9^'j
-
„CP'E>" 6p.
1,
2,
3,
4,
_
br.
6.
YpenHHK:
npocji.
Ahtohhjc ByiCTHh.
Urednik:
jirof.
Antonije Vucetic.
Wmm nAfly 31.
WBPOBAHKE
jaHyapa 1808.
„SRD"
'
-
31.
31.
Dubrovnik
/[
Y
Nj
BjiacHHK H HSJiaBaTe.ib
CpncKa Ay6. LLlTaMnapHja Up. M. FpauHha h
3.
4.
5.
PADU DUBROVACKE REPUBLIKE
-
jaHyapa 1908.
EHA UHJEHA
2,
SPOMENICA
PEOyBJlMKE
CUECNA T
1.
ap.
s
januara 1808.
31. januara 1908.
Ploca.
BHBBOT HSflatte div ot izdanje
— —
-
Vlasnik
i
izdavatelj
Srpska Dub.
DUBROVNIK 1908.
5K
Stamparija
Dr.
M. Gracica
i
dr
\:'^'-
CAAP>KAJ
—
SADRZAJ. strana
Stojan Novakovic. Biograd h3 fly6poBHHKa. f CuMO Mamasyjb. BHorpan
1.
Ujedinjujmo se kulturom
2.
Bhjcjih (Jjpaxap
1808.-31
3.
„Gradu"
4.
Sursum Corda! Rikard
(31
j.
1
!
j.
1908.) pjesma.
•
•
.
Dubravko. Dubrovnik
Katalinic Jeretov. Brodarica-Zadar
15
•
....
23
U
nocnoj manastirskoj iisini u nRozariju". Ot. Ambroz Bacic. Dubr. Preporod (pjesma). Marijan. 7. 3aH0 KaraHa. Pary: o Moja! B. Konduh. BaptanyKa 8. Januar (pjesma). Ante Anic. Dubrovnik 9. Dubrovnik kulturni centar. Vojin Malisic Tavridski. 10. Jly6ppBHHKy (njecMa). 0, Kapaoezoeuh. Hanon, 11. Ruze Dusanove. Prica iz starodavnog doba. Rodenstein. 12. Ha cpncKOM 6efleMy. Ciil.a C.a H.a 13 U prirodi (Humoreska). R. Devide-Aiarijan. Zagreb nar. obicajima u vezi sa biljem. Lujo V. Adamovic. Bee 14. 15. 3a 6pahy (Ha TacuHOZ nneBHHKa). BHorpan 16. noaapaB (njecMa). Boj. fly^beeuh. BHorpan 5.
4
•
24 29
6.
•
17. ripBH 18.
19.
20. 21.
22.
nap H npBH non^ydau (npBa enn30zia). }Kii6K0. Jly6poBHHK
25. 26.
V cnoMeHHuy
Mojoj mh^oj
Fl.
3'i
39
40 57 58 .
74
79 86 36 •
V.
108
31. 32.
Prilog radnji Gos.
33
Dubrovniku prigodom
34.
Ilijic. Mostar Zdravstvene odredbe u dubr. republici
29. 30.
•
J.
Beloviceve obljetnice
93 107
Cmpt KaTHha JoKaHa (njecMa). non Caeo HaKuhenoeuh. XepuerHOBH More huji. Munje sijevaju ... Dragutin Hire. Zagreb Pycne (anoTeoaa) (njecMa). AAeKcandap KysManoeuh. nHpor Uspomena o padu republike. Crtica. /. J. Milovic. Vrucica HapoHHa BesHnaHKa yMJexHOCT y fly6poB. JeAU BeAoeuheea CapajeBo
28.
88 S9
•
Vukasovic. Dubrovnik 27.
75 78
Jlpaz. 5. Ty(pezu,uh. B. non»e
Ukidanje dubr. republike 31 jan. 1808. Antonije Vucetic. Dubr. Vrijeme (pjesma) Vanda grofica Borelli. Bee Biljezke o strankama u Dubrovniku pocetkom XIX. v. Vid.
62 67
...
SHMHa Hoh. Ahku Caeuh. Hobh Caa fly6poBaHKH t^anoao^. JluMuiupuje MuiUpuHoeuh. Mocrap Dubrovniku (pjesma). Gjuro PalavrSic. Spljet Pribina I. II. (^pjesma). Vladimir Nazor. Kopar Legenda (pjesma). Rudolfo Franjin Alagjer. Valpovo (Slavonija)
23. HMnpecHJe. 24.
•
30
34
.
111
113
•
•
119
.
•
121
A. Vucetic.
126
128
pada republike (pjesma). Stijepo 131 i
rasprava proti lijecniku
Krivelari 1676. g. Josip Onyszkiewicz. Dubrovnik
134
strana 35.
H3 6HpTHje. KaAHe.
155
HOBUH peny6nnKe Hy6poBaHKe. A. Benycu. fly6poBHHK .... H3 cpncKor je3HKa. Joean Mueauoeuh. KapnoBUH Mynpe HspcKe. CiuapuHa X. Za biografiju dubrovackog latiniste, Brnje Zamanje. Niko I. Gjiva-
36. SaflHiH
160
37.
163
3P. 39.
novic.
Dubrovnik
166
168 172
46.
Dubrovniku. Glas iz 1908. g. (pjesma). Dum Andro Murat. Orasac Ave Maria. Joean C. FlaAUKoeuh. Otok Mjter. Bud ByAetuuh ByKUCoeuh. fly6poBHHK Knez Aleksandar Sapieha u Dubrovniku. Dr. Josip Nagy. Bee Otrov. Joza Ivakic. Karlovac HocjieflffcH MpHap flySposaHKe peny6jTHKe. E. Tbaja, noMopau. Beorpan Durad Brankovic Smederovac i dubrovacka republika. M, P. Jovanovic. Vukovar Kako da ovjekovjecimo spomen dubrovacke republike
206
47.
48.
U
40. 41. 42.
43. 44.
45.
•
CvjetiSa.
?
Frano
173 178
182 190 196
T.
Zagreb
209 213
blizini Grada. N. Stuk. Cavtat
51.
pozdrav (pjesma). Italijanka (U. G.) Rim Tyra. rieiuap Jl. MuAuneeuh. BHorpan focnap Bo>ko CapaKa, HySpoBawKH nocnaHHK y UapHrpany 1789. A.
52.
HcnoBHJen (njecMa). P. JoeuHoeuh. flotta Tysna
53.
Knezev dvor u
49. Bratski
215
50.
217
ByHBUiuh. fly6poBHHK
54. ripefl
55. 56.
221
Janjini. Dr. N.
flySpoBHHKOM (njecMa).
T.
JliiM.
229 230
Bjelovucic. Janjina
M. Jeeiuoeuh-rioAUMai^. BeorpaH
Francuzi na Sipanu. Vlaho Fortunic. Sipan Humanitarne ustanove i zaklade Dubrovnika. Acaras ben
Errata-Corrige. str.
107 rajeste: Grofica Barelli
ima
biti
231
232 Hi.
Napomena
Na
•
Grofica Borelli.
•
237 240
SRD
CPTi Ton. God.
flYBPOBHHK,
VII.
O
jaeyapa
1
DUBROVNIK,
Bp. Br.
1908.
januara
1-5.
UJEDINJUJMO SE KULTUROM! Sursum corda Top's
Duh
je
silniji
Trosne
duhovnom
vanosti, u
Na dan
misao
tijela;
covjecanske
duh narodni u
nerazoriv
sto
od
sve
su
MA\'fcHA\lv
ustanove,
svojoj svijesti,
u
pala
i
31. januara
1908.
vrijeme prije
nje pale su ta-
kode pod udar-
usta-
koju
cima
sile
ske
drzave
drzava u
dilo iz srednjih
i
vijekova
sni,
je
koja
u XIX. vijek
uplivala.
i
prica
;
on
Srbiji,
dr7P^^3
i
u
drzava
i
u Hercegovini.
tijeh je
u i
drzava u Bo-
Zeti,
Srpstva nije pao
bdio iznad
srp-
Dubrovacka zastava.
Usvo-
Duh
i
Macedoniji,
je
Srpstvo naslije-
i
i
se da je prije je
sile
ka Dubrovacka,
nova
vjecit
je
svojoj obrazo-
opomenimo
Republi-
najstarija
ali
svacega.
jedinstvu svojemu.
godina pred
udarcima
od
jaca
je
I
CpliAI^Uil
rusevina.
i
nije
Njega
zivio u vjeri,
mogao je
pasti.
nosila
u knjizi
i
u
On
jeziku
je
le-
pjesma
knjiga, ;
on
je
njegovao neugasni plamen, svagda gotov da novu varnicu pusti,
da novoj tvorevini dusu udahne. 1
CP"B
Na
ovu
narode,
i
istinu
jedne
opominjemo
se
za
malo
vrijeme
kazane
demo
je
sredstva ko-
moze
iz-
Duhovnome
radu jedini
je
gospo-
dar nasa dobra vo-
jer
A
Ija.
duhovni
je
rad orao silnijeh kri-
njima
u
jedino
vrsiti.
Kori-
istine.
i
djela.
jima se to
prije
stimo se njima,
braco
uznesimo
;
sjajna
prosvijeceno
nasnje
se
joj
nova
propasti
poznajmo,
ustanove,
poklonimo
;
nadahnimo se njome Prenimo se svi dau Proucimo
je
SRD.
kad
dan,
danasnji
tvorevine
jedne
—
njemu nema gra-
spas naroda nasega!
la
DizimojednoSrpstvo kulturom, ovim
nica ni brda.
su „svudabrodigdje
lijepim jezikom
god dode vodi"
i
u-
danasnjem
jedinjenom prosvje-
tom narodnom.
Pri-
;
Njemu
!
U
vijeku
siobode njemu sme-
Orlandov stup siobode.
nema do u tnje onimo svi da nanasem neznanju, u nasem nemaru, u nasoj duhovnoj lijeKad je u nasoj nevjeri nosti, u nasoj nepouzdanosti u njemu spasenjemu nase sr(Sell.)
i
ce
gospodar
izvor,
!
nje naroda na-
i
sega!
izvedimo
Ujedinjujmo,
ga nabijelidan, nacinimo od
ujedinimo
njega djelo. Ne-
nam
srca
nasa!
u tome
Ujedinjujmo,
poslu ne bude
ujedinimo srce
ka zao
Dubrovacka zastava.
ni truda,
ukraj
na
onoga
zrtava
ni
onoga
Gruza Moravi
Vardaru
moku
jer je
!
i
onoea
iz
na
Skadra
Uni
na i
Bojani
onoga
na
na
Ti-
onoga onoga hladnom i
i
UJEDINJUJMO SE KULTTTROM Sta
vnih
moze
vlasti,
sto
i
da smeta granica medu sedam drza-
danas
koje
hovnomu
ujedinjenju
ukusu, u
knjizi,
narodom nasim,
upravljaju
naroda nasega
u rodoljublju
i
u
du-
obrazovanosti,
u
u narodnim idealima ?
Kulturno srpstvo moze postati kad god mi hocemo.
Ono
treba da izade
iz
duha
i
iz
volje nase.
Do
nas
stoji
"^
'"^^^ ,
^v
'/_,^-
Poraa (Palma) u Dubrovniku. (Sch.)
da.
ga
iz
domovine
visina buducnosti spustimo na zemlju nase opste !
Za
nj
nema
zabrane, nikakve zabrane
Eto to „Srdu" za spomen porucuje, na danasnji dan ukinuca
stare
Dubrovacke
Republike,
s
usca
Save
Dunava 31. .
januara 1908.
u BIOGRADU.
STOJAN NOVAKOVIC.
i
BHJEJIH
OPATAP H3 Z^yBPOBHHKA.
BHOrPAfl.
W
t
CHMO MATABYJb,
Xly6poBHHK bcjihk H 6oraT; jia y ffceiviy HMa mhofo „KOHTa"; jxa je Haeroe nyK HHCT H nHTOM H jxsi He ncyjc Bora h ceeue! To caM ;i03Hao o;i, roM paspeFbeKHX MO;iy ocHOBHe JHxcycjeAa, OJl
paHOM
KOJHX
jijeTHHbCTBy
snao caM, ^a
rpa;x
LUKOJie,
jc
nan
hbe-
jejiau
je
KO BpHJeMe JKHBHO y Zly6poBHH-
i^aj
je-
Aora-
y
LLJh-
6eHHKy onCKp6H MH
RaKJie
/ipyry
no
npHHa-
Ky OA^HKy
jfey,
cxeKao
rpa/ia
car.'i
nojaM,
6pOBHHKa, no MOMe
Ky.
H.e-
Ry-
AajeTaj;ia-
—
;ieKH
OHAauiH^eM
rpa;i
jbenujH
cxBaiahby,
H
OA^HKy,
rocnoACKHJH o;i, Mora saBHMaja
jy
IllH6eHHKa.
noMeHyre.
npeTe>KHH-
Ja H CBa
hbeiiiTO
LiiH6eHCKa
;iouHHJe Oil
AJeua
npHJiHKe Kaji.
Hama „MaTOpa
npa-
BOCJiaBHe
caM
6ho y Apy-
OR o6je
Placa Mala.
Bjepe H CBa
HHa^e SBacMo: JbyiiHMa h >KeHaMa), „HCTHHaMa", o;i, KOJHX hy, eBO, FteKHM BejiHKHM 6jecM0 HaMHCTO o ^anoMenyTH rjiaBne. SnajiH cmo, Ra ce caB KpiuxeHH cehjct ahjcjih jijeua", (Koje
BHJEJIH
$PATAP Y flYBPOBHHKy
Ha ABHJe Bjepe, npasocjiaBHy h KaioJiHHKy („pHmhaHCKy" h „KpmhaHCKy") ji^a cy XpHCTOC h PberoBH yqeHHUH rosopHJiH ohhm ;
jesHKOM, KOJHM Haiu noH qaTH, 6pa;i,e
h ;iyry Kocy, Kao uito noce
a
He
jibthhckh
;
Hamn CBehenHUH,
jxsi
cy hoch^ih
a HHJecy huijih
o6pHJaHH H Ha TJeMCHy npo6pHJaHH, Kao ..jiohobh" h „(|)paOBH" ;i,a npaBH pHuihaHH HsroBapajy: „BJepa, jmjeBa, cbjctjioct", a He „BHpa", „;i,HBa", „cbhtjioct", hta. Jloxyuie, h mh pHiuhaHH y LIlH6eHHKy a no okojihhh roBopHMO HKaBCKH ajiH caivi yBJepen ;
CPTo.
6ho,
jia je
to y cxapHMH
6iuio
—
SRD
HaMexHyxo or nacHJba KpmhaH-
CKora
To y HaiuHM
cy 6HJie BCJiHKe, HenoMJepJbHBe hcthhc, jiy6oKO ycatjene rjiaBaivia,
Kaji
tbeKaKae
Shjcjih
(|)paTap JI,y6poBqaHHH,
CaMOM CBOJOM nOJaBOM HCKOpHJeHH HajrJiaBHHJy OA THX „HCTHHa" y BpHJeMe ycKpuiHier nocia jxo^e y IIlH6eHHK, Kao o6hhho CBaKe roAHHe y to jxo6a, HjCkh KaTOJiHHKH nponoBJe^HMK ca CTpane, kojh he y ctohoj upKBH „npeAHKaTH" TajiHJaHCKH h na!
BHJEJIH
*PATAP V flVBPOBHHKy
HaHSMJenue. H mh, pHuihaHH, pa;i,o cmo hlujih ;i,a CJiymaMO. MCHe MOJH noBe^ome. nponoBJeji,HHK 6jeme MJia^, CHa>KaH, HaoiJHT, y 6HJejiHM MaHTHJaMa (;i,OMHHHKaHau), xe ce eeh Ha npBH iijKH,
H
norjiCA CBHiije >KeHCKOMe napojiy y upKBH, a H^eroBa xajiHJaHCKa yiviajio 6yJHa, TCMHa, ys muBe noKpcxe, sanece CBaKora,
—
6ecje;i,a,
uixo
He
6aBaMa
sanoHeme njbecKaxH h BHKaxH:
„6paBo!",
Kao na sa-
!
Ja caM noMajio paayMHJeBao xajiHJancKH, a/iH caM HecxpnjbHBO MCKao cyxpaiiJHjH jian, Kaji he JiHJenH (|)paxap roBopHXH HaiuKH.
H
cyxpa^an, npeA eeqe, 6ho caM Mel^y npBHMa
y upKBy. HapaBHO,
rocnoiie xy HHJe
Minceta
(v.
str.
mxo Aotjome
nero caMO
6hjio,
xe>KaLi.H.
S).
BHJejiH 4)paxap sanone, ajiH HaKOH HeKOJiHKO pHJe^H, nacxa^e Mel)y CJiyiuaouHMa Hyfjefce, >KaMop, ysBHUH, CMHJex, ro-
—
xoBO 6yHa: KaKO h hc he!
paxap
je
roBopHO
iio
pmahancKy
ysBHUH: KaKaB HaM je xo 4)paxap, kojh roBopH cacBHM Kao KanaB 6paAaxH pKahKH non ? KaKso je xo ^jao ? LUxa xo SHawH ? MoMe pa^ocHOM HSHenalieHDy ne 6jeme rpaBHua. Je^Ba caM Morao BJepoBaxH cbojhm yiuHMa! XlydpoBaMKH 4)paxap roBopn cacBHM OHaKO, KaKO ce wHxa y momc ByKeapy w HUiuaHU,u, onaKO KaKO Ham yMHxejb xohe iia ce roBopH y iukojih mhcxo „cpncKH", AaKJie npaBocjiaBCKH! A Ma, sap 4)paxap na roBopH npaBOCJiaBCKH!? CBHJex, Bjepa, ^HJCBa, Jbenoxa, hxa. SarjiymHiue ra
—
!
!
!
;
SRD.
CPlb
upKBOM, y Majio CBHJexHHa He npcMJiaiH necpehHor nponoBJeAHHKa. ysanyji cy nonoBH noKymaBajiH j^a. opasyMe xejKaKe; jxa y /I,y6pOBHHKy, o^aKJie je (|)paTap, cbh xpHuihanH OHaKO roBope; jia onaj roBop HHJe HCKa o;i;jiHKa npaBocjiaBHHx npe;i,
rpeiuHH AOMHHHKaHau, MyMHO jia ce Apyrora Be^epa OKpeHe Ha HKaBCKy; ne nolie My sa pyKOM, xe nocxazie jom h CMHJemaH cJiyiiiaoLi,HMa. TaKO je xpajajio HeKOJiHKO ^aHa, na mopajie no6jehH h3 IUH6eHHKa. Ajih MeHH ocxaiie y naiviexH 6HJejiH (|)paxap, KOJH xojiHKO noxpece Mojy nejany jiyuiy h naMex, kojh Me uasejie Aa jom OHji,a noqneM mxo bhihc pasaowpaxH o xaJHHcxBCHOM Mjecxy, r;i,je h KpmhaHH roBope pHiuhaHCKH BpHJeMe je npojiasHJio, ja caM ce 6opHO sa xjhe6 HacyiuHH H y xoj 6op6H nocxynno ry6H0 o6MaHe h o6ajatfca MJiajiociH, ysajiyzi
ajiH qejKHja
na bhahm
Xl.y6poBHHK
o;i.p>Ka ce.
HajnocJiHJe,
Ha yMHHH cejiHM y
jxa
name
cy;i6Hce npe-
jy>KHO
ripHMopje,
—
yMHxejbCKO
Mjecxo
6oKe;bCKOM
Hobom. OH^a jxBa-
BHJia
MH
je
Aecexxpeha
ao6hx y
roji,HHa.
u
BHJEJIH
$PATAP V flYBPOBHHKy
xyiviapao no Vpajxy. Biiji]ex MaAy Epahy, JXiieony, sbohhk h qecMy, Jlsop, Ceeiuoza BAaxa, Focuy h ocTajie 3HaTHHJe srpa^e h ;i,BopoBe no yHyTpaiiiHaHM yjiHuaivia. Pckox
Ryro caM
rpa;],CKH
„BH;3,jex",
;iaTH.
H TO
je
TawHo, jep HeiviaAOx Bpeiyiena HHJeAny nperjie-
HajnocjiHJe ynyrnx ce Ka hctomhhm rpa^iCKHM BpaTHMa,
r;ije
ce najiasH orpoMHH iiOMHHHKaHCKH ManacTHp, kojh XI,y6poBHaHH 30By „Po3apHJo" H KOJH H3r,ne;i,a Kao Jia je cjiHBen ca rpa;i;cKHM njiaTHHMa, c xe CTpane. Ka;; yt)Ox y BejinHaHCTBeny cxapHHCKy
SRD.
CPIb
10
OH^a joiu 6jeme nonjiOMana noHOso yspyjaHocr, jep mh ycKpcHy y naivieTH moj 6HJeJiH (|)paTap h3 ^ijeTHitCTBa kojh je 6ho na ce cjctho jxa ce Ty qyBa KpcT cpncKora HCTora ManaCTHpa Kpajba CTecjDaHa ypoma III., na ce onoMeHyx, jia hy xy, npBH nyr y CBOM BHJeKy, BH;ijeTH c;iHKy 6ccMpTHora THUHJaHa! CTynajyhH onpesHO no rpo6HHM njiOHawa ;i,y6poBaHKe BJiacxeJie, na KOJHMa 6jexy HcnynneHH rp6oBH, jihkobh, yKpacH, ojijejiMOM Mopa^ox
UpKBy (sHAHHa
je ro;i.HHe
BJiacxeocKHM rpo6oBHMa,
1306), Koja
o6y3e
Me
;
h
sacxaxH,
Me
jesa npolje,
jep
HaH}]ome
6eHHKy yHHHH OT-
Xly6poBHH^
^4
^
Me
je
"^
iC^
.,
KyPToHHj^
xaKO ^a-
cxaBHX 6h[SlikaTicianova] Sveta Maria Magdalena. L s,
Menyxo. Ajih upKBefcaK nnje SHao sa
M
KpoBeH^e o
^
[
Ko on Bnjejie Bpahe
Kaii, ro;i.
S.
jio
je
ono-
hhxh je sanaMXHO nponoEHJejiao y lUHOennKy Oh xaj ;i,orai5aj,
!
y pusHHuy r^ije mh mJX& Aa ueJiHsaM h nperjie;iaM Kpcx Kpajba cpncKor; na Me OABe^e npe;; npBH OJixap, CJinjeBe cxpane, Aa nocMaxpaM TnuHJanoBy CJiHKy KOJa npHKasyje: Mapnjy Mar^aJieny ca csexHM B;iaxoM h apxanijejiOM Pa(J)aHJiOM h 1o6hjhhhm CHHOM KOJH ;i,p>KH y pyuH pH6y. Upejx xom tommjihuom He6ecHHKa KJieMH HeKH BJiacxejiHH y nomFtH XVI. cxojbeha, je^iaH oji Oyo/iBe;i,e
—
UHha KOJHMa
je
THUHJan
6ho
rocx,
h
KOJHMa
je
HspaAHO
xaj
BHJEJIH cDPATAP V flyBPOBHHKY
yMOTBop
!
Joui
Me
upKBCtbaK
o;i.BeAe
y Kanejie ca CTpana
11
rjia-
BHora ojiiapa, r^je ce najiase ;i,BHJe cjimkc, Ay6poBaMKor c;iHKapa Hhkojic iI,y6pOBqaHHHa. BpaiHX ce Ha ..Fljiauy", Koja, y cyivipaMJy
Velika vrata Male Brace,
6jeiiie
roTOBO nycxa,
a
...
—
str.
9.)
CHJeHxe ce cnycTHJie. Cycxao, cje^ox
BejiHKOM Ka4)aH0M, a pasHrpaHOJ
noMe npHSHpaxH
(v.
MaiiixH
„Mhhhjio mh
ce,
npeji,
ja^aAOx Maxa, re mh ce
Aa r^xe^aM y mexH^H cxa-
SRD.
CP-B.
12
pHHCKe ;iy6poBaMKe BJiacxejie, jia ^yjeivi KaKO myuiTe ibHxoBn njiaiuTOBH no njiOMHHKy, jep saHCxa tomc OKBHpy ne AOJiHKyjy cyBpeMeHH Jby^H", Kao uito 3ro;iHO pe^e iteKH (|)paHu,ycKH nncau, nHLuyhH o j][y6poBHHKy. ripHMHHjaBajio mh ce jxa cJiymaM KaKO xa ji.y6poBaHK2i rocuojia pasroBapajy o ;i,HeBHHM npHJiHKaivia, XyMCKHM, SexCKHM, 60CaHCKHM H paiUKHM ;i,HHaCTaMa H BCJIHKauiHMa, c KOJHMa CBeti „noHTeHa oniuTHHa" HMa KaKBHX pasMHpHHH, xyje Th pHua. noMenyTH ;iy6poBaCJiHKap HhMKH ;ip^aBHHUH.Hay-
6poBqaHHH;
MHHUH, nje-
AOUHHJe BoniKOBHh ..ani^eo no HHCTOTH
CHHUH, y-
Pyi^ep
MJCTHHUH,
MyneHHUH 3a
JXy6poBHHK, BeJIH-
KH TprOBUH H Mope-
>KHB0Ta,
a
ACM OH y MareMaTH-
nJIOBUH,
KOJH
Ry-
KOJia
y BHJeKOBHMa cycTH>Ky ce
n,H"
;
na
A0iici3e,By-
HHh, Myqe-
y Fpa/iy a y cyMpawje no „njia-
HHK sa Ry6p0BHHK,
UH"
hn,
jy,
na
in era
THhn, Be-
Hoce H-
Mena
riyuH-
Menne-
ney-
TpannhH,
Mpjia. y;iy-
My6paH0-
6oKoj
cxa-
jkhHh,
PaitHHe,
Klaustar
Male
Brace,
6poBaqKe
str.
9).
BHhn,
FyHAy^nhn,
FlajiMOTHhH,
KOJH he ce no BHJCKa „cJiaBHTH" Ajih rjie!
(v.
sa
pana jyxpa
r;ije
Tbopi^HhH
h
cpncna pnje^ jkhbh!
nsjiase hb Posapiija CJiaBne ;iy-
rocnoi^e, Koje ce, xaKoi^e y BHjeKOBHMa, cycTH>Ky
HHKOJiexa FyneTHha, Koja
Rp-
ocxajin,
je npe;t
nany
:
je;;Ha
HSJiasHJia; Toyjia n Ha;ia
ByHHha, o6je njecHHKHHbe; jejina HnKOJiexa PecTa, cjiaBna jiaraHHCKHhba; jcAHa UBHJexa SysopHheBa, qnjoj ce jbenorn ;i,HBJbaxy
BHJEnH *PATAP V flYBPOBHHKy
13
cyBpeMeHHUH h kojoj je, Ka>Ky, TopKBaxo Taco njeeao; je^Ha OxMyqeeHh, Koja ce je npocjiaeHJia yMJexHHM sJiaTHHM BeaoM, MysHKOM H njecMOM
JejieHa
!
a
.
Hsjiaae h3 Posapuja ca jyipene CBeie cJiy>K6e njieivieHHTe, KpoTKe ;i,y6poBaqKe BJia;i,HKe, KOJHMa ce je;i,aH Hapo;i sa uHJe-
Sveti Vlaho. (v. str. 9).
jior
CBora Tpajafta MO>Ke noHOCHXH, a Koje cy HaJMHJiHJe
qaHCTBO ;i.y6poBaqKe he BBC
Kdiji,
BHCOKe
Kyjirype!
O
CBJe;].o-
MHJie CHJeHKe, ^a jih
roA Bame jkhbc Apyre, Baiiie cecrpe no KpBH h yMHOM pasBHTKy nOCTHhH ?
3HKy, y nHTOMOCTH H
,
,
.
je-
CP-B.
14
BpaTHx
—
SRD.
njeiiiKe na 6poji, y MHCJiHMa h mhjihhh, a ca caM cyBHiiie Aa-^eKO oji. ceora saBHqaja ro;i,HHy Aana HaKOH Tora naljox ce noHOBO y rpa;iy, ajiH ce He /tOBesox no Mopy, Kao uupan nyTHHK, Hero ce, jiomhhx Hory, cnycTHX ca 6pAa, Kao ycranHK 6jeryHau h3 XepueroBHHe.
ocjehaHjeM,
ce
jxa
HcTopHJCKa yjiora rjiasHora Fpa^a, Aa npHMa HCBOJbHHKe h 6jerynue h3 cbhx KpajeBa CpncTBa, orjie;i,ajia ce y Toj npHJiHu,H. Ho rpa;iy je BpBJejia Jby;i,CKa MJeiuaBHHa, o^aBHO HeaanaMhena. Hohy cy ce saxBapajia o6oja rpa/i,CKa Bpaxa, a no KyjiaMa 6ahjih cy CTpa>KapH.
oko xpn He;ijejbe, h HMajlOx BpenoranKO pasrjie^aM cxapHHC h ;iHBHy Ay6poBaMKy okojiHHy. CjeM Tora, Ta;i,a nosHa^ox MHory BJiacrejiy, Mei^y kojom KHCSOBe OyuHhe MeAa, HnKa BejiHKora h Hnxa Ma^iora, nouiJbeAfoe noTOMKe cjiaBHora ii,0Ma, a ;iocTOJHe cboj'hx npeiiaKa. Ys HjHX KHjH>KeBHHKe Fpa^Hha, KasHaMHha, 3opy, nona CiojaHOBHha H ocTajie. Tajia ocxa^ox y Vpajiy
Mena,
j3,a
:
kojihko caM npe6HBao y Hobom, Ka^ roA cam y FpaA, MeJ^y „JiaTHHCKy My^pocT h CTapHHy", rjxje caM KpHJenno nyuiy h naiweT hmjcmmm ajiH pjenHTHM noyKaMa CTBapH Koje ce BH^e h Aoraf^aja kojh hs npouiJio-
3a ceiiaM
caM Morao,
ro;i,HHa,
ojiJiasHO
CTH roBOpe, a koj'hx je tojihko o6HJbe, ^a hx je^Ba M0>Ke sarpjiHTH once>KHH
o6hm Ay6poBaHKHx „MHpa".
H CBaKor nyia cjehax ce CBora CKpoMHor AJeTHfeCTBa h OHora Ay6poBaMKor 6HJeJior (jjparpa, kojh je nexoxHue xaKO snaxan yxHu,aj HMao na Mene!
H BHUie
OA CBHX njecaMa, Koje cy y /I,y6poBHHKy HSBHpajie, najMH OA cpua HAe, mhm yrjie^aivi MHpe, ona, nomjbeAft>era
BJiacxejiHHa njecHHKa,
—
Me^a FlyuHha Mano Mjecxo, ch mh ^paro
fly6poBHHHe,
Ana
!
y xe6H MH 6HBa
HeiiiTo
KaKo HHBe, 6naro! Gee o6hhho, cbc flOMahe, Gee Ha jeflHy ejiac, Gee noKOJHo, cee cxaja!ie, GxBopeHO sa Hac !
.
.
.
„GRADU". (31
JANUARA
1808
—
31
JANUARA
1908.)*
DUBRAVKO.
DUBROVNIK.
Ked dvorane knezevskoga dvora Drhce zizak u tamnini nocnoj
Tuzno
ckilec
poredanom
Knezevski
vijecu,
„Dvor".
Koje pred nod u vijecnicu ** zade, Sve po izbor domace gospode, * U Diibrovniku nastojase Marmont, general francuski, kakogod ispod vode navesti senatore dubrovacke republike da se odreknu vladanja. Ne mogavsi na taj nacin nista postici, naredi da se sakupi senat na 31. januara 1808, dade okruziti dvor vojnicima te posalje procitati senatu, da u ime Cara Francuza dospijeva vlada dubrovacke republike. ** Op. Pjesnik kratko 'Je pise ije a broji za jedmi slovku.
SRD.
CP-B
16
Vlastelina krvi plemenite,
U Ne
slobodi zadojenih zlatnoj. vide se sjedine im bijele,
Nit se dizu ponosita cela,
Cuce
Ko
mukom
pokucene glave,
nijemijeh utvare duhova,
Sto se nocu na sastanak roce
Da udesom
Ijudskim
Dvorisle u „Dvoru"
Dugo
—
sjede
Ni ko zbori,
Samo okom Sad do
Ko
ni iz
vrata,
Pa naginju
s
bistom
sjede
gospodare.
Miha Pracata.
skamenjeni.
podize glave, potaja straze,
sad do druga bliznjeg
problijedela
lica,
da vjetar gluhi prisluskuju.
Jos slusaju korake u dvoru, Jos im zvuci zveketanje sablje,
„G R A D U" Smijeh
i
l7^
buka Marmontovih sluga;
Jos slusaju
—
nigda ne doculi,
Zadnji pozdrav franceskog despota,
Ah
taj
Sto im
cemer smrtnoga skoncanja,
kobno
zivot udavljuje.
Zmiri zizak ko samrtna svijeca, Sto za uzdah umiruceg moli
Krvca
stirie
u plemickim grudim,
Smrtna jeznja vec kroz prelama ojadelo srce I
kosti
bije,
Grcevito u plahu drhtanju.
Do
budi im se
sto misli
Vape zoru, gdje Mole nadu gdje
—
se
tama
tugom,
s
krije,
je bezufanje,
ne da im se mrijeti. Jedan misli: da se selit k jugu, Savit gnijezdo na novome zaiu
Jos su jaki
I
prenijet sto je joster vjerno
Uspomeni drevnog
zivovanja.
Drugi snuje: da
dignut zivot,
je
Kad propade sve sto zoves svojim, Eto spasa, da izbjegnes jadu, Sto te ceka tugovanjem dugim.
—
„Bjezat, bjezat, ostaviti krsa,
Ovo more, Puste
sto
hridi,
Nesmiljenoj
slobodu mami,
miikom
sto su s
oci
oteli pucini,
—
dubrave Dubrovnik uskrisiv Ne, ne moze, nigda Dubrovcanin! Iz
Ako
Na
pada, neka pade vjerno zemljicu,
gdjeno mlado sunce
Ogrija ga na majcinu krilu,
molitvu svetu Gdjeno kleknu Sapnu Nebu, sto par stijena golih i
Bar I
mu
dade, da utvrdit
moze
on jednu narodu domaju
Te zaveza Slavnome
svoj opstanak stijegu te
spasonosnom
stijegu."
CPTJ
IS
•
„Dignut zivot?
—
SRiE).
Ko
ce nejacadi,
Sirotama gospodskih otaca
Kolonada
Branit dane, da ih
Ne
zrtvuje
i
„Dvora",
dusman
prokune oce
strasti
G R A D U" Ijubavi nesretne poljupce ?"
I
U
19
toj
Dok
misli crnoga ocaja,
pamet izmorena,
se topi
Starac sijedi, poput vjetra hladna
Sto u noci kroz dusu zazvizdi,
Podigne
se
i
posapta zboru
:
„Izumrijet! Eto spasa vama.
Proklet bio ko ne primi uvjet
Da
se casno zavrsi sloboda."
Podizu se oslabljene ruke,
Ne ko negda
za oruzje svijetlo,
Dubrovnik s Ploca.
Za njim Petka.
Ne ko negda da vitlaju stijegom, No za zadnji pozdrav na samrti, Sto zakletvom Gradu se poklanja. I
zakletvom
Ah od
pri
sutonu sunce
boli zaplamti se
ognjem.
Sunce, sunce, negledna pucino,
Carna Petko u zelenom borju, Gdje se dizes nad prolomom morskim
Napram Gradu, kako
oltar divni,
Okicena rumenijem zlatom,
—
CPTJ.
20 Sto
SRD.
sunce na uranku baca,
ti
Zasto zoves
i
nadises pjesmu,
Za poletom zasto zivot mamis ? Vasa lijepost na goru mu tugu, Samo mrca moze da usreci. Vasa pjesma, uzdisanje sveto, Da mu bude tihijem opijelom. Srce tuzno ojadelo tuzi,
Kopa,
trazi
odoru
otetu
preklinje sa Snijeznice vilu,
I
Da mu
cuvarka budna
kaze, sto
Popustila negda Pavlimiru,
Da grad
zgradi, gdje stolova slava,
Kada Francez morao Te I
je doci,
unistit sto je sveto bilo
vilinjem
samom
—
bezakonju.
Gdje
je slava,
Mog
naroda drevna tecevina
Krvlju,
pusta slava,
znanjem
i
mukom
oblita?
Gdje ognjiste, otkud u svijet prvo Glas jezika sa gudala suknu pokadi domovini drume
I
Kuda Hrvat I
sa Srbinom sece ponos svom' narodu cuva
ziv
Gdje
je barjak,
da zavrce suzu
daleka niz pomorca
Iz
?
lice,
Zovec hitno uzeljelog muza, Mlada sina, osamljenoj zeni Za cas onaj, sto ga Ijubav dava? Gdje su topi, brodi, bogomolje ? vlastela, bogato pucanstvo I .
Samo Gdje
I
brsljan, je,
gdje
sve prode!
gle, je
bedemom
.
Dubrovcanin
Uspomena samo
Jos nad gradom lebdi pustim,
Tuzna spomen, usisana
Od
djeteta na majcinu krilu,
.
plazi, stari ?
„G R A D U" Te ga
Ne
prati
poioz!
—
—
21
dokle u grob
hladne
kosti.
Pa nad plocom opet zamamljiva I za mladim poskakuje rodom Ziva, draga, ko je cuti,
Al cemerna, kad
te smuti,
Da
ne zade, ah
i
Od
proslosti
jos jedina spona.
—
ona,
Ah grehota spominjat
je, Boze, Pustu slavu nekadasnjih dana, Otkud, otkud, Ti udahnu samo
Ovu Za
h
Ijubav u srcu
kraj jedan, sto
mojemu
ga divljom strascu
pucine valovlje pozdravlja
Sto ga narav razigrana trese
Nigda stalan, da li ce omrknut, Nigda miran, da li ce osvanut, Te u ctrahu prema Tebi gleda Protivec se, molec za opstanak? II ne vidis, da je domovina Jednog ceda ranjenoga, Sto jos nema nego ovo, Pa kad to treba da ostavi, i
Ah tad, Boze, smilujes se Ti, Nad svu patnju tvojega stvorenja, i
Koje tako Ti poletom dahnu, U zanosu moci nedospjetne, K6 da nije sudeno mu ginut Neg' svoj
biti
i
u sreci sinut!
Dosta, dosta proteklo je suza
Dosta, dosta propalo je nada Stani, dijete,
Ako
i
podigni celo!
zica joster iskra cista,
Gori bolno u postenom srcu
Te ne
mislis da
si
samo ovdje
CPTo
22
—
SRD.
gomilu dizat, U tudinu pustajuci narod Za zalogaj siromasnog hljeba; na dan ovaj, sinko, Tad se sjeti, Blago sgrtat
i
—
Jadnog tvoga mukotrpnog roda Gdje na zimi ozebao kupi Malo susnja za ognjiste svoje
Da mu
glasa uzdrzi se slovo
—
ne zakletvu kobnu Kako negda bez ufanja oci Nego casnu tvog ponosa dacu Pravo stovat, sto je svakom drago, I
prosapci
—
:
Ali branit, sto je tvoje blago,
Biser jezik domaju zlatnu, Eda jednom na majcinu lieu i
Zasja opet izgubljena radost,
Te u kolu
i
u pjesmi slave
Okupljenu svoju djecu spazi
Na rodnome
gdje
se
grle
zalu.
SURSUM CORDA! RIKARD KATALINIC JERETOV.
BRODARICA (ZADAR).
pod juznim nebom, pod sjajem
kraljevala je sloboda
T
sunca u posmijehu cvijeca.
• • * •
—
himna
se njezina
melem
Nad modrim Jadranom Balkanu,
cijelom
zarobljene brace. Umjece, pjesma, znanost podigose svoj
na
nesvladanim hridima,
ovjencanom
Ponosno
pomom
i
timoru
lovorom nikad ne
hram na
Na zimzelenom
pravom.
i
zime, Ijeta
brave razlijegala jedna pjesma I
razvi barjaka sveti
i
—
godine
i
uvijek se
pjesma slave
proculo se po svim
i
krajevima,
iz
ubave Du-
slobode
da
krenuo u
je
svijet iz Francije
zemlje na osvojenje vaselene Napoleon.
svog maca nosio
je
osvajac,
i
i
Na
rtu
spas. Bojeve bio ve-
vedrog
i
njegova proslavljena zastava u skladni Dubro-
zveket lanca.
kad
i
Napoleon unese u grad Gundulica .
.
.
i
Gjorgjica pjesmu
Pade posred praha slobodni
stijeg sve-
slava uminu, sunce srece uginu. Zaplaka Dubrava
tog Vlaha cijela,
on mnogima slobodu
odnaso lovore pobjede za lovorima pobjede
nekog dana udje vnik. Veliki
ropstva
zalu,
Marko.
se vijao proz stoljeca sa Lovrijenca barjak svetog Vlaha.
Prohujise proljeca
liki
sirila
utjeha sve ostale
joj
skidose lovor vijenac
nad pomorjem se glasa: Raduj se sretnom danu
Sursum corda!
i
„Doc ce
opet ces
Ali vila
s cela
biti
ti
hora
nove
srece
i
i
alemom na Balkanu!
danas slave! "
U NOCNOJ MANASTIRSKOJ u
TISINI
„ROZARIJU".
DUBROVNIK.
O.
AMBROZ BACIC
(Dominikanac).
doba noci! Sve oko mene spava! U ovoj mrtvoj tisini ^^regbi da je svaki zivot iseznuo! Misli moje kao da ne mogu ni naci pocinka; one se ni na jedan predmet ne zaustavljaju
f^Auho
je
;
Dominikanski klaustar.
sami sadasnji
dogadaji,
koji
svijetom drmaju, ne zanimaju me.
ovako tihoj nocnoj samoci, kad blijedi mjesec na plavetnom svodu vec naginje k zapadu, ne zanimaju me ni filozofske misli, jer moja pamet veceras samo proslost trazi! Kroz prozor iz moje celije bacam pogled na drevno dvoriste. Eno ga u carobnoj slid! Eno na srijedi krunista bunaru Eno tradicionalne narance tamnozelene! Eno ruze, koja ovdje u Pri
!
U NOCNOJ MANASTIRSKOJ januaru cvjeta secina
s
crta
25
svojim cvijecem ukrasuje ovaj divni prizor. Mje-
i
—
umjetnicko
svijetlo
na svodove
gornje strane rasvjetluje one divne arkade
djelo sesnaestoga vijeka i
U „ROZARIJU«
TISINI
—
;
siplje
puno svoje
eno dolje po hodniku stupove
Pamet moju smjela
i
arkade
uzbudena masta vec prenosi iz sadadoba nazad sto godina, kad pade republika, kad vlastela 31 januara po podne izadose iz dvora Moja pamet plovi dalje masta kao obeskrunjeni vladari je vodi da vidi ono kad je ponositi Francez dvije godine prije snjosti u proslost
i
zaustavlja je u
i
i
!
Dominikanski klaustar sa bunarom.
zapremio grad
!
.
.
.
tihog redovnickog
Sto je onda u
.
opstezica
njemu uzasna vika
i
ovom
manastiru bilo? Mjesto
zajednicke bogomolje, orila se po
buka franceskih vojnika! Starodrevni mirni manastirci na silu moradose da se sinovi Dominikovi, poplaseni golubovi uklone vojnicima ko rastjerani da traze drugovdje zakloniste. Samo gdje koji od njih ostadose da uz pogibao zivota ocuvaju svetiste grobove svojih otaca. Al
—
i
i
i
—
—
—
i
i
obijesni
i
ponositi vojnik
ne
postedi nista
uspomene, nestadose najljepsa remek-djela!
;
nestadose najsvetije
CP-B,
26
I
moja pamet plovi
—
SRD.
dalje u proslost;
kaze velikim potresom porusene crkve
i
uzbudena
joj
masta
dvorove, stotine mrtvaca
izmedu kamenja, visoke plamenove mnogih
garista
cete razboj-
i
Marojica Kaboga.
nika.
Kaze
joj
Marojicu Kabogu, koji postavlja mir
gradu. Njega slusaju vlastela
i
svecenici,
te
se
i
svete
poredak po
mod
pre-
U NOCNOJ MANASTIRSKOJ
U
TISINI
„ROZARIJU''
27
redovnici pobozno prenose Odonle ih vlastela dvoranu kapitula, da ih ondje sacuvaju od sveopce propasti naseg Dubrovnika. vidim kneza sa seProdirem pamecu jos dalje u proslost natom, gdje svake godine 5. maja pobozno dolaze da dolje u Piju V., koji je mnogo stitio Ducrkvi odadu postu Svecu uzvisio ga na cast republike, jer mu prvi dade ovaj brovnik
nose u Revelin.
i
dolje u manastirsku
i
—
i
naslov
Pamet mi
plovi jos dalje u proslost
vidim najstarije moje
i
manastirce, sinove Dominikove, gdje naoruzani bdiju junacki nad
gradskim vratima Ploca
Ribarnice
i
na
i
stoje
strazi
da se ne bi
dusmanin u grad usuljao Dubrovnik upropastio No najednom se moja pamet zaustavlja; osjecam jos jace nego prije grobnu ponocnu tisinu ovog manastira. Nista se ne neprijatelj
i
i
mrtvo
cuje, sve pozaspalo, sve
!
.
.
A
.
sam sam. Ta bar su budne
rim, da
jekova prije mer.e ovdje
stanovali,
—
mogu
ipak ne
da se uvje-
sjene onih, koji su toliko viradili
molili
i
;
bar njihov
ta
—
duh lebdi sad kad su svi pozaspali ovim dvoristem, ovim manastirom Moja je masta ugrijana Sto ono vidim, ili mi se cini, da vidim dolje ispod onih arkada ? Vidim sjene u !
.
.
-
.
!
.
.
.
.
.
.
drugom stupa mirno,
gdje jedna za
obucene,
bijelo
dosto-
tiho,
janstveno! Vidim mladih, vidi*^ starih, sve su dobi Ijudskoga
Eno
vota zastupljene.
Sve mirno kao ili
mi se
cini,
AH
prije.
i
da su ovo neki glasovi, kao mili glasovi
;
ujedno se
U
daleka
iz
pjesme, krasnog opet nocna
I
li
poja
!
.
slili
!
.
.
.
Ali
Jest
!
.
.
.
ti
.
O
da,
;
divni velicanstveni
Gospodu
!
Divne
?
.
.
.
Sve
mnoge od
stari
sto se i
osi-
poznam! pomozi me, one tmine; dozovi mi u pamet imena svih onih
Gle cuda!
Nego
.
ko su one sjene,
sada dolje u polusvijetlu redaju ispod arkada jedeli Ijudi!
.
.
vlada
tisina
?
ih,
crkvi su zamnijeli mi-
poj naokolo se razlijega. Oni duhovi poje slavu li
Cujem
iznenada ovo?
sto je
vec jaki glasovi dopiru do mojih usiju. lozvucni glasovi
zi-
kroz ona vrata ulaze u crkvu.
ih,
.
.
.
Cini mi se da
Historijo, proslosti
njih
navjestiteljice,
mi bolje eno dolje tajinstveno preda mnom redaju ... Ja ih sada sve poznam one Ijude, bistro vidim njihove sjene. Onaj prvi, naslonjen uz stup, ono ti je Ivan Stojkovic, koga u historiji zovu Joannes de Ragusio. U njemu raspoznavas rasvijetli
Ijudi,
te se
— SRD
CPTb
28
mu
zestoku slovensku cud; mjesec
dosta je putovao, dosta je uradio zamislio
mnogo ima oko
njlna;
Gle Gucica,
Eno
svojih
djela.
—
i
je
i
Imena Jezusova.
pisao svoje Rosario
—
Onaj,
drzi knjigu u
te
kaze drugima, kako imaju „pisati dobro latinskim slovima
i
rijeci
je
do njega drugog Gucica. Iz lica vise nanazad trista godina
ti
poboznost prodire, kojom
ruci
To
!
mnogo
knjiga,
kako se Klement Ra-
drugoga,
Vidis
se zuri, da sto prije unese u svoj Cathalogus one,
koji su iza njega dosli.
mu
sebe
lica
druge u svoj Cathalogus illustniim viromm;
biljezi
mu
da
regbi,
!
—
uceno razmislja
za stalno nesto
:
potez
razjasnjuje svaki
Rajmund Zamanja ; ona knjiga ortografije nase. Eno onoga, koji je ruku propovijeda znam mu ime, nu kao da mi veli
jezika slovinskoga"
sadrzava pravila
podigao, kao da
jest
—
;
muci, ne treba, da mi ga kazes; nijesam ga
ni ja
kazao u Rijeci
sam za svoj narod napisao. Dosta mi je, da narod ide za mojim naukama, a da ne pita za ime moje. * A ko je onaj medu ogromnim rukopisima, te pise neprestano pise ? Oh, poznam te to najbolje, o divna sjeno Ti si Cerva, ti dika nasa! bozjoj, koju
i
i
!
Sjajna je ta tvoja Metropolis Ragusina;
theca Ragusina!
—
do sebe ima knjigu vlja
—
Resaver.
soviti
Onaj :
mu
Tik do Cerve onaj, sto prepisuje
tvoja
Biblio-
i
cita
jest
i
gla-
u red sta-
ono je Arhangjeo Kalic, a ruOnamo u polutami Korizmene propovijedi.
:
—
mnogo takovih sjena vidim govornika, poslanika, binu ne mogu da ih razaberem. A eto mjesec se je dobro
vidim jos skupa,
ta
Quaestiones de Scripturis sacris,
svoje rukopise, razabirem ga,
kopisi su
divna
biblijom u ruci, te neprestano
s
;
i
nagnuo. Sve veca tama pada po dvoristu jim ocima, ali ne onako jasne kao malo pocele gubiti Ali
;
kamo
a
dosadanje
se
gube
i
sjene su jos pred
tisine nestaje
;
stropot
se
podize
Eno po
kroz vrata u crkvi vidim,
mo-
Nekoje su se vec
prije.
?
tutnjava razlijega se naokolo mene!... kapitulu, a eno
;
—
dvoristu,
mukla eno u
grobovi se otvaraju;
jedna po jedna od onih sjena silaze Opet mukla tutnjava, opet stropot; arkade od dvorista odjekuju a uzasna
ploca se za plocom podize
i
u one otvorene grobove!... ploca za plocom pada, tutnjava *
To
crkvom je
svoje djelo.
se razlijega
!
.
Vincenzo Maria Gozze,
.
te je 1741.
dobio
doijust da
stampa ovo
U NOCNOJ MANASTIRSKOJ Ali zatim sve tiho stalo
republike.
Moja
se
mirno
i
maste
nioje
objavljenje
pamet
.
.
U
TISINI
Ponoci
.
prigodom
vratila
i
obljetnice
u
razvio
te
pada
sadasnjost.
razvalinama
se na
i
29
vec proslo, a ne-
je
stote.
proslosti
iz
razmatram, kako Sad stojim zapreme opet novi zivot probudio jakost za sretniju buducnost
..ROZARIJU"
franceske
proslosti
iz
crpi
PREPOROD. MARIJAN.
To Trecom
to
tpivcv
—
liiii-fip'..
dobrom srecom
— drevni Epidaur — nad njim — njega novi Grad procavti — — Jos .... — Bjese — pade Dubrovnik nam — vihor K6 ruza ponovljen junak dignu — mladi — Bjese — sad vapio bolno — Kad rdu vidim gdje mu slavu mori — novo doba nam Vlaho — — Preporod poje —
Bjese
sori
:
Al'
se
s
bujniji
i
trajniji
Ijepsi
i
slavni,
i
:
sto
strese
je
Al'
silni
:
se
.
bi
i
ja
:
Al'
i
sveti
!
Pi
.
3AH0 KATAHA
—
PAPySO MOJA!
BAFbAJlYKA.
B.
KOHflHTi.
f~^Be no BocaHCKO-XepueroBaMKor ycTaHKa h OKynaqHJe, a h ro-
y BeheM 6pojy CHpoMauiHH npoiiifcy y Hame KpajeBe. TproBHHy H npHMOpuH, XlajiMaTHHCKH y 6HJia He^eivi Kao jtaHauiffca AiviepHKa, Hama hm je seMJba Ta;i,a y AOK ce npHJiHKe nocjiHJe He HSMJeHyiue re nocxaiiocMO jejiHaKH. npHHao mh je oxait Mel^y CBHMa thm /l.a;iMaTHHu,HMa Hajno3HaTHHJH je 6ho neKH CTapau, 3aH0, Kora cmo sBajiH: 3aH0 KaiuaHa, jep My HHJe hhko snao npaBor HMeHa, hhth je Koro;i; ;iHHy, ;iBHJe iiouHMJe, cnyiiiTaxy ce
—
—
pacnHTHBao 3a to. Mh cmo ce ;i.jeua pa^o CKynjbajiH oko Sana, k^jx 6h ;ioiuao Hamoj KyhH jia KOHaMH. KaKO je Hama Kyha 6H;ia rajia Beh wyBena y CBoj KpaJHHH, jep je y nopOAHUH 6hjio oa naMTHBJeKa no ;iBa nona h npeKO ncAecexepo nejbajiH, xe ce mhofh cxpanaq nyxHHK, kojh 6h xy;;a Hajberao, yspahao. 3aH0 je 6ho bhcok, okouix, Kao h ocxajiH Zla;iMaxHHu,H hjih HamH BpoBUH H JlHMaHH CHa>KaH, jaKKX ojieha, a hhko hc 6h ;
My
npcKO mesjiecex roziHHa. OpBHX ro;i,HHa hocho je y cbom xop6aKy noMajio cbhjic, pHse, t]yH})yBa, Hxajia, ypo^Hua h KOJeKaKBe jipyre CHXHHue, xe 6h xo npojiaBao no cejiHMa, a yjejiHO h npocHO. Mh cmo ra, ;i,jeH,a, HcnHXHBajiH: samxo sacMOJbaBa ohh h npaBH ce cjiHJenau, Ka;i, xo HHJe. Oh naM ce ynBJCK naroBapao ;i,a xo mhhh caMO 36or Tora, mxo ce 6ojao ;ia ra ne 6h nanajin h o6opH;iH Typun hjih Oji XaJAyUH, a OBaKO, Ka>Ke, na cjinjeniia 36or rpexoxe ne he cxapHJe Me.7ba;],H, Ma;io je ko c HjHm h pasroBapao, Beh jcahho MH ;ijeu.a. Mhm yrjie;i,aMO Sana a oh npnjiasH naiuoj Kyhn 3a boijOM, mh noBH^CMo: Exo Sana Kaxane Pary30 Moja Ako je cxy;i,eHO BpnjcMe hjih 3hmcko ;i,o6a, oh ce mhyhypn 3a 45ypyHOM 3aje;i,H0 ca B0I50M h myxH. OocjiHJe se^epe Ajeqa ce pcKao,
A2i
je 6h.io
:
.
!
!
.
.
.
3AH0 KATAHA
—
PArVSO MOJA!
31
HaMCTajy oko ihux na Tpa«e na hm iuto npHnoBHJejiajy. Sany to Mena ^a oxBopH c ;i,jeuoM pasroBop. flpHnoBHJejia, KaKO je 6ho (})paHuycKH KaiaHa, h KaKo je no6jerao, KaA cy (|)paHi;y3H CaCBHM npHCBOJHJIH /].y6pOBHHK. MHJio. Je;iBa
Placa pred Gospora.
„Cjiy>KHO caM ;i.eceT ro^HiiiTa,
CBera ^ocxa.
A
—
—
npHqame oh y je^Hor Focnapa ynpae mh je ;i,o6po ko y MaxepHHy Tp6yxy
h 6h;io Kaji
AoJjome one 6ecxHJe, OpanqesH, y upjbeHH-
CP-B
32
- SRD
—
cee ce npeoKpeny! Tajia mh je 6hjio ocaMHecT romuira. Je;iaH nyx Me ynpe>Kauie na OAByKome y cojijiaqHJy h Bajbajio je TaMO iviel^y ihuua ocxaTH h cjiy>KHTH hm, cee ;i,o hobof ro;iHiiiTa. Ka^ia je 6hjio Haiiie hobo roAHmxe, o4)HHajiH mh jiajiouie nyHO neKaKBHJex K^Hra jia OAHeceM y rpaji na Iljiauy neKOJHJeM rjiaBHHJCM FocnapHMa. Bhjio je jaKO cryjieHO, jep je nyxajia 6ypa. Ja Ka^ ;ioi]Ox na Iljiauy, Kora ro^ cycpereM o;i, rocno;ie, oh Tape ydpy^nheM cyse. Toe roi] jio^em jio Bpara jia npesaTBopeno. CBy^ saTBopeno. On^a ce spneM KHiHry ;i,aM Ha Ta6op na Ojio^aMa, i]e saieKOx ;iocTa BoiuHjaKa; ;i,omjiH y
jeM rahaMa
—
-
Cesraa na Taboru. (S.)
po6y,
ajiH,
BumM, hhko
HHrnra ne nasapn.
Ky^
roi)
nor;ie;i,aM
OKO ce6e, mhofh njiany, na njiaqy, h ohh BouiH^auH m ftHMa; h MeHH ce pa>KajiH cpue na h ja cra^ox njiaKaxH, a h He snaM mxo je. YnHTaM onaKO ii,o ce6e je^nor TproBua, a oh SHnyo h r;ie;ta y 4)paHqe3 ?" Hhbcjih Me H y Mojy Monxypy. „JecH jih xh yxsaxHJiH 4)paHHe3H. Beh Me nam, caM 6paxe, pcKOx, ja jecaM, pCKOx, Boxmc ne snaM, „0, na sap th, Ka^ce, HHuixa He snam?!" uiTO hy 3HaxH. „JXa, jcKny oh, o;i, ca^a he (jDpaHaysH BJiajiaxH y OBOM rpa;iy! HcMa bhuic HHUJxa!" h none xpxH cyse. V xh Mac npo^e noKpaj Mene nexa rocna y upHOM pyxy, na cbc na rjiac
—
—
3AH0 KATAHA
KyKa: ZI.y6poBHHHe
Hx, peKOx, ra
mh
jxa
OBaKO 3y6HMa
!
—
PArVSO MOJA
Jly6poBuime moj
je
.
!
Mchh
.
can npe;ia mhom Cnaxyjbax one cee
33
i
oko cpua.
ce CTe>Ke
ohh kojh o4)HUHJep, cbc 6h
kjio.
uito caM
Ktt>Hre,
hmo
y pyKaMa, h 6aiiHx y je^an koho, na 6je}K, na 6je>K, Ky;i hh caM HHJecaM 3h6. Ro\]OX Ha flecKapHJy, 6h jih, mhcjihm, ckomho y Mope, R2L Me Heivia, hjih hc 6h. nor;ie;iax Ha rpaji, na mh ce paH yiipH njiaqn ...
>Ka;iH
jeT
.
.
.
A OH^a
onei,
Paryso Moja! Paryso Moja
„Ej
Ty 6h 3aH0 ceaKH nyx
aajeuao.
6je>K
.
.
.
djem.
.
.
.
y cbh-
." !
.
Ma
ne snaAOCMO ko My je
TO 6HJia Parysa; mhcjihjih cmo cecrpa hjih MaJKa uito je yMpjia, na ra HHJecMO hh nHTajiH, eeh HaM ra je 6h;io }Kao, Kao na. vjiejiauo cnpoBOii, tc H^eroBe Paryse.
To My 3H0
je
6hjio
peAOBHO npHnoEHJe^aHie, Ka^ 6h
rojx jiojia-
KO/l Hac.
ripoujjio je nocJiHJe
mhoto
epeiMena.
H3AHJe./iHJia H cace;iHJia h3 cejia y JejiHe roiiHHe, a to je 6h;io
Haiiia
nopoAHqa
ce
rpa/i,.
6am OH^a
uycKO-flpycKH pax, ciaAome je^Hor
^ana
6ho 4)paH-
je
Ka;i,a
npocjauH npeii namy
Kyhy. Kail ce Majio 6o.'be sarnejiax y cJiHJenua, HSHenaiiHX ce, Ka;i. yno3Hax Sana. no6HJeJiHO k6 OBua, a caB norypen, h3 Top6e cy
My
c ;ieha BHpHJie ryc;ie,
a
Sano npHJe nnje HHKa;i,a peKox sanytjeHO.
— Ma jecH TH TO 3aH0? Oh Me HHJe nosHao. — JecaM, CHHKO, Ka}Ke oh JIH
^pmhyhHM
rycJiHO.
rjiacoM,
6ojbe
jxa
HHJecaM. Kajx
My
ce Kasax,
oh Kao na ce o6pa;iOBa, na ce Majio no-
HcnpaBH.
—
Oho ce ca^a A jecH JIH, Ka>Ke oh, qyo 3a Opanqesa ? Bor, Bor, Bor CBCTH 3a Mojy Pary3y, MOJ mhjih /I,y6poBHHK 3acJiy3H. no njiaha OH HHKOM ny>KaH HC ocTaje, H, CBaKOMe To je 6ho h nouubejiHiH nyT uito caM ra bh;i,ho, ajiH mh je ocTao u,eroB jiHK TaKO jaKO ypesan y M03aK, na ra ysHJCK rjiejiHM y OHOJ iijeMHHjCKOJ MauiTH, a OH ce norypHO h H;ie 3a cnpOBo;iOM CBOJe Pary3e a one My pHJewH je^naKO 3yje: Pary30 MOJa, Pa.
.
!
ry30 MOJa
!
.
.
^
'^ , 11
,
.
.
—
JANUAR. ANTE
DUBROVNIK.
f
Tminuli
A
davne
su
hrsum
zvuci
slave
grada se
vjetra vrh
Te snaznom silom
I
Petki bor se zeleni
i
vije,
elementa
b'jesna
Valovljem gordim o Lovrjenac
Na
ANIO.
bije.
pregiba
klanja gradu, sto o slavi snije;
Lovorje davno uzglavlje Al nove zelje u grudima
Sve opet tiho
Vrh
cvijeca
Sve mirno
Na
.
.
Sto
I'jeta
sunce
i
s
meko,
krije.
pomama
samo
Petki borje
Slobodu
.
.
nad
i
.
.
mu
sjajno
je
zasjalo.
uspomene gorke
malo zadrhtalo.
minu, da Dubrave ove
okove veza;
Silnik u
Zan'jemili su davne slave zvuci,
Obumro Sve
glas je
i
zadnjega kneza.
tiho, tiho ...
ali
nesto gruva
Sa Srda zadnji top se odaziva: „salve" grade! a 1
Fatum
.
.
*
se smije
k sebi malog djecaka doziva
:
* Dubrovnik je razoruzan januara 1908., te vojnici sa Srda i sa Mincetekule na ime pozdrava po vojnickom. obicaju ispucase topove, prije no ih
odvezose.
Ur.
J
„0j
dodi
ANU AR
dijete
da
35
idemo skupa
Sred ubavoga ovog vilin-stana,
Groblje
na Mihajlu.
Pocemo tamo, do Mihaljskog
U spomen
onog
—
groblja,
zalosnoga
dana.
DUBROVNIK KULTURNI CENTAR JUZNOSLOVENSKI ? VOJIN MALISIC TAVRIDSKI.
DUBROVNIK.
r^ubrovnik ne samo da moze, nego mora
biti
jedan od kultur-
nih centara juznoslovenskih.
Ponoseci se svojom velikom prosloscu, Dubrovnik valja da se
njom
je tako
trebi
koristi
mudro
sadasnjost
za
buducnost,
i
trosio u odrzavanju
sada za podizanje
i
i
onu
energiju, koju
tisuc-ljetne slobode,
da upo-
drzanje na visini one kulture, koja svi-
imenu njegovom odgovara. Duh „slovinski" (srpski, hrponosa narodnog nigdje u duh slobode, nezavisnosti narodu srpskom ill hrvatskom ne moze naci zgodnije zemljiste za Ijubio razvijanje; jer niko u narodu nasega jezika nije razumio niko svjesnije ne oplakuje niko od Dubrovnika, je slobodu vise se njom vise ne ponosi.
jetlom
vatski),
i
i
i
Dusmani srpskog
ili
hrvatskog naroda,
koji se
nekom
kul-
turom razmecu, nikome manje ne imponuju, nego Dubrovniku. I s pravom; jer tijem obijesnijem neprijateljima slobode Dubrovnik pokazuje svoju historiju, svoje mire, svoje spomenike, pito-
most
i
skladnost naroda svoga,
i
sa visine
im dovikuje: „Kad su
vasi hodili, nasi su se vracali!"
Dubrovcanin (a tako se zove svaki koji je roden na teritosirokijeh grudi. Nijepokojne republike) je bistra pogleda dan dio nasega naroda ne razlikuje tako jasno kao on vjeru od narodnosti. I da se je po sreci cuo glas dubrovacki, ne bi jedan dio nasega naroda odbijao od sebe bracu svoju koja istu vjeru krscansku sa Dubrovnikom ispovijedaju, da od njih napravi duriju
i
smaninu most Dubrovnik je pun kulturnijeh spomenika iz doba njegove jedan juznosloverski grad ili drzava. A naslobode vise nego pitorod dubrovacki dobio je od vijekova takav pecat kulture i
i
mosti, da
mozemo
bez pretjerivanja kazati da
nema
u svijetu se-
DUBROVNIK KULTURNI CENTAR JUZNOSLOVENSKI?
sto je seljak dubrovacki. Ponosit, bistar, umjeren, radi-
kao
Ijaka
san, cist
37
i
medu
ugladen, on je plemic
Ljepota Dubrovnika
klima od vijekova se
Dubrovnik
i
seljacima.
svijetom
vec
a
slovi,
zdrava njegova
slavi.
mnogi
danas, kad
Srbi
i
Hrvati misle da je on
samo grad
proslosti, ima svojih sinova koji sjaju kao zvijezda umjetnosti. prvog reda bas medu Srbima Hrvatima u znanosti i
i
Kad
bi te zvijezde
slavnim gradom
zasvijetlile
probudile
i
mladi narastaj, za koji se dusmani brinu da sve zaboravi, Dubrovnik bi poceo ulaziti u svoj Rinascimento, koji bi se u brzo prenio
na ostale dijelove nasega
i
naroda,
brovacko susjedstvo, Boku, Dalmaciju
osobito na najblize du-
Herceg-Bosnu.
i
Ima dakle Dubrovnik sve uslove za jedan od kulturnih cen-
Ko
tara Srbo-Hrvata, Juznih Slovena.
A
jatelj.
da Dubrovnik to doista
radom, a ne samo rijecima kojijem doljublje"
je
bogato nase brbljavo „ro-
svojom zurnalistikom.
sa
Taj rad bice na korist patriot odobravati
i
i
slavu Srbo-Hrvata. Svaki ce ga pravi
podupirati.
Samo
zatucani neznalice
ili
nepri-
—
Kad bi ideal prema jednom ka-
pronaci ce u njemu separatizam.
narodni
jatelji
u to sumnja, nas je nepri-
postane, treba poceti ozbiljnim
i
jednog naroda bio da sve svakoga izjednaci lupu, te od cijelog naroda napravi jednu prusku uniformanu kazermu, onda bi ti glupaci imali pravo. Ali, kao sto se ni Tvorac drugu vaseljene nije drzao pruskiii nacela, pa je Dubrovniku dao prirodu (nebo, more, vegetaciju) drugi nacin zivota nego vecini mi, naroda nasega; kao sto ta priroda cuva svoj karakter, tako i
i
i
i
sinovi njezini rakter,
i
tisucgodisnje kulture
svoj obraz
bracom poznamo:
da se tako
cuvati,
moramo svoj kasvuda medu jednokrvnom
slobode,
sinovi slavne srpsko-hrvatske oblasti Sv. Vlaha.
Jer bas u toj raznolicnosti
otadzbine:
i
je
velik
monotonija iskljucuje
dio
Ijepotu.
Ijepote
—
srpsko-iirvatske
osim
I
sto bi bio
grijeh htjeti unistiti jedan uslov Ijepote nase otadzbine, bilo bi to
jos
i
smijesno
;
kao
sto
prevrgne u Sumadinca
ili
Stoga ponavljamo: osobine, mi
cuvamo
je
smijesno
traziti
da se Dubrovcanin
u hrvatskog Zagorca
Cuvajuci
i
razvijajuci
i
obratno.
nase dubrovacke
Ijepotu svoje srpsko-hrvatshe otadzbine.
CPTb.
38
Da
—
se vratimo na rad koji
SRD.
smo spomenuli,
treba znati da
su materijalna sredstva za nj barem toliko potrebna, koliko
A
Bogu
i
do-
Dubrovnik ima. Nekoliko velikih bogatasa broji negdasnja dubrovacka oblast, koji mogu da budu novi Pracati Skocibuhe. Neka se oni trgnu, neka u njima zaigra dubrovacko srce, neka im se pridruze svi koje s Dubrovnikom Ijubav veze, pa ne ce faliti nasemu Gradu samobra volja.
materijalnih sredstava,
hvala,
i
stalne universitatske fakultati, osnovace se pozorisno drustvo, za-
vod za vaspitanje djevojaka, trgovacka skola
itd.
Znanost srpska
boda
prakticna poljodjelska
i
itd. i
hrvatska obogatice se jakim sredistem, slo-
dobrostanje ce porasti. Ljudi od nauke pohodice nas grad,
i
divice se ne
samo
prosloj velicini,
nego
i
sadasnjemu
sjaju; ra-
ovog bijenog casnog kamena sipati na cio slovinski narod od Jadrana do Bosfora. Srpski hrvatski umjetnici hrlice k nama, da u dubrovackom raju potraze ustanovu kao sto su od prilike razne inostrane akadovace se
nauke
svjetlosti
i
slobode koja ce
s
i
demije u Rimu
.
.
.
Divna li sna Sina dubrovackog puka, koji ce ovaj san pretvoriti u javu, te zrtvovati obilata novcana sredstva da se nas urad podigne na kulturnu visinu, koja mu dolikuje, ceka spomenik mnogo sjajniji !
.
.
.
od Pracatova, vjecita zainvalnost cijelog srpsko-hrvatskog naroda. Njegovo veliko patriotsko djelo ozivotvoreno radom odabranih ceda Dubrovnika hrvatstva stajace tu da cijelog srpstva svakome glasno kaze jasno dokaze, kako Dubrovnik moze mora biti jedan od kulturnih centara juznoslovenskih. Hoce li tvorac te sjajne zaduzbine biti samo jedan sin Dubrovnika, hoce li ih biti vise zajedno, ili kako drukcije, to od i
i
i
i
njih
samih
zavisi.
i
JiyBPOBHHKy. HAnOJb.
KAPABErOBHTi.
/^^TO je Jbera, cpncKH ZI,y6poBHHqe,
OxKajia CH
Cto
Cto
He Th
Heivinpec khhc,
je iheKaji uB'jeiaK cjiase
r;i,je
ce
njecMa cjio6o/i,apKa
njeeyiiiHiu, c
„Bor
XTHO
je
ueao.
KaKO MopeM tbojhm
je Jbexa,
Hyje
nao
np'jecrojba
ca
oxKa;;
Jbexa,
je
!
TyjKHHM
cpaeivi
Cpeha 6h HaM
—
cbojhm
:
— BapKa!"
Poruseni Manastir Sv. Jakoba.
JI,y6poBHHHe, Jla
hem
Moja
naivieT
ys'jex jiyuia cpncKa
cajba,
6hth,
YB'jeK TH ce 6apjaK na^e bhth.
Tbojoj
JXoK
JXoK
je je
cjiaBH,
CBe
he
Mopa H HjeroBa CpncTBa
0=
h
"^
na.
ce
KJiaifca,
>Kajia,
cpncKHx
rycajia.
RUZE DUSANOVE PRICA
IZ
STARODAVNOG DOBA. RODENSTEIN.
mazge
Dubrovnika kroz gradska vrata na Ploce. pouzdanim ce opreOve zivotinje dobro upiru kopitom znim korakom uz oruzane Ijude krenuti uza stranu pod Srdem. Kasaju, jer im je prevaliti podulji put, krenule prema nepristupacnoj urvini, te brani vojnicki oko Hriscana, koji se bez slobodu zlatnu. Mazge kraja otimlju sveto za krst casni konca IVylazga ce do
iz
i
i
i
i
Gradska vrata od Ploia.
gone znamenit,
svet teret; Dusan, mladani raski knez, nabavio u dubrovackih trgovaca baruta i olova i duleta za ono malo topova,
sto
mu
jos
je
preostalo.
Za ovu
je
dzebanu potrosio Dusan
zadnje zlatne dukate sto je jos imao; neprekidni sveti sili
divljih
i
hrabrih
Osmanlija,
te je izgledalo
da
i
rat protiv
ta sila
ne ce
DUSANOVE RUZE nigda imati svrhe
ni
41
konca, bjese vec strosio blago svega krscan-
plemena na Balkanu. Sve jace odjekivahu turski buskog roda zdovani na evropskim kapijama, sve zesci bjese njihov udar; hriscansko pleme do plemena, pobijedeno, gubilo se u bijesnim stihijama turskog zuluma. Eto propao Carigrad, palo srpsko carstvo, junacki bugari ponisteni za vijekove. Vipodjarmljena Helada u pancijerteska vojska ispod krstasa barjaka pod kalpakom kosulji bjese iscezla na Nikopoljskoj ravni. Pa ne mogase dosad ni nesvladano otimanje opornih Ungara vise zapregnuti tursku silu bude skrseno pod Bajazitovim buzdovanom na istom popristu, gdje je car Murat nazad nekoliko godina porazio Srbe, Skenderbeg, zastitnik krscana, bi dozvan na Kosovu. Napokon k dusama svojih predaka te se gotovo sva Arbanija pognula pred polumjesecem. Sve je ponestajalo krstovih boraca; vode crkve bojne pocese od strave drhitati, samo su se u raju radovali i
i
i
i
i
i
s
dolaska
tob'kiii
novih svjedoka za vjeru. Duse preobrazene palih
vojnika sviju naroda vjecnosti,
i
Ali ne stupaiiu
i
ovog svetog rata; oni, kako nam za nekoliko doba na uhar roda ple-
zapovjednici
prica kaze, zrtvovahu
mena
stupahu u cetama nepreglednim kroz dveri
onaj svijet bjese otajno rasvijetljen njihovom slavom.
jos
i
svoju uprav dobivenu nagradu, rajsku slavu;
nevidljivi
na
ovom
svijetii
i
oni ostadose
podrzavahu otajnu svezu
preostalih junaka svoga roda
Samo
plemena.
i
s
ono malo
jos u nepristupa-
cnim gorama odrzale su se slobodne hriscanske sitne oblasti kao Balsiceva Zeta, poznije Crnagora pod svecenickom vladom, mala podredena joj knezevina Zahumlje. Ove su nejake drzave Rasa i
mogle mora,
zaista odgoditi jos za ali
im
je valjalo
malo doba prodiranje Osmanlija do
brzo
padu, sto su ga Hriscani
propasti
na
istoku
;
tada bi prokrcen put za-
bill
gomilama mr-
satrpali
tvaca na obranu kr^canske kulture a sebi na vjecitu slavu. Ali je to otimanje bivalo sve to slabije, vjeru, sve siromasnije
postajahu
put ne bijase dosta zlatnika;
znom novae
Ovom
sve
manji
broj
male hriscanske
pobornika za oblasti.
I
Dusan bjese naknadio stokom
ovaj i
kr-
koji je nedostajao. je
zgodom Dusan donio
u Dubrovnik svete moci
iz
on drzase jake gradske zidine kao bolju obranu nego gore opustjele od beskonacna boja
crkava
i
manastira
u njegovoj
krajini,
svoje oblasti,
u njegovoj
jer
tuznoj
poharanoj
krajini,
koja se
SRD.
CPTb.
42
sad oruzala
na posljednji
sam odnese staroslavne
ocajni boj
iz
i
svetinje da zastiti
koje je trebalo da on
od ockvrnjenja dajbudi
moci, ako bi prispio konacni poraz.
U
crkvi sv.
Vlaha prilozio narodne
okovane, ondje imale su
biti
mod
zlatom
u pohrani, te sloboda
i
i
srebrom
bogoljubnost
stititi od bijesna unistavanja azijatskih osvajaca, mogle opet jednom u sretnija vremena, slaveci triumf,
republike imala ih je
dok
bi
se
oslobodenu otadzbinu, kojoj
povratiti u
Moci predate
i
nista vise
primljene, mitropolit
uzviseno vijece primili
ih
i
i
Ovo sjaj,
bi
je bila istinita
nikomu od
zgoda,
cija
onih, koji
kojim se razvio obred,
da ce
nije
su
ih
stititi.
g.
beskonacna zalost ne mogla bili
tu nazocni,
mogao nikoga
i
da se proslavi sto su se sretno spasile staroslovenske
kao karmine narodu
koji iscezaje.
spoljasnji
prevariti o
znacaju ovog cina ocajne samozataje. Otpjevao se istina to bilo
prijetilo.
Sorgo, dubrovacki knez, uz pre-
zakleli se
Dubrovnik prije trusa 1667
izbjegnuti
ne
bozijih ugodnika, koje su bile zaklonjene, svecano su
i
turobnu
Tedeum
svetinje, ali
Samo zbor nazocnih
ple-
menitih krasotica bacio nekoliko svijetHh zraka na tuznu sliku a najvise zaista sjale oci Mirhe Sorgove, kceri dubrovackoga kneza.
A sote, ta
kako ne bi Dusana udario bHjesak Mirhine predivne kraon je stajao uz kneza a njegova je kci klecala pokraj oca.
DUSANOVE RUZE
43
Dusan tako gledao djevojku preko svega tog dugog obreda izblize, ne Ijubi. Ovoj a ko bi spazio Mirhu, nije kutkamo bilo a da je i
djevi ne bilo slicne, tako
ti
je lijepa
senije pojezije bijase joj u dusi
i
i
plemenita.
Dah
uzvi-
naj
ogledao se u njezinu
lieu.
Kao
kad se sunce u jutro titra preko Balkanskih snijeznica, cjeliva budi cvijece u gradinama tisucljetne bedeme grada Dubrovnika tako su bill uvojci kose joj. Oci joj kao tama tamna zlata, dvije i
jagode zrela grozda, te ih zarudjelo zarko sunce tog juznog kraja, zor-odusevljenje, ali mogu te kad su smecene, veselje su nam samozataju, prema moci, ako treba za zrtvu snage podati i
i
i
i
tomu kako je sudbina. Take bile Mirhine oci. Prilika joj napominjala andeoske slike, a usto basnovite ratoborne Amazonke starostavnog zemana. Ko bi je vidio mislio bi na Dianu ili Minervu, ali
i
citati
na mucenice hriscanske vjere, jer drugo: drevno ydmLiivo jedno i
i
iz i
njenih se ociju
moglo
hri^cansko patnicko pre-
zarkom jednom uspiriti vite^ko Ijubavi u sreci, ali dosla hora ncsrece. Ponosna joj plemenita glava uz mudro celo, a fino savijen nos napominjao nam rimsku patricijsku krv, koja Orlov nos, naslijedila od joj uz staroslovensku kucala u zilama. galastvo; oci su njezno
sijale,
obecavale
i
rimskog plemena, negda gospodara nevarav znak, da ova orlova djevica, sto je prostacko
i
svijeta, te
prezire sto je nisko,
se njoj priblizi. Srce joj
da
ce
zrtvovanje,
dosad ne
bilo
opojiti
ako
bi
bio na Mirhi vidljiv,
visoko lebdi povise svega
samo
ce orlu dopustiti da.
svezano Ijubavi; mladici,
koje svaki dan vidala, koji joj dnevno dosadnom jednolicnosti nezgrapno iskazivahu svoje stovanje, nijesu imali u sebi sto bi bilo vitesko, sto bi joj jedino osvojilo srce. Sad eto iznenada objavio se njenoj sanjalackoj dusi za onog ganutljivog obreda
Dusan, knez onih gora napojenih krvi. Dusan, mlad a vec tako vod ratnika brdana! Njihovu gospodaru bilo se dosada za umjetnosti; a sad je ona zanijeti samo za djedinskom vjerom
glasovit
i
sobom prvog borca Hriscanstva te joj se cinilo kao da lebdi nad njegovom glavom mucenicki vijenac, kao da vidi pojezije. njegovu rusu glavu ovjencanu vjecnim lovorom junastva
gledala pred
i
Kad Dusan spasene moci polozi u mitropolitove ruke, kad ga ovaj poslije placuci blagoslovi kao posljednjeg borca za vjeru, tada djevojka scase pasti nicice preda nj, ona, ponosita, nepristupacna, scase zavikati:
„Samo
tvoja,
posveceni
borce za krst
CP-B.
44
casni
cu
i
biti
SRD.
-
slobodu zlatnu, hocu da budem, tvoja poslusna
zena,
pa
i
ili
Gospojina raba;
tvoja sluzbenica,
svagdasnjih Ijudi; tebi cu da posvetim svoje zice, vot mucenistvo a uz to
brovackog
kneza
obreda iznesena to bila igra
hovo
srce.
i
i
i
kraljica
cijeje zi-
junacka pjesma". Ali ona bila cedo du-
trcbalo
je sjajna
nego
tebi,
prije
je
da
dakonija
zabava, te se u torn
muci.
u
Potom
iza
crkvenog
knezevskom Dvoru
ugodnom
a
uz
lastovanju snaslo nji-
DUSANOVE RU2e
45
Tada ce Dusan kazati nezaboravljive besjede; govorio je kao junak, ali ona slusala njegove rijeci potresena milinom. no vrac Govor mu jednostavan, kako se pristoji borcu za sveti krst, jepriprost bio njegov zbor, ali se duboko doimio Mirdnostavan i
i
koja
duse,
hine prihvatljive
divna djevo", kaze
nak, te sutra
hrli
Ijubim no tebe
prama
pobjedi
ovjencaju more, u doline, gdje nadaj pismu, jer
je
;
ili
ti
nije zaliboze
Mirho, slusaj,
dusu spoznao,
slusaj
rijeci
zatoru
uz
sto
te
ti
drugu
veli ju-
vase gore, sto
Od mene
smrt u zasjedi.
—
kao
kratak bio
„Slusaj,
mira, kako sto je u
ta hitrina
gradu na primorju,
primala u srce;
„plemenitu sam
joj,
djevojku ne hocu da
to
spomen-ploce.
slova ukresana na drevne
se ne
vasem utvrdenome
nama poznata;
ja,
pa nijedan
pismo bogme smo mi naucili vladati macem topuzom, ali ne perom. Obiljezje cu ti slati, prezlamenito obiljezje po vjernome starome Labudu, pouzdanu mi junaku, vjernom stitonosi oca mi Dobroslava, koji je poginuo u turskomu mezivu. Ako dakle budes brzo plandovala
od mojih
delija,
ne
znamo
sto je to sarovito
;
—
i
svojim ocem u divnoj mirnoci u perivojima na Rijeci leko od huke
i
buke gradske. gdje
te
ne ce
nika, tada ce u istinu nastupiti vrijeme, da
moje zgode a da
i
Mirho; ako
ti
obiljezja.
tri
donese lovor grancicu,
da-
uz obiljezje kazem
ti
nezgode. Tada neka Labud za tebe obnoc brda
donese jedno od
ti
ribarici,
ugledati oci vuhve-
Dobro poslusaj moje
nizi
rijeci,
to ce biti simvol slavno do-
on ce ti o pojedinim ratnim zgodama sve potanko donese maslinovu grancicu, a uz to mrcinu kitu, neka ti to bude kao zlamenje, da mi je ispalo da pobjedonosnim okrsajima suzbijem Turke da ih prisilim na mir za dulje vrebivena boja,
Ako
kazati.
i
ti
i
mena
moje pleme imamo temeljite nade da cemo imati mira da je moje gospodstvo istanova ojacano te utvrdeno. Ovo ce ti zlamenje tad jos ocitovati da cto mene skoro a da te vodim u svoje dvore u oslobodenu mi domovinu. Ondje ti je biti krai
da
ja
i
i
Ijicom junaka za vjeru, da
tvoj
pjesnicki
glas pjeva slavu
i
bo-
im duse za dosaste zakone. uz ova ce ti zlamenja Labud donijeti usmenu poruku kazati rok nasijeh svatova. Ali ako ti predade crvenih ruza ili drugog cvijeca sitkova kao krv, ne ce ti tada nista kazati bilo bi utamah da jeve mojih junaka
i
sokoli
I
i
i
mu
otimljes rijeci; jer ne ce junak da zbori o koncini svojeg go-
spodara
;
u tebe ce ostati do smrti kao tvoj vjerni
ali
mukli
stra-
CP-B.
46
—
SRD.
no ces znati da se ispunilo sto mi je sudeno da su se moje domovine napojile krvcom." „Zbogom cekaj zlamenja te moje sudbine." U jutro rano iza one slave Dusan je preko gora zarkim suncem obasjanih hrlio svojim vjernim cetnicima, te su mu cuzanin,
i
hridi
i
vali svijetlo
oruzje
Osvanulo
i
Ijeto
dzebanu.
dubrovacka
i
plandovista
jom
kceri u svoj mirni dvor,
u
ce
vlastela
u
svoja
gradskoj okolici, pa ce knez Sorgo
sta
prema izvoru
Rijeke,
sjena-
sa
svo-
se probija
te
kroz hridi.
Od dama
i
roka do roka eto
ti
nezgodama Hriscana.
glasove, pa da su u istinu
preko gora nestalnih glasova o zgoPlatio
iskreno
saptali
jedan drugome ove
dusi pristajali uz junacku
u
bracu u gorama, nijesu smjeli otvoreno stupiti proti silenoga samcestitoga cara, koji
imao po bijelome
republika bjese nejaka
svijetu kapidzije
nije smjela ispred
i
uhode;
i
njegove srdzbe.
Samo
Mirha cekase ponositim pouzdanjem poruke od svog viteza, jer je pouzdano mislila da je on nepobjediv. AH sto moze cigli junak u borbi s iiordijama? On ne moze okrenuti srecu u vrevi
samo slavno umrijeti moze junak, kojega je sreca ostavila samo je slava nakon smrti, te hoce da je dobije, kad je vidio, da mu vojska ne moze pobijediti. boja, i
Ali eto
pribjeglica preko granice u Dubrovnik,
ti
samo nesto
koza, ciglo blago sto im malo ovaca pamet. poplahe izgubili rijec preostalo. Upropasceni od strave Pripovijedahu, kukajuci bugareci, ulomili ruke prema nebu, kako je knez Dusan bio pobijedio u vise megdana, kako su Osmanlije pred njim bjezali, pa zahumskog kneza Vojnova, Dusanova vojstaraca,
zena
i
djece
s
i
i
i
i
vodu, podmitili blagom na tovare
spodarem u Raskoj.
i
obecali
mu
da ce postati go-
Vojnov Turcima izdao oko, gdje se tajno okupili Hriscani, pa izdajica zajedno s Turcima za burne noci nasrnuo na oko. U onom uskom lomnom klancu Dusan Svirepi
i
svi
njegovi borci tek izdajnicki satrveni svaljenim hridima, a pre-
ne pobijedeni, nego
ostali
nema
ni
svi
do jednoga poklani od
saka Ijudi da se bori za vjeru
i
sile.
„Sada
amanet," tako su padali
strasni glasovi posljednjih Hriscana iz Rase.
Tuzna
je zalost stegla
srca Dubrovcana, kad doznali kako su krvavo obrsili junacka braca plemcna. Kao teSko olovo palo jc na dusu umoljenika, roda i
duSanove ruze biva to je bila
briga
47
sudbinu grada Dubrovnika
za
svi bojahu,
da ce sada
Oni su u duhu vec na spas;
mislili
i
biti
gledali da je strasna pogibija
tako su se
nestalo,
mudrosti
njegovana
daljeg opstojanja u buducnosti. ;
imao vjerno
ona
Te
se
i
ako su
jedva su sada
i
a s njima
cvrsto cuvana
i
nadu
proslosti uz
za Mirhu nije bilo jos sve
ocekivala zlamenje od
je jos
donijeti.
Samo
slava
i
tuzili,
vas puk republike; sve, sloboda, vjera, predaja
dokoncalo
zaista
I
tesko ocuvati slobodu male republike.
svega je
tolikom drzavnom
posljednji
:
branik pao, Osmanlije postale sada susjedi republike.
Labuda
imale
to vec
biti
sto joj
ruzice,
ga kao
krscanskom smirenosti, ona scase gledati to cvijece, koje je imalo nju rastaviti s ovim svijetom, i ako se nije mogla nadati nikakvu glasu iz Labudovih usta, cvijece bi joj prozborilo tim jezikom sto ga ne posveceni ne rakrv sitkove, djeva
zumiju
ih
scase
primiti
scase cjelivati te ruze,
;
obiljezje smrti, te ih uzeti
u manastir kao jedini amanet Ijubavi
i
ciglo sjecanje na
kutkamo a da ne bude bez toga krvavog Dusan to obecao a Dusan bio vjera.
Nije jer
Neprestano gorska
hom
tocila,
je
priupitala za Labuda.
Labuda
gorama, da traze gora,
pogledala,
nijedan putnik ne
ali
;
Dusana.
cvijeca; to je znala,
umorno oko gubilo
njeno
mogao
se uz
proci a da ga ne bi stra-
Ona spremala
smjele uhodnike, vjeste
junaci se
daleko posred krsnijeh
se vracali sved uz sami te
Hriscanina, pa ni mrtve
sobom
glave
isti
tisli
glas,
da nijesu
da nijesu susreli ziva
vidjeli,
a
traga ne bilo
grobu na onom razbojistu te krvave doline. Pricali su pusto, da sunasce vazda jednako pece te gole litice, ali da je nestalo zivih mrtvih, kao da je sam bijes sve zanio. Ni srebrom, ni zlatom, pa nikako ni miikom nije mogla Mirha primiti glasa, a ni obecano zlamenje nije joj jos dopalo ni
pocinku
ni
i
i
na ruke. bola, bijela stijena, satrvena od zalosti je, kao kip, od uranka do popasnog doba ondje na zatavnjaku u ocevu dvorcu, te mu se basamaci spustaju do Rijeke, gdje se zalosna vodica grli s morem. Ni glasonose ni brda ne bijahu joj donijeli poruke; ona je osjecala da je zaboravljena od svega svijeta. Kad od je sve ostavilo, a onda hoce li barem primiti od povodnih morskih strazana sto joj sakrile podgorkinje vile, hoce li joj voda pokloniti sto joj suho zatajalo? Bila
i
stala
i
48
CP-B.
SRD.
Kao da tesko sanja, vrlutala je tamo i.amo vecerom trom nemirno gore dolje po basci uz obalu Rijeke, te se cemu vise nije nadala nego kakvu cudu udesu. i
i
i
juni-
i
U
tijesnu klancu jadikovcu,
kako
je
kazano, ispred visokih
klisurastih gora, kroz koje se lomi strasnom cilo se sreci hriscanske vojske na okupu.
bukom
bujica, odlu-
DUSANOVE RUZE
49
Ondje Dusan bjese sabrao sve rastrkane svoje cete, te su gorama dolinama, da se s njima slozno odupru proti urviTurcima u napokonjem casu. Onamo u onim gudurama boj bile u
i
i
nama
mod
mislio da ce
praviti,
ali
ga onamo
i
vidika sve urediti
pusto izdade prokleti Vojnov,
Noc
sa svim cetnicima.
bez svjedoka
je
bila,
i
i
strasna je oluja lomila
bi
i
pre-
poklat
mrke ku-
groma, kove stravicnih hridina, a brda su se tresla ispod munje a samo crna dusa podmicena izdajice nije se tresla, kad se doi
vrebao na nocni pokolj svoje brace.
Dusan
bjese u istinu u casu naj zesce pogibije, pa kad vidi
da nije izbave crvenih ruza;
stijena za stijenom, zapovi-
ni spasa, jer se orila
Labudu
djece vjernome
ne
ali
a da bjezi
i
ponese
bilo nikakva izlaza
njegovoj
Mirhi
tih
klanca, te je bio na
iz
Labud, jedan od pood neprijatelja, pa eto sljednjih, izdisuci pade na studene grudi svoga gospodara a da ga stiti u smrti, da bude koprena posljednjem raskom knezu, biva da bi imao hriscanski pogreb a da junakovo tijelo nenagrdeno bude sahranjeno. Zaludu ce izdajica Vojnov svjetovati pasu pokuni), da ne pokopa mrtve ka(da mu se jos bolje podvije sve strane stisnut
i
i
i
ure,
nego da
ih
boju, da nikakva
njima i
gomila
ni
da
mrtvi mucenici hiceni su u rijeku,
bi
bilo traga ni obiljezja
daljim pokolje-
To
te joj
se
i
dogodi;
krvavili pro-
se talasi
Valjalo je ipak da hrabre moci nadu dostojnog mira
pocinka, te sve lukavstvo
se
ne
stecak ne svjedoci
vapi na osvetu proti krvopiji zulumcaru.
i
litom krvi. i
baci u rijeku,
i
duhovi gorskoga potoka
pakosti ovoga puta bilo utaman, jer
smilovase pokojnim junacima. Malo
na dalje od bojista nestaje one bujice u brdske ponore, kao sto
voda onog povodnog krsa probija put ispod zemlje, te nakon toga hrle do mora kao rijeke nepoznata postanka. Na ovo duhovi domace rijeke odnesose tjelesa doizdajica nije ni pomislio morodaca, koji su poginuli za vjeru, u bezbrojne zatone podzemnih pecina puste da u ovoj naj tajnijoj od svih grobnica tiho padnu u dosta
tih
i
i
ponore na dno, a da pocivaju do uskrsnuca svih mrtvih. Duse ipak drugacije, to kako su lebdile dalje po odredenju, svaka razlicno na zemlji zasluzile djelovale. Dusanovu dusu prihvati jaz daleko, i
i
daleko u brdo, u naj zabitnije unutrasnje rijecne pecine, gdje
je
u sutonu stanak duhova, kao potamnjelih uspomena, junaka koji su u drevnoj starini
megdane
izvojevali za svoj rod
i
narod.
4
CP-B.
50
U
sredini su brda
—
SRD.
naj vece
naj tajnije pecine mirnih du-
i
hova vijecnika; ondje se uzdizu svodovi pecine vise nego to dzinovsko trulo sv, Petra Aje Sofije prostrana su ona mjesta kao glavni gradovi stare starine po tlima im voda bujica, gdje je ondje podzemno jezero, iz tamnih voda podizu se crna prijestolja u stijeni, a na njima pocivaju duhovi junaka, te su velika djela stvorili, kad su zivjeli na zemlji pozvani su da jos jednom ta velika djela tvore. Ondje snijevaju duhovi preminulih junaka za vjeru proslim buducim zgodama svoga naroda; u vijecu te se prilike od oblaka prigiblju jedna prama drugoj kao sto se to sastaju vrele maglene pare nad morem. Neizvjesne su im i sumracne slike prilike; od casa do casa sklanjaju svoje magleno lice na talase jezera, koje je tamno sivo kao sveopca historija, te ispituju, pribliza li im se istanova dusa skoro preminula mucenika. Ondje ti pocivaju cekaju Lazar sin mu Stefan Visoki i
i
;
i
i
i
i
i
i
i
Marko
Kraljevic,
i
nase
junacina
srpski gospodari, crno-
price,
gorske vladike, knezovi Buzinski, Balsici Zetski, Skenderberg veliki
neumrli Hunjadi, drobni biser krscanskih vitezova, kojeg su
i
guslari spominjali
kao
Sibinjanina Janka.
junake, bas uzor-junake, koji su slika te
narodom
su svojirn
ali
im
casti
Nijedna svjetlost nije kve
luci
u
prodirao je
sjaj
slave
sjaj
te zrake,
like ostalih,
vace
tih
s
od
je
bi
pribrojio te
ih
blagorodne
zrtve,
trepti
narod!
i
titrao vijenac
je
oko
cela ju-
kroz maglenu paru snijeznika;
prijestolja
misli,
im odredio Bog
u onoj oblasti preminulih, nika-
samo
do
prijestolja kroz
one besko-
koje postaju, razizu Ijudsko drustvo,
glava onijeh
kojim
slave sto
sjala
zvijezda
nacne pecine; kao sto tako
i
rasjelini cekanja,
naka, kao sto
Ko
prilika
prolijevali krvcu za hriscanski red svijeta,
ne dadose
Ijudi
i
koji
slobodno da
stoluju, osvjetluju slike ih
i
pri-
prate a nadasve vjerne pje-
junaka, te lebde oko svojih gospodara.
Ne
cuje se
suma
zlamenje vremena, sto je opomena samo se cuje padanje kapalja s kamenih svopomen nepresusnih suza naroda, koji ostadose bez
do zuborenja voda tekucica,
i
koje bijesno bjezi;
dova
a to je
im preminuli branitelji. Samo od stanka do stanka slavom pjevanjem barda, koji razglasuju podvige drevnih vremena; a po tomu nastaje posvuda muk samo u duhu vijecaju o zgodama zivih junaci, koji se samo za neko vrijeme rado odrekose svoje zasluzene nagrade a da bdiju nad obrane sami, odjekuju
jer
stijene
i
i
DU&ANOVE RUZE
51
buducnosti svojih naroda. Ali kad im pjevanje vih gusala
spomene
proslosti,
svoje maglene glave,
te
potomu
paze jos
i
onamo
vis krecu
da rastu kao beskrajnost,
se cini
jer se
Tada iznova pognu glavom na
tada spominju njihovih podviga.
vodu, koja sumi,
cvilenje javoro-
i
duhovi junackih voda u
ti
dolazak
na
Ako
junackih dusa.
tih
vode sjenka, koja im je ravna, pjevaci, svete sjeni boraca, te je te s njima vjekuju, navijestaju to ime opkoljuju, mucke titraju svojim maglenim oruzjem u znak veselja; tada joj pokazuju da im je dobro dosla, zrakama svog vijenca, a same zrake sjaju nad prijestoljem u kamenu bez te junacke duse; klizne
iz
i
prispjela dusa sjede na prijestolje
zinih podviga
;
pjesma
se
ori
primio nagradu za svoja djela
sada
prijestolju, te
Kad
preminuce.
se
joj
mucenistvo, iznenada
i
junaci ga pozdravljaju
va zablista slavom,
prema njegovu
pjevaci zapjevaju u hvalu nje-
i
slavi
i
mu
i
je
gla-
muklim pokretanjem
za njega pocinje doba cekanja
i
u vojnickom okolu junaka davnine
godine teku bez huke ispred
i
njegove duse. Tako hoce neodoljivi zakon muklih pecina cekanja. Bjese proslo to dugo vrijeme
se bujice bjehu satrli u pije-
zali
i
sak, otkada posljednji slavni junak bio primljen, tad eto
sanove duse nosene od krvave plime, sljednjih hriscanskih junaka. prijestolju,
kad on
I
odredi njemu tu stolicu odricanja
nego sjede na
tu stolicu,
te cemerite,
strasni
vi
zanijemila, narod
mi
zemlji, jer nije vise
vjeru, koju
ledbiti
i
preobrazenja
sjaj
i
mu
on,
je jos svetu
prije
ali
duznost. „Pre-
nasega naroda,
„bojni stitovi
krasni uzori ratnika svih vremena, koji ste spazili
trepet u tisucu
cko mi djelo;
koja bjese popila krv po-
prepravnosti na zrtve;
izvrsit
veli
Du-
ga duhova, koji su bili na se pricaju njegove podvige,
da krvavog vala pocne
minuli oci nasega roda";
i
oci su
pogledale ocekujuci
izlazeci iz
ti
ali
bitaka,
cujte
je unisten,
ziva
cast
mi
sam zadao za
a
guslara, da bi i
Moja su brda pusta
me!
dodao potomcima juna-
postenje ne smije umrijeti uza me, zivota,
i
spominjanja ce mi nestati na
hocu da odrzim
i
u smrti.
i
—
mi budi da posaljem obiljezje svojoj vjernoj Ijubi kao zlamenje valja da mojoj Mirhi spremim sitkove ruze, da me spominje i da za mnom roni suze; tada cu miikom mucati do uskr-
Testijer
;
snuca mrtvih."
Muklo kimnuse glavom
tomu u
te
poglavice
rata,
i
jeziku preobrazenih jos nepoznatu Dusanu.
oni vijecahu o
„Neka
ti
bade
CPTB
52
mod
po nasoj
samo da
bozjaka, te su ih gotovo
Kad
sjena.
mogli
toj
po odredbi odjednom
ih poslije
Sve to vise udarise bijesni valovi prama
izbaci.
su znale
ne valja svoje vode, nego
da
rijeci
kupi u duboke dubine, da
ih
te
umirenih vojvoda, kad se obratise
zapovidjese
i
SRD
odredenju", sapnuse napokon usnice,
i
zapovijedati, usnice
krvavoj plimi
—
prijestolju slavnih
rukama kao
blijedim
dohvatiti
oni vidjeli da je nabrekla voda koliko se hoce, spre-
vode pokazace mu „Teci de onamo kako smo u zboru navijestili." Bucnom tutnjavom prohuji na slobodu iz grobnica dusa cekanja taj vodeni mice duha
te
hitre zive
i
i
:
nesi to obiljezje,
i
duh. Prostorija mramorke zacuta a bardi ce zabugariti Dusanove podvige,
i
onim junacima
treptile
po golemu popristu, gdje
misli
smrt prije kosila mucenikfe otadzbine.
Po svojoj se navadi Mirha jutrom se.tala po gradini dopda do obale Rijeke, te spazila, a neka je bolno nehajala za sve zgode ovog svijeta, da je voda, koja se na ovom mjestu pocinje mijesati s morem, opala, pomislila da je jedna od podzemnih i
i
golemi vrutak,
rijeka, koje cine onaj
iznebuha
presusila,
ce
te
morski valovi nahrupiti uzgore prema izvoru bez ikakve zapreke, zalutala
U
rode.
kao da snijeva,
te
posmatrala ovo neobicno
risnog cvijeca,
i
dosta sitkovih ruza na visokim zbunima
koje se obavijale oko divnih mermer-stupova,
ne obazirala joj
;
slutila je
donijeti to obiljezje. te
lijera,
u vodu.
titranje pri-
prekrasnoj ubavoj gradini knezevoj bilo svakojakog
da
No
te
puste ruze
ukraj rijeke eto
ti
se
ali
nijesu
bas tada eto rijeka odjednom nabujala, Rijeku kao da kljuca
i
eto
njih
sto
ce
prekrasnih bijelih
ono zalobno i
mi-
ruzica,
ona na
cvijece,
su se nekoji svojom prembijelom kitom nicice
Mirha onako oplakana pogleda
i
brzice
poplavi u cas svu gradinu,
ogledali cvijece
i
crvene niz
pa ce uz
li-
im brze ono nevino bjelilo prihvatilo junacku krvcu. Tad se Mirha prigne do krvavih lijera trgne jedan iza drugoga. Brala priblizala se vodi, koja je tekla onako zapjenusena krvjere,
te
i
i
onako zalosno trgala lijer za lijerom. „Jaoh meni, to su Dusanove ruze", naricala u skoncanju, „rusa, ubrojena glavo, drugih nijesi meni mogao vise poslati, znam sto ce tvoja dusa stoga mi sad krvi cjelivas svojom svojih junaka te lijere nevinosti sveta ti je vjera kao uspomena ti u mojoj dusi. Dusane Tvoje je za navijeke moje srce, za spas tvoje dobre duse molim com,
i
i
;
!
DUSANOVE RUZE
53
Bogu do skoncanja u manastirskoj klijeti, ne kao da su tebi muceniku nase svete vjere od potrebe moje molitve, no da sved uz tvoju uspomenu u srcu isprosim da budem sjedinjena s tobom. Ali s krvavim cvijecem ne cu da se nigda rastavim, ta meni se se
objavilo obecano obiljezje, jer sam vazda vjerovala tvojoj besjedi i bozjoj milosti. Kad mi uzezu samrtnicu svijecu, grlicu to milo cvijece a da snubi lijer
na
napokonji Tad ut>ere s tobom." da se daleko prikuci nad vodom do li-
moju dusu
obali, te valjalo
i
CPTa.
54
SRD.
a zemlja onako smozdena ugnula se ispod nje, te propala kiticom lijera u ruci zagrlili je krvavi valovi Rijeke. Vapila Dusanovo uz Bogorodicino ime, te se sastala u dubini s vilama
jera, s
i
svojim posestrimama, koje vode kolo u vrutku vode. Na kriocu podvotkinje vile ono ubavo tijelo ponesose u sinje more do hridina Dubrovnika grada, gdje je ono hrabri Dusan s Ploca pri-
DU§ANOVE RUZE
55 za obranu svetog podmorskoj skrovitoj
zajmio svoju nadu uzdanicu, zadnju dzebanu krsta i
i
amaneta. Ondje
A
zivu covjeku ne poznatoj pecini.
dovedose u
u
je vile polozise
domoroca
tu otajnost
istom zadnji vijek
da
sveznadara,
joj
od uranka
pravedne, svete mosti, pa je vidio da
desa se zbivaju, biva tu se preplice modro
i
vrijeme
i
celne
joj
do sutona cu-
Ovo
zeleno.
kao
su vile
cedo do sudnjega danka. Sunce na suton, a plavi se pecina kao nebo sinje more a da kaze njezinu vjernost sve do smrti. Sunce na Mirhino krasno
sastavile, te su
milo u podmorskoj grobnici,
sahranili
tijelo
da
je
morsko
kiti
svoje
cvijece
i
iz svoga krila baca zelena ureha, biva zemlja se ozivljuje, nova nada kroz pecinu kaze zivim zelenilom, a to je da ce se sastati dvoje Ijubljeno u vjecnosti na drugome svijetu. rijeka Dusu uz to Mirhinu zagrli vodena Strazica tih izvora zapovjedi krvavoj vodi da se svojom svemoznom desnicom izmedu pod svodom razdijeli. Kao kroz trijemove od rubina, plahta bucnijeh voda, sto su krvavilom tekle, stupase put svog odredenja Mirhina dusa ispod ruke duha strazanina uz vodu Rikroz dveri bucnog vrela u pecinu junackih duhova. Obajeke
uranku
te se
i
i
i
i
sjano osijevom
na nju vrcao
sto se
sunce ozarilo svojim zlatnim
krvavih
s
ona
trakama,
stupala do prijestolja prijasnjih duhova, kivali.
I
duse junaka, vala se na tih
duh
uveo
kad nju
vjecne
svjetlost
njenu
divsku
slave
blistao se vijenac zraka
hinu dusu,
pokrije
te je
nebeskog
im
glave
i
konca. svijetla
I
i
i
prelije-
titrala
i
na Dusanovoj taj
nade
kami-stolova
s
sjala
u praskozorju
priliku
raka duhova, te su bez kraja
s
i
srdacno oce-
koji su je
ustadose
strazanin,
sto ih je
talasa,
puna slave
preko glavi
obuzeo Mir-
sjaj
koprenom preobrazaja. Sad
junaci
iz
davne davnine pozdravise junacku mucenicu kao da su draga Ijubezljiva braca kao da su jos kao negda na popristu svojih i
i
podviga. „Dobro
nam
dosla, djevojacka glavo,
sjaju svoje kreposti", tako vapili
sijedi
ogranulo
Dobro
svijetlo
sunce Ijepote
!
te
si
uzor-ljudi,
nam
dolecela
u
„dobro
nam
luco
ciste
dosla,
umilna zrako miline, koja nam spominjes davno minule Ijubav, podanke mladosti, kad smo se ono borili za vjeru zdravljamo te blagosivljemo, te preminu radi njezne Ijubavi Tebi svojim zarucnikom nije pres nasim mladanim vojvodom. bivati u dvoranama duhova, u kojim se razlijezu pjesme barda;
Ijubavi,
i
i
CPTi
56
—
pretamni su
ti
Slobodan
Dusan; duh strazanin
koji te
je
SRD
ovi dvori, prembijeli cvijete vjerne Ijubavi
ovamo doveo, neka
vas
bistrih
prati
vodica
onim
i
zrtve.
ciste Ijubavi,
i
putem,
koji
vodi
na torn bijelom svijetu vijeka. stvara u blazenstvo, sto ce potrajati do konca svijeta Poletite onamo u carstvo pravednog uzdarja za vase mucenistvo;
do
gdje
stanka,
nesmirena
se
ceznja
i
bude onamo u carstvu gospodnjemu ucesnik srece, koje nije imao na zemlji pohrlite onamo u vjecno svijetlo preobrazene duse a mi jos u vijekove neka posljednji
mucenik naseg naroda
;
;
ostajemo u carstvu sjena u praskozorju a da
dama umrlih
Ijudi
bi
vijecali
o
zgo-
!"
nagnuse se istanova prosjajne maglene glave knezova oprostaju ali ce duh junaka kao nuti na prijateljskom rastanku I
i
strazanin
;
„Za
mnom
mnogo toga mnogo toga, sto naci
koji ste tesko iskusani,
sto je je
;
onamo
gdje
Gospod u beskrajnjem milosrdu
licumjernost
i
vuhvenost tog
svijeta
cete
zdruzio, razdije-
Tad ce zaljubljene duse za vodom, koji pokazivao put u nebo; no u gudurama duhova bile na prijestolju prilike zaslusale pjeboravljenih duhova nepomicne kao u pamik zore sme barda, koji su velicali davne podvige iz sjajnog doba slave
lila
u zivotu."
i
i
junackog kreseva.
HA CPnCKOM BEAEMy. CT.a C.a H.a
LJa
CTHJeH^y, o Koje ce pa36HJajy
BHJeKOBHMa
h
cJiaBHa
je
xyqHH xajiacH njiaeor Ja^paHa,
njieivieHHTa
AySposaHKa JbenoTHu,a
Hyeajia pasBHJeHy sacraBy Hapo;i,a ceor.
Ha TOMe HenpHCTynnoM raJHJia je
Kpiiiy,
ohh cokojiobc CBOJe
;
y cjchuh noHOCHTe sacraBe,
Kynajia hx je y iiiHpoKOMe Mopy,
KOJe ce HCMohHO pa36HJajio Kpaj
h
H>e,
BpejiOM cynuy, cnpeiviajyhH hx sa bcjihrh
H
cokojiobh
cy
jieijejiH
h
H^enn
hm
mnpHJia
KpHJia Ha
jiqt.
cokojihjih
u,ho
cpncKH
CBHJer.
BHJeKOBHMa
na tom
je cje^ajia
6ejieMy cJiaBHa
onpeMajyhH coKOJiOBe y cpncKH CEHJex Jiehn sacTaBy, npKOCHJia Aji' je;],Hor
HnaK
Jia.iia
—
6ypH h y
;i,oxBaTHiiie chjihh ...
ryrajie M.y6iiHe
—
3a
BHJeKOBHMa
ocxajia hhcth
caiviy
A
;
JbcnoTHua, je
ona, rp-
nexaKHyTH uehjct.
cpncKy sopy
—
6ejieMa.
ce
thm cy noHOCHiy sacxaBy npo-
pyKC, Koje cy je oqaJHHqKH 6paHH,Jie,
Hapo;iy
cy ocxajie y bjchhoj naivieTH.
Ha
CTHJefcy,
o
KOJe ce
pa36HJajy
xy^HH
rajiacn
Ja^tpana, H3Aax;ia je JbenoxHua. Ajih cokojiobh luto
BHMa ;i,OM
coKOJiHJiH
CBOJHM.
L1.H0
cpocKH CBHJCT Jied^c
H
n;iaBor
cy BHJeKO-
^anac HBA Hapo-
UPRIRODI... [HUMORESKA] ZAGREB.
Tdeja,
da
DEVIDE-MARIJAN.
R.
mi
razmisljam,
Citavo vec poslije podne bar kakova ideja badava ne mogu da se sjetim sadrzaja, koji bi
je
ali
!
;
mi dobro dosao za pripovijest koju moram sutra predati urednivas se Jadan ti sam ja Danas, kad je Cetvrtak pretili svijet zabavlja, treba da morim svoj mozak knjizevnim radom. Gospodin se je Talasinski (to mu je bio pseudonim) uzruzarinuo svoje duge, jano setao po sobi, zatim je sjeo na stolac tanke prste u bujnu crnu kosu Ideja, ideja da mi je bar kakva ideja U to ude njegova zena obucena na odlazak i, videci svoga stvu.
i
!
i
:
—
muza ali
!
!
zamisljena, nasmijesi se
i
htjede da na prstima potiho ode;
na to se on okrene.
— — —
Kuda
se spremas, Vjerice ?
Idem do
Toj dosadnoj babetini
Imam pametnijega
—
—
tetke Jule, ajde
da
i
— ti
upita
je.
mnom.
sa
idem
Sta
!
ti
pada
na
um
?
kad ga svrsim poci cu u Tuskanac* Ali, dragi Mirko, zasto si danas tako otresit? to ce Oprosti, draga Vjerice, nekako sam zlovoljan, nu posla
;
a
i
proci u Tuskancu.
—
Ostaj mi
zbogom, dragi Mirko
—
Ali
!
cekaj,
moram da
ona pride k njemu i skinem sa tvog cela oblak zlovolje, na njegovo celo. Cuvstvenoga poetu toliko je ganula njeznost lijepe mu zenice, da se nije mogao svladati, a da je zarko ne zagrli. i
topli cjelov tisnu
—
—
branila se ona, hoteci se oteti njegoDosta dosta vom zagrljaju ali dakako sve od sale, a pri tom se smijesila Oh da znades kako lukavim smijeskom, koji je Mirku govorio !
;
:
Tuskanac
je perivoj
u Zagreb u.
U PRIRODI...
59
I u takovom raspolozenju otrgne je milo u tvom zagrljaju ona svome muzu iz narucaja uz glasni hihot odbrza na ulicu. Gospodin Talasinski topio se je u ugodnom cuvstvu, dok je jos na usnama osjecao toplinu vrelih cjelova. Vas svijet moze da mi bude zavidan jer takove dobrote, tamislio je vjernosti kao u moje zene, nema na cijelom svijetu. kove Ijepote
mi
!
se
i
—
—
;
i
—
AH
—
da!
zaboravio da mi
prene se
iz
slatkih misli,
tih
danas napisati pripovijest.
je jos
pisem, kad mi nikakova ideja ne dolazi na
—
Kako
moje uzmem temu ?
srediste
I
um
da proslavim svoju zenicu
pripovijesti.
Ali
i
tu
posve sam
Ali
o
!
?
Ona neka bude Odakle da
sadrzaja.
treba
cemu da
opet se velikim koracima setao gore dolje po sobi.
kod prozora
stavio se nije
bilo,
bi
—
mogao
i
zamisljen pogled bacio
na
mu pomoglo
da
opaziti,
nista
sto
bi
Zau-
dvoriste,
nade
ali
ideju.
mu pade na um, da odmah pode u Tuskanac, da u prinade ono, cime ovdje vec tako dugo razbija glavu. Priroda uvijek carobno djelovala na njegov knjizevni rad, te je vec
Zatim rodi je
mnogi
bolji
pjesnik
.
.
stavio na papir,
stih
svaki cvijet
list,
i
svaka travka,
nadahnut njenim carom.
sve
ga to znalo
svaki
I
Bio
je
.
—
Da, da; u prirodu, u tu bozju prirodu
—
zanijeti.
saptao
je
u sebi;
tamo gdje vlada cista poezija netaknuta od Ijudske prostote, tamo okruzen bajnim zelenilom, dok mi oko bude uzivalo njenu dok u romon potocica raskos, uho slusalo biglisanje slavuja sebe budem udisao onaj cisti mirisni vazduh, mora da mi dode sa svim tim ona ideja. i
i
i
Obukao
je
lagani ogrtac, pokrio glavu zenijalnim crnim se-
olovku
sirom, sa sirokim krilima, u dzep je stavio „Koh-inor" tri
arka finoga papira
Zamisljen hodao i
lijevo
i
otisao u prirodu.
i
je
sumskim puteljkom,
a blagi se lahoric
igrao
sa
liscem
ugodni miris a pjesnik zamotan u ogrtac slio,
okretao
se
desno
trazio ideju.
Pticice su veselo cvrkutale poskakujuci cice
i
mislio
.
.
i
od grancice do grancvijetom
skrstio je
i
raznosio
ruke
i
mi-
.
Sunce je vec naginjalo k zapadu, kad je stajao na obronku nekog brezuljka, gdje mu se je pred ocima prikazivala divna
CP-B.
60
Go
slika.
—
SRD.
Zagreb kupao u bajnom rumenilu, a podalje se
se
vi-
jugala rijeka Sava, poput sarene zmijurine.
Pjesnik razmota papir da opise te care. Mislio je, da, kad bude nekoliko rijeci na artiji, razvijati ce se fantazija, pa ce ideja on je zadoci sama od sebe. Badava, fantazija ne ce da radi misljeno koracao dalje. Licem mu prede mrki oblak zlovolje on htjede da se povrati kuci, kadno mu blagi povjetarac donio odi
i
nekle tajinstveni sapat. Isprva je drzao da
kada se
ali,
gao
svladati a
—
Sigurno dvoje zaljubljenih
matrati cu ih zaklonjen
kakovu romanticnu
;
Znam
sokole moj
ali
;
Ha
mogla
ha
mu
sam
zar
ja
!
molim
Ne
?
—
i
se
ti
ja kriva, s
sto
pita
te,
li
li
mu
ti
s
tobom,
kuda ides
tetki Juli,
kako
samo mjesec
i
sto se toli cesto sa-
?
da sa
mnom
onda me ne
pode,
pita dalje,
kad
ali
vec se tetki
i
kao krpa
u
risa.
uzrujan stajao je pjesnik iza grma. Svaka
na njemu drhtala, zubi
Medutim
mu
kao
skripali a oci se krijesile
njegova zena govorila dalje svome Ijubavniku
je
— bdije
i
si
zvijezde?
namrgodi ostaje kod kuce. Dakle njegovoj antipatiji prama imades zahvaliti, da se mozemo toli cesto sastajati. Blijed
od
svidas
bolje
golubice moja,
sumnjivo,
stovise gdjekad u zelji
Pita,
zena Ijubakam
mi se
pjesme zaboravi zenu?
uopce cudim,
nije
te,
kazem, da idem k
je zilica
za
slusao njihov razgovor
zaljubiti u pjesnika, koji Ijubi
Ali reci mi,
stajemo
Pro-
grada
pruziti
zaustavio se kraj grmecka, pred
i
nije pravo, sto ja udata
ja
pjesnika, koji cesto
— se
—
pomisli u sebi.
idilu.
Pjesnik je naculio usi
onoga
—
na klupi sjedilo dvoje zaljubljenih.
je
—
se to tek pricinja;
pa ce mi se moguce
Spustio se je niz obronak
kojim
mu
malo za tim ponovio priguseni sapat, nije se moda ne pode pravcem otkuda je sapat dolazio.
je
A cudno ti je stvorenje moj muz. Po cijele noci on zaduben u nebeski svod, u nedogledni orizonat,
proi
uz
pisaci sto, samo da moze puniti stupce listova svojim pjesmama darivati knjizarima svoje dragocjene rukopise, svoja dragocjena i djela.
Ali
Bolje bi
sta
mu
Prekasno sam spoznala sto su knjizevnici da se vise brine za svoju Vjericu, a manje
ces ?
bilo
za svoje pjesme
!
U PRIRODI...
—
Prestanimo
o
njemu
imademo mnogo vaznijeg 1
—
61
—
prekine je on
dvoje
nas
razgovora.
na svoje grudi vitko tijelo pjesnikao za inad goruci cjelov na njene vrele usne. gdje su vam gromovi smrsi pjesnik kroz zube,
mladi kavalir privine
kove zene
—
i
tisnu
Nebesa bijesan bane pred „ljubavnike". Oni se ne makose s mjesta s njegove bijesne provale, nego zagledase se nekako lukavo u nj. pukose u smijeh !
!
i
i
Gospodin Talasinski ne zna hoce ndragu" Vjericu ili U toliko poce
ris.
da na
odmah
samog
li
prije
da
zadavi
svoju
„ljubavnika" skoci kao
bijesan
svojim
divljim
probijati
„ljubavnika"
pogledima. Vidi da ima debele brkove, gustu bradu
i
orlov nos
kao da vuce za sobom precesto punu casu. jer od smijeha „ljubavnik" iznenada strasno kriknu povise usana poznat madez otkri brk, mu te odlijepi mu se Ijubicast
—
Ali
—
tetke Jule
Talasinski
i
njegova draga Vjerica dopratise tada
tetku Julu da tu ostavi orlov nos, brke, bradu te sva trojica
jedine
podose u *** da uz casu piva u
momente
danasnjeg prizora
i
tako
i
sali
kuce
odijelo,
resetaju po-
Talasinski
tetke Jule izvuce do vrha svojeg zaslugom Vjerice ideju, koju je po podne uzalud trazio kuci. i
do
musko
ovo vece Koh-inora
O NARODNIM OBICAJIMA U VEZI SA
BILJEM.
LUJO
BEC.
XTijedan narod srpski narod.
cvijecem
drvecem; u
i
zamislja da je stan
sumama mu
ADAMOVid
kao
sto je
u sumama,
medu
vezi sa biljkama,
nije u tako tijesnoj
On
V.
vila
borave junaci, tu se ogledaju
vode nevjestu, goru prolaze kiceni svatovi perisvu cvijecem okicenu; u votnjacima, bastama, bostanima
megdan
i
dijele; kroz
i
i
djevojke; biljem se lijece sve bolesti, momci djevojke; kite se kuce, crkve, Ijudi momci rascinjuju opcinjuju t. d. Kod tako tijesnih zene; cvijecem dariva mladi mladu veza, nije cuda sto nas narod onome sto mu je najmilije, porodu svome, cesto nadjene ime kakve biljke. O tome nam svjedoce
vojima asikuju
i
i
i
i
i
imena: Jablan,
(Cvijeta) Dragoljub,
(Bosiljka) Cvjetko,
Bosiok,
(Ljubidrag) Borivoje, (Borika) Trandavilo, (Trandavilka) Grozdan,
(Grozdana) Nerandza,
Ruza, Visnja,
Selena, Dudija,
Da
bi
se
iznosim ovdje
bolje iz
Jagoda,
Dunja,
Zumbulka
Nevena,
Kalina,
Ljubica,
i
Karaviljka,
Perunika,
Jabuka,
Bogisa,
Biljana,
tolika druga.
veza
uvidjela
naroda sa biljkama,
naseg
svoje zbirke nekoliko narodnih obicaja o raznim
sam ih po selima ponajvise u Sumadiji zagradi navodim selo, u kome sam za doticni obi-
praznicima, onako kako
U
pribiljezio. caj
doznao.
B Uoci bozica
donose
a d n
j
i
dan.
Ijudi eerie (cer),
dnjak, koji svi ukucani Ijube,
od koga
da im se ovce Ijube,
se pravi bat.
j.
da vole
svoju jagnjad (Ratari).
Badnjak posiplju psenicom, kukuruzom, raznim varivoni a i
bosiljkom (Stara Srbija).
Uoci bozica donosi se psenicna slama, vice: Kvoc, kvoc (kao kvocka), oko kuce i
koju domacin nosi a za njim idu ostali
NARODNIM OBICAJIMA U VEZI SA BILJEM. ukucani
pijucu kao
i
da bi imali
piju"), a to rade,
(„piju,
pilici
63
dosta zivine (kokosiju) te godine.
Tako obidu
tri
tim unesu
svi spavaju.
(Cijela Sumadija,
slamu unutra
na njoj
i
puta kucu, za
Bosna, Stara Srbija, mjestimicno Hercegovina, Banat
B
Na
mijese
bozic
z
i
Backa).
c.
i
mecu novae,
cesnicu, u koju
psenice, ku-
sjemenja od cvijeca (narocito bosi/Jka), da bi graha novaca, psenice, kuone godine, koja nastupa, imali svega, mlade zene kuruza itd. Sjeme od cvijeca mecu obicno djevojke (Jasenica, cijela Gruza, Rudnik t. d.). govori: „KoPolazenik cara badnjakom (cericem) po vatri kuniza,
i
i
i
i
i
i
toliko ovaca"
liko varnica,
volova, zdravlja
(dukata,
(Cijela
itd.)
Sumadija).
B „Ko
a
1
v
g
i
j
e s
t i.
zmiju pre Blagovesti, valja da je ubije, da
vidi
joj
ot-
razmrska glavu, pa da posije belog luka, da pronikne kroz zmijinu glavu. Toga luka cesanj da metne pod jezik, pa da na kine
i
Uskrs ode
crkvi,
bice vidovit
videce svaku zenu, koja je vjestica"
i
(M. Milicevic: Zivot Srba seljaka
V To
sa resama i
subota
je
ili
uoci
r
to
82).
c a.
i
Ubere
cvijeti.
u pupoljku jos,
posto svestenik
b
Str.
se
vrbovo mlado pruce
pa se nosi za litijom (procesijom) cuva se u kuci. (Cijela
osveti (blagoslovi),
Srbija).
Veliki 1.
a k.
t
Veliki petak saraju se jaja, za zuta beru mleclku" (Mi-
„Na licevic
p e
c.
str.
Kad
83).
se oboje jaja,
devasija, * pa se izmijesa
i
uzme
se varzilo
da svinjama da budu zdrave
i
i
trava
da se
goje (Ratari).
B (Blagi petak
Na i
beru trave, *
Naucna
opcicu s
Biljani
ih
biljkama.
i
1
Svijetli
i
j
a n
(latinska)
petak.
petak, zove se prvi petak
Petak idu babe
sto ce
i
im preko
(a
i
po Uskrsu).
djevojke) u polje
godine
i
u
sumu
trebati za vradzbine, lije-
imena biljaka izostavljam ovdje kratkoce radi, a sadruge veze naseg naroda i
drugom prilikom, kad iznesem
- SRD.
CP-R.
64
kove
itd.
Obicno beru tada strasnik, mleciku, zdravac, kopitnjak,
urocnicu, navalu, ruticu, zovii, grabovinii. (Topola, Jasenica).
Djevojke uberu goresnjak, povratic, prilep
vezu sve
Uz
to
maramu
to u
mu
i
potajno prilijepe prilep
z2l
Durdev Na Durdev dan lome grabovo
i
obrnjiku, za-
vrbovo granje
zavolio.
dan.
momci
djevojke u polje,
i
time se opasu
i
ih
odijelo (Brusnica, Lunjevica).
zoru
u
izlaze
za njih grabili, a vrba,
i
dodirnu time momka, da bi
;
grab, da bi se
da porastu onako bujno kao ona. (Stra-
gari, Vracevsnica).
Bere se grabovina, pavit
navala
i
i
od toga
dan kotur, koji se namaze medom, pa kroz-a momka, da bi je zavolio (Kragujevac).
Odu
dvije drugarice u polje
drugu vice: „0j na grabu!"; na
sejo, gdje si?"
to ce prva:
oko tebe". Za tim
uberu
a
i
popnu
nj
se napravi je-
pogleda djevojka
se na grab, pa jedna
me
ova druga odgovara: „Evo
oko mene „Da bog da se grabili zakite se pojas po jednu grancicu
i
i
i
(Valjevski okrug).
Uoci Durdeva pa
trave,
se
zamijese
sa
dana izade se u polje uberu svakojake metnu u vodu, a u jutro se isjeckaju sitno, pa se mekinjama onom vodom daju stoci da jede, da i
i
i
bi bila zdrava. (Valjevo).
Uoci Durdeva dne beru babe omiljenik, pa djevojkama, da ih momci zavole. (Oko Biograda). Uoci Durdeva topolu
i
dne,
prije
nek spusti kosu niza
da se popne djevojka na
sunca,
nju,
daju
korjen
pa ce
joj
porasti koliko topola
(Cijela Sumadija).
Dva
lista
otvor u sredini,
od durctevka zalijepe medom, pa im koga djevojka kroz taj otvor pogleda, i
naprave ce za
ici
njom. (Oko Biograda). mleZene oko ponoci uzmu vratilo okicene durdevkom po cijim cikom idu po tudim oborima jasuci gole ono vratilo, da ce biti oborima idu, kazu da ta stoka ne ce imati mlijeka i
i
i
i
slaba, a da ce njihova, naprotiv,
zbiti
drava
i
imati vise mlijeka
(Ratari).
Uoci
Durdeva dne pletu zene vijence od durdevka mecu na kucu, da ne udara nesreca na kucu da
mlecike, pa ih
i
i
NARODNIM OBICAJIMA U VEZI SA kod
je zdravlje u kuci
sviju,
BILJEM.
65
na staje mecu, da ima dosta hrane
a
godine. (Ratari).
te
Na Durdev
rano prije zore, idu djevojke na rijeku
dan,
te
uz to govore: „Nad voskacu sa vrbe ili sa graba se kupaju dom sam, vodice me" ili „na grabu sam, grabice me" (Topola, i
i
Jasenica, Sumad.).
U oci Durdeva dana spremi se jedan cist lonac vode metne se u nju cuvar t. j. jaje, koje se prvo oboji na Veliki pekako gdje) a ove trave, koje su brane tak (ili Veliki cetvrtak
i
—
i
kopriva,
na Biljani petak:
luk (luk cesanj),
bijeli
Taj
se
i
\
zdravac.
sutra dan lonac metne pod ruzu u basti da preuoci, od ukucana, kako ustane umije se torn vodom a negdje kupaju torn vodom. Sve to cine radi zdravlja. (Okolina Bio-
se
svaki
pelen,
selen,
vrba, topola, kopitnjak, strasnik, omiljen, drijen, odoljen i
grada). Taj sud
po
obicaj
vodom
sa
jako
Srpstvu
Stankovic (u Starom
smama ima
Jevandelju)
mastrafa. Tako n. (Vukova Zbirka. 259.)
„Porucila
Stavila
Ako
bi
Vranje, a
Po negdje
ga spominje i
i
narodnim
u
je
Bor. pje-
manstrafa Hercegovine
se zove iz
veli:
Svila sara
Ana Duru ti
sam ti
prije sunca,
kukurijeka (takav
iz
jer
zenska narodna pjesma
pr.
Ovaj
travama zove se mantafa.
traga o tome.
cesto
ili
Izjutra,
i
rasprostranjen,
dodi dovecc,
u mastrafi, da ne uvone,
uvenuo, ne bud do mcne."
na Durdev dan, sto
struk,
:
zelen vijenac ruze ruinene,
usamljen
nade se zaseban struk
stoji,
zove se
jedinjak),
:
od njega se parce umetne (velikom pa se izvadi njegov korjen iglom) konju pod kozu zaveze svilom, da bi ostao uvijek zdrav, i
i
ili
ozdravio, ako boluje. (Rudnik). Istog dana beru kiikiirek jedi-
durdevak povratu, pa pomijesaju da ima dosta mlijeka (Jasenica, Sumad.).
njak, mnogocvjetni te
daju
stoci,
i
i
pelina,
prave se Durdeva dne uzmu se grancice od drena kapije od dou zadjenu na kuce od toga krstici, koji se mecu vrtu u mova vrtova, da ukucani budu zdravi kao dren, a u vinogradu da bude sve rodno (Topola, Stragari).
U
oci
i
i
i
i
Na Durdev dan on (Bosra).
Ijuljaju
se o dren,
da
bi
bili
zdravi kao
- SRD
CPIb
66
U
krajini,
medu
narocito
Vlasima, u oci Durdeva dne, na-
beru djevojke cvijeca (durdevka, jagorcevine, zdravca, dobricice) svezu ga u kite, koje namjenjuju momcima, od kojih se nadaju i
doba noci iznose na otvoreno mjesto, tu ostavljaju do zore, a u zoru hitaju na priliku na kucni krov, da vide, na kojoj je kiti najvise rose, onaj ce je momak one go-
voljenju. Kite te u gluho
i
dine najvise voljeti (Milicevic
c.
1.
Str.
93.).
Trojica, Duhovi, Rusalje. Na Duhove
U
lipom
okiti se crkva
prosiplje se vrbovo pruce.
i
kuci se objesi vijenac vrbov, da se ne bi moljci zapalili (Biograd).
U
Dubrovniku se pelinom
kuda ce
krsti
prazniku
:
da se nose,
U
a crkva
se
okiti
rusama (otud naziv
Rusalje).
V oci
ovjencani
kaduljom) posiplju ulice
(zalfijom,
i
i
d
dan.
V
Vidova dne zapale momci nakiceni granjem
i
i
djevojke velike vatre, pa
cvijecem od skrobuta (paviti) pre-
skacu oko vatre, radi zdravlja. (Dubrovacka okolina).
U
oci
Vidova
dne metnu
udavace,
kad legnu,
pod glavu
da bi snile sudenika (mladozenju) (Valjevski okrug). Vidova dana ubere se vidovcica (koje ima dvije vrste: zenska, sa crvenim), metne se u muska, sa plavim cvijetom, u jutro prije vodu to u zelenoj ciniji. To prenoci na polju, vodom, ozdravice. Djeumije torn sunca, koga oci bole, ako se vojke, koje se umiju torn vodom, u stanju su da urade svaki rad.
vidovcicu,
U
oci
i
i
i
(Biogradska okolina).
I oo
C
1)
3A BPATiY TACHHOr RHEBUMKA).
(H3 BHOrPAfl.
1.
'T'o je 6iiJio Ha ro;i,HHy ji^aua
Cee MH jia
ra,
—
mhhh
ce
•
nao fceroBa
npcA cpncKO-iypcKH pax 1876.
ro;i;.
6euie ra ynyTHO noK. U.HH/ipHh, ajieoKaT,
seMJbaKa,
npHMHMO
noji
sauiiHTy
cpncKHX
saKOHa.
Seao KaA
Maio BpaxanHh, pOAOM, mhcjihm na he 6hth h3 Bho je xproBaMKH KPbHroBot^a y HeiuTH. Oocjie ra,
ce
lUH6eHHKa. je 6hjio
Bpeivie,
perpyTOBaiue
sa
coji^aMHJy,
Ajih npei^e
y
Cp6HJy.
CehaM ra ce Kao Aanac. Bho je to Jien, Kpacan MJiajmh. TaKO OKO 25 ro/i. CTacHT, upnoMaH^acT, OTMCHora jiHKa h ;i,p>KaHja. PajiHO je HCKO BpeMe koji a;xBOKaTa, na ra on^a ysecMO sa npaKTHKanxa r;iaBHe nojiHUHJe. CBpuiHO je lUKOJie y 3azi,py. HMao je Jien pyKonHC. Snao je neiviaHKH h lajHJaHCKH, na HaM je, xaKO pehH, ;i,o6po Aomao y ohhm 6ypHHM j[,ora}]aJHMa, KaKBH cy npejixoAH^H caMOJ o6jaBH paia, Ka;ia cy Mace CTpaHHx, TajiHJancKHx ;i,o6poBOJbau,a noipMajie
JeAHOM npHJiHKOM naii,e
Jien
TajiMJancKOM
pyKonnc.
H
y Hame KpajcBe. jeiian aKar na xajiHJaHCKOM jesHKy
;i,o-
Hbera TaKHyme nojercKe pe^H h 6apoH Johhho, saCTynHHK KpajbCBHHe
noc;iaHHKy.
r;iaBOM
CBparn jeiinora jiana y no.^HUHJy jia ce jihMHO yno3Ha ca nHCueivi BpaTannheM. Maxo HaM je 6ho Bpe^an h cnpcMan ssaHHqHHK. Hhjc My MHoro BpcMCHa Tpe6ajio, 6ho je 6HCTap, iiyxoBHT, na ce je Bpjio 6p30 CBHKao CBHMa KanuejiapHJCKHM nocJioBHMa. Ho fceroBy nonamaHiy h roBopy pcKao 6hx as. je 6ho h3 Ao6pe Kyhe. Hnje pa;io npHqao, na ra hhcmo hh pacnHTHBajiH HTajiHJe, paj3,03Hao
Aa ujTO 6;iH>Ke Ka>Ke o CBOJHMa na AOMy.
CPTb.
68
—
SRD.
Kajia je 6hjio Ha Kpajy roiiHHe, ^a ceaKH sBaHHHHHK nonyHH no npasHJiy CBOJy KOH/iyHTy, Maxo sannca jia je no napo;iHOCTH: XpeaT hjih Cp6HH. Cee je to je^no. Kao FberoB me(J), npHMHO caM to sanoeoJbHO. H HHcaM ra Aajhe HHLUTa nHxao. Kao sajbaH h caeecTaH BeaHHHHHK pa^HO je CBOJCKH CBOJe nocJiOBe. H cbh cmo ca h^hm ohjih 3a;i,0B0JbHH :
2.
y
Bochh h XepueroBHHH saxsaTH CBe
TO Ao6a ycTanaK y
Kpajese.
fjiacoBH o MyKaMa h naTKbaivia XpHuihana y TypCKOJ }Kaxy CBC CTpaiuHHJi-i h y>KacHHJH.
H o6y3e
.
.
;io;ia-
.
nahennKa ucnoji TypcKora japMa y npBOM pejiy 6pahy y CBHMa Kpaje-
H^eja sa ocJioSotieH^e CJiaBencxBO, a
CBe
BHMa cpncTBa.
H
aKO je aycToo-yrapcKa rpanHua y to Bpeiwe 6njia CTporo qyBana, oncT HHJe 6hjio jiaua, Aa nam ne npe6erHe npcKO CaBe ocJDHUHp h3 aycxpoH JlyuaBa no kojh Cp6HH hjih XpsaT,
—
yrapcKe bojckc. TaKO npeJjome 6paha PaJKOBHhn, HhbmhH, JacHHa, BnTac, Bona, JoBanoBHh, HcTpoBHh h mhoth npym.
Cbc
npaKTHKanT BpaTannh
o4)HUHpe
je Te
cacjiymaBao h
npOTOKOJie MCHH nOilHOCHO. Bcorpaiia o4)HLiHpH cy nocjie ynyhHBaHH mhhh-
Hs YnpaBe
hm Jiajxe ^hhobc h KOManiie. JeAHora jxaua npet]0me naivi TaKO h ABa 6paTa HaBJie h EereHHJe LUTypM, o6a o(j)HUHpa hs npycKora rapHHSona y caMOMe
CTpy BoJHOM
BepjiHHy.
:
jxa
npBH
je
cajta
nyKOBHUK h KOMan/iaHT 6eorpa;iCKe
jxa-
BHSHJe, a iipyrH je npe neKe roAHne yivipo.
BpaTannh no pc^y cacjiyma o6a 6paTa LLlTypMa. H npe/ta^e MH feHXOBe Mo;i6e sa saujTHTy. A;ih npHMeTHX na n^eiviy Jia 6cme neujTO Hepacno;io>KeH.
TaKO 6h
TaKO iipyrn ^an, TBpxH Ran HsahH npe^a Me ca r.TacoM MojiHM Bac Jieno, rocnoAHne
— — — —
LLlTa je,
He
A
;iOKJie
je/ian,
:
Maxo?
hy BHiue Ra ocTaneivi OB^e iiJTO,
6pajK0
?
.
.
he Tpehn hjih ne-
3
—
Xeajia Baiw.
Bh
—
ATi
y
.
.
69
.
ere Kao CTapeuiHHa 6h;ih
6pH. A.TH He Mory BHiue
jxa
Ha ja Ky;i,a hem Ha rpaHHuy .... Ha rpaHHuy ?
— — —
A BP
mchh yseK ro-
cam y KaHue/rapHJH.
?
JecT, xohy y 6oj. Bhjiutq /la o/tome cbh. MaK ;i,oiu;ih h OHH npycH H3 5ep;iHHa, jxa naheHHiwa noMorHy a ja na ce^HM na HHCKapaM OBAe Hehy BHiue mojihm Bac Jieno ji,a Me HSBHHHxe Xohem Ra HanycTHiu CJiy>K6y ? Xohy rocnoAHHe .... MO.nHM Bac jxa Me nycTHxe. Xohy na ce 6opHM sa 6pahy, Koja cy HecpehHa h HesHHa crpa.
— —
^ajy
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
— AMa xaMO Ha rpaHHUH He he HhH xano jiqko — Ako .... rocnoAHHe .... Ja caM ce HaywHO Ha
naxH^e
na Kaxo Bor h cpeha AaAQ. Cp6H xaMO hy h ja ycnpaBH ce hohochxo. JiHue My jxo\]Q. Kao hckhm oco6hXHM noy3Aaft>eM Bapeno Ja noKymax cyxpa-^aH, na ra oa xe naMepe o;iBpaxHM, jep caM y H^eMy HMao ;i,o6por h casecnor pa;ieHHKa. PeKOx My, Ra OH M y Beorpa;iy mokc cpncKOJ cxBapH noMohH. A/ih ce oh ne Aa^e naroBopHXH. Ha H^eroB saxxcB ^a^ox My noxpe6Ha yBepeH>a h ;i0KyMCHxe. H Beh xpehH Ran y napeiiHHqKOJ yHH(|)opMH 6eiije Aomao Ra ce ca mhom onpocxH. y .riHuy cas 6/ia>KeH. OwouaR cexan, jianac Beceo, nosBeuKyje ca6jbOM, na samao no KanuejiapnJH xe Ky;i,
CBH
H
ce Jby6H H
H
onpamxa
;io6pH
ca cbojhm ;i,pyroBHMa h npHJaxejbHMa
Maxo o^e Beceo na rpanHuy
....
3.
—
na Majiena Majio BpcMena sa xhm o6jaBH pax bcjimkoj xypcKOJ uapeBHHH.
Chjihh
cy./ixaH
noc.iao
KpajcBa
nama
.
.
k6Ryj\
h
Ejy6 nama H|KepHM nama H CyjieJMan
nama Ra
a rjiaB0M_^3ex
CBeMohHH rocnojiap Ha HCxoKy 6eme na Cp6HJy ocaM nama na ocaM MexMe^ Ajih nama Ra y^ape o;i, HHUia nana^Hy ca BH^HHa; ye;iaAHH nama ca JaBopa, Xa(|)HC nama npeKO iZpHHC, OcMan nama, aouhhjh Be.nHKH BesHp, hac npaBO na 3ajeqap h KnjaiKeBau
OaAHuiax,
EBpone'n AsHJe, .
KHe^eBHna Cp6HJa
yt^y
CyjixanoB,
Ra ca CyjixanoBOM rap^OM
;
m
CFB — SRD
70
Ajih ce
Cp6H HnaK He
nonjiaiuHiue.
HaBajiHLue mhofh Ta6opH HHsaivia
pe;i;H4)a
h MepKesa.
3arpoKTaine Ha cee cxpane nyiiiKe.
SarpMeine tohobh. ce npax h ahm. JynaKe o6jih Kps. H najaxy y 6ojeBHMa h Cp6H h TypuH. Je;],HH H /ipyrH chhobh jynaMKor Hapo^a. /],H>Ke
Ko
ocxa
^HB HMahe
jia
npHMa h npHnoBe;ia jyHaiuTBO Ma-
Cp6HJe cynpox chjihom jiyiuMaHHHy, kojh CKOM qaK jio hecapoBa Beqa ;ioroHHO
jiene
ca cboj'om boj-
je
4.
y
BeorpaA, npecroHHuy Cp6HJe, noqeiue
6oJHor nojba h3
c
/lana y jiau ;i,ohochth pafceHHKe ....
OniiaiuhbH
ynpaBHHK 5eorpa;ia, TyuaKOBHh,
H3jiajie mh,
no
SanoBCCTH KfearHH^e HarajiMJe, nape^Sy, Kao CTapeiiiHHH sapoc./iy>K6y ynpaBH eHrjiecKe SojiHHue, Koja je Otijia 6HJia y S^aH^y 6oroc./iOBHJe. TaMO caM OiiJiasHO csaKH ;i.aH, e Aa jih hm ne hy iiito Tpe6aTH. Je;iHora ziana /lOUKan y se^ep CBpaTHx oner TaMO. JlouejiH Tora nana c 6oJHor nojba HOBe pan^enHKe. Jcjihom OAceMena pyKa. ilpyroM Kora. TpeheM rypcKa rpanara pacMpcKajia
LUHor KBapia, na ce craBHM Ha
o6e Hore HH>Ke KOJiena. HeKOM paHDeno ;iecHO ojiehe. HeKOM oner KypmyM npocBHpao nocpe;], npcHJy. Csa JiHua pafcenHKa Ajih hhko o;i, h^hx ne nycxH jayna. Hero jy6;ie;i,a, HSMyHena, HaMKH choch ;io6HJeHy pany h 6ojioBe .... o6H;ia3ehH CBOJe 6ojiBho caM nouiTOBaHH KOJiera HHKe npHqa Jiarano JXp. UHMan, enrjiecKH Jiexap, 6eHK0Me npo-
—
—
—
MocexHry y MHCHpcKOJ bojcuh, y Cy;i,aHy h y 4)paHuycK0-HeMaMK0M pary, ajiH, HCTHHy BaM Ka>KeM, onaKO h3ji,p>KJbHBHx 6opaua, Kao luto cy obh Cp6H, HHcaiw BH;ieo. Vjiejiajie Hx caMO. Benepac cmo hphmhjih neKHx TpHACcei xeuiKHx H nperemKHx paH>eHHKa, na hh je^an jxa sajayne na je^an Max H^yhH sa feHMa Oii, KpeBera jio KpeBCia 4)ecopy Zip.
.
.
—
na;i.e
mh nor;ie;i, na jiecnu Kpaj BejiHKe Ty Ha KpeBery jie>Kaiiie pafcenHK.
Bana, a
;i,ecHa
pyna
o6jioraMa
ysHJena.
6oJiHHae. fjiaBa
My
JXaKJie
6eiiie
na
jifia
paften. JlHu,e 6;ieA0, HcnHJeno, a;iH OHe H^eroBe Be;iHKe
naqjio-
Mecxa
upne ohh.
3A BPATiY....
H
no3Ha;iox
To 6eme
71
ra.
oh,
— JecH MaTO, — yoHiax hberoBOM KpeBexy. — Ja caM, rocnojiHHe, — HsycxH oh — CH part.eH? — Ha ABa Mecra — o^roBopH, pyKy h noKasa ftOMe na — HMaiii jom 6oJiOBe? pyKe. Oh MpziHy npcTHMa — Xoheui LUTo Aa JecH
rjiacHO.
JiH TH,
H
npni^ox 6jiH>Ke
Jiarano, HSHCMorjio
.
,
.
r;i,e
a;iH /locTa TeiuKO.
rjiasy h
jlHTKe Jiesy
Ha
0H;i,a
Aecwy pyKy ....
JiH
Jiese
je;i.em?
JiH
jih
yKejiau? ...
Oh oner noKpcHy pyKOM h tciiiko ysnaxHy. Ja OTpMax 3a UHManoM y Apyry co6y.
—
MojiHM
Bac
Jieno,
;ioKTope,
rocnoii.HH
iia
jom je;iHOM
BHiiHie je/iHora Mora npHJarejba, OHora pafcenHKa laMO na Kpajy.
XloKTop U.HMaH npni^e oner paH^enoivie MaxH. OoMMJioea ra no JiHuy. Pene My HCMaHKH hckojihko jienHX yxemHHX pe^H. Ha-
eKOHOMy:
pe;i,H
;i,pyro
—
oiiejieH^e.
—
My
jxa
ce jiaje iuto rojx 3a>KCJiH.
Ha
ce oj3,bojh y
Ja oner notjox 3a HdHm.
Pan^eHHK
tcluko
je
—
paiten
pene mh
xjiajxHO EHrjie3
ji,ecHy pyKy no CBoj npH.anuH MopaheMO cyipa aMnyTHpaTH Pana Ha r;iaBH onacna je. Tane My je Aocia jaKO Ajih r;iaBa oqeinajio TeMCH.aqy. Cbh 3HauH Ka3yjy Aa he HacTynnxH TpoBaH^e On^a BaM ne Mory jaMKpBH, upBCHH Beiap H OHj,a Xe .
.
.
.
.
MHTH
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
— —
MoJiHM
rocnoiiHHe ;i,OKTope
Bac,
BH;ieheMO
.
.
.
BH^eheMO
.
.
.
CBe heMO mhhhth AOKTOp UHMaH.
.
.
iuto
3aBpiIJH 3HaM0 H uiTO ce MO>Ke Ja ce BpaTHX hohobo paftenHKy. Koj3,
rpatiaHKa,
fcera 3ace;ia ;i,o6poBOJbHa 6o./iHHHapKa, njieMeHHxa 6eo-
rocnol^a
HnKOJinhKa,
na My CBaKH 3ajioraj,
kojh My
ycTHMa AO^aje, 3ajiHBa ryTJbajcM BHna. Ka;i,a Me oner bhac Kpaj ce6e, Maxo ce MajiKO ocMexny. Ja cejiox Kpaj H>era.
H
y3ex My Bpe;iy pyKy.
Oh Me
CTHLUTe.
Sarjie^a ce y Mene.
H
o^iH
My
ce HanyHHUie cysaMa.
—
CPlb.
72
>KejiH
— Ka>KH lura xohem — MOKeiii ao6hth. — HHLUTa — pene oh — Xohexe ce jih
.
.
SRD
uira
.
>KejiHiij
H
.
.
LUto
.
many jicbom pyKOM ynHxa ra bhahtc c khm
thxo.
rsl
th ce
ro;i,
.
.
—
.
6jiaro,
cecxpHHCKH, rocnotia HHKOJiHhKa.
Oh
—
Kao Aa
HMaTe
He pa3yMe;i,e
je
po;i6HHe
JiH
.
.
.
.
>KejiHTe
.
.
jih
—
hx bhahtc
ji,a
noHOBH cysHHM o^HMa rocnoiia HHKOJiHhKa.
Oh caMO remKO My
ce HH3
Ha
H
ya/iaxHy.
Jinixe
6jieji.o
.
ABe Kpynne cyse cnycTHiue
.
.
peMH mchh na^e nexa TeiiiKa ryra na cpue. Bo>Ke Moj!... noMHCJiHx Ha one HDerose na OpHMopjy. Xohexe jih Jia ce BHiiHre ca koj'hm npHJaxejbeM, nacxaBH re
—
rocnol^a HnKOJinhKa.
Bhaco caM Ha Me.
.
—
ce
H
oh.
AOjiajie
cysHHM OMHMa
norjiejia
.
McHH
>Kao mh ra 6eme Kao 6paxa. jxo\)e Bpjio xemKO. 6hx ce na^ fcHM, onaKO MJiaiiHM, a;iH ce y3Ap>KaBaM, He CMCM, na My na^y ne y6HJaM ... Oh Me AOXBaxH jicbom pyxoM h npHByne 6;iH>Ke k ce6H. H Kao LuanaxoM, HcnpeKHnano, CBe pen no pen, nacxaBH Xsajia BaM ... Y Kocxe PHCXHha (fteroBor Apyra npaKXHKaHxa.) Hajiase ce HcKa Moja nHCMa Sna oh HX HcnpaxH ... Ha ajipecy Sna na PHJCKy Cbc he 6hxh .... Th hem oszipaBHXH .... ZloKxop ce
3an.;iaKao
—
.
.
He
.
.
.
.
.
.
— 6oJH — — — —
.
.
.
sa xe6e.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
SnaM SnaM na PnjcKy Hero YnaMXHxe He 6pHHH ce y OHJyMy (TaMO My je 6HJia MaJKa ko/i sexa.) SnaM SnaM, moj ;io6pH Maxo cbc he 6hxh. Th .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
hem HaM osjipaBinvi. Oh nycxH Mojy
pyKy. Oorjieiia Me jom je/inoM. H cyse My cnycxHme hhs cyxo, >Kyxo Jirnxe yxnma. SaxBopn one fceroBC BejiHKe omh Kao
ce y MJiascBHMa
Oujxa ce
.
.
.
.
.
.
Aa sacna.
le Hohn CBpahao caM ;iBa nyxa jxa ra bh;ihm. caM ra najiasHO jia cnaBa. To My ja^HHKy 6eme HKH can.
H
—
CBaKa^a
caMpxHH-
SABPATiY PaHO
73
jyipa o6Hiuao caM ra oner
c
MH
JleKap
peqe,
je
jia
eeh
.
.
Bho
.
HaciynHJio
eeh y saHocy.
je
oho,
uito
je
oh
npejiBy\\)ao.
UpHa CMpT cnymia/ia
je JiaKO,
no/iaKO
CBOJy reiUKy
naib
HCcpeTHy pyKy. 5.
riocjie noiiHe 6eiije
usAaxHyo.
y upHOM, MpTBawKOM KOBHery Ohh
jie>KaLue oh.
Y
jiHuy no>KyTHO.
saTBopene. Ajih na ycnaMa pas^/iHsa ce ocMex
—
npesHpafce
>KHBOTa.
fceiviy
hob MyH^yp.
ca^a saje^HO
06e pyne
noJio>KeHe
6exy ra .neno onpeMHJie.
oo.fiHHMapKe
ZI,o6pe H MHJiocTHBe
Ha
na
h ona
npcHMa.
A
paH^aBa h ona s/ipaBa
oko
CBy^a
n^era
nyHO
CBaKOJaKora uBeha.
Ha
no.i.y ce 4yjaxy
omipH BOJHHqKH KopauH.
BOJHHKa nociaBH ce npejx 6ojihhuom. na MOJiHTBy. MerHpH ,apyra My ce KOMan/ia KaneranoBa Bozi,
—
sa ;io6pHM npHJaMaxHHa, Ha KOJHMa ce BHtjame TCT^eM, yseme KOBwer h noHeme ra Ha ivipTBaqKa KOJia. Cbh mh nocKHj,acMO Kane. BoJHa MysHKa sacsHpa onaj Ty>KHH BeiOBCHOB Mapm
Be;iHKa ryra
—
eenan uokoJ HcKa TH .
.
BCMaH noKoj, Ao6pH MaTHJa
je
CKOM Hacejby Mci^y OHHMa 3a 6pahy CBOjy .
.
.
<\-
jyHauH.via,
kojh
.
.
.
Th
;ia;i,OLiie
ch y paj>khbot cboj
nosziPAB. BHOrPAfl.
Boj. nyrbEBHTi.
Oj o6;iaaH MyTHH.'
HMaTe Ky;i,a
—
JiH
nyxa,
Kyzi,
hji'
jKypHie xaKO?
Bac BJexpH rone?
here Ha Jyr Ha ojiaHHHe one?
TaMO
r;ije
hh nxHua ne neH^e ce
JiaKO.
^ Ploce pod Srgjem, Zarkovica
Hji'
i
Cavtatske Gore.
BaM MO>K;ia MopcKH BJerpH 6oJbe SByqe?
Hjih MO}K;i,a Jby6aB k npHMopjy Bac Byqe?
— H A
Ax, aKO je .'by6aB, pasyivi'jeM Bac jaKO. Men' OHa fohh Hsa ohhx ropa, ;i,o
j!Iy6poBHHKa h n.eroBHX jiBopa.
Baj, OTHh' He Mory, no3p;iaB
majbCM 'BaKO.
nPBM
MP
H nPBH nojbyBAu.
(nPBA EUHSORA). >KHBKO.
flYBPOBHHK.
Jlpaza Eejfce, Xaym-dejtce \J\o] cJiaBo;io6HTHH Uap Ao6po je casnao 3a TBOJe jyHauiTBO, a oco6hto 3a jby6aB, Kojy HMam npaMa (JDpaHuycKOMy Hapo^y, jep AonyiiJTam
Haiiioj
—
XyroBa hmc Mojera Uapa,
bojcuh, a ^a npotje npcKO TBora
coKOJiOBa THHJesiia. Ha CBCMy KOJH Te JiHJeno no3ApaBJba h ma.'be th Ha KaoHyTH jynaKy, /iBaHaecT 6apje;ia ^ 6apyTa
th xsajia y
ys^apje h hokjioh, h
TpHAecex Bpeha
TaKOMy jynaxy. s^paBJba HanocHo!
;ipyre ije6aHe, jep ce Ta ja6yKa npHCxoJH
Cpehan 6ho h jyHaMKora
ce
CpjiaHHO Te H 6paTCKH nosjipaBJba tboj npnjaTejb renepaji
MapMOHi
-
c.
p.
nymno, Kaji je yjiaK aoXai;H-6er je Kasy oho h TyTyM ^ HHO OBO My^HOBaTO HHCMO ojx jouj HyiXHOBaTHJera Mycacpepa. A KO HHJe qyo o CJiasH uHHa c KopcHKe? Ha Aa je oh Aonyo sa XepueroBe KpmH h sa 3a6opaBJbe'^
Hora luexuiua^' y OHOMy KJianuy ja;i,HKOBuy! Cbc ra je obo CHe6HBaJio y OBOMy xaj^ynKOMy rnHJes^y.-. OoAHrao qa;iMy ys bhcoko mcjio, na ce saMHCJiHO KaKO je Uap 6aiii
HjCMy HaMHJeHHO TaKO bcjihr ^ap, yjia(^y a ja6yKy.
—
3ujana
!
no KOJbeny, obo
RsL, yjxapn jiecuom
3Ha Moj Japan
Toan-JIyKa
.
.
CaA
.
neiviaM
je neiiiKem,
CTpaxa,
a 3a Hj
CBe je 6e3
a
^
/loTJepajiH
6orMe OpanuysH, na 6pojy hx ACcexaK, h
ijLe-
dany, a najiaysHJiH hm ao XyTOBa FadejbaHH. H XayH-6er je 6aLn BJepoBao cbojhm OHHMa.
=
Obo
1
BapHO
5
CBJenoK 3a cbcth HCnaM.
6ype.
'^
hhcmo HCTHHa.
je ^
UlTeTa.
^
flyxan.
^
HacHH
rocT.
CFR.
76
—
SRD.
—
A caji je FaBpaH c noMHTejbeivi y mojhm maKaivia Shot he TypKyma iuto je njieiviHhKO KOJbeHO H jiyro ce aaMHCJiHO Kao aa caH^a, a o;ijeAHOM he hshc6yxa BJepHOM hexaJH:^ Beho, ceesHa^ape Beho, sobhh momkc, uoji nycaxoM MOMKe! HeK cy h BJiacH oko rpa/ia Mora! y hexaje Heiwa npHroBopa, na ero th yoMH Cjiauue Focne, Ha 14. aBrycTa 1806., BpsH paja, CBe 4)yKapa ja^Ha, na je Bpcxa hejie6HJa Myjo y Mere, Kao na he paroBaxH, a;iH Aocazia roJio.
.
.
.
.
.
—
pyna paja h 6e3 ajiH
6er sa to PacHora,
jio
a
nyiiiKe h 6e3 najioiuHHe, a join
roJiH h 6och,
Csa cy cejia na OKyny on 3a>Ka6jba hhko ne ana luto 6h 6er, a HCKa je pyqaH^e ;io6a,
h
He xaje.
KaA cjepnaHHuy Ba;iH CBaK h3 CBOJe Top6e. Ber rjie^a h oko Kyjie mehe, a na fceiviy CKpjiexH h Kaii,H4)a, Se^pH ca6jba }Ke>KeHHM 3.naT0M oMpjiHTana, y 6ajmaKy joj a Aparo KaMeHje. Haje^HOM saqyje ce ca 3anaAHe cxpane Hsa 6p;;a xyKa „ajiOH", Te CTO CHJeBajy na cynuy 6oAe>KH h qaKe, a npe^ BojCKOM jame jynaK na KOHby, Bac y cpMH, lUKpjbaK My na rjiaBH.
Jom
je
HeKOJiHKO
jxejinja
na KOH^HMa.
XauH6era npoBe;ie MOMaK IjorHHa h oh ra jynanKH OKpoHH, na he y cycper HcnpeA rpa^a npaMa Map.MOHxy, xe noxjepa koH^a
y OHOJ KpiiiH Kao
—
jia
je Jia6yji
h npy>KH ;iecHHuy (t>paHuy3y:
JXo6po MH Aomao, npHJaxeJby h japane, y obc KpiuH, y Moje Ha XHMopy rnHJesAo!
A MapMOHx
—
H
Ta;i
Aa CH MH 3/i.paBO, ojieMeHHXH 6e>Ke h jynaqe jcKHyme na rpa^y npanrHJe, a na ce sna^e na je jyHaK
y jynaKa.
CaMO
cy npCKO ny6oBe hynpHJe yjber./ia xpH BHxe3a, xe ce
KanHJa oxBopH.7ia, a hyopnja na CHHynpHMa cnycxHJia. Cjiy>KH0 Hx je 6er fochoackom l^aKOHHJOM, HejaHKOM, neneHOM OBHOBHHOM, mep6exoM, MCAOBHHOM H uHu,BapOM, CBC y 3JiaxajjiH-caxaHHMa, na cpe6pHHM CHHHJaMa h xencHJaMa.
na cy y 6era rocxH na pywKy 6era ce HHJe nH;io hh BHna hh paKHJe, jep xo HCJiaM ne na, a oh je XepueroBau, ajiH MycJiHMan. /la ce 3Hazie
y
1
HacTOJHHKy y
KyjiH.
npBH
H npBH nojtyBAU.
flAP
ro36a CBpiuHJia h momuh
77
cpe6pHe hm-
;xoHHJejiH 3a aejiec
6pHKe, a Tan he 6er rocTHMa:
„CeBAax Myca(|)epHMa,
pyuH
xBa;ia
MapMOHT
je
BHAHO Aa
ja6yLiH, a BejiHKOiviy
to KOJbeHOBHh h jia sna luto je onpocTHo KaKO c BeJiHKHM rocno-
je
BHTeiiiKH noHOC, Te ce c ibHM
a HCKa je y TeiuKOJ KJiHcypH, y K/[aHuy jaiiHKOBuy.
;i.HHOM,
KpmeBHTe
„Be>Ke, jaKe cy h
cpue H noHOC, a to sua
BpeKOBua Ber je paja
.
H
.
.
mh 6ho
>khb
tc tbojc rope, a;iH th je jane
OpaHuys
UHJeHHTH
npHJaTC.^by
saysMe BOJCKa TajbHHe, a to
3eivLi.e
CBOJoj 6pahH, a ca^
y
KHe3
CaMO
peny6jiHKe Cb. Bjiaxa,
Te rpa-
rpaiiaHKH, hberoB
Aa Hmothuc ao Bh-
je 6ejio o;i,
oixpel^eno
HHJe 6hjio >KHBa ;iyxa y
je 6hj\o JiaKO, jep
KUHeiUKe sudime, uito
cejia,
na ce Bpnyjia, jep Opanuysy
paja ao TonoJiora,
je
HHJe 6hjio 3acje;ie Ha CHH^eiviy Mopy.
.
jio
ua BncTHHy.
jxo
je
Hmjia
flHpaMHAa
reHepajiy npeKO
4)paHuycK0My
boaho BH^oje ByKacoBHh, 6paT KpHCTO M AHiipHJa Bjejionepa. Pajy
o;i,
!"
ocTao Ha TBp^oj xyjiH Kao ocaMJbeHH coko, a ja;iHa
je
Kajiay3H.na
AaHKora nojba, HpanpaTHHue,
Cxona
h
!"
U,apy MycejiOM
je srpajiHJia
Kyjiaivia
peny6jiHKa npoTH 3yjiyMHMa,
OpaHuy3 BHUie
ce
6oJH XyTOBa,
Hero
jih
.
nojby CTOHCKOwy cy hx npHqcKajiH
KOJia Baha,
Hepo
Pa;iyjiOBHh, tc jiHJena
Opano
Hhkhtom
Banjiyp,
MapHJa BahHHa
c
UBHJeha nojbCKora.
0;iMax
WHUH
je
to 6h;io
mhjio
renepajiy, xe je ;!,apoBao ,ajeBoj-
sJiaTHe canHfeaqe h no.?by6HO je
—
CBpiiiHJia je AsHJa
Ha HOeTHHKOJ SeMJbH
.
.
.
.
y
nejio.
JlHJena Jly6poBKHH30
—
mh cmo
.
OBaKO he MapMOHT,
y3 to >Ka6e y CTOHCKOMy 6;iaTy saKpcTajie Kao ypHe6ec, e 6w peKao BOJCKa nanejia ByKOBe na nya
uiKaMa H xohe Aa nyua h HHmaHH. Ta/i ce roBopHJia
MHca y
cb.
OeTpy h CTOH>aHH cy
mhc;ih;ih
ujTO he 6hth.
A MapMOHT sanoBHAHO
H 6am
Aa y3MHqe BOJCKa naTpar.
MapMOHTOsa BOJCKa, Te Kpenyjia npcKO Hmothuc y ZI,y6poBaqKO OpHMopje na BejiHKy Focny. y3MaKJia
CP-R
78
—
SRD.
KOJH je peKao MHcy, na cxaBHO pyxy Ha qejio oeaKO he Hapo;ty: E, Bory xeajia h CBexoMy Bjiaxy, BHiiie Mory ^a6e KpeKexaHjCM, Hero eojcKa h name SH^HHe H npBH je ;iap ys nojby6aa 4)paHuycKH npuMHO Ctoh Haj^emha yxBp^a rpa^a ZI,y6poBHHKa
Jlyu Hhko,
Kao
uiTHTau;,
—
—
3MMHA HOBH
AHKA
CAfl.
lllHpH ce Hoh no cnery
BejiMMaHCXBena.
—
oii,
3paK
BperoBH, KpajeBH rop;iH, Cjajy Kao
H
SBeszta h
je mhcx,
c
6ojoM
o;i;
CABHTi.
KpHCxajia,
h 6e3 Marjie xeuiKe, oji 6jieAa
onajia,
noA ceHKOM 6;iHCxaBe JieAue HopBeuiKe.
majby 3HMy mxo 6ojie Kao cxy^eHO Konjbe.
TaMH0-3e;ieH
je
Jlejie o6;iau.H,
H
HOTi.
Meceu
Jieji,
h
bhahm
bhahm spaKa
Jien.
He6y
;i;pxxaBHx CHonjbe,
JiejieHO-cjajaH, jKapKOivie
OoxMyjio HyxH nyaa
ce na
r;i,e
ne najiHK Oeoy.
A no hoHh
BeJiHKa ceHKa, Kao yxBapa OcHJana
Jiyxa
;
Jlenoxe 6opejcKe nyn je cner KpsaB, BO^a CMpsnyxa. A;i
Kp03
HjHX, K'O
Kp03 npaSHHHy, CBHpKa H CBCXJIOCX >KHBJba
CxpyJH, k'o npe^iocehaHie npo.7ieha, CHJina h AHBJba.
flHMHTPHJE MHTPHHOBHTi.
MOCTAP.
r^jio6ojiMii
/Iy6poBHHK
Y
Hero 3HaMeHHTor.
ixao naivi je h je;i,Hor
4)HJi030(|)a,
BHine
pjeiuaeahby npo6jieMa MaiepHJe noKasao
tojihko MHcaene zi,y6HHe h omrpoyMHOCTH, HahH y HajeehHx 4)H;io3o4)a CBHJexa. LUxexa je caMO iiiTO ce Pyijep noKaaao eejiHKHM caMO y pjemaeaHay Tora npo6jieMa, h luto ce, MO>Ke ce pehH, orpaHHqHO na caM Taj npo6jieM o KOHCTHxyuHJH MarepHJe. H aaro ce Ham 4)h;io3o4) H He MO>Ke cxaBHTH ys npBe (|)H;io3o4)e ceHJera. Ajih ce, c nyHHM npaBOM, MO>Ke cxaBHTH ojmax jio npBHx, h H^eroBO cxBahafee aTOMa Kao uenxpa CHJia yMHHHJio ra je Be;iHKHM xBopueivi jeAHOCTaBHe axoMHCTHKe H ;iHr;io ra jio jenHora ojx naJBzhHX TBopaua MeTa(J)H3HMKe noiiJiore o6jaiiiHDePba npHpo;iHHx nojasa. TaKO je Pyi^ep BoLUKOBHh y HCTopnJH npo6jieMa iviaTcpHJe je;i,aH o;i, naj 3HaMeHHTHJHx MHCJiHJiaua, a 3a nac je nacT h oohoc, ;i,yx He^orjie;i,HO bhcok h ;iy6oK, KanaB ce ne he nacKopo pojiHTH. Hivra caMO jom RBa. MHCJiHOua y nac, kojh Mory CTanyTH ys BejiHKora BouiKOBHha. To je, c je^ne CTpane, 5o>Ka KHe}KeBHh, ca cbojom (|)HJI030(JDHJ0M HCTOpHJe, Ay60K0yMH0M CHHTeSOM CnHH03H3Ma Ca TeopHJOM CBOJiyuHJe h HayHHHMKHM cxBahafeCM HCTopHJe; c ^pyre je
Py^ep BoiiiKOBMh
KOJiHKo ce MO>Ke
1 JlHTeparypa: Dr. Fr. A'arkovic Filozofski rad Rudera Josipa Boskovica; u Radu Jugoslavenske akademije znanosti urajetnosti u Zagrebu knj. 87-89. Ty cy H paaoBH PaHKor, Top6apa h flBop>KaKa o BomKOBnhy. G. T. Fechner : Uber die phjsikalische und philosophische Atomenlehre. :
i
Leipzig 1864. CuiojaHoeiih Kocuia
:
CuiojaHOBiih Kociua
:
AroMHCTHKa PaaoBH P.
eraaKTHHM nayKaMa. Beorpaji Ep. LletUpoHujeeuh
:
P. B. B.
Hhuj 1892.
Ha nojty necHHHKOM, 45hjioco4)ckom h
1903.
HcropHJa HOBHje 4)Hnoco4)nje
Beorp. 1903.
I
Rogeri Josephi Boscovich: Opera pertinentia ad opticam et ascronomiam maxima ex parte nova et omnia huiusque inedita Bassani 1785. Ty cy opHTHH. fljena BomKOBnheBa, ujenoKynHa, Hsamna nofl iteroBOM penaKUHJOM. .
.
.
—
CPTb
80
SRE).
CTpaHe, BpaHHCJiaB neipoHHJeBHh,
Ham npsH
ma
chctcm,
CBOJ ajejiOKyoHH
4)hjio3o4)ckh
4)hjio30(|)
ca
kojh npy-
cbojom TeopHJOM
Ca3HaH3a, HajxaqHHJOM ojx cbhx Koje cy ce ;i,ocJie nojaBHJie, h CBOJOM HHreHHOSHOM MeTareOMCTpHJOM H MeTa(|)H3HK0M. MyAHO Hsrjie^a, jia cmo mh Beh AajiH TpH jioucia 3HaMeHHTa MHCJiHOua.
Me^yTHM,
cmo
jiami
hx,
h >Ka,/iocHO je
o;i,
nac,
aKO hx hc nosna-
jeMO H He nomT3^jeMO.
BomKOBHh HMa
yrjiejino Mjecro h y onhoj
CBOje
HCTopHJH KOHuenuHJa cBHJexa HHJe jiOBOJbHO pa3patieHa HH jacHO yoMJbHBa, a;iH oh je h ry nocxaBHO neKOJiHKe TBp^H^e Oil, npe3HaMeHHT0r snanaja no onhH pa3B0J (J)HJi03o4)HJe. To cy KpaJH^e KOHceKBenue H^eroBe aroMHCTHKe, Koje ce Mory HahH HSJiOiKCHe y pa;iOBHMa Kocre CTOJaHOBHha h napoqHTO OpaH^e MapKOBHha, a;iH no thm KOHceKBeHuaivia nocTahe Bo4)HJio3o4)HJe.
HDeroBa
onha
—
—
mKOBHh jom
Ba>KHHJH
TCK
Hanpe;i,OBaHDeM h no6']ejiOM
/[.ouHHJe,
npocJiaBHJio, TO je fceroBa
je BomKOBHha ro caji,a HDyrnoBor h JIaj6HHU0B0r
Oho mro
4)HJio3o4)CKor cnnpHTyajiHSMa.
CHHresa
cxBahaH^a MaiepHJe. Kao h bcjihrh JlajdHHU, h
BomKOBnh
je
Ma-
lepHJy ACMarepHJajiHSOBao, h y tom je fceroBa BCJiHKa h Henpojiaana sacjiyra 3a pHJemeH^e npo6;ieMa MaxepHJe. Mamepaja Kao
Mamepiija «e uocuioju. Hoctojh caivio CHJia, KOHcrpyKTHBHH h KOHCTHTyiHBHH npHHUHH UHJcjior TaK03BaHor MaTcpHJajiHor CBHJexa. HojaM iiHHaMHHKe 4)yHKUHJe MaiepHJe BomKOBHh je cnoJHO
noJMOM AHHaMHHKe cynciaHUHJe MaiepHJe, h y tomc je feeroBa CHHTe3a hbyiHOBor h JIaj6HHuoBor cxBahaH^a MarepHJe. Ajih noca
mro CHCTCMH OBHX ;iBa
;i.Bajy
no;iy6oroBa He npe;iCTaB;bajy
yivinnx
KOHceKBCHTHO HSBe^eHa
eKcrpeivia,
Te3a HiHxoBor cxBaTan^a MaTepHJe
y
OCHOBHOJ
BomKOBHhy
3aMHc;iH
to h
BomKOSHheBa
chh-
HHJe npocTa h qHCTa CHHTe3a. ce
Mopa
npH3HaTH
noTnyna
opHTHHajiHOCT, jcp cc AHHaMHHKa 4>yHKUHJa AHHaMHqKe cyncTaHue
MaTcpHJe HH y Yhyiwa hh y JTaj6HHiua ne jya hh nacJiyTHTH. OBa CHHTe3a BomKOBHheBa je Te>Ka h opHrHnajiHHJa on, XapTwaHOBe CHHTe3e LUoneHxayepoBe BOJbe ca Xere;iOBOM HjiejoM.
MaTepHJa
ko;i
HHJe jtHHaMHWHa.
HDyxna
Ona
je
Maca, cacTaBJbCHa h3 aTOMa, ;ijejiyje
HMa
je^na
HMa Ty qyiiecHy oco6HHy ^a actio in distans. H caMOM je He;i.HHaMHHKa cyncTanua HMa 4)yH-
Koja
Henocpe;i,Ho na ;i,ajbHHy
H^yTHy 6hjio nenpHpoiiHO
jia
/tHHaMHqny 4)yHKU,HJy, a caMa nacHBHa, HnepTna
res extensa,
—
flYBPOBAMKH 4)Hn0304).
81
KUHJy HHCTO ;iHHaMHMKy, H 3310 JC 6hO npHCHJbCH Ty (J)yHKUHJy caMor Bo>KaHCTBa. TaKO je oh, KOHCTaroBaBLUH A3- je Kperaite He6ecKHx THJejia pesyjiraHxa TaHreHUHJajine
TyMa'lHTH MHJeiuaH.eM
H rpaBHTauHOHe CHJie, h hc nHTajyhn sa
npupoAHH yapoK HdHxob,
o6oje CBOjxuo Ha nenocpeAHO AJe;iOBaH>e caMor Bo>KaHCTBa.
Jlaj-
6hhu je y tomc 6ho KOHceKBeHTan h uHJejio 6HBaHje. y npHpo;i,H TyMaMHO HHCTO MexaHH^KH. Ajih cxBarajyhH MaxepHJy mhcto rhHaMH^KH H cnHpHTyajiHCTHMKH, OH je HoaK 3a6au,H0 caMy AHHaMHMKy 4)yHKu,HJy MaxepHJe, Henocpe^HO itjeJiOBaH^e y ;i,a.TjHHy. Caji jioJiasH HCTopHHKH MOMCHaT BouiKOBHheB, H KOJiHKO je roji Ba>KHO HDyTHOBO cxBaxaHae AHHaMHMKe 4)yHKUHJe MaiepHJe, h Jlaj6HHueB0 cxBaiaHie ;i.HHaMHMKe cyncxaHUHJe MaiepHJe, tojihko H jom BHLue, BajKHO BoiiiKOBHheBO cxBaraH^e ii.HHaMHqKe (j)yH-
je,
KUHJe Ha AHHaMHMKOJ cyncxaHLiHJH MaxepHJe.
FBeroBa xeopHJa o KOHCXHxyuHJH MaxcpHJe je naj/iyxoBHXHJa oa cbhx mxo nocxoJH, H, mxo je HajrjiaBHHJe, ona je y ochobh xanna. Taqna je XBp;i,fca Aa cy axoMH je;i,HocxaBHH, cycHJiHH, He;ije;bHBH, HenpoxeH
Oho mxo je
fceroBa
ancojiyxHO hobo y BomKOBHheBOJ xeopnJH xo cy aiuoMii i^eHuipu ciiAa. BomKOBHh y3iiMa,
je
XBp;i,ttja, jia
Kao H Jlaj6HHU, (ho h3 Apyrora pas.xora), jia cy axoMH MaxeiviaXHMKe xaMKC. Ajih xe xaHKe ne CMHJy ce H;i,eHXH(J)HKOBaxH ca mh-
npa3HHM MaxeiviaxHHKHM xa^Kaivia Koje ce Mory He6HBCXB0M. To cy MaxeMaxH^Ke xaqKe, ajiH h one HMajy oco6HHy iijejiOBan^a na ;i,ajbHHy, H ^a je jom ymao y cany npHpoAy axoMa Kao uenxpa CHJia, ^a je pacxyMaMHO mxa je obo mxo OMoryhyje xo Henocpeji,HO jijejiOBaH^e h y neiviy je 6Hhe OHora neqera peajiHora, mxo Hcnyrt.a axoMe Kao uenxpe CHJia, BomKOBHh 6h 6ho jeztan OA HaJBehHX MHCJiHJiau,a mxo cy ce yonhe nojaBHJiH. Ajih BH;iehH ce, MO>K;i,a, y onacnocxH ^a Aolje y cyKo6 ca cbojhm 3BaH3eM, BomKOBHh ce 3ai],p}Kao Ha npocxoM KOHCxaxoBafey MoryhnocxH Aa je xa axoMCKa cymxHHa H/teHXHMHa ca caMOM namoM AymeBHOM cyncxaHUHJOM. Oh ce HHJe cmho a^ cnycxH y cxpaxoxHH MpaK noJMa HecBHJecHor ;iyxa, kojh je cyncxanuHJajina no;i;jiora h CBHJecHor iiyxa, h necBHJecHe Maxepnje; oh hhjc cmho ^a o;i,JiyHHO cxHM, ancojiyxHO
HAeHXH4)HK0BaxH peaAHe, cycHJine, 6e3 nocpeAHHKa.
c
6
—
CPT).
82
SRD.
cyncraHuy TaKOSBaHor
Hii,eHTH4)HKyje
CTsapHor CBHJeia ca cyn-
CTaHuoM Hamer Ayxa, name Henocpe;i,He CBHJecTH. BolukobhIi je 6ho epjio 6jiH3y pujeuieHDa ochobhot h naJTe>Ker 4)HJio3o4)CKor npo6jieMa, h jia. no cbom seahby HHJe 6ho oho uno je 6ho, oh 6h, 6e3 cyMFbe,
pHJeiuHO
jesHHCTBa jiyxa h MaxepHJe
npo6jieM
CBol^efeeM MaxepHje Ha CHJiy h CBHJecTH na necBHJecHH jiyx, Kao iiiTO
je
TO yMHHHO
JTaj6HHLi.
TaKO
je
HaJBchH
CBHX napo^a h
MHCJiHJiau
ocrao Ha nojia nyra, TBp;i,ehH
MKOJ TaMUH aTOMCKOJ
MOpa 6hth
jia
BpeivieHa,
y MareiviaTH-
neiiiTO cyncraHUHJajiHO
mxo
je
ocHOB ;i,HHaMHqKe 4)yHKaHJe axoMa h uito hhhh rs. aroM Kao uenxap CHJia HHJe HHCxa MaxeMaxHHKa xa^Ka npasHor npocxopa y kom nocxoje xh jwHawumKH axoMH. JXoK cc y npo6jieMy cyncxanue HHJe noxnyHO cjiarao c .HajBoujKOBHh ce c h^hm CJia>Ke y nHxa^y KaKO MOJKe ne-
6HHi;eM,
:
npoxe>KHXH axoM 6hxh
no;i,Jiora,
riHxafte je jiOHCxa Mynno,
ca;ip>KHHa npoxe>KHxe MaxepHJe
?
h ^a^c ce pi-ijeiuHXH caMO HeraiiHJOM
npoxe}KHxocxH Maxepiije. Jlaj6HHuy
je
npoxe>KHxocx xBapH npocxa
TaKO h BouiKOSHhy ^eKapxcKOyonhe ne nocxoJH. Hpocxop (h BpHJeivie) cy Mo;i,ycH Hamer ona}KaH3a, HaMHHH opcxojan^a npe/iiviexa kojh cy yBJexoBajiH ycxpojcxBO caivio namer HHCxpyivieHxa casnaH^a. Flpocxop nocxoJH caMO no axoMHivia hhcx, npasan npocxop je npocxo yxBapa,
H/iysHJa,
imaginarium.
jiOKCOBCKH npocxop
;
HHUJxa, He6HX,
purum
nihil.
H
xaKO 3a BoiiiKOBHha ne Bpiijejiu mhoto Henpo6oJHOCx hjih npo6oJHOCx npocxopa h Maxepnje no jxorajiaiheM cxBaxaay npocxopa H MaxepHJe. Maxepnja nnje Henpo6oJHa 3axo, mxo 6h ona 6H;ia jeiian pacnpocxpxH KOHXHHyyM kojh HcnyH^aBa npocxop; ona Henpo6oJHa, jep je jxnuamimKe npupojie. Ajih je Henpo6oJHOCx MaxepHJe 3a BomKOBHha necyMhbHBa, h 3aK0H o H^enoj nenpo6oJHOCXH je^aH or rjiaBHHx 3aK0Ha kojh BJiaziajy y uhjcjiom xaK03BaH0M cxBapHOM CBHJcxy. Hcxo xaKO BCJiHKy Ba>KHOCx npHjiaje BomKOBHh Jlaj6HHu,eB0M saKony KOHXHHyHxexa, Kojy je oh je
cxBaxHO BCOMa ;i,y6oKO h ynoxpe6HO ra jajiny, j],HHaMHHKy
KOBHhy
:
Rad
npnpoAy MaxepHJe.
Mh
jia
AOKa>Ke
neMaxepn-
hcMO (no Opann Map-
Jugoslav, akademije 87-89. cxp. 635)
naBCCXH
je-
BomKOBHheB npHMJep na komc he ce bhajcxh KOHa Henpo6oJHOCXH h KOHXHnynxexa Kao h caMa reHe3a saMHBa>KHOCx 3a-
jiau
CJiH
je;;HOCxaBHe axoMHCXHKC.
flYBPOBAHKH ci)Hn030*
Thmc
ce cyji£Lpa Asajy Kyrajia,
je^HaKe
83
peuHMO na
6HJiHJapy.
HeKa
npea eehoM 6p3HHOM 3a hcko epHJeivie aocthHh he c MatbOM, ;a,pyra c uoiujhejiiha npe;i,Ft.y h cy^apHhe ce c ftoMe. To je nojaea. Oeaj cy^ap HJiH je 36H;bHO h.ih caMO npHBH/i,HO AORHpau. Ako je npeo, OH^a ce hjih y jcahom, h to y npsoM, ipeey Aojiapaja 6p3HHe Kpyrajba, jom thk npHJe AOAHpaja pas-^HMHe, Mopajy ce
ABHJe
Kpyrjbe
rH6ajy
jejxua
nocJiHJe
iipyre,
;
usjejiuamiTu, re ce je^HorpeHa H3Je;iHav6a hbHXOBa jioroAn cko-
6p3HHa Ha Hoey 6HBa CKOMHMHue, saKOH HenpcKHilHe nocxynHOCTH; hjih naK, BKO OA npBor xpeHa /to^Hpaja 6HBa H3JeiiHaqeH5e 6p3HHa oociyRHO, TO he CBC jiOTJie, AOK je 6p3HHa oom.'beAHbe Kyrjie jom hkojiHKO Beha Oil npejtH^e, MopaTH nouiJhejiiha Kpyrjba y npe^H^y npo6HJaTH, a OHjia je noBpHJet^en saKon Henpo6oJHocTH Tsapn. Ako ce, ;i,aKJie, one iXBHJe Kyrjie 36HJbHO ;iOAHpyjy, to ce 3a H3Je;iHai;6y MHMHue, npoMJCHa
jxoTajiaihiix
a OHjia je noBpHJeI]eH
HjHxobhx 6p3HHa Mopa noBpHJe;i,HTH
saKOH HenpeKH;i,He nohh Apyrn saKOH He MO>Ke ce noBpnjeilHTH, o6a cy qepcTO ;iOKa3aHa, neno6HTHa, HenoBpeAHBa 3a to hc mokc 6hth ;i,a cy ce one ;i,BHJe Kpyrjbe 36HJbHO jiOAHpnyjie, He MO>Ke 6hth jia 6h ce H3Je;iHaMHsaibe HdHxobhx 6p3HHa 36hjio y nacxyny ifcHXOBe ;i,oii,HpHe hjih
CTynnocTH, hjih 3aK0H Henpo6oJHOCTH.
Ajih hh je^an
:
;i,a ce 36HBajio y ifenxoBOJ npo6oJHoj yco6HUH, Hero HSJejiHaqna npoMJena HjHxobhx 6p3HHa Mopa noncTH h hoMCTH AOK cy jom Kpyrjbe y hckoj pacTOJHHH, hjih npnje Hero mTO 6h ;iomjie y jiORup. A nomTO 3a CBy npHpo^iy hoctojh
y3aco6HLi,e, hjih
onhcHHTH 3aK0H yspoMHOCTH, to h OHa npoMJeHa 6p3HHa Mopa HMaTH HCKH yspOK, H TO, HOmTO CC y3pOK, KOJH MnjCfta KOJIHMHHy rH6ait>a, sobc chjiom, ncKa CHJia. Ta CHJia, jia H3Je;i;HaqH 6p3HHe Kpyrajba, npnje Hero mTO 6h jiomjie y nojiup, jijejiOBahe HJIH caMO Ha je;i,Hy hjih Ha o6je xpyrjbe. Ajih nomTO hoctojh onhcHHTH 3aK0H jia cse CHJie ;i,jejiyjy y3aJMHqH0, c ;iBHJe CTpane H ycynpohu,e, Te je je^naK miuy yHHH to he h on/ije ona CHJia :
;i,jejiOBaTH* ;i,pyre.
To
H na je/tny h na iipyry Kpyrjby, jijejiOBaite
MohH he
hjih
c HenpeKH;i,HOM
o;i,
jeiine h oji
nocTynnomhy
hs-
6p3HHe Kpyrajba caMO TaKO, jia he ysehaBaTH 6p3HHy npe;i,Ffae a yiviaitHBaTH 6p3HHy nomjbe;ifte Kyrjie, to jecT, y ifeHMa HSBHJaTH HOBC, ycynpoTHC 6p3HHe, pa^H KOJHX 6h ce Kpyrjbe, Aa Ajejiyjy caMO tc hobc, a hc h one Hcno^eTne 6p3HHe, moje;i,HaHHBaTH
CPTb.
84
pajie
Mel3yco6Hue ojiMHuaTH,
—
ajiH
SRD.
nouiTO Ajejiyjy h one HcnoneTHe
Ma^e npHMHuaiH, Hero iijto 6h Kpyzjte ce ne he upiiMahu y dodiip.
6p3HHe, TO he ce Kpyrjbe caMO
HOBe
6p3HHe,
Bhah
ce,
TO
jecT
:
H3 OBor BoLUKOBHheBor
npHMJepa h ft-eroBor aKO xohe ^a h saKOH KOHTHHyHTCTa TyMa^eHja, j^a ce, ce Oiip}KH H saKOH Henpo6oJHOCTH (a ohh ce Mopajy o;ip>KaTH), aTOMH npH AdLKJit,
cyiiapy ne CMUjy jiOAnpHyTH Henocpe^HO. To SHaqii iia ce ohh Mopajy cy^apHTH iipiije nezo lauio ce dodiipny. A to snanH iia y aTOMHMa Mopajy 6hth HManeHTe aTpaKTHBHC h penyjiSHSHe CHJie, npHMapHO penyjiSHBHe, Koje o;i6HJajyhH zije;iyjy nenocpe-
AHO Ha
ztajbHHy.
HsjeAHaneH^e 6p3HHa HaiUHX Kyrjia noHUH^e na
H3BJecH0J AaJbHHH npHJe cy^apa,
cy Beh H3Je;i,HaMeHe.
Thmc
H 3aK0H KOHTHHyHTCTa, cyziapa.
Thmc
je
a
h
y
MOiviCHTy
6p3HHe
cy;i,apa
cy caqyBaHH h saKon Henpo6oJHOCTH,
THM
pacTyManeH
je
yje^HO jiOKa3aHO a^ ce aTOMH
caM
h
(|)eHOMeH
He CMHJy
npe;;-
CTaBJbaTH MHCTO MaTCpHJajiHO, jep ce y tom cjiynajy, MaKap KaKO ce CHhyiuHO saMHCJiHJiH, Mopajy y MHCJiHMa i^aTH jimjcjihth h
4)aKTHqKH 6hth iijejbHBH. Atomh MOpajy 6hth nejijejbHBH, HCMaTepnjajiHH, cycHJiHH, peajine MaTeiviaTHHKe TaMKC.
MexannqKa Teo-
pHJa aTOMa hc MO>Ke ji,a pHJemn 6am Taj 4)eH0MeH cy/iapa. Jep aKO ce aTOM 3aMHCJiH hhcto MaTepHJa;iHCTH4KH, He MO>Ke ce ja-
CHO cxBaTHTH HpHJeHoc KpcTaH^a cje;iHor aTOwa na ;ipyrH. CxBaTH h3 Kora H36HJajy pejiH ce, Mct^yTHM, aTOM Kao ucHTap CHJia, nyji3HBHe CHJie
-
Kao iuto
—
BoiuKOBHh
cxsaTHO
je
npHJeHOC KpcTaH^a noTnyno paayMc/TsHB.
H
nojasa,
;ia
on^a
je
ce KpcTan^e
y cacBHM OApeijenoM npaBuy, TaKot^ep jc pacTyMaqHBa, KaA ce npcTnocTaBH penyjiSHBHOCT aTOMa, a Ta je nojaBa npocTO Hepa3yMJbHBa, aKO ce aTOMH cxeaTC mhcto MaTepHJajiHCTHMKH. ripaBau, spaKa peny;i3HBHe ciiJie, kojh je y aKUHJH, jiCTepMHeyje npaBau KpeTa^a Oii,6HJeHor npcAMCTa. Y neMaTepHJajiHHM aTOMHwa, ucHipHMa cnjia, caqyBaHO je h cbojctbo ejiacTH4H0CTH, Kao uiTO ocTaje ca^yBan h pa3yM.i.HB saKon o;xp>KaH5a eneprnje.
36HBa
To je HACJHH Teiviejb BomKOBuheBC je^HOCTaBne afoMHCTHKC, TeopHJe iiHHaMHMKor (hc cnHpKTyajiHCTHHKor) aTOMHSMa, hjih, aKO
OBa
xoheTC, aTOMHCTHMKor ii.HHaMH3Ma.
Te>Kii>a
3a
AnnaMH^KHM
hhcto MaTCpHJajiny
TyMaqcH^eM
npHpo/i,HHX nojaBa, H36auyjyhH cyncTaHuy Koja oh OHJia cyncTpaTyM caivior AHHaMHSMa,
Aanac uHJejiy CBOJy HCTopHJy,
h
o
iboj
6\\
ce mofjio
HMa mhofo
jxo
h
flyBPOBAHKH *HJ1030*
MHCJiHTH H roBopHTH.
H
BcjinKa
85
sacjiyra JTaj6HHueBa je
BJeMHa
ynpaBO y tomc ujto je noKasao jxa HeMaxepujajiHa Marepuja HHJe HHKaKBa 6ecMHc;iHua (Kao iuto hhjc 6ecMHCJiHi],a hh cnHpHxyajiHa MaxepHJa), a BCJiHKa sacjiyra BouiKOBuheBa, kojom nac je npen CBHJeroM MHCJiHJiaua sHaTHO ojiy>KHO, ctojh 6am y TOMe, luto je OH eraaKTHHM nyreivi h hhcto HHAyKTHOHO AOKasao jia. ce MaxepHJa BPiuie HJinoLUTO He CMHJe cxBaxaTH qHCTO MaTepHJa;iHCTHHKH,
Hero je^HHO
HCK.fbyqHBO
H
MOHHSOM
AHHaMH^KH.
CBHJeTa,
aKO
Tpe6a jia 36HJba 6yzi,e MOHHsaM, MO>Ke ce cxBaxHTH hjih HCK.fbyHHBO MaiepHJaJlHCTHMKH HJIH HCKJbyHHBO AHHaMHqKO-CHHpHTyajiHCTH^KH. XeKejTCKH MOHHsaM ca CBOJa TpH aTpH6yTa y CyUITHHH
MOHHsaM Tpe6a Tpa>KHTH y JIaj6HHua h saHCxa mojkc h nahn. Py^)ep BouiKOBHh ce
HHJe HHKaKaB MOHHsaM OcTBa;ijxa, r;ije ce
;
sa hcluto BHUie
HHJe Morao otcth cbojoj cjiaBCHCKOJ ckjiohocth
OR MarepHJe. Morjio 6h ce pehn Aa je oh y cbom CHCTe.viy 6ho hckh iiyajiHCTHMKH cnnpHTyajiHCxa, h H^eroBa ipaTHKa, na ce nopcA cbhx cbojhx CKynoujennx y.MHHX oco6HHa ne MO>Ke yBpcTHTH y BCJiHKe CTBapaoue hobobjckhx CHCxcMa (^hjio3o4)CKHx, CTOjH 6am y tomc mro ce HHJe cmho ycyAHTH jia jiajie „Py}]epo, mxa je cymiHHa OHora neqera OiiroBop Ha HHTaH^e pea;iHora mio HcnyH^a XBOJe MaxepHJajine ueHxpe CHJia ?" Oh je 6ho Bpjio, Bp..io 6jiH3y BejiHHaJHOJ MHC1H je^HHor onpaBztanor H (jjHHHJe
:
M0HH3Ma, cniipHTya;iH3Ma, pHJajiHOJ
h
necBHJecHH
iiyx."
A
cbcaho,
3HajiH HCTO KOJiHKO H ca^a. OTKy;i,a
ce
y
nac
Cy;i6a ce, H3rjieAa,
HaM
^a
pe^e
MareMaTHHKOJ xaquH, to
je MO>Kzi,a ^ajia
h
H
jxa
:
„Oho
je cbhjcct, je
JiH
MH Kora
y HMaxe-
(^yHjiaueHT
mh 6h o H^eiviy npocTO Hepa3yM;bHB0
to pexao,
roTOBO Ra
je
po^HTH BeJieyM Pyl^epa BomKOBHha. 3aT0 XTJeJia c HaMa jia noma;iH h nponrpa h BomKOBHha, 3a Kor ce Ma/io HHTepecyjeMO,
Morao
;
3aT0 H KHe>KeBHha, 3aT0 h FleTpoHHJeBHha. jia
peajiHO h^ch
ji,y6oKor MHCJiHOua
HMaMO
LUTa
ce
nac THMe,
hjih neiviaivio ?
DUBROVNIKU. DURO PALAVRSIC.
SPLJET.
KJe, nigda nit
vilin-grade, pao,
n'jesi,
onda,
kad
sili
si
podlec moro;
megj' dalmatinskim hoi' nad njima ti gradovima: u pjesme duhu, koj'
Sam
tugjin stono
p6
osto oro
si
sjao
si
te
uzdigao.
svijeta
skoro
podjarmit znase, moro je naskoro velicat te,
i
—
ko pre
—
ti
si
cvao
u staroj slavi. Potamnjela nije zvijezda tvoja.
sacuvao
U
mijeni vlada
sve sto
si
vrijednost pisma
U ko
sv'jetu
imo
s'
i
dalje ce
sama gruba
sto ce
prije
zloduh roda
sila
rasti...
pada,
moga
PRIBINA. KOPAR
—
pasti.
^
VLADIMIR NAZOR
(IvSTRA).
I.
Ta covjek jesam, a on liido diete.
"On:
plien, ja: lav.
U
njega dlani meki,
U mene gvozden sake, kremen pete. U njegovim zilam tece joste mlieko, U mene kam sred srca, zar u krvi. Ja ni pred ^
Bogom nisam
Iz djelca „Hrvatski kraljevi".
joste kleko.
PRIB
I
NA
87
Zar vuk da plahom robuje jagnjetu
Muska me snaga
—
Kraljeva meni kruna
To covjek
rece
?
postavi visoko.
ne djetetu!"
cedo probode.
i
S plastem na plecim,
macem
u desnici,
S krunom na glavi pod triemove ode. Pred narod stupi
i
velmoze. Grmnu;
Ko
„Cujte me! Kralj sam. Litica,
Ne
kojom vihor
pitaj
div jak sam, kao
drmnu.
jos ne
dugo... Drznicima jao!"
II.
/^vozden mi ruke dignut
ce visoko
Hrvatski priesto. Klicem dusmaninu
^'
Glavu za glavu
oko za oko!
i
Proc cu ko vihor
i
oluja povrh
Dusmanskih mora. Zastavu cu nasu Najvise gore ponijeti na vrh. cu silan, pravedan
Biti
velik.
i
Sto dosad bjese gnjila, mjed
Nek bude od sad kremen, Dvor Sijedi
i
Prut
taj
—
prelomi pred nama"
sipku prima. Napinje se; bori
S tankim se prutom. Zari „Da. Jak
Ko
drvo,
puk suti. Led je u dusama. zupan ka silniku priso.
„Drz', kralju! Kralj
i
granit, celik!
ti
bjese, al sad
ceda pest
je
mu
—
se lice.
zupan zbori
saka ubojice."
—
LEGEND A.* Namijenjeno Spomenici
VALPOVO
a
posveceno
Juliji grofici
RUDOLFO FRAN JIN MAGJER.
(Slavonija).
Onilo mi
Normann — Ehrenfelskoj,
se cesto: Genij Ijudstva stao
Pred knjigom zivota hrvatskoga roda... knjigu, nebrojeno strana
listo je
I
nam
Proslosti
slavne krvavijeh zgoda.
knjigu
listo je
I
imena mnoga,
i
Listajuci vedro namrstio celo...
Cudio se Genij, kako Ijudstvo pokolj hvali slavi kao vrlo djelo. I
i
mu
Tjeskobno
bilo
oko duse meke,
Sto rat
samo
Kad
Hrvat kao „predzigje" krscanstva
U I
je
tesko ubijanje,
boj srto svuda na krvavo klanje. bilo
Da
mu
tesko, da zaplace gorko,
razdere knjigu povjesti zivota
„Listaj I
sreta,
dalje...
zalista dalje
listaj!" gromki glas ga prene do strana sirota.
Do strana, gdje srca Ubogom utiru suzu I
mrak
Prosvjetu dizu... Ah, tu
Razvedrilo I
sklona covjecanstvu i
lice,
Genij je stao.
I
*
Iz
napisa:
se s
smijesak sklizno
Rukom
s
nade usti
preso celo
Te lagodno tugu odagnao
Onda uze
gusti,
mu
s
grudi;
pero, svoje zlatno pero „
Varna trajan spomen budi!"
druge knjige pjesama: „Porivi..." (pod stampom).
—
y
HMnPECMJE. CnOMEHHUy MOJOJ MHJIOJ nEPCHUH.
BAH. nOJbE.
flPAr.
„Deiu Herz
T).
ist
XyctErUHTi.
mein,
auf ewio- bleiben.
,,Uiid soil 1.
(^ehaiu 3ajia
JiH
ce,
;i,para
Moja, oHor MOMCHia, Kor ce zyjx6?^
H cyBHine MHJiocTHBa
npeivia
mchh, jep Me AOBe;i.e
noKanpe;i,a
A^ BHAHM npBH nyT tboj BHxaK CTac; MeK, jtHBan, 6eo o6pa3 nor;ie;i Heo6imHHx o^HJy; 6o>KaHCKH ocMex pyMeHKacinx ycana, kojh ce HSMemao ca He6ecHHM seyKOM tbot 4)HHor r;iaCHha, peKaBLUH mh: a^ th je iiparo luto Me bhahlu h no3Hajem To je MOMenaT nyn BpenHOCXH, HeH3raaB.x.HB, xpajan, BenaH, jep MH xe je oh ycejiHO y ;xymy; to je MO!\:eHaT kojh je 6ho no;i;iora CBewy ujto ca;i HMaMO namoj Jby6aBH Te,
MHO
:
.
Ja ra ce xaKO cehaM, Taxo pa^o cehaM! Je
.
.
.
.
.
.
.
jih
^a h th?
Mh c.mo OH;i,a 6h.th jom tck hobh nosnaHHUH, ajiH je hobh nosHaHHK acjiho TBOJe 6ojie. Tbojh o6pa3H, TH MJieqHH, o6jih h ajia6acTepcKH o6pa3H, noKa3HBa;iH cy TparcBe tbojhx MyKa ... H y thm TeuiKHM qacoBHMa, Menn Hamao
caM tc 6o.iecHy.
HnaK 6ho ynyhen je^an Tonao
mh je Ryniy pa3noTOHyBuiH y no6o>KHO hyTaHiC, MHui.Tjy ce mojiho Bory 3a HOBy nosHanHuy
je
norjie^, kojh
MeKuiao. TaAa caM cacBHM xy>KHor cpua,
h
.
.
.
3.
ycnejiH cy HaM y hobo no3HaHCTBO y6aLi,HTH ne.TeHa ... Ja caM TH HHcao npBO hhcmo, Koje je upTajio y Met^ype/iOBHMa moj npHKpHBCH a yBpet^eH jby6aBHH 6oj\\ oho je 6hjio h cyBHUie
ouiTpo 3a TBOjy HCBHHOCT y OHOMe, y MCMy CH Tepehena. Th HHCH yMCJia TaAa npoTyMaMHTH npaBy ca;ip)KHHy Mor npBor nncMa,
90
—
CP-B.
ajiH
CH
caM
ja
MH HnaK
SRD.
sa to o/iroBopHJia c tojihko 6jiarocTH,
HaJMaH^e noMHiiiJbao. JXpyKao caM
CTBO pacKHHyTH,
CH
ajiH
yueui 6hth Heo6HHHo
th ywEpCTHJia
ra
MHJia Moja,
ji,o6pa.
na inxa
he ce Haiue nosHan-
jia .
.
HoKasajia ch
.
to
ja
yivieM
uchhth!
jia. .
.
.
4.
—
nncao caM th nocjie homhko aasHpno JXa y nyuiy, necyMH^HBO 6h jrjiejiao jia ona cea Tpenepn y pa;j,0CTH. BejiHKa je cpeha Te6e HaseaTH npHJaTejbHUOM, h sa TBOJe npnjaTCJbCTO mhofh 6h }KpTBOBaO MHoro „noiiiTOBaHa npHJaTejbHue"
peH>a
.
.
mh
.
.
Ajih
mh
TH Hanncajia
.
.
cpue joui mhofo MohHHJe 3aKyaa;io,
je
„nomTOBaHH
:
ApyroM
.
.
Moje
.
—
„KopaMaj Hanpe;!,!"
Ka;ia ch h
npHJaTejby".
caM caH^ao,
Boja>K.T3HBo
je^HO
rajia
je
jia
nocTeneno
ce
ycne
ya^ipxTajie
h ja hx nocjiymax
cmcjio .
.
npH6;iH>KyjeM0
npomanTame:
.
5.
—
hob KopaK. TaKO caM th HaoHcao, ajiH caM 6ho ;iyro y He^toyMHUH: jxa jih ,a,a th nomajbCM TaKO CJ1060AHO OHCMO? Bho caM OABa>KaH: nocJiao cbm th ra „ZI.para opHJaTejbHue"
6ho
je
.
A
caM 6ho HeMHpan
nocJie
36or MOJe CJio6o;ie Aa caM ce sapao .
HHTejb:
.
.
noBpaTHJia
npHJaTCJby."
.
.
.
.
ch
Ox,
ch, MHJia MOJa,
odpa^OBan Bemhy anfjeo xpa-
6HJia npasii
mh MHp caMO ca jxBe peqn, 6hx cbct aarpjino
i;eo
.
.
Hohn, caitajyhn Ty JbyTHTy
ycKopo 6ho
Ajih caM
.
Th
.
uejie
.
ca:
..Zlparn
.
6.
Bop6a, CTpamna 6op6a! /lomao je MOwenaT, y kojh caM ocehao ce npHCH^T^en a HCMohaH jxa th noma.'beM OTHcaK CBor cpua H ;xyme. Tpe6ao caM na th pewcM kojihko rnneM 3a to6om, KOJiHKO CTpa/iaM, caropesaM, kojihko tc bojihm ... A ja to HHcaM .
.
.
CMeo. riocjie caM th npnqao npHMy o Jby6aBH „jejiHor iie^Ka"
KaKO CH TH 6HCTpa H naMCTHa A^BOJKa: pasyMCJia ch Taj
Ae^Ko!
Bajb^a th
je
npaBH 6o}KJH Aap sa mchc
jia
cam
.
.
.
ja
cpue Taxo 36opHJio! ZleBOJKO, th ch .
.
7.
Bhjih cmo Ha nocJiejiH^eM
TCJbCKHX CHMnaTHJa Jby6aB, y paj
.
.
.
.
.
CTcneny na CKajiH namnx npnja-
O^aTJie ce npejiasHJio y hobh }khbot:
y
HMnPECHJE xohy
91
—
xpa6ap!" caM ce6H 3anoBe;iHx MyiHe ohh oexy npeKpHJbene pajiocHHM cy3aMa, iiyma 6eiiie y36ypKaHa, cpue ojiaBame qecie h CHa>KHe „MH.ia OTKyuaje, a ;i,pxTaBa ;iecHHua 6p30 h HepB03H0 nHcame „Ja
yiiiH CHJiHO
6yjieM
jia
.
.
.
syjaxy,
:
Moja!"
.
.
.
JlBe
pcMH Aumy h 6auajy, ocBer.'byjy h Mpane
cy noAHFc/ie h o6acja.Te: Jhy6iiJia ch mc
Tpe6a
th
jih
!
.
.
PeuH,
>khbot, ;i,para MOJa?
moj"
nojio)KHM npCA Hore TBOJe!
.
.
!
.
.
Mene
.
.
Jia
ra o/i,Max
.
8.
A
CMO ce nocjie Tora npBH nyx cpejiH, 6hjih cmo o6oje Cpcha je uito hhch 6H;ia caMa, HHa^e ja 6hx roTOBO HCMH JLy6HTH h 6hth jhy6jheH to je nao npeji mojom 6orHft.OM Kaji
.
.
.
.
.
.
}KHBOT, TO je cpeha, cjiacr paja
H CTBopHO ^majiocT lUTO hy ja Te6e!
.
.
.
.
.
.
Ba.'bzi.a
je
Tsopan caMO
sa to
Jhy6ii Me, MHJia MOJa FlenHue, Benno, Kao
Ebo 3aKJiHH3eM th
ce!
.
.
9.
OoGie CMO noMejiH nocTajaTH cjio6oahhjh h y rmcMy h npH cycpcTy. Hama cy nHCMa npenyna MH.TOiiiTe, TenaHaa, nyna cy cpua. A HauiH cycpcTH bojxujiu cy join yBCK o63Hpa o okojihhh, Koja Hac caMC HHJe HHKa;i, ocTaB.i.a.Ta CTpyja
KOJH noMH.iyje,
—
CJiaTKHX ycTa, KOJa
.
.
.
Ajih je;iaH tboj nor.ieji
MHpHC tbojhx on ;io;iHpa TBOJe pyxe roBopehH thxo h He>KHO ycnpKOC CBHMa ;
—
npejiHsaxy ocMeJKe y jby6onHTJbHBHM norjieziHMa okojihhc HaKaKBO 3aH0CH0 6jia>KeHCTB0 na OH^a no kojh pa3yMJbHBH y3Aax ;
—
CBe je to mhofo BHine rcBOnponpahcH Majio Ty>KHHM okom Moje, pH.TO OR pcHH Aa je TBOje cpue jia je Hama Jby6aB CHJina Kao xojiyj, MohHa Kao peKa y npojiehe, HHCTa Kao ani^ejiCKa cysa, HCKpena Kao Bor! :
.
.
10.
ZloHeKao caM tc Kazia ch ce epahajia h3 npecTOHHue. HeceT
Aana He bhacth
6h.to je tcuiko. Ajih
tc,
tc nanoBO bhacx
Ka;i,a
y 6jih3hhh, Kajia th y3ex ycnjiaxHpeny py^Huy, 6ho caM cpehaH, BejiHK Mh cmo ce ojiMapajiH y tocthohh h ;iyro pa3roBapa;iH. A/iH CMO h Tazia 6h.th 6oja>K.'bHBH, npocTOAyuiHH, HCBemTH nycTHJiH CMO cpaa h ohh npe;i ycne h mhc.th .
.
.
.
OH;i,a CH
TaKO
;i,yro
MH npe^a.ia
qeaneM
.
.
.
.
.
hokjioh h TBOJy cjiHKy,
3a kojom ja
Mnjia MOJa JXHKnue, ja tc ca^a
r;ie;iaM
— SRD
CPT.
92
je;i,HaKO, xenaivi
Te6H not^CM
mh
na
;i,o6pa,
Ha naMeTHy
th h Ma3HM re, a hochm re yaa ce h OHjxa, Kajxa
Th
...
OHjxa
xaKo MHJia, TaKo He>KHa h onpocxH luto th Bpjio hccto npHTHCKyjeM
ch xaKO Jiena,
Oena
CBOJe ycHJane ycne!... cpue Moje, MHCJiH na Mene! rjiaey
.
.
ciaxKO
MHJia,
.
11.
OpaTHO caM
Ha
6jihckh, cpehHH.
Hac
re ao pol^aKe.
cmo Kopaqa.nH caMH, Mh cmo
;iBOJe
saiUTO cmo TaKO Majio roBopH.nH?
o6oje jom yBCK cpne, Koje sasnpy on cBaxe iiiH6jbHKe, Koja caMO Majio JiHMH Ha nyuiKy noc.ie caM TH pcKao npBH nyT „nena" h „th", a th ch KpHJia OHH mh BpaTHUi o6jihk Hspasa, Hyro ch ce MyqHJia .
.
.
m
!
h Memajyhn cjio6o;iy ca CTpaxoM je;iBa ch ycncBajia noAne, y OHOJ
Ajih nocjie
MHoro OABa>KHHJa.
6HJia CH
He
OHiia
CH
MH
TH.na?
.
.
.
!
pol)aKa,
Ax, ujto th
h MCKy pyKy TBOJy,
6ejiy
MaKap yMpo
.
co6huh TBora
roBopH./ia ch no cpuy
cnycTHX no^'bydau; na
Kojy
6h JbyTa TH CH TaKO ;io6pa, na 6h mh MOpajia onpocTHTH na
npy>KHJia, .
s.iaTHOJ
.
!
Je
jih
ce th ne
jia
.
.
.
12.
S.TaTHa Moja h naMCTHO ;i,paraHO, iiaHH ce HH>Ky.
Mh
hcMO
Hx npcTypHTH H npoKHBCTH OBaKO y cpehH, MHCJiehn yBCK je^HO Thmc nocTeneHO ujxeMO ohomc ^any, kojh he nac, ys
Ha iipyro.
npaTH^y M;ia;i,0CTH h
namnx
Becejba
npnjaTejba,
zi,0BecTH
npe;i
HsaSpaHHK cjiy>KHTH. Ta;ia hcMO pehn jcAHO j,pyroM jaBHO, npezi, Bo>kjhm sacTynHHKOM h no;i bchUHMa, THM CHMBo.aHMa jej,HHCTBa, jxa CMO jeAHO ;i,pyroM ^parn H jxa >KejiHM0 6hth je;iHO 3aBH;i,ehe rbm ce cpehn Hamn he on pa^ocTH njiaKaTH Hama HOBa MaMa TaJKHH he nac ^yx 6./iarocHJbaTH h luththth he Hac MasHTH h TenaTH HaM ... A mh, mh hcMO ceiiCTH sarpjbeHH, cjio6o;i,HH, caMH, npecpehnn; h cehajyhn ce npBor moMCHTa KOJH Hac je npHBeo je^HO jxpyroM nycTHhcMO cpna jia roBope ... A no tom ^onycTHhcMO h >Ke.T3HHM ycnaMa na yTOHy y ocehan^a KOJa 6yii,y caMa, Mei]yco6HHM ^OAHpHMa CTBanpecTO
OHora,
Kora he tboj
—
.
.
.
.
.
.
.
.
—
pajia
.
.
.
.
.
— —
.
H
HaM Hamy Jby6aB cbojom Aape>K.'bHBOM MHJiomhy xpann h neryje Kpo3 u.eo
nam
saxBajiHBUJH
jkhbot
.
.
Bory, MOJinhcMO
ra,
MHJia
MOJa,
jia
UKIDANJE DUBROVACKE REPUBLIKE 31.
JANUARA
1808.
ANTONIJE VUCETIC.
DUBROVNIK.
M i
ala
dubrovacka republika prezlamenita
narod srpski
i
hrvatski
nego
je jos
je
ne samo za nas cio
koncem
za ostaii svijet. Njena prirodna krasota
i
XVIII. v. bila taka
zlameiiitost kao
i
ugla-
General Marmont.
denost njenih stanovnika
mamile su ondasnje
mogucnike da
je
svojim pohlepnim rukama.
zagrle
krasoti Dubrovnika sam general Marmont memoarima: Ljudska masta ne zamislja primorski
O
pise u svojim kraj
savrseniji
CPT)
94
—
SRD.
od Dubrovnika; zato Car smisljase veoma siroke osnove onaj grad imase postati glavno primorsko trziste istocnijeh mora. O Dubrovcanima pak pise: Ponasanje je zanimljivo u svakome narodnome sloju; svoju vlastelu svi Dubrovcani drze kao ogledalo za svoje zivljenje tako da velicanstveno ponasanje daje Dubrovniku neki oblik stonijeh gradova. pravo je imao Tommaseo, kad je pisao da je Dubrovnik, istina, malen grad, ali da je glavni, prijestonica. Ponasanje Dubrovcana bjese tako velicanstveno prema samim vrsiocima Napoleonovog nasiija, da Marmont pise: Ljudskota je dubrovacka bila tolika, da kad s njima blago postupaju namjesnici one vlade, koja ih gnjavi, oni ne pokazuju nikakvu mrznju protiv njih, vec krotko se uljudno prama njima ponasaju, neka su oni hotimicni radnici njihove nesrece. I to su Dubrovcani, onaj srecni puk, kome smo mi Francuzi otisli da mu osorno izgulimo mir blagostanje. Ljudskota je u Dubrovniku tolika, da Marmont pripovijeda da „je svaki Dubrovcanin nastojao da predobije drugoga Dubrovcanina u aristokraciji." Ovo i
Ijepsi
—
I
i
i
njihovo
nego
—
i
plemenito ponasanje
je bilo
nije bilo
jednako po cijelome
stoga su dubrovacki seljaci odvajali je sve
na
ograniceno
teritoriju
medu
gradane,
dubrovacke republike svijem na svijetu.
tako bilo uljeglo u dubrovacku krv, da je od toga
nesto jos nakon sto godina
i
To
ostalo
u njihovijem epigonima, sadasnjim
Dubrovcanima pored svijeh nesretnijeh prilika. Pravo ima neprezaljeni Simo Matavulj, rodom iz Sibenika, sto se divi Dubrovniku Dubrovcanima (isp. Bijeli fratar u ovoj knjizi) danas nakon sto godina pada republike, pa Nijemac Schmalix, koji je 1906. g. napisao knjigu o Dubrovniku, divi se ovome kraju njegovim i
i
i
stanovnicima.
Ukidanje
republike
u
nedjelju
31. januara
1808. g.
bjese
posljednji udarac protiv dubrovacke slobode, koja se sacuvala
656. godine po slavila
Dubrovnik
vice prepravljahu
bolje
od
dakle punih 1152 godine
Is.,
druge
i
Dubrovcane. Ali unutrnje prilike ove drzapad republike vec od dva do tri decenija, ili
i
polovice
XVII. vijeka.
Od
velikog
1667. godine spasi mali broj vlastele. Plemstvo,
padahu, bilo
je,
od
koja je toliko pro-
po onome
sto
kaze sam
se
potresa
kojemu ona
Marmont
pri-
u svojim me-
UKIDANJE DUBROVACKE REPUBLIKE moarima, bile
najstarije
plemstvo u Evropi
a
neke
95
mu
su
porodice
plemenite vec od doba Karla Velikoga (j 814. po I.) Da se vlastele, vijece umoljenika upise u nju nekoliko
popuni nestasica
pucana. Stara vlastela,
nazvase onu novu vlastelu
oligarhi,
stari
jednako latinskomu „homo novas'' Oligarhi ne mogose podnositi ovu novu vlastelu, kojasu imala mnogo pristalica u puku; tako se pocijepase Dubrovcani u dvije
„uomini nuovi,"
sto je
.
koja se zvala stranka Salaman-
stranke: u stranku stare vlastele, keza,
stranka
cistih
Po tome
stranku.
patricija,
se vidi,
i
u stranku
Sorboneza,
pucku
ili
da se pucka stranka u Dubrovniku po-
nego sto godina prije francuske revolucije; nije dakle nego malo pobude spolja, da stranka preotme mah u Dubrovniku. To strancarenje poce malo godina iza potresa s nepopustljivosti oligarha, koji su hotjeli sacuvati nejednakost izmedu starih novih, bjese vec onda tako zestoko da pitanje n. pr. prednosti klupa u crkvi Malobracana dovede jednom do jakog nemira do pocetka bune. U drugoj polovici XVIII. v. ideje
javila vise
trebalo
i
i
i
francuskih
enciklopedista
Dubrovniku i
i
francuske revolucije
i
medu pukom
i
onom
vlastelom,
objesna, nijesu vise mogla podnositi
kansku,
te
simpatije
je vladala
medu starom
uvrijezise se koja,
i
u
mekoputna
moralnu strogost republi-
vlastelom
tako se pobudise
i
prema Francuzima.
U toliko pored dubrovackih gubitaka u genoveskoj na koncu XVIII. vijeka, kad ono Massena osvoji Genovu dubrovacka dade u zajam francuskom direktoriju franaka, nigda nevracenih,
banci i
vlada
sest stotina tisuca
bjese se bogatstvo u Dubrovniku ne-
obicno nagomilalo pocetkom XIX.
v.
do 1805. godine.
Ovo
bo-
gatstvo bjehu stekli Dubrovcani brodeci po svijetu sa 170 broda, ili,
kako Marmont kaze, sa dvije stotine
zemljiste
Dubrovcana
prezahu da ocuvaju n.
pr.
da se
bilo
more.
sedamdeset, jer
puk u samoj
je
pravo
S jedne se strane oligarhi na-
nejednakost izmedu sebe vanjskoj
vlastelom, koja su vise puta
komad
i
osornom
naroda prijececi opremi nosnje izjednaci s rijeci
i
i
vlasti
zamjerila sad
od dazda, sad primajuci Sorboneze samo pred kucnim vratima hlaminama (kucnim pasmagama) na nogama. Ovi tjesnogrudni prkosi oligarha u Dubrovniku bjehu poznati po sirokom svijetu, te sam Voltaire govori
odjece gospodi
iz
puka,
sad svileni
strankama, koje kidisu u gradu.
stit
CPTb
96
All je bilo i
trgovaca
i
mnogo pomorskih kapetana koji se u pristanistima
puka,
iz
- SRD
i
drugih pomoraca gradovima zapadne i
demokracijom za nacelima francuske okolici nove ideje zeleci da sirili po Dubrovniku revolucije neka vlaprestane oligarhijska tje:nogrudost, protiv kojoj bjehu Evrope bjehu
zanijeli za
i
i
i
i
stela,
su se nadali
te
sreci
da ce se promijeniti vlada
pa bilo
i
Izmedu omiadine najvise je sin mu La Bruere sirio demokratske ideje francuski konsuo dosao u Dubrovnik 1776. god. a sin mu, Derivaux. Konsuo bjese .pjesnik dubrovacki, ozenio seijakinju iz Zupe dubrovacke, ciji potomci jos zive kao dubrovacki gradani. Ako se svemu tomu doda da kmetovi pod republikom teskim srcem podnosahu kmetda vapijahu za oslobodenjem, moci ce se razumjeti, ske terete da je pucka stranka bila zaokupila mal ne cio narod u republici naravno tomu svemu ne bijase kriva toliko aristokratska stranka, koliko katastrofalna promjena vremena, koja se u franceskoj hiuzasnijom tragedijom dubrovacka ju je storiji razvijala mnogo ugladenost, u krvi svih Dubrovcana, sto je zasluga stare dubroove drzavice.
narodne
unistenjem
i
i
;
nemogucom u Dubrovniku. mnogim zivio dubrovacki patriotizam
vacke vlastele, ucinila Jos
u
istina,
je,
pri-
kad je cijelo srpstvo hrvatstvo bilo zastrto drugovdje tminama, u Dubrovniku na temelju jedinstvene
jasnjih vijekova,
kulture
koji je,
slobode
politicke
i
i
(nazione ragusea), jos
bio
stvorio
je istina zivio
dubrovackii narodnost
dubrovacki
patriotizam, za
kojim su se jednakom iskrenom odanosti, Ijubavi, jednakim zarom i
pozrtvovanjem
Ali
sved
ipak doslo bjese
i
natjecala
se ovaj dubrovacki patriotizam
Ovo
moglo
bi bilo
vatstvu,
i
vlastela
i
pucani
u Dubrovniku vrijeme,
i
kad
franceskom
ukloni
prosti puk.
je trebalo
ugusiti posljednje kucaje srca u srpstvu
da se nije u toliko
da
slobodarstvu.
probudio srpski narod
i
da se
i
hrnije
sacuvala ziva dajbudi jedna iskra starog dubrovackog patriotizma
ustankom protiv Franceza poludiplomatskim pokusajima za spas u doba do beckog kongresa 1814. pa kroz po15., kret 1848. godine za podijeljenja ustava 1860. 1. do dana i
—
republike
—
i
danasnjega
i
da se nije pocela buditi
Dubrovacki tisucljetnog
svijest
nasega naroda.
pod jakim djelovanjem odgoja, sacuvao dobru uspomenu na Ijudskotu stare
svoje republike,
je
ali
tako narod, darovit
je
prihvatio
i
zar revolucionarne
franceske re-
UKIDANJE DUBROVACKE REPUBLIKE publike, koja je proglasila bratimstvo, a
brovniku ideju bratsku
taj
97
uhyatio u veliku svoju dusu Srbe
i
Du-
iiputio u
je zar
Hr-
i
jednog bez drugog Dubrovnik ne moze da pojmi, zalud trzavice sa strane, a ova mu je „Spomenica" najbolje vate,
pa
te
pri-
znanje. :i:
:i:
:}:
Na razvitak dogadaja u Dubrovniku svrsetkom XVIII. ponjegove veze s nekim cetkom XIX. vijeka djelovale su mnogo s Austrijom velikim vlastima, biva s Rusijom, s Franceskom Dubrovniku prama ovim velikim vlanovo pokretanje stranaka u stima, jer vlastela pocese pristajati, dajbudi pocetkom XIX v., ili uz uz jednu ili uz drugu od ovih velikih vlasti, da ne recemo i
i
i
i
i
Englesku.
I
ako su
mogle navesti
licne veze
stanu uz jednu a ne uz drugu, bilo je
mogao
svak
je
opravdati
i
pojedince da
stvarnih razloga
To
svoje pristajanje.
s
pri-
kojih
su ipak sve bile
„monarhicne" stranke, dakle „nerepublikanske".
Veze Dubrovnika
s
Austrijom
imale
su trajnog
temelja
i
uredenja ugovorom 1684. godine sklopljenim izmedu Dubrovnika i
Bee 1683. Dubrovnik onda prizna austrijsku zastitu, te se od residenat sved nalazio u Dubrovniku. Austriji se
Austrije iza poraza, koji Turci pretrpjese podsjedajuci
za Leopolda
I.
tada austrijski
pak iza mira u Campoformio, kojim 1797. dobi Dalmaciju sem dubrovacke republike, pruzi 1798. godine prilika da oruzanom silom zastiti dubrovacku vladu protiv Konavljana, cesto nezadoPavlovica, koji se bjehu pobunili voljnih, jos od doba Sandalja zbog novog poreza uvedena od republike. Iz austrijskog Kotora austrijski general Brady dode s vojskom u Konavle da umiri i
Konavljane.
Dubrovcani je
Tu bili
zastitu bjese savjetovao
haracari.
sam
Sultan,
kojemu su
Svaki dakle pristalica uz Austriju
opravdati svoje ponasanje tim da je vjeran
mogao
vladaru zastitniku
Dubrovnika. Stranka se pak austrijska zvala njemackom a svakog vlastelina austrijske stranke zvali su
Tedesco (Nijemcem).
u popisu pristalica uz pojedine velike
vlasti,
Skatic str.
(Pozza) u knjizi,
107
i
ost.
u
ovoj
koju sad ima Vid Vuletic
Spomenici) nalazimo
I
tako
koje je napisao jedan (isp.
napomenute
o tome i
neke
Dzivo braca po njemu ovi: Brnja Vlaho braca Kaboga, Orsat (Medo) Ranjina Cikuta, Miho Bona Niko Lucov Pozza.
pristalice austrijske, a to su
Kaboga,
Antun
i
i
i
7
-.
GfS^
CFB.
—
SRD.
smo da
Sto se tice Franceske, vidjeli simpatija za
rasirila
Francesku
i
njena
po Dubrovniku
se
revolucionarna
bila
nacela
i
6^0 toga svojski nastojao franceski konsuo La Bruere. Pristalice demokracije, a bilo ih je ne samo izmedu vlastele, nego da
je
i
*u cijelom narodu,
bile su
pristalice
franceske,
koje su se zvali
Francezima (Francese). Obzirom na franceske pobjede nije cudo dubrovacki poda se dubrovacka vlada jednom prigodom, kao morci drugom, izlozise kao franceske pristalice 1798. godine. To pobudi gnjev cara ruskoga Pavla I.; ali se dubrovacka vlada od1806. prije mah pozuri da ga ublazi. Ali ipak godine 1805. i
i
franceske okupacije odvise
puta
u
vijecu umoljenika prihvaceni
su vecinom glasova prijedlozi u prilog Fraucuza, bilo da im se
iz-
kakvo cestitanje, bilo stogod drugo, te se po tome vidi da je vec onda u vijecu umoljenika francuska stranka imala vecinu, za koju po svoj prilici francuska zaprema Dubrovnika koncem maja 1806. nije valjda bila nikakvo iznenadenje. A tako je trecestitih znacajnika balo da bude, jer pored zarkih rodoljuba bilo je nepatriotickih kukavica. Franceske pristalice mogle su ipak opravdati svoje ponasanje demokratskim nacelima, franceskim pobjedama, franceskom vlasti u Dalmaciji a od 1806. godine franceskom zapremom dubrovacke republike. Izmedu vlastele bijahu franceske pristalice Tomo Bassegli, Orsat Lukov Bonda, Rafo Gozze, Ivo Martolica Bozdari, Antun Lucov Sorgo, Dzivo Perov fratara bilo je posve Sorgo i Sekondo Bucchia. Izmedu popova malo franceskih pristalica a zna se da je ucenjak opat Zamagna bio franceski pristalica kao i dominikanac fra Andro Maslac, „o kojemu je bolje ne govoriti", kako kaze Dum Ivan Stojanovic u Engelovoj povjesti Dubrovnika. javi
i
i
i
i
i
i
;
Rusija je gledala sula
okom
krivim
La Bruere u Dubrovniku
konsula Fultona, katolika, koji
i
djelovanje franceskog kon-
zatrazi je
od republike putem svog
bio sa svpg osornog ponasanja
omrznuo Dubrovcanima, da dopusti gradnju pravoslavne crkve za ruski konsulat u Dubrovniku.
To
bi bilo
doslo na korist
pravo-
slavnim stanovnicima u gradu, kojim nije bila dopustena sloboda vjeroispovijedanja,
jer je
vlada dubrovacka,
osim
sto
je trpjela
zudele, drzala se nacela jedne vjere, katolicke, u drzavi, te je
od
XIV. do XV. vijeka u novim stecenim zemljama Stonskog rata
Konavala
bila
iskorijenila pravoslavlje.
Dubrovacki
i
senat odbije
UKIDANJE DUBROVACKE REPUBLIKE pravoslavne crkve
trazbu Fultonovu za gradnju
tako se zavadi
i
Dubrovcani zamoliSe poslije putem prijatelja rusku vladu da makne Fultona iz Dubrovnika; ali ruska vlada ostavi svog konsula u Dubrovniku sve do franceske zapreme 1806. g., kad ga sami Francezi opremise iz Dubrovnika, pa poslije pri^ s
Rusijom.
znase slobodu vjeroispovijedanja pravoslavnim u ovom gradu. U toliko se bjese dogodilo da Austrija, pobijedena kod
Slavkova
(Austerlitz),
pokrajine, te
samo
i
ustupi Francezima
neposrednom carem Napoleonom,
dvije vlasti u
Franceska
s
mirom
u
Pozunu
„ilirske"
Dalmaciju. Sada 1806. god. ostajahu osim Turske doticaju
Dubrovnikom, biva:
s
koji se bjese ovjencao
za
tali-
Napoleonova. Dubrovcane svaka svada.s Rujezika, te ak6 sima, koji s druge strane bijaliu slovenske krvi samo vlada dubrovacka 1668. god. pisuci kralju francuskom Luju XIV. iza velikog potresa istice jezicnu vezu Dubrovcana sa
janskog
kralja,
i
Rusija, neprijateljica
Bila je dakle pogibeljna za
i
narodima,
slovenskim
svim
te
i
s
navodeci da
ruskim,
je
du-
ovog srodstva slovenskog izmedu vlastele bilo ruskih pristalica u DuDzivo Ghebrovniku. To su bila izmedu ostalih braca Mato
brovacki
(ilirski)
jezik opci slovenski jezik, nije
cudo da
je s
i
i
:
braca Niksa
taldi,
i
Gradi,
Sisko
Jako
i
Jero
Natali
jedan
i
Zamagna. stranka u Dubrovniku,
Bila je jos cetvrta
pravih patriota, ili
kad
koji
su zalovali
je bila
tivnici
koji su zeljeli
ukinuta
njenim gubitkom
za
a to je bila
dubrovacka republika.
iza 31. januara I
ako su
ovu
1808.,
to bili pro-
demokracije, bilo je ipak pravih patriota u puku
stvu, koji su pristajali uz
ona
da se sacuva dubrovacka sloboda
i
svecen-
vlastelu, uz oligarhe.
stranke bila: Marinica Lukov Bonda, jedan Luco, njegova dva sina Miho Mihov Giorgi(?) Cerva, Sabo sina Nika Ivo Gozze Tabakin, dva Miho Lukov Giorgi, Baldo Niko dva sina Mata Skatica: Niko Skatica (Pozze), Luco Marin, Orsat Ranjina Buzdo braca Mato, Vlado Marinica Sorgo. Vlastela su te
i
i
i
i
Izmedu popova pop Miho
i
i
i
i
i
fratara bili su glavni pristalice
ove stranke
Karaman, poslije gimnazijalni suplenat njegove brace, fra Tomas, malobraprivatni ucitelj Rata Pozze canin, kog Dubrovcani drzahu za sveca, fra Antun Agic, kog Francezi uhapsise, fra Vicko Giaime, koji umrije kao zatocnik rodoljubi
i
i
—
CPTb.
100
SRD.
dominikanac fra Ivan Rosaver, glasovit ucenjak. izmedu vlastele ne zna se kad je pisan, ali svakako nije pisan prije 1803, jer je tek tada stampana kod Antuna Martecchinia ona knjiga, a vjerojatno je da je pisan izmedu u Hercegovini,
Popis
i
stranaka
1805.
god.
1808.
i
ako se
I
moze sumnjati
tacnost
u
popisa,
treba ipak priznati da je on dokaz pristajanja dubrovacke vlastele
uz razne stranke
i
da
je
mada
u glavnom ispravan,
u njemu
ni-
jesu popisana sva vlastela, kao n. p. nijedan Saraca, koje s dru-
gim
Iza
„Pomoraca"
u stranku
stavlja
dnoga, biva Junija
Resti,
t.
j.
zove
ih
Marittimi, a
poraza kod Slavkova, po pozunskom miru trebalo
Austrijanci isprazne Dalmaciju, dakle Ali Austrijanci izlazeci
iz
je-
ubraja u englesku stranku.
i
je
da
Kotor, na korist Franceza.
Kotora pustise Ruse u onaj grad mada
ga zapreme. Franceski general Lauriston poruci dubrouputi se stoga 1806. g. iz Dalmacije put juga vackoj vladi da ide s vojskom u Kotor, ali trebajuci da mu se su
Francezi
imali
da
i
vojska
mu
od republike da
zaiste
okrijepi,
prije
pusti vojsku u
grad da pocine.
To
maja 1806 Lausa svojim vojnicima bjese stupio na dubrovacko zemljiste
riston
zaiskase sada
isto
preko Imotice
Sada
i
i
Rusi.
Ali vec
25.
Stona.
je trebalo
da se dubrovacki senat
rijesi
ili
za Ruse
ili
Napokon ustade jedan Gospodo, cemu vijecate? Da uzmognemo Niko Pozza rece: mnogi budu objeseni u puku, ovo rijesiti, trebalo bi da mnogi a pak nekoliko ih medu nama: dakle otvorimo vrata od grada za
Umoljenici
Franceze.
i
—
poce^e
vijecati.
i
i
tudinu
i
dospijmo.
Silni
ravno,
—
(Stojanovic op.
cit.)
utisak ucini ovaj prijedlog na senat;
franceska
stranka
i
ali
odluci se da se posalju
pretegne, na-
prema Fran-
cezima dva vlastelina put OraSca.
Ova dva senatora bjehu Tomo segli
franceske
bje.se
Bassegli
Karlo Natali. Bas-
i
stranke, ucio u Genevi,
bio
se
ozenio sa
barunicom Born, tudinkom, prestupajuci tako domace obicaje; bjese ucen zanesen za novotarijama. Karlo Natali, roden u Rusiji, jer njegov otac Jero sluzase ruskog cara bjese se u Rusiji i
i
ozenio za groficu Latour, bjese vise odan republici nego Bassegli,
UKIDANJE DUBROVAGKE REPUBLIKE
101
popis ga biljezi u oligarhe, t. j. u dubrovacke patriote; umrije kao visok cinovnik austrijski (Stojanovic). Po jednom rukopisu (zupnika u Orascu?) dva senatora, koja a
bjehu obnoc 26. maja^dosla iz grada na Orasac cija itnena rukopis ne spominje, sastadose se s Lauristonom. Oni ga tu potanko obavijestise, ali tajno, o stanju republike, i misli se da je i
CPTo.
d-02
—
SRD.
An bilo dogovoreno kako ce se Francezi ponasati u gradu. Posto
mozemo znati jesu li ta dva vlaona poslata od senata, ili dva druga. U vecer pred mrak 27. maja vojska franceska, koja bjese dosla iz Gruza na Pile, uljeze u grad. Pred gradskim vratima dubrovacki knez Ghetaldi Lauristona doceka pod nebom, te se obojica uputise put „Dvora", a vojnici se rasprsase po crkvama, rukopis ne spominje imena, ne
stelina bila
manastirima; kucama
U
jutro
u Lovrijenac na konak. maja osvanu po gradu Lauristonov proglas, optuzivao Dubrovcane da su pod zastitom neutrali
28.
koji je cinicki
Pile put Gruza..
nosti
postal!
pogibeljni
i
da
je
zapremio
Grad da
zaprijeci nji-
hove dalje spletke.
U
kako ce bolje pritegpo toj osnovi pocese prosipati silni novae darove izmedu Dubrovcana, kao sto pripovijeda Stojanovic kao sto mi pripovijeda Vid Vuletic. Kad, biva, jednom Marmont dode na Trsteno, baci djeci pregrst novaca naredi da se svakoj porodici razdijeli po nesto novaca po dvije ruke kruha. Kad dode drugi put na Trsteno, nade da se djeca igraju novaca. On im tada zavice: Travaillez, travaillez! nuti
toliko Francezi su vec bili smislili
puk da
se za njima zanese, ta i
i
i
i
UKIDANJE DUBROVACKE REPUBLIKE
103
Drugo sredstvo u svrhu predobivanja pristalica bjese ponaprama njeznom spolu. Oni cili, okretni Ijubazni momci oficiri trazahu poznanstvo Dubrovkinja, te predobise mnoge za francesku stranku neke od onih gospoda djevojaka, sanje Franceza
i
i
i
i
koje pripadahu porodicama stranaka nefranceskih.
Odmah dovi
Rusa stane bili
maja dozna, da su neki ratni broSad zapoce na grad okolicu navala Crnogoraca, ruskih saveznika, pod vladikom Petrom. Na-
ruski i
se sutradan 29.
pljackanje
kmetovi
cavalo da
Gruza.
blizu
ce
i
paljenje.
dubrovacke biti
i
AH
glavni
vlastele
oslobodeni
od
i
su
tog pljackanja
krivci
kojim se obe-
drugi seljaci,
kmetovanja
drugo kojesta.
i
-•^-s^jej<'<«esr*^' '^''
Zidine. Kula Bokar
i
Manastir Sv. Marija.
Crnogorcima kumovahu osim Konavljana Hercegovci Kotorani pod svojim vodom Vojnovicem, Mnogi sa sela zagrada bjezahu u grad, gdje se nakupi oko 4000 doseljenika, Vadika Petar nade konak u Rijeci ribarici u dvorima Antuna Sorgo (koji se preseli u Pariz godine 1807. izabrat je od senata poslanikom pred Napoleonom) a jedan malobracanin izmoli od vladike da se lie pljacka Rijeka. Dubrovacka vlastela 1807. godine nastojahu, i
i
i
i
kao pravi
patriot!,
da spase republiku,
Tako zapoce januar kobne Marmont (koji je 15.
31. januara.
1808. jula
ali
sve bjese uzalud.
dode nedjelja 1806. bio dosao prvi put godine
i
CPTi
104
Grad
u Dubrovnik) stigne u
kali
Marmonta
iz
SRD Kotora 31. januara 1808. Tada
spravljala svecana igranka
Dubrovniku
se u
--
da
Kotora
iz
mu
Dubrovcani su cepoziv na tu
i
svecano ponove
igranku. General primi o podne odbor senatora
s
pozivom
torn
i
sakupe odmah senat, jer da mu ima prigodom ih cekase nesto priopciti. Senat se sastane u mal ne jedan sahat da se pojavi Marmont ili njegov zamjenik. Ali mogla se vec slutiti teska nesreca. Topovi po tvrdavama bjehu obrnuti put grada vojska razmjestena u redovima po ulicama. Oko dva sata uljeze u „Dvor" pukovnik Delort, potsef glada
zamoli
i
i
vnog staba
a s njim generalni
konsuo Bruere
Charge
i
d' affaires,
Lovrijenac.
komesar, zapovjednik tvrdinje, Vernazza dragoman stapskih oficira. Delort s pratnjom uljeze u vijecnicu,
ratni
kneza
i
procita
kroz
govor,
osvade kao ono u
s
osjecaje
i
cinicki
dubrovackom vlastelom s
i
da
je
Ali
ih,
da su
sastavljali
i
brizljivo
na njihovu korist odgadao je bilo
pri-
navi-
da se vlastela nijesu odazvala smuneuredno
njegovu ocekivanju, nego da su se ponasala
Osvadi
i
ovci na vodi. Delort rece se-
kraljevinom Italijom, koje im
jesteno po godine dana prije.
tljivo.
sjede uz
ponavljahu ukori
Cara Napoleona, postupao obazrivo
pojenje Dubrovnika
nekoliko
komandujuci general Marmont, tumaceci
natorima, da je glavni
ocinske
o vuku
prici
se
koji
i
i
proskripcione imenike, na ko-
UKIDANJE DUBROVACKE REPUBLIKE jima su bila zabiljezena imena
lica, te
105
pripadahu franceskoj
stranci,
^
na gradskim bedemima vije franceska zastava dubrovackim poniorcima, ako bi se drznuli da na svojim brodovima izvjese tu zastavu, da su se obracali na bosanskog opirali se da se
i
prijetili
pasu protiv franceske vlade, da
hoda
sredstvom
su
vjere,
javnih op-
podizanja otara raspaljivali mrznju naroda protiv franceske
i
vlade;
ali
da
je
Tim
mjera prevrsila.
dakle Dclort u
rijecima
je
ime Marmontovo optuzio vlasteiu da su posteni patriot!. Stoga da mu je Marmont, da zaprijeci velike nesrece, naredio da procita dekret, kojim se ukida dubrovacka republika vlada postavlja nova uprava.
i
i
Dekret ukidanja republike sastojase 1.
ovih pet clanaka
iz
Raspusta se dubrovacka vlada.
2.
Raspustaju se dosadanji republikanski sudovi.
3.
Uprava
se
privremeno
povjerava
drzave
konsulu
La
Bruere-Derivaux. 4.
Privremeno
kako
ostaju,
su,
upravne
vlasti
pojedinih dije-
lova dubrovackog teritorija. 5.
Ustanovljuje
novi
se
mu: Niko N. Pozza, Jako
su
franceski
gradanski sud,
Pero StulH
Natali,
i
a
clanovi
Antun Chcrsa,
ime Napoleona, Cara Franceza kralja Italije, ali po dubrovackim zakonima obicajima. Kao krivicni sud dijelice pravdu isti zbor, ali ce im se pridruziti druga dvojica. koji ce suditi u
i
i
Dekret nosase
kobnog dana Delort
potpis
31. januara
procitavsi
Marmontov
da
istog
1808.
ovaj
dekret
dubrovacka republika postavljena nova uprava.
juci
datum od onog
i
je
i
zaglavi svoj govor ponavlja-
njena vlada raspustena
i
da
je
Marmontovu brislavu moc Cara
Zatim zavrsi peroracijom, u kojoj istakne zljivu
paznju
prema Dubrovcanima
i
uzvisi
i
Napoleona kujuci ga, kaonuti carev prodanac, u zvijezde; ali ih kao za prijetnju, opomene, da Car zahtijeva vjernost od svojih podanika. To su sada postala dubrovacka vlastela, prijasnji vladari. Napokon im preporuci da unaprijed upotrebljuju svoj veliki auktoritet (jer je razumijevao sto su prije bill novi podanici)
da hvale svakomu Napoleonovu vladu
to
lojalni ^
i
da sami budu njegovi
podanici.
Po tome nas popis Pucicev
bio
bi vrsta
na
proskripcionog imenika.
—
CPTi
106
SRD
od iznenadenja mucahu. Ali napokon ustane dostojanstveno Dzivo Caboga (tedesco) rece da ni priSenator!
potreseni
i
lika cista
ne
cas
ni
da smije
i
odgovarati
zatim
Zatrazi
za
savjest
je
svojih drugova;
lojalnost
da se
Bozjom navjestenom kroz Cara Napo-
voljom
senat savija pred leona.
mu
dozvoljavaju duze opravdanje, da
od
pismeno
Delorta
govora
saopcenje
i
dekreta.
Senat ostane sakupljen da
nego samo je citao
prijepis dekreta,
samo koncept
nigda ne dade; nego
ovog
iskopa
i
dekret
i
prijepise;
Delort
obeca im
a
Gavrilovic
vijeka
primi te se
jer
prijepis,
govor
iz
ali
ne dobi
ono sto im za stalno
da
izvine koji
je
pariskih narodniii arhiva
objelodani u svojim „HcnHCH"
i
Bp. 245, 248 h 249.
Odmah kancelariju,
zatim vojska uljeze u „Dvor", zauze vrata, drzavnu riznicu,
divonu
urede
sve
i
i
na sve
stavi
pecat.
I
tako svrsi posljednji cin dubrovacke tragedije, a Napoleon potvrdi
ukinuce
Marmontu
generalu
upravi
danje notom od
Onaj uprava
isti
pismom od
svojim
republike
3.
njegove
1808,
koji
evropskim vlastima to uki-
a priopci
juna 1808.
dan Bruere
dubrovacke oblasti
deci da je
februara
18
da je njemu povjerena Champany-a ukinuce navo-
priopcujuci navijesti
Marmonta dovela na
to
zla
uprava
spletke
senata,
oko pase bosanskog da izmoli zastitu sultanovu protiv tuzbe nuka da je senat spletkama zaprijecio
atentata Franceza
i
vojnu sluzbu(!)
Nakon
15
dana u drugom pismu Bruere
pucani u Dubrovniku radosni vali to
jama u I
svoje zadovoljstvo cast
Napoleonovu
istina je.
monta naski
s
mu
ukinuca republike
i
divnom igrankom Marmontu, i
svakojakim znacima
da su
javi,
da su ocitoalegori-
prijateljstva.
Pjevalo se po ulicama u slavu Napoleona
i
do u kasno doba Usklik nam je zabiljezio, I. J. Milovic ovako: Vive le notre grand empereur Napoleon!
A
i
francuski,
pjesma po njemu
napijalo
i
pilo
bila je ova:
Chantez
la
chanson,
Vous bons domestiques Chantez la chanson Au general MarmontI
I
Marnoci.
UKIDANJE DUBROVACKE REPUBLIKE Srpski se ova
ista
107
pjesma ovako pjevala: Pjevajte pjesmicu,
Sve nase sluge; Pjevajte pjesmicu Vojvodi Marmontu!
Nego
puk razocaraju malo godina popodignu ustanak protiv Franceza, jer iskra patriotizma ne bjese posve utrnula u njihovu srcu. Taj se ustanak svrsi dolase
neka vlastela
i
i
i
slije
skom
1814. godine.
austrijske vojske
VRIJEME.
VANDA GROFICA BARELLI.
BEC.
\Ja svom putu vidjeh svega, svasta ...iNiDok me ovdje ne povede masta. Nepoznat je kraj, svud me nesto mori i
Svaka
biljka,
Gle!
b'jela
Ne
i
vidi
kamen, sve o tuzi zbori. avet nepomicno sjedi,
me; stazu
misli svojih sl'jedi.
Lice joj je cudno,
al odvazno. na njoj neobicno snazno, K6 i cekic kog u desnoj drzi ruci, zvono sto jeci u muci Kano sat Svaki put kad javlja da je prosla ura. Ove tuzne glase lomec nosi bura.
Sve
je
i
Vise puta cv'jece
sobom
nosi,
Koje vene pri jutarnjoj rosi, Dok im braca busu na zelenom cvatu. Jao! jedan
lezi
zgnjecen sav u blatu,
Drugog, kano slamku, nosi u svom viru, Baca ga na zvono ostavlja na miru.
—
Ah, na miru
—
b'jedan, gdje je pao. avet lupa, tu je stao! Slabe nade tekar leptirove sile Usred srca medu laticam se skrile... Sat odbije, ona I'jeno ruku spusti Cv'jetak mrvi, zvono tutnji, lisce, susti.
Tu bas
O STRANKAMA U DUBROVNIKU
BILJESKE
POCETKOM
XIX. ViJEKA.
DUBROVNIK.
U
VID
knjiznici je pisca
—
Pozzae"
ove
orae
Periegesis
knjiga
crtice
V.
„Ad
duobus
Rhacusanae
VUKASOVIC.
iisiim libris
Matthaei compre-
hensa auctore Georgio Ferrich. Rhacusii typis Antonii Martecchini, Superiorum permissu. MDCCCIII. 16." str. CLXXVI. iiz to na svrsi cetiri lista Index rerum notabilium, quae in Periegesi continentur. dobro poznata u nasoj knjizevnosti, ali Knjiga je obicna i
na spomenutomu
od Pucica,
je
otisku
zgodno, da
te je
nekoliko ih
biljezaka
se izvadi,
jer
udarenih
perom
dobro zasijecaju u
nasu proslost za propasti republike Sv. Vlaha, a ono
je bilo
mu-
tno doba, kaonuti sto nije niko nikomu bio brat, biva sve okre-
nulo niza stranu
.
.
.
BiljeSka na prvoj strani
zasto je zapisana.
Evo toga
manje cisla
je
zlamenita,
te
nije
jasno
:
„Nobili di Ragusa Maritimi.
Canonico de Saraca. Nicolo de Saraca.
Luciano de Gozze.
Matteo
di
Luciano de Pozza.
Pietro di Marchcse Bona. Marzio suo fratello. Biagio di Marino Bona.
Nicolo
di
Savino Uradi.
Michele suo
Na
fratello.
zadnjoj
je
stranici ovaj
politicku povijest
Oligarchici
Luciano
di
Nicolo de Pozza.
zapis,
te
u
velike
zasijeca
u
BILJESKE Nicolo
109
Matteo de Pozza.
di
Marino
STRANKAMA U DUBROVNIKU
Matteo de Pozza.
di
Nicolo
di
Nicolo de Pozza.
Savino
di
Michele de Giorgi.
Michele
di
Luciano
di
Savino de Georgi.
Savino de Georgi. Luca de Bonda. Michele di Luca de Giorgi Nicolo di Luca de Giorgi.
Marino
di
Svodovlje u
vili
vlastele Giorgi u Gruzu.
Matteo, Vladislavo, e Marino
fratelli
de Sorgo.
Orsato de Ragnina Busdo. Baldasare de Gozze. Giovanni de Gozze Tabacchino. Carlo de Natali.
Giovanni de Natali. de Cerva.
19.
Uz stase
lijepenku je iznutra ova biljeska, a tu su popisane prinjemacke, francuske, ruske, a Junijo Resti bio je cigli
uz Ingleze.
Monarchici Antonio di Luciano de Sorgo. Fr(ancese.) Nicolo di Luciano de Pozza. Ted(esco.) :
no
CPTJ.
Tomaso de
Fr.
di
Giugno de
SRD.
Bassegli. Fr.
Luca de Bonda. Raffaele de Gozze. Fr. Secondo de Bucchia. Fr.
Orsato
—
Resti. Ing(lese.)
Michele Marchese de Bona. Ted. Orsato de Ragnina Cicuta. Ted.
Giovanni de Bosdari. Martulo de Bosdari
Fr.
Fr.
Girolamo de Natali. Russ(o.) Marino de Slatarich. (?) Marino, Francesco, Michele, e Luca
Giovanni
Bernardo, e Giovanni Antonio, e Biagio
Matteo, e Giovanni
Ovo
je s
fratelli
fratelli
Nicolo, e Sigismondo
Giacomo de
de Caboga. Ted.
fratelli
fratelli
de Gradi. Russ.
de Ghedaldi. Fr.
28
Natali Russ.
rabosa jednoga vlastelina,
do ruba propasti,
de Zamagna. Russ.
de Caboga. Ted.
cute stanje svoga rodnoga grada, slo
fratelli
de Sorgo. Fr,
di Pietro
jer bilo
:
i
te je
znao
po svemu ispada,
intus
et in
da se do-
qaot capita, tot sententiae
.
.
.
CMPT KATHTiA JOKAHA. (HcTHHHTH
florabaj 3a
BpHJene OpaHuysa y Bokh h fly6poBHHKy).
no
HapojiHOM npHnoBHJeaafty c.no/KHO non
CABO HAKHTiEHOBHTi.
XEPUErHOBH.
Tom 3opHua
Hh
He 3a6HJeJiHJia,
iiaHHua JiHua noMOJiHJia;
CyHue cnasa,
a BHJia He cnaea,
6am
JleTH BHJia
na CBOJa KpHJia,
Te no;iehe c JlosheHa ojianHHe, Te cjiHJehe y BoKy KoTopcKy, na;ie BHJia no Bpx XI,o6pomTHiie,
KaKO
A
rpy^na no^HHyjia.
najia
KaKO ce
BHJia OAMOpHJia,
KjiHMe BHJia H3a CBera rjiaca,
Ha
ji,03HBa
CTapua HryMana
y ManacTHp jiimHu o^, CaBHne Bam Ha hmc TponoBHh JocHna, Ha My
BHJia pHJe^ roBopHJia He qyjem one HryMane,
„Aji'
He Hyjem,
Aji'
a;i'
xa6epa
neiviam,
Tbe (t>paHi;e3H npe^ajy BOJBOjiy,
Opejiajy ra y TypcKy opj^HJy,
My pycy nocHJeKy rjiasy, je mHJby uapy y CxaMfiojiy, Bam BOJBOziy KaiHha JoKana,
JXsi
JXa.
Cjyxpa eeqe npejtahe ra ihnma." Kaji
HryMan
pasyMHO, nepa npHXEaxHO, CHTHe KH>Hre pacxypHO BHJiy
0;i,Max ce je
Ha
je
H
;i:ocTa ce
A
Ka^a ce nojua yBaiHJia,
bojckc caKynHJio.
noji,H}Ke ce cxapau; HryMane,
C BojcKOM HAe noBHme HoBora, Te
ce cnycTH jiojhe as
HcnoA ABopa
MJia^a
Cp6HHe,
MnpKOBHha,
CP-R
112
Bam
—
SRD.
upKse ceeTora TooptjHJe, oko Apyivia nyra, je cxapau BOJCKy ypeAHO, H OBaKO HjHMa roBopHO: „MyJTe ijeuo, chbh cokojiobh, KaA Hajbese BOJCKa oji Opanueaa,
Te Te
KOji
aanazie
—
Ja caM noc;i'o y Hobh rjiacHHKa, Hcna;iHhe nyiuKy a6epHHKa;
Ho jyHaHKH Aa hx ;i,oqeKaMO." y pHJeqH, y Koje cy 6hjih, Orpaiie ce Bpaxa OTBopHiiie, Chjihh
paHLi,e3
6am
ca ^ocTa bojckc,
Eto boah BOJBO^y KaxHha, H;ie c HjHmc ynpas CyxopHHH. Bam HHJecy nouiJiu ao HryMHa, JXoK y Hobh nyqe a6epHHKa, Te rjiac ^a^e cxapy HryMany; Bojie JoKa CBeaaHHJex omh,
noKpHBCHa
jio
Kail nyuie
Aji'
OpaHuysH
ce ja;iy aocjcthjih,
JXa HeKajy, jia
y
seMJbHue upHe.
nymKy a6epHHKa,
BOJBOiiy
BOJBOAy rpa6e
nymKOM
Ca seMJbHuoM
;
—
onajiHme,
H>era cacraBHrne.
Kaji TO BHi]e cxapH HryMane,
Oh noBHKa
CBOJe coKOJioBe,
Te TH MOMLIH KaO COKOJIOBH Ha paHi;y3e jypnm yqHHHme, JXoK cy y rpaji Opanuyae yrnajiH IlIeceT rjiasa ftHivia OKHHyjiH,
Cbof BOJBo;iy
* ;i.o6po
ocbcthjih,
OcBCTHJiH, na ra caxpaHHJiH,
Bam
y upKBy npecBexora Cnaca,
JXyuia HjCMy y paj noMHBajia
!
A
qac' Te6H cxapne HryMane,
H
TBOJHJeM ;i,HHHHM COKOJIHMa.
KaTHhy JoKy hme h y khjHsh „XepuerHOBn" on T. K. rionoBHha, h nocra ce OBO HapoAHO npHnoBHJenaHae cna>Ke ca ohhm, luto je y roj kh^hsh o Ka*
THhy peneHO.
MORE
MUNJE
MUJI,
SIJEVAJU.
.
.
DRAGUTIN
ZAGREB.
HIRC.
Mjesec vise dana nije pala kaplja kise, nastala susa za bilje, omara za Ijudc zivotinje; presusilc sternc (bunari), Ijudi se zabrinuli sto ce piti, u ccmu kuhati prati. Trava je pozutjela, juzno ju zarko sunce sprzilo, kao lisce po cvatucem bilju. Smokva svija zalobno svoje lijepe, velike tamno-zelene plojke, a mnoga svrz grana stoji gola kao usred zime. Dapace maslina, koja i
i
i
i
i
i
i
ima tvrdo tlo
koznato
i
suho do
pod
pogiba za kisom,
lisce,
Mnogi
kraja.
jer joj je
vec listak smotao
se
i
kameno
uvenuo
i
pao
iskrivljeno deblo.
Katkad se na nebu pokazao na sjeveru rijina
istoku, slabe
ili
imena poceli
kupili se, pribirali
sve dalje
sirile
Nebo
otok Rab.
Krk govorio: ure pale
i
se i
zavilo
da
Bog dao!
i
dragi
razbijale
nam
Jaoh, ne ce dazd, sve ce
i
crno
kameni grad
i
Poslije
je
sedme
zvijezde se pokazale.
izgorit,
starac,
u
koje se
daleki
po plocnicima grada,
se
gonio oblacine
dok su drugi okomili glavu nada u nebeskim visinama razbija. Nebo
jedan
i
sedme ure
kaplje
vjetar,
mrke tmaste oblacine,
bi
Ma-
daleko tamo prama jugu,
oblacici
zastrle velebitske lance
poslije
prve debele
koji oblacak, no, jer se pojavio
nade, da ce pasti kisa. Uoci
pribrali se u
Bit ce dazda,
no za malo naskoci
—
kupiti
napokon se
je
i
dragi sjor, reci ce
gledali,
kako im se
se smilovalo,
pljusak
se spustio, Ijudi poceli ulicama bjezati. Kisa curi sa krovova, tece
po ulicama, sabire se u zljebove Ijudi odavna ocistili, nadajuci se sila
zemlju, osvjezila prirodu,
i
hrli
kisi,
u sterne (bunare), koje su
koja je preko
okrijepila
Ijude,
noci nakva-
svladala
omaru
i
dala pitku, svjezu vodu. Padala kisa do rana jutra, kada zacujem
podoh k prozoru. Oko mi seglo do otoka Raba; na ovoj se daljini more pjenilo, sumilo, buktilo, a na hiIjade bijelom pjenom orosenih valova valja se prama gradu Krku: silan
i
jak
sum
te
—
CP-B.
114
SRt).
Nastupilo je jugo, ono prezanimljivo vrijeme, kada valja gledati
snagu mora, koje se siri pred tobom u nedogled, kao pjeOtok Rab kao da je zastrla magla, ali nije to magla, vec pjena uzburkana mora. Zelis li gledati jugo u pravoj slid, u pravom velicju, valja poci u Krk do luke valobrana. U luci je ono tek uzbibano, silu
i
nito jezero.
i
po
koj valic udari o rivu (obalu)
morskom mutnom love
se rasprasuje na
ili
du, dosli djecaci, bacaju tunju (povraz), da u
od
Posavsi
gruvaju topovi,
Cio dizu
si
se
prama grada,
a
kad
mora, kao da se radaju,
Uz ogromne
zalu.
da
stao na pecinu, gledas veleban prizor.
si
oblio mlijekom. Valovi, katkad sto iz
kao
tutnjavu
zacujes
uz obalu gradsku zakuhao od bijesa, a daleko
je zaliv
kao da
do valobrana,
luke
pruribu.
na vrhu
daleko
su grohoti,
samu obalu morskoga pruda, koje
od je
zala
vec
valjajuci
obli,
ispod nekojih kuca
valobran,
zalo
vise metara dugi,
i
se
frankopanskoga
i
ima plitvaca, a uz dugo vremena lezalo i
mrtvo.
Val juga ne
kao onaj bure, vec se valja lagano. Vjetar
hrli,
izdube more poput golema korita, val se nadigne, zaobli
prama lupa,
Kad
obali.
razbija
se
pjeni
i
segnuo obale, udari o ponasa,
se,
sto
se vraca. Prije sto se povratio, da ga nestane val,
pa ga podbije
tanke
daske,
puca
staklo.
silno
i
Kako
a
trijeske,
ili
valovi hrle do kraja
krupnije kamenje, a ovo, kako
takoder pucanje. More ga opet traje ta igra
valja
katkad
valova
prama plitvacima
preskoci, vec se razbija u vise
opet grabi ne
valova, koji
tako se
val razlijeva u
i
je Ijute borbe,
koji ce
i
u
koga
sobom
oponasa tako po-
i
udaraju o
bijesni
tu se zapjene, preko njih pjenom laze, more poput mlijecnih slapova. Kako su pecine
Valovi se podbijaju
sa
stisa.
spustajuci
tice,
Ijeni,
kao da
Kada se hridinama, ne moze da
se vjetar
visokim
i
drugi
lomio suhe,
bi
pricinja,
se naglo kotrlja, i
opet
i
hrli
potezu
obale,
povraca
dok
dotle,
se
ti
kamenje,
i
mogao
u moru,
sada puca u moru, kao da
i
letve
pecine
ponijeti
je
spusta
i
i
se
val ih li-
u
plitvaci razdije-
raznim pravcima. daljini,
i
tamo puca
i
tutnji,
i
tamo
prebiti.
kako more udara o pecine duga valose, preko valobrana skace s druge strane pada u more, a jos je zanimljivije upraviti oko prama Zanimljivo
je gledati,
brana, kako pljuska, zabijeli
i
MORE
HUJI,
MUNJE SlJEVAJU
115
onim kucama, sto se uzidase u morske litice, koje stenju od snage, kao kule frankopanskoga grada. morskoga bijesa, sile Daleko tamo, more je crno kao tinta, sprijeda tamno ili jasno-zeleno, uz obalu mutno od morskoga bilja pijeska. Nad uzburkanim morem raskrilili se ugledni galebovi, kojima vjetar zato ostavljaju more, da mirno kruze nad mota na sve strane gradskom lukom. Poslije osme ure prodrli ispod oblaka prvi bukti traci „vodena" sunca, nebo se prosvijetljava, no jugo huci i
i
i
i
i
dalje
.
.
Posao sam k moru oko 1 dosao do sam buku, a, kad sam i
1
ure.
Vec
uskipjelo, udaralo o zidove, skakalo preko rive tako, da su
pred valovima
Ijudi
bjezali.
podaleka zacuo
iz
da
luke, vidim, i
je
more opet
zalijevalo cestu
Na valobranu
pribralo
stisnulo u kutu, jer je more uzbijesnilo taosoba kovom snagom, kako se ne gleda za svakoga juga. Podem tamo da kad sam dosao do jedne vile, vidim da je cesta mokra i, se nekoliko
i
i
more pljuska daleko prama obali. Rivom uz valobran nijesi morasprasegao proci, jer je bijesno more skakalo preko njega nom se pjenom bacalo u luku. Podem kraj vile uz gromace, zagledam u jednom vinogradu osamljenu pecinu podem do nje, da s njezine visine gledam i
i
Tako
bijesno more.
i
je
zakuhalo, tako bijase silno, da su se valoyi
segnuli malone do prvoga sprata onih kuca, koje Povrativsi
mnogo
se
na
sjeverni
koji su skocili
Ijudi,
spase brodove
luke,
kraj
vidim
sam spomenuo. da se
na noge, da od „divljega elementa"
ponovno
brodice. Pritegnuli su ih posve k obali,
i
kamenih
skupilo
do drugoga tako, da bi lako preko njih prosao. Drugi opet skocili, da spase barke, kojima se more igralo kao Ijuskom od oraha prijetilo, da ih razbije na zestokoj pecini. Uzasno bijase gledati, kako su veslali, kako su se protiv valova borili, sad bili na visini, sad u ih
svezali
oko
stupova
i
privukli ih jedan
i
dubini, sad na zali
i
drugom
kraju vala. Nekoji priskocili,
nejaka djeca oko majke svoje.
pomognu mlada
pa
ih
pote-
sretno pritegnuli do brodova, oko kojih su se pribrale kao
svojim savjetom,
stabla
od
a
Dosli
dosao
stari i
i
pazitelj
vjesti
mornari,
setalista,
da
da spasi
ocite propasti.
Poslije jedne ure posao sam iz franjevackog samostana sa casnim gvardijanom Stankom Dujmovicetn, da fotografski snimimo
CP-B.
116
—
SRD.
smo na sjevero-zapadnu stranu zadok smo nasli zgodno mjesto. probijajuci se medu skrapama, banusmo Penjuci se gromacama zacusmo potresnu buku. Kad sam skocio u jedan niaslinjak preko gromace, zagledam pod sobom najzanimljivije morsko danasnji osobiti pojav. posli
liva;
preko tora
Posli
obora,
i
i
i
mjesto grada Krka.
raspucanim na 10 m. vije u vapnenim osoljenim pecinama kosa raspuklina, od jugo-istoka prama sjeverozapadu duga sigurno 100 m., u pocetku siroka, dok se prama svojim se dnom nadigla. kraju suzila poput klina Ovdje je more kuhalo od bijesa nijesi vidio ino do morske pjene, koja bijase na metar debela, na povrsini zuckasta, spoda Pukla
i
sokim
i
i
U
bijela.
Kako
ovu raspuklinu udaralo
je
se val naglo valjao, udario bi
stvorio kisu
poletio
i
kutic raspuklinc.
kao
Sad se
cista
je
more svom zestinom svojom. desnu
pjena
vracao,
do
liticu,
prsnuo u zrak,
kraja,
sasav
svaki
u
da drugi val ponovno udari
da se da potece kamenim zljebicima pjenom u stotine slapica posegne mora, no prije sto ga se segnuo, udario je novi val i
i
i
kamenim tlom pod nasim nogama.^ Srhovi mi prosli tijelom, kad smo stajali na rubu
tresao
Do
pasti.
Kad iz
ocite pro-
povrh druge.
ove raspukline nadigle se pecine jedna razlio se, napunio bi supljine poput jezeraca naletio
je val
i
kojih se pjena rusila slapicima.
Uz metar bica
i
morski bijase snaga mora vidljiva;
zal
morsko
vise visoko
bilje,
puzeve, skoljke
nanijelo je na i
druga morska
bijase neciste, zagasite boje.
i
nebo u crno, valovi dalje trijepo prozorima pocele udarati debele kaplje. Spu-
Poslije trece ure zavilo se skali stila
i
lupali
se kisa
i
i
svaki bi cas pljusnula o stakla, a jako jugo treslo
prozorima, vratima
i
drmalo
kamenom kucom
iz
koje
sam gledao
1 Znamenite sii na nasem moru tako zvane „Rikavice'. To su okna na obali u neposrcdnnj blizini mora, njihov donji otvor potopilo je more, a gornji je na povrsini, obicno 2 3 m. iznad morskoga nivoa. Takva jo rikavica na diibrovackoj obali kod sv. Dnrda, jcdna u Betinoj spiJji i opet jedna na dubrovackoj obali prama Lokrumu (po prof. Cvijicu.) Velika je rikavica na juznoj obali otoka Mljeta, nedaleko Babina polja gdje more kroz jednn raspuklinu i dva okna udara tolikom snagom i bukom, da se cuje ua uru i po daleko. Vise rikavica ima uz obalu morsku od Cavtata D. H. do ulaza u Boku Kotorsku.
—
MORE to velicje prirode.
huci krile
i
buci,
Mora od
vjetar je tako
a
lastavice
HUJI,
i
galebovi
MUNJE SIJEVAJU
kise nijesam vidio.
ojacao,
nijesii
mu
117
smetalo bjesomucno more. Veliko jako od sto je tromo prama zapadu spustilo se na Kormat, da tamo prenoci. nije
letjelo
i
sam cuo kako
ali
da je svijao stabla, a lakomogli prkositi. No vranania
i
vise
komada
skolj
(otocic)
CP-R
118
Oko
cetvrte
ure
—
SRD.
pak
prosvijetlilo se,
otvorilo
mi se more
opet do Raba, opazio sam, da vjetar jenja, da se more toliko ne
oko pete ure ono
pjeni, a
stolnoj crkvi
Oko osme
svojom
ure u
vecer
ako
poprimila
priroda
Tisina je nastala,
andeo na
primirilo,
se
uzbibano.
bijase
pokretni
lice,
okrenuo prama
se trubljom
uzivala
i
prijatno
istoku.
moja dusa na drugom
je
velebnom pojavu, koji prati jugovinu: na sijevanju munja. Poprijeko mora pruzio se oblak-slojnjak u kojem su munje carobno rasvijetlile sijevale sad u jednom, sad u drugom kraju cio oblak. Tamo prama otoku Rabu nebo je drhtalo od munje, i
koja
segnula oblacnih
se
strijele
u more.
Cas
bi
sjajem, rastegnula se
i
a
visina,
iz
oblaka
ognjene
padale
munja bijelim, cas zuckastim tamnu povrsinu mora.
zadrhtala
obasjala
Za malo pojavi se sijevanje jos jace prama sjevero-zapadu. Tu je nebo drhtalo osobitom snagom, a kako bijase oblak nizak, lepezasto, oponasajuci sjeverni zar ili polarnu sirile se munje zoru. Na vedrim mjestima neba, a medu oblacima, milo su treptale vjecne luci, sjajne zvijezde. Pravcem prama zapadu zagledam na punti (rtu) Veji crveno svijetlo, koje su zapalili, da brodovima veliko crveno svijetlo, sto se oznace put u luku, no zagledam pomicalo prama gradu kao ognjeno oko. Zacujem zvizduk; bio je parobrod, koji je plovio od dalmatinske obale, da se u luci usidri, sto mu za dana radi jugovine ne bijase moguce. Posao nasao tu Ijudi, koji se skupili, ne da vide parosam do luke brod, vec da cuju, nije li pretrpio stetu, no dosao je cio drugoga dana rano u jutro otplovio put Pulja. Grad se zabrinuo vise radi parobroda, koji plovi svakoga dana izmedu Rijeke Krka. Prosla peta, parobroda nema, dosla i
i
i
i
ga jos nema, kad dolete kamenom ulicom kola, stanu pred postom donesu glas, da se je parobrod teskom mukom dopremila usidrio pred Malinskom, gdje su kola primila postu je u Krk. Sada je Ijudima olaksalo. sesta, ali
i
i
Parobrodu zurno,
taj
malinske.
su
je
ime „Sokol"
mu dan
„pala
i
ma
krila"
da za lijepa vremena plovi i
on
se zaklonio
pod
hridi
MORE
U kidali
a bilo je to
jutro,
raspadali
i
andeo
MUNJE SIJEVAJU
rujna, pocelo se vedriti, oblaci se
14.
kise
poslije
na stolnoj crkvi
je
poput od Velebita nategnula butrubio prama sjevero-istoku, nebo svjez,
se zaodjelo u carno juzno plavetnilo, se vesela srca
dali
na posao
(A OA A/IEKCAHI1.PA
LlacpeA
i
ca;i,a,
Uoji ApBCTOM, no;i jaBOpOM,
na
o;iMap6.
c'
LLIaSaT 6eme, jian o^Mopa,
Cbh
—
OKO hbera npHnesajiH xepyBHHH, aH}]ejiH
H
Taj
Yeejia 0;i;
jaBop
My
}Kejx2iH
jejina
Pbe 6eLue
rpana
H
;i,OHece Bo;i,e
CBere
ra
Ha
3aTpaM
—
3ajiH jaBop, na boaohoc yaa Ae6>no OHAe Meie.
BH;i,e
—
„r6 caM, Bo>Ke, ax xa jKena. 3a6patt)eH0 Bohe 6pajia
JXa
jieTOM jiaKHM
caKpHBena,
A,;i
—
caBexy SMHJHHOMe
ona
—
Menn
;i,ajia."
—
no najiory
—
„Myj A;i.aMe,
:
PasrHesH ce 6jiarH Bo^e, Te A;i,aMa jihiuh CBera Oocy^Huy yae mena
—
nocyl3Hua caAeJbana.
O^e au^o
Focno;! pene
Moj npeMHJIH ;iHBHH CTBope" -
Jejia
6ho,
E4)paT 6;iH30, THrpnc xy BoAC xjia;i,He AOBO^bane Te ani^ejiy Bo;i,OHomH TBopau; pyxoM caMO Mane.
A)
yHHTe;ba aP'M. rMMHasHje y riHpoTy.
Ho
cjiase npeBHiuFtera.
/I,ejia
krasan je jesenski dan osvanuo!
KySMAHOBMTiA,
paja, 6o>KJer
barcice pustile jedra, Ijudi
ry c/i E nOTEO3
Focno;! seMJby Kaji je CTBapo
Ce;i,eo je,
119
oblacice, a ovi se u zraku rasplinuli
u
dima. Zrak bijase rica,
HUJI,
je,
roxoBH
Hy
sa n^era.
ca;i;
AilaMy
.
.
FycJie rpa/i,H
sap
.
oji
jxo jejia ?
xe cxeapH
noH;ia ce^e npeiwa pajy,
Ha
CBe
E, xy
h 6yrapH.
ry;i,H
xBapKy
oji
HCKOHa
Cp6HH yse y 6amxHHy JXa Hcnesa
.
.
.
jia
—
onjiane
XlyuiaHOBy xexoEHHy.
-
CP-h
120
oxpa6pH,
JXa.
jia
hcjimmh,
—
cnpeMH ocBexHHKe KpyHHlUe BCHHOM CJiaBOM
ria jia
JXa
OpamaMKe saTOMHHKC.
H
jia
xeiuH h OHa;i,H
—
SRD.
JXa oneea, jia npocjiasH
—
HMe, jesHK H jynamTBO JXa npoKyne, jxa HCTpe6H Hecyrjiacje, HeBajbaiuTBO.
—
Jep no 6o>KJeM no uajiory obc
—
TyH
A peHHMa npHMe
Ha Cp6HJy
CBexe Fycyie JaBopoBC
Cjio6o;iHJy.
Auf)0
Cp6y H3;iy6HO
USPOMENA O PADU REPUBLIKE. CRTiCA PRI
KONACXOM PADU REPUBL
VRb'CIC.A,
1
KE.
.1.
MILOVIC.
Za vladanja slavne dubrovacke republike Stonski Rat (posve ostale pogranicne zemlje do Dubrovnika, pripadahu vlasleli u carinu. Na toj carini zivljahu domaci polovnici kmeti; a gdje sc opazala praznina, sama su Ijiidi: Srbije, gdje bi ill vlastela dozivala niomcad iz Herceg-Bosne luostrvo PeljeSac), kao
i
i
i
Platan na Trstenome blizu
za
domace djevojke udomili
pogodbc. Polovnici su
im
vlastela
bili
ondje, gdje bi
kmeti trebalo
gospodari
i
je
suci.
Gozze.
ini
trebalo,
uz slabe
da se u svemu pokore, Bill
jer
su obvezani, da svaki
njegov zamjenik dode na sluzbu na carinu u Dubrovnik svome gosparu za 90 dana na godinu, kad bi
pojedini domacin ili
i
gradine
ga k sebi pozvao.
ili
SRD.
CP"B
122
Kao
sto cijeli sindikati, a
pripadahu jednom gosparu sindikata, bijase vlastitost
Bilo je god.
1808.,
odmah
kad
i
pojedino
ili
djelomicno
selo,
odlomak Trpanjskog Bassegli-Gozze". gospode „Zamagne ;
tako
i
Vrucica,
i
poslije „Tri kralja"
na poziv „gospara"
pode na sluzbu u Dubrovnik Marko Dogo iz Gornje Vrucice, Marko Dogo, koji je izmedu svojijeh dozivljaja o padu republike ovo pricao: „Uoci 30. januara, kadno se gospar Palo nalazio u Trstenomu s nama, cetiri kmeta, koji smo bili: ja, Jozo Buc, Ante Pala
de'
Bassegli-Gozze
Pero rodaci Bakic u njegovu dardinu (perivoju) pokrivajuc stabla naranaca da ne pozebu, dode neki sodat (vojnik), te preda knjigu i
(pismo).
Od koga
je to bilo
ne znam;
Izvornik u gradini Gozze
sto se u
jesten
gradu radilo
da je
knjigu, rece
i
republika
snovalo.
nam
je bilo
poznato
na Trstenome.
Gospar
na sabatini
nam da cemo
niti
je
(koncu),
slobodno bio obavi-
netom
jer
procita
sutra s njime svakako u grad".
„Kako je naredio, tako podosmo u jutro na 30. januara s gosparom Palom * nas cetiri kmeta. Na glavnim vratima od grada ugledasmo jaku cetu Franceza, koja nas bez ikakve smetnje pusti u grad. Mi u grad, a u gradu poredano mnostvo franceskijeh vojnika po svim ulicama. Mi prodosmo kroz redove preko i
* U Dubrovniku su ga svi zvali gospar Palo, a spara Pala mjeste prezimena Gozze.
i
sad kazu u go-
USPOMENA O PADU REPUBLIKE
123
nam
niko ni slamke bacio, te doGospe. Gospara doceka njegova obitelj sa pozdravom suzama na ocima; on se od nas rastavi, a mi cetverica ostasmo na ulazu u vratima, dok do malo casa dode k nama neki Gabriele, gosparev sluga. U ime gosparevo
Place Velike (Stradone), a da dosmo u kucu gospara kod i
Dvor Gozze pokriven penjacicom u Dubrovniku.
nam
praha, olova, pusaka i maceva, a da branimo ulaz, zivu glavu ne dademo stupit unutra bez gospareva dopusta".
predade te
nikomu pod
„Na zapovijed ko da im
Francezi,
tu ostasmo. Mislili
se
otme
i
smo toga casa, ako dodu cemo svi svrsiti, da
odrva; zato
SRD.
CPB.
124 nas kuca ne ce nigda
jasmo tuzni
Ona
zamisljene,
do§la
nas je
te
nam
dala
i
casu vina,
miso morila
tako bi-
i
vi-
je
nama
k
kriomice po
da se
osokolila nas,
i
je
korte (dvora) tovijerna (gostiona)
gospareve
„Bila je blizu Jele Mortidzije. djela
Ova nas
vidjeti.
zalosni".
i
nista ne strasimo, jer da su Francezi
vlastele,
telji
vljeni,
„pa
a neprija-
ste tu
posta-
i
na strazu samo,
veli,
gospar
se
pucana
prijatelji
jer
Ovi
Franceza".
boji
nas glas dobre Jele nesto obeseli. I
gospareva
neka
sluga,
zgurava zguravica,
nam
isto,
bru uzinu,
hana
sto
rece
kad nam donese domjesto
nekoliko
razenog
boba,
vode,
Nike,
(skrtica)
ku-
kruha
obicavasmo
i
primati
druge dneve".
„Noc
nastade.
neka smo
I
dobro zaniandalili vrata, isto je trebalo da na izmjenice dva po dva cuvamo kortu (vrata). Kroz cijelu bogovjetnu noc, koja za nas nigda nije mogla da
bili
prode, culi
jedino bahat po
cega se
plokati,
U
smo
zoru na
il\
nijesmo
31. januara
bojali.
u
crkvi
Male Brace zacusmo veliko zvono, gdje zvoni „Zdravu Mariju".
„Cim Gabriele,
svanulo,
donese
dode
nam
onaj
rakije,
i
otvori vrata, te nas stavi na strazu,
ko
i
jucer".
Ulica u Dubrovniku.
„Nije proslo ni pet casa, jedan Francez, ogrnut kabanicom, jos s gorucijem
fenjerom u
sud rukom: „Zasto ne
ruci,
izlazite?
dode k nama,
te
ce
nam ma-
(Pourquoi ne sortez pas?)" Mi
mu
USPOMENA O PADU REPUBLIKE ne odgovorismo, a on ce
nam
predomislio,
se
cim
125
nas je razgledo,
opet: Oprostite, oprostite! (Pardon, pardon!),
pregrst cigara ispod kabanice
„Osam
ura
ode".
i
na „Zvoniku",
zazvonilo
bijase
nas gospar prolazahu Francezi. Do malo side odjeven u crno, tako da na njemu ne opazismo ni i
a
bijase vas
smucen
i
Francezima, kroz koje kuci
i
a put
k
Dvora
nama
vas
bijele kosulje,
nam da ga
kao krpa. Zapovjedi
blijed
odma
timo do Dvora, sto
te
dade nam
pra-
poslusasmo. Dvor nadosmo opkoljen
gospar prode u Dvor,
a
mi se
onamo u Dvoru radi". podosmo po gospara, kako nam
povratili
ne znali sto se
i
„Po podne
Do malo on
i
uza
zama na ocima. jedna gospoda, odvrati
:
nj
druga
Otpratismo te
ga zapita:
vlastela izidu
ga
blijedi
bio naredio.
kao krpa su-
doma, a na pragu ga doceka tamo? On masuci rukom
Sto je
Finis reipublicae!"
„lza
ovoga
vikati: Zivio
svjetina se razilazila
mimo
nasu kucu.
nas veliki car Napoleon!! (Vive
le
Culo se em-
notre grand
pereur Napoleon!!)".
„Pucani Dubrovcani pjevahu
i
naski
i
franceski:
Chantez la chanson Vous bons domestiques Chantez la chanson Au general Marraont! Pjevajte pjesmicu,
Sve nase sluge Pjevajte pjesmicu Vojvodi Marmontu
dana otpravio me s druzinom gospar Palo, te se ja s njim za vazda halanio, kao sto je istoga dana car Napoleon poslao dubrovacku vlastelu na salamet". „Istoga
HAPO;iHA BE3HJIAHKA yMJETHOCT y CJIOBOZIHOM /XYBPOBHHKy. JEJIHUA BEHOBHTiEBA
CAPAJEBO.
y noHOCHTO
ji,y6poBsmKe peny6;iHKe
;io6a
ueajia je h na-
yMJexHOcr cjaJHHM cJio6oiiHHM >khbotom. O tom HaM jacHO roBope CTapH, neyBexJiH uBHJeuH h3 6yJHora CBHJexa BesHJiaMKe opHaivieHTajiHe 4^;iope, kojh cy Ha >KajiocT bcjimkom po;i.Ha BesHJiaMKa
BehHHOM Beh oAHemeHH h3 ;i,OMOBHHe, na ce tck y pyKaMa KOJiHMHHe oiiymeBJbeHHx npHBaTHHKa najiasH join no Koja
neHjH-
xoBa ycnoMCHa.
OpeKpacHH HapoiiHH cehjiobcs, BeseH /i,OMahoM cbhjiom y Mapo6HO jiHJenHM TexHHKaMa: „nyHjeHHue", „3aBe3e", „H3MeTH", na OH;ia
MJiai^n CEHJienn
„nomaBJiH" bcsobh h3 OKOvnnue jiy6po-
BaqKe, Te KHuinhn hjih mijue na „Kajy;iHhe", „Kp6e3H" h ;i,HBHe
Kepe „6HcepHHue" MaiviHJie cy omh noxjiennHX paHuy3a Beh 3a Hanojieona (a Beh n npnje), a ;i,aKaKO h nocjinje. >Ka,;iocHO je, jia je Ta noxjiena nuiJia raKO Aa^iexo, a^ je to ;ihbho napoiiHO UBHJehe ^anac totobo nocBe Hnmynano h3 AOMahe rpyjie, na ce TyJ^HH HjHMe KHTH
UOA Ty}]HHCKHM CBOJHM HMCHOM.
JXauauiiha HHTejiHrenuHJa
moac laKO
4)paHij[ycKe
MHHX ;i,y6poBaHKHx
ojiano,
BJia;i,HKa
^aMa /],y6pOBKHHja KJiansa ce ;iyxy nnje 6hjio o;ijihjia HMKa^a
Kao
(njieMKHita), Koje cy hochjic cpncKe
H xpBaxcKe BesoBe h ibnua ce nonocHJie. HAeajine
;i.yuie
npo(|)ecop ;i,0MahH
(Mei^y
THMa
ByjiexHh-ByKacoBHh,
Be3
ycnjexH, jiok
Sajiy^y ce xpce neKe
oco6hto yHHxe.'bHua JejiKa yq.
Hhkc BajiapnH
h
Mnni,
;i,p.),
jia.
jmruy y uhjchh. Ta pozi,ojby6Ha MHcao ne momcc ce sa iby ne 3arpHJe caB jkchckh CBHJex h3 KpyroBa
HHxeJiHreHu.HJe ose OKOJinue.
KHjH}KeBHHn,H H yMJexHHUH CBHx cjioBencKHx HapOii,a ycxajy
y HOBHJe Ao6a y o6paHy napoiiHHX xeKCXHJia, mH6ajyhH HponnjoM upeuijepaHO
KyjixMBafce >KeHCKe Mo^e, Kojy FlapHS jiHKxyje.
Hs
HAPOflHA BESHJIAHKA YMJETHOCT
127
BpeMena MO>Ke ce HnaK h mo;ih njiac thmc Mojwe u Mopa y AHBHy xapMOHHJy cnajaTH Homeft-e h H^eroBaibe ^paroujene Hapo;i,He, aoMahe eesHJiaHKe yMJeiHOCTH. KaKO ce h. np. cjiaBHH nojbaqKH khjHjkcbhhk omrpo pyra pasjiora ecreTHKe
h
;i,yxa
haxH HeKH TpH6yT, ana ce
CBOJHM seMJbaKHFbaMa, Bejiehn: „Z robotkami kobieceni tak samo postepowala pielna pani, w uzywanin, temi sie tylko zajmujac, ktore gloszono jako modne i
szczegolniej
w Paryzy/-^
(I,
J.
Kraszewski Rodzenstvo. Krakow :
1
884.).
A
KaKO HanpoTHB jiaHamHie 6eqKe apHCTOKpaxKHHae oko ;i.Bopa H EiHpoM seMJbe uMJCHe H MHJiyjy Hame /iHJene bcsobc! Bpjio necTe H3./io>K6e, npe;i,aBaH3a h ehjccth no H^eiviaMKHM rjiacHJiHMa roBope HaM o tomc MHJiOBaHiy, Koje HaM lonjio cnoMHHjy crapy
CJiaBy ;iy6poBaqKy
.
.
BapyHHua Ida von Novakovic nee Stuart-Stanclif, ocoSHxa jby6HTejbHi;a name Hapoixne Bhjic, nHcajia mh je: „Es ist eine Volkskunst die ganz neue Valeurs in Farbe und Bewegung gebracht hat". (To je napojiHa yMJexHOcr Koja je yBCJia cacBHM HOBe unjene y 6oJH h KpexaH^y). Tko 6h H36poJHO CBC H3JaBe HajiHK OBOJ, KOJe ja pcBHO ca6HpeM, ne 6h jajia xjia;iHe /lyrne
Cmape Mjecra; a
o;i,
.
.
jih
sarpH-
.
WLpadui^uje MHJiora
po;i,a
y BesoBHMa HMa;iy o6h;iho
fcHx OBzije npuiH cyniMJiaH, jby6aK nap. H3ry6.T3eH
3ByK H3 CTapHx AaHa, hjih no3;i.paB, kojh naM 6HJejie 4)HHe pyKe Ao6auyjy Hoce HaM ohh. TaJHa, HeoziojbHBa cnara /[c^kh y thm BesoBHMa, y toj 6aii[THHH HauiHx npetja, y opnaMeHTHMa, mhjh ce TparoBH ry6e y ;iaBHO, jiaBHO ;i,o6a. JlereH^e nonyx jiaKHx cjeHH ny3e Kpo3 mapoJiHKO uBHJeiie thx Be30Ba, a crape 6aJKe 6;iHJeAHM OMHMa rjie^ajy na nac h3 yMJerHHHKHx xexHHKa obhx pa;iOBa. Ax, h opnaMeHxe h xexHHKe nojiHJesa cJiaxKH MHpHC cafcajiaqKe noesHJe naJHHTHMHHJera CjioBencTBa.
HamH Be30BH
MyilHH cy TH
co6oM Byqe xeper h
i;a je
o;i
!
CsaKH
o6;ihk
HsHxob Kao ^a
BHJCKOBa. CHJian ocjeqaj Jie>KH y noMHCJiH, h nauiH jta>khbot aho tc ujejinne
Ham ^lymeBHH
—
uBHJehe rora CTa6jia o;i, BHJCKOBa. HeKOJiHKO cxapHx ;i,y6poBaMKHx sesoBa. FjiCAajyhH y HjHx HaiuHjH BesoBH,
* je
C
zi,a
>KeHCKHM
je
cy
panoM hcto teko HHHHjia nHJena rocne:
cano sa OHe, Koje cy pasBUKariH Kao MonHe HapoHHTO y FlapHsy.
HMam ;i:yiiia
saHHMana ce
—
Cpt^-
128
SRD.
Zly6oKH je to nHexcT, kojh OBJia^a cpue Hame npe;i pajiOBHMa h3 pyKy HaiuHx npetja! TeujKa CBHJia, tciuko cxapo sjiaTo! Ha h axo cy 6oje jtocra H36;iHJe;i,HJie, aKO je h HnaK HaM HHuiTa MOJbau eeh narpHsao HeKa^aity msjiy, „culapy CAaey ii ciuape jyHane" npHKpHBene rycxHM bcjiom
MH
ce sanece.
,
—
—
HCTopHJe H 6aJKe. y TaKOBy 6;TH3HHy ne yMHJe /la npHHece, TCTOM He MOH
Oco6hto
Koje cy „OHu'' HeKa;i.a hochjih. je
h^hxobhx
Kyuaj
cJiyma.io
TaKBHM hhthmh;i,a yqHHe CTBapH,
xa.^.HHe.
OjxHJejio, Koje
h qyBa.TO TonjiHHy HdHXObc
cpzi,aLi,a
HaMa je Kao ^a TaJHH AaH >KHB0Ta jom nanyhbyje MpTBe OBe xajbHHe, KpyTH 6poKaT, MeKy K^jx^i^y. OBaKBHM ocjehaJHwa
KpBH.
CTajajia
caM y ;iy6poBaqKOM Myaejy
npe;i,
BexpHHaMa, r^je ce qy-
Bajy CBHJiene xa.ijHHe cjiaBHHx ;],y6poBaqKHX CHHOBa.
HHJe Moryhe mhcjihth i],y6p0BHHKa, a
Ha
THcyh.TseTHH
>khbot
CJio6oii,Hor
ce y hcto ;io6a ne cjcthmo na Hajiipa}KecHHJH
;i,a
AHO Tora >KHBOTa: na npeKpacny napoAHy BCSHJiaHKy yMJCTHOCT.
PRILOG RADNJI GOS.
J.
BELOVICEVE priopcio A.
VUCETIC.
Pismo dubrovacke vladike (plemickinje) Mare Rafove Guceticeve
iz
Trstenoga
avgusta 1704. gospodi Mariji Aligreti
1.
u
Dubrovnik.
S dvora la signora joj
:
Alia molto lllustre Signora mla osservandissima
Maria
Alligretti. Ragiisa.
vrlo postovanoj (Iz
nutra
:)
(Prijevod)
gospodi gospodi Mariji
M.o
III a
SigA Alia
Moja Prepost.a Moja draga Gospo poscigliem
:
Presvijetloj
Alligretti
Oss.f'K^
mo-
Dubrovnik.
(Prijevod
:)
Presv.a
Gosp.o
mi chiesc tebi para;-"^
cinnit osuscit i
posigljem
i
desegnat,-
ti
dva para priliepaka,
ma
sctogod skladno
^
i
koje
kako
dua sa osuscit a dua sa demollim te rezzi Pauli Vizinoj,
cetir nare, ^
segnat, ako se toliko plachja.
da usme u Anke Sauine,
i
u Luzie R(X)edize'^
alii
suilenize
scip-
koue' sa jedne mahramize, neka mi Paula slauuij desegn,^ kako gnoj para, a scto okurrii^" spenze, ^^ ja chju suekoliko pla'*
i
PRILOG RADNJI
titi.
Kompatiscate
G.
J.
BELOVICEVE
na inkommodu,^-^ koi
^-
129
uam dauam
suega saerza ostajem sa uasda Di V. M. seg Presvj. Gospodstva)
vjajuchi uas
is
Cannosa
il
primo Agosto 1704 (Trsteno
di
Affett.ma arnica
Marra
di
1.
i
posdra111. a
(Va-
avgusta)
(Prcljubazna prijateljica)
Raf.
Gozze (Mara Rafova Guceticeva.)
Transkripcija: Moja draga Gospo posiljem mi ces para;
"^
cinit osusit i
posiljem
i
cetir nare,^
ako se toliko placa.
^^.,>i_tf
desenjat,-
I
molim
ti
ma
dva
para
dva za osusit te
prilijepaka/
stogod skladno*
i
kako
koje tebi
dva
za
desenjat,
red Pavli Vicinoj,
da
uzme
a
u
—
CPT).
130
SRD.
Gospa Mara Guceticeva, koja salje pismo, pripada glasood koje je jos ostao lijepi Ijetnikovac kraj Dubrovnika, koji je jednako Trstenome u parkom s krasnim dva gorostasna platana ne daleko od njega. Ljena glasu kao tnikovac s parkom pripada sada potomku slavne porodice Vitu porodici Gucetica,
vitoj
i
pi.
Gozze-Bassegli.
Gospoda Marija ckijeh
i
pismo u Dubropucana dubrovavladika dubrovacka Gucetic dava ovoj goAlligretti,
od
vnik, pripada jednoj
naslov, koji
kojoj je poslato
porodica
naj starijih
spodi, temelji se na realnoj podlozi.
Herceg-Bosne a njihov se pocetak ove porodice u Dubrovniku. Prezime nije izvorno, jer dolazi od imena Radoslav ill Rado, koje je potalijanceno u Alligretti. Oni se spominju u Dubrovniku vec XIV. v. Prvi te dode u Dubrovnik bjese Brajko Radosaljic 1360. god. ili jos prije. Kao trgovac donese sobom djeca mu. Neki se od ove poro-svoje imanje. Za njim dodu dice nazvase Alligretti, drugi de Gradic a treci Luginjic. Oni su su porijetlom
Alligretti
iz
Bilo je vise grana
gubi u tami starine.
i
bill
upisani u bratstvo Sv. Antonija, kao svi bolji pucani,
su svoj pucanski grb Radosaljica
ali
;
veoma
vijeka upisan u Antunine 1466.,
potomci se nazvase priskoci
njemu
po
grba
njihova
Alligretti bjese
ili
zvali
jednom u pomoc dubrovackoj
tri.
trgovac
ga
su
Sincevic.
bilo
je
bogati
Kao
Sincic,
vrlo
republici
u jutro knezevi sviraci
Medu
potomcima
kad
je
za ovu njegovu osobitu zaslugu
te
odlucilo se da svake subote i
njegovi
a
bogat trgovac
drzava bila u velikoj nevolji,
imadu njemu
od
Jedan
Simun XV.
knezu,
i
imali
i
svirati
jutrenku
pred
Velikim Crevljarima. To se opsluzivalo
za
ili
glazbari
kucom u ulici dugo vremena
sve dok potomci ne otklonise ovu postu na korist otara Propeca u crkvi
rom.
sv.
Vlaha
i
Jednomu od
tako se otada jutrenka vrsila pred ovim Alligretta
i
njegovoj
redne zasluge prema caru Rudolfu istog cara
diplomom od
nasljedno u muskoj knjizi Div,
i
8.
II.
trojici
zenskoj lozi
koje
i
smo mi ovdje
navode gosp. Beloviceve.
za
ota-
izvan-
podijeljeno je plemstvo od
marta 1582. god.; to plemstvo bjese
diplom
de Cane, u Dubrovniku od god.
Ovo pismo,
brace
je bio
registrovan u
1588-9.
donijeli,
potvrduje donekle
DUBROVNIKU PRIGODOM OBLJETNICE PADA REPUBLIKE. MOSTAR.
STIJEPO
OD A. T^i ^
bje.
Kroz
puste
lagano I
gomile
vjekova
jos tvrdo dizes kamenito tjeme pri morskom zalu, dok te val Jadrana njise.
gorda glava gorostasa snenog tiho se Ijulja, a kroz sanak pusti zlacane slike
uspomena
slavnih jos zivlje sjaju.
Ti vidis slavu i osjecas jeku spomena drevnih, ali srce tvoje ko stanac kamen u grudima hladni boravi sanak. je plamen sinova viteskih; gdje je kreljut Pjesnika slobode gdje ponos sveti umnijeh otaca gdje moc i sila ?
Oj gdje oj
;
U i
i
pepelu se povjest pretvorila pepel hladni grobove pokriva slavu tvoju, od koje nam samo gol kostur
I
viri.
vjetar tajanstvenim sumom sad oko tebe i potomstvu prica, kako no vienac zlacane slobode vrieme rasplice.
sumi
Vrieme
rasplice i lovorje suvo u prah pretvara i u vrtlog nosi krilatu slavu po pustome viru beskrajne noci.
;
ILIJIC.
CPTb.
132
Sve zamrie
—
—
SRD.
Sjajno svitalo je jutro
nad Srdom tvojim, poljane su cvjetne u djevicanskom kupale se ruju proljeca novog. I
velicajno priroda je slavje slavila svuda, himna vaselene drhtala svietom i golema krila sirila
svoja,
kad grom zabliesne kresom zlokobnijem gromorom silnim nad glavom tvojom i
srusec se na
slomi ti slobode labar ponosni.
te,
Ti pade zrtvom gordoga silnika kog mac krvavim zadrhtajuc svjetlom uzdrma svietom, prosipajuc svuda,
samrt
i
uzas
!
Al kobi tvojoj njegva kob se sroci
kad pod bremenom oiiolosti gorde sa trona zdana kostim mucenika on se srusi. i
I
srusi. Slobodi odane djevicanskim svojim prospe sjajem narode svieta, al se tvoga cela vec ne dotakne.
on se i
Ti tvrdi sanak u narucju krutom tragicne sudbe, oj velika zrtvo joste boravis, a tisina smrtna svuda te kruzi.
Al iskra sveta
pod pepelom slavnim
mozda kad
jos tinja iscekujuc danak ce u ruju novijeh vremena
uskrs proslavit.
ZDRAVSTVENE ODREDBE U DUBROV. REPUBLICI RASPRAVA PROTI LIJECNIKU KRIVELARI
I
GOD.
1676.
JOSIP ONYSZKIEWICZ.
DUBROVNIK.
I.
Dubrovnik od svoga postanka; ali najstrasnija bijase tresnja god. 1667. koja ga mal ne sasvim shrva; toga domaca nesloga poce kvariti ono sto preostane, dok u
Raznih iza
nesreca pretrpi
prvom deceniju proslog
vijeka ne upropasti sasvim republiku; te ona pade, da se vise nikad ne pridigne. Dubrovnik je kroz dugi niz vijekova svoga samostalnog pa bilo oruzjem bilo pazivota imao da se neprestano bori proti grdom Osmanliji s jedne, a proti lukavom Mlemeti
—
—
cicu s druge strane.
Ovo
su
bijahu na vratima od kuce
neprestano
oprezu
osim ovih javnih
Ali
—
na
i
tajnih,
pohoditi.
A
za koje
kad
i
Ovi potajni
javni neprijatelji, koji
njihov
svaki
nije
dubrovacke
je
i
stanovnike
—
—
ili
osim strasnih
hoce
gore li
ga
oni nemilosr-
nevolje:
bez
stajao
pazio.
mnogo
sto je
razlike, vlastelu
zenske, starce
i
uvijek
i
budnim okom
kad ce ga,
znao, eto jada
siromahe, muske neprijatelji
kret
imao
neprijatelja,
nigda
mu
za koje je znao, te je zato
bi se pojaviii,
dno prorjedivahu pucane, bogate
i
bili i
i
i
nejake. tresnja
cestih
i
—
nemilosrdno u sreone tri nemile posasti, koje strasno dnjem vijeku harahu t. j. glad, guba i kuga. To bjese u Dubrovniku kao po cijelom svijetu. Najstrasniji glad u Dubrovniku bibjeiiu
i
i
jase godina 1539.
i
1540.
Razzi pise,
ginulo od glada okolo 4500
Ijudi,
a
da
prodavase se po 20 grosica
cetvrt.
„Nevolja gola najbolja skola",
veli
bijase,
je
kroz to vrijeme po-
ono malo
zita,
pjesnik.
I
sto
ga tada
tako ova po-
kad mine, navede Dubrovcane da stvore ustanovu kojom bi se zaprijecio povratak glada ili dajbudi ublazila njegova zestina. U tu svrhu oni odmah god. 1543. grade onu veliku zgradu, koja sast,
CP-B
134
i
—
SRD.
danas postoji na juznoj strani grada kod sv. Marije, a zove se U toj zgradi sagradene su u kamenu velike jame (otale
„Rupe'' joj
i
.
U
ime: „rupe").
njih bi se
spremalo
da se u vrijeme
zito,
mukte ili uz veoma nisku cljenu. Dobavljanjem dijeljenjem zita pako imale su upravljati osobite vlasti. Iza toga bilo je poslije gladnih godina u Dubrovniku kao n. pr. XVIII. vijeka kad je postao u toj nevolji zasluzan Trajan Lalic, kojemu stoga bi 1764. god. podignuta spomenploca u prizemnoj sobi u Dvoru. ^ Ali nigda se iza ove ustanove glad u Dubrovniku ne ako je bilo gladnih godina. pojavi kao strasan bic kuge Dubrovcani ne mogose se obraniti Ali od gube one ostavise mnogo crnih stranica u dubrovackoj povjesti, jer nevolja od ove dvije posasti, a Dubrovnik pretrpi mnogo jada glada
dijeli
i
i
.
i
i
i
i
dubrovacki patres patriae trose da sacuvaju grad
Kao
sto
od
trebalo
je
da svojski rade
i
mnogo
njih!
milosrdno srce dubrovacke vlastele nije moglo pod-
skapaju od glada, tako isto gubavci pobude kad se drugovdje po sviDubrovniku vec za rana jetu postupalo okrutno s njima, u Dubrovniku se nastojalo da se uredi ustanova na korist ovih nesretnika. Vec u XIII. vijeku, vec onda poje1295. god., nalazimo gubavaca u Dubrovniku dini gradani dubrovacki smilovase se ovim nesretnicima, te iste nijeti
da gradani
sazaljenje u
i
i
godine Damjan Volkasic zavjesta za njihovo
lijecenje pet perpera
u svom testamentu. Kad Volkasic ostavi ovo za lijecenje gubavaca, znak je, da ih je vec prije bilo u Dubrovniku. To se doba bas
nadovezuje sa godinama krizarskih vojna, kada ovu gadnu posast krizari donijese s Istoka.
A mnogo rana se pobrine nevoljnicima. 1
sama vlada dubrovacka za bolesti da pomoze ovim umoljenika najprvo odredi da oni imadu
ih je bilo
da
Vijece
gubavih;
zaprijeci
i
sirenje
i
Natpis je na .siiomen-ploci ovaj D. O. M.
TRAJANO COMITI LALLICH OB PATRIAM SVO STUDIO SERVATAM MONVMENTVM EX SEXATVS DECRETO ANNONAE PRAESIDES POSVERE A. D. Isp. „Srd". 1907. br.
1.
str.
MDCCLXIV. 36.
ZDRAVSTVENE ODREDBE U DUBROV. REPUBLICI
135
stanovati izvan grada u mjestu zvanu „Sv. Mihajlo delta Cresta"
Otole se nijesu smjeli odaleciti
dahu u franjevacki
ukazati na ulicama, koje vo-
ovu zapovijed,
se usudio prestupiti
republike. Nije
niti
domenikanski manastir,
i
moguce bas tacno
ili
izagnan sa zemljista
bio bi
medu
Svakako
na
godine 1320. vodila pravda proti nekim,
Pilama,
nalazimo
jer
bi
ustanoviti, gdje je bilo to mjesto.
da se
je
Ko
na more.
spisima
Umoljenijeh,
napadose
koji
cuvare dviju kuca za gubavce na zapadu izvan grada, a to je na Pilama. Ali vlada dubrovacka nije
odredila represivne mjere
nego za rana pobrine
gubavcima,
proti
samo
bi se oni lijecili
hranili,
i
veoma
jeku stvorile dvije nesretne bolesnike,
t.
znamo da
te
se
i
korisne ustanove
i
bolnica za gubavce,
j.
za bolnicu u kojoj
su se u
XIII.
XIV.
i
a
okrom toga
milosrda. Vas onaj kraj, koji sacinjava donji, srednji
nica
vi-
uprav jedna za ove bol-
gornji
i
Kono, bijase sve do pocetka XIII. vijeka go ko prst. Nigdje kuce, osim gdje gdje koje potleusice siromasnog poljodjelca. Bijase jedino crkvica sv. Andrije po prilici ondje, gdje i danas. Tekar i
negdje u drugoj polovici pomenutog vijeka na brezuljku crkvice sv. Andrije sagrade bolnicu za gubavce, a je
danas kuca
i
vrt
crkvicu Sv.
Rubricius,
Tome
malo
povise
nize, gdje
a uza nju
Malobracana. Ali vlada razvali doskora ovaj manastir.
nastir
bas god. 1317., kad
je
maI
to
navala od Turaka. Razvalise ga,
prijetila
u njemu utaboriti. Za naknadu stete prodade vladi za fratre svoje vrtove, koji se nalaze unutar gradskih zidina, gdje je danas franjevacka crkva. Kasnije se ta bolnica premjestila, jer se od godine 1463
da se Turci obitelj
ne bi mogli
Sclavi
i
nalazase na Plocama kod crkve sv. Lazara
„S.
Lazari aedes ubi
prope degebant leprosi ..." Nu kolikogod su glad guba zajedno zadali jada nevolje Dubrovniku, toliko je, a puno vise, zadala sama kuga. Prvi se i
i
i
put ova posast
pojavi
u
Dubrovniku god. 1348.
vrijeme od god. 1347. do 1353 harala po
brovniku
te
godine
pogibe
clanova Velikog Vijeca,
trista
Dubrovnik. Pojavi se u
ove u Hercegovinu, brovcani
iz
Italije
otkle
A
bas
Evropi.
je
u to
U Du-
od kuge 160 vlastele, od kojih 110 gradana okolo 7000 pucana. i
Opet nakon samih 15 godina, godine sast
cijeloj
Italiji,
se
otole
spusti
nabavise lijecnika
i
i
1363., posjeti ova po-
prede u Albaniju
u Dubrovnik.
a iz
Stoga Du-
ceruzika (vidara)
i
nacinise
CFB - SRD
136
jame, gdje
mrtve zakopavali.
bi
O
tome nam
biljezi
Liber Refor-
mationum Anno Domini 1363.
XXVI
Madii: In minori consilio sono campane, more solito congregato, captum fait et firmatum de faciendo fieri sepulturas concavas et profondas, a diiobiis cubitis supra. Item in dicto minori consilio captam fuit de faciendo duos
Die
ad videndum sepulturas fiendas
officiates I
jame iskopase na Pilama,
oni te
mjestu, gdje se danas koci
„H6tel
i
ecc.
to
sedam na broju na Otale se
Imperial".
prozva
i
ono mjesto „Na Jaminama". bile, dok se nijesu pukim kad se kopao temelj za hotel. Te se godine nadose cetiri od tih jama, lijevo od puta, koji je vodio u Gruz (danas ulica „Izmedu vrta"). Na njihovu dnu bijase
gdje su te jame
Nije se znalo,
slucajem godine 1895.
mnogo
kostura
Isto tako
otkrile,
klaka.^
i
pukim slucajem nasle su
se
i
ostale
jame,
god. 1905. Te godine na mjestu zvanu „Ispod Gradca",
i
to
koje je
500 koraka
od „Jamina", kopase temelj za gradnju kuce popovskog zbora u Dubrovniku proto Niko T. Maticevic. On mi pripovijeda, da je tom prilikom naisao na nekosliliko jama, punih kosti klaka, kao one na „Jaminama" cnih njima po obliku. U ovom slucaju vidimo, da je starim Dubrovcanima sved lebdjela pred ocima ona: Salus reipublicae suprema lex esto. poceo da ostavlja grad. Kuga je harala, a narod se strasio kakovih
udaljeno
i
i
i
i
Prijetila
pogibao,
je
da ce se svak
iseliti
a ostati
samo
staro
i
nemocno. Zato vlada zabrani svakome da ostavi grad, a neposlusnicima
veoma ostrom pedepsom. U
zaprijeti pustiti,
da se moze ostaviti grad,
se ne smije
komu pa
ni
grada,
ali
iz
Kad
se
ali
velikoj potrebi vlada ce do-
najvise za sest dana
i
to
da
od Stona. Nu strah se ne pokorava nizakonu Jakob Paskov Mencetic htio je da pobjegne ga uhvate skupo plati tu svoju namisao. Dubrovcani ove posasti oslobodise, odmah stadose poci
dalje :
i
da na sto vise nacina iskazuju harnost Bogu
i
svecima, sto su ih
te nevolje oslobodili. 1
vembre
A
G. Gelcich proposito di certi ipogei dissepolti a 1895. Zara. Jankovi6. :
Ragusa
nel no-
ZDRAVSTVENE ODREDBE U DUBROV. REPUBLICI
Odmah
na
lipnja (kuga
1.
vise bratovstinu sv. Kriza
Dura
u stonoj crkvi mramorni otar za Propece
da
veliku glavnicu,
Dive
crkvi, a
veliko
nacini
se
Vito
;
ustano-
svibnju)
podigose
Giorgi
pi.
Tudisi
pi.
ostavi
Propece
srebreno
da se popravi
Bijele drugi iznos,
pi.
u
je bijesnila
nasljednici
;
137
u istoj
uresi
i
crkva
Vlaho Luzacchi hoce da se u svome vrtu na Sipanu sv. Vlahu Pankraciju, a da se svake Marusa pi. Domkas ostavlja koliko sedmice u njoj pjeva misa sv.
Orsule
pokraj
;
mora gradi crkva
i
;
je potreba,
da se posveti otar
sv.
na
Katarine
u
crkvi
sv.
Marka
;
troskove poklonike k bene-
Radoje pi. Hranislav salje diktinskom svetistu sv. Marije u Rotecu u Arbaniji Maroje pi. Nikola pi. Sorgo ostavlja Sisa ostavlja za poklonike u Trnovu svoje
;
;
Malobracanima u Stonu za uvijek vosak u crkvi
sv.
Martina,
a
stalni
prihod
sve svoje imanje
mu
crkvi sv. Marije na Mrkani, uz obvezu, da ziti
za
svjetiljke
Zupi
u
i
ostavlja
biskup ima odslu-
svake godine pjevanu misu za upokoj duse; a ko
bi
sve za-
vjestaje ondasnje nabrojio!*
Ovog
je
puta kuga trajala samih 60 dana,
veoma
prorijedila
cvao
bio
i
Dubrovcane. Grad, koji
pun stanovnika kao sipak
je
zrnja,
kako da
se napuci
grad
je zato
unisti se, tako
Veliko Vijece prisiljeno na 23. srpnja imenovati
da nadu nacin,
ali
ipak
pred ciglih 60 dana
trojicu
da je
vlastele,
f„... ad inveniendum
modiim popiilandi civitatem Ragiisii''). Ta trojica bijahu Sabo Bonda, Marin Mencetic Divo Grede. A oni na 3. rujna predloze u Vijecu „de mittendo bonos homines .... ad Vlachos pro faciendo ipsos venire Ragusium" (da se posalju dobri Ijudi k Vlai
:
sima, nek ih dovedu, da oni napuce grad).
Nu tek se Dubrovnik ove posasti oslobodio, ona se opet nakon samih 8 godina povrati, biva godine 1371. mjeseca studenog, pa opet god. 1374. mjeseca prosinca. U ovo vrijeme ova strahovita posast pomete preko 80 vlastele preko 18.000 grai
dana. Strasni brojevi * Gelcich
:
!
Delle istituzioni marittime
—
e
sanitarie
nella
Za ove radnje upotrebio sam jos
repubblica
di
Appendini : Notizie ecc. K- Vojnovic: Bratovstine Ivanovic : Pravovjerstvo starijeh niladim Dubrovcanom na izgled. Dubrovnik 1804 Archiv fiir si. Phil. XIX. Bee 189o Rukopisi iz drz. Arhiva u Dubrovniku Rukopisi Male Bra6e u Dubrovniku. Ragusa. Trieste 1882. ;
;
;
;
;
:
—
CPTb.
138
Ova
SRD.
nevolja ponuka vladu, da god.
da
1377. naredi
svak,
ko dohodi iz mjesta sumnjivih ili gnusnih, ima da ucini mjesec dana kontumacije na Mrkani ili u Cavtatu, a kroz to vrijeme da k njemu ne smije niko pristupiti.
Kuga
se ipak opet
Od
boziju naroda.
jer se zaklonise
U
mnogo
obale
One
mjesta.
Cavtatu
U
mjesec
imale
su
kojim
lade, koje
pristale
bi
na opsluzivanje navedenih
casnika,
dana
ili
stajati
su-
iz
daleko od
na Mljetu.
ona vremena ipak sve
kao
vih mjeseca g.
da
1400.
i
da
:
Ona do
se povrati god.
da i
do svibnja. Neki stovise
Cerva
i
je trajala
je bila strahovita
Velikog Vijeca, 207 pucana
travnja
pokosi 2.500 Ijudi!
i
trajase sve
te
Gundulic, Razzi
Frari,
—
da
vele,
pune
dvije godine. Vele na-
niknu dobra
kaze senatu, da su se njegovi i
odmah
za
ovu
ideja.
Od
na sve ono, sto dolazi
iz
od drugih.
svrhu
Cervine
te
23.
godine 1410 nala-
Ijekovi pokazali
jedni
koje se nalazahu na Dancama,
od
!
iz
Ferare.
Senat
poslusa,
Prodanelijeve
i
i
do-
jer se
u ovakovim
ga
odredi dva vlastelina,
sumnjivih mjesta,
On
uzaludni,
zdravi mijesahu, te istakne potrebu da se
odredi
clanova
sama dva mjeseca,
zase se u Dubrovniku lijecnik Jakob Godoaldo
okuzeni
pisci
pocela pr-
okolo 4.000 drugih gradana.
1416. te u
slucajevima drze odijeljeni
je
poginulo 160 vlastele
je
29. lipnja pokosi 3.800 zivota
Ovom prigodom
Godine 1400. u Pa iznova
malo.
bijase
to
pojavi posast
se
god. 1401. u ozujku,
te
povjereno
je
dolazahu
od Molunta do Mljeta, a putnici koji su na njima su ostati mjesec dana u kontumaciji na Mrkani, u
sijecnju opet
dalje,
silu
ne poginu,
te jedriti
dosli, imali
—
pokosi
te
niko
put
ovaj
ostrije paziti
nahodimo
1397.
sjecnju
da paze na obalu, da ne mnjivih
da
u Gruz.
Zato pocese propisa.
1391. g. pojavi u gradu,
vlastele regbi
kuce,
da paze
da se brinu za osa-
mljenje okuzenih,
Brzo se pojavi velika korist ove uredbe, pojavi kuga,
veoma
—
ih
jer
kad se
g. 1422.
mali broj pogine.
—
God. 1428 pise Frari kuga bijesnjase strasno u Korculi, tako da od 7.000 stanovnika, jedva ih ostade na zivotu 1000. Ona se te godine nije pojavila u Dubrovniku, ali zato sve ostre uredbe ne mogose spasti Dubrovnik, da se ne dovuce g. 1430;
ZDRAVSTVENE ODREDBE U DUBROV. REPUBLICI donijese je neki vojnici
pomenutog
lijecnika,
spomenuti, da
iz
Trebinja
ovaj
i
;
put
mudrim savjetima
hvala
ali,
ne
ucini
139
mnogo
Treba
stete.
prigodom ove kuge, propisivao ne samo unistenje robe onih, te bi od kuge nego
je lijecnik,
odijeljenje okuzenih,
i
umrli.
U
vrijeme bijesnjase kuga
isto
na Kolocepu,
i
gdje
je
bi-
jahu donijeli neki mrnari, koji se kriomice iskrcase na to ostrvo, a bijahu dosli
Nu
okuzenih mjesta.
iz
ne dogodi,
ustanovi uredbe, da se to unaprijeda
senat
—
—
nakuga harala preko Pireneja redi, ako se pojavi na obalama jadranskog mora, da jedna lada na troskove otocana a pod zapovijedi vlastelina jedri okolo otoka cuva da ne bi kakav brod gdjegod pristao uz obalu. Ipak se god. 1437. usulja kuga u Dubrovnik, a bijase strasnija nego ikad. U sama tri mjeseca bijase grad opustio. Kako se ipak uza sve pomenute opreznosti uvukla kuga u Dubrovnik, pitati ce kogod ? Evo kako. Radi prometa pustavala
zato god. 1436.
te
kad
je
i
se u grad roba, otkle
ne dolaze u doticaj
mom
robom
s
god dosla, samo se pukom. Nije se znalo,
vec se drzalo, da se bolest
siri,
okuzenjak dode u dodir
s
mornari
da
cuvalo,
da se bolest prenosi
i
sa-
samo ako
kime.
godine 1456. unese kuga u Dubrovnik jednim okolo 500 omotom trgovacke robe, te ona pokosi 40 vlastele danas postoje u Dubrodrugih stanovnika. Vidljivi zavjestaji I
zato se
i
i
i
vniku, koje su Dubrovcani
„Visnjeg
To
s
nebi"
I
Roka
u
zaista
prilikom podigli,
pomoc
da
Svetaca odalece ovu strasnu posast
i
su crkva sv.
ovom
ona na Dancama. covjek iz dubine
i
nevolji
zavapi
duse
svoje
u
grada.
iz
:
ako je do tad bio odmah, „Boze pomozi!" „Parce mihi Domine!" usne mu sapcu Ima pravo uceni prof. Gelcich, kad pise doslovce ovako e se anclie questa volta non vi lascio dopo di se la traccia „ I
najokorjeli gre-
i
snik,
:
:
.
.
.
„spaventevole, che era solita di lasciare,
„denza
che
si
„dilaniato." * („ hoviti trag, koji
mosse .
.
.
te
a
ako
pieta i
di
un
gli
ovaj put ne ostavi
obicno ostavljase, bas
je
na milosrde narodu vec dosta rastrganu"). * Istituzioni ..." str. 44.
e proprio
popolo
gia
za
la
Provi-
abbastanza
sobom
stra-
Promisao, koja se genu
—
CPT)
140
Godine 1464. opet
na
kuce
rii
kod Cavtata
otoku Supetru
kuga u
pojavi
se
put bijase strasna, tako da
SRD.
ne
bijahu
Dubrovniku.
Dancama
ni
dostatni,
da
ovaj
I
lazaret
prime
na sve
okuzene. Nego u to vrijeme bijase na Dancama poceo graditi kucu neki Miho kamenar. Vlada kupi ovu gradevinu te je dovrsi nju odredi za bonicu okuzenih. Osim toga sagradi uz ovu pa veliki bunar (gustijernu). To sve opase zidrugih kucica jos dom, te tako odijeli Dance od Pila. A da ne bi trebalo okuzenim i
i
i
otole izlaziti
mijesati se sa drugima, vlada naredi, da u slucaju
i
brijaca, kuge treba odmah k njima poslati svecenika, lijecnika dusevnim potrebama. da ih sluze u tjelesnim Vlada se stovise pobrine, da bude uvijek u pripremi novca i
i
za
pomoc nevoljnim okuzenicima. U
vino
i
na ostavstine
zvanu
tako
naredi da se
i
sacca
(=
delta pietci
i
tu
svrhu
porez
udari
na
dohodak sprema u milosrda), za poma-
njegov
vrecicu
ganje okuzenika u slucaju kuge.
Ovo
se sve radilo, da se okuzeni
od zdravih. Nu robe moze
drze
zato je opet
I
tri
godine,
1482. harala u Dubrovniku, a uvuce se jer je prispjela
je
pokosi 135'vlastele
ne bijase dosta strasni
grad
;
26. rujna iste
Opet
se
i
dok
;
Sirije
iz
Ova posast
Vlahu Ranjini. Nu, ko
da sve ovo
1948 ostalih gradana. je jos
mela kuga,
pojavi
se
potres
veliki
mjeseca pane
grad nadode iznova tresnja pomrcanje mjeseca. 1500. g. — pojavi kuga nakon 18 godina
1482. u veljaci
i
godine opet tresnja
preko
i
od god. 1480. do bila okuzena bala
1481. u Dubrovniku; na 27. istoga
14. veljace
odijeljeni
jos ne bijase prodrla ideja, da se posast
unijeti.
bumbaka, koja
na
vise
sto
a na
;
i
—
po-
i
kosi dosta zivota.
Godina 1503. zemljama, pa
i
u
1506.
te
i
1507. bijesnjase
samim Konavlima,
ali
po
kuga
sreci
u
okolnim
ne dode u Du-
za kontumaciju. Ne dode ovo vrijeme druga posast to kuga. Ovoj boneka vrsta ognjice, koja bijase smrtonosna kao okolo 1400 ostalili stanovnika. lesti podlegose 74 vlastelina
brovnik, jer su vladale stroge
kuga,
istina,
ali
mjere
se pojavi bas u
i
i
i
To prestane (zimi 1506.). a uzeze strahovita bura, koja srusi nedobar dio „Revelina" na Plocama. koliko kuca na moru 18. bijesnjase kuga u Dubrovniku, Opet godina 1517. i
i
koja usmrti 140 vlastele
i
okolo 1500 ostalog naroda.
ZDRAVSTVENE ODREDBE U DUBROV. RBPUBLICI God. 1526. dode kuga preko Jakina
HI
u Dubrovnik,
te
tra-
jase punih 20 mjeseca a rasiri se po svemu dubrovackom zemljistu. Ovaj se put svali krivica na nekog nevoljnog savca An-
on kugu donio iz Jakina u Dubrovnik, te su ga biga kroz grad, te usmrtili. Desetorica, koja u ovo vrijeme upravljaiiu gradom a to zaklonise se u domenikanski mabilo vazda u doba kuge da
driju,
je
cevali provodeci
je
—
—
Gruzu,
nastir u
postupase najostrije da zaprijece njeno
te
Otvorise javne zitnice, da se
gledase sve gradske stanove, da se protjerase sve skitalice
ne bijase kuce,
u
moze Onaj
Svevisnjemu, sv.
Roku.
I
te se
Jer je
i
kuga
brovcanina.
malo
da
To
je.
crkvu
ce sagraditi
ona na Pilama,
je
nadalje harala,
i
ih
u lade
lijecnika
u
pocast
koju god. 1858.
U
sluga
i
i
skupise
18.
prosinca
Iva Medini,
porijeklom
Dubrovnik naredi, da da niko ne izlazi na ulicu, osim u
trgovaca
hrane. Zabrani sastanke
za
neophodno
prodaju
korizmene
i
sve
nevolji gradski upravnici do-
tolikoj
Kotora,
iz
na
prevezose u bonicu na Mljetu,
i
Ovaj netom dode
robe okuzenih izgore cina,
pomoc
koji je stvorio covjeka, obratise se za
ne minu.
Ali posast
nekog
pre-
a iz grada
cisti,
danas opstoji.
okuzenike, ukrcase bavise
su
li
Ipak kuga sve to vise harase, koga pokosila. Gradski upravnici Sto ce? Uvjereni, da sto ne moze
nije
zavjetovase
sagradise
popravise, a
da
vidi,
sirenje.
zito,
prosjake.
i
kojoj
nijesu vise znali, sto da cine.
covjek,
okuzenicima
njih daje
iz
propovijedi
u
Du-
se sve
doma-
potrebite
crkvama
i
procesije. Ali sve zaludu.
Kuga
je sve to jace bijesnila
ne bijase drugo, nego grobiste na Dancama stotine umirahu. mljenje okuzenika,
kao
sto
i
stoga
Mljet
!
Ali
i
cijeli
sve
grad
prepun okuzenih,
ne bijase vise mjesta
pretvorise
sve crkve na Pilama
bijase
a
za
osa-
javne zgrade u bonice
na Plocama. Svaki se dan gorjela
roba na hrpe na veliku stetu preostalih gradana.
Kuga je mnoge porodice
Sve zaludu protjerase
!
i
nadalje
harala.
Gradski
grada,
mnoge
zatvorise
upravitelji
u kucu ko da otvara grobove da kopa mrtvace, stoga iskopase duboke jame izvan grada. Nato se puk uzbuni, te nije bilo druge, nego dopustiti, da se svak kopa u svoju grobnicu. nije bilo vise
Puk
se uzruja
iz
i
i
jos gore
i
poce pripisivati
dugo
trajanje
kuge
—
CPTb.
142
SRD
koji Bog ovim hoce da kazni. Senat dozna za ovu pucku pobunu, povrati se odmah sa knezom u grad, na sto se narod umiri. U tolikoj nevolji obratise se opet nebeskoj pomoci javnim manastirima odredise za vazda uoci molitvama po crkvama zloci senata,
i
i
Sebastijana strogi post
sv.
Sve
najsvecaniju slavu svih
i
moguce drzava
je
da
poradila
odaleci
posast
ovu
svrhu,
40.000 dukata se drzavnog novca potrosi zito iz javnih
osam godi-
Gospe.
snjih svetkovina bl.
zitnica porazdijeli,
u
imucnici
a
svoje
preko
;
sve
se
porazdijelise
bijednim nevoljnicima.
Tada poginu trecina dubrovackog pucanstva. Ako je istina, onda Dubrovnik brojio izmedu 25 30.000 dusa, a isto toliko okolica, moze se razumjeti koliko je zrtava palo ovaj put od kuge. U svibnju 1527. prestane napokon ovaj strasni bic, a nastane druga nevolja. U blizini grada pojavise se 22 maurske lade s neprijateljskom namjerom. Ono malo naroda, sto bijase preda
je
i
i
ostalo, ipak uspije
struko slavlje
da rasprsi neprijatelje.
spomenik ovog
I
grad oslobodio kuge
sto se
:
slavlja bijase
zato i
se
slavilo dvo-
neprijatelja. Vidljivi
dugi natpis, koji se citase u staroj
crkvi sv. Vlaha.
Ovom zornici
prilikom bjehu prvi put imenovani
zdravstveni
„offiziali di sanitci" , koji inace bijahu isto sto
ustanovljeni casnici protiv dolaznika
i
g.
nad1397.
okuzenih mjesta „officia-
iz
les contra venientes de locis pestiferis" Obicno su bila tri ovakova casnika ill nadzornika nu njiiiov bi broj porastao prama potrebi do 12 a do 24. Oni su ostro morali paziti, da se vrse svi zdravstveni propisi, a njiiiov ured se zvao Zdravstveni Zbor .
;
i
„// Colleglo delta
Sanitd".
Za vrijeme kuge
sam
senat,
ostavili
—
risno za ocuvanje vlastesokih
umjesno
prema puku,
toga sto vlastela bjeze,
da za vrijeme posasti
porodica,
koji je mislio i
kuga,
narod
je
i
nije s
druge strane bilo
da kuga
stoga se bunio.
niko
ne smije
I
bijesni
bas radi
zato poslije odredise,
ostaviti
grad.
Ova mudra
kad se iznova god. 1533. mirno podnosio nevolju, videci, da su
odluka postignu vrlo dobar uspjeh, pojavi
—
smo vidjeli sva vlastela, pa Ako je ovo s jedne strane bilo ko-
kako
bi grad.
jer,
i
ZDRAVSTVENE ODREDBE U DUBROV. REPUBLICI
Ovaj put, pise Razzi, ukaza se prikazanije, koje
vlastela u gradu.
da kuga ne
prorece,
Navijestenju
bl.
kuga
najprije
menikanaca.
ce
Gospe.
prestati
Godinu kasnije
kod
—
1534.
mnogo i
silan,
da
drugih zgrada.
vise nikad nista
Godine
mjestu, gdje se
ali
Doona je
(25.
stude-
ispred crkve
sv,
i
Vihar i
Marije digne krov
s
osteti
crkve
ponese sve u more, tako da se
A
ucini
mnogo
stete
po
po
sreci
ne
potopi.
kuga u Neretvi,
Dubrovcani preduzese
treba
put naredila kontumacija
kuca u gradu
150
nije ni naslo.
jer
Ovdje
mjere.
okolo
te
bijesnjase
Katu
sv.
trajase sutra cijeli dan.
mnoge brodove
i
1546.
uprav na i
manastiru
od toga
poljima
i
dopre do Dubrovnika, stvene
U
svijem zvonima,
zvonik sa
bastinama
otkrije
crkva
sto se sagradi
onom
istocnih vrata
—
noga), u noci, uzeze silan vjetar
tako
no
danas ova crkva postoji (na Plocama),
sad vojnicki magazin.
bijase
prije
sagradise je na
I
pojavila, biva
I
143
da se
naglasiti,
ali
najostrije zdrav-
ovom
prilikom prvi
za robu, koja bi dolazila
iz
okuzenih
mjesta.
opet se god. 1550. pojavi zestoka kuga u Dubrovniku,
Istina,
koja pokosi preko 500 dusa; je
godinu
prije
navede
spomenuli, protiv glada
i
vladu
Lokrumu.
to bijase posljedica glada, koji
koji, kako smo prije dubrovacku na ustanovljenje uredaba i
na zgradenje „Rupa". Dubrovcani su imali
za okuzene,
bonica
ali
pokosio okolo 4000 dusa,
ali
god,
1557. sagradise
Na srusenim zidinama
iste
i
jos
jednu
danas se jos
cita
mnogo i
to
na
natpis:
COLLATA-POECUNIA-EX-PIORVMHOMINVM TESTAMENTIS-RHACVSINI-PATRES-FECERVNT MDLVII.
FAXIT-DEVS-0-M-VT-NVLLO-VNQVAM-TEMPORE HAC-OPE-OPVSSIT, a znaci:
„Sakiipljenim novcem iz oponika poboznih Ijudi dubro-
Dao Bog, Svemogiici i Svevisnji, da nigda ni koje vrijeme ne bade potreba ove zgrade" Ovoj bonici bijase pridruzena crkva sv, Vlaha. Danas je
vacki ocL sagradise 1527.
i
kako? Povijest o tome muci, mi mozemo to mozda dogodilo kobne 1667. godine. Godine 1571. opet se pojavi kuga u Dubrovniku, nu ovaj put malo je trajala malo stete nanijela.
sve to sruseno.
Kad
samo
da
nagadati,
i
se
i
CFB.
144
—
SRD.
ni
Ostre zdravstvene naredbe dubrovacke republike ne bijahu malo ugodne hercegovackim trgovcima, A razumljivo je zasto.
U
blizini
i
zato,
grada
govci
bi
da
pricahu,
Treba nesto
zdravstveni
To
je bilo
i
su
ici
I
koji
dolazahu
sa
smislise,
Bijase se
mu
bez
tr-
za
te
vuk
sit
ovca
i
cijela:
a da stoga ne
budu
Odlucise gradnju lazareta u
Ta-
onako karavane uvijek ondje zausta1590.
Tu
bijahu dotada lozista I
tako celjad
zapada, cinjahu kontumaciju na Dan-
Dubrovnik
iznenada
u Cavtat, na
mjeste Dubrovnika,
bude udobno,
morem
te dolazahu na Plocama.
te
Vide, da im je trgovina u pogi-
13. veljace
cama, a oni,
kad
morali
koje onda prenesose nize blizu gradskih vrata.
robe,
ciju
kontumaciju,
grad,
propisi.
jer se
na
za
Ercegnovi,
uzeti
promisliti.
boru na Plocama,
i
ce
zgrade
Zato karavane postadose sve rjede, a
da trgovcima
se,
povrijedeni
vljahu.
uljegli u
Sto ce Dubrovcani?
pobrinuse
soli,
nikakve
bijase
drugovdje.
ili
stovariste. bli.
nego
prije
Mrkanu
ne
ili
oporavio
ikakva
sa istoka, cinjahu
i
u
kontuma-
dobro uputio,
trgovini
uzroka sve talijanske
luke,
kao
zatvorise trgovinu. A to se dogodi stoga, po onim stranama bijase prosuo glas, da je u Dubrovniku kuga. Svak se u Dubrovniku cudom cudio, kako su se zasto prosule te zlobne glasine po Italiji, dok ne pade sumnja na nekog lijecnika Gaspara Crivellari, Talijanca, da je on prosuo zlom namjerom te glasine. Pretrazise mu kucu zatvorise ga. On je sve tajio, dok stavljen na muke ne prizna „che per malignitd aveva scritto a Zara ad un amico, essere a Ragusa morti di peste due mercanti dal Levante, e comunicate altre particolaritd ed invenzioni pregiudiziali alio stato ed alia libertd della repubblica" (da je zlobno pisao u Zadar jednom prijatelju, da su u Dubrovniku dva trgovca s Istoka umrla od kuge i da je saopcio drugih potankosti lazljivih stvari, koje su na stetu dr-
Mleci, Jakin
i
druge,
sto se
i
i
,
i
zavi
i
slobodi republike).
Zato ga objese.
O
ovoj stvari izvjestujemo u
drugom
dijelu
ove radnje.
Godina 1691. biljezi iznova kugu u Dubrovniku to onu poznatu pod imenom „djevojacka kuga". To se dogodilo ovako: Djevojka opatice u bonici milosrda iliti nahodista, koje se onda nahodilo u ulici Male Brace, djevojka nekoga Iva Findella i
i
ZDRAVSTVENE3 ODREDBE U DUBROV. REPUBLICI primise dne vini,
od neke njihove svojte u Hercego-
1691.
sijecnja
9.
gdje je bas u to vrijeme harala kuga, neke vunene
koje su one nista,
kriomice
odjece,
Regbi da prvoj nije bilo opatice; docim Findellina djevojka u
unijele u grad.
se zato okuzi sin
all
145
malo vremena isti dan umrije; te je pokopase u klaku u grobistu na Dancama, a svu njenu robu izgorjese. Opaticu, sirocad i
odmah
sve osoblje bonice
zatvorise u lazaret na Plocama.
se
kuga u malo dana
29. sijecnja svi lazareti te
po svemu gradu.
rasiri
tako se strasno u samih 20 dana rasprostrani,
I
da vec na
bonice bijahu prepune,
mjesta za osamljenje okuzenih
nije vise bilo
Na
sve prevremene
i
To
ova zgrada za Dubrovcane. AH
bijase prvi put, da se upotrebila
Ijudi.
54 stanovnika, koji su bill sumnjivi da su okuzeni, sa Ploca Danaca u bonicu na Lokrum. Tu ih ostavise same bez ikakve njege pomoci. Stoga se oni pobunise. Kad nadodu vojnici da stave red da kazne provodice 30. sijecnja prevezose
i
i
i
bune, zatocenici se zaklonise u obliznju crkvu
Kuga
uvijek sve to jace bijesnila.
je
ovo vrijeme
Izmedu
izvrsi!
ostalih bila je
i
tako se spasise.
Mnogo dne
se zavjeta kroz
9. sijecnja
svecana
moci sv. Vlaha, a clanovi Vijeca Umoljenih pratili su uzezenim dublijerima. Jos se i sada svake godine na 9. sijecnja u pomen ove teske nevolje obavlja u jutro u stonoj crkvi ova zavjetna procesija sa drvom sv. Kriza. Ali je onda kuga nadalje harala, te se opet na 27. svibnja iste godine obavi zavjetna procesija, koju zovu okajlitija
u kojoj se nosilo drvo
Kriza
sv.
i
i
nicka
litija
Vjeran
(„processione di penitenza''). Strasno to bijase vidjeti.
opis
u
nalazi se
iste
rukopisnoj knjizi arhiva stare du-
pod naslovom „D(iversorum) de 1691 in prepisao preveo gradski paroh Niko Gjiva-
brovacke nadbiskupije 1693. Otole ga je
i
Evo tog opisa
novic.
»Do
* :
12-te ure u jutro (po
po sadasnjemu: do 8-30 rekli sv.
misu,
i
nesto
potkatedralnoj crkvi pjevati
„pro
sv.
misa,
remissione 1
sv.
s.
pr.
prije
Vlaha.
ondasnjem brojenju vremena, a svi svecenici neka budu vec ure neka se nadu na okupu u
p.)
te
U
12 ura pocet ce se u toj crkvi
ona
naznacena u misalu pod naslovom peccatorum". Preko mise pricestice se klerici.
i
bas
Prava Crv. Hrvatska
br. 18. god. 1905.
10
CPT)
146
Nakon
ispjevane
sv.
mise
-
SRD
red ce
pragosp.
nadbiskup
puku, da ga sto bolje potakne na pravo bogoljupstvo
Cim
se dovrsi
besjedu
pokajanje.
i
nadbiskupov govor, uputice se procesija ovim
redom
Na
povorke stupati sva gradska bratstva sa svojim a to one
glavi ce
krizima, oko kojih nosice cetverica od brace dublijere, sto se
nose samo
u procesiji Velikog petka.
ruci krunicu, pokrice svoje glave i
Braca
„kukuljicama"
ce
capuccio")
ce se
—
na njih ce postaviti trnovu krunu.
Za bratstvima ce
redovnici,
slijediti
— vladati
izvanjskog drzanja u procesiji
tice
koji
u
drzati
(„tal.
se
sto
po naredbama
svojili
starjesina.
redovnika bodice svjetovni
Iza
cajnog kriza jedan ce svecenik, („kamiz")
i
Taj
deblo.
naramenicu ce
krunu, a na
svecenik
nogama same
Za njim ce
ici
imajuci
(„stolu") imati
Pred njim mjesto obina sebi misnu kosulju
kler.
Ijubicaste
boje,
veliko
nositi
oko vrata konop, na glavi trnovu
bjecve.
sjemenistarci
(tal.
„seminaristi")
obuceni u
„kotama", noseci u ruci molitvenik, na glavi trnovu krunu
cistim
a na vratu konop.
Nakon
sjemenistaraca
molitvenikom,
trnovom
slijedice
krunom
i
klerici
(tal.
sa
„chierici")
konopom, jednako kao
i
sje-
menistarci. Iza njih ce stupati
ce
drugi. (tal.
cijelo
gradsko
svjetovno svecenstvo,
te
konop trnovu krunu, kako Niko od svecenstva kao ni od klerika nema imati ovratnik
nositi
casoslov
(„brevijar"),
i
i
„collaro") a ni crevlje.
Iza ove povorke cetiri ce svecenika sa prignutim Ijubicastim misnicama („planitama"), sa trnovom krunom konopom na sebi i
nositi sliku bl.
izuvena
od
ostali
Gospe „od Porata".
dva klerika
sa
trnovom
Pred tom ce slikom
krunom
i
stupati
konopom, ko
sto
i
uza to ce nositi u ruci po jedan dublijer.
klera, a
Za Gospinom slikom bice jedan svecenik obucen u „koti", konopom trnovom krunom na sebi, a nosice kriz, sto se nosi pred nadbiskupom. Iza toga kriza stupace pragosp. nadbiskup obucen u „kapi" (lat. „cappa magna") cija ce skuta potezati on za sobom po tlima on ce imati na glavi trnovu krunu a na vratu konop, i
on
s
;
i
i
ZDRAVSTVENE ODREDBE U DUBROV. REPUBLICI u ruci ce drzati propece, bice bez crevalja
kanonika,
te
konopom
o vratu
od
ce
obuceni u „koti"
biti
krunom na
triiovom
i
njih dvojice nositi
i
stupace izmedu dva a k
glavi,
„stolom",
tomu
ce svaki
Vlaha.
sv.
izuvena klerika u „kotama" u
noseci
mocima kadice jedan trnovom krunom konopom. Pred
mod
po jedne
Oko sv. moci bice cetiri novom krunom konopom,
i
Ijubicastom
sa
147
ruci
po
izuveni klerik,
sv.
jedan
on
i
u
sa
tr-
dublijer,
„koti"
sa
i
Pred pragosp. nadbiskupom bice dva obredara
„maestri
(tal.
trnovom krunom konopom. Za nadbiskupom ce ici dva svecenika sa dvjema pomenutim pokornickim predmetima, a imace da paze na skuta nadbiskupove di cerimonie"),
oni izuveni,
i
sa
i
„kape".
Kad procesija zapocne, zapjevace se bogoljubno zalobnim glasom („con devotione e voce flebile") antifona „Exurge, Christe, adjuva nos", nakon cega ce kler podijeljen u dvoje, jednako bogoljubno zalobnim glasom recitovati na izmjenice sedam i
i
„pokornickih psalama", stoga ce svak
od
ce
sto
duznost vaskolikog
biti
klera morati sa
sobom
donijeti
klera,
„oficije"
i
(tal.
„offizio").
cudo-
Procesija ce se zaustaviti u gradskoj crkvi sv. Roka,
tvornog
kuge, gdje ce
stitnika protiv
izlozeno Svetotajstvo
biti
ophodna ce povorka uljesti u tu crkvu kroz jedna pokrajna kovna vrata, a izaci ce kroz druga. Pred Svetotajstvom u crkvi svak ima pokleknuti s oba koljena poljubiti tie.
;
crtoj
i
Kad
se na svrhu procesija povrati
gosp. ce nadbiskup
blagosloviti
u crkvu
svoj vjerni
puk
Vlaha,
pra-
podijelice
mu
sv. i
oprost od 40 dana.« I
Svevisnji
vapaj svega puka,
uslisi
te
istog
mjeseca ova
nemila posast prestane.
Da
zahvale Bogu,
zase opet dne 10. 11.
ove nevolje
sto ih je
i
lipnja
12.
tri
procesije,
obdr-
oslobodio, koje jos u
sije-
cnju bijahu zavjetovali da ce ih uciniti.
Ovo
je
—
Bogu
brovniku pojavila. je
mela god. 1697.,
nije vise
nikad
hvala
Istina
bilo.
—
posljednji put sto se
1784.,
1785.
kuga u Du-
(osobito u Konavlima
u okolici i
jos
nekijeh,
ali
u
i
Zupi)
gradu je
cp-B
148
U bama
A
ti
—
SRi)
mudrim zdravstvenim odred-
istinu najvise treba zahvaliti
kuga riije vise nigda u gradu pojavila. Sve robe, a osobito vuna, prije nego propisi bijahu strogi republike, sto se
:
morale su se
bi se unijele u grad,
morahu
izvrsiti
mom. Koliko
kako su
i
provjetriti
se strogo
procistiti
i
propisi
ovi
putnici
;
pod Lokru-
a brodovi
kontumaciju u lazaretima
vrsili,
najbolji
je
dokaz, sto je god. 1784., kad je u okolici mela kuga, zdrastveni
Brgacanin Kasanovic svoju nepaznju platio zivotom, pak obaznalo, da gdjegod na Balkanu iiara kuga, pozvalo bi se sve Dubrovcane, koji se radi trgovine u tome mjestu nalazahu, da dodu u Dubrovnik. Ko se ne bi odazvao ovoj nanadziratelj
Kad
bi se
redbi, izgubio bi sve imanje, a tio,
bio bi osuden na
Jre
osim toga, kad
tratti di
corda"
bi se poslije vra-
poteza konopom).
(tri
II.
U
prvom smo
Dubrovniku
i
dijelu
opisali
kako
ove u
je
radnje
donijeli
povjest
kuge
mnogo
navrata
harala.
Ona
u se
cudo sto bi susjedne zemlje povjerovale da u istinu hara kuga u Dubrovniku, kad bi se prosuo ako je u to vrijeme ne bi bilo. glas o tome, pa godine 1676. Tako se dogodilo Jos se ni najmanje ne bijase Dubrovnik oporavio od onog kobnog udarca porazne godine 1667. (potresa dne 6. travnja),
toliko puta pojavila, da nije
i
i
kad ma iznenada susjeda Italija zatvori trgovinu. Tomu su se Dubrovcani cudom cudili, jer nijesu mogli dokuciti uzrok takoj pojavi, dok do skora ne doznase istinu. Po Italiji se bio prosuo kriv glas, da u Dubrovniku hara zasto bio prosuo kuga. Mucno je odgovoriti na pitanje, ko je ovaj glas. Nu pravda je rekla svoju. Platio je zato glavom talijanac Caspar Krivelari (Crivellari), lijecnik, nastanjen u Dubrovniku. i
Je
ga
li
bas on
htjeli ukloniti,
podvalilo,
taj
nije
glas prosuo,
ili
je
on kome smetao pak su
nasa namjera potrazivati;
mozda samo da
se
nade
izlika,
kako
ali
da-
mu
se u istinu
ga se
trsi.
Protiv njega vodila je pravdu drzavna vlast, koja ga je pro-
nasla krivcem
ustanovi
i
i
osudila.
A
i
crkovna
je vlast ispitivala
stvar,
da
dokaze, da u to vrijeme nije bilo kuge u Dubrovniku.
ZDRAVSTVENE ODREDBE U DUBROV. REPUBLICI Ovo
je ispitivanje
svjedoka
149
opisivanje nekih prilika
i
zanimivo za poznavanje ondasnjega zivota
Dubrovniku
u
veoma a
da
ga mi ovdje ne priopcimo.
tome
Spis se
nalazi u arhivu
nadbiskupske
stare
kurije
u rukopisnoj svesci „D{iversa) 1649 in 1679."
Dne
27. svibnja god.
primio
1676.
dubrovacki
tadanji
je
nadbiskup Petar Tores (Torres) pismo od kardinala Altieri pisano dne 25. travnja u Rimu, kojim nalaze njemu kao crkovnoj glavi u Dubrovniku, da bolest vlast
opstoji
ispita,
dajbudi sumnja
ili
pismo da
iste,
mogao
obavijestiti
zbilja
Ovo bilo u
Rim
pro
E(ccelentissimu)m I
et
(„
.
.
.
odmah
se
tacno ispituje, da bi
mandavit
statim
capi dil(igente)r
mora eruenda, R(everendissimu)m D(omin)um sine
veritate
odmaii sutradan, dne 28. svibnja, pocelo
je
na crkovnu
u Mletke
u Dubrovniku kuga.
je
Nadbiskup stoga naredi, da inform(atione)m
u Dubrovniku kakva priljepciva
li
jer je stiglo
zanimivo, prvo,
jer
utvrdilo
je
da
ad ipsum
et
referenda." je ispitivanje.
bolesti nije
te
Dubrovniku, a drugo radi znamenitosti onoga sto su ka-
zala pojedina
lica.
Vidimo kako
Na
se,
kuda
i
zasto
glas prosuo.
taj
dode trgovac Marko Vranicic sa dva druga iz Sofije u Dubrovnik. Po tadanjem obicaju valjalo je, da svaki trgovac, koji bi dosao iz istocnih strana, ucini 40 dana 14.
studenoga 1675.
kvarantine u lazaretima na Plocama. I
Marko
sniku lazareta
je
sa svojim
te
godine na
drugovima 7.
listu
to ucinio,
cita
jer se
u
zapi-
:
Adi 14 Novembre 1675.
Marco Vranicich con compagni due, con le robbe, come nell' Inventario,
Soffia,
^o
2.
*
tutto tre,
e posti
in
venuti da
Camera
di
Si lassi adi 23. Xbre." *
Dne
14.
studenoga 1675. Marko Vranicic sa dva druga, usve trojica, kako u inventaru, i postavljeni u sobu (kucice)
dosli iz Sofije sa trgovinom, br. 2.
in
Neka
ih se pusti
dne
23. prosinca."
aylije
kao
—
CPTb
150
i
SRD.
Treba ovdje napomenuti da Lazareti sastoje iz prostrane da sa morske strane zatvorene na okolo visokim zidom sa strane brda, gdje je Tabor, ima po jedan niz kucica od i
koje svaka ima svoj broj. Vranicic dakle bio
u kucici broj
je
2.
Uprav dva mjeseca iza toga, dne 14. sijecnja 1676. dosao je trgovac Luka Boskovic sa tri druga iz Prokupja u Dubrovnik. on je ucinio recenu kvarantinu, jer se u zapisniku lazareta I te
godine na
8.
Adi
cita
listu
14.
:
Genaro 1676.
Luca Boscovich venuto da Procupie con compagni tre, in con le robbe contenute in Inventario, e posti in ca-
tutto quattro,
mera
di
U
JSfo
Si lassi adi 22. Febraro." *
6.
Dubrovniku to 1. Tomo Duliani, Trogiranin („Thomas Julianus, Tragiiriensis, doctor Physicus"). On je dosao s Hvara u Dubrovnik mjeseca avgusta god. 1665. a to, jer ga je pismeno zamolio Nikola Bona (Bunic), da dode. Ne vaija ovoga pomesti sa fjorentinovo vrijeme bijahu
tri
lijecnika u
i
:
mletackim cem Jakobom Duliani, Ijekarnikom, fjorentinskim konsulom u Dubrovniku, koji je u Dubrovniku stanovao od god. 1495. do god. 1533. Za ovoga znamo stovise da je imao to, svoj ducan negdje izmedu Dvora Stone Crkve u kuci dumana i
i
i
sv,
Marije od Kastela, gdje je danas praznina.
da vijece Umoljenili dne
13.
listopada god.
Nalazimo naime,
1520. odreduje da se
kuca dumana sv. Marije od Kastela „ante palatium" Dvorom) ujedno sa ducanom ispod kuce, gdje je Jakob
razvali jedna
(pred
Duliani prodavao Ijekarnicu, thedralis
palatium"
et
pro ampliando
a
ures stolne crkve
(za
„pro ornamento ecclesiae ca-
to
campum
vratima od Ponte (sad ribarnice)
i
i
ante portam Ponte et dictum
za
dosao u Dubrovnik trgovca, te je
i
iz
chiriirgiis").
prostora
pred
pred recenim Dvorom).
Pavao Bovio iz grada Orije („Paulus Bovius oriundus e Civitate 2.
professor Physiciis et
prosirenje
On
u
napuljskom
Oriae je
Jakina, da naplati
kraljevstvu
Regni Neapoletani
mjeseca oktobra 1675.
neke novce od jednog
ostao u Dubrovniku.
* Dne 14. sijecnju 1676. Luka Boskovic dosao iz Prokupja sa tri druga, u sve fietvorica, sa trgovinom popisanora u inventaru postavljeni su u Bobu (kucice) br. 6. Neka ih se pusti dne 22. veljade. i
ZDRAVSTVENE ODREDBE U DUBROV. REPUBLICI Caspar
3.
dom po
Osim
iz
Mletaka, a Vojnovic veli
lijecnika bilo je u to vrijeme u
(vidara) a ovi bijahu ujedno
doba kao
vidari
Znamo
medlcus")
Krivelari {„Gaspariis Crivellarius,
svoj prilici
i
brijaci,
ili
151
Padove.
iz
Dubrovniku
kirurga
i
su sluzili
brijaci
ro-
*
u
isto
lijecnici.
i
da
stalno,
u ovo vrijeme zivio u Dubrovniku kao
je
ovim lijecnicima pomagao Andro Nikolin, Dubrovcanin neki Nikola Po{„Andreas Nicolai, Barbitonsor Ragusinus") krivac („Nicolaus Pocrivaz").
vidar
i
i
Pomenuta dva trgovca malo mjeseca
dolaska
iza
Du-
u
brovnik umrijese.
Kako i
je
bez svoje
vazda bilo
Ijudi
samo nek
koristi,
cudi, koji su brzi na zlo a
opake je
iskrnjemu
puta lijecnik Krivelari upotrebi na zlo u Mletke, u Pulju
kuzne
tako
steta,
ovu zgodu
po Dalmaciji, da su ova dvojica
i
ovoga pisma umrla od i
te nakiti
bolesti.
To
od njega izmisljena, da skodi mnogi gradovi talijanski zabranjuju trgovinu s Dubrovnikom, kaonuti s okuzenim mjestom. Ali ovim se ispitivanjem dokazalo, da su oni umrli od prijedan od boda (ponture) a rodne nemoci to sasvim razlicite je bila
republici.
gadna
zbiija
I
laz
kleveta
i
ovih pisama
s
i
:
drugi od vrbanca (risipjele).
Tesko
na pitanje
je odgovoriti
zlobna pisma,
jer
i
:
on bio
zasto bi
Jedino znamo bas po njima, da je Krivelari zlu glasu.
nost
Jedan svjedok
tura"). Drugi ga nazivlje
mo
pessima fama
di
svim rdavu glasu pijanac
fama pra
e
i
i
:
(„/'
da ga
nome con
ta
da ima
tri
pessimo
:
da
mane
:
obicaja
i
da
je
da
on je
(„ho-
na
sa-
suloznik,
je los krscanin {„di pessima
conciibinato, ebrietd,
mal
nezahval-
sua perversa na-
e
Treci kaze,
poglavite
bio covjek na
navela
na to
covjekom rdava glasa
e costumi").
tre vitii
je
ingratitudine
igrac, a sto je najgore,
tutto ch' e *
veli,
njegova opaka cud
i
pisao
sami svjedoci nagadaju.
Christiano").
e
Cetvrti
gioco, e soveli
:
Bijase
God. 1676. biblioteka dominikanska bi umnozena knjiznicom koja je iz medicinskih knjiga Krivelari iz Padove, lijecnika u
ponajvise sastojala
Dubrovniku. (Rad Jugosl. Akadem. XII.
—
CPTb
152
igrao je na
ozloglasen,
covjek
homo
{„e stato
fama
di
SRD.
karata
giocava
triste,
bio
i
suloznik
javni
je
era
et
alle carte,
con-
„Qua de causa hoc scripserit cum fuerit tam bene habitus et
cubinario publico"). Peti na upit
:
et fecerit dictus Crivellarius, tractatus in hac Civitate ?" kaze
e per causa d' una sua „ sett a, la quale lui ha temito per a no me Or serva di mala fama concubina, per la quale andd via la moglie di esso Crivellari disgustata a Venetia, e lui resto con dfettja mala pratica, e con :
.
.
.
.
scandalo di tutta la cittd ; tanto che V(ostra) S(ignoria) Ill(ustrissijma non cessava lamentarsi, et in privato et in publico, con
It
dne
njegove
imenom Ore
sluge
zloglasne
drzase
za
suloznicu,
radi
jedena
u
Mletke,
on
ostane
toliko
da
zan
..."
S(ignori), che dovessero remediarvi
cijelog
neprestano
a
grada
;
koje
privatno
tuzilo
otide
se
.
.
Vase
i
radi
(Medvjedice),
u
zlu
i
da
je-
te je
zena
ozlo-
na
sabla-
Gospodstvo
Presvijetlo
javno Gospodi,
i
.
Krivelarijeva
ovom
sa
(
bi
morali pro-
vidjeti ....).
ga opisuju crnim bojama, a zbilja proizlazi, da od covjeka, jer nam isti ovi svjedoci pricaju, da je njegova zena morala pobjeci od njega u Mletke, posto se sastao s nekakvom zenskom zla glasa, a regbi, da je ovu pregrabio jezivio u svadi, jer dnom vlastelinu, te je s njime imao rijeci jedan svjedok na upit „An d(ictu)s Crivellarius habuerit aliquam
Uopce
svi
je bio nisto
i
:
rixam „
.
.
.
.
cum
ex
aliquo
un gentilhomo,
d'
sive
Civitate
e questo lo so,
animum femina
solo per causa di sud(dett)a
perche ho
inteso,
che fosse strangolato, chiamasse d(ett)o gentilhomo e
li
domandasse
koja je pobjegla
perdono..." (jedino
il
iz
cuo, da je prije no sto su ga objesili, vlastelina
i
pitao
radi
kuce jednog vlastelina
mu
prostenje
.
.
da
vele da vlastela to drze tajno;
je bio
osuden
radi ovih
Casa prima
che
priggione,
napomenute zenske, znam, jer sam tamnicu
u
toga
.).
i
i
in
dalla
a to
;
pozvao
Njega osudise na smrt objesise ga subotu g. 1676. Uzrok osude ne znamo, znaju,
kaze:
ulciscendi",
desviata
pisama
i
cinio na stetu republike izdajnickom
u
tamnici
jer ni
ali svi
na
svjedoci
su slozni
drugih slicnih
namjerom.
stvari,
Bijelu to
ne
u tome, koje je
ZDRAVSTVENE ODREDBE U DUBROV. REPUBLICI
U ovom te
ispitiv^anju
svjedoci vise
opisuju razne ondasnje
Pomenuta dva
lijecnika
kapetan
rani),
i
i
prilike
brijac
u
domacih Dubrovniku.
i
Maw
Diim
;
stranih
Ti
Ijudi,
su
Ijudi
Cvijeto Taljeran {Florio Taglie-
;
cuvar lazareta na Plocama
righi, vikar-paroh gradski
153
Diim Andro Ponte-
;
Caroli, crkvenjak
i
cuvar
fra Ivan Baptista Natalie, Domenika fratar reda sv. fra Jakob Cemini, starjesina maotac Frano Gundiilic, starjesina isunastira sv. Domenika knjiga rodenihi,
vjencanih
i
mrtviii
;
;
;
sovackog
fra manastira
franjevackog nopoli
Miro (Pacificus) Mljecanin, starjesina otac Dominik de Monteperolli iz Moopat lokrumskog manastira fra Paiilin iz Mi-
kolegija
u
;
;
Pulji,
;
lana, franjevac.
razvoj bolesti pomenutih kako bi se imalo iijeciti. Za Vranicica n. pr. govore, da je umro, jer se je hotio Iijeciti vinom rakijom, kad je bio bolestan stovise da je popio cijeli Lijecnici opisuju
trgovaca
i
potanko
nacin kako su
ill
tok
lijecili
i
ili
i
;
kuto rakije od jedamput, govoreci da se
u isto-
Ijudi tako lijece
cnim stranama.
Cuvar lazareta opisuje, kako se postupa sa putnicima koji iz istocnih strana, kad su u kvarantini donosi registar, da se vidi ubiljezen dan ulaska izlaska.
dolaze
i
i
Sve svjedoke pozivlju da opisu,
kako se postupa
nema
putni-
s
na Dubrovniku. Kvarantina valja da svak ucini, ne samo trgovci nego sami poslanici, toliko istina, govori jedan svjedok, da ima poslovica, koja govori U svemu mozes dobiti milost, samo ne u onome, §to se odnosi na kvarantinu. Dum Andro Ponterighi pripovijeda „Ovdje se veoma strogo pazi na lazarete. Zato je ucinjen magistrat od petero postarije vlastele, koji svojom rukom ubiljeze dan ulaska trgovaca u lazarete, te svakoga, koji je unutra, drze odijeljena u narocitoj sobi zabiljezenoj brojem. Netom putnik uljeze u kvarantinu, sastavi se imovnik njihovih pokretnina, te ih za 40 dana dajbudi jedamput na dan vjetre krecu. Kad ih imaju pusti+, skupe se ta nadlezna vlastela, da vijecaju da posmatraju pjege na mjesecu. O tome pripovijedaju kao o stvari svemu gradu poznatoj, navode poslovicu dubrovacku, da se u svemu moze imati milost, samo ne u ovome." cima, te dolaze svijetu reda
i
s
istocnih strana. Svi kazu, da
strogosti u
zdravstvenom
pogledu
kao
nigdje u
i
:
:
i
i
i
-
CP"B.
154
Svi su
pako svjedoci
SRD.
slozni u tome,
bili
zdrav, a da je to pisao Krivelari osvete, jer on nije bio zvan da
iz
do sramotne
i
da zle
i
onu dvojicu
Ispitivanje je dakle potvrdilo
vede do tamnice
zlobe
je
grad posve
namisli
njegovu krivnju, koja ga do-
NAVALI.
PJKSMA KOJA SE PJEVALA NA SIPANU POCETKOM XIX. na SIPANU.
Pamti
starica
MARE
ud.
hiljadu
Devedeset
i
i
sedam
stotina
devet godina
Zakukala crna kukavica, Pored s njome jadna Dalmacija, I
Istrija
Gorko
pokraj
Mora
Sinja
;
Boka od Kotora Er izgubi duzda mletackoga,
Od
cvili
starine
gospodara svoga.
Gospoda su svemu tomu kriva; Bog dopusti da ne budu ziva Tesko kunu jednog vlastelina !
Da
ne bude od njega koljena, Gundomira, zalosna mu majka! Erbo izda zemlju svetog Marka. Izdadose bijele gradove,
Dovedose u Mletke vragove. N'jesu vrazi, nego su Francezi,
Gore robe nego Barbarezi. Ne pjevaju mladahne mulice, Gorko cvile jadne koludrice. A moj Boze, prevelike tuge Zlato nose
i
devojke Ijube.
v.
BOSKA CVJETKOVICA.
Priopcio pop Andro Murat.
\Ta
iz
smrti.
O FRANCUSKOJ FRAJOA
ili
lijeci.
H3 BMPTHJE. KAJIHE.
piOBeJiHKa yBCHyjia 6opoBa rpana BHine Bpaxa, Kao h pasaneia jaiteha MJeiiiHHa, Kasa mh, jia je Kyha, npe;i kojom moj
KOMHJam ycraBH
ohom nosHaiOM HamoM
KOhbe, ca
—
exa eee
—
6HpTHJa. Oji CHJiHe B0>KH3e Ha KOJiHivia ocjehax ce Aocra yMopaH, na
MH 6am MaJio Majio
y jejiHy pyKy mhjio 6jeiiie, na ce Ma;io CBpaxHM y Kyhy, o;i.MopHM, aKO 6yjie luto h sajiomnu, a 6oMe h rpjiue
OA npaiuHHe
cnepeivi ca
AajiMaxHHCKHM pypbemoM. Co6a y ysa ;i,y.fbe
no^yraHKa, jxocra h CHHCKa,
Kojy y^eu 6jeiue jiocxa
CTHJeHC coSne 6HJaxy HaMJeniTCHH iiyraqKH ctojiobh,
a
oko HdHX
Ha nponejby 6HJame npopesan
HCTO TaKO ;iyraqKe KJiyne.
iviajiH
ncHijepaK, Kp03 kojh je je^HHn OTBop mofjio yjiasHXH CBHJei.TO h
UonoBu co6hh 6HJaxy xaKO qncTH
MHCT 3paK.
co6h
nyHO
r;ije
CEHJera
CHJiHHx Mysa, a cna>KHh
;i,0Jia3H
—
na kom
BHcame
njiacjDOH
— Beh ce
ko y csaKOJ
caB
upHHO on
Ma;ia MaJjaBa jiaivinHua
HaHHsaH wyBaivia ... Ha K/iynH nope^ je^Hor CTo;ia cjcAHJio je ncTepo Jhynn fivmaua, pasroBapajyhH ce hbMet)y ce6e h nHJyhn oji nac ao Mac pyMCHHKy. BHpTam Kpynna
6ho
je
nyH ko
JbyACCKapa pene mh:
— — —
6paBHHe
—
LUxa hexe hhth?
—
.
.
—
iiito sa jecTH. HMaTe JiH peKOX BopaMH HeMa npaBO hy BaM KasaxH, Man CHHohH^e .
—
.
Hehy
—
pcKOx
—
nero ;i,OHecHTe je^ny jiHTpy H
y TOM
H MOJ KOHHJam noujTO je jiao KOfcHMa 3o6aTH, Ro\)e H cje^e ysa cto r^je caM h ja cje;i,HO. EHpiam iionece bhho h
Merny ra npe^a nac h ynniahe Me: A OKJien H^eie 6pe3 saMJepe? Hacm h3 O. 6ho caM y 3. na h3Jio>k6h.
— —
.
.
—
CPB
156
y TOM
SRD.
H OHH npeKO MCHe Kajx Myiue,
CJiyKTHTH.
saMyKome
h
CTa;i,oiiie
— —
—
na 6am y 3a6HJiH Ha h3;io>k6h, nyuMa Bor Baivi ajiau; Boro Moj ca^ Mopa, jia. je TaMO Hyhe jesHKOM h pehH a ;i,a Bor tc bujiuo, Ap>KaBa Hape;i,H;ia, na to th je jiHJeno Boro MOJ JiHJeno jih je to, xa^ 'saKO Mope MOJeK o6HhH H bhHh CBHJeTa h rpa;],OBa, ... a uito mh ja/iHH ol^e saByKJiH ce na MHCJiHMO HH^ie 6ojbe hh Jbenme Ha KaKBa th je h to, MaKejba, KopncT rjiejiaTH Tyl]e ynjiCTe ce je^an oa one neTopnue ;i,o6po? OKpeny ce npaivia Bor Te CTBopno, KaKO nnje KopncT hhm hojck BHiiie bh;ih, bhuic h sna fceMy 6HpTam MaKejba Ha CTO 6p'Te ch moj jxparu, odnma' caM h ja cto cy OpajcKy H LUBancKy, na 6ho caM y Cp6HJH, na y MaijapcKOJ, na Koja mh Baj^a ojx top?
—
—
.
.
.
.
.
.
—
.
-
.
.
.
—
—
—
.
—
Ajji 6je>K'
.
.
—
Bopa th
.
.
.
.
Bajiia? ...
.
ne
AHBaHHMO mh o
mh to jiHJeno, kqji mojck neuiTO bhjxu ja^HH /iHHaHH H npoJ^CMO Tora nyHO, na oncT HHUiTa He bhahmo BaJAH
.
.
Hero KaKO
.
H He snaMO
pHUH, na
.
je
.
.
.
cbo pehcMO na 'By, koji'ko h' je 6hjio y 'Mecjio6oaho ynnTaj Kora th jiparo... nesna th HHUJTa .
.
ca;i
kojh une y OpajcKy hjih TaMO y UJBancKy, o6yMe ce jom ol^e. Borne npocTH, ko CTpamnjio, na Kaji one TaMO y cbhjct, cnp^iajy ce c h>hm, hc ii,ajy naM HHl]e npHhn HH yhn, He snaMO th ce 6p'Te hh nonaujaTH, na to th je
KasaTH HH npHnoBH}]eTH
fcoj
.
.
.
.
—
A
ecT 6paTe, npano ch pexa'
CKOJ 6yAH, na aoY^u y 6HpTHJy ...
na TO TH
je
.
.
j^oJ^h
.
„Wain Wain her 2
;
a
ja
.
snaM mh cto
ujto
;i,ok y Opaj'm Kan hojck hc sna
mh TaKO y SnpTHJy, na maKOM o
liter",
.
cto:
a nac ;iBa Tpn ... a to th ^yJ^o, TaMO ft.oj Tpn no6HJeMO ce
HiHCKe qeTpn hct, na ;i030By 6oMi'my ony Bnny, HCMa y npo>Kj(,pjbaja
ca
.
.
OH/ta Ka;i ce nannjcMO, moj 6p'Te,
.
OHHM lilBa6aMa h
y 6aj6oK
—
ajiie
OHjia 6je>KH,
...
To TH
jia
Te hhko ne bh^h, hjih
—
ne snaMO BHAHUi TaKo; 'ecaM jih ja Kasa' na nacTaBH dnpTam 6p'Te y CBHJCTy Mei^y Jby^HMa 6hth ysejio jom ncKy nnsMy na nac Jlnqane, a 5am BH^nm 36or top, Aanac th cbhjct naJBnme rjie^a KaKO ch o6yHeH, Kaji ch jiHJeno o6yMeH, na Ma ncMa' y yeny hh nnhoKa, e CBaK „cjiyra noKOpan" BHqe,
.
.
.
je
e Kaji ch
—
—
y KO}Kyxy h y Kann, na Ma nyn ^ynaTa 6ho,
H3 BHPTHJE.
157
h ceaKH HHKO H He r;ie;ia Ha Te, Man BopaMH jom 6je>KH Eto 6paTe Ra th xajom Tpece na^ to6om CBOJe rahe >KeM HLua' ja npcKJiaHH y 3arpe6, na mghh cee obo naiue pyBO AOMahe, h jiHJeno mhcto h ype^HO ko uito cnaita. JXo\)eM TH y 3arpe6 xaMO Ha mrauHJy h OH^a hy th, KaKO je 6hjio jom pano, jia ujieu sa hocjiom, Tpa>KHTH r;ije 6h hohho wamy hmbc h npojiasHM th ja Kpo3 ohh qart.aK oa mTauHJe h mTO nojo BHii,HM Be;iHKa co6eTHHa, cto ao CTo;ia h rocno;i,a qejie, hckh Yhy ja ynyTpa jeAe hckh nnje npeKHHyhe ra onaj. H yl^e TH BoMe JiHJeno y\)e, a mTO ne 6u yma' y Mene HOBau,a ko 6;iaTa, a 6oMe Moje cojiaq kg h jipyre caMO cjiymaj mTO he 6hth; cjemhy th ja sa jejian cto h soBHyTH Kejinepa, na jia mTO HapywHM 0;i,Jia3H Ka;], he th oh moj 6p'Te, jiohn, na he Menn 'BaKo: OTOJie, TaMO je sa Tpehn paspej, Bapuaji (^eKaoHHua), Ty Te6e He cna;i,a 6hth E na MH je KaKO naceHTHO, Ma 6h ra Bjepe mh 3iipo6HO, e a;i' mTO 'm, 6ojhm ce Harpa6ycHTH, HMaTH ca BparoM nocJia, ja TH ce jiHJeno noKynn na o;ie E HyTe .^.y^H ... 'ec bh^iho Ma He6H My ja Hsama', na MaKap Me 'MaM Bjemajio E Bpara, Ta HHJecaM ja sa to jioma' y 3arpe6, ^a ce TaMO 6HJeM, caMO mh je snam >Ka' ... Ma bhahm Bora hm fcH'oBa one rocnoiie, h cje;i,H, h cje;iH, Tpn ype Mop^a, MHTa HOBHHe, Hpe^ KsHM Mama nnBe, ne noTpomn cay 6o}KJy Bene ^eccT cojiah, na jicth cbc, Ky^ oh okom, ryji ohh BparoBH KCJiHepH ckokom, a ja 6h mopjia h neTaK noTpomno, na ca mhom Ban e mTa 6h TaKO Bajba h Bor pexa' XlpyKMHJe TH je, moj 6p'Te, y 'MepnuH, TaMO Mopem cjecTH H yhH 'l^e ohem hhko th hh 6ecjezi,e ynjiehH he ce .
i5aB0
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
— —
.
.
.
.
.
.
,
;
.
.
.
.
.,
.
.
.
.
— —
.
.
.
.
;
.
.
.
.
,
—
.
.
.
.
.
.
.
.
—
;
jejian,
mTO Th
je
.
y Bp' CTOJia cje^HO
.
.
.
.
.
— ch 6ho y 'MepnuH? ynHTa he ra MaKCJba — BoMe, 6p'Te, 'ecaM 6ho caM th paBHC Tpn ro;iHHe H Tpn Mjeceua; Aoma' caM npoJbCTOC —A mTO sapa/iHO — A 'ecaM HemTO, noKpnno Kyhy h Asa BOJinha Kynno — a ue ne 6ojbejio — to 6h 6ho h BHme .
.
.
,
jia,
.
?
'ecHJi'
sapa;i,HO
jia
.
.
ja
.
.
6y;i;e
na ce ocMJexny na MaKCJby h OMHMa naMHrny ....
pe^^e
—
CP-B.
158
— — — —
A
uiTO Te 6ojheJio ?
JXa 6ojhejio
.
.
.
6ho caM y np>KOHy CKopo ro;;HHy
.
A samxa ? A 6am 36or
.
SRD.
jiaua
.
.
HHrnra, KapHrajiH ce y 6HpTHJH, na CBajiMJiu,
na nojiHaMaH c HaMa y npjKOH Bpa}KJH th je to, moj 6p'Te, Kpyrau, xy cbcaho; saxBOpe xe; na ocxa' npona', Ban aKO naiuH .
.
.
XBOje KyMnaHHJe CMexHy na xe oxhyne xaKO 3a Me CMexHyjiH na Me MaM nyiuxe
a ano ne xaMO xh je, MOj 6p'xe, npaBHua ;i.pyKMHJa, y6HJ HOjeKa, na caMO saMaKHH koji'k OAaBJie mxo 6h Mora' AOBHKaxn, na ce BHuie HHKora ne 6oj Ha MeM CH XH pa^no? npnnHxahe ra MaKejba. A, 6p'xe, nojx 3eMJbOM, Konajin cmo pyiiy UJxa CH HMa' na Aan ? JXoJiap H 50 uenxH A KaKBa je pana Bjepe th ? A 6paxe pana pehn he oh njbyqHyB np'o Jiyjie panno caM XH ce 6ojbe Her JKynan Bor xe cxboA ;i,a ja;i,aH ne 6ho pHO jyBC H Meca koji'ko om, a hhbc onex hhjccmo xh mh hhBan nnBe, a Kajx BOAe HHJiH Bo;ia hm cjia6a, BHHa h neMajy HHBe 6paxe ko BOjie A Mope ce xaMO ;io6po 3apa;iHXH mxo xh BCJinm? a A Mope, 6p'xe a xo xh je ko cpexan oi^e, xaj h xaMO HCKH sapajiH ji.o6po, a hckh.. Mopajy My xpomaK CMCxaxH... mxo 'm xh 6p'xe CHJia xh je xy CBHJexa, mh cmo xh 6hjih y hckboj MHHe30XH y H6HHry, xy, 6p'xe, CBJexnne ko Mpasa a jia, jaj^aii mxo XH MHCJinm ? HMa h', 6p'xe, kojh nnmxa He pa;i.e Man ce caMO Kapxajy cho hc snaM jiaji xh no3Ham OHor namer Mnjia OH jeAHe hoHh 300 ;i,ojiapa HCKapxa' ko nnmxa, an xh XI,opHHa oh HHKaji, jom 3a Jionaxy HHJe npHBaxno a xo xh, moj 6p'xe, Kora cpeha nocjiy>KH, na xaKO ....
H3
JhyjiH
ocxa;i,e
;
.
.
.
.
.
.
— — — — — —
.
.
.
.
,
.
.
.
.
—
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
— —
.
.
— — —
—
;
;
;
.
.
;
;
.
.
.
— A mxo ce nyje — Bor BaM or obh' namn' hs— — Menn exo npojbexoc, na 6opa? pene OKpenyB ce 6hxh mxo 6oJbe ohe caA ;ioma' napoA na — h parope ^a hcMO ca^ moHh h jiyBau ;i,aBa'
je/ian
BJia^y,
BCJie jia je
?
iijiH
.
KHJy 6paj nehn Bpjie3a
.
—
ce OHaj,
.
jih
ca;i,HXH
Bejie
.
.
.
.
xy CKopo jejiau npo;ia3HO, na naMa cbc xaKO..
.
Hycxojinr ce BHHa
mxo
je ca
nannmMO
— ynjiexe pa3roBop — Ma
o o;i,6opy (H36opy)
MaKCJbOM najnpnje yma' y
H3 BHPTHJE. 6paTe, He 6h ce jba;io TH, Moj
^a
iiiTyivia
KaKBor BHHa
6p'Te, npe/i;
xy th
ej,
159
ceaKH Mjeceu, ixana oji6op
je
Hamy onhHHy 6aqBeTHHy ohjio h njeBaJio
ce
o;i,
.
Z^OBa-
.
8 CKxa, a
ao MHJie BOJbe
... a
6a;i,aBe, AOBajha ra raj Ham mro je 6ho sacxynHHK, mh ra JiHJeno hckh jxpym 0Aa6paH HonHJiH, a OH ocxa npaane xop6e Baj, rocnoAHHC, Bor BaM ;iaBa' Bh cxe ca^ xaMO y cbhja He snaivi jexy 6hjih, pehn he je^an, mxo ao caji yBHJeK hyxame je^an naM h3 'MepHKe mxo je ^oma' 6h jih xo 6HJia HCXHna .
.
.
—
h^hmc hokojhh
npHnoBHJe^a, Ra ce
c
jy>KHy 'MepHKy OAHJejio H oxHma'
jiHJeno
.
.
.
—
—
.
.
MapKO KpajbCBHh bo3ho y
6ho
bcjih
o6y4eH y
*bo
uhbhjiho
— Bam KaA cmo na xoj — CKOMHhe onaj mxo ca MacaM 6ho y IlpajcKoj obo caM qyo: KejbOM najnpBO noMeo jianH — Hm'a Ham Tecjia pycKOM renepajiy BecHOBy y rocxe, h je
Kaji.
My HanpaBH ncKy HOBy jiexpHKy h on^a Ka^ cy y>KHajiH h pewe xh Tecjia pycKOM renepajiy Kcejienunjo ce, bcjih no xbom cxaH^y, jia bh^hm aj;ie Me Majio npoBe^H
jia
pasroBopHJiH
KaKO
je
Ko;],
—
:
— —
—
xe6e
.
.
.
—
—
-sobc pycKH renepaji bcjih xaKO Hamer Tecjiy. BoahHc xh oh H^era Kpo3 jenuy, na ;i,pyry, na xpehy na cbc Kpos jiBanajcx co6a Kaji 6oue ;i,omjiH ao xpHHajcxe, a BecHOB He he jia oxBopH. Mojih xh fcera nam Tecjia jia My h xy oxBopH H pHKXHK oxBopH My. Kaji, MOJ 6p'xe, ynyxpa, ajiH MapKO Kpa.fbCBHh xpqn na KOxypaqH.
JXo6po KyMC
;
—
— —
Mope 6hxh, pene \ejxaH okoch ce MaKejba Hah 6eH0 .
.
.
—
—
k6 mxo MO>Ke Moja mxo je npHJe ABajecx roAnna saKonana, 6hxh }KHBa, xaKO H MapKO KpajbCBHh H jom xh xo Bjepyjem E Hy caA, BoraMH h obc name BHHa, sa xo ny' aKO cy MaxH,
.
.
.
—
OHH
.
.
;
;iara;iH, ja
nojiaryjCM
.
.
.
—
E Aa HACMO pehH he mh KOMHJam koh^h cy ynpernyxH. OjiaxHsmH paqyH, h nosApaBHBmn ce ca CBHMa, cjcAOx y KOJia, a kohdH
y
noByKome
.
.
;
.
MHJia H iipeMHJia MOJa JIhko h HenpocBHJehena cnpoxo MOJa jby6HM xBOJe xo Kpmno KaMCft-e h xBOJe chhkc; kojh
HjOJ,
—
3a CBe xo
KpHBH HHJecy, Hero xaKo
je
BajbAa Bor peKao
!
.
.
.
.
SAJXYhH A.
HOBUM PEnyB/lHKE
;i.yBPOBAHKE. flYBPOBHHK.
BEHYCH.
ny6poBHHKy
—
Kyuaxy
3a;i,H3H
qacoBH!
H
36HJba na 31. janyapa
'^
rozi. 1808 6HJame oa Hano.ieoHa sa yBHJeK yKHHyra apHCTOKpaxcKa ;i,y6poBaHKa peny6jiHKa. OpaHuysH o^Max Hsa na;i,a peny6jiHKe yKHHyme h ;i,y6poBaqKe hobuc. Pa;i,H BejiHKe cbotc ho-
Baua, Koja ce je xa/ia HajiasH.ia y npoMeiy no uHJejioivie CBHJexy, pasyMHJe ce, jia cy ^ySpoBaMKH hobi;h unaK y3Ap>KajiH ceojy
na h ano cy hx OpaHuysH „BajiyTajiH" KaKO ce ft>HMa 6oJbe. HeKH ;iy6poBaMKH OBchH hobuh, Kao jiyKaTH h
BpHJe;i,HOCT,
MHHHJio
rettorali), ocxazioiiie ysHJeK y bphjcahocth, TaKO Hx H jiamc MO^Kexe npoMJefeHBaxH y hckhm HOBMaHHM aaBO-
BH>KJbHHH (Talleri jia
AHMa.
Mhofh 3a;i,hbH
„.thcxhhh" ziOHOce h h^hxcb Kypc.
hobuh, Koje
jaxy „nepnepe hobc"
peny6jiHKa ;i,y6poBaMKa CKOBajia, 6h-
je
(ro;i.
1801-03) h „nojiynepnep"
(ro;i.
1801).
3Baxy HX .Jlepnepe hobc", Aa hx pasjiHKyjy oa TaKO sBaHHx „CxapHx Oepnepa" KOJe cy mhoxo 6ojbe oa hobhx. Hajcxapnja KOBana je roA- 1683, a najsaAfca roA- 1750.
HepUepa noea a) Cb. Bjiaxo
na
1801.
zod.
Oko Bpaxa
Horaiwa y njianHXH.
o KpaiUKOJ
spnuH BHCH My BejiHKH KpH>K. /lecHOM pyKOM 6jiarocHBa. BOM pyKOM Ap>KH rpazi, H nacxopo. HaoKOJio
je .nereH^a:
PROT. REIP
C Apyre rocHBa a y
KOMe
je
cxpane
./iHJeBOJ
:
RHACUSIN.
1801
CnacHxejb na Horaiwa. JI,ecHOM pyKOM
pyiJ,H
KpH>KHh.
MajieHH
—
aarpHyxoj
Oko
CnacHxejba jiereH^a
TUTA C
JlHJe-
—
njiamxeM ap>kh
rjiaBe
My
je
hhm6.
6;ia-
cbhjcx na
Ca cxpane
SALUS
Apyre cxpane ncnoA Hora Cb. Bjiaxa h CnaCHxejba HajiasH ce hmc peaSapeeo a, obAd. je^He H
c
HOBUH PEnVBnHKE flYBPOBAHKE
SAflHsH
16l
Here roAHHe. Cb. B;iaxy MHxpHJa, njiaHHTa h rpa^ HeiiiTO pasjiHMHTHJe. Hcno/i. Oiijehe bhac My ce Hore. Hivie pe36apeBO HajiasH ce caMO Hcno;i Hora Cb. Bjiaxa. C iipyre crpaHe je^HaKO Kao no;i a). Cb. Bjiaxo Hemro iviahbH. FlacTopo My je cac) Here ro;iHHe. CBHM npocT. HaoKO.no je jiereH^a RHACUSI. 1801 PROT. REIP c iipyre CTpane jeAHaKO Kao a) HeMa HMCHa pesdapesa. d) Pa3.riHKyje ce o;i, ;ipyra Asa THna y roMe luto Cb. B;iaxo Hcre je Btjwmwn^ Kao noii, a), jcjihho My je r./iaBa jaKO Majiena, H BH^e My ce Hore hcooa OAJehe. Okojio Bpaxa o dyzoj BpnuH BHCH My Be;iHKH KpH>K. HaoKOJio je JiereH;ia: b)
—
PROT. REIPUP c iipyrc CTpaHe jejxHaKO
—
RHACUSINE
Kao noA
Posljednja perpera dubrovacka god.
Hmc pe36apeBO Hepuepa
1803.
najiasH ce caMO Hcnoii Hora CnacHxe/beBHX.
zod.
1802.
Cb. Bjiaxo je;iHaK Kao no;i pa3.nHMHTHJH. HaoKOJio je jiercHAa
PROT. REIP. c iipyre
1801
ci).
—
c),
je^HHO
rpa^ My
je
hciuto
RHACUSI. 1802
CTpane jejiHaKO Kao npe^amPbH
HMe pe36apeBO Hepuepa
najiasH ce caMO zod.
1803.
HcnoA Hora CnaCHxejbeBHx.
(ncnop. ropiby cJiHKy)
Cb. Bjiaxo Ha HoraMa y JiHJeno yKpameHoj njiaHHTH. /lecHOM pyKOM 6jiarocHBa a y jihjcboj ;ip>KH yKpameHH nacxopo h rpaAOkojio rjiaBe My je hhm6. HaoKO./io je ./leren/ia
PROT. REIP c
—
RHACUSIN
Apyre cxpaHC cacBHM je^HaKO Kao
1803
npel^aiuFfaH.
Hmc pe36apeBO
Hajia3H ce caMO Hcno;i Hora CnacftxejbCBHx. * * Mo>Ke 6nTH, aa nocroJH join kojh paanHWHT 36HpaH nocjeflyjcM caMO onwcaHe.
thh on obhx xpHJy ronHHa,
ajiH
ja y Mojoj
11
- SRD
CPTJ
162
rioAyuepuep Koean je caMO
Hepnepa
c)
PROT. REIP
—
a) OoHaBJba tho je JiereH^a
rpanc
c jipyre crpaHe iiBHJe y cpeAHHH je JiereH^a
zod.
y mhofo
1801.
iviahboj cJDopiviH.
RHACUSIN.
HaoKOJio
1801
eeaaHe nonyr BHJeHua,
c JiHiuheM
GROS SETTI VI b)
CacBHM jcAHaK
OojiynepnepH
a),
jc;ihho pasJiHKyje
ce
y
jiereHAH
PROT.
REIPU/^^
RHACUSI.
1801
Hojiynepnep He hoch HMe pesGapeBo, ajiH sa crajiHO A. Obad ra ypeaao; to mhcjihm pa^H Be;iHKHx cthmhocth ca HepnepoM. A. Obad, pe36ap sa^ffeHX Hoeaua pcny6jiHKe ;iy6poBaMKe, 6ho jc non. Ho yroBopy ca peny6;iHK0M 18. 4)e6pyapa h 30. hoBeM6pa roA. 1791. Ha fceroB saxTJes 6HJame nocTa? y Beq, JX3.
je
Poluperpera 1801. god.
TaMO H3yMH ypapcKH sanai h pesaite Ka;iyna. Peny6jiHKa My je ;iajia npe;i,yjaM o;i, 600 iiyKaxa sa 3 roAHne no;i yBJeiOM, Ka;i ce BpaTH y iioMOBHHy, AQ. Mopa HsyHHTH ;iBa MvTa;iHha y o6a sanaxa. C yMJeTHHMKe BpHJeAHOCXH ?.3ijx\hw HOBUH peny6jiHKe najropH cy OA CBHx HOBHJHX ziy6poBaqKHx HOBaua. Flo tomc ce Haj6oJbe BH/IH, iia je pe36ap A. Obad 6ho MOBJeK cia6o ynyhcH y obomc '''''
noc^y.
Oa ApyrHX
HOBaua iiy6poBaqKe peny5.iHKe nosHaie cy Kao
saAHie ro;iHHe obc
:
Cxapa Hepnepa, IilKy;i h nojiyiiiKyA roA. 1750. JlyKaT roA. 1797., Bh>k.ToHhh (Tall, rettorale) voji.. 1779., Bpanan (Tall, di S. Biagio) ro;i.. 1733., /lH6cpTHHa ro;i. 1795. Ma;i,H
/I.y6poBaqKH hobuh jtanac nociajy cse to pjel^H, hckh cacBHM cy phjctkh.
ko-
* He REIRU, keko hckh MHcne. HcxHHa, aa je P cnn4aH /?, ajiH to je pe36apesa rpHJeujKa. Hera rpHJeuiKa noHaBn=a ce m Ha FlepnepaMa roa. 1801. -02. ** P. Resetar:
La Zecca
dell a
Repubblica
di
Ragusa.
Str.
114.
H3 CPnCKOrA JE3MKA. KAPHOBUH.
JOB. >KHBAHOBH'R.
UapocTHBHe, CTapocjiaBHC, cxapocTaBHe KH>Hre.
y cpncKHM
Hap. njecMaMa nojiase oee pHJenH. h. n.
H H H
no;iH>Ke xpHCTa CBeLuxeHHKa, ;i,BaHaecT BejiHKH ejia^HKa,
qeiHpH cxapa npoHryMHa Te yseme KH^Hre napocuiaBHe, Te HaTHUie eejiHKe MOJiHree ;
—
2. 95.
O
ceaneM he nyyKe 6ecjeiiHTH, KaKO KOJH Ao6ap jyHaK jecTe,
HsHHJehe khdHtc cuiapocAaeHe, Kasyje nom./be;iHje BpHJeivie
/].a
Koii;
uapa
MapKO nHcap
je
y
ft>era
H
OH 3Ha;ie na KOMe
—
cy KhbHre ciUapociuaeHe,
UlTa sHaMH „uapocTaBaH"
je
183.
2.
6ho,
uapcTBO
—
2. 192.
/laHHHHh bcjih o to] pHJewH y pjenHHKy obo: „U.ap6cTaBaH adje. regius, regum, aKa;ieMHJCKOM regnorum. od staroga carbstvi>HF,, koje je izgubivsi najprije gla?
i>
silo
zena
carastavan, a poslije postalo neobicno rijec te se
a
iza r zamijenilo
i
glasom
o.
cinilo se
—
da
Dolazi
je slo-
samo
u
nase vrijeme u pjesmama pridjeveno knjigama, a to su knjige o carstvima,
knjige
kako
je
zuju
naprijed
vladao
;
kojima se kazuje ko
u
u pjesmama se uzima
cije
ce
biti
carstvo."
pHJeMH napoculaeaH. Moryhe
Mh
je
ii,a
je
je
da
za
kim
su knjige
bio
car
koje
TaKO mhcjih /laHHMHh
i
ka-
o
laKO h nocrajia ra pHJeq,
Kao jia je xa pHJen CJio^Kena. Hero noxnyHO cpncKHM CJio»KeHHM pHJewHMa T. j, OAroBapa nornyno aaKOHHMa ajiH
MOJKixa H HHJe.
bh;i,hmo
cpncKHx napoAHHX cJio}KeHHx pHJeMH.
Mh
Tpe6a
no
tomc Aa
CPT)
164
-
SRD.
yxBaTHMO npaBO SHa^ehbe re cJio>KeHe pHJe^H. JX^numih Ka>Ke na. HapocmaeaH 3Ha«!H regius, regum, regnorum. Ksla 6vi. xa pHJew TO 3HaMHJia, OHiia 6h /laHHHHh HMao npaBO, ^a je xa pHJen nocxajia ojx
cxape pHJeMH uapi.cxei.Hb. Ajih xa pHJeq He he xo 3Ha-
MHXH. UapociuaeaH je noxnyHo c;io>KeHa pHJeM Kao mxo je h jedHOcmaeaH. Y xHJeivi ce pHJeHHMa bhah mxa sHaMH HdHxob npBH Awo napo, jedno, ajiH HaM HHJe jacHO mxa ApyrH ;iho cmaeaH BHaMH. Ho HaHHMHhy bh;i,hmo ^a je cuiaeaH cJio^eH HacxaBaK, KOJH ce cacxoJH hs i.cxbo h i>h'i. /laKJie h3 ABa nacxaBKa (uap-hCXB-bHb). kjivi. ja bh;ihm y napociuaeaH c;io>KeHy pHJeq h3 t^apo H ciuaeaH Kao mxo je h y jedHO-ciTiaeaH, Koja je pHJeM HapoAHa. By;iMaHH Ka>Ke y aKaiieMHJCKOM pjeMHHKy 3a pHJeq jedHOciuaeaH ^a je cjio>KeHa „ojx ochobc jedan h ciuaulu (cxajaxH, cxahbe, cxaBHXH)." To je Heo;i,pel]eHo Ka3aH0 h h3 xora jom
He 3HaM0 H3 Hera je cJiOKefia pHJen jedhociUaeaH. Mh Mopaivio 3HaxH H3 Hera cy pHJe^H cjio>KeHe y je^ny, jxsl MO>KeMO yxBaxHXH H 3HaMett>e xe cJio>KeHe pHJenH. Ka^ Ka>KeMO 6jeAo6pK, mh shbmo H3 nera ce xa pHJCM CJio>KeHa cacxoJH
h
0H;i,a
oxy^a
snaivio
h
HjCho BHaHCH^e. EjeAodpK cacxoJH ce h3 6iio h 6pK h 3HaMH OHora
KOJH HMa 6ho 6pK; zoAoepaiu ce cacxoJH h3 zo h epaiii h 3HaHH OHora, KOJH HMa ro spax SAOcpeha cacxoJH ce h3 3Ao h cpeha ;
H 3HaqH OHora, kojh
je
sjie
cpehe
;
UlaHKoupeAja cacxoJH ce h3
iuaHKO H upeA?a (oa xanKO npecxn); KOAOMas cacxoJH ce h3 koaq H Mas H 3HaMH OHO MHM cc Ma>Ky KOJia. Hs CBcra xora bhah ce Aa cy HaM jacHH ahjcjiobh CBaKC obc cjio>KeHe pHJenH. Y jednociUaeau h napocuiaeaH HHJe nam /ipyrn ny^o OBHJex cJiomenHx pHJCHH no3Hax. liJxa 3HaHH ciuae y jedHocuiaeaH h napociuflsaH ? y cxapoc/iOBencKOM jesHKy HMa pHJen ciuaeu, KOJa sna^H
compages, Zusammenfugung, Verbindung, na OHiia h y cpncKOM je3HKy MO>Ke xo snanHXH. Mo>KAa ce ciuae (Kao cacxaB) h roBopn TAJe y cpncKOM napoAy, caMO naMa hhjc no3Haxo. Y 5po3-HBeKOBHhy pjeqHHKy jioJiasH pHJen ciuae, kojx Koje je npH6HJbe>KeH0 OBO „KaA ce npoco >Kaft)e, OH/ia ce cbc no xpn qexHpn CHona :
xaKO ce no hckojikko jxam. cymn xaKO xa xpH qexnpn cacxaBJbena CHona 30By ce ciude." „Zlaj jxq MH KOH^e RZ. HCKOAUKe ciUaeii npoca oBpmcM." J. Bor;i,aHOBHh. Ho xoMe 6h ciuae 6hjio xo hcxo mxo h caciuae h napociuaeau CKyna cacxase h
AOJiasHJio
c;io>Ke
h
6h oa ciUae o napeeuMa (cacxas o uapcBHMa). Llapo-
H3 CPnCKOrA JE3HKA
156
ciUaene cy KibHre, kojc cy cacTaea o uapeeHivia,
roBopc o
Koje
uapeBHMa. CjiOKCHa pHJeM napociaaeaH 6HJia 6h HecaMOCTajian KOMnosHT, Kao UJTO cy OBe cjiOKene pHJenH HydoiuBopan, zAaeodojban, dozoOojasaH. doiodaean, dozodaH, 3iiMozpiiJfCA>UB, suMozposan, siLuoMopaH. Phjcm jc i^apociTiaeaH omcbhaho cJio>KeHa :
pHJCM H no TOMe Kao TaKBy Tpe6a KyiiiajiH
Kao raKey
jxa
jc
h ryMawHTH.
je
Mh
h npoTyMaMHMO.
Ha npaBOM nyry, uito he ce 6ojbe bhajcth
ByK o OHOM
MHCJiH
mfa MHCJiH ;ia
ji,a
snaMH
CTOJH MJecTO
cmo
rio-
Aa cmo HSHeceMO ujto
Ka^
;i,pyroM jxnjejiy cuiaeaH.
ciuapocuiaBaH ?
MhkjiouihH
Aa
Jarnh
na h caM
ap>kh
Ka>Ke
ciUapociUaBaH snawH lang bestehend,
TO 3HaMH.
Mh
;i,p>khmo,
Ha ;ipyroM naK Mjecry ;],p>KH, ^a cuiapocuiaBaH napoduaeaH h jia. je HecaMOCTajiaH komhosht. Ja hh
jcahhm hh c ;ipyrHM MHuiJbeHieivi, nero mhc;iHM, Aa je CiuapocuiaBaH nocecHBan komhosht. CiUapociuaBne Kwuze 3HaMe K^Hre, Koje cy crapora ciTiaBa, crapora caciuaBa, ce He cJia>KeM
a
TO
je
MHHKy
oho, ujto
c
ByK KapayHh
altverfasste Bucher.
Ka>Ke
y
ne
cuiaBaH SHaMH, HnaK oh ^o^a^}a hhcthhkthbho Khbuze 3Ha4e altverfasste Bucher.
To
je
CpncKOM
cbojcm
Ma^a Ham ByK
jx^
pje-
oho cuiapocmaBHe
Ka>Ke
ujTa
npaBO sHaneHie tc pHJewH
KaKO ByK Ka>Ke h ja caM noKyuiao zta to pasjacHHM ca rjie^HujTa KaKO ce Mopajy c./io>KeHe pHJe^H TyiviaMHTH. CiuapocuiaBaH je nocecHBaH komhobht Kao uito je deojfcuHaH, dBOKaulan, OboAUHan, SAauiouepaH, MUAOKpBan. LUTa BHane KH^nre ciuapocAaBHe? CiuapocAaBaH, KaKO ja Ty pujen cxBahaM, jecTe nocecHBan KOMoosHT Kao H ciuapoculaBaH h sHa^H KH^Hre CTape c^iaee, kojc roBope CTapoj cJiaBH. CiUapocAaBaH je 6e3 cyMH^e nocecHBaH
KOMno3HT Kao UJTO cy Beh cnoMCHyTC pHJe^H sAaiuouepaH, muAOKpsan HTiJ.
He
3Ha
cidaBaH HBonaqena pHjcM
OA napociUaBaH,
nocTajio
KOMno3HT
o;j
uapi.cTBbHh, hhth je
nero
ca CBOJHM sHaHefceM,
je
u,apociuaBaH
KOje CMO
BH/t,H
H3 TbHXOBHX AHJCJIOBa.
necaMOCTajiau
o/jpcAHJiH,
cuiaBaH H ciUapocAaBan cy nocecHBHa KOMno3HTa KOJe ce
ciuapocuiaBaH
ca
a
ciuapo-
BHancH^eM,
NWJXPE H3PEKE. CTAPHHA
X.
Hap. noc/iOBHu,a. Gee BpHJeivie HanpaB„i>a. BajpoH. Jby6aB je Bjenna Mejio;iHJa HOBJeMaHCTBa. 3acJiy>Kyje cjio6ojxy h >khbot, caMO ko sua Aa to ce6H Fexe.
CBar;iaHO HSBOJyje.
H
HaJMahbe
3jio,
aKo ce saHeiviapH, nocxaje npeBe;iHKHM. rioMnejcKH rpa(j)HT.
Uerjiauiihii nojaivi o KopHCTH jiyKcyca, kbo cpe^CTBa Aa npH6aBH pajiPha, 6HJaiue nocBe norpjeinaH. IlpeKOMJepHH ao6HTaK KanHTajiHCra 6HJaiiie caMO orpaHHHHO nojbe npo^yKXHBHHJex ynoTpe6a, Ha komc ce, pauHonajiKHJeM cycxaBOM, Haxo;i,H pa;ifbe CBaKOMe, aok ce sajxoBOJhe CBe noxpe6e. MopajiHCXH rpMJbaxy npoxH pacKomjy, jep eKOHOMHMHa cxpana npe/iMexa hc 6HJaiiie cxeaheHa. Mhhhjio ce na hhko He bujiu, KaKO je OH^a pacHnnocx npcBHiuKa ao6hxh 6iiJia eKOHOMHMHa Hy>Kiia, 6e3 Koje 6h ce 6ho saycxaBHO npoH3Bo;i. HanpoxHB, noii cycxaBOM jeAHaKOCXH, 6oraTCXBO je pe^OBHxo pas^iHjejbeHO nsme^y CBHJex ApyiuxBeHHJex qjianoBa, Kao KpB y siipasy xHJejiy. Ka^ je xo
ce
6oraxcxBO 6hjio y pyKaivia caMO je^Hor ;iHJe;ia Hapoiia, rydHJio je CBOJy >KHBOXHy oco6HHy, Kao uixo ce ii,orai)a KpsH, Kaji. ce kohrecxHonyje Ha je^HOMe, MaKap komc, MJecxy namera opraHHSMa, H nocxaje oxpoB, Koje xpe6a
jia
ce cbc luto npHJe xpcHMO. r.
y
BejiaMH.
na^axHyha
npojiase HCKHJeM xpenyuHMa noepx napoAa, noxpecyjy hx, npexBapajy hx, ysBHcyjy hx. To ce
6o>KaHCXBeHa
HM
je:
Hoce y ce6H naqejia cbhjcx Mopa./iHHJex
CH.ia.
Hivie
Bjepa, FlaxpHOXHsaM, C;io6oiia. HapoRu, kojh oKpehy
Jiei)a
;iemaBa, jep
XHJCM KpenocxHMa, nenopeuHBO cy ocyiieHH. Bpso ocbojchh h pacKOMaAaHH, Hccxane hx cacBHJeM ca CBJexcKor nonpHmxa a xo je H
opaBO.
pax,
nponao
Hapoji, KOJH ce ne SpHHC nero 3a Jiaroitan je.
Herpnep. >khbox a Mp3H PooceeejiT.
MyflPE H3PEKE
HapoAHO
R]ejiopc\)c
CBora no-
caMHtt>aBa /ije.iaTHo noHc.io
namahba, saKOHH My HHJecy Hero
Ko pH6a y MyxHOJ
167
bo;ih,
JXyKJioc.
ysjie.
CMaxpa jiyiiiMaHHHOM OHor, re Ha-
Ba;i6epT. npoHHCTH 6ape. LUto je ;ijejio KpenocTH jia OHCKyje BanpejiHHx Harpajia ? He y saKOHHMa Te>Ke, seh y ce6H caMHJeM Tpe6a Aa Hat^eMO re Harpa,T,e. CaMO ohh koj'h He anajy mro je ;io6po, nHxajy narpaiiy 3a Ao6po. Ha/iacBe ne 3a6opaBHMO, jxa je Kpenocr CBei] necTHTOCT. To je yBHJeK uEHJer ;i,yror yHyTpamH^er saAOBO.iiHor >KHBOTa HHKaKBa HaKHa;iHa Harpa,aa ne BpHJejiH ko.ihko cnoKOjna nper.T3yj,CKa je pa;xocT qHHHTH ;io6po Te>KehH na xo;],Ha Harpaj.a oojKaHCKa je pa/iocT mhhhth j,o6po h Ha^aTH ce hhje;iaH unjh yBeha KpenocT npHAasajytiH joj qeiviy. Ko ocjeha noTpe6y jia OAoSpeH^e cyii6HHe h CBHJera, neMa jom ocjehaj KpenocTH .... Ja MHCJiHM jia 6h 6o;bH HSMeJ^y nac TpayKHJin iipyry cpehy, Kaji oH.KpenocT AOHOCHJia KopHCTH. MaypHue MeTep;iHHK. HHLUTa He 36yHH tojihko naMeiHO HQJhajxe, kojihko cmhjcx BHpoH. jiyjXOBa. Xep6epT. FoBopH npHCTOJHo, HJiH MyHH HaMeTHO.
CTOJH Aa npocyiiiH h
.
.
jxa
.
;
Tpe6a
ce 6ojaTH npeBe.iHKa Myqan^a.
Ko He 3Ha Aa MyMH roBop.TjHBOCT
laj
je Taiuxa,
Co4)OK/iec.
U. Cnpo.
He 3Ha hh na roBopH.
a MyqajbHBOCx qecro oxo.na.
ToMaseo.
He M0>Ke
no6je;iHT, ko ne yMHJe npexpaHHT.
OpH;ipHX BeJIHKH. ZI,o6pH cy
3aK0HH no3HO Bohe 3HaH3a
Kasyje Mane 3aK0Ha, a.TH 6e3
h
noMohn 3HaH^a
onHTa.
ne
6h
Ooht nohm yMHO
Oaspe. osHaHHT nonpaBKe. Hap. noc. Mhjioct y HeBpHJeivie BejiHxa je HeMH.iocr. MopajiHH je CBHJei no^BprnyT HCTHJeiw 3aK0HHMa Kao h 4)H3HMHa npHpoAa. JXpyuoHA. HojiHTHHKo H jipyujTBeHO CTafte Hapo;ia Tpe6a jia, y CBaKOMy Macy CBora Tpajahba, OHHxyje uHJejio CBOje
npHJauiHje
pa3BHhe.
Pene ZlyMHK. KoJiHKHJex CyBHLUHHJex CTBapH Mory na ce npotjem.
CoKpax.
ZA BIOGRAFIJU DUBROVACKOG LATINISTE, SVECENIKA BRNJE ZAMANJE DUBROVNIK.
'Vivotoni
se
Pise
dubrovackog svecenika,
svecenika)
glasovitog
izblize
je
pod naslovom
knjizi patricii
„De
:
NIKO
vita
—
GJIVANOVIC.
Brnje
Zamanje bavio
Appendini
u
svojoj
Zamagnae, Zama-
Bernard!
scriptis
et
Rhacusini commentariolum.
1.
2/IV 1820.)
Isusovca pa svjctovnog
pjesnika
Franjo-Marija
otac
pijarist
(prije
latinskog
—
XI 1735.
(9,
Accedunt ejusdem
gnae carmina ex editis et ineditis selecta et in IV libros digesta" (Jaderae 1830.) Zatim je Nikola Tommaseo sastavio kratak prikaz Zamanjina zivota
rada za „Galleria di Ragusei
i
Martecchini
Pier-Francesco
kojega
1841.),
je
illustri"
(Ragusa,
prikaza
prijevod
Dalje
donio dubrovacki „Slovinac" god. 1883. (u br. 25.). napomenuti Ljubicevu biljesku o ovome Zamanji u biografico degli uomini i
illustri
Dalmazia" (Vienna
della
valja
„Dizionario 1856.),
pa
Dura Korblera „0 Kunicevu
vrlo lijepu raspravu profesora dra.
Zamanjinu latinskom prijevodu Teokritovih pjesama" (U 164.toj umjetn. Zagreb god. 1906.). knjizi Rada jugosl. Akademije zn. U ovoj su Korblerovoj radnji na prvom mjestu pribrane vijesti zivotu Zamanjinu u ono vrijeme, u koje je ovaj pjesnik bio zaokupljen prevodenjem grckog bukolskog zbornika. Te opise zivota Zamanjina, koji su vise ili manje nepoti
i
puni, u stanju
sam da nesto bolje popunim, sam nasao nekoje zanimive
te
vim, a to posto
podatke o Brnji brovackih arhiva
i
:
njegovoj
u
obitelji
i
gdje
vazne
rukopisnim
parokijalnoga gradskoga
onoga
i
i
gdje isprazivotopisne
knjigama dustare dubro-
vacke nadbiskupije. *
Ovdje na pocetku
smo do sada oca (koje
sretali
naseg pjesnika; je
ispravicu
jednu
neispravnu
pocevsi jos od Appendinija, a
pjesnikov
se,
ime u starome Dubrovniku
biva,
otac
imalo
i
nije
oblik
vijest,
tice se
koju
imena
zvao Marko „Martolica"),
ZA BIOGRAFIJU DUBROVACKOG LATINISTE vcc
Pclar
(Markov).
A^lartolicin
Ovaj,
Jelc Crijeviceve, bjese ozenjen za i
Marije Bozdariceve,
pet,
—
Dominik
nard
—
28.1.
1723.),Marija
Dominik
Ursula (prva) (rod. i
Ana
— Nas
II.
i
—
Bernard
1720.),
a
i
19 IV
(rod.
— Ber-
Petar
sest kceri: Jela (rod.
i
Mara
(rod.
13.
1727.),
III.
1729.), Ursula (druga) (rod. 19.
Dominik,
1731.)
III.
1733.)
imadase
dijete,
mu
od kojih
vec Petar.
..Bernard"
(prvi) (rod. 25. V. 1719.),
IX.
(rod. 3. VI. 1724.),
1735.)
najmlade
pjesnik,
nam
(rod. 5
(rod. 5. IX. 1725.),
Marija (rod.
Petar, Bernard
znato
(rod. 9. XI.
15.
i
Mariju kccr Bernarda
— Dominik
(drugi)
Marin („Maroje")
25. X. 1721.),
Zamanje Kabogc
Martolicc
sin
kojega braka rodi se jedanaestcro djccc,
iz
naime, sinova: Martolica
Martolica
169
On
dakle
imena:
tri
ono pou Dubrovniku 2 mje-
prvo ne bjese
se rodi
seca po smrti svoga oca, koji preminu u Rijeci (kod Dubrovnika)
na
7. IX.
Rijeci
ga donesose ukopati
1735., otkle
Marija rod.
Kaboga
dubrovackoj, dne
u
ga za 40 god.
prezivi
12. /XL
preminu,
1775., otkle ju za
mu
Udovica
grad.
te
i
ona u
ukop prenesose
u grad.
mislim, ovdje
Vrijedi,
kojim cemo ga uobicajenim imenom sastavka
—
krstio
vacke crkve
dne
12. XI.
je
nasega Brnju,
knjizevne
—
ovog
zvati tijekom cijelog
povjesnicar dubro-
1735. glasoviti
dubrov.
biograf
i
da
naponienuti,
Dominikanac
historije:
otac Serafin-Marija Crijevic.
Kad
se nas pjesnik rodio,
imao
zivu ovu bracu
je
i
sestre:
Martolicu (drugoga), JrOu, Marina („Maroja"), Mariju, Maru, Ursulu
(drugu)
i
Anu
—
Mariju,
docim
vec
su
djetinjskoj dobi: Martolica (prvi), Bernard,
Pomenutu bracu: Martolicu (Marka) drugoga minje Appendini (spom.
preminuli u
bili
Ursula (prva).
i
i
Marina po-
po Appendiniju dr. 169. Korbler (spom. dj. str. apostro171.). Prvoga od te brace fuje pjesnik Zamanja na pocetku pjesme „Echo" (I. stih 27.), a drugoga, koji je vec od djetinjstva bio slaba duha zdravlja, na pocetku pjesme „Navis aeria" (I. stih 18.), posvecujuci ini ta svoja djela. Medu poslanicama, sto ih je u Mlecima stampao Andrija Rubbi, talijanski pjesnik Zamanjin dobar znanac („Epistolae dj.
str.
28.
i
d.),
a
i
—
i
i
Bernardi
Zamagnae
Rhac. scriptae an. excudebat Venetiis Antonius Curti Jacobi f. patr.
—
manjka),
ima
jedna
poslanica
upravljena
1795.
et
96.
Has
godina stampanja
Marinu
Zamanji,
sa
CP"B.
170
ovim Patr. djeti
—
SRD.
Marinum Matth. F. (ilium) Zamagnam (icium) Rh. (acusinum)". Tu sam poslanicu iinao prilikc viu stampanom egzemplaru onih „Epistola" sacuvanom u natpisom
mjesnoj
franjevackoj
Dr. Korbler
biblioteci.
govoreci o
originalnog natpisa,
donosi
ne
kojoj
slanici,
„Ad
:
veli
ovo
toj
po-
„Medu
:
stampao Rubbi, citamo takoder jednu na „Marina Zamanju. Buduci da pjesnik tjesi toga Marina u bolesti, „poslanicama, sto
ih
je
mogao
„kojOJ ni u toplicama nije nasao lijeka,
„se poslanice izrijekom pominje,
„manje, a
otac
se
„citamo doduse
u
mozemo
jos bolja, kad se,
sastavka,
je taj
Marin
tko pomisliti,
No
u natpisu
sin Matije Za-
U
drugu ruku
(st. 6.), da je Marin zdruzen s pjcno nigdje se ne kaze, da je on brat pomisljati na Stamparsku pogrjesku u
poslanici ,
natpisu". (Korbler spom. rad biti
da
bi
brata.
nasega Zamanje zvao Marko.
„snikom „sanguine eodem" „pjesnikov, te ne
njegova
na
„da je.ta poslanica upravljena
ispravi
str.
170.)
prema ononie
—
sto
Ova
naseg pjesnika:
ime oca
Martolicin (Markov)", a onda
i
ce argumentacija
rekoh na pocetku ovog
„Marko"
u
„Petar
ime oca toga bolesnog Zamanje,
naime „Matija" u „Mato" (Matej). Ovo posljednje iznosim stoga sto nadoh biljesku u mjesnom gradskom parokijalnom arhivu, da je gospodin „Marinus Matt ei de Zamagna" preminuo u Dubrovniku na 20 III 1808. god. u dobi od oko 71 godinu. Taj je imao bracu: Miha, Martolicu, Luku Frana, a bas pjesnik u onoj poslanici, o kojoj je ovdje rijec, napominje tomu bolcsnomu mila mu Marinu, kako ga u Dubrovniku cekaju sa drugim braca („ iz tudine dilecta pectora fratrum"), da im se povrati i
i
.
zdrav
i
U
.
.
veseo.
godini
Zamanja grad Milan, gdje Marije Terezije bio od god. 1779.
1783. ostavio je Brnja
po odredbi austrijske carice grckog jezika, te je dosao u svoj zavicaj, s namjerom, da se nakon 6 mjeseca dopusta opet povrati na svoje uciteljsko mje.sto. Zamanja je taj dopust zatrazio, posto mu je iz Dubrovnika stigla tuzna vijest, da mu je ondje umr'o
je
uciteljem latinskog
stariji
i
brat Martolica (Marko), a nas je pjesnik zelio, da bi
gao prezivjelomu drugomu bratu
i
uredio ocevinu.
ostavio Milan, to nije bas tocno poznato,
vicom godine 1783. da
mu
je taj
Na
tu
ali
Kad
je
pomoBrnja
bice svakako polo-
sam misao dosao, posto sam nasao,
brat (Martolica drugi)
umr'o na 5.(6?) juna recene
ZA BIOGRAFIJU DUBROVACKOG LATINISTE
171
godine. Svoju veliku zalost rad smrti toga brata spoiiiinjc
—
Brnja
—
kako je poznato u jednoj kratkoj pjesmi, koju jc spjcvao u Dubrovniku za vjencanje svoga zastitnika Riniljanina Karla
Albini za Groficu Tercziju Casati.
Drugi vniku na
mu
12.
brat, Marin (zvat decembra 1796. Oba
„Maroje") umrije
i
mu
ova
Dubrokao
u
umrijese
brata
nezenje.
Od Frano,
ili
pjesnik
i
Ivana
—
„Frano"
krace
dvije
su
i
Ova
je Jola
Udala se rina Bozdarica
je
i
ostala
druga
sestra,
4. VII.
1762.
dne
„Divo
„Franatica") Sorkocevica, a
starica priblizivsi se SO.toj
„Osmana"
udovom dne
dnc
Jola sc udala
se udalc.
Frana (zvata u knjizevnosti:
otac glasovitog dopunjaca
Sorkocevica.
umria
Brnjinih
scstara
1747. za
2./IX.
27. VI.
godini, ako ju nije
je
taj
—
Petra
—
bio
Injacija
1771., te je i
—
prosla.
Ana Marija, za Vlaha DoNjihovome je sinu Ivanu Brnja
od onih poslanica, te ih je na svijet izdao vcc pomenuti Andrija Rubbi. Ovoj je Ani Mariji preminuo muz u Dubrovniku polovicom novembra 1773. god., a ona je preminula u Dubrovniku na 21. II. 1804. Mara nijesu se udale, vec su postale dumne Sestre Marija jednu
spjevao
—
i
(koludrice) benediktinke u dubrov. manastiru sv. Marije („Sanctae
Mariae de Castello"); svecane dumanjske zavjete polozile su one na
14.
I.
12. 'XII.
god. 1748. Starija od njih dvije, 1789. izabrata za
samostanu,
i
Marija,
dumanjsku opaticu
to za cijeli svoj
zivot
(„vita ejus
pjesmice, koje su joj torn prigodom spjevali i
mozda Marin
Martellini,
nalaze se u
niku pjesama u dubrov. franjevackoj u
stampanom katalogu
bila je
(starjesinicu) u
durante").
dum
dneva
tome Dvije
Vice Cumbelic
jednom rukopisnom zbora spomenute su
biblioteci,
(„BibIioteca di fra Innocenzo Ciulich nella
de' Rr. Pr. Francescani di Ragusa" Zara 1860.) na str. 102. pod starim brojem 273. Ova dumna valja da je umrla u Dubrovniku negdje pred sanii kraj god. 1802. da li prije ili nakon mlade joj sestre dumne Mi'ire, to nijesam mogao naci.
libreria
—
Zamanja ditelja
i
bio odusevljen slavitelj Francuza kao
je
dobrotvora Dubrovnika".
Od
njega
nam
je
„osIobo-
ostalo neko-
nestampanih pjesama u pohvalu Napoleona Prvoga, njegove obitelji pastorka mu Eugena, pak Molitora, Marmonta, Syvrea, francuskog sluzbenika Trogiranina Garanjina. liko
stampanih
i
i
i
CPB.
172
Kasnije
je
SRD.
Zamanja svojim pjesmama odusevljeno pozdravijao
austrijsku
slavio
—
viadu
u
O
Dubrovniku.
pjesmama prigodnicama progovorio je Kasumovic u svojoj intercsantnoj
detaljnije
Ivan
snici
radnji:
propast dubrovacke slobode" (u
i
svim tim
i
Zaiiianjinim
uceni prof.
„Dubrovacki
zagrebackom
dr.
pjc-
„Vicncu"
god. 1902.). Brnja
Zamanja zaklopio
je
god. 1820. starac od 84^., god.
kako vec
je
2.
pogrjesno najprvi
svoje
umrle oci u Dubrovniku
Dan njcgove
smrti nije 20. aprila,
donio Appendini (spom.
dj.
str.
44.),
aprila.
DUBROVNIKU GLAS
1908.
IZ
GODINE
OR AS AC.
Duni
Usta, Ali
padc,
Dubrovnice grade!
gori nijesi jer
Tvoj
Od
—
robilac
u
ANDRO MURAT.
pade
ropstvu
silnika traga ne
:
propade,
ostade.
AVE MARIA. JOBAH
C.
nAJlHKOBMTi.
BHJax y OHOj ao6h, Ka;i,a cbm, npojiaaehH nope^ pasHHx SBaiha, H npoMaTpajyhH one Jby^e, luto oji jyxpa ao hoHh cje;ie y saryiuJbHBHM KaHue/iapHJaMa, h npcnncyjy pasHa aKia, ocjehao y>KacHy HeKy TJecKo6y. A Ka;ia 6hx ymao y KaHuejiapHJy Mora MHKC H ocjeTHO OHaj HecHOCHH sa/iax BJiare h iiyeaHa, noMHJeiuaH
OA Kap6ojia, h nor;ie;i,ao one Ae6eJie bhahhc crape, KyMnaHHCKe srpajie, Ta;xa 6h Me nowejio Hemio cresaTH y rp;iy, H MCHH ce MHHHJio, Kao na he ce xora waca cypsaTH one Ae6ejic
ca BOFfeOM
3HAHHe, H sarpnaTH Hac.
Ta^a 6je^ax oa Tora >KHBOTa. C KhbHroM y pyuH, Jiyrao caM uHJejie nane no noJbHMa h uiyMaivia, MHTajyhH h paiiyjyhH ce cyHuy H CJ1060AH. Hy TO He noTpaja ^yro. JeiiHora iiana pewe mh HHKa, na
MopaM pe;i0BH0 AOJiasuTH y KaHuejiapHJy,
—
JXocra je 6mjio 6aAaBMeH3a,
noHHeiii pa;iHTH
.
.
.
—
h „npaKTHUHpaTH". roBopHO je, Tpe6a ^a
—
Ojx KftHra ce h MHxahba He >khbh ...
cy CKyne ... Ha OHiia, uiKOJie sasHpHO CH y h>hx, na HHrnra,
h
—
HHcy sa
re,
saBpmH HHKa,
6paTau,
A .
.
iiiKOJie .
Eto,
h norjie;ia Me,
npH THM pHJeMHMa, poiiHTejbCKHM cayMeiiiheM. PaayMHO caM. Hecperna MaxeMarHKa 6HJia je CBeMy KpHBa. Ona je najaa^ yMHHHJia, re caM Mopao, ys wmkhhof nHcapa Kocry, cje;iHTH or jyxpa ao MpaKa, h npeoHCHBaxH aKxa, KOJHMa HHcaM Morao CMHcna Aa yxsaxHM. Hy, anxa-aKxa. A;ih KaA 4HKa BHAJe, Aa caM y xoMe nocjiy Beh ;iOBo;bHO „Bep3HpaH", none MH iiaBaxH HeKe 6jiaraJHHqKe KHiHre, rjiaBHe h cnope^iHe, h jom HCKe HajrjiaBHHJe.
Ty
3a Me Hacxa;i.ouie npase Myne. 6hx 6ho ysHJeK whkh npeji OMHMa, canynHM cse xe h Hajr.naBHHJe KhhHrc, npHXBopHM MHKHny KannejiapHJy sane.
JXa He
rjiaBHe
na KocxH.
-
CPTi.
174
SR£).
KocTa MH noMOFHe h noyHaea Me, a ja ra najsaji. CKpymojihm, jia caM cepmH nocao. Oh np2y3HMa nocao, a ja OTBopHM qeKMe>Ke, h MHxaM KfbHre, Kojc HHcy HH Majio y CBesH ca pasHHM aKTHMa, h mmkhkhm r;iaBHHM KHjHraMa. ys TO ce ceaKH qac o6a3HpeM Ha MHKHHa epara, a Kocxa cee npcKa o;i, CMHJexa, r;ie;i,ehH Mojy neeojby, h mhcto ce paAyje, uiTO crporora MHKy raKO „4)hho" eapaivio. Hy HHKa ocjexH nacKopo eapKy, OMHTa oiuTpy 6yKBHuy h Menu H KocTH, h oji rajxa caM Mopao jxa paiiHM yaa H:), y H^e-
meno
roBOJ co6h.
y
Toj
caM MyuH yBHJeK oneKHBao neKH Banpe^aH
jiora\)a'],
KOJH 6h Me H36aBHO H3 Te HeBO-i^e.
H
Mopa HacTaTH Ma mTa hjih 3rpaj],y, KanaB noTpec, kojh 6h nopyiiiHO ony CTapy h csa aKTa H CBe KHiHre CTaMaHHO hjih paT, na jia y ohomc MeTe}Ky, 3a yBHjeK peKHeM CBHMa, h rjiaBHHM h cnopeAHHM KPbnraMa „36oroM". Hy OA CBera Tora ne 6h HHUJTa, h ja caM MJeceuHMa MyMHO MyKe, ca pa3HHM KHaHraMa h AHeBHHUHMa, TaHKHM H Ae6emh
mhcto
ce
cJiyTHJio,
jia
:
;
JIHM,
MHCTHM
npaUIHiaBHM,
H
HHCaM,
JIOK
HaJ3a;i;,
CTCKaO HCKC
Ha nnaK, jom HHKaKO HHcaM Morao jia BJepyjeM, jia je to oho „npaBO", to jecT oho, UITO ja Tpe6a ;i,a paiiHM, h y jiyuiH mh Henpecrano THitaiiie Ha^a, na nnaK Mopa jiohn qac ocjio6o}]eHja. Ta^a HacTyoH HaJTe>Ke HCKyiiieHie. MnKa Me no3Ba je^Hora iiana k ce6H, npy>KH mh hckh aKT, h peMC CMHJemehH ce Ebo, npoMHTaj, na ce cnpcMH na nyT. Mene npo6H xjia^an 3hoj, h y3ex na HHTaM aKT. MHTajyhn ra, MHiuJbax y noHCTKy ^a ce HHKa luajiH ca MHOM Hy npoMHTaBiuH iio Kpaja, h BH;iehH na aKTy newaT o6jiaMarjiOBHTe noJMOse o cbhm thm CTBapHMa.
:
— ;
CTH,
yBJepHx ce, ;ia to hhjc iiia;ia, nero xjia^na, HCMHJia 36HJba. peKox AMa, MHKO, OBO HHJe 3a Me, aKO Bora 3HaTe,
— — —
—
6pHiiiyhH 3H0J ca
KaMO
JiH
—
E,
;i,a
?
.
qejia. .
.
Mhhh th
ce
!
.
A
.
OBHM 6h, mhko, h bh He ja, homcthhr ...
Ta, c
HnuiTa, HHiuTa!
TaMO, a TH pajiH
;
pa^H
—
uito
KaM
jxan h
Hoh
;
HHJe
iia
HMajiH
nocjia
MHpno.
mncjin
h
—
?
h
Myne,
Ka;i.
a
o;i.em
qHTaj saKone,
h
AVE MARIA
—
caMO he th ce KasarH
MopHO
;
jep, Bjepyj,
.
.
.
175
Ajih caMO pajxH
y pa;iy je
upaeu
caMO
HCTpaJHO
h Hey-
cfUeapHii
>khbot,
;
ii
CBJeioBao Me HHKa.
mc ocjio6oj3.H on OBe 6HJeiie ysajiyii caM My ;i,OKa3HBao, KaKO tomc jom HHcaM ^opacTao, h KaKO hy ce caMO o6pyKaTH, cse ysajiy^, jep 4HKa ocra npH cbomc, h ja Mopa^ox npHMHXH „qacHH" saiiaraK, jia y jejiHOJ orpoMHOJ onhHHH, y Kojoj je onhHHCKH 6jiaraJHHK, no sanaiy MOviep, a no HeBo;bH h npHJare.'bCTBy, onhnnCKH 6;iaraJHHK, HaqnHHO 6ho noTnynn xaoc, ycnociaBHM pcA, h cacxaBHM 3a HeKO^iHKO ro;i.HHa ynarpar, onhnncKe paqyne Hjih, 6o.'be pehH, Mopa;iox jxa ornoMneM Kapnjepy, jep to je 6HJia >KeJba ^HKHna, h oh Me je, sa raj nocao, o6jiacTH „npHjaTejbCKH" npenopyMHO. CyTpa;i,aH Kpenyx y T. y3a;iy;i ca.M Hasa.'bHBao Ha
mojiho
h
vb,
ra,
;
na
—
.
.
BHJame Be;i,ap, jecen^H jiaii. Cynue je tohjio cjajio, a paBHHM nojbeM hapMHJao je JiaK noBJerapau, myiuTehH Kpo3 cra6ajbe specie KyKypysoBHHe. Ca noKomenHx, scjichmx jiHBa^a, 4yjia ce SBOttaBa 3B0Hua;iH ca CTa;xa,
npeKH/tana,
no
kojh nyr,
BecejiOM njecMOM nacrnpa.
MeHH 6h ;iaH,
ce,
no kojh nyr, yHHHHJio,
H na nyryjcM xaKO, cjiyyajno,
mro mh
na caM nocBC cjio6oce xaKO xohe; ny y
6hx ce Max cjctho HecpexHora aKTa, ujto mh 6HJame y yeny, Kao HCKa „jierHTHMauHJa", h y xaj 6hx Max CTao jxa npoKJiHHjeM
Taj
CBC Ha CBHJCTy 6jiaraJHHqKe, h rjiasHe h naj rjiaBHHJe Kibare; a
HH qHKH HHCaM HHUJTa ^lOOpa nOKCJIHO. TaKO CTHrox y T.
HM
OnhHHCKy rocnojiy saTCKOx y KanuejiapHJaMa. npe;i,CTaBHX ce, H noKasax aKT. HaqejiHHK Me je MOTpno nenoBJepjbHBo,
6H.'be>KHHK paBHOiiyujHO, a 6ojiecHH 6;iaraJHHK 3;iypa;i.o.
CjexHx ce hhkhhhx caBJexa, na 6yAeM onpe3aH,
jep
Ra
onfiHHH (Kao H y MHOTHM ;ipyrHMa) BJiajia pa3Aop Mehjy HOBHHUITBOM, TC Jia jC H TO ;iOCTa KpHBO HCpCJiy.
Toj
—
HaMejiHHK
Ty^H noTajno 6HJbe>KHHKa,
6H.'be>KHHK
y hh-
na-
qejiHHKa; a o6oJHua Ty>Ke 6.iaraJHHKa. BjiaraJHHK, oncT, cjio>kho
KyMOM, >KynHHKOM, na Ty>Ke h naqejiHHKa h 6H;be>KHHKa, Te TaKO ne snam c khm hem. Hero, 6y;iH onpe3aH, roBopHO mh je MHKa. cc ca CBOJHM
—
CP-R
176
MeHH
ce,
—
SRD
HnaK, HaJBHuie cbh;i;ho 6HJbe>KHHK, h ymojihx
Ra MH noMOFHe,
ra,
Hai^eMO CTaH.
jia
npHJe}]OCMO npcKO nyia y rocTHOHHuy. Crapa >KH;iOBKa, rocTHOHHHapKa, Heo6HMHO yrojena, na MaJiHM, nanHJHM Horaiwa H ca HepasMJepHO nyrau thjcjiom, npoMyKJia h nHCKyxhbHBa rjiaca, cea MacHa h npjbaea, ;tOMeKa Hac y je^HOJ co6huh, h3 Koje cyny HecHOcaH aa^ax BJiare h HeMHCiohe.
>KHAOBKa yae jxa xBajiH cxaH, roBopehn, KaKO he ca;ia, aaysMCM co6Huy, 6hth y nenpHJiHUH, rjije jia jxoneKa pasHy rocnoiiy oji, o6jiacTH h cy^a, h jom HeKe rproBue, iuto Ka;ia ja
HecTO AOJiaae y T. jxa nynyjy myiviy. HaJ3a;i Kasa UHJeHy, h ja npHCxaAOx.
OnpocTHX
ce ca 6H;be}KHHK0M, kojh je
nocjiOM, Te noiuTO h yKujiOBKa H3Ht)e, ysex
XHrao
jia
neKHM
Kyhii
pasrjieiiaM co6Huy.
HcKH TOKaK, o;iBpaTaH
saziax cbc Me jaqe ryuiHO. Pasrjie6hx jih onasHO mxa, ujto 3ay;iapa Hy hc 6ii']ame HHuira. HpHcrynHx saxHM hckom orpoMHOM, noJiyoTiuKpHHyroM opMapy, uito CKopo nojiOBHuy co6e 3anpeMaiiie, h OTBopHX ra.
;iax
no co6huh,
He
HMaAOx mxa
;
bhajcth. Tope, ca hckojihro KJiHHOBa BHCjejie
cy HeKe cxape pHxe h HeKOJiHKO KO>Ka,
jame, onex, npaBO cnpeMHuixe
:
x.'be6a,
a ;io./be
na AacuH,
6h-
CHpa, cjiaHHne, JiyKa, na-
npHKe, seJieHH h jom hckhx cxBapH. 3ra;iH mh
ce,
h
3JioBo;bHO
3a;iynHM opiviap, na no^eM nanojbe.
OoHeo ce MpaK xsaxaxH. He 3HajyhH Ky;ia 6hx, Kpenyx y onhnny. y3ex
KJbyq on pe^apa h yliox y co6y, y Kojoj caM mviao cjyxpajtan jia oxnoMHCM paA. BHJame xHJecna, ca Heo6HMHHM ,ae6e.nwM cboaom h SHROBHUa.
y
co6aMa He 6HJame HHKora; 6HJaxy ce Beh cbh pasHiiiJiH. Oko MCHe BJia;iaiije rpo6Ha, necnocna xHiiiHHa. Cje;i.ox H HacnoHHx rjiaBy na cxapH, KJiHMaBH cxo, h y3ex pa3MHmjbaxH, xyno, cnopo. ocxa^fiHM
JloTJie
CH.aoM
cy36HJaHH
ocjehaJH
HaBa;iHme
ca^a,
Kao
poj nqejia.
H HCMH/ia qaivia, h ocaivubenocx, h cxpax oa neqera, h xyra paAH HCHera ocxaBJbenor h Hsrydjbenora, CBe xo jypny na Me y
AVE MARIA
177
HCTH Max, CBe ce yMHJema y hckh TeiuKH, rynn rpjiy, H yse Me creaaTH, ryuiHTH.
—
nolie rope,
60/1,
AMa, sap je obo >khbot OHaj upaea. ctueapKU }khbot, KaKO ra HHKa sobc ? nHTao caM ce OMaJHO. Ajih ja He Tpe6aM xora >KHBOTa, HacrasHx, HeKa fcHMe >KHBH KO xohe, ja He Mory ... Ja ne Mory ca obhm Jby;;HMa, uito ce Mpse h Ty>KC ... He Mory y OHOJ >khaobckoj ja36HHH... He Mory HcKa hac cbc ao J^aBOJia Ja hy, jiw.jeno, cjyrpa sopoM, Moje can^ywe na ;ie})a, na „na Kyiia?" aasBOHH mh y yiuHMa hckh npHJeiehn rjiac. H oxnoHe OMajna 6op6a HSMetjy crpaxa h >Kejbe 3a c;io6oaom. y TOMe Macy sasBOHH nosApaB FocnH. Kposa Me npot^e HCKa crpyja, h cas ce crpecox. Kao iia je HCKO CKHHyO C MCHC TeLUKC HeKC OKOBe, CTa^OX ce JlHSaTH Ha cto;ihuh; ohh H36yjbHx y MpaK, a Koca mh ce Awmo.. A-a-avc Maria mannyx, a cyse mh yAapnujc. y raj MH ce Max yqHHH, j],a cjiymaM 6o>KaHCKy neny CBHpKy, a CHJia ce CBHJexa caKycHJio oko mchc, na Me rjie^ajy mhjio h npHJareibCKH, H Tjeme mc ;
—
—
.
!
.
—
—
.
!
.
.
.
.
.
.
—
—
!
.
.
ca
.
.
.
mh
rpy;],HMa
jeman
.
ce pasjin ocjehaj c^iaTKe yTJexe h na^e, hsmh-
ocjehajcM
neKe
pa;i,ocTH,
KaKBe
HHKa/i,a
ne
AOTJie
ocjexHx.
OjKHBJex
Me HeuiTO
.
.
.
3rpa6Hx memnp, Hsjypnx Hanojbe, na, Kao A3i npaMa SByKy SBona. A hberoBH chjihh,
ByKJio, not^ox
MexajiKH 3Byu,H
pasjiHJeraxy ce
cbc jane,
yjiaaehn
y
Ky-
Ma;ie
hHue cejbaKa, AH>KyhH ce h mnpehH npcKO 6pAa h Aonwm, ry6ehH ce xaMO Her^je, y ziajbHHH, y thxoj jecen^oj hoHh Ave Maria hohobhx, Apuihyhn on, y36y\)&\h2i. Ta H OBAJe cy Jhyjxw h OB/ije SBona sbohc H ciynnx npBH nyr y „npaBH h CTBapHH" >khbot, KaKO Moj MHKa sBame. .
—
!
h
.
—
!
;
.
.
(m 12
ra
OTOK
MJbET.
flVBPOBHHK.
Mjbeiu
!
BHfl
—
Terra incognita
!
.
Op6HHH
Majio HJiH
YqeHH cy
Kajiyt^epH CBCTora
JIary,
HuaK h Maspo THM MybenaHUMa.
.
BeHe;iHKTa hmbjih cjiaBHy Aaepy
BynETHTi ByKACOBHTt.
y HHMajio ocTaBHO HaM
ajiH je
MjbeTCKH Ceu(piu jecre ;iyM MffcauHJo onar BaM FyAueep /lySpoBaqKH: „0j,
TboptjH.
JX^,
to
HeaHe FynHBHepe,
FyjiH Myxy no Tp6yxy, JUa
TH Myxa o6jea CKyxa,
y MjeHHfiy Ha TOBapy
pyftaBMH^y, ry6aBHHtiy ..."
3a yqeee /I,y6poBMaHe to je 6H.ia seM./ba JliiAuHyhaHa, ajiii „Hic Rhodus, hie salta" ... To je Myqno OAroHenyTH h MyqHO je nocernyTH y >khbot tc MsAandiije, ily6poBaHKe TyAe, h3 Koje 6je)KH CKpHBeH y AyKokuMa npocTe rjiaBHue hjih CBJehapHue HcnoA Jiyqa, hcth HyseHH ayKTop ncajiTHJepa Rym HfeauHJo. MjbehaHH cy Ham;iH r^je je cpeiinHa CBHJeTa TpHCTa roAHHa npHJe FaAUAeja, na ne hem Ra. ce ucUped wax Kpene jeoh KJiacHqHH ayKTop AaH JXyu HH>auHJo ? Eppur si muove noHexKOM XVIII. HanHiue napo^HJy MapyHKoey, Te ce npuje ABa
—
—
na mhcjihm
BHJeKa yKa>Ke jxuBau (|)o;iKJiopHCTa,
jia
ra
CJia6o
ce
no3Ha y CBHJCTy, na 6h ce nnaMe Kasajio na je oh npsn npocyo luaKy cojiH y cbojhm „Spitzsagen" KaKO 6h peKJiH naiuH yqeHH cycje;iH. Ha, Ky;i hem, hokhtc h 6e;iajeTe ? C to6om Bor h aufjejiH LLIto he naM HyM HfeauHJeso Ha6aceKaHje, mTO he HaM 6o>KJH
—
!
3a noBHJecT H^eroBa npeiipxa majia
?
po^Hua noBHJecTH, ona je >KHBa, noBHJecT, noKOJna 6a6a, na ne MO>Ke HHmTa roBopHTH. ." FoBope yMeftauH o 4^o;iKJiopH „to je KpB napoiia o;iKJiopa je Haj6./iH>Ka
:
.
.
a
OTOK
MJbET.
170
OnpocTHxe, ;ia eac yeal^aM y ivubercKH mKyje,, y jep je BJeuiTO npHxeaTHO H^eKe sjipaee MOMenxe h3 MJbeTCKora >KHBOTa. Oh 3Ha KaKO cy cc M.TjeHaHH h MjbeuKe khthjih, npHqa KQ.A cy npBH nyr eudjeAii xodoiummy, jxa cy noSjerjiH y myiviy, jep MHCJiHJin jiSL je „coulOHa ueiuoHoza" jla, nosHaiH cy HaM h, meHiiu H AezpoMGHum... Hnjecaw /I.apBHHHCTa, na ce hc pasyMHjeM y andpoMopipeiisaM, CTora AajeM na ;],ap HarypajiHCTHMa ony ulesy o rwciuaHKy Kosa a MjteHaHa \\ kontrario ... ,
.
Ako mc obo He saHHMa y MJbeiCKOMy Bajba
jxd.
6yjxQ.
ceesHana
ca
>khbotom,
MJbercKa, 6HBa Haj6o.'ba iim je xpana
>KHBOTy, jep noBujecr
bcccjih
„Jioj
Me pacKomnocr
oa 6y6pera",
a
cna-
BaHiC y „pecaHy SHJej'by", „mTO 6h njo h cbcth orau nana" etc. HMajy H „mKpoHDe" (upeBJbe). Xo-SoxHiiua hm je „MeKyma", a ko
je^e „MeKyuie", jaKJe, re cy My „canH" (njieha) oa ..apmnna", ajiH
HMa H ..xpecaBHue" (rposHHue) o;; Koje ce 6oJH ..AnaM" (hobjck), xe My yHHuixH cane. Ochm „xpecaBHij.e" HMa >KeHa xe cy BJemxHue, jep HM je „KpcxaK" no;i hocom. CnoMHH^e „6a6y" (oxK,;ie Ba6HHono.'be), ;i,oJKHH3y Kpa/ba cpnCKora Zleuie, Kojoj ^aposa Mjbex, a 6a6a ra ;i,axie na hokjioh KajiyijepHMa ce. BeneAHKxa, a.nH ys ndro;i6y „KaA Mjbewahhh ro\)Q h yjbese y Manacxnp, jiahe My Kajiyl^epn x;be6aH, Kpyxa H poMHh (qaHjaK) BHHa." H ca;i, je yxpecana noBpx yjiasa y ManacxHp y JTary :
—
CJiHKa 6a6HHa.
>KeHa y M.rbexy, Koja HHJe ciiHiopa (nymxenHua), nero je AOBCiieHa no;i, „BHJeHueM" c ..ajierpanuoM" HMa npaBO Kao ^objck, xe je cJio6o;iHa, mxo Hcna^a h hb cxaxyxa o. Mjbexa. Ajih eKJiaxanxHO npHHaH^e TboptjnheBO je o MjbexcKOMy
XpejbH MapKy Berony, xe je 6ho ny^o JbyixypHHC, 6HBa yxBaxHO 6h y uiaKe ^exBepoeosHy Kopa6jby h npHHHO 6h je y ropy, a nojiyroM 6h nper^jemxao rpa;i,0Be. Ulxo AaJbe ? ripenHUiao 6h npcKO SBOHHKa y JIy6poBHHKy. Oxau je 6ho jynaqHna mjx jynaqnnaMa, a chh My „MapKO ZI.yAa", Myjiap H naMcxan, xe je naywHO no CKyjin xaKO ce cyMy KaKO npcx Ae6ejiH MaKapyjin h xaKO ce Kyxajy y cnpy h y MacJiy. Ochm xora 6ho je MjbexcKH Cojioh, xe hm je ocxaBHO naHHcaH saKOHiiK
HJiH Aii6po
seABHO,
na
HCKa cy 6h;ih
nojx
JXy-
CPB - SRD
1^0
SpoBa^KOM peny6jiHK0M, cyRUJiu cy MJeiuTaHH no cbojhm saKOh3 /Iy6poBHHKa re uapue h3 Mjecia, t. j. (t. j. KpH.viHHajiHe), a obo je 6aiu KpeueHKane Ciapue H cy^e HHMa, HMajiH KHesa
npeAMCT, Ha xe.MCJby ;iHCTHHa, oboj pacnpasHUH, 6;iBa c HCTOMHe CTpane Haspx Mjbera sziBopa cejio Mapanoeuhu, xe hckh mh-
je
cjie,
Aa
je
to KaHma, 6HBa
OBOMy
rio CBe.My je
To HaM roBopH
„Sulle detonazioni della Isola
I.
L.
BAauiKO.
CTy;iH y nocJiaHHuaMa
J\.
ilp.
cejio
:
Meleda
di
del Dr.
lettera
Ragusa, per Antonio Martecchini 1823."
Stulli.
Meleda
„Sulle detonazioni dell' isola di
II.
hem?
M.'beT terra incognita, a KaKO ne
del
lettera
altra
dottore Luca Stulli dt Ragusa pubblicata a cura del Dottore Luigi
Bologna 1828. Presso Riccardo Masi."
Pistorini di Bologna. III.
Meleda
„
Memoria
sul
fisica
Ragusa
nel circolo di
direttore delle fabbriche
vulcano di
sottomarino
Antonio Luigi
de' lavori
e
de
idraulici dell'
dell' isola
Romano
Marina,
R.
I.
di
gia
gia direttore delle pubbliche costruzioni della Dalmazia, socio di diverse accademie ecc. Lctta ncll' Ateneo Veneto najo 1828.
Venezia dalla Tipografia Kapjio HaiaJiHh
di
Dotschitsch,
che
Francesco Andreola 1828."
Biiiea reTa.ijiHh 6hjih cy
lancia
piedi, fuori delle
che
cratere,
H
orecchio contro
vi
si
talvolta
dette
due aperture
s'
osserva
altezza
1'
di
altresi,
cinque
inondando
vasche,
ac-
scaturigine di
quel
ravvisa.
pacna;iH;ia
koj 5a6HHanojba OciameBnha (Rikanyxy Mamry cbojhm 3BH>K;i,ahbeM.
FocnoAa cy
ce reojiosH ghojhjih h sannjexajiH, a rocno;iHH
vica)'-=
npHJe
PoMano
je yii,H6HHa
ya BCJiHKy 6oja3aH aaicTjyqHO
„Si fractus illabatur orbis
Ebo khko CB.
o
alia
e
;
per
de' getti,
Uiipime „che
6p;],a
suolo
il
sordo mormorio
un
sente
si
r acqua
1'
10 Gen-
di
neMMpHH, h y naBJiam no npH^afty MapHHa
h
;iymH h y THJe.ny, tc cy mhcjimjiii, CTpa>KHqHha, ;ia he 6yKHyTH By.iKan Hsa collando nel verno
il
TO.M
oHLue
— Bj.
3C)^\jh3.
Impavidum k'.ianli
c
Opai;HJeM
ferient ruinae".
(seM/honnc scMajba
wtjx.
CTp. 245.)
II.
„ro;iHHe 1822-1824. nsahje M.^bei na
npiipoAHa
U
no;aBa,
nosHara
mjestu je Dracevici
i
no;i
hmchom
r;iac
pazin My;i,HOBaTa
M-T^ercKe
svojina je Nikole Hajdica.
iiCHOTaunje.
OTOK Bhjio je TO, Kao a
jia
caji.
npH TOM 6h ce mccto
MJbET.
c 6jiH>Ker-a,
181
KOJeiuTa HaraljaTH, a je^aH npejxjiowm Tja,
Ha He/beiuau,
lUTBO npece.nH
jep
rpyne ion,
a caj, c ;ia;ieKa
noTpecajia.
seivuba
jia
to
ynefbauH jia
ce cee
rpyBaft-e
cy
CTajiH
CTaHOBHH;ipyro
HHJe
Hero syjiKaH noA MopeM, kojh 6h Morao can otok yHHUiTHTH. CTpamaH CTpax sasjiana, a noiiiTO je to Tpajajio eeh Tpehy ro;i,HHy,
PHHJia,
Hsamajbe uap OpaFbo CTBap HCTpa>Ke. jxa
KH^Hry,
Te
I.
O
yqeHjaKe HaBJia Flapqa h
(J^paH^a
tom nojaBy naoHca FlapM
uHJe/iy
caejie uHJejiy CTBap
je^HOCTaBHe
Ha
noTpece,
Ma;ie
KOJH cy ce H KacHHJe Menihe oneTOBajiH,"
A
LUTO ce noc.THJe upohyKajio, Ka^
H>aqKa h neyqeHjaqKa EBpona
ce csa
y3MaMH;ia
yqe-
MjbehaHH Ao6aBHJiH c HCKaKBa 6poiia (hc 3Ha ce KaKo) neT-mecT Tonosa h o6h;iho 6apyTa, na he Hx CMJecTHTH y noseiviHe CKpoBHTe lunHJbe ya Mope h TaKO he TH Ha qacoBC jia 3a6aBJbajy yqeH^aKe h rocnoAy cenaTOpe A 3amTo ? H TO cue ulaJHa eeAiiKa ecui. A KaKO ce hhjc o6a3HaJio ? HHJe ce o6a3Hajio no ohoj CTapoj MJbCTCKOJ. „Ko je y6H0 KHe3a ?" ..BaT!" „A KO je jxpm.6 6aT?" „CBaK !" H OBiije HaM 4)o^K;iope npy>Ka pyKy, Kao h y OHOJ, Ka^ je anocTO OaBJie Jianau, ro h 6oc y3 oraHj y npo>KypH xhtho 3MHJy y BaTpy jia umhmh, tc ocTasHO na MjbeTy KaivieH cb. OaBJia npOTH 3MHJH „y HMe Bora h CBCTora flaBJia, He 6oJHM ce 3MHJe hh jipyrora Bpara... " JXocaRa caM obo HCTanao Kao ncKy npenpaBy 3a pa3BHTaK couHOJiOTHJe na OHOMy OTOKy, a caji 6h Bajbajio jxa npel^eM na pa3MaTpaHie pa3BHTKa TJia, 6HBa t;io jiaje no;io6aH >khbot 6HJby, >KHB0THH5aMa H Jby/iHMa, 6HBa KaKBa 3eMJba, TaKO h >KHhe, na je MjbCT pasBCjieH, na yBajiHHe hta., a onheH>e h jby;i,CKH oiiHOluaJH? Ha TO je noMyMHO o^iroBopHTH 3Ha ce HnaK jia je CTaTyT OTOKa M^fbeTa cacTaBJben jom oko roji. 1345., ajiH cy My ycTanoBC joui CTapHJe, tc cy cnoMcnyTC roztHne caMO 3a6HJbe?
.
.
.
—
—
—
:
.
.
.
JKCHH o6H4aJH, KOJH cy 6h;ih OiiaBHHHa.* Otok Mljet
je bio za
smatrani kao lukavci
i
minjali radi okretnosti
mutamur
in
illis
.
.
.
doba republike
nastrani Ijudi, i
predrstine.
—
te
kao
ultima Thule,
a
Mljecaui
su ih Dubrovcaai neprestano spo-
Sad pak tempora mutantur,
et
nos
KNEZ ALEKSANDAR SAPIEHA U DUBROVNIKU. BEC,
JOSIP NAGY.
Dr.
poljski casopis „Swiat Sjowianski" donio je u prvom svesku za god. 1906. clanak pod naslovom Gundulic w Pol see, sto ga
Henryk Gliick. Pisac ide za tim, da prikaze, kako su Poljaci shvacali sam ep „Osman" a osobito slavljenje bitke kod Hocima u njemu. On se obazire na misli Poljaka o tome na nacin, kojim se je htjelo pribliziti taj ep Poljacima. Time se
je
napisao
dr.
i
je
Osmana
dotaknulo ipitanja o rukopisima
ih sakupljali. Rijec je ovdje
Bobrowskomu, o
Andriji
Dubrowskomu
Petru
o Aleksandru
i
Kucharskomu, o Tadeuzu Lubiei'iskomu,
Adamu Rzazevskomu. Poznato
i
ovih Ijudi
posjetilo razne krajeve slavenskog
Dalmaciju
i
i
Mihovilu
o
o Leonu Potockomu o Aleksandru
zdzieckomu
o
o Ijudima, koji su
Sapiehi,
Dubrovnik
a poznato je
i
da
je,
Prze-
je
nekoliko
te
osobito
juga,
da ovakova putovanja
to,
veoma V2zna poglavlja u povjesti slavenske filologije. Odnosaji medu Slavenima zanimaju mnogo profesora V. A. Franceva. Za povjest slavenske filologije veoma je vazna njegova
ispunjuju
lijepa knjiga
..OojibCKoe CjiaBbHOBliiiCHie
HeTBepTH XIX. vijesti
iz
i
nje
mozemo
izvaditi
Treba spomenuti, da a osobiti je obzir
Na
str. i
je
spomenutom clanku o raznim kra-
o Dalmaciji
o Dubrovniku.
i
Francev upotrebio
veliki
i
arhivalni niaterijal
uzeo na sacuvanu korespondenciju raznih
tram nekako
78-100. Franceve knjige rijec je o knezu Aleksandru
duznoscu,
clanak Giindulic
w
kad
ni
Francevu
Polsce nijesam
e upotrebili
smo
a,
e.
rijeci
knjigu
ni
i
srao,
1,
s
to
sma-
spomenuti
mogao da upotrebim
Op. Posto nemarao nekih slova poljskih, upotrebili i
lica.
o njegovom putovanju po slavenskim krajevima. Zelim,
da bas tome putovanju posvetim ovdje nekoliko
nosnih a
nalazimo dosta
njoj
mnogo podataka
jevima na slavenskom jugu, dakle
Sapiehi
U
o onim Ijudima, o kojima je rijec u
i
Gliicka
Konua XVIIl h nepBoii
izdano u Pragu 1906.
CT."
i
za svoju z a inje.sle
KNEZ ALEKSANDAR SAPIEHA U DUBROVNIKU.
183
raspravicu „A1arko Briiere Desrivaiix als ragusanischer Dichter"
(Archiv
fr.
Prije
Philol. XXVIII).
slav.
svega dvije
u Strasburgu
a
rijeci
o knezu Sapichi! Rodio se je
naj vise u Francuskoj
zivio je
francuskom duhn. Poljakom se
bijase u
saucescem pratio tadanje politicke
je cutio
prilike
1773.
g.
sam mu odgoj
;
i
priznavao
i
sa
Umro
svoje domo"ine.
god. 1812.
je
Prof.
njemu
Francev
skoj literaturi (Vidi
Tom
III.
pobiljezio
u kratko je o
a
;
str.
32.;
je
njemu
nekoliko
Chmielowski, Hystorija
;
radova
glavnijeh
o
o povjesnim djelima o polj-
rijec
Literatury
Polskiej.
Bruckner, Geschichte der polnischen Literatur,
289).
str.
Vrijedno
je
da Sapieha obraca svoju paznju kra-
istaknuti,
jevima na slavenskom jugu bas u doba, kad mu je rodena gruda dozivjela poraznih casova. I ako Poljska barem po cuvstvu
—
—
bijase odgojen u francuskom duhu, on u to doba ne trosi vrijeme u salonima u Parizu, vec putuje po primorju Adrije, pohada Hercegovinu zakljucuje svoje putovanje grckim otocima Bosnu napokon Carigradom. On putuje god. 1802-1805-, dakle bas u doba, kad se je tek poceo radati neki interes za krajevima, koje za pucanstvo, koje u njima zivi. on pohada i
i
i
i
Ono
sto
znamo o tom putovanju, zahvaljujemo samome
Sapiehi; on ga je opisao
preveden na poljski
w
i
S.,
czlonka kilku
govori na
str.
bas naj prije francuski. Jedan
izdan god. 1811. pod naslovom
krajach Slawianskich
X.
i
w
odbywane
akademij
79 poblize o
toj
i
latach
1802
i
:
je
dio
„Podr6ze
1803. przez
tou^arzystw uczonych."
Francev
spominje ostala
izdanja.
knjizi
i
On je u svom pripovijedanju popunio vijesti iz te knjige onim, sto je nasao u rukopisnom materijalu. Po predgovoru, kojemu je naslov „Przedmowa do Podrozy odmlenna od drukowanej" izgleda, da Sapieha ima samo jednu on zeli upoznati, kakav je odredenu svrhu svome putovanju utisak imalo tadanje stanje Poljske kod ostalih Slavena. Odmah :
pako govori i
jasnije o toj svrsi.
Zblizenje sa slavenskim svijetom
proucavanje toga svijeta od velike
hovo ravnodusje prama tome pieha se ne upusta u
to,
je vaznosti
svijetu treba
za Poljake
;
nji-
svakako pokuditi. Sa-
da razjasni kakav bijase odnosaj Poljaka
sa ostalim Slavenima u proslosti, on ne vjeruje onima, koji otkri-
—
CPTd.
184
na
vaju novosti skih
Da
torn
polju a vijesti o tim odnosajima
kod rim-
nemaju za njega nikakve
vaznosti.
bizantinskih historicara
i
narodno jedinstvo Poljaka
se dokaze
narodne
uzeti u obzir
Onome,
SRD.
jezik
obicaje,
koji
govori poljski,
zemlje,
bices pozdravljen kao brat.
Tako
treba izucavati jezik, narav
i
naci ces gostoljublja
i
se treba baviti Slavenima, tako
nacin zivota.
prama tome uvjerenju udesen
i
pucanstva.
ustroj
fizicki
i
sumnja u takovo narodno jedinstvo svjetuje Sapieha:
putuj u slavenske
renje
ostalih Slavena, treba
i
To
je
Sapiehino uvje-
On
njegov put.
je
da
se oprav-
ne moze drzati
sitnice o kojima ravnodusnim ni prama sitnicama, ako one samo dokazuju narodno jedinstvo Slavena.
dava za
Na t.
svoje se je putovanje
onoliko, koliko bijase
j.
Zao
mu
je,
sto
nam
u kojima Slaveni
da i
s
priznaje
pise,
Sapieha
se
pripravio vrlo savjesno,
moguce prama tadanjim
sredstvima.
bas tudinci davaju glavne vijesti o stranama,
zive,
kad zna da su ravnodusni prama njima,
prezirom gledaju na
nje,
a sto je glavno, da ne
prama tome, ne mogu, da proucavaju narod
i
znadu jezika
njegove obicaje.
Vrlo savjesno je proucio Fortisovu knjigu, Viaggio in Dalmazia i
i
sobom, poznaje Lovriceve opaske na taj spis Fortisov Cassas, Voyage pittoresque en Istrie et Dalmatie, te se je mnogo uzeo
je
posluzio geografskim kartama.
Kad
Sapieha pokusao da opredijeli uzajamni odnosaj
je
venskih plemena
i
sla-
koliko je koji od njih udaljen od zajednickoga
pokazao svoje neznanje Lako Slavena na grupu nekriticna svih vidi, koliko njegova podjela je se na grupu hrvatsku. Vrlo je fantasticno njegovo rasprarusku vljanje o narodnim nazivima a osobito obzirom na „Morlacy"
korjena, promasio je sasvim svoj
cilj
nesposobnost, da sudi u etnografskim
i
i
i
filoloskim pitanjima.
i
i
„Polacy".
Sapieha se na svom putovanju ponasa bas onako, kako se je pripravio
svrhu.
dom zivot,
da dostigne koliko
nastoji,
i
Za putovanje
biljezi
je
moguce
opredijeljenu
uvijek nesto u svoj dnevnik;
s
naro-
uskom odnosaju, te s razloga, da promatra njegov kadgod u samim kolibama. Kad je u gradu ili u
je u vrlo
boravi
i
zanima se za knjiznice kojem vecem mjestu polazi samostane ostatke kulturne proslosti. Bas za takova svjedocanstva o proslosti pokazuje on smisla cuvstva; vrlo ga se neugodno doimlje kad i
i
i
KNEZ ALEKSANDAR SAPJEHA U DUBROVNIKU.
mnogi spomenici rlmske dobi propadaju krivnjom mo-
opazi, da
dernih
Ijudi.
Sapicha da
je vjerojatno
posjetio Stajersku
je
iz
krenuo u Zagreb
Beca
Korusku.
i
h
Gorice
je
a povrativ se odatle u Trst, dao se je na svoje
vanje".
uzco
I
morao
izgleda,
i
posao u
Italiju
„slavensko puto-
je u Trstu spravljao na svoje poduzecc nekog talijanskog glazbenika, koji mu je motive iz modernih pjesama. Iz Trsta je poSao
zbilja vec
se
kao pratioca
je
biljeziti
preko Rovinja,
U Rabu je
185
je
Pulja,
pregledao
Rijeke,
nekoliko
Bakra,
Kraljevice
glagoljackih
i
Senja u Rab.
rukopisa a onda se
preko Paga uputio u Zadar. Tu se
tisovim, Borelli
ucenim
s
„dziedzica
Stratico
Wrany".
rnanastir Visovac,
druga mjcsta,
i
Knin,
te je
bijase
Skradin,
Posjetio je Sibenik,
Imotski,
napokon
je upoznao s drugom Forgostom kod porodice conte
pa
Mostar,
Stolac
i
Spljet,
jos neka
stigao u Dubrovnik.
Boravak
je u Dubrovniku srediste cijelog Sapiehina putonjemu pak nije rijec u spomenutoj stanipanoj knjizi, ali nam prof. Francev o tome vrlo lijepo opsirno prica na temelju nadenih pisama. Dubrovacko pucanstvo pomislja kao nekakvLi smjesu elemenata raznih plemena, u kojoj se sasma gubi ona privlaciva prostota oni prvobitni tragovi, na koji se je namjerio u Bosni Hercegovini. Dubrovcani su mu slavni samo prosloscu sada su oni zaboravili svojih otaca nemaju s njima nikakve sveze. „Te ludy, do ktorych sie zblizamy, slawne z tego, czym byly, nie daja postrzegaczowi tej przyjemnej uludy, ktora towarzyszy uwazaniu roddw, dobrodziejstwy natury jeszce nietknietemi udarowanych. Tu zaczynaja sie narody slawne z swojej przeszloSci a tym bardziej spodlone, gdy sie baczy na ich odrodzenie sie od przodkov na ich niewole, w ktorej jecza. Przywaleni z jednej strony slawa swych ojcow, ktorej, jak slaba powieka blasku, zniesc nie moga, z drugiej skazeni upodleniem, w ktorem pelzaja, smutne z powodu porownania maluja w oczach wedrownika wyobrazenie." Preko Trebinja stigao je u Dubrovnik 17. novembra 1804. odjeven narodnim odijelom bosanskim. Sam nam Sapieha govori tom odijelu ovo „Przywykly do noszenia zawoju, mimo wychowania zwyczajovi^ naszych. trzymanie rak nog bez odziezy by|o mi juz zwyczajnym, letkie tylko opanki, czyli chodaki skor-
vanja.
O
i
i
i
i
;
i
:
i
i
-
CP"B.
186
SRD.
zane sluzyly mi za obuwie, w chodzenim po skalach czesto wygody onych doznawalem. Przy tem wasy ogromne, noz dlugi i
i
para pistoletow za pasem
—
to wszystko
w
diuga fuzya bosnianska na plecach Europejczykow, choc nadgranicznych,
oczach
;
dziwny wystawialo widok. Ja zas s mojej strony tak bylem do nawykl, ze mnie nawet przez glowe nie przechodziio, ze takowe przebranie wiecej awantury, jak podrozy da-
tego stroju
walo podejrzenie." O njegovom dolasku bijase vec prije obavjesten tadasnji ruski konzLil u Dubrovniku Fonton on ga je docekao na dolasku, all se iznenadio videci u takovom odijelu smatrao ga s pocetka Turcinom. U Dubrovniku se Sapieha imao sastati s nei
;
i
kojim svojim znancima, u Bosnu.
Medu
kojima se bijase
s
njima bijase
i
rastao
prije
odlaska
mu
turinska
neki Salvador!, koga
akademija bijase opredijelila za suputnika. Taj Salvadori zivljase u veoma prijateljskOm odnosaju s francuskim konsulom Bruerom, prema kome Fonton bijase vrlo slabo raspolozen. Prama tome se sam Sapieha nalazase u veoma neugodnom polozaju on i
;
kaze da
dozivio takovih
je
da
neprijaznosti,
proklinjao
je
cas,
dosao u Dubrovnik. on se sam bijase sprijateljio s Bruerom, koga veoma hvali, zalazase u njegovu vilu izvan grada. Fonton uhadase njegovim koracajima to je tako daleko islo, da je jadan Sapieha morao jednom po noci po uzasnom pljusku ostaviti kucu Bruera poci k Fontonu. kad
je
I
i
i
i
i
Kao
su
sto
tadanje
drustvene
povukle
prilike
svoje kolo, tako nije on ostao hiadan
prama
ni
Sapiehu
politickom
u zi-
On je za svog boravka mnogo toga dozivio, po mogao suditi, da su dani dubrovackoj republici izbroO tim nam je pak dozivljajima ostavio dosta biljezaka, koje
votu republike.
cemu jeni.
je
imaju najvise vaznosti
s
razloga
sto
napisane
su
pod utiskom
samih dogadaja.
Za Austriju kaze, da odavna dubrovacke republike, toga dala
bi
jer
bi joj
lakse djelovati na katolike u Bosni
danie Dalmacyi,
w
bez opanowania
s
sama
;
z
na
teritorij
a
pomocu drugo moglo bi se
joj
Dalmacija bez Bo-
dva
Bokom
se spojiti Dalmacija s
sne ne vrijedi mnogo. „Widzac zas
znajdowala
pohlepom gleda
s
trcbao
razloga
:
polozenia miejsc, ze posia-
Bossyni,
jest
Raguzie punkt najwygodniejszy
tylko
do
ciezarem,
utrzymywania
KNEZ ALEKSANDAR SAPIEHA U DUBROVNIKU.
187
porozumien swoich z katolikami w tym kraju, nie cierpiacemi janzma tureckiego. Znajdowata tamze takze latwosc wgladania we wszystkie roboty
i
zwiarki przez
utrzyniywane.
ckiej
skojarzone
zylo,
im bardziej widziano
i
Moskwe Co tym
w tym
za
pomoca
dwor trwo-
przewyzszajaca
kraju
Gre-
religii
bardziej ten
liezbe
sektatorow Phociusza."
Kao
preko
sto je Austrija
Dubrovnika
Crnom gorom.
tako je isto Rusija tezila za
u republici tolikog upliva, da se je mogla mijesati prilike
i
zahtijevati da se u Dubrovniku otvori
napokon
je
i
„Korzystajac
postigla.
u unutrasnje
crkva. To Dubrowczanow
ruska
slabosci
ze
ministrowie Ruscy nad ta niemoczna Rzpta zwykla,
peratora odbyte
Europy,
w
jak
strozem
aby dadz poznac reszcie oddalonych srzdziny swojej
najbardziej
krajach sa
jego
obrofica wiary,
i
i
oklaskami zostaly,
z
potegi szanowane
i
dawniej
jak
tym moze przykrzejsza, im mniejdoznawali sprzecznosci. Publiczne modlitwy za zdrowie Im-
u nas, rozpokierali wladze, szej
Bosnom,
za
tezila
Rusija se je dovinula
rozkazy,
ktora
do
i
stopnia
jakiego
Engleska
panuje."
Francuska idahu samo za trgovackim interesima. ?>Jutarnji neniiri, razne stranke, pomanjkanje zastite
siljahu republiku, da primi sve
da
pieha cuo,
priznao
to
je
postavljene
jednoj
republike
rektor
i
Sam
uvjete.
jest
Francuska
i
novaca je
Sa-
engleskoj
deputaciji.
Spomenuto je, da je Sapieha vrlo cijenio francuskog konsina, pjesnika s jednakom mu hvalom spominje jak rodosjawiai'iski, jezyk Marka Bruerevica, koji je „posiadal wity Morlach." Njegovo zivotno stanje oznacuje vrlo bijednim. sula Bruera
Prica, da je
i
;
on
proti
prostu djevojku za to vjencanje
iz ;
ocevoj
silno se je
pak
mu
s
neku znao snaha kod
za
zenu
pocetka nije
nista
ozenio
volji
Travnika. Otac
razljutio,
uzeo
kad
mu
je
samo pomocu prprvog objeda skocila nogama Premda su ga stiju. Mladi Bruerevic je skoro ostao udovcem. zena dijete stajali mnogo zrtava, on je ipak muzevno podnasao na divan
jela
i
i
i
sudbinu
i
uvijek se je bavio perom.
Sapieha se u svom putopisu cesto povjest. je
Za
izvor su
zabiljezio onako,
mu kako
sluzila sva je
obazire
dubrovacku
na
poznatija djela a
mnogo
toga
od koga cuo. Jastio predvida skoru
propast republike; iza potresa god. 1667.
nije
se
mogla nikad
—
.CPTi
188
SRD.
Kod tog povjesnog dijela usporeduje Dubrovnik ime „Dubrovnik" tumaci nam Sapieha obicnom tumacenju nadodaje ovo: „Ja sam w czestych przechadzkach moich kolo tego miasta, zaraz za brama jego Plocia zwanaznalazlem w
vise pridignuti. s
Mlecima.
tuffie
I
i
wapiennym
wyciski
najpiekniejsze
jak
bukowych
lisciow,
ktorych teraz ledwo o szesc mil wglab kraju znalezc mozna".
Govoreci o savremenom zivotu u Dubrovniku, brazeni
i
dame ne mogu, po njegovom pa
stranca,
kamo
ni
samom
mnijenju, bas nicim zainteresovati
naobrazenosti zaostaju kud
u
Ijepotom;
vom okolicom osvrnuti
razumljiva je stvar,
a
mletackim. Evo njegovih
s
zupclnie
arystokratycznym
zczan
i
w
ta
se
je
rijeci
te
i
njega
o tome: „Rzad ich jest
sklada sie ze szlachty, mies-
dalje: „Rada mniejsza sklada prczydencya Naczelnika Rzptej.
sie
W
wykonawcza natenczas
morao
jednom
do Rzadu nie naleza. Caja wjadza
ci
i
idzie
z
nim
przyjmowanie zagranicznych poslow.
magistratura poprzedzona przez
wychodzi,
njego-
i
Pa
rekach szlachty".
wladza
narod
i
rzemieslnikow, lecz
siedmin Senatorow, pod
Gdy
da
na unutrasnji ustroj aristokraticke republike,
i
uporediti
jest
i
za muskarcima.
Vise se puta bavi naravnim polozajem Dubrovnika
jest
osobito
istice
O dubrovackim arlstokratima kaze, da su veoma naospominje nekoje od svojih znanaca. Dubrovacke pak
trgovinu.
przed
niemi
Naczelnika Rzptej gdzie
muzyka
24 woznych
i
palacowych w czerwonych togach, ktorzy sa nazwani po Slawiansku Zdury. Lecz za mojej bytnosci pompa ta konczyla sie na dwoch piszczacych klarinetach, nie lepszych od tych, ktorychesmy widzieli dawniej w miastach naszych trybtinalskich poprzedzac njegove dobrze rozochoconych deputatow". Karakteristicne su i
rijeci o rektoru „Wladyslaw Jagielloiiczyk, nasz temu urzedowi przywilej noszenia lancucha zjotego :
—
Rektora
—
Krol, daj byl i
tytul Archi
Ale szlachta zazdrosna swojich przywilejow sprzei
vv^
ten czas tylko wkladajana niego ten lancuch,
gdy przypadkiem
w
urzedowaniu swoim umrze".
ciwila sie temu,
Sapieha se
je
dotaknuo
boravio ni narodne obicaje
a
i
njegovih biljezaka o tome, koje kterze
Raguzanczykow
Narod
ten,
zjozony
po
nie
karaktera
ni
Dubrovcana,
a
nije za-
pjesmc. Evo ovdje jos nekoliko
nam podaje
Francev.
„0
chara-
szesegolnego powiedziec nie mozna. zwfoszonych,
wiekszej czesci z Slawian
KNEZ ALEKSANDAR SAPIEHA U DUBROVNIKU. handlu
przez ustawicznosc przejac postac.
kupczacych musial
miast
Jednakowo mimo ustawicznego widac
przestawania,
wszystkich
w
krew
nich
189
cudzoziemcami
z
Sjawianska,
jedyne
to
i
jest
w
mniejszem zostaje gdzie mimo wszelkich cudzoziemszcym znajduje sie opuszceniu, jeszcze slad charakteru narodo wego". Osobito hvali dubrovacko nakonice miasto, gdzie
Slawianska
litteratura
i
„Trudno
gostoljublje:
drozny
na
znalezc
przyjetym,
byl lepiej
swiecie
u kojima je rijec o narodnim
tnela". Interesantna su dva mjesta
obicajima
i
o kolendama
i
w
jomi
i
cukru,
przyjaciele, zyczac i
mu
razloga vrijcdna, da
su
s .toga
navede: „Kiedy kto odjezdza
miejsca, gdzieby po-
gdzieby goscinnosc bardziej kwi-
i
ih
se
daleka droge, wszyscy jego zna-
pomyslnej podrozy posylaja glowy
gdy go odprowadzaja
do
rzucaja z okien na niego ziarnem
i
portu,
mu
znajome
lisciami oliwnemi.
kobiety
To wklada
obowiazek przywiezienia nazad goscinca". U drugom je mjestu kolendama. „W calej Polszcze niemasz tyle koled na Nowy Rok, ja w Raguzie. Ale te nie tak lada jakim, jak u nas, odbywaja sie sposobem. U nas pospolicie zwyczaj ten, przez lakomstwo prozniactwo utrzymany, zostawiony jest tylko pospolstwu tam rijec
i
;
przeciwnie zbieraja
sie
przyjaciele bez braku urodzenia, ukfadaja
na pochwale, lub przedrwiewanie osoby,
piest'i
dla ktorej te ko-
te plody wesolosci sa najczesciej tworami dowsmaku. Za mojej bytnosci kojedowany bylem przez Antoniego Sorge Marka Bruyera zareczam, ze najgladszym naszym piorom koleda ta nie zrobilaby wstydu. Taka koleda konczy sie
lede sprawuja,
cipu
i
i
i
i
pospolicie na wieczerzy,
anego temi
piesiiiami.
imienin kazdego,
i
kosztem chwalonego lub wysmi-
danej
Ten
literaturu
misli pricati
da
je to,
bilo
;
sie
takze
w
wilje
cukry sobie posylaja".
bi
se
naravno
Sapieha ne vrlo
intere-
veoma vazr.om momentu Sapieha sam kaze na jednom mjestu, da o tome
santno doznati, kako on sudi
kultnrnog zivota.
i
kako
Citalac ce stalno pomisliti,
obazire na dubrovacku
powtarza
zwyczaj
przy tem ciasta
o
torn
na kraju svog putopisa.
wspomnic o ludziach slawnych
w
„Lubo by
litteraturze
tu
bylo
miejce
Slawianskiej,
kto-
do zakonczenia moich Podroz, do ktijrych przylacze krotkie wyobrazenie litteratury Slawianskiej." Na zalost nemamo o tome dijelu Sapiehina putopisa nikakvog traga. rych wydala Raguza, jednak zostawuje onych wyliczenie
—
CP"R.
190
Kad
se je Sapieha
vise
dubrovackog zivota, Spominjuci ga kaze ono sto
menat
Napokon
ili
manje obazreo
mogao mimoici
nije je
SRD.
sam
mo-
na svaki ni
sv.
Vlaha.
dozivio.
Sapieha ostavio Dubrovnik; je o putovanju uz Grcku do Carigrada ima spomena u putopisu. Evo ovoliko je od prilike zabiljezio Sapieha- o Dubrovniku
Albaniju
u
i
i
i
svom putopisu
ne bas
;
mnogo
tadanjem njezinom stanju. Te su renja, jer su
o proslosti republike
a vise o
svakako dostojne povje-
vijesti
napisane pod utiskom samih dozivljaja.
Sapieha
je
prama tome smatrao svojom duznoscu, da mu treba biti dobro upucenim u ono, o cemu izvjescuje. No znamo, da nije bio nikakav slavenski filolog pa shvacamo njegove grjeoprezan,
te je
ske u hipotezama o
medusobnom odnosaju
Slavena.
1
subjekti-
kod njega na javu; njegovu Ijubav prama Slavno venstvu razabiremo iz zanosnih rijeci koje posvecuje narodima cuvstvo izbija
koje je posjetio.
SpomcnuH smo da svome putovanju
nije
se je Sapieha
spremao na
odabrao stanovita
versalnom interesu razhkuje od Kucharskoga
svoj pnt,
Po svom
cilja.
ali
uni-
se
Bobrowskoga, koji po slavenskim krajevima. Karakteristicno je, da je on bas ostroumno shvatio tadanje politicko stanje dubrovacke repubHke to s razloga, sto ga je sam odgoj na to nekako spravio. O kakvim realnim resultatima Sapiehina putovanja ne moi
su bas u to doba putovali
i
zemo bas
govoriti, ah
mozemo
pomisHti
i
skoro pretpostaviti da
buduc on u uskom doticaju s Ijudima koji su radiH koji su u svojim krugovima (n. pr. kod na znanstvenom polju ih je bilo,
i
grofa Osolinskoga) izvjescivali o resultatima svoga rada.
Evo bas na jednom upozorim bilo lijepo, proslosti.
smatram duznoscu,
da
jos
na knjigu prof. Franceva, posto ne bi
se bavio
padu dubrovacke republike, „Poselstvi republiky Dubrovnicke k o
a Erber, sastavljajuci biografije raznih Ijudi
pisama Dobrovskoga
i
pi-
poznavao cisarovn^l' Kanije
iz
prve po-
lovice XIX. vijeka za svoju povjest zadarske gimnazije, nije
za Ja^icevo izdanje
bi
ovom dobom dubrovacke
ne uzme na nju obzir onako, kao sto Kirchmayer,
Jirecekov spis II,
citatelja
da neko, koji
suci svoju knjigu
tifine
kraju svoga clanka
Kopitara.
znao
O
T R
O
V.
JOZA IVAKIC.
KARLOVAC.
la
Mada
i
mozemo
vec ne
ni
zajedno.
zivjeti
Kao
co'ek
zena
i
mi vec odavno ne zivimo. Ne mogu je zive vidjeti, kad samo pomislim na ono A ni ona mene. Kad u jutro ustane, pa se hvata svoga Goposla, samo se busa, a suti, suti. Al pogled njezin govori snaznije nego ikoja rijec. vori vise Ne cu ja nju da gledam. ne mogu da je gledam. Mrska !
i
I
mi
Al ipak katkad se dogodi, da
je.
Boze, kolika mrznja kipi
vode
iz
Znam
da moze.
utopila,
nam
se sretnu pogledi.
njezina pogleda
ja to
i
vidim
!
U
kapi bi
me
onoga njezinoga
iz
pogleda. Ai sebi
i
i
cudim
i
sam o svom ja
I
ja
U
sam sasvim
zivotu
krstim, odakle
Bude tako kuda ce. pakosno
!
o tome, kaki
i
men!
nedjelja
Kad se tako zamislim sam prema njoj, samo se
drugi.
ill
toliko pakosti
svetac, a
ona
i
mrznje
se oblaci.
Znam
dobro,
crkvu. Al ja se ipak upoprijecim pred njom, pa pitam
— Kud se oblacis? — U crkvu, — odgovara ona kratko. — Lazes, kujo — A zasto kujo!? — Ja kazem opet kujo Jer ne ces u crkvu gade — Ti gad! — prkosno rekne ona smatrajuci ti
to
:
i
svalere,
:
!
ti
si
da
je
vec trazit
!
maramu,
metne na glavu.
A
ja onda prekipim. zadrscem, ruke mi se stanu tresti tucem je, Boze, onda je zgrabim za kukmu cupam joj kosu tucem .... Gruvam je sakama po glavi, po vratu, po ledima .... kosulju na njedrima kud vec smasim. Poderem joj maramu 1
.
i
i
i
.
—
CPlo
192
oni obrazi
I
jedri
njeni,
pam sakama! Kako sam odjekivalo po sobi
SRD.
koje sad pljuskam
rumeni,
i
negda
ih
milovao
i
da
Ijubio,
lu-
i
je $ve
!
kad je izubijam, kad iskalim srce, Kad je se tako natucem tesko disem. Gleonda samo klonem na stolac. Umoran sam odjedared mi je bude dam u nju onako rascupanu izubijanu Ko ce ga znati srce zao. Tako dode mi. Pozalim je, pa eto i
i
i
i
!
Ijudsko
?
!
onda
I
bi
.
da
radio,
ni
samo tako caskom
nuo, Al to mi
prode
da to nisam
htio,
onda
a
naleti,
nisam
je
opet
ni
dir-
nestane,
.
samo od
ne ode to
I
Ona
sebe.
rasprsi
i
ubije
cuv-
taka
stva u meni.
Onako iznemogla sve, maramu, pregacu
A
viri
Ne
me
Pogleda
—
sta
je,
a viseput
svoje
stvari
me
pogleda
pa
okrvavljena. Mrznja,
i
li
ja je
opet
i
A
place.
mene
to
najvise jedi.
?
samo promrsi stanem
tuci
:
vikati
i
i
upravo
urlati
bijesa.
Cuju komsije moju viku
— je
Ama tako
pa
svitu,
nemoj, baca Franjo jer nije
tuci,
mu
se
nije to vridno, I
psovke, pa dolete istrgnu mi
i
je.
tako je obrane.
I
moj
kupiti
strgnem,
nje
s
lieu,
tako, pa
Lopove onda
A
stane
toga njezinoga pogleda.
iz
ne place ona.
Ponosna
od
izubijana u
i
mrznja
silna
vcc
sta
i
sva podbuhla
izubijana
i
a
ona a
oprosti,
i
Jesi
!
1'
mnogo
Sagrisi
kriva.
kako se ne
bi
Neceljade na
dusa
krstena
ti
njoj ?
Budi
?
krsten
!
grijota je.
i
zbija sve to nije vrijedno.
Pa Sve
sta je ucinila?
ja to
vidim
Ono, sto tolike znam. Al evo, i
i
cine,
pa im se
sta cu,
kad
i
ne zamjera.
ja to
ne
mogu
zaboraviti ?
Onaj mi sad sve, kako
je
nesretni dan uvijek pred ocima.
Vrucina Ijetna
mo::. Pali sunce, i
kosulja
ti
Kao da gledam
je bilo. pritisla,
mislis,
da
nista
izgorice
se lijepi za leda.
ti
na
svijetu
mozak. Znoj
ni te
da'nuti
sve
ne
polijeva
OTROV. Ja
imam
vracam
lijepo
se
ti
Kad
stana.
gdjegdje
cudno,
izdaleka bilo
zna se: u to doba
samo reduse
u selu su
i
djevojke.
onda
I
ono
a
ko
tisina
po poljima
radi, a
uvijek u selu tisina.
je
pjesma
otegnuta
odjekuje
nije
sto
s\^e
kakve
gdjegod pred 'ambarom vezuci. Galama je to, vika. E, a sad sve mislim u sebi Cudo je to meni „Sta li je to, Boze ?" Dakle kad ja u selo, a ono ti vidim,
sjedi
u selo,
ja
vidjeti.
sta
Odmah mi je vec obicno sto je. Dabome Samo
na
193
djevojke,
sto
!
i
—
!
soldacije
Dosla soldacija u nase selo
!
Na maneveru
nociti.
pun
su,
kazu.
sokak.
Stoje
brate moj,
tu
I
!
rpama,
—
ce
puno
razgovaraju
selo
—
kazu
pre-
se,
puse.
Neki nose vodu u kablovima, da napoje konje, neki opet
sijeno.
I
ih je
Samo mnogo
ih
Svuda su
je
K6
!
mravi.
porazmjestili
ih
u
i
po
ukonacili
selu,
pa
kod
i
nase kuce.
Kad sam dosao na zenu
svoju
Madu
poljube, a ona ce
s
put
pred
svoj
jednim lijepim
njemu
soldatom.
„Zbogoni,
:
nadem
stan,
mili
;
Pri
kad
se
lijepo
ja
rastanku
se
kuci
vratis
pozdravi mi majku.
A je
i
vec
ona uziva, dabome. Ne cu
ni
da govorim. Zna
se,
kako
to.
sve to gledao. Bilo mi je, kao da me sam stajao casak poletio onom ko polio hladnom vodom. Za cas sam planuo soldatu, pa stapom udario ga po glavi. On nije znao ko sam ja, te casak bio omamljen, a onda se obori svom snagom na mene. Dugo smo se nas dvojica rvali tukli na putu, dok nas ne ra-
Ja
i
i
i
stave.
bilo
I
on
je
dobio batina, a
bome
i
E,
ja.
a sta ces,
tako je
ne cu da lazem.
!
Mada
je
odmah pobjegla
Sutradan u
jutro, vec
nase selo.
— Zasto Ona — Zasto
u kucu
i
ranom zorom
si
ono uradila?
si
ono uradila?
—
nekud
se sakrila.
ostavila je sva soldacija
zapitam
ja
sutradan Madu.
suti.
ona
i
opet
—
pitam
je ja
i
po drugi
put, a
suti.
13
—
CPTj
194
nepresiano je sutila
I
mene kako sam
To bijes.
I
A
Ja vidim:
ja to
i
A
mira.
latio
sam
sit
sam
tako, eto,
tuci,
sam na
se,
ovo
je
pako.
To
ko
i
toga,
ja
sit
eto,
Ruzno I
to je ono,
cu,
sta
ono
je
kad
nam
sto
izmedu nas ko kaki zid
A kazem
i
Meni
Nije u
da
i
I
mene
ne cu rdave
joj
zlo
svaki se dan u rijeci
zbude?!
se tako
zivot
truje
radim.
se vise ne da podnositi.
oprostio.
sta je uradila.
bilo,
danas.
i
tako
sto
preko glave.
sebi obvezujem, da je ne cu vise tuci kazati. Al
povecavalo moj
meni.
odavno u dusi
njoj vec
nije htjela red.
to je jos
Ijut
njoj je tesko
i
slusaj,
I
Ja
srce.
onda
je
ne volim i
mi
ni rijeci
i
jos vise raspaljivalo,
je
se hoce zivota
SRD.
1
ona
to zna,
To
mladost.
i
ja to
i
znam.
se upoprijecilo
rastavlja nas.
da lijepo zivimo. srce mi gdjekad mladu. Pa kad je pogledam onako gipku Sve mi rastu zazubice za njom. njeno garavo oko onda ono Mnogo je puta pozelim, mnogo puta, a ne cu to da joj kazem. pred njom. Pred Ne mogu. Stid me je pred samim sobom njom jos vise. A kako bi to lijepo bilo, da okrenem drugacije kad se sjetim onoga nasega zivota otprije, onda mi je jos htio bih ja,
:
I
zadrsce od miline,
i
!
i
i
i
!
I
sve
to.
Bilo
je
zalije
milovanja
li
sta
Ne
i
lijepi
svakake
tu
svega
i
Hoce
A
su to
Bill
Zivjeli
se jos
pitam
dani, puni radosti.
vragolije
kad
sale
i
smo kao
povratiti
koji
ne
to
je
mogu
u
i
mazenja
i
djeca mala.
?
eto,
Otrov
smijanja
dani?
ti
samo do mene. Vidim da uklonem onu pregradu, koja nas stoji
i
mom
srcu,
a prircdio
ga
ja to
dobro.
Ne mogu
dijeli
je
dogadaj onoga dana,
zaboraviti
moj njezin zivot. kakogod unistiti naj zadovoljniji. Ja bih bio onda naj sretniji Ali Kakvo je ovo pismo ovdje na stolu ? Procitajmo ga: I
otrov truje
taj
da ga
Ej,
i
i
je
!
i
.
.
.
„Gospodinu"
—
meni
— „
Zagreb"
TR
V.
195
„Rab
Otvorimo ga „Gospodine Mirko!
—
Kad mi
na
njega
30. januara
1908."
Zvonimir u soldaciji jer je pred Vasom kucom pozdravio tetku Madu, moju sestru a Vasu suprugu, koju ne bjese vidio od svog djetinstva, otkada se ona iselila s Raba. Doznala sam pak od Vaseg jednog susjeda da Vi s njena sastanka bjese u Zagrebu,
Vi ste
sa sestricem postupate s
Znam
da
je
samo
sin
navalili,
njom neblago. slijepa
Ijubav,
koja
Vasu inace blagu cud. Uiivam da cete ozdraviti od te otrovi obradovati blagom Ijubaznoscu prema Madi".
Vas mori, otrovala
i
da cete
me
brzo
„Vasa iskrena Cvijeta"
—
Sramote dosada za mene! da se pomirimo.
Za Boga!
mi oprosti
i
Trcim do nje da
nOCJlEJXYhH
MPHAP JiyBPOBAHKE PEnyBJlHKE.
BEOrPAfl,
B.
^AJA, noMopau.
HMO JTOKBy KpBH, Kp03 TOHOBCKH RUM,
yjlliUiyhli MHpHC 6aCKpxaHUM CKHnrpHMa. H THcyhyjieTHa, Majia ajiu SHaMCHHTa ZlySpoBawKa Peny6;iHKa, 6n ocytjCHa jxa nocTane je^an ojx cacTOJaKa y srpa/iH OHora KpBaBora c;iaBO/iyKn, Ha komc ce HCTHhe oho CTpaxoBHTO noHexHO |Vy1
pyia, ocBOJaMKH FeHHJe ysAHsao ce na
CJIOBO N.
Maja 1806. ro^HHe, HHSMa (jDpaHuycKora ocKBpne njiOHHHK cjiaBHora rpa;ia h AyopoBaHKa c;io6oiia 6h h HecTa^e je. VpajxcKH 3h;iobh, hckojihro srpajia a no Koja ;ipyra crapo;i,peBHa ycnoMena jom h jxauac npHqajy nayweftaKy BejiHHaHCTBeHOMe rpa^y; HHane Zly6poBHHK je /lanac caMO ceHKa OJX OHora mro je 6ho, ajiH ceHKa HeH36jieAHa. ZlBa;ieceTce/iMora
BOJHHKa
Majio AaHa no 4)paHuycK0M aaysehy /ly6poBHHKa, y je;iHOM cxpaHjy y yjinun JlonqapHUH, cenajio je HeKOJiHKO cejbaKa h rpn Mpnapa; o;i;e;io hm je noKasHBajio mxa je kojh. Ohh cy 6hjih cacTaBHJiH ;iBe rpnese,
cy TOHHJiH y Hpeivia
le cy
CKyna
ce^ejiH h hmjih
bhho Koje
Hame hb nosaMaiuHor seMJbaHor Kpqara. OBOJ npyMuun, na npoTHBHOJ cipanH y cxpaH^y,
ce-
4)paHuycKa BOJHHKa y 6e;iHM saTerHyTHM naHiajioHHMa, ca upHHM jiOKOJbeHHuaMa jio npcKO KOJbena h n;iaBHM KanyxHMa ;ieJiH
cy
;i,Ba
UpHOMaH^acTO jiHue, ycyKann 6pK0BH, omxpH ycnpaBHO ;i,p>KaH3e xeJia noKa>KHBajiH cy, Ra cy TO BexepaHH one chjihc apMHJe, Koja je ;ipMa;ia EBponoM. JXa. cy MH one jiBHJe 4)au,e or 6oje ^ na 6poAy i^e roji(J)HHH cyRe, He 6h mh ohh sa iiyro onaKO Scbomho rjie^aJiH rjiacHO roBOpHJex 6h Ra cmo mh ob;ih y HjHxoboj seMJbH, paiiie je^an or oua xpn Mpnapa, c ynpxHM norjicAOM y BOJHHKe, ca ;iyrHM penoBHMa.
HcnHTyjyhH
uorjiejx h
—
—
1
(Jiaue
OH 6oje
—
06pa3H yenarcKH.
nOCJlEflPtH
KOjH ra OKO y oko
HHM
MPHAP flYBPOBAHKE PEnyBJIHKE. h cboj
rjie;i,axy
197
paaroBop npcKHjiame
rjiac-
CMejaHDCM.
— TiyTH 6o;iaH MapHHC, BHAHui KaKO Hac — Ha HCKa pasyMHJy; ne
MO)Ke
6hth
paayiviHJy
HaiiiKH;
rjiCAajy.
6h Me npHnajiH HdHxobh 6pK0BH
H penoBH.
BoJHHUH ycTaziome,
a cejbauH
MpnapH npHMaKome y
ce h
360J H rjiejiaxy ce; caMO MapHH npaxH OHHMa (|)paHuy3e cthCHyBLUH ycHHu,e. BoJHHUH o;iJia3ehH iiHpHyuie pyKOM y iiiaKO, a
MapHH HM BpaTH HeMaM npuji
—
ii,a
noBiipaB h peKHe: Ca;ia
mh
je JiaKuie,
Ka^ hx
o^Hivia.
Bam
uno th MHHy OpaHMesH? Th 6h xotho
CH TH qyii,aH;
peny6;iHKa y;iapH na Hanojieona! LUto MO>KeMO mh H3ry6HTH?
OBaKO CMO
HanojieonoM 6h 6hjih najBehH Ha CBHJeiy, a ne ... MapHH npeKH;ie TbypHH roBop y^apHBiuH CHa>KHOM necHHUOM no Tpne3H SHKHyBmn: HaJBehH cy>KH^H na CEHJery, to 6h 6hjih, Jiy;io?bO je;;Ha Te6H HHJe HHuiTa 3BaTH ce cboj'hm hmchom HMa BHuie Oil THcyhy roAHmia? 3a Te6e je JiyjiocT naBerax no CBHJery no^ HamnjeM 6apjaK0M, 6hth uapoji, CJiaBHH Hapo;i, pa3yMHJeiii jih necpeTHH^e! Th mhcjihhi, 6hth ;i,ho jc^He bcjihrc mapene Ap>KaBe na je to OBO^nHUJHH,
MajiH
a noji
—
—
cpeha, je
6hth
C;iy>KHTH
jih?
BejiHKor
rocnapa Te6H
je
CBOJ, MajiH a;iH CJio6o;iaH uapoji h CJio6oAaH
6oJbe mobjck,
Hero
—
h
hchh jejiHHM ryTJbajcM Mamy BHna, naK HCnyCTH H3 CBOJHX MHHOBCKHX npCHJy HCKH CTpaXOBHTH HOMOp, HeuiTO 6jiH}Ke jiaBOBy pe>KaH3y Hero jih rjiacy HOBeMHJeM, h >khbHaHO noTpecen CTa;ie TanKaTH npcTHMa no TpnesH.
TO peKaBHJH
—
o6pHme
MeJio h
—
pehnhe je^an o^ cejbaxa, OTau jom MJian, tck My je jXBaAeceTa, naK ce OHHO, xoztehn no CBHJeTy, HMenoM Hanojiona BananapTa; a snaM TH ja KaKO 6h naM 6hjio, aKO 6h 4)paHqe3H ocTajiH y rpa;iy.
Mpnapa
—
Ha
HcMOJ
JTyKe,
iiiTO
—
Kao mTO
—
je/iHTH,
oh
je
he ;ipyrH ceJbaK, CTapnjn chh roBOpHHKa:
Hnjecy cy
ce
6am, haha,
Her;i,a
6h,jih,
a
namn rocnapn npcMa KMeTOBHMa roeope,
jia
6h
OoJieyn noAHJe;iHO
3eMJby KMeTOBHMa.
—
Cnne Moj nyno ce CBera roBopn. A mTO 6am MHCJiHm 6h naM 6oJbe 6hjio, jxa nam jxaRy 3eMJby, naK naM naTOBape Aa xapane h mTa th ja 3HaM, Kao mTO ce njiaha cto Ty y Epu.e!
CPTJ
198
roBHHH
Kao luto HaM je JlyKa roBopHO, h y HraJiHJH h Hhoh nyToeao. Mm th oho rocnapy mro je H,e-
a,
^e je
rjiHxepH,
roBO,
Kao iiiTO My ojx naHTHBHJeKa jiaBaMO, naK, Bory 4)ajia, HaM He Ma^Ka. Ty>KHHM rjiacoM pehH he ce;baK, A CHHOBH no Mopy
HHiiiTa
—
!
KOJH
SRD
--
oner 6e3
—
—
6ho orau rpehera Mpnapa.
je
Eto
naK hy
jeiUiHau,
H^era.
—
—
o^roBopH JlyqHH oxau, Ko ro;i. je 6jiH3y Mopa, MOpeM >khbh. A luto mhcjihui, no;i OpannesHMa 6ujio 6h th 6oJbe, jejiH? Vp^e 6oJiaH, a MJecTO Mpnapn Hama 6h ;ijeua 6h;ih co/inaTH. OeaKO HMaMO name 6poj],OBe, naK Hx qyaa CseTH Bjiaxo. Mysa, CJiaBa My h cjDajia, cbh cejhcuxu CKyna peKOUie H HarHyBiiiH rjiasy, OTBopenoM ;iecHOM pyKOM rypnyme ca nejia Ka saTHOKy capyK, kojh hm OMOTasame 4)ec Ha rjiasH. Hehe, SoJian ne 6ho, ohh sa ;i,yro ocTaTH caMO aok ce HacTaBH JlyqHH OTau; nero na mh H^eMO, iijeuo, OAMope, nvT FpyiKa, naK mh npHje hoHh AOMa a bh na Bam 6po;i.. OjiaTe BHHO H Kpeny nvT rpy>Ka. CaMO Ra ce yxHTHM opojia, roBopame ycnyT MapHH, na MaKap ne napTHJiH ceTCMany Aaua, nehy th ce MaKHyTH c 6pozi:a, ca.MO na mh je ne cycpcTaTH CBaKH wac OBe penaTe •
ria Ha
TO CMO ce o6hkjih,
—
—
—
—
;
—
—
—
—
^
cojiAaTHHe.
— —
—
A
KaKo TH ne CMCTajy Ka^ cy y (|)paH4H? ynHTa ra JlyKa. OH^a cy OHH ;iOMa ja hx ne MpsHM, ohh cy mh najMHJiHJH OA CBHJex ;ipyrHJex napoiia, qaK cy mh no CBHJCTy mhjih, ajiH jiajieKO hx oji namcra Xly6poBHHKa, na jia 6h nyn JIcBepHH HanyHHJiH )KyTHJeM HanojieoHHMa. Ja neMaM HHUJTa h HHKora. HnjecaM nosnao hh oua hh MaJKy, o6oje mh je yMp.io, Ka;i caM 6ho MajiH CBe ujto HMaM to th je na mchh h y Mojoj CKpnn^H, naK cajia jia ne 6yAeM hh ZIy6poBqaHHH. E, ;xyme mh Moje, aKO ce to norojiH, nehy HHKa;ia bhujc ;i.OMa, a HHKa^a hh na jiy6poea^KH 6poA, aKO na^ Opjian^OM h na nHKy 6y;ie Ma KaKBa 6aH;iHJepa, ccm obc noA kojom naBcraM cto jxBaAeceT h TpH ;
-^
"^
;
''
'
roiiHuiTa.
^OapTHT
—
oTnyroBax. ^CereMaHa
baea fly6poBaHKa. ^CKpHita y fly6poBHH[
HapoAHa aacTasa.
—
aacraea.
caHnyK. ^
Ohk
^
—
cejiMHua. ^JleBepHH
OpnaHflo
—
Mecxo
— Ha
KaMCHH kho 6pofly
—
jenwa rsp-
Hafl
kojhm ce
rae ce fln>Ke caMo
MPHAP flYBPOBAHKE FEnyBJlHKE.
nOCJlEflHsH
—
Beh TOJiHKO HAem no Mopy!
199
— npHMeiH sany^eHO je^an
—
Bhjio mh je ncTHec roiiHiiiTa, Ka^ cy Me rocnoAa yKpKao cHpoMaxa, jep lexKa Koja Me OTxpaHHJia h oua yMpe, a exo MH je ca;i;a xpHAecer h ocMa. Csy/i caM 6ho l^e HaiiiH njiy HHKaiia, ^ajia Bory, HHJecaM ce c 6po;iOM pa36H0, HHKa^a hh y uajia
;
HHJecy mh HMKazia KaneianH peK;iH hh 6ho caM h c By;ieTHhHMa, h c JXy6paBmihHMa, h c JaKiiiHhHMa h ca jom hckhm oji h^hx, kojh ne he ornhH ann 6paTe to cy /lySpoBMaHH na, h aKO y Paj y uiTHBajiaMa B.iacTe.ia, cKJiajiKH cy h rocnapn cy; bh;i,hili, h bh h3 ce;ia HHJecy ere CKJiajHH, a to je cbc yMHHHO Ham BJiacTe;iHH. E, ne hy ja, a He 6hx hh Morao, y Moj j].y6poBHHK, Ka;i,a HdHM He 6h naiUH rocnapH 3anoBHJe;iajiH.
KBapaHTHHH
6ho,
a
„}iaBO re o;ihho",
a
;
^
*'
MapHH
pasroBop y36y}5eH MO>Ke 6hth ztpyrH BOJHHK ceM coji^aTa ;iy6poBaqKora, h jia ce Ha;i, Opjian^OM MO>Ke bhth Ma Koja sacTHBa ccm 6e;ie sacTaBC CseTora B/iaxa.
Cse
noMHUjJby,
Ka;i,a
6Hiue c
rpy>Ka caM je
jxo
jxa
^
KaHTa4)Hra,
jxo
cbojtom,
OBHMa pyKOBa, na
Ha no/iaKy
jia
hx
KOJa ce
„Libertas"
CTaHHLUTa, roTOBa
ojipjKaBao
MnnqeTH h na JloBpHJenuy
CTHrouie ca
ce
na
je
^
-
o6a MapHHOBa Jipyra ;i,onpaTHJia,
a
h
H>KJby-
MapHH
ce
oiiBe3ome MaMueM yKOTB/bena nacpcA npH-
nauia TpH Mpnapa
KOJa
je
CTajajia
Kpene y coBpHsH
'
3a
Upno Mope.
II.
y MapcejbCKOMe
npHCTaHHUiTy, Saint-Jean, npHBesan y3 Kej
Mei]y 6po;xoBHMa cbhx napoiiHOCTH, najiasHO ce h „Libertas".
Oh
OA noAy>Ker Bpemena y Mapcejby, r^e je HCKpuao jkhto, a caixa Kpua pasne TproBe sa AjieKcaH^pHJy. Ha ihemy je h ca;i.a MapHH Kor je KancTan jom Jiane nocTaBHO sa HOCTpoMa. OcBany HOBa 1808 roj,HHa. Ha ncT mecT 6poziOBa Jienpmajia ce no3naTa 6ejia j,y6poBa4Ka sacTasa Me}]y mapeHHM sacTaBaMa jxpymx ApJKaBa. Ope/i. Bene na noJiauH HOCxpoMO MapHH c jejiHHM KpMapoM cnycTHme sacxasy h aok je CBHJaxy pehn he MapHH:
je
—
iLUTHBane TBpbase.
'^
—
KaHTai|)Hr
xapKe. ^CoBptfaa
—
eejiHKe
HH3Me.
-
MHHnera h JIoBpHJeHau
—
fly6poBaHKe
mbcto y rpy>Ky, ^OonaKa — Bpcxa 6pofla ca rpH Kaxepex noTpe6aH 3a onp^KaxH 6pofl y paBHoreKH.
—
CP-B.
200
— c
O
Aa
Majio
ce
-
CHHoh
SRD.
HHJecaM no6HO y
HCKHJeM MpnapHMa (|)a>KOJiOHHMa
HHJepy.
— —
A
ynHTa
3a
oey
Haiiiy
je
nosHam
^
^Hjeny 6aH-
ra Kpiviap.
HenaKBa rnycHa;...
na
h
th
:
Georgette
"^
Sauterelle
— —
—
sauiTO
-
Ka(|)eTapHJH
.
.
.
KohjHu! 3HaM
Ha
je,
KpHJemiH th
HBHiujia
iio6po,
na
jia
le sarjiyiuH.
meHy
OMoraHa (})paHHe30M
^
HanojieoHoee h h3
'
je;i,Hora cjiaee 6aHAHJepoM, na th KaHTa KOiuHua BaztH 6aHiiHJepy sa 6aujiii']epoM CBiijex 3eMajba, Koje je nanocJbeTKy Hssyqe h naiuy 6HJejiy, a y HanojieoH ocbojho uito Mory Ra ynnMCHH cpue ASi nyKHe o;i, je^a, ajiH iviyqHM ;
.
HHM? Hac neT
— mecT,
a hbHx
CTOTHna,
.
.
any
CBOJoj
cy 3eMJbH;
cawo noJMJbHBO CJiymaM, luto he roBopHTH o peny6jiHUH; 3HaM AOCTa 4)paHqe3H, nan caM naneo yiiiH. JXo Mene hckh (^ayKOJiona, ca KOJHM caM ce ynosnao or KaKO cmo objih, naK ce ocMJexny H rjie^ajy Me, a ja caivio 6pK0Be rpHUKaiw. Ka^a „KohbHa", nouiTO je OTnjeBajia CJiaBy CTape peny6jiHKe, pcKwe, na he tck cajia BCJiHKa nocTaTii no;i saK'pHJbeM opjia, Kor je bc.thkh HanojieoH noca;iHO na Bpx bhcokhjcx Kyjia BejiHwancTBenHJex 4)opxesa,
MeHH
mais
fa,
—
ce
3a6;iHJeiiiTH,
OpaHqe3 kojh jc mh cnpHJe^H BHKaxH. na
HeTOM caM BHKnyo, 3rpa6H Me
cje^HO no Mene,
Ohh
noupBenHM Kao paK h bhkhcm. Ja-
nom de Dieuf
HaiiiH,
ajiH
OpaHqe3 xohe na Me 6HJe, npHCKOHHiue JiHJeBO; ro^q nyjiHUHJa h pamhepa nac. OBaKO cspiuHJio, Ra th HHJecaM npoBeo CTapo h
MHCJiehn
My, Te rptk' ;iecHO, /I,o6po LUTO ce
to xao npHJaTejb, jia
iip>K,
—
HOBO roAHiiiTe y TaMHHUH. ... 6hth ;i.o;i,a no;iyr;iacHO Mo>Ke o;iBejiH y TaMHHuy h Ra cy Me TaMO Ko TH 3Ha iiiTo he 6hth c :
—
onaj
—
HaKOH TpenyTHora hyTan^a ^a
je
6ojbe 6hjio Ra cy mc
3a6opaBHJiH, jxok hc upkhcm.
HaMa,
moj
MapHHc;
CBaiiiTa
ce roBopH.
—
Myj Me! 6hjio luto 6hjio, ja My nehy 6hth Mpnap jom Man^e na HamcMy 6po;iy 6hth <$>paHqe3 peKaBuiH MapHH noTaoKa no yMOTanoj aacTaBH h RORa He3H,
a
:
(J)paH-
— h to — Ha
1 Ka(J)eTapHJa - Ka(|)aHa. -«t>a>KonHHH -- nonpyrn^MBO HMe kojhm Haain MpHapH HasHsajy (JjpaHuycKe •^Sauterelle CKaKaeau, nySpoeaHKH „KohbMU". 'LLIeHa — no3opHHua, ^ KaHTa — nesa.
JIOCHEAHdH MPHAP flYBPOBAHKE FEnyBJIHRE.
6pojiOBHMa caMO noix obom,
iiaiiiHJHM
OAome
nvT npoee.
hjih
noji,
201
—
khjcahom,
h
^
* * *
TpHAecernpsora janyapa 1808. roiiHHe, (|)paHuycKH renepaji MapMOHT y HMe HanojieoHoeo caoniuTH ;iy6poBaHKOMC BHJehy, Aa oji Tora jiana peny6jiHKa He nocTOJH, h hslji ce;iHM 6eAeMHMa Tpo6oJHHi;a h opao sayaeme mccto 6ejie aacTaee h CBeTHTeJi.cso.
KaneiaHH AySpoeaMKH, kojh cy
ca
ce
cboj'hm 6po;iOBHivia
y CTpaHiiM iipHCTaHHiuTHMa, ;i,o6Hmc fia;ior ojx aothwHiix BJiacTH, iia Mopajy HCxaKHyTH (|)paHuycKy sacxaBy, jcp jxa ily6poBHHK Kao /ip>KaBa BHUie He ooctojh, hhth 6e/ia sacraBa ca CBCTHM BjiacHMa HMa jxajhQ samrHTHO npaBO, nouiTO je H36pHunjinsiiJiu
cana h3 cnHCKa Ap>KaBHHX sacraBa.
Kanexan na noJiauH „Libertas" c 6ojiom y jxymn h ca cysHHM OMHMa caonujTH OBaj CBpiiiCHH HHH CBOJHM MpHapHMa casBaxHM Ha Kacapy - h Hape;iH, jia ce OAcejie hcxmhc caMO (]3paiiu,yci
3a6e3eKHyxH
ivipnapH
sr/iejiaxy
ce;
cy ce pa36yAHJiH h3 xeiuKC rposHHue;
:
— — —
-^
—
ocxaxH Ha
—
can >KaH.
—
6po;i.y,
cajia
LUxo 6h xh
ne 6hx.
paziHO?
sajb/ia
6h
Ja
6hx,
•"'
uiHJop,
y ;i,oroBopy
oxHiiiao OB^iamibOJ BJiacxH h Kasao 6hx,
MO>Kexe
F/iac
My
—
je
ripoBa
paHyH.
^
—
cfcopT
rocnoflHHe.
HjCiviy
c
ocxajiHM
KanexaHHMa
^a bh Kanexann xo ne
hh
na
6po;i„ hjih 6h ra 3anajiH0 ncKy iipyry 6aHAHJepy. Ohh ca6jbH hh na Kapxaivia, ja 6hx
pasBHO
.
6HBao cbc npoMyK^iHJH,
O^Max Konax 1
-
Oopx
na OHaj
H3BpmHXH H ocxaBHO 6hx
npHJe Hero 6hx na Hac HHJecy ;i,o6h;ih
—
ypa;i,HO
^
—
h
0;3,e
—
.
npomanyxa:
ce H3Ja;i,axH ca cbojhm ztpyroBHMa.
npeflftH neo Spona.
can >KaH
jxok hc 3ajeua h
.
-Kacap
—
CTpa>KH>M neo 6pofla. '^KoHar
TEpbasa Ha ynasy npHCTaHHtiixa Mapcen>a.
'
LUHJop
CP-B.
202
—
SRD.
—
TpH AaHa, 6HJia je ne^iejba, MapHH ce ynyxH HaKOH ABa nyx „Libertas" jia ce onpocTH ca cbojhm ;i,pyroBHMa, jep je Kao cyTpa oji.Jia3iiO Ha nyx sa jiajieKy HcrotiHy acJDpHMKy o6a;iy Mosaivi6HKa ca jeAHHM nopryrajiCKHM 6pHraHTHH0M, Ha kojh ce yKpuao npe
;iBa ^ana.
cxaBy
HaMproAH OTKy;i,a
je
Ka;ia je CTHrao jio 6po;ia, yrjie;ia cj^paHuycKy sa-
ce,
Kao
KaR Hacxane r;i:
My
jia
ce
AySpoBa^KOMe 6pozi,y. Hemio sronujio; OKpene
3acTa;i,e h
ce h
o;i,e
h jiouiao.
„Libertas-a"
Mecxy
na
ce rop;iO BHJe
rjxje
;
cy ce
peny6jiHKe, h
Hoh,
HHKora
MapHH
6yji,Ha
ce nocjie
qyBajie sacxaBe,
nomxo
je
ysivie
nojby6HO
cxaBy Ha MpjiHH h HSiiHrne
nonohH
;i,omyjba na
KpoB
ue saxcKHe. Kao Jiyne>K npHByhe ce
je
OHy
CBehesy
Hcnoii,
HHKa.
naJBchy cjiHKy,
yjxaBJheue
3aBe>Ke
norjie;i,a je
sa-
KaKO ce
y xaMHOJ hoHh h npomanyxa: 36oroM! Ja caM xe uocjhejiihii nyx ziHrao na xBOJe npacxapo Mjecxo, ja caM ^anjie h noc/be^HiH 6ejiH
MpHap name peny6;iHKe! CnysH ce na Kej h nocphyhn Kao y hckom oHJaHCxey,
je;i,Ba
ycHHC na cboj nopxyrajiCKH 6po;i, r^e ce sasajiH y nocxejby, Cyxpa Aan MapHj oxnyxosa ca.M ca nopxyra;iij.HMa nyx upne A4)pHKe, a Kanexana „Libertas-a" nosose BJiacx n KasHH ra ca cxoxHHy cj^panaKa rjio6e, mxo je npoxHB Ao6HBeHor najiora ce
HCxaKao aacxasy 6HBme peny6jiHKe. MHm.'bame Kancxan njiahajyhn Obo je MapHH ynHHHO
—
—
HaK My
r;io6y, h HHJe HHMajio 3a>KajiH0,
je
h mhjio 6hjio.
III.
HaKOH nex Meceua rposnor
cxoxnny nyxa oxhMajyhH ce h3 sarp/baja CMpxH, npeCojieeuiH xeuiKy 6ojbKy ujKop6yx, rjiazian, mejiau h HSHypen cxH>Ke Ham MapHH na o6ajiy
MosaMSHKa.
Oh
ca^a
roBopn
nyxoBafca,
HSBpcHO
nopxyrajiCKH h 6ho ce
cnpHJaxejbHO ca cbojhm hobhm ApyroBHMa. Bpo;i cas pacKJiHMan, HHKaiia ce HHJe BpaxHO y EBpony, nero je epmno KpaxKa nyxo-
MOsaMdnqKC, a na hbCMy je h MapHH nyxosao naK ce c jejiuHM FlopxyrajineM Hacxann na ocxpeo KoMopcKora ocxpBJba, h xy jKHBJbame oji je;i,HO Majio pH6aH5a H npoiiajyhn pasne naMnpHHue MajienoMy cxanoBHHuixBy Ban^a jiyyK o6ajie
join
mecx Meceua,
xproBHHy jiohocho hm je jejian 6poAHh ca o6ajie A4)pHqKe, Koje je jcahom roRUiuihe o6HJia3HO pacxypena ocxpsa jiym. Kanajia Mo3aH6HqKor. Xlpyr MapHHOB OHora
ocxpoBuexa.
CxBapn sa
nOCnEflHDH MPHAP flYBPOBAHKE FEnVEnHKE.
203
RBe ro;iHHe jipyroBaffca, xe MapHH ocTajie chm EbponhbaHHH Mel)y ypot^CHHUHMa upHUHivia h ApaSjbaHKMa. Tcmho je roBopHO ypoJ^eHHqKH jesHK a HjHxosy ce uammy >KHBOTa nornyHO npHJiaroAHO, h npe Hero luto Hcxehe rpeha rozLHHa fce-
yMpe
nocjie
roBa 6aBJbei-ba 6jbaHK0M.
Hece ra oiau,
Ha30Be
ra
Ha
Ona My
ocrpBy,
okchh
o6ajie MopcKe,
jxo
B;iaxo.
ce MJia^OM ypotiCHHuoM
Apa-
pojiH CHHa, a ioa JieTexy 6h rpH Meceua, on-
>KeHa h
jxere
OKyna ra y 6HCTpoMe Mopy h iionpHHecome re ce MapHH y
HeKOJiHKO OTpece upne cere n Tyre, Koja HeKa;i,amtbera BeceJiora
jyHaMHHy
6eiue
npexBopHJia y hyr.'bHBa,
6o;iemJbHBa MOBCKa, h
no HeKH spaqaK MarjiOBHie na^e ceBHe ca^a y yipHyjiOM cpuy Hauiera ilySpoBManHHa. Ma.io norpaja obo AymeBHO saxHuije, jep, xeK mxo Bjiaxo
npoxena npBe peMH, yMpe MapHny >KeHa, h ca^a caB CBOJ >khbox nocBexH caMO fceroBaHiy cnpoMexa; jcahho ocehaj poAHxe/bCKH join >KHB./bame y H^eMy.
ypot]eHHUH,
OA
MapHHy rnejiajiH neiiiTO caBpmeHHJe My cbc mxo My je xpe6a;io sa H^eroB >kh-
KOJH cy
ce6e, ;iohoch>^h cy
Box ca AexexoM, h noiuxoBajiH cy ra Kao HCKora 3ac;iy>KHora cxapeujHHy, saxBa.THH mxo hx je mhofomc noyHHO, caeexoM hm
noMarao h jieMHo hx ojx HeKi-ix 6oJiecxH. Ka;ia Bjiaxy 6h mecx roAHHa, oxau. ra oxnonne yqHXH mhxaH^y H nHcaH:.y, xe xaKO iiexe Hay4H ;i,ocxa HamHx peqn. MapHH My je Hajpa;],HJe npnqao o peny6;iHUH. Jby6aB npcMa CBOMe jeilHHuy yMHHH jxa MapHH caii,a 3a>KejiH BpaxHXH ce y csex, Kora ce 6ho o;ipeKao. Flo sanexKy ose JKCJbe, npBH nyx Ka;i,a cxhthc Ha ocxpBO ypotjeHH^KH 6po;iHh, kojh o;ip>KaBame pe^OBHy h aKO pexKy Besy H3Mel]y ocxpoBJba h o6a,/ie M03aM6HMKe h Ma/iaracKapcKe, MapHH o;i,e Ha pa3roBop c KanexanoM, KaKO 6h y^ecHO CBOJ npejia3 ca chhom na kohho A(|)pHKe, naK npBOM npHJiHKOM 3a Espony, a c speMeHOM MO)K/i,a h y /ly6poBHHK. Ka;ia ce cacxao ca KanexanoM, OBaj My peqe, na ima ua CBOMe 6poAHhy jejiHora Mpnapa EspoojbaHHHa, kojh jc cxpajiao npH jeiiHOMe 6po;iojiOMy Ha Ma^aracKapy. MapHH, Memajyhn HamKH ca nopxyra,ncKHM h ypot^eHHHKHM jesHKOM, ope/icxaBH ce 6ejiOMe Mpnapy, kojh ce y6e3eKHy oji ^yjia, Kajxa no3Ha y ohomc
ypof}eHHKy ca KoMopa ceora 3eMJbaKa, a sancxa 6h;io pa3JiHK0BaxH
MapHHa
oji
je
ocxajiHx Apa6;baHa.
Bpjio
xemKO
CPfa
204
TpeHyTHa Ka^a
—
je 6iiJia pajiocT
SRD.
noJiyno^HBJbajiora Zly6poBMaHHHa,
CBora seMJbaKa, HaKOH jieaHaecT ro;],HHa
je sarpjiHO jejiHora
CBOJeBOJbHora nporoHCTBa h3 o6pa30BaHora CBera, jep
MapHH
seMJbaKa
o;i,
CBora
oji
1814.
casna sa uaji HanojieoHOB h KaKo jom
roAHHe /].y6poBHHKOM H uejiOM /lajiMauHJOM B;ia;i,a AycipHJa h OBO npHHahbe oh saBpiuH pe^Hivia Caiia y3 SBeuKaH^e ca6ajba Myjeiii CKopo caMO Ty^eiuKH H MaljapcKH roBop. Mjia;i,ocT 6je>KH l^e ko mokc, a HaJBHUie Ha TyljHJeM 6po;iOBHMa, aok ce Aonena AiviepHKe, jep cy HaiiiH 6poAOBH HsrySHJiH npHBHJiet]HJa, naK hx Heciaje hb jiana y jian, Kao iiiTO Hecraje h BJiacTCJie. Eto h ja HHJecaM 6ho ;i,OMa HMa neTHpH roAHUJTa, a H He Hiie mh ce rio CBpiueHOMy npHqaH^y, MapHH CTHCHe iiecHHuy CBOivie seMJbaKy h hs Ay^HHe My cpua noKyjbame OBe pe^H: HHKazta BHuie He hy Mel]y 6HJe;ie, a KaMO jih noma. LLJto cmo mh tojihko spHJemHJiH H saujTO nac je Bor OBaKO neAencao Z[,a H3ry6HMO Hamy cJiaBHy peny6jiHKy 36oroM 36oroM! Ose HHKaA TpH nocjie/ii-be peMH npoMyua jby6ehH CBora 3eMJbaKa, na no6erHe 6e3 o63Hpa, Bparn ce y CBOjy Ko;iH6y, sarpjiH CHHa h pcKHc: OsAe hcMO CHHe yMpHJeiH. MapHH HacTaBH BacnHTaH^e CBora CHHa, a caMO 3a to h
—
^
—
!
.
.
.
.
.
—
.
—
>KHBJbame. Bjiaxo ce pa3BHJao
no>KejbeTH h 6ho
Ha ocTpoBuexy
ce
xje/iecHO h
yMHO ^a
ce ne mojkc 6ojbc
npH6jiH>KH0 iieceroj roiiHHH >KHBOTa, Ka^a
OBJia;i,a
cxpauiHa
3apa3Ha cp;io6ojba
;
nojiOBHna
cxaHOBHHuixBa noMpe. H Bjiaxc ce pa36ojiH. Ty>KHH MapHH sa ocaM ^ana HHJe HcnycxHO h3 Hapyqja CBora je^HHua. CBOJ UHJb >KHBOXa, CBOJ CBex. Je/i,He
Hohn yMopan,
Ko 3Ha KOJiHKO
y HCKO
je
rjia^an,
necBecxan on cna,
—
3acna
cnaBao
;;o6a ce xp>Ke ocjexHBHiH Heujxo xjia^no Ha cbojhm
rpyAHMa YKO^ieHO xHJejio MpxBora Bjiaxa cxHCKao je rpMCBHxo y cboj HojbydH MpxBO ^Hjexe, ajiH ce ne saojiawe, Beh pcKHc:
sarpjbaj
H
!
!
6oJbe je!
HojiOKH MpxBora B;iaxa na acypy; na rpy^H My nocxasH HHKyHHuy CBexora B;iaxa, jom je;iHOM noJby6H Jiejieuo mcjio, 1
TyfleaiKH
—
HeMEHKH. HenuH.
nOCJlEflHsH
mhyhypH
MPHAP flYBPOBAMKE PEnyBITHKE.
na acypy,
ce
sbmhcjih ce c
205
ynpTHM OMHMa y CBeneBy
c/iHMHuy H HaKOH no;iy>Ker BpeivieHa npomanyra: „Ebo ^e necxaHe nocJbeA^fcer
MpHapa ;iy6poBaMKe peny6;iHKe
"
Ce^aMAeceTHx ro;iHHa npomjiora BCKa, jejiaH (JipaHuycKH TproeaHKH 6poA, odHJiaaehH ocipBJbe okojio Ma^aracKapa, ynyxH KanexaH CBora noMohHHKa ca netHpH MpHapa MaivmeM Ha je;iHO ocipoBue y KoMopcKOM ocrpajby. Je;i;aH Mel^y MpnapHivia y qaivmy 6ho je ZlajiMaTHHau,, kojh ce CKaivieHH ojx Myjxa, Kazi,a hy je;iHora ypoi]eHHKa HsroBopHiH peq „ZI,y6poBHHK." OBaj j3,ajiMaTHHau casHa OA ypot^eHHKa, kojh Haiyuame 4)paHu,ycKH, sa MapHHa, KOJH je ca CHHOM HeKa;i,a >KHBeo na ocrpBy. OiaLi, ypot^eHHKOB nosHaBao je MapHHa, tc je npe^ CMpx jiao cbomc cnny je/tan 3aBe>KJbaj c najioroM, jia ra npe^a ohomc 6ejiOMe HOBCKy, kojh chh cbo xaKO h ypa;i,H. 6yjie pasyMCO pen „ZI,y6poBHHK" y 3aBe>KJbajy 6exy ^Be kh^hfc Hamnx oecaMa h jom hckc Ma;ie ycnoMene h Ha npeKH^e 3a6ejicmKe hb jkhbotb MapHHOpa oji one HohH, Ka^ia je nocjiejxibii nyr ys^Hrao sacraBy CBCTora Bjiaxa, na ;i,o CMpxH CBora je;i,HHua, a no CBOJ npHJiHUH h ao CBOJe jeiiHOBpeMeHe cmpth ca chhom, jep ce 3a6e;iemKe cepmaBajy OBaKO Bjiaxo no mchc jiokh h ja hacm ca feHMe. Ho MapHHOBHM 6ejiemKaMa HanHcana je osa npH^a. ;
:
DURAD BRANKOVIC SMEDEREVAC DUBROVACKA REPUBLIKA.
I
VUKOVAR, SRIJEM. Brankovic,
ITjurad
MILAN PAVLOV JOVANOVIC.
'
posljednji
od
zastupao
srpskih vladara,
je
formalno vladarsku cast; njegovi novci od 1427.-1457. godine posljednji su koji cirilicom ispod cekica izidose te djelo odvojilo je
ovo
rucno
toliko
kraso-
i
onda medu svim slicnim srpskim
vrijednoscu mogose se takmiti sa prvim jevroptom koliko skim novcima onog vremena. Dorde je vladao punih 30. godina burnim udesom srpskog i
naroda
i
i
drzao se zaista narodne politike, a to
odgovaralo ne
je
samo onom vremenu, nego bi moglo odgovarati danasnjemu nicijom pomocu stvarao prilike pojer je Durad sam sobom svoga naroda, naravno, koliko je bilo u voljne polozaju svome najposlije jer je bio potomak njegovog naroda snazi njegovoj i
i
i
i
porodice, koja imala jak utisak na srpski narod pored sviju
nje-
govih demokratskih osjecaja. Durad, ne mogavsi popuniti Srbima
po obicaju srpskih vladara sluzio Grcima, nego Dubrovcanima, srodnim narodom, a naprednim u prosvjeti. U politici je Durad bio vjeran iskreno Dubroynik je naj bolje sluzio Durdubrovackoj republici, nu devim interesima. Durad pored svog otvorenog duha, nije ni za dlaku ustupio blagocasnom znacaju inih srpskih vladara. Sem sto sagradi mnoge nekoja
pridvorna,
narocito
mjesta,
nije
se
i
crkve
i
zaduzbine, skloni Dubrovnik,
obveza jos
snjicu, koju se
kosovske prestade
placati.
caru
da
placa
Dusanu silnom
Vilindaru
godi-
nakon
bitke
a
Primivsi u Beogradu despotstvo,
prvi
korak bjese Durdu da popusta dubrovacke suznje, koje pozatvora Stevan, kralj bosanski, u Srebrnici, te da potvrdi povlastice koje
Ovijem je Durad potpomagase materijalno
srpski vladari bijahu dali dubrovackoj republici.
dvojc postigao
:
sto
ga Dubrovcani
moralno suprot Mlecica
i
Turaka.
i
DURAD BRANKOVIC SMEDEREVAC Potukavsi Durad
proljece Mlecice
u
placati
i
Videci
ucini vracajuci se u Srbiju.
Ugarske, starao se Durad za druge
svome
im
otevsi
i
godisnjega danka 1000 du-
Dubrovnik narocito poslanstvo u Skadar cestitapozivajuci ga u Dubrovnik, kome Durad pobjedu
mu
mnogo
1424.
mu
kata, posla juci
g.
mu moradose
Skadar, za koji
207
doba vjernome gradu
u svako
preduzetnost Durdevu, poboja
te
se,
slabost
;
rastrojstvo
i
se Baru nu Murat poznavavajuci
saveznike
uputi
i
preko svojih
poslanika
za-
iska Durda u Barana; ali on sa svim svojim blagom, kojim htjede one krajeve podici, dode u Dubrovnik, gdje ga odlicno docekase.
Murat, pred kojim Evropa drhtase, iska Durda
od Dubrovcana, no Dubrovnik ne izdade Durda, nego svojim brodovima otpravi u Dalmaciju, otkud ovaj dode u Ugarsku kralju Vladislavu, koji u drustvu Sibinjanin Janka povrati u svoju ga radosno primi i
i
drzavu.
Durad
proputovao
je
cijelu Jugoslaviju.
Bar, udario je preko Zagreba
Bosne, a
i
Iduci
Budima
iz
u
Bara posao u Budvu
iz
Zetskomu (crnogorskom), odatle dode u Dubrovnik, pa kroz Hrvatsku u Ugarsku. Po ovome je Durad tezio jos u ono vrijeme da sjedini jugoslavenske drzavice suprot Crnojevicu,
gospodaru
Muslimanstva nalazeci naj vece garancije u sebi
i
u svojoj
vlasti.
Durad, strahom nadvladan, ostavi sve svoje blago u Dubrovniku;
Dubrovcani pak uzese od njega priznanicu „bch HKO>Ke C'b
MHOM npHHecoxi.
h othccox-l co co6om"
TaKO>K;],e
i
h
Ha>Ke
tako sve
srpsko blago, dosavsi u ruke Durdeve, osta u Dubrovniku. Istina je,
da Durad ostavi silne novce
Dubrovniku, no tvrdi,
da
je
1421.-1455.
istina je,
i
podigao g.
uzeo
i
sve svoje
iz
Smederevu. Dubrovacke ga Ali vec g.
1457.
slali
koju
i
opet
ine bogate stvari u
i
sam Durad u svojim na se
u
razna
Dubrovnika. Durad umr'e listine
su Lazar
i
g.
zadnji put spominju
Stevan
Brankovic,
listinama
vremena
od
1457. u g.
sinovi
1455.
Dur-
devi, svoje poslanstvo u Dubrovnik, da dignu blago, koje dade koje primi Damjan Zunjevic-Zurkovic 29. noDurde na ostavu vembra; no odavde ne smije se zakljuciti da je Durad umr'o 1456.-1457. g., ova trazba sinova mogla se za njegova zivota dogoditi, jer Durad mozda ostavljajuci u Dubrovniku svoje blago, za svoga odredio je u isto doba sta je cije, te sinovima jos i
i
i
zivota ostavio na raspolaganje,
jer
18.-XI.
1447.
g.,
dakle punih
CPTi
208 deset godina prije,
iguman
-
SRD
Jerkosije
Grgura, Durdeva sina, primise sve,
kaluder
i
poslanici
Decic,
njegovog
sto je bilo
dijela;
prema tome drzim da je Durad umr'o ili pri svrsetku 1457. ili pocetkom 1458. g., a neki tvrde da je umr'o u petak 24. -XII. 1456. u 1 sat poslije podne te bio pokopan u mjestu Krivarici. (Schafarik 79. r.;iacHHK X. 273. XI.
smo da
Vidjeli
nadao da ce za
svoju
153).
Durad iskao utociste u Dubrovnik, jcr se ovdje moci odahnuti dusom bar u pogledu brige
licnu
je
bezbjednost,
posto
knezovima, koji su
s iskrene zastite
slobodnom Dubrovniku, gdje su
je
Dubrovnik u njemu
je
nalazili
toliki
njiii
poznat
bio
trazili.
Nu
ni
u
zaklona
i
mira, ni u toj tako gostoljubnoj opcini, ne nade stari despot mira,
niti
Murat da konjanicke
niti
stanka. Jer saznav njegov nepomirljivi protivnik sultan je
Durad u Dubrovuiku, da kupi cete
i
da najmljuje
dubrovacku
vojnike, ureduje svoje viastelu,
kao
opro-
cuvene vode za upravljanje njegove vojske, poslje svog poslanika sa pismom na dubrovacko vijece u kome ih opominje predstavlja im velike uspjehe svoje na srecu svog oruzja
bane
i
i
i
U
im doba predocuje da jednom jedinom uslugom, otkloniti samo od sebe mogu to sve za tu predaju a to je predajom despota Durda u njegove ruke oprostice im jednogodisnji danak, poklanja im sve blago despoono sto ga jos uza tovo, koje se nalazi kod njih na ostavi kao se imade, te im obecava da ce im dati svu zemlju despotovu opasnost koja im od njega
prijeti.
isto
;
i
vjeciti mir cijele Bojane, kao izmed Kotora Toga radi dubrovacko vijece pozva Durda da i
i
savez.
vjeciti
i
dode k njemu. Kad se Durad prikaze vijecu, saslusa zelju Muratovu, te se tom prilikom uvjeri o iskrenosti dubrovacke vlade prema stete njemu. Tada despot, da ne bi bio vinovnikom nesrece ovom gostoljubnom gradu, obeca da ce se kroz koji dan udaIjit iz Dubrovnika, te tako to izvrsi, te pode kako smo pripovidjeli. Znatnost je dakle ovog despota velika, jer je on radio na sto
prije
i
politickoj samostalnosti s
Dubrovcanima,
i
koji su
uskrsnucu Srbije,
mu
odvracali
a bio
jednakom
u
prijateljstvu
iskrenosti.
KAKO DA OVJEKOVJECIMO SPOMEN DUBROVACKE REPUBLIKE? FRANO
ZAGREB.
jVAislim, da mi
—
kao
Ijudi
T.
demokratskog misljenja
razloga, da osobito zalimo
padom
za
republike
CVJETISA.
—
ncmamo
dubrovacke.
ekonomskim tekovinama starih ako se ponosimo kulturnim Dubrovcana, ne moze nam biti mio oblik vladavine, koji je pogodovao samo jednom sloju pucanstva, vlasteoskom naime, a I
i
masama naroda
sirokim je
ona prava, koja im kao Ijudima
kratio
—
kao slobodnjacima ^- nije nam smo domacom nepravdom privremeno u svojim svejedno, da pravima prikraceni, ili smo robovi sinji, koji moraju Ijubiti ruku, i
gradanima
pripadaju.
Ali
li
po obrazu
te ih
To
je
bije.
eto uzrok,
da nam,
Lovrijenac gledajuci, misao
iiita
na
Srda
sa
pustog
u
proslost,
a
citavo
obuzimlje cudno neko cuvstvo, koje se sa rezigniranim Bol, koju pri torn cutimo, nije
stisa.
vec
prodahnuta
je
bismo, da
slovinskom
je rijecima
iskazemo,
i
nam bice uzdahom
samo bol Orsata Velikoga, Gundulicevom.
Htjeli
usta nasa zanijemise,
slusa-
ceznjom ali
Mincetu
tamnicama dubokim istruhnuse Dubrovacka je republika oborena sanjarija
juci pricu o onijem, koji u
i
No manimo se ostaje nam samo spomen Ali
rima
?
—
kako Ne.
?
njezin, da
Zar rasvjetom
Na
drzavne slobode.
.
i
ga dostojno proslavimo. govoprangijama
barjacima,
i
takav se vasarski nacin ne slavi Jer
nam svrhom
efekat, podrazujuci vanjska
.
!
cutila,
spomen
svoje
postignemo
casovit
vec da se same duse
domo-
nije,
da
gnemo. Imamo da u taj cas ozivimo slavne tradicije svoga grade, da ponovno povede kulturno kolo na slovenskome jugu. Savremeni Dubrovnik niti moze, niti smije, da tezi za povratkom proslih dana. Vrijeme je zamelo tragove na stazi, koja nove prilike, k proslosti vodi. Kulturni napredak covjecanstva i
14
—
CP-B
^10
SRD
koje nastadose razvitkom civilizacije, obrta
i
trgovine, stvorise za
Dubrovnik nov polozaj. Osobito u razvijanju politicke, ekonomske snage nasega naroda pozvan je on, da i
kulturne vrlo
vrsi
vaznu zadacu.
Kao
dogadaj nadovezuje na one, koji se koju su danasnje vrijeme
sto se svaki novi
prije njega zbise, tako je
i
zadaca,
i
savremene prilikc namijenili Dubrovniku u odnosaju sa njegovom slavnom proslosti. Duznost je pak svih sinova Dubrovnika, sve moguce doprinijeti, da da uznastoje shvatiti tu zadacu i
se izvede.
AH prozreo
U ne
cesto razne okolnosti prijece jasan pogled, i
dokucio. Sitnice svagdasnjega zivota svrcu
samo momentima
velikim
mogosmo
sve
ga postrance.
ono, sto kroz toliko vremena
ispolji
da uocimo.
Jedan od takovih momenata
je
proslava pada republike du-
brovacke. Vodeci racuna o savremenim prilikama proslosti,
koji bi
ako smo
malo
i
o znacenju
svijesni
i
svih
predajuci se
onih
doga-
od pocetka naseg narodnog bivstovanja do u nase dane zbise, mozemo da shvatimo kakova mora biti ta proslava. Da toga shvacanja nije falilo, dokaz je, sto se je po mjesnim novinama pisalo, a jos vise u krugu inteligencije usmeno raspravljalo, o nekim pitanjima, koja bi imala da se prigodom stogodisnjice pada republike rijese. Na zalost dalje od neobvedaja, koji se
:
zatne izmjene misli nije se
Sta vise,
islo.
pri
sluzbenoj
proslavi
kao da se na njih zaboravilo. Neka od tih pitanja jesu osnovanje piickog sveacilista, primorskog pozorista, narodne blblloteke itd. i
:
u jednom omladinskom listu* o Ijetnom spomenuo sam, kako bi se u Dubrovniku vrlo lako mogla zavesti slicna ustanova, samo kad bi kod tamosnjih rodoljuba bilo malo pozrtvovnosti. Vec su mnogi profesori ucenjaci, za misljenje upitani, ne samo pozdravili radosno Pisuci tu skoro
sveucilistu u Firenci,
i
i
i
taj
naum, nego
i
svoju saradnju obecali.
tucije bili su poduzeti neki koraci,
kom reklamom su zavrsili. stosta
najavljeni,
Posto
bi se
o
ali
javnost nikad
zadnjim
da na dugo raspreda, ostavicu
* Vidi „Hrvatski djak" br.
1.
I
za druge dvije
koji bijahu u
dvjema ih
nije
insti-
novinama
veli-
kako
doznala,
institucijama
imalo
postrance za drugu
pri-
KAKO DA OVJEKUVJECIMO SPOMEN
REPUBLTKE
DtJB.
pada
godu, a sada cu da se pozabavim samo sa proslavom publike
i
s
onim
211
re-
njom u savezu.
sto je s
mnom
Drzim, da se svak sa
da ova proslava imade
slaze,
ne sluzbene parade, koja
nositi obiljezja trajne kulturne slave, a
jutrom pocinje a svrsava vecerom. Svrha te slave mora dakle biti u prvom redu, da u dusi nasoj sacuva svijetlu uspomenu jedne nase slobodne
kulturne
i
A
drzave.
kako
mi
da
drugacije,
tu
uspomenu sacuvamo, ako ne upoznavajuci se sa djelima nasih djedova, sa ulogom, koju je republika dubrovacka vrsila u poliispitivajuci osobito trgovackom svijetu kulturnom zapadom, jer se na odnose kojim je bila vezana sa istokom istocna kultura, koju je manjezinom tlu ukrstavala zapadna slovenskom svojom naravi republika lena ali zivotne snage puna
tickom,
i
;
i
i
ujedno stapala. Poznavajuci sve to dostatno stoprv ce nam tada vaznost nasega grada u proslosti, sadasnjosti biti pojmljiva
i
buducnosti.
Osnovanje jedne pucke, makar Ijetne, unlverze, na kojoj svekolike grane znanosti i umjetnosti. a zasnovala bi se specijalno katedra za povijest, knjizevnost i I.
bi se popularizirale
umjetnost dubrovacka
Popularnim izdavanjem djela pojedinih dubrovackih saca, koja jos nijesu prestala, da budu savremena.
pl-
II.
U
fonda
tu svrhu imala bi se upotrebiti glavnica
ocu-
za
vanje dubrovackih starina. Duznost bi pak bila pokrajinskog bora, te
opcina dalmatinskih,
a
navlastito dubrovacke,
cano podupru ovaj pothvat. Razumije se, da dubrovacki ne bi ostali prama tome nehajni, prinijeli
sa-
nov-
imucniji gradani
vec bi
i
do-
oni
svoje.
Osim nekoliko
agilnih
i
sposobnih
Ijudi,
glavnom su osnovne
misli,
koji bi citavu stvar
Dakako,
u svoje ruke uzeli, drugo ne bi trebalo. iznio u
ni
da
to sto
a potankosti bi
sam
se vec
ja
lako
dale uglaviti.
Sto se
tice
pozorista
i
biblioteke mislim,
vezu sa proslavom spomena republike, teci
ne
starih
bi
bila
u
da
to nije
u sa-
koliko recenoj biblio-
glavna zadaca, da, pored savremenih, izdaje djela
dubrovackih pisaca. Medutim na zadnjoj se svojoj sjednici
„Matica Dalmatinska" nesto ko
rijesila,
pularnu biblioteku poput Reclamove
ili
da izdaje
jevtinu
Pacher-Kisiceve.
i
po-
O
po-
—
CPTa-
212
trebi
i
SRt).
jedne takove biblioteke pisao sam
svrsi
nekolike dalmatinske novine. Svojim clancima
u vise navrata u
danas nemani
ni
da nadodam, krom da izrazim sumnju, da iz tog „Maticinog" brasna ne bude kolaca, dok bude zudahnuta birokratizmom, sta
koji za knjizeviiost
nema
najbolje, da se
Dubrovnik
Split,
ili
u
kad
je
Pozorisno pitanje imalo
i
bi
u sporazumu sa svim upucenini krajini, te
apsolutno ne
Da
sniisla.
drustvo, bilo bi
se
tomu doskoci
..Matica Dalmatinska"
ozivi
i
preseli
u
onako u Zadru izvan ruke. se polagano,
zanimanim
i
bi smjelo,
aii
trijezno
rijesiti
faktorima
da se lokalizira.
To
po-
u
je
jedno
opccn^to kulturno pitanje pokrajinc, koje treba u interesu nasega
narodno-prosvjetnog
razvitka
bavini, nije u nikakvoj
svezi,
rijesiti.
pa ne
No
s
niarini
kojim
pitanjem,
tankosti upustam.
Kad
dom
bi
se osnovale ustanov'c,
koje
se
da se o njem u po-
—
sam istaknuo
—
stogodisnjice pada republike dubrovacke
povo-
dostojnije
pro-
slave toga znamenitoga dogadaja ne bi moglo biti. Radeci na tome ne bismo samo uspostavljali slavne kulturne tradicije svoga sjajnije, koje mu grada, vec bismo gradili nove daleko Ijepse savremene prilike namjenjuju. Ko zna, ne ce li jednom DubroGrad vnik da bude kulturno srediste slovenskog juga? i
—
to zasluzuje.
slobode. Budimo ceda dvadesetog vijeka, pioniri napretka medu Budimo Dubrovcanl u plemenitom znacenju te rijeci vjernama ne ce biti mjesta laznim prorocima, koje je kuzna i
i
ska
i
politicka
—
—
nesno^ljivost u na^ grad snesla
.
.
U BLIZINI GRADA. CAVTAT.
r^an
je
N.
31. januara
Ponte,
na
Hu
zaokruzuje malu Cavtata
Sjedim
ali
prikladnu
tonu
kraj
male kapele Gospe od sto sa jugozapada
Sustjepana,
poluostrvica
dokrajcuju
poluostrvicem Ostre do
1908.
STUK.
cavtatsku
ponorite
luku.
konavoske
vrletne i
Ovim
stijene,
se sto
uskim no od
nepristupne u inorsku kotlinu
Adrije.
Cavtat sa poluostrvicem
Odavle,
s
dio negdasnje
Sustjepan.
pruza mi se pogled na veci
ovog hridinastog
rta,
nase
preda
Republike:
mnom
su
Mljet,
Lopud,
Konavle u istok. U neposrednoj blizini, sagraden na rusevinama znamenitog rimskog Epidaurusa, nazvata civitas vetus, odakle je potekao pomladeni Epidaurus, grad Dubrovnik. Tamo u jugozapad, prema obali Italije, razlila se nedogledna lete kao pomarani, pucina, a nad njom se nadvili gusti oblaci Kolocep, Zupa,
goj strani
na dru-
i
luke je Cavtat,
i
—
CPTi.
214
SRD.
pognati bijesnim juznjakom. Talasi uzbujali
i
bijesnom se silom
Bobare, odskacuci u vis obronke ostrvaca, Mrkana skropeci im pjenom vrletno tjeme. U daljini velika vatrenjaca, nakrcana espapom, brodi prema zapadu. Blizu Lokruma jedrenjaca, zaskocena olujom, zuri se da se zakloni u pouzdanu luku Koloponjoruju za plijenom. cepsku. Galebovi lebde nad valovima cempresovo granje, a more se lomi o Vjetar fijuce u borovo
lome
i
i
i
i
razlijeva u zelenkasto-plavu boju. poda mnom, pjeni se stojim, u sjeverozapadu provida se Grad, Prama rtu, gdje ponosni Dubrovnik, kroz sumornu maglenu koprenu. litice
i
Cavtat sa sjeverozapada.
Gledam Ga danas, u
ovaj dan
kobne uspomene, gdje nujan
pociva na klisurama mora,
—
svjedoka njegove slave
Sakrio
je
dragulj
porusio
je lice,
se
atmosferi juznoga ovoga sinjega mora. kristalnoj
Hotio
kao
sto
bi
i
danas da
Ga pozdravljam
na
naseg neba,
Ga
s
radoscu
Adriji, niti
i
—
i
ne
velicine. blista
u
se ogleda u zrcalu
zanosom pozdravim, ovog vidika,
svaki put kad ga motrim s
smucuje rijec mi zapinje na pomisao, da je daod onog kobnog dana, kada je izdajnicki orobljena tisucljetna njegova sloboda
ali
mi
se dusa
nas stota obljetnica
i
U
U grube
BLIZINI
ovaj dan zlokobne
sile
215
uspomene ponizenja
i
raspa, pobjede
obozavanog slavohleplja covjeka umrlika,
i
—
skog osvajaca,
motreci porusenu tvoju slavu
ponosni, dozivljem
mogucnika
GRADA
i
pamet udes kraljevina
u
umnika,
udes
svega,
sto je
i
—
tirjan-
Grade
velicinu,
cesarstava, udes
i
zemaljsko
i
umrlo, te
cu da uskliknem rijecima pjesnikovim, Tebi namijenjenim „Ti
si
„Preda
knjiga
covjecjeg udesa
mnome
sirom otvorena.
Slava Ti Dubrovnice
BPATCKM n03;i.PAB P H
M,
31.
jaHyapa 1908.
rioiuTOBaHH FocnoztHHe ype/iHHqe!
Kao HTa;iHJaHKa Bac mojihm ^a CTHTH y
Bam
6y;ieTe
raKO
;],o6pH
yep-
aett-eHH jihct, npHJiHKOM CToroAHmhbHLi.e na^a JXy-
6poBaHKe Peny6jiHKe, obo HeKOJiHKO CTHXOBa kojhm
>KejiHM yne-
CTBOBaxH y CBenaHOCTH Bamer jeiiHHCXBeHor rpa/ta. HeKa ce obom npHJiHKOM qyje h 6paTCKH no3iipaB
ca
3e-
MJbe HiajiHJe c tojihko Bcsa ca ohtomhivi iI,y6poBHHKOM, tojihko
HCKpeHHx CHMnaTHJa npaivia iteMy, tojihko saje^HMMKe npoiujioH aKO njecMHua HHJe onaKBa, KaKBa 6\\ Bajbajia jya. 6yii;e, ocehaj luto Me xepa jxo. BaM je nomajbeM HeKa mh 6ap Bpe/iH
CTH
!
3a onpouiTefte.
C HspaaoM
;iy6oKe saxBajiHOCTH
jecaM
BPATCKM nOSJlPAB. JlyopOBHune muau canne, lijeAoeoM Ayne oee.
h
o;i;iHqHor
nouixoeafea,
MiuaAUJaHKa.
FRATERNO SALUTO. Voce dal mare
ti
chiama,
Hod
Ragiisa, o sogno bianco
FAac ca Mopa iue6u kaukb, Faoc ca Mopa uie6e soee
sotlo la litna che
voce dal mare
t'
t'
ama
invito.
—
CFB.
216.
O
E
KHeoKeecKa, eeAu, Khepu
napna dpuMu, Teoj Hyiu duadeM yiuoHyAii Cped o6a.ia MopcKiix cjiaaii. jiaiuuHCKa
O
KHejfceecKa, eeAu,
E
Khepu
Dogi
voglio,
ti
bianca Ragusa, donare ;
arride
t'
o fiore
dell'
fati
e spiega contro di
San Biagio
!
Sul mare
!
vogliono
!
ti
i
la
venti
bandiera
Va, Dogaressa, su!i alta
nave
della tua gloria,
Jedpa he mu Aatju iujepam Myx uo6jede o Kttezufho
i ala
Bode, :HcaAa HulaAuje 3dpaso, ceKO, me6u seAe
ti
ti
vent Herd
E
K. K.-h.
Airia i
Levati grande e severa
cAaenoj
rjoiuAaHeHOM causckom pody JXa My oueui ceane, MceAe
—
destino, lisorgi
il
Va, dove
Knezuwo
npeeeo
diadema
L' antico
eeAUHune Passu, passu na cee cmpane Csemoz BAaxa y eucune Aat)u, seAoj
figliuola dei
alio
al bacio del sole glorioso.
36uA}e,
msojoj
O
:
ampia marina.
dell'
Slavo animoso destati dal sopore
cyd6a 3oee
CCuyuaJ, cuiyuaj o
dice
sposa
xohy
Jly6poeHUHe 6'jeAu daiuu. JIuok' ce, ule6' ce cyd6a cmjemu Ha Adpuju iuu uponeaiuu !
Cmujez
dei Dogi,
figliuola
tuo diadema caduto
it
Cuna, oda cna ule 6ydii
Mdu Kyd me
O
:
e nel cuore
LljeAoe cyni^a, cyHHauuifo Ciuapii djadeM ule6ii
dice
sorriso di grazia latina
Xpa6poz cAaecKOZ, ejepemmo,
K
SRD.
I'
della
vele
le
Vittoria
acque e
saluteranno
!
le rive d' Italia :
.Sorella
I"
e alle genti oppresse di Slavla
sorgerd
Roma
27
I'
alba novella
maggio
1906.
.
Un' Ualiana.
lyrA. nETAP
BHOrPAJl.
ripoiujiora Jhera npoBeo
HOM H THXOM
SaCCOKy
caM
Mjeceu
HH
06aJIH
jy.TH
MHJIHT.EBM'R.
R.
je^HOM
y
ycaMJbe-
KOA
MopaBHHOJ
CBora
yjaKa ceeiiiTeHHKa.
CeaKora jyxpa y npoH sopHH ocBHraK 6yt]eH KyKypHJenaibeu njexjiOBa, o6jiaMHO caM ce 6p30, h >KypHO XHiao npaiiubHBHM ceocKHM iipyMOM MopaBH, rzije caM y xjiajiy je;iHe Bp6e, BHUie BOACHHue, y ;i,pyujTBy BOneHHMapoBOM neuao pH6y. To mh je 6iiJio jemuo sanHMafte y obom cejiy, y komc ce caMO Hsjyipa Myje KyKypHJCKaFte njexjiOBa, HHane je npeno iiana xaKO thxo ^a
MopaBHHHx xa^naca. y noAHC, Ka^a ce ^pyM oji
ce Myje iiiyM
iiixH,
Bpahao caM ce
OR
nojba,
xjiajia
ao
cynua
jyjiCKor
ycuja
;iaraHO, 03H0JeH, sajanypcHor xjiajxa
y
KyhH. FTa
npeii,
bcmc,
h
Ka/i,
Ba3;iyx sa-
BpyhHHa HecHOCna. HHKaKBor noKpexa xhxo. CBe BJexpHha,
x;ia;i,H,
onex na Mopasy.
HHr/i,je
no;iHe je
.
.
6jbc-
npcKO
jiHua,
.
3eCaMO aarpHJaHH Basiiyx xpenepH, ryuiH h cjaJH ce MJbopaAHHLiH ce noByKJiH ca nojba h itHBa h saByKJiH ce y xjiaAOBHHy ;ipBeha. Cbc ce caKpHJio oix cyHua, cbc Kao Aa je Hsy.
Mpjio aa HCKOJiMKO xpeHyxaKa, caMO cy ce no noBpiiiHUH
.
.
Mopase,
Koja ce HHJe MHuajia, cyHMajie HecxauiHC pH6Hue.
Cbc BpHJCMC Mora 6aBJbeFt.a y cejiy npoeeo caM ca Bo;ieHHqapoM, HOBJCKOM OMajiCHHM, rpy^H iiiHpoKHx, JiHua jio6poAylUHor, npHpoAC MMpne, y jiocjexKaMa HCHCizpnHHM. Bhjio My je xpHAecex ro^iHHa a Harjie^ao je ABanyx cxapHJH. PoijeH Ha OBOJ o6ajiH uho cboj bhjck
HsyaeB RBuje toahhc Ka;ia
je CJiy>KHO
xpy6aM. Ka^ ce BpaxHO h3 bojckc xyrosao je
npBHx
THHa.
;i,aHa
Tpy6y
je
noBpaxKa, xyroBao
noHno
ca co6om.
npo^HBHO
BojcKy.
y
je aa
je
bojcuh h^om.
na
ftoj,
6ho TyroBao je
ca^a nocjiHJe ^ecex ro-
je
h
Oa
HdC ce HHJe
HHKaA pacxa-
- SRD
CP-B
218
Ona
BJbao.
ycnoMCHa
6HJia
je
ca^ai-ber >KHBOTa feeroBor.
CBora
oi;a.
A
pterose
Osy
je
OTau fceroB oa CBora
HHJia UHJejiy aajipyry,
jianac je
a
cayqecHHK oh o;i,
npoiiiJiocTH,
BOjieuuuy Hac/iHJeiiHO ou,a.
HeKazia Ftera
iejiBSL
OHa
je
caMor
xpa-
HCxpaftH-
MHoro6poJHe 3a;i,pyre. Ajih je oho ;io6a 6hjio zipyrojane. OnAa je osa BOAennua 6H;ia je;iHHa y obom Kpajy. JhyjJM cy 6h;ih 6oraTH h nomreHH. H >khbot je 6ho MHoro BecejiHJH. HeKajia pHKa BOJioBa h psafce KOHba MHJeiuajio ce ca majiOM h CMHJexoM noMejbapa. JXanac CBe MHpHO, cyMopno. 06AaH no je^na KOJia, je^an nOMejbap h ;iBa MpmaBa BOMHha Bajia, je^iHHor
>KHBor
KOJH npe>KHBajy
.
.
oji
Cajxa
.
ce
nojiuyKy
ua CBe cipane mjihhobh,
CBaKHM jxanoM CBe Matte. HcTHHa, jom r^je-rjije y 3a6aMeHOM Kyry KJionapa BO^eHHua, ajiH xaKO Jiarano, raKO Ty>KHO, Kao jia yMHpe KanaB cyMopan HsrjieA MoBJena neiiiTO H HexoTHue roHH ua ce cjexH oHor cxapor, Bccejior jxo6a, Kajia ce Kpos Bo;i,eHHuy pasjiHJerao r;iac rycajia, Ka^a cy hhnane one cxpaiuHe 6aJKe o BaMnHpHMa h Bo;ieHHqapy Tioch, ;io6a cyjeBJepja, anu h ;io6a cpehe. KaKO ce xo ^anac CBe h3MHJCHH.io A KaKO H Hc 6h, Ka/i, je CBe npojiasHo h necxajiHo. a Bo;i,eHHua je
.
.
.
!
!
MHJehbajy ce h Jby^H h BpeMena, jep
je
cse npoMJeHJbiiBO
.
.
.
BewepH jieuiKapHO ca.M Ha xpaBH npe^ sojieuHnoM h KaKO ce 3BHJe3zi,e Ha neoy noMa^Xjajy. Bo;ieHHqap je cjeAHO 6;iH3y MCHe h xpy6H0 y xpy6y. Kan, je HCxpyoHO 6ho cbc SHaKC BOJHHMKe a itHx je H3Bo;],HO caBpmeno, jep ce y xoMe CBaKor jiana BJe>K6ao, oh cnycxH xpy6y, h norjiCA My ce oxe y Je;iHe
rjie^ao
AaJbHHy, o^aKJie ce Bpahauie OAJeK 3ByK0Ba. SaMHCJiH
ce,
3aHH-
My ce orjie^a xyra. Ja snaM, on feera je xeUJKO caiia HumynaxH h je^ny pHJew. H ja ce ne hy hh xpy/i,HXH. A;iH mxa oh mhcjih ? 3a hhm xy>KH?.. 3a KacapHOM. Ja ^o^a^)aM. CyxoH ce cnycxHO na o6ajiy. Ca noKOuieHHX jiHBaiia paSJiHJCBa ce MHpHC xpaBC. Beqe .'bynKO, cbjokc. PHJCKa xeqe, myMH
jeMH, H Ha JiHuy
.
.
XHXO H ojxauie cbjokhhom. >KHBOx
rioMHHie
6H;ba.
Y
iI,aH
Bas/iyxy ce
npe;ia3H
o6a;ie Kacajia cy psajyhH ^Ba 6HJejma
HHuaMa
ocjeha
myM
Be^epH.
/IpyMOM nopeji y ca cbojhm npa3HHM xapHoh.
Je^HO jaxo npenejiHua npxHy h3 o6jiH>KH3er yK6yua HcKOJiHKO /iHBJbHx rycaKa npejiexH raqyhH npcKO Hac na ^pyry o6ajiy H3 jiajbHHe ce pa3JiHJe>Ke Beceo 3boh nacxnpoBe 4)pyjie, na ce 3axHM Jiarano, HCKaKO cjexHO, H3ry6H y cyxony .
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
T y r A
Kaji
219
MoBJeKa o6y3HMa crpax Kajx je ycaMJben Ha o6a;iH pHJeKe, ce cyTOH cnyiura h >khbot HohH noHHite .
Kpp
.
.
Kppp
.
.
Kpppp
.
.
.
.
Kppppp
.
.
.
.
.
OKpene
.
eoAe-
ce
HHMKH BaH.
Oh
y
Kacapny.
Ha
mhcjih
My
OJKHBHJia H npo6yAHJia
naweTH
>KeroBOJ
ona
ca^a
je
AaBHauiH^Hx ycnoMena. Mhcjiii
XHJba;i,y
One
jype 6p30 Kao njiaHHHCKH hotok.
Kpos
CTpyje Kpo3 MosaK,
6h Ty>KHO 3a
My cpue, o6y3HMajy Jiyuiy neKo he ;i,a sadopaBH Taj o^cjeK >KHBOTa! Ko ne ohhm HacosHMa, kojh ce HHKa^ BHuie HHcy ii,o>KH-
BJe/iH, HHKa;i
Bume. jiOHeKajiu.
Ayiuy, Kpos cpue, h aarpHJeeajy >Kii>aM,
xyroM
Oh
.
.
.
OBaKBHx BeqcpH y Jioropy Ha BaibHUH. IlyK ce BpaTHO ca BJe>K6aH3a yMopan, KJionyo, rjia^an. Xujhajia norjie^a ynpasjbeHHx na feera, y XHiba^y cpua caMO je^na TKeJha. XHJba^y JhyjxH OMCKHBajiH cy SByK rpySe sa Benepy. H oh 3Ha, OH ocjeha jia je y tom TpenyxKy y OHHMa BOJHHKa bcjihrh, roTOBO paBan noAHapc/iHHKy. Thx ce xpenyTaKa kojx tbera npBH ce cjeha
nyx y >KHB0Ty jaBJba >Ke^a sa cJiaBOM, sa BejiH^HHOM
Kpp Ha ce .
Ms
a
cjexH
.
JXoJhe,
jacaH OHcaK o(|)HUHp
.
.
qyje
o6;iH>KH.HX cejia
xjiOBa.
Kpppp .ce
.
.
.
.
Bosa
Kojii
.
Hiaxopa
oopczi,
H
caxax. OiijcAHOM, na je;iaH oc|)Hi;HpoB mhx,
3a6pyJH Kpos jyxapFbH roBa H ry6ehH ce naA
npauiHHH H jx'AMy, a 4)a6pHKe noMMH^ajie
spaK,
.
TonqHAcpoM
hs HHiua.
;i,ojiasn
Lucxa
.
h KyKypHJCKaHae
jianoK naca
ncnojx BaibHue, npejx
HeMHpHO
.
Kppppp OKperao ce Ban. jyxpa na BaiBHUH. 3opa pym- Uho nyK cnasa.
Kppp
.
xpenepehH
BnorpaAOM kojh
nje-
ce
;iyr,
/Te>KypHH nyKOBCKH
jeAHaKO nor/ie;ia y sbvk fceroBe xpy6e
npcKO je
Myje
xa^a
;i,0JiHHa
h 6pe-
6ho y
MarjiH,
jep cy yjiH^H.i MHCxaqn AOBpui^BajiH CBOJ nocao, .
.
.
Uho
Jiorop 6y;i,H ce, ycxaje, o>KHBJbaBa
.
.
Kaji nyK Mapunipa Kpos Bapom „BeJiHqaHCXBenHM xoilOM", H Ha SByK fceroBe xpy6e oxBapajy ce nposopH na KyhaMa, H roMHJia AJe^ypjiMJe ca KJiHaaft-eM xpqn sa nyKOM Ax! KO he xo npe>KajiHXH! Ha paxHe 6op6e y npojiehe, Hohy, Ka;i,a na ApBchy jiHCxa
3axHM
.
.
.
.
.
.
jiHuihe H nynojbLiH Hsdnjajy, noji SBJes;i,aHHM He6oM, na AnajiH
.
.
.
Hoh MJiaKa, 6jiara, .^Hjena Kao npoJbehHH can. Fopa MHpHuie. OyK ce no^HJejiHO na qexe. Hexe hmjcmc, 6e3 pHJeqH CKpHBene y HJiaHHHCKOJ, rycxoj, bcjihkoj xpaBH. O^CKyje ce xpenyxaK jy-
—
CPTi.
220
hcmmpho,
HecrpnejbHBO,
pHiiia
SRD.
y36y}]eHO.
THiuHHa.
Hh
jihct ce
Tpy6a ^aje snaK h Hana^ noMHH>e. A OH y ;i,pymTBy bhuihx o4)HUHpa nocMaTpa tok 6op6e. H TeK KaA ce SBHJesiie no^ny jxsl race, a na Bn^HKy ce homojih jby6HqacTa cbjctjioct, npecxaje 6op6a. Kojihko ycnoMena, ao>khBJbaja H HeaaSopaBJbeHHx nacoBa h3 thx Hohn! He noKpehe.
0;ijeii,HOM,
FteroBa
.
KaKO
oho yo6pa>KeHje ;i,a rajia BHJie, jihjene Kao h3 cna, ca jihbhom r,naB0M oko Koje ce Jienpmajy njiaMCHOBH sjiaiHe Koce, ca cxacoM o6aBHJeHHM 6HJe;iHM, npoBHjiHHM, npospaHHHM BeJiOM, uieiajy rope bhluc itHx no Bpxy njiaHHHCKOM Ox! TO ce BHuie ne he HHKazi, noBparHTH! VljiH y jeccH, no;i HaTMypeHHM, 6e3 3BHJe3Aa He6oM, no MpaMHOJ HohH, Ka^ KHuia n/byuiTH h Bjexap sacHna y omh xjia^ne KanjbHue, npeKO xaMHHx noJbaHa, npcKO 6jiaTJbaBHx ;ipyM0Ba, no poBOBHMa nyHHM BO^e, Kajx ce npcr npeji, OHHMa ne Bujni, Kaii Tpy6a Ty>KHO 6pyJH, ca o^HJejioM h3 Kora ce npH xo;iy UHJe^H je cjiaiKO
6hjio
.
.
BO^a, OHHRia Koje ce 3aTBapajy
TaKO
.
.
.
.
.
.
•
on BHorpa/ia, KaKBOM Kyry y fla HnaK ne njiacxy ... CHJena cyxoM no;! apbctom, y }K6yHy, y 6h oh Aao jCAHy raKBy noh sa Hajjbenmy Jbexn^y Hoh 0B;ije y ce;iy. Hjih, Ka/i, nocJiHJe osaKBe Hohn, uito ce oner mccto ^emace Aoqef
BJia>KHOJ TpaBH,
3opa y MarjiH,
;iajieKO
y Sjiaxy jxo wJianaKa, hjih ax! y
sanjiaBH MHCia sopa jecetba ca .fbynKHM cynueivi h o>khbh, noBpaxH H Aa >KHBOTa, H3pa3a cyMopHHM jinuHivia, pa3,;iHJe HCKy npHJaxny TonjiHHy no uhjcjiom THJejiy, na ce no;i, mokphm h
Bajio,
xjiaAHHM OAHJejiOM He ocjeha
bhuic
xj\ajiHo,
h njecMa jcKHe, h
saxpyoH Kpo3 n-iasHHaciy CBJexjiocT H OAJCKHe Tpenepehn ^aJieKO npcKO BJia>KHHX nojbana h Kpo3 Oh ckohh, ;i;oxBaTH Tpy6y, npHCJiOHH je ycnaivia npcKO TaJiarano ry6H0 exo ce cyroH jcKHy 3ByK Tpy6e, h aok Kpp Ban je h ;i,a;be nacxaBJbao CBOJe mohotoho Jiaca
Tpy^a
Bece;io,
.
Kppp
.
.
MH;i03ByqH0,
chjiho
.
.
.
Kpppp
.
.
.
Kppppp
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
.
rocnAP BO>KO capaka JiyBPOBAMKH nOC/IAHHK Y UAPHrPA/iy flVBPOBHHK.
ICAaH OR
A.
;iy6poBaqKHx
nocJhejiibiix
UapHrpajiy
Bo>ko
6HJaiiie
Jlyja
noc;iaHHKa
Jlyjoea
ca
Saraca.
1789.
BYHETHTt.
xapaneiw y Kojihko je
hberoBO nocJiaHCTBO SHaivieHHTO, tojihko je saHHMJbHBO ca^ HaKOH
100 roAHHa
nponacTH
(jjaMHJiHJapHHM
paKe,
h. K.
sHaiH
peny6jiHKe
Jom
npHJiHKaMa.
lUToroii, h
o HjeroBHM
ce y nopo;i,HLi,H noK. Jlyja Ca-
6H.i.e>KHHKa, MyBa iberoBa cjiHKa h ona jteroBe >KeHe
je y o;iHJe;iy OHor Ao6a. O obom CapaKH h o hberoBy nocJiaHCTBy KasaheMO Ha TeMe.^.y apxHsaJiHHX cnHca h no-
Ahc, Koja
poAHHHe
npe;iaje.
OH^a BHJehe yMO.'beHHKa HsaSepe Kao
o6HqHO /iBOJHuy /Xy6poBHHK n;iahao TypuHMa. JeAHora 6HBa AnxyHa OpcaiOBa Hepsy, H3a6pa 21. wapia 1789. r. a iipyrH, 5o>ko CapaKa ocraHe Hsadpax 28. Mapra Hcxe rojiHHe noc/iHJe BHiiie rjiacoBahba ca 17 npoiHB 15 rjiacoBa h Bojko ce B;iacTejie sa xapaq,
npHMH
kojh
je
nocJiaHCTBa.
Ajih Te»caK,
KonHeHH nyr no
nocJiaHHUH
cy
LI,apHrpa;ia 6jeiiie Bpjio onacan, jiyr h
mofjih
nocTaxH
}kptbom
Kyre h ;i,pyrHX
6o;iecTH xao h rypcKor nacHJba, re 6h CTora npHJe CBor OA^acKa
HanHcajiH saBJeuiraj. TaKO h Bojko CapaKa ;iBa ^aHa no H36opy, 30.
Mapra Hcre ro^HHe, HanHiue saBJemraj Ka>KyhH HspHMHTO Aa jep H,n,e Kao nocjiaHHK y UapHrpar. ZleBex ro^HHa
ra oHiiie,
noc/iHJe, 23.
4)e6pyapa 1789. ro;iHHe, noTBp;iH npHJamttH saBJera AOziarKOM. Ho obhm saBJemraJHivia nosHaxa
mraj h nonyHH
HaM taldi
je
H jteroBa nopo^Hua. >KeHa My je 6HJia
KOJa
je
o;iBajajia
TaKoJ)ep H3 Ay6poBaqKe
Donna Anna Ghe-
cbojom anl^eocKOM ;i,o6poTOM; BJiaciocKC
6H;ia
je
nopoiiHue, Kao h H^en My>K.
Chhobh cy My 6hjih Natale Mario, Simeone Mario, Nicold, Matteo H Stefano a Khepn: Donna Maria Benedetta, Donna :
—
CPT)
222
SRD.
Francesca h Donna Maddalena. HMao je joui TexKy Hey^axy Mariju, Khep rocnapa Luka Marina Sorgo, y Kojy je CapaKa HMao BeJiHKO noys^anbe, jep je 6HJia epjio naMexna roFberoDHM cnoiia, xaKO Aa je saBJemxajeM OApejxu na ynpaejba HMaH^eM. Ona h H^ena cecxpa, MaJKa CapaKHHa, /lOHecome y Kyhy Bo}Ka CapaKe 6oraxcxBO Kyhe Copro, BejiHKO mhoiuxbo cpe6pe-
Maria
Hor nocyi^a,
Koje
je
ojiBajajio
yMJexHHMKOM HspaAOM,
hjih
hjih
Kao Ha npHMJep jemy cenjehy (jiyKHJepnap) Koja je 6HJia xemxa xpn KHJiorpaMa qncxa cpe6pa h ;ipyror Kyhnor cxapHHCKor h yMJexKHMKor noKyhcxBa. Hs xora MO>KeMO CBOJOM
xe>KHHOM,
noJMHXH 6oraxcxBO, KOJe je 6hjio y BJiacxocKHM Kyhaivia y Ry6poBHHKy. y xecxaMeHxy HanoMenyxa je no ;]:y6poBaHKOM o6h-
CapaKHne nopoAHue,
ijajy
H Bjepna
Jejia
Be;iHKa JbenoxHua, Kojoj ocxaBH 30 /lyxaxa.
cjiy>K6eHHua
KhH Donna Maddalena
poiiHJia
My
a xo je
ce xeK 1793.
6HJia
ro^HHe h
MaAaJiena xo
HanoMHfce caMO y ;ipyroM saBJemxajy. /lona y /I,y6poBHHKy y name Ao6a nosnaxa Mada Licina, KOJa yMpHJe 1895, Kaji joj je 6HJia 101 ro;i,HHa. Ona je AySpoBanKa BJiaii,HKa, Koja pol^ena y ;i,o6a peny6jiHKe nocJbe^iHDa je Ha>KHBH, jep je >KHBHJia 87 ro;i.HHa Hsa na^a peny6jiHKe oji 1808 roAHHe. Hay
je
>KeHa
Bo>KOBa,
JXona
Ana,
6iiJia
je
MyjKCBJbHM
HOBueM
Kyhy na HjiauH BejiHKOJ ys upKBy cb. Bjiaxa, o;i, KOJe yjiHua. Ha BpaxHMa ce Bum rBOSAeno Kyuajio, KOJe npe/icxaBJba pH6y sarka, rp6 CapaKa. Kyha je 6H.na srpal^eHa na AHJejiy rapHiiixa cxape upKBe
srpaiiHJia
je AHJejiH
CB.
Bjiaxa,
JTyqapHUH,
Ma^e r;i,je
cy
ojx
AaHaiiiHae,
ca;i,a
KOJa je
HMajia
Bpaxa y yjiHUH
Bpaxa Kyhe CapaKHKe.
OocJiaHcxBO y UapHrpaiiy 6hjio je sa ;iy6poBaMKy peny6jiHKy Haj 3HaMeHHXHJe nocJiancxBO y xyl^HHH, jep ce pajiHJio o
xapahy mxo ce njiahao TypuHMa h o bcjihkoj ;iy6pOBaMKOJ xproBHHH no BajiKancKOM noJiyoxoKy, kojh je 6ho Bac y xypcKHM pyKaMa, h o noMOpCKOJ xproBHHH no JIcBanxy h no o6a;iaMa a(J)pHqKHM, CBC y pyKaMa xypcKHM a h o samxnxH KaxojinqKe Bjepe no xypcKHM seMJbaMa. Cxora ojiJiasaK nocjiannKa y Uapnrpa^ 6ho je naj CBeqaHHJH h cxojao mhofo xpomKa, jep je noCJiaHHKe npaxHJio mhofo qejba^iH: iiparoMan, MJiajinh sa jesHKe, non, 6pHJaq, ji^a xypCKa jan^Hnapa, CJiyre, bojhhuh h mhofh i].y6poBMaHH.
rocnAP Bo>Ko capaka CeeMaHOCT
223
oiiJiacKa 6jeiiie pasjiujejbeua na BHiiie ^ana.
Haj
npHJe Sjeiiie OApetjeH jiau, Ka;i cy nocJiaHHUH nojiarajiH saKJiexBy
khcsom y
npe;i
„/I.Bopy",
xe
o;iJia3HJiH
Ha
OjiOHe.
y
jyxpo
je
Knes 6jeiiie OAJeBen y upBCHOM njiamxy, a nocJiaHHUH h BHJehHHUH y upnoM. Flo rio;i,He nocjiaHHUH cy npHMajiH on. KHeaa KOMHCHJy h nojiara.aH saKJiexBy a aaxHM 6h hoiiijih KyhH na ce npeo6yKy y yrapcKO ojxnjejio, jep ce feHxoB HSJiasaK h3 rpajia y cb. JaKo6 BpiiiHO Ha Haj cbcqaHHJH HaMHH. CacxaBHJia 6h ce na OHJiaivia BCJiHKa CBCMana noBopKa, y Kojoj cy nocJiaHHUH h rjiasHa ;iHLi,a, Koja cy hx npaxHJia, 6HJia Ha KOH>y. lloBopKy oxBapaxy bojhhuh BprahaHH h >KyceeqaHa
6iiJia
MHca y upKBH
njbaHH, opy>KaHH h y
cb.
napoAHOM
Bjiaxa.
OAHJejiy.
Ohh
jxyruM
kjichobhivi
ABa TypMHna, ;i,Ba jaHsHHapa, kojh sa H>HMa jame h aouijih h3 OKy>KeHHX xypCKHX KpajeBa ^a npaxe nocjianHKe jxo UapHrpa;ia. 3a hbHivia jame OBe roAHHe 1789. MJia^iH Maxo OyiuHh, o^pei^eH jia npaxH ;ipa-
mxanoM y pyuH
oztajieqyjy
CBHJex
^a ne xerne
roMana nocjiaHHHKor Kao HieroB BJe:ac6eHHK
Mhxo
Bo>KOBHh,
Bpjio
BJcinx
/tparoMan.
;
sa h^hm je na KOfcy
Hepsa h CapaKa, no-
yrapcKOM o/i,HJejiy ypemenOM sjiaxHHM rajxaHHMa ']e3Ae je;i,aH nope^ iipyrora. 3a H^Hivia jauiH non, kojh he npaxHXH nocJianHKC y TypcKy h cJiy>KHXH OHjije c;iy>K6y 6o>KJy upeji xpHHXHKOM, KOJH he ce H3 Focne BejiHKe oahmjcxh c nocjiaHCXBOM. CnonoM jamH 6pHJaM, kojh xaKol^ep npaxH nocJianHKe. 3a HiHMa jame neSpojeHH xproBUH, ^Ba a jiBa, y HapoAHOM omHjHxobh momuh. 3a CBHMa jame jejiy, CBH opyjKaHH a c H>HMa ABa co6apa, kojh na KonjbHMa BHJy nocjiaHHMKe sacxaBe, a sa co6apHMa cy KJbynapH 3a H^nivia cy Ha6aBJba4H jejia. nocJbe;i,H5H OA CBHX jame jiparoManoB nocJiy>KHHK.
CJiaHHUH, cjaJHO ojijeBCHH y
;
OBa noBopKa, npahena MHomxBOM H;ie
Kpo3 Ojiauy
BeJiHKy
jio
Majie
CBHJexa, yjiasH y
npe;i,
„ZlBop".
Ty
je
rpa;i.,
noji
CBOilOBJbeM Knes na npHJecxojby a oko feera cbh MajiOBHJehHHUH.
Bhac
ce H SiiypH ojijeBCHH y upBeny h bojhhuh nopeiiaHH npe;i. „ZlBopoM". OoBopKa npeji Khcsom cxane, jaHbHMapH no3;ipaB/bajy
Knesa na xypcKH HaMHH a cbh ocxajiH CKH^ajy Kane a nocjianHUH Ka;inaK h KJia^ajy ce KHesy h BHJehHHUHivia. Ka/i, cy ce cbh pejiOM noKJioHHJiH, qexHpH 3;iypa ocxaBJbajy CBOJe pe;iOBe npeji ZlBopoM H ujiy y cycpex nocjiaHHu,HMa na hx npaxe nyx Hjio^a. OoBopKa npHJe ho mxo satje hchoa 3B0HHKa na Ujianu, hokjiohh ce cb.
^PTi.
224 Bjiaxy H CBH y hctom
Kyhe
(cB.
JaKOsa),
—
SRt).
peny jionpaxe
Koja
hm
noc/iaHHKe
na
Ojioqe
ojipe\)eHa sa cxaH, jxok
je
Jio
Kpeny y
Uapwrpaii, jep nocJiaHHUH He CMujejiy BHuie y rpa^ h o^HJeBajy
rypcKO o^iHJejio. CBCMaHa npe;i,aja
ce y
cnHca h Hoeaua sa xapaq h Apyre ii,aHa a npse 6h cy6oTe H3a nojiacKa Ha Ojioqe nocJianHUH npaheHH hctom noBopKOM nouiJiH OKO rpa^a y focny o;i; Mnjiocpl^a na MHcy. H Ka^ 6h OA-nasHJiH nyT UapHrpa;i,a, 6hjio je to CBCHano, HCTa hx je noBopKa npaTHJia. OpeKO BpraTa Kpenyjio 6h ce na TypcKy rpaHHuy, na ;iajbe y TypCKy. OTOJie 6h o6hmho KpenyjiH na oqy, HoBH riasap, Hhui, HnpoT, Co4)HJy, njiOB;i,HB h npcKO /IpHHOnojba y UapnrpaA- Ajih aKO 6h HMajiH OBpuiHTH nocajia y Xepu,erBocHH, OKpenyjiH 6h npHJe, Kao luto cy yqHHHJiH Capana h H^eroB J3,pyr, nyT HepeTse, Teje CapaKa h jipyr my Kpenyo npcKO YTOBa na Jby6Hihe, CTOJiau, MocTap h KohjHu, na na Oony ;i,apoBa
H
o6aBJbajia
CJiy>K6eHHx
ce
nocJiHJe y
;i,ajbe.
riocJiancTBO rocnapa Bo>Ka
mchhto,
jep ce Ta^a HHJe
ypetjeH^y
o6HqHHx
nocajia,
CapaKe
Heo6HMHO ananjiahan^y xapawa h
6jeme
caMO pa/iHJio o nero h o noHOBJbeH>y
h
noTBpi^eH^y
noBJiacTHua, Koje cy /I,y6poBqaHH y}KHBa;iH y TypcKOJ.
3HaMeHHTHJH
Hocao
6jeuie
njiahaH^y TporoiiHuifcer ;i,aHKa
Ajih
naj
xaTHmepH4)a o Bho je HaHMe roAHuifcer. MJeuiTe
noTspt^eHje
CTapHx
yMpo cyjiTan A6jxyji-XaMiui, a HacJinje^HO ra CejiHM III. A JXy6poBMaHH H3a Apyror TypcKor noACHJeaafca Bewa 1683. ro^Hne 6hjih cy nanoKOH j3,o6hjih o;i: TypcKe o6jiaKmHu.y y njiahaH>y Tpehe toahhc MJemTC CBaKC jia njiahajy csaKC tom 1695. ro;iHHe, Y CMHCJiy Ao6Hme TOjxnue uapcKH xaTHmepH(|) npHFOAOM ysBHuieHia CyjiTanoBa Ha npHJecTOJbe. MycTa4)a II.
AaHKa, TO jecT
OTnycTH iI,y6poBqaHHMa xapaqe, KOJe HHJecy 6h;ih iiocaii, n.^aTHJiH AxMCT III. o6paTH CTajiHo cbojhm xaTHcepH4)0M njiahaH>e rojlHuifcer xapaqa y Tporo;i,Hmit.e to noTBp^H MexMeii, cbojhm
a 1703.
;
xaTHUjepH4)0M 1730. CTa(j)a
III.
6ajio
jia
pHc|)a
o;i,
1759.
r.
r.
;
to hcto ypa;ie OcMan
h A6ii,yji-XaMH;i
II.
1774. ro;i,HHe.
1756.
r.,
My-
Caji
je
Tpe-
CapaKa h H>eroB Apyr saHuiTy noTBp^y OBor xaTHUieHOBor cyjiTana CejiHMa III.
HMajiH cy OHH ochm Tora Tpa>KHTH noTBp^y oji 24 pasna TypcKa 4)epMaHa, kojh HHJecy 6hjih ca;tp>KaHH y KannTyjiaunJH
fOCnAP BO>KO CAPAKA noTBpl^eHOJ nocjbeAfcH nyr 1649. roAHHe.
225
To
jecT HMa/iH cy Mcl^y
ocTajiHM Tpa>KHTH noTBpAy 4)epMaHa o CJio6oii,H 6oroiiiTOBJba 3a
KaTOJiHMKe CBeheHHKe y OonoBy, o cyziCTBy y TproBHHCKHM cxBapHMa, o KOHTyMauHJaMa y Ay6poBaqKHM JiaaapexHivia, o 6po;ia-
XtySpoBMana no o6ajiaMa Bep6epcKe y A4)pHLi,H, o pH6aH3y Kopajba y xypcKHM BO^aivia ca cxpane /Xy6poBHaHa, o HSBOsy >KHxa, npoca h Meca h3 TypcKe, o 3a6paHH npo^aje MJiexaMKe pepfcy
y HepexBH, XepaerHOBOMy h PncHy, o 3a6paHH ztojiacna yjiUHifcCKHx Jia\)ai y jiy6poBaHKe JiyKC, o o;i.pe;i;6H rb SynuH h cxacojiH
HOBHHUH KpyuieBHue He CMHJe^y nymxaxH jia UpHoropuH Kpo3 jbHxoBO 3eMJbHiiixe npojiase y Ay6poBa4KO no;i, npHJexhby Aa caMH njiaxe /],y6poBqaHHMa mxexy, Kojy 6h hm UpnoropuH yMHHHJiH. HMajiH cy HanoKOH ype^HXH hckojihro nocajia y XepuerBocHH, y
HoBOM na3apy, hckc
y U.apHrpa;iy h ^pyre nocjie
c
nocjie c (JDpaHuycKHivi nocjianHKOM
TypaHMa.
Oocjie y Xepuer-BocHH xpe6ajio je ype^HXH Ha jiHuy Mjecxa y yxoBy, Cxouy, Mocxapy, KoH^Huy h Jby6HPby, rii,je cy HMaJiH npenHpne ca xypcKHM 3anoBJeAHHu,HMa, Koje je xpe6a;io ynyxHXH
Ha BpmeH^e yroBOpa h 3aK0Ha.
Ha yxoBy
xpe6ajio je ^a upHCHJie OHor 6era
jia
ne no6Hpe
yyMpyK oji Ay6poBaHKHx OpHMopaua h jia. 3anpHJexe rjie;ie xora caMOM cxoJiaHKOM 3anoBJeiiHHKy. y Cxouy xpe6ajio je jia. nanyxe sanoBJejlHHKa ^a BpaxH xapan mxo je 6ho He3aKOHHxo no6pao on jeji,Hor KaxojiHqKOr nona. HiviajiH cy ce ochm xora no6pHHyxH KOA cxoJiaHKor, MOCxapcKor h KOFbH^Kora 3anoBJeAHHKa jia 3a6paHe yB03 MJiexanKe cojih Mjeiiixe i],y6poBaHKe. y Jby6HHDy HMajiH cy npHCHJiHXH Ka^HJy Aa. jxajie y6HCXBa na ;iy6poBa4KOM seivubHuixy.
y HOBOM Oasapy nano >KHHCKy napHHuy
HKy
hjih
HMajiH cy
BJiacHHHKH
jejian njiau
jio
npeysaM
rjiene
je;iHor
noxpe6e 3aBecxH 3a
iejxny
jip-
ji.y6poBa-
aBJiHJy.
Ber Ha yxoey, cjeBepo3anaAHO ojx HonoBanojba npeivia MexKOBHhHMa, h jxpym Typi^H Ho6HpajiH cy He3aKOHHxo h na CHJiy ijyMpyK oji, Ay6poBaHKHx jby^H Ha;i,acBe y cxohckom OpHMopjy. ZlySpoBqaHH HHJecy xxjejiH oojihochxh xo 6e3aKOH.e h
name 6ocaHCKor ^iparoMana Bo>kohmc ryyKH na 6era h jxa ra saMOJiH My 3a6paHH xo 6e3aKOft.e. Bo>kOBHh cbojom bjcuixmhom h3-
6hjih cy npHJe nocjiajiH
BHha, jia
jia
My
y
ce y HaHXOBO
15
—
CP-R
226
SRD
6er hohobho noHamaibe h ca;i je Tpe6a;io ;iy6poBaqKH khcs jxajie o CBOJe na noQfiaHHKy TOM Hajior CapaKH h H:.eroBy jipyry, jia npoJiasehn Kpo3 Crojiau npHKa>Ky Ty>K6y npeKO CBor ;iparoMaHa h sanoBJc;i,HHKy OHor rpajia h jia saxTHJeBajy jia hm ce BpaxH uyivipyK HesaKOHHTO no6paT h na My sanpHJeic ^a he ce Hnaqe Ty>KHTH pajiu uiTO je peny6;iHKa jKCJbejia. Ajih nocjiHJe je
y U,apHrpa/T.y.
H
Apyry Tym.6y
cy CapaKa
iiMajiH
3anoBJe;i,HHKy CTOJia^KOM,
luto je
My npHKasaxH 6ho npucujino nona KaxojiHh
Jipyr
Ryu HBana
KpucTHha, Ra My njiaiii xapaq. To 6jeiiie npoTHBHO a/tery h ;iy6poBaMKHM noBJiacTHuaMa, jep 6HCKyn TpeuKor,
MpKHHCKH H hbcroBn nonoBH 6HJaxy noA uiththhuiTBOM ;iy6po!iaMKe pcny6jiH[
noBBST CTO^ia'iKH sanoBJeAHHK,
jxa
BpaxH
KpHciHhy nesaKOHHTO
njiahcH xapa'i.
a
OHiia HO r]jiGq.aMa u y Crony npojiaBajio ce npeMajio cojih jcp ce h3 HepcTse u MaKapcKe ripoTHB yroBopa
to CTora,
c TypcKOM yBOSHJia MJiCTawKa Ay6poBaMKy pcny6;iHKy, Koja
co.
To
6jeiue
BCJiHKa
uiTCTa sa
or npoiiaje co.th Ba;iH.ia ;i,o6ap jxuo CBOJHX Ap>KaBHHX npHXOAa. CapaKa h MepBa HMajiH cy CTora CTo;iamKiiTH ^a ce ra 3a6paHa He npcCTyna h ^a 6yiiy Ka>Kii>eHH KpHBUH. CapaKa h zipyr My UMajiH cy noHOBHTH HCTy Ty>K6y h MOcrapcKOMy h KOftnqKOMy sanoBJCAHHKy npcKO CBor iiparoMana Bo>KOBHha.
Ha
;i.y6po3aMKOM 3eM.'bHiiiTy 6ho je npiije yojen hckh Ctjc-
noAaHHK
nanHh, MJieraqKH
nosBajia Ka;i,HJy Jby6H?bCKor ;i,0M
je
6HJia
My
nocJia;ia
J2
B.Ta;ia jia
jxap
iiyopoBawKa
6iiJia
jxaRe njiam o tomc.
or TpH^ezeT
peajia.
je
cxora
Tom npHroAjih
Ka;iHJa
He xTJe^e 3a,T.0B0.'bHTH /ZyopoBMaHHMa Ka^KyhH, Ra je ;iap on 30 pea;ia sa
npcMajien.
H^era
cy nocjiaTH y K^era iiparoMana Ra ra
iI.y6pOB^aHH cy y CBOjy TproBHHy. H:>y cy Ajih nyrcM cyRa
CKO npaBO
Ha;i
CTBOM CapaKHHHM
Hobom Flasapy HMa.iH je;iHy aBJiHJy sa hm TypuH 6hjih nesaKOHHTO npHCBOJH.iH.
ily6poBqanH HsnoBa ao6hjih zi;p)KHHaB;iHJOM. Hero je y oho ;i.o6a npe;; nocjianpeny6jiHKa ;iy6poBaqKa 6H;ia o6aBHJemTeHa,
6iiJiii
tom
CapaKa u MepBa HMajiH npucujiu Ra RaRe ra] ujiau.
riocjiaHHmi
cy
rocnAP BO>KO capaka
227
Saro Capaxa h Mepea Hobom Oasapy TaMHO aKO je HCinHHia BHJecT, asi nuTaH^y h ^a nopa/ie, oSasHJecTe o /Iy6poBMaHH Ao})y oner ;i,o CBOJe aBJiHJe. nocjiaHHUHMa CapaKH h U,epBH Hajio>KH BJiajia jom hckc
jia
cy
TypuH usHoea npHCBOJHJiH
;i,o6Hiiie Hajior,
nocjie y
zta
ce
Ha jiHuy
aBJiHJy.
Mjecra y
Peny6jiHKa
Uapurpany.
ner THcyha njacrapa,
HMajia
je
npHMHTH
Koje cy hm 6hjih ociajiH
oji
zi,y>KHH
Typana
TypuH, h
iiySpoBaMKH nocjiaHHUH HMajiH cy Tpa>KHTH Hcnjiary ror HSHOca. /I,y6poBMaHH cy imami o TOivie jiBHJe Tpa>K6e. Je^Ha je 6iiJia
npaMa sanoBJCAHHKy xypcKor 6poAOBJba y Koiopy, i].y6poBHaHH OHJiH
jiajiH
y
Hosaua. /Ipyra
aajaivi
je
Kojeiviy
npeiwa sanoBJejiHHUHMa ABHJy lypcKHX KapaBCc/ia h je^Hor
6eKa (Bpcre
Jiaf^a).
CTora ZlySpoBMaHH
MoivmaA obhx
Jiai^a
CKanajia
je
cy
rpa^Kda 6HJia
maM-
oji rjiana
h
npe^aJiH y ;iyr Ay6poBaMKor jxboKa^ cy Te Jiaije ;iOLUJie y AyopoBaMKO
6h;ih cy
nena 3a rjiaiiHy MOMHa;i;, npHMopje. Osa nBa ziyra usHOCHvia cy ner xHJba^a njacrapa.
CapaKa h MepBa HMajiH cy ype;i,HTH h jisa nocjia c 4^paHuycKHM nocJiaHHKOM y U,apHrpa;iy. Jejian je 6ho obo. TypcKa je 6HJia HaKpua.ia ye6aHy sa BocHy Ha qexHpH (f)paHaycKa 6po;i,a, Koja cy je HiviajiH HCKpuaxH h npe^iaxH y nex jiana TypuHMa y ;],y6poBaMKOJ jiyuH. 3axo je xpe6ajio Ra 6yjie ojipe^jeH on SocanCKor name TypHHH Kao npHMajiau. Ajih je nama cxoJiOBao y TpaBHHKy H xypcKH CMHHH, KOJH cy 6h;ih y /ly6poBHHKy, 6hjih cy My nHca.^iH, zta o^peAH ko he nprnvrnxn h nocJiaxn ije6aHy. Ajih yjiaxy c hhcmom oa ZlyopoBHHKa zio TpaBHHKa, KaKO Ka>Ke iiy6poBaMKa KOMHCHJa, xpe6ajio
je
ocaM ^ana a xojihko hcxo
o;ii
TpaBHHKa no /ly6poBHHKa, jiaKJie y cbc mecnaecx jiana. Ajih ce nama, jep 6u ojipei)QH hobh, Kaji je xa;],a npoMHJeHH 6ocaHCKH cxapoMy 6hjio nncaxo. Tpe6ajio je cxora nncaxn HOBOMy, h xaKO HHJe 6hjio Moryhe ^a Me6aHa 6yii,e HCKpH.aHa y 5 jxaua, KaKO je 6h./io HapeijeHO. CapaKa h jipyr HMajiH cy cxora je;iHOM cnoMeHHUOM onpaBiiaxH Ay6poBaHKy BJia^iy npe;i nocJiaHHKOM (JjpaHuycKHM y Uapnrpajiy. Rpym je nocao, kojh cy CapaKa h MepBa HMajiH ca (|)paHaycKHM nocjiaHHKOM, xo, mxo je xpe6ajio na onpaB^ajy BJia^y noMexibe, KOJa je 6HJia nacxajia, Ka^ je HMajia noje^HO hhcmo obot (j^panuycKor nocJiaHHKa. Ajih xaj Beq y nocao nocJiaHHUH cy HMajiH HSBpmnxH noMohy AySpoBaqKor nopa;i,
CJiaxH
hckc
CPTa
228
—
Chirico.
KOHcyjia y U,apHrpazi;y,
SRD.
Ohh
cy
My hmbjih
npHonhHXH
CTBap noA omrpy ype/iOBHy TaJHy h nocjiaiH ra y 4)paHuycKor nocjiaHHKa, a^ ncnpHMa iiy6poBaqKy BJia^y.
3a H3BpLiieHDe noCv^aHCXBa 6ho CMO
peKJiH,
;i,paroMaH
Mhxo
je
Bo>KOBHh,
noKJiHcapHMa AOjiar, KaKO kojh je 6ho ztao ;iOKa3
CBOJe BJeiiiTHHe nocjiaHCXBOM y Bochh. 3a BJe>K6eHHKa ;i,paroMaHOBa, h;ih Kao MJia^Hha 3a je3HKe, 6h 0iipe{]eH Maro OyiuHh ce BJe>K6a y cbhm nocJiHiwa c /iparoManoM. O^ipeno uepeMOHHJajiy ii,a c nocyiaHHUHMa Hjiy non hjih KanejiaH H 6pHJaH, na ABa jaHiHqapa, bojhhuh h ;iy6poBaqKH xproBUH. HocjiaHHUHMa je Oiipei^eHO 3a xpany, 3a csaKor oji \hwx, xo 6h 6HJia Kpyna h jxo 60 rpoiuHha Ha jiaH t. j. ^yKax h no; 55 napa paqynajyhH iiyKax on 40 rpouinha 3a K. h 7 napa no BpH-
Hapeii6oM
JX.3.
{]eHO je
je;iHOCXH
ycxanoB.'beHoj XIX.
oa aycxpHJCKe ynpaBe sa
BHjeKa
iiyKax ;iy6poBaqKH.
3a Bo>KOBHha
je
OApel^eno 150
peajia
;].a
iio6aBH
o;i,HJejia
H 80 ueKHHa 3a npoBH3HJe h xpouiKOBe
najioroM nocjiauHHHMa,
Aa My Aasajy mxo My
npHMHHuy; cxo
6yi],e
xpe6ajio, y3
pea^ia
OApei^eHO je HyrnHhy 3a OAHJejia, ajin y3 yBJex ^a xo neMa 6hxh
npeueiieHax 3a 6yAyhH0Cx o;ipet]eHO je sjiaxna
jom
100
;
jom njiaxa h bo3 FlymHhy; CBaKor jattHMapa a no ;i.Ba
OApeljena je
njacxapa
sa
ueKHHa 3a CBaKor BOJHHKa;
o^ipef^en je h
H 3a 6pHJa4a, Kao h cbh h3hoch, Koje
je
h3hoc 3a nona
xpe6ajio H3;iaxH.
Xapan BHJehe
je on^a h3hocho ;i,ecex xHJba;ia 3JiaxHHX /lyKaxa h yMOJbeHHKa na BpHJCMe o^pe^H, oxKJie ce xaj h3hoc
Hwa y3exH. riomxo ce y TypcKOJ HHJe motjio paiiHXH 6e3 jiapoBa, bhjehe yMOJbCHHKa o;ipe;i,H h H3Hoce 3a xe ^apoBc; xaKO 6h Ha;iojkcho nocJiaHHHHMa ^a iiapyjy ;iBHJe xHcyhe njacxapa bcjihkom sesHpy, nexoM hx 3axpa}KH a ocxajiHM HHHOBHHUHMa h KaJMaKaHHMa A2i ce ;iapyje onaKO, KaKO cy hhhhjih npHJaiiJHjH noKJiHcapH c xapancM. H jiparoMaH 6h oBJiauixen ;i,a m]tJiw ^apoBC, a/iH caMO one KOJe o6HHaBajy y IJ,apHrpa;iy ahjcjikxh ;iparoMaHH ocxajiHX cxpaHHX no^anHKa. Haj 3HaxHHJH nocao, KaKO cmo peKJiH, a naj ;ie;iHKaxHHJH h 3a
CapaKy h Hepsy 6ho
je
nonoBJbeHje
xaxHmepH(j)a 3a xporo-
Y xy cspxy 6h noKJiHcapHMa npe;iaxa je^na oco6Hxa KOMHCHJa saxBopena h 3ane4aheHa c omxpHM najioroM
AhiiihjH ;i;aHaK.
m
rocnAP BO>KO capaka
229
He CMHJy oxBOpHTH
Hero cxonpe, Ka;i, 6yAy y UapHrpa^y. oieopa naj CTpo>KH nponnc, t. j. jxs. npH OTsapatty He CMHJe 6hth HasoHan hhko, na hh caM iiparoMan. Y TOM Hajiory 6jeme o/ipei^eHO ^a nocJiaHHUH Mory noTpoiiiHTH 3a caM xaTHiiiepH(|) 4000 njacxapa. Thm noBueivi HMao ce ;iaKJie noilMHTHTH BeJIHKH BCSHp H, aKO jC Tpe6aJI0, ApyFH qHHOBHHUH. OA^asaK nocJiaHHKa h3 rpa;ia na Fljione 6ho je ycTanoB^beH OA BHJeha yMOJbeHHKa sa 30. anpHJia 1789. a o;ipelieHO je jx2l Kpeny nyx UapHrpa;i,a y npBH noneiijeHHK Hsa OBor ;i,aHa t. j.
je
HiviajiH
6.
cy
rjie;i,e
Maja.
CapaKa h MepBa
6hjih cy y U,apHrpa;iy Beh 10. jyjia 1789.
MCnOBMJEjn.. — AOHdA
MHJiaHy K^baHhy
TYSriA.
P.
BojiHa rjiaBa, CJia6e
Cpue
CTyiieH
rpy;i,H,
Kaivi,
Me HeuiTO jom ne 6yjm, OpecBHCH'o 6hx caM.
/la
MoJHX
ja;i,a ne ana CBaKO, KOJHX BCHCM MJiajl, Ja hy TH Hx MaKap njian'o
C
HcnoBJe;i,HT „ZI.para
y
mh
;i,ajieKH
ca;i,.
je ztaBHO
nojby6 jKapKH, X^ajia
MH
om;ia
Kpaj, Kail je noiiiJia,
je aj!
Mhc'o Ha Yhy CByA Me npaxH, Cpue Te}KH Hioj, Aji' je
y
HCMa,
jx^
aarpjbaj Moj.
ce BpaxH
—
jOBAHOBHT>.
KNEZEV DVOR U
JANJINI.
JANJINA.
Dr. N. Z.
Kad dubrovacka kralja Stjepana
BJELOVUCIC.
god. 1333. kupise od
vlastela
Kotromanica Stonski
bosanskog
(poluotok PeljeSac), raz-
rat
ga u 7 dijelova. Do tada je pripadao Peljesac Zahumlju. doba po Zahumlju je cvalo bogomilstvo, koje se rasiri na Peljescu. Tri vjere su bile na njemu: U Stonu pravoslavna,
dijelise
U
to
i
i
tu je sv. Sava,
srpski narodni prosvjetljitelj
i
dobrotvor, ustano-
vio bio srpsku biskupsku stolicu za pravoslavne Zahumlja.
katolika tada bilo u Stonu.
i
je
pravoslavljc
i
i
AH
je
Peljesca bilo
AH Dubrovcani odmah
gotovo sve bogomilsko.
franjevca, koji unistise
Po drugim mjestima
poslase
dva
bogomilstvo. Tako zavlada
po onoj: cujus regio, ejus religio. Kad stekose Peljesac, Dubrovcani naselise neka mjesta po poluostrvu sa Zahumcima, o tom ima u spisima dubrovackim, koji su danas u Becu. Razdijelise Peljesac u tri knezije: 1. U
katolicizam na Peljescu,
kneziju stonsku,
U
kojoj je pripadala
kneziju Janjinu,
Kuna
i
Trpanj;
to
i
3.
kojoj
U
danasnja opcina Stonska;
su pripadale danasnje opcina
2.
Janjina,
kneziju Trstenik (Tr^tenica), koja kasnije dobi
ime Orebici; a spadala je na nju cijela danasnja opcina peljeska. Knez („conte" ili kad ikad zvan „capitano") imao je polisudbenu vlast. Vlastela su imala po cijelom ticku, policajsku magaze za vino. poluotoku svoje Ijetnjake i
i
I
Tako
pjesnici su boravili na Peljescu.
je n. p.
Ivan Bunic-
Vucicevic pjevao svoje najbolje lirske pjesme u Janjini; u Vrucici
opet Dinko Ranjina razgovarao se sa rcanskim vilama u borju maslinicima, te plandovao je
s
i
njima po visokim vinogradima. Ston
drugih, koji su se vrlo proslavili. davao ucenih Ijudi, biskupa Samo je puk bio vrlo zapusten, bavio se poljodjelstvom, i
i
kmetujuc ponosnoj,
U s
kipom
ali
Janjini je bio sv.
svojoj vlasteli dubrovackoj.
odmah
Vlaha, koji
i
u XIV. vijeku sazidan „Knezev Dvor"
danas potpuno opstoji.
Lezi
pred
cr-
KNEZEV DVOR U JANJINI
231
kvom maticom sv. Vlaha u sred varosi Janjine. Prostor ispred danas „Pred Dvorom". Tu su bile Dvora do crkvc zove se spaljene, one „vjestice", zene siromasne, malo lude, o kojiin se cita u dubrovackim vrelima vrlo interesantna rasprava. i
i
U
XVIII. je vijeku
i
drugoj polovici, vcle knjige,
to u
„knez
stanovao pola godine u varosi Janjini, a pola u Trpnju,
janjinski"
varosi pokraj mora.
knez
Posljednji
barjakom
sv.
knez
janjinski,
slobode dubrovacke,
pod
Vlaha, bio je Melko de Sorgo.
God. 1806. zapoGod. 1814. general austrijski nekoliko dana proboravi.
sjedose Francuzi, „Knezev Dvor". Milutinovic u njem odsjede
„Knezev Dvor" razvije barjak slobode, cijele i
i
ceka dugo, barjak
i
Dalmacije sa hrvatskom drzavom,
Srba
u
zajednicku
slobodnu drzavu
danasnjim nasim kraljem F.
Docekao,
stari
J.
da samo
ceka,
jos
dubrovackog
sjedinjenja
jedared teritorija,
sjedinjenja sviju Hrvata
hrvatsku
pod prejasnim
I.
ponosni Knezev Dvore,
sjedinjenje
trojedne
kraljevine!
UPEJX XiyBPOBHMKOM. (VTHCUH C nVTA) BEOrPAfl.
flHM. M.
C
JEBTOBH'R-nOnHMAU.
no THxy Mopy mexa, Ja TH CMaxpaM cnoMeHHKe AasHC, Te cy Te6H on CTOTHna Jbexa CBJe;i,ouH H
UpeBHH TBOJa
H
Kaji
rpa;i,e,
cbhjctom ce BHJia
CJiaBa ca CHH^er Ja^ipana
CJl060Jlli
LUHpHO CH KpHJia
OpeKO poncKHx na Ba/iKany cxpana. Aji' OTKajia,
iI,y6poBHHqe CTapn,
FopilH paHLiy3 XTJe^e
KaA
jia.
th CMexa,
Te 36aaH na th rocno^apH,
OTajt, BaJMe
!,
cto je pasHO jbeTa.
FRANCUZI NA SIPANU. VLAHO FORTUNIC.
SIPAN (DUBROVNIK).
p6 daleko od grada Dubrovnika prama sjeveroveoma ugodno pitomo ostrvo Sipan. Dugo je Ostrvo je odjeveno bujnim zele17-2 milju, a siroko Vs milje. nilom, gajevima maslina, vinovom lozicom kitnim borima, te svakojakom sitnom goricom. U sredini ostrva pukla je dugoljasta dolina za jedan sat hoda, zasadena lozom drugim vocnim stasamoniklim pinjima blima, a okruzena maslinicima to je siTri milje
zapadu nalazi
i
se
i
i
i
i
;
Dvorac Skocibuhe (De Stefani) na Sipanu.
panjsko polje.
Na
sredini ostrva
cetverouglastim zidom. kip sv. Vlaha sa
graden.
Od
Na
nadpisom
iz
u
XV.
pa
i
avliju
:
uzidan
dvor
prama
bio
je
sa-
istoku
Pozza, Gozze, Bona, Gradi,
nadbiskupa dubrovackog.
Naj glavnija su dva mjesta na Sipanu strani ostrva
je
polja
strane
ograden
dvor,
vise vrata
kad
vijeka,
knezeva dvora sa juzne
nizu se Ijetnjaci dubrovacke vlastele Natali,
knezev
dize se
ulazu
i
Sudurad (San Giorgio) na
:
Luka
na zapadnoj
istocnoj strani.
U
Luci
FRANCUZI NA SIPANU. u prisoju nalazimo
Zamanja,
vile vlastele
Natali, Gradi,
Altesti
gospode
i
i
:
pa
Bona,
ubavom Lopudu,
Pracata, koji se rodio na
233
Sorgo, Luccari, Deani, i
dvorac tetke Miha
te jos
mnogih drugih,
De Stefani Skocibuha, Ghetaldi drugih. U blizini a u Sudurdu Sudurda na krasnom polozaju u prisoju nalaze se rusevine dvorca kralja Renata, koji je u petnaestomu vijeku zatrazio Grb ovog kralja, koji se sluzbeno nazirepublike. zastitu vase „Rene /„ dye d' Anjoii, de Lorraine, de Bar, Comte de i
:
:
Provence se danas
et
—
nalazi de Pieniont, roi de Sidle et de Jerusalem" na jednoj privatnoj kuci u Sudurdu. Natpis,
uzidan
koji je stao ispod
grba na dvorcu,
Lopud
s
resi
danas londonski
muzej.
franjevackim manastirom.
Tamo, amo hodeci po
ostrvu dode se|do vise^vila vlastele dukaluderice uzgajateljice imale su svoja dva sudurdu Ijetnikovca, jedan za zensku vlasteosku djecu, a drugi za siromasad.
brovacke.
U
i
*
Komad Cvjetkovicu
vinograda u Sudurskom polju, i
Mari Tomasic, zove se
i
te
danas pripada Petru
danas „Dumanjska peca,"
ovim kaludericama (dumnama) pripadao. U srpskim spomenicima prof. Jireceka nalazi se, da je neki srpski velikas imao na Sipanu lijep Ijetnikovac, kojeg je prodao a to zato, jer je bas
kasnje
jednomu
vlastelinu.
Jos na Sudurdu
ima krasnih dvoraca
dnjih decenija srednjega, pa
mna
SRD.
CPTi
234
crkva,
posvecena
Sv.
iz
sa
kulama
poslje-
iz
pocetka novog vijeka kao
Duhu,
koja
je
sluzila
i
za
i
ogro-
tvrdu, a
junaci ispod Alzira, kad ono Karlo V. boj gusarima 1541. god. Tada su mnogi pomorci dubrovacki sa svojim brodovima sluzili u vojnama Karlovim mnogo pomoraca sa susjednog Lopuda, otkle bjese izmedu njih sagradili je preostali
bio sa berberskim
i
i
je
onog vijeka Miho Pracat otisao u Malo dalje mjesta Sudurda, u
svijet
da se obogati.
dolinici
okruzenoj zelenim
brezuljcima, nalazi se glasoviti bencdiktinski manastir sv. Mihajla,
Franjevacki manastir na Lopudu.
crkva posvecena Gospi od Milosrda. Ta crkva matica u Sudurdu, a nekad je bila cijelome ostrvu.
a uza nj matica i
danas
je
Na zapadnoj
strani ostrva divna je
kojakih vjetrova, a do same
obale
Luka, zasticena od sva-
spustaju se gusti gajevi ma-
od grane do svojim pjevanjem zacinjaju omjereno sumljenje grane skakucu U bistru moru tihih talasica, kad cjeluju obalu pod maslinama. ubava vladika, maslikovac, lumbrak, zelemvidis gdje sarovita slina,
koje se ogledaju u biljurnom i
i
moru
a pticice
FRANCUZI NA SIPANU
235
druge druge hinjice traze hranu okolo braka morske trave te se prevrcuci odrazuju razne zive boje, koje ih rese. Takove prirodne Ijepote ne moze kist da naslika, a kamo pero da opise; pa nije cudo da su se uzduz morske obale li narance, nanizale vlasteoske vile, a oko njih su zasadeni lemuni poma raznovrsna ruza, koja cvati u svako doba godine, pa se ostaloj raznovrsnoj tropskoj vegetaciji, koja bujno uspjeva. divis bac, pjerka
i
i
i
i
i
cudo, da ovako prirodna Ijepota ovog ostrva na stanovnike, koji uzivaju lijepo zdravlje do duge vesele cudi. Zato u svako doba koji su bistra uma starosti na moru narodna razlijega na kopnu cujes, gdje se godine cestiti starina Dr. Baldo Glavic, pjesma, koju je sipanski Vuk dakle
Nije
mnogo
djeluje
i
i
i
i
—
—
kanonik,
sada slijepac, sakupio
i
stampao.
Punim
pravom
se
Sipan nazivlje vilenjakom dubrovackim, gdje su vlastela u Ijetno doba godine plandovali. Francuzi, kad zapremise 1806. g. grad
Dubrovnik, odmah poslase posadu, se nastani
Toma
vlasteoskoj
u
te
danas
ona
malu, na Sipan;
i
pripada
nasljednicima
Martinovica. Vojnici
strazu strazise u
Antuna. Potrijemak drze
U
blizini
Na
cetiri
crkvice
je
nocno doba stao u
kuci,
ako
je
na
„platan"
veliki
strazi
zvanom
zemljistu
danasnjem potrijemku crkvice sv. stupa donesena iz Sorgove vile. u njegovu
;
truplu u
francuski vojnik.
„Fratilja"
vojnici
se
vjezbahu
oruzju.
U
to
za to ga
doba jedan vojnik nesto ukrade,
starijesine
osudise na smrt. Videnija gospoda u mjestu, izmedu kojih
petan Gaspar Bunic, zauzese se za osudenika,
te
i
ka-
poslase simpa-
ticnu djevojcicu Katu Buric, svu u bjelini odjevenu, zapovjedniku
na veliku svoju cice, jer
zalost,
osudenik bijase po
se izvrsi tilja".
da isprosi milost za osudenika. Zapovjednik, ne mogase uslisiti vapaje drazesne djevoj-
posade,
francuske
Na
i
bjezuljku
treci
put upao u
isti
prestupak.
Osuda
na pomenutom zemljistu „Fra„Brdo" zvanom vise same Luke, a do kuce
tog vojnika
ustrijelise
Za vrijeme njihova bomedu Francuzima od njih uhvati sese malena djevojcica Marc Stjepovic, koja je stanovala blizu bonice. Za Francuzima do^uljali su se Englezi. Pfipovijeda se, da su ovi dosli sa zapadne strane. Na znak franplemica Altesti imali su Francuzi bonicu. ravka na Sipanu
pojavise
se sese
(boginje)
i
CPTi.
236
cuske straze, da francuski,
ali
Tada
prispio
je
—
SRD.
odmah bane zapovjednik odmah ustrijeli.
neprijatelj,
ga engleski vojnik
po otoku. Pripovijeda
se razprsase Francuzi
da su
se,
Francuza dosla u selo Kalafatovica u Marina Kalafata pred njegovu kucu, bacili muskete, te ga molili da ih posto poto pocetiri
vede do Dubrovnika. su
radili
okolo
Dok
su Francuzi boravili na otoku Sipanu,
uredenja
puteva,
a
onog,
osobito
spaja
koji
Sudurac sa Lukom.
Kad Francuzi ukinuse dubrovacku po cijelom njenu cinom ili merijom te vlasti
teritoriju
prijasnja
;
krajine kraljevine
menute
Ilirije
kraljevine.
i
i
republiku, ustanovise svoje
Sipan postane francuskom oprepublika
postane jedna
bi
uvrstena
u po-
od sedam pokrajina po-
svoj Tada francuska opcina sipanska dobi naden je prije nekoliko i
pecat, koji se jos cuva u jednoj familiji a
godina zakopan u zemlji. Taj pecat elipticke forme sa duljim promjerom okomice nosi u polju francuskog orla glavom na desno
pod carskom krunom, gdje gore
i
dolje
po jedan
se naslanja
grom,
a
na
riicku,
desno
pod okrajkom pecata
i
lijevo
natpis
MAIRIE DE GIUPPANA PROVINCES ILLYRIENNES. Manji promjer pecata ima 28 mm a dulju 32 mm. Na polasku Francuza ostane jedan francuski kapural, zvao Bleus. Ovaj
panjskog
polja.
se selo Bleus,
imao pet
kceri
se
ozenio u Silovu selu na
koji se
istocnoj strani
si-
Po njegovu imenu u zemljisnim mapama nazivlje dok u narodu uvijek se cuje Silovo selo. Bleus je jednog sina, koji mu je zarana umro. i
HUMANITARNE USTANOVE I
ZAKLADE DUBROVNIKA. ACARAS
ben ILL
Izmedu krasnih
stranica o starim Dubrovcanima sjaju za stalno njihovom blagome srcu prama nevoljnicima ova im se sacuvala u potomcima do danas. Mi cemo iz tih mnogih
one
;
vrlina
i
stranica navesti
brovcana
proslili
samo
Cetrnaestoga se varstvu
duhom
polumjesecu,
i
redak da
koji
odamo
postu
sjenama Du-
vjekova.
Evropa otimala varmalen prostorom ali velik svojim humanitarnim osno-
petnaestoga vijeka
i
a
Dubrovnik,
hriscanske Ijubavi, zacudi svijet
vama. Godine 1317. utemeljena je „Spicarija ^ Male Brace", koja, jedna od naj starijih u prosvijecenome zapadu, punim se pravom ponosi da
je
naj starija u nasoj monarhiji, a ne
mih 30 godina dok
„Domus
je 1347.
prode nego sa-
god. postavljen temelj velikoj bonici,
„Domus
Christi" kojoj je pridodata Ijekarna
Christi" 1420,
druga u Dubrovniku a opet treca u Austriji. Godine 1432 bi osnovano „Javno nahodiste," po starini drugo u Evropi. Ali kao da malom gradu ne bjese jos dosta velicine! Pocetkom XIV. v. evropske se drzave toliko brinu oko gubavaca, da ti nesretnici bivaju javno kamenovani,
Dancama,
-
—
a vlada dubrovacka pocetkom istog nov porez na gradanstvo, da bi se kupila kuca na
vijeka udara
gdje bi se
ti
troskove. Pitanje robova,
nesretnici
lijecili
i
izdrzavali na drzavne
to zivotno pitanje jos
nazad malo go-
dina u slobodnoj Americi, kusalo se u Dubrovniku
rijesiti
vec pri
po prilici za Rudolfa Habsburskoga, jer onda senat udari teske namete na trgovinu robova. Pitanje se pak rijesi vec 1417. god., kad vlada dubrovacka ne samo u svojoj drzavi zabrani trgovanje robovima, nego naj strozim kaznama zaprijeti dubrovackim brodovima, koji bi se gdjemudrago zanimali ovim
svrsetku
XIII.
v.
i
^
Ljekarna.
^
Blizu grada.
CP-B
238
-
SRD
samo prekriveno mogao kogod iza ove godine imati roba, dok to iscezne. Ovako slavni barjak s. Vlaha postaje na moru simvol slobode mnogo vijekova prije nego li zastava gordoga Albiona! Ali uza sve to regbi da Dubrovniku bjese sudeno da mu necovjecnim trgovanjem
i
i
slava
pocne
Dvije
zalaziti.
unistenje flote
!
Oko
Na obalama
tresnje!
africkih gusara
obala Velike Britanije pogibija nepobjedive
armade, u kojoj ucestvovahu dubrovacki brodovi
!
Kuge
—
!
sve
Dubrovnik u kratko vrijeme. Samo bitka kod Lepanta, opadanje koja pokaza moc krscanskog oruzja, ali u isto doba Dubrovnika, jer od doprinije propadanju krscanske diplomacije,
to prezivi
i
bogatonda datuje propast osmanskog carstva, s kojim interesi Dubrovnika bjeiiu usko skopcani. Ali ko da sve to ne bjese dosta Dubrovnik pretrpi smrtni udarac 6. aprila 1667. K6 da se moc nasega grada! sama priroda bila zavjerila, da unisti slavu i
stvo
!
i
Uzdrma
se utroba
zemlje,
bogati
je
te
grad,
zavicaj nase vile
sada malo casaka u gomilu rusevina naroda pjesme uzdizahu jauci umiruceg plemstva Dubrovnik, hvala romanskoj zilavosti mnoge vlastele, u ciju su se krv presadile sve vrline srpskog zivlja, podigne se ko ranjenik pjesnikinje, pretvoren kroz
:
se mjeste
i
i
!
oporavljen od bolesti.
Dubrovniku
bjese
bjese labudov spjev
sudeno,
hriscanske
da
jos
jednom zapjeva,
republike
i
ali
to
dobre republikanske
uredbe. Godine 1671. vlastela se kupe u senat zabrinuta sto na-
rod
s
nevolje iza potresa propada ekonomski
dusnih kamatnika, di pieta",^ gdje
te
bi
i
pada u ruke bez-
zakljucuju da se ustanovi zalagaonica „Monte
siromasi
zajam novae uz vrlo niske od naj starijih ustanova ove
nasli
pomoc
interese.
vrste u
ova
I
u potrebi primajuci u je
zalagaonica jedna
monarhiji, jer
nema od
nje
nijedne starije do one u Gorici. Dubrovacka vlastela dadose besplatno glavnice interesi
zavodu
budu samo
i
naredise
uz
prijetnju
strogih kazni da
toliki da pokriju troskove ustanove.
I
Dubro-
Sredozemno more bjehu oporavi. Okeani davno zaboravili zastavu sv. Vlaha, a stari takmac, Venecija, zlobnim posmijehom pracase propast dubrovackog brodovlja. Ali ko za cudo Sredozemno se more mudrom upravom senatora opet napuni kroz kratko vrijeme brodovima, na kojim leprsase stijeg
vnik se opet sagradi
1
i
Brdo, gomila milosrda.
i
HUMANITARNE USTANOVE sv.
Vlaha
a
sjeverne Amerike Dubrovnik opet zasja
na obalama
potpunom slavom
239
za americkog rata.
mu
sudeno da pogine, ali ne bas onako naprasno ko sto poginu udarcem velikoga Korsicanina. Osvanuse krvavi dani u Francuskoj. Jakobinsko brodovlje sa svounijim ognjenim zvalima banu pod mirni grad, prijeteci poraz stenje, ako mala republika ne plati u ime slobode francuskome narodu ogroman iznos novaca kao krvav otkup. Senat uplasen Regbi ipak ko da
bjese
i
na
izruci te
krvavo steceno zlato
i'pe
i
srebro da bi spasio slobodu,
tako Dubrovnik opet spade uprav na prosjacki stap.
Pored ovako teskog udarca Dubrovnik ne zaboravi ipak ustanove, a bilo ih je mnogo raznih svoje humanitarne zaklade tako se onda grad kao sto su one za otkupljivanje robova. pozrtvovanjem rijesi na otkupljenje robova sto je svake godine vrsio. Ali prilike bjehu vrlo teske; trosenje novca cinjase se neu istinu bjese nadosla druga nesreca, bjese nastala moguce. grozna zabuna medu senatorima ne samo s nestasice novaca, nego sam glad, kakav se nije predvidio u nikasto prijecase kvoj drugoj nezgodi sto jos bjese nastao nemir strava u narodu radi imetaka glavnica polozenih na stranim bankama, jer im prijecase propast s francuskih pobjeda. Ni sama privatna imanja narod doprinijese, koliko nijcsu bila ostala netaknuta. Vlastela ko mogase od privatnog imetka, na otar domovine. U ovakim i
I
I
i
i
i
i
i
i
i
i
dakle prilikama
senat da
odluci
ruka, odluka dostojna se otkupi
scanskih
i
te
godine, pa
robova
blagajnicima
t.
se
otkupuju
robovi
makarkakvim pozrtvovanjem,
ustanovljen
turskih
iz
podviga, te naj ostrije naredi da
rimskih
u
staro
doba
i
nalozi
broj hri-
drzavnim
tezonjerima crkve Santa Maria Maggiore (Go-
j.
spe Velike), da dobave zato potrebite iznose koje im sam novi
bojeci
svcga broja dobrima,
da
se i
iznos
bi
uoblasti ih jos u isto
jer je
znao da
je
okom ustanove dubrovacke Hristove nauke,
i
Rim i
bio
dostatan
doba da posegnu
i
za crkvenim
cesto gledao kroz prste
ticanje u crkvena
usta-
oslobodenje
za
i
dobrim
dobra sa strane
dubrovacki jednako upotrebljavao na slavu
vlastele, jer ih je senat
kroz dugi niz godina o svome trosku izdrzavao
krscanske ustanove krijepi
ne
po
motivacijom da
je
turskome carstvu. Ovaj nalog senat potduzan pobrinuti se za svakog pojedinog
gradanina kao za samoga sebe.
CP"B.
240
—
SRi).
Dubrovcani dakle jos tada mogahu punim pravom da kazu tek ovoga vijeka kazali u svom parlamentu, da svaki pojedini gradanin engleski moze biti uvjeren o sebi ono sto su Englezi da
mu
je za
ledima
NAP OMEN A.
cijela
flota
i
moc
engleske drzave.
slika, koje nijesu nase stamparije, za ovu na raspolaganje gospodiu A. Schmalix, pisac djela: Ragusa und Umgebung, mit 70 Ilhtstrationen von Ida Lasser Schmalix unci Miinchen and Brixen 1906. Kommissionsverlag der Pressve2 Karten.
Sporaenicu stavio
nam
Neke od
je
—
reinsbuchhandhing in Brixen. Preis 2 K. Gosp. Schmalixu, koji nas je i inace zaduzio zbog odiicne svoje Ijubavi i simpatije, kojom je pisao naporaenuto djelo, ovim naj toplije blagodarimo.
Ovo su
slike, koje
su uzete
iz
ujegova djela
:
—
II. Poma (Palma) u Dubrovniku Orlandov stup slobode na str. 2. na str. 3. — III. Urosev krst u Rozariju na str. 8. — IV. Sv. M. Magdalena. V. Cesma na Taboru, str. 32. — VI. Manastir [SI. Ticianova.] na str. 10. sv. Jakoba, str. 39. VII. Dubrovnik prije trusa 16B7. g,, na str. 92. — VIII. Guslar, str. 120. — IX. Izvornik u gradini Gozze, str. 122. -- X. Dvor Gozze u Dubrovniku, str. 123. — XI. Uiica (Prijoko) u Dubrovniku, str. 124. XII. Paviljon u gradini Gozze na Trstenome, str. 129. Blagodarimo takoder Gg. Jefti Pavlovicu i Komp. u Biogradu za mnoge druge slike posudene nam iz djela Dr. L. Vojnovica o Dubrovniku, dr., N. I. Gjivanovicu i dr. i A. Beodl. Gospodi L. Zore, Gg. N. Stuku nussi na narocitim kliseima za ovaj Pomenbroj. Ko zeli izvornu njemacku pricu „Dusan's Rosen" (Dusanove Ruze) Rodensteina, po Njemackoj vrlo poznatog pisca, neka uz cijenu za ovu Spomenicu prilozi 40 pnra (helera), te ce jc dobiti od nase stamparije. Nekoliko rukopisa za ovu Spomenicu nije se moglo upotrebiti, jer stam2:)arija nije mogia preci granicu od 5 brojeva nSrda" (15 tabaka) odredene za njii. I.
—
i
i
UredniStvo.
S49n C^
