SVEUČILIŠTE U RIJECI UČITELJSKI FAKULTET U RIJECI
ODGAJATELJ U RADU S DJETETOM S AUTIZMOM Seminarski rad iz kolegija Inkluzivni odgoj i obrazovanje
DARIA GRGURIĆ RANI I PREDŠKOLSKI ODGOJ I OBRAZOVANJE/ 3.SEMESTAR
doc.dr.sc. SANJA SKOČIĆ MIHIĆ
Rijeka, prosinac, 2013.
SADRŽAJ
1
UVOD ............................................ ................................................................... ............................................. ............................................ .............................. ........ 1
2
PRIKAZ SLUČAJA ........................................... .................................................................. ............................................. .............................. ........ 3
3
POSTUPCI ODGAJATELJA ......................................................... ................................................................................ ....................... 4
3.1
Priprema odgajatelja ............................................................ .................................................................................. ........................... ..... 4
3.2
Organizacija prostora i materijala ....................... .............................................. .......................................... ................... 4
3.3
Postupci odgajatelja ................................................ ...................................................................... ......................................... ................... 5
3.4
Suradnja s roditeljima i stručnim suradnicima ............................................ ............................................ 5
4
ZAKLJUČAK .......................................... ................................................................. ............................................. ......................................... ................... 7
5
LITERATURA ............................................ .................................................................. ............................................ ...................................... ................ 8
KRITERIJI ZA VREDNOVANJE PISANOG RADA korektno napisan rad prema uputama: 1 _____
pravopisna i gramatička gramatička pismenost: _____ označavanje citiranih i parafraziranih dijelova teksta: točno i cjelovito (2),
osrednje (1), oskudno (0) ______
povezanost i dosljednost u argumentaciji argumentaciji teze do 5 bodova ________ ________
uvod:2 ____, prikaz slučaja:2_____, postupci:4_____, odg. Drugo:2 _____,
zaključak:2 ____
relevantnost:1 ____ i recentnost:1 _____
količina izvori literature: > 16 (4 boda)_____, boda)_____, od 13 do 15 (3 boda)____, boda)____, od
10 do 12 (2 boda)____ boda)____ ; od 7 do 9 (1 bod)______ bod)______
1.
UVOD
Budući da je tema ovog seminarskog rada prikaz rada r ada odgajatelja s djetetom s autizmom, konkretnije konkretnije aspergerovim poremećajem, poremećajem, u nastavku ću pokušati objasniti sljedeće termine: autizam, aspergerov poremećaj te istaknuti kolika je važnost odgajateljeva rada i koja je uloga uključivanja djeteta s poremećajima iz autističnog spektra u redovne odgojno – obrazovne – obrazovne
vrtićke skupine. Kako bi odgajatelj mogao
organizirati svoj rad s djetetom s autizmom, mora biti upoznat s karakteristikama
autizma te specifičnim potrebama djeteta s autizmom, točnije s Aspergerovim sindromom. Leo Kanner prvi je opisivao autistične poremećaje kao uroĎene i nastale u najranijoj dobi (Remschmidt, 2009).
Četiri puta češće se javljaju kod dječaka i to u
dobi do 3 godine (Bujas Petković, 2000). Prema Dijagnostičkom i statističkom priručniku iz 1995. godine autizam pripada skupini pervazivnih razvojnih poremećaja. uz Rettov sindrom, dječji dezintegracijski dezintegracijski poremećaj, Aspergerov sindrom
i pervazivni razvojni poremećaj (Kostelnik i sur., 2003). Navedeni
pervazivni razvojni poremećaji imaju brojne zajedničke karakteristike, ali i mnogo različitih stanja i ponašanja koja ih meĎusobno razlikuju . Dijete koje ima neku od spomenutih razvo jnih
poteškoća ima problema u govoru, motorici, ponašanju i
učenju. Javljaju se stereotipni oblici ponašanja, teškoće u socijalnim odnosima te osamljivanje. Oni se teško nose s promjenama rutine te ponekad reagiraju agresivno ili samodestruktivno (Bouillet, 2010, Ayres, 2002). Hans Asperger je 1944. godine prvi opisao Aspergerov
sindrom nazvavši ga
„autistična psihopatija“. To je sindrom autističnog spektra za kojeg je karakteristično oštećenje socijalnih interakcija (izražajne geste, mimike, kontakt oči u oči, bez uzajamne emocionalnosti i kvalitetnih veza s vršnjacima), snažno izraženi posebni interesi i stereotipska ponašanja (bavljenje uskim područjem u znanosti, npr. dinosauri o kojima posjeduju posjeduju enciklopedijsko enciklopedijsko znanje) te motorička nespretnost. nespretnost. Ono što ga razlikuje od autističnog poremećaja je da nema kašnjenja kognitivnog razvoja i razvoja govora.
Osobe sa spomenutim poremećajem imaju razvijeno logično i
apstraktno mišljenje, ali govore kad oni žele i kada im je ta radnja spontana bez obzira je li to primjereno situaciji.
Iako imaju visok stupanj inteligencije, često su 1
loši učenici zbog problema s koncentracijom. Pažnju im ne ometa okolina, već ono što imaju u sebi, odnosno vlastiti interesi. Djeca s Aspergerovim sindromom žele socijalne interakcije s
društvenom okolinom, ali ne znaju kako ih ostvariti .
Remschmidt, 2009).
2
PRIKAZ SLUČAJA
2.
Dječak F. ima 4 godine i pohaĎa redovnu mješovitu vrtićku skupinu. Već sa godinu dana roditelji su primi jetili jetili
neobična ponašanja (pokazuje interes za samo jednu
igračku, ne komunicira verbalno već klimanjem glave, ali razumije što mu se govori..) Sa 2 godine dobio je dijagnozu Aspergerovog sindroma.
Intelektualni razvoj:
razumije sve što mu se govori, teško usmjerava pozornost, ne
shvaća pravila igre pa često bude isključen iz grupe i neobično su izraženi interesi za posebna područja područja (dinosauri). Socio – emocionalni emocionalni razvoj:
teško se suočava s promjenama rutine što ga dovodi do
anksioznosti, teško savladava socijalne situacije (dolazak gostiju), ponekad pokazuje agr esivno esivno
ponašanje (grize, zabija se u ljude), plače pri odlasku u vrtić i kada
roditelji doĎu po njega . Govorno - jezični razvoj: govori pravil no, ali govor često koristi u pogrešnom
kontekstu, često razmišlja na glas, najbolje funkcionira u raz govoru s jednom osobom jer ga više osoba odjednom zbunjuju i puno govori o jednom području interesa, postavlja ista pitanja i želi čuti iste odgovore . Motorički razvoj: nespretan, uglavnom se igra sam , igračke sprema uvijek istim ove. redom, oponaša crtane lik ove.
Briga o sebi: nije potpuno samostalan, potrebna mu je pomoć roditelja
ili odgajatelja
u oblačenju i hranjenju . Odgojno-obrazovni razvoj: pohaĎa
redovni vrtić i dodatno radi sa stručnim timom
vrtića (psiholog, defektolog). Obiteljska situacija: živi s majkom i ocem. http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=123086
3
3.
3.1
POSTUPCI ODGAJATELJA
Priprema odgajatelja
Nakon što odgajatelj sazna da dijete koje dolazi u njegovu skupinu ima Aspergerov sindrom
važno je da to prihvati i bude spreman na rad s djetetom uz
tipične vršnjake i rad na sebi kako bi što bolje mogao utjecati na razvoj i poticanje sposobnosti koje su u deficitu, ali i poticanje jakih strana djeteta. Promatranje djeteta
odgajatelj otkriva neke od uzroka ponašanja, područja koja ih zanimaju, razvoj sposobnosti te cjelovit rast i razvoj djeteta. Promatranje
pomaže sakupljanju
informacija pomoću kojih kreiramo organizaciju i funkcioniranje grupe u cilju napretka djece (Daniels i Stafford, 2003).
Uz redovne sadržaje namijenjene svoj
djeci, djetetu s teškoćom treba omogućiti individualizirane programe (IOOP) kako bi imao dodatan poticaj za rad.
Ti programi omogućuju lakše uključivanje djeteta s
Aspergerovim sindromom u vrtićku skupinu, oni donose ciljeve koji se u razvoju žele postići, osiguravaju dodatnu pomoć stručnjaka te ukazuju na načine organiziranja prostora koji je povoljan i poticajan za dijete. (Daniels i Stafford, 2003).
3.2
Organizacija prostora prostora i materijala
D jetetu koje ima Aspergerov poremećaj treba omogućiti da se bavi onime
što
voli i što ga zanima jer ono uvijek pokazuje zanimanje za odreĎene stvari . Strukturirane aktivnosti u manjim
ili većim grupama pomažu mu da razvije socijalne
kontakte, opusti se i približi društvu. Neka problematična ponašanja mogu se javljati
na odreĎenom području ili u odreĎenom vremenu, pa ih prilagodbom okruženja možemo smanjiti. Otklanjanjem podražaja koji ometaju koncentraciju, uvoĎenjem senzornih iskustava koje djeluju smirujuće, razmještaj namještaja, izmjena lakših i zahtjevnijih zadataka pozitivno utječu na dijete s Aspergerovim sindromom. Prostor za osamu gdje se može skloniti ako osjeti previše podražaja s kojima se ne može nositi
takoĎer ima velik značaj i predstavlja mirnoću i opuštanje (Školski priručnik:
Poučavanje učenika s autizmom, 2003). Isto tako, prilikom hranjenja, djetetu se 4
može omogućiti zamjensko mjesto gdje će jesti, a da ima više mira i tišine (Biel, Peske, 2007).
Svakodnevne rutine jako su važne da bi aktivnosti tekle predvidivo i
nosti i stjecanja kompetencija (Daniels i po nekom slijedu što im daje osjećaj sigur nosti Stafford, 2003).
3.3
Postupci odgajatelja
Odgajatelj dijete s Aspergerovim poremećajem ili općenito s teškoćama iz autističnog spektra treba učiti jednostavnim radnjama (pranje ruku) tako da mu primjerom pokazuje i usput objašnjava te svaki dan ponavlja istu radnju. Problem promjene rutine r ješavati
ćemo tako da najavljujemo promjenu aktivnosti i
upozoravamo dijete na to te mu ponudimo neku aktivnost koju voli nakon toga kako
bi se umirio. Strpljenje se uči i zbog toga djetetu moramo omogućiti da vizualno predoči vrijeme (pješčani sat) i poučiti ga strategijama čekanja (duboko disanje). Da bi osvijestili dijete
da sve što radi utječe na druge moramo davati jasna pravila te
iskazivati vidljive znakove kojima će lakše razumjeti kako se drugi osjeća (Daniels i Stafford, 2003). Dijete treba modele radi razliku izmeĎu Stafford, 2003).
koji emocije ne sakriva, već ih jasno pokazuje i
poželjnih koje ćemo nagraditi i onih manje poželjnih (Daniels i
Ono što je neizostavno u cijelom procesu inkluzije djeteta u skupinu
je igra. Putem igre dijete uči, susreće se sa novim situacijama te ga igra čini ispunjenim (Slunjski, 2008.).
sretnim i
Pozitivne strategije poput komunikacije na način koji
im odgovara, pružanje vizualnih načina komunikacije radi pojašnjenja uputa i pričanje društvenih društvenih priča da bi dijete s Aspergerovim sindromom sindromom poučili ponašanju ponašanju u jama daju nam šansu da lakše utječemo na njega i približimo problematičnim situaci jama
mu se, a uz to utječemo na njegov napredak (Školski priručnik: Poučavanje učenika s autizmom, 2003).
3.4
Suradnja s roditeljima i stručnim suradnicima Roditelji su vrlo bitan dio odgoja i obrazovanja
djeteta, a njihova je uloga još
važnija ako dijete ima neku razvojnu poteškoću. Oni značajno mogu pomoći djetetu s Aspergerovim sindromom da razvije bolju senzornu integraciju, komunikaciju i
5
socijalne odnose, a u svemu tome bude sretno. U procesu odgoja roditelji moraju
suraĎivati s odgajateljima i redovito izm jenjivati informacije kako bi djetetu bila pružena što kvalitetnija i potpunija pomoć. U suradnji s odgajateljima roditelji se mogu dogovarati i zajedno osmisliti kakvu će okolinu pripremiti djet etu te mu olakšati i dati poticaj (Ayres, 2002). Odgajatelji i roditelji jedni od drugih saznaju koliko je dijete napredovalo ili nazadovalo te se dogovaraju na kojim aspektima treba
više raditi. Roditelj će imati veći poticaj i pokazati veći trud ako osje ti da odgajatelj prihvaća, neosuĎuje neosuĎuje i pokazuje suosjećanje za cijelokupnu situaciju. Da bi se roditelj više trudio u cijeli proces mora od odgajatelja imati neosuĎujuće ponašanje, prihvaćanje i suosjećanje u cjelokupnoj cjelokupnoj situaciji situaciji (Daniels i Stafford, 2003 2003 ). Iako odgajatelj djetetu pruža najbolje od sebe, on često nije u potpunosti upoznat s Aspergerovim sindromom te se u takvoj situaciji mora i treba savjetovati sa stručnim
suradnicima koji imaju mnogo veće i potpunije znanje o odreĎenoj poteškoći. Svaki tjedan jedan od stručnih suradnika dolazi u skupinu, provodi tamo neko vrijeme i promatra dijete, njegove vršnjake i odgajatelja. Defektolog je stručna osoba koja individualno radi s djetetom koje ima Aspergerov sindrom te upućuje odgajatelja kako organizi rati
rad da bi ublažili teškoću i spriječili novu. Kreiranje ciljeva
zajednički je posao odgajatelja i stručnih suradnika, a kroz svoj rad nastoje ih ostvariti. Dijete s Aspergerovim sindromom može imati problema u komunikaciji, pa i logoped kao stručna osoba tu ima veliku ulogu. Sve vježbe koje stručni suradnici rade s djetetom mogu raditi i odgajatelji i roditelji pa se na taj način proces brže i kvalitetnije realizira (Trnka, Skočić Mihić, 2012).
6
4.
ZAKLJUČAK
Odgajatelji provode integraciju i inkluziju djece sa posebnim potrebama u redovne odgojno - obrazovne skupine. Onaj dio znanja koji mi dobivamo na
fakultetu nije dovoljan da bismo zadovoljili potrebe djeteta te iz tog razloga najveći dio onoga što trebamo znati učimo kroz praksu i stručno usavršavanj e. Autizam kao poremećaj pojavljuje se u mnogo varijanti pa to iziskuje primjenu različitih metoda poučavanja poučavanja i pristupa djetetu. Mnogi kažu da su djeca s poremećajima iz autističnog spektra djeca koja „žive u svom svijetu“ pa se upravo iz tog razloga mi k ao odgajatelji moramo potruditi prodrijeti u taj svijet i učiniti ga još ljepšim i veselijim za naše dijete. Kako bi odgajatelj mogao napraviti plan rada s djetetom koje ima Aspergerov poremećaj treba mu pomoć roditelja koji će mu omogućiti uvid u djetetove aktivnosti kod kuće i
stručnih suradnika koji će ga usmjeravati na pravi put
koji za cilj ima samo samo boljitak djeteta. djeteta. Treba ustrajati ustrajati u ostvarenju ciljeva ciljeva jer ćemo jedino na taj način doći do napretka. Ustaljena rutina olakšava djetetu s Aspergerovim por emećajem emećajem
pratiti što se dogaĎa i pronaći sebe u svemu što se od
njega očekuje. Davanje uputa, strpljenje, voĎenje i puno ljubavi osobine su koje će nama i djetetu olakšati rad (Trnka, Skočić Mihić, 2012). Ono što je najvažnije znati je to da dijete nipošto ne smijemo gledati kroz poteškoću, već kroz njegove mogućnosti. Negativna ponašanja ne smiju profilirati dijete jer ono ima mnogo osobina te ga treba gledati kao cjelokupno biće koje može napredovati, napredovati, a mi mu u tome trebamo pomoći (Kostelnik i sur., 2003) . Osobno mi je jako drago što sam uzela ovu temu za seminar jer me oduvijek zanimalo što je autizam i koliko utječe na mogućnosti nekog djeteta. Proučavajući literaturu shvatila sam koliko je autizam složena razvojni poremećaj i koliko truda treba uložiti da bi osoba napredovala. Ako se jednog dana susretnem s djetetom koje ima poremećaj iz autističnog spektra potruditi ću se da svoj posao obavim što bolje mogu i iz djeteta izvučem ono najbolje te zadovoljim njegove potrebe i kvalitetno ga obrazujem.
7
5.
LITERATURA
Ayres, A. J. (2002). Dijete (2002). Dijete i senzorna integracija. integracija. Jastrebarsko: Slap
Biel, L., Peske, N. (2007). Senzorna integracija iz dana u dan. Obiteljski
priručnik za pomoć djeci s teškoćama senzorne integracije. Buševec: Ostvarenje
Bouillet, D. (2010). Izazovi (2010). Izazovi integriranog odgoja i obrazovanja obrazovanja.. Zagreb:
Školska knjiga
Bujas-Petković, Z. (1995). Autistični poremećaj. Zagreb: Školska knjiga
Daniels, E., Stafford, K. (2003). Kurikulum (2003). Kurikulum za inkluziju: razvojno-primjereni
program za rad s djecom s posebnim posebnim potrebama. Zagreb: potrebama. Zagreb: Udruga roditelja Korak po
korak za promicanje kvalitete življenja djece i obitelji.
Kostelnik, M.J., Onaga, E., Rohde, B., Whiren, A. (2003). Djeca (2003). Djeca s posebnim
potrebama: priručnik za odgajatelje, učitelje i roditelje. roditelje. Zagreb: Educa
Remschmidt, H. (2009). Autizam. (2009). Autizam. Jastrebarsko: Naklada Jastrebarsko: Naklada Slap
Slunjski, E. (2008). Dječji (2008). Dječji vrtić - zajednica koja uči. uči. Zagreb: SPEKTAR
MEDIA
Trnka, V., Skočić Mihić, S. (2012). Odgajatelj u radu s djetetom s
poremećajima iz autističnog spektra – prikaz prikaz slučaja iz perspektive studenta.
Učiteljski fakultet u Rijeci
Weiss, S. (2010).
Pretraživanje informacija informacija na internetu 1. 1. 12. 2013. , prikaz
slučaja djeteta http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=123086
Školski priručnik: Poučavanje učenika s autizmom (2013). Pretraživanje
informacija na internetu 10. 12. 2013. http://public.carnet.hr/preventivni/wpcontent/uploads/2011/12/AUTIZAM.pdf
8