dadaO DJELU
Roman "Dervis i smrt" je najznacajnije djelo u knjizevnom stvaranju Mese Selimovica, ali i znacajno djelo u nasoj cjelokupnoj knjizevnosti. Djelo je osoeno po stilu, jeziku, !lozo!ji zivota, psioloskoj analizi i tenici olikovanja. #o tim i mno$im dru$im kvalitetima spada u sam vr nase romaneskne proze. "Dervis i smrt" je roman lika %od pocetka do kraja u sredistu je licnost seja &meda 'urudina, koji ispisuje svoj zivotopis, a istovjedno sa$ledavanje zivota dovelo je do porazno$ saznanja da je zivot prozao u praznini i neiskoriscenosti, u uzaludnosti i esmislu, ez jasni tra$ova. Ovo je i psioloski roman %olikovan je kao ispovijest junaka koji, koji, na kraju zivotno$ puta, u ocekivanju smrti, svodi svoj zivotni ilans. (o (o je i !lozo)ski roman % u nje$ovom sredistu je covijek kao moralno ice i smisao nje$ove *covjekove+ *covjekove+ e$zistencije. #odsticaj za nastanak romana nalazi se u piscevom zivotu. #oznavanje ti autoio$ra)ski elemenata olaksava razumijevanje romana, licnosti &meda 'urudina, tenike olikovanja i stvaralacko$ postupka. rajem -//. $. u (uzli (uzli je streljan Selimovicev najstariji rat Se)kija, partizanski o!cir. o!cir. Se)kijina smrt je snazno po$odila Selimovica0 sedmoroi je ilo u partizanima, a rata su streljali partizani. "( "(aj aj moj uijeni rat je moja najveca tu$a", pise Mesa Selimovic. U romanu su izvrsena visestruka pomjeranja. 1ivanje je iz vremena 'arodnoosloodilacko$ rata pomjereno u tursko vrijeme i time je ostvarena vremenska distanca i smireniji ton pripovijedanja. Dozivljaj Dozivlj aj je sa licnosti partizana i komuniste pomjeren na licnost dervisa i seja. #rolem je sa politicko%ideolosko$ pomjeren na vjersko%ideoloski teren, cime je izje$nuta politicka aktuelnost i neminovan prodor sujektivni osjecanja i raspolozenja. Ovim postupkom je pojedinacno i privatno doilo univerzalno vazenje. #2S&3 O S4OM DJELU MOJ 5O1E, J& 'EM&M '2O6& OS2M (E5E 2 5R& 5R&( (& MOJE6& 7 "Ja sam tio da napisem roman o ljuavi, roman o tra$ediji covijeka koji je toliko indoktriniran da do$ma kojoj sluzi postane sustina nje$ova zivota0 promasio je ljuav, promasice i zivot. 'je$ova tra$edija pocinje ono$ trenutka kad iz$ui voljenu zenu, kad se ne ori za nju, kad je olako prepusti dru$ome iako je ona spremna na jekstvo s njim. Ostavlja je, povrijedjen ratom, povrijedjen njenom nevoljnom izdajom, zunjen zivotom suvise $ruim za nje$ovu naivnu i neotpornu mladost. 'urudin cini po$resan izor i polazi krivim putem, trazeci si$urnost u tvrdom sistemu Do$me, misleci da ce se tako zakloniti od surovi udaraca zivota. &li udarci zivota niko$ ne zaoilaze. nje$a ce snaci s najneocekivanije strane, $dje je najnezasticeniji i najosjetljiviji, od sistema vlasti kojemu je nje$ova Do$ma nepokoleljivi ranilac0 u ostar suko su dosla privacena vjerovanja i ljudska osjecanja. (ako (ako se nasao u procjepu izedju 4jere, 4lasti i licno$ zivota. Sta ce u toj dilemi preva$nuti, dervis ili rat8 5ratsko osjecanje je prirodjeno, i $uitak rata je licna pozlijedjenost. 4jera je 'urudinu prijeziste od zivota, a tio je da sacuva ooje, i vjeru i licno osjecanje. &li kako su oni u ostrom sukou, to mu ne usoijeva. Ostajuci u do$mi, on sve vise $ui ljudsko$. 2 ne okrecuci se protiv vlasti, on trazi pojedinacne krivce." 7 9 "Dervis i smrt" smrt" je knji$a o ljuavi i mrznji, do$mi do$mi i zivotu, licnom licnom i nelicnom, izdvojenom i opstem.9 7 "&met 'urudin u pocetku privata 9tudju9 misao, nekriticki i apolo$etski prima jednu ideolo$iju, ez trunke sumnje i skepse. ta ideolo$ija mu je, je , u stvari, postala zaklon od zivota. & kad zivot sam prodre do nje$a, kad srusi paravan po$leda na svijet, kad $a zapljusne svojim maticom, on od mo$uce$ covjeka postaje stvarni. (ada, (ada, tek tada, on pocinje da osjeca mrznju, zavist, zelju za osvetom, cak i potreu za ljuavlju, ali je ne ostvaruje. Da je ostvario ljuav, da nije posao putem mrznje, nje$ov ljudski lik i io cist i cjelovit: mrznja $a je destruirla."
'&JLJE#SE M2SL2 7 'ezadovoljstvo je kao zvijer0 'emocna kad se rodi, strasna kad ojaca. 7 1ivimo na zemlji samo jedan dan, ili manje. Daj mi sna$e da oprostim. Jer, ko oprosti on je najveci. & znam, zaoraviti ne mo$u. 7 3uvaj se mrznje, da ne po$rijesis prema sei i prema dru$ima. 7 3ovjek doija kad daje. 7 'e mo$u da kazem0 udi mi prijatelj. &li mo$u da kazem0 icu ti prijatelj. 7 Stra i nemoc radjaju niske na$one. 7 'ije doro ono sto jeste, vec ono sto se zeli. 7 Mozda i trealo da i mrzim, ali ne mo$u, ja nemam dva srca, jedno za mrznju, dru$o za ljuav. 7 Sve je mo$uce, sve je na domak ruke, samo se covjek ne smije predati. 7 ad poijedis svoju malodusnost, otvore se pred toom nesluceni putevi, i svijet vise nije skucen ni pun prijetnji. 7 'ije covijek ono sto misli, vec ono sto cini. 7 Do kraja zivota upoznavacu ljude, a nikad i upoznati necu, uvijek ce me zunjivati neojasnjivoscu postupka. 7 Dori ljudi su sreca na ovome svijetu. 7 'e volim nasilje, mislim da je to znak slaosti i nerazumno$ rasudjivanja, to je i nacin da se ljudi otjeraju u zlo. 7 Mesa o 5osni0 "Mozda zo$ neravno$ oda kroz istoriju, zo$ stalni nesreca, zo$ istorijske koi. 'ikad 5osna nije imala srecu da je mocni susjedi ostave namiru. Od daleki o$umila, koji prestavljaju pravo, neortodoksno lice 5osne, ove ljude su proklinjali, palili, unistavali pape, carevi, kraljevi, a prezivjeli su se uvijek vracali svome prkosu. (urska okupacija je jednim oduzela vjeru, a svima sloodu. &li i oni koji su presli u tudju vjeru, ostali su 5osanci, cudan soj ljudi koji se nije mjesao s okupatorom, ali nije vise io sto su nje$ova dru$a raca, mada su im isti oicaji, nacin zivota, jezik, ljuav prema zavicaju. (ako ostaju sami. Mislim da nikad nijedna $rupa ljudi u istoriji nije ostala usmljenija ne$o sto su osanski Muslimani. 'ije mno$o poma$alo ni to sto je 5osna do osamnaesto$a vijeka ila relativno razvijena, prakticki ez nepismeni, sa mnostvom skola, s uredjenim uranim zivotom, sa dosta vjerske tolerancije, neprirodnost njiovo$ polozaja ila je ocita. 'isu prisli tudjini a odvojili su se od svoji. uda je mo$ao da vodi njiov istorijski put8 'ikuda. (o je tra$ican ezizlaz. U zatvorenim zajednicama koje su se stvarale u 5osni, najzatvorenija je ila muslimanska. Od kuce i porodice stvoren je kult, i sav neistrosen vitalitet tu se ispoljavao. &ko se na taj nacin stvorila intezivna intimna atmos)era, s neoicnom jakom osjecajnoscu *nase naljepse narodne alade i romanse su muslimanske+ stvorila se isto tako neopodnost za javnu djelatnost jer nikakve perspektive zaista nije ilo. 2sli su s okupatorom ali su $a mrzili,
jer im put nije io isti. S ostalim nisu mo$li, jer su zeljeli kraj turske carevine i doprinosili nje$ovom rusenju. & kraj turske carevine je i kraj sve$a sto su oni ili. Razum tu nije mo$ao pronaci rjesenje. Ostala je samo pasivnost i predavanje sudini pri cemu je priklanjanje ili otpor #orti samo nesistematicno, a)ektivno rea$ovanje. &ko se tome dodaju mrznja, osjecanje nesi$urnosti, stra, ijes, ispadi Muslimana kao neimanje pravca i ispadi dru$i prema njima zo$ mrznje prema turcima, eto vam, ukratko, skica jedno$ pandemonijuma koji se zove 5osna i njeni ljudi." S(& JE 3O4JE #REM& O4OM S42JE(U, S(& MO1E 2 SM2JE 2 OL2E SU 'JE6O4E S(4&R'E MO3i8 1ivot ima smisao jedino ako se pronadje put misli, radu, ljuavi i prastanju. Da je &met pronasao svoj put, da nije zelio osvetu i mrznju io i ostvaren kao covjek. 3ovjek je velicina. Uvijek vezem covjeka za dorotu, ispunjenost ljuavlju i toplinom, za stvaranje. 'eko$a ko je raar, ko se ori da iznese svoje ideje, see, ez straa, mozemo zvati covjekom. 'aoruzan ljudskoscu, znanjem, vjerom on smije sve sto je doro i ima veliku moc. S(& JE 2S#RED, L23'O 2L2 O#S(E8 Licni i opsti interesi, ako vec ne mo$u da se podudaraju, treaju da teze jedni prema dru$ima. 5ilo i najolje uskladiti i, iako je to nekad jako tesko. 3ovjek je sinteza dora i zla. 2ma u sei dosta seicnosti, polepe, zelju za dominacijom nad dru$ima. #revazici sna$om volje ne$ativni dio see, uzdici svoju svijest na taj nivo %da smo u mo$ucnosti izjednaciti licne i opste interese, svakom covjeku trea da ude imperativ. (o je onaj dio nase duse i svijesti koji tezi ka savrsenstvu. 2 sam Mesa je rekao0 "3ovjek nije 5o$, i nje$ova sna$a je as u tome da suzija svoju ne$ativnu prirodu." 2M& L2 3O4JE #R&4O D& M2SL2 #O D2(&(U S4OJE DUSE 2 MOR&L& 2L2 MOR& D& M2SL2 #O D2(&(U S#OLJ&S'J2; S2L& OL23E'2; U 4L&S(2 2 MO3'232M&8 3ovjek nije ostvaren ako nema dovoljno rarosti da iskaze see. 'ajolji i najcesci put da see prikazemo jesu moc i slooda $ovora i umjetnicko djelo. &ko posjedujemo pravilno rasudjivanje, ako je pravda nasa, ako su diktati nase duse i morala ispravni, ne smijemo se kriti i stititi iza razni edema *vjerski, politicki i slijepi ideolo$ija+. Docemo u suko sa soom i zavrsicemo tra$icno, neostvareni. 1aranite jednom naucniku da pronalazi, umjetniku da stvara, covjeku da $ovori< (o je nemo$uce< 3ovjek je velika sna$a. Slapovi nje$ovi misli su mno$o, mno$o jaci ne$o 'ija$arini vodopadi. cak i smrt je tu nemocna. 'i jedna ideolo$ija, totalitarna vlast, pojedinac ne mo$u tu sna$u zaustaviti. (o nam je i istirija pokazala. 'e odoravam da soom, tj. svojim izrazom, u$rozavamo e$zistenciju dru$i ili svoju sopstvenu. 'i jednu krajnost ne podrzavam. #ametan, kreativan i snalazljiv covjek ce uvijek naci put da see iskaze.&ko se malo potrudi, to moze svako od nas. JE L2 3O4JE RODJE' D& #&(2 2 D& 5UDE 'ESRE3&' 2L2 #OS(OJ2 MO6U3'OS( D& SE 124O( 2S#U'2 SM2SLOM 2 (O#L2'OM8 ;asan svojom vedrinom dokazuje da je zivot odredjen covjekovim opredeljenjem prema njemu i umjetnoscu da $a osjeti i iskoristi, da $a potcini sei i ucini $a punim. Uvijek postoji smisao. 'ikom od nas nije dat zivot ez razlo$a. #ronaci put i smisao nije lak zadatak. 1ivot je trnovit. 1a sve sto nam znaci moramo se doro potruditi i mno$o see dati. Moramo priznati da nam je najvece uzivanje u plodovima zo$ koji smo se najvise mucili. Malodusni odustaju i ne ore se. Oni i $ovore da je covjek slaa trska, trun u trenu, da je prolazan, smrtan. 4azno je tra$ati, djelati za sopstvenim smislom, za putem do see. roz rad se dolazi do rezultata. Mislim da je u radu i ljuavi smisao nase$ postojanja. 3ini li nam se nekad zivot previse svakodnevan, monoton, prazan8 'ismo $a oojili radoscu, iskrenim osmijeom, ezazlenom srecom. Samo da dodamo trun ljuavi prema vecini stvari koje radimo, svaki tren io i lijep. 'ekom sitnicom oradovati one koje volimo ili cijeniti sto svako jutro docekamo zdravi, zar je potreno vise8 &met kaze0 "Mozda nije lako zivjeti na svijetu, ali ako mislimo da nam ovdje nije mjesto, ice jos $ore."
JE L2 SUD52'& RE1UL(&( 6RESE #OJED2'3& 2L2 1&O'2(OS( O#S(E6 RE(&'J& OME #OJED2'&3 'E MO1E D& SE ODU#RE8 2ma zivotni situacija koje sami sei kreiramo, ali isto tako postoje i one na koje ne mozemo uticati. #ostoji prirodna ravnoteza, neka sila, koju ljudi vijekovima od$onetaju. Ljudi joj traze ime, olik, smisao. &li neminovno je jedno, ta sila utice na sve nas. Ona ne mimoilazi niko$a. #odjednako ima utcaj i na zivote o$ati i siromasni, na srecne i nesrecne, ona ne pravi nikakvu razliku. 'a tu silu ne mozmo uticati. Medjutim, nije potreno prepustiti se toj sili. 3ovjek moze mno$o. Moze da utice na see. Moze da svoje puteve ispravlja i pravo njima odi. Osmisljavati se, olikovati u doru, pravdi i razumijevanju potreno je da ude cilj svakome od nas. ao takvima, sudina nece iti $reska *pored ostalo$ mi see mozemo uijediti u to+. 'a zivot cemo vjecno $ledati sa mladalockim poletom i optimizmom. 1drav razum, dorotu i pozitivan stav ne moze nam niko oduzeti, pa ni teska zivotna oluja. #U( DO SE5E *ESEJ+ 'e cini li nam se, kada se povucemo u razmisljanja, da sei postavljamo ezroj pitanja. Od$ovori koji nam se nude cine nam se sturi, nepotpuni. 4ecinom od$ovore odacimo i samo ostane ezroj pitanja. Jesu li ta povlacenja u razmisljanja %zaustavljanja i osvrtanja8 Da li je to potrea svi nas da mislimo o svemu sto nas okruzuje i sto je u nama8 Misliti jeste potrea svako$ covjeka, a koliko smo mi danas u mo$ucnosti da mislimo8 'ametnuto nam je kako da mislimo, ko$a da slusamo, sta da jedemo, ko$a da volimo... Je li to ta slooda covjeka koju toliko propa$iraju8 'ismo ni svjesni koliko nasim rasudjivanjem manipulisu *izmedju ostalo$+ i mediji koji su u rukama o$ati i mocni. Rijeka sa zapada je donijela otpad na nase oale. (ruje nasu tradiciju, oicaje, jezik, kulturu. &ko nam razoli $lavna uporista, poput svetosavlja, )olklora, cirilice, lako nama moze manipulisati. Mi, mali, trea da udemo pod ekonomskom, politickom, vojnom silom veliki. Da li je to "novi svjetski poredak"8 (oliko "valjena" $loalizacija8 5rz tempo zivota donio nam je prije sve$a umor. #oslije naporno$ dana, mi cemo sjesti pred televizor *svi znamo sadrzaj nasi televizijski pro$rama+. 6ledanje takvi pro$rama je $uljenje vremena. 2 ne samo to % stetno je za zdrav razum. (ako savremen covjek ima sve manje vremena za razmisljanje. 2 kad ima vremena, usmjeri $a u po$resnom smjeru. 5rzina je ljudima oduzela mo$ucnost da dodju do konacno$ cilja %do spoznaje i ostvarivanja see. & pitanje sopstvene spoznaje i ostvarivanja je veoma staro. Otkako je covjek postao razumno ice, tra$a za od$ovorima na ova pitanja. Mislim da nista nije slucajno. 3im se radjamo, zivimo, radimo %imamo smisao. Sta nas pokrece8 #riroda, volja, rad, ili, mozda, nesto dru$o, nepoznato, sto ne mozemo osjetiti svojim culima8 22i su nasi pokretaci svi oni zajedno8 Mesa kroz ovo djelo porucuje da izaeremo ljuav kao put do ostvarivanja. Ona je uvijek ila liska uzimanju i davanju, stradanju i prastanju. Ona je jedinstvo. Sve anta$onisticke sile zivota povezuje i cini armonicnim, sve povezuje u cjelinu, kru$ %vjecnost. #omocu nje smo djelic ozansko$. Otvara se jos jedan prolem ljudi danasnjice %zive, a ne vole. Ostvaruju se kroz neke dru$e s)ere, ali smisaonu, najznacajniju, zaoilaze i tako dolazi do potpuno$ otudjivanja. Otudjeni smo od svoje iti zato sto smo nesi$urni, puni straa, i to je $lavni uzrok zasto toliko $rijesimo. 'e nalazimo dovoljno sadrzaja i vrijednosti sami u sei, jer ne znamo da volimo, ne znamo sustinu. 5ojimo se i zo$ to$a smo $ladni zivota, jer nam promice smisao, nikako da $a uzmemo. Stra je opasan. 2z nje$a se radja zlo, opiranje i mrznja. Strasno je to sto je covjecanstvu postalo nuzno da ude zlo.
Mozda je potreno vratiti se na sam pocetak. 3uti prvoitnu rijec ljuav , doziviti je ponovo, istinski. Svatiti je kao $lavno$ pokretaca svijeta. Da nam ljuav ude put i da se vise nikada ne iz$uimo< RE=ER&(%> DER42? 2 SMR( Me@a SelimoviA #ocinjem ovu svoju pricu, nizasto, ez koristi za see i za dru$e, iz potree koja je jaca od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka raz$ovora sa soom, sa dalekom nadom da ce se naci neko rjesenje kad ude racun sveden, ako ude, kad ostavim tra$ mastila na ovoj artiji sto ceka kao izazov. 'e znam sta ce iti zailjezeno, ali ce u kukama slova ostati nesto od ono$a sto je ivalo u meni pa se vise nece $uiti u kovitlacima ma$le, kao da nije ni ilo, ili da ne znam sta je ilo. (ako cu moci da vidim see kakav postajem, to cudo koje ne poznajem, a cini mi se daje cudo sto uvijek nisam io ono sto sam sad,... 6resne misli su kao vjetar, ko ce i zaustaviti8 2 ne mislim da je to veliko zlo. U cemu je pooznost, ako nema iskusenja koja se savladavaju8 'ikad covjek ne smije misliti da je si$uran, ni da je umrlo ono sto je proslo... ali zasto se javlja kad mi je najmanje potreno8 3ovjek najcesce $ovori radi see, ali mora da osjeti odjek svoji rijeci. 'ikad ne znamo sta izazivamo u dru$om covjeku rijecju koja za nas ima sasvim odredjeno znacenje i zadovoljava samo nasu potreu. DO R&J& 124O(& U#O1'&4&3U LJUDE, & '2&D 2; U#O1'&(2 'E3U. U42JE 3E ME 15U'J24&(2 'EO5J&S'J24OS3U #OS(U#&. 1ivot je siri od svako$ propisa. Moral je zamisao, a zivot je ono sto iva. 4ise je stete naneseno zivotu zo$ sprecavanja $rijea, ne$o zo$ $rijea... 'ezadovoljstvo je kao zvijer0 'emocna kad se rodi, strasna kad ojaca. (realo i uijati proslost sa svakim danom sto se u$asi. 2zrisati je da ne postoji, da ne oli. Lakse i se podnosio dan sto traje, ne i se mjerio onim sto vise ne postoji. Ovako se mijesaju utvare i zivot, pa nema ni cisto$ sjecanja ni cisto$ zivota. ... #rimi, 5oze, molitvu moje nemoci, oduzmi mi sna$u i zelju da izadjem iz ove tisine, vrati me u mir, prvi ili poslednji, mislio sam da izmedju nji postoji nesto, ila je nekad jedna rijeka, i ma$le u njenim predvecerjima, i suncev odsjaj na njenim sirinama, postoji i sad u meni, mislio sam da sam zaoravio, ali nista se iz$leda ne zaoravlja, sve se vraca iz zakljucani pretinaca, iz mraka tooznje$ zaorava, i sve je nase sto smo mislili da je vec nicije, ne trea nam, a stoji pred nama, svjetluca svojim ivsim postojanjem, podsjecajuci nas i ranjavajuci. 2 sveteci se zo$ izdaje. asno je sjecanja, uzalud se javljate, eskorisne su vase nemocne utjeei podsjecanja na ono sto je mo$lo da ude, jer sto nije ilo nije ni mo$lo da ude. & uvijek iz$leda lijepo ono sto se nije ostvarilo. 4i ste varka koja radja nezadovoljstvo, varka koju ne mo$u i ne zelim da otjeram, jer me razoruzava i tiom tu$om rani od patnje... 1ivimo na zemlji samo jedan dan, ili manje. Daj mi sna$e da oprostim. Jer, ko oprosti on je najveci. & znam, zaoraviti ne mo$u. 3ovjek je proklet i zali za svim putevima kojima nije prosao. &ko oces da uvrijedis, to je lako. (rea samo iti ezoziran. Svaka nepravda je jednaka, a covjeku se cini da je najveca koja je njemu ucinjena. & ako mu se cini, onda i jeste tako, jer ne moze se misliti tudjom $lavom. #2?BE4& 52O6R&=2J& Mesa Selimovic je rodjen >C. aprila --. $odine u (uzli. U rodnom $radu zavrsio je osnovnu skolu i $imnaziju. -. upisao se na studijsku $rupu srpskorvatski jezik i ju$oslovenska knjizevnost =ilozo)sko$ )akulteta u 5eo$radu. Diplomirao je -/. $odine, a od -F. do -/-. $odine radi kao pro)esor 6radjanske skole, a potom je *-C+ postavljen za suplenta u Realnoj $imnaziji u (uzli. #rve dvije $odine rata zivi u (uzli, $dje $a apse zo$ suradnje sa 'O#%om, a u maju -/. prelazi na osloodjenu teritoriju, postaje clan #J i clan &$itprop%a za istocnu 5osnu, potom je politicki
komesar (uzlansko$ odreda, a -//. prelazi u 5eo$rad i oavlja znacajne politicke i kulturne )unkcije. Od -/G. zivi u Sarajevu i radi kao pro)esor 4ise peda$oske skole, docent =ilozo)sko$ )akulteta, umjetnicki direktor "5osna%!lma", direktor drame 'arodno$ pozorista, $lavni urednik 2# "Svjetlost". -G-. $odine penzionisan je i seli u 5eo$rad. 5iran je za predsjednika Saveza knjizevnika Ju$oslavije, io je pocasni doktor Sarajevsko$ univerziteta *-G-+, redovni clan &'U5i; i S&'U. Doitnik je rojni na$rada od koji su najznacajnije '2'%ova na$rada *-CG+, 6OR&'O4& na$rada *-CG+, 'je$oseva na$rada *-CG+, potom Dvadesetsedmojulska SR5i;, na$rada &4'OJ%a, itd. Umro je --. 422 -H>. $odine u 5eo$radu. 2'(ER#RE(&32J& Roman Dervi@ i smrt je i lirski roman, i roman od mno@tva reIeksija ili meditativni jedinica, koje intelektualizuju prolem ovjekove e$zistencije. On je i roman linosti ili psiolo@ki roman u ispovjednoj )ormi sujekta, koji pred samu smrt, ispisuje svoj nesporazum, svoj sudar sa svijetom i svoju tra$inu sudinu, ostavljajuAi poruku da od izarano$ puta ovjeka zavisi i isod nje$ovo$ Kivota. & to je0 ivot ima smisla jedino ako se, umjesto osvete, moAi i mrKnje, nae put ljuavi. Roman se nudi itaocu kao Npronaeni rukopis, o emu na kraju romana $ovori i ilje@ka ispisana rukom 'urudinovo$ prijatelja ;asana0 N'isam znao da je io toliko nesreAan. Mir nje$ovoj namuenoj du@i< Roman je podjeljen u dva dijela0 #rvi dio ima devet, a dru$i dio sedam po$lavlja. #isac djelo zapoinje citatom iz svete islamske knji$e%urana, zavr@avajuAi citat konstatacijom Pda je svaki ovjek uvijek na $uitkuQ, dakle u stilu !lozo!je apsurda, @to i trealo da znai0 ma @ta inili i radili, uvijek smo na $uitku jer smo osueni na smrt, smrt je na@a izvijesnost. Meutim, itanje romana pokazuje da nije uvijek tako i da Kivot, dok traje, doista moKe imati smisla i iti praAen doitkom. 2DEJ'2 &S#E(2 U DJELU lju ovjekove sreAe i opstanka sadrKan je u tome koji smo put odarali. &ko ovjek poe putem osvete, moAi i mrKnje,nema mu spasa * uvijek je na $uitku +. ivot ima smisla jedino ako se pronae put dorote, ljuavi i plemeniti ciljeva, ako se ovjek okrene ovjeku i u njemu pronae sei lisko$. Bovjek je tra$ino iAekoje dolazi na svijet mimo svoje Kelje i odlazi protiv svoje volje: zivi neprestano u strau od eskrajne vasione i kratko$ Kivota, nizak i velik, sitan i uzvisen, proklet i velianstven. Bovjek u svom trajanju prolazi kroz tri )aze. #rva je vrijeme Nzlatne ptice i snova: vrijeme armoninosti u njemu, kada se ne sluti sloKenost Kivota, nje$ove tajne i zamke koje on postvlja pred ovjeka. Dru$a )aza0 nasluAivanje i uoavanje nesporazuma izmeu ovjeka * pojedinca + i svijeta: prvi osjeAaj usamljenosti i dileme pred uzrocima i posljedicama. (reAa )aza0 ovjek uvia da je aen u svijet nesi$urnosti i ne$ostoprimstva: poinje da iva in)erioran u svojoj nemoAi: on svata da je samo zrnce pijeska u nesa$ledivoj pustinji, sitan i nevaKan. Bovjeka odreuje relativnost i nemo$uAnost potpune spoznaje ono$a @to $a okruKuje: njime upravljaju sluajnost,stra od ni@tavila, od moAnije$, od see, od nizvjesnosti: razara $a samoAa i nemo$uAnost da utie na svoju sudinu, na ono @to $a okruKuje i pritiska. &;MED 'URUD2' 6radeAi ovaj $lavni lik u romanu Dervi@ i smrt, Me@a SelimoviA je itaocu dao umjetniku viziju ovjeka, tj. pojedinca u svijetu. Uspio je da nam prikaKe odnos pojedinca i vlasti, da nas uvrsti u uvjerenju kako je mno$o apsurdno$ u svemu @to nas odreuje0 sluaj, stra, samoAa, oaj, sile koje su iznad na@i moAi, na@a sputanost i o$ranienost da ovladamo tim silama, stalno raspinjanje izmeu ono$a @to inimo i pto ismo Keljeli iti i na kraju smrt. Mno$o je @ta u Kivotu zo$ e$a i ovjek mo$ao da iz$ui vjeru u sve postojeAe i da prosto izludi ili pak da zakorai u tra$ediju. & da se to ne i desilo, ovjek mora da nae neku taku oslonca%u 5o$u, u nekoj ideji, u nekom injenju, u sei. ;&S&'
;asan je nada i svjetlost, jedan od pravi naina da ovjek opstane u ovome svijetu surovosti, da pri tome ne ude na $uitku. On je sasvim dru$aiji od &meda 'urudina. O mijenja zanimanja, mjesta, ljude: uvijek nekud ide, pa se opet vraAa, stalno noseAi neku svjeKinu Kivota. Ona je u njemu, ali je i ezriKan, @irok i neomeen u svemu. 'je$ovo $eslo je0 NBovjek nije drvo i vezanost je nje$ova nesreAa<. Od te Nvezanosti ili nesreAe oluje &med 'urudin. 1a@to je vezivanje ili ukorjenjivanje za jedno mjesto nesreAa8 ato @to nas ono uvijek svodi na jedan prostor, na susrete sa istim ljudima: @to u nama pokreAe zavisti, sumnje, o$ovaranja, pokreAe na netrepeljivost i zlo, jer uvijek je neko nekome na ni@anu. Rije je o psiolo@koj tjeskoi i psiolo@kom zamoru koji dolazi sa ponavljanjem isti ljudi, isti priaUvijek je sve isto. ;asan je to svatio i zato od to$a jeKi, naroito ako je rije o kasai, o malom mjestu u kome svako poznaje svako$. RE=ER&(% #2?BE4& 52O6R&=2J& >C. aprila --. #asi, rodjenoj SaanoviA i &liji SelimoviAu rodio se sin Memed. Djetinjstvo provodi u tuzlanskoj maali. U (uzli zavr@ava osnovnu @kolu i $imnaziju. 5io je za svoje $odine neoicno naitan. 'aroito je opinjen djelima Dostojevsko$, kome se PvraAao neprestanoQ. #i@e pjesme i pripovjetke, a prvu priu mu ojavljuje list tuzlanske $imnazije #rvijence. U jesen ->. upisuje se na #ravni )akultet u 5eo$radu. -. $odine preacuje se na =ilozo)ski )akultet. Svira $itaru i armoniku, i$ra )udal u 5USU *5eo$radski univerzitetski sportski klu+. Diplomirao je u martovskom roku -/. $odine i to srpskorvatski jezik, ju$oslovensku knjiKevnost, eski jezik, narodnu istoriju i ruski jezik. Urzo iva postavljen za nastavnika 6raanske @kole tr$ovako$ smjera u (uzli. 2z zdravstveni razlo$a oslooen je sluKenja vojske. U toku Dru$o$ svjetsko$ rata stavlja se na raspola$anje omunistikoj partiji vr@eAi razne zadatke u $radu. -/. $odine primljen je u udruKenje knjiKevnika 5i; @to je u julu potvrdila Uprava Saveza knjiKevnika Ju$oslavije. -F. $odine izdaje prvu knji$u pripovjedaka u izdanju za$reake 1ore pod nazivom P#rva etaQ. U septemru je izaran za docenta na katedri za knjiKevnost =ilozo)sko$ )akulteta u Sarajevu T predaje romantizam. -FG. $odine iva postavljen za direktora Drame 'arodno$ pozori@ta u Sarajevu. -C-. $odine PSvjetlostQ ojavljuje SelimoviAev prvi roman P(i@ineQ. 2zaran je za $lavno$ urednika 2zdavako$ preduzeAa Svjetlost. SljedeAe $odine je izaran za predsjednika UdruKenja knjiKevnika 5i; i poinje pisati roman PDervi@ i smrtQ. -C/. $odine na 422 kon$resu Saveza knjiKevnika Ju$oslavije u (ito$radu izaran je za predsjednika Saveza pisaca. -CC. $odine zavr@ava roman Dervi@ i smrt. Roman je prvi put ojavljen u ediciji sarajevske Svjetlosti. Doitnik je Dvadesetsedmojulske na$rade 5i; za roman P(i@ineQ. -CH. $odine izaran je za redovno$ lana &kademije nauka i umjetnosti 5i;.-G-. $odine je promoviran za poasno$ doktora Univerziteta u Sarajevu. U penziju odlazi -G>. $odine. Umro je u 5eo$radu --. jula -H>. $odine. Saranjen je -/. jula u &leji zasluKni $raana na 'ovom $rolju u 5eo$radu. DER42? 2 SMR( *ESEJ+ BitajuAi dijelo koje je zasi$urno oiljeKilo stvaranje Me@e SelimoviAa nameAe mi se ezroj pitanja za ijim od$ovorima vapi onaj duovni dio mene, ona strana moje linosti koja teKi ka ostvarenju i spoznaji Kivota. &li @to vi@e razmi@ljam od$ovori koji mi se nude iz$ledaju mi @turo i nepotpuno i polako ali si$urno poinjem da i odacujem i ostaje mi samo ezroj pitanja. #oinjem da pitam see da li je ovjek roen da pati i ude nesreAan ili moKa ipak postoji mo$uAnost da se Kivot ispuni smislom8 2nteresuje me @ta je ispred, lino ili op@te i da li je sudina $re@ka pojedinca ili zakonitost kome pojedinac ne moKe da se odupre8
2 u tom stanju moje line nedoumice poinjem da preispitujem sve @to se tie mo$ lino$ Kivota i Kivota u op@tem smislu te rijei. #ostovjeAijem se sa likom &meda 'urudina ne i li mi to pomo$lo da svatim porive koji se neizjeKno jave u svakom ovjeku kada se nae u kovitlacu Kivota koji esto zna da ude i previ@e surov. 5aveAi se svojim sopstvenim mislima poinjem da svatam da je u radu i ljuavi smisao na@e$ postojanja. Mislim da je ljuav onaj zain koji se dodaje svakoj stvari koju radimo i da tako neizjeKno svaki tren na@e$ Kivota moKemo uiniti ljep@im. Ljudi, a i ja sama, esto zaoravimo da ja sreAa sama po sei to @to Kivimo i @to se svako jutro proudimo zdravi sa mo$uAno@Au da promjenimo mno$o to$a, poev@i od see sami. (rea nam samo malo vi@e rarosti da se uvatimo u ko@tac sa Kivotom i put do na@e$ ostvarenja iAe nam na dovat ruke. 'e dozvolimo da nas stra savlada jer tako Aemo samo da se odaljimo od svoje su@tine i iti, zaoraviAemo ko smo i zanemariAemo sve vrijednosti koje nosimo u sei. Sa$lasna sam sa tim da postoje situacije koje sami sei kreiramo i one na koje ne moKemo uticati. #ostoji prirodna ravnoteKa, neka sila, koja neminovno utie na nas i ezozira da li smo siroma@ni ili o$ati,sreAni ili nesreAni,ona nas neAe mimoiAi ali i tada ne trea posustati jer ovjek moKe mno$o. MoKe da utie na see, moKe da ispravlja svoje puteve i olikuje se prema pravdi i razumu ez da se krije iza neki edema vjere jer to je na prvom mjestu kukaviki, a zatim i neopravdano. ;asan svojom vedrinom dokazuje da je Kivot odreen ovjekovom sposono@Au da sa njim upravlja i potini $a u svoju korist jer nikome od nas Kivot nije dat ez razlo$a. Svi smo mi tu radi nee$a i zo$ neko$a samo je potreno pronaAi put, potruditi se i dati mno$o od see da ismo uKivali u plodovima svo$ postojanja. (e@ko mi je da udem ojektivna i sama ocjenim koliko upravljam svojim Kivotom. Binjenica je da imam teoriju ali da mi u nedostatku $odina nedostaje praksa. 2skreno se nadam da Au iti dosljedna svojim stavovima jer sam $otovo si$urna da su to ispravni putokazi ka mom ostvarenju. elim iti ovjek naoruKan ljudsko@Au, znaljem i vjerom da sve @to je doro ima veliku moA . 'e Kelim iti &med 'urudin, ne Kelim da Kivot proe pored mene jer ... sve je mo$uAe,sve je na domak ruke, samo se covjek ne smije predati. O#?(E &R&(ER2S(2E DJEL& Roman "Dervis i smrt" je najznacajnije djelo u knjizevnom stvaranju Mese Selimovica, ali i znacajno djelo u nasoj cjelokupnoj knjizevnosti. Djelo je osoeno po stilu, jeziku, !lozo!ji zivota, psioloskoj analizi i tenici olikovanja. #o tim i mno$im dru$im kvalitetima spada u sam vr nase romaneskne proze. "Dervis i smrt" je roman lika %od pocetka do kraja u sredistu je licnost seja &meda 'urudina, koji ispisuje svoj zivotopis, a istovjedno sa$ledavanje zivota dovelo je do porazno$ saznanja da je zivot prozao u praznini i neiskoriscenosti, u uzaludnosti i esmislu, ez jasni tra$ova. Ovo je i psioloski roman %olikovan je kao ispovijest junaka koji, na kraju zivotno$ puta, u ocekivanju smrti, svodi svoj zivotni ilans. (o je i !lozo)ski roman % u nje$ovom sredistu je covijek kao moralno ice i smisao nje$ove *covjekove+ e$zistencije. #odsticaj za nastanak romana nalazi se u piscevom zivotu. #oznavanje ti autoio$ra)ski elemenata olaksava razumijevanje romana, licnosti &meda 'urudina, tenike olikovanja i stvaralacko$ postupka. rajem -//. $. u (uzli je streljan Selimovicev najstariji rat Se)kija, partizanski o!cir. Se)kijina smrt je snazno po$odila Selimovica0 sedmoroi je ilo u partizanima, a rata su streljali partizani. "(aj moj uijeni rat je moja najveca tu$a", pise Mesa Selimovic. &med 'urudin, pred smrt, pi@e o sei i ta ispovijest je u strukturnom smislu iskazana kroz -C po$lavlja. Meutim ne ismo po$rije@ili kada ismo roman, posmatrano sa psiolo@ko$ $ledi@ta, podjelili na tri dijela. Uprvom dijelu romana pred itaocem se prikazuje dervi@ usmjeren prema vjenoj pravdi i vjenoj oKanskoj istini iju savr@enu armoniju jedva da moKe da poremeti spoznaja opasnosti u kojoj se na@ao rat. U dru$oj )azi, kada je rat veA mrtav, &med 'urudin je ovjek iju je ti@inu zamjenila tra$ina ljudska rezi$nacija. 2 u
treAoj )azi veA vidimo ovjeka koji se $u@i u politikoj praksi i u ulozi djelioca pravde Dakle junak i svijet su u meusonoj zavisnosti $dje se svaki trudi posredno ili neposredno da mjenja stanje ovo$ dru$o$ stvarajuAi lanac promjena u rijeci postojanja. L2O42 &;MED 'URUD2' 6radeAi ovaj $lavni lik u romanu Dervi@ i smrt, Me@a SelimoviA je itaocu dao umjetniku viziju ovjeka, tj. pojedinca u svijetu. Uspio je da nam prikaKe odnos pojedinca i vlasti, da nas uvrsti u uvjerenju kako je mno$o apsurdno$ u svemu @to nas odreuje0 sluaj, stra, samoAa, oaj, sile koje su iznad na@i moAi, na@a sputanost i o$ranienost da ovladamo tim silama, stalno raspinjanje izmeu ono$a @to inimo i to ismo Keljeli iti i na kraju smrt. Mno$o je @ta u Kivotu zo$ e$a i ovjek mo$ao da iz$ui vjeru u sve postojeAe i da prosto izludi ili pak da zakorai u tra$ediju. & da se to ne i desilo, ovjek mora da nae neku taku oslonca%u 5o$u, u nekoj ideji, u nekom injenju, u sei. &med 'urudin je ovjek ko$a je do$ma otuila od svijeta i Kivota, ovjek koji se na@ao izmeu vjere, vlasti i privatno$ Kivota i u tom procjepu nije mo$ao da se snae. On je ovjek koji je ostao osakaAen, polovian i prazan zo$ i$re sluaja i sudine, ali i zo$ lino$ opredjeljenja i tokova zivanja. ;&S&' ;asan je nada i svjetlost, jedan od pravi naina da ovjek opstane u ovome svijetu surovosti, da pri tome ne ude na $uitku. On je sasvim dru$aiji od &meda 'urudina. O mijenja zanimanja, mjesta, ljude: uvijek nekud ide, pa se opet vraAa, stalno noseAi neku svjeKinu Kivota. Ona je u njemu, ali je i ezriKan, @irok i neomeen u svemu. 'je$ovo $eslo je0 NBovjek nije drvo i vezanost je nje$ova nesreAa<. Od te Nvezanosti ili nesreAe oluje &med 'urudin. 1a@to je vezivanje ili ukorjenjivanje za jedno mjesto nesreAa8 1ato @to nas ono uvijek svodi na jedan prostor, na susrete sa istim ljudima: @to u nama pokreAe zavisti, sumnje, o$ovaranja, pokreAe na netrepeljivost i zlo, jer uvijek je neko nekome na ni@anu. Rije je o psiolo@koj tjeskoi i psiolo@kom zamoru koji dolazi sa ponavljanjem isti ljudi, isti priaUvijek je sve isto. ;asan je to svatio i zato od to$a jeKi, naroito ako je rije o kasai, o malom mjestu u kome svako poznaje svako$. Kolacici sudbine su tvokji samo tvoji o konju jedan koji imas svesku a5 formata.
