Como se veia el turismo en el siglo XIXDescripción completa
sejarah teori arsitekturFull description
Descripción completa
ensayo sobre conservacion y retauracionDescripción completa
Descrição completa
olahraga
Descripción completa
olahraga
YU ISSN 0350-141 8
A NA LI GAZ I HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE
K njiga IX-X
Sm·ajcvo, 1983 .
Abdurahman
REDAKCIONI ODBOR: Dr Jusuf Ra m i ć i Mahmud
Hukić,
Tra lj ić
GLA\'Nr l ODGOVORNI URED IK: Abdurahman Buk ić
Tehnički
Mahmud
urednik T ra lji ć
Naslovna strana: Ismet Ri zvić Kaligrafska dekoracija na nas lovnoj strani kopija j e natpi sa Osman Sehdine bi blioteke u Sarajevu (sada na zidu Gazi Husrev-begove biblioteke
lZDAVAC : Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, Obala Pariške kom un e 8
Ovaj
časop is
Republičke
-
štampan je uz finansijsku pomoć zajednice za nau čni raci S RBiH .
--·-----
Stampa: ZO »DES• - Sarajevo Za stam pariju: Graf. ini. Sul ejman Fejza gi ć
l
U organizaciji Starješinstva Islamske zajednice za Bosm1 i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju te Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu, a u povodu 450-godišnjice Gazi Husrevbegova vakufa i njegovih ins titucija, održan je 22. i 23. novembra 1982. gocli11e Simpozijum, na kome je podneseno 26 referata oci st rane 24 autora. Simpozijum ie imao dva dijela: Institucija vakufa i njegova uloga u vjerskom i kulturnom životu muslimana i Institucije Gazi Husrevbegova vakufa. Sastanak je otvorio preds jednik Savjeta Gazi Husrevbegove biblioteke prof. dr Ahmed Tuz.lić, pozdravio prisutne i istakao značaj ovog s kupa. Zatim je predlo žio predsjedništvo S impozijwna (prof. dr Hamdija Ceme rlić, prof. clr Ahmed Tuzlić, prof. dr Darko Tanasković, prof. Abdurahman Hukić i prof. Džemal Salihspa hić) i dao riječ prof. dr Jusufu Ramiću, direktoru Gazi Husrevbegove biblioteke, koji je ispred ustanove pozdravio prisut11e i ukazao na značaj ovog skupa. Mat erijali, izlagani na Simpozijumu, donose se u ovom dvobroju Anala onim redom, kako su izlagani. Prof. Mehmed Mujezinović, koji je bio p1·ijavio referat Pokloni Gazi Husrevbegovu vakufu, u 111eđuvre m enu je umro (14 . V 1981.). On je bio i član redakcije Ana/a, kao i njihov tehnički urednik. Otuda u ovom dvobroju ima i o njemu članak.
3
Dr Jusuf
Ramić
Uvaženi gosti, Dragi drugovi i d rugarice, Dragi p r ij a telj i!
naučni
radnici,
čini mi osobitu čast da vas u ime kolektiva Gazi Husrevbegove b ib lioteke, domaćina današnjeg Simpozijuma i u svoje ime, srdačno pozdravim i zaželim plodan rad i ugodan boravak u našoj sreclini. Dozvolite mi da ovom prilikom kažem nekoliko riječi o Gazi Husrev-begovoj b iblioteci, njenom razvoju i perspektivama, kao i razlogu održavanja ovog Simpozijuma.
Gazi Husrev-begova biblioteka je vrlo značajna riznica orijentalnog b laga u našoj zemlji. Osnova na je 1537. godine. Od svog osnivanja pa do J863. godine bila je smještena u prostorijama medrese, kada je premj eštena u posebne prostorije prizidane uz zapadni dio Begove džamije. Ove prostorije su vrlo brzo postale pretijes ne pa je Biblioteka 1935. godine prenesena u zgradu gdje se i danas nalazi. Nažalost, ni ovaj smješta j ne daje odgovarajuće uslove za rad i razvoj ovako značaj ne us tanove pa se ozbiljno razmišlja o podizanju nove, savremene zgrade za smještaj bib lioteke. Gazi Hus rev-begova biblioteka danas posjeduje oko 50.000 knjiga, časopi sa i dokumenata na orijentaln im i nekim evropskim jezicima. Od s pomenu tog broja 7.500 knjiga su rukopisni kodeksi u kojima je sadržano oko 15.000 dje la iz raznih oblasti nauke i lijepe književnosti na arapskom, tu rskom i perzijskom jeziku. Po broju i naučnoj vrijednos ti rukopis nih djela ova Biblioteka zauzima četvrto ili peto mjes to u Evropi, a z n ačaj na je i u svije tu. Fondom Bi blioteke godiš nje se koristi oko 2.500 posjetilaca čiji je broj u s ta lnom porastu . Biblioteka ima oko 250 stalnih članova. Kor is nic i fon dova Gazi Hu rev-begove biblioteke su naučni radnici IZ Orijen talnog ins tituta, Filozofskog faku lte ta, Instituta za his toriju SR BiH , Narod na i Univerzite tska biblioteka u Sarajevu, Akademija znanos ti i umj etnosti SR BiH u ara j evu i mnogi drugi naučni radnici iz zem lje i inos t ra nstva. Da nas u Bi bl io teci radi 12 radn ika od toga če tiri stalna i dva honorarna bibl io tekara sa visokom st ručnom spremom . U o kviru izdavač ke djelatnosti Biblioteka je pokrenula i voj godiš njak >>Ana li Gazi Husrev-begove biblioteke« u kojima se obraduju 5
materij ali ,-ezani za našu prošlost. Do sada je š tampano osam knjiga u pet s,·ezaka. Biblioteka je počela sa izdavanjem Kataloga orijentalnih rukopisa koje posjeduje. Prva knjiga Kataloga arap skih , turskih i perzijs kih rukopisa izašla je iz š tampe 1963. godine, dok je druga knjiga obja\'ljena 1982. godine. Pn-a knjiga obuhvaća Kur'an, tefsir, hadis, akaid, ilmul kelam, a druga i slamsko pravo sa svim njegovim organcima. Treća i četvrta knjiga Kataloga, na kojima se radi, obuhvataće yaz i ah lak, odnosno te awuf i okultizan1. Pored toga radi se i na projektu MU\·ekitove kronike. Do sada j e ovo djelo prevedno, a predstoji formiranje redakcijskog k olegija i dalji rad na projektu. Sa ovih nekoliko podataka pokušali smo da vam pruz1mo »raLglednicu« današnje Gazi Husrev-begove bi blioteke o kojoj ćete svakako \iše čuti na samom Simpozij umu. Gazi Husre,·-begova biblioteka j e matrala da, koris teći jubilarnu 19 2. godinu u kojoj Gazi Husr ev-begov vakuf proslavlja svoju 450-tu godišnjicu osnivanja, organizira Simpozijum na temu: Značaj i uloga Yakufa u na'inl krajevima. Naime, retrospe kti vno gledano n a tu ulogu kroz prizmu društvenih pro mjena nasta lih u poslje dnjih pola vijeka, posebno imaj ući u vidu vak--ufs ke humanitarne ~ Jwlturne institucije, i Yodeci računa o najnovij im naučnim i sociološ kim saznanj ima i zajedništm, očigledno je da se u vakufu m ogu sagledati n eke dimenzij e koje do sada nisu bile poznate. A to je upravo i krajnji cilj ovog Simpozijuma. Još jednom sc zahvaljujem u ime kolektiva Gazi Husrev-begove biblioteke i u svoje ime i želim uspješan i p lodo nosan rad. živjeli!
6
I
Institucija vakufa u našim krajevima
Ibrahim
Džananović
VAKUF U SVJETLU ISLAMSKIH PROPISA
Gotovo sva kur'anska ajeta pravne naravi objavljena su u Medini. Ova kvi h ajeta ima relativno malo, jer se, prije svega, želio učvrstiti moral, monoteizam , eshatologija i istinitost vje ro vjes ničke misije Muhammeda a. s. Od oko 200 kur'anskih ajeta koja se isključivo odnose na pravna pitanja ima još oko 300 ajeta koja se mogu koristiti u uspostavljanju i tum ačenj u islamskog pravnog poretka.1) U ovu \TStu ajeta spada i 92. ajet s ure El-Bekare: »Nećete postići dobročinstvo sve dok ne udijeliLe dio od onoga š to vam je najdraže; a bilo što vi udijelili, Allah će s igurno za to znati«. Ovaj ajet Vjerovjesnik je prokomentari ao riječima: »Poslije čovj ekove, nj egovi tragovi na ovom svijetu nestaju osim u tri slučaja: ako ostavi trajno dobro (saclaku), znanje koj im će se drugi kot·isti ti i odgojeno dije te koje će se za njega moliti«.2)
smrti
Inspirisan ovom izjavo m, Omer bin HaLtab je došao Vjerovjesniku i rekao mu da je njegovo imanje u Hajberu najkorisnije i njemu najdraže i zatražio savjet kako da ga uč ini trajnom adakom. Poslanik mu j e rekao da će najbolje učiniti ako ga izuzme iz svog po jeda i odredi da se ubudu će neće moći »ni prodaLi, ni naslijed iti, niti pokloniti«. Kada je saslušao savjet Poslani kov, Omer bin Hattab odreduje da se prihodi njegova imanja u Hajberu imaju kod titi za potrebe: s iromaha, njegove rodbine, otkup robova, za ratnike, putnike i goste, a nema grijeha i da se upravnik (mutevclija) koristi za svoju hhranu n a umjere n nač in kao i da nahrani svoga prijatelja.3) l) M uhamed J i.is uf, Tđ.rillu-1-[ikhi-l-isl(wri, EI-Kahirc, Ed-daru-1-ma'tifc. bez god . izd ., s tr. 6-7; Fe thi Us man, El-fikm-1-kđ.llfllli el-islami bt!jrre usillišE l-Kal-ure, Mektebctu Vchbe, bez god. izd. str. ()5 i dalje, Ebi.i Zehre, Ebu H auife, El-Kahire, DiinJ-1-fikr c'l- 'a rcbi, 197~. st1. 147., Mehmed H andžić, Kodifikacija šeriatskog pNll'll kod ra:11ill pranrilr škola, Zag reb, Tisa k hrvatske državne tiskare, 19-14. str. 37. 2) Muhamed as imddin EI-Eibru1i, Mu /rtcsrrr rrlrilr Jlluslim, Kritu.' kt> izdanje, Damask -Bejrut, El-moktebetu-1-islamijjc. 1397-1977, tr. ~Cl-l 3) Vidjeti: Sahih Buhari, Sahi.h Muslim i druge h mlbJ..a djL'I.t u Pvt> lavljima o vakufu. -~eri'ati ve trrrđ.silli-1-fikll i,
Primjer Omer bin H attaba lijedili u go to vo svi as habi -
subOl·-
ci Poslani km i, tako da ima is toričara koji tvrde da gotovo nije bilo
ni jednog poznatijeg a haba a da bar n ešto nije uvakufio. Uvakuvlja\ ':l1i su \ C ono ' to je moglo posluži ti k ao opće dobro bez obzira radilo ·e o pokretnim ili nepokretnim dob rima. liu trati\ an je primjer H alid bin \'elid:1 koji je u\·akufio voju ra tnu opremu uključuj ući i konje.•) Dugotrajne rasp rm e među prnvnim teore tičari ma o to me da li se mogu pokretna dobra u\'aku fljavati, prekinuo j e I mami Jus uf5) jcdnosta\nim iznošenjem činjenica kako e u vakuf ljavalo u vrijem e Poslanika. Nepo n~dno po~lijc Vjerovjesn ikove s mrti nije bilo spor enja oko načina za nivanja vakufa, jer su jcća nja na uvakurljenj a u Poslan ikovo Joba b1la Hl o S\ jeza i amo e n a 1a vilo sa prethodnom pra ksom. Sin.:njem blnm~J..l11 granica i pitanje s tvarnog vlas ništva osvojenih podrucja') kao i prelazak na i lam drugih naroda koj i su sobom nosili određena h' at:lllja i običaje, nametalo je potrebu da islamski pravn i teon:tk.Jri (mudztehidi) popune određe ne pravne praznine koj ih n ije bilo malo. :\a temelju pn 1h m ·akufljcnja koja su izvršena u doba Poslanika, kao i primJenom analogije u pogledu sač injavanja testa me nta i pro pisa u yezi s njim, prami teoretičari u u drugom i trećem stolj eću po Hid.žri razradili principe po kojima ce se \'r. iti uvak ufljenje i pošto' at; odrcdbt.. 'akifa (dobro l\ ora) u pogled u načina i svrhe raspolaganja prihodima njegO\ e zadužbine.
Propisi o vakufu CYakui!jaYati podjednako mogu i muškarci 1 zene. Nakon objavljh·anja ajeta kojim se žena uklju čuje u zakonite nasljednike,7) ona pocmJe UYcreno raspolagati s ,·ojom imovinom . 1 e želeći da zaostanu za s\·ojom bracom i mužeYima u činjenju dobrih djela mnoge muslimanke su io~ za iiYota MuJ1ammeda a. s. uvakufljavale svoja dobra. t.: i toriji i!>lama ostalo je zabilježeno mnogo značajn ih vakufa čiji u os n h ači bik upra\·o žene.8) Da bi Yakuf bio ispravan, dobrotvor (vakif) mora, prije svega, biti poslomo sposoban i da uvakufljenje nši svojevoljno i bez ičijeg pritiska 1 nago,·ora. -J Halid bin \'elid je jedan od najpoznatijih suboraca Poslanikovih i \ui!;k
Wiru-1-fikr 139- 1977, t. III, str. 381. 1 ! Imam Jusuf je najpoznatiji utenik Ebu Hanifc, osn i vača iračke pra\ ne sktJk. Za ''rijeme abasidske dinastije zauzimao je položaj vrhovnog o;udije 1 pu preporuci halife Harun Er-Rešida (umro 808/193), napisao je pomat11 djdo El-Haradi u kome je detaljno objasnio finan sij sku poslovanje ~;am!.ke dri..a,·e kao i ekonomski i po litički s tatus nemus limana i lwnvertita. I..: mr, 798. 182. u Bagdadu. bJ Drugi halifa, Omer bin Hattab (umro 644/23), nakon kons ul tovanja sa. naJistaknutijim ashabima, odredio je da osvojena zem lja u I raku ostaje t.. J.usjcd_u
lO
Poslovna sposobnost , po hanefijskoj pravnoj školi, s tiče sc iz15-te i 25-te gocline.9) Ma lolje tnici ne mogu uvakufljavati, niti na b ilo koji način otuctivati svoju imovinu pa makar to bilo i dozvolom samog s tara telja. Prezadužena lica ne mogu zasnivati vakuf jer to nije u interesu kako n jihovih nasljednika tako ni povjerilaca. Osniva nje vakufa može se vršiti samo pred svjedocima i pri punoj svijesti, tako da duševno oboljele osobe koje n isu svjesne svojih pos tupa ka n e mogu postati vakifima. Dobrotvor mora biti pravim vlasnikom imovine koj u želi uvakufiti. šerijatsko pravo poznaje princip podijeljene svojine pa jedno lice, n a primjer, može biti vlasnikom zemlje, a dmgo građevine koja se n a njoj nalazi. Vlasnik zemlje može izvršiti uvakufljenje za potrebe jednog vaku fa , kao i što vlasnik građevine može odrediti ela se prihodi od njegovih građevina troše za potrebe drugog vakufa.10) Usvojen je princip da svako dobro koje se želi uvakufiti mora bi ti s tečeno na islamom dozvoljen način i to se gotovo u svim vakufna ma ma (zadužbinskim poveljama) izričito naglašava da je dotična imovina s tečena na dozvoljen (h alal) način. I movina stečen a kockom, prevarom, krađom i drugim zabranjenim r ad njama ne može sc uvakufiti, k ao ni ono što muslimani ne smij u konzumira ti, svinjsko meso i alkohol npr. Sva ki dobrotvor može ela od red i i muteveliju (upravitelja vakufa), a ako to n e uč ini, onda to pravo prelazi na šerijatski sud, odnosno nadležne organe I slan1ske zajednice. među
Samom izjavom dobrotvor a ela svoje određeno imanje uvakufljava u vjersko-prosvjetne ili neke druge humanitarne vrhe, ono prestaje b iti njegovim vlasništvom i prelazi u nadležnos t \'akufa kao pra\nog lica. U šerijatskom pravu čovjek je subjekt pra\·a i kao takm nosilac p rava i obaveza. Ne isk ljučuj e se, međutim, mogucno t da i neke društvene tvorevine, poput vakufa, b udu subjekti pra\'a. 11 ) Do\'Oijno je pod jetiti na činjenicu ela posao koj i mute\·elija klopi u ime vakufa ne obavezuje n jega lično nego zadužbinu. Ia ko mute\·elija ima velika ovlaštenja u up rm ljanju \·akufom, on je p od kontrolom šerijat kog s uda ili nekog drugog o\'laštenog organa is la mske vlasti, odnosno i Jamske zajednice, pa u lul'aju nemarnog odnosa pre ma vaku fskoj imovini, nedoličnog pona · anja i prone\'jcrc može biti smije njen. Navršenom petnaestom godinom 2ivota maloljelnik po pradlu sticc' zrelost (bulug) kada _može_ zaključh•ati neke poslon~ k?ji s~ ti~u njegove ličnos t i kao npr. za_klJu~enJe bra~a. Pravne ško!~- mct1ut~m. m'lll:ll:l,k IZ Glasmka zem. muz. u B1H, Sara.tevo, 1908, str. 1.)-16. :?4. _,o, 41. 4.• Mehmed Begović, V akufi tt Jugosl aPiji, Beogr:~cl, rpsJ..a :tkadcmija n;lllk.t i umetnosti, 1963., str. 23. ") M. M01·aucl, E tud es dtt droit nut su/ma11, Algcr, 193 1, ~Ir Q_::>Q 9)
fizičku
ll
.\ nalogno testamentu i vakuf c'c e m atrati p unovažnim a ko k• upu en i ncmuslimanu (h ri 'ća n i nu ili J evreju) kao pojeclinc u Y) ta,· islam kih učenjn ka ela se ovak va vt·sta vakufa smatra d o:t.· YOljenom proi tiče iz an1e prirode kur'ansk og učenj a 13) kao i iz ličnog sta,·a Muhammeda a. s. prem a hri šća nima i J evrej ima. Ovo se n a jbolje može ,-idjeti iz sadržaja povelja koje je Vje rovj esnik uputio J e\Tejima Medine 62:?. '23 (1. god. p. H.), monasima m a nas tira Sv. Ka tarina na Sinaju 62' / 2.f (2. god. p . H .) i h rišća nima Nedžran a (južn.1 pro\"incija Arabije) 630/ 631 (8. god. p. H.).l~) ~e može se m ·akufiti imO\'ina onim licima koja su bogata i yakif koji bi odredio d n se pril1odi n jegova vaku fa k oris te samo za potrebe trgO\·aca, na primjer , jer bi t ime postavio u vj et koji je suprotan duhu .F\:ur"ann, koji izričito zabranjuje da bogats tvo kru ži >>iz ruku u ruke bO!zataša , ·a ' ih«Y) Po oYakvoj odredbi dobrotvora n eće se postupati i n;_dležni organi a mi će od rediti sv1·he u k oje će se trošiti prihodi dotičnog vakufa. Prodaja vakufa L Yakuf kom pra\-u \Tlo značajno mjes to zauzima pi tan j e p rodaje i zamjene Yakufskih dobara. Eb u Hanife je bio j e dini od osniYača pramih škola koji j e dozvolio prodaju vak u fa. Ima mi Jus uf i s tiče da Ebu Hanife nije znao za uvakuflj enje Omer bi n H at taba i Pos la nikO\-u odredbu da e ,·akuf ne može »ni prodati, ni poklo ni ti, niti nas lijediti . l Tokom uemena, međutim, dešavalo se da jedan va kul izgubi pn·obimu namjenu i iz raznih razloga počne s labiti i pos tepeno nesta-
jati. Posta\·Jjalo
e pitanje: da li se propadanje i ne tajanje jednog
Yakufa može spriječiti njegovom prodajom i za d obijen i novac kup i Li drugi koji će biti trajniji i unosniji?! GotoYo SYi islamski pravnici s lužili su se pom ocn1m izvoro m šerijat!>kog prava »maslehatu-1-a mme« i u popu nj ava nju određenih pramih praznina, u većoj ili manjoj mjeri , bili su rukovo đ eni nače l o m jamog interesa. Princip javnog interesa našao je svoj u p rimje nu i u pitanju prodaje i zamjene vakufa. Sasvim je izvjesn o d a nije u inieresu kako korisnika tako i vaku fa kao zakladne usta nove d a e dozvoli odumiranje bilo kog vakufa. Ako bi se s pri j ečil o zamje nji va n je vakufa koji s.u pod bremenom historij skih kretanj a i dmš tvenih pro mje n a izgubili S\Oju pn•obitnu namjenu i kao takvi b ili u razi n es ta ja nj a i propadanja - to bi značilo negiranje javnog inte resa i vre m e n s ko Sa~ija, zena Muhameda a. Je\T~jl:l ~oJi nije bio prešao
12 )
s. iako muslimanka, u vak ufi la je svo me na islam. (Scjjid Sabik, op. c it, s tr. 383). J VIdjeli npr. 64. ajet sure Al 'Imran. '•>._Hri_šć_anima Ne~žrana i monasima manastira Sv. Ka tari na, povelje su upl!CIYaiJ 1 prv~ hahfe strogo se prid riavajući odredaba sa držan ih u Pna msu prestaJale ni za vrijeme turski h sultana što sc vidi iz de klaraci a wltana Selima I i Sule jmana II . ' "J EI-Hašr, 7. ajet. · 16J Imam bin Hadžer, Subulus-selam, Bejrut, Da ru ihjau t-Luras cl-'arcbi, 1379/1960, t Ill, str. 88.
bratu
12
ogra ni čava nje
vaku fa š to je suprotno osnovnim
načelima
islamske le-
gis lacije.
ovo pitanje, Ahmed bin H anbel'7) je došao do zakela se kuće i nepokretna dobra koja su isložena propadanju mogu prodati i dobijena sreds tva uložiti u is te takve nekretnine u onim mjes tima gdje će prihodi biti veći i tra jnij i. U ovom smislu fetve s u donos ili i mnoge sudije širom islamskog svijeta, među kojima se posebno i s tiče egipatski sudija Ebu 'Ub ejd bin Harbevejb.18) U mnogim šerija ts ko-pravnim djelima navodi se primjer drugog ha li fe Omer bin Hattaba koji je, u važavajući princip javnog interesa, naredio da sc jedna džamija 19) u Ku fi pre nese na novu lokaciju. ~~ U s vajajući a na logiju (kij as) dolazi se do zaključka ela nadležni organi koji brinu o vakufima mogu rješavati ova pitanja na način kako 1~ to činio Omer bin H attab. Ova p ravila se lahko mogu primijeniti na hajri (srf) vakuf, tj. ta kvu vrstu vakufa gdje se vaku.fnamom predviđa da cjelokupan prihod ima ela se troš i u vj ersko-prosvjetne i humanitarne S\The. Ako sc. međutim, rad i o porodičnim (evladijjet) vakufima, onda je st,·ar ncstu s loženija, iako i u ovom s lučaj u \'lasnik svojine ostaje vakuf kao pra,. no lice. Razm atrajući
ljučka
Porodični
vakuf
Porodični
vakufi su takve uste zadužbina u kojima pravo s\·ojine na imovinu pripada zakladnoj us tano\ i, a pra\'O plodouživanja u Ct Jelos ti ili djelimično vaki[ zadržava za sebe (dok je živ) i za svoje dtrektne potomke. Kada neslane direktnih potomaka onda e prihodi u cijelos ti troše u humanitarne svrhe. Ova vrs ta vakufa datira još od Poslanikova vremena, jer zaduzbina Omer bin H attaba bila je jedna vrsta i porodičnog \'akufa. I ako parodični vakufi imaju izvjesnih s ličnosti a fideokomi arnim s upstitucijama to, ipak, nisu identične ustanove i među njima pos toje vrlo b i t ne razlike. Ovo se ogleda, prije wega. u činjenici '>lO parodičnom vakufu pripada kar a kter zakladne u tano,·e, a ne 1 ftdeokomisima. Pravi vlasnik zadužb ine je vakuf kao pravno lice, a potomLi s u sa mo plodouživaoci, dok s u kod fi deikomi ·a pravi i jedini da nici imovine potomc i ostavitelja. Doda li se ovome i činjenica da dobrOl\Or nakon š to izvrš i uvakufljenjc ne može opozvati voju izja\'lt datu pred svj edocima, a pogotovu a ko j e izvršena i regi tracija (tc džil) , z,\ razliku od fideikom isa gdje je os tavitelj · lobodan da 'r' i izmjene sn: d :l svoje smrti - biće nam j asno koliko je pogrd no parodične ,·aJ...uk pois tovj eć iva ti sa fide ikomisima.21 ) 17) Ahmed bin Hanbcl (um ro u Bagdadu 855/ 2-tl.), je osni\'ač Zl' bnc pravne š kole .koja je kasnije dobila. njegovo imc . . l ma uč~njaka koji t1 rdl' da j e on, prije svega, bio muha~l cl.t .a ne. pra1 .n1 tcorcttčar. O ll~l·go10lll s tav u u pogledu zamjene va J...ufa vldJClt u djelu f71khus-sunnch, ·tr. 3~o. 18) Sejjid Sabik, op. cil. s tr. 386. 19) Sve džamije, bc.z obzira podizali il1 pojedinci ilt clr.lm·a matr.1ju sc vakufima. :>O) Sejjid Sabik, op. cil. ..s.tr. 38~. 21) Vidi : Abdullah SkaiJIC, Senatsko IIIIS/Jt!dllo prat•o, arajen', D1. :11 na š tampa rija, 1941, s tr. 45-46.
U islamskom pravu se pravi oštra razlika u r aspolaganju imovin om u doba zdra vlja i smrtne bolesti. . 1\a osnovu Vjerovjesnikove odredbe za s l učaj sm rtne b oles_t1 raspolaganj e im ovinom je ograničeno na jednu trećinu. 22). Sve što_ .1e iznad 0\·o a iznosa oYi i o volji lica koja su pozva na d a pnme naslje cls n ·o. Test~en tom se ne mogu mijenjati (der ogirati) kur 'anske odredbe o Yisini na lj dnih dij elova zakonitih n aslj ednika, niti svojevolj~~ i ključiYa ti iz n asljedsn•a one koji su pr izn a ti š_erijatom kao za~omtl nasljednici. Pokloni u smrtnoj bolesti se s m a tra Ju testame nto m J m ogu se učiniti anlO u Yisini 1/ 3. Isto pra vilo vrijedi i za prizn avanje i oproštaj dugO\·a. Te tator može mijen jati, p a i opozvati testa ment, sve do svoje .mrti, jer e testament sačinj aYa u kori t o n ih lica koj a nis u p ozvana da prime nasljed tm.23) I slam ko pravo ne usvaja sistem pre d stavljan ja ,24 , pa ta ko unu:::i. ne moru nas li jediti ako ostavi lac im a sinova, ni ti p ostoji u stano ·va uračun~Yanja ~ nasljedni dio, p oklo n a n pr., koje je obda re ni d o b io od osta\itelja u doba njegO\·a zdravlja. Qyo je nužno zna ti kako b i se bolje sh vatila r azlika između institucije ,-akufa i testamen ta, posebno po rod ičnog vakufa, gdje se, kako e iz samo2: nazh·a Yidi, radi o zadužbini čij i m prihodima se koris te sYi direktni-poromci ,·akifoyi. 1\eposredno nakon smrti Muhammeda a. s . po rodi č nih vaku fa nije bilo mnogo, n iti je bilo drugih mo tiva za osnivanje ove vrste zadužbina osim d a se učini dobro djelo , a da se isto\Temeno ob ezbijedi porodica i sačuva in10vina od p ropadanj a . Tokom vremena, među tim, ovih vaku fa ima sve više, a mo tivi su ulo različiti. Islamsko n asljedno pravo u vr št ava i žensk e poto mke u zakonite nasljednike što je bilo suprotno običaj ima ne sa m o n e kih arap s kih plemena nego i neki h nearapskih n arod a . Pr i hYataju ći islam , jed a n !manji) dio komertita želio je zadržat i neke svoj e do islamske obićaje među kojima i običaj da pravo n aslj edstva imaj u samo muški potomci. Om želju m ogli su o stvariti samo ako se zaob ic1u propisi isla m 22 •• )_ JY1uhamed Zekerija El-Berc!Isi, El-ahvaluš-šahsijje, E l-Kahjre, Džem' lJetud-dirasatu-1-islamijje, bez god. izd. s tr. 265. i dalje. Na našem jeziku najbolju i najopširnij u studiju o testamen tu napisao je dr Alija Silajdžić, !Teswment u šerijatskom pravu). Sarajevo, Državn a tiskara , 1941.) 23 ) Su:rnitske pravne škole izreku Poslanika »La vasijjctc li varisin« smatraju YJerodostOJnom i shodno tome zab ranjuju testam ent nasljednic i· rna. _lJ;i;aJ?belijs~a pravna škola dozvoljava favorizovanjc samo ma loumnog •}.1. flZlck1 hen~_1kep1ranog_ djeteta.) Dž'aferije (najbrojnija i naj uticajnij a S!ltska grupaCIJa), međutrm, dozvoljavaju testament naslj edn icima pod UvJetom da ne prelazi 1/3. I nteresantno je da Irački Zakoni k o ličn om statusu (ćl. J 108 -1112) prih vata rješenje Dž'aferijskc prav ne škoJe, a ne rJe~enje sunnjtskih pravnih škola. . . . "") Pravo p~ed~tavljanja poznaj u jedino šiit i koj i amidžićem - strice-..!c.~m, IsklJUČUJU lZ nasljedstva a midžu strica, ka ko bi opravdalci svoje ~Jl!tlcke pvglede J?.!!. hil~[et_ koji je, po nj ima, nasljedan. Zagovarati n asljed!li h!lafet, a ne usvoJILI _pnncJp predstavljanja značilo bi priznat i hilafe t Abbasa - am1dze Poslamkova, a ne Alije bin Ebi Ta liba - a midžića Posla niko·;a, ~trJ je nespojivo sa njihovim učenj em o hila fetu .
14
skog nasljednog p rava i to samo p ute m porodičnih vaku[a, jer sc odredb a vakifa sma trala kao slovo Zakonodavca.2',.) Kasnij e, u p eriodu vladavine turskih sultana, nije bio rijedak slučaj da se neposlušni namjesnici smjenjuju , a nj ihova imovina konfiskuje. Da bi osujetili mogućnost konfiskacije svoje imovine, znatan clio namjesnika je osnivao parodi čne vakufe, tako da ni jedan sultan nije s mio p osegnuti za vakufskom imovinom. Svaki parodični vakuf koji je nastajao uz odredbu vakifa da se prihodima koriste samo muški potomci proturječi kur'anskom reuu nasljeđ ivanja i izigrava sam Kur'an. Izreka Muhammeda a . s. »LA DARERE VE LA DIRAR« - s matra se jednim od osnovnih pravila u šerijatskom pravu, jer se »ne smije na nositi št e ta, niti na š tetu odgo varati š tetom«. Bez sumnje, uskraći van j e prava žen skim potomcima da se koriste porodičnim vakufom svoga ostavi telj a, apsolutno je u suprotnost i sa ovim hadisom i duho m sa m og šerija ta, jer se t ime nanosi š teta ženskim potomcima. I , konačno, prvim vakufom Omer b in Hattaba, ženski potomci nisu b ili isključeni, j er to, posve sigurno, Vjerovjesnik ne bi dozvolio, a sam Omer b in H attab koji je učio islam od samog Poslanika nije ni pokušao t a ko n ešto učiniti. Zbog toga smatramo da je Scjjid Sabik u pr avu k ada kaže J a je u ovakvoj vrsti vakufa (kojim je uskraćeno pravo ženskim potomcima) sadržan j edan uvjet koji je suprotan porukama Kur'ana i kao takvog treba ga odbiti.26) Na ove anomalije u praksi mnogih islams kih naroda, pa i u praksi šerijatskih sudova kod nas, naj bolje je ukazao Me hmed Begović u svom djelu >>VAKUF! U J UGOSLAVIJI«. Isključivanj e ženske djece iz porodičnih vakufa za lužuje obimniju studiju i kritičniji odnos prema s tavovima neke uleme koja JC tolerisala praksu šerijatskih s udova, a koja je bila upro tna islamskom poimanju pravde i pravičnosti. Ovo tim prije š to u bili izriči ti u pridržavanju nekih propisa koji su objektivno kočili razvoj ,·akufa, ne uvažavaju ć i princip javnog interesa Is lamske zajednice. Raspolaganje vakufima u našim uvjetima Poznato je da se danas o vakufima brinu odbor i IZ, odno no Starješinstva IZ. Kao i u dalekoj prošlo ti, tako i u nO\·ije doba bilo je nesavjesnih pojedin aca koji su manipulira li svoj im pravom upra\ ite lja vakufa, olako otuđivali velika in1anja i na taj nač in nanosili •tetu cijeloj instituciji vakufa, a samim tim i I slams koj zajedn ici u cjelini. Svojim aktima o r aspolaganju vaku[skim dobrima, b lam k:\ zaj edn ica je danas manipuliranje vakufskim inmnj ima ,·ela na minim um i miš ljenja smo da s u ta akta potpuno u kladu sa o nomim šerijatskim propis ima. Obzirom da j e već ina propisa o ,·a ku fima na · tab putem idžtihada - s lobodn og rasuđivanja pravnika i da ·u se gotO\o isklj učivo vodili načelom općeg interesa, mislimo da to i ·to pogotom može čin i Li I s la ms ka zajednica. U interesu je Islam ke zajednice da prihode nekog vakufa troši za unapređenj e d r ugog \'aku b pogoton.J kada se radi o d žamij ama u clijasporama. Od luči\ anje o tome mogu 25) SARTUL VAKIFl KE-NASiš-SARI'I. 26)
Sejjid Sabik, o p. cit. str. 387. l~
n·siti samo z\·a nični organi I Z koji s u, po l o m pita nj u, pt-cuzeli ulogu udo,·a. PI"idt-ža,·anjem nekih kru tih pravi la koja s u ne kadaš nji pravntc t donosih za s,·oje nijeme i u lo\'e života i rada voj e zajednice, sigurno nije moglo do,·e ti do prad lnog po tavlj anja i u napt·eđ enja o ve neiz· mjerno kol"isne in titucije. Zagovaranje nepo kre tnosti vakufskih dobra i >-lijepo pridržavanje dobrotvor ovih uvjeta, koj i s u ponekada b ili cak i protin1i duhu arnog šerijata, ne samo da nije ima lo opravdanja, nego ::.e time -,·jesno i permanen tno na no ila š teta vakufu i ukup n im interesima I lam ke zajednice. ~l'ri jatskih
THE VAKUF ACCORDING TO ISLAMIC REGULATIONS Inspired by the Kuran and S unne t, the ash abes-fello w [igh ters of the prophet tarted to e tab li h charitable foundation s for the bendit of religiou , educational and humanitary insti tut io ns. Their example ' a.!> followed by the next generation of Mos lem , and the n;, ti tu tion of 'ak uf gi,·e today an imrneasurable contributio n to the normal cur rent of religiou life. In the hi · tory of I lam vakuf were rounded b\ both men and women . .\Jan,· r erulations about ,·akuf were establi heel th rough id žtihad - tree oplnion of I Jamie Law theore t ical given to fi ll gap in th~ Ja,, which not infrequently followed one of the pri ncip les of Islamic Jurisprudence »ma lehatu-1-'amme« - public benefi t. Therefore acording to the o pinion of the author of this pa per n 1 necessar: to take into account the possib ility o f a n exch a nge o f 'akufs, tha t is the selling of vakufs which in the cou rse of time had Ju~t their pre,·iou purpose, and w hich d id not give the expected incomes. The pr oceeds of the sale would be u cd for t he purchase o i ;m mO\ able propert) ''i th greater and more durable incomes. Besides clean« (sr[) Yakuf there were also family (ehli)vakufs, w h ich were often the subject of court procedures. I n the first decades of I s la m thest: Yakufs were no t so frequent , and in the memory the man ner of e tablLhing of \'akufs b) ashabs was fresh, so tha t there were obstacles neither in thL manner of their establishment nor in the ir exploi tation . In the course of time, there occured irrcgulari t ies a nd l ap~e~ trom tht: established manner of establishing vakufs, a for in La nce laYoring of male descendants and the preventing female's c h ildren from ~~ing 'akub This d tsposal of family ,·akufs is oppo ite to the Ku rani ~ prescripuons on inheritance (a testator can not by hi!> own will exclude le,;al inheritors), as \\·eli as in the Hadi!> of Muhamed a. s.: »La de rere \ e la dh·ar« - It is forbidden to do harm or for harm to re turn harm. Toda) it is impossible to establish family vakufs in Yugoslavia . because aco rding tu the Law of Inheritance the testator can appoin t hl'i inheritors but not the inheritors or his in heritors. Alter the aboUtion of the Shcriat Courts in 1946, res po ns ibi lity frJr the management and care of vakufs was transferred to t he Is la m ic C.r;mmunit) . The regula tions of the !!>Jamie Community concerning this matter ha\c been brought into comple ted accordance with the b asic principles of t hL Sheriat.
16
Muhamed A.
Mujić
NEKE VAKUF-NAME IZ BOSNE I HERCEGOVINE
-
(15. - 17. stoljeće) forma, jezik i stil -
Vakufi su naj češće zasnivani u pism enoj formi za koju se upotrebljavao t ermin vakufnama (per. knjiga o uvakufljenju), odnosno u ampskom teks tu vaqfiyya, što predstavlja jednu od neobičnih formi u arapskom jeziku,!) koja se susreće u ovoj vrsti isprava, pisanih u sferi t ursko-osmanske kulture starij eg perioda, a za što se, inače, u arapskom jeziku u pot reblj ava termin hugga vaqfiyya (dokaz o uvakuf· ljenju). U 16. i 17. st. koja obilježavaj u nastanak i nagli razvoj nekoliko bosansko-hercegovačkih gradskih naselja u kojima su vakufi odigrali k rupnu ulogu, stekli su se, postupno, potrebni uslovi za stvaranje određene prosvje tno-kulturne klime u ti m urbanim s redinama. Tu su otvarane m edrese u kojima s u .i zrastali pojedinci koji su sticali orijentalnoislamsku naobrazbu, od kojih je nemali broj dao vrijedan doprinos na polju prosvj e te, k ulture i nauk e toga vremena. Otud se u pamenutom razd oblju srećemo sa jednom po ebnom aktivnošcu pojedinaca iL t oga k ruga, od kojih jedni, zahvaljuć uj i svome obrazovanju, sačinja vaj u tek stove vakufnama, a drugi i h kaligrafski ispisuju vanrednom pe dantnošću i sa .izražen im sm islom za lije po. Vakufname kao svečane povelje lega tora predstavljaju svojevrstan čin. Dobiva se utisak da j e m om enat legalizacije vakufname prc::d nadležnim kadijom, u pravilu, u prisutnosti duhovne elite i istaknutih preds tavnika lokaln e vlasti i gra dske 1p rjvrede,l) predstavljao najveci l) Dobiva se utisak da s tari Arapi n isu upotrebljavali gornji oblik. waqfiyya. Po dlogu za Lo na lazimo u činj enici da tog oblika nema u nekim s tar-im, poznatim ar apskim rječni cim a kao š to je Lisan ai'Arab od I ba Man~n1ra.
2) Na ln·aj u svake vakuf-name kao i svake isprave koja se strank::lma izdavala o d s trane kadije, u vezi sa rješavanjem nekog predmeta na La.htj-:\ s tra n ak a nalazimo bil ješku šulwd-ul-lwl, š to bi značilo svjedoci i:·ma tj. cl:l s u Jica Čija s u imena· tu na vedena bila pl'is ulna na sudu dok se rjes,nac> predm e t kojem se izdaje ta isprava.
o
17
1
događaj u U\'Otu pojedinaca, o kojem su snivali i za čij i su ceremonijal ušiti po ebn pripreme, jer je to in takve p ri rode koj i će donijeti -la\'U i 0\"jekovje iii ime dotičnom vakifu u ovozema ljskom život u i donijeti mu veliku nagradu u onozem no m životu . Takvj pods tica.ii blagot,·orno su djelO\·ali na psilm lj udi među k ojjm a dolazi, takoreći, do natjecanja ko ce o-nO\·ati veći vakuf i ti me dati veći obol r azvoju SYoje redine. Xažalo t, od d ·e stotina vakufnama koje u nastale u vremen_kom razdoblju od polodce 15. do kraja J 7. toljeća, ačuva lo e sa mo nekoliko de etina.') Među njima zanimlj ivu kolekcij u ine vaku fname na tale u Mo taru. One pred tavljaju originale, acmJ ene većinom, u 'idu knjige, t\'rdim povezom. Da se ova 'kolekcija s a čuva la nij e bio pre udan amo ljud ki faktor, nego, i tovrem eno, i s ticaj h is torij sk ih okolno ti. 1\aime, poznato je da Mostar u svoj oj p ro · tosti nije doživJja,·ao neke ,·eće nepogode kao š to su požari i poplave, niti j e bivao izloi en ratnim uni ' tenjima kao što je to bio lu čaj a Saraj evom , Banjalukom i nekim drugim bo an ko-hercegovački m grads kim na el jima. 0\·a kolekcija \'aku fnama , naj veći m voj im dijelom, č uva se u trezoru Gazi-Hu re\·begove biblioteke u arajevu.~) Pn·obitno bio je običaj i prak a da e vakufname sas tavljaju n a ar apskom jeziku kao i pra\'e koje imaj u, prije vega, karak ter šerij atko-pramog a kta. Taha prak a potrajala je go tovo puni h stotin u i pede et godina. Ali, k tomu Yalja dodati ela u i kroz to razdob lj e, tu ' tamo pojedine vakufname sa tavlj ane na tur ko m jeziku. Izvjes tan broj krupnijih vakifa toga razdoblj a i pored te opće prib,·acene prak e daju da e njihove vaku f-name sač ine na turs kom j eziku. Tu u pn·om redu mislimo na Mu taj-bega Sokolovića, Sinan-bega Bolj anića i Ferhad-pa · u Sokolovića . e bi e moglo tvrdi ti da su gornj i Yakifi tako postupili sh vaćaj u ći na log ultana Sulejmana Zakonodavca od l. februara 15-3. (16. safer 960.) o prevođenju na turs ki jezik s ultanskih vakufnama koje su deponO\·ane u Hazinei amire u I stanbulu,;) kao implici tnu gene ralnu naredbu da se ubuduće vaku fname širom Carsn·a treba da aćinja,aju isključivo na turskom jeziku kako bi se, valjda, na taj natm i u ovoj \TSti isp rava dalo odgovarajuće mjesto turskom jeztku, kojt je bio zvanični jezik tur ke administracije.6) Da ~u
11
lJ Zejni! fattć, Popis 1'Ukufnama i::. B osne i H ercegovi11e koje se 11alaze Ga:.i H!lsret·-begut·oj biblio zeci u Sarajent, Anali Gazi Hu~rev-begove b ib-
lutc:~;e,
Knj. \'-VI, 1978. str. 245-302. "J !Ultan~kih \aku !nama, sačinjenih do tada i to ber vec/Ji icma / = u izvodi m a a 7.a p
18
Le vakufname iPisane n a turskom jeziku objašnjavamo jedino voljom svakog od vak.ifa,7) s bim da je Lo moglo ma nje-više biti ovisno i od određenih mome nata koji su bili van njih samih. Jed an o d tih razloga mogao bi, naprimjer, b iLi ne posto janje lica sa odgovarajućom naobrazbom koje bi moglo sačiniti va kufnamu kakvu želi vakif, na arapskom j eziku. S obzirom n a vrijem e n asta nka tih vakufnama, miš ljenja smo da su takv.i slučaj evi isključeru . Sto se tiče kasrujeg perioda, tj. 18. i 19. stoljeća, kategorički bi se mog lo u s tvrditi, na osnovu uvida u postojeći fond sačuvanih vakufn a m a nastalih na područj u Bosne i H ercegovine, da su gotovo i ski jučivo n apisan e na tu rskom jeziku .s) Sa d ip lomatičkog aspekta vakufna ma se sastoji od tri glavna dijela: a) exposilio u kojem se nakon s lavljenja Allaha i vjerovjesnika Muhameda , njegova r oda i drugova, prelazi na izvjesne meditacije čija je osnovna poenta prolaznost ovog svijeta, a vječnost zagrobnog ži\·ota, i dolazi se do saznanja o potrebi zasnivanja vakufa kao općekorisn0~ či n a koji ima t rajnu vrijednost, pri čem u se citiraju odgovarajući tektovi Kur'ana i Hadisa (Kodeks tradicije); b) dis posicio u kojem se izlažu odredbe legatora, čime se konkretno prelazi na či n zavještanja pojedinih objekata odnosno nO\'CJ koji će se oplođavati davanjem na kredit, uz interes koji je u ohir:.t šcl'ijatsko,pravnih normi; va n, a ono bar u ravnopravan položaj sa araps kim. Počevši od ovog perioda, mi im amo uglavnom vakfiyye pisane na tur kom jeziku koje u, u ~l\ ari č ista kopija arapskih, uz bezbroj ne samo termina i izraza, nego u ta\ th rečenica j delova napisanih na arapskom odnosno, preuzetih iz arapsldh \akufnama.« Hasan Kaleši, l ed11a arapska 1'aktt{11a111a i~ Ohnda i~ J.Jkladu sa erijatsko-pravnim normama, b) da po tome iZ\ri.i kgalizaciju vakufname. stavljaj u ći voju klauzulu o tome uz otisak S\'llga muhura ubkno u gornjem lijc\·om uglu vakufname, e) da je on manje \·iše p::>znJ\.tu i Lllrski i arapski i mogao pregledati i ut\ reli ti da li je ta i tekst u s.Jgla'no ti !>a šerijatsko-pravnim norma ma, a da je pitanje sasta\ljanja tcbt.l povje1·avano licu koje je za tu bilo kvalificirano, što u kraJnjem sluc':Jiu ne bi i sk ljučiva lo mogućnost da je ponekad astavljać, mol.d:J, moglu biti . lice !
e) it'gali::,tcija amog etna u\·akufljcnja od str::~nc nad ležnog kaJile k,)ji cj elokupan tek t \·akufname uno i u voj s idžil i dono i prL'sudu o ,·aJj::~no ti i iz\T"h ·o ti uvakufljcnja, u z prethodnu proceduru predaje u\·akufljenih dobara licu koje ce njima upravljati (m u tevelija), Ja bi _n • to b ilo popraceno km·'an kim citatom kojim se želi ukazati na . ankciju za s,·ako ono lice koje bi pokušalo \ T iti izmjene odredaba sadržanih u \'::tkufnami .•) Puni datum po i lam kom kalendaru je astaYni dio legalizacije. 10) l\1eđu aču\'anim vakufnamama izvjes ta n broj njih privlače na s be pažnju ne sam o kao i torijske i sprave zanimljive za izučavanje pro' Jo ti dot ičnog m je ta ili kraja i doprinosa toga vakifa sred ini u kojoj j e žhio, nego i sa čisto jezičkog aspekta. Tu u prvom redu treb a ukazati n::t !!Ore nm·edenu kupinu vakufnama nastalil1 u Mostaru i to po.ebice onih koje su na tale u vremen ko m razdoblju od nekih četr de et !!:o dma (1 5:+--I -9'). sačinje n i h u ta kvo m finom, korektnom arap,kom i eziku, neu iljenim agom, a iznad vega koncizno, bez ikakva balas t~ . u \Tijeme kad je arap ki jezik na vome matičnom području wc odamo bio u ao u fazu \'Oj e dekadentno ti. Po ebno pada u oći d., ~u u tom tilu n apisani, p odj ednako, kako uvodni dijelovi tih vakufnama. koji e, inače, obzir om n a njil10\'U primdu piš u biranim riječima i pumpeznim s tilom, ta ko i vi o tali dijelo vi u koj ima bi to oilo re~ko po n ei s obziro m na materiju koja je pred me t uvakufljenja , a z::t koju je inače potreban običan , svakodnevn i vokabu lar i nač in izraza,·an ja. 0\e Yakufnarne ne p oznaj u mono toniju i u ho pa rno izraža\anje , ne.go Yoj im jednosra mim i nažn im formu lac ija m a pojedimh recenica zadrta,·aju pažnj u čitaoca. Za ilustraciju jezika i s tila o\'ih vakufnama dono imo s amo neke dJjdo\e JZ d\ ije ' a kufname dolje naved e ne: C\'Odni dio Karađoz-begove vakufname iz 1570. godine, pored ostalog. u p re,·odu glasi : »Ova punovaljana šerijatska isprava, koje se treba pridržavati, a čija sadržina i smisao ukazuju da se (čovjek) prisjeća kao neke vrs te upozoren ja, koje je poznato svakome ko ima iole razuma i objektivnosti, a sastoji se u tome - da je ovozemni ništavni svijet samo put a O\um
mje~tu
potrebno je ukaLa ti da pored gore navedena tri
Jr",an~ka d!J.:la Yakufname, među sa ču va nim va kuCnama ma na lazimo i dvije ~kufn2m~ koie sadrze iz\'jesne tekstoYe koji bi po svojoj prirod i u·ebaiJ da predsta\ ljaJu 'amos taine pra\ ne dokumen te, kojima i na če ka u ta kvi ma n e m estrJ u 'akufnamama. :\aime, rij eć je o vakufna mi Sinan-b.::ga Boljamea i1 1.582. godine i Yakufnami Ibrahim-age S a l'i ća, iz prve polovine XV J l oheća
Pna (Jd v ·1h \akufnama sadri.-i oporuku (vasijet-na ma) kojo m se up., rn'J na\ odi ~to će S\·e vakifov sin poduzeti kao izv1·šilac n jegove posljede \olje, nakon nlegO\·e smrti, os ta v lja j ući mu veliku svotu novca i os tali etaK 1.a n:al1zaciju te oporuke. U drugoj Yak ufnami je inko1-porirana temlikna ma sulta na kojom ~ -.: rah m-a~1 Sar;ću da1u u privatno vlasništvo izvjesne c razi-miri je da b i ) tar \C po 'aLcći m pravnim regula ma mogao uvakufili. Treba uk a~.at' da šerijatsko-pravni postupak pri izdavanju kadi jh pra\a 1hud/et). izm eđu os talog, pred viđ a sc u svakoj takvoj pri lici ta \l anje pun0g datuma na takvu ispravu, pa se dos l jedno Lome Lo ti ni i la(.J \akuln .. ma.
20
za smrt i stjecište nevolja; da je putovanje na kojem se neće niko duže zadržati, a niti će na njemu iko postići svaku (svoju) želju; da su ovozemne slasti štetne, a njihova količina i kakvoća nestalni; da su privlačne sh·ane ovozemnog svijeta prolazne, a promjene u njemu sva· kodnevne; da za imetkom ne teži niko do nesvjesna čovjeka , a za položajem niko osim neznalice; da će sreća tog svijeta uskoro prestati, a slava uskoro zaći; da je sret an i na pravom putu (jedino) onaj koji učini (nešto) danas za svoje sutra prije nego stvar izmakne iz njegove t·uke i da je razborit čovjek samo onaj koji uoči da on nema ništa od ovozemnog života, jer »Što čovjek pojede to uništi, što obuče to poha· ba, a što da u dobrotvorne svThe to ga ovjekovječi.t 1 ) Slij edeće
1593.
skreću
meditacije u vaku[-nami Derviš-paše na sebe posebnu pažnju:
B ajezidagića
iz
»Kada je spomenuti opunomoćitelj - neka trajno bude u pažnji ljudi njegova dobrota - spoznao svojom pronicljivošću da je ovaj svijet kuća prolaznosti i iskušenja, a ne kuća postojanosti i mira; rnjesto muka i teškoća; mjesto kušnji i nedaća; mjesto gdje se dolazi i odakle se ide dalje; mjesto kroz koje su putuje i prolazi; svijet čiji oblak pra ti sjena koja nestaje, a čovjek koji u njemu boravi gost je p r ivremeni; prostranstva njegova krcata su pr oblemima; nepomućena sreća u njemu izmiješana je sa surovošću; svadbeni pir u njemu je živa muka; kratkovidno je ići za koi'išću ; dobro u njemu je nešto beznačaj n o; život lt njemu kratka vijeka; njegova slast pomiješana je sa gorči· nom, a k orist je izmiješana sa štetnošću; neprijateljstvo postalo običaj; finoća lt njemu naziv je za silu; postavljenje i svrgavanje blizanci su u njemu; radosti u njemu su zla; ushiće nost u njemu je propast; slasti njegove su obmana, a onaj ko ih traži obmanut je; njegova velikoduš· nost je obična obmana, a onaj ko je želi, obmanut je; on počinje sa monumentalnim zdanjima i zamcima, a završava tamnim (hladnim) rakama i grobovima; orkani odn ose svježinu njegovih vinograda, a bujice događaja zamućuju vode njegovih izvora; kakvo god dobro djelo učiniš, ipak se pokaješ; leo se primakne zmiji, ona će ga pecnuti, zalo daleko bilo to nezdravo stanje u ovozemnom životu! On je monoton. Pa i p01·ec1 toga, (ovaj svijet) je tlo koje daje mogućnost da se čovjek približi Allahu uzvišenom p reko velikiJ1 dobrih dijela, u smislu riječi Vjerovjesnika - neka ga Allah blagoslovi: »Ovaj svijet je njiva za drugi svijet« zato ne odgađaj dobra djela za sutra, jer može se dogoditi da te sutra ne bude.«11) Sto se tiče drugih vakufnama nas tali11 u periodu od poJO\·ice 15. do kraja 16. s toljeća, potrebno je ukazati da su te vakufname po vome j eziku i form i zna tno o kudnije od prethodni11 vakufnama. P:1. ipak čini nam se da s u tri najstarije vakufname s područja Bo ne Zthllnu s kromnije od ostalih . Riječ j e o vakufnami I a-bega I hako\'ic:t 1:Z ll)
1975, s tr. 208-209, Sarajevo, 1976. 12) Jbide111, s u·. 208. 21
l'
146~.,13) Yakufnami Aja -bega der-pašića iz 1518. godine. 15)
iz 1477.14) i vakufnami Mustaj-bega Sken-
0Ye Yakufname u sačinjene, istina, u korektnom arapskom je:;:iku. ali S:I jednostamim kazivanjem, bez ikakvih jezičkih ukrasa pa 1 meditir:mja. Dobiva e utis:.1k da prvi vakifi, osnivači velikih vakufa na tlu Bosne i Hercegodne, uopće nisu p ridava li pažnj u formi svojih yak-ufnama koje predstavljaju pisana svj edoča n s tva njihove ve l i čin e i nemen:.~ u kojem su živjeli. Možda razlog za to tre ba tražiti u ozbiljnos ti situacije u kojoj u e nalazili, u stalnim vojnim p okretim a, pr.1cenim S\'in1 poja,·anla koje u neminovne za takve prilike, a u koj ima su ·e ograničm·ali i zadovoljavali onim š to je najneophodnije. \'akufnarna 1\Iuslihuclina Cekrekčije iz 1526. godine, koja je j edrna arajey ka ,·akufnama iz tog razdoblja sačuvana u o riginalu, privlači po etmu pažnju po to me š to je vakif, kako se vidi, bio zana tlija, \jerO\·amo. među pnima toga razdoblja koji s u osnovali svoj vakuf. 0\'aj ,·akif je imao \Temena i želje d a e pobrine i posveti da njegova ,·ak-ufnarna bude protkana iZ\"jesnim m ed itiranjima, ka rakterističnim za prirodu Yakufnama. Treba ukazati da je to prva pojava uopće među "aču,·anin1 ,-akufnamama a t la Bosne i Hercegovi ne. Evo kako izgleda 10 mediriranje u ,-akufnami Muslihudina čekrekč ij e: »Pokazalo se sas\im iz,·jesno da je ovaj bijedni svijet samo kuća propasti, da je pun zala, a nije mjesto s talnosti i veselja. Iznemoglom od žeđi on ne daje ništa drugo do sjaj fatamorgane i vatrom patnji rastapa moždinu kostiju onoga ko se d ao u potragu za njim, i prašinom ih puni. Stoga je onaj ko od ovog svijeta očekuj e vjernost isti kao onaj koji se vodi nadom od fatamorgane. Odgojenom čovjeku ne dolih.-uje da u njemu gradi dvore i k"Uće, niti, pak, r azumom, koji zna kaln·o je njegovo stanje, da misli d a se na ovom svijetu može spokojan biti. Ne, ovaj svijet je samo prolazan, za njega nema posto janosti. Ovaj svijet je poput kuće koju pauk isplete. B lago onome ko ga se kloni i traži nagradu na onome svijetu svojom ispravnošću i time što svoj trud ulaže u poboljšanje onozemaljskog života, povećavajući svoju poputninu . .l'l:ema sumnje da razborit i srećan čovjek koji zdravim mišljenjem stiže do visokog položaja shvata da je lijep završetak (života) bogatstvo koje ne nestaje i imanje koje ne može biti oduzelo, a sve ostalo može biti pokr adeno i uništeno«.16) Od Yakufnama iz XVII stoljeću na sebe p ažnj u privl ač i vaku fnama Koski Mehmed-paše, iz Mos t ara iz 1612. godine. Ov·a \akufnama, po našem mišlj enju, pred s tavlja jedins tven primJerak, na tlu Bosne i Hercegovine. Ona j e sačinj ena na turskom jeziku, n, Hazim Sabanović, D1 ije najswrije vakufname u B osni, Pri lozi za onjemal:Ju filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavinum ll 1951, str. 7-29, Sarajevo, 1952. l'! lbidem, str. 29-38. Sa?anu_vić, _Najstarije vakuf name u Bos11i,
L! Haz_i!ll
ta. nu fll,JiogJJU
1
Prilozi za orijenJstOnJu Jugoslovenskih naroda pod turskom vladavjnom
JII-IV;l952-53 str. 403-413. P :ud Mr Ai!;e Đulizarević-Simić, uzet iz pripremljenog rukopisa 1..a ~lampu po odobren ju autora.
22
protkanim per zijskim j ezičkim izrazima, sen tencijama i s tihovima poznatih islamskih , posebno perzijskih klas ika koji su p rožeti tesavufskim učenj em. Sas tavljačev j ezički izraz je kitnjast, a li jasan i briljantan. Svaka misao je jaka i nosi određenu pouku. Ovo je dokaz našoj jednoj ranijoj tvrdnji da j e kulturni kr ug Mostara s kraja XVI sto ljeća, koji je oko sebe okupljao izvj estan broj visokoobrazovanih ljudi u sferi o rij entalne isla mske kulture, doista predstavljao značajan bosanskohercegovački punkt duhovne elite, među kojom je bilo vanrednih poznavalaca perzijs ke, islam ske klasike. Za ilus tracij u toga te vaku f-name :
načina
izlaganj a donosimo
slijedeći
tekst iz
»Riznica ove ruševine pune varki sa zmijom je u zagrljaju, a nerascvjeta ni pupoljak te ruševine rame uz r ame (je) sa bodljama, jabuka njena, terorom vremena gurana, kotrlja se u prah i krv, a grozd grožđa njena, pod nasiljem vjekova u kapljice krvi se pretvar a. Tron Solomona (Sulejmana) u vjetar ode, a dvorovi carski nestali su kao mjehurići na vodi. Zlatom protkane odore carske (hil'at) krpa po krpa su zamke , a biseri skupocjeni zrno po zrno su suze iz očiju siročadi. Beskrajna uživanja su slasti onih koji spavaju i sanjaju, vanjska ljepota j e san i m aštarija, iskićeni car ski šatori i odijela su na različite n ačine zastori od istine. Sigurno se zna da, u ovom mjestu prolaza punom pouk a, i na ovom putu punom opasnosti, nema prilike za stalni opstanak, a n ada u mogućnost pouzdanog i vječnog ops tanka čista je maštarija«. S tih: "Vjernost od života, ispunjenje želja od ovog svije ta, i korist od imetka pogodan trenutak i priliku od prolaska dana, mjeseci i godina« Sve ja to smatram tlapnjom i sanarenjem. Sudba \'eli: »Kako je pogrešno sanj arenje i kako je nemoguća tlapnja!« Blagodati i bogat tva ovog nis kog svijeta su prolazne, a onaj koji u njemu živi je prolaznik. U n apjevu mu tuga, a u zbilji mu otrov, bogatstvo mu je izraz napor;.~, a predvorje mu j e k ao prolazni b ljesak, u početku želja za nj im zagrijanost, a na kraju njegovog nagrađivanja j e vatra. Prema tome za onoga koj i je iznad kule spoznaje, koji je o svemu obavijci=.lcn i koji zna s krivena značenja, nije tajna da karavani odličnika koji po zemlji hodaju i koji se pojavljuju u ljudskoj odori dok ne prijcdu di tancu od n as tanka do nes tanka treba da prođu kroz različ1te erape egzi tC•1· cij e. Pr ili ke za ostavljanje djela za sobom u vidljivom \ ijctu su prvlazn e. S tih: >>Mjeseci ma i godinama sam kao polo loptica na poljani natlme ta nja palicom s ud bine bacan iz prilike u priliku .« Međ u t im, samo će o naj uzjahati Rahšn sreće koji kao ' \jd1ljL1 sak upi svj e tlo r azuma u glavu - i samo će s tak\•im konjanikom srce.\ i m ilos t na poredo j ah a ti, i takav će mo 'i ispravno da rczonujc i t.IČ'lltl da ras uđuj e pravil11im načinom m iš ljenja i razbori tim načinom gkd a nja. Imaju ći u vidu s misao s tiJ1a:
»Ke sazn:~ sc zaš to se rodih i prij e gdje b ija h ža los no j e i bo lno da o ebi ni ' ta ne znam « . 1 ~) l 1 gornj em izlaganju poku ali s mo u ka za ti na vaku fnam e kao vrstu i-pt-a\·a j njihov jezik, - po ebnim osvrto m na o ne dij elove vakufna ma za koje smo sma tra li da avrem enom čitaocu m ogu preds tavlja ti za nimlji,·e tek to\'e koji u bili od mz načina miš lj enj a j rezonovanj a koje je bilo dominantno u XV. XVI i XVII s toljeću u ovim našim pros torima.
SOME VAKUFNAMAS FROM BOSNA AND HERCEGOVINA ( 15-17 th century) Form, language and style
The author points out. tha t a mo ng several hunclreds of vakufnLima written on the territory of Bosn a and Her cegovina in the period from the X V to the XVII cen tury, o nly a tenth are preser ved. H e points out tbe Yery intere ting collection of vakufnamas from Mos tar. The e e,·eral ,·akufnama represe nt origi na l written a ha rd co ver ed book. The greatest part of thi collection is kept in Gazi Husrefbeg's library ill araje,·o. The author poi nt o ut tha t it wa a habit. a nd p rac t.ice to write the Yakufnama in Arab ic an d that. s uch prac t.ice las ted a lm os t ISO Years. But in t his period there were also the va ku fn a mas \\Titt.e n in Turkish. The ,·akufnam a from the XVII century a nd after were a~ a rule written in Turkish . From the diplomatic aspect the va kufna m a cons is ts o f three pans: expo ition, disposit.ion and legisla tio n . The author points out that a nu m ber of ,·a kufna m as a re in teresting not only as historical sources for s tudy of the pas t of the ~ociety in which the ,·akuf in question was establis hed, but a lso fro m the lingui~tic point of Yi e" . He points to a collec tion of vakufnamas written in Mostar (1 554- 1593) in very beautiful correct Arabic , unforced ,.sag'q, and abo\'e all concisely, w ithou t any b alast and at a time when the Arabic of its o rigina ted te rritory h ad b een for ve ry lo ng in a phase of decadence. The author illu&trates the meditatio n o f so me vaki fs a bo u t the ephemerality of this world and the e te rnity of life after dea th w it h ~e,· era! text5, wishing to &how to the prese n t clay reade r the med itations which were dominant in these regions.
· Prevud Dr
Bećtra
pu, P'J 'JdrJbrenju autora.
24
Dzake, uzet iz pripreml jenog rukopisa za št a m -
Zejnil
Fajić
ORIGI NALI I PREPISI VAKUFNAMA SACUVANIH DO DANAS Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, pored rukopisa i štampa nih knjiga na o rijenta ln im jezicima, knjiga na našem i ostalim evropskim jezicima, časopisa i novina, posjeduje i svoj skromni Arhiv koji b roji oko 4.000 raznih dokumenata, većinom na turskom jeziku. Ovof"\ broju treba doda ti 90 s idžila sarajevskih kadija i oko 1.100 vaku[nama i d rugih d okum ena ta u vezi sa raznim vakufirna, što sve skupa izno,i p reko 5.000 doku menata. U ovom kratkom saopštenju osvrnućemo se samo na vakufname. Jezičko
i terminološke značenje vakufname
Riječ vakufnarna dolazi od arapske riječi vakf, š tanje, uzapćivanje i perzijske rij eč i name, š to znači
što znaci zavjepismo, isprava,
knjiga. Vaku[name su zvanične isprave-zavještajn ice raznih dobara koja se na tačno određen način darivaju od s trane vlasnika u određene dobrotvorne ili općekorisne svrhe. Vakuf je zasnovan na propisima šerijatskog prava, a temelji e na Ku r'anu i H adisu (islamskoj tradiciji). Svrha i ciljevi, radi kojih su ljudi uvaku[[javali svoja dobra, bili su mnogobrojni i različiti, od či sto vjerskih, do opće javnih i ocijalnih. Tako su vakufi osnivani za podizanje i održavanje džamija, m~ drc a i mekteba, za podizanje i odrza\ anje biblioteka, banja, će a m:~ , svra tišta i kuhinja, za putnike, siromaš ne ljude i siroma ne učenike, za izgradnju i održavanje mostova, putova itd. itd. Budući da vakuf ima kao cilj trajnost i stalno t dobrot,·ornog djela, a kako ima javni i druš tveni značaj , to mu je bila potrebna zakonska i pravna pod loga i forma. Zato je uvakufljavanje vršeno po tačno određenoj proceduri i o tome sc izdavaJe posebne ispra,·e. Ta i prava imala je određenu fo r mu i saclrzinu i nju je legalizirao i pot\ rd ivao, nakon p rovedenog pos tupka, ' erijat ki sud-kadija. Za taj akt često se kaže i vakfijja. Pi ane su obi no na jednom li tu papira, raz· l i č iLe ve li č ine, ili na vi "e li tova u obliku knjige. Uloga vak ufa i zn ačaj va kufnama Jedan m a li b roj obično s tariji11 i značajnijih vakufnama. koJe .se odnose na naše lj ude i k rajeve, prevedene su na na ' jezik i objadJclll' u raznim gla iii ma. Na osnovu Lih vaku fnama moguće je zaključha[l o u lozi va kufa i značaj u vakufnama za njihovo dalje proučmanje. Ono.• pružaju dragocjen e podatke za proučavanje više pitanja iz mn...lg th grana nau ke, a na ročito za prouča vanje materija lne kulture u Bo'm t Hercegovini u vrijeme Os manlija. Tako vakufnamc.: sadrže podatk~ o '?5
l
nastank-u i razvoju gradoYa i u dobroj mjeri i podatke za ekonom sku i k-ulturnu istoriju uopće. Indirektno govore o zan a ts tvu i trgovačkoj djelatno ti. Zatim o uij ednos ti nm·ca, različitim porezima, zakupu poslm"Dog p rostora, r aznim lužbama u okviru vakufa i odnosu vaku[a p rem a zyaničnoj upravnoj vlasti i ekonomskom s istemu. U njima n ailazimo na dosta podataka iz kojih se može saznati kako su živjeli obič ni ljudi, zanatlije, trgovci, p a i seljaci, o čemu se inače nalazi rela tivno malo podataka . Vak-ufnan1e su ugla\mom pisane u svečanom s tilu sa dos ta lij ep im sadržajem. R ukopis je obi čno umjetnička kaligrafija. U proteklom periodu u Bosni i Her cegovini osnovano j e oko d\ij e hiljade, što yeći11 što m anjih, vakufa . Nažalost, vakufname s u yećinom ostajale u samim m je tima ili kod samih dobrotvora, pa s u tako u naj \i'e slučaj e\·a i izgubljene. I to tako, u pro' los ti nailazimo na obnavljanje vakufa, š to se \"idi iz pojedinil1 vakufnan1a, u kojima vakif zavj eštava parcel u zem ljišta, ducan ili novac za djelatnost n ekog ranijeg vakufa. ?\ekretnine vakufa su nacionalizirane p os lije Drugog svj e ts kog rata. osim neznatnog br oj a zgrad a koje s u os tavljene I slamskoj vj erskoj zajednici za njenu djelatnost. Međutim, va kuf j e i danas u određenoj mjeri žh·a ustano\·a, a ogleda se u tom e što vjernici preuzimanjem džamija i nekih drugih naj nužnijih vj er skih objek a ta , imaju uloge Yakifa, a zasnivaju e i novi vakufi, iako s kromni , obi čno zavješt:tnjem parcele zeml jiš ta za gradnju džamije i d avanjem izvjesne količine noYca za razne dobrotvorne ustanove. Vakufname Gazi Husrevbegove biblioteke Koncem XIX stoljeća, tj. početkom 1884. godine, započelo se s mđenjem popisa Yakufa i p repisa vakufnam a , koj e s u sada r a spoređene u tri \"elike zbirke (sidžila). U ovim zbi rkam a regi tt·ovano j e 1.094 Yakufname i drugi do kumenti (bera ti, budžeti, vasije lname, ugovor i, zapisnici i drugi). U ovaj b roj uklj učene su i one vakufname koje ~e nalaze u sudskim sidžilima, ali nis u ovdje prepi ane, n ego s u s amo registro\"ane sa podacima gdj e se one nalaze. Ovom broj u (1094) treba dodati nekoliko vakufn am a koje se nalaze u Arhivu ove biblio teke sa ostalim dokumentima, tako da ukupan broj Yakufnama p relazi cifru 1.100. \'akufname koje se nalaze u I i II zbirci (s idžilu) veći nom s u na turskom, a mali broj ih j e na araps ko m jeziku. One pa k vakuf"Dame koje se nalaze u III zbir ci većinom s u na našem jeziku i novij eg s u datuma, tj. datiraju čak sve do 1945. godine. Osim ove t r i zbirke vakufnama postoje originali i prep is i kao posebni dokumenti, koj i se, opet, posebno čuvaj u, iako se njih ovi prepisi nalaze u ove tri zb irke. B roj ovakvil1 vakufnama je 422 (556), š to je nešto manje od polo\'ine originala. Nadalje j e važno is taknuti da u Arhivi bivše Vakufske direkcije, sada vlasn iš tvo S tarješinstva islamske zajednice u SR Bosni i H er cegovini, Hrvatskoj i Sloveniji, ima s igurno i originala i prepisa nekih vakufnama koje nisu izd vojene i prenesene u CAU Biblioteku zajedno sa navedene tri zb irke. I kao posljednji izvor u kome se nađe pokoja vakufnama u prepisu s u naši rukopis i, ali, nažalost, ova materij a još nije ispitana i pro učena, pa o nj ima sada i ne mozemrJ dati nikakvih podataka.
26
Sav ovaj ogromni i važan historijski materijal još nije praktično kataloški obrađen. Obrada vakufnama je dužnost i potreba koja čeka svoje r ješenje. U toj obradi, pored najvažnijih podataka o zavještaču i njegovom vakufu, trebalo b i da ti b ar skraćene izvatke iz njibova sadržaja. To bi bio poseban katalog vakufnama. U tom pravcu značajan korak već j e učinj en. Vakufname iz Bosne i Hercegovine koje se na· laze u ovoj Biblioteci popisane su po abecedi gradova i vakiEa i objavl jene u A n a l i m a Gazi Husrev-begove bib lioteke, knjiga V-VI, s tr. 245-302. To je učinjeno da bi se omogućilo njihovo dalje proučavanje. Značaja n korak i važan doprinos u tom pogledu može se svakako smatrati i poduhvat Orijentalnog instituta u Sarajevu, da u svojoj obradi izda što veći broj vakufnama. Tu je, uglavnom, riječ o obradi zbirke vakufnama iz ove Biblioteke. Koliko je nama poznato, p rva knjiga koja obuhvaća vakuf-name iz XV i XVI stoljeća, već je pripremljena za š tampu i da se preduzimaju pripreme za obradu vakufnama iz XVII i XVIII stolj eća. Na kraj u da istaknemo naj sta rije vakufname koje se nalaze u ovoj Biblio teci, a to su: l. AJAS-PAM, SIN ABDULAHOV, iz 882/ 1477. - Sarajevo. 2. GAZI I SABEG, SIN ISHAKOV, iz 868/1463. - Sarajevo. 3. SOFI MEHMED-PAšA, iz 962/ 1554. - Banja Luka. 4. SOKOLOVI ć FERHAD-PAšA, iz 995/ 1587. - Banja Luka. S. GAZI SINAN-BEG, iz 990/1582. - Cajniče. 6. LUTFI HODžA, iz 987/ 1579.- Foča. 7. HODAVERDI, S I N ALIJIN i brat mu LUTFI HODžA. iz 987/ 1579. - Konjic. 8. BAJEZIDAGIC DERVIš-PASA iz 1001 / 1593. -Mostar. 9. CEJVAN-BEG, SIN ABDURAHMANOV, iz 961/ 1554. - Mostar. 10. KARAĐOZ HADž i MEHMED-BEG, iz 977/ 1569. - Mos tar. ll. VUčiJAKOVIC NESUH-AGA, iz 972/ 1565. - Mo tar. 12. KIZLAR-AGA MUSTAFA , iz 991/ 1583 . i 1003/ 1595. - Mrkonjić Grad. 13. HUSEJ N-BEG, SIN ILIJAS-BEGA, iz 965/ 1557. - Rogatica. 14. CEKREKCI MUSLIHUDIN HADž i MUSTAFA, Sir lSHAKOV. iz 965/ 1557. - Sarajevo. 15. CEMAL-BEG, iz 948/ 1541.- Saraj el'o. 16. GAZI HUSREV-BEG, iz 938/ 1531. i 9~~/ 1 537. - Sarajevo. 17. NEBRDILO HADž i ALI, SI1 MUSAOV, iz 973/ 1565. arajevo. 18. SKENDERPAšiC MUSTAJBEG, iz 923/ 15 17. arajevo. 19. TURALI-BEG, iz 979/ 1572. - Tuzla. 20. KARA MUSTAFA-PASA, iz 963/1555. - Višegrad - Rudo. Sve vakufname, i originali i one u prepisu, koje :.e nalaze u o1·o j B iblio teci već in om se odnose n a gradnju džamija, medresa, mckteb;1 tek ija, ima reta, mostova, puteva i drugo. Ali, posebno treba istaćt, štu j e za ovu Biblioteku n a ročito važno, da ima l'akufnama koje sc udnosc i na uva kufljavanjc knjiga . Naime, na mnogim našim rukopi ·ima po,. toje kla uzule vakifa o uvakufljenju mnogih knjiga (rukopba). ajpc.unaliji zavješ ta i knjiga su : Gazi Husrev-bcg, Abdulbaki-ckndt Dnnozade, Abd ulah Kanta mirija, Hasan-efendi Bojić, Ahmed A ·tm ,\I urcl L'· lić, Mehmed-efendi Svrzo, Memi aga Ka umagić, Mus tafabcg Di cneric,
27
l
alih-cfcndija Hromić i mnogi drugi. Zn ačaj niji vakifi novijeg vre mena su: :\Iuhamed Em·eri .Kadić, Sa lem-efendija Mu ftić, H amdija Kreše'Ijako,-ić, Hadži hafiz Mul1amed-efendija Riđanović, T aib-cfendij a Sarace\-ic, dr Munib Muidović, k adija A11med-efendija Selimović, H a dži Mehmt>d-efendija Handžić i u n ajn ovije vrijem e Ibrai1i111 Ajd inović iz S arajeYa, koji je ncdamo poklonio 281 svezak knjiga na n ašem jeziku iz r aznih disciplina (islamistika, istorija, filozofija, bele tris tika i dr.). Međutim , mi smo nedavno pronašli jednu vakufnam u (s idžil br. 33, tr. 210-211.), koja se izri čito odnosi na u va kufljen jc k njiga. Valdf je Hadži Abdulkadit·, s in Hadži Hu ejn-efendije, Muzaferija, bivši sta110\llik ejh Feru11o\·e mahale u Sarajevu. I z vakuf11a me se raz umij e da on uYakufijuje 7-t veska rukopisa za profesore i učenike Simzacle IĐumišica) Hadži AbduJkerimove m edrese u Saraj evu, da s u k njige popi ane i predane mute,·eliji Mehmed-efendij i, smješ tene u čitaonicu medrese i sta\·Ijene na upotrebu. Dokw11enal je datiran ll. d žumadel allira 1107 15. januar a 1793. godine. Na kraju doktm1en ta izvršen j e popis djela uz potpis tadašnjeg kadije Osman Mantiki al-Agribozi. Prestankom rada O\'C medrese, knjige su pren esen e u šeh di-e fendinu bi blioteku u Sarajevu, a ukidanjem ove bibl io teke p rispjele su u Gazi Husre,begom biblioteku. Na ovim rukopisim a pos toji klauzula vaki fa 1 njegoy pečar o u\·akufljenju kn jiga, ko ja je datirana n ešto ranije od same Yakufnarne, tj . početkom ševvala 1206. (konce m maja 1792. godine) . .:\a osno\'u inventarske knjige rukop isa ove Biblio teke, us ta n ovili smo da su raniji bibliotekari označi l i 29 r uko pisa koje je uvak u fio spomenuti Muzaferija, ali se posigurno m ože tvrditi da se i ostali rukopi i nalaze u ovoj Biblioteci, jer gl edaj u ći n aslove dje la, mi takvi h
rukopisa imamo i po nekoliko primjeraka. Kada bi se p regledali rukopisi iz Sehdi-efendine biblioteke, vjerovatno bi se ustanovilo da s u svi rukopisi oYog Yakifa i sada u ovoj Biblioteci. Iz o,·og kra tkog izlaganja vid i se da Gazi Husrevbegova biblioteka Hši izuzetno korisnu i humanu za daću, ču vaju ć i ku l turnu baš tinu kao SYetinju i nastojeći da ona bude dostupna najš iroj javnosti. Mnog i značajni rukopisi i dokumenti ovdj e se ču vaju više st o t ina godina. J ~arno zah,·aljujući postojanju ove Biblioteke i nje nim darovaocima, sacU\·alo se neprocjenjiYo kulturno-istorijsko blago za generacij e koj e dolaze. ~adati se da će se i dalje nastavit i ova koris na dj ela tnos t Bi blioteke ORIGL ALS AND TRANSCRIPTS OF VAKUFNAMAS PRESERVED UNTIL PRESENT DAY This work discusses originals a nd transcripts of vak ufnamas i n Gazi H userefbeg's library. At the beginning the re is a short l inguis tic and terminological explanation of vakufnama, and afte r it the r ole of the \'akuf and the significance of valcufna mas a nd the va kufnamas in this library are discussed. It is pointed out tha t the library, po'> sesses in three \'Olumes mor e than 1.100 vakuf nam as in transcri pt a nd that it has 556 originals and transcripts as special docume nts . Finally 20 vakufnamas from the XV and XV I centuries arc quoted, ment ion Js made o[ vakif oi books, and especially Abdulkadir son o[ Huseinefendy Muzaferija, wh CJ gave books lo the former Đumu š i ća m edresa m Sarajevo. 2B
l l l
J Q-H'>.A J \'
!......
Bilješ ka n a jednom od uvakufljcnih ruko pisa Muza fe ri je.
H<~dZi Abdulk<~dir ef.
Hivzija
Hasandedić
HERCEGOVAčKI VAKUFI I VAKIFI
Na~on. pada Bos?~· 1463. godine, tursko-osmanske trupe su po-
čele prodtratL na podrucje Hercegovine kojom je tada upravljao Herceg Stjepan Vukčić-Kosača po kome je ova pokrajina i dobila svoje ime. u
julu 1465. godine turs ka vojska je pod komandom bosanskog sandžakbega I sa-bega Ishakovrića i njegovih vojvoda Ismaila i Ahmeda zauzela nekoliko mjes ta u Hercegovini. U drugoj polovini 1466. godine u njihove je ruke pao stari prijestoni grad Blagaj, a ubrzo iza toga i Mostar. Od osvoj enog dijela Hercegovine Turci s u početkom 1470. godine formirali poseban Hercegovački sandžak koji j e do 1580. godine bio u sas tavu Rumelijskog, a oci tada pa do 1833. godine u sastavu Bosans kog pašaluka. Padom Herceg-Novog 1482. godine cijela Hercegovina _ic bi la konačno osvojena i s tavljena pod tursku upravu. Hercegovačk i sandžak je u dva navrata bio samostalan pašaluk, odnosno vilajet ili ajale t, prvi put od 1833. do 1866, i drugi put od decembra 1875. do 2. februara 1877. godine. U sastavu ovog sandžaka ranije su se nalazila i mjesta: Foča, Goražde, Caj niče, 1 ikšić, Podgorica, P!jevlja i Prijepolje koja danas pripadaju Bosni odnosno Crnoj Gori. Turci su u naše krajeve donijeli ne samo novo društveno ur~ nego i novu vjeru islam. Zato je u svim mjestima koje su oni osvojili odmah počela izgradnja raznih islamskih spomenika: džamija, mekteba, medresa, biblioteka, imareta, musafirhana i drugih. Podizanje ovih objekata uslovilo je osnivanje va kufa iz čijib su se prihod::t n avedene us ta nove izdržavale. Za tursko-osmanske vladavine i kasnije u H ercegovini je osnovano mnogo raznih vakufa čiji se ukupan broj nika ko ne može utvrd iti jer s u vakufname a i dokumenti koji adrže podatke o njima većim dijelom uništeni i nestali. He rcegovačke vakufe obradili smo po administrativno-teritorijalnim jedinicama - općinama - na koje je HcrcegO\·ina danas podij~ ljena. Njihovi osnivači po tj eču iz svih klasa ondašnjeg društva, pol:t.:\ oci sitnih zanatlija i trgovaca pa do visokih držm nih funkcionera. Q,•dit' tre ba još istaknuti ela su svi hercegovač ki vakufi, osim dijela sakralnih spomenika, uzw·pirani, ck propl'isani, nacionruizovani ili dayno s rušeni. đenje
:?9
MOSTARSKI VAKUF! I VAKIFI
iVIo tar je centar Hercegovine i mje to u kome je osnovano naje tačno . Blagaj je pao u njihove ruke 1466. pa je i Mos tat-, ·igurno, zauzet naredne ili najka nije 1-t68. godine, a o voj ile u ga če te bosan kog sandžakbega I a-bega I hakodca. o,·dje je do konca prošlog stoljeća s agrađeno, š to e pouzrano zna, 37 džamija, 3 tekije, 23 m ekteba, 10 m edresa, nekoliko biblioteka i ,i ·e humanitarno- ocijalnih u tano,·a za čije su izdržavanje osnivači zm-ješrali ,·elike ,·akufe. Tajprije ćemo obraditi vak ufe velikih ,·akifa koji u O\'dje podigli zadui:bine traj ne vrijednosti i koji se s m ~l traju utemeljiteljima Mostara. Zatim ćemo kronološkim redom n abrojati i obraditi o tale \'akufe čiji s u osni\'ač i znvještali novac i odredili da se kamara od njega tro"i u razne vjer ke i humanitarno- ocijalne suhe i da im se uči za du "u. n e \-akufu. Kad su Turci zauzeli Mo tar ne zna
1. Val..-uf Hadži Mehmed-bega Ka1·ađoza Hadži Mehmed-beg Karađoz je najveći legato1· Mos tara i c ijele Hercego\"ine. Rođen u Potocima u Bijelom polju, 12 km sjeverno od !Ilo tara. C Mostaru je poznat pod imenom Karađoz-beg, a taj nadimak je, kako kazuje predaja, dobio zbog \'Oj e naoči to ti ( karođoz=ernook) . Iz njegove vakufname saznaj mo da je imao t ri sina: Muh ameda, Jusufa i uJejmana, a iz natpi a na d žamiji razumije e d a je bio brat nekog vezira. On je zaista bio brat ,-elikog vezira Ru tem-paše i hcrcegO\·ackog namje nika Sinan-pa·e koji je upra\'ljao Hercegovinom od augusta 1-47. do juna 1549. godine. Karađoz-b eg je um ro u Mos ta ru oko 1564. godine, gdje je, sigurno, i sahranjen u groblju k r aj svoje džamije. Karađoz-beg je 1557. godine sagradio u Mostaru džamiju p od kupolom i uz nju mekteb, medresu, biblioteku, imaret i musafirhanu. Pored 0\·ih zadužbina on je podigao mesdžid u Potocima, dva m ek teba: u Konjicu i Potocima, četiri mosta: u Konjicu, na Buni i dva na Li š tic i, i po jedan han u Mostaru, Konjicu, Cičevu (općina Konjic) i Potocima. Iz sredstava O\'og vakufa sagrađen je kasnije jedan hamam u Blagaj u, mali kameni mosric kod džamije u Potocima i česma i šadrvan pred dlamijom u !11osraru.
Za izdržavanje navedenih ustanova zavje~tao je 42 trgovačka dučana u mostarskoj čaršiji, 16 t abhana b lizu imareta u koj ima posluju kožari (tabaci), šest mlinica i d\'ije stupe za valjanje s ukna u selu Knešpolje u nahiji Blato, osam mlinica i dvije stupe na izvoru Bune, nešto zemlje u Mostaru i Knešpolju i 300.000 osmanlijs kih dirhem a u goto\'Om. Godine 1889. O\'aj ,·akuf je imao u svom e posj edu 27 1/ 2 dućana, 10 magaza, jednu pekaru i pet grobalja. 2. Vakuf Koski Mehmed-pašin Kosk.i Mehmed-paša, sin Mu!.tafin bio je roznamedžija velikog Yezira Lala Mehmed-paše Sokolov i ća (1604 - 1606) i 1605. go dine po~t:au timar-deherdar. Umro je 1611. godine pa je izgrad nju njegovih zadu.lbina dovršio brat mu Mahmud. Vakif je u Mostaru sagradio džami u pud kupolom i uz nju hanikah medrcsu . On je 1608. godine sa30
gradio i j edan kar avan-saraj u Mostaru. Iz sredstava ovog vakufa S-3građen je 1781. godine šadrvan pred džamijom. Za izdržava nje ovih zadužbina zavješ tao je ve lika nepokretna imanja u Mostaru, Suhom Dolu i Vrapči ćima i 200.000 akči u go tovom . Godine 1889. ovaj vakuf je imao u svome posjedu 26 dućana, dva vrta i groblje uz džamiju. 3. Vakuf Nesuh-age Vučjakovića Nesuh-aga je rođen u Lj ubuškom gdje je 1559. godine bio d izdar ljubuške tvrđave . Njegovi potomci s u sc do danas održali u Mos taru p od istim prezimenom . Clanovi ove porodice vršili su od 1706. do 1835. godine dužnost kapeta na mostarske kapetanije . Va kif je pr ije 1564. godine sagradio u Mos taru džamiju pod kupolom i mekteb uz nj u . Dalje je sagrad io džamij u i mekteb na gradu u Ljubuškom i odredio da se iz sreds tava njegovog vakufa opraYljaju m os tovi na Radobolj i i Trebižatu kad god se za to ukaže potreba. Za izdržava nje spom enutih zadužbina zavještao je 28 dućana u blizini džamij e, više mlinica na Radobolj i i Studencima (općina Ljubuški) • 123.000 ctir hema u gotovom. God ine 1889. ovaj vakuf je imao u svome posjedu pet dućana i gr oblje spra m džamije. 4. Vakuf
čejvan ćehajin
ćejvan ćehaj a, ljeću
s in Abdurahmanov živio je u Mostaru u 16. sto-
i bio je oprosteni rob hercegovačkog na mje nika Sinan-paše. Za
života je no~ io visoka državna zvanja i bio sekretar bosanskog \ilaJela i povj erenik za popis posjeda u Hercegovini. Umro je u Mo taru 1569. godine i sahranjen u groblj u kod svoje džamije. Vakif je 1552. godine sagra dio u Mo Laru džamiju 1 uz nju mekteb , m edresu i bibliote ku. Dalje j e podigao ma li kameni mo t na Radobolj i, pozn a t pod imenom Kriva ćup rij a, i odredio da e kaldrmi u glavnije mosta rske ulice. Os im ovih zadužbina on je jo' sagradio po jednu džamij u u Blagaju i Gabe li, zatim po j ednu čatrnju ll Citlu~m i Reč icam a, te odredio da se iz sred tava njegovog \'akufa popravlja mos t na Bunici. Iz sredstava ovog vakufa podignut je kasnije hamam ll Prij eč koj čarš ij i i šadnran i muvekitha na pred džamijom. Va kif je još odredio ela se održava vrelo Halebinovac, neda leko od tarog most:.t i ela se sva ke godine na Kurban-baj ram zako lje po de et dobrih 0\'nO\':.l i meso pod ije li s irotinji. Za izdrža vanje navedenih zadužbina zavj eštao je preko sto duća na i više pe ka ra ll m os tarskoj čarš iji , 22 duća na u Gabdi, nše mlinica n a r ijeci J a e nici i Studencima, te 150.000 cl irhema u gotO\'Om. Godine 1889. ovaj vaku f je imao u s vo me po jed u 15 dućana , th Ill' kuće i zem lju na Mos tars kom b la tu. Ovaj lega tor je najviše doprinio pri vrednom uzdiza nju Mos tara u prvim dece ni ja ma n jegovo~ raZI'itk,l S. Vakuf Derviš-paše Bajezidagića Mos la rs ka maJ1ala Pod hum da la je čovjeka koj i se u tursko dob.l is la kao ne sa mo kao d ržavnik i voj s kovoda nego i kao \ rs tan pjc,nrk i lega tor. To j e Derviš, s in Baj ezidov, koj i je d\ .1 pu ta bro bcglerb,·g na Bos ni (1592. i 160 1.). On j e o boga l io k la~ ič nu tursku knj1iC\ nost 31
'
_l
l'
Yclikim brojem lijepih i sadržajnih pj esru~1a. Poginuo je 1603. godine na \1ai·garetinom otoku pod Budimom. Deni.'-paša je 1592. godine sagt·adio u mal1ali Podhumu d žamiju s kamenom mun:::tmm i uz nju mektcb, medresu i biblioteku . Za izdr:l:aYanjc pomenutih zadužbina za,-je"tao je 9 dućana u Mos taru, mlinicu sa pet 'itloYa na Buni i 130.000 dirhema u go tovom. Godine 1889. O\ ai , ·akuf je im o u vom e posjedu j ednu kuću, če tiri dućana .i d va gmblja. 6. Va1:uf Sevri hadži Hasanov \'akif je rođen u .Mostaru i po tj eče iz porodice Volića. On j e prije lo.?O. godine sagrad io u Donjoj mahali, neposredno uz desnu obalu .:\eretw džamiju s kamenom munarom. Za njeno izdržavru1je zavještao 1e kucu u .\lo taru, kuću, bašču i tri vinograda u Raštanima kod Mvstara i 100.000 akči u goto\'o m. Godine 1889. ovaj vakuf je imao u svome posjedu de,·et nji,;a i ,·inograda u Raštanima, osam livada u R odoču i sedam grobalja. 7. Vakuf hadži Ibrahim-age šarića Porodica šarica dala je više vaki.fa međ u kojima je najveći hadži Ibrahim-aga, sin Kasi m-agin. živio je u Mostaru gdje je i umro 1641. godine 1 sahranjen u dvoriš tu pred svojom džamijom. On je 1623. godine sagradio na Luci džamiju s kamenom munarom i uz nju mekteb. Odredio je da se iz sredstava njegovog vakufa upra' ljaju mosto\'i na Ugrovači, Graboviku, Pri valj u (općin a Lišt ica),
osam mostO\'a na nekoj rijeci kod Vrgorca, dva vi"e Konjica, jedan n" Radubuli1 kod Der\1::.-pašine di.amije u Mo taru, jedan na r ijeci Jezerce u Gorancima, česmu u Dobrodolu i dvije ča trnje u Bogodolu na putu za Rakitno. Dalje je odredio da se troši dnevno jedna akča za opraYku čekrka u kafani kod tabhane pomoću kojeg bećari (neženje koj1 rade u mostar koj tabhani) izvlače vodu iz eretve. On je još maku!io lokalitet Z\an Ha džijska sofa gdje je do prolaska željeznice kroz ~1ootar 188-f. godine priređivan i s praćaj hodočas nika na hadž u Meku 1 docek hadžija na povratku otuda. Za Jzdrza\'anje džamije, mekteba i opravke navedenih objekata legator je ostado 21.000 akči , zatim 80 motika (motika = SOO čokota) \inograda, kulu, ahar, ambar, zemlju i 25 kuća sa sijenicama u Ljubotićima, o;;.o 50 motika vinograda u OgrađenikL1 i bašču u Ah-hodžinoj mahali u Mostaru. On je bio \'eoma bogat čovjek i u posjedu je držao dobar dio Luke što je za života zavješ tao za groblje uz džamiju. U Don im \1amićima postoji jedan velik kompleks š ume koji nazivaj u Sarića Dubrava. S\'i navedeni posjedi, izuzev džami je i dijela g roblja uz nju, uzurpirani su 1 otuđen i od ovog vakufa 1878. god ine. 8. Vakuf hadži Ahmed-age
Lakišića
Porodica Lakišića dala je četvoricu vakifa od kojih je najve(:i h::.dzi Ahmed-beg, sin Huseinov. On j e 1650. godine sagradio u Ričini .:1 Lah~inoj mahali, džamiju i uz nju mekLeb. Za izdržavanje svojih ;u,du:lbina za\je1.tao je 40 dućana u mostarskoj čaršiji, mlinicu s elva
32
vitla n a Radobolji i 200.000 akči u gotovom. Godine 1889. ovaj vaku( je imao u svome pos jedu 21 du ćan, magazu i dva groblja. 9. Vakuf Roznamedži Ibrahim efendijin Roznamedži Ibrahim ef. je rodom iz Nevesinja. Bio je roznamedžija sultana Murata IV (1623 -1640) i slovio je kao vrlo obrazovana i ugledna ličnost na d voru ovog sultana. Umro j e 1637. godine. Posebna je zasluga Ibrahim ef. što je proširio vodovod u Mostaru i time omogučio snabdijevanje jednog dijela grada pitkom vodom. On j e prije 1620. godine sagradio u današnjoj Braće Fejića ulici, nedaleko od lijeve obale Neretve, džamiju koja se ubraja među značaj nij e spome nike u Mos taru. Uz nju j e još sagradio medresu, a oko 1800. godine podignut je iz sredstava ovog vaku fa šadrvan u dvorištu medrese. Ne zna sc š ta je vakif ostavio za izdržavanje ovih zadužbina j er se nij e s aču va la zakladnica niti kakav dokumenat koji i zričito o Lome govori. 10. Vakuf ćose Jahja hodžin Ovaj vakif je prije 1620. godine sagradio jednu džamiju na Canm. On je uz nju os tavio velik kompleks zemljišta poznat pod im
12. Vakuf hadži Memije Cernice U m ahali Cernici pos toji sam o jedna džamija koju je prije 1600. godine sagrad io h adži Memija Cernica. On je porijeklom iz Cernice kod hercegovačkog grada Ključa i bio je po zanimanju tabak. Mal1ala Cernica dobila j e svoj n aziv po ovom va kufu. Ne zna e šta je \'akif zavješ tao za izdržavanje džamije i m ek teba uz nju jer se nije ačuvala va ku fnama. Godine 1889. ovaj va kuf imao je u vome po jedu ch·ije ku će, pet voćnjaka, dućan i pet grobalja. 13. Vakuf hatla Ali-bega
Bakamovića (Lafe)
Ovaj vaki[ j e prije 1631. godine sagradio jednu džamiju na R:1 u Zahumu. I z sredstava ovog vakufa podignuta je ka nije jedn:~ javna česma kod džamije. Nije se sačuvala zakladnica pa e ne zna š ta j e va ldf zavj eš tao za izdržavanje svojih zadužbina. Vakuf ove džam ije imao je u svome posjedu lijcdeće: d\·ijL' ku će, od koj ih j e ona koja se nalazi u dvorištu džamije slulila jedno vrijeme za mekteb, dućan , magazu, dva voćnjaka i dva groblja (harema) : j edan uz dža m iju i d rugi desno od nje, preko puta ceste koji kršću
33
j e bio poznat pod imenom veliki harem . Ovaj h arem je 1949. godine ek hw11iran i na nj em u je podignuta š kolska zgrada. 14. Vakuf Baba Bešira Bakamovića Ta krajnjoj zap adnoj periferiji Mos ta ra na lazi se j edna džam ija koju je prij e 158-. godine sagradio ovaj vakif. Ne zna se š ta j e on zayještao za njeno izd ržava nje, jer s e nije zakladnica sačuval a. Vakuf O\'e džamije imao je u svom e posjedu: kuću s dvoriš tem i voćnj a kom, tri harema, d\'a gradili ta , j ednu njivu i neš to zemlje u Biogr adcima kod Mo tarskog blata. Ovih 14 džamija n alaze e uzgor i većin a th služi vojoj n i. 15. \'akuf Sinan-p ašin dža miju u ~!\os tar~ ~g radi? j e herceg~vački sandžakbeg inan- ". (1-17-l - 147 ), n bt la Je locir a na na Mejdanu neda leko od lije\'e obale 1\erct\ e. Kasnij e j u je p repravio i uz nju mw1aru s agra dio drugi hcrccgO\·ački andžakbcg Sinan-paša Borov inić (1504 - 150 7) godine. Xc zna e sta u ova d\·ojica vakifa os tavili za n jeno izdrža~·anje jer ~e nisu sačuYa l e zakladnice. Ova je džamij a srušena 19-19. godine. ~;;.~
16. \ 'akuf hadži Ba lije, sina Muham edova 0\·aj \'akif je prije 1612. godin e sagradio j ednu džamij u u B rankO\·cu i uz nju mekteb. Iz zakladnice sazn ajem o ela je on još podigao slijedecL zadužbine u Hercegovini: cl\'a mos ta na Ne re tvi, j edan u Konjicu i drugi u Gla,·atičent, karavan-s araj n a Borcima više Konjica i čatrnju na Rujiš tu u Zijemljima. Iz recls tava ovog vaku fa sagrađena
je u piTOi polm·ini prošlog
toljeća
jedna med resa pram džamij e.
Za izdržaYanje naYedenih zadu žbina legator j e zavještao devet ducana u Mostaru i 300.000 akči u gotovom . Ovom vakufu je neka d pripadao čita\· onaj ,·eliki pros tor koji se p ro teže od džam ije do iznad praYoslamog groblj a više s tare pravoslavn e crkve. Godine 1889. ovaj Yakuf je dr.i:ao u posjedu: dvije kuće, tri d ućana, voćnjak i grob lje. Džamija je srušena 1950. godine. 17. Vakuf H afiz H odž in 0\·aj ,·akif je prije 1631. godine sagr a dio j ednu džamiju u BrankO\·cu. Iz sredsta\'a ovog vaku fa podignu t j e k asnije šaclrvan p re d njom. ~ije se sačuval a zakladnica p a se n e zna šta je vaki[ zavj eš tao za njeno izdržavanje. Godine 1889. ovaj vaku f je imao u svome p osjedu tri dućana i groblje. Srušena je 1932. godine i m u nara joj j e prenesena u Capljinu i postavljena uz tamošnju džamij u .
18. Vakuf Husein hodžin 0 \·aj vakif je podigao prij e 1620. godine dža mij u n a Ca r ini i čatrnju u njenom dYoriš tu. Pošto se nije sač uva la zakladnica to se Pe zna se š ta je on zavještao za nj ih ovo izdržavanje. Džamij a je s ru<:na 1947. godine. 19. Vakuf Fatime kadune šarić O .a lcgatorka je sagradi la prije 1620. god ine na Carin i jedn u džam·Ju s četvrtastom kamenom munarom . P ri ča se da j e ona j oš
34
podigla u Mostaru s ahat-kulu l jedan mekteb . Ne zna se š ta j e zavješ tala za izdržavanje svoj ih zadužbina jer se nije sačuvala za kladnica. Džamija je srušena 1947. godine a sahat-kula se nalazi uzgor i sat na njoj od 1981. godine otkucava vrijeme po a lafranka vr emenu. 20. Vakuf Memi hodžin
Ovaj vaklf je sagradio prije 1620. godine jednu džamij u na Canm. I z s reds tava ovog vakufa sagrađena j e kasnije jedna javna česma pred njom. O vakifu i njegovom vaku fu ne znamo ništa jer se nije sačuval a za kladnica. Godine 1889. ovaj vakuf je držao u posjedu jednu kuću , t r i dućana i groblje . Džamija je srušena 1951. godine. 21. Vakuf Mehmed
ćehajin
Ovaj vakif j e sagradio prije 1593. godi ne jednu džamiju na Cannl. I z sredstava ovog vakufa sagrađena je kasnije jedna javna čes ma p red njom. Nl o ovom vakifu ne znamo ništa jer se nije sačuvala zakla dnica. Godine 1889. ovaj vakuf je držao u posj edu vrt, dućan, livadu na Mostarskom blatu . Srušena je 195 1. godine. 22. Vakuf Tere hadži Jahjaov (Maslin)
Ovaj vakif je sagradio prije 1620. godine jednu džamiju na vrhu Carine. I z sredstava ovog vakufa sagrađena je kasnije jedna javna če ma pred nj om. N ije se sačuva l a zakladnica pa se ne zna šta je vaki[ ostavio za njeno izdržavanje. Godine 1889. ovaj vakuf j e imao u svom
Ova j vaki[ je sagradio prije 1760. god ine jednu džamiju u naj· južnijem dijelu mahale Luka. Poš to se nije sačm·ala zakladnica lO -e ne zna šta je lega tor zavještao za njeno izdržavanje. Godine 1889. vakuf ove džamije imao je u posjedu jednu kuću i tri vrta. Džamija je srušena 1942. a munara joj je 1959. god ine prene ena u Rečicc (općina Caplj ina) i podign uta uz tamošnji mesdžid. 24. Vakuf Nezir-agin
Ovaj vaki [ je živio u drugoj polovini 16. toljeća i bio je let mostarskog lega lora 1 esuh-ag..: Vučjakovi ća, On j..: oko 1565. godine sagradio jednu džam ij u na Spi lama (šemovcu) nedaleko od tarog mosta. Nije e sačuva la zakladnica pa e ne zna š ta _je on os tm io za njeno izdržavanj e. Srušena je 1950. godine. 25. Vakuf Ali-hodžin Ovaj va kif j e agrad io p rije 1631. godine na Ralje\ ini, nepo~red no uz lijevu o ba lu jednog kraka Radobolje, jednu džamiju. Z.1palto .Jll je Stoj an Jan ković 1687. pa j u je obnovio Derviš-paša (D..:dagal C..:ng1' 1686. godine. Mu na ra joj je 1934. godi ne prene. cnn u Jnblanicu i tlllda na uz ta mošnj i mesdžid.
26. Sultan Selimov mesdžid Za dade sultana elima I (15 12 - 1520) pod ign ut je u Mostaru , neposredno uz tari most i lijevu obalu Neretve, jedan mesdžicl na ime pomenutog ultana. Mesdžid je sagrađen na mjestu gdj e su udareni prd temelji Mostaru i služio je prvenstveno kao b ogomolja voj n icima koji su stražarili u kulama oko Starog m os ta. 01·aj me džid nije imao nikakvog vah-ufa nego se izdržavao iz sredsta1·a koje je dobijao od države. Za plaćanje njegovih s lužbeni ka određen o je bilo da e ubire dese tina od če liri ela u mos tars kom okru2l!: de etina od Dobrča pripadala je imamu, desetina od H rasna muez-inu, de. eu na od Pologa ferašu i desetin a od V ihovića kajimu. Za 11ijeme tur ke up rm e država je opravljala ovaj m esd žid a to je kasnije ćinila i au tro-ugar ka uprava i dal'ala j e imamu po 270 fori nti place godišnje. Zat1·oren je 1932. god ine i dana s luži za prodavnicu.
y
Zi. \'ah-uf hadži Huseina Kotle 01·aJ Jegator je sagradio prije 16)>1. god ine jedan me clžid na Luci koji se u nekim izvorima naziva »Selva d žamija«. Nije se saču lala zakJadmca pa e ne zna š ta je va:kif ostavio za njegovo izdrža. 1anje. Iznad d ućana tare kaU1ane nalazi.la se kafa na koja j e bi la vlasm~ tm OYog 1·akufa. Kad je Mujaga Komadina sruš io kalhanu 1892. :;odine, !:.platio je oYom l'akufu 5.000 kruna na ime odš te te. Treba is tać i da je om jedini me džid u Mos taru čija se mun arica do danas saču Yala Zanoren je 1931. godine i služi za skladište.
28. \'a:kuf Jahja hodžin ili Jahja Esfelov 0Yaj Jegator je podigao prije 1620. godine j edan mesdžid u Donjoj mahali nedaleko od des ne obale eretve. Po" to se nije aču valta e un ostaYio za izdržavanje mesdzida jer se nije saču va l a zakladnica ZatYoren je 1940. godine i da nas služi za skladiš te. 30. Vakuf hadži Saliha Temima 01·aj Jegator je sagradio pr ije 1678. godine jeda n m esd žid u Ilićima na krajnjoj zapadnoj perifer iji Mos tara i uza nj ča trnju i mu~luk. Iz zakladnice saznajem o da je za izdržavanj e ovih zadužbina za\ještao 140 000 akti i d1·a ducana u mostars koj čarš iji. Povremeno ~luZ. s1·ojoj S\ rsi. ·
31. Vakuf Ali-paše Rizvanbegovića Hercego,acki 1·ezir Ali-paša Ri zvanbegovi ć-Stočevi ć (1833 - J85 1) pvdJgau je 18-1 i. godine jedan mesdžid na krajnjoj južnoj peri feri j i mahale Luka 1 uza DJ tekiju i biblioteku. Za izdrža vanj e ovih zadužbina z.a'j_e~tao Je ~~ kuće u Mos taru, d vije mlin ice na Liš tic i i vinograd na Luci kod tekiJC Ove us tano ve s u pres ta le s lužiti svojoj s vrsi 1921. a ~ruse ne su 5 januara l 981. godine
36
32. Vakuf hadži Ahmed-age ~ća IK~ber-agin) Ovaj legator je sa-grad1o prije 1631. godine jedan rnesdžid na Luci neposredno uz lijevu obalu Neretve i upravo na cesti koja vodi na mos t Mujage Komadine. Imao je uza se kamenu munaricu koja je bila a rhite ktonski ljepša od ostalih mos tarskih munarica. Nije se sa· ču va l a zaklad nica ovog mesdžida pa se ne zna šta je vakif ostavio za njegovo izdržavanje. Zatvoren j e 1913. a srušen 1916. godine.
33. Vakuf ćurči Ahmedov Ovaj vaki[ bio je prvi poznati ćurčij a (krznar) u Mostaru. On je u drugoj polovini 16. s tolj eća sagradio jedan mesdžid u Bjelušinama i čatrnj u uza nj. Pošto se nije sačuvala zakladnica to se ne zn:~ št a je legator ostavio za njegovo izdržavanje. Zatvoren je 1900, a srušen 1951. godine. 34. Vakuf Bajezid hodžin Bajezid hodža je prije 1612. godine sagradio u BrankO\·cu jedan mesdzid s munaricom i ča trnju uza nj. e zna se ~ ta je vakif ostavio za izdržavanje mesdžida jer se nije sačuvala zakladnica. Srušen je 1960. godine. 35. Vakuf hadži Velijin Ovaj lega tor je sagradio u prvoj polovini 17. stoljeća jedan me~ džid s munaricom u Mazoljicama i mcdresu i čatrnj u uza nj. Pošto ~e nije saču vala zakladnica to se ne zna šta je on za,ještao za izdrza. va nje svojih zadužbina. Ovi objekti su srušeni 1950. godine.
--
36. Vakuf hadži Ibrahima ćevre Ovaj vakif, koji je po zanimanju bio trgovac, sagradio je 1686. godine jed an mesdžid u Oručluku na dnu Donje mahale. Za njego\'o izd ržavanje zavještao j e 16 dućana i bašću iza njiJ1 kod r ijeke Radobolje. Zatvoren je 1942, a srušen 1969. godine. 37. Vakuf hadži Derviš ef. Zagrića J ednu tekiju u Mostaru o novao je hadli Dervi ef. žagric, pje:.· nik, koji je um ro 16-W. godine. Ne zna se šta je vakif zm·ještao za njeno izdrža vanje kao ni to gdje ~e na latila i kada je prestaia raditi :,rušena. 38. Vakuf hadži Ahmed-age Pitića H adž i AJ1med-aga Pilić, s in Hasanov, podigao je prije 1718. go· d ine m ekteb na Musali kod ose Jahja hoclžine d.lamije. Odredio JC da e iz p rihoda njegovog vakufa plaća muallmu o am akči dne' no. Ne zna sc tačno gdje je bio lociran i kada je ~rušcn.
39. Vakuf Mahmud ef. ćlšića Mahmud ef. ćiš ić, sin Ahmcdov podigao je 1848. godine md.tL'b u blizi ni KarađOL·begO\c džamije i odredio dn t' munlimu plat.l pLl SO g roša godišnje. Za izddavanje mekteba za,ještao je kucu. duc.m i bašcu u Karadoz-begovoj maJulli. rušcn jt• 1938. godine.
37
40. Vakuf Bosnali Ahmed-age, sina Alijina Darusse::~de
Ahmed-aga sagradio je prije 1654. godine medresu u illo taru za koju se ne zna gdje je bila Jocit-ana i kada j e prestala raditi i rušena. Za medre u je zavještao 1653. godine više primjera ka razni11 ,·jerskih knjiga i odredio da sc izdrž::~v::~ iz sredst ava njegovog Ynk-ufa. 41. Vak-uf Sejha Ismaila Opijača Mostarski muderis šejh I mail cf. Opijač podigao j e 1668. godine hanikalt-medresu u Pocllmmu kod Derviš-pašine d ža mije . Ne zna ::.e šta je Yakif zavještao za njeno izdržavanje jer e n ije sačuvala zakladnica. Te zna se kada j e zatvorena i srušen a. Xa\edeni ntkufi su u prošlos ti odigrali veoma značajnu ulogu i kroz OYL institu ije u se rješa\·aJi svi problemi jednog mjesta: privredni. kulturno-pro \'jetni . humano-socijalni, vjers ki i drugi. Vakufi su mnogo pomagali unapređenju trgovine i zana tst \'a, jer su S \'i vaki fi ostaYiiali iZ\ iesne sume nO\·ca i odt·eđi\'ali da e o n, uz određene kamate. daje ~ zajam trgO\·cima i zanatlijama » posobnim platišama i koji u mJeStu stanuju«. Zato ih je potrebno tem elj ito proučiti i iscrpno obraditi.
0\'dje donosimo spisak mostarskih vakufa koji nisu spomenuti u ranijim poglaYljima i za koje, u većini slučajeva, ne znamo kada su i u koju S\Thu osno,·ani. Vak"Ufi su nasta ja li is ključivo privatnom inicijati\'Om i svi su bili privatne institucije . Donosimo ih kronološkim redom: l. Vakuf šemsi ćehajin Iz Cej\'an ćehajine zakladnice saznajemo da je ovaj lega tor podigao polo,·inom 16. stoljeca s,·oje zadužb ine u Sem si ćehajinoj maha li u Mostaru. Ko je bio ovaj š emsi ćehaja ne zna se pouzdano. Po t o me što se OYa mahala polo,·inom 16. s toljeća zvala njegovim imenom, d a se zaključiti da je on u njoj sagradio neku zadužbinu i odredio d a se ona izdr.l.aYa iz sredstaYa njegO\og vaku[a. 2. Vakuf Murat-age, sina Abdurahmanova
se
Lega tor je 157 L godine zavještao l 1.000 a kći hatme za du~u i duše njegove žene i djece.
od redio da mu
uče
3. Vakuf Balije, halvedžije
(slas tičara)
0 \·aj vakuf je osnovan oko 1600. godine. Legalor je zavješ tao izvjesnu sumu novca i odredio da se kama ta troši u bogoš tovne svrh e. 4. Vakuf hadži Ahmeda, sina Ferhatova Legator je 1620. godine zavješ tao 251.000 akči i od red io da s~ prihod trosi u siJjedeće: da se daju po dvije akče imamima d žamij a: Husein hodžine, Jahja hodžine, Fatime kadune, Memi hodžine, Tere JahjarJ\'C 1 Mehmed kethodine, i da im sc svake godine daje još p o 80 akćt Dalje da se svake godine podijeli 12.000 akči s iromasima m ahala u kuJuna se nalaze spomenute džamije.
38
5. Vakuf Osmana, lmjundžije (zlatara) Glavnica ovog vakufa iznosila je 1631. godine 20.000
akči.
6. Vakuf Muhameda, terzibaše Godine 1631. izvršena je obnova poslovanja ovog vakufa. 7. Vakuf Mesiha, sina Kasimova iz Nezir·agine mahale Kamata ovo g vakufa iznosila je 1632. gocline 4.000 akči.
8. Vakuf Mahmuda Đulimana, sina Sofina iz Memi hodžine m ahale Legator j e 1632. godine zavješt ao 30.000 akči i odredio da mu se uči za dušu. 9. Vakuf D jemile, kćeri Abdulahove iz Fatime kadun mahale Legatorka je zavještala 1632. godine 4.000 akči i odredila da joj se uči za dušu .
10. Vakuf Sulejm ana, sa:rača (sedla ra) Neki Mehm ed bio je 1632. godine mu tevelija ovog vakufa. l l. Vakuf Rahimin Mehmed, sin Km·tov, tabak iz Mostara, uzeo je 1632. godine 4.000 akči n a kredit od ovog vakufa i za laj iznos založio \'akufu S\'Oj a la t.
12. Vakuf Humin Omer, čizmeclžij a i puškari Osman i Memi ja iz Ccrnice, . pom i· nju se 1633. godine kao dužnici ovog vakufa. 13. Vakuf Mehmeda Hošafa Ah m ed, mut apčija iz Karađozbegove mahale, uzeo je 1633. godine: 600 akči na kredit od ovog vakufa i za navedeni iznos založio vakufu svoju kuću.
14. Vakuf Rahime, kćeri Abdu rahmanove Legatorka je 1633. godin e zavj ešlala 2.500 groša i odredila da ·e kam ata od ove s ume daje kao pla ta onome ko će se starati da preko cijelog elana b ude uvijek vode u b urilu kod Karađozbegove džam ije. 15. VaJm f majstor a Ferha ta, terzibaše Neki J us u f b io j e 1641. godine m ulevelija ovog va ku fa. 16. Vakuf Aiše, kćerke h a dži Ahmedove Legalo rka j e 1646. godin e zavjcštala 7.000 a kl:i, ch·a dućan a .1 Prij ečkoj čaršiji i bašču u J asenici. Odredila j e da se iz prihoda njenog Hlkufa kup uju svake godine svijeće i drva i dijele uC.::nicima kuji st ln u ju u sobam a Karađoz-begove medrese. 17. Vak uf Merjeme, kćerke hadži Mus tafine Legatorka je 1650. godine zavješ tala ~ 7 .300 akči i udredib da ima m i muezi n Karaeloz-begove džamije dijele kamatu po pola 1
39
18. \ "akt!f hadži Mustafe, sina hadži Tul"ltanova Leg:uor je oko 1650. godine zavještao devet duća na u mostarskoj car'iji i 200.000 akci u gotO\·om. Odr·cdio j e da se imamu i muezinu Fatime kndun dž.:unijc daje po jedna akča dnevno i ela mu oni uče hatme za duiiu. Dalje je odredio da e vake godi11e kupuju svijeće zr. spomenutu džamiju i opmdja ,-odcvod i česme na Carini.
19. Vak-uf kadije Ahmed ef. Koskije Lega!Or je prije 1650. godine sagra dio jednu čes mu kod Koski \lehmed-pašine džamije i odredio da e ona opravlja iz s redstava njegm·og \akufa.
20. Vakuf majstora (dulger) Ba lije Glam1ca oYog , a kura iznosila j e 1652. godine J0.400
akči .
kćeri Mesih ćehajine Fatima. žena MehmcdO\·a iz Zirai Ahmcd-agine mahale bi la je 16'3 godine dužna omm ,·akufu 17.000 akči.
21. Vakuf Fatime,
22. \"ak-uf gospođe (hatun) umrlog Huseina o ,·om , ·akufu bio je 1653. god ine dužan Fejzi če lebija Kuju nd žić tZen!erzade). imam u Blatu (Biogradci), 2.000 akči i zakupninu od vakuhke mlinice na Radobolji koja je izno ila 250 a kč i . 23. \"ak-uf zaima Ibrahima, sina Karađozova ~~ki Ha. an bio je 1653. godine dužan ovom \'akufu 500
akči.
24. \"akuf Merjeme, kćerke Mahmudove Legdtorka je 1669. godine zavje· tala ku ću u hadži Ba linoj m ahah i odredila da u njoj s tanuje muž joj Mahm ud, a kad on umre ela -e k uL .. proda i nO\ ac podijeli s irotinji.
1a1
25. Vakuf Saliha \' '\eki Ju uf bio je 1670. godine dužan ovom vakufu 40.000 tZT'v~ isplatio Hasanu, mute\eliji s pomenutog vakufa.
a kči
26. \'akuf AbduJdželalov Od o\'Og Yakula uzeo je 1670. godine um r li Đul im a n , s in AhmedO\, u zajam iz\ je~nu sumu novca i založio ku ću i vinog rad od 14 mou ka loz~: u tni..edm, općina Metković. 27. \'akuf Husamudinov Odlukom mostar!.kog kadije od 22. šabana 1080. ( 1670) godine ·t. :đeno je, na tc mt:! ju izja\ a svjedoka, da je De r viš, s in Hasana v 11 Dreznice, platio 3.700 akči duga Ahmedu Karamurtcziću, bivšem rnute,·e!J i Hu~amudino\'a vak ufa u Mostaru, pa je odbijena tužba ~adanJeg mutcvelije Ahmeda Ha life, s ina I brahimova. 28. Yakuf Rejhanin Lmrli Mehmed, s in Osmanov iz Mostara, o~tao je dužan ovom akufu 9 ~0 1 aL1. Odlukom mostarskog kadije od 2. šcva la 1080. (1670) gvdml. prodana Je jedna baš tina u Biogradcima koja je bi la vlasniš t vo umr:,Jga, pa je dug naplaćen 40
29. Sirotinjski vakuf Umrla Masuma, kći Hasanova, ostala je 1670. godine dužna ovmn vakufu 1.000 akči. 30. Vakuf Memije, sina Hasanova iz Husein hodžine mahale Poslije vakifove s mrti, 1670. godine, i raspodjele ostavine medu nasljednicima, predano j e Mus tafi, mutevelij i Memijina vakufa 33.432 a k čc.
31. Vakuf hadži Saliha džundije (vojnika) iz Nezir-agine mahale Legator j e 1677. godine zavještao 14 dućana u Nezir-aginoj maha li i odred io da sc prihod i od njih troše u slij edeće: da se imamu i muezinu hadži Kurtove (Tabačice) džamije daje dnevno po jedna akča, da se opravljaj u srušeni s tubovi na Mo ri.nama, da se opravlja ka1drmd koja vodi od vakifovih dućana do Radobolje i da se daje godišnje 760 akč i imamu Roznamedžijine džamije. 32. Vakuf Omerov Ovaj se vakuf spominje u Mostaru 1684. godine ali o njemu nema nikakvih podataka. 33. Vakuf hadži Bećira , tabaka (kožara) Lcgator je 1694. godine zavještao kuću u Husein hodžinoj m.\· hali, vinograd u Opinama i 11.000 akči, i odredio da se prihodi trose u s lijedeće: da se daje imamu Husein hodžine džamije godišnje pJ 800 akč i i da se troši godišnje 700 akči za p l aćanje običajnih namet:~ s tanovnika Husein hodžinc mahale.
34. Vakuf Alidžanov Umrli Jusuf iz Ali-bega Lafe maha le ostao je 1684. godine dužan ovom vak ufu 2.125 akči. 35. Vakuf Ahmedov Um rli Ibrahim, sin Dervišov iz Hafiz hodžine mahale, ostao je 1685. god ine dužan ovom vakufu 1.260 akč i. 36. Vakuf Mustafin Umrli Al ija, s in vakifa Mus ta fe iz Hafiz hodžine mahale ostao j e 1685. godine dužan ovom vakufu 68.000 a kči . 37. Vakuf' Muharemov Umrli Bc hlul , s in Alijin iz Cernice, o tao je 1685. godine dužan ovom vak ufu 6.000 a kči . 38. Vakuf Ahmeda Nalbante Oko 1697. godine u Mostaru je pos tojao o,·aj vakuf ali o njemu nema n i ka kv i h podataka. 39. Vakuf hadži Fatime kadune, kćet·ke Halil čelebijine Lega torka je 1700. godine zavjc' ta la 31 4.000 akči i odredila da joj po to mci uče ha lme za dušu i o talak prihoda dijele ilmcdu ,d.,~ 41
40. Yakuf l\lebmedov iz Menti hodžine maJ1aJe ObnoYa po loYanja i spisak d užnika iz 1705. godine, koji su od m·og ,-::tkufa uzimali nm·ac na kt·edit. 41. Vakuf Salihov Obno,·a po lm·anja i pisak d užnika iz 1705. godine, koji su od OYog Yal-ufa uzimali nm·ac na kredit. 42. \ "al-uf Jusufov Obnm·a poslm·anja i pisak d užnika iz 1705. god in e, koji su od o,·og ,·al-ufa uzimali noYac na kredit.
43. \ "ak-uf Abdi dedin Obnm·a po lo,·anja i spisak dužnika iz 1705. godine, k oji s u od OYOg Yak-ufa uzimali nm·ac na kredit.
-+4.
\'ak-uf Aluneda Selamače Obnm·a po lm anja i pisak d užnika iz 1705. godine, koji s u od o\·og yaJ..-ufa UZimali nm·ac na kredit. -15. \"akuf stanovnika Memi hodžine mahale Obnma po Jm·anja i spisak d užni ka iz 1705. godin e, koji su od orog Yakufa uzimali no,·ac na kredit.
46. Vakuf Sultanin .\"ekl alih bio je 1720. godine mutevelija ovog vakufa .
4i. Vakuf Halilov .\eki Ismail b10 je 1720. godine mu tevelija ovog vaku fa . 48. \"akuf Rukijin .\ekl Hasan Tomaše,·ić bio je 1720. godine 'akufa
mutevelij a
ovog
49. Vakuf Alije Momi ća Had:i:iJa Behlilori ć bio je 1720. godine mue tevli j a ovog vaku fa.
50. Vakuf Hasano v .\"eb.i Husein bio je 1720. godine mutevelija ovog vaku fa. 51. \ "akuf Seferov Huse1r. Begic bio je 1720. godine mut evelija ovog vaku fa. 52. Vakuf Ibrahima Mukića Legator je 1720. godine proveo iz svoje nj ive jedan j a ra k s vodom 1 do\'eo ga pred džamiju u Riči ni. Odredio je da d žem a tlije koje dolaze u džamiju koriste vodu iz jarka za uzimanje obdesta. 53. Vakuf Mahmudov OHJm
42
l:mrli Salih L1ka, me!.ar iz Mos tara, O!.tao je 1728. godine d užan •:akuf u 3.000 akći.
54. Vakuf Hasanov Umrli Salih Lika, mesar iz Mosta ra, os tao je 1728. godine duian ovom vakufu S.SOO a kči . 55. Vakuf Emirov Umrli SaliJ1 Lika, mesar iz Mostara, ostao je 1728. godine duzan ovom vakufu l .SOO akči . 56. Vakuf Juzdoksan (190) Ibrahimov Dekr~tom od S. d~':'mada II 114S. (1731) god ine postavljen jl! Os man Ha!Jfa za mutevcltJU Juzdoksan I brah imova vaku fa u Mostaru p oslij e smrti Mahmutove. ' 57. Vakuf Hatidžin Umrla Falima, kći Hasanova, osta la je 1732. godine dužna ovom vakufu 1.000 ak či . 58. Vakuf Omerov Um rla Fa tima, kći Mustafi na iz Brankovca, ostala je 1732. godini! dužna ovom vakufu SOO akči. 59. Vakuf
ćerimin
Mus tafa Bajram i b io je 1732. god ine d užan ovom vakufu 55.800 akč i .
