kostas akselos
Knjige u Slump!
marks mislilac tehnike
Theodor Adorno MINIMA MORAI.IA Peter Sloterdijk KRITIKA CIN1CN()(. I I M A 1 . 1 1
i ii ii in.
Paul Feyerabend PROTIV MI'TODI'.
i ii .
Ernst Tugendhat UVOD U J E Z I C K O A N A I . i l I. KU FILOZOFIJU
I II II
Ml |
Karl Lowith OD NIETZSCHEA DO l l l - r . l - i \ Knjige u Stamp! — I I l/
I
I
UPANIIADI
i n,i 1 1 in i i 11 i i M i i
Max Scheler POLO2AJ COVJEKA I I KOZMOSU
I I T I ' N A H N A in '
A. Camus MIT O SIZIFU
Hi, I , i I I II' ......
H. Corbin HISTORIJA ISLAMSKE FILOZOFIJE I, II
........
H. Marcu.se UM I REVOLUCIJA
I
'
II
KTIKA i h ...... !-i
.1 I.. Ill
III-
1 1 IS 1 1 H U M I ' l l I
B I B L I O T E K A LOGOS
KOSTAS AKSELOS
Uredtuju: Jelena Berberoyic, Aleksa Buha, Spasoje Cuzulan, Muhamed Filipovic, Rasim Muminovic, Vladimir Premec, Vanja Sutlic i Abdulah Sarcevic
Odgovorni urednik Abdulah Sardevic
MARKS MISLILAC TEHNIKE OD OTUDENJA COVJEKA DO OSVAJANJA SVIJETA
iPreveo Dusko Pavlovic
Redakcija i pogovor Aleksa Buha
PREDGOVOR Cilj ovog rada je da ucini prisutaom filozofslku misao Karla Marlksa, misao koja brzo postade marksizam, da bi zaigrala veliku, djelatnu ulogu u istorijskom* kretanju Evrope, Azije i svijeta koji je upravo postajao planetaran. Marksova filozofska miisao ostaje krajnje nedovoljno poznata, uprkos mnostvu radova usmjereniih na nju, jer su ti radovi — vecim dijelom — ill preusko istorijski, ill odvec dogmaticni i apologetsiki. Srediste te misli, temelj iz koga je ona proizisla, i izvor kretanja ikoje je proizislo iz nje ostaju iprekriveni nepoznavanjem, potcjenjivanjem, pobijanjem, divIjenjem — ali nikada i misljeni. Vrijeme je, mozda, za pokusaj da se ude u dijalog sa filozofijom i dijalektikom razvitka Tehnike, enigme univerzalne istorije. No, prije ulaska u dijalag, i da bismo mogli voditi dijalog, trefoa da prethodno razumijemo i shvatimo Marksov govor, njegov diskurs. Ako hoce da pristupi saim^im tekstovima osnivaca marksizma, citalac se nalazi pred Sabranim djelima, impozantnom i tesko dostupnom skupinoin, koja dbuhvata jednu doktor sku tezu (o Demokritu i Epikuru), kritike i komentare Hegelovih misli i tekstova, filozofslke — cak ,,metafizi6ke" — spise silne otikrivalacke snage (Politicka ekonomija i filozofija; Njemacka idealogija), polemicka djela protiv hegelovske Ijevice (Sveta porodica) i iprotiv Pirudonovog socijalizima (Bijeda filozofije), velicanstvene ekonomske radove (Prilog kritici politicke ekonomije; Kapital), te programe politicke akcije (Ko* Mada razlozno, razdvajanje povijesti i istorije pri prevodenju francuskog teksta, gdje su oba pojma pokrivena_ istim terminom — ,,histoire", bilo bi prevelika intervene!ja, suzavanje smisla. — Prev.
i
6
KOSTAS AKSELOS
munisticki manifest; Kritika Gotskog programa), socioloske i istorijs'ke analize klasnih borbi u Francuskoj (1848. i 1871), novinske clanke o evropskim i istocnim pitanjima, lirske pjesme, brojna pisma, zabiljeske i raznovrsne nacrte. Jedna jedina misao dominira i nadahnjuje od jednog do drugog kraja sve te tekstove, cije jedinstvo skriva monostvo razvijeniih tema; ta je misao fdlozofskog porijekla i ona hoce da preokrene tradieiomakiu metafiziku Zapada; hoee da izvrsi, ukine i prevazide filozofiju ostvarujuci je u ipraksi i tehnici: ta misao polazi od analize i kritike otudenja ljudsikog bica — otudenja rada i dkonomije, politike, ljudsike egzisteneije i ideja — i dovrsava se tehnickim predvidanjem unverzalnog izmirenja, izmirenja covjelka sa Prirodom i sa njegovom prirodom, koje se izvrsava u istorijskom i drustvenom zajednistvu ljudi, a ikoje, najzad, omoigucuje potpuno zadovoljenje vitalnih potreba, carstva izobilja, svijet transparencije svega sto jest i cini se, To [(iz)(miirenje znaci: osvojenje svijeta od cavjeka i za njega, ineogranioetno razvijanje snaga tehnike. Pokusacemo da protumacimo govor Marksovog, misljenja u svoj njegovoj koherentnosti, svoj njegovoj dubini, svoj njegovoj ogranicenosti. Vazna misao uvijek sadrzi vlastitu problematicnost i viseznacnost. Dozivajuci je u prisutnost, mi je rnoramo ispitivati dovesti je u pitanje. Ne suprotstavljati joj se: to ne bi anacilo nista. Pristati na ritam neke noi'sli i pustiti da se ispolji sav njen radikaln,! intenzitet — isuvise cesto zaravnjen i zaboravljen — to je imnogo plodnosnije od citanja filozofsikog teiksta ikao svetog, kao neke s'kol'ske disertacije, ili iNe postoji, na jednoj strani, sistematska imisao nekog mi'slioca, njegova ,,mnjenja", a na drugoj istorija postanka i razvitka njegovog misljenja unutar oipste istorije filozofije. Isto tako ne postoji cni sistemska misao odvojena od svoga metodskog poduhvata i totaliteta istorije misljenja. Ne postoji naj/.ad, prvo Misao, a pokraj nje Istorija, niti prvo Istorija, a pokraj nje Misao. Ovdje je, dakle, za nas u pitanju da pokusamo dohvatiti kako jedna misao implioira istoriju, ka!ko pripada istoriji, ka'ko se u istoriju izliva. Nas cilj, stoga, nije ni ,,sistematsiki", ni ./rstorijsiki": smjeramo samo da prapremimo dijalog sa mislju cdji nam domasaj jos uvijeik izmice. Jer ta misao, kojoj osovina lezi u Tehnici, Cini cjelinu sa bitkom u
I'KIiOGOVOR
ixjstajanju svijeta istorijskim, postavljajuci pri torn teski 'problem biti rriisljenja i smisla praktionog djelovanja ljudi ii istorijskoj i politi5koj zbllji. Naum, koji daje zivot ovom radu, jeste da posluzi kao uvod u promisljanje Marksovog djela. Ako se to djelo stavlja u srce cjeline bitka, nece li to biti jedino osvjetljavanjem i ostvarivanjem nekog od asipekata Svijeta? To djelo uvrscuje sc- u vrijeme — postajanje bitka; ono izrazava izvjesno krelanje. Moze biti da je suvise rano da :se kaze cini li to krelanje, ikoje nosi ime dijalektike, poglavito neku (,;subjektivnu") dijalektiku onoga sto se zove mislju, ili neku (,,objeklivnu") dijalektiku onoga sto se zove zbiljom. Sama distinki ija zbilje i misli ostace, u toku ovog rada, za nas problematicna, bas kao i Marksova pretenzija da ih ujedini. Isto tako ce i termini subjektivno i objektivno stalno praviti probleme. Sve dok subjektivnost subjekta i objektivnost objekta nisu prevazidene u smjeru svoga jedinstvenog utemeljenja i svog zajednickog horizon ta, mi o svemu tome ne kazujemo nista bitno.
U V OD
ZA RAZUMIJEVANJE
MARKSOVE
MISLI
Misao Karla Manksa, koja je poslije njega postala manksizam, sluzlbeno sistematizovana imetoda i doiktrina, teorija i praksa, nastavlja i produzava cijelu zapadnu metafiziku dok upravo ikorjenito nastoji da ukine filozofiju ikako foi se mogla ozbiljiti u realnoj i materijalnoj akciji. Svalki nov pocetak misljenja, karika u istoriji misli, pripremljen je u Filozofiji i Istoriji i uvijek ide utvrctenim putem — cineci, naravmo, i nove iskorake. Misao u svojoj istoriji jest nerv onoga sto-se obicno naziva istorijom ideja; u misaonoj i filozofskoj formi ona je cak postala i svjetlo istorije. Grcka misao cini prvu etapu na torn putu sto je doveo do Manksa. ,,Najnovija filozofija je samo produzila posao koji su zapoceli jos Heraklit i Aristotel"*, reci ce osnivac marksizma1. Prvi put u istoriji svijeta presokratici su dohvatili bitak koji postaje Cjelina (svega sto jest),** kao Xoyo^o i dXq ©stasiz bozanstvene i neunistive Physis. Za Heralklita, voljeti muidrost (TO crocpov) znaci: uz prijateljs'ku naklonost doihvatiti — ikroz rat i harmoniju — Jedno-Sve (6v jtavTn tnvai) , Physis, jedinstvo svega sto se otkriva i prikriva, * Karl Marx, Fridrich Engels: Dela, Prosveta; torn 1, Beograd, 1968; preveo Branimir 2iyojinovic; str. 257. Citirani tekst je Uvodni flanak... iz Rajnskih novina. — Prev. 1 Dozvolidemo sebi da uputimo na svoje studije: Zasto izucavamo l>resokratike? i Logos utemeljitelj dijalektike u: Vers la pensee planelaire, Ed. de Minuit, bibl. ,,Arguments", 1964. [Prevod druge studije u: Kastus Axelos: Uvod u buduce misljenje. Na putu k planetarnom miSljenju, Stvarnost, Zagreb, 1972; preveo dr Franjo Zenko.] — Prev. ** U oyom terminu uvijek treba cuti i ,,bitak po kome (sve sto jest) postaje Cjelina". — Prev.
12
KOSTAS AKSELOS
bitaik, koji postaje cjelina svijeta, te izraziti ljudskim jeziikom ritam Logosa. U svojoj Ibici iprotiv sofista, slijedeci Sokrata, Platona i Aristotela, ta dva klasiicna filozofa Helade, i ne samo Helade, ,,odvajaju" bitak od misljenja, te zasnivaju filozofiju kao filozofiju, to jest metafiziku, i tako otvaraju put dualizmu. Grfika misao misli — kontemplira — fenomene Physisa i, pocev od Platona, koji razdvaja ideje od stvari, ona pokusava da dohvati njihovo metafizicOco, pa i teolosko znacenje. Za Aristotela, ipak, sva iprva filozofija jos uvijek kulminira u pitanju: ,,Sta je to bitak (cjeline svijeta)?" Sikeptici okrecu oruzje misljenja protiv misljenja i, posto se razbije prvobitno jedinstvo, stoici i epikurejci ce nastojati ida se oslone na samosvijest. Potom grfika 'misao sus-rece hriscansku vjeru — kojoj, pak, prethodi jevrejsko otkrovenje — a Plotin jos nastoji da ponovo uspostavi smisao (izgubljenog) jedinstva. Rim, pobjednik nad Heladom, razvija se ina bitno druStveno'm i pralkticnom tlu i od isvega sto jest cini nelku res. Ali time Rim ine uspijeva umaci svojoj propasti. To sto vazi za sve forme egzistencije; ne prestaje vaziti i za rimsku republilku i imperij (sto ce reci da je svaka pobjeda predigra nekog iporaza. Stari svijet umire i razvija se judeo-hriscanska tradicija, otvarajuci jedan drugi horizont. Sada se smatra da je cjelina svega sto jest — svijet — stvorena ex nihilo od strane jednog bica u ipravom smislu rijeci: od Boga. Svijet vise nije zbivanje one physis, nego Stvaranje, koje ce priznati Apokalipsu. Ziveci pod znakom grijeha, ljudi ocekuju ikonaono Spasenje omoguceno zrtvovanjem Boga, koji je postao Covjekom i koji umire za ljude. Ljudsko bice, tako, nosi bozansiku poruku i postaje zariste drame. Stvoren po lilku Boga, covjdk stvara mnostvo djela ne prestajuci da se bori protiv prirode i puti, za trijumf Duha. Ljudi, koji se 'krecu po zamlji, stvaraju i iminoze se, treba da imaju oci samo za ndbo jer znaju da je istinski svijet onostran. Jevrejsiki proroci, iStari i Novi zavjet, Sveti Avgustin, te cjelokupna mistika i skolastika odrzavaju ovu tradiciju, cija se moc produzuje sve do Reformacije. Vrlo je tesko govoriti o hriscanskoj filozofiji, jer ono sto proistice iz vjere u Otkrovenje i sto se oslanja na autoritet Crkve vise ne spada u filozofiju. No, uprkos tome, izvjesna misao jeste na djelu u hriscanskom svijetu.
UVOD
13
Treca etapa nadovezuje se ondje gdje se dvije prethodne zaustavljaju i, naravno, nastavlja ono sto joj prethodi, ali se pojavljuje — kao misao — sa novim licem. Moderna cvropska misao rastvara jedinstvo cjeline physisa — dovedeno u pitanje vec od strane hriscanstva — i osporava poredak stvaranja. Ona postavlja ego ljudskog subjekta kao res cogitans i suprotstavlja ga (objektivnom) svijetu res e\tcnsa. Predstava i ratio, svijest i znanost zasnivaju mogucnost shvatanja beskonacnog svijeta i upucuju na put tokom koga ce zapljusnuti volja za moc svijesti, znanosti i tehnike. Covjek i ljudi hitaju u osvajanje svega sto jest tezeci objcktivnim ostvarenjima. Covjekova samosvijest i njegova volja vise ne nailaze na granice, istorija postaje istinsko mjesto borbe protiv prirode, Tehnika hoce sve da preobra/.\. Racionalizam i humanizam, prirodne nauke i istorijske i limnanisticke nauke, prakticna i teorijska djelatnost bivaju kiccne u trku odredenu da povuce citavu planetu. Taj se pohod, izgleda, ne zaustavlja ni pred krizotn, onom sto rask i i v a opasnost od nistavila, od nihilizma; jer se prvi i krujnjd temelj svega tog poduhvata uopste ne pokazuje i cini se da izostaje odgovor na pitanje koje zahtijeva za-sto svega onoga sto jest. lUtemeljitelji renesanse i Dekart, francuski enciklopedisii, filozofi prosvijecenosti i mislioci ,,njemackog idealizma" (<>d Lajbnica do Kanta i Hegela) - - to su heroji pobjednickog pohoda ego cogita, transcendentalnog Ja, Apsolutnog Subjekta — Apsolutnog Duha. No, ipak, u toku tog pohoda culi su se — mada ne i razumjeli — i drugi glasovi — glasovi tragedije. Za grcku misao svijet, kao cjelina svega sto u postajaN i n jest, ostaje Jedno: on je Physis osvijetljena Logosom, oiiim Logosom sto udahnjuje zivot jeziku i misljenju smrtnika. Bitak vjecnog Kosmosa pokazuje se u svojoj istini kroz bica i bivstvujuce, izrazava se u mitovima i gestovima besmrtnika i raskriva se po gradu i u njemu, u umjetnosti, u poeziji. Covjek je bice physisa (sto za Helene uopste ne /.naci ono sto Priroda znaci za nas, buduci da je physis cjelina); njega drze ,,fizicke" veze i on se pokorava kosmickom ritmu. Istrazujuci ono sto jeste, privodeci ga jeziku i di/.uci na nivo znanja, stavljajuci u rad techne koesencijalnu sa physis, ti ljudi sebe nikad ne postavljaju za gospodare
14
KOSTAS AKSELOS
Kosmosa; uopste ne pretenduju da njihova djela prestupe njegov poredak. Ono sto je dohvaceno kao bivstvujuce — u svetoj prirodnoj punoci — ostaje posljednja instanca i prvi osnov. I Heleni su se znali suociti sa prijetnjom ne-bitka (nistavila) sto, takode, jeste; na momente su se usudivali da ga privedu jeziku, ne ispitujuci radi toga moc samoga nistavila, niti dovodeci temelj bitka u pitanje. Sa stanovista judeo-hriscanskog Otkrovenja — pocev od izvjesnog momenta, koji je vise hriscanski nego jevrejski — cjelina kao svijet izvucena je iz Nistavila stvaralackim cinom Boga. fSve stvaranje i svi stvorovi ostaju podredeni Stvoritelju; ovaj svijet je tek kratkotrajna etapa koja treba da dovede do drugog svijeta, istinitog. Priroda postaje ono protiv cega se ljudi bore stvarajuci, sa svoje strane, nova bica i nova bivstvujuca; ali prirodom se mora i zagospodariti, jer povise nje lebdi Duh, a nad smrtnioima, koji u slavu Boga dovrsavaju svoje poslove i svoja djela, vlada Covjek, Bog postao covjekom, sin apsolutnog gospodara. Sve sto jest ostaje potcinjeno planu bozanskog Providenja, koje slijedi svoje svrhe. Za modernu misao svijet je istodobno Priroda i Duh zbilja i ideja — i moze se dohvatiti predstavom i mislju ljudi koji hoce da ga spoznaju i umnoze, izraze i preobraze. Oovjek je tu onaj (toboze apsolutni) subjekt sto, povezan sa drugim Ijudima, Drustvom, radi, muci se i sklapa objekte pokrecuci strasne moci tehnike, koja je tako ukljucena u borbi protiv prirode i predodredena da postane poluga kojom ce se pokrenuti cjelina planete. Buduci da tezi ka svjetskoj ekspanziji, moderna evropska misao, treca faza misljenja na Zapadu, bitno je i neprestano u krizi; ona trazi krajnji temelj na koji bi se mogla osloniti njena teorijska i prakticna djelatnost, ona za Sve i za sve postavlja pitanje za-sto i ni u kom slucaju ne dospijeva do korjenitog i cjelovitog odgovora. Mada je predana trazenju bitka jedinstva cjeline i onoga sto se pokazuje u njenim njedrima, ona stalno iskazuje i tendenciju da Svijet misli ne u njegovoj punoci, nego s obzirom na specificne oblasti videne pod uglom, iz izvjesnih perspektiva. Cjelina bitka biva rastvorena i misao uspostavlja i istrazuje autonomne skupine koje sacinjavaju posebne dimenzije.
UVOD
15
Moderna misao je bitno — i konstitutivno — logicka i /izikalna, istorijska, socioloska, psiholoska \ esteticka, ona misli u tim perspektivama sto konstituisu relativno autonomne dimenzije misljenja i specificne regije globalne zbiI jr. Jasno je da ta misao na svom ishodistu tezi da povlasti - slijedeci jedno po jedno ili ovo ili ono posebno usmjerei i j e , -- bas svaku od onih optika koje hoce da budu pogled na veliko Sve: tako se utvrduju i logicizam, i fizikalizam, i isiorizam, sociologizam, psihologizam, i esteticizam, i sva stvarna ili moguca tumacenja, veze i kombinacije. Sva ta i/lomljena i segmentarna shvatamja stavljaju tehniku reflek§lje u pogon i — svaka za svoj racun — istrazuju oblasti, onticke regije koje se zovu misljenje, priroda, istorija, cov j r k , umjetnost, i to kao specificne sfere, kao skupove koji iinaju sopstvene zakone i strukture. Sve to, bez sumnje, Jeste neophodno da bi ispitivanje i potraga, tehnicka teorija i praksa preobrazaja odmicale i napredovale dajuci na r.liodistu pozitivne i upotrebljive rezultate; a, ipak, sta postaje sredisnja misao koja se boji svega sto je u jedinstvu svoje punoce? Zar vise nema punoce? Zar su posebne cjeliIH i njihov zbir zamijenili krug cjeline? Jer cak ni visediinrn/.ionalno misljenje — ili skup jednostranih misljenja — IR- moze doprijeti, nuzno, ni do kakvog globalnog shvatanja poslo ono tek povezuje posebne dimenzije. Bez ikakve dvojbe, moderna misao jos uvijek, na svoj i i . u in, trazi jedinstvo Cjeline (mada razbijene); ali ovaj zac h i i a k iziskuje jednu posebnu disciplinu sto za temu ima >l>,lost: dali smo joj ime metafizike (a pozitivnije se zove a filozofija), a ona se i sama, isuvise cesto, degenerise u (»|)slu istoriju metafizike ili cak u puku istoriju (velikih) iik-ja. Prva filozofija, ontologija, ne dospijeva da bude zai .1.1 temeljna; ne uspijeva umaci opasnosti razblazenja u I <>lskoj sistematizaciji (bilo teoloskoj, idealistickoj, ili po/iiiviislickoj). Ako hocemo da se izjasnimo o bitku, to nipoi < > ne znaci da smo stigli da ispitamo smisao logosa bitka u ( jclini i u svem bogatstvu njegovih manifestacija.
16
KOSTAS AKSELOS
Proistekle iz filozofije, nauke se razvijaju prosirujuci specijalizaciju koliko god je moguce; tehniciziraju se onoliko koliko se moze i prianjaju na svoj posao otkrivanja i pronalazenja unutar granica koje same trasiraju, ne gubeci zbog toga volju da sve podrede svojoj ,,tacki gledista" i svojoj metodi. Medutim, sva je nauka tek dohvatanje jednog od vidova svijeta, a ne cjelovitog svijeta; ako bi shvatila jos jedan vid i istinu koja bi se ticala svekolike zbilje, ona ne bi bila obuhvacena univerzalnom Zbiljom. Jezik i misao, priroda, istorija, covjek, poezija i umjetnost bivaju sve vise napadani sa dva aspekta koji imaju zajednicki imenitelj, tehnicko-naucni: bivaju napadani sa istorijskog (sto ce reci istoricistickog aspekta i sa aspekta sistema (sto in cini predmetom razmatranja). Sve ove oblasti imaju, na taj nacin, svoje ,,istorije" i toboze adekvatne naucne tretmane. Biva li problem istorije i covjeka, problem smisla istoricnosti bitka covjeka dovoljno osvijetljen svim tim sredstvima? Dospijevaju li istorijske nauke i humanisticke nauke do rjesenja problema kojim su pozvane da se bave ill su one zainteresirane samo da ga tehnicki istrazuju? U modernom svijetu, u torn svijetu misli, Istorija i Covjek postaju povlastena sredista i njihovo izucavanje dobiva polozaj od posebne i gotovo dramaticne vaznosti. Smatra se da se sve sto jest raskriva u prostoru i vremenu Ljudske Istorije koja prisvaja — nauono — svu istorijsku proslost covjecanstva, preobrazava tehnikom Prirodu i pokusava da pripremi bolju buducnost, buduoi da je sadasnjost stalno mracna i ocajna. Istorijski covjek postaje u torn smislu glavni junak tragedije cjeline: njegova misao hoce da dohvati sve sto jest, njegova tehnicka i umjetnicka djela iskazuju njegovu bit, podjednako pri torn pokazujuci da se covjek ozbiljuje i opredmecuje — u univerzalnoj istoriji — u otudenju i patnji. No, uprkos svemu, Ijudi ne gube volju za osvajanjem — pojedinacno i zajednicki — onog sto im izmice, te vjeruju da su protagonisti zbivanja odvec lako zaboravljajuci da, ako su subjekti tog zbivanja, ostaju jednako podvrgnuti torn zbivanju, koje je, osim toga, nesto sasvim drugo od toka sto vuce ,,subjekte" i ,,objekte" ka hotimicnoj i predodredenoj svrsi. No, Ijudi vise nece da se zaustave i nece da lutanje uzmu ozbiljno.
nvoi)
17
Moderna misao — i to prvi put u istoriji svijeta — pril>isiije covjeku sasvim povlastenu ulogu. Ona postavlja ego nlxlaren ratiom i samosvijescu kao res cogitans i kao pol|f djelovanja mu pridaje svu sirinu res extensae. Ljudska Mibjektivnost tako postaje (objektivni) osnov onoga sto jei ' - i Svijet se konstituise kroz svijet subjekta i svijet ob|i-kla, pri cemu je covjek (objektivni) Subjekat, svjestan i .ikiivan, koji djela na objektima i dohvata ih u predstavI I . I M J U . Cogitatio ide skupa sa djelovanjem, akcijom, isto I. u . i sa djelanjem, agitation. Istorija ustanovljuje odsada /.i-inlju Ijudi i tlo sve djelatnosti, istinsko mjesto, a misao l » K ) n j e da se pita o enigmi bitka covjeka i smisla njegove r.lorije. Medutim, odnosi koje ono konkretno i ono konacnp ixlr/avaju sa univerzalnim i apsolutnim postaju mucna pil . u i j a — prisiljavamo se da odgovorimo sistematski na veh k a pitanja, ali ne dospijevamo da opravdamo ni ono sto |i-:;le, ni ono sto postaje. Sto uopste ne sprecava zapocetu ilji-latnost da pozuri svojim putem. Realizam i idealizam, racionalizam i empirizam, indiyidunli/.am i univerzalizam, teorija saznanja i tehnika djelovanja ciIK- lako svoju simetricnu pojavu usred ere humanizma i morali/ma sto se spremaju da se prosire cijelom povrsinom zemaljkugle. Veliki mislioci moderniteta (i jedino veliki) vidjeli MI da se covjek i istorija ne daju izdvojiti i osamostaliti i i odnosu na ostalo, u odnosu na cjelinu koja ih sadrzi: oni pocivaju u unutrasnjosti jednog jos globalnijeg kruga. Covjek i istorija bivaju osamostaljeni pocev, u biti, od l i l i j c n j a da se naucno shvate i prakticno preobraze i time nn biva, u izvjesnom smislu, uskracena i linija koja ih veze r.\ ono sto ih zasniva i prevazilazi. Taj se zaokret dogodio < > k o sredine XIX vijeka i nasljednik je dostignuca posljedn j i - velike filozofije te etape ,,postajanja filozofije svjetoviii>in" i ,,postajanja svijeta filozofskim". Pocev od Hegela, pojavljuju se istorizam (i sociologizam), prakticni humani/aiu (bilo individualisticki, bilo kolektivisticki) i tendencija da se covjek i istorija misle u svojoj ,,antropoloskoj", odn. ,,istorijskoj" autonomiji, uprkos naporima izvjesnih mislil.u a koji odbijaju da isijeku cjelinu na kriske i nastavljain trazenje biti i temelja svega sto jest i sto se pokazuje km/ onticke isjecke i metodoloska rasclanjenja. Krajem XIX vijeka i pocetkom naseg, ,,ontoloska" i epistemoloska shema .' M . n k s mislilac telmike
18
KOSTAS AKSELOS
osigurava pobjedu i sreduje ono realno i znanje: lanac postajanja cije karike se sastoje od tvari, zatim minerala, od biljaka, zivotinja, te od ljudi i istorijskih drustava — red kome odgovara shema nauke koja ide od matematike i fizike do biologije i sociologije — dovrsava se, tako, istorijskim covjekoni, ljudima u drustvu, koji hoce radom, tehnikom i znanoscu da se shvate i preobraze i da sve shvate i preobraze. Sljedstveno tome, covjek postaje problem, otvoreno pitanje sto se na svaki nacin nastoji osvijetliti u zurbi da se nade odgovor. AH ljudski subjekt je, u biti, istorijsko bice; sto iziskuje da se jednako istrazuje istorija i da se pronikne u tajnu njenog smisla. Antropolosko znanje hoce da prigrli ljudsku zbilju, a istorijska i drustvena nauka, politicka ekonomija i politika nastoje da obuhvate istorijsko postajanje Ijudskih drustava. Sva istrazivanja, dakle, polaze u napad na ono sto je poglavito ljudsko i istorijsko: polaze u napad na proslost covjecanstva, na istorijske, drustvene i politicke strukture i destrukturacije, nastojeci da ih dobro analiziraju da bi u sadasnjosti bolje djejstvovali i da bi, po svojim planovima, pripremili buducnost koja pretenduje da bude planetarna. Ontickim realnostima koje se zovu covjek i istorija, na taj nacin, teorijsfci i praktiono, pristupa citava jedna mreza antropoloskih, istorijskih i sociolosfcih nauka, i to se dogada poslije svrsetka velike etape spekulativne filozofije, ontoloske metafizike. Zar £ilozofija vise nema da tu kaze svoju rijec? Postaje li ona realna nauka? Bez situirarija Marksove misli u istorijski i svjetski horizont misljenja, mi uopste i necemo dospjeti da je razumijemo; jer se ona vezuje na jedan sasvim poseban momenat istorije. Zbog toga kod nas prezentaciji Marksove misli prethodi prezentaoija misli koje se njome dovrsavaju. Sam Marks drzi filozofiju kao filozofiju za teorijsku aktivnost koju treba prevazici putem ozbiljenja; a ,,njeno ozbiljenje je njena propast". Marks naglasava — i uoblicuje — ono sto se oko njega desava: na svoj nacin, on polazi u napad ne na bitak u zbivanju cjeline svijeta, nego na ljudsko bice i na istorijsko i drustveno postajamje. Upravo ljudsko bice i istorijsko postajanje sacinjavaju os isitrazivanja ciji izgled pokusavamo skicirati. To bice i to
IJVOD
19
posiajanje se izucavaju da bi se mogli izniijeniti i poboljSati djelatnim posredovanjem nauke i tehnike i zahvaljuju< i L njoj. Naucna tehnika reze cjelovitu zbilju na sfere, kris!M , regije i ulomke da bi im bolje pristala slijededi perspekl i v c i metode koje su dobro prilagodene (dli se vjeruje da i'".u) i koje imaju za cilj da djeluju efikasno, upotrebljav;ijiici specificna i adekvatna sredstva. Svi znaju, bez ikakve sumnje, da se ,,covjek" i ,,istoril.i" pokazuju u unutrasnjosti kosrnicke prirode i bezgranicne < idiine, otvorene prema onom proslom i prema onom nadol.i/i'cem. Nema nikog ko ne bi znao da se covjek i istorija i n - claju potpuno izolovati. Nemamo gdje praviti iskljucivo nidividualnog covjeka, izdvojenog iz sve istorije, i nigdje in susrecemo bezlicnu istodju, u kojoj bi nedostajali ljudi. Ono §to mi jesmo nerazlucivo je istorijsko i ljudsko. Ljudi NO pojavljuju kao protagonisti postajanja u toku koga se |)oka/.uje — i povlaci — bitak u zbivanju cjeline svijeta. Kao individualnosti i zajednistva, ljudi su aktivne i pasivne tiili: tog kretanja. Pa ipak, neprestano se pokazuje tendeni|a da zaboravimo da ljudska istorija niposto ne iscrpljuje < i d i n u bitka; istorijsko i drustveno postajanje ni u kom .Inraju - - pogotovo ako se razumijeva usko i reduktivno ne pokriva cjelinu otvorenosti koja jeste svijet, nikad . i irlovitu" cjelinu. Cjelina necjeline koja jeste Svijet, a niI v . M I nije iskustvena skupina, otvorena cjelina odlomaka SviJfla, ne moze se svoditi na culni i toboze stvarni svijet. Poi " j i , naravno, samo jedan svijet, a on nije bas tako ogran n on i dohvatljiv kao sto je konstituirani i konkretizirani .vi|Ot.
* *
*
Epoha subjektiviteta — moderna era — moze samo da povlasti ono antropolosko, ono istorijsko, ono drustveno, kai l , i lie/, temelja ostavi covjekovo misljeiije i djelovanje. Sub!<'!-. Inmost ne znaci psiholosku subjektivnost, u indiviidualiii >i 11 i partikularistickom smislu; subjektivnost saoinjava mjei" i vrijeme raskrivanja cjeline svijeta; ona je objektivno ibjektitet".
20
KOSTAS AKSELOS
Suprotnosti covjeka i istorije, pojedinca i drustva, subjektiviteta i objektiviteta jesu i ostaju shematicne i lisene sadrzaja, posto nikad ne nailazimo na samo jedan pol; kada se one ukazu, to je zato sto mi vjestacki izdvajamo elexnente koji sacinjavaju skup, i to onaj skup koji im omogucuje da budu djelatni clanovi. Sto nikako ne znaci da posjedujemo osnovu svega i jedinstven i zajednicki korijen svega sto sacinjava ovaj skup — u svoj njegovoj punoci i razmjestenosti. Ljudska istorija objedinjuje pojedinacnog covjeka, koji, kao sto svi znaju, u drustvu evoluira svuda i uvijek. Pitanje: je li covjek uzrok svoje istorije? ill: proizvodi li istorija covjeka? Idseno je smisla jer je vjestacko i apstraktno. Vazno je da se zna da se u istorn kretanju i u isto vrijeme razumdje globalnost istordje koja sadrzi ljude i velicinu i bijedu ljudskog bica koje, skupa sa drugirn ljudskim bicima, ,,cini" istoriju. Marks zadsta povlascuje jednu dimenziju, odsijeca je od ostatka, medutim ta dimenzija ne ostaje izdvojena; on istice jedan domdnantni aspekt, analizira jedan cinilac koji odreduje ansambl, skup svega sto jest; on produbljuje i pojacava izvjesnu reamost, ne izgradujuci radi toga neki konkretan i cjelovit nacin pristupa, koji bi prije upojedinio nego objedinio. On predlaze jedno citanje knjige istorije i promovise posebain nacin djelovanja. Pa ipak, cjellna svijeta sadrzi takode i druge realnosti i druge djelatnosti. Ona Cjelina prema kojoj se otvorise presokratici, dohvatajuci je, prvi put u istoriji svijeta, logosom, postala je cjelovit sistem u Hegelovoj misld, za koju istina jeste ono cijelo. Cjelina se kao takva poslije Hegela vise ne pokazuje; ljudi produzuju da zahvataju njene regije i dimenzije, njene odlomke i aspekte, ali bez prestanka se grubo pokazuje odsustvo ontoloske misli. Temelj svega sto jeste veza koja sve povezuje u nesto cijelo, u Sve — izmice ljudima. Buduci da je Priroda postala ono protiv cega se borba vodi, buduci da je Bog mrtav i posto ljudsko Drustvo pokazuje svoje grozne pukotine, covjek i ljudi naprezu se da doctu k sebi i da se razotude, jer ni individualna egzistencija, ni ljudska zajednica ne smiiju bdti liseni temelja. Ljudsko bice beznadeziio pokusava da se izmiri sa samim sobom, sa drugim ljudima i Sviijetom. I to pokusava podrustvljavanjem svoje drame, pokretanjem moci volje i rada. Cdni se, medutim, da moci
IIVOI)
21
1'ii-dstave i uma, teorijskog znanja i prakticnog rada, svijetti i tehnike ne vode tako direktno ka osvajanju izgubljeMI>»; jeddmstva, razbijene cjeldne, odrodene prirode. Jedina i i ma Cjelime vise se ne pokazuje, jedinstveni osnov vise i i i j c vidljiv i za moderne ljude, Sve, ono cijelo, uzima na I to lik nistavila. Utoliko i ljudi ne prestaju da rasprostii i i teorijsku i prakticnu djelatnost koja, izgleda, ne nailazi u i granice, no to nista ne smeta — bas dapace — da pita11 jc zasto ostane bez odgovora. Istorijska dijalektika hoce ' l i sc docepa tajiie postajanja covjecanstva i bitka covjeka, ' 1.1 hi se suocila sa otudenjem i ponudila lijek za nezadovoljItvo koje nadolazi u mjeri u kojoj se ubrzava ritam proizvodM | I - materijalniih dobara. Svi izvori izrabljivanja, frustracije, no/.udovoljstva bivaju napadnuti od strane onih koji hoce I . i preobraze negativitet i nesrecnu svijest, bolno isca§enje i Mikob ne-spojenih sudova u pozitivitet, u narastanje revol i u ionarne svijesti koja mora da vodi ka harmoniji, dajuc5i i i je enigmi i ustanovljavajuci zadovoljavajuci poredak. Bas na prvom mjestu, Marks, taj kasni jevrejski pron > K , stupa na taj put; on do krajnjih konsekvenci dovodi hiiinanisticku tendenciju zapadne misli, do jezika dovodi I 'Irustva i covjeka, da bi predlozio rjesenje i terapiju — |H)l;i/t-ci od analize datih uslova, koji su i sami rezultat duprocesa. Smatrajuci da je tegobni razvitak, sam razviInk sila Ijudske istorije, otudio covjeka od njegova vlastitog I ' i ' . i , od praizvoda njegovog rada, od njegove istinske priM » | I - i svijeta u cjelkii (posto se istinska drustvena priroda a izgubdla u korist tehnicisticke civilizacije), on anal i i n l
22
23
KOSTAS AKSELOS
se tako kao najcvrsca realnost zla i nelagodnosti, pri cemu se Zlo ocrtava nekako kao laicizirana sjena istocmog grijeha. Ta borba za proizvodnju zivota, sto je vode Ijudi koji rade, sto je vode Ijudi sa drugim Ijudima i protiv njih, i protiv prirode — ona gusi zrve sile. Moze li se desiti da se to ,,zlo", u ciju tajnu Marks nastojd prodrijeti, i ne zasnuje? Nije li ono inherentno samom razvitku zivih sila? I, na drugoj strand, zasto se ne mozemo uzdrzati od misljenja o ,,istocnom grijehu"? Bog iz Postanja bijase zapxijetio Adamu, prvom covjeku, da ne jede sa drveta saznanja u vrtu Edenskom, koji je morao da obraduje i da ga cuva; covjek bijase Slobodan da jede sa svafcoga drveta u vrtu, osim sa onoga koje bijase drvo znanja dobra i zla: ,,Ali s drveta od znanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer u koji dan okusis s njega, umrijeces", rece Vjeciti covjeku. Njegova zapovijest ne bi postovana, negativnost ispuni njegovo djelo, te covjek i zena postadose smrtnici, smrtni ali i oni koji to znaju; jer, posto su jeli zabranjeno voce, oboma ,,im se otvorise oci"; otad su generacije koje su slijedile poslije Adama i Eve morale biti spremne da vide nesrecu kako tisti njihove zivote; raj je izgubljen za ljude koji su pas tali usljed istocnog grijeha smrtnici i oni koji su toga svjesni. Jer Vjediti kaze prvom smrtnom covjeku: ,,Sto si poslusao zenu i okusiio s drveta s kojega sam ti zabranio rekavsd da ne jedes s njega, zemIja da je prokleta za tebe; s mufcom ces se od nje hraniti do svojega vijeka; trnje i korov ce ti radati, a ti ces jesti zelje poljsko; sa znojem lica svojega jesces hljeb, dokle se ne vratis u zemlju iz koje si uzet; jer si prah, i u prah ces se vraititi". Tako Nebo osuduje prvog covjeka i svo njegovo potomstvo da tegobno rade na zemlji, da budu zarobljenici nuzosti produkcije; a jednako Vjeciti nesrecom mori i reprodukciju, jer kaze prvoj smrtnoj zeni: ,,Tebi cu mnoge muke zadati kad zatrudnis, s mukama ces djecu radati, i zelja ce tvoja stajati pod vlascu muza tvojega, i on ce ti biti gospodar." Covjeku, koga je Vjeciti stvorio od praha zemaljskoga, a po oblicju Bozijemu, i zeni, koju je uzeo iz njega, da mu bude drug i pomocnik, jer ,^iije dobro da je covjek sam" — njima prvobitno bijase dosudeno da budu besmrtni i plodni u sreci i da im zadaca bude da se mnoze i da napune zemlju,
;. jiokore i savladaju £ da gospodare svim drugim stvom,i, I'oslije pada i izgona iz raja, oni postaju smrtni, i. in da se vrate na zemlju i prokleti da produkuju i da ri |Modukuju u bolu, borbi i patnji da bi otrgli iz zemlje . i dobra; a kako se bore protiv prirode da zadovolje /ivotne potrebe, isto tako se bore i medu sobom da ' svoje zudnje. Pokorivsi se glasu negativiteta, oku'..i drveta saznanja dobra i zla, covjek i zena tako sti.i/,iiainje; ooi im se otvaraju i oni postaju cak ,,kao bo'". N i j c li, dakle, ljudski sto smrtnici, istjerani iz raja i I ' M i U r i . i da rade i pate na zemlji hoce da postainu stvarno i i" liogovi", da realizuju raj na zemlji? I nije li za ove i krecu po ljudskoj zemlji podjednako iskusenje i da H I - na osvajanje bozamskih nebesa — ozivljenih duhom l i l r l j a Babilona koji vec bijahu rekli: ,,Hajde da sazidaI'.ratl i kulu, kojoj ce vrh biti do neba, da stetemo sebi da se ne bdsmo rasijali po lieu cijele zemlje?" icdiiom uspostavljena, spoznaja koja je pratila radanje i ' M i h Ijudskih bica produzice istim putem. Adam pozna Evu, na /.ace i rodi. Kako je istocni grijeh plod izvjesne rasI ' n U o . l i , raspada jednog jedinstvenog svijeta, bozanskog i |.i mxlnog", i kako je navala znanja obiljezje te raspukloH, ra/.umljdvo je da Ijudi hoce da operativnim znanjem n.idvladaju onu bijedu sto pogada proizvodnju zivota. okasnjeli jevrejiski prorok Marks, izgleda, jos uvijek ' H I . - bice iz velike daljine — odjek Staroga Zavjeta2. Ali '.n lioce da se covjecanstvo da na put, ostavljajuci za soI M M I I ic istocne grijehe i sva prateca prokletstva. Marks zal i i i | t - v a istdnsko spoznavanje, prepoznavanje istinske drustveiH |>rirode covjeka, osvjescivanje o svoj njegovoj bijedi, da - torn novom spoznajom i svijescu — potpuno oslolanaca koji ga okivaju u toku istorijskog zbivanja. li grijeh je doveden u pitanje i poreknut; rad mora I ' M - i a l i da otuduje; covjek mora postati gospodar zemlje i I ' M lorn ne padati pod udarima bilo kakvih Ijudskih ili boH r.kih gospodara. Doznacujuci mu zadatak da osvoji zem1
Frojd ce, pak, prionuti da oslobodi ne proizvodni rad, nego l | i i l > a v od prokletstva prikovanog uz istocni grijeh; Marksovoj vizuri i-iiKiiicipacije proizvodnog rada odgovara Frojdova vizura emancipacije I n i l n i v i — osvjescenjem o zabranjenim tlaciteljima.
24
KOSTAS AKSELOS
lju tako sto ce se izmiriti sa sobom samim, sa drugima i sa cjelinom svega sto jest, Marks cisti nebo od bogova i jos hoce da ponisti dvojstvo: neba i zemlje. Marks za sobom ima jedan citav svijet — grcke, rimske, jevrejske, hriscanske, evropske i moderne provenijencije. Njegova misao hoce da se oslobodi od metafizicfcih pretpostavki, all pretpostavke uopste, a posebno metafizicke, nije uvijek lako shvatiti. Cak i kad nece da stvori filozofsko djelo, on misli u izvjesnoj mjeri filozofski; on cini ,,konkretnim" nesto sto mu pridolazi izdaleka. Njegova sistematizacija eksplicitno tezi da bude naucna, posto mu je iznad svega stalo da pozitivnim (i odvec cesto pozitivistickim) znanjem razumije proces istorijskog razvitka covjecanstva, radi praktione preobrazbe svijeta u svijet po mjeri covjekove djelatnosti. Aid ono sto se izdaje za naucno ne crpi samo na izvorima nauke. Moglo bi se reel da Marks naucno eksplicira svoje impliciteto filozofske pretpostavke, kad bi njegov ,,naucni" rad dopustio da ga adekvatno obiljezimo ovim imenom. Vise nego naukom, Marksov poduhvat obuzet je tehnikom; no mozda (moderna) tehnika bas sacinjava unutrasnjeg pokretaca (moderne) nauke. Marks polazi od globalne misli, od zajednicke ideje, predaje se analitickom radu — ekonomskoj, istorijskoj, politickoj, socioloskoj, ideoloskoj analizi — i ponovo dovrsava videnjem koje tezi ka cjelovitosti. Njegovo (filozofsko) misIjenje preuzima izvjestan naucni uput, ne zadovoljavajuci se, medutim, naucnim rezultatima. Marks je, prije svega, tehnicar analize otudenja koje prati uzlet tebnsike; on podjednako nastoji da bude i tebnicar razotudenja i preobrazbe svjetske istorije. Tehnika sacinjava tajnu moderne epohe i uzima razne vidove, pa je na cljelu takode i u Marksovom djelu, i Marksovo nastojanje smjera samo na razotudeno i cjelovito rasprostiranje moci tehnike. Opste usmjerenje ove misli, naucna dzgradnja djela, njegovi prakticni rezultati — sve je oblozeno posvuda tehnikom. Mi treba da pokusamo shvatiti srediste ove nerazlucivo filozofske, naucne i tehnicke misli, misli sto ozivljava onu metodu koja, opet, vodi ka izgradnji jedne zajednicke teorije, te formulisanju izvjesnog prakticnog programa. Da bismo to postigli, treba da se napregnemo da shvatimo bit njegovog misljenja, da razumijemo njegov diskurs
IIVOD
25
ii njegovoj cjelini, da otkrijemo porijeklo njegove misli i pojmimo njeno postajanje kao jedinstveno postajanje, — koje, medutim, implicira etape. Da bismo pripremili buduci (lijalog sa Marksovim diskursom, neophodno je da stupimo 11 kontakt sa zivim srcem njegovog djela i da meditativno proslijedimo metodski i sistematski razvitak toga djela koje sc utiskuje u tok svijeta. Cuti i razumjeti izvorni zvuk glasa niposto nije lako; niti opstiti sa istinom koja se krije u nckoj konstrukciji; a ni zadaca koja se sastoji u opcrtavanju ! iajnjih granica do kojih osvajacka misao dopire ne obecava nisla osim susreta s poteskocama. Moramo, medutim, prihvatiti sve te po>tesikoce i izlo/.ili se opasnosti koja vreba ovu vrstu poduhvata: da ne naiilcrao na ono radi cega smo se uopste zaputili. U torn smislu, n.-iina se kao cilj predlaze da izvedemo na oistinu metodski poslupak i sistematsku sadrzinu Marksovog misljenja, ima|iu i pri torn na umu da metoda i doktrina ni u kom slucain nisu razdvojene u isrcu misli koja je na putu. Mi se ne piihvatamo ni apologije, ni kritike; napad i odbrana, mak ; i r kako neophodni bili u svojstvu vojnih operacija, cesto I'i i be glavu, te prolaze pokraj onoga sto se ne da ni napada11 ni braniti. Mnogo znacajniji sadrzaj moze iskrsnuti ako , umjesto da ispjevavamo hvalospjeve ili hitamo u polemi ku, pripremimo da slijedimo putesestvije Marksove mi' . l i , koja se uhvatila ukostac sa surovom stvarnoscu, da i;r/.Liniijemo u eksplicitnom smislu sadrzaj onoga sto se na/ i v a njenom doktrinom. Pratiti stupanje i razumjeti postu| ) ; i i i j e takve misli, to znaoi: otkriti njenu namjeru i slijei l i l i je do posljednjih konsekvenci. Dok nastojimo da cujeiiio Marksov diskurs — koherentan, konsekventan i globaI.HI diiskurs — mi se jednako spremamo da natjerarno njei-.ovti istinu da zablista; kako bi se istina neke misli natjei . i l a da zablista, potrebno se otvoriti prema njoj, jer samo i . i k o njeni nerijeseni problemi i njene granice, njene unui i a s n j e poteskoce i njena parcijalnost mogu iskrsnuti u pra\ O I M svjetlu. Radi se, isto tako, o tome da se otvorimo za i .r.prskavanje istine jedne misli koja, kao svaka istina, ne nio/.e nikako umaci od necega sto ce je prevazici. Skolsko koinentiranje ili inteligentno kritikovanje misli koje konstil i i i i a j u i onih koje su konstituirane jeste i ostaje sekundarno: misli se ne ,,potkrepljuju" i ne ,,opovrgavaju"; one se
26
KOSTAS AKSELOS
pojavljuju i organski se razvijaju, pokazuju se izrazavajuci i osvjetljavajuci jedno ad zarista i jedan od vidova otvorene cjelime, postaju — preobrazavajuci se — istina efektivne zbilje i zbiljske moci, dok ne umru jednostavno u bibliotekama, posto nisu znale da shvate jednu poraznu istinu. A i velike misli takode ,,mru", all tek posto su iscrpile i ozbiljile svoju istinu (ili barem: jednu od dimenzija svoje istine), posto su, oplodivsi nove misli i zbilje, bile efektivno univerzalizovane. Zaista, i istinski vazne misli ,ymru"; no ipak, njihov doseg se upisuje u zivot svijeta koji postaje. Da bi se razumjele metafizicke pretpostavke Marksove misli, udarni smisao njegove doktrine i snaga njegove metode, da bi se, isto tako, razumjelo ono sto sav njegov poduhvat treba da dokuci, njegov cilj i svrha, ne smije se zaboraviti da nijedno razumijevanje i nijedna interpretacija ne iscrpljuje svoj izvor; svaka misao dostojna tog imena ostaje visedimenzionalna i polivalentna, cak i onda — mozda ponajvise onda — kada uspijemo razgolititi njenu glavnu dimenziju. Samo ako joj glavnu dimenziju natjeramo da se pojavi, postizemo da je natjeramo da govosri. Na taj nacin cemo teziti da sredisnju osovinu Marksovog misljenja dovedemo do razumijevanja. Ne svodeci tu misao na shemu, pokusacemo da je ispitamo tako da joj otkrijemo pravu namjeru, da bi mogla da se pakaze njena problematika i njena problematicnost, kako bi mogla biti dovedena u sumnju. Jer Marksova misao takode sadrzi i negativitet — taj pokret prevazilazenja — i njen negativitet ceka da kucne njegov cas. Kada stavimo u pogon negativitet sto ga implicira samo kretanje Marksovog misljenja, uzdrmacemo okvire koji blakiraju taj negativitet, pa ce fiksiranost ove misli nestati. Ne napadajuci, dakle, ovu misao spolja, ici cemo u skladu s njenim ritmom, ali cemo otvoriti oci i misliti na to da je potrebno ici i misliti preko granice na kojoj se ona zaustavlja. Ako se vratimo uzvodno ka osnovi Marksove misli i onda je prat'imo do njenih krajnjih konsekvenci, mozda cemo se naci nasuprot onome sto je zasmiva i prevazilazi. Prezentirati neku misao, uciniti je prisutnom i transparetnom, to takode znaci osvijetliti prisustvo univerzalnosti koja obuhvata njenu posebnost. Isto tako, to znaci pomoci da se izlegu mjena unutrasnja ,,proturjecja", ne denuncirajuci, ipak, ta
IIVOI)
27
i>K»iurjecja na olak ili skolski nacin; nijedna misao ne dopi|cva da svaki dualitet i pluralitet svede na jedinstvo, da monopolise cjelinu. Pa ni Marksova. Kada neku misao cin i i n o zaista prisutnom, mi vec utiremo put onome sto ce je, u lilizoj ili daljoj buducnosti, prevazici. Prevazici misao zna< i rasvijetliti njenu istinu, razumjeti joj lutanje, odrzavati c preuzdmajuci je i bas pri torn je nadvisujuci, iduci dalje. 'ostojanje misljenja u istoriji ostvaruje ta prevazilazenja, ta ilijalekticka ukidanja, kroz koja se cuva momenat istine, .vojstven svakoj velikoj misli; postajanje istorije efektivno »'.ivaruje istinski vazne misli i univerzalizuje ih — preobi.i/.avajuci ih. Da li je uspostavljanje jedne misli, njena isi i M i j s k a prilagodba, ista vise od preobrazbe, izdajstva? No, M koje ime mi mozemo izreci sud koji polaze pravo da vrfti pravdu? Bez sumnje, samo jedna od mogucnosti biva akInalizirana, vjerovatoo najenergicnija, najsposobnija da se l>iftvori u ,,realnu" moc; tako da se nikad ne ostvari cjelina /.nacenja neke misli koja se realizuje. Sljedstveno tome, i/.medu originalne misli Marksa, i marksizma stoji u isti mah kontinuitet i raskid kontinuiteta. Moze li se Marks odvojiti od marksizma? Naravno, ne; ali se isto tako ne mogu n i poistovetiti. Poput, na drugoj straiii, kartezijanizma i plalonizma — a vodeci racuna o razlikama — marksizam je ve/.an za svoga utemeljitelj a vezama na kojima se pokazuje moc kontinuiteta, ali takode i moc diskontinuiteta. Platoni:.uin, hriscanstvo, kartezijanizam, marksizam — svi slijede po jedan put, koji je u pocetku utro utemeljitelj, sve se udai j u j u c i od izvornog usmjerenja; svi pojacavaju kretanje koje je primilo pocetni impuls tako sto ga modificiraju, nopstavaju, zaravnjuju. Izmedu Platonove misli i platoniznia, izmedu hriscanske vizije i hriscanstva, izmedu osvajacke Dekartove misli i kartezijanizma, izmedu Marksovog usmjerenja i marksizma nalazi se dubok prokop koji se ne da /alrpati. Na kraju krajeva, ndko ne zna sta su zapravo ti izmi: ti polimorfni, neuhvatljivi Proteji, mutne i plitke ,,slike svijeta", ti mentalni ili etioki stavovi, placaju svoju efikasnost, svoje postavljanje u svijet, univerzaltnu upotrebu jc-dnog od aspekata svoje istine — gubitkom svoje prve isline. Utemeljenje — munjeviti bljesak neke misli, intuicije, vizije — se vjerovatno ne bi ni moglo odrzati u svojoj prvo-
{
28
KOSTAS AKSELOS
bitnoj cistoti i intenzitetu; postajuci filozofski, religijski, politic! pokret, svaka utemeljiteljska teznja uzdize se u moc koja aspirira na ekstenziju, siri se, pratl razvitak koji je upoznaje sa promjenama i postaje na taj nacin sila koja oblikuje. Razlika, koja je odvaja od njenog ispunjenja kroz njenu evoluoiju, nikad se ne sniije smetnuti s uma; mora se, medutim, priznati da je nesto u njoj dopustilo i omogucilo njen proces ekspanzije i postvarenja. Misao Karla Marksa postade marksizam, teorijski i prakticni pokret, koji ne samo da shvata svijet nego sani sebe stvara iz svijeta3. Marksizam se pokaza kao istinski udarna i djelotvorna teorija istorije, krajnje efikasan instrument socioloske analize, mocno oruzje za politicku borbu. Marksizam je, medutim, isto tako vidio, vidi i vidjece mnogo vlastitih poteskoca, koje ce dovesti do njegovog prevazilazenja. Dok je postajala marksizam — sistematizirana teorija i praksa, konstituirana metoda i doktrina, — izvorna i stvaralacka Marksova misao se ospolji otudujuci se, ozbilji se u objektivnom i realistickom obliku, te porodi nesto sto se potom osamostalilo. Marksisticko razvijanje Marksove misli ispunilo je, ozbiljilo i ucinilo sistematicno'm i prakticno efikasnom jednu originalnu intuiciju tako sto ju je pojacalo i preobrazilo: pojacalo jednu od dimenzija njene intencije, a suzilo prostor onome sto je ostajalo otvoreno i problematicno; preobrazilo joj je aspiraciju u ideologiju i zbilju. Ta ,,de!ormacija", izoblicenje koje oblikuje, bila je, ipak, omogucena u prvoj formulaciji Marksove misli; dalje zbivanje tek je dovrsilo polazne datosti. Strana koja se pokazala najpogodnijom za prihvatanje i promiicanje naprijed preovladala je. Ne zeleci niti da odijelimo Marksa od marksizma, n'iti pak da ga za nj privezemo lancima, mi smatramo da je za razumijevanje marksizma najprije potrebno razumjeti Marksa. Treba da naucimo da povezemo Marksa s Hegelom i sa svom
I'li-lliodnom filozofskom tradicijom, da shvatimo Marksovu o kao jedinstvo — ne zaboravljajuci da postoji jedan i n l . u l i Marks i onaj drugi — treba da promislimo pitanje o i l i n i j i koja ujedinjuje i razjedinjuje Marksa i inarksii. jer nekog jedinstva tu ima i nesto je iz Marksa omoi N ilo marksisticfci razvoj. Isto tako treba da pokusamo da o da prokop (ili provalija) odvaja genijalne Nlvnraoce od njihovih vise ili manje darovitih sljedben'ika i ' l . i so ncophodno uspeti prema izvoru da bi se bolje pratio i"L (Filozofsfco) mlsljenje sacinjava udaljeni osnov sve znannc, tehnicke i prakticke teorije, koja, mada mu je posl i ' - l u - ; i , ipak stice pravo da ga prevazide; treba, dakle, sve : upregnuti da se misljenjem shvati sta filozofija postai- k;nla rada nauku i tehniku, kada se, drugim rijecima, ,,i>/.l)ilji.ije" i ,,konkretizuje", kada postaje praksa. Filozofski " n"v neke misli takode rada doktrine sto se razvijaju poI od njega, a potom odustaje od toga da se osamostal | n i « - , |ia te doktrine opcenito pretenduju da budu pogled na i iu ( ijelo, oblik razumijevanja svega sto jeste. Bas ako I MI likularna istina neke od njih i obujmi neki aspekt cjeI n i ' - . one niposto ne mogu dohvatiti sam bitak koji postaje i l i n n , jer neprestano bacaju istu svjetlost na isto lice otg svijeta. Iskazivanje neke od realnosti iz Zb'ilje niI "la nije ekvivalentno zbiljiskom iscrpljivanju svega onoga *li» je na djelu. Ni smisao istorije, ni smisao ljudskog zivoi i . ni tok svijeta ne da se iscrpiti: problem koga se ticu svi l'Mil)lemi, problem koji je Marks htio rijesiti — covjek u ' i « ) j istoriji i u srcu svjetske istorije — ostaje otvoreni -m, metafizicki i istorijski, recimo, i nikakav jednopristup ne dospijeva ni da ga rasvijetli, a kamoli da 1 1 it-si. * *
3
Pokusali smo da otvorimo diskusiju na temu ,,marksisticke filozofije", odvec zanemarenog pitanja, i to u pogledu onoga sto mu je najproblematicnije, u clanku na koji se nadovezuju odgovori na potegnute primjedbe i na postavljena pitanja. V. Arguments, M 4, 1957, Postoji U marksisticka filozofija?, i N« 5, 1957, ,,Otvoreni" marksizam Hi marksizam ,,u pokretu"? Isto tako v. Teze o Marksu, ibid., J\T° 7, 1958. Svi tekstovi objavljeni su i u Ka planetarnom misljenju. (U pomenutom prevodu na nas jezik — samo posljednji. — Prev.)
29
HVIIII
M
*
I);i bi se Marksova misao shvatila i ucinila transparentda bi se prezentirala i dovela do prisutnosti, potrebno h|i-iliti neku nit vodilju, i mi cemo nastojati da cinimo io, smatrajuci da slijedimo has pravog vodica. Tu prei . u ' i j u treba isprobavati samo na tlu slova i duha Mark' l i lekstova, tekstova koji prodorno govore o realnosti-
30
KOSTAS AKSELOS
ma: ljudima i stvarkna. Pokusacemo da sagledamo kako se — na temelju razbijene Cjeline i poremecenog Jedinstva — razdvajaju vizij a covjeka i istorije i spasiteljski program, kog je Marks razradio. Vodicemo rackma o svim tekstovima, ne stavljajuci ih, ipak, sve u isti plan. Prije svega, mada ne iskljuc'ivo, obracacemo se spisima iz mladosti (onima sto prethode Manifestu Komunisticke partije iz 1848), da bismo bolje shvatili porijeklo, strukturu i razvitak Marksove misli, ne zaboravljajuci ni za trenutak da kasnije sam Marks razvija tu misao, e da bi potom ona uzela forrnu i sadrzinu koje ce joj dati Engels i drugi marksisti. Ne zanemarujuci, shodno tome, cjelovitu perspektivu, ne gubeci iz vida smisao cijele skupine Marksovdh tekstova, poslije kojih ce uslijediti markslisticki tekstovi, mi cemo se uglavnom osloniti na pariski manuskript, tekst iz 1844. nazvan Ekonomsko-filozofski rukopisi, knjdgu postanka i probni kamen Marksove misli, te na prVi dio Njemacke ideologije. Nadamo se da cemo brojnim citatima koje cemo navesti uciniti prisutnom Marksovu autenticnu misao i jezik, slovo i duh njegovog raspravljanja.
KNJIGA PRVA OD HEGELA DO MARKSA Marks mislilac jeste i ostaje, u strogom smislu, nerav bez onto-teo-logije Hegela. Posto je bila utemeljena, proinisljena i izlozena nasilju apsolutnog znamja, dijalektikn so - - cudnim ,,dijalogoim" koji ovu dvojicu veze, i supn » l , i ; i v l j a — preokrece, pocinje koracati nogama, a malo i - i i l ' i ^lavu; cini se da ona efektlivno postaje svjetska istorija, ' irlovila praksa; uz pogodan podsticaj s Marfcsove strane, twin mijenja dlaku. Istorija vise nije mjesto i vrijeme rasl > i ( » s l i r a n j a apsolutnog duha; ona postaje istorija razvitka i' h n i k c . A Svijet prestaje biti svijet kojj postaje duh, da bi i ' " . i ; i < > svijet ljudske djelatoosti. Problem ,,polkretaca" i smiI i istorije ostaje, medutim, otvoren, jer dok idealizam ne ili>',|)ijova da ih utemelji, protiv-idealizam se ne usuduje da ispitirvaCki — prevazide napast krajnjeg utemeljenja. I ne i - . i i i j c li Svtijet neka —ni duhovna, ni materijalna — moc
32
KOSTAS AKSELOS
POSEBNO POGLAVLJE
OD APSOLUTNOG ZNANJA DO CJELOVITE PRAKSE Marksova filozofska misao — misao koja hoce da dokonca u ufeidanju filozofije njenim prakticnim i drustvendm ozbiljenjem 1 — ocrtava se na horizontu Hegelove ootoloske metafizike . Hegel, koji je u misljenju ponovo ozivio svu filozofsku tradiciju Zapada — od Heraklita do Kanta, svu religijsku tradiciju - - od jevrejskih proroka do protestantizma — kao d citavu tradiciju fotorije i umjetnosti, bijase mislilac bitka koji postaje Cjelina: filozofija je osvjescivanje o univerzalnom postajanju koje vodi Duh, bozanskd i apsolutan, putem njegovog ospoljenja u Prirodi, sve do pojmljene i razumljene Islorije, gdje se Duh vraca samom sebi, pa se obuhvata u culnoj, psihiokoj i potom razumsfkoj subjektivnosti, pravu, moralitetu (Moralitdt) i obicajnosti (Sittlichkeit), te umjetnosti, religiji i filozofija, — i kroz sve njdh. Filozofija tezd da se pretvori u apsolutno znanje duha Cjeldne, koja je, pak, sama istina. Za Hegela istina zbilje obitava u ideji, sto cini da se ,,umsko" i ,,zbiljsko" podudare; on hoce da ono zbiljsko prevede u formu misli, no samo to zbiljsko (istinito) nije razdvojivo od misli, jer ise objelodanjuje u raspravi i ono jeste misao. Odredbe svdjesti, znanosti (filozofije), znanja utoliko su odredbe biti stvari ukoliko su misli. Kruzno Hegelovo misljenje izgradeno je ma poimanju identiteta kao identiteta identiteta i neidentiteta. Zbilja i ideja, misao i stvar identicne su, pri cemu se vodi racuria o tome da identitet implicira negativitet, posredovanje i razliku. ' Spisi iz Hegelove mladosti, Fenomenologija duha (1807), Logika (1812 i 1816), Enciklopedija jilozofijskih znanosti (1817), Osnovne crte filozofije Praya (1821), kao i Predavanja o filozofiji Religije, o Estetici o istoriji Filozofije i o filozofiji Istorije — univerzitetski kursevi objavljeni poslije njegove smrti — sadrze metodicnu razradu i sistematsko izlaganje njegove misli; tu kretanje dijalektickog misljenja (nerazlucivo logickog, ontoloskog, metafizickog, sistemskog, enciklopedijskog i istorijskog) i konstituisana doktrina treba da iezikom iskazu — posto ga mislju shvate — logos cjelovitog kretanja zbilje, univerzalne a konkretne zbilje.
II'.GELA DO MARKSA
33
' . - I i n a ustanovljuje carstvo vise harmonije, a ne nerazaznavati u1 1 i l l objedinjenja u indiferenciji. U torn smislu, odlucne i l l i /-a Hegelovu dijalektiku, koje on izgovara u Enciklo/ lilozofijskih znanosti, izisikuju produbljeno razumijeie: ,,Misao je stvar; prost identitet subjektivnog i objek. Ono sto je misao, to jeste; a ono sto jest jeste samo n l o l i k o sto je misao." (Enc., par. 384) Filozofija — spekulativno misljenje — jeste nerazlucivo I- 1 ika-i-ontologija; ona je znanje o bitku i zeanje o sebi, saji- o svijetu i saznanje o isebi. Misao je identicna bitku, ,i Inhik je misao. Misao je jedna sila i ona kaze ono sto u i > < > - l a j a n j u jeste. Apsolut-i-istina je duh; no apsolut je u poi i | . i i i j u , koje nije izmjena, vec proces otkrovenja apsoluta l i l u l i a j . Istinitost cjeline iraskriva se u jedkistvu ,,bdtka" i ..iifhilka", a to je postajanje, apsolutni duh koji tezi da poi UK: apsolutno znanje (apsolutnog) Subjekta. Hegel misli u i i ni ma ,,subjekta", a ne ,,supstance" premda nije niposto M i ) slvvatiti subjekat o kome on govori. Dub se pokazuje: ospoljuje se, otuduje d izmiruje, reini i a se pa dospijeva da se spozna. Poslije visestrukih peM|.. iiija, posto nadvlada nesrecnu svijest, covjek stize da se ri sa univerzalno-m i istorijskom sudbinom; istonija i > <>\ irk, covjecanstvo i pojedinac, dostizu izvjesnu slogii, uvi! I iR'suglasno slaganje, koje ipak prevazilazi suprotnosti d uiarhicne i tragicne, romanticne i bezumne sukobe. Sanicr.vijest i Svijet ne smiju se razdvajati, jer su jedno. Uni.ilua istorija covjecanstva, istordja svijeta, mjesto je gdje IP dull ozbiljuje, d to u vremenu. Medutim, sama univerzaln i r.iorija sadrzana je u Cjelini onoga sto je u postajanju H'dinstvu bitka i nistavila — to Sve je ona istina sto imI'ln u a svoj vlastiti negativiitet i vremenitost, neprestano voilci i ono ikonacno ka beskonacnom (apsolutu) kroz stalni i M I . . . -, prevazilazenja. Ndstavilo, negativitet i proturjecje osi i in iiilicrentni bitku koji postaje cjelina svajeta i svem onIli^kinn rcalitetu. llrgelova dijalekticka misao je u isti mah ,,konzervativi ,,revolucionarna", ako se te odredndce mogu na nju i nionliti. Sve sto jest prevazideno je, ukinuto, nadmaseii", i i < > bas dok je odrzavano, cuvano, konzervirano. Doista, i i ' I'clovski Aufhebung i dalje ostaje enigmatican i ne da se I v 0 1 ill mi u kakvo jednostrano tumacenje. Mairks ce ga ini\liluc tehnike
34
KOSTAS AKSELOS
okolisno napasti, no da li ce stvarno prevazici Hegelovu misao o prevazilazenju? Oni sto dodose poslije Hegela nastojali su da se ustremIjuju bas na ono sto je, cinilo se, on htio da ocuva i na oino sto se trudio da ustanovi: religiju i Drzavu sa jedne strane, a apsolutno znanje sa druge. Za Hegela, relligija ostaje istinita: ona je duh koji sebe zna, ona znanju daje svoju mod apsoluta i njime se uzdize do najviseg vrha umnosti. Bog se otkriva u istoriji i istorijom j sama Drzava je nesto bozansko na zemlji. Ono sto bijase i sto je ostalo dstinito u cjelovitom kretanju Hegelove misli ubrzo se naslo izolovano, jer je na sebe privuMo gromove kritike. Kao sto je mnogoznacna, Hegelova filozofija je i polivalentna, pogodna za oblikovanje i visedimenzlionalna. Nesumnjivo je i kruzna, sve zatvara u krug, u zatvor, i nas u svemu — ali nije pogodna da bude shematski razumljena. Mi niposto ne uobrazavanio da smo je skicirali i fcrupnim potezima niiti da smo joj naznacili srediste. Jedva da smo dali kratku opasku o horizontal pocev od koga se odvaja Marksova kritika. Cini se da se Hegelova filozofija ne moze uhvatiti u mreze filozofske refleksije, da uopste ne dopusta razumijevanje ili filozofsku kritiiku tizvana, a da pri tome onemogucuje i svako ,pobijanje" iznutra. Ona filozofiju cini problemationom. Smatra je za ,,izokrenuti svijet", misli da fiilozofirati znaci ,,hodati na glavi"; no bas je svijet naivne svijesti u istini pervertiran, i naivna svijest, zdrav razum iz zajednice smrtnika, samo zamislja da hoda pristojno. U kom ce smislu, dafcle, poci Marksov poduhvat koji cilja na to da okrene taj izokrenutli svijet i da hegelijansku dijalektiku postavi na noge, da vise ne bi hodala na glavi? I dokle ce Marksov poduhvat dosegnuti rukopolazuci prevazilazenje filozofije u njenom prakticnom ozbiljenju na njegovom putu? Da li ce zaista materijalna i cjelovita praksa nadomjestitli apsolutni i realm duh? Ta pitanja jesu i bice tim teza za rasvjetljavanje (a ne i za rjesavanje) sto je, izgleda, i sam Hegel licno — sasvim drugiim sredstvima i u drugu svrhu — htio da ide putem prevazilazenja filozofije. Mi jos nismo gotovi sa izvlacenjem tog nastojanja oko objelodaiijivanja, a mozda ga cak nismo jos ni poceli. Na prvim stranicama Predgovora za Fenomenologiju duha Hegel o tematici one Ijubavi prema mudrosti
II ( . I . I A DO MARKSA
35
l - i n i>rodstavlja flilozofija pise: ,,Pravi oblik u kome istina i i n ; i moze biti jedino njen znanstveni sistem. Zadatak ko|i ..mi sebi postavio jeste da saradujem na tome da se fiI|H priblizi formi znanosti - - cilju da bude u stanju .1 i udhadi svoje ime Ijubav prema znanju i da predstavlja i i l l ,lvn znanje." Ovaj tekst moze sve znaciti, samo ne to I i I ilo/ofija'(Ijubav prema znanju) treba da postane znanost nr.lu scijentizma i pozitivne nauke. Znanje (Wissen), orl.a cjclina znanja (Wissenschaftliches System) i znanost .<'iischaft) oznacavaju metafiziioku i filozofsku sistematil i i /nanje svjesno sebe, sto znaci ontolosko znanje. Najvisa I « M ma /.nanosti, istinska znanost, za Hegela je filozofija: on'"'"I'/ija, metafizika, logika duha, duboko identicne. Stoga on i n oiitolosku metafiziku naslovljava Znanost Logike. Napilcnli lekst kaze nam i to da filozofija, u grckom smislu I'ljn'-i '\n}.oac>'pia, mora odloziti svoje drevno ime i bit, da «l i I M postala zbiljsko znanje, sto ce reel apsolutno znanje M oliilnc lideje, dusa Cjeline. Marks ce se ustremiti protiv IMC uMiijorenja na cjelovito i apsolutno znanje, suprotstav" i cjclovitom i apsolutnom znanju cjelovitu i produktivIlii | M . i k s u , a apsolutnom Subjektu objektivne subjekte, prol.uc materijalnih dobara. Sve sto bijase apsolutni duh i l u i i i a ideja za njega ce postati materijal za rad i praki / h i l j a . Sporoj i mucnoj razradi Hegelove Ideje, koja i .I'linjava kroz faze istordje svijeta (istorije duha), da bi I M H I O V O uspostavila i konacno spoznala u znanju sto pre' ila/.i I'ilozofiju, suprotstavice se marksovska vizija istoiMiii/.vodenja covjeka i stvarnog svijeta zahvaljujuci konI I I I I M I , determinlisanom i materijalnom radu covjecanstva I'lclcnduje da prevazide svoja otuctenja. N;i svim spratovima Marksovog zdanja susrescemo Hegei ' i i " slo on stoji iza samog njegovog utemeljenja. Nastojila lo ne zaboravimo. Nastojmo da ne zaboravimo ni to i l l r i ' r l predstavlja velik i definitivan zavrsetak, ispunjenje I'ln v t - l i k c etape zapadnjaokog misljenja, 'koja pocinje presoi ' i l u t i ma, prolazi hriscanstvom, ustanovljava ego cogito, tranI'-nlalno Ja, apsolutni Subjekat — apsolutni Duh, te se niva. Hegel shvata cjelovito misljenje i cjelovitu zbilju i ih .u a sve sto jest i sto se zbiva u Krug odakle bez razbija/Ia/a nema. Takav izlaz pronaci ce Marks, ako se to i l i izlazom.
KOSTAS AKSELOS
Bilo zato sto svijet niije mogao podnositi napon te uzvisene misli, bilo zato sto ta misao ndje mogla ponijeti svijet, filozofija njernackog idealizma se rusi i Hegel predstavlja njen posljednji Sin2. Dolazii vrijeme posebnih misli, misli u odlomcima; to je vrijeme napora koji smjera da uspostavi covjeka u svijetu koji nije jednostruk. Marks Hegela poznaje i ne priznaje bitnu dimenziju njegovog misljenja; on priznaje velicinu Hegela, kojii ostaje prisutanodsutan u Marksovom djelu. On poteze oruzje na svoga genijalnog protivnika — koji je vec mrtav. Priznaje mu i globalnu velicinu i nekolicinu posebnih zasluga i pokazuje poseban smisao za jedan od viidova Hegelove dijalektike, onaj u kome se dijalektiziraju zatvorene i Cvrste misli. ,,Hegel", reci ce, ,,za koga se moderni svet takode raspao na svet apstraktnih misli, ovako odreduje zadataik modernog 2
Uloga Hegela kao posljednjeg filozofa ne treba da se shvata na neki dogmatski na£in. Filozofija se zavrsava Hegelom sanio sto se tice njene najvise svrhe. Kao djelatnost, ona nastavlja da svoju egzistenciju vodi dalje — univerzalizuje se. Hajdeger je zasluzan sto je bar postavio pitanje o tome. On pita: ,,Gdje treba traziti dovrsenje novovjekovne filozofije? U Hegela, ili u kasnoj Schellingovoj filozofiji? I kako stoji s Marxom i Nietzscheom? Ne napustaju li vec oni stazu novovjekovne filozofije? Ako ne, kako odrediti njihovo stajaliste?" [Sta je to — -filozofija?, preveo Ivan Salecic u: Uvod u Heideggera, izd. Centar za drustvene djelatnosti omladine RK SOH, Zagreb, 1972, str. 22—23. — Prev.] I jos Hajdeger pokusava da nam obrati paznju na Marksov glas. ,,Apsolutna metafizika sa svojim obrtanjima §to su ih izvrsili Marx i Nietzsche spada u povijest istine bitka. Sto potjece iz nje ne da se pogoditi opovrgavanjima ili cak odstraniti." No, niposto nije lako zaceti produktivan dijalog sa Marksom i marksizmom. ,,Zato sto Marx, kada iskusaya otudenje, prodire u jednu bitnu dimenziju povijesti marksisticki je nazor o povijesti nadmocan nad ostalom historijom. No zato sto ni Husserl, ni koliko do sada vidim Sartre, ne spoznaju bitnost povijesnog u bitku, niti fenomenologija niti egzistencijalizam ne dolaze u onu dimenziju unutar koje tek postaje moguc neki produktivan razgovor s marksizmom." Hajdeger ide jos i dalje kada pise: ,,Moze se prema naukama komuniznia i njihovu utemeljenju zauzeti stav na razliciti nacin, bitno povijesno je utvrcteno da se u njemu izgovara jedno elementarno iskustvo toga sto je svjetsko-povijesno. Tko uzima ,komunizam' samo kao ,partiju' ili kao .svjetonazor' misli na isti nacin prekratko kao oni koji pri naslovu .amerikanizam' pomisljaju, i k tome jos posprdno, samo neki zivotni stil." [Pismo o humanizmu, u: Danilo Pejovic: Suvremena filozofija Zapada, izd. Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb, 1979, drugp izdanje, str. 278, 280, 281. — Prev.] Ovo sto Hajdeger kaze ne znaci da je on sam ispunjavao to §to predlaze kao zadacu.
.I'l.A DO MARKSA
i > l " "l.i, suprotno zadatku antickog: umesto da se, kao anti! i lilo/.of, oslobada 'priirodne svesti' i da 'ocisti individuu MI posrednog culnog nacina zivota da bi je ucim'o mi§ljei i inislecom supstasncijom' (duhom), on treba da 'ukine i i ' i ( va/.ide cvrste, odredene, zatvorene misli'. A to, dodaje i i lini 'dijalektika'."3 Naime, u Predgovoru svoje Fenomeun/r (;;//<-, Hegel se zalaze za prevazilazenje apstrakcije i cvrsi i l i I'dn-ctenih i zatvorenih misli u dijalekti5kom kretanju i njega, koje cini da misli postaju tecne tako sto cisto MU . l | . - n j e , ,,ta unutrasnja neposrednost" spoznaje samo sebe. I |)i-ixinaje da je tesko da se cvrste misli ucine tecnim"; o kretanje koje ispunjava taj zadatak u isti mah l v ; i i ; i ciste misli u pojmove; tako one postaju ono sto u ' i MU |(.-su: ,,samokretanja, krugovi, ono sto je njihova supi i IH i j ; i , duhoviie sustastvenosti". Usko i deternuinisano Ja i ni-kako nadmaseno, svijest i samosvijest oslobadaju'se i h»;r sopstva, ,,cista izvesnost o njemu samom apstrahuI oil scbe". ,,Blagodareci svome kretanju ciste misli postaMarks, zauzvrat, hoce da silu mlisljenja i kretanje poji nadomjesti proizvodnim snagama i njihovim zbiljskim i HI inn. Djelovanje ideja on hoce da supstituise djelovaH i - ni Ijucli: ,,Ideje nikada ne mogu izvesti preko starog sta.vcla, vec uvek samo preko ideja starog stanja sveta. |c /« mogu uopste nista ozbiljiti. Za ozbiljenje ideja poi" l ' i i i su ljudi, koji ulazu prakticnu silu."5 Mozda pocinjeolo, naairati da se dijalog — ili dvoboj — Hegel—Marks a na jednom istom nivou, na istom terenu: Marks ivaru Hegelu oruzjem koje nije odgovarajuce za mislje' Ni'ina&ka ideologija, Karl Marx, Friedrich Engels: Dela (u daljem I' H I M : MED), Prosveta, torn 6, Beograd 1974; preyela Olga Koi-vic; str. 155. (Prevod je za ovaj citat malo izmijenjen, s obzii n i Irancuski prevod koji navodi Akselos i na ranije srpskohrvatvmlc. — Prev.) 1 I'iisus iz Fenomenologije duha na koji se Marks poziva i iz koga o svoje citate nalazi se na stranici 19 [u izdanju Beogradi/
KOSTAS AKSELOS
38
nje ovog drugog. Da li je moglo biti drugaoije? OSIije li dzvjesna mod cekala svoj cais? ,Ljudi koji uvode u igru praktionu silu, zbiljsku, materijalnu i culnu, sastavljaju vojsku, i Marks se prihvata da je mobilise, da je stavi u pokret kome je cilj revolucionarno ukidainje postojeceg svijeta, djelotvorno prevazilazenje postojeceg stanja stvari. Naporu koji tezi da otkrije logos pojava Duha, provedenom u Fenomenologiji duha i Logici, on suprotstavlja druge napore d druga djela. ,,Posto Hegel stavIja ovde (u svojoj Fenomenologiji) samosvest namesto coveka, to se najraznovrsnija Ijudska stvarnost pojavljuje samo kao neki odreden oblik, kao neka odredenost samosvesti. A gola odredenost samosvesti jeste neka 'cista kategorija gola 'misao', koju ja stoga mogu u 'cistom' misljenju ukinuti i cistim misljenjem savladati. U Hegelovoj Fenomenologiji ostavljaju se materijalne, culne, predmetne osnove raznih otudenih oblika Ijudske samosvesti, celo destruktivno delo imalo je za rezultat najkonzervativniju filozofiju, jer ono misli da je prevladalo predmetni svet, culno stvarni svet cim ga je pretvorilo u neku 'misaonu stvar', u neku golu odredenost samosvesti, i da protiivnika koji je postao eterican sad takode moze rastvoriti u 'eter ciste misli'."6 Fenomenologija duha, ,,znanost iskustva svdjesti", zaista poima fenomene prikazivanja duha, sto se otkriva u istorijli, i kroz nju kao misli, ideje, pojmovi. Apsolut se raskriva u torn procesu, postajuci, kao rezultat, ono sto je u istini jos od pocetka, posto ,,pocetak" i ,,kraj" jesu jedno, dok pocetak tezi svome krajnjem ispunjenju kao cilju. U apsolutnom znanju se znanost, svijest i samosvijest mire i apsolutno znanje jc apsolutno znanje apsolutnog Duha — apsolutnog Subjekta. Zbiljski svijet se jedva moze odvojiti od duhovnog svijeta, posto duh svijeta sacinjava bit i smisao istorije svijeta, te, premda se otuduje i postaje stran sam sebi, taj duh se nanovo vraca i prepoznaje. To je sredisnja os citave ove metafizike koju Marks nece da pusti na miru; on pomjera os misljenja i usmjerava je ka svijetu koji naziva zbiljskim, predmetnim, culnim i materijalnim. Marfcsov tekst koji smo poceli citirati nastavlja se ovako: ,,Stoga i Fenomenologija zavrsava dosledno time sto Ibid., str. 168—169.
II
I I . A DO MARKSA
39
in svake ljudske stvarnosti stavlja ,apsolutnq_ znanje' iimijc, jer je znanje jedini modus postojanja samosvesti iintsvest je jedini nacin postojanja coveka; — apsolutno I * - , upravo zato sto samosvest zna samo za samu sebe i I M J DC smeta nikakav predmetni svet. Hegel cini coveka l^inn samosvesti, umesto da samosvest ucinli samosvescu , toveka stvarnog, koji stoga i zivi u jedmom stvarn |Mcclmetnom svetu i ovim je uslovljen. On postavlja MM 1'Javu i stoga moze takode u glavi ukinuti sve graM'.lcd cega one, naravno, ostaju i dalje za rdavu cul/a stvarnog ooveka. Pored toga, kao granica vazi mu >" sve ono sto odaje ogranicenost opste samosvesti, (to M v a culnost, stvarnost, lindividualnost ljudi, kao i njihoV I - I M . Cela Fenomenologija hoce da dokaze da je samo11'dina i sva realnost." Sprema li se to Marks da define > pokopa veliku istorijsku epohu subjektiviteta, sto . I Iri'.rlom dolazi do kraja, i da joj odrzi posmrtni govor? i 11 l<> odbijanje u isti mah dijalekticke forme i ontoloske .' llegelove misli, po kojoj su forma i sadrzina identic1 l l > ) ' ; e l je, cini se, poistovecivao cjelinu bitka sa cjelinom n v i l i raskrivanja i cjelinom nasih pristupa njemu. Marksoi | i - l < > rasklopice tu cjelovitu cjelinu raskrinkavajuci teMI. 1 1 MM oludenje i posebna otudenja koja u njoj obitavaju i I M J I I nas. Duh se, po Hegelovom misljenju, otuduje u » l i i , |>ri cemu priroda predstavlja mjesto ospoljenja iden I |nvbiva u stalnom otudenju; priroda nema istorije, ona misli i ne saznaje. No podjednako se i priroda otuduM K o i i s t duha, koji u kretanju svoga istorijskog postaja,,ol)iiavlja subjekt", pronalazi se, poumutruje, ponovo se < M i i uspostavlja; duh se pronalazi posto je bio izgub.1 proces njegovog otkrovenja — sto ga otuduje i opet i i M I in j t - - zapravo ga dovodi do ,,potpunog znanja onoga ti'-.ic", do prepoznavanja smisla svega sto jeste (koji se i i l i c h a sa svime sto jeste. Rezultat razvitka jest osvje' o pretpostavkama svijesti i ono sto je na pocetku je i» u toku kruznog kretanja dospijeva da se sazna. PreM | r i i i ( > uproscujuci dijalektioko kretanje Hegelovog min |n, Marks mu prebacuje da istinu posmatra kao ,,autoK o j i dokazuje sam sebe. Covek ima da joj sledi. ( . . . )
KOSTAS AKSELOS
40
Rezultat stvarnog razvoja 1nije nista drugo do dokazana, tj. do svesti dovedena istina." Medutim, za Marksa vise ne pripada spekulativnom redu ono sto je kod Hegela steceno zahvaljujuci pojmovnom i spekulativnom naporu. Tako, recimo, kada je Hegel govorio da se istina nalazi u adekvaciji saznanja njegovom predmetu, on je to razumijevao spekulativno i ontolosfci: ,,istina je cjelina", cjelina je u postajanju, ona postaje ono sto u istini jeste, ,,apsolut, koji jedino jeste istina, ill istina koja jedino jeste apsolut". Istina, naravno, jeste ,,kretanje sebe same u sebi samoj" i istina je da ,,jedino ono duhovno jeste zaista zbiljsko", ,,duh je vrijeme", istinito i neistinito razlioiti su mada su jedno, ali ti spekulativni stavovi mogu se razumjeti tek kroz eitavu zgradu dijalektike — ako se jos mogu razumjeti. Na posljednjim stranicama Fenomenologife, koje odgovaraju prvima, Hegel kaze: ,,Ako u Fenomenologiji duha svaki momenat predstavlja razliku izmedu znanja i istine i kretanje u kojem se ta razlika ukida, onda tome nasuprot Znanost vise ne sadrzi tu razliku i njeno ukidanje." 8 Neka kratkovidna kritika nikad ne moze doci dotle da uz pomoc logike zdravog razuma pobije Hegelovu misao. Marks i ne tezi da u borbi protiv Hegela upotrijebi oruzja spekulativnog misljenja. On nece da vrsi spekulativnu kritiku, sve i da moze. Njegova slabost je i njegova snaga. On govori drugim jezikom i postize da progovore druga otusJenja. Kod Hegela su ospoljenje i otudenje (Entausserung, Entfremdung) duha, svijesti, sopstva, pojma, ideje i misljenja neophodni momenti procesa raskrivanja duha u istoriji svijeta i samom torn istorfijom; ovi se momenti, medutim, prevazilaze u vremenu — otudenje samo se otuduje — i ukidaju se u toku postajanja koje vodi krajnjem rezultatu, apsolutnoj ideji, znanju koje sebe zna. Hegelovu koncepciju otudenja i izmirenja, ospoljenja i ponovnog pounutrenja posebno je tesko shvatiti. Posljednje poglavlje Fenomenologife duha, Apsolutni duh, dovrsava se ovim pasusom: ,,Posto se dovrSenje duha sastoji u tome da potpuno zna ono sto on jeste, svoju 7
Ibid., str. 70. Fen. duha, str. 463 [Osim sitnica, zamijenili smo i ri.je£ nauka, koja stoji u citiranom prevodu, rijefiju znanost. PoSto se ovdje radi o tehnici, razlikovanje nauke od znanosti, u koju onda spada i filozofija, moze samo koristiti. — Prev.] 8
III'.GELA DO MARKSA
41
npsLandiju, to ovo znanje predstavlja njegovo pounutrenje, n koine on napusta svoje postojanje (Daseiri) i svoj lik pre< l . i | i - unutrasnjosti secanja. U svome pounutrenju duh je n i u i i i i o u noc svoje samosvesti, ali njegovo iscezlo postojan|c saouvano je u toj noci; i to prevazideno postojanje, — O ranije, ali iz znanja novorocteno, — jeste novo postojan |i-, jedan novi svet i novi lik duha. U njemu duh mora isto i . i k o nepristrasno iznova da poone kod svoje neposrednosti i ' . i i la se, pocev od nje, ponovo odgaja, kao da je sve ono i'i.-iliodno za nj izgubljeno i kao da9 on nije nista naucio iz i I nslva ranijih duhova. Ali, secanje je sacuvalo to iskustvo i ">no je to unutrasnje i u stvari visa forma supstancije. Ako, l . i l . l i - , ovaj duh, cineci se da polazi jedino od sebe, opet poni|c iznova, onda on u isto vreme pocinje na jedinom vtisem i i i | M i j i i . Carstvo duhova, koje se na taj nacin izgradilo u i ' i i lojanju, sacinjava jedan redosled u kome je jedan duh i i i . - n j i v a o drugog i svaki je preuzimao carstvo sveta od dull i k o j i mu je prethodio." I taj se tekst, cije prevodenje nii " > i < > ne olaksava razumijevanje, nastavlja i zavrsava oglasav i Midi kraj — ali ne i zaustavljanje — slijeda duhova koji iipLivljaju svijetom: ,,Svrha toga redosleda jeste otkrivanje l i i l ' i n c , a ta dubina jeste apsolutni pojam; to otkrivanje je! l i m e prevazilazenje dubine apsolutnoga pojma ili njegoinosliranje, negativitet toga Ja koje prebiva u sebi, negan t ' i i i - 1 koji predstavlja njegovo otudenje ili supstanciju; — i in otkrivanje je njegovo vreme (njegova vrernenska inI n nacija) u toku koga se to otudenje otuduje u sebi samom I l u k n u svome prostiranju isto tako jeste u svojoj dubini, i '.opslvu." Hegel stize do krajnjeg cilja beskonacnog duha i i i . i i > r i j i (takode beskonacnoj) i dzgovara posljednje rijeci / , iKinumologije: ,,Cilj, apsolutno znanje, ili duh koji zna sebe l '" dulia ima za pristupni pait secanje duhova, kakvi su oni 110 sebi i kako izvrsuju organizaciju svoga carstva. NjiI N M O oriivanje u pogledu njihovoga slobodnog postojanja, koi- pojavljuje u formi slucajnosti, jeste istorija, a u poglen n|iliove pojmljene organizacije jeste znanost znanja koje i«vljuje. Oboje zajedno, pojmljena istorija, obrazuju sei " i , i Golgotu apsolutnoga duha, zbilju, istinu i sigurnost jednom pige Erinnerung, a drugi put Er-Innerung.
42
KOSTAS AKSELOS
HI) IN'.dKI.A DO MARKSA
43
njegovoga prestoJa, bez koga bi an bio bezivotni usamljenik jedino —
* *
jiz pehara ovoga carstva duhova penusa se njemu njegova beskonacnost."10 Sta je jos preostalo da se uclni poslije ove grandiozne vizije, zasnovane na strahovitom pojmovnom i spekulatiivnom naporu? Niko ne moze reel da li je ta vizija okrenuta samo ka proslosti; Marks je, naravno, Hegela, optuzio da gubi iz Vida zbiljs'ku istoriju cije zbivanje dopusta neku drugu buduenost. Postavljajuci se na nivo cinjenja i shvatajuci cjelinu 'svega sto jeste kao cjelinu onoga sto se cini, Marks gleda na istoriju drugim ocima. ,,IstorliJ!a nije nista drugo do uzastopno smenjivanje pojedinih generacija, od kojiih svaka eksploatise materijale, kapitale, proizvodne snage koje su joj predale sve prethodne generacije, pa stoga, s jedne strane, pod sasvim izmenjeniam uslovima nastavlja nasledenu delatnost, a, s druge strane, jednom sasVim izmenjenom delatnoscu modifikuje stare uslove"11. Na mjesto carstva dulia dolazi vladavina prakticnog rada. Da li je Marksovo vrijeme zaista drugo vrijeme? Marks prozivljava i drzi pred odima drugacfije vrijeme od Hegelovog. On hoce da otvori put buducem vremenu, onom nadolazecem. Hegel, pale, bas poistovecuje duh i vrijeme, nisti vrijeme za iracun duha. Duh, koji se otuduje u prostoru i u vremenu — u prirodi i u istoriju — odstranjuje vrijeme dok sebe nanovo postavlja: on se ,,nuzno pojavljuje u vremenu, i on ce se pojavljivati u vremenu dotle dok ne shvati svoj cisti pojam, to jest dok ne unisti vreme"12. Marks niposto ne prihvata to odstranjenje, to dokidanje: nuzno zbivanje zbiljske istorije, neprestani razvitak proizvodnih snaga i sredstava, proces postajanja prirode istorijskom zahvaljujuci prak ticnom radu ljudi — to se nikako ne moze unistiti. 10 Izobliceni navod dvaju posljednjih stihova iz Silerove pjesme Freundschaft. " Nem. ideal, MED, torn 6, str. 35. B Fen. duha, str. 460.
*
N i j e Marks imao pred sobom, samo borbu protiv ,,spii iin.ili/,ma", te objektivnog i apsolutnog idealizma apsolutsubjekta nego i protiv ,,materijalizma" i ,,pozitivizma". l|c cemo samo u krupnim potezima naznaciti istoriju i n . l l ) i i i u hegelijanstva i narocito hegelovske Ijevice, na koju Marks nadovezao, suprotstavljajuci se u isti mah i Hegelu i n|"j. Imacemo priliku da usput susretnemo sve te licnosti I " i > - su na scenu izisle posto je zavjesa pala. Pomenimo, mi jednostavno za ovaj momenat, da se cio pokret hel"vske Ijevice — Ludvig Fojerbah, David Fridrih Straus, Hi HMO Bauer, Maks Stirner — posvecuje radikalnoj i poziM Mm j kritici religije u kojoj nastoji da naturalizira i humaII I 1 1. 1 poziciju problema; sve oci su tu prikovane za razvitak I I M . I . K C prirode na zemlji, no ovaj pokret poinia te realnoi i nsko i reduktivno, naivno i individualisticki. On trosi osi H i ' llegelove misli i njegovi predstavniici, ti kepeci, pokuliiviiju vda se popnu na ramena dzina, zamisljajuci da ce na i 1 1 n;K in vidjeti dalje. Oni nude tip jednostrane, oblacima i i . u i i i i j e n e refleksdje, opsjednute fiksiranom temoni, a uvi|t«k slijepe za sve sto je nadilazi. Kada govori o njima, Marks !! i>icstaje da ih izvrgava ironiji i ruglu, njih kojli tvrde da u I'lvvazisli Hegela. ,,Njihova polemika protiv Hegela i njii u/ajamna polemika zadovoljava se time sto svaki od n | i l i i/.vlaci jednu stranu Hegelovog sistema i okrece je kako i - i M i i v cclog sistema tako i protiv onih strana koje su izvukli ' l i u i ' i . Na pocetku su vadili ciste, nefalsifikovane Hegelove l i i i ' i ' i n ije, kao sto su supstancija i samo'svest, a kasnije su vrc'ivali te kategorije svetovnijim imenima, kao sto su M ' l l . jodini - - jedinstveni, covek itd."13 Marks ovoj profanoj l MI h i prebaouje da ,,nije napustala tlo filozofije", to jest i I'l-kulativne) apstrakcije; posljedica toga je da ona ne moze n i < l i « ; i Regela i da ostaje vezana za njega vezama lose zavisMarks hoce da skine maske ,,tim ovcama koje se smatravukovima" i toje iskoristavaju ,,proces raspadanja Hege" Nem. ideal, MED, torn 6, str. 16—17.
44
KOSTAS AKSELOS
lovog sistema", ,,proces truljenja apsolutnog duha". Hegel je vec odavno dogurao do njegovih krajojih konsekvenci, do njegovog ,,najcistijeg izraza", idealisticke i ideoloske koncepcije; za njega se ne radi o ,,stvamim interesima", nego o ,,cistim mislima". On je zavrsio djelo spekulativne filozofije. ,,Hegel i sam priznaje na kraju Filozofije istorije da je 'posmatrao jedino napredovanje pojma' i da je u istoriji prikazivao 'istinsku teodicefu' "14. Ideolozi koji ga kritikuju — ne napustajuci tlo apstraktnih ideja — profanisu sve sto je jos smatrano svetim i posmatraju svijet religijskih i teolo§kih predstava kao nefci svijet sto se otudio od samosvijesti individualnog covjeka. Sa zarom se predaju teorijskoj i verbalnoj kritici i jedina briga im je covjek pojedinac — prirodno i materijalno bice; sve sto bijase preneseno na Boga blagodareci osiromasenju covjeka, mora se ponovo vratiti covjeku. Na demistificiranu samosvijest, na subjektivisticku i egoisticku samosvijes't pada zadaca kritkovanja ideja idejama. Takva kritika stoga ostaje ideoloska i ,,teoloska", ona ,,u krajnjoj instanciji nije nista drugo vec krajnost i konzekvencija stare filozofske, osobito Hegelove transcendencije izopacene u teolosku karikaturu. Ova interesantna pravednost historije ( . . . ) teologiju, oduvijek trulo mjesto filozofije, odreojuje sada i za to da prikazuje negativno raspadanje filozofije — tj. njen proces kvarenja" K. To je ,,istorijska kazna" ciji udinak je da filozofija umire zahvaljujuci svom smrtnom grijehu, no prava smrt filozofije ne moze se ni u kom slucaju sastojati iz njenog ,,negativnog raspadanja"; radi se o tome da se izvrsi pozitivno ukidanje filozofije, da bi se ona prevazi§la u svome ozbiljenju. To ce biti zadaca za Marksa. U svojoj kritici fcriticke kritike, Marks sasvim izvjesno ima u vidu i prisvaja Ludviga Fojerbaha, priznaje Fojerbahu da je najavio ,,pozitivnu humanisticku i naturalisticku kritiku"16; cak ga smatra za utemeljitelja njenog pothvata. Fojerbahova djela vrsila su odredeno djelovanje: ,,poslije Hegelove Fenomenologije i Logike to su jedini spisi u kojima ie sadrzana zbiljska teorijska revolucija"17. ,,Fojerbah je ( . . . ) " Ibid., str. 45. Ekonomsko-filozofski ko BoSnjak, str. 183. 14 Ibid., str. 182. 17 Ibid. 15
rukopisi, MED, torn 3 (1972); preveo Stan-
Illl I I H C . B L A DO MARKSA
45
< i pobjednik nad starom filozofijom" 18. ,,Fojerbahovo djew l i k o je u trostrukom smislu. Ono je: ,,1. dokaz da filozofija nije nista drugo vec religija stavl|riiii u misli i misaono izvedena; dakle, drugi oblik i nacin IID ! < > j ; m j a otudenja covjekova bica, koji takoder treba osu,l,h, 2. /asnivanje istinskog materijalizma i realne nauke na i ' i ii;icin sto drustveni odnos 'covjeka prema covjeku' Fo.ili cini isto tako osnovnim principom teorije; 3. suprotstavljanje negaciji negacije, koja tvrdi da je api i n o pozitivno (apsolutni pozitivitet), pozitivno koje se olilvu na samom sebi i koje je pozitivno osnovano na samom i rl u "''' Innademo prilike da se vratimo na ove Fojerbahove zalu"r, kao i na pozitivno koje je pozitivno osnovano na saii sebi. AH imacemo, medutim, prilike i da detaljno saI. . l . i i n o sta to Marks prebacuje Fojerbahu; jer u krajnjoj n i | i , po§to mu prizna zasluge, Marks Fojerbaha podjednako i i d i i j e , kako nam svjedoce Teze o Fojerbahu i nekoliko 11 ".ili lokstova. Uzalud ovaj identificira istinu sa zbiljom i > nlnoScu (ili materijalnoscu). On ne poznaje primordijalni . n . i i zbiljske i culane djelatnosti; kada zamjenjuje Bozani l|iibav covjecanskom ljubavlju i vjeru u Boga vjerom u |iika, on ne prevazilazi usko poimanje individue. On jeste I i n . i l i s t i humanist, ali njegov naturalizam i humanizam ne od - - i ne dosezu do — covjekove drustvene zbilje, drustvene biti. Anticipirajmo Marksovu kritiku time icnio vec sad navest 6. i 7. tezu o Fojerbahu. Tamo cin > : ,,Feuerbach svodi religioznu sustinu na ljudsku sustiA l i ljudska sustina nije nikakav apstraktum koji se naI u pojedinacnoj individui. U svojoj stvarnosti ona je u p clrustvenih odnosa. Feuerbach, koji se ne upusta u kri1 , 1 u ovc stvarne sustine, jeste, stoga, primoran: 1. da apstrai ' i ' i ' - od istorijskog toka i da religiozna osecanja fiksira za l" . pretpostavi apstraktnu — izolovanu — ljudsku indivii l i i n ; 2. zato se sustina moze shvatiti samo kao 'rod', kao u i i i i i i . i s n j a , nema opstost koja cisto prirodno povezuje mno-
R
11
Ibid., str. 262. Ibid.
46
KOSTAS AKSELOS
ge individue."20 Otud proizlazi da je Fojerbah nesposoban da vidi da je ,,samo 'religiozno osecanje' drustveni proizvod i da apstraktna individua, koju on analizira, pripada odrecfenom obliku drustva"21. Marisov domasaj i njegov znacaj su sasvim razlicite stvari. Marks stavlja u pogon ogromnu mod negativiteta i dovodi do jezika negativitet koji je na djelu u istorijskoj zbiIji. Daleko od toga da dovede u sadasrijosti do neke sinteze (do negacije negacije), taj negativitet se, bas suprotno, izlijeva u dramaticnu krizu: istorijsku krizu sadasnjice u kojoj covjek biva otuden od svoje prave prirode, od proizvoda svoga rada i od istorije svijeta. I niposto nije pojedinacni covjek taj koji je ponajprije otuden; ljudi su ti, svi ljudi; otudeno je ono sto cini covjecnost Covjecanstva. Marksova vizija otudenja — otudenja koje ce usikoro biti prevazideno, prema optimistiekim nadama koje daje Marks — formira horizont sveg ovog filozofskog i istorijskog, antropoloskog i socioloskog misljenja. Marks je krenuo putem prevazilazenja Hegela; posto je, pak, napustio tlo na korne je ovaj bio smjesten, on se svome protivniku suprotstavlja jedino na bojnom polju koje je sam izabrao, jer se to polje nametnulo njegovom pogledu. Harmonicno jedinstvo, najvisu sintezu za kojom je Hegel tezio i koju je na kraju nalazio zato sto je b'ila na djelu od pocetka, Marks smatra skuporn ispreturanih stvari, izmedu kokojih pukotine bodu oci. Uspostavljanje subjekta, izmirenje covjeka sa sudbinom i istorijom svijeta, povratak duha sebi samom, jednom rijecju — visa sinteza sto je Hegel s mukom razradivao, to za Marksa postaje teza kojoj on suprotstavlja antitezu; tako se Hegelovoj poziciji suprotstavlja negacija koja vodi do nove negacije negacije, do druge i nove sinteze. Hegel se s onim tragicnim pogadao ne ponistavajuci ga. Ono je ostajalo inherentno bitku koji postaje cjelina svijeta i Hegel je znao da ga nijedno ljudsko i istorijsko ozbiljenje ne moze dokinuti; prava istina, cjelovita zbilja, otvorena cjelina svega sto je u proslom-sadasnjem-buducem prevazilazi svaku pozitivnu i posebnu realizaciju, ma kako grandiozna ona bila; iako onticke realnosti izrazavaju bitak u postaja20 21
Teze o Feuerbachu, MED, torn 6, str. 6 i 456. Ibid.
I A HO MARKSA
47
m - . n ga ne iscrpljuju. Marks, pak, polazi — skroz HID" - od kriticke analize prisutnog istorijskog svii i > n l i v;ila se da skine rnasku sa prave, zbiljske prirode l» i i . -loga se i ne zaustavlja kod tragicno utvrdenih " .1, njegovo misljenje odvija se vrlo brzo i uskoro doI M .iidj'sku perspektivu totalnog izmirenja koje ce u l" I K . \i i cjelovito ostvariti naturalizam, humanizam, koM M Trugedija se, na taj nacin, prevazilazi istorijskim i ...... , prakticnim i materijalnim djelovanjem konkretl | n < l i . la drama ce postati razotudeno djelovanje koje na ....... nvorzalne istorije ozbiljuje (culan) smisao realne . se nadovezuje na Hegela, ,,produzuje" ga i dijai.i/.vija jedan momenat misli svoga ucitelja i pri torn, .iiane, udara na jednu od regija cjelovite zbilje, doi ' 1 1 1 la 1 1 od njenih aspekata i uzima tu regiju i taj aspekt i .ve bitne zbilje, za glavni simbol svega sto jest. » i < in i istorijski svijet, pokretan proizvodnim snagama i . i v l j a j u u pokret one koji ih stavljaju u pokret, cini IM u I M > v i n i ocima prostor i vrijeme u kome se odvija draI I n ji-j'.ovim ocima, svijet je cjelina onog bivstvujuceg, ' kakva se raskriva u proizvodnoj djelatnosti ljudi i 1 1 i n . Narawio, (cjeloviti) svijet sagledan je kao nesto o cjelina koja, medutim, sadrzi dva aspekta: susi-ahin, materijalan aspekt, te i sekundarni, duhovni I i Drostruka je isto tako i priroda otudenja: ono je i icalno, efektivno i materijalno, s jedne strane, a l-i>, superstrukturalno* i epifenomenalno, sa druge. I Uijasc metafizicar za koga je jednostruka cjelina ori i dliulivatala sve dimenzije i sve regije — tako da se i r I M C , priroda i istorija pokoravaju istom ritmu — tako nka dualnost biva ponovo upijena u jedinstvo. Marks u piincipu, mislilac koji je dohvatio izvjesnu istoriju; Ino loine, on poviascuje jednu oblast, jednu os istrazii , polcjenjujuci sve sto preostane. Metafizika se kod i |Mi-ivara u socijalnu fiziku, pri cemu filozofija mora n.iilvladana u korist njenog ozbiljenja u ispunjenom na'>li|i'ilicemo francusku varijantu: umjesto ,,baza/nadgradnja" . i l i K - i i i i ) ,,infrastruktura/superstruktura", osim kad sam autor ka— Prev.
48
KOSTAS AKSELOS
turalizmu—humanizmu, sto ce reel u komunizmu. Negativnost i otudenje, bitni moment! pohoda Hegelovog Duha, kod Marksa postaju materijalno istorijski i socijalni momenti; istorijski svijet pojmljen je na osobit nacin, iako se uzima kao cjeloviti svijet. Tako Marks dovodi do krajnjih revolucionarnih i prakticnih konsekvenci jednu stranu Hegelove spekulativne misli. Hegelova apsolutna cjelina pretvara se u nesto drugo: izmjesta se da bi se mogla nadomjestiti — poslije prevazilazenja otudenja — konkretnom cjelinom, i to konkretnom i zbiljskom cjelinom totalnog procvata produktivnosti ljudi. Marks se upinje da razvije globalnu i konkretnu viziju; no, sve u nastojanju da se priljubi uz ritam i smisao kretanja univerzalne istorije covjecanstva, njegov pogled se bas posebno fiksira na zapadno i evropsko, gradansko i kapitalisticko drustvo. Njega rnanje zanima da li ta vizija zaista obuhvata cijelu istoriju proslosti; on prije svega hoce da dohvati sadasnjost i ano sto u njoj priprema istorijsku i svjetsku buducnost. A nije li to bas ovo sto se, evo, razvi u krilu gradainske i kapitalisticke, zapadne i evropske istorije, koja tezi ka planetarnoj efcspanziji? U punoj zestini svoga -rasprostiranja, Marksovo nastojanje upereno je na jedan cilj: da da konkretna i prakticna rjesenja za apstraktne, teoretske probleme, da efektivno i djelotvorno razrijesi jedine probleme koji su dostojni da budu razrijeseni 1 koji mogu biti razrijeseni: zbiljske probleme, zbiljske 'sa stanovista jedne ,,realne" culnosti. Golema praznina zavladala je poslije dovrsenja Hegelovog monumentalnog poduhvata sto je nerazdvojivim vezama — lancima identiteta — sjedinio ono logifiko, istorijsko i enciklopedijsko u krug cjeline. Ta praznina je u isti mah zavladala svijetom ,,misljenjia" i svijetom ,,realiteta", pa je povezanost, kao i razdvojenost tih dvaju svjetova ostala lisena smisla. Marks se dao na posao da ispuni tu prazninu. Raspaljivan jevrejskim vidovnjastvom, dosta iracionalisticnim, on raskrinkava zabludu i laz, bijedu i otudenje u postojecem stanju svijeta, da bi pripravio put ka boljoj boducnosti u kojoj bi zemaljska sreca bila ozbiljena. Sa zestinom denuncirajuci mistifikacije i zablude svijesti, on krece u rat protiv svake mistike, i to u ime zbiljsikog znanja koje sluzi proizvodnoj praksi.
III'(.I'.I.A DO MARKSA
49
/.acetnik jedne vizije istorije, predodredene da dobije svjetski odjek, on je svoju viziju osovio u onome sto .1 /biljom ljudskog bica i poima ljudsko bice kao bice i.-1:1110 prirodnim nagonima, vitalnim potrebama i zeljal - i c c koje stremi ka njihovom potpunom zadovoljenju i |ji icsko pati od njihove nezadovoljenosti, od njihova otui . i Covjek je tako dohvacen u onome za sto se smatra mi i je istinska priroda, koja se tokom njegove istorije i okidivala, pri cetnu je bit covjeka zajedno, i to neraz0 i prirodna, i ljudska, i drustvena. Marksova misao — nulisticka, humanisticka i socijalisticka — je istodobno l-oloska i istorijsika; njen korijen i njen razvitak ukljum;ilitioku i reduktivnu korjenitost koja sve svodi na po/itivne datosti, da bi ono dato korjenito raskrinkan nc pozitiviteta koji ce se integralno ozbiljiti u buducI I < '«i'/V/c u istoriji vise se ne posniatra kao metafizicki i i l i / i c i i o istorijski problem, nego kao realnost otudena od < i n a v e prirode, koju je neophodno na praktican nacin v i » tispostaviti pozitivnim ukidanjem otudenja, svrgaval ' i i torn sve sto joj, na zemlji ili na ,,nebu", predstavlja In inciv sarno za ono sto se nudi osjetilnoj percepciji, 1 iHolazi, s obzirom na ritam njegova hoda, dosta dug i i i a / L i j e dovoljno prostran krajolik i posebno ispituje i.movnicima odredenog svijeta. On nece nista da zna o tun (liisc i o duhu, ni o putevima i stazama koji ne vode i o k < > ( vrsto odredeno mjesto, ni o krajolicima koji nemalanicenih obrisa, ni o tajnama u koje je nemoguce I- 'i i ii no proniknuti.
s osvaja svoje pozicije silovitom borbom. Postupno l.>li:ula od Hegela i njegovi mladalacki spisi pokazuju I mladog mislioca koji stupa ka razradi vlastite misli. I < > i i prethode Manifestu komunisticke partije (1848) (In|u nicdu mladalacke i sadrze genezu njegove misli. H i n n tekstovima, pariski manuskript, prireden 1844, "liicno naziva Ekonomsko-filozofskim rukopisom (ili .... M.u Ichnike
50
KOSTAS AKSELOS
Politicka ekonomija i filozofija — Nationalokonomie und Philosophic), zauzima apsolutno sredisnje mjesto i ima posebnu vaznost — otud sto izrazava cjelokupno misljenje mladog Marksa, koji dolazi do svoje misli suprotstavljajuci se Hegelu. S druge strane, rukopis iz 1844. jeste i ostaje mislima najbogatiji Marksov i marfcsistioki tekst. Skupa sa Uvodom u kritiku Hegelove filozofije drzavnog prava (1844), kratkim Tezama o Fojerbahu (1845), te Njemackom ideologijom, all nadilazeci ih zahvatom, on nam daje rodno mjesto Marksove misli. Taj je spis filozofski, istorijski i antropoloski; on razvija misljenje, naprezuci se da dohvati Ijudsku dramu, tragediju otudenja, i to u okviru istorijskog i drustvenog horizonta. Temeljno otudenje, otudenje rada pod vladavinom privatnog vlasnistva, otudenje drustvenog i politickog zivota covjeka, otudenje same covjekove egzistencije, religijsko i filozofijsko otudenje — sve je razgollcenu i svedeno do izvora svih otudenja, do otudenja proizvodnje zivota, ekonomskog otudenja. Otudenja se denunciraju imajuci u vidu njihovo ukidanje koje, pak, u novom svijetu ozbiljuje socijalizam-komunizam kao ispunjeni naturaiizani-humanizam. Na ovom nivou, ipak, ekonom-ska sistematika jos nije odnijela odlucujucu pobjedu; dok se u Marksovim spisima iz zrelog doba — poeev od Komunistickog manifesta, pa dalje — razraduje ucenje o ekonomskom i politickom evoluiranju istorije, osovljenom na razvitak proizvodnih snaga, program proleterske revolucije biva preciziran i sklapa w sistemska cjelina metode i doktrine istorijskog materijali/ma. Marksova misao je jedna; ne postoje dva Marksa: mladi i onaj drugi, nezreli i zreli, ako ne cak stari; postajanje jecl nog misljenja je nesto cijelo. Pa ipak, ne treba zaboraviti da se Marksovo misljenje, mada jeste jedno, sastoji iz dva razdoblja, medusobno povezana u cjelinu. Marks polazi od Hegelove filozofije, uglavnom od Fenomenologije Duha, na pulu susrece lijeve hegelijance, suocava se sa problemima koje su postavili teoreticari politicke ekonomije i takozvanog utopijskog socijalizma, te tu kuje svoju misao; ta bi misao htjch da na nov i u potpunosti praktican nacin razrijesi filozofsko, politioke, ljudske i ekonomske probleme. U toku tog pobjedonosnog pohoda, on konstrudse svoju znanstvenu — ekonomsku i istorijsku — sistematiku, te tehnicki i politick i
III H I i.l'.LA DO MARKSA
51
nun komunisticke revolucije. Pariski manuskript iz 1844. -.ivdiste Marksove misli, njeno filozofsko jezgro i klicu iiaiicne i tehnicke razrade; taj centar zracenja ubrzo c utvrdena doktrina. ludi Marks hoce da ispituje smisao ljudske istorije, zi,i Ijudi, te raskrinkava otudenje culne djelatnosti u lonnama ispoljenja ljudskog zivota. Smisao se tako na osjetilni smisao i sve sto ostane bez veze sa tim i n n sacinjava bez-smisao. Nadalje, Marks hoce da utvrdi istorije i drustvene evolucije, da bi odredio pravac Illlj ko|-, procesa polazeci od tehnickog razvitka; pa, radeci L-, odbacuje kao protusmisao (reakcionarni) sve sto, i ' ' I i IK- stupa linijom revolucionarne akcije proletarijata. i 'Momskoj analizi pociva »tajna« cijele situacije, a u doM M I | u i-konomske dinamike pociva ,,tajna" zbivanja. i k s se veze za istoriju covjecanstva u njegovoj cjeloi - M . i . i i , /.a istoriju koja, po prvi put u istoriji svijeta, tezi " 1.1 in- univerzalna. On se ustremljuje na usud Istorije, i j-,a ekonomskim pojmovima; jer zakoni svjetskog Ifiln, /akoni koji vladaju proizvodnjom i razmjenom, polliMii i potraznjom, zakoni fabrikovanja i trgovanja pred. i i < i ' i najvisu snagu svjetske istorije, koja ,,kao anticka M I . i K-bdi nad zemljom i nevidljivom rukom deli Ijudii nesrecu, gradi carstva i razgraduje carstva, cini n » l i nastaju i nestaju".22 Marks napada na taj usud da M>v|ecanstvo oslobodilo od njega, da svjetsko i istoriji-luvanje Ijudi ne bi vise bilo potcinjeno otudujucoj sili ' .vjetske ekonomije, da bi istorija postala istinski i / . i l n a i djelo Ijudi, povise kojih nece lebdjeti nikakav 11 id njihovom politehnickom djelovanju. U nastavku edutim, vidjeti da je revolucionarno kretanje, koje do dna preobrazava postojeci svijet u organizaciju MI i n k o g drustva, odredeno prije svega ekonomskim i mi. Nece li ista moc, all u drugom liku, nece li ,,sam" ih u novim formama, nastaviti da lebdi nad citavom . . i n . iilwacenom u mreze komunisticke ekonomske orgai'l|r u planctarnoj razmjeri? Da li ce ukidanje ekonomi l . > n a kapitalizma, prevazilazenje primordijalnog otul i i i v a l n o g vlasnistva, dokidanje svjetskog kapitalistic',111 ideal., MED, torn 6, str. 34.
52
KOSTAS AKSELOS
kog pohoda otvoriti horizont neke zaista potpuno drugacije svjetskosti, hoce li, stavise, prvi put uspostaviti otvorenu svjetovnost? Hi ce jos uvijek ritam proizvodnje svih vrsta dobara, tehnicka produktivnost i planetama ekspanzija tehnike (koja ce tehnickim uciniti sve sto jest) ciniti kucanie kalkulatorskog srca novog covjecanstva? Jedino nas jako bfizak dijalog sa Marksovom mislju moze uputiti polagano ka odgovoru na ta pitanja. Bilo kako bilo, ne treba gubiti iz vida da je Marks, prije svega u mladosti, umio obuhvatiti pogledom izvjesne probleme koji se ticu covjekovog bitka i njegove umrtvljene ljudskosti; ovaj propagandist sveopste kolektivizacije, radikalnog podrustvljenja, ponekad ie zastajao na drami covjeka, na promasenom zivotu individua i individue u krilu drustva. Ne samo na drustvene strukture i zagusujuce superstrukture, nego i na ljudsku egzistenciju on je gledao kao na otvorenu ranu; no, daleko od toga da bi se duze zadrzavao na torn prizoru, Marks je zurio da iskuje oruzje, instrument koji ce mu omoguciti da porazi uzrok patnje i da jednim nasilnim zahvatom korjenito izlijeci ono sto nije bilo dobro. Osim ovoga, ne treba zaboraviti ni to da je Marksov naum roden na tlu zapadnog i evropskog, gradanskog i kapitalistickog drustva i da od tog drustva i iz njegovog misljenja posuduje oruzje kriticke analize da bi krenuo u rat protiv jednog i drugog. Marksu je svijet u kome zivi tud; on, dakle, porice razlog postojanja toga svijeta, demaskira njegove mitove i iluzije, odbacuje, kao lazne, forme samosvijesti covjeka koji je postao tud sam sebi, te hoce da priznavanje zbiljske istine, revolucionarno osvjescivanje vodi ljude ka izmirenju sa njima samima i sa svijetom; raspoznavanje istinske zbilje i nova, demistificirana svijest, medutim, mogu biti djelotvorni samo u savezu sa revolucionarnim djelovanjem — cas da mu sluze, cas da ga vode. Ako se ovako zamisljen cilj ozbilji, preobrazice se zivot Ijudi, otudujuca podjela izmedu privatnog zivota i javnog zivota bice ukinuta, univerzalna istorija postace istorija Ijudi koji razvijaju politehnicko, univerzalno djelovanje. Tako ce individua biti izljecena od svoje bolesti, a drustvo vise nece biti zasnovano na eksploataciji covjeka covjekom. Pojedinac i Drustvo vise nece biti suprotstavljeni, bas kao ni duh i materija, subjekt i objekt, priroda i istorija.
OU HEGELA DO MARKSA
53
Medutim, u Marksovoj optici i perspektivi, to ponovno ujedinjenje moze se ozbiljiti jedino putem socijalnog i socijalistickog pokreta koji bi aktivirao realne i materijalne sile. Posljednja rijec, dakle, pripada onom drustvenom, materijalnom, realnom, prakticnom, predmetnom. Da li je dualizam onda, radikalno nadvladan? Hoce li misljenje i svijest, teorija i zanje ostati razliciti — ili ce se potpuno pripojiti krelanju istinske zbilje? Da li ce joj se zrtvovati ili ce nastaviti da lebde povise nje? Sta ce biti sa pretenzijom na globalno jedinstvo koje bi obujmilo simultanu istiiiu onoga sto je otudenje razdvojilo? Pustimo, za cas, da ova pitanja ostanu otvorena, iako nismo sigurni ni da cemo kasnije moci na njih odgovoriti. Da se samo prisjetimo sta je pisao Hegel: ,,duh je utoliko veci ukoliko je veca suprotoost iz koje se vraca u sebe"23. Ali, Hegel je ovo mislio u svome pojmovnom naporu, koji prevazilazi nivo predstavljanja, u naporu da dosegne istinu jedinstva misljenja prisutnog u stvarima i stvari prisutnih u misljenju: ,,um [je] sebi sve stvarstvo, cak i samo 6isto predmetno stvarstvo; ali on je stvarstvo u pojmu, ili samo pojam jeste istina uma"24*. Zar ce misao koja dolazi poslije Hegela, ne mogucii vise da drzi napetost tog jedinstva — jedinstva ostvarivanog duhom i u duhu — moci ista drugo osim da ustolici nalicje toga jedinstva? 23
Fen. duha, str. 203. Ibid., str. 206. * Razlikujemo li stvar od predmeta, ovo je za Hegela stav naturalizma posmatrackog uma. Kontekst citata je: ,,Mozdana vlakna i tome slicno, posmatrana kao bica duha, jesu vec jedna zamisljena, samo hipoteticka stvarnost — ne stvarnost koja postoji tu, koja se oseca, vidi, ne istinska stvarnost; kada ta mozdana vlakna postoje tu, kada se vide, ona predstavljaju mrtve predmete i tada se vise ne smatraju za bice duha. (...) — Pojam ove predstave jeste da je um sebi sve stvarstvo, cak i samo cisto predmetno stvarstvo; ali on je stvarstvo u pojmu, ili samo pojam jeste istina uma; i ukoliko je distiji sam pojam, on se srozava na stupanj jedne utoliko gluplje predstave" itd. (Ovdje je kurziv kao u nasem prevodu. U tekstu ga uvijek isticemo onako kako citira Akselos, odn. kako je u francuskom prevodu.) — Prev. 24
OD HEGELA DO MARKSA
Ne samo svijet u kome je Hegel zivio, vec sav Hegelov svijet, da ne kazemo i naprosto svijet — postaje Marksu tud; on misli da je svijet postao nenastanjiv, posto je otudenje od svih ljudi nacinilo raskorijenjena bica. Marksova misao upisuje^se u svijet koji je prestao biti otadzbina ili sadrzati otadzbine za modernog covjeka — bice bez bitka, bez ikakva mjesta. Pored svega toga, bas u tome svijetu Marks dize svoj glas, dovodeci do izraza zbilja nepodnosljivu ljudsku i istorijsku situaciju; on baca jafcu svjetlost na epohu otudenja subjekta i hoce da ljudima pokaze neki put ka izlazu. No, moze li biti da on nije aficiran svijetom koji porice? Da li je moguce da on ustolici jedan temeljito razlicit svijet od onoga necastivog koji neopozivo osuduje? U Predgovoru prvom njemackom izdanju Kapitala, poslije tvrdnje da ,,zemlja koja je industrij'ski razvijenija pokazuje manje razvijenoj zemlji samo sliku njene sopstvene buducnosti", Marks izrice, nekoliko redova nize, sljedece rijeci: ,,Pored modemih nevolja, pritiskuje nas i citav niz nasledenih nevolja, koje poticu otuda sto jos uvek vegetiraju starinski, preziveli nacini proizvodnje, praceni nesavremenim drustvenim i politiokim odnosima. Ne patimo samo od zivih, nego i od mrtvih, Le mart saisit le vif!"25. Mrtvi ima posla sa zivim! Marks je siguran da mrtvi vise nece imati posla sa zivim u svijetu u kome ce biti ukinuto sve sto je prevazideno. Da li su, ipak, njegova sigurnost i nada dovoljno osnovani? Metodicka izgradnja Marksovog ucenja razvija se oko teme covjeka obdarenog voljom, koji ce biti u stanju da se docepa svijeta putem tehnike. Radikalna volja za demistifikaciju, zaduzena da ostvari vladavinu naturalizma-humanizma, samo tezi da ukine otudenja koja se suprotstavljaju djelovanju te akcije; a poslije prevazilazenja svih zapreka koje su stajale na putu njene totalne djelatnosti — njene volje za totalnu djelatnost — ona ne priznaje vise nijednu granicu koja bi joj bila spoljasnja. U torn poslu, naravno, i sama svijest biva mobilisana; no, posto su jednom rasprsene iluzije svijesti, ona ce ostati sredstvo akcije koje nekako spaja lehnicke instrumente. Medutim, izgleda da je svijesti gotovo i sudeno da neprestano nadilazi zbiljsku djelatnost. Cijelom 25
Kapital, Prvi torn, MED, torn 21 (1977); preveli Mosa Pijade i Rodoljub Colakovid; str. 14.
55
duzinom svoga puta stalno cemo nailaziti na svijest, sretademo onu svijest sto je svedena da bude puki instrument a za koju se smatra da prestupa sva djela zgotovljena nekim sredstvima. Svijest ce svakako prestati da bude svjetlo ili oblak nebeski; sici ce na zemlju jer Marks misli da zanavijek provali sva nebesa, prazna i ispraznjena od bogova, te nikako ne dopusta da se nebo dalje nadvija nad zemljom. Marksova antropologija i filozofija istorije, bas kao i njegov spasiteljski program i njegova, tako reci, eshatoloska vizija odlucno zahtijevaju da budu zbiljski i ukorijenjeni u imanenciji. Ljudska zajednica, komunisticko drustvo, — koje uopstava snagu covjekovog ega — tu postaje utemeljitelj svega sto jeste, gospodar planete; ona gospodari cjelinom prakticnim sredstvima, svjesna sta cini i ne zapadajuci u lutanje. Apsolutno znanje, spekulativno misljenje, (metafizicki) logos bitka koji postaje cjelina svijeta moraju svi zajedno biti prevazideni u cjelovitoj praksi, visestranoj djelatnosti, zbiIjskom djelovanju i kroz njega. Cjelovita praksa, medutim, ako se ne uzme samo kao vizija, ostaje vrlo problematicna. Hoce li to biti neka iskljucivo prakticna djelatnost? Zar nece ostaviti mjesta nikakvoj teorijskoj misli? Hoce li obuhvatiti misljenje /' djelovanje, koji zbog toga nece biti nista manje odvojeni jedno od drugog? Ili ce kao materijalna, realna, culna, efektivna, efikasna i predmetna praksa savladati i determinirati svaku misao, svijest i spoznaju? Da li ce njena cjelina sadrzavati dualitet (izmedu djelovanja i misljenja, oulnosti i znacenja) ili ce uspostaviti jedinstvo? Na koju Cjelinu ce se cjelovita praksa pozivati? Na putu cemo cesto sresti ova pitanja. Kazimo vec sada da, kada polazi u rat protiv Hegelovog apsolutnog znanja, Marks nema namjeru da zavr§i u uspostavljanju djelatnosti ,,u njenom prljavo-jevrejskom pojavnpm obliku", kao sto pise u prvoj tezi o Fojerbahu._U njegovim ocima je razotudena praksa mnogo globalnija, iako njena cjelovitost ostaje ogranicena i jednostrana, okaljana objektivizmom i pragmatizmom. Izgleda da prakticno djelovanje cini Marksovu posljednju rijec; medutim, tu su takode i razumijevanje i svijest te djelatne prakse. Sve misterije i sve enigme, svi problemi i sva pitanja koja je teorijsko misljenje mislilo da rijesi u misli i miSlju postaju sad relevantna pitanja prakse §to im
56
KOSTAS AKSELOS
daje rjesenje; pa ipak, jedno pitanje ostaje nenaceto: je li razumijevanje prafcse prakticne vrste? ,ySav drustveni zivot je bitno praktican. Sve misterije koje teoriju navode na misticizam nalaze svoje racionalno rjesenje u ljudskoj praksi i u >poimanju ove prakse",26 razmislja Marks u osmoj tezi o Fojerbahu. Ustrajava li, dakle, razlika? Zar se ne ujedinjuju bitak i misljenje, djelovanje i njegovo razumijevanje, teorija i praksa, fiulna djelatnost i njen smisao, culo za nju — zar oni ne cine jedno? Tisti li i Marksa usud zapadne misli, koja jos od Parmenida trazi jedinstvo — i cak identitet — bitka i misljenja, usud misli koja misli bitak kao misljenje? Jer je sva misao Zapada — jos od kraja presokratovskog svanuca — uvucena u mlin u kome se sjedinjuju i razdvajaju bitak i misljenje, pri cemu ni identitet ni razlika ne dospijevaju da zablistaju na svjetlu jedinstvenog i istinski cjelovitog utemeljenja. Da li bitno prakticna Marksova praksa samo izokrece poredak dvaju poredaka, £ineci zbiljsku djelatnost sudijom misljenja?
KNJIGA II EKONOMSKO I DRUSTVENO
OTUBENJE
Dohvatanje mislju otudenja (Entfremdung), koje konkretno, realno i okrutno egzistira u okrilju ljudske istorije, postepeno udaljava Marksa od Hegela i brani njegovo vlastito videnje. Hotec5i da razumije smisao istorijskog kretanja univerzalne istorije, istorijsku sudbu covjecanstva, Marks polazi od analize evropskog savremenog drustva, te susrece surovu stvarnost otudenja, koje se pokazuje na svim planovima ljudskog zivljenja, a cija je materijalna baza ekonomsko otudenje, otudenje rada. POGLAVLJE I RAD. PODJELA RADA. RADNICI
26
Kurziv nag.
Covjek radi da bi zivio; za razliku od zivotinje, on radi da bi od Prirode otrgao dobra koja ce mu omoguciti _da zadovolji svoje prirodne potrebe; i to ne radi sarn, riego sa drugim ljudima, u drustvu. Bit rada je drustvena i zajednica, ljudsko drustvo se bori protiv prirode, svaki put u drugoj istorijskoj formi, da bi mogla opstati. Zbiljska, culna, materijalna, prakticna, preobraziteljska djelatnost je zapravo prva datost i dalje od nje se na ovu stranu ne moze ici. Bit cov-
EKONOMSKO I DRUSTVENO OTUDENJE
jeka nije apstrakcija zasnovana na izolovanim individuama; ona se konstituise kao ljudska egzistencija u cjelini drustvenih odnosa baziranih na radu i kroz njihov istarijski razvitak. Krajnji temelj Marksove misli, koja nastoji da dohvati sve sto kao drustveno i istorijsko bivstvujuce jeste, pociva na vjerovanju da korijen ljudske is torije moze biti pronaden samo u covjekovoj djelatnosti sto je imanentna njegovoj istoriji; tako se temeljno i izvorno pokazuje Marksov humanistieki radikalizam. Istorija ljudskih drustava pravi se kroz proizvoctenje sredstava koja ljudima omogucuju da zadovolje svoje materijalne potrebe. Ljudi ,,sami pocinju da se razlikuju od zivotinja cim pocnu da proizvode svoja sredstva za zivot, [nov] korak koji je uslovljen njihovom telesnom organizaeijom. Proizvodice svoja sredstva za zivot, ljudi posredno proizvode i svoj materijalni zivot. Nacin na koji ljudi proizvode svoja sredstva za zivot zavisi pre svega od svojstava samih sredstava za zivot koja oni zaticu i koji treba reprodukovati", citamo u Njemackoj ideologiji (str. 19)1. To proizvodenje materijalnih dobara radom ne omogucuje ljudima samo da zive; ono pokazuje odredeni nacin zivota, jer pojedinci svoju egzistenciju pokazuju radeci, i to sto proizvode i nacin na koji proizvode odreduje ih. Zadovoljavanje potreba kome tezi rad nigdje se ne zaustavlja. ,,Prve" potrebe, jedanput zadovoljene, radaju (proizvode) nove potrebe koje zahtijevaju da i one budu zadovoljene i tako nadalje. Prirodne potrebe i ljudski, drustveni rad razvijaju se dijalekticki i progresivno i krajnja granica im nije vidljliva. Nije moguce hvatati ni apsolutni pocetak ljudske istorije, ni njen kraj. Na djelu vidimo ljude -- prirodna bica — kako se drustveno suprotstavljaju Prirodi, gonjeni svojim neodoljivim potrebama. Ljudi su, dakle, ,,bioloska" bica (koja se zahvalj-ujuci radu razlikuju od svojih zivotinjskih predaka) vodena svojim zivotnim instinktima, a, ukoliko su ljudi, oni su odmah i drustvena bica. Prvo sto treba utvrditi jeste tjelesna organizacija ljudi — koja uslovljava njihovu proizvodnu djelatnost - - i njihov odnos sa ostalom prirodom. Priroda—^Covjecanstvo—Drustvo sacinjavaju covjekovo istorijsko bice. Marksov humanistioki radikalizam, koji se ' Od sadatorn ce 6.skraceno biti navodena kao N. id. Sluzimo se izr'anjem MED,
potom produzuje u socijalizam-komunizam, zasniva se na izvjesnom naturalizmu; organska, vitalna covjekova priroda gura covjeka ka zadovoljenju njegovih bitno prirodnih potreba. Ovaj naturalizam je, medutim, ,,anti-naturalisticki"', posto se covjek suprotstavlja prirodi, pobjeduje je radom, radi ozbiljenja svoga ljudskog usuda. Imamo, dakle, naturalizam u osnovici Marksove misli; kada se tice covjekovog prirodnog bica, isti taj naturalizam se pretvara u anti-naturalizam i sacinjava proizvodnu i drustvenu bit covjeka, koji je iz korijena onakav kakvim se pokazuje kroz svoju istoriju. Izvorno nikakva transcendencija, nikakav Logos ne nastanjuju Prirodu i covjeka. Pitanje apsolutnog pocetka ljudske istorije ostaje bez odgovora. Marks misli da je to pitanje liseno smisla jer je nerjesivo na tlu culnog iskustva: nema ,,stoga" apsolutnog pocetka istorije; mi, proizvodi istorije, smo ti koji postavljamo taj problem, i to u odredenoj etapi istorijskog kretanja. Ono logicki neuhvatljivo biva oglaseno onticki nepostojecim. ,,Materijal rada i covjek kao subjekt isti su tako rezultat kao i polazna tacka kretanja [..,] Drustveni karakter je, dakle, opci karakter cjelokupnog kretanja; kao sto samo drustvo proizvodi covjeka kao covjeka, tako i on proizvodi drustvo", obznanjuje Politicka ekonomifa i filozofija (str. 238)2 Pa ipak, Marks ne dokucuje rjesenje problema istorij'skog covjecanstva tako lako; jos nam kaze: ,,Priroda ni objektivno ni subjektivno nije neposredno adekvatno data covjekovu bicu. A kako sye prirodno mora nastati, tako i covjek ima svoj akt nastajanja, historiju; no, ona je za njega znana historija, koja je stoga akt nastajanja sto se svjesno ukida i prevazilazi (sich aufhebender Entstehungsakt) kao akt nastajanja. Historija je prava prirodna historija covjeka." (Ibid., str. 269; prevod nesto izmijenjen). Svaka ideja izvorne kreacije odbacena je od strane Marksa, koji misli da ideja kreacije polazi od ociglednih datosti prakticnog i proizvodnog zivota, da bi ih onda ekstrapolirala i projektovala unazad; jedino postoji ,,spontani nastanak" (generatio aequivoca) — kako za Prirodu, tako i za covjeka. Mozda pocinjemo sagledavati da Marks ne polazi - - kao Hegel — od bitka koji po'staje cjelina, koji se, posto se zbio 2 Od sada ce skraceno biti navodeni kao Ek.-f. SluSimo se izdanjem MED, torn 3.
60
KOSTAS AKSELOS
kao Priroda, pokazuje, otkfiva i shvata kao Duh, i to u Istoriji; odbacujuci svako' uterneljenje, on pocinje sa prirodnom istorijom covjeka, ,,prvim" izvorom. Drugacije receno, njegova misao nije niposto rnetafizicki ontoloska, vec filozofski, pa onda znanstveno istorijska i antropoloska. Ona pocinje pokazivanjem i izlaganjem rac*a i tehnike sto potcinjavaju Prirodu, tu Prirodu koja je prirodno dovela do ljudi sto rade da bi zivjeli. Je li temelj sveg dzlaganja jedan, ili smo od pocetka u ,,dualizmu" koji suprotstavlja Prirodu i Tehniku? ,,Cijelo/sve" proizlazi, naravno, iz Prirode, jer ona postaje proizvodna ljudska priroda; medutim, ,,'sve/cijelo" podjednako proizlazi iz Tehnike jef ona omogucuje ljudima da dohvate prirodni svijet. Moze biti da se ta dualnost da svesti, malo-pomalo, na jedinke (i bica) sto je sacinjavaju, a da zbog toga ne bude dokinuta- Marks, koji je obecavao eksplikaciju svoje polazne tacke, nije ispunio obecanje. On se nije naginjao nad izvorom istorijske i ljudske problematike, jer sarni dramaticni, istorijski, ljudski problemi, prezentirani pred njegovim ocirna — u sadasnjosti — grabe svu njegovu energiju. Marks vidi ljude na radu, i to na radu koji je ospoljenje i pokazivanje covjeka i, ukoliko je postvarujuce ospoljenje, — njegovo otudenje. Hegelovom poimanju rada on zestoko suprotstavlja svoje vlastito, prelazeci pri torn iz sfere metafizike i fenomenologije duha u sferu istorijske fizike i politifike ekonomije. ,,Veliko u Hegelovoj fenomenologiji i njenom konacnom rezultatu", kaze on, „— u dijalektici negativiteta kao principu koji pokrece i proizvodi — jeste, dakle, to sto Hegel samo stvaranje iovjeka shvaca kao proces, opredmecenje kao raspredmecenje (Entgegenstdndlichung), kao ospoljenje (Entausserung) i ^ao ukidanje tog ospoljenja; dakle, sto shvaca sustinu rada, a predmetnog covjeka — istinskog covjeka, jer je zbiljski — shvaca kao rezultat njegova vlastitog rada." (Ibid., str. 265). Nekoliko redova nize, Marks prelazi na kritiku Hegela; ova-i ..shvaca rad kao sustinu (dasWesen), kao sustinu covjeka koja se obistinjuje; on vidi samo pozitivnu stranu rada, a ne njegovu negativnu stranu. Rad je postajanje covjeka za sebe unutar ospoljenja ili ospoljeni covjek. Rad, koji Hegel jedino pozna i priznaje, apstraktno je duhovan." (Ibid.) Marksova misao, koja hoce da bude konkretna i demistifikatorska, pokusava da osvijetli u isti mah
I1KONOMSKO I DRUSTVENO OTUDENJE
61
pozitivnu stranu rada — produktivno pokazivanje covjeka — i njegovu negativnu stranu, podjednako bitnu, posto covjek u otudujucem radu gubi svoju bit. Marksova dijalektika ne prasta Hegelovoj tendenciju da opravda rad — prije svega onakav rad kakav je u njihovom suvremenoni drustvu. ,,Hegel shvaca, dakle, samootudenje, ospoljenje bica (Wesensentausserung), raspredmecenje i obestvarenje covjeka kao samoprisvajanje, promjenu bica (Wesensentausserung), opredmecenje, ozbiljenje time sto shvaca pozitivni smisao negacije koja se odnosi na sebe samu — iako /on to shvata/ opet na otuden nacin" (Ibid., str. 272—273)3 Kao revolucionar, Marks stavlja naglasak na negativnost rada uopste, pri cemu je rad pokretac zbivanja, i, poglavito, na negativni aspekt rada; ljudi koje on vidi ne potvrctuju se u radu, nego se ponistavaju i otuduju u ospoljenju. Pa ipak, sav ,,rad" ne otuduje: bijase, mozda, u proslosti neki vise ,,ozbiljiteljski" rad, a i u buducnosti ce biti rad sposoban da pomiri covjeka sa svijetom; medutim, u istorijiskoj savremeriosti, rad, cini covjeka stranim njemu samom i njegovim vlastitim produkcijama. Ekonomska aktivnost je ona aktivnost koja covjeka omogucuje da zivi i koja ga cini covjekom; ona je zaista primordijalna djelatnost, sustinska za covjeka — ali to je i tlo na kome se on otuduje.
Ekonomska djelatnost ljudi je u biti drustvena, jer rad svuda i uvijek vrse ljudi, a svaki covjek izvrsava jedan dio globalnog drustvenog rada. Sljedstveno tome, rad se nuzno dijeli, i ta podjela okrutno i opipljivo pokazuje realnost eko3
Treba brizljivo razlikovati i u svoj njihovoj specificnosti razumijevati termine koji odgovaraju izrazu. ospoljenju i otudenjvi, koje Marks upotrebljava tako sto ih sastavlja i suprotstavlja: aussern znaci ispoljiti, izraziti, pokazati, a Ausserung je ispoljenje, izraz, pokazivanje; entaussern zna^i ospoljiti ustupajuci se, a Entausserung je ospoljenje, ustupanje; veraussern znaci otuditi, a Verdusserung je otudenje, pospoljenje; entfremden takocte znaci otuditi, a Entfremdung je otudenje, ,,stvarnost".
62
KOSTAS AKSELOS
nomskog i drustvenog otudenja, cak globalnog otudenja; jer se, sa podjelom rada, rodni covjek (konkretni i cjeloviti covjek) takode dijeli i gubi svoju bit, jedinstvenost. ,,Podjela rada je nacionalnoekonomski izraz drustvenosti rada unutar otudenja. Hi, buduci da je rad samo izraz covjekove djelatnost kaorealne rodne djelatnosti ili kao djelatnosti covjeka kao ospoljenja zivota (Lebensent'dusserung), to je i podjela rada samo otudeno, ospoljeno postavljanje covjekove djelatnosti kao realm rodne djelatnosti ili kao djelatnosti covjeka kao rodnog bica (Gattungswesen)." (Ibid., str. 253) Marks prebacuje politickoj ekonomiji (Adama Smita, Rikarda i drugih gractanskih ekonomista) da nisu shvatili stvarnu prirodu podjele rada i da ne vide da ona predstavlja otudenu i ospoljenu formu rodne djelatnosti ljudi. Liberalna i individualisticka politicka ekonomija, dakle, ,,atomizira" covjeka, dak drustvena i kolektivisticka Marksova politicka ekonomija nece da odsijece covjeka od drustva. Marks suocava Hegela, Smita i Rikarda ne da bi dosao do bolje istorije filozofije — i filozofije istorije — do boljeg sistematskog i istorijskog izlaganja politicke ekonomije, vec da bi uveo filozofsku i istorijsku kritiku u filozofiju i ekonomiju, kritiku koja treba da dovede do nove ,,politike". Istorija podjele rada nije nam bas podrobno izlozena — od zore praistorije do suvremene epohe; napadnute bivaju samo izvjesne vise forme podjele drustvenog rada, a prije svega, aktuelna bijeda koja iz njih proizlazi. Okrecuci za trenutak pogled ka proslosti, Marks pise: ,,Najvecu deobu materijalnog i duhovnog rada predstavlja razdvajanje grada od sela. Suprotnost izmedu grada i sela pocinje uporedo s prelaskom iz varvarstva u civilizaciju, iz plemenske organizacije u drzavu, iz lokalne ogranicenosti u naciju, i provlaci se kroz celu istoriju civilizacije sve do dana danasnjeg." (A/, id., str. 47) Ne izdvaja podjela rada samo covjeka — svakog covjeka — iz zajednice; ona covjeka cijepa na dvoje (na radnika materije i radnika duha) i jednima pridaje ,,specijalnost" da budu radnici jedne vrste, dok se drugi specijaliziraju za drugu. Taj je rascjep bio moguc cim su ljudi napustili (varvarsku) prirodu da bi se ujedinili u (civiliziranim) selima; napustajuci prirodu, covjek se predaje protu-prirodnom radu i civilizira se.
I'.KONOMSKO I DRUSTVENO OTUBENJE
63
Savremena cvilizacija cini podjelu rada neizdrzljivom. Covjekov proizvodni cin postaje spoljnja, tuda snaga, koja ga podjarmljuje. Sa podjelom rada, eksploatacija prirode od \iiane ljudi prerasta u eksploataciju ljudi od strane ljudi. I'roizvodni rad i potrosnja (uzivanje) njegovih proizvoda dospijevaju do razlicitih pojedinaca i klasa. Jos od razdvajanja grada i sela, koje je dovelo do suprotstavljanja poljoprivrednog rada i trgovinske i industrijske djelatnosti, ljudi odista stalno eksploatisu prirodu, ali to cine eksploatisuci ljude. Oni koji eksploatisu prirodu da bi proizveli, isfabrikovali ono slo je ljudima potrebno bivaju eksploatisani od strane ne^radnika. Rascjep sa prirodom, rascjep izmedu pojedinaca i zajednice, te rascjep izmedu proizvodaca i potrosaca prate podjelu rada, sto u izvjesnom smislu postaje visii, gotovo jedini u uzrok otudenja. Nije li stoga podjela rada ospoljeni i otudeni izraz ljudske rodne djelatnosti? Ljudi vise nisu i ne znaju sve sto cine i njihova djelatnost vise nije cjelovita, vec segmentarna. Svako zanimanje se izdvaja i autonomizira, svaka sfera djelatnosti formira posebnu sferu i svako uzima u obzir samo oblast unutar koje se ,,pokazuje", ospoljavajuci se i otudujuci, kao onaj istinski. I, mada je svako bice nuzno povezano sa univerzalnoscu, ono se stacionira i beznadezno utvrduje u svojoj posebnosti. Globalna drustvena moc svodi bica (koja proizlaze iz nje) na nemoc. (,,Socijalna sila, tj. umnozena proizvodna snaga koja nastaje zajednickim delanjem razlicitih individua uslovljenim u podeli rada, ne cini se tim individuama — zbog toga sto samo to zajednicko delanje nije svojevoljno vec spontano, — kao njihova sopstvena, ujedinjena sila vec kao tuda sila van njih, o cijem poreklu (woher) i namerama (wohiri) one nista ne znaju, dakle kojom one vise ne mogu gospodariti; naprotiv, ona sad prolazi kroz poseban niz faza i razvojnih stupnjeva koji je nezavisan od volje i kretanja ljudi, i koji cak upravlja torn voIjom i tim kretanjem." (Ibid., str. 33) Jesu li zbog toga rad i podjela rada zla? Da li se oni pokazuju samo negativno? Marks misli da su rad i podjela rada u proslosti sacinj avali cinioce istorijskog razvitka, omogucivsi drustvima da napreduju; no u sadasnjosti oni vise ne igraju pozitivnu ulogu. Ne ispitujuci toliko bit rada koliko nje-
KOSTAS AKSELOS
gove istorijske forme, i to prije svega suvremene, Marks u postojedoj podjeli rada vidi izvor nepodnosljivih otudenja. On, ipak, dobro zna da ,,ovo ucvrsdivanje socijalne delatnosti, ova konsolidacija naseg sopstvenog proizvoda u silu stvari nad nama, koja izmice nasoj kontroli, ometa ostvarenje nasih ocekivanja, ponistava nase racune, — predstavlja jedan od glavnih momenata u dosadasnjem istorijskom razvitku." (Ibid.) Ljudi bijahu ,,prirodno" vodeni ka podjeli rada; u buducnosti, oni ce po volji modi da se predaju drustvenim djelatnostima, prevazilazedi zagusujuce okvire podjele rada. Kao i privatno vlasnistvo (o kome demo govoriti nesto dalje), podjela rada je odigrala svoju pozitivnu ulogu u proslosti, postaje neizdrzljiva u sadasnjosti i moze biti dokinuta u bubuducnost modi da radu da njegov smisao. (Privatna svojina i su povezani. Sto se tice rada, ,,sto je prije bilo sebi-spoljasnji-bitak (Sich-Ausserlichsein), realno covjekovo ospoljenje (reale Entdusserung), pospoljenost (V'erausserung)." (Ek.-f., str. 232-233; uz malu izmjenu). Jedino ce komunisticka bududnost modi da radu da njegov smisao. Privatna svojina i podjela rada (koje predstavljaju ,,identicne izraze — u jednom se u vezi sa delatnosdu govori o istom onom o cemu se u drugom govori u vezi sa proizvodom delatnosti", N. id., str. 32) unaprijedile su covjecanstvo, ali ga sada sprecavaju da se razvija. Nikad ne treba gubiti iz vida najuzu povezanost podjele rada sa svojinom i raznih oblika podjele rada sa raznim oblicima svojine. Jer razliciti nivoi razvoja podjele rada koincidiraju sa oblicima svojine i predstavljaju joj izraze. Sto je jstinito za privatno vlasnistvo, istinito je i za podjelu rada; sto ce reci ,,s jedne strane, da je covjekovom zivotu potrebno privatno vlasnistvo za njegovo ozbiljenje, a s druge, da je sada potrebno ukidanje privatnog vlasnistva." (EL-f., str. 256) * *
*
Marks, dakle, analizira i kritikuje sadasnjost da bi pripremio bolju buducnost. On kritikuje ekonomsku znanost, no njegova kritika smjera da dohvati ekonomsku realnost. Kada
EKONOMSKO I DRUSTVENO OTUBENJE
65
se ustremljuje na objektivne drustvene reakiosti, cini to da 'l)i u njima otkrio covjeka koga ove prigusuju. Govoreci o r.ulu i o podjeli rada, on iona u vidu ljude koji rade — radnike — a ne neke drustvene stvari. On sasvim ukratko usianovljava i rodoslovlje modernog radnika. U torn pogledu on brzo prelazi preko (antickog) roba, (srednjovjekovnog) kmeta, da bi se zaustavio na ,,slobodnom" (i modernom) niidnicaru. Ako bit covjeka pociva u njegovoj cjelovitoj drustvenoj djclatnosti, praktidnoj i realizatorskoj, neposredno slijedi da i<- radnik otudeno bice, koje samo radi, i to za druge. Razvilak proizvodnih snaga doveo je do drustvenog stanja u kome M I oni koji proizvode drustvena bogatstva — radnici u pravom smislu rijeci, proleteri — totalno, ,,cjelovito" frustrirani, liSeni proizvoda svoga rada. Da bi zivjeli, ma i bijedno, primoi ; u i i su da prodaju ne svoj rad, nego svoju radnu snagu.4 * Zapravo de u svqjim ekonomskim radpvima (Prilog kritici politidke ekonomije, Kapital) Maries dati svoju analizu — Jos nedoMlignutu — upotrebne vrijednosti, razmjenske vrijednosti i viska vri.jcdnosti, radnog vremena i radne snage, odnosa roba i cijena, novca I kapitala. Podsjetimo ovdje, sasvim prostp i sumarno, da rad — koji jest i/.vor sveg bogatstva, ali nije i jedini izvor, jer je to i prirpda — kao rad konstituise opredmecene, ozbiljne, materijalne i kristalizirane ckonomske i drustvene vrijednosti. Vrijednosti se razlazu u upotrebne \ u razmjenske vrijednosti. Prve su sredstva opstanka, predmeti Ijudskih potreba, kprisne ili prijatne stvari; one kao takve ne ulaze u svijet roba. ,,Cini se da je nuzna pretpostavka za robu da bude upptrebna vrijednost, dok je indiferentno odredenje za upotrebnu vrijednost da bude roba. Upotrebna vrijednost [...] lezi izvan kruga razmatranja politidke ekonomije." (Pril. krit. pot. ek., MED, torn 20 (1979); preveli Branko Petrovic, Milos Sofrenovic, Mara Fran, Mosa 1'ijade; str. 338) Razmjenska vrijednost se, zauzvrat, ,,pojavljuje prije svega kao kvantitativni odnos u kojem su upotrebne vrijednosti medusobno razmjenljive. [...] Potpuno indiferentno prema svom prirodnom nacinuegzistiranjaibez obzira na spocificrm prirodu pptrebe zbog koje jesu upotrebne vrijednosti, robe se u odredenim kolicinama izicdnacuju, nadomjegtaju jedna drugu u razmjeni, vaze kao ekvivaIcnti i tako predstavljaju isto jedinstvo i pored svog sarolikog izgleda." (Ibid.) Marks se isto tako poziva na Aristotela (Polit., A 9, 1257a 6—14) koji, razlikuje oi.-;eja zy«/<^'S od aUa^. Razmjenske vrijednosti dine ekonomsku vrijednost roba koje proizlaze iz kristaliziranog (i otudenog) drustvenog rada. Radnik ne prodaje, da bi ziyio, svoj rad, nego svoju radnu snagu, a visak vrijednosti proizlazi iz toga sto kapitalisti kupuju radnu snagu od radnika. Jer nadnica za rad ne predstavlja vrijednost (ili S Marks mislUac tehnike
66
KOSTAS AKSELOS
Radnici svih istorijskih drustava sacinjavaju eksploatiranu klasu, neposredno su vezani za proizvodne snage i bore ise protiv klase eksploatatora koji izvode svoju moc iz dinjenice da posjeduju sredstva za proizvodnju i da im postojeci proizvodni odnosi obezbjeduju dominaciju. Radnioi — bas kao i posjednici sredstava za proizvodnju na drugoj strani — formiraju klasu, to jeste skupinu ljudi, povezanih medu sobom a i za ekonomiju na neki odredeni nacin koji posjeduju ili mogu posjedovati klasnu svijest. Stavise, nisu otudeni samo radnici, proleteri, vec i burzuji i kapitalisti. Klasu radnika proletera nije formiralo prirodno postojece siromastvo, vec vjestacki proizvedena bijeda; proletarizovani proizvodaci su i sami proizvod otudujuceg ekonomskog procesa. Pravo govoreci, proletarijat i nije posebna klasa: on ima univerzalan karakter, on predstavlja univerzalnost — zato sto je bas on drustveni elemenat drustva — i njegova stradanja su univerzalna. On je posljednja klasa, ona koja ce odvesti drustvo u besklasno drustvo. Ekonomski proces kapitalizma dovodi, prema Marksu, do postupnog koncentriranja svih bogatstava u rukama onih koji posjeduju sredstva za proizvodnju, pri cemu se broj posjednika sve vise i vise smanjuje, jer se nad manje mocnima vrsi eksproprijacija; u vezi s tirn, srednja fclasa, ciji se clanovi vracaju na rang proletera, sve se brze raspada. A proleteri, svojini zivljenjem i borbama dovrsavaju rastvaranje postojeceg drustvenog poretka, pa mogu otpoceti socijalnu revoluciju iz koje ce proizici novo, socijalisticko i komunisticko drustvo. Vjerujuci da je razotkrio tu dualisticku polarizacijenu) isporucenog rada; ona je preruseni oblik vrijednosti (ili cijenc; radne snage. Radnik izvjesno vrijeme radi za kapitalistu besplatno i taj visak rada je za ovoga izvor viska vrijednosti. ,,Vrednost radne snage i njeno iskoriscavanje u procesu rada dve su razlicite velicine. Ovu razliku u vrednosti imao je kapitalista u vidu kad je kupovao radnu snagu. [...] I doista, prodavac radne snage, kao i prodavac svake druge robe, realizuje njenu razmensku vrednost, a otuduje njenu upotrebnu vrednost." Kapital, Prvi torn, MED, torn 21, str. 176) Tako je radniku zapravo placen samo jedan dio njegovog rada; produzenje radnog danu i pojacavanje produktivnosti ppvecavaju i njegov besplatni rad. ,,Proces opiodavanja vrednosti nije nista drugo do proces stvaranja vrednosti produzen preko izvesne tacke. Potraje li proces stvaranja vrednosti samo do tacke na kojoj ce vrednost radne snage, koju kapitalista placa, biti nadoknadena noyim ekvivalentom, onda je on prost proces stvaranja vrednosti. Potraje li preko te tacke, postace procesom opiodavanja vrednosti." (Ibid., str. 177)
HKONOMSKO I DRUSTVENO OTUBENJE
67
ciju, Marks vidi samo nenadmasivu suprotstavljenost dvaju protivnika: kapitalistickih posjednika i izrabljivanih radnika. Pa ipak, Marks se stvarno i ekonomski prevario: dualizam n i j e bio naglasavan, nego se, naprotiv, ublazio, a srednje klase nisu proletarizirane. Barem u zapadnoj Evropi — ba§ kao i u America — ,,pauperizacija" drustva nije se dogodila. Srednje klase su se prosirile i cak apsorbovale izvjestan broj proleterskih elemenata; sitna burzoazija ne izgleda raspolozena da umre tako lako. S druge strane, radnici dobivaju u'dio u dobicima svojih eksploatatora i ekonomski nivo zapadnog kapitalistiSkog drustva biva sve visi. Radnici su ipak bili i ostali otudeni u odnosu na proizvode svoga rada; i nijedna prosto socijalna politika nije dospjela da prevazide to otudenje, iako potreba radnika vise ne biva svodena na ,,najneophodnije i najzalosnije odrzavanje njegova fizickog zivota". U radnicima Marks vidi protagoniste istorijskog postojanja ,,uprkos" njihovom otudenju i ba§ zbog njega: oni su ti koji upotrebljavaju proizvodne snage. Radnici ce tako biti svjesni heroji novog, cjelovitog oslobodenja — zbog svoga totalnog otudenja. Oni koji ozivljavaju proizvodne snage uvijek su konstruisali i fermentirali negativnost koja omogucuje evoluiranje drustva; cinili su to cak i kada nisu znali za to, kada su ugnjetaci davali svoja oblicja materiji koju su ugnjetavani isporucivali. Od sada oni mogu znati sta cine i sta jesu: konstruktori, konstruktivni i realizatorski, uoblicitelji materijalnog svijeta koji proizvode. Slavni Predgovor za Prilog kritici politicke ekonomije izrazava cjelokupno poimanje, i to kako mladog tako i starog Marksa, te lakonski i shematski formulise citavu viziju istorijskog materijalizma; i, sto je jos vise, Marks tu pokusava da dohvati smisao istorije (evropske i moderne, vise nego uiniverzalne istorije proslosti) da bi politicka prafcsa mogla usmjeriti drustvo u novom smislu. Radnici ce ozbiljiti (skrivenu i izokrenutu) istinu istorije. Procitajmo pazljivo ovaj temeljni Marksov i marksisticki tekst. ,,U drustvenoj proizvodnji svoga zivota ljudi stupaju u odredene, nuzne odnose, nezavisne od njihove volje, odnose proizvodnje, koji odgovaraju odredenom stupnju razvitka njihovih materijalnih proizvodnih snaga. Cjelokupnost tih odnosa proizvodnje sacinjava ekonomsku strukturu drustva, realniu osnovu na kojoj
68
KOSTAS AKSELOS
se dize pravna i politicka nadgradnja [superstruktura] (Uberbau) i kojoj odgovaraju odredeni oblici drustvene svijesti. Nacin proizvodnje materijalnog zivota uvjetuje proces socijalnog, politi£kog i duhovnog (geistigen) zivota uopce. Ne odreduje svijest (Bewusstsein) ljudi njihovo bice (Sein), vec obrnuto, njihovo drustveno bice odreduje njihovu svijest. Na izvjesnom stupnju svoga razvitka materijalne proizvodne snage drustva dolaze u protivurjecje s postojecim odnosima proizvodnje, ili, sto je samo pravni izraz za to, sa odnosima vlasnistva u cijem su se okviru dotle kretale. Iz oblika razvijanja proizvodnih snaga ti se odnosi pretvaraju u njihove okove. Tada nastupa epoha socijalne revolucije. S promjenom ekonomske osnove vrsi se sporije ili brze prevrat cijele ogromne nadgradnje [ superstrukture]. Pri promatranju ovakvih previrata mora se uvijek razlikovati materijalni prevrat u ekonomskim uslovima proizvodnje, koji se dade konstatirati s tacnoscu fizickih nauka (naturwissenschaftlich), od pravnih, politickih, religioznih, umjetnickih ili filozofskih, ukratko, od ideoloskih oblika u kojima ljudi postaju svjesni toga sukoba i borbom ga rjeSavaju. Kao god sto neki individuum ne ocjenjujenio sto je po onome sta ono sebi misli da jest, tako ni o ovakvoj prevratnoj epohi ne mozemo stvarati sud iz njene svijesti, vec, naprotiv, moramo tu svijest objasnjavati iz protivurjecinosi materijalnog zivota, iz postojeceg sukoba mediu drustvenim proizvodnim snagama i odnosima proizvodnje. Nikada neka drustvena formacija ne propada prije no sto budu razvijene sve proizvodne snage za koje je ona dovoljno prostrana, i nikad novi, visi odnosi proizvodnje ne nastupaju prije no sto se materijalni uslovi njihove egzistencije nisu vec rodili u krilu samog starog drustva. Stoga covjecanstvo postavlja sebi uvijek samo one zadatke (Aufgaben) koje maze da rijesi, jer kad tacnije promatramo, uvijek 6emo naci da se sam zadatak rada samo tamo gdje materijalni uslovi za njegovo rjesenje vec postoje ili se bar nalaze u procesu svoga nastajanja". U opcim linijama mogu se azijatski, anticki, feudalni, i moderni burzoaski nacin proizvodnje oznaciti kao progresivne epohe ekonomske drustvene formacije." 5
Kurziv je nas. Oydje se radi o prakticnim i konkretnim zadacima, tehnickim i realnim. Marks se slabo interesuje za velika pitanja i krupne probleme koji ne dopustaju prakticno rjesenje.
I'.KONOMSKO I DRUSTVENO OTUDENJE
69
Marks ovdje, vrlo krupnim potezima, dijeli citavu predistoriju i opstu istoriju na cetiri epohe koje cine tek ,,predisloriju" ljudskog drustva, posto ce istorija u pravom smislu poceti sa obnoviteljskim socijalizmom. Imamo, daHe, pet islorijskih perioda: azijatski (orijentalni), anticki (grcko-rimski i robovlasnicki), feudalni (hriscanski i srednjovjekovni), moderni (gradanski, kapitalistioki i zapadni), te socijalisticki (proleterski, komunisticki, univerzalan). Osnivac istorijskog inaterijalizma ne pita se, medutim, da li ta ,,zapadna" i ,,eviopska" shema obuhvata prostorno-vremensku cjelinu istorijskog postajanja covjecanstva i jesu li svuda i uvijek proizvodne snage bile te koje su izazivale drustvene pTomjene. Mafks zakljucuje: ,,Burzoaski odnosi proizvodnje jesu posljednji antagonistioki oblik drustvenog procesa proizvodnje, ne antagonisticki u smi'slu individualnog antagonizma, nego antagonizma koji potjece iz drustvenih zivotnih uslova individuiuma, ali u isti mah proizvodne snage koje se razvijaju u krilu burzoaskog drustva stvaraju materijalne uslove za rjesenje tog antagonizma. Zato se sa torn drustvenom formacijom zavrsava pretliistorija ljudskog drustva." Ovaj tekst sazima cijelu Marksovu misao — pri £emu Marfcsovo filozofiranje uvijek ostaje laikonsko, sumarno i malo eksplicirano — te jasno i sumarno izlaze shemu i perspektivu istorijskog materijalizma, teorije koja treba da vodi revolucionarnu praksu radnika. Sve istorijske epohe on rezimira i supsumira pod jednom tvrdom i sazetom, ali svakako razjasnjujucom shemom. Ne tragajuci za istinom istorijskih posebnosti, on svom silom dohvata ,,bas onaj" smisao istorijskog postajanja koje je dovelo do zapadnog kapitalizma, pri cemu je radnicima stavljeno u duznost da poremete, uzdrmavaju iz temelja tu epohu, da bi odveli covje£anstvo do prave univerzalne istorije. Marksov materijalizam je istorijski (osnivac marksizma nikada nije govorio o dijalektickom materijalizmu); zasnovan je na ideji prvenstva ekonomskog strukturalnog procesa koji determinise sav razvitak superstrukture. Taj se istorijski materijalizam slabo brine o tome da li odista iskazuje postajanje univerzalne istorije s obzirom na proslost, sadasnjost i buducnost i da li je primjenjiv na svu kulturu: on opisuje stanje stvari koje postoji u gradan-
70
KOSTAS AKSELOS
skoj i kapitalistickoj Evropi, i nisu mu potrebne enigme koje postavlja indijska ill kineska istorija; misli da je istina aktuelmog svijeta aktuelna istina planete. Tako zapadnjastvo postaje univerzalno i radnicima cijelog svijeta spada u duznost da se ujedine i ozbilje globalnu, drustvenu istoriju svijeta. Marks se cak i ne pita nije li to postojece stanje stvari, u kome ekonomicna tehnika kauzalno odreduje sve ostalo, neka posebna realnost, rezultat i proizvod izvjesne ozbiljene metafizike, izvjesnog citanja svijeta (najprije grckog, potom hriscanskog, te najzad evropskog i modernog) koje povlascuje tehne, ideju Stvaranja i prakticni um. Marksova istorijska dijalektika je jednostrana: proizvodaci proizvode proizvode, i svijet proizvodnje materijalnog zivota odreduje politiku, religiju, filozofiju, koje, pak, ne mogu nista proizvesti ni roditi. Marks se ne protivi Hegelu u cijelosti: suprotstavlja se njegovom istorijskom ,,idealizmu", ali to novo zauzimanje pozicije nema nikakvu izrazeno ontolosku vaznost; pitanje materije i duha nigdje nije na nivou bitka cjeline. Odlucno okrecuci leda metafizickom rasvjetljavanju istorije, Marks hoce da zanemari svaku ,,apstraktnu" ontologiju; on trazi da radnici konfcretno prisvoje proizvode svoga rada putem jedne zbiljske i materijalne istorije. Istorijsika tragedija dovrsavala se poslije svakog velikog ekonomsko-istorijskog perioda ne dovodeci do istinski pozitivnog rjesenja; pravi heroji ostajali su nepoznati i nepriznati. A od sada ce to sto su proizvodaci drustvenih bogatstava cinili negativno morati da se cini pozitivno. Radnici mogu i moraju da se konstituisu kao negatori negacije, da oslobode proizvodne snage i sprijece da ih okovi sputaju. lako je naglasak Manksovog misljenja pretezno filozofski u Ekonomsko-filozofskim rukopisima (1844), ekonomski u Predgovoru za Prilog kritici politicke ekonomije (1859) i politicki u Manifestu komunisticke partije (1848), ono uvijek polazi i odvija se, evoluira, iz istog centra: od proizvodnog rada koji u svome razvitku uslovljava cijeli istorijski pohod. Marfcsov pogled fiksiran je na sadasnjosti i njenim otudenjima, na svemu sto rada nuznost revolucionarnog preobrazavanja drustva od strane radriika koji ce u praksi ozbiljiti polu-filozofsku, polu-naucnu, polu-prafctionu teoriju. Prvi redovi prvog poglavlja Manifesto, komunistidke partije predstav-
HK.ONOMSKO I DRUSTVENO OTUDENJE
71
Ijaju vazan tekst manksizma koji moramo uzeti u obzir; kako su Marksovi ,,dogmaticki" tefcstovi malobrojni i rasuti, treba ih stalno, sve zajedno imati na umu. Poglavlje je naslovljeno Burzuji i proleteri i poSinje izjavom: .Jstorija svakog dosadasnjeg drustva jeste istorija klasnih borbi.6 Slobo6
Engels ce dodati: ,,Tp jest, tacno govoreci, pismeno prenesena istorija." On je svojim Porijeklom porodice, privatne svojine i drzave (koje je izislo 1884, dakle poslije Marksove smrti) dao marksizmu n.jegovu dijalekticku shemu op§te istorije, Sto polazi od teze: primitivni komunizam (drustvo bez privatne svojine i klase), kojoj se suprotslavlja antiteza (negacija): drustva izdijeljenog u klase (prije svega: C.rcko-rimska robovlasnicka, srednjovjekovna feudalna, moderna grattansko-kapitalisticka drustva), da bi se dovrsila negacijom negacije (sintezom): socijalizam-komunizam, prelazak iz primitivne i civilizirane ,,predistorije" u istinsku istoriju. Kod Marksa ne susrecemo tu viziju primitivnog komunizma, sa potpuno zajednickim vlasnistvom, nekakvog zlatnog doba i izgubljenog raja, koji ce ponovo biti ozbiljen na kraju dijalektickog procesa univerzalne istorije, na visem, svjesnom nivou. Marks pocinje neposredno sa istorijskim covjekom, koji se putem drustvenog rada suprotstavlja prirodi, otuduje se u radu i kroz rad, u podjeli rada, i kroz nju, u svome trudbenickom statusu i kroz njega; no ljudi to mogu prevazici i razotuctiti se ekonomski, druStveno, totalno. Pa ipak, i Marks je dopustao izvjesnu primitivnu formu zajednickog vlasnistva, izvjesnu formu primitivne zajednice iz koje se i/dvojilo privatno vlasnistvo i privatno pravo. ,,Historija pokazuje da je zajednidko vlasniStvo (na primjer kod Indijaca, Slavena, starih Kelta itd.) bilo prvobitniji oblik, oblik koji pod vidom opcinskog vlasnistva joS dugo igra znacajnu ulogu." (Osnovi kritike politicke ekonomije; MED, torn 19 (Bgd., 1979); ovdje navodene dijelove preveo Mosa Pijade; str. 8) Marks dopusta da rad u opdini, u Jos' uvijek prirodnoj formi, predstavlja izraz istorije svih civilizovanih naroda, ali pri torn ne mora to stanje stvari biti harmonicno stanje i £ovjek tu ne mora biti istinski covjek. U Prilogu kritici politicke ekonomije, on u fusnoti (MED, torn 20, str. 342) zapisuje pno §to ce, opet u fusnoti, ponoviti u drugom izdanju Kapitala (Prvi torn, str. 79.) Evo sta ona sadrzi: ,,U poslednje vreme rasprostrla se smesna predrasuda da je oblik prvobitne zajednicke svojine specificno slovenski, cak iskljuclvo ruski. Zajednidka je svojina praoblik dije postojanje kod RimIjana, Germana i Kelta rnozemo dokazati, no od kojega se, mada delimicno u razvalinama, kod Indijaca jos uvek nalazi citava mapa uzoraka s raznolikim primercima. Podrobnije prou6avanje azijskih, specijalno indijskih oblika prvobitne zajednicke svojine utvrdilo bi kako iz razlicitih oblika prvobitne zajednicke svojine rezultiraju i rnzlicni oblici njena raspadanja. Tako se, npr., razlicni originalni tipovi rimske i germanske privatne svojine dadu izvesti iz razlicitih oblika indijske zajednicke svojine." Maksmilien Rubel hoce da, potkrepljujuci citatima, pokaze da je Marks mislio da ce buduce drustvo biti preporod arhajske seoske opstine. ,,Podsjecajuci na radove Henrija Morgana, on [Marks] izraza-
72
KOSTAS AKSELOS
dan covjek i rob, patricij i plebejac, baron i ktmet, esnafski majstor i kalfa, ukratko —ugnjetac i ugnjetani sstajali su jedam prema drugom u stalnoj suprotnosti (Gegensatz), vodili neprekidnu, cas skrivenu cas otvorenu borbu, borbu koja se uvijek, zavrsavala revolucionarnim preuredenjem cijelog drustva ill zajedniokom propasou \(gemeinsamen Untergang) klasa koje BU se borile." Manksovo istorijsko videnje, da ponoviino, vise zapadnjacko nego apstraktno univerzalno, nadlijeouci tri velike epohe — grcko-rimsku antiku, feudalni srednji vijek, te gradanski !i kapitalisticki modernitet — konstatuje i dopusta realnost i mogucnost katastrofalnog rjesenja klasne borbe: zajednickog gubljenja obiju klasa u borbi; tragedija se, dakle ne okoncava uvijek naprednjackim irjesenjem, sto marksisti odvec cesto zaboravljaju. A opet Marks zakljucuje: ,,Moderno burzoasko drustvo, koje je proizislo iz propasti faudalnog drustva, inije ukinulo klasne suprotnosti. Ono je stavilo samo nove klase, nove uslove ugnjetavanja, nove oblike borbe na mjesto starih. Ali nasa epoha, epoha burzoazije, odlikuje se time sto je uprostila klasne suprotnosti. Cijelo se drustvo sve vise cijepa na dva velika neprijateljska tabora, na dvije velike klase koje stoje neposredno jedna naspram druge — burzoaziju i proletarijat." Stalno Marks ima u vidu taj osnovni dualizam: burzuji —kapitalisti, izrabljivaci i ugnjetavaci, i radnici—proleteri, izrabljivani i ugnjetavani; polazeci od njega, mada ne htijuci da bude dualist, nego dijalekticar, Marks stalno misli dualisticki, pa i manihejski. Materijalni zivot ljudi i njihove misli, ekonomska struktura i ideoloske superstruktare rasvjetva uvjerenje da seoska opStina ,,,odgovara istorijskom toku' njegove epohe i da ce ,novi sistem', kome tezi moderno drustvo ,biti preporod prastarog drustyenog tipa na visem nivou'". Rubel (K. Marks. Pokusaj mtelektualne biografije: K. Marx. Essai de biographic intellectuelle, izd. Riviere, 1957, str. 433* navodi ovu Marksovu recenicu bez prevelikog razmisljanja o njoj. On je ne konfrontira sa cjelokupnoscu Marksove niisli, koja cilja prije svega na novo rjesenje enigme istorije, omoguceno zanosnim razvitkom tehnike, sto po prvi put dopusta da Covjek socijalist osvoji socijalizirani svijet. * Kod nas je izdata samo Rubelova Kronika Marksova iivota, kod Skolske knjige, Zagreb, 1976, u prevodu Nadezde Cacinovic-Puhovski. — Prev.
EKONOMSKO I DRUSTVENO OTUDENJE
73
Ijavane su u torn radikalnom suprotstavljanju istinitog i neistinitog, svjetlosti i mraka, dobra i zla. Jedini izlaz, koji vodi ka prevazilazenju (to jest ukidanju) antagonizama, jeste apsolutna i cjelovita pobjeda bitnih orealnosti nad epifenomenima. No ipak, nije tako la'ko prihvatiti univerzalnu istinitost tog videnja, niti da ,,istorija svakog dosadasnjeg drustva jeste istorija klasnih borbi"; ta istina i ta borba bitno karak terisu zapadni modernitet, gradanski i kapitalisticki period zbivanja drustava. Jer nije istina da su robovi, plebejci i kmetovi vodili borbu protiv slobodnih ljudi, patricij a i barona, i to borbu koja bi se, po nalogu svoje unutrasnje dijalektike, ,,zavrsavala revolucionarnim preuredenjem cijelog drustva". Istorijsko zbivanje nikako ne bijase jednoznacno odredeno razvitkom proizvodnih snaga i revolucijom ljudi koji njima upravljaju. I ne spominjuci preistoriju i primitivna drustva, carstva i orijentalne i azijatske narode, bez dvoumljenja mozemo tvrditi da ni anticka Grcka, mi Rimski Imperij, ni hriscanski srednji vijek nisu nestali od udara robova u borbi protiv slobodnih ljudi, plebejaca u borbi protiv patricija, ili kmetova u borbi protiv barona. sPrelaz iz jedne istorijske etape u sljedecu nije proizlazio iz pobjede izrabljivanih nad izrabljivacima, vec iz unutrasnje iscrpljenosti i iz pojave nekog novog, ,,treceg staleza". Dualisticki antagonizam bivao je ukidan i prevazilazen trecom snagom koja je ukidala i prevazilazila obje sukobljene stranke; Rimljani su odnijeli pobjedu nad Grcima, varvari su ukinuli grcko-rimski svijet, odista nesposoban da opstane; a srednji vijek je 'skoncao zahvaljujuci razvitku gradanstva, ,,nezavisno" od sukoba barona i kmetova. Shodno tome —'zar je iskljucena mogucnost da se sadasnji antagonizam (kapitalista i proletera) ukine i prevazide bez definitivne pobjede jednih nad drugima, a u razvitku nekog treceg rjesenja, koje bez isumnje moze iskrsnuti iz unutrasnjosti? U svakom slucaju, Marks koncentrise svu svoju paznju na ono sad prisutno, a ne na ono sto je jedanput nazvao ,,toboznjom opstom istorijom". iSadasnjost - - i njeni odbici — prisvaja svu njegovu energiju i njegova misao uspjela je da se docepa svijeta zato sto ga je dohvatila jednostrano i sa zestinom. Rad, podjela rada, privatna svojina i kapital stalno pobode njegovu viziju i on se naginje nad te otudujuce realnosti — ne bi li otvorio put u buducnost.
74
KOSTAS AKSELOS
POGLAVLJE II
PRIVATNA SVOJINA KAPITAL. NOVAC Bkonomija je nerv istorijskog postajanja i-politicka ekonomija sa istorijskim metodom je znanost u pravom smislu rijeci. Rad je nacelo ekonomije {i znanosti politicke ekonomije); pored toga, on je takode bit privatne svojine. Medutim, (gradanska) politicka ekonomija ne samo da ne priznaje covjeka u njegovoj proizvodnoj djelatnosti, vec je ona sama logicka realizacija poricanja covjeka. Podjela rada i privatno vlasnistvo stupaju zajedno. Ako je podjela grada i sela bila prva vaznija forma podjele rada, zemljoposjednicka svojina bila je prva vaznija forma privatnog vlasnistva, poslije koje je uslijedio industrijski kapital, objektivna forma privatnog vlasniStva. Vazno je analizirati otudujucu bit privatnog vlasnistva. ,,To materijalno, neposredno osjetilno privatno vlasnistvo jest materijalni, osjetilni izraz otudenog covjekova zivota. Kretanje privatnog vlasnistva — proizvodnja i potrosnja — jest osjetilno ocitovanje kretanja cjelokupne dosadasnje proizvodnje, tj. ozbiIjenje Hi zbiljnost covjeka. Religija, porodica, drzava, pravo, moral, nauka, umjetnost itd. samo su posebni nacini proizvodnje i padaju pod njen opci zakon." (Ek.-ef., sir. 237) Privatno vlasnistvo otuduje proizvodnu rodnu djelatnost covjeka i isprecava ljude da pokazu svoju istin-sfcu univerzalnost. Vezano za podjelu rada, ono ustaljuje, stvrdnjava, fragmentira i partikularizuje ono sto je u biti zajednicko. Privatno vlasnistvo uvodi ono posebno u ofcrilje univerzalnog, uopstava to posebno, otuduje i pokorava covjeka; jer, uvijek partikularizirajuci ono sto je zajednicko svima, ono, po nalogu svoje drustvene biti, sprecava covjeka da bude covjek (prirodno, ljudsko i drustveno bice) i steze ga okovima imanja. U vlasti privatnog vlasnistva, covjek na kraju postaje cudan objekat i u vlastitim ocima, subjekat koji nije, koji into, (koji narocito nema) ali koga posjeduju.
IIMINOMSKO i DRUSTVENO OTUDENJE
75
iPoSto su istorija rada i razvitak proizvodnih snaga veII! /a istoriju podjele rada i za proizvodne odnose, to jest i obi ike svojine, svakoj formi .proizvodnog rada odgovara i nacin eksploatacije rada. Sto ljudi otmu od prirode I n j i h otmu drugi ljudi. Svojina, osvajanje, to jest eksproi'M|.icija — to je citava jedna istorija; istorija (poljoprivredtrgovinskog, industrijskog) rada, istorija prisvajanja ninlcrijalnih dobara i izvlastenja radnika uslovljava cijelu i i i i i i j u . Marks, opet u krupnim potezima, skicira kratku i " i i j i i vlasnistva: posljednje stranice prvog dijela Njemac< uli'ologije nude nam u izvodima pregled zemljisne, opstinI < , I'eudalne i moderne svojine. I'rvi oblik svojine je plemenska svojina. Ona odgovara i/vijenom stupnju proizvodnje i pociva na lovu, ribolovti, stocarstvu, elementarnoj zemljoradnji i zemljisnoj svojiM I I'mljela rada je jos uvijek vrlo malo razvijena i svodi se flu prosirivanje prirodne podjele rada koja postoji u porodli'i.* Zajednicka svojina i patrijarhalno vladanje karakterilu ovu epohu, a drustvena organizacija prihvata patrijarhalii"i- poglavara kao poglavicu, dok su ispod njega smjeSteni i i\\ clanovi plemena, a onda robovi. Ne znamo koji istoM | , k i period treba staviti uz plemensku svojinu: praistoriji -, primitivno vartvarstvo? (ili cak varvarstvo neikih azijI i l l druStava?) Marks nam to ne kaze, a mi to ne mozemo . l i sa (sigurno§cu. Drugi oblik svojine je opstinska svojina grdko-rimske miike. Ona proizlazi iz ujedinjenja veceg broja plemena u ! 'I.HI grad — putem ugovora ili osvajanja, — njome se na:iva suprotnost sela i grada, te odrzava i ucvrscuje rop»lvo. Podjela rada se razvija, bag kao i privatna svojina nad i">kivininama i, nesto kasnije, privatna svojina nad nekretM mama, koja ipak ostaje podredena opstinskoj isvojini. Jer .idani imaju samo u svojoj zajednici vlast mad robovima l > 11 rade i vec su time vezani za oblik opstinske svojine. To i' /.ajednicka privatna svojina aktivnih gradana koji su u * Ovaj pasus, posebno prvi dio, kao i poceci sljedecih, gotovo je i".l<>viin citat Njemadke ideologije: v. MED, torn 6, str. 20. U teksto' i i n . i o kojima se ovdje radi ni sam Marks jos nije precizan: malo£HN nomenuti ,,trgovinski rad" moze se iiadi i kod Marksa: Ibid., str. IV I 20 — bez ikakvog objaSnjenja. — Prev.
KOSTAS AKSELOS
odnosu na robove prinudeni da sacuvaju tu prirodnu (naturwiichsigeri) vrstu asocijacije." (N. id., str. 20) Ipak, privatna svojina ne prestaje da se razvija i sve vise se koncentrise u sve manje ruku. Treci oblik svojine je feudalna svojina iz srednjeg vijeka (periods ,,ozbiljenja bezumlja"). Dok je anti£ko doba polazilo od grada i njegove teritorije, srednji vijek je polazio od sela. Feudalna svojina ili svojina staleza (Stande) proizlazi iz raspada Rimskog Imperija pod naletom varvarskih osvajaca i iz uticaja germanske vojne organizacije. Roba sada nasljeduje kmet, sitni ratar. Feudalnoj organizaciji zemljoposjeda u gradovima odgovara esnafsko vlasnistvo, feudalna organizacija zanata. Slaba i priniitivna zemljoradnja i zanatska industrija karakterisu ovaj poredak. Staleska hijerarhija (St'dndegliederung) se sastoji od princeva, plemstva, svestenstva i seljaka na selu, te od majstora, kalfa, segrta (i uskoro, populacije nadnicara) u gradovima. Polako ali sigurno, taj oblik svojine — koja je u sustini zemljisna, a, u drugom redu, sadrzi i mali kapital — dovesce do sljedeceg obliika. ,,Nuznost stvaranja asocijacije protiv udruzenog pljackaskog plemstva, potreba za zajednickim trziSnim proistorijama, u doba kad je industrijalac u isto vrijeme bio i trgovac, sve veca konkurencija odbeglih kmetova koji su se slivali u gradove u procvatu, feudalna struktura cele zemlje — sve to dovelo je do pojave esnafa; usled toga sto su pojedine zanatlije postepeno stednjom stvarale mali kapital i sto se broj tih zanatlija nije menjao s porastom stanovnistva, razvijao se kalfinski i segrtski odnos, koji je u gradovima stvorio hijerarhiju slicnu hijerarhiji na selu." (Ibid., str. 21) Cetvrti oblik svojine je moderna svojina (iz modernih vremena). Ona je bitno gradska i postupno prelazi od manufafcturnog vlasnistva na industrijski kapital. Stalezi su ukinuti, ili, bolje reci, transformirani u klase, medu kojima je antagonizam otvoren. Ova epoha obiljezava apoteozu privatnog vlasnistva kao takvog. ,,Iz zbiljskog toka razvitka [ . . . ] slijedi nuzna pobjeda kapitalista, tj. razvijenog privatnog vlasnistva nad nerazvijenim, polovicnim, nad zemljoposjednikom, kao sto vec mora pobijediti: kretanje — nepokretnost, otvorena samosvjesna besramnost — prikrivenu i nesvjesnu, gramzivost
MKIINOMSKO I DRUSTVENO OTUDENJE
77
/ za uzivanjem, otvoreno neoibuzdana spretna — sebici prosvijecenost lokalnu, obazrivu, priprostu, tromu i fan1 < H i - m i sebicnost praznovjerja, kao sto novae mora pobijediti ilmi'.i oblik privatnog vlasnistva. Civilizacijsku pobjedu mo! i MI- svojine cini to sto je otkrila i stvorila Ijudski rad kao livoi bogatstva umjesto rartve stvari." (E.-f., str 231*) Cetiri velike etape istorije vlasnistva odgovaraju, mutatis mutandis, velikim epohama ekonomske i drustvene isto' i | . . koje su na brzinu ispitane u Predgovoru za Prilog kritiekonomije, kao i u prvim pasusima Manifesta koiiiuiiisiicke partije. Razvitak proizvodnih snaga, rad, podjela i, nacini proizvodnje i proizvodni odnosi, klasne borbe i . i vlasnistva — sve je to zajedno okovano istom istorijkoiM dijalektikom. ,,Prvi" period, ,,praistorijski"', ,,primitiv,,varvarski", sa plemenskim vlasnistvom i polu-patrijarliiilniiu, polu-robovlasnickim poretkom, ostavljen je u sjeni. I -., isto tako, ne osvjetljava ni ,,orijentalni" ili ,,azijatski" i" i U K ! . Sa strascu se ustremljuje na tri velika perioda isto/.apada: na robovlasnicku antiku, feudalni srednji vijek l>onajvise — na kapitalisticki modernitet. Na kraju tog i ..i, rad je totalno — ,,cjelovito" — otuden, a otudilacka i ina svojina potpuno se realizuje kao kapital; on postaje i ' i . . i , i | M » n i s t ekonomske i drustvene tragedije, sve dak radnici i stvaraoci — ne preuzmu istorijsku scenu totalno, tlti In ustanovili univerzalni socijalizam-komunizam. Dijaleki i l . i /apadne istorije tako biva uzdignuta u dijalektiku uni.ilnc istorije. A univerzalna istorija nije bila; ona ce biti. Sve epohe razvitka proizvodnih snaga predstavljaju takoilc i cpohe otudenja. Svaki novi korak, koji je malo-pomalo > H I | I - I I , oslobadao je proizvodne snage i (jos vise) otudivao i" "i/vodace; ali to bjese nuzno. Da bi se realizovao, drustve/ivotu Ijudi bila je potrebna podjela rada, formiranje i l'"i I-a klasa, privatno vlasnistvo i razvitak kapitala; a sada HIM je, da bi najzad okoncao otudenje, potrebno ukidanje iivili dludiujucih realnosti a, prije svega, privatnog vlasnistva. 1'iisljednje recenice u izdanju MED nema. Na francuskom u: K. M i n n Oeuvres philosophiques, izd. Costes, prevod J. Molitor; torn VI, i i 124 — Prev.
KOSTAS AKSELOS
Kapital — ekonomski, drustveni i istorijski pobjednik — sada mora biti cjelovito pobijeden od strane radnika — pobjednika.
Kapital treba razumijevati u njegovoj realnoj prirodi da bi se mogao unistiti kao takav. On je obezbijedio potpunu pobjedu pretvaranjem sveg privatnog vlasnistva u industrijski kapital. Marks se 6esto vraca na razdvajanje grada i sela, pravi osvit istorijske epopeje covjecanstva koje se emancipuje od prirode. ,,0dvajanje grada od sela moze se shvatiti i kao razdvajanje kapitala i zemljisne svojine, pocetak svojine cija je osnova jedino u radu i razmeni." (N. id., str. 47) Kapital je upravo jedna proizvodna i (proizvedena) privatna svojina koja ima bazu u radu i razmjeni. Kapitalistioki profit kojkn se kapital hrani niposto ne predstavlja kradu, kako tvrdi Prudon; kapitalisticki profit konstituise se odredenom kupovinom radne snage radnika, jer oni ne prodaju rad nego radnu snagu. Mi necemo opisivati Marksove cisto ekonomsike teorije, koje se ticu formiranja kapitala i nacina njegovog funikcionisanja; nijednom od onih istorijskih, ekonomskih i tehnickih problema, detaljno izucavanih u opseznom Kapitalu, necemo ovdje ni pristupati. Na nivou ekonomskog i drustvenog otudenja rada i radnika — na koji se mi smjestamo — kapital posreduje kao dostignuta forma privatne svojine i tu se na kapitalizam gleda kao na posljednju fazu istorije klasnih borbi, fazu koja vodi, po nalogu svojih unutrasnjih proturjecja, socijalistickom prevazilazenju ove istorije. Proizvodnja materijalnih dobara, koja se vrsi na sve drustveniji nacin, i privatoo vlasnistvo mad siredstvima za proizvodraju, koje se isto tako i jos vise izrazava i kapitalom, stoje u antagonistickom odnosu i taj antagonizam implicira zacetke ukidanja kapitalizma u druStvenoj formi koja bi usikladila drustvenu proizvodnju i podrustvljena sredstva za proizvodnju, koja ne bi vise dopustala tu borbu izmedu Rada i Kapitala.
3NOMSKO I DRUSTVENO OTUBENJE
79
Kapital pociva na drustvenom radu, aili ga otuduje, pa se osamastaljuje u odnosu na njega. ,,Ali rad, subjektivna suStina privatnog vlasnistva kao iskljucenje vlasnistva, i kapital, objektivni rad kao iskljucenje rada, cine privatno vlasnistvo razvijenim odnosom protivrjecnosti, te stoga energicnim, napetim odnosom koji dovodi do raspada." (Ek.-f., str. 235; uz izmjeniu) Protivrjecnost koja proizlazi iz drustvenog rada i iz njenog individualnog oblika razvlascivanja (i iz oblika usvajanja njegovih proizvoda) tako je otudujuca da razvija dijalektiku koja ce ga ukinuti. Radnici, proizvodi kapitala i sami, proizvode kapital i bice isto tako njegovi grobari. Prozvodac je taj koji svojim otudenim radom ,,proizvodi" kapital, a kapital pretvara covjeka u radnika, svodi njegovo bice na radnicko. Covjek-radnik, proizvodac, proizvod i puika roba u isti mah, sada je fatalni zavrsetak istorijskog i tehnoloskog kretanja. Uz to, radnik postaje i zivi kapital koji ima izvjesne potrebe; ako ne radi, ako ne prodaje svoju radnu snagu kao robu, on gubi svoju vaznost, te sljedstveno tome, i samu svoju egzistenciju. Vrijednost radnika kao kapitala raste ovisno o ponudi i potraznji, a vrijednost njegova zivota pada do krajnje granice. Citav zivot radnika je tek rponuda jedne robe: njegova Ijudska svojistva, buduci da su redukovana na radnidko bice, postoje samo i jedino u onoj mjeri u kojoj za njega predstavIjaju njemu tud kapital koji se moze odnositi prema njemu. Tako, zahvaljujuci kapitalizmu, radnici zaraduju za zivot gubeci zivot i sami proizvode snage koje ih otuduju, i diji su oni sami nusprodukti. Van svake sumnje je da je moderni kapitalizam unio izvjesne modifikacije u zivote radnika i da mu izvjestan visak dobiti omogucuje da se bolje usikladi sa radnicima. Marks je, mediutim, htio da dohvati onu duboku istinu koja vlada empirijisikom ifstinom kapitalizma. Boje su se mogle promijeniti, orno je moglo postati sivo, a da radnici ne budu razotudeni pri tome. Ono sto smo nazvali Marksovim humanistickim radikalizm'om snazno se iskazuje u njegovom poimanju kapitala. Kapital je odista velik protagonist savremene drame; on vlada onima koji ga proizvode zahvaljujuci svome drustvenom radu, has kao i onima koji u njemu uzivaju, pojedinacno ill u manjim grupama; on mrvi i jedne i druge. A ipak, u torn iskustvu sudjeluju Ijudi. Hoteci da razbije svaki tobo-
80
KOSTAS AKSELOS
ze objektivni fetisizam, strasni objektivizam autor Kapitala stalno drzi na oku pokorene ljudske subjekte; na mjesto odnosa medu stvarima, u njegovoj viziji i prorostvu uvedeni su Ijudski odnosi. Njegova hladna strast znanstveno analizira i -denuncira postojece stanje stvari, da bi oslobodila te ljudske odnose koji se postvaruju u kapitalizmu i kroz njega. Mrznja, romantizam, nauka, strast i djelovanje — sve je stavIjeno u rad da bi osudilo tu otudujucu realnost koja od Ijudskog bica pravi robu. Na konou kapitalistickog procesa, i sam proizvoden citavim kretanjem proizvodnje, covjek postaje radnik koji se rastavlja na zivotnu potrebu i nadnicu, na kapital i robu.
Sva ta hladna strast i prorocki bijes usmjereni su isto tako i na drugu posebnu realnost postvarenog svijeta; logika i osjecaj otpocinju borbu protiv prave res, protiv same stvari: novca. Posto posjeduje svojstvo da sve moze kupiti, da sve moze prisvojiti, novae je postao predmet u pravom smislu. Njegova bit stapa se sa univerzalnoscu njegovih svojstava, pa se njegovo bice moze smatrati svemocnim. Novae otuduje zato sto posreduje izmedu potreba ljudskog zivota i predmeta tih potreba — otuduje prije svega dak tu posreduje — i zato sto podjednako posreduje i izmedu covjekova zivota i egzistencije drugih ljudi. Kada ponovo ozivljava strast jewejskih proroka za prociscenjem, kada se povezuje sa velikim (,,burzoaskim" pjesnicima, Marks sa zestinom raskrinkava korupcijsku snagu novca i navodi Sekspira i Getea (Ek.-f., str. 257—258). On prihvata kao svoje sve kletve i pogrde koje izgovara Timon Atenjanin. A on, posto izjavi da je ,,sve bijedno i nista pravo u prirodi nasoj sem nitkovluka" i pozeli propast covjecanstva, pocinje da kopa zemlju, trazeci korijenje; ali nalazi zlato i onda napada na njega, hoce da ga unisti, da definitivno zakopa taj prokleti i dragocjeni metal: ,,Zlato! Zuto, blistavo, skupo zlato! O, bogovi, nisam se lazno molio. Korijenja, nebesa! Ovo malo zlata napravice crno bijelim,
F.KONOMSKO I DRUSTVENO OTUDENJE
81
no lijepim, zlo dobrim, staro mladim, nisko plemenitim, a kukavicakim ono sto je hrabro. Ah, bogovi! Cemu to i zasto? To ce odmamiti vase svestenike i sluge, izvuci bolesnom ja«tuk ispod glave. Ovaj zuti novae raskidace zavjete, blagosiljace proklete, kugu uciniti ljupkom, a lopovu cast, dace n i u titulu, pocast i mjesto na klupi Senata... Prokleti praliu, ti opsta bludnice covjecanstva, sto zavadas rulje narod a . . . Zakopacu te tako zivahnog." Nesto dalje, Timon se ovako obraca novcu: ,,Vidljivi boze, sto bratimis nepomirIjive i silis ih da se ljube! sto govoris svakim jezikom za svaki smiao! Ti ogledni kamene srdaca! Zamisli da se rob tvoj, covjek, buni i svojom moci gurni ga u rat i razdorom pometi, da zivotinje dobiju carstvo ovog svijeta." (Cin IV, scena III) Marks, takode, navodi i rijeci koje je izrekao Mefistofel u Faustovom kabinetu, potkrepljujuci ih svojim punim slaganjem: ,,Do vraga! Naravno, ruke i noge / I glava i zadnjica, to je tvoje! / A, ipak, sve sto svjeze tizivam, / Zar je lo, stoga, manje moje? / Mogu li platiti sest pastuha, / Nisu li njihove snage moje? / Ja jurim i pravi sam covjek / Kao da imam dvaestcetir' noge." (I dio stih 1820—1827) Novae je proklet, on otuduje zato sto izokrece — prirodna? - - svojstva stvari, miri suprotnosti, pokorava covjecnost ljudi, prostituise sve sto kupi. Svojstva novca postaju svojstva onoga koji sve moze prisvojiti jer posjeduje taj novae, ,,univerzalno svojstvo". Rezimirajuci Sekspirov i Geteov tekst, Marks pise: ,,Izokretanje (Verkehrung) i brkanje svih ljudskih i prirodnih svojistava, bratimljenje nemogucnosti — bozanska snaga — novca lezi u njegovu bicu kao otudenom, ustupljenom, prodanom rodnom bicu (Gattungsweseri) covjeka. On je ospoljena [otudena] moc covjecanstva." (Ibid., str. 259; uz izmjene)1 Covjek koji hoce da zadovolji neku potrebu i ima novca moze ozbiljiti svoje zelje, dok onaj koji ima samo potrebe, a ne i novae imoze samo predstaviti zadovoljenje isvojih zelja; prvi na taj nacin stupa u ikontakt sa zbiljom spoljasnjeg svi1 U Kapitalu, Prvi torn, MED, torn 21, str. 125, Marks upucuje i na odlomak iz Sofoklove Antigone (295—301) u kome se razotkriva izopafiiteljska moc novca.
6 Marks mislilac tehnike
82
KOSTAS AKSELOS
jeta, dok drugi nalazi pribjeziste u unutrasnjoj misli, onoj unutrasnjoj misli sto se razvija unutar otudujuce spoljasnjosti. Stavise, odsustvo novca uslovljava i odsustvo potreba. Shodno tome, novae moze preobraziti predstavu potrebe u predmetno ozbiljenje, ali i zbilju potrebe u puku subjektivnu predstavu. Buduci da ljudski rad — preko otudenja proizvodi vrijednosti koje se upotrebljavaju i razmjenjuju, novae je postao nesto sto se zamjenjuje za sve stvari i za sta se sve stvari zamjenjuju. Mnogo prije Timona Atenjanina, Mefistofela i Marksa, Heraklit je shvatio, u svoj uzvisenosti njegove univerzalnosti, ,,dijalekti£ki" proces obrtanja svih stvari u novae i novca u sve stvari. ,,Sve se mijenja za vatru i vatra za sve, isto onako kao roba za zlato i zlato za robu", obznanjuje u fragmentu 90. U prvom tomu Kapitala, u trecoj glavi, posvecenoj novcu ili robnom prometu, u paragrafu o metamorfozi roba, Marks doslovno citira Heraklita, i smatra da njegov fragment ilustruje proces koji sam Marks piroucava, naime, preobrazavanje robe u novae 1 ponovno preobrazavanje u robu, pri cemu se sve moze na taj nacin prodavati i 'kupovati2. Pa ipak, autora Ekonomsko-filozofskih rukopisa nadasve zanima moc novca da otuduje, cinjenica da on izaziva opstu pometnju u nasem izokrenutom i izopadenom svijetu. Ne samo da se novac moze zamjenjivati za svako vlasnistvo, ne samo da moze kupovati ono sto mu stoji nasuiprot, vec se on takode moze zamjenjivati i za sveukupnost predmetnog, ljudskog svijeta. Zbiljske potrebe ljudi i njihova zbiljska zadovoljenja podjarmljene su 'poniocu novca. Potreba za novcem postaje jedina potreba koju znanost o potrebama i njihovirn zadovoljenjima (politicka ekonomija) proizvodi i priznaje kao pravu; i to proizlazi iz cinjenice da realno kretanje (ekonomija) proizvodi samo potrebu za novcem. 2
Marks je vrlo dobro poznavao Hegelovu interpretaciju Heraklita (iz Predavanja o istoriji filozofije), kao i obimnu monografiju Ferdmanda Lasala Die Philosophic Herakleitos des Dunkeln von Ephesos, Berlin, 2 toma, 1858. U pismu od 1. februara 1858, upucenom Engelsu, Marks prebacuje Lasalu da do detalja ponavlja Hegelove mish o Heraklitu. V. navedeno Lasalovo djelo, izd. Cassirer, Berlin 1920, Vorbemerkung.
EK.ONOMSKO I DRUSTVENO OTUDENJE
83
POGLAVLJE III
MASI/NA. 1NDUSTRIJA. TEHNICISTICKA CIVILIZACIJA Izokrenutim i izopacenim svijetom na ikoji se Marks ustremio ne vlada samo podjela rada, kapital i novae; ekonomsko i dnustveno otudenje ljudskog bica dovrsava carstvo masine, industrija i citava tehnicisticka civilizacija. Covjek - proizvod prirade i tehnike — razlikuje se od zivotinja zahvaljujuci svojoj praktienoj djelatnosti, koju trosi da bi zadovoljio svoje neodoljive prirodne potrebe. ,,Za zivot su potrebni pre svega hrana i pice, stan, odeca i jos ponesto drugo. Dakle, prvi istorijski ciin je stvaranje sredstava za podmirenje ovih potreba, proizvodnja samog materijalnog zivota; i to je takav istorijski cin, osnovni uislov svake istorije, koji se jos i sada, 'kao i pre hiljada godina, svakog dana i svakog casa mora ispunjavati samo zato da bi ljudi mogli da zive." (JV. id., str. 28) Mat omogucuje covjeku da se postavi kao covjek i da se suprotstavi Prirodi, da bi joj oteo dobra. Marks se potpisuje pod onu amerioku, zoo-tehno-losku definiciju covjeka, koju je dao Bendzamin Fxanklin: 1,,covjek je zivotinja koja pravi alate (a toolmaking animal)" . KoriStenje i pravljeoaje alata i, s tiin povezain, razvitak proizvodnih snaga i sredstava za proizvodnju, cine nit vodilju istorijskog postajanja covjecanstva i iz njih se rada beskonacna dijalektika — kao i oni iz nje. Jer je drugi istorijski uslov sljedeci: ,,Druga stvar je to da sama podmirena prva potreba, radnja podmirivanja i vec steceni instrument za podmirivanje dovode do novih potreba." (Ibid.) Prirodne potrebe i instrumenti za njihovo zadovoljenje, nove potrebe i novi instrumenti vrse jedni na drugima uzajamno djelovanje i ne moze se sve to svesti niti na pocetnu dijalektiku potreba, koja bi napredovala, niti na primordijalnu dijalektiku razvijanja proizvodnih tehnika. Potreba odreduje instrument koji vodi ka njenom zadovoljenju, a sredstva za proizvodnju koja stoje na raspolaganju radaju (proizvode) noye potrebe. Naravno da je djelovanje ovih dviju 1
Kapital, Prvi torn, MED, torn 21, str. 165.
84
KOSTAS AKSELOS
realnosti P iva H ono na ne strane °' « a sa dru e tehnika? ' g Jedinstini temelj ne da sc uoiivauij 10 Marks Sta e man e zaoku pljen potragom za krai ° J J ' istorijsko-antropoloskim tem* Ijom nego pro '^^VW™ polaziste je pocetni odnos ,,. .j..^ L drustveni odnos covjek^ j to f aJU Sa ,P"r?dT' prirodT * ^ ™alrane) P"rode jest odnos borbe i covjekova priroclna lston J proizvod je te borbe. Covjek pravi alate, a ri Vla terazvi tak oruzja za borb_, ,, °U " U "^ osa a a na sama takode odreduje "^ P, J ",J « enje tog oruzja koje odreduje njeno postajanje.
svuda
bi najzad asirao
razvitka covjecan-
stva tnidi
bore
iz-
sa odre-
raznim instrumentima metafizike. On stalno ii vijek za sebe isfabriku primitivce".
- ljudske pnrode u t "lanifestacije 1 ne P^postavlja nikalvo ,,priiju i ,,proizvodi sopstvene
ist ijskog kretanja;
ini istori ska
J
jeva u njenoj istoriji (i istoriisko -sadasnjost_buducnost
SV
r
u
U P jaV
° zadrzava ? ^raZUmina " se j istorijskoj situaciji. Jer vremena vezu
da
njima. Otuden e
EKONOMSKO I DRUSTVENO OTUDENJE
85
civilizacija poniazu im da se bolje suprotstave prirodi i stvaraju tehnicisticku civilizaciju, no, eksploatisuci prirodu, ljudi se podvrgavaju eksploataciji od strane drugih ljudi, te ostaju podredeni — sad onome sto su sami proizveli. Razvitak sredstava za proizvodnju nuzno je doveo do stvaranja i razvica niasine, jer se rad koji pretpostavlja masinu pokazao najpogodnijim za razvoj. Masina je krajnja granica dosadasnjeg razvitka i stalnog postupnog usavrsavanja sredstava za proizvodnju. Dug put Istorijskog zbivanja covjecanstva vodi od izrade i koriscenja prvih, krajnje elementarnih alata do carstva mocnih i usavrsenih masina. Masina je, na neki nacin, sinteza svih sredstava: ona ih sadrzi, i ono sto su oni vrsili analiticki ona izvrsava sinteticki. Medutim, covjek nije prestajao da se sve vise otuduje u svome radu i putem rada; epoha niasine zavrsava to otudenje, a covjek, koji je sam proizveo masinu, biva sada sveden na tockic u ogromnoj kapitalistickoj masini i masineriji. Marksov pozitivizam, pun divljenja pred razvojem proizvodnih snaga, prerasta u romantizam kada se suoci sa neljudskom, otudujucom masinom. Masina je neophodna /a razvitak Ijudskih drustava, a ipak, ona gazi ljude, no ona to ne cini sama po sebi, nego preko odnosa u koje radnici ulaze s njom. Ti neljudski odnosi koji ljude vezu za masinu cine mehaniku sustinom covjeka. Danas se ma§ina prilagodava slabosti 6ovjeka da bi od slabog covjeka nacinila masinu, konstatira Marks. Covjek je, dakle, postao rob masine, isto kao sto je i rob podijeljenog rada, privatne svojine, kapitala, novca, industrije i cijele tehnicisticke civilizacije. Stalno rastuca podjela rada, stalno uproscavanje mehanickog i masinskog rada pretvaraju dijete u radnika, a radnika u dijete. Razvitak proizvodnih snaga, koji se dovrsava carstvom kapitalistickih masina, ne cini radnika zrelijim, nego djetinjastijim i slaboumnim. Tocak istorije gazi one koji ga pokrecu.
istori k u na pomoc. ^Tako ™ se ^ on us-
* *
*
Zbiljske proizvodne snage — unutrasnji pokretac istorijskog razvitka, posto one udovoljavaju materijalnim potre-
86
KOSTAS AK.SELOS
bama ljudi i neograniceno ih stvaraju — odreduju svojim ritmom ritam razvijanja globalnog drustva. Aritmija funkcioniranja tih snaga, prije svega na slozenom stupnju masinizma, postaje uopstena drustvena aritmija. Naravno, Ekonomija nije cijelo Drustvo; ona, medutim, predstavlja pokretaca njegovog funkcioniranja i razvitka. Marks, cini se, ponekad ,,identificira" ansambl proizvodnih odnosa (sto je, ocito, vise od ciste ekonomije) sa cjelinom drustva, poistovecujuci na taj nacin jedan ,,dio" sa necim ,,cijelim". Ako se definise odvec usko, ekonomsko kretanje gubi svoj veliki znacaj; a ako se definise presiroko, onda na koncu obuhvati sve. U svome htijenju da natjera ekonomsko kretanje da se pokaze u punom opsegu i citavom domasaju, Marks nesto vise zrtvuje drugoj tendenciji. Kada sasvim konkretno napada sve dramaticne ekonomske realnosti sto otuduju covjeka, on u dsto vrijeme napada cjelokupno drustvo, ne razlikujuci ,,ekonomska zla" od ,,drustvenih zala". Da li su proizvodne snage koje se osamostaljuju i otuduju radnike, rad koji se preobrazava u robu, podjela rada koja sijece na dijelove samo bice radnika i drustva, privatna svojina koja se emancipuje od zajednice, da li su kapita'l, novae i masina sto pokoravaju individue i klasu proletera, kao i drustvene klase koje se takode osamostaIjuju — da li su sve te sile ospoljenja i otudenja ekonomske, poglavito ekonomske, ili sveiuikupno drustvene? I je li sama unutrasnja dijalektika razvitka proizvodnih snaga dovela covjecanstvo do stadija kapitalizma, masinizma, industrijalizma i tehnicizma? Nije li razvitak proizvodnih snaga i sam proizvod, i to proizvod koji prevazilazi strogi okvir ekonomije i ansambla proizvodnih odnosa? Na pitanje: sta je prouzrokovalo taj cudovisni razvoj masina i industrije — stanje svijeta koje je karakteristicno samo za nekoliko vijekova cijele istorije covjecanstva — Marks ne daje cjelovit odgovor. On mislj da bice ljudi zavisi od materijalnih uslova proizvodnje i da ljudi jesu takvi kakvima se efektivno pokazuju. Shodno tome, nije se moguce popeti s onu stranu njihovih realnih manifestacija, njihovog ekonomskog pokazivanja, i treba se drzati opipljivih datosti, sto proizvode potrosna dobra. ,,Jedan odredeni nacin proizvodnje ili induistrijski stupanj uvek [je]povezan s odredenim nacinom zajednifikog delanja ili drustvenim stupnjem (a sam
EKONOMSKO I DRUSTVENO OTU8ENJE
87
taj nacin zajednickog delanja predstavlja ,proizvodnu snagu'), ( . . . ) mnostvo tih ljudima dostupnih proizvodnih snaga uslovljava drustveno stanje i ( . . . ) , prema tome, ,istorija covecanstva' [sam Marks stavlja ovaj izraz pod navodnike] uvek [se] mora izucavati i obradlvati u vezi s istorijom industrije i razmene.' Y^- id., str. 29) Na drugom mjestu ova tvrdnja jos jace odzvanja: ,,Vidimo kako je historija industrije \ nastalo predmetno postojanje industrije otvorena knjiga covjekovih sustinskih snaga, osjetilno data covjekova psihologija." (Ek.-f., str. 242) Industrija predstavlja zavrsenu najsavrseniju formu rada; ta ogromna proizvodna masinerija omogucuje covjeku da se djelotvorno suprotstavi prirodi. Ono tako odkicujuce razdvajanje grada i sela prouzrokovalo je razdvajanje trgovine i proizvodnje, koje je, sa svoje strane, poduprlo razvitak manufaktura; rasprostranjenje trgovine, plovidbe i manufakture ubrzalo je akumuliranje pokretnog kapitala i porodilo krupnu kidustriju. Krupna industrija donijela je gradu pobjedu nad selom i proizvela je masu proizvodnih snaga, uopstila konkurenciju, ustanovila sredstva komumikacija i svjetsko trziste, potcinila trgovinu, te preobrazila sav kapital u industrij'ski kapital i dovela do razvitka finasijskog sistema i do centralizacije kapitala. Ova boginja-majka niodernog svijeta ,,unistila je ideologiju, religiju, moral itd., a tamo gde to nije mogla pretvorila ih je u ocevidnu laz. Ona je tek stvorila svetsku istoriju, ukoliko je svaiku civilizovanu naciju i svaku individuu u njoj u zadovoljavanju njenih potreba ucinila zavisnom od celog sveta i uklonila dotadasnju spontano nastalu iskljucivost pojedinih nacija." (N. id., str. 55) Sistematizam i automatizam industrijskog svijeta razlaze, dakle, svaki prirodan odnos i na nista svodi sve sto u radu, u podjeli rada, u drustvenom zivotu ljudi bijase imalo ,,prirodno" ili ,,spontano". Svijet masina, industrijalizacija i tehnicizam nesumnjivo su ogromne tekovine u istorijskoni razvitku covjecanstva i cak cine nerv svih tekovina; pa ipak, oni vode ka gradanskoj, kapitalistidkoj civilizaciji u njenoj dovrsenoj i bezivotnoj formi. Cini se da je priroda koja je Ijudirna davala zivot definitivno pobijedena, no i pri takvom stanju stvari, pobijedeni ljudi hoce da povedu najvecu borbu protiv pobjednika, kapitalista i indiastrijalaca; bitku koja se os-
88
KOSTAS AKSELOS
lanja na samo proturjecje sto opstoji izmedu oudesnog all jednostranog razvitka industrijskih proizvodnih snaga i stru'kture privatne svojine. * * *
Onome sto Marksov romantizam ,,oplakuje" u procesu industrijalizacije - - denaturalizaciji — Marksov pozitivizam se divi. Industnija je univerzalizirala ekonomski zivot, ujedinila ga sa drustvenim zivotom, a to prethodne vladavine — varvarske, azijatske, anticke, feudalne — nisu stigle da ostvare. Buduci da se jedna ekonomska i istorijska epoha razlikuje od neke druge manje po onome sto proizvodi ill fabrikuje nego po nacinu proizvodnje ili fabrikovanja, sredstva za proizvodnju iz mdustrijskog razdoblja definisu cijelu epohu gradanske i kapitalisticke tehnike. Postajanje tehnike dovelo je postupno do industrijskog masinizma, a osnovni slat, kojim je covjek nastojao da postigne zadovoljenje svojih potreba, preobrazio se, tokom vremena i civilizacija, u modernu tehniku. Ali tehnika, predodredena nalogom svoje (prirodne, ali isto tako i protuprirodne) prirode da se utisne u prirodu da bi je eksploatiraila za racun citavog ljudskog drustva, ipak nije ispunila svoju svrhu. Tehnicisticka civilizacija ufiinila je zivot i rad nepodnosljivim. Svodeci igru ljudske djelatnosti na ulogu radnika slobodnog da proda svoju radnu snagu onima koji posjeduju sredstva za proizvodnju kao svoje privatno vlasnistvo, do krajnosti isticuci proturjecje izmedu proizvodnih snaga i formi organizovanja rada i vlasnistva, prosirujuci, sljedstveno tome, bazu drustvenog zivota sve vise, te tako sve vise suzavajuci suzeni krug onih koji odreduju proizvodne odnose, tehnicisticka civilizacija sprecava harmonicni, puni razvitak proizvodnih snaga i u isti mah gusi industrijske radnike i prave stvaralaoke i drustvene mogucnosti same industrije. 2ivot, gradovi, industrijalna i industrijska djelatnost ljudi ne dobivaju vise nikakvo opravdanje. U okvirima otudujuce tehnicke civilizacije. Marks, koji cesto pokazuje nostalgiju za prosloscu, uvijek pun gnusanja prema sadasrijem i nada u ono nadolazece, zapisuje u povodu indu-
EKONOMSKO I DRUSTVENO OTUDENJE
89
strijiskog masinstva i tehnicisticke civilizacije uopste: ,,Ona [krupna industrija] je ( . . . ) podeli rada oduzela i poslednji privid njenog spontanog karaktera. Ona je uopste unistila spontanost (Naturwuchsigkeit), ukoliko je to u okviru rada moguce, i rastvorila sve spontano nastale odnose u novcane odnose. Ona je namesto spontano nastalih gradova [Marks ide dotle da govori o naturwiichsigen Stadte] stvorila moderne, velike industrijske gradove nastale preko noci." (Ibid.) Ti ljudski zivoti i ti gradovi, tehnicizirani i puni tehnike, otudeni i otudujuci — to je druga strana medalje napretka. Ljudi ne uzivaju proiizvode svoga rada, posto radnik prima samo ono sto je neophodno da produzi svoj fizicki zivot i da nastavi prodavati svoju radnu snagu. Oni koji raspolazu sredstvima za proizvodnju zabacuju proizvode kao mamce, da bi privukli novae od drugih; oni stvaraju i razbuduju potrebe i zelje — precesto vjestacke - - da bi ih potom mogli zadovoljavati. Tesko da zbiljske potrebe mogu biti zbiljski zadovoljene, dok gomila vjestackih potreba biva vjestacki proizvodena i vjestacki zadovoljavana; ,,to otudenje se djelomicno pokazuje tako sto na jednoj strani proizvodi rafiniranost potreba i njihovih sredstava, a na drugoj strani zivotinjsku podivljalost, potpunu, grubu apstraktnu jednostavnost potrebe." (Ek. — /., str. 245—246) Sve je postalo grubo, jednolicno aiitomaticno, mehanizirano; carstvo kvantiteta, apstraktnog kvantiteta siri se i preobrazava zemlju ljudi u civiliziranu pustinju. No ipak, bogati i siromasni ne razvijaju se podjednako u toj pustinji. ,,Smisao koji proizvodnja imia u odnosu na bogate pokazuje se ocigledno u onome smislu koji ona ima za siromaSne; prema onima gore on se ispoljava uvijek fino, skriveno, dvosmisleno, privid; prema onima dolje — grubo, otvoreno, iskreno, on je sustina. Gruba radnikova potreba mnogo je veci izvor zarade nego fina bogataseva potreba." (Ibid., str. 249) Industrijska i tehnicisticka civilizacija razvija se tako u okrilju grubog varvarstva potrebe i rada; rad se izrabljuje vise nego ikad, a potrebe se zadovoljavaju grubo i vje§tacki, te ostaju nezadovoljene. To grubo, natcivilizirano varvarstvo je tlo dvostruike spekulacije: ,,stubovi", civilizacije spekuliraju u isto vrijeme i sa profinjenjem potreba i sa njihovom
90
KOSTAS AKSELOS
gruboscu, vjestacki proizvedenom, samo da bi joj se, kao uzivanje, moglo ponuditi zaglusenje, prividno i varljivo zadovoljenje za bogatu, zbiljsku potrebu. Gradanska i kapitalisticka civilizacija, prema tome, prikriva Ijudima sva prava bogatstva materijalnog svijeta, mehanizuje potrebe, proizvodnju i sredstva za zadovoljavanje potreba, i na mjesto prirodnog i drustvenog, zbiljskog i ljudskog svijeta supstituira vjestacki, otudujuci svijet, do krajnosti tehniciziran, tud i neprijateljski prema onima koji ga nastanjuju i koji su ga izgradili. ,,Gadni, kuzni zadah civilizacije", koji se oslobada u 'kapitalistickoj fazi istorijg postojanja pokazuje do kog stepena truljenja je dospjela ta faza procesa humaniteta; je li neko potonje zbivanje u istom smislu jos moguce? Kapitalisticki tehnicizam truje i otuduje sve i jedino ce negativitet koji ukljucuje njegova bit moci da isporudi protuotrov i da pomiri ljude sa nekom humanom, drustvenom tehnikom i civilizacijom. Kada se tehnicisticko otudenje jedanput nadmasi, tehnika ce moci da se razvija integralno i bez otudenja ako ostane pod kontrolom cjelokupnosti Ijudske zajednice. Uvodenje planiranja u tehnicku produkciju treba da sprijeci da ona bude izvor eksploatacije i nereda. UopstivSi rad i postavivsi osnove za integralni tehnoloski razvitak, kapitalisticko drustvo prireduje ono sto ce ga samog dokinuti2 Ono je univerzaliziralo rad, ucinilo je da on 1 ,,U nase vreme sve je, izgleda, bremenito svojom suprotnoscu", pi§e Marks. ,;Vidimo da masine koje imaju cudesnu snagu da skracuju i 6ine plodnijim covediji rad donose Ijudima glad i iscrpljenost. Usled nekakvih neobicnih, neshvatljivih carolija, novi, do sada nepoznati izvori bogatstva pretvaraju se u izvore nemastine. Pobede tehnike kao da su kupljene cenom mpralnog srozavanja. Istim tempom kojim covecanstvo potcinjava sebi prirodu covek postaje rob drugih ljudi ili pak rob svoje sopstvene podlosti. Cak i cista svetlost nauke ne mo2e, po svemu sudeci, da sija drukcije do na mracnoj pozadini neznanja. Sva na§a otkrica i sav nas napredak kao da materi.jalne snage obdaruju intelektualnim zivotom, dok coyeciji zivot zaglupljuju, svodeci ga na obicnu materijalnu snagu. Ovaj antagonizam izmedu savremene industrije i nauke, s jedne strane, i savremene nemastine i opadanja, s druge strane, antagonizam izmedu proizvodriih snaga i drustvenih odnosa nase epohe, predstavlja opipljivu, neizbeznu i neospornu cinjenicu. Neke stranke mozda jadikuju zbog ovoga; druge mozda zele da se izbave od savremene tehnike da bi se samim tim izbavile i od savremenih konflikata. Ili mozda uobraiavaju da se tako znacajan napredak u industriji neminovno mora dopuniti isto tako znacajnim
EKONOMSKO I DRUSTVENO OTUDENJE
91
otuduje najvise sto moze, uspostavilo je prakticnu realnost apstraktnog rada sto se vrsi u potpunoj ravnodusnosti. Tehnicisticki rad vise se ne predstavlja u nekom posebnom obliku, vec se svima namece u univerzalnosti svoje apstrakcije; gubi prisnu povezanost sa individuom. ,,Ravnodusnost prema odredenoj vrsti rada pretpostavlja veoma razvijen totalitet zbiljskih vrsta rada od kojih vise nijedna ne gospodari nad svima. Najopcije apstrakcije uopste postaju samo pri najbogatijem konkretnom razvitku, u kome se jedno pojavljuje kao zajednicko mnogima, kao svima opce." (Osn. krit. pol. ekon., MED, torn 19, str. 21) Ta je situacija ostvarena u Sjedinjenim Drzavama i, iz drugih razloga, u Rusiji. Cujmo Marksa: ,,Takvo je stanje najrazvijenije u najmodernijem obliku postojanja gradanskih drustava — u Sjedinjenim Drzavama. Tek tu apstrakcija kategorije ,rad', ,rad uopce', rad sans phrases3, polazna tacka moderne ekonomije, postaje pratkicno istinita. Prema tome, najjednostavnija apstrakcija, koju modema ekonomija stavlja na celo i koja izrazava prastari odnos koji vazi za sve drustvene oblike, pojavljuje se kao prakticno istinita u toj apstrakciji, ipak, samo kao kategorija najmodernijeg drustva." (Ibid.) Hocemo li ono sto karakterizira najmodernije druStvo, najrazvijeniju industrijalizaciju, carstvo osvajaokog masinstva i vrhunski tehnicisticku civilizaciju — susresti i u tehnicki nerazvijenom drustvu? Redovi koje smo upravo naveli nastavljaju se ovako: ,,Moglo bi se kazati da se ono sto se u Sjedinjenim Drzavama javlja kao historijski proizvod — ova ravmodusnost prema odredenom radu — kod Rusa, na primjer, pojavljuje kao urodena sklonost. Ali je vraska razlika da li barbari imaju skloiiost nazadovanjem u politici. Mi, ipak, nismo u zabludi u pogledu prirode tog prpmucurnog duha koji se stalno ispoljava u svim tim prptivrecnostima. Mi znamo da je novim snagama drustva, da bi pravilnp dejstvovale. potrebno samo jedno: njima moraju ovladati novi ljudi, a ti novi ljudi su radnici." (Govor na proslavi lista ,,The People's Paper", odrzan u Londonu, 14. aprila 1856, objavljen u People's Paper 19. aprila 1856; MED, torn 15 (Bgd., 197); prevela Ljubica Bauer Protic; str. 3—4) Kada trazi da covjek prevazide sampotudenje osvajanjem svijeta, kada mu se fiini da su ,,ppbede tehnike (...) kupljene cenom moralnog srozavanja", Marks, mislilac tehnike, nece da se ljudi lise moderne tehnike; on hoce da se tehnika lisi svega sto je cini nehumanom i da tako oslobodi i ljudske snage i svoje vlastite. 3 Francuski: bez price, bez okolisanja.
da budu upotrebljeni za sve, ill civilizirani ljudi sami sebe upotrebljavaju za sve. A anda, ovoj ravnodusnosti prema odredenosti rada kod Rusa odgovara tradicionalna prikovanost za neki odredeni rad, iz kojega ih izbacuju samo uticaji izvana." (Ibid.) * Krajnja mehanizacija i automatizacija rada, preobrazavanje svega sto jest i sto se dini u dijelove industrijskog masinstva, apstraktni i osamostaljeni tehnicizam, razvijeni do najvise tacke u najmodernijirn drustvima, pustose tehnicki nerazvijene zemlje i vode ka svojoj negaciji. Preobrazujuci sve ljude u radnike slobodne da prodaju svoju radnu snagu, razvijajuci totalnu ravnodusnost u pogledu oblika rada, — ovo stanje svijeta moze i mora dovesti do oslobadanja svih radnika, cak do prevazilazenja tradicionalnog i modegnnog rada. A to oslobadanje radnika podudara se sa oslobadanjem proizvodnih snaga, jer kapitalisticka tehnika nije samo otudujuca nego je i sama otudena.
KNJIGA III POLITICKO OTUDENJE
Po Marksu, politika pociva na ekonomiji, koja je odreduje; ona spada u oblast superstrukture. Politiika je forma koja organizi'ra e^konomske i proizvodne snage, zbiljski sadrzaj drustva; medutim, politdka takode i deformise logiku razvitika ekonomije: ona je zgusnuta forma postajanja. Politicko otudenje predstavlja - - otudeni — izraz ekonomskog otuctenja. Na taj nacin se politika 1 Drzava pojavIjuju kao otudene, ali isto tako i otudujuce sile. POSEBNO POGLAVLJE
GRADANSKO DRUSTVO I DRZAVA Anatomija ekonomsikog drustva pruza instrumient za analizu i izucavanje zbiljs'kog postanka gradans'kog drustva. Raz vitak politickog drustva — sfere cjelovitog drustva koja je zahvaljujucii otudenju postala gotovo samostalna -- uslovljen je razvitkom proizvodnih snaga. Objektivna zbilja drustva pociva na ljudskim snagaima sto ozivljavaju proizvoidni proces, snagama sto se organiziraju u formama i po formama politickog druStva, kojima je Drzava najmooniji izraz.
KOSTAS AKSELOS
Kada proizvode svoj materijalni zivot, ljudi — sami prirodni i drustveni proizvodi — ulaze u odnos sa sredstvima za proizvodnju i pri tome proizvode i proizvodne odnose, pa se povezuju medu sobom. Odnosi u koje oni ulaze sa proizvodniim snagama odredeni su evolucijom ovih potonjih i modalitetima njihovog razvitika. T,i proizvodni odnosi u koje ljudi ulaze, uslovljavani njihovim potrebama i nacinom proizvodnje, u zbilji egzistiraju prije politickih i pravnih odnosa. Politicke forme, sa svoje strane, vrse povratno djelovanje — zbiljsiko, ali sekundarno — na ekonomske snage. ,,Oblik opstenja koji je uslovljen proizvodnim snagama na svim dosadasinjim istorijskim stupnjevima, i koji, opet, uslovljava te proizvodne snage — jeste gradansko drustvo (die biirgerliche Gesellschaft) [...]. Vec owde se vidi da je ovo gradansko drustvo [moze se reci i: burzoasko] istinsko zariste i pozornica celokupne istorije, a vidi se i koliko je besmisileno dosadasnje shvatanje istorije koje zaneimaruje stvarne odnose i svodi se na uzvisene podatke o 'kraljevskim i drza/vnickian aktivnostima." (N. id., str. 35; uz izmjenu). Jer Drzava je samo posljedica gractanskog drustva, u kojeni se klase bore. Gradansko drustvo je pozornica tog pozorista, na kojoj se stvarni protagonisti suocavaju: izrabljivana i ugnjetavana klasa, ona sto proizvodi drustvena bogatstva, i klasa izrabljivaca i ugnjetaca, koja raspolaze proizvodnim snagama jer ih pravno ima u posjedu kao vlasmistvo. Drzava je sredstvo moci vlaidajuce klase, njeno oruzje za borbu; ona sacinjava armaturu superstrukture. Njenu prirodu treba shvatiti kroz njen istorijski razvitak — koji vodi sve do sadasnjosti a tice se i njene buducnosti, odnosno njene ne-buducno'Sti. Razdvajanje grada i sela nije donijelo i pospjesilo samo ,,protuprirodni" razvitak podjele rada, pokretnog privatnog vlasnistva i formirajucih uslova kapitala i industrije, vec je donijelo i pospjesilo takode i nuznost admnistracije i politike uopste. Ta uprava i ta politika — istorijski izumi, praizisli iz ekonomije, a ne vjeone realnosti — potom su se osamostalile i opirale logici razvitka proizvodnih snaga. Odnosi koje fornie politicke organizacije adrzavaju sa snagama ekonomske proizvodnje izvor su sukoba; gradansko drustvo nije samo
I'OLITICKO OTUDENJE
95
e istorije, nego je i stalno zariste pozara. I proturjecnost izmedu proizvodnih snaga (i onih koji njima rade) i foriiiu odnosa (formi organizacije rada i vlasnistva, pravnih i politickih formi), koja se sada pokazuje, izbija iz utrobe gractanskog drustva i razorice ga. Formalno, gradansko drustvo hoce da jamci pravdu i slobodu, ispravnu administraciju cijelog drustva. Medutim, stvari se realno i materijalno ne desavaju tako, vec suprotno. Licna sldboda, za koju se misli da je zajamcena u gradanskom drustvu, zaista postoji samo za pojedince koji spadaju u vladajucu klasu; niposto nije undverzakia. U oikviru drustva — gradanskog, — sa jedne strane se pokazuje cjelina proizvodnih snaga koje pokrece vecina inidividua (u klasi koja pravo govoreci i nije klasa, posto cini cijelu ;masu drustva, te predstavlja Drustvo), dok se sa druge strane vidi skup drustvenih relacija koje sluze interesinia imanjine dndivdua (klase koja posjeduje sredstva za proizvodnju i koja vlada politickim ustanovama). U isto vrijeme, cjelina proizvodnih snaga javIja se kao nezavisna i odvojena od individua — i formira sopstveni svdjet, stran individui — mada su te snage zbiljsike tek zahvaljujuci radu drustveno povezanih individua. Konkretna forma cjeline zbiljskiih proizvodnih snaga suprotstavlja se apstraktnoj formi individua od kojih su se te snage odijelile Skup drustvenih relacija koji oblikuje osamostaljeni politicki svijet, stran indivddui, isto se tako pojavljuje kao nezavisan i odvojen od individua, mada su te relacije ljudsiki odnosi. Konkretna forma uiprave i Drzave suprotstavlja se individuama sto su postale apstraktne. Zfoog toga je politidko otudenje otudeni izraz ekonomskog otudenja. Drzava se, shodno tome, emancipuje u odnosu na drustvo i vodi gotovo nezavisnu egzistenciju, bijuci pri torn bitku na dva fronta: protiv unutrasnjah neprijatelja, proletera i svih izrabljivanih uopste, i protiv sipoljasnjih neprijatelja, drugih nacionalnih drustava. Spoljna politilka ostaje podredena uiiutrasnjoj. ,,Gradansko drustvo o^buhvata celokupno materijalno opstenje individua u okviru odredenog stepena razvitka proizvodnih snaga. Ono obuhvata celokupan trgovinski i industrijski zivot jednog stuipnja, i utoliko iprelazi granice Drzave i Nacije, mada se, s druge strane, mora spolja isticati kao Nacionalnost, a unutra se ustrojavati kao Drzava. lime Gradansko drustvo" pojavilo se u XVIII veku, kad su se odnosi svo-
70
KOSTAS AKSELOS
jlne vec bill izvukli iz anticke i srednjovekovne zajednianosti. Gradansko drustvo [to jest burzoasko] kao takvo razvija se tek sa burzoazijom; medutim, tim istim imenam uvek je nazivana drustvena organizacija koja se razvija neposredno iz proizvodnje i opstenja i koja u svako doba predstavlja osnovu Drzave i sve ostaile idealistieke superstruskture." (Ibid., str. 67—68; uz male izmjene) Drustvena, pravna, drzavna, politicka i administrativna organizacija razvija se, dakle, pocev od proizvodnje i od ekonomsikog zivota; to je superstruktura koja se izdize na realnoj bazi; tako je bilo u svkn vremenima, a ponajvise je tako u kapitalistickoj i burzoaskoj eri. No, da li je tako bilo oduvijek, ill to Marks jos jedanput samo projicira i uopstava istinu o realnosti jedne istorijske epohe (koja tezi da postane univerzalna) na citavu istoriju? Da li politiake — rasne, nacionalne, drzavne — snage samo organiziraju neku saidrzinu, jesu ili one izvedeni oblici, ili su i prvotae oblikujuce moci, ne manje fundamantalne realnosti od ekonomije? Cini se da mozemo potvrdno oidgovoriti na o"ba ova pitanja. Dok nadlijece u isti ma'h drustveni i istorijsiki razvoj covjecanstva i sve sudare koji se desise u toku njegovog postajanja, Marks neprestano potvrduje primat onog ekonomskog naid politickim: smatra da razvitak proizvodnih snaga i njihov sukob sa proizvodnim odnosirna objasnjavaju drustvene evolucije i revolucije. Pa ipak, sama ekonomska dijalektika (ili nacelno ekonomska logika) ni u kom slucaju nije prevela praistoriju u istoriju, proizvela zivot i peripetije orijentalnih carstava i azijskih naroda, nije dovela do grcko-rimskog svijeta, nije izazvala najezdu varvara, nije osnovala feudalno i srednjovjekovno drustvo, niti nas je uvela u modernu epohu. Same klasne bor^be u utrobi svakog drustva ne objasnjavaju njegovo istorijsko postajanje, kao uostalom ni sudaranja proizvodnih snaga sa proizvodnim odnosima. Ekonoanska grada i sadrzina i oblici proizvadnje ne razdvajaju se tako lako od politickih organizacija i formi. Ekonomske snage i politicka moc flisu ^rnedu sobom-povezane kao realna baza i idelisticka superstruktura. Veliki neekonomski istorijski dogadaji ne ustanovljuju samo organizacije koje organizuju jedan organizam: oni su konstitutivni i organski. Tekstovi iz Predgovora za Prilog kritici politicke ekonomije i iz Manfesta komunisticke partije 'koje snio vec naveli,
POLITICKO OTUBENJE
97
has kao i mnostvo drugih tekstova iz Ekonomsko-filozofskih rukopisa i Njemacke ideologije (da i ne govorimo o drugim, u jos vecoj mjeri kategoricnim Marksovim spdsiima), ustrajavaju na toj glasovitoj proturjecnosti izmedu proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. Proizvodne snage formiraju bazu i njima rukuju radnici, a forme odnosa sacinjavaju superstrukmru, organiziraju se u Pravu i Drzavu i po njima u sluzbi su interesa eksploatatora; ta proturjecnost, a i klasna borba sto je izaziva, pOkazuje se kroz cijelu istoriju covjecanstva i sve evolucije, revolucije i sudari posmatraju se pod ,,unutrasnjim" uglom ekonomije i politike, pri cemu se nikakva treca moc ili trece rjesenje ne uzima ponad osnovnog dualizma. Velioina, a i granica Marksove misli sastoji se bas iz takve optike sto, polazeci od postojeceg stanja stvari, univerzalizuje to stanje na proslost i na buducnost. Ono sto se pred njegovim ocima produkuje i perspektiva suvremene istorije - - to postaje totakia zbilja. Ono sto je od prije nekoldko stoljeca istina i sto raspaljuje aktuelni had univerzalne istorije, ono sto jest istina i sto ce biti istina uzima se da je istina takocte i bilo. ,,Ova protivrecnost izmedu proizvodnih snaga i oblika opstenja, koja se, 'kao sto smo videli, vec vise puta ponovila u dosadasnjoj istoriji, a pri torn ipak nije ugrozila njene osnove, nuzno se svaki put razibuktava u revoluciji, dobijajuci pri torn, kao totalitet kolizija, istovremeno razne sporedne oblike, kao sto su kolizije raznih klasa, kao sto su protivrecnosti svestd, idejna borba ltd., politicka borba itd. [ ... ] Dakle, po nasem shvatanju, izvor svih kolizija u istoriji nalazi se u protivrecnosti izmedu proizvodnih snaga i oblika opstenja." (Ibid., str. 56) Kada upire pogled u proturjecnost izmedu razvitka tehnike, stavljane u rad od strane radnika, i administrativnih, pravndh i politickih formi, koje burzoaziji osiguravaju ekonomsku i politicku dominaciju, Marks znatno suzava smisao politike. Naravno, distinikcija koju pravi izmedu drustvenih i ekonomskih promjena, predbrazaja strukture i pukih politickih mijena, pouzidano je istinita; ali uticaj politike uopste ine svodi se na uzvratno djelovanje na ekonomiju i na borbu Drzava; ona je barem isto toliko vazna i odlucujuca kao i klasna bofba unutar neke Drzave. Bez sumnje se moze traziti i nalaziti eikonomski osnov borbe Drzava, misliti da se Drzave 7 Marks mislUac tehnike
98
KOSTAS AK.SELOS
osamostaljuju i prikazuju, tdboze, nezavisnima u odnosu na ekonomsko kretanje; i pored toga, Drzave u proslosti igrahu konstitutivnu i primarnu ulogu, pa cak i u postmarksistickom misljenju i politic! mi prisustvujemo osveti onog politifikog nad ekonomsikim. Sto se politickog otudeinja sadasnjosti tice, Marks je neiscrpdv u svojoj negatorsfcoj, tako reci anarhistionoj, kritici gradanskog drustva i svih njegovih institucija. Kad kritikuje Drzavu, imajuci u vidu njeno ukidanje, on se prije svega ustremljuje na burzoasku Drzavu, na drzavni aparat iz posljednjih vijekova. ,,Vec i zbog toga sto je klasa, a ne vise stalei, burzoazija je prinudena da se organizuje u nacionalnim a ne vise samo u lokalnim okvirima, i da svom prosecnom interesu da oipsti oblik. Emainciipacijom privatne svojine od zajednice Drzava je postala poseibna egzistencija pored i izvan gradansikog drustva; ali ona nije nista drugo do oblik organizacije koji burzuji kako prema spolja tako i prema unutra sebi nuzno daju u oilju uzajamne garantije svoje svojine i svojih interesa. [ ... ] Drzava postoji samo radi privatne svojine [...]*. Posto Drzava predstavlja oblik u kome individue vladajuce klase ostvaruju svoje zajednioke interese i u kome se citavo gradansko drustvo jedne epohe sazima, odatle sledi da su sve zajednifike institucije oiposredovane Drzavom, da dobivaju politick! oblik. Odatle proizlazi i iluzija da se zakon zasniva na volji, i to na slobodnoj volji, otrgnutoj od njene reakie osnove. Isto tako se, opet, i pravo svodi na zakon." (Ibid., str. 68—69) Ni politika, ni Drzava, ni pravo, ni institucije nemaju vlastite istorije; razvijaju se zahvaljujuci eikonoimskoni kretanju i preko njega i upravo cinjenica da se osamostaljuju — kada se otuduju — daje im lazno oblicje posebne i nezavisne egzistencije. Sve te superstru'kture sacinjavaju ,,strukturu" gradansikog drustva, otuduju se u odnosu na ekonomiju i otuduju ljuide koje obuihvataju. Skele koje one izgraduju odrzavaju stvari i ljude na njihovim mjestima, sprecavaju ih da se razviju i razimahnu. Svo politicko, drzavno, admiinistrativno, institueionamo i pravno ,,zbivanje" odvija se iznad * Ova recenica glasi: ,,Noviji francuski, engleski i americki pisci se svi sla2u u tome da driava postoji samo radi privatne svojine, tako da je to preslo i u obicnu svest." — Prev.
99
POLITICKO OTUBENJE
iglava individua i blagosilja otudenje. Marks ostro raskrinkava laz Zakona i Prava: pravni zakon samo iskazuje ekonomske zakone u izoblicenom ofoliku, on je i izveden mistifikatorski; pravo je pravo vladajuce klase i osigurava joj njena prava. U gradanskoni drustvu (organizirane i ,,vjestacke" forme zbiljskog, to jest ekonomskog drustva) vlada Drzava, koja organizira zakon i pravo postojeceg stanja stvari. Organski zivot, djelatno drustvo ljudi koji rade i zive zajedno, pada pod udarciima Drzave i njenog Prava i gasne. Zapustajuci drustveno tlo, Drzava razvija ,,sopistvenu" logiku, izdaje univerzalne interese i bdije jedino o interesiima posjednika. Drustvene klase, drzavni aparat, institucije i politicke moci emancipiraju se od zajednice, izdizu se samostalno naspram individua, porobljavaju ih, te stvaraju privid da su od tih individua nezavisne. A podjednako je iluzorno i pravo sto ljude, u stvari, vcdi u otudenu zblju, ,kao sila za ugnjetavanje i porazavanje. Daleko od toga da bi bill izraz opste volje, gromovi zakona ,,legalno" izrazavaju sasvim posebnu vladavinu neke date klase. Svijet na taj nacin biva izokrenut i izopacen; cini se da sve ide pravim putem dok je, zapravo, taono upravo suprotoo. * *
*
U svjetlu ovoga sto prethodi moci cemo bolje razumjeti Marksovu korjenitu kritiku Hegelove ;politicke filozofije. Uzimajuci Fenomenologiju duha i Osnovne crte filozofije prava za polaziste, Marksova kritilka Hegelove filozofije istorije, Drzave i prava odvija se poglavito u citavom Uvodu u Hegelovu filozofiju prava, Kritici Hegelove filozofije drzavnog prava, te u Ekonomsko-filozofskim rukopisma. Ta kritika polazi od tekovina Hegelove politicke misli, koja shvata bit modernog drustva i istorije, i ona spoznaje njenu istinu. Marks niposto ne odbacuje Hegela; on ga .kritikuje, produzuje i hoce da ga okrene. On Hegela optuzuje da shvata idealnu bit, ideami postanalc i razvitak aparata, funkcije i moci Drzave i prava, a ne njihovu djelatnu istinu, materijalni i realni postanak i istoriju. Sve sto se otuduje, po Hegelu se, misli on, otuduje u
100
KOSTAS AKSELOS
svojoj idealnoj formi, a ne kroz svoju istinsku realnost. Drzava i pravo ostaju duhovna bica, posto je samo duh pravo bice Drzave; na taj se nacin odrzava i opravdava politidka otudenost covjeka unutar gradanskog drustva i njegove Drzave — osamostaljenih realnosti. Marks svorn velikom ucitelju me oprasta sto on, iako shvata dijalekticko kretanje, sagledava negativitet na djelu, pokrece negatorsku kritiku, sve to ponistava u opravdavanju postojece realnosti, spiritualistickom, idealistickom i iniisticnom opravdavanju koje se izrada u mistifikaciju. Hegel je optuzen da masikira proturjecje i proturjecja, proturjecja izmedu ekonomskog zivota i gradanskog drustva, izmedu gradanskog drustva i drzave, izmedu realnog funkcionisanja drzavnog aparata i pravnih zakona, idealistickih i pravdajucih. Optuzen je Hegel sto opravdava iskustvenu zbilju svega sto jest, istodobno u njenoj zbiljnosti i u njenoj laznoj i idealisticikoj opravdanosti. Hegelov kritidzam je cisto prividan, a njegov pozitivizam je lazan, izjavljuje Marks (Ek./., str. 270). Znajuci da shvati sirinu i dubinu Hegelove politicke vizije, ne potpisujuci se pod omalovazavajuce i pausalne sudove potezane protiv nje, priznajuci ulogu koju u njoj igra negativitet, Marks neuimoljivo i neprestano kritikuje Hegela; stalno mu prebacuje da nije poricao prividno bice da bi afirmirao istinsko, vec da bi potvrdio i utvrdio prividno bice (ili otudeno bice) u opravdanju otudenja njegovim putem. Hegel misli da ukidanje i prevazilazenje ekonomskog drustva vodi gradanskom drustvu; ukidanje i prevazilazenje gradanskog drustva drzavi: ukidanje i prevazilazenje Drzave univerzalnoj istoriji, Medutim, Marks koji na ovaj nacin tumaci Hegelov Duh koji postaje istorija, vidi u torn procesu ukidanja i prevazilazenja samo Aujhebung bica, misljenog i shvacenog svijescu; drugim rijecima, ukidanje ostaje sasvim idealno i ne dotice se zbilje; ta dijalektika vjeruje da je zbiljski pobijedila svoj predmet, ostavljajuci ga da opstane u realnosti i pravdajuci ga. Saobrazno tome, zbiIja u ocima te dijalektike i te fenomenologije postaje idealni elemenat, posmatran u svojoj apstraktnoj realnosti. Realna i otudujuca politifika egzistencija tako ostaje zataskana i razotkriva se jedino u misljenju i filozofiji. Folitidka filozofija, ipak, ne moze ni u kom slucaju izravnati realnost politicke drame. Covjek koji zivi u drustvu organizira-
POLITICKO OTUDENJE
101
nom Drza-vom samo je apstraktno gradanin; to pokazuje miSljenje, a nikako ne djelatna zbilja. Buduci da je politicko otudenje samo otudeni izraz ekonomskog, i bitno drustvenog otudenja, otudenje politickog misljenja je otudenje treceg stuipnja. Stoga Marks moze zapisati: ,ymoje pravo politicko postojanje (Dasein) (je) — moje filozofsko-pravno postojanje, [ ... ] moje pravo ljudsko postojanje — moje filozofsko postojanje. Isto tako, prava egzistencija [ ... ] Drzave [ ... ] jest: filozofija [ . . . ] Drzave." (Ek.—f., str. 271) Sljedstveno tome, egzistencija politickog otudenja biva prakticno odrzavana, a ,,prevazidena" saimo u teoriji. Drzava jeste i ostaje stanje otudenja, stanje koje sav drzavni aparat, sve kisitucije, zakoni i sva politika odrzavaju. ,,Covjek koji je spoznao da u pravu, politici ltd. vodi ospoljeni [to jest otudeni] zivot, vodi u torn ospoljenom zivotu kao takvom svoj istinski ljudski zivot. Samopotvrdivanje i samodokazivanje u protivrjecju sa samim sObom, kako sa znanjem taiko i sa sustinom predmeta, jest, daikle, istinsko znanje i istinski zivot." (Ibid., str. 270; uz izmjenu) Jer sama teorijsika egzistencija gradanina i cisto teorijska ,,zbilja" drustvene pravde nisu doihrvacene mislju i znanjem; teorijsko znanje niposto nije adekvatan izraz prakticne realnosti. Hegel je na filozofskotm jeziku izrazio neistinitu istinu gradanskog drustva, Drzave i politike svoje epohe, pri torn uspostavljajuci u istini realnu egzistenciju, preoibrazavajuci umno u zbiljsko, a xbiljsko u umno, i po-smatrajuci kako se ovo potonje otjelovljuje u onom prvom. Na taj je nacin vjesto izbjegavao postajanje negativiteta, revolucionarnog istorijsikog vremena, u krilu datog pozitiviteta. Hegel je rekao sto jest; njegov govor, medutim, apravidava i maskira pravu zfbilju onoga sto jest: samoni cinjeniconi da jeste, nesto sto jeste biva opravdano, a sa druge strane, bitak mu pridaje bas njegovo umsko opravdanje. Hegel jeste i istinoljubiv i neistinoljubiv tumac moderne Drzave, iako ne prevodi djelatnu istinu na isto toliko zbiljski jezik bas uvijek. Barem Marks tako misli. On, pak, hoce da razgoliti sva proturjecja i nedosljednosti drustvenog i politickog zivota, da ih sprijeci da se izmire. Njegova analiticna dijalektika je dijalektika raspravljanja posto rastavljanje vidi kao rezultat fragmentacije cjelovitog drustva na djelomicna drustva, posebna, otudujuca
102
KOSTAS AKSELOS
i otudena. Suprotno Hegelu, Marks kaze da ekonomsko drustvo — proizvodne snage i proizvodni odnosi — odreduje gradans'ko drustvo. Gradansiko drustvo ne ,,suprotstavIja" se politickoj drzavi, koja bi, povrh svega, bila ,,uzvisena" nad gractanskim drustvom, da bi upravljala cjelokupnoscu drustvenog i istorijskog razvitka. Drzava je armatura gradanskog dmstva, njegovo oruzje za bobu protiv unutrasnjih neprijatelja (raidnika), a potom i protiv spoljasnjih neprijatelja. Cjelokupnost ekonomskog zivota sacinjava temelj i tlo onog drustvenog; gradansko drustvo, organizirana i forma koja organizira, uslovljeno je kretanjem — tebmoloskim i Ijudskim — ekonomdje, te cini pozornicu klasne borbe; a torn borlbom, sto iskazuje svojevrsne odnose prema proizvodnji i njenim sredstvima, konstituise se politidka realnost Drzave, upravljanje osobama, a prije svega — dobrima. Marks zestoko ustaje protiv svakog poimanja Drzave koja bi predstavljala samostalni organ uiprave, snazno razvijala birokratski aparat i koja bi izvrsavala saimozvane opste drustvene zadatke; etatizam, centralizaim i biroikratizam samo organiziraju, centraliziraju i institucionaliziraju drustveno i politicko otudenje. Administraciija i funkcioneri ne ispunjavaju niposto zajednicku i opstu funkciju, vec izrazavaju jednu realnost i posebne, deterroinisarie interese; oni koji administriraju i rukovode drzavnim poslovima, administriraju i rukovode poslovima vladajuce fclase, sto ,,brka" svoj posao sa cjeloikuipnim drustvenim interesom. ,,Hegel nam", pise Marks u Kritici Hegelove filozofije drzavnog prava, ,/daje emipinijsko Qpisivanje birokraoije, i to dijelom kakva je ona zibilja, a dijelom sta ona sama misli o svom bivstvu. [...] Hegel polazi od odvajanja ydrzave' i .gradanskog' drustva, jposebniih interesa' i ,za sebe i po sebi bivstvujudeg oipceg' i, dakako, zasniva biroikraciju na ovom odvajanjtt. [...] Hegel ne razvija sadrzaj (Inhalt) birokracije, vec samo neke opce odredbe njene jormalne' organizacije i, razumije se, birokracija je samo ^ormalizam' jednog sadrzaja koji se nalazi izvan nje. Korporacije su materijalizam birokracije, a biroikraoija je spirituo.liz.am. korporacija." (MED, torn 3;* 40). iNastojecii da postojecu realnost opravda filozofskim promisljanjem i utemeljivanjem u Duhu i Umu, Hegel ipak raije * Preveo dr Ljubomir Tadid.
POLITICKO OTUBENJE
103
bio tako naivno ..spinitualistic'an" ili y)idealisticaii" kako su to /agovarali imarksisti vi§e nego Marks. Hegelova politidka filozofija izuzetno je realisticna, i kroz sva iposredovanja i izmirivanja, ona uimije sagledati tragiona proturjecja, ikoja ostaju neodvojiva od citave Ijudske istorije. Gradansko drustvo suprotstavlja se ekonomskom druStvu, a Drzava se sup-rotstavlja gradanskoim idrustvu, iposto se izidiize nad politickim zivotoni, povise gradanskog zivljenja konkretinih dndividua. Politifika se realnost ne moze pottpuno ujediaiiti i harmonizirati i proturjecja ostaju na djelu uprkos svim posredovanjiiana. Marks, zauzvrat, ne zeli da se zaustavi pred vrhovinom zbiljiioscu proturjecja, pa ih denuncira. On nece da ih prosto prevazide, za racun nekog totadnog jedinstva, on hoce da ih ukine. Marks prisiljava da se pokazu proturjecja koja stoje izmedu forme gradanskog drustva i Drzave — birokratske forme — i njihove djelatne sadrzine, izmedu ideje, za koju se smatra da ipokrece ili predstavlja politick! zivot, i neumoljive, prljave istorijske zbilje, izmedu laznog duha institucija i njihove dskalkulisane materijalnosti, teznje funikcionerijata za opstoscu i vrlo tijesne posebnosti, fiktivne cjelovitosti Drzave i organske cjeline Ijudi, izmedu gradanina i dovjeka, javnog zivota i rodnog zivota. Marks raskrinkava sve sto se pojavIjuje povise djelatnog drustva, i to u ime istorijskog materijalizma i realizma. Kada ipak zeli da ukine sva proturjecja i da ozbilji totahio jedinstvo — jer negatorska kritika gradanskog drustva i Drzave cilja na to — ne dokazuje li Marks svoj idealizam? Nije li taj romantizam jedinstva, taj san o ozbiljenoj cjelini, taj drustveni anarhizam, sto udahnjuje zivot citavoj Manksovoj teoriji otudenja i otudenja, — prema ikome ta otudenja i jesu otudenja — dntenzivno obojen idealizmom? I ne uzima ili Hegel na sebe oblicje realiste, on koji priznaje i prihvata posredovanja i otudenja? Kretamje Marksove dijalektike jeste ipak isto tako realisticko i cak miaterijalisticko, prije svega kao analiticka kritika: ono neumoljivo demontira e!konomski, drustveni i politieki imehaniizaim (sto gusi prirodni, organski razvitak; no ne otuduje li se nuzno
105
104
Osnivac pokreta koji je tezio i koji tezi da ozbilji svoju teoriju bavi se imanje saznavanjem onoga sto moze ibiti ill sto ce biti, nego saznavanjem onoga sto jeste. 'On razlaze to sto jest i pokazuje sve njegove1 pukotine, kao da je moglo biti i da te pukotine i ne postoje . Ta'ko politicka Drzava biva razlozena i materijalno iskazana gradanskim drustvom koje je, sa svoje strane, oduhovljenje ekonomskog procesa, zato sto to drustvo jeste cjelovito drustvo, kome bit, bas kao i bit rodnog covjeka, nije sasvim eksplicirana kad Martksa, i ne dospijeva — a ni do nasih dana nije dospjela — do istovremenog ukidanja ,,spiritualizma" i ,,materijalizma". Osnivac pokreta koji se poziva na njega ne propusta priliku da utvrdi da: ,J)akle, stvari stoje ovako: odredene individue, koje se na odreden nacin bave proizvodnom delatnoscu, ulaze u ove odredene drustvene i politicke odnose. Empirijsko posmatranje mora u svakom pojedinom slucaju, empirijski i bez ikakve mistifikacije i spekulacije, otkrdti vezu izmedu drustvene i politicke strukture, s jedne strane, i proizvodnje, s druge. Drustvena struktura i drzava stalno ponicu iz zivotnog procesa odredenih individua, ali ne onakvih individua kakve se mogu pojaviti u sopstvenoj ili tudoj predstavi, vec onakvih 'kakve one zbiljski (wirklich) jesu, tj. kakodeluju (wirken), iniaterijalno proizvode, dakle, kako delaju u odredenim materijalnini i od njihove volje nezavisnim granicama, pretipostavkama i uslovima." (TV. id., str. 22) Uzdizuci se nad zbiljskom bazom proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa, snaga i odnosa kojiima zivot daju ljudi a ne stvari, Drzava uzima otudeni i otuditeljski oblik, postaje organizacija prividne zajednice, nezavisna od uniiverzalnog zbiljskog interesa. Drzava nije ono sto kaze da jeste, nije ibilja onog oipsteg, nego ona svoj razlog postojanja izvlaci iz proturjecja koje opstoji izmedu zajednickog (a nezadovo1
Marksov zanos u napadpju uspostavljenog politickog zivota, birokratske administracije i drzavnog aparata neutaziv je. Treba reel da su se torn kritikom takocle posluzile politicke realnosti koje se pozivaju na ^Marksa i na marksizam. Marks kuje formule poput ove: ,foliti£ki zivot u modernom smislu jeste skolasticizatn narodnog zivota." (Krit. Heg. fil. drz. pr., MED, torn 3, str. 28) U cijeloj svojoj kritici Hegelove politidke filozofije, on sa radosdu pozdravlja svoga suparnika svaki put kada pvaj razgoliti poslovnu rutinu i rukovodilastvo, mehanizme koji imaju samo „ ,horizont ograniCene sfere'" (Ibid., str. 47)
Ijenog) interesa i posebnih (a daminirajuciih) interesa. Moderni covjek izrezan je na vise komada u procesu denaturizirajuceg i dehumanizirajuceg postvarenja: on je unajmljeni radnik, ekonomski covjek, politicka zivotinja, gradanin, funkcioner ltd.; sve je to on odvojeno, a da nikad nije — a s druge strane, niozda nikad nije ni bio — rodni covjek, to jest cjelovit rodni covjek koji zivi i organizuje sa drugim ljudima zivot zajednice. Covjek je rastavljen na dva dijela: on ima javni zivot i privatni zivot i oni nikako ne opste i proturjecni su. * *
*
Ni orijentalna i azijska Carstva, ni helenski gradovi-Drzave, ni Rim, ni hriscanstvo i srednjovjekovlje, ni burzoazija nisu uspjeli da rijese u potpunosti problem politickog zivota. U desipotskim Drzavama Azije samo je jedan covjek Slobodan, despot, a svi ,,podanici" su njemu potcinjeni; politicka Drzava, ako se tako moze nazvati, u rukama je jedne iposebne individue. U antickim gradovima-Drzavama zajednica postaje jedna ,,istina" usljed cinjenice da omogucuje procvat gradanina; no samo su S'lobodni ljudi gradani. Ipak, privatni zivot i javni zivot covjeka koji ne bdjase rob niposto nisu cinili dva svijeta, tuda jedan drugom; covjek potpuno bijase gradanin zajednice Ijudi-gradana. Ta realnost bila je priradno samo realnost idealisticnog politickog covjeka i nije bila zbilja istinita. Jer grcko-rimska antika (sa robovlasnickim sistemom) nije postigla da od javne stvari ucini posao svdh ljudi. Da li su uslovi koji su omoguoili nastuipanje djelatne demokratije dar hriscanstva, a ne razvitka proizvodnih snaga? Marksovo misljenje o toj kapitalnoj teimi nije bas precizirano. Pasus iz Kritike Hegelove filozofije drzavnog prava obznanjuje nam: ,^Kao sto religija ne stvara covjeka, vec covjek stvara religiju, ta'ko ni ustav ne stvara narod, vec narod stvara ustav. Demokracija se, u izvjesnom smislu, odnosi prema svim ostalim drzavnim formaoijama kao sto se krscanstvo odnosi premav svim ostalim religijama. Krscanstvo je religija x« T ' °Xri . sustina religije, obogotvoreni 6ovjek kao posebna reli-
*
106
KOSTAS AKSELOS
gija. Tako je i demokracija sustina svakog drzavnog ustava, socijalizirani covjek, kao posebni drzavni ustav; ona se odnosi prema svim ostaliim ustaviirna kao sto se rod odnosi prema svojim vrstama." -(MED, torn 3, str. 26) Marks, naravno, ne tvrdi da je hriscanski za'htjev za jednakoscu i slobodom svih pojedinaca (a ne vise samo jednog kao na Orijentu, ili nekih kao u Grckoj i Riimu) u iskonu demokratije; bar to ne tvrdi eksplicitno. Medutim, on nam govori da je hriscanstvo najdovrsenija i najpotpunija forma religije, a demokratija — koju sam Marks dovodi u odnos sa hriscanstvom — sustina svakog drzavnog ustava i politickog ustrojstva. A misljenju da ni demokratija ni hriscanstvo u stvari ne ozbiljuju svoju bit pogoduje cinjenica da su je ozbiljili samo partikularno i djelomicno putem novih oblika otudenja, te im obecanja ostaju forrnalna. ,,Iz razlicitih momenata narodnog zivota se sa najvecom teskocom obrazovala politicka drzava, odnosno drzavno ustrojstvo. Ona se razvila kao opci um prema drugim sferama, kao njihova onostranost. Istorijski zadatalk se onda sastojao u revandikaciji ustava, ali posdbne sfere pri torn nisu svjesne da njihova privatna sustina pada s onostranom sustinom ustava ili politicke drzave i da onostrano apstojanje politicke idrzarve nije a drugo nego afirmativ njihovog vlastdtog otudenja. Politicko ustrojstvo je do sada bilo religiozna sfera, religija narodnog zivota, nebo njegove opcenitosti prema zemaljskom opstojanju njegove zbilje." (Ibid., str, 28) U srednjem vijeku, zivot naroda i zivot drzave bio je jedan, ali, iako vise ndsu bili rdbovi, realni ljudi bijahu daleko od slobode. ,,To je, dakle, demokracija neslobode, sprovedeno otudenje [...] zbiljski [.. .] dualizam." -(Ibid., str. 28—29) Taj dualizam postaje apstraktan u moderno vrijeme. Sad sve postaje apstraktno: privatni zivot, javni zivot, Drzava kao takva, sveukupnost politike. Ako je kod Starih zajednica jos uvijek bila neka ,,istina", (kod Modernih ona postaje idealisticka ,,laz" i modernii covjek, burzuj, realist jeste jedino kao miljenik novca i trgovine. Citav politicki zivot postaje jednako formalan, on formira i deformise materijalnu sadrzinu, tako da djelovanje vlasti odnosi pobjddu, te Crzavu prdsvaja adiministracija. Cak ni toboze najopstiji poredak, naime demokratija (a nikako ne republika), ne stize da razotudi politi6ki zivot. I stoga, iako ona u prindipu jeste ,,sadrzaj i for-
POLITICKO OTUDENJE
107
ma", ,,rijesena zagonetka svih ustava", mada je njen ,,formalni princip istovremeno i materijalni princip", posto je ,,tek ona ipravo jedinstvo opceg i posebnog" — ,,uostalom, samo se ipo sebi razumije da sve drzavne forme imaju u demokraciji svoju istinu i ibas stoga — ukoliko nisu demokracije, one nisu istinite" (Ibid., str. 26—27) — demokratija, koju Marks tako visoko oijeni, ostaje za njega apstraktna i forrnalna, burzujska, ipartikularna. Politicki zivot upravlja pravim zivotom naroda i gusi ga. Ubrzan razvitak administracije, funkcionerstva i birokratije jos vise otezava politicko otudenje. Biroikratija pogorsava ,,formalizam Drzave", hoce da bude samosvijest i volja Drzave i cijelog Drustva, no puko je tkivo prakticnih iluzija; ona je ,,privid Drzave". Ona izdaje ono formalno za sadrzinu, a sadrzinu za ono formalno; kao nesto samostalno bivstvujujuce, ona je krug (circulus vitiosus) iz koga niko ne moze umaci. ,,Formalizam Drzave", to jest birokratija, jeste ,,Drzava 'kao formalizam". Institucije su lisene supstance. Ljudske subjektivnosti ne mogu se opredlmetiti kroz politicke strukture. Zagusujuce ndbo politike veldkom tezinom pritisce zemIju ljudi. Covjek, vise drustvena zivotinja nego politicka, po Marksu se uopste ne ozbiljuje ni u prljavoj gradanskoj i drzavno j reamosti, ni u ideoloskim ili politickim pokusajima koji nastoje da ukinu njegovo otudenje. Ni filozofi prosvjetiteljstva, ni liberali, ni francuska revolucdja, ni Kantov moral, ni Hegelova politicka etika, ni snovi socijalista utopista nisu proizveli illjek za to zlo. Zbiljski i materijalni zivot ljudi jest i ostaje iznevjeren u idealistickim i spiritualistickdm formama i apstrakcijama, sto mu zabasuruju smisao rodnog i drustvenog zivota. Politicke moci svode one ikojima vladaju na nemoc. Ustanovljena drzavna vlast nije zivd organizam, vec beskrvna oragnizacija, sistem u kome nisu element! uredeni u nesto cijelo, nego samo funfcoionisu kao tockici. Vrlo jak u negatorskoj kritici proslosti i sadasnjosti — i htijuci samo da se okrene 'ka djelatnom priipremanju sipasiteljske buducnosti, a da ipak ne pregoivori pozitivno o njoj — Marks skida maske protagonistima politicke drame i rasklatpa sav njen mehanizam. Poiitifika tragedija krije svoj pravi smisao od oniih ikoji je prozivljavaju; cim joj neko pronifcne u tajnu, ona postaje komedija. ,,Birokracija, dakle, mora sititi imaginarnu opcenitost posebnog interesa, korporativni duh, da bi
108
KOSTAS AKSELOS
zaStitila imaginarnu posebnost opceg interesa, svoj vlastiti duh. (...) Birokrats'fci duh je skroz naskroz jezuitski, teoloski duh. Birakrati su drzavni jezuiti i drzavni teolozi. Birokracija je la republique ipretre2. (...) Duh foirokracije je ,formalni duh Drzave'. Ona zato pretvara ,formalni duh Drzave' dli zbilfsku neduhovnost Drzave (Geistlosigkeit des Staats) u kategori6ki imperativ. Birokracija vazi samoj sebi kao posljednji, krajnji cilj Drzave. Posto ibirokracija pretvara svoje ,formalne' ciljeve u svoj sadrzaj, ana se svugdje nalazi u konfliktu sa ,realnim' ciljevima." (Ibid., str. 41) Raspaljivan jednom skroz jevrejskam, prorockom strascu, koju oprerna oruzjem kriticke i negatorske analize, Marks neprestano baca munje i gromove po modernom svijetu (burzoaskorn, narav.no, all sdjevanje njegove misli moze bez sumnje osvijetliti jos i druge, podjednako moderne svjetove, po svdjetu koji nije jedan; njegova artiljerija ne cilja samo na politickii filozofiju posljednjeg velikog filozofa: ona cilja na cio modernitet — od renesanse do XIX vijeka —, na sav onaj istorijski period (i sve njegove zbiljske i iduhovne manifestacdje) sto je dotjerao otudenje do njegove krajnje granice. Posto su se tehnicizam i birokratizam docepali ljudske i drustvene zfoilje, a njihov formalizam se uspostavio u strahotno realnu silu i postao im svojstven sadrzaj, posto su se ciljevi bdrokratije stopili s ciljevima Drzave, a ciljevi birokratske Drzave s ciljevima cjelokupnog drustva, posto je politicki zivot izgulbio svoj sniisao, neophodno je — prije svega — opisivati i raskrinkavati to stanje stvari, da bi se moglo dospjeti do razotudivanja ljud&ke istorije. Marks nastavlja da skida maake: ,;Njena (birokratijina) hijerarhija je hijerarhija znanja. Vrh se oslanja na >nize krugove kad je u pitanju uvid u pojedinacno, dok se nizi krugovi povjeravaju vrhu kad je u pitanju uvid u opce i na taj naoin se uzajamno obmanjuju. Birakracija je imaginarna Drzava pored realne Drzave, ona je spiritualizam Drzave. Svaka stvar stoga ima dvojno znacenje: jedno realno jedno birokratsko, kao sto je i znanje (isto kao i volja) dvostruko: realno i birokratsko. Alii realna sustina se posmatra prema njenoj birakratskoj sustini, prema njenoj onostranoj, spiritualnoj sustini. Birokracija posjeduje sustinu drzave, spiritualnu sustinu drustva; ona je njeno 2
Francuski: popovska republika.
I'OLITICKO OTUDENJE
109
privatno vlasnistvo. Opdi duh birokracije je tajna, misterija. [...] Autoritet je stoga prineip njenog znanja, a obogotvorenje autoriteta njen nacin misljenja i osjecanja (Gesinnung). Ali u njoj samoj se spiritualizam pretvara u grubi materijalizam, u materijalizam paslvne pokornosti, vjere u autoritet, u mehanizam fiksnog formalnog djelovanja, fiksnih principa, nazora i tradicija. Sto se tice pojedmog 'birokrate, drzavni oilj se pretvara u njegov privatni cilj, u trku za visim polozajima, u pravljenje karijere. On najprije posmatra zibiljski zivot kao materijalni, jer duh ovog zivota ima svoju egzistenciju za sebe, svoju odvojenu egzistenciju u birokraciji. Stoga birokracija mora teziti tome da ucini zivot sto vise materijalnim. [. . .] Zbiljska znanost izgleda besadrzajna, kao sto zbiljski zivot izgleda mrtav, jer ovo imaginarno znanje i ovaj imaginarni zivot vaze ikao sustina." (Ibid., str. 41—42; uz male izmjene) Marks, dakle, lisava njene supstance jednu funkciju, t to funkciju moderne politike, koja je i sama sdbom prazna i bez supstanee; funkcionerstvo postoji, funkcionira i ardiministrira Drzavom, gradanskim drustvoim, citavim drustvom, ali samo bice mu je prazno. Marks to, izgleda, misli za sve sto se tice bilo kog funkcionerstva, jer se svako funkcionerstvo kao takvo, u svako:m slucaju, odvaja i otuduje od rodnog zivota individua koje zive u drustvu. Tu osudene 'bivaju takode i sve institucije, realnosti lisene zivota i smisla, koje samo ugnjetavaju. Kaida s partikularizira ono sto je po svojoj biti univerzalno, ono otuduje i otuduje se: ljudi ne mogu zivjeti i djelati preko delegacije. Posto odlbaci ne rijesivsi stvar, lazIjivi spiritualizam i od njega nerazdvojni prljavi materijalizam, Marks ne skicira nikakvu sistematsku teoriju neotudujuce Drzave, pa se cak i ne pita kako bi takva Drzava bila mogucna. Neumoljivo kritikuje ono sto jest i hoce da pripremi ono sto nadolazi, buduce; ta buducnost treba da ukine biro;kratiju i da qpsti interes i posebne interese ucini koekstenzivniima, da ono formalno i ono realno dovede do podudaranja, prevazilazeci stavise njihovu suprotnost. Kad tezi ka stanju stvari, i jos vise ka stanju ljudi, u kome nece biti Drzave, Marks zelii da covjek potipuno ozibilji svoj rodni zivot i da prestane da s jedne strane bude privatna licnost a sa druge gradanin; tako bi intimni i cjeloviti zivot postao lican-i-javan, a da se pri tome ove dvije sfere ne bi konstituirale u gotovo
110
KOSTAS AKSELOS
samostalne regije, posto bi postojalo samo jedno tlo za jednostru'ko-i-mnogostruko manifestiranje ljudsike djelatnosti. Sve to zeli Marks. On hoce da univerzalizuje ekonomsku strukturu drustva i da ukine politicku i drzavnu superstrukturu, hoce da se covjek i ljudi potipuino ozbilje kao subjekti i da u zajednistvu ovdadaju predcmetiima. Je li djelatno ozbiljenje ove ljudske volje u potpunosti moguce? Penpetuirajuci i tjerajuci do krajnjih konsekvenci zapadnu tradiciju — tradiciju zasnovanu na onom ego djelatnog covjeka, to jest na njegovoj volji i njegovoj modi — Marks posebno negira jednu fazu zapadne istorije: burzoasku i kapitalisticku. Jer se ponajrprije unutar te faze birokratija izrada u gospodara drustva i, hoce da cini sve, tj. (. . .) pretvara volju u causa priima, posto je ona cisto djelatno opstojanje (reamost) i svoj sadrzaj prima sipolja ,,(Ibid., str. 42). Tako Drzava postaje svemocni i apsolutni subjekt (sto znaci, odvojen od svoje baze) koji sve sto jest tretira kao svoj objekat. Marks, zauzvrat hoce da volja djelatnih ljudi (univerzalizirajuci time ego) bude podudarna sa univerzalnim drustvenim poretkom i sa zajednickom moci, cjelinom jedine ljudske istorije, koja je postala Subjekat sto predbrazava, proizvodi i uipravlja oibjektima. Zapadna tradicija biva dovedena do krajnjih konsekvenci, uopstena je, a racionalisticki, tehnicisticki indvdualdzam pretvara se u komunizam — i dalje utemeljen na tehnici, ratio i volji — komunizam sto na kraju utlice u anarhiju. Covjek koji bijase radnik, nadnicar, proleter, burzuj, funkoioner, javna i privatna Hcnost, teoreticar, prakticar, covjek pokoren radom i podjelom rada, kapitaloin i klasama (onom kojoj priipada, kao i drugoj), institucijama i spiritualistickim konstrukoijama, taj covjek ce postati cjelovit covjek u cjelovitom drustvu i njegovo bice upisace se u ritam istorijskog postajanja Univerzuma. Medutim, gradansko drustvo i drzava, koji se raspadaju po sili proturjecnosti iz svoje vlastite logike, moraju biti napadnuti od straine ljudi, suibjekata tih proturjecnosti. Uzalud se prividna zajednica, drzava i gradansko drustvo, ,,zajedflica" (bazirana na ekonomskom stanju, ,na drzavnom pravu i gradanskom pravnom stanju, autonomizira, zalud postaje strana pojedincima i konstituise se povise njihovih glava — ona ostaje razdirana klasnom bonbom; na vladaviinu posjed-
POLITICKO OTUDENJE
111
nicke klase odgovara borba ugnjetavane klase za njeno cjelovito oslobodenje. Tako ,,da isve borbe u drzavi, borba izmedu demokratije, aristokratije i monarhije, borba za izborno pravo itd. itd. — sve u svemu, opsta ali iluzorna forma zajednice — nisu nista drugo do iluzorni dblici u kojima se vode stvarne borbe medu raznim klasama [...]; dalje, da svaika klasa koja tezi da uzme vlast, — pa cak i ako njena vladavina uslovljava ukidanje [i prevazilazenje, Aufhebung] celokupmog starog oblika drustva i vlasti (Herrschaft) uopste, kao sto je to slucaj sa proletarijatom, — mora fprvo osvojiti politicku vlast, >da bi, apet, svoj interes predstavila kao opsti, na sta je primorana u prvom trenutku." (N. id., str. 32) Politicka drzava je, dakle, puki sazetak politickih boifci koje iskazuju prerusene ekonomske interese. Podrustvljavanje proizvadnje, raspoidjele i potrosnje, prevazilazenje podjele rada, dokidanje privatnog vlasnistva i kapitala, ukidanje gradanina / radnika (kao takvog), univerzalizacija ljudskog rada, destrukcija burzoaskog drzavnog aparata, ukratko, ekonomsko i politicko razotudenje — zapocinje diktaturom proletarijata, koja ce poslije ufcinuti samu sdbe; i tako ce se, kroz jednu novu, posebnu ,,vladavinu", covjecanstvo zaputiti ka integralnom koimunizimu, drustvu bez klasa i bez Drzave, stapajuci onp ,,politicko" sa ,,ekonomskim", ,;drustveno" sa ,,in)divduakii;m", i nikakvo vladinsko djelovanje nece upravljati djelovanjem zajednice. iSve analiticko gledanje na aktuelno politicko otudenje trdba da vodi ka prevazilazenju tog otudenja u buducnosti, u nadolasku ikoji po prvi put u istoriji svijeta nece biti baziran na otudenju. Marks, koji je u skoro isto vrijeme bio filozoj (teoreticar i vizionar), naucnik (sociolog i ekonomist) i politicar (tdhnicar prakse), nije se mnogo raspitivao o inogucnosti nadolazenja te zbilje ,ne-otudenja. I tu je ono sto u isti mah cini i njegovu ^duibinu i njegovu ogranicenost: shvatajuci ono sto jeste i htijuci da ga ponisti, on dohvata postojece stvari — u svojoj vlastitoj perspeiktivi, razumije se, ali vec i ta perspektiva ukazuje bar na jedan aspekt totalne onticke zbilje - - te misli da u svome videnju korjenito preobraziteljskog i revolucionarnog posredovanja otvori has perspektivu istorijskog spasenja covjecanstva. Slabo se on zanima za pitanja koja se ticu tog pred-videnja buducnosti, predvidanja koje se uvijek brani od sistematizovanja a priori.
112
KOSTAS AKSELOS
Njegovo misljenje moze se okarakterizirati kao u isti mah odvec teorijsko (,,idealisticiki" romainticno, anarhizirajuce ltd.) i odvec prakticno (naivmo ,,rea'listicko" prisno it)d.), suvise otvoreno i spekulativno (kada nadlijece univerzalnu istoriju da bi je razotudio u mislima), all i stvrdnuto i dogmaticno (jer sve svodi na e'konomiju i na borbu klasa). No, nista bitno necemo postici vjerujuci da cemo ga prikovati ea sramni stub takvim odrednicama. To je misljenje jos uvijek plodno i do krajnosti problematicno, pa cak i dvosmisleno, a ne samo dijalektiemo; ono moze ddbiti mnoga tumacenja kako u oblasti misli, tako i u oblasti zbi'lje. Politicka problematika toga misljenja daleko je od toga da bude jednoznacna, pa u svijetu koji na politiku gleda kao da mu je to cjelokuipna sudbina, pitanja koja postavlja Marksova politicka filozofija ostaju otvorena: jer niti se ono politicko moze tako lako redukovati na ekonomiku, niti moze dualizam drustvenog i politickog tek tako nestati, niti se moze ono formalno razluciti od materijalnog i realnog, od saidrzaja koime je forma. Marks je osudivao ipolitiku i Drzavu kao takve, i to u ime humaniziranog i totaliziranog ekomomskog i drustvenog cinioca. Iipak, ono ekonomsko, drustveno (sto je za Marksa cjelo>vito, ciji je temelj tehnoloski i ljuds'ki gledano ekonomski) i ono politicko (sto je beskrajno vise nego formalno) ne mogu e tako shematski razlikovati. Marks na mmogirn mjestima pise da ce emancipacija proletarijata biti najprije politicka IN. id., str. 32) i tako i posljednju od klasa uvodi u politick! sklop i igru3. Cini se cak da ono politicko prednjaci pred 3 Bez pogovpra se uzima da po miiljenju osnivada marksizma, komunisticke principe treba primjenjivati zavisno od kpnkretnih i posebnih modaliteta. U Predgovoru za Manifest komunisticke partije, sastavljenom 1872, Marks i Engels isticu: ,,Prakticna primjena ovih nacela (...) zavisice svugdje i u svako doba od istorijski datih okolnosti", (MED, torn 7, str. 477). A mi, pak, hodemo da istaknemo politicku orijentaciju koju uzima komunisticki ppkret jo§ za Marksova zivota. Ogorteni protivnik Hegelove politicke filozofije i politike uopste nije mogap a da se ne slozi da emancipacija radnika prvo nastupa u politickoj ulozi. Vec 1844. Marks je pisao u pariskom casopisu Vorw'drts: ,,Revolucija uppce ru§enje postojece ylasti i razaranje starih odnosa — politicki je akt. Medutim, spcijalizam se ne moze ostyariti bez revolucije. Njemu je potreban taj politifiki akt ukoliko mu je potrebno razaranje i raspadanje. Medutim, gdje pocinje njegova organizirana djelatnost, gdje se javlja njegova samosvrha, njegova dusa, tamp socifalizam odbacuje politiCki plast." (Kriticke pnmjedbe uz clanak jednog Prusa, MED, torn 3, str. 174)
POLITICKO OTUBENJE
113
ekonomskim u toku procesa koji je preobrazio Marksovo misljenje i gledanje u marksizam. Vec Lenjin u Sta da se radi? govori o trostrukoj perspektivi borbe proletarijata — ekonomskoj, politickoj i teorijskoj (uvijek susrecemo trodijelnu shemu) — i o nuzdi da se u toku borbe ekonomsko podredi politiSko'm. U stvari, politicka moc se, vezana, naravno, za ekonomiju i tehniku, pokazuje, izgleda, jos ocitije od ekonomskih cinilaca; istorija ovih posljednjih stotinu godina pokazuje nam kako se bitka Naroda (realnosti koje je Marks zaista previse zanemarivao) i drzava kamibinuje sa borbom Klasa i cak stize da je naidvlada. Jer volja za .moc, u zavadi sa telhniko'm, dospijeva da potcini ekonomiju, a politika razvija svoju vlastitu dijalektiku, rasiprostire svoju volju za moc. Nije nam namjera da primjenjujemo Marksovu misao na metamarksovsku i marksisticku realnost. Mi hocemo da Mar'ksa pustimo da govori i da shvatimo njegov diskurs, nabijen pitanjima kao svaki velik diskurs. Veza sa realnoscu koja se na njega poziva postavlja vazan prdblem koji medutim, ne moze biti rijesen u zurbi i jednoznacno. Da li bi se rijec Evandelja — vodeci racuna o razlikama koje razdvajaju ove dvije vizije i dva ozbiljenja 4— mogla primjenjivati na realnost koja hoce da je hriscanska ? Misao uvijek slijedi svoj uzlet, a zbiIja posjeduje svoju vlastitu tezinu, no ne mora zato misao biti nezbiljska ili irealna. Na udarcu pitanja misljenja i problema zibilje, covjek i covjecanstvo sebi postavljaju zadatke koje ne mogu rijesiti, jer ne spada sve u oblast datosti i prakticnog. Misljenje moze u izvjesnim momentima dohvatiti sto jest i prokrciti put do postajanja, no isto se tako i bitak koji postaje otima. A tako se dogada i s poliitickim misljenjem, pri cemu je terrain politickog uzet u istorijskom, oblikujucem smislu. Zapad je u toku svoje istorije, koja je tezila da postane unwerzalna i planetarna, vddio radanje Pla4 Zapanjujuce je ustanoviti da je jos Lenjin istakao zaborav marksovske istine: ,,I upravo u tpj, veoma ociglednoj — u pitanju o drzavi mozda najvaznijoj -- tacki, Marksove pouke su najvise zaboravljene! U popularnim komentarima — a njima se ni brpja ne zna — o tome se ne govori. ,Uobi£ajeno' je da se to precutkuje kao zastarela ,naivnpst', bas kao sto su hriscani, kad je hriscanstvo postalo drzavna religija, ,zaboravili' .naivnosti' primitivnog hriscanstva s njegovim demokratsko-revolucionarnim duhom." (Drzava i revolucija u: V. I. Lenjin: Dela, torn 26; Institut za medunarodni radnicki pokret; Yugoslaviapublic, Beograd, 1975, preveo R. Colakovic; str. 165).
8 Marks mislilac tehnifce
114
KOSTAS AKSELOS
tonove Drzave, Bozije drzave svetog Augustina, Marksovog Komunistickog manifesto.. Ipak nijedan mtislilac, nije za sva vremena pronikao u zagonetku te Istorije, imakar da je i osvjetljavao. Pa ni Marks, a da nije zbog toga ,,utopican". On je prionuo na odgonetanje zbilje, os'luskujuci glasove tragedije Ijudi koji su se uzidizali od zemlje ka nebu, iako uopste nije vjerovao u ndbo. Da li je mogao govoriti ili cikiiti drugacije? Misao misli sto jest, a politicka djelatnost gradi i razgraduje zdanja i Carstva, sto ne znaci da je mlisljenje nedjelotvorno. Marks tezi da za sva vremena nadmasi spekulativno misIjenje, da ozbilji ideolosku i apstraktnu ,,istinu" teorije u prakticnoj energiji. Veldki heroji ideoloskog otudenja cesto nam, medutim, pomazu da razumijemo ne samo Marksovu misao nego i ekonomska i politicka oztoiljenja prakticnog marksizma. Platon, voda povorke metafizicara idealista, priznaje u svojoj Drzavi da prakticna i politicka primjena istinitih misli ne dolazd sama od sebe; naime, nekoliko redova prije no sto ce progovoriti o kraljevimajfilozofiima i podudarnosti filozofije i politike, on se pita ndje li ,,u prirodi da je izvrsenje dalje od istine nego sto je rec" (473a). Sto se, pak, tice Aristotela, koga Marks ne oklijeva da nazove ,,dzinom misli"5, on u pumoj bistrinii trvdi da je ,,svrha teoretskih razmatranja [. ..] istina, a svrha prakse je delo ( epyou)" (Metafizika, 993b, 20)
Kapital, Prvi torn, MED, torn 21, str. 83, n. 33,
KNJIGA IV LJUDSKO OTUDENJE
Dok ljudsika bica, vidljivi i nevidljdvi protagonisti postajanja, subjekti i objekti istorije, razvijaju tehniku i dok se zahvaljujudi njoj razvijaju, ana se isto tako otuduju u odnosu na sebe same i na svoju bit; ona u bici za opstajanje gube svoje istinsko postojanje, ona sama sebi postaju tudinci. Covjek, kakvim ga sagledava Marks, ima bitno istordjsku prirodu i ta (istorijska) priroda ospoljila se i otudila tokom postajanja covjecanstva. Covjek je bitak svih bica — realnosti — preko kojih se pokazuje; njegova bit je ona jedne univerzakiosti, jedne zajednice mogucnosti; stoga je on rodno i bice zajednice (Gattungwesen, Gemeinwesen) koje se otudiilo kroz ekonamski, politicki, poradicni i ljudski zivot. Zato ce ukidanje otudenja donijeti rodenje cjelovitog covjeka, covjeka koji postaje ono sto uistinu jest, pri cemu ce mu priroda postati — posto to u biti jeste — ljudska.
KOSTAS AKSELOS
116 POGLAVLJE I
ODNOSI IZMEDU SPOLOVA I PORODICA Covjek je rodno bice koje djela prema svojoj prirodi a protiv Prirode, da bi zadovoljilo svoje potebe. Transformirajuci sto mu se suprotstavi, on samog sebe preobrazava i ,,cijela istorija [je] samo neprekidno preobrazavanje ljudske prirode (Bijeda filozofije, MED, torn 7, str. 127). Svako pozitivno zadovoljenje povlaci nove potrebe, koje, sa svoje strane, traze da budu zadovoljene, i tako dalje. Zivot covjeka, cija bit je drustvena — zivot ljudi na taj je nacin neprestano ozbiljavanje i neprestano prevazilazenje onoga sto ljudi irnaju i oooga sto jesu. Vec smo vidjeli1 kako Marks najpada dva od tri prirnordijalna uslova istorije. P\rvi istorijski uslov je ,,proizvodnja dobara koja ce onioguciti zadovoljenje potreba", a ,,za zivot su potrebni pre svega hrana i pice, stan, odeca i jos ponesto drugo"; drugi istorijski uslov sastoji se u tome ,,da sarna podmirena prva potreba dovodi radnju podmirivanja i vec steceni instrument za podrnirivanje do novih polreba". Na ova ,,dva" uslova i pretpostavke svake istorije — koji predstavljaju ,,prvi istorijski cin (Tat)" — nadovezuje se ,,treca" pretpostavka, treci tip prirodno — i — drustvenog odnosa1; ipak ova tri ,,cinioca" treba razumjeti kao cjelinu. ,,Treci odnos, koji ovde od pocetka ulazi u tok istorijskog razvitka, jeste odnos u kome ljudi, svakodnevno iznova stvarajuci sopstveni zivot, pocinju da stvaraju (machen) druge ljude, da se razmnozavaju — odnos izmedu muskarca i zene, roditelja i dece, porodica. Ova porodica, koja je na pocetku jedini socijalni odnos, postaje kasnije, kad je povecanje potreba stvorilo nove drustveiie odnose a povecanje broja ljudi nove potrebe, podreden odnos (iskljucujuci Neniacku)."3 (N. id., str. 29) Tri reda nize, Marks precizira: ,,Uostalom ,ove tri strane socijalne delatnosti ne treba shvatiti kao tri razlicita istupnja, vec upravo samo kao tri stra1 Na pocetku poglavlja o Radu, podjeli rada, radnicima, i o MaSim, zindustriji, tehnicistickoj civilizaciji. Njemacka rijec Verhaltnis, koju Marks upotrebljava na ovim stranicama, oznadava u isto vrijeme uslov i odnos (relaciju, opstenje); za Marksa su uslovi odnosi koji povezuju i suprotstavljaju ljude i prirodu i ljude medu sobom. ! Ova je primjedba, naravno, ,,ironicna".
LJUDSKO OTUDENJE
117
ne, ili, da bi Nemcima bilo jasno, kao tri .momenta' koja su istovremeno postojala od pocetka istorije i od vremena prvih ljudi, i koja jos i danas vaze u istoriji." Istorija covjecanstva — u isti mah prirodna i drustvena — i uslovi i odnosi iz kojih ona proizlazi ukljucuju, dakle, dvostruko proizvodenje: proizvodenje materijalnih dobara radom i proizvodenje ljudskog zivota radanjem. Instruinentima za produkciju stoga na neki nacin odgovaraju organi za reprodukciju. Shodno tome, ljudi su kako medu sdbom, tako i sa Prirodom vezani prirodnim sponama kao i drustvenim To niposto ne znaci da Marks, sto se tice razvitka covjekove istorijske iprirode, dqpusta neki dualitet sila; nema tu — na jednoj strani glad, a na drugoj ljubav. Takode nema ni razvijanja seksualnih snaga pokraj razvijanja proizvodnih snaga.4 Radanje, reprodukcija ljudske vrste, bitni je uslov isto4
Ponovq je Engels preuzeo zadatak da ocrta, uostalom prilicno shematicno, istoriju porodice u svome Porijeklu porodice, privatnog vlasnistva i Drzave, stampanom 1884. (ppslije Marksove smrti). Engels je taj koji je doprinio stvaranju ,,dualisticke" teorije istorije — teorije koju marksisti uostalom i nisu prihvatili. U Predgovoru prvom izdanju svoga rada, on izmedu ostalog pise: ,,Po materijalistickom shvatanju, odlucujudi faktor u istoriji je, u krajnjoj liniji, produkcija i reprodukcija neposrednog zivota. A ona sama je, opet, dvojakog karaktera. S jedne strane, proizvodnja sredstava za zivot, predmeta ishrane, odevanja, stana i za to potrebnog oruda; s druge strane, proiyvodnja samih ljudi, produzenje vrste. Drustvene ustanove pod kojima zive ljudi jedne odredene epohe i jedne odredene zemlje uslovljene su obema vrstama proizvodnje: razvojnim stupnjem rada, s jedne strane, porodice, s druge." (MED, torn 32, 1978) str. 14; preveo Milorad Simic) Imajuci za sobom slavni rad Bahofena (Das Mutterrecht, 1861) a oslanjajuci se na knjige L. H Morgana {Systems of Consanguinity and Affinity, 1871, i, ponajvise, Ancient Society or Researches in the Lines of Human Progress from Savagery through Barbarism to Civilization, 1877), Marksov prijatelj, saradnik i vulgarizator daje sljedecu shemu razvoja porodice: primitivnom promiskuitetu, konstituiranom u neometanom seksualnom opstenju, a diju prirodu Engels nije sasyim preciznp odredio, uslijedila je porodica krvnog srodstva (u kojoj su roditelji i djeca iskljuceni iz uzajamnog seksualnog opstenja), ovoj je uslijedila porodica punalud (koja pak iskljucuje odnose izmedu brace i sestara), a potom sindijazmicka porodica (bazirana na sjedinjenju po parovima, ali prilicno elasticnom); to su vazni pblici u evoluciji porodice tpkom varvarske i divlje praistorije, oblici za koje nam prisutni primitivni narodi jos daju izvjesnih primjera. Sa patrijarhalnom porodicom (§to predstavlja veliki istorijski ppraz zenskpg spola, odnosno prppast materinskog prava i zenin gubitak vladajudeg polozaja u kuci) mi ulazimo u podrucje (pisane)
118
KOSTAS AKSELOS
rijskog zbivanja, all ostaje prije svega prirodna funkcija, iako ne iskljucivo. Pokretac geneze i razvitka istorije — koja nije puka evolucija, razvoj — pociva u koristenju, stvaranju i razvitku proizvodiuih snaga sto odreduju ljudske odnose uopste, te ljudsku sadrzinu i formu seksualnih odnosa posebno; Ijudi, od pocetka istorijska bica, nisu puka prirodna bica. Razvitak odnosa medu spolovima i porodice uslovljen je, stoga, procesom razvijanja proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. Kao sto ljudski produktivni rad dijeleci se suprotstavlja posjednike i ugnjetace eksploatisamima i ugnjetenima, tako ljudski reproduktivni ,,rad" i odnosi u koje se on uvrscuje razdvajaju u krilu porodice gospodara i roba. Marks ide tako daleko da pomislja da podjela rada ,,na pocetku nije bila nista drugo do podela rada u polnom aktu" (N. id., str. 30). Zapravo se cini da u pocetku bijase borba spolova i da se ona nastavlja sve do nasiih dana, gdje srece borbu klasa i suodreduje se s njom. U susretu dviju ,,suprotaosti" koje se privlace — muskog spola i zenskog spola — povezivanjem njihovih krajrajih raz'lika, rada se ljudsko bice, rezultat jedinstva i suprotstavljanja suiprottoosti. Pri tome, ljudska se bica ne radaju samo miloscu prirode, nego i zahvaljujuci dvama Ijudskim bicima, i to u nekom Drustvu. To drustvo je drustvo podjele rada i izraibljivanja covjeika covjekom. ,,Sa podelom rada, u kojoj su date sve te protivrecnosti i koja, opet, pociva na prirodnoj podeli rada u porodici i razlucivanju drustva na odwjene, medusobno suprotne porodice, data je u isto vreme i raspodela (Verteilung), kvantitativno i kvalitativno nejednaka raspodela rada i njegovih proizvoda, dakle svojine, cija se istorije; najzad, posljednji oblik u oyom procesu suzavanja jeste monogamna porodica, zasnovana na dominaciji muskarca, tip odnosa koji, pofiev od srednieg vijeka, da ne kazemo po6ev od hriScanstya, ukljuSuje i indtvidulnu seksualnu ljubav. Cini se da monogamija i individualna seksualna ljubav, makar i duguju svoje rodenje odredenim uslovima vlasnistva, predstavljaju najvisi tip odnosa; oni ce se, tako, odrzati i u postkapitalistickoj buducnpsti, a nestace samo dominacija muskarca i nerastavljivost veze, to jest isceznuce poteskoce isprijecene pred razvodom. Potpuna jednakost obaju spolova i individualna i obostrana seksualna ljubav (dok traje) ozbiljice se, dakle, u potpunosti poslije obaranja kapitalizma i pri tome ne mora doci do sljedecih oblika u razvoju veza medu spolovima. Uzajamna sklonost mu§karca i zene iznacj de odgovarajude forme da se realizuje po§to iscezne svaki ekonomski pritisak.
LJUDSKO OTUDENJE
119
Mica, ciji se prvi oblik nalazi jos u porodici, gde su zema i deca robovi muskaraca. Istiina, jos vrlo primitivno i latentno, ovo ropstvo u porodici predstavlja prvu svojinu." (Ibid., str. 31—32) Utorzan razvitak privatcne svojine uslovljava uostalom razvitaik formi porodicnog zivota. Privatoa svojina i podjela rada izoluju porodicu unutar zajednice i stvaraju ad nje jednu pnivatnu, a ne vise zajednicku realnost. Kretanje privatnog vlasnistva direktno odreduje izidvojenu ekonomiju domacinstva. Gradainsko drustvo i Drzava imaju porodicu za pretpostavku i temelj. Buduci da su odnosi privatnog vlasnistva odnosi koji povezuju (to jest otuduju) prividnu zajeidnicu i njene clanove sa prdrodnim i predmetniim svijetom, jasno je da je brak ,,svakako oblik ekskluzivnog privatnog vlasnistva" (Ek—/, str. 235) Privatno vlasnistvo, brak i porodica, to su temelji sa kojih se uzdize vladavina burzoazije. Institucija (gradanske) porodice pociva na veoma iskustvenim pdtanjima, naime na ekonomsikim, i istinsko tijelo porodice jeste stanje bogatstva. U opstem slucaju, pojedince u brak gura komlbinovana igra dosade i novcamih interesa, a ne autonomno vazenje porodice. I tako, mada se rastakanje porodice prakticno ostvaruje, dok djelovanje zbiljskog raspadanja biva sve opstije, sama institucija apstaje, jer njeno egzistiranje iznuduje njena povezanost sa oblikocm proizvodnje i gradansikim drustvom. Stavise, rastakanje braka teoretski su proklamovali i fraocuski i engleski socijalisti, kao i francuski romanoipisci; sve do njema5kih filozofa, koji ce najzad doci k sebi, kako ironicno kaze Marks. Rastakanje porodice znaci dvije stvari: realno rastakanje, sto se zaista desava, posto su u praksi sami burzuji glavni protagonist! tog rastakanja, i neophodno rastakanje, to jest svjesno priznavanje da je takvo stanje stvari i ukidamje porodice — u njenoj burzoaskoj formi — u proleterskom, razotudujucem pokretu. Porodica nastavlja da postoji i u teoriji ostaje relativno nedinnuta, jer ona je u praksi jedan od temelja na kojima burzoazija podize svoju vladavinu; licemjerni burzuj (hipokrit po svojoj sustini) ne sadbrazava se, posebno, toj instituciji, nego se, uopste, institucija prosto odrzava. Brak i porodica bivaju negirani, ponaosdb, u teoriji i u praksi, ali se odrzavaju, drustveno, u teoriji i u praksi. Dosada i praznina
120
KOSTAS AKSELOS
otudeme egzistencije, interesovanja za novae, teoretsko kritikovanje braka i porodice i njihovo prakticno razlaganje jesu sastavnii dijelovi porodice i braka i — u "burzoaskim i kapitalistickim okvirima — niiposto ne sezu ka pravom rastakanju i prevazilazenju. Sveopsta hipokrizija burzujske egzistencije podize u sakrosanktaom svijetu zdanje necistog opstojanja tog postvarenja (i dehumanizacije) odnosa izmedu apolova. A sama ta hipokrizija, zasnovana na veorna istkustvenim uslovima, nalazi piibjezista i pomoone izlaze za sebe izmedu ostalog i u preljutm i prostitucijd. Pri svemu tome, ukoliko covjek zenu smatra, odnosno procjemjuje, kao plijen i sluskinju pohote, on time iskazuje citavu svoju vlastitu beskrajnu degradaciju i otudenje. U vanbracnom seksualnom opstenju — a posebno u prostituciji — ovo se otudivanje covjekove prave drus'tvene prirode pokazuje na jedan jos sramniji nacin, posto je prostitucija zasnovana na merkantilnom odnosu, sto cini da onaj ko se prostituise buide otudeniji i da otuduje vise od onog ko_je prostituisan. Imajuci svojstvo da sve kupoviaom moze prisvojiti, novae moze takode kuipovati i ,;lju)bav"; kao opsta bludmiea, opsti zaikupac ljudskih potreiba, on stapa, izokrece i mijenja sva prirodina svojstva ljudskog rodnog i zajedmickog bica u njihove suprotnosti, te .jprisiljava protivrjecnosti da se Ijuibe". Nasuprot tome, ,,Ako pretpostaviis co-vjeka kao covjeka, a njegov odnos prema svijetu kao ljudski odnos, ljubav mozes zamijeniti samo za Ijulbav, povjerenje samo za povjerenje itd. [ ... ] Svaki od tvojih odnosa prema covjeku — i prema prirodi — mora biti odredeno ispoljavanje (Ausse rung) tvog zbiljskog individualnog zivota, koje odgovara predmetu tvoje volje. Ako ti^volis ane izazivas ljubav partnera (Gegenliebe), tj. ako tvoja ljubav kao ljubav ne izaziva uzajamaiu ljubav, ako kao covjek koji voli ne postanes kroz svoje zivotno ispoljavanje [a ne kroz otudenje ospoljavanjem svog zivota] voljeni covjek, tvoja Ijulbav je nemoona, ona je nesre=ca i to nesreca koja sipada u Ijudsku sudbinu, a ne dolazi od drustvenog uredenja]", ditamo u Ekonomsko-jilozofskim rukopisima (str. 260). Da bi se razotudili odnosi medu spoloviana, potrebno je da (gradanski) brak, kao i sve sto ga uslovlj ava, okruzuje i prati, promijeni odjednom i formu i sadrzaj.. Jer porodica je sa-
I IUDSKO OTUDENJE
121
mo jedan od posdbnih oblika proizvodnje i ona potpada pod e opste zakone. Zlbog toga se ukidanje privatnog vlasnii \ a i Oidvojenog ekonomskog zivota ne moze odvojiti od uki'l.mja porodice (N. id., str 57). Pozitivno i djelatno ukidanje I'livatoog vlasnistva znaci, prema Manksu, prisvajanje istinAog (cjelovitog, rodnog) ljudskog zivota i lancano ukidanje '.\vkolikog otudenja. Tako ce porodicni covjek ponovo saHtaviti svoju ljudsku egzistenciju, nerazlucivo individualnu i . Tu se radi o ukidanju — nistenju — privatne svojiiiie, a ne njenog uopstavanja i prosirivanja; shodno tome, ukidanje braka niposto ne zinaci zajednicu zena — u kojoj bi /i-iic postale nekakva zajednicka svojina —, kao sto bi, cini le, htio svaki ,,grubi i nemisaoni komunizam". Marks osuduji- takav komunizam, koji bi bio tek univerzalizacija kapitali/.ma, koji porice covjekovu lionost uvrscujuci ga u proces nivciiranja, suprotan pravoj covjekovoj prirodi. Prevazilazenjc otudenja, izmedu ostalog i erotskog, pokazace covjeku put da se vrati ,,u svoje Ijudsko, tj. drustveno postojanje"5. Bas dok zapisuje: ,,Najvisa funkcija tijela je spolna dje/itlnost (Geschlechlsatigkeit)" — Kritika Hegelove filozofijc driavnog prava (str. 36)—Marks spolnu djelatnost ne smatra /.i prosto aninialnu funkciju: prava fizicka ljubav ne da se svcsti na materijalni oin izlucivanja sjemene tecnosti. Marks i.iskriinkava otudenje, izoblicavanje i suzavanje ljudske spolIK- aktivnosti pod zagusljivkn rezionom privatne svojine. Kad uopstava privatnu svojinu, on nece da uopsti nesto posebno, IH-^O da na konkretnom odrazi univerzalno. Zato moze tvrditi ,,U odnosu (Verhaltnis) prema zeni kao plijenu i sluzavci zajcdnickog uzivanja izrazena je beskrajna degradacija u kojoj covjek postoji za sebe samog, jer tajna tog odnosa [ovdje Marks upotrebljava rijec Geheimnis\ ima svoj nesumnjiv, odlucan, otvoren, otkriven izraz u odnosu muskarca prema ''/'i i u nacinu kako se shvaca neposredni, prirodni rodni odnos. Neposredan, prirodan, nuzdan odnos covjeka prema covjuku je odnos muskarca prema zeni. U torn prirodnom rodiium odnosu (naturlichen Gatlungsverhdltnis) odnos covjeka picma prirodi neposredno je njegov odnos prema covjeku, 5 ,,Riickkehr des Menschen [...] in sein menschliches, d. h. t'.i'sellschaftliches Dasein." Ek.-f., njemacki tekst u: Marx Friihschriften, izd. Kroner, Stuttgart 1953, str. 236; srpskohrvatski prevod, str. 237.
122
KOSTAS AKSELOS
kao sto je odnos prema covjeku neposredno njegov odnos prema prirodi, njegovo vlastito prirodno odredenje. U torn odnosu pokazuje se, d&kle, na osjetilan nacitn, svedeno na oci glednu (anschauliches) cinjenicu to koliko je ljudsika sustina postala covjeku priroda ill koliko je priroda postala covjekova ljudska sustina. Iz tog odnosa moze se, dakle, prosudivati cjelokupan stupanj covjekova obrazovanja (Bildungsstufen). Iz karaktera toga odnosa slijedi koliko je covjek postao za sebe i koliko je sebe shvatio kao rodno bice (Gattimgswcsen). kao covjeka; odnos muskarca prema zeni je najprirodniji odnos covjeka prema covjeku. U njemu se, dakle, poikazuje koliko je prirodno odnosenje (Verhalten) ljudsko, ill koliko je ljudska sustina njemu postala prirodnim bicem, Jcoliko je injegova ljudska priroda (menschliche Natur) postala njemu prirodom. U torn se odnosu, takoder, pokazuje koliko je covjekova potreba postala ljudskom potrdbom. koliko mu je, dafcle, drugi covjek kao covjek postao potrdbom, koliko je on u svom najindividualnijem postojanju (individuellsteii Daseinl istovremeno i drustveno bice (Gemeinwesen)." (Ek. f., str. 21 —22 i 23 kod Kronera, str. 236 u MED) Marks — koji je pisao Ijubavna pisma i pjesrne6 onoj sto je strasoo ljubljase jos od mladalastva i koja mu kasnije postade supruga, svojoj vjernoj druzlbanici i majci svoje djece — ne odvaja spolnost (onu pravu, to jest ljudsku) i (strasinu) ljubav, bas kao sto ne odvaja, uopste uzev, prirodu covjeka, covjeka i covjecanstvo, individuu i drustvo, subjektivnost i objektivnost. On prosvjeduje protiv onih sto hoce da redukuju silu ljubavne strasti, te u isti mah napada gradanske kriticke materijaliste i spekulativne, neljudske idealiste. ,,Ljubav je strast, a nista opasiiije za spokojstvo sazinavanja od strasti. [. ..] Kako apsolutni subjektivitet, actus purus ,cista' Kritika ne bi sagledala u ljubavi svoju bete noire7, otelovljenog satanu, — u ljubavi koja tek uci coveka i.stinski da veruje u predmetni svet izvan sebe, koja ne samo coveka cini predmetom, vec, §tavise, predmet covekom!" (Sveta porodica, MED, torn 5, str. 17 i 18) 4 Decembra 1836, Marks, star 18 godina, iznio je pred svoju ,,dragu i vje&io ljubljenu Dzeni fon Vestfalen" dyije sveske lirskih pjesama pod naslovom Knjiga ljubavi (Buck der Liebe). 7 Francuski: crna zvijer.
LJUDSKO OTUBENJE
123
Upravo zibog cinjenice da se razvitak ljubavne strasti — ,,spiritualnog predmeta, tako bogatog smislom i znacenjem, ljubavlju" — ne moze konstruirati a priori, posto je taj razvitak zbiljski i materijalan, smjesten na pocetak osjetilnog svijeta i aificira kankretne iadividue, ne bi se mogla napraviti teorij'ska, spekulativina konstrukcija u povodu ljuibavi ili o ljubavi. Izgleda da se ne moze dijalektioki izucavati unutraSnji razvoj strasne zljubljenosti, to jest njeno porijeklo i cilj; takode joj se ne mogu ni program! zacrtavati. U principu, radi se o tome da se razotudi sve sto sprecava ljubav da se ispili iz jajeta, a ljudsku seksuakiost da se pokaze u svem bogatstvu i punoci, i to da se razotudi dokidanjem gractanskog braka i porodice, te da se, shodno tome, problem njihovog bivanja i njihove buducnosti, ostavi potpuno otvorenim. Marks ne propusta da shvatimo da ce se, kad burzoaska porodica i brak budu jednom ukinuti, parovi obrazovati slobodno, da ce muskarac i zena biti ravnopravni, zena ce prestati da bude sredstvo zadovoljenja i (re)iprodukcije, a djecu ce poglavito vaspitavati zajednica. Zena nece ovisiti vise o muzu, par vise nece zavisiti od gradanske i ekonomske situacije, djeca nece biti zavisna od roditelja. Sto, ponovimo jos jednom, ne znaci da ce se stvoriti zajednica zena i da ce se socijalizirati opsta pohota, za dim su zudjeli grubi komunisti, izazivajuci stravu kod burzuja. Poslije filozofskih djela iz mladosti, Komunisticki manifest jos jedaniput iskazuje stav o ovoj tacki: ,,Burzuj gleda u svojoj zeni prosto orude za proizvodnju. Posto cuje da oruda za proizvodnju treba zajednicki da se eksploatisu, on i ne moze stvar da zamisli drukcije nego da ce sudbina pripadanja zajednici pogoditi i zene. On ne sluti da se radi bas o tome da se ukine polozaj u kome su zene samo oruda za proizvodnju. Uostalom, nista nije simjesnije od viso'ko-moralnog uzasavanja nasih burzuja zfbog toboznje zvanicne komunistiCke zajednice zena. Komunisti nemaju potrebe da uvode zajednicu zena, ona je gotovo svakaid postojala. [ . . . ] Komunistima bi se u najgorem slucaju moglo prelbaciti da na mjesto licemjemo prikrivone hoce da uvedu zvanicnu, otvorenu zajednicu zena. Uostalom, po sebi se razumije da s ukidanjem sadasnjih oidnosa proizvodnje iscezava i zajednica z e n a . . . " (MED, torn 7, str. 393)
124
KOSTAS AKSELOS
Marksovo shvatanje odnosa izmedu spolova, Ijufoavi, braka i porodice je — i ovaj put - - znatno mocnije tamo gdje analizira i negira, nego gdje tvrdi i propisuje. To shvatanje uvijek polazi od temeljne cinjenice, a Marksova temeljina ideja jeste da ljudi sami proizvode svoj zivot i da jedni druge proizvode, pri cemu je ljudsko bice, nioze se reel, proizvodac i proizvod u isti mah. U tarn proizvodnom produktivnom i reproduktivnom procesu ljudi su uvijek, i oduvijek, u zavadi sa istorijskom prirodam, a njihova vlastita istorija je prirodna. Ono sto oni jesu i sto cine u toku svoga postajanja odroduje se, dehumanizira, otuduje, pa i njih otuduje, dehumanizira, denaturise. Sve se fiksira, stvrdnjava i postvaruje tokom samog svog razvoja koji napreduje i sve univerzalizira. Rad i Ijubav podnose istu sudbinu i vrlo je simptomationo sto Marks asocira seksualnost sa tehnikom, sto ide tako daleko da u spolnom cinu (reprodukcije) vidi prvu pojavu podjele rada. Razvitak tehnike je, dakle, tajna svekolike prirodne istorije — a i protuprirodne istorije — ljudi i njome se osvjetljava postajanje ljubavi; sve vise napustajuci Prirodu, da 'bi bolje ovladala njome, tehnika sve vise udaljava covjeka ad njegove sopstvene prirode: ona je nesumnjivo protuprirodna po svojoj sustini, no tokom ljudske istorije, istorije otudenja, ona cak gubi i vezu s tim cemu se suprotstavlja, osamostaljuje se i lisava svakog zivota. Kako tehnika ide skupa sa razmjenom i trgovinom, dosljedno je sniatrati i odnose izmedu sipolova takode kao oblik trgovine. Ti su odnosi oduvijek predstavljali trgovinu, ali otudujuci karakter te komercijalizacije najvise, po Marksu, bode oci na nivou modernog i burzoaskog drustva. Tako Marks nastoji da u vidu ima u isti mah i sustinu ljuibavi — sustinu koja jos nikad nije tokom istorije ozbiljena i koja se moze ozfoiljiti tek poslije ukidanja uzroka sveg otudenja, poslije ukidanja pri va toe svojine — i eroticke i porodicne realnosti iz burzoaske ere, otudujuce i otudene realnosti. S jedne strane, on opjeva ljulbav, fizicku, strasnu, duhovnu, ,,dakle" cjelovitu, dok s druge ozloglasava otudene oblike koje je
I.JUDSKO OTUDENJE
poprimila. Ljubav, medutim, 0d pocetka biva srozavana na ipodjelu rada i na proizvodnju, buduci da spolni cin pociva 'na izvjesnom dbliku podjele rada, ,pa se covjek, pita sta ce /apravo zmafiiti puni procvat ljuibavi poslije prevazilazenja padjele drustvenog rada. Shvata li Marks, ne rastavljajuci seksualne odnose od ljubavi, domet onoga sto zove IjubavIju? Buduci da on u razvitku inidividualne ljuibavi ne vidi dje>lo hriscanstva, sta za njega znaci slobodni procvat individualne ljubavi u nehriscanskom (d odlucno ateistickom) svijetu u koime ce inidividua biti univerzalizirana? U Ijudskom dru6tvu koje ce uslijediti iposlije kaipitalizma bice prevazidena i klasna boriba i seksualna borba: muskarac i zena bice jednaki; no to ce drustvo uklnuti i privatnu svojinu i sve individualizirajuce forme sto je prate. Kad se univerzalizira, hoce li Ijubav jos biti Ijubav? Kada ljudsko bice prestane da bude ,,proizvodac" i ,,radnik" sta ce jos reprodukovati, u sta ce se zaljubljivati? U sta ce se izrodlti ne samo Ijubav, nego isto tako spolni cin — prvobitni oblik podjele rada — poslije korjenitog ukidanja svake podjele rada preko koga mora proci poduhvat ljudskog razotudenja? Hoce li to biti neki novi oblik reprodukcije koji korespondira novo'm obliku tehnicke i ekonomske produkcije? Sve Marksovo misljenje sto se tice seksualnosti i ljubavi (koje on ne rastavlja, ali ih ni ne poistovecuje), braka i porodiice koja podize djecu, pociva ,na ideji covje'ka-zivotinje, koji fabrikuje oruda i reprodukuje se, na globalnoj, cjelovitoj i ,,rodnoj" ideji, prati otudenja koja podnosi djelatni covjek, te sagledava spas. No dok tako cini, Marks ipak ostaje vezan za moderno, gradan'sko i kapitalisticko drustvo; njega on secira, ali ono mu takode izrucuje i oruzje za njegovu bitku za ,jprevazilazenje". Tako on produzuje svu onu kritiku koja se tokom dvaju posljednjih stoljeca ticala drustvenih formi ljubavi i porodicnih institucija. Sam upucuje (N. id., sir. 145—146) na kritiku iz XVIII vijeka i na francusku revoluciju, koje su uzdrmale osnove porodice. Marks nastavlja, radikalizira, tjera do krajnjih konsekvenci, univerzalizira radikalizam moderniteta: stege moraju biti ukinute da bi se ijudsko bice potpuno ozbiljilo, da bi se njegova prirodna i drustvena bit cjelovito opredmetila, a da se pri torn ne osloni ni na kakvu metafizicku transcendenciju. On tako nadasve ze-
126
KOSTAS AKSELOS
li da dokine gradainski brak i porodicu, da bi se ljubav mogla pokazati u svojoj uiniverzahiosti, kao ljubav ,,koja od coveka pravi predmet, all i od predmeta coveka". Unutar toga svijeta Subjekata i Objekata, modernoga svijeta, jedna posebna forma biva negirana, burzoaska forma, ali dulbinski simjer procesa ostaje isti: ljudski subjekti treba da se domognu svega, da sve univerzaliziraju i da se podudare sa objektima. I to prosvjedujuci protiv grubog, mehanickog komunizma, koji samo uopstava privatnu svojinu, umjesto da je radikalno prevazide. Prevazilazi li ga Marks zaista, nudii li viziju odnosenja sipolova i ljubavi, takvu koja ce ustanoviti neki nov oblik veze? Jer, cak i kada odbija tezu o zajednici zena, njegova vlastita ,,teza" o razotudenju i dereifikaciji odnosa medu spolovima ostaje u orbiti misljanja koje univerzalizira ono sto jeste, pri torn zbilja izbjegavajuci propovijadanje laznog zajednistva, ali nikako ne usiplijevajuci da se sasvim oslobodi tereta onoga sto sama negira. Kao posljedica toga, riegirano biva ono sto se raspada, brak, porodica, a ono sto to isto sastavlja putem otudenja, strasna—Ijulbav—za—predmet, to biva uopsteno. Nad svaikom glorifiikacijom ljuibavi kod Marksa se nadvija sjena i izgleda da ta ljulbav ne moze otjerati tu sjenu. POGLAVLJE II
BICE, CINJENJE I IMANJE Rvuci se sa predmetima, sa objektima otudenja i sa onima koji otuduju covjeka, Marksova misao, iako uvijek ostaje tako bliska predmetima, bije bitku da ih oslobadi i da pri tome oslobodi covjeka. Romaintizam i realizam — ukoliko ti izmi imaju ikakvog smisla — karakteriziraju u isto vrijeme taj napor. Marks je u isti mah i vizionar i praktican covjek, prorok i tehnicar. Covjekovo bice, njegova bit (Wesen), njegova prava istorijska i drustvena priroda sredisnje su Marksove preokupacije. Medutim, ljuidsko se bice pokazuje kroz cinjenje, a to cinjenje dovrsava u nekam imanju. Dok cini, covjek se
IJUDSKO OTUDENJE
127
otuduje, pa se njegova istins'ka bit otkriva jedino negativno, u otudenju i kroz njega i pri torn ostaje nedohvatljiva, posto je sva dosadasnja istorija bila samo razvitak otudenja. Covjek je, u torn smislu, onakav kakvim se pokazuje u drustvenoj djelatnosti, no svaka njegova djelatnost cini ga stranim njemu samom, stvarima i svijetu. Stoga je covjekovo bice ono sto se jos nikada nije iskazalo u potpunosti svojih totalnih mogucnosti; tek odgonetanjem istorije otudenja moci ce se shvatiti ona rodna bit, pozitivno neshvatljiva za svako empirijsko promatranje. Pa ipak Marks, koji odbija da cini ista drugo osim da cita iz knjdge iskustva, odgoneta tu knjigu, cita izmedu redova i vidi ono cega su vidljivi samo deformisani oblici. Da bi covjek bio, on mora da cini, a njegova fundamentalna djelatnost, proizvodni rad, koji on izvrsava zajedno sa drugkn ljudima, otuduje ga od njegova bica. Vec smo imali prilike da vidkno cijelu Marksovu teoriju rada. Cinjenje dovrsava u imanju i to imanje, izgleda, jos temeljnije otuduje odnose ljudi sa svim sto jest. Rad, podjela rada i, nadasve, privatno vlasnistvo otuduju covjekovo bice od njegove prave drustvene i humane prirode i tjeraju ga da konsolidaciju svoga otudenog bica trazi u imanju, u posjedu. Umjesto da se u toku istorijskog zbivanja ozlbi'lji, ljudski subject se samo porice i postaje sve vise stran svojoj istinskoj biti. Proizvodnja drustvenih bogatstava osiromasuje ljude, spoljaSnji svijet ostaje kn prikriven, a to sto nemaju tjera ih da razvijaju bogatstvo unutrasnjeg svijeta. Zbiljsike potrdbe tjeraju Ijudska bica na rad — na cinjenje — sto se stvrdnjava u imanju; ta obuzeto'st posjedovanjem i vlasnistvom, pak, otuduje Ijudska bica, kao sto, uostalom, otuduje i predmete njihove djelatnosti. Nedostajanje, sa svoje strane, podstice ljude da traze zadovoljenja u imaginarnom svijetu, odijeljenom od realnog. ,,Privatno vlasnistvo nas je ucinilo tako glupim i jednostran'im (einseitig) da je neki predmet (Gegenstand)1 nas tek onda kad ga imamo, dakle, kad postoji za nas kao kapital [. . .] Stoga je na mjesto svih fizickih i duhovnih osjetila 1 Kada kod Marksa susretnemo rijec Gegenstand (Objekt), treba da — uopSte uzev — razumijemo tu rijec prema njenom izvornom znacenju: Gegen-stand, ono sto stoji ispred, sto se suprotstavlja, ono Sto sa&njava drugi pol neke dijalektidke veze.
128
KOSTAS AKSELOS
stuipilo jedno'stavno otudenje svih tih osjetila, osjetilo imanja2. Na to alp'solutno siromastvo morale se svesti covjekovo bice da bi iz sebe moglo roditi svoje unutrasnje bogatstvo*. [ ..] Za nemuzikalno uho ni najljepsa muzika nema nikakva smisla, nije nikakav predmet, jer moj predmet moze biti samo potvrdivanje jedne ad mojih sustinskih snaga [ ... ] Pritisnut brigom i siromastvom, covjek nema smisla ni za najljepsu predstavu; trgovac mineraliima vidi samo trgovacku vrijednost, a'li ne vidi Ijepotu ni osobenu prirodu minerala; on nema mineraloskog smisla; dakle opredmecenje (Vergegenstdndlichung) covjekovog bica i u teorijskom i u prakticnom pogledu bilo je potrebno kako za to da covjekovo osjetilo ucini ljudskim tako i da stvori ljudsko osjetilo koje odgovara cjelokupnom bogatstvu Ijudskog i prirodnog bica." (Ek.—/., str. 240, 241, uz jednu izmjenu) Ali sta je to Covjek, to prirodno, no takode i prirodno ljudsko bice (menschliches Naturwesen), rodno i bice zajednice, bice cija se bit iskazuje do sada otudujucim cinjenjem? Kakav je smisao ljuidske osjetilnosti, senzibiliteta koji bi trebalo da stavi covjeka u vezu sa cjelinom svajeta? Bitak je u zbivanju Cjeline shvacen je - bolje reci smatra !se ida je shvacen — od strane covjeka. Ne-ontologija se pretvara u antropologiju, a ta antropologija ostaje negativna: ona nam iprica sta sve oovjek nije. Covjek stupa u odnos sa svijetom preko osjetila, misli Marks; osjetila povezuju Ijude, suibjekte, sa bivstvujucima, sto znadi 'sa idrugkn Ijudima i sa predmetima. Pri tome, ipriro'dna i djudska osjetila .su i fizicka, i materijalna, i ,,metafizicka", i .yduhovna" (takozvana duhovna osjetila", kaze Manks, ibid., str. 241), iprakticari i teoreticari: gledanje, slusanje, njusenje, kusanje, osjecanje, misljenje (Denken), promatranje (Anschauen), osjetil2
Rijefi osjetilo, culo (Sinne), upotrebljayana ovdje, oznacava u isto vrijeme i culne organe i smisao, znacenje, kao sens na francuskom (i kao sto je u izvjesnoj mjeri oduvano i u srpskohrvatskom u fazama kao: ,,imati smisla za muziku" — prev.) * Marks ovo kaze gotovo u sarkazmu, sto se vidi jasno kada uputi na Mozesa Hesa, koji pokazuje lazno, potrebno bogacenje duha u supstantivu Haben (imanje). Marks ne bi rekao da Ijude ,,to sto nemaju tjera /.../ da razvijaju bogatstvo unutrasnjeg svijeta", nego da je to unutrasnje ,,bogatstvo" upravo izraz imanja, apsolutnog siromastva Covjekovog bica.
LJUDSKO OTUDENJE
129
nost (Empfinden), htijenje, djelanje, Ijulbav — sve to_sa£injava pokazivanje (otudanje) ljudske realnosti i nacina prisvajanja — ili pak 'sustiinskog nqprisvajanja — cjelovite zbiIje. Cjelina cula i njihova smislena idjelatnost bi, 'shodno tome, kad ne Ibi Wilo otudenja, morali, a i morace, poslije radikalnog prevazilazenja svakog otudenja, utisnuti covjeka u cjelinu svega sto jeste. Cula — i to sva cula, fizicka (physische) i iduhovna (geistige) — ni u ikoim se slucaju ne svode, shodno recenom, na osjete, jer se sam smisao predrneta predstavlja — ili paik prikriva — pred ljudskim suibjektima. Covjek bi po sill svoje vlastite sustine mogao prisvojiti bivstvujuce i svoj sopstveni uaiiverzalni bitak, i to na univerzalan nacin, kada 'samo ne Ibi ibilo otudenja sto razdvaja osjet od simi'saonog osjetila, abjekte od 'subjekata, partikularno od univerzalnog, djelomiono od cjelovitog, cinjenje od bica, ucvrsceno imanje od bica koje se cineci cini. Cjelovita, jedinstvena i visedimenzionalna ljudska zlbilja omogucuje Ijudima koje ozivljava da bez posesivnosti prisvoje odjednom i predmete i tu ljudsku zbilju; da prisvoje — to ovdje znaci da aktualiziraju u svoj njihovoj punoci subjaktivne i objektivne mogucnosti unutar bica i cinjenja iz zibivanja, koje nikakva stationa ini posesivna fiksacija ne aputava. To moze postdci jedino ljudska zajednica, ono univerzalno. Bice >(6ovje!ka), cinjenje i imanje, subjektivmost, zbilja i objektivnost sacinjavaju cio jedan cudni cvor problema. Covjek se u radu pokazuje, ali to pokazivanje je ospoljavanje: on se ospoljava, on se otuduje od svog bica. Usljed cinjenice da 6ovjek prestaje ida bude covjek kako bi postao radnik — osini toga, u svijetu u kome je rad padijeljem — (Sinjenje -se otuduje, ali u okviru muzne proizvodne djelatnosti. Ljudsko bice stupa u vezu sa stvarima; medutim, kad ih dohvata imanjem, orada ih nema i odrice ifa se3. Covjek je subjekt istorijskog postajanja, a ,,takode" je i sadrzaj tog postajanja, covjek-subjekt proizvodi svojom umjesnom dje3 Podsjetimo se jo§ jednom one cijele igre sila, snaga i slabosti, Sto se otkriva i u coyjekovom bicu i u bicu stvari. Ljudsko bice je bice koje se pokazuje, koje ospoljava (aussern); njegova sustinska djelatnost je to pokazivanje (Ausserung); pa ipak, to sacinjava izvjesnu ospoljenost (Ausserlichkeit) i, jos gore, ustupanje (Ent'dusserung), otudenje (Verausserung, Entfremdung). ,,Privatna svojina ne otuduje samo individualnost ljudi vec i individualnost stvari." (N. id., str. 185)
9 Marks mislilac tehnike
130
KOSTAS AKSELOS
latnosjdu objekte. All, sta kod Marfcsa znace te rijeci — subjekt i objekt? Pridaje ill im on jasno znacenje? Covjek nije apsolutni ,,subjekat", all isto tako nije ni neki objekat. Gdje onida prebivaju njegova subjektivnost i njegova objektivnost? Kakva je covjekova djelatoa zlbilja (der wirkliche Mensch)? Cirii se da je, prema Marksu, covjek "subjaktivnost (Subjektivitdt) predmetaih sustinskih snaga (gegenstdndlicher Wesenskrdfte), cija akcija mora stoga takoder biti predmetna. Predmetno bice {gegenstandliche Wesen) djeluje predmetno, a ono ne bi djelovalo predmetno kad predmetnost (das Gegenstandliche) ne bi lezala u njegovu sustinskom odredenju. Ono stvara, postaulja samo predmete, jer su ga predmeti pastavili, jer je svojim porijefclom priroda." (Ek.—/., str. 268) Covjek, neposredno prirodino bice, subjektivnoobjektivno, zbiljsko i djelajuce bice, bice cinjenja — eto Manfcsovog polazista, eto pozicije sa koje on krece u analizu otudenja kome se covjek podvrgava. Covjek je vise cidna djelatnost nego subje'kat, ill pak objekat. Ljudska i drustvena priroda covjekovog bica cini da ,,u aktu postavljanja ono ne pada, dakle, iz svoje ,ciste djelatnosti' u stvaranje predmeta, nego njegov predmetni proizvod potvrduje njegovu predmetnu djelatnost, njegovu djelatnost kao djelatnost predmetnog prirodnog bica." (Ibid.) Bez sumnje, proizvodni rad, to stvaranje predmeta, ozbiljenje je sustinskih, spustancijalnih, predmetnih covjekoVih snaga; pa ipak, isipoljavanje njegova zivota je otudivanje njegova zivota, njegova konkretizacija je apstrakcija. Sama 'sustinska covjekova zbilja postaje tuda zbilja. Ono sto ga povezuje sa svijetom u cjelini — pri cemu prirodni ,,i" drustveni svijet sacinjavaju covjekovu bit — cini ga tudlncem sVijetu i njemu samom; sve ga napusta kako uzima oblicje imanja. Usljed toga, cinjenje sa drugim postaje: posjedovati i biti iposjedovan. Covjek inekako postaje tpulki o'bjekat i uz to vrednuje i bica i stvari kao objekte. Covjekovo bice vise se ne upucuje ka realnostima iz prijateljstva ili iz ljubavi, vec jedino da bi ih posjedovalo. Putem ozbiljiteljskog i otudujuceg istorijskog postajanja, covjek ,,ispunjava" i izdaje svoju po prirodi tamnu i drustvenu bit u trgovackom egoizmu. U ovom svijetu, postajanje bica iznevjereno je cinjenjem, koje se ikonacno pamracilo u imanju. Covjek je osiramasio kreira-
LJUDSKO OTUDENJE
131
juci cio neizmjerni svijet bogatstava sve do tacke u kojoj je postao ovo Ja (Je) koje ima jedno Ja (Moi) i Ikoje govori: ja imam, moj, mene; on ,,jeste" ono bice koje radom me nastoji da postigne nista drugo inego da ucini svojim sve sto jeste i sto se cini. Ljudsko bice, medutim, postize jedino istinsko, zbiljsko opredmecenje kad se opredmecuje Ijudski, to jest prirodno ,,i" drustveno, daleko ad toga da bi sebe, a i sve ostalo, preobrazavalo u predmet, a umijuci da preipoana ljudsko idru§tvo i njegova djela u svoj njihovoj predmetino'Sti. Jedino na taj nacin ono u zajednici ozbiljuje svoju individuaLnost, umjesto da je otudi. Ukidanje privatnog vlasnistva i cijelog svijeta koji ono uvjetuje omogucice puno apredmecenje predmetnih snaga sto ozivljavaju Ijudski subjekat. To ukidanje mora ici paralelno sa ukidanjem onog stanja ikoje je sve Ijude ucinilo radnicima. ,,Vidjeli 'smo da se covjek ne gubi u svom predmetu samo onda kad mu ovaj postane Ijudski predmet ili predmetni covjek. To je moguce samo tako da predmet postane za njega drustveni predmet, da on sam sebi postane drustveno bice i da drustvo za njega postane bice u torn predmetu. Stoga, ukoliko, .s jedne strane, svagdje u drustvu predmetna zibiljnost ipostaje covjeku zibiljnost covjekovih sustinsikih snaga, covjekova zbiljnost, pa zato i z^biljnost njegovih vlastitih sustinskih snaga, svi predmeti postaju opredmecenje (Vergegenstdndlichung) njega samoga, predmeti koji potvrduju i ostvaruju njegovu individualnost, njegovi predmeti, tj. predmet postaje on sam." (Ibid., str 240) Cini se da ovaj dvosmisleni i polivalentni tekst znaci da predmetniim, cu/lnim, materijalnim, zbiljsikm, djelatnim rasprostiranjem ljuidskog predmetnog bica, to jest covjeka, nerazlucivo prirodnog i drustvenog, individualnog i bica zajednice, moze bogatstvo ljudsike (sulbjektivne) realnosti i realizacija covjeikovih sustinskih snaga postati za ljuide, drustvo pojedinaca, polje na kome se ispoljavaju i prepoznaju snage ljudskog bica sto se ozbiljuje u cinjenju. Covjekovo bice pripada fiulnoj i materijalnoj prirodi, te covjek prirodu onoze prisvajati jedino niaterijakio; prisvajati je i prisvajati sebe — to niposto ne znaci posjedovanje pirodnih predmeta ili proizvoda ,to jest otudenog, ekspropriranog bica pomocu otudujucih sila vlasnistva. Buduci da vlastita materijalnost svakog ljudskog bica postoji jedino kao iaiidividualizacija cje-
132
KOSTAS AKSELOS
lovite ljudske materijalnosti, slijedi da se ljudsko bice otuduje, da ono sebe porice kada hoce da druga Ijudska bica posjeduje kao objekte. Sadrzinu covjeka, njegovu istinsku zbilju (wahre Wirklichkeit) sacinjava njegova predmetna sustima koja niukoliko nije odvojena od spoljasnje materijalnosti. Tek otudenje razdvaja sadrzinu od forme, subjektivno od objektivnog, unutrasnje od spoljasnjeg, materiju od duha. Materijalnost prirode konstituira covjeka; priroda je u izvjesinom s'mislu prvi predmet, a supstancijalne i subjektivne anage covjeka imaju svoje predmetno ozbiljenje jedino u predmetima — prirodnim i proizvedenim. Marks ne izlazi iz okvira filozofiranja u kome jos od Dekarta zivi moderna filozofija: iz filozofije subjektiviteta; ona se me moze zaista prevazici uoipstavanjem subjektiviteta u drustvu, njegovom objektivacijom. Biti te filozofije pripada da ine stize da jasno u pitanju koje se odnosi na subjektivitet i objektivitet sagleda pitanje koje je postalo za inju pitanje, mada ono ostaje bez temelja. Marks polazi od covjeka: subjekta koji je objektivan. Covjekovo bice je zbiljsko i -njegova teznja je ozbiIjujuca, ozbiljiteljska i ozbiljna. No, sta ovidje znaci zbilja? Je li to nesto drugo od culne predmetnosti? Ne izgleda tako. Zbiljsko je, zaista je zbiljsko, kako cesto kaze Marks, ono sto je predmetno na culan nacin. Zbog toga je covjek-subjekt zbiljsko predmetno bice. Marks operise citavoni jednom metafizickom konoetpeijo'm ibilje, culne predmetnosti dohvatljive empirijski, i nikako ne uspijeva da se rijesi tog realistickog objektivizma, bas kao sto se nije rijesio ni obuzetosti filozofijom subjektiviteta, ill misljenja o objektivnim subjektima. No ipak, on se bori protiv lose objektivnosti, to jest protiv postvarenja. Kad zaipadne u oblast postvarenja, covjekova zbilja skida sa sebe svoju zbilj'nost; svaiki covjek i svi ljudi svlace sa sebe svoju zbilju, svoju ljudskost i cak se i stvari otuduju. Fetisisticko postvarivanje otuduje predmetnost i Zbilju, razbija okvire opstenja koje ujedinjuje covjeka sa prirodomi, covjeka sa ljudima, ljude sa stvarima, te preobrazava sve te odnose u odnose medu stvarima, lazno predmetne i obratno realisticke odnose. Drustveni odnos covjeka prema covjeku, po sili svoje drustvene biti, jeste temeljno nacelo istinske prakse koja se moze ozbiljiti putem razotudenog cinjenja. Priradnost, dru-
LJUDSKO OTUBENJE
133
Stvenost, covjednost, materijalnost, predmetnost i zbilja, to jest bit onoga sto jeste, — sve se to do sada otudivalo, odradalo, razdruzivalo, onecovjecavalo, dematerijaliziralo, postvarivalo, raspredmecivalo, sve predbrazavajuci u pedmet, razbiiljujuci se. Medutim, prevazilazenje postvarenja moze omoguciti cSvjekovoj biti da se OTibilji i da se u potpunosti razvije u cinjenje sto vise ne bi vodilo imanju. Ono sto Marks me vidi i sto ne moze vidjeti mozda je bas to da su reizam, postvarenje, (,,losi") objektivizam, (prljavi) realizam nuzne i neizbjezne konsekvence sveg onog kretanja kojem i njegova vlastita misao jos uvijek pripada i koje povlascuje predmetnost, zbiljnost, osjetilno iskustvo, povlascene sile, a opet odsjecene od svega ostalog, zlbog cega ostaju bez temelja. On ne zna i se'bi ne moze ni postaviti adlucujuce pitanje: kako neka posljedica ili neki niz posljedica moze biti djelovanjem prevaziden bez razmatranja onoga cije su posljedice? Radikalno prevazilazemje otudenja ce, misli Marks, omoguciti covjeku da, prvi put u opstoj istoriji covjecanstva, potpuno realizuje svoje potrebe, bas sve svoje potrebe, bez zapadanja u postvarenje, a da pri tome ne bude savladan ni negativnim silama lisavanja, osujecivanja, frustracije. Potreba Ijudskog bica je beskrajno bogata i njena vlastita unutra&nja nuznost je neodoljivo i nepoipu/stljivo tjera ka spoljasnjoj realizaciji. Covjek nije bogat samo potrebama; siromastvo — ljudsko siromastvo, a ne ono vjestacki, alkumuliranjem bogatstva u rukama vlasnika proizvedeno siromastvo — takode, moze ddbiti ljudsko i drustveno znacenje, posto cini dio tih potreba koje covjeka usmjeravaju ka bicima i stvarima; ono moze i mora, u drustvu u kome ce otudenje biti ukinuto, sacinjavati pozitivnu vezu koja ce objedinjavati ljudsko bice sa najvecim bogatstvom sa drugim ljudskim bicima. Tako siromastvo moze dobiti znacenje i biti ta Ijudska ipotreba covjeka za covjekom. Covjekova potreba, djelatoa strast, tjera covjeka ka predmetima iz materijalnog svijeta. Ali ,,predmet" ljudske djelatnosti — njegov cilj, ono metnuto pred njega -- otudilo se i sve pomracuje u postvarenju, u reifikaciji i fetisizmu; zbiljsko opredmecivanje ne zbiva se i nikad se uistinu i nije zbivalo. Covjek, suibjekt konstituisan predmetnoscu, postaje tudinceni sebi samome, kao i svijetu, kaid sebe uzima za puki (postvareni) predmet, kad hoce da posjeduje predmete. Te-
134
KOSTAS AKSELOS
meljno otudenje razdvaja subjekat od objekta i ono je izvor tog dualistickog otudenja; totalno, korjenito otudenje koje rukovodi svim posebnim otudenjima, otkriva se kroz sve poselbne reaktosti, odnosno polja djelatnosti, pa i covjekovog otudenja. Supstancijalne sinage Ijud'skog bica postvaruju se, covjek zivi unutar svijeta predmeta (tudih objekata), voden je ka ,,objektivnom" i posjednickom, all laznom i apstraktnom prisvajanju, apstratknom u odnosu na pravu predmetnu zbilju, all nikako ne i postvarenom. To sto ja imam i §to hocu da imam, sto drugi ima i sto ja apet hocu da imam, cijela ta dijalektika (sulbjektivnih) zelja i (lazno objektivnih imanja, sav taj krug koji vezuje bice, cinjenje i imanje — paklen je, sto znaci protuprirodan, neljudski, antisocijalan. ,,0tudenje se isto tako pojavljuje u tome sto je moje zivotno sredstvo sredstvo drugoga, sto je ono sto je moja zelja nedostuipan posjed drugoga, kao i u tame sto je svaka stvar drugo mego ona sama, sto je moja djelatiiost druga, sto napokon [ . . . ] uopce viada neljudska sila." (Ibid., str. 251) Nije li ono cinjenje sto zavrsava u imanju, pa i u ne-imanju, ono sirenje vladavine protuprirodnih, antisocijalnih, neljudskih snaga, sve ono ,,otudenje" — nije li to ipak bitnije u Ijudskoj istoriji nego sto Marks misli? Ne gradi li se istorija bas blagodareci protuprirodnom cinjenju? Marks misli da ce poslije prevazilazenja otudenja cinjenje ozbiljiti bice; kada imanje bude ukinuto, sve ce biti i ciniti se u svoj svojoj punoci; sve sto je apstrahirano od zibilje bice u cjelini nadomjesteno konkretnim u svojoj cjelovitosti. No, zar svako cinjenje nije — i neci li ostati — ,,otudujuce", i to ponajvise onda kad poprimi oblik ogromne, moderne tehnicke masinerije? Moze li ona moc koja posreduje izmedu potreba ljudi i svega sto jeste dli se moze proizvesti, moze li ona strasna urjx«vf| koja raspolaze sredstvima za opstanak, prestati da nosi drugotnost i ,,neljudskost"? I jos jedanput Marks ne vidi problem, jer je njegov pogled usmjeren na drugu stranu. On je zaokupljen onim sto hoce da dokine, sto znaci tirasnijom rada kao rada, privatnom svojinom kao posjedovanjem-lisavanjem. Pobjeda imanja nad cinjenjem i bicem pokazuje se sasvim ocigledno u stednji, dovrsenoj formi zaposijedanja ljudskog bica od strane (postvarenog) predmeta, modi koja covjeka ilisava svega sto mu dohodi, i to u ime iprivatoe svojioe, sile koja covjeka siprecava da trosi i da se trosi. Jer je poli-
LJUDSKO OTUDENJE
135
ticka ekonomija, ,,ta nauka o bogatstvu, istovremeno nauka o odricanju, oskudijevanju, stednji [ . . . ] Ta nauka o cudesnoj iradustriji [i, treba i to procitati, o ekonomskom kretanju koje ovu zasniva, prije svega] istovremeno je nauka o askezi, a njen istinski ideal je asketski, ali lihvarski skrtac i asketski rdb, ali rob koji proizvodi. Njen moralni ideal je radnik .. ." (Ibid., str. 246—247) Postajuci trudbenik — ili, pak, kapitalist — covjek, cije dubinsko bice prebiva u anam kretanju koje cini da postanu bogatstva, i to zato sto ga goni bogatstvo njegovih vlastitih potreba — otuduje se i u odnosu prema svojoj djelatnosti i u odnosu prema proizvadu svoje djelatnosti; on ima samo jednu zelju: da ima, ili cak da ostavi na stranu da bi mogao imati. I tako, kada se odrice u isti mah i svoga bica i opredmecenja svoga cinjenja, on se cat odrice i samog nqposrednog posjedovainja i samo nastoji da stedi, to jest da se obogati siromaseci sam sebe. To suzavanje ljudskog zlvota izvrsno se pokazuje kod radnika, proiletera, mada otudenje preobrazava sve Ijude u obicne radnike, svi su ,,trudbenici". Radnik inora imati tacno onoliko koliko mu je potrebno da prezivi, da bi mogao produkovati i reprodukovati se a moze imati volju da zivi samo da bi imao. Usred svojih vlastitih djela, covjek je u biti liSen onog sto mu donosi prihod — ali ne kao imanja — pa, dok nijedne muke nije posteden, on mora bilo zgrtati i kapitalizirati novae ako je bogat, bilo ,,ekonomisati" ako je siromasan. Ekonomska teorija o stednji samo je, na razini znanosti politicke ekonomije, otudeni izraz realne otudujuce funkcije stednje u srzi ekonomiskog kretanja, proizvodaokog i eksiproprijatorskog. Stednja utjece ne samo na covjekov ekonomski zivot; djela njegova egzistencija biva osiromasena i redukovana. ,,Ukoliko manje jedes, pijes, kupujes knjige, ukoliko manje ides u kazaliste, na pies, u gostionicu, ukoliko manje mii'slis, volis, teoretiziras (theoretisierst), pjevas, slikas, pises, osjecas* ltd., utoliko [vise] stedis, utoliko vece postaje tvoje blago 'koje ine zderu ni moljci ni lapovi** utoliko veci postaje tvoj kapital. Ukaliko jesi neznatniji, ukoliko imanje ispoljavas (ausserst) svoj zivot, utoliko vise imas, utoliko je veci tvoj otu* Ovdje je u rukopisu necitljiva rijec. U MED pi§e: ,,slikas, piSeS", a francuskom izdanju Costesa (torn 6, str. 54): ,,agis, sens", tj. ,,djelas, osjeti§". ** U MED: ,,prasina". Pomenuti francuski prevod kaze: ,,voleurs".
136
KOSTAS AKSELOS
deni zivot (entaussertes Leben), utoliko vise nagoimilavas svoje otudeno 'bice (entfremdeten Wesen)". (Ibid., str. 247) Cinjenje, proizvodenje, ljudska djelatnost i tehnilka dovele su ljude u srce najrazvijeinije forme otudenja, otudenja modennog svijeta koje je cudno suzilo covjekovo bice, namecuci mu redukciju na redukciju. Sve razapinjanje ekonomskog cinjenja dovrsilo se carstvom u kojem moras ,,ekonomisati" da bi bio, to jest da ne bi bio, i to ekonomisati sve ono sto cini da covjek bude covjek i sto ga povezuje sa svijetom puinoce. Shvatimo ispravno ovu tako plemenitu Marksovu kritiku stednje: iznad svakog posebnog ekonomslkog modaliteta stadnje, ona uvida istu stvar; sagledava negativ luksuza, raskosi i bogatstva sto se rasprostiru modernim svijetom; vidi saimu osnovu Ijudskog — u stvari: nehumanog — aspekta tih modi koje covjeka svode na nemoc. ,,Obje strane [ ... ] su isto: i rasipnistvo i stednja, luksuz i oskudica, bogatstvo i siroinastvo. I ne samo da moras stedjeti na svojim neposrednim osjetima, kao na jelu ltd., nego moras Stedjeti i s ucestvovanjem i opcim interesima, sazaljenju, povjerenju ltd., ako zelis biti ekonomicam, ako ne zelis da te uprapaste iluzije. Sve sto je tvoje moras prodati, tj. uciniti [kupivim, pa i] korisnim." (Ibid., str. 248) * *
*
U Manksovoj analizi Ijudskog otudenja, najteze je shvatiti prirodu covjeka koji se otuduje. Da bi bilo otudenja, potreibno je da se >neko ill nesto otuduje. Moze se postaviti pitanje: sta je ta ljudska bit koja se otuduje, posto do sada nikad nije bilo neotudenih ljudi? Marks prilicno sazeto definise prirodu (Natur), bitak (Sein), covjeka njegovu bit (Wesen); on bi radije da bude priznat i ozbiljen ljudski covjek, prirodno i drustveno bice; da putem drustvene zajednice i istorijskog procesa ljudi utole sve svoje potrebe, kako prirodne (jesti, piti, odjenuti se, stanovati, reprodukovati se itd.), tako i duhovne (geistigen). Marks, dalkle, polazi od metafizicke Meje covjeka, ad ideje koju on samo negativno utanacuje, zahtijevajuci da je istinska zbilja ozbilji. Rodni, Ijudi tovjek mora poslije razotudenja ispuoiti svoju prirodu i,
LJUDSKO OTUDENJE
137
bas se boreci Tehnikom protiv Prirode, sebe ispuiniti u Drustvu, jer covjek je u biti prirodno4judsko-drustveno bice. A ipak, u cijeloj opstoj istoriji, covjek se samo sve vise i vise otudlvao. Covjek se ospoljuje cim se pokazuje, on se otuduje radeci. Zahvaljujuci prije svega totalinoj vladavini privatnpg vlasnistva, ,,sto je prije bilo sebi-spoljasnji-bitak) (Sich—Ausserlichsein), realno covjekovo ospoljenje (reale Entdusserung), sada je postalo samo djelo ospoljenja (Tat der Ent'dusserung), pospoljenost Verausserung)." (Ibid., str. 232—233) Sve se, dakle, desava kao da se izvjesna covjekova unutrasnjost otuduje kada se ospoljuje, pri cemu samo ospoljenje jeste otudenje. Marks, medutim, 'malo govori o tome §ta se gubi kada se ospolji. Vjeran diihu citave metafizike subjektiviteta metafizike i subjektiviteta sto poprimaju razme oblike, ali proisticu iz istog temelja koji se ne da lako prevazici - Marks ne ispusta iz vida covjeka gonjenog 6bjektivinim potrebama da se produktivno isipolji, da bi realizovao svoje prirodne i duhovne potrebe, covjeka koji se, cineci tako, otuduje u realizacijama 'koje njega i stvari lisavaju bitka i u kojima sve postaje sipoljasnje, cudno, neprijateljsko. Tako je za covjeka istina ,,da je njegovo isipoljavanje zivota (Lebe.nsa.usserung njegovo ospoljenje zivota (Lebensentausserung), da je njegovo Ostvarenje (Verwirklichung) njegovo obestvarenje (Entwirklichung), tuda zbiljnost." (Ibid., str. 239) U srzi svih razlicitih dimenzija otudenja — ekonomskog i temeljno odredbenog otudenja, politickog drzavnog i birokratskog otudenja, ideoloskog, religijskog, umjetaifikog i politickog otudenja — smjesteno je ljudsko otudenje, pravo govoreci, otudenje Ijudskog bica kome su cjelina bitka i njegov vlastiti bitak postali tudli i neprijateljski. Covjek je to sto Marksov humanizam hoce da razotucti, ukidajuci sve sto covjeka, drustvenu i umnu zivotinju, sprecava da zadovolji svoje zivotne, drustvene, duhovne, jednom rijecju Ijudske potrebe. Jer, ta drustvena zivotinja covjek obdarena je zivotnim snagama i aktivna je zato sto je potrebe podbadaju. Djelovanje Ijudske subjektivnosli vrsi se na culnim i zbiljskim dbjektima, a a ta subjektlvnost je sama zjbiljska i culna. Nagoni predstavljaju prirodnu pokretacku silu koja stavlja u pokret razvitak proizvodnih snaga, koje onda proizvode
138
KOSTAS AKSELOS
nove predmete: „ . . . predmeti njegovih nagona4 postoje izvan njega, kao od njega nezavisni predmeti, ali ti predmeti su predmeti njegove potrebe, predmeti koji su neophodni za odjelotvorenje (Betatigung) i potvrdivanje (Bestdtigung) njegovih sustinskih snaga, sustinski predmeti. Da je covjek tjelesno, prirodno, zivo, zbiljsko, osjetilno predmetno bice (Wesen), znaci da za predmet svoga bica, svog zivotnog ispoIjavanja ima zbiljske, osjetilne predtnete, ill da svoj zivot moze ispoljavati (dussern) samo na zbiljskim, osjetilnim predmetima. Biti (sein) predmetan, prirodan, osjetilan, ili imati izvan sebe predmet, prirodu, osjetilo, ili za nesto trece sam biti predmet, priroda, osjetilo, to je identicno'. (Ibid., str. 268) Prema Marksu, covjek moze ispoljavati svoj zivot jedino preko culnih, realnih, materijalnih, ,,spoljasnjih predmeta; a opet, kad ispoljava zivot, on ga otuduje i otuduje se. Prorok ispunjenog humanizma kao nautralizma-socijalizma bez sumnje misli da covjek pokazuje svoj zivot it otudenju usljed 4 Marks zove nagone koji ozivljavaju ljudske prirodne potrebe Triebe, a Frojd ce istu rijec upotrebljavati da oznaci ono Sto mi obi5no prevodimo kao instinkte.*. I za prvog, bas kao i za drugog, 6ovjek je ispocetka — i to na ,,metafizi£ki" nacin — definisan kao animalno, prirodno i ljudsko bice ,gonjeno svojim nagonima na predmetno i culno (ali ne iskljuclvo matrijalno) zadoyoljavanje svojih potreba, i ovo kretanje izvrsava se u dru§tvu ljudi. No ipak, potrebe i zelje ostaju sve do novog naredenja osujecivane i nezadovoljene. Same potrebe nigdje se ne zaustavljaju, nego narastaju u beskonacnost. Marks i Frojd zahtijevaju priznavanje i potpuno zadovpljenje nagona, ne pitajudi se da li ova dijalektika, pojmljena na taj nafiin, uopste sadrzi neki kraj. Studija o Marksu i Frojdu — i o marksizmu i psihoanalizi — tek treba da se naprayi. Posebno se podudaraju mladi Marks i stari Frojd, onaj iz Buducnosti jedne iluzije i Nelagodnosti u civilizaciji [V. nase eseje ,,Medicinski mil" u XX vijeku i Frojd analiticar covjeka u Ka planetarnom misljenju. (Ove studije nisu se pojavile u hryatskosrpskom prevodu koji smo pomenuli na samom po&tku ove knjige.)] Ali, ni Marks ni Frojd nisu vidjeli niti posumnjali da postoji ono sto je neko treci sagledao i usudio se da to nazove voljom za moc, voljom za beskonacnom voljom. Jer volja za moc je ono sto spppada ljude poslije smrti Boga, ona ljudskqm subjektu, i to ne subjektivnom subjektu, nego objektivnom covjeku-subjektu, daje potisnu silu ka dominaciji, koja je uvijek nezadovoljna i uvijek raste prema cjelini ,,predmeta", u nihilistidkom svijetu koji je izlio i rastocio Bitak u zbivanje bez kraja i cilja. Imenovali smo Nidea. * Trieb se i u francuskom desce prevodi kao pulsion, ovdje nagon. Pp§to su kod nas nagon i instinkt bliski sinonimi, ako hodemo distinkciju Trieb/Instinkt, pulsion/instinkt, moramo uvesti poriv/nagon.
UUDSKO OTUDENJE
139
osnovnog otudenja, ekonomskog; on ne spori metafizicku koncepciju ,,subjektiviteta" i objektiviteta", ciji domasaj prevazilazi neku posebnu fazu drustvene istorije; mada hoce da prevazide i samo postavljanje problematike u kome je subjekat suprotstavljen objektima, on ne dospijeva da potpuno odjelotvori to prevazilazenje, jer nastavlja da preobrazava ono sto covjek susrece u culne i materijalne objekte. Uvijek objektivna moc goni covjeka, pokrece njegovo djelovanje, akciju sto energicno tjera svoj predmet — cak i ako ta aktivna moc moze poprimiti formu patnje i strasti. Covjekova strast nadahnjuje njegovo djelovanje. ,,Biti osjetilan, tj. biti zbiljski, znaci biti predmet osjetila, osjetilni predmet, znaci, dakle, imati osjetilne predmete izvan sebe, imati predmete svoje osjetilnosti. Biti osjetilan znaci trpjeti. Stoga je covjek kao predmetno osjetilno bice trpno bice, a, buduci da je bice koje osjeca svoje patnje, on je strastveno bide. Strast (die Leidenschajt), passion, jest covjekova sustinska snaga, koja energicno tezi ka svom predmetu." (Ibid., str. 269) Covjekova urodena patnja, njegova priroda sto osjeti strast i tlapnje, hrani njegovo djelovanje; covjek ne bi bio aktivan kad ne bi imao mjesta za strast. Medutim, covjek nije prvo strast, pa djelovanje. Kao culna djelatnost, on je ispocetka bice djelatne strasti. Potreba i patnja pretvaraju se u njemu u akciju koja cilja na prevazilazenje potrebe i patnje: sama njegova akcija je strasna. Strast (u oba smisla: kao trpljenje i kao poriv) karakterizira, cini se, covjeka kao takvog; u okrilju epohe otudenja, djelatna strana strasti ostaje otudena i otuduje; poslije ukidanja otudenja, pasija-akcija ljudi razvice svoje prave snage. Ne treba pomijesati istinsku covjekovu strast i brigu sto ga obuzima, strepnju — psiholosku i moralnu — koja je znak otudenja njegove egzistencije. Jer nespokojstvo strepnje, koje se docepa burzuja pa ga cini tako ranjivim pred svim mistikama i spiritualistickim i idealistickim mistifikacijama (bespredmetnim i bestvarnim), ne samo sto nije bitna crta covjekove istorijske prirode nego je tek nezaobilazni pratilac rada i dosade, praznine i otudenja sto proizlaze iz kapitalisticke i burzoaske vladavine koja odrzava covjeka u stanju potcinjenosti i tjera ga da se povuce u svoju ,,unutrasnjost". Proleterova ,,briga" nespokojstvo dolazi, medutim, od strasne i zestoke nevolje; cini ga revolucionarom, tjera ga u borbu do smrti ,nadahnjuje njegovu akci-
140
KOSTAS AKSELOS
ju, vodenu ka istinskom prisvajanju spoljasnjeg svijeta: ona je osvajacka strast. Marks ne zeli da ponistava sve tragove ljudske patnje, ljudskih stradanja, ljudske ,,bijede" i on misli da zapravo oludenje sprecava ove realnosti da poprirae svoj pravi Ijudski smisao. Ekonomski i drustveni rezim s kojim se on bori do smrti podjednako oluduje patnju, stradanje, strast, ,,bijedu", potrebe ljudi, odsijeca ih od njihove biti i njihovih predmeta. Medutini, znacajna patnja, stradanje koje pripada covjekovom bitku, djelatna strast — oni zasluzuju da se razotude, jer nose bogatu ljudsku sadrzinu; oni isto tako predstavljaju izvore djelovanja. Ali, djelovanje vise ne bi smjelo biti ovako zamraceno, kao sto je sada. Jer burzoaska politicka ekonomija i psihologija ne umiju biti pravedne ni prema pravim zivotnim potrebama, ni prema potrebama za odmorom, ni prema djelovanju, ni prema strasti. Covjekova potreba za odmorom biva mu takode otudena i ona razuzdana trka za svojinom onemogucuje da ta potreba postane ljudska potreba koja ce obogacivati. Stoga su otudene sve manifestacije ljudskog bica i sve negativnosti koje ono ukljucuje. Ljudi jesu onakvi kakvi se pokazuju, misli Marks, all njihovo ispoljavanje je otudivanje. Gdje im je onda bice? Covjek je objektivna subjektivnost, rnaterijalna, zbiljska, osjetilna — no predmeti ga postvarujti, realnost ga obestvaruje, osjetilni svijet je bez smisla. Sta je onda prava predmetnost i zbilja, znacenje osjetilnosti? Covjek je definisan kao osjetilna djelatnost, bice koje proizvodi i sebe proizvodi — ali rad je ospoljenje sebe samog, a proizvodenje je lisavanje. Kakvo cinjenje onda cini bice? Ne ocekujmo da pronademo adgovor na ta pitanja; Marks operise mislima i ne zadrzava se da objasni vlastite operativne misli. On napada vjesto kritikom i analizorn, gplemikom i negacijom. On sasvim ukratko definira covjeka, utvrduje izvjesine stvari u vezi sa njegovkn bitkom, ustanoviljava mu bit, pa nadugacko govori o covjekovom otudenju, o srozanim ispoljenjima njegova bica, o iznevjeravanju njegove bit. Kao pobornik empirijskog i objektivnog promatranja ljudi, oslobodenog od bilo kakve metafizicke ili filozofske pretpostavke, on zbilja opisuje ljude onakve kakve vidi, no ne cini se da dopusta da je neotudeni covjek vec
LJUDSKO OTUBENJE
141
postojao. Adisao o pravom zbilfskom i rodnom covjeku kojom on operise, odmjerava je sa otudenjima, jeste veoma metafizifina misao: ona svakom culnom, predmetnom, zbiljskom, empirijskom, prirodnom, drustvenom itd. — iskustvu prethodi i prevazilazi ga. Sa torn metafizickom (antropolo§ko-istorijskom) mislju Marks ce se ustrerniti na druga metafizicka poimanja covjeka — na svako (metafizicko) poimanje covjeka — a poselbno na Hegelovo. Posto je saimo poimanje covjeka jedna od formi otudenja, posto se covjek jos vise otuduje kada sebe na izvjestan nacin tumaci, takva bitka protiv antropoloskih konsekvenci jedne filozofije izgleda mu apsolutno neophodna. Stoga se, u ovoj razini, Marks dize protiv svog genijalnog ,,predsasnika", Hegela Fenomenologije duha, prije svega — koja je ,,rodno mjesto i tajna Hegelova filozofije" — jer misli da zadnji filozof odrzava covjekovo otudenje, da ga opravdava svojom mislju, licemerjem svoga cudoreda i svojom filozofskom lazi. Za Hegela, kaze Marks, covjekovo bice je njegova samosvijest, njegovo ja, njegovo sopstvo, njegova svijest. ,,Stoga je svako otudenje covjekova bica samo otudenje samosvijesti. Otudenje samosvijesti nije izraz zbiljskog otudenja, izraz koji se odrazava u znanju i misljenju. Naprotiv, zbiljsko otudenje koje se realno pojavljuje jest prema svojoj najunutrasnjijoj skrivenoj sustini — a nju je osvijetlila tek filozofija - - samo pojava otudenja zbiljskog covjekova bica, samosvijesti. Nauka koja to obuhvaca zove se zato fenomenologija." (Ibid., str. 266) Hegel je optuzen da covjeka shvata s jedne strane kao egoisticni subjekat, a sa druge kao duhovno bice; shodno tome, on ne shvata covjekovu drustvenu prirodu, njegovu osjetilnu zbiljnost, te zbiljsko otudenje tumaci kao otudenje samosvijesti. Konkretni, cjeloviti covjek za njega ne postoji, jer on vidi jedino apstraktnog covjeka, dio duhovne cjeline. Marks razumijeva Hegela na svoj nacin: dodaje mu zestinu, pa njegovo tumacenje zapravo sacinjava protu-tumacenje; cineci tako, Marks ostaje vezan za Hegela i tjera u jednom smjeru konsekvence Hegelove metafizike. Sam, pak, hoce da razotudi covjeka, onoga koji se sve do sad pojavljivao iskljudivo preko svojih otudenja.
142
KOSTAS AKSELOS
Marksov covjek je prirodan ,,i" drustven, pojedinacan ,,i" u zajednici i on se pokazuje u ispoljavanju koje je otudlvanje, u i po culnoj djelatnosti, drustvenoj praksi. Ne brinuci 0 sopstvenim metafizickim pretpostavkama, jer niko jos nije vidio tu ljudsku licnost, cija se bit otuduje, Marks pise: ,,Individuum je druslveno bice. Stoga je njegovo ispoljavanje zivota — makar se i ne pojavljivalo u neposrednom obliku zajednickog zivota koje se vrsi istovremeno s drugima — ispoljavanje i potvrdlvanje drustvenog zivota. Individualni i rodni covjekov zivot nisu razliciti. . ." (Ibid., str. 239) Individualni ,,i" rodni covjekov zivot, njegovu zbiljsku prirodu, djelatnu (wirklich i wirkend), njegovu pravu, djelotvornu bit, njegovu predmetnost sacinjava upravo culna djelatnost. Kad govori o zbilji, o predmetnosti, culnosti, materijalnosti, Marks neprestano ima u vidu zbiljsku, predmetnu, culnu, materijalnu djelatnosl, proizvodno cinjenje, praksu. Hegelu on temeljno prebacuje spekulativnu i ,,nedjelatnu" metafiziku. Onima koji krecu u rat protiv Hegela, lijevim hegelijancima, on prebacuje njihovu materijalisticku i podjednako ,,nedjelatnu" metafiziku. Sam predlaze ,,metafiziku" koja se negira dok se ostvaruje u (materijalnoj) djelatnosti. Tu ne spada djelatnost koju poznaje i priznaje idealizam, posto je ona spiritualna. A tu ne spada ni djelatnost koju poznaje i priznaje materijalizam, posto je ona mehanicka i neljudska. Prva teza o Fojerbahu otposilja idealisticki Hegelov spiritualdzam i realisticki materijalizam hegelovske Ijeviee ne rjesivsi stvar: ,/Glavni nedostatak sveg dosadasnjeg materijalizma (ukljucujuci i Feuerbachov) jeste sto se predmet, stvarnost, culnost shvata samo u obliku objekta ill neposrednog spoznavanja, a ne kao culno Ijudska delatnost, praksa, ne subjektivno. Otuda je aktivnu stranu nasuprot materijalizmu apstraktno razvio idealizam — koji, naravno, ne poznaje stvarnu, culnu delatnost kao takvu." Marks hoce cla prakticni, preobraziteljski, proizvodacki rad, da cjelina drustvene prakse sto se stara o zadovoljavanju cjeline prirodnih potreba bude priznata i u svojoj realnosti 1 materijalnosti i u svome otudenju. Taj rad je bitno praktican i predmetan; jer teorijski rad proizlazi iz njega i moze ga, u najboljem slucaju, razumjeti. Medutim, praksa i zbilja nisu istinske kao takve; kao izvori istine, one otudenjem postaju otudene i otudujuce i suprotstavljaju se kao kocnica
LJUDSKO OTUBENJE
143
energiji istinske djelatnosti. Ni svaka realnost, ni sva praksa nije istinski zbiljska. Istinska i zbiljska praxis niposto se ne sastoji od bornirane, ogranicene, egoisticke, trgovacke djelatnosti, fetisisticke i postvarujuce — sto Marks naziva praksom ,,u njenom prljavo jevrejskom pojavnom obliku" — vec od prakse koja ce korjenito prevazici otudenje, od cjelovite, otvorene, zajednicke, neprestano revolucionarne djelatnosti, koja u isti mah oslobada ljude i stvari i neposesivno prisvaja cjelovit svijet, sto znaci svijet Covjeka i Prirode. Jedino takva praksa istinski skida koprenu i jedino zbilja koja njoj odgovara djelatno je istinita. Uostalom, svako ospoljenje covjeka ostaje postupak otudenja. Prva teza o Fojerbahu, iz koje smo malocas naveli prvi dio, nastavlja se ovako: ,,Feuerbach hoce culne objekte — stvarno razlicite od objekata misljenja; ali on samu ljudsku delatnost ne shvata kao predmetnu delatnost. Stoga u Sustini hriscanstva smatra da je samo teorijsko ponasanje istinski ljudsko, dok se praksa shvata i odreduje samo u njenom prljavo jevrejskom pojavnom obliku. Stoga, on ne shvata znacaj ,revolucionarne', ,prakticno-kriticke' delatnosti." Upravo tu stalnu revolucionarnu, kriticku, prakticnu i antispekulativnu djelatnost Marks suprotstavlja Hegelu i Fojerbahu. Njen je zadatak da covjeka razotudi praktifino i djelatno, razotudenom praksom. Okrecuci leda misljenom bicu i samosvijesti, apsolutnom znanju i dijalektici misljenih sustina, on se okrece ka nosiocu svega toga, ka zbiljskom, ali otudenom covjeku. Hegel covjeka ne ,,postavlja" kao konkretno bice sto rasprostire zbiljsku i ozbiljiteljsku djelatnost, vec kao samosvijest, pa ide i tako daleko da stvarstvo (Dingheit) uopste postavi samosvijescu, misli Marks. Shodno tome, covjek nije prirodno bice snabdjeveno supstancijalnim, predmetnim i osjetilnim snagama, koje bi zbiljske i osjetilne predmete imalo za cilj svoga djelovanja, kao predmete svoje potrebe; on je samo spiritualni subjekt, fragment apsolutnog duha, samosvijest koja tokom svoga pokazivanja susrece ne zbilju stvari, nego stvarstvo postavljeno od strane samosvijesti. Proizvodi ljudske djelatnosti pojavljuju se u ovoj perspektivi kao proizvodi apsolutnog duha, spiritualni elementi, idealna bica, momenti idealne cjeline. Hegel se time optuzuje da nema oko za tragediju sto se igra na zemlji,
144
KOSTAS AKSELOS
za tu jedinu tragediju, da je smatra reprizom igre nebeskih ideja. Marks priznaje da vizija ,,ne'srecne svijesti" sadrzi dramaticne i kriticke momente, mada u otudenoj formi, zato sto subjekat i objekti istorijskog zbivanja ostaju samosvijesti i predmeti koje je postavio duh. Zbiljsko otudenje covjeka i dalje se pojavljuje kao otudenje samosvijesti, a objektivnost se razlaze u spiritualnost. Hegel na taj nacin prevazilazi samo objekat (predmet svijesti), a otudenje realnog ljudskog bica i otudenje realnih stvari odrzava. On to sve cini, odnosno sve to misli jer nije uvidio da je covjek prirodno, culno bice, sa prirodom izvan sebe, koje ucestvuje u kretanju Prirode i predstavlja subjektivno mjesto objektivnih snaga, bice koje nije cinilo nista osim sto se svojim cinjenjem otudivalo, bice liseno svojih vlastitih proizvoda. Marksovo tumacenje Hegela je, kao svako stvaralacko iumacenje, deformirajuce. Zapadna metafizika dovrsava se sa Hegelom i ova filozofija dopire do apsolutnog duha — apsoiutnog znanja, dohvata apsolut kao Subjekt, i to preko istorijskog Subjekta. Marks udara protivnim smjerom te misli i bas tuda je nastavlja, ljudski subjekt postavlja kao predmetnost materijalnih, sustinskih snaga covjeka, snaga koje se ispoljavaju u djelovanju. Svako dosadasnje djelovanje bilo je otudeno, no ipak jadino praksa moze razotuditi covjekovo bice i objektivno ispuniti njegove potrebe. Marks Hegelu prebacuje sto brka covjekovu samosvijest (dusevno bice) i materijalnu zbilju njegovog oludenog zivota; prebacuje mu da ne shvata realno otudenje, da otudenje samosvijesti shvata na otuden, to jest spekulativan i apstraktan nacin. Tako ljudski zivot postaje filozofski zivot, a djelatna egzistencija postaje niisaona egzistencija. A zbog toga filozofija i misao odrazavaju ljudsko otudenje koje je tragicno materijalno, opravdavaju postojece stanje stvari i prevazilaze ga jedino metafizicki. Moral sto proistice iz takvog poimanja konformisticki je i licemjeran i tjera covjeka da prihvati sve sto jeste, svoje otudeno bice, svoje otudujuce cinjenje; moralna svijest ,,prevazilazi" osipoljenje mislju, da b ga bolje odrzala u zbilji: „ . .. ukidanje (Aufhebung) ospoljenja (otudenja postaje potvrdivanje ospoljenja (otudenja), ili, ono kretanje samostvaranja, samoopiedmecivanja, kao samoospoljenje i samootudenje, za Hegela je apsolutno, zivotno i ljudsko ispoIjavanje, te zato posljednje koje je samo sebi svrha i u sebi
LJUDSKO OTUDENJE
145
se smiruje, posljednje koje je do§lo do svoga bica." (Ek.-f., str. 273 ; uz izmjenu). Kada napada lazna tumacenja ljudske djelatnosti, iluzije samosvijesti, Marks prije svega nisani na njihove prakticne pretpostavke i njihove ,,eticke" konsekvence. Rad pri vladavini privatnog vlasnistva za njega jeste i ostaje baza svakog otudenja; realno i materijalno ekonomsko kretanje uvjetuje ideoloska i eticka kretanja otudenja. Moral, osamostaljena vladavina onog unutrasnjeg, onog pocev od cega covjek ide u potjeru za svojim otudenim zivotom, nije samostalna instanca: on je uvjetovan prooesima proizvodnje i sluzi da zamaskira^^ijihov_smisao, odnosno njihov besmisao. Snage imanja upravljaju moralom i on iskazuje zapovijesti politicke ekonomije u prerusenom obliku. Moralna svijest ne samo da ne pokazuje i ne vodi covjekovo bice, onakvo kakvo se razotkriva u cinjenju, nego je jedna od formi i sila otudenja; ona je ukorijenjena u zbiljskom otudenju i sluzi stvari potiskivanja prirodnih i drustvenih, predmetnih i materijalnih potreba. Moral je jedan od gospodarstvenih dijelova (superstrukturnog) zdanja koje odrzava ljudsko otudenje i njegove realne structure. On nema ni nezavisnost, ni vlastito postajanje, vec izrazava materijalni i zivotni proces ljudske djelatnosti — izoblicujuci joj smisao; on nema vlastite istorije, nego je vezan za istoriju razvitka materijalne proizvodnje, odnosno za istoriju covjekovog ospoljenja — otudenja. Kada izvjesni moral dospije u proturjecnost sa postojecim drustvenim uslovima, razlozi za to nisu moralni, nego se to dogada zato sto su postojeci drustveni uslovi dospjeli u proturjecnost sa postojecim proizvodnim snagama, te im sputavaju razvitak. Pruzajuci otudeni ideal otudenom ljudskom zivotu, moralno ucenje se suprotstavlja rascvjetavanju ljudske prirode, odrzava i obezbjeduje rad koji otuduje, te sprecava potrebe da se upute ka potpunom zadovoljavanju preko razotudenog cinjenja, sto ga vise nikakva zapreka ne bi zaustavljala. Ni spiritualisticka, ni pasivno materijalisticka moralna pouka ne uspijeva da se nametne kao prava obrazovna mod. Spiritualisticka moralna pouka ne daje nikakvo mjesto za eovjekovu revolucionarnu djelatnost, dok materijalistidka ne ostavlja dovoljno mjesta za tu djelatnost, koja je jedina 10 Marks mislilac tehnike
146
KOSTAS AKSELOS
sposobna da skrsi lance otudenja, sto cine covjeka izdvojenim subjektom, a stvari postvarenim stvarnostima. ,,Materijalisticko ucenje o promeni okolnosti i vaspitanja zaboravlja da ljudi menjaju okolnosti i da sam vaspitac mora biti vaspitavan (obrazovan). Stoga ono mora ispitivati drustvo u dva dela — od kojih je jedan uzdignut iznad njega. Poklapanje menjanja okolnosti i ljudske delatnosti ili samoizmene moze se shvatiti i racionalno razumeti samo kao revolucionarna praksa", obznanjuje treca teza o Fojerbahu. Buduci da je ljudsko bice ono sto ono pokazuje cinjenjem, pri cemu je sve ispoljavanje bilo do sad samo otudivanje, dok je cinjenje bilo ono sto otuduje, jedino neko razotuditeljsko cinjenje moze radikalno probiti lance otudenja. Cinjenje koje zavrsava imanjem jeste korijen otudenja, a cinjenje koje ukida inianje cini protuotrov. Moral realnog ekonomskog kretanja i moralna svijest politicke ekonomije stoje na strani onoga sto treba prevazici, jer bdiju nad odrzavanjem otudenog rada i imanja, i to o trosku covjekovog bica i istinskih snaga njegove djelatnosti. Jer moral kao otudenje zavrsava otudivanjem samosvijesti i suprotstavlja se politickoj ekonomiji samo prividno; naime, ukoliko se bavimo politickom ekonomijom, apstrahiramo od morala, a od politicke ekonomije apstrahiramo u onoj mjeri u kojoj se bavimo moralom; no medutim u stvari, moral opsluzuje (i ispomaze) ekonomiju, zauzdava proizvodinju i potrosnju — zadovoljavanja potreba — i pri tome se ekonomiji ne suprotstavlja, nego se slaze sa njom. ,,Moralna pouka nacioonaline ekonomije (i njene realne baze) je zarada, rad i stednja, trezvenost — ali nacionalna ekonomija mi obecava da ce zadovoljiti moje potrebe. Nacionalna ekonomija morala jest bogatstvo u takvim stvarima kao Sto su dobra savjest, vrlina itd., ali kako mogu biti krepostan ako to nisam, kako mogu imati dobru savjest ako nista ne znam? Sve je to zasnovano u sustini otudenja, svaka sfera mi postavlja neko drugo i suprotno mjerilo: moral jedno, nacionalna ekonomija drugo, jer je svaka odredeno otudenje covjeka i svaka fiksira poseban krug otudenja djelatnosti bica, svaka se odnosi otudeno prema drugom otudenju." (Ek.-f., str. 248; uz izmjenu)
147
LJUDSKO OTUDENJE
* **
U jezgru svih otudenja smjesta se, dakle, ljudsko otudenje, otudenje sustinskih snaga covjekovog objektivnog subjektiviteta, otudenje culne djelatnosti, konstitutivne moci covjeka. Tokom razvitka proizvodne tehnike covjek se samo otudivao od svog bica, od svoje djelatnosti i proizvoda svoje djelatnosti. Covjek sve jasnije osjeca rastucu nezadovoljenost svojih potreba. Njegovo cinjenje je sputano i uskracena mu je cjelina svega sto jeste. Podjednako ga otuduje kretanje reprodukovanja vrste, (burzujska) ljubav i porodica, a zabrana imovine gusi mu bice. Svijest koju ima o sebi nije adekvatna, samosvijest mu nije istinita. Najzad, i moral doprinosi odrzanju otudenja, zatvarajuci mu jedini ishod, revolucionarnu praksu. Pridjevi kojima se Marks sluzi pri kvalifikovanju covjeka cije se bice otuduje ostaju zaista slabo zasnovani: sve se tu smatra culnim, materijalnim, predmetmm, zbiljskim po svojoj sustini, po biti koja se do sada raskrivala negativno; na sav taj istorijski i antropoloski matedjalizam, metafizicke, ali ne izricito ontoloske inspiracije nakalemice se nesto duhovno (duhovne potrebe, duhovna cula itd.), ono spiritualno, kome Marks pridaje ogranicen znacaj. Time on produzava metafiziku, operise poricateljskim izokretanjima, htijuci da se ona ozbilji na planu djelovanja. Djelovanja u kom cilju? Zadovoljenja potreba. Marksovo gledanje na moral malo je prekratko, iako radikalno. Malo Marks razmislja o etici, sasvim zaokupljen time da treba da definise etos covjeka, onakvog kakvim ga on razumijeva, kakvog Modernitet, izgleda, zahtijeva. Ne brinuci oko Starodrevnosti, Marksov humanizam ne trazi da se covjek razotudi da bi ponovo nasao svoju bit, vec da bi je pronasao prvi put, tako sto ce je ozbiIjiti. Svaki napredak tehnike podudarao se sa napretkom otudenja. Covjek nema mjesta dostojnog sebe, nijedna postojbina ne izvrsava obecanje. Otudeni covjek, koji je postao trudbenik, ,,stanuje" u cudnom i stranom, neprijateljskom i otudenom svijetu i svi ljudi su postali radnici bez pocinka i bez prebivalista. Covjek nastava, ali nigdje ne stanuje. ,,On
148
KOSTAS AKSELOS
mora platiti tu kucu smrti. Svijetao stan, koji Prometej oznacava kod Eshila kao jedan od velikih poklona pomocu kojeg je od divljaka stvorio covjeka, prestaje da postoji za radnika." (Ibid., str. 246) Nije li onda divljak bio manje otuden? Je li on imao mjesto koje mu je bas pripadalo? ,,Divljak se u svojoj pecini — torn prirodnom elementu koji mu se spontano nudi na koristenje i za zastitu — ne osjeca vise strano, ili stovise, osjeca se kod kuce kao riba u vodi. AH podrumski stan siromaha je neprijateljski stan koji se drzi kao tucta sila po sebi, koji mu daju samo utoliko, ukoliko on njemu predaje svoj krvavi znoj, stan koje ne moze smatrati svojim zavicajem gdje bi napokon mogao reci: ovdje sam kod kuce, nego se, naprotiv, nalazi u kuci drugoga, u tudoj kuci..." (Ibid., str. 251) Ima li potrebe da govorimo kako ova situacija daleko premasuje problem stanovanja radnika i krizu nastambe? Ovo cilja na sam bitak modernog covjeka, covjeka koji je postao trudbenik: bit covjeka koji je postao radnik i krvavo placa sve sto ima, nad kojim je izvrsena zapljena; a taj bitak (Sein), ta bit (Wesen) i taj opstanak (Dasein) covjeka vise nemaju mjesta ni pocinka. Ljudi su postali bez domovine, vise nemaju svoje ,,kod kuce"; pocupani su iz korijenja. Uhvacen u zupcanike vlasnistva, covjek gubi svoje vlastito bice, pa se lisava sveg uzivanja i svakog utocista. Uzalud on nastoji da se skloni u kuci smrti, na neprijateljskom stanistu, u cudnoj kuci.
KNJIGA V IDEOLOSKO
OTUDENJE
Tehnoloski razvitak covjecanstva, realna baza, determinise njegov ideoloski razvitak, superstrukturu, to jest pravo i moral, religiju i umjetnost, filozofiju i nauku. Tehnologija ima prvenstvo pred ideologijom i mi smo vec naveli cuveni pasus iz Predgovora za Prilog kritici politicke ekonomije koji izlaze i rezimira bitne teze Marksovog istorijskog materijalizma. Treba, medutim, dobro shvatiti sta Marks naziva ideologijom, mada on to izlaze u mnostvu mogucih znacenja bas kad ga kategoricki odreduje. Instrumentalnom razvitku tehnike odgovaraju ideje, isto tako instrumentalne; a ipak ta instrumentalnost postavlja probleme. Ljudska svijest iskazuje, vjerno ili nevjerno prevodi, pa i predvodi prakticnu i preobraziteljsku djelatnost; ta svijest — ta teorija ponikla iz prakse — moze biti istinska i realna, samo sto treba imati na umu da do sad ama bas nikad takva nije bila, a moze biti i otudena i apstrahirana (od zbilje). Jer procesu realnog otudenj a odgovara kretanje ideoloskog otudenja. .
151
150 POGLAVLJE I
MISLJENJE I SVIJEST (ISTINSKO I ZBIUSKO) Proizvodeci svoj (cjeloviti) materijalni zivot na odredeni nacin, odreden prirodom koja ih okruzuje, njihovom tjelesnom organizacijom i stepenom razvitka proizvodnih snaga, ljudi se razvijaju u jednoj istoriji. Oni upoznaju istorijsko postajanje. Od pocetka, njihovo misljenje ucestvuje u torn kretanju istorijskog postajanja i ono samo moze se kasnije nageti nad to postajanje i pokusati da ga razumije. Sta je to misljenje, svijest i spoznaja? Marks ta tri termina ne razlikuje i njihova uipotreba je kod njega zamjenljiva. Najiprije svijest, zbiljska jer je djelatna i djelujuca, jeste prakticna: ona je jezik. Jezik, kao apsolutno konstitutivan element misljenja, jeste, po Marksu, materijalne prirode. Jezik i misljenje (svijest i spoznaja) radaju se samo usljed prakticne ipotrdbe, iz neoiphodnosti opstenja medu ljudima. Posto nema sa drugim bicima odnos kao odnos, zivotinja nema ni jezika ni misljenja. Svijest je drustveni proizvod i samo to moze i ostati; njen izvor je u rnaterijalnoj prirodi i ona se ispoIjava u istorijskom razvitku ljudskog drustva. Vec smo bili u prilici da govorimo o ,,tri strane", o tri konstitutivna ,,momenta" ljudske istorije, naime o: proizvodnji dobara koja omogucuje da se zadovoljavaju prirodne ipotrebe, odnosno proizvodnju zivota radom; o kretanju sto vodi djelovanje zadovoljavanja i vec stecene instrumente za zadovoljavanje ka proizvodnji novih potreba; o proizvodenju zivota bliznjega putem reprodukcije.* Ta ,,tri cinioca" koegzi* Marks poslije prva tri (,,da bi Nemcima bilo jasno") „ ,momenta'" dodaje i cetvrti: ,,Dakle, od samog pocetka se pokazuje materijalisticka veza medu ljudima, uslovljena potrebama i nacinom proizvodnje i stara koliko i sami ljudi /.. ./. Tek sada, posto smo razmotrili vec cetiri momenta, cetiri strane prvobitnih, istorijskih odnosa, otkrivamo da covek ima i ,svest'." (N. id., str. 29) Svijest se konstitui§e posto ,,mno§tyo tih ljudima dostupnih proizvodnih snaga uslovljava druStveno stanje". (Ibid.)
stiraju i rukovode onim sto ljudi cine da bi mogli ,,praviti istoriju". Onda pridolazi jedna nova moc: ,,otkrivamo da tovek ima i ,svest'. Ali ni nju covek nema od samog pocetka kao ,cistu' svest." (N. id., str. 29—30*). Da li je svijest dopunska moc, koja dolazi poslije konstitutivnih sila, materijalne produkcije i reprodukcije, kao duhovna proizvodnja? Izgleda da Marks tako misli, posto on svijest imenuje tek na posljednjem mjestu. Pa ipak, na margini, uz redove koje smo upravo naveli, on dodaje: ,,Ljudi imaju istoriju jer moraju proizvoditi svoj zivot i to na odreden nacin: to je uslovljeno njihovom fizickom organizacijom; isto kao i njihova svest." (Ibid.) Bilo da se shvati da ova zurno zapisana marginalna opaska kaze da jizicka organizacija ljudi" ,,isto kao (ebenso) njihova svest" ljudima omogucuje i uvjetuje proizvodnju istorijskog zivota, ili da kaze da je proizvodnja zivota isto kao i svijest omogucena i uvjetovana fizickom organizacijom ljudi, jedna stvar izgleda izvjesna: htio on to ili ne, Marks nastavlja da se krece unutar one dimenzije misljenja koja ,,razdvaja" ono fizicko od metafizickog, zbilju od ideje, materiju od duha, praksu od teorije. Marksova misao je metafizicka, ma koliko on htio da prevazide te suprotnosti i dualizam, metafizicka je — kao i sve zapadno i evropsko misljenje pocev od Dekarta — bas kada privileguje ono fizicko i osjetilno u odnosu na ono ,,metafizicko". Marks misli i operira sa distinkcijom, sa razlikom koja opstoji metafizicki izmedu onoga sto istinski jeste i onoga sto je tek sekundarno; za njega istinski i temeljito jeste ne ono natculno, nego ono culno; no ipak, to se zbiva unutar metafizicke suprotnosti. Svijet, cjelina bica, ostaje dvostruk: materijalan i duhovan. ,,Poslije" instrumenata ekonomske produkcije, ,,poslije" organa ljudske reprodukcije, ,,slijedi", dakle, i nadovezuje se jezik kao instrument komunikacije medu ljudima, baza misljenja, svijesti i spoznaje. Jezik je, stoga, alatka: on ne spada u oblast ideoloske superstrukture; on konstituira neposrednu zbilju misljenja, prakticnu svijest. Misli uopste i ne postoje izvan jezika. Sam jezik je od strane Marksa dvostruko shvacan. „ ,Duh' je od samog pocetka proklet da bude ,opterecen' materijom, koja se ovdje javlja u vidu uskomesanih slojeva vazduha, zvukova, jednom recju — jezika. Jezik je isto toliko star koliko i svest — jezik jeste prakticna, stvarna svest
152
KOSTAS AKSELOS
koja postoji za druge ljude, i prema tome postoji i za mene samog, i jezik nastaje, kao i svest, tek iz potrebe, iz nuznosti opstenja sa drugim ljudima." (Ibid., str. 30) Svijest u pocetku istorijskog postajanja covjecanstva nije nista drugo do culna svijest koja se odnosi prema neposrednom culnom okruzenju, prema stvarima i osobama okolnog svijeta. Kao drustveni proizvod, ona se rada iz potreba za meduljudskom komunikacijom. Preko onih jos uvijek tijesnih, ogranicenih i skucenih povezanosti sto ljude spajaju sa prirodom, a i medu njima, pojedinac — u drustvu — pocinje da zbilja postaje svjestan, da malo-ipomalo stice svijest i saznanje. Sto se tice prirode, strahovite i zastrasujuce sile, ljudi jos uvijek djeluju zivotinjski; potcinjeni su joj i jos nisu postali subjekti, cinioci istorijske preobrazbe prirode. Ipak, svijest pocinje da se pomalja i ljudi se osvijescuju o svom drustvenom zivotu putem svojih skucenih kontakata i svojih ogranicenih realizacija. ,,Taj pocetak ima zivotinjski karakter isto onoliko koliko ga ima i sam drustveni zivot na torn stupnju; to je puka svest stada i covek se tu razlikuje od ovina samo po tome sto mu svest zameinjuje instinlkt, ili po tome sto je njegov instinkt svestan." (Ibid.) Stepen proizvodne razvijeiiosti drustva, to jest nerazvijenost ili slaba razvijenost, uvjetuje ovu fazu. Ovaj ,,identitet prirode i coveka", to ne-izviranje ljudske istorije iz prirode, ,,pokazuje se i u tome sto ogranicen odnos ljudi prema prirodi uslovljava njihov ogranicen medusobni odnos, a njihov ogranicen medusobni odnos uslovljava njihov ogranicen odnos prema prirodi", dijalekticki misli Marks (Ibid.; marginalija). Podjednako ,,dijalektican" ostaje izvorni odnos izmedu svijesti i istorije, posto se svijest razvija jedino u istoriji kroz nju, buduci da je jedan od cinilaca i jedna od pretpostavki istorijskog postajanja. Cini se da se Marks manje vezuje za proizvodnu ulogu misljenja (i svijesti) nego za njegovu deriviranu ulogu, posto ga smatra proizvodom razvitka i procvata proizvodnih snaga, umnozavanja potreba, porasta stanovnistva, te drustvenih odnosa. Ali ipak, svijest na izvjestan nacin ucestvuje, sa-proizvodi to kretanje. Uspijevaju li misljenje, svijest i saznanje da istinito i zbiljski dohvate ono sto jeste prije nego sto se otude podje-
IDEOLOSKO OTUBENJE
153
lorn rada sto se kao takva uspostavlja pocev od nekog momenta u drustvenom razvitku? Da li ,,teorija", prije no sto se rad izdijeli na materijalni rad i duhovni rad (geistige Arbeit) — podjelom pocev od koje, ili u formi koje, se rad realno dijeli i otuduje se — zaista izrazava ,,praksu"? Postoje li forme misljenja koje prethode otudenju? Drustveni proces, proizvod ljudske djelatnosti i proizvodac covjecanstva, rada i uvjetuje jezik, misljenje, svijest, saznanje — drustveni duh; a opet, odgovara li ono sto je prineseno u jezik, u misljenje, Sto je osvijesteno, spoznato — istinskoj zbilji? Vec smo rekli da Marks nije bas izdasan u definisanju onoga sto zove zbiljom, a isto vazi i za istinu. Zbiljsko. efektivno (wirklich), prije svega, znaci djelujuce, djelotvorno (wirken), i jeste istinsko (zbilja istinito) ono sto pokrece naprijed akciju. Shodno tome, istinita misao bila bi teorija koja sluzi nekoj praksi, ,,istinitoj" neotudenoj praksi. Ukratko, zbiljska i istinita spoznaja i svijest uvidaju realnost i doprinose djelovanju, rodna svijest ,,samo je teorijski oblik onoga cega je livi oblik realna zajednica (...) Stoga je i djelatnost moje opce svijesti — kao takva — moje teorijsko postojanje kao drustvenog bica." (Ek.-f., str. 238). Istinita svijest bi, dakle, bila ona rodna teorijska svijest kojom bi (pojedinacni) covjek izrazavao svoj drustveni zivot, reflektirajuci (ponavljajuci) svoje realno postojanje u misljenju; rodno bice, drustveno i zajednicko, prakticna djelatnost ljudi, pokazivala bi se onda u teorijskoj i rodnoj svijesti. Medutim, vec to razlikovanje izmedu teorije i prakse implicira otudenje, buduci da je ono djelo otudujuce podjele rada. Sa torn distinkcijom Marks operise — cak i kad obuhvata oba termina u njihovom dijalektickom jedinstvu — a da je ipak nije utemeljio. Mada suprotnosti izmedu materijalnog i prakticnog, duhovnog i teorijskog, realm strukture i idealisticke i ideoloske superstrukture, smatra podudarnima sa otudenjem, ni ukoliko on ne stize da se smjesti bilo na ovu bilo na onu stranu tog reza. Posto svaka ,,teorija" izrazava neku ,,praksu", i posto sva ljudska djelatnost oduvijek bijase otudena, u pravu smo kad mislimo da Marks ne prihvata da je u proslosti postojala zaista istinita ili zbilja zbiljska spoznaja - - pa cak ni prije podjele rada. Svako misljenje, svaka svijest, svako saznanje bijahu ,,ideoloski", otudeni, skuceni i determinisani temeljnim ekonomskim otudenjem.
154
KOSTAS AKSELOS
Sasvim izvjesno, zbiljskoj potrebi ljudi, koji teze da svoje porive zadovolje produkcijom i reprodukcijom, odgovarala je izvjesna svijest vodilja; zbiljskoj praksi odgovarala je ,,istinita" teorija. Jer, svijest je doprinijela izgradnji drustvene istorije. Sasvim izvjesno, ljudi su na putu napretka upoznali istorijski razvoj; buduci da sva istorija ipak ostaje istorija otudenja, no da stvara uslove za prevazilazenje otudenja, proizlazi da je svaka istorija svijesti jednako rastuce zbivanje otudene svijesti. Jer ono duhovno, ideje, misli i predstave nemaju nikakve samostalnosti i stalno su suprotstavljane kod Marksa onom materijalnom, djelatnosti i onom realno postavljenom. Posto su djelatne, realne misli su, bez sumnje, bile i jesu efektivne i misli vodilje u krilu globalnog otudenja; dobra strana im je da, u najboljem slucaju, omogucuju osvjesceinje o otudenju. Sva ,,realnost", sve do korjenitog prevazilazenja otudenja, ostaje nezbiljska i nikad nijedna ljudska djelatnost nije bila istinska. Kriterij teorijske istine prakticnog je reda, djelatan je; pored toga, jos ne postoji istinska razotudena praksa. Zbog toga je prava praksa, zbiljska zbilja, kriterij istine, a ne (otudena) djelatnost. Sta je istinska praksa, to bismo mogli vidjeti jedino kad skiciramo Marksovu viziju i program koji se odnosi na prevazilazenje otudenja u provedemom naturalizmu, komunistickom humanizmu, u aktivizmu koji ostavlja neispisan list ideologija. Ogranicimo se, za momenat, na Marksove poteze kojima sve misljenje biva vraceno u praksu, u onu praksu sto zadovoIjava zfbtiljske potrebe i ne juri za himerama. Druga teza o Fojerbahu obznanjuje: ,,Pitanje da li predmetna istina pripada ljudskom misljenju nije pitanje teorije, vec prakticno pitanje. U praksi covjek mora dokazati istinitost, tj. stvarnost i moc, ovostranost svog misljenja. Spor o stvarnosti ili nestvarnosti misljenja — koje je izolovano od prakse — jeste cisto sholasticko pitanje." Posto nijedna praksa nije bila nista drugo do otudena djelatnost, nuzno i a fortiori slijedi da nikakvo misljenje nije postojalo izvan otudenja. Istinu ne treba pronalaziti, nego praviti i proizvoditi, stvarati preko istinske razotudene prakse. Ali, zar Marks ne teoretizira vec kad ovo kaze? Kada stvarnost i moc, Diesseitigkeit, cini kriterij em (prakticne) istine, zar time, s druge strane, ne napuSta svaku teoriju?
IDF.OLOSKO OTUDENJE
155
Zaista je tesko shvatiti postanak, ulogu funkciju i misiju misljenja, odnosno svijesti i saznanja, teorije i idealisticke ,,superstrukture", onog spiritualnog sto Marks zove duhovnom potrebom. Prije podjele rada ljudi pricaju i govore nc ono slo jeste, vec ono sto im se cini, usljed njihovih ogranicenja, nerazvijenosti tehnike, skucenog karaktera njihovih odnosa sa prirodom i sa drugim ljudima. Ne moze njihov jezik govoriti istinu, jer im je praksa, — buduci tako skucena, tako slabo preobraziteljska - tako malo istinita. Na toj razini, na pOcetku postajanja prirode istorijskom, ljudi imaju puku ,,svest ovna ili plemensku svest" (N. id., str. 30). Sam njihov jezik (koji ne pripada oblasti superstrukture) i njihova svijest bulazne i slabo su istiniti, odnosno stvarni i mocni. Pa ipak, bas se torn svijescu izgractuje istorija covjecanstva. A covjek — zivotinja koja pravi a]ate, no jedva razumna — time ulazi u istoriju otudenja. O toj fazi sto prethodi podjeli rada ne moze se gotovo niista kazatd i neadektvatno je primjenjivati na nju kategorije poput prakse i teorije. Jer ta ,,svest ovna ili plemenska svest" razvija se iz strukture proizvodnih snaga koje uslovljavaju i podjelu rada. Podjela rada uspostavIja se podjelom izmedu materijalnog, prakticnog i realnog, te duhovnog, teorijskog, deriviranog rada — i nju uspostavlja. Prije podjele, ,,teorije" gotovo da i nije bilo, kao sto je i prakse bilo vrlo malo; samo to razlikovanje nije postojalo. ,,Svest ovna ili plemenska svest" nije imala ni velike istine, ni velike stvarnosti i moci prije no sto ce rad unazpredovati i otuditi se — dijeleci se. ,,Od tog trenutka svest moze stvarno uobraziti da je nesto drugo a ne svest o postojecoj praksi, da stvarno nesto predstavlja, a da ne predstavlja nesto sto je stvarno, — od tog trenutka svest je kadra da se emancipuje od sveta i prede na obrazovanje ,ciste teorije', teologije, filozofije, morala itd." (Ibid., str. 30—31) Ljudi proizvode materijalna dobra, zbiljski prave sredstva za proizvodnju, reprodukuju se i jednako produkuju ideje, misli, predstave, duhovna sredstva. Bas dok se upisuje u otudenu praksu, to sto ljudi svojim rukama proizvode je najstvarnije i najmocnije; (svojim genitalnim organima ljudi djelatno reprodukuju druge Ijude). Zauzvrat, produkti njihove glave na izvjestan nacin izrazavaju ono sto oni cine, ali pri torn prevazilaze materijalnu zbilju i otuduju se. Svijest je
156
KOSTAS AKSELOS
produkt koji tumaci i iznevjerava; ona je znanje derivirano iz cinjenja, lazljiva pratnja. Dvadesetak prvih stranica prve knjige Njemacke ideologije teze da iskazu Marksovu teoriju teorije i ideologije; njihov naturalisticki, humanisticki i aktivisticki radikalizam mora se razumijevati radikalno. Marksu treba priznati ono sto mu pripada: njegovu genijalnost i ogranicenost, a ne treba rastvarati njegovo raspravljanje u diskurs bez kontura. Citajmo i pokusajmo razumjeti: ,,Predstave koje te individue (proizvodno djelatne individue) stvaraju jesu predstave ili o njihovom odnosu prema prirodi ili 0 mjihovom medusobnom odnosu ili o njihovom sopstvenom sklqpu. Jasno je da su u svim ovim slucajevkna te predstave — realni ili iluzorni — svesni izraz njihovih realnih odnosa 1 delatnosti, njihove proizvodnje, njihovog opstenja, njihovog drustvenog i politickog ponasanja. Obrnuta ipretipostavka je moguca samo ako se pored duha realnih materijalno uslovljenih inidividua pretpostavi jos jedan poseban duh." (Ibid., str. 22, n.: ,,u rukopisu precrtano"; uz izmjene). Cini se da Marks ovdje dopusta moguonost, zfoiljskog svjesnog izraza; ipak, on je u stvari porice, posto je svaki ,,svjesini" izraz, — cak i ako je pomalo realan jer djeluje — tek otudeni izraz prakticnog realnog otudenja. Jos demo biti u prilici, na stranicama koje slijede, da pokazemo sta Marks zapravo misli o ljudskom misljenju: da je ono sve do sad bilo lazno. Ali, nastavimo citanje svoga teksta: ,,Ako je svesni izraz realnih odnosa till individua iluzoran, ako one u svojim predstavama postavljaju svoju stvarnost na glavu, onda je to, opet, posledica njihovog ogranicenog nacina materijalne delatnosti i njihovih ograiiicenih drustvenih odnosa koji odatle proizlaze. Proizvodnja ideja, predstava, svesti je najpre neposredno utkana u materijalnu delatnost i materijalno opstenje Ijudi, jezik stvarnog zivota. Predstava, misljenje, duhovno opstenje Ijudi javljaju se ovde kao neiposredaii proizvod njihovog materijalnog opstenja. To isto vazi i za duhovnu proizvodnju, onakvu kakva se pokazuje u jeziku politike, zakona, morala, religije, metafizike itd. jednog naroda." (Ibid., str. 22—23). Kretanjima i odnosima materijalne i prakticne proizvodnje odgovara, dakle, derivirani jezik duhovne i teorijske proizvodnje. Proizvodnja je zajednicki imenilac; medutim, ta je proizvodnja dvostruka, pa cak i
IDEOLOSKO OTUDENJE
157
dualisticka, a Marks niukoliko ne uspijeva da prevazide ono dyostruko shvatanje covjeka: fizicko i metafizicko. Otudenju djelatnosti odgovara ideolosko otudenje, iluzorni izraz realnog otudenja. Nastavimo opet citanje onog tako jasnog teksta: ,,Ljudi su proizvodaci svojih predstava, ideja itd., i to Ijudi onakvi kakvi su uslovljeni nacinom proizvodnje svog materijalnog zivota, svojim materijalnim opstenjem i njegovim daljim izgradivanjem u drustvenoj i politickoj strukturi - ali to su zbiljski, delotvorni Ijudi, onakvi kakvi su uslovljeni odredenim razvitkom svojih proizvodnih snaga i opstenja koje odgovara dm snagama — sve do najdaljih formacija tog opstenja. Svest nikad ne moze biti nista drugo do svesno bivstvovanje (das bewusste Sein), a bivstvovanje Ijudi je zbiljski proces njihovog zivota. Ako su u celokupnoj ideologiji Ijudi i njihovi odnosi postavljeni na glavu, kao u kakvoj camera obscura, ovaj fenomen proizlazi iz istorijskog procesa njihovog zivota, isto tako kao sto i obrnuta slika predmeta na mreznjaci oka proizlazi iz neposrednog fizickog procesa njihovog zivota." (Ibid., str. 23; uz prilagodbu). Kada skicira u krupnim potezima genezu ideologije, Marks hoce da sve sto se cini etericnim i nebeskim svede na zemlju, na tlo iz koga je poteklo. Zbiljski konkretni, djelatni, produktivni Ijudi djelaju na zemlji, odredeni stupnjem razvitka proizvodnih snaga. No ti isti istorijski Ijudi, takode, proizvode one proizvode sto se uzdizu od zemlje ka nebu, prave ideje i predstave, misljenje i svijest. Svi ti element! idealisticke i spiritualisticke superstrukture izviru iz bitka — ne iz Bitka, nego iz oovjekovog bitka — iskazuju ga, reflektiraju i izopacuju, konstituirajuci materijal ideoloskog otudenja, prikrivanja istine, lazljive i varljive opsjene sto svijescu iskazuju otudenje onoga cija svijest je otudena svijest. Misljenje sto istinoljubivo izrazava (ljudsko) bice, zbiljska misao i svijest, sto vode praksu, i to ne prostu proizvodnu praksu, vec totalnu praksis koja smjera na cjelovito zadovoljenje potreba, nikada jos nisu postojale u okrilju otudenja; u krajnjoj liniji, zar su se neka poluistinita misao i neka svijest koja napola raskriva i mogle pokazati a da im Marks zbog toga ne prida znacaj spiritualne produkcije isto tako rnalog domasaja i znacaja. Camera obscura koja izokrece poziciju i smisao pojava u svijetu ideologije pandan je
158
KOSTAS AKSELOS
stvarnom i izokrenutom svijetu u kojem nema jasnoca nikakvu vlast, i svaki smisao, svako culo ostaje manjkavo. Duhovna proizvodnja niposto nije identificirana sa materijalnom; ona je na nju svedena. Hegelu, koji je u istoriji gledao razvitak duha, Marks suprotstavlja sopstveno videnje, i misli izokrenuti Hegelovo; Marks okrece metafiziku, jer trazi u nevidljivom i nadosjetilnom temelj onog fizickog (vidIjivog i osjetilnog), vec od materijalnog, prakticnog, empirijskog cini temelj onog duhovnog. On se uvijek krece na osi distinkcije i razlikovanja, reza i pukotine (izmedu onoga sto zaista jeste i onoga sto, po njegovom mjerilu jeste samo kao derivira.no), all ostaje metafizicar, onaj sto obrce red ,,dvaju svjetova", buduci da govori o bazi, o realnoj strukturi i ona sad postaje ono sto istinski jeste, a od superstrukture, idealisticke i spiritualisticke emanacije postaje ono sto je, samjereno sa onim istinitim, tek derivat. Marksov materijalizam ne tice se kosmicke materije, prvog i osnovnog bica, ontoloske arhe; slabo ,,obdaren" za ,,ontologiju" i ,,kosmologiju", Marks usmjerava svoj prodorni pogled ka materiji s kojom ljudsko bice ima posla, materiji koja kao materijal za proizvodni i preobraziteljski rad omogucuje da se pojavi sve sto jeste. Taj materijalni, prakticni, culni rad, zbiljsko cinjenje, realno je otuden; duhovna proizvodnja koja izvire iz njega stoga je takva jos i vise. Radi se, prije svega, o tome da se, putem revolucionarne prakse, razotudi predmetni ljudski rad, da bi mu se omogucio procvat, cjelovito sirenje, da bi se smjestio u zbiljske uslove, takve koji bi sprijecili oblake ideologije da prekriju horizont drustvene, ljudske djelatnosti. Preobrazavajuci Tehnikom Prirodu u Istoriju, covjek ce unistiti sve fantome i fantazme. Ipak, covjek, definisan svojom drustvenom i proizvodackom prirodom, ne bi bio ljudsko bice, nego samo zivotinja neke vise vrste, kad bi se svodio samo na svoju prakticnu djelatnost. Zato je Marks primoran da uvede metafiziku (kao izvedeni svijet), odnosno predstave i ideje, svijest i misljenje, cineci taj svijet komplementarnim i suplementarnim fizicko-istorijskom i ljudski animalnom svijetu. Za Marksa, za dijalekticara kakav on hoce da bude, materijalni svijet, cija je predmetnost definisana kao predmet zbiljskog djelovanja, jeste baza, prva i osnovna zbilja, nad kojom se suplementarno izdize drugi svijet, svijet subjektivnih predstava. Uprkos
IDEOLOSKO OTUDENJE
159
marksistima i antimarksistima, rnada se bori da dualitet redukuje, Marks ne uspijeva da to ucini: on polazi od njega i onda produzava metafiziku Subjektiviteta. metafiziku Covjeka, subjekta ili objektivnog subjekta sto svojim cinjenjem, svojom voljom i svojim predstavljanjem dohvata svijet koji mu je vanjski i ,,,shvata" ga u predstavi. Vidjecemo da se cak ni prevazilazenje otudenja ne izliva u identitet dvaju svjetova; ,,duhovni" svijet ce nastaviti da vodi svoju egzistenciju. Medutim, ovaj duhovni svijet, koga Marks ne uspijeva da pretvori u nista, nasilno je sveden na svijet materijalne proizvodnje, cija on i jeste patoloska izraslina; no da li bi covjek bio ljudsko bice bez te izrasline? Pokusajmo jos jednom cuti Marksov govor u borbi protiv ideoloskog otudenja, te mracne komore: ,,Ne polazi se od onoga sto ljudi govore, uobrazavaju, sebi predstavljaju, a ni od ljudi koji postoje samo u recima, mislima, uobrazilji, predstavi, da bi se od njih stiglo do stvarnih ljudi; polazi se od zbiljski delatnih ljudi i iz zbiljskog procesa njihovog zivota izvodi se i razvitak ideoloskih refleksa i odjeka tog zivotnog procesa. I maglovite tvorevine u mozgu ljudi predstavljaju neophodne suplemente (Supplemented materijalnog procesa njihovog zivota, procesa koje se maze empirijski ustanoviti, a vezan je za materijalne pretpostavke. (Ne vrsi li se ovdje metafizicki antimetafizicko izvrtanje ,,duhovnog" u korist onoga sto je od njega drugacije, naime onog materijalnog?) Moral, religija, metafizika i ostala ideolagija, i oblici svesti koji njima odgovaraju time gube privid samostalnosti. Oni nemaju istoriju, nemaju razvitak, vec ljudi koji razvijaju svoju materijalnu proizvodnju i svoje materijalno opstenje 'menjaju zajedno sa torn svojom realnoscu i svoje misljenje i proizvode svog misljenja. Ne odreduje svest zivota, vec zivot odreduje svest." (Ibid.; uz izmjene) Drustvena priroda ljudi ciji rad je istorijski osnov covjecanstva oduvijek se izrazavala nekom ideologijom. Ljudi su, po Marksu, onakvi kakvima se pokazuju. Kada su im ispoIjavanja otudena, onda je njihov bitak otuden i taj otudeni bitak (Sein) odreduje i otudenje svjesnog bica (Bewusstsein), cije otudenje jos vise naglasava lutanje covjecanstva, sve ,,preistorije" do Marksa. Teorija koja se Izvodi iz otudene * Prema jednom drugaCijem citanju, Sublimate (sublimate, kako stoji i u MED).
KOSTAS AKSELOS
160
prakse ostaje skucena, ogranicena, lazna. A isto tako i ona ,svest ovna ili plemenska svest", kao i culna i neposredna svijest, takode i elementarne predstave o prirodi i meduljudskim odnosima, kao i najrazradenije spoznaje, te, najzad, sistematske, prividno neovisne ideologije — >sve je to duhovno i idealno iskazalo: materijalno i realno otudenje otudenih ljudi, ali ne prepoznajuci pri tome istinu onoga sto iskazuje. Kada bi se izvjesno misljenje pokazalo na skoro zbiljski nacin, kada bi neka zbiljska svijest izisla na svjetlost dana, 2i to bi bilo jinutar totalnog otudenja, a posebno ideoloskog. Pa ipak, ljudi opet imaju i svijest, kao sto Marks kaze, i bez misljenja, bez svijesti, ljudska istorija ne bi mogla bit izgradena. Doslovno shvacena, tjerana do krajniiih konsekvenci, Marksova teorija ideologije, iako idejama priznane instrumentalni karakter i ne zanemaruju svaku djelatnu svijest, ,,realnu", ali nikad zbilja, uistinu zbiljsku, pravila bi od svakog jezika, od svakog misljenja, od sve umjetnosti, etike, prava, od svake religije, predstave, filozofije zlokobni oblak koji bi na zemlju spustao tminu.
Sagledavano u svoj svojoj radikalnosti, ovakvo Marksovo shvatanje duhovnih ,,produkcija" covjecanstva morale bi odagnati i samu pomisao na neku teoriju dostojnu paznje. Medutim, mislioci ne dovode tako Iako svoje misljenje do 2
To dolazi od jezika. Cijelim tokom Njemadke ideologije, Marks ironizira i polemizira prptiv tendencije da se rijeci jezika dovedu do gpvora putem etimoloskih analiza, amfibolija, sinonimija, igara rijecima. Jezik, istorijski i druStveni proizvod, pada pod udarcima otudenja i uopSte ne odaje neku posebnu, intrinzifinu istinu. ,,Burzuju je utoliko lakSe da, polazeci od svog jezika, dokaze identitet merkantilistickih i individualnih ili dak op§te ljudskih odnosa, posto je sam taj jezik proizvod burzoazije i stoga su, kako u stvarnosti, tako i u jeziku, odnosi ciftinskpg trgovanja postal! osnoya svih drugih. Na primer, propridte — Eigentwn i Eigenschaft, .svojstveno' u merkantilistifikom smislu i u individualnom smislu, property — Eigentum i Eigentiimlichkeit, valeur, value, Wert — commerce, Verkehr — echange, exchange, Austausch, ltd. — re6i kpje se upotrebljavaju kako za komercijalne odnose, tako i za svojstva i za uzajamne odnose individua kao takvih." (N. id., str. 185; uz izmjene) Mpramo umjeti da Cujemo i procitamo ono 5tp rijedi i reCenice parafraziraju; jer ,,Maskarada u jeziku ima neki smisao samo onda kad predstavlja nesvesni ili svesni izraz neke stvarne maskarade." (Ibid., str. 336)
IDEOLOSKO OTUDENJE
161
ruba, te i Marksova teorija ideoloske superstrukture ostaje dvosmislena. Kad on ideologiju svodi na sakrosanktnu proizvodnju i kad je cini drugom vrstom proizvodnje, drugotnom, drugacijom, deriviranom, on je ne ponistava, dapace. Izokrecuci je, on preuzima tradiciju (,,dualisticke") metafizike, metafizike koja ,,suprotstavlja" culno i ideje, prirodu i dull, misljenja i zbilju — jos od Platona, pa sve do Hegela. Marks ne uspijeva da dohvati jednostruki temelj bitka, ni ljudskog bica, niti svega sto jest. Postoji praksa i teorija, realnost i ideje, materijalnost i duh, uprkos svim uzajamnim djelovanjima, meduzavisnostima, prozimanjima i drugim dijalektickim vezama. Da li to dvojstvo proizlazi samo iz otudenja i podjele rada na materijalni i duhovni? Ne cini se da je tako. Ali ipak,
162
KOSTAS AKSELOS
superstruklura, misao, ideje, predstave, svijest derivirane drugacije i sacinjavaju oblast spiritual isticke ideologije. To obrtanje, rnetafizike, medutim, ostaje metafizicko i vidjecemo da Marksu ne polazi za rukom da ukine svu ,,superstrukturu". Temeljno jedinstvo misljenja ,,i" bitka, govora ,,i" cinjenja (Xeyeiv, rcoistv i KpciTrpiv), kako su ga, prije svake filozofske, metafizicke u dijalekticke sistematizacije, razumjeli presokratici, Marks ne uspijeva ni da pronade, ni da rekonstituira, uprkos pretenziji njegove dijalektike na sjedinjavanje. Njegov pothvat sjedinjavanja polazi od suprotnosti i razlike (teorije i prakse, na primjer) i, u krilu osvojenog jedinstva, jedan od dvaju elemenata odreduje, nadvladava i utemeljuje drugi. U torn smislu Marksov put vise slijedi put Platonove i postplatonicke metafizike — pa cak i hriscanske — a manje osluskuje glas presokratickog govora koji misli. On nije dohvatio jedinstvo bitka cjeline: uzlijebljen u naprslini, on suprotstavlja misljenje zbilji, teoriju praksi. Naravno, otudenje je ,,uzrok" te naprsline; no ipak, Marks ne uspijeva da izide iz nje, mozda je cak i produbljuje. Ni Heraklitova rijec: ,,Ako ste poculi ne rnene, vec glas Isitne (Logos), mudro je sloziti se da je Sve (sto jest) — Jedno" (fr. 50), ni Parmenidova misao: ,,Jer MiSljenje i Bitak su isto" (fr. 3) ne uspijevaju da prokrce put do njega. iPrema Marksu, Logos jednostrukog bitka Cjeline uopste ne postoji i misljenje sdmo ponavlja djelatnost bica — ne Bitka, nego realnog ljudskog bica. Logos i istina, osjetilo i misljenje bivaju znatno suzeni cim postanu svijest. ,,Kao rodna svijest (Gattungsbewusstsein) covjek potvrduje (bestdligt) svoj realni drustveni zivot i ponavlja samo svoje zbiljsko postojanje u rnisljenju (. . .) Misljenje (Denken) i bitak (Sein) su, doduse, razliciti (unterscheiden), ali su istovremeno medusobno u jedinstvu." (Ek.-f., str. 239). Uprkos tome, Marks se dao na dokazivanje razlike, a ne jedinstva, i to razlike koja karaikterizira oba otudenja podjedinako, i prakticno i teorijsko. Gore smo insistirali: izgleda da, po Marksu, ne postoje zbiljsko misljenje i svijest, sto bi adekvatno izrazavale istinsku zbilju, a ne otudenu. Sve i kad bi misao ,,tacno" izrazavala ono sto predmetno postoji, ona ne bi prestala da izrazava realnost koja djela, ali otudeno. Adaequatio intellectus et rei bijase adekvatna dvostrukom otudenju. Otudanje kao takvo jos nije bilo uhvaceno bilo kakvim mdsljenjem.
IDEOLOSKO OTUDENJE
163
Marks svodi ideoloske tvorevine na ekonomske instruincnte. A opet, ideje ostaju razlicite od realnostl. Ono dvojstvo baze i superstrukture — svakako dualitet, ali ne izmedu podjednakih sila — takode omogucuje i da ideje i misli uticu n:i ekonomsku bazu i na proizvodne odnose, upucujuci tako povratni udar. Proizlazeci iz prakse, tumaceci je, oblici svijesti mogu djelovati na djelovanje, voditi akciju. Pa ipak, svekoliko djelovanje teorije ostaje sekundarno. Posebno ce EnI'ds, u cijelom nizu pisama, insistirati na tezi uzajamnog ilidovanja koje medu sobom povezuje elemente baze i tvovine superstrukture.' Odnos uzroka i posljedice ostaje kakav H-st, samo sto biva vise ,,dijalektiziran". Sluzbeni i usluzni inarksisti, znamenite ili skolske figure, preuzimaju, sve do nasih dana, tu tezu, koja pridaje ideologiji izvjestan znacaj. I 1'iijin, Staljin, Mao Ce Tung i svi drugi uvijek ustrajavaju na cinjenlci da teorijske formacije povratno djeluju na realnost prakse. ,,Spiritualne" i ideoloske forme superstrukture mogu, uzdizuci se sa podloge ekonomije, iz tehnickog razvoja 3 V. Engelsova pisma: J. Blohu (Bloch) 21. septembar 1890), H. fitarkenburgu (Starkenburg; 25. januar 1894), K. gmitu (C. Smidt; 27. oktobar 1890), F. Meringu (14. juli 1893). Engels priznaje da je produkcija i reprodukcija realnog zivota samo u krajnjoj liniji odredu| i n i cinilac istorije; takode kaze da Marks i on djelomicno snose »(li',ovornost za pretjerivanja na strani ekonomije, buduci da su bill n i i i i k o zaokupljeni nastojanjem da istjeraju nacistac ono sto su niihovi protivnici poricali, nisu imali uvijek vremena, mjesta ili prilika i l . i pravedno postupaju sa drugim ciniocima koji ucestvuju u uzajamnuiii djelovanju, u reagovanju (Wechselwirkung) svih sila. ,,Razvitak politike, prava, filozofije, religije, knjizevnosti, umetnosti itd. pociva 11.1 ekonomskom razvitku. Ali svi oni deluju jedan na drugog i _na i-konomsku bazu. Nije tacno da je ekonomska situacija uzrok, jedina nklivna, a da je sve ostalo samo pasivna posledica; vec postoji uzainii stalno namece." (MED, torn 46 1979); prevod Ogle Kostreseyic; str. i.iinno dejstvo na osnovu ekonomske nuznosti koja se w krajnjoj liIN2) Medutim, i dok ovako govori, Engels nastavlja da misli da ,,ideoloSke" snage ne vrijede bas mnogo: ,,Istorija nauke je istorija postelifiipg uklanjanja te besmislice /ideoloske besmislice kao necega sto proizlazi iz ekonomske nerazyijenosti/ odnosno istorija njenog zamenjivanja novom, ali sve manjom besmislicom." (MED, torn 44 (1979); PIT vela Olga Kostresevic; str. 430) (Ovaj posljednji citat je iz pisma Konradu Smitu, a prethodni iz odgovora koji je Engels uputio nekoni Uorgiusu ,a koji je Hajnc Starkenburg objavio u Der sozialistischa Akademiker, X» 20, 1895., pa je stoga on navoden kao primalac — kako i < > cini i Alcselos —. sve dok nije pronadeno Borgiusovo pismo na koje i<- Engels odgovarao svojim. — Prev.)
164
KOSTAS AKSELOS
i drustvene prakse, dolaziti do djelovanja i igrati izvjesnu ulogu u istorijskom razvitku. Tako se odrzava glediste kako inisao i svijest, slalno ostajuci pod neodoljivom determinacijom ekonomskog razvijanja, vrse uzvratni uticaj (pozitivan ili negativain, vodeci ili infaiibitoran) na ono iz cega se same pojavljuju. Misao i svijest stoga mogu biti ,,realne", jer su ziblja djelatne, sto ih opet ne siprecava da tokom citave Ijudske istorije budu otudene, tokom istorije isipoljavanja — otudivanja — ljudi. Samo korjenito prevazilazenje, djelotvorno ukidanje realmog otudenja razotudiee podjeidnako jezik, misao i svijest, koji ce, medutim, opet ostati razliciti od prafcse. Misao i svijest ce postati istinite i zlbiljslke, adekvatni izrazi onoga sto cinjenje raskrdva cim se ujedine sa istorijskim djelovanjem ljuidi, poslije prevazilazenja otudenja. No, medutkn, kako cemo uskoro vidjeti, one se cak ni onda nece poistovetiti sa praksom. Teorija i duhovma igpoljenja, misao, svijest i spoznanja, ne mogu prestati da nadlijecu realnost prakse. POGLAVLJE II RELIGIJA. IDEJE Religija je za Marksa prva, praiskonska forma ideoloskog otudenja, najzilavija i najvecma mistifikatorska. Ona je najprije proizvod one animalne svijesti o prirodi, o kojoj je bilo govora. U svojim pocecima i u pocetku istorijskog procesa covjecanstva, ona je ,,prirodna religija" ii iskazuje nemoc ljudi suocenih sa svemoci prirode, cija je tuda i cudnovata sila jedva naceta preobraziteljskim radom. Prvi oblici iskljucivo osjetilne svijesti, ona ,,svest ovna ili plemenska svest", ono ,,zivotinjsko" shvatanje prirode u jos uvijek poluzivotinjskoni i tek napola ljudskom drustvu (jer je liseno tehnike), odrazavaju se u primitivnoj prirodnoj religiji. Dok su djelatni odnosi sto povezuju ljude sa prirodom i jedne sa drugima jos krajinje ograniceni i .skuceni, dok se jos nije istinsiki ispoIjila mod proizvodnih snaga, ljudi proizvode religiju, cije uzvisene i transcendentne moci duhovno otjelovljuju njihovu vlastitu prakticnu i materijalnu nemoc u odnosu na prirodu.
IDEOLOSKO OTUBENJE
165
Stoga religija u osnovi nije nista drugo nego jedan od posebnih oblika proizvodnje, koji potpada pod opste zakone i nema sopstvenog istorijskog razvitka; ona uvijek odrazava materijalni istorijski razvitak. Covjek prozivljava i predstavlja sebi ono sto cini njegovu prisutnu i zivotnu slabost na religijski nacin. Religija se rada na bazi nerazvijene produktivnosti, a zatim nastavlja da sublimno i nezbiljski odrazava smisao i besmisao ekonomskog i drustvenog procesa. Jer sa uvecanjem populacije, porastom produktivnosti, sa razvojem proizvodnih snaga i umnozavanjem potreba, sa podjelom rada na materijalni i duhovni, sa ustanovljenjem i ustaljenjem tiranije privatnog vlasnistva, religija pocinje da izrazava otudivanje covjeka naspram proizvoda njegova rada i da pri tome sacinjava imaginarno zadovoljenje nezadovoljenosti njegovih realnih nagona. Nerazvijenost proizvodnih snaga determinira genezu religije, a njihov potonji razvitak odreduje njenu sljedstvenu ,,evoluciju". Buduci izraz nemoci i otudenja, religija, sa svoje strane, na svoj sopstveni nacin, otuduje covjeka od njegova zivota i njegovih sustinskih snaga. Daleko od toga da bi predstavljala mekakav biljeg snage Ijudskog bica, religija se razvija samo zahvaljujuci slabosti covjekovoj, njegovim frustracijama, nezadovoiljstvima, njegovom otudenjii. Religija je apstrahirana od konkretnih uslova, ana je proizvod prakticnog otudenja, a i teorijskog otudenja covjeka. Ne samo da mistika ne sadrzi svoju vlastitu istinu, vec ona i istinu zbilje zastire i maskira u mistifikaciji. Marks sa neobicnim fanatizmom krece u rat protiv religije, protiv svake religije. Njegova kriticka analiza prakticnog otudenja, otudivanja materijalne baze i ideoloskog otudenja, otudivanja duhovne superstrukture, dostize svoj vrhunac u kritici religije i religioznosti. Prve stranice prvog Marksovog ,,marksistickog" spisa — Priloga kritici Hegelove filozofije prava — ispunjene su tim izvanrednim antireligijskim udarom: ,,Kritka religije je pretpostavka svake kritke (. . .) Temelj ireligiozne kritike jeste: covjek stvara (macht) religiju, religija ne stvara covjeka. A religija je samosvijest i samoosjecanje covjeka koji sebe ili jos nije nasao ili se vec ponovo izgubio. (...) Covjek, to je covjekov svijet, Drzava, drustvo. Ova Drzava, i ovo drustvo proizvode religiju, iskrivljenu svijest o svijetu, jer su oni
KOSTAS AK.SEL.OS>
166
izopaceni svijet. Religija je opca teorija ovoga svijeta, njegov enciklopedijski kompendijum, njegova logika u popularnom obliku, njegov spiritualisticki point-d'honneur1 njegov entuzijazarn, njegova moralna sankcija, njegova svecana dopuna, njegov opci osnov utjehe i opravdanja. Ona je imaginarno ozbiljenje covjekova bica, jer covjekovo bice ne posjeduje istinsku zbilju. (. ..) Religijska bijeda je jednim dijelom izraz zbiljske bijede, a jednim dijelom protest protiv zbiljske bijede. Religija je uzdah potlacenog stvorenja, dusa svijeta bez srca, kao sto je i duh svijeta bez duha. Ona je opijum naroda." (MED, torn 3; preveo Stanko Bosnjak; str. 150; uz izmjenu) Marks prije svega kritikuje samu stvar, izvor svake istinske zbilje: prakticnu djelatnost ljudi, odnosno njihov otudeni zivot. On religiju izlaze destruktivnoj kritici zbog toga sto je ona uzvisena dopuna toga zivota iz koga je odstranjena njegova sustina. Njemu kritika niposto nije vlastiti cilj. Bas dapace: Marks se bori protiv onih koji ostaju na nivou kritike, naime protiv hegelovske Ijevice — D. Fr. Strausa, Br. Bauera, Maksa Stirnera i Fojerbaha —, protiv onih mladohegelijanaca sto su, za razliku od Hegela i starohegelijanaca koji su sve razumijevali uz pomoc duha i ideje, sve kritikovali; kritikovali su sve, praveci od svega stvar religije i religiozne predstave. Pretpostavljala se totalna dominacija religije, religiozne predstave vladale su svim realnostima i svim predstavljanjima, a ovi kriticni kriticari htjeli su da se, posto su sve protumacili religijski i teoloski, bore protiv te vladavine kao protiv uzunpacije istihskog, prirodnog covjekovog zivota. Htjeli su da ljude oslobode njihovih religioznih spona. Medutim, bas oni su ti koji su sve gledali kroz religiju, a njihova negacija onoga sto covjeka okiva ostala je ideoloski kriticna, apstraktna, teoloska — u antiteoloskoj formi — puste rijeci. Marksove filozofske spise — Prilog kritici Hegelove Jilozofije prava, Ekonomsko-filozofske rukopise, Svetu porodicu Hi Kritku krilicne kritike, te Teze o Fojerbahu i Njemacku ideologiju — pokrece dvostruka filozofska borba: protiv Hegelovog ,,idealizma" i ,,spiritualizma" i protiv pseudoradikalizma, pseudohumanizma i pseudomaterijalizma lijevih hegelijanaca. Marks se prihvata kritike postojece realnosti Franc.: pitanje casti.
IDEOLOSKO OTUDENJE
167
i ideologije koja joj odgovara, kritike sto doseze do zahtjeva za prakticni i revolucionarni preobrazaj onoga sto jest. Ta bitka nije zapoceta u ime ,,filozofske istine", nego u cilju praktiSnog prevazilazenja otudenja i oslobadanja covjekovih proizvodnih snaga. Kritika religije, dakle, cilja na svijet ciji je religija produkt, i cupati treba taj korijen otudenja. ,,Borba protiv religije je, dakle, posredno borba protiv onoga svijeta cija je duhovna aroma religija. (...) Prevladavanje religije kao iluzorne srece naroda zahtjev je njegove zbiljske srece. Zahtjev da napusti iluzije o svome stanju jeste zahtjev da napusti stanje u kome su iluzije potrebne. Kritika religije je, dakle, u klici kritika doline suza ciji je oreol religija." (Ibid.) Svaka religijska transcendencija vara, otuduje i mora, shodno tome, biti unistena. Religija iskazuje na ideoloski nacin slabosti tehnike i prakticne organizacije ljudi; jedino svemocna tehnika i praksa vratila bi covjeka njemu samom i njegovim zbiljskim djelima. Htijuci da do ,,podudaranja" dovede razotudenu praksu i teorijsko razumijevanje te prakse, ne postavIjajuci sebi previse pitanja u vezi sa smislom i sadrzajem jednog takvog poduhvata, koji bi sve ,,demistificirao" u ime prakse, Marks u celvrtoj* i u osmoj tezi o Fojerbahu pise: ,,Feuerbach polazi od cinjenice religioznog samootudenja, udvajanja sveta u jedan religiozan i jedan svetovan. Njegov rad se sastoji u tome da religiozni svet svede na njegovu svetovnu osnovu. Ali to da se svetovna osnova sama od sebe odvaja i uzdize i sebi utvrduje samostalno carstvo u oblacima, treba objasniti samo sopstvenom pocepanoscu i sopstvenom protivrecnoscu ove svetovne osnove. Dakle, nju samu je nuzno kako razumeti u njoj samoj u njenoj protivrecnosti tako i prakticno revolucionisati. Dakle, posto, npr., zemaljska porodica bude otkrivena kao tajna svete porodice, nuzno je samu ovu prvu teorijski i prakticno unistiti. — Sav drustveni zivot je bitno praktican. Sve misterije koje teoriju navode na misticizam nalaze svoje racionalno resenje u ljudskoj praksi i u poimanju ove prakse".2 * U izvornom tekstu piSe ,,u prvoj" — vjerovatno stamparska greska — Prev. 2 Ista ideja iskazana je i u Kapitalu: ,,Uopste, religiozni odraz stvarnoga sveta moie se izgubiti tek onda kad odnosi prakticnog svakodnevnog zivota budu iz dana u dan pokazivali ljudima providno
168
KOSTAS AKSELOS
Marks se ne bori samo protiv hriscanstva; on smjera ka unistenju svekolike religioznosti i svake religije. Gromovi3 koje baca po jevrejstvu, religiji svojih predaka, jos su zesci. Marks se sa jevrejskim pitanjem ne suocava ni teoloski ili religijski, ni politick!, nego drustveno, to jest ekonomski. On tajnu jevreja ne trazi u njegovoj religiji, posto nalazi tajnu te religije u realnom jevreju. Svjetovni, profani, istinski temelj jevrejstva on razotkriva u prakticnoj potrebi, u interesu. Proinet i novae — to je, po Marksu, i kult i Bog realnih jevreja, ne onih idealiziranih jevreja na sabat. Stranice posvecene jevrejskom pitanju pokazuju izuzetan zar i ciljaju na ukidanje jevrejstva, nosioca prakticnog, utilitarnog, trgovackog duha: ,,Pa dobro! Emancipacija od trgovanja i novca, dakle, od prakticnog, zbiljskog jevrejstva, bila bi samoemancipacija nasega vreniena. Organizacija drustva koja bi ukinula pretpostavke trgovanja, to jest mogucnost trgovanja, onemogucila bi jevreja. Njegova religiozna svijest bi se, kao neprijatna para, rastvorila u zbiljskom zivotnom zraku drustva. (...) Mi u jevrejstvu spoznajemo, dakle, opci savremeni antisocijalni element, koji je historijskim razvitkom — u kojem su jevreji u ovom losem smislu revnosno saradivali — dotjeran do svoje sadasnje krajnosti, do krajnosti na kojoj se nuzno mora raspasti. Emancipacija jevreja je u svom krajnjem znacenju emancipacija covjecanstva od jevrejstva." (MED, torn 3; prevod Stanka Bosnjaka; str. 145).* Jevreji razumne odnose medu njima i prema prirodi. Proces drustvenog zivota, odnosno proces materijalne proizvodnje, skinuce sa sebe misticni magleni veo samo kad kao proizvod slobodno udruzenih IjudL bude stajao pod njihovom svesnom planskom kontrolom. All ovo zahteva takvu materijalnu osnovicu drustva ili takav niz materijalnih uslova egzistencije koji su i sami opet samonikao (naturwiichsig) proizvod duge i bolne istorije razvitka." (Prvi torn, str. 80—81) 3 Marks je sin jevreja koji su se ,,preobratili" u protestantizam. Njegov otac, rabinov sin, pokrstio se prije rodenja Karla Marksa; njegova majka takode je poticala iz citave jedne rabinske loze, a poslije smrti svojih roditelja pristupila je Evangelistickoj crkvi. Ipak, Marksovi roditelji, posebno njegov otac, bili su liberalni protestanti, bez nek dublje religijske vjere. Karl Marks krsten je kada je imao sest godina. * U srpskohrvatskqm prevodu syuda pise ,,Jeyrej", ali mi u rasporedivanju kurziva, velikih slova, novih paragrafa i si. uvijek slijedimo Akselosa. Uostalom, ovdje je rije£ o religiji.
IDEOLOSKO OTUDENJE
169
su se vec emancipovali na jevrejski nacin: sve su preobrazili u trgovinu, prakticni jevrejski duh ucinili su duhom hriscanskih naroda, hriscane su preobrazili u jevreje; na taj su nacin predano suradivali na izgradnji gradanskog, kapitalistickog drustva, koje je, opet, produkovalo jevreje iz vlastite utrobe. Jevreji su optuzeni da su odrali cio svijet — svijet covjeka i svijet prirode —, da su ga lisili vrijednosti, sve pretvorivsi u stvar trgovinske vrijednosti, sto otuduje. Ono sto u jevrejskoj religiji postoji u ideoloskom obliku, ono unizenje covjeka i prirode, to su realni jevreji ucinili prakticno izvrsnim. ,,Ono sto u jevrejskoj religiji postoji apstraktno — preziranje teorije, umjetnosti, historije, covjeka kao samosvrhe — to je zbiljsko svjesno stajaliste, vrlina covjeka kao vlasnika novca. I sam rodni odnos, odnos izmedu covjeka i zene itd., postaje predmet trgovine! 2enu izlazu prodaji. Himericna nacionalnost Jevreja je nacionalnost trgovca . . ." (Ibid., str. 147) Jevrejski zakon je karikaturalan, lazan i formalan, on iziskuje osvetu, i stalno se obustavlja u praksi punoj lukavstina, onoj utilitarnoj, egoistickoj, ogranicenoj, skucenoj, trgovackoj, vulgarnoj i ateorijskoj praksi na koju Marks grmi u irne istinske razotudene prakse, revolucionarne, zajednicke, one sto sama povlaci svoje teoretsko razumijevanje, u ime prakse otvorene za ono nadolazece.4 ,,Jevrejstvo se kao religija nije moglo dalje teorijski razvijati zato sto je pogled na svijet prakticke potrebe po svojoj prirodi ogranicen i iscrpljuje se u nekoliko poteza. Religija prakti£ke potrebe mogla je, prema svojoj sustini, naci svoje dovrsenje samo u praksi, a ne u teoriji, jer je upravo praksa njena istina. Jevrejstvo nije moglo stvoriti novi svijet." (Ibid., str. 148) Hriscanstvo, proizislo iz jevrejstva, na koncu se svodi na Jevrejstvo. Hriscanstvo nije pobijedilo realno Jevrejstvo; ono je sublimiralo prakticnu potrebu i vulgarnu praksu iz jevrejstva, ali nije stiglo da ih eliminise. Jevrejstvo, ali ne ono iz Petoknjizja i Talmuda, nego u svojoj djelatnoj sustini, sublimiralo je u hriscanstvo, a ovo je, pak, postajuci sve prakticnije i vulgarnije, palo natrag u Jevrejstvo. ,,Krscanstvo je sublimna misao jevrejstva, Jevrejstvo je prosta primjena krscanstva, ali je ta primjena mogla postati opcom tek posto 4
Uporedi takode prvu i osmu tezu o Fojerba.hu, koje su vec navodene.
170
KOSTAS AKSELOS
je krscanstvo, kao gotova religija, teorijski dovrsilo samootudenje covjeka od sebe i od prirode." (Ibid.) Hriscanstvo daje mogucnost za procvat gradanskog drustva sto gusi rodnog covjeka i uzrokuje raspadanje svijeta ljudi u svijet ,,atomisticnih", jedinki (atomistischer Individuen) koje su otudene. Jevrejstvo, izvor hriscanstva i gradanskog drustva, dostize svoj vrhunac u dovrsenju gradanskog drustva koje pociva na egoistickom, trgovackom interesu. Posto ne moze stvoriti nov svijet, ono u svoj okrug djelovanja privlaci — samo ostajuci pri torn pasivni elemenat — sve druge izume, sve druge koncepcije, i merkantilizira ih uz pomoc svoga prakticnog duha. Zato jevrejski duh postade prakticni i egoisticki duh gradanskog drustva, unutar koga svijet egoistickih potreba i prakticnih predmeta biva potcinjen sekulariziranom jevrejskom bogu, novcu. Marks ne samo da ne zeli da doprinese stvari jevrej'ske emancipacije, on cak trazi da razotudeno ljudsko drustvo ukine empirijsku bit jevrejstva, njegov predmet i uslove, cineci jevreje kao jevreje nemogucima. On ne samo da ne razotkriva drustveno ogranicenje jevreja nego on hoce da ukine i prevazide jevrejsko ogranicenje druStva. Spis koji Marks posvecuje jevrejskom pitanju svrsava se ovom recenicom: ,,Drustvena emancipacija jevreja jeste emancipacija drustva od jevrejstva." (Ibid., str. 149)
Po Marksovom tumacenju religije, ta se posebna — iako odredujuca — sfera ideoloskog otudenja i spiritualisticke superstrukture, svaka se religija — svodi na praksu. Nerazvijenost prakse i tehnike uvjetuje radanje primitivne, ,,prirodne" religije, a nedovoljna razvijenost proizvodnih snaga i prepreke pripadne proizvodnim odnosima u eri privatnog vlasnistva odreduju karakter religije kao idealistickog opravdanja postojeceg stanja stvari i kao laznog protesta protiv zbiljske bijede; pun razvitak prakse i tehnike ukinuce svaku religiju ucinivsi je savrseno beskorisnom. Religija pociva na nedostatku, mani, ogranicenju. Njena istina prebiva u praksi, a ona sama, ukoliko je religija, ne raspolaze nikakvom praksom, kao sto ni vlastite istorije nema. Kako praksa, ciji ona oduvijek bijase subli'mat, nije sadrzavala nimalo zfoiljske
IDEOLOSKO OTUDENJE
171
istine, religija je bila samo otudeni izraz realnog otudenja, koji je sigurno doprinosio njegovom odrzavanju. Marks ne priznaje religiji uobliciteljsku ili konstitutivnu ulogu. Ni politika, ni religija, ni umjetnost, ni filozofija nije za njega konstitutivna sila ljudske istorije (cak ni otuctene) niti oblik povezanosti covjeka i svijeta. Jedino praksa je izvor istine i zbilje; ona veze covjeka za svijet, a sve drugo sto se tu rpetlja jeste izraz, odraz, refleks otudenja. Pitanju: cemu religija moze zahvaliti toliko prostiranje svoje moci? on ne pridaje nikakvu religioznu vaznost. Njegovo religijsko gledanje ostaje kratko; stavise, on se ne bori samo protiv istorijskih religija, vec protiv svekolike religioznosti, protiv samog otkrivanja neceg bozanskog ili svetog. ,,Posvecena" biva jedino praksa ljudi i razumijevanje koje joj odgovara. Tu cak nije rijec ni o ,,bozanskom" i ,,svetom"; to su tek produkti otudenja religiozne uobrazilje, uzgredni proizvodi otudene materijalne proizvodnje. Otudeni Ijuds'ki zivot porodio je religiju; smrt religije, njeno ukidanje, podudarace se sa istinskim rodenjem covjeka postavljefnog na sebi samom, na svome sopstvenom temelju. I, u stvari, Marksova imisao i pokusaj, bas kao i svijet o kome on govori, stoje u znaku smrti Boga, ubistva Boga koje su pocinili ljudi. Primitivne i prirodne religije Marks brzo odstranjuje, o orijentalnim i azijskim religijama on i ne govori, a ni pagansko mnogobostvo ne zanima ga nista vise. On se veze za kretanje koje se dovrsilo modernim Zapadom, gradanskom, kapitalistickom Evropom, a koje ce, kad jednom bude prevazideno, omoguciti utemeljenje univerzalnog ljudskog drustva. Jevrejstvo svojim jednobostvom priprema hriscanstvo, a ono je, pak, dovrsena religija, religija K«T' ^|oxr)v, bit religije, religija obogoivorenog covjeka? Ne zadrzavajuci se previse na toj biti religije, na teskim problemima sto izazivaju religiju uopste, a posebno hriscanstvo, Marks ocekuje jedino prevladavanje monoteizma i obogotvorenog covjeka od strane covjeka postalog zaista covjekom, covjeka koji zivi na ovoj zemlji kao ono prirodno i drustveno bice koje on jeste, bez potrebe za bilo kakvim religijskim nebesima. Sto se, pak, teologije tice, Marks sebi ne postavlja nikakva pita5
V. ovdje str. 102—104.
172
KOSTAS AKSELOS
nja o njoj i smatra je samo ,,mjestom truljenja" one druge otudene djelatnosti: filozofije.
Ipak religiozno otudenje ni izdaleka nije jedino otudenje koje teorijski iskazuje otudenu ipraksu. I druge ideoloske modi podjednako odrazavaju Ijudsku nemoc, pri tome ne priznajuci svoj karakter odraza. lako su u stvari reflektovana oblicja, ideologije - - oblici superstrukture i (otudene) teorije - - ne priznaju svoju ulogu, nisu svjesne sta su. Kao oblici drustvene svijesti, kao forme i ideje izvjesnog prosvjetIjujuceg Bewusstsein, kao predstave, re-prezentacije (ponovna oprisutnjenja), one na otuden nacin tumace ono sto ih uvjetuje u njihovom otudenju: stvari sa kojima covjekov bitak (Sein) ima posla, njegovu djelatnu prisutnost u svijetu. One, naravno, nesto osvjetljavaju, ali to sto one osvjetljavaju tarnno je. One su apstrahirane od konkretnog zbivanja ljudi, one i njega i sebe apstraktno fiksiraju, sacinjavaju apstrakcije. Njihova ,,istina" je neistinita, jer one iluzorno otkrivaju realnost koja ne djeluje zbiljski. Vratimo se jos jednom — da ipokusamo bas razumjeti ideolosko otudenje — na Marksovu temeljnu shemu, na putanju njegovog misljenja, u srce kretanja sto se ne razdvaja na metodu i doktrinu. Osnovna realnost, djelatna i zbiljska, zaista prva, izvor sve istine, jest razvitak materijalnih proizvodnih snaga, oruda i ljudskog rada, ono sto covjekovom bicu omogucuje da se postavi suprotstavljajuci se prirodi, koja se tice covjeka jedino preko njegove ljudske prirodne istorije, a ne zato sto mu ,,preegzistira". Taj osjetilni rad je temelj osjetnog svijeta, cjeline svega sto jeste po covjeku i za njega. Razvitak proizvodnih snaga rada proizvodne odnose, odnose koje ljudi odrzavaju medu sobom i sa proizvodnim snagama. Taj ansambl proizvodnih snaga i odnosa sacinjava ekonomsku strukturu drustva ljudi, realnu i materijalnu bazu istorijskog postajanja covjecanstva. A otudujuce ospoljavanje proizvodnog rada temelj je opsteg otudenja. Nad realnom i materijalnom bazom dize se pravna i politicka superstruktura: pravni izraz djelatnih odnosa proizvodnje, drustveno uredenje, politicki zivot i drzava. Ta super-
IDEOLOSKO OTUDENJE
173
struktura je idealisticka i spiritualisticka zato sto ideoloski prerusava smisao realnog i materijalnog stanja stvari. Toj ideoloskoj superstrukturi, predstavljajuci njezin dio, odgovaraju socijalno uslovljeni i determinirani oblici svijesti. Oblici svijesti su teoretski, nasuprot prakticne djelatnosti, i sta oni sebi predstavljaju za njih ostaje prikriveno: istinske pogonske snage koje ih pokrecu ostaju im nepoznate; tacnije receno, ti su oblici svijesti nesvjesni. Misljenje, utemeljeno praksom, ideoloski vjeruje da je utemeljeno na sebi samom; ono sto se izvrsii posredovanjem misljenjia, misljenju izgleda kao njime i njemu zahvaljujuci izvrseno. Predstave, ideje, rnisli, teorije, oblici svijesti itd. -- sve je to apstraktno, ideoloski, sto znaci otudeni odraz realnog i materijalnog otudenja. Religijske, moraine, umjetnicke, filozofske i naucne kreacije su visi oblici duhovnih proizvodenja, a uistinu, to su posebne, sublimirane vrste materijalne proizvodnje, covjekove umjesne, industrijske djelatnosti. Ti odrazaji odrazavaju na iluzoran nacin istinsku zbilju, unutarnjeg pokretaca razvitka, naiime razvitka tehnilke kojom se ljudi ikoriste kada poizvode svoj zivot, ekonomske uslove proizvodnje. Vec same izvjesne strane odnosa proizvodnje, posto jesu ili mogu postati pravne, maskiraju ili koce pravac razvitka, te se tako izlivaju u cistu superstrukturu. Sa pravom je povezana ,,moralka", a sto se tice politike, ona je daleko od toga da bi cinila istinski zbiljsku djelatnost: ona ,,organizira" zivot drustvenog organizma u otudenju. Najzad, ideoloske forme, ponekad djelomicno ,,istinite", djelatne i ,,realne", u biti sacinjavaju sile onog otudenja sto odrazava 'covjekovu nemoc, posto stvari prevode u ideje, a ideje stapaju sa stvarima. Ova zestoko antimetafizicka ,,metafizika" mora se strogo razumjeti, u svoj svojoj radikalnoj, reduktivnoj i jednostranoj dubini, da bi Marksova antifilozofska filozofija postala filozofski razumljiva. Opustena i ekstenzivna tumacenja, sto Marksovo misljenje ogaduju i unizuju, ostavljajuci ga bez zuba kojima bi grizlo, nikad ne dopiru do sredista Marksove misli; ona su puko ukrasavanje, kojim se nastoji uciniti Marksovu surovu misao ,,probavljivijom". A Marks je htio da svoju misao postedi od filozofskih pretpostavki, polazeci od iskustva, od zbiljskih i materijalnih pretpostavki prirodne i drustvene istorije ljudi. No, i pored toga, misljenje koje mu
174
KOSTAS AKSELOS
se namece nastavlja da se krece po osi metafizike, pa rnakar i samo kao njezina negacija. A Marksova kritika ideja uopste, ideja sto pokrecu ideologiju — neumoljiva je. Posto su ,,ideje" sublimiran, idealisticki i ideoloski izraz poroka nase ogranicenosti, spona koje pripadaju zbiljskoj ljudskoj istoriji, istoriji realnog otudenja, one su pobijene u ime prakse sto generise prakticinu istinu i u ime istorije. „ .. moracemo se pozabaviti istorijom ljudi, posto se skoro citava ideologija svodi ili na pogresno shvatanje te istorije ili na potpunu apstrakciju od nje. I sama ideologija je samo jedna od strana ove istorije." (N. id., str. 18; n.: ,,u rukopisu precrtano") Marks se zaista prihvata borbe protiv svake ideologije, unaprijed okvalificirane kao idealisticke. On se bori protiv svih vrsta platonskog ili hriscanskog idealizma (a hriscanstvo je pucki platonizam, rec'i ce Nice), ili pak modernog, protiv svake autonomije misljenja: ,,Uostalom, sasvim je svejedno sta radi sama svest (...) . . . po sebi se razume da su ,prividenja', ,veze', ,vise bice', ,pojam', ,nedoumica' (Bedenklichkeit) cisto idealisticki spekulativni duhovni izraz, predstava prividno izolovanih individua, predstava o jakim empirijskim okovima i granicama u kojima se krece nacin proizvodnje zivota i s njim povezan oblik opstenja." (Ibid., str. 31) Tajna formiranja ideja pociva u zbiljskoj praksi; njihovo ,,bogatstvo" odgovara proizvodnji drustvenih bogatstava, a njihova praznina izrazava bijedu u kojoj se covjecanstvo koprca uprkos ogromnom rasprostiranju proizvodnog rada. Zbiljski odnos medu ljudima i izmedu ljudi i stvari sublimira se posredovanjem ideologije i postaje misao, neka ideja.6 Sto se tice prakse, prve i temeljne pozicije, o njenoj biti Marks, uglavnom kazuje malo, posto ona sama sluzi za iskazivanje i prakticne prakse i teorijske djelatnosti; on cini ono sto mislioci uopste cine, kada ne iskazuju ono cime iskazuju bitak u njegovoj cjelini. Ljudska moc na svome putu nalazi zapreku ideja, jer one sprecavaju pun procvat dovjekovih sustinskih snaga. Ideje su, kao instrument! proizvodnje, vezani za vladajucu klasu. Oni sto vladaju zenraljam i izrabljuju proizvodni rad radnika proizvode i ,,nebeske", vladajuce ideje. Ideje ne samo ' Mozemo reci da Marks upotrebljava termine misli (Gedanken) i ideje (Ideen) kao sinonime; no, terrain ideje koristi se u izrazitije pogrdnom smislu. :
IDEOLOSKO OTU0ENJE
175
da oe iskazuju nesto univerzailno, vec, kao refleksne tvorevine, reflektiraju ono posebno koje se nadaje kao univerzalno. ,,Misli vladajuce klase su u svakoj eposi vladajuce misli, tj. klasa koja predstavlja vladajucu materijalnu silu drustva je ujedno i njegova vladajuca duhovna sila. Klasa kojoj stoje na raspolaganju sredstva za materijalnu proizvodnju raspolaze time u isto vreme i sredstvima za duhovnu proizvodnju, tako da su joj na taj nacin, u proseku, potcinjene i misli onih koji nemaju sredstva za duhovnu proizvodnju." (Ibid., str. 43) Stoga su misli, ideje, kategorije, vladajuca nacela idealni, idealisticki i ideoloski izrazi vladajucih materijalnih uslova. Oni u cijim su rukama sredstva za proizvodnju uz to i proizvode ideje svoga vremena i ureduju njihovu raspodjelu i potrosnju. Vladajuca klasa raspolaze onim sto drugi, oni bez vlasti, nemaju i ideje sluze da se nadoknadi i sublimira taj dvostruki nedostatak materijalni i duhovni. One tako cine sluigama one sto ih opsluzuju. Ne postoje uopste vjecni zakoni i vjecne misli, nego samo drustveni i istorijski zakoni, sa ekonomskom osnovom, i vladajuce ideje. Ideje i misli nemaju istoriju niti vlastiti razvitak, buduci da one sacinjavaju samo duhovnu, spiritualisticku sublimaciju materijalne istorije i materijalnog razvitka. Njihove pretpostavke jesu zbiljske i materijalne, a ako im pozicija postane apstraktna, ideoloska i nezbiljska, to je usljed dvostruke prirode otudenja: ekonomskog, osnovnog otudenja i ideoloskog, izvedenog otudenja. Misli i ideje, predstave i oblici svijesti, teorije i pojmovi moraju se analizirati i kritikovati prema svom konkretnom drustvenom i istorijskom karakteru, svojim empirijskim odredenjima, fazi razvitka proizvodnje i obliku odgovarajucih proizvodnih odnosa. Ideje se same shvataju kao samostalne produkcije; no uistinu, odnosno u zbilji, one se samo osamostaljuju, ne postajuci time zaista nezavisne. Njihova sopstvena logika dolazi im s drugog mjesta. Vladavina privatne svojine i podjele drustvenog rada otuduje misli i ideje. Bas kao sto je proizvodni rad podijeljen unutar cjelokupnog drustva, duhovni rad je podijeljen unutar vladajuce klase. Jedni su proizvodaci ideja, mislioci, aktivni ideolozi, a drugi prijemcivo i pasivno trose proizvedene misli. Obratno, oni koji medu pasivnim potrosacima
176
KOSTAS AKSELOS
ideoloskih proizvoda pripadaju vladajucoj klasi jesu socijalno aktivni clanovi te klase. Medutim, vladajuce ideje, mada su vladajuce, vezane su mrtvim cvorom za svoju drustvenu podlogu i mogu samo zivjeti svoj zivot i spoznati svoju smrt; one samo teorijsld vrse prevodenje, i to na iluzorni jezik neistinitih realnosti, no idu dotle da podrzavaju varku da su nezavisne od konkretnih individua i od drustvenih uslova — kad ove sebe ne poimaju kao pokretaca istorijskog postajanja. Njihova istina pociva u njihovoj lazi, u njihovoj zalutalosti. Karakter ideoloskog otudenja je, tako reci, dvostruk: ideje na izoblicen nacin iskazuju realni odnos materijalnih snaga, cine nevjeran i neadekvatan odraz, dok, s druge strane, one ^stvaraju privid svoje vlasite moci, preobrazavajuci zbiljski zivot drustvenih jedinki u ideoloski zivot. Na taj nacin Ijudi Jive svoj ,,moralni", ,,religijski", ,teorijski", ,,umjetnicki" zivot apstraktno i otudeno, u potpunoj i nepriznatoj proturjecnosti sa konkretnom i djelatnom zbiljom i praksom. Jer covjek nije otuden kao teorijsko bice i nije temeljno otudenje njegove svijesti; zbiljsko i materijalno otudenje, otudenje koje se tice stvarnog sadrzaja njegova zbiljskog rada, jeste koojen svakog otudenja, a to korjenito otudenje odrazava se i prikriva u svemu sto spada u ideologiju. Cak su ljudi dospijevali do misljenja da ideje i pojmovi vladaju istorijom (Hegel) ili su trazili oslobodenje posredstvom drugih ideja (hegelijamci s Ijevice); sve je to laz i failisificira ipravi smisao postajanja. U iskustvenoj bazi, u infrastrukturi, treba traziti tajnu postanlka, relda, povezainosti i funfecije ideja koje se smjenjuju u drustvenom prostoru i vremenu, pri tome demistificirajuci radikalno svaku ideju o misticnom, nekom svojevrsnom dijalektikom obdarenom odnosu koji bi cinio bit svijeta ideja. Kad se supstituira (spiritualna) ideja na mjesto (zbiljskog i materijalnog) odnosa, sve se pretvara u ideje i bica i stvari gube svoju istinu i postaju ideali. U ideoloskim konstrukcijama skrivaju se ljuidski odnosi; cjelina opstenja, koja ujedinjuje ljude sa prirodom i medu njima samima, osamostaljuje se, postaje ljudima nerazumljiva moc, cudna, strana i neprijateljska sila. Sve sto se razvija iz odnosa koji se ustanovljavaju u toku zivotnog procesa odvija se ,povise glava Ijudi, iztnad covjecanstva, i sprecava ih i da zive proizvodeci svoj zivot i da teorijom razumiju tu praksu.
IDEOLOSKO OTUDENJE
177
* **
Tako se cini da Marks paklenoj vatri izlaze (teoretsku) teorifu, misljenja, svijest, predstavljanje, ideje i duhovne proizvodnje, forme i sile ideoloskog otudenja, lisene zbiljske istine, maske prakse. Njegova kritika smjera na ulddanje otuden ja, i to onog dvostrukog vida otudenja. Vec smo rekli: Marks, mislilac ekonomskog otudenja i suplementarnog ideoloskog otudenja, ne uspijeva da prevazide poimanje u kome su suprotstavljeni zbilja i misljenje, (covjekovo) bice i (samo)svijest. Njegovo postupanje je podvojeino upravo kada svodi ono drugo, sekundarno, na ono prvo, primordijalno. Ideje i stvari ostaju razdvojene. Na taj ce nacin, uprkos tome sto sva teorija, svaki oblik svijesti, sistematika ideja, bijase do sada otudena i ideoloska, bas teorija, svijest, moc ideja povesti ka prevazilazenju otudenja — izrazavajuci, naravno, razvitak proizvodnih snaga. Cini se da od momenta kada se otudenje uvidi, .na izvjesnom stuipnju razvitka tehnike i industrije, koji rada klasu proletera, misli mogu postati istinite, zbiljske i djelatne. Sama tehnicka nerazvijenost determinirala je ideologijsku laz, dok sadasnji stepen zrelosti moze omoguciti, prvi put u istoriji covjecanstva, da procvjetaju istinite i zbiljske misli i ideje. Proletariat se prihvata zadatka ukidanja otudenja, all ga ne moze izvrsiti bez vodstva revolucionarnih ideja koje ce osvijetliti iijegovu borbu. Odakle mu te ideje dolaze? Od burzoaskih intelektualaca koji negiraju svoju klasu, vladajucu kiasu, pa se povezuju sa proletary atom, ugnjetavanom klascm. Svijest o istorijskoj situaciji navodi te intelektualce, renegate svoje klase, da promijene tabor, svijest oni spolja donose proletarijatu. Svijest, teorija, misli i ideje tu prestaju biti puki ideoloski epifenomen, prevazilaze posebne empirijske uslove i uzdizu se do uvida u cjelinu. Onaj drugi aspekt svijeta ovdje u izvjesnom smislu preuzima prvenstvo i teorijsko oruzje koje burzoaski intelektualci donose proletarijatu jer praksa proletera ne rada revolucionarnu teoriju ni u kom slucaju na neki neposredan nacin - - temeljno su mu neophodni s obzirom na njegovu prakticnu emancipaciju. Marks, burzoaski intelektualac i autor Manifesto, komunisticke partije, pise ove redove bez brige o dualizmu koji u 12 Marks mislilac tehnike
178
KOSTAS AKSELOS
njima izlaze na svjetlost dana: ,,Naposljetku, u vrijeme kada se klasna borba priblizava rjesenju, proces raspadanja u okviru vladajuce blase, u okviru cijelog starog drustva, uzima tako zestok, tako ostar karakter da se jedan mali dio vladajuce klase odrice od nje i prikljucuje revolucionarnoj klasi, klasi koja u svojim rukama nosi buducnost. I zato, kao sto je nekad jedan dio plemstva presao na stranu burzoazije, tako sada jedan dio burzoazije prelazi na stranu proletarijata, a narocito jedan dio burzuja-ideologa, koji su se uzdigli do teorijskog razumijevanja cjelokupnog istorijskog kretanja (zum theoretischen Verstdndnis der ganzen geschichtlichen Bewegung)." (MED, torn 7; str. 387—388). Ta teoretska svijest 0 cjelokupnosti istorijskog kretanja, te nove i revolucionarne misli i ideje nastupaju kao prethodnica, avangarda novog svijeta uz posredovanje intelektualaca iz svijeta otudenja i oploduju dvostruku njegovu borbu: njegovu prakticnu, ekononisku i politicku borbu, i onu teorijsko-ideolosku (ill ,,ideolosku''?). Revolucionarna klasa, dakle, prima revolucionarne ideje 1 ta teorija rukovadi praksom, svjesni bitak preuzima vodstvo nad bitkom ljudi. Cak ni militantni, pobjednicki marksizam ne uspijeva da nadmasi ovo poimanje revolucionarne svijesti kao one koja, mada izraiava materijalnu, zbiljski revolucionarnu situaciju proletarijata, ipak proletarijatu pridolazi izvana, zahvaljujuci revolucionarnim intelektualcima. Baveci se u Sta da se radi? gorucim pitanjima naseg pokreta, Lenjin smatra problem revolucionarne svijesti i teorijske borbe gorucim, zivotnim pitanjem. Uvijek misleci da ,,bez revolucionarne teorije nema revolucionarnog pokreta" i pridajuci velikoj borbi tri oblika, ekonomski, politicki i teorijski, on teorijsku borbu stavija u isti plan kao i preostale dvije. ,,Rekli smo da socijaldemokratske svesti kod radnika nije moglo ni bid. Ona je mogla biti uneta sanio spolja. Istorija svih zemalja pokazuje da radnicka klasa iskljucivo sopstvenim snagama moze stvoriti samo tredjunionisticku svest, to jest uverenje da je potrebno udruzivati se u saveze, voditi borbu protiv vlasnika, izboriti se kod vlade za ove ili one zakone neophodne za radnike itd. Ucenje socijalizma izraslo je, medutim, iz onih filozofskih, istorijskih i ekonomskih teorija koje su razradivali obrazovani predstavnici posednickih klasa, inte-
179
IDEOLOSKO OTUBENJE
ligencija. Osnivaci modernog naucnog socijalizma, Marks i Engels, pripadali su i sami, po svom socijalnom polozaju burzoaskoj inteligemciji. Tako isto je i u Rusiji teorijsko ucenje socijaldemokratije poniklo sasvim nezavisno od stihijnog rasta radnickog pokreta kao prirodan i neizbezan rezultat razvitka misli kod revolucionarno-socijalisticke inteligencije." (V. I. Lenjin: Dela, torn 5, Bgd. 1973; preveo Zvonko Tkalec; str. 257—258) Marks nikad nije propovijedao primitivizam, ekonomizam, prakticizam, populizam, slijepo pouzdanje u spontanitet izrabljivanih masa. Revolucionarna akcija ne moze se lisiti revolucionarne teorije — uvijek je mislio; medutim, on se nije udubljivao u problem sto ga je taj odnos postavljao i sto ga postavlja. POGLAVLJE III UMJETNOST I POEZIJA Osobina koju najvise cijenite: kod ljudi, jednostavnost; kod muskaraca, snaga; kod zena, slabost. Vasa karakterna crta: jedinstvenost cilja. Vasa ideja srece: borba. Mana koja u vama izaziva najvece gnusanje: snishodljivost. Vase omiljeno zanimanje: roviti po starim knjigama. Vasi omiljeni pjesnici: Sekspir, Eshil, Gete. Vas omiljeni prozaist: Didro. Vasi omiljeni junaci: Spartak, Kepler. Vasa omiljena junakinja: Greta. Vasa omiljena maksima: Nista ljudsko nije mi strano. Vase geslo: Sumnjaj u sve.1 I umjetnost je, takode, jedan od oblika superstrukture, ideoloska sublimacija, odraz i upotpunjenje ekonomskog zivota, tako realna i tako otudena. Umjetnost — pri cemu se cjelovita oblast umjetnosti sastoji od umjetnickih rodova 1 Odlomak jedne vesele Marksove ,,ispovijedi". Naveden kod J. Freville: K. Marx, Fr. Engels, Sur la litterature et I'art, Ed. Sociales, 1954, str. 359.
180
KOSTAS AKSELOS
poezije, literature i teatra, plasticnih umjetnosti i muzike — nema vlastite istorije, unutrasnjeg razvitka, posto je samo posebna vrsta, i to duhovna, opsteg kretanja materijalne proizvodnje. Marks je odlucan u svojoj negaciji samostalnog istorij'skog postojamja oblika otudene superstrukture: ,,Ne postoji istorija politike, prava, nauke itcL, umetnosti (Kunst), religije itd." (N. id., str. 70) Ideolozi izokrecu silnice istorije i cine da ona hoda na glavi. Texvr] kao umjetnost jedan je od proizvoda ifex^i] kao tehnike. Proizvodna i gospodarska tehnika i drustveni uvjeti odreduju sve ljudske kreacije i, sljedstveno tome, sva umjetnicka djela. Pokusajmo zaista razumjeti sta Marks misli i govori: ekonomska determinacija stvarno odnosi prevagu tek u krajnjoj liniji — u posljednjoj analizi — i to prosavsi kroz citav niz posredovanja; pa ipak, proizvodne snage i njima odgovarajuci odnosi sacinjavaju stalni, osnovni uzrok razvitka svih Ijuldskih produkcija. Marks je sa'svim jasan i ova misao je os njegova misljenja.2 Buduci da su ekonomski i drustveni zivot i produkcija korjenito otudeni, slijedi zakljucak da i umjetnicko proizvodenje mora nuzno biti isto takvo. Ponajvise je gradansko i kapitalisticko drustvo iz posljednjih stoljeca stiglo do otudenja umjetnosti. Cineci umjetnicko djelo predmetom razmjene - - u kojoj se izvjesna kolicina kristaliziranog rada zamjenjuje za neku drugu kolicinu (drugog rada) —, praveci od umjetnickog djela robu sto se mijenja za drugu robu ill za novae, cineci od njega stvar trgovine, moderno evropsko drustvo preslo je odlucujucu stepenicu i 2 Napadajuci Maksa Stirnera, apostola Jedinog, Marks povodom Rafaela, Leonarda da Vinclja i Ticijana pige: ,,Sanco [M. Stirner] uobrazava da je Raffael izradio svoje slike nezavisno od podele rada koja je u njegovo doba postojala u Rimu. Ako uporedi Raffaela sa Leonardom da Vincijem i Tizianom, moci de da vidi koliko su umetnicka dela prvoga bila uslovljena tadasnjim procvatom Rima koji je nastao pod firentinskim uticajem; moci 6e da vidi koliko su umetniCka dela prvoga bila uslovljena tadasnjim procvatom Rima koji je nastao pod firentinskim uticajem; modi ce da vidi koliko su umetnicka dela ovog drugog bila uslovljena prilikama u Firenci, i kasnije ovog treceg razvitkom Venecije, koji je sasvim razlicit od toga. Raffael je, kao i svaki drugi umetnik, bio uslovljen tehnickim napretkom umetnosti postignutim pre njega, organizacijom dru§tva i podelom rada u njegovom mestu i, najzad, podelom rada u svim zemljama sa kojima je komuniciralo njegovo mesto." (N. id., str. 322)
IDEOLOSKO OTUDENJE
181
merkantiliziralo, postvarilo umjetnicku proizvodnju, ucinilo je zavisnom od zakona ponude i potraznje. Da bi, medutim, ta promjena mogla biti izvrsena, trebalo je da umjetnost bude po sili svoje prirode predmet nekog proizvodenja, ozbiIjenje nekog rada, materijalno (i duhovino) djelo. Aktuelna situacija umjetnosti jos pogorsava karakterizaciju umjetnosti. Cini se da joj je otudenje ,,ilntrinzicno". Vladavina privatnog vlasnistva uzrok je svakom ekonomskom i drustvenom otudenju i svakom ideoloskom otudenju, ukljucujuci i umjetnost. Po drugi put cemo navesti vrlo vazan odlomak iz Ekonomsko-filozofskih rukopisa iz 1844: ,,To materijalno, neposredno osjetilno privatno vlasnistvo jest materijalni, osjetilni izraz otudenog covjekova zivota. Kretanje privatnog vlasnistva — proizvodnja i potrosnja — jest osjetilno ocitovanje kretanja cjelokupne dosadasnje proizvodnje, tj. ozbiljenje ili zbiljnost Sovjeka. Religija, porodica Drzava, pravo, moral, nauka, umjetnost itd., samo su posebni nacini proizvodnje i padaju pod njen opci zakon." (Ek.-f., str. 237) Covjekoyo realiziranje ipak se do sada zbivalo samo u otudenju, a njegova duhovna proizvodnja jos ga je vise otudivala. Smjerajuci na ukidanje korijena sveg otudenja i prevazilazenje dvojakog, materijalnog i duhovnog otudenja, Marks hoce da covjek napusti sve te oblike otudene superstrukture, kao sto su politika, porodica, religija, znanost, umjetnost, da bi reintegrirao svoju ljudsku, to jest drustvenu egzistenciju; jer je covjek sam svoj sopstveni temelj i svoj sopstveni korijen. Manksov stav u onome sto se tice umjetnosti ostaje, medutim, krajnje dvosmislen i ambivalentan. Treba li da se i umjetnost, kao o'blik otudene ideoloske suiperstrukture, idealni, niukoliko realan svijet, posebna vrsta, i to bas duhovna, materijalna i u osnovi otudene proizvodnje, ukine i prevazide — kao sto sve ,,snage" superstrukture treba da se ukinu i prevazidu — da bi sama zbiljska i materijalna proizvodna tehnika mogla da rasiri svu svoju snagu u zadaci kojoj je cilj prakticna preobrazba svega sto jest? Ne mora li covjek odlucno napustiti sve oblike svoga ospoljenja, odnosno otudenja, svoga zivota — da bi ponovo integrisao svoju drustveno ljudsku egzistenciju? Nije li umjetnost jedan od tih oblika? Nekoliko Marksovih redaka koje smo upravo naveli govore o privatnom vlasnistvu kao osjetilnom izrazu otude-
182
nog ljudskog zivota i o proizvodnom kretanju, i to otudenom, kome su religija, porodica, Drzava, pravo, cudorede, znanost i umjetnost tek posebni vidovi. Nadalje tamo citamo: ,,Stoga je pozitivno ukidanje privatnog vlasnistva kao prisvajanje covjekova zivota pozitivno ukidanje svakog otudenja, dakle povratak (Riickkehr) covjeka iz religije, porodice, Drzave itd. (gore imenovana umjetnost vise nije tu) u svoje ljudsko, tj. drustveno postojanje." (Ibid.) Hoce li onda oblici ljudskog otudenja, oblici u kojima se ljudski zivot ospoljava, religija, porodica, Drzava itd. i sve ostalo Sto Marks podrazumijeva u torn biti ukinuti i prevazideni, dok to sa umjetnoscu, mada i ona ovdje spada, nece biti slucaj? Mi ovdje ne postavljamo ono tako sustinsko i odlucujuce pitanje koje se tice problematike rezultata ovog povratka covjeka u svoju ljudsku egzistenciju poslije unistenja porodice, cudoreda, religije (i znanosti takode), pa i Drzave. Ostavljamo otvoreno to pitanje 'koje ima veze sa simislom i sadrzinom ljudskog zivljenja koje bi pocivalo na vlastitom korijenu i koje bi bilo korjenito ocisdeno od otudujucih oblika: od porodice, cudoreda, prava, od politike, Drzave, od religije, znanosti, filozofije. Mi pokusavamo da malo razjasnimo problematiku biti umjetnosti. Kada pobrojava ideoloske sile otudene superstrukture, oblike i sile bez vlastite istorije, kada definite oblike duhovne proizvodnje koje sublimiraju nedostatnost materijalne proizvodnje, Marks pominje umjetnost i smatra da ona sudjeluje u torn drugom svijetu, ideoloskom, idealistickom i idealnom svijetu, u teoretskom svijetu. Kada zahtijeva da covjek reintegrira svoju (jedinstveno) ljudsku egzisteneiju, kad hoce da taj covjek napusti modi koje su komplementarne njegovoj praktionoj nemoci, Marks me pominje umjetnost (Ibid., drugi citat). Zar ne ostecuje otudenje umjenost smrtno i nece li ukidanje svekolikog otudenja ukinuti i umjetnost — kao umjetnost? Ponovimo: u pogledu umjetnosti, Marksov stav ostaje krajnje dvosmislen i ambivalentan. Sve se cini kao da Marks, kad hoce da radikalno unisti i porodicu i religiju i politiku i teorijsko znanje da bi se covjek cjelovito predao proizvodnoj praksi — sto se umjetnosti tice, oklijeva. Umjetnost je shvacena dvojako. Sa jedne strane, ona je vrsta duhovne proizvodnje, sto potpada pod zakone (materijalne) proizvod-
183
nje i, shodno tome, sveopsteg otudenja; posmatrana iz te perspektive, ona bez suinnje treba biti ukinuta. S druge strane, Marks kao konkretni pojedinac i kao (velik) mislilac bijase stalno zaokupljen umjetnoscu, a bilo bi zaista povrsno razumjeti tu brigu kao ,puku manifestaciju ,,opste kulture" ili ,,estetskog zanimanja". Kao mladic, Marks je pisao lirske, romanticne pjesme, Ijulbavme poeme. 1836. poslao je Dzeni fon Vestifalen, svojoj zarucnici koju je strasno volio, tri zbirke svojih poema: Knjigu pjesama (Buch der Lieder) i dvije zbirke naslovljene Knjiga ljubavi (Buch der Liebe). To su pjesme bez velikog poetskog intenziteta, o kojima je nesto kasnije i sam Marks sudio da su osrednje, ali pune nekog humanog zara; nostalgija, melanholija, sanjarenje, idealizam i beznade tu podizu glas. A opet, vec se i u tim pjesmama ukazuje Marksov marksovski glas; tako on pise3: Htio bih sve osvojiti, sve najljepse milosti bozanske, odvazno prodrijeti u Znanje, shvatiti Umjetnost i Pjev .. . Ne krocimo u mislima i strahu pod niskim jarmom pogeti, jer nostalgija i zudnja i Djelo ipak nam ostaju. Marks je osim toga sastavio i nekoliko odlomaka jedne mracne drame u stihovima Oulanem, jedan satiricni roman u kome zajedljivo priznaje da ,,nase vrijeme ne moze stvoriti epopeju" (Skorpion i Feliks), jedan dijalog Kleant, ili o polazistu i nuznom razvoju filozofije^ a mnogo kasnije se bavio mislju da za svoje kcerke napise dramu o Grcima, sto nikad nije ucinio. Napregnuto stremljenje filozofskog misljenja, znanstveni i ekonomski rad i usredsredenost na politicko i prakticno djelovanje udaljili su Marksa od poezije; medutim, 3 Citirano kod Meringa, Karl Marx, Lajpcig, 1923, str. 15. (Ovdje prevedeno sa francuskog. Ovih stihova nema medu onima koje je Branimir Zivojinovid prepjevao za torn 1 u MED.) * Vidjeti sta na temu Marksovih poema i drugih pjesnickih radova kaie sam Marks u lijepom pismu ocu napisanom 10. novembra 1837. MED, torn 1, (Bgd., 1968.; preveo Branimir 2ivojinovic; str. 9—17.
184
KOSTAS AKSELOS
umjetnost nije prestala da ga opcinjava. A Homer, Eshil (pjesnik Prometejeve tragedije i pobune), Dante, Sekspir i Gete (autor Fausta, koji hoce da djelovanjem pobijedi svijet) bijahu njegovi pjesnici i on ih je — Eshila, Sekspira i Getea, prije svega — smatrao najmocnijim pjesnickim genijima covjecanstva; svake godine nanovo je citao Eshila u izvorniku. Medu prozaistima i romansijerima, Servantes, Didro i Balzak su mu imponirali. On sani, protivnik svakog epigonskog formalizma, uvijek je htio da svu mogucu paznju posveti stilu svojih spisa. On je jednom prijatelju pisao: ,,Ako si Ti poeta, onda sam ja kriticar",5 no bilo bi apsolutno povrsno praviti od Marksa nekakvog vulgarnog sociologa umjetnosti. Nije li ove velike pjesnike sa kojima je komunicirao — pjesnike bozanstvenih i ljudskih komedija i tragedija — Marks smatrao za duhovne radnike koji preko ideoloskog i pjesnickog otudenja i ne znajuci izrazavaju zbiljsko otudenje covjekove proizvodne djelatoosti? Sta znaci taj dvostruki stav sprarn umjetnosti, ljudske kreacije koja pociva na otudujucoj podjeli otudenog rada, tvorevine sto odrazava rascijepljeni svijet? Odgovor na to pitanje ne naslucuje se. Pokusajmo da jos malo blize okruzlmo problematiku Marksovog misljenja o umjetnosti. Sa mnogo zestine, to je misljenje ustalo protiv beskrvnih filistara, cistih potrosaca umjetnosti, protiv svake autonomije carstva poezije i plasticnih umjetnosti, protiv svakog (realistickog ili idealistickog) esteticizma, protiv svake maiogradanske umjetnicke produkcije; posebno je ta plitka i nesustastvena proizvodnja na sebe privlacila Marksove mumje. Malogradainske umjetaicke tvorevine proturaju ogranicenu, skucenu poselbnost kao ono univerzakio, proturaju uski interes svoje klase, njeno oklijevanje izmedu za i protiv, njenu postavku s jedne strane i sa druge strane, pri cemu sam taj tumac ostaje nesvjestan. Marks se izjasnio protiv svega toga; izjasnio se, medutim, i za neke stvari. Ne ocekujmo da cemo kod Marksa pronaci istoriju umjetnosti, filozofiju umjetnosti ili neku estetiku kao disciipline flozafije ill zoanosti. Imaginarni ili realm muzej uini5 Pismo Frajligratu (Freiligrath) iz 29. februara 1860, MED, torn 37, (Bgd., 1979); preveo Ivan Ivanji; str. 430.
1DEOLOSKO OTUDENJE
185
verzalne umjetnosti uopste ga ne zanima. On medutim, obiljezava pecatom svoga mi§ljenja tri etape ljudske istorije — kako je postajala univerzalna: Grcku, hriscanski srednji vijek i kapitalisticki modernitet. Kako se, zapocinjuci svoje filozofsko djelovanje, okrenuo porijeklu zapadnog svijeta, buduci da se njegova doktorska teza odnosila na razliku izmedu Epikurove i Demokritove filozofije prirode, na prrijeklo izvjesnog naturalizma, materijalizma i ateizma, on se usmjerio ka grckoj umjetnosti, izvoru i prvoj etapi zapadne, a onda i evropske umjetnosti. I sta je vidio? Slobodu koju su smrtnici osvojili u svojoj prometejskoj borbi protiv ,,besmrtnih". ,,Borba starih mogla se zavrsiti samo na taj nacin sto ie bilo razoreno vidljivo nebo, supstancijalna spona zivota, sila teze politickog i religioznog postojanja, jer priroda mora biti podvojena da bi se duh u sebi sjedinio. Grci su je pomocu Hefestovog cekica razbili kao umjetnici i od njenih komada dizali su kipove", primjecuje on u pripremnim radovima za doktorsku tezu (MED, torn 1 str. 39: uz imjenu). Marks, koji je ponekad uvidao, dli slutio, da je sama praksa misljenja teorijska, da je neprakticna kontemplacija sa sopstvenim bljeskovima — promatra te (polomljene) kipove. ,,Pa ipak ovi bogovi nisu Epikurova fikcija. Oni su postojali. To su plasticni bogovi grcke umetnosti. (. . .) Teorijska spokojnost je glavni momenat karaktera grckih bozanstava, kao sto kaze i Aristotel: ,Onome sto je najbolje delanje nije potrebno. jer ono je samo sebi svrha.'" (Razlika izmedu Demokritove i Epikurove filozofije prirode; MED, torn 1, str. 111). U plasticnoj umjetnosti Grka Marks se divi svijetloj humanosti koja je kristalizirana u individualne forme zivota iz antickog grada, iz drzave koja pociva, medutim, na razlikovanju slobodnih gradana i robova — proizvodaca. Karakterise U ta svijetla humanost takode i epopeju i tragediju? Nije Marks jednim jedinim pogledom obuhvatio i mirnu Ijepotu plasticne umjetnosti i sakralni uzas tragicke poezije. Ono cemu se u poeziji morao diviti bila je prije svega individualna sloboda ljudskog bica, Odiseja i junaka trojanskog rata, Prometeja i Antigone i pri tome se mije ustezao da antiku tumaci odvec moderno i humanisticki. Orijentalnu i azijatsku umjetnost je zaobilazio; ona ga ne zaini^ma, kao ni orijentalna i istocnjacka istorija. Svijet pocinje da istinski postaje svijetom sa Grcima. Svjetlost svice na Zapadu. Istoc-
186
KOSTAS AKSELOS
njacka umjetnost je gruba, prekomjerna, mracna, nehumana i izrazava tirandju i despotsko sujevjerje. Grcka je, pak, umjetnost morala umrijeti. Izgleda da je rnorala umrijeti jer ,,Apstraktna pojedinacnost je sloboda od postojanja, ne sloboda u postojanju. Ona nije kadra da sija pod svetloscu postojanja." (Ibid., str. 120) Grcka umjetnost morala je umrijeti, cini se, bas kao sto je morala umrijeti i grcka filozofija, sa tri izma koji su uslijedili poslije Aristotela, Aleksandra Makedonskog grcke filozofije; stoicizam, epikureizam i skepticizam su postignute forme apstraktne, formalne i subjektivne samosvijesti, koja se ne realizuje u svome modusu postojanja i stoga ostaje pojedinacna i otudena svijest. ,,Besmrtna smrt odnosi smrtan zivot"* misljenja i umjetnosti, pojedinaca i helenskih gradova, a samosvijest ne uspijeva da izrazi cjelovit svijet koji postaje, posto joj sloboda ostaje ,,negativna", sloboda u pogledu oblika bica koje se ne ozbiljuje unutar bitka koji postaje cjelina. Forme umjetnosti i forme-svijesti, prirodne, individualne i apstraktne forme propadaju usljed svojih vlastitih slabosti, tim prije sto ne podlijezu slabosti razvitka proizvodnih snaga; tako barem misli veoma mladi Marks. A kako mi, modern! ljudi,, gledamo na anticku umjetnost? Kako zreli Marks odreduje to gledanje? Sta mi, koji se nalazimo na sasvim drugom stepenu razvitka materijalne (i duhovne) proizvodnje, jos mozemo traziti u epohi koja je iscezla u prevratu bez povratka? To je zbunjujuci problem i osnivac marksizma biva i ostaje zbunjen. On pokusava da postavi, ako ne i da razrijesi taj problem u nedovrsenom tekstu, napisanom u vrijeme rada na Prilogu kritici politicke ekonomije, naslovljenom Uvod u kritiku politicke ekonomije (njega ne treba pomijesati sa Predgovorom za Prilog ovaj je tekst u skorasnjim izdanjima objavljivan kao Dodatak Prilogu). U torn Uvodu u kritiku politicke ekonomije istaknut je ,,nejednak odnos razvitka materijalne proizvodnje, na primjer, prema umjetnickoj" i sam nas Marks stiti od formalnog progresizma kad kaze da ,,uopce pojam napretka ne treba uzimati u obicnoj apstrakciji" (MED, torn 19, str. * ,,Mortalem vitam mors (quum) immortalis ademit" - Lukrecijev stih koji Marks citira nesto nize od prethodno navedene recenice. — Prev.
IDEOLOSKO OTUDENJE
187
25). Umjetnost, taj posebni sektor proizvodnje, nije, dakle, slijedila progresivno kretanje tehru'ke. ,,Kod umjetnosti je poznato da odredena doba njenog procvata nikako ne stoje u razmjeru prema opcem razvitku drustva, pa, dakle, ni prema materijalnoj osnovici, tako reci, kosturu njegove organizacije. Na primjer, Grci u porectenju s modernim ili takoder Shakespeare. O izvjesnim oblicima umjetnosti, na primjer o epu, cak je priznato da se oni nikad ne mogu proizvoditi u njihovom svjetsko-epohalnom, klasicnom vidu cim nastane umjetnicka proizvodnja kao takva; dakle, da su u oblasti same umjetnosti izvjesni njeni vazni oblici mogucni samo na nekom nerazvijenom stupnju razvitka umjetnosti. Ako je to slucaj u odnosu razlicitih rodova umjetnosti u okviru oblasti same umjetnosti, vec je manje neobicno sto je to slucaj u odnosu cijele oblasti umjetnosti prema opcem razvitku drustva. Teskoca se sastoji samo u opcoj formulaciji tih protivurjecnosti. Cim se one specificiraju, vec su i objasnjene." (Ibid.) Razvitak umjetnosti — cesto regresivan — ne pokorava se pozitivno razvitku proizvodnih snaga. StaviSe, cesto se desava bas suprotno. Razvitak izvjesnih proizvodnih, materijalnih snaga koci ili satire razvitak umjetnickih i duhovnih formi. Onog momenta kada se umjetnost ispolji kao umjetnicka proizvodnja, izvjesne znacajne tvorevine postaju nemoguce. Pa ipak, da li je cijelo to proturjecje objasnjno cim se specificira? Razrjesava li Marks taj svojevrsni problem sto ga zaokuplja, naime, problem grcke umjetnosti u njenom odnosenju sa modernom tehnikom? Tekst kojim se bavimo nadalje kaze: ,,Uzmimo, na primjer, odnos grcke umjetnosti i zatim Shakespearea prema sadasnjici. Poznato je da grcka mitologija nije samo arsenal grcke umjetnosti, nego i njeno tlo. Da li je predstava prirode i drustvenih odnosa, koja lezi u osnovici grcke fantazije, pa otud i grcke umjetnosti, mogucna uz selfactors6, zeljeznice, lokomotive i elektricne telegrafe? Gdje ostaje Vulkan prema Robert & Co, Jupiter prema gromobranu i Hermes prema Credit mobilier! Svaka mitologija savladuje prirodne sile, ovladava njima i oblikuje ih u uobrazilji i pomocu uobrazilje: dakle, iscezava kad se njima zbiljski ovlada. Kud ce Fama kraj Printinghouse Square1? Grcka '7 automatska predilica. Stamparija Tajmsa u Londonu.
188
KOSTAS AKSELOS
umjetnost pretpostavlja grcku mitologiju, tj. prirodu i drustvene oblike koje je vec narodna fantazija preradila na nesvjesno umjetnicki nacin. To je njen materiial." (Ibid., str. 25—26) Ekonomski i drustveni razvitak, lehnicka nerazvijenost grcke antike davala je podstreka mitoloskom odnosu (zapravo, trebalo bi reci mitskom); sam odnos ljudi sa prirodom proizyodio je mitologiju, a ta stvorena produktivna mitologija isto je tako radala umjetnicku proizvodnju. Ali mi, moderni ljudi, nadomjestili smo mitolosku uobrazilju — produkt determinirane i determinirajuce nemoci — tehnickom moci koja zbiljski (ili gotovo tako) odreduje prirodu i vlada njome — i sta radimo sa umjetnickom proizvodnjom? ,,Je li Ahil moguc s prahom i olovom? Ili uopce Ilijada sa stamparskom presom ili cak sa stamparskom masinom? Zar pjevanje i kazivanje (Singen und Sagen) i muza ne prestaju nuzno sa Stamparskim valjkom, zar, dakle, ne iscezavaju nuzni uvjeti epske poezije?8 Ali teskoca nije u tome da se razumije kako su grcka umjetnost i ep vezani za izvjesne oblike drustvenog razvitka. Teskoca je u tome da se razumije zasto nam oni pruzaju jos umjetnicko uzivanje i sto u izvjesnom pogledu jos vaze kao norma i nedostizni uzor." (Ibid., str. 26) Marks ni u kom slucaju ne stize da napadne iz ugla tehnologije tu poteskocu pripadnu (grckoj) umjetnosti i ovu problematiku nasih odnosa sa njom. On sa drustvene istorije prelazi na ,,individualnu" istoriju i iz zrelog doba covjecanstva u njegovo djetinjstvo, da bi pokusao da tu pronade razjasnjenje. I nastavlja ovim nostalgicnilni rijecima: ,,Covjek ne rnoze da ponovo postane dijete, osim da podjetinji. Ali zar se on ne raduje naivnosti djeteta i zar on sam ne mora opet na nekom visem stupnju teziti za tim da reproducira svoju istinu? Zar u djetinjoj prirodi ne ozivi u svakoj epohi njen vlastiti karakter u svojoj prirodnoj isitinitosti? Zbog cega historijsko djetinjstvo covjecanstva, gdje se ono najIjepse rascvjetalo, ne bi znacilo vjecitu draz kao sUipanj koje se vise nikad nece vratiti? Ima djece neodgojene i djece starmale. Mnogi od starih naroda spadaju u tu kate8
Podvladenje je nase.
IDEOLOSKO OTUDENJE
189
goriju. Normalna djeca bill su Grci. Draz njihove umjetnosti za nas nije u protivurjecnosti prema nerazvijenom stupnju drustva na kome je izrasla. Ona je, naprotiv, njegov rezultat i, naprotiv. nerazdvojno je vezana za to sto se nezreli drustveni uvjeti pod kojima je nastala i pod kojima je jedino mogla nastati nikad ne mogu vratiti." (Ibid., str. 26) Ovdje se nedovrseni tekst zaustavlja i odgovor ostaje isto tako nedovrsen, pun praznina. Grcka umjetnost — umjetnost iz proslosti — ostaje ,,ziva", ali samo kao sjecanje; a mi, odrasli, jos uvijek poniremo u djela koja dugujemo djeci. Izvjestan tip umjetnicke proizvodnje postao je nemoguc usljed razvtika moderne proizvodne tehnike; a ipak, jos se mozemo diviti umjetnickim djelima sto ih jedna prevazidena proizvodnja nudi za nasu potrosnju. Ta potrosnja je, sve u svemu, prilicno razblazena. Hriscanska umjetnost — monumentalna, ,,ubojita" i ,,dostojanstvena" nije, izgleda, mogla zadrzati Marksovu paznju i on je, bez ikakve sumnje, ne smatra dostojnom da nastavi ,,zivjeti" u istorijskom i ,,umjetnickom" pamcenju covjecanstva. Njegovo zestoko antihriscanstvo sprecava ga da pohvali bilo sta od plasticne umjetnosti hriscanstva. Vise po religioznoj nego po ,,mitoloskoj" sustini, ta umjetnost, neodvojiva od iluzorne religije koja je nadahnjuje, predstavIja vrhunac religijskog otudenja u umjetnickoj formi. Ali ipak, ipak se Marks, dvostruki mislilac i mislilac dualiteta, visoko divio Danteu, pjesniku hriscanskog, feudalnog srednjeg vijeka; nije li poetska katedrala Divina Comedia bila jednako otudena kao kamene katedrale? Hriscanskoj umjetnosti i onima koji su se njoj obracali Marks suprotstavlja pagansku, grcku umjetnost, umjetnost ipak rodenu iz (otudujuce) podjele rada, umjetnost koja daje plasticne forme bogovima, umjetnost sto pociva na osnovama robovlasnickog drustva sa nedovoljno razvijenom prduktivnoscu. No moze li cinjenica da je grcka umjetnost izrazavala drustvo koje je davalo prednost upotrebnoj vrijednosti, odnosno specificnim kvalitetima stvari, a jos nije niukoliko bila potcinjena razmjenskoj vrijednosti i vladavini postvarene i merkantilizirane osobine — moze li ta cinjenica ,,opravdati" grcko drustvo i njemu odgovarajucu umjetnost?9 Up. Kapital, Prvi torn; MED, torn 21, str. 327—327.
190
IDEOLOSKO OTUDENJE
Sto se tice ,,hriscanske viteske" i ,,moderne feudalne" umjetnosti, naime romanticne umjetnosti — nju je Marks smatrao otvoreno reakcionarnom. Prvu manifestaciju romantizma smatrao je reakcijom na francusku revoluciju i njeno oslobodilacko i desakralizirajuce djelo; ta je romanticna reakcija ciljala na povratak u hriscanski, feudalni i mracni srednji vijek. Marks je protiv svakog romantizma jer misli da je svaki romantizam okrenut prema proslom i prevazidenom. Druga manifestacija romantizma predstavlja reakciju protiv procesa socijalisticke i komunisticke revolucije; on sad baca oko dalje od srednjeg vijeka, ka primitivnim, arhajskim epohama raznih naroda. Romantizam se uopste ne bavi buducnoscu. ,,Neodredenost, intimna istancanost i subjektivni naglasak" romantizma, njegov kult heroja i hriscansko, vitesko i feudalno nacelo koje njime upravlja, kao i njegovo ceznuce za povratkom u (toboznju) prirodu pokazuju svu nemoc romantizma da dohvati sadasnjost, da shvati kretanje objektivnih sila koje se rasprostiru pred njegovim ocima. Ne ocekujemo da cemo kod Marksa pronaci ,,sistematsku", istorijsku, esteticku ili filozofsku analizu raznih epoha umjetnosti i razlicitih umjetnickih rodova i stilova; njegovi nazori o umjetnosti i poeziji u isti su mah duboki i sumarni, proncljivi i nepotpuni. Mozemo li kategoricki tvrditi da je Marks branitelj realisticke umjetnosti — ukoliko znamo sta je to realizam, i to prije svega poetski, umjetnicki realizam? Problem se ne postavlja ovim rijecima. Marks zaista zeli da umjetnost istinoljubivo izrazava i duboko razumijeva ,,realne odnose"; tu istinoljubivost i to razumijevanje kod Balzaka on toliko cijeni, da je namjeravao da mu posveti jednu studiju posto zavrsi svoju Ljudsku komediju, Kapital. Marks se nije opterecivao mogucim proturjecnostima izmedu (subjektivne) ideologije stvaraoca umjetnickog djela i (objektivne) sadrzine potonjeg. On strasno, a i znanstveno, voli onoga koji je u predgovoru svojoj Ljudskoj komediji pisao: ,,Pisem pri svjetlucanju dviju vjecnih Istina: Religije, Monarhije." A u pismu od 19. aprila 1859, upucenom Lasalu, Marks pise u povodu jednog junaka iz Lasalove tragedije Franc fon Zikingen™; ,,Ti bi sada morao sipomtamo vise sekspirizirati a ja Ti 10
Lasal je kao tezu svoje istorijske tragedije uzeo pobunu plemstva protiv princeva u jesen 1522, sto znaci dvije godine prije selja6 kog rata.
191
Tvoje sileriziranje, preobrazbu individuuma u puke govornike* duha vremena, zamjeram kao najtezu pogresku. (. ..) Cini mi se da je Hutten odvise puki reprezentant ,odusevljenja', sto je dosadno. Nije li on u isti mah bio i duhovit, davolski saljivdzija... ?" (MED, torn 36; Bgd., 1979); str. 541—542; preveo Dragutin Perkovic; uz izmjenu) ;S druge strane, ne ostaje li cak i ..realisticka" umjetnost umjetnost, to jest oblik ospoljenja, odnosno otudenja? Nije li epoha koja taj realizam donosi na svijet upravo ona sto dovrsava ideolosko otuctenje uopste, a umjetnicko i estetsko otudenje posebno? Jer je gradansko i kapitalisticko drustvo zapadnjacke, moderne Evrope, ustanovljujuci vladavinu svjetskog trzista, ispoljilo, sa jedne strane, izvjesno neprijateljstvo protiv izvjesne poetske i umjetnicke produkcije i skinulo oreol sa spirituahie djelatnosti poezije i umjetnosti, u svemu generalizirajuci, na drugoj strani, spiritualnu proizvodnju preobrazenu u robu. To drustvo je ,,sa svih dotada uvazavanih djelatnosti, na koje se gledalo sa strahopostovanjem, skinulo svetiteljski oreol. Ono je Ijekara, pravnika, svjestenika, pjesnika i naucnika pretvorilo u svoje placene najamne radnike." (Manifest kom, part., MED, torn 7, str. 382; uz izmjenu**). Medutim, moderno drustvo samo je generaliziralo i dovrsilo otudenje, kome su pravo i pravnik, religija i svestenik, poezija i umjetoost i pjesnik i uimjetnik, nauka i naucnik tek otudeni a'zrazi. Ono je razgolitilo lica otudenja i skinulo im oreol, univerzalizirajuci time otudenje, ali u isti mah stvarajuci i uslove za njegovo univerzalno prevazilazenje. ,,Na mjesto stare lokalne i nacionalne samodovoljnosti i ogradenosti stupa svestrani saobracaj, svestrana uzajamna zavisnost nacija. A kako je u matedjalnoj, tako je i u duhovnoj proizvodnji. Duhovni proizvodi pojedinih nacija postaju opsta dobra. Nacionalna jednostranost i ogranicenost postaju sve nemogucnije, a iz mnogih nacionalnih i lokalnih knjizevnosti stvara se svjetska knjizevnost (Weltliteratur)." (Ibid., str. 383) * U MED stoji: ,,zvufinike"! ** ,,Skinula" i ,,Ona", jer je u Marksovom i Engelsovom tekstu subjekt burzoazija, a ne druStvo. — Prev.
192
KOSTAS AKSELOS
* **
Izgleda da Marks smatra umjetnost, umjetnost uopste i umjetnost u modernoj epohi, odrazom covjekove tehnicke nemoci i posebnom sferom otudenja. Umjetnicko otudenje je sukladno otudenju tehnike. ,,Vidimo kako je historija industrije i nastalo predmetno postojanje industrije otvorena knjiga covjekovih sustinskih snaga, osjetilno data covjekova ps'ihologija, (snaga) sto dosad nisu bile shvacene u svojoj povezanosti sa covjekovom sustinom, nego uvijek samo u vanjskom odnosu korisnosti, jer su ljudi -- krecuci se unutar otudenja — shvacali kao zbiljnost covjekovih sustinskih snaga i kao akle ljudskoga roda samo opce covjekovo postojanje, religiju ili historiju u njenoj apstraktno-opcoj sustini kao politiku, umjetnost, literaturu itd." (Ek-f., str. 242; uz izmjettiu). I, buduci da je ,/sva dosadasnja ljudska djelatoost bila rad, dakle industrija, sama sebi otudena djelatnost" (ibid.), nije li ,,jasno" da umjetnicka proizvodna djelatnost jest i isto tako otudena? Umjetnost kao takva, cini se, ukljucuje otudenje, otudenje sto ga gradansko i kapitalisticko drustvo samo otezava i generalizuje. I preko te posebne proizvodnje, umjetnosti, kao i preko svih oblika proizvodnje, vrsi se ono kretanje otudenja, otimanja, oduzimanja, covjekova gubljenja onoga sto mu sacinjava rodno bice. I preko umjetnosti se razdvaja subjekt od objekta, proizvodac od proizvoda, stvar (sadrzina) od ideje (forme), osjetilna prisutnost od imaginarne predstave, zbilja od ideologije. I kroz umjetnost se nad ono sto jeste nadvija ono sto se misli. Na taj nacin ,,moje pravo umjetnicko postojanje [postaje] — filozofsko-umjetnicko postojanje [...] Isto tako, prava egzistencija [. ..] umjetnosti jest: filozofija [.. .] umjetnosti." (Ibid., str. 271) Me mora li onda i umjetnost biti prevazidena kao sve druge sile i forme materijalnog i duhovnog otudenja, da bi covjek mogao da ponovo sklopi svoje rodno bice, uistinu imajuci jedino potrebu da se ispoljava razotudenom i zbiljskom djelatnoscu? Zar ona umjetnost, za koju se Marks zalaze katkad sa onakvim divljenjem, mora prestati da postoji? Ispod Marksovog pera citamo: „ .. . pesnik ispada iz svoje sfere £im poezija za njega postane sredstvo. Pisac svoja dela
IDEOLOSKO OTUDENJE
193
niposto ne posmatra kao sredstva. Ona su svrha sama sebi. Ona u tolikoj meri nisu sredstva ni za njega ni za druge da on, ako je potrebno, njihovom zivotu zrtvuje svoj zivot, ili ga pak zrtvuje u smislu principa koji istice propovednik religije: ,Pokoravati se bogu vise nego ljudima' — ljudima medu kojima se nalazi i on sam sa svojim ljudskim potrebama i zeljama." (Debata o slobodi stampe; MED, torn 1, str. 234) Uvijek treba nastojati da se razluci ono Sto Marks napada od onoga sto brani, iako se pokazuje da je ta distinkcija tesiko uhvatljiva, buduci da on napada i brani u srasloj perspektivi; Marks kritikuje i negira svaku koncepciju nezavisne umjetnosti, koja se razvija u vlastitom svijetu, umjetnosti koja sacinjava autonomnu sferu, no isto tako on kritikuje i ono sto pojeftinjuje umjetnost. On se, naravno, manje zanima za umjetnost kao umjetnost nego za drustveno stanje u kome ona nice; on napada i porice burzoasko drustvo sto otuduje umjetnost, a ipak je i sama umjetnost smatrana pukirn oblikom otudenja. Marks brani umjetnost od kapitalistickog drustva prema potrebi slucaja, a ne bezuslovno. Umjetnost je neka vrsta proizvodnje i kada je ta proizvodnja kapitalisticka, Marks brani umjetnost od nje; njegova odbrana umjetnosti proizlazi iz njegovog napada na gradansko drustvo. U tekstu koji smo upravo citirali takode mozemo procitati: ,,Prva sloboda stampe sastoji se u tome da ne bude zanat [industrija']. Pisac koji se srozava do materijalnog sredstva zasluzio je, kao kaznu za tu unutarnju neslobodu, spoljasnju neslobodu, cenzuru; ili bolje reci, za njega i samo njegovo postojanje predstavlja kaznu." Marks ove redove ispisuje da bi napao na burzoasku cenzuru, burzoasku stampu, kapitalisticku industriju, misleci pritom dosta odlucno da je industrija prototip svake ljudske djelatnosti — ukljucujuci i umjetnost — i da umjetnost ne moze i ne smije biti razdvajana od proizvodnje cija je grana. Da bi branio slobodu stampe, on se ustremljuje na njen industrijski karakter, i to on koji misli da je sve po industriji. Mislilac cjelovitog oslobadanja industrije — i preobrazbe svega postojeceg u materijal za industriju -- cesto zaluje za onim sto je tehnicistickim drustvom negirano, naime za porodicom, cudoredem, pjesnistvom, umjetnoscu; on zali za onim sto je negirano je da bi se bolje bacio na negatorsku polemiku sto 13 Marks mislilae tehnike
194
KOSTAS AKSELOS
cilja na korjenito ukidanje svih tih otudenja, pa da bi covjek, kada napusti sva ta lazna boravista, mogao sa'staviti svoju jedinstvenu ljudsku egzistenciju, svedenu na bogatstvo njegovih potreba. Pod Marksovim perom, stoga, termini ,,industrija [zanat]" i ,,umjetnost" mogu poprimiti barem dva znacenja; industrija je ,,losa" ukoliko je kapitalisticke, a ,,dobra" kao tip ljudske djelatnosti; umjetnost je ,,dobra" kada joj gradansko drustvo zadaje udarac, ali pri tome ne prestaje da bude ,,losa", posto je izraz otudenja. Marks tvrdi da je umjetnost vezana za svu proizvodnju, da je ona predmet proizveden od strane proizvodnog subjekta i ponuden potrosnji subjekata-potrosaca — pri cemu proizvodnja i potrosnja proisticu iz istog izvora. Umjetnost nema nikakav vid ,,transcendencije": ona je zatvorena u krugu koji povezuje proizvodnju sa potrosnjom. ,,Proizvodnja, dakle, stvara potrosaca. Proizvodnja ne dostavlja samo materijal potrebi, nego i potrebu materijala. [. ..] Umjetnicki predmet — a tako i svaki proizvod — stvara publiku koja ima smisla za umjetnost i koja umije da uziva u lijepom. Stoga proizvodnja ne proizvodi samo predmet za subjekt, vec i subjekt za predmet." (Prilog krit. pol. ekon.; MED, torn 19, str. 12) Mogli bismo, shodno tome, misliti da umjetnost, u persipektivi prevazilazenja sveg i svakog otudenja, mora biti prevladana kao umjetnost. Umjetnost bi apsorbovala Ijudska rodna djelatnost, realno proizvodna, cjelovito i slobodno kretanje sto ne ukljucuje nikakvo otudenje, ni realno imaterijalno, ni ideolosko (idealno) ili spiritualno. Ljudska istorija bi sa svoje strane implicirala nesto ,jpoezije" i ,,umjetnosti"; umjetnost i poezija, medutim, ne bi vise sacinjavali svijet unutar, ili povrh, Svijeta. To bi, dakle, manje bila umjetnost koja je postala realisticka, nego sama Ijudska istorija koja bi se ispunjavala stvaralacki i zbiljski, sto ce reci mocno, realizatorski. Istorijske lionosti prestale bi da igraju svoje uloge; one vise ne bi reprezentirale: pokazivale bi sustinske snage drustvenog covjeka kroz prisutnost. Proizvodna i istorijska delatnost ljudi prestala bi da bude tragicna ili komicna, teatralni svijet; postala bi zbiljska, jedinstvena pozornica razvitka tehnike u svoj punoci. Junaci sa te pozornice vise ne bi imali sluzben vid; ne bi nosili koturne na nogama
IDEOLOSKO OTUBENJE
195
ni oreole nad glavama, ne bi stavljali maske (drevne ni nove) niti bi se prerusavali. Ti nimalo junacki junaci, ti heroji zajednice, ne bi vise izgovarali receinice 'koje bi ipremasivale sadrzinu; sadrzina bi, dapace, prevazilazila izreku i formu. Sve iluzije i sujevjerja, sva ideoloska poezija i sve umjetnicke forme koje su pripadale prevazidenoj tradiciji morale bi biti likvidirane, da bi se nova drustvena realnost mogla nametnuti i rasprostrti bez otudivanja u neproduktivnim posredovanjima. Osamnaesti Brimer Luja Bonaparte pocinje ovom recenicom: ,,Hegel negde primecuje da se sve velike svetskoistorijske cinjenice i licnosti pojavljuju tako reci dva puta. On je zaboravio da doda: jedainput kao tragedija, drugi put kao farsa."* U perspektivi univerzalnog izmirenja, istorija covjecanstva postaje realna pozornica rasprostiranja prakticne energije ljudi. Ona se vise ne podvostrucuje na dramu i komediju. Svijet otudenja pocinje tragedijom i, izgubivsi — u momentu zrenja tehnike — razlog postojanja, tone u ruglo, Zaludni su mu i prazni gestovi, smijesni likovi i dogadaji, a glumci rnu ne rade vise nista bez ruganja. Posto je zbivanje otudenja iscrpilo svoj smisao, pa vise nije izvor poezije i umjetnosti, covjecanstvo mora — i to mora jer moze — da djelotvorno sagradi svoju buducnost. Ni tragicno, ni komicno, ni poeticno, ni prozaicno, ni umjetnicki, ni grubo, ovo zbivanje izmirenja treba da bude nuzno, zbiljsko, ozbiljno i prakticno. Poezija proslosti bice prevazidena i prosla. ,,Historija je temeljita i prolazi mnoge faze kad sahranjuje jedan stari oblik (Gestalt). Posljednja faza jednog svjetsko-historijskog oblika jeste njegova komedija. Grcki bogovi, koji su vec jednom tragicno bili smrtno ranjeni u Eshilovu Okovanom Prometeju morali su jos jednom komicno umrijeti u Lukijanovim Dijalozima. Zasto ovakav tok historije? Da bi se covjecanstvo veselo rastalo od svoje proslosti." (Pril. krit. Hegelove fil. prava; MED, torn 3, str. 153) Sam ce zivot upiti umjetnost, a da zbog toga nece postati specificno poetican, umjetnicki ili estetican. Istina i Ijepota napora ljudi da osvoje prirodu tehnikom nece vise imati potrebe za idealnim komplementom tipa pjesnicke ili * MED, torn 11 (Bgd. 1975); prevod: Natasa Tkalec, Olga Kostresevic, dr Hugo Klajn; str. 91.
196
KOSTAS AKSELOS
umjetnicke istine i Ijepote. Odlucno misleci da je umjetnost jedan sektor u podjeli rada, jedna tehnika koja pociva na razvitku proizvodnih snaga, organizaciji drustva i trgovine, Marks nam pokazuje sta misli o imanju i nemanju buducnosti umjetnosti kao umjetnosti: ,,Ekskluzivna koncentracija umetnickog talenta u pojedincima i njegova potisnutost u sirokim masama, povezana s tim, jeste posledica podele rada. Cak i kada bi u izvesnim drustvenim uslovima svako bio istaknut slikar, to jos uopste ne bi iskljucivalo mogucnost da je svako i originalan slikar, tako da se i ovde svodi na cistu besmislicu razlika izmedu ,ljudskog' i Jedinstvenog' rada. Svakako, u slucaju kornunisticke organizacije drustva otpada podvodenje umetnika pod lokalnu i nacionalnu ogranicenost, koja proizlazi cisto iz podele rada, i podvodenje individue pod ovu odredenu umetnost, tako da je ta individua iskljucivo slikar, vajar itd., pri cemu vec i sam naziv dovoljno izrazava ogranicenost njegovog razvoja u poslu i njegovu zavisnost od podele rada. U komunistickom drustvu nema slikara, vec u krajnjem slucaju ljudi koji, izmedu ostalog, i slikaju."11 (N. id., sir. 323)
Umjetnost i poezija nisu prestali da postavljaju svoje pitanje filozofskom misljenju jos od njegovog uevrscivanja i sistematizacije, sto znaci od Platona. Nepromjenljiva i istinita ideja lijepog, odvojena x«'ptoip'om, ali ueO^ic om ipak ucestvujuci u nestalnoj Ijepoti culnoga, koja je samo odrazava, pocela je vec od kraja presokratickog jutra predstavIjati problem. Taj se problem susrece sa pitanjem sto ga postavljaju veze i odnosi izmedu pvaiC, i rex v r), dlr)S;-ia it-pyov. Kad se ustremi na ova pitanja, jezik filozofije vrlo tesko uspijeva da shvati jezik poezije kao xo;r\c!^ i jroteiv . U Driavi i u Zakonima, poezija i umjetnost skrecu paznju klasicnog 11
Na stranici koja prethodi ovom odlomku, Marks primjeduje da treba brizljivo praviti razliku ,,izmedu neposredno produktivnog rada, koji treba organizovati" u komunistickom drustvu i ,,ne neposredno produktivnog rada" kojim svako treba da se slobodno izrazava. Umjetnost spada u rad koji nije neposredno produktivan Up. Ibid., str. 322.
IDEOLOSKO OTUDENJE
197
filozofa Zapada na sve ono najtemeljnije sto imaju, na svu svoju problematicnost i krhkost; poezija i umjetnost su u opasnosti, a u isto vrijeme, to su opasne moci. Poslije veoma dugog pohoda, posljednji ,,sistemski" filozof Zapada, Hegel, jos jednom se naginje, i to odluono, naid istinu umjetnosti, u svojim Prcdavanjima o Estetici. Prvo umjetnost, potom religija i naj/ad filozofija — one sacinjavaju tri momenta apsolutnog duha koji se ozlbiljuje u istoriji Svijeta. Umjetnost je otkrovenje apsolutne istine u culnoj formi, osjetilna predstava ideala, postavljanje sadrzine u formu; umjetnost — kojoj je poezija bit — izraz je bozanskog. Religija iskazuje apsolut na visem stupnju nego umjetnost i oslanja se na predstavu vjere. I na koncu, misljenje u formi filozofije dohvata Vernunftom, pojmom i idejom samu zbilju istine bitka koji postaje cjelina; medutim, filozofija takode mora biti prevazidena u (apsolutnom) znanju i kroz njega, u zbiljskorn znanju Wissenschafta. Tako je Hegel uvidio da Duh prevazilazi umjetnost, cak je predvidio da bi umjetnost mogla postati nesto sto ne bi bilo apsolutno neophodno; da bi pocev od izvjesnog momenta mogla pripasti proslosti. Nije Hegel htio da kaze kako ne bi vise bilo umjetnickih djela, da bi svako kretanje i sva umjetnicka proizvodnja prestali. On misli da ta nas umjetnost nije apsolutna potreba, da mi vise nemamo onu apsolutnu potrebu da otjelovljujemo i predstavljamo duhovnu sadrzinu u umjetnickoj i osjetilnoj formi. Sveta sustina poezije i umjetnosti ne bi se vise pokazivala; njena konstituLivna, odlucujuca istina vise ne bi bila neophodna svijetu. Izvjesni odlomci iz Estetike namecu se razmisljanju, jer postavljaju i ne rjesavaju jedno vrlo tesko pitanje, pitanje koje obicno razmatramo olako. Oni nas suocavaju sa problemom umjetnosti — a ne teorije umjetnosti, naime estetike. Za nas je umjetnost postala predmet, no ,,kako nasu kulturu bas ne karakterise bujica zivota i kako nas duh i nasa dusa vise ne mogu naci zadovoljenje koje pribavljaju predmeti ozivljeni dahom zivota, moze se reci da postavljanjem na stanoviste kulture, nase kulture, vise necemo biti u situaciji da pravovaljano cijenimo umjetnost, da svedemo racun o njenom poslanstvu i dostojanstvu. Nasim duhovnim potrebama umjetnost vise ne pribavlja zadovoljenje koje su drugi narodi u njoj trazili i nalazili. Nase potrebe i interesovanja
198
KOSTAS AKSELOS
premjestili su se u oblast predstavljanja i, da bismo ih zadovoljavali, mi u pomoc moramo prizivati refleksiju, misli, apstrakcije, apstraktne i uopstene predstave. Otuda umjetnost vise ne zauzima u onome sto je u zivotu istinski zivo mjesto koje je nekada zauzimala; opste predstave i refleksije su je tu nadvladale. Zato se u danasnje vrijeme prepustamo refleksijama misli o umjetnosti. A umjetnost sama, onakva kakva je danas, kao stvorena je da postane predmetom misli" (Esthettque, 4 sveska, Aubier, Paris 1944.; prevod S. Jankelevitch; torn 1, str. 24)* A nekoliko stranica dalje, Hegel iskazuje pitanja koja ostaju: ,,Uimjetnicko djelo je, dakle, nesposobno da udovolji nasoj najvisoj potrebi za Apsolutom. U nase vrijeme se umjetnickom djelu vise ne ukazuje postovanje, a nas stav u pogledu tvorevina umjetnosti mnogo je hladniji i promisljeniji. Osjecamo se u njihovom prisustvu mnogo slobodnijima nego sto smo to nekada bili, onda kad su umjetnicka djela bila najuzviseniji izraz Ideje. Umjetnicko djelo zaziva nase sudenje; mi podvrgavamo njegovu sadrzinu i tacnost njegove predstave promisljenom ispitivanju. Mi umjetnost postujemo, divimo joj se; samo sto u njoj vise ne vidimo nesto sto ne bi moglo biti prevazideno, najskrovitije pokazivanje Apsoluta; podvrgavamo je analizi svojim misljenjem i to ne u namjeri da izazovemo stvaranje novih umjetnickih djela, nego, mnogo vise, sa ciljem da spoznamo djelovanje umjetnosti i njeno mjesto u cjelokupnosti naseg zivota. Prosli su lijepi dani grcke umjetnosti i zlatno doba poznog srednjeg vijeka. Nasa sadasnjost, po svome opstem stanju, nije povoljna za umjetnost." (Ibid., str. 30) A bas nekoliko redova iza toga, mislilac ciji odjek je Marks, mislilac koji mozda nije samo ,,proslost" i svoju ,,vlastitu sadasnjost" obuhvatio, nego je umio gledati i u buducnost, veli: ,,S obzirom na sve to, umjetnost, u pogledu svoje najvise svrhe, ostaje za nas nesto sto pripada proslosti12. S tim u vezi, ona je za nas izgubila sve sto je imala izvorno istinito * Nas prevod dr Nikole Popovica — Kultura, Beograd, 1970 — raden je_ prema Bazengeovoj (Basenge) preradi druge Hotove (Hotho) redakcije, dok je francuski prevod pravljen vjerovatno po jubilarnom izdanju prve Hotove redakcije. Zato se u srpskohrvatskom prevodu mogu pronaci samo mjesta koja priblizno odgovaraju gore navodenim: 12str. 11—12 toma 1. Podvlacenje je nase.
IDEOLOSKO OTUDENJE
199
i zivo, svoju nekadasnju zbiljost i nuznost, i odsada se nalazi prognana u nasu predstavu. Ono sto umjetnicka djela danas izazivaju u nama, to nije samo neposredno uzivanje, vec u isto vreme i nase sudenje usmjereno podjednako na sadrzinu umjetnickog djela, na njegova izrazajna sredstva, te na prikladnost ili neprikladnost izraza sadrzini." Marks, posebno zaokupljen Hegelovom filozofijom umjetnosti, prilaze svoj odgovor na problem umjetnosti i kaze sta je umjetnost, sta se s njom zbilo u modernom svijetu i §ta ce s njome biti. Prema svemu sto smo vidjeli, cini se da za njega umjetnost i poezija predstavljaju tehne koja pociva na nerazvijenosti ili nedovoljnoj razvijenosti tehnike i ucestvuju u svijetu ideoloskog otudenja, u idealnom svijetu; shodno tome, one jedino mogu, izgleda, biti ukinute razotuditeljskim i cjelovitim razvitkom zbiljske prakse ljudi sto drustveno rade da bi prisvojili prirodni i materijalni svijet: preobrazavajuci ga. Bas kao sto Oecopia biva podredena Jtpa|t; a da sam osnov njihovog razlikovanja nije dovoljno istrazen, tako ijtotrcu^, kao bit texvr] , biva podredena opet jrpa£i£ a tfe^vr] uzima smjer (proizvodne) Tehnike. Tako je tex^n odsjeceno od fpuot^ , a tiXi^Fioc biva rastvorena u epyovu, koji je tek produkt prakticne, proizvodne energije ljudi koji hoce da zadovolje svoje zivotne potrebe preobrazavajuci prirodu. Ne postoji druga aktualnost, osim stalno aktualizirane zbilje, kao ozbiljenja i proizvodnje predmeta prikladnih da zadovolje potrosnju. Bljesak istinske Ijepote biva apsorbovan u istinskoj zbilji, to znaci mocnoj i djelatnoj zbilji. A onaj Xeyo;, zajednieki izvor jezika poezije i jezika misli, suta; ,,zar pjevanje, predanje i muza ne prestaju nuzno sa stamparskim valjkom. . . ?" Jezik, sa druge strane, nikad nije stvarno Marksu pravio problem. Mora li i on biti prevaziden?13 13 Marks je cudnovato blizak i dalek svome ,,suvremeniku" Rembou. Uembo, takode, prorice smrt jezika .poezije i umjetnosti, nasu odsutnost iz svijeta i odsustva svijeta, te se u isto vrijeme otvara ka svijetloj buducnosti, nagnan da pozdravi ,,radanje novog rada, nove mudrosti". All, jezik i vizija tog ,,posljednjeg pjesnika" bitno su poetski. Prevazilazeci svaki nacinjeni svijet i svaki revolucionarni projekt. on vidi ono sto ne mora ,,realno postojati" da bi postojalo. On prica o onome sto preyazilazi ,,akciju, tu dragocjenu tacku svijeta" da bi kazao: ,,VjeCna [tj. svevremena] umjetnost imala bi svoje funkcije, buduci da su i pjesnici gradani. Poezija vi§e nece ritmizirati ak-
200
KOSTAS AKSELOS
Umjetnost postaje predmetom estetike — filozofske, naucne, tehnicke, i prakticke, ili zivljene estetike — kada prestaje biti umjetnost u pogledu svoje najvise svrhe. Tu se ona obraca svom at'a6r]
IDEOLOSKO OTUDENJE
201
upravo odredenost toga odnosa cini poseban, zbiljski nacin potvrdivanja. Jedan predmet je oku drugaciji nego uhu i predmet oka je drugaciji nego predmet uha. Svojevrsnost svake sustinske snage upravo je njena svojevrsna sustina, dakle, i svojevrstan nacin njenog opredmecenja, njenog predmetno-zbiljskog zivog bitka. Stoga se covjek u predmetnom svijetu potvrduje ne samo u misljenju nego sa svim osjetilima." (Ek.-f., str. 240—241) Sustinske snage objektivnog subjektiviteta mogu se opredmecivati i potpuno potvrdivati, i to u svoj svojoj svojevrsnosti, sredstvima osjetila, predstavljanja i odgovarajuceg misljenja. Kako tehnikom pobjeduje prirodni svijet, sto je zahvaljujuci covjekovom radu postao objektivan, ljudsko bice se, ne ziveci vise pod jarmorn privatnog vlasnistva i podjele rada — generativnih uzroka dvostrukog otudenja — ispunjava cjelovito i drustveno. Kornplementarni, idealini svijet gubi svaki razlog za postojanje. Osloboden bornirane prakticne brige i rada koji od njega samo pravi radnika, laj ce covjek, blagodareci cjelovitoj praksi pobjedonosnog rada, uzivati potpuno i ,,estetski" u svim predmetnim i realnim bogatstvima; on vise iiece biti otuden ni u proizvodnji niti, pak, od proizvoda one prakticne rto;r]oi;. Umjetnost vise nece predstavljati jednu sferu cijelog kruga kada sve bude moglo isporucivati ,,estetska" cuvstva, osjecanja i predstave; ove predstave pojavljivace se iz konkretnih prisustava; ,,tek pomocu predmetnog razvijenog bogatstva covjekova bica djelomicno se razvijaju, a djelomicno tek proizvode: bogatstvo subjektivne ljudske osjetilnosti, muzikalno uho, oko za Ijepotu oblika, ukratko - - osjetila sposobna za ljudske uzitke, osjetila koja se potvrduju kao ljudske sustinske snage. Jer ne samo pet osjetila, nego i takozvana duhovna osjetila (die sogenannten geistigen Sinne), prakticka osjetila (volja, ljubav itd.), jednom rijeci ljudsko osjetilo, ljudskost osjetila, nastaje tek pomocu postojanja njegova predmeta, pomocu ocovjecene prirode. Stvaranje (Bildung [obrazovanje'] pet osjetila jest posao cjelokupne dosadasnje svjetske historije." (Ibid., str. 241) No, mogu li se osjetila i smisao u potpunosti podudarati? Osim ako ne bi iscezlo svako pitanje koje se tice smisla. Moglo bi se dosta opravdano misliti da ce se s one strane smrti poezije i umjetnosti, s one strane smrti umjet-
202
KOSTAS AKSELOS
nickog djela, poerne, poetska i umjetnicka dimenzija sirili kao ne direktno proizvodna niti tehnicki organizirana ,,djeh\l nost". Ne bi onda bilo neopravdano misliti da ce se l;i poetska i umjetnicka dimenzija siriti kao Igra.
POGLAVLJE IV (METAFIZICKA) FILOZOFIJA. NAUKE. Filozofija nije nista drugo nego religija - - taj ,,sazetak teorijskih borbi covjecanstva" — stavljena u misli i razvijcna misljenjem. Filozofija, odnosno metafizika, produzuje, krunise i sistematizuje sve ideolosko otudenje: „ . . . filozofski duh nije nista drugo vec otudeni duh svijeta koji se unutar svog samootudenja shvaca misaono, tj. apstraktno." (Ek.-f., str. 263) Apstraktno metafizicko misljenje suprotstavlja sc osjetiilnoj i konkretnoj reakiosti i, samo rodeno iz materijal nih suprotnosti, ono sa svoje strane rada idejne suprotnosti, materijal svoje misli: na taj se nacin radaju iluzorne suprotnosti izmedu po sebi i za sebe, subjekta i objekta, duha i materije, istorijc i prirode ltd., itd. Cin ospoljenja misljenja, medutim, izrazava uvijek zbiljsko ospoljenje ljudske otudenc djelatnosti — i ne znajuci za to. To otudeno misljenje ni u kom slucaju nije neki djelotvoran instrument i samo daljc otuduje ljudsku praksu, ne razmatrajudi je u cijeloj njenoj istinskoj zbilji. ,,Naocare" kroz koje filozof posmatra svijel sprecavaju ga da vidi iskustvene cinjenice, cinjenice na kojc se svode svi duboki metafizicki problemi. ,,Filozofija i izufavanje stvarnog sveta (Studium der wirklichen Welt) odnose se jedna prema drugoj kao onanija i polna ljubav", kategoricki tvrdi Marks (N. id., str. 190) Ne samo da se covjekovo rodno bice ne dokazuje i ne potvrduje u svijetu misljenja, ono se oslabljuje i otuduje u onom misticnom osjecanju sto pokrece spekulativnu misao i njenu formalnu, apstraktnu logiku. Svijet misljenja je otuclen i otuduje zato sto je prosto ideologijska polovina realnog
IDEOLOSKO OTUDENJE
203
svijeta koji je i sam materijalno i djelatno otuden. Bilo da operise intuicijom ili umom, filozofsko misljenje ne cini nista osim sto se bori protiv drveta zbilje na koje se guralo, da h'i ga napustilo. ,,M.isticno osjecanje, koje filozofe tjera iz apstraktnog misljenja u promatranje [intuiciju], jest dosada, iv/.nja za sadrzajem. Sam sebi otuden covjek jest i svom hicu, tj. prirodnom i ljudskom bicu otudeni mislilac. Stoga su njegove misli nepokretni duhovi koji prebivaju izvan prirode i covjeka." (Ek.-f., str. 274) Filozofsko misljenje tako biva okrivljeno da ima misticko i religijsko porijeklo, da je ineta-fizicko, da nije ljudsko, da je neljudsko. Sva ta vladavina apstraktnog misljenja izrazava vladavinu onih u cijim su rukama sredstva za proizvodnju. Uzalud lilozofija biva apstraktna - - uvijek ostaje vezana za konlu-ctno. Vladajuca klasa, koja proizvodi ideologiju, koristi lilozofiju kao oruzje. Svojstvo opstosti i univerzalnosti, u koje se, izgleda, filozofske misli zaogrcu, prekrasno sluzi posi-hnim ciljevima vladajuce klase. U tacnoj srazmjeri kako Be univerzalizuje istorija razvitkom tehnike, kako se pove< a v a brojcana efektiva vladajuce klase, kako se natjecu i ire svjetske relacije, iz kojih onda proizlazi privid da postoje interesi zajednicki svim clanovima drustva, vladajuce misli postaju sve apstraktnije i apstraktnije. Ideje uzimaju u sve vccoj mjeri oblicje univerzalnosti, jer vladajuca klasa, svaki put realizirajuci svoju dominaciju na mnogo siroj bazi nego sio je imala klasa koja je prije toga vladala, predstavlja svoj interes kao zajednicki i univerzalan; ona na taj nacin daje mislima koje ona nadafhnjuje i koje je predstavljaju oblicje univerzalnosti i brani ih kao jedine razumne i univer/alno prihvatljive. Misljenje, dakle, nije teorijski oblik onoga Cega je obicno zajednicko i realno bice, drustveno bice, djelatna i ziva bit nego ono ,,postaje" ,,univerzalna" svijest, to ji-st uopstena apstrakcija, neprijatelj konkretnog i realnog livota. Jedinka vise ne zivi svoju ljudsku egzistenciju kao lakvu, vec je sebi predstavlja kao filozofsku egzistenciju; na drugoj strani, a shodno tome, jedinka svoj zivot moze konkretno ispoljiti jedino u potpunom proturjecju sa apm mislju. Sto je jos gore, misao sistematizirana u lormi filozofije krije i maskira svo to proturjecje. ,,Filozof uzima sebe — dakle opet apstraktan oblik otudenja covjeka
204
KOSTAS AKSELOS
— kao mjerilo otudena svijeta. Cjelokupna historija ospoIjenja i cjelokupno vracanje ospoljenja nije stoga nista drugo vec historija proizvodnje apstraktnog, tj. apsolutnog misljcnja, logickog, spdkulativmog misiljenja." (Ek., f., str. 264) Covjek, to prirodno ,,i" ljudsko bice, zivi i proizvodi u drustvu. Priroda uzeta u apstraktnom smislu, priroda po sebi, za covjeka nije nista; neka priroda koja bi prethodila Ijuclskoj istoriji za covjeka ne bi imala nikakvog smisla. Ni filozofija prirode, prirode izvan covjeka i neovisne o njegovoj umjesnoj djelatnosti, ni filozofija istorije i covjeka, koja zanemaruje prirodne a ljudske potrebe ljudi, ni filozofska logika ili apstrktna dijalektika, u kojoj se misao odvaja od onoga o cernu je misao — ne vode racuna o osnovnoj situaciji: o culnoj djelataosti zivucih individua, kanstitutivnih i preobrazitelj skih snaga culnog svijeta. Uvijek covjek ima pred sobom — a ispocetka se i smjesta u — jednu istoricnu prirodu, jednu prirodnu istoriju. Upravo tu osnovnu realnost, nerazlucivo prirodnu, istoricnu, drustvenu i ljudsku, prelijecc i napusta filozofsko misljenje kao otudena metafizika. Dovrseni ideolog, spiritualisticki (kao Hegel) ili materijalisitcki (poput Fojerbaha i izvjesnih neohegelijanaca) filozof ,,ne vidi da culni svet koji ga okruzava (die ihn umgebende sinnliche Well) nije neka neposredno odvajkada data, stalno jedna ista stvar, vec proizvod industrije i drustvenih prilika, i to istorijski proizvod, rezultat delatnosti citavog niza generacija, od kojih je svaka stajala na plecima prethodne, clalje razvijala svoju industriju i opstenje, i u skladu s izmenjenim potrebama menjala svoj drustveni poredak. Njemu su cak i predmeti najprostije ,culne izvesnosti' dati samo zahvaljujuci drustvenom ravitku, industriji i komercijalnirn vezama." (N. id., str. 26) Postoji, naravno, priroda koja prethocli prirodnoj istoriji covjeka; ali covjek nikad nema nista sa torn prirodom, buduci da susrece jedino prirodu koja se otkriva u toku njegove aktivne istorije. Ni covjekovo misljenje, ni njegova praksa ne srece se sa torn prirodom koja je razlicita od covjeka. ,,Svakako", dopusta Marks, ,,pri torn se ne gubi prioritet spoljne prirode" (ibid., str. 27). Ipak, ta priroda se covjeka ne tice: ,,Uostalom, ova priroda koja prethodi Ijudskoj istoriji i nije ona priroda u kojoj zivi Feuerbach, nije ona priroda koja, s izuzetkom mozda na pojedinim australij-
IDEOLOSKO OTUDENJE
205
skim koralnim ostrvima novijeg porekla, danas vise nigde i ne postoji. ..", tvrdi se nekoliko redova nize u istom tekstu. Ne dokazuje li misao koja nadahnjuje ovu tvrdnju vanredno odsustvo kosmickog smisla? Pravo govoreci, zar ne ,,postoji" sain Kosmos, sveobuhvatna Priroda? Zar zvijezde, minerali, biljke i zivotinje ne postoje osim kao stvar covjeka? Tekst 0 culnom svijetu koji smo naveli nastavlja se ovako: ,,Kao Slo je poznato, tresnja je, kao i gotovo sve vocke uopgte, tek pie nekoliko vekova preneta u nas pojas zahvaljujuci trgovini 1 stoga je tek zahvaljujuci torn aktu adredenog drustva u odredeno doba data Feuerbachovoj ,culnoj izvesnosti'." (Ibid., sir. 26) Posto okrene leda Prirodi kao takvoj, Marks se brine jedino o procesu predbrazavanja prirode u Istoriji. Njegov luimanisticki naturalizam zanima jedino potpuno odredenje prirode, denaturalizacija koju vrsi praksa sto cilja na zadovoljenje prirodnih potreba. Priroda nije do u onoj mjeri u kojoj su je covjek i njegova tehnika osvojili. Sama i^ot^ nije /.a Marksa vise prisutea; oulna djelatnost ljuidi nadamjescuje Heraklitovu munju sto svime vlada. Stoga svaka filozofija prirode, apstraktna ili intuitivna, iclealisticka ili materijalisticka, mitoloska, teoloska ili naturalisticka, ostaje otudena od prakse ljudi, zbog toga sto daje prednost prirodi ,,koja prethodi ljudskoj istoriji". Nije manje otudena ni svaka filozofija istorije i covjeka koju razvije lilozofski duh. Ni ona ne prepoznaje istinskog pokretaca istorijskog razvitka covjecanstva, prikrivajuci i materijalne potrebe i realno otudenje ljudskih bica. Filozofija islorije ne umije poci od djelovanja ljudi koje preoblikuje svc sto je prirodno; ona, dakle, ne nastaje polazeci od realnih pretpostavki: „ ... pretpostavke su ljudi, uzeti ne u nekakvoj fantasticnoj izolovanosti i fiksiranosti, vec u njihovom n-alnom, empirijski opazajnom procesu razvitka-u odredenim uslovima. Cim se pocne prikazivati ovaj aktivni proces zivota, istorija prestaje da bude skup mrtvih fakata, kao kod 1'inpiricara koji su sami jos apstraktni, ili zamisljena akoija /.amisljenih subjekata, kao kod idealista." (Ibid., str. 23; uz i/mjenu). Dok istorijsko postajanje nije nista drugo nego progresivno razvijanje otudenja, dok se ljudi samo ospoljavaju u prakticnom, drustvenom radu, jasno je da teorijsko obuhvatanje — bilo ono empiristicko ili racionalisticko, matelijalisticko ili spiritualisticko — toga procesa jeste i ostaje ifleologijsko, filozofski otudeno.
206
KOSTAS AKSELOS
Podjednako otuden ostaje i poduhvat misljenja koje hoce da shvati misao, konstrukciju logike. ,,Logika — novae duha, spekulativna, misaona vrijednost covjeka i prirode — njihova sustina koja je postala sasvim indiferentna prema svakom zbiljskom odredenju i zato nezbiljska — ospoljeno misljenje koje stoga apstrahira od prirode i zbiljskog covjeka, apstraktno misljenje." (Ek.-f., str. 263—264) Skolski formalna, transcendentalna ill apstraktno dijalekticna, filozofska misao kao logika imobilise kretanje misljenja ili ga fiksira unutar neke sheme, odsijecajuci ga od realnog i konkretnog kretanja. Logika blokira negaciju i proturjecje i nikako ne stile da negaciji da neku djelotvornu osnovu, jer je smjesta na razinu ideje, pojma, duha, svijesti, misli. Marks prebacuje filozofima koji su prethodili Hegelu, samom Hegelu i ideolozima koji su uslijedili poslije njega sto su ostali zatvoreni u svijetu ,,logike" i sto su u rat protiv nje krenuli sa njenim vlastitim oruzjem. On kritikuje kritickog ideologa Bauera sto ostaje u planu teorijske i ideoloske kritike, umjesto da prede na materijailnu, djelatnu i djelotvornu kritiku: ,,da ta svijest, posto je kritika izvrsena, uopste nije odgovarala cinu materijalne kritike dokazuje Bauer kad u svojoj Dobroj stvari slobode, umjesto da odgovori na indiskretno pitanje gosp. Gruppea ,a sta s logikom?' upucuje na buduce kriticare." (Ibid., str. 261; bitno izmijenjen prevod). Marksov odgovor na to indiskretno pitanje izlazi na ovo: svrsiti sa filozofskom logikom, ukinuti je uranjajuci je u praksu. Racionalno shvatanje prakse rnoze i mora zamijeniti svaku apstraktnu racionalisticku logiku. Posto se svaki ,,duboki" filozofski problem sasvim prosto svodi na neku empirijsku cinjenicu, ili na cjelinu empirijskih cinjenica, logicko misljenje i spoznaja ne mogu uspjeti da razrijese takav problem: ,,rjesenje teorijsklh zagonetki [je] zadatak prakse i prakticki posredovano, [...] istinsika praksa [je] uvjet zbiljske i pozitivne teorije." (Ibid., str. 249*) Marks se ne pokazuje popustljivijim ni u pogledu prve ili opste filozofije, naime metafizike. Toboze ontologijska, metafizika nikako i ne ispituje temeljito smisao (logos) bitka * Citava recenica glasi: ,,Koliko je rjesenje teorijskih zagonetki zadatak prakse i prakticki posredovano, koliko je istinska praksa uyjet zbiljske i pozitivne teorije, pokazuje se, na primjer, na fetii "
IDEOLOSKO OTUDENJE
207
cjeline. Bilo da je spiritualisticka, bilo materijalisticka, metafizika — od Platona pa sve do Hegela — ostaje apstraktna i zadovoljava se spekulativnim misterijama. Na citavu metafiziku pada sjena dualizma; metafizicka misao mijesa apstraktno s realnim: ona apstraktno uzima kao realno, a realno tumaci asptraktno. Ontoloska istina, odgovor koji bi presao horizont ljudske osjetilne i prakticne djelatnosti, ne postoji. Pitanje o bitku nema smisla. Sto prevazilazi osjetilno i konkretno iskustvo otuduje se postajuci apstraktno: ,,Apstraktni spiritualizam je apstraktni materijalizam; apstraktni materijalizam je apstraktni spiritualizam materije." (Krit. Hegelove fil. Drzavnog prava, MED, torn 3, str. 77) Temelj svega sto jeste, prva i praiskonska arhe ne da se shvatiti ni kao duh ni kao materija. I spiritualizam i materijalizam - oba su apstraktni, posto su jedino teoretski. Ne postoji temeljno pitanje koje bi se ticalo onoga sto prethodi Ijudskoj realnoj i materijalnoj djelatnosti ili sto je utemeljuje. Marksov materijalizam je praktican i on u ime toga ,,materijalizma" svu filozofiju osuduje kao spekulativnu. Nikada metafizika nije sagledavala Svijet kao materijal ljudskog rada, kao istorijsko postajanje prirode; tako je iznevjeravala prirodu, covjeka i istoriju. Mislioci, filozofi i teoreticari, svi metafizicari ideolozi, strucnjaci za opste ideje i za univerzalno, to su ,,junaci" ovog otudenja. Oni sebe nadaju kao norme svijeta, zamisljaju sebe kao istinske fabrikante istorije, kao savjet cuvara, kao vladaoce. Ali, njihovo otudenje upravo se od toga i sastoji: oni samo iskazuju i sistematiziraju ideje vladajucih klasa, njihove spekulativne konstrukcije uvjetovane su materijalnim realnostirna i oni cak rie stizu ni da ispravno formulisu postajanje prakse. Svi ti specijalisti za duhovni rad samo odrazavaju podjelu rada i otudenje tehnike: nerazvijenost, a i nedovoljina razvijenost iproizvodnih snaga i zapreke koje njihovom razvijanju postavljaju proizvodni odnosi determiniraju proizvodenje sveg tog idealnog i ideologijskog bogatstva, sublimnog i sublimiranog. Ne bi, dakle, mogla postojati nikakva istorija filozofije, istorija (samostalnog) razvitka filozofske misli, u kojoj bi se filozofije — odvezane od svojih realnih baza — ponovo povezale jedne sa drugima. Ne bi mogao postojati slijed filozofskih sistema spojenih medu sobom nekim misticnim odnosom, apstraktnom dijalektikom
208
KOSTAS AKSELOS
koja hi zamaskirala njihova odredenja i njihove druStvene spone, njihovu istorijsku uvjetovanost. Filozofske misli niti bilo kakve kontemplativne sistematizacije nemaju istorijskog razvitka koji bi im bio svojstven, jer su ljudi ti koji, tokom razvitka svoje malerijalne proizvodnje, uoblicujuci predmetnu zbilju, mijenjaju takode i svoj nacin misljenja i rezultate svoga nacina misljenja. Sa izvainrednim smislom za dosljednost, Marks radikalno destruira citavo zdanje metafizike, filozofije i spekulativne misli, ne smatrajuci ga temeljnim i obuhvatnim zdanjem i zato ga napada kao superstruktu.ru. Shvatajuci ,,smisao" moderne istorije i ispitujuci smisao planetarne tehnike, Marks ne priznaje filozofiju za istorijsku mod i izvodi je pred vrhovni sud proizvodnog, materijalnog i preobraziteljskog djelovanja; filozofija umire pod udarcima tehnike. Zadaci filozofije postaju zadaci istorijske prakse. Filozofiji preostaje da ucini samo jos jedan korak, posljednji: da raskrinka otudenje, da prokrci prolaz za cjelovit razvitak produktivnosti i da se ukine tako sto ce se ozbiljiti. ,,Posto je, dakle, iscezao onostrani svijet istine (das Jenseits der Wahrheit), zadatak je historije da uspostavi istinu ovoga svijeta. Posto je demaskiran sveti oblik covjekova samootudenja, zadatak je, prije svega, filozofije koja se nalazi u sluzbi historije da demaskira otudenje u njegovim nesvetim oblicima, Kritika neba pretvara se time u kritiku zemlje, kritika religije u kritiku prava, kritika teologije u kritiku politike." (Pril. krit. Hegelove fil. pr., MED, torn 3, str. 151)
Marksova filozolija se, dakle, primila zadatka da nemilosrdno kritikuje sva otudenja i da najzad ukine filozofiju. Ukidanje filozofije u isto vrijeme treba da znaci i ozbiljenje filozofije; samim svojim ozbiljenjem filozofija se ukida i biva prevazidena. Empiristi zazivaju negaciju filozofije, cisti teoreticari hoce da se filozofija realizuje. Prvi ne vide da se filozofija ne moze ukinuti a da se ne realizuje, dok drugi ne razumiju da je nemoguce realizovati filozofiju a da ona time ne bude ukinuta. Negacija filozofije znaci: ,,negaciju dosadasnje filozofije, filozofije kao als) filozofije" (ibid., str. 155) Aufhebung idealne dopune otudenog svijeta mora se pod-
IDEOLOSKO OTUBENJE
209
udariti sa njegovim prakticnim ozbiljenjem (Werwirklichung) u okviru univerzalnog izmirenja kojim ce sve otudenje biti prevazideno i ukinuto. To kretanje filozofije, koja postaje svjetovna, medutim, postavlja pitanje kojima cemo nesto dalje pokusati da pristupimo. Na momenat se posvecujemo pojasnjavanju Marksove kritike filozofskog otudenja, procesa kome filozofija mora podleci. Ta se kritika poglavito obraca njemackoj filozofiji, njenom dovrsenju u Hegelovoj filozofiji i konstrukcijama hegelijanaca.1 Njemacka filozofija mogla se razviti jedino /.ahvaljujuci nerazvijenosti njemacke istorije. Siromasni djelovanjem, Nijemci bijahu bogati mislima. ,,Kao sto su stari narodi dozivljavali svoju prethistoriju u imaginaciji, u mitologiji, tako smo mi Nijemci dozivljavali svoju kasniju histoi i ju u mislima, u filozofiji. Mi smo filozofski savremenici saclasnjice, a da nismo njeni historijski savremenici. Njemacka je ifilozotfija idealno produzenje njemacke historije." (Ibid., str. 154) Hegel je onaj njemacki filozof koji je pokusao da filo/.oFskom mislju dohvati cjelinu istorijske zbilje. Logicki i ,,istorijski", on je proslijedio idealnu genezu svih filozof skill misli, pa ih je rezimirao i grupisao u svojoj istoriji filozofije - dusi opste istorije. Tako filozofske misli bivaju objedinjene, te sacinjavaju jednu cjelinu; taj otudeni svijet sad zaziva kritiku. Kritika koja negira filozofiju kao filozofiju mora sc suociti sa Hegelom, kod koga kttlmindra ,,postajanje" filo/.olskog misljenja sto se osvjescuje o sebi samom i postaje duh svijeta koji sebe misli. ,,Dakle, ono sto uopce cini si istinu filozofije, ospoljenje covjeka koje sebe zna, ili ospoIjcnu znanost koja sebe misli, to Hegel shvaca kao sustinu rada i moze stoga, nasuprot prethodnoj filozofiji, sazeti njene pojedine momente i svoju filozofiju prikazati kao onu l>ravu filozofiju." (Ek.-f., str. 266; izmjena) Sa Hegelom, sva 1 Marks napada na svu filozofsku tradiciju, prehegelovsku, hege^ lovsku, posthegelovsku, na sye filozofe i mislioce; da li su oni pisci i mislioci ili profesori filozofije, to njemu malo znaci. Sto se potonjih lite, Marksu nije tesko da pokaze kako oni rukuju ,,misljenjem" kao nokim poslom, kao profesionalci. ,,Izmena svesti odvojeno od odnosa, kakvom se filozof i bave kao zanimanjem, tj. kao poslom, i sama je proizvod postojedih odnosa i spada u njih." (N. id., str. 310)
14 Marks mislilac tehnike
210
KOSTAS AKSELOS
filozofija istorije se poklapa sa istorijom filozofije; Svijet na taj nacin postaje Misao. Medutim, to postajanje filozofije svjetovmom, svijeta filozo&kiim niposto nije cjelovito i jedinstveno: cijeli svijet ostaje rastavljen na filozofiju koja misli unutar otudenja i apstrakcije i razdrtu, otudenu, otudujucu, konkretnu i proturjecnu realnost. A filozofija je cak dvostruko proturjecna. Kritika filozofskog otudenja je razotudujuci pothvat; ona manje cilja na neku odredenu filozofsku apstrakciju nego na ,,totalitet" istorijskog i sistematskog ,,postajanja" filozofskog misljenja. Zato Hegel, vrhunac toga postajanja, mora bid radikalno kritikovan. Marks sa zestinom ustaje protiv svoga ,,ucitelja"; nadahnjivan vlastitom fliozofsfci antifilozofskom strascu, on prihvata borbu. Ta borba na zivot i smrt ne vodi se u ime ljubavi za Mudrost (*iXooof{o), niti u ime istine Aoyo^a, vec u ime volje za ozbiljene Praxis, u ime osvajadke prakse. Marks Hegela optuzuje za citav niz konvergentnih ,,gresaka", koje proizlaze iz istog laznog osnova; optuzuje ga da ostaje pri iluzijama metafizicke spekulacije i da siri misticno i apstraktno misljenje. Optuzuje ga da se samo sluzi prividnim kriticizmom i laimim pozitivizrnom, jer nije ni dovoljno kritican ni radikalno negativan. Optuzuje ga, jednom rijecju, sto zavrsava opravdavanjem postojeceg, proglasavanjem zbiljskog umnim i umnog zbiljskim. Marksova kritika Hegela htjela bi da se ustremi u srediste Hegelove misli i da napadne sve njene dimenzije i konsekvence, kao i njenu pretpostavku. Napadnute bivaju logika i filozofija prirode, teorija rada i politicka filozofija, fenomenologija duha i filozofija umjetnosti i religije, istorija filozofije i filozofija istorije, a vec smo vidjeli na koji nacin postupa ta Marksova kritika sto se tice rada, gradanskog drustva, Drzave i covjekove samosvijesti. Osnov toga napora da se okrene Hegel, smisao te negatorske kritike, dolazi na ovo: optuziti Hegela sto nije sagledao pokretaca i zagonetku kretanja univerzalne istorije covjecanstva, to jest razvitak zbiljskih proizvodnih snaga, kretanje djelajuce tehnike. ,,On je nasao samo apstraktan, logicki, spekulalivan izraz za kretanje historije, koja jos nije zbiljska historija covjeka kao pretpostavljenog subjekta, nego je tek akt proizvodenja, historija nastajanja covjeka." (Ibid., str. 263; uz izmjenu) Zauzvrat, ,,zato sto za covjeka socijalista cjelakupna takozvana svjetska [univerzalna] isto-
IDEOLOSKO OTUBENJE
211
rija (die game sogenannte Weltgeschichte) nije nista drugo vec proizvodenje covjeka pomocu ljudskog rada, nista drugo nego nastajanje prirode za covjeka, on ima ocigledan, neoboriv dokaz o svom rodenju pomocu samoga sebe, o svom procesu nastajanja. Time sto su bitnost (Wesenhaftigkeit) dovjeka i prirode, time sto su covjek za covjeka kao postajanje prirode, a priroda za covjeka kao postajanje covjeka postali prakticni, osjetilni, ocigledni, postalo je prakticki nemoguce pitanje o tudem bicu, o bicu nad prirodom i covjekom — pitanje, koje ukljucuje priznanje nebitnosti prirode i covjeka." (Ibid., str. 244) iMarksove gromove na sebe privlaoe i Bog u unutrasnjiOsti sve Hegelove misilii ostaje skriven i Hegelova religijska filozofija. Religijsko otudenje, srediste sveg ideoloskog otudenja, Hegel zadrzava i realno postojanje religije niukoliko nije ukinuto. Poslije dugog dijalektickog puta (i zaobilazenja), bozansko bice, koje transcendira prirodu i ljudsku istoriju, biva kao i religiozni covjek, jos i kod posljednjeg filozofa posljednji put potvrdeno. Ovaj je sagledavao samo duhovnu i idealnu sustinu religije, a ne i njenu otudenu zbiljnost i njene determinacije. Mijesajuci empirijsko postojanje religije sa spekulativnom filozofijom religije, mijesajuci religioznu egzistenciju covjeka sa filozofsko-religijskim predstavama koje on o toj ,,egzistenciji" pravi, Hegel ne uspijeva da dohvati bitnost covjeka. A kad ipak pokusa da prevazide religiju, religija ne biva ,,ukinuta" do u korist druge filozofske apstrakcije: apsolutnog znanja. Hegel je optuzen sto ostaje uz korijen svih oblika dvostrukog, realno-prakticnog i ideolgijsko-teorijskog otudenja, buduci da u njegovim ocima nijedan oblik zbiljskog otudenja nije nista drugo nego oblik otudenja samosvijesti. Njegova dijalektika niposto nije dijalektika zbilje, vec ostaje dijalektika cistog misljenja. Ona ostaje u otudenju zato sto covjeka postavlja kao samosvijest; tako je covjek apstraktno bice i sva Fenomenologija izucava samo duhovne fenomene otudenja realnog i djelatnog ljudskog bica. Osjetilna realnost i osjetilna djelatnost bivaju na taj nacin negirane, jer predmet konstituiraju samo samosvijest i duhovna djelatnost. Cjelovita zbilja — priroda koja postaje istorija, usljed ljudskog rada — postoji jedino u funkciji znanja. Duh, pojam, ideja, misao, samosvijest — oni zamjenjuju realni i materijalni
212
KOSTAS AKSELOS
zivot, predmetnost. ,,Nacin na koji svijest postoji i kako nesto za nju postoji jest znanje. Znanje je njen jedini akt. Stoga nesto za nju postaje ukoliko ona za to nesto zna. Znanje je jedino njeno predmetno odnosenje." (Ibid., str. 270) Hegel postavlja i cuva otudeno bice i dijalektizira jedino misljeno bice. Negacija nikad ne negira otudenje, buduci da ostaje logicko kretanje koje se suocava samo sa misaonim sustinama. Negacija negacije, koja se pretvara da je apsolutni pozitiv, zavrsava, u stvari, totalnom apstrakcijom, beskonacnim duhom, te na taj nacin definitivno ostaje pri otudenju. ,,Stoga negacija negacije nije kod Hegela potvrdivanje istinskog bica (wahren Wesens) upravo pomocu negacije prividnog bica (Scheinwesens), nego potvrdivanje prividnog bica ili bica otudenog u svom poricanju, ili poricanje tog prividnog bica kao predmetnog bica koje postoji izvan covjeka i koje je od njega nezavisno, te njegovo pretvaranje u subjekt. Stoga svojevrsnu ulogu igra ukidanje (Aufheben), u kome su povezani poricanje i ocuvanje, potvrdivanje." (Ibid., str. 271) Uprkos ogromnom revolucionarnom znacaju Hegelove dijalektike — kojoj je negativitet tvorni i odredbeni princip — ona ostaje Jogicka" i ideologijska i na mjesto postajanja realnosti svega sto materijalno jest stavlja postajanje duha. Ne uspijevajuci da u potpunosti shvati negativnost zbivanja kao istorijsiko vrijame, ta dijalektika poima vrijeme kao negativitet koji se odnosi spram sebe samoga; zbog toga ona ne moze da razbije i prevlada, da produktivno negira ospoljenje, otudenje sustinskih sinaga covjeka. Ukratko, ta dijalektika ostaje formalna i prazna i ne zahvata u revolucionarnu, preobraziteljsku praksu, djelatnost bitnu i punu sadrzaja. ,,Stoga ni ukidanje ospoljenja nije nista drugo vec apstraktno, besadrzajno ukidanje one besadrzajne apstrakcije, negacija negacije. Sadrzajna, ziva, osjetilna, konkretna djelatnost samoopredmecivanja postaje stoga njena cista apstrakcija, apsolutna negativnost, apstrakcija koja se opet kao takva fiksira i pomislja kao samostalna djelatnost, kao djelatnost uopce. Buduci da ta takozvana negativnost nije nista drugo vec apstraktan, besadrzajan oblik onog zbiljskog zivog akta, to i njen sadrzaj moze biti samo formalan, sadrzaj proizveden apstrahiranjem od svakog sadrzaja." (Ibid., str. 273)
IDEOLOSKO OTUEENJE
213
Cijela Hegelova ontologijska i metafizicka filozofija zavrSava se, i to zato sto je njome i pocela, u istini ideje, u carstvu (bozanskog) i apsolutnog duha. Duh stvara pojam i ideju (logicke) Misli, duh postaje tud sam sebi i otuduje se u Prirodu (filozofiju prirode); Duh se sebi vraca preko prava, cudoreda, umjetnosti, religije i filozofije, tokom univerzalne istorije covjecanstva (fenomenologije duha i filozofije istorije); kada se osvijesti o sebi i o svome procesu, on najzad i/iskuje prevazilazenje cak i filozofije, i to u korist apsolutnog znanja. Bitak koji postaje cjelina jeste to postajanje apsolutnog duha, koje se dovrsava obuhvatanjem cjelokupne is Line kroz apsolutno znanje. ,,Ono sto je misljeno, jeste, a ono sto jest jeste samo utoliko sto je misljeno"*, kaze Hegel (Enciklopedija, par. 384), poistovecujuci na Parmenidov nacin stvar i misao, ono subjektivno i ono objektivno, realno i idealno. Marks Hegela rezimira citirajuci ga: „ ,Apsolutno je duh. To je najvisa definicija apsoluta.' " (Ek.-f., str. 276) A nekoliko stranica dalje**, procitacemo sljedece recenice, kojima se uostalom i zavrsava rukopis iz 1844.: ,,Kako se duh, d'akle, ne dovrsava u sebi, kao duh svijeta, on svoje ispunjenje ne moze dosegnuti kao duh svjestan sebe. Stoga sadrzina religije, prije nego znanost, iskazuje sta duh jeste, inada je jedino znanost istinsko znanje koje on ima o sebi... Kretanje (je) -forma znanja koje duh ima o sebi." (Oeuvres philosophiques, izd. Costes; torn 6, str. 135) Marks krece protiv Hegela u rat u ime cjelovitog oslobodenja ljudske prakse, u ime jednog misljenja koje hoce da Inide jedini vod djelovanja. Nije to cisto i prosto poricanje Hegela. U zaru borbe, on ne pazi gdje udara i cesto pusta ila bude ponesen; tako, reoimo, pise: ,,Ona jeste i ostaje l>aba, svenula i obudovela Hegelova filozofija, koja svoje do najodvratnije apstrakcije sasuseno telo fraka i kinduri i u * Ovdje Akselos pogresno navodi Gibelinov francuski prevod Hej?elove recenice. Naveq ga je tacno u pocetku Knjige I. U hrvatskosrpskom prevodu Enciklopedije — V. Sonnenfelda, izd. ,,Veselm Ma, Sarajevo 1965. — Dodatak uz par. 384, u kome je i gornja ivccnica, na zalost, nema. ** Prethodnim navodom se u MED Ekonomsko-filozofski rukopisi /avr-savaju. Francuska redakcija je, medutim, drugacija: ne samo sto .n lekstovi potpuno drugim redoslijedom dati, nego ondje tzv. Prvog nikopisa nema, a pojavljuju se odlomci kojih nema u MED, kao npr. si jedeci navod.
214
KOSTAS AKSELOS
celoj Nemackoj narazrok izgleda nekog prosca." (Sveta Porodica; MED, torn 5, str. 17) Marks hoce da dijalekticki preokrene Hegela; kad se okrece prema njemu i protiv njega, kao genij naspram genija, on se napreze da ustanovi onaj put sto ce voditi od svjetla duha do zbilje djelovanja. Nikada nijednog filozofa drugi nije pobio; tako je i sa ,,dijalogom" Hegela i Marksa. Pa ipak, Marks dize sopstveni glas i hoce da trasira novi put. U Pogovoru drugom njemackom izdanju Kapitala mozemo — i moramo — procitati sljedeci pasus, koji ce nam pomoci da mozda bolje razumijemo smisao Marksove kritike, mladalacke kao i poznije. ,,Po svojoj osnovi (Grundlage), moj dijalekticki metod ne samo da se razlikuje od Hegelovog, nego mu je i direktno suprotan. (Podsjetimo se da Marks nikada ne koristi logicko-ontologijsku distinkciju suprotnosti i proturjecja.) Za Hegela je proces misljenja, koji on pod imenom ideje pretvara cak u samostalan subjekat, demijurg stvarnosti koja sacinjava samo njegovu spoljasnju pojavu. Kod mene, obrnuto, misaono (das Ideelle) nije nista drugo nego materijalno (das Materielle) preneseno u covekovu glavu i u njoj preradeno. Mistifikatorsku stranu Hegelove dijalektike kritikovao sam pre skoro 30 godina, u vreme kad je jos bila u dnevnoj modi. Ali bas kad sam radio na prvom tomu Kapitala nalazili su dosadni, pretenciozni. i osrednjacki epigoni koji danas vode glavnu rec u obrazovanoj Nemackoj, uzivanje u torn da s Hegelom postupaju onako kako je u Lessingovo vreme valjani Moses Mendelssohn postupao sa iSpinozom, nairne kao s ,lipsalim psom'. Zato sam javno priznao da sam ucenik tog velikog mislioca, pa sam u glavi o teoriji vrednosti ovde-onde i koketirao s njegovim nacinom izrazavanja. Mistifikacija koji dijalektika trpi u Hegelovim rukama ni najmanje ne pobija cinjenicu da je on prvi obimno i svesno izneo opste oblike njenog kretanja. Kod njega dijalektika dubi na glavi. Moramo je okrenuti tumbe da bismo u misticnome omotu otkrili racionalnu jezgru. U svom mistificiranom obliku dijalektika je postala nemacka moda jer se cinilo da ona glorifikuje postojece stanje. U svom racionalnom obliku ona izaziva ljutnju i uzasavanje burzoazije i njenih doktrinarskih zastupnika, jer u
IDEOLOSKO OTUBENJE
215
pozitivno razumevanje postojeceg stanja unosi ujedno i razumevanje njegove negacije, njegove nuzne propasti; jer svaki nastali oblik shvata u toku kretanja, dakle i u njegovoj prolaznoj strani; jer se ni prema cemu ne odnosi sa strahopostovanjem i jer je u svojoj sustini kriticka i revolucionarna." (Kapital, Prvi torn; MED, torn 21, str. 25) Marksova kriticka i revolucionarna dijalektika hoce da likvidira filozofiju; njen pogled uperen je u materijalno kretanje, u realno postajanje ljudske istorije, a kretanje misljemja (i filozofije) uzima u obzir samo kao odraz, tumacenje i izdaju realnog kretanja. Tu su ,,materijalizam" i ,,realizam" istorijski i humanisticki materijalizam i realizam, a ne ,,ontologijski". Materijalnom kretanju proizvodnih snaga, realnom razvitku tehnike ,,odgovara" duhovno kretanje ideologije, idealisticka misao filozofije, otudenja svijesti. Ta dijalektika, dakle, nije ni ontologijiska, posto nece nista da zna o fundamentalnom bicu ni o samo} materiji i duhu samom, niti je logicka i gnoseologijska, jer se ne zadrzava duze ni na zbilji i ideji sarnoj. Ni spiritualisticka rii materijalisticka, ni realisticka ni idealisticka, Marksova dijalektka hoce da bude dijalektika ljudske djelatnosti, realne, materijalne, culne, prakticne, mocne, konkretne aktivnosti; ona hoce da prekine kako sa filozofskim, ontologijskim i metafizickim otudenjem, sto brine na apstraktan nacin o bitku, o duhu i o materiji, tako i sa gnoseologijskim i logickim otudenjem koje toboze istrazuje — no ne manje apstraktno — saznanje, zbilju, ideje, misljenje. Jezik koji vodi Marksovu dijalektiku nije ni ,,kosmologijski" ni ,,pojmovan"; on hoce da iskaze djelatni ,,logos" ljudske istorije i da otkrije smisao ljudske djelatnosti. Nafclapanja o pitamju prvenstva materije ili duha (ontoloski materijalizam ili spiritualizam), o suprotnosti zbilje i ideje, bica i misljenja, iskustva i uma (realizam i idealizam, logicki cmpirizam i racionalizam) ne ticu se Marksa, kao sto se, uostalom, nikada i nisu mogla ticati nijedne misli dostojne tog imena. ,,Filozofske sisteme u mozgovima filozofa gradi isti onaj duh koji gradi zeleznice rukama radnika", pisao je Marks u Rajnskim novinama vec 14. jula 1842. Buduci da je u tehnici, ;» ne u filozofiji vidio pokretaca postajanja, on je prije svega materijalnu tehniku htio da svojom dijalektikom razotudi i
216
KOSTAS AKSELOS
revolucionira. Da bi je doveo dotle, neophodno je bilo da na povrsinu istjera proturjecja svijeta otudenja. Cesto Marksova dijalektika razdvaja ono sto je Hegelova dijalektika ujedinjavala, pa se bori protiv svake intervencije posredovanja, posredovanja preko koga se bitak koji postaje cjelina ispunjava i spoznaje sebe kao univerzalan, apsolutni Duh. Sasvirn je izvjesno da Marks ne produbljuje bit dijalektike i da ne razraduje ni pojmove dijaldktickog misljanja. Bez zadrzavanja na razlikovanju suprotnih i proturjecnih realnosti i pojmova ili na pitanju koje se tice jedinstva ili identiteta suprotnosti sto se bore, ne dajuci se zbuniti pred problemorn povezanosti ,,subjektivne" dijalektike (misljenja) sa ,,objektivnom" (i zbiljskom) dijalektikom, Marksova sazeta i lakonska dijalektika ve/e se na sokantan nacin za rjesavanje istorijskog proturjecja modernog drustva, to jest one dinamicne kontradikcije sto ,,objedinjuje" dvije klase koje se bore. Suprotnosti o kojima se u njegovoj dijalektici prije svega radi jesu proleteri, nosioci negativiteta, i kapitalisti, koji drze proizvodne snage i ,,pozitivno" podrzavaju otudenje. ,,Zbiljski ekstremi ne mogu medusobno da posreduju bas zato sto su zbiljski ekstremi. Ali oni i nemaju nikakve potrebe za posredovanjem bas zato sto su suprotne sustine. Oni medusobno nemaju niceg zajednickog: niti jedan drugog traze, niti jedan drugog dopunjavaju. Jedan ekstrem ne nosi u svojim njedrima ceznju, potrebu i anticipaciju drugog", pise Marks u Kritici Hegelove filozofije drzavnog prava (MED, torn 3, str. 77), cime Hegelu prebacuje pomiriteljsku dimenziju njegove dijalektike. Po njemu, suprotne realnosti, zbiljski ekstremi, razlike. koje zaista postoje ostaju nepomirIjive; tako se, recimo, ljudski seks i neljudski seks ni na koji nacin ne mogu ujediniti i ostaju u temelju razliciti. Zauzvrat, u srcu istog bica, istog entiteta, mogu se susresti dva suprotna odredenja. Razlike koje se ocituju unutar zajednickog entiteta, i samo one, mogu se ujediniti; tako se, na primjer, muski i zenski spol, cije se krajnje razlike pokazuju unutar covjekovog bica, privlace i sjedinjuju (ibid., str. 76— 77). Shodno tome, svako filozofsko misljenje koje nastavlja da potvrduje jedinstvo svijeta — ovoga svijeta presjecenog otudenjem nadvoje — odrzava i opravdava otudenje: ,,Hegelova osnovna pogreska sastoji se u tome sto on protivrjednosl
10EOLOSKO OTUBENJE
217
pojave shvaca kao jedinstvo u suslini, u ideji, dok pomenuta protivrjecnost ima, svakako, kao svoju sustinu nesto dublje, naime sustinsku protivrjecnost..." (Ibid., str. 79) Metafizika samo moze ignorirati sustinsku protivrjecnost, buduci da se sama izdize iz otudenja; kako nastoji da u okrilju duha sve izmiri, ona ,,miri", u apstrakciji, zbilju i i(icju. A ipak, zbilja ostaje razdrta i puna antagonizama; lotalna, jednolika filozofija samo zastire taj razmjestaj svijela. Laz filozofije pociva u samom njenom pocelu. Filozofija jo mislju izrazavala svijet otudenja; jedino joj preostaje da bude apsorbirana realnim postajanjem svijeta.
Nije samo filozofsko i metafizicko misljenje otudeno; ne manje je otudena i nauka. Naucna djelatnost ne predstavlja lamostalan proces koji ima vlastitu unutrasnju logiku. Realno postajanje proizvodne djelatnosti odreduje ,,istoriju" nauciiog znanja i djelatnosti; ne postoji istorija nauke koja lii bila sagledana nezavisno od materijalne proizvodne djelatnosti. Sama materija za naucnu djelatnost data je naucnom radniku kao drustveni proizvod; sve sto on cini - jos i ilok moze umisljati da to cini vlastitom voljom i rukovodenjem - - on cini drustveno, sto znaci pomocu telmike i uz |)omoc drustva. Buduci da je tehnika svakog dosadasnjeg ili'ustva bila otudena, kako bi nauka mogla ne biti takva?2 Kada se bore protiv prirode ne bi li joj iznudili dobra koja su im zivotno potrebna, ljudi konstituisu prirodne //iinke; tokom svoje istorije oni razraduju istorijsku nauku; njihova ekonomska djelatnost izrazava se u nauci politicke ekonomije. Prakticni odnosi, koji ujedinjuju i suprotstavIja ju ljude medu sobom i sa prirodom, materijalno su u bazi svake naucne teorije. Ipak, ti su odnosi otudeni; zato je 2 U formulaciji te sredisnje misli Marks je jasan da jasniji biti in- moze: nauka je proizvod industrije. ,,Cak i ova ,cista' prirodna n:iuka dobija svoj cilj, kao i svoj materijal, tek blagodareci trgovini i industriji, blagodareci culnoj delatnosti ljudi." (N. id., str. 27) To je vrlo znacajno. Jer ,cak ako se moderna tehnika i pricini kao proi/.vod .rezultat nauke, ipak je ona ta koja uistinu sa&njava djelokrug i tajnu naucnog razvitka.
218
KOSTAS AKSELOS
takav i njihov teorijski i naucni izraz. Ne bi mogla postojati neotudena nauka o otudenoj realnosti. Nauke su utoliko otuctenije sto su se razvile unutar podjele rada. Jer, otudujuca podjela drustvenog rada uvjetuje na opsti nacin i u posebnim modalitetima radove nauke, izdijeljene i same. Mozemo primijetiti da se naucnim radom bave samo intelektualni radnici, clanovi vladajuce klase, i jedino oni; naucne aktivnosti su, pak, sa svoje strane, podijeIjene medu sobom i njihova dioba i frakcioniranje sprecavaju ih da uistinu komuniciraju. Tako se cijela ova sfera osamostaljuje, gubi relaciju sa drugima, a izrada i druge sfere, koje se opet i same osamostaljuju i napustaju univerzalnost, specijaliziraju se. Istina je i za ,,totalnu" sferu naucnog otudenja, kao i za sve posebne njene sfere, ono sto je istina za sve oblasti otudenja: kroz njih se otuduje covjekovo rodno bice i Cjelina biva atomiziraina. ,,Sve je to zasnovano u sustini otudenja, svaka sfera mi postavlja neko drugo i suprotno mjerilo (. . .) jer je svaka odredeno otudenje covjeka i svaka fiksira poseban krug otudene djelatnosti bica, svaka se odnosi otudeno prema drugom otudenju." (Ek.-f., str. 248) Kada napuste praksu iz koje su proistekli, naucno znanje i razne, mnogobrojne naucne tehnike uobrazavaju da sacinjavaju vlastito carstvo koje posjeduje vlastite zakone. Medutirn, carstvo naucnog otudenja samo je izraz opsteg otudenja, podjele rada i interesa vladajuce klase. Stavise, razlicite grane drveta naucne znanosti ostaju bez zbiljske komunikacije i bas time su odsjecene — svaka odvojeno, a i sve skupa od istinske prirode, ljudske i istorijske univerzlanosti. Ni enciklopedija nauka, ni cjelovit sistem naucnog znanja, kao ni apsolutna znanost, nisu stigli da se konstituiraju. Znanje je ostalo izdijeljeno i razlomljeno, a svaki naucni radnik smatra svoju disciplinu i svoju metodu jedinom istinitom; on sudi o svim ostalima, ne mareci, s druge strane, sto ne dovodi svoju posebnu istinu u odnos sa realnoscu makar i suzenom — koja bi joj odgovarala. Izdvojene individue sto zive u ,,atomisticnom" drustvu nikako ne mogu uspjeti da konstituiraju zdanje nauke. iNedvojbeno, naucni napreci postizavani su, uopste uzev, kao rezultati djelomicnog prevazilazenja nepropusnih pregrada medu znanstvenicima; no, ti rezultati ostaju mrsavi: ,,U astronomiji su ljudi kao
IDEOLOSKO OTUOENJE
219
Arago, Herschel, Enoke, i Bessel smatrali da je nuzno organizovati zajednicka posmatranja, i tek posle toga su dosli do nekih znatnijih rezultata. U istoriografiji je za jedinog'3 apsolutno nemoguce da nesto uradi, i Francuzi su i ovde odavno prevazisli sve druge nacije organizacijom rada. Uostalom, podrazumeva se da sve ove organizacije, koje pocivaju na modernoj podeli rada, jos uvek vode ka veoma ogranicenim rezultatima i predstavljaju progres samo u poredenju sa dosadasnjom ogranicenom podvojenoscu." (N. id., str. 322— 323). Nauke ostaju podijeljene na nauke o prirodi i nauke o ljudskoj istoriji. Ta podjela otuduje, jer nikad covjek nije imao posla ni sa nekom drugom prirodom, koja je tuda isloriji, ni sa nekom istorijom neovisnom o prirodi. Ne moze postojati jedna baza za nauku, a neka druga za zivot; otudenje uvodi taj rascjep i time nauka napusta tlo - - koje bi joj trebalo biti temelj - - sa koga se dize, naime osjetilnu djelatnost ljudi. Nauka je ,,zbiljska nauka samo ako polazi od osjetilnosti (Sinnlichkeit) u dvostrukom obliku: od osjelilne svijesti i od osjetilne potrebe — dakle, samo ako nauka polazi od prirode." (Ek.-f., str. 242) Ta se priroda niposto nc moze odvojiti od ljudske istorije, jer ,,Priroda [koja nastaje] u ljudskoj historiji — u aktu nastajanja ljudskog dru,c;tva — zbiljska je covjekova priroda, stoga je priroda kakya postaje pomocu industrije, iako u otudenom obliku, istinska nutropoloska priroda." (Ibid.) Posto Priroda, Istorija i Covjek uopste i ne cine neke razdvojive entitete, ne bi trebalo da postoje ni razdvojene nauke. Covjek, odnosno njegova antropoloska i istorijska priroda, proizvodnim radom stupa u konlakt sa prirodom, da bi je preobrazio kroz istoriju. ,,Indu.s/n'/a je zbiljski historijski odnos prirode, a stoga i prirodnih nauka prema covjeku." (Ibid.) Naucna apstrakcija, bilo apslraktno materijalisticka, bilo apstraktno idealisticka, ne moze dohvatiti proces postajanja prirode istorijskom zahvaIjujuci radu i industriji covjeka sto zivi u drustvu. Zbog toga oludena nauka ostaje neprirodna, antiistorijska, neljudska. Naucno otudenje cini da mislimo da na jednoj strani postoje prirodne nauke, a na drugoj nauke o ljudskoj istoriji, da su 3 Ironi&ia aluzija koja se tice Stirnerova Jedinog i njegovog vlasnistva.
220
KOSTAS AKSELOS
djelatna zbilja i konstrukcije znainja razlicite stvari, da postoje svojevrsne i posebne istine. Iznevjeravajuci osjetilne (prirodne i ljudske) potrebe covjeka, ovo naucno otudenje izrazava covjekovo realno otudenje. Odsjecene jedne od drugih, a i bez veze sa cjelinom — nerazlucivo prirodnom, istorijskom i ljudskom — nauke gube i svaku djelatnu vezu sa filozofskom mislju. Filozofsko otudenje, spekulativna i apstraktna sistematizacija znanstvenog otudenja, se, ta'ko rekuc, produzuje u naucnom otudenju sto se, sa svoje strane, osamostaljuje. ,,Prirodne nauke su razvile golemu djelatnost i ovladaJe stalno rastucim materijalom. Medutim, filozofija im je ostala isto onako tuda kao sto su one ostale tude filozofiji. Kratkotrajno ujedinjenje bilo je samo -fanlasticna iluzija (phantaslische Illusion). Volja je postojala, ali je nedostajalo snage. Sama historiografija osvrce se na prirodne nauke samo uz put, kao na faktor prosvjecenosti, korisnosti pojedinih velikih otkrica [razmatrajuci jedino nju]. Ali prirodne nauke su pomocu industrije utoliko prakticnije zahvatile u covjekov zivot, preoblikovale ga i pripremile covjekovu emancipaciju, mada su neposredno morale upotpuniti onecovjecenje." (Ibid.) Kada u tehnici, u prakticnoj, culnoj djelatnosti, sagleda pokretaca istorijskog razvitka covjecanstva i preobrazbe prirode u materijal drustvenog rada, i kada u najrazvijenijoj tehnici, u industriji, gleda ono sto priprema razotudivanje covjeka, oslobadanje njegove djelatnosti (iako zasad samo dovrsava otudenje), zadovoljenje cjeline njegovih prirodnih, ljudskih i drustvenih potreba, onda Marks nedvojbeno spaja tehniku i nauku; cak je proizvodna, industrijska tehnika neodvojiva od naucne tehnike. A opet, kao sto smo vec vidjeli, ,,Ne postoji istorija politike, prava, nauke itd., umetnosti, religije itd." (N. id., str. 70) Mada nauku smatra jednim od posebnih oblika otudenja, osnovnog, a onda i iz njega izvedenog ideoloskog otudenja, Marks, cini se, nije nauku namijenio ukidanju, kao sto je to bio slucaj sa politikom, Drzavom, religijom, umjetnoscu i filozofijom. Vezana za tehniku, konstituirana kao znanost koja pociva na cinjenju, nauka moze prezivjeti prevazilazenje svih oblika otudenja, i mi cemo pokusati da vidimo sta ce se desiti s naukom u perspektivi univerzalnog izmi-
221
IDEOLOSKO OTUDENJE
renja. Onakva kakva je pojmljena i praktikovana do sada, nauka ipak ostaje otudena i to nilposto nije ana nauka koja de se razviti po ukidanju otudenja, ukidanju koje ce takode obuhvatiti i naucno otudenje. Ne ocekujmo da cemo kod Marksa pronaci neku teofiju nauke ili neko razjasnjenje problema odnosa filozofije i nauke. Ne ocekujmo ni da ce Marks iznijeti svoju vlastitu misao kao nauku. Njegova metafizicka i istorijska misao, njegova analiza i teorija — ekonomsko-politicke, naucne — nerazlucivo su povezane, pri cemu, i pored svega, njegova naucna djelatnost ostaje zasnovana njegovim filozofskim misljenjem. Rijec nauka, pod Marksovim perom nema bas isto znacenje koje ima za nas — kao sto cemo mozda vidjeti u nastavku. Medutim, izgleda da je izvjesno da nauka predstavlja tek sistematiziranu i tehniciziranu krajnost otudenja. Naucno otudenje, kao radikalno realno otudenje, poput svih drugih oblika ideologijskog otudenja, odvaja teoriju od prakse i pri tome, stavise, u znanstvenoj teoriji razdvaja razne oblasti nepropusnim pregradama. Otudena naucna djelatnost ta'fcode odvaja prirodu ad istorije i nauku ad zivota. Dok sijece cjelinu na kriske i dok je kroji prema gledistima od kojih svako smatra da je jedino ono istinito, ovo otudenje pociva na podjeli rada i na otudenoj tehnici. * **
Sve ono u cemu se raskrivao (Hegelov) Duh, sve cime se realizirao u svjetskoj istoriji, naime rad, porodica, politika, oravo, moralitet, samosvijest, umjetnost, religija, filozofija i znanje, sve sto je nosilo bitak koji postaje cjelina sve do svjetla logosa, pojma, ideje i najzad apsolutnog znanja, sve to Marks smatra i konstituentima sila i oblika ospoljenja, otudenja ljudsfeag bica. U fenomenima koje duh shvata Marks otkriva realna otudenja covjeka. Cjelina otudenja mora se prevazilaziti djelatno, a ne samim misljenjem. Ono dvostruko otudenje, otudenje prakse i idcolosfco otudenje, mora se ukidati zJbiljski, a ne saimom svi.jeScu. Odstraniti se mora sama srz cjeline otudenja i dvostrukog vida otudenja. Privatoo vlasnistvo mora se unistiti, jer ekonomsko otudenje je korijen svega otudenja: „ ... ekonom-
222
KOSTAS AKSELOS
sko otudenje je otudenje zbiljskog zivota — stoga njegovo ukiidanje obuhvaca obje strane [prakticnu realnost i svijest]." (Ek.-f., str. 237) Ni filozofska misao ni mislilac ne moze izvesti covjecanstvo ka univerzalnom izmirenju, iako osvjestenje igra jako veliku ulogu u Marksovoj misli. U posljednjim recima Predgovora za Hegelovu Filozofiju prava (posljednje djelo koje je stampano za njegova zivota) mozemo procitati: ,,Da o poucavanju kakav treba da bude svijet kazemo jo§ jednu rijec, filozofija ionako dolazi uvijek prekasno do toga. Kao misao svijeta javlja se ona tek u vrijeme posto je zbiljnost ispunila svoj proces razvoja i dovrsila se. To sto u6i pojam, pokazuje nuzno isto tako i povijest — da se tek u zrelosti zbilje ono idealno javlja nasuprot realnome i da ono idealno sebi u liku intelektualnog carstva gradi isti svijet, shvacen u njegovoj supstanciji. Kad filozofija svojim sivilom slika na sivome, onda je jedan lik zivota ostario, a sivilom na sivome ne moze se pomladiti, nego samo spoznati; Minervina sova pocinje svoj let tek u suton." Kao odjek ovog teksta, tekst koji slijedi prebacuje Hegelu dvostruku polovicnost: ,,Filozof se pojavljuje, medutim, samo kao organ u kome apsolutni duh, koji pravi istoriju, posle isteka kretanja naknadno dolazi do svesti o sebi. (...) Filozof dolazi, dakle, post festum. Hegel je kriv za dvostruku polovicnost, jednom zbog toga sto filozofiju proglasava za postojanje (Dasein) apsolutnog duha, a istovremeno se brani od toga da stvarnu filozofsku individuu proglasi za apsolutni duh; a onda zbog toga sto pusta da apsolutni duh kao apsolutan duh samo prividno pravi istoriju. Posto apsolutni duh, naime, tek post festum u filozofu kao stvaralacki svetski duh (schbpferischer Weltgeist) dolazi do svesti, to njegova fabrikacija istorije postoji samo u svesti, u misljenju i predstavi filozofa, samo u spekulativnom uobrazenju." (Sveta porodica, MED, torn 5, str. 75—76) Da bi zavrsio sa otudenjem i njegovim ideologijskim produzavanjem, da bi okoncao s filozofijom, da bi se mogle proizvodne snage slobodno i cjelovito razvijati, da ljudska praksa viise ne bi mailazila na zapreike, Manks svoj nazor sazima u izjavi jedanaeste teze o Fojerbahu: ,,Filozofi su samo razlicito tumacili svet, a stvar je u tome da se on
IDEOLOSKO OTU0ENJE
223
izmeni." I ta ce totalna i korjenita izmjena, to prevazilazenje otudenja i otudenja, dovesti covjeka do objedinjenosti njegova bica; covjek ce se pomiriti jer ce ga steci sa postajanjem cjeline — ipak u izvjesnom sniislu tumacene cjeline.
PERSPEKTIVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
225
POGLAVLJE I
PRETPOSTAV1KE PREVAZILA2ENJA OTUDENJA
KNJIGA VI
PERSPEKTIVA IZMIRENJA
KAO OSVOJENJE
SVIJETA
Optika korjenitog i viseobraznog otudenja niposto ne predstavlja krajnju medu Marksove misli. Ova misao ima u vidu otudenje covjeka da bi vodila covjecanstvo do prevazilazenja otudenja materijalnih snaga, misljenja i svijesti. Filozofski antifilozofska Marksova misao dopire do perspective univerzalnog i cjelovitog izmirenja i nju cak ova vizija od poectka do kraja pokrece. Univerzalno izmirenje znacice izmirenje i priznavanje prirode i istorije, covjeka i drustva, pojedinca i zajednice, potreba, planetarne tehnike i potpunog zadovoljenja. U iijegovom krilu, filozofiija ce se oizbiljiti i ukinuti, misljenje ce postati zbilja, — filozofija svijet. Izmirenje ce znaciti osvojenje svijeta, pri cemu je svijet ono sto se raskriva i cini kroz ljudsku djelatnost.
Da bi se moglo govoriti o ospoljenju i otudenju, nije li potreibno pretipostaviti neko bdce ill neku realnost koja bi ,,prethodila" ospoljenju i otudenju? Da bi prevazilazenje otudenja, cjelovito pomirenje moglo postojati, nije li neophodno da postoji jedna ,,realnost' 'koja je postala strana — putem otudenja — i sa kojom bi se onda vrsilo to j?o(novno) — niirenje? No, moze li se desiti da ono sto se ospoljava i otu<}uje, ono cija je citava istorija sanio povijest oduzimanja — jos nikada nije ni postojalo u cijeloj istini svoje zbiljnosti? iSva je ljudska istorija bila tek povijest otudenja; nilkakva realnost nije prethodila otudenju. Otudenje znaci: otudivanje covjekove djelatnosti, otimacina, oduzimanje njegovog bica. Covjek je uvijek do sada bio otudeni covjek, nekad vise, nekad manje. Sta onda moze znaciti onaj povratak covjeka u svoje Ijudsko postojanje, povratak o kome govori Marks, po) ,,je pozitivno ukidanje privatnog vlasnistva kao prisvajanjc covjekova zivota pozitivno ukidanje svakog otudenja, daklc potratak (Ruckkehr) covjeka iz religije, porodice, Drzave il'd. u svoje Ijudsko, tj. drustvano postojanje." (Ek.-f., str. 237) Prosto sve sili da se ponovi: covjek, to nerazlufiivo prirodno i drustveno bice, obdareno sustinskim predmetnim snagama sto pokrece njegovu proizvodnu djelatnost i borbu, bide koje tezi ka cjelovitom zadovoljenju svojih potreba, taj I'uvjek je srediste Marksove misli. Ljudsko bice je i samo proizvod prirode, ono se produkuje i reprodukuje u krilu l>rirodme istorije, pri cetmu istorija nije nista drugo do ne|)rekidna preobrazba Ijudske prirode. Ne postoji ,,apsolutni" pocctak. Izvor svega sto se covjeku raskriva — i izvor pojavijiviinja covjekove djelatnosti — lezi u (dijalektiokom kretan j i i . Prvi prirodni i rodni odnos (dijalog) jeste odnos sto iijedinjuje covjeka sa prirodom, a koji u isto vrijeme ujedinjiije i ljude kao drustvena bica; nista ne ,,prethodi" torn utinosu. Taj odnos je izvor istine zbilje. Ljudsko bice je lovjekova priroda, a priroda je Ijudsko bice covjeka. Bice i jolLne u njenom postajamju, ta Priroda tu, odredeni Svijet — !' M ; u k s ralslilac tehnike
226
KOSTAS AKSELOS
to postoji tek pocev od onog momenta u kame se priroda pokazuje covjekovim ooima, pri cemu se covjek prirodi svojim radom suprotstavlja, a to cini zato sto je takva ljudska priroda. Ne mozemo da ne ponovimo: nigdje Marks izricito ne postavlja problem onoga sto ,,prethodi" ljudskoj djelatnosti, prirodi koja postaje istorijskom. Ontoloslko cjelovito kretanje i sva evolucija prirode ostaju s one strane nj ego vog vidika. Izgleda da za njega sve pocinje sa drustvenom djelatnoscu prirodnog covjeka, a za covjeka sve pocinje egzistirati pocev od momenta u konie covjekovo prirodno bice pocinje da djeluje na prirodu i u njoj da bi zadovoljilo svoje ljudske i prirodne potrebe. Priroda se raskriva i, zapravo, rada u ljudskoj istoriji, i covjeka njegova priroda oini ispocetka drustvenim bicem. ,,Sama historija je zbiljski dio historije prirode (Naturgeschichte), postajanje prirode za covjeka", pise Marks (ibid., str. 243 izmjena). No ipak, taj ,,zbiljski dio je Cjelina, jer sve jeste, sve se pokazuje i cini preko nje i u odnosu na nju. Cim priroda dovade do covjeka, pocinje ljudska istorija i to dovrsenje jest has pocetak. Naravno, istorija je ,,prirodna", ali i priroda egzistira samo kao istorijalizirana priroda. ,,Ljudska sustina prirode postoji tek za drustvenog covjeka: jer tek ovdje ona postoji za njega kao veza s covjekom . . . " Ibid., str. 238) Ljudi nikako nisu stvoreni, vec se pojavise zahvaljujuci spontanom rodenju, a pitanje ko je u prirodi prvi ro3io prvog covjeka cisti je proizvod apstraktne spekulacije. Ni prirodu ni covjeka nije proizveo ili stvorio neki stvoritelj niti neki veliki djelatnik; oni postoje pomoou samih sebe (das Durchsichselbstsein der Natur und des Menschen), tvrdi Marks, pri torn misleci: ,,Generatio aequivoca je jedino prakticno opovrgavanje teorije stvaranja." (Ibid., str.1 243) Ne postoji, dakle, nikakav logos ili dijalektika koja bi upravljala cjelinom svega postojeceg i pronicala u nju, osim covjekovog rada — njegove culne i oznaciteljske djelatnosti — preko koje se priroda i covjek pokazuju i ,,produciraju"; tako Svijet postaje ljudska istorija, ljudski prirodna istorija svega sto jeste u njenom postajanju. Recinio, sama zemlja, po kojoj covjek kroci i u koju se vraca, postoji za njega tek po njegovom prirodno protuprirodnom radu: ,,A zemlja po-
PERSPEKTIVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
227
stoji za covjeka samo pomocu rada, agrikulture." (Ibid., str. 233) Covjekova proizvodna djelatnost predstavlja izvorni cin svega sto u istorijskom postajanju jest. Covjek postaje vidIjiv u nekoj ,;podrustvljenoj" prirodi, a ta priroda pocinje za covjeka postojati cim se on pojavi kao zivotinja sto fabrikuje alate. Ne postoji nikakvo cudno, vise bice, smjesteno povise prirode, onakve ikakva se pokazuje u ljudskoj istoriji; ne postoji ,,bice" koje bi transcemdiralo oovjekovu bit, sustastvo koje prebiva u njegovoj prirodnoj istoriji, sto je pokrece druStvena djelatnost ljudi koji potrazuju materijalni svijet i nastoje da ga prisvoje da bi zadovoljili svoje zivotne i ljudske potrebe. Ljudsko bice, ciji su korijeni prirodni, rasprostire svoje rodne snage ozivljavano svojim prirodnim nagonima, te izgraduje drustveno postajanje. Covjekova ljudska priroda i/razava postajanje prirode covjecnom i ona je izvor onih suSlinskih predmetnih sila sto covjeka gone ka ospoljenju; is,pocetka je covjek prirodno i drustveno djelatno bice, sto radom nastoji da zadovolji cjelinu svojih potreba. Porijeklo covjeka je u prirodi, njegova priroda je ljudska, Priroda s kojom on ima posla uvijek je drustvena a njeno zbivanje je istorijsko. Dakle, (kosmicka) priroda i (ljudska) priroda, drustvena) tehnika i (istorijsko) po&tajanje nerazlucivo su pove/.ani i otpocetka, od samog pocetka, oni se pokazuju svi zajcdno. Vidljivi pocetak svega sto jeste, iskonski cin Svijeta - jeste ljudska istorija, jer ,,Historija je prava prirodna historija covjeka" (ibid., str. 269), a uz to je, samo naturalizam sposoban da shvati akt svjetske historije" (ibid., str. 268). Akt iskona svega sto jest, polaziste sa koga se sve moze shvaliti, jeste presjecna tacka ,,humanizma prirode" i naturalizma 6ovjeka. Drustvesni odnos koji ujedinjuje covjeka s prirodom i ljude medu soboon zibiljski je i temeljan odnos i bas on biva otudivan od samog iskona istorijskog razvitka. Covjekovo bi* r i priroda stvarl otudeni su jos od pocetka. Jer se covjek tokom prirodne istorije samo ospoljava i pri tome otuduje; mi svojim drustvenim radom stvara cio jedan svijet objekta, no taj svijet mu je ipak tud i zapravo ne cini dio njegovog l>ica. Prirodni nagoni i sustinske prddmetoe snage gone Ijudl.a bica ka objektima njihovih potreba; medutim, to carstvo ohjekata ukljucuje postvarivanje svega sto jeste. Covjekova djelatnost, ni prirodna ni ljudska, — a po sili njegove bid,
228
KOSTAS AKSELOS
prirodna i Ijudska — ostaje otudena i postvarujuca. Prirodni objekti i proizvedeni, fabrikovani objekti ne stizu da postanu predmeti sposobni da zaista zadovolje ljudske subjekte. Covjekove sustinske snage ise, naravno, objektiviraju u torn procesu, ispoljavaju svoju stvaralacku mod i prave prirodu za covjeka; no ipak, sav taj objektivni svijet, ispunjen ,,korisnim" realnostima, ostaje tud i tjeskoban, cudan i otudujuci. Covjek se ispoljava i ozbiljuje u radu; pored toga, dok se realdzuje i dok realizuje svoja djela, on se otuduje. Privatno vlasnistvo i podjela rada cine covjeka stranim njemu samoni i prirodi stvari, svijetu i drugim ljudima. Sve sto covjek stvori kada se ospolji ostaje mu spoljasnje. Od svog pocetka, istorija drustvane djelatoosti je istorija otudenja; od prvobitne nedovoljne proizvodnje pa do kapitalisticke hiperprodukcije, covjek se otuduje ckn se realizuje. Covjek se otudivao i otuduje se od svoje prave prirode, od prave zbilje svoje sustine, jer ne-otudenje nikada nije predstavljalo istorijsku realnost. Ono sto covjeka cini Ijudskim bicem, ono sto proizvodi istorijsku prirodu, Tehnika naime, u svako vrijeme bijase otudeno i otudujuce. Stavise, Ijudi se nikad ne osvijestise da je stanje stvari takvo, i njihova samosvijesit, bas kao i njihova teorijsika misao i njahovo znanje, bijase iluzo,ima i ideoloska. Osvjescenje o otudenosti je jedna od pretpostavki prevazilazenja otudenja, all samo po sebi, ono nije gotovo nista. Suprotnosti i antagonizmi, proturjecja i sukdbi sto suprotstavljaju ljude ljudima i ljudska bica svijetu, razvijaju se na realno otudenom tlu i bas na tome tlu se mora povesti i bitka. Sve sto se cini raisjeceno nadvoje zibilja je takvo, uslijed otudenja. ,,Otudenje, koje je stoga pravi interes tog ospoljenja i ukidanja tog ospoljenja, jest suprotnost izmedu po sebi i za sebe, izmedu svijesti i samosvijesti, izmedu objekta i subjekta, tj. suprotnost apstraktnog misljenja i oisjetilne zbiljnosti ili zbiljske osjetilnosti (Sinnlichkeit) unutar same misli." (Ibid., str. 264; izmjena) Univerzalno izmirenje znaci ukidanje tih suprotnosti, ujedinjenje misljenja i osjetilne zbiljnosti; ono oznacava temeljnu tekovitnu jedinstva cjeliine, a nikako ne ponovno sticanje nekog izgubljenog stanja ili polozaja. Pretpostavka univerzalnog izmirenja data je u pravoj covjekovoj prirodi, u njegovoj biti, u onome sto se do sada sa-
PERSPEKTIVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
229
mo otudivalo. U toku istorije, covjek se ozbiljavao tek vrlo nesavrsemo, buduci da su ga njegove realizacije postvarivale. Covjek je istovremeno ipak stvarao uvjete za prevazilazenje otudenja. Stoga covjek moze (pro-)naci svoju bit, pri cemu ,jpronaci" znaci: otkrivaejem naci omo sto je cinilo skriveni smisao njegovog bica i postajanja, njegove ljudske prirode i njegove prirodne i drustvene sustine. Niposto se tu ne radi o pr-onalazenju nekog rajskog pa izgubljenog stanja, posto takvo jos nikad nije ni postojalo; ne radi se ni o povratku prvobitnoj i nerazvijenoj jednostavnosti, toboznjem iskonskom ji-dinstvu, o iznalazenju neprirodne jednostavnosti za covjeka. kadi se o tome da Ijudi, da bi im se — po prvi put u istoriji 6ovjecanstva — razotudilo bice i cinjenje, sprovedu ,,pozitiviio ukidanje privatnog vlasnistva kao covjekova samootudenja, te stoga, kao zbiljsko prisvajanje covjekove sustine od ivala radina, osjetilna, ali otudena djelatnost, zagonetka je
230
KOSTAS AKSELOS
ostajala nerijesena, a sva istorija bijase tek istorija razvitka proizvodnih snaga i pripremanje za rjesenje te zagonetke. Prirodno i istorijsko postajanje covjecanstva stvorilo je realne i materijalne uslove za izmirenje covjeka sa sobom samim, sa njegovim radom, sa proizvodima njegovog rada i sa svijetom. Progresivno, napredujuce razvijanje tehnike cini mogucnom, a i nuznom, revoluciju koja cc razotuditi radnike i rad. Privatno vlasnistvo, podjela rada, kapital i masinizam omogucili su covjeku da se ospolji i ozbilji, pri tome se postvarujuci, odrodujuci, dehumanizirajuci; sad preostaje da se ukine ono sto je Ijude otudivalo, i to na bazi svega ovoga sto je postignuto. ,,Bas u tome sto su podjela rada i razmjena tvorevine privatnog vlasnistva, bas u tome lezi dvostruki dokaz, s jedne strane, da je covjekovom zivotu bilo potrebno privatno vlasnistvo za njegovo ozbiljenje, a s druge, da je sada potrebno ukidanje privatnog vlasnistva." (Ibid., str. 256) Do sada je tehnika sluzila djelomicnom, parcijalnom i fragmentarnom udovoljavanju ljudskim potrebama, a to se zbivalo uinutar svijeta privatnog vlasnistva, svijeta koji je odvajao subjekte od objekata. Ukidanje privatne svojine omogucice covjeku da sklopi svoju ljudsku, sto znaci drustvenu egzistenoiju, da zadovolji cjelinu svojih potreba na ljudski nacin. ,,Stoga je ukidanje privatnog vlasnistva potpuna emancipacija svih Ijudskih osjetila i svojstava; all ono je ta emancipacija upravo zato sto su ta osjetila i svojstva postala ljudska, kako subjektivno tako i objektivno. Oko je postalo ljudskim okom kao sto je njegov predmet postao drustvenim, ljudskim predmetom koji potjece od covjeka za covjeka. Stoga su osjetila neposredno u svojoj praksi postala teoreticari. Ona se odnose prema stvari zbog stvari same, ali sama stvar je predmetno ljudsko odnosenje prema sebi, prema covjeku i obrmuto. Stoga su potreba ili uzitak izgubili svoju egoisticnu prirodu, a priroda svoju golu korisnost tako sto je korist postala ljudska korist." (Ibid., str. 240) Prevazilazenje otudenja, povratak covjeka njegovoj ljuidskoj prirodi, njegovoj drustvenoj sustini, univerzalno izmirenje, sva ta reintegracija covjeka koja, prvi put, moze postati realnost, znacice prevazilazenje pukog egoiteta i subjektiviteta, prevazilazenje vlaidavine utilitarnih i egoistickih potreba i uzitaka;
I'l.KSPEKTIVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
231
no, sukladno tome, ona ce znaciti i prevazilazenje pukog objektiviteta i drugosti, prevazilazenja postvarenja. Ljudi i stvari ce se ponasati na Ijudiski nacin. Sve se to zbilja moze desili, posto ljudska priroda to po sili svoje biti omogucuje i cak i'ziskuje, mada nista od toga jos nikad nije bilo oz;biljeno. Covjek ce, dakle, dostici svoju cijelu covjecnost, covjecnost koja se jos nikad potpuno nije ispoljila; a opet ta covjecnost je pretpostavka prevazilazenja otudenja, odnosno univerzalnog izmirenja. Hoteci da ide mnogo dalje nego individualix.am, subjektivizam i egoizam (i, s druge strane, dalje nego ohjektivizam i utilitarizaim), Marksova misao ostaje osovljena na covjeka, i osim toga, ona hoce da humanizira i socijali/j"ra sve postojece a nece da prizna nikakvo bice koje bi prevazilazilo ili utemeljivalo covjekovo bice. Rjesenje zagonetke istorije svijeta, to jest istorije ljudi, clijalektika njenog postajanja, ozbiljenje njenog smisla, pomironje culne djelatnosti i znacenja rada, osniva se na prisvajanju svijeta i covjeka koje se stice covjekom za covjeka, prisvajanju koje ce privatno vlasnistvo ostvariti daleko iza sche. Istina istorijskog postajanja covjecanstva do sad se ispoljavala samo negativno; otudenjem; stoga ce ukidanje otudenja omoguciti da covjek prisvoji ljudsko bice, kao i da prisvoji sve sto jeste. Ukidanje subjektivnog otudenja i objc-ktivnog otudenja ucinice mogucnim prisvajanje (u isti mah subjektivnog i objektivnog) bitka covjeka i stvari. Covjek time nece prisvojiti nista osim onoga sto mu u biti vec pripaiki, mada mu djelatno jos nikad nije pripadalo: radi se, dakle, o ,,ponovnom" prisvajanju, o covjekovom preuzimanju i-jeline njegovih svojstava i vlasnistva, sto mu sve do sad uistinu nisu pripadala iako mu po prirodi pripadaju. Radi se o polrazivanju realnog i materijalnog Ijudskog zivota i, skup;i s tim, o uzapcenju mnostva bogatstava prirodnog i drustvenog svijeta, sto namece ukidanje privatnog vlasnistva, izvora svakog otudenja. Drustvo ljudi moze i mora — buduci da je covjekova bit nerazlucivo prirodna, drustvena i ljudska - - prirodno, drustveno i ljudski prisvojiti cjelinu svijeta. Objektivne sutsinske snage Ijudskog subjekta mogu se i moraju subjektivno i objektivno ozbiljiti u carstvu izmirenja u kome ce isceznuti egoisticke potrebe i postvarujuce realnosti. Sve se to zaista moze zbiti u istorijskom vre-
232
KOSTAS AKSEI.OS
meinu, posto to dopusta i nalaze subjektivina i objektivna priroda covjeka, ljudska sustina svega sto jeste. Ljudska sustkia svega sto je!ste — jer, po Marksu, Svijet nije nista drugo nego cjelina bivstvujuceg, onakva kakva se pakazuje i proizvodi putem Ijudske djelatnosti — i ljudska sustina covjeka jesu u isti mah i ono sto je tokom istorije otudivano i ono sto omoguouje prevazilazenje otudenja. Medutim, ta ljudska sustina jos se nikad nije u potpumosti ispoljila, cak nikad nije iskustveno ni postojala u svojoj punini j cjelini. Ona je sustina covjekova bitka i bitka koji popostaje cjelina, te ceka svoje ispunjeinje; ona je u mogucnosti a ceka da bude in actu, buduci da je prakticna energija ljudi do sada nije ozbiljivala. Cijela istorija je istorija razvitka tehnike i otudenja i u isto vrijeme istorija pripremanja univerzalnog izmirenja. Cijelo Ijudslko zivljenje u oskudici i radinosti ukljucivalo je otudenje, proizvodilo ga je, a takode je proizvodilo i uvjete za njegovo prevazilazenje. ,,U obicnoj, materijalnoj industriji (koja se isto tako moze shvatiti kao dio onog op<5eg kretanja, kao sto se moze shvatiti i kao poseban dio industrije, jer je sva dosadasnja ljudska djelatnost bila rad, dakle industrija, sama sebi otudena djelatnost) imamo pred sobom opredmecenje covjekove sustinske snage u obliku osjetilnih, tudih (fremder), korisnih predmeta, u obliku otudenja (Entfremdung)." (Ibid., str. 242) Posto su se te sustinske snage postvarile, potrebno je otpoceti eru neotudenog rada da bi se re-humaniziralo ono sto jos nikada uistinu nije bilo ljudsko, iako je, po sill njegove prirode, proisteklo iz covjekovog bica. ,,Da bi ,covjek' postao predmet osjetilne svijesti i da bi potreba .covjeka kao covjeka' postala potrebna, za to je cjelokuipna historija — historija priprema, historija razvitka (Entwicklungsgeschichte)" (Ibid., str. 242 —243) Marks se ne prihvata ekspliciranja ontoloskih pretpostavki Ijudske prirode, niti metafizickog osnova rascijepljenosti cjeline na svijet subjekata i svijet objekata i interesuje se jediiio za istorijsko postajanje koje cini da priroda postane za covjeka, zahvaljujuci osjetilnoj djelatnosti tehnike.
PERSPEKTIVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
233
On samo nastoji da dohvati istinu cijele istorije svijeta: ,,cjelokupne takozvane svjetske historije" — kako je, vidjesmo, zapisao kurzivom (ibid., str. 244). Strastveno ga zanimaju, njegov teorijski i prakticni interes pokrecu kretanje proizvodnje .(proizvodenje covjeka ljudskim radoni i proizvodenje svijeta bogatstva) i mogucnosti punog zadovoljenja ljudskih potreba. On hoce da se uspne do covjekovog i'stinskog izvora, hoce da iznova osvoji bitinu istinu ljudsikog bica, da bi covjeik nnogao izvrsiti pokret vracanja, reintegracije sebi samo:m, povratak ka mjestu koje predstavlja njegovo pravo prebivaliste, mada mu prebivaliste jos nikad nije bilo neko odredeno prebivaliste. Covjekova bit, njegova prava prirodna, drustvena i ljudska priroda cini takvo, jos nikad nastanjeno, prebivaliste; ljudska bica, izgnana i isokrijenjena moraju svoje bice i svoje cinjenje staviti u pogon da bi sproveli to (ponovno) vracanje, tu (re-)integraciju, to (ponovno) osvajanje one (inace metafizicke) pretpostavke prevazilazenja otudenja. Kretanje uspinjanja ka izvorima vrsi se u smjeru nadolazece buducnosti; to je penjanje, osvajanje, imtegracija, mirenja covjeka sa onim sto on jest i sa svime sto jest, to je necuveno, radikalno revolucionarno rjesenje, skroz nov odgovor na izazovno pitanje, poduhvat koji cak izaziva zestoku provokaciju. Sustinske snage covjekovog rodnog bica ospoljavale su se i otudivale sve do sad, e da bi stvorile djela Ijudske istorije; a ipak te snage predstavljaju pretpostavku i mogucnost i/jmtire'nja i radi se o tome da se sve pusti u rad da bi se prokrcio prilaz do istinite Ijudake zbilje. Te sustinske predmetne snage treba da postanu to sto jesu, naime pokretac razvitka drustvenog covjecanstva, veza medu clanovima ljudskog druStva. Atomisticki individualizam se, zapravo, moze prevazici jer je covjekova priroda u sustini drustvena i svecovjecanska. ,,Najvise do cega dolazi materijalizam koji neposredno spoznaje, tj. materijalizam koji culnost ne poima kao prakticnu delatnost, jeste neposredno spoznavanje pojedinacnih individua i gradanskog drustva. — Stanoviste starog materijaliama je gradainsfco drustvo, stanoviste novog je ljudsko drustvo ill drustveno covecanstvo", tvrdi se u devetoj i desetoj tezi o Fojerbahu.
234
KOSTAS AKSELOS
* **
Osnovna pretpostavka prevazilazenja otudenja, naime, covjekova sustina (koja jos nikad nije iskustveno utvrdena), po prirodi je metafizicka. Metafizicka je u tradicionalnom smislu te rijeci, posto prevazilazi iskustvane datosti. Nikad Marks -nije mogao utvrditi empirijsku egzistenciju te prirodne, drustvene, ljudske i rodne eovjekove esencije, cija je citava istorija tek istorija otudivanja, a koja ce se prvi put pokazati u carstvu univerzalnog izmirenja; on sam zanemaruje metafizicku dimenziju svoga misljenja, te tafco pise: ,,Pretpostavke kojima pocinjemo nisu proizvoljne, nisu dogme, to su realne pretpostavke koje se mogu apstrahovati samo u uobrazilji. To su realne inidividue, njihova delatnost i njihovi materijalni uslovi zivota, kako oni koje su zatekle, tako i uslovi koji su stvoreni njihovom sopstvenom delatnoscu. Dakle, ove pretpostavke se mogu ustanoviti cisto empirijskim putem." N. id., str. 18) No da li se covjekova rodna bit, prirodno, drustveno i ljudsko bice koje mu je vlastit temelj, da Id se ona nikad ozbiljena sustina sto uprkos tome 5ini prevazilazenje otudenja mogucnim i nuznim, da li se ta fundamentalna metafizicka pretpostavka da utvrditi cisto empirijskim putem? I da li se perspektiva korjenitog razotudenja, vjera u mogucnost cjelovitog prevazilazenja sveg otudenja, uzdanje u buduce univerzalno izmirenje utemeljiti na iskustvenim datostima; jesu li one implicirane u zanosnom razvitku tehnike oslobodene svih enklava? Marks misli i zapisuje: ,,svaki dubokomisleni filozofski problem svodi se jednostavno na empirijski fakat" (ibid., str. 26). Medutim, ni onticko-antropolosku pretpostavku prevazilazenja otudenja — onu slavnu, osebujnu covjekovu prirodu — ni dovrsenje istorij-skog postojanja, carstvo izmirenja, ne sacinjavaju empirijski fakti. Pretpostavka Marksove misli i ogranicena velicina njene vizije metafiizicke su, cak predstavljaju dovrsenje zapadne metafizike, iz koje su se rodile nauka i tehnika, da bi se pripravile da osvoje citavu planetu u ime covjeka koji radi radi zadovoljenja svojih potreba. lako Marksova filozofska misao treba da prevazide subjektivizam i objektivizam, idealizam i spiritualizam, realizam
I'KRSPEKTIVA IZMIRENJA KAO OSVAJANJE SVUETA
235
i materijalizam, njena metafizioka dimenzija OiStaje uMijebIjena u ljudskoj subjektivnosti, u ,,subjektivnosti" koja biva podrustvljavana, i u izvjesmoj ..materijalistickoj" koncepciji zbilje. Polazeci od nagona i od prirodnih, culnih, realnih i materijalnih covjekovih potreba, shvatajuci covjeka kao culnu, realnu i materijalnu djelataost, sagledavajuci carstvo izmirenja kao stainje sloge medu isipoljenjem ljudsikih cula (des yens) i raskrivanjem smisla (du sens) bitka koji posaje cjelina, ova misao smatra za besmisao (non-sens) sve sto utemeljuje, prevazilazi, transcendira covjekovu preobraziteljsku djelatnost. ,,Duhovnost", zapravo, ne spada u covjekovu bit, te ona poslije prevazilazenja otudenja nece biti reintegrirana. U metafiziokom videnju ljudske prirode, cija je istorija istorija otudenja, a kojoj ce se covjek vratiti poslije radikalnog ukidanja svega sto ga je otudivalo, nema mjesta ni za kakvu ,,metafizicku" silu. Marksu pada u oci ,,materijalisticka veza medu ljudima, uslovljena potrebama i nacinom proizvodnje i slara koliko i sami ljudi, — veza koja stalno uzima nove oblike i, prema tome, predstavlja ,istoriju', a da i ne postoji bilo koja politicka ili verska besmislica (Nonsens) koja bi jos posefono povezivala ljude." (Ibid., str. 29) Marksova negativna metafizika zahtijeva da se ljudska sustina pozitivno ispuni u socijalnoj fizici, pri cemu sama ,,istorija" biva nekako prevazidena. Pocetak, akt nastajanja ljuds'kog bica zaista je istorija; no istorija ,,koje je on (covjek), medutim, svjestan i koja je stoga akt nastajanja koji se kao akt nastajanja svjesno ukida." (Ek.-j., str. 269) Posto je covjek otuden od svoga istorijskog izvora, ali posjeduje imtegralnu bit, posto je citava istorija istorija otudenja, poslo dakle ,,istorija", ,,takozvana svjetska istorija", nije nista drugo do pripremanje integralnog prevazilazenja otudenja, sad se za covjeka radi o tome da ozbilji svoje bice, jos nikad u postajanju)Prirode covjekom ozbiljeno. Istorija svijeta bila je istorija korjenitog otudivanja covjeka i svijeta, ,,univer/.alna" istorija jos nikada nije bila univerzalna. Marks odlucno okrece leda svakoj istoriografiji pukih anegdota, pa cak i istorijskih dogadanja, ni u kom slucaju istorijsko postajanje ne smatra apstrakcijom, te, shvatajuci svijet kao cjelinu onoga sto se pokazuje i cini covjekovim radom, zahtijeva da se
236
KOSTAS AKSELOS
covjek integralno ispuoni u svom preobraziteljsfcom radu, pri cemu ce se priroda, istorija, covjecanstvo i tehnika pokoriti istom ritmu, zajednickom, jer su sjedinjene zajednickom sustinom. iShodino tome, za ljude se radi o tome da (pronnadu) izvorni simisao jedinstva svega sto jeste, smisao koji se jos nikada nije pozitivno ispoljio. Negirajuci negaciju, poricudi sve sto porice njegovo bice, covjek se moze ispuniti svim smislovima, postaviti se negacijom negacije na stvaralacki polozaj sa koga ce utemeljiti eru totalnog izmirenja. Kada otkrije (skriveni) smisao onoga sto jest i svega sto jest, taj covjek osloboden od sviih metafizickih besmislica mode ce ozbiljiti ono sto mu je cinilo bit, bit koju je otudenje prekrivalo; tako ce modi da poslije ukidanja rada kao otudenja, poslije ukidanja privatnog vlasnistva, povrati ono sto pradstavlja njegovu neotudivu svojiinu, da povrati svoj svecovjecni humanitet. Marks koji smislja perspektivu cjelovitog razotudenja polazeci od metafizickog uvida u oovjekovu pravu prirodu, Marks, ludo optimistican u pogledu mogucnosti izmirenja covjeka sa sobom samim i sa svijetom, Marks koga njegova vlastita misao ponegdje prevazilazi, zapisuje isto tako i ovu recenicu: ,,Ukidanje samootudenja cirai isti put kao i samootudenje."1 (Ibid., str. 235) Mozda jos nije doslo vrijeme da se razurnije ova misao osnivaca marksizma, ovo priznanje da reintegracija, povratak covjeka sebi samom, covjekova naplata svoje biti, predstavlja, na nefci nacin, ,,reprizu", ,,ponavIjanje" ,,vracanje" istog otudenja. Navedena recenica odista znaci da kretanje razotudenja prelazi — u obratnom smjeru — isti put kojim je islo otudenje. Ona, medutim, takode veli da ukidanje (samo)otudenja slijedi isti put kao (samo)otudenje. Potrebno je, bez sumnje, da izvjesno kretanje bude izvrseno da bi se smjer, skriveni smisao toga kretanja pokazao, da bi njegovo znacenje i pravac postali vidljivi. Prije no sto se prode nekam stazorn, nije lako kazati u kom ssmjeru vodi. 1
Die Aufhebung der Selbstentfremdung macht denselben Weg, wie die Selbstintiremdung. Izd. Kroner, str. 232.
PERSPEKTIVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
237
POGLAVLJE II
KOMUNIZAM: NATURALIZAM - - HUMiANIZAM — SOCIJALIZAM Marks ne zeli da se zaustavi na teorijskoj spoznaji istorijskog kretanja. Ne zanima ga, isto tako, ni kritika radi kritike. Jer kritika ne samo da ne predstavlja ,,strast glave", nego je, dapace, ,,glava strasti". ,,Kritika nije strast glave ona je glava strasti. Ona nije anatomski noz, ona je oruzje. Njen predmet je njen neprijatelj kojega ona ne zeli opovrci, nego unistiti." (Pril. krit. Hegelove fil. prava, MED, torn 3, str. 152) Drustveno i cjelokupno stanje otudenosti, vec odavno djelomiono razumijevano, opovrgavano i kritikovano, pnivlaci gromove Marksove negatorske kritike samo zato sto ova hode da pripremi njegovo radikamo i cjelovito ukidanje, koje ce jedino modi da uputi covjecanstvo ka otvorenoj buducnosti. U torn smislu, ,,oruzje kritike svakako ne moze zamijenili kritiku oruzja, materajalna sila mora biti oborena materijalnom silom, ali i sama teorija pos-taje materijalna Siila kad /ahvati mase." (Ibid., str. 155—156) Sva teorijska teorija bija§e otudena, jer nije shvatila istinu zbilje, otudenje djelatnosti ljudi. Razradena Marksova misao, makar pocinje u glavi mislioca, hoce da bude prakticno i revoluoionarno sredstvo, poluga materijalne emancipacije proletarijata i covjecanstva. Odlomak koji je upravo navoden nastavlja se u torn smislu: ,,Teorija je sposobna da zahvati mase cim dokazuje ad honiinem, a ona dokazuje ad hominem oim postane radikalna." (Ibid., str. 156 ),,Biti radikalan", nastavlja Marks, ,,znaci zalivatiti stvar u korijenu. A korijen covjeka je sam covjek" (Ibid.) A nekoliko redaka nize, on utanacuje da, posto je ,,<5ovjek najvise bice za covjeka", kategoricki imperativ potpunog emancipovanja covjekovog prirodnog i drustvenog bii a mora biti forimuliran ovako: ,,da se sruse svi odnosi u kojima je covjek ponizeno, ugnjeteno, napusteno, prezreno bide" (Ibid.) Covjek, tuzni junak otudenja, mora postati veseli junak i/.inirenja; poslije prevrata svih odnosa sto covjeka otuduju, i to materijalnom silom, mora se, i moze, ustanoviti vladavina zbiljskog humanizma, ispunjenog humanizma. On ce
238
KOSTAS AKSELOS
znaciti ostvarenje covjekove prave prirode, njegove drustvene sustine, buduci da je covjek u biti bice zajednice. Filozofsko misljenje koje prepoznaje covjekovu pravu drustvenu prirodu i objelodanjuje otudenje ljudske istorije — filozofsko misljenje sto denuncira ideologijskd karakter sve filozofije prosiest! — aktivno ucestvuje u nadolazenju ljudske emancipacije; all ne kao (cista) filozofska misao. Tek preobrazbom u orude revoludije, pretvaranjem u materijalnu silu, ovo misljenje moze djelatno doprinijeti ustanovljenju humanistickog naturalizma koji ce ga, sa svoje strane, ukinuti, jer ce ono tu postati zbilja. ,,Kao sto filozofija u proletarijatu nalazi svoje materijalno oruzje, tako i proletariat u filozofiji nalazi svoje duhovno oruzje." (Ibid., str. 160) Jer, junaci emancipacije covjeka, a ne samo radnika, jesu proleteri, najgore onecovjecena ljudska bica. ,,Glava te emancipacije je filozofija., a njeno srce proletarijat. Filozofija se ne moze ozbiljiti bez ukidanja proletaryata, proletarijat se ne moze ukinuti bez ozbiljenja filozofije." (Ibid.; uz izmjenu) Ukidanje filozofije njenom realizacijom, ukidanje proletarijata emanoipovanjem covjeka, ukidanje privatnog vlasnistva komunistickina poretkom, ukidanje svih oblika otudenja, to predstavlja rjesenje zagonetske istorije, kraj tragedije. Ako je istinski revolucionarno, to korjenito i cjelovito rjesenje ne moze a da ne rasitooi sve spone — ekonomske, politicke, religijske, ideologijske; jer sve spone odrzavaju otudenje covjeka. Ni u kom slucaju nije dovoljno ukinuti samo neku od tih spona; treba ih ufcinuti sve skupa. ,,Razumije se da ukidanje otudenja uvtijek polazi od oblika otudenja koji je vladajuca sila," pise Marks (Ek.-f., str 250)1. Naravno, otudenje uzima razna dbdicja; ipak, ekonomsko otudenje predstavlja korijen sveg otudenja i svih oblicja koja ono moze uzeti. Zato se, na prvom mjestu, otpocinje borba protiv privatnog vlasniistva. Rjesenje zagonetke istorije, medutim ne lezi u grubom i mehanickom komunizmu, u komunizmu koji bi privatno vlasnistvo .^kidao" poopstavajuci ga. Razotudenje ne moze biti iskljucivo ekonomsko. Grubi komunizam uopste i ne ukida samo stanje radnika, nego ga, dapace, siri na sve ljude: 1
Marks odmah zatim precizira da je vladajuca sila u Njemadkoj samosvijest, u Francuskoj jednakost u politici, u Engleskoj realna, materijalna, prakticka potreba koja se mjeri samo prema samoj sebi.
PERSPEKTIVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
239
,,Neposredan fizidki posjed njemu je jedini cilj zivota i postojanja (Lebens und Daseins); odredenje radnika se ne ukicla, nego se prosiruje na sve ljude;* on hoce na nasilan naoin da apstrahira od talenta itd." (Ek.-f., str. 235) Grubi i nemisaoni komunizam (rohen und gedankenlosen Kommunisinus, ibid.) ne porice privatno vlasnistvo; on mu je pozitivan a uopsten izraz jer opstim i dovrsenim oblikom privatnog vlasnistva on pozitivno islkazuje (privatno) vlasnistvo, jeclino ukinuto kao privatno. Tako privatno vlasnistvo samo posluje vlasnistvo zajednice, te ostajemo u istom svijetu otuden j a i tu zajednica nastavlja da odrzava odnos vlasnistva sa svijetom stvari. ,,Taj komunizam — time sto svagdje negira covjekovu licnost - - upravo je samo konzekventan izraz privatnog vlasnistva, koje je sama ta negacija." (Ibid., str. 236) Posjednioka potreba, zavist i pohlepa hrane jos grubi komuni/.am, nesposoban da prepozna pravu piirodu covjeka; taj komunizam, ni prirodan, ni ljudski, samo kolektivizira egois! icki individualizam i postvarene realnosti2. Marks nazire doklc moze ici to sto se mehanicki komunizam uzima kao forma i sadrzina pokreta razotudivanja, pa insistira poisebno na j'inbosti i skucenosti toga komunizma sto zeli da unisti sve ono Sto rie mogu svi posjedovati kao privatnu svojinu. On mozda cak sluti u kojoj mjeri takav komunizam moze opteivliti komunisticku revoluciju, oiji nadolazak on, pak, pripreina, i zestoko napada taj falsifikat radikalnog komunizma, koji zapravo nije nista nego poopsteni kapitalizam. Hoteci da > ovjek udovolji cjelini svojih prirodnih i ljudskih potreba, da ispolji sve bogatstvo svojih sustastvenih imanja tako sto ce prisvojiti svijet ljudski i neposesivno, ovaj vizionar naturalislickog humanizma raskrinkava perspektivu u kojoj se mijesaju bit i imati: ,,Primitivni kamunizam samo je dovrsenje ic xavisti i te nivelacije sa stanovista zamisljenog minimuma. On ima odredenu ogranicenu mjeru. KaJko to ukidanje privatnog vilasnisitva iima malo veze sa zbiljskiim prisvajanjem, dokazuje upravo apstraktna negacija citavog svijeta obrazoViinja i civilizacije, povratak neprirodnom primitivizmu co* Ovim redom refienice navodi Akselos; u MED posljednja dolazi l>rva.t.2 Na stranicama posvecenim otudenju odnosa medu spolovima i oludcnju ljubavi vec smo bill u prilici da takode govorimo o komuni/.mu koji braku suprotstavlja puku zajednicu zena.
240
KOSTAS AKSELOS
vjeka siromasna i bez potreba, koji ne samo sto nije prevladao privatno vlasnistvo, nego do njega jos nije ni dospio." (Ibid.; izmjena) Nemisaoni komimizam je oblicje koje se pojavljuje na dnu bijedinog svijeta privatnog vlasnistva, teznja ka uistanovljavanju privatnog vlasnistva kao pozitivnog zajednickog imanja, i on univerzalizira kapitalizam; ljudska zajednica postaje tek opsti kapitalist. ,,Za komuniizam ove vrste zajednica je samo zajednica rada i jednakost place, koju isplacuje zajednicM kapital, tj. zajednica kao opci kapitalist." (Ibid.) Sjena starog svijeta pritisce buduci nov svijet, a Marks je umio da na tren uhvati tu sjenu sto je prikrila pronietejski pothvat covjekove emancipaoije. No, njegova znanstvena vjera u mogucnost ,cak nuznost potpunog i cjelovitog ukidanja svih otudenja sprijecila ga je da pazljivo promisii tu perspektivu. Ni prosto uikidanje politickog otudenja ne predstavlja zadovoljavajuce rjesenje zagonetke istorije. Temelj istinskog komunizma ne moze i ne smije biti niti iskljucivo, ili cak nacelno, ekonornsiki, niti poliltioki. Pol'iticki komunizaim ostaje krajnje ogranicen. Ukidajuci jedino driavu i iznudujuci gradansku jednakost za sve clanove zajednice, politicki komunizam — demokratski ili despotski po prirodi — nikako ne stize do ukidanja privatne svojine i otudenja covjeka (ne gradamina). Kao sto gruJbi ekonoimski komunizam tek poopstava privatnu svojinu i ropstvo zene, politicki komunizam poopstava samo gradansku jednakost. Marks silno insistira i mnogo puta ponavlja da ni puko uikidanje privatnog vlasnistva i istinski komunizam, ni politiSka emancipacija i ljudska emancipacija nisu identicni. U Prilogu jevrejskom pitanju on posvecuje nekoliko pronicljivih stranica nedostatnosti politickog emancip'ovanja. ,,Politicka je emancipacija svakako velilki napredak. Ona nije daduse pasljednji obliik covjekove emancipacije uopce ali je posljednji oblik covjekove emancipacije u okviru dosadasnjeg svjetskog poretka. Razumije se: mi ovidje govorimo o zlbiljskoj, praktickoj emancipaciji." (MED, torn 3, str. 132) Politicko emancipovanje nije apsolutni i cijeli nacin ljudske emancipacije, jer kada se covjek oslobodi poilitioki, on se oslobodio posredovanjem jedne poselbne realnosti. Drzava nije univerzalna realnost; kao organ otudenja, ona je tek posrednak izmedu covjeka i covjekove slolbode, ,pri cemu se otudani covjek oslanja na Drza-
1'ERSPEKTIVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
241
vu da bi ona realizirala njegovu ljudskost. ,,Odatle slijedi da se oovjek posredstvom Drazve politicki oslobada jedne ogranicenos.ti, kad se, u protivrjecnosti sa samim sobom, uzdize i/.nad te ogranicenosti na apstraktan, ogranicen, paroijalan na£in. Dalje slijedi da se covjek, osldbadajuci se politi^ki, oslobada zaobilaznim putem, pomocu medijuma, iako pomocu riuznog medijuma." (Ibid., str. 130) Kako se privatno vlasnistvo ne moze uistinu dokinuti politickim mjerama usmjerenim ka njegovom ukidanju, ni podjela ljudskog bica na covjeka i gradanina ne moze se prevazici politickim sredstvima. Komunizam koji bi htio da iskljucivo ili u nacelu, bude politifiki komuinlizam nikako ne sdi/e da ukine dvostruku covjekovu egzistenciju: egzistenoiju gradanina, javnog covjeka pod okriljem politicke zajednice i I'K/istenciju privatnog covjeka sto zivi svoj posebini zivot, ili, im §to uistanovljuje zajednicu zena pravii od svih zena pro^lilutke, politicki komunizam — demokratski ili despotski po prirodi — cini sve ljude gradanima i nijedan od tih ,,koiiiiinizama" ne vodi racuna o tome da su radnik, zena potciM jcna covjeku i gradanin tek figure covjekovog otudenja. Marks nas podstice da konstatiramo ,,cinjenicu da takozvana prava covjeka (die sogenannten Manschenrechte), droits de l i > M u r k s mislilac tehnike
242
KOSTAS AKSELOS
I'homme, za razliku od droits du citoyen3, nisu nista drugo vec iprava clana gradamskog drusitva, tj. egoisticna covjeka, oovjeka koji je odijeljen od covjeka i zajednice." (Ibid., str. 138; uz izmjenu). Ne bi, dafcle, istinska komunisticka revolucija mogla biti politieka, kakva je bila burzoaska revolucija, vec Ijudska i drustvena:4 ,^tek kada covjek spozna i organizira svoje .forces propres' kao drustvene snage i stoga vise ne bude od sebe dijelio drustvenu snagu u obliku politicke snage tek tada ce covjekova emancipacija biti dovrsena." (Ibid., str. 144) Tek kad prestane da bude otudeni radnik i apstraktnd gradanin, covjek moze postati sto jeste: covjek roda. Tek kada prestane biti egoistiona individua, moci ce da dostigne svoju drustvenu bit. Covjekovo preuzimanje svih svojah svojstava, ukidanje radnika i gradanina i postavljanje zbiljskog covjeka na >njihovo mjesto, preuzimanje svih djelatnosti u genericko bice — etc smisla ljudske emancipacije. Ta'ko imisljase Marks dok je pokusavao da odagma avet politickog komunizma. Ni poglavito ekonomsko, ni prije svega politicko, rjesemje zagonetke iistorije ne moze se sastojati miti u prostom ukidanju religijskog otudenja. Ukidanje religijisfcog otudenja i komunizam niposto nisu identicni; medutim, komunizam je konstitutivno povezan sa ateizmom. ,,Komunizam pocinje odmah s etatizmom", veil Marks (Ek.-f., str. 238) time ukorijenjujuci humanizam u ateizmu. Ipak, on nastavlja da je ,,ateizam [ . . . ] isprva jos daleko od toga da bi bio komunizam, kao sto je onaj ateizam s kojim pocinje komunizam vise jedna apstrakcija. — Stoga je fiilantrqpija ateizma isprva samo filozofska, apstraktna filantropija, dok je filantropija komunizma odmah realna (reell) i neposredno pripravna za djelovanje (Wirkung)." Posto se zaustavlja u razini negacije bica ikoje transcendira prirodu i covjeka, posto negira religijsko otudenje, ateizam ndje dovoljno radikalan. Kad ukida Boga i religiju, kad prelazi iz teoloske sfere na amtrqpoloslku prdblematiku, teorijski ateizam isvakako uspostavlja humanizam, ali ostaje apstraktan; jer prosta negaoija Boga iili religije koja negira zbiljskog covjeka jos ne znaci ustanovljenje vladavine prave covjekove pozitivnosti. ,,Smrt Boga" — to da ljudi Boga ubiju — nije dovoljno da 1 4
Francuski: prava Covjeka, prava gradanina. Sopstvene snage.
PERSPEKTIVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVUETA
243
/.asnuje komunizam kao ,,apsolutnu" humanisticku poziciju koja bi pocivala na vlastiitom temelju. Pozicija kao negacija negacije, polazeci od koje se uzdize komunizam, shvata prirodnog covjeka kao bitak. ,,Ateizam kao poricanje te nebitnosti (nebitnost prirode i covjeka [sa satnovista religije) nema vi§e nikakvog smisla, jer je ateizam negacija Boga i postavlja torn negadjom postojanje covjeka (das Dasein des Menschen); ali socijalizmu kao soeijallizmu5 nije vise potrebno tnkvo posredovanje; on pocinje od teorijski i prakticki osjetilne Covjekove i prirodne svijesti kao sustine (des Wesens)." (Ibid., istr. 244) Bitino ekonomski komuniizaim htio bi da ukine ne svojinii, vec privatnu svojinu, i da emancipuje covjeka posredoviuijem (uopstene) svojine; komunizam koji se grubo suprotslavlja braku i monogamnoj ljubavi, te ustolicuje zajednicu /cna, moze radi ozbiljenja svoga sna jedino proci putem posrcdovanja sveopste prostitucije; bitno politifiki komunizam k'/ii da ukine izvjestan tip drzave, da posredstvom drzave osluliodi covjeka preobracajuci sve ljude u jednake gradane; komunizam sto ukida Boga i ide posredovanjem te negacije ka poziciji covjeka ne stize da dohvati temeljnu bit prirode i dovjeka. Sva ta poisdbna ukidanja, «sve te negacije negacija sto poricu covjekovo rodno bice jos imaju potrebe /.i\ posredovanjem i ukidanjeni otudenja jer ne stizu da na pocetak postave bitak prirodnog covjeka kao temelj svega n po covjeku — jeste. Medutim, prava pretpostavka svake cjelovite emancipacije ostaje korjenito ukidanje privatg vlasnistva, sto cini prethodi uvjet za ozbiljenje prakticnog i pozitivnog humanizma koji pozitivno proistice sam iz sc-be 1 prevazilazi ono sto ga prireduje. Izgleda da komunizam koji, prije svega, tezi da ukine rcliigijtsko otudenje ne ana da pozitivno ukidanje privatnog vla:sinistva znaci pozitivno ukidanje korijema sveg otudenja, pa i religiijiskog. iSamo pozitivno ufcidanje privatnog vlasnistva i|i;nk jos ne pradstavlja cjelovito bice ispunjenog komunizma. ,/Kao sto je ateizam kao ukidanje Boga oasitajanje teorijskog humanizma, tako je komunizam ikao ukidanje privatnog vtlasmistva prisvajanje zibiljskog covjeikova zlivota kao njegova 5 Termin socijalizam ovdje je potpuno ekvivalentan terminu komunizam.
KOSTAS AKSELOS
vlasnistva, nastajanje praktickog humanizma; drugim rijecima ateizam je posredstvom ukidanja religije, a komunizam pasredstvom ukidanja privatnog vlasnistva — sobom posredovanli humanizam. Tek pomocu ukidanja toga posredovanja — koje (posredovanje) je medutim nuzna pretpostavka— nastaje humanizam koji pozitivno ipocinje od isebe sama, pozitivni humanizam." (Ibid., str. 272) Ukidanje privatnog vlasnistva je najneophodnija negacija — i posredovanje — mada nije apsolutno dovoljno za pozitivno utemeljivanje komunistickog humanizma; ukidanje drzave, Boga i religijskog otudenja direktno proistice iz prve negacije i mada se tako mora ispuniti samo na svome, ono ne moze konstituirati sniisao humanistickog fcomunizma. Po sebi se razumije da, kao Sto se ne radi o poopstavanju ekonomskog zivota (i privatnog vlasnistva), politickog zivota gradana (i drzavne moci), ne moze biti xijeci ni o poopstavanju religijskog zivota (i bozanstva). Nije stvar u tome da covjek poslije ukidanja Boga postane bog; rasterecen od svega sto iznevjeruje njegovu istinsku prirodu, on ima da postane samo ono sto jeste, zbiljski covjek koji pociva na sebi samome, koji je temelj sebi samom. Ne radi se ni o tome da on postane natcovjek kad jednom prestane da se razvija pod teskim nebom bogova; bogovi bijahu gledaini kao nadljudti. Nii bog, ni natcovjek, ni potcovjek, covjek treba da se ostvari pozitivno kroz svoj humanitet. ,,Covjek koji je u fantasticnoj zbiljnosti neba, gdje je trazio natcovjeka (Vbermenschen), nasao samo odraz samoga sebe nece vise biti sklon da nalazi samo privid samoga sebe, samo necovjeka (Unmenschen) tamo gdje trazi i imora traziti svoju istinsku zbiljnost (wahre Wirklichkeit)." (Pril. krit. Hegelove fil. prava; MED, torn 3, str. 150) Kao sto nije ni bitno ekonomsko, mi bitno politicko, ni bitno antireligijsko, rje§enje zagonetke istorije oije ni bitno ideologijsko; pozitivno i radikalno ukidanje otudenja ne moze biti rezultat izmjene svijesti i misljenja. Razlicito tumaciti ono postojece, ne mijenjajudi ga u stvari — to znaci priznati ga i uscuvati posredstvom drugacijeg iteorijskog tumacenja; kovati move teorije imajuci u vidu novu i bolju buducnost — to ostaje ideoloski i otuden rad, filozofski i apstraktan. Teorijska kritika postojeceg svijeta ill filozofska izgradnja misljenja koje bi htjelo da pripremi nov svijet ni-
I'l'.KSPEKTIVA IZMIRRNJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
245
l\;ul ne moze nadomjestiti zbiljsku i materijalnu praksu. Pokictadka sila istorije ni u kom slucaju nije teorija (ni ona koja pravda, nii ona sto kritikuje, ni apstraktino revolucionarna), vec djelatna revolucija. Medutim, praksa postignutog humanizma isto tako pretpostavlja i teoriju koja ce neumoIjivo raskrinkavati dvostruki aspekt otudenja, realnog otudeM ja . . . i otudenja misljenja i svijesti. Rrug koji povezuje misI jru je (svijast i teoriju) sa djelovanjem (praksom i realnoscu) moMa nije samo dijalektlicki, mozda je i circulus vitiosus. Mar iteoriju smatra derivatom, Marks joj uvijek priznaje taluxte i stvaralacku moc. Svrstavajuci misiljenje otipocetka uz iroriju, na osnovi dosta nezgrapnog razdvajanja ,teorije i prakM-, Marks ibas ne zna sta bi ,sa misljenjeni; ono uvijek ostaje iimrljano ideologiijom i ovo vazi i ;za revoluoionarno misljenje. I'a iipak, osvjescenje, revolucionarna teorija, imisao koja ce voi l i l i idjelovanje, to su nuzne pretipostavke — mada niukoliko ilovoljne — kamumistickog pokreta; one cat utemeljuju taj pokret, ifcoji se, medutim, ad injiih oslobada bas u mjeri u koj i » j vse izvrsava. Da li bi odlomak iz jedine Marksove knjige direktno pi.;nie na francuskom mogao da nam pomogne u razumijevan j u Sta je to revolucionarna teorija i sta se zbiva sa komunislickim misljenjem u toku njegova ozbiljenja? U Bijedi lilozofije, odgovoru na filozofiju bijede Gosp. Prudona, suo ovaj odlomak: ,,Kao sto su ekonomisti naucni predi.ivnici burzoaske klase, tako su socijalisti i komunisti teoi ni icari proleterske klase. Dok god proletarijat oiije dovoljno la/.vijen da se konstituise kao klasa, te prema tome sama l)oi - ba proletarijata protiv burzoazije jos nema politicki kaiaklcr, dok god se preoizvodne snage u krilu same burzoazije ni'S'ii dovoljno razvile da bi se mogli nazreti materijalni uslovi potrebni za oslobodenje proletarijata i za stvaranje noVOg drustva, dotle su ovi teoreticari utopisti, koji, da bi osloI'oilili ugnjetene klase bijede, izmisljaju sisteme i traze ndku I > rnporodaj'nu nauku. AH, kako se s kretanjem_ istorije napriinl i borba proletarijata jasnije ocrtava, oni vise nemaju po1 1 i-be da nauku traze u svojoj glavi; oni treba samo da poloze i racuna o tome sta ,se zbiva pred njihovim ocima i da po:.ianu organ toga zbivanja. [No, ne zbiva li se to sto se zbiva lakode i na podsrtrek iz njihova misljenja?] Dok god traze
246
KOSTAS AKSELOS
nauku a samo prave sisteme, dok god su na pocetku borbe, oni vide u bijedi samo bijedu, a ne vide njenu revolucionarnu prevratnicku stranu, koja ce srusiti staro drustvo. Od tog trenutka nauka koju proizvodi istorijsko kretanje (koje je, opet, isto tako proizvod nauke] i ikoja u njemu potpuno svjesno ucestvuje, prestaje da bude doktrinarna i postaje revolucionarna." (MED, torn 7 str. 114—115) Tako ce, dakle, doci trenutak u kome ce se teorija toliko zdruziti sa akcijom da ce prestati da bude doktrinarna teorija i potpuno ce se slid sa revolucionamim kretanjem drustvene prakse. Negacija ideologija proslosti i ukidanje otudenja misljenja i svijesti, izgradnja, prije svega, revolucionarne misli na osno vi revolucionarne realnosti — sve je to neophodno, iako je tek pretpostavka dovrsenog prakticnog humaniizma. Sve su to posredovanja (megacije i ukidanja) koja ce i sama biti prevazidena kada bude uspostavljen komunizam kao temeljno humanisticka i prakticna, pozitivna i realna pozicija. Pravi koni'Uniizam nece ipoqpstiti teoriju i filozofiju, nece sve ljude ucindti ,,misliocima"; kao sto se ne radi o poopstenju ekonomsikog zivota, politickog zivota i religijskog zivota, ne radi se ni o poopstenju kontemplativnog zivota, ili cak teorijskog. Negirajucii Isve negacije sto negiraju covjekovo rodno bice, prevazilazeci negaciju negacije, komunizam ce bitii ita nova pozicija ikoja vise nece dmati ipotrebe za iprivatnim vlasndstvom ili za drzavom, za bozanstvom, idejama. I ne samo da nece uopstiti filozifiju — pa makar to bila i revolucionarna filozofija — koni'unizam ce je ukinuti, ozbiljivsi je. U nastavku cemo, medutim, vidjeti kako su teski problemi koje takvo ukidanje filozofskog misljenja postavlja. * **
Posto rjesenje zagonetke istorije, prevazilazenje svih otudenja, izmirenje covjeka sa prirodom, sa sobom samim, drugim ljudima i cjelinom svijeta, nije ni bitno ekonomsko, ni bitno politicko ili filozofsko, ono je cjelovito i vodi kroz revolucionarnu negaciju cjeline postojeceg svijeta. ,,U zbilji je za prakticnog materijalistu (ne za materijalistickog filo-
I'I'.KSPEKTIVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
247
/.i)la), tj. komunistu vazno to da se revolucionise postojeci is vet, da se prakticno napaidne postojeci poradak stvari i da se on izmemi." (N. id., str. 25) Revolucionirati postojeci svijet, to znaci: ukinuti ono sto po>stoji, posto je sve postojece otudeno i otudujuce. Najprije hcba ukinuti najrealniju bazu otudenja, naime ekonomski .:i\'ot: privatnu svojinu, otudujuci rad, samo stanje radnika, pocljelu rada. Da bi se izmirenje moglo sprovesti, ekonomski *ivot treba da bude ukinut kao takav. To ukidanje je prava l>ictpostavka razotudenja, iako jos niukoliko nije dovoljno il;i pozitivno utemelji komunisticki humanizam. Komunizam n i j c pokret koji bi ise iscrpio u onom ekonomskom. Htijuci, incdutim, da covjeka oslobodi obuzetosti ekonomijom, Marks, inislilac ekonomije, ociju ipak priikovanih za ono sto ih opi in Java - tvrdi: ,yStoga njegovo uvodenje [organizovanje komunizma] ima u sustini ekonomsfci karakter.6" (Ibid., str. () I ) Ovo Marks kaze ne za primitivno ekonomski komunizam, lie-go za pravi, za svoj komunizam. On koji hoce da primat unog ekonomskog prevazide jasno pise da je organizovanje komunizma bitno ekonomsko. Revolucionar koji hoce da i i k i n e sve postojece opire se o reamost koju je tesko preva/.ici. Avet ekonomije ne da se Iako istjerati i ekonomski problem, vezan sa problemom moderne tehnike, krajnje je li-sko rijesiti. No ipak, Marks bi htio da covjek pronade, sastavi, reinu-j'.rira, osvoji svoju pravu prirodu, «voje nerazlucivo prilodno, Ijudsko i drustveno bice, tako sto ce ukinuti korijen svili otudenja, sto ce ukinuti privatnu svojinu kao covjekovo otudenje. Kad mapustd sva svoja O'tudena iprebivalista — ckonom'ski svijet, svijet politike, porodicu, religijski zivot i Ideologijski zivot — covjek mora izvrsiti onaj pokret vracanja i reintegriranja (Reintegration oder Ruckkehr) — u svoin prirodno ljudsku i ljudsiki drustvenu egzistenciju; a ta egziistencija i ta bit predstavlja prebivaliste u kome on jos n i kada nije obitavao, buduci da je isva istorija istorija otudc-iija, gubitka covjeka. Pozitivno ukidanje privatnog vlasnisiva dovesce covjeka do nimalo posjedniidkog prisvajanja pi-irode, onakve kakva mu se pokazuje kroz iijegove potrebe ' Seine Einrichtung ist daher wesentlich okonomisch. (Kroner, sir. 399)
248
KOSTAS AKSELOS
i njegovu djelatnost, do osvojenja sopstvenog porijekla, vlastitog bica i cjeline svijeta. Tako ce on uci u fazu univerzalnog izmirenja, u kojoj ce svi antagonizmi covjeka i prirode, covjeka i ljudi, subjektiviteta i objektiviteta, slobode i nuznosti, realnosti i miisli biti ukinuti kao antagonizmi. U okviru toga izmirenja, odnosi sto ee povezati ljude sa prirodom, a i medu njima, bice priroidni i drustvano Ijudslki, a ne ,,ekonomski". ,,Taj je komunizam kao dovrseni naturalizam = humanizam (vollendeter Naturalismus = Humanismus), kao dovrseni humanizam = naturalizam (vollendeter Humanismus = Naturalismus); on je istinsko rjesenje sukoba izmedu covjeka i prirode, izmedu covjeka i covjeka, istinsko rjesenje borbe izmedu egzistencije (Existenz) isustine (Wesen), izmedu opredmecivanja i samopotvrdivanja, izmedu slobode i .nuznosti, izmedu indlividuuma i roda [on je dakle has totalno i univerzalno izmirenje]. On je riesena zagonetka historije i ana da je on to rjesenje." (Ek.-f., str. 237) Posto je otudenje korjenito, posto je otuden sam korijen covjeka, odnosno, njegove prirodne i drustvene ljudskosti, i razrjesenje antagonizama u ikojima se Priroda, Covjek i Drustvo pojavljuju kao razlicite i zavadene snage mora biti cjelovito; orao bi covjeku omogucilo da prikupi svoju sustinu, da je ispolji u svojoj egzistenciji i da cjelinu svega sto jest vise ine odvaja od bitka, od onog nerazlucivo prirodnog, Ijudskog i drustvenog bitka svijeta. 'Na taj bi se nacin covjek izmirio sa Svijetom, a svijet bi, po Marksu, bio cjelina svega sto se raskriva (postaje vidljivo, veil on) i sto se cini cjelovitom djelatnoscu covjeka -- bitno prakticnog i ozbiljujuceg bica. Komunizam, koji ce (pro^aci zajednicku bit svega sto jeste, bice dovrseni humanizam; covjek ce postati onaj koji jest, no koji jos mikad nije bio: bice zahvaljujuci kome jeste sve sto jest, za koje sve ,,stvari" postaju predmeti ispunjeni hunianitetom, njegovom drustvenom, objektivnom subjektivnoscu. Kao dovrseni humanizam, komunizam ce biti naturalisticki. Znajuci za cjelinu prirodnih potreba covjekovih i ismjerajuci ka njihovom punom zadovoljenju, ovaj naturalizam zna da priroda bez covjeka nije ,,nista", sto jos ne znaci da ona ,,egzistira" po covjeku i za covjeka; priroda se pokazuje kao priroda i postaje covjekova priroda i priroda za
I'I'.KSPEKTIVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
249
i ovjeka preko drustvenog zivota i istorijskog postajanja ljudi. Kavnodusan prema velikoj Prirodi, Physis prema, reoimo, kosiniCkoj prirodi, Marks stalno ima u vidu covjekovu (drustvenu l»rirodu. ,,Ljudska sustina prirode postoji tek za drustvenog covjeka; jer tek ovdje ona postoji za njega kao veza s co\ jckom, kao njegovo postojanje za drugoga i kao postojanje drugoga za njega, te kao zivotoi elemenat ljudske zbiljnosti; u-k ovdje ona postoji kao osnova njegova Vlastitog ljuidskog I'ostojanja. Njegovo prirodno postojanje tek mu je ovdje poo nj ego vim ljudskim posto j an j em a priroda je za njega !><>',tala covjekom. Dakle, drustvo je dovrseno sustinsko jelinstvo covjeka s prirodom, istinsko uskrsnuce (Resurreklion) prirode, provedeni naturalizam covjeka i provedeni huinainzam prirode." (Ibid., str. 238) Komunizam ce, shodno lome, ozbdljiti zajedniclku sustinu onoga sto jeste sustinom priroda—^humanitet—drustvo i u tome smislu on ce biti dovrseni naturalizam, dovrseni humaniKam, dovrseni socijali/.;iin. Bice sve to kao djelatni, prakticni, realisticki humaniuun. Razotudenje covjeka je u isto vrijeme razotudenje prirocle; dovrseni socijalizam bice uskrsnuce prirode. To vracan j c prirode zivotu — prirode koja pocinje da umire cim l>ostane, zato sto je ono po cemu ona jeste, ljudska djelatnost, oduvijek otudeno i otudujuce - - Marks naziva uskrsnucem. A opet, uskrsnuce prirode, bas kao i reintegracija ili /xirratak covjeka sebi samom, jest vracanje jos nikad zivljenoin zivotu. Kad usikrsne, priroda ce iznova integrirati njeprirodu — vratice joj se —, prirodu koja je uvijek do postojala jedino u otudenju. Sami termini Riickkehr, integration, Resurrektion sto ih Marks upotrebljava - - a iicsto kasnije cemo vidjeti i kako govori o 'covjekovom ponovuoin sticanju (menschlichen Wiedergewinnung*) — mogli bi navesti na pomisao da na ishodu ,,eshatoloskog" procesa . l o j i izgubljeni raj ili zlatni vijek koji ce tu biti pronaden, u-integriran, ponovo stecen, te da ovo kretanje vodi ka zemalj'skom raju. Na koncu, Marksovo komunisticko ,,prorosIvo", pretenzija na realizovanje srece ljudi na zemlji, u kojoj locijalistidko drustvo znaci reintegraciju, povratak, uskrsnu* U MED, torn 3, str. 244 (Ek.f.) to je prevedeno kao ,,covjekov povratak samom sebi".
KOSTAS AKSELOS
ce ii iponovno sticanje izguibljene i otudene susitine, to ukljucuje izvjesno eshatolosko i jevrejsko gledanje. Otud se ponovo pojavljuju zahtjev za pravdom i za sveopstim mirom, stradanje izazvano covjekovom odvojenoscu od korijena, te poricanje nebeskog raja. Uprkos svemu tome, Marks ne vjeruje u izgubljeni raj Hi iscezli zlatni vijek, i ne misli o tome, kao uostalom ni o kraju ljudske istorije. Takode ne govori ni o nekpm praistorijskom, primitivnom komunizmu sto bi predstavljao tezu, a njoj bi bila suprotstavljena antiteza, opsta istorija otudenja, da bi potom taj komunizam bio pronaden i ponovo ostvaren na visem nivou, u razvijenom komunizmu (negacija negacije i nova pozicija). Sva ljudska istorija, po njemu, bijase istorija otudenja, kome nista nije prethodilo ni ontioki ni istorijski. A covjekova drustvena priroda bijase ono sto se otudivalo; stoga se radi o ponovnom nalazenju te iprirade, ikoja se izgulbila cim se ispaljila - - ali ovo kretanje ponovnog osvajanja apsolutno je novo i neobznanjeno. Pretpostavka izmirenja jeste ,,metafizieka", jer ta priroda prethodi svakom iskustvu, ali joj izvrsenje mora biti fizicko, ljudsko i istorijsko. Ozbiljenje naturalizma covjeka na osi humanizma prirode moze se zbiti jedino putem drustva, i to putem drustvene djelatnosti i zivota ljudi. Ne treba davati prednost ni prirodi u odnosu na covjeka i drustvo, ni oovjeku u odnosu na prirodu i drustvo, ni drustvu u odnosu na prirodu i covjeka. Zapravo, cak ne treba ni razlikovati ta tri aspekta istog bica, zajednicikog bica, bitka koji postaje cjelina. iNerazlucivo naturalisticki, humanisticki i socijalistickj, komunizam ce izmiriti sve sto bijase zavadeno. Marks upozorava: ,,Prije svega, treba izbjeci da se ,Drustvo' ponovo fiksira kao apstrakcija nasuiprot individuumu. Individuum je drustveno bice." (Ibid., str. 239) Jer cak ni smrt ne sprecava individuu da bude rodno 'bice u istorijskom postajainju covjecanstva; oidredena individua je smrtna kao individualizirano rodno bice. Ne ostavlja li individua tragove svoga prolazenja da traju na zemlji i poslije svoje smrti? Nije li istorijsko pamcenje ljudi zemaljski blagajnik akcija i djelanja prolaznih jediniki?" Marks ukida sve tri temeljne teze teologije i metafizicke antrapologije: Boga, slobodu i besmrtlnast duse. Boga ukida utemeljiteljska pozicija ljudskog bica; sloboda se podudara
PERSPEKTIVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
251
sa nuznoscu u carstvu potpunog komunizma; jednako je poicknuta i besmrtnost duse, zato sto je tu jedino_egzistencija - rodna a individualna — zbiljskog covjeka djelatna, ili su .to, pak, tragovi sto ih ona moze ostaviti >da kraju u istorijis'kom ipostajanju poslije njene simrti, tragovi kojii, bez sumnje, isikazuju prije generioku dimenziju individue nego njenu determiniranu posebnost. Sva ta ukidanja Marks provodi prilicno brutalno, bez kontemplacije, a tako postupa u irne prakticnog humanizma. ***
Pravi komuinizam, naturalisticki, humanisticki i socijaliislioki, ukida sva otudenja, sva iskrivljena posredovanja, radi izgradnje svijeta ljudske emancipacije, da bi covjeku omogucio da rasprostre svu svoju moc, da cjelovito ozbilji svoju volju. Lice toga komunizma okrenuto je ka buducnosti. Stoga komunizmu ne treba pridavati potrebe, ogranicenja i nainjere sitvorene za vladavine proslog i prevazidenog otudenja. Zavist, pohlepa, potreba za neposrednim, posesivnim i utilitarnim uzivanjem, smisao za imanje, ideolosko cudorede ili wjesni zahtjevi sigurno nece biti pokretaci ljudskog djelovanja kada covjek, zivuca cjelina, bude protiasao svoje jedinslvo u okrilju jedinstva bitka koji postaje svijet. Kada covjek bude prevazi§ao svoju razlomljenost i dualitet — osjetilnog i materijalnog aspokta i znacenjskog i duhovnog aspekta bii-;\ i stvarl — da bi pronasao svoje jedinstvo, jedinstvo koje de izrazavati jedinstvenost njegove biti, on ce onda mooi da svoje Ibice iprisvoji .na univerzalan naoin, u isti mah iprisvajajudi univerzalnu bit svega sto jaste. ;Ne starajuci se odvise o razlici sto razdvaja svako iskonsko jedinstvo od pothvata za objedinjenje, ne dajuci se zbuniti ekstremnom tezinom svakog poku§aja ponovnog ujedinjenja neceg sto bijase razjedinjeiio, Marks misli da ce djelatni humanizam roditi cjelovitog 6ovjeka i cjelovito drustvo, u kome ce ise cjelovita djelatnost ljudi organicki utisnuti u Cjelinu. ..Covjek prisvaja svoje svestrano bice (allseitiges Wesen) na svestran nacin (allseitige Art), dakle, kao totalan covjek. Svalki od njegovih Ijudskih odnosa prema svijetu, gledanje, slusanje, mirisanje, ku-
252
KOSTAS AKSELOS
sanje, osjecanje, misljenje, opazanje, htijenje, rad, ljubav, ukratko, isvi organi njegove individualnosti, kao organ! koji postoje neposredno u svom obliku kao drustveni organi, u svom su predmetnom odnosenju ill u svom odnosenju prema predmetu iprisvajanje predimata; prisvajanje covjekove zbiljnosti, njeno odnosenje prema predmetu jest pokazivanje covjekove zbiljnosti." (Ibid., str. 239; izmjena) Ne gubeci se vise u predmetu, ne razdvajajuci vise objekat od subjekta i aktivno ispoljavajuci svoju Ijudsku zbiljnost u svojim realizatorskim poduhvatima, bice cjeline, onaj slavni cjeloviti covjek, iskazace sam bitak cjeline svijeta sto se raskriva 60vje'ku, zato sto je covjek korijen svega sto jest, zato sto on cini bice onoga sto bez njegova rada ne bi ni postojalo. Pozitivno i korjenito ukidanje privatnog vlasnistva, korijena otudenja — a ne njegovo puiko dokidanje ili poopstenje — dovesce do potpune emancipacije svih ljudskih svojstava i ucinice da se cak i stvari vladaju ljudski prema covjeku. Na taj nacin ce novi covjek ispoljiti sve bogatstvo svojih prirodnih, ljudskih i drustvenih potreba, njegova strast postace djelovanje, njegova sloboda poklopice se sa nuznoscu. I Ijudske patnje ce popriimiti sasvim nov smisao kad i one postanu moci koje obogacuju ljudski zivot. Patnja (Leiden), strast (Leidenschaft) i neizbjezna negativnost moci ce se preokrenuti u pokretace uzitka i pozitivnog djelovanja ,,Vidimo kako na mjesto nacionalnoetkonomskog bogatslva i bijede stupa bogat covjek i bogata covjekova potreba. Bogat covjek je istovremeno covjek kome je potreban totalitet covjekova ispoljavanja zivota, covjek u kome njegovo vlastito ostvarenje postoji kao unutrasnja nuznost (innere Notwendigkeit), kao nuzda [nuzna potreba] (Not). 'Ne samo covjekovo bogatstvo, nego i njegovo siromastvo dobiva — pod pretpostavkom socijalizma — podjednako ljudsko, te stoga drustveno znacenje." (Ibid., str. 243) Cjeloviti covjek ce, razumije se, zivjeti u cjelovitom drustvu, jer, uostalom, covjek i drustvo nisu nista drugo nego razliciti izrazi istog jedinstvenog bica. Taj prirodni (jer novo drustvo ce biti uskrsnuce prirode), ljudski i drustveni zivot ulice nov zivot i nov smisao u sva covjekova djela i u sve pojave svijeta. Naime, u krilu univerzalnog izmirenja, sa-
PERSPEKTIVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
253
me svarii ce prevazici svoju otudenosit i ipostvareinost i pocece potpuno i pozitivno egzistirati kao covjekovi proizvodi. Covjekova radina priroda i njegova konsupstancijalnost (pojedinca) sa drustvom (ljudi), citava transformacija prirode u istoriju, sve ce to biti realnosti u novoj drustvenoj situaciji koja ce dovesti do podudarnosti — no sta ce biti njihova razlika? — culnost i znacenje, ,,materijalnost" i ,,duhovnost", bica i stvari, realnost i misao, praksu i teoriju; no ipak, culo materijalna i realna praksa, ljudsko bice inadvladavace ono duhovno, misao, promatranje i teoriju, smisao za bitak cjeline cak i poslije prevazilazenja dualistickog otudenja. Marks tvrdi da ,;se provedeni naturalizam ili humanizam razlikuje i od idealizma i od materijalizma, a istovremeno je njihova istina koja ih ujedinjuje." (ibid., str. 268). On, medutim, covjeka iz svoga realnog humanizma uvijek definise kao praklicnog materijalistu, pa svaku djelatnost svodi na culnu djelatnost. Mada bi se u okrilju univerzalnog izmirenja moralo ozbiljiti totalno jedinstvo, uvijek je jedna od sila iz cjeline ispred ostalih. * **
Koliko god je Marksov pesimizam radikalan i crn sto se tice proslosti i sadasnjosti, toliko je neobuzdan njegov ruzicasti optimizam u pogledu novog svijeta. On misli da ono Sto jest zove svoju suprotnost — i to jedino u svijetu otudenja — i vidi simptome ,(,,dovrsenog otudenja, koje stoga zuri svom ukidanju" (ibid., str. 252). Bezgranicno je njegovo povjerenje u prakticnu energiju ljudi, u produktivnu i stvaralacku, preobraziteljsku i ozbiljujucu energiju. Tako ce rasplet tragikomedije univerzalne istorije biti totalni happy end. Citava ,,istorija" filozofske misli, koja nije stigla da bilo sta razrijesi, rastvorice se u prdksi i tehnici. ,,Vidimo kako subjektivizam i objektivizam, spiritualizam i materijalizam7, djelatnost i trpljenje gube svoju suprotnost, a time i svoje 7 Marks materijalizmu suprotstavlja nekad idealizam, a nekad spiritualizam, i cini to dosta sazeto, ne upustajuci se u meandre logicko-ontoloskih problema; htijuci da prevazide odjednom i (teoretski) materijalizam. i (jednako, pa i vise teoretski i apstraktan) idealizam-spiritualizam, u korist viseg jedinstva koje bi impliciralo
254
KOSTAS AKSELOS
postojanje kao takve suprotnosti, tek u drustvenom stanju (postignutog socijalizma, citaj); vidi se kako je rjesenje teorijskih suprotnosti moguce samo na praktican nacin (nur auf eine praktische Art, pise Marks, podvlaceci rijec nur i rijec praktische), samo covjekovom prakticnom energijom, pa njihovo rjesenje nije stoga (i) nikako samo zadatak spoznaje nego zbiljski zivotni zadatak, koji filozofija nije mogla rijesiti upravo zato sto je isti zadatak shvatila samo kao teorijski zadatak." (Ibid., str. 241—242) Praiktiona energija ljudi predstavlja, dakle, jedinu moc sposobnu da povede ljude da steknu svoje bice i svijet, dovodeci do podudaranja sustinske predmetne snage ljudske subjektivnosti i realne predmetne proizvode drustvene djelatnosti. No, ne pretpostavlja li ta praksa i izvjesnu istinitu teoriju? Posto je jednom za svagda svrstao misljenje na stranu teorije, pa se ne stara ni o cemu osim o prakticnoj istini i djelatnosti, Marks ne uspijeva niukoliko, uprkos svim naporima, da u krilu jednog jedinstva izmiri logos i praxis. lako, prema Marfcsovim tvrdenjima, prevazilazi sve pozicije i sve suprotne i proturjecne izme, carstvo totalnog izmirenja nastavtlja da povlascuje jedain niz odnosa na stetu drugog, i to cak i na razini toboznjeg totalnog jedinstva, cjelovitog i integralnog. Marks poima neprijateljstvo izmedu osjetila i duha kao meophodno sve dotle do:k covjekovo osjetilo za prirodu ,,i" ono sto on naziva ,,covjekovo osjetilo prirode" jos mije iproizvedeno vlastiitim covjekovim radam (Ek.-f., str. 249). Shodno tome, potpuna emancipacija ljudskog rada mora uciniti da se sve pojavi kao proizvod drustvene djelatnosti ljudi. Cjelina svega sto jest time biva redukovana na covjekovu cjdlovitu djelatnost. A ova (,,totalna") praksa jest materijalna, osjetilna, zbiljska, predmetna; to je proizvodnja usmjerena da zadovolji ,,totalitet" Ijudskih potreba. Medutim, cak i u okrilju humanistiekog i socijalistickog naturaobje ove jednostrane istine, a buduci da niposto nije (ontoloski) materijalist, jer smatra da je materijalni svijet proizvod ljudskog rada, on se odreduje kao prakticki materijalist, kao komunisticki materijalist, kao djelatni i realm humanist, a tako definira i Covjeka izmirenja. Prakticki, komunisticki, djelatni i realni materijalizam, to znaci: sve sto jest i sto postaje postoji jedino kao materijal i materija ljudske i drusvene produktivnosti.
lizma, prisvajanje svijeta od strane covjeka zbiva se zahvaI jujuci radu i uzitku koji su osjetilni, zbiljiski, predmetni, malerijalni. Druga strana uopste nije prevazidena u korist nekog jedinstva; ona je ukinuta. Osudena da iscezne — iako Marks nikad nije sasvim siguran sta da cini sa njom — druc.;i strana ne tice se samo onoga sto zasniva i prevazilazi ono i. ul no, odnosno idealnog, subjektivnog, duhovnog, metafizickih sila sto impliciraju otudujuci dualizam. Ona se isto tako tice i same prirode koja je u ime postignutog i dovrsenog iiaturalizma osudena da prestane biti priroda, da bi postala isikljucivo proizvodom ljudske tehnike. ,,Uskrsnuce prirode", tlakde, 'oznacava cjelovito uk'idanje prirode, potpunu tehnicizaciju onoga sto je ,,prirodno". Posto nece da dopusti moguci nedostatak unutar izmirenja, posto nece da sagleda mogucnost, ako ne i nuzdu neidenticnosti cula i smisla tog cijelog poduhvata, Marks uvijek iziiova izjavljuje da ce na'kon prevazilazenja otudenja priroda usikrsnuti kroz produktivnost ljudskih subjekata, objektivnih subjekata, pri cemu se cjeloviti covjek vise nece gubiti u svijetu predmeta, nego ce se sam opredmecivati u objektima, u proizvodima, u svoj punoci. Bice toga covjeka, izmirenog s;i svojim bitkom i sa svim sto jest, vise nece odredivati neka luda i cudna sila, vec ce to odredenje sacinjavati njegovu vlastitu sustinu koja ce ga goniti ka oz^biljenju. Jer ,,prisvajiinje otudenog predmetaog bica ili ukidanje predmetnosti pod odredenjem otudenja ( . . . ) mora ici od indiferentne tuctosti do zbiljskog neprijateljskog otudenja." (Ibid., str. 269) Integralno osloboden od svega sto ga ogranicava i sto mu dzmice, covjeik isocijalist bice bice koje zivi u ,,jedinstveno" osjetilnom svijetu, bice koje proizvodi sve sto jest. U isto vrijeme, taj proizvodac je i proizvod postajanja prirode istorijskom i postajanja 'komunisticikog drustva. ,,Novonastalo drustvo (die gewordene Gesellschaft) proizvodi kao svoju slalnu zbiljnost covjeka u torn cjelofcupnom bogatstvu njegova bica, bogatog, i duboko sveosjetilnog covjeka (all — und tiefsinnigen Menschen)." (Ibid., str. 241) Marks istjeruje grubi i nemisaoni kornunizam i shvata covjeka svoga naturalistiikog i humanistickog ko'munizma kao duiboko i
256
KOSTAS AKSELOS
vo drustvo bice u stanju stalne aktualizacije, neprekidnog kretanja koje. u svakom trenutku ozbiljuje i odjelovljuje globalni i culni smisao, pri cemu se i to ozbiljenje i to odjelovIjenje neprestaino prevazilaze u korist novih ozbdljenja i odjelovljenja, ikoja se sva krecu u isitom smisilu. Prozivodnja ce nadvladati sve posebne proizvode. Jedna velika epoha zapadne metafizike — grcke, judeo-hriscanske i moderne — dovrsava se s Marksom. Za njega bitalk koji postaje cjelina svijeta, smisao svega sto jeste, vise ne pociva u logosu ni u.dXfjtaa bozanstvene i neunistive physis mdti, u ideji ikoja bi ucestvovala u onom osjeti'lnam, aid ostala odvojena od njega, ni u entelehiji i f'-vepyeix nekog bozanskog, prvopokretackog Nousa — kao za presokratike, Platona i Aristotela. On ne pociva isto tako ni u actualitas neikag apsolutnog Boga, stvoritelja ex nihilo svega sto jest, transcendentnog i svemoguceg — kao za Jevreje i hriscane. On, najzad, ne pociva ni u susretu onog ego cogito (odnosno res cogitans) sa res extensa u trenscendentalnom subjektu, sto utemeljuje i dohvata objektivitet, ili u svjetsikoj istoriji apsolutnog Duha koji postaje samosvijest i apsolutno znanje - kao kod Dekarta, Kanta i Hegela. Nastavljajuci citavu zapadnu metafiziku, poglavito njen treoi period, evropsku i modernu misao, filozofiju subjektiviteta koji misli i djeluje (filozofiju koja je posljedicnom vezom takode i filozofija objektiviteta), Marks hoce da korjenito prevazide filozofiju kao traganje za istinom, kao misljenje, teoriju, spoznavanje i znanje. On uopstava, podrustvljuje i univerzalizira ljudsku subjektivnost — sto biva objektivirana —, te sve sto jest shvata iz ugla culnosti (Sinnlichkeit), predmetnosti i zbiljnosti (Objektivildt, Gegenstandlichkeit; Wirklichkeit, Realitat), culnog svijeta, pri cemu su predmetnost i zbiljnost odjelovljeni proizvod prakticne i ozbiljujuce djelatnosti (Wirkung, Aktion, Praxis, Verwirklichung) covjeka. Jer produktivnast ljudi cini da priroda i Cjelina budu i da postaju za covjeka. Bitafk koji postaje cjelina pociva u nerazlucivom iskonskoim i sustinskom jedinstvu sto veze prirodu, covjeka i drustvo; on je ono sto se pokazuje i cini mocnim radom ljudskog drustva. .Kad ukine sva materijalna i ideoloska otudenja, kad revolucionira drustvenu strukturu od vrha do dna i kad ilkine sile superstrukture, covjeku mora poci za rukom da izrazi svoje (prirodno, ljudsko i drustveno) bice otiskujuci
I'l'KSPEKTIVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
257
/.nakove svoje tehnicke prakse na svemu sto jeste, cineci po svojoj volji i snagom svoje volje da bude i postane ono sto lie/ njegovog rada nikako i ne postoji. Marks hoce da uteiiK'Iji epohu svjetske is tori je [povijesti] u ipravom smiislu (Weltgeschichte), u kojoj ce cio Univerzum postati ljudska istorija zahvaljujuci djelatnosti, produktivnosti, tehnici i |)i-;i!kticnoj energijd Ijudsikog drustva. Ljudska zajednica (u kojoj se objektiviraju ljudski subjekti) na taj nacin osnov — nnba Id ga opet zvatli metafizickiiin? — planetarne tehnike, P'roii'zjvodac svega sto jeste. Naturaidsticki, huimaniBticki d socilalistioki komunizam jest pokreit koji je iduzan da lizvrsd zadai u univerzalnog izmirivanja d da omoguci puno zadovoljenje cjoline iljudskih, potreiba, uv*ijek obnovljandih razmjerno zadovol jenosti. * **
Da bi se cio taj ,,program" mogao zaista ozbiljiti, neopliodne su realne pretpostavke, bitno prakticne pretpostavke (Marks nikad ne zna jesu li teoretske pretpostavke isto tako hitne i neophodne); te pretpostvake, daleko od toga da su apstraktno dedukovane, prodzvodene su samim kretanjem proizvodnih snaga i tehnike, globalnim razvitkom drustva, slepenom intenziviranja i sirenja klasne Iborbe, dubinom istorijskog djelovanja i opsegom potaknute mase.8 Prva realna pretpostavka, prvi prakticni uslov korjenitog ukidanja privatne svojine i svakog otudenja, lezi u ogromnom rastu proizvodnih snaga, u visokoj razvijenosti tehnike. l/.ostane li taj uslov, istinsko podrustvljenje i univerzalizacija bogatstava bice nemoguce, a poopstice se jedino bijeda. Ako ta pretpostavka ne postoji, ,,postaje opsta samo oskudica, ne8 U Ekonomsko-filozofskim rukopisima iz 1844. Marks nabacuje I'ilozofska ppcela svoje misli, polazeci od korjenitog otudenja da bi stigao do cjelovitog komunistickog izmirenja; i vise se ne vraca na taj osnov, smatrajuci ga utvrdenim. Prvi dio Njemacke ideologije (1845—46), knjige ostavljene takode u vidu rukopisa, tezi da rasvijetli komunizam na prakticniji nacin. Ekonomsko-filozofski rukopisi i Njemacka ideologija ostali su neobjavljeni sve do 1932. Filozofski marksi/am iz prvih trideset godina XX vijeka (Plehanov, Lenjin, Lukac, KorS itd.) nije, dakle, poznavao te fundamentalne spise, i to bijase i jog je znacajno istorijski i filozofski.
17 Marks mislilac tehnike
258
KOSTAS AKSELOS
mastina, a sa pojavom nemastine (potrebe) opet pocinje i borba za ono sto je nuzno, i morala bi se ponoviti cela stara poganija." (N. id., str. 33) Marks stoga gleda na komunizam kao na nesto sto cini buducnost tehnicki razvijenih zemalja, zemalja zapadne Evrope, jer on se sastoji u podrustvljenju bogatstava a ne u socijalizaciji oskudice; morao bi biti ono sto uslijeduje poslije industrijskog kapitalizma. Marks je svoje nade polagao u njemacku komunisticku revoluciju. ,,U Njemackoj ne moze bit unistena nijedna vrsta ropstva a da se ne unisti svako ropstvo. Temeljita Njemacka ne moze se revolucionirati a da se ne revolucionira iz osnove (korjenito). Emancipacija Nijemca je emancipacija covjeka." (Pril. krit. Hegelove prava; MED, torn 3, str. 160) Visoki stupanj razvijenosti proizvodnih snaga ne mora, medutim, biti samo lokalan ili riacionalan, vec mora biti sveopst, ili gotovo takav. Jedino ljudi koji idolaze dz qpste istorije, ,,empirijski univerzalni", a ne lokalne individue, jedino proleteri neposredno povezani sa univerzalnom istorijom mogu ozivjeti komunisticki pothvat. Lokalni i nacionalni komunizam ne bi mogao biti komunizam niti odrzati se. ,,Koniunizam je empirijski moguc samo kao delo vladajucih naroda, izvrseno ,odjednom' i istovremeno sto pretpostavlja univerzalni razvitak proizvodne snage i istodobno svetsko opstenje." (N. id., str. 34) Prema tome, komunizam mora biti univerzalni pokret, proizisao iz zapadnog, evropskog i modernog drustva, iz gradanskog i kapitalistififcog drustva kome je sudeno da obuhvati svjetsku istoriju, preobrazavajuoi istoriju u univerzalnu istoriju.9 ' Tako je Marks gledao na stvari; na svoje doba, kako se to kazo. Revolucija zaista jest posla iz Evrope kao misao, all realizaciju nije otpocela u Evropi, a ponajmanje u Njemackoj, kako je to Marks predvidio. Osim toga, pna nije izyrsena ni 9djednom i istovremen9 u vise zemalja. Ta istorijska cinjenica imala je i ima teskih posljedica. Epohu koja je nastupila poslije Marksove Lenjin je okarakterizovao kao imperijalisticku (pri cemu je imperijalizam baziran na konceniraciji monopola i nastoji da prigrabi trzista nedovoljno razvijenih zemalja) i uvidio je da bi, zahvaljujuci nujednacenosti kapitalistickog razvitka, revolucija mogla zapoceti na najslabijim karikama imperijalistickog lanca, to jest u ekonomski zaostalim a prekomjerno eksplqatiranim zemljama. Ispalo je lakse udariti ria kapitalizam na najranjivijoj tacki jer je u sacici posebno bogatih i mocnih drzava sto izrabljuju cio svijet i sebi obezbjeduju ekstraprofite jedan sloj proletarijata - radnicka aristokracija — bio korumpiran od strane
SPEKTIVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
259
Drugi prakticni uslov za realizaciju revolucije koja bi a do komunizma proistice iz prvog: postojanje ogromne tasc covjecanstva, velike vecine, koja bi bila lisena bilo kakVt svojine, korjenito otudena i stavljena u nepomirljivu i ' i Diurjecnost sa postojecim svijetom bogatstva i kulturom. I'M .lavsi nepodnosljiva sila, otudenje koje eksproprira golemu vrrinu covjecanstva rada revolt te mase proletera i vodi ih I .1 revoluciji u kojoj, iprema posljedinjim rijecima Komunisii<-kog manifesta, ,,proleteri nemaju sta da izgube osim svojih
260
KOSTAS AKSELOS
Staro drustvo, iz koga su se rodile sve proizvodne snage sto ih je ono moglo podnijeti i koje je do granica svojih mogucnosti razvilo modernu tehniku, u isto vrijeme je proizvelo i onu ubistvenu masu radnika proletera; tako je stvorilo i dvostruki prakticni uslov za ljudsku subjektivnu i objektivnu emancipaciju. Uslovi za potpuno oslobadanje izrabljivane klase i za emancipovanje citavog covjecanstva dati su razvojem pokretaca istorije: proizvodnih snaga i onih koji ih pokrecu. Sama revolucionarna klasa posjeduje najvecu proizvodnu moc rnedu svim proizvodnim snagama. Nadin proizvodnje i podjela rada uvjetuju dvije antagonisticke klase. Klasa proletera je istinski pokretac proizvodnih snaga. Medutim, kako proizvodne odnose blokira privatno vlasnistvo, zajednicki rad proletera, povezan sa razvitkom proizvodnih snaga, zestoko se sudara sa onima u cijirn su rukama sredstva za proizvodnju, sa burzujima i kapitalistima, sto svoj posebni interes podmecu kao opsti interes. Pod uticajem privatnog vlasnistva, umjesto da pozitivno budu u sluzbi ljudi, proizvodne snage pretvaraju .se u destruktivne snage i radaju negativnost. Vlasnici predstavljaju konzervativnu, no zapravo destruktivnu stranu drustva, dok su proleterii sila koja razara to stanje stvari. Prolettarijat podnosi sve drustvene terete, a ne uziva ni u cemu; na taj nacin, on se suprotstavlja svim drustvenim klasama. On cdni vecinu drustva, stavilja u pokret iproizvodne sinage, proizvodi bogatstva posredstvom prodaje svoje radne snage, prodaje sto ga pretvara u puku postvarenu robu. Time sto hoce da ukine postojece proturjecje izmedu proizvodnih snaga ikoje pokrece i proizvodnih odnosa vezanih za privatnu svojinu, proletariat ne zeli da postane utvrdena vladajuca klasa; on hoce da odjednom ukine i privatnu svojinu (i sopstvenike) i otudujuci nacin proizvodnje; zajedno s time, on ce ukinuti i sebe (kao proletariat) i svoju suprotnost. Masi radnika nadodaje se klasna svijest, svijest o radikalnoj nuznosti totalne revolucije. Ova revolucionarna svijest dolazi joj ,,spolja", mada proizlazi iz njene vlastite situacije; to je ona teorija sto pretpostavlja, ali podjednako i utemeIjuje praifcsu. Ta misao osvjetljava emancipatorsku bonbu. Bez aktivnog ucesca proletarijata, prijasnje stanje stvari ne bi moglo biti prekinuto. Ntiznost raspada, inherentna gradan-
I ' l KSl'EKTJVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
261
skom drustvu, susreoe se sa zahtijevanim djelovanjem proli-larijata, rada akciju. ,,Privatna svojina goni svakako sama '.i"l>c u svom politicko-ekonomskom kretanju ka svom vlastilom ra'stocenju, ali ssamo putem razvoja koji je od nje nezavisan, besvestan, koji se desava protiv njene volje, koji je uslovljen prirodom stvari, samo time sto stvara proletarijat kii<> proletarijat, bedu svesnu svoje duhovne i fizicke bede; i-ascovecenje koje je svesno svoga rasoovecenja i koje zato o sebe ukida. Proletarijat izvrsuje presudu koju je priv;iMia svojina izrekla samoj sebi stvaranjem proletarijata." I'^'cta porodica; MED, torn 5, str. 31) Nekoliko redaka dalje, Marks ipodvlaci ulogu prcJletarijata, ne bozansiku, nego ljudsku, jer proleteri nisu bogovi, vec naprotiv; i precizira bit moletarijata: ,,On ne moze ukinuti svoje vlastite zivotne usfove, a da ne ukine sve neljudske zivotne uslove danasnjeg drustva koji su sazeti u njegovom polozaju. On ne prolazi u/alud kroz §kolu rada koja je surova, ali koja prekaljuje. N i j e posredi to sta ovaj ili onaj proleter ili cak ceo proletarii.il u datom trenutku zamislja kao svoj cilj. Posredi je sta in i jeste (was es ist) i sta ce on stodno torn bicu (diesem Seni) biti istorijski prinuden da cini. Njegov cilj i njegova iston|ska akcija prcdnaznaceni su culno jasno, neopozivo u njeI'ovoj vlastitoj zivotnoj situaciji, kao i u celoj organizacijidunasnjeg gradanskog drustva." (Ibid., str. 32; uz izmjenu) Izvrsenje zadatka proletarijata koji otkriva svoju bit ide I>ulorn ekoniomsikog, ipolitickog i ideolos'kog obaranja ekoiiomski, politieki i ideoloski vladajuce klase. Cineci to, proIdarijat nece, prosto, ponoviti jedno od onih revolucionarnih ilkustava koji su iskrsavali tokom istorije, istorije otudenja. Mnogobrojna revolucionarna previranja vec su se dogadala, no ,,Sva ranija revoluoionarna prisvajanja biila su ogranicena". (N. id., str. 66) Dakle, samo visoka razvijenost proizvodn i l i snaga, tehnike i krupne industrije ucinice mogucnim i nn/.niim ukidanje privatne svojine i antagonizma klasa. Prel.i'.nja revolucionarna prisvajanja bijahu podjednako ogran u ma zato sto ni cjelina potreba ni cjelokupni kapaciteti jos nisu bili razvijeni u potpunosti. Jedino moderni proleteri, toi . i I no liseni i isfrustrirani, mogu i moraju postati pokretac luv.jjjranlc'nog razvitka razotudene drustvene djelatnosti. ,,Revolucionarni potresi, koji se periodicno ponavljaju u r.ioriji" nikada nisu bili dovoljno jaki da bi prevrnuli samu
262
KOSTAS AKSELOS
bazu onoga sto jest, da bi sproveli cjelovitu revoluciju, revolucionirali ,,samu proizvodnju zivota"
i - 1 - . k T I V A I7.MTRRNJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
Inlrastrukturu i superstrukturu kapitalistickog drustva — a i .v.ikog drustva koje hi sadrzavalo otudenje — da bi sproi . l . i jedno novo i nevideno utemeljenje drustvenog zivota I p u l i . Rad, privatna svojina i podjela rada moraju biti ukin n i i ; ali Marks nam ne kaze kako se, poslije ukidanja privatiii- svojine i podrustvljavanja bogatstva, rad i podjela rada 1 ' i l j a mogu prevazilaziti u drustvu zasnovanom na munjeviloin razvijanju tehnike i produktivnosti. Pun uvjerenja u pogledu mogucnosti, a i nuznosti te koi 11 -i iitc i cjelovite preobrazbe, Marks tvrdi da bi prakticno k i H u ' i n j e ikoje bi trebalo dose,gnuti talkvu modifikaciju moralo poprimiti formu i sadrzinu revolucije. Dakle ,,,revolucija !< nuxna ne samo zato sto je vladajucu klasu snemogucno .vrj^nuti na neki drugi nacin, vec i zato sto klasa koja nju a samo u revoluciji moze uspeti da se otarasi sve stare l»i|';ani i postane sposobna da izgradi novi temelj drustva/' ( I h i d . , str. 37—38) Vladajuca klasa posjeduje sredstva_ za proizvodnju i Drzavu; da bi se ona lisila posjeda i da bi ^se i.-i/otudilo drustvo, potrebno je has unistiti gradansku Drzav u , a proletarijat ce na torn revolucionarnom djelu sazrijev a t i i iskusavati uvjete egzistencije novog zajednickog druslva. i se povezali sa revolucionarnom klasom, posto ,,su se uziligli do 12teorijskog razumijevanja cjelokupnog istorijskog kretanja" . Jedino je dijalebtidko povezivanje revolucioinarnih ideja i komunisticke misli sa revolucionarnom klasom i realnim kretanjem komunizma garant za brizljivu paznju ulozenu u zadacu korjenitog ukidanja privatnog vlasnistva, (otudujeceg) rada i podjele rada. Pa ipak — a mi smo vec bill u prilici da pokrenemo to pitanje - - veza koja to odno§enje sjedinjuje ostaje dvosmislena: nekad materijalna i realna situacija revolucionarne klase uzrokuje radanje ideja, re^( e svijesti i misli, a nekad teorija, razumijevanje
10
N. id., str. 39. " Ibid.
263
12
Up. Knjigu V, kraj poglavlja II: Religija. Ideje.
264
KOSTAS AKSELOS
situacije i realnog kretanja, osvjescenje, nuka revolucionarnu akciju. Circulus ,,vitiosus" sto povezuje realno djelovanje i praksu (materijalnu) i stvoriteljsku teorijskog misljenja) sa svijescu i idejama (deriviranim formama, no kako samo mocnim i temeljnim) je uzalud okretati ,,dijalekticki"; time on ne prestaje biti ,,vitiosus", jer nije utanaceno koja je to sila koja niu predaje njegov momenat kretanja. Bilo koja da je, komunisticko djelovanje, sto rada komunisticke ideje a i samo je produkovano revolucionarnom svijescu, mora doprinositi masovnoj produkciji komunisticke svijesti, u kojoj revolucionarna misao prodire u mase i predvodi nj'ihovu akciju; iradi toga je potreboio masowio mijenjanje ljudi, koji ce se onda prihvatiti borbe protiv ,,same dotadasnje proizvodnje zivota" — neophodno je jer ti ljudi treba da izvrse totalnu preobrazbu temeljne covjekove djelatnosti. Ljudi imaju nalog da svufcu staru i navuku novu kozu u torn poduhvatu koji treba da preoblikuje korijene drustvenog zivota; ,,okolnosti stvaraju ljude isto onoliko koliko i Ijuidi okoslmosti", misJi dijalekticki, all pomalo nejasno odlucni protivnik Hegelove dijalektike (N. id., str. 39). Ako se revolucionarna masa ne obaveze da se ne zaustavi sve dok ne izvrsi svoj zadatak, dok prakticno ne ozbilji komunisticku misao i istinu univerzalne istorije, bice samo pukih i nebitnih drustvenih promjena ill ce, pak, ustrajavati sama i nemocna ideja nekakvog renegatskog potresanja. Klasa koja vrsi revoluciju, nepopustljivo ponavlja Marks, i jeste i nije klasa; kao odredena klasa, ona se ispocetka predstavlja kao predstavnica cijelog drustva; njen ,,posebni" interes podudara se sa istinski univerzalnim interesom. Ona saciojava cijelu imasu drustva, zavadenu sa jedimom vladajucom i posjednickom klasom, a da, pod pritiskom drustvenih uslova, jos nije uspjela da se razvije kao posebna klasa sa iposebnim interesom. Tako ona tezi vlasti koja bas i nece biti vlast. iNjena pobjeda dbezibijedice emandiipaciju svim clanovima drustva i ona ce povesti covjecanstvo ka onoj formi drustva u kojoj je nestala ,,potreba da se poseban interes prikazuje ikao opsti ill ,opste' (sto znaci apstraktao uiniverzalno) kao vladajuce" (ibid., str. 44). Posljednja etapa klasne borbe okoncace se istovremenim ukidanjem obiju sukobljenih klasa i dovesce do besklasnog drustva, do drustva sa tehnikom u punoj mjeri razvijenom i planiranom.
I'I'.RSPEKTIVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
265
* **
Na ekonomskom planu, proleterska revolucija mora istovri-imeno ukinuti odvojeni ekonomski zivot, privatnu svojinu u svim dbliicima, saim rad kao ospioljenje covjek"a, podjelu i tula i sve prijasnje uslove proizvodnje i opstenja. To se, sasvim jasno, podrazumijeva kao jos negativna zadaca, kojoj i < usilijediti zajednioko i koimunistidko oirganiziranje ekonomg zivota. Mada on tezi ka ukidanju ekonomske strane, UVodenje i organiziranje komunizma ima u sustini ekonoma karakter (N. id., str. 61) Socijalizirani ekonomski zivot i r iinati drugi smisao, ali ce ipak ostati ekonomski zivot. Sve ce biti podredeno svima, pojedinci ce seWi potciniti sile koje su ih pokoravale. Stvar ce biti podvrgnute ljudskim .nagama. Proletarijat -- i cjelokupno covjecanstvo -- prisvoin i- cjelinu proizvodnih snaga i cudesno ce ih razviti, osloboilice sve moci tehnike. Ovo univerzalno prisvajanje imace odoi i i cjeline i vise nece ukljucivati nikakva otudenja; ni uslovi niila, kao ni podjela rada i sredstva za rad, nece vise moci (In se izvrgavaju u tude moci, neprijateljske prema clanovima » ijalistickog drustva. ,,U slucaju svih dosadasnjih prisvaja n j ; i mnostvo individua je ostalo podredeno jednom jedinom orndu za proizvodnju; u slucaju prisvajamja proletera masa (inida za proizvodnju mora biti podredena svakoj individui a a svim individuama. Moderno univerzalno opstenje moI'.iirno je podrediti individuama samo na taj nacin sto se ono l>o(lreduje svim individuama." (Ibid., str. 67) Ne trudeci se i In objasni kako ce sve to biti moguce u svijetu sa visoko i;i/.vijenom tehnikom, sa tehnikom koja ce sve ljude na plani-ti staviti u pokret, Marks stalno izjavljuje da ce ukidanje I'rivatne svojine (Privateigentum) i ko^munisticko regulisai i ji- proizvodnje omoguciti ukidanje (Aufhebung) svega sto je hide (Fremdheit) drustvenoj prirodi ljudi, prevazilazenje otuilfiija (Entfremdung), sto ce otvoriti put slobodnom i cjelovitom eovjekovom prisvajanju (Aneignung) svijeta. ,,S uki(l;nijem baze, privatne svojine, s komunistickim regulisanjem proizvodnje i s njim povezanim uklanjanjem tudosti (Fremdlicit), s kojom se ljudi odnose prema svom sopstvenom proi/vodu, iscezava i moc odnosa ponude i trazenje, i ljudi opet
266
KOSTAS AKSELOS
pocinju da gospodare13 razmenom, proizvodnjom, nacinom na koji se ponasaju jedni prema drugima." (Ibid., str. 34; izmjena). Ovo komunisticko regulisanje ekonomskog zivota rasteretice Ijuide od itiranije ekonomiskih nioci, jer oni ce avladati tim mocima, kontrolirace ih i vrsice svoju vlast nad njima, prema svojoj svijesti ii volji, za koje 'se pretipostavlja da su u skladu sa ritmom razvoja tehnike. ,,Univerzalna zavisnost, taj prvi prirodni oblik istorijski univerzalnog zajednickog delanja individua, pretvara se ovom komunistickom revolucijom u kontrolu i svesno gospodarenje nad silama koje su, — stvorene uzajamnim dejstvom ljudi, — tim ljudima dotle ulivale strahopostovanje kao potpuno tude sile i gospodarile njima." (Ibid., str. 36; izmjene) Drustvena nuznost i individualna slobada, proizvodnja ipredmeta po svjesnoj volji subjekata, zajednicko djelanje i saradnja medu ljudima, sve ce to imati oblicje covjeku dobro poznate realnosti. Dok budu prisvajali proizvodne snage i osiguravali srecan razvitak industriji i tehnici, dok budu razvijali cjelinu svojih individualnih sposobnosti - - pri cemu ce totalno prisvajanje ici sa sirenjem totaliteta sposobnosti ukorak — i pripremali uslove za zadovoljenje cjeline svojih potreba, clanovi novog drustva preobrazavace se u cjelovite individue i iivjece istorijski univerzalno, isvjetskoistorijski (weltgeschichtlich). Homo oeconomicus ce biti prevaziden poslije prevrata ekonomske baze postojeceg drustva; covjek novog drustva vise nece imati ekonomski egoistican, skucen, ogranicen i prIjavo utilitaran horizont. Tokom borbe za univerzalno prisvajanje onoga sto covjek jeste i sto cini, proletarijat ce sa sebe zbaciti sve sto jos bude ostalo od njegova prijasnjeg drustvenog polozaja i izucice razotudeni zivot. Mozemo shvatiti sta Marks podrazumijeva pod korjenitim ukidanjem privatne svojine mada on, izgleda, ne smatra to ukidanje dovoljnim osnovom za integralno prevazilazenje svakog otudenja. Podrustvljenje sredstava za proizvodnju, prisvajanje cjeline bogatstava od strane clanova ljudske zajednice, postanak zajednickog dobra ljudi, ukratko, zajednicko 13 ... wieder in ihre Gewalt bekommen, pise Marks (Kroner, str. 363); ,,ljudi" ipak ,,opet pocinju da gospodare" onim sto jos nikad u njihovoj stvarnoj vlasti nije bilo.
I'liKSPEKTIVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVUETA
267
l>usjedovanje svih ,,izvora zivota" — da se nazrijeti, mada ukljucuje ozbiljne poteskoce. Mi mozda shvatamo, mada ne IHY. muke, sta Marks podrazumijeva pod ukidanjem rada onakvog kakav je do sada bio. Kada polozaj radnika kao rail nika jednom bude ukinut, svi ce ljudi produktivno raditi i otpocece nova era rada: rad ce postati ispoljavanje ljudskog /.ivota i prestace da bude sredstvo za zaradivanje za zivot — odnosno za gubljenje — njegovog zivota. Ali Marks postaje /.;iista tezak za pracenje kad progovori o ukidanju podjele i
268
KOSTAS AKSELOS
ljudski drustvene ciljeve. Ostvareni naturalizam znaci ostvareni tehnicizam, jer ce socijalisti£ki i komunisticki humanizam ,,zguliti svaku prirodnost (Abstreifung aller Naturwiichigkeit)"* (ibid., str. 66; izmijenjen prevod). Kad Bog bude ukinut a priroda potcinjena i preobrazena u ljudsku i drustvenu realnost, prakticna djelatnost ljudi nece imati nista ni sa kakvom prirodom nezavisnom od ljudi. 'Kad ukine privatnu svojinu i podjelu rada, komunisticka vlast sprovesce i ,,ukidanje suprotnosti izmedu grada i sela [fcoje] predstavlja jedan od prvih uslova zajednice" (ibid., str. 47). Ono sto od nekog cini ogranicenog ,,varoskog glupana", a od nekog jos ogranicenijeg ,,seoskog glupana" prestace da postoji kad se cjelovito razvije proizvodna tehnika, kad se priroda u potpunosti industrijalizira i socijalizira. Takode ce isceznuti — na torn nivou — podjela rada na materijakii, manuelni i duhovni, intelektualni. Zapltajmo opet: kako ce se, kookretno, pojaviti moc neizdijeljenog rada i njeno sirenje? Upitajmo to saniog Marksa, koji — nalkon ustrajavanja na ,,cinjenici" da ce covjekove djelatnosti odista iznicati iz njegove volje, pri cemu se nikakvo stabiliziranje ili fiksiranje drustvene djelatnosti nece uplitati da ne bi poremetilo srecu cjelovite prakse, — pribjegava nekakvoj ilustraciji svoje teze. Upravo Marks, neumoljivi poricatelj postojece realnosti, pozitivno tvrdi ovo sto cemo navesti, o novoj realnosti. On nam, prije svega, kaze da u prirodnom drustvu (naturwuchsigen Gesellschaft), u tehnicki nerazvijenom drustvu, u kome djelatnost nije podijeljena slobodno, vec prirodno, covjekov vlastiti cin postaje njemu tuda i neprijateljska sila, sto ga pofcorava. Stoga covjek u toni stadiju, jos odvec bliskom prirodi, ne bira djelatnosti svojom slobodnoni voljom, vec niu se one prirodno namecu; covjek je lovac, ribar, pastir i primoran je da to i ostane. Zbog toga, ne moze biti govora o iponavljanju ovih prirodnih, ali ne voljnih djelatnosti na nivou naturalizma koji se preokrenuo u humanisticki socijalizam. A evo sta * Cijela recenica u MED glasi: ,,Na drugoj strani, nasuprot tim proizvodnim snagama stoji vecina individua, od kojih su ove snage otrgnute i kpje su stoga lisene svake stvarne zivotne sadrzine, postale apstraktne indiyidue, ali njima se tek na ta.j nacin i pruza mogucnost da kao individue stupe u medusobnu vezu." Ovo mjesto je u izd. Costes, torn 7, str. 243, a u rukopisu u drugoj svesci, na 65. stranici.
BRSPEKTIVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
269
se desiti u komunistickom drustvu: ,/U komunistickom liustvu (in der kommunistischen Gesellschaft), gde niko neia jedan iskljucivi krug delatnosti, vec se moze usavrsavati liilo kojoj grani, drustvo regulise opstu proizvodnju i upivo time mi omogucava da danas cinim ovo a sutra ono, da i j n l r u lovim, posle podne pecam, uvece se bavim stocar'.Ivom i posle jela kritikujem, — kako god mi je volja, — a la ne postanem lovac, ribar, pastir ili kriticar." (Ibid., str. 175) U svijetu planetarne tehnike i najmocnijeg razvitka cjeI I I K - proizvodnih snaga, u svijetu koji ce potpuno preobrazii i |">rirodu u istoriju i strgnuti svu samondklost s nje, u u u fcome se vise nece raspoznatvati razlike materijali duhovnog rada i koji nece znati za suprotnost grada i , komunisticki covjek moci ce, dakle, prema svojoj volji idanju da se prepusti ovim primdtivni'm, antickim i sredn|ovjekov!nim djelatnostima: moci ce ;da lovi, peca da gaji ii i kritikuje. Nije li ovo gledanje, koje predvida djelatnosti cjelovitog covjeka u okrilju cjelovitog drustva, dirljivo >o svojoj naivnosti i svojim seoskim, idilicnim bojama, koje C izjasnjava kao fanatican protivnik svake ideologije i utopil<- - nije li ono ideolosko? U svakom slucaju, ono navodi mi razmisljanje; navodi nas da mislimo da ukidanje ekonomg zivota i sveg ekonomskog otudenja bitno ekonomskim "i "anizovanjem i komunistickim regulisanjem proizvodnje postavlja probleme koje Marks nije uvidao. Prevazilazenje i . n l a i podjele rada — onakvih kakvi su postojali — u dzinovskom i univerzalnom razvitku proizvodne tehnike dopri' i- do mnogo problematicnije realnosti od one u kojoj cov|rl< moze loviti, pecati, baviti se stocarstvom ili kritikovau j r m prema porivu ili dobu dana. Caik i kao imaginarna proji-l^cija, to predvidanje ostaje strasno plitko i zar nam ono in- pokazuje u sasvim idilicnim bojama, zapravo, prevazilazei i jo ,,diferencija" u svijetu opste indiferencije? Hi ce pak iiivjekova aktivnost, njegova politehnicka djelatnost biti iz ivda Igre? Hoce li igra sacinjavati ,,smisao" za ljudsko djelovanje kojim ce trazenje smisla biti nadmaseno, a da se pri 11 >ni ne zapadne u apsurd i besmislenu tupost? Marks nam ilopuSta da se igramo sa ovom ,,hipotezom", ali je eksplicit110 ne formulise. Hoce li postojati neka globalna Ijudska djelalnost u kojoj ce se u punom jedinstvu utemeljiti proizvodni i sivaralacki rad, poetska aiktivnost, zabava, i hoce li ta jedna
270
KOSTAS AKSELOS
djelatnost biti Igra? Kad govori o radu koji proizvodi postvarene vrijednosti, Marks raskrinkava u osnovi neinteresantan i nedopadljiv karakter toga rada, te kaze da rajmik nimalo ne uziva u svojoj djelatnosti ,,kao u igri (Spiel) svojih sopstvenih telesnih i duhovnih sila". (Kapital, Prvi torn; MED, torn 21, str. 164) Ali, o mogucnosti buduceg otvaranja po dimenziji igre nije nam receno vise tiista. **
Cjelovito oslobodenje covjeka oslobadanjem revolucionarnog proletarijata mora pribjeci politickom zahvatu usmjerenom na ukidanje politickog otudenja «i saimog ipoliticfkog zivota. Proletarijat prije svega treba da srusi postojecu Drzavu, organiziranu moc koja organizira postojece stanje stvari. ,,Svaika klasa koja tezi da uzme vlast — pa cak i ako njena vladavina uslovljava ukidanje celokupnog starog oblika drustva i vlasti uopste, kao sto je to slucaj sa proletarijatom — mora prvo osvojiti politicku vlast, da bi, opet, svoj interes predstavila kao opsti, na sta je primorana u prvom trenutku." (N. id., str. 32) PoSto pojedinci nisu trazili nista drugo nego svoj posebni interes, taj opsti interes koji iskazuje njihove zbiljske interese izgledao im je u pocetku ,,cudan"; ali obrazovace se oni svojom vlastitom revolucionarnom akcijom — i u njoj. Prevrat i unistenje postojece Drzave revolucijom prvi je zadatak proletarijata. Jer za proletarijat se ne radi o tome da se prosto i jednostavno docepa sasvim gotove drzavne masine i da je pokrene drugacije. Stari drzavni aparat se mora unistiti, a radnicka klasa ne smije, kad preuzme vlast, nastaviti da rukovodi putem stare birokratske masinerije. U jednom poznatom pismu, Marks pise Kugelmanu: ,,Pogledas li posljeidnje poglavilje mog Osamnaestog Bnimara, razaibrat ces da slijedecim pokusajem francuske revolucije smatram ne vise kao do sada prenosenje birokratsko-militaristicke masinerije iz jednih ruku u druge, vec njeno razbijanje, a to je preduvjet svake stvarne narodne revolucije na Kontinentu.' (Pismo Ludwigu Kugelmannu, 12. april 1871; MED, torn 40, Bgd. 1979, preveo Sordan Joka; str. 186) Prelazak iz kapitalizma u socijaMzaim ine moze se izvesti miroiljdbivo. Revolucija
i l I. I I V A 1ZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
271
i' iK-ophodna i ona ce uspostaviti diktaturu proletarijata, sto |)i-olclarijatu omoguciti da se organizira, -da zapoone izgra' l i v . n i j r socijalizma i da unisti svoje neprijatelje. ,,Izmedu ka1'ii.ilislickog i komunsitickog drustva lezi period revolucioM.M mi!', preobrazaja prvog u drugo. Njemu odgovara i polii i ' K i prelazni period, a Drzava tog perioda ne moze da bude MI u drugo do revolucionarna diktatura proletarijata." (Kriiihn (lotskog programa; MED, torn 30, Bgd., 1979, preveo / v o n k o Tkalec, str. 24) Diikitatura prdletarijata i njoj odgovai.i|iica Drzava strogo su privremene, prolazne, osudene da u' lamu. Proistekla iz ekoinomske, prvobitne borbe proletari| . i i ; i , politicka borba, usko povezana s ovom prvom, smjera licanju politicke vlasti. Drustvo je osnov Drzave; ovo je I K no za gradansko i kapitalisticko drustvo i za drustvo koje v ) ( l i ka socijalizmu i komunizmu; Drzava prelaznog perioda I M I C skroz podredena drustvu i nece pribaviti nezavisnu realni>st; i dalje, osudena je da iscezne. Ista je stvar i sa klasi i i mn borbom, pokretacem poistajanja ,,sveg dosadasnjag dru, a poseibno istorije inekolicine posljddnjih .sitaljeca; ta linrba dovodi do proleterske revolucije i do revolucionarne iliklature proletarijata, — sile koje ce covjecanstvo odvesti In besklasnog drustva. Diktatura proletarijata stavlja tacku na klasnu borbu i ukida klasne antagonizme14 Marks, tuzitelj Drzave, prava i politickog zivota, ogorceni k'oreticar korjenitog ukidanja Drzave, prava i politickog zivnia, vizionar besklasnog drustva, drustva bez Drzave, drua koje vise ne razdvaja sferu socijalne i socijalisticke aklivnosti na ekonomiju i politiku, taj Marks ipak zna da Dr/ava, (prinudno) pravo i politika ne mogu biti odmah dokinuti. Sagledavajuci famozni prelazni period kao neizbjeznu 14
Prirodu svoga priloga problemu drustvenih klasa Marks je piccizno odredio. 5. marta 1852. pisao je iz Lpndona Jozefu Vajdeninjeru (Joseph Weydemeyer): ,,Sto se mene tice, ne pripada mi zaslnga da sam otkrio bilo postojanje klasa u modernom drustvu, bilo njihovu medusobnu borbu. Gradanski historiografi su mi vec odavna prikazali povijesni razvoj te klasne borbe, a gradanski ekonomisti ckonomsku anatomiju klasa. Ono novo sto sam ja ucinio bilo je 1. dokazivanje da je postojanje klasa povezano samo s odredenim povijesnim razvojnim fazama produkcije; 2. da klasna borba nu£no vodi do diktature proletarijata; 3. da ta diktatura cini samo prijelaz do uklanjanja sviju klasa i do besklasnog drustva." (MED, torn 35, Bgd., 1979; preveo Dragutin Perkovic; str. 463)
KOSTAS AKSELOS
realnost, on pise: ,,Ovdje imamo posla s komunisticMm drustvom ne onakvim kakvo se ono razvilo na svojoj vlastitoj osmovi, nego ohrnulto, onalkvim ikalkvo ono iz kaipitailisticlkog drustva upravo izlazi; s komunistickim drustvom, dakle, kojeju svakom pogledu, u ekonomskom, moralnom, duhovnom, Jos nosi ma sebi madez starog drustva iz cije utrobe izlazi." (Ibid., str. 17) Novo drustvo nastavlja izvjesne realnosti starog drustva, mada sebi nalaze njegovu negaciju. Sama negacija ostaje aficirana i inficirana onim sto negira, iako Marks ovu afektaciju i ovu infekciju nikad nije uzimao odvec ozbiljno; nepokolebljivo njegovo povjerenje u apsolutno pozitivnu buducnost dovrsenog komunistickog drustva nije dopusttlo da mu vizliju zatamine mracne mrlje koje prijasmji svijet projicira na novi svijet. Iako Marks dopusta da ce pravo kojim ce se koristiti prelazno drustvo bit! ,,pravo nejednakosti kao i svako pravo" (ibid.). S druge strane, on nikad nije dao da mu pomraci vid ideja jednakosti i niposto nije zelio da na zastavama socijali'stickog drustva vidi fbrmalne rijeci Liberte, Egalite, Fraternite. On smjera na ukidanje klasnih razlika, a ne na uspostavljanje carstva apstraktne jednakosti. Radi se o ukidanju nejednakosti u materijalnim uslovima i u uslovima razvitka individua, o ponistavanju klasnih razlika, a ne o prizeljkivanju da se uspostavi vladavina nerazlikovanja, imperij ,,podjedinakih", nesto neostvarljivo. Cak ni dovrseni komunizam nece i ne treba da bude pod vlascu ,,jednakosti". Ono privremeno i prelazno drustvo mora se shvatiti kao zestoko suprotstavljeno kapitalizmu, a da, pri torn, jos nije u piotpumosti socijalisticko i komuini's'ticko drustvo. Hoce proletarijat vladati, all ne kao klasa; iako je u posjedu drzavne i politicke sile, on nece uspostavljati neku novu moc vlasti u pravom smislu. U toku svoga pobjedonosnog pohoda, trudbenicka klasa postavice na mjesto prijasnjeg gractansikog drustva - - okvira u kojem je politicka moc sazimala antagonizam izrabljivaca i izrabljivanih — zajednicko udruzenje. Marks postavlja pitanje nove politicke moci i rjesava ga tako sto ga otklanja. ,,Znaci li ito ida ce poslije rusenja starog drustva doci novo klasno drustvo, koji ce biti oliceno u novoj politickoj vlasti? Ne. Uslov za oslobodenje radnicke klase jeste ukidanje svafce kilase, kao sto je uslov za oslobodenje treceg staleza, burzoaskog reda, bilo ukidanje svih
> i I I I V A IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
273
i 'I. /.i i svih redova. U toku razvitka, radnicka ce klasa posi . i v i i i namjesto starog burzoaskog drustva takvvi zajednicu iskljucuje klase i njihovu suprotnost, i vise nece biti ! ivc politicke vlasti, jer je politicka vlast upravo zvanicni i/ suprotnosti u burzoaskom drustvu." (Bijeda filozofije; Ml ; ,I), torn 7, str. 144) Medutim, problem politicke moci u m v i t j I'azi komunizma ne da se Iako otkloniti. Klasna borba I.o|.i iiu/jno vodi ka diktaturi proletarijata, a ova revolucionarn,i diiktatura, opet, sacinjava prelaz i preko laklanjanja svih l i vodi ka besklasnom drustvu i ka drustvu bez Drzave oiui neosporno predstavlja glavni dio Marksovog politicl«>\ inisljenja. No ipak, taj bitni odsjecak njegova politickog mi .Ijcnja ostaje jako problematican. Proletarijat se konstitui1.1 kao klasa; organizira se kao politicka partija; rusi kapital i M i r k u viladaviinu, eikonomski i pollitiiSki; uzdize se u vladaju. u klasu i stice politiaku moc. „ . .. (P)rvi korak u radnickoj icvoluciji (je) podizanje proletarijata u vladajucu klasu, izvoic-vainje demokratije. Proletarijat ce svoju politicku vlast isI'.'iiistiti za to da postepeno oduzme burzoaziji sav kapital, da u rukama Drzave, to jest proletarijata organizovanog kao vladajuca klasa, centralizuje sva oruda za proizvodnju i da n brze poveze masu proizvodnih snaga"., citamo u ManiIcsin komunisticke partije. (MED, torn 7, str. 395) Nekoliko n-daka dalje: ,,Kad u toku razvitka budu iscezle klasne razl i k e i cijela proizvodnja bude konceiitrisana u rukama udruh individua, javna vlast izgubice politicki karakter. Poli(i£ka vlast u pravom smislu jeste organizovana vlast jedne klase za ugnjetavanje druge klase. Kad se proletarijat u borhi protiv burzoazije nuzno bude ujedinio u klasu, kad bude pomocu revolucije postao vladajuca klasa i kad kao vladajura klasa nasilno ukine stare odnose proizvodnje, on ce s tim odnosima proizvodnje ukinuti i uslove postojanja klasne suprotnosti, klasa uopste, a tim i svoju sopstvenu klasnu vladavinu. Na mjesto starog burzoaskog drustva s njegovim klasama i klasnim suprotnostima stupa udruzivanje, u kome je slobodni razvitak svakog pojedinca uslov slobodnog razvitka za sve." (Ibid., str. 395—396) Moze li se onda reel da su pitanja koja se ticu vlasti, politike i Drzave time rijesena? Marks se uzdrzao od predvidanja konkretnih formi koje ce poprimiti ,,buduca drzava" u ikomunistickom drusitivu; no vec i ono sto je o njoj kazao 18 Marks mislilac telvnike
274
KOSTAS AKSELOS
ostaje problematicno. To udruzivanje u kome i po kome ce sloboda postati mogucna i djelatna a svacija licnost ce se slobodno razvijati u okrilju toga usaglasenog saveza pojedinaca — ostaje previse idiliono. Svjesni i dobrovoljni savez individua — Marks je htio da prevazide vjestacke, ugovorne koncepcije, Drustveni ugovor — koji ce vrsiti kontrolu nad cjelokupnim razvitkom proizvodnih snaga i nad svakim drustvenim razvijanjem jndividua, postace zbilja tek u visoj fazi komunizma; no bice na putu realizaclje i u prelaznom periodu u kome ce sama nedrzavna Drzava pripremati svoju propast. Nikakav birokratizam se ne smije uvuci u novu drustvemu organizaciju, misli Marks, odlucni protivnik svake birokratije; niposto se drustvene funkcije ne simju koneentrirati, utvrditi i postvariti u .rukama ocvrsle administraoije ili funkcionarijata. No ipak sudbina Drzave u toku ovog osvajackog pohoda Ostaje (pdbrkana, i ni Marks ni Engeil's nisu ni znald ni umjeli istjerati tu avet. U pisrnu koje se odnosi na Gotski program, pisanom 18—28. marta 1875. Augustu Bebelu, Engels nastoji da unese malo preciznosti; uspijeva li? „* . . . slobodna drzava jest takva gdje je Drzava slobodna u odnosu prema svojim gradanima, dakle, Drzava s despotskom vladom. Trebalo bi odbaciti cijelo to brbljanje o Drzavi, narocito poslije Komune, koja vise nije bila Drzava u pravom smislu. ,Narodnu driavu' su nam anarhisti preko svake mjere nabijali na nos, iako vec Marxov spis protiv Proudhona i zatim Komunisticki manifest direktno kazu da se s uvodenjem socijalistickog drustvenog poretka Drzava sama od sebe ukida i nestaje. Kako je, pak, Drzava samo prolazna institucija kojom se valja sluziti u borbi, u revoluciji, da bismo svog protivnika silom ugusili, cista je besmislica govoriti o ,Slobodnoj narodnoj drzavii': do.k je proletarijatu jos potrebna Drzava, ona mu je potrebna ne u interesu slobode, nego u interesu ugusivanja njegovih protivnika, a cini bude moguce govoriti o slobodi, Drzava kao takva prestat ce postojati. Mi bismo stoga predlozili da se umjesto .Drzava' stavi svuda ,Gemeinwesen ! (,opcina'), dobra stara njemacka rijec koja vrlo dobro moze zastupati francusku rijec ,Komuna'." (MED, torn 30, str. 6) Problem razvoja koji bi vodio ka propasti Drzave i drugih * ,,Gramati£ki uzev§i..." — tako Engels pocinje ovu recenicu.
si'I'KTtVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
275
lii'ka koje ce uzeti upravljanje bicima i stvarima je, medui, daleko od rjesenja15. Treba li onda reel da taj problem biva rijesen u teoriji 11 da prakticno nije rijesen? Je li to Marks, koji nikad nije IH u i prihvatiti distinkciju teorijske (apstraktne) i prakticke ikiinki-etne) Istine, poklekao otudujucoj moci ove dualnosti? ' i leorija ne prestaje da objavljuje istinu komunizma, all in- i/jasnjava o prakticnim sredstvima kojima ce ona biti 11 jena. Receno nam je da se ,,stvaraju [ . . . ] drustveni , u obliku Drustva, npr. djelatnost neposredno u drui v n s druigima itld. postala je organ mog ispoljavanja zivota i nacin prisvajanja covjekova zivota." (Ek.-f., str. 240) i i k v c ce oblike organizacije uzeti ovi organi ispoljavanja ziv u l a ? Preko kojih administrativnih organizama ce se ispoljiti > < > l | a /.a sveopste prisvajanje ljudskog zivota? " U bro§uri Drzava i revolucija; ucenje rnarksizma o Drzavi i zaliK-nna proletary ata u revoluciji (1917), Lenjin je tvrdio da je ,,nas " i . i i i i k [...] pre svega u ponovnom usposiavljanju pravog Markso\'tt\i | i jo.s prije, Engelsovog] ucenja o Drzavi". (V. I. Lenjin: Dela, torn ' < > H|;d., 1975; preveo Rodoljub Colakovic; str. 137). On u pogledu i ' r .ivc ovako utvrduje zadatke proleterske revolucije. Razoriti prija§ii 1 1 hirokratski i vojni aparat, razbiti staru birokratsku i vojnu masiI H I postojece Drzave. Ukidanje gradanske Drzave mora dovesti, na li.i/i ,,proleterskog centralizma", do ,,socijalisticki reorganizovane Drzave", rcvolucionarne i prplazne, all nezapbilazne forme Drzave. Nova i 'i /.iva ukida stajacu vojsku i zamjenjuje je oruianim narodom. Isto i il.» ukida i parlamentarizam i birokratiju: uspostavlja opstu izboriio '.i i potpunu ppozivljivost — u svakom momentu i bez izuzetka svih liinkcionera, a i plate su im svedene na niyo radnickih nadnica. Sve liivnc lunkcije preobrazene su u administrativne funkcije, te su, u pra\ ..... smislu rijeci, izgubile politicki karakter. Nova Drzava stupa ka NVOJOJ propasti: ,,Drzava koja odumire moze se na izvesnom stupnju Nvog odumiranja nazvati nepplitickom drzavom." (str. 178) I same lir.iiiucije ce prestati da postoje. ,,Jer, za unistenje Drzave nepphodno |i- i>rctvaranje funkcija drzavne sluzbe u takye proste operacije koni i i i l c i evidencije koje su dostupne i razumljive ogromnoj vecini stanc'\'iiislva, a zatim i celokupnpm stanovnistvu bez izuzetka." (str. 189) I'M ires odumiranja bice dug i tezak, a pdumiranje ce se zbiti tek u p»i|)iinom komunizmu. Zato marksisti i anarhisti imaju zajednicki H I drustvo bez klasa i bez Drzave; ali, iz korijena se razlikuju u ix iv.ledu sredstava koja su dopustena da bi se stiglo do tog cilja. Svc to je Lenjin pisao u jesen 1917, uoci revolucije koja je smjerala i n iivede planiranje u rusko drustvo i ekonomiju. Spvjetska drzava ric''.la je od onda izvjestan put. Potrebno je podvuci da Lenjin ne i i . i n - indikacija o onoj partiji prpletarijata koja se jednog dana iz 1 1 -volucionarne preobrazava u partiju na vlasti, partiju Drzave.
276
KOSTAS AKSELOS
Daleko od odgovara ina ova pitanja, Marks ustrajava na cinjenici da je ovo prisvajanje trojako uslovljeno: stepenom razvijenosti proizvodnih snaga; individuama koje prisvajaju; nacinom na koji se prisvajanje mora vrsiti. ,,Ovo prisvajanje je pre svega uslovljeno predmetom koji treba prisvojiti, — — proizvodnim snagama koje su razvijene u totalitet i postoje samo u ofcviru uiniverzalnog opstenja. Dakle, ovo prisvajanje je, zatim, uslovljeno i individuama koje ga vrse, koji odgovara proizvodnim snagama i opstenju. [...] Ovo prisvajanje je, zatim, uslovljeno i mdividuuma koje ga vrse. [ ... ] Prisvajanje je, zatirn, uslovljeno nacinom na koji se mora vrsiti." (N. id., sir. 66—67) Individue koje prisvajaju, te °blik i nacin na koji se naturalisticko, humanisticko, socijalisticko i komunisticko prisvajanje vrsi igraju, dakle, vaznu ulogu i ishod tog prisvajanja u dobroj mjeri ovisi o njima. Uloga predvodnika pozvanih da povedu oslobodilacki pokret takode nije zanemarljiva. Ti rukovodioci pozitivno mogu ubrzati ili negativno usporiti razvoj socijalizma-komunizma. ,,Svjetsku povijest bilo bi svakako vrlo zgodno stvarati da se borba_ prihvacala samo pod uvjetom neminovno povoljnijih izgleda. S druge strane, bila bi vrlo misticne prirode da ,slucajnostij nisu igrale nikakvu ulogu. Te slucajnosti padaju, naravno, stavise u opci tok razvoj a i ppet se kompenziraju s drugim slucajnostima. AH ubrzavanje i otezanje (kretanja) veoma zavise od takvih ,slucajnosti' — medu kojima figurira i .slucaj' karaktera ljudi koji su od pocetka na celu pokreta." (Pismo Marksa Kugelmanu od 17. aprila 1871; MED, torn 40, str. 190) Marksu, dakle, nije nedostajalo vidovitosti — mnogo toga mu je svakako bilo jasno — u pogledu prilika, ili neprilika, za politicki razvoj. On je pokatkad svjestan da je totalna i sjajna pobjeda revolucionarnih radnika krajnje teska stvar; da nekoj etapi u kojoj radnici pobjeduju odgovara neka nova bitka koja ce svrsiti porazom radnika; da je moguce da jedna klasa izvrsi revoluciju koja ce koristiti nekoj drugoj Masi. I znajuci sve to, Marlfes ostaje uvjeren u nadolazak cjelovite ljudske emancipacije. Da bi ta emancipacija mogla biti ozbiljena, potrebno je da komunisticki pokret prethodno zestoko uzdrma samu bazu svih prijasnjih uslova proizvodnje i trgovine, rukovodenja i potrosnje, da unisti politicke i administrativne forme sta-
I'l.KriVA I/MIRKNJA KAO OSVOJENJK SVUETA
birokratslkog aparata Drzave, da skine tobozinju prirodnosl sa svih datosti koje se smatraju prirodnim i cine zau stvaralackoj moci proletarijata u pokretu. Sve mora Id I i potcinjeno svijesti, volji i moci ujedinjenih individua; Ito je izgledalo da moze postojati neovisno od individua, to | i - nainijenjeno nistenju, jer sve sto postoji jeste proizvod l | i i < l s k e djelatnosti. Koniunizam otpocinje sasvim novu eru; prema svim spontano nastalim pretpostavkama pryi se no odnosi kao prema tvorevinama dotadasnjih ljudi, liill njihovog spontanog karaktera i podreduje vlasti udi i i / i - n i l i individua." (N. id., str. 61) Novi ljudi, prakticki mairitiialis'ti, bica rasterecena od starlih struktura i 'suiperstrukI M I . I odnose se, u svome prakticnom nastojanju, ,,prema_usI n v i n i a stvorenim dotadasnjom proizvodnjom i opstenjem I i ' i |irema neorganiskim, ali pri torn ne uobrazavaju da je phi'ii ili odluka dotadasnjih generacija bila da im daju ma:il, niti veruju da su ti uslovi bili neorganski za individue kojc su ih stvarale" (ibid.). Tokom razvoja pokreta razotui l i - u j a , organizacija se vise nece postavljati iznad onog organ, a sve ,,oirgan,sko" i ,,sipontano" postojace blagodareci i. Imici oslobodenoj svih zaostataka. Licna djelatnost vise ne< bill bavljenje ogranicenim ,,radom", vec ce se poklapati .1 punocom materijalnog zivota; istorija ce biti sasvim preuhia/.cna u univerzalnu istoriju, sve sto jest bice univerzalin . 1110. Posebne individue, rasterecene od svake partikularno'.ii, oslobodene svih ekonomskih, politickih, nacionalnih i ulroloSkih barijera ,,stupaju u prakticnu vezu sa proizvodn j o i n (i duhovnom)16 celog sveta, i omogucava im se da stekn i i siposdbnoist da uzivaju tu svestranu proizvodnju cele Zei n l j c (tvorevine ljudi)" (ibid., str. 36). Cio taj militantni proces razotudenja i prisvajanja vodi ( m/jocanstvo ka drugoj fazi socijalizma, komunistickom dru, u pravom smislu rijeci, ka carstvu pobjedonosnog iziiiiix-nja. Sve suprotnosti bice vec prevazidene, a clanovi zaicdnice vise nece ucestvovati u uzivanju prema svome radu, iii'i'.o prema svojim potrebama. Potreba, pokretac ljudske djel . i i n o s t i , bice sasvim zadovoljena u procvalom komunistick u i n drustvu. Naime, u prvoj fazi socijalizma-komunizma, u Imstvu koje jos nosi biljege starog drustva iz cije utrobe je " Podvlacenje je nase.
278
KOSTAS AKSELOS
rodeno, pojedinac smije trositi samo u razmjeri sa drustvenim radom koji je isporucio, to jest sa pojedinacnom kolicinom drustvenog rada. Jednom nas Marks poziva da nam predstavi zajednicu slobodnih ljudi koji rade sa podrustvljenim sredstvima za proizvodnju i, prema zajednickom planu, trose mnostvo svojih individualnih snaga kao jednu jedinu zajednidku snagu. Unutar tog zajednickog drustvenog poretka ,,bi radno vrenie igralo dvojaku ulogu. iNjegovo raslporedivanje po drustvenome planu regulise pravilnu srazmeru izmedu razlicnih radova i razlicnih potreba. S druge strane, radno vreme sluzi ujedno i kao mera za individuals udeo proizvodaca u zajednickom radu, a otuda i u onom delu zajednickog proizvoda koji sluzi individualnoj potrosnji. Tu drustveni odnosi ljudi prema njihovim radovima i prema proizvodima njihova rada ostaju sasvim jednostavni, kako u proizvodnji tako i u raspodeli." (Kapital, Prvi torn; MED, torn 21, str. 80) Makar sto je i ukinuo privatnu svojinu, taj poredak nije jos — ni ekonomski, ni politicki —fcomuinistiflkdporedak; on ga otpocinje, to je jos famozna prva faza komunizma. Rezimirajmo etape procesa koji vodi ka cjelovitom izmirenju, dovrsenom komunizmu kao naturalizmu-humanizmu. Iz utrobe samog kapitalistickog drustva rada se pokret za emancipaciju proletarijata (i covjeka); da bi ukinuo privatnu svojinu i razbio stari birokratski i vojni aparat Drzave, proletarijat je primoran da pristupi revoluciji; pobjedonosna revolucija uspostavlja revolucionarnu diktaturu proletarijata i stvara novu (nedrzavnu Drzavu; tako radnicka klasa osvaja demokratiju, podrustvljuje sredstva za proizvodnju, te ostvaruje prvu fazu socijalizma—ikomunizma u kojoj svako radi prema svojim sposobnostima i ucestvuje u potrosnji dobara prema svom proizvodnom radu. Ta prva faza vodi do integralnog socijalizma—komunizma. ,,U visoj fazi komunistickog drustva, kad nestane ugnjetavajuce potcinjenositi individuuma podjeli rada, a s njom i suprotnosti izmedu intelektualnog i fizickog rada; kad rad postane ne samo sredstvo za zivot, nego cak prva zivotna potreba; kad sa svestranim razvitkom individuuma porastu i produktivne snage i kad svi izvori kolektivnog bogatstva poteku obilnije — tek tada ce biti moguce sasvim prekoraciti uski horizont burzoaskog prava i drustvo ce moci na svoje zastave napisati: .Svaki prema svojim sposobnostima, svaikome prema mjegovim potrebama'" (Krit. Gotskog
r l . K T I V A 17,M[Rl',NJA KAO OSVOJENJE SVUETA
279
I" off-; MED, torn 30, str. 18) Pun — i to, bez dvojbe, plai n u r n i — razvitak proizvodnih snaga, skladan razvoj sveirkiipnih fsposobnosti svakog pojedinca, ukidanje podjele rai l , i i razlike grada i sela, totalno prevazilazenje privatne svoI I M I - i gradanskog prava, odumiranje Drzave (i demokratije) ilovrSce, dakle, covjecanstvo do komunizma, rijesene zagoneti ' istorije, do carstva zadovoljenja cjeline potreba. Na taj ce 11.mi,n ,,ekonomija" i ,jpo'litika" biti prevazidene, a drustvene cvoliicije vise nece biti politicke revolucije. Talko je uzao zavezan. Polazna ta5ka qpet se nalazi na I. i . i j ' U . Covjek koji radi da bi zMo, koji se bori protiv priH x l c da bi proizvodio svoj zivot i tezi zadovoljenju svojih prirodnih, ljudskih i drustvenih potreba bio je pljackan, , nezadovljen i otuden — od prvog cina ljudske ..isiorije", pa do prvog cina otpocinjanja svoje prave istorije. 11 komunizmu kao naturalizmu, humanizmu, socijalizmu, cov j r k se izm'iruje sa svim sto jest; Siredstvo za zadovoljavanje njcgovih potreba, naime rad^ vise i nije, pravo govorecL rad - ili podijeljeni rad — vec postaje zivotna potreba u pravom .niislu. Rad je, dafcle, ukinut, taiko reoi poopstavanjem. Cjelovitoj proizvodnji odgovara zajednicka, podjednako cjelovila potrosnja i isto takvo zadovoljenje potreba. Tako se k'l'ug zatvara: potreba, rad, proizvodnja — rad kao potreba, /.adovoljenje potreba; potrosnja prema potrebama. Individua i pripada drustvenom i socijalistickom tijelu, covjek vlada stvarima, svaka prirodnost ukinuta je zahvaljujuci huinanistic'koj tehnici. Covjek kao ljudska individua ( a ne samo psihicki subjektivitet), individualizam, pocinje da se postavlja jos od renesanse kao kvazi—apsolut i kao poimanje ega cogita koje upravlja res extensa; individualizam zavrsava rasprostiranjem i poprima planetarne razmjere u ,,apsolutnom" kolektivizmu, u zajednici koja omogucuje realiziranje potreba individue, individua. * **
Po Marksu, prevazilazenje otudenja se moze djelatno ozbiljiti u hipotezi (Voraussetzung) socijalizma—komunizma. Ta hipoteza ima reataih pretipostavki. ,,Za nas komunizam nije stanje koje treba uspostaviti, ideal kome treba da tezi stvarnost. Komunizam nazivaimo realno kretanje koje uikida isa-
280
KOSTAS AKSELOS
dasnje stanje. Uslovi (Bedingungen) ovog kretanja proizlaze iz postojece pretpostavke." (N. id., sir. 34; izmjana). Marks hoce da odrzi podjednaku distancu od ,,fatalizma" i od ,,voluntarizma"; istorijski usud i ljudsko djelovanje jedva da mogu biti i da idu jedno bez drugog. Bas nuznost priziva djelovanje, a samo realno kretanje rada oblike i sile sto nadolaze sprijeda. Ono sto jest nuzno ne bi se moglo ozbiljiti kad ne bi bilo realiziraiio praktickim kretanjem, koje cini da biva i da se postaje ono cije pretpostavke aktualno postoje. Jer je komunizam bitno prakticki pokret i ne moze se pretjerati u isticanju njegova praktickog karaktera. Marks kategoricki tvrdi: ,,Da je komunizam sasvim praktican pokret koji tezi p>rakticnim ciljevima (praktische Zwecke) prakticnim sredstvima (mil praktischen Mitteln) i koji se jedino u Nernackoj, nasuprot nemackim filozofima, za trenutak moze upustiti u ipiitanje ,isustine'. . ." (Ibid., stir. 172 izmjena) Komunizam, dakle, nije ni fatalnost, ni proizvod neke slobodne volje; on nije ni zgusnuto stanje koje treba utemeljiti, ili teoretska konstrukcija ideala; on jest putem prakticnog kretanja negativiteta i slijedi prakticne ciljeve (puno zadovoljenje realnih potreba ljudi, onih koje pokrecu djelovanje) prakticnim sredstvima (totalnom planetarnom tehnikom, pokretanjem svih proizvoldnih snaga). Komumizam jest, odnosno postaje, (prdko tQga ipokretanja. On je u kretanju i njegova ,;sustina" je ipokretoa. On postavilja negaciju kao negaciju da bi negirao postojeoi svijet, onaj positojeci ,svijet kojd mu, opet, predaje svoje ,pretipastavke, talko da covjelk na koncu ipo'stavdja negaciju negacije kao novu, nevidenu poziciju, polaziste kretanja koje vodi ka cjelovitom i prakticnom prisvajanju svega sto postoji zbiljski. Nastavljajuci realno kretanje koje ga stavlja u pokiret, kamuindzaim je ,,zbiljski, za sljedeci historijski razvitak nuzan momenat covjekove emancipacije i povratka samome sebi [ponovnog sticanja vlastite biti] (der mensclichen Emanzipation und Wiedergewinnung), Komunizam je nuzan oblik i energican princip neposreclne buducnosti, ali komunizam kao17takav nije cilj ljudskog razvitka — oblik ljudskog drustva." (Ek.-f., atr. 244) " Der Kommunismus ist die notwendige Gestalt und das energische Prinzip der nachsten Zukunft, aber der Kommunismus ist nicht als solcher das Ziel der menschlichen Entwicklung, — die Gestalt der menschlichen Gesellschaft. (Nationalok. u Philos., Kroner, str. 248).
i
i n I IV/V 1ZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVLJETA
281
Ni- samo da komunizam nije krajnji cilj, pasljednji isii I i definitivno okoncanje postajanja ljudske istorije, nego n vrc od sada implicira svoje granice; kao pokret za stica('jcline i za (ponovno) sticanje biti ljudske cjelovitosti, uc uspijeva da umakne ogranicenju. Komunizam ce — k:ul na njega dode red — biti prevaziden, no to ce se de'h icik posto bude potpuno realiziran. Jos niko nije tim Marim rijecima posvetio paznju. Jesnio li uopste spremni da .islusamo i razumijemo i da Ili im je istorij'ska siituacija ta0 daleko? 0 temi ,,zbiljske komunisticlke akcije", komuiiiikog ,,kretanja", Marks pise: ,,Historija ce je donijeti, i . i j pokret koji u mislima vec vidimo da se sam ukida, u l jnosti ce proci kroz vrlo surov i dugotrajan proces. Ali n moramo smatrati stvarnim napretkom to sto smo od , -tka stekli svijest kako o ogranicenosti talko i o cilju hi.lorijskog kretanja, svijest koja pretice to kretanje."18 (Ibid., 1 1 250) Opet nalazimo misao i svijest, misljenje i osvjescenje §to prevaziilaze realno kretanje ciji je proces djelatnog rn/.vitka istovremeno i proces samoufcidanja. Ta tako nepri, tesko uhvatljiva sviijest, nikad zapravo realna, gotovo uvijek varljiva i otudena, odraz prakse i uvjet svake pravc prakse, ta se svijest ovdje nanovo javlja i vec od sada — - nista manje nego — nadilazi realno kretanje samoga koinimizma, koji, pak, ne moze izbjeci ni svoje granice, ni hucluce prevazilazenje. Teoreticar komunizma, dakle, zna — i l i samo sluti? -- da je prakticno i realno kretanje (i koniuni/.ma, medu ostalim) ograniceno, da njegov cilj niposto nije |iosljednje okoncanje istorijskog postajanja; stavise, od saiiu>g pocetka, to kretanje se nadilazi mislju i svijescu. Svi Marksovi napori da zbilju uskladi sa kretanjem realnosti priji- nego sa dijalektikom svijesti niposto potonju ne sprecavain da djeluje od samog pocetka i da konacno nadleti istorijsko postajanje. 18 Evo njemackog teksta ovog odlucujuceg odlomka: Die Geschichte wird sie bringen und jene Bewegung, die wir in Gedanken schon als eine sich selbst aufhebende wissen, wird in der Wirklichkeit c'inen sehr rauhen und weitlaufigen Prozess durchmachen. Als einen wirklichen Fortschritt miissen wir es aber betrachten, dass wir von vorn herein sowohl von der Beschranktheit als dem Ziel der geschichtlichen Bewegung, und ein sie iiberbietendes Bewusstsein erworben haben. (Ibid., str. 265).
282
KOSTAS AKSELOS
Socijalizam—komunizam, kao humanistidki naturalizam, polazi od svijesti i stize do svijesti koja ga prevazilazi. Zar nismo vidjeli kako Marks pise da socijalizam ,,pocinje od teorijski i prakticki osjetilne covjekove svijesti i od prirode shvacenih kao bitak"? (Ibid., str. 244) Komunizam, dakle, polazi od teorijske i prakticke svijesti, i od covjekove samosvijesti, one svijesti koja je u principu epifenomenalna. Ta se svijest, naravno, razvija u toku istorijske prakse kojom covvjek produzuje i u bice dovodi prirodu; pa ipak, Marksovo poimanje misljenja, svijesti i saznanja, makar bi htjelo da bude ,,materijalisticko" i ,,empiricko", ne uspijeva umaci od izvjasnog ,,intelektualizma". Svijest jest i ostaje ispred realne situacije. Jer se ,,ponekad cini da je svest otisla dalje od empirijsikih odnosa istog doba, tako da je u borbama neke kasnije epohe mogucno oslanjati se na autoritet teoreticara predasnje epohe." (N. id., str. 63) Cini se da sve navodi na to da se misljenje ne da potpuno apsorbirati u realni komunizam. Medutim, ono bi moralo biti potpuno podudarno sa realizatorskim pokretom. Znaci li to da se misao — kad je istinski misljena — pretvara u dimenziju onog nadolazeceg, buduceg, i da se njeno aktualno vrijeme nikad ne iscrpljuje? Marks je mislio da nije dovoljno da ,,misljenje tezi ka zbiljnosti": ,,sama zbilja treba takode da tezi ka misli". Ta teznja ka, medutim, ne moze ponistiti vlastitu tezinu misli. POGLAVLJE III
UKIDANJE FILOZOFIJE NJBNIM OZBILJENJEM Ukidanje tenieljnog fenomena i epifenomenalnih oblika otudenja nuzno mora dovesti do prevazilazenja (ukidanja) filozofije u njenom ozbiljenju i kroz njega. Sto bijase teoretsko i otudeno bice prakticno i zbiljsko; cijelo nebo ideja bice beskorisno zemlji ljudi. A prakticka energija ce razrijesiti isve probleme. U carstvu totalnog izmirenja filozofsko misljenje jedino moze da se ukine — kao takvo — da bi se moglo ozbiljiti, jer ono ne moze biti zaista prevazideno prije nego sto se potpuno ozbilji.
i i i M'l'.KTlVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
283
Vec je sasvim mladi Marks pisao u doktorskoj tezi da i' ,,postajanje sveta filozofijom u isti mah i postajanje filoic svetoim, da je ozlbiljenje filozofije u istii imaih i onjen gubiI n k , da je ono izvan nje protiv cega se ona bori njen unutI'll 11 j i nedostatak, da tokom borbe upravo ona sama pada u l.ili'osti koje suzbija kod svoje suprotnosti i da ona te slabon nkida tek na taj nacin sto pada u njih." (MED, torn 1, str. H ' > ; izmjena) Teoretska istina filozofije, apstraktna istina 1'i.ikticnog zbivanja, moze se razotuditi jedino time sto ce se i i ' n i i l ' i zbiljom; filozofija se, dakle, ukida da bi se ozbiljila. I t i i i x - c i se protiv mana svijeta, filozofija i sama podlijeze i mi i svojim manama, jer to protiv cega se ona bori u njoj I ' l i - b i v a i rastace je. Da bi ukinula mane svijeta i svoje vlai i i r , ona jedino moze da se ozbilji ukidajuci se. Realno krei i nje svijeta biva dizano na rang filozofije; svijet sve vise e filozofeki. Korelativno, kretanje apstraktnog misljen i ' < sve se bolje oitiskuje u hoidu kamkretine realnosti; filozoI'l jii postaje svijet. Svijet teoretske i filozofslke istine, bas kao ."I prakticne i svjetske zbiljnosti, biva otudivan. Zato se i . n l i o tome da se ukine realno otudenje svijeta i da se ozl » i l j i istina filozofskog misljenja, ukidajuci ga kao takvo, jer 11 bivalo neistinito, sto znaci nezbiljsko, nevezano za prakticn i i cnergiju i za volju za preoibrazaj. Posto je (realni) svijet poskio u momentu opsteg otudenja ideoloski, onaj ideoloski i jet sto upravlja realnoscu iznevjeravajuci je, posto je konk i i ' l n o postalo apstraktno a ono apstraktno odreduje ono konkretno, preostaje samo da se dvostruki vid otudenja ukiIK-. Na taj nacin se ,,teorijiski duh koji se u sebi oslobodio pielvara u praikticnu energiju, istupajuci kao volja iz Amenlova carstva senki i [ . . . ] okrece [se] protiv stvarnosti sve1.1 koji postoji bez njega."* (Ibid.) Medutim, dok se preobra.iju u prakticnu energiju i u volju, teorijski duh i mislje' / / < bivaju prevazideni — gube se. ,,510 je bilo unutrasnja t to postaje plamen koji sazize i koji se okrece ka '.|K>|jasnjemu." (Ibid.) Taj plamen osvijetlice praksu izmiren i i sa svojom sudbinom: sticanjem zbiljskog svijeta. Obratimo na to paznju. Zadaca nije ni da se ,,filozofija « hilji a da se ne prevazide ukidanjem" ni da se ,,filozofija * Ova recenica po£inje: ,,PsiholoSki je zakon da se teorijski... - Prev.
284
KOSTAS AKSELOS
prevazide ukidanjem a da se ne ozbilji". Prilog kritici Hegelove filozofije prava (MED, torn 1, str. 155; prevod ovdje izmijenjen) upozorava na ova dva zahtjeva, koji su, svaki na svojoj strani, jednostrani: jedan podlijeze kultu sterilne teorije, drugi kultu neprosvijecene prakse. Zadaca se sastoji u prevazilazenju otudujuceg proturjecja realnosti svijeta i poluistinite istine filozofije. Filozofija se nikako ne moze ozbiIjiti i prevazici bez ukidanja proletarijata, a proletarijat se ne moze u'kinuti dok se ne ozbilji folizofija (ibid., str. 160).
r l . K l ' I V A IZMIRENJA KAO OSVAJANJE SVIJETA
285
n n i u - i j i , filozofskoj tiradiciji kojoj hoce da stavi tacku, sto i ,vc u svemu prildono filoaofislko iskusenje. Mada je otu! i i d u b u otudenom svijetu, intelektualni onanizam, cudna l|. l.ihiost, strana culnoj realnosti, filozofija ipak moze, zaln .il jujtioi realnom osvjescenju i razumijevanju istorijskog i i ' i . i n j a , biti djelotvorna i predvoditi praksu sto ce je ozbiI j l l i uikidajuci je. Radi rasvjetljivanja prakse, revolucionama i i l ' i . ' n l i j a hoce da bude neumoljiva kritika svega postojeceg luv. ikakvog ustezanja pred radikalnim rezultatima kritikou i | ; i i bez uvazavanja postojecih sila. Kritika, naravno, nije ' i l l . ncgo sredstvo, sredstvo za prevazilazenje otudenja i za n i j e do integralnog komunizma, koji ce se, onda, uzdrzan I K ! svake filozofije. o misljenje, koje priprema svoje prevazilazenje, ne mora konstruisati buducnost; njegov zadatak je da se sta> i u sluzbu dstorijskog postajanja - - nadlijecuci to postaja41 |i*. Covjecanstvo vec vrlo dugo sanja o emancipaciji; analiIII I ;i kritika daje mu svijest o mogucnosti djelatnog osloba. 1 . 1 1 1 1 : 1 , te tako kritika ne samo sto se ne namjesta ni u kakvu i Micnu i apstraktnu sadasnjicu, nego bas ona dinamicno P. .^c/uje ono proslo sa buducim i sudjeluje u dolasku novog I'.'Motanja. Ono proslo (prevazideno) svakako se mora nepoO ukinuti; a ipak revolucionarno misljenje samo u prakMi postavilja ideje proslosti - - razotudujuoi ih, ozbiljujuci i M|-. ulajuci. U svome kretanju, covjecanstvo uvijek nastavlja ..mi sto je pocelo i otvara se prema novom svijetu putem l n i k % o g preuzimanja starog svijeta. Djelovanje pravog fiIci/iil'skog misljenja je kriticko i terapeutsko. Marks skioira , i > .ilioanalizu" misli i djelovanja iz ljudske istorije: ,,svijet vcr odavno sanja o predmetu kojega samo treba biti svjesi . u i da bi ga stvarno posjeidovao. Tada ce se pdkazatli da ise n< iadi o velikoj misaonoj oblasti koja odvaja proslost od iMidiK-nosti, nego o izvrsavanju misli proslosti. Napokon ce ]K«kazati da covjecanstvo ne zapocinje nikakav nov posao, o svjesno izvrsava stari", pisao je Marks Rugeu u sepi.-inbru 1843. (MED, torn 3; str. 122) Pa nastavlja pismo iska. . i i i : ,,Radi se o ispovijedi, ni o cemu drugome. Da bi
286
KOSTAS AKSELOS
pojasnjenje i to budenje, naravno, odvedu covjecanstvo do uikidanja razotudenja. Zbog toga revolucionarna misao revolucionira staru misao, odnosino, razara je i clini da metafizika postaine istorijska (naturalisticka, humanisticka i socijalisticka) fizika, jer ce ,,covjecnost prirode" i ,,priroda proizvedena u istoriji" blistati na svjetlu covjekovih djela u komumistickom drustvu. Revolucionarna misao hoce da bude korjenita iskustvena analiza postojeceg svijeta, naturalisticka, humanisticka i socijalisticka kritika, pozitivna misao, prilog ozbiljiteljskom djelovanju. Njene pretpostavke su materijalne i realne, culne i prakticne, iskustvene i univerzalno konkretne; te pretpostavke proisticu iz posmatranja i iz ustanovljavanja onoga sto jest. Na taj nacin bar sebe tumaci sama Marksova revolucionarna misao; all njene p-rave duboke pretpostavke pred njenim ocima se ne raskrivaju. Marksova misao ne uvida sa dovoljno ostrine da produzuje grcku metafiziku, judeo-hriscansku teologiju i modernu filozofiju. A opet, ona dolazi nakon ,,rastavljanja" logosa i physisa, ideje i pojave, teorije i prakse, drustvenog zakona i prirodnog zakona, poslije svih tih ,,rastavljanja" koja opet nktkoliko nisu dovoljna da rasvijetle problem techne. Ona dolazi, na drugom mjestu, iza pozicije apsokitno prvog, stvoriteljskog Cina — bozanskog Cina kreacije covjeka — i objavljene istorije ocovjecenog boga, koji umire da bi covjecanstvo poveo ka konacnom Iskupljenju grijehd, ka Spasenju koje ce bit! ponavljanje stvaranja i koje ce znaciti totalnu pobjedu Duha nad Prirodom. Ona, najzad, dolazi poslije otkrica onog ego cogito, to jest res cogitans, koja djela na res extensa i priprema bezgranicno sirenje volje za moc, one ratio i covjekove svijesti, sto se, pak, pretvaraju u znanost, u tehniku i u proizvodno djelovanje. Kako smo vec napomenuli, Marksova misao produzuje ponajvise ovu trecu epohu zapadnog misljenja, ustanovljavanje Subjekta. Apsolutno produktivni subjekt, oni subjekti koji se predaju cjelovitoj drustvenoj praksi — to je (metafizicki) temelj marksizma i planetarne tehnike, pri kojoj se u sve vecoj mjeri ono sto jest javlja kao proizvod, kao irezultat neke proizvodnje, a sam tsvijat tu cnije nista drugo do ono sto se raskriva kroz Ijudsku djelatnost. Marks u isti mah priziva kretanje zbilje (temelj misljenja) i djelatno misljenje (koje ureduje zbilju); bez pitanja sta je to sto se naziva zbiljom, njegova
A IZMJRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
287
I .ID organski nastavlja burzoasiku misao -- makar je i poI'liV, lo jest makar htjela da je porekne, -- i u zavadi je sa lijainstvom i materijalizmom XIX vijeka. Ne vodeci preliicuna o dometu svijesti, i ne znajuci bas nacisto sta njom, Marksova misao dovrsava jedno kretanje i ostaje 'l i. u . m a i inficirana onim sto u korijenu po,r(ice. Ne more li 1 1 1 In Marksovu misao i njegovu komunisticku perspektivu naI'l'ln i reailmosti iz burzoasikog drustva? Ne tisti li sjena privatvojine i posjedovanja naaterijalinih dobara komundzam, koM i n - /ma je li ili nije, u krajnj'oj liniji, idanltiicain sa ukidanjem I ' M v . i i i i e svojine? Kretanje za koje Marks polaze temelje preItt i od individualnog na zajednicko, ali ostaje zasnovano na i temeljima -na kojima pociva, adnosno njise se, i moderH i .vijet. iDa 111 je movo praktiono shvatanje cjeline koje treba sprov u i l i i i da bi se ukinula neistinita istina filozofije ozbiljenjem N malerijalnom i produktivnom djelovanju — istinski cjelov i i o shvatanje svega sto jest? Hi je to shvatanje jednog od i'i;itova cjelovite piramide onog bivstvujuceg, svakako jedan vlil svega sto jeste, no niposto njegov jedini i cio lik? Kao n i l pruzena preko cijele zbilje koja ipak ne obuhvata bitak I ' > | i postaje cjelina, istina Marksove misli, sto bi htjela da Undo slobodna od svake pretpostavke, ipak se §iri u svijet dualiizma. I dalje okrutno nedostaje jedan i jedini temelj, ne iifkako objedinjen ili po volji pojednostrucen. Ocistivsi iz v i j e t a svaiki smisao koji se ne da svesti na culnu djelatnost, Marks genijalno izrazava svijet bez smisla, svijet u kome je misao -- i to svaki - - odsutan, cjelina razbijena, jedinstvo ISiaSeno. Smatra se da su struktura i oblioi superstrukture, zbilja I misao, osjetilno i imatetrijalno kretanje i svjesino, duhovno kretanje, praksa preobrazbe i razumijevanje te prakse — u ladjejstvu; Marks se pravi da prevazilazi suprotnost spiritu.ili/.ma i idealizma, materijalizma i realizma. ,,Spiritualizam i i c/.ava zajedno sa suprotstavljenim mu materijalizmom", cil;uno u Kritici Hegelove filozofije drzavnog prava (MED, torn <, str. 40) Ipak ono materijalno i -realno, osjetilno i aktivno, inakticno i iskustveno ne prestaju da budu povlasteni na -.ii-lu dijalekticke interakcije i pretenzije za jedinstvom. Sto i mi da se, vec jednom zrtvovani, ideal i ono duhovno, znace-
289
nje d misljenje, teorija i svijest sto prevazilaze iskustveno kretanje, iznova ja.vlja.ju i ostaju da vise u vazduhu. Zivotne i fizdcke potrebe, prakticno kretanje ekonomije sto vodi razotudenu tehniku ka potpunom zadovoljenju potreba — eto kruga unu'tar koga se pomice Marksovo misljenje eto dshodista njegove analize, svrha njegove perspektive. Pravi meduljudski odnos je materijalisticki (Ibid., str. 29), a takode je materijalisticki i odnos ljudi sa svdm sto postoji. Junak marksisticke avanture, dakle, nije ,,cjeloviti covjek", vec ,,prakticni materijalist, tj. komunist" (ibid., str. 25) Ne iscezava li onda materijalizam 'sa suprotstavljenim mu spiritualizmom? Svaki transcendentni smisao mora biti ukinut, posto predstavlja protu'smisao i besmdsao; on transcendira, to jest krsi i iznevjeruje osjetilnu, smislenu realnost. Prema tome, ukidanje filozofije je neophodno, a taj Aufhebung ide skupa sa pravim i realnim ozbiljenjem zbiljske i istinsike zbilje. Sta je to isitima i sita je to zbilja? Dok se ibori protiiv fetisizma, postvarenja, otudujuce reifikacije, ne potpada li sam Marks pod ono protiv cega se bori? Nisu li za njega has (objektivni) subjektd koji proizvode objekte (dosudene subjektima) pravi zbiljski junaci istorijskog postajanja? Pa kad se taj svijet subjekata-objekata ipaik nade prevaziden misljenjem i svijescu — i to komunistickom svijesou — zar je onda zaoudujuce §to je svijest, bila ocrnjivana, bila slavljena, — bez temelja? Ne ustrajava li tako dualdzam realnog bica (Sein) i svjesnog bica (Bewusstsein) kao suprotnost subjekta i objekta? Ljudska istorija, produzetak prirodne istorije, postajanje pirirade istorijom, cini da priroda jest za covjelka, jer je priroda koja postoji prije Ijudske istordje lisena svakog interesa i cak isu i prirodna bica kao ,,ovce i psd u svom sadasnjeni obliku svakako, all malgre eux2, proizvodi jednog istorijskog procesa". (N. id., str. 62) Stoga osnov Marksove rnisli i komunizma ne lezi ni u ikom slucaju u nekom shvatanju samog bica IPrirode. Onaj naturalizam sastoji se od naturalistickog gledanja na materijallno prirodne ipotrdbe, pakretace poatajanje prirode istorijom zahvaljujuci iradu ljudi. Gdje onda treba traziti osnov bitika fcojli postaje cjelina svega sto jest kroz svoje postajainje? Kod covjeka? Bez sumnje, covjek je Franc.: uprkos svojoj volji.
.n-iliste humanistickog naturalizma; ali ko je taj covjek, to prirodno i drustveno bice, obdareno svijescu, koje razvija /.lnilj'sku i culnu djelatnost? Je li Manksov humanizam do> " l | i i o utemeljen? Marks nam kaze da je covjek ,,subjektivMI >sl predmetnih sustinskih snaga, cija akcija mora stoga taKixk-r biti predmetna". (Ek.-f., str. 268) Zar se covjekovo .iihiektivno-objektivno bice, shvaceno na antropoloski i huiiiiiiiistidki nacdn, ,,realnost" ka kojoj sve Ifconvergira i na k ( » j u se sve redukuje, zar se ono uistinu lisava svakog uteBieljenja? Marks je, naravno, isto tako pisao da ,,covjekovi strasti ltd. nisu isamo antropoloska odredenja . . . nego i iniski ontoloska potvrddvanja bica (prirode) — i [. . .] oni I M - | zbiljski potvrduju samo na taj nacin sto njihov predmet *u iiijih postoji osjetilno . . ." (Ibid., sitr. 257) No, iiprlkos svemu 1 1 H i ic, ontolosko kretanje, logos zbivanja bitka, konstantno 1 1 /anemarivan u korist istorijskog, ljudskog procesa, pri ' i mi je bitaik o kome se ovdje radi puko bice (prirode) koje i tek zahvaljujuci djelovanju ljudi. A dovjekova ekonomI .1 i istorijska djelatnost — iz subjektivnosti predmetnih ir.iiiriskih snaga — ima posla samo sa objdktima, s predmetii i i . i ncke proizvodnje kojima je sudeno da ih subjekti potroli Mada bi htio da u isti mah prevazide i izdvojeni subjekat i oludeni objekat i njihov dualizam, Marks ne uspijeva da picvazide ni ono poimanje covjeka sto od njega pravi SubJokl i suprotstavlja mu svijet-objekt, pa i sam covjek postaje ( nl)joktivni) objekt. Bili stvarani, fabrikovani, proizvodeni ili pravljeni, bill hoseni, irazarani ili ukidani, objekti neprestano vladaju. Jer .i'k i ,,tamo gdje je osjetilno potvrdivanje neposredno ukic l a n j e predmeta u njegovu samostalnom obliku (jelo, pice, obi . u l a predmeta itd.), to je potvrdivanje predmeta". (Ibid.) Onlolosko bivanje strasti, odnosno ljudskog djelovanja, i san ID je pokretano prirodnim i ljudskim potrebama, te ne ide l i i l j e od fabrikovanja predmeta d osjetilnog uzivanja. Svi diirlovii cjelitne postaju matetrijali za rad. Fdlozofija koja ce se ukinuti da bi se ozlbiljila na taj ce nacin ozbiljiti u svijetu humanstdckog naturalizma, u koiinindsti6kom drustvu sto vladavinu objektivnog subjekta koM pi-oizvodi i trosi predmete dovodi do apoteoze, a sve sto i. .1 postaje prakticno i materijalno. Kapitalisticka industrija i 1 1 M . i r k s mislilac tehnike
290
KOSTAS AKSELOS
stvara tehnioke i materijadne usilove koji omogucuju da Ijudii, po ukidanju privatnog vlasnistva, prisvoje cjelinu bivstvujuceg. ,,Tek pomocu razvijene industrije, tj. pomocu posredovanja privatnog vlasnistva, ontoloska sustina covjekove strasti postize (wird) kako svoj totalitet tako i svoju ljudskost." (Ibid.) Prevazilazenje tog posredovanja omogucice cjelovito prisvajanje ,,ontoloske sustine". (Pored svega, pitanje se postavlja: ne ostaje li i socijalisticika i komunisticka zajednica pod znakom (burzoaske) tehnike i svojine? Problem koji se odnosi na pozitivno i korjenito ukidanje privatne svojine — izvora otudenja i, blagodareci ukidanju osnovnog sredstva za razotudenja — ostaje strasno neugodan. Ne dovodeci u pitanje samo tvrdnju da se sva otudenja — reduiktivnim putem — svode na iskustveno postojanje privatnog vlasnistva, pa se sva otudenja i ukidaju njegovim ufcidanjem; zapitajmo se jos da li postvarujuca moc vlasnistva ne utjece — cak i putem ukidanja njegove gradanske i kapitalisticke forme — i na svijet ozbiljene filozofije, na dovrseni komunizam. Nije li Marks pisao : ,ySmisao je privatnog vlasnistva — oslobodena svog otudenja — postojanje bitnih predmeta za oovjeka, kako predmeta uzitka tako i predmeta djelatnosti"? (Ibid.) Ne zadrzava 11 se, u krajnjoj liniji, i Manks, pored sve svoje borbe protiv svakog poimanja komunizma u kome bi on bio carstvo poopstenog privatnog vlasnistva, u dimenziji vlasnistva? Kad smjera na eksproprijaciju eksproporijatora, da li Marksova vizija prelazi horizont prisvajanja? * **
Smatrajuci sebe filozofslkom miSlju koja ved prevazilazi filozofiju, Marksova misao tnije bas paMjiva prema problemima ikoje sadrzi i prema svojoj neodlucnosti u pogledu izvjesnih odluoujucih taca'ka; >ne postavlja ona 'sebi pitainja, nego ispituje i dovodi u pitanje ono §to zove realnim, da bi potom dala svoje odresite, odgovore. Ona se malo brine o sopstvenom putu i ne zadrzava se ni na udaljenim pretpostavkama i problematici svojih krajnjih konsekvenci. Ta misao hoce da ide brzo i nema bas mnogo smisla za pitanja koja jedino mogu ostati otvorena. Sa izvjesmom naivnoscu, Manks hoce da pode od same osjetilne djelatnosti, kao da je postojala neka osjetilna dje-
PEKTIVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
291
l.ihiast i neka materijalnost koje bi mogle, kao takve, pretl i . ' i l i i i svakom misljenju. Prirodna, drustvena i ljudska osjeti l i i n s i i materijalnost stoje za Manksovu 'misao u osnovi svakog pravog naucnog zahvata: fizickog, biologijskog i istorijI . Hoce li filozofija koja nastoji da se prevazide postati n . U KHo znanje? I hoce li se taj postanalk filozofije naukom j"'
292
KOSTAS AKSELOS
o covjeku. Prvi covjekov predmet — covjek — jest priroda, osjetdlnost i posabne Ijudslki oisjetilne snage ljudskog bica, koje svoje predmetno ostvarenje mogu naci samo u prirodnim predmetima, mogu naci svoju samospozmaju samo u nauci o nauci o prirodi." {Ibid.; uz izmjene) Naucno znanje do koga covjek moze doci obuhvata osvjescenje o bliskim odnosima sa prirodom, onu jedinu nauku — znanost o postajanju prirode fetorijom u sto se priroda pretvara covjekom i za covjeka —, te njenu samosvijest. Tako ce nakon 'prevazi'lazenja otudenja, zahvaljujuci potpumom razvijanju tehnike i svijesti postojati samo jedna Nauka, bazirana na praksi. ^Prirodna nauka ce kasnije isto tako obuhvatiti nauku o covjeku, kao sto ce nauika o covjeku obuhvatiti prirodnu nauiku: to ce biti jedna nauka." (Ibid.) U canstvu izmirenja, to ce se zbiti, posto je samo otudenje razdvajalo ono sto je bivalo i jest identicno. ,,Drustvena zbiljnost prirode i ljudske prirodne nauke ili prirodne nauke o covjeku — to su identicni izrazi." (Ibid.) Kretanje prirodne istorije, proces prirodno-istorijskog postajanja postaje vidljiv i transparentan pocev od drustvenog covjeka, i za njega; sto se socijalistickog covjeka tice, koji je prevazisao svako otudenje i izmirio se sa onom nerazlucivo prirodnom, Ijudskom i istorijskom prirodom, i to svojom, on ce postati svjestan globalnog kretanja i raspolagace tako postojanom i tako fluidnom naulkoim kao sto je samo postajanje. Komunisticko izmirenje djelatno i naucno prevazilazi suprotnost — na jednoj strani, priroda i istorija, a na drugoj strani, pojedinac i drustvo. Bice prirode i perspektiva nauka o prirodi, bice istorije i perspektiva nauka o istoriji, bice covjeka i perspektiva nauka o covjeku spajaju svoj biitak u univerzalnom, jednam a zajednickom postajamju; taj bitak-UHpostajanju prirodan-istorijsiki^i-ljuidski, (i postalo bice) bitak koji postaje (i postajuce bice), shvata se jedino jedinstvenom, globalnom, holistiQkam naukom. Prirodna dimenzlija, anitropoloska 'dirnenzija i drusitveno-istorijska dimenziija vise se ne suproitstavljtaju, aili se ni ne slazu, vec se ujedinjuju zbilja nerazlucivo, sto se moze zbiti zato sto priroda, covjek i zajednica jesu nerastavivi jedno od drugog. Nista osim jednog univerzalnog jedinstva tu ne bi postojalo, nikakva drama subjektiviteta, nikakav problem psiholoskog tipa ne bi utjerivao istorijski proces u laz. Ne hotedi da zna
r l . M I V A IZMIRENJA K.AO OSVOJENJE SVIJETA
293
i/.ua egzistencijalne drame i antropoloska pitanja u svoj n | i l i ( i v o j slavnoj i bijednoj svojevrsnosti, Marks nastoji da .lovi-clc do podudaranja ljudsku cjelovitost i cjelinu svega llo u 'positajanju jest. Ljudski total'itet ne smije biti odivojiv oil ( jeline ni u zbilji ni u misljenju. Zato Marks tvrdi da i M.I kdliiiko covjek bio poseban inidividuum — a njegova poI ' i lost upravo ga cini individuumom i zbiljskim individualiinn hicem roda — on je isto toliko totalitet, idealan totali'.Libjektivno postojanje misljenog i dozivljenog drustva l)i- .. ." (Ibid., str. 239) Ljudski drustvena totalnost poi l i n l . i i - i c e se sa drustveno prirodnom totalnoscu. Jedinstvena i razotudena nauka sto je Marks ustolicuje iiiatra se ni kao specificno naturalisticka, ni kao spe' i " no sociologisticka, mada biologizam (prirodnih potreba), i' lii,»l(irdzam i sociologizam, cini se, nisu uisitinu prevazideni. > god bilo, osnivac marksizma nikako ne prestaje da izi i i j e da je puna zbiljnost prirode drustvena, a prava l ' i l | i i o s l istorijskog covjeka prirodna, te da nauka o priro. l i inora postati ljudska, a nauka o covjeku prirodna, i da se la /.nanost razvija u okrilju neke jedine nauke, bazirane raksi i tehnici. Ipak, kad su jednom razjedinjeni, kako ce se priroda i I'ija, istorija i covjek, bice i misljenje, realno bice i svjeI I . . bice ponovo objediniti i koja je to Jedinstvena baza na l " I ' M c;c moci da se razvije totalna nauika? Hoce li jedinstvelio nk'ineljenje uspjeti da prevazide svaku dvojnost, svako osirucenje, svako duplo postavljanje? ,,Osjetilnost (vi. l i I < \K-rbach) mora biti baza svake nauke", veli Marks. ,,Ona I'iljska nauka samo ako polazi od osjetilnosti3 u dvostrul obliiku: od osjetilne svijesti i od osjetilne potre^be ..." i l l . i d . , str. 242) Ne puca li toboze jedan jedini, jednostruki i iinivcrzalni temelj zbog ovog dvostrukog oblika? Uz bok I diiog kretanja osjetilne potrebe, sunja se svijest koja i < - razliciia od osjetilne i materijalne zbilje, makar je i "ii.i dkarakterisana kao osjetilna. Ova svijest, tako proble. . ' . ' i n ma, uopste se ne moze totalno apsorbovati u osjetilnu, m.iioi ijalnu, djelatnu i prakticnu zbilju; ona jest i ostaje razl'. M.I i cak stize da prevazide i nadleti iskustveno kretanje. 1 Neki predlazu da se Sinnlichkeit na francuski prevodi ne kao nsible. (ono osjetilno, culno, smisleno), nego kao materialite (matei n iln, .si).
KOSTAS AKSELOS
Jos i tu, i uvijek. Marks pada na svijest (objektivnog) subjektivnog) subjekta-covjeka; ana predistavlja mjesto drame, gotovo istinitije mjesto od materijalnog prostora u kome se raspaljuje Ijudska djelatnost. On je uvijek nanovo susrece zbog toga sto ona egzistira od samog pocetka i otpocetka je odvojena od onoga sto nije ona. Ni pobjednicka znanost komunizma nije, izgleda, u stanju da apsorbuje svijest — cak ni ona. Svijest koja shvata otudujuci karakter otudenja, koja tumaoi ono sto je na horizonitu njene raditel'ne Si revo-lucionarne preobrazbe, koja je svjetlo emancipatorne borbe, prati i na 'koncu prevazilazi komunisticki po'kret; ona se ne rastvara sasvim ni u realnoj istoriji, ni u materijalnoj praksi, ni u nauci o prirodi-istanij'i. Istorija postajanja covjecamstva nije bez sumnje u biti proces razvitka svijesti; ana, medutim, ne bi ibila istorijlsko positajanje da je svijes't ne osvjetljava. Komunistickom misljenju izgleda da je ,,Stoga (.. .) cjelokupno kretanje historije, s jedne strane, zbiljski akt radanja komunizma, rodenja njegova empirijskog postajanja, a s druge strane, za njegovu svijest koja misli — shvaceno i svjesno kretanje njegova nastajainja . .." (Ibid., str. 237) Svijest koja misli i teorijska misao zaista ne stizu dotle da gube snagu u ikorist onoga za sto se smatra da ih utemeljuje. Svi duboki teoretski problemi lako se svode kako ironicno kaze Marks, na neku prakticnu djelatnost, no nije zbog toga manje istinito da teorija osvjetljava i predvodi praksu. i(Filozofska) misao, (teorijska) spoznaja, (misleca) svijest moraju u tdfcu istarijiskag po'sitajanja ipostatli nau'ka; obavezne su da postanu nauka jer ce tako postati istoricne. Istorija ce trijumfovatii i kao istorijsko i univerzalno postajanje £ovjecanstva i kao naucno shvatanje postajanja. Ona jedina nauka — u isti mah nauka o prirodi i nauka o 60vjeku — bice konacno, i bitno, istorijska. Zbiljska istorija koja isadrzi u isti miah is tori ju postajanja prirode covjeonom i istoriju ljudskog drustva (,,dvije" uzajamno uvjetovane istorije), jedina, globalna, cjelovita nauka, jedino moze biti naulka o isitorijiskom pastajiinju svega sto ipostoji i ona se nikad ne zaustavlja, ne fiksira, nego ima ritam saobrazan i adefevaltan riitmu djelatoog postajanja. ,,M:i znamo samo za jednu jedinu naciiku, nauku o istoriji. Istoriju je mogucno posmatrati sa dve strane, podeliti je na istoriju prirode i is-
I'l'KSI'EKTIVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
295
i « - i i j u ljudi. Medutim, te dve strane se ne smeju odvajati; ilok ljudi budu pastojali, uslovljavace se uzajamno istoM 1.1 prirode i istorija ljudi." (N. id., str. 18, n., u rukopisu imvrtano) Nikad ne napustajuci zemlju i teren realnog, nauKU o istoriji istinito ce izraziti zbiljski postanak svih prirodi ljudskih pojava istorijskim djelovanjem ljudi kroz koje svc sto jest pokazuje. Istorijski ce biti prostor te nove ii.urkc, istorijsko ce biti i njeno vrijeme, jer prostor i vrii' n ic sacinjavaju .mjesto i ritam istorijskog postajanja i sa"M postoje kroz to ,postajanje. Ta razotudena nauka ce, dalkI' i/.raziti razvitak svih praktickih i teorijsikih djelatnosti I j i u l i materijalnom, ozbiljiteljskom praksom, spojice se s 1'i.iksom i bice joj naizmjenicno gospodarica i sluskinja. /bog toga put koji .slijedi filozofija da bi se ozbiljila, i i k n i i i v s i se, takode predstavlja njeno putovanje ka nauci. i'"I. pi-estaje da bude apstra'ktna istina, to jest lutanje, fil i i / o l i j a postaje svijet, sto znaci da postaje nauka o svijetu lui/iiaiiiom na tehnici. Da li filozofija utoliko prestaje da lui i ii'koliiko postaje planetarna nauka o planetarnom svijetu? i la da Marks misli da prestaje da luta. Zbiljska, pozitivI I M 1. jc-dina i temeljna nau'ka, bitno istorijska, uvodi se na "I > filozofije i predstavlja istinoljubiv zahvat u istorijski I ' M M vis praktickog razvitka ljudi koji se biore da pripoje l - i prirodu. Teorija i spekulacija, filozofska misao i znanje, ul.iju se da bi se ozlbiljili, pretvaraju se u rea'lno i nauc/nanje. Sve sto jest bice na koncu zahvaceno naukom, I>i so preobrazilo tehnikom, i sama nauka nije nista druI M ".o teorijska tehnika. Sve sto jest bice konacno svedeno .Ijudsku praksu i poknanje ove prakse", kao sto iziskuje
KOSTAS AKSELOS
Hoce li ljudska praksa i poimanje te prafcse biti sasvim podudarni? Marksove filozofske teze tako su lakonske — i precesto tako sazete — da ne razvijaju ni pitanje ni horizont odgovora. Pored svega, uprkos svem Marksovom naprezanju da ucini da se teorijska nauka izvodi iz materijalne prakse, a misleca svijest iz osjetilne zbiljnosti, da se sve sto jest svede na radinu djelatnost ljudi, problem uloge i usuda, vaznosti i reperkusije ovih moci drugog reda ostaje zatamnjen, i to prije svega, u stvari, cinjenicom da se izvedene moci znaju poneikad ciniiti dalleto adsutnij'ima i terneljiniijiima nego sto bi se reklo u prvi mah. A opet izgleda da u komunistickom svijetu ono prakticno, zbiljsko, materijalno, osjetilno, djelatno, mocno, izvrsno, ozbiljiteljsko zauzimaju i uvijek zadrzavaju prvo mjesto. Dok svodi — da ne kazemo reducira — ono ,,vise" na ono ,,nize" i od ,,nizeg" pravi ,,vise" sfco opet ne sprecava svrgnutu moc da se uvijek nanovo vraca ili da bude pri&utna u svome odsustvu, Marksova perspektiva astaje zibuinjujuca; niko ne ztna bas najbolje kako se tacno odrzava kauzulna veza uzroka i posljedica, culne baze i sjajnih, ili barem svijetlecih znacenja. Je li jedina uzrocnost jednouzrocnost i, ako nije, odakle uzvratna uzrocnost prima impuls? Tamo gdje vise ne vidi jasno, Marks se poziva na svijest, ali ni svijest nije neka vrhovna jasnoca. Marks je, htio on to ili ne, nastavljac cijele epohe evropske i moderne misli i vjerni, mada revoltirani potomak te faze postajanja, ali ostaje zatocenik, dvojako zatocen: praksom i svijescu, odnosno njihovim dvojstvom. Zar (filozofsko) misljenje, hitnuto u smjeru koji treba da ga dovede do ukidanja i ozbiljenja, tijesno povezanih i istovremenih, vise nece imati sta da kaze u prilog razumijevanju ljudske prakse, sto i samo zahtijeva osvjescenje, zahvat svijesti koji ce mozda prevazici naiiku? Zar ce filozofija koja misli sasvim nestati? Naravno, stara filozofija, neovisna filozofija, filozofija kao filozofija, doci ce do kraja; bice nadomjestena tehnickom naukom i tnaucnom tehnikom sto streme ka svojim ciljevima. No zar ce prevazidena filozofija isceznuti bez tragova? Hoce li filozofija biti u cijelosti upijena u nauku, hoce li odista postati Nauka ili ce je supstituirati, pretvarajuci se u malo drugaciju nauku od nauke o istoriji,
i - l K I I V A IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SV1JETA
297
" i jedinstvenu i globalnu? Hoce li (filozofsko) misljenje u i na neki nacin nauka o naukama, svijest nauke, ili ce lituirati opstu metodu naucnog putovanja? Moze li filoo misljenje jos i u svijetu razotudenih subjekata i obia biti stvar subjekata u zavadi sa objektima? Tu Marks i/.aznaje bas jasno; a ipak pokusava da presijece gordiji ' I'-vor. ,,Dakle, tamo gde prestaje spekulacija, u stvarnom i n , pocinje zbiljska, pozitivna nauka, prikazivanje (Dari' IIimg) prakticne delatnosti, prakticnog procesa razvitka Ijul i I'restaju fraze o svesti, na njihovo mesto mora doci stvarHi /.nanje. S prikazivanjem zbilje samostalna filozofija gubi »voj medijum postojanja." (N. id., str. 24; izmjena) Sta ce nastupiti poslije smrti filozofije? Marksov odgoVt»i' je u isti mah brutalan i neizvjestan i ostaje problematiCmi; jer se tekst koji smo upravo citirali nastavlja ovako: ,,Na njeno mesto u krajnjem slucaju moze doci rezime naji|i.tijih rezultata koji se mogu apstrahovati iz posmatranja i inrijskog razvitka ljudi. Ove apstrakcije za sebe, odvojene (K\ stvarne istorije, nemaju nikakvu vrednost. One mogu 1'iisluziti samo za to da olaksaju sredivanje istorijske grade, (lit oznace redosled pojedinih njenih slojeva. Ali one nikako nc daju recept ili shemu po kojoj se mogu preudesiti iston|ske epohe, kao sto to cini filozofija." (Ibid.) Stara spekul.iiivna filozofija, filozofija kao filozofija, neovisna filozofi|u, filozofsko kretanje apstraktne misli prestace da budu posretdovanja i izgubice medijum postojanja kad se ukinu ili> bi se ozbiljili u prafesi i tehnici, koje nemaju potrebe ni za cim drugim osim za realnim znanjem, za pozitivnom /nanoscu, za konkretnim prikazivanjem razvitka culne djelatnosti ljudi. Nikako se filozofija ne moze smjestiti povise ,nauke. Stavise, dodaje Marfcs, najpravice se jos i mjesito za „ rezime najopstijih rezultata koji se mogu apstrahovati iz posmatranja istorijskog razvitka ljudi", koji ce doci na mje, i i i filozofskih sinteza kojima je revolucija [obilazak orbite] i-.idda. Teoretsiki rezime najopstijih rezultata koji se mogu apstrahovati iz posmatranja istorijskog razvitka ljudi svakako ce jos biti podnosljivo apstraktan, no nikakvu vrijednost on nece imati odvojen od zbiljske istorije, prakticne djelatnosti.
N KSPEKTIVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
* **
Kazimo, dakle, otvoreno: kad se ozbiljuje, filozofija se ukida; ona dolazi do kraja, koji oznacuje njeno konacno ispunjenje. Ona prestaje bid. Ona ce biti nadomjestena realnim znanjem pozitivne znanosti koje ce, sto je jos vise, sadrzavati i rezime najopstijih rezultata. Stoga je besmislica govoriti o nekakvoj komunistickoj filozofiji. Pa ipak, svijest koja misli uvijek ce biti na djelu, nece se iscrpsti u prakticnim djelima ljudi u djelovanju; jer svjesna misao, izgleda, ne moze prestati da nadlijece realno kretanje i ne da se skroz apsorbovati naufcom. Ljudi ere prevazidenog otudenja nece biti optereceni prisustvom bilo kakve transcendence je. ZnaSi li to da se mod odsustva tu nece pokazivati? O tome Marks i ne sanja. On vidi razotudene ljude. Ti ce ljudi produkovati i reprodukovace se, fabrikovace predmete i nespekulativne tearije, uzivace u punoci svojih proizvoda; prigrlice svoju praksu i svoj razvitak u cjelovitoj istorijskoj nauci. Posto uniste svako otudenje, naci ce svoj bitak, onaj sto utemeljuje njihovu istoriju ,,a da i ne postoji bilo koja politicka ili verska besmislica koja bi jos posebno povezivala ljude". (Ibid., str. 29) I viSe nikakav smisao i nikakva metafizilcka problematika nece remetiti mir njihova zivljenja i nece ga dovoditi u pitanje, posto, u biti, ,,covjecanstvo postavlja sebi uvijek samo one zadatke koje moze da rijesi, jer kad tacnije promatramo, uvijek cemo naci da se sam zadatak rada samo tamo gdje materijalni uslovi za njegovo rjesenje vec postoje ili se bar nalaze u procesu svoga nastajanja"*. Velika pitanja — ona sto ih covjek postavlja u velikim trenucrma, ona koja se postavljaju pred covjeka bas onda kad on nema nikakav odgovor — zanijemice, jos vise, prestace da mu upadaju u rijec. Svakom ,,zasto?" odgovarace neko ,,zato", posto su pitanja i odgovori postali prakticki i vise nisu metafiziiki. Stvar vise nece biti u tome da se svijet (filozofski) tumaci, nego da se (prakticki) mijenja. Moderna filozofija je, naravno, na svoj iiacin nastavljala posao koji su zapoceli Heraklit i Aristotel, kao sto Marks * MED, torn 20, str. 333. Ovo mjesto iz Predgovora za Prilog kritici politiSke ekonomije sire je citirano u Poglavlju I knjige II.
299
nije propustio da primijeti. Posto je proputovala svoj put, ona se konacno o;zbiljuje da bi se ukiinula pastajudi abilja I pretvarajuci se u Tehniku. Heraklit je polkusavao da istraJuje logos bitka koji pastaje ejelina svijeta, da ispituje ritum i smisao Jednog-iSve. Kao mislilac-i-pjesnik, on je shvaI . H I harmoniju i rat sto se pripajaju na samom srcu jeilmstva cjeline, svega sto jest, bivajuci u vremenu, u onom vjckovanju koje je ,,dijete sto se igra, kamicke na tabli taMio-amo reda; djecije carstvo" (fr. 52) Hefkalit je iskazivao iiiijvisu igru u svome zagonetnom jeziku i po njemu, sto kao ocljek Sibilinog jezika i prorocainstva delfijskog boga ,,niti Mn kazuje, niti sta krije, vec nagovjescuje" (fr. 93) Po MarI .11 i Aristotel, Aildksanidair Makedomski grcike filozofije, jo§ nxlunput postavlja najvise pitanje; ako se pomucimo, u MeiDstojanja — ali ne i metafizdcki smisao — smisaano-cultnog Nvijeta u kome ce pitanje samog pravog znacenja biti odstranji-no svijet nece imati neki (transcendentan) smisao, no 4
Pri prevodenju fiovofa kao ,,etantite" [bivstvujucost, bivstvujucehilo], a ne kao ,,essence" [sustina, bit] ili, joS gore, kao ,,substance" l-iipstanca] uzet je u obzir participski oblik*. Up. biljeske prevodilaca (sir. 53—54) francuskog prevoda Sto je to filozofija? Martina Hajdege1.1 (Qu'est-ce que la philosophic?; Gallimard, 1957.) * Vec ,,etant" je particip prezenta. Ako bi se etantite posmatralo kuo particip perfekta a ne kao supstantiv, onda bi poticalo od glagola i-inntiter, ni malo prirodnijeg nego sto je eventualni srpskohrvatski pandan bivstvujucevati.
300
KOSTAS AKSELOS I
nece biti ni bez smisla za bilo §ta (apsurdan). Radi se o tome da uispijemo" da culni svet shvati[mo] kao celokupnu zivu culnu delatnost individua koje ga sacinjavaju" (Ibid.). Moze li onda filozofija imati sta da radi u torn — jos i jedinom — svijetu? Kad se covjek prihvati da osvoji prirodni istorijski i ljudski svijet posredstvom tehnike, hoce li i onda imati potrebe za filozofskim misljenjem?5 Shodno tome, religija, umjetnost, poezija i filozofija u svijetu totalnog izmirenja vise nece imati mjesta. Materijalna proizvodnja — materijalna all ne postvarena — bice stvaraladka snaga i predace kljuc ,,tajne" svega sto jest. Cini se da se sve to veoma dosljedno izvodi. A opet, vec smo culi Marksa kako kaze da, u onoj mjeri u kojoj se nacionalna, Idkalna istorija preobrazi u svjets'ku, ljudi komunistickog svijeta ,,stupaju u prafcticnu vezu sa proizvodnjom (i duhovnom) celog sveta, i omogucava im se da steknu sposobnost da uzivaju tu svestranu proizvodnju cele Zemlje (tvorevine ljudi)." (Ibid., str. 36) Kakva ce se onda duhovna proizvodnja nadodati materijalnoj proizvodnji ili kombinovati sa njom nafcon (uisfpositavljanog) nisitenja i samog postojanja suiprotnosti materajalnog i duhovnog? Radi li se tu o duhovnoj proizvodnji .psros'lih vretnena, sto je, palk, smatirana korjenito prevazidenom? Je li u pitanju neka nova duhovna proizvodnja? Zar ce poslije one tako radikalne osude svega duhovnog — istina, oruzjem svijesti —, poslije objave ujedinjenja svijeta, naravmo, u dimenziji osjetilnog, poslije pune realizacije filozofije putem njenog unistenja, poslije apsorbovamja misljenja realnom znanoscu - - zar ce poslije svega toga biti i 705 nesto? Hoce li moc transcendencije istrajati u pokazivanju? Hode li se siila metafizike i usred s,misaoino-culnog svijeta nametati duhovnim realnostima? Hoce li ono sto bi moralo biti unisteno izazvati — zov odsutnosti? Marks ne uspijeva da zaveze petlju, mirnu svijest. Sve se cini kao da je on u izvjesnim momentima sumnjao da produkcija i repro5 Sam problem miSljenja i jezika, pdnosno Logosa vise nego Logike .ostaje u Marksovim mislima da visi. Otvara li prevazilazenje filozofije put nekom misljenju novoga tipa? Marks ne govori o nekom takvom miSljenju. Sto se, pak, tice jezika, on veli da ce ga pod apsolutnu kontrolu preuzeti jedinke komunistickog drustva. Znaci li to da ce biti skroz izgladen i isplaniran, da ce postati tehnicko sredstvo? ,,Po sebi je razumljiyo da ce individue u svoje vreme potpuno podvrci svojoj kontroli i ovaj proizvod roda." (A/, id., str. 350)
rl'.KTIVA IZMIRENJA KAO OSVOJENJE SVIJETA
301
i j : i /.ivota, fabrikovanje i koriscenje predmeta, neograni|tn<) proizvodenje culnih bogatstava i uzivanje bez kraja u i . irniverzalizacija prakticnog zivota i tehnicko zahvataa sto jest niposto nisu dovoljni da utemelje svijet. II ilovrSenom komunistickom svijetu ono spiritualno ne bi MI|.-10 postojati — posto je sve postalo jedno i razlike su orane u jeddnstvenu i hroz njega. Ali naprdkidno preva> jo svega postojeceg stalno je na djelu, a pitanja na rovjecanstvo ne moze odgovoriti uvijek vrebaju smrtlll'ki'. hljeli to oni ili ne.
ZAKLJUCCI*
* Preostali dio ove knjige je kod mas objavljivan u prevodu AU-kse Buhe u casopisu Ideje II/2 (1971), 195—236.
OTVORENA
PITANJA
Trebalo bi da se domognemo razumijevanja putem larksovog misljenja u njegovom jedinstvu, da dosegnemo cdiste Marksove sheme, da stupimo u dijalog sa smislom liimom onoga pohoda sto se dovrsava zahtjevom za osvjesije (misljenjeni) o realnom kretanju (djelatnoj dijalektici), jest o razvitku Tehndke, da bi se pokretac istorijskog i/.vitika mogao integralno razvijati. Ne polazi Marks od nekalkvog bitka koji pasitaje cjelina rijeta — prvog i zadnjeg bica — i ne pita se da li bi se >glo simatrati da je iiskooiska arche materijallnog ill duhovl, prirodnog ili bozanskog tipa. On ne polazi ni od kakve ikons'ke materije u kretanju, cije bi prostorno-vremensko stajainje onda vadiilo do covjeka koji taj proces promiislja i njemu djela. Ne polazi takode ni od Prirode ciji bi razaj, ili dijalektioko kretanje, vodio od tvari do zivota i od ivota do ljudske svijesti. Kod Marksa nema ontologije, neina prve filozofije, ni spiritualisticke 'ni materijalistidke. Marks upravo svaku ontologiju i metafiziku porice, iako se IK- moze otresti izvjesne implicitne ,,ontologije" i mada mei.iliziku uspijeva negirati jedino njenim ozbiljenjem — ,,metafizickim"? — u tehnici. Treba li jos dodavati da kod Marksa uopste nema filozofije prirode, niti kosmologije, da on nc govori o razvoju prirode, ni o redu ili zbivanju Univer/.uma? Marks polazi od ljudi: prirodnih, ljudsikih i drustvenih liica koja rade da bi udovoljila svojim zivotnim potrebama i radi toga pokrecu izvjesnu tehmiku. Ljude pokrecu njihovi 1(1 Marks mislilac tehriike
307
nagoni; da bi ih zadovoljili, oni se bore protiv prirode, izmamIjuju, joj dobra kojima je svrha da utope potrebe Ijudi, koje se, opet, obnavljaju u onoj mjeri u kojoj su zadovoljene. (Prirodni i ljudski) porivi, potrebe, jesu pokretac (drustvene) djelatnosti Ijudi. Kretanje poriva sto teze fca svome zadovoIjenju susrece se — i jo§ mnogo sta cini — sa instinktom za proizvoderaje koji, cini se, prebiva u covjeku. Stoga covjek proizvodi svoj zivot i sam je proizvod proizvodnje. Dok proizvodi svoj zivot proizvodnom djelatnoscu, radom, tehnikom, on je uvijek vezara za druge ljude. Ekonomski razvitak produktivnosti, tehnolosko razvijanje proizvodnih snaga, tehnickih naprava, cini realni osnov razvitka oovjecanstva, strukturu njegove istorije, te ozivljava njegov drustveni zivot. Tokom procesa preobrazavamja prirode drustvenim radom u istoriju, razvijaju se i druge snage, izrazi covjekove slabosti i znaci nedovoljne razvijenosti tehnike: pravni i politicki odnosi, drzava, religija, umjetnost, filozofija. Ti oblici idea'listicne .suiperstrukture varljivo odrazavaju zlbiljiski razvoj, predstavljaju sile koje ga organizuju time sto ga zajazuju, sublimiraju ga time sto ga prerusavaju. Otudena je sama proizvodnja zivota, i to bas ona u osnovi. Ljudi odrzavaju cudne odnose sa svojim radom, a proizvod njihova rada ostaje im tud. Ljudi i stvari se postvaruju i gube svoju bit. Ljudi stavljaju proizvodne snage u pokret, all te snage ne pripadaju totalitetu olanova zajednice. Vladavdna privatne svojine otuduje covjeka od rada, njegovo bice i njegovo cinjenje odsjeceni su jedno od drugog i oboje gazi neljudska sila imanja. Ljudi su postali radnici, trudbenici, no oni zajednioki ne posjeduju sredstva za proizvodnju sto, u rukama jedne klase pojedinaca, omogucuju eksploatiranje drustveno izvrsavanog rada. Zbog toga covjek gubi svoje bice dok zaraduje za zivot. iPoliticko i ideolosko otudenje, izopaceni izraz realnih uslova opstanka i zbiljskog otudenja, dovrsava onezbiljenje i postvarenje Ijudi. Egzistiranje u drugom planu, na koje su Ijudi osudeni u politici, religiji, umjetnosti, spekulativnom imisljenju, sprecava ih da ispravno upravljaju svoje napore za djelatno realiziranje sveukupnosti svojih potreba i svoje otvorene cjelovitosti na zbiljiskom, jednoini jedinom i cjeilovitom tlu. Na anivou gradanskog, kapitalistickog drustva, antagonizam klasa koje se
- klase proizvodaca i klase vlasnika sredstava za proi | i i - doseze vrhunac: jedino proleterska revolucija, M (Je od vrha do dna preobratiti staro stanje stvari i poll |r '.vojc pobjede postaviti prola/nu revolucionarnu diktaproletarijata, moze dovesti covjecanstvo do socijalizma'iiiir/ima; a on ce, posto korjeinito ulkine privatoo vlan I i v o i otudujuce sile superstrukture, u najvisoj tacki svog i - i . omoguciti da svako u drustvu bez klasa i drzave uziI ' U M i i a potrebama, sve dak i komunizam ne bude takocte i/.idon. Covjek se, dakile, moze i mora (iiz)miriti sa prini i sa svojom prirodom, sa covjecanstvom i sa svojom noscu kada sve postane prozirno za djelatnost Ijudi. >Miii/.;im je obavezan da ozbilji tu tekovinu; Marks, mei i i , nc propusta da prinaijeti da komunizam kao takav ni. i j n j i cilj Ijudske istorije; on je oblicje bliske buducnoHcifjcni princip nuznih preobrazbi. H i l o bi primamljivo uciniti Marksovu misao totalnijom. 1 -I i l>i joj polaziste bila materija u kreitanju, bitak koji poi-ji-liina svijeita, koji bi dijalefcticikim i totalnian proceposlao neziva, a potom ziva priroda, da bi na koncu porovjeka obdarenog misljenjem; taj drustveni i istorijovjcik razvijao bi proizvodne snage i oblike suprerstrukIliii vt- dok se u carstvu komunizma ne bi (opet) osvijestio lovitom kretanju i osnazio da ga uzme u ruke; tako bi l)io vezan pomocu dijalektike kretanja materijalnog i Mio)^ bitka sto ide od prirode do istorije da bi se izra#ld M dijalektickom misljenju Ijudi. Mada jeste zbrkano mari ' . l i r k a , ova sema nije maiiksovska. Za nju je uglavnom I n / . i n Engels i nijedan marksista do danasnjeg dana nije p. > i radio da promisli tu materijalisticku ,,ontologiju" sto, 1 iiuonom dijalektickog materijalizma ill materijalisticke i ' i iliilviike, proglasava ma^teriju u kretanju prvobitniim bitkom, I in- /.najuci sta je ta dijalektika materije (ili energije) koja Illiplii ii-ii logos njenog postajanja.1 ' Mladi Lukac, iz Geschichte und Klassenbewusstsein (1923), krece < i (iioliv dijalektike prirode. Za njega je materijalizam bitno isto' l i i ;i materijalisti^ka dijalektika smjera na totalitet kao cjelovitost Illlilva, koherentnu skupinu svih cinjenica spoznatih i proizvedenih ml . i i . u i c istorijskih i drustvenih subjekata, objektivnih subjekata, nli|i 1.1 «>b|ekata; jer cinjenice su cinjene. Za Lukaca, ,,koncepcija to i.i dijalekticke metode" lezi u ,,spoznaji zbilje drustvenog posta-
308
KOSTAS AKSELOS
Marks, medutim, nema nista s torn materijom. On podinje i zavrsava imaterijom ljudskog rada, materijalima od kojih se izgraduje drustveni zivot, materijalnom djelatnoscu koja iprodzvodi svijet. Ogrommim redukcionim naporom on sve s"to jeste i sto se cini (a jeste ono sto je cinjeno) — suzavajuci ga — svodi na proizvodtnju. Tako on, u stvari, doseze ono sto jest i sto se cini; jer sve biva zaista reducirano na neprestanu i svemocnu proivzodnju: proizvodanje materijalnih dobara i kulturnih dobara, upotrebnih i razmjenskih vrijednosti, ideja sa ili bez vrijednosti. Istinu Marks govori o modernom i saivremenom sivdjetu, te najavljuje sta ce se zbivati u planetarnoan svij-etu suitrasnjiice, koji ce ozibiiljiti marlksizam, prevazilazeci ga i ukidajudi. Da li se vec tu Marks razumdjeva bolje nego sto je on sam sebe razumio? To se pitanje postavlja svakom pokusaju koji smjera da neku jos zivu misao razumije, i ono mora stajati otvoreno. Razumijevanje Manksa ostaje izuzetno tezak zadatalk, jer niko nije siguran 'kako treba naceti tu misao koja bi htjela da vidi misljenje apsorbovano praksom, a koja zna da misljenje prevazilazi svako realno kretanje. Ima kod Marksa — a to se niko nije usudio da sagleda — neke izvanredne strasti za nistavilom, volja za razuzdanim prevazilazenjem. Svi Marksovi naumi koncentriraju se u istoj tacki: ukidati, unistavati, prevazilaziti. A smjer je ukidanje svega sto jest — bilo ono od reda zbilja ili od reda misli —, unistenje svega postojeceg, zato sto mu je postojanje otudejanja". Up. Sta je ortodoksni marksizam?, prvu studiju u Povijesti i klasnoj svijesti (Naprijed, Zagreb 1977; preveli Milan Kangrga i Danilo Pejovic; str. 69) Lukac pise: ,,Jer, tek ovdje, gdje se srz bitka razotkrila kao drustyeno dogadanje, moze se bitak pojaviti kao — do tada, naravno, nesvjestan proizvod l.judske djelatnosti, a ova djelatnpst opet kao odlucni element preobrazaja bitka. Cisti prirpdni odnosi ili u vidu prirodnih odnosa mistificirani drustveni oblici stoje nasuprot cpyjeku s jedne strane kao ukocene, gptove — u biti — nepromj'enljive danosti, cije zakone je on u najboljem slucaju kadar iskori§tavati i shvatiti njihovu predmetnu strukturu, ali nikada nije sposoban da ih bitno mijenja; s druge strane, takvo shvacanje bitka premjegta mpgucnost prakse u indiyidualnu svijest." (Ibid., str. 75) Lukac, medutim, ne stize da produbi to sto naziya zbiljom. Treba li podsjecati da je ovo djelo Komunisticka internacionala osudila (1924) kao i socijaldemokratska ortodoksija — Sto znadi Zinovjev ba§ kao i Kaucki — i da ga se autpr odrekao? Treba li dodavati da sva ta slozenost u pogledu idealisti6ke tendencije djela ne otkriva nikakva cuda o onom sto taj idealizam jeste ili nije?
JUCCI
309
i otudujuce, najzad, prevazilazenje svih spona,, koje krci pill /a nadolazenje prakse i tehnike. U svijetu postvarenja t upravlja sadasnjoscu, sadasnjica je prljava, buduc'i«'4i zafcocena. Preko komuiniisiticikog pakreta trelba da pro!">vori buducnost, pa ce i sam komunizam biti ukinut, uniAtcii i prevaziden u procesu svog ozbiljenja. Posto cjelina l-u\tvujuceg vec sad jeste totalno nista, tek kad ona bude I'Jncirana na nebivstvujuce, moci ce da nikne neka nova nivorena cjelina, koja ce, bez sumnje, takode potonuti u in lavilo. Marks negira sve sto jest; sve je otudeno, sve otu'ln|i- i preprecava put buducnosti, koja se moze uspostaviti i « i l mo tako sto ce sve unistiti. Mada je napredna forma Unmdioznog nihilizma, planetarni nihilizam, (a i bas usljed I HIM), Marksova vizija shvata planetarnu tehniku kao jedina pulugu kojom je moguce pokrenuti svijet, ovu lutajudu zviIH, ukidanjem ovog trulog svijeta i ,,lutanja". Nista ne odolijeva Marksovoj negatorskoj kritici: ni pro|/,vodnja kakva je bivala, ni proizvodni odnosi, ni politicki i i.i\"iu zivot, ni porodicni, privatni zivot, ni religija, ni poezija 1 umjetnost, ni filozofija i znanosti, ni sam komunisticki pokrct. Covjekova ekonomska i gradanska egzistencija, njegova I'liiodicna, religijska, umjetnidka, teorijska egzistencija — ive su otudene i upravo ga sprecavaju da zbiljski egzistira luio_covjek. Egzistencija je otudena u isti mah i zato sto je 1'iilisce breme onog materijakiog, i zato sto se, da bi od n|i')ia umakla, sklanja u idealni i ideologijski svijet. MeduI l i n , svijet ideja ne moze saciniti lijek za odsutnost svijeta. Zahvata li Marifcsova milsao istinu onoga protiv cega se huri? Ona dopusta da je obuzme ono sto jest. Istina svega flto jest samo je forma lutanja i Marks hoce da razgoliti to Inianje, ali se, medutim, ne usuduje da shvatanjem lutanja kuo takvog ide do kraja. Marks hoce da stavi zavrsnu tacku tut O'tudemje i da zaustavi lutajuce positajanje. Ra0mjeatanje Marklsove misli na neko'liilko planova omoRiic^uje nam da joj shvatimo viseznacnost, ali prijeti da nam itptikos svemu, skrije njeno jedinstvo. Ekonomska, politicka, milropoloska, ideoloska i ,,futuristicka" problematika ne moRU se rastavljati a da se zbog toga, ipak, ne postave rii§ta inanje specificni problemi.
310
KOSTAS AKSELOS
1. EKQNOMSKA PROBLEMATIKA Marksovo ekonomsko djelo daleko je od toga da bude potpuno shvaceno. Ekonomski horizont Marksovog poduhvata ne otkriva se lako. Odvec cesto nas grubi ekonomizam manksista sprecava da shvatimo ekonomsku misao osnivaca marfcsizma. Mora se razumijeti da onim paklenim krugom koji povezuje proizvodnju sa potrosnjom i neprestanim okretanjem toga kruga upravlja razvitak tehnike i injegovo rotiranje. Slijedeci Marksa, mnogi govore o proizvodnim snagama i o njihovu razvitku sto odreduje sve ostalo. Trebalo bi, medutim, razumijevati te snage u dubinu i gledati na tehniku kao na pokretaca njihovog razvitka. Jos prije nego razvitak proizvodnih snaga, pocetni udarac izvodi razvitak, recimo, tehnologije. Organize vanje rada i podjela rada odredeni su tehnoiloskim procesom. ,,Rad se organizuje i dijeli razlicito, vec prema orudima kojima raspolaze. Rucni mlin pretpostavlja drugu podjelu rada nego parni mlin." (Bijeda fit; MED, torn 7, str. 119) Rucni mlin pretpostavlja, odnosno odreduje feudalno drustvo, parni mlin kapitalisticko. ,,Ru£ni mlin daje vam drustvo sa feudalnim gospodarima, parni mlin drustvo sa industrijskim kapitalistima." (Ibid., str. 105) Da li onda automatski strojevi spadaju uz socijalisticko drustvo? Masine, industrija, uistinu tehnicke naprave i tehnika u pravom smislu rijeci datiraju od izvjesnog istorijskog momenta, a potom djeluju na sav istorijski i drustveni razvoj. Postoji jedino moderna tehnika. ,,Prave masine datiraju od kraja 18. vijeka." (Ibid., str. 122) Nekoliko redaka nize, MaAs precizira sta podrazumijeva pod masinama: ,,Proste alatke; akumulacija alata; pokretanje slozene alatke jednim rucnim pokretacem, covjekom; pokretanje tih oruda pomocu prirodnih sila; masine; sistem masina koje imaju samo jedan motor; sistem masina koje imaju automatski motor — eto kako je tekao razvitak masina." (Ibid.) Jedino je ,,automacija" u stanju da prevlada specijalizaciju, u korist proizvodnog rada, poopstenog, ali razotudenog. Marks cvrsto vjeruje da ce se tako i dogoditi. Koliko napada proizvodne tehnike sadasnjice, toliko on hvali buduce proizvodne tehnike. Sadasinje ukljucuju los automatizam, rasiparcainu, atomiziranu djelatnost; u postvarenom i automatskom sistemu poje-
MKI..IUCCI
311
dlnci jedino mogu biti ,,atomisticni"'. Nasuprot tome, tehnika luiducnosti nadvladace automatizaciju i atomizam putem iivoga integralnog razvitka, koji ce omoguciti Ijudima da razM I I I svoje sustinske snage integralno, kao i svoju energiju. Vrlika tehnika buducih vremena bice protuotrov koji ce nas i.'lijociti od zala nerazvijene, te stoga otudujuce tehnike. Mai'ksovo pouzdanje u tehniku nepokolebljivo je i bilo bi linivno okarakterizirati ga kao naivno. ,,Podjela rada u ra"lionici s [automatskim] masinama odlikuje se time sto je mil izgubio svaki karakter specijalnosti. A od trenutka kad l>irstane svako specijalno razvijanje pocinje se osjecati potnil >u za svestranoscu, teznja za sves'tranim razvitikotm licnosti. Automatska fabrika uklanja specijaliste i profesionali i i idiotizam." (Ibid., str. 125) Prudon, mnogo slabije nadaren I l>es!krajno skepticniji, a predstavniik, po Marksu, onog sitin > burzoasfcog mentaliteta koji u svemu vidi ,,dobru stranu" I ,,rdavu stranu"1, na margini vlastitog primjerka Bijede fi1 Odgovarajuci svojom Bijedom -filozofije na Prudonovu Filozoliju bijede, ne prihvatajuci Prudonov Sistem ekonomskih proturjecnoxti, Marks stupa u rat protiv poimanja u koine se stalno razlucuju i l v i j e strane stvari: jedna dobra, druga rdava, jedna puna prednosti, clniga puna zla i nepogodnosti. On Prudonu prebacuje da zamislja kako proturjecje uoblicuje skupina koju cine dobra strana i rdava straM;I i da bi htio da dobru stranu konzervira eliminiranjem rdave (ibid., II. 105). Na taj nacin se nijedna odluka ne mpze zbilja prihvatiti; intei>i;ilno oslobadanje pokretaca razvitka i ukidanje onpga sto ovome Itoji kao prepreka time je onemoguceno. Marks se nije plaSio jedno(ttranosti; ne smjera li on ka totalnom, munjevitpm procvatu prpizvodnih snaga, ka neobuzdavanoj tehnici? Prudon je za njega strasljiirac. ,,Sitni burzuj [...] sastavljen je od ,s jedne strane' i ,s druge Ntrane'. /Dva suprotna, proturjecna stremljenja vladaju njegovim iulcresima.*/ Takav je on u svojim ekonomskim interesima, pa je Moga takav i u svojoj politici, u svojim religioznim, privrednim i iiinjetnickim shvatanjima. Takav je u moralu, takav je everything. On je zivo protivrjecje. Ako je, kao Proudhon, jos i duhpvit covjek, ubrzo i-i- nauciti da se igra svojim vlastitim protivrjecjima i da ih, vec prema prilikama, izradi u upadljive, sumne, ponekad skandalozne, ponekad e paradokse." (MED, torn 27 (Bgd., 1979); ovo preveo Mosa Pijade; str. 25)* Kako polaze vjeru u negativnost, pokretacku silu istorije, Marks misli da ,,uvijek rdava strana odiiosi pobjedu nad dobrom stranom. Rdava je strana ona koja, izazivajuci borbu, stvara kretanje koje cini istoriju." (Bijeda fit.; torn 7, str. 112) Je li mislilac tehnike promislio ovu misap do krajnjih konsekvenci? Da li je rdava Mrana .proizvodac istorijskog kretanja, uvijek postojala u njegovorn duhu? Izgleda, naime, da nije mogao umaci od iskusenja da uznastoji da je neutralizira.
312
lozofije, naspram upravo navedenih rec'enica, zapisao je: ,,U redu! A sta podrazumijevate pod integralnim razvitkom?" On ne dobi odgovora na svoje pitanje. U svakom slucaju, pitanje se nije moglo rijesiti na papiru. Ako tajna pokretac'kih sila istorije prebiva u tehnoloskom razvitku, trebalo bi da prestanemo poimati proizvodnu tehniku kao nekakav derivat. Qna odreduje razmjenu, trgovinu i potrosnju. Industrija proizvodi cak i potrebe, da bi imala sta da zadovoljava. Vrsi se stalno obnavljanje, neprestana — i beskrajna? — rotacija onog kruga; potrebe teze ka zadovoljenju, proizvodnja im sluzi, ali ih i rada, a i potrosnja sa svoje strane stvara potrebe. Ono sto povezuje proizvodnju sa potrosnjom, a potrebe sa zadovoljenjem, vise iz tehnike iznice, nego usljed pritiska ,,prirodnih" potreba. ,,Ponajcesce, potrebe poticu neposredno iz proizvodnje ili iz takvog stanja stvari koje se temelji na proizvodnji. Svjetska trgovina vrti «e gotovo iskljucivo oko potreba, ne individualne potrosnje, vec proizvodnje." (Ibid., str. 62) U biti moderns, tehnike lezi da je proizvodnja goftovo aipisolutna stvoriteljka. ,,Proizvodinja ide ispred potrosnje, ponuda izinuduje traznjiu." (Ibid., str. 79) Marks je stalno ustrajavao na torn dinami£kom elementu cija energija vodi sadasnjicu ka onom buducem. Ta proizvodnja buducnasti bice ne samo u znaku komunizma nego, skupa s njime, i u ritmu planetarne tehnike. Prozivodnja svih vrsta produkata, ,ymaterijalnih" i ,,duhovnih", globalno rukovodi svim na^ininia razmjene i trgovine, raspodjele i potrosnje. ,,Uopste, nacin razmjene proizvoda odgovara nacinu proizvodnje. Promijenite nacin proizvodnje, pa ce se samim tim promijeniti i nacin razmjene proizvoda. Zato u istoriji drustva i vidkno da se nacin razmjene proizvoda upravlja prema nacinu njihove izrade." (Ibid., str. 85) Proizvodnja, raspodjela, razmjena i potro§nja sacinjavaju kdlo koje po'krece ptroizvodinja. Medutiim, sama proizvodnja, materijalna proizvodnja, ona §to bas prije svega * Pismo Johanu Baptistu fon Svajceru (Johann Baptist von Schweitzer), izdavachi lista ,,Der Social-Demokrat", koje je na njegovu molbu, a u povodu Prudonove smrti Marks napisao 25. januara 1865. (osam godina nakon Bijede -filozofije) u Londonu, a koje je objavljeno u brojevima 16—18 Svajcerovog lista, pocetkom februara iste go dine, u srpskohrvatskom izdanju nije prikljucenp Bijedi filozo-fije. Dosta slobodni prevod Engelsa i Lafarga je, mediutim, jos od 1896. objavIjivan u svim francuskim izdanjima.
313
' l i n n ; i Marksa, obuhvacena je, dofc obuhvata i determinira H.cljclu, razmjenu i potrosnju, vjecitim kretanjem potI |c: ona trosi sredstva za proizvodnju, koristi se njima i nkm-iScava ih — kao proizvode proizvodnje. I proizvodnjom ' p"irosnjom upravlja tehnoloski proces, stvaralac i razoritelj Iflkog1 tipa proizvodenja. ,,Ova identicnost proizvodnje i pot'H i/lazi na Spiiiozinu postavku: Determinatio est negam," {Osn., krit. pol. ekon.; MED, torn 19, str. 10) U tehnoloin procesu, subjekat se prevazilazi tako sto se opredmecu.1 objekat je stalno prevazilazen potrosnjom i proizvodi"ni novih predmeta. Kada se postvarenje nadmasi, ova i M I . i razvijanja tehnike samo postaje upadljivija. SubjekI M I i objektivizam ce i'stovreimeino biti ukiiiniuti u korist i.ii;icke i proizvodacke djelatnosti. smjera na zadovoljenje cjelovitih potreba ljudi, teh' pokretac svjetske istorije — takode stvara uvijek » potrebe sto hoce da budu zadovoljene i predmete i i i | i i n ; i je sudeno da budu potroseni (dakle, ukinuti) od i- subjekata !(ne bas izolovanih, no clanova zajednice, te i ljudi koji su svoju sulbjektivnost prevazisli). Velicinu ! .<>ve misli treba traziti u njegovom shvatanju rotacije i'/in/Ar, u onoj viziji apsolutne produlktivnosti sto, ukidajuci p dkonomske, pravne, politicke, moraine, psiholoske i ideoc iiklave nadaldko prevazilazi pufci zahtjev za zadovoJ»n|c /.ivotnih potreba. Razumijevajuci covjekovo samootufi'ii/f n;i svoj nacin, Marks misli da ce u/kidanje toga otudell|n, n njegovom ekonomskom i tehnologijskom korijenu, doi do sticanja svijeta od strane covjeka i za njega. Covjeka pokrecu njegovi prirodni nogoni; ali ipak tehnika — n jc vi§e od sredstva za udovoljavanje potrebama, pa je -i;icka snaga istorije — posjeduje mnogo vecu moc. Teh.1 npiavlja ritmom nagona i stavlja svijet u pokret. Zah| r v /,i otklanjanje postojeceg stanja stvari, burzoaske i kai . i i r k e vladavine, otudenja i postvarenja, privatnog vlas.1 i podjele rada, svjetova u pozadini i nebeskih pseudoi"va, svodi se na ovo: totalno osloboditi ljuds'ku i drusti produktivnost, a neobuzdavana proizvodna tehnika je l i n n dbavezma da pralkitiono rijesi u svome postajanju | M i . n i j a i sve zagonetke. ( > v ; i Marksova koncepcija apsolutne produktivnosti jos u svoj svojoj simni i duibini. Ne gleda Mairks na
314
KOSTAS AKSELOS
physis i kosmos kao na poredak koji se ne bi mogao prekrsiti, kao na neki ritam koji nam nalaze sta moramo misliti i sta ciniti. On ne vidi svijet kao bozansku Kreaciju; odbojan prema svaikoj ideji kreacije, Stvaranja, on u hipotezi generatio aequivoca trazi jedini legitiman odgovor na tu vrstu pitanja. Ni cjelinu svijeta Marks ne vidi u perspektivi modernog Subjekta kome odgovaraju objekti, 'kao predmeti njegovog predstavljanja i volje. Marks prosvjetljava drugu jednu eru, koja vise nije grcka i kosmocentricka, hriscanska i teocentricka, niti moderna i egocentricka; planetarnu eru tehnike i produktivnosti, koje prevazilaze svaki subjekat koji konstitulra i svaki fiksni objekat, i koje ne prihvataju nikakva ogranicenja, ni prirodna ni bozija. ,;Proizvodnja je, prema tome, neposredno potrosnja, potrosnja je neposredno proizvodnja. Svaka je neposredno svoja suprotnost. Ali se u isti mah medu njima vrsi jedno posrednicko kretajije. Proizvodnja posreduje potrosnju, kojoj stvara materijal, kojoj bi bez nje nedostajao predmet. Ali potrosnja posreduje proizvodnju, jer tek ona proizvodima stvara subjekt za koji oni i jesu proizvodi. Proizvod dobija posljednji finish2 tek u potrosnji." (Ibid., str. 11) Proizvod proizvodnje istinsiki postoji tek pocev od momenta u kome prestaje postojati, bivajuci ukidan u potrosnji i po njenim za'konima, njegov bitak se zove njegovo nistenje. Proizvod se od svakog prirodnog ili idealnog predmeta razlikuje po cinjenici da je zbiljski proizveden i da se kao proizvod potvrduje, da postaje zaista proizveden, tek kad bude potrosen. Da bi zbilja bio, a ne ei §Vdp., proizvod treba da, po Marksu, bude upijen potrosnjom i da izgubi bice. ,,Tek potrosnja, unistavajuci proizvod, daje ovom finishing stroke3; jer proizvod je proizvodnja ne samo kao postvarena djelatnost, nego samo kao predmet za djelatni subjekt." (Ibid.) Djelatni subjekt, ne subjektivisticki, to je onaj koji je obdaren sustinskim predmetnim snagama i koji bez prestanka proizvodi nepostvarene predmete — za upotrebu ljudskim subjektima. Marks nastoji da na svjetlo dana izvede bit proizvodnje; ta pokretna bit ne stize da se u svoj punoci pokaze pri kapitalistickoj vladavini, iako je bas gradanska, kapitalisticka vlast prva u istoriji svijeta stvorila uvjete za divovski raz2 3
U tekstu: den letzten finish. U tekstu: den -finishing stroke.
JUCCI
315
vlliik tehnike. Burzoazija je razvitak proizvodnih snaga izni|Hu do izvjesne tacke, zadrzavajuci in, medutim, u granicaIM,i iirivatnog vlasnistva i kapitala. Moderna tehnika bila je "lui/.davana. Burzoazija je posla u osvajanje svijeta, ali se Bttustavila. ,,Tek je ona pokazala sta je ljudska delatnost u Nlnnju da uradi. Ona je stvorila sasvim drukcija cuda nego Ito isu egipatske piramide, rimski vodovodi i gotske katedraona je izvela sasvim drukcije pohode nego sto su bile "U; naroda i krstaski ratovi." (Kom. manifest; MED, torn lr. 382—383) Burzoazija je ucinila mnogo toga, ona je usi'"-.iavila cak i vladavinu cinjenja, no u svijetu postvarenja i i ' l i n l r n j a nije prestala da evoluira i dotjerala je svoje neljudnki- sile do krajnjih granica. Zasnovana na privatnom vlasnlSlvu nad sredstvima za proizvodnju, vladavina burzoazije i', I a je samo da koci, da vuce uzde na neogranicenoj moci I'liiiluktiviteta, koji bi, po svojoj sustini, bio sposoban da l,nilovolji cjelinu ljudskih potreba kad ne bi bilo posebnog pi I'.vajanja. Jedino proletariat, dakle, moze prevesti citavo drustvo i' (icijalno i socijalisticko drustvo, u kome nece biti mjesta hi /.;i klase ni za privatno vlasnistvo. Samo radnici iz citavog nvljcta mogu, prvi put u istoriji, jos nilkad univerzalnoj, ozi - i l | i i , i djelatne mogucnosti, energije u cinu univerzalne i innvcr/alizirane tehnike. Samo covjecanstvo koje ne zauzdai me koci proizvodnju moze nastupati naprijed i stalno uUnuvljati, permanentno revolucionirati proizvodnju, potrebe, i l i ' - l a i n o s t i objektivnih subjekata i predmete drustvene djeI iiiiosli Ijudi. Marks polazi od covjeka gonjenog prirodnim nagonima, "ri'.ovim fizickim potrebama (na koje se putem sublimaci|r nadodaju lazne, metafizicke potrebe). Taj ,,biologizam", taj iralizam" pociva zapravo na tehnicizmu. Prije nego po prii . , . l n i i n i ljudskim nagonima, po njihovim fizickim i drustvei potrebama, Ijudi su zreli po onome sto cini da proizvode i /ivot, onome sto sacinjava pravi instinkt za proizvodeM/c koji prevazilazi svaku prirodnost i smjera na potpunu i - i . oUrazbu prirode tehnikom. Za isve sto covjeka otuduje I > i l . i jc i jest kriva bilo nerazvijenost proizvodnih snaga, kao it iinhajskim epohama, bilo nedovoljna razvijenost tehnike, 111, u najmanju ruku, usmjerenost njenog razvoja naspram
316
nekih granica posebnog porijekla, sto koci njen uzlet ka univerzalnosti (u gradanskom i kapitalistickom rezimu). Mitologija, religija, politika i metafizika spadaju u superstrukturu jer su idealizacija i sublimacija covjekove nemoci, odnosno one ideoloski odrazavaju moc jednih nad drugima; one prijece ispoljavanje moci ljudske cjeline i cjeline ljudi. Marks ide tako daldko da govoiri o pobudi, o instinktu za proizvodnju (Trieb der Produktion); ono sto o njemu kaze treba uzeti dos'lovce, posto je saobrazno duhu Marksovog pothvata. Kad govori o rotaciji toikom koje se u jednu cjelinu povezuju potrebe koje gone Ijude ka proizvodnji sto, pak, preko potrosnje, tezi da zadovolji te potrebe, pri cemu je proizvodenje uvijek obnavljano novim potrebama i reprodukovanjem potreba u potrosnji i kroz nju tako da proizvodnja proizvodi potrosnju a potrosnja stvaranjem potrebe za novim proizvodenjem proizvodi proizvodnju, Marks onda kaze: ,,Potrosnja stvara pobudu proizvodnji {Trieb der Produktion); ona stvara i predmet koji je u proizvodnji djelatan kao onaj element koji odreduje svrhu." (Osn. krit. pol. ekon., torn 19, str. 11) Uzaludno bi, stoga, bilo postavljati pitanje: polazi li Marksov covjek od potrebe ili od proizvodnje? — drzedi razdsvojane teinmine. Covjeika pokrece imstiinklt za proizvodenje i proces proizvodnje-potrognje-proizvodnje stvara i rqprodukuje potrebu, stmjerajuci da je zaidovolji, te neprekidno proddkuje nove predmete. Kruig kojim je poizvodinja vezana za po'trosnju siteze oijelu zemljukaooibruc; tomeinemoze biti drugacije i samo je potrebno da se ni subjekat ni obje'kat ne postvaruju u torn cinjenju-bicu. Proi'zvodnja koja stvara subjekat (covjeka) i predmete mora se osloboditi svega sto je okiva, fiksira, stvrdnjuje, svega sto je obuzdava i imobilizira, svega sto uzrokuje da je tisti breme proslog ili je zagusuje u zaustavljenoj sadasnjosti. Sva;ko ,/po sebi" tako ce postati za-nas; svaka datost postace cinjenica, koju smo ucinili mi, i to za sebe, u neogranicenoj (i beskonaonoj?) djelatnosti. Marks vrlo dobro zna da je ,,iPolazna taoka, naravno, od prirodne odredenosti; subjektivno i objektivno; plemena rase itd." (Ibid., str. 25) On zna da proizvodno djelovanje ima polaziste u prirodnim datostima sto prije njega postoje. Medutim, on te prirodne datosti ne smatra najbitnijim elementom; preoblikovanje kome ih tehnika podvrgava je za njega ina£e
317
i.-nijc. Jer, cak i prirodne odredenosti pocinju egzistirati tek n i .lorijskom djelovanju i kroz njega. U Njemackoj ideologiji i< pionaden pristup toj matematici: ,,Ovde, naravno, ne ..... /.I-IHO ulaziti ni u fizicka svojstva samih ljudi, ni u prirod..... slove, geolosfce, oragrafsko-hidrogra&ke, 'kllimats'ke i druu^love koje su ljudi zatebli. Svaka iistooografija mora poci "I i i h prirodnih oisnova i modiifikacija kroz koje one prolaze n loku istorije zahvaljujucd delatsnasti ljuidi." (istr. 19) To sto i istoriju, to jest pnirodmi, Ijudski i drustveni zivot h ' l i l i , jcste iproizvodnja dobara i proizvodnja oskudice. Piroizi proizvodi objeikt potrosnje, naciln potrosnje, im'stiTukt Msinje" (Osnovi . . ., torn 19, stir. 12). Identiionost proizvodlijc i potrosnje — , ,proizvodnje koja trosi" i ,jpotrosnje koja |iiui/.vodi" - niposto nije formalna; povezuje ih jedno kretafije i to kretainje je produktivno. Produfctiwii subjekt, se objtkli'vira i prevazilazi u proizvodnji, a objefcat se subjektivira n poirosnji koja proizvodi. Ipak, da bi se ta identicnost i ..... /.vodnje i potrosnje pojavila na svjetlu dana, da bi njiho< ii/.njamnost, njihova meduzavisnost — ono sto cini ne saIllu da je svaka komplement one druge, nego i da ce svaka, d se ozbilji, sebi postaviti onu drugu — postala vidljiva, o je sagledati cjelinu procesa, a ne smatrati tu iden">st formalnom. Ona ni logicki ni ekonomski nije nedifeiii n a n a , prazna identicnost; ona sadrzava uzajamno djeloin jc koje vrse konstitutivni elementi jedni na drugima. i ma ili skolska politicka ekonomija i apstraktno, sholai i ' k o hegelijanstvo zaravnjuju ovo organsko i dinamicno i ' I n r i l v o . Da bi bilo prozirno, mora se razumijeti da je ono I* i n i dkosnica odnosa koji povezuju individue. Temeljni ivcni odnos je odnos eksploatacije, a moze postati i odftiiN /.ajodnistva ako cjelina proizvodnje i proizvoda, raspoHi i razmjene, potrosnje i reprodukcije potreba i dobara i i|>.i.t|iic cjelini ljudskog drustva i njome bude po/kretana. misljenje o toj identicnosti Marks precizira ovako: i u l l a t do kojega dolazimo nije da su proizvodnja, raspo*ln, razmjena i potrosnja identicne, vec da sve one sacin l i t v a j i i clanove jednog totaliteta, razli'ke u okviru jednog i . i v a . Proizvodnja dominira fkako nad samom sobom u '>lnom odredenju proizvodnje, tako i nad ostalim moi i i i n a . Od n j e proces pocinje stalno iznova." (Ibid., str. 17) I'M 1 1 uvijek posto ji u organickoj cjelokupnosti, tokom igre
t
318
JUCCI
KOSTAS AKSELOS
uzajamnog djelovanja, neka preovladujuca, determinantna sila? ,,Prema tome, odredena proizvodnja odreduje odredenu potrosnju, raspodjelu, razmjenu i odredene medusobne odnose ovih razlicitih momenata." (Ibid.) Razumijevana u cijelosti, a me u svome jednostranom i posebnom oblicju, socijalisticka proizvodnja bice sila koja ce odredivati socijalisti'cko drustvo u kretanju, sacinjavace mu najcvrsce sjediste, Svu Marfcsovu paznju i svu njegovu strasnu znainast zauzima, u biti, rn.ode.rna proizvodnja sto vodi istoriju prema univerzalizaciji, a drustvo ka socijalizaciji. Svaka diskusija o Uiniverzalnom domasaju Hi nadoimasivianju uiniverzalnosti u Marksovoj misli morala bi se zasnivati na prodornom razumijevanju istorijske dimenzije moderne tehnike. Svjetska istorija nije egzistirala u sva vremena (cak ni u sva istorijska) i svijet jos nikad nije bio svijet, odnosno bice postalo putem djelatnosti ljudi. Marks je kategorican: ,,Svjetska istorija (Weltgeschichte) nije uvijek postojala; historija kao svjetska historija je rezultat." (Ibid., str. 25) Upravo je tehnika sila koja je dovela do tog rezultata i njoj je nalozeno da korjenito univerzalizuje istoriju, postalo zbivanje, jer je proizvod. Burzoazija je uspostavila svjetsko trzilste. Radi se o tome da se ukidanjem kapitalistiokih zakona toga trzista, uklanjanjem onoga sto od bica i od stvari cini robe, istorija ljudi ucini potpuno svjetskom, da se svijet preobrazi u ljudski svijet. Posto je iskovala oruzje onima koji ce je gurnuti u smrt, posto je proizvela grobara za sebe, burzoazija ce kod modernih trudbenika odjednom naci i tsvoje ispunjenje i svoju negaciju. Burzoazija uvodi moderna vremena, radnici ih dovrsavaju. Ne pazi se dovoljno na to da Marks o klasnoj borbi misli ikao o karakteristici zadnjih stoljeca istorije. Komunistidki manifest, pak, dosta izricito objavljuje da borba klasa karakterise prife svega zadnja stoljeca; ona poglavito karakterise posljednja stoljeca nase ere — vijekove u kojima se pojavljuje moderna tehnika — bas onaj period koji Marks uglavnom napada. Zestina i sirina klasne borbe koekstenzivne su sa modernom tehnikom, u burzoaskoj, kapitalistickoj epohi. Posto u sljedecem odlomku Komunistickog manifesta pise ,;stdljeca", zar onda ne treba razumjeti to kao stoljeca, a ne kao milenije? ,,Ali ma kakav oblilk da su klasne sup rotnosti uzimale, eksploatacija jednog dijela druStva od stra-
319
(Inugog dijela predstavlja cinjenicu zajednicku svim proI I M I ) stoljeciima (alien vergangenen Jahrhunderten)." (MED, 7, str. 394) Mairfcsova shema primjenjiva je u biti na fazu u kojoj U l n r i j a tezi da postane univerzalna i svjetska; ru epohu i.ijmnja covjecanistva njegovo rajspravljanje dovodi do ;i. Treba li onda ikazati da njega ne zanima ill da nece i i > .vijetli u istom potezu i orijentalna carstva i pustolovine > Ml'Sik.ih (naroda, helenislke gradove^drzave, riimiStfcu reipuibliku i i i i j i i , kao i sudbinu srednjo'vjefcovnin, feudalnih formaM ' Hcz ikakve sumnje, Marks bi htio da obuhvati cjelinu i j c . Nakon objavljivanja Priloga kritici politicke ekonouinostvo primjedbi mu je stavljeno. Sjecamo se teze i » i . i jc u/. buku formulisana u Predgovoru, a prema kojoj loni nacin proizvodinje, nacin proizvodanja materijailnog i i otud proistekli drustveni odnosi kao osnovna eko.ka struktura odreduju pravnu i politicku superstruktuoMike drustvene svijesti koji torn odredenju odgovaraju. I ' i In.i od izrecenih kritika priznavala je istinitost te teze za I ' - i ' i i i svijet, u kome preovladuju materijalni interesi, ali 1 |n>iicala njeno vazenje za srednji vijek, kada je vladala n ka religija, i za Atinu i Rim, gdje je vladala politika. rajuci na ovu primjedbu, Marks pise u Kipatalu: ,,Pre .1 se moramo zacuditi da neko izvoljeva pretpostaviti da .vemu svetu poznate fraze o srednjem veku u antici .vein maikar kome ostale nepoznate. Toliko je jasno da i vek nije mogao ziveti od katolicizma kao ni anticki »vi i ml polilike. Bas obrnuto, nacin na koji se tamo privrellvnlo objasnjava zasto su u jednom slucaju politika, a u n katolicizam igrali glavnu ulogu. -Uostalom, dovoljno l i n o malo poznavati npr. istoriju rimske republike pa ila istorija zemljisnog poseda oini njenu zakulisnu M J I I . A s druge strane, vec je don Kihot ispastao zbog ablude da se potucacko vitestvo slaze sa svim ekok i n i oblicima drustva." (MED, torn 21, str. 83, n. 33) Marks niukoliko ne odstupa od cjelovitog vazenja svoje i ' - , od univerzalnosti metoda istorijsfcog materijalizma. I In, n u - d i i t i m , nije zbog toga ortodoksan marksist. U izvjes Him m.mienlima, ne manjka mu ni izvjesne ironije ni izvjesvi'-Miosti. On prizanje da njegovo videnje i njegova sheHIH niq;ova metoda i kategorije vaze potpuno, na prvom 1
t
320
KOSTAS AKSELOS
mjestu, tek za istorijske uvjete iz kojih su se napajali dak su se u njihovom okrilju razvijali. Tako priznaje: ,,Ovaj primjer rada uvjerljivo pokazuje kako su cak I najapstraktnije kategorije, uprkos tome sto — bas zbog svoje apstraktnosli — vaze za sve epohe, u samoj odredenosii ove apstraktnosti isto toliko proizvod historijskih prilika i kako u punoj mjeri vaze samo za te prilike i unutar njih." (Ibid., str. 21—22) Makar i bila valjaina i za onijentalina i azijaitska cairstva, grcke i rimske gradove i republike, srednjovjekovne drzave, shema istorijskog materijalizma i materijalisticke dijalektike ipak je potpuno voljana samo za ekonomske, drustvene i istorijske uvjete kojih je proizvod, i unutar njih. Modern! svijet, koji je zapadni, ali postaje univerzalan, burzoaska i kapitalisticka vladavina — to cini najpovoljnije tlo za razvitak proizvodnih snaga tehnike. Burzoazija nije samo proizvela modern! svijet; ona je rodila i svoje negatore i pripremila put onima koji je negiraju. Njeni ce negatori biti protagonist! socijalistickog svijeta, univerzuma univerzalizirane tehnike, oslobodene svakog posebnog prisvajanja — ljuds'ke zajednice koja je ukinula svako izrabljivanje covjeka covjekom. Btirzoazija je u stvari pripremila buduci svijet. ,,Bur2oazija je selo potcinila vladavini grada. Ona je stvorila ogromne gradove, silno uvecala broj gradskog stanovnistva u odnosu na seosko i tako znatan dio stanovnistva otela od idiotizma seoskog zivota. Kao sto je selo ucinila zavisnim od grada, tako je varvarske i poluvarvarske zemlje ucinila zavisnim od civilizovanih zemalja, seljacke narode od burzoaskih naroda, Istok od Zapada." {Kom. manifest; MED, torn 7, str. 384) Nije li svijet poceo da se univerzalizira na podstrek burzoaske i kapitalisticke thenike, tehnike sto poravnavajrazliku i posebnosti? ,,Gradansko drustvo je najrazvijenija i najra/nolikija historijska organizacija proizvodmje. Stoga kategorije koje izrazavaju njegove odnose, razumijevanje njegove strukture, daju u isto vrijeme uvid u strukturu i odnose pro!/, vodnje svih onih prezivjelih drustvenih oblika cijim se rusevinama i elementima ono izgradilo (...) U anatomiji covjeka kljuc je za anatomiju majmuna." (Osn. krit. pol. ekon.; str. 22) Marks je uvjeren da ,,gradanska ekonomija daje kljiK* za anticku" (ibid.) On, medutim, me prihvata da se time brisu sve razlike; i zahtijeva da se opseznom ekonomskom r;i zumijevanju doda zrno soli. Tako on, na primjer, prosvjedujc
321
Him
r " > i i v ekonomizma i ,,razumijevanja" onih ekonomista ,,koji vrltu sve historijske razlike i u svima drustvenim oblicima Vide f^radanski oblik."4 (Ibid.) Marks se ne usteze da napise i ' ,,Sioga, ako je istina da kategOTije gradansike ekonomije i Ac istinu za sve druge drustvene oblike, treba to uzeti > cum grano sails." (Ibid.) Ovo zrno soli nestalo je iz In .iianja marksista poslije Marksa. /alitjev za zrnom soli nerzadvojiv je od zahtjeva za *kritikom. Jer jedna drustvena formacija moze razumijeh 1'irmacije koje su joj prethodile jadino vrseci samokritiku, i.ijuci svjesna sebe. A da bi to sprovela, ona treba da o nt'lu siidi ne po svojoj ideologiji, nego prema svom zbiljskom i n . Isto tako, istorijsko razumijevanje proslih drustvenih ' " i i u . u i j a ne smije sudjelovati u iluzijama koje ove epohe < i ; i j u o samim sebi; ne smije se ono sto ljudi iz tih pezamisljaju o svojoj zbiljskoj praksi preobracati — na i istorijskog razumijevanja — u silu koja determinira. ivati na rijec svakoj epohi sve sto kaze i sto misli o seto znaci prihvatiti podvalu njenih ideoloskih iluzija5. / tako ne treba zamisljati da ,,kasnija istorija" predstavlja ,,ranije istorije"; ,,ono sto se naziva ,odredba', ,cilj', ,kli.iclcja' ranije istorije, ne predstavlja nista drugo do apk c i j u kasnije istorije, apstrakciju od aktivnog uticaja i ranija istorija vrsi na kasniju." (N. id., str. 35) Istorij/.bivanje nije, dakle, onako jednostrano kako se to moze m i l l naivnotn ill mistificiranom oku; igra projekcija unai utjecaja ;sa dvostrukim smislom zapravo je veoma rn;>, Nikakav ,,svjetski duh" (Weltgeist) ne sreduje istokn j;radu. Moc koja vlada u sadasnjem drustvenom nei potcinjava individue prikazujuci im se kao visa i n sila jeste posljedica univerzalizacije istorije i ,,svjetskog .1.1" (Weltmarkt)6. Svjetsko trziste, ta vrhovna moc svjetIstorije, koja ,,kao anticka sudbina lebdi nad zemljom vklljivom rukom deli ljudima srecu i nesrecu, gradi carL> Kapitalu Marks ponoyo insistira na torn ogranicenom vazenju i burzoaske ekonomije. ,,To su oblici misljenja kakvi vaze n - . i v u , dakle, objektivni oblici misljenia za odnose proizvodnje Istorijski odredenog drustvenog nacina proizvodnje, robne proiliijc." (MED, torn 21, str. 78) N. id., str. 39—41. N. id., str. 36. n i i s l i l a c tehnike
322
323
KOSTAS AKSELOS
stva i razgraduje carstva, cini da narodi nais'taju" i nestaju, (ibid., str. 34) mora biti ulklonjena radi istilnislkog posvjatovIjenja istorije. Marks rniiisli da onda ekonomsika si'la vise nece Idbdjeti nad zemljam. Nije li svijet koji on razmatra ipak svijet otvorane svjetovmasti? Hoce li novi sv>ijet zmaciti nov, radikalan napredak? ***
,,Takozvani historijski razvitak pociva uopce na tome sto posljednji oblik Sumatra prosle oblike kao stepenice ka samom sebi, pa kafco je on rijetko, i to pod sasvim odredenim uvjetima, sposoban da kritizira samog sebe (...) to ih on uvijek shvaca jednostrano." {Osn. krit. pol. ekon.; str. 22) Od onog momenta u kome je gradansko drustvo pocelo da vrsi samokritiku, ono se pokazalo sposobnim da — mada na jednostiran naoin — razumije orijenitalna, antlcka i srednjovjekovna drustva. Ne egzistira ekonomija odmah tamo gdjc se o njoj pocelo govoriti. Medutim, i da bi se govorilo o njoj, treba biti sposoban za vrsenje minimuma samokritike na razini aktualme ekanoimije i drustva. Za/dataik provedlbe burzoaske samokratike pada na proletarijat, koji do krajnjih konsekvenci dovodi kritiku burzoaskog, kapitalistickog drustva. Samokritika je tek prddigra negatoriske kritlke. Negatarslkn kritika proletarijata cilja na ukidanje privatnog vlasnistva, podrustvljenje sredstava za proizvodnju, te oslobadanje pokretacke sile istorije, naime tehnike. Proletarijat u isto vrijcme oslobada i sam sebe, i covjeka, i citavo drustvo. Stoga dovrsavanje kritike znaci: ukidanje svega sto postvaruje osobe i stvari, svega sto dehumanizira ljudski zivot, svega sin postavlja prepreke integralnom razvitku totalne produktivnosti. Marks je apsolutno ubijeden da ce svako otudenje prc-stati sa ukidanjem privatnog vlasnistva nad sredstvima /.a prozivodnju. Ekonomsko i politicko otudenje, otudenje efi;zistencije i ideolosko otudenje bice svedena na nulu, posin se sva svode na temeljno ekonomsko otudenje i moraju hih dokinuta cim se ono dokine. Marks je stupio u zivu polemiku protiv svih neistorijskill koncepcija iz vulgarne politicke ekonomije. Sa mnogo snage je raskrinkavao primitivni ekonomizam. Svaku pretenziju nn puno vazenje ekonomskih kategorija s otnu stranu svijeta u
krilu su rodene—on je poricao. No sve to ga nije sprei da ostane pod jakim uplivom onog ekonomskog. S .Irane, zar bi mogao promisljati to ekonomsko a da i i r . l a ne zrtvuje? I tako, sva Marksova teorija cjelovitog lndivanja ukidanjem temeljnog ekonomskog otudenja breme onoga od cega je bas htjela da rastereti covjeivo. U ludoj naivnosti, Marks vjeruje da ce cijela lepei'li, jos bolje, citava piramida — otudenja biti ukinuta facto ukidanjem njenog jedinstvenog osnova. U izvjesinoinentima, a u razlicitim periodima svoga zivota, on 110 upitati o ,,cjelovito" otvorenoj perspektivi koja bi In da se otvori nakon ukidanja privatnog vlasnistva. Itptcmbru mjesecu 1843, Marks je pisao svom prijatelju ' i ,,Tako je osobito komunizam dogmatska apstrakcija, ' i n n nemam u vidu neki zamisljeni i moguci komunizam, i slvarno postojeci komunizam [...] Ukidanje privatnog n r . i v a i komunizam nisu stoga ni u kom slucaju iden(MED, torn 3, str. 121) Nikad se kasnije Marks nije v.i | nacin izjasnio o neidenticnosti komunizma i ukidaprivatnog vlasnistva. Bas dapace; uvijek je podrzavao "~VU identicnost, naime da se ,,putem komunisticke revo[.. .] i ukidanjem privatne svojine identicnim s torn iMJom [...] istorija potpuno pretvara u svetsku isto(N. id., str. 36) I jos: ,,Komunizam kao pozitivno ukivlasnistva kao covjekova samootudenja, te Kao zbiljsko potvrdivanje covjekova bica od covjeka fovjeka .. ." (Ek.-f., str. 237; uz izmjene) A opet, Marks n i i i j ' i u ) izbjeci misljenje koje se pita da sve sto negira M inoc ne ostaje pod uticajem toga sto je negirano. UviJo da se komunizam, kao pokret za negaciju privatnog M t v a , stalno inficira onim sto negira. Marks nikad nije " .la potpuno i radikalno razluci vulgarni, grubi komui od onog koji cjelovito razotuduje. Nije cak dospio i m id i -- predvidanjem — da eksproprijacija kapitalista 111 im>.no morala prekinuti eksploataciju covjeka covjei .1.1 sc prosto ukidanje privatnog vlasnistva nad sredi i /a proizvodnju ne mora zbilja podudariti sa okon.vake eksproprijacije. Marks nije imao oko za volju IKK'; hijase nesposoban da predvidi da bi volja za moc i za M nije mogla ponovo ocvrsinuti i pregruipisati se nakon M.I privatnog vlasnistva. Njegova ga je redufctivisticka
S
324
KOSTAS AKSELOS
strast sprijecila da vidi da privatno vlasnistvo nije izvor ni jedini osnov sve eksploatacije, niti, pogotovo, svih otudenja. On je tvrdo vjerovao da eksploatacija prirode od strane Ijudi, zasnovana na tehnici oslobodenoj od privatnog vlasnistva, ne bi za sobom povlacila nikakvu eksploataciju Ijudi od strane Ijudi. Mislioci od izvjesiiog genija ipak dospijevaju da shvate, ponekad jednim bljeskom, ono sto ne potkrepljuje njihove teze. Marks je nazirao da komunizam ne moze a da se ne definira u odnosu na privatno vlasnistvo koje hoce da dokine. Njegova sopstvena istina na taj nacin biva okuzena onim protiv cega se bori. Mozda bi trebalo jos i stati na stanoviste da ce ono otudenje koje ce u komunizmu opstati biti takvo da ce postajati tim ostrije sto vise svijesti o njemu budu imali oni koji ce ga prozivljavati. Komuimizam cini negaciju koja negira negaciju covjeka (privatno vlasnistvo). On je negacija negacije i ono sto on negira obiljezava njegovu pozitivnost. Uprkos svim naporima da pode jedino od pozicijc covjeka — bica u pravom smislu — od covjeka kao cjeline ljudskog svijeta, objektivnog i produktivnog subjekta koji pociva samo na sopstvenom temelju, uprkos svemu, Markso va perspektiva je pod snaznim uplivom svega sto u njenim vlastitim ocima negira i postvaruje covjeka. U veoma ostccenom odlomku iz Ekonomsko-filozofskog rukopisa iz 1844. mozemo procitati sljedece: ,,Ako sam komunizam ne oznacimo jos kao istinsku poziciju — jer kao negacija negacije, kao prisvajanje covjefcova bica koje se posreduje sobom kroz negaciju privatnog vlasnistva, ne polazi od same sebc, nego, naprotiv, od privatnog vlasnistva [...] otudenje covjckova zivota ostaje otudenje, i to utoliko vece ukoliko smo vise svjesni njega kao takvog — onda se ukidanje toga otudonja, dakle, moze izvrsiti samo pomocu ostvarenog komuni/,ma." (Ek-f., str. 250)7. I upravo poslije ovog delikatnon mjesta, Marks govori ono sto smo vec culi: da ce istorija i/.vrsiti onaj pokret koji ce trebati da prode kroz surov i clu gotrajan proces, ali da mi moramo smatrati realnim nap re-1 kom to sto smo od pocetka stekli svijest kako o ogranicenosti tako i o cilju historijskog kretanja, svijest koja preva/.llazi to kretanje. 7 Izdanje Costes Politicka ekonomija i filozofija (p. 63—4); izdanjo Kroner, p. 264—5.
325
unto se smatra da nadilazi svako otudenje, komunizam, ink', ostaje inficiran i afioiran svojom suprotnoscu, i ne< u - l koji on implicira dovesce i do njegovog prevazilazeii |n I I irenucima najizrazitije ostroumnosti, Marks uspijeva i ' 1'iopita i promisli problematiku komunizma. On hoce da o rezgranici kapitalizam od socijalizma-komunizma, i ne promatrajuci izbliza ono sto bi, proizisavsi iz prI pix-Slo i u drugi. Marks nije mogao i nije htio da u peri l i v i socijalisticke ekonomije i drustva sagleda ono sto/bi 11 in a poopstavalo i kolektiviziralo kapitalizam, podrustVBJuci, tako rekuc, gradanslko drustvo. Do kraja Marks vidio po cemu su socijalizam, komunizam i prakticki ffljalizam bastinici burzoazije, kapitalizima i pozitivizma. u nije bilo dato da shvatj da su, recimo, burzoaske fo/.ivota .spdsofbnije da prezdve nego sto je to sama bur; -/.bog toga je odbijao da u novom drustvu gleda tel i i u demokratizaciju i univerzalizaciju ,,burzoaskih fornroduzenje one cudne, cvrste i lutajuce ,,burzoazije" — u 11iv. burzuja. 1 . 1 l . o hoce da dokine izdvojeno ekonomsko zivljenje i ekonki nacin proizvodnje zivota, onakav kakav je sve do sad lojao, iako hoce da ljude os'ldbodi od dkonomiske prfsile, iiuni/.am se ipak definise svojom u sustini ekonomskom ini/.iicijom. (N. id., str. 61) Kako bi i moglo biti dru! ako je ist'iina da je kom'unlizam p'raiktiCki pdkret koji ml ka prakticnim ciljevima pomocu prakticnih sredstaN i j o li neizbjezno da tome bude tako, buduci da ko»' nn smjera na cjelovito oslobadanje tehnike i buduci JC tehnika majiimtiminiiji pokretac ekonomije? Marksovo shvatanje ekonomije jeste i ostaje dvosmisleno vUr/niaono. U zurbi da razmotri kako iistorija dolazi spriMarks se ne zadrzava ni na cemu sto bi bilo problemaI'crspektivu podrustvljenja sredstava za proizvodnju i' ne bi okoncalo ljudsku eksploataciju on nije promatrao 1 o/.biljno. Eksproprijacija eksproprijatora, uklanjanje i i n o j » vlasnistva i uobicajene podjele rada morali bi codovesti do ljudskog i drustvenog prisvajanja cjeline iv»ivu jnt'-cg. Bice, naravno i u novom drustvu prisvajanja, ' ak i svojine, ali to prisvajanje mece biti postvareno ni 'Inioko, niti ce svojlna biti individualna. Dok svaka Inja predstavlja proces prisvajanja prirode tehnikom,
326
KOSTAS AKSELOS
dok svaka potrosnja predstavlja prisvajanje proizvoda proizvodne tehnike, nijedna drustvena formacija nece moci da se lisi prisvajanja i svojine (kojoj je privatna svojina samo jedan od oblika). Jer ,,da ne moze bit! govora o proizvodnji, pa, dakle, ni o drustvu gdje ne postoji neki oblik vlasnistva, jest tautologija. Prisvajanje koje nista ne prisvaja jest contradictio in subjectio." (Osn. krit. pol. ekon., str. 8) I Komunisticki manifest daje sva pozeljna utanacenja: ,,0no sto cini odliku komutnizma nije ukidanje svojine uopste vec ukidanje burzoaske svojine. (...) U tome smislu mogu komunisti sazeti svoju teoriju u jedan izraz: ukidanje privatne svojine." (str. 390) Ne bi li socijalisticko drustvo bilo izlozeno opasnosti da postane neka vrsta univerzalnog kapitaliste cak kada bi ekonomiju ucinilo viSe nego etatiziranom — podrus>tvljavajuci, socijalizirajuci je? Da li su opstinska i zajednicka svojina i kolefctivtno pdlsvajanje strogo nqpoimirljivi sa nccim sto bi se moglo nazvati rezimom univerzalnog kapitalizma? Marks ne postavlja pitanje na ovaj nacin; stoga i odgovor usmjerava drugacije. ,,Prema tome, kad se kapital pretvori u opstu svojinu, u svojinu koja pripada svim clanovima drustva, time se licna svojina ne pretvara u drustvenu. Mijenja se samo drustveni karakter svojine. Ona gubi kilaiani karalfcter." (istr. 391) Kapital koji se islpoljava kao neka ,,stvar", kao res, pa dominira kao fetisizirana sila, rezultira iz drustvenog odnosa medu osobama, odiiosa koji ostajo zamaskiran; on ostvaruje, on postvaruje sve sto dirne, a dir;i sve, posto sve preobraca u ix>bu. Meduljudske — a neljudskc — veze na kojima je ustanovljen ne postaju u okviru kapil:i liama nimailo prozirne. Na di-ugoj strani, a u vezi s tim, oni ma koje kapital ugnjetava on se prikazuje kao da prositico iz neke misteriozne drustvene moci koju bi svi clanovi dm stva mogli zaposjesti kada bi ukinuli pojedinaone kapitalislc. Buduci da bi (kapitalisticki) kapital nakon dokidanja knpi talizma bio preobrazen u (socijalisticku) kolektivnu svojiim, socijalisticko drustvo ne bi moralo u torn momentu poslmi univerzalni kapitallizam; jer drustveno vlasnistvo ne bi viS« izrabljivalo najamni rad. Socijalisticko drustvo sa kolekliv nom svojinom radikalno bi raskinulo okov kojim je najamnl rad prikovan za kapital; vise ne bi postajao najamni rad k;m takav, ,ni kapital kao takav, kao ni proizvodanje ndkog mjestka za najamni rad, koji bi onda bio eksploatiran.
Treba priznati da Marks nikad nije gledao na socijaliiin i komunizam kao na ozbiljenje raja >na zemlji. Klonip pretjeranog predvidanja. Tek tu i tamo, on daje pokoji vjcstaj. Evo jednog.: ,yNaposletku, predstavimo sebi, prou- i-adi, zajednicu slobodnih ljudi koji rade drustvenim I'.lvima za proizvodnju i svoje mnogobrojne individualne u- snage svesno trose kao jednu (istu) druStvenu radnu '.u. Sve odredbe Robinsonova rada ovde se ponavljaju, O §to su drustvene umesto individualne. Svi proizvodi "liinsonovi bili su iskljucivo njegov licni proizvod, pa zato «i. posredno upotrebni predmeti za njega. Ukupni proizvod '! 'Inice drustven je proizvod. Jedan deo toga proizvoda slul ct kao sredstva za proizvodnju. On ostaje drustven. Ali i ilco trose clanovi zajednice kao sredstva za zivot. Toga 'tu so mora razdeliti medu njima. Nacin ove raspodele ijace se prema posebnoj vrsti samog organizma drustvene votlnje i prema odgovarajucoj visini istorijskog razvitI proi/vodaca." (Kapital. Prvi torn; MED, torn 21, str. 79— Ja svaki nacin, opsta svojina, u okviru koje svi clanovi l»i i v , i prisvajaju drustvene proizvode — prema svome radu " i - i vu j Tazi komunizma, a prema svojim potrebama u dovrMI komunizmu — onemogucila bi da bilo ko potcini rad '>r. lime Sto ce ga eksproiprijacajom prisvojaiti. Instrumenti lo/.ivodenje bice eksploatirani zajednicki, a svi ce prii i i i ad sviju. Ne treba smetnuti s uma da ukidanje pri'.vojine takode znacii i ukidanje podjele rada (u uobii"in smislu). Buduci da su podjela rada i privatna svojllin klenticne8, uklanjanje jedne ne ide bez prikladnog uklai.i (huge. Ali mi smo se vec potrudili da sagledamo da i 11. vi» uklanjanje, odnosno njegova perspektiva u najmanju k n , povlaci izvjesne poteskoce. < »/,hiljenje siocijalizma-komunizma nece gurnuti covjeka M- na odavno prevaziden nivo; nije stvar u tome da se 1 ' i u l i svijet covjeikove nezrelosti, onog covjeka ,,koji se u i | i - odvojio od pupcane vrpce koja ga je sa ostalima ve.i u ipriro'dmu rodovsku celiinu" (Kapital, Prvi torn, str. Ni- tfeba ni pronalaziti ni iznova stvarati stanje neposImusii i gotovo prirodne pirozirnosti. Oh'O je pocivailo na neivljcnosti tehnike. Prihvativsi se svog osvajackog reda pro1
N. id., str. 32.
328
KOSTAS AKSELOS
izvodne snage su dosle dotle da u procesu surovog i dugotrajnog razvitka stvaraju tehnicke uvjete za prevazilazenje postvarenja. Makar i otudivao oovjeka stalno sve vise, razvitak tehnike stvorio je materijalne mogucnosti za emancipovanje covjeka. Svijet i istorija mogu postati djelo slobodno udruzenih i podrustvljenih ljudi, proizvod koji stoji" pod njiihovom svesnom planskom kontrolom" (Ibid., str. 80—81). Socijalisticko drustvo se, dakle, nece vracati ni na kakvo stanje stvari koje je prethodilo uspostavljanju kapitalistickog postvarenja i apstraktne vladavine robne proizvodnje, vec ce rnorati stalno da se stara da se osobe ne sluze maskama i da se ljudski odnosi ne prerusavaju u odnose medu stvarima. Bijajse jedno doba — prije burzoaske ere — u kome se, iako su ljudi u svome drustvenom zivotu nosili maske, moglo reci da se ,,drustveni odnosi lica u njihovim radovima ispoIjavaju (...) na svaki nacin kao njihovi sopstveni li&ni odnosi i nisu preruseni u drustvene odnose stvari, proizvoda rada." (Ibid., str. 79) To se desavalo na bazi nedovoljno razvijene tehnike; stvonivs'i modernu industriju, kapitalizam je okoncao taj tip opStenja; komunizam, sa svoje strane, treba da ukine kapitalisticfco postvarenje stavljajuci pod svoju svjesnu plansfcu kontrolu tehniku koja se razvija bez prestanka. Hoce li time covjecainstvo preci iz carstva nuznosti u carstvo slobode? Hoce li, kad otudenje tehnike jednom bude ukinuto (bas kao i otudenje proletera i otudenje kapitalista, jer i posjednicka klasa, isto kao i izrabljivana klasa, predstavlja covjekovo samootudenje), istorija nadvladati moc nuznosti? Mar'ks nije zurio da najpusti njeno carstvo. U trecem tomu i trecoj knjizi Kapitala, on pise: ,,Carstvo slobode pocinje u stvari teik tamo gde prestaje rad koji je odredem nevaljom i spoljasnjom svrsishodnoscu; po prirodi stvari, ono, dakle, lezi s one strane oblastti same materijalne proizvodnje. Kao god sto divljak mora da se bori s prirodom da bi zadovoljio svoje potrebe, da bi odrzao i reprod/ukovao svoj zivot, tako to mora ciniti i civilizovani covjek, i on to mora u svima drustvenim oblicima i pod svima mogucim nacinima proizvodnje. S njegovim razvitkom prosiruje se ovo carstvo prirodne nuznosti, jer ise uvecavaju potrebe; ali se u isto vreme uvecavaju prozivodne snage koje te potrebe zadovoljavaju. Sloboda se u ovoj oblasti moze sastojati samo o tome da
329
MKCI
^ s v e n i oovdk, udruzeni proizvodaci, racionailno urede " v . i j svoj promet materije s prirodom, da ga dovedu pod \ < > j u zajedniicku kontrolu, umesto da on njima gospodari kuo neka slepa sila;,,da ga vrse s najmanjim utroskom sna- i pod uslovima ikoji su najdostojiniji i najadekvatniji nji)voj ljudskoj prirodi. Ali to uvek ostaje carstvom nuznosti. Su one strane njega pocinje razvitak ljudske snage, koji je v i l i a samom sebi, pravo carstvo slobode, ali koje moze da Itrocveta samo na 'Onom carstvu nuznosti ikao svojoj osnovii i Sikracenje radnog dana je osnovni uslov." (Kapital. Treci hnn; MED, torn 23 (Bgd., 1977); prevod Mosa Pijade; str.
K
Hoce li onda socijalizam-komunizam moci da nadmasi ini/.nost, na osnovu nuznosti? Hoce li on dovrsiti carstvo sloItuile? MaAs kaze da hoce. I talko, bas izjavljujuci da bit thilje, bitka, svijeta, cjeline, Ijudske istorije lezi u materijaltioj proizvodnji, on progovara o necemu ,,s one strane oblasti name materijalne proizvodnje"; ta onostranost biva imanentna ljudskoj istoriji, sto je ne sprecava da bude s one strane materijalne proizvodnje. Posto nekad u svojoj svemoc"i ustolicena materijalna proizvodnja izvrsi — komad po komad - osvajanje svijeta, posto tehnika izade kao pobjednica iz -.voje bitke sa prirodom, hoce li se zagonetka ,,zbilje" — bitka koji postaje cjelina svijeta, covjekove istorije i drustava -- raskriti na nekom drugom horizontu — ne vise na hoi i/.onto materijalne proizvodnje, vec s one strane? 2. POLITICKA PROBLEMATIKA
Paliticki problemi nisu manje dvosmisleni i viseznadni od ekonomskih; mozda su i vise. Marks cilja na ukidanje politike— politike koja uostalom nikad, po njemu, i nije bilaodvec z^biljska sila. iPokatkad se, pak, cini da on drzavi i politic! pnidaje neku gotovo sustinsku zbiljnost, da od njih pravi ne§to vise od puke forme — koja udblicuje, iili izoblicuje — - kojoj je sadrzima realna jer je ekonomska. Sagledao bi, na primjer, Drzavu kako pociva na izvjesnoj osnovi; nakon o bi izrekao da u proturjecju posebnih interesa i opsteg initeresa ,,opsti" interes dolbiva kao drzava samostalan oblik,
330 KOSTAS AKSELOS
odvojen od realnih pojedinacnih interesa i cak nezavisan u odnosu na pravi opsti interes, oblik koji predstavlja iluzorno zajednistvo, Marks bi onda priznao da se sve to zbiva ,,uvek na realnoj osnovi veza koje postoje u svafcom porodicnom i plemenskom konglomeratu, veza po puti i krvi, po jeziku, podeli rada u vecim razmerama i drugim interesima, — i posebno a sto cemo kasnije izneti ma osnovu klasa vec uslovljenih podelom rada klasa koje se izdvajaju u svakoj takvoj gomili ljudi i od fcojih jedna gospodari svim drugima." (N. id., str. 32; uz izmjenu) Isto tako je Marks znao stati na stanoviste da su kod nomadskih stanovnika, kao i u srednjem vijeku ,,konj i mac tamo gdje su oni pravo iivotno sredstvo, priznati i kao prave politicke 2ivotne sile." (Ek.-f., str. 250) Marks, ,,medutim", cijeloj istoriografiji neprestano prebacuje da je ,,u istoriji gledala samo velike politicke dogadaje", slijepa za ,,realnu bazu istorije" sa koje se drzavne i politicke formacije uzdizu. Takvo shvatanje istorije — pseudoobjektivno ili subjektivno, francuskog, engleskog ili njemackog tipa — je ,,posebno prikazujuci svalku istordjsku epohu nuzno delilo iluzije te epohe." ,(N. id., str. 39) Na politiku se nije gledailo kao ina uoblicenje realnih motiva, kao na moc izazvanu nemoci djelatne prakse da se Ijudski i drustveno ozbilji. Kao sazetak realnih i prakticnih tendencija drus'tva, rezime njegovih borbi, politika kao oblik superstukture, oslonjena na ekonomsku bazu, nikad mije mogla umaci od otudenja, a mogla bi jedino talko sto bi se dovrsila u svome ukidanju. ,,Kao sto je religija sadrzaj teorijskih borbi covjecanstva, tako je politicka Drzava sadrzaj njegovih praktickih borbi. Politicka Drzava izrazava, dakle, unutar svoga oblika sub specie rei publicae sve socijalne borbe, potrebe, istine." (Mariks Rugeu; MED, torn 3, str. 121) Taj sazetak, medutim, mora se proanalizirati; jer, pod krinkom suverenosti covjeka gradanina, siri se suverenitet privatTiog vlasnistva. I kao sto hoce da ukine iz'dvojen elkonomiski zivot i privatao vlasnistvo, podjelu rada i vlast robe. Marks bi htio da dokine politidki ziivot i Drzavu, birokratizirani funkcionerijat i vlast administrativnog aparata. Da li se mogu, ipak, drzava i politika ukinuti, u korist dovjekova rodnog bica? Mogu li se covjekove vlastite snage, drustvene snage po sili svoje sustine, organizirati, koordinirati ij planirati bez posredovanja po-
JUCCI
331
,.t!6kih formi? Ne oklijevajuci previse da odgovori na ovaj Icftki problem, Marks odgovara potvrdno. U Prilogu jevrejskom pitanju, Marks je silno prosvjedoVwo iprotiv poistovecivanja covjekovih vlastitih snaga i druHtvnih formi. ,,Tek kad zbiljski, individualan covjek vrati u nehc apstraktnog gradanina i kao individualan covjek postaiir rodno bice u svom empirijskom zivotu, u svome indiviilu;ilnom radu, u svojim individualnim odnosima, tek kada '>vjeik 'spozna i organizira svoje .forces propres'1 kao drustve»/( snage i stoga vise me bude od sebe dijelio drustvenu snafu u obliku politicke snage, tek tada ce covjekova emanci|I;K ija biti dovrsena." (MED, torn 3, str. 144) Nece li ovaj lljcpi zahtjev biti apstraktan? Moze li se, dakle, individualan t ' l v j o k u svom empirijiskom: zivotu podudariti sa £itavim l|udskim drustvom? Moze li covjekovo rodno bice prevladati i " > .redovanja, prevazici svoju izlomljenost i 'Steci identitet? Moi^e li se cjelovito drustvo cjelovitih individua u punoj l>l
Franc.: sopstvene snage. Dopusticemo sebi da na temu ovih pi tan j a uputimo na svoj csej o Planetarnoj politici u Ka planetarnom mi!>ljenju (V. u po£etku navedeni hrvatskosrpski prevod.) 2
IllCti
mava sve politicke rutine i mozda se sprema da ukloni politiku kao takvu; prigrabila bi, u torn slucaju, njene zadatke, ali zbog toga ne bi nuzno morala uploviti u svijet koji je Marks predstavljao odvec idilicnim i harmonicnim rijecima. Marks je, bez ikakve sumnje, znatno zanemarivao volju za moc i sva proturjecja i izvore sufcoba u njoj ukljucene. Vjerovao je da ce ukidanje ekonomskog otudenja uop^te i kapitalistickog posebno, takode, ukirauti i svaku drzavnu i politicku superstrukturu, strucni funkcionerijat i svu birokratiju. Viidio je nacionalne drzave apsorbovane univerzalnom istorijom covjecanstva i u njoj, sto je, bez diskusije, mnogo realisticnija vizija od prethodne. Bio je ubijeden da ce nasilne revolucije i ratovi ostati nepoznati svjetskom socijalistickom drustvu bez klasa i bez drzave, to jest bez svojevrsne forme vlasti. Iz te vizije Marks je crpio snagu; a mi smo, pak, vise skloni da u njoj gledamo slabost. Snaga i slabost se, medutim, ne daju vjes'tac'ki razluciiti. Ispravno je da mislimo da ukidanje ekonomskog zivota i politickog zivota, koje Marks obasipa hvalom, otvara novi harizont ljudiskoj djelatoosti: horizon* igre. Nece li, posto rad — u uobicajenom smislu rijefii — bude ukinut kao rad, stalna i raznolika proizvodna djelatnost ljudi biti tipa ligre? Ne bi li sve §to odrzava koheziju Ijudskih poduhvata moglo biti osigurano u nekoj igri kad polatika vise ne bude, kao takva, neophodna, kad se moc vise ne bude osamostaljivala kao svojevrsna vlast? Ta igra sila i likova nece spadati medu poznate oblike igre; razvice svoja sopstvena ,,pravila" ne pokoravajuoi se bilo kakvom transcendentnom smislu ili svrsi koja bi joj bila spoljasnja. Sva ekonomska i politi£ka istorija covjecanstva bila je u vecoj ili manjoj mjeri odreda tragedija; a kad su drustveni likovi i sile do'sli do posljednjeg daha — spektakl u kome mi ucestvujemo — sve je spalo na drugu smrt u komediji. Vidjeli smo da Marks komediju smatra posljednjom fazom istorijske forme, grotesknim ponavljanjem neke drame ciji su junaoi vec mrtvi. Marks je mislio da istorija ide taikvim tokom da bi covjecanstvo moglo da se veselo rastaje od svoje proslosti, a on je trazio da se ta vesela istorijska sudba — ta burleskna svrha — prizna za politicke snage ,,modernog ancien regime'". U ovom kontekstu, a i u istom tekstu, u Prilogu kritici ' Franc.: ,,stari poredak", onaj od prije 1789.
" >'i'love filozofije prava, Marks je zapisao i: ,,Moderni ancisamo je jos komedijant jednoga drustvenog poretl < r i j i su zbiljski heroji umrli." (MED, torn 3, str. 153; iz'"!' na) Kada nagovjestavamo mogucnost novog horizonta u i " I ' m bi se ljudska i drustvena djelatnost ispoljavala kao mi mislimo na igru koja vise ne bi bila tragioka ili 'li.ini'ska buduci da su junaci tog tipa vec mrtvi, ali zato ne IH morala biti komicka, jer se u komickoj parodiji sve po ilmi'.i put ubija — izvrgavanjem totalnom ruglu. Ova bi igra M n i | c l a prevazici tragediju i komediju — da bi razvila sopne likove i sile . iPoliticka igra koja se na Marksa poziva, politicko krei . n i j o koje polazi od njega pa uspostavlja drustva i drzave k n j e sebe zovu socijalistickim, pojavljuje se cudnovato il.ili-ko od mete u koju je osnivac nisanio4. Ipak, taj pokret, In drustva i drzave na izvjestan nacin o^billjuju miisao koja lit) stoji na izvoru — u svakom slucaju realiziraju izvjesnu najnezgrapniju — dimenziju te mdsli, makar i ,,iznevjeruvale" vaznu i bitnu osu njene izvorne intencije. Mislilac M;irks je tvrdio i mnogo ponavljao, i sto se tice filozofskih I Sto se tice politickih sistema, da ozbiljenje njihove istine, nvijek lutajuce, znaci njihovo ukidanje i isceznuce, te da Hvaka velika pobjeda predstavlja predigru nekog poraza. Guhl li ono sto je on govorio o gradansikoj demokratiji istinito va/onje — makar na drugaoiji naoin — za socijailisticfco druAtvo? Marks je svim svojim snagama podsticao socijalisticku kritifcu da gurne predstavni£ki sistem do konacne i fatalne polbjede, da bi njome, u njoj, iseezao. Tako je pisao Riugeu: ,,'Ukoiiko on (socijajlistic'kii fcritiicar) preds'tavniciki sistem uzdize iz njegova politickog obldlka do qpceg oblilka i istice pravo znacenje koje mu lezi u osnovi, on istovremeaio prisdljava >tu partiju da prevazide samu sebe, jer je njena pobjeda istovremeno i njen gubitak." (MED, torn 3, str. 121—122) U ovom momentu, mi jedino mozemo zapitati: necemo li, uko4
Nikada Marks nije do kraja, i to u dimenziji bududnosti, proiMislio ono sto su mu saopstavale prosle revolucije, diji usud je znao ispitivati; nije uvidio kakva je sudbina svake revolucije (makar i pernianetne) kada se preobrazi u postojece stanje stvari (makar i pokretno) i nije se zadrzao na razlici izmedu pokreta i poleta s jedne slrane, i uspostavljene vlasti s druge. Po njemu, po prvi put u istoriji svijeta, istina novatorskog pogona i djelovanje tehniCke organizacije mogu biti jedno.
334
III.'! I
KOSTAS AKSELOS
liko budemo socijalisticki sistem uzdizali iz njegova politickog oblika do opsteg oblika i isticali pravo znacenje koje mu lezi u osnovi, istovremeno prisiliti taj sistem da prevazide sama sebe, posto svaka postignuta pobjeda vodi ka nekom gubitku, kovinu? koji ce, sa svoje strane, pripremati neku novu te-
Ittkva oblicja, nego se zbilja i postvaruju. Vlast robne pnoiz" l u j e pravi robu od svega, pa persona i res bivaju stopljene " i n n i r svjetskom cjenkanju. Medutim, razvijena tehnika toduListva omogucuje covjeku da prakticno i tehnicki raz»< in u svoj cjeloviti razvitak i svoju integralnu emancipaciju, I iivjetom ukidanja kapitala i, otud, oslobadanja snaga te>'nU' i covjekovih vlastitih ljudskiih i drustvenih snaga. Vimikn razvijenost proizvodnih snaga, ovakva kakva je u gralih i ma gradanskog poretka, te dovrselnje otudeinja i postvareM 1.1 prddstavljaju uslove koji covjelku omogucuju da ise osvijei'lii o svojoj moci i da pohita da asvoji i prisivoji, da stekne «vojc bice i sve sto jeste i sto se ciinl. 'Covjek, po Marklsu, proikvadi covjeka. Covjek sebe proi kada proizvodi svoj zdvot. Svoje (Ijiudsko) bice, svoju I'M i svoju egzistenciju covjek duguje samo proizvodnom ra> l n Covjeika nije stvorio ,ni Bog, ni Priroda. On je kao covjek o sam sebe. Marksov humanizam je sasvim radikalan. On ne priznaje nikakvu instancu visu od ljudske produktivliosti Prozivodnja je apsolutno teticka moc: u njoj pociva polii/na postavka. Proizvodnja je isto tako i pokretac negativilola, pa i antiteticke moci razvija. U proizvodnji se, najzad u pomocu nje same — izvrsava i najvisa sinteza. Radnik stvara covjeka, a razvijena tehnika stvara uslo'.a globalni razvitak covjekove covjecnosti i covjecanstva. t v i j e k covjek bijase otuden. Vladavina privatne svojine i inUne proizvodnje totalno ga postvaruju, no istovremeno, i to prvi put u istorijisikom postajanju prirode, proizvodi i Covjeka koji je u stanju da se totalno emancipuje. Ljudska ' inancipacija, ukidanje postvarenja, djelatno razotudenje, to ten Marksa znafii reintegraciju, povratak, ponovno sticanje fovjekova bica Covjekom — iako to bice jos nikada nije razvilo svoju moc. Uklanjanje ekonomskog otudenja i, sljedstvcno tome, svih otudenja covjeku ce omoguciti da prisvoji Mvoje bice, koje jos niikad nije egzistiralo, a £ije je postajanje vodilo ka ovom postojecem stanju stvari, koje omogucuje da c -- nakon njegova ukidanja — ozbilje energicke mogucno8Li covjeka u ljuds'kom i drustvenoin poistajaeju. Izgleda da ni Marks ne moze umaci od usuda koji pogada svaku viziju Istorije, iako cini vanredan napor da mu ne l>odlegne. Zar u njegovoj viziji ne postoji polaziste, tacka harmonione cjelovitosti, integralnog jedinstva koje se, mada
( 3. ANTROPO'LOSKA PROBLEMATIKA Covjek koga komunizam hoce da ustolici, prvi put u Istorijd svijeta, to je rodino bide (Gattungswesen), cjeloviti covjek, covjek koji je sam sebi sopstveni temelj, koji proizvodi sebe kao covjeka, a i svijet. Posto jos mikad nije postojao, taj covjek moze i mora postojati, ne po nekakvoj slici i prilici covjelka, nekom covjekovom idealu, vec tdkom stakte preobrajzitdljfs'ke covjelkove djelatnosti. lako ce bliti cjelovito razvijena individua, taj covjek ce — u Marksovoj perspektivi — bita totalno podrustvljen, posto ce cjelovito drustvo i cjeloviti covjek biti jedno. Prije totalizirajuci nego totalitaran, Marksov pogled shvata toga covjeka kao organicki fragment covjecanstva, a pojedinacno bice svakog ifiovjeka integrirano je u postajanje generacija. Covjek iz proteklih vremena jos nije bio zreo; tehnika jos nije bila presjekla pupcanu vrpcu koja ga je vezivala s prirodom i sa primitiivnom zajednicom; na drugoj strani, lju di iz epoha sa ikrajnje jednostavnom i prozimom proizvodnjom bili su zapleteni u mrezu relacija neposrednog despotizma i robovlasnistva; najzad, pnimitivni ill arbajski covjek nije svoje sustinske predmetne snage ulagao u proizvodne snage sposobne da se razvijaju i da ga razvijaju (otudujuci ga). U onoj mjeri u kojoj se covjek razvijao dok je razvijao proizvodnju, u kojoj je sebe kao covjeka proizvodio razvijajuci proizvodnost rada, on se i jos vise otudivao, postvarivao i zivio u fetisiziranom svijetu, ispunjenom proizvedenim predmetima koji su mu bili tudi. Gradansko i kapitalistdcko drustvo dovrsilo je taj proees, preobrazilo je ljude u stvari, a stvari je lazno obdarilo ,,licnim" osobinama. Ljudi nose drustvene niaske, a drustveni odnosj izmedu osoba poprimaju oblicja odnosa medu stvarima; i ne samo sto ..poprimaju"
335
336
KOSTAS AKSELOS
jos nikad iskustveno nije postojalo, nalaze da na visem nivou, u buducnosti izmirenja, poslije ukidanja otudenja, bude pronadeno? Nije li tu i poimanje dugotrajnog i surovog procesa progresivnog otudenja, sto doseze kulminaciju u sadasnjici i rada buducnost? Zar tu nije i buducnost koja ce osloboditi sve sto je zbivanje okivalo i ustoliciti covjeka koji ce izvrsiti cin reintegracije, povratka, ponovnog sticanja? Ne shematizirajuci Marksovo mi§ljenje, bez ikakve namjere da ga 'sabijamo u njemu strane kalupe, ne hoteci da ga zatvorimo ni u kakav krug, ni u kakvo shematski kruzno kretanje, ipak se ne mozemo uzdrzati od pomisli da je Marks utro put koji bice postavlfenog covjeka vodi, putem procesa u kome se covjekova covjecnost negira, sve do izmirenja 60vjaka sa svojim bitlkom i sa postajainjem sviijeta. Sinteza, inegacija negacije — komumzam buducnosti, uklanjanje otudenja, izmiirenje covjeka sa .sobom samim i sa svijetom — sto negira antitezu, vladavinu privatne svojine i postvarenja, kapitalisticku, burzoasiku sadasnjicu, povezala bi se sa tezom, sa prvom postavkom samog bitka covjeka kao cjelovitog rodnog covjeka (koji, pored svega, nikada, ni u kojoj proslosti, nije postojao). Moze bdti da nikakvo globalno istorijsko misIjenje ne bi raioglo potvrditi viziju ove vrste a da je ne razradi na ovaj ili onaj na£in. Ipak, Marifcsova vizija ostaje dinami'cna: tu on prije svega polazi od sticanja svijeta covjekom i za covjeka koji ce u torn permanentnom osvajanju ozbiljiti (ponovno) osvojenje, tekovinu samog sebe. Iz Marksovih rijeci necemo dobitd bas neka velika otkrica o cjelovitom rodnom covjeku koji se samo otudivao dok je razvijao onu proizvodnu tehniku sto mu je omogucila i iznudila njegovu tekovinu i — kad se potpuno razvila — dopustila da se potvrdi kao cjelovit covjek. Covjekova cjelovitost smjesta se u onom buducem. Cjeloviiti covjek ne bi vise bio otuden, prevazisao bi sve §to ga razdire. Mada cjelovitog rodnog covjeka ne treba razumijevati naivno i olako, vec na njega gledati kao na totailmu Oitvorenosit prema svemu sto jest i Sto se cini covjekom i za covjeka u istorij,skom postajanju vremena, ipak Marksov rodni covjek izaziva podsmijeh. Osim toga, imamo pravo kada se pitamo je li Marksov zahtjev za covjekom koji ce prevladati sva svoja otudenja i sva otudenja uopste, da bi cjelovito stekao samog sebe i svijet, — i sam ideoloski zahtjev. A takode imamo pravo kada mislimo
(IJUCCI
337
taj zahtjev i sam predstavlja neko ,,otudenje", tim ap.iklnije i iluzornije ,yOtudenje" sto ono pretenduje da nicava svako otudenje. Moze li covjek prestati da bude ,,totalno" razdrt, uvijek ilic'i/iiidovoljen, du'boko nezadovo'ljain? Moze li presitati da bi> i i^obudivan negativitetom? Mogu li se antropoloska, Ijudika, egzistencijalna otudenja ikako dovesti do cjelovitog lanja osiiim ukidanjem samog covjelka? Marksov zahtjev za cjelovitim covjekom ludo je optimii n an. On je sirok i plemenit i trazi da se ljudi posvete ne"ilicdeno otvorenom zadatku. Bez pogovora. Medutim, rodni Covjek o kome Marks prica izgleda jadno i treba priznati: je/,lk mu je siromas'an, misao mu se ovjesila o praksu, ljubav I smrt mu ne predstavljaju problem, vec se guraju u proces n 1'iodukcije i u niiz pokoljenja koja dolaze jedna iza drugih. » jodne strane ... sa druge strane . . . , — eto tipa mi^ljenja ' k i i j i je Marks zigosao kao eklelfeticatn, medidkritetiski, kolebl|i'v, sitnoburzoaski. No zar nije ,,sitnaburzoasko" i poimanje lovjeka koje Marks skicira? Ne bi li kraj vladavine lijepih tragifinih individualnosti i velikih ljudi, na jednoj strani, i e radnika, na drugoj, sve doveli do sveopste prosjecnosti u svjetskom sivilu? iNipoSto nije dovoljno kazati da ce covjek biti rodan i « jdovdt — buduci da po svojoj biti takav i jest — da bi mogao zaobljesouti na svjetlosti bitka u postajanju otvorene « jcline. Marksov fanatizam jedinstva i cjeline lose prikriva, lo jest ne prikriva nikako, smisao u kome se jedinstvo cjeline razumdjeva. Covjek koji se naziva cjelovitim u stvari je ,,praktioni materijalist (der pratkische Materialist)" (N. id., str. 25), ,,komiunisticki materijalist (der kommunistische Materialist)" (Ibid., str. 28), covjek koji razvija politehnicku djelatnost i ravnodusno izvodi raznovrsne i razlicite radove. Bide ,,totalnog" covjeka u potpunosti se preliva u tehniku i praksu, u culnu i materijalnu djelatnost, realnu i zbiljsku. Sta onda biva s drugom stranom? Je lii to samo ,/lruga strana" koju treba ukinuti posto pripada sferi superstrukture a sulblimacije, oblicima idealogije i predstavlja knivi misticki ili mitski ishod? Hi mi to kod Marksa prisustvujemo prvom upoznavanju — jos uvijek jako pribliznom — covjeka novog tipa, covjeka tehnike? Je li nemoguce da bude stvoren taj novi ljudski tip koji bi probio sve uobicajene metafizicke 22. Marks mislilac tulmike
339
i psiholoske plafone? Je li mogucnost da metafizika prestane sudjelovati u ljudskoj prirodi iskljucena? Ne uspijevamo da istraziimo iadividualnost i subjektivnost cjelovitog pojedinca, a njegov temelj nam sasvim izmice, ako i pretpostavimo da je postojao. Sta to znaci? Da ce sa torn ,,individuom", neatomisticnim atomoni drustva sa atomskom tehntikom biti prevladana subjektivnost i individualnost? Daju li se dubine subjektivnosti — koje ne ovise jedino, a ni poglavito, o subjektivizmu, psihologizmu, individualizmu i egoizmu — prevladati ako nisu u isto vrijeme i ,,ocuvane" u Aufhebungu? Moze Id se raditkalno /prevazici samosvijest koja se bori da postane svijest svijeta? Moze biti da je odgovor potvrdan, a opet moze biti i da sva ta pitanja, ovako postavljena, ostaju beznadezno filozofska, te nicu iz onoga sto je Marks htiio uikiinuti. Kada ise liana istorija integrise u svjetsku istoriju, hoce li time ona prestati da nosi sopstvene zagonetke, svoje specificne peripetije i demone? Zar vise nece biti podana strepnji i upitnosti? Nece li Sfinga, koja je i Edipu postavila zagonetku, postavljati jofi odsutnih pi tain j a — u formi pitainja — da rae IM dobila odgovor? Marks na ta pitanja ne odgovara; stavise, i ne postavJja ih — bar me eOfisplicitao. 4. IDBOLOSKA PROBLEMATIKA Nijedno od pitanja koja u samoin kretanju Marksove misli iskrsavaju — da i ne govorimo o pitanjima koja ona pobuduje — ne moze se lako razjasniti. I osirn toga, nedostaje nam i horizont u koji bismo ih mogli smjestiti. Nakon gozbe spekulativnog misljeinja i romantickog pijanstva, Marks hoce da ostane trezvena pristalica prakse, na koju bi se nadovezivalo jedino razumijevanje prakse. Tokom svog;i putovanja, Marksova misao stalno negira Hegela i romantizam, nekad ih imenujuci, a nekad ne. Samopouzdanje joj jo nepokolebljivo; nii sublimne misli, ni uzviseni sentimenti no imogu odista razrijesiti istiiniski vazne, sto znaSi prakticnc probleme. Sania moc spekulacije odrazava njenu djelatnu inmod, a razvitak moci tehnike ucinice nemooniim, odnosno i/ lisniim, ideoloske ikonstrulkcije fllozoifskog dulha. ,,Ovo ide;il no uzdizanje nad svetom jeste ideoloski izraz nemoci fdlo
u odnosu na svet. Praksa svakodnevno dokazuje koliko 'hi/ma injihova ideoloska razmetanja." (N. id., str. 310) i l i onda ukidanje filozofije njenim ozbiljenjem dovesti In vlaclavine same proizvodne djelatnosti? Hoce li ona bit' ! ' l n i . i , ill bar glavna, covjekova aktivna strast? Dok je ostaja'la siputana u svojim inerjesivim ainitiinomijaMIH ( K a n t ) ili u svojim spekulativnim proturjecjirna (Hegel), ink je mijesala realnu pnisutnost i ptredstavu, spekulativna "i nije uspijevala da nadvlada jednu jedinu antinomiju, ' i n r . k u proturjecnost. Zbiljski svijet i apstraktno misljenje i . i l i su odsjeceni jedno od drugog. Dok su spoznaja i svii 'ikrctaleleda realno,m zivotu, prelijetale ga, transceindirale i .Ivarale u misljenju, dok su idealisticke i ideoloske koni c u k t ije, logicko-ontoloske sdstematizacije i kriticki poduhvai l i i isparavali u nebeske oblake, realni zivot je na zemi i naslavljao svoj hod. Temeljna neuskladenost, kojom se »(l|fdnako izrazavala komplementarnost realnog i ideolosii(<, oludenja, nije predstavljala problem. Marks se prihvata "I iclina do vrha ipirotrese uabrazenje jedinistvenosti svijeta l<"|i nije ujedinjeni i jednorodni ljudski svijet, te hoce da UN jccje istjera na cistinu. Svc sto bijase oglaseno objedinjenim jest i ostaje pocijt»|>Min>. Svjesno bice i bice, bice i misljenje, teorija i praksa 11 su se zamisljati kao identicni, all njihovo jedinstvo ili ' i ' l " " v idontlilet uviijek bijase miisitiono. Ne .stizemo do ishvaUini|a* da liima jedan svet u 'ko'me su svest (Bewusstsein) I'n . (Sein) razliciti, jedan svet koji ostaje posle kao i pre i "I iikinem samo njegovo misaono postojanje, njegovo poi " i . i i i j o kao kategorije, kao stanovista, tj. kad ja svoju vlaMibjektivnu svest modifikujem a da predmetnu stvari IK- promenim na stvarno predmetni nacin, tj. da ne i M M i u c i i i m svoju vlastitu predmetnu zbilju, svoju vlastitu i MIII ilmgih ljudi. Spekulativni misticni identitet bica i mis||»'ii|a (Sein, Denken) ponavlja se, stoga, u [ideoloskoj] kn|l< I A * kao podjednako misticki identitet prakse i teorije." (Sve-
8
" Kod Marksa recenica pocinje: ,,Posto ,religijski svet kao reliUlkt svet' postoji samo kao svet samosvesti, to kriticki kriticar — . ex professo — ne moze nikako doci na misao da..." I I'rcina kontekstu reklo bi se da se ovo ipak odnosi na Kriticku ' a. iui Bruna Bauera i drugove, pa u MED i pise ,,Kritici", sa mi pocetnim slovom.
340
KOSTAS AKSELOS
ta Porodica; MED, torn 5, str. 169) Misticni identitet koji maskira zbiljsko proturjecje mora se demaskirati, ukinuti i prevazici, da bi se moglo uspostaviti istinsko jedinstvo. Marks, bez pogovora, sagledava bitak koji postaje cjelina svijeta, onakav kakav egzistira i raskriva se preko Ijudske djelatnosti, kaq nesto cijelo; no ipak, i za njega cjelinii ima dva vida, jedan realan i materijalan, drugi idealan i du hovan. To dvojstvo treba otkloniti i zamijeniti jedinstvom. Makar to nemisticno jeddnstvo — jedinstvo svjesnog bica i bica, misljenja i bica, teorije i prakse, logosa i praksisa fbilo proklamovano ikao isintetieno, cjellovito, idijalefctiiono i jednostruko, makar mu je i nalozeno da obuhvata sve jednostrane i posebne istine svih suprotstavljenih snaga (koje grijese utoliko sto ise simatraju cijalim istinama), ipak ce so ono stvarati u ime materijalnog i realnog bica, na podstrck djelatne prizvodnje, materijalne pralkse. Marksovi odgovoi i na krucijalna pitanja isuvise se cesto nalaze na drugom nivou od onoga na kome su pitanja. Marks misli dosegnuti s;i mu speku'lativnu misao parodiranjem spekulativnog misljinja. Namjerava cak prevazici spekulativnu misao, ostavili Kanta i Hegela da^leiko iza isdbe. Ijpak, da Ili on ne ide samu s onu starnu onoga §to tezi da prevazide i ne pada li poivd toga i ispod izvjesnih kantovskih i hegelijansikih pozicijj ' iSlabo se starajuci da promisli jedinstvo koje proglasavn — koje je jedinstvo jedino zbog integralnog razvijanja jccl me istrane i ukidanja idruge .strane — Marks ismjera na istovic meno uklanjanje realnih razlika i identiteta sto ga on na/.iv.i misticnim ili spekulativnim. Tamo gdje iskrsava pitanje idm tionosti i razlike, (bica i imisiljenja, on iUipucuje na iradimki Mancestra i Liona, na egzistenciju (razotudene) mase (islo tako razotudenog) covjeka. ,,Ali ovi masovni komunistit-kl radnici, koji rade, na primer u ateliers Manicestra i Lionn, ne misle da mogu ,cistim misljenjem' ukloniti svoje indusini ske gospodare i svoje vlastito praikticno unizenje. Oni veonui bolno osecaju razliku izmedu bica i misljenja, izmedu svc-.ttl i zivota. Oni znaju da svojina, 'kapital, novae, najamini nul i tome slicno nisu nikakve mastarije, vec su veoma praklii 1 ni, veoma predmetni proizvodi njihovog samootudenja, ko|l se, dakle, moraju ukinuti takode na praktican, predmolnl nacin da bi covek postao covekom ne samo u misljenjn, n svesti, vec u masovnom bicu (im massenhaften Sein), u zivo-
I
341
(Ibid., str. 46)' Ujedinjeni svijet koji obasipa hvalom i U'ida lici na ogromnu radionicu u 'kojoj je uklonjena l i k ; i izmedu radnika i gazda i svi su postald gazde i svi su l»fiiici. Misao bi bila u sluzbi prakse — ancilla technae? glava se vise ne bi okretala ka svjetovima na koje nobi rnogla dovesti. Filozofija bi bila apsorbovana proizi<>m: tehnikom materijalne proizvodnje na prvom mjei, a tek potom tehnikom intelektualne proizvodnje, jer irks rrije stigao da regulise ishod potonje. Marks je znao da su ,,Misljenje (Denken) i bitak (Sein) ,,), doduse, razliciti, ali su istovremeno medusobno u jedin(I'.k.-f., str. 239) Antiknivosiv t elvav, uzeti u jedinstvu UP TO (nepreis'tano postavljaju prdbleme2. Je li Marks 11;i se onaj ko bi htio >da ide nogama liizlaze opasnosti da i j^lavu? Marks bas nije znao sta bi s torn ,,glavom" — i ipckulativnim duhom i sa ,,idealistickom" dijalektikom, ,.ipslraktnim" misljenjem i sa svijescu koja prevazilazi i n n kretanje. Konstatujemo njegovu zbunjenost u mnoM i i n inoinentima putovanja. Glava koja misli je tu, skroz-nailii'ir/. |Misutna, i neprestano ga uznemirava. Moze li covjeH|tvo prestati da misli ,,glavom"? Jer se samim zahtjevom i pirvazilazenje intelektualizma ne mo^e razrijesiti pitanje i i ipastajanja misiljenjia. Zar sv\i zbiljis'ki, sproizvodini, prakilfikl i lehnicki poslovi koje ljudska masa treba da ozbilji, *ni i l j r l o bez kraja koje je nastupajuce covjecanstvo pozvai du masovno, zajednicki izgraduje - - poslije uklanjanja 'Hilit kakav je prije bio, poslije uklanjanja podjele rada, daki, mikon ukidanja razlike izmedu nianuelnog, materijalnog, I'lektualnog, duhovnog rada — ovise samo o nogama i :iju? Hoce li se covjecanstvo posluziti tehnickim sredi da modifikuje i usavrsi svoj hod — po dijalektici Ijenoj na noge? U vise navrata mi smo morali naznaSnprotnosti jedinke i mase sudeno je da bude prevazidena vnoj egzistenciji jedinki i u individualizaciji clanova mase. mi.i istorijskog djelovanja neodyojiva je od njegove sirine. ,,Sa rljno&Su istorijske akcije povecace se, dakle, obim mase cija akcija i' .10." (Ibid,, str. 72) Vise se nede desavati da nekolicina ,,izabra' |)ojcdinaca nosi duh i suprotstavlja se kao stvaralacki djelatni " i;itku covjecanstva, koji se Sinatra masom bez duha, tvari koja iilijrva prostim sirovinama. 1 lip. M. Hajdeger: Princip identiteta; u MiSljenje i pevanje; i . Hi-ograd, 1982; preveo Bozidar Zee.
342
KOSTAS AKSELOS
citi poteskoce kojima je Marks izlozen kada se radi o misIjenju i svdjesti. On te ,,sile" svodi koliko god je to mogucc na realnost i praksu, na djelovanje i djelotvornost; pa ipak, one uvijek bivaju i ostaju na djelu, nastavljaju da postavIjaju zbunjujuce probleme. Marks u pojedinim momentkna i'de tako daleko da im povjerava povlascenu ulogu, povlascenu u odnosu na njihovog suparnika koji mora biti i pobjednik. Sljedeci pasus iz Kapitala morao bi nas navesti na razmisljanje o pitanjima koja pokrece glava puna inicijativa, upravo ona glava na kojoj je dubila hegelijanska dijalektika, sto je onda trebalo okrenuti da bi prohodala — ili promdslila — nogama: ,,Mi pretpostavljamo rad u obliku kakav je svojstven samo coveku. Pauk vrsi operacije sldcne tkacevim, a gradnjom svojih vostanih komora pcela postiduje ponekog ljudskog graditelja. Ali sto unapred odvaja i najgorega graditelja od najbolje pcele jeste da je on svoju komoru izgradio u glavi pre no sto ce je izgraditi u vosku. Na zavrsetku procesa rada izlazi rezultat kakav je na pocetku proeesa ved postojao u radnikovoj zamisli, dakle, idealno. Ne postize on samo p'romenu oblika prirodnih stvari; on u njima ujedno ozbiljuje i svoju svrhu koja mu je poznata, koja poput zako ina odreduje put i naein mjegova radenjia, i ikojoj mara tl;i potoini svoju volju.": (MED, torn 21, str. 163—164; izmjena) Prema 'tome, postigiiuca glave, iavrsne ideje, predstava, zamisao onoga sto treba napraviti, poznavanje, od samog po- j cetka, rezultata do koga ce potom dovesti praktiena djelatnost dgraju odredujucu ulogu: tu ulogu Marks ponekad shvata ,,idealisticki", a to je gotovo nieiz^bjezno, posto on, uopslc uzev, omalovazava konstrukcije iz glave, operacije idejama, predstavljanje, saznanje i svijest, smatra ih otudenim odra zom materijalne prakse i zbiljske tehnike. Cijela ta problc matika prije je nejasna i dvosmislena, nego dijalekticna; ni kakva dijalektika ne pomaze nam da rijesimo ovaj problem, problem dijalektdckih veza koje objedinjuju takozvanu zbili sku dijalektiku i onu sto je zovu dijalektikom misljenja, a I sam Marks najvise govori sta dijalektika nije i sta ne smijf biti, a ne sta jeste i kako razvija svoju igru. Marksov ,,realni humanizam", njegov istorijsko-dijaM. ticki, poglavito prakticni materijalizam i njegov otvoreni k i > munizam samo negiraju tradicionalnu metafizdku i ekonom
JUCCI
343
, drustvene i politiSke snage koje joj odgovaraju. Ono volja hoce da ukloni time nece odjedanput prestati da toji; pokret prevazilazenja sa sobom prenosi dosta onih ai i za 'koje je htio biti islilguran da ih je prevazisao i to je bjezno, zato sto bas one leze u osnovi pokreta prevazinja. Beskrajino vise no sto misli i nego sto bi htio, Marks bveznik ..metafizike" koja i dalje djeluje cak i kada bude avljena na noge; a to mu ometa jasan uvid u sudbinu )logija i ideologijske i duhovne proizvodnje poslije ukija idedlioskog otudeoja. No, ne izvllacdmo odvec zurno i j /.akljucaik sto bi ponovio da Marks ne uspijeva da oti oblast jedne korjenito nove zbilje, djelatnost novog tipa. Mi i/< la ,,biti" te zbilje i te djelatnosti pripada da ne moze " \' . i l i pitanja i probleme kojd iskrsavaju iz misljenja. Marks I M M C da ukloni lutajucu istinu filozofije, to jest spekulativne i nietafizicke misli — hoce da je dosegne d ukloni. Govoreci \H'kulativnoj metafizici i o svoj metafizici, on veli: ,,Qna nivck podleci materijalizmu koji je sada usavrsen radom imr spekulacije i koji se poklaipa sa humanizmom." (Sveta «lica; MED, torn 5, str. 110) Rad spekulaoije, onako ideoi I i, ideal isticki i otucten kakav je bio, doveo je, dakle, do i" >!'. licnog materijalizma i realnog humanizma, kojima je i l i a da u isti mah okoincaju i otudenje rada i ideolosko "iinK-iijc, i to tako sto ce uspostaviti novi, totalan, all praki" HI rad. Filozofija se ukida kada se ozbiljuje; naime, ona i n ! i
344
KOSTAS AKSELOS
njem u svijetu. Filozofi su predikate pretvarali u subjekte i cinili apstraktniima i jedne i druge. Sada treba razbiti spekulativni stav i logicko-dijaleikticke okove, i istisnuti kopulu meba ideja. iSam bitak, ono jest, inora prestati da jbiva", da bi se ozbiljio u zibilji istorijskog vremena. Kako, medutim, neproblematicno ostaje ono zbiljsko za Marksa! To je nesto zbiljsko sto on ne dokazuje, vec od cega polazi i do cega stize. Za njega jeste zbiljsko, istinsko, djelajuce i djelatno ono sto je 'takvo u ocinia zdravog razuma, sto je za cio svijet postalo takvo poslije Marksa. On je vidio sta ljudi cine i sta ce <6in'iti. Porieuci filozoflslko videnje, pretvarajuci se da ga prevazilazi, on ono zbiljsko postavlja negacijom filozofije, a filozofiju negira u ime zbiljskog. Pada li on time u postupak filozofskog miSljenja, ili ga prevazilazi u nekom drugom pravcu? Cini se da jos nije dosao cas ni da se tako tesko i odsudno pitanje postavi prije no sto se ,,razrijesi". Uzalud pocinjemo da naziremo prema cemu je Marks usmjeravao pogled. Postavljanje tog pitanja postaje time teze sto je Marks govorio cak i o necemu ,,s one stranc same materijalne proizvodnje", unutar koje bd se, ipak, morala ozbiljavati filozofija dok se bude ukidala. Vladavina tehnike uslijedice poslije carstva ideja. Sama tehnika precl stavlja tajnu materijalne proizvodnje, pokretaca realnog po stajanja. Najprije se ona mora ozbiljiti, u dubinu i u sirinu. Hoce li i ona biti prevazidena kada dode red? Hoce li biti iceg s one strane tehnike, razumije se, globalne i univerzalne tehinike? Ostaviimo ovo pitanje oitvorenim. Drugacije, bar u ovom momentu, i ne mozemo udiniti. 5. PROBLEMATIiKA OSVAJAOKOG IZMIRENJA U carstvu korounistickog izmirenja bice dostignut naturalizam, humanizam i socijalizam i ozbiljice svoju bit. ,,N
JUCCI
345
luralizam i biologizam su, pak, stavljeni u pokret instinkIDIH za proizvodenje, koji tehnicki proizvodi covjeka i Ijudtkii svijet. Humanizam polazi od covjeka, i to onoga koji je |tm isvoj ikorijen i svoj isopis'tvanii te:melj, ;te postavilja covjeko— neraz'lucivo priroidno, ljuidsko i drustveno — bice. U isviJplu dovrsenog humanizma, sve ce postati ljudsko, i bica i Hlvai'i, i sve ce biti prozirno i raskrivace se u prakticnoj djel i i n o s t i covjeka koji ce opredmecivati svoje bice u svojim lljclima. Humanizam, koji omogucuje razvijanje snaga ob! I. livnog subjektiviteta svakog covjeka, moze se zbiljski doi i jedino u socijalizmu. A socijalizam ne moze a da ne M|. I j i i c i i izvjestan ,,sociologizam". Terrain ,,socijalazam" je M.u.ivno, neprecizan i on za Marksa ponekad znaci prostu tirnslvenu organizaciju koja ne ustanovljava1 nikakvu odista llovu strukturu, nego popravlja staro zdanje . Uzet, medutim, oj svojoj strogosti, socijailizam znaci sto i komunizam; .MJaMzam podrustvljuje, kolektivizira sve sto jest i sto se i, ustanovljava ljudsko drustvo. Shodno tome, socijalizam postize u komunizmu. A ovaj pretpostavlja vrlo visok anj razvijenosti tehnike, te, dokinuvsi privatnu svojinu, cini zajednickim dobrom svih ljudi, koji vise nece biti lovane jedinke, clanovi neke klase ili gradani neke drzave, P'i'oizvodaci i potrosaci iz neke sveljudske zajednice, proini'sti istorije koja ce uvijek foiti u pastajamju. Sa komuinoin se zavrsava preobrazba prirode u istoriju i istorije I'.ioriju svijeta, te ova, istovremeno, zapravo zapocinje. Bit iiMi'iiiizma lezi u osvojenju zemlje i univerzuma covjekom i nvjeka, koji totalnu tehniku stavlja u pokret. Naturalizam, humanizam, socijalizamjkoniunizam zasnoi su na apsolutnoj produktivnosti, prakticnoj djelatnosti, obraziteljsikoj praksi — jednom rijecju, na Tehnioi. Tehii se ne da svesti na masine i na ogranicenu industrijsku vodnju. Ona je pokretacka snaga istorije, sila koja preIbrnda prirodu u istoriju, pokretac kretanja univerzalne istoHjc. Zato je ona u isti mah i polaziste i odrediste (sa koga "l>ct polazi). Ona je temelj naturalizma, humanizma, so. i | . i l i / m a i komunizma; ona prvobitno bijase nedovoljno iH/.vijona, ona se zatim otuctivala i otudivala je, ona ce biti Ilili I'.ralno oslobodena. Vladavina (osvajackog) izmirenja coUp. Projekt za jednu komunisticku vjeroispovijest: u Kom. man.
346
KOSTAS AKSELOS
vjeka sa samim sobom i sa svojim svijetom bice vladavina postignutog tehnieizma. Mada taj tehnicizam sprovodi ,,potpun, svjestan i unutar cjelokupnog bogatstva dosadas-njeg razvitka nastali povratak" (Ek.-f., str. 237), bas dok slobodno, sto znaci po volji, raspolaze svim upotrebljivim materijalima koje nalazi pred sobom, on se ,,prema svim spontano prirodnim pretpostavkama (...) svesno odnosi kao prema tvorevinama dotadasiijih ljudi, lisava ih njihovog spontanog karaktera i podreduje vlasti udruzenih individua" (N. id., str. 61). Izgleda da je distinkciji ,,spontanog" i ,,napravljenog" sudeno da iscezne. Kada dovrseni tehnicizam preuzima i pon>ovo stice sve tekovine proslosti, on ih tako duboko preobrazava da ostaju lisene svih prijasnjih karakteristika i odrzavaju se u procesu staloe aiktualizacije. Sve §to je prolazilo kao piirodno takvo bijase vjestaSkd; zauzvrat, najgore tvorevine prihvatane su kao prirodne. Oslobodena tehnika ukinuce, dakle, u isti mah i ,,prirodnost'7,,9pontanost", i ,,izvjestacenost" onog ,,napravljenog", sve cineci prozirnim za culnu djelatnost ljudi i ljudske mase. Ne smjera naturalizam-humanizam-komunizam samo na ukidanje rada onakvog kakav se prije vrsio, izdvojenog ekonomskog zivota i same proizvodnje covjeka (prema postvarenim normama); isto tako se moraju uMoniti i Dr^ava, politika i birokratija, cudorede i porodica, religija i raznorazrii oblici ideologije. I dalje, zahtijeva se prevazilazenje sveg otudenja i sve one tudosti u koju je ogrezla egzistencija ljudi, prevazilazenje ,,prirodno>sti" i svaikog ,,svijeta", izuzev svijeta culne djelatnosti. Taj niiz — ili, bolje reci, ta skupina — odstranjivanja, dokidanja i prevazilazenja jeste akt svojstven komunizmu, koji ce i sam, kad na njega dode red, biti prevaZiden. U torn smo smislu govorili o zilavoj volji za prevazilazenje, o strasti nistenja kod osnivaca marksizma. Sve §to jest oglaseno je nepostojecim i zavjetovano da potone u nistavilu. Sve sto se smatrailo nadosjetilnim taiko se svodi na svoj iskon, naime, na osjetilno; taj otudeni proizvod otudene proizvodnje mora se ponovo — nakon sto je bio unisten — preuzeti u ,,totalnoj" praksi. Ali, kako se ,,nadosjetilne" sile mogu preuzeti nakon sto su dofcinute? Iz cega bi se sastojalo to preuzimanje? Citava metafizika pociva na razlikovanju — i razlici — fizickog i onog sto je vise od njega, osjetilnog
JUCCI
347
njegovog osnova, materijalnog i duhovnog, stvari i ideja. Uklanjanje toga razlikovanja znaci preoravanje metafizike, rusenje njene vlasti; onda se vidi da je vdzija metafizike bila ogranicena i da nas je zatvarala u neke granice. Dokida li Marks zaista metafiziku? Ovo pitanje smo nacinjali u vise navrata, iz raznih uglova, u nastojanju da mu zaokmzimo srediste. Bitno je ne gubiti ga iz vida. Marks najprije obara tradicionalnu metafiziku Zapada, koju su razradilii Grci, Hriscani i Moderni. Porice prvenstvo nadosjetilnog, metafizickog i duhovnog, svodi ih na ono iz cega su iproiistplklii. Priviieguje, medutim, ono osjetilno, istorijs'ki fizllclko i materijalino. Prema to>me, on preokrece imetafiiziku. Marks preokrece ,,preokrenuti svijet" koji je ,,realni svijet", e da bi se prava zibilja imiogla prafctioki usipostaviti u razotudenom svijetu koji hoda na nogama2. U isto vrijeme Marks dovrsava modernu metafiziku — time sto je uopstava po§to ju je preokrenuo. I ne uspijeva, cini se, da je dokine, da je odstrani. Praksa i razumijevanje prakse, reailno ikretanje i kretanje svijesti koja prevazilazi realno kretanje ne prestaju sacinjavati dva reda, uprkos svdma ujednacujucim tvrdenjima. Stavise, preuzimanje idedloslkog svijeta zbiiljskom praksom ukazuje da on, u stvari, nije unisten. Kad govori o razotudenim ljudima, dafcle, o onima koji su izmireni sa sobom i sa cjelinom, Marks nam kazuje da su oni dovedeni ,,u prakticnu vezu sa proizvodnjom (i duhovnom) celog sveta i omogucava im se da steknu sposobnost da uzivaju tu svestranu proizvodnju cele Zemlje (tvorevine ljudi)." (N. id., str. 36) Stoga izigleda da ce ipostojati proizvoidna tehinika ,,duhovnog" tipa, i to poslije ukidanja duhovnog svijeta. Nova duhovnost, medutim, nece morati da bude — cak ni u komunistickom svijetu — iz reda neke toboze jedne jedine, globalne materijaline iprakise; bice razlicita oid nje. U vise navrata imi smo pokusavali da nazmaoimo veldke Manfcsove n>eipriliike sa krajnjiim dishodom snaga ,,isuiperstructure". One iponovo iskrsavaju ondje gdje se vise ne bi smjele pojaviti. Kad govori o bas duhovnoj p-roiavodnji, Manks tu vrstu sitavlja u zagradu; 2
Jer, sve dok otuctenje ne bude nadrnaseno ,,preokrenuti svijet bice realni svijet", pise Marks Rugeu (MED, torn 3, str. 118; drugacija recenicka forma). Marks, dakle, hoce da preokrene preokrenuti svijet da bi uspostavio zbiljski svijet, a preokrenuti svijet, sve do preokretanja, do radikalnog prevrata, ostaje realni svijet.
348
KOSTAS AKSELOS
ali time ona ne prestaje djelati. Niposto to pitanje nece biti sredeno ako kazemo da nove duhovne snage vise nece biti kao stare. Upravo njihov ,,duhovni" karakter predstavlja problem. Kao duhovne snage, kao sile misljenja i svijesti, razlicite od materijalne tehnike i prakse, one samim svojirn postojanjem — makar i sto su tek snage drugog reda — pokazuju da jeddnstvenost nije totalna niti bez pukotina. Zar stoga nece biti jedinstvenog osnova za ljudski poduhvat koji smjera da stekne svijet? Hoce la ono sto prevazilazi tehniku nastavit'i da opstoji, uprkos svim nastojanjima tehnike da ga pripoji? Zar ce svijet i dalje sadrzavati dvostruki aspekt? Marks je uvijek bio odlucan protivni'k dualizma. Ni Platonov dualizam (koji na izvoru, ipalk, jos 'nije odmakao od physis), ni briiScanski (koji Marks zove ,,zbiljskim"), ni ,,apstraktni" dualizam modernog vremena nije uspio da odista nadmasi suprotoost covjecnosti covjeka na jednoj strani, i svega sto je s druge strane negira. Ta suprotnost u moderno vrijeme dostize najvisu tacku razvitka i sve obuhvata u svojoj apstrakciji. ,,Apsrtaktna, reflektirana suprotnost pripada tek modernom svijetu. Srednji vijek je zbiljski, moderno vrijeme je apstraktni dualizam." (Krit. Hegelove fil. drz. prava; MED, torn 3, str. 29) Moderno doba, doba civilizacije, veli Marks u istom djelu, ,,odvaja predmetnu sustinu covjeka kao nesto sto je covjeku spoljasnje, materijalno. Ono ne uzima sadrzaj3 covjeka ikao injagovu ipravu zlbilju (wahre Wirklichkeit)." Komunisticka era dovrsice moderno vrijeme i istovremeno ce uspostavitd novu eru. Da li ce komunisticka praksa, stremec"i i zudeci za sticanjem svijeta u ime dovjeka, moci da ukine dualizam kao takav, i to svaki dualizam? Hoce li ljudi razotudene tehnike, kojiima je dosudeno da, slobodni od svakog grijeha i 'klatve, preuzevsi vJaist na zemlji, ozibilje rijec Staroga zavjeta, moci da zanemare dualisticke razderotine? Hoce li predmetni subjekti, postedeni od svih zabrana, kada se bace 4na osvajanje zemlje — ,,opsteg predmeta covjekovog rada" — ako ne i univerzuma, biti takode i slobodni od svakoc; tereta koji bi pritiskivao njihovu culnu djelatnost? Da li de osvajaci planete, u svojoj borbi da prisvoje zemlju, vode i vazduh cimeci ih ljudskima, zanemarivati sva nagrizanja ili ce na njih biti meoisjetljivi? Oni ce svakako tehnicki pro3 4
U Kroner, str. 99. (U MED, torn 3, str. 71) Kapital. Prvi torn; MED, torn 21, str. 164.
UCCI
^xv svoj zivot i reprodukovace se (na ovaj ili onaj na;in); da li ce im to biti dovoljno? Marks je napravio mjesta "X ,,proizvodnju (i duhovnu) celog sveta"; ali, u pogledu biti ispoljenja .te duhovne proizvodnje, ostao je nijem. 'Gr6ka svijet zivljase i misljase u horizontu one Physis, u poretku Kosmosa, gospadareci haosoim. Eru te physis naslijedila je era Stvaranja. Hriscanski svijet imao je uporiste u Stvoritelju svijeta otrgmutog iz nistavila i zavjetovanog Apokalipsd. U izvjesnom momentu iskrsao je neviden zadatak: preci u doba proizvodnje, u eru stvaranja covjeka covjekom, u epohu fabrikovanja svijeta, do univerzalnog prisvajanja svih ^(Ijudskih) proizvoda od strane svih ljudi. Sracumavsi da je svoj sopstveni korijen, ild jos bolje, postavsi sopstveni korijen, covjek se dao na put ka cjelovitom zadovoljenju svojih radikalnih potreba preko radikalne revolucije, mobilisuci integralnu tehniku. Radikalne potrebe su, prema Marksovom humaniistickom radikalizmu, potreba za hranom i picem, za stanom, potreba za odjecom. Marks ne propusta da doda: ,,i jos ponesto drugo", ostavljajuci otvorena vrata za ispoljenje drugih potreba. Ispod njegovog pera £itamo: ,,Ali za zivot su potrebni pre svega hrana i pice, stan odeca i jos ponesto drugo" (N. id., str. 28) O torn jos ponecemu drugom (noch einiges andere) on ise ne izjasnjava. La'kom za cjelovitoscu, on uviijek hoce da pode od cjeline ljudskih potreba i zahtijeva iijihovo cjelovito zadovoljavanje univerzalnom, politehnickom, prakticnom, osjetilnom djelatnoscu. Buduci da su sve potrebe i sva osjetila — ,,fiziaka i duhovna" (Ek.-f., str. 240) — bivala i bivaju otudena, potrebno je ukidanjem ,,obiju strana" (ibid., str. 237) omoguciti nuzno zadovoljavanje elementarnih l>otreba, onih koje su za zivot neophodne: jela, pica, odjece, nastambe; druge potrebe ovise na izvjestan nacin o uvijek /akriljenoj svrsi superstructure i o duhovnim snagama i manje su bitne. Marks bi htio da covjeku vrati dostojanstvo koje on nikad nije imao. On, nedvojbeno, sluti da prosta, a i slozena produkcija zivota i njegovo reprodukovanje niikako nisu dovoljni da ljudski zivot ucine dostojnim zivljenja. No, treba li, ipak, i nesto vise od slutnje? Sa zarom Marks tereti bur^.ujsko, filistarsko poimanje zivota svedenog na operacije koje i zivotinja mora izvesti da ne bi skapala i da bi se l>roduzila kao vrsta. ,,Ono sto oni (sitni burzuji) zele, zivjeti i razmnozavati se (a mnogo dalje nitko ne dospijeva, kaze
350
KOSTAS AKSELOS
Goethe), to hoce i zivotanja", pise Marks Rugeu (MED, torn 3, 116). A on bas hoce da ukine svijet za kojd je to tako. ,,U grudkna ovih ljudi trebalo bi ponovo tek probuditi covjekovo osjecanje vilastite vrijednosti (dostojanstvo), sldbodu. Samo ovo osjecanje, koje je s Grcima nesta'lo sa svijeta a s krscan,sitvoim ise izgubiilo u meibesikom pilavetnilu, moze od drustva opet stvoniti zajedndcu ljudi za ostvarenje njihovih najvisih ciljeva ... "* (Ibid.) Te najvise ciljeve ljudske zajednice koja ce nadvladati samootudenje i drustvene fetisizme mi ne uspijevamo sasvim pnozrijeti. Manks nam u tome nimalo ne pomaze. Posto se otkloni postvarenje, kada se ljudska bica budu bavila svojim bliznjima i stvarima ljudsikih odnosa — sta ce iskrsnuti kao najvisi cilj, sta ce u toj novoj situaciji biti uzviseno? Iznad cega ce se uzvisiti taj cilj? Marks hoce da covjek dohije inatrag svijet covjeka, svoju covjecnost, svoje samoosjecanje (Selbstgefiihl) jer, kako citamo u Prilogu kritici Hegelove filozofife prava, covjek ,,sebe ili jos nije nasao ili se vec ponovo izgubio". (MED, torn 3, str. 150) Marks tezi ka jednovremenom i skupnom prevazilazenju subjekta i objekta. U isti mah moraju biti ponisteni i prevazideni i subjekat i objekti kao takvi. Onda ce ostati njiihov spoj, ni subjektivan, ni objektivan, i pred njim i po njemu ce oni iscezavati, gubeci svoju posebnost. Da subjekat treba prevazilaziti — to smo gotovo spremni da priznamo. No tu je istovremeno i prevazilazenje objekata; tehnika objekte tako duboko preobrazava da oni i prestaju biti objekti. ovra i cpaivop.:-va one physis napravili su mjesto za entia creata Hrd'scana, a nakon ovih su uslijedili objekti iza subjekat Modernih. Planirana planetarna tehnika cilj a na prevazilazenje subjekta i objekta u korist stalnog procesa neprekidnog proizvodenja. Proces proizvodnje — njen ritam i stil — znatno je vazniji od propadljivih proizvoda. Predmetni, i nadasve produktivni ..subjekt" koji u svojoj djelatnosti prevazilazii (individualisticku) subjektivnost i (postvareni) objektivitet, jeste ,,metafizi£toi" i ,,ontoloski" teimelj teh^niike. Osilobadanje 'telhnike fcoje treba siprovoditii usmjereno je na munjevit razvitak osvajacke produktivinostii. Tu ce 'se covjekov bitak — prirodni, ljudsiki, drustveni — podudariti sa bitkom koji postaje tehnika (ljudsko bice sa po— Prev.
, ,,tj. demokratske drzave", zavrsava Marks ovu recenicn.
/;AKLJUCCI
351
stajanjem tehnike), a njeno nastupanje dovesce ljudsko druStvo do naturalizma, humanizma, socijalizma, naime do realnog, reali'Stickog, pozitivnog humanizma, praktickog komunizma. Tako ce covjek ponovo integrirati svoje bice, dovrsice povrataik u sebe, vaskrsnuce i opet ce se steci, iako usljed totalne nerazvijenosti tehnike jos nikada ne bijase ono sto on li TDuduonosti moze biti. Svijet cjeflovitosti onoga 'Sto jest — i Sto se moze ciniti — bice utemeljen na djelovanju, praksi, proizvodnji i radu; tu ce ljudi neumorno proizvoditi, i to bez ikakve svrhovitosti koja bi prevazilazila tehniku, proizvode kojima je sudeno da budu potroseni, sto znaci ponisteni. Cjelina bitka na izvjestan nacin ce 'se podudariti sa cjelinom Ijudiske produktiivinoisiti, koja ce sama ,5'elbi biti isopstveni temellj sopisitvana isvrha. Ono cega se tehofcka moze domoci sacinjava Cjeilinu prije nego cjelina shvatljivog. Marksova misao bavi 'se ,,osjetilnom" cjelinom bica, onakvom kakva se da dohvatiti i oblikovati tehnikom. Redukcija svijeta na nrodukciju tehnike implicira postavljanje tehnike kao temeija bitka i pokretaca postajanja. No da li se ipak Svijet kao a cjelina dohvatiti tehnologijom? Kako ce on odgovoriti na taj ogromni izazov? Mozda je vrijeme da, radi razumijevanja ovog ishodista u svoj njegovoj sirini i njegovoj pravoj idubini, pocnemo Mafksovu misao razumijevati kao jednu fehnologiju. Tehnologija bi onda cak predstavljala srediste Marksove misli, njenu svrhu i nerv. Tehnologija bi drzala Mjuceve svijeta, tehnoloskim postajanjem covjek bi se proizvodio kao covjek, priroda bi postajala istorija, a istorija bi se preobrazavala u iiiiiverzalnu istoriju svijeta. Tehnologija gradi mostove izmedu proslosti, sadasnjosti i buducnosti, daje ritam istorijskom vremenu, zbivanju covjekovih osvajanja i tekovina. I u lehnologiji — cak poglavito u njoj — lezi tajna dvostrukog aspekta svijeta i dviju strana otudenja, pri cemu duhovni svijet odrazava i sublimira nedostatnosti materijalnog svijeta. k-hnologija, najzad, raspolaze tajnom spona koje ujedinjuju teoriju i praksu, misljenje i djelovanje, logos i techne. Jer, Ick pocev od poimanja tehnike na izvestan na^in sprovodi se samo razlikovanje (teoretskog) misljenja i (prakticnog) djelovanja, ipri cemu se logos mjeri pramjerom prakse koja se sinatra drugacijom, dok se misljenje ispocetka omalovazava kao teorijska djelatnast, te taiko guibi bilo kalkvu odsudniju vaznost. A to znaci da ce u buducnoisti svako misljenje biti
352
KOSTAS AKSELOS
u ibffiti tebniclko. Pun razvitak tehnike, tehnoloski procvat, upice mi'sili i ideje, ideoloski razvoj. Olas ideologa vise se nece s'lusati; postace nebittni i medjeilotvorni5. Marks, ,;pos'ljednji filozof" i mislilac tehnike, nudi nam misljenje u svem njegovom bogatstvu i u svoj njegovoj bijedi. Daje nam da promisljamo sve ono sto — zahvaljujuci njemu iskrsava kao problem d pitanje. Bogatstvo njegova misljenja ukljucuje i pitanja na koja on nije mislio, a koja se nama prikazuju i namecu se nasem misljenju. Kroz Marksovu misao iskrsava bogatstvo (i bijeda) cxnoga o cemu on nije mislio. U svjetlu onoga sto je neki mislilac vidio, mi sami mozemo sagledavati supljine i pukotine u njegovoj misli i u onome sto nam ipreostaje da uvidimo. Sto je misao a i bogatija, to ona ;sadrzi vise nesredenih i otvorenih pitanja, koja kao takva prije nje nisu postojala. Marks je otpoceo da promislja tehni'ku. Nama je dodijeljeno da sad misliimo i isikusavamo osvajacku, planetarnu tehniku.
3 Sam Marlks nas je doveo na ovaj put. Citavo .stoljece marissista i antimariksi'sta nije usipjelo da irazumije imocnii zamah Maricsovc miiSli. Marks, ,palk, imenuje tehniku. ,,'Darwin je ipriviukao paznju na istoriju prirodne tehnolagije, tj. na sbvaranje biljnih i zivptiinjskih organa ikao instrumenata za proizvadnju u zivotu bilja i zivotinja. Zar istorija stvaranja proizvodnih organa drustvenog covjdka, ikoji cine materijalnu osnovicu svaike pojedine -drustvene omganizaoije, ne zasluzuje jedmaku paznju? I zar ne bi ovu istoriju bilo laikse napisati, jer, ikako Vico kaze, istorija ljudi razlikuje ise od dstprije prirode po totme 'sto :smo onu praviii mi, a ovu niamo? Tehnologija '(die Technologic) otikriva aktivni stav corvelkov prema prirodi, neposradni proces proizvoidnje njegoiva ziivpta, a s time i druStveiie prilike u Ikojinia zivi i duhovne predstave ikoje iz njih iaviru." (Kapital. Prvi tarn; MED, toon 21, str. 330, n. 89)
iPrije preduzimanja kritikovanja Marksa i prije svakog pokusaja da se on prevazide, treba irazumijeti sta on govori. Dijalog sa njegovom mislju i suceljavanje te misli sa svjetskom istorijskom zbiljom pretpostavlja dugo promisljanje i krajnji oprez u pogledu svega sto jest i sto se cini. Jer zbilja se ne da lako rastaviiti od ideje, mi teorija od prakse. Marks nas uvodi u pokret negacije 'koja se pruza preko univerzalne istorije, potresa je od vrha do dna i ne zaustavIja se na djelu samog Marksa. Marks hoce da covjek korjenito prevazide svoje otudenje tako sto ce se baciti na osvajanje svijeta posredstvom totalno oslobodene tehnike. Sto je filozofija jos od Heraklitova vremena sprovodila u mislima trelba da se ozibilji u pralksi i ipraksom. No ipak, isvako ozbiljenje istovremeno znaci i neki gubitak, a zagonetka misljenja ostaje nerijesena. Sta ce biti taj 'svijet koji ce postati proziran za ljudsku djelatnost, svijet koji se — na zaista neogra nicen nacin — svodi na cjelinu ljudske produktivnosti i tehnike? Sta ce biti ta cjelina, u biti vise prakticna nego cjelovita? Kad se jednom ukine dualnost onoga sto jest materijalno i onoga sto bijase duhovno — i nadomjesti temeljnom, prakticnom djelatnoscu — sta ce se desiti sa slobodom? Marks pise: ,,Carstvo slobode pocinje u stvari tek tamo gde prestaje rad koji je odreden nevoljom i spoljasnjom svrsisliiodnoscu; po prirodi stvari, orao, 'daMe, lezi s one strane oblasti same materijailne proizvodnje." (Kapital. Treci torn; Mli,D, torn 23, str. 682) Nakoii ukidanja metafizickog svijeta ,,li/.i6kim" i isitorijisiktilm isvijetom, nalkon odstranjivanja obiju strana otudenja u ikorist jednorodme, gloibalne proizvodnje, — Sta 6e onda znaditi ana duhovna proizvodnja o kojoj p-ri£a ,M Murks mislilac tehnike
KOSTAS AKSELOS
Marks? Jer on nam veli da ce ljudi ozbiljane uniiverza'lne istorije s'tuipiti ,,u prakticnu vezu sa proizvadinjom (iduhovnoin) celog sveta, i omogucava im se da stefcnu siposobnost da uzivaju tu svestrainu proizvodnjii cele Zemllje (itvoreviine ljudi)." (N. id., str. 36) Krupna pitanja uvijek ostaju otvorena i ne mogu se rijesiti jednoznacno. Marks je pokatkad znao problematizirati i vlastita gledista. On ustolicuje svijet planirane i planetarne tehnike — posteden od bilo kakve eksploatacije, otudenja, birokratije. Ovaj razjareni neprijatelj ideologije i utopije neprestaino ustanovljuje jedini, globalan svijet, nacinjen za covjeka od covjeka. No taj svijet uvijek implicira nesto sto ga dovodi u pitanje. I ne cini se da nerjesiva pitanja pripadaju samo prvim fazama ozibiljenja socijalizma i komunizma. Socijalizam i komunizam, bastinici burzoazije i kapitalizma, onoga sto hoce da negiraju, ostaju pobudivani time sto negiraju, naime svijetom privatnog vlasnistva, posto su negacija negacije. Socijalizaon-komunizam, pokret prisvajanja, ne moze ostati u potpunosti tud onome iz cega je proistekao, te ne znaci prevazilazenje bas sveg otudenja. Sam Marks navodi nas da njegovu viziju dovedemo u pitanje — time sto kamuinizam, tu ,,rijesenu zagonet'fcu historije" (Ek.-/., str. 237), oini zagonetnim. Na§em promisljanju i nasem isikusavanju on nudi ono sto nam je dodiijeljeno da mislimo i da iivimo. U Ekonomsko-filozofskim rukopisima mozemo procitati ono sto nam je jos ostalo da razumijemo: ,,Ukidanje samootudenja cini isti put kao i samootudenje." (str. 235) ,,Komunizam je pozicija kao negacija negacije, stoga zbiljski, za sljedeci his tori j ski razvitak nuzan moment covjekove emanoipacije i povratka satmome sdbi. Komunizam je nuzan obli'k i energican princip neposredne buducnosti, ali komunizam kao takav nije cilj ljudskog razvitka — oblik ljudskog drustva." (str. 244) ,,Da bi se ukinulo zbiljslko privatoo wlasniStvo, potrebna je zbiljska ikomuiniisticka afccija. Historija ce je donijeti, i onaj pdkret koji u mislima vec vidimo da se sam ukida, u zbiiljnasti ce proci kroz vrlo surav i dugotrajan proces. Ali mii ;moraimo smatrati stvarnim napretkom to sto smo od po-
I'(K;OVOR
355
cetlka stdkli svjeist kaiko o ogranlicenosti tako i o cilju historijskog kretanja, svijeS't koja pretice to kretainje." (str. 250) A u Njemackoj ideologiji Marks na svjetlo iznosi mocan /;unah, no u biti ekonomski, prakticki i tehnicki, te stoga ni 14 kom slucaju cjelovit zamah kretanja sto ide naprijed. ^Komunizam se od svih dosadasnjih pokreta razlikuje po |ome sto rusi osnovu svih dosadasnjih odnosa proizvodnje i (ipStenja, i prenia svim spontano nastalim pretpostavkama prvi se svesno odnosio kao prema tvorevinama dotadasnjdh I j u d i , lisava in njihovog spontanog karaktera i podreduje vhisti udruzenih individua. Stoga njegovo uvodenje ima u suSli'ni ekonomski karakter . . . " str. 61) „ ... komunizam (je) sasvim praktican pokret koji tezi (ns'tvarenju prakticnih ciljeva praiktionim sredstvima ..." (str. 172) Talko se MaAs otvara bliskoj buduonosti cija negativnast ('t- raditi daleku buducnost.
NAPOMENA
PREVODIOCA
Prevodenje ovafcve 'knjige, vjerujem, ne moze a da kod prevodioca ne izazove nelagodnost: suocen je s ogledalom. Naime, i sam izvorni tekst je svojevrsni prevod, jer francuski Alkselosu nije matemji jezik. Takva situacija moze imati i blagotvormo djejstvo, ailii ovldje je iz svjelsne upotrebe je/i'ka proizisao izvjestan shematizam: retoricko fiksiranje termina, pa i teza. Medutim, odustati od uobicajenog prevodilackog fiksiranja teranina prevoda prosto zato sto to, u knjizi koja nije od onih koje bi bile krace kad bi bile duze (Kant), rezultira pretjeranom kolicinom ponavljanja, i to na prevodilaceviom matennjem jeziku — to me bi biilo apravdano. Razlog za djelomiono (mozda nedovoljno, moMa olaiko) uiblazavanje ineprirodnosti Alfcsellasorvog govora naisao ise u veoma uoestalom citiranju Marksovih spisa, koji su u ovom prevodu navodeni prema sripislkohrvatskom izdanju salbranih djela Mariksa i Engelsa. Marks kod iiais ndje ,,svjesino" prevoddn, nego ima, za razmjere nase kultare, bogatu djdlatnu poviijest; jezik kojim se on prevadi slojevit je, razradetn i ne odja ill govornih varijanti — dosta prirodan jezik, u kome dalljim uisvajanjetm MaAsa prociscavamo neprecizmos'ti, a i ozivljavamo s'hemiate. Daikle, potreiba U'slkladenja Alfeselosovog teksta sa navodima iz Marfssa izisklivala je, ako nlis'ta 'drugo, mainipuilisanje sinonimima (sto, uopste gledano, nije stvar nijansiranja, vec bitan momenat u prirodnom govoru: sjetimo se samo nedosljednosti korijena pomocnih glagola u valjda svim jezicima).
358
DUSKO PAVLOVIC
Citati su modificirani svuda gdje se srpskohrvatski prevod razlikuje od francuskog, koji Akselos navodi. To je uvijek naznaceno, a u kurzivu, velikom slovu i si. slijedimo francuske navode bez napominjanja. (Posto ,,Etat" znaci ,,drzava", a ,,etat" — ,,stanje" i ,,stalez", niozda je svuda trebalo pisati malim slovom ,,drzava". No cini mi se da veliko slovo na pocetku ove rijeci ima kod Akselosa, bar na nekim mjestima, i svoju ulogu.) Osim toga jedino je termin ,,stvarnost" (kao ,,Wirklichkeit") u vecini slucajeva zamijenjen ,,zbiljom". Osta'le prevoddilacke napome^ie date su pod asteriksom, i potpisivane su,, — Prev." samoxponekad.
ALEKSA BUHA POGOVOR
MARKS KOSTASA AKSELOSA ILI STANOVISTE ,,NOVOG" MATERIJALIZMA IZMEDU ANTROPOLOGIJE I TEHNOLOGIJE ,,Sto je neka misao dublja i bogatija, to ona sadrzi vise otvorenih pitanja koja kao takva prije nje nisu postojala. Marks je olpoceo da promislja tehniku. Nama je dodijeljeno da sad mislimo i iskusavamo osvajacku, planetarnu tehniku." K. Akselos
U mnostvu monografija o Marksovoj misli i/ili misljenju, knjiga Kostasa Alkselosa1 Marks mislilac tehnike zauzima posebno mjesto. I to mjesto pripada ovoj monografiji ne po tome Sto se to listo moze kazati za svaku iole znacajniju knjigu, nego po jednom sasvim novom citanju Marksa, koje jedva da je prije nje i naslucivano, — po novom videnju sredisnjih motiva Marfflsove teorije, po proimisljanju ,/otvorenih ipitanja" koja ova teorija ipostavlja do njihove inajdublje ili do njihove nove dulbine, sto sve zajedno baca novo svjetlo tako na Marksovu ( i dalje manksisticku) teoriju talko i na inase moguce razumi1
Kostas Akselos je savremeni francuski filozofski pisac grckog porijekla. (On sam bi prije sebe odredio kao mislioca nego kao filo/ofekog pisca.) Roden je u Atini 1924. god., odakle je — nakon znaCajnog angaiovanja u gradanskom ratu na straani komunista i osude na smrl od strane jedne desnicarske vlade — izbjegao u Francusku. Sada predaje filozofsku propedeutiku na Sorboni. Ucestvovao je u radu Korculanske filozofske Ijetne skole u vise navrata. Dosad je u nas prevoden samq sporadicno. U nas ga je prvi opsirnije predstavio Vanja Sutlic u jednoj studiji - - pogovoru pod naslovom ,,Metafizika - igra svijeta — povijesno misljenje". Upor.: Kostas Axelos. Uvod u buduce misljenje, Na putu k planetarnom misljenju, Stvarnost, Zagreb, 1972.
362
ALEKSA BUHA
jevainje i ipromisljanje stanja stvari koje je vizirala Marfcsova imisao, a Ikoje ,se u nase vrijeme do zla boga zakoimplikovalo, i — pored ostalog, zbog narastanja novih. ili ,,novih" elemenata istorijskog zbivanja/postajanja — otrglo od mogucnosti bilo 'kaikvog raeionalnog piromisljanja i regulisanja, a da i ne govordmo o privodenju u mirnije luke razrjesavanja njegovdh iprdblenia. Istaiknimo odmah: Aksdlos inije ni marksist ni antimanteist, ni ikomunist ni antiikomuniist, a nije ni marksolog s implieitaim pozitivnim ili negativnim predznaikom, imada bi injegovo mjesto u ,,igri svijeta", u ,,igri mislljenja" — ida upotrijefbitmo ova dva kljucna pojma Alkselovog mislljenja — trebalo odrediti prije kao ono revolucimara nego liberala, Jcako je to ucitnio jedan firancuski iprilkazivac njegove Jdeoloske" pozicije, odnosno (u msljenju) ikao revolucionara Ekoji je to jna inacin nocoibdije sasvim neocefcivane vrste. Nocdbdije koji bdi cnad: imrtvam filozofijom, 'mrtvim bogom i prirodom, mad mirtvim covjekam i istorijom . . . , i sa ruina zdanja, ikoja su illi ani podizali ili isu podizana u injihovu slavu, uipucuje pogled u buduonost i trazi ,,spasenje", za sve ili za gotovo (sve injih, u novom misljenju: u misiljeinju Svijeta ili Igre svijeta, kako veli jedan drug! francuski recenzent njegove pretposljednje knjige (Le Monde, 7—8 avril 1974, p. 15). Martksova teorija interesuje Akselosa zibog toga sto se on na sopstvenom nrisaotnom (i zivotnom) putu sucelio s njom kao s 'miisaonim postiginucem 'koje se me moze zaobici s dva raziloga. Prvi je u tome sto se s MaAsovim djelom dovrsava zapadnjacka tradicija zapoceta Heraklitovim; Marks radilkalmo dovodi u pitanje savremeni svijet otudenja i priprema emancipaciju covjecanstva. Drugi razlog proizilazi iz prvog: emancipacija koju je Mariksovo imisljenje obecavalo izostala je, vjeruje -Alkselos, zbotg toga sto je horizont misljenia ove emancipacije meadekvatno formullisan. Otvaranje imetafilozofske perspektive koja bi reintegriisala odreclene duhovne tokove u istoriji misljenja i koja bi se obrati'la igri svijeta kao pravom horizontu jeste Afksdlosova inamjera. Marksova imisao cini u ovom maumu, u jednoj transfiguraciji, mozda najzinacajnijd gradevni elemenat Akselosovog misljenja. Alii, Akselos je autor Ikoji od Marksa nije samo uzimao, on je to uzeto, nakon ugradivanja u sopstveno misaono iskustvo, ponovo Mvracao" Marksu: u svom videnju Marksovog misljenja.
I'UIIOVOR
363
Zbog ove lapecifione konfiguracije odnosa Alkselos — Markis neophodno je da se, prije razimatranja njegovog Marksa, razmotri Afeselosovo sopstveno stanoviste. U drugom dijelu I'ada razmotricemo glavne crte iAkselosovog shvatanja Marksovog misljenja. U trecem dijellu ce ibiti prddlozeno jedno nase videnje ,,novog" materijalistickog stanovista, koje je, u stvari, u ,;tajnom ortalklluiku" s Akselosovim, 'kao i neke primjedbeHkritike Akselosu.
Akselos je svoje stano'viste oidredio ikao ,,uvod u jedno buduce misiljemje", kako to stoji u naslovu jeidnog njegovog spisa kojd je dbjavio na njemackom.2 Znacajno je i to sto priznaje da je put u buduce misljenje koji predlaze samo jedan od mogucih puteva, imada se u inmostvu formulacija i me drzi bas ovog uvida. I njegovo misljenje 'bi, .nakne, po navadi svalkog misljenja cjeline, htjelo da bude jedino vazece. Prirodu tog buduceg misljenja nije lako odrediti, na kraju ne i zibog toga sto je posrijedi umnogome nova i sintalksa i leksika. U velikom broju i mino&tvu aforizama i fragmenata illi aforiistiokih i fragmentarno 'koncipiranih tefestova Afcselos je ispisuje prije negatwno no pozitivno. — Dosad je misao (bila filozofeka, imetafiziSka, ontoiloSka i spekulativna, Ibarem to vrijedi za njen sulkus, a buduce misljenje ,,najprije" se ,,odreduje" kao — ibezimeno. Do njegovog se imena stize postuipno, i to u protivnosti prema itradicionalnom misljenju. Akselos je nacisto s tim da buduce misljenje ,,ne bi vise smjello da ipotcjenjuje culno-i-emipirijisiko, nego ga mora preuzeti, uciniti da ono progovori, posto je ono od prve integrisano u ono sto misijenje jeste i nije, isa cim se suce2
Upor.: Kostas Axelos, Einfiihrung in ein kiinftiges Denken, Tubingen 1966. (Nase izdanje: K. Axelos, Uvod u buduce migljenje, Zagreb 1972. preveo dr Franjo Zenko.) Evo i malo iscrpnije bibliografije djela Kostasa Akselosa: trilogiju Razvijanje lutanja sadinjavaju ove knjige: Heraklite et la philosophic (1962); Marx penseur de la technique (1961); Vers la pensee planetaire (1964); u dvotomno Razvijanje igre uvrstene su: Le jeu du monde (1969) i Pour une ethique problematique (1972); dok (takode dvotomno) Razvijanje istrazivanja obuhvata: Arguments d'une recherche (1969) i Horisonts du monde (1974). Izdava£ svih knjiga (nekih u vise izdanja) isti je: Les editions de Minuit, Paris. Systematique ouverte (1984) nije ovdje uzeta u obzir.
364
ALEKSA BUHA
Ijava jli Be ne sucaljava" (Horisonts du mande, p. 11). Ta opomena izrecena je s obzirom na smrtni grijeih dosadasnjeg misljenja, cjeloikupne zapadnjacke fiilozofije do naseg vrei me)na, uz izuzetke koji samo patvrduju pravillo. A on se ogleda u tome sto ono, s irazloga svoje metafiizicike nastrojemosti '(svejedno da li kao ontolosko, teolosko, Ikosmolosiko, antropalo&ko Mi istorijis'ko), nije mog'lo da na pravi nacin shvati covjeka i svijet, svijet i u njemu covjeika, odnosno odnos covjeika i svijeta. Saimim >tim nije moglo doprinijeti uispostavljamju jedinstva covjeka i svijeta. Matafizicko misljenje je promasiilo (ili se, u najmainju ruku, danas pokazuje kao promasaj) zbog toga sto je ontologiju svijeta tumacilo pod znakom postojanosti, Akselos kaze b'irka i prezencije, ove ili one vrste, a ta postojanost je iskupljivana po cijenu cijepanja svijeta na dva dijela, od kojih je jedan dio uvijek ostao nespoznat. Naravmo, to je ono pojedinaono, ipromjenjivo, konkretno etc. S druge strane, u metafizickom mlsljenju je 'bitak svijeta bio uvijeik fifcsiran ikao ,,Bitalk pod aspektom najviseg bivstvujeceg" koje sadrzi istinu i smisao cjeline onoga sto jeste, i svega sto jeste. Ta se ipostojanost pakazalla, medutim, ili kao zalbluda (vise stetna nego ikorisna) ili kao nesto samo po sebi dobrano istroseno, jer je Igra svijeta u metafizickoj vizuri svodena na jednu partikudarnu igru. Svijet je, dalkle, shvatan na partikuilaran nacin i time hrivotvoren. Akselos sada postavlja .kljiucno pitanje: jpoistoji li nelko drukcije misdjanje, izvan metafizicikog, koje bi, nadmasujuci metafiziku a ne likvidirajuci je, adekvatnije progovorilo o svijetu? Znano je da je tradicionalno (filozofslko) imisljenje struikturu svijeta izilagalo izvodeci je iz ilogosa bitika koji ise manifestuje u oblicjiu triju apsoluta: Frirode, Boga ili Covjeka, ali je nakon smrti ovih vrhovnih instancija svijet ostao bez ,,supstancije", ,,subjekta", ,,osnovice", ,,podloge" etc. Kazemo ,,nakon smrti", i odmah treba dodati da niije rijec o doslovnoj smrti triju pomenutih apsoluta. Radii se o tome da je svaki od njih, Covjek posljednji, prestao dabude/vazi kao najvise odredenje, kao mjerilo, srediste, kao razlog i smisao etc. postojanja svijeta i zivota. S onu stranu takve smrti, oni vode svoj onostrami zivot sjeniki i ne prestaju da se imijesaju u nas: oni nas i dalje zaoimaju, muce, uveseljavaju illi rastuzuju. Akselos misli da nas i takvi ,,upucuju na put ka igri" (Argu-
POGOVOR
365
mants d'une recherdhe, p. 203), ka igri 'koja se ralskriva kao nova ,,ontoloigija" svijeta. Je li nova ,,ontologija" nesto posve movo? ,,)Igra — svijeta — se izvrsava otkad je svijet svijet i trajace do feraja svijeta..." (Horisonts du monde, ip. 38), vdi Akselos, uvodeci nas taiko u ,,tajnu" nove ,,ontologije". Alko igru nacas shvatimo kao movu vrstu ,,apsoluta", a ona se mora shvatiti barem kao ;pandan poznatim apsolutima, onda se moramo upitati kalko takva ontologija do sad mije dolazila do rijeci, ili, sto je druga strana pitanja, kako to tek sada dolazi do rijeci? (Misljenje igre svijeta nije od danas illi od juce. Istina, rijetki su mdslioci koji su je mislili — tek pokoji u jednom imiileoiju — i to zibog toga sto je teslko ,jpokrenuti" igru da bi ibila misljena. Znaci koje je ana o sdbi dava^la bill su tuma'ceni kao inidebs jednog od triju aipsoluta, pa a:ko se i stizalo do nje, ona je shvatana ne kao Igra svijeta, nego kao onto-teoilogicka i kosmo-ljudisiko-istorijsika igra. Zato misljenje Igre svijeta treba pratiti od prvih formulacija, kaikve, po Akselosu, nalazimo kod Heraiklita, ida bismo takvo misiljenje, barem u fragmentkna ili kao nagovjestaj, potvrdiili jos ikod Aristotela, Marlfcsa i Nicea. Akselos smatra da je ovo jedna od dvije glavne struje u istoriji filozofije: ona heraiklitovska. Njoj je, gledano nacelno, svojstveno to da se u najboljoj njenoj dubini .astina miali Ikao ikoofiguracija lutanja" (Horisonts du monde, p. 38), jer je .^struktura" svijeta shvacena prevas'hodno kao igra. No, protaganisti ovalkvog vidonja, jedino maozida izuzimajuci Heraklita, nisu slijedili tu dubinu, nego su prebrzo posezMi za pravilima (imanentnim ili transcendemtoim) koja su, jednom dobivena na podrucju neike partikularne igre, poturaili kao pravila Igre svijeta. Talko je bit svijeta preko 'koljena prelamana u nesto zatvoreno i jednostavmo/jednostrano, odredeno i izvjesno. A ibit svijeta i zivota je, a'ko ne protivnost tome, ono sigurno nesto drugo. iNa izvoru druge struje u istoriji filozofije .stoji Parmenid, i ona preko PI at ona i Kanta seze do Hajdegera. Postojani bitaik se, irazlilkovanjem iamedu bitka i bivstvujuceg, istine i mnjenja takode na kraju konca roisli kao svojevrsna konstelacija Igre. I jedna i druga struja htjele bi ida zasvjedoce da Igra nadmasuje svaiki od apsoluta, alii se injihovi protagonisti, mozda s izuzetkam Heraiklita, u brajmjem rezuiltatu
366
ALEKSA BUHA
priManjaju jednom od njih. Pojonovi razvoja, progresa, movog, .rasta, oslobodenja, stvaranja, sloibode, sulbjekta, dobrog, pravednog, istinitog, istinskog, lijepog etc., ipojam negativiteta, rada negativiteta 'kao zaloge ostvarivanja ovih pojmova cinili su do salda svoje. Niko od ovih imiislilaca nije im se mogao od'rvati do kraja, i pristajao je da ih dalje ipromovise. Prva sansa imisljsnja (i zivljenja) Iigre svijeta, Svijeta kao igre uikazuje se, izgleda, tek u tiase vrijeme. Ona je povijesne naravi, i rezuiltat je jednog potpunog iscrpljenja simis'la nosecih pojmova tradicioinalme (tj. metafizicike) fillozoifije. Novo iskustvo je, po Akselosu, radikalno. ,,Svi uobicajeni putevi su, tako reci, zatvoreni i nema radikalno novih stvari: ono sto je drzano za prirodno ofbesprirodeno je, irealno biva derealizovano, iistorijslko se dakrajcuje. Medutim, Isto ne prastaje da imiplicira svoju nagaeiju, sto ga ne vodi u Drugotnost. (Unutar samog se.be Isto sjedinjuje identitet i negaciju)", kazuje Akselos (Horisonts du monde, p. 36), i ovirn rijecima dobro uvodi u svoje poimanje biti svijeta. Taikvoj ,,konlstelaeiji igre" svijeta i igre u svijetu, takvoj istini kao ,,kanfiguraciji lutanja" dorasla je samo nova ,,ontologija" — tipa igre. Igra se ovdje shvata kao jos jedino preostalo Isto, a njena istina kao lutanje, jer to Iisto inema, uiprkos svom imenu, nista cvrstog i pouzdanog. Preostallo je, idafcle, jos samo Isto, Jedno^Sve, Igra svijeta, Igra Jedno-iSve(ga). Ostao je jos samo Svijet sam, koji je svoja sopstvana osnovica bez osnovice, sopstvema svrha bez svAe, i cija se bit zaisvjedocuje kao Igra. Propali su, gledano nacelno, silni pokusaji da se misljenje i djelovanje Ijudi zastnuju jednom ,,za svagda" na utvrdenim mjerilima (na bazi pomenute postojanosti), lili propadaju pred nasim ocima, buiduci da tradicija gospodari jos uvijek i vladace jos zadugo. Igru svijeta kao njihovo novo ,,utemeIjenje" treba najprije misliti, zivjeti i s njom dksperimentisati kao s ,,nadomjestlkom" za izgulbiljeni apsolut. Za taikvu mogucnost postaraila se, dovoljno parado'ksalno, sama metafizika. Kao ,,apiruga" tehnike, ona je pripremila ,,svoje nasljedstvo kroz tehnoscijentificku aktivnast koja ce je nadomjestiti" (Pour une ethique piroblematique, p. 19). Izgleda da ova aktivnost, tek ona, baca pravo svjetlo na ,,totalitet" svega sto jeste" i na pravi naoin dbasjava ,,sve Sto jeste".
POGOVOR
367
Izgleda da tdk ona uvodi u otvorenost Igre svijeta; jer je povijest tek zahvailjujuci teihnici postala svjetslka povijest, pa dalje plametarna, i zbog toga sto je planetarna lutajuca, a ,jpriznavanje" otvorenosti 'svjetske povijesti oini usilov da se Ikao ,,temelj" te povijesti ,,prizna" Igra, a kao ljudslka i istina svijeta lutanje te Igre. Naravno, nije pri tome rijec o igri iz roda dosaid pozriatih vrsta igre, ne ni o ludidkoj svjetslkoj iigri, oego o ozbiljnom i zbiljskom zbivanju/postajanju svega sto jeste. O biti svijeta kao igri. To znaCi: igra svijeta s onu stranu svrhe i smisla umjesto metafizioke postojanosti biti svijeta, cija je smislenost zagarantovana ovim ill onim apsolutom, to dalje anaci wremenovanje umjesto postojanasti, jednom date ili ,,zadate", tnajzad, svrhovita igra bez svrhe umjesto rnetafizicki ,,osigurane" svrsihodnosti ili ,,canstva svrha". Akselos Igru svijeta odreduje ,,sadrzin^ki" kao dgru vremena, ali i ovaj pojam trdba odmah dalje diferencirati. ,,Igra vremena" nema svoje srediste u jednoj od dimemzija vremena (u proslosti, sadasnjosti ili buducnosti), nego je bez pocetka i kraja, boz pravca i sredista; ona je svoje sopstveno srediste i svoja sopstvena snaga gravitacije. Igru vremena tretoa misliti ,,ne kao bitalk i prisutmost (ili odsutnost), jos manje ikao kretanje koje dolazi iz nelkog izvora i vodi, nakon pada, ka osvajanju" (Horisonts du monde, p. 48). Pa ipalk je njena gravitaciona snaga tdlilka da se Igra svijeta ne moze uzeti kao rijec nad rijeoima. ,,Igra nije definitivna, nije posljednja rijec. Moglo hi 5ak biti da je igra samo jedna od igara Vremena ili da je smmo vrijeme samo jedna od partija koju igra ,ta' Igra." (Vcrs la pensee planetaire, p. 328) iNo bilo kako mu drago, sigurno je da Igra nije nikakav i-iititet. ,,Misiljenje igre svijeta — te igre koja nije nikakva ivair Ikoja postoji — ciini samo da je sve igra u odnosu na drugu stvar". (Horisonts du monde, p. 38) Rijec je o igri ovjeka i svijeta, Igra svijeta, koja u sveimu ima mozda posI jednju rlijec. ,,Umutar" potonje igre, koja se, ma koliiko da
368
ALEKSA BUHA
je irazmovrsna i mmogolika, oblikuje iipalk ma bazi dviju ,,partija", Alksdlos kaze i ,,po!lova", jedna jpartija" je covjek, a druga Bitalk kao vrijame, kao igra Svijeta. ,,Jer covjek odgovara ma igru svijeta, jedan s drugim igra u iistoj igri." (Vers la pensee
POGOVOR
369
njime, jnjiime' Jkoji ne postoji". (Horisonts du xnan.de, p. 10) I jos: ,/P)olieentricni centar, jedan i diferencijalan, koji pobuduje sve igre, jest' igra horizomta svijeta, horizonta bez horizonta. Ona je istoddbmo Borba, 'kao sto je borba igra. Borba koja se tamo odvija kudiikamo nadmasuje ljude... Igra horizonta svijeta ujedinjuje tota'litet, praviila, uslovljavanja i adredenja, i ano sto se zove sloboda. Ona je ta koja sjedinjuje u jedno svu prirodu i kulturu, jer ih svijet obuhvata obje u svojoj igri." (Horisonts du monde, p. 135) Igra svijeta nije, kazuje dallje Aikselos, nilk^kva empirijska, tramscendentalma, antropoloska etc. ozoiaka ili, pak, neka ad taiko ozmacavajucih instamcija; ,,oma impilicira, medutim, cjelokuipni visi smisao koji je bio dat svijetu i koji konstituise vladajuce kanstelacije (igre) ... ,Ona' se izrazava firagmentarno, ikroz svoje lutanje, nase traganje i gradinje, u nasim rijecima i nasim akcijama". (Le jeu du momde, p. 419) Tako smo prdko ,,odredanja", cija se spekulativna ledenast me moze previdjeti, dosili do jednog shvatanja Igre svijeta, koje nam se cini bliize. I kad preduprijedimo shvatanje da je ova metafora ,,islkovana" po ugledu na ,,;ljudske igre i igru u svijetu", kad je, dakle, hocemo da shvatimo kao nesto sasvim novo, ne mozemo apstrahovati od anog sto je bilo kazano u jednom ad garmjiih navoda: da i nase rijecii i akcije cine ,,mosioce" njanog izvirsavamja. Zaipravo, samo kroz njih i mozemo znati nesto o njoj, ali vazi i obrnuto: oma sama o sebi, ialko je basikrajmo veca i ad Ijodslkih igara i igre u svijetu. Igra sviijeta ,,se kazuje i zibiva prdko covjeka" (Vers la pensee planetaire, p. 16); ona je veza covjeka i svijeta. Velike moci, vec imenovane, ras^krivaju svijet i upravtljaju njime. ,JVti'sao ih sve prozima, ialko se raslkriva takode pad svojim sopstvemim razlilkovnim znacima. Ona je cas vise reJigiiozma, cas vi§e poetsfca, cas vise paliticka, cas vise filozofsika, cas vise soijentisticika i tehnicka." (Vers lla pensee pilanetaire, p. 16) Ono sto je u nase vrijeme sasviim novo jeste to da tehmika uzima, iziglada, od sada povlastanSi polozaj koji je do sada imala misao: ona postaje posljednji (u)lsud i pafcretac svega sto se misili i cini. ,,Tehinlka zahivata u svoje zuipcanike mitove i religiju, poeziju i literaturu, uimjetnost i politi'ku, naulku i mdsao, a vracanjam njenih zupcanika povezuju se proizvodnja i potrosnja." (Ibidem) 24 Maite mislilac tehnike
370
ALEKSA BUHA
Prirodu novog jnoguceg mis!j enj a Aksdlos talkode odreduje ne ostavljajuci nais bez nedouimica, i cilnedi to u nekoj vrsti igre aspekata, kojima se jadva nazire kraj. Alko misljenje kao takvo nema posla s neeim postojanim, istim onda ni istina o njemu i njegova istiina ne moze biti ,,ista", jednom zauvijek izvjesna, nego prevashodno lutajuea. Lutanje stoji na pocetiku i prostire se
POGOVOR i somdlsao svega sto jeste, ,,ona" se obraca Svijetu samom, cije kretanje ne pociva ni na cemu, Svijet koji pociva ,^ia osnovi bez osoove". Nova ,,logika" ima posla s ,,logosom" onog sto logosa, u stvari, nema, sa svijetom koji nije nikakav entitet, all za ,,nju" se ipak moze reci da ima za ,,predmet" Svijet sam. Tajna je, dalkle, u tome ,,sam". Bice da smo najblize istini alko ovo ,,sopstvo" svijeta shvatimo kao igru. Nova ,,logilka" izrazava, prema tome, ritam igre igrajuceg svijeta, pri cemu je bivstvovanje shvace-no kao vremenovanje. U toj persipektivi ,,(I)stina i lutanje se ne suprotstavljaju vjestacfci, oini cine dva lica istog noVcica za pot'kusurivanje", ,,za potlfcusurivanje" abog toga sto u pitanjima istine ,jposlljednja rijec ne pripada covjdku nego svijetu koji obuhvata/spaja sve ljude". (Arguments d'une recherche, p. 170) Za novo misljenje se zahtijeva da buide ne samo novo nego i ,,novo i viono", anticijpirajuce i polivalentno misljenje lutanja. U ovotn videnju jedino sto je isto jeste lutanje. Ono je jedina ,,trajina" istina, jedini terminus comparationis prema kome se ravnaju sve diruge istine, jer onio nije stvar proizvdljnosti (kojoj bi se mogilo doskociti), nego jedina dusa nase planete. Dozinajema da ono nije haos, nego ,,regulrsano lutanje", alii ne vise od toga. Metodu svoje misli Alksdlos odreduje kao planetarnu, i stailo mu je da se u njeino ime insistira na minostvu perspektiva i aspdkata u pogledu sadrzaja svakog problema (misli). ,,Vise nego kriticlko, ovo misljenje moze biti samo produktivno i uipitno, pitajuce i kreativno, 'multidimenzionalno i anticipatorno." (Argumentis d'ume recherdhe, p. 201) Blize je odredujuci, on kazuje jos citav niz pojedinosti o njoj. ,,Najprije" je tu jedno opste odredenje po kome ,,(M)etodska putanja misljenja danas moze biti samo istorijsko-spekulativna, a da ise, naravno, ine upada u istoricizam i sipekularne iluzije." (HoriSonts idu monde, p. 56) [Nova metoda miora moci integrisati analizu i reflleksiju, intuidiju i dijaldktiiku, a da ne bude nejasna kao intuicija ili mdhani'cka kao dijalektika. Ona mora, rdklo bi se, integrisati sve metode, i uz to mora biti autdkritdena. Kao istorijisko^spdkulativna, ona mora obuhvatiti - rekonstruisuci i ddkonstruisuci — cjdloikupinu istoriju covjd5anstva i imisli, alii ne manje i saldaslnjost: me ipodlijezuci aktiviamu, i buduonost: ibez padanja u islfcusenja da daje obecanja u pogledu buduceg raja. Kao, u stvari, metaistorijska
372
ALEKSA BUHA
i imetadijaildktioka, kao metafillozofe'ka ispekulativna imetoda, planetarna rnetoda i ne moze imati ibilo Ikakva cvrsta pravila kojih ibismo se mogili alii trebalo da pridrzavamo. Gotovo M se moglo pomisliti da je put koji se ovdje vizira iput rijeike bez oballa, ill da same oballe mi'su ni vazoe; ,sve je u tome da se shvati ritaim rijeike, ili mozda njeno jedva cujno hujanje. Ipak, Alkes olios ima sta da pred'lozi d kao uiputu za prakticko vodenje zlvota, alko je odvajanje teorijskog i prakticikog jos uvijek legitimno, alko nismo nacisto da jedno iz drugog proisticu. No, i kod Akesolosa prakticikim uputama ,,p'rethode" teorijske spoznaje. Pogledajimo, prije govora o tdm uputama, Ikako ovaj autor ,,dijagnosticira" nase vrijame. 'Nase vrijeme je prije dovrsavanje ere moderniteta nego sto je pocetalk move ere: planetarne ere. To vrijedi za nasu spremnost da se suocimo s novom erom mada se ana odavno uvuMa pod nasu kozu, u nase ice d iplice. ,,Plameitarna epofaa dbuhvata u zajednicikoj sudbini sve slanoivnike nase pllanete i pocinje da na>m pokazuje ono sto svijet jeste. Planetarna znaci lutajuca. Nasa zvijezda, Zemlja, hvata se lutajuce trke, ne znajuqi zasto poduzima osvajanje prostora i vremena, u time cega njeni stanovnici, smeteni kao nikad, traba da prknaju istodobnu nuznost njenog osvajanja i njeno lutajuce ipostajanje. Istina i lutanje se ne sujprotstavljaju vjestacfki, oni cine dva lica istog novcica za potkusurivanje. Eto sta, u ovo posllije podne dvadesetog vijeka, itreiba da pocnemo uvidati." ((Arguments d'une recherche, p. 170) Vrijeme je, mislli Alkesolos, da se manemo mita o (svemocinoj) raoicmalnasti i da stavimo tacku na egoi'stioku i inarcisoidnu (movovjelkovnu) su'bjdktivnoist. Vrijeme je da prestanemo tragati ;za ,,sipaisenjem", za ,jstiinski:m" zivotom, ikoje je flilozofija trazila u ,,istini", jefdlnoj jedinoj i vjeonoj. Moramo nauciti da podnosimo ono sto jedino jest i pO'Staje: Igru (Istoga), bez Ikrivotvorenja ,,fundamentalne drugotnosti". Moramo nauciti da podnosimo nasu ograniceinost i kooaonost, isuprotaosti u 'koj'e smo zaviitllani, neizvjesnost i lutanje. Planetamo imisdjetnje oidrnjerava sve sto rnislimo d cinimo, cinimo i mislimo, sve sto govorimo i mdsldmo, mislimo i govorimo, ne viise na pojmu jedine i vjecne istine, koja ,,kazuje" u ime cega se sve ovo poduzima, nego na ,,nasem lutanju koje ne poziva vise ni na kakvu istinu". (Pour une ethique problematique, p. 11) Sa istinom koja je degradirana na novcic za potlfcusurivanje Alkselos trazi da se od generailno^teorijiske prede na pra-
POGOVOR
373
'kticko-eticlku imisao. O movom, pllanetarnom covjdku dovoljno je kazano sto ne bi trdbailo da bude, i ostalo je jos da se kaze sta bi trebalo da cini. Pllanetanni covjelk -bi morao, alko hoce da se ,yri(t)muje" s inovom erom, najprije da pohada s'kolu planetarnog imisljenja. Nasljedujuci amticki logos, pojmove prirode, boga i istorijskog covjeka (opet ruku koja je zadala ranu postaje najbolji njen iscjdljitdlj!), planetarna miisao, ,,brizino i neustrasivo metodicka, all ne vjestacki doktrinirana, treba da razumije covjeka inase ere ikraja sulbjdktivno,sti, tog covjdka — jos toliko ego-can trionog i narcisoidnog — 'fcoji traga da se izbavi od sarnog sebe, da se izlijeci od sebe, da rascini prije no da integri£e individualnost". (Horisonts du monde, p. 67) Jer, to je jedini inacin -da se izlijeci od dubdkog nezadovoilj'stva, dosade, frustracije i dokolicenja, ido cega ga je dovdla njegova pomahnitala osvajaclka sulbjdktivnoist, 'koja je palila i zarila ne znajudi u ime cega. Trdba nauicti da ise pitanja osnove i smisla svijeta i covjeka ,,podnose" kao naugoidna i otvorena. Da je istorija, zahvaljujuci razvoju tehnike, postala svjetska, i dallje planetarna, tj. lutajuca, alii zbog toga ne i manje ,,istinila". Treba pristati na novi jpdlozaj misljenja"; planetamo mi'Sljenje je misljenje koje ,,ustupa natrag i dolazi iz buducnosti". Ono ide u stopu s akcijom ,,koja se povlaci i ide naprijed"; dboje se, pak ,,nadaju da budu misljenja i djelovanja s onu stranu fiksiranja bitka i trdbanja-ibitika, u igri, u trazeii ju jednog stila mislli i aikcije punih sjecainja, koji cuva i prenuisuje pravila cineci ih ffluidnim i orijantiise lutanje koje pii-uzima cijelu istinu". (Pour une ethique problematique, p. 23) Salbiruci sve pralktioko-etiSke uvide, po dobroj staroj traIk-iji, u jednu uputu, Akselos, najzad, formulise i .jkategorick i iimperativ", kojeg bi se trdballo da pridrzava planetarni "iivjdk. ,,Govoriti, misliti, raiditi, vdljeti, umirati - - predajte se svamu tome, bez silijapog fanatizma, ibez mlitave siljapoce - igrajuci. Tako glasi centralna zapovijest neizvjesne (probIciiiatique) etike." (Pour une etiique prdblematique, p. 30) iSopstvo covjdka se oglada, po Akasollosu, u igri pitanja i odigovora izmedu covjeka i Svijata, — u igri ikoja nema, izviin sebe, nikakve svrhe. To je igra afirmacije i negacije, nega< i ji- i aifirmacije, i treba je kodirati i ddkddirati. To je igra I i i i l k a i nista, vremena i imisljenja, svalkog ponaosob sa svima, N& ,,svima" koji su ,,jedno". Ovu igru bitka i nista treba miI n i i dgrati kao ono Sve; treba prihvatiti da se samog sebe ho-
374
ALEKSA
BUHA
ce kao fragment JednognSveCga). Treba misHiti misli koje nas misle, ciniti c'ine 'koji nas cine. Izbrisano je Hi precrtano mjesto bitlka (kao neceg postojanog, srvrhovitog i smislanog); treba prdhvatiti Svijet ciji se horizonti stalno izmicu i priblizavaju. ,,On" >sam jeste il ostaje ansambU igre drugih igrajucih slkupina, koji ,,uzmiee ka svojim horkontima". Nabrajanje ,,ma!ksirna" ovog svojevrsnog stoiicizma volje za meizvjesnoscu ,,pravila" neizvjesne etike u kojoj vrhuni Akselosova misao, zayrsicamo jednim duzim citatom. ,;Da li igra covjeka otvorena igra mi'sli, ;u spiral! koja je obuhvacena igrom svijeta, i
Do ovog stanovista, 'koje je upravo oortano, Akseios je dolazio postepeno; to vrijedi ibaram za izricite formulacije. I mada te izricite formulacije i razrade ddlaze u velikoj mjeri poslije monografije o Marfcsu, s pravom se moze kazati da je Akselas sa ovog stanovista i u ovoj perspektivi sagledao i misao Karia Mariksa. Poigledajmo, najzad, 'kaiko izglleda Aikselosov Marks. Kostas Aifcsdlos nema prevashodno namjeru da Marksa izlozi sistematski ili istorijski, njegova je namjera da s pvim misljenjem pripremi dijalog, za koji je, zbog praktickih i teorijislkih imiplilkacija injegovilh, — veil on — krajnje vrije-
POGOVOR
375
me. (Njegova kinjiga nastala je krajem ipedesetih godina.) Moguci dijalog, u stvari faikticki dijalog, jer se priprema moze dbaviti samo vodeci vec sam dijalog, treba da se vodi i vodi se, dalklle, ne iz pulke istorijs'ko-lkullturne potrebe, nego iz na.susne potrebe da se misli vllastita ljudska, odnosmo istorijska situacija, da se da odgovor na pitanje o smislu zivota i isIcorijskog zbivanja/postajanja. Akselos prihvata shvatanje o jcdinstvu Marksove misli, ali ne zaboravlja da ipak postoji mladi i stari Marks. U njegovom razumijevanju i tumacenju je mladi i stri Marks. U njegovom razumijevanju i tumacenju jc mladi Marks odniio prevagu nad starim, stavise: prvi je poslao imjerilo za drugog. To se vidi vec iz citata (a oni su zna!a<3ki odalbrani i dbilno koristeni): vecina navoda police iz ranih spisa Marfcsovih. Pa, ialko vodi racuina o svini tekstovima, Alkselos u prvi plan stavilja Marfcsove rane spise, i to tzv. paris'ke rukopise, -- knjigu postanja i prdbni kamen Marksovog misljenja, kalko veli, i Njemacku ideologiju, poseibno njen prvi dio. Metodsko ishodiste Akselosove intenpretacije jeste: povijiovati se ritmu Marksovog misiljenja, pristati na intencije n jogove misli, prihvatiti isvu njenu eiiergiju, cak je, rasutu od spisa i zaokupljenu mnostvom problema, sabrati na jedno injesto kako bi sto jace zasvijetlila, — i time bolje razotkrila 0110 sto inace osvjetljava, i kako bi manje bila u prilici da precuti ono sto oije misllila: ono sto nije htjdla ili nije mogla, svejedno, da misli. Niije, dakle, rijec ni o napadu ni o odbrani Marksa, nego o polaganju racuna o metodi, prirodi i glavnoj sadrzini Marksove misli, i, s tim u vezi, o njenom domasaju; u jednoj slici autor ikaze da iistimu ove mislli treba natjerati da M /.aiblista kako bi se laikse vidio njen sjaj i bijeda. Trazeni ritam Marlksovog misiljenja jeste, u stvari, ritam iistorije; ono ga samo manje ili vise vjerno, manje ili vise (lulbolko otkucava, Marks bi kazao izrazava. Da li ga i u kolik o j mjeri pri tome i teoriji&ki dovaljtno transpanuje, to oistaje da se vidi. Time smo nagovijestili i glavnu Akselosovu tezu u pogledu sadrzine Marlfesovog mis!ljenja:to je misljenje istoi i j c kao stvari covjekove akcije. Po tome se ovo mislljenje inpisuje u iliniju novovjelkovnog misiljenja (produzuje je i, mo/da, dovrsava). To je, dakile, jedno od onih misljenja koje |i- covjeku i njegovoj istorijskoj alkciji pripisalo ,jposve povlastenu ulogu" u svijetu. ,,Istorija od sada (tj. od ;pocetka no-
376
ALEKSA BUHA
vog vijaka — A. B.) ustaeovljuje zemlju Ijudi i tlo sve djelataosti, istin:sko njihovo mjesto, a omisao pocinje da3 se pita 0 enigmi bitka covjeka :i smisla njegove is torije." Prema Akselosu, Marks hoce da da odgovor ma pitanje sta je bitak, sta je ono po cemu sve jeste i dofoiva svoj smisao, u Marks-Akselosovoj formulaciji: sta je bitak covje'ka, a posto je on u biti istorijsko bice, sta je smi'sao njegove istorije i koji elementi ucestvuju u njemoim pravlljenju. ,jUpravo ljudisko bice 1 istorijisiko postajanje sacinjavaju os istrazivanja, ciji izgled pokusavamo skicirati. To bice i to postajanje se izucavaju da bi se mogli izmijeniti i pobolljsati djedatnim posredovanjem nauke i tehniike i zahvaljujuci njima." (I, p. 26) Iz daIjeg Aksdlosovog izlaganja i promislljanja Marksove isfaodisne misli proizilazi da, uprkos ovorn sto je u Marksovo ime upravo potvrdeno, covjek nije fundament istorije niti je istorija prvobitina i sustinsika reallnost covjelka, da oba ova entiteta ,,imaju" kao svoju asnoviou: tdhniku, ili, bice prije, tehnika iima njih. Akselois kazuje da je taj.na covjdka istorija a tajna (uiniverzalne) istorije telhinilka. Sam ritam istorijskog kretanja ne odreduje u Marksovoj vizuri, ova ili ona ideja, ne odreduje ga bog ili kosmos, ne ni covjek uzet bilo kao individuallno bilo kao kolelktiivino bice, nego .proizvodnja na bazi tehnike. Takva proizvodnja je apsolutna teticka mod; ona je kvazi -apsolutno kreativna. .^ehinilka upravlja ritanom nagona i stavlja svijet u pdkret. Covjeka -svalkako poikrecu njegovi prirodni inagoni; alii ipalk tehnilka — koja je vise od sreds,tava za udovoljavanje potrebatma, pa je pokretaSka sila istorije — posjeduje mnogo vedu moc." (II, p. 206) Sto se teorijslkog statusa Marksove misli ti£e, odnosno njene prirode, Aksdlos je odreduje kao prevashodno filozof&ku, calk je u stanju da zasvjedoci i mjenu metafizioku prirodu. Mada je ovo mislljenje u svom samorazumijevanju usmjeretno antifitlozofe'ki i htjdlo bi da bude nauono, ono je i po svom metodu i po krajinjem nauimu — filozofsiko. Jer, jedna misao prozima, po Akselosu, sve Marksove takstove: misao ulkidanja covjekovog otudenja, i to u speeificnoj perspdktivi. ,,U otudenom radu Marks misli pronaci enigmu istorijskog 3 Upor.: Kostas Axelos, Marx penseur de la technique, Les editions de Minuit, Paris, 1974, torn I i II, 4. izd. Gornji navod I, p. 23. U daljem navodenju bice u zagradi oznaceni samo torn i stranica. Navodi se daju po prevodu Duska Pavlovica.
POGOVOR
377
postajanja covjedanstva; ekonomska tragedija pojavljuje se tako kao najtvrda reallnost zla i neJagodnosti, pri cemu se Zlo ocrtava nekako kao laicizirana sjena stocnog grijeha." (I, p. 32). Ta osnovna filozofska misao jpolazi od analize i kritike otudenja Ijudskog bica — otudenja rada, ekonomije, politike, Ijuids^ke egzistencije i ideja — i dovrsava se tehnickim predvidenjem univerzalnog izmiranja, izmirenja covjdka sa Prirodom i sa njegovom prirodom, koje se izvrsava u istorijskom i drustveinoim zajednistvu ljudi, a koje najzad omogucuje potpuno zadovoljeinje vlastitih potrdba, carstvo izobilja, svijet transparencije svega sto jeste. To (iz)mirenje znaci osvajanje svijeta od covjeka i za njega, neograniceno razvijanje sinaga tdhnike". (I, p. 8—9) Navod je namjerno duzi da bi se u najSirim potezima pokazalo Akselosovo shvatanje Marksove ,,racionalne utopije" Ijudskog oslobodenja i naznacila sadrzina same slobode. Jer, koliko god se zaklinjalo u to da je ono samo ,,radikalna iskustveoa analiza postojeceg .svijeta" i nista ni manje ni vise, Mariksovo misljenje produzuje, u istvari, ,,grcku metafiziku, judeoihriscanslku teologiju i modernu filozofiju ...", a ,,ponajvise ovu trecu epohu zapadnog misljenja, ustanovljenje Subjekta". i(II, p. 167—168) Akselos smatra da filozofsku prirodu kljuone Marksove misili, da .njegovu ,;racionalnu utopiju" ne moze sakriti nikakva nalknaidna empirijislka egzemplifikacija. Is to stanje stvari srecemo i s olbzirom na Marksovu misao ,;pozitivinog" razrjesavanja otudenja: njegovi pojmovi novog Covjeka, nove produ'ktiwnosti, materijalizima=ihiumainizma etc. po svom porijeklu su filozofski, i to, po Akselosu, metafizicki, utdliko sto su nastali davanjem pri,mata osjetillnosti, koja je hiipostazirana u toj svojoj prvotnosti ne manje nego sto je to nakoc bila duihovnost. Ovo filozofsko mislljenje konstituise se preokretanjem metafiziclke tradicije zapada, a samo preakretanje me znaci okretanje leda toj tradioiji nego, i to je paradoks Marksove teorije, naipor da se oistvare njena obecanja, — prevazilazenjom filozofije u nauci i tehinici, 'koje je u isti taj svijet doiiijola niko drugi ido filozofija. Sta biva s filozofijom kad se ,,ozbilji", ,,konkretizuje", kad postane ,,praksa"? — jeste takode jedno od pitanja na koje Akseilois daje odgovor u ovoj inonografiji. Akselos odreduje, dakle, prirodu i sadrzinu, a time i mjesto i zmacaj Marksove teorije ,talko sto je — ponovimo — upisuje u liniju zapadnoevropisfcog (fillozofsikog) mi-
378
ALEKSA BUHA
siljenja, koje covjelkovu spozmaju, svijest, izvjesnost etc. trazi na sakli dosta siro'ke lapeze shvatanja jbitika 'koji postaje cjelina svijeta": ad shvatanja da an stoluje u duhu, ideji, bogu, prirodi, materiji, do (movovjdkovmog) shvatainja da je taj tron u mislecoj i/ili djelatnoj subjektivnosti covjeka, uzetog biilo kao pojedinca, bilo kao covjecanstva. Marksov novum je u tome sto je novovjekovnu filozofiju svijesti pretumacio u ,,tdhnoscijen1iificku djelatnost koja hoce da je nadomjesti", kazaoe ovaj autor svoju decidiranu ocjenu u jednom d'rugom spiisu (Pour une etihique prolblematique, ip. 19). Ali, ova misao nije samo fiilozofija nego, receno je, antiOlozofsika fiilozofija; to ,,amti" odnosi se samo na dotadasnje filozofeme, zapravo, na njihovu apstraktivnost i nacin ,,razrjesavanja" problema covjeka i svijeta, a ne na usmjerenost filozofije kao taikve, — ne na njenu usmjerenoist na Cjelinu, jer :se samo iz taikve usmjerenosti moze odgovoriti na pitanje o bit'ku, odnosno na pitanje o smislu zivota i (istorijskog) postajainja. Time se Marfksova antifilozoficnost (fillozofsika) dovoidi do stupnja na koime se mora ;kazati u cemu se ona ogleda. Ona se ogleda u naucnosti. All, odmah moramo istaci da naucnost u rukama ovog mislioca ne znaoi isto sto i naucnost u posebnim naukama. Kazano ,,pozitivno", ili u najmanju ruku poizitivnije, Marksovo (ifilozofsko) misljenje preuzima odredenu naucnu usmjerenost utoliko sto Cjelinu svega sto jeste, odnosno ono sto on uzima za Cjelinu, hoce da prikaze ,,konkretno" naucno, ali se pri tome ne drzj polazista nauke niti se zadovoljava ,,cistim" naucnim rezultatima. Sve u svemu, za Marksa vazi da ,yono sto se izdaje za naucno ne crpi samo na dzvorima nauke. Moglo bi se reci da Marks naucno eksplicira svoje imiplicitno filozofsike postavlke, kad bi njegov ,naucni' raid dopustao da ga adekvatino obiljezimo ovim imenom. VI§e nego nauikam Mariksov poiduhvat obuzet je tehnikom; no mozda (imoderma) tehnika bas saci-njava unutraanjeg poikretaca (moderne) nauke". (I, p. 35) Sta je Oinda s Marksovim metodom, ako su teorijisiki status i sadrzina njegove mislli odredeni na nacin Ikako smo to s'kicirali ? iKad gornja odredenja Akselos ,,konkretizuje" tako sto tvrdi da se ,,Marksova filozofeka misao (...) ocrtava na horizontu Hegdlove ontoloske metafizilke" (I, p. 51), onda se i za odgovor na pitanje o karakteru njegove metode treba raspitati kod Hegela. Akselos misli naime, da su ,,uslovi moguc-
I'OGOVOR
379
nosti" (Kaint) tog horizonta preuzeti, u preinaeenoim dbliiku, i od Marksa. U Hegeila je ,,apsolutao zinanje duha Cjeline prava istina, ddk bi Marks htio da duh Cjelline nadoimjesti materijalnom i cjeilovitom pralksoim, apsolutoi duh objektivnim sulbjdktima koji se zovu proizvodaci materajallinih ddbara, djelovanje ideje djdlovanj'am ljudi; Marks ,,hoce da silu misIjenja i kretanje pojimova nadomjesti proizvodnim snagama i njihovim zbiiljsikim kretanjem". (I, p. 60) Marks uzima, po Akselosu, u obzir drugu mogucnost istorije. On istoriju vidi kao ciinjenje/praviljenje, pa Cjeliina svega sto jeste nije stvar prozimainja svega sto jeste apsoilutnim duhom, nego je rezultat u'spostavljainja cinjenjem, tehnoscijantiistickom djelatnos6u. Za suprotstavljanje Hegdlovo'm horizontu, Marks bira teren koji se, tako reci, sam nametauo, alii na putu do Cjeline stoje, i ovdje kao i tamo, preprdke i negatdvnosti koje se moraju :savladati. Malkar koliko da su ,,stvarni interesi" stupili na mjesto ,,6istih ideja", ostaje zadatalk da se izade na kraj s anim negativnim, u Marifcsovoj terminologiji: s Ijuds'kiim otudenjem. Za'logu uispjeha predstaVlja drugacije ophodenje s negativinim: ne palktiranje s njim ne ponistavajuci ga, ne njegovo prdkilamovanje u moimenat pozitivnog, ne njegovo ukidanje u mislima a zadrazvanje u zbdllji, ne njegovo pretumacenje u nesto sto je inherentno samom postojanju, nego njqgovo stvarno poni&tavanje/odstranjivanje. Tako je Hegelov sipekulativnojdijailekti6k! nietod, koji miri suiprotnosti ,,gutajudi" ih, a da pri tome rijetlko treipne okom, zamijenjen ..konkretao-iistorijislko^dijaildkticlkim metodorn". Pri tome se u ovoj miisli i s ovom misli desilo nesto sto, doduse, nije rijetkost u istoriji ideja, ali je ovdje dosilo do rijeci na presudniji nacin. lalko je Marksovo misljenje fffiozofs'ko po svom predmetu i karatkeru, pa i po metodu, ova je misao svoje sredisnje motive, istoriju i covjeka, odnosmo njihov temdlj: tehniku, ne samo izdvojdla iz Cjeline, nego ih je i ucinila Cjelinom, a nju opte htjdla da spozna naucno. Dogodio se stoga svojevrsni pars pro toto. Istina je, naime, da su istorija i covjak sredinom devetnaestog stoljeca imali vec povlasten polozaj ne samo u naucnom nego i u filozofskom istrazivanju, utoliko sto je istorija tretirana — zahvaljujuoi napretku tehnike — kao pravo mjesto borbe covjdka s prirodom i postanka Tjudsikog svijeta, — pa Marks samo nastavlja na zateceno stanje. To se dogada u
380
ALEKSA BUHA
znaku lozinlke ,,postajainja filozofije svjetovoom", odnosno ,,postajanje svijeta fillozofeikim", a saima lozinka proizilazi iz dos'tigtnuca posljedinje velike fllozofije sulbjektivnosti, to jest Hegellove filozofije. Hegeil vec poikazuje teznju, izricit je Akselos, da se is torija i covjek misle u svojoj is tori j sto j i antrapoloslkoj autanomiji. Tu su autonomiju naulke prihvatile, a Marks ju je htio filozofski ,,konkretizovatii". ,,Konkretizovati" ovdje znaci zadrzati njenu filozofsku uismjerenost (na Cjelinu) odnosno nauc.no zasvjedociti neato sto dolazi izdaile'ka, a sto jeste to sto jeste telk unutar Cjdline. Medutim, sama konkretizacija poprima pod Mariksovim prstima necuvena oblicja i razmjere. Inace suzena prabilematika svega sto jeste na istoriju i covjeka dozivljava u Marksovom videnju jos jedno suzenje: utoliko sto se istorija svodi na jednu jedinu dimenziju, onu .proizvodinih snaga u liku tefanilke, odnosano na proizvodnju materija'lnog zivota, a covjek na aktera zado'voljenja svojih potreba, prevashodno bidloskih ili vitailnih. Po Akselosu, Marks uzima jednu dimenzijiU, jedan aspekt (covjekovag) istorijskog postajanja, produbljuje ga i pojacava u jedinu izvjesnu i pravu reallnost, i njime mjeri sve druge aispeikte i dimenzije zbilje, — ako oni uopste i ullaze u njegovo vi'dno polje. On smatra da pocesto ne uilaze. iNo Aksellos se ne zaidrzava samo na ovim i ovakvim odredenjima Skaralktera Marksovog misljenja. Otaa nisu bila strana ni mnogini dosadasnjini interpretacijaroa iMarksa. Po Akselosu, iiz Marksove ,,prethodne odluke" da sve polozi na kartu tehnike, da tehniku uzme kao praizvor moderne istorije i zalogu ostvarenja tradioianalne filozofije, kao put izmirenja covjdka i svijeta, ako vec ne i put uspostavljanja harmonije izmedu njih, — iz te ,,odluke" proizisla je i sadrziina i priroda i metod Manksovog mislljemja. Mariks kao prevashodno mislilac tehnike odreduje i Marksa kao filozofa, ekonomskog i socijailnog nauonika, poilitickog prakticara etc. Sve te i druge dirnenzije njegove misli i dje'lattnosti prozete su tdhni^kom dimanzijom, alko ana vec nije i dimenzija svi'h dimenzija. Za sve ono sto Marks uci o covjeku, drustvu, istoriji, prirodi etc. zasluzna je i kniva je tehnika. Tehnika je zasluzna sto se covjek odvojio od primitivne prirodne zajednice kako s drugim ljudima tako i s prirodom. Kidajuai pupcanu vrpcu covjeka s prirodom, tehmilka je od istorijslke djdlatooisti covjetka ucinila privilegovano mjesto boribe covjeka s prirodom, ona sama
POGOVOR
381
je postala medij praviljenja istarije. No tehnika nije ucinila samo to. Postoji upravna proporcija izmedu razvoja proizvodnih snaga u liku tehnike i razvoja covjeka (njegovih vlastitih, radnih, sustitnsikih etc. snaga). Tehnika razotfcriva, dafcle, ontoloslke snage covjeka, ona ih, talko reci, stvara, sigurno je da tih doaiva u zivot, a kroz njih progovara i prirodno bice covjeka i ljudsiko bice prirode. Osjetilnost, jos tacnije: osjetilna djeilatoost safiinjava realmost tih snaga, pravu prirodu covjelka — njegovu ontollosiku, tj. antropoloslku i istorijislfcu prirodu. U ovoj vizuri, koju Akselos drzi za autenticnu Ma^ksovu vizuru, ,,Cje!lina bitlka na izvjestae nacin ce se podudarati sa cjelinom ljudske produktivinosti, koja ce sama sebi biti sopsiveni temelj i sopstvena svrha. Ono cega se tehnika moze domoci sacinjava Cjelimu prije nego cjelina shvalJljivog. Mar'ksova misao bavi se ,asjatilnotn' cjelinom bica, onakvom kaikva so da dohvatiti i oblilkovati tehniikom. Redukcija svijeta na nrodukciju tehnilke imipilioira postojanje tehnike kao temelja l)ilka i pokretaca postajanja. No da 11 se Svijet kao otvorena cjeilina dohvatiti tehnologijom?" (II, p. 268). All prije odgovora na ipotonje pitanje, Ikoje je proizaslo 17. ipristajanja uz jedno imoguce poKJtirvmo vrednovanje tehnike, Irdba vidjeti u cemu je 'krivica te iste tehnike. Iz Marksa proi/.ilazi da je ista ta tehnilka, izgleda istodobno, slkrivila sto je — ipo definiciji — povoljan, pravi, istiins-ki etc. razvoj covjeika, ipespaktivi njiho'vog previladavanja osvajaSkoim tehnikom — I ako je strukturisana njegova knj'iga — istom onom tehnikom koja stoji u tamelljiu isvih oblilka otudenja: ana je roidno imjeslo podjele rada i privatinog vlasnistva naid sredstvima za proi/.vodnju, idalkle, onih fenomena ikoji su donijdli otudenje. Ruk;i Ikoja je nanijdla ranu jedino imoze, kao u ,starim dobrim niirs'kim i religijiskim ucenjima, da tu ranu i zacijeli. Talko Simo undkolilko arguinientovali tvrdnju da je Marksova miisao teorija istorije. Priblizili smo se naslovu rada fcoji k:i/.uje da je Akseilas sitanoviste .jnovog" matedjalizma s^mjeiio izmedu antropologije d tdhnologije, ,jiz;mediu" utoliko sto se ovdje radi o vezi u kojoj nije lalko presuditi odalkile dola/.i iprvi iimipuls: s jedne strane, tehnilka fungira ikao medij u koine se i Jcojim se razibulktavaju atntropOloske snage i odlu-
ALEKSA BUHA
cuje o izgjledu tih snaga i, 'dalje, istorije, s druge strane, iste te smage ,;same sofootn" ucestvuju u razvoju tehnike. Osim toga, nJsmo macisto sta! je na stralni eovjeka ono prvo, sta je prava zJbilja ljuds'kog bica: nagoni, impullsi, zelje, potrebe i njihovo zadovoljenje, ili produlktivnost mimo one ikoja je sracunata na to zadovoljenje. Da li je patnja kao antropoloski garaint prevladavanja otudanja po porijekllu iz ptrvog ili iz nekog drugog „ siloja" covjeka? Po strani od ejapid'laefkog invantarisanja koje t>i Akselosa hvatalo za svaiku rijec, ili preko njega i Marksa, koje bi pokazailo mozda protivrjecnosti kod obojice, neke stvari se, ipalk, imoraju fi'ksirati. Uz shvatanje da je Marksovo misljenje misljenje istorije, da je, dakle, Marksova osnovna preokupacija istorija, srecemo mnostvo iskaza kojd govore ,,drugacije". ,,Covjeikovo bice, injegova prava isitorijska i drustvena priroda sredisnje su Marfcsove preoikuipacije." (I, p. 217) Jedanput se to Jj-uidsiko bice, od koga se polazi, odreduje Jkao ibice ipokretano prirodnim nagoniima, vitallnim potrebama i zeljama" i dodaje kalko je „ (C)ovjek talko dohvacen u anom sto se smatra da imu je istins'ka priroda" (I, p. 78), a drugi put se ta istinska priroda ne vidi u zadovoljavanju nagona i witalnih i dru'stvenih potreiba ljudi, nego u ,,onome sto cini da proizvode svoj zivot, Gnome s'to sacinjava pravi instinkt za proizvodenfe koje prevazillazi svaku p'rirodnost i smjera na potpunu preobrazibu prirode tehnikom". (ill, p. 209) Aili niora se uvijek imati ,na umu da je to samo ukazivanje raa razilicite aspekte biti covjeka, dok svojevrsna hiperprodukoija aspekata dobro dode ukoliko pri tome pode za rulkom i njihova ,,'sioiteza". Navedeni ,,razliciti", cak ,jprotivrje6ni" islkazi bivaju ,,sintetizirani", npr. ovim Akselosovim stavo!m: ,,Covjek, neposredno prirodno bice, subjaktivno-olbjelkitivino, zibi'ljisko i djelujuce bice, bice cinjenja — eto Marfcsovog po'laziiSta, eto pozicije sa koje krece u analizu otudenja koje covjek podnosi." (I, p. 222) iPresudno je u Marksovoim poimainju istorije da se zbiljnost zbiljskog poi-stovecuje s njegovom culnom predmetnoscu, pri cemu se culnost uzima i u injenoj ipasivinoj i u alktivinoj dimenziji. Stavise, pasivna cullnost: patnja Ikoja prerasta u pobunu biva pretuimacena u garanciju alktiwne culnosti. Culna djelatnost odluouje, idaiklle, ajko ne bulkvalino o biti ili me 'biti svega sto jeste, ono .siguriio o injegovom kgledu. Covjek
POGOVOR
383
bi raiogao 'biti univerzalan — glasi kljiuoni uvid novog materijallizma — kad ne bi razldvajao ismisao od osjetilnog smisla, kad bi se povjerio osjeitilnom smislu. Mada Marlksova ontologija covjeika jeste prije nega'tivina nego ipozitivna antrqpologija, (mada ona kazuje vise o tome sta icovjek nije nego sta jeste ili t>i trebalo da bude), Marks ,^na", 'barem negativno, i§ta covjek ,,jeste". ,,Zna" to posredno, preko tehnike. Stoga Marks i moze kazati, opet oznacavajiuci novum svoga stanovista, da je industrija otvorena knjiga covjekovih sustinsikih snaga, psiho'logija covjakova, a!li ne manje i potvrdivanje predmeta. Nije racionailni, nije 'kontamplativini odnos pravi odnos covjeika preima priroidi nego je to tefanifiki, a to znaci culnoHprokvodni i culno-trpeci-uzivajuci odnos. Tetoika je pdkazafla ida sustinske snage covjaka imtendiraju predmetnost, pa i alkcija covjeka ^mora biti predmetoa. Ona je objeilodanila da ontoloske s-nage covjeika izrazavaju ne samo prirodno ibice covjeka nego i Ijudsko bice prirode. Aiko je osjetillna djelatoost istvarnost tih ontoloslkih snaga ako je oma prava, ontolosika, to znaci antropotloska i istorijslka priroda covjeka, onda se ovdje sada susrecamo s jednom metafizickom postavkom mlladog Marksa koja je od dallakosezne vaznosti. Rijec je o idantitetu covjeika i prirode koji onida stoji u osnovi moguonosti idantiteta covjeika i njagovog svijeta; ,/mjerila" prvog ideniti'teta mogla bi biti i ./mjerila" drugog. -Naime, sve sto covjak cini s predmetima (prirode) predstavlja — ili fai tako, u najmianju ruku, moglo biti u neotudenoj osjetilnoj djeilatoosti - potvrdivanje pradmeta (prirode), a taj iidentitet ,,kazuje" covjeku, isto tako, kalko istvari stoje na drugim podrucjima. Cujimo o tome i neke Mariksove (i Bngelsove) rijeci. ,,Prama tome, sada se doslo dotlle da individue morajiu sdbi prisvojiti poistojeci totailitat proizvodnih snaga, ne samo zato da bi mogle postici samodeilatnosit, vec uopste zato da bi obeabadile svoju egzistanciju . . . Samo prisvajanje tih proizvodnih snaga nije arista drugo do razvita'k inidividualnih is^posobnosti koje odgovaraju materijailjnim orudima za proizvodnju. Vec i stoga prisvajanje totaliteta orada za proiizvodnju predstavlja razvitalk totaliteta sposlbnosti u samim individuama."4 U tekstu koji je nastao godinu dana ranije na sllican nacin su razrijeseni teorijslko i morallino podrucje. ,,Ako 4 Upor.: K. Marks — F. Engels, Dela (MED), Prosveta, Beograd, t, 6, (Nemacka ddeologija), str. 66.
POGOVOR
covelk iz ouilnog sveta i iskustva u cu'lnom svetu izgraduje sve svoje znanje, sve osete itd., onda je, da/fcle, potrabno da se emp'irijslki svet tako uradi da on u njemu iislkuisi, prisvoji istinsfci 'Ijudslko, da on sabe is'kusi kao covelk. Ako je dobro shvacani interes nacelo svag moraila, onda je potraboo da se5 pnivatni interes coveka podudara sa ljudskim interesom."
in Pogledajimo JOB jedamput — saida u mogucoj ikritickoj optici i uz dalje artikulisanje i produbljivanje onog sto je receno — Afcsellosovo razumijevanje Marksove antropologije i teorije istorije (tehinologije), odnosno novog stainovista, koje ovaj autor uzima Ikao antropoilosiki i istorijslki imaterijaJlizam. Vidjeli snio da je, po Ak'seildsu, 'kljuoni Marksov antropolosiki uvid da je (osjetilna) djelatinost prava ontoloska, to jest antropoloska i istorijsika priroda/ibit covjelka. Kazano u aristoteilovsikim kategorijama, koje su itermiinoloslki ,,modernizovane", Manks odreduje (bit) cowjelka polaizeci prevashodno od vitae activae, od djelatnog ^ivota, od aktivnog i (pre)oiblikujuceg odnosa prema svemu sto jeste a u to ,,sve" se ubraja: svoje sopstvo, dnugi (socijalna sredina) i objekti (pniroda). Proizvo'dnom raidu, materijaikioj proizvoidnji, imaterijalnoj pralksi, proiKvodnoim cinjenju etc., u razotudenom obliku, on dodjeljuje privilegovano mjesto potvrdivanja/ipostajanja Ijudskosti ((isustinskiih siiaga covjelka); njime tumaci bit covjelka. Razotudeei rad u vidu poiliteihni'cike djdlatnoisti, to je Marksova prva i potonja rijec, predstavlja popriste potvrdivainja pomanutog trostrulkog odnasa, pa je pravi odnos covjeka prema svemu sto jaste maiterijaliistic^ki. Covjek se autentiono iskazuje putem materijaJle proizvodnje i u njoj, i to je uvid koji sigurno vrijeidi za doiminantnu struju u ovom misljenju. iPrema Akselosu, to je fakticko Marksovo stanoviste, dok druga dva vida vitae activae, komonilkatiwno djelovanje {praksis kao podrucje tzv. ljudskih stvarti) i sacinjanje (poezi-s), kao i vita contemplativa, bivaju, ne jednostavno baceni preko palulbe, nego upijeni ovom djeilatnoscu i u nju, i talko mozda cak tefk dovedeni do pravog pojima. Talko je Maries onu djelat5
MED, t. 5 (Sveta porodica), str. 114.
385
nost, koja je od Aristotela do Hagela, od jevrejistva >do hri§danistva, shvatana kao mulka i tlaka, kao nevoilja i nesreca, za koju je Aristotell imislio da je praje za banauze nego za ljude, htio da pTomovise (Afeselos s pravom kaze, ne pitajuci za cijenu), u njenom (in!dustrijsko)-telh)nickom ablicju, barem u slatku muku, a(ko ne i u kraj i pocetalk svega sto covjeik moze da buide: u podrucje Ijepote, dobra, istine, slobode i srece. Paradotos je vise nego ocigiledan. Rad — to nemu^to monolos'ko djeilovanje pojedinca, istorijsika osnovica opstojanja covjeka, nuznost i prisila koja je razvijala i Ijudske snage u skladu sa svojiim karakterom, — takva djelatnost pretvara se ;sada u kljucnu antropolosku kategoriju. Dodajmo odmah: u razotudenom oblicju i uz uzimanje u obzir novina koje je u njegovo bice unijela (industrijska) tehnika. Moze M, dakle, proizvodni rad, uz «sve preinake, biti prava oznaka za Ijudskost covjeka? Prije nego sto razmotrimo odgovore (Mariksov i Aikselosov povodom Maiiksa) na ovo pitainje, vallja kazati — na §ta Akselos dovoljno ne upozorava — da ovakav Marksov pojam 6ovjeka, njegovdh vlastitih (Ibitnih) snaga, pa, prema tome i prave djelatnosti, lima svoju predistoriju, po mnogim momentima simptomaticnu. Jer, ,,prije" nego sto je za referencijalni horizont izilaganja biti/pnirode covjdka uzeo rad, Marks jc za taj okvir indkoliko godina uzimao prevashodno polls /zajednicu/rapublilku, odnosno zastupao je stanoviste po kom jc bitno podrucje djelatnosti covjeka podrucje ,,ljudskih stvari", djdlovainje za zajednicu i u njoj. Doista je tu rije£ o jadnoj antrapotlogiji pralkticlkog uima, dakle, o vrijednosnoj ili pralktiakoj aetroipologiji koja je intonirana aristotdovski, za razliku od docmije pragmatolosike ili antropologije rodslkog bica, ciji je allfa i omega culkioist i kojoj je itisiko poilazilo za ruikom da sebe zasvjedo£i kao pragmatolosko-prakticku antropologiju, uprkos konaipiranju praksisa kao djdlatnosti koja isintetizira i teoriju i praiksu (u izvomom smislu) i sacinjanje (poesds). I u jednoj i u drugoj antropologiji polazi se od poriva, potreba i zelja covjelka kao ,,prirodnog" bica. U praktickoj .niiropologiji to su prevashodno potrebe za slobadom, priznavanjem i dostojanstvom, u pragmatoloslkoj, pak, potrebe za Ivranom, odjeconi, stanovanjem, i poneke druge, — ,,radikalne" potrebe, kako ih zove Akselos. U prvoj vizuri covjeka Miu'ks mislilac telinike
386
ALEKSA BUHA
,,vode" norome, u drugoj ,,imaterijallni interesi". I jedna i druga vizura imaju za zvijezdu vodilju slobodnog, svestrano razvijenog, 'ljudsiki bogatog, cjdlowitog, samodjeilatnog etc. covjeka. Prva zavrsava, pojednostaviljeno receno, u teoriji istorije ikao teoriji politike, druga u teoriji istorije kao istoriji indutstrije, odnosno u tehnoflogiji. Presudno je sada to da obje ove koncepcije slobode i autonomije covjeka impliciraju odredenu ,,preidmetnost", za koju ce se vezati i u djelatnosti na kojoj ce eovjek potvrdivati svoje vlastite snage. Jer, covjek je Mce koje dois/ta jest tek kad samog sdbe ostvari. Trelba istaknuiti da normativni pojam covjeka povlaci za sobom isto taJkav pojam istorije. Pogiledajimo ikaiko to iagleda u mladog Marksa. Posnijedi je jedno inherentno odredenje biti covjeka koje sluzi miladom Marksu kao zakon kojim presuduje svakom istorij:slkarn kretainju kojeig se dotalfcne, i, sto je vaznije, kao zakon buduce istorijiske praikse, koja bi tek dmala da realizuje tu inherentnu bit. Takvo .stanoviste iskazano je u vise prilika, najpregnantnije, pak, u doktorskoj disertaciji (1841), u kontekstu odredivanja prirode teorijiske praJkse. Vec tada konoipirana kao kritika, ona se, naime, odreduje kao mdsaona djeJa/tnost koja ,,meri pojedinacinu egzisteociju u odinasu na sustiinu, posdbnu stvaroost u odaiosu na ideju". (MED, t 1, istr. 145) Ishodiste je kantovskoHfihteovsikom shvatanju sldbodne djeilatnosti, to jest moralmo-praktiflke djeilatnosti kao inherentne biti covjeka, oidnosno u movovjelkovnom poimainjiu (pojedinacine) sulbjektivnosti covjdka kao prava subjektivne slobode da u svemu sto cini nade zadovoljenje i potvrdu. Doista, mladom Markisu, Marlksu gradamsko-revolucionarne faze, puna su usta rijeci kao sto isu bit, ideja, prinoip, srvrha, najvisa svrha, sloboda (polliticika) i dr. Patos (ljuds!ke=ipoliticke) emanoipacije, patos Ijudsikog dostojanstva ikao antropogene zajloge kategoriclkag imperativa kojini se trazi da se sruse svi odnosi u kojima je covjek ,,ponizeno, potilaceno, prezreno i napusteno bice", ideja totallnog covjdka, totailiteta ljudskih snaga, lideja slolbodne zajednice, calk covjecanstva, cak huimaniziraine prirode, — .sve >su to pojmovi i ideje preuzeti iz traidicionalne filozofije ili iagradeni po njenim mjeridima. Rezimirajuci svoje isikustvo iz vremena urednikovanje u ,,Rajnskim noviinama", Marks u claniku o slobodi sitampe opisuje na sljedeci nacin ljudisku bit: ,,slobada je toliko suStinska u 5oveJcu da je cak i njeni protivnici rea-
POGOVOR
387
lizujiu na laj nacin sto se bore protiv njene reailnosti (...) Nijedan oovek se ne boni protiv slobode; on se, u najgorem slucaju, bori protiv slobode drugih ljudi. Otuda je svaka vrsta sldbode oduvek postojala, samo jednom kao posdbna privilegija, drugi put kao qpste pravo". (MED, t. 1, str. 217) Ali ne dolazi samo u ovom tekstu do nijeci inherentna bit covjeka, koncipirana u smislu normi pralktiSkog uima. U pismima Rugeu, (iz 1843) koja su na liniji rezimiranja pomenutog iskustva, o biti covjeka se u torn duhu izricu jos konkretnije oznake. ,,Ljudi, to bi bila du'hovna bica, slobodni ljudi — republikanci." (MED, t. 3, str. 116) Najvise odredenje covjdka, sloboda, izilaze se kao reallizacija najvisih Ijudskih svrha u zajedmici, ikoja je opet videna kao demokratsika drzava. Istina, sloboda, to ,,osjecanje vllasitite vrijednosti", nestala je iz grudi ljudi sa nestankom grckog svijeta, alii se ona mora ponovo, upravo pamocu ideja, u tim grudima pobuiditi. Ideje ,/miisleceg covjecanstva" bruse se, iistina, na dogadajima .ynapacenog covjecanstva", ali su skroz starog kova: medij u kojem nastaje svijest slobode jeste stid, odnosino, gnjev ,,koji je okrenut u sdbe" jdste ispovijed cijelog covjecanstva kato bi se ocistilo od svojih grijdha. Rdforma svijesti cini pravi put do cilja, a svijest je takva stvar da se ne moze ne htjeti. Kad zalivate maise, ideje su, ni manje ni vise, — materijalna snaga. Pdlitickli pandan ovom shvatanju cini liberalna partija, odnosno moderna politiclka drzava koja po svojoj definiciji ,,saidrzi zahtjeve uma" i samo je treba drzati za rijec i traiiti da usagjlasi svoje realne pretpostaVke sa srvojlim idealnim odredenjem. U ovoj perspdktivi trdba sagledati i stav mladog Manfesa da je urn oduvijek u svijetu poistojao samo ne u umnom obliku, (kao sto se iz ove prethodine ootoloslko-antropoilosike ,,odluke" treba da razuniije njegovo poricanje potrdbe doktrinarnag istupanja ,,sa novim pirdncipom". Karakteristione su u tame smislu ove rijeci: ,,Mi svijetu razvijarno nove principe iz principa svijeta ... Mi svijetu samo polkazujemo zasto se on zaipravo bori, a svijelst je taikva stvar do koje on mora doci, makar to i ne htio." Nesto dalje kazane su ove nijeci: .^Napokon ce se pokazati da covecanstvo ne zapooinje nikakav nov posao, nego svesno izvrsava stari." i(MED, t. 3, str. 122)
388 ALEKSA BUHA
Kao sto se vidi iz ovih nelkolliko navoda, miladi Marks sve polaze na kartu svijesti kad govori o ,,reailnosti prave covjekove biti", koja je ,,prethodJno" zasvjedocena kao sloboda. Svijest cine misla, ideje, predstave, uvidi, htijenja, osjecanja, — i ana se ne moze ne htjeti, pogotovo aiko se domogne svog ocovjecenog obllilka i isadrzaja. Svijest kao svijest o prevashodno praktickom podrucju u izvomom znacenju ovog pojma, to znaci o moralnojpoliticlkoj pra'ksi, etablira se kao spremiste one energije koja je u stanju da realizuje bit covjeka shvacenu kao poilititcka sustina, i koja istodobno c"ini pokretaca pravog istorijskog postajanja, cak je nosilac naloga u pogledu pravog zlbivainja prirode. Istorija ima zadatak (kome filozofija stoji u sluzbi) da ostvari antropolosku normu, pretthodno datu ili zaidatu; istorija se u tekstovima dz tog rainog perioda odreduje kao svojevrsna antropodieeja: oma je ,,postajanje covjeka" u svoj puninii i bogatstvu njegove biti, koja je, daJka'ko, sloboda i autonomija u pra'kticlkom podrucju, afli podignute na Ijudslku visinu, odnosno praktikovane a la hauteur des principes. Vrhunac ovakve nastrojenosti predstavlja Marfcsovo ucenje o kategoricikom imiperativu kojj nalaze ,,da se sruse svi odinoisi u kojima je covjek ponizeno, ugnjeteno, napusteno, prezreno bice ... ", doik je u prethodnoj premisi tovjek uispos1:av;ljen kao najvece bice za covjdka. U E!kolnoInsko^filozofslkim rukopisima ta'kode se zastupa model kritike koji je opisan: ovdje se tafcode konfrontiraju pozitdvna odredenja pravog, ,vnovog", ,,covjecnog" covjeika sa faktiokim stanjem ,,otudene egzistencije" u gradamskom dru§tvu. I u vec komunisticlkoj vizuri ovib rukQpisa isitorija je ,,postajainje jednim egzistencije i bid covjeika", ,,ona je prisvajaraje Ijudske biti za covjeika i covjelkom", ona je ,/iastali povratak covjeka sebi kao jednog drustvenog, to znaci covjecnog covjeika" etc. Marks i na nivou ovih rulkopisa, a to mutatis mutandis vazi za cjelokupni njegov opus, stoji, dafcle, na stanovistu novovjekovnog shvatainja covjeka po kome je ,,noseca struktura" bica covjek njegova teznja za slobodom, savrsenstvom i srecom, a kad se ima ddeja covjeka, pogotovo kad se ima pbjam biti covjeka i istorije, onda ,,znanje" nije daileko od ,,cinjenja". Marks calk govori o psiholos'kom zalkonu koji na nuzan nacin regu/lise itaj prelazalk. Doista, Marks ,^na" u cemu je i stoboda i najvisa svrha i ljudsko dostojanstvo i savrsenost i sreca: u nesmetanom razvoju svih poten.
POGOVOR
389
oijailiteta covjeka. i dok je podrucje potvrdivanja ovih potencijaliteta u tekstovima do 1844 god. sagledavano prevas'hodno kao eticko-politicko, oni se u tekstoviima koji slijede uzimaju u prvom redtt kao stvar materijaine pralkse, odnosino rodske biti, koja se potvrduje prevashoidno kroz cuilnost. Covjek je rodsko bice, a bit ovog bica Marfas sada vidi u totalitetu ljudskog ispoljavanja zivota, u egaistenciji ,,bogatog, cluboko svestranog culnog covjeka koji je svestrano produktivan". Ta svestrana cullna produiktivnost, iljudski rad postage energija stvaraoija covjeka, zaloga da se individualnost, (Irustvenost, istorija i priroda dovedu do najveceg intenziteta. - Ukratko: antropologiju praktickog uma kao organona vii l i svrha, antropoilogiju iSilobo^dne volje zamjenjuje antropologija rodske biti, koja se sadrzinski iskazuje kroz culnost pretiunacenu u ,,osjetdllnost kao prakticku Ijuidsku — osjetilnu djelatnost" (V teza o Fojeribahu). Moze li — vratimo se nasem pitamju — proizvodni rad, uz sve preinaike, biti pravo potvrdivanje Iju-dskosti covjeka? Kako Marks opisuje bit covjeka u pragmatoloskoj antropologiji? lalko je pojam novog covjeka, ,,6ovjeonog covjeka" prije 11 us to sto tek treba (pro)naci, povratiti, nego realnost, Marksovi opisi tog covje'ka su strastveno optimisticni tafeo da se i > u nerijetko ucini reallnijim od realnog covjeka. Otudenje akuic-lnog i, po pravilu, svakog dosadasnjeg covjeka cini ishodi§te tog opisa, a razotudena ,,osjetiina djelatnost" predstavl|.i onu ikisdlinu u kojoj svalko otudenje ne samo da pokazuje u pravu boju nego biva pretvoreno u svoju suprotnost. Akselos misli, medutim, da je Marksovoj teoriji otudenja u.ijicze shvatiti bit covjeka koja se otuduje. ,,Manks polazi, d;iklc, od metafiizicke ideje covjeka (jer razotudeni jos nije , od ideje koju on samo negativno utanacuje, zahtii' vajuoi da se doista ozbiljl" (I, p. 233). Marks je ,,svoju vi/ 1 1 1 1 osovio u onome sto naziva zibiijom ljudskog bica i poima ljudsko bice kao poikretano prirodnim nagonima, vitallnim I'l'iiobama i zeljama, bice koje stremi ka njihovom potpun i H i i zadovoljenju i koje tesko pati od njihove nezadovoljenoi i . od njihova otudenja. Covjeik je tako do"hvacen u onom U Sto se smatra da mu je istinslka priroda koja se tokon? istorije samo otudivala, pri cemuje bit covjeika za-
390
ALEKSA BUHA
jedno, i to nerazlucivo, i prirodna, i ljudska, i drustvena". (I, p. 78—79). On bi da u drustvu budu ozhiljene kako prirodne tako i duhowie, potrebe; Marks, isto tako, govori i o dru§tvenim, te o ljudskim potrdbama. Da bi zadovoljdo te potrebe, covjek mora da se produiktivno ispoilji. Nagoni, potrebe i zeIje tjeraju, daikle, na ekonomsiku idjelatnost, koja, istina, omogucuje ,,najprije" goli zivot (da li po cijenu otudenja?), all ga ta aktivnost jedino i moze ueiiniti covjekom. I to, ,s jedne strane, samo po sebi, all naravno neotudena, s druge strane, kao pretpostavka za neku drugaciju, pravu, svestranu, slobodnu etc. samodjalatnost, o kojoj Marks, po Akseilosu, nije kazao ill nije htio da kaze bogzna kodiko. Elkonomtska aktivnost nije, kako bi se moglo ocekivati, iznudena drugim nagonkna, potrebama ill zeljama, ili barem takva aktivnost ne stoji u prvom plaou Marksove ideje covjdka. Ona sama ima svoj vlastiti instinkt (Instinkt der Produktion). Sama je, dakle, isvoj uzrok, pa se ostaili nagonii, potrelbe i zdlje na .srecan nacin srecu s instinktom proizvodnje, ili bi takva sreca trebalo da ulsllijedi nakon komunistiioke revoiluoije. Mada se ovaj pojam u Marifcsa ne javlja cesto, racunajuci i drugacije terminoloslko njegovo ruho, Aikseilos je sMon, a to trazi i njegovo shvatainje Marksa, da instinkt proizvodnje protumaci kao ontoloslki inajjacd. A'ko je bit covjdka u drugoj, Marksovoj pravoj i definitivnoj antropologiji dstjerana, barem negativno, nacistac, ako je pokazano da su privatno vlasnistvo i podjela rada (kao dva aspekta jednog te istog stanja, stvari) razdvojili jedinstveno bice covjeka
POGOVOR
391
£ovjeka, koje je — isuideci po inabim stavovima iz Eikonomskojfilozofsikih rukopisa — trebalo da postane antropoloska mjera tzv. totallnog covjeka, koji cas rilbari, cas stocari, cas kritizira, a da nije zatvoran u partiikularnost bilo koje od ovih ili drugih djalatnosti, — te naide, tdk sto .su nikle i stasalle, bile su preva'ljane s leda (pojedinaonog) covjdka kao rodnog bica na moona ,pleca tehoilke. To se nije dogodilo sHucajmo. Bice da se Marks ubrzo osvjedocio da covjekove smage, individualne ili na nivou idrustva, nisu po sili svoje sutsiine neposredno drustvene. Alko ne poilazi za rukom integrallni razvoj cjelovitih ljuidi, ,,vlastitih snaga" covjdka kao drustvenih snaga, onda tu uilogu mora preuzeti druga instanca. Ponovimo jos jednom: to je tehnika. Ova promjana ima, po Akselosu, repefkulsije d po poimanje covjelka. ,,Cjdlovitog" covjeka — romanticku tvorevinu, Ifcoja sve ,,moze" i ,,£ini", koja je vise malilk bo^gu u mailom nego aiktuelnom covjaku, zamijanio je ,,praktidfci niaterijalist, tj. kamuinist". Taj pralkticlki i ikomunisticki materija:list je sav utopljen u tehniku kojom od isada (ima da) posreduje sve isvoje odnose. iKoiliko je materijalisticnost ljuidslkih odnosa misiljenja, prije svega, po tniOddlu materija^lne proizvodnje, vidi ise iz cuvenog Uvoda u Prilog kritici politioke dkonomije. Govoreci o infernalnoj dijalektici proizvodnje i potrosnje, Marks ce ovdje uslvrditi da potrosnja pociva na potrebama ne individuailne potrosnje, nego na potrdbama proizvodnje. Dodajmo: industrijske proizvodnje. Nova paradigma je doista ikorjenito nova: ono sto je (do tada slovilo kao negacija Ijudskoisti, proizvodni rad, promovise se u privilagovano po>drucje injenog ositvarwainja. U toj vizuri ,,Cjdlina bitka na izvjestan naCin ce se podudaritii s cjelinom ljudske produktivnosti, koja ce sama sebi biti sopstveni temelj i sopstvena svrha. Ono cega se tehnika moze domoci sacinjava Cjelinu prije nego cjelina shvatljivog. Marksovo misljenjebavi se ,osjetilnom' cjdlino'm bica, onaJkvom kalkva :se da dohvatiti i oblikovati tdhnikoim. Redukcija svijeta na produkciju tehnike implHicira ipostojanje tehnike kao teimeilja bitka i pokretaca postajanja. No da li se ipaik Svijet Ikao otvorena cjelina dohvatiti tehno'logijom?"
392
ALEKSA BUHA
ovo pitanje je potrebno dati, najzad, blizi odgovor, zbog sredisnjeg polozaja pojma tehnike u Marksovom misljenju. Ca bi rasclanio Marksovo poimanje modeme tehnilke, Akselois poilazi ad grokog pojraia tehne koji oznacava umjesnost praviljenja iprema postojecem uzoru. Za groku tehine Afcselos ce ustvrditi da je ona koesencija'kia s ,,te!bne" kosiinasa, ali da ne prestupa poredaik kasimosa. Medutim, ovaj pojam ne pomaze mnogo u shvatanju moderne tehniike, posto ona ne samo prestupa taj poredak nego je ikoneipirana i kao apsolutna teticika djelatnost. Nova vrsta umjesnosti pravljenja omogucena je novim spravama — masinama. Masina je sinteza svdh sredistava za proizvoidnju, utolifco sto je tradicionataio mehane till isredstava usloznila i usavrsiila do auitomatizacije. Stoga 'se rad koji pretpostandja masinu pokazao kao inajpogodniji za produ'kciju i tramisformaciju svega sto jeste. Svestrano razvijena teihnika — ikoja je i za Marlbsa valiikim dijelom stvar buiduonostii — omogucice Ijudslku produktivnost kojoj nece biti potrelbam drugi iteinalj Jli odnakud jspotlja" dobivena svrha. iStoga Akselos odreduje tehniku, u Marksovo ime a u dosHulhu s Hajdegeronn, 'kao svjetski epohailain dogadaj. ,JMaturalizam, humanizam, soeijalizam-komuniizani zasnovani su na apsolutnoj produktivmosti. .. Tehnici. Tehnika se me da isvesti na masinu i ina ograniceinu inidustrijsku iproizvodnju. Ona je pokretaoka snaga istorije, siila koja preoibraca prirodu u istoniju, pokretac kretanja univerzalne istorije. Zato je oma u isti mah i pdlaziste i odreditse (isa koga se opet polazi)." (II, p. 259—260) Tako !smo dospjeli do tactke sa koje treba sumirati Akselosove uvide do kojih je dosao prateci ritam Mafksove mdsli, 'kao i njegovu kritiiku Marksa. Na prvoim mjestu je stamoviste novag (istorijiSlkog) materijallizma kao globailnoisiti Marlksove teorije; to je, po njemiu, stanoviste primamoiSti ekoraomisticke tebnike. Eikonomski faktor kao determinirajuci siklop niti moze, medutim, biti sam po seibi istindit niti bi se njegova istina, cak i kad bi se mogla empirijski zasvjedociti, mogla uzeti za zalogu revolucionisanja a emancipacije. Ono sto je dbjektivno determinisano, i cija je dbjelfctivnost jednom prostribovana kao izvor i osnovica cjelolkupnog otudenja, tesko da moze dovesti s oou stranu sama sebe, iii poistati svoja vlas-
POGOVOR tita svuprotnost. Kaiko je, dakile, moguce da novi covjek, buduce drustvo ne bude aficirano bdlestima starog svijeta? Komipilelks problema ikoje sadrzi ovo pitanje i odgovori na njega cine usud Marksove teorije covjeka i istorije. On se ogileda u tome da je njeno polaziste ipotpiiea cjdlovitost covjeka, potom svijeta, i njihovo integralno jedinstvo u istoriji, a to polaziste tek treba da buide (pro)nadeno. I ako se zna od cega bi covjek trebalo da bude osl-oboden a time osloboden i svijet i istorija, i ako se zna sta bi trebalo nadmasiiti (odstraniti) prevazici, sam polkreit prevazilazanja nosi sobotn niz stvari koje bi fatio da je prevazisao, a one mu, zapravo, leze u osnovi. Sinteza, negacija negacije, vraca se na tezu, na postavku bitka covjdka kao rodnog covjeka (koji nije, zapravo, nikad postojao). Posrijedi je svojevrsno ,,lukavstvo razvoja". rodni covjdk se otudivao dok je razvijao tehmiku, da bi tek itako sebe osvojio i svijet potvrdio u najvecem imteinzitetu; to je ,jstanje stvari" koje Marks misili pod postavkom humanizaoije prirode i naturailizacije covjeika. D'ugotrajatn, surov proces rastuceg otudenja cini zalogu buduceg razotudenja. Buduonost koja ce sve osloboditi bice djello covjeka, odnosno njegove pdlitehnioke djelatnosti. Najavljena kao apsolutna produktivnost, buduca istorija ce poravnati sve neravnine i zatvoritd isve pukotitne buduceg covjeka i drustva. Tek ,,razvijena tehniika toga drustva omogucuje covjeku da prakticino i tehnicki imisli na svoj cjeiloviti razvitak i svoju integralnu emaincipaciju, pod uvjetom ukidanja kapitala, i, na taj nacin, oslobactanja snaga tennike i covjekovrh vlastitih Ijuds'kih i drustveinih snaga." (II, p. 241) Doista, da li industrija kao najrazvijenija tehnika sadrzi .jtajiiu" covjeika i istorije? Je li bit rodskog covjdka imiplicirama u svestrano razvijenoj tehnici? Rasipolaze li tdhinologija tajotiom sponom ikoja sjedinjuje teoriju i praksu, misljenje i djelovanje, i je li ona prava teorija istorije i prava antropologija? Aksdlos simatra da Marlkisovi pozkivmi odgovori na ova pitanja cine, u stvari, njegovo stanoviste. Tehnika zadovoljava i stvara Ijudslke potrebe, ona dznuduje i omogucuje razvoj i potvrdivanje sustinskih snaga covjekove biti i, nakon potpunog razvoja, cjeloviitog covjeka. Ona je najveca teticka moc i kao takva najveca moc istorije. Ali, ne moze se previdati da i tehndku animiraju Ijuidi i istorijska ibivanja. Akselosov prigovorjkritika, Ikoji veoma uvjenljivo pogada Markso-vo stanovi-
394
ALEKSA BUHA
ste, tice se nacina prevladavanja/odstranjivanja oblika otudenja koji su posvjadoeeni kao nesumnjiva negativnost. Pozitivna interpretacija negativnog jeste prMacna aperacija, ali svako odstranjenje mora da racuna sa nekim adekvatnim namirenjem. Ako je, njpr., privatno vlasnistvo izvor svih otudenja i eksplloataeije, moze li se oino doista prevladati po cuvenoj formuili dvostrukog dakaiza: jednom se do'kazuje da je ono bilo neopfaodino za razvoj covjeka, (jer je dooijalo poidjelu rada i razmjeinu), drugd put je ukidainje privataog vdasnistva uslov njegovog is'tinskog ostvarenja? Cime ce biti namirena njegova funkeija? Ako je smisao razotudenog individualnog vlasniistva u tome sto je ono postojanje bitoih predmeta za covjdka, i to ill kao predmata djdataosti illi kao predmeta uzitka (kao sto Marks uci u Ekonomsko-lfilozafskim rukopisima), da li je, pita Akselos, predlozana e'ksproprijacija izvaii dimenzije priisvajanja, i mije li ona novo strmoglaviljivanje u ono protiv cega je poduzeto. Masine su donijelle podjelu rada, te, daikle, i otudenje, a ,,iste" te imaisine treba da odstrane podjelu rada i dovrse i zavrse otudenja. Nije li tehmika ne samo u stanju da otuduje, nego je i sama sdbom ,,otudenje"? Nije li cinjenje materijalna proizvodnja, pogotovo ako poprimi oblik modeme tehnifike masinerije, kao takvo vec ,,otudanje"? Moze li se mehane prestati da nosi sobom i da idonosi ,,drugotnost" i ^eljudskasit"? Ako se istorija sadrzin&ki odreduje kao proizvodnja materijallnog zivata, a ova Ikao industrijski rad, nije li ona onda, blagodaredi protivprirodnom cinjenju tehinike, prije protivprirodno djdlovanje nego potvrdivainje pravlh snaga prirode? Kalko je moguce ,,vaskrsnuce" prirode tehniziranjem onog sto priracta? Ako je politika kao mod izraz nemoci realne ljudske prakse da se covjek neposredno ljudski i drustveno ostvari, kako onda prvi cin emancipacije prdletarijata moze biti osvajanje polliticke vilasti (dilktatura iprdletarijata)? Komuinizam je prevashodno ekonomska organizacija drustva, a Marks hoce da ukine ekonomiju. Etc. Etc. — Sve su to Aksek>sova pitanja — prigovori Marksovoj teoriji. Lista tih pitanja nije, naravno, ovim ni pribilizno iscrpljena, a mi cemo je zavrsiiti Akselos'ovim pitanjem prigovoroim u pogiledu Marfcsove ideje covje'ka kao rodnog bida. Po delfiniciji, cje'lovito razvijena individua je i totalno podrustvljena, i takva je trebalo da se jedirai s cjellkiom dru-
POGOVOR
395
stva i svijeta. Cjdloviti co>vjek je, medutim, u izvedbi ,;namiren" cjelovitini razvojem tdhnilke, koja je trebalo da odstrani sva otudenja i uspostavi, raajzad, jedinstvo: jedinistvo covjeka sa samim sdbom, sa dmgima i sa svijetom. Tehnika sama soborn nije, medutim, u stanju da apsorbuje ni jedan oblilk otudenja, pa Marksova vizija novog, cjelovitog, covjecnog etc. covjeka ostaje u Akselosovom tumacenju samo romantiona utopija. Oin cak kaze: najveci idealizam: ,,Nije li taj romantiizam jedinstva, taj san o ozbiljenoj cjelini, taj komunarski anarhizam, sto uidahnjuje zivot citavoj Marksovoj teoriji otudenja i otudenja — prema koone ta otudenja i jesu otudenja — intenzivno dbojen ideallizmom? I ne uzima li Hegel na sdbe oblicje readiste, on koji prizinaje i prihvata posredovanje i otudenje?" (I, p. 175) Naprosto, to je ideal u ciju se pleimenitost ne moze sunanjati, i to treba i da ostane. Akselos, na kraju konca, i ne predlaze nikakvu rekonstrukciju istorijskog imaterijailiama. On smatra da je Marksova misao isuvise utopijisika a da bi bila pogodna za to. Akselos predlaze — vidjeli smo — jedno novo misiljenje i novu omtolpgiju svega sto jeste. Doduse, s obzirom na to da ise moderna iindustrijska proizvodnja i inace odvija mimo bilo kalkvih tradicionailtnih uzora i pravila, da cijela (ne samo materijailna) proizvodnja uziima smjer tehnalosj'ke praikse, s obzirom na to da sam Marks oistavlja bez odgovora pitanje o krajinjeim smisilu pollitehniSke i tehnoscijentisti'cke djelatnosti, da j e i o n tretira kao igrubez ,,Zasto" (prisjetimo se, npr. ideje razotudenog rada u Kapitalu kao uzivanja ,,u igri vilastitih tjelesnih i duhownih snaga"), Akselos dapusta da bi ta ,,razotudena", ,;stalna i razinalika iproizvodna djeilatnost" mogla ,,biti tipa igre". (II, 236) Marksova vizija se do izvjesne mjere uklapa u ontologi'ju tipa igre, ona joj djelomicno i prethodi. Istina je da pilanetarna (lutajuca) tehnika uzima pod svoje sve modi i side svijeta, da iim utiskuje svoj pecat i univerzalliziuje ,ih, aSLi ih ne eliminise kao otudene sile i modi, kako je mislio Marks, nego se i sama hvata u njiihovo kolo, u Igru .svdjeta. Tehnifcom se ne moze suspendovati istina onog sto jeste, koja ,,nije drugo do forma lutanja". U njemu ucestvuju sve modi koje je Marks proskribovao kao otudenja. Ukoliko se te moci — ekonomija, politika, podjela rada, privatno vdasoistvo, moral, umjetnost, filozofija, nauka i dr. — nasilu odstrane u konist cjelovitog covjeka i njegovog neposrednog jedinstva s cjelinom svega sto jeste,
396
ALEKSA BUHA
one se, o cemu dobrano govori is tori j a socijalkima, vracaju na mala illi velika vrata, po pravilu, u pervertiranom ill povamipdrenom oiblicju. ProWlemi £ovje!ka i istorije ne mogu se ,,definitivno" razrijesiti iduci smjerom koji je viziraila Marksova teorija, pored astailog, i zbog toga sto svi otni ne spadaju u obllast datesti i materijalne prozivodmje. Ne prisustvujemo li zbog tog previdanja danas jednoj osveti politickog nad ekonomskim, demokratskag nad politickim, individualno-ljudskog nad drustvenim, tehnoloskog nad ljudskim, moralnog nad politickim, neshvacene Igre svi j eta nad svima njima? Akselos misli da prisustvujemo, i to je njegova dijagnoza savremenog svijeta. Jedan nihilizam ,,koji nisti sve, na putu ka svom sopstvenom unistenju".
S A D R 2. A J PREDGOVOR UVOD — Za razumijevanje
Marksove misli
—
—
—
11
KNJIGA I Od Hegela do Marksa — — — — — — — — — Posebno poglavlje — Od apsolutnog znanja do cjelovite prakse
31 32
KNJIGA II Ekonomsko i druStveno otudenje
57
Poglavlje I — Rad. Podjela rada. Radnici — — — — — Poglavlje II — Privatna svojina. Kapital. Novae Poglavlje HI — Ma§ina. Industrija. Tehnicisticka civilizacija —
57 74 83
KNJIGA III Politicko otudenje Posebno poglavlje — Gradansko druStvo i
93
driava —
KNJIGA IV Ljudsko otudenje Poglavlje I — Odnosi izmedu spolova i porodica Poglavlje II — Bice, cinjenje i imanje — ,—
— —
—
—
—
— —
— 116 — 126
KNJIGA V Ideolosko otudenje Poglavlje Poglavlje Poglavlje Poglavlje
I — Misljenje i svijest (istinski i zbiljski) — II — Religija. Ideje III — Umjetnost i poezija IV — (Metafizifka) filozofija. Nauke -
153 164 179 202
KNJIGA VI Perspektiva izmirenja kao osvojenje svijeta — — Poglavlje I — Pretpostavke prevazilazenja otudenja — Poglavlje ill — Komunizam: naturalizam — humanizam jalizam — — — — — — — — — Poglavlje III — Ukidanje filozofije njenim ozbiljenjem ZAKLJUCCI Otvorena pltanja — 1. 2. 3. 4. 5.
—
—
— soci— — — —
224 225 237 282 303
—
305
Ekonomska problematika Politicka problematika — — Antropoloska problematika — — IdeoloSka problematika — — — Problematika osvajackog izmirenja
Pogovor — — — — Napomena prevodioca —
— —
—
Aleksa Buha: Pogovor —
—
—
— —
— —
310 329 334 338 344
—
_
—
— —
353 357
_
_ 359
Kostas Akselos MARKS MISLILAC TEHNIKE 1986. Izdavac SOUR ,,Veselin MasleSa", RO ,,Sarajevo" OOUR Izdavacka djelatnost, Sarajevo Za izdavaca Radoslav Mijatovid Recenzenti Aleksa Buha Abdulah Sarcevic Tehnifiki urednik Salih Ahmethodzic Korektor Dobrila Terzic Stampa RO Stamparija ,,Buducnost", Novi Sad, Sumadijska 12 Tiraz:: 1000 primjeraka
ISBN 86-21-00074-1
