ partneri/ implementatori


Nevladin sektor - Mozaik - Alternative - Fondacija Curia Bani - Planinarsko društvo Bobovac - NVO Kraljevski grad Bobovac Institucije za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa - Federalni zavod za zaštitu nacionalnih spomenika - Komisija/Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika Turističke asocijacije - Turistička zajednica FBiH - Turistička zajednica ZDK - Turistički operateri i agencije Razvojne agencije - Regionalna razvojna agencija za regiju Centralna BiH – REZ - Sarajevska regionalna razvojna agencija - SERDA Potencijalni investitori

Potencijalni donatori

Vjerske institucije - Franjevački samostan, Kraljeva Sutjeska, - Džamija u Kraljevoj Sutjesci - Župna crkva u Varešu Srpska pravoslavna crkva u Varešu

- Razvoj turizma uz zaštitu i adekvatno Velika važnost Veliki uticaj Upravljanje/ tretiranje kulturnog nasljeđa implementatori - Uključivanje aspekata zaštite okoliša u svim vidovima gospodarenja i poslovanja - Zaštita prirode

- Zaštita i promocija kulturnohistorijskog naslijeđa - Finansiranje postojećih i budućih aktivnosti očuvanja kulturnohistorijskih spomenika

Velika važnost Umjeren uticaj

Konsultacije

- Razvoj i promocija turističkih usluga - Značajno povećanje broja turista koji posjećuju područje


Konsultacije/ partneri

- Ekonomski razvoj područja, u skladu sa dogovorenim ciljevima razvoja - Promocija poduzetništva i biznisa

Velika važnost Veliki uticaj Donori/tehnička pomoć

- Povećavanje stabilnosti poslovanja u cilju smanjivanja rizika za ulaganja - Ulaganje u ekonomsko opravdane projekte/poslove koji osiguravaju povrat investicija - Ulaganje u projekte i aktivnosti koje su u skladu sa razvojnim i okolišnim politikama - Očuvanje kulturnog naslijeđa


Investitori

Velika važnost Veliki uticaj Partneri/ finansijeri Velika važnost Mali uticaj

Korisnici

291

Nakon što su identifikovane interesne grupe na koje projekt utiče, razmotreni su njihovi mogući ekonomski i sektorski interesi vezani za projekat. Proces planiranja participacije zahtijeva obraćanje pažnje na pitanja šta interesne grupe očekuju od projekta, moguću korist koju mogu imati i mobilizaciju njihovih resursa kako bi se podržao projektni ciklus. Potrebno je ustanoviti i interese interesnih grupa koji se kose sa ciljevima projekta.

Vizija razvoja turističke ponude u skladu sa očuvanjem kulturno-historijskih i prirodnih vrijednosti

Vizija turističkog razvoja predstavlja funkcionalnu, inspirativnu i idealnu sliku turizma u nekoj destinaciji za posmatrani period. Vizija definisana ovim projektom predstavlja željenu zajedničku sliku područja za sve zainteresirane strane i partnere projekta u 2016. godini: Opštine Vareš i Kakanj imaju vodeću poziciju u ponudi turističkih sadržaja kulturno-historijskog i seoskog turizma u BiH, gdje su kulturno-historijski spomenici i prirodne vrijednosti zaštićene i očuvane. Turistička ponuda u opštinama predstavlja kvalitetnu i originalnu kombinaciju kulturnog i eko/seoskog turizma. Opština Kakanj, posebno Kraljeva Sutjeska, ima kvalitetnu turističku ponudu baziranu prvenstveno na kulturno-historijskom turizmu, dok opština Vareš nudi usluge i proizvode utemeljene na seoskom turizmu i prirodnim ljepotama i vrijednostima. Opštine imaju razvijenu osnovnu infrastrukturu za turizam, uobličenu i planiranu turističku ponudu, trenirano i motivisano osoblje – privatne i javne subjekte, te pouzdane i stalne kanale informisanja i komunikacije sa posjetiteljima koji: (I) ciljano dolaze na područje iz inostranstva ili iz drugih destinacija unutar BiH i (II) posjećuju područje u sklopu posjete drugim turističkim turističkim destinacijama (npr. Sarajevo, Mostar, Fojnica, Međugorje). Turistički subjekti su u stanju da svakom posjetiocu pojedinačno pruže visoko kvalitetne sadržaje i usluge koje su bazirane na njihovim željama i mogućnostima, kako bi imali zadovoljne posjetioce koji se uvijek rado vraćaju (turistički subjekti znaju ko su njihovi “posjetioci“, te se kontinuirano informišu o njihovim potrebama i na osnovu toga prilagođavaju ponudu).

292


Strateško turističko pozicioniranje

Kako bi se postiglo pozicioniranje konkurentnog i dugoročno profitabilnog proizvoda na tržištu turizma, koji će u isto vrijeme biti okolišno i društveno prihvatljiv, strategija projekta je bazirana na 5 osnovnih načela: 1.

Diferencijacija proizvoda i usluga Baziranje na diferencijaciji podrazumijeva pružanje jedinstvenih doživljaja i kvalitetne usluge, koja čini područje različitim od ostalih kompetitora sa sličnom ponudom.

2.

Iskoristiti postojeće mogućnosti Iskorištavanje postojećih potencijala i poboljšavanje već uspostavljenih turističkih usluga i proizvoda; iskorištavanje postojeće infrastrukture za smještaj i ugostiteljstvo, kao što je privatni smještaj i prenamjena postojećih stambenih i poslovnih prostora; fokusiranje na razvoj pratećih turističkih proizvoda i stvaranje doživljaja.

3.

Minimalan uticaj na okoliš Minimalne intervencije u prirodnim područjima koja podrazumijevaju samo razvoj osnovne/neophodne infrastrukture.

4.

Integracija turističke ponude Integracija postojećih inicijativa za razvoj turizma, te jačanje osjećaja vlasništva razvijene turističke ponude za sve zainteresovane strane.

5.

Networking i komunikacija Uvezivanje sa ostalim inicijativama razvoja turizma i postojećim turističkim ponudama; razviti moderne sisteme komunikacije sa posjetiocima kao što je internet - omogućavanje posjetiocima da kroz kanale komuniciranja sami učestvuju u kreiranju njihove posjete i odmora.

Strateški izbor – dva centra: kulturni i eko/ seoski turizam i turistički miks

Strateški pristup građenju turističke ponude područja je prioritetizacija i odabir vida turizma za koji postoje najveći potencijali, kao osnovu koja će biti dopunjena i drugim vidovima turizma. Na taj način je moguće dostići visoki kvalitet ponude kao i izgraditi prepoznatljiv imidž. U Master planu je identifikovan značajan diverzitet u kontekstu potencijala turističke ponude, od kulturnog, eko i seoskog, zimskog i sportskog, do religijskog turizma. Međutim, najveći potencijali na području opština odnose se na kulturni turizam i seoski/eko turizam. Sportski turizam također ima značajne potencijale. Ostali vidovi turizma

293

pojedinačno nisu dovoljno jaki da stvore privlačnu turističku ponudu, ali mogu poslužiti kao dodatni sadržaji u sklopu dva prioriteta koji će privući turiste. Iako se ova dva vida turizma znatno isprepliću na području obje opštine, ocijenjeno je da su potencijali za razvoj seoskog/eko turizma znatno veći u opštini Vareš, dok u opštini Kakanj, posebno u Kraljevoj Sutjesci, postoji odlična podloga za razvoj kulturnog turizma. Na osnovu ovoga, projektna strategija razvoja turizma se temelji na dva turistička centra u smislu izgradnje i unaprjeđenja ponude na području opština. Opština Vareš će izgraditi jake kapacitete i diferencirati se u pravcu seoskog/eko turizma, sa mogućnošću pružanja potpore i stručnih usluga za eko/ruralni turizam opštini Kakanj (kao i uključivanje lokaliteta i vrijednosti za eko/ruralni turizam sa područja opštine Kakanj u svoju ponudu), dok će opština Kakanj uraditi isto u sferi kulturnog turizma. Vrijednost ovog pristupa ogleda se prije svega u stvaranju sinergije i partnerstva između opština (ne samo u smislu opština kao institucija, nego i preduzetnika, lokalnog stanovništva i organizacija), kao i efikasnijem iskorištavanju resursa koji ce omogućiti gradnju visoko profilirane turističke ponude u obje opštine. Drugi bitan segment je izgradnja konkurentnog odnosa i tržišnog principa poslovanja između opština, koja gradi održivost i kontinuirano poboljšanje turističke ponude i nakon završetka projekta. Bez obzira na ovu diferencijaciju obje opštine će u sklopu projektnih aktivnosti imati zajedničku promociju i kanale komunikacije sa eksternim interesnim grupama, ali će biti prezentovane kao dva odvojena proizvoda, sa mogućnošću miksa.

Slika 1 Diferencijacija turističkog proizvoda

294


Tri osnovna turistička proizvoda

Za početno stvaranje planirane turističke ponude, osmišljena su tri osnovna turistička paketa koja će se dalje razvijati i poboljšavati. Paket 1. Eko/seoski turizam uključuje: (I) turizam u proglašenim zaštićenim područjima, (II) domaću gastronomsku ponudu; (III) smještaj posjetilaca u lokalnim selima; (IV) prodaju suvenira, poljoprivrednih proizvoda i organskih proizvoda, sekundarnih šumskih proizvoda (gljive, bobičasto voće, ljekovito bilje); (V) osmišljene doživljaje za posjetioce. Paket 2. Kulturni turizam predstavlja osmišljenu turističku rutu koja uključuje: (I) organizovan transport; (II) naplatu posjete muzejima i Bobovcu; (III) lokalnu gastronomsku ponudu. Paket 3. Sportsko rekreativni sadržaji: rafting, planinarenje, penjanje, biciklizam, jahanje itd. Tabela 3 Elementi vizije i potrebni sadržaji na koje se elementi odnose Elementi vizije

Sadržaji

Razvijena osnovna infrastruktura za turizam Uobličena i planirana turistička ponuda Trenirano i motivisano osoblje

Ceste, signalizacija, smještajni kapaciteti, ugostiteljski kapaciteti

Stalni kanali informisanja i komunikacije sa posjetiocima

Paket 1. Eko/seoski turizam, Paket 2. Kulturni turizam, Paket 3. Sportsko rekreativni sadržaji Obučeni turistički vodiči, obučeni radnici na info-punktovima, pružena pomoć preduzetnicima i lokalnom stanovništvu da izgrade kapacitete za turističke usluge Internet sadržaji i ponude, promotivni materijali, prikupljanje informacija o željama i potraživanjima posjetioca

Organizovanje i implementacija turističke ponude, kao i uspostava turističkih centara u opštinama, biti će delegirana asocijaciji turističkih poduzetnika opština Vareš i Kakanj ili opštinskih agencija za razvoj turizma čije će osnivanje biti podržano projektom, uz nadzor i učešće turističkih zajednica i projektnog tima. Osnivanje asocijacije turističkih poduzetnika je jedna od važnih projektnih aktivnosti sa obzirom da će udruživanje i kolektivno djelovanje pojedinaca i grupa koji su već uključeni ili žele biti uključeni u turističke djelatnosti znatno povećati motiviranost i osjećaj vlasništva nad projektom, te samim tim dati i bolje rezultate dostizanja projektnih ciljeva

295

Očekivani rezultati implementacije projekta 1.

2.

3.

Razvijena osnovna infrastruktura i objekti za nesmetano odvijanje turističkih aktivnosti i razvoj turističke ponude Razvijanje infrastrukture, uključujući i osnovne objekte za nesmetano odvijanje turističkih aktivnosti pružit će osnovnu materijalnu/opipljivu bazu za razvoj turizma. Infrastruktura se prije svega odnosi na izgradnju i popravku puteva prema Bobovcu iz Kraljeve Sutjeske i iz Vareša, te izgradnju novih ili prenamjenu postojećih objekata koji bi se prilagodili korištenju za pružanje usluga posjetiocima i stvaranju turističke ponude. Pripremljeni i usvojeni strateški dokumenti za razvoj turizma, zaštitu kulturno-historijskih spomenika i zaštitu prirode na području opština Ovaj rezultat se odnosi na sve političke ili operativne dokumente koji će omogućiti planirani razvoj turizma u opštinama, npr. opštinske politike razvoja turizma, strategije, master plan, i koje će omogućiti pravovremen raspored sredstava u dugoročnom periodu za razvoj ovog sektora. Osmišljena (i implementirana) ponuda: sadržaji, usluge, aktivnosti i proizvodi na kojima se bazira turizam u opštinama u skladu sa potencijalima područja i potrebama turista Na osnovu procjene postojećih resursa, vizije i strategije projekta, ovaj rezultat će sadržavati početno, okvirno planiranje turističke ponude koja je bazirana na različitim sadržajima koji će se moći planski i adekvatno ponuditi turistima. Za ovaj segment projekta od velikog su značaja privatne inicijative, i nevladin sektor. Cilj je pružiti jedinstvenu ponudu koja će ovu regiju učiniti privlačnom i pojačati njenu konkurentnost u odnosu na druge lokacije sa sličnim sadržajima.

4.

Uključeni elementi marketinga i tržišnog pristupa razvoju turizma Ovaj segment projekta obuhvata moderne tržišne pristupe (sa posebnim naglaskom na marketing – brending, promociju, odnose sa javnošću, i kontinurano istraživanje i modeliranje turističke ponude na osnovu želje i potreba posjetilaca). Zajedno sa prethodnim rezultatom, ovakav pristup treba da ponudi jaku bazu za razvoj preduzetnišva u sektoru turizma.

5.

Ojačana participacija i osjećaj vlasništva lokalnih zajednica, udruženja i privatnih poduzetnika nad projektom Sa obzirom da je jedan od jako bitnih segmenata ovog projekta ekonomski razvoj na području opština i ekonomska korist za lokalno stanovništvo kroz turističke aktivnosti, uključenost i osjećaj vlasništva relevantnih interesnih grupa je od velike važnosti za dugoročnu održivost projekta i

296


za stvarne pozitivne rezultate na terenu. Realno je za očekivati da će upravo ovi subjekti biti glavni nosioci budućih aktivnosti, ako su isti dovoljno upućeni i motivisani, te ako mogu očekivati koristi od razvoja turizma i zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa na kojem je baziran turizam. 6.

Proveden program promocije kulturno-historijskog naslijeđa i turističke ponude Kao dodatak na rezultat 4, projekat će obezbijediti adekvatnu promociju cjelokupne turističke ponude te kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, kako bi se stvorio osnov za sve buduće aktivnosti na promociji područja, uključujući i povezivanje sa turističkim inicijativama na državnom i međunarodnom nivou. Projekat će ponuditi detaljan plan promotivnih aktivnosti i strategiju komunikacije sa potencijalnim posjetiocima.

7.

Proveden poseban program promocije Bobovca Sa obzirom da je Bobovac jedna od najvećih kulturno-historijskih vrijednosti i potencijalno najveća turistička atrakcija za obje opštine, stavit će se poseban naglasak na promociju Bobovca i povećanje njegove atraktivnosti, za sve građane BiH i i van zemlje.

8.

Kulturno-historijski spomenici su zaštićeni u skladu sa njihovim značajem i potrebama, te su provedeni programi restauracije, obnove i konzervacije spomenika koji nisu bili adekvatno tretirani Trenutno stanje lokaliteta grada Bobovca nije na zadovoljavajućem nivou. Sa obzirom na višestruki značaj Bobovca, projekat će ponuditi posebne aktivnosti na revitalizaciji, održavanju i pripremu dodatne infrastrukture i sadržaja za ovaj lokalitet. Ovaj rezultat također uzima u obzir radove na zaštiti, sanaciji i revitalizaciji ostalih kulturno-historijskih spomenika.

9.

Povećan broj zaštićenih područja i kapaciteti za njihovo uključivanje u turističku ponudu Zaštita prirode je bitan faktor ne samo za opšte blagostanje područja nego i za upotpunjavanje turističke ponude. Trenutno je broj zaštićenih područja jako mali, te će stoga projekat svojim aktivnostima podržati osnivanje novih zaštićenih područja, kao i adekvatan tretman postojećih. Zaštićena područja će biti uključena u turističku ponudu sa svim mjerama sigurnosti i zaštite koje ovakva područja zahtijevaju.

10. Projekat razmjenjuje informacije i ima uspostavljenu saradnju sa ostalim inicijativama razvoja turizma i relevantnim sektorima na lokalnom, regionalnom i državnom nivou

297

Kako bi se razvila komunikacija sa ostalim sektorima, te ostvarila moguća sinergija sa sličnim inicijativama razvoja turizma na lokalnom, regionalnom i državnom nivou projekat je uključio posebne mjere jačanja ovog segmenta.

Zaključak

Projekat Master plana je ocijenio trenutne i moguće turističke potencijale područja, uzimajući u obzir potrebu očuvanja kulturno-historijskih spomenika i prirodnih resursa, te uspostavljanje zaštićenih područja. Na osnovu ocjene kulturno-historijskih spomenika i prirodnih potencijala, te analiza problema i prepreka razvoju turizma, definisani su vizija i strateški pravci Master plana, te rezultati sa detaljnim aktivnostima potrebnim za njihovo ostvarenje. Uspješno implementirani, rezultati projekta će, u vremenskom roku definisanom u Master planu, doprinijeti održivom razvoju područja uz poboljšanu svijest o potrebi očuvanja prirode i spomenika kulture.

298

III. KONCEPT ODRŽIVOG RAZVOJA U ZAŠTIĆENIM PRIRODNIM PODRUČJIMA 299


Razvitak infrastrukture i marketinga nacionalnih parkova sa stajališta turista i onih koji planiraju razvitak, s glavnim naglaskom na održivom turizmu Andras Vajer Dopustite mi da svoj govor započnem jednom osobnom primjedbom. Prije nekoliko tjedana imali smo prigodu da putujemo po vašoj lijepoj zemlji i da je razgledamo. Obišli smo dolinu Neretve, Sutjesku (vodopad Skakavac, Maglić na više od 2.386 m), Bjelašnicu (trenutno na ovim planinama postoje tri lifta koja su u funkciji. Bjelašnica ima bolju infrastrukturu i najizazovnije padine, dok je Igman malo lakši), Unu (splavarenje), područje Tare (drugi kanjon po dubini) i Jajce. Vidjeli smo doline od čije ljepote čovjeku zastaje dah, prekrasne rijeke i sva mjesta s izvanrednim potencijalima. Koristim riječ “potencijali“, jer većinu tih mjesta treba još razviti kako bi se učinila pristupačnima za turiste i posjetitelje. Ova prirodna blaga ne smiju ostati skrivena; treba ih zaštititi i razviti. Važan je redoslijed! Zaštititi i razviti.

A) Uvođenje teme

Imam više od pet godina iskustva iz putovanja i organiziranja putovanja po Europi i Sjevernoj Americi. Zahvaljujući tome kao i svome položaju predsjednika jedne organizacije koja se bavi održivim i ekoturizmom (kao što su dječji kampovi, projekti na podizanju svijesti o prirodi, volonterski poslovi, planinarenje,

301

vodeni sportovi itd.), svjestan sam motiva, povoljnih prilika i potencijala kako posjetitelja tako i nacionalnih parkova. To znači da na temelju svojih djelatnosti mi znamo što pojedine vrste turista i posjetitelja očekuju i s kojim se ciljevima, metodama očuvanja i zaštite, s kojim projektima trebaju pozabaviti davatelji usluga, kao što su državni i nacionalni parkovi. Prije svega moramo raščistiti neke pojmove. Sljedeće su ideje veoma važne kad govorimo o odnosu nacionalnih parkova i turizma. Ekoturizam: Društvo za ekoturizam definira ga kao “odgovorno putovanje u prirodna područja koje čuva okoliš i poboljšava dobrobit lokalnog stanovništva“. Održivi turizam: svaki oblik turizma koji ne smanjuje mogućnost korištenja resursa i ne sprečava buduće putnike da dožive isto iskustvo. Ako pažljivo analiziramo ove definicije, zapazit ćemo ključne riječi “odgovorno putovanje“, “očuvanje okoliša“, nesmanjivanje resursa, neometanje budućih putnika. Postavlja se pitanje kako ove pojmove možemo ugraditi i implementirati u razvitak i marketing nacionalnih parkova.

B) Svrha nacionalnih parkova

Nije ni potrebno isticati da nacionalni parkovi imaju dva osnovna cilja: prvi je očuvanje i zaštita prirode, a drugi je pružanje znanja, informacija, aktivnog odmora i prilike da se doživi nešto jedinstveno. Osnovni princip glasi da “čovjek može voljeti samo ono što pozna“. Ovdje moramo otkriti najosnovniju i izravnu uzajamnu vezu među dvjema stranama: park pruža uslugu za koju posjetitelji plaćaju, dok posjetitelj stječe iskustvo. Situacija je kristalno jasna: parku je potreban dohodak kako bi mogao održavati svoj rad, na primjer, na očuvanju, što djelomično mogu financirati posjetitelji. Da bi bio u stanju iskoristiti potencijalne posjetitelje, park treba izraditi jasno zacrtan akcioni plan i postaviti ciljeve. Koncept je prilično jednostavan: ako park može privući posjetitelje i turiste, onda on može u većoj mjeri financirati svoje poslovanje; međutim, ne smijemo zaboraviti činjenicu da sve veći broj turista može ugroziti primarni cilj nacionalnog parka. Trebamo shvatiti da su ulaganja u razvitak nacionalnog parka neizbježna kako bi on mogao privlačiti turiste, ali isto tako moramo održavati zdravu ravnotežu između infrastrukture i primarnog cilja zaštićenih područja. Razumije se samo po sebi da prihod od raznih programa ne može ili samo djelomično može financirati održavanje parkova. Uobičajen slučaj je da izvanredna mjesta i doživljaji donose visok dohodak, dok je posjet prosječnom parku prilično jeftin. Ovo nije slučajnost, ako ponovno pogledamo na glavni cilj zašti-

302


ćenih područja. Budući da je obrazovanje bitno, ono ne može imati visoku cijenu; pa ipak jedno posebno pećinsko putovanje može značiti jedan ekstremniji način provođenja vremena, pa naravno i skuplji. I opet, davatelji usluga moraju pronaći srednji put.

C) Neizbježan elementi razvitka i kontrola

Koji bi to bili krucijalni elementi razvitka? Informacije o smještaju, zemljopisne karte, pravila, mreža staza, obilježene staze, informativne ploče, centar za posjetitelje, održavanje mjesta za kampiranje, te lugari koji provode politiku i pravila parka. Osim toga, bitno je nuditi programe i projekte koji se fokusiraju na posjetitelje različite životne dobi tako da nacionalni park može razvijati svijest o okolišu od najranijeg djetinjstva. U Mađarskoj, na primjer, nacionalni parkovi nude obrazovne programe za škole, što će reći da se tri ili pet dana škole odvija u nacionalnom parku s posebnim naglaskom na životinje, biljke, povijesne činjenice itd. Da bi to mogli raditi, nacionalni parkovi trebaju stručnjake (nastavnike) te mogućnosti smještaja i ishrane u parku ili blizu njega. Govoreći o “većem broju ljudi“, razmotrimo drugu stranu medalje. Kontrola je sljedeći ključni uvjet za održavanje delikatne ravnoteže između zarade i očuvanja prirode. Ako park ima jasno definirane i dosljedne politike, on može održavati održivi turizam i može služiti i prirodi i turizmu. Neka osnovna pravila su neizbježna, kao što su: ograničen broj posjetitelja, područja s raznim razinama zaštite i, što je najvažnije, učinkovita provedba pravila.

D) Marketing

Posljednji faktor koji može utjecati na uspjeh čitavog pitanja jest učinkovit marketing. Bez reklame nacionalni park može biti jedno lijepo mjesto koje ljudi posjećuju onako nasumice, ali koje nikada neće služiti kao jedinstvena turistička atrakcija, ili mjesto koje služi onom drugom cilju – naime obrazovanju. Internet je jedan od najučinkovitijih načina reklamiranja (svi nacionalni parkovi imaju neki opis na Internetu), ali bi stvaran pomak bila jedna kampanja parkova u kojoj bi oni izašli s posebnim programima i aktivnostima koje se ne mogu naći na drugim mjestima; osim toga takve bi se aktivnosti mogle lijepo uklopiti u programe ekoturizma, na primjer lokalne tradicije, zanimanja, karakteristična arhitektura itd. Godina 2008. u Mađarskoj je bila godina voda. U ovoj su kampanji sudjelovali svi nacionalni parkovi, a postojao je i središnji oglas koji je privukao pažnju ljudi na parkove. Inače, nacionalni parkovi imaju svoj vlastiti

303

proračun iz kojeg mogu trošiti za marketing. Osim toga, sve nacionalne parkove reklamira Mađarska agencija za razvoj turizma (Hungarian Tourist Rt.) i mađarski regionalni marketinški uredi; povrh toga oni svake godine sudjeluju na Sajmu turizma.

E) Iskustvo i znanje (know-how)

Sve u svemu, razvitak i marketing nacionalnih parkova jesu delikatna i neizbježna pitanja. Bez ovih koraka parkovi ne mogu postići svoje ciljeve niti mogu poboljšati svoju financijsku stabilnost. Nacionalni parkovi i njihovi posjetitelji moraju živjeti u simbiozi, u jednoj prilično krhkoj simbiozi. Da bi se izgradio takav sustav u kojemu će biti dobro uslužene obje strane, treba uzeti u obzir međunarodna iskustva i primjere. Mi smo odlučni podijeliti ovo iskustvo i spremni ponuditi neka dobra rješenja tako da vaš sustav nacionalnih parkova može služiti ljudima i prirodi. Popis stvari koje treba učiniti: Popločani putovi, smještaj (za različite razine turista), kategorizacija nacionalnih parkova prema tome služe li kao odmarališta (skijanje) ili za aktivni turizam: pješačenje na duge staze, planinarenje, ribarenje, relaksacija, toplice, splavarenje, via ferrata. Pješačenje na duge staze: informativne ploče, označene staze, lokacija smještaja, prehrane itd., održavanje, edukacijske staze, biciklističke staze, nordijsko hodanje, označene staze po cijeloj zemlji (bosanski plavo). Naša firma je spremna pomoći oko izrade turističkih karata, označavanja staza, poduzimanja svih sigurnosnih mjera opreza, pravljenja bivaka, mjesta za kampiranje, itd. Spremni smo planirati (studija izvodljivosti) i koordinirati radove te ih izvesti do kraja. Uzajamno organiziranje putovanja u Mađarskoj i Bosni.

304


PODRŠKA BIZNISA ZAŠTITI BIODIVERZITETA Nevenko Herceg Mehmed Cero Sažetak

Održiva poljoprivreda, ekoturizam i održivo šumarstvo imaju velike međusobne sličnosti i sinergijsku povezanost: u osnovi sve tri navedene privredne grane su dominantno bazirane na biodiverzitetu. U ovim oblastima mala i srednja poduzeća su najovisnija o servisima prirode i biodiverziteta i “vice versa“, biodiverzitet je posebno ovisan o aktivnostima poduzeća iz ovih privrednih područja. Ako se politika u ovim oblastima vodi na odgovarajući način, samo tržište može regulirati zaštitu biodiverziteta i održivo korištenje prirodnih resursa. U tom smislu tržište može poslužiti kao dobar mehanizam za adekvatno korištenje raspoloživih prirodnih resursa i poboljšanje uvjeta za život. Izazovi vezani za zaštitu biološke raznolikosti, jednostavno rečeno, izuzetno su značajni za uže i šire društvene zajednice, pa je neophodno aktivno uključiti u taj kontekst biznis (poslovnu) zajednicu i bankarski sektor. Upoznavanje poslovnog svijeta o važnosti zaštite prirode kod donošenja njihovih strateških odluka i u svakodnevnim aktivnostima je izuzetno značajan zadatak, ali je isto tako značajno da vlade u svojim strategijama i programima osiguraju odgovarajuće podrške i subvencije kako bi se ostvarilo odgovarajuće partnerstvo privatnog i javnog sektora. Ključne riječi: održivost, poljoprivreda, ekoturizam, šumarstvo, biodiverzitet, biznis

Dr. sc., Federalno ministarstvo okoliša i turizma Mr. sc., Federalno ministarstvo okoliša i turizma

305

Cilj rada

S obzirom da se u svijetu sve manje govori o jednostranom pristupu isključive zaštite okoliša, prirode ili biodiverziteta, već se iznalaze i razvijaju funkcionalni modeli u filozofiji održivog razvoja, korisno i zanimljivo bi bilo sagledati kako razvijati i ostvariti optimalan uzajamni odnos poslovnih entiteta manje veličine iz oblasti poljoprivrede, ekoturizma i šumarstva, koji u osnovi koriste bioraznolikost u korist same zaštite biološke raznolikosti. Trend uspostave zaštićenih prirodnih područja, koji je zahvatio i Bosnu i Hercegovinu, jedan je izuzetno ozbiljan i kompleksan proces u kojemu se mora dati mnogo odgovora, posebno vezano za određene konfliktne situacije. Drugim riječima, potrebno je osigurati vjerodostojne argumente kojima se može opravdati razvojna dimenzija ovakvih projekata. Ima mnogo dobrih sustavnih rješenja i uspješnih primjera u zemljama Europske unije, koja na određen način promovira i uspostavlja ekološke standarde, ne samo za područje Europe već i u globalnom kontekstu, a što je svakako relevantno i za Bosnu i Hercegovinu, koja se nalazi u procesu pristupanja velikoj europskoj porodici. Važno je napomenuti da svaka zemlja u svom ekonomskom, ekološkom i društvenom stanju i razvoju ima svoje specifičnosti koje moraju biti sagledane.

Metoda rada

Koristeći raspoloživu dokumentaciju (tiskanu i elektronsku), analizirati sinergijsku i funkcionalnu vezu poljoprivrede, ekoturizma i šumarstva, odnosno određenih poslovnih subjekata iz ovih oblasti u kontekstu korištenja i zaštite biodiverzitetskih resursa. Potrebno je prethodni kontekst ilustrirati odgovarajućim primjerom neke od zemalja koja je pristupila Europskoj uniji, tj. koja je prošla određeni tranzicijski proces iz jednog društveno-ekonomskog uređenja (socijalizam – dogovorna ekonomija) u drugi (kapitalizam – tržišna ekonomija). Napraviti odgovarajuće zaključke korisne za aktualno bosansko-hercegovačko stanje i perspektivu.

Uvod

Sukladno strateškim i planskim opredjeljenjima, u Bosni i Hercegovini se vode aktivnosti uspostave određenih zaštićenih područja, a usporedno s tim prethodno proglašena zaštićena područja se reorganiziraju i uspostavljaju u skladu sa suvremenim potrebama, načelima i standardima.

306


Operativne aktivnosti se uglavnom provode preko entitetskih institucija, a u Federaciji Bosne i Hercegovine značajnu ulogu imaju i županijske institucije. Važna dimenzija ovih aktivnosti je kako osigurati odgovarajući “intersektorski konsenzus“, tj. kako izbjeći postojeće i moguće konflikte kod određivanja namjene i korištenja prostora da bi se na odgovarajući način osigurali i zaštita prirodnih resursa i ekonomski razvoj. Tri privredne grane: poljoprivreda, šumarstvo i turizam svoje privređivanje dominantno baziraju na biodiverzitetu, pa je vrlo važno u tom kontekstu sagledati razvoj poduzetništva kroz mala i srednja poduzeća. Svaka “organizacija“ koja posjeduje ili koristi zemljišni prostor, može imati određenu ulogu u upravljanju tim zemljištem, imajući na umu zaštitu okoliša, prirode i biodiverziteta. S povećanjem svijesti o potrebi održivog razvoja, u poslovnom svijetu biodiverzitet postaje bitna komponenta suvremenih sustava (EMS – Environmental Managament System), kao što je ISO 14001 (Međunarodni standard upravljanja okolišem) ili tzv. EMAS (the Eco – Managament and Audit Scheme – Sustav upravljanja okolišem i nadzora).

Biodiverzitet i poljoprivreda

Biodiverzitet i poljoprivreda su u strogoj uzajamnoj vezi, zato što je biodiverzitet ključan za poljoprivredu, a poljoprivreda može značajno doprinijeti zaštiti i održivom korištenju biodiverziteta. Uistinu, biodiverzitet osigurava i promociju i povećanje održive poljoprivrede. U tom smislu biodiverzitet je esencijalan za proizvodnju hrane i drugih poljoprivrednih proizvoda (vlakna za tekstilnu industriju, gorivo, stočna hrana i dr.), a to su blagodati koje čovječanstvu pružaju sigurnost snabdijevanja hranom, ishranu i sredstva za život. Biodiverzitet održava i druge servise ekosustava, omogućava prilagođavanja na klimatske i druge promjene, osigurava ruralnom stanovništvu sredstva za život i drugo. Prema odluci Konferencije članica Konvencije Ujedinjenih naroda o biodiverzitetu (COP UNCBD, decision V/5, appendix), poljoprivredni biodiverzitet je često korišteni pojam koji uključuje sve komponente biodiverziteta relevantne za hranu i poljoprivredu, i sve komponente biodiverziteta koje čine poljoprivredne ekosustave, koji se također nazivaju agro-ekosustavi: različite vrste životinja, biljaka i mikroorganizama na genetskom nivou, nivou vrsta i ekosustava, koji su neophodni za održavanje ključnih funkcija agro-ekosustava, njihove građe i procesa.

307

Poljoprivredni biodiverzitet je rezultat interakcije između genetskih resursa, okoliša i poljoprivredne prakse i sustava upravljanja. U osnovi to je rezultat milenijskih procesa između prirodne selekcije i ljudske inventivnosti i prakse. S farmama koje na direktan i indirektan način pokrivaju gotovo pola zemljišnog prostora Europske unije, poljoprivredni sektor je glavni izvor pritisaka europskog okoliša. Europska unija kroz tzv. Zajedničku poljoprivrednu politiku (CAP – Common Agricultural Policy) troši gotovo polovinu ukupnog EU budžeta, čime je ovaj sektor postajao sve intenzivniji i igrao značajnu ulogu u globalnoj svjetskoj ekonomiji. Istovremeno poljoprivredni sektor u zemljama Europske unije je jedan od najodgovornijih za značajno zagađenje površinskih, podzemnih i morskih voda i gubitak biodiverziteta. Određena poboljšanja su napravljena reformom CAP-a 90-tih godina, ali je potrebno još puno posla da se napravi odgovarajući balans između poljoprivredne proizvodnje, ruralnog razvoja i zaštite okoliša. Ovdje se posebno naglašavaju mogućnosti poticaja i daljnjeg razvoja malih i srednjih poduzeća, kao masovnih prostorno disperziranih poslovnih subjekata, koji u svojim osnovnim djelatnostima i investicijskim aranžmanima naglašavaju dimenziju zaštite i brige o biodiverzitetu, dok su istovremeno konkurentni na zahtjevnom europskom i svjetskom tržištu. Za ovakve djelatnosti i aranžmane, osim određenih subvencija s razine kako Europske unije u cjelini tako i svake od vlada članica, posebno se kreiraju kreditne linije i razrađuju drugi financijski modeli.

Biodiverzitet i šumarstvo

Europa ne može zaustaviti gubitak biodiverziteta bez održivog korištenja šuma. Šume su stanište velikog broja biljnih i životinjskih vrsta i usko su vezane s ukupnim stanjem biodiverziteta u Europi. Za Svjetski dan biodiverziteta, 22. svibnja ove godine, Europska agencija za okoliš je naglasila stalno povećanje zahtjeva za šumskim resursima, uključujući bioenergiju, što će zasigurno povećati pritisak na šumski biodiverzitet. Unatoč određenim poboljšanjima, uključujući povećanje površina zaštićenih šuma, neke šumske vrste i dalje ostaju ugrožene. Iako se povećavaju šumske površine u Europi, za razliku od ostalog svijeta, oko 87% ukupnih šumskih površina su predmetom ljudskih intervencija različitog stupnja. Prema tome način upravljanja šumama ima direktan utjecaj na biodiverzitet.

308


Većina europskih zemalja imaju odgovarajući zakonski i administrativni okvir da osiguraju održivo upravljanje šumama. Međutim, Europa će trebati kontinuirano prilagođavanje svoga sustava upravljanja šumama za buduće klimatske promjene i druge izazove. Sugestije Europske agencije za okoliš za te izazove su sljedeće:  Proizvodnja drveta i drugih tradicionalnih šumskih proizvoda morat će biti izbalansirana u odnosu “na druge“ robe i usluge koje dolaze iz šumskih ekosustava. Ovo će zahtijevati više informacija o šumskih ekosustavima i šumskom biodiverzitetu.  Zahtjevi za šumskim resursima za bioenergiju će se povećati. Bilo koji zahtjev za bioenergijom u tom smislu ne smije ugroziti biodiverzitet i ekosustav u cjelini.  Raštrkane i fragmentirane šumske površine moraju biti u mreži staništa s ciljem zaštite biodiverziteta u šumama.  Natura 2000 je važna komponenta napora Europske unije na tom polju.  Genetski modificirane šumske vrste mogu osigurati korist, ali i rizike za biodiverzitet i ljude. Europa mora oprezno voditi politiku vezano za genetski modificirane šumske vrste.  Klimatske promjene će pogoditi šumske ekosustave i povećati opasnosti u tom smislu. Adaptacije trebaju osigurati mogućnost da migratorne vrste mogu prolaziti iz šumskih predjela u zaštićena šumska područja.  Šume su značajan rezervoar ugljika, ali mjere koje će se poduzimati za daljnje vezivanje ugljika ne smiju negativno utjecati na šumski biodiverzitet.  Moraju se smanjiti požari u šumama, posebno u mediteranskom području.  Zagađenje zraka većih razmjera i deponiranje dušika još su velik i značajan problem.

Biodiverzitet i turizam

Grana turizma – koja je u bliskoj vezi sa zaštitom prirode i biodiverziteta, a koja se u posljednje vrijeme sve više popularizira i dobiva na važnosti te osigurava i svoju tržišnu održivost – jest ekoturizam. Ekoturizam uključuje posjetu prirodnim područjima s ciljem učenja, studiranja, rekreiranja i drugih aktivnosti, koje nemaju negativne efekte na okoliš, čime se jačaju i štite lokalne zajednice kako sa društvenog tako i s ekonomskog aspekta.

(EEA/CoP /UNCBD, Bonn, Njemačka 2008. g.)

309

Mnoge su aktivnosti Konvencije Ujedinjenih naroda o biodiverzitetu (UNCBD) usmjerene prema ruralnom stanovništvu, u kontekstu sinergijske veze biodiverziteta i turizma, kroz iznalaženje financijskih mehanizama podrške odgovarajućim projektima, jačanju institucija lokalne ruralne zajednice za njihovo adekvatno uključivanje kod upravljanja, planiranja i donošenja odluka, za razvoj, korištenje i zaštitu prirodnih resursa. Na posljednjoj Konferenciji zemalja članica UNCBD u Bonnu u tom smislu je donesena konkretna odluka.

Europska unija je proklamirala sljedeća načela za sve one koji se uključuju u aktivnosti ekoturizma:  Minimizirati negativne efekte na okoliš,  Izgrađivati i promovirati ekološku i kulturnu svijest i poštovanje,  Osigurati pozitivna iskustva i za posjetioce i za domaćine,  Osigurati konkretna financijska sredstva za zaštitu okoliša,

 Osigurati financijsku korist za lokalno stanovništvo i njihovu aktivnu društvenu ulogu i odlučivanje.

Mađarski primjer

U Mađarskoj postoji oko 700.000 malih i srednjih poduzeća. Oko 50 tisuća ih je na određen način vezano za poljoprivredu, šumarstvo i turizam. Prema procjeni Mađarskog BTAU (Biodiversity Technical Assistance Unit) blizu 45 tisuća malih i srednjih poduzeća direktno je vezano s područjima koja su uključena u Naturu 2000. Dodatnih 50 tisuća poduzeća iz drugih sektora indirektno je vezano s biodiverzitom i Naturom 2000 (relevantne aktivnosti manufakture, trgovine, rudarstva itd.). Ovo se cijeni kao značajan tržišni potencijal za komercijalne banke. Mađarski BTAU, kao jedinica za tehničku pomoć, započela je svoje aktivnosti u 2007. godini s ciljem da pomogne nove “pro-biodiverzitetsko“ investicijske projekte malih i srednjih poduzeća. Fokus aktivnosti BTAU je usmjeren na područja iz Nature 2000 i njihovih neposrednih okruženja. Ove projekte financira Generalna direkcija Europske komisije za okoliš putem Kraljevskog društva za zaštitu ptica (RSPB). Osim Mađarske, odabrane zemlje za ove projekte bile su Poljska i Bugarska.

Decision VIII/5 B, on Article 8(j) and related provisions, the Conference of the Parties (COPUNCBD). Royal Siciety for the Protection of Birds – Britanska karitativna organizacija za zaštitu ptica i okoliša.

310


Glavni cilj aktivnosti bio je kako kreirati lokalne tehničke i financijske instrumente koji se odnose na javno/privatno partnerstvo i ostvarivanje poslovnih mogućnosti u tom smislu. Iznad svega glavna ideja vodilja bila je kako sačuvati biodiverzitet. Centralni dio projekta je bio uspostava lokalnih jedinica za implementaciju. Ove jedinice imaju zadatak da pripremaju projektne linije za mala i srednja poduzeća kojima će se aplicirati kod banaka za odgovarajuće kredite, u kojima je značajna dimenzija odgovarajućih koristi za biodiverzitet. Investicijsku ideju su podnosila mala i srednja poduzeća, a lokalne jedinice imaju zadatak, osim navedenih priprema, da prate realizaciju projekata do njihovih samih završetaka. Ovdje se ima za cilj dokazati da je moguće ovakvim projektima preko malih i srednjih poduzeća osigurati upravljanje biodiverzitetskim resursima na održiv način uz komercijalnu održivost. U tom ukupnom procesu lokalne jedinice metodološki provjeravaju sljedeće:  Da li mala i srednja poduzeća štite biodiverzitet?  Da li mogu koristiti biološke resurse na održiv način?  Da li ta poduzeća imaju pozitivno poslovanje?  Da li pravično dijele koristi koje nastaju u korištenju bioloških resursa? Uspostavljena je operativna mreža ekspertiza za biodiverzitet i financije na državnom i lokalnom nivou, a napravljen je i pregled investicijskih mogućnosti kroz biodiverzitet za mala i srednja poduzeća. Ovdje se naglašava da su mogućnosti investiranja za ovakve projekte različite u raznim europskim zemljama, i to će svaka pojedina zemlja posebno razraditi, ali odgovarajuće kreditne linije moraju biti otvorene od strane Europske banke za obnovu i razvoj i Europske investicijske banke, čiji su predstavnici bili uključeni u Upravni odbor navedenog projekta, posebno u fazi inicijalnih aktivnosti.

Zaključci

Analizom raspoloživih referentnih dokumenata, aktivnosti i iskustava s razine međunarodnih institucija, Europske unije i nekih njezinih država, koji su u osnovi posvećeni korelaciji biodiverziteta i sektorskih privrednih grana: poljoprivrede, šumarstva i turizma, kao značajno za Bosnu i Hercegovinu i njezinu perspektivu, mogu se formulirati sljedeći zaključci:  Bosna i Hercegovina, kao zemlja izuzetnog prirodnog bogatstva, posebno biološke i pejsažne raznolikosti, mora na strateški postavljen i sustav311

no osmišljen način profilirati svoj održivi razvoj s posebnim fokusom na adekvatno korištenje poljoprivrednih i šumskih resursa i turističkih potencijala u najširem smislu te riječi, a posebno vezano za određena vrijedna prirodna područja sa specifičnim i originalnim predispozicijama. Ovo podrazumijeva aktivnu i konkretnu suradnju institucija nadležnih za zaštitu okoliša, gospodarenje šumama, poljoprivredu i turizam na svim nivoima upravljanja do same lokalne zajednice. Lokalna zajednica mora imati aktivnu ulogu u kreiranju odgovarajućih planova i donošenju odluka, uz učešće u osmišljavanju i realizaciji projekata. Za realizaciju takvih projekata na održiv i efikasan način potrebno je uspostaviti tzv. javno-privatno partnerstvo.  U ukupnim aktivnostima uspostavljanja i upravljanja zaštićenim područjima treba detaljno valorizirati sve raspoložive potencijale, osmisliti njihovo korištenje na dopušten način i izvesti konkretne projektne ideje. Naglasak treba stavljati na originalne sadržaje koji mogu biti komparativna prednost na užem i širem tržištu, kao što su: tradicionalna poljoprivreda, proizvodnja organske hrane, tradicionalni zanati i rukotvorine, ljekovito bilje i šumski plodovi, te ostali eko i etno turistički proizvodi i sadržaji koji će pomoći ruralnom razvoju, zadržavanju i vraćanju stanovnika.  Do njihove održivosti, a u nekim slučajevima i trajno, država mora davati odgovarajuće subvencije i druge vidove pomoći, kao i povoljne kredite za realizaciju navedenih projekata. Financijska i druga potpora se može očekivati iz odgovarajućih fondova i banaka Europske unije i drugih međunarodnih izvora (GEF – Globalna pomoć za okoliš, Svjetska banka i dr.). Konkretno u Federaciji Bosne i Hercegovine postoje sljedeće mogućnosti:  Fond za zaštitu okoliša – U programskim aktivnostima Federalnog ministarstva okoliša i turizma kroz Akcioni plan Federalne strategije zaštite okoliša, koji će biti direktna osnova za planske aktivnosti Fonda, svoje mjesto će imati projekti koji dolaze iz oblasti eko-poljoprivrede, šumarstva i ekoturizma, kako u zaštićenim područjima, tako i izvan njih,  Razvojna banka Federacije BiH – Postojeći kapital banke preuzet od bivše Investicijske banke Federacije BiH d.d., uvećat će se sredstvima iz Budžeta FBiH, u iznosu od 400 miliona KM za naredne tri godine, plus značajna sredstva od privatizacije. Za razvojne projekte malih i srednjih poduzeća, kojima se osigurava ruralni razvoj, zaštita prirode i biodiverziteta, održiva GEF – Global Environment Facility Zakon o razvojnoj banci Federacije Bosne i Hercegovine (Sl. novine Federacije BiH br. 37/08).

312


poljoprivreda, šumarstvo i ekoturizam, što je strateško opredjeljenje Vlade FBiH, moraju se osigurati posebne kreditne linije.  Postoje i druge mogućnosti razvoja javno-privatnog partnerstva za realizaciju projekata iz navedenih okvira, kao što su odgovarajući koncesijski aranžmani, sredstva zavoda za zapošljavanje i drugo.

Literatura BiH, Nacionalna strategija biološke i pejsažne raznolikosti Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Bosna i Hercegovina, zemlja raznolikosti Johnson, S., The (Food) Price of Success Gyualai, I., Biomassza-dilemma, 2007 Kiss, V., Hajdu, K., Linking Business to Biodiversity – Bringing People Together (2008.) Knill Ch, Lenschow A., (2000): Implementing EU Environmental Policy Tietenberg, T., (2000): Environmental and Natural Resource Economics Kiss, A., Shelton, D., (1997): Manual of European Environmental Law Redžić, S., Herceg, N., (2008): Priručnik za polaganje ispita za turističke vodiče, Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Sarajevo

313

Support of business to the protection of biodiversity Summary

Sustainable agriculture, ecotourism and sustainable forestry have strong common similarities and synergy connection: basically these business opportunities are all based on biodiversity. In these sectors small and medium-sized enterprises (SMEs) are the most dependent on the services of nature – and biodiversity is similarly highly dependent on their activities. If public policy manages this issue properly, markets can work for biodiversity and sustainable use of resources. Thus, markets may act as a good mechanism for managing scarce resources and improving livelihoods. The challenge of biodiversity conservation is simply too important – we have to involve the business and banking community actively in it. Convincing business people of the importance of nature conservation in their strategic decisions and everyday activities is a significant task, but it is also very important that governments in their strategy and programmes should provide adequate support and subsidies, in order to bring about an appropriate partnership between the public and the private sector. Key words: sustainability, agriculture, ecotourism, forestry, biodiversity, business

314


ODRŽIVO GOSPODARENJE TLOM I ZAŠTITA TLA NA PODRUČJU NACIONALNOG PARKA UNA Ferdo Bašić Hamid Čustović Nevenko Herceg Uvod

Područje Nacionalnog parka Una površine nešto veće od 23.000 ha smješteno je u slivnom području rijeke Une (208.000 ha), najvećim dijelom na teritoriju BiH, a manjim dijelom na teritoriju Republike Hrvatske. Kao što joj i ime kazuje, rijeka Una je po mnogočemu unikatna, jedinstvena pa stoga zamisao o osnivanju Nacionalnog parka u njezinu porječju predstavlja jamstvo održivog gospodarenja na ovom području i zaštitu svih prirodnih osobitosti na njemu. Zanimanje za prostor na kojemu je utemeljen Nacionalni park Una nije novoga datuma, a u problematiku zaštite voda rijeke Une uključeni su znanstveni djelatnici koji se bave proučavanjem tla iz obje onodobne republike, a danas samostalne države. Prvi skup posvećen tim pitanjima održan je 1985. godine pod naslovom “Prostorno uređenje i zaštita rijeka Une i Sane”, a samo godinu dana poslije toga – u Cazinu je 1986. god. održan skup pod naslovom “Suvremene tehnologije prečišćavanja otpadnih voda i zaštita rijeke Une, Sane i Korane”. Na tim skupovima razmatrani su različiti aspekti razvitka ovoga prostora i konflikti između zahtjeva za zaštitom tla i vode, i razvoja industrije, napose drvne i prehrambene, koje su poznate kao izvor onečišćenja. Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, e-mail: [email protected] www.ferdobasic.info/ Poljoprivredno-prehrambeni fakultet Univerziteta u Sarajevu, e-mail: [email protected] Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Sarajevo, e-mail: [email protected]

315

Dobro osmišljeno, na znanstvenim spoznajama utemeljeno, održivo gospodarenje tlom pruža cjelovitu zaštitu tla i jamči skladno kretanje tvari i energije u svim terestričkim i semiterestričkim ekosustavima Nacionalnog parka Una od svakovrsnih oštećenja. “Prostor” koji pruža takvo gospodarenje predstavlja čvrst “okvir razvoja” i određuje njegova trajna ograničenja. Slivno područje NP Una izgrađuju gornjokredni vapnenci i dolomiti velike čistoće, koji sadrže do 99% CaCO3. Tlo nastaje iz samo 0,2 – 1,0% netopivog ostatka, a tvorba tla je vrlo spor proces, što oslikava podatak da nastanak sloja od 100 cm traje od 0,8 do 1,2 milijuna godina! Nesmotrenim gospodarenjem može biti uništeno za jedan dan!

Značaj i uloge tla

Tlo je izvor života i opstanka čovjeka. Opskrbljujući biljku potrebnim tvarima – vodom i hranjivima, tlo nas hrani i odijeva, štiti i u svojoj masi skladišti pitku vodu pa nas dakle i poji; na površini oko nas i pod našim nogama čuva i održava biološku raznolikost, odlučno utječe na izgled prirodnog krajobraza, a svojim značajkama određuje način korištenja prostora i izgled “kulturnog krajobraza”, pruža nam dakle ugodan životni prostor. Uzimajući u obzir sve uloge tla, jasno je da je cjelovita zaštita tla conditio sine qua non opstanka i unapređenja Nacionalnog parka Una! Djelotvorna zaštita podrazumijeva tri međusobno povezana smjera djelovanja: inventarizacija stanja tala, trajno motrenje (monitoring) i informacijski sustav tala. Tlo je najveće blago svakog naroda, višenamjensko dobro s brojnim ulogama. U “pripremi za doček” novog milenija, te ulogu je osmislila i definirala Međunarodna konferencija u organizaciji FAO i Nizozemske vlade, u Maastrichtu 1999. godine, konceptom koji ima naslov “Višenamjensko obilježje poljoprivrede i tla – VOPT” (Multifunctional Character of Agriculture and Land – MFCAL). Koncept sugerira korištenje poljoprivrednog zemljišta i ostalih prirodnih dobara sukladno preporukama Agende 21 Svjetske konferencije o okolišu (Rio de Janeiro, 1992) i Planu djelovanja Svjetskog samita o prehrani (Rim, 1996). Koncept VOPT - MFCAL utemeljen je na činjenici da tlo ima višestruku ulogu: proizvodnja hrane, ekološka, socijalna i prostorna uloga, uloga u oblikovanju krajobraza; zatim tlo je izvor sirovina i energije i ima rekreacijsko-turističku ulogu. Imajući sve rečeno u vidu, u izradi strategije razvitka gospodarskih grana koje se temelje na korištenju tla, na prvom mjestu poljoprivrede i šumarstva kao najvažnijih gospodarskih grana koje moraju biti oslonac opstanka pučan-

316


stva na području Nacionalnog parka Una, polazište treba biti činjenica da te grane, kao izvor hrane i drvne mase i/ili profita, nisu izolirane od drugih uloga. Sve su uloge tla neodvojive jedna od druge, od podjednakog su značaja pa ih tako treba i vrednovati! Na području Nacionalnog parka Una na prvom je mjestu dakako ekološka, a zatim socijalna uloga – zapošljavanje radne snage i održavanje željene demografske slike – ili pak oblikovanje krajobraza i rekreacijsko-turistička uloga. Općenita poruka ovoga koncepta je da tlo treba vrednovati višenamjenski, dosljedno se držeći premise da su sve njegove uloge od jednakog značaja. U tom smislu, svi oblici održive i ekološke poljoprivrede, ruralni razvitak i turizam su obećavajuće djelatnosti koje idu “rame uz rame” i imaju sve uvjete za dugoročno skladan razvoj na ovom prostoru.

Uloga tla u tvorbi biomase

Općenito je najznačajnija, nezamjenjiva i primarna uloga tla opskrba biljke vodom, zrakom i hranjivima, što omogućuje proizvodnju biomase – organske tvari – fotosintezom, odnosno održavanje prirodne vegetacije u šumskim, a uzgoj bilja u agroekosustavima. U toj ulozi tla NP Una su nezamjenjiv čimbenik biljne proizvodnje u poljoprivredi i šumarstvu. S druge strane, načinom korištenja tla poljoprivreda i šumarstvo utječu na okoliš – prirodne i antropogenizirane terestričke i akvatične ekosustave, pa stoga imaju i značajnu ekološku ulogu u trajnoj zaštiti NP Una. Temeljem rečenoga, očito je temeljna uloga tla na području NP Una održati prirodnu vegetaciju šuma i travnjaka – livada i pašnjaka u što je moguće povoljnijem, prirodnom stanju, a na poljoprivrednim površinama omogućiti ekološki, socijalno i ekonomski održiv uzgoj bilja i stoke za lokalno pučanstvo kako bi se ono održalo na ovom teritoriju, a iskoristile i mogućnosti doseljenja. Smatramo da će NP svakako tome pridonijeti. Negativne utjecaje na okoliš – tlo i poljoprivredu od utemeljenja i djelovanja Nacionalnog parkana okoliš ne vidimo – naprotiv!

Ekološko-regulacijska uloga tla

S obzirom na činjenicu da NP Una obuhvaća područje krša, da se tu nalaze brojni izvori pitke vode na čije se korištenje u budućnosti svakako računa, ova uloga tla izuzetno je značajna za normalno funkcioniranje i ekološku održivost svih ekosustava na teritoriju NP Una. Brojni su ekološko-regulacijski utjecaji tla, od kojih navodimo najvažnije:

317

Tlo kao prijemnik (akceptor), sakupljač (akumulator) i izmjenjivač (transformator) onečišćenja

S obzirom na smještaj “između” litosfere i atmosfere i na neposredni kontakt s hidrosferom i antroposferom, odnosno biosferom, tlo ima ulogu prijemnika (akceptora) tvari koje padaju na tlo ili se u njega hotimično unose, a ekološki su relevantne za sve članove biosfere i sastavnice okoliša, napose vodu, bilo da imaju pozitivan ili negativan utjecaj. Za terestričke i akvatične ekosustave, napose za zaštitu krških vodotoka i podzemne vode od onečišćenja, ova značajka tla ima ključnu ulogu. Putem koloidnog kompleksa tlo veže različite tvari, a na prvom mjestu teške kovine i potencijalno toksične elemente koji u procesu prirodnog kruženja tvari, odnosno u hranidbenom lancu, pristižu u tlo u obliku “suhih” aerodepozicija, kao prašina, ili putem oborinske vode, kao “mokra depozicija” ili kisele kiše. To vrijedi i za ekološki rizične tvari, dakle različite onečišćivače – polutante. Tako tlo u ulozi univerzalnog pročistača čisti – filtrira oborinsku vodu i štiti vodotoke i podzemnu vodu. Mehanizmi vezanja – sorpcije onečišćenja u tlu jako su različiti, no najvažniji je oblik sorpcije vezanje na koloidni kompleks tla – humus i glinu. Tlo je univerzalni pufer koji inaktivira tvari što suhom ili mokrom depozicijom ulaze u njegovu masu ili se pak oslobađaju mineralizacijom organske tvari. Kisele komponente tlo puferira pomoću kationa, kao što su natrij, kalcij, kalij, magnezij i dr., i tako se odupire većim promjenama reakcije tla. Puferizacija se vrši i drugim mehanizmima, kao što je vezanje stranih tvari na adsorpcijski kompleks. Računa se, primjerice, da se preko 99% pesticida koji ulaze u tlo inaktivira na ovaj način, prelazeći u netoksične, ekološki irelevantne tvari. Ostatak, premda malen, može ugroziti podzemnu vodu u područjima s primjenom većih doza pesticida. Ovoj skupini tvari pripadaju na prvom mjestu teške kovine i sva organska onečišćenja, ali i sva biljna hranjiva koja čovjek unosi u tlo gnojidbom, kao i zaštitna sredstva (pesticidi). Te tvari se u tlu mogu nakupljati pa tlo ima ulogu njihova sakupljača (akumulatora) zahvaljujući mehaničkoj, fizikalnoj i fizikalno-kemijskoj sorpciji. Izlazeći iz tla u druge sfere, primjerice u hranidbeni lanac – biosferu ili se ispirući u krške vode, te tvari postaju onečišćivači, a tlo izvor emisije onečišćenja. Oštećenje tala NP Una, primjerice zakiseljavanjem kiselim kišama od donosa mokrih i suhih depozicija zračnim putem i onečišćenje tala tim putem, može se očekivati, a nije isključeno da se to već dogodilo. Prvi podaci o sadržaju teških kovina u tlima na području Bihaća i Cazina, koje iznose Martinović i Vranković (1986), pokazuju dosta visok sadržaj olova, preko granične vrijednosti koja da318


nas vrijedi u većem broju europskih država. Naravno da to treba tek istražiti jer, primjerice, u tlima NP Risnjak utvrđen je ekstremno visok sadržaj nekih teških kovina, napose olova, i to samo na reljefskim ekspozicijama okrenutim zračnim strujanjima iz industrijskog bazena zapadne Europe. Tvari sakupljene u njegovoj masi, napose organske kao što su pesticidi ili nafta i njezini derivati, tlo može izmijeniti pomoću mikrobiološkog kompleksa u bezopasne oblike pa ono ima ulogu izmjenjivača (transformatora) tih tvari. Zbog navedenih razloga svakako je potrebno najprije izvršiti inventarizaciju stanja tala, dakle utvrditi sadržaj ekološki relevantnih tvari u njima, a zatim uspostaviti sustav trajnog praćenja – monitoringa tih tvari u tlima NP Una. Klimatsko regulacijska uloga tla

Tlo je središnja karika u lancu biotransformacije organskog ugljika pa u toj ulozi snažno utječe na sadržaj i ukupnu količinu CO2 i drugih plinova koji uzrokuju tzv. “učinak staklenika”. Globalno gledajući, ukupna količina organskog ugljika u tlu – humosferi – trostruko je veća nego u nadzemnoj biološkoj masi. IPPC (Intergovernment Panel on Climate Change) na svom zasjedanju 1995. iznosi tvrdnju da oko 15% CO2, koji uzrokuje tzv. “učinak staklenika” otpada na poljoprivredu. Treba reći da je površina područja utjecaja jako malena pa se ova uloga tla u tom smislu može smatrati zanemarivom. Važno je reći da provedba Kyoto protokola pred gospodarenje tlom postavlja nove zahtjeve, koji će svakako utjecati na njegovo korištenje.

Tlo kao izvor genskog bogatstva i zaštite biološkog raznovrsja

Tlo, a napose tlo zaštićenog prostora kao što je nacionalni park, je stanište i genski rezervat brojnih mikro i makro organizama, odnosno pedoflore i pedofaune. U ovoj ulozi tla NP Una trebaju omogućiti što je moguće bogatiju i raznovrsniju floru i faunu, koja i predstavlja najveću prirodnu vrijednost i bogatstvo NP Una, o čemu uvjerljivo govore posebni prilozi iz pera uglednih autora sudionika ovog savjetovanja.

Prostorna uloga tla

Krajobrazna vrijednost područja NP Una temelj je njegova opstanka, a ključnu ulogu u njezinu oblikovanju ima tlo, jer ono određuje moguće načine korištenja prostora. Čovjek je u prirodne krajobraze NP već “utisnuo” svoje “poruke”. Mijenjajući krčenjem prirodnu vegetaciju, a unoseći u prostor poljoprivredu, stvorio je “kulturni krajobraz”, potpuno prilagođen prirodnim prilikama. On

319

čak obogaćuje prostor i čini ga još dopadnijim. Zaštita krajobrazne raznolikosti područja NP Una nerazdvojna je od zaštite tla u prostoru. Naša je ocjena da područje predviđeno za NP Una ima dopadnost i krajobraznu vrijednost koja ga svakako čini atraktivnim za ovu namjenu. Mislimo pri tome ne samo na prirodne površine nego i na “kulturni krajobraz”, koji treba sačuvati, održavati i razvijati u ulozi očuvanja svih uloga Nacionalnog parka Una. Gospodarenje tlom izravno utječe na izgled krajobraza, mogućnost razvitka ruralnog turizma i funkcioniranja NP Una. A devastacija NP Una, ako do nje ikada dođe, počet će degradacijom tla i gubitkom njegovih, u prethodnom tekstu opisanih uloga.

Tlo kao izvor sirovina

Tlo je značajan izvor sirovina, napose za građevnu industriju. Na području NP Una nalaze se brojni manji, napušteni kamenolomi, koji se nerijetko koriste za odlagališta otpada. Tu praksu treba svakako prekinuti i u prostor unijeti red, a već oštećene dijelove rekultivirati i vratiti prirodnu vegetaciju.

Tlo kao povijesni medij

Tlo je značajan povijesni medij, jer se u njemu nalaze konzervirani različiti arheološki artefakti i paleontološki materijal, koji služe kao izvori informacija za rekonstrukciju geoloških pretpovijesnih i povijesnih događaja na ovom prostoru. Nemamo iscrpnijih podataka o takvim nalazištima na području NP Una, osim da tih nalazišta ima.

Metode rada

Glavni izvor podataka za ovaj rad su već izvršena istraživanja u okviru izrade OPK – Opće Pedološke karte Bosne i Hercegovine, mjerila 1:50.000, i to za listove (sekcije) Bihać 1, Bihać 3, Bihać 4 i Knin 2. Od velike su nam koristi bila i vlastita istraživanja u okviru izrade OPK Hrvatske mjerila 1:50.000 na listu Karlovac 1 i 2 i Knin 2, te brojna i svakovrsna istraživanja izvršena na obližnjem području Sadilovca. Ti su izvori navedeni u popisu literature. Pedosistematske jedinice prilagođene su i klasificirane prema službenoj genetskoj klasifikaciji (razdjeli, klase, tipovi do nivoa podtipa). S obzirom na veliku rasprostranjenost plitkih, skeletnih tala i golog krša, posebna pažnja je posvećena geološkom supstratu na kojem su se ova tla formirala, što je prikazano na razini podtipa tla. Za tumačenje geoloških obilježja korištena je Katzerova Geološka karta BiH u mjerilu 1:200.000.

320


Kao izvor za sve statističke podatke korišten je Statistički godišnjak Federacije BiH od 2003. godine. Za ocjenu stupnja onečišćenosti poljoprivrednog tla za konvencionalnu poljoprivredu teškim kovinama koristili smo kriterije za MPS (maksimalno prihvatljiv sadržaj) definirane Pravilnikom o zaštiti tla (NN 15/92) Republike Hrvatske. Sličan pravilnik bi BiH trebala što prije donijeti. Kriterije iz toga pravilnika prikazujemo u tablici 1. Podaci se odnose na ukupan sadržaj dobiven ekstrakcijom uzorka tla u zlatotopki. Tablica 1 Granične vrijednosti – maksimalno prihvatljiv sadržaj teških kovina u poljoprivrednom tlu – MPS (”Narodne novine”, br. 15/1992) Teška kovina

Kadmij (Cd) Živa (Hg) Olovo (Pb) Molibden (Mo) Arsen (As) Kobalt (Co) Nikal (Ni) Bakar (Cu) Krom (Cr) Cink (Zn) PAH – policiklički aromatski ugljikovodici

Laka, skeletna tla i tla Teksturno teška tla i U suhoj tvari komposta siromašna bazama tla bogata humusom i drugih organskih gnojiva Sadržaj u mg/kg tla, ekstrahirano u zlatotopki 1 2 10 1 2 10 100 150 500 10 15 20 20 30 20 50 50 100 50 60 100 60 100 500 60 100 500 200 300 2000 2 2 -

U karbonatnim tlima dozvoljen je sadržaj za 25% viši od sadržaja u tablici. Stupanj onečišćenosti (So) računa se po formuli; Sadržaj u tlu (mg/kg tla) Stupanj onečišćenja tla – So = ---------------------------------------------------------Maksimalni prihvatljiv sadržaj (mg/kg tla) Temeljem stupnja onečišćenosti tla su razvrstana prema vlastitim kriterijima (Bašić, 1993) u pet razreda, od kojih u gospodarenju tlom prema svakom razredu treba postupati na poseban način, sve s ciljem da se povoljna tla zadrže u toj

321

kategoriji, a ona koja su manje povoljna poprave da bi se mogla svrstati u višu - vrijedniju kategoriju: 









I RAZRED – Čisto tlo (So do 0,25) – tla pogodna za poljoprivrednu proizvodnju, odnosno uzgoj bilja za proizvodnju svake vrste hrane, bez ograničenja. Treba ih zaštiti od svakovrsnih oštećenja, napose od izvora emisije onečišćivača i tretirati kao posebno vrijedan resurs na području na kojemu su utvrđena II RAZRED – Tlo povećane onečišćenosti (So 0,25-0,50) – tla pogodna za uzgoj bilja, ali ih je potrebno zaštititi od emisije teških kovina, izvore emisije staviti pod nadzor. III RAZRED – Tlo velike onečišćenosti (So 0,50-1,00) – tlo je pogodno za uzgoj poljoprivrednih kultura, ali su na njima potrebne pojačane mjere zaštite, uključivo uobičajene agromelioracijske zahvate, nadzor izvora emisije, a plodored podrediti iznošenju teških kovina. IV RAZRED – Onečišćeno tlo (So 1,00-2,00) – tlo je nepogodno za svaki uzgoj bilja, nužni su energični zahvati zaštite tla, kontrole izvora emisije, primjena sredstava za blokiranje teških kovina, a plodored podređen biološkom čišćenju tla – bioremedijaciji – iznošenju teških kovina iz tla. V RAZRED – Zagađeno tlo (So preko 2,00) – na tlu nije dozvoljen uzgoj bilja koje bi se koristilo za humanu ili animalnu ishranu, a na njima valja provesti posebno cjelovite mjere sanacije.

Značajke podneblja opisane su na temelju raščlambe podatka Državnog meteorološkog zavoda. Značajke tla opisane su na temelju rezultata fizikalnih i kemijskih analiza, a interpretirane prema kriterijima koji vrijede za analitičke metode primijenjene u izradi OPK.

Rezultati rada Čimbenici tvorbe tla (pedogeneze)

Rijeka Una izvire na području Suhajskog polja u Hrvatskoj, a područje predviđeno za NP Una obuhvaćeno ovim radom čini manji dio njezina sliva koji većim dijelom teritorijalno pripada BiH, a manji dio obuhvaća istočni dio općine Donji Lapac koji se nalazi na području Republike Hrvatske. To je tipično krško područje, koje čini tzv. niski, pokriveni krš, sa svim obilježjima i zakonitostima koje krš nosi sa sobom. To je prije svega vrlo porozan 322


vapnenački medij kroz čije brojne pukotine – “kaverne”, unutrašnje vodotoke i jezera protječe voda, koja sa sobom nosi suspendirane čestice različitog porijekla. Brojni su izvori s obje obale Une podzemnom hidrografijom povezani sa slivom rijeke Une. Ta povezanost cijeli teren čini ranjivim i osjetljivim na svaki incident na svakom dijelu slivnog područja. Stoga je vrlo važno poznavati aktivnosti čovjeka na području sliva – bilo da su one industrijske ili iz oblasti poljoprivrede, šumarstva, turizma, prometa i drugih djelatnosti – kako bi se rizik od možebitnog incidenta sveo na najmanju moguću razinu. Valja stoga reći da filtracijska i puferizacijska sposobnost tla ima odlučujuće značenje za čistoću te vode, njezinu zaštitu i funkcioniranje akvatičnih ekosustava u njoj i zoni njezina utjecaja. Tip tla, njegove značajke, napose one koje povećavaju sposobnost tla da se odupre negativnim posljedicama, ima ključnu ulogu u ovim procesima.

Klimatske prilike

Predstava o klimi kao ekološkom čimbeniku i čimbeniku pedogeneze za područje Bihaća vidi se iz podataka prikazanih u tablici 2. Tablica 2 Pokazatelji klimatskih prilika meteorološke postaje Bihać Prosječno Oborine mm

Temp. C

Mjesečni i godišnji Langov kišni faktor

Siječanj

94

0,2

-

Veljača

91

2,2

41,4

Perhumidna

Ožujak

96

5,9

16,2

Perhumidna

Travanj

118

10,3

11,4

Humidna

Svibanj

121

14,8

8,2

Semihumidna

Lipanj

110

18,5

5,9

Semihumidna

Srpanj

116

20,0

5,8

Semihumidna

Kolovoz

117

19,2

6,1

Semihumidna

97

15,7

6,2

Semihumidna

Listopad

117

11,2

10,4

Humidma

Studeni

150

6,6

22,7

Perhumidna

Prosinac

125

2,0

62,5

Perhumidna

Prosjek

1352

10,6

127,5

Mjeseci

Rujan

o

Oznaka klime Nivalna

Humidna

323

Utjecaj klime na formiranje tala može se pratiti putem njihova zonalnog rasporeda u horizontalnom i vertikalnom smjeru. Kako se vidi, višegodišnji prosjek oborina je 1352 mm, a srednja mjesečna temperatura 10,6 °C pa je klima humidna. Prema ovom pokazatelju bilo je za očekivati da je klimazonalni tip tla na vapnencu vapnenačko-dolomitna crnica – kalkomelanosol. Međutim, izračunati klimatski pokazatelji i iz njih dobivena oznaka klime i pravci razvoja tala u prirodi znaju biti korigirani pod utjecajem izraženog i jako razvijenog reljefa, a do stanovite mjere i geološko-litoloških prilika, koje sa svoje strane modificiraju ulogu i značaj klime u pedogenetskim procesima. No, općenito promatrajući, oni klimu čine nešto sušom nego pokazuju godišnji i mjesečni kišni faktori. Sukladno tome, kao klimazonalni tip tla vezan za Langov kišni faktor javlja se smeđe tlo na vapnencu – kalcikambisol. Očito je da čak pet mjeseci pedogenetski najaktivnijeg dijela godine koji imaju semihumidnu klimu snažno utječe na strukturu pedosfere ovoga područja. Ipak treba naglasiti da na području NP Una s povećanjem nadmorske visine planinskog područja dolazi do izmjene pedogenetskih procesa i pojave jako humoznih crnica i drugih degradiranih tala, kao zonalnih tipova.

Geološko litološke prilike – matični supstrat

Matični supstrat na području sliva rijeke Une je dosta heterogen, neujednačen. Prevladavaju po zastupljenosti sedimentne stijene različite starosti i sastava, počevši od najstarijih mezozojskih iz razdoblja trijasa, do najmlađih kvartarnih, odnosno aluvijalnih nanosa uz rijeku Unu. Tri su skupine supstrata odlučne za tvorbu tala NP Una: 

vapnenačke stijene,



mlađi geološki sedimenti, pretežno sedimenti neogena,



najmlađi kvartarni nanosi.

Premda su pojedine skupine stijena međusobno uglavnom odvojene, između njih, a posebno između produkata njihova raspadanja, ne postoji striktno odvojena granica. Razni geološki sedimenti su prijenosnim silama, a najviše vodom i eolskim putem, transportirani su i na veće udaljenosti, međusobno miješani i taloženi, čemu je naročito pridonijela razvijenost reljefa. Jedino se na taj način može objasniti pojava dubokih naslaga tla na pojedinim mjestima na vapnencu i dolomitu, koje iz njih po svim svojim obilježjima nisu mogle nastati. Krški oblici na nižim položajima su prekrivani mlađim sedimentima

324


ili trošinom (regolitom) s viših položaja, odnosno ponekad kaotičnim smjesama svih tih materijala. Prema osnovnoj geološkoj karti BiH za list Bihać, s preko 90% zastupljenosti vapnenačko-dolomitni sedimenti su najrašireniji. Taloženi su u svim formacijama mezozoika – trijasu, juri i kredi. Prema procjeni, na području sliva pokrivaju sve krške površine sliva, masiv Plješevice i kanjone vodotoka. Na presjeku geološkog profila smjenjuju se vapnenačko-dolomitni i drugi sedimenti razne starosti, tako da na mjerilu karte 1:50.000 tla nisu mogli biti pojedinačno izdvojena. Od svih vapnenačko-dolomitnih formacija najrasprostranjeniji su sedimenti krede. Oni izgrađuju masive i obronke Plješevice, koji sa sjeverozapadne i zapadne strane zatvaraju Bihaćko polje i sva izvorišta, a i šire područje kanjona Une od Bihaća do Kulen Vakufa. To su uglavnom vapnenci i dolomiti donje i gornje krede jako velike čistoće, sadrže do 99 % CaCO3, dok netopivog ostatka (rezidij) iz kojeg nastaje tlo sadrže svega 0,2 – 1,0 %. Proces trošenja starijih vapnenaca odvija se uglavnom kemijskim putem, a teče vrlo sporo. Zbog toga su tla ili jako plitka ili ih uopće nema. To se posebno ističe na ravnim terenima. Tu su tla vrlo plitka, a dublja se javljaju samo u vrtačama, škrapama i uvalama u koje su deponirana erozijskim nanosom. Na području krških zaravni Plješevice, i općenito ovoga sliva, odvijaju se i procesi okršavanja – karstifikacije, a teren je prepun vrtača pa je ovaj krš u literaturi opisan kao “boginjavi krš”. Na vapnenačkim i dolomitnim starijim formacijama, na krškim pločama i zaravnima nastala su tla različite dubine: smeđa tla – kalcikambisol, lesivirana crvenica, rendzina i koluvijalna tla vrtača. Na nagnutim terenima razvila su se vrlo plitka, erodirana tla iz klase nerazvijenih tala (litosoli i rankeri) do plitkih humusno-akumulativnih tala kao što su vrlo plitke crnice. Tercijarni sedimenti paleogena su manje zastupljeni i to mjestimično, najčešće kao klastične naslage eocena – lapori, kao što je to slučaj zapadno od Bihaća na području Beljavca. Lapori su karbonatni, žuto smeđe boje, a jako trošni. U središnjem dijelu Bihaćkog polja nalaze se i sedimenti gline, pijeska i sitnog šljunka. Od grubljih klastičnih sedimenata mjestimično se javljaju i vapnenačke breče sastavljene od krednih i foraminiferskih vapnenaca promjera 0,5-15 cm. Neogeni sedimenti ispunjavaju cijelo Bihaćko polje na sjeveru, ali ih ima i na području Kulen Vakufa na jugu. Uglavnom ih čine laporoviti vapnenci, a u donjim dijelovima i konglomerati vezani karbonatnim detritusom. Na ovim supstratima razvile su se uglavnom posmeđene rendzine, i različita smeđa tla, a na dubljim nanosima smeđa tla na glinama.

325

Kvartarni sedimenti pokrivaju najniže reljefne položaje u kanjonima rijeka Une i Unca, i njihovim širim dolinama. Prema svim obilježjima vrlo su raznovrsni. Najrasprostranjeniji su aluvijalni i koluvijalni nanosi, zatim močvarni sedimenti i taložine sedre. Aluvijalnih, koluvijalnih močvarnih sedimenata ima najviše u dolinama rijeka, a odlikuju se različitim mehaničkim sastavom koji može biti grub ili fin, u obliku pijeska, šljunka, kamena, gline, ilovače i sl. Utjecaj reljefa, kao čimbenika geneze i osobina tala, na području NP Una je vrlo značajan. Veliki broj dislokacijskih linija, visinska razlika terena koji se diže od Bihaćkog polja prema krškoj ploči podnožja Plješevice, čine reljef važnim pedogenetskim i ekološkim čimbenikom. Na ovom prostoru postoje svi reljefski oblici od mikro do mezo i ororeljefa. Razvijenost reljefa i oro-reljefski oblici utjecali su na diferenciranje različitih klimatskih zona u kojima postoje vrlo različiti uvjeti za živi svijet. Zaravnjene krške ploče nisu dakako “prave” ravnice u poljoprivrednom smislu. Površina je izlomljena brojnim vrtačama koje je čine “boginjavom”.

Tla na području NP Una

Tla NP Una najvećim dijelom pripadaju razdjelu automorfnih tala, a zastupljene su sve njegove klase. Manja je rasprostranjenost močvarnih hidromorfnih tala. Popis svih pedositematskih jedinica i njihova površina prikazani su u tablici 3. Tablica 3 Popis pedosistematskih jedinica Klasa (A)-C Nerazvijena tla

A. Automorfna tla Tip 1. Kamenjar – litosol

2.1. Na tvrdom vapnencu 2.2. Na dolomitu 2.3. Posmeđene 2.4. Na trošnim vapnencima

Površina u ha 613,17 123,07 490,10 3.000,99 992,06 1.764,46 6,13 238,34

3.1. Na tvrdom vapnencu 3.2. Posmeđene 3.3. Na dolomitu, posmeđena

3.623,65 454,04 2.107,45 1.062,16

Podtip 1.1. Na vapnencu 1.2. Na dolomitu

2. Rendzina

A-C Humusno akumulativna 3. Vapnenačko-dolomitna crnica tla – kalcimelanosol

326


4. Smeđe tlo na vapnencu i dolomitu – kalcikambisol 4.1. Na trošnom vapnencu 4.2. Na tvrdom vapnencu 4.3. Na dolomitu

7.983,50 176,40 7.582,71 224,39

5.1. Na pješčenjaku 5.2. Na nekarbonatnoj glini 5.3. Na konglomeratu

1.312,43 773,28 19,23 519,92

5. Distrično smeđe tlo – distrični kambisol A-(B)-C Kambična tla 6. Eutrično smeđe tlo – eutrični kambisol

6.1. Na gipsu

7. Crvenica 7.1. Na tvrdom vapnencu 7.2. Lesivirana 7.3. Posmeđena 7.4. Na dolomitu Asocijacije 8. Smeđe tlo i rendzina na tvrdom vapnencu i dolomitu tala iz klasa: 9. Litosol i rendzina na tvrdom vapnencu (A)-C 10. Smeđe tlo na tvrdom vapnencu i dolomitu i koluvijalno tlo vrtača A-C 11. Rendzina na dolomitu, smeđe tlo, posmeđena crvenica A-(B)-C na tvrdom vapnencu i koluvijalno tlo vrača Tipa profila B. Hidromorfna tla (A) – I – II... 12. Fluvijativno ili aluvijalno Nerazvijena 12.1. Na pijesku hidromorfna tla 12.2. Pjeskovita tla 12.3. Ilovasta tla A-C-G 13. Fluvijativno livadsko Semiglejna tla (Humifluvisol) 13.1. Karbonatno 14. Močvarno glejno (euglej) 14.1. Beskarbonatno tlo A-G 14.1. Karbonatno tlo Glejna tla 15. Ritska crnica (humoglej) Rijeka Una SVEUKUPNO

38,51 399,43 152,79 73,37 67,46 105,81 1.110,33 308,22 1.973,03 616,84

1.712,02 729,53 310,77 671,72 155,75 220,08 49,06 171,02 131,54 106,19 23.305,68

Kako se vidi, ukupna površina područja obuhvaćenog ovim radom je 23.305,68 ha. Od te površine na vodenu površinu Une otpada 106,19 ha, a sve ostalo su

327

tla. Sukladno očekivanoj klimazonalnosti, najzastupljenija je klasa smeđih tala, a u njoj s bezmalo 8.000 ha smeđe tlo na vapnencu i dolomitu – kalcikambisol. Kao što je, s obzirom na klimazonalnost tala, bilo za očekivati, slijedi zatim vapnenačko-dolomitna crnica – kalcimelanosol.

Način korištenja zemljišta

Način korištenja tala važno je pitanje i za uspostavu, a pogotovo za održiv opstanak Nacionalnog parka Una i zaštitu okoliša u njemu. Za svaki program, od zamisli do provedbe, središnje je pitanje nazočnost čovjeka. Ratna pustošenja na cijelom su području, s obje strane državne granice, ostavila dubok trag. Značajan broj ljudi napustio je ova područja, a povratak je još uvijek neizvjestan. U tablici 4 prikazujemo demografsku sliku područja Unskosanskog kantona na temelju podataka popisa iz 1991. godine i procjene današnjeg stanja. Tablica 4 Demografska slika stanovništva u nekim općinama USK Općina Bihać Bužim Bosanska Krupa Cazin Ukupno USK

1991* 70 732 16 917 58 320 63 409 371 705

2001** 60 325 17 873 29 299 60 387 305 905

2002** 60 511 18 071 29 423 60 772 307 124

2003** 60 707 18 251 29 580 61 094 304 181

* Službeni rezultati popisa 1991. godine za bivše države ** Neslužbeni podaci – rezultati na temelju procjene

Podaci nedvojbeno pokazuju pad broja ljudi koji nastanjuju ove prostore u svim općinama, osim općine Bužim gdje je broj ljudi povećan. No, broj ljudi u općini Bosanska Krupa je praktički prepolovljen. Slično je stanje i u općini Donji Lapac na hrvatskoj strani. Nemamo nažalost podatke o starosnoj dobi, obrazovnoj strukturi, radnoj sposobnosti stanovništva, ali nismo sigurni da bi oni bili ohrabrujući za provedbu ambicioznijih razvojnih zamisli. Preciznih podataka o aktualnom načinu korištenja tala koji bi se odnosili na područje predviđeno za NP Una nemamo. Dakako, to stanje treba održati, ali ono ostavlja još sasvim dovoljno “prostora” za novo naseljavanje na ove prostore i ekološki prihvatljive gospodarske aktivnosti, napose poljoprivredu, koja također ima prostora za intenzifikaciju. Proizvodnja sjemena praktički svih kultura, a napose krumpira ima vrlo povoljne uvjete razvoja i ekspanzije 328


Podatke o strukturi korištenja poljoprivrednih površina prikazujemo u tablici 5. Oni također ukazuju na stanje, oslikavaju procese koji se na ovom prostoru odvijaju, drame koje su se odvile i probleme koji se na njima prelamaju. Uzme li se u račun i šumsko zemljište, pod manje-više prirodnim načinom korištenja nalazi se znatno više od tri četvrtine površine NP Una. Slobodno se može reći da je to gotovo optimalan odnos za potrebe održanja biološke raznovrsnosti, pitomog i dopadnog krajobraza i održivog gospodarenja na ovom prostoru. Tablica 5 Korištenje zemljišta nekih općina Unsko-Sanskog kantona Općine – površina u ha Bihać Bužim Bos. Krupa 1. Oranice i vrtovi 11.585 5.122 16.885 2. Voćnjaci 434 63 474 3. Vinogradi 0 0 0 4. Livade 6.813 489 4.225 5. Obradivo zemljište (1-4) 18.832 5.674 21.584 6. Pašnjaci 2.277 2.239 6.210 7. Ribnjaci 0 0 0 8. Trstici i bare 0 0 0 9. Poljoprivredno zemljište (5-8) 21.109 7.913 27.794 10. Šumsko zemljište 47.120 4.751 26.379 11. Neplodno zemljište 665 360 1.542 12. Ukupno zemljište (9-11) 68.894 13.024 55.715 Struktura u % (Ukupno zemljište = 100) Poljoprivredno zemljište 30,6 60,8 49,9 Šumsko zemljište 68,4 36,5 47,3 Neplodno zemljište 1,0 2,8 2,8 Ukupno zemljište 100,0 100,0 100,0 Struktura u % (Poljoprivredno zemljište = 100) Oranice i vrtovi 54,9 64,7 60,8 Voćnjaci 2,1 0,8 1,7 Vinogradi 0 0 0 Livade 32,3 6,2 15,2 Obradivo zemljište 89,2 71,7 77,7 Pašnjaci 10,8 28,3 22,3 Ribnjaci 0 0 0 Trstici i bare 0 0 0 Poljoprivredno zemljište 100,0 100,0 100,0 Način korištenja

Cazin 16.664 355 0 3.796 20.815 2.153 0 0 22.968 4.962 743 28.673 80,1 17,3 2,6 100,0 72,6 1,5 0 16,5 90,6 9,4 0 0 100,0

Najprije, na cijelom je području visoka, točnije previsoka zastupljenost neobrađenog i napuštenog poljoprivrednog zemljišta, a područje općine Bihać u 329

tom pogledu upadljivo prednjači. Preko 70% poljoprivrednog zemljišta je izvan korištenja. Na drugoj strani, struktura korištenja poljoprivrednog zemljišta govori da se ono koristi gotovo za goli opstanak pučanstva tih prostora. To oslikava podatak o, primjerice, 66% žitarica na području općine Cazin ili 48,5% u općini Bihać. Ohrabruje podatak o visokoj zastupljenosti krmnog bilja, što očito govori da se stočni fond postupno oporavlja, a to otvara značajne mogućnosti dobrog, ekološki prihvatljivog gospodarenja na poljoprivrednom zemljištu. Sudeći prema tim podacima proizvodnja za tržište gotovo i ne postoji, jer industrijskih kultura nema, a površine pod povrćem su na simboličnoj razini. Pozitivan predznak sa stajališta optimalnog prometa organske tvari u tlu, njezina visokog sadržaja i povoljnih pedohigijenskih prilika koje se imaju zahvaliti tom sadržaju ima visoka zastupljenost krmnih kultura, napose leguminoza. Posebno je povoljno i to što su površine pod po vrijednosti vodećom krmnom kulturom – lucernom zavidno visoke, a kondicija usjeva prema našim višekratnim opažanjima vrlo dobra. To je neizravni indikator povoljnog stanja u agroekosustavu. Ukoliko bi bili ispunjeni i drugi uvjeti, koji se prvenstveno očekuju od pomno i dobro odabranih, odmjerenih i usklađenih mjera vlasti od lokalne do državne razine, prijelaz na ekološku poljoprivredu – uz vještu, sustavnu tržišnu promidžbu – može, a mi vjerujemo i da hoće ovom kraju donijeti gospodarski i demografski oporavak i biti jamstvo gospodarski, socijalno i ekološki održivog sigurnog i stalnog napretka. U taj koncept skladno se uklapa Nacionalni park Una. Neka nam je dopušteno reći još i mišljenje da se u tom pogledu ima što naučiti iz već bogatog iskustva u poslovanju i pristupu tom pitanju od strane Nacionalnog parka Plitvička jezera, koji je također doživio ratna pustošenja, a danas uspješno prolazi stadij oporavka.

Procjena ugroženosti tala

Što se procjena stanja ugroženosti tala NP Una tiče, treba reći da raspolažemo s (pre)malo podataka za relevantnu ocjenu stanja. Najprije, s obzirom na količinu i intenzitet oborina, reljefne prilike i opće značajke krša, izložena visokom riziku od erozije vodom i vjetrom. Povoljna je okolnost što je najveći dio površine prekriven vegetacijskim pokrovom koji pruža pouzdanu zaštitu. Naša je bojazan da na tako ogromnoj površini napuštenih oranica sigurno ima tala na kojima bi erozija mogla prouzročiti velika oštećenja. Za ocjenu opasnosti od erozije predlažemo izvršiti istraživanja i znanstveno obraditi ovaj problem.

330


Malo je podataka o sadržaju teških kovina u tlima NP Una. Za sada raspolažemo samo s podacima iz rada Martinovića i Vrankovića (1986), koji se odnose na sadržaj teških kovina u tlima na izvorištu Klokota u Bihaćkom polju i na području Cazina. Oni su taj sadržaj uspoređivali sa sadržajem u tlima Čorkove uvale na području NP Plitvička jezera. Mi smo (Bašić et al 1994) istraživali sadržaj teških kovina na području općine Glina, koja se doduše nalazi znatno sjevernije od ovoga područja, ali ima velike sličnosti s njim. Podaci su prikazani u tablici 6. Tablica 6 Sadržaj teških kovina i razred onečišćenosti tala NP i okolnog područja (Martinović, Vranković 1986; Bašić et al., 1994) Lokalitet

Sadržaj teških kovina u mg/kg Pb

Cd

Zn

Mn

Co

Cr

Ni

Cu

Bihać Klokot

166,67 IV

0,99 II

551,47 V

2083,33

58,82 IV

85,78 III

63,73 IV

24,51 I

Cazin

110,57 IV

0,72 III

249,39 IV

1597,05

73,71 IV

135,14 V

68,67 IV

29,48 I

Čorkova uvala

63,60 III

1,40 III

66,10 II

-

-

2,20 I

5,30 I

12,00 I

Glina

23,3 I

0,22 I

15,00 I

-

-

5,00 I

Kako se vidi, sadržaj olova u tlima koja gravitiraju izvoru Klokota u Bihaćkom polju prelazi sve očekivane vrijednosti. Iznenađeni smo ovim podacima! Tlo je onečišćeno tim elementom i ono može postati izvor emisije tog onečišćivača u okoliš – vodu i biosferu – biljke. Visoka je i onečišćenost kadmijem, koji je vrlo opasan onečišćivač, a tlo je zagađeno cinkom, i to na oba lokaliteta. Kobalt, krom i nikal utvrđeni su u granicama velike onečišćenosti do onečišćenosti. Kako je poznato, teške kovine su opasni onečišćivači, uzrok su mutagenih, teratogenih i kancerogenih oboljenja. U hranidbeni lanac na putu “od tla do tanjura”, “polazna stanica” teških kovina je tlo. Kulturna biljka prima i ugrađuje u svoj organizam sve teške kovine u količini razmjernoj sadržaju u tlu. Konzumirajući svježu biljku uzgajanu na onečišćenom tlu, primjerice povrće, teške kovine u organizam unosimo praktički izravno. Veliku praktičnu vrijednost ima činjenica da srećom sve biljke ne primaju teške kovine jednako. Sa stajališta rizika za zdravlje najveća je opasnost ako se teške kovine nakupljaju u jestivim organima ili dijelovima biljke. U tablici 7. prikazana je sposobnost nakupljanja teških kovina iz tla u jestivim dijelovima važnijih poljoprivrednih kultura.

331

Tablica 7 Sposobnost nakupljanja teških kovina u jestivim dijelovima važnijih kultura VELIKA Salata Mrkva Špinat Endivija Kreša

SREDNJA Krumpir Kupus Kelj Cikla Bijela repa Rotkvica

MALA Kelj pupčar Cvjetača Celer Brokoli Kukuruz šećerac Kupine i jagode

VRLO MALA Rajčica Paprika Grah Grašak Patlidžan Dinja Koštuničavo voće Jabučasto voće

Podaci iz te tablice instruktivni su za izbor kulture za uzgoj na tlu s poznatim sadržajem teških kovina. Naime, ako biljke velike sposobnosti nakupljanja teških kovina, kao primjerice mrkvu ili salatu, uzgajamo na tlima povećane onečišćenosti teškim kovinama – primjerice u blizini prometnica i bilo kojega izvora emisije – rizik od konzumacije toga povrća u svježem stanju za potrošača je velik. Promatramo li pak sadržaj teških kovina sa stajališta konzumenta, vrijedi upozorenje za oprez u smislu da kulture velike i srednje sposobnosti nakupljanja teških kovina, kao što je mrkva i krumpir, nećemo na tržnici nabavljati bez poznavanja čistoće tala na kojima su uzgojene. Jednako tako, kulture male i vrlo male sposobnosti nakupljanja teških kovina u biljci možemo uzgajati i na tlima s povećanim sadržajem teških kovina, odnosno pri kupovini nije potrebna posebna predostrožnost. S druge strane, rizik od konzumacije bilja koje ima vrlo malu sposobnost akumulacije teških kovina u svojim organima, kao što je rajčica i paprika, je vrlo malen. To znači da izbor kultura treba podesiti stanju onečišćenosti i sposobnosti akumulacije teških kovina. Vjerujemo da rezultati istraživanja sadržaja teških kovina u tlima NP Una koja neizbježno predstoje neće iznuditi i potrebu posebnog izbora takvih vrsta. Dodajmo još da teške kovine ugrađene u biljni organizam nemaju u njemu podjednaku distribuciju. U nekim biljnim organima koncentracija im je veća, a u drugima manja. O potencijalnim oštećenjima tla nepravilnim gospodarenjem u poljoprivredi – kao što je zbijanje tla zbog korištenja teških strojeva i prohoda po mokrom tlu, pad sadržaja humusa zbog učestale obrade a nedovoljne brige o “prometu” organske tvari, acidifikacija zbog primjene velikih količina mineralnih gnojiva, ili onečišćenje ostacima pesticida – nemamo podataka za ocjenu stanja. Njih, međutim, svakako treba sustavno prikupljati i probleme držati pod nadzorom. 332


No, sudeći posredno na temelju izloženih podataka, nema indicija da bi takvih oštećenja moglo biti u značajnijoj mjeri. Prema podacima kojima raspolažemo (Bašić, Čustović 2005) očito je da je potrošnja mineralnih gnojiva na ovom području u količini manjoj od 60 kg/ha simbolička, daleko je ispod ekološki sasvim prihvatljive potrošnje. Drugim riječima, ostaje još sasvim “dovoljno” prostora za značajno intenziviranje proizvodnje bez opasnosti po okoliš. To pogotovo vrijedi za zaštitna sredstva, a proizvodnja stajskog gnoja od preko 4 t/ha svake godine govori o vrlo povoljnom prometu organske tvari u poljoprivrednim tlima ovoga područja. To je vrlo povoljna okolnost koja proistječe iz razmjerno visoke pokrivenosti obradivih površina brojem uvjetnih grla stoke. Izloženi podaci nedvojbeno potvrđuju ocjenu da se uzgoj bilja na području Unskosanskog kantona, dakle i NP Una, odvija na ekološki prihvatljiv način koji ne ugrožava prirodna dobra i ni na koji način ne dovodi u pitanje opstanak NP Una. Naprotiv, u njega se izvrsno uklapaju. Podaci s kojima raspolažemo kazuju da se stočni fond poslije devastacije u ratnim događajima postupno oporavlja, a stočarstvo prerasta u važan oslonac gospodarskog razvitka. Trendove na području USK držimo vrlo pozitivnim sa stajališta održive poljoprivrede i ekološki prihvatljivog korištenja proizvodnih potencijala ovoga područja. Izloženi podaci daju solidnu osnovu za zaključak da su tla na području obuhvaćenom ovom studijom izložena stanovitim rizicima od oštećenja, ali nema podataka koji bi potvrdili da je do toga već došlo. Stoga te procese valja preduhitriti sveobuhvatnim mjerama predostrožnosti.

Mogućnosti budućeg korištenja tala

Na temelju raščlambe prirodnih uvjeta koji određuju smjer i intenzitet procesa pedogeneze, zatim stanja i osobina tala, načina njihova korištenja, napose u poljoprivredi, očito je da su tla predviđena za podizanje NP Una jako raznovrsna u pogledu svih osobina. To ih čini vrlo povoljnim za održavanje prirodne vegetacije i veliku biološku raznovrsnost, koja područje NP čini atraktivnom destinacijom za svakog posjetitelja. Prema svemu sudeći, tla obavljaju sve svoje prirodne uloge: od proizvodnje organske tvari u poljoprivredi i šumarstvu, do svoje filtracijske i puferizacijske uloge, uloge u formiranju i održavanju prekrasnih krajobraza uz rijeku Unu.

333

Gospodarenje tlima ovoga područja u poljoprivredi i šumarstvu već se temelji na sustavu uzgoja bilja i stoke koji je prilagođen prirodnim prilikama. Taj smjer valja osmišljenim mjerama podržati. Nisu registrirani agresivni, ekološki neprihvatljivi zahvati i postupci u aktualnom korištenju. Što se budućeg korištenja tiče, ono treba ponajprije biti usmjereno održavanju i unapređivanju svih uloga tla opisanih u uvodu studije. Na prvom mjestu ipak je najvažnija uloga tla – proizvodnja organske tvari u poljoprivredi i šumarstvu. U budućem korištenju tala treba najprije nedvojbeno jasno razlučiti poljoprivredni od šumskog prostora, a marginalne površine, kao potencijalna žarišta erozije, prepustiti šumi. U poljoprivredi se valja usmjeriti na sve vrste ekološke poljoprivrede pridržavati usmjerenja na stočarstvo, i to uzgoj krupne i sitne stoke – dakle goveda, ovaca i koza. U tom uzgoju valja se maksimalno se opredijeliti za uzgoj na otvorenom prostoru i u tom smislu posebnu pozornost posvetiti podizanju, njezi i održavanju pašnjaka, a za dio godine sa stajskim držanjem osigurati visokokvalitetnu krmu: dio s oranica, a dio s livada. U uzgoju bilja valja se opredijeliti najprije za krmne kulture, koje osiguravaju proizvodnju stajskog gnoja, a same imaju visoku plodorednu vrijednost. Ima prostora za sjemensku proizvodnju, napose za proizvodnju krumpira. Vrlo je važno u proizvodnju uključiti industrijske kulture i povrće kao tržišno zanimljive proizvode. U gospodarenju tlom u uzgoju bilja na kiselim tlima u stalnu praksu valja uvesti kalcifikaciju.

Mjere zaštite tla i program praćenja monitoringa

Svaka od uloga tla opisanih u uvodu na području NP Una ima podjednako značajnu ulogu: od uloge u opskrbi biljke koja osigurava atraktivnu vegetaciju i krajobraz s jedne, a proizvodnju hrane s druge strane, preko ekološko-regulacijske uloge, napose uloge filtera – prečistača za vodu, akumulatora i transformatora onečišćenja, do uloge u čuvanju biološke raznolikosti u terestričkim i semiterestričkim ekosustavima područja NP Una. Glavni cilj i zadaća cjelovite zaštite tla je stalno održavanje njegovih najvažnijih uloga, na način da se održe prirodni ekosustavi, dakle bujne, vrstama bogate prirodne šume, da agroekosustav bude stabilan, da osigurava poljoprivrednu proizvodnju na primjerenoj razini, a da niti na jedan način ne ugrožava prirodna dobra – vodu, zrak i biološke resurse – biljke i faunu. Osim toga, poljoprivreda se sračunatim mjerama državne

334


potpore mora osposobiti za proizvodnju za tržište, i to proizvoda atraktivnih najizbirljivijim potrošačima. Posjetitelj NP mora zapamtiti sir, mlijeko, maslo, janjetinu, rajčicu, sok od kupine.... kao nešto zbog čega se valja vraćati u ovaj kraj! A k svemu tomu još i poljoprivredne površine trebaju formirati estetski prihvatljiv krajobraz, privlačan za svakog namjernika. Dakle, cjelovita zaštita tla je conditio sine qua non utemeljenja, opstanka i unapređenja Nacionalnog parka Una! Kako prići toj kompleksnoj zadaći? Pristup prihvatljiv za sve potencijalne investitore iz EU definira tri međusobno povezana područja djelovanja: 

inventarizacija stanja tala – pedosfere – vrste i intenziteta oštećenja tala na području NP Una,



trajno motrenje – monitoring stanja,



informacijski sustav tala.

Prvi je korak po redoslijedu izvedbe inventarizacija stanja tala, koja daje odgovor na pitanje u kakvom su stanju tla, postoje li oštećenja, koje su naravi, koja su najopasnija, gdje su locirana, koje resurse ugrožavaju, i u kojoj mjeri... U tu svrhu potrebno je najprije izraditi kartu rizika od erozije, zatim utvrditi sadržaj teških kovina i policikličkih aromatskih ugljikovodika (PAH) na tipičnim lokalitetima. Slijedi zatim, naravno na temelju rezultata inventarizacije stanja tala, utemeljenje mreže postaja za trajno motrenje tala na tipičnim lokalitetima s obzirom na tip tla i način korištenja. Svaka postaja bi sadržavala opremu za prikupljanje depozicija (suhih i mokrih) iz atmosfere – lizimetar za utvrđivanje ispiranja iz tla, što bi omogućilo izradu bilance ekološki relevantnih tvari (biljna hranjiva, teške kovine, PAH) u tlu. Redovito bi se uvijek na istom mjestu u toj postaji, prema dinamici koja je za svaki pokazatelj uobičajena, svake, svake druge ili svake treće godine uvijek u isto vrijeme, po istoj proceduri (vidi Bašić, 1994) uzimali uzorci tla za analizu, a u njima utvrđivao sadržaj tih tvari i bilanca njihova unošenja i gubitka iz tla. Na temelju usporedbe godišnje bilance s proteklom godinom ili dužim razdobljem dobio bi se uvid u stanje tla, a na temelju toga mijenjali bi se sustavi gospodarenja. Neki zahvati bi se favorizirali, jer su na crti tzv. “dobre prakse”, drugi bi se napuštali, a ništa se ne bi prepuštalo riziku. Danas razvijene zemlje neće u budućnosti vršiti diskriminaciju pri uvozu poljoprivrednih proizvoda na “klasičan” način, nego će to biti na temelju dokazane brige za tlo. Sve teže će biti prodati poljoprivredne proizvode u EU bez dokaza

335

o tome na kojim i kakvim tlima su uzgajani, da li se o tim tlima vodi briga, ima li na internetu podataka o onečišćenosti tih tala... To vrijeme je na vratima! Informacijski sustav tala – prikuplja sve podatke o tlima i unosi ih u sustav, koji mora biti otvoren svim korisnicima. Taj sustav ima vrlo složene i važne zadaće: 1.

Prati svjetska kretanja i sugerira promjene i dopune popisa štetnih tvari sukladno međunarodnoj praksi, definira i predlaže promjene normativnih vrijednosti njihova sadržaja u tlu:  





maksimalni dopušteni sadržaj – granična vrijednost, prirodni – izvorni sadržaj – sadržaj u geološko-litološkoj podlozi koji tlo “nasljeđuje” iz matične stijene, orijentacijski sadržaj – prihvatljivu vrijednost sadržaja štetnih tvari, ovisno o ulozi tla na odgovarajućoj lokaciji (biljna proizvodnja, vodozaštitno područje, odlagalište otpada i dr), sanirajuću vrijednost – vrijednost čije prekoračenje nije dozvoljeno, odnosno poslije koje nastaje opasnost za zdravlje čovjeka i za prirodu i potreba za sanacijom.

2.

Nadzire korištenje perzistentnih sredstava za zaštitu bilja, koja ostavljaju štetne ostatke u poljoprivrednom tlu ili ugrožavaju vodne resurse, određuje ograničenja njihova korištenja u poljoprivrednim tlima za područja NP i predlaže zabranu neprihvatljivih sredstava.

3.

Ovlašten je za zaštitu tla od trajne prenamjene iz poljoprivrednog ili šumskog tla u urbane površine, prometnice, vodne akumulacije i druge objekte, destimulira luksuznu “potrošnju” i prenamjenu tala.

4.

Prati probleme prijevoza i štetnih tvari motornim vozilima kroz NP Una i sugerira mjere sigurnosti, odnosno predlaže ograničenja sračunata na prevenciju zaštite tla.

5.

Određuje ekološki osjetljiva područja i strogo definira dopuštena opterećenja NP turistima.

6.

Predlaže nadležnim tijelima ograničenja u korištenju soli za prometnice na području NP u zimskom razdoblju, napose na osjetljivim područjima.

U svojoj djelatnosti Informacijski sustav usko surađuje s poljoprivrednim i šumarskim stručnjacima i opskrbljuje ih podacima o tlima i napucima o gospodarski i ekološki prihvatljivim i najpovoljnijim zahvatima i postupcima u gospodarenju tlom i zaštiti tla.

336


Zaključci

Uzme li se u račun i šumsko zemljište, pod manje-više prirodnim načinom korištenja nalazi se znatno više od tri četvrtine površine Nacionalnog parka Una. Može se reći da je to gotovo optimalan odnos za potrebe održanja biološke raznovrsnosti, pitomog i dopadnog krajobraza i održivog gospodarenja na ovom prostoru. Uzimajući u obzir sve uloge tla, jasno je da je održivo gospodarenje tlom i cjelovita zaštita tla conditio sine qua non opstanka i unapređenja Nacionalnog parka Una. Najdjelotvornija je zaštita tla dobro osmišljeno, na znanstvenim spoznajama utemeljeno, održivo gospodarenje tim izuzetnim resursom prema konceptu “Višenamjenskog obilježja poljoprivrede i tla – VOPT” (Multifunctional Character of Agriculture and Land – MFCAL). Osim što pruža cjelovitu zaštitu tla njegova dosljedna provedba jamči dugoročno gospodarski, socijalno i okolišno održiv opstanak i razvoj Nacionalnog parka Una. Rezultati ovih istraživanja dostatna su osnova za zaključak da su tla na području obuhvaćenom ovom studijom izložena stanovitim rizicima od oštećenja, ali nema podataka koji bi potvrdili da je do toga već došlo. Stoga stanje tala valja provjeriti, procese oštećenja utvrditi i staviti pod nadzor te o njima utvrditi znanstveno utemeljen informacijski sustav. To podrazumijeva tri osmišljena, vremenski odvojena, a međusobno povezana područja i smjera djelovanja: 

inventarizacija stanja tala,



trajno motrenje (monitoring) i



informacijski sustav tala.

Imajući rečeno u vidu, u izradi strategije razvitka gospodarskih grana koje se temelje na korištenju tla, na prvom mjestu poljoprivrede i šumarstva, prednost treba dati svim oblicima održive i ekološke poljoprivrede, ruralnom razvitku i turizmu kao obećavajućim djelatnostima koje idu “rame uz rame” i imaju sve uvjete za dugoročno skladan razvoj na ovom prostoru. Malo je podataka o stanju onečišćenja tala na području Nacionalnog parka Una. Raspolažemo samo s podacima dobivenim sredinom osamdesetih prošlog stoljeća, koji se odnose na sadržaj teških kovina u tlima na izvorištu Klokota u Bihaćkom polju i na području Cazina. Prijeka je potreba provjeriti nalaze iz toga rada i istraživanja proširiti na šire područje Nacionalnog parka.

337

Literatura Alibabić, V., Bašić, F., Stanje i projekcija prihvatljivog razvoja poljoprivrede i industrije na području utjecaja Nacionalnog parka Una, studija izvodljivosti Nacionalnog parka Una, Institut Ekonomskog fakulteta, Univerzitet u Bihaću, str. 137. Bihać, 2005. Bašić, F., Šimunić, I., Pedološka karta i tumač za list Knin-2, Stručni spisi Projektnog savjeta za izradu OPK Hrvatske, str. 38, Zagreb, 1986. Bašić, F., Butorac, A., Agroekološka ekspertiza dijela proizvodnih površina KIM Karlovac, Farma muznih krava Sadilovac, knjiga I, Stručni spisi Zavoda za OPB AFZ, Zagreb, 1986. Bašić, F., Butorac, A., Vidaček, Ž., Racz, Z., Ostojić, Z., Bertić, B., Program zaštite tala Hrvatske –Inventarizacija stanja – Trajno motrenje – Informacijski sustav, studija Zavoda za OPB Agronomskog fakulteta, 122, Zagreb, 1993. Bašić, F., Trajno motrenje tla u okviru RZ Alpe, Alpe-Jadran i Podunavlje, Zbornik znanstvenog skupa “Poljoprivreda i gospodarenje vodama”, 153-179, Bizovačke toplice, 1994. Bašić, F., Tomić, F., Classification of soil damages in Croatia, Second international conference – soil monitoring in Czech Republic, Brno, 1995. Bašić, F., Butorac, A., Održivo gospodarenje tlom – preduvjet zaštite vodnih resursa, Knjiga sažetaka Međunarodne konferencije “Šumsko i vodno bogatstvo i raznolikost flore i faune u Europi i Hrvatskoj” u organizaciji Hrvatske Paneuropske unije, Pokreta prijatelja prirode “Lijepa Naša” i dr., Zagreb, 1995. Bašić, F., Kisić, I., Ekološka ili alternativna poljoprivreda na području Karlovačke županije, Karlovac, 1996. Bašić, F., Ćustović, H., Korištenje, gospodarenje i zaštita tla na području Nacionalnog parka Una, studija, str. 41, Bihać, 2005. Butorac, A., Bašić, F., Kisić, I., Alternativni sustavi gospodarenja i njihov utjecaj na kvalitetu vode, Zbornik znanstvenog skupa “Poljoprivreda i gospodarenje vodama”, 53-77, Bizovačke toplice, 1994. Čičić, S., Geološki sastav i tektonika Bosne i Hercegovine, Earth Science Institute, Sarajevo, 2002. Herceg, N., Zaštita životne sredine i zdravlja ljudi povodom dana planete zemlje, Motrišta, broj 24, Mostar, svibanj 2002. Herceg, N., Kolak, I., Gagro,M., Kolega, A., Knezović, Z., Utjecaj kultivara i rokova sadnje na urod i kakvoću krumpira, Sjemenarstvo, Vol. 20, broj 5-6, Zagreb 2003. Herceg, N., Zaštita životne sredine - stanje, organizacije i legislativa Gaudeamus broj:6-7, Mostar, 2003. Herceg, N., Globalni eko sporazumi i njihova provedba, Motrišta, broj 33, Mostar, ožujak 2005. Herceg, N., Ratarsko gospodarstvo – Industrijsko bilje, Sveučilište u Mostaru, Mostar 2007. Herceg, N., Šumatić, N., Petrović,D., Kovačević, Z., Ambrozija (Ambrosia artemisiifolia L.) Alergent novog doba u Bosni i Hercegovini, Sažetak radova - 2. hrvatski botanički kongres, Zagreb 2007. Katzer, F., Geološka karta BiH, 1.200000, Sarajevo, 1906. Kurtović J., Burlica, Č., Komentar karte upotrebne vrijednosti zemljišta općine Bihać, mjerilo 1:25000, SOUR UPI RO Institut za istraživanje i razvoj, Zavod za agropedologiju, Sarajevo, 1984.

338


Martinović, J., Jakšić Vojna, Burlica, Č., Pedološka obrada prostora Unsko-Sanske regije, Sarajevo, 1985. Martinović, J., Vranković, A., Zagađenost tla teškim metalima i zaštita izvorišta Klokota, Zbornik “Suvremene tehnologije prečišćavanja otpadnih voda i zaštita Une, Sane i Korane”, st.100114., Cazin, 1986. Martinović, J., Tloznanstvo u zaštiti okoliša, priručnik za inženjere, Državna uprava za zaštitu okoliša, 288, Zagreb, 1997. Mayer, B., Bašić, F., Pedološka karta lista Karlovac-1, Projektni savjet OPK Hrvatske, str. 89, Zagreb, 1973. Mayer, B., Bašić, F., Rastovski, P., Pedološka karta sekcije Karlovac-1, izdanje Projektnog savjeta za izradu OPK Hrvatske, tisak VGI, Beograd, 1979. Mayer, B., Bašić, F., Bogunović, M., Pedološka karta sekcije Karlovac-3, Posebno izdanje Projektnog savjeta za izradu OPK Hrvatske, Beograd, 1981. Mesić, M., Flajsig-Ćosić Gorana, Bašić, F., Kisić, I., Pokazatelji onečišćenja voda iz poljoprivrede. Zbornik radova: 3. Hrvatska konf. o vodama – Hrv. vode u 21. st. str. 599-612, Zagreb, 2003. Müller, Ch., Holenstein, J., Herzog, U., Bašić, F., Aichberger, K., Gruber, A., Juritsch, G., Goller, H, Bendova, H., Hudnik, V., Hodnik, A., Huber, W., Nemeth, T., Scherer, J., Bodendauerbeobachtungsflächen, Empfehlung einer abgestimmten Vorgehensweise der Unterarbeitsgruppe “Boden-Dauerbeobachtungsflächen” der gemeinsamen Arbeitsgruppe “Bodenschutz”, ArGe Alp, Alpen-Adria und Donauländer, Staatsministerium für Landesentwicklung und Umweltfragen, 27, München, 1994. Resulović, H., Ćustović, H., Pedologija, opći dio, (knjiga I), Univerzitetski udžbenik, Sarajevo, 2002. Vrbek, B., Vrbek, M., Vukelić, J., Zakiseljavanje tla i nakupljanje Pb, Cu, i Zn u jelovim zajednicama Nacionalnog Parka “Risnjak”. Šumarski list, 3-5: 163-172, Zagreb, 1991. xxx A Framework for Indicators for the Economic and Social Dimension of Sustainable Agriculture and Rural Development, European Commission, Agriculture Directorate-General, 5, 2001. xxx Down to earth: Soil degradation and sustainable development in Europe, European Environment Agency and UNEP, 2000. xxx Pedološka karta Bosne i Hercegovine mjerila 1:50 000, Sekcija Bihać 4, Zavod za Agropedologiju, Sarajevo, 1972. xxx Pedološka karta Bosne i Hercegovine mjerila 1:50 000, Sekcija Bihać 3, Zavod za Agropedologiju, Sarajevo, 1976. xxx Pedološka karta Bosne i Hercegovine mjerila 1:50 000, Sekcija Bihać 1, Zavod za Agropedologiju, Sarajevo, 1976. xxx Pedološka karta Bosne i Hercegovine mjerila 1:50 000, Sekcija Knin 2, Zavod za Agropedologiju, Sarajevo, 1990. xxx Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja štetnim tvarima, N.N. br. 15, Zagreb, 1992. xxx Statistički godišnjak Bosne i Hercegovine za 2003. godinu, Sarajevo, 2004. xxx Zakonska regulativa u ekološkoj poljoprivredi Republike Hrvatske, posebno izdanje Ministarstva poljoprivrede i šumarstva RH, str. 200, Zagreb, 2002.

339


GAZDOVANJE ŠUMAMA U ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA Dragan Romčević Sažetak

Šume u našim zaštićenim područjima zauzimaju najveći dio površine. Gazdovanje šumama u zaštićenim područjima treba provoditi po principu održivosti. Princip održivog gazdovanja uveden je u šumarstvo prije više od 200 godina, a odnosio se na obezbjeđenje stalnosti proizvodnje, prinosa i prihoda u drvetu. Gazdovanje šumama podrazumijeva upravljanje i korištenje šuma i šumskog zemljišta. Gazdovanje šumama u zaštićenim područjima mora biti u skladu sa namjenom prostora i funkcionalnom podjelom područja. Ograničavajući faktor održivom korištenju šuma i šumskog zemljišta u zaštićenom području je namjena prostora i sadašnje nepovoljno zatečeno stanje u nekim sastojinama. Ključne riječi: gazdovanje šumama, održivo gazdovanje, funkcionalna podjela prostora i ograničavajući faktor.

Uvod

Sama činjenica da se u šumama nalazi preko 50% svjetskog biodiverziteta najbolje oslikava njihovu raznovrsnosti i bogatstvo vrstama, a ujedno govori o značaju šuma za čovječanstvo. Ako ovome dodamo i njihov doprinos u eroziji zemljišta, kontroli poplava, zadržavanju i prečišćavanju voda, formiranju tla, heterogenosti predjela, ublažavanju klime, proizvodnji kiseonika, prečišćavanju vazduha i apsorbciji CO2 onda je jasno zašto se na međunarodnim skupovima na najvišem nivou donose konvencije i deklaracije o njihovom očuvanju i održivom gazdovanju.

341

Konferencija UN o životnoj sredini i razvoju održana je u Rio de Žaneiru 1992. godine, na kojoj su usvojeni najznačajniji dokumenti iz oblasti zaštite životne sredine, a to su:  Rio deklaracija o životnoj sredini i razvoju;  Agenda 21 (globalni program akcije za održivi razvoj);  Konvencija o biodiverzitetu;  Šumski principi- neobavezujući dokument o globalnom konsenzusu u upravljanju, očuvanju i održivom razvoju svih vrsta šuma. Pet godina kasnije, u Njujorku (1997. god.), usvojen je program za dalje sprovođenje Agende 21, a 2002. godine u Johanesburgu je održan svjetski samit o održivom razvoju, koji je imao za cilj da ocijeni status implementacije Agende 21 i drugih dokumenata koji su usvojeni na Samitu u Riju i da sagleda nove izazove i šanse, a sa koga je proizašao plan za realizaciju koji definiše preko 30 ciljeva. Prema međunarodno usvojenoj definiciji: “Održivo gazdovanje šumama podrazumijeva upravljanje i korištenje šuma i šumskog zemljišta na takav način i u takvom stepenu da se očuva biodiverzitet, a produktivnost, obnavljanje, vitalnost i potencijal šuma da budu na nivou kojim bi se zadovoljile odgovarajuće ekološke, ekonomske i socijalne potrebe današnje i budućih generacija kako na lokalnom tako i na nacionalnom nivou, a da se pri tom ne ugroze i oštete drugi ekosistemi.” Održivo gazdovanje šumama u širem kontekstu podrazumijeva:  Očuvanje i odmjereno poboljšanje šumskih resursa i njihov doprinos i značaj za globalno kruženje ugljenika (CO2);  Očuvanje zdravstvenog stanja i vitalnosti šumskih ekosistema;  Očuvanje i uvećanje produkcione funkcije šuma;  Očuvanje zaštita i moguće poboljšanje biološke raznovrsnosti u šumskim ekosistemima.

Namjena prostora i njegova funkcionalna podjela u zaštićenim područjima

Na samom početku treba navesti osnovnu razliku u shvatanju i tumačenju zaštićenog područja u Sjevernoj Americi i Evropi, a obrazložit ću ga na primjeru nacionalnih parkova.

342


U Americi su nacionalni parkovi proglašeni u područjima koja su bila van domašaja čovjeka, dakle u potpuno prirodnim uslovima i uglavnom na izuzetno velikim površinama. Nacionalni parkovi u Evropi osnovani su na područjima koja su manje ili više degradirana od strane čovjeka i znatno manjih su površina. U američkim parkovima u primjeni je tip zaštite kojeg možemo nazvati konzervacijski. Ovakav sistem zaštite podrazumijeva prisustvo čovjeka samo kao posmatrača ili istraživača, dok je u Evropi slobodniji pristup zaštite nacionalnih parkova u zavisnosti od funkcionalne podjele prostora na zone, koje se izdvajaju prema namjeni i stepenu zaštite prostora. Koriste se uglavnim tri režima zaštite i to:  I stepen  II stepen  III stepen U I stepenu zaštite utvrđuje se zabrana korištenja prirodnih bogastava i isključuju svi drugi oblici korištenja prostora i aktivnosti osim naučnih istraživanja i kontrolisane edukacije. U II stepenu zaštite utvrđuje se ograničeno i strogo kontrolisano korištenje prirodnih bogatstava dok se aktvnosti u prostoru mogu vršiti u mjeri koja omogućava unapređenje stanja i prezentaciju prirodnih dobara bez posljedica po njihove primarne vrijednosti. U III stepenu zaštite utvrđuje se selektivno i ograničeno korištenje prirodnih bogatstava i kontrolisane intervencije i aktvnosti u prostoru ukoliko su usklađene sa funkcijama zaštićenog prirodnog dobra ili su vezane za naslijeđene tradicionalne oblike obnavljanja privrednih djelatnosti i stanovanja uključujući i turističku izgradnju. Ovi režimi zaštite primjenjivi su i na druge kategorije zaštićenih područja (V i VI). Svjetska komisija za zaštićena područja (IUCN/WCPA) i EUROPARK Federacija (EUROPARK Federation) u saradnji sa Svjetskim centrom za praćenje stanja životne sredine (WCMC) objavili su upustva za primjenu IUCN kategorija upravljanja u zaštićenim prirodnim dobrima. Kategorije zaštićenih područja:  Ia Strogi rezervat prirode  Ib Područje divljine  II Nacionalni park  III Spomenik prirode 343

 IV Područje upravljanja staništem/vrstama u prirodi  V Zaštićeni predio  VI Zaštićena područja za upravljanje resursima Tabela 1 Matriks ciljeva upravljanja i IUCN kategorija upravljanja zaštićenim područjima Ciljevi upravljanja

Ia

Ib

II

III

IV

V

VI

Naučna istraživanja Zaštita divljeg svijeta Očuvanje specijske i genetičke raznovrsnosti Obezbjeđivanje usluga u životnoj sredini Zaštita specifičnih prirodnih i kulturnih oblika Turizam i rekreacija Obrazovanje Usaglašeno korištenje resursa iz prirodnih ekosistema Očuvanje kultrunih i tradicinalnih karakteristika

1 2

3 1

2 2

2 3

2 3

2 -

3 2

1

2

1

1

1

2

1

2

1

1

-

1

2

1

-

-

2

1

3

1

3

-

2 -

1 2

1 2

3 2

1 2

3 3

-

3

3

-

2

2

1

-

-

-

-

-

1

2

1 primarni cilj 2 sekundarni cilj 3 moguće primjenjiv cilj - neprimjenjiv

Ciljevi i mjere gazdovanja šumama u nacionalnim parkovima i zaštićenim područjima

Na području nacionalnog parka sprovode se mjere zaštite i razvoja koje obuhvataju: 1.

sprječavanje aktvnosti koje mogu narušiti osnovna obilježja i druga svojstva nacionalnog parka,

2.

zaštitu, očuvanje i unaprjeđivanje osnovnih prirodnih obilježja i druga svojstva nacionalnog parka,

3.

naučnoistraživačku aktivnost,

4.

kulturno – obrazovnu aktivnost,

5.

prezentaciju i popularizaciju vrijednosti nacionalnog parka,

344


6.

utvrđivanje područja i izgradnju objekata u svrhe očuvanja, obnavljanja i unaprjeđivanja prirodnih i kulturno – istorijskih vrijednosti nacionalnog parka i njihove prezentacije, kao i sanacije i revitalizacije ugroženih dijelova nacionalnog parka,

7.

uspostavljanje i razvoj turističkih, rekreativnih i drugih razvojnih funkcija u korištenju prirodnih i kulturno – istorijskih vrijednosti nacionalnog parka u granicama i na način kojim će se obezbijediti zaštita, očuvanje i unaprjeđivanje tih vrijednosti.

Kao što vidimo, u nacionalnim parkovima je predviđeno, dozvoljeno i poželjno višenamjensko korištenje prostora u zavisnosti od stepena zaštite, koji je u skladu sa planiranom namjenom tog dijela prostora. Samim ovim i ciljevi gazdovanja šumama u pojedinim režimima zaštite se razlikuju, a korištenje šume mora biti polifunkcionalno. Različitost ciljeva uzrokuje i propisivanje različitih mjera gazdovanja za ostvarenje tih ciljeva. Ako ovdje dodamo i činjenicu da se šumske sastojine nezavisno od režima zaštite razlikuju i po: geološkoj podlozi i tipu zemljišta, tipu šume, porijeklu, starosti, vrsti drveća, mješovitosti, strukturnom obliku, stepenu sklopa i obrasta, dužini trajanja proizvodnog procesa, prema očuvanosti i zdravstvenom stanju, tek onda možemo sagledati kompleksnost problema gazdovanja šumama u nacionalnim parkovima i zaštićenim područjima. Može se reći da je donošenje planova gazdovanja ovim šumama izuzetno složen i odgovoran posao. Ovi planovi, da bi bili savremeni, moraju biti sveobuhvatni, da bi bili prihvaćeni moraju biti praktično primjenjivi (realni), da bi bili praktično primjenjivi moraju biti u skladu sa zakonom, da bi obezbijedili racionalno korištenje moraju što potpunije da obezbijede princip višefunkcionalnosti šumskih ekosistema. Dosljedno provođenje ovakvih planova, kao i poštivanje principa transparentnosti i javnosti rada uz stalno medijsko nastupanje mogu dovesti do planom zacrtanih ciljeva.

Zaključak

Šumama u nacionalnim parkovima i zaštićenim područjima treba gazdovati na principu održivosti, što podrazumijeva upravljanje i korištenje šuma i šumskog zemljišta na takav način i u takvom stepenu da se očuva biodiverzitet, da se šumama u skladu sa režimima zaštite obezbijedi njihova funkcionalnost, vitalnost i sposobnost da ispune odgovarajuće ekološke, socijalne i ekonomske potrebe i današnjih i budućih generacija na lokalnom i nacionalnom nivou, a da se pri tom ne ugroze i oštete neki drugi ekosistemi. 345

Prilikom gazdovanja šumama u Nacionalnim parkovima i zaštićenim područjima primjenjivati uputstva IUCN kategorija za ciljeve upravljanja zaštićenim područjima propisane od strane Svjetske komisije za zaštićena područja (IUCN/WCPA), EUROPARK Federacije (EUROPARK Federation) i Svjetskog centra za praćenje stanja životne sredine (WCMC). Mora se stalno imati u vidu i činjenica da je svako zaštićeno područje ili njegov dio specifikum i da se razlikuje od ostalih dijelova ili područja. Prema tome, u zavisnosti od prirodnih faktora i stanja šume u kojem se ona nalazi biće potrebno planirati i primijeniti različite mjere gazdovanja za postizanje istog cilja. Svjetska komisija za zaštićena područja (IUCN/WCPA) i EUROPARK Federacija (EUROPARK Federation) u saradnji sa Svjetskim centrom za praćenje stanja životne sredine (WCMC).

Literatura IUCN/WCPA: Upustvo za primenu kategorija upravljanja zaštićenim prirodnim dobrima, interni prevod, 1999, Medarević, M.: Funkcije šuma i njihovo obezbjeđivanje pri planiranju gazdovanja šumama, Doktorska disertacija, Šumarski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 1991, Vodič za dobro upravljanje u oblasti životne sredine, Regionalna kancelarija za Evropu i Zajednicu nezavisnih država UNDR-a, 2003, Jović D., Banković S., Medarević M., Grbić P. (1995): Planovi gazdovanja šumama- problemi izrada i sprovođenje. Simpozijum: Potencijali šuma šumskih područja i njihov značaj za razvoj Srbije”. Monografija, Šumarski fakultet, Beograd. Medarević M. (2004): Održivo upraljanje šumama u odnosu na Panevropski kriterijum 3. Rad urađen u okviru Projekta Formiranje indikatora održivog razvoja Srbije, kordinator projekta Poljoprivredni fakultet – Beograd. Medarević M., Šljukić (2004): Održivo korišćenje šuma, Zbornik radova sa naučnog skupa “Održivi prostorni, urbani i ruralni razvoj Srbije”, - IAUS, Beograd. Medarević M. (2006): Planiranje gazdovanja šumama, Šumarski fakultet- Beograd Šumsko privredna osnova NP “Kozara” IRPC “Srpske šume” Banja Luka 2002.

346


Forest management in the protected areas Abstract

Most of the surface area of our protected areas is covered by forests. Forest management in protected areas should be carried out on the basis of sustainability principles. Principles of the sustainable management related to production permanence, productivity and yield in wood mass, were introduced into forestry 200 years ago. Forest management means the management and utilization of forests and forest soils Forest management in protected areas must be in accordance with the function of the area and functional division of the territory. Limiting factor for the sustainable utilization of forests and forest soils in protected areas is function of the area and adverse existing situation in some forest stands. Key words: forest management, sustainable management, functional division of the area, limiting factor.

347


Poljoprivredna proizvodnja u zaštićenim područjima na primjeru Parka prirode Blidinje Jure Beljo Ana Sabljo1 Mato Anđelić Sažetak

U zaštićenim područjima moguće je organizirati različite gospodarske djelatnosti u sklopu ruralnog razvoja, ali se pritom uvijek mora voditi računa o održavanju prirodne ravnoteže ekosustava u takvima područjima. Jedna od takvih djelatnosti koja se može uspješno organizirati na području Parka prirode Blidinje je ekološka (organska) proizvodnja hrane. Ekološka proizvodnja je sustav proizvodnje koji ne djeluje štetno na biljni i životinjski svijet, ne onečišćuje okoliš, koristi prirodne materijale, čuva biološku raznolikost i upravlja ekološkim odnosima na optimalan način. Na oko 2100 ha obradivih površina postoje povoljni uvjeti za proizvodnju nekih ratarskih i povrtlarskih kultura poput krumpira, kupusa, mrkve, cikle, raži i još nekih kao i proizvodnja sjemena ovih kultura. Stočarstvo na ovom području ima dugu tradiciju i s obzirom na velike površine pod pašnjacima bez bilo kakvih onečišćenja i daleko od industrijskih zagađivača ovo područje je idealno za proizvodnju ekoloških animalnih proizvoda. Na području parka prirode Blidinje uspijeva velik broj ljekovitih i aromatičnih biljnih vrsta. Budući da rastu u čistom okružju, moguće je organizirati berbu i prikupljanje ovog bilja na komercijalnoj razini. Desetak poljoprivrednih proizvođača s ovog područja prijavilo se da na svojim imanjima organiziraju proizvodnju po ekološkim načelima i uskoro očekujemo da uđu u sustav certifi Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet Mostar JP Park prirode Blidinje

349

kacije. Područje Parka prirode Blidinje je također značajna potencijalna turistička destinacija, pa bi se upravo hrana proizvedena po ekološkim standardima mogla plasirati na lokalnom području u okviru turističke potrošnje. Na taj način ekološka poljoprivreda kombinirana s turističkom djelatnošću doprinijela bi održivom razvoju područja.

Osnovna obilježja područja

Park prirode Blidinje prostire se na površini od oko 360 km2 na području tri općine (Jablanica, Posušje i Tomislavgrad) i tri županije (Herceg-bosanska, Zapadno-hercegovačka i Hercegovačko-neretvanska). Takav rascjepkan teritorijalni ustroj velik je problem u normalnom funkcioniranju, posebno administrativnom upravljanju. Po obilježjima reljefa Park prirode Blidinje spada u visokogorska područja. To je tipično krško područje s razvedenim i raznolikim krajolikom, s planinama Čvrsnicom i Vranom i krškim zaravnima: Svinjača, Sesaruša-Blidinje i Dugo polje. U sredini područja je jezero Blidinje. Nadmorska je visina iznad 1100 m, a najviši vrha iznosi 2228 m. Blidinje se nalazi na visini od 1184 m, a krška polja na visini od 1200 – 1250 m. Klima je uglavnom kontinentalna, dok je po vrhovima planina alpska klima. Zime su duge s dosta snijega, a proljeća kratka. Bezmrazni period traje 120 – 140 dana. U ljetnim mjesecima moguće su relativno visoke temperature, iznad 30°C. Godišnje padne oko 1400 mm oborina, a u vegetacijskom razdoblju (svibanj – kolovoz) oko 300 l/m². Potencijalna tla za poljoprivrednu proizvodnju su uglavnom crnice i smeđa tla na vapnencu te eluvijalno-diluvijalna tla. Prevladavaju plića tla s dubinom profila od 20 – 40 cm, općenito humusna, dobro opskrbljena dušikom i kalijem i nešto slabije fosforom.

Gospodarske aktivnosti

Najvažnija gospodarska aktivnost na ovom području tradicionalno je bilo stočarstvo i to uglavnom nomadsko stočarstvo preko ljetnih mjeseci. Proizvodnja ratarskih i povrtlarskih kultura bila je znatno manja. Na tom području nekada je bilo preko 500 obitelji koje su se bavile stočarstvom i proizvodnjom animalnih proizvoda, uglavnom sira i masla. Stalnih stanovnika, uglavnom zbog oštre zime i loših komunikacija, bilo je malo. Jedno vrijeme gospodarska aktivnost bila je potpuno zamrla, ali je zadnjih 10 – 15 godina počela postupno oživljavati.

350


Najprije se počelo obnavljati stočarstvo, a zadnjih godina, izgradnjom zimskog sportskog centra, počinje razvoj turizma, a pomalo počinje i proizvodnja ratarskih i povrtlarskih kultura. U 2008. godini na području Parka prirode Blidinje bila su ukupno 43 stada ovaca, a glavna je aktivnost proizvodnja sira, te tov janjaca i ovaca za proizvodnju mesa.

Potencijalna proizvodnja

Okosnica gospodarskog razvoja Parka prirode Blidinje mogla bi biti poljoprivredna proizvodnja i turizam. Međutim, kakva se god gospodarska aktivnost vodila na ovom području, ona mora voditi računa da je to zaštićeno područje i da se mora održavati prirodna ravnoteža ekosustava. Drugim riječima, to mora biti održivi razvoj. Budući da je konvencionalna poljoprivredna proizvodnja potencijalni zagađivač okoliša, jedini je način da se poljoprivredna proizvodnja provodi po ekološkim načelima. Ekološka (organska) poljoprivreda je sustav gospodarenja koji ne djeluje štetno na biljke i životinje, ne oštećuje okoliš, koristi prirodne materijale i obnovljive izvore, čuva biološku raznolikost i upravlja ekološkim odnosima na optimalan način. Osnovni je cilj takve proizvodnje proizvesti kvalitetnu hranu na prirodan i održiv način. Park prirode Blidnje ima povoljne uvjete za ekološku proizvodnju. Ima dovoljno odgovarajućih zemljišnih površina za animalnu i biljnu proizvodnju koje nisu onečišćene pesticidima i drugim agrokemikalijama. Procjenjuje se da se proizvodnja ratarskih i povrtlarskih kultura može izvoditi na oko 2100 ha, a oko 8000 ha je pod livadama i pašnjacima. Ovo područje je udaljeno od industrijskih zagađivača, a već ima dobru infrastrukturu. S obzirom na dugu tradiciju i povoljne uvjete, Park prirode Blidinje mogao bi poslužiti kao potencijalno područje za ekološku proizvodnju animalnih proizvoda. Ta proizvodnja temeljila bi se na uzgoju ovaca i goveda te proizvodnji mesa, mlijeka, sira, kajmaka, vune i stajskog gnoja koji bi služio za ratarsku proizvodnju kao zamjena za industrijska gnojiva. Na širem području parka prirode Blidinje uzgaja se oko 8000 ovaca, premda su mogućnosti mnogo veće. No i to je dobar potencijal za proizvodnju značajnih količina sira i ostalih animalnih proizvoda. Da bi ti proizvodi zadovoljavali standarde ekološke proizvodnje, prevladavajući dio hrane mora potjecati s vlastitih površina i mora biti proizveden po ekološkim načelima. Proizvodnja se također mora temeljiti na domaćim pasminama ili pasminama selekcioniranim za ovo područje. Može se također obavljati tov uvezene janjadi i ovaca za proizvodnju mesa, ali uz obavezno vrijeme konverzije za ekološku ishranu.

351

Biljna proizvodnja na području Parka prirode Blidinje već sada se može smatrati ekološkom. Okoliš je nezagađen, gnojidba se provodi uglavnom stajskim gnojivima, a organska tvar u tlu povećava se i žetvenim ostacima. Klimatski uvjeti ograničavaju broj kultura koje se ovdje mogu uspješno uzgajati. Među ratarskim kulturama to su krumpir i jare žitarice, a od ozimih vrsta raž koja može podnijeti niske temperature. Slama od raži veoma je dobar izolacijski materijal za pokrivanje planinskih kuća. Od povrtlarskih vrsta moguće je uzgajati kupus, mrkvu, ciklu grašak i još neke. Ove kulture već sada se proizvode i daju veoma dobru kvalitetu. No na ovom području mogla bi se također organizirati proizvodnja sjemena nekih ratarskih i povrtlarskih vrsta, a ta proizvodnja može biti veoma profitabilna. Među više od 1500 vaskularnih vrsta koje rastu na ovom području postoje mnoge koje se mogu koristiti u alternativnoj medicini, kozmetici ili prehrambenoj industriji. Budući da rastu u čistom okruženju takve biljke ili njihovi plodovi mogu se brati i komercijalno koristiti. Domicilno stanovništvo i do sada se bavilo prikupljanjem samoniklog bilja, uglavnom za domaće čajeve, ali se takva djelatnost u današnjim uvjetima može komercijalizirati. Jedna od djelatnosti koje se mogu uspješno organizirati na području Parka prirode Blidinje je pčelarstvo, više kao uzgredna nego glavna djelatnost. Naime, na ovom području ima dosta livadskog bilja koje cvjeta u vrijeme kad u južnim dijelovima Hercegovine nema nikakve pčelinje paše pa profesionalni pčelari mogu u to vrijeme držati košnice na ovom području kako bi iskoristili i tu pčelinju pašu. Livadski med je dobre kvalitete, a s ovog područja neće imati u sebi nikakvih kontaminata. Zadnjih godina, izgradnjom sportsko-rekreacijskog centra i zahvaljujući boljim komunikacijama, sve se više razvija turizam, i to ne samo zimi već i ljeti. Područje Parka prirode Blidinje je pogodno za ljetni odmor, za agroturizam i tzv. ekoturizam. Turistička djelatnost i ekološka proizvodnja su komplementarne jer se na taj način omogućava plasman proizvedene hrane na lokalnom području. Međugorje, kao velika turistička destinacija, također bi moglo biti potrošač ekoloških proizvoda s ovog područja. Naime, među velikim brojem turista koji dolaze u Međugorje naći će se značajan broj onih zahtjevnijih koji će rado konzumirati ekološke proizvode makar i po višim cijenama.

Zaključak

Prirodni i agronomski uvjeti omogućavaju okvir za proizvodnju hrane po ekološkim standardima na području Parka prirode Blidinje. To mogu biti animalni

352


ili biljni proizvodi. JP Park prirode Blidinje u suradnji s Agronomskim i prehrambeno-tehnološkim fakultetom iz Mostara, te još nekim institucijama, već je započelo aktivnosti na tom planu. Financijska potpora koju pruža Federalno ministarstvo okoliša i turizma pomoći će u provođenju ovih aktivnosti. Desetak farmera već se prijavilo za takvu proizvodnju na svojim farmama i uskoro se očekuje njihova certifikacija. Proizvodnja ekološke hrane komplementarna je s turističkom djelatnošću koja se na ovom području postupno razvija, tako da bi se dobar dio proizvoda trošio na lokalnom području. Razvojem poljoprivrede i turizma ubrzava se ruralni razvoj područja, ali se uvođenjem ekoloških načela u gospodarskim aktivnostima održava prirodna ravnoteža ekosustava bez štetnih posljedica po okoliš.

353


ODRŽIVA POLJOPRIVREDA KAO FAKTOR RAZVOJA PODRUČJA NACIONALNOG PARKA UNA Ferdo Bašić Vildana Alibabić Zemira Delalić2 Sažetak

Suvremeni koncept razvoja u kojem poljoprivreda i tlo imaju višeznačajnu ulogu koja se, osim u proizvodnji hrane, ogleda u ekološkoj, socijalnoj i prostornoj ulozi, ulozi u oblikovanju krajobraza, ulozi tla kao izvoru sirovina i energije i rekreacijsko-turističkoj ulozi, nazvan kao VUPT koncept (Višeznačajna uloga poljoprivrede i tla) jedan je od najdjelotvornijih načina korištenja površina na ekološki osjetljivom području kao što je područje Nacionalnog parka Una. VUPT koncept istovremeno osigurava održivi razvoj, predstavlja oslonac opstanka stanovništva, ali najveći značaj njegove primjene ogleda se u zaštiti područja od onečišćenja. Cilj ovog rada bio je predložiti ekološki, ekonomski i socijalno održivu, a sa stajališta trajnog funkcioniranja NP Una poželjnu strukturu poljoprivrede, obzirom na zatečeno stanje. Za izradu je, osim korištenja odgovarajuće literature, urađeno terensko istraživanje, kao i obrada studijske dokumentacije već izrađene za potrebe NP Una. Prema zatečenom stanju, struktura korištenja poljoprivrednih površina ukazuje na “prirodni“ način korištenja gdje visoku zastupljenost imaju livade, pašnjaci i neplodno tlo, a uključujući šumsko zemljište takvog je više od ¾ površine, što je optimalan odnos za potrebe održanja biološke raznovrsnosti, dopadljivog krajobraza i održivog gospodarenja. Nepovoljne okolnosti su dominantnost Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za opću proizvodnju bilja, Zagreb, [email protected] Biotehnički fakultet Univerziteta u Bihaću, Bihać, [email protected]; [email protected]

355

privatnih posjeda (3.394) u odnosu na državni (51) i dosta neobrađenog zemljišta. Prevladava uzgoj žitarica, povrća i voća isključivo za vlastitu potrošnju; zastupljenost krmnog bilja je visoka. Stočni fond se poslije devastacije u ratnim događajima postupno oporavlja, a uzgoj ima tradicionalno obilježje. Slatkovodno ribarstvo predstavlja perspektivnu granu i dominira u privrednom sektoru (360 t/god). Za trajno održivo gospodarenje predlaže se optimalan odnos u kojemu će se 10% posjeda (oko 600 ha) usmjeriti na ekološku, 80% na održivu, a 10% na pomno nadziranu intenzivnu poljoprivredu. Ključne riječi: Nacionalni park Una, održiva poljoprivreda, održivi razvoj

Uvod

Planetarne posljedice zagađenja neophodno je zaustaviti “održivim razvojem“, odnosno racionalnim korištenjem prirodnih bogatstava i čuvanjem okoliša, a posebno važno pitanje su ekološki osjetljiva područja među kojima je i područje Nacionalnog parka Una. Svjetska iskustva i praksa u državama EU ukazuju na činjenicu da je pravilno gospodarenje na ekološki osjetljivim područjima ključno pitanje njihove zaštite i opstanka u funkciji. Slijedom toga, preduvjet za opstanak i održivi razvoj šireg područja NP Una, dakle USK-a, je ekološki prihvatljivo gospodarenje, što prvenstveno podrazumijeva gospodarenje u poljoprivredi, šumarstvu, vodnom gospodarstvu, na prvom mjestu gospodarenju tlom (Bašić & al., 1995a). Ovaj novi način razmišljanja rezultirao je čitavim nizom mjera zaštite, a od onih važnijih danas se najviše radi na kreaciji sistema održivog gospodarenja tlom (Sustainable Land Management - SLM), odnosno uzgoju bilja i životinja prema konceptu održive poljoprivrede. To je gospodarski, ekološki, socijalno i etički održiva poljoprivreda, bezopasna za okoliš, svi postupci u njoj regulirani su i definirani više kodeksima (Code of Good Agricultural Practice) nego zakonskom regulativom. Ključna zadaća joj je održati plodnost tla, smanjiti zavisnost poljoprivrede o vanjskim inputima, smanjiti oštećenja okoliša, a istodobno održati dostignutu razinu i osigurati trend rasta proizvodnje agroekosistema (Bašić, 1995b). Upravo suvremeni koncept MFCAL-VUPT (Multifunctional Character of Agricutlure and Land – Višeznačna uloga poljoprivrede i tla) utječe na kreiranje “Zajedničke poljoprivredne politike EU“ – CAP (Common Agricultural Policy), a uloga poljoprivrede i tla u njemu su: proizvodnja hrane, ekološka, socijalna i prostorna uloga, uloga u oblikovanju krajobraza; tlo je izvor sirovina i energije i ima rekreacijsko-turističku ulogu (FAO, 1999; CAP, 2000).

356


Alternativa održivoj je ekološka poljoprivreda, sistem gospodarenja koji se odvija pod nadzorom međunarodne organizacije IFOAM. Cilj joj je maksimalno korištenje bioloških resursa u tlu. Polazi od stajališta da živi organizmi ispunjavaju zadaću razgradnje otpada, recikliranja hranjiva, zaštite usjeva i domaćih životinja od štetnika, polinacije usjeva, zaštite zemljišnih i vodnih resursa i čuvanja genetskog materijala. Zahtjevi su suptilniji u usporedbi s konvencionalnim uzgojem, a najstrožiji su oni koji se odnose na sadržaj ekološko rizičnih tvari – teških metala i ostataka zaštitnih sredstava (Bašić & al., 1995c). Budući da hrana proizvedena u intenzivnoj poljoprivredi još uvijek upravlja nacionalnim i svjetskim tržištem hrane, i tu ulogu poljoprivrede treba imati na umu prilikom vrednovanja, pa čak i ekološki osjetljivih područja. To je tržišno orijentirana poljoprivreda u kojoj je visok profit i tržišno konkurentan proizvod cilj, a ovisi o vanjskim faktorima (strojevi, energija, mineralna gnojiva, pesticidi), sama opskrbljuje prerađivačku industriju sirovinama, a na putu od ‘’polja do stola’’ na svoj se način uključuje prehrambena industrija sa svojim dodacima, pa do stola stiže namirnica toliko izmijenjena da se u njoj više ne može prepoznati posebnost tla, sunca i krajobraza s kojega biljka potječe. Tamna strana ove poljoprivrede su agrokemikalije koje su uzrokovale takva oštećenja okoliša, prvenstveno tla i vode, da su postala središnji problem današnjice (UNEP, 2000; EC, 2001). Koji je put do ekonomski i socijalno-politički prihvatljivog održivog razvoj NP Una, u kojem će biti osigurano funkcioniranje NP s jedne, a puna zaposlenost i dobrobit stanovništva na njegovu širem području s druge strane, ovisi o ukupnim zatečenim socijalnim, ekonomskim i ekološkim uvjetima, pa je stoga i cilj ovoga rada da se na temelju zatečenog stanja projicira održiva, a sa stajališta trajnog funkcioniranja NP Una poželjna struktura poljoprivrede. Za ostvarenje toga cilja potrebno je bilo: procijeniti stanje na terenu, ocijeniti mogućnost ekološkog uzgoja bilja i ukazati na put transformacije poljoprivrede u smjeru ekološkog uzgoja, dati poželjnu strukturu poljoprivrede u tzv. prijelaznom razdoblju u ekološku poljoprivredu i, dalje, procijeniti trošak i dobit (cost-benefit), predložiti potrebe istraživanja i obrazovanja i predložiti sistem trajnog motrenja.

Metode rada

U radu je korištena složena metodologija izrade koja je, osim pregleda dostupne literature (Kurtović & Burlica, 1984; Martinović & al., 1985; Martinović & Vranković 1986; Ćustović & al., 2000, i dr.), uključila terensko istraživanje i pri-

357

kupljanje podataka, njihovu obradu, kao i obradu studijske dokumentacije koja je već izrađena za potrebe NP Una (Bašić & Ćustović, 2005). Podaci su prikupljeni za područje utjecaja NP Una na kojoj su izdvojene i označene granice pojedinih zona zaštite:  zona I: prostor divljine između kanjona Unca i kanjona Krke,  zona II: NP Una I – dio kanjona Unca i rijeka Krka i NP Una II (Štrbački buk – Dvoslap),  zona III: između NP Una I i NP Una II, a obuhvaća pojas od po 50 m s obje obale Une i krajolik  zona IV: šire područje utjecaja koje obuhvaća uži ili širi pojas oko zaštićenih područja. Prikupljanje podataka obuhvatilo je mjesne zajednice: Martin Brod, Kulen Vakuf, Orašac, Klisa, Ćukovi, Ripač, Golubić, Dobrenica i Sokolac koje čine prostornu granicu sa zaštićenim područjem. Istraživanja je u razdoblju proljećeljeto 2005. godine proveo tim Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Bihaću i agencije ‘’Eda’’, metodom anketiranja različitih grupa stanovništva. S obzirom na nedovoljnu pouzdanost, istraživanja su proširena i na sve druge izvore osim službenih (kantonalne i općinske ustanove).

Rezultati rada i diskusija

Općenito, područje utjecaja NP Una rijetko je nastanjeno. Zona I je nenastanjena, u II i III zoni zaštite nalaze se naselja s 4.164 stanovnika, a u IV zoni živi oko 2.590 stanovnika. Najveće naselje je Kulen Vakuf s 526 stanovnika, zatim Orašac i Ćukovi te Ripač sa sjeverne strane koji broji oko 1.250 stanovnika. Stanovništvo su uglavnom mladi, radno sposobni i obrazovani, pretežno nezaposleni i oslonjeni na mali broj zaposlenih u Bihaću ili u drugim državama te na poljoprivredu. Podaci se moraju uzeti s rezervom, a stvarno stanje očekuje se kroz popis stanovništva u 2011. godini. Područje utjecaja NP Una je u posljednjem ratu doživjelo teška stradanja koja su najviše pogodila upravo poljoprivredu pa je, osim velikih gubitaka života radno najvrednijeg naraštaja, ranjavanja s trajnim posljedicama po radnu sposobnost, došlo i do debalansa u odnosu muške i ženske populacije, u korist ženske. Došlo je i do napuštanja imanja, desetkovanja stočnog fonda, otuđenja strojeva i opreme, paljenja i rušenja gospodarskih zgrada, a na cijelom području do zapuštanja posjeda i zarastanja površina u korove. A i bez tih događanja,

358


poljoprivreda je kao gospodarska grana u ovom kraju bila desetljećima zapostavljana i marginalizirana.

Zatečeni sistemi biljne proizvodnje

Važniji pokazatelj za procjenu stupnja utjecaja poljoprivrede na okoliš je posjedovna struktura i način korištenja zemljišta. Podaci su prikupljeni za svaku mjesnu zajednicu na istraživanom području NP Una, a sumarno prikazani u tablici 2. Radi usporedbe u tablici 1 dana je struktura biljne proizvodnje za neke općine USK-a. Uzgajaju se uglavnom žitarice, a kukuruz i pšenica su najzastupljeniji. Uzgoj povrća i voća namijenjen je uglavnom vlastitim potrebama. S obzirom da su uvjeti za uzgoj povrća vrlo povoljni, svakako valja računati na ekspanziju uzgoja povrća, a još više na prerađevine iz toga povrća. Ohrabrujući je pokazatelj visoka zastupljenost krmnog bilja na oranicama koje općenito, a naročito ono iz skupine leguminoza, povoljno djeluje na tlo. Površina pod najvrednijom krmnom kulturom – lucernom dosta je visoka. Od voća je najzastupljenija šljiva, ali stabla su stara i slabo održavana pa je njihova obnova važna zadaća u narednom razdoblju. U uzgoju se ne koriste kemijska sredstva što šljivu deklarira kao posebno vrijednu, a uz to prerada šljive u domaćinstvu – od sušenja preko kompota, pekmeza i rakije – stavlja je u položaj posebnosti. Za očekivati je povećan uzgoj voća i pripremu svih prerađevina iz tog voća priređenih na imanju ili manjim pogonima su. Tablica 1 Struktura biljne proizvodnje na području nekih općina USK (2002/03) Kultura 1. Žitarice Pšenica Raž Ječam Zob Kukuruz (zrno) 2. Industrijsko bilje 3. Povrće Krumpir Grah

Unsko-sanski kanton – izabrane općine (površine u ha) Bihać 1.564 502 45 40 126 851 0 796 747 13

Bužim 805 350 5 5 45 400 0 128 65 30

Bosanaska Krupa 4.150 820 60 40 30 3.200 0 947 300 440

Cazin 8.965 3.300 600 380 995 3.690 0 2.048 1.080 450

359

Crni luk Kupus i kelj Rajčica i paprika Ostalo povrće 4. Krmno bilje Djetelina Lucerna Silažni kukuruz Travne smjese Ostalo krmno bilje 5. Voće* Jabuka Kruška Šljiva Višnje Grožđe

9 10 5 12 866 67 78 617 19 85

10 5 8 10 2.265 600 600 30 1.000 35

35 50 66 56 5.025 2.020 1.540 0 1.465 0

152 54 110 202 2.570 360 270 720 1.220 0

7500 4700 117500 300 0

2000 1000 7500 200 0

0 0 140000 150 0

54570 27000 0 350 0

*broj stabala

Na području NP Una (tablica 2) prevladavaju šumske površine, a struktura korištenja poljoprivrednih površina ukazuje na “prirodni“ način korištenja u kojem visoku zastupljenost imaju livade, pašnjaci i neplodno tlo. Sa stajališta uspostave i opstanka nacionalnog parka kao zaštićenog područja, a uzevši u račun i šumsko zemljište, pod manje više prirodnim načinom korištenja nalazi se znatno više od ¾ površine ovoga prostora, što je gotovo optimalan odnos za potrebe održanja biološke raznovrsnosti, pitomog i dopadljivog krajobraza i održivog gospodarenja na ovom prostoru. Na širem području ima još sasvim dovoljno “prostora“ i za novo naseljavanje i za ekološki prihvatljive gospodarske aktivnosti, naročito poljoprivredu, koja također ima “prostora“ za intenzifikaciju, ako se to pokaže potrebnim. Na cijelom je području visoka, previsoka zastupljenost neobrađenog i napuštenog poljoprivrednog zemljišta, a područje općine Bihać u tom pogledu drastično prednjači. Preko 70% poljoprivrednog zemljišta te općine je izvan korištenja!!! Te površine nisu samo “mrtvi kapitali“, ili su to ponajmanje, nego su još i rasadišta korova i činilac nagrđivanja kulturnog krajobraza. Za ocjenu stanja i trendova jedan od važnijih pokazatelja je posjedovna struktura poljoprivrednih gospodarstava. Apsolutno prevladava privatni posjed – ukupno su 3.394 privatna posjeda s 2.717 ha površine i prosječnom površinom od samo 0,83 ha, a 51 državni posjed raspolaže s 901 ha zemljišta ili prosječno 22,9 ha. 360


Tablica 2 Posjedovna struktura i način korištenja zemljišta VRSTA Polja Voćnjaci Travnjaci Pašnjaci Visoko kultivirano (staklenici) Navodnjavano zemljište Šume UKUPNO Neobradivo zemljište

Privatno vlasništvo neobra obrađeno đeno 1545 102 791 295 0,7 472 3205 117

Državno vlasništvo neobraobrađeno đeno 35 6 88 732 1941 2802 266

TOTAL 1580 108 879 1027 0,7 2413 6007,2 383

Izvor: Općina Bihać, za neke mjesne zajednice, za neke vrste – izvor MZ.

Obrada se obavlja pretežno korištenjem traktora i priključnog oruđa, a na malim površinama, tek simbolično, vuča zapregom – konjima. Okopavanje se obavlja ručno, a livade kose strojno. Osnovna obrada – oranje, obavlja se manje u jesen, kako to zahtijeva ispravna suvremena agrotehnika, a više u proljeće. U predsjetvenoj pripremi prakticira se tanjuranje i drljanje. Djelotvornoj obradi, bez koje inače nema visokih i stabilnih prinosa, zapreka su maleni posjedi i nepovoljne reljefne prilike – neravan teren. To su razlozi zbog kojih se ne isplati nabavljati teže strojeve i linije mehanizacije. Gnojidba je tradicionalna i oslanja se na kruti stajski gnoj, a mineralna gnojiva, uglavnom dušična, za prihranjivanje usjeva. Potrošnja po hektaru je minimalna. Od kemijskih sredstava za zaštitu bilja u uzgoju kukuruza koriste se herbicidi, i to iz skupine atrazina. Insekticidi se redovito koriste za suzbijanje krumpirove zlatice. U uzgoju voća kemijska sredstva za zaštitu se koriste u simboličnim količinama, premda bi zimska prskanja voća neagresivnim sredstvima bila uputna.

Stočarska proizvodnja

Šire područje NP Una tradicionalno je poznat stočarski kraj. Ratni događaji su ostavili dubok trag u svim područjima života, a statistički podaci o stanju stočnog fonda u USK iz 2003. god. prikazani u tablici 3 govore u prilog nepovoljnog stanja u stočarstvu.

361

Tablica 3 Stočni fond na području nekih općina USK-a (2003. godina) Broj komada stoke – grla, komada Vrsta stoke 1. Goveda - Od toga krave i steone junice 2. Ovce - Od toga ovce za priplod 3. Svinje - Od toga krmače 4. Konji - Od toga kobile i ždrebne omice 5. Koze 6. Perad

Bihać

Bužim

4.611 3.240 9.975 7.082 900 352 640 224 500 35.000

3.900 2.600 6.100 5.000 0 0 510 190 500 30.000

Bosanska Krupa 5.000 4.000 6.500 5.000 750 500 150 100 700 30.000

Cazin 7.492 6.337 19.618 7.697 0 0 266 30 628 47.582

Stočni fond sporo se oporavlja, a stočarstvo ipak postaje oslonac gospodarskog razvoja. Ono što je neprihvatljivo jest podatak iz 2002. godine da se samo 0,31% krava, čije se mlijeko otkupljuje za preradu i prodaju, nalazi pod stalnim veterinarskim nadzorom (MP, 2002). Podaci prikupljeni za mjesne zajednice na širem području utjecaja (tablica 4) pokazuju da se na tom području nalazi malo stoke. Proizvodnja mlijeka za tržište više je nego skromna, a s obzirom na trenutne otkupne kapacitete moguće je proizvesti još preko 255.000 litara mlijeka godišnje. Uzgoj stoke je pretežno ekstenzivan, a u pogledu zdravstvenog stanja redovne su bolesti kao upala pluća, upala grla, upala vimena, iščašenja i slično. Liječenje antibioticima se obavlja u stajama kod vlasnika u uobičajenim ‘’tradicionalnim’’ uvjetima držanja stoke za koje se ne može reći da su na visokoj higijenskoj razini, osim kod pojedinaca. Pored navedenih, povremeno se pojavljuju opasne bolesti s tzv. A-liste. Tablica 4 Stanje intenzivne stočarske proizvodnje na području NP Una Vrsta

Privatno (grla/komada)

Goveđa stoka Konji Svinje Ovce Koze Perad Ostalo

351 32 110 7.706 2.245 11.600 -

Državno (grla/ komada)

Izvor: Poljoprivredni zavod USK; JP “Veterinarska stanica” Bihać

362

TOTAL

Prosječna cijena (KM)


S obzirom da se poželjnim stanjem smatra ono u kojemu prihodi od stoke i stočarstva čine oko ¾ ukupnih prihoda gospodarstva, očito predstoje visoka ulaganja upravo u stočarstvu. Za ilustraciju, teži se broju stoke od najmanje jedno uvjetno grlo po hektaru poljoprivredne površine, a za to je na području NP Una potrebno oko 6000 goveda ili adekvatan broj grla druge, sitnije stoke. Kada je ribogojstvo u pitanju, zabilježena je proizvodnja u Martin Brodu (350 t/god.), u Ćukovima i Dobrenici (1 t/god.), Sokocu (3 t/god.). Uvjeti za ovu djelatnost su vrlo povoljni – treba svakako stimulirati uzgoj ribe za tržište i sportski ribolov (Mujić & al., 2003).

Poželjna struktura poljoprivrede

Prvenstveno treba reći da je trajno opredjeljenje i okosnica utemeljenja i opstanka NP Una poljoprivreda, šumarstvo i pripadajuća prerada na posjedu ili izvan njega u manjim pogonima. U budućnosti je potrebno radikalno promijeniti strukturu poljoprivredne proizvodnje, s tim da se u uzgoju bilja i stoke izbjegavaju ili potpuno isključe postupci i zahvati koji na bilo koji način ugrožavaju i dovode u pitanje kvalitetu okoliša: zraka, tla, vode, prirodnog vegeta cijskog pokrova i krajobraza (Bašić & al., 1994; Butorac & al., 1994; Bašić & Kisić, 1996). Stoga za trajno održivo gospodarenje i opstanak NP dugoročnim ciljem držimo optimalni odnos u kojemu će se 10% poljoprivrednih posjeda, dakle površina od oko 600 ha, usmjeriti na organsko-biološku (ekološku) poljoprivredu, 80% na održivu, a 10% na pomno nadziranu intenzivnu poljoprivredu. Takvi odnosi po našoj procjeni osiguravaju visok životni standard poljoprivrednika i njegov trajan, stabilan rast s jedne, te trajno skladno funkcioniranje NP Una s druge strane. Stoga je cilj da se u razdoblju od 10-15 godina od početka realizacije projekta osmišljenim mjerama i usmjerenim ulaganjem postigne da najmanje 70% vrijednosti poljoprivredne proizvodnje otpada na stočarstvo i proizvode iz stočarstva. Odnos poljoprivrednog i šumskog zemljišta nikako ne treba mijenjati! Zadržati “prirodni“ način korištenja agrosfere s razmjerno visokom zastupljenošću livada i pašnjaka, ali smišljeno voditi u smjeru veće zastupljenosti leguminoza. Povećati zastupljenosti krmnih leguminoza, a prostora ima i za industrijsko bilje, naročito uljanu repicu iz koje bi se mogao proizvoditi biodizel kao ekološki idealno gorivo za područje NP Una. Takve promjene podrazumijevaju i novu proizvodnju sjemena trava i krmnih leguminoza kao važnu, a ekonomski zanimljivu djelatnost. Uputne su tvrde sorte pšenice koje se, kao posebnost, mogu

363

mljeti u vodenici na Uni, iz brašna na licu mjesta ili blizu peći kruh, pecivo, burek… pod brendom Eko-Una koje će svaki posjetitelj pamtiti po kvaliteti. Plasman tako proizvedenog brašna (ne nužno mljevena u vodenici!) uopće nije upitan ni izvan područja NP. Na području utjecaja NP Una vrlo su povoljni uvjeti za uzgoj jelenske divljači, ali i za pčelarstvo, granu poljoprivrede u kojoj se uzgaja medonosna pčela (Apis mellificia L.) radi dobivanja meda, pčelinjeg voska, otrova, matične mliječi, propolisa i polena koji posjeduju izvanredna ljekovita svojstva i koji su našli primjenu u liječenju cijelog niza bolesti (Donadieu, 1987; Molan, 2000; Mujić & al., 2005). Rojevi i matice su vrlo tražene na tržištu. Indirektna korist od pčelarstva je za oko 100 do 150 puta veća od direktne, jer pčele vrše oprašivanje poljoprivrednog bilja od kojih je minimalno 180 entomofilnih. Stanje na svjetskom tržištu meda ide na ruku ovom usmjerenju, a pčelarstvo se izvrsno uklapa u koncept održive i ekološke poljoprivrede. Pčelarstvo traži čist okoliš pa se pčelari mogu smatrati “prirodnim saveznicima“ u provedbi projekta NP Una. Gospodarstvo koje se kani usmjeriti na seoski turizam, bit će privlačnije ako ima svoj med. Posjetitelje manjega uzrasta – djecu, treba na licu mjesta upoznati s marljivim “radom“ pčela–radilica!

Mjere zaštite tla i program praćenja – monitoring

Cjelovita zaštita tla ključno je pitanje uspostave, održavanja i opstojnosti svakog zaštićenog područja; time se osigurava održavanje njegovih najvažnijih uloga, a ni na koji način se ne ugrožavaju prirodna dobra – voda, zrak i biološki resursi – biljke i fauna. Kako bi odgovorili na ovo pitanje, radna skupina za zaštitu tla Radne zajednice Alpe-Jadran i Podunavske zemlje kreirala je koncept tzv. integralne zaštite tla, prihvatljiv za sve potencijalne investitore iz EU (Bašić & al., 1995d). Sastoji se od tri posebna, a međusobno povezana područja djelovanja: inventarizacija stanja tala – vrste i intenzitet oštećenja tala na području NP Una, trajno motrenje – monitoring stanja i informacijski sistem tala (Bašić & al., 1993).

Predvidljivi troškovi i dobit (Cost-benefit) od prijelaza na ekološku poljoprivredu

Ovo poglavlje obrađeno je prema modelima koji su preporučivani i korišteni u Hrvatskoj u nekoliko publikacija (Grgić, 2001), a u obzir su uzete posebnosti pri-

364


lika i područja. Vrijednosti su samo orijentacijske. Polazište za cost-benefit analizu i okvirni troškovi su za razdoblje od 10 godina koje je potrebno za ulaganje u razvoj poljoprivrede i temeljito restrukturiranje. Ulaganje treba obuhvatiti sve poljoprivredne površine bez izuzetka. Najveće ulaganje po jedinici površine bit će u rasadnicima, staklenicima i plastenicima, zatim na trajnim nasadima i površinama predviđenim za uzgoj povrća, potom na oranicama, i konačno na livadama i pašnjacima. Naravno, ulaganje odnosno troškovi proizvodnje zavisit će i o sustavu uzgoja pa će najveće biti u sustavu intenzivnog uzgoja (planirano 10% površina ili oko 600 ha), slijedi ekološka (10% površina ili oko 600 ha), a zatim održiva poljoprivreda na 80% površina. Prijelazno razdoblje u ekološkoj poljoprivredi traje od “raskida“ zemljoposjeda s klasičnom, konvencionalnom poljoprivredom do upisa gospodarske jedinice, odnosno zemljoposjednika, u upisnik ili registar ekoloških posjeda i priznavanja “ekološkog proizvoda“ dobivanjem markice kojom se potvrđuje njegova valjanost i autentičnost. To razdoblje traje tri do pet godina. Procijenjeni zajednički troškovi za tako organizirani sustav su 470.000 KM godišnje u prvih 5 godina (edukacije i istraživanja, monitoring i informacijski susav tala, uspostava i održavanje pilot farme, poticaji za eko-proizvođače, marketing i eko-marka proizvoda). Početni troškovi su 720.000 KM (detaljni projekt, inventarizacija tala, skladište i hladnjača). Nakon prvih 5 godina očekuje se smanjenje godišnjih troškova na oko 70% početnih, jer se stvara prihod od marke poljoprivrednih proizvoda s područja NP Una. Osim toga, predviđa se da održiva i ekološka proizvodnja na posjedima od 1-3 ha može donositi zaradu do 10.000 KM godišnje (voće, pčelarstvo, povrće), na posjedima od 5 ha do 16.000 KM, a onima od 10 ha (7 ha oranica i 3 ha pašnjaka – pretežito proizvodnja mesa i mlijeka) do 35.000 KM godišnje. Veće farme zahtijevaju veća ulaganja, ali zato donose veći profit i zapošljavanje kao, na primjer, uzgoj ovaca zbog tradicije i posebnog gospodarskog značenja u ovom kraju, jer se od ovce u prošlosti koristila vuna, a njezino mlijeko i meso daju bjelančevine visoke kakvoće. No, ovca istodobno služi i kao brižni i uporni “čistač“ terena od različitog nepoželjnog raslinja, grmlja i korova, te na taj način formira poseban krajobraz; inače teško prohodne terene čini prohodnim, a izravno smanjuje opasnost od požara. Najmanji kapacitet koji osigurava egzistenciju domaćinstva je oko 120 proizvodnih grla s pripadajućim rasplodnim pomlatkom. U objektu je potrebno osigurati za ovce 1,2 do 1,5, za ovnove 2 do 4 i za janjad oko 0,5 m2 poda po grlu. Troškovi ulaganja u objekte primjerene suvremenom uzgoju ovaca su između 267 i 333 € po rasplodnom grlu.

365

Zaključak

Ulaganja u ruralni razvoj i razvoj poljoprivrede nezaobilazna su u svakom scenariju razvoja ovoga kraja, a uz to, smatrajući da su za to ispunjeni svi prirodni i povijesni uvjeti, odnosno tradicija, predlaže se nadležnima da Unsko-sanski kanton već sada, bez obzira na zaštićeno područje NP Una, svoju poljoprivredu koncipira i deklarira kao eko-socijalnu, tržišno usmjerenu poljoprivredu. Ta poljoprivreda treba biti ekološki usmjerena, što znači da treba sačuvati zdrav okoliš (na prvom mjestu tlo, vodu), ispuniti svoje socijalne uloge, a u ovaj proces treba ući s konceptom MFCAL prema kojemu poljoprivredu i poljoprivredno zemljište treba vrednovati višeznačno. Sve su uloge tla i poljoprivrede prema tom konceptu od jednakog značaja. Za afirmaciju cijelog sustava treba osigurati brz protok znanja i informacija, mjere zaštite i monitoring. Poljoprivrednici koji tu žive i rade, ali i šira društvena zajednica, moraju biti svjesni svoga značaja i uloge, a naročito specifične uloge poljoprivrede i tla za dugoročno održavanje zadovoljavajućeg kvaliteta okoliša, o čemu ovisi opstanak NP Una pa dakle i budućnost generacija koje će živjeti na tom prostoru.

Literatura Bašić, F. (1995c): Some aspects of sustainable agriculture in Croatia, Polj. Znan. Smotra, 60: 237247., Zagreb. Bašić, F., Bićanić, V., Bertić, B., Igrc-Barčić, J. (1995d): Sustainable management in arable farming of Croatia, International workshop on water pollution and protection in agricultural practice, Hrvatske vode, 12: 237-253. Bašić, F., Butorac, A., Mesić, M., Kisić, I., Bićanić, V. (1995b): Ekološki zahtjevi pred biljnom proizvodnjom Hrvatske s aspekta suvremenih trendova u svjetskom gospodarstvu, XXXI Agronomsko savjetovanje, str. 8-9, Pula. Bašić, F., Butorac, A., Vidaček, Ž., Racz, Z., Ostojić, Z., Bertić, B. (1993): Program zaštite tala Hrvatske-Inventarizacija stanja-Trajno motrenje-Informacijski sustav, Studija Zavoda za OPB AFZ, str. 122, Zagreb, 1993. Bašić, F., Čustović, H. (2005): Korištenje, gospodarenje i zaštita tla na području Nacionalnog parka Una, studija, str. 45, Zagreb. Bašić, F., Kisić, I. (1996): Ekološka ili alternativna poljoprivreda na području Karlovačke županije, Karlovac, 1996. Bašić, F., Mesić, M., Kisić, I., Butorac, A. (1995c): Projekt transformacije poljoprivrede na vodozaštitnom području crpilišta Kosnica, studija, rukopis, stručni spisi Zavoda za OPB AFZ, str. 80, Zagreb, 1995.

366


Bašić, F., Mihalić, V., Bertić, B. (1995a): Trajno održiva poljoprivreda u novom okruženju, HAZU, Poljoprivreda i proizvodnja hrane u novom europskom okruženju, Zagreb, Zbornik radova, 47-59. Butorac, A., Bašić, F., Kisić,I. (1994): Alternativni sustavi gospodarenja i njihov utjecaj na kvalitetu vode, Zbornik znanstvenog skupa “Poljoprivreda i gospodarenje vodama“, 53-77, Bizovačke toplice, 1994. CAP (2000): Communication from the Commission to the Council and the European Parliament: Indicators for the Integration of Environmental Concerns into the Common Agricultural Policy, Commission of the European Communities, 2000. Ćustović, H. at al. (2000): Protection Policy of Agricultural Land in Bosnia and Herzegovina during the Transition. Conference soil in CEC, New Independent States, Central Asian Countries and Mongolia, Prague, Czech Republic. Donadieu, Y. Der Pollen. 4. überarbeitete Auflage, KOCH Imkerei-Technic-Verlag, Oppenau/ Schwarzwald, (1987),Germany. EC (2001): A Framework for Indicators for the Economic and Social Dimension of Sustainable Agriculture and Rural Development, European Commission, Agriculture Directorate-General, 5 February 2001. FAO (1999): FAO/Netherlands Conference on the Multifunctional Character of Agriculture and Land “Cultivating our Futures”, Background papers, FAO and the Ministry of Agriculture, Nature Management and Fisheries of the Netherlands. Grgić, Z. (2001): Ulagati u poljoprivredu, ali ne biti izravni poljoprivrednik – Kako? Ministarstvo za javne radove, obnovu i graditeljstvo Republike Hrvatske, “Panonija - razvojne mogućnosti“. Kurtović, J., Burlica, Č. (1984): Komentar karte upotrebne vrijednosti zemljišta općine Bihać, mjerilo 1:25000, SOUR UPI RO Institut za istraživanje i razvoj, Zavod za agropedologiju, Sarajevo. Martinović, J., Jakšić V., Burlica, Č. (1985): Pedološka obrada prostora Unsko-sanske regije, Sarajevo. Martinović, J., Vranković, A. (1986): Zagađenost tla teškim metalima i zaštita izvorišta Klokota, Zbornik “Suvremene tehnologije prečišćavanja otpadnih voda i zaštita Une, Sane i Korane“, str. 100-114.,Cazin. Molan, P.C. (2000): Establishing Honey as a Recognized Medicine. J Americ. Apither. Soc. 7: (1). MP/Ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva (2002): Informacija o provođenju mjera za sprečavanje pojave i sprečavanja širenja zaraznih bolesti životinja na području USK u periodu od 1998-2000. godine, te pojedinačni izvještaji za 2003. 2004. i 2005. godinu. Mujić, H., Đug, I., Tahrić, R., Ćoralić, A. (2003): Strategija dugoročnog razvoja d.o.o. ‘’Riz-Krajina’’ Bihać, Institut Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Bihaću, Bihać. Mujić, I., Alibabić, V., Bajramović, M., Šahinović, R. (2005): Honey as a Marketing Strategy in the Una Sana Canton. World congress Apimondia, 21.-25. kolovoza 2005. Dublin, Irska, str. 108-112. UNEP (2000): Down to earth: Soil degradation and sustainable development in Europe, European Environment Agency and UNEP.

367

SUSTAINABLE AGRICULTURE AS A FACTOR FOR THE DEVELOPMENT OF THE UNA NATIONAL PARK AREA Summary

The modern concept of development in which agriculture and soil have a multiple role, which, in addition to food production, is reflected in the environmental, social and spatial role, the role in landscape shaping, the role of the soil as a source of raw materials, and in the energy and recreational-tourist role known as the VUPT concept (Multiple role of agriculture and land) – is one of the most effective ways of using the environmentally sensitive area such as the Una National Park. The VUPT concept at the same time ensures sustainable development, represents the backbone of the population survival, but the greatest importance of its implementation is reflected in protecting the area from pollution. The goal of this paper is to propose an environmentally, economically and socially sustainable agricultural structure which is needed for the permanent life of the NP Una, as well as to indicate the need of transition to the proposed management system, given the existing situation. In accordance with the set goals, a complex method of drafting this paper was used which, in addition to utilizing appropriate literature, included the field research and data collecting, their processing, and processing of the study documentation, which had already been made for the needs of the NP Una. The results of the research areas show severe suffering in the last war which affected the agriculture most. People abandoned their properties, livestock was practically destroyed, there was equipment stealing, burning and demolition of farm buildings and in the entire area farmable land was neglected so it became full of weeds. In addition to this, demographic changes, loss of life of the most valuable working generation, injuries with permanent consequences for the ability to work, unbalanced male and female populations with females 368


prevailing, resulted in the lack of production. Also, the agriculture industry in this region was neglected and marginalized for decades even without aforementioned issues related to the war. According to the existing state, the use of the agricultural land indicates to a “natural“ way of using soil where meadows, pastures, and unfertile soil are dominant. If one takes into account forests, more than 75% of the area in the NP Una is used in a more or less natural way. One can well say that it is an optimal ratio for maintaining biodiversity, the pleasing landscape, and sustainable development. The unfavourable circumstance is the predominance of private property (3.394) with 2.717 hectares and the average surface area of only 0.83 hectares, while the state owns (51) 901 hectares of land, or an average of 22.9 hectares. Relatively large representation of the unfarmed land is a “dead capital” and the place where weeds grow, which degrades the beauty of the landscape. Key words: National park Una, sustainable agriculture, sustainable development

369


OCJENA STANJA PROSTORA NACIONALNI PARK UNA KAO PREDUSLOV ODRŽIVOG RAZVOJA Vildana Alibabić Sažetak

Uzimajući u obzir intenzivni razvoj u prethodnom vijeku i očigledno narušavanje prirode, postavlja se pitanje međuodnosa čovjeka i njegove okoline. U potrazi za odgovorima javlja se potreba zaštite prirode i nastojanja za održivim razvojem, kojim bi prirodni ekosistemi bili sačuvani, a čovjek bi mogao nastaviti svoje aktivnosti u prostoru, ali sa pojačanom osjetljivošću prema sredini kojoj je i on sastavnica. Ovi trendovi prepoznati su i na prostorima sliva rijeke Une, pa je ideja o zaštiti Une, potekla još iz 60’tih godina prošlog vijeka, danas postala stvarnost življenja na Uni. Cilj ovog rada je pregled prirodnih i kulturno-historijskih vrijednosti Nacionalnog parka Una i pregled zatečenih i mogućih načina korištenja prostora. U izradi ovog rada korištena je odgovarajuća literatura i studijska dokumentacija izrađena za potrebe NP Una. Uvidom u dostupnu literaturu, moguće je pronaći preko 150 naučnih radova koji valorizuju vrijednost rijeke Une, uključujući i područje NP Una. Od prirodnih vrijednosti ističe se područje kanjona Une, Unca i doline Krke, 15 sedrenih barijera, 115 izvora pitke vode i značajan broj očuvanih jedinstvenih refugijalnih staništa kojima je osiguran sistem neprekinutih kraških staništa juga Evrope. Utvrđena je izuzetna raznolikost faune kičmenjaka s prisutnim endemskim vrstama, i veliki broj osjetljivih vrsta sa lista raznih konvencija. Zabilježen je 61 arheološki lokalitet. Nešto više od ¾ površine prostora koristi se kao šumsko i poljoprivredno na ‘’prirodan način’’, što je optimalan odnos za potrebe održa Biotehnički fakultet Univerziteta u Bihaću, Bihać, [email protected]

371

nja biološke raznovrsnosti, dopadljivog krajobraza i održivog razvoja. U izboru modela za upravljanje zaštićenim područjem predlaže se postepena promjena, s mogućnošću privrednog povrata sredstava koja se ulože, kako bi takvo područje postalo resurs razvoja, a ne resurs konzerviranog područja. Ključne riječi: bioraznolikost, Nacionalni park Una, ocjena stanja prostora, zaštićena područja

Uvod

Rijeka Una - izuzetan i jedinstven dar prirode, osim svog jedinstvenog imena predstavlja unikatnu vrijednost zbog izuzetne ljepote i bogatstva vodama. Protiče kroz tipično krško područje, čija je najvažnija odlika velika osjetljivost na sve antropogene uticaje, pa stoga ideja o utemeljenju Nacionalnog parka Una garantuje očuvanje i održanje njenog okoliša. Prvi naučni skup posvećen pitanjima zaštite rijeke Une održan je 1985. a samo godinu poslije nastavljena je diskusija na skupu posvećenom zaštiti Une, Sane i Korane. Naučnici su razmatrali različite aspekte razvoja ovog prostora i konflikte između zahtjeva za zaštitom tla i vode, i razvoja industrije. Publikacija ‘’Unski smaragdi ‘86’’ iz 1986. među prvima otvara pitanje utemeljenja Nacionalnog parka Una, ali lavinu pokreće skup “Valorizacija prirodnih i društvenih vrijednosti sliva rijeke Une”, iz 1991., kada je 59 autora, kroz 53 naučna rada dalo naučni doprinos o vrijednostima Une, naročito biološkoj raznolikosti. Konačno, 2000. godine u Bihaću organizuje se naučna tribina pod nazivom ‘’Sedra rijeke Une i Una bez sedre’’, nakon koje se Federalnoj vladi BiH upućuju dokumenti na razmatranje. Novo poglavlje u istraživačkoj historiji Une otvara se formiranjem Univerziteta u Bihaću, 1998. čiji naučnici do danas objavljuju preko 20 radova o okolišu, najčešće o kvaliteti vodenog biotopa, a prekretnica u utemeljenju Nacionalnog parka Una je izrada ‘’Studije izvodljivosti za Nacionalni park Una’’ koja sumira sva navedena saznanja i dopunjuje novim podacima. U izvedbi studije učestvuje 48 stručnih suradnika koji su kroz 14 sektorskih studija opravdali ideju o utemeljenju zaštićenog područja na Uni. Pregledom dostupne literature utvrđeno je da Una formira svoj sliv koji regionalno pripada sjeverozapadnoj Bosni. Prema novijoj podijeli Bosne i Hercegovine (Dejtonski sporazum, Dec. 1995, Dayton, Ohio, USA) u ovom dijelu Federacije BiH se nalazi Kanton 1, koji je upravo po Uni i njenoj najvećoj pritoci, Sani, dobio ime Unsko - sanski kanton (USK). Manji dio sliva pripada području R. Srpske, a kako dijelom svog uzdužnog profila graniči sa R. Hrvatskom,

372


to djelomično pripada i zapadnom susjedu. Površina sliva iznosi 9.640 km2, od čega BiH pripada 9.130 km2, dok R. Hrvatskoj pripada 510 km2, iako ove podatke treba uzeti sa rezervom, pošto bi se do stvarne površine sliva moglo doći tek nakon izuzetno opsežnih, dugotrajnih i skupih geoloških istraživanja (IBG,2003). Federaciji BiH pripada 5.434 km2, a R. Srpskoj 3.696 km2, dok USKu pripada 3.892 km2 sliva. Una izvire u selu Donja Suvaja ispod planine Čemernice i brda Lisina u Lici, R. Hrvatska. Ukupni prosječni pad rijeke je 1,67%. U gornjem toku, od izvora do Bihaća (69,63 km) ukupan pad je 2,75% tj. skoro 3 m po jednom kilometru. U ovom dijelu Una nosi obilježja prave planinske rijeke. Od Bihaća do Bosanskog Novog (72,78 km) nosi karakteristike brdske rijeke, a na potezu od Bosanskog Novog do ušća (67,94 km) je prava ravničarska rijeka. Najveći pad Una ima na atraktivnim slapovima Martin Broda koji su visoki 54 m, te slapovima Štrbačkog buka visine 23,5 m. Ulijeva se u Savu kod Jasenovca na 83,37 m nadmorske visine (IBG,2003). Unski sliv je nepravilnog trokutastog oblika čija je dužina 125 km, a širina 115 km. Hidrografski sistem Une u osnovi čine tri izvora: glavni kod Donje Suvaje i dva manja, Velika i Mala Neteka, a neposredno nizvodno prima vode Srebrenice i teče na sjever. Najvažnije desne pritoke rijeke Une su Unac (kod Martin Broda), Krušnica (kod Bosanske Krupe) i Sana (kod Novog Grada), a zatim Mlječanica i Moštanica, dok su najznačajnije lijeve pritoke Klokot (kod Bihaća) i Žiravac (Spahić, 1991; JVP,1994). Obzirom na neslaganja podataka o dužini riječnog sliva (JVP,1994; Spahić,1991; Ćehajić, 2000; Ribarstvena osnova, 2002; Bećiraj & al., 2002; i dr.) za potrebe istraživanja u radu Alibabić (2007) je uz pomoć IBG Programskog ureda za razvoj riječnog sliva Une pregledana dostupna (veliki dio dokumenata uništen je ratnim razaranjima) tehnička dokumentacija (Geodetske podloge,1961) i izvršeno mjerenje različitih karakteristika sliva uz pomoć kompjuterske podrške, odgovarajućeg softvera, te očitavanjem vrijednosti sa topografskih karata. Prema rezultatima ovog pregleda Una je najveća rijeka Unskog sliva sa 210,35 km, druga po veličini je Sana sa 139,0 km, zatim Unac sa 62,35 km, dok je Klokot dug 4,88 km, a Krušnica 6,8 km. Rijeka Unac izvire ispod planine Šator na 876 m nadmorske visine. Nakon toka od 62,35 km ulijeva se u Unu nizvodno od sedrenih slapova kod Martin Broda, na 310 m n.m. 466 m razlike u visini svrstava je u rijeku sa planinsko - brdskim obilježjima. Vodom je puni na desetine pritoka i vrela, naročito u gornjem toku. Pored nabrojanih pritoka, značajne količine vode, posebno u periodima intenzivnih padavina, Una prima iz nekoliko velikih kraških vrela duž toka, od

373

kojih su najbogatiji vodom oni u području Kulen Vakufa. Prirodni slapovi, vodopadi, brzaci i bukovi na gornjem uzdužnom profilu rijeke Une predstavljaju unikatnu prirodnu baštinu, po kojoj je Una i dobila svoj naziv “Jedina”. Una je gotovo cijelim uzdužnim profilom kaskadna rijeka. Neposredno kod vrela Une pojavljuje se prvi slap visok 10 m. Kod Martin Broda se nalazi najveći unski slap i vodopad, gdje se preko bigrene prečage visoke 54 m, na odsjeku od 100m, prosječno prelijeva 63 m3/s vode. Ovaj vodopad nosi naziv Veliki slap, a narod ga zove Bukovi na Uni. Nizvodno od Martin Broda nalazi se najatraktivniji slap – Štrbački buk. Sastoji se iz tri bigrena odsjeka širine 40 m a visine 23,5 m. Do Bihaća se nalazi još i Troslap, visine 2,5 m, Dvoslap visine 1,5 m, a nizvodno od Bihaća Kostelski slapovi, slapovi kod Bosanske Krupe i Novog Grada. Prirodni fenomen stvaranja sedrenih barijera, slapovi različitih oblika i veličina su svojom jedinstvenom ljepotom privlačni kako za obična čovjeka i umjetnost, tako i za naučnike različitih profila, hemičare, biologe, geologe, fizičare. Brojni naučni radovi o nastanku sedre pokazuju da je proces taloženja sedre u čistim prirodnim vodama rezultat određenih fizikalno – hemijskih i bioloških procesa. Srdoč i suradnici (1985) objašnjavaju proces taloženja kalcita u kraškim vodama kao sklop procesa u strogo određenim uvjetima biotopa (pH, temperatura, zasićenost kalcij karbonatom, sadržaj kalcija, magnezija itd.). Horvatinčić (1985) u svojoj disertaciji određuje starost oko 250 uzoraka sedre Plitvičkih jezera metodom radioaktivnog ugljika 14C, i navodi da se ovom metodom može utvrditi starost do 40 000 godina (jezero Kozjak ~ 6 500 godina, jezero Prošće ~ 7 000 godina). Mjerena je i starost uzorka sedre rijeke Une, u selu Suvaja, ispod vrela, a rezultat je dao starost od 2 940 ± 120 godina. Sedra je po hemijskom sastavu kalcij – karbonat, CaCO3, materijal koji izgrađuje mnogobrojne slapove Une, ali i Plitvičkih jezera, slapove Krke, Korane, Zrmanje, Cetine, Mrežnice i Plive. Ciklus nastanka sedre započinje oborinskim vodama koje vrlo brzo poniru u kraško tlo. Poniruće vode prolaze kroz površinu i otapaju ugljični dioksid, koji je nastao u zemlji rastom biljaka i djelovanjem mikroorganizama. Vode pune CO2 potom otapaju vapnenac i dolomite, pri čemu se stvaraju topive soli kalcij i magnezij – bikarbonata (Ca2+, Mg2+, HCO3-). Ovakva voda izbija na izvorima i prolazeći kroz brzace i vodopade, pri turbulenciji, razlijevanju i isparavanju dešava se obrnuti proces. Iz kalcij – bikarbonata oslobađa se ugljični dioksid, a taloži se kalcij – karbonat. Sedimentacija sedre se ubrzava i fitogenim procesima, naročito izraženih kod algi, koje iz vode konzumiraju ugljični dioksid. Ovim one potpomažu izluči-

374


vanje kalcij – karbonata, koji se taloži na algama, mahovinama, lišću i grančicama (Horvatinčić, 2000). Zbog toga Matoničkin i Pavletić mahovine često nazivaju – sedrotvorcima (Matoničkin & Pavletić,1963). Važno je naglasiti da na ovaj proces utiču geografski sastav i građa tla, hidrogeološki sastav, te flora i fauna područja. Narušavanjem uspostavljene prirodne ravnoteže, npr. smanjenjem vodenih tokova, klimatskim promjenama ili usljed onečišćenja vode, može doći do poremećaja u prirodnom procesu taloženja sedre ili čak do potpunog prestanka rasta sedre. Sva ova i druga saznanja objavljena u preko 150 naučnih i stručnih radova naučnika iz BiH, Hrvatske i drugih područja i jedinstvenost i neobičnost u odnosu stanovništva prema ovoj rijeci rezultirali su pokretanjem postupka za utemeljenje Nacionalnog parka Una u gornjem toku rijeke. Obzirom da je stepen zaštite određenog područja uvjetovan ukupnim zatečenim socijalnim, ekonomskim i ekološkim uvjetima, cilj ovoga rada je da se na temelju zatečenog stanja projicira održivi, a sa stajališta trajnog funkcioniranja NP Una poželjni razvoj i njegova struktura. U ovom radu prikazan je sumarni pregled prirodnih i kulturno-historijskih vrijednosti područja NP Una te pregled zatečenih i mogućih načina korištenja prostora.

Metode rada

U izradi ovog rada korištena je metodologija koja je, osim pregleda odgovarajuće literature, uključila njihovu obradu, kao i obradu studijske dokumentacije koja je već izrađena za potrebe NP Una. Podaci su prikupljeni za područje uticaja NP Una, prvenstveno predviđeno na 24.0000 ha, na kojem je prema prirodnim osobitostima prostora i prema stanju njegove očuvanosti i načina korištenja izdvojeno i označeno 8 cjelina: 1. područje Martin Broda i uzvodnog kanjona rijeke Une do ušća Krke, 2. područje izvorišta rijeke Krke, 3. područje kanjona Unca, 4. područje između kanjona Une i Unca, 5. područje doline rijeke Une od Štrbačkog buka do Lohova, 6. područje doline rijeke Une između Martin Broda i Štrbačkog buka, 7. područje Dulibe, Orašca i Ćukova, 8. područje doline Une od Lohova do Ripča i Bihaća. Terensko prikupljanje podataka obuhvatilo je mjesne zajednice: Martin Brod, Kulen Vakuf, Orašac, Klisa, Ćukovi, Ripač, Golubić, Dobrenica i Sokolac koje

375

čine prostornu granicu sa zaštićenim područjem, odnosno ulaze u pojas oko zaštićenog područja, a rađena su u proljeće – ljeto 2005. godine od strane tima Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Bihaću i agencije ‘’Eda’’ u Bihaću. Podaci su prikupljeni anketiranjem različitih grupa stanovništva, a istraživanja su proširena i na sve kantonalne, opštinske i druge druge izvore osim službenih, čime je postignuta veća tačnost.


Struktura korištenja i urbanizovanost, broj historijskih i geomorfoloških atraktivnosti, lokaliteti prirodnih osobitosti, što je uključilo i površine pod minskim poljima dati su kao orijentacioni podaci u poglavlju 5., Studije izvodljivosti za NP Una kao sinteza svih istraživanja, a u svrhu uvida u zatečeno stanje i procjene opravdanosti utemeljenja zaštićenog područja. Za svaku od ovih cjelina procijenjen je mogući stepen zaštite prema IUCN (International Union on Conservation of Nature-Međunarodna organizacija za zaštitu prirode) standardima. Rezultati za svaku pojedinu cjelinu prikazani su u tablici 1, dok su sumarni rezultati područja uticaja NP Una prikazani u tablici 2. Slijedom podataka navedenih u tablicama 1 i 2., vidljivo je da je cjelokupna površina obuhvaćena kao područje uticaja 24343 ha, međutim, u ovim podacima ne nalaze se podaci o miniranim područjima koji su utvrđeni na površini od 6006 ha, s tim da se najveća minirana površina nalazi na cjelini 6, doline Une od Martin Broda-Kulen Vakuf-Štrbački buk (2990 ha) i cjelini 8, Ripač (1584 ha) i na cjelini 7, Orašac-Ćukovi (763 ha). Generalno promatrajući, geografski ovo područje u potpunosti pripada općini Bihać i sa zaštićenih, prema procjenama iz studije, 225 km2 općina Bihać bi imala ukupno oko 25% zaštićenog područja. Poseban geografski značaj je položaj Bihaća na pravcu osnovnih koridora Zapadna Evropa – Mediteran - Bliski Istok i izuzetna komunikacijska veza s Hrvatskom, a time i ostalim zemljama Evrope, kao i blizina Nacionalnog parka Plitvice što otvara mogućnosti stvaranja međudržavnog zaštićenog područja. Geomorfološki i geoekološki ovo je područje izuzetno atraktivno i krajobrazno dopadljivo te po svjetskim mjerilima zavređuje zaštitu na razini nacionalnog parka. Primjerice, u usporedbi sa NP Paklenica koji ima 12 lokaliteta visokovrijednih reljefnih osobitosti (Saletto Janković, 1995), NP Una ih prema metodi indeksa rekreacijskog potencijala ima 29.

376


Tablica 1 Zatečene vrijednosti pojedinih istraživanih cjelina područja utjecaja Nacionalnog parka Una Prostorne cjeline

Ukupna površina (ha)

Površina šuma i goleti (ha)

Površina oranica (ha)

Površina livada (ha)

Naselja (ha)

Cjelina 1

301

133

101

27

39

Cjelina 2

876

573

303

0

0

Cjelina 3

1884

987

881

16

0

Cjelina 4

4612

2824

1788

0

0

Cjelina 5

5839

5258

565

0

16

Cjelina 6

6329

3641

2556

22

110

Cjelina 7

1387

841

211

0

335

Cjelina 8

3115

768

2123

0

224

Arheološki lokaliteti

Geomorfološki lokaliteti**

Sedrene barijere

Vidikovci

Broj većih izvora

Cjelina 1

2

2

2

1

0

Cjelina 2

2

Nije kartirano

0

0

1

Cjelina 3

0

2

0

0

2

Cjelina 4

5

Nije kartirano

0

1

0

Cjelina 5

9

14

3

5

44

Cjelina 6

15

11

2

1

24

Cjelina 7

10

-

0

0

20

Cjelina 8

18

7

8

0

24

*

* Broj izražen u (kom) **Broj se odnosi na atraktivne geomorfološke lokalitete

Tablica 2 Zatečene vrijednosti cjelokupnog područja uticaja Nacionalnog parka Una Prostorne cjeline NP Una * Cjelina 1

Ukupna površina (ha) 24343 Arheološki lokaliteti 61

Površina šuma i goleti (ha) 15025 Geomorfološki lokaliteti** 36

Površina oranica (ha) 8528 Sedrene barijere 15

Površina livada (ha) 65 Vidikovci 8

Naselja (ha) 724 Broj većih izvora 115

* Broj izražen u (kom) **Broj se odnosi na atraktivne geomorfološke lokalitete

377

Klimatske i hidrološke karakteristike važne su zbog hidrogeoloških vrijednosti i biološke raznolikosti, ali i zbog procjena načina uvjeta zaštite, očuvanja i korištenja tog područja. Područje uticaja NP Una je u području miješanja umjereno-kontinentalne i planinske klime, čak mjestimično pretplaninske klime što je otežavajuće u definisanju uvjeta. Uz to položaj sliva u krškom području Une ne odgovara topografskoj razdjelnici i vjerojatno je znatno šire, Una je u tom gornjem dijelu zbog hidrografski krške forme karbonatnih stijena koje su bitno uticale na morfologiju riječne doline, odnosno redukciju površinske riječne mreže, hidrografski vrlo oslabljenog toka. U ovom segmentu je vrlo važno detaljnije istražiti prostornu raspodijelu sliva i uvesti mjere zaštite i kontinuirani monitoring osnovnih meteoroloških podataka i posebnih praćenja mikroklimatskih uvjeta. Od geomorfološko-hidroloških osobitosti područja naročito se izdvajaju kanjon Unca od Crnog vrela do Martin Broda, te dolina Krke s njenim izvorištem, koje su po svim kriterijima u kategoriju zaštite specijalnih rezervata i izvanredna vrijednost Unca od Crnog vrela do ušća u Unu i Une na pojedinim potezima koji mogu biti zaštićeni kao specijalni ihtiološki rezervati. U nizu geomorfološko-hidroloških vrijednosti su i Dvoslap i Troslap koje treba zaštititi u kategoriji spomenika prirode i već zaštićeni Štrbački buk, pećina i slapovi u Martin Brodu, Crno vrelo i izvor Ostrovica. Sedrene tvorevine u koritu Une, kojih je zabilježeno ukupno 15, naročito one u Martin Brodu, Kulen Vakufu i Ripču, pa cijelog poteza sutjeske Unca s nizom ponora sitastog tipa i izvorima, te niza vrela duž toka Une, predstavljaju iznimno bogatstvo i atrakciju područja. Obzirom na reljefne, klimatske, geološke i pedološke osobitosti, značajan je broj očuvanih jedinstvenih refugijalnih staništa s kojima je osiguran sistem neprekinutih kraških staništa juga Evrope. Oni su posebno vezani za kraške fenomene podzemnih staništa, izvora i vrela, zatim brdskih i planinskih livada. Popis vrsta ne postoji, ali bez obzira na to činjenica da je do sada na cijelom prostoru sliva rijeke Une identificirano 1900 biljnih vrsta, što iznosi 53.19% svih vrsta prisutnih u BiH i da je od toga ustanovljeno 177 oficijelnih i 105 potencijalno ljekovitih, jestivih, vitaminskih i aromatičnih biljnih vrsta, govori sama za sebe. Veliki broj se upravo nalazi na području NP Una (Lakušić & Redžić,1991; Lakušić & al,1991; Redžić & al,1991). Od kičmenjaka, na području gornjeg toka rijeke Une obitava oko 215 vrsta i smatra se da je Lička Plješivica, nakon Velebita i Plitvica, jedno od najbogatijih područja rijetkih i ugroženih životinja. Posebno interesantne su ptice, kojih ima oko 130 vrsta, a među kojima je velik broj vrsta dupljarica (djetlovka), zanimljiva fauna sova, tetrijeb i lještarka, vrlo su zanimljive grabljivice, sjenice (Paridae) i muharice (Muscicapidae). Prisutnost nekih šumskih vrsta daje ovom području

378


veliki značaj za zaštitu ptica, a ističu se globalno ugroženi kosac (Crex crex), mali vranac, sivi sokol (Falco peregrinus), veliki tetrijeb (Tetrao uraogallus) i dr. Interesantnost u području ihtiofaune očituje se u postojanju preko 15 vrsta, od kojih se 6 nalazi na popisima Bernske konvencije i konvencije o zaštiti staništa, 2 na popisu zaštićenih riba u Evropi. Od vodozemaca, 2 vrste su na popisu zaštićenih na evropskoj razini, a ima ih ukupno 13. Od gmazova je identificirano 15 vrsta, a uzmu li se u obzir i pretpostavljene vrste sisara ovaj broj prelazi 70 vrsta. Ovaj broj u usporedbi sa teriofaunom Hrvatske predstavlja izuzetnu vrijednost za relativno malo područje. Po brojnosti su šišmiši sa pojedinim rijetkim i ugroženim vrstama na prvom mjestu, potom zvijeri, kukcojedi i glodavci. Posebna vrijednost područja je što na jednom mjestu obitavaju svi veliki evropski predatori, iščezli i istrijebljeni u velikom dijelu Evrope. Sudeći po nepotpunim podacima o stanju faune, jedan od prvih koraka biće baze podataka tj. utvrđivanje nultog stanja ovog područja, što se treba primijeniti i kada je flora u pitanju. Površinske vode gornjeg toka rijeke Une su obzirom na hemijsko i biološko – ekološke standarde, a prema dosadašnjim istraživanjima na lokacijama UnacDrvar, Martin Brod (ušće Unca), Kulen Vakuf (Sofradžija & al., 2002; Alibabić & al., 2002; Alibabić & al., 2005) lokacija Unac – Drvar ne odgovara propisanoj klasi (MDK za BiH, Sl: list SFRJ 6/78 i 8/78) za I. vrstu zbog povećane koncentracija amonijaka – dok prema MDK EU odgovara vodama I. klase. Na svim ostalim lokacijama voda je odgovarala kvaliteti voda I. klase. Prema MDK EU kvaliteta vode Une i Unca odgovara vodama I. klase na svim lokalitetima. Obzirom na prisutnost 17 istraživanih teških metala i grupe organoklornih pesticida u vodama i ribama rijeka Unac i Una na 4 lokaliteta, iz 2002 i 2003. godine nema opasnosti od kontaminacije niti bioakumulacije (Alibabić, 2007). U istraživanju makrozoobentosa (Sofradžija & al., 2002; Alibabić & al., 2005, IBG Ltd, 2005) gdje je određivana kvaliteta voda metodom proširenog biotičkog indeksa – EBI (Ghetti 1986), I. klasa voda zabilježena je na lokalitetu Martin Brod, a u Kulen Vakufu III klasa. Nizvodno od Bihaća je relativno velika raznolikost makrozoobentosa, a pored indikatora organskog onečišćenja utvrđeni su indikatori čistih voda (Ephemeroptera i Trichoptera), što ukazuje da se vode kreću u granicama II. vrste, a da se nakon većih naselja kvaliteta pogoršava. Zatečeni prirodni uvjeti koji određuju intenzitet procesa pedogeneze, stanja i osobina tla, načina njegova korištenja, posebno u poljoprivredi, govore da je tlo jako raznovrsno u pogledu svih osobina što uvjetuje održavanje prirodne vegetacije i veliku biološku raznolikost. Pri njegovom korištenju nisu registrovani agresivni postupci karakteristični za suvremeno korištenje tla. U vezi s tim i obzirom na korištenje prostora zatečeno stanje odražava teška stradanja u proteklom ratu što je

379

uzrokom velike demografske promjene, oštećenja ili potpunog uništenja imovine, kao i zapuštanje posjeda i zarastanja zemljišta u korove (Bašić & Ćustović, 2005). Demografska slika stanovništva okarakterisana je promjenom uzrokovanom prethodnim ratom koja se očituje u sljedećem: opština Bihać izgubila je u zadnjih 15 godina oko 14% stanovništva, a na području uticaja NP Una taj je gubitak veći od 35% (od 10.000 stanovnika, danas živi samo oko 6.600), s tim da su najveći gubitak doživjeli Kulen Vakuf, Klisa i Ripač (ostalo 1/3 prijeratnog stanovništva). Danas, većina populacije istraživanog područja živi u Orašcu i Ćukovima (oko 50% ili 3.200), a u Ripču, Golubiću, Dobrenici i Sokolcu oko 40% (oko 2.700). U središtu NP Una, odnosno Martin Brodu, Kulen Vakufu i Klisi živi samo 10% stanovništva. Odnos muške i ženske populacije je 55:45% u korist žena, a većina je starosne dobi od 16-65 godina, osim u Martin Brodu gdje je povratničko stanovništvo uglavnom starije od 45 godina. Samo 5,5% stanovnika ima završenu višu ili visoku školu, većina (56%) ima srednje obrazovanje. Nešto mlađih ljudi služi se stranim jezicima. Nezaposleno je gotovo 60% stanovnika, a od njih je 24% starije od 50 godina. Demografska slika upućuje na vrlo važnu potrebu demografske obnove. Kada je u pitanju korištenje prostora, nešto više od ¾ površine ovoga prostora se koristi kao šumsko (15.025 ha) i poljoprivredno (8.593 ha) dobro, i to na ‘’prirodan način’’, može se reći da se radi o optimalnom odnosu za potrebe održanja biološke raznovrsnosti i dopadljivog krajobraza, kao i održivog razvoja. ‘’Loše’’ stanje ogleda se u proizvodnji koja je namijenjena isključivo samo za vlastite potrebe, i u dominantnosti privatnih posjeda (3.394) s 2.717 ha površine i prosječnom površinom od samo 0,83 ha, dok državni posjed (51) raspolaže sa 901 ha zemljišta ili prosječno 22,9 ha, kao i u razmjerno velikoj zastupljenosti neobrađenog zemljišta koje je kao “mrtvi kapital“ rasadište korova i faktor nagrđivanja kulturnog krajobraza (Bašić & Alibabić, 2005). Od korištenih površina dominantana su polja (1580 ha), travnjaci (1077 ha), pašnjaci (485 ha) i voćnjaci (108 ha), a ostalo je neobrađeno. Obrada se karakteriše kao tradicionalan način, mala je upotreba umjetnih gnojiva (36 kg/ha/god. ili ukupno 130 t/god.). Najviše se uzgajaju žitarice - kukuruz i pšenica (30%), trave (travno-djetelinske smjese, 44%), povrće (10%), stočna hrana (9%) i ostalo (7%). Prinosi su zadovoljavajući (pšenica do čak 5 t/ha). U stočnom fondu evidentirano je 350 goveda, 30 konja, 110 svinja, 7700 ovaca, 2250 koza i 11500 komada peradi, što nije zadovoljavajuće obzirom na činjenicu da se poželjnim stanjem smatra ono u kojemu prihodi od stoke i stočarstva čine oko 3/4 ukupnih prihoda privrede, ali na razini značajno veće ukupne razvijenosti, što očito podrazumijeva visoka ulaganja upravo u stočarstvu. Da bi se dostigla težnja od najmanje jedno uvjetno

380


grlo po hektaru poljoprivredne površine treba imati oko 6000 goveda ili adekvatan broj grla druge, sitnije stoke. Od ostalih karakteristika područja potrebno je izdvojiti da privredni značaj šuma na području NP Una nije velik, jer su šume uglavnom izdanačke šume (panjače), koje predstavljaju određeni oblik degradiranih šuma. Uglavnom su prisutne bukove šume, šume hrasta kitnjaka, i malo četinarskih nasada. Dobna starost sastojina je između 40 i 80 godina, a broj stabala je između 1500 i 2000/ha, zbog čega su stabla visokog stepena vitkosti, slabog korjenskog sustava i s malim reduciranim krošnjama, što ih čini neotpornim na biotske i abiotske faktore. Sve ovo je uzrokovala zapuštenosti i kriva njega. Sa aspekta kulturno-historijskih vrijednosti zabilježen je 61 arheološki lokalitet, ribolovni i planinski lovni resursi su visoko ocijenjeni, a uz 8 postojećih vidikovaca, kanjona, riječnih terasa, slapova, predgorskih stepenica i padina, ovo područje predstavlja unikatnu vrijednost i upravo na svima njima predviđa se razvoj sporta i rekreacije, lova, ribolova, posjetiteljskog i edukativnog turizma. Sve navedeno u novim uvjetima podrazumijeva razvoj tradicionalnih privrednih aktivnosti (poljoprivreda, šumarstvo, ribolov i lov), ali pod uvjetima da ne ugrožavaju okoliš. Od ostalih zatečenih aktivnosti, rudnik gipsa kod Kulen Vakufa, ribnjak u Martin Brodu, punionica vode u Kulen Vakufu i drvoprerađivački pogon u Ćukovima, povoljnost je njihov mali uticaj na okoliš i mogućnost uklapanja u buduće rješenje zaštite. Nove mogućnosti otvaraju se kroz turizam i ugostiteljstvo, obrazovnu i naučno-istraživačku djelatnost, sportsko-rekreativnu aktivnost i druge okolišu prihvatljive razvojne aktivnosti.

Zaključak

Obzirom da je područje predviđeno za Nacionalni park Una tipično krško područje jako osjetljivo na sve antropogene uticaje, aktivnosti čovjeka moraju biti podređene čuvanju i održavanju okoliša u stanju koje garantuje trajnu jedinstvenost okoliša, ali i normalno funkcionisanje NP Una. To se prvenstveno odnosi na izbor modela za upravljanje zaštićenim područjem, a ovdje se predlaže postepena promjena, s mogućnošću ekonomskog povrata sredstava koja se ulože, kako bi takvo područje postalo resurs razvoja, a ne resurs konzerviranog područja.

Literatura Alibabić, V. & al. (2005): Izvještaj za projekt Biomonitoring ekosistema sliva rijeke Une, za prvi period uzorkovanja-proljeće 2005. Biotehnički fakultet Univerzitet u Bihaću, 6 str.

381

Alibabić, V. Šahinović, R., Merdanić, H., Bećiraj, A. Ćehajić, A. (2002): Ecology – Parameters of Quality in Una Sana Canton, Proceeding on Int. Conf., Environmental Problems of the Mediterranean Region, EMPR 2002, Cypar, P1036. Alibabić, V., Vahčić, N., Bajramović, M. (2007): Bioaccumulation of pesticides in fish of Salmonidae family and the effect on fish meat quality. Environmental Monitoring and Assesment, 131 (1-3): 349-364. Bašić, F., Alibabić, V. (2005): Stanje i projekcija prihvatljivog razvoja poljoprivrede na području utjecaja Nacionalnog parka Una, Studija izvodljivosti NP Una, Zagreb. Bašić, F., Čustović, H. (2005): Korištenje, gospodarenje i zaštita tla na području Nacionalnog parka Una, studija, str. 45, Zagreb. Bećiraj, A., Maletin, S., Šahinović, R., Alibabić, V., Merdanić, H. (2002): Kvalitet vode i neke karakteristike nekih riječnih riba, Savremena poljoprivreda, 51 (3-4): 243-246. Ćehajić, A. (2000): Kvaliteta vode rijeke Une i njena zaštita kroz program prečišćavanja gradskih i industrijskih otpadnih voda, Magistarski rad, Tehnološki fakultet, Univerzitet u Tuzli, Tuzla. Horvatinčić, N. (1985): Određivanje starosti sedre u području Plitvičkih jezera metodom radioaktivnog ugljika 14C, Disertacija, Sveučilište u Zagrebu. Horvatinčić, N. (2000): Što je sedra i kako je zaštititi, Naučna tribina, Sedra rijeke Une i Una bez sedre, UNSKI SMARAGDI XV, br. 8, Bihać: 20 –30. IBG (2003): Programski ured Bihać, Program razvoja riječnog sliva Une, Swiss Agensy for Development and Cooperation, Bihać. JVP (1994): Okvirna vodoprivredna osnova Bosne i Hercegovine, Javno vodoprivredno poduzeće, Vodoprivreda Bosne i Hercegovine, Sarajevo. Lakušić, R. i Redžić, S. (1991): Vegetacija refugijalno - reliktnih ekosistema sliva rijeke Une, Objavljeno u Zborniku radova: Valorizacija prirodnih i društvenih vrijednosti sliva rijeke Une, BILTEN Br. 6: 25 - 74. Lakušić, R., Dizdarević, M., Grgić, P., Pavlović, B., Redžić, S. (1991): Ekološka diferencijacija prostora sliva Une i njegova vrijednost, Objavljeno u Zborniku radova: Valorizacija prirodnih i društvenih vrijednosti sliva rijeke Une, BILTEN Br. 6: 15 - 23. Matoničkin, I. i Pavletić, Z. (1963): Sedrene naslage u rijeci Uni i njihova biološka uvjetovanost. Geografski glasnik. 24: 43 – 56. Prostorno uređenje i zaštita rijeke Sane i Une (1985): Zagađenje vodotoka u slivu rijeke Une i mjere zaštite, Objavljeno u Zborniku radova: Prostorno uređenje i zaštita rijeke Sane i Une, Stručno – naučni skup, Bos. Novi: 114 – 121. Redžić, S. Lakušić, R., Tokić, S. (1991): Ljekovite biljke u nekim ekosistema doline rijeke Une, Objavljeno u Zborniku radova: Valorizacija prirodnih i društvenih vrijednosti sliva rijeke Une, BILTEN Br. 6: 155 – 159. Sedra rijeke Une i Una bez sedre (2000): Naučna tribina; Zbornik radova, Bihać 2000. SINPU (2005): Studija izvodljivosti za Nacionalni park Una. Elektroprojekt d.o.o Zagreb i Institut ekonomskog fakulteta Univerziteta u Bihaću, Zagreb. Sofradžija, A. & al. (2002): Ribarstveno-gospodarska osnova općine Bihać. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu, Cantar za ihtiologiju i ribarstvo. Spahić, M. (1991): Rijeka Una – potamološka razmatranja, Objavljeno u Zborniku radova: Valorizacija prirodnih i društvenih vrijednosti sliva rijeke Une, BILTEN Br. 6: 161 – 167. Srdoč, D., Horvatinčić, N., Obelić, B., Krajcar I., Slijepčević, A. (1985): Procesi taloženja kalcita u kraškim vodama s posebnim osvrtom na Plitvička jezera. Krš Jugoslavije, 11/4-6, JAZU: 101-204.

382


THE EVALUATION OF NATIONAL PARK UNA AREA AS A PRECODNITION OF SUSTAINABLE DEVELOPMENT Summary

Taking into account the intensive development in the previous century, and the apparent nature damaging, issue of relationship between people and their environment has to be raised. In search of answers, there is both need to protect nature and need to make efforts for sustainable development, which would preserve natural ecosystems, and people could continue its activities in the area, but with increased sensibility for the environment which people are part of. These trends are recognized in the Una River basin, so the idea of protecting Una, which became prominent during the 60’s, is a reality now. The goal of this paper is to review natural, cultural and historical values of the National Park “Una”, as well as to review the current use of space in the Park and present possible solutions for using the space. Appropriate literature and study documentation, which has already been made for the needs of NP Una were used during writing this paper. There are more than 150 scientific papers addressing the Una values including those addressing the area of the National park “Una”. The most prominent natural values are the following: the area of the canyon Una and the canyon Unac, the Krka valley, 15 travertine dams, 115 sources of fresh water and a significant number of preserved unique refugial habitats, which secure the continuous system of the south Europe’s karst habitats. There was determined an exceptional diversity of vertebrates including endemic species, and a large number of endangered species from the lists of various conventions. There is 61 archaeological sites. More than 75% of the area is used for forestry and agriculture in the “natural way”, which is optimal for maintaining biodiversity, beautiful landscape and sustainable development. This paper 383

proposes gradual change as a model of protected area management, with the possibility of economic return of the invested funds so this area can be a development resource, and not a conserved areas resource. Key words: biodiversity, National park Una, ocjena stanja prostora, protected areas

384


Mogućnosti održivog razvoja područja uz rijeku Trebižat i zaštita kroz kategoriju zaštićeni krajolik/park prirode Marinko Dalmatin Nevenko Herceg Sažetak

Rijeka Trebižat, odnosno (Tihaljina – Mlada – Trebižat) u dužini od 51 km od izvorišta u Peć Mlinima do ušća u Neretvu, općina Čapljina, čini jedinstvenu hidrološku cjelinu koja za područje kroz koje protječe (općine Grude, Ljubuški i Čapljina) ima višestruko prirodno i ekonomsko značenje. Na rijeci se nalaze jedinstveni sedrotvorni vodopadi: Koćuša, Bučine, Kravica te niz manjih sedrenih barijera i kaskada koji svrstavaju rijeku Trebižat u prirodne vrijednosti. Bogatstvo podzemnih izvora i vrela učinila su je ekonomski vrijednim resursom, jer se sa njezinih izvora vodom za piće opskrbljuje oko 30.000 žitelja; vodom se natapaju polja: Vitinsko, Ljubuško, Trebižećko; uz rijeku je izgrađeno preko 20 sezonskih i 10 stalnih ugostiteljskih objekta; na njezinim obalama u ljetnom periodu dnevno nalazi odmor i osvježenje se preko 3.000 žitelja; niz rijeku se kanu safarijem spusti 3.500 – 4.000 gostiju godišnje putem kojeg se vrši turistička prezentacija cijele regije, u zemlji i inozemstvu. Sve ove prirodne (sedronosni vodopadi, flora i fauna), kulturno-povijesne i ekonomske vrijednosti prostora traže da se stručno valoriziraju, sukladno Zakonu o zaštiti prirode (SN FBiH br. 33/03), daju za pravo da se područje uz rijeku zaštiti kroz jednu od prihvatljivih kategorija “Zaštićeni krajolik/park prirode“. Prirodni i turistički potencijali s kojima područje raspolaže i koji su u turističkoj funkciji tijekom ljetne turističke sezone: kanu safari, odmor uz Dipl. biolog, “Lijepa naša”, Čapljina Prof. dr. sc., Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Mostaru

385

kupanje i rekreaciju, ugostiteljski objekti, konjička rekreacija, muzejske posjete, kulturne zabave na otvorenom uz rijeku, đačke ekskurzije itd. ugoste i do preko 100.000 posjetitelja, što preračunato kroz turističku naknadu od 1,00 KM iznosi oko 100.000 KM. Ove brojke dovoljno ilustrativno govore da područje uz rijeku Trebižat ima svoj potencijal/vrijednost koja se već sad može brojčano iskazati. Da bi se ova sredstva mogla zakonski prikupiti i usmjeriti u zaštitu i unapređenje turističke ponude područja, nužno je uspostaviti upravu/organizaciju koja će putem ovlaštenja moći raspolagati i upravljati ovim resursima. Uspostavom kategorije “zaštićeni krajolik“ moguće je kvalitetno upravljati ovim prirodnim resursima bez ugrožavanja vitalnih interesa i potreba lokalnih ljudi. Kategorizaciju područja moguće je provesti kroz model parcijalne zaštite putem županijskih ministarstava ili preko Federalnog ministarstva zaštite okoliša i turizma. Bez obzira koji se model primijenio, sama kategorizacija će izravno doprinijeti unapređenju zaštite biološke i krajobrazne raznolikosti, racionalnijem korištenju i održivom razvoju ovog prirodnog i po mnogo čemu jedinstvenog vodenog resursa te osigurati uključivanje područja u europsku mrežu zaštićenih područja NATURA 2000.

1. Uvod

Rijeka Neretva je najveća rijeka primorsko-kraškog područja. Duga 215 km, 193 km protječe kroz Bosnu i Hercegovinu, a 22 km južnom Hrvatskom. Nadzemno slivno područje rijeke Neretve obuhvaća površinu od 6.577 km2, ali se cijeli hidrografski sliv procjenjuje na oko 12.000 km2. Riječni tok Neretve moguće je podijeliti u tri regije. U gornju regiju spada područje od izvora do Konjica, u srednju područje od Konjica do Počitelja, a u donju, nazvanu delta Neretve, područje od Počitelja do ušća u more u Republici Hrvatskoj. U donjem toku od Počitelja pa sve do ušća Neretva je tipična nizinska rijeka, gdje aluvijalni nanosi stvaraju otoke (ade), dok rijeka meandrira stvarajući mnoge rukavce i kriptodepresije s jezerima. Na dijelu ispod gradskog središta Čapljine, Neretva prima desni pritok Trebižat, a s lijeve strane Bregavu i Krupu. Površinske i podzemne vode s gornjih horizonata (Popovo, Nevesinjsko, Gatačko, Bilećko polje) uređenim koritom Trebišnjice dospijevaju u Bregavu i Hutovo blato, a potom se rijekom Krupom odvode u Neretvu. Na drugoj strani Trebižat odvodi vode posuške Ričine, imotske Suvaje, Vrljike i Matice te ljubuške Tihaljine i Mlade. Od Mlade se jedan dio odvaja prema kraškom Rastočkom polju, a odatle podzemno izvire u vrgorskom jezeru pa se zajedno s njegovim vodama slijeva u Baćinska jezera.

386


2. Slivno područje rijeke Trebižat

Prema navodima Sliškovića i Ivčića (1999), sliv Trebižata zahvaća površinu od oko 1.450 km2, s dužinom od 123 km od Tribistova do ušća u rijeku Neretvu. Sjeverna razvodnica se proteže od planine Čvrsnice prema zapadu zaobilazeći Rakitsko polje i povija prema Mesihovini. Pritom ide južnim obroncima Midne planine, presijeca istočni dio Roškog polja i izbija na Prološko blato. Tu poprima zonalni karakter, jer dio voda podzemno otječe prema vrulji u Dupcima, a drugi dio tokom rijeke Sije (Jaruge) prema Matici. Jugozapadna razvodnica se pruža između Zagvozda i Poljica na brdo Vjetrenik, približava se Runovićima, izbija na Osoje i Orah, odakle se pruža preko Rastok polja na Prolog i preko Novih sela i Vida na rijeku Neretvu. U fokusu našeg interesa je rijeka Trebižat, točnije nadzemni hidrološki sustav Tihaljina – Mlada – Trebižat. Međutim, osim činjenice koja govori o tri različita imena za istu rijeku (vodu), važno je istaći da ova rijeka prije svog nadzemnog pojavljivanja u Peć Mlinima, sjevernije na području Imotskog polja, ima naziv Matica i Vrljika (Hrvatska) čije vode izviru iz stalnog vrela Utopišće, Prološko blato, koje se vodom prehranjuje iz nadzemnog toka Ričine, koja izvire na području Tribistova (BiH). Ovaj prirodni fenomen poniranja i pojavljivanja vode uvjetovan je izrazito propusnom podlogom (kraški teren) koja zbog mnogobrojnih pukotina i kaverni u svojoj unutrašnjosti, omogućuje prodiranje i protok vode s viših kora u niže predjele. Najveći dio slivnog područja izgrađen je od propusnih stijena s kompliciranim tektonskim odnosima. Unutar ovog područja značajnu hidrogeološku ulogu imaju plominske naslage Zavelima, eocenski fliš Vira i Ričica, miocensko-laporovite naslage Posuškog polja, te dolomitsko-vapnenačka antiklinala Gornji Vinjani – Sovići. Kvartalne naslage debljine i preko 140 m u većem dijelu imotsko-bekijskog polja imaju funkciju nepotpune barijere. Upravo zbog ovakvog sastava geološke podloge čiju glavninu čine okršeni vapnenci, vode koje se formiraju na području Tribistova korespondiraju nadzemnim i podzemnim tokovima (Ričina, Topola, Studeni potok, Žukovica, Vrbica, Suvaja, Sija, Vrljika, Matica Tihaljina, Vrioštica, Brza voda, Matica, Mlada, Studenčica – Trebižat) sve do Struga u općini Čapjina gdje se ista ulijeva u rijeku Neretvu. Dužina cijelog toka od Tribistova do Čapljine je oko 123 km, dok vodeni sustav Tihaljina – Mlada – Trebižat ima dužinu od 51 km. Međutim, vodeni tok od Prološca na rubu Imotskog polja, kroz koji teče u dužini od 5 – 6 km, poznat je pod nazivom Vrljika. Zatim dužinom od 17 – 18 km teče pod imenom Matica. Nakon ponovnog izvora u Peć Mlinima teče na dionici dugoj oko 20 km pod imenom Tihaljina ili Tihaljinska rika. Na sljedećoj

387

dionici dugoj oko 8 km, tekući kroz Ljubuško polje, ima naziv Prokop ili Mlade. Na dionici dugoj oko 23 km rijeka prima lijevi pritok Vriošticu, nastavljajući teći kroz rubni dio gradskog središta Ljubuškog, Humca, te Studenačko i Trebižećko polje sve do Struga u općini Čapljina, gdje se ulijeva u Neretvu. U administrativnom pogledu ovaj jedinstveni hidrološki sustav Vrljika-Matica-Tihaljina-Mlade-Trebižat prolazi kroz dvije države (Republika Hrvatska – nadzemni tok Vrljike i Matice), dok ostali dio toka protječe kroz Bosnu i Hercegovinu. Na području BiH nadzemni tok Tihaljina – Mlada – Trebižat protječe kroz dvije županije, ZHŽ i HNŽ, i zahvaća područje triju općina: Grude, Ljubuški i Čapljina. Ovaj hidrološki sustav Tihaljina-Mlade-Trebižat je velika kraška rijeka, koja podzemnom gravitacijom prima velike količine vode bogate rastvorenim kalcijevim karbonatom, tako da poslije svog izviranja počinje teći po površini, stvarajući u svom toku i u svojoj dolini velike količine sedrenih kaskada, bukova, slapova i vodopada. Osim što kraškom području kroz koji protječe donosi obilje vode i daje mu život, ova rijeka obiluje prirodnim fenomenima (vodopadima) takve ljepote koji, se kroz znanstvenu i stručnu valorizaciju, mogu pretvoriti u jedinstvenu turističku atrakciju u ovom djelu Hercegovine. Najznačajniji vodopadi, bukovi slapovi i izvorišta na cijelom toku Trebižata su:  Izvor “TIHALJINE“ u Peć Mlinima,  Vodopad “KOĆUŠA“ Veljaci,  Izvor “VRIOŠTICE“ u Vitini,  Izvor “KLOKUN“ u Klobuku,  Vodopad “BUČINE“ ispod Ljubuškog,  Vodopad “KRAVICA“ Ljubuški,  Izvor “STUDENČICE“ vrelo – Daupovina,  Vrelo “GORUŠA“ radio aktivno vrelo. Osim gore navedenih izvora, slapova, bukova, vodopada i vrela u slivnom području rijeke Trebižat, nalazi se još mnoštvo manjih slapova, bukova i vrela prvenstveno efemernog karaktera koji tijekom godine presušuju, a vezani su za sustav sublakustrijskih pukotina. Uz obilje vode uz rijeku se javlja iznimno bogat biljni i životinjski svijet koji ima svoju biološku vrijednost jer se radi o endemskim vrstama koje su vezane i nastanjuju samo sedrena područja. Gospin vlasak (Adiantus capilus veneris) 388


nastanjuje područje uz slapove i vodapade, zatim tu su čovječja ribica (Proteus anguinus), stanovnik kraškog podzemlja; Vidra (Lutra lutra), stanovnik čistih vodenih tokove; zatim riblja vrsta podustva (Hondriostoma nasus) koja se mrijesti u vodama Trebižata; tu su i druge ugrožene biljne i životinjske vrste iz grupe vodozemaca, gmazova, leptira, vodencvjetova itd., što sve čini tako veliko bogatstvo ovog riječnog ekosustava. Velika biološka i krajobrazna raznolikost daju ovom prostoru posebnu specifičnost i osobnost, a naročito proces sedrenja i sedrotvoraca koji doprinose prirodnoj rijetkosti svakog od spomenutih slapova, bukova i vodopada.

3. Problemi u prostoru

Problemi zagađivanja okoliša, prvenstveno komunalnim i drugim otpadom, kulminirali su posljednjih desetak godina (ratne godine) kad je došlo do pomanjkanja kontrole i nadzora od nadležnih organa (općinske i županijske inspekcije) u cilju sprečavanja zagađenja od komunalnog i drugog industrijskog otpada. Nekontrolirano odlaganja otpada uz putove, po vrtačama, usjecima, uz nasipe, živice, šikare, šume i uz obalu rijeke, uzelo je takve razmjere da je rijetko naći mjesto da se ne naiđe na divlje deponije. Najveću količinu čini komunalni otpad, zatim stari automobili, šut materijala, bijela tehnika, stari lijekovi, motorna ulja itd, što stvara ružnu sliku krajolika, uz onečišćenje podzemnih i površinskih vodotoka otrovnim tvarima. Posljedice ovakvog stanja odražavaju se na devastaciju prostora i sve lošije stanje ispravnosti vode za piće, a time i na zdravstveno stanje pučanstva koje živi uz rijeku Trebižat. Da je stanje ozbiljno, govore i podaci analize vode pojedinih izvorišta, primjerice Studenčice koja je u stručnim elaboracijama planirana kao izvorište koje će biti regionalnog značenja. Međutim, danas ono zbog povećane bakteriološke zagađenosti nije više pogodno za tu namjenu. Kvaliteta vode rijeke Trebižat, koja se nalazi u drugoj klasi, sve više pokazuje znakove bakteriološkog onečišćenja. Opskrba pitkom vodom pučanstva općine Ljubuški i Čapljina vrši se s izvora koji se nalaze u obodnom djelu riječnog toka Trebižata. Uz činjenicu da se izvorišta (vodozahvati) opskrbljuju podzemnom vodom s gornjeg, višeg platoa (Posušje, Široki Brijeg, Čitluk, Međugorje), očekivati je veća onečišćenja pojedinih izvorišta. Osim kaptiranih vodozahvata (Vitina i Studenci i Bjelave), vodu za piće koriste pučani s izvorišta Klokun i Studenčica, te izravno iz otvorenog toka Trebižeta, što ukazuje na opasanosti koje se kriju po zdravlje ljudi u ovakvom su-

389

stavu vodoopskrbe. Sve veće onečišćenje podzemnih i površinskih voda rijeke Trebižata možemo tražiti u povećanom broju stambenih jedinica u Ljubuškom i Čapljini, ugostiteljskih objekata, proizvodnih pogona, praonica, auto-servisa, koji nemaju ugrađene uređaje za pročišćavanje i odvođenje fekalnih i tehnoloških voda. Neriješeno stanje otpadnih i kanalizacijskih voda Čitluka i Međugorja dodatno su opterećenje za cijeli podzemni, a i površinski vodni sustav. Uzroke ovakvom stanju promjene kvalitete vode treba tražiti prije svega u izostanku stalne brige za očuvanjem vodnih resursa. Kapitalizacija prirodnih resursa naspram zaštite postala je ustaljena praksa, dok se zaštita prirode marginalizirala, a zagađenje okoliša je samo logičan odraz općeg stanja svijesti građana. Zagađivanje i onečišćenje okoliša (voda, zrak, tlo) doživljava se kao normalan i uobičajen oblik ponašanja bez ikakvih posljedica, pa je ono postalo dio naše svakodnevice i ustaljenih navika. Uz nedostatak stručnog kadra, nedostatak jasne vizije razvoja uz očuvanje prirodnih resursa kao sredstva za brži oporavak privrede, proizveo je ovakvo stanje u prostoru. Dodamo li ovom velike promjene u strukturi pučanstva (velik broj prognanika), zatim nemogućnost provedbe zakonskih obveza i izostanak kontrole od strane nadležnih organa (inspekcije), nedostatak i manjkavost ekološke svijesti kod pučanstva, manjkavosti u obrazovnom sustavu, a uz sve ovo i pomanjkanje medijske promidžbe ekologije na lokalnim medijima, dovele su do opće destrukcije prirodnog okoliša. Istraživanja javnog mijenja i razine ekološke svijesti kod različitih ciljnih skupina – profesora 60%, učenika 68%, lovaca/ribolovaca 45% te 57% građana – govore da je ekološka svijest na niskoj razini, te da područje uz rijeku Trebižat treba zaštititi kroz adekvatnu kategoriju zaštite. Rezultati javnog mijenja ponukali su nas da poduzmemo konkretne i sustavne mjere zaštite ukoliko želimo zaštititi prirodne vrijednosti prostora. Rješenje ovih problema vidimo kroz zaštitu rijeke Trebižat i njezino stavljanje u odgovarajuću kategoriju (prijedlog Zaštićeni krajolik/park prirode). Dosadašnje aktivnosti EU “Lijepa naša“ Čapljina i NVO-a u prostoru oko pokretanja inicijative za zaštitu Trebižata imale su uspjeh kod lokalnih vlasti, što je rezultiralo usvajanjem odluka općinskih vijeća Čapljine, Ljubuškog i Gruda o davanju suglasnosti za ekološku valorizaciju prostora (projekt financiran iz sredstava EU 2006. g.). Ovo smatramo jednim od ključnih aktivnosti ka konačnoj zaštiti prostora, jer se javnost upoznala o značenju, ljepoti, važnosti i potrebi zaštite cijelog prostora uz riječni tok Tihaljina – Mlade –Trebižat, kako s aspekta zaštite prirodnih vrijednosti tako i sa aspekta ukupnog razvoja gospodarstva i zdravlja ljudi. Očuvanje ovog prirodnog resursa za lokalnu i širu zajednicu vidimo u značenju vode, kao resursa, za opskrbu pučanstva pitkom vodom, razvoj poljoprivre-

390


de, razvoj odgovornog turizma, održiv ruralni razvoj, očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti. Značaj zaštite prostora u europskim okvirima vidimo kroz očuvanje vode kao resursa (voda za piće) koje je sve manje, održivost ruralnih područja te očuvanje visokovrijednih i zaštićenih vrsta na europskoj razini te uključivanje istog u mrežu zaštićenih područja.

4. Zakonske pretpostavke

Za donošenje valjane odluke i stavljanje cijelog područja uz rijeku u jednu od kategorija, postoje i zakonske pretpostavke koje proizlaze iz dosad važećih zakona: Zakona o zaštiti okoliša, Zakona o zaštiti prirode (“SN F BiH”, 33/03); te Zakona o zaštiti prirodne i kulturne baštine iz 1965. g. kada su slapovi Koćuša i Kravica proglašeni spomenikom prirode. Po Zakonu o zaštiti prirode, zaštićena područja se uspostavljaju radi posebno vrijednih prirodnih područja i vrijednosti povijesnog, kulturnog, estetskog i rekreacijskog značenja. Zaštita prirode se provodi radi:  osiguravanja racionalnog korištenja prirode i njezinih dobara, bez narušavanja uspostavljene ravnoteže njezinih dijelova;  sprečavanja nastanka poremećaja u prirodi kao posljedica tehnološkog razvoja i drugih djelatnosti;  osiguranje što povoljnijih uvjeta održavanja i slobodnog razvoja prirode;  donošenje dugoročnih i kratkoročnih planova upravljanja i zaštite;  provedba prostornih planova, odnosno mjera zaštite zaštićenih dijelova prirode. U ovom kontekstu Zakon o zaštiti prirode definirao je kategorizaciju zaštićenih područja kroz slijedeće kategorije: 1.

Prirodno zaštićeno područje

2.

Nacionalni park

3.

Spomenik prirode

4.

Zaštićeni krajolik/pejzaž ili park prirode

Procedura za proglašenje nekog područja zaštićenim očitovala bi se u sljedećim radnjama:  Prijedlog za proglašenje zaštićenim prirodno zaštićenog područja i nacionalnog parka daje federalno ministarstvo.

391

 Prijedlog za proglašenje zaštićenim krajolika/pejzaža i spomenika prirode daje županijsko ministarstvo.  Nadležni organi dužni su obavijestiti vlasnika/korisnika područja o pokretanju postupka za proglašenje područja zaštićenim u roku od jedne godine, radi privremene zaštite.  Obavijest mora sadržavati granice područja i točan opis postojećeg stanja područja.  Posebni zakon o proglašenju područja zaštićenim donosi zakonodavno tijelo županije.  Podaci o zaštićenim područjima, tampon zonama u njima i poduzetim aktivnostima za očuvanje izvornog stanja dostavljat će se u katastar, registar zaštićenih područja i međuentitetski informacijski sustav. Definicija zaštićenog krajolika/pejzaža po federalnom Zakonu o zaštiti prirode odgovara kategoriji parkova prirode koji egzistiraju na području Federacije BiH (Hutovo blato i Blidinje), kategorije potvrđene Zakonom o zaštiti prirode HNŽ (“Narodne novine HNŽ”, broj 15/03). Zaštićeni pejzaž je kopneno ili prirodno područje nastalo međusobnim djelovanjem prirode i čovjeka s izuzetnim estetskim i/ili kulturnim vrijednostima, i često s velikom biološkom raznolikošću. Zaštićeni krajolik/pejzaž utvrđuje se s ciljem:  održavanja usklađenosti međusobnog djelovanja prirode i kulture putem zaštite kopnenog ili prirodnog pejzaža i tradicionalnog korištenja tla, građenja, te društvenih i kulturnih manifestacija,  izvođenja ekonomskih aktivnosti u skladu s prirodom i očuvanjem kulturnog sustava zajednice,  eliminiranja i sprečavanja korištenja tla i aktivnosti koje nisu u skladu s ciljevima upravljanja,  omogućavanja rekreacije i turizma koje odgovara kategoriji područja;  poticanja naučnih i edukativnih aktivnosti za dobrobit pučanstva za duži vremenski period,  učešća javnosti u zaštiti okoliša tog područja,  omogućavanja beneficija kroz osiguranje prirodnih izvora (šume i ribe) i usluga (kao što su čista voda ili prihodi od turizma u cilju održive uporabe tog područja) za lokalnu zajednicu.

392


Strateški dokumenti na razini BiH, NEAP (Nacionalni akcijski plan zaštite okoliša, 2003.) utvrđuju politiku i prioritete, gdje se planira pod odgovarajući režim zaštite staviti od 15 – 20% teritorija BIH. Kategorizacija treba biti u skladu s IUCN kriterijima, za koje treba izraditi strategiju i akcijski plan uravnotežene zaštite/planove upravljanja. Za realizaciju predloženih mjera date su jasne smjernice i aktivnosti po kojima:  Uz IUCN klasifikaciju neophodno je razviti vlastitu metodologiju, koja bi bila u potpunosti usklađena sa stanjem biodiverziteta i potrebama za njegovim održanjem,  Razviti programe održivog upravljanja prirodno vrijednim područjima u cilju ostvarivanja ekonomske dobiti za postizanje efikasne zaštite. Međunarodno usvojeni principi u kategorizaciji zaštićenih područja po IUCN klasifikaciji predviđaju sljedeće kategorije zaštite: Ia. Strogi rezervat prirode: zaštićena zona namijenjena isključivo znanosti. Ib. Zona divljine: zaštićena zona namijenjena uglavnom za zaštitu divljine. II. Nacionalni park: zaštićena zona namijenjena zaštiti ekosustava i rekreaciji. III. Spomenik prirode: zaštićena zona namijenjena uglavnom za konzervaciju specifičnih prirodnih obilježja. IV. Zona upravljanja staništima/vrstama: zaštićena zona namijenjena uglavnom za konzervaciju putem odgovarajućih intervencija. V. Zaštićeni pejzaž/morsko područje: zaštićena zona namijenjena uglavnom za konzervaciju pejzaža/krajolika/morskog područja i rekreaciju. VI. Zaštićeno područje namijenjeno upravljanju resursima: zaštićeno područje namijenjeno uglavnom za održivo upravljanje prirodnim ekosustavima. Sukladno IUCN klasifikaciji područje uz rijeku Trebižat po svim elementima ispunjava uvjete V kategorije - Zaštićeni pejzaž/krajolik/morsko područje: zaštićena zona namijenjena uglavnom za konzervaciju pejzaža/krajolika/ morskog područja i rekreaciju. Površina kopna, s obalom i morem gdje je to podesno, gdje su interakcije ljudi i prirode tijekom vremena stvorile zonu izraženog karaktera sa značajnim estetskim, ekološkim i/ili kulturnim vrijednostima, i često s visokim biodiverzitetom. Očuvanje integriteta ovih tradicionalnih interakcija je od važnog značaja za očuvanje, održanje i evoluciju jedne ovakve zone.

393

5. Veze sa drugim projektima i konvencijama

Da ima osnove i smisla promatrati područje Trebižata kroz kategoriju Zaštićeni krajolik/pejzaž – park prirode, potvrđuje činjenica da je područje rijeke Trebižat sastavni dio delte Neretve koja je 2000. g. uvrštena u Ramsarski popis međunarodno vrijednih močvarnih staništa. Zadnjih godina nadležno ministarstvo za zaštitu prirode i okoliša u suradnji s Državnim zavodom za zaštitu prirode Republike Hrvatske vodi opsežnu kampanju da se područje delte Neretve proglasi “Parkom prirode“ (sukladno hrvatskom Zakonu o zaštiti prirode), zašto su već sada osigurana određena financijska sredstva od Vlade Republike Hrvatske. Uz činjenicu da je područje Hutova blata ušlo u UNESC-ov popis zaštićenih močvarnih staništa kao Ramsarsko područje, a područje Livanjskog polja dobilo status Ramsarska područja (2008. g.), dovoljno govori o važnosti očuvanja riječnog toka Tihaljina – Mlade – Trebižat kao spone/koridora unutar ova dva Ramsarska područja za buduću europsku mrežu zaštićenih područja unutar NATURA 2000. Regionalne inicijative i smjernice Europske unije kroz primjenu i obvezu uključivanja u NATURA 2000 stvara obvezu i stvarnu primjenu sljedećih konvencija:  Ramsarska konvencija bavi se prvenstveno zaštitom močvarnih staništa, a uz to je proširila svoj opseg djelovanja mimo močvarnih staništa i na kraška područja koja čuvaju veliku biološku i raznolikost vrsta i pejzaža. Iznimna osjetljivost i važnost ovih ekosustava upravo je i potakla odgovorne da se oni moraju na odgovarajući način tretirati i štititi kako bi bili čuvari biološke i krajobrazne raznolikosti cijelog biološkog ekosustava.

Na tragu ove definicije i širine Ramsarske konvencije područje uz rijeku Trebižat sa svim svojim specifičnostima udovoljava svim zadanim elementima konvencije, te stoga zavređuje da bude dio obuhvata i predmetom Ramzarske konvencije.  BiH je ratificirala i Bernsku konvenciju o konzervaciji europskih divljih vrsta i prirodnih staništa. Osnovni cilj je zaštita flore i faune i njezinih staništa kao i poticanje međunarodne suradnje među zemljama potpisnicama u rješavanju prekograničnih problema, s naglaskom na zaštitu ugroženih i ranjivih vrsta i njihovih staništa, a posebno migracijskih vrsta.  Direktiva o staništima Europske komisije uspostavlja zajednički radni okvir za “Konzervaciju prirodnih i poluprirodnih staništa i staništa divlje flore i faune“ i omogućuje razvoj mreže specijalnih zona za konzervaciju Natura 2000. Ova direktiva je uspostavljena s ciljem da kombinira interes

394


za zaštitu ugroženih vrsta sa širim interesom za zaštitu i unapređenje staništa.  Konvencija o biološkoj raznolikosti također govori o očuvanju biljnih i životinjskih vrsta i njihovih staništa, a odnosi se na sljedeće:



konzervaciju biološke raznolikosti,



održivu uporabu komponenti biološke raznolikosti,



podjednaku raspodjelu koristi dobivenih uporabom genetičkih resursa.

Vrijednost Konvencije leži u tome što su ovi problemi prepoznati i stavljeni u međunarodnu agendu i primjenu akcija neophodnih na nacionalnoj i regionalnoj razini, te u činjenici da ju je potpisalo više od 160 zemalja. Kroz ratifikaciju Konvencije, Bosni i Hercegovini je omogućen pristup međunarodnim fondovima, prvenstveno GEF-u iz kojeg se isključivo financiraju projekti za očuvanje biološke i krajobrazne raznolikosti.  Institut za europsku politiku i suradnju s nekoliko europskih istraživačkih instituta predložio je formiranje Europske ekološke mreže pod nazivom EECONET.

Cilj EECONET-a je konzervacija ekosustava, staništa i vrsta koje imaju europski značaj uz unapređenje ekološke zbliženosti kontinenata. Ova mreža bi obuhvaćala četiri glavna elementa: 

zone jezgre koje uključuju staništa od europskog značaja,



koridore za omogućavanje širenja i migracije,



tampon zone za zaštitu mreže od negativnih spojnih utjecaja,



restauracijske zone za rehabilitaciju oštećenih staništa.

IUCN - Akcioni plan za zaštićena područja ima za cilj razvoj adekvatne, efikasne, dobro organizirane mreže zaštićenih područja u Europi putem predlaganja niza preporuka za akcije koje trebaju poduzeti vlade i drugi subjekti putem identifikacije oko 20 – 30 prioritetnih međunarodnih projekata zaštite prirode. Uspostava europskih zaštićenih zona i njihovo stavljanje u širi kontekst izvršeno je radi uspješnije identifikacije potreba subregije i odrađenih zemalja, poboljšanja upravljanja i stvaranja klime podrške javnosti neophodne za uspjeh zaštićenih područja.

Na tragu ovih dokumenta i konvencija pokrenute su i konkretne aktivnosti koje se očituju kroz provedbu projekta.  GEF-ov projekt “Integralno upravljanje slivnim područjem rijeke Trebišnjice i Neretve“ koji je počeo s provedbom u 2008. g.

395

Koncept projekta upravo govori o značaju i važnosti delte Neretve i Trebišnjice kao jednog od rijetkih, visoko vrijednih i očuvanih ekoloških sustava koje treba integralno promatrati i rješavati kroz međudržavnu suradnju između BiH i Hrvatske. Projekt daje mogućnost da se racionalnije upravlja vodnim resursom, te da se potaknu inicijative zaštite osjetljivih ekosustava uz očuvanja i zaštitu biološke i krajobrazne raznolikosti na kraškom području.  Na prostoru delte Neretve već punih pet godina REC (Regionalni centar za okoliš) provodi projekt ReREP 2.2 “Poticanje povezivanja i razmjene iskustava u zemljama jugoistočne Europe“. Područje provedbe je delta Neretve kao jedna cjelovita i nedjeljiva cjelina na potezu od Počitelja – općina Čapljina – do Ploča u Hrvatskoj. Unutar ovog projekta definirani su i utvrđeni pravci strateškog razvoja kroz razvoj ruralnog turizma; razvoj ekološki zdrave hrane, te donesene polazne osnove za izradu menadžment plana upravljanja Hutovim blatom. Kao krajnji cilj projekta formiran je NDF (Neretva Delta Forum – prekogranično tijelo) koalicije nevladinih organizacija koje će u partnerstvu s lokalnim vlastima i gospodarstvenicima raditi na unapređenju zaštite i provedbi koncepta održivog razvoja delte Neretve kao jedne cjeline.  WWF-ov projekt “Dijelimo vode“ u dvogodišnjem trajanju do 2010. godine s fokusom na zaštitu biološke raznolikosti područja rijeke Neretve s tri svoje komponente: zaštita biološke raznolikosti, definiranje biološkog protoka i integralni pristup upravljanju vodama.

Sve tri komponente uključuju veliki broj NVO-a i gospodarstvenika koji moraju raditi na zajedničkim aktivnostima oko osiguranja pristupa vodnim resursima i njihovog raspoloživog kapaciteta za održanje biološke raznolikosti u području rijeke Neretve.  Realiziran je projekt institucionalnog jačanja segmenta zaštite mora i priobalja “Institucionalno jačanje“ ureda MAP-a u Sarajevu, u sklopu kojeg je pokrenut niz projekata za zaštitu Mediterana i priobalja kao što je projekt SAP – BIO.  NEAP BiH (Nacionalni akcijski plan zaštite okoliša BiH). Cilj NEAP-a je utvrditi jedinstvenu strategiju po svim elementima okoliša za narednih 10 godina. Unutar NEAP-a određeni su strateški ciljevi, utvrđeni problemi i prioriteti njihovog rješavanja uz jasne mjere i aktivnosti.  Strategija ekonomskog razvoja regije Hercegovina koja ima za cilj ekonomski razvoj regije Hercegovina u kojem je kao jedan od četiri strateška

396


cilja definirana zaštita okoliša, a među deset top projekta uvršten projekt Regionalnog razvojnog centra za zaštitu prirode i okoliša.  Projekt KEC (Županijski/kantonalni akcijski plan zaštite okoliša) za koji je Vlada HNŽ raspisala natječaj i čija se provedba očekuje u 2009. godini.  Projekt LEAP – općine Čapljina. Zatim tu su: ekonomske razvojne strategije općina Ljubuški i Grude; sanacija i uređenje riječnog korita Trebižata, zoning plan zaštite Kravica i Koćuše, te manji projekti vezani za zaštitu prirodnog i kulturnog nasljeđa na području HNŽ i ŽZH. Projekti poticaja davani od strane resornih ministarstva: turističkim djelatnicima, poljoprivrednicima, obrtnicima i gospodarstvenicima za brži razvoj i ulaganja u odgovarajući projekt koji uključuje zaštitu okoliša dodatni su argument da se zaštita prirode vrednuje kao resurs čije se osnovne komponente na smiju narušavati, jer one osiguravaju kvalitetu života u prostoru.

6. Efekti proglašenja 6.1 Uključivanje u integracijske procese

Kroz kategorizaciju i vrednovanje prostora otvara se mogućnost uključivanja prostora ljudi i roba u integracijske europske tijekove. Pretpostavke za ovakve procese date su i kroz novi Zakon o zaštiti prirode i šesti okolišni plan razvoja Europske zajednice, gdje se zagovara načelo racionalnog korištenja prirodnih resursa, uvažavajući načela održivog razvoja. Kroz predloženi federalni Zakon o zaštiti prirode u članku 33. otvara se mogućnost da Vlada FBiH posebnim propisima, određena područja predloži za europski program NATURA 2000, s ciljem uključivanja određenih područja u međunarodnu ekološku mrežu očuvanja prirodnih staništa i njihovih vrsta. Područja koja mogu biti određena za program su nacionalni parkovi, prirodno zaštićena područja, krajolici/pejzaži i prirodni spomenici, ako se u njima nalaze “vrste prirodnih staništa od zajedničkog interesa“ i /ili “vrste od zajedničkog interesa“ po međunarodnim kriterijima. Uspostavom zaštićene zone uz rijeku Trebižat stvara se mogućnost integriranja zaštićenih područja na cijelom području delte Neretve kroz jedan sveobuhvatan menadžment plan upravljanja cjelovitim prostorom delte Neretve, u cilju zadovoljenja provedbe jedinstvenih kriterijia zaštite prostora, vrsta i njihovih staništa.

397

6.2 Turistička valorizacija i održivost

Prostor uz rijeku Trebižat, koja bi mogla ući u prijedlog obuhvata Parka prirode, zahvatio bi površinu od 6.750 ha. Granice budućeg parka obuhvaćale bi cijelu dužinu rijeke Trebižat u dužini od 51 km od Peć Mlina do ušća u Neretvu. Duž cijele rijeke vodi regionalna cesta kojom se omogućuje pristup svim područjima parka i turističko ugostiteljskim destinacijama. Uz sami park smještene su gradske urbane zone poput Gruda, Ljubuškog i Čapljine. Gradsko središte Gruda ne ulazi u obuhvat parka, dok rubni dijelovi gradova Ljubuški i Čapljina djelom ulaze u predloženi obuhvat parka. Ostali dio parka većinom je slabo naseljen ili obuhvaća pojedina sela i zaseoke u kojima nema većih industrijskih i drugih postrojenja koja bi značajnije mogla narušiti izgled parka ili ugroziti osnovne biološke i kulturne vrijednosti prostora. Promatrajući područje kao jednu cjelinu, moguće je već sada istaknuti područja koja bi mogla biti potencijalna središta ili turističke destinacije koje će nositi razvoj parka.  Lokalitet Peć Mlini s izgrađenim objektima HE Peć Mlini, starim mlinicama, Ravlića pećinom i samim izvorištem moguće je definirati kao edukacijsko-izletnički lokalitet koji bi imao primarnu funkciju zaštite izvorišta i kulturne baštine (mlinica), ali bi osiguravao i provedbu obrazovnih programa.  Nizvodno na dijelu toka Tihaljine, kod Kavazbašinog mosta, lokalitet je moguće privesti športskoj rekreaciji i odmoru s pratećim ugostiteljskim objektima.  Na području Klobuka vodopad Koćuša će se zaštititi kroz odgovarajuću zonaciju, a mlinice i tri restorana mogu davati turističku ponudu (kupanje u rijeci, rafting – kanu, posjeta ribnjaku i obilazak mlinice koja je i danas u funkciji).  Lokalitet “Humac“ – Franjevački samostan – uz stare iskopine “Gračine“ pruža mogućnost uključivanja povijesne baštine u turističku ponudu.  Šetnica uz riječni tok Trebižat omogućuje osmišljavanje turističko-rekreacijske i ugostiteljske ponude (5 restorana, tenisko igralište, kupalište, franjevački samostan te mnogi povijesni spomenici kulture).  Lokalitet “Bučina – Čeveljuša“, atraktivni slap uz lijepo pješčano kupalište, 3 ugostiteljska improvizirana objekta, bućalište, te urušene mlinice koje je uz malo ulaganje moguće dovesti u funkciju posjećenog je kupališta.

398


 Područje vodopada “Kravica“ treba zonirati i osigurati dugotrajnu ekološku zaštitu sedre na vodopadu. Primarna funkcija u ovom dijelu je zaštita, dok se rekreacijski i ugostiteljski sadržaji moraju premjestiti van zone utjecaja na vodopad.  Lokalitet “Božjak“ – uz uređene plaže i okoliš s 4 ugostiteljska objekta, urađen prilaz i mogućnost korištenja usluga kanu safarija – jedno je od glavnih turističkih odredišta.  Područje uz naseljeno mjesto Trebižat je prostor koji svom svojom dužinom od 13 km može pružiti dnevni odmor mještanima, turistima i zaljubljenicima prirode (kamperima).  Prostor na ovom dijelu se mora jasno definirati po sadržaju, namjeni i korištenju kako se ne bi narušile osnovne komponente prirode i turističkog ugođaja.  Područje Struga nudi športsko rekreacijske aktivnosti (kupanje, kanu safari, športske aktivnosti, ugostiteljstvo i sl.); ono se mora definirati s aspekta korištenja i namjene.  Mogorjelo, stari rimski grad koji se nalazi pod zaštitom, također je dio ukupne turističke ponude područja. Promatrani u cjelovitoj turističkoj ponudi regije, nabrojani lokaliteti pružaju mogućnost značajnijeg razvoja turističko-rekreacijskih sadržaja, te kao takvi imaju svoje opravdanje. Područje bi doprinijelo oživljavanju i razvoju prvenstveno sportova na vodi kao što su kanu safari koji već ima tradiciju, ali koji bi se uvelike mogao dalje unaprijediti i postati jedan od glavnih proizvoda buduće turističke ponude područja. Izletnički turizam, rekreacija, edukativni programi uz popratnu gastronomsku i ugostiteljsku ponudu mogu osigurati održivost zaštićenom području. Sadašnja ponuda na području rijeke Trebižat stvara prihod od oko 50.000,00 KM. Ukoliko bi se uvele naplate parkiranja, ulaska u zaštićeno područje, zatim naplate edukativnih i turističkih atrakcija, kao i naknada za koncesijske ugovore, kanu safari, športsko ribarstvo, korištenje vodnog resursa itd., to bi moglo osigurati punu održivost zaštićenom području. Ovo bi bio nesumnjivo veliki doprinos daljnjem razvoju cijele regije kroz racionalno korištenje vodenog resursa uz poticanje razvoja aqua kulture, uređenje kupališta i trim staza, te stvaranje preduvjeta za jedan širi i sveobuhvatniji pristup razvoja ruralnog turizma, kroz provedbu i razvoj sportskih sadržaja lova i ribolova. Na ovaj bi se način stvorila opća klima za razvoj malog poduzetništva

399

i ulaganja u proizvodnju koja potiče mini gospodarstva, mini farme (buduće tvornice proizvodnje zdrave hrane). Uspostavom odgovarajućeg i primjerenog režima zaštite na cijelom toku rijeke Trebižata, stvaraju se gospodarske pretpostavke za brži razvoj cijele regije.

7. Financiranje zaštićenog područja

U setu zakona koji su doneseni 2003. godine nalazi se i Zakon o fondu koji je predvidio prikupljanje sredstava po pitanju korištenja prirodnih resursa, kao i dio naknada koje moraju plaćati pojedini pravni subjekti kad je u pitanju onečišćenje okoliša. Međutim, unatoč činjenici da je Zakon usvojen 2003. godine, fond još nije zaživio u praksi. U Poglavlju X., članak 45., federalnog Zakona o zaštiti prirode (“SN F BiH”, broj 33/03) se kaže: “Za obavljanje poslova zaštite prirode iz nadležnosti Federacije BiH sredstva se osiguravaju putem Federalnog fonda za zaštitu okoliša. Za obavljanje poslova zaštite prirode iz nadležnosti županija, sredstva će osigurati županija putem Županijskog fonda za zaštitu okoliša.“ Osim budžetskog financiranja zaštićeno područje se može financirati i po osnovi djelomičnog korištenja zaštićenog dobra:  Iz prihoda koji se ostvare vršenjem djelatnosti poduzeća, odnosno organizacije koja upravlja zaštićenim prirodnim dobrom,  Od naknade za korištenje zaštićenog prirodnog dobra,  Iz drugih izvora koji se utvrđuju zakonom o zaštiti prirode. Za korištenje zaštićenog prirodnog dobra, poduzeća/javne ustanove, druge pravne osobe i pučani plaćaju naknadu poduzeću, odnosno organizaciji koja upravlja zaštićenim prirodnim dobrom. Sredstva ostvarena na ovaj način koriste se za zaštitu i razvoj zaštićenog prirodnog dobra. Za namicanje sredstava od naknada zaštićeno prirodno područje može ostvarivati prihod od:  iskorištavanja prirodnog bogatstva (vodenog potencijala),  korištenja zaštićenog prirodnog dobra za djelatnost turizma, ugostiteljstva, trgovine, snimanja filmova i slično,  korištenja posebno uređenih ili pogodnih terena za pojedine namjene, korištenja za (parkiranje, rekreaciju, postavljanje reklama i slično),  korištenja imena i znaka zaštićenog prirodnog dobra,

400


 korištenja usluga poduzeća, odnosno organizacije koja upravlja zaštićenim prirodnim dobrom. Da bi se sredstva mogla potraživati po odrađenim programima i namjenski utrošiti u očuvanje i zaštitu okoliša, jedan od preduvjeta je i uspostava zaštićenog područja koja će preuzeti brigu oko zaštite i unapređenja prirodne baštine, ali uz javan način praćenja utrošenih sredstava. Upravo ovakav pristup trošenja sredstava utvrđen je Zakonom o zaštiti okoliša i Zakonom o zaštiti prirode. Na temelju dosadašnjih opažanja na predmetnom prostoru o broju posjetitelja (domaći i strani) koji posjećuju područje kroz razne vidove turističke ponude: kanu safari, odmor uz kupanje i rekreaciju, ugostiteljstvo, konjička rekreacija, posjeti muzejima, kulturne zabave na otvorenom uz rijeku, đačke ekskurzije itd. u vremenu trajanja turističke sezone (lipanj, srpanj, kolovoz) – dolazimo do brojke od preko 100.000 posjetitelja godišnje, što preračunato kroz turističku naknadu od 1,00 KM iznosi 80.000 KM. Ove brojke dovoljno ilustrativno govore da područje uz rijeku Trebižat ima svoj potencijal/vrijednost koja se već sad može brojčano iskazati. Dodamo li ovom naknade za korištenje resursa (vode, ribe, divljači), prostora za parkiranje, pristojbe na proizvode i slično, dolazimo do spoznaje da područje može razviti svoje vlastite održive aktivnosti koje će osigurati uvjete za život i rad uposlenih u budućem zaštićenom području.

8. Prijedlog obuhvata

Prijedlog obuhvata mogućeg zaštićenog područja Trebižat u površini od 17.562 ha prezentiramo kao poticaj za buduća razmišljanja i usuglašavanja. Sam prijedlog ostavlja prostora i vremena za daljnja stručna i znanstvena razmišljanja i promatranja u svoj svojoj širini i sveobuhvatnosti.

9. Zaključak

Zaključak našeg rada je da postoji dovoljno objektivnih i argumentiranih činjenica da prostor uz rijeku “Tihaljina – Mlade – Trebižat“ zavrjeđuje da se promatra u kontekstu uspostave trajne zaštite kroz kategoriju “zaštićeni krajolik/pejzaž – park prirode“.

401

Karta obuhvata mogućeg zaštićenog krajolika/parka prirode “Tihaljina – Mlade – Trebižat“

Literatura Šesti okolišni plan EU za okoliš, NEAP – BIH, Sarajevo 2000. g., LEAP – općine Čapljina, Čapljina 2002. g., Prostorni plan općine Ljubuški, Sarajevo 1985. g., Savjetovanje – zaštita od voda i održivi razvoj, Neum 2000. g., Ribolovna gospodarska osnova HNŽ – Mostar 2000. g., Elaborat o izgrađenim i planiranim vodoprivrednim objektima u slivu rijeke Trebižat (Hrvatska vodoprivreda – Split 1993. g., Nacrt Zakona o zaštiti prirode FBiH, Sarajevo 2002. g., Uredba o Zaštiti prirode HNŽ (“Narodne novine HNŽ”, br. 13/94), Zakon o zaštiti okoliša ZHŽ (“Narodni list”, br. 5/00), Hidrogeološki aspekti zaštite podzemnih voda u kršu, Institut za geodetska istraživanja Zagreb, COST projekt 65.

402


Turizam, mogućnosti razvoja u zaštićenim prostorima Park prirode “Hutovo blato“ Stjepan Matić Nikola Zovko1 Sažetak

Park prirode “Hutovo blato“ proglašen je kategorijom “zaštite parka prirode“ 1995. godine. Do proglašenja je egzistirao kao lovište. Nalazi se u jedinstvenom aluvijalnom močvarnom području delte Neretve u Bosni i Hercegovini. Pokriva prostor od 7.411 ha, i raspolaže s iznimnim prirodnim i krajobraznim vrijednostima. Zbog svoje vrijednosti nalazi se na listi posebno zaštićenih mediteranskih oblasti (Barcelonska konvencija); 1998. godine stavljen je na popis međunarodno značajnih područja za ptice, a 2001. godine upisan je na listu močvara od međunarodne važnosti za ptice močvarice (Ramsarska konvencija). U eko-sustavu kao što je Hutovo blato potrebno je pažljivo raditi na planiranju prostora koje će po pojedinim zonama omogućiti valorizaciju resursne osnove kroz turističku ponudu. Turistička ponuda se ogleda kroz turističke atrakcije kao što su: foto-safari, kanu-safari, sportski ribolov, promatranje ptica, škola u prirodi, biciklizam, sportske pripreme, kongresni turizam, i dr. Svakako, primarni cilj je očuvanje prirodnih vrijednosti krajolika s biološkim vrijednostima. Isto tako, park kroz svoj daljnji razvoj i osmišljavanje turističke ponude te samoodrživosti predstavlja pokretač turističkog i gospodarskog razvoja regije, a posebice općina Čapljina i Stolac. Ključne riječi: biološka i krajobrazna raznolikost, ekosustav, park prirode, turistička ponuda Stjepan Matić, dipl. ing.; Nikola Zovko, dipl. ing., Park prirode “Hutovo blato“, Čapljina

403

Uvod

Turizam u Hutovu blatu, kao gospodarska aktivnost, datira od ranih 50-tih godina prošlog stoljeća – posebice lovni turizam, tj. lov an ptice u vrijeme migracija kad u prostor parka dolazi na tisuće jedinki različitih vrsta. Ovaj vid lovnog turizma bio je prepoznat ne samo u domaćim nego i u međunarodnim okvirima. Posebice su se isticali talijanski posjetitelji, koji su vremenom postali tradicionalni gosti Hutova blata. Kao turističko-gospodarska aktivnost, lov je za park predstavljao značajan dio prihoda: kako od same organizacije i odstrela tako i kroz korištenje ugostiteljsko-pansionskih usluga kao pratećih prihoda parka. Međutim, stavljanjem Hutova blata pod zaštitu i stupanjem na snagu Zakona o parku prirode, pooštrene su mjere zaštite, i lovni turizam je sveden na minimum. Istovremeno su se i prihodi smanjili. Provedbom projekta LIFE i zaključaka koji su se odnosili na zabranu lovnog turizma s iznimkom pojedinih regija u parku, Zakon o zaštiti prirode (“Narodne novine HNŽ/K”, br. 04/05) je uspostavio sveobuhvatnu zabranu lova na cijelom prostoru parka. Kao posljedica zabrane lovnog turizma, izostala su značajna sredstva neophodna za funkcioniranje svih službi u parku. Kao alternativu, uprava poduzeća, u suradnji s institucijama i kroz implementaciju projekata, počela je razvijati druge vidove turističke ponude, kao djelatnosti s najbržim rastom, stjecanjem dohotka i upošljavanjem lokalnog stanovništva.

Mogućnosti turističke ponude

Turizam predstavlja nezaobilazan potencijal razvoja i uključenja lokalne zajednice kroz poboljšanje socio-ekonomskog napredaka u i oko zaštićenog prostora. Isto tako, brzim i nekontroliranim razvojem turizma u zaštićenom prostoru može se prouzročiti degradacija osjetljivih ekosustava. Adekvatnim zoniranjem i drugim propisima koji uređuju pitanja zaštite, turističke aktivnosti se mogu u velikoj mjeri kontrolirati. Hutovo blato predstavlja specifičnu i veoma dobru turističku destinaciju. Nalazi se svega 20-ak kilometara od mora, povezano je dobrim prometnim komunikacijama, u okruženju obiluje kulturno-povijesnim i prirodnim lokalitetima. Klimatski uvjeti su također pogodni tijekom cijele godine i omogućuju razvoj sezonski interesantnih vidova turizma. Netaknuta priroda i bogat biljni i životinjski svijet Hutova blata privlače sve turiste, a posebice zaljubljenike prirode.

404


Uz izgrađenu infrastrukturu, park predstavlja nezaobilaznu destinaciju u daljnjem turističkom napretku i povećanju broja posjetitelja. Turistička ponuda se ogleda kroz turističke atrakcije kao što su:  Foto-safari  Kanu-safari  Sportski ribolov  Promatranje ptica  Škola u prirodi  Biciklizam  Sportski turizam  Kongresni turizam

Statistički prikaz posjetitelja parka

Značajno je naglasiti, a što se i vidi iz statistike posjetitelja parka, da su djeca školskog uzrasta najbrojniji posjetitelji i da se taj broj konstantno povećava. Stoga je potrebno, osim postojećih, izgraditi još i dodatne edukativne sadržaje kako bi Hutovo blato postalo svojevrsno edukativno središte za regiju i cijelu Bosnu i Hercegovinu. Svakako, primarni cilj je očuvanje prirodnih vrijednosti krajolika s biološkim vrijednostima. Isto tako park kroz svoj daljnji razvoj i osmišljavanje turističke ponude te samoodrživosti predstavlja pokretač turističkog i gospodarskog razvoja regije, a posebice općina Čapljina i Stolac. 405

Razvojne mogućnosti parka

Za kompletiranje turističke ponude Parka prirode “Hutovo blato“ planiraju se određene aktivnosti:  izgraditi nove smještajne kapacitete,  urediti edukacijsko središte na Karaotoku,  proširiti ponudu kroz uređenje botaničke, ornitološke i akvarijske zbirke, opremiti zoološki vrt,  izgraditi nove sportske sadržaje uz nogometno igralište (tenisko igralište, igralište za odbojku na pijesku, košarku, boćalište, teretana, bazen...),  izgraditi kamp naselje za učenike i sportske ribolovce.

Zaključak

Park prirode “Hutovo blato“ – uz planski usmjerena ulaganja, dobru suradnju s lokalnom zajednicom, znanstvenim institucijama, institucijama vlasti i privatnim sektorom – može prerasti u vrlo značajnu i interesantnu turističku destinaciju, posebice kroz razvoj specifične turističke ponude. Kroz privredne aktivnosti u specifičnom prostoru svakako se treba rukovoditi načelom integralnog upravljanja. Turističke aktivnosti, također, ne smiju zanemariti ekološke limite prostora.

Literatura Arhiva Parka prirode “Hutovo blato“

406


Foto-safari

Škola u prirodi

407


PRIRODNE I KULTURNOHISTORIJSKE VRIJEDNOSTI VRELA BOSNE Sadbera Trožić-Borovac Dubravka Hafner Lamija Abdijević Sažetak

Rad je rezultat dugogodišnjih istraživanja prirodnih i kulturno-historijskih vrijednosti prostora Vrela Bosne. Registrovano je 26 biljnih zajednica koje sačinjavaju 131 vrsta u sastavu dendroflore, preko 400 vrsta zeljastih biljaka (veliki broj ljekovitih i medonosnih), u sastavu gljiva registrovano je 20 vrsta, a u sastavu akvatičnih mikrofita konstatovano je 102 vrsta. Faunu kopna odlikuje 52 vrsta ptica i preko 20 vrsta sisara. Akvatična fauna prikazana kroz sastav ihtiopopulacija ukazuje na prisustvo sedam vrsta i u sastavu makroinvertebrata preko 30 vrsta, a posebna specifičnost je pet endemičnih vrsta. Sve registrovane vrste u sastavu živog svijeta odlikuju rezentativnost i raritet. Posebno obilježje prostoru Vrela Bosne koje uključuje selo Vrutci, prostor Stojčevca, izvorišni dio rijeke Bosne su kulturno-historijska obilježja, prvenstveno Velika i Mala Aleja iz perioda 1893., 14 vila, arheološko nalazište u području Vrutci i Rimski Most. Kao rezultat poznavanja prirodnih i kulturno-historijskih vrijednosti širi prostor Vrela Bosne zahtijeva zaštitu i revitalizaciju na temelju ekoloških okvira koje će doprinijeti uspješnoj koegzistenciji prirodnog i kulturnog. Ključne riječi: aleja, biljke, diverzitet, endemičnost, raritet, takson, životinje, vile

Prof.dr.sci., Prirodno-matematički fakultet Sarajevo e-mail: [email protected] Prof.dr.sci., Fakultet prirodoslovno-matematskih i odgojnih znanosti, Sveučilište u Mostaru Mr.sci., Federalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa

409

Uvod

Prostor Vrela Bosne predstavlja izvorišni dio rijeke Bosne koji je smješten jugozapadno od grada Sarajeva ispod obronaka planine Igman i Bjelašnice. U sastav ovog dijela granično je određen prostor Plandišta, početak Velike aleje, Stojčevac i selo Vrutci. Zajedno, ovaj prostor čini cjelinu. Prvi podaci o Ilidži (opština kojoj pripada prostor administrativno) potiču još iz neoloita, a prema stepenu naseljenosti prestavlja najstarije naselje u središnjem dijelu Bosne. U rimsko doba Ilidža nosi naziv Lužani, a nije zabilježen neki značajniji razvoj ovog prostora. U osmanlijsko doba razvoj ovog prostora tekao je veoma sporo. Sam naziv Ilidža je turskog porijekla i označava banju ili toplicu. U tursko doba organizovani su teferići ili izleti u području vrela Bosne, a izgrađen je i most na Plandištu, “Rimski most”, kameni most na Željeznici, te veliki han-karavan saraj (zgrada sadašnje opštine Ilidža). Sadašnju fizionomiju i izgled područja Ilidže zajedno sa Vrelom Bosne dobiva u vrijeme Austro-ugarske vladavine. Preokret u razvoju banje Ilidža i ostalog prostora dešava se davne 1885. godine kada Zemaljska vlada uzima banju pod svoju kontrolu doprinoseći razvoju banjskog kompleksa i šire okoline Ilidže zajedno sa Vrelom Bosne. Istraživanja prirodnih vrijednosti ovog područja usmjerena su na upoznavanje faune i flore izvorišnog dijela rijeke Bosne (Šenk, 1956) i analize kvaliteta vode na temelju upoznavanja faune bentosa (Trožić-Borovac, 2002). Shodno atraktivnosti područja prirodno-kulturno-historijske vrijednosti daju poseban karakter prostoru. U ovom radu, a i u okviru projekata usmjerenih na zaštitu područja Vrela Bosne, po prvi put je iznijet globalan prikaz prirodnih i kulturno-historijskih vrijednosti Cilj rada je da prema navedenim vrijednostima područja ukaže na glavne odredbe kojima je prostor Vrela Bosne proglašen Spomenikom prirode i tako smješten u rang zaštićenih područja po odredbama IUCN kriterija.

Materijal i metode rada

U toku iznalaženja rješenja i kategorizacije područja izvršena su istraživanja sastava vodene i kopnene flore i faune u periodu 2003.-2005. godine. Istraživanje akvatične flore i faune realizovano je kroz hidrobiološka uzorkovanja, obradu uzoraka i statističku analizu dobivenih podataka o kvalitativno-kvantitativnom sastavu. Dobiveni podaci su aplicirani na kvalitet vode primjenom saprobnog indeksa Pantle-Buck, 1955. Vegetacijska karta je rezultat terenskih istraživanja i

410


prikazana je kartografski u prilogu. Popis kulturno-historijskog naslijeđa rezultat je podataka iz Federalnog zavoda za kulturno-historijsko naslijeđe BiH.


Prema rezultatima kvalitativno-kvantitativne analize sastava mikrofita (nižih biljaka) utvrđeno je prisustvo (tab. 1): 1.

u hidroekosistemima izvora Stojčevac, Vrela Bosne i izvori u selu Vrutak 102 vrste mikrofita (Trožić-Borovac, S., Hafner, D. 2004);

2.

u bentosu izvora Stojčevac 20 vrsta;

3.

u bentosu tri izvora Vrela Bosne 71 vrsta;

4.

u izvorima selo Vrutak 32 vrste;

5.

26 vrsta su isključivo izvorske i veoma su rijetke (Hafner, 2005).

U vodama šireg područja Vrela Bosne do Rimskog Mosta od makrofita konstatovano je prisustvo 19 vrsta koje gusto obrastaju sediment riječnog korita. Rezultati analize biljnih zajednica na prostoru Vrela Bosne ukazuju na razvoj 26 biljnih zajednica (prilog 1), a u njima je registrovano preko 131 vrsta dendroflore, preko 400 vrsta zeljastih biljaka i 102 vrste akvatičnih mikrofita (tab. 1). Na naznačenom prostoru konstatovano je 20 vrsta gljiva (IGH, 2005). Tabela 1 Karakteristike sastava flore i gljiva prostora Vrela Bosne Broj vrsta specifičnost

drveće

Zeljaste biljke

gljive

mikrofite

131

>400

20

102

Zaštićene i ugrožene

Medonosno i ljekovito bilje

jestive

26 sa uskim arealom rasprostranjenja

Na osnovu kvalitativne analize sastava invertebrata u bentosu hidroekosistema na širem području Vrela Bosne konstatovano je: 1.

30 taksona,

2.

u Vrelu Bosne (3 izvora) 22 taksona,

3.

na prostoru Plandišta 21 takson,

4.

konstatovano je pet endemičnih vrsta,

5.

deset vrsta je isključivo vezano za izvorišne dijelove,

6.

jedan dinarsko-alpski endem Siphlonurus croaticus (Ulmer, 1920) četiri dinarska endema: Gammarus bosniacus Schäf, Drusus bosniacus Klapalek 1900 411

(Marinković, 1971), Nipharagus ilidžensis ilidžensis Schäf, Chaetopteryx bosniaca Marinković, 1955 (Marinković, 1981). Na osnovu sastava vodene flore i faune bentosa vodnih ekosistema izvršena je ocjena kvaliteta vode. Dobivene vrijednosti su u kategoriji oligosaprobnih ili čistih voda, ali nizvodno prema Plandištu dolazi do blagog porasta onečišćenja koje je rezultat pojačanog antropogenog uticaja i neplanskog upravljanja prostorom. U sastavu kopnene faune registrovano je oko 20 vrsta sisara, 52 vrste ptica (dosta migratornih vrsta), a u sastavu vodene faune preko 30 vrsta (tab.2). Tabela 2 Karakteristike sastava faune prostora Vrela Bosne životinje specifičnost

invertebrata >30 pet endema

ihtiopopulacije 7 ugrožene

sisari 20 rijetke

ptice 52 ugrožene i rijetke

Kulturno-historijsko naslijeđe predstavljeno je kroz Veliku i Malu Aleju koje su formirane u periodu 1993. godine (3.000 stabala kestena i platana), uz Veliku aleju Zemaljska vlada Austro-ugarske izgradila je ladanjske objekte za svoje potrebe. Vile su građene uglavnom od prizemlja sa trijemom i sprata sa velikim verandama, visokim krovovima i kulama na čijem vrhu je vidikovac. Od 14 vila iz tog perioda sačuvano je osam, tri su obnovljene i imaju svoj izvorni oblik. Ostalih pet je devastirano i zahtijeva obnovu. Rimski most se u starim dokumentima spominje kao “Bosna basi kuprisi“ (“most kod izvora Bosne“). Ne postoje precizni podaci kad je most sagrađen ali nosi naziv Rimski zbog uzidanih detalja sa rimskih građevina. On kao takav predstavlja zaštićen spomenik kulture. Područje Vrutaka je arheološko nalazište, u periodu devetog i 10 vijeka podignuta je crkva posvećena svetom Stjepanu Prvomučeniku. Ovo je predromanička građevina (Abdijević, 2005).

Zaključak

Rezultati analize prirodnih i kulturno-historijskih vrijednosti šireg prostora Vrela Bosne ukazuju da prostor obilježavaju 26 biljnih zajednica, veliki diverzitet drveća, zeljastih biljaka, preko 20 vrsta gljiva, velika raznovrsnost kopnene faune sisara i ptica, posebna specifičnost sastava akvatične flore i faune, bogata hidrografska mreža iz čega proizilazi da je širi prostor Vrela Bosne prema svim kriterijima ekološki senzitivno područje tj.:

412


 reprezantativno  pejsažne vrijednosti  pogodno za naučna istraživanja  monitoring  mjesto konflikta prirodnog i urbanog  zasnovano na biološkim informacijama Najprihvatljiviji način upravljanja ovim prostorom je potpuna konzervacija (zaštita) čitavog prostora, a parametri koji to određuju (Johanson, 1995, Redžić et all., 2001) su: 1.

bogastvo biljnim i životinjskim vrstama

2.

rijetkost (raritet)

3.

endemičnost živih oblika

4.

reprezentativnost

5.

ugroženost

6.

funkcija ili namjena

Uvažavajući naznačene činjenice, prostor analiziran u radu je proglašen Spomenikom prirode, naznačene su odredbe adekvatnog upravljanja, ali i dalje u konfliktu sa urbanim priroda gubi i nestaje.

Literatura Abdijević, L. (2005): Kulturno-historiske vrijednosti šireg prostora Vrela Bosne, u Elaboratu: Zaštita prostora Vrela Bosne. Institut za hidrotehniku i građevinarstvo Građevinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Hafner, D. (2005): Biodiverzitet algi i ocjena kvaliteta vode, u u Elaboratu: Zaštita prostora Vrela Bosne. Institut za hidrotehniku i građevinarstvo Građevinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu Johnson, N.C. (1995): Biodiversity in the Balance: Approaches to Setting Geographic Conservation Priorities. The Biodiversity Support Program – A USAID Consortium of World Widlife Fund, The Nature Conservancy and World Resource Institute Institut za građevinarstvo i hidrotehniku Građevinskog fakulteta Sarajevo: Zaštita šireg prostora Vrela Bosne Marinković- Gospodnetić i sur. 1977: diferencijacija populacija nekih vrsta vodenih insekata. Biološki institut Univerziteta u Sarajevu, 131pp Marinković-Gospodnetić, M. (1981): Trichoptera. Elaborat: Endemične vrste vodenih insekata u Bosni i Hercegovini. Biološki institut Univerziteta u Sarajevu, 128 p

413

Pantle, R., Buck, H. (1955): Biologische Uberwachung der Gewasser und die Darstellung der Edgebnisse. Gas Wasserfach, 96/18:604. Redžić, S., Barudanović, S., Đug, S. (2001): Valorizacija prirodnih vrijednosti područja Skakavac. Elaborat CEPRES Prirodno-matematički fakultet Sarajevo Trožić-Borovac, S., Hafner, D. (2004): Fitobentos i zoobentos hidroekosistema šireg područja Vrela Bosne u ocjeni kvaliteta vode. Voda i mi. JP“Vodno područje slivova rijeke Save“ 37: 18-26. Trožić-Borovac, S. (2002): Istraživanje makroinvertebrata bentosa rijeke Bosne i pritoka u ocjeni kvaliteta vode. Doktorska disertacija. Prirodno-matematički fakultet Sarajevo Šenk, F.O. (1956): Faunističko-ekološka ispitivanja izvorskog dijela rijeke Bosne. Acta Ichtyologica Bosniae et Hercegovinae, 2: 29-61

414


Natural and culturalhistorical values of river Bosna Abstract

The work is a result of long-time researches of natural and culture-historical values of the area of Vrelo Bosne. 26 plant groups have been registered which consist of 131 species in the constitution of dendroflora, over 400 species of herbaceous plants (a large number of medical and honey plants), in the group of fungi 20 species have been registered, and in the group of aquatic microfites 102 species have been registered. 52 species of birds and over 20 species of mammals characterize the land fauna. Aquatic fauna is represented through the constitution of ichtiopopulations indicates to the presence of seven species, in the constitution of macroinvertebrat over 30 species, and special specifity is five endemical species. All registered species in the constitution of the living world are characterized with rezentaticity and rarity. Special attribute to the area of Vrelo Bosne which includes the village Vrutci, the territory of Stojčevac, the source part of the river Bosna are the culture-historical elements, firstly Great and Small Alley from the period of 1893., 14 villas, archaeological finding in Vrutci and the Roman Bridge (Rimski most). As a result of cognition of natural and culture-historical values the wider area of Vrelo Bosne demands protection and revitalization on the basis of ecological frames which are going to contribute to successful coexistence of the natural and the cultural. Key words: Alley, plants, diversity, endemic, rarity, taxon, animals, villas

415


Kulturno naslijeđe, neodvojiv dio razvoja turizma u zaštićenom području Mirzet Mujadžić Anto Marjanović Sažetak

Kulturno naslijeđe predstavlja svaki koncept ili stvar, bilo prirodnu bilo umjetnu, za koju se smatra da ima estetski, historijski, naučni ili duhovni značaj. (ICOM) Kulturno naslijeđe pokretno, nepokretno i krajolici koji nas okružuju, kao svjedočanstvo daleke i nedavne prošlosti i naše zajedničko dobro, predstavlja osnovu kulturnog ambijenta u kojem živimo i razumijemo naš kontinuitet. Spomenici kulturnog naslijeđa su dobra od opšteg interesa, koja uživaju posebnu zaštitu i na način propisan zakonima i međunarodnim konvencijama čiji je potpisnik BiH. Smatra se da oštećenje ili nestanak svakog dobra kulturnog naslijeđa predstavlja osiromašenje kulturnih dobara svih naroda svijeta, budući da svaki narod daje svoj doprinos svjetskoj kulturi. Nepokretni kulturni spomenici su ona mjesta koja su dio kulturnog okoliša koja imaju estetski, historijski ili društveni značaj ili drugu posebnu vrijednost za buduće generacije kao i za sadašnju zajednicu: - građevinsko-arhitektonski objekti, arheološki i historijski lokaliteti, nalazišta, te građevinske i fortifikacijske cjeline i drugi nepoktretni objekti i dijelovi objekata i cjelina trajno vezanih za određenu sredinu; – spomeničke cjeline, cijela naselja ili njihovi dijelovi i nekropole i druge grupe građevina kada čine jedinstvenu cjelinu; Kantonalna Javna ustanova “Zavod za zaštitu kulturnog naslijeđa“ Bihać Ministarstvo privrede Unsko-sanskog kantona/županije, Bihać

417

- spomen obilježja, pojedinačni objekti ili grupe iz oblasti likovnih i drugih umjetnosti, urbanizma i arhitekture, nazivi mjesta, ulica, trgova i drugi nazivi i obilježja koja služe očuvanju uspomena na značajne događaje i ličnosti. Evropska konvencija o zaštiti arhitektonskog naslijeđa odnosi se na sljedeća trajna dobra: Spomenike: sve građevine i strukture od izrazitog historijskog, arheološkog, umjetničkog, naučnog, socijalnog ili stručnog značaja, uključujući instalacije i opremu; Grupe građevina: homogene grupe gradskih ili seoskih građevina izuzetne po svom istorijskom, arheološkom, umjetničkom, naučnom, socijalnom i stručnom značaju, koje su dovoljno jedinstvene da čine topografski definisane cjeline; Lokalitete: zajednička djela čovjeka i prirode, odnosno područja koja su djelimično izgrađena i dovoljno karakteristična i homogena da se mogu topografski definisati, koja su od izuzetnog historijskog, arheološkog, umjetničkog, naučnog, socijalnog ili stručnog značaja. Pokretno kulturno naslijeđe čine predmeti koji su od važnosti iz etnoloških, arheoloških, historijskih, književnih, umjetničkih, naučnih ili tehnoloških razloga, jer kao predmeti spadaju u jednu ili više slijedećih kategorija: - predmeti iskopani iz zemlje ili izvađeni iz vode; - predmeti koji su djela etnografske umjetnosti ili etnografija; - vojni predmeti; - predmeti dekorativne umjetnosti; - predmeti likovne umjetnosti; - predmeti od naučnog ili tehnološkog značaja; - knjige, zapisi, dokumenta ili fotografije, grafički ili televizijski materijal ili zvučni zapisi; - drugi predmeti određeni propisima. Svi predmeti koji su uvršteni u inventar muzeja, biblioteka, arhiva i drugih institucija dio su pokretnog kulturnog naslijeđa. Raznolikost opštehistorijskog procesa na području Unsko-sanskog kantona ukazuje na neiscrpnost i bogatstvo slojeva proteklog života, koji često nosi u sebi složene i tajenstvene drame i historije. Zbog toga između života ljudi ovoga kraja i dobara kulturnog naslijeđa postoji prisna vjekovna veza. Njihove sudbine su tako isprepletene da se odvojeno ne daju zamisliti i ne mogu kazati. Zbog toga je započet proces njihove obnove utemeljen na naučnim principima zaštite poštujući svjetske konvencije i povelje o zaštiti kulturnih dobara sa istim pristupom svim historijskim slojevima i njihovim jednakim valoriziranjem počevši od Stare Ostrovice u Kulen Vakufu. Kako je obnova dobara kulturnog naslijeđa složen proces, kojim se želi vratiti dio izgubljenog historijskog identiteta sredini koja je srasla sa dobrima kulturnog naslijeđa, a cjelovitost prostorima i ambijentima koji su razoreni, imperativ svih

418


naših intervencija upravo mora biti očuvanje kontinuiteta prostornih odnosa restitucijom objekata koji su tu postojali; gdje nova gradnja uvažava principe prostornih, stilskih i drugih odnosa čuvajući najvrijednije objekte za restituciju primjenom odgovarjuće metodologije. Samo tako bi se osujetila namjera onih koji su zaboravili i uništavali dobra kulturnog naslijeđa, i na taj način uspostavili relacije koje su vladale ovim prostorom, gdje smo mi bili svoji na svom. Kulturno naslijeđe zaštićenog područja predstavlja materijalizovani izraz kulturnog, historijskog i društvenog razvoja različitih ljudskih zajednica i društva u cjelini na ovom prostoru, kao specifičan dio opšteg civilizacijskog razvoja čovječanstva. Od prvog dana ljudskog prisustva na prostoru USK-a do danas ostali su tragovi nataloženi, nerijetko isprepleteni, koji svjedoče o neprekidnoj smjeni različitih etnosa, kulturnih koncepata, umjetničkih doživljaja stvarnosti, odnosa prema mističnom i transcendentalnom, ali i tehnološkog napretka i osvajanja novih znanja, materijala i postupaka. Svi ti tragovi, materijalizovani u metalu, keramici, staklu, kamenu, cjeloviti ili u fragmentima, kao i oni prenošeni predanjem u vidu vjerovanja, priča, pjesama i igara predstavljaju ukupnost kulturnog naslijeđa Krajine. Ovo naslijeđe nastalo je u kulturama čije su granice uglavnom zahvatale veća područja od onog omeđenog današnjim granicama USK-a. Bilo je slučajeva (dio srednjeg vijeka i osmanskog perioda, ali i neke kulture predhistorije) da granice tih širih kulturnih, etničkih ili političkih entiteta upravo prolaze onom prostornom razdjelnicom koja danas dijeli dva porječja - Unu i Sanu. Na području Unsko-sanskog kantona evidentirano je oko 500 nepokretnih i 35 pokretnih dobara kulturnog naslijeđa; blizu 50 starih gradova, (s tim da za 38 gradova postoje tragovi koji su vidljivi na terenu), 12 gradova u svojoj blizini ima gradinske lokalitete, a 11 gradova planski je napušteno i porušeno od strane habsburške vlasti u drugoj polovini XVI stoljeća, mnogi gradovi u osmanskom periodu su obnovljeni, a gotovo svi prošireni, dodatno ojačani i pretvoreni u znatno jače tvrđave, podignuto je i nekoliko potpuno novih gradova; Evidencije pominju oko 30 crkava i manastira, česme i šadrvane, oko 70 starih džamija i tekija, (mi smo dosad evidentirali osam (8) džamija s drvenom munarom; 7 starih prosvjetnih zgrada; 16 mostova (dokumentovan jedan rimski most u Starom Majdanu); 76 memorijalnih spomenika (srednjovjekovnih nekropola, mezarja i turbeta); 40 stambenih zgrada; 12 privrednih objekata; 16 utilitarnih; 500 arheoloških lokaliteta (od toga 200 predhistorijskih, 100 antičkih, 200 srednjovjekovnih – rimskih; na području budućeg nacionalnog parka Una registrovano je 49 arheoloških lokaliteta); 6 zgrada koje su vezane za događaje iz NOB-a itd.

419

I pored toga, kulturno naslijeđe ovog prostora smatra se neistraženim i sa djelimičnom dokumentacijom koja je od 1950. godine ažurirana samo u rijetkim slučajevima, veliki broj spomenika kulturnog naslijeđa znamo samo po opisu i historijske literature. Nažalost, mnoga od ovih svjedočanstava su u stanju akutne ugroženosti, usljed viševjekovnih ratnih razaranja, višegodišnje zapuštenosti. Graditeljsko naslijeđe ima neprocjenjivu vrijednost u našoj savremenoj civilizaciji. Ona doprinosi pojačavanju svijesti o kulturnom identitetu pojedinca i zajednice, odražava kulturu i način života, njene umjetničke i historijske poruke prezentuju specifične vrijednosti tradicija i uspomena, a omogućavaju nam da čovjekov život i djelovanje sagledamo u širim vremenskim dimenzijama. Ona je nezamjenjiv dio materijalne i duhovne kulture svakog naroda i određuje izgled gradova, sela i krajolika. Naslijeđe nas, također, obogaćuje u različitim aspektima života, pa smo svjesni da je njegovo očuvanje važno za dobrobit i prosperitet sadašnjih i budućih generacija. Postojanje dobara prirodnog i kulturnog značaja tj. identifikacija i valorizacija posebnosti dobara prirodnog i kulturnog naslijeđa na Unsko-sanskom kantonu, tačnije, kulturne predjele-krajolike, pokretno i nematerijalno naslijeđe, kao i arhitektonsko naslijeđe u cilju obezbjeđenja instrumentarija za zaštitu, upravljanje i planiranje historijskim područjem i krajolikom, kao značajan potencijal za korištenje ovih resursa u procesu prostornog planiranja, a koji predstavljaju osnovni uslov za privredne djelatnosti regionalni razvoj, razvoj kulturnog turizma, osiguranje tržišta nekretnina i otvaranja novih radnih mjesta. Uključivanje dobara prirodnog i kulturnog naslijeđa u programe zaštićenog područja, predstavlja i postprijemnu obavezu članica Evropske Unije, stoga je održivi razvoj u zaštićenom prostoru nezamisliv bez uključivanja dobara kulturnog naslijeđa u sve planove razvoja kulture i turizma, što je i jedan od strateških pravaca Unsko-sanskog kantona. Posebnosti kulturnog naslijeđa kao temelj za razvoj USK-a predstavlja i graditeljsko naslijeđe sa naglaskom na stare gradove koji čine jedinstvenu koncentraciju ratnih objekata kao posebnost u evropskim okvirima. Taj koncept je osnov za razvoj turizma na USK-u kao kulturnog čina tj. turizma sa kulturnom motivacijom na ovom području. Prema definiciji koju daje ICOMOS/UNESCO, kulturni turizam obuhvata pokretnu, nepokretnu i duhovnu baštinu, ali i cjelokupni kulturni život neke zemlje, od pokretne i nepokretne, duhovne, i tehnološke baštine do savremene i tradicijske kulture, sportskog, dnevnog ili noćnog života određene destinacije.

420


Pojam kulturnog turizma sjedinjuje u sebi pojmove kulture i turizma. Ako se ta dva pojma pokušaju zamisliti u nekom kontekstu, na prvi se pogled čini da su vrlo blisko vezani i da se vrlo dobro upotpunjuju. Naime, jasno je da kultura i kulturna baština pridonose atraktivnosti određene turističke destinacije, pa su prema tome često i preduslov turističkog odabira.

Summary

Cultural heritage represents every concept or the object of artistic, historical, scientific or spiritual meaning. Cultural heritage, mobile, immobile and landscapes as a testimony of the far and earlier past represents a base of the cultural ambience in which we live and understand our community. Monuments of the cultural heritage are wells of common interest, which are under special protection that is determined with laws and international conventions, which signer Bosnia and Herzegovina is also. Every damage or disappearance of any well of cultural heritage is considered as a pauperization of the cultural wells of every nation, since as it is well known- every nation gives its contribution to the world trough culture. Immobile cultural monument is a part of the cultural landscapes which has esthetic, historical, or social meaning, or some other special value for future generations and for the today’s communities: objects of architectonic and engineering meaning, archeological and historical locations, findings, buildings and fortification complexes, and other immobile objects and parts of the objects and complexes which are permanently linked to certain areas; monumental complexes, whole communities or parts of it, necropolises and other categories of buildings (monumental-criterions, partial objects or groups from different art movements, urbanism, architecture, street titles, streets, squares and other terms and marks, which serve to maintenance of a memory on some important happening or a person). European convention on protection of architectural heritage relates to followed permanent wells: MONUMENTS: every building and structure of distinct historical, archeological, scientific, social or professional importance, including installations and equipment. GROUPS OF BUILDINGS: homogeny groups of urban or suburban buildings which are exceptional by its historical, archeological, artistic, scientific,

421

social and professional importance, and which are rare or unique enough to be parts of topographically defined complexes. LOCATIONS: joint activity of human and nature, or areas which are build by part and characteristic enough to be topographically defined, and have remarkable historical, archeological, scientific, social and professional importance. MOBILE CULTURAL HERITAGE: is made of items, which has ethnological, archeological, historical, artistic, scientific, technological and literary importance. That is because, as objects, they are defined by one or several of these categorizations:  Items excavated from the ground or water  Items, which are parts of ethnological collection  Military items  Items of decorative art  Items of visual arts  Items of scientific or technological importance  Books, documents, photography’s, graphical or TV-material or audio-recordings  Other items determined by regulations Every item, which is a part of museum collection, library-collection or some archive inventory, or some other institution, is a part of mobile cultural heritage. Diversity of historical process on the ground of Una-Sana canton indicates infinite and rich stratification of the past life, which very often had complicated and mystified history. Because of that, a strong connection exists for centuries between people of this area and the wells of cultural heritage on this region. Their stories are so mixed, that is hard to tell them separately. That is the reason for the initiation of the process, which is based on scientific principals of protection, respecting the international conventions and charters on protecting of a cultural heritage, with the same approach to all historical layers and its equal valorization, starting with Stara Ostrovica in Kulen Vakuf. Considering the fact, that the revitalization of historical wells is complicated process of bringing back the parts of lost historical identity to the areas which are grown together with wells of cultural heritage, and bringing back the wholeness to the areas and ambience which are destroyed, the imperative of all must be remaining the continuity of spatial relations by restoring the objects which have existed on those places before.

422


By doing so, the intention of those who destroyed would be stopped. The cultural heritage of protected area represents materialized expression of cultural, historical and social development of different human communities and society in total on this area, as a specific part of general civil development of humanity. From the first day of the human existence on the area of Una-Sana canton until today, the traces remained, which testify continuous shift of different ethnos, cultural concepts, artistic impression of the reality, understanding of surreal and mystic, but also technological improvement, progress and new knowledge and understanding of materials, and actions. Every trace which is materialized in metal, ceramic, glass, stone, whole or partial, even those which are inherited trough stories, beliefs and games represent the actual cultural heritage of Krajina. This heritage has come into existence in culture, which boundaries wore even bigger from those we have today. On the grounds of Una-Sana canton has been listed around 500 immobile and 35 mobile wells of cultural heritage; nearly 50 old towns (38 of them has visible traces) 12 cities in its closeness has fortifications, and 11 towns has been strategically deserted and destroyed by the hand of Habsburg authority in the second half of XVI century, many of them were to be renewed into stronger fortifications in Ottomans empire. Even though this list is pretty wide, it considers that the cultural heritage on this area is not enough explored and has partial documentation which has been since 1950. actuated in rare cases. Unfortunately, many of these testimonies are in the state of acute danger, by war activities during centuries, and squalor. Built heritage has priceless value in our contemporary civilization. It contribute to reinforcements of awareness for cultural identity of the individuals and communities, and it allows us to look at life and human actions in wider time dimension. It is displaceable part of material and spiritual culture of every nation and it determents the shapes of cities, villages and landscapes. Heritage enriches us in different aspects of life, so that we may be aware that it remains important for common good and prosperity of today’s and future generations. Specificity of natural heritage, as a foundation for development of Una-Sana canton represents built heritage with the accent on old cities which made unique concentration of war objects as a feature in frames of Europe. That concept is a basic for development of tourism in Una.-Sana canton as tourism with cultural motivation.

423

In the definition given by ICOMOS/UNESCO, cultural tourism contains mobile, immobile and spiritual heritage, but also the whole cultural life of some country. The term cultural heritage frames all terms of culture and tourism. It is very clear that the culture and the cultural heritage contribute to activity of tourism, so they are very often postulated for tourism.

424


PLANIRANJE I UPRAVLJANJE ODRŽIVIM TURIZMOM U ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA Amela Čengić Vedran Grebo1 Sažetak

Prirodni svijet, svijet flore i faune našeg planeta je, iz dana u dan, u sve gorem položaju. Mnoge biljne i životinjske vrste su pred izumiranjem, prirodna netaknuta područja su pod udarom globalizacije i galopirajuće urbanizacije. Zaštičena područja, parkovi i rezervati, postala su jedina mjesta gdje je još uvijek moguće očuvati prirodnu ravnotežu i sklad, te zaštititi prirodni biodiverzitet od daljeg izumiranja. Međutim, upravljanje ovakvim područjima je veoma često ekonomski neisplativo i predstavlja dodatni teret za institucije javnog sektora zadužene za njihovo upravljanje, što dalje dovodi do propadanja i obezvrijeđivanja ovakvih lokaliteta. Turizam, uz pravodobno planiranje i pravi razvoj, može postati najefikasnije oružje za zaštitu zaštičenih područja, a s druge strane može i te kako uticati na povečanje blagostanja lokalnog stanovništva i šire zajednice. Trendovi na strani turističke potražnje nesumnjivo pokazuju da će u budućnosti biti sve veći broj ekološki osvještenih turista, koji će htjeti da putuju bez narušavanja prirodnog okoliša i koji će umjesto na punim plažama i ljetnim odmaralištima radije provesti svoj odmor u divljini, daleko od buke i stresa. Ovo i te kako mora poslužiti kao poziv svim menadžerima zaštičenih područja da što prije počnu razmišljati u ovom smijeru, i da krenu sa razvijanjem takve turističke ponude koja će na najbolji način zadovoljiti potrebe budučih gostiju, ali i obezbijediti finansijska sredstva za dalju zaštitu i održivi razvoj. Neke od

Centar za Istraživanje i Razvoj Održivog Turizma – CIROT, Sarajevo, mail: [email protected]

425

strategija za razvoj navedenene u radu omogućavaju kvalitetnije upravljanje zaštićenim područjima. Ovaj rad bi mogao poslužiti kao svojevrstan vodič za sve menadžere kako da najbolje planiraju i upravljaju turizmom u zaštičenim područjima za čije su normalno funkcionisanje zaduženi. Ključne riječi: turizam u zaštičenim područjima, održivi turizam, eko turuzam, strategije

Uvod

Turizam danas nudi nove načine povečanja spoznaje šire populacije o okolišu kao nezamjenjivom blagu. Kako se okruženje svakim danom mijenja, očekivanja ovog kaotičnog rasta potrebe za odmorom ali onim aktivnim, tako se i ponuda na tržišu mijenja. Potrebe su svakim danom sve zahtjevnije i mnogi očekuju puno od okruženja u kojem se nalazi određena atrakcija, ali i sami znamo da sve što imamo ili čak i nemamo sami smo zaslužni, kako svojim ponašanjem prema okolini, tako i nesvjesnim stavovima o turizmu kao pokretaču razvoja. Međutim, u današnje vrijeme, sve su češća istraživanja i radovi na temu štetnog uticaja masovnog turizma na okoliš i prirodnu sredinu, a sve više organizacija u fokus svog djelovanja stavlja upravo razvijanje i promociju ideje o održivom turizmu kao odgovoru na sve štetniji masovni turizam. I samo svjesni činjenice da je turizam danas jedna od pokretača „pozitivne“ svijesti, koji nudi nove načine povečanja spoznaje o okolišu kao nezamjenjivom blagu. Kako se okruženje svakim danom mijenja, očekivanja ovog kaotičnog rasta potrebe za aktivnim odmorom,gdje je naglasak na onom aktivnom, tako se i ponuda na tržišu mijenja. Potrebe su svakim danom sve zahtjevnije i mnogi očekuju puno od okruženja u kojem se nalazi određena atrakcija, ali i sami znamo da za sve što imamo ili čak i nemamo sami smo zaslužni, kako svojim ponašanjem prema okolini, tako i nesvjesnim stavovima o turizmu kao pokretaču razvoja.

1. Svjetski turizam i štetni uticaji masovnog turizma

U današnje vrijeme kad svjetski turizam bilježi impozantne rezultate, što u prihodima - godišnji rast ukupne potrošnje u turizmu je 4,6%, a u 2006. g. je dosegla do cifre od 3500 milijardi US$, što u broju turista kojih je svake godine više Fact Sheet: Global Ecotourism, 2007., str.1

426


za 5,5% u odnosu na prošlu - u 2005. g. broj turista je premašio brojku od 800 miliona , sve više istraživanja različitih organizacija bavi se upravo problematikom štetnih uticaja masovnog turizma na prirodni okoliš u mnogim turističkim destinacijama. Veliki brod za krstarenje na Karibima godišnje proizvede preko 70000 tona otpada, prosječan teren za golf sa 18 rupa godišnje potroši količine vode dovoljne za podmirenje potreba 100 prosječnih farmera u Maleziji. Upravo zbog ovakvih sve češćih primjera negativnih efekata turizma na prostor i okoliš, posljednjih deceniju dvije došlo je do pojave nove vrste turizma kao odgovora na masovni turizam, koji prije svega ima za zadaću zaštitu okoliša i unaprijeđenje života lokalnog stanovništva. U teoriji možemo pronaći različite nazive za ovu novu vrstu turizma kao sto su odgovorni turizam (responsible tourism), održivi turizam (sustainable tourism), eko turizam, seoski turizam itd. koji u mnogim slučajevima imaju vrlo slične definicije, principe i politike, i na kraju se sve svodi na napore za očuvanje okoliša i unaprijeđenje života lokalnog stanovništva.

2. Novi trendovi na strani turističke potražnje

U svijetu u kojem živimo svakim danom susrećemo se sa određenim trendovima. I sami nismo svjesni kada je određeni trend prestao biti “in“ te kada ga je zamjenio neki novi. Takva situacija je i u turizmu. Svakim danom sve više je ljudi koji se vode jednom te istom vodiljom, a to je: „Priroda je trend! Bila, sada je ali i ostat će trend!“ Određeni trendovi nadopunjuju jedni druge. Neki su se proširili na globalnom nivou, a neki su se zadržali samo na lokalnom nivou. Mnogi predstavljaju zavjeru moči i snage, ali kompenzacija vuče vrijednost i stavove. Zato, dok se o trendovima pažljivo raspravlja i isti se predstavljaju nezavisni jedni od drugih, situacija je drugačija u praksi. Interakcija trendova može se očekivati na različite načine, često sa nepredviđenim posljedicama. Povećanje interesa u održivom i eko turizmu ogleda se u povečanju društvene svijesti o kvaliteti zaštićenih područja i efekata od turizma. Praćenje trendova na strani potražnje ne predstavlja samo pametan poslovni potez već obavezu za menadžere parkova, ukoliko žele da pravovremeno odgovore na promjene na tržištu. www.wttc.org www.tourismconcern.org.uk “Sustainable Tourism in Protected Areas - Guidelines for Planning and Management”, str.13

427

2.1 Povećanje nivoa edukacije i potrebe za putovanjima

Prosječan nivo osnovnog edukativnog dostigniča raste iz dana u dan, za muškarce i žene. Pismenost se na globalnom nivou povečava, takođe, a posebno u manje razvijenim zemljama. Veći nivo obrazovanja čvrsto je povezan sa potrebom za aktivnostima rekreacije na otvorenom, i sve ovo vodi do promjena u režimu rekreacije ali i turizma. Kao rezultat toga, sve prisutniji trend u svijetu predstavlja zahtjev za aktivnostima, koje uključuju aktivnosti samog putnika kroz koje on povečava svoje lične dojmove o putovanju i iskustvu koje ima u životu zahvaljujući upravo bavljenju tim aktivnostima. Javlja se i sve veća potražnja za putovanjima na kojima su turisti u mogučnosti da se obučavaju/uče kroz neka specijalna turistička putovanja (npr.edukativne grupe), i generalno potražnja za svim aktivnostima u vanjskom svijetu kroz koje se može nešto naučiti, kao što je život u prirodi, prisustvovanje raznim festivalima, vođenju računa o kulturi i prirodi kroz razne seminare. Prirodni i kulturni resursi koje nalazimo u zaštićenim područjima čine ta područja pogodnim za razvoj turizma. I upravo zato, turisti koji preferiraju posjete u područja zaštićene prirode, zbog svih karakteristika koja ista imaju, moraju biti više obrazovana nego ostali, nazovimo ih „obični“ turisti. Razvoj ovog vida turizma zahtjeva posebne materijale (brošure, vodiče i sl.), turističke informativne centre i obrazovane vodiče. Sve ovo povečava očekivanja kvalitete pruženim usluga u zaštičenim područjima, i povečava pritisak na politički nivo koji odlučuje o tome da li određeno područje zaista može da se vodi kao kulturno i prirodno nacionalno blago. Uz sve ovo, pomaže generirati povečanje ličnog vezivanja u zaštitu određenog područja – nešto što menadžeri zaštićenih područja moraju potaknuti i promovirati ali i držati se toga.

2.2 Promjene u podjeli vremena predviđenog za odmor

Svakim danom dolazimo u pitanje da li vrijeme predviđeno za odmor ima svoju vrijednost i korisnost, te da li se treba provoditi slijedeći neki trend koji vlada u datom trenutku ili ga prilagoditi vlastitim potrebama i željama. Za mnoge ljude, vrijeme za odmor trebalo bi da se povećava u odnosu na radni tjedan. Dok za neke, radne obaveze oduzimaju sve više slobodnog vremena, a obaveze koje ih čekaju nakon radnog vremena onemogučavaju im potreban odmor, vrijeme predviđeno za odmor čini se sve krače. Često mladi ljudi moraju raditi kao bi sebi omogućili školovanje ili pak povećali svoju kupovnu moć, tako da se sve više širi opseg ljudi koji imaju sve manje i manje vremena za odmor.

428


Važnost kreiranja organizovanih posjeta zaštićenim područjima ogleda se kroz „vremensko“ prilagođavanje istih kračem boravku posjetitelja. Upravo iz gore navedenih razloga, kraće zadržavanje posjetitelja omogučava korištenje slobodnog vremena u više posjeta, uz vođenje računa o blizini doma. Ovako kreirani paket aranžmani, dovode u pitanje kvalitet usluge o kojem se mora voditi više računa, ali i sve veči izbor dodatnih aktivnosti.

2.3 Sve starija populacija, posebno u razvijenim zemljama

Napredak u svijetu medicine i svakodnevne inovacije u sferi očuvanja čovjekovog zdravlja prouzrokuju da ljudi žive duže. U proteklom stoljeću statistika je zabilježila značajan trend rasta procenta stanovništva starijeg od 60 godina. Početkom 20. stoljeća 6.9% stanovništva je bilo starije od 60 godina, 1950.tih taj procenat je narastao na 8.1%, dok je u 2000. godini 10.0% stanovništva bilo starije od 60 godina. Po prognozama UN-a ovaj trend će i u narednim desetljećima nastaviti sa rastom, pa se tako predviđa da će do 2050. procenat starijeg stanovništva narasti i do 22.1%, a do 2100. će iznositi čak 28.1%. po izvještaju Centra za Strateške i Internacionalne Studije do polovine ovog stoljeća u mnogim zemljama prosječna starost stanovnika će iznositi preko 50 godina, pogotovo u razvijenim zemljama kao što su Njemačka, Španija, Italija i Japan. Ovakve promjene će imati itekako veliki uticaj na planiranje i upravljanje turizmom u zaštićenim područjima. Segment starijih turista je poznat po većoj osjetljivosti na kvalitet smještaja i usluga uopšte, poznat je po povećanoj ekološkoj svijesti i brizi za okolinu. Starije turiste na putovanje pokreće želja za učenjem i upoznavanjem novog, za što su naravno i spremni platiti više. Interesovanje za adrenalinom i ekstremnim sportovima na odmoru će opadati sa godinama, ali će sve više rasti popularnost “mekših” vidova rekreacije kao što su šetnje po prirodi (hiking), proučavanje prirode i posmatranje divljeg svijeta, flyfishig i slično. Takođe će opadati potražnja za kampovanjima dok će porasti potražnja za luksuznijim i komfornijim smještajem. Zbog karakteristika ovog segmenta sve veći značaj u ponudi zaštićenih parkova će imati muzeji i centri za posjetioce unutar parkova koji će omogućiti posjetiocima da nauče nešto novo o području koje su posjetili, npr. o specifičnom biodiverzitetu, kulturno-istorijskom naslijeđu, načinu života i običajima koji tu vladaju itd.

Sustainable Tourism in Protected Areas - Guidelines for Planning and Management”, str.14

429

2.4 Napredak u informacionim i komunikacionim tehnologijama

Veliki napredak u komunikacionim tehnologijama u zadnjih par desetljeća, pogotovo razvoj interneta prouzrokovao je velike promjene u poslovanju mnogih preduzeća i industrijskih grana, pa tako i u turizmu. Pristup informacijama svih vrsta je veći nego ikad i sve manje zavisi od ponuđača usluga i njihovih marketinških aktivnosti. Razne web stranice, forumi i blogovi okupljaju turiste specifičnih profila na jednom mjestu, gdje oni između sebe razgovaraju i izmjenjuju iskustva i informacije o mjestima koje su posjetili. Na ovaj način sve manje uticaja na stavove i percepcije turista imaju plaćeni oglasi i reklame a sve više usmena komunikacija “od usta do usta” između samih turista. Razvoj interenta pruža nove mogućnosti za zaštićena područja i parkove u smislu udruživanja sa drugim parkovima i turističkim atrakcijama u neposrednoj blizini, i zajedničkom nastupu na tržištu, što će svakako uz minimalne troškove povećati izglede za daljim razvojem i zaštiti tih područja. Ovakav razvoj tehnologija može imati i svoje negativne aspekte. Naime, zbog ograničenih finansijskih resursa mnogi parkovi nemaju mogućnosti da kreiraju i održavaju svoje web stranice, što se često prepušta privatnom (hoteli, odmarališta, restorani, turističke agencije...) ili nevladinom sektoru. Na ovaj način dolazi do velikog protoka informacija koje menadžeri parkova jednostavno ne mogu da kontrolišu, tako da često može doći do kontradiktornosti različitih izvora podataka, što opet loše utiče na zadovoljstvo posjetilaca i na sam imidž parka. Na ovaj način također se često u prvi plan stavljaju stvari koje nisu u fokusu djelovanja organa upravljanja, i gdje se obično zapostavlja borba za očuvanje okoliša a potencira se što veća posjećenost koja u mnogim slučajevima pravi više štete nego koristi. Nisu rijetke situacije da posjetioci dolaze u zaštičeno područje izuzetno dobro informisani, možda čak i bolje nego sami zaposlenici parka, što te zaposlenike može dovesti u itekako nezavidan položaj. Sve ovo treba da služi kao poziv menadžmentu parkova da veliku pažnju posvete istraživanju na internetu i dodatnom edukacijama i obukama svojih zaposlenih da bi na što bolji način zadovoljili želje i potrebe sve zahtjevnijih posjetilaca.

2.5 Rastuća ekološka svijest i briga o ugroženim područjima

Širom našeg planeta, sve više ljudi izražava svoje nezadovoljstvo i zabrinutost u vezi sa problemima ugrožavanja okoliša. Ovakvi, “zeleni” potrošači su sve više

Sustainable Tourism in Protected Areas - Guidelines for Planning and Management”, str.16

430


svjesni štetnih efekata koje turizam ima na prostor i sve više su zainteresovani za takva putovanja koja će imati minimalne štetne uticaje na prirodni okoliš. Rezultat povećane ekološke svijesti je sve veće interesovanje za eko turizam i održivi turizam, što je opet trend koji najviše odgovara zaštićenim područjima i parkovima prirode. Znajući ove trendove, menadžment parkova treba da u prvi plan komunikacije sa posjetiocima stavlja upravo nastojanja i borbu za zaštitu prirode, da napominje da je svaki posjetilac i novac koji potroši novi korak ka dugoročnom i održivom razvoju tog područja.

2.6 Važnost kvalitete usluga

Turisti sve više zahtjevaju veći ali prvenstveno i kvalitetniji izbor aktivnosti vezanih za rekreaciju te kvalitetne usluge koje ih upotpunjuju. Oni koji dobijaju kvalitetne usluge kroz radni tjedan očekuju i da na svom odmoru kvalitet usluga bude na zavidnom nivou. Očekuju od vodiča da dobro poznaju područje i da su dobri sagovornici. Žele da njihovi domaćini njima priušte osječaj dobrodošlice i ugodnosti. Povečanje ekoturizma znači veču potrebu za posebnim vidovima rekreacije i smještajnih kapaciteta, sve sa fokusom na kvalitetu. Menadžeri zaštićenih područja i privatni sektor moraju da obezbjede kvalitetni servis za posjetitelje. Izazovi za menadžere uključuju osiguranje ciljeva o kvaliteti usluga, programu kako dostići veću kvalitetu usluga ali i monitoring i implementaciju programa u zaštićenom području. Ovi profinjeni potrošaći prepoznaju kvalitetu usluga ali su i spremni za kvalitetnu uslugu platiti više. Na prvi pogled, neki turisti mogu očekivati korist ako vrijeme za odmor provedu u mjestima gdje je stanje u području ekonomije iznad prosjeka, sa većim dohodkom, i jednakosti među spolovima. Kako bilo, iskustvo upravo tih zemalja predlaže da se u stvari neki značajni gubici u vremenu za odmor mogu desiti u toku „radnog vremena“ u životu. Ali, suprotno tome, postoji veliko povečanje slobodnog vremena (vremena za odmor) u situacijama kada ljudi idu u prijevremenu penziju. Starija, penzionisana populacija svakako su sposobna za putovanja ali duža, u toku cijele godine.

3. Zaštićena područja i održivi turizam

Potreba ljudi da zaštite prirodna područja za određene namjene seže daleko u prošlost. Neki istoričari tvrde da su se u Indiji posebna područja stavljala pod zaštitu radi očuvanja prirodnih bogatstava još prije nekih dvije hiljade godina. U Evropi su prije oko hiljadu godina mnoge šume bile stavljane pod zaštitu kao lovna područja za aristokratiju, bogate i moćne ljude tog vremena.

431

Međutim, sredinom 19. vijeka dolazi do popularizacije i sve primjećenijeg trenda stavljanja posebnih područja pod sistem zaštite, pa je tako 1872. Yellowstone na zapadu Amerike postao prvi nacionalni park, a malo zatim isti epitet ponijeli su i Veliki kanjon i planina Rainier. U Australiji su se prva područja stavila pod zaštitu 1866., prostor današnjeg Blue Mountain Nacionalnog parka, dok su kanađani 1885. odlučili da zaštite prostor oko vrelih izvora u Bow Valey, u podnožju Stjenovitih planina, područje danas poznato kao Banff National Park. U 20. vjeku, posebno u 60-im usljed razvoja ekologije kao nauke, dolazi do prave eksplozije u zaštiti posebnih područja, što je do 2002. dovelo do brojke od 44000 lokacija koje su proglašene zaštićenim područjima, što ukupno zauzima oko 10% ukupne kopnene površine na našem planetu. Ove lokacije su, sa većim ili manjim intezitetom, postale nezaobilazne destinacije za milione turista koji za vrijeme svog godišnjeg odmora žele provoditi vrijeme u netaknutoj prirodi.

4. Planiranje razvoja turizma u zaštićenim područjima kroz održivi turizam

Planiranje je proces koji uključuje odabir željenog budućeg stanja izabranog od prihvatljivih alternative i implementacija strategija ali i akcija koje će pokušati dostići određeno stanje u zaštićenim područjima. Tako gledajući, po definiciji, planiranje nas pomjera od sadašnjosti prema budućnosti. Razvoj turizma morao bi biti planiran na način da se zaštite sva dobra koja se nalaze na prostoru zaštićenog područja koja je lokalno stanovništvo održavalo ali i da se osposobe ona koja trebaju pomoć da bi bila u mogućnosti primiti posjetitelje. Jedan od načina na koji se ovo može uraditi jeste da se razviju objekti i usluge koji će se koristiti za turizam a koje se mogu koristiti i za život lokalnog stanovništva, nešto kao seoska domačinstva. Sve u svemu, zaštićena područja mogu biti ali i jesu pokretači održivog turizma. Samo planiranje razvoja zaštićenog područja malo je zamršeno, iz razloga što stručnjaci koji planiraju razvoj ali i oni koji su zaduženi za turizam razumiju socijalne, političke i ekonomske trendove, kao vodilje za planiranje razvoja. Ovakav vid razumjevanja povečava mogućnosti lakšeg ulaska na tržište, efikasnije i efektivnije razvojne akcije, te osiguranje da strategije i akcije mogu biti prilagođene stanju u kojem se nalazi određeno zaštićeno podrućje ali i da te iste akcije i strategije vode do promjena bitnih za razvoj.

432


Kako je svijet sve dinamičniji nego statičniji, razvojni i turistički stručnjaci moraju da vode računa kojim tempom se dinamika mijenja, često ne kako smo i očekivali, ali u večini slučajeva može i hoće uticati na njihove planove i težnje. Svaki park ili zaštićeno područje mora planirati ali i opisati kako će turizam i povezani razvoj određenog područja biti vođen. U ne dalekoj prošlosti, menadžeri zaduženi za planiranje zaštićenih područja bili su dovedeni u situacije da ad hoc planiraju, često se razvoj odvijao individualno bez planiranja i usklađivanja ciljeva i strukture široj lokalnoj zajednici. Kako je ograničenje ovakvog pristupa planiranju postalo očigledno, jedan veliki plan, tipično nazvan master plan, razvio se kao početak u planiranju održivog turizma, koji je pak slijedio razvojni master plan određenog grada, zajednice i sl.

4.1 Kako planirati turizam u zaštićenim područjima?

Planiranje razvoja turizma u zaštićenim područjima traži od menadžera da vode računa da planovi budu usklađeni sa drugim planovima o razvoju turizma, kao što su plan o životinjskom svijetu, plan za sprečavanje požara i plan za očuvanje vegetacije. Ali ono što je najbitnije, je da se mora prilikom izrade plana paziti na zakone i šta oni preporučuju. Kako je sama izrada potencijalnog plana kompleksna, važno je da politika i planovi budu integrirani sa istim na drugim nivoima planiranja, da njihova veza bude jasna, ali i da sve aktivnosti menadžmenta na drugim planovima budu koordinirani jedni sa drugima. U nastavku ćemo navesti nekoliko preporuka koje mogu biti korištene u planiranju razvoja turizma na zaštićenim područjima: 







Prirodno i kulturno okruženje zajedno sa zaštićenim područjem mora tvoriti jednu cjelinu koja bi bila baza za koristi i vrijednosti a koja bi uticala na razvoj istog. Zaštićeno područje u turizmu ovisi od održivosti visoke kvalitete okruženja i kulturnih običaja i znamenitosti u okruženju istog. Ovo je neophodno za održivost ekonomije i koristi za poboljšanje kvalitete života zahvaljujući razvoju turizma. Menadžeri uposleni na zaštićenom području moraju voditi računa o zaštiti vrijednosti zbog koji je određeno područje i postalo zaštićeno u odnosu na ostale stvari. Posjetitelji zaštićenih područja očekuju prilikom posjete da će tu pronaći razne objekte, programe i mogućnost rekreacije i učenja, ali ne moraju

433

svi zahtjevi i očekivanja biti ispunjeni, kako se ne bi narušio prirodni sklad i ambijent. 



Aktivnosti koje posjetitelji koriste prilikom posjete moraju biti na vrhunskom nivou kvalitete usluga, posjetitelji ne traže najjeftinije aktivnosti već zadovoljstvo prilikom pružene usluge i spremni su da plate i više ali da im se očekivanja ispune. Raznovrstnost u pružanju usluga i što širi spektar aktivnosti na ponudi očekuje se od strane posjetitelja, ali ne mora svako zaštićeno područje imati istu ponudu.

5. Ekonomski aspekti turizma u zaštićenim područjima

Menadžeri u zaštićenim područjima moraju se pouzdati u činjenice da oni upravljaju kulturnim i prirodnim blagom, te da moraju voditi računa o održivosti projekata i akcija koje sprovode na tim područjima. Neka zaštićena područja se prilagođavaju dijelom urbanizaciji okruženja te samim tim uključuju okolišnu i kulturnu sredinu u svoje okruženje. Dok su neka zaštićena područja rijetko posječena, druga pak primaju veliki broj posjetitelja, mnogo premašujući broj lokanog stanovništva. Okruženje i ambijent u zaštićenom području mora pomoći posjetitelju da upozna ali i spozna bit samog postojanja istog, ali i da razumije ključne vrijednosti samog prostora. Dobar dizajn omogućava posjetiteljima mnogo ugodniji boravak ali i odgovornost prema tom prostoru. Posjetitelji koji osjećaju da su dobrodošli i da se o njima vodi računa više će cijeniti prostor zaštićenog područja ali i učestovati u njegovoj zaštiti.

5.1 Ekonomska vrijednost i uticaji razvoja turizma u zaštićenim područjima

Turizam u zaštićenim područjima sve više i više uzima maha kao dio ekonomije u mnogim zemljama. Smisao sistematičnog skupljanja ekonomskih podataka zaštićenog područja znači da su ključni segmenti ekonomije predviđeni. Mnogi sistemi funkcionisanja zaštićenih područja u svijetu su u skladu sa sredstvima sa kojima raspolažu, neka su na rubu iskorištavanja sredstava, čak i kada im je u glavnom fokusu razvoj turističke industrije. Cijelokupna ekonomska vrijednost zaštićenog područja je skup iskorištenih i ne iskorištenih vrijednosti. „Park turizam“ je često smatran direktnom korisnom vrijednosti zaštićenog područja, ali kako bilo, posjete parkovima utječu na druge vrijednosti. Nakon 434


što turisti posjete park, oni spoznaju stvarnu vrijednost zaštićenog područja i tada imaju veću želju da pomognu, na primjer, u sakupljanju novca za uređenje, povečaju šanse za njegovu održivost, ali i da zahtjevaju da određeno područje ostane zaštićeno za buduće generacije. Turizam može biti ključni faktor podrške održivosti prirodnih i kulturnih bogatstava. Može da generira prihode kroz ulazne naknade, boravišne takse ali i uz pomoć mnogih drugih načina koji direktno mogu da pomognu ili nadoknade troškove održavanja kulturnih tradicija i omogućava obrazovanje lokalnog stanovništva. Indirektno, upoznajuči širu populaciju sa ekonomskim vrijednostima koja donosi iskorištavanje kroz turizam zaštićenih područja određenoj regiji pa i državi u cijelini, može izgraditi javnu i političku podršku za održivost zaštićenog područja. U svijetu se danas koriste razni pristupi za mjerenje ekonomskog uticaja turizma u zaštićenim područjima. Ekonomski učinak vrednovanja mjeri vrijednost svih financijskih transakcija od strane grupe (primjer grupa turista ili vladinih izaslanika) vezane za određeno zaštićeno područje, i njihov uticaj na lokalnu, regionalnu ili nacionalnu ekonomiju. Uticaj može biti mjerljiv i kroz neke pojmove poput GDP, dohodak po radniku ili broj poslovnih mjesta stvorenih razvojem područja. Ekonomske povlastice predstavljaju dobit koju zaštićena područja donose lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj ekonomiji. Povećanje jedne vrste prihoda kroz troškove za određene aktivnosti jednog zaštićenog područja za druge je pak ulaganje. Sve ovisi o koristima koja određeni troškovi nose sa sobom.

5.2 Ekonomske koristi turizma u zaštićenim područjima

Dobro upravljanje turizmom u zaštićenim područjima može pomoći zaštiti ili ponovnom uspostavljanju balansa u lokalnoj zajednici ili pak na nivou regije, a u iznimnim situacijama i na nivou države. Zaštićena područja imaju važnu ulogu u kreiranju prepoznatljivosti na širim područjima. Mnoga zaštićena područja sadrže i značajne historijske, arheološke i arhitekturne resurse. Turizam može omogučiti povečanje prihoda koji bi se koristili za održavanje i unapređenje određenih objekata ili izgled krajolika. Može biti sakupljen direktno, na primjer kroz ulaznice ili određene naknade ili indirektno preko boravišnih taksi. Kulturno blago takođe je evidentno lokalna tradicija određenog područja. Turisti su često u potrazi za autentičnim iskustvima. Postoji šansa prilikom planiranja razvoja turizma u zaštićenim područjima da se potakne lokalno sta-

435

novništvo za održavanje nekih tradicionalnih običaja, festivala i slično, čak i o preuzimanju nekih večih zahvata poput održavanja nekih građevina i kulturnih blaga. Sve ove aktivnosti vode do značajnih povlastica ali i povečanja posjete. Uključivanje lokalnog stanovništva u razvoj i funkcionisanje turizma u zaštićenim područjima vodi poboljšanju iskustva u blizini ili čak i u samom zaštićenom području, što vodi do produžavanja boravka posjetitelja a što pak vodi povečanju potrošnje istog.

6. Planiranje ljudskih resursa u turizmu zaštićenih područja

I sami smo svijesni činjenica da je najkompleksniji dio planiranja u turizmu upravo planiranje ljudskih resursa. Kada je turizam kritična komponenta upravljanja zaštićenim područjem, važno je da u trenutku na svakoj poziciji imamo makar jednog iskusnog i osposobljenog stručnjaka. Efektivan menadžer ljudskih resursa prepoznaje i koristi ljudske resurse kao prednosti određene lokacije ili organizacije sve sa ciljem da se uspostave i uspjesno izvrše zadani kratkotrajni i dugotrajni ciljevi. Svi zaposleni u zaštićenim područjima ali i volonteri moraju da budu prepoznatljivi kao dragocijeni ambasadori. Oni su, vjerojatno, najbitniji pojedinačni faktor u osiguranju uspješnog upravljanja turizmom u zaštićenim područjima. O zaposlenicima prve linije, posebno se mora voditi računa, jer su upravo oni prvi a možda i jedini kontakt posjetitelja sa cijelokupnim procesom filozofije upravljanja. Zaštićena područja su određenom misijom vođene organizacije sa ciljevima menadžera koji su često smišljeni da dođu u konflikte. Pronalazak pravih ljudi koji će biti u mogućnosti izvršiti aktivnosti planirane za to radno mjesto predstavlja izuzetnu važnost za organizaciju u cijelini, jer upravo upravljanje zaštićenim područjem zavisi uveliko o mogučnostima i sposobnostima zaposlenih kadrova. U dobro upravljanom organizacijom, menadžent zna sve o svojim zaposlenim. Mora imati pristup svim podatcima o svojoj radnoj snazi, posebno prilikom regrutovanja novih kadrova, ali i opčenito sve informacije o dobrobiti svoje radne snage. Dobro planiranje ljudskih resursa i razvijanje kreativne radne snage je ono što vodi uspjehu u poslovanju. Ako je zaposleno osoblje izabrano pažljivo i dobro osposobljeno, upravljanje zaštićenim područjem odvijat će se glatko i turisti će bez sumnje, cijeniti i dijeliti njihov entuzijazam vezan za razvoja turizma sa ostalim potencijalnim posjetiteljima.

436


Sve je više na cijeni generalni trend u zapošljavanju kadrova koji mogu biti korišteni u poboljšanju planiranja ljudskim resursima, regrutaciji i plačanju. U mnogim zemljama, statistika pokazuje da učešće broja zaposlenih u ukupnom broju sastavljaju nacionalne statističke agencije. Planiranje ljudskih resursa mora početi od sadašnje situacije. Razumijevanje trenutno zaposlenih kadrova mora da bude okosnica planiranja potreba za sposobim kadrovima u budućnosti. Informacije izvedene iz analize posla predstavljaju ključni kriterij za regrutaciju kandidata za određeno radno mjestoj. Odabir pravog kandidata trebao bi se bazirati na odgovarajučem kriteriju dobijenom iz analize posla. Analiza posla trebala bi omogučiti strukturni okvir preko kojega bi se razmjenjivale informacije. Treninzi, seminari i razne obuke potrebni su kako bi se uspostavio balans sa učincima zaposlenih u specijalnim područjima, kao što je na primjer servis za korisnike i sl.

7. Strategije za upravljanje turizmom u zaštićenim područjima

Tačno definisana strategija razvoja turizma treba, i mora da bude sastavni dio razvojnog plana cijelog zaštičenog područja. Usvajanju ovakve strategije treba da predhodi detaljna analiza potencijala ili resursa područja, analiza tržišta tj. kupaca ili posjetilaca, uz naravno konstantno praćenje svjetskih trendova i aktivnosti konkurencije. Izuzetno je važno da se proces definisanja i usvajanja strategije mora obavljati uz prisustvo i uz saradnju svih interesnih grupa odnosno stakeholdera, kako bi se kroz implementaciju takve strategije na što bolji način zadovoljile želje i potrebe tih zainteresovanih strana. Primjer Slovačkog Nacionalnog parka “Slovensky raj” najbolje govori o potrebi za dobrom komunikacijom i saradnjom između vlasti, nevladinog sektora i lokalnog stanovništva prilikom planiranja i definisanja strategije razvoja turizma u zaštičenim područjima. U 2002. menadžment parka je odlučio da pristupi definisanju nove strategije koja bi prvenstveno imala za cilj smanjenje štetnih uticaja turista na prirodu parka i život lokalnog stanovništva. Lokalne vlasti su u saradnji sa stanovništvom i nevladinim udruženjima pet mjeseci uložile u analize i istraživanja i razgovore sa stručnjacima kako bi usvojili strategiju koja će na najbolji način zadovoljiti potrebe svih stakeholdera i unaprijediti turizam u ovom Parku. Nakon što su stanovnici osam naseljenih mjesta sa područja parka odlučili da fokus turističke ponude treba da bude na biciklizmu, prisupilo se detaljnom

437

planiranju turizma u tom smijeru, te izgradnji i označavanju biciklističkih staza širom cijelog područja. Cijeli projekat je, osim poboljšanja turističke ponude, uvjetovao i puno bolji odnos lokalnog stanovništva sa vlastima i menadžmentom parka. Po ocjeni sudionika projekta, ovakav vid saradnje je uveliko poboljšao komunikaciju sa stanovništvom koja je dotad bila na nezavidnom nivou. Analiza potencijala područja, odnosno inventarizacija svih elemenata ponude, kao nezaobilazan elemenat definisanja strategije, treba da rezultira sa bazom detaljnih, pouzdanih informacija čime će se obezbjediti: 

Temelj za upravljanje posjetiocima i dalji razvoj parka



Izvor informacija za posjetioce i tur-operatere



Materijal za marketinške aktivnosti, publikacije, brošure, info punkove i sl.

Pružanje informacija posjetiocima, odnosno omogućavanje da nauče nešto novo je jedno od osnovnih oruđa za promociju parka i podizanje svjesnosti o značaju samog područja. Trend povećanja broja starijih turista kojima je jedan od glavnih motiva za putovanje upravo učenje novog, govori u prilog ovoj činjenici. Muzeji i centri za posjetioce su u većini nacionalnih parkova, pogotovo u Americi, postali nezaobilazan dio turističke ponude, čime se , osim povećanja ukupnog doživljaja turista, omogućava i priliv finansijskih sredstava koji će se dalje upotrijebiti za očuvanje i konzervaciju parka. Slijedeći korak u procesu definisanja strategije je segmentiranje tržišta i odabir ciljnog segmenta za koji će Park na najbolji način prilagoditi svoju ponudu. Ovo je važno iz više razloga. Područje koje je turistički pogodno za određene aktivnosti (npr. flyfishing, birdwatching, canyoning, biking, hiking itd.) svoje će marketinške aktivnosti usmjeriti ciljano na određeni segment turista, čime će efikasnije iskoristiti sredstva namjenjena za promociju ili unaprijeđenje proizvoda. S druge strane, sam prostor će se prilagoditi samo za određene aktivnosti, čime će se dodatno zaštititi drugi djelovi parka koji bi bili ugroženi usljed "stihijskih" posjeta "običnih" turista. Posjetioci se mogu segmentirati po različitim kriterijima: 



438

Po socio-demografskim karakteristikama – koriste se varijable kao što su starost, spol, prosječna primanja, školska sprema, etnička ili religijska pripadnost itd. Po geografskim karakteristikama – segmenti mogu biti domaći posjetioci, gosti iz susjednih zemalja, evropljani, posjetioci iz dalekih zemalja, stanovnici određene države...










Po psihografskim karakteristikama – odnosno motivima koji potiču ljude na posjetu parku ili zaštičenom području, pa tako možemo imati segment turista koji posjete park da bi pobjegli od svega što ih inače okružuje ili segment onih koji su izuzetno ekološki osvješteni pa žele aktivno da učestvuju u zaštiti okoliša Po aktivnostima koje upražnjavaju prilikom posjete parku – aktivni sportisti, posmatrači ptica, sakupljači ljekovitog bilja, alpinisti, ribolovci itd. Po učestalosti posjeta parku – segmenti mogu biti redovni posjetioci, posjetioci po prvi put i sl. Po očekivanoj koristi od posjete parku – možda jedan od najbitnijih kriterija za segmentiranje turista. Neki od posjete očekuju avanturu i povišen adrenalin, neki vole da provode vrijeme u prirodi sa prijateljima i porodicom, stoga je veoma bitno znati koje su očekivane koristi da bi menadžment parka spremio pravi odgovor i tako povećao nivo zadovoljstva posjetom.

8. Implementacija i kontrola procesa planiranja

Kada je jednom dogovoreno sve oko planiranja razvoja turizma u zaštićenim područjima, prelazi se na implementaciju planova. Prvi korak je da uspostavimo komunikaciju sa svim interesnim grupama ljudi. Pretežno, doneseni dokument distribuira se svima koji su uključeni u planiranje ili politiku razvoja i implementacije. Kako i tehnologije sve više napreduju, danas mnoge agencije svoje razvojne planove objavljuju na internetu kako bi svi zainteresirani imali pristup istima, ali i kako bi sebi pomogli prilikom distribucije. Implementacija uključuje izvođenje planiranih aktivnosti, ali i zapošljavanje ljudskih resursa i financijskih stručnjaka. Sama implementacija planova mora biti pod stalnom prismotrom, kako bi se sve što se planiralo i postiglo!

9. Stanje u Bosni i Hercegovini

Bosni i Hercegovini, kao i mnogim drugim zemljama u razvoju nije lako odlučiti se o načinu zaštite biološke raznolikosti. S jedne strane, niz je opravdanih razloga koji govore u prilog proglašenja zaštićenog područja, a s druge strane, isto je tako niz opravdanih razloga koji govore u prilog da se prirodni resursi ostave na korištenje cijeloj zajednici. Prema autorima Dasgupta i Maler (1994.) degradacija okoliša može se pripisati činjenici da su siromašnom seoskom stanovništvu tržišta kredita, osiguranja i kapitala slabo dostupna. Ali kao glavni 439

problem očuvanja okoliša vidimo u tome što nedostaje tržište za takve prirodne ljepote te se stoga ne mogu izvući prednosti tržišnih transakcija. U mnogim se istraživanjima diljem svijeta izražava zabrinutost zbog neefikasnosti proizvoljnog formiranja kvalitetne ponude u ovakvim okruženjima. Privredni razvoj u prostorima koji okružuju zaštićena područja prirode „oslobodio“ bi lokalno stanovništvo od ovisnosi privrede o biomasi. U cijelom tom procesu dobila bi se podrška lokalnih zajednica za djelotvornije očuvanje biološke raznolikosti u svijetu, osobito u zemljama u razvoju kao što je i Bosna i Hercegovina, gdje je većina parkova i zaštićenih područja samo to, park ili zaštičeno područje u kojem se ne vidi isplativost i održivost.

10. Zaključak

Već tradicionalno u okviru izučavanja turizma postoji mnogo bibliografskih jedinica koje govore kako očekivanja posjetitelja u vezi autentičnosti i etičnosi utječu na lokalnu kulturu mijenjajući je do neprepoznatljivosti. Ali pak s druge strane postoje praktični primjeri koji dokazuju da lokalno stanovništvo može a sve češće i manipuliše slikom koju prikazuju pojetiteljima kako bi ispunili očekivanja turista. Ekoturizam pokazuje da jedan od glavnih elemenata za održivost predstavlja upravo edukacija turista i omogućavanje razumijevanja relativno nepoznatih kultura. On omogućava mnogim narodima diljem svijeta da se izraze i kažu tko su zapravo oni, a posebice da istaknu ono po čemu se razlikuju od drugih. Spoj ekoturzma i zaštićenih područja naglašava važnost lokalnog stanovništva i podcrtava značaj lokalnog doprinosa u razvijanju i vođenju aktivnosti vezanih za održivost, dok i sami znamo da je u mnogim slučajevima praksa u oštroj suprotnosti s teorijom. Sam uticaj održivog turizma u zaštićenim područjima ima za cilj da predoči specifičnosti određenog prostora, te predstavlja sredstvo koje omogućava da se zadrži lokalna kontrola nad resursima. Zaštićena područja, između ostalog, nužni su za očuvanje biološke raznolikosti. Međutim, uprave zaštićenim područjima u zemljama u razvoju ne ostvaruju i ne distribuiraju onakav ekonomski prihod od njih kakav bi mogli. Upravo to ih sprječava u održavanju u održavanju zaštićenih područja. Većina parkova postaju samo parkovi na papiru. Turistička potražnja za ponudom provođenja odmora u zaštićenim područjima vremenom će rasti i to iz više razloga. Između ostalog i zbog dodjele samog statusa nekom prostoru zaštićenim područjem prirode, što samo vodi povečanju prihoda, večoj zainteresovanosti, te povečanju slobodnog vremena. Sve ove

440


promjene imaju značajne posljedice na prirodni okoliš, što znači da se mora uspostaviti ravnoteža između turizma i očuvanja okoliša.

11. Literatura Fact Sheet: Global Ecotourism, 2007. World Commission on Protected Areas (WCPA) ”Sustainable Tourism in Protected Areas - Guidelines for Planning and Management”

441

Planning and sustainable tourism management in the protected areas Abstract

Natural world, fauna and flora of our planet everyday is getting more and more treatened. Many of plant and animal species found themselves in front of the extinction, natural and untouched areas are under negative influence of globalization and fast growing urbanization. Protected areas, nature parks became the only places on Earth where it is possible to maintain natural balance and harmony, and to protect natural biodiversity from further extinction. However, managing of these areas very often proved to be not profitable enough, hence it became big burden for local institutions responsible for managing of these areas. Further, this leads to ruining of these locations and decreasing of their values. Tourism, with appropriate planning and true development can be the best way to protect these areas, and, on the other hand, can very positively effect on reduction of poverty for local population. Trends on the tourist demand indubitably show that the future will result with increased number of ecologically responsible and aware tourists, who’s desires will be to travel without threatening nature, and to spend their holiday away from noise of crowded beaches and resorts. This fact can, and must be call for all protected areas managers to start thinking and planning tourism in way that will create the kind of tourist offer that will satisfy tourist needs and desires in best way, but also to provide necessary funds for future protection. Some of the strategies pointed out in this paper can provide management of better quality in protected areas. The purpose of this paper is to be a sort of guide to all PA managers how to manage protected areas in the best and most efficant way. Key words: protected areas tourism, sustainable tourism, eco tourism, strategies

442


Realne opcije održivog razvoja u zaštićenim područjima s osvrtom na osmišljavanje održivog razvoja u NP Una Ivan Martinić Zlatko Pletikapić Maja Kerovec2 Sažetak

U radu se daje prikaz prijedloga organizacije sustava održivog razvoja i upravljanja zaštićenim područjima, koji je utemeljen na nekim dosadašnjim iskustvima drugih zemalja o ulozi države u takvoj organizaciji, a koji se primijenio i prilikom osmišljavanja Nacionalnog parka Una. Ključne riječi: zaštićeno područje, plan upravljanja, održivost, zoniranje, NP Una

1. Uvod

Proglašenjem nekog područja zaštićenim, država u cijelosti preuzima i obveze ne samo u području očuvanja i zaštite osobitosti tog područja već i u području očuvanja i poboljšanja zatečenog socio-ekonomskog statusa lokalnog stanovništva. Obje ove obveze zahtijevaju osiguravanje kontinuiranog ulaganja proračunskih sredstava u takva područja, b

Prof. dr. sc., Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, e-mail: [email protected] Elektroprojekt d.d., Zagreb, e-mail: [email protected], [email protected]

443

arem u početnom razdoblju, dok se ne razviju komplementarne prateće djelatnosti koje će omogućiti daljnje financiranje sustava zaštite prirodnih osobitosti područja i održivi razvitak lokalne zajednice. Zato su od posebnog značenja sve vrste iskustava u postizanju veće financijske samostalnosti i održivosti uprava zaštićenih područja, kao i lokalnih uprava na čijim se prostorima nalaze takva područja. U nastavku će se prikazati iskustva R. Hrvatske u odnosu na pozitivna američka iskustva vezana uz ulogu države u uspostavi održive zaštite i korištenje zaštićenih područja, s posebnim osvrtom na smjernice i iskustva međunarodnih organizacija i institucija koje se bave zaštitom prirode. Također će se prikazati, sukladno tim iskustvima, postupak osmišljavanja održivog razvoja prostora unutar proglašenog NP Una, kako bi se objasnili izneseni prijedlozi za daljnje postupanje državnih institucija u uspostavi organizacije sustava upravljanja Nacionalnim parkom Una.

2. Uloga države u upravljanju zaštićenim područjima

Da bi zaštićena područja mogla ispunjavati ekološke i socijalne funkcije, a posebno da bi bila u mogućnosti promicati ekonomski razvoj lokalnih zajednica, ona moraju biti primjereno financirana. Međutim, tijekom posljednjih desetljeća u mnogim je zemljama postignut tek mali napredak u količini financijskih resursa dostupnih za zaštićena područja. Istodobno, ubrzan je rast broja i veličine zaštićenih područja, pritisaka kojima su izložena i veličine zahtijeva koji se postavljaju pred njihovo upravljanje. Nadalje, mnoge zemlje s najvišim stupnjem biološke raznolikosti teško osiguravaju potrebna sredstava za zaštićena područja radi imperativa smanjenja siromaštva. Takve zemlje u nemogućnosti razvijanja i upravljanja sveobuhvatnim sustavom zaštićenih područja propuštaju pritom okolišne, socijalne i ekonomske koristi koje bi takav sustav mogao pružiti na nacionalnoj i globalnoj razini. Prema Akcijskom planu 5. svjetskog kongresa parkova (Durban, 2003., Južnoafrička Republika) jedan od glavnih ciljeva budućih aktivnosti prema zaštićenim područjima je osigurati dostatne resurse za identifikaciju, osnivanje i operativne troškove reprezentativnog globalnog sustava zaštićenih područja, a kroz podjelu zadaća na sljedećim razinama: 1) Međunarodne akcije kroz definiranje i predviđanje potreba za financiranjem upravljanja i očuvanja zaštićenih područja, kroz ostvarivanje dostat444


nih resursa za ispunjavanje potreba za financiranjem do 2010. godine, te kroz prijenos novih i dodatnih financijskih resursa s razvijenih zemalja ka zemljama u razvoju, sve s ciljem očuvanja i upravljanja globalnom mrežom zaštićenih područja. 2) Regionalne akcije kroz suradnju nacionalnih vlada koje bi trebale ojačati postojeće instrumente i razviti nove mehanizme za povećano financiranje na regionalnoj razini u svrhu učinkovitog i pravednog upravljanja zaštićenim područjima. 3) Nacionalne akcije kroz suradnju nacionalnih vlada i privatnog sektora kako bi se do 2010. godine usvojila konzistentna načela i procedure za osnivanje i financiranje operativnih potreba i uklanjanje nedostataka sustava zaštićenih područja; ona bi trebala uključivati procjene ukupnih koristi od zaštićenih područja na različitim razinama (lokalno, nacionalno, globalno) i biti ishodište u određivanju ciljeva za povećavanjem sredstava financiranja, kroz razvoj i početak provedbe Planova za održivo financiranje nacionalnih sustava zaštićenih područja do 2006. godine usvajanjem potrebnih regulatornih, legislativnih, političkih, institucionalnih i drugih mjera, te kroz obvezivanje nacionalnih vlada do 2005. godine na znatno povećanje financiranja zaštićenih područja te očuvanje prirode u zemljama u razvoju, u skladu s identifikacijom postojećih nedostataka u sustavu financiranja. 4) Lokalne akcije kroz uspostavu sporazuma između institucija odgovornih za upravljanje zaštićenim područjima i profitnih organizacija kako bi se ostvarila raznovrsna osnova financiranja za upravljanje zaštićenim područjima, kroz smanjivanje siromaštva lokalnih zajednica stvaranjem prihoda preko stvaranja malih poslovnih prilika i poslova vezanih za upravljanje zaštićenim područjima, na primjer pružanjem usluga u eko-turizmu, vođenjem i drugim uslugama posjetiteljima, prezentiranjem tradicionalnih vještina i znanja, te kroz razvoj sustava naplate naknada od komercijalnog korištenja zaštićenih područja, kao što su na primjer koncesije za dopuštene djelatnosti. Prema tim smjernicama nacionalne vlade trebale bi u financijskom planiranju održivog upravljanja zaštićenim područjima prepoznati mnogostruke koristi od te zaštite, te nastojati definirati nove izvore financiranja kroz sve razine akcija (od međunarodnih do lokalnih). Oni bi trebali uključivati:  međunarodne mehanizme (npr. Globalni okolišni fond – GEF),  financiranje od strane drugih zemalja (npr. kroz zamjenu dugova),

445

 državna sredstva podudarne namjene (npr. sredstava određena za prilagodbu sektorskih planova klimatskim promjenama),  sredstva iz privatnog ili donatorskog sektora,  fiskalne poticaje i olakšice,  druge mehanizme koji pružaju podršku zaštiti prirode,  ulaznice i drugi prihodi ostvareni na samim zaštićenim lokalitetima. Preuzimanjem takve uloge državna bi tijela trebala postati jamac praktične primjenjivosti kriterijâ potrebnih za osnivanje i djelovanje zaštićenih područja. To znači da država, kada na određenom području odluči ustanoviti park, jamči i provedivost te odluke, i to ne samo u smislu zakonske regulative već i u ekonomskom i organizacijskom smislu. To znači osnivanje ustanove za upravljanje područjem, preuzimanje odgovornosti za znanstvenu utemeljenost zaštite, stimuliranje pozitivnog odnosa prema zaštićenim područjima, izobrazbu, izradu prostorno-planske dokumentacije i sl. Primjer efikasnoga učešća države u sustavu upravljanja zaštićenim područjima je američki sustav upravljanja nacionalnim parkovima, koji je utemeljen na stogodišnjoj tradiciji i važnoj ulozi nacionalnog parkovnog sustava (NPS – National Park Service) u prostorno-planskoj politici. Ta uključenost države u sustav upravljanja parkovima putem NPS-a rezultirala je od javnosti prepoznatom transparentnosti u upravljanju parkovima. Posebne su prednosti američkog sustava:  prepoznatljiv pristup u uslugama za posjetitelje koji uključuje centre za posjetitelje, ekološku edukaciju, ponudu rekreacijskih sadržaja, službu traganja i spašavanja i dr.  standardizirani sustav izobrazbe za sve zaposlenike NP čime se osigurava usklađeno planiranje i provođenje svih djelatnosti,  standardizirani model upravljanja prirodnim dobrima i sustav monitoringa,  prepoznatljiv i standardiziran vizualni identitet koji uključuje jednake standarde u dizajnu odjeće, parkovnih oznaka, infrastrukture i opreme parkova,  standardizirani uvjeti i način koncesijskog obavljanja uslužnih djelatnosti. Nedvojbeno da upravo položaj NPS-a u okviru važnog državnog odjela DOI (US Department of Interior – Odjel unutarnjih poslova) omogućava prezentiranje financijskih potreba parkova izravno Kongresu. Za redovno funkcioniranje nacionalnih parkova u smislu njihove osnovne djelatnosti sredstva se osigu446


ravaju putem Kongresa iz državnog proračuna. Za financiranje izvanrednih projekata i programa i/ili za posebna kapitalna ulaganja (npr. unapređenje internog prometnog sustava) u neki nacionalni park često je presudna politička podrška i lobiranje u Kongresu. Da bi imali izglede za financiranje, projekti se moraju dobro pripremiti, vrsno prezentirati, te imati dugoročne učinke. Ostali oblici financijske potpore neophodne za upravljanje američkim NP vezani su za aktivnosti fondova i zaklada različitih agencija, nevladinih organizacija ili strukovnih društava. Osnovni su principi rada takvih agencija i organizacija strogi kriteriji i pravila u prikupljanju sredstava, te transparentnost u njihovom raspoređivanju. Najpoznatiji na nacionalnoj razini su National Park Fond (Fond za nacionalne parkove) i National Park Conservation Association (Udruženje za očuvanje nacionalnih parkova). Postoje također brojne organizacije koje prikupljaju sredstva na lokalnoj razini i doznačuju ih lokalnim parkovima. U SAD je odavno prihvaćen kao izuzetno dobar poslovni model davanje koncesija za sve djelatnosti u zaštićenim područjima koje se ne obavljaju kao javne službe ili funkcije, a za koje nije suvislo da se njima bave javne ustanove (one moraju imati stručno osoblje, a ne konobare!). Tako su predmet koncesija npr. ugostiteljstvo (smještaj i prehrana), prodaja suvenira, parkovne knjižare, rekreacijski programi (iznajmljivanje sportske opreme), turističke usluge (izleti na mulama, panoramski avio-letovi, rafting…) i dr. Takav je koncesijski model ocijenjen vrlo dobrim od parkovnih stručnjaka, prvenstveno radi poticanja investicija koje omogućavaju poboljšanje razine usluga, a također pridonose poboljšanju osnovnih funkcija i djelatnosti u parkovima. Sam je koncesijski model tako organiziran da uprave nacionalnih parkova i koncesionari u svim pitanjima međusobno blisko surađuju. Koncesijama se posebno postižu:  obnova infrastrukture i smještajnih kapaciteta,  smanjenje troškova javne funkcije uprava i usmjeravanje na osnovnu djelatnost,  osiguranje sredstava za ulaganja i u osnovnu djelatnost,  podizanje razine upravljanja područjem i povećanje ponude (prihvatljive) i veća zaposlenost i zarada (dohodak), a novac od koncesija posebno se upotrebljava:  za otkup nedržavnog/privatnog vlasništva u nacionalnim parkovima,  investiranje u infrastrukturu te u osnovnu i dodatnu djelatnost.

447

Temeljeno na američkim iskustvima, financiranje bi općenito za hrvatske nacionalne parkove i parkove prirode (dalje u tekstu: NP/PP) trebalo biti izravnije i jače podupirano tamo gdje se donose odluke o izdvajanju sredstava iz državnog proračuna za potrebe njihovog funkcioniranja. Upravo proračunska sredstava moraju osigurati standardizirano provođenje godišnjih programa ustanova koje upravljaju zaštićenim područjima, za poboljšanje njihovog marketinga, za transparentno pokretanje “koncesijskog” procesa za najčešće komercijalne usluge (smještaj, rekreacija, izleti i dr.). Za uspostavu koncesijskih modela u hrvatskim zaštićenim područjima od posebnog su značenja legislativni okvir i pravna rješenja, ali i prostorno-planski (prostorni planovi) i upravljački dokumenti (planovi upravljanja) koji jasno definiraju sadržaje koncesija, uvjete njihova provođenja, te nadzor u obavljanju djelatnosti iz koncesijskih ugovora. Republika Hrvatska ima dugogodišnja iskustva u kreiranju i provedbi parkovne politike, ali ta iskustva, u usporedbi s američkim, imaju značajne nedostatke upravo u elementima kojima se osigurava održivost zaštićenih područja. Kao najveći problemi zaštićenih područja i upravljanja parkovima u Hrvatskoj prepoznaju se:  nedostatak proračunskih sredstava za financiranje osnovnih djelatnosti NP/PP kao rezultat izostanka nadsektorskog pozicioniranja zaštite prirode, niza zakonskih nedorečenosti, nepostojanja odgovarajućeg sustava edukacije parkovnog osoblja,  izostanak središnjeg državnog tijela zaduženog za parkovnu politiku i nemogućnosti izravne komunikacije sustava zaštićenih područja prema državnom Saboru i drugim državnim institucijama,  nerazrađen pristup prostornom planiranju i uređenju NP/PP, te preopćenitost do sada donesenih planova upravljanja koji bi kao ključni dokumenti za uprave parkova trebali omogućiti razvoj koncesijskih modela. Ovi nedostaci izazivaju posebne poteškoće u ispunjavanju onih uloga zaštićenih područja koje se odnose na njihov doprinos lokalnim zajednicama. Dosadašnja pozitivna iskustva vezana za pokretačku ulogu zaštićenog područja u razvoju lokalne zajednice bilježe tek ekonomski najuspješnije NP Plitvička jezera i NP Krka, dok sva ostala zaštićena područja u R. Hrvatskoj imaju velikih problema već i u samom financiranju svoje osnovne djelatnosti.

448


3. Poopćenje pristupa

Poopćavanje navedenih iskustava omogućilo je osmišljavanje ekonomskih postupaka za definiranje prostorno-planskih i upravljačkih pristupa očuvanju, zaštiti i razvoju zaštićenih područja, kojima se postižu ciljevi održivosti. Ovim se postupcima u planiranju budućih zaštićenih područja omogućava izbor optimalnih granica u odnosu na interese lokalne zajednice i u odnosu na potrebe zaštite vrijednih prirodnih sadržaja. To je posebno važno radi oblikovanja sheme zoniranja zaštićenog područja, kojim se optimiziraju ukupni troškovi zaštite i upravljanja s jedne strane, te ukupni prihodi od korištenja prostora s druge strane. Takvim je pristupom moguće sagledavanje ukupno ekonomski najpovoljnijih dopuštenih djelatnosti na kojima će se temeljiti budući održivi razvoj i izvan granica zaštićenog područja. U ovim postupcima ključno je vrednovanje zatečenih i planiranih sadržaja u prostoru, uključujući i njegove prirodne osobitosti i resurse, ali i vrednovanje zatečenih i planiranih djelatnosti lokalnog stanovništva na prostoru koje se stavlja pod zaštitu i na području koji ga okružuje. Ključ je pristupa u analizi varijanti koje se vežu uz IUCN kategorije zaštite, te za njih vezana ograničenja i mogućnosti. Pritom se mogu razmatrati varijante granica područja zaštite, varijante površina zona zaštite i razvoja, vrsta i obujam komplementarnih djelatnosti i dr.). Uzimajući u obzir postojeće i planirane troškove i postojeće i planirane koristi za svaku od razmatranih varijanata uz korištenje “cost-benefit“ analize, moguće je ovisno o razdoblju razmatranja, diskontnoj stopi i rizicima odrediti optimalna rješenja.

4. Primjena pristupa

U prethodnom poglavlju opisan pristup korišten je prilikom izrade studije izvodljivosti za Nacionalni park Una, odnosno prilikom određivanja prijedloga granica NP Una, određivanja prijedloga pojedinih zona i razina zaštite unutar područja parka i provjere dugoročne održivosti tako izabranog prostornog rješenja. Temeljem izrađenih sektorskih studija (koje su prethodile izradi studije izvodljivosti i koje su bile podijeljene na one koje su obrađivale pojedine prirodne i kulturno-povijesne osobitosti prostora i na one koje su obrađivale socioekonomske odnose na području razmatranja), prvo je provedeno definiranje mogućih zona zaštite unutar cijelog razmatranog područja prema geografskim i geoekološkim osobitostima, te prema značaju prirodnih vrijednosti (tablica 1 i slika 1), a zatim je svaka zona svrstana u moguće kategorije zaštite (slika 2).

449

Tablica 1 Prikaz nekih osobitosti razmatranog prostora po pojedinim zonama

Oznaka cjeline na slici 5.1/2 Ukupna površina (ha) Površina šuma i goleti (ha) Površina oranica (ha) Površina livada (ha) Naselja (ha) Broj arheol. Lokaliteta (kom) Broj atrakt. geomorf. Lokaliteta (kom) Sedrene barijere (kom Vidikovci (kom) Broj većih izvora (kom) Minska polja (ha)

M. Brod + kanjon Une (1) 301 133 101 27 39 2

Izvorište Krke

Kanjon Unca

Međuprostor Una-Unac

(2) 876 573 303 0 0 2

(3) 1884 987 881 16 0 0

(4) 4612 2824 1788 0 0 5

2

Nije kartirano

2

Nije kartirano

2 1 0 104

0 0 1 0

0 0 2 268

0 1 0 31

Orašac + Čukovi

Ripač

(7) 1387 841 211 0 335 10

(8) 3115 768 2123 0 224 18

(5) 5839 5258 565 0 16 9

Dolina UneMartin Brod- K. Vakuf-Štrbački buk (6) 6329 3641 2556 22 110 15

14

11

-

7

3 5 44 266

2 1 24 2990

0 0 20 763

8 0 24 1584

Štrbački bukLohovo Oznaka cjeline na slici 5.1/2 Ukupna površina (ha) Površina šuma i goleti (ha) Površina oranica (ha) Površina livada (ha) Naselja (ha) Broj arheol. lokaliteta (kom) Broj atrakt. geomorf. lokaliteta (kom) Sedrene barijere (kom Vidikovci (kom) Broj većih izvora (kom) Minska polja (ha)

Ovisno o kombinacijama mogućih kategorija zaštite po zonama, formirane su varijante granica NP i zoniranja (tablica 2).

450


Tablica 2 Varijante zoniranja i postavljanja granica NP Una

Oznaka zone prema slici 6.1/1 Varijanta 1 Varijanta 2 Varijanta 3 Varijanta 4 Varijanta 5 Varijanta 6 Varijanta 7 Varijanta 8 Varijanta 9

M. Brod + kanjon Une (1) II II II II II II II II II

Štrbački bukLohovo Oznaka zone prema slici 6.1/1 Varijanta 1 Varijanta 2 Varijanta 3 Varijanta 4 Varijanta 5 Varijanta 6 Varijanta 7 Varijanta 8 Varijanta 9

(5) II II II II II II II II II

Izvorište Krke

Kanjon Unca

Međuprostor Una-Unac

(2) II II II II II II II II II

(3) Ib Ib Ib II II II -

(4) Ib Ib Ib Ib Ib Ib Ib Ib Ib

Orašac + Čukovi

Ripač

(7) -

(8) V V V -

Dolina UneMartin Brod- K. Vakuf-Štrbački buk (6) II II V II II V II II V

Potom su po zonama – ovisno o potencijalnim kategorijama zaštite, socioekonomskim odnosima, sagledanim konfliktima i rizicima – određeni ukupni troškovi zaštite prostora koji ujedno osiguravaju održivi razvoj lokalne zajednice (troškovi istraživanja, monitoringa, nadzora i upravljanja, očuvanja i poboljšanja stanja, ulaganja u dopustive gospodarske aktivnosti i infrastrukturu, te naknada za izgubljene vrijednosti), kao i direktne, indirektne, moguće i neuporabne koristi od uspostave zaštite za svaku od zona (tablica 3).

451

Tablica 3 Pregled koristi od uspostave zaštite razmatranog prostora

Kako su se ovisno o kategorijama zaštite po zonama ukupni troškovi i ukupne koristi kroz duže razdoblje razmatranja značajno razlikovale, izabrana je ona varijanta koja je osiguravala postizanje najveće pozitivne razlike neto sadašnjih vrijednosti koristi i troškova (slika 3). Rezultat se ukratko može sažeti u sljedeće zaključke:  neke su zone izostavljane iz obuhvata budućeg zaštićenog područja NP Una jer bi njihov ‘ostanak’ uzrokovao toliko povećanje troškova održavanja ili povećanih naknada lokalnom stanovništvu zbog gubitka vrijednosti da bi to nepovoljno utjecalo na ukupno održivo upravljanje područjem,  izabran je najpovoljniji odnos razine zaštite prirode po zonama i očuvanja interesa lokalne zajednice,  sagledani su ukupni troškovi budućeg NP Una po vrstama troškova i po godinama za cijelo razdoblje razmatranja, te ukupne koristi po godinama uz pretpostavku realizacije svih zamišljenih sadržaja, kao i dokaz da je cijelo rješenje opravdano i održivo. Izabranim rješenjem predložene su sljedeće komplementarne djelatnosti: turizam i turističke usluge, rekreacija i sportovi vezani uz vode, sportski ribolov i lov, ekološka poljoprivreda i šumarstvo, a za lokalnu zajednicu očekuju se i

452


indirektne koristi od povećanja zaposlenosti, povećanja vrijednost nekretnina, te prihoda od pratećih uslužnih djelatnosti u širem okolišu NP Una. Razvitak ovih djelatnosti treba biti podređen zaštiti prirodnih vrijednosti NP Una što zahtijeva nužno učešće države kako kroz organizacijsko i edukativno djelovanje, tako i kroz početna značajna kapitalna ulaganja u organizaciju upravljanja sustavom, u izgradnju pratećih sadržaja, te u prilagodbe lokalnog stanovništva novim uvjetima.

5. Prijedlog organizacije sustava

Za pokretanje sustava upravljanja NP Una (nakon njegovog proglašenja) nužno je provesti sljedeće:  uspostaviti javnu ustanovu s osnovnom zadaćom obavljanja osnovne djelatnosti upravljanja zaštićenim područjem,  osigurati početno financiranje osnovne djelatnosti i kapitalnih ulaganja u prateće sadržaje i infrastrukturu bez kojih nema razvoja turističke ponude, pa tako niti posjetitelja,  uključiti NP u regionalnu mrežu i nominirati ga za uvrštenje na popis svjetske baštine,  aplicirati za međunarodne pomoći i donacije,  izraditi prostorno-plansku dokumentaciju i plan upravljanja bez kojih se ne može pokrenuti koncesijski model financiranja razvoja NP. Vezano za željenu stabilnost u financiranju funkcioniranja parkova i održivom razvoju lokalne zajednice, sugerira se raspraviti o stvaranja Središnje državne agencije ili ureda za ukupni nacionalni sustav zaštićenih područja (slika 4), putem koje bi se obavljale bitne aktivnosti vezane za potrebe parkova:  izravno prezentiranje financijskih i drugih potreba najvišim državnim tijelima,  standardiziranje pristupa u izradi prostorno-planskih i drugih upravljačkih dokumenata,  osposobljavanje parkovnog osoblja i sustavna istraživanja,  uređenje međusektorskih odnosa i definiranje koncesijskih uvjeta.

453

6. Literatura Clarke, R. and Mount, D. (1998). Management Plans and Planning: A Guide. Countryside Commission, Cheltenham, Velika Britanija. Državna uprava za zaštitu prirode i okoliša (1999). NSAP – Pregled stanja biološke i krajobrazne raznolikosti Hrvatske sa strategijom i akcijskim planovima zaštite Elektroprojekt (2005): Studija izvodljivosti za NP Una Elektroprojekt (2004): Plan upravljanja Parkom prirode Kopački rit EOL (2005): Mura – baština i budućnost, Izdavač EOL, Čakovec Europarc – Proceedings of the Seminar on an Integrated Management Approach (Armin Wolf & Rubben Post Eds.), 1999, Grafenau, Njemačka Eurosite (1999) Toolkit: Management Planning. Eurosite, Lille, Francuska. http://www.eurositenature.org/intranet/resources/ IUCN (1994). Guidelines for Protected Areas Management Categories. IUCN, Gland, Švicarska i Cambridge, Velika Britanija. Martinić, I. (2004): Ključna pitanja parkovne politike u Hrvatskoj – uz 55. godišnjicu proglašenja prvih hrvatskih nacionalnih parkova, Gazophylacium, Zagreb Martinić, I. (2004): 55. obljetnica NP Paklenica – Kako osigurati održivost i vitalnost funkcioniranja u svjetlu naglasaka V. svjetskog kongresa nacionalnih parkova. Paklenički zbornik, vol. 2., 147-150. Starigrad-Paklenica, 2004. Martinić, I. (2002): Planovi upravljanja za hrvatske nacionalne parkove i parkove prirode. Šumarski list 9-10, CXXVI, 501-509, Zagreb. Martinić, I. (2001): Američka iskustva za unapređenje upravljanja nacionalnim parkovima i parkovima prirode u Hrvatskoj, MZOPU RH (izvješće sa studijskog boravka), 1-12, Zagreb. Marinović-Uzelac, A. (2001): Prostorno planiranje. Dom i svijet, Zagreb, 2001. Phillips, Adrian (2002). Management Guidelines for IUCN Category V Protected Areas: Protected Landscapes /Seascapes. IUCN, Gland, Švicarska i Cambridge, Velika Britanija. Sterner, Th. (1994): Environmental Economics. Gothenburg University: Unit for Environmental Economics (paper). Barbier, Edward, Acreman, Mike i Knowler, Duncan (1997): Economic Valuation of Wetlands, Ramsar Convention Bureau, The University of York, Institute of Hydrology, IUCN- The World Coservation Union, Gland, Švicarska Thomas, Lee i Middleton, Julie (2003). Guidelines for Management Planning of Protected Areas. IUCN Gland, Švicarska i Cambridge, Velika Britanija. http://www.iucn.org (2006): Smjernice za vrednovanje planova upravljanja zaštićenim područjima (Konačni nacrt), CARDS EuropeAid/119879/C/SV/HR – GOPA COWI, DZZP, Zagreb. (2006): Izvješće o dionicima i preporuke za mrežu dionika (Konačni nacrt), CARDS EuropeAid/119879/C/SV/HR – GOPA COWI, DZZP, Zagreb. (2005): Smjernice za izradu plana upravljanja, KEC project IBRD/GEF TF No 050539 HR – Agriconsulting Spa, DZZP, Zagreb.

454


(1996): Grupa autora i Ecoplan d.o.o.: Sustav korištenja nacionalnih parkova i parkova prirode (s mjerama za provođenje dokumenata prostornog uređenja). Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i stanovanja RH, 1-60, Zagreb (2002): Grupa autora: Ekoturizam i održiv razvoj turizma u ekološko osjetljivim prostorima. Turizam (tematski broj), vol. 48, (4): 361-480, Zagreb (2003): Kongresni materijali V. IUCN World Parks Congress, Durban. US Department of the Interior, National Park Service – Management Policies 2001–2005 Nacionalna strategija zaštite okoliša/Nacionalni plan djelovanja za okoliš (NN 46/2002) (2006): Biološka raznolikost Hrvatske – Priručnici za inventarizaciju i praćenje stanja, DZZP, Zagreb Pravilnik o ocjeni prihvatljivosti zahvata za prirodu RH (NN 89/2007.) Uredba o proglašenju ekološke mreže RH (NN 109/2007.)

455

Slika 1 Prikaz podjele razmatranog područja na zone

456


Slika 2 Moguće kategorije zaštite po zonama unutar razmatranog područja

457

Slika 3 Usvojeno rješenje granica NP Una i zona različitim stupnjevima zaštite

458


Slika 4 Prijedlog organizacije sustava upravljanja zaštićenim područjima

459

Realistic Options for Sustainable Development of Designated Areas – the Una National Park Sustainable Development Concept When a location is pronounced designated area, the state assumes full responsibility for the conservation and protection of the area, but also for the maintenance and improvement of the existing socio-economic state of the local population. Considering both aspects of this obligation, continuous investment into such areas from the budget is necessary, at least in the initial period until the complementary supporting activities are developed, which will make possible the self-financing of the area conservation systems and sustainable development of the local community. Thus, all sorts of experience in gaining financial independence and viability of designated area administration companies and local authorities in the areas under concern are of particular importance. Croatia has already gained considerable experience in creating and implementing park policy. The major problem with establishment of designated areas and management of parks in Croatia is inadequate approach to their physical planning and congested management plans which are expected, being the key documents for park management, to provide for their permanent sustainability. The tasks that designated areas are expected to perform in order to contribute to the local communities, and the related difficulties are particularly underscored. The experience shows that strategic goals in designated area management could only be achieved within a planning concept covering greater region and sustainable development, in partnership with all key actors: government agencies, state services and institutions, local administrations, NGOs and other local space users. The experience also indicates that long-term financial stability of 460


designated and neighboring areas is the only condition for park conservation and protection, and for sustainable development of local community. In addition to budgetary funding, such long-term stability is based on revenues realistically expected to be earned by the designated area management companies. Type and amount of such revenues are determined by specific conditions prevailing in each designated area. Generalization of these experiences and application of the environmental economics methods produced procedures to be used in defining of physical planning and management approaches to the designated area conservation, protection and development towards achieving of self-sustainability. Such approach enables that optimum boundaries be determined for the planned designated areas considering interest of the local community, that the designated area zoning be carried out aimed at optimization of protection costs and revenues from area use within parks, and that economically most favorable complementary amenities be determined within the designated area which will enable future sustainable development of the greater area. These procedures need to focus on valuation of existing and planned amenities within certain space (including its natural characteristics and resources), and valuation of existing and planned activities carried out by local population in areas planned to be placed under protection and their neighboring areas. Having in mind the existing and planned costs and benefits for each of considered alternatives (these alternatives refer to the designated area boundaries, protected zone surface area, and development of complementary activities), cost-benefit analysis enables that optimum solutions be determined, depending on a time period under consideration, discount rate and risks. This is an approach that has been used to determine the Una National Park boundaries, to determine individual protection zones (by defining zoning schemes) and to examine long-term sustainability of the selected solution. Based on earlier finished sector studies, natural characteristic of the designated area and its capacity to accommodate allowable human activities were valuated. The selected solution proposes the following complementary activities: tourism, recreation and water sports, angling and hunting, organic agriculture and forestry. However, development of these activities in compliance with the natural assets protection requirements demands for the Una NP, in the initial period, considerable state support in organization and education, and defining of its initial funding. It seems the most suitable to start the investment cycle for the Una NP through a public investment agency. This certainly needs to be prece-

461

ded by development of the Una NP management plan and elaboration of financial plans for implementation of individual key tasks. As regards desired funding stability of park operation and sustainable development of the local community, it is proposed to consider and discuss establishment of a Central National Agency or office for all parks that would advocate the needs of the parks before the national authorities and government bodies. Key words: protected area, Una NP, management plan, sustainability, zoning,

462


RURALNI TURIZAM NA PODRUČJU TUZLANSKOG KANTONA SA OSVRTOM NA BED&BREAKFAST (KLADANJMOGUĆNOSTI RAZVOJA) Almazaga Ćatović Sanela Smajlović Sažetak

Predmet istraživanja u ovom radu je infrastruktura ruralnog prostora kao jedna od osnovnih komponenata prostornog planiranja i jedan od determinirajućih faktora razvoja turizma na području Tuzlanskog kantona. Ovom analizom obuhvaćeni su najvažniji segmenti budućeg razvoja ruralnog turizma na području Tuzlanskog kantona. Cilj istraživanja je ocjena postojećeg stanja i planiranja potreba izgradnje turističke infrastrukture kako u kratkoročnom tako i u dugoročnom vremenskom horizontu, u funkciji razvoja turizma uopšte, a posebno razvoja ruralnog turizma na području Tuzlanskog kantona. Ključne riječi: turistička destinacija, turistički resursi, atrakcija (prirodna i kulturno-historijska), imidž destinacija, ruralni turizam, ruralna mjesta u funkciji turizma, turističke manifestacije, atraktivnosti-uređene atrakcije za pristup turista, marketing program turističke destinacije, edukacije za turizam

Mr. sc. Almazaga Ćatović, dipl. oec, Turistička zajednica TK, [email protected] Sanela Smajlović dipl. BBA, [email protected]

463

1. Uvod

Pod pojmom ruralni turizam nalazimo različite nazive kao što su: eko-turizam, seljački turizam, agro-turizam, seoski turizam, turizam u seoskim domaćinstvima, eko-ruralni turizam i slično. Ruralni turizam je koncept turizma na seoskim gospodarstvima, koji se temelji na korištenju ruralnog prostora u kontekstu turističke ponude. Izvan je urbanih naselja i nema odlike masovnosti. Ruralni turizam podrazumijeva poticanje razvoja novih turističkih destinacija posebno na kontinentu. Dio je kontinentalnog turizma. Uporišne tačke su seoska domaćinstva koja svoju egzistenciju temelje na poljoprivredi, a višak svojih proizvoda plasiraju kroz novi prodajni kanal - turizam. Značajno je da dopunsku zaradu seosko domaćinstvo ostvaruje u svom vlastitom dvorištu, što podrazumijeva aktivno uključivanje cijele porodice. Osim prodajom vlastitih proizvoda prihod se ostvaruje i pružanjem usluga smještaja, prehrane, te nekim drugim sadržajima (direktan kontakt s domaćim životinjama, sudjelovanje u poljoprivrednim radovima, “pečenje” rakije, jahanje (horse-riding) i sl.). Ruralni turizam uključuje aspekt održivog turizma “Sustainable Tourism” - turizma koji ne šteti okolišu, odnosno razvitak turizma sa što manjim posljedicama po okoliš, a u pravilu podrazumijeva i ekološku poljoprivrednu proizvodnju. Tuzlanski kanton ima 553.573 stanovnika, od čega se veliki dio bavi poljoprivredom. U broju stanovnika Bosne i Hercegovine, Tuzlanski kanton učestvuje sa 14, 82%, a u broju stanovnika Federacije Bosne i Hercegovine sa 21,5%. Tuzlanski kanton je najnaseljenije područje u Bosni i Hercegovini. Gustina naseljenosti je 195 stanovnika na km² (u Bosni i Hercegovini gustina naseljenosti iznosi 70 stanovnika na km², a u Federaciji Bosne i Hercegovine 91 stanovnik na km²).

2. Geografske karakteristike a) Tuzlanski kanton nalazi se između 44° i 45° sjeverne geografske širine, odnosno 18° i 19° stepena istočne geografske dužine. Smješten je u sjeveroistočnom dijelu Bosne i Hercegovine. Zahvata 5,3% površine Bosne i Hercegovine, odnosno 10,5% Federacije Bosne i Hercegovine. Tuzlanski kanton obuhvata 13 opština; Banovići, Čelić, Doboj Istok, Gračanica, Gradačac, Kalesija, Kladanj, Lukavac, Sapna, Srebrenik, Teočak, Tuzla i Živinice. 464


Administrativno, privredno i kulturno sjedište kantona je grad Tuzla, koja spada među 4 najveća grada u Bosni i Hercegovini. b) Regija Sjeveroistočne Bosne i Hercegovine, zbog svoje ljepote, istorijskih znamenitosti i prirodnog bogatstva od davnina predstavlja predmet interesovanja turista ne samo iz zemalja Balkana i Evrope već i sa drugih kontinenata. Tuzlanski kanton karakterišu izrazito planinsko područje (Konjuh, Javornik, Ozren) na jugu, prostrane riječne doline Spreče i Tinje u centralnom dijelu, te masivi Skipovca, Trebave i Majevice koji se pružaju pravcem sjeverozapad – jugoistok i blago zatalasno područje na sjeveru. Nadmorska visina se kreće od 150 metara na sjeveru do 1328 metara na jugu. Tuzlanski kanton zahvata 2730 km, što čini 5,3% ukupne površine Bosne i Hercegovine, odnosno 10,5% površine Federacije Bosne i Hercegovine Područje Tuzlanskog kantona ima umjerenokontinentalnu klimu sa jasno izraženim godišnjim dobima, prosječna količina padavina iznosi oko 908,6 l/m sa vlažnošću vazduha 79% i srednjom godišnjom temperaturom od oko 10, 1° C. Najtopliji mjesec je juli, najhladniji mjesec je januar. Osnovni vodotoci na području kantona grupišu se oko rijeka: Spreče, Tinje, Drinjače i Sapne i pripadaju slivovima rijeka Bosne i Drine. Ovdje postoji i nekoliko hidroakumulacija sa polivalentnom namjenom kao što su; Jezera – “Modrac”, “Snježnica”, “Bistarac”, “Hazna”, “Vidara”, “Šićki brod” i dr. Tuzlanski kanton predstavlja najbogatije područje u energetskim mineralnim sirovinama (ugalj – lignit i mrki ugalj 3,2 mlrd tona), jedinstveno nalazište kamene soli u ovom dijelu Balkana (525 mil. tona), kvarcnog pijeska boljeg kvaliteta (11,5 mil. tona), magnezita, krečnjaka, šljunka i pijeska. Mineralne, oligomineralne i termalne vode identifikovane su na području Tuzle, Gračanice, Gradačca, Srebrenika, Živinica i Kladnja. Ukupno raspoloživo poljoprivredno zemljište iznosi 133 771 hektara.  oranice – 91 154 hektara  voćnjaci – 16 371 hektara  livade – 15 382 hektara  pašnjaci – 10 862 hektara Razvojna osnova u primarnoj poljoprivrednoj proizvodnji može se temeljiti;  u voćarstvu; plantažni uzgoj šljive, kruške, trešnje, višnje i jagodičastog voća  u stočarstvu; uzgoj muznih i tovnih goveda, ovaca, koka nosilja, pčela i dr. 465

 u ratarstvu; uzgoj povrtnog bilja, kukuruza, krmnih kultura, duhana i dr. Šumsko zemljište obuhvata dobar dio kantona i iznosi 139 000 hektara. Godišnja drvna masa za sječu iznosi cca 215 000 m3. Šume Tuzlanskog kantona su staništa divljači, gljiva i ostalih šumskih plodova i kao takve su značajne za lov, odmor i rekreaciju.

3. Pretpostavke bavljenja ruralnim turizmom

Za bavljenje ruralnim turizmom ili nekim njegovim dijelom treba preispitati pretpostavke iz okruženja i neke vlastite predispozicije, kao i pretpostavke porodičnog seoskog domaćinstva.

3.1 Pretpostavke okruženja (eksterne pretpostavke)

Bavljenje ruralnim turizmom podrazumijeva neke pretpostavke okruženja kao što su: nezagađen zrak i voda, zdrava klima, odsutnost buke, očuvana priroda i prirodne znamenitosti (Konjuh, Javornik, Trebava, Majevica, Modrac, Hazna, Vidara), kulturna baština, mogućnosti slobodnog kretanja okolinom, slikovit krajolik, dobra cestovna i telefonska povezanost, opredjeljenje i naklonost zajednice i institucija prema turističkim aktivnostima.

3.2 Pretpostavke u domaćinstvu (interne pretpostavke)

U samom domaćinstvu treba procijeniti atraktivnosti vlastitog seoskog porodičnog gospodarstva i to po kriterijima posjedovanja imanja, privrednih i stambenih prostora, posjedovanja stoke, mogućnosti prezentacije ruralne proizvodnje, atraktivnosti lokacije i stambenog objekta, riješene komunalne infrastrukture domaćinstva, te visine investicije za preuređenje u turističku seosku privredu. Vrlo je važan odgovarajući broj, dob i sklonost članova seoskog domaćinstva ka pružanju turističkih usluga.

4. Institucije koje se bave razvitkom turističkog sektora

Tijelo kod kojeg se registruju smještaj i ugostiteljske usluge u seoskom domaćinstvu je opštinska služba za privredu te resorni organ Ministarstva trgovine – turizma i saobraćaja Kantona.

466


Turizmom, kao svojom jedinom djelatnošću ili jednom od djelatnosti, bave se sljedeće institucije Federacije Bosne i Hercegovine; Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Ministarstva trgovine – turizma i saobraćaja Kantona, Turističko udruženje Bosne i Hercegovine, Turistička zajednica Federacije Bosne i Hercegovine, Turistika zajednica Tuzlanskog kantona, Privredna komora - sektor za turizam i ugostiteljstvo.

4.1 Finansiranje

Ruralni turizam nije kapitalno intenzivna grana visokih i velikih profita, već višegodišnje ulaganje i još dugoročniji povrat uloženih sredstava. Planovi razvoja ruralnog turizma Tuzlanskog kantona trebali bi se potpuno uklapati u program Federalne vlade, Vlade Tuzlanskog kantona i prostorni plan Tuzlanskog kantona. Osim navedenih, dobre projektne i turističke zamisli financijski trebaju podupirati i jedinice lokalne samouprave. Poseban naglasak treba staviti i na potraživanja bespovratnih sredstava iz evropskih i svjetskih fondova, namijenjenih razvitku ruralnog turizma i održivog razvoja.

4.2 Pozitivni učinci razvitka ruralnog turizma

Ruralni turizam u svojoj sveobuhvatnosti ima sljedeće pozitivne učinke:  dodatni je izvor prihoda seoskog domaćinstva,  povećava zaposlenost lokalnog stanovništva i potiče proizvodne ali i uslužne djelatnosti,  sprječava depopulaciju seoskog prostora (demografski jača selo),  štiti i čuva bosanskohercegovačku prirodnu i kulturnu baštinu,  obogaćuje turističku ponudu i  faktor je integralnog razvitka ruralnog prostora.

5. Analiza ruralnog turizma u Tuzlanskom kantonu

Analizom su određene unutrašnje snage i slabosti, te vanjske prilike i opasnosti. SNAGE - unutrašnje:  pretežno nezagađen okoliš, postojeći nedovoljno valorizirani kapaciteti: srednjovjekovne utvrde (Stari grad Srebrenik, Soko grad Gračanica, Stari Mr. Almazaga Ćatović; “ Turističko-ugostiteljska djelatnost faktor privrednog razvoja Tuzlanskog kantona“; bosniaARS; Tuzla 2005. godine – strana 121 - 124

467

grad Teočak, Gradačačka Husein kapetanova kula), lovačke kuće, džamije i crkve, narodne priče i legende, mogućnost cjelogodišnje turističke sezone, mogućnost prodaje proizvoda “u vlastitom dvorištu“, mogućnost dopunske zarade iz dodatnih usluga (jahanje, suveniri, smještaj, ubiranje ljetine i plodova, kampiranje, usluge hrane, pića i prehrane, “pečenje“ rakije, proizvodnja sira, branje gljiva), poslovično gostoljubivi žitelji u seoskim domaćinstvima, bogata multietnička i multikonfesionalna baština i postojanje prirodnih znamenitosti (izvorište “Muške vode“, “Slana banja Tuzla“, “Banja Ilidža Gradačac“, “Terme Gračanica“, planina Konjuh sa svojim speleološkim objektima “ Djevojačkom“ i “Bebravskom“ pećinom idr.). SLABOSTI - unutrašnje:  nepostojanje tradicije ruralnog turizma, minirana područja, neinformisanost o: zakonima, tržištu, marketingu, historiji svoga kraja, biološkoj raznolikosti, turističkim atrakcijama, novim tehnologijama i poticajnim mjerama. PRILIKE - vanjske:  postojano nezasićeno domaće i strano tržište potražnje ruralnog turizma koje raste zajedno sa urbanizacijom, mogućnosti komplementarnog razvoja s ostalim oblicima turizma, planirana izgradnja brzih cesta, deklarativno i stvarno poticanje ruralnog turizma i preduzetništva u turizmu od strane Federacije Bosne i Hercegovine, ali i od strane vanjskih inicijativa (program CARDS) i blizina dvije susjedne države. OPASNOSTI - vanjske:  zahtjevna i nekonzistentna zakonska regulativa, nepostojanje pratećih infrastrukturnih objekata (parkirališta, kanalizacija, vodovod), nedovoljna zaštita od otpadnih voda sliva Bosne i Drine.

6. Snimak sadašnjeg stanja

Bilo kojoj aktivnosti (izrada turističkog master-plana, strategije, programa, operativnih planova i slično) prethodi snimak sadašnjeg stanja i turističkih potencijala koji je načinjen u Turističkoj zajednici Tuzlanskog kantona izlaskom na teren i razgovorima sa svim turističkim pravnim subjektima u Kantonu, nekim jedinicama lokalne samouprave i dobrim dijelom značajnim postojećim i potencijalnim davateljima turističkih usluga u ruralnim prostorima.

468


Obrađeni relevantni turistički podaci odnose se na: manifestacije, gastronomiju, kulturno-historijske spomenike, prirodne ljepote, smještaj, lov i ribolov, suvenire, stare zanate, ostale motive, informacije, te perspektive turizma i ruralnog turizma. Rezultati u vidu baze podataka se koriste za izradu programa, informacija, turističkih promotivnih materijala i konkretnih aktivnosti (npr. formiranje cesta sira i rakije, poticanje seoskih domaćinstava u izražavanju ideja i potreba u turizmu, te koordinacija s Ministarstvom turizma za bespovratne potpore.

7. Projekti

Nakon analize sadašnjeg stanja ustanovljeni su prioriteti turističkog razvoja ruralnog turizma u Tuzlanskom kantonu:

7.1 Saobraćaj 7.1.1 Brze ceste i koridor Vc

Izgradnja brzih cesta Tuzla – Sarajevo, Tuzla – rijeka Sava te koridora Vc uticati će na povećan broj tranzitnih turista, te stoga treba uložiti sve napore (i u lokalnim okvirima) da što prije dođe do realizacije. U skoroj budućnost kroz Bosnu i Hercegovinu će prolaziti TEM (Trenseuropean Motorway) nazvan “koridor Vc“ kao evroregionalna poveznica na putnom pravcu Baltik-Srednja Europa-Jadran. Nakon izgradnje koridora i kvalitetnog povezivanja Kantona Tuzla sa istim i to predviđenim brzim cestama Tuzla-Orašje i Tuzla-Sarajevo može se očekivati veliki broj tranzitnih gostiju, a posebno iz Poljske, Češke, Slovačke, Ukrajine i drugih zemalja koje gravitiraju datom području. Izgradnjom kvalitetnih puteva stvorit će se uslovi za razvoj prije svega tranzitnog turizma kao i razvoj ruralnog turizma na području Tuzlanskog kantona. 7.1.2 Turistička signalizacija

Turističku signalizaciju na cestama čine: znakovi obavijesti o kulturnim, historijskim, prirodnim i turističkim znamenitostima, znakovi za usmjeravanje prema kulturnim, historijskim, prirodnim i turističkim znamenitostima i znakovi za pružanje turističkih i drugih informacija. Ostalu signalizaciju čine: znakovi za izraz dobrodošlice i znakovi obavijesti za usmjeravanje prema poslovno-trgovačkim objektima i centrima, važnim

469

objektima i sadržajima u naselju, te ostalim javnim prostorima (izložbe, sajmovi) koji zbog svoje namjene privlače veći broj ljudi. Turističku signalizaciju nazivamo još i smeđom signalizacijom jer je propisano da je osnovna boja turističkog znaka putokaza i obavijesti smeđa. Smeđu signalizaciju treba postaviti planski i po mogućnosti od kvalitetnih materijala, te uredno održavati (kositi korov oko znaka, bojiti zahrđale i nadomjestiti dotrajale dijelove). Znakovi ponegdje mogu biti i od prirodnih materijala, ali za bilo koju aktivnost obilježavanja preporučujemo angažman profesionalaca (arhitekata, dizajnera, građevinaca, marketing stručnjaka). Postavljanje smeđe signalizacije je i jedan od projekata Turističke zajednice Tuzlanskog kantona. Turisti će naći put do destinacije ili će biti informisani o postojanju iste. Uloženi novac u označavanje višestruko će se vratiti zadovoljnim gostom koji je i najbolji promotivni medij.

7.2 Cesta sira i rakije

Cesta sira i rakije podrazumijeva ponudu bosanskog sira i domaće rakije u seoskim domaćinstvima na jednom ograničenom geografskom području, a označeni su na posebnim mapama ali i na terenu. “ Cesta sira i rakije “ je sinonim za obilazak domaćinstava sa kušanjem rakije i konzumacijom domaćih proizvoda. Znatan potencijal za razvoj ovog vida turističih djelatnosti nalazimo, osim u Gradačcu, i u Gračanici, Čeliću, Kalesiji, Teočaku, te u Kladnju i Živinicama. Jedna od mogućnosti je i formiranje Šljivarskog centra (muzeja) kao obrazovne, informativne, prodajne i turističke tačke u šljivarskom kraju kakav je Gradačac. Šljivarski centar bi promovisao kulturu šljive i šljivarskih asortimana kraja u kojem se nalazi.

7.3 Biciklističke staze

Moderan čovjek želi izazov kretanja vlastitim snagama. Vožnja biciklom kroz prirodu je uvijek izvanredan i neponovljiv osjećaj. Izgradnju biciklističkih staza u prirodi mogli bi nazvati izgradnjom i privođenjem svrsi, jer mnoge staze već postoje (prosjeci kroz šume, sporedne seoske ceste i dr.). No, biciklistička staza ipak mora biti legalizovana, ucrtana, obilježena, te opremljena i hemijskim toaletima, odmorištima i putokazima. Neke biciklističke koridore već možemo nazrijeti na području Tuzlanskog kantona;  jedan koridor bi bio naslonjen na međunarodne biciklističke staze iz pravca Hrvatske, pravac bi nastavio cestom iz Orašja te kod raskršća “ Koridor“ nastavio u dva pravca - prema Tuzli i Gradačcu, gdje bi jedan pravac izašao 470


na srednjovjekovnu kulu u Gradačcu, a drugi završio u Tuzli na lokalitetu Slane banje tj. Panonskog jezera.  drugi koridori bi išli preko seoskih ruralnih naselja na planinama Tuzlanskog kantona; Konjuha, Majevice, Trebave i dr. Osim toga, buduće biciklističke staze Tuzlanskog kantona dolaskom na granice kantona mogu nastaviti na istok prema Republici Srpskoj – Zvorniku, Valsenici, Sokocu, zapadno prema Zeničko - dobojskom kantonu i dr. Time bi se dobila jedna evropska turistička biciklistička transverzala, koja bi iznjedrila nove turističke proizvode, prirodno i nužno oslonjene na ruralni turizam. Sve jedinice lokalne samouprave treba potaknuti da planiraju i iznalaze moguće lokacije biciklističkih staza i da teže njihovu umrežavanju, pa i u urbanim sredinama, gdje osim turističkog imaju funkcionalni, sigurnosni, zdravstveni i ekološki predznak.

7.4 Ljudski resursi

Ljudski resursi su glavni pokretači svake, pa i turističke djelatnosti. U prethodnim analizama navedena je slaba informisanost ljudi koji se bave ili bi se trebali baviti turizmom. Radi toga treba organizovati dodatno obrazovanje za one kojima će to biti pomoć u daljnjem radu. Treba poticati učenje stranih jezika, te opredjeljivanje mladih, putem stipendija i subvencija, za zanimanja korisna za razvitak turizma, kao što su: poljoprivreda, eko-poljoprivreda, ugostiteljstvo, stari zanati, strani jezici, animatori, turistički vodiči i slično.

7.5 Turistička infrastruktura

Važnim dijelom nedovoljne turističke infrastrukture u Tuzlanskom kantonu smatraju se parkirališta i autokampovi. 7.5.1 Bus-turistička parkirališta

Parkirališta za turističke autobuse moraju biti organizovana i obilježena, posebno u gradovima i turističkim destinacijama (Tuzla, Gradačac, Kladanj, Modrac). Svaka turistička podružnica treba inicirati jedinicama lokalne samouprave iznalaženje i privođenje svrsi takvog prostora. Ovaj prioritet na prvi pogled nije presudan, ali je važan za funkcionisanje sveukupne turističke ponude.

471

7.5.2 Autokampovi

Nepostojanje niti jednog kampa u Tuzlanskom kantonu ima za posljedicu divlje kampere. Formiranje autokampa u Kantonu postat će vrlo bitno s početkom većeg tranzitnog prometa. Treba informisati zainteresovane da na svojim imanjima na selu, ali i u prigradskim naseljima mogu oformiti kampove. Uz osnivanje jednog ili dva kampa treba obaviti signalizaciju i kvalitetnu marketinšku obradu.

7.6 Gastronomija (Etnogastronomija)

Bosanskohercegovačka tradicionalna kuhinja je vrlo bogata i svaka regija krije gastronomsko blago. Kako na razini države, tako bi i naš kanton trebao biti prepoznatljiv po nekim specijalitetima. Zato bi trebalo poticati kulinarsku baštinu, te autohtone bosanske prehrambene proizvode. U tu grupu pripadaju domaće rakije - posebno šljivovica, sir, suho meso, sarma, bamnja, ćevapi, sogan dolma, med, domaći pekmez i džem, domaći kolači. Navedeni proizvodi još nemaju standardizovanu i organizovanu proizvodnju i ponudu. Sve je veći broj turista vegetarijanaca koji posebno pozdravljaju i cijene jela pripremljena za njih. Za poticanje kulinarske baštine i gastronomskog identiteta obavezno treba angažovati Ugostiteljsko turističke škole i Tehnološke škole, fakultete kao nosioce projekta, a rezultate provoditi u turizmu - posebno ruralnom turizmu.

7.7 Održivi razvoj turizma

Održivi razvoj turizma podrazumijeva uravnoteženi razvoj i kulture i privrede i infrastrukture područja na kojem se turizam odvija, ali sa što manje “diranja” u prirodu i okoliš. Samo onoliko koliko je to stvarno neophodno. U isto vrijeme naglasak je na što većem uključivanju lokalnog stanovništva u sve razvojne aktivnosti, jer domaći čovjek sa svojim specifičnostima, koji poznaje i prostor i prirodu i ljude, širi posebno ozračje. Za ekološki osviještene turiste ruralni turizam je vrlo atraktivan jer je seosko domaćinstvo okrenuto prirodi, a kod nas još i bogato kulturnom baštinom koju treba prepoznati, zaštititi, njegovati i prikazati. Turistički projekt koji u sebi nema ugrađene i elemente zaštite i očuvanja prirode danas nema razvojne perspektive. Jedan od većih projekata zaštite je inicijativa Turističke zajednice Tuzlanskog kantona i ekoloških udruženja na zaštiti biosfere i krajolika planine Konjuh . Dugoročni zadatak razvoja znanja, ekološke svijesti, gostoljubivosti, susretljivosti i prijateljskih stavova prema turistima - gostima, te poticanje motivacije za

472


bavljenje i prepoznavanje turističkih potencijala je jedan od najvažnijih prioriteta koji se mogu ostvariti uz velike napore. Istovremeno, to je i dugotrajan proces kojeg treba pokrenuti od vrtića pa nadalje, a možemo ga staviti pod zajednički nazivnik “Razvoj turističkog i ekološkog planiranja”. Takav odnos nužno podiže kvalitetu usluge, podiže stepen zadovoljstva gosta, širi pozitivan turistički “image”, pozitivno utiče na najkvalitetniju promociju - usmenu predaju, te na ponovni dolazak “starih” gostiju. Svakim spomenutim prioritetom treba se baviti pojedinačno, no u svojoj cjelokupnosti sve aktivnosti se trebaju odvijati simultano u smislu poticanog i kontrolisanog procesa, koji svoje prave rezultate može dati tek u slijedećih tri do deset godina.

8. Lovni turizam

Na području Tuzlanskog kantona nalazi se više lovišta. Lovačkim udruženjima bavljenje lovnim turizmom nameće cijeli niz zakonskih odredbi o turističkim i ugostiteljskim djelatnostima. Lovačka udruženja posjeduju lovačke kuće na Konjuhu, Majevici, Ozrenu, Trebavi, Skipovcu idr. Te lovačke kuće potpuno su turistički neiskorištene. Zato bi se lovačke kuće morale ili iznajmiti ili doregistrovati djelatnost lovačkih udruženja, te uposliti osobu za rad u udruženju. Promet koji bi se sa uposlenom osobom korištenjem lovačkih kuća tada eventualno ostvario, ne bi bio dovoljan da se ta djelatnost sama finansira. Lovni turizam dodatno otežavaju i zakonske odredbe o postupanju s divljači nakon odstrela, te o vođenju raznih evidencija.

9. Sudjelovanje i pomoć pri provedbi projekata:  Biciklističke staze Biciklističke staze je moguće realizovati tokom tri godine, a za pripremu projektne dokumentacije i izvedbu okvirni trošak je 300.000,00 KM. Na projektu trebaju surađivati Vlada Tuzlanskog kantona, Zavod za prostorno uređenje, jedinice lokalne samouprave i Turistička zajednica Tuzlanskog kantona.  Ceste sira i rakije Pretpostavljeno vrijeme realizacije je jedna godina, a okvirni trošak 150.000,00 KM

473

 Šljivarski centar (muzej šljivarstva) Šljivarski centar treba realizovati u roku od tri godine, a nosioci posla bi bili opština Gradačac, Vlada Tuzlanskog kantona, Poljoprivredni zavod. Okvirni trošak je 250.000,00 KM.  Smeđa signalizacija Smeđa signalizacija je projekat Federalne turističke zajednice i kantonalnih turističkih zajednica, no Vlada Tuzlanskog kantona (tj. resorna ministarstva) može pripomoći kod pripreme projektne izvedbe. Vrijeme realizacije je jedna godina, a okvirni trošak 350.000,00 KM.  Auto kampovi Za auto kampove treba odrediti potencijalna mjesta i inicirati postavljanje privatnih kampova. Vrijeme realizacije je do dvije godine, a u projekat se trebaju uključiti Turistička zajednica Tuzlanskog kantona i lokalne samouprave. Okvirni trošak je 90.000,00 KM.  Etnogastronomija Etnogastronomija je značajan dio ruralnog turizma. U tom smislu treba izraditi gastronomsku kartu i vodič kroz etno i eko hranu Tuzlanskog kantona. Nosilac projekta je Turistička zajednica Tuzlanskog kantona.Vrijeme izrade vodiča je tri mjeseca, a okvirni trošak 45.000,00 KM.  Suveniri Turistička zajednica Tuzlanskog kantona i resorna tijela Vlade Tuzlanskog kantona trebaju realizovati projekat izrade ruralnog suvenira u roku od tri mjeseca. Okvirni trošak je 15 000,00 KM.  Prilagodba zakonske regulative Turistička zajednica Tuzlanskog kantona, Vlada Tuzlanskog kantona, lokalne samouprave te asocijacije turističkih radnika trebaju Ministarstvu okoliša i turizma prijedlozima sugerisati prilagođavanje zakona u turizmu stvarnim potrebama i mogućnostima, posebno u ruralnom turizmu.  Promatranje i praćenje pokazatelja razvitka ruralnog turizma Turistička zajednica Tuzlanskog kantona treba usporedbom broja smještajnih kapaciteta, noćenja, vrste i kvalitete ponude pratiti razvoj ruralnog turizma. Izvještaji se trebaju podnositi jednom godišnje, a okvirni trošak je 10.000,00 KM. Ukupni okvirni troškovi navedenog programa iznose 1.280.000,00 KM.

474


10. Bed & breakfast - mogućnost razvoja u Kladnju 10.1 Osnove razvoja

Razvoj B&B turističkog sistema u Kladnju mora biti rezultat prirodnih resursa, uzajamne saradnje lokalnog stanovništva, gostoprimstva, te kolektivnog i timskog rada. Prezervacija Seoskog Urbanizma  Tuzlanski kanton podržava lokalnu vlast u nastojanju da zaštiti prirodnu sredinu i selo od turističkog industrijalizma i hotelijerskog lobija, tako što će donijeti paket zakona od kojih je najvažniji zabrana izgradnje objekata preko 2 sprata, te proglasiti Konjuh parkom prirode.  Ovim zakonom država je spriječila migraciju seoskog stanovništva u gradove, a istovremeno je lokalnom stanovništvu data mogućnost dobre zarade, života u zdravoj eko sredini te razvijanja u smislu izlaska iz siromaštva (R-S-D).  Uz sve to razvija se i socijalni status porodica. Ženska djeca se obrazuju i uključuju u biznis. Minimalna investiciona ulaganja su omogućila svim stanovnicima da pokrenu familijarni posao iskoristavajući postojeće resurse (stambene objekte, te osavremenjavajući kuhinju / restoran pri kući).

10.2 Turističke atrakcije

Turističke atrakcije iskorištene za razvoj B&B su:  Kladanj – srednjovjekovni grad - 1366. god.  Prahistorijski crteži u “Djevojačkoj pećini” – 10.000 godina  Jezerski turizam - jezero “Gorsko oko”, riječni - Drinjača  Avanturistički turizam-planinarenje, brdski biciklizam, lov i sportski ribolov  Gastronomija – ECO & etno kuhinja  Očuvanost prirodnih ljepota: šume, selo okruženo planinskim liticama, pećine  Voćnjaci, šljiva, jabuka, kruška i ostalo voće  Ljekovito bilje: lincura, sunovrat  Fauna: zaštićena životinjska vrsta –tetrijeb, mrki medvjed, kozorog, divlja svinja, vuk, jazavac, jastreb, srna, orao, sova, vidra, ergela konja. 475

 Zdravstveni turizam, izletnički, lovno-ribolovni, zimski turizam, sportski, porodični  Potvrda od Putopisca Evlije Čelebije iz 16. stoljeća o ljekovitosti i afrodizijačkoj moći “Muške vode”, prve grudobolne bolnice iz osmanskog vremena i dr. Kroz timski rad, povjerenje te dugoročno planiranje, stanovnici sela i vlasnici vikendica su identifikovali sve uslužne djelatnosti potrebne za održivi razvoj turizma, te iste urbanističkim planom pozicionirali i dodijelili seoskim familijama.  Rent-A-Car  Restorani  Disco & caffe bar-ovi  Safari u prašumi Konjuha  Mini marketi  Suvenirnice, gift shop-ovi  Frizer  Doktorska ordinacija / Prva pomoć Kroz lokalne nivoe vlasti, usvojena je metodika rada koju poštuju svi vlasnici i učesnici u B&B-u.  Svi turisti su toplo dočekani.  Niti jedan vlasnik objekta ne dočekuje gosta na ulici niti na ulicama nudi svoje usluge.  Usluge se nude tek kad turist uđe u dvorište objekta, i to na vrlo ponosnopasivan način.  Stičete dojam pripadnosti familiji, slobodno se krećete i koristite kuhinjom po potrebi.  Svaki turist je tretiran kao “lični gost”, bez obzira kod koje familije je ugošćen.  Baziranje gastronomije na domaćim proizvodima uzgojenim na radnim objektima.  Odgovoran odnos prema prirodi i njenom okruženju čime razvijaju odgovorni turizam.  Hrana se priprema vama pred očima, možete dobiti i recept ukoliko ste zainteresovani, uglavnom se radi o specijalitetima majki u porodici.

476


Zajednička ulaganja u razvoj B&B ponude:  Uljepšavanje i higijena mjesta.  Označavanje svih turističkih atrakcija, fizičko obezbjeđenje, te održavanje istih.  Obezbjeđivanje rekreativne aktivnosti (npr. stolni tenis, mini-biblioteka, šah, tavla, sport i rekreacija).  Ne narušava se prirodni izgled sela.  U susret sevdahu (zabava, razonoda).  Izrada prospekata –brošura.  Ministarstvo turizma treba poticati stvaranje “mreže seoskih kuća”. U slučaju prodaje objekta ili zemlje, čitavo selo odlučuje o podobnosti novog komšije sprečavajući time doseljavanje neželjenih grupacija npr. mafije, lobista i sl.

10.3 Good to know FAQS 10.4 Marketinški slogani  Ovdje boravak postaje užitak i nezaboravan doživljaj 365 dana u godini.

477

 Odmor, rekreacija, edukacija, zabava, sport i razonoda u ekološki profinjenom i zdravom ambijentu.  Turističko-ekološka opština i njeni građani dočekuju Vas otvorenog srca.  Ovo je kraj gostoljubivih ljudi i dobrih domaćina.  Dolazite u sredinu susretanja raznih kultura i civilizacija.  Kod nas Vaš novac vrijedi mnogo više zbog kvalitetne ponude i usluge.  Za nas je voda najveći kult na svijetu.  Mi Vam garantujemo nezaboravan užitak i sigurnost.

11. Zaključak

Prirodno, kulturno i historijsko naslijeđe Tuzlanskog kantona mora se iskoristiti za realizaciju projekata seoskog turizma a posebno projekata Bed & Breakfast. Veliki dio domaće hrane (ekološke hrane) propada na selu obzirom da je tržište poljoprivrednih proizvoda veoma daleko od mjesta proizvodnje. Neophodno je proglasiti dio Konjuh planine (4% planinskog područja) parkom prirode. Kantonalna agencija za privatizaciju mora izdvojiti dio povoljnih kreditnih sredstava za ulaganja u seoski turizam. Time bi zaustavili migraciju stanovništva sa sela u grad. Prema tome, postoje realne šanse za razvoj seoskog turizma koje će pored navedenog i uposliti veliki dio seokog stanovništva. Ruralni turizam u Bosni i Hercegovini i turizam u seoskim domaćinstvima u Tuzlanskom kantonu se nalazi u početnoj fazi. No kako veći dio ruralnog prostora ima obilježje socijalno-ekonomske krize, ruralni turizam u Tuzlanskom kantonu mogao bi postati značajan faktor u revitalizaciji ruralnih prostora.

12. Literatura Mr. Almazaga Ćatović; “ Turističko-ugostiteljska djelatnost faktor privrednog razvoja Tuzlanskog kantona“; bosniaARS; Tuzla 2005. godine. Ahmetovic, T.; “Turizam u zaštićenog prirodi – marketing koncepcija“; Novi Sad 1995 god. Ekološki turizam – Potencijal razvoja Tuzlanskog kantona-publikacija projekta “Hljeb i so“ Tuzla 2005. godine. Alfier Dragutin, “Turizam“, Institut za turizam, Zagreb, 1994. godine. Eban S. Goldstein, “Ekonomika okoliša“, Mate, Zagreb, 1999. godine. Ekonomija prirodnog kapitala-vrednovanje i zaštita prirodnih resursa, redakcija Drašković B., Institut ekonomskih nauka, Beograd, 1988. godine. Pozderac Alija, “Eko-etno turističko selo Rastoke-Slunj“, Studija, 2004. godine.

478


Senečić J., “Promocija u turizmu“, Ekonomski fakultet, Zagreb, 1988. godine. “Studij o održivom razvoju kroz eko-turizam i BiH“, Japanska agencija za saradnju JICA, mart 2004. godine Mr. Almazaga Ćatović; “Prirucnik za turisticke vodice TK Tuzla“; Tuzla 2006. godine

479

RURAL TOURISM IN THE AREA OF CANTON TUZLA WITH EMPHASIS ON BED&BREAKFAST (KLADANJ-POSSIBILITIES OF DEVELOPMENT) Summary

The subject of research is infrastructure of rural area as one of the basic components of area planning and development, as well as one of the major factors of tourism development in the Canton Tuzla. This analyses deals with the most important segments of rural tourism future development in the Canton Tuzla. The aim of research is to assess the current condition and plan the future needs in developing tourism infrastructure in both short and long-term aspects, in the function of the tourism development in general and especially of rural tourism in the Canton Tuzla. Key words: tourism destination, tourism resources, attractions (natural, cultural and historical heritage), destination image, rural tourism, rural places in the function of tourism, tourism events, attractions for tourists, tourism destination marketing programme, tourism educations

480


TURIZAM I EKOLOGIJA – Suvremeni pristup planinarskom turizmu Matthias Kreuziger Uvod

Turizam, ekologija i gospodarski razvoj vide se kao protuslovni ciljevi. Kako se projekti razvoja turizma obično temelje na izgradnji velikih odmarališta i koncentraciji velikog broja ljudi na relativno malim područjima, kompromisi su očigledni. Iskustvo je dokazalo da koncentracija može biti uspješna u smislu poslovnog prihoda, ali daje malo ili nimalo mogućnosti raspodjele prihoda ako izuzmemo plaće uposlenicima u odmaralištima. Individualni turizam ima određene prednosti nad masovnim turizmom iako se na prvi pogled čini da on predstavlja teži put. Mnogi stručnjaci bi mogli biti uvjereni da je programirani turizam uspješniji i moderniji način, ali se ne smije zaboraviti da su destinacije kao što su Austrija i Švicarska započele svoje neosporno uspješne priče turističkog rasta s individualnim turizmom i da još uvijek individualni turizam čini velik dio dobiti koju ove zemlje ostvaruju. Danas bogatstvo mnogih obitelji u ruralnim krajevima – često planinske doline – Austrije i Švicarske još uvijek svjedoči o učincima ovog komparativno jednostavnog oblika turizma. Ako se kaže da su paketi i kompletne ponude ono što potrošači danas očekuju, onda se mora isto tako kazati da to važi samo za jednu (iako relativno veliku) skupinu pojedinaca. Više obrazovanje i veći prihod stvaraju nezavisna društva i tako dovode do individualnih želja i sposobnosti da se pronađu individualni načini da se one zadovolje.

Marketing & Werbeagentur, Austria, mailto: [email protected], web: www.loud.cc

481

Antitetični putovi turizma

Da bi se postavio temelj raspravi, pojam “okoliš“ bit će definiran kao “okvir društvenih (uključujući i gospodarske), kulturnih i prirodnih resursa“. Prema tome, održiv rast je poboljšanje date situacije bez pogoršanja jednog ili više elemenata koji definiraju taj okvir. Drugim riječima, održiv rast je uvijek Pareto učinkovit (u optimalnim okolnostima nekog modela, iako se u stvarnosti prihvatljivi manji kompromisi). Stoga će se usporedba temeljiti na promjenama u kulturnom okruženju, utjecaju na tržištu rada i obrazovnom sektoru, utjecajima na floru i faunu te na promjenama opskrbnog tržišta i troškova smještaja.

Masovni turizam

Odmorišni turizam je najnoviji oblik masovnog turizma koji je razvio Thomas Cook 1861, pokušavajući organizirati turistička putovanja za masovno tržište, posebice za radnike britanskih željeznica. Glavna odredišta za masovni turizam su bila morska kupališta na Mediteranu i skijaška područja u središnjim Alpama. Kulturne destinacije kao što je Venecija također su destinacije masovnog turizma, ali su prodavane s prilično profanim atributima (npr. “grad ljubavi“). Masovni turizam je veoma uspješan, jer je potrebno napraviti i izvesti samo jednu ponudu. Masovni turizam ima veoma jak utjecaj na okoliš zemalja domaćina.

− utjecaji na kulturu

Organizatori masovnog turizma nastoje izbjeći “sudar kultura“ jer negativno djeluje na broj prodaja. Objašnjenje je relativno jednostavno: Budući da jaka kulturna očitovanja (kao npr. vjerska pitanja) uvijek imaju pristalica i protivnika, to znači da će ona podijeliti tržište, a to se kosi s jedinstvenom ponudom. Organizatori nastoje stvoriti folklorističko ozračje, tako reći neku vrstu egzotične većinske kulture u zabavne svrhe. Ovaj organizirani oblik turizma vrlo je racionalan pa prema tome teži k objektivnosti, što proturječi kulturnom pluralizmu. (Opširnije o ovome vidi Steinmann, Scherer, Georg: “Intercultural Management between Universalism and Relativism”, Nürnberg 1996” i Kurt Röttgers: “The Loss of Foreign”, transcultural conﬂicts of values, Essen 2002”)

− utjecaji na prirodu

Odmarališta okupljaju velik broj trista i uposlenika na relativno malom prostoru. Gradnja, ispušni plinovi, otpadne vode i drugi otpad čine kombinaciju lokalno koncentriranih emisija koje svakako imaju utjecaj na floru i faunu. S 482


druge strane daleko je lakše organizirati recikliranje i preradu vode u mjesnim jedinicama nego za velika i izolirana područja.

− utjecaji na društvo

Ugovori i promet odvijaju se u zemlji gostiju, dok je prihod u zemlji domaćinu ograničen samo na plaće. To znači da se ne stvara nikakav (ili skoro nikakav) višak u zemlji domaćinu, što izvore razvoja svodi na nova strana ulaganja i dovodi do jake ovisnosti o dobroj volji ulagača i razvoju konkurentnih tržišta. Odmarališta masovnog turizma formiraju tržišne strukture koje su sasvim slične oligopolima, jer šaka odmarališta formira potražnju na tržištu radne snage i prehrambenih proizvoda. tržištem. To stvara jak pritisak na visinu plaća i cijenu hrane (ovo su najvažniji faktori troškova u turizmu te prema tome i glavni ciljevi procesa optimizacije). Stalni lov na jeftine prigodne kupnje stvara velik pritisak na cijene hrane, što dobit poljoprivrednika svodi na minimum. Dugoročno gledano, poljoprivrednici će nastojati da se preorijentiraju na jeftinije kulture, a što će opet dovesti do potiskivanja tradicionalnih i rijetkih vrsta usjeva (dokazi za to mogu se naći u dijelovima Španjolske i Italije). Osim tendencije prema jednostranim ugovorima između ulagača i lokalnih radnika, stanovništvo se također educira samo u sektorima turizma, trgovine na malo i građevinarstva. Izgledi za napredovanje lokalnog stanovništva obično su skučeni, a radna mjesta (pa prema tome i dohodak) imaju sezonski karakter. (Rukovodne položaje zauzimaju osobe od povjerenja investitora, prema tome većinom stranci). Ostali prihod koji se ostvari u ljetovalištima (prodaje u radnjama i slični događaji obično se održavaju u odmaralištima) obično se iznosi iz zemlje.

Zeleni turizam

Blagi ili “zeleni“ turizam najstariji je koncept turizma, jer je to bio prvi oblik putovanja iz dokolice u ranijim vremenima kada nije bilo turističke infrastrukture. Izraz “blagi turizam“ prvi je uveo Fred Baumgartner u članku za “Neue Züricher Zeitung“ 16. rujna 1977., pod naslovom “Turizma u trećem svijetu – doprinos razvoju?“ Tri temeljne značajke “blagog turizma“ su:  malen negativan utjecaj na okoliš,  intenzivan doživljaj prirode,  usvajanje kulture regije domaćina.

483

Ovo dovodi do bitno različitog razvoja u regijama domaćinima: male jedinice umjesto velikih odmarališta, domaća hrana umjesto brze hrane i međunarodne kuhinje (obično loše kvalitete), mjesna kultura umjesto plitke zabave.

− utjecaj na kulturu

Budući da su zeleni turisti jako zainteresirani za podrijetlo i razvoj kulture zemlje domaćina, kulturni događaji postaju izvor prihoda za lokalno stanovništvo, pa se tako isplati čuvanje vlastitog naslijeđa.

− utjecaj na okoliš

Zeleni turizam se odvija samo u područjima s posebnim i jedinstvenim prirodnim resursima. Do povećanja broja turista i prihoda može doći samo širenjem zaštićenih područja i parkova prirode.

− utjecaj na društvo

Orijentacija na manje jedinice pojačava lokalno poduzetništvo. Činjenica da je turizam široko rasprostranjen po nekom području sprečava isključivu ovisnost o turizmu. Ponuda je suočena s više individualnih potražnji pa će zato posao postati konkurentniji, više orijentiran na kvalitetu, i dovesti do sporijeg, ali održivog rasta s boljom raspodjelom prihoda i s raznovrsnijim učincima na obrazovanje. Zbog očitih prednosti “zelenog“ turizma i pogubnog utjecaja masovnog turizma, ovaj se projekt koncentrira na pješaka/planinara koji je oličenje najčistijeg oblika “blagog turista“.

O planinaru ili pješaku izletniku

Planinarski turizam u Europi utemeljio je talijanski pjesnik i pisac Francesco Petrarca, kad se popeo na Mont Vertoux 1336. godine čisto radi rekreacije. U 18. stoljeću planinarenje je postalo tipičan način na koji su obrazovani i bogati građani srednje Europe pokazivali svoje zanimanje i razumijevanje za prirodu. Osnivani su planinarski klubovi (kao na primjer Alpenverein). Penjanje na visoke vrhove i pješačenje kroz usamljene krajolike još uvijek visoko kotira kod srednjih i viših klasa razvijenih zemalja. Planinar se može opisati kao veoma osebujna osoba, obično dobro obrazovana i s prihodom većim od prosječnog. Planinare obično zanima priroda i kultura, a na svojim putovanjima pokušavaju spojiti oba ta interesa.

484


Planinari dnevno troše više novca od prosječnih rekreacijskih turista (kao što su turisti na plažama). Novac koji planinari troše široko je rasprostranjen (turist na plaži obično troši većinu svog novca na hotel, dakle samo na jedan objekt, dok planinar troši na više mjesta). (Pozitivan karakter planinara može se lako objasniti ako se turizam shvaća kao “naknada“ za teret rada. Osoba s nižim dohotkom obično radi na fizički zahtjevnijem području te će svoj odmor uglavnom iskoristiti za relaksaciju. Uredski namještenik kompenzira svoj mentalno orijentirani, ali statičan rad kretanjem i svježim zrakom). Sve donedavno prosječna starost turista pješaka bila je relativno visoka, ali postoji stalan i veoma jak trend prema planinarenju kod mlađe populacije u Europi. Planinari obično dolaze iz razvijenijih zemalja kao što su skandinavske zemlje, Francuska, Njemačka, Švicarska, Austrija, zemlje Beneluksa, Ujedinjeno Kraljevstvo, Italija, SAD i Australija (iako se ove zadnje dvije obično ne viđaju u Europi). Zbog veoma individualnog karaktera prosječnog turista planinara, ovaj vid turizma ne zahtijeva ista ulaganja u infrastrukturu kao drugi oblici rekreacijskog turizma. Planinar je navikao da se prilagođava lokalnim uvjetima i do određene točke prihvaća manjak luksuza. Međutim, treba istaknuti da planinar koristi bolje ponude, ako se one pružaju (npr. on više voli prenoćiti u dobrom hotelu ako se takav može naći, a večerat će u boljem restoranu), ali on se isto tako zadovoljava i sa slabijim ponudama.

Vitalne točke planinarenja

U budućnosti se nećemo brinuti o tome kako putovati bilo gdje, nego o tome je li vrijedno putovati u neko mjesto (Herman Lös, njemački autor). Planinarenje je spor oblik putovanja. To pruža mogućnost da se otkrije okolna priroda na veoma intenzivan način. Zbog niske razine buke koju planinarenje stvara postoji uvijek mogućnost susreta s rijetkim životinjama. Postojanje netaknute prirode (u ovome slučaju definirane kao kombinacija flore i faune) i neke vrste jedinstvenosti krajolika čine temelje (uvjete prve razine) planinarske destinacije. Uvjeti druge razine za planinarski turizam su:  Mogućnosti da se stigne na određeno područje (ceste, vlak, aerodrom), značajne točke puta (označene i sigurne staze), neki oblik smještaja, opskrba hranom,

485

 Dodatne usluge koje pojačavaju vjerojatnost planinarskog turizma (uvjeti treće razine) jesu prijevoz prtljage od mjesta “a“ do mjesta “b“ te postojanje kulturnih događaja na dotičnom području. U svom iskustvu kao planinar u stranim zemljama otkrio sam nedostatak označenih staza kao najveći izazov. Iako sam krajolik može biti savršen za planinarenje, veoma je teško naći prave putove, a da se čovjek ne izgubi. Problem koji se danas može riješiti.

GPS pojačava turizam

Globalni sustav za pozicioniranje (GPS) je navigacijski satelitski sustav, a prvotno su ga razvile Sjedinjene Države za obrambene svrhe. Točan trenutni položaj GPS uređaja računa se mjerenjem protoka vremena između odašiljanja i prijema mikrovalnih signala s najmanje tri od 32 satelita u srednjoj orbiti oko Zemlje. Nakon što su ruske zračne snage 1983. godine oborila korejski zrakoplov (Korean Air Lines) nakon što je ovaj greškom povrijedio sovjetski zračni prostor, američki predsjednik Ronald Regan proglasio je GPS općim dobrom dostupnim za civilnu i komercijalnu uporabu. Zadnjih godina prodaja GPS sustava dramatično je porasla. Sam sustav je postao jeftiniji, bolji i lakši za uporabu. GPS sustav pruža dobro navigacijsko rješenje u nepoznatim krajevima, čak i za prosječne planinare. Glavni problem vezan za upotrebu GPS-a za planinarenje jest pronalaženje točnih podataka staze – stoga većina planinara jednostavno koristi svoj GPS da odredi svoj trenutni položaj na papirnom zemljovidu, tj. kao zamjenu za obični kompas. Iako za neko određeno područje mogu postojati dobri podaci, ipak je još uvijek teško pronaći ih jer se obično ne distribuiraju redovnim kanalima (preko turističkih agencija, knjižara itd.). Cilj ovoga projekta jest pružiti skup pravih podataka o odabranim stazama (odabranim po svojoj kvaliteti, sigurnosti i ljepoti) za GPS sustave zajedno s kratkim opisom staze, njezinih najvažnijih točaka, kako stići tamo, gdje boraviti itd. Planinar treba biti u stanju koristiti podatke u kombinaciji s kratkim vodičem da bi planirao putovanje, našao polaznu točku, posjetio obližnja mjesta od kulturnog interesa (također obilježena na karti) i uživao u sigurnom pješačenju po Federalnoj Republici Bosni i Hercegovini. U tu svrhu treba izdati modernu publikaciju (koja bi sadržavala podatke o stazi na CD-u, papirne zemljovide, članke, opise itd.) koja bi predstavljala besplatan, ali profesionalan vodič za planinare za to područje, dovoljno dobar

486


da ga prikuplja i preraspodjeljuje sam korisnik (izazivajući san svih trgovaca: multi slučajevi). Kanali distribucije prve razine mogu biti putničke agencije, Internet, specijalne izložbe (turizam i sport).

“Praćenje tržišta”: Pozitivni učinci

Provedba ovog projekta dovest će do pozitivnih učinaka na obje strane tržišta:

– pozitivni poticaji strani koja nudi

Ako se jedna staza sastoji od kombinacije podataka o stazi i točaka od interesa, cijeli program se može koristiti da bi se pojačao gospodarski razvoj okolnog područja. Pod uvjetom da staza počinje i završava u nekom gradu, lokalna gastronomija se može nagovoriti da ponudi određenu razinu kvalitete tako što će svoj posao staviti u podatke o stazi kao točku od interesa, ako se smjernice o kvaliteti ispune (isto važi i za hotele i druge davatelje usluga). Može čak biti i kombinacija obrazovnih programa i financijske podrške za lokalne trgovine uz ovaj projekt kako bi se ubrzao razvoj. (Drugim riječima: vlada može koristiti projekt kao sredstvo regulacije)

- “jak“ marketinški instrument na potražnoj strani tržišta

Sasvim je očito da je kontrola staze veoma dragocjena prilika za trgovca, jer potrošači doslovce slijede njegovu stazu. Staze i točke od interesa mogu se lako promijeniti zbog sezonskih događaja (tržišta, festivali itd.) dovodeći potrošače snabdjevačima. (Naravno, ako se ovaj instrument preoptereti, on gubi svoju učinkovitost jer blijedi povjerenje potrošača.) Osim što ima mogućnost dovođenja značajnog broja turista u zemlju koji toj zemlji donose prihode, ovaj projekt također nudi unutarnju tržišnu vrijednost. On može osigurati prosperitetnu budućnost čak udaljenim krajevima zemlje stvarajući dojam budućnosti vrijedne truda nakon teške prošlosti; on može biti dio procesa izgradnje države u Bosni i Hercegovini. Na srednji i dugi rok, zbog svojih prirodnih bogatstava, Bosna i Hercegovina može postati planinarska destinacija broj jedan u jugoistočnoj Europi. Kako je planinarenje zasnovano na individualnim odlukama (netipičan aranžman za velike skupine), utjecaji će biti veoma maleni, a razvoj veoma stabilan godinama. Ako se sakupe adrese svih gostiju koji traže ove usluge, može se stvoriti ve-

487

lika baza redovnih klijenata, a mogu se napraviti i dodatne ponude ovima (npr. kulturni festivali itd.). Drugim riječima planinarski turizam može biti osnova budućeg turističkog razvoja u Bosni i Hercegovini.

Komuniciranje sa skupinama s posebnim interesom

Relativno je lako komunicirati sa skupinom s posebnim interesom kao što su planinari. Oni čitaju posebne publikacije, susreću se na posebnim događajima, osnivaju posebne klubove (kao “Alpenverein“) i tako dalje. Dakle komunikacija se može ostvariti s veoma malim gubitkom pa otud velika učinkovitost, što ima za posljedicu niše troškove po osobi. Glavni je problem pronaći pravi tonalitet da se pobudi zanimanje, ali ovo će biti prvi koordinirani turistički program ove vrste u svijetu (postoje slični projekti na privatnoj osnovi, ali ne sasvim koordinirani), trebalo bi biti moguće privući jaku pozornost od samog početka projekta. Glavni kanali komunikacije trebali bi biti:  Internet kao platforma stvarnih podataka, komentari korisnika, foto galerija itd.  putničke agencije kojima će biti izdan tiskani materijal u svrhu prodaje  posebne izložbe (turizam i sport)  časopisi s posebnim interesom (kao “Alpenvereinspost“ itd.) Komunikacija se može također pojačati natjecanjima. Određenu pozornost treba posvetiti suradnji s firmama kao što su Garmin (GPS uređaji), Mammut (oprema za otvorene prostore), Lowa & Meindl (planinarske čizme), Jeep/Volvo (“SUV´s“), jer sve one mogu prenijeti određenu sliku projekta i pojačati komunikaciju.

488


ODRŽIVI TURIZAM: DOBRE PRAKSE IZ ISKUSTVA NA RAZVOJNIM PROJEKTIMA ICEI ŠIROM SVIJETA Franco Borelli ICEI (Istituto Cooperazione Economica Internazionale = Institut za međunarodnu gospodarsku suradnju) je talijanska neprofitna asocijacija angažirana na nekoliko projekata međunarodne suradnje širom svijeta. Jedan od glavnih sektora njezine aktivnosti jest podrška razvitku odgovornog turizma kao dragocjenog sredstva za poticanje društvenog i gospodarskog razvoja u siromašnim lokalnim zajednicama na održiv način. U ovome radu, nakon kratkog prikaza povijesti i aktivnosti organizacije i međunarodne definicije pojma odgovornog turizma, autor (direktor ICEI-a Franco Borelli) detaljnije objašnjava osjetljivo pitanje turizma kao faktora (mogućeg) razvitka: je li za turističku djelatnost dovoljno da bude prisutna u nekoj zemlji pa da stvori stabilan, pravedan i dugotrajan razvitak? Koja se strategija treba primijeniti da bi lokalne zajednice imale koristi od postojanja turizma na njihovu teritoriju? Zašto je tako važan participacijski pristup zajednice? ICEI je 2008. godine podnio talijanskom Ministarstvu vanjskih poslova prijedlog projekta s hipotezom za trogodišnji plan razvitka za dolinu Une uključujući odgovorni turizam, poljoprivredu te programe senzibilizacije i edukacije mladih: to će biti prva prigoda za ovu organizaciju da dadne doprinos u svome razvojnom iskustvu na teritoriju Bosne i Hercegovine.

ICEI - Istituto Cooperazione Economica Internazionale, Italia, e-mail: [email protected]

489

ICEI – Kratak pregled

ICEI (Istituto Cooperazione Economica Internazionale) je neprofitna asocijacija predana međunarodnoj solidarnosti, suradnji na razvitku, istraživanju i obrazovanju. Utemeljena je 1977. godine s ciljem da obavlja aktivnosti na istraživanjima i edukaciji o pitanjima odnosa Istok-Zapad, a kasnije Sjever-Jug, te je ubrzo postala referentni organizam u Milanu za informacije i raspravu o ovim međunarodnim pitanjima. Od tada ICEI obavlja djelatnosti senzibilizacije i promocije, kako na lokalnoj tako i državnoj razini, na pitanjima koja se tiču međunarodnih odnosa (susret različitih zemalja, korištenje resursa, međunarodna tržišta, pitanja okoliša, međunarodni dugovni sustav, odnos između etike i ekonomije, pitanja žena, globalizacija itd.). Od 1991. godine ICEI također surađuje na projektima razvitka u zemljama u razvoju. Njegov istraživački rad i rad na terenu usredotočen je na tri specifična sektora: odgovorni turizam, biološka poljoprivreda te podrška malim i srednjim poduzećima; sve su to održiva sredstva u borbi protiv siromaštva, a za dobrobit lokalnog razvitka, ali je to ujedno radni prostor gdje se mogu rješavati razlike između Sjevera i Juga planeta kroz provedbu izvedivih rješenja.

Definicija odgovornog turizma

Deklaracija iz Cape Towna 2002. godine o odgovornom turizmu na destinacijama definira odgovorni turizma kako slijedi: “Odgovorni turizam je turizam koji:  svodi na najmanju moguću mjeru negativne posljedice po gospodarstvo, okoliš i društvo  donosi veće ekonomske koristi lokalnom stanovništvu i povećava blagostanje zajednica domaćina  poboljšava radne uvjete i pristup industriji  uključuje mjesno stanovništvo u proces donošenja odluka koje utječu na njihov život i životne prilike

490


 pozitivno doprinosi očuvanju prirodnog i kulturnog nasljeđa prihvaćajući raznolikost  pruža zabavnije doživljaje turistima putem sadržajnijih veza s mjesnim stanovništvom i veće razumijevanje mjesnih kulturnih, društvenih i okolišnih pitanja  osigurava pristup fizički hendikepiranim ljudima  je kulturno osjetljiv, potiče poštivanje među turistima i domaćinima te jača ponos i povjerenje lokalnog stanovništva.“

Turizam i ciljevi razvitka

Turizam kao sredstvo u borbi protiv siromaštva i/ili kao lokomotiva razvitka sve do prije nekoliko godina nije uopće uziman u obzir za povećanje životnog standarda i prihoda siromašnih zajednica. Međutim danas, izgleda, svi očekuju upravo od turizma da bude lijek za sve probleme. Svaki dan postoje međunarodne institucije, uključujući i samu Europsku komisiju, koje objavljuju direktive, preporuke i programe koji turizam prepoznaju kao jednu od malog broja stvarnih mogućnosti za pronalaženje izlaza iz siromaštva i poteškoća u razvoju za nekoliko zemalja, kao i za rubna i zaostala područja razvijenih zemalja. Ova velika očekivanja razvojnog potencijala jednog od najvažnijih sektora multinacionalnog gospodarstva predstavljaju u neku ruku “posljednju nadu“ u kontekstu poteškoća s kojima se susreću strategije i programi razvoja u postizanju Milenijskih ciljeva Ujedinjenih naroda, kao i ekonomskih problema u samim razvijenim zemljama. Zapravo, nije tako jednostavno napraviti razliku između stvarnih mogućnosti i izgleda ili, preciznije rečeno, između onoga što može stvarno biti korisno i što može stvarno funkcionirati i onoga što može samo još više obogatiti subjekte koji su već izvukli neopravdanu prednost iz situacije proteklih desetljeća. “Odgovorni turizam“, kako ga mi definiramo (vrsta turizma zasnovana na održivosti okoliša i društvenoj odgovornosti), sigurno će rasti – možda sporije, ali zato stalnije – i to na takav način da svi dionici u ovome sektoru imaju interes da sudjeluju u njegovu upravljanju jer mogu naći svoje vlastito tržište i dobit u ovome sustavu. Ovaj model, koji kao da je prerastao u ideologiju, sve je više povezan sa shvaćanjem da turizam može automatski stvoriti neke od preduvjeta za borbu protiv siromaštva samim tim što postoji.

491

To apsolutno nije točno, jer ako turizam i može stvoriti bogatstvo i otvoriti kontakte i perspektive, pa čak i doprinijeti boljoj uspostavi demokracije, on teško može stvoriti stabilan i trajan razvitak. Činjenica je da turizam ne stvara značajan nusproizvod, ne vodi računa o edukaciji, ne daje orijentaciju lokalnim gospodarskim sustavima, često nije povezan s lokalnim kulturnim i društvenim procesima koji su od vitalnog značaja za autonoman lokalni razvitak. S druge strane, obično nema interesa, u turističkoj djelatnosti, za jačanje krhkih lokalnih struktura koje pokušavaju izvući korist od međunarodnog turizma. U tom pogledu do sada je službeno istraživanje bilo oskudno i neodređeno. Prema nekim najiskrenijim mišljenjima ne može biti trajnog razvitka ako se ne stvore uvjeti da se koristi od turizma ne učine dostupnima prije svega najslabijim i najmarginalnijim društvenima skupinama unutar društva posjećenih zemalja. Da bi se to dogodilo, potrebno je jačati te društvene skupine kako bi im se omogućilo da na tržište iznesu “proizvod“ čije su distinktivne značajke upravo njegov doprinos lokalnom razvitku, zaštiti okoliša, izravnom prihodu za mjesno stanovništvo, kulturnim sadržajima, te laganim infrastrukturama za smještaj i usluge. Tu leži glavna razlika u viđenju između onih koji tvrde da turizam automatski promiče gospodarski i društveni razvitak i onih koji naglašavaju da turizam može stvoriti razvitak samo u određenim specifičnim kontekstima uz poštivanje određenih specifičnih uvjeta. Nije lako pomiriti ova različita stajališta. Ili konkretnije: tko može biti zainteresiran da podupire turističku ponudu kojom upravljaju mjesne zajednice koje trpe siromaštvo, ali žive u mjestima s velikim prirodnim i kulturnim vrijednostima? Tko je spreman ulagati u edukaciju i minimalnu infrastrukturu potrebnu ovim marginaliziranim zajednicama da bi im se omogućilo da izravno djeluju u turističkom sektoru? Tko ima jasno definiranu namjeru da promiče, racionalno i na međunarodnom planu, ciljeve da se razvije jedna vrsta turizma čije bi karakteristike bile kvaliteta, društvena odgovornost i održivost okoliša? To bi trebala biti uloga lokalnih vlasti, unutar okvira strategija autohtonog razvitka, ali je preduvjet da te vlasti ne budu korumpirane ili podmitljive od strane velikih multinacionalnih kompanija u turističkom sektoru. Iznad svega, tko je spreman odreći se dijela svoje dobiti, posebice među velikim turoperatorima, čak i onima koji tvrde da su osjetljiviji za lokalne potrebe, za dobrobit mjesnih zajednica? A to u najboljem slučaju znači činiti neke

492


simbolične geste, zalagati se samo na riječima za multikulturalnost ili otvarati privremena radna mjesta, što ne rješava lokalnu krizu zapošljavanja. Stvarni izazov turizma kao faktora razvitka leži u ovim dilemama i nejasnoćama. Turizam je u svakom slučaju najveća “industrija“ na planetu, a njegov doprinos u borbi protiv siromaštva a u korist modela uravnoteženog razvitka jest moguć, ali ne i neminovan. Da bi se odgovorilo tom izazovu, potreban je kreativan napor, ali iznad svega politička volja. Doprinos koji nastojimo dati, kao razvojna organizacija s svojim povezanim partnerima u mreži odgovornog turizma, da se turizam pretvori u stvarnu lokomotivu razvitka “odozdo“, jest upravo to jačanje volje i sposobnosti mjesnih zajednica da naprave svoju vlastitu ponudu i da postignu bolju preraspodjelu dohotka od turizma koji je danas koncentriran samo u nekoliko ruku. Postoje još uvijek mnoge sumnje, čak i među razvojnim organizacijama, o tome koliko je ispravan izbor da se koncentrira na turizam kao priliku razvitka za marginalizirane zajednice, budući da je turizam veoma nepostojan sektor unutar međunarodnog gospodarstva i prilično problematičan s kulturnog stajališta. Stoga sudjelovanje zajednice u čitavom procesu sastavljanja, planiranja i provedbe turističke ponude mora biti u središtu čitavog akcijskog plana i beskompromisno. Odgovorni turizam može postati učinkovit razvojni faktor budemo li mogli izgraditi odnos povjerenja i uzajamne koristi između proizvođača (u ovome slučaju turističkih usluga) i potrošača (putnik/turist), koji će neutralizirati negativan utjecaj i omogućiti turizmu da pokrene sav pozitivni potencijal za koji smo uvjereni da postoji. Jedna zajednica može postati sposobna da sama promiče turizam nakon što prethodno dobije bitke protiv uzroka nepravde i gospodarske nerazvijenosti. U tom smislu turizam može postati promidžbeno sredstvo za širenje informacija, na međunarodnoj razini, o lokalnoj kampanji (okolišnoj, društvenoj, kulturnoj) koja ima poteškoća da se probije putem tradicionalnih medija. Turizam zajednice omogućio je da se izgrade mreže na lokalnoj razini koje onda prerastaju u državne i međunarodne mreže, pomažući zemljopisno i povijesno izoliranim skupinama da prevladaju svoju zaostalost. Prema tome, turizam zasnovan na participacijskim metodama obično je cilj, a ne polazna točka za jednu zajednicu koja je prošla proces samo-organizacije koji ju je ojačao i učinio kompaktnijom. Svaka se “ponuda“ turizma zajednice temelji na iskustvu stečenom u borbama jakih zajednica, stoga ekonomska korist od turizma nije najvažniji rezultat,

493

ona je jedan od elemenata, svakako važnih, koji povezuju iskustvo participiranog razvitka same zajednice i koji joj omogućuju da kaže svijetu: “Ovo smo mi, ovo je naša povijest, ovo je naše prirodno i kulturno naslijeđe koje smo sačuvali i koje smo sada voljni podijeliti s vama.“

Zajednica je središte

Planiranje turizma zajednice na participiran način počinje od uzimanja u obzir “da li“ zajednica namjerava uzajamno djelovati s turističkom industrijom i “koliko“ su zajednica i njezini pojedini članovi spremni uložiti u to iskustvo. Ova participacijska metodologija koristi se, na primjer, u projektu gradskog turizma koji promovira EMBRATUR (Brazilska državna turistička institucija), čiji je cilj osloboditi zakrčenosti velike brazilske centre međunarodnog turizma (Rio de Janeiro, Bahia, Iguazù) u korist manjih centara koji su obično ostajali izvan tradicionalnih turističkih tokova. Jedan drugi primjer pokušaja stvaranja participacijske strategije za turizam zajednice nalazimo u Casamanceu, u južnom Senegalu. Tu turistički “proizvod“ uključuje revitalizaciju tradicionalne kulture i predstavljanje posjetiteljima projekata gospodarskog razvitka koji se provode u tom području. Tu je već 70-tih godina sagrađen čitav niz smještajnih objekata nazvanih “campements touristiques”; time su ostvarene koncepcije koje će se tek nekoliko desetljeća kasnije prepoznati kao “odgovorni turizam“. Najoštrija kritika koja se može uputiti na račun multinacionalne turističke koncentracije jest da nema niti jednog jedinog slučaja u kojem bi goleme međunarodne investicije te kao rezultat toga višemilijunski posjet turista svake godine, doveli do procesa gospodarskog rasta u zemlji primatelju. Višegodišnja gospodarska kriza koju trpe neke od najpopularnijih turističkih destinacija na jugu svijeta (Tunis, Maroko, Kenija, Dominikanska Republika, Kuba, Šri Lanka, Turska, Meksiko, Egipat...) potvrđuje ovaj negativni aspekt. S druge strane Rimini (*na talijanskoj jadranskoj obali) je notoran slučaj u svijetu što se tiče razornih posljedica njegova modela masovnog turizma po okoliš. Međutim, manje zapažena činjenica jest da je “model Riminija“ ujedno i pozitivan slučaj kad je riječ o preraspodjeli prihoda od turizma na cijelu zajednicu. Praktično je svaka obitelj povezana s turističkom industrijom: od onih koji iznajmljuju jednostavne sobe do obiteljskih restorana pa sve do davatelja raznih vrsta usluga. Rimini najviše cvjeta zahvaljujući malim i srednjim poduzećima te visoko kvalificiranoj i profesionalnoj mjesnoj radnoj snazi.

494


Izazov turizma zajednice

Većina projekata sudioničkog, odgovornog i održivog turizma zajednice koje mi poznajemo, izvodi se u ruralnom kontekstu. ICEI vodi nekoliko projekata suradnje na razvitku čiji je cilj stvoriti turističku ponudu zajednice u Dominikanskoj Republici (pokrajina Samana’), Brazilu (država Amazonia), Argentini (pokrajina Neuquen) i odnedavno u Šri Lanki (pokrajina Kandy). Druge talijanske organizacije provode značajne projekte u Maroku, Egiptu, Boliviji, Kostariki, Tanzaniji. Svi su ti projekti smješteni u ruralnim područjima. Prvi talijanski projekt u velegradskom području jest onaj koji su ICEI i grad Buenos Aires (preko Corporacion del Sur) predložili talijanskom Ministarstvu vanjskih poslova za financiranje razvitka turizma zajednice u četvrtima Barracas i la Boca. Među ciljeve odgovornog turizma spadaju: uključenje društva, otvaranje radnih mjesta, rast malih komercijalnih djelatnosti. Da bi se sve to postiglo, projekt mora biti kreativan i u stanju prikupiti sve sugestije pa i one koje dolaze od posljednjeg stanovnika određenog područja. Nakon što se to omogući za jedno urbano područje, zamisao je da se stvori mreža tih ponuda na državnoj razini kao bi se konačno stvorio odgovoran i održiv turistički brend za cijelu Argentinu, sličan onome kakav već postoji u Ekvadoru. Mreža bi uključila rubne gradske četvrti Buenos Airesa kao i urođeničke zajednice Mapuche i Wichi, narod Humahuaca i one iz Misiones, ruralni turizam u Pampi i Patagoniji, spavanje i doručak na Ognjenoj zemlji, te mrežu “društvenih“ hotela u Cordobi i San Luisu. Naša primarna uloga, kao međunarodne organizacije za suradnju, može se sažeti u sljedećih nekoliko točaka:  Pomoć pri organiziranju pregovaračkog stola između raznih subjekata koji imaju izravan interes u poslu radi izrade nacrta “participiranog teritorijalnog plana“;  Organiziranje edukativnih aktivnosti da se nauči kako maksimalno iskoristiti lokalne resurse koristeći najbolju praksu iz talijanskog iskustva;  Podrška razvitku argentinske mreže odgovornog turizma, koristeći metodu koja se koristila u Italiji 90-tih godina (koja je imala za rezultat osnivanje AITR – Talijanske asocijacije za odgovorni turizam);  Povezivanje tekućih i potencijalnih aktivnosti s međunarodnom mrežom;  Doprinos aktivnostima marketinga i distribucije;  Predlaganje “proizvoda“ talijanskim turoperatorima.

495

Buduća primjena na teritoriju Bosne i Hercegovine?

U ljeto 2008. godine, postupajući po zahtjevu talijanske vlade za podnošenjem prijedloga projekata, ICEI je u konzorciju s partnerskom organizacijom IPSIA i uz podršku šest općina (Bihać, Cazin, Velika Kladuša, Bužim, Bosanska Krupa, Drvar) i dva FBiH ministarstva (okoliš i turizam, poljoprivreda), podnio zahtjev talijanskom Ministarstvu vanjskih poslova za sufinanciranje trogodišnjeg plana na provedbi strategije integriranog lokalnog razvitka zasnovanog na odgovornom turizmu, poljoprivredi i programima senzibilizacije i edukacije mladih (s datumom podnošenja ovoga rada odobravanje zahtjeva je u postupku): to će biti prva prigoda za ovu organizaciju da dadne svoj doprinos u vidu svoga iskustva sa strategijama razvitka na teritoriju Bosne i Hercegovine.

Fotografija 1 – Skupina odgovornih turista iz Italije (organizacija: Legambiente Friuli Venezia Giulia) ruča u Kulen Vakufu, Nacionalni park Una, s predstavnicima mjesne zajednice. Svibanj 2008.

Studija izvedivosti za projekt crpila je iz iskustva ranijih malih pilot projekata koje su izvodili dotični talijanski operateri s mjesnim zajednicama, naročito na području novoosnovanog Nacionalnog parka rijeke Une. Ohrabruju dosadašnji djelomični rezultati aktivnosti vezanih za ruralno stanovništvo, za turizam zajednice u ruralnim područjima, koji su doveli do osnivanja Centra za održivi razvitak, (fotografija 1 i 2).

496


Fotografija 2 Još jedna skupina talijanskih odgovornih turista (organizacija: Tenda per la Pace, Monfalcone) u susretu s romskom zajednicom i lokalnim neprofitnim organizacijama u Ružici, Bihać.

Zaključci

Iako se izravno iskustvo ICEI-a ne odnosi na Bosnu i Hercegovinu, ipak nam višegodišnje iskustvo u mnogim zemljama širom svijeta daje za pravo da savjetujemo opreznost kad se turizam razmatra kao moguća lokomotiva razvoja. Koliko god ova “prva industrija svijeta“ može donijeti bogatstvo, ona isto toliko može stvoriti nejednakost i poremećaj lokalnog okoliša i zajednica, osobito onih koje su već u nepovoljnom, izoliranom i krhkom položaju. Trebaju se primijeniti adekvatne participacijske strategije kako bi se osiguralo da lokalne zajednice dobiju izglednu šansu da se okoriste potencijalom turističkog tržišta, a da ujedno ne budu ovisile isključivo o ovoj gospodarskoj grani za svoj opstanak i razvitak. Velika odgovornost leži na plećima lokalnih vlasti da u tom smislu izvrše najmudrije izbore razvitka.

497

Literatura “Il turismo e’ sviluppo, ma per chi? – El turismo es desarrollo... pero para quien? “ (*“Turizam znači razvitak, ali za koga?“) – ICEI, 2004, kampanja edukacije o razvitku, sufinancirana od Europske komisije, projekt 87/6000 ONG/ED/2000/89/CSR Izvješća o projektu Legambiente Friuli Venezia Giulia: “Centar za održivi razvoj (Center for Sustainable Development) “Una”, 2007 i 2008, Bihać – Friuli Venezia Giulia. “Smjernice o biodiverzitetu i razvitku turizma“, Tajništvo Konvencije o biološkoj raznolikosti, 2004. “Siromašto i očuvanje. Krajolici, ljudi i energija” – IUCN Program očuvanja šuma, 2005.

498


Potencijali turizma i okoliša Bosne i Hercegovine: restauracija napuštenih površinskih kopova Senka Barudanović Jasminka Kamberović Sažetak

Na površinskim kopovima na kojima se više ne vrši eksploatacija mrkog uglja i lignita, u Tuzlanskom bazenu je došlo do formiranja novih vodenih tijela. Na nekim od njih su već vidljivi procesi prirodne progradacije, te se uspostavljaju i formiraju ekosistemi u različitim uslovima vlažnosti. Tu su fragmenti poplavnih šuma johe, poplavnih šuma vrba, te razvijene zajednice tršćaka i submerznih ekosistema. Močvarni ekosistemi se danas nalaze pod jakim i brojnim pritiscima, među kojima su najizraženiji konverzija staništa i efekti globalnih klimatskih promjena. Vrste koje ih naseljavaju su vrlo često ugrožene i kao takve, u međunarodnim dokumentima identifikovane kao vrste čija je staništa neophodno štititi. Restauracijom ekosistema močvara na datom području, bilo bi moguće provesti akcije zaštite biodiverziteta, kroz uspostavu novih zaštićenih područja. Svjetski trendovi u zaštiti biodiverziteta danas vode računa o svim aspektima ljudskog blagostanja, te se preporučuje razvoj održivih privrednih aktivnosti povezanih sa biodiverzitetom. Primjerena privredna aktivnost u oblastima za močvarnim staništima je održivi turizam. Ključne riječi: napušteni kopovi, močvare, staništa, ugrožene vrste, zaštićena područja, turizam Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Tuzli

499

Uvod

Prostor Bosne i Hercegovine se karakteriše izrazito visokim diverzitetom staništa ukomponovanih u pejzaže, koji se smjenjuju od mediteranskih u Neumu, preko submediteranskih, mediteransko-montanih, gorskih, visokoplaninskih, brdskih, peripanonskih i panonskih u Posavini. Diverzitet staništa ovog prostora uslovljen je diverzitetom klime, geološke podloge i zemljišta, a rezultira izrazitom raznolikošću živog svijeta na nivou gena, vrsta i ekosistema. Sve biogeografske specifičnosti centralnog dijela Dinarida nalaze svoj izraz u brojnim endemičnim oblicima, te su ovdje često prisutni i jedinstveni ekosistemi sa visokim bogatstvom vrsta. Takvi tipovi ekosistema čine srž pejzaža specifičnih za Bosnu i Hercegovinu, odnosno pejzaža u visokoplaninskom pojasu, u kanjonima naših tekućica, u kraškim poljima i u mozaiku močvara na horizontalnom i vertikalnom profilu. Navedeni pejzaži i ekosistemi, prema stepenu svoje posebnosti i jedinstvenosti, zaslužuju punu konzervaciju u cilju očuvanja biodiverziteta u njegovom prirodnom okruženju. S te strane, Bosna i Hercegovina se nalazi pred strateškim opredjeljenjima u odnosu prema vlastitim prirodnim vrijednostima. S druge strane, veliki dio našeg prostora je degradiran i devastiran kroz uticaj dugotrajnih ljudskih aktivnosti, provođenih najčešće na neodrživ način, neuravnotežen sa ekosistemskim limitima, funkcijama i servisima. Pored gubitka šuma, poljoprivrednog zemljišta, gubitka kvaliteta i kvantiteta vodnih resursa, danas u Bosni i Hercegovini često nailazimo i na ambijentalno destruirane, neproduktivne, pa čak i pejzaže opasne po ljudsko zdravlje i život. U grupu ovakvih pejzaža, pored ostalih, spadaju i napušteni površinski kopovi, te deponije jalovine i šljake u blizini rudnika i termoelektrana. Površinom najveći pejzaži ovakve vrste u Bosni i Hercegovini se nalaze u okolini Tuzle, Lukavca, Banovića i Đurđevika, te u okolini Kaknja. Međutim, prirodni tokovi vode uslovili su nastanak novih stalnih vodenih tijela na pojedinim lokacijama površinskih kopova. Njihova starost je različita, a danas je mjerljiva i stepenom prirodne progradacije močvarnih ekosistema, koji su ovdje već uspostavljeni ili su u nastanku. Kako je priroda na ovim degradiranim staništima već zauzela vlastiti pravac oporavka, humanom intervencijom kojom bi se ovi procesi ubrzali kroz aktivnosti restauracije, na navedenim staništima bi bile uspostavljene funkcije ekosistema močvara. Restauracija je obnova degradiranih, oštećenih ili uništenih ekosistema kroz aktivnu ljudsku intervenciju. Gubitak staništa (u prvom redu močvarnih) je da-

500


nas osnovni razlog iščezavanja vrsta na Zemlji i slabljenja ekosistemskih servisa. Postoje dva načina zaustavljanja trenda gubitka staništa: konzervacija još uvijek vrijednih staništa i restauracija degradiranih staništa. Restauracijske aktivnosti ne mogu zamijeniti zaštitu biodiverziteta i uspostavu zaštićenih područja. To su komplementarne aktivnosti u cilju poboljšanja kvaliteta okoliša. Konzervacijski programi su sami po sebi nedovoljni da odgovore na klimatske promjene u potrebnoj mjeri. U tom smislu, restauracija je od ključne važnosti za obezbjeđivanje novih prostora za staništa, sa njima svojstvenom florom i faunom. Jedna od mogućnosti održivog iskorištavanja ekosistema sa uravnoteženim funkcijama jeste turizam. Restaurirana staništa, sa uspostavljenim funkcijama ekosistema močvara su optimalno upotrebljiva u turističke i rekreacione svrhe, koje danas postaju potreba i praksa svakodnevnog života, a koje podrazumijevaju dugoročnu i održivu ekonomsku dobit.

Formiranje novih jezera

Površinska eksploatacija uglja na tuzlanskom ugljonosnom bazenu datira od 1940. g. Eksploatacija mrkog uglja vrši se u Đurđevičkom i Banovićkom, a lignita u Krekanskom bazenu. U geomorfološkom smislu tuzlanski ugljonosni bazen predstavlja najvećim dijelom uravnjen, blago zatalasan i brdovit prostor sa nadmorskom visinom do 500 m. Prekidima podzemnih vodenih tokova u toku površinske eksploatacije, vremenom je došlo do formiranja brojnih vodenih tijela. Među najvećim su: sedam jezera u Krekanskom bazenu (ukupne površine 37 ha), četiri jezera u Banovićkom (22,5 ha), te sedam jezera u Đurđevičkom bazenu (13,2 ha). Tabela 1 – Površina nekih jezera na napuštenim površinskim kopovima u TK jezero Šikulje- 5 jezera Zmajevac Suhodanjsko Mušićko Ramićko Tulovićko

ha 31 1,15 2,58 5,53 6,24 3,8

jezero Ćenda Stupnica Odorovićko Istočno-Odžak Požar Šahići

ha 5,12 1,84 1,74 1,44 1,38 1,15

501

Navedena jezera su stalna vodena tijela, različite starosti (40 -10 godina). Ranije formirana jezera imaju prirodni pritok vode, odnosno vlastiti vodni režim. Uspostava vododržive podloge u vodenim tijelima je vjerovatno tekla kroz proces erozije i dopremanja sedimenata u depresije bivših kopova. Na navedenim površinskim kopovima je prisutan i veći broj manjih, nedavno formiranih vodenih tijela, na kojima još uvijek nije došlo do formiranja zajednica vaskularnih biljaka, te njihov ukupan broj iznosi oko 100. Eksploatacijom uglja na ovom području degradirano je 4417,24 ha šumske vegetacije (Krekanski bazen - 2281,41 ha; Đurđevički - 792,96 ha i Banovićki - 1343,07 ha). Tokom posljednih decenija prošlog vijeka započeti su radovi na rekultivaciji degradiranog zemljišta, te je rekultivisano ukupno 745 ha (16,87%), i to kulturama kukuruza, pšenice, trava, ječma i krompira.


U cilju identifikacije danas prisutnih tipova staništa na napuštenim kopovskim površinama, izvršena su istraživanja koja su obuhvatila terensku i laboratorijsku fazu rada. Tokom terenskih istraživanja primijenjen je standardni metod fitocenološkog snimka (Braun-Blanquet, 1964). Metod obuhvata identifikaciju abiotičke i biotičke komponente ekosistema. Utvrđeni su: tip geološke podloge, tip zemljišta, nagib i ekspozicija terena, te sastav biljne zajednice na svakom istraživanom lokalitetu. Fitocenološki snimci su sačinjeni u ljetnom aspektu 2008. godine, na šest kopovskih jezera Tuzlanske regije (Suhodanj, Brestovica, Mušići, Ramići, Šići i Bistarac). Biljni materijal je prikupljen, te herbariziran ili konzerviran u 4% formalinu. Laboratorijska faza rada je obuhvatila konačnu determinaciju biljnih vrsta (Tutin), te determinaciju tipova staništa sa Aneksa I Habitat Direktive.

Rezultati rada

Na novoformiranim vodenim tijelima prirodni proces progradacije ekosistema teče spontano, te su na starijim jezerima već prisutni i neki odmakli progradacioni stadiji. Kako jezera obezbjeđuju stalno prisustvo vlage vazduha i podloge, procesom naseljavanja biljnih i životinjskih vrsta na degradirana staništa, te realizacijom bioloških interakcija, ovdje se uspostavljaju tipični močvarni ekosistemi. Upo Navedeni podaci su dobiveni planimetrisanjem sa situacionih planova površinskih kopova 1:2500.

502


redo sa zauzimanjem svih slobodnih tipova staništa, na jezerima se uspostavlja i puni diverzitet močvarnih ekosistema, u različitim uslovima vlažnosti kopnene i vodene sredine. Stepen progradacije je različit, te se u najodmaklijim stadijima u okolini jezera uočava prisustvo fragmenata poplavnih šuma sa johom i poplavnih šuma sa vrbama. Tabela 2 – Zajednice poplavnih šuma na kopovskim jezerima Tuzlanske regije Lokalitet Nadmorska visina Ekspozicija Nagib

Suhodanj 290 E <5°

Brestovica 294 ravno ravno

Bistarac 254 N <5°

Bistarac 254 NW 20°

Geološka podloga

Laporci

Laporci

Pješčari

Pješčari

Tip zemljišta Veličina snimka u m2 Opšta pokrovnost u % Datum Floristički sastav Sprat drveća do 8 m Salix alba l. Populus alba l. Quercus robur l. Sprat drveća do 3 m Salix fragilis l. Carpinus betulus l. Sprat grmlja Salix purpurea l. Salix cinerea l. Cornus sanguinea l. Acer tataricum l. Sprat zeljastih biljaka Lycopus europaeus L. Alisma plantago-aquatica L. Eupatorium cannabinum L. Typha latifolia L Inula salicina L. Agropyron repens (L.) P. Beauv.

Mušići 358 ravno ravno Pješčari i andeziti

Močvarno Močvarno Močvarno Hidrogena Deposol glejno glejno glejno crnica 100 100 200 20 50 70 95 98 95 70 17.08.2008 08.08.2008 23.08.2008 23.08.2008 08.08.2008 1 2 3 4 5 3.3

4.4

3.3 3.3. +.1

2.2 +.1

1.2

1.1 +.1 1.1 1.1

1.1

2.2 1.1 +.1

2.2

1.2 1.1 1.1

1.1

1.1 +.1 1.1 1.2

1.1

+.1

+.2

1.1 1.1

1.1

1.2 1.2

1.1 1.1 1.1 3.4 1.1 1.2

503

Mentha aquatica L. Potentilla reptans L. Lysimachia nummularia L. Equisetum arvense L. Carex sp. Juncus effusus L. Epilobium palustre L. Typha angustifolia L. Juncus glaucus Ehrh. Ranunculus repens L. Cyperus fuscus L. Lysimachia vulgaris L. Lythrum salicaria L. Scirpus sylvaticus L. Ranunculus acris L. Rorippa palustris (L.) Bess Convulvulus arvensis L. Holcus lanatus L. Tanacetum vulgare L. Mentha arvensisL. Plantago major L. Pimpinela major L. Lathyrus silvester L. Vicia cracca L. Agrimonia eupatoria L. Centaurea jacea L. Achillea millefolium L. Ambrosia artemisiifolia L. Inula helenium L. Stenactis annua (L.) Nes Daucus carota L. Phragmites communisTrin. Sparganium erectum L. Prunella vulgarisL. Schoenoplectus lacuster (L.) Palla

+.1 1.1 +.1

1.1 3.3 +.1 1.2

1.1 2.2 1.2 2.3 +.1

1.2 1.2 1.3

1.2 1.3

+.1 +.2 1.1 +.1 1.4 +.1 1.1 +.1 +.2 +.1 +.1 +.2 1.1 +.1 +.1 2.1 1.1 +.1 1.1 +.1 1.1 1.1 1.1 1.2 1.1 1.2

Stadije na nižem stepenu progradacije u kopnenoj sredini karakteriše prisustvo zeljastih vrsta prilagođenih na visoko prisustvo vlažnosti, kao što su brojne vrste rodova Carex, Equisetum i Juncus itd.

504


U vodenoj sredini uspostavljene funkcije močvarnih ekosistema indiciraju, pored ostalih, i tipični predstavnici flore i faune, kao što su trska (Phragmites communis), rogoz (Typha latifolia), te različite vrste vodozemaca, gmizavaca i riba. U pojedinim jezerima formirane su i zajednice sa submerznim vodenim biljkama.

Diskusija

Močvare i vodenjare danas spadaju u grupu najugroženijih ekosistema u svijetu, pa i kod nas. Među pritiscima koji danas djeluju na močvarne ekosisteme, najizraženiji su:  procesi konverzije staništa. Močvarna staništa su dugo vrijeme u ljudskoj historiji shvatana kao neupotrebljiva i sama po sebi nekorisna, te su doživljavala snažne pritiske, među kojima je najintenzivniji proces isušivanja i konverzije u poljoprivredne površine. Pored toga, močvare su često isušivane i u cilju izgradnje saobraćajnica, a u posljednje vrijeme čak i izgradnje industrijskih i drugih privrednih objekata. Nasuprot tome, brojne močvare su pretrpile konverziju u hidroakumulacije, a svaki od pritisaka je rezultirao nepovratnim gubitkom staništa vrsta (gubitkom vrsta u krajnjoj konsekvenci) koje su prilagođene na ove životne uslove.  Globalne klimatske promjene, rezultirajući globalnim zatopljavanjem planete, ubrzavaju proces isušivanja močvara i nestanka velikog dijela globalnog biodiverziteta. S te strane, svako očuvano (kao i stvoreno) močvarno stanište, predstavlja mogućnost više za opstanak danas najugroženijih biljnih i životinjskih vrsta, te mogućnost opstanka onih vrsta i ekosistema koji od njih indirektno zavise. Zbog ograničenosti hidromorfnih zemljišta na prostoru BiH (svega do 15% površine), te njihove stalne melioracije i isušivanja, močvarna staništa Bosne i Hercegovine su prirodno ograničena na male površine. Kompleks močvarnih pejzaža u BiH je najvećim dijelom vezan za rijeku Savu i njene pritoke, sa posebnom cjelinom močvarnih staništa u dolini rijeke Spreče. U sastav močvarnih pejzaža ulazi veći broj ekosistema sa visokim pejzažnim vrijednostima koje čitavim ravničarskim prostorima daju posebna ekološka i biogeografska obilježja. Dakle, restauracijom močvarnih ekosistema i ubrzavanjem prirodnih procesa progradacije močvarne vegetacije na formiranim vodenim tijelima napuštenih površinskih kopova, bilo bi omogućeno očuvanje i konzervacija ugroženih vr-

505

sta i ekosistema, te širenje njihovih (danas veoma reduciranih) areala na njima prirodnim tipovima staništa. Nanovo uspostavljene funkcije močvarnih ekosistema bilo bi neophodno štititi od daljih negativnih uticaja i pritisaka, kroz uspostavu zaštićenih područja odgovarajuće kategorije. Takve akcije, danas imaju podlogu u Zakonu o zaštiti prirode FBiH, koji u članu 24. navodi: “Ovim zakonom uređuje se očuvanje biološke raznolikosti kroz zaštitu i očuvanje prirodnih staništa i divljih biljnih i životinjskih vrsta, te preduzimanje ekonomskih, društvenih i kulturnih mjera radi održavanja ili obnavljanja prirodnih staništa, divljih biljnih i životinjskih vrsta i očuvanja izvornog stanja.” Pored toga, međunarodni dokumenti koje je Bosna i Hercegovina potpisala i ratifikovala, kao što su Konvencija o biološkoj raznolikosti (Rio de Janeiro, 1992), Konvencija o močvarama od međunarodne važnosti (Ramsar, 1971), zahtijevaju od BiH konzervaciju biodiverziteta kao jedan od osnovnih pravaca implementacije. Posebnu važnost za Bosnu i Hercegovinu, kao državu sa intencijama evropskih integracija, imaju Habitat Directive i Bird Directive, koje od svih članica EU zahtijevaju uspostavu, proširenje i održavanje ekoloških mreža. U članu 3., Direktive o pticama se navodi: “.... zemlje članice će preduzeti potrebne mjere očuvanja, održanja ili ponovne uspostave potrebne raznolikosti staništa za sve vrste ptica, navedene u Aneksu I Direktive.“ Močvare danas predstavljaju veliki dio mreže područja i koridora (Natura 2000) koja služe očuvanju biodiverziteta Evrope, kako u zemljama EU, tako i u zemljama sa ekonomijom u tranziciji. Ovakvi tipovi staništa imaju poseban značaj za močvarne (naročito migratorne) vrste ptica, koje ovdje nalaze rijetke uslove za odmor, prehranu, pa i gniježđenje. Najtipičnije među njima, koje posjećuju ove tipove ekosistema su Ciconia ciconia i Anas platyrinchos, koje se, kao i veliki broj drugih močvarnih vrsta, nalaze na Aneksu I i II Direktive o pticama, kao vrste sa potrebom zaštite staništa. Novi pristup zaštiti i očuvanju biodiverziteta u svijetu vodi računa o ljudskom blagostanju i potrebama, kao jednom od osnovnih motiva konzervacijskih aktivnosti. Stoga se i u zaštiti močvarnih staništa nastoje uspostaviti ekonomski tokovi sa ciljem ostvarenja profita. Zaštita močvarnih područja danas nalazi svoje mjesto prvenstveno kroz razvoj održive turističke industije. Iako ne postoje dokazi o ispravnosti vode u novoformiranim jezerima, na pojedinim

506


lokalitetima (jezero Bistarac), već su razvijeni i oblici lokalnog turizma, potpomognuti privatnim kapitalom i mogućnostima ostvarenja profita. Razvoj ekonomskog procesa sa ciljem ostvarenja održive dobiti višestruko je ostvariv kroz restauraciju vodenih staništa na površinskim kopovima, i to kroz aktiviranje i angažovanje:  naučnog i stručnog kadra u procjeni stanja i kapaciteta ekosistema,  naučnog i stručnog kadra (biološke, poljoprivredne, šumarske, ekonomske, arhitektonske i građevinske struke) u restauraciji ekosistema i pejzaža,  nekvalifikovane i kvalifikovane radne snage u procesu razvoja i uspostave turističke djelatnosti,  radne snage u aktivnostima stalnog monitoringa stanja,  radne snage u aktivnostima održivog turistima,  privatnog kapitala,  lokalnih zajednica,  indirektno vezanih ciljnih grupa. U pitanjima finansiranja restauracijskih aktivnosti na napuštenim površinskim kopovima u Bosni i Hercegovini, potrebno je istaknuti činjenicu da niti najrazvijenije zemlje svijeta, sa istim identifikovanim ekološkim problemom, nisu imale sredstva spremna za njegovo rješavanje. Pozitivnu polaznu poziciju predstavlja međunarodna zajednica, sa definisanom i uspostavljenom povoljnom klimom za finansiranje ovakvog tipa aktivnosti, koja proizilazi iz činjenice da jedini mogući oblik adaptacije na postojeće i nadolazeće klimatske promjene predstavlja upravo očuvanje biodiverziteta planete.

Zaključci

Organizovanim strateškim programom u cilju restauracije ekosistema na napuštenim površinskim kopovima, Bosna i Hercegovina bi ostvarila višestruku korist, u vidu:  oporavljanja i zaštite biodiverziteta vrsta i ekosistema, kao vlastitog interesa. Zaštita biodiverziteta, kao komponente kvaliteta življenja je interes svih građana Bosne i Hercegovine.  implementacije Konvencije o biodiverzitetu, Konvencije o močvarama od međunarodne važnosti i Okvirne konvencije o klimatskim promjenama.

507

Realizacija obaveza preuzetih ratifikovanjem međunarodnih dokumenata je cilj države BiH.  implementacije evropskih direktiva. Približavanje evropskim standardima je način ulaska u Evropsku zajednicu.  širenja mreže zaštićenih područja. Uspostava zaštićenih područja i restauracija degradiranih ekosistema je jedini vid adaptacije na klimatske promjene.  kontrolisanja postojećih oblika neodrživog turizma. Uspostava kontrole i monitoringa nad stihijski razvijanim djelatnostima je interes društvene zajednice.  angažovanje privatnog i inostranog kapitala. Angažovanje i kontrola kapitala kroz organizovane djelatnosti su način smanjenja siromaštva, a cilj građana i društvene zajednice.  razvoj održivog turizma. Sticanje dobiti uz ostvarenje ostalih ciljeva je osnova održivosti prostora i zajednice.

Literatura Council of Europe (1979): Council Directive 79/409/EEC on the conservation of wild birds, Official Journal L 103, 25/04/1979 P. 0001 – 0018; Council of Europe (1992): Council Directive 92/43/EEC on the conservation of natural habitats and of wild fauna and flora, OJ L 206, 22.7.1992, p. 7–50; Federalno ministarstvo prostornog uređenja i okoliša (2003): Zakon o zaštiti prirode FBiH. Sl. Novine FBiH 33/03, Sarajevo; Horvat, I., Glavač, V. & Ellenberg, H. 1974. Vegetation of Sudosteuropas. Geobotanica Selecta, IV. Gustav Fischer Verlag, Stuttgart. Redžić., S., Barudanović, S., Radević, M. (ed.), (2007): Prvi nacionalni izvještaj za CBD: Bosna i Hercegovina - Zemlja raznolikosti, Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Sarajevo (u štampi); Smajić, S. (2007): Geografski aspekt površinske eksploatacije uglja na području tuzlanskog bazena. Magistarski rad. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Tuzli. Rodwell, J.S., Schamninee, J.H.J, Mucina, L., Pignatti, S., Dring, J. & Moss, D. 2002. The Diversity of European Vegetation. An overview of phytosociological alliances and their relationships to EUNIS habitats. Wageningen, NL.EC-LNV. Report EC-LNV nr. 2002/054. Tutin, T.G., Heywood, V.H., Burges, N. A., Moore, D. M., Valentine, D. H, Walters, S. & Weeb, D. A. (eds.) et al. 1964 – 1980. Flora Europea. Vol. I -V. Cambridge University Pres, Cambridge, London, New York, New Rochelle, Melbourne, Sydney.

508


Abstract

The new waterbodies on abandoned mineland for surface exploitation of brown coal and lignite in Tuzla coal basin are recently formed. Through ecosystems established in different humidity conditions, on certain localities, process of nature progradation is indicated. There are fragments of riparian alder and willow forests, as well as already vigorous cane communities and submerse ecosystems. At the global scale, wetlands are recently under intense and numerous pressures, within them habitats conversion and climate change effects are most distinctive. Species that are inhabit wetland ecosystems are often threatened and accordingly, identified by international documents as species in need for strong habitat protection. By restoration of wetland ecosystems on mentioned area, it would be possible to conduct the line of action for biodiversity protection through establishment of new protected ares. The recent international trends in biodiversity protection are guided by human well being too, and improvement of sustainable economic activities related to biodiversity is recommended. The tourism is the most appropriate activity in certain wetland areas. Key words: abandoned mineland, wetlands, habitats, threatened species, protected areas, tourism

509


SUSTAV PRAĆENJA, NADZORA I ORGANIZACIJE OTKLANJANJA POSLJEDICA ISTAKANJA OTROVNIH I DRUGIH ŠTETNIH MATERIJA U MORE Ljubomir Samardžija Sažetak

Kao prvo, sustav praćenja, nadzora i organizacije otklanjanja posljedica istakanja otrovnih i drugih štetnih materija u more ili drugi recipijent predstavlja jedan od mogućih načina sagledavanja problema zaštite čovjekove sredine u fazi transporta kada su posljedice akcidenta najteže, kada zahvataju vrlo širok prostor i to, što je veoma značajno, na lokalitetima gdje u pravilu nedostaju stručni ljudi, odgovarajuća oprema i sredstva za sprečavanje daljnjeg isticanja u vodeno okruženje. Kao drugo, predviđenim mjerama zaštite i spašavanja posljedice takvog istakanja treba svesti na najmanju moguću mjeru. Ključne riječi: praćenje,otklanjanje posljedica, otrovne materije, more, rijeke

Uvod

Imajući u vidu sadašnji stupanj zagađenosti mora, rijeka i jezera, ne smijemo čekati da neki slučaj ukloni posljedice takvog zagađenja. Moramo djelovati mudro i preventivno kako bismo sveli sve posljedice od samog početka na najmanju mjeru ili kako bismo ih bar prvo učinili bezopasnima prije njihova sustavnog uklanjanja. Prof. Ljubomir Samardžija, Bihać, Bosna i Hercegovina, e-mail: [email protected]

511

Objektivno, mi nismo ni svjesni koliko je velika količina otrovnih i drugih štetnih materija u fazi transporta od velikih proizvođača takvih sirovina ili poluproizvoda do velikih industrijskih potrošača. Najčešći putovi prijevoza takvih materija su vodeni putovi. Mogućnost takvog istakanja velikih količina čini neprocjenjive štete. Rad od slučaja do slučaja ne može garantirati u prvom trenutku uspješno djelovanje i otklanjanje posljedica, pa makar stručnjaci bili opremljeni podesnom logistikom i sredstvima. Neprimjereno i neorganizirano uklanjanje posljedica ne znači samo da neće dati rezultata, nego da ono može upropastiti vodu za jedno duže vrijeme, a posljedice toga mogu biti veće od primarnog oštećenja okoliša. Ovo je posebice važno za granična područja vodnih sustava, u stvari za međunarodne vode, jer se moraju riješiti sitni nacionalni i lokalni interesi brodovlasnika koji vrše tranzit tih materijala. Interesi brokera kojim je objektivno u prvom trenutku najvažnije da “učine sve moguće“ da prođe vrijeme potrebno da dotična zemlja ili zemlje zaborave cijelu stvar, a to su zemlje koje su najugroženije na široj lokaciji akcidenta. To je unaprijed izgubljena bitka ako se vodi bez angažiranja onih koji znaju: uzrok akcidenta, karakteristike toksičnih ili štetnih materija, primarne i sekundarne posljedice i kako ih neutralizirati. U tom pravcu trebalo bi osnovati Centar za praćenje, nadzor i uklanjanje posljedica kako bi se omogućilo kontinuirano obavljanje ovih funkcija. Broj uposlenika u tom centru bio bi malen. Sjedište Centra (Malta ili Sicilija) trebalo bi biti u području najčešćih pomorskih putovanja s objektivno najboljim mogućnostima za praćenje akcidenata u Perzijskom zaljevu, na Mediteranu, na zapadnoj obali Europe i Africi. Kasnije bi se mogla osnovati neka vrsta sekcija prema Meksičkom zaljevu, SAD, Indoneziji itd. Za početak zadatak Centra bi bio: 1.

Registrirati najveće firme koje proizvode dvadesetak najčešćih industrijskih sirovina i poluproizvoda koji, ako iscure u vodni sustav, mogu izazvati veoma široke i teške posljedice.

2.

Zatražiti recept koji sadrži sredstva (kemijska, fizikalna i druge metode) i mogućnosti neutralizacije i detoksikacije kao i optimalno vrijeme da se na njih utječe kako bi se što više smanjile posljedice kao prvo, a kao drugo za duži period.

3.

Registrirati veće proizvodne firme s njihovim prijevoznim sredstvima – tankerima čiji su kapaciteti uvijek u fazi transporta. Kritična masa toksič-

512


nih materija po jedinici transporta mogla bi biti, na primjer, 15 četvornih milja vode iznad dopuštenog prosjeka. 4.

Ukupna globalna dužina transporta tih materijala po putovanjima (točke 1 i 5) prema ugroženim sekcijama.

5.

Lokacija najvećih korisnika tih materijala (točka 1).

6.

Registracija industrijskih i drugih kompanija koje su smještene blizu proiz vodnje/eksploatacije, uzimajući u obzir najfrekventnija putovanja, može se koristiti kao profesionalna pomoć za: a) zaustavljanje daljnjeg curenja otrovnih materija provođenjem tehničkih mjera na plovnim objektima; b) neutraliziranje, zapravo otklanjanje posljedica do dolaska proizvođača sa svojom vlastitom opremom, stručnjacima i sredstvima, ako je to potrebno i moguće za poduzimanje optimalnih mjera zaštite i spašavanja. (Proizvođač može biti nekoliko malja udaljen od akcidenta. Njegov dolazak nakon proteka određenog vremena je beskoristan, šteta je već tu, posljedice su poznate, a najuspješniji izvršitelj vrlo često će biti i jedini koji će izvršavati od početka do kraja što god bude potrebno, naravno uz naknadu).

Djelatnosti centra Djelatnosti Centra bi bile:

I. PRAĆENJE TRANSPORTA OTROVNIH ODNOSNO ŠTETNIH SUPSTANCI 1.

Registracija transporta tereta s otrovnim i drugim štetnim tvarima čija bi ukupna ispuštena količina značila opasnost zagađenja više od 15 četvornih milja vode.

2.

Operativno praćenje transportne rute.

3.

Praćenje meteoroloških uvjeta, gustoće općeg prometa, promjene puta ako je potrebno, privremenog zaustavljanja u sigurnim lukama, te traženje dodatnih sigurnosnih mjera.

513

II. NADZOR TERETA U FAZI ISTJECANJA I POJAČANOG ZAGAĐENJA I UKLANJANJE POSLJEDICA 1.

Sprečavanje potpunog istjecanja tereta poduzimanjem tehničkih i drugih mjera i sredstava na raspolaganju kapetanu prvo po stručnim instrukcijama Centra i uz obavezu najbližeg registriranog vlasnika da dadne na raspolaganje osoblje i sredstva za sprečavanje istjecanja, a to je u pravilu onaj kome će se uputiti odštetni zahtjev (točka 6a).

2.

Provođenje mjera neutralizacije, odnosno eliminacije posljedica upotrebom kemijskih sredstava ili drugih fizičkih i tehničkih postupaka i metoda, primarnih i sekundarnih, na licu mjesta odmah nakon akcidenta (neutralizacija jednostavnim dodavanjem kiselina ili lužina, stavljanje ugljičnog dioksida u vodu i miješanje s otrovnom travi, oksidacijom itd.) s pozivom najbližem registriranom vlasniku da stavi na raspolaganje osoblje, opremu i sredstva za uklanjanje vidljivog zagađenja (točka 6b).

3.

Nadzor nad zagađenim dijelom morskog okoliša (otrovna mjesta, drugim riječima miješanje morske vode i otrovnih tvari) stalno prateći količinu istekle tvari, brzinu i pravac njezina širenja, dodatne posljedice itd. Nadzor nad teretom u fazi istjecanja i pojačanog zagađenja te poduzimanje mjera za otklanjanje posljedica su sinkronizirane aktivnosti; obje se provode od samog početka istjecanja otrovne tvari pa do kraja aktivnosti za uklanjanje posljedica pojačanog zagađenja.

4.

Blagovremeno informiranje državnih agencija u slučaju akcidenta (lučka kapetanija) u čijoj se blizini dogodio akcident s izvješćem o mogućim posljedicama kao i mjerama i postupcima zaštite, uklanjanju posljedica akcidenta s njihove strane.

5.

Poziv korisniku tereta – pomorac-osiguravatelj-proizvođač – i drugim državnim i međunarodnim institucijama ovisno o veličini posljedica i od svakog konkretnog slučaja. Centar će razmijeniti potrebne baze podataka za donošenje ispravne odluke za sve zainteresirane, voditi evidenciju itd.

6.

Korištenje rezervne tehničke opreme i sredstava za uklanjanje posljedica s točaka koje će se formirati u najugroženijim sektorima transporta otrovnih tvari.

514


Financiranje, sporazum

Centar za praćenje, nadzor u uklanjanje posljedica izlijevanja otrovnih odnosno štetnih tvari financirao bi svoj vlastiti rad na temelju čisto materijalnih odnosa zainteresiranih faktora koji će te odnose urediti zaključivanjem međusobnih ugovora. Centar će zaključiti ugovore: 1.

S vlasnikom tereta s obzirom na godišnji prosjek prevezenih količina otrovnih odnosno štetnih tvari.

2.

S brodarom – brokerom prema jedinici transporta ili prema godišnjem prosjeku ukupne prevezene količine otrovnih tvari.

3.

S domaćim i međunarodnim osiguravajućim društvima koja će sudjelovati u plaćanju štete bez obzira kolike su posljedice.

4.

Sa zemljama s najčešćim pomorskim rutama koje su najzainteresiranije za ukupno smanjenje odnosno uklanjanje posljedica ispuštanja otrovnih i drugih štetnih tvari.

5.

S proizvođačima kao njihov doprinos ekologiji.

6.

S međunarodnim institucijama.

Jedan dio prikupljenih sredstava koristit će se za rad operativnog Centra, a drugi veći dio za istraživački rad prema određenim prioritetnim problemima iz domene rada Centra. U prvom trenutku postavlja se pitanje koliko se mogu koristiti iskustva s fizikalno-kemijskim metodama pročišćavanja otpadnih i industrijskih voda u morskom okruženju. Izrada registra proizvođača i potrošača, sektora, vjetrova, oceanskih struja, trajnih zagađenja s prosječnim dimenzijama i tipovima prema sektoru ugroženosti itd. Nakon tako usmjerenog rada Centra, dolazi se do operativnih faza s kojima će, odmah po iznalaženju izvođača, započeti funkcije Centra.

Zaključak

Djelokrug rada Centra pruža saznanja o velikoj količini koncentriranih otrovnih materijala, koji su u svakom trenutku u fazi transporta, kao i o mogućim posljedicama ako se akcident dogodi. Druga također veoma važna značajka djelokruga rada Centra jest da on inicira planirane mjere zaštite i spašavanja angažiranjem ljudi, sredstava i opreme zainteresiranih zemalja prema sektorima ugroženosti. Najvažnija funkcija Centra da prikupi informacije o akcidentu – potpune, konkretne i dostupne svim zainteresiranim subjektima: onima koji

515

su tu da zaustave akcident, ili da uklone posljedice kao i onima koji će živjeti s tim posljedicama godinama kasnije. Također važna značajka Centra jest i ta što on onemogućuje da se stvarni podaci zloupotrijebe za neobjektivne i lažne informacije za javnost o stvarnim posljedicama istjecanja otrovnih i štetnih materija u more. Prekomorski transport otrovnih i drugih štetnih materijala mogao bi postati sredstvo terorističke ucjene, stoga je naš zadatak da kroz rad Centra smanjimo mogućnost njegove upotrebe.

Znak je u obliku istostraničnog trokuta čije su stranice označene narančastom bojom, koja asocira na postojanje opasnosti, a u isto vrijeme označava tri glavne funkcije Centra. S lijeve strane trokuta stoji riječ “FOLLOWING“, koja označava praćenje transporta. S desne strane trokuta stoji riječ “MONITORING“ koja znači nadzor transporta na mjestu gdje je došlo do posljedica istjecanja u more. Ova je aktivnost simbolično označena s dva oka, jedno iza drugog. Uz osnovicu trokuta nalaze se riječi “ELIMINATIN OF CONSEQUENCES“, koje označavaju djelokrug rada Centra u procesu uklanjanja posljedica istjecanja štetnih materijala (treća funkcija Centra). U centru znaka stoji simbol broda, istekli otrovni materijal obojen crveno, te jedna posuda koja simbolizira dodavanje drugih materijala da se neutraliziraju posljedice štetnog materijala.

516


THE SYSTEM OF MONITORING, SUPERVISING AND ORGANISING ELIMINATION OF THE CONSEQUENCES OF POISONOUS AND OTHER HARMFUL MATERIALS LEAKING INTO THE SEA Abstract

First, the system of monitoring, supervising and organising the elimination the consequences of poisonous and other harmful materials leaking into the sea or some other recipient, is one of the possible ways for addressing the problem of human environment protection at the stage of transport when the consequences of the accident are the most serious, when they affect a very wide area, and this, what is very important, at the localities lacking, as a rule, professional people, appropriate equipment and the instruments for preventing further leakage into the water environment. Second, the consequences of such leaking should be reduced to the least possible measure by applying the provided measures of protection and salvage. Key words: monitoring, elimination of consequences, poisonous materials, the sea, rivers

517


Isporuka tehnologije za implementaciju integrisanog sistema za upravljanje otpadom u Unsko-sanskom kantonu, BiH – 2007. godina, projekt u sklopu Oficijelne razvojne saradnje Češke Republike František Pavlíček & al.

1. Uvod

Projekt “Isporuka tehnologije za implementaciju integrisanog sistema za upravljanje otpadom u Unsko-sanskom kantonu, Bihać, BiH” bio je započet u julu 2006. i biće završen u decembru 2010. Naručilac: Realizator:

Ministarstvo industrije i trgovine Češke Republike dioničko društvo GEOtest Brno, a.s., Češka Republika

Osnovni outputi, koji izlaze iz ukupne strategije i očekivanog završnog stanja poslije realizacije projekta su: A) Kompletna dokumentacija za izgradnju i promet osigurane deponije otpada u Unsko-sanskom kantonu.

Ing. Jan Pejřil, ing. Pavel Benkovič, ing. Jan Hillermann, PhD, Mgr. Pavlína Hlavinková PhD, PhD František Pavlíček, Dioničko društvo GEOtest Brno, a.s., Brno, Češka Republika, e-mail: [email protected]

519

B) Kompletna dokumentacija za eliminaciju negativnih uticaja sadašnjih “divljih“ deponija u Unsko-sanskom kantonu. C) Koncepcija postupanja s komunalnim i ostalim otpadom u Unsko-sanskom kantonu. Za potrebe konferencije “Zaštićena područja u funkciji održivog razvoja” izabrali smo output B, jer smatramo da je najviše interesantan za učesnike konferencije a isto tako i za predstavnike Unsko-sanskog kantona. Stručni radovi na outputu B – problematika postojećih “divljih” deponija, bili su izvršeni u periodu od januara do avgusta 2007.

2. Ciljevi rada I.

Istraživanje i naredna procjena negativnih efekata postojećih deponija na životnu sredinu i na zdravlje stanovništva.

II. Priprema projekta za zatvaranje, sanaciju i rekultivaciju najrizičnijih starih i divljih deponija u kantonu.

3. Metodologija 3.1 Istraživanje i naredna procjena negativnih efekata postojećih deponija na životnu sredinu i na zdravlje stanovništva. 3.1.1 Prva etapa istraživanja

U 1. etapi bilo je na osnovu postojećih informacija iz dostupnih izvora, izvršeno lokalizovanje postojećih deponija. Poslije toga, bila je izvršena kod najpoznatijih deponija kontrola na terenu i za svaku deponiju je bio izrađen evidencijski list (karakteristika deponije). U prvoj etapi bilo je istraživano ukupno 14 deponija. 3.1.2 Druga etapa istraživanja

U drugoj etapi bili su procjenjivani pojedini rizici deponije i to na osnovu potencijala – emisijskog, transmisijskog i imisijskog (ETI-modeli). Ocjenjivanje je bilo izvršeno na osnovu metodike H.-P. Huppert-Nieder (1992). U sklopu emisijskog potencijala se ocjenjuje odnos deponije prema životnoj sredini i mogući uticaj, kod transmisijskog potencijala se ocjenjuju mogućnosti proširenja zagađenja, i na kraju, kod imisijskog potencijala se ocjenjuje uglavnom uticaj

520


na ljudsko zdravlje. Zbirom pojedinih vrijednosti za svaku deponiju, dobila se ukupna vrijednost koja karakteriše rizičnost deponije. Izrađeno ocjenjivanje je omogućilo međusobno kompariranje deponija i izradu redoslijeda nužde za rješenje njihove sanacije i rekultivacije. Opis kategorija: 1. kategorija

Zahtijeva da se odmah izvrše odgovarajuće aktivnosti i da se uradi detaljnije istraživanje

2. kategorija

Zahtijeva naredno detaljno istraživanje – 1. prioriteta

3. kategorija

Zahtijeva naredno detaljno istraživanje – 2. prioriteta

4. kategorija

Nema potrebe da se odmah vrše istraživanja

5. kategorija

Nema potrebe da se vrše bilo kakva druga istraživanja

3.1.3 Treća etapa istraživanja

U 3. etapi bilo je izvršeno detaljno istraživanje na terenu na području deponija, koje su bile u prethodnoj etapi ocijenjene kao najrizičnije (za deponije svrstane u prve tri kategorije). Obim i cilj radova bio je usmjeren potrebom za dobivanje osnovnih materijala za izradu projektne dokumentacije za njihovu rekultivaciju, monitoring i eventualnu sanaciju. Ukupno se istraživalo na području osam deponija, koje su bile u prvoj etapi ocijenjene kao najrizičnije. Detaljno istraživanje sastojalo se od detaljnog geodetskog mjerenja pojedinih deponija, od uzimanja i analize uzoraka čvrstih materijala i tla, dalje od uzimanja i analize uzoraka podzemnih i površinskih voda, mjerenja pojave deponijskog plina na pojedinim lokacijama i u njihovoj okolini i od provjere geološke podloge pojedinih deponija uključujući dopunu foto-dokumentacije. Analitička aktivnost

Kod uzetih uzoraka su bili definisani i izabrani osnovni parametri zagađenja površinskih i otpadnih voda, to znači da je bila urađena osnovna fizikalno-hemijska analiza, mikrobiološka analiza, određivanje odabranih teških metala i naftnih materijala. Uzorci zemlje su bili uzeti na svim ocjenjivanim lokalitetima za pomoći ručne bušeće sonde, većinom iz dubine 50 do 100 cm, u uzetim uzorcima su bili definisani odabrani osnovni parametri zagađenja u vodnom luženju (to znači određivanje kategorije luženja) i određivanje sadržaja odabranih štetnih materijala u suhom drvu.

521

Uzeti uzorci su bili prevezeni u prenosnim rashladnim boksovima autima izrađivača u Češku Republiku, gdje su bili predani na obradu u akreditovanu laboratoriju ČIA br. 1271 dioničkog društva GEOtest Brno, a.s. da se izvrši laboratorijska analiza u gore navedenom obimu. Mjerenje deponijskih plinova

Dijelom detaljnog terenskog istraživanja bilo je i mjerenje deponijskih plinova na pojedinim lokacijama. Deponijski plin je bio mjeren metodom “in situ“ uz pomoć atmogeokemijskih aparata, u ovom slučaju uređaja za mjerenje ECOPROBE 5. Mjerenje je bilo fokusirano na otkrivanje plinova, čija pojava je tipična za deponije: metan, oksid ugljenični, kisionik, dekan i isparljivi organički materijali. Podzemno mjerenje je bilo realizovano iz ručno dubljenih neopremljenih vrtova, koji su se završavali u dubini 0,6 do 1 m ispod terena. Geodetski radovi

Deponije su bile goniometrirane u lokalnom koordinatnom i visinskom sistemu. Na svakom lokalitetu su bili stabilizovani geodetskim klinovima dvije do tri čvrste tačke. Za položajno i visinsko mjerenje je bio upotrijebljen metod elektrooptičke tahimetrije. Istovremeno sa mjerenjem detaljnih tačaka su bili goniometrirani objekti za monitoring, na kojima je bio izvršen odabir uzoraka vode i zemlje i sonde atmogeokemijskog mjerenja. Za položajno i visinsko mjerenje je bio upotrijebljen GEODIMETER 640 proizvodni broj 10708 sa odgovarajućim refleksnim sistemom. Vrijednosti dobivene mjerenjem su bile obrađene u programima Groma 7.0 i Atlas na PC. Od tačaka detaljnog mjerenja bili su u programu Atlas napravljeni digitalni modeli terena pojedinih deponija, u kojima su bila prikazana istraživačka djela.

3.2 Priprema projekta za zatvaranje, sanaciju i rekultivaciju najrizičnijih starih i divljih deponija u kantonu

Na osnovu ocjenjivanja potrebe za rješenje kod istraživanih deponija u sklopu prošle etape, bila je u slučaju osam najrizičnijih deponija, koje evidentno iskazuju postojanje negativnih uticaja na životnu sredinu, izrađena projektna dokumentacija za rekultivaciju deponije, koja sadrži prijedlog sanacijskih mjera za umanjenje ili uklanjanje ovih uticaja (tehničke mjere, prijedlog obima daljnjih istraživačkih radova, prijedlog obima monitoringa itd.). Za ostale deponije predloženo je jedno od ovih rješenja: 1) Uklanjanje deponije i uključenje prostora deponije u okolnu krajinu.

522


2) Monitoring uticaja na životnu sredinu (kod deponija bez potrebe daljnjih sanacijskih radova). 3) Izrada projekta rekultivacije za drugu etapu.

4. Glavni rezultati 4.1 Istraživanje i naredna procjena negativnih efekata postojećih deponija na životnu sredinu i na zdravlje stanovništva 4.1.1 I. etapa – lokalizovanje postojećih deponija

Odabrane deponije Unsko-sanskog kantona (identifikovane u sklopu prve etape istraživanja) Bihać Bosanska Krupa Bosanski Petrovac Bužim Cazin Ključ Sanski Most Velika Kladuša

Gorjevac-Kruškovača – otvorena deponija Vučjak – stara deponija Krivodol – zatvorena deponija za Bužim, Cazin i Bosansku Krupu Vranjska – stara deponija Vaganac – otvorena deponija Pivnice – divlja deponija Radač – stara deponija Bajrići-Meždre – stara deponija za Bužim, Cazin i Bosansku Krupu Vlaški Dol – nova deponija za Bužim, Cazin i Bosansku Krupu Jarice – stara deponija Krasulje-Peći – otvorena deponija Grabež – Sanska Brda – otvorena deponija Kisak – divlja deponija Radića Most – otvorena deponija

Sve ove deponije su bile posjećene, bila je urađena foto-dokumentacija, orijentaciona goniometrijacija uz pomoć GPS-a i uz pomoć lokalnih predstavnika bio je ispunjen i pasport list deponije. U evidencijski (pasport) list su bili kod svih deponija upisani podaci o njihovom položaju (geografski i geomorfološki uslovi), prirodnim uslovima položaja (geološki, hidrološki, hidrogeološki i klimatski uslovi), načinu korištenja podzemne i površinske vode u okolini, korištenju zemljišta u okolini, zaštiti prirode, infrastrukturi područja, postojećem građevinskom osiguranju deponije, količini i sastavu uskladištenog otpada, načinu upravljanja deponijom, teh-

523

ničkoj težini rekultivacije ili o dogradnji elemenata osiguranja i o dosadašnjem monitoringu uticaja deponije na životnu sredinu. Tokom terenske rekognoskacije je došlo do otkrića da su deponije u većini slučajeva lokalizovane s geološkog aspekta na apsolutno neodgovarajućim mjestima – većinom se radi o kraškim područjima. 4.1.2 II. etapa – ocjenjivanje i svrstavanje u kategorije

Otkriveni podaci su bili ocijenjeni i deponije su bile raspodijeljene u pojedine kategorije rizičnosti. Konačno svrstavanje ocjenjivanih deponija u kategorije rizičnosti 2. kategorija

Gorjevac-Kruškovača, Vučjak

3. kategorija

Krivodol, Vranjska, Vaganac, Bajrići-Meždre, Vlaški Dol, Krasulje-Peći, Sanska Brda, Radića Most

4. kategorija

Radač, Pivnice, Jarice, Kisak

Na osnovu rezultata ovog prvobitnog ocjenjivanja su bila, kod deponija svrstanih u prve tri kategorije, urađena terenska istraživanja i bio je za te deponije izrađen projekt rekultivacije. Kod dvije od ocijenjenih deponija je bilo odlučeno, na osnovu dobivenih podataka i rekognoskacije terena, da se kod njih neće raditi nikakvi terenski radovi i da se za njih neće izrađivati projekt rekultivacije. Radi se o deponijama Vlaški Dol i Vučjak. Kod deponije Vlaški Dol je tako bilo odlučeno zbog toga što je usklađivanje na ovom lokalitetu počelo tek na početku 2007. godine. Deponija radi tek kratko vrijeme i terenska istraga i izrađivanje projekta za rekultivisanje bi bilo prijevremeno. Kod deponije Vučjak se od realizacije istraživačkih radova i izrađivanja projekta rekultivacije odustalo zbog narednih razloga: 1) deponija je već u prošlosti bila jednom rekultivisana (na osnovu dokumentacije projekta), 2) nije moguće, s obzirom na već urađene rekultivacijski radove, precizno odrediti obim deponije, 3) voda iz izvora vode, koji bi mogli biti ovom deponijom potencijalno ugroženi (Klokot i Privilica), je pod stalnim nadzorom i pravilno se vrši monitoring od strane lokalnog ureda za zaštitu zdravlja, s time što ovi monitoring radovi nisu pokazali promjenu kvaliteta podzemne vode vezano za deponiju.

524


4.1.3 III. etapa – izvršenje istraživanja na terenu

Na osnovu detaljnog istraživanja i njegovog ocjenjivanja, bilo je izvršeno svrstavanje s aspekta njihove rizičnosti za životnu sredinu. Preciznije svrstavanje istraživanih deponija u pojedine kategorije rizičnosti je sljedeće: 2. kategorija

Gorjevac-Kruškovača, Krivodol, Radića Most

3. kategorija

Sanaska Brda, Vaganac, Bajrići-Meždre, Krasulje-Peći, Vranjska (i dalje Vlaški Dol i Vujčak)

4. kategorija

Radač, Pivnice, Jarice, Kisak

Dalje navodimo glavne zaključke iz istraživanja deponija navedenih u 2. kategoriji. 4.1.3.1 Gorjevac-Kruškovača

Lokalizacija: površinom se radi o najvećoj deponiji (oko 15 ha), deponija se nalazi u infiltracijskoj oblasti izvora pitke vode. Geologija: nalazi se na geološki neodgovarajućoj podlozi (karbonske stijene sa puklinsko-kraškom propusnošću) Tehnička oprema:  zaptivanje podloge: nema prirodne ni umjetne barijere za zaptivanje  sistem za drenažu ocjednih voda: nije izgrađen  zahvatanje deponijskih plinova: nije izgrađeno  kanali oko površine deponije za kišnicu: nisu izgrađeni  uređivanje deponije: zgušnjavanje otpada i njegovo prekrivanje zemljom se radi sistematski  prilaz na deponiju: rad deponije je djelomično upravljan, čuvari su prisutni samo radnim danima, deponija nije ograđena, prilaz praktično slobodan  količina otpada: ne može se odrediti, evidencija količine se ne vodi.  struktura otpada: na deponiju se usklađuju svi tipovi otpada: komunalni, privredni, industrijski, zdravstveni, biološki i opasan otpad Rezultati laboratorijskih analiza: Uzorak tla: bile su prekoračene limitne koncentracije za sadržaj štetnih materijala u suhoj materiji u slučaju Cd i materijala tipa PCB Uzorak vode:  površinska voda sa terenske depresije (vrtača) 525

 na osnovu dobivenih vrijednosti se može reći da se radi o vodi masivno kontaminiranoj organskim (svi tipovi bakterija) i anorganskim materijalima (teški metali i drugi)

Mjerenje deponijskih plinova: deponija pripada u III. kategoriju (potreban sistem za odstranjivanje plina) Svrstavanje u kategorije opasnosti: 2. kategorija sa prioritetnom potrebom realizovati mjere za poboljšanje (rekultivacija deponije u etapama i sanacija vrtača sa kontaminiranom površinskom vodom). 4.1.3.2 Krivodol

Lokalizacija: zatvorena oficijelna deponija za opštine Bosanska Krupa, Bužim i Cazin, izgrađena na osnovu evropskih standarda (površina oko 2 ha), deponija se nalazi u infiltracijskoj oblasti lokalnih izvora pitke vode. Geologija: nalazi se na geološki neodgovarajućoj podlozi (jako propustljivi krečnjaci sa puklinsko-kraškom propusnošću) Tehnička oprema:  zaptivanje podloge: na osnovu projekta postoje mineralna nepropustljiva zaptivanja  sistem za drenažu ocjednih voda: bio je izgrađen, ali ne radi (ocjedne vode teku u teren)  zahvatanje deponijskih plinova: bilo je izgrađeno, ali ne radi  kanali oko površine deponije za kišnicu: bili su izgrađeni, ali ne rade  uređivanje deponije: zgušnjavanje otpada i njegovo prekrivanje zemljom se radilo sistematski  rekultivacija: bila je djelomično urađena – prekrivanje slojem zemlje  prilaz na deponiju: rad deponije bio je upravljan, deponija je ograđena, međutim na nju je slobodan pristup, nastavlja se divlje usklađivanje na lokalitetu  količina otpada: oko 165 hiljada m3  struktura otpada: na deponiju su bili usklađivani svi tipovi otpada: komunalni, privredni, industrijski, zdravstveni, biološki i opasan otpad. Rezultati laboratorijskih analiza: Uzorak tla: nisu bile prekoračene nikakve limitne koncentracije za sadržaj štetnih materijala u suhoj materiji.

526


Uzorak vode:  otpadna – ocjedna voda sa deponije  značajno prekoračenje dozvoljenih koncentracija kod većine praćenih indikatora Mjerenje deponijskih plinova: deponija pripada u III. kategoriju (potreban sistem za odstranjivanje plina) Svrstavanje u kategorije opasnosti: 2. kategorija sa prioritetnom potrebom realizovati mjere za poboljšanje (rekultivacija deponije, obnova funkcionalnosti sistema za drenažu za ocjedne vode – mjere za poboljšanje). 4.1.3.3 Radića Most

Lokalizacija: radi se o deponiji na oko 2,5 ha, deponija se nalazi u blizini Glinice. Geologija: nalazi se na geološki neodgovarajućoj podlozi Tehnička oprema:  zaptivanje podloge: nema prirodne ni umjetne barijere za zaptivanje  sistem za drenažu ocjednih voda: nije izgrađen  zahvatanje deponijskih plinova: nije izgrađeno  kanali oko površine deponije za kišnicu: djelomično su izgrađeni  uređivanje deponije: zgušnjavanje otpada i njegovo prekrivanje zemljom se radi sistematski  prilaz na deponiju: rad deponije je upravljan, čuvari su prisutni 24 sata dnevno, deponija je opasna  količina otpada: oko 105 hiljada m3, evidencija količine se ne vodi.  struktura otpada: na deponiju se usklađuju svi tipovi otpada: komunalni, privredni, industrijski, zdravstveni, biološki i opasan otpad Rezultati laboratorijskih analiza: Uzorak tla: bile su prekoračene limitne koncentracije za sadržaj štetnih materijala u suhoj materiji u slučaju materijala tipa PCB. Uzorak vode:  otpadna – ocjedna voda s deponije  značajno prekoračenje vrijednosti dostupnih koncentracija kod niza praćenih indikatora uključujući bakteriološko zagađenje.

527

Mjerenje deponijskih plinova: deponija pripada u III. kategoriju (potreban sistem za odstranjivanje plina) Svrstavanje u kategorije opasnosti: 2. kategorija sa prioritetnom potrebom realizovati mjere za poboljšanje (rekultivacija deponije u etapama, poboljšanje mjera s obzirom na originalni potok i zabranjenje kontaminacije ocjednim vodama).

4.2 Priprema projekta za zatvaranje, sanaciju i rekultivaciju najrizičnijih starih i divljih deponija u kantonu

Naredna tabela identifikuje druge predlagane korake, koji vode ka minimalizaciji rizika vezanih za postojanje deponija, na kojim je bilo vršeno istraživanje. Ime deponije GorjevacKruškovača Krivodol Radića Most

Sanaska Brda Vaganac Bajrići-Meždre Krasulje-Peći

Vranjska Vlaški Dol

528

Opis predlaganog rješenja Rekultivacija deponije u etapama i sanacija vrtača sa kontaminiranom površinskom vodom – izrađen i predan projekt rekultivacije. Rekultivacija deponije, obnova funkcionalnosti sistema za drenažu za ocjedne vode – mjere za poboljšanje - izrađen i predan projekt rekultivacije. Rekultivacija deponije u etapama, poboljšanje mjera s obzirom na originalni potok i zabranjivanje kontaminacije ocjednim vodama- izrađen i predan projekt rekultivacije. Hidrogeološka istraga s aspekta mogućeg ugroženja regionalnih izvora pitke vode, projekt rekultivacije – izrađen i predan projekt rekultivacije. Rekultivacija u etapama i zabranjivanje namjernog paljenja otpada – izrađen i predan projekt rekultivacije. Rekultivacija deponije – izrađen i predan projekt rekultivacije. Završavanje usklađivanja i poslije toga rekultivacija deponije, zabranjivanje namjernog paljenja i prekopavanja deponije – izrađen i predan projekt rekultivacije. Rekultivacija deponije i zabranjivanje divljeg usklađivanja na lokalitetu – izrađen i predan projekt rekultivacije. U ovom slučaju preporučujemo izgraditi na sadašnjem lokalitetu Vlaški Dol, na osnovu izrađenog “Idejnog projekta izgradnje privremene sanitarne deponije KO“ i na osnovu važećih evropskih standarda, novu osiguranu deponiju i otpad, do sada usklađen na ovom lokalitetu direktno na stijenskoj podlozi, prenijeti na ovu novu i osiguranu deponiju. S obzirom na sadašnju situaciju preporučujemo realizovati izgradnju privremene sanitarne deponije na ovom lokalitetu što prije.


Vujčak

Radač Pivnice Jarice Kisak

Uraditi reviziju izrađenih rekultivacijskih radova i njihovog obima. Sastavnim dijelom te revizije bi bila detaljna inženjersko-geološka i geofizička istraga s ciljem otkrivanja tačnog obima deponije, otkriti dubinu otpada i prekrivnih slojeva i na osnovu otkrivenih rezultata predložiti dalji odgovarajući postupak za osiguranje zaštite izvora vode Klokot i Privilice. S obzirom na postojeći rizik preporučujemo uraditi predlagane radove što prije. Preporučeno očišćenje deponija, transport otpada na osiguranu deponiju. Očišćeno područje pokriti slojem čistog tla. Preporučeno izraditi detaljno geološko istraživanje uključujući realizaciju ispitivanja s bojama. Na osnovu otkrivenih rezultata, uraditi prijedlog daljnjih rješenja. Poslije realizacije odgovarajućih tehničkih radova, kojima bi se povećala stabilnost područja i saniralo bi se sadašnje klizanje, bi šira okolina sadašnje deponije mogla biti odgovarajućim lokalitetom za izgradnju nove osigurane deponije.

529


MAKROFITSKA FLORA HUTOVA BLATA Danijela Petrović & al. Uvod

Hutovo blato je jedinstvena submediteranska močvara u Europi. Smještena je na jugu Hercegovine, petnaestak kilometara od Jadranskog mora. Park prirode se nalazi na močvarnom, ravničarskom i brdovitom području, te se nadmorska visina kreće od 1 m do 432 m. Povezanost Hutova blata preko rijeka Krupe i Neretve s morem na jugu i prodor toplijih utjecaja kroz dolinu Neretve uvjetuju mediteranske karakteristike klime. Na sjeveru i sjeveroistoku Hutovo blato graniči s lancem krečnjačkih brda n.v. 432 m preko kojih hladnije zračne mase iz unutrašnjosti također imaju utjecaj na prostore Hutova blata. Takvi uvjeti ovom kraju daju odlike submediteranske klime. U formiranju biljnih fitocenoza značajan udio imaju i tipovi tla. Razina vode uvjetuje opstanak vegetacije otvorenih vodenih površina i biocenoza koje su pod utjecajem povremenih poplavnih voda. Nakon što su 1993. i 2007. godine probijeni putovi brdskim dijelom Parka prirode, neki ranije nedostupni lokaliteti došli su pod izravan utjecaj čovjeka; vrši se sječa drveta za ogrjev, a posebice su devastirane vrste Quercus pubescens, Fraxinus ornus, Carpinus orientalis,... Ukupna površina parka je 7411 ha (od toga na vodene površinu otpada 580 ha).

Danijela Petrović, prof., dr. sc. Jerko Pavličević, Agronomski i prehrambeno-tehnološki fakultet Sveučilišta u Mostaru; dipl. ing. Stjepan Matić, J.P. “ Hutovo blato“ Karaotok, Čapljina; mr. sc. Anto Matić, Federalno ministarstvo okoliša i turizma

531

Makrofitska flora Hutova blata

Vegetaciju Hutova blata možemo podijeliti na vegetaciju brdskoga dijela i vegetaciju močvare. a) Vegetaciju brdskoga dijela čine: a) biotop degradiranih šuma b) biotop kamenjara i stijena c)

biotop melioriranih površina

b) Biotop degradiranih šuma Ovaj biotop zauzima južne ekspozicije koje su više izložene suncu i rasprostiru se od jezera Škrke, Košćele, Drijena, Ostrva (krečnjački greben koji razdvaja Gornje i Donje blato), te sežu do Budisavine. Nalazi se pod stalnim utjecajem antropogenih faktora (sječa i požari). Za ovaj su biotop karakteristične sljedeće vrste:  Paliurus spina cristi  Phillirea media  Pistacea terebinthus  Juniperus oxicedrus  Quercus ilex  Celtis australis  Punica granatum c) Biotop kamenjara i stijena Ovaj se biotop rasprostire na najvećem dijelu Kučeva brda (južna strana jezera Škrka). Ovaj je lokalitet pod stalnim utjecajem požara pa je i vegetacija znatno osiromašena. Dominantna je vrsta Paliurus spina christi, a od karakterističnih vrsta za ovo područje koje su ostale u neopožarenim uvalama su:  Smilax aspera  Juniperus oxicedrus  Punica granatum  Rosa canina d) Biotop melioriranih površina Najveći dio ovoga biotopa se danas koristi u poljoprivredne svrhe kroz intenzivni uzgoj ranoga voća i povrća, košenje travnatih površina i ispašu stoke.

Za ovaj biotop su karakteristične sljedeće vrste:

532


 Morus alba  Morus nigra  Salix alba  Populus nigra  Matricaria camomilla  Ranunculus arvense  Salvia pratensis  Trifolium repens  Trifolium pratense  Ambrosia artemisiifolia

Vegetacija močvare

U vegetaciji močvare razlikujemo: a) biotop vrbe i rakite b) biotop šaša, trske i site c)

biotop otvorenih vodenih površina

a) Biotop vrbe i rakite Uz rubne dijelove Jelimskog i Deranskog jezera te uz korito rijeke Krupe razina podzemne vode je dosta visoka, što omogućava razvoj vegetacije poplavnih šuma sa sljedećim vrstama:  Salix alba  Salix fragilis  Populus alba  Populus nigra  Fraxinus angustifolia  Ulmus campestris Dublje u močvari nastanjuje se grmolika sastojina Salix purpurea. Ona čini močvaru neprohodnom, a istodobno pruža dobar zaklon vodenim organizmima i gnjezdilište pticama močvaricama. b) Biotop šaša, trstike i site Na staništima gdje se voda zadržava razvija se vrsta Carex elata koja formira busene od kojih se biološkim procesima formira debeli sloj treseta.

533

Ovaj biotop karakteriziraju vrste:  Carex elata  Phragmites communis  Phragmites australis  Euphorbia palustris  Teucrium vulgaris  Iris pseudocorus  Mentha aquatica  Juncus articulatus  Typha latifolia U dijelovima gdje je nivo vode i do 1 m karakteristične su sljedeće vrste:  Phragmetes communis  Phragmites australis  Typha latifolia  Typha angustifolia  Mentha aquatica  Calta palustris  Carex elata  Iris pseudocorus  Rannunculus flaccidus c) Biotop otvorenih vodenih površina Ovaj biotop predstavlja jedan od najrasprostranjenijih biotopa u Hutovu blatu. Predstavnici ove zajednice su:  Nynphaea alba  Nyphar luteum  Rannunculus flaccidus  Potomegeton crispus

Literatura Bajić D., 1956.: Flora i vegetacija Hutova blata, (disertacija) Sarajevo. Beck G., 1903.: Flora Bosne i Hercegovine I. dio, Glasnik Zemaljskog muzeja XV, Sarajevo. Željka Bjelčić, 1988.: Makrofitska flora i vegetacija Hutova blata, Zavod za zaštitu kulturno-historijskoga i prirodnog nasljeđa BiH, Sarajevo, Društvo ekologa BiH.

534


DIJATOMEJE SEDRENIH BARIJERA RIJEKE UNE Dubravka Hafner Goran Mirković Uvod

Una protječe kroz Hrvatsku i zapadnim dijelom Bosne i Hercegovine; svojim srednjim i donjim tokom čini granicu između ove dvije države. Ukupna dužina Une je 256,3 km a njezinu dolinu površine 10.400 km² naseljava oko milion stanovnika. Una izvire na sjeveroistočnim padinama planine Stražbenice u Hrvatskoj, u području reliktnih šuma bukve i crnog graba (Ostryo-Fagetum). Utječe u rijeku Savu kod Jasenovca, a glavni pritoci su Unac, Sana, Klokot i Krušnica. U gornjem i srednjem toku Una brzo protječe kanjonima i kanalima između planine Plješevice i Grmeča i oblikuje u udolinama široke meandre. U donjem toku protječe padinama Zrinjske gore i Kozare gdje postaje mirna nizinska rijeka. Oblikovanje sedrenih barijera karakteristika je planinskog dijela toka rijeke Une. Najljepši vodopadi na Uni su kod Martinbroda i Štrbački buk. Prirodne naslage sedre nastaju djelovanjem mahovina, algi i bakterija. Prirodna ljepota i osjetljivi biodinamički sustavi bili su glavni razlozi da se područje gornjeg toka rijeke Une i dolina Unca proglase nacionalnim parkom 2008. godine. Na površini sedrenih barijera razvija se poseban tip biocenoze s biljkama prilagođenim jakom svjetlu. Kako su “sedrene mahovine“ uglavnom biljke sjene (Matoničkin, Pavletić, 1960), može se zabilježiti relativno mali broj vrsta mahovina. Ekosustavi sedrenih barijera rijeke Une bili su predmet istraživanja u prošlosti, osobito Matoničkina i Pavletića (1959, 1960a, 1960b, 1965, 1975), ali dijatomeje nisu bile uključene u studije. Noviji radovi pokazuju visok stupanj bioraznolikosti algi u rijeci Uni (Redžić 1991, Hafner 1991, Škrijelj 2006.). Fakultet prirodoslovno-matematičkih i odgojnih znanosti, Sveučilište u Mostaru, Mostar Agencija za vodno područje Save, Sarajevo

535

Cilj ovog rada bio je, na osnovu uzorkovanja tijekom nekoliko godina, odrediti bioraznolikost algi sedrenih barijera, s posebnim naglaskom na dijatomeje. Isto tako, prema vrstama bioindikatora, a slijedeći europske standarde, procijeniti kvalitetu vode na mjestima uzorkovanja i definirati sezonske promjene u populacijama dijatomeja.

Materijal i metode

Uzorci korišteni u ovom istraživanju sakupljani su na zahtjev javnog poduzeća “Vodno područje sliva Sava“. Uzimani su tijekom 1990. te od 2005. do 2006. godine na šest postaja u svim sezonama. Odabrani su lokaliteti različitih fiziografskih karakteristika: vodopad Martinbrod i Štrbački buk, manji vodopadi i barijere na rijeci Uni; nizvodno i uzvodno od pritoke Unca, te vodopadi kod Ripača i Bosanske otoke. Uzorci su sakupljani struganjem s potopljenih podloga i filtriranjem makrofitskih algi i mahovina. Na terenu su fiksirani 4% formaldehidom. Determinacija dijatomeja obavljena je na trajnim preparatima nakon čišćenja silikatnih ljušturica prema Hustedtu (1930). Kvalitet vode na pojedinim postajama procijenjen je koristeći popis indikatora prema Weglu (1983), a indeks saprobnosti uzet je prema Pantel-Bucku (1955) i Zelinka-Marvanu (1961). Neki su fizikalno-kemijski parametri mjereni na terenu terenskim kombiniranim mjeračem WTW Multi-Parameter Instruments, a neki su određeni naknadno u laboratoriju. Vrste algi su determinirane korištenjem svjetlosnog mikroskopa (uvećanje 400x i 1000x), a korištena je sljedeća literatura: Hindak i suradnici (1978), Hustedt (1927-1966, 1930), Krammer&Lange-Bertalot (1986, 1988, 1991a, 1991b), Proškina-Lavrenko (1955), Zabelina & al. (1951).

Rezultati i rasprava

Tijekom istraživanog razdoblja ukupno je određena 221 svojta algi. Glavnina su dijatomeje s 140 svojti (63%), a slijede Cyanobacteria 34 (15%), Chlorophyceae 18 (8%) i Charophyceae (Zygnematales) sa 17 svojti (8%) (sl. 1). Matoničkin i suradnici su utvrdili 32 svojte algi (osim dijatomeja) na istim postajama. Tijekom dvogodišnjeg istraživanja sedrenih barijera na rijeci Krki kod Žužemberka u Sloveniji, Krivograd i suradnici (2004) utvrdili su 81 svojtu, a Vrhovšek i suradnici (1996) 57 svojtu algi. Trideset tri vrste su zajedničke za Krku i Unu. Učestalost vrsta je slična kao kod Une. Najzastupljeniji rodovi su Navicula (18), Nitzschia (15), Gomphonema (12), 11 Surirella i po 9 Cymbella i Fragilaria.

536


Slika 1 Zastupljenost taksonomskih skupina alga u fitobentosu na sedrenim barijerama rijeke Une

Niz je vrsta utvrđen tijekom cijelog istraživanog perioda: Amphora ovalis, Cocconeis pediculus, C. placentula, Cymatopleura solea, Denticula elegans, Diatoma mesodon, Diatoma vulgaris, Encyonema prostratum, Encyonema ventricosum, Fragilaria ulna, Gomphonema constrictum, Gomphonema olivaceum, Gomphonema olivaceum var. calcareum, Gyrosigma attenuatum, Gyrosigma scalproides, Melosira varians, Meridion circulare, Navicula gracilis, Navicula radiosa, Nitzschia dissipata, Nitzschia sigmoidea, Nitzschia sublinearis, Rhoisosphaenia abbreviata i Surirella spiralis (Tablica 1). Tablica 1 Lista utvrđenih dijatomeja Taksa Achnanthes coarctata var. elliptica Krasske Achnanthes lanceolata (Brčb.) Grunow Achnanthes linearis (W.Smith) Grunow Achnanthes sp. Achnanthidium affine (Grunow) Czarn. Achnanthidium minutissima (Kütz.) Czarn. Amphora ovalis (Kütz.) Kütz. Amphora pediculus (Kütz.) Grunow Aneumastus tuscula (Ehrenb.) D. G. Mann & A. J. Stickle Caloneis schumanniana var.biconstricta (Grunow) Reichelt Caloneis schumanniana var. lancettula Hust. Caloneis silicula (Ehrenb.) Cleve Caloneis ventricosa var. truncatula (Grun.) Meist.

2005 2006 2007 2008 s + 1.0 + + 2.0 + + + 1,5 + 2.0 + + + + 2.0 + + + + 1,5 + + + 1.5 + 1.5 + + + + 1.8 + +

537

Campylodiscus hibernicus Ehrenb. Campylodiscus noricus Ehrenb. ex Kütz. Cocconeis pediculus Ehrenb. Cocconeis placentula Ehrenb. Craticula ambigua (Ehrenb.) D. G.Mann Cyclotella kuetzinginiana Thwaites Cyclotella meneghiniana Kütz. Cyclotella ocelata Pant. Cymatopleura elliptica (Bréb.) W. Sm. Cymatopleura solea (Bréb.) W. Sm. Cymatopleura solea var.apiculata (W.Smith) Ralfs Cymbella affinis Kütz. Cymbella lanceolata (Ehrenb.) Kirchn. Cymbella sp. Cymbella turgida W. Greg. Denticula elegans Kütz. Denticula tenuis Kütz. Denticula tenuis var. crassula (Nägeli) W. West & W. West Diatoma ehrenbergii f. capitulata (Grunow) Lange-Bert. Diatoma mesodon Kütz. Diatoma moniliformis subsp. ovalis (Fricke) Lange-Bert., U. Rumrich & G. Hofm. Diatoma tenue var. elongatum Lyngb. Diatoma vulgaris Bory Diatoma vulgaris var. breve Grunow Diploneis oblongella (Nägeli) A. Cleve Diploneis oculata (Brčb.) Cleve Diploneis ovalis (Hilse) Cleve Elerbeckia arenaria (Moore ex Ralfs) R. M. Craford Encyonema prostratum (Berk.) Kütz. Encyonema ventricosum (C. Agardh) Grunow Epithemia argus (Ehrenb.) Kütz. Epithemia frickei Krammer Epithemia muelleri Fricke Epithemia sp. Epithemia turgida (Ehrenb.) Kütz.

538

+ + + + + + + + + + + + + +

+ + + + + + + + + + + +

+ + + + + + + + +

+ + + + + + + + + + + +

1.0 1.6 1.7 2.4 1.5 2.6 1.5 1.8 2.2 2.5 1.3 1.6 1.7 1.0 1.2 1.2

+

+ + + + + + + + +

+ + + + + + +

+ + + + + +

+ + + + + + +

1.6 2.2 1.3 1.4 1.3 1.8 2.0 1.8 1.6


Epithemia zebra (Ehrenb.) Kütz. Eunotia arcubus Nörpel & Lange-Bert. Eunotia arcus (Ehrenb.) Eunotia sp. Fragilaria acus (Kütz.) Lange-Bert. Fragilaria capucina Desm. Fragilaria construens (Ehrenb.) Grunow Fragilaria crotonensis Kitton Fragilaria intermedia Grunow Fragilaria pinnata Ehrenb. Fragilaria pinnata var.lancettula (Schum.) Hust. Fragilaria sp. Fragilaria ulna (Nitzsch) Lange-Bert. Fragilaria ulna var.oxyrhynchus (Kütz.) Van Heurck Frustulia vulgaris (Thwaites) De Toni Gomphonema acuminatum Ehrenb. Gomphonema angustatum (Kütz.) Rabenh. Gomphonema constrictum Ehrenb. Gomphonema intricatum Kütz. Gomphonema lanceolatum Ehrenb. Gomphonema longiceps Ehrenb. Gomphonema olivaceum (Hornem.) Kütz. Gomphonema olivaceum var. calcareum (Cleve) Cleve Gomphonema parvulum Kütz. Gomphonema pumilum (Grunow) E. Reichardt & Lange-Bert. Gomphonema subclavatum (Grunow) Grunow Gomphonema ventricosum W. Greg. Gyrosigma acuminatum (Kütz.) Rabenh. Gyrosigma attenuatum (Kütz.) Rabenh. Gyrosigma scalproides (Rabenh.) Cleve Gyrosigma spenceri (E. J. Quekett) J. W. Griff. & Henfr. Gyrosigma spenceri var.nodifera (Grunow) Cleve Hantzschia amphioxys (Ehrenb.) Grunow Melosira varians C. Agardh Meridion circulare (Grev.) C. Agardh Navicula cincta (Ehrenb.) Ralfs.

+ + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + +

+ + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + +

+ + + + + + + + + + + + + +

+ + + + + + + + + + +

1.1 1.2 1.7 1.6 1.6 1.7 1.3 1.4 2.0 1.8 1.7 2.1 1.9 1.2 1.3 2.0 2.3 2.1 1.0 2.2 2.0 2.2 1.7 2.7 2.0 1.1 2.6

539

Navicula citrus Krasske Navicula cryptocephala Kütz. Navicula cryptocephala var. veneta (Kütz.) Rabenh. Navicula cuspidata (Kütz.) Kütz. Navicula gastrum (Ehrenb.) Kütz. Navicula gotlandica Grunow Navicula gracilis Ehrenb. Navicula graciloides Ant. Mayer Navicula menisculus Schum. Navicula oblonga (Kütz.) Kütz. Navicula placentula (Ehrenb.) Kütz. Navicula placentula f. yeniisseyensis (Grunow) Meister Navicula radiosa Kütz. Navicula reinhardtii Grunow (Grunow) Neidium affine var.longiceps (W. Greg.) Cleve Neidium dubium (Ehrenb.) Cleve Neidium dubium var. constricta Hust. Nitzschia acicularis (Kütz.) W.Sm. Nitzschia angustata (W. Sm.) Grunow Nitzschia dissipata (Kütz.) Rabenh. Nitzschia fonticola (Grunow) Grunow Nitzschia kuetzingiana (Hilse) Rabenh. Nitzschia linearis (C. Agardh) W. Sm. Nitzschia palea (Kütz.) W. Sm. Nitzschia recta Hantzsch Nitzschia romana Grunow (Grunow) Nitzschia sigmoidea (Nitzsch) W. Sm. Nitzschia sp. Nitzschia sublinearis Hust. Nitzschia vermicularis (Kütz.) Hantzsch Nitzschia vitrea G.Norman Pinnularia sp. Puncticulata bodanica (Grunow) Hĺk. Puncticulata comta (Kütz.) Hĺk. Reimeria sinuata (W. Greg.) Kociolek & Stoermer Rhoisosphaenia abbreviata (C. Agardh) Lange-Bert.

540

+ + + + + + + + + + + + + + + + + + + + +

+ + + + + + + + + + + + + + + + + + + + +

+ + + + + + + + + + + +

+ + + + + + + + + + + + +

2.5 2.8 2.7 1.5 1.7 2.1 1.1 2.0 1.0 1.7 2.4 2.9 2.3 1.5 1.5 2.7 1.7 2.5 2.3 2.0 1.2 1.2 1.2 1.5 2.0


Sellaphora bacillum (Ehrenb.) D. G. Mann Sellaphora pupula (Kütz.) Mereschk. Stauroneis anceps Ehrenb. Stauroneis phoenicenteron (Nitzsch) Ehrenb. Stauroneis smithii Grunow Surirella angustata Kütz. Surirella bifrons (Ehrenb.) Ehrenb. Surirella birostrata Hust. Surirella biseriata var. bifrons (Ehrenb.) Hust. Surirella linearis var. helvetica (Brun) F. Meister Surirella linearis W. Sm. Surirella ovata Kütz. Surirella ovata var. pinnata W. Sm. Surirella sp. Surirella spiralis Kütz. Surirella splendida (Ehrenb.) Kütz. Synedra acus var.angustissima Grunow Tryblionella acuta (Cleve) D. G. Mann

+ + + + + +

+ + + + + + + + + + + +

+ + + + + +

+ + + + + + + + +

1.5 1.9 1.4 1.8 1.6 1.7 1.7 1.6 1.5 2.0 1.8 1.2 1.7 1.5

Rezultati fizikalno kemijskih analiza prikazani su na tablici 2. Prema “Uredbi o kategorizaciji vodotoka“ (Službeni list SR BiH, broj 42/67) vode rijeke Une na mjernom mjestu Martin Brod – uzvodno spadaju u I. kategoriju, a na ostalim mjernim mjestima u II. kategoriju. Ako usporedimo dobivene vrijednosti prikazanih fizikalno-kemijskih parametara kvalitete sa zahtijevanim MDK vrijednostima (maksimalno dozvoljenim koncentracijama), može se utvrditi da praktično sve vrijednosti odgovaraju zahtjevima, osim kod mjernog mjesta Martin Brod – uzvodno, gdje su nešto povećane vrijednosti elektroprovodljivosti i ukupnog fosfora, što je prvenstveno uzrokovano povećanim količinama sulfata i ortofosfata, odnosno sastavom tla koje voda ispire. Sezonska distribucija dijatomeja istraživana je tijekom 2007. godine. Diatoma vulgare je bila prisutna u uzorcima tijekom cijele godine na svakoj postaji s vrlo gustim populacijama. Ova je vrsta dominantna i u drugom dijelu istraživanog razdoblja. Tijekom proljetnih i ljetnih mjeseci najzastupljenije su vrste Cocconeis placentula, C. pediculus, Encyonema ventricosum, Diatoma vulgaris morphotyp capitulata, Melosira varians, Meridion circulare i Navicula gracilis. U ljeto su česte i Amphora ovalis, Fragilaria ulna, Gomphonema acuminatum, Gyrosigma attenuatum, a u jesen Gomphonema constrictum. 541

Tablica 2 Fizikalno-kemijski parametri u rijeci Uni Parametri

Temperatura vode

Jedinica mjere

°C

Mjerno mjesto Martinbrod

14,7

uzv. od Unca

10,4 -14,7

nizv. od Unca

12.5 -12.6

Ripač nizv. Bos. Otoka

pH

uzv. od Unca

7,91 -8,27

nizv. od Unca

7.96-8.05

uzv. od Unca

188 -206

nizv. od Unca

210 -216

uzv. od Unca

216 -266

nizv. od Unca

246 -252

uzv. od Unca

423 -476

nizv. od Unca

435 -445 453 415 -447

Martinbrod

9,75

uzv. od Unca

9,6 -10.9

nizv. od Unca

9.57 -11.12


542

212 -270 502

nizv. Bos. Otoka

mg O2/L

214

Martinbrod

Ripač

Kisik

205 -210 268

nizv. Bos. Otoka

µS/cm

215

Martinbrod

Ripač

Elektro-provodljivost

7.96 -8.17 212,5

nizv. Bos. Otoka

mg CaCO3/L

8,02

Martinbrod

Ripač

Ukupna tvrdoća

12 -20.1 8,07

nizv. Bos. Otoka

mg CaCO3/L

15

Martinbrod

Ripač

Ukupni alkalitet

Rezultati

9,8 8.36-11


Zasićenost kisikom

%

Martinbrod

102,5

uzv. od Unca

100,2 -106,9

nizv. od Unca

95 -110.7

Ripač

Nitriti

mg N/L

nizv. Bos. Otoka

96 -105

Martinbrod

<0,007

uzv. od Unca

<0,007

nizv. od Unca

0,007 - 0.008


Nitrati

mg N/L

uzv. od Unca

0,276 -0,58

nizv. od Unca

0.436 -0.453

uzv. od Unca

0,072 - 0,114

nizv. od Unca

0.130 -0.220 0.114 -0.206 1,975

uzv. od Unca

1,926 - 2,268

nizv. od Unca

1.721-2.101

nizv. Bos. Otoka

mg/L

0.142

Martinbrod

Ripač

Hidrogen karbonati

0,237-0.850 0,462

nizv. Bos. Otoka

mg/L

0,394

Martinbrod

Ripač

Silikat

<0.007-0,007 0,248

nizv. Bos. Otoka

mg P/L

<0.007

Martinbrod

Ripač

Ukupni fosfor

100.8

1.876 1.371 -2.127

Martinbrod

259,3

uzv. od Unca

229.4 -251.3

nizv. od Unca

256,2 - 263.5


262.3 250.1-256.2

Većina indikatorskih vrsta dijatomeja su oligosaprobne (37,6%) i oligo-beta mezosaprobne (27.7%). Prema kriterijima za kakvoću vode utvrđenim u pravnoj regulativi, može se zaključiti da na istraživanim postajama voda spada u I-II klasu boniteta (Tablica 3 i 4).

543

Tablica 3 Zastupljenost indikatorskih vrsta fitobentosa u rijeci Uni 0

0-β

β

β - α

Α

p

Ukupno

38

28

24

9

2

-

101

37,6%

27.7%

24%

9%

2%

-

-

Tablica 4 Procjena kakvoće vode na osnovi fitobentosa na sedrenim barijerama rijeke Une postaja

Martinbrod

uzvodno od Unca

nizvodno od Unca

Štrbački buk

Ripač

nizvodno od Bosanske Otoke

ukupno indikatora 10 10 11 9 15 16 23 23 16 17 18 18 23 20 19 16 15 14 16

saprobni indeks 1.65 2.0 1.76 1.82 1.3 2.0 1.62 1.73 1.60 1.62 1.4 1.63 1.3 1,60 1.67 1.2 1.5 1.76 1.83

saprobna kategorija 0-β B 0-β B 0 B 0-β 0-β 0-β 0-β 0 0-β 0 0-β 0-β 0 0 0-β B

klasa

God.

I-II II I-II II I II I-II I-II I-II I-II I I-II I I-II I-II I I I-II II

2005 2006 2007 2008 2005 2006 2007 2008 2005 2006 2007 2008 2005 2006 2007 2008 2005 2006 2007 2008 2005 2006 2007 2008

Rezultati ovog istraživanja pokazuju porast bioraznolikosti na sedrenim barijerama rijeke Une, ali i smanjenje saprobnog indeksa, što ukazuje na neke negativne pojave koje ugrožavaju ekološku stabilnost ovih ekosustava. Malo se zna o problemu ugroženih vrsta u Bosni i Hercegovini, ali je problem sasvim sigurno povezan s ugroženošću vodenih staništa. Stoga ova studija doprinosi i djelotvornijoj zaštiti te daje smjernice za ekološki monitoring, isto tako i za slične ekosustave. 544


Literatura Hafner, D., 1991: Floristička istraživanja mikrofita rijeke Une. Bilten društva ekologa BiH, Ser. B, br. 6:177-185. Hindak, F., Cyrus, Z., Marvan, P., Javornicky, P., Komarek, L., Ettl, H., Rosa, K., Sladečkova, A., Popovski, J., Puncharova, J., Lhotsky, O., 1978: Slatkovodne riasy. Slovenske pedagogičke nakladateljstvo, Bratislava. Hustedt, F., 1930: Bacillariophyta (Diatomeae) in Pascher Süsswasserflora Mittelleuropas, Heft 10, Jena. Hustedt, F., 1937-1939: Systematiche und ökologische Untersuchungen über den Diatomeen-Flora von Java, Bali, Sumatra. Archiv für Hydrobiologie (Suppl.) Kapetanović, T., 2007: Alge vlažnih staništa u subalpinskom pojasu planine Vranice (BiH). Magistarski rad. PMF. Zagreb. Krammer K, Lange-Bertalot H., 1986-1991: Bacillariophyceae. U: Süsswasserflora von Mitteleuropa 2/1, 2/2, 2/3, 2/4. Gustav Fischer Verlag, Jena. Krivograd-Klemenčić, A., Vrhovšek, D.&Kosi, G., 2004: Algae on travertine barriers of the Krka River near Žužemberk, Slovenia. Nat. Croat. 13, 4, 371-379. Matoničkin, I., Pavletić, Z., 1967: Tipovi vrela jugoslovenskih krških rijeka i njihove biocenološke karakteristike. JAZU “Krš Jugoslavije“, 5, 127-137. Pantle, R. und H. Buck, 1955: Die biologische Überwachung der Gewässer und die Darstellung der Ergebnisse. Besondere Mitteilung im Deutschen Gewässerkundlichen 12, 135-143. Pavletić, Y., Matoničkin, I., 1965: Biološka klasifikacija gornjih tijekova krških rijeka. Acta Bot. Croat. 24, 151-162. Redžić, A., 1991: Uticaj onečišćenja na distribuciju fitobentosa u rijeci Uni. Bilten društva ekologa BiH, Ser. B, br. 6: 187-199. Škrijelj, R., Hafner, D., Trožić-Borovac, S., Đug, S., Šljuka, S., 2005-2008: Ispitivanje kvaliteta površinskih voda na području sliva rijeke Save u FBiH. Vrhovšek, D., Smolar, N., Krušnik, C., Kosi, G.&Černač, B., 1996: Problemi varstva in urejanja reke Krke na odsekih z intenzivno rastjo lehnjaka-biološki del. Poročilo. Ljubljana, 19 p. Zabelina, M. M., Kiselev, I. A., Proškina-Lavrenko, A. I., Šešukova, V.S., 1955: Diatomovie vodorosli. Gosudarstvennoe izdateljstvo. Sovetska nauka, Moskva 1-490. Zelinka, M., Marvan, P., 1961: Zur Präzisierung der biologischer Klassifikation der Reinheit fließender Gewässer. Arch. Hydrobiol. 57, 389-407. Wegl, R., 1983: Index für die Limnoprobität. Beiträge zur Gewässerforschung XIII, Band 23, Bundesanstalt für Land- und Forstwirtschaft, Wien, 175 p.

545

DIATOMS ON TRAVERTINE BARRIERS OF THE UNA RIVER Summary

During 1990 and from 2005 to 2008 travertine barriers of the Una River in Bosnia and Herzegovina were phytologicaly studied, with special emphasis on diatoms. The aim of the study was to define diversity and dynamic of periphyton species on Martinbrod and Štrbački buk waterfalls and smaller travertines of the Una River (at Unac confluence, by Ripač and Bosanska Otoka). According to indicators of saprobity, water quality on sampling sites was evaluated. Physical and chemical parameters were also analysed. During the investigated period, a total 221 taxa were determined. The majority of these were diatoms with 140 taxa (63%), followed by Cyanobactera with 34 (15%), Chlorophyceae with 18 (8%), and Charophyceae (Zygnemales and Desmidiales) with 17 taxa (8%). The predominant diatom genera were Navicula (16), Nitzschia (13), Gomphonema (11), Cymbella (9), and Fragilaria and Surirella with 8 taxa. Diatoma vulgaris Bory was abundant in all seasons and found regularly in all samples. During spring and summer dominant were Cocconeis placentula Ehrenb., Cocconeis pediculus Ehrenb., Encyonema ventricosum (C. Agardh) Grunow, Diatoma vulgaris Bory morphotyp capitulata, Melosira varians C. Agardh, Meridion circulare (Grev.) C. Agardh and Navicula gracilis Kütz. In summer the following taxa occurred in dense populations: Amphora ovalis Kütz., Fragilaria ulna (Nitzsch.) Lange-Bert., Gomphonema acuminatum (Ehrenb.) and Gyrosigma attenuatum (Kütz.) Rabenh. Gomphonema constrictum Ehrenb. dominated in autumn. The majority of taxa indicate oligo- and oligo-beta-mesosaprobic water. At all examined locations, according to the given results for the physical/chemical parameters, the Una river shows the characteristics of pure karst water.

546


Sistematska pripadnost Bryophyta na sedrenim slapovima u gornjem toku rijeke Une Halid Merdanić Aida Mujagić1 Sažetak

Autori su u periodu 1998. i 1999., te 2003. i 2004. godine ispitivali briofitske biocenoze na sedrenim slapovima u gornjem toku rijeke Une na području opštine Bihać. Slična ispitivanja urađena su davne 1959. i 1963. godine od strane autora profesora Z. Pavletića i I. Matoničkog sa PMF Sveučilišta u Zagrebu. Vrste mahovina koje su našli ovi autori su iz razreda Hepaticae i njegovih podrazreda Marchantiales i Sphaerocarpales te iz razreda Musci, a iz podrazreda Bryales (Pavletić, 1968). Na sedrenim slapovima na području bihaćke opštine u navedenom periodu, nađene su iste vrste mahovina kao i davne 1959. i 1963. godine. Ova činjenica govori o veoma stabilnom vodenom ekosistemu rijeke Une i biocenoza u njoj, odnosno o kvalitetu njene vode. Sve prirodne pregradne tvorevine na rijeci Uni koje čine slapove, vodopade i brzake sa neznatnim izuzecima su sedrene. One su nastale taloženjem kalcija u sadejstvu sa biljnim i životinjskim svijetom u rijeci. Među biljnim svijetom koji na direktan ili indirektan način učestvuje u taloženju sedre i nastanku slapova, posebno su značajne mahovine – briofite, koje građom svog habitusa mogu zadržavati istaloženi kalcij kao i aktivno asimilirati kalcij u ćelijama svoga tijela. Mahovine vodenog sistema Une potpuno su prilagođene životu u vodi u kojoj žive, građom svoga habitusa, veličinom te oblikom i položajem na sedrenim barijerama. Ispitivanjem su obuhvaćene sedrene tvorevine odnosno slapovi i vodopadi na području grada Biotehnički fakultet, Univerzitet u Bihaću, Bihać

547

Bihaća (slapovi u Ripču, Orljanima, centru grada i Kostelima). Ispitivane sedrene pregrade su djelimično obrasle vegetacijom drveta i grmlja, iako dominiraju otvorene površine izložene punoj dnevnoj svjetlosti. Otvorene sedrene tvorevine su bujno obrasle mahovinama koje pripadaju skupinama pune dnevne svjetlosti, a u sjeni, mahovine sjene među kojima se nalaze vrste koje aktivno asimiliraju kalcij u svom habitusu i važne su u nastanku sedre. Ispitivanje je obavljeno u ljetnim mjesecima u vrijeme kada su slapovi pristupačni zbog nižeg nivoa vode. Ispitivane su i obale dokle voda zapljuskuje. Sakupljeni materijal je makroskopski pretraživan i čišćen od vrsta životinjskog porijekla, a zatim konzervisan. Sistematski pregled mahovina na ispitivanom području rađen je u skladu s analitičkim ključem “ Flora mahovina Jugoslavije“ Z. Pavletića. Cilj je odrediti nađene vrste mahovina te njihov sistematski položaj uporediti sa ispitivanjima drugih autora. Na ispitivanim dijelovima obale koju zapljuskuje voda u vlažnoj sjeni ili u neposrednoj blizini vode susreće se više predstavnika porodica Marchatiaceae, Aneureae, Haplolaeneae i Epigonantheae koje pripadaju razredu Hepaticae (jetrenjače), kao i predstavnika porodica Fissidentaceae, Pottiaceae, Fontinalaceae, Amblystegiaceae koji pripadaju razredu Musci (lisnate mahovine). Iz navedenih razreda i njihovih porodica nađeno je četrnaest vrsta mahovina koje se nalaze u dvanaest rodova, od kojih su neke određene samo do roda. Nađene vrste Fegatella conica Corda = Conocephalus conicus (L.) Dum., Marchantia polymorpha L., Aneura pinguis Dum. = Riccardia pingius (L.) S.F.Gray, Pellia sp. Raddi i Haplozia sp. Dum. pripadaju razredu Hepaticae, dok vrste Fissidens crassipes Wils, Hymenostilium curvirostre (Ehrh) Lindb., Didymodon tophaceus (Brid.) Jur., Cinclidotus riparius (Host) Arn., Cinclidotus aquaticus (Jacq.) B.S.G., Fontinalis sp. L., Cratoneurum commutatum (Hedw.) Roth, Cratoneurum fillicinum (L.) Roth i Platyhypnidium rusciforme Fleischr. pripadaju razredu Musci. Nađeni rodovi kao i vrste u njima nađeni su i davne 1965. godine, što samo po sebi govori o stabilnosti vodenog ekosistema rijeke Une i njenoj moći da neutrališe sve pritiske antropogenog, ali i drugog porijekla, koji su tokom vremena nastajali i uticali na nju. U prilog ovoj tvrdnji govori i postojanost odnosno opstanak Bryophyta u Uni, koje slove kao vrlo osjetljiva živa bića na promjene u njihovom životnom staništu. Ekološki faktori u rijeci Uni nisu u smislu očekivanih. Kolebanje temperature vode prema mnogim autorima nisu znatna. Od najviše tačke (Ripač), gdje su vršena ispitivanja u mjesecu julu, do najniže tačke (Kostela) razlika u temperaturi vode iznosila je svega 0,6˚C (Merdanić, 2000). Ovako mala kolebanja temperature vode uslovila su razvoj određene briofitske vegetacije u Uni. Niska temperatura vode uslovila je veoma sporo taloženje kalcija u obliku sedre ili bigara, te spriječila razvoj toploljubivih mahovina koje se ne susreću u

548


vodi Une na ispitivanom području. Količina otopljenog kalcija gotovo ne opada idući ka donjem toku rijeke. Vjeruje se da su razlog tome brojne pritoke rijeke Une koje ga neprestano nadoknađuju poslije taloženja (Merdanić, 2000). Ključne riječi: Mahovine – Bryophyta, sistematika Bryophyta nađenih u gornjem toku rijeke Une i njihova uslovljenost

Uvod

Sve prirodne pregradne tvorevine na rijeci Uni koje čine slapove, vodopade i brzake, sa neznatnim izuzecima su sedrene, nastale taloženjem kalcija u sadejstvu sa biljnim i životinjskim svijetom u rijeci. Interesantan je onaj biljni svijet koji i sam učestvuje direktno ili indirektno u taloženju sedre i nastanku slapova, brzaka i vodopada. Među njima su posebno značajne mahovine – briofite, koje građom svog habitusa mogu zadržavati istaloženi kalcij, ali i aktivno asimilirati kalcij u ćelijama svoga tijela. Mahovine vodenog sistema Une potpuno su prilagođene životu u vodi u kojoj žive građom svog habitusa, veličinom, oblikom i položajem na sedrenoj barijeri. Prilagodba se odnosi na brzinu vode i njenu turbulenciju, temperaturu vode, količinu otopljenih mineralnih materija (kalcija i dr.), količinu kiseonika, pH vode i njenu čistoću i sl. Na ovaj način, one su indikatori stabilnosti određenog vodenog ekosistema, odnosno njene moći samoodrživosti. Od Ripča pa sve do Kostela na području bihaćke opštine nalazi se veći broj sedrenih tvorevina koje grade poznate slapove i vodopade i koje su bujno obrasle mahovinama. Ispitivane sedrene pregrade djelimično su obrasle vegetacijom drveta i grmlja, iako dominiraju otvorene površine slapova koje su izložene punoj dnevnoj svjetlosti, gdje se može tražiti uzrok sporom rastu sedrenih barijera. Skupine mahovina koje se susreću na sedrenim barijerama su mahovine pune dnevne svjetlosti i mahovine sjene, među kojima se nalaze vrste koje aktivno asimiliraju kalcij u svom habitusu i važne su u nastanku sedre. Na ovom području postoji nekoliko vještačkih betonskih pregrada rijeke koje su obrasle mahovinama, ali na njima nisu vršena ispitivanja.

Cilj i metoda rada

Ispitivanjem su obuhvaćene sedrene tvorevine odnosno slapovi i vodopadi na području grada Bihaća (slapovi u Ripču, Orljanima, centru grada i Kostelima). Ispitivanje je obavljeno u ljetnim mjesecima, odnosno u vrijeme kada su slapovi pristupačni zbog nižeg nivoa vode. Ispitivane su i obale rijeke dokle voda zapljuskuje. Pažnja je naročito posvećena čeonim dijelovima slapova, gdje je tur-

549

bulencija vode drugačija od samih slapova i padova. Pažnja je jednako posvećena dijelovima slapova koji su u sjeni, kao i onim dijelovima do kojih dopire puna dnevna svjetlost. Ispitivanjem nisu obuhvaćene špilje i vertikalni dijelovi ispod slapova.

Sakupljeni materijal je makroskopski pretraživan, zatim čišćen od vrsta životinjskog porijekla, a zatim konzervisan. Cilj je odrediti nađene vrste mahovina i njihov sistematski položaj, te uporediti sa prethodnim ispitivanjima Z. Pavletića i I. Matoničkog. Sistematika je u skladu s analitičkim ključem autora Pavletića (1968).


Na ispitivanim dijelovima obale koju zapljuskuje voda bilo prskanjem ili na drugi način, u vlažnoj sjeni ili vodi susreće se više predstavnika iz razreda Hepaticae, podrazreda Marchantiales i porodice Marchantiaceae. U podporodici Marchantieae nalazi se rod Fegetella (Raddi) sa jednom vrstom Fegetella conica (Corda) = Conocephalus conicus (L.) Dum. U istoj podporodici nalazi se još jedna vrsta iz roda Marchantia (Marchant fill.) – Marchantia polymorpha. Obje vrste nađene su na vlažnim i hladovitim i čvrstim mjestima obale rijeke. U podrazredu Jungermanniales nalazi se red Jungermanniaceae anakrogynae iz kojeg su nađene dvije vrste. Jedna vrsta se nalazi u porodici Aneurae sa jedinim rodom Aneura (Dum.) i u njemu nađena vrsta Aneura pinguis (Dum.) = Riccardia pingius (L.) S.F. Gray, a druga porodici Haplolaeneae u kojoj se nalazi rod Pellia

550


(Raddi) i vrsta određena kao Pellia sp. Obje vrste su nađene na vlažnim vapnenačkim i sedrenim podlogama. Nađena je još jedna vrsta iz podrazreda Jungermanniales, reda Jungermanniaceae-akrogynae, porodice Epigonantheae. Tu je rod Haplozia gdje se nalazi sedam vrsta. Nađeni predstavnik nije određen do vrste zbog nedostatka identifikacionih elemenata, pa je označena kao Haplozia sp. Ostale nađene vrste su iz razreda Musci i podrazreda Bryales. U redu Fissidentales nalazi se jedna porodica Fissidentaceae sa jednim rodom Fissidens (Hedw.) u kojem se nalazi više vrsta. Na ispitivanim sedrenim pregradama nađena je samo jedna vrsta Fissidens crassipes. U redu Pottiales podrazreda Bryales nađeno je više vrsta. Iz porodice Pottiaceae zastupljeno je nekoliko rodova, a to su rod Hymenostilium (Brid.) sa vrstom Hymenostilium curvirostre (Ehrh.) Lindb., zatim rod Didymodon (Limpr.) sa vrstom Didymodon tophaceus (Brid.) Jur., te rod Cinclidotus iz podporodice Cinclidotoideae sa vrstama Cinclidotus riparus (Host) Arn. i Cinclidotus aquaticus (Jacq.) B.S.G. koje su rijetke u stajaćim vodama. Po nekim autorima one su indikatori valjanosti vode. Nalaze se u vodama I kategorije. U redu Isobryales, podrazreda Bryales nalazi se porodica Fontinalaceae sa jednim rodom Fontinalis (L.) sa većim brojem vrsta. Nađena vrsta zbog nedostatka identifikacionih elemenata označena je kao Fontinalis sp. U redu Hypnobryales nalazi se porodica Amblystegiaceae i rod Cratoneurum (Sull.) Roth sa dvije vrste Cratoneurum commutatum (Hedw.) Roth i Cratoneurum fillicinum (L.) Roth. U porodici Amblystegiaceae nalazi se vrsta Platyhypnidium rusciforme (Fleischr.) koja pripada rodu Platyhypnidium (Fleischr.). Sklona je prilagodbama životne sredine, te se nalazi u više varijateta. Na ispitivanom području nađeno je četrnaest vrsta mahovina koje se nalaze u dvanaest rodova. Samo u dva roda nađene su po dvije vrste, a to su rodovi Cinclidotus i Cratoneurum. Sve nađene vrste nalaze se u dva razreda Hepaticae i Musci. Pet nađenih vrsta pripada razredu Hepaticae, a ostale su u razredu Musci. Interesantan je rod Fontinalis koji se smatra indikatorom valjanosti vode. Njegova prisutnost upućuje na I kategoriju kvaliteta vode na ispitivanom području. Takve su izvorske vode i vode gorskih potoka. Po biološkim indikatorima, ali i hemijskim analizama, voda gornjeg toka rijeke Une su oligosaprobne i nalaze se na prelazu ka katerobnim vodama koje su bez ikakvog zagađenja. Oligosaprobne vode su bistre i u njima buja biljni i životinjski svijet. Takav je biološki svijet rijeke Une na ovom prostoru. Nađeni rodovi, kao i vrste u njima, nađeni su i davne 1959. godine (Matoničkin, 1959). Ova činjenica sama po sebi govori o stabilnosti vodenog ekosistema rijeke Une i njenoj moći da još uvijek može da neutrališe sve pritiske antropo-

551

genog, ali i drugog porijekla, koje su tokom vremena nastajale i uticale na nju. U prilog ovoj tvrdnji govori postojanost, odnosno opstanak Bryophyta u Uni, osobito kada se zna da one slove kao veoma osjetljiva živa bića na promjene u vodi kao njihovom životnom staništu. Ekološki faktori u rijeci Uni nisu u smislu očekivanih. Kolebanje temperature vode, prema mnogim autorima, nisu znatna. Od najviše tačke gdje su vršena ispitivanja (Ripač), u mjesecu julu zabilježena temperatura vode je 13,6°C, do najniže tačke (Kostela) gdje je temperatura vode iznosila 14,3°C, razlika je bila samo 0,7°C. Treba istaći da na toj relaciji rijeka Una protiče ili, bolje rečeno, meandrira dolinom bihaćkog polja gdje se kreće sporo i očekivati je veće zagrijavanje. U ljetnom mjesecu 1956. godine na potezu 80 km, Martinbrod (temperatura vode iznosila je 11,6°C) – Bosanska Krupa (temperatura vode iznosila je 13,2°C), razlika u temperaturi vode bila je 1,6°C. Mjerenje je izvršeno iste godine na istom potezu u zimskim mjesecima, te je uočeno da su kolebanja temperature vode manja (Martinbrod – 8,0°C, Bosanska Krupa – 9,4°C). Upravo ovako mala kolebanja temperature vode u prostoru i relativno niska temperatura riječne vode uslovila je briofitsku vegetaciju u rijeci Uni. Taloženje kalcija u obliku sedre ili bigara upravo zbog niske temperature vode je veoma sporo, pored velike količine otopljenog kalcija, za razliku od toplih rijeka koje brže stvaraju sedru. Niska temperatura vode je spriječila razvoj toploljubivih mahovina koje se ne susreću u vodi Une na ispitivanom području. Alkalitet i tvrdoća vode u Uni odstupa od očekivanog, kao što se sreće kod drugih planinskih rijeka dinarskog područja. Količina otopljenog kalcija gotovo ne opada idući ka donjem toku rijeke, vjerovatno zbog pritoka koje ga neprestano nadoknađuju poslije taloženja.

Zaključci

Na ispitivanom području, na sedrenim slapovima rijeke Une, nađeno je četrnaest vrsta mahovina. Prema Pavletiću (1968) one pripadaju u dva razreda: razredu Hepaticae gdje se nalaze vrste Fegatella conica Corda = Conocephalus conicus (L.) Dum., Marchantia polymorpha L., Aneura pinguis Dum. = Riccardia pingius (L.) S.F.Gray, Pellia sp. Raddi. I Haplozia sp. Dum. i razredu Musci gdje se nalaze vrste Fissidens crassipes Wils., Hymenostilium curvirostre (Ehrh) Lindb., Didymodon tophaceus (Brid.) Jur., Cinclidotus riparius (Host) Arn., Cinclidotus aquaticus (Jacq.) B.S.G., Fontinalis sp. L., Cratoneurum commutatum (Hedw.) Roth., Cratoneurum fillicinum (L.) Roth. i Platyhypnidium rusciforme Fleischr.

552


Nađene vrste nalaze se u dvanaest rodova. Samo u rodovima Cinclidotus i Cratoneurum nađene su po dvije vrste. Pet nađenih vrsta su iz razreda Hepaticae, a ostale se nalaze u razredu Musci.

Literatura Garms, H. (1969) Pflanzen und Tiere Europas, Hamburg. Mägdefrau, K., Ehrendorfer, F. (1997) Botanika – Sistematika, evolucija i geobotanika. Školska knjiga, Zagreb. Merdanić, H. (2000) Sedrene tvorevine na rijeci Uni u naučnim radovima I. Matoničkina i Z. Pavletića. Naučna tribina. Sedra rijeke Une i Una bez sedre, Bihać. Merdanić, H. (2000) Bryophyta – mahovine na nekim sedrenim tvorevinama u rijeci Uni. Naučna tribina. Sedra rijeke Une i Una bez sedre, Bihać. Pavletić, Z. (1956) Ekologija briofita na slapovima rijeke Krke sa posebnim osvrtom na taloženje sedre (doktorska disertacija). Pavletić, Z. (1957) Prilozi poznavanju ekologije briofita na slapovima rijeke Krke u Dalmaciji. Rad JAZU, 312, 95. Pavletić, Z. (1959) Izvještaj o istraživanjima briofita na slapovima rijeke Une. Ljetopis JAZU, 63. Pavletić, Z., Matoničkin, I. (1959) Životne zajednice na sedrenim slapovima rijeke Une i brzacima pritoke Unca. Acta Mus. mac.sc.nat. 6. Pavletić, Z. (1968) Flora mahovina Jugoslavije. Institut za Botaniku Sveučilišta u Zagrebu. Vjesnik, Zagreb.

553

Systematic affiliation Bryophyta at limy waterfalls in the upper course of Una river Abstract

The authors examined in the periods between 1998 and 1999 and between 2003 and 2004 bryophytes biocenoses on the travertine falls in the upper course of the river Una in the region of Bihać. Similar tests were made in 1959 and 1963 by professors Z. Pavletić and I. Matonički of the Faculty of Science at the University of Zagreb. Moss species found by the professors belonged to the class Hepaticae and its subclasses Marchantiales and Sphaerocarpales, and to the class Musci and is subclass Bryales (Pavletić, 1968). In the mentioned periods, the same species of moss were found on travertine waterfalls in the area of the Bihać Municipality as in 1959 and 1963. This fact speaks of a very stable aquatic ecosystem of the river Una and its biocenoses, and of the quality of its water. All natural dividing structures on the Una river, which form waterfalls, cascades and rapids, with negligible exceptions, are travertine. They were formed through sedimentation of calcium in cooperation with the flora and fauna in the river. Among the floral world that directly or indirectly participates in travertine sedimentation and the creation of waterfalls, mosses - bryophytes that are able to hold sediment calcium with the structure of their habitat as well as actively assimilate calcium in its cells, are particularly important. Mosses of the water system of the river Une have fully adapted to living in the water in which they live with the structure of their habitat, their size, shape and their position on travertine barriers. The testing included the travertine creations of waterfalls and cascades in the area of the city of Bihać (waterfalls in Ripač, Orljani, in the center of the city and in Kostela). The examined travertine barriers are partially overgrown with tree and shrub vegetation, but open surfaces exposed to full light of the day dominate. The open travertine creations are abundant with moss belong554


ing to groups living in full daylight, and with shadow mosses of species that actively assimilate calcium in their habitat and are important in the creation of travertine, in the shade. The testing was carried out in the summer months at a time when the waterfalls are more accessible because of low water level. The areas of the river banks that could be reached by the water were also examined. The collected material was macroscopically examined, species of animal origin were removed, and the material was then conserved. The systematic review of mosses in the examined area was made in accordance with the analytical key “The moss flora of Yugoslavia” by Z. Pavletić. The aim is to determine the type of moss found and to compare their systematic position with the tests made by other authors. In the tested areas of the river banks that could be reached by the water in damp shadows or in the immediate vicinity of the water meets the a number of representatives of the families Marchatiaceae, Aneureae, Haplolaeneae and Epigonantheae, belonging to the class Hepaticae, as well as representatives of the families Fissidentaceae, Pottiaceae, Fontinalaceae and Amblystegiaceae, belonging to the class Musci. Fourteen species of moss, classified within twelve branches of which some have been specified only up to the branch, could be found in the mentioned classes and their families. The discovered species Fegatella conica Corda = Conocephalus conicus (L.) Dum., Marchantia polymorpha L., Aneura pinguis Dum. = Riccardia pingius (L.) S.F.Gray, Pellia sp. Raddi and Haplozia sp. Dum. belong to the class Hepaticae, while types Fissidens crassipes Wils, Hymenostilium curvirostre (Ehrh) Lindb., Didymodon tophaceus (Brid.) Jur., Cinclidotus riparius (Host) Arn., Cinclidotus aquaticus (Jacq.) BSG, Fontinalis sp. L., Cratoneuron commutatum (Hedw.) Roth, Cratoneurum fillicinum (L.) Roth and Platyhypnidium rusciforme Fleischr. belong to the class Musci. The families found as well as their species were also found in 1965, which speaks about the stability of water ecosystem in the river Una and its capacity to neutralise the anthropogenic pressure, as well as the pressures of other origin which have occurred with time and influenced on it. This claim is also supported by the persistence and survival of Bryophyta in the river Una, which are known as creatures very sensitive to changes in their habitat. The ecological factors in the river Una are not as expected. According to many authors, the movements of temperatures are not significant. The difference in water temperature between the highest point (Ripač) in which the testing in the month of July took place and the lowest point (Kostela) stood at only 0.6˚C (Merdanić, 2000). Such minor movements of water temperatures conditioned the development of certain bryophyte vegetation in the river Una. Low water temperatures conditioned very slow sedimentation of calcium in the form of travertine or tuff, and prevent the development

555

of thermophile mosses that can not be found in the waters of the river Una in the tested area. The concentration of dissolved calcium does not drop towards the lower course of the river. It is believed that reasons for this are Una’s tributaries which continuously substitute for calcium after it settles down (Merdanić, 2000). Key words: mosses - Bryophyta, systematics of Bryophyta found in the upper course of the river Una and their conditionality.

556


RAST I ISHRANA LIPLJENA Thymallus thymallus L., IZ RIJEKE KRUŠNICE Azra Bećiraj & al. Sažetak

Sportsko-ribolovnom tehnikom lovljen je lipljen (Thymallus thymallus) na rijeci Krušnici. Ukupno je ulovljeno 137 jedinki lipljena, a crijevni sadržaj analiziran je kod 118 primjeraka. Ciljevi ovog istraživanja bili su podaci o rastu i ishrani ove vrste riba u prirodnim uslovima sredine. Totalna dužina izlovljenih jedinki lipljena kretala se od 18,0 do 44,0 cm, a masa se kretala u intervalu od 85,0 g do 800,0 g. Dužinski rast u totalnu dužinu populacije lipljena iz rijeke Krušnice predstavljen je von Bertalanffyjevom jednačinom. Utvrđeno je da se lipljen iz rijeke Krušnice dominantno hrani vrstama iz skupine Amphipoda i Ephemeroptera, dok najveći broj vrsta pripada skupini Diptera. Sekundarnu ishranu čine Trichoptera, zatim Gastropoda, Coleoptera i Formicidae. Lipljen se povremeno hrani vrstama iz skupina Isopoda, Hirudinea, Plecoptera, Oligochaeta, Heteroptera, Aranea, Lepidoptera, Hydracarina i Hymenoptera kao i biljnim detritusom. Ključne riječi: lipljen, Thymallus, Krušnica, prirodna ishrana, rast

Uvod

Ishrana i rast lipljena u različitim tekućicama je bila predmet istraživanja više autora (Ajanović, 1999; Dahl, 1962; Dunn, 1954; Hellawell, 1970; Janković, 1960; Müller, 1961; Korjenić, 2004; Radforth, 1940; Šumer, 1994). Kvalitativno i kvantitativno, 1 Azra Bećiraj, Asmir Budimlić, Biotehnički fakultet, Univerzitet u Bihaću, Bihać, e-mail: azra_bakrac_beciraj@ yahoo.com; Aleksandar Ivanc, Radoslav Dekić, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitet u Banja Luci, Banja Luka; Marina Piria, Agronomski fakultet, Zavod za ribarstvo, pčelarstvo i spec. zoologiju, Zagreb

557

ishrana ove vrste ovisi o osobinama staništa. Tokom raznih faza života lipljen se hrani zooplanktonom (Armstrong, 1986). Odrasli se hrane larvama i odraslim vodenim insektima (Berry, 1998; Muus, Dahlstrom, 1978). Također, hrani se kopnenim insektima, uključujući mrave, pčele, skakavce i obade (Berry, 1998). Kopneni insekti igraju važnu ulogu u ishrani lipljena, naročito u vodama sa gustom vegetacijom (Armstrong, 1986). Puževi, jaja pastrva, male ribe i u nekim slučajevima mali sisavci (miševi i rovčice) mogu biti važni u ishrani lipljena (Berry, 1998; Muus, Dahlstrom., 1978). Lipljen sakuplja hranu na vodenoj površini srednjeg toka i sa dna rijeka (Berry, 1998). Aktivno jedu tokom ljetnih mjeseci čitavih 24 sata. Ostatkom godine njihove prehrambene navike povećane su u sumrak ili tokom noći (Reed, 1964). Da poveća svoju prehrambenu efektivnost i kompetitivnost kao riblja vrsta, lipljen se često hrani u jatima (Berry,1998). Hrani se faunom dna, vodenim beskičmenjacima, račićima, mekušcima, letećim insektima koji padaju u vodu, sitnim ribama (Ajanović, 1999). Thaller (1944) je među prvima istražio populaciju lipljena i to na rijekama Uni i Kupi. Kasnije, Šenk (1953) istražuje rast i spolnu strukturu lipljena u rijeci Drini, Bosni i Vrbasu, dok je Horvat (1964) opisao rast lipljena iz rijeke Une. Janković (1960) daje podatke o sistematici i ekologiji lipljena u Jugoslaviji, a Aganović (1963) opisuje režim ishrane, rasta, plodnosti i strukture populacije lipljena iz rijeke Bosne i Plive. Idioekolške karakteristike lipljena iz Drine istražio je Mikavica i sur., (1988). Ajanović (1999) opisuje lipljensku populaciju iz rijeke Krušnice - desne pritoke rijeke Une, a njen lijevi pritok Klokot opisuje Sofradžija i sur. (2002). Detaljnije podatke o ishrani lipljena dao je Korjenić (2004), koji je istražio odnos sastava faune dna i ishrane lipljena u rijeci Fojnici. Proučavanja populacija lipljena u Evropi ima fundamentalni, ali i aplikativni značaj, pošto je riječ o ribljoj vrsti s većom ekonomskom i sportskoribolovnom važnošću (Mikavica i sur., 1988). Stoga, cilj ovog rada je prikazati rast i ishranu lipljena iz desnog pritoka Une, rijeke Krušnice (Slika 1).

Materijal i metode

Na rijeci Krušnici riba je lovljena sportsko-ribolovnom tehnikom Rol-Carsting (fly-fishing). Od pribora je korišten štap za mušičarenje akcija 5, Pol-12-ŠEKSPIR, šekspirovo kolo kao rola te najlon tipa DTF-6-Cortland. Od maja do sredine juna 2006. i 2007. godine korištena je veličina mokre muhe (udica) 12, u junu i julu korištena je mokra muha-udica 16, a od sredine jula, u augustu i septembru korištena je mokra muha-udica veličine 18 i 20. Na udicama 18 i 20 korištena je ličinka Baëtis rhodani iz skupine Ephemeroptera, na udici 16 larva i nimfa Baëtis rhodani, a na udici broj 12 u maju korištena je larva Sialis lutaria iz reda Megaloptera, Trichoptera i Ephemera danica iz skupine Ephemeroptera. 558


Von Bertalanffyjevu (VBGF) jednačinu smo koristili za dobivanje podataka o rastu lipljena u dužina (Treer, 2003).

Lt=L∞ (1-e –K(t-t0)) L∞ ili Linf je najveća dužina koju ribe u toj populaciji mogu dostići. Jednačina za računanje parametra L∞:

L∞= -a x b-1 Koeficijent rasta K pokazuje kojom brzinom ribe dostižu L∞ i on je ustvari vrijednost -b. K= -b Parametar t0 označava hipotetsku dob kod Lt=0. Vrijednost t0 se dobiva prema jednačini:

t0 = -a x b-1 Za provjeru vjerodostojnosti dobivenih rezultata izračunava se i ukupna performanca rasta (S p a r r e i V e n e m a, 1992) φ’ (engl. Overall growth performanc ili phi-prime), jednačinom:

φ’=In K+2 In L∞ Vrijednosti parametara a i b dobiveni su pomoću power regresije u programu SPSS 10.0 for Windows, iz jednačine dužinsko-masenog odnosa W= a x Lb, pri čemu je W masa u gramima, a L dužina u centimetrima. Izlov lipljena za analizu crijevnog sadržaja obavljen je od maja 2006. do decembra 2007. sa pauzom u vrijeme mrijesta. Dubina Krušnice u gornjem toku kretala se oko 2 metra, u srednjem toku 5 metara, a u donjem toku 3-5 metara. U laboratoriju ribe su izmjerene te je izdvojeno probavilo nakon rezanja kod jednjaka i analnog otvora. Crijevni sadržaj svake jedinke fiksiran je u 4% formaldehidu. Determinacija rodova plijena izvršena je do što niže sistematske kategorije ili do vrste ukoliko je to bilo moguće. Za analizu pojedinih vrsta plijena korištene su sljedeće metode: Postotak brojnosti (N%) (Holden i Raitt, 1974): N% =

ni

∑n

x100 gdje je:

ni = broj hranidbenih kategorija Σn = Ukupan broj svih hranidbenih kategorija 559

Rezultati i rasprava

Analiziran je crijevni sadržaj 118 primjeraka lipljena između 18,0 i 44,0 cm totalne dužine. Svi analizirani crijevni sadržaji bili su djelomično ili potpuno ispunjeni, što potvrđuje prethodna istraživanja gdje je primjećeno da su prehrambene aktivnosti lipljena visoke te da su vrlo rijetki primjerci s praznim probavnim traktom (Dahl, 1962). Analizom rodova plijena u probavilu lipljena ustanovljeno je da preferentna komponenta ishrane pripada skupini Amphipoda (53,1%), od toga rodu Gammarus pripada 50,9%. Tabela 1 Procenat učestalosti pojavljivanja (F) i procenat brojnosti (N) pojedinih taksona invertebrata u crijevnom sadržaju lipljena (n=118) iz rijeke Krušnice Takson Gastropoda Oligohaeta Hirudinea Arachnida Aranea Hydracarina Crustacea Amphipoda Isopoda Insecta Ephemeroptera Plecoptera Trichoptera Diptera Coleoptera Heteroptera Hymenoptera Formicidae Lepidoptera Biljni detritus, grančice, alge Ukupno

Broj jedinki 276 47 10

N% 5,25 0,88 0,18

F% 4,53 4,22 0,75

5 1

0,09 0,02

0,45 0,15

2 819 24

53,1 0,45

14,9 1,35

898 25 365 405 195 15 4 207 3 + 5 299

16,9 0,47 6,88 7,64 3,67 0,28 0,07 3,90 0,05 + 100

23,6 1,96 13,7 17,6 10,8 1,05 0,45 3,77 0,45 + 100

Slične rezultate dobili su i drugi autori. Tako Aganović (1965) navodi da se lipljen iz rijeke Bosne najviše hrani vrstama iz roda Gammarus sp. s vrlo visokim postotkom brojnosti (62,07%), kao i lipljen iz rijeke Hempshire gdje mu je dominantna komponenta Gammarus pulex (Radforth, 1940). Drugi autori navode da

560


je vrlo visok sadržaj Amphipoda u probavlilma lipljena uz još ostale dominantne skupine (Horvat, 1964; Sofradžija i sur., 2002; Korjenić, 2004). Osim Amphipoda, visok postotak brojnosti i učestalosti pojavljivanja pokazuju Ephemeroptera, a naročito dva roda Baetis sp. (N%=6,85; F%=10,71) i Ephemerella sp. (N%=6,39; F%=8,29). Ove rodove rado uzimaju primjerci svih analiziranih veličina (Tablica 1 i 2). Janković (1960) navodi da u rijeci Luče lipljen rado uzima rodove iz skupine Ephemeroptera, kao i Šenk (1953) kod lipljena iz rijeke Vrbas. Radforth (1940) spominje Baetis sp. kao jedan važniji plijen u ishrani lipljena iz rijeke Tweed. Nekoliko autora navodi Chironomidae kao vrlo važan plijen lipljena (Radforth, 1940; Horvat, 1964; Aganović, 1965), dok je taj rod u rijeci Krušnici sporadičan element (N%=1,51; F%=1,96). Rodovi iz skupine Diptera iz rijeke Krušnice su u probavilima lipljena bile vrlo brojne. Ukupno je bilo zastupljeno 28 rodova što čini relativno visok postotak brojnosti i postotak učestalosti pojavljivanja (N%=7,64; F%=17,65) iako niti jedan element nije pokazao posebnu dominaciju. Korjenić (2004) spominje dominaciju Diptera u probavilima lipljena iz rijeke Fojnice. Kao sekundarna ishrana mogu se okarakterisati skupine Trichoptera (N%=6,88; F%=13,72), zatim Gastropoda (N%=5,25; F%=4,53), Coleoptera (N%=3,68; F%=10,86) i Formicidae (N%=3,906; F%=3,771) (Tabela 1) Sporadično su se pojavljivali rodovi iz skupine Isopoda, Hirudinea, Plecoptera, Oligochaeta, Heteroptera, Aranea, Lepidoptera, Hydracarina i Hymenoptera kao i biljni detritus. Dužinski rast jedinki lipljena iz rijeke Krušnice je analiziran na osnovu stvarno izmjerenih (empirijskih) vrijednosti dužina tijela 137 jedinki lipljena različite starosti, zatim na osnovu povratno izračunatih (teorijskih) vrijednosti dužina tijela pomoću von Bertalanffyjevog modela rasta. Parametri von Bertalanffyjeve jednačine: Lt=L∞ (1-e –K(t-t0)) Gdje je: L∞ ili Linf. maksimalna (asimptotska) veličina kojoj teži dužina ribe ili najveća dužina koju ribe mogu dostići u populaciji. Parametar koji nam pokazuje kojom brzinom ribe dostižu L∞ je koeficijent rasta (K). K je mjera stope pri kojoj se dužina tijela približava vrijednosti L∞ ili takozvani Brodyjev koeficijent rasta (Brody, 1927, 1945, prema: Ricker, 1975). L∞ i koeficijent rasta (K) se dobiju iz regresije 1t+1 na 1t čija grafička prezentacija predstavlja tzv. Walfordovu liniju (Walford, 1946, prema: Ricker, 1975). Nagib ove krive jednak je Fordovom koeficijentu rasta k = e - k (Ford, 1933, prema:

561

Ricker, 1975), pa je odavde K= 1nk, a odsječak na y-osi je L∞ (1 - k), odakle se može izračunati L∞. Da bi se dobio parametar t0 potrebno je uraditi regresiju na ln(L∞ - lt) na t. Nagib ove krive jednak je K, a odsječak na y-osi je lnL∞ + Kt0, odakle se lako može izračunati vrijednost t0. Vrijednost t0 je obično negativna i ne daje nikakve korisne informacije te se često smatra parametrom smetnje. Povratno izračunavanje dužina po modelu von Bertalanffy i Walford urađeno je uz pomoć softverskih paketa Microsoft Excel 2000 te SPSS 11.0.0. for Windows. Vrijednost von Bertalanffyjeve jednačine lipljena iz rijeke Krušnice iznosi: Lt = 93,6 (1-e-0,0920(t+1,36)), Najveća dužina koju ribe mogu dostići u populaciji se označava sa L∞. U populaciji analiziranih lipljena u Krušnici najveća dužina koju ribe mogu dostići iznosi: L∞ = 93,6 cm Parametar koji nam pokazuje kojom brzinom ribe dostižu L∞ je koeficijent rasta (K). Taj se parametar označava sa K i njegova vrijednost u Krušnici iznosi K = 0,0920. Vrijednost parametra t0 u Krušnici iznosi t0= - 1,36. Poređenje nekih parametara iz von Bertalanffyjeve jednačine lipljena iz rijeke Krušnice sa drugim lipljenskim populacijama iz različitih tekućica prikazani su u tabeli 1. U tabeli su obrađeni podaci za rijeku Unu, rijeku Mesnu u Rusiji, rijeku Test u Velikoj Britaniji, rijeku Pomerania u Poljskoj, rijeku Turiec u Čehoslovačkoj i rijeku Kupu u Hrvatskoj. Ukupna performansa rasta ф‘ služi nam za provjeru tačnosti dobijenih parametara u von Bertalanffyjevoj jednačini i neznatno varira unutar iste riblje vrste (Moreau et al., 1986). Za populaciju lipljena iz rijeke Krušnice ukupna performansa rasta iznosi ф’ = 6,42. Ova je vrijednost vrlo blizu vrijednosti iz rijeka Kupe gdje je ф’ = 6,38, zatim rijeke Pomerania, gdje iznosi ф’ = 6,76 (Witkowski et al., 1989). Najmanja ukupna performansa rasta zabilježena je kod lipljenske populacije iz rijeke Mesne, gdje iznosi ф’ = 5,24 (Svetovidov, 1936). Ovi podaci potvrđuju da ukupna performansa rasta minimalno odstupa unutar populacija iste riblje vrste (Sparre and Venema., 1992). Najveća izračunata očekivana dužina koju ribe mogu dostići u rijeci Krušnici je L∞ = 93,6 cm. Ova je vrijednost bliža lipljenskoj populaciji iz rijeke Kupe gdje je

562


L∞ = 69,77 cm (Šprem, 2005), nego vrijednosti za lipljensku populaciju iz rijeke Une koja iznosi L∞ = 62,63 cm (Horvat, 1964). Tabela 2 Parametri iz von Bertalanffyjeve jednačine približna starost lipljena i njihov prosječan dužinski rast (TL u mm) iz različitih tekućica

K

Asimptotska dužina u cm L

Perfor mansa rasta Φ’

0,076

62,63

5,69

-

0,087

46,58

5,24

Približna starost i prosječan rast (totalna dužina u mm)

Autor i lokacija n Horvat 1964 Una Svetovidov 1936 Mesna Hutton1923 Test Witkowski et al. 1989 Pomerania Stranai 1992 Turiec Šprem 2005 Kupa

262

Krušnica

1+

2+

3+

4+

5+

6+

Koeficijent rasta 7+

197 261 317 350 385 407 453

-

81

-

159 286 335 387 413 432

-

0,201

44,35

5,98

308 131 238 308 363 409 419

-

0,383

47,45

6,76

158 185 245 275 310 381

-

0,063

55,77

5,17

170 230 280 335 375 410

-

0,121

69,77

6,38

137 110 183 249 309 364 415

-

0,092

93,60

6,42

98

138 196 242 273

-

-

Najveće odstupanje od krušničke populacije je kod populacije u rijeci Test i iznosi L∞ = 44,35 (Hutton, 1923). Ovakva razlika kod populacija se može povezati sa činjenicom da populacija iz rijeke Test najbrže raste uporedo s dobi, a zatim njen rast počinje stagnirati. Parametar K i njegova vrijednost u ovom istraživanju za rijeku Krušnicu iznosi K= 0,092, i najbliža je vrijednosti K= 0,087 koju ima lipljen iz Mesne (Svetovidow, 1936), te Une gdje je K= 0,076 (Horvat, 1964), dok je najmanja vrijednost K= 0,063 bila kod lipljena u rijeci Turiec (Stranai, 1992). Poređenjem parametara iz von Bertalanffyjeve jednačine lipljena iz rijeke Krušnice sa drugim lipljenskim populacijama prikazanim u tabeli 2 može se vidjeti da najbrže rastu lipljeni iz rijeke Pomerania, čiji je K najviši (K= 0,383), ali oni imaju i najmanje očekivane maksimalne dužine (L∞ = 47,45 cm). Lipljeni iz Krušnice rastu slabije (K= 0,092) od lipljena iz rijeke Pomerania (K= 0,383), rijeke Test (K= 0,201) i Kupe (K= 0,121), ali zato dostižu veće maksimalne dužine (L∞= 93,6 cm). Komparacijom dužinskog rasta i dobi lipljena iz različitih tekućica (Tabela 2) vidljivo je da lipljeni iz rijeke Krušnice rastu

563

najbrže u prvoj godini života, a veliki rast bilježe između druge i četvrte godine života. Manje smanjenje dužinskog rasta kod krušničkog lipljena nastupa u petoj godini života. Na slici 2 prikazan je odnos dužinskog rasta izražen u totalnoj dužini i starost lipljena iz nekoliko različitih vodotoka u Evropi, a na slici 3 dužinski rast i starost lipljena iz različitih tekućica u Alberti (Kanada). Slika 4 prikazuje krivu dužinskog rasta lipljena iz rijeke Krušnice, stvarno izmjerenih dužina (empirijskih) i izračunatih (teorijskih) dužina prema modelu von Bertalanffyja.

Slika 2 Dužinski rast i starost lipljena iz različitih vodotoka u Evropi (Šprem, 2005)

Slika 3 Dužinski rast i starost lipljena iz različitih lokacija u Alberti (Ajanović, 1999)

Slika 4 Kriva dužinskog rasta i starost lipljena iz rijeke Krušnice prema modelu von Bertalanffyja

Iz slike 2 i 4 je vidljivo da populacija lipljena iz rijeke Krušnice vrlo malo odstupa od ostalih populacija, osim od populacije lipljena iz rijeke Mesne u Rusiji koja najviše odstupa. Lipljeni iz Mesne najsporije rastu, dok populacija iz rijeke Test u Velikoj Britaniji ima najbrži rast u odnosu na dob.

564


Kao i kod ostalih populacija, pa tako i kod krušničke populacije lipljena, poslije najvećeg dužinskog rasta u prvoj godini, veliki rast se bilježi između druge i četvrte godine života. Opadanje dužinskog rasta kod krušničkog lipljena nastupilo je u petoj godini, kao i kod lipljena u rijeci Pomerania. Populacije lipljena u rijeci Uni, Turiec,Test i Mesna bilježi opadanje dužinskog rasta u četvrtoj godini života. Isto tako iz podataka o dužinskom rastu možemo utvrditi da lipljenske populacije sa sjevera Evrope mnogo slabije rastu u dužinu (Svetovidow, 1936; Müller, 1961). Prema ovim podacima o dužinskom rastu petogodišnji lipljen iz rijeke Mesne odgovara prema dužinskom rastu trogodišnjem lipljenu iz rijeke Krušnice. Populacije lipljena iz sjevernog dijela Evrope manjeg su dužinskog rasta nego u našim krajevima. Ova razlika u rastu zasniva se na činjenici da u sjevernim dijelovima Evrope zima nastupa mnogo ranije, a rijeke su duži period pod ledom i to je glavni razlog slabijeg dužinskog rasta lipljena. Poredeći dužinski rast (teorijska kriva) i starost krušničkog lipljena sa tri populacije lipljena iz Alberte (slika 3, 4) možemo konstatovati da je dužinski rast u prvoj godini sličnih vrijednosti, u drugoj lipljen iz Northeast Boreal Region ima slične vrijednosti, dok dvije druge populacije imaju veće parametre. U trećoj godini kod sve tri populacije lipljena iz Alberte je veći dužinski rast nego kod lipljena iz Krušnice. U četvrtoj godini tri lipljenske populacije su duže, a u petoj i šestoj godini krušnički lipljen ima veći dužinski rast. Generalno možemo zaključiti da, u okvirima familije Thymallidae uz malobrojne izuzetke, u prvoj godini lipljen raste najbrže što je i razumljivo jer mlađe jedinke imaju intenzivniji dužinski rast. Od druge do četvrte godine lipljen bilježi brzi rast, a od pete godine dužinski rast usporava. Prirodne populacije svuda pokazuju progresivan linearan rast do četvrte i pete godine, što se vidi iz funkcije koja opisuje krivu dužinskog rasta (Slika 2,3,4). Horvat (1964) je u svom radu o lipljenu u rijeci Uni prikazao dijapazon totalne dužine i mase. Totalna dužina se kretala od 16,0 do 46,0 cm, a masa od 0,20 do 821,0 g. U Krušnici, prema empirijskim vrijednostima, totalna dužina jedinki se kretala od 18,0 do 44,0 cm, a masa od 0,85 do 800,0 g. Poređenjem ovih podataka možemo utvrditi mala odstupanja vrijednosti kao i to da u rijeci Krušnici uzorak nije obuhvatio starosnu klasu lipljena 0+. Slične podatke o dužinskom rastu lipljena navodi Radević (2000) u istraživanjima populacije lipljena u rijeci Vrbas. I za druge vrste riba iz rijeke Vrbas, kao što je mladica (Hucho hucho L.), isti autor navodi slične rezultate (Radević, 1999). Opšta karakteristika rasta je da u mlađem uzrasnom periodu jedinke rastu brže,

565

a da sa godinama starosti brzina rasta opada (Hrasnica i Ogrizek, 1961), što je istraživanjima u ovom radu također konstatovano. Prema ovoj karakteristici rasta lipljenska populacija iz rijeke Krušnice sličnija je populaciji iz rijeke Kupe nego populaciji iz rijeke Une, čija je desna pritoka rijeka Krušnica. Takvo preklapanje možemo povezati s činjenicom da su rijeke Krušnica i Kupa te Una geografski vrlo bliske rijeke. Odstupanja u vrijednostima ф’ = 6,42 za Krušnicu i ф‘ = 5,69 za Unu (Horvat, 1964) te L∞ = 93,60 cm za Krušnicu i L∞ = 62,63 cm za Unu (Horvat, 1964) mogu se objasniti i povezati sa obilnošću i dostupnosti hrane, te godinom kada su podaci objavljeni. Drugi literaturni podaci vezani za ovu tematiku o lipljenu iz Une ne postoje. Literaturni podaci vezani za Krušnicu i za ovu tematiku ne postoje, zbog čega je jedan od ciljeva ovog rada dobiti potpuniji uvid o populaciji lipljena u prirodnom biotopu, čime bi se stvorila solidna osnova za upotpunjavanje znanja o opštem stanju lipljena iz otvorenog vodotoka. Jedna od preporuka ovog rada je da se istraživanja ovakvog tipa trebaju proširiti na čitav Unski sliv i šire.

Zaključci

Vrijednost von Bertalanffyjeve jednačine za krušničku populaciju lipljena iznosi:  Lt=93,6 (1-e-0,0920(t+1,36)), te sa ovim parametrima možemo komparirati različite riblje populacije.  Koeficijent rasta za lipljena izKrušnice iznosi K= 0,0920. Ovaj koeficijent nam pokazuje kojom brzinom ribe dostižu najveću moguću dužinu u toj populaciji((L∞).  Vrijednost L∞, najveća dužina koju riba u populaciji može dostići, za krušničku populaciju iznosi 93,6 cm.  Lipljen iz rijeke Krušnice dominantno se hrani vrstama iz skupine Amphipoda i Ephemeroptera.  Rodovi iz skupine Diptera su najbrojnije i ukupno predstavljaju važan plijen.  Sekundarnu ishranu čine Trichoptera sa Hydropsyche sp. kao dominantnijim rodom, zatim Gastropoda sa dominacijom Valvata sp., Coleoptera i Formicidae.  Sporadičnu ishranu predstavljaju skupine Isopoda, Hirudinea, Plecoptera, Oligochaeta, Heteroptera, Aranea, Lepidoptera, Hydracarina i Hymenoptera kao i biljni detritus. 566


Literatura Aganović, M. (1963): Komparativna istraživanj režima ishrane, rasta, plodnosti i strukture populacija lipljena u rijekama Bosni i Plivi, doktorska disertacija, God. Biol. Inst. Univ. Sarajevo Aganović, M. (1965): Proučavanje pitanja minimalne mjere za lipljena u rijekama Bosni i Plivi. God. Biol. Inst. Univ. Sarajevo, 18: 3 -109. Ajanović, N. (1999): Grayling (Thymallus thymallus) Hatchery in the Municipalaty of Bosanska Krupa in north-western Bosnia and Herzegovina. A Sustainable Development Pilot Project, A Master´s Degee Project, Faculty of Environmental Design, The University of Calgary, Alberta Armstrong, R. H. (1986): A Review of Arctic Grayling Studies in Alaska 1952-1982. Biological Papers of the University of Alaska. Institute of Arctic Biology. Number 23. Fairbanks, Alaska, USA. Berry, D. K. (1998): Alberta´s Arctic Grayling Management and Recovery Plan. Alberta Environmental protection, Natural Resources Service, Inf. Fisheries Menagement Division, Alberta Dahl, J. (1962): Studies on the biology of Danish stream fishes. 1. The food of the grayling (Thymallus thymallus) in some Jutland streams. Meddr. Dann. Fisk.-og Havunders 3, 199-264 Dunn, D.R. (1954): The feeding habitas of some of the fishes and some members of the bottom fauna of Liyn Tegid (Bala lake) Merionethshire. J. Anim. Ecol. 23, 224-233 Hellawell, J.M. (1970): The food of the grayling Thymallus thymallus (L.) of the river Lugg, Herefordshire, J. Fish Biol. 187-197 Holden, M.J., Raitt, D.F.S. (1974): Methods of ResourceInvestigation and their Application. Manual of fisheries science. FAO, Rim. Horvat, M. (1964): Rast lipljena u rijeci Uni. Ribarstvo Jugoslavije, 4, 103-111. Hrasnica F., Ogrizek A. (1961): Stočarstvo-opći dio. Poljop. Naklad. Zavod. Zagrebu. Janković, D. (1960): Sistematika i ekologija lipljena Jugoslavije. Biološki institut Beograd, Stručno udruženje za unapređenje slatkovodnog ribarstva Jugoslavije, Beograd Korjenić, E. (2004): Odnos sastava faune dna i ishrane lipljena (Thymallus thymallus, L. 1758) iz sliva rijeke Fojnice. Veterinaria 53,1, 13-24 Sarajevo, 2004 Müller, K.(1961): Produktio biologische Untersuchungen in Nordschwedische Fliessgewassern. Zeitschr.f.Fisch.u.d.Hildswiss., 10: 173-201 Mikavica D., Sofradžija, A., Škrijelj, R. (1988): The spread and some idioe-cological characteristic of a grayling Thymallus thymallus L. from the Drina river. Ichthyologia, 20, 1, 27-36. Muus, B. J., Dahlstrom, P. (1978): Collins Guide to the Freshwater Fisnes of Britain and Europe. Wm. Collins Sons and Co. Ltd. London, United Kingdom. Radević M. (1999): Growth of huchen (Hucho hucho L.) from the Vrbas river. Ichthyologia. 31, 1,53-59. Beograd. Radević M. (2000): Ekološki i cenotički odnosi faune riba u srednjem i donjem toku Vrbasa i ribnjaku Bardači-Monografija, Prirodno-matematički fakultet Banja Luka.

567

Radforth, By. I. (1940): The fod of the grayling (Thymallus thymalus), flounder (Platichthys flesus), roach (Rutilus rutilus) and gudgeon (Gobio fluviatilis) with special reference to the tweed watershed. From the Department of Zoology, Glasgow University. Reed, R. (1964): Life history of migration patterns of Arctic Grayling, Thymallus articus (Pallas) in the Tanana River drainage of Alaska. Alaska Department of Fish and Game Research raport No. 2, Juneau, Alaska, USA. Sofrađžija, A., Hadžiselimović, R., Spahić, M., Jažić, A., Škrijelj, R., Guzina, N., Trožić-Borovac, S., Korjenić, E., Hamzić, A. (2002): Ribarstveno - gospodarska osnova općine Bihać. Centar za ihtiologiju i ribarstvo, Prirodno - matematičkog fakulteta, Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo Sparre P., Venema S. C. (1992): Introduction to tropical fish stock assessment. Part 1-Manual. FAO, Fish Tech. Pap. 306/1, 110. Šenk, O. (1953): Ispitivanje rastenja i spolnog sazrijevanja lipljana (Thymallus thymallus) iz rijeke Drine, Bosne i Vrbasa. Veterinarija Zbornik radova iz oblasti animalne proizvodnje, god II, svezak 4, Sarajevo Šumer, S. (1994): Natural and artificial nutrition for grayling (Thymallus thymallus (L). 1758) fry. Pol.Arch. Hidrobiol. 41,3, 279-284 Thaller, Z. (1944): Lipljen Thymallus thymallus L., njegovo životno područje u Hrvatskoj i na Balkanu, te njegova gospodarska vrijednost. Priroda, Zagreb. 87 pp. Treer T. (2003): Ihtiologija II. Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

568


GROWTH AND FEEDING OF THE GRAYLING Thymallus thymallus L., FROM THE RIVER KRUŠNICA Abstract

Sport fishing technique caught is grayling (Thymallus thymallus) on the river Krušnica. Total is caught 137 samples and analyzed 118 samples. The objectives of this research were to obtain data on the growth and diet of these fish species in terms of natural environment. Total length caught bears grayling ranged from 18.0 to 44.0 cm, while the masses are in inervalu ranged from 85.0 to 800.0 g. Longitudinal growth in the total length of the population grayling from the river Krušnice was von Bertalanffyjevom equation. It has been found to be grayling from the river Krušnice dominant types of food from the group Amphipoda and Ephemeroptera, while the largest number of species belonging to the group diptera. Secondary diet consists of Trichoptera, then Gastropoda, Coleoptera and Formicidae. Grayling occasionally food species from a group of Isopoda, Hirudinea, Plecoptera, Oligochaeta, Heteroptera, Aranea, Lepidoptera, Hydracarina and Hymenoptera as well as plant detritusom. Key words: grayling, Thymallus, Krušnica, natural nutrition,growth

569


POTENCIJALNA UPOTREBA MIRMEKOFAUNE U PROCJENI BIODIVERZITETA ZAŠTIĆENIH PODRUČJA U BOSNI I HERCEGOVINI Adi Vesnić & al. Sažetak

Upotreba mirmekofaune u procjeni biodiverziteta staništa u svijetu se koristi već duže vrijeme. U radu su prezentovani podaci o prednostima moguće primjene mirmekofaune u procjeni biodiverziteta i potencijalna upotreba mrava kao indikatora biodiverziteta i stanja zaštićenih staništa na području Bosne i Hercegovine. U tu svrhu vršena su terenska posmatranja na horizontalnom i vertikalnom profilu Bosne i Hercegovine i utvrđena je jasna ekološka diferencijacija vrsta, rodova i podporodica mrava u Bosni i Hercegovini, koja pokazuje jasnu povezanost različitih taksona sa određenim tipovima staništa. Ključne riječi: Formicidae, biodiverzitet, zaštićena područja, ekološke funkcionalne grupe, Bosna i Hercegovina.

Uvod

Potreba pouzdane i ekonomične procjene biodiverziteta u cilju brzog provođenja mjera konzervacije i zaštite staništa zahtijeva razvoj metoda koje se baziraju na upotrebi odabranih taksonomskih grupa. Upotreba indikatorskih ili ciljanih taksonomskih kategorija (koje stoje u pozitivnoj korelaciji sa bogatstvom vrsta, diverzitetom drugih bioloških skupina pa mogu poslužiti kao indikatori uku Adi Vesnić, Suvad Lelo, Rifat Škrijelj, Erna Karalija, Odsjek za biologiju Prirodno-matematičkog fakulteta Sarajevo, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

571

pnog biodiverziteta istraživanog područja, tj. kao indikator promjena u staništu) predstavlja osnovni pristup u aktuelnoj analizi biodiverziteta. Pragmatičnost skupine u procjeni biodiverziteta određuju: jednostavno sakupljanje i monitoring, taksonomska i prostorna raznovrsnost (varijacija), visok značaj u posmatranom ekosistemu, visok stepen korelacija između biodiverziteta date (indikatorske) skupine i drugih skupina u ekosistemu, kao i sličnosti u odgovorima na promjene u životnoj sredini sa drugim biološkim skupinama (Agosti et al., 2000). Najveći broj odabranih indikatorskih taksona zadovoljava prva dva kriterija. Najčešće procjene stanja biodiverziteta provode se na osnovu analiza vaskularnih biljaka i životinja, najčešće kičmenjaka (sisari, ptice, gmizavci, vodozemci). Mnoge od skupina kičmenjaka koje se koriste u procjeni biodiverziteta lako se prepoznaju i sakupljaju standardizovanim metodama. Međutim, najčešće nije utvrđena korelacija između taksona, spomenutih životinjskih skupina i ukupnog biodiverziteta. Danas je upotreba biljaka i biljnih asocijacija jedan od najpouzdanijih pokazatelja sveukupnog biodiverziteta staništa, pošto sve životinje direktno ili indirektno ovise o biljkama koje im služe kao hrana ili kao sklonište (Agosti et al., 2000). Upotreba ograničenog broja dobro poznatih indikatorskih taksona u procjeni biodiverziteta staništa ne može se koristiti kao univerzalni indikator opšteg stanja biodiverziteta jer korištenje malog broja indikatora ne reprezentuje na adekvatan način biodiverzitet drugih skupina u staništu. Korištenje indikatorskih taksona sa različitim ekološkim karakteristikama poput biljaka, životinja i gljiva teoretski predstavlja bolji pristup u analizi cjelokupnog biodiverziteta u staništu. U tom smislu mravi imaju veliki potencijal (Agosti et al., 2000). Današnje analize terestrijalnih ekosistema u Bosni i Hercegovini bazirane su uglavnom na analizi brojnosti i pokrovnosti vaskularnih biljaka, pa se iz ovog razloga nameće potreba uvođenja životinjske komponente kao indikatora u procjeni biodiverziteta. Upotreba mrava kao bioindikatora primjenjivana je najčešće u tropskim i suptropskim oblastima. Rezultati analiza su pokazali da mravi predstavljaju idealnu skupinu za procjenu biodiverziteta iz razloga što su izuzetno raznolika grupa (više od 9.000 opisanih vrsta). Pored toga, mravi su prisutni u gotovo svim terestrijalnim ekosistemima i lako se sakupljaju (Agosti et al., 2000). Posebno su pogodni za procjene i monitoring stanja biodiverziteta obzirom da najveći broj vrsta osniva kolonije. Stacionarni način života i ograničeno kretanje jedinki iz kaste radnika (kretanje oko mravinjaka u radijusu manjem od jednog metra pa do stotinjak metara) ograničava migraciju između staništa što

572


je jedna od prednosti upotrebe mrava kao indikatora, za razliku od drugih životinja koje prelaze iz jednog staništa u drugo u potrazi za hranom, parenjem ili mjestom za gnijezdo. Kolonije mrava su konstantno prisutne na određenom području pa ih je lakše uzorkovati i posmatrati. Sa ekološkog gledišta mravi imaju važnu ulogu u terestrijalnim ekosistemima bilo da su predator ili plijen. Analize korelacije između brojnosti vrsta i diverziteta mrava koje su provedene u posljednjih nekoliko godina dale su oprečne rezultate po pitanju povezanosti diverziteta mrava i brojnosti vrsta u staništu. Utvrđeno je da brojnost vrsta mrava stoji u pozitivnoj korelaciji sa vaskularnim biljkama i sa nekoliko skupina zglavkara (Lawton et al., 1998). Postoje podaci i jasni dokazi o statistički značajnoj, pozitivnoj korelaciji između biodiverziteta mrava i drugih taksona (Majer et al., 1984; Andersen et al., 1996; Burbridge et al., 1992). Međutim, neke analize su utvrdile negativnu povezanost između brojnosti mrava i drugih organizama (Oliver & Beattie, 1996a i 1996b). Analize nekih šumskih zajednica pokazuju da nema značajne pozitivne korelacije između diverziteta mrava i ostalih skupina životinja (Oliver et al., 1998). Biodiverzitet mirmekofaune moguće je dovesti u pozitivnu korelaciju sa skupinama koje imaju slične potrebe za hranom i staništem. Stoga bi analiza faune mrava trebala biti dobar pokazatelj biodiverziteta faune tla i skupina kao što su skokuni i pauci. Također, moguće je uspostaviti pozitivnu korelaciju između mrava, biljnih vaši i nekih tvrdokrilaca sa kojima mravi uspostavljaju obligatne interspecijske interakcije. Na osnovu istraživanja mirmekofaune mrava moguće je izdvojiti sedam ekološki funkcionalnih grupa: dominantne dolihoderine; sporedne kamponotine, klimatski specijalisti, kriptične vrste, oportunisti, uopšteno mirmicine i specijalizirani predatori (Agosti et al., 2000). Obzirom da ekologija zajednica zahtijeva identifikaciju funkcionalnih grupa koje odražavaju taksonomske i biogeografske granice i variraju u odgovoru na stres i poremećaj, možemo izdvojiti sedam osnovnih funkcionalnih grupa mrava (Agosti et al., 2000).


U izradi rada korišteni su prikupljeni literaturni podaci i rezultati terenskih istraživanja faune mrava na horizontalnom i vertikalnom profilu Bosne i Hercegovine (Vesnić & Lelo, 2008). U istraživanju horizontalnog profila Bosne i

573

Hercegovine kao najjužnija tačka je lokalitet Popovo polje, opština Ravno, a najsjevernija tačka je opština Orašje (sl. 1).

Sl. 1 Prikaz transekta na horizontalnom profilu Bosne i Hercegovine od juga prema sjeveru (lokaliteti: Popovo polje, Sarajevo, Orašje, označeni su zvjezdicom).

U periodu od marta 2006. do avgusta 2008. godine na području Popovog polja, vršena su terenska istraživanja faune mrava aktivnim (sakupljanje metodama transekta) i pasivnim (mamci i klopke) metodama sakupljanja. Istraživanje mrava na području općine Orašje trajalo je od 16. do 21. juna 2008. godine, a u istraživanju je korištena metoda aktivnog sakupljanja mrava. Na području Sarajeva (lokalitet Dariva) vršeni su kontinuirani terenski obilasci u 2006. i 2007. godini pri čemu su aktivnom metodom sakupljani predstavnici faune mrava. Pored nabrojanih lokaliteta u izradi rada korišteni su materijal i bilješke koje je autor sakupio na vertikalnom profilu planine Bjelašnice. Korištena su dva tipa mamaca, sa tunom i medom, dok su kao klopke služile plastične posude promjera 4 cm koje su ukopavane u tlo. Jedinke su sakupljane pincetom i aspiratorom i pohranjene u 96% etil-alkoholu CH3CH2OH. Materijal je identifikovan prema ključu za određivanje: Agosti & Collingwood, 1987.

574



Jedan od pravaca ekološkog istraživanja mrava u Bosni i Hercegovini, koji bi mogao ubrzati primjenu mirmekofaune kao indikatora biodiverziteta, jeste analiza funkcionalnih grupa mrava koja se bazira na filogeniji, analizi staništa i mikroklimatskih potreba vrsta mrava. Poređenjem popisa mrava Bosne i Hercegovine (Lelo & Vesnić, 2005-2007; Vesnić & Lelo, 2008) utvrđeno je da u Bosni i Hercegovini postoje predstavnici podporodica, rodova i vrsta mrava koji svojim ekološkim karakteristikama odgovaraju ekološkim funkcionalnim grupama. Funkcionalana grupa dominantnih dolihoderina predstavljena je kompetitivnim i dominantnim taksonima zastupljenim u staništima koja se ne nalaze pod jakim stresom. Za mrave su to topla i otvorena staništa. U takvim staništima dominiraju predstavnici podporodice Dolichoderinae Forel, 1878. Od vrsta iz podporodice Dolichoderinae Forel koje bi mogli svrstati u skupinu dominantnih dolihoderina utvrđene su vrste iz roda Tapinoma Latreille, 1798, s tim da je vrsta Tapinoma erraticum (Latreille, 1798) pronađena i u kontinentalnom dijelu Bosne i Hercegovine. Unutar ekološke funkcionalne grupe generalizovanih mirmicina u Bosni i Hercegovini u južnim dijelovima Hercegovine široko su rasprostranjeni rodovi Crematogaster Lund, 1831, Monomorium Mayr, 1855 i Pheidole Westwood, 1839. Vrste iz nabrojanih rodova mrava najčešće naseljavaju topla područja i često su u kompeticiji sa dolihoderinama. U najjužnijem istraživanom području, Popovom polju, zabilježeni su i sakupljeni tipični predstavnici funkcionalne skupine generalizovanih mirmicina. Najčešće sakupljene vrste su Pheidole pallidula (Nylander, 1849) i Crematogaster scutellaris (Oliver, 1791). Sporedne kamponotine su raznovrsna skupina i česta funkcionalna grupa koja živi u zajednicama sa velikom produktivnošću. Većina ih je po ponašanju podređena dominantnim dolihoderinama i ekološki je odvojena od dolihoderina veličinom tijela i noćnom aktivnošću. Od vrsta sakupljenih na lokalitetu Popovo polje treba izdvojiti Camponotus atricolor (Nylander, 1849) i Camponotus dalmaticus (Nylander, 1849). U grupi klimatskih specijalista nalazimo mrave koji su specijalizovani na topla staništa i na hladna staništa. Iako dolihoderine dominiraju u toplim i stabilnim staništima, mravi specijalizovani na topla staništa odlikuju se nizom ekoloških karakteristika što smanjuje interakcije i moguću kompeticiju sa dominantnim dolihoderinama. Od mrava koji naseljavaju ekstremna kserotermofilna staništa treba navesti vrste iz rodova: Catagliphis Förster 1850, Messor Forel, 1890 i Monomorium Mayr, 1855. Skupina klimatskih specijalista na Popovom polju

575

predstavljena je vrstama iz roda Messor Forel, 1890, vrste Messor concolor Santschi, 1927, Messor muticus (Nylander, 1849) i Messor rufitarsis (Fabricius, 1804), te vrstama iz rodova Solenopsis Westwood, 1840 i Monomorium Mayr, 1855 sa vrstom Monomorium monomorium Bolton, 1987. Mravi specijalizovani na hladna staništa su karakteristični za područja gdje je dominacija dolihoderina slaba. Od vrsta specijalizovanih na hladna staništa najvećim dijelom pripadaju vrste iz rodova: Formica Linnaeus, 1758, Lasius Fabricius, 1804, Leptothorax Mayr, 1855 i Stenama Westwood, 1839. U centralnom dijelu Bosne i Hercegovine, preciznije rečeno u okolini Sarajeva, najčešće sakupljane vrste su: Solenopsis fugax (Latreille, 1798), Tetramorium caespitum (Linnaeus, 1758), Tapinoma erraticum (Latreille, 1798), Formica fusca Linnaeus, 1758 i Lasius niger (Linnaeus, 1758). Na lokalitetu Darive, na kojem je utvrđeno postojanje tipičnih mediteranskih biljaka, pronađena ja kolonija mrava iz roda Messor Forel. Na planini Bjelašnici utvrđene su vrste koje pripadaju funkcionalnoj skupini klimatskih specijalista hladnih područja, a uključuju rodove Leptothorax Mayr, 1855, sa više vrsta od kojih treba izdvojiti vrstu Leptothorax acervorum (Fabricius, 1873). Na vrhu planine Bjelašnice, ispod meteorološke stanice, sakupljene su vrste Myrmica lobicornis Nylander, 1846 i Myrmica sulcinodis Nylander, 1846. Od klimatskih specijalista za hladna područja iz podporodice Formicinae Latreille, 1809 sakupljen je veći broj rodova i vrsta od kojih su najčešće vrste Formica lemani Bondroit, 1911, Formica lugubris Zetterstedt, 1840. Pored predstavnika iz roda Formica Linnaeus, 1758 sakupljeni su i predstavnici iz roda Camponotus Mayr, 1861, poput vrste Camponotus ligniperdus (Latreille, 1802). Najčešće sakupljane vrste na području opštine Orašje pripadaju rodovima Tetramorium Mayr, 1855 i Lasius Fabricius, 1804, iako je broj sakupljenih vrsta izuzetno mali, najvjerovatnije usljed visokog nivoa podzemne vode na mjestima koja su istraživana. Unutar funkcionalne grupe specijalizovanih predatoria ubrajamo mrave specijalizovane za lov drugih zglavkara, najčešće insekata. Od rodova u Bosni i Hercegovini iz literaturnih podataka poznata je vrsta Polyergus rufescens Latreille, 1798. Kriptične vrste mrava su sitni mravi koji pripadaju podporodicama Ponerinae Lepeletier, 1836 i Myrmicinae Lepeletier, 1836. Ekološki su ograničeni na život u tlu i šumskoj stelji. Možemo reći da istraživana područja obuhvataju tri glavne geografske regije Bosne i Hercegovine i to: Mediteranska Hercegovina, Centralna Bosna i Panon-

576


ska Bosna, u kojima su istraživanja pokazala jasnu ekološku diferencijaciju rodova i vrsta mrava (tab. 1). Tab. 1 Pregled nekih vrsta mrava tipičnih za ekološke funkcionalne grupe sakupljenih na horizontalnom i vertikalnom profilu Bosne i Hercegovine. No.

Takson

1.

Tapinoma erraticum (Latreille, 1798) Pheidole pallidula (Nylander, 1849) Crematogaster scutellaris (Oliver, 1791) Camponotus atricolor (Nylander, 1849) i Camponotus dalmaticus (Nylander, 1849) Messor concolor Santschi, 1927 Messor muticus (Nylander, 1849) Messor rufitarsis (Fabricius, 1804) Messor sp. Monomorium monomorium

2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15. 16. 17.

Bolton, 1987 Solenopsis fugax (Latreille, 1798) Cataglyphis nodus (Brulle, 1832) Tetramorium caespitum (Linnaeus, 1758), Formica fusca Linnaeus, 1758 Lasius niger (Linnaeus, 1758). Leptothorax acervorum (Fabricius, 1873) Camponotus ligniperdus (Latreille, 1802)

Mediteranska BiH

Centralna BiH

+

+

Panonska BiH

+ + + + + + + +

+

+

+

+

+

+

+

+

+ +

+

+

+ +

577

Na osnovu priložene tabele moguće je rezultate istraživanja prikazati na slijepoj karti Bosne i Hercegovine, pri čemu se jasno vidi rasprostranjenje predstavnika pojedinih ekoloških skupina Bosni i Hercegovini (sl. 2).

Sl. 2 Prikaz distribucije posmatranih taksona pripadajućih funkcionalnih grupa porodice Formicidae Latreille sa odabranih lokaliteta (Popovo polje, Sarajevo, Orašje) na slijepoj karti Bosne i Hercegovine: dominantne dolihoderine (1), općenito mirmicine (2, 3), sporedne kamponotine (4, 5), topli specijalisti (6-12), hladni specijalisti (13-17)

Zaključak

Analiza terestrijalnih ekosistema u Bosni i Hercegovini najčešće se temelji na analizi brojnosti i pokrovnosti vaskularnih biljaka i biljnih zajednica. Potpunije podatke o biodiverzitetu ekosistema moguće je dobiti upotrebom više indikatorskih skupina, čime dobivamo mnogo preciznije podatke o stanju biodiverziteta. Upotreba što preciznijih podataka o stanju biodiverziteta preduslov je za uspješno upravljanje zaštićenim područjima, a mravi predstavljaju jednu od potencijalnih indikatorskih grupa koja bi mogla biti korištena sa drugim indikatorskim skupinama u ukupnoj procjeni biodiverziteta zaštićenih područja. Na osnovu terenskih istraživanja može se zaključiti da mravi u Bosni i Hercegovini pokazuju jasnu ekološku diferencijaciju na horizontalnom i vertikalnom profilu. Prije svega, možemo reći da su predstavnici rodovi: Pheidole Westwood, Crematogaster Lund, Messor Forel, Tapinoma Latreille i neke vrste iz rodova Ca578


taglyphis Foster i Camponotus Mayr dominantni u mediteranskom dijelu Bosne i Hercegovine. S druge strane, vrste iz rodova Leptothorax Mayr, Tetramorium Mayr i Formica Linnaeus predstavljaju skupinu mrava tipičnu za hladnija i vlažnija staništa pa dominiraju na području središnjeg i panonskog dijela Bosne i Hercegovine. Postoji jasno uočljiv stepen opadanja broja vrsta (biodiverziteta) mrava od mediteranskog dijela prema unutrašnjosti Bosne i Hercegovine, što je u vezi sa činjenicom da su mravi termofilna skupina insekata. Povezanost mrava i stanja staništa, odnosno biodiverziteta mrava u ekosistemima je mnogo puta dokazana. Međutim, dalje analize biodiverziteta mrava sa ciljem upotrebe mirmekofaune u procjeni biodiverziteta trebaju ići u pravcu usaglašavanja obrazaca za obradu podataka u cilju što bolje komparacije sa drugim indikatorskim skupinama koje su uglavnom izražene u vidu relativne abundance. Poznavanje autoekologije i sinekologije, odnosno odnosa između vrsta, pogotovo filogenetski udaljenih skupina unutar ekosistema je temelj za objektivne procjene biodiverziteta. Uspostavljanje i razumijevanje veza među taksonima u cilju konzervacije i menadžmenta zaštićenih područja ne bi trebalo biti bazirano samo na osnovu poznavanja broja vrsta, već i na poznavanju biologije indikatorskih vrsta. Obzirom da su u svijetu već razvijene i standardizovane kvantitativne metode za sakupljanje faune mrava, ove metode bi trebalo testirati i uskladiti sa uslovima i mogućnostima u Bosni i Hercegovini.

Literatura Agosti, D., Collingwood, C. A., 1987: A provisional list of the Balkan ants (Hym. Formicidae) with a key to the worker caste. II. Key to the worker caste, including the European species without the Iberian. Mitteilungen der Schweizerischen Entomologischen Gesellschaft, 60: 261-293. Agosti, D., Majer, D. J., Alonso, E. L., Schultz, R. T., 2000: Ants: standard methods for measuring and monitoring biodiversity. Smithsonian Institution Press, Washington and London. Andersen, A. N., Moris, S., Belbin, L., 1996: The Role of Ants in Minesites Restauration in the Kakadu Region of Australia’s Northern terrytory, with Particular Reference to Their use as Bioindicators. Final Report to the Environmental research Institute of the Super visiting Scientist, Australia. Burbridge, A. H., Leicester, K., McDavitt, S., Majer, D. J., 1992: Ants as indicators of disturbance at Yanchep National Park, Western Australia. Journal of the Royal Society of Western Australia, 75: 89-95. Lawton, J. H., Bifnell, E. D., Bolton, B., Blowmwrs, G. F., Eggleton, P., Hammond, M. P., Hodda, R. M., Holt, D. R., Larsen, B. T., Mawdsley, A. N., Stork, E. N., Srivastava D. N., Watt, D. A.,

579

1998: Biodiversity inventories, indicator taxa and effects of habitat modification in tropical forest. Nature, 391: 72-76. Lelo, S., Vesnić, A., 2005-2007: Sistematski pregled mrava Bosne i Hercegovine. Unutar: S. Lelo (urednik). Fauna Bosne i Hercegovine – Biosistematski pregledi. Interno izdanje Udruženja za inventarizaciju i zaštitu životinja, Ilijaš, Kanton Sarajevo. Majer, J. D., Day, J. E., Kabay, E. D., Periman, W. S., 1984: Recolonization by ants in bauxite mines rehabilitated by a number of different methods. Journal of Applied Ecology, 21: 355-375. Oliver, I., Beattie, J. A., 1996a: Invertebrate morphospecies as surrogates for species: A case study. Conservation Biology, 10: 99-109. Oliver, I., Beattie, J. A., 1996b: Designing a cost-effective invertebrate survey: A test of methods for rapid assessment of biodiversity. Ecological Applications, 6: 594-607. Oliver, I., Beattie, J. A., York, A., 1998: Spatial fidelity of plant, vertebrate and invertebrate assemblage in multiple-use forest in Eastern Australia. Conservation Biology, 12(4): 822-835. Vesnić, A., Lelo, S., 2008: Sistematski pregled mrava Bosne i Hercegovine. Unutar: S. Lelo (urednik), Fauna Bosne i Hercegovine – Biosistematski pregledi. 4. izmijenjeno i popravljeno interno izdanje Udruženja za inventarizaciju i zaštitu životinja, Ilijaš, Kanton Sarajevo.

580


A potential for use of microfauna in estimations of biodiversity of protected areas in Bosnia and Herzegovina. Abstract

For a long time, myrmecofauna has been used in estimations of biodiversity of habitats around the world. This papers presents data regarding possible use of myrmecofauna in biodiversity estimations and deals particularly with the potential in use of ants in estimations of biodiversity and general state of protected areas in Bosnia and Herzegovina. To this end, field observations of the horizontal and vertical profile of Bosnia and Herzegovina were conducted and a definite ecological differentiation of species, genera and subfamilies of ants in Bosnia and Herzegovina has been established. This data also shows definite correlation between different taxa and different habitats. Key words: Formicidae, biodiversity, protected areas, ecological functional groups, Bosnia and Herzegovina

581


Sastav i antimikrobni učinak eteričnog ulja klinastolisnoga vriska Satureja cuneifolia Ten. Danijela Petrović & al.

Uvod

Povratak prirodi i njezinim bogatstvima, paralelno s porastom materijalnoga blagostanja i kulture čovječanstva, doprinio je da se sve veća pažnja poklanja iskorištavanju ljekovitog bilja u ishrani i liječenju. Jasno je da ulazimo u razdoblje renesanse u proizvodnji i korištenju ljekovitoga bilja. Najveća otkrića ovog stoljeća iz područja biologije mikroorganizama svakako su antibiotici. Međutim, pretjerana uporaba antibiotika dovela je do selekcije mikroorganizama, što je pak dovelo do pojave kompliciranih bakterijskih infekcija. Danas je postotak oboljelih od bakterijskih infekcija u porastu zbog činjenice da bakterije razvijaju i posebne mehanizme rezistencije. Jedno od mogućih rješenja bi mogla biti uporaba fitoterapeutskih pripravaka, čije je pozitivno djelovanje poznato još od najranijih vremena. Upravo zbog toga se suvremena znanost sve više okreće prema definiranju i utvrđivanju značenja ljekovitoga bilja u medicini, ishrani, kozmetici i drugim područjima života i rada čovjeka.

Danijela Petrović, prof., prof. dr. sc. Nevenko Herceg, doc. dr. sc. Jerko Pavličević, Agronomski i prehrambenotehnološki fakultet, Sveučilišta u Mostaru; Stjepan Matić, dipl. ing., J.P. Hutovo blato Karaotok, Čapljina

583

U tom smislu je veliko značenje samoniklih biljaka koje rastu na ekološki nezagađenom prostoru. Takve biljke su izvor prirodnih organskih spojeva koji imaju zaštitnu ulogu za samu biljku, ali i za organizme koji ih okružuju. Fitoterapija kao alternativni put omogućit će rješavanje problema rezistencije te bolju zaštitu čovjeka. Rod Satureja čine višegodišnji polugrmovi, koji su više ili manje aromatični. Obuhvaća preko 30 vrsta čiji je centar rasprostranjenosti u Sredozemlju. Naseljava pretežno kamenite livade, pašnjake, polupješčare i stijene koje su zaklonjene od jakih vjetrova. Suho stanište je uvjetovalo da ova biljka razvija kseromorfne osobine, među kojima je i proizvodnja eteričnoga ulja. Iz toga razloga tema ovog rada je ispitivanje antimikrobnog djelovanja eteričnoga ulja Satureja cuneifolia Ten. (klinastolisni vrisak). Uz određivanja antimikrobnoga učinka urađena je i kvantitativna analiza eteričnoga ulja spomenute vrste.


Biljni materijal je sabran na području JP Hutovo blato (Čapljina, Hercegovina). Ispitivani su listovi, mlađi dijelovi stabljike i cvjetovi klinastolisnoga vriska (Satureja cuneifolia Ten.), ubrani od lipnja do rujna 2008. godine (prije cvatnje, za vrijeme cvatnje i poslije cvatnje). Obrađivan je suhi materijal tako da je ostavljen da se suši deset dana. Za dobivanje eteričnoga ulja iz biljnog materijala korištena je vodena destilacija. Izvagana količina suhoga biljnog materijala stavi se u tikvicu, doda 500 ml destilirane vode, te zagrijava preko kalote (pentan je korišten kao organsko otapalo, koje lako isparava). Hlapljive komponente eteričnoga ulja u obliku pare zajedno s vodenom parom dižu se kroz cijev aparature po Ungeru do hladila, gdje se kondenziraju i sakupljaju u središnjoj cijevi aparature. Destilacija se provodi 3 sata tako da se i teže hlapljive komponente izoliraju. Iz 100 grama sušenoga materijala vrste Satureja cuneifolia dobili smo: 1.

prije cvatnje

0.25 ml eteričnoga ulja

2.

za vrijeme cvatnje


3.

poslije cvatnje


Analiza sastava eteričnoga ulja izvršena je plinskom kromatografijom, Hawlet Packard: GC 5890 Serie II, MSD 5971A. Kolona je HP- 20M (polietile glokolne 50 mx 0.2 ma) koja je direktno vezana na MS.

584


Korištene su podloge Mac-Conkey agar (MC), Muller-Hinton agar i Sabouraud-dextrose agar. Na Muller-Hinton agaru su nasijane Staphylococcus aureus, a na Mac-Conkey agaru je nasijana Escherichia coli, a Candida albicans je nasijana na Sabouraud-dextrose agaru. Na nasijane podloge postavljena su tri diska od filter papira (veličine 7 oko 7 mikrometra) na dovoljnoj udaljenosti jedan od drugoga i od ruba Petrijeve posude. Zatim je mikropipetom preneseno po 10 ml eteričnoga ulja vrste Satureja cuneifolia. Podloge su inkubirane na temperaturi od 35° do 37°C tijekom 18 sati. Nakon predviđene inkubacije izmjerena je zona inhibicije izražena u mm.

Rezultati istraživanja

Sastav eteričnoga ulja analiziran je metodom plinske kromatografije. Rezultati su dani u tablici 1. Ovisno o periodu branja, ova vrsta pokazuje različit sastav eteričnoga ulja. Tablica 1 Sastav (%) eteričnoga ulja S. cuneifolia Ten. SASTAV Beta- Mircen 1- Limonen Ocimen 1-octen-3-ol Aloocimen Trans-sabinen hidrat Alpha-kopaen Beta-Burbonen Linalol Terpinen-4-ol Trans-kariofilen Z- Citral 1- alpha trpineol 1- borneol Beta-kubeben Neril acetat Geranil acetat Delta kardinen mirtenol Nerol Geraniol Beta-lonon -(-) kariofilen oxid Timol t-muralol karvakrol

PRIJE CVATNJE (a)

CVATNJA (b)

POSLIJE CVATNJE (c)

0.85 3.22 0,96 0,59 1,67 1,83 9,25 5,48 6,00 1,66 5,99 4,51 6,88 1,56 0,59 2,06 0,74 1,03 0,37 0,13 2,00 0,24 0,39 1,75

1.17 5.17 1.22 0,74 1,25 2,33 2,10 3,37 5,05 2,00 2,34 3,75 5,02 14,79 1,89 0,30 0,70 0,83 0,27 -

0.26 1.15 0.21 1,18 0,14 0,11 3,61 5,27 6,12 1,47 4,84 2,61 0,31 0,83 0,85 -

585

Izraženo u postocima prije cvatnje Satureja cuneifolia ima najviše linalola, Betakubebena, trans kariofilena, dok timola i karvakrola ima znatno manje (tablica 1). Timola i karvakrola uopće nema u periodu cvatnje i poslije cvatnje. Rezultati antimikrobnog djelovanja eteričnoga ulja S. cuneifolia Ten. dani su u tablici 2. Tablica 2 Djelovanje eteričnoga ulja Satureja cuneifolia Ten. VRSTA

PRIJE CVATNJE

CVATNJA

POSLIJE CVATNJE

S. aureus

30

27

40

E. coli

0

4

6

C. albicans

8

41

23

Najveći stupanj inhibicije rasta testiranih mikroorganizama uočava se kod ulja izoliranog iz biljke u razdoblju poslije cvatnje (slika 1). Zone inhibicije rasta kod svih mikroorganizama pokazuju smanjenu antimikrobnu aktivnost ulja za vrijeme cvatnje. Eterično ulje izolirano iz biljke prije cvatnje ima značajno umanjeno antibiotsko djelovanje. Stupanj antimikrobnoga djelovanja eteričnoga ulja S. cuneifolia ovisan je o vegetativnom razdoblju. Zone inhibicije rasta vrste Staphylococcus aureus, predstavnika gram-pozitivnih bakterija, kretale su se od 27 do 40 mm. Predstavnici gram-negativnih bakterija su manje osjetljivi na djelovanje eteričnoga ulja S. cuneifolia u svim ispitivanim vegetativnim fazama. Kod vrste Escherichia coli zone inhibicije rasta su se kretale od 0 do 6 mm. Visok stupanj aktivnosti eteričnog ulja uočava se kod kvasnice Candida albicans, osobito u razdoblju nakon cvatnje. Značajno antifugicidno djelovanje ispitivanog eteričnoga ulja uočava se i u drugim razdobljima. Grafički prikaz antimikrobnoga djelovanja ispitivanih količina eteričnoga ulja vrste Satureja cuneifolia dan je na slici 2.

586


Slika 1 Grafički prikaz antimikrobnoga učinka eteričnoga ulja Satureja cuneifolia Ten. na različite ispitivane vrste mikroorganizama

Slika 2 Grafički prikaz antimikrobnoga djelovanja eteričnoga ulja Satureja cuneifolia Ten. na ispitivane vrste u različitim vegetativnim razdobljima

Slika 3 Djelovanje eteričnog ulja Satureja cuneifolia Ten. na rast Staphylococcus aureus sakupljenog u različitim vegetativnim razdobljima: a) prije cvatnje; b) za vrijeme cvatnje; c) poslije cvatnje

587

Slika 4 Djelovanje eteričnog ulja Satureja cuneifolia Ten. na rast Escherichia coli sakupljenog u različitim vegetativnim razdobljima: a) prije cvatnje; b) za vrijeme cvatnje; c) poslije cvatnje

Slika 5 Djelovanje eteričnog ulja Satureja cuneifolia Ten. na rast Candida albicans sakupljenog u različitim vegetativnim razdobljima: a) prije cvatnje; b) za vrijeme cvatnje; c) poslije cvatnje

588


Tijekom rada u postupku destilacije koristili smo, kao razrjeđenje, otapalo pentan, a u svrhu dobivanja što pouzdanijih rezultata, proveli smo testiranje njegova mogućeg antimikrobnog učinka. Korišten je isti postupak antimikrobnih testiranja s konc3entracijama 10, 20 mikrolitara pentana. Dobiveni rezultati antimikrobnoga djelovanja pentana dani su u tablici 3. Tablica 3 Antimikrobni učinak pentana VRSTA

PENTAN 10 a

PENTAN 20 b

Staphylocccus aureus

0

0

Escherichia coli

0

0

Candida albicans

0

0

Dobiveni rezultati ukazuju da pentan, koji je korišten kao otapalo, ne pokazuje antimikrobno djelovanje. Zone inhibicije rasta nisu uočene kod ispitivanih vrsta mikroorganizama.

Slika 6 Djelovanje pentana na rast Staphylococcus aureus

589

Slika 7 Djelovanje pentana na rast Escherichia coli

Slika 8 Djelovanje pentana na rast Candida albicans

Rasprava

Klinastolisni vrisak, Satureja cuneifolia Ten., je višegodišnja, polugrmovita biljka koja raste na priobalnom području Sredozemnog mora od 0 do 1000 m nadmorske visine. Jedna od osobina kserofitskih biljaka je i stvaranje eteričnog ulja. Od 590


tridesetak poznatih vrsta roda Satureja (Šilić, 1979) u fitofarmaciji se koristi prije svega Satureja montana (Cave, 1995). Predstavnici roda Satureja imaju uglavnom sličan sastav eteričnoga ulja. Najzastupljeniji od svih spojeva su timol i karvakrol. Za naše istraživanje je značajno da su dosadašnji podaci o sastavu eteričnoga ulja S. cuneifolia slični drugim predstavnicima roda i obiluju timolom i karvakrolom (Jurin i sur., 1997; Bezić i Dunkić, 1998; Tumen i sur., 1998). Navedeni spojevi se pojavljuju samo u periodu prije cvatnje (tablica 1), a u daljnjim vegetativnim fazama se ne stvaraju. Smatramo da je ovakav sastav ulja istraživane vrste posljedica posebnih ekoloških uvjeta staništa. Eterična ulja su poznata po svom antibakterijskom, antimikotičnom i antivirusnom djelovanju te smo iz toga razloga vršili testiranje antimikrobnog učinka eteričnoga ulja iz materijala sakupljenog u različitim vegetativnim razdobljima vrste S. cuneifolia. Rezultati istraživanja antimikrobne aktivnosti i načina djelovanja eteričnoga ulja S. montana (Bezić i sur., 1998) slični su rezultatima dobivenim u ovom radu po spektru osjetljivosti testiranih patogenih mikroorganizama. Visok stupanj inhibicije rasta kvasnice Candida albicans ukazuje na izvanredno fungicidno djelovanje ulja osobito u vrijeme cvatnje istraživane biljke. Stupanj antimikrobnog djelovanja na gram-pozitivne bakterije bio je općenito nešto slabiji u odnosu na kvasnicu, ali izrazito veći u odnosu na gram-negativne vrste, posebice Escherichia coli. Eterično ulje S. cuneifolia pokazuje različit stupanj antimikrobnog djelovanja na sve testirane bakterije, tako da je on najveći u periodu nakon cvatnje, dok je najmanja antimikrobna aktivnost iz biljaka sakupljenih prije cvatnje. Smatramo da kroz sazrijevanje biljke dolazi do takve promjene u sastavu i postotku pojedinih komponenata ulja koje pojačavaju učinak na mikroorganizme.

Zaključak

Eterična ulja su poznata po svom antibakterijskom, antimikotičnom i antivirusnom djelovanju te smo iz toga razloga vršili testiranje antimikrobnog učinka eteričnog ulja iz materijala sakupljenog u različitim vegetativnim razdobljima vrste S. cuneifolia. Rezultati istraživanja antimikrobne aktivnosti i načina djelovanja eteričnog ulja S. montana (Bezić i sur. 1998) slični su rezultatima dobivenim u ovom radu po spektru osjetljivosti testiranih patogenih mikroorganizama. Visok stupanj inhibicije rasta kvasnice Candida albicans ukazuje na izvanredno fungicidno djelovanje ulja, osobito u vrijeme cvatnje istraživane biljke. Stupanj

591

antimikrobnog djelovanja na gram-pozitivne bakterije je bio općenito nešto slabiji u odnosu na kvasnicu, ali izrazito veći u odnosu na gram-negativne vrste, posebice Escherichia coli. Eterično ulje S. cuneifolia pokazuje različit stupanj antimikrobnog djelovanja na sve testirane bakterije, tako da je on najveći u periodu nakon cvatnje, dok je najmanja antimikrobna aktivnost iz biljaka sakupljenih prije cvatnje. Ovakvi rezultati upućuju na mogućnost šire primjene eteričnih ulja i pripravaka izvedenih iz eteričnih ulja u sve težoj borbi protiv mikroorganizama, koji uzrokuju sve učestalije zdravstvene probleme.

Literatura Bezić, N., Jurin, V., 1998: Satureja montana L. i Satureja cuneifolia Ten. s Golog brda. Znanstvenostručni kulturološki skup Kaštela (30. rujna – 3. listopada 1998): 77-78. Devetak, Z., 1995: Eterična ulja i njihova biološka uloga. Radovi biološkoga društva za znanost i umjetnost III, Sarajevo. Gračanin, M i Lj. Ilijanić, 1977: Uvod u ekologiju bilja. Školska knjiga, Zagreb. Punda-Polić, V., 1998: Određivanje osjetljivosti bakterija na antibiotike in vitro. U Punda- Polić, V., Bagatin, Brodarić, (ur), Antibiotici, racionalna primjena. Jedinica za znanstveni rad KB Split, 233 -243. Volner, Z., 1993: Opća bakteriologija i imunologija s osnovama epidemiologije, Školska knjiga, Zagreb. Živković, R., 1998: Ljekovito bilje u suvremenoj medicini, aromaterapija – 1. hrvatski simpozij 5-7. 04. Opatija, 167-172.

592


LITERARNO – KREATIVNI TURIZAM U FUNKCIJI ZAŠTIĆENIH PODRUČJA Krunoslav Šetka Sažetak

“Spisateljski mix“ je sačinjen od književnog, novinarskog i znanstvenog spisateljstva. Taj spisateljski “trio“ na jedan sveobuhvatan kvalitetan način promovira, oživljava i unaprjeđuje turizam i zaštićena područja – tamo gdje postoji svjesna i planirana potreba da se određena turistička destinacija digne na jedan viši nivo. Kako prirodne ljepote i zaštićena područja ne bi ostali upečatljivi samo kod lokalnog stanovništva koje s njima stalno dolazi u dodir, javlja se prirodna potreba i svojevrsna turističko-kulturološka nadgradnja za kvalitetnim spisateljstvom takvih ljepota i zaštićenih područja koje je kadro opisati te iste ljepote, tajanstvenosti i privlačnosti destinacije kako bi i drugi ljudi, potencijalni posjetitelji iz udaljenijih destinacija, osjetili duboku potrebu za posjetom istih. Ključne riječi: ekoturizam, zaštićena područja, spisateljski mix, promocija.

Uvod

Znati pisati nekad je bila privilegija imućnih. Znati čitati također. Promatrajući fenomen pismenosti s današnjeg stajališta, mogu se uočiti neke značajke koje se kroz povijest samo modificiraju, ali ne nestaju. I danas je pismenost ono što kod ljudi izaziva ushićenje. Danas, manje-više, pišemo svi, no od toga kako pišemo, ovisi i ushićenje onih drugih. Zbog toga je spisateljstvo u turističke svrhe i svrhe zaštićenih područja, u suvremenom svijetu, od izuzetnog značenja. Mr. sc. Krunoslav Šetka, Federalno ministarstvo okoliša i turizma

593

Pisanim štivom mi možemo biti privučeni u neku destinaciju ili biti odbijeni od neke destinacije te ostati ravnodušni prema nekoj destinaciji. Umijeće kvalitetnog pisanja se i održava u činjenici da se kod čitatelja, potencijalnog posjetitelja nekog mjesta, pobudi potreba za posjetom tog mjesta, boravkom u tom mjestu i uživanja svekolikih blagodati što ih to mjesto nudi. S tim u vezi i ovaj članak o spisateljstvu u turističke svrhe u funkciji je zaštićenih područja. Pojmu “spisateljstvo“ udahnjujem šire značenje od same književnosti, pa ga dijelim na tri sfere pisanja: književnu, novinarsku i ekspertnu ili znanstvenu. U članku se prvi put uvodi pojam“spisateljski mix“.

Literarno-kreativni turizam u funkciji zaštićenih područja kao integralni dio “spisateljskog mixa“

Literarno-kreativni turizam je pojam koji obuhvaća turističko pisanje tijekom putovanja i boravka, koje nadilazi faktografske činjenice jednog turističkog vodiča, a ima značajke jednog literarnog, umjetničkog djela koje je kadro valorizirati i promovirati određenu destinaciju ili zaštićeno područje kroz jedno putopisno ili prozno izražavanje, a nerijetko i poetično ili dramsko. Ovakav individualni nastup se ponekad naziva i travelogue ili itinerary. Da bi jedno ovakvo djelo imalo vrijednost literarnog djela, mora zadovoljavati osnovne kriterije umjetničkog, kreativnog izražavanja; dakle, djela moraju biti književnog karaktera, s razvojem radnje i likova, opisima, dijalozima, interesantnim zbivanjima itd. Radnja i likovi mogu biti fiktivni ili realni, ali i ako su fiktivni, moraju zadovoljavati osnovne kriterije valorizacije subjekta pisanja te njegove promidžbe u unaprijed zadanim, faktografskim okvirima. Tako imamo brojne turističke subjekte u svijetu koji piscima daju točno određene zadatke s raspoloživim podacima, koji moraju biti ubačeni u određenu radnju, koja u svojim globalnim okvirima ima prostora i za fiktivne elemente, ali koji svagda i uvijek moraju biti u funkciji unaprijed zadanog cilja. Ovakav oblik turističkog izražavanja seže već od samih početaka pismenosti jer je turizam kao, prvenstveno duhovni fenomen, bio praćen drugom duhovnom dimenzijom – pisanjem. No, u novije doba, početkom 19. stoljeća, imamo turistička literarna djela velike vrijednosti, kao npr. “Reisebilder“ Heinricha Heinea, “Italienische Reise“ Johanna Wolfganga Goethea, “American Notes“ ili “Pictures from Italy“ Charlesa Dickensa, zatim od Marka Twaina, ili “Sea and Sardinia“ D. H. Lawrencea

594


početkom 20. stoljeća, te mnoga druga do današnjih dana, a najviše objavljenih djela u ovom pravcu imaju Tom Miller i Tahir Shah. Također treba spomenuti da je Charles Darwin u 19. stoljeću napisao svoje famozno djelo “Porijeklo vrsta“, zahvaljujući prvenstveno zabilješkama s putovanja u te svrhe, promatrajući prirodu i prenoseći je u znanost. Nadalje, poznata su putopisna turistička djela Marka Pola. Homerova Odiseja u 8. stoljeću prije Krista pisana je na činjeničnim podacima iako je u globalu fiktivno djelo. 1997. godine održana je prva međunarodna konferencija o literarno-kreativnom turizmu na Sveučilištu Minnesota. Privukla je preko sto stručnjaka iz ove oblasti iz cijelog svijeta, a skup je rezultirao osnivanjem International Society of Travel and Travel Writing (ISTW) – Međunarodno društvo literarno-kreativnog turizma. Od te se godine održavaju godišnje međunarodne konferencije u SAD-u, Europi i Aziji o literarno-kreativnom turizmu, a prate ih publikacije o studijama literarno-kreativnog turizma. Po definiciji Međunarodnog društva za ekoturizam (The International Ecotourism Society – TIES) iz 1990. godine, ekoturizam predstavlja odgovorno putovanje u prirodna područja koje čuva okoliš i poboljšava život lokalnog stanovništva. Oni koji sudjeluju u ekoturizmu, moraju poštivati određene principe ekoturizma:  minimizirati utjecaj na prirodu  graditi okolišnu i kulturnu svijest i poštovanje prema prirodi  graditi pozitivna iskustva između posjetitelja i domaćina  osigurati financijsku dobit lokalnog stanovništva  osigurati, od strane domaćina, ugodnu političku, društvenu i kulturološku klimu. Ekoturizam bi, također, trebao zadovoljiti sljedeće kriterije:  očuvanje biološke raznolikosti i kulturološke raznolikosti kroz zaštitu ekosustava  promocija održivog korištenja bioraznolikosti, koje vodi zapošljavanju lokalnog stanovništva  dijeljenje društveno-ekonomskih blagodati s lokalnim stanovništvom i starosjediocima, informirajući ih o svim aktivnostima menadžmenta poslovnih subjekata koji se bave ekoturizmom, a čije aktivnosti utječu i na živote lokalnog stanovništva  minimalni utjecaj turizma na netaknutu prirodu bi trebao biti od najvećeg značaja 595

 komoditet i udoban smještaj ne smiju ići na štetu i gubitak okoline u kojoj se nalaze, niti u pogledu zaštite niti u pogledu financijskih sredstava  lokalna kultura, flora i fauna su glavne turističke atrakcije. Treba razlikovati literarno-kreativni turizam od literarnog turizma. Literarni turizam je ona vrsta kulturnog turizma koja slijedi nakon literarno-kreativnog turizma. Literarno-kreativni turizam stvaraju pisci, a literarni turizam slijede poslije njihovi čitatelji. Dakle, ono što pisci napišu u svojim djelima, tim tragom poslije idu njihovi čitatelji i nanovo otkrivaju mjesta i događaje ili neke povijesne likove. Zanimljivo je pratiti kako destinacije utječu na kreativno stvaranje pisaca, a opet, s druge strane, kako pisci utječu na oblikovanje i stvaranje jedne nove destinacije, radnji i likova – koji predstavljaju posebnu nadgradnju prethodno dane realnosti i privlače čitatelje u takve opisane predjele. Bitan vid valoriziranja prirodnih i turističkih potencijala je, naravno, turističko novinarstvo bez kojeg je nezamislivo ozbiljnije bavljenje promidžbom bilo koje turističke destinacije. Spisateljstvo turističkog novinarstva, za razliku od literarnog spisateljstva, mora zadovoljiti kriterije objektivnosti i realnosti – te na osnovi destinacijske faktografije potencijalne posjetitelje mjesta animirati na najučinkovitiji način. Turistički novinari također rado rabe formu putopisa u objašnjavanju i promoviranju destinacija, s tim da njihov putopis, za razliku od putopisa književnika, ne mora imati umjetničke vrijednosti, jedino informativne. A kada stručnjaci, u određenom području, rabe formu putopisa u prezentiranju destinacije ili nekih vrijednosti u destinaciji, oni moraju zadovoljiti i određene znanstvene kriterije o predmetu koji istražuju ili opisuju. Sinkronizacijom ove tri navedene kategorizacije turističkog spisateljstva (književničke, novinarske i znanstvene) postiže se jedan spisateljski mix od izuzetne važnosti u funkciji zaštićenih područja. Stoga toplo preporučujem da se i u našem prvom proglašenom Nacionalnom parku u Federaciji, NP Una, povede računa i o ovim (možda na prvi pogled zanemarivim pokretačima svekolikog blagostanja zaštićenih područja) aspektima djelovanja u cilju promidžbe, valorizacije i očuvanja zaštićenih područja, te na koncu i u cilju veće ekonomske efikasnosti.

Zaključak

Veoma je bitno biti pismen kada su u pitanju zaštićena područja i sve što s njima dolazi u vezu u jednom turističkom diskursu. Bilo zbog nedostatka valjanih 596


informacija, za što se brine turističko novinarstvo; bilo zbog nedostatka stručnih informacija, za što se brine znanost; bilo zbog nedostatka emocija i dubljeg načina promišljanja svijeta i života koji nas okružuje, za što se brine književnost – mnoge prirodom i kulturom veoma bogate destinacije nisu poprimile konture kakvim su mogle i trebale odisati u svojoj prošlosti i sadašnjosti. Zbog toga sam i uveo pojam “spisateljski mix“ kako bi se to u budućnosti na jedan učinkovit, duhovan i temeljit način moglo mijenjati, a na dobrobit svih koji s turizmom i uz turizam i od turizma žive.

Literatura Eduard Kušen, Ekoturizam i održivi razvoj turizma, Publikacija “Okoliš“ 2002., Zagreb. Ferner, Müller, Marketingpraxis im Fremdenverkehr, ORAC Verlag Wien, 1989 und spätere Ausgaben. “The Literature of Travel, 1700–1900“ and “Essay on Travel Literature“, from The Cambridge History of English and American Literature (1907–1921). “UNWTO Tourism Highlights, Edition 2007“ (PDF). World Tourism Organization.

597

LITERARY CREATIVE TOURISM IN FUNCTION OF PROTECTED AREAS Summary

In this paper a new term is mentioned, called “writing mix“. It consists of literary writing, journalistic writing and scientific writing, with an aim of a comprehensive promotion and valorization of tourist destinations and protected areas. This is of crucial importance for those destinations that want to develop a modern selective kind of tourism (especially ecotourism and the activities in protected areas) in keeping with sustainable development, and the literary tourism is just a way forward towards it. Key words: ecotourism, protected areas, writing mix, promotion.

598


Sadržaj Uvodna riječ............................................................................................................................5 Organizatori............................................................................................................................7 Program - Agenda...................................................................................................................9 Galerija.................................................................................................................................11 Uvodni govori.......................................................................................................................19

I. ZAŠTIĆENA PODRUČJA, ISKUSTVA IZ BIH I REGIJE.................................................23 ZAŠTITA PRIRODE BOSNE I HERCEGOVINE – STANJE, TRENDOVI, BUDUĆE AKCIJE Sulejman Redžić..................................................................................................................33 PROBLEMI ZAŠTITE PRIRODE U HRVATSKOJ Jasenka Topić......................................................................................................................37 PERSPEKTIVE NOVOG NACIONALNOG PARKA “CRNOGORSKE PROKLETIJE NA BALKANSKOM POLUOSTRVU” Zlatko Bulić & al..................................................................................................................45 BIH KRŠ: BOGATSTVO, UGROŽENOST I POTREBA ZA ZAŠTITOM Ivo Lučić, Dražen Perica .....................................................................................................67 UPRAVLJANJE ZAŠTIĆENIM PEJZAŽEM “BIJAMBARE“ Elma Karović........................................................................................................................81 ZAŠTIĆENA PODRUČJA U SLIVU DUNAVA NA TERITORIJI SRBIJE Dejana Jakovljević...............................................................................................................89 ZAŠTITA BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI PLAVNOG POJASA RIJEKE SAVE Joerg Lohmann, Boris Erg..................................................................................................111

II. STRATEŠKI DOKUMENTI ZAŠTITE PRIRODE. ...........................................................115 ZAKONODAVNI I INSTITUCIONALNI OKVIR ZAŠTITE PRIRODE U BOSNI I HERCEGOVINI Tomislav Lukić, Azra Korać-Mehmedović...........................................................................117 PRIJEDLOG “NATURA 2000 U HRVATSKOJ” Davorin Marković, Jasminka Radović................................................................................129

599

PLANIRANJE ZAŠTIĆENIH PRIRODNIH DOBARA U STRATEGIJAMA ODRŽIVOG RAZVOJA U CRNOJ GORI Zlatko Bulić, Vasilije Bušković...........................................................................................133 ELEMENTI STRATEŠKE PROCJENE UTICAJA NA ŽIVOTNU SREDINUU SPROVOĐENJU PROJEKATA ZAŠTITE PRIRODE U BiH Ozren Laganin....................................................................................................................151 U SMJERU STANDARDA EU ZA ZAŠTITU BIOLOŠKE RAZNOLIKOSTI U JUGOISTOČNOJ EUROPI: ISKUSTVO WWF-A Alberto Arroyo Schnell.......................................................................................................163 ZAŠTIĆENA PODRUČJA ZA ŽIVI PLANET – PROJEKT EKOREGIJE DINARSKOG LUKA (PA4LP-DAE) Stella Šatalić.....................................................................................................................167 WWF PROJEKAT EVROPSKO SRCE ŽIVOTA (LIVING HEART) - IMPLEMENTACIJA EU STANDARDA IZ OBLASTI BIODIVERZITETA U BOSNI I HERCEGOVINI Branko Vučijak, Francesca Antonelli, Semra Fejzibegović.................................................171 UNDP-GEF PROGRAM U REGIONU I U BOSNI I HERCEGOVINI Igor Palandžić....................................................................................................................185 VIŠENAMJENSKI CENTAR ZA KRŠ – MOGUĆI MODEL ZAŠTITE VJETRENICE Ivo Lučić ...........................................................................................................................191 PRIJEDLOG NOVIH IBA PODRUČJA U BOSNI I HERCEGOVINI Dražen Kotrošan................................................................................................................207 JAVNE USTANOVE ZA UPRAVLAJNJE ZAŠTIĆENIM PRIRODNIM VRIJEDNOSTIMA Mario Pavičić.....................................................................................................................221 GEOGRAFSKI INFORMACIONI SISTEM ZA NACIONALNI PARK UNA Samir Đug, Nusret Drešković.............................................................................................227 PROSTORNO PLANIRANJE KAO INSTRUMENT SPRJEČAVANJA KONFLIKATA I SMANJENJA PRITISAKA UNUTAR ZAŠTIĆENIH PODRUČJA Muhamed Ibrahmpašić......................................................................................................237 KARTIRANJE STANIŠTA ZA POTREBE ODRŽIVOG RAZVOJA I ZAŠTITE PRIRODE – ISKUSTVA IZ HRVATSKE U RAZDOBLJU 2000.-2008. Vladimir Kušan & al...........................................................................................................261 ZAŠTIĆENA PODRUČJA U FUNKCIJI ODRŽIVOG RAZVOJA PLANIRANJE PODRUČJA POSEBNIH OBILJEŽJA OD ZNAČAJA ZA FEDERACIJU BIH Hanka Mušinbegović ........................................................................................................275 MASTER PLAN RAZVOJA TURIZMA, OČUVANJA PRIRODNIH VRIJEDNOSTI I KULTURNO-HISTORIJSKIH SPOMENIKA NA PODRUČJU OPŠTINA VAREŠ I KAKANJ, SA POSEBNIM OSVRTOM NA STAVLJANJE KRALJEVSKOG GRADA BOBOVCA U KONTEKST TURISTIČKE PONUDE Sanja Pokrajac, Fethi Silajdžić, Elmedina Krilašević.........................................................281

600

III. KONCEPT ODRŽIVOG RAZVOJA U ZAŠTIĆENIM PRIRODNIM PODRUČJIMA. ...297 RAZVITAK INFRASTRUKTURE I MARKETINGA NACIONALNIH PARKOVA SA STAJALIŠTA TURISTA I ONIH KOJI PLANIRAJU RAZVITAK, S GLAVNIM NAGLASKOM NA ODRŽIVOM TURIZMU Andras Vajer......................................................................................................................299 PODRŠKA BIZNISA ZAŠTITI BIODIVERZITETA Nevenko Herceg, Mehmed Cero........................................................................................303 ODRŽIVO GOSPODARENJE TLOM I ZAŠTITA TLA NA PODRUČJU NACIONALNOG PARKA UNA Ferdo Bašić, Hamid Čustović, Nevenko Herceg.................................................................313 GAZDOVANJE ŠUMAMA U ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA Dragan Romčević..............................................................................................................339 POLJOPRIVREDNA PROIZVODNJA U ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA NA PRIMJERU PARKA PRIRODE BLIDINJE Jure Beljo, Ana Sabljo, Mato Anđelić.................................................................................347 ODRŽIVA POLJOPRIVREDA KAO FAKTOR RAZVOJA PODRUČJA NACIONALNOG PARKA UNA Ferdo Bašić, Vildana Alibabić, Zemira Delalić...................................................................353 OCJENA STANJA PROSTORA NACIONALNI PARK UNA KAO PREDUSLOV ODRŽIVOG RAZVOJA Vildana Alibabić . ..............................................................................................................369 MOGUĆNOSTI ODRŽIVOG RAZVOJA PODRUČJA UZ RIJEKU TREBIŽAT I ZAŠTITA KROZ KATEGORIJU ZAŠTIĆENI KRAJOLIK/PARK PRIRODE Marinko Dalmatin, Nevenko Herceg...................................................................................383 TURIZAM, MOGUĆNOSTI RAZVOJA U ZAŠTIĆENIM PROSTORIMA PARK PRIRODE “HUTOVO BLATO“ Stjepan Matić, Nikola Zovko..............................................................................................401 PRIRODNE I KULTURNO-HISTORIJSKE VRIJEDNOSTI VRELA BOSNE Sadbera Trožić-Borovac, Dubravka Hafner, Lamija Abdijević............................................407 KULTURNO NASLIJEĐE, NEODVOJIV DIO RAZVOJA TURIZMA U ZAŠTIĆENOM PODRUČJU Mirzet Mujadžić, Anto Marjanović......................................................................................415 PLANIRANJE I UPRAVLJANJE ODRŽIVIM TURIZMOM U ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA Amela Čengić, Vedran Grebo.............................................................................................423 REALNE OPCIJE ODRŽIVOG RAZVOJA U ZAŠTIĆENIM PODRUČJIMA S OSVRTOM NA OSMIŠLJAVANJE ODRŽIVOG RAZVOJA U NP UNA Ivan Martinić, Zlatko Pletikapić, Maja Kerovec..................................................................441

601

RURALNI TURIZAM NA PODRUČJU TUZLANSKOG KANTONA SA OSVRTOM NA BED&BREAKFAST (KLADANJ-MOGUĆNOSTI RAZVOJA) Almazaga Ćatović, Sanela Smajlović.................................................................................461 TURIZAM I EKOLOGIJA– SUVREMENI PRISTUP PLANINARSKOM TURIZMU Matthias Kreuziger.............................................................................................................479 ODRŽIVI TURIZAM: DOBRE PRAKSE IZ ISKUSTVA NA RAZVOJNIM PROJEKTIMA ICEI ŠIROM SVIJETA Franco Borelli....................................................................................................................487 POTENCIJALI TURIZMA I OKOLIŠA BOSNE I HERCEGOVINE: RESTAURACIJA NAPUŠTENIH POVRŠINSKIH KOPOVA Senka Barudanović, Jasminka Kamberović.......................................................................497 SUSTAV PRAĆENJA, NADZORA I ORGANIZACIJE OTKLANJANJA POSLJEDICA ISTAKANJA OTROVNIH I DRUGIH ŠTETNIH MATERIJA U MORE Ljubomir Samardžija..........................................................................................................509 ISPORUKA TEHNOLOGIJE ZA IMPLEMENTACIJU INTEGRISANOG SISTEMA ZA UPRAVLJANJE OTPADOM U UNSKO-SANSKOM KANTONU, BIH – 2007. GODINA, PROJEKT U SKLOPU OFICIJELNE RAZVOJNE SARADNJE ČEŠKE REPUBLIKE František Pavlíček & al......................................................................................................517 MAKROFITSKA FLORA HUTOVA BLATA Danijela Petrović & al........................................................................................................529 DIJATOMEJE SEDRENIH BARIJERA RIJEKE UNE Dubravka Hafner, Goran Mirković......................................................................................533 SISTEMATSKA PRIPADNOST BRYOPHYTA NA SEDRENIM SLAPOVIMA U GORNJEM TOKU RIJEKE UNE Halid Merdanić, Aida Mujagić............................................................................................545 RAST I ISHRANA LIPLJENA THYMALLUS THYMALLUS L., IZ RIJEKE KRUŠNICE Azra Bećiraj & al................................................................................................................555 POTENCIJALNA UPOTREBA MIRMEKOFAUNE U PROCJENI BIODIVERZITETA ZAŠTIĆENIH PODRUČJA U BOSNI I HERCEGOVINI Adi Vesnić & al..................................................................................................................569 SASTAV I ANTIMIKROBNI UČINAK ETERIČNOG ULJA KLINASTOLISNOGA VRISKA SATUREJA CUNEIFOLIA TEN. Danijela Petrović & al........................................................................................................581 LITERARNO – KREATIVNI TURIZAM U FUNKCIJI ZAŠTIĆENIH PODRUČJA Krunoslav Šetka.................................................................................................................591

602

603

604

Bihac Konferencija Zbornik CD

Recommend Documents