Zlato i Novac u Istoriji 1450-1920 - Pierre Villar

PIE

JESTI

Vreme koje živimo smatramo izuzetnim. Ako ne drugim, ono je izuzetno svešću o izuzetnosti. Nesumnjiv je udeo moderne wnetničke, filozofske i naučne misli u toj izuzetnosti, u svesti o izuzetnosti. Moderni analitički duh ne otkriva samo nove činje nice, on ih istovremeno i stvara, postaje činjenica. Uprkos parcijalizaciji na sve uže domene, moderna misao nam ipak donosi jedinstvenu viziju sveta i čoveka u njemu. Ova biblioteka, pružajući našem čitaocu najnovija dela iz različitih disciplina, uspostavlja nove mostove, pokazuje da diferencijacija i integracija ljudskih aktivnosti idu uporedo, da one nisu divergentne već komplementarne. Zbog toga nije nimalo čudno što se u istim koricama, pod istim amblemom, nalaze eseji, studije, rasprave iz filozofije, antropologije, psihologije, sociologije, nauke, knjige o proQlemima pojedinih umetnosti ili knjige koje osvetljavaju duhovnu tradiciju Istoka. l kad je reč o tajnama s onu stranu teleskopa i mikroskopa, i kad nas užasavaju prostori ili nas užasava samo to užasavanje, i kad smo u dijalogu sa svetom ili sa samim sobom, i kad je predmet misli svet ili sama misao, i kad smo u sazvežđu prirodnih nauka ili u sazvel:đu umetnosti, uvek je prisutan pregor da se odgonetne ista zagonetka. Odgonetajući prirodu, čovek odgoneta sebe, jer su i pesma i naučni opit isti izazov svetu. Zajednička su postala pitanja fizike i metafizike. . ~njige ~ve biblioteke su izvor znanja i podsticaJ za misao. One nam ne donose definitivne odgovore, ne odgovaraju da bi ukinule pitanja već da. ~! postavile nova; uče nas da se pitamo: ImenUJUCI svet, one ga i vrednuju. Kritične i p~ema so~s~v«;n~j kritičnosti, identifikujući sadašnJOSt, .anticipiraJU budućno!>t. Suočavaju nas sa duhovmm, moralnim i psihološkim problemima sayremenog čoveka; otkrivajući nove prostore za ničim

;;ć!0 Pe~~;e~~iv~~z~~~~kj~j~P~~~iv~če0~~~a~~d~: Ie~r~Jea:t od ovih knjiga istovremeno je i kritik~

'"-------N O L I T

------.....J

BIBLIOTEKA

SAZVEŽĐA

99 UREDNIK

MILOS STAMBOLIC

l:HTEZ NA KORICAMA: DUSAN RIS'l'IC • RECENZENT: Dr DltAGO ROKSANDIC • TEHNICKI UREDNIK: ZARKO ROSULJ • KOREKTOR: SVETLANA DRAMLIC • IZDAVAC: NOLIT, BEOGRAD, TERAZIJE 21 • STAMPA: BIROGRAFIKA, SUBOTICA STAMPANO U 3.000 PRIMERAKA 1990. GODINE

ISBN 86-I9-01835-3

PIERRE VILAR

ZLATO I NOVAC U POVIJESTI 1450-1920

NOLIT • BEOGRAD

1990

Na~";lov

originala

PIERRE VILAR

OR ET MONNAIE DANS L'HJSTOIRE 1450-1920 :['; Flammarion, Paris, 1914.

PREVELI

Dr IVO GOLDSTEIN (I-XVIII poglavlje)

Dr DRAGO ROKSAND!C (XIX-XXXVI poglavlje)

Ova knjiga je objavljena uz pomoć francuskog Ministarstva za kulturu i komunikaciju.

ZLATO I NOV AC U POVIJESTI 1450-1920

UVOD

Ovu knjigu nije napisao monetarni ekspert, a ni ekonomist. Napisao ju je historičar. On ne želi davati savjete Međunarodnom monetarnom fondu. Ne želi sugerirati čitaocu da kupuje ili prodaje zlato ili dolare. Tekst koji ćete čitati bio je u početku niz :predavanja, »esej u kojem su se studentima objašnjavala pitanja i problemi vezani uz novac tokom povijesti«.l Znači li to da ova knjiga nema nikakve veze sa suvremenošću? U jednom malom radu o Novcu i njegovim mehanizmima Pierre Berger se nije ustručavao napisa tP: "Da bi se shvatili monetarni problemi često je potrebno istraživati pojedinačne povijesne činjenice i čitave cjeline. Bez prezira prema historiji, navedeni smo zaključiti da pretjerana odanost istraživanju prošlosti riskira da postane izvor zbrke za ispravnu analizu sadašnjosti, barem na području novca i kredita.« 2

Marx je bio drugačijeg mišljenja, jer su mon~ tarne Bnalize obično model teoretske rasprave naJdublje povezane s poviješću. Navest ćemo i drugi pri~jer, svježiji i potpuno drugačijeg ideološkog 1 Pf('daYanja na

sm·bonnei

1965--G7.

1 Ber~Pr P .. La monnaie et se.~ mćcrmi.~me.~. Pa1·is. PUF Qll<' saie;-_ic'?), 19G6 .... !r. O.

10

PIERRE VILAR

predznaka - teoretska misao i praktična aktivnost ekonomista Miltona Friedmanna neprestano podsjećaju na činjenicu da je on napisao The Monetary History of the United States, 1867-1960. Ništa nije, istinu govoreći, opasnije Ud iluzije da se zbiva nešto »nOVO«. Cesto to nije ništa drugo nego ignoriranje povijesti. A ponajviše historija pomaže pri dokazivanju da ništa nije novo. A to vodi zaključ ku da ništa nije toliko novo koliko to opće mišljenje nametne. Ako su ekonomisti 20-ih godlna našeg stoljeća krivo procijenili monetarnu nestabilnost, to je zato što su tražili analogije u suvremenim zbivanjima. Da su se vratili u 17, ili čak u 14. stoljeće, saznali bi što je to devalvacija. Ljudi su uvjereni da su krediti Međunarodne banke nešto "novo", jer nikada nisu čuli za sajmove u Plaisancei ili za Konzulat u Burgosu! Tako Alexandre Chabert ignorirajući (ili zanemarujući) ogromnu nominalnu piramidu sagrađenu na dotoku plemenitih metala iz Amerike u 16. stoljeću, stvara hipotezu prema kojoj kvantitativna teorija novca vrijedi za ta vremena, ali ne i za današnja. A baš Milion Friedmann, ulazeći u bit suptilnih mehanizama suvremenih monetarnih procesa pledira za >,.rehabilitaciju"" kvantitativne teorij ea. Da li naše vrijeme nalikuje više 16. stoljeću nego što se čini? Do koje će mjere točnost kvantitativne teorije ovisiti i o stupnju naivnosti na kojem je formulirana? Zlato i srebro su stigli i sve se u Evropi izmijenilo, kaže nam Earl Hamilton za 16. i 17. stoljeće. Sve će se izmijeniti, kažu u 20. stoljeću, ako znamo stvoriti ili iskoristiti novac, dati ili uskratiti kredit. U ovakvim oblicima, koji mogu biti i historičarska inter.pretacija i monetarna praksa, simplifikatorske su sugestije opasne. Istinski je problem u stupnju slobode čovjeka nasuprot onome što sam 3 A. Chabert. Structure economique et theorie monćtalre, Paris, 1956. 33-38. M. Fricdmann, 111/la!ion et .syshimcs monetaircs (Dol/a,·s lind De/icits, Prentice Hall. Nl'w .Jcrsl'y, HIGH). u~p. 1. U1o: .. za rchabilitaeiju kvantitativne teorije novca...

ZLATO I NOVAC U POVIJESTI

ll

stvara. Velika Otkrića ili otvaranje kalifornijskih rudnika nisu ništa manje čovjekovo djelo nego li škotske banke ili ploča za izradu novčanica. Iluzorno je vjerovati da je realni predmet zla~o .. sre~ro ..-:-_pritiskao ljude, a da oni nisu reagirah, 1 da ]e c1sb monetarni, nematerijalni znak. nji~a bezrezervno potčinjen. Realizam protiv nominal~zma. Stare su raspre umnogome opteretile filozofske pretpostavke, zato jer se monetarne kontroverze njima ne rješavaju. Marx je ironično govorio o tome u svom prvom razmišljanju o novcu: ...u parlamentarnoj debati o bankovnim zakonima Sir Roberta Peela od 1844. i 1845. godine, Gladstone je primetio da čak ni ljubav nije zaludila tolike ljude kao mozganje o suštini novca. Govorio je Bt·itancima o Britancima. Nasuprot tome, Holanđani koji su, i pored Pettyeve sumnje, odvajkada raspolagali ,nebeskim oštroumljem' u novčanim spekulacijama, nisu nikada traćili to oštroumlje na spekulacije o novcu .... 1 Moći ćemo pridodati da Spanjolci, najnesretniji od svih u upravljanju svojim blagom, ukoliko su i pustili puno krvi! suza i znoja5 da bi iz »Indije-« stiglo srebro kao dragocjenost, pustili su o srebru kao novcu more tinte. Spanjolski arhivi 17. stoljeća kriju više ~pismenih podnesaka~ nego što ih je primio Međunarodni monetarni fond. J edan pikarski roman - Sepavi Đavao - uvodi lik ~arbitra«. toliko zaokupljenog svojom borbom protiv rastuće inflacije da je pišući uništio oči, ali nastavlja pisati jer to ne primjećuje. Ipak, »arbitrizam-« je već dug~ prisutan na ovom području. Svaki zamah grozmce za novcem uzrokuje žalovanje za potiskivanjem ••Slobodnog mišljenja« i ~otvorenih pisam~« k~je :potpisuju najučeniji profesori kao samouki naiVCI. Cak 1 1963, jedan' je pariški izdavač specijaliziran za ekonomska izdanja mogao izdati knjigu koja se ovako predstavt Prema našem izdanju: K. Marlcs, Prilog kritici politlčlte elwnomlje, u Izdanje, Beograd 1960, 56. ~ Usp. o tome, str. 155.

PIERRE VILAH

12

!ja

(točno

čaju

je da je pisac objavio i Ponašanje u slu-

automobilskih

nesreća):

»Mislili smo da. dok je novac dobro svih, bilo bi oportuno svakoga suočiti s monetarnim problemima, koji

se u datom trenutku

nameću

s pravnog i ekonomskog sta-

jališta ...

Kao i pravda, novac je potreba svih, i mora ulije-

\'Bti povjerenje. On ima istu vrijednost u džepu siromaha i bogataša - jedina je razlika u količini (sic)_... r;

O, da! U količini . . . I, kao što reče Tomas de Mercado, daleki preteča marginalizma, »razlika u pravi razliku u procjeni«, u smislu da 100 Iranaka, »Starih« ili ,..novih«, u džepu klošara i u džepu milijardera nemaju baš istu »vrijednost«, ni istu subjektivnu »procjenu«. To nameće jednu od prvih tajni novca, takozvani egalitaristički ..glasač ki listić<<, a zapravo, varav kao i »Opće pravo glasa«. Međutim, ista naivna knj.iga 'koja želi prosječ nog čovjeka upoznati s monetarnim problemima, može prozvati i vlast, kada se radi o važnosti tih pitanja u njihovoj odgovornosti. Toulemon citira Charlesa Rista koji, nešto poslije 1950, piše: količini

»Uvjeren sam i nadalje da je monetarni problem suštinski problem, i da ga treba riješiti prije svih ostalih. Uvjeren sam da danas postoje potrebna sredstva da se i to sprovede. Državnici koji će imati hrabrosti da se njima posluže osigurat će napredak i bezbjednost medunarodnoj ;.mjednici bolje nego li bilo kojom drugom mjerom. A za sebe u budućnosti osiguravaju najčasnija mjesta u povijesti naših vremena ....

Zapisujem, sa svoje strane, posvetu koju je s obaveznom anglosaksonskom duhovitošću stavio u svoju knjigu Gold and the Dollar Crisis (Yale Univ. Press), Robert Triffin: ••Mojoj djeci. Nicky, Kerry i Ericu, koji će se za nelwliko godina možda ponositi, ili bez sumnje smijati, njihova oca da prorekne

otkrivajući avanturistički pokušaj događaje i da im promijeni tok.« 7 G

SirP~'.

A. Toulemon, Situation parado:rale dc> !'or dans le mcmch•, 1963.

~ U: P;u·i<> t9il2.

Monnaie

d' hler

ct

d'aujourd'hui,

rt'I'UC'il

Lacour-G;IYl'l.


13

Tako su se oko 1630. ili 1680. godine Guillen Barb6n, Gera~do Basso ili Samoza Quiroga nadali, kao monetarm ortodoksi, da će ih povijest zabilježiti. Danas ih spominju samo eruditi. Znači li to da učenost nije potrebna? Ne. Oblici na kojima su zasnivane monetarne teorije ponavljaju istodobno i stalne teme, jer se i ključni problemi ponavljaju. Različite su i interpretacije, jer su uistinu nove činjenice utjecale na konjunkture. I ekonomist, kao i historičar, promatra povijest. Problem novca ne izražava se na isti način ukoliko se piše 1570. ili 1780, 1823. ili 1973. U 19. stoljeću, vremenu stabilnog i konvertibilnog novca, neosporive zlatne podloge, ekonomisti su vjerovali da se roba mijenja za robu, a da je novac neutralan; da vlada koja mijenja službeni odnos između novca i zlata vrši prijevaru. Neki povijesni slučajevi su zapravo anegdote. Filip Lijepi nije ništa drugo nego obični »falsifikator novca •• Dante je bio tog mišljenja, i Filipa je tako nazvao u svom Paklu. Intelektualci, ljudi sa fiksnim primanjima, nikada nisu voljeli vlasti koje su devalvirale novac. Točno je da su ih teoretičari voljeli još manje. Nisu li ono često i istodobno svećenici, moralisti i matematičari, a nisu li tražili i dodatna znanja iz pravednosti, mjere, ravnoteže i stalnosti? Nesumnjivo, nije li trenutak da kažem0. kako bismo izmijenili naše ironične sudove, da su se neki od najvećih umova svih vremena suočili s monetarnim problemima: u 14. stoljeću Nikola Orezmo, mudri biskup i veliki matematičar, oko 1520. jedan drugi Nikola. ali prezimenom Kopernik, Konačno. oko 1700, nakon jednog Lockea, pa Berkeley a, ~.prije Hume~, jedan »čuvar novca« Njegova Vehcanstva kralJa engleskog, ko .ii se zvao Isaac N ew:ton. . . . Novac kao mjera vrijednosti n~e.ce. 1 delikatan logički problem. Mjera bi morala bib fi~s?a• kao pramjera dužine ili jedinica vremena. Prvi Je upo-

14

PIERRE VILAR

trijebio izraz »mjera vrijednosti« teolog Tomas de Mercado 1568, upravo u jeku revolucije cijena«. Uočio je, živeći u Sevilli i Meksiku, da srebrna šipka mijenja cijenu »iz istih razloga kao i tkanina«, i da tokom vremena ista količina srebra nema i istu ··procjenu"" - odnosno, kupovnu moć u »Indiji« i u Sevilli, u rtaliji i u Francuskoj. Izveo je teoriju razmjene zasnovanu na razlici u kupovnoj moći. koju je morao ponovo otkriti Cassel ... 1920. godine! Cudno je da novac, ~..mjera vrijednosti~<, i sam mijenja »Vrijednost«. I kakva bi, prema tome, bila i definicija. Naime, konkretno definiran novac, novac-predmet - na primjer, od zlata - ima, kao i sva roba, cijenu proizvodnje i cijenu rijetkosti. prodajnu cijenu, koja se mijenja zlatu kao tkanini, kao što je zapisao Mercado. Ukoliko definiramo novac u apstraktnom i suvremenom smislu, kao »SVaku kupovnu moć stavljenu u ruke neke ekonomske snage«, dobro znamo da se ta kupovna moć mijenja, da i cijene mogu u cjelini padati i rasti. da se novac troši Hi traži, i da se on pretpostavlja ili ne drugoj >>robi«. Ali, što mu je pomoglo da ne bude »roba~~? Istinu govoreći, uspostavljanje kapitalističkih odnosa zahtijevalo je da bude ono što je bio. Naime, da li je imao ono što je za kapitalizam jedan postojano stabilan novac? Nasljednici čovjeka koji je prije 2000 godina stavio sitniš na kamate. mogli su, nakon dugo vremena, a da ništa ne čine, staviti čitavu proizvodnju pred tu jedinstvenu, nametnutu obavezu. Svaki tehnički napredak snižava vrijednost proizvedene robe, on stalno snižava cijene. Ako je novac jedinstven i stabilan, on neprestano obeshrabruje poduzetnike i prodavače, za koje je atmosfera rasta najpogodnija. Ako se rentijeri i zaposleni - u smislu kapitalističkog načina mišljenja spontano boje obezvređivanja novca, shvaćamo i da dužnici, poduzetnici i prodavači obezvređivanje novca vrlo neodređeno žele. Naravno, svaka je kata-

ZLATO l

NO\.AC U PO\.IJESTI

15

strofa i~ključena (neke su od njih, kao u Njemačkoj 1923. bile potaknute suviše teškim dugovima). Ovi pozitivni aspekti - nikako neophodni, ali vrlo preporučljivi - smanjivanje vrijednosti novca kako bi kapitalizam funkcionirao, e da bi se time stvarao optimalan ritam - 20. je stoljeće napokon preuzelo odgovornost da takva načela i proglasi. Protiv »·pasivnih rentijera« (i manje diskretno protiv zaposlenih) igra se uloga .. dinamičnog dužnika«, I, prilično čudno, argumenti za to potraženi su daleko u povijesti i posebno, u povijesti plemenitih metala. Simiand je vjerovao da je pronašao tajnu suvremenog napretka u pozitivnim slučajevima meksičkog srebra i kalifornijskog zlata. Keynes je hvalio ••stimulativne« efekte velikih antičkih, srednjovjekovnih i suvremenih detezaurizaoija, te rudarskih otkrića. Tako je, krajem razdoblja u kojem je monetarna misao puna prezira prema zlatu, uskrsnuo mit plemenitih metala. Keynes je 1930. predložio historičarima da sumersku civilizaciju objasne zlatom iz Arabije, veličinu Atene srebrom Lauriona, onu Rima Aleksandrovim odnošenjem perzijskih riznica, a srednjovjekovno nazadovanje evropskog zapada - .... siromaštvom•• plemenitih monetarnih metala.8 Fernand Braudel je u jednom glasovitom član ku 1946. godine napisao: >~Rezimirajmo: prve godine 16. stoljeća: sudansko su zlato Portugalci već skrenuli s direktnog puta prema Sredozemlju, i ono što se našlo na novim putovima prema Indijskom oceanu. I kao slučajno prva talijanska renesansa vene, opada i nestaje ... Tridesete godine: dolaze u Evropu metali iz Amerik~, prenošeni preko Seville. I isto, kao slučajno, Spanjolsk& jača i razvija se ... Veliki put na kojem s~ dijeli mapa jest oceanski. Put iz Lareda do A:?versa. ~~~ putem ne prestaju stizati valovi s Paktola. ~OJI natai?aJu Istovremeno sušnu Spanjolsku i bogatu flandrtJSku ze~lJU. . To je trajalo dok se taj dotok DIJe prekmuo. Tada je Anvers počeo padati, a Medina del Campo se počela gasiti. Tada Lyon prestaje biti blještavi grad SaJmova,

8 Usp. dal:le, str. :J3.

16

PIEHRE VILAR

a Flandrija se odvaja od Spanjolske. Ali, nasuprot tome, tada postaje važan pomorski put od Barcelone do Genove. Tada španjolski novac 06Vaja cijelo Sredozemlje, a on sam produžava svoj napredak do polovine 17. stoljeća. Do onog trenutka kada, možda privučen u pravcu Manille, možda ga privlači sve naprednija Amerika, i bijeli metal prestaje preplavljivati Mediteran, a preko njega i Enopu. Opadanje, nazadovanje. Stanje se popravlja krajem 18. stoljeća, tek novim pritjecanjem novčanog bogatstva. Dolazi zlato iz brazilskih rudnika. Iz Mines generales. Tako se usklađuju poglavlja svjetske povijesti. U l'itmu mitskih metala ... !'

Cudesna freska koju moramo zapamtiti na početku knjige posvećene temi: zlato, novac, povijest. Ovo je bolje dokumentiran dramatizam nego li grč ko-rimska razmišljanja Keynesa. Naime, Hamilton i Chaunu su o španjolskom srebru, Magalhaes Godinhlo o portugalskom, a Frederic Mauro o brazilskom zlatu, te sam Fernand Braudel o mediteranskim kretanjima, a na temu odnosa povijest - novac, iznijeli više od pukih napomena: tu su istraživanja, gomila brojki. Ali brojka ne istjeruje uvijek pomamnu magiju plesa metala: ••Srebro se vadilo u Americi, a Spanjolska ga je loše i raširilo se po cijelom svijetu, piše Frank Spooner. Evo reala na Sredozemlju... Evo ih u Marseilleu, Li vornu, Veneciji. Stavljeni u zapečaćenu burad, odašiljani su na Levant ... Evo ih u luci Aleksandrije, u sirijskom Tripoliju, a ?.atim prema gradovima u unutrašnjosti - Aleppa, Damask, Kairo, Bagdad . . . Malo nepažnje, ponovno će mo ih već naći u Indiji, u Kini ...... 10 čuvala.

Jako volim malo nepažnje. Ona simbolizira vrlo dobro prolaznost, nestalnost novca. Sve o njemu ovisi, a on ne ovisi ni o čemu. Uza sve to, čudno je to za novac-predmet, za metalni novac. Da li je metal na ljude 16. stoljeća imao izvanekonomsku, privlačnu snagu, zasnovanu na menta~itetnim, možda i psihoanalitičkim strukturama. a ~ F. Braudel, Monnaies et civi!isatlons. De l'or d11 SO!Hfull d l'argent d'Amerlque, Annales, 1946, 22. 11 F. Spooner, L'li!conomle mondiale et les frappes monerafres en France. Paris 1956. 25.

ZLATO [ NOVAC U POVIJESTI

17

zapravo ~rimjerenu našem vremenu? Historičar se ne usuđuJe ništa reći, na to se odvažuje filozof. . ... ... Zn~I(O':i ~az~jene...,. p~še Michel Foucault, »jer om zadovolJ~V&JU. zelJU, zasmvaJu se na crnom, opasnom, pr
Neugodno je da se ova rečenica nadovezuje na misao Davanzatija, zapisanu u Firenci 1586. godine. Naime, Davanzati je samo rekao da sve zlato treba izmjeriti sporazumom između ljudi, sve željene stvari bi trebalo izmjeriti ili s neba ili sa uzdignute promatračnice:

»Na zemlji ima toliko zlata, toliko stvari, toliko ljudi i potreba; i ako svaka stvar :;r.adovoljava potrebe njezina će vrijednost biti toliko stvari i1i toliko zlata .... 12

Davanzatijev san nije proizvod crnog, dvolič nog, prokletog blistanja metala. To je zametak monetarne teorije. Ni ona nije tako jednostavna. jer želi voditi računa o mnogo ljudi, o odnosu između stvari i o poznavanju potreba. Ono što traži Davanzati, to je jednadžba Fishera. Ono što on želi da to bude. to je svjetski planer koji dobro pozna vrijednosti u .iednadžbi, da bi ustanovio bilo visinu cijena, bilo monetarnu masu. A tko to nije sanjao? U očekivanju toga, u 16. stoljeću se znalo, kao što znamo i danas, da trgovci - pa čak i planeri ne rade ništa drugo nego pipaju »stvarnu cijenu~(. Ali. štogod mislio Michel Foucault. ovdje nikakvu ulogu nema divinatio. Davanzati je kvantitalivnu teoriju novca stavio u usta običnoj seljakinji: .-Ako se vrijednost novca smanji s 12 na l, cijene robi će porasti od 1 do 12. Mali selja)(, na':"il~nut. d~ ~a ~~ as (rimski novac - prim. prev.) proda 12 ]aJa, 1 VldJeVsi u M. Foucault, TA!R mots et le.o; choses, Paris 1966, 18~; Rije~/ 1 stcarf Nolit, Beograd. 1971. 11 Usp. str. 233.

PIERRE VILAR

18

u ruci as vrijednosti smanjene na jednu uncu,

reći

milostivi gospodine, ili ćete mi dati as od 12 unci, ili Vam dati jedno jedino jaje za l as ...

će: ću

Davanzati je, dakle, znao da je novac zlato, ali je to i naziv koji mu se daje. Možemo zvati funtu jedinicom manjom od unce zlata, iako je unca, kao jedinica težine, mnogo puta manja od funte. Dobar dio monetarne povijesti sadržan je u toj činjenici. Međutim, da li je mala seljakinja bila u krivu, kada su joj nametali takvu igru, a ona je nije prihvaćala? Da li je to u njenom duhu ostatak »fetišizma« koji se pridaje težini metala? Marx je lijepo rasvijetlio tu proturječnost, između ostalih, o »trgovačkoj proizvodnji«. S jedne strane, sve je roba. Kako se postaviti da se izmjeri vrijednost razmjene, i nečega što ne bi trebalo da to bude? »Cenovni oblik uključuje otuđivost robe za novac, a nužnost toga otuđivanja. S druge strane, zlato funkcioniše kao idealna mera za vrednost samo zato što se u procesu razmene već promeće kao novl!ana roba. Otuda iza zamišljene mere vrednosti vreba zvečeće zlato.~•l3

i

Međutim:

..Jednu robu odmah opet zamenjuje druga. Zbog toga i jeste dovoljna samo simbolička egzistencija novca u tak-

vom procesu koji ga stalno udaljava iz jedne ruke u drugu. Njegova funkcionalna egzistencija tako reći apsorbuje njegovu materijalnu egzistenciju. Budući prolazan. mada objekth·an refleks robnih cena. on funkcioniše još samo kao znak sebe sama. te se zato može zamenjivati i znacima. Samo što novčani znak mora da ima sopstveno objektivno društveno važenje, a ovo papirni simbol dobiva prinudnim lmrsom. Ova državna prinuda važi jedino u ok\"iru unutrašnje prometne oblasti. pa novac samo u njoj i može da se potpuno svede na svoju funll"a vrijednosti«. Citirano prema, Kapital, I-III, II izdanje, Beograd 1973,101. 1' hto, kraj odjeljka .. Prometno sredstvo.. , 121.

ZLATO l NOVAC U PO\'IJESTI

19

Razlika iz~eđu ·~novca u opticaju«, ciJa interna (le~alna) VriJednost ovisi o državi, i međunarod no ~nzn~tog nov~a u odnosima velikih trgovaca ili ~am~h ~rzava, to Je problem našeg vremena, kao što Je b10 1 nekad. Zato bi i bilo korisno promatrati ga kroz povijest. To je i namjera ovog djela. ~~.erre Berget: je. primijetio da novac i današnji kre~;ht. .mal~ nahku]u novcu i kreditima u daljoj proslostl. Ah, da h Je suvremeni fenomen da se istražuje teoretski ekvivalent u raznolikosti prošlosti? Nisu li sve zemlje prestale razlikovati svoj interni novac (moneda corrent, govorili su stari Katalonci), i devize ili metal potreban za međunarodnu razmjenu (moneda corrible)? Jedna ie deviza nametnuta pred našim očima velikom dijelu svijeta. Da li je ona danas univerzalnija od nekoć španjolskog pijastera, ili nedugo engleske funte? No, dok u svijetu ima više valuta. one se revaloriziraju. devaloriziraju, jedna prema drugoj. i sve prema robi, ma koliko među njima bilo onih ko.ie su odlučile da se pozivaju na procjenu - i na prodaju - rezultata međunarodne razmjene. Istina je da novac nikada nije bio nježniji, višP nominalan, više angažiran na papiru nego što je danas. Ali angažman čega? Nikada nije bio više iskorištavan da izrazi proizvode, svjetske ili one iz prošlosti. Međutim, ironija je izraziti u dolarima prihode jednog Pakistanca. Da bismo usporedili obujam, ćak i u prilično kratkom roku, treba svesti stvari u prave odnose. Američki radnik razmišlja o svom računu u banci, a ne o vunenoj čarapi. što ga više približava Fuggerima, nego li njegovom djedu seljaku. Možda narastanje potreba zamijeni snaga nu~dc. a to ponovo stvori posuđivanje da _bi se ~ro~~~o. odnosno lihvu. To bi američkog radmka pnbl!Zllo više Ka~lu V negu li Fuggerhna. U vrijeme kada je unosno in~estiran.ie privilegija. k~alja, bil~ bi t.o čudna posljedica dijalektike kap1taltzma. Pndoda]mo - ne da bismo shnplificirali - da ta] kapitalizam nije više sam na svijetu. Zapravo, _on to mkada nije ni bio. a to ponekada zaboravlJamo.

ZLATO U SVIJETU OD 16. STOLJEĆA DO DANAS

Izučavanje

problema »Zlata u svijetu od !6. do danas"~ zahtijeva, prvenstveno~ kao što to dobra sinteza dozvoljava, upoznavanje njegovih ishodišta. Zahvaljujući Marcu Blochu takva sinteza i postoji: Problem zlata u srednjem vijeku" i Nacrt za monetarnu povijest Evrope11i. U ova dva rada Bloch probleme zlata povezuje s monetarnim mehanizmima i s općim povijesnim kretanjima. Jako ponajviše govori o srednjovjekovnim problemima, po definicijama i činjenicama koje se ustanovljavaju, djela imaju općenitu važnost. Zahvaljujući njima. moguće je uspostaviti odnos: l. Između monetarne činjenice, ekonomske i opće povijesti; 2. izmedu problema »zlata.. i (širih) problema stoljeća

»novca~~:

3. izmedu pojedinih razdoblja monetarne povijesti.

'· »Le Probl(•me de l'or au Moyen Age .. , Annales d'h1.~ton·e (•conomique et !WCiale, Janvier 1933, 1-34. 16 »ESQuisse d'une histoire monetairc dc l' Europe•·, pl'{'(bl\ an.1a održana 1941, i objavljena 1934, kao Ca111ers dl's Annales, 9, Izd. Ar-

mand Colin.


l. MONETARNA

21

C!g~~~~~~VI~~:OMSKA POVIJEST,

Monetarna činjenica kao povijesno objašnjenje

»Od svih registratora koji mogu otkriti hisloričaru ek~nomske procese u prošlosti, monetarni su fenomem nesumnjivo najosjetljiviji« (Marc Bloch). Početnik na polju ekonomske historije ima se pravo zapitati da li je monetarna historija jednostavno pomoćna eruditska znanost (»numizmatika~~> ili ona. kao što neki sugeriraju, otkriva sve tajne ekonomskog, a možda i društvenog razvoja. Marc Bloch odgovara: monetarna je činjenica prvenstveno znal<:, indikator, informator o složenijim i skrovitijim fenomenima. Na primjer, od 11-13. stoljeća, zlato se u kršćanskoj zapadnoj Evropi prestaje kovati, no u bizantskom i muslimanskom svijetu u opticaju je, kao i na zapadu, jaki zlatni novac: »besanti« (bizantski novac). mangoni. Ta monetarna podjela odgovara i dubljim demografskim, društvenim, trgovačkim suprotnostima. Ali ona je prvenstveno signal. Podatak o novcu ne može biti i jedini izvor. On je često prvi korisni izvor, a to potvrđuje i sadržaj ove knjige. Drugi primjer: kontrast vremena. 19. stoljeće: stoljeće monetarne stabilnosti, povjerenja u zlatnu podlogu u svim zemljama napredne ekonomije. 20. stoljeće: te se zemlje redom lišavaju zlatne podloge i podvrgavaju nacionalne valute »inflaciji«, »deflaciji«, >~stabilizaciji~~, »ponovnom padu«, itd. Monetarni problemi nisu stvorili krizu. Oni su je najavili, odredili i potakli. To su i dobra sredstva da bi se krizu i proučavalo. Ta sredstva zahtijevaju za starija razdoblja poznavanje numizmatiket7, a. za moder?a ':"re~~na znanja o aktualnim monetarn1m mehantzmtma. 1: Klasični Prirućnll~ frtmcuske numizmatike (Manuel de nufranr;aise) jt'St onaj Blanchctn i Di<'Udonnćn. NajprcciZnija monetarna povijest: Luschin Von Ebcngrculh, AUgemeincMi.inzolwnde und Gddgeschichte, Miinchen-Berlln, 1925. •• Na primj':_r: Jean Marchal: Monnaie et crC:llit, Paris 196~.

1n!Sffltltique

izd. Cujas.

PIERRE VILAR

22

Potrebno je posjedovati i minimum teoretskog promišljanja. Ali će ovdje, budući da suglasnosti nema, historičar biti oprezan i mudar. Njega ne zanima novac sam po sebi. Zanima ga kao element Povijesti. Monetarna

činjenica

kao povijesni

činilac

Ako monetarna čin j enica potvrđuje određena kretanja u ekonomiji, ona je i njihov rezultat. Ali svi rezultati postaju i uzroci. Marc Bloch usporeduje monetarne pojave s »nečim sličnim seizmografu koji ni.ie zadovoljan samo registriranjem potresa, nego ih neki puta i uzrokuje .. ,« Taj se reciprocitet nije uvijek prihvaćao. Ekonomisti 19. stoljeća (doba stabilnog novca) vjerovali su u »neutralnost« novca. Monetarne drame 1923, 1926, 1931, nasuprot tome, potakle su da se ekonomski procesi promatraju i čak objašnjavaju monetarnim kretanjima. Taj »IDOnetarizam~· označava (uostalom, na vrlo različite načine) radove sociologa Fran~oisa Simianda i ekonomista J obna Maynarda Keynesa (oko 1930). Marc Bloch ne pada u »panmonetarizam«. Samo kaže: »neki puta« seizmograf izaziva potrese. A misli na Njemačku 1923, na sistem Lawa. na papirni novac Francuske revolucije. na tipove div1jih monetarnih emisija. Da li to znači da opće stanje, dugotrajni procesi, na širokom prostoru, mogu biti determinirani monetarnim razvojem? Neki su istraživači to prihvatili, pa čak pokušali i teoretski obrazložiti. Na nrimier: Carlo Maria Cipolla - Još o Muhamedu i Karlu Velikom: politička ekonomija kao pripomoć

povijesti (Annales - Economies, Societes, Civilisations, januar-mart 1949, 4---9). Evo i rečenice koja nam se čini nerazboritom: »Tokom čitavog ranog srednjeg vijeka. piše Cipolla. evropska ekonomija bila je podvrgnuta izrazitoj monetar-


23

noj deflaciji. . . Kao što kaže Keynes, nije to slučajno u razdo~Iju kada se smanjuje potroinja i investicije: dvije su POJave usko povezane, i jedna je uzrok drugoj ....

To bi značilo: mala količina novca (deflacija) i usporavanje privredne aktivnosti (depresija} uzajamno. se iz.azivaju i slažu. Ali Cipolla (i K~ynes} predlazu unilateralnu uzročnost koja polazi od monet~rne činjenice.. R~i srednji vijek bi malo proizvodio, malo razm]enJIVao, zato što bi bilo malo novca. Kao dokaz se navodi takozvana jednadžba Irvinga Fishera, u svom najjednostavnijem obliku: C=MB/K, ili CK=MB, u kojoj je C razina cijena, K količina razrnijenjenih dobara, M masa novca u opticaju, a B brzina opticaja. Međutim, svaka je jednažba istodobno i oči tost i reciprocitet. Očitost: količina razmijenjenih dobara (K}. pomnožena s razinom cijena (C} jednaka je masi novca koji je stavljen u opticaj pomnoženog s brojem prelazaka tog novca iz ruke u ruku (B}. Reciprocitet: ako kretanje novca (masa i brzina) varira, opće cijene dobara u razmjeni variraju u istom smislu. I obrnuto, ako se vrijednost razmjene povećava, i opticaj novca se mora povećati. Ni u jednom slučaju ne može se napisati da je monetarni činilac prvenstveni. Možemo ga dokazati samo povijesnom analizom. Jednadžba je iskoristiva, ukoliko poznamo tri vrijednosti, da bismo izračunali četvrtu. Ako ne znamo nijednu (a to je slučaj s karolinškom Evropom}, takva jednadžba nikako ne može biti »na pomoć« historiji. Suprotno tome, historija mora proučavati i datirati dva niza pojava kako bi se oni povezalL Rani srednji vijek je stoljećima (raspravl.Ja se otkada točno} svijet bez podjele rada, b~z alata. jednostavan, on češće ruši nego što grad1. komuTtikacije su loše, i rad se ne naplaćuje novcem nego tlakom. Da li se taj svijet stvara zato što nema _opticaja novca? m, jednostavnije, da -~i on UOP~.· tma potrebu za tim opticajem? NesumnJIVO se dv1.1e po-

24

PIERRE VILAR

jave uvjetuju. Malo aktivan svijet nema potrebe za novcem. Nestašica novca obeshrabruje razmjenu. Stvari se tek pokreću vremenom! lokalnim i marginalnim poboljšanjima, i onda se šire uzastopnim valovima. Zato historičar ne smije dati prvenstvo monetarnoj činjenici nego je valja pažljivo slijediti: to je istraživački rad. Radovi Marca Blocha. eseji koje ovdje spominjemo nisu nova istraživanja, nego govore o već ustanovljenim činjenicama. Teoretska promišljanja kakvo je Cipollino mogu pomoći u postavljanju problema, ali ne smiju, unaprijed, i određivati rezultate. ll. PROBLEMI ZLATA I PROBLEMI NOVCA

Naša je tema zlato. Zlato i novac nisu isto ne smiju se miješati. Zlato je tvar, mineral. Postoji tehnologija. geografija, ekonomija nemonetarnog zlata (u umjetnič ke, industrijske svrhe). Osim toga postoji, čak i na francuskom, bogata bibliografija'"· Ona nam prišteđuje da ne počinjemo s primjerima - što je zlato u grumenu, zlatna žica, čisto zlato. zlatna rudača, rafiniranje. Mi se bavimo povijE"šću, a čovjek se u svakoj etapi tehnološkog razvoja suočava s novim problemima. Postepeno ćemo se sa svim tim bolje upoznati. Ali je korisno. za usporedbu, da se znaju neke činjenice. Treba shvatiti odnose, koji su 1905. začudili statističara De Fouillea do tog trenutka. sve zlato iskopano iz zemlje moglo se staviti u kocku sa stranicom od 10 m. Slična kocka, napravljena od sveg raspoloživog zlata u Evropi 1500. godine. otkada zapravo i počinje naše istraživanje, nema stra1' H. Hauser. L'or, Paris 1901; L. dc Launay, L'or m011de, Paris, 1907; V. Forbin, L'or dans te monde, Paris Lcpidi. L'or, Paris 1958. Posljednja je knjiga (i7.d . . .que 176) dubra !ito se ti~e tehnologije i geografije, ali J)O\-rAna nomskim i po\·ijesnim aspektima.

dan& le liNI: J. sals-je••, u eko-

ZLA'l'O l NOVAC U 1'0\"IJESTI

25

nicu veću od 2 m (8 m=1). To znači da su i relativno mal~. otkrića. i rel~tiv.l?o slabe transakcije na početku pOVIJesti kOJU mi sliJedimo, mogle poremetiti tržište zlatom. A to isto znači da se problem zlata nikada ne smije brkati s problemom novca. Zlato nikada nije moglo pokriti čitav opticaj. Novac, zapravo, nije ova ili ona materija. To je ne3\o mnogo kompleksnije i apstraktnije. Dugo su ga \Temena ekonomisti definirali ne po onome što jest. nego po onome čemu služi: l) posrednik u razmjeni, dakle, sredstvo plaćanja;

2) jedinica usporedbe između razmijenjenih predmeta, dakle, mjera vrijednosti; 3) eventualno, ako se čuva, i rezerva vrijednosti. Kasnije je ova definicija bila osporavana. Novac može funkcionirati kao sredstvo plaćanja, a da ne služi općenito u ostale svrhe. I jedan ekonomist kao Robertson predložio je da se novcem naziva sve ono što se uopće prihvaća kao sredstvo plaća nja. Medutim, novac ima i druge funkcije: Keynes je inzistirao na njegovoj »isplativosti« (posjedovali gotov, isplativ novac, udobnost je koja se plaća). Naposljetku. Jean Marchal nije oklijevao nedavno u jednoj knjizi definirati novac kao kupovnu moć usporedivu s ekonomskim snagama i kao instrument vladine politike.

Pravovjerni ekonomisti 19. stoljeća grozili su se takve definicije, ali historičar u prošlosti pronalazi sve ove funkciie novca, što uključuje, izuzetno. i definiciju novca kao instrumenta u rukama vlasti. Ali, treba se podsjetiti da smo »novcem« nazvali tri prilično različite stvari: a) Novac-predmet-roba: predmet koji po svom sastavu težini. ima na svakom mjestu ostvarivu trgovačk~ vrijednost. Dugo se vremena ~rihvaćalo ~a je to jedini pravi novac, uloga podloge 1 rezerve VriJednosti omogućavala je opću trgovačku usp~re~~u. Danas je ideja o novcu-robi umnogome IZmiJenjena. Da bismo 'to lakše shvatili, prisjetimo se vre-

26

PIERRE VILAR

mena talijanskih i flamanskih mjenjača koji broje svoje dukate. Vlastita novčana bilanca bila je za mjenjača vrhovni kriterij. Svaka skupocjena roba. koja se ne može pokvariti, djeljiva na jednake dijelove (»trošiva«), mogla je igrati ulogu novca-robe. Na primjer, papar. Ali, zlato je ovdje bilo novac u pravom smislu riječi. b) Papirnati novac ili »povjerbeni« novac. To je znak koji dobivamo za određenu vrijednost, iako znamo da po toj vrijednosti neće biti svugdje »prodavljiV«. Ipak se, prirodno, naš »papirnati novac~~, iako bez prave »apsolutne vrijednosti~..:, prihvaća već prema apoenu. Ali, papirnati novac nije usamljen. Naši želoni, a prije 1914. i sitni novac, umjesto velikih vrijednosti, »dolaze« na vrijednost predmeta-robe. Sav taj novac je »povjerbeni«, jer duguje svoju platežnu sposobnost odluci vlasti i zadržava ga u onoj mjeri u kojoj stanovništvo vjeruje u mogućnost da ga naplati od vlasti što ga je emitirala (slučaj novca konvertibilnog« u zlato). Ili, u stabilnost kupovne moći koju taj novac predstavlja (ako on nije »konvertibilan« u zlato). Ako je kupovna moć sve manja i ako se taj novac ne može odbaciti legalnim putem, nastojat će se zadržati prednost pred drugom robom - cijene će rasti, i to je začarani krug inflacije. Dakle, ove ocjene vrijede za današnji novac. ali se mogu primijeniti na ono što se drugim riječima zove »novac u opticaju«, u kojem se ne provjerava sadržaj metala, ukoliko ekonomska situacija ne stvara i suviše veliku razliku između njegove kupovne moći i ...jakog« novca, odnosno, međunarodno priznatog novca-robe. Mnogobrojnost novca u opticaju (pokatkada 80 u Francuskoj 17. stoljeća) i ignorancija potrošača dovodi do toga da »novac u opticaju •• nema više ...apsolutnu vrijednost« kao ni žetoni. pa čak ni kao velike novčanice. Taj povjerbeni (fiducijarni) aspekt opticaja u prošlim vremenima (mnogi priručnici ga uporno nazivaju »metalnim«, što bi nas trebalo uvjeriti da je

ZLATO I NOVAC U POVIJE:S'fl

27

to dobro definiran novac-roba) objašnjava kako su u 14. ~i 17. st?ljeću mogli upoznati ~inflaciju .. slič nu nasem papll'natom novcu. Mali mlin za kovanje bakrenjaka bio je često isto tako rasipan i nerazuman kao i suvremena »-ploča za novčanice-«. e) Novac po imenu (nominalan, obračunski novac) izraz je vrijednosti koji ne odgovara nijednoj pravoj vrijednosti. On ima samo jednu klasičnu ulogu, a to je »mjera vrijednosti«. Sistem se razvija iz sačuvanih običaja kada jedan novčani sistem nestane. U početku, jedna .. funta .. bila je teška funtu srebra. Ta je jedinica postala suviše velika, pa je napuštena, ali se ime ••funta« nastavilo davati jedinici cijene. Došlo je do paradoksa da unca srebra može vrijediti više »funti«, iako kao jedinica za težinu »funta« sadrži više ~~unci«, To označava i nepovezanost između not:ca-mjere i novca-predmeta.

Tokom stoljeća u Francuskoj je (a i drugdje) sva roba procjenjivana u funtama - iako nijedno efektivno sredstvo plaćanja (osim u rijetkim trenucima) nije imalo tu vrijednost. To pretpostavlja da se u svakoj isplati procjenjuje u funtama i u dijelovima funte (sui, denari), kao i roba što se razmjenjuje, i kao, konačno, i novac u opticaju koji služi da se isplata izvrši (u vrlo različitim apoenima). Zahvaljujući tome, još lakše nego li danas, vlast je ~~manipulirala« novcem. Bilo je dovoljno, od danas na sutra izmijenit~ odlukom vlasti, službeni odnos između ~~obračunskog novca<~ kojim su se mje. rile sve cijene, i novca u opticaju. Tako, nekoć kao i danas, monetarni problem1 nastaju u igri između tri vrste novca: nominalni novac (novac-mjera); papirnati novac (novac svakodnevnog plaćanja), te novac-roba (predmet međuna rode razmjene). Jasno· je da je pitanje novca različito od pitanja zlata. oni se mnogo i ne miješaju, kao u 19. stoljeću (1815-1914), ali i tu ima iznimaka (pozn.~ ta inflacija za secesionističkih ratova, devalvaCIJa španjolske pesete 1898). Treba li još dodati da op-

28

PIERRE VILAR

ća

upotreba zlata ne isključuje »bimetalističke« sisteme (službena upotreba srebra), koji ne nestaju padom relativne vrijednosti srebra krajem 19, stoljeća.

Usprkos tome, pitanje novca i pitanje zlata oduvijek su bili povezani, jer je zlato oduvijek bilo novac - najpodatnija roba u ograničenom volumenu, i isto tako, uobičajeno sredstvo međunarodnih plaćanja koje rješava deficit jedne zemlje u razmjeni sa drugom. Zato je indikativna vrijednost kretanja zlata. jer je ono povezano s privrednom situacijom zemlje i toga vremena. Da li je i danas zlato prisutno u svijetu? O tome se diskutira, Ali, razjasniti aktualnost nečeg kroz vrlo dugu povijest, to je uloga povijesnog duha, to je zadatak historičara,

II

VELIKA RAZDOBLJA MONETARNE POVIJESTI: ZAPA2ANJA O PRIMITIVNIM FAZAMA I O ANTICI

U ovoj knjizi nećemo ispričati povijest zlata i novca od njihova nastanka, nego ćemo se prisjetiti nekih činjenica i savjetovati ponešto korisno, kako bi se shvatili kasniji događaji. N ećemo se vraćati ni na nakon Aristotela ldasičan problem koji su antički teolozi i ekonomisti rado nazivali »rođenjem« ili »pojavom« novca. Naime, takav oblik uvoda obično se sastoji od navođe nja razloga zbog kojih smatramo da se novac pokazao korisnim. Ono što nas zanima jeste stvarni, povijesni aspekt te pojave, jer se u njoj iskazuje kompleksan i vrlo poučan sociološki proces.

I. O NOVCU U PRIMITIVNIM DRUSTVIMA

FranGois Simiand je 1934. u Annales sociologiques objavio članak naslovljen »Novac, društvena realnost«, a uslijedio je nakon jedne diskusije ekonomista i sociologa o novcu. Budući da je FranGois Simiand kao čovjek svoje generacije više razmišljao o povijesti cljena i novca, treba obratiti pažnju na tu vrstu zaključaka na kraju njegove rasprave. On smatra, naime, da je novac prije društveni nego li ekonomski fenomen .. da je na neki na~in mit, općedruštveno vjerovanJe, a ne roba kao bilo

30

PIERRE VILAR

što drugo, čak i ako postoji u obliku ;predmeta (npr. komad zlata). Marcel Mauss potvrđuje Simiandov stav napominjući da je novac fetiš, te da kod nekih Indijanaca ili Polinezijaca novac nosi ime božanstva. Stoga će novac izražavati globalni odnos između pojedinca i društva, očekivanje pojedinca od društva. Možemo se zadržati na ovim tvrdnjama: l) Prijelaz sa trampe na novčanu ekonomiju nije rezultat jednostavne ekonomske računice - komotnosti~ nego puno složeniji sociološki fenomen. 2) Da, kada dođe do kontakata dva društva na različitim stupnjevima razvoja, ona nemaju zajedničku koncepciju novca, ni »vrijednosti« (otuda iznenađenje španjolskih »istraživača« kada su im Indijanci s Otoka davali zlato u zamjenu za tričarije). Nasuprot tome, ne smije se iz ovoga zaključi vati da je novac čist psihološki fenomen, neovisan o ekonomskim zakonitostima. Istina je to samo u jednom trenutku razmjene između dvaju različitih društava. Ali, kada se razmjena nastavi, novcu se mora odrediti vrijednosni odnos. Isto tako, u nekoj nacionalnoj ekonomiji povjerenje društva u novac je psihološki utemeljeno, ali ravnoteža između kupovne moći tog novca i medunarodnog sistema cijena ne ovisi samo o toj psihologiji. Il. O KOEGZISTENCIJI RAZVIJENIH NOVCANIH EKONOMIJA I EKONOMIJA U KOJIMA JE ULOGA NOVCA SLABA ILI NIKAKVA

Da bi se počeo koristiti novac u pravom smislu potrebno je ponajprije stvoriti mogućnost op{:e. višestruke usporedbe između proizvoda. Ona bi mogla dati priznatu prosječnu vrijednost u razmjeni. »prirodnu~~ cijenu, kako bi rekli klasici. izrecivu u .iC'Clinstvenoj mjeri. Drugim riječima, potrebna je trgol'ina. Iako je dvojbeno da li je ikada bilo ekonomije ...bez razmjene~( (o izrazima »naturalna privreda.( i .. zatvorena ekonomija« mnogo se raspravlja). mogle su postojati privrede »bez tržišta« (u riječi.

ZLATO l NOVAC U POVIJESTI

31

ekonomskom smislu riječi, odnosno, bez slobodnog i stalnog uspoređivanja proizvoda). Na. pri.mjer, pretkolumbovska društva, posebno Inke, nisu Imala novac u pravom smislu. Složen sust_av obračuna sjedinjavao je individualnu proizvodn]u, rad kao tlaku, te državno prikupljanje robe i njezinu redistribuciju. Nije bilo ni tržišta ni novca. pa su zato postojale ogromne količine plemenitih metala. Tako njihovo postojanje ne prouzročuje automatski i njihovu upotrebu kao novca. Jedno od naših prvih razmatranja bit će i rezultati kontakata između društava bez novca i španjolskih osvajača, za koje je kovno zlato bilo simbol posvemašnjeg bogatstva. Ali, vidjet ćemo da se društvo može razviti do relativno visokog stupnja, a da obilje zlata u n.iemu ne stvori trgovački život. Analogan tome, ako ne identičan. jest i slučaj starog Egipta. Drugi primjer: u blizini rimskog svijeta, koji je imao gotovo moderan monetarni sistem, Germani su živjeli bez novca, ili ga, u najmanju ruku, nisu kovali (naravno, ne priznajemo komadima metala službenu ulogu sredstva plaćanja i mjere vri.iednosti). Primjećujemo da su galski i iberijski svijet. pod jačim grčkim i feničkim utjecajem, sami kovali novac. U germanskom svijetu riječ vieh znači istodobno i ,.,.stoka~< i ).bogatstvo«, kao što pecus (lat. ovca) prethodi pecunia (lat. imutak, novac). To je zbog toga što je grlo stoke (krava, vol) bilo dugo. vremena mjera vrijednosti (točka usporedbe sa svtm. drugim proizvodima). Neki primitivni novci imaJU na sebi zbog toga glavu vola. Drugi (u Kini) zadržava: ju oblik predmeta. Svaki je proizvod mogao Jma_tl tu ulogu jedinice vrijednosti. Kromka 12. sto_JJeca govori 0 stanovnicima otoka Rugen u Balhckom moru: »Nemaju novac, niti se običavaju- n._.iif!l~ ·služiti ~ri kupovanju. Ako žele nabaviti ~ešto na tr;~:mci,. pretva~a;~ cijenu u lanene tkanine. Zlata 1 srebr:'l d~c~paJu se ~lJac knm. i1i ga dnbiju za ntkup zatvoremka _111. ~a. drugi n~ čin. a od n.iih prave svojim ženama nakit tlt Ih nagomiJa\·aju u riznicama svojih hl'amova ...

32

PIERRE VILAH

Marc Bloch citira taj tekst i dodaje: to je arhaizam. U 12. stoljeću, to je očigledno arhaizam. Ali to je i primjer da usprkos vanjskim kontaktima i postojanju lokalnog tržišta, te prisutnosti plemenitih metala, ne daje njima samima funkciju novca. Tako je razvitak prema klasičnim monetarnim oblicima polagan i nejednak. Masa, upotreba i opticaj novca ovise u isto vrijeme o razvojnom stupnju privrede i o strukturi društva. Posljednji primjer: pronašao sam već u modernoj Evropi, u katalonskim Pi"inejima, čak oko 1760, mala, lokalna područja koja žive u ekonomiji s tako malo novca da. seljaci odlaze u dućan s vrećom žita da bi platili svoje nabavke. Zaključak: kroz sva povijesna razdoblja, nalazimo zone koje se opiru opticaju novca. Taj otpor može čak biti i svjestan, jer se tome protive oni koji iskorištavaju takav društveni sistem, a opticaj novca bi mogao narušiti njegove osnove. Kada se shematski govori o »prijelazu iz feudalizma u kapitalizam.. , jedan od ključnih činilaca je ovaj: prijelaz iz sustava društvenih odnosa gdje je fenomen novca drugorazredan i podređen, u drugi sustav društvenih odnosa gdje novac (u najširem smislu) igra glavnu ulogu. Stoga,. pozor: kada govorimo o utjecaju zlata ili plemenitih metala, nikada ne smijemo zaboraviti da prodiranje tih metala u sve kanale razmjene nekog društvenog sistema nije jednostavan proces. Treba uvijek utvrditi kakve granice država nameće društvu na utjecaj opticaja metala. Ill. ETAPE U EVOLUCIJI PREMA METALNOM NOVCU

Zlato je bilo dobro poznato i obradivano davno u prethistoriji, ali nije bilo i prvi materijal upotrijebljen kao novac. Pronalaženo je u čistom stanju, spremno za kovanje, lijepo. sjajno, i služilo je prvenstveno za ukrašavanje. Srebra i bakra bilo je više. ali ih je bilo teže dobiti i obrađivati. pa su


33

u početku bil~ _cjenjeniji u odnosu na zlato nego li dana~. Konstlh su se kao novac prije zlata i više od nJega. Međutim, što podrazumijevamo pod novcem u istočnjačkim carstvima, u antičkim društvima Mediterana, ili čak u Kini u trećem mileniju? _Pogledajmo primjer Mezopotamije: ječam je služ1o kao jedinica vrijednosti, baš kao i zlato ili srebro. Stoga su u palačama i hramovima postojale težine i mjere, legalne i garantirane, koje su služile kao usporedive vrijednosti. Uočavamo između različitih mjera razlike u relativnoj vrijednosti. Na primjer, u kratkom roku, slaba žetva može uzrokovati da se količina ječma koja odgovara nekoj težini srebra smanji za polovicu (to znači da je cijena ječma, izražena u srebru, porasla za 100°/1 ~> a to je karakteristično u antici za dobro poznati, brzi rast cijena poljoprivrednih proizvoda). Na duže vrijeme uočavamo promjene koje ekonomisti nazivaju bimetallic ratio, odnosno, vrijednosni odnos između zlata i srebra: on je 9:1 oko 2700. pr.n.e., 6:1 oko 1800, za Ham ura bija, i 12:1 u 6. stoljeću pr. n.e. Tako su se ti odnosi mijenjali i u najstarija VJ-emena. Cak i ako su izvagane šipke služile kao platežno sredstvo, to je bilo samo u izuzetnim sluča jevima. Oni nisu bili ni svakodnevni, ni uobičajeni. Posebice, ako je srebro moglo služiti za unutrašnja plaćanja, manje količine još rjeđeg metala - zlata, bili su rezervirani za vanjska (danas bismo rekli »međunarodna«). Tako Hamurabijeva država sa zlatnim šipkama u podrumima palače (to zlato služi za međunarodna plaćanja} nagovještava neke od suvremenih pojava: naše državne banke. Nasuprot tome. mnogo je novca u opticaju, iako etatistički sistein u Egiptu, Asiriji, Kini, nastoi! svesti ulogu tog unutrašnjeg novca na nulu, bas kao i Inke. Na obalama Mediterana prijeđena je jedna etapa: u Troji, na Kreti, z~tim ~.Mi~eni ~ok? 1500. g. pr.n.e.) nalazim~: ~mJesto .S'~ki, pecat!rane metalne pločice, shcmJe danasn]Im kovamcama.

PIERRE VILAR

34

Ali prekretnica nastupa onda kada se neki lik na metalnom novcu i daje garanciju ili zajednice ili vladara, jer ta garancija dozvoljava da kovanica služi kao određena vrijednost. Nepotrebno ju je mjeriti ili izražavati njezinu »Vrijednost« (odnosno, proporciju finog metala i legure), a to se oduvijek radilo sa šipkama. Pojava tog pravog novca datira iz kraja 7. i početka 6. stoljeća pr.n.e. Počelo je u grčkim maloazijskim gradovima, zatim u Grčkoj (kovanje srebra), pa u Lidiji, gdje se ponajviše kuje elektrum (smjesa zlato-srebro), a za vladavine Kreza zlato: ime Kreza. Giga, rijeke Paktola govore o legendarnim sjećanjima na te novine. Zaključimo: l. novac u pravom smislu riječi pojavio se kasno; 2. novac se javio na trgovačkim rubo\·ima antičkog svijeta, a ne u unutrašnjosti velikih država; 3. trgovina stvara novac, više nego li što novac stvara trgovinu. ~~oUsne«

IV. PLEMENITI METALI. PRIJE NEGO STO POSTAJU NOVAC, PREDMET SU PRESTIZA I TEZAURIZACIJE

Time se u mašti ljudi vrijednost novca poveali se tokom vremena i protivi njegovim ekonomskim mo~ućnostima, ograničavajući njegov opticaj. To se nije događalo samo u antičko doba. U suvremenom svijetu, na Istoku! na Dalekom istoku, kupuju se zlato i srebro u zamjenu za robu, i onda sc ili tezauriraju kao luksuzni predmeti ili skrivaju. U antici i u srednjem vijeku, ta pojava ima kao svoju reakciju brzo stavljanje u opticaj tako spremljenog metala. To se događa u Egiptu počet kom l. tisućljeća pr.n.e. nakon vala pljački trezora i grobnica. Novi je talas krenuo, čak i sistematskih kopanja, s arapskim osvajanjem Egipta. Treba znati da je u Tutankamonovoj grobnici, otvorenoj 1922, pronađeno dva puta više zlata nego što ga je imala kraljevska banka Egipta u to doba.

ćava.

ZLATO l NOVAC U POV[JES'ri

35

U _antici, jedan takav pronalazak mogao je potresti trzJšte zlatom . .. Cešće su raz~·H:>šenje trezora prouzročili ratovi: mo~e. se .usporediti ~leksandrovo osvajanje PerziJe ! s!'an]olsko Amenke, kao i posljedice tadašnjih selidbi blaga. · . Kasnije su rimska osvajanja helenističkih kral]evstav~ donijela novu podjelu bogatstava, ovaj puta u konst evropskog Zapada . . Z~ato je bilo rijetko (1500 - podsjetimo se _ 8 m-') 1 nastojalo se tezaurirati. Događalo se da neekon.omska zbivanja (što ne znači i slučajna) imaju u nJegovoj proizvodnji istu toliku važnost kao i ~vjeti proizvodnje u užem smislu (rudnici, nalazista ... ). V. ZAVRSNA ZAPAZANJA

Veliki ekonomist J. M. Keynes napisao je u djelu Treatise on money (historičar smatra nepromišljeno): •>Ova knjiga želi pokazati kako se bogatstvo naroda postiže ne inflacijom prihoda, nego inflacijom profita, kada cijene porastu više od troškova.-c~ »Bio bi to fascinantan zadatak ponovo napisati ekonomsku povijest u svjetlu ovih ideja, od najstarijih vremena. Da se zapitamo kako su stare civilizacije Sumera i Egipta p1·onašle stimulans u zlatu Arabije ili bakru Afrike, koji su, budući da su bili kovni, ostavili za sobom trag profita po putovima svog širenja - između Mediterana i Perzijskog zaljeva, a bez sumnje i još mnogo dalje. U kojoj je mjeri veličina Atene zavisila od laurionskih rudnika srebra? Nije kovni metal bio realnije bogatstvo od drugih stvari, nego je njegov učinak na cijene bio poticanje profita. Koliko je Aleksandrova dioba perzijskih rezervi, rezervi koje su predstavljale prikupljeno bogatstvo mnogih pro§lih stoljeća u trezorima carstava-prethodnika, koliko je ono, dakle. odgovorno za ekonomski napredak mediteranskog bazena? Kartaga je pokušala, a Rim uspio ubrati plodove (nakon Hanibalova zauzeća rudnilta Sierra Morene). Da li je koincidencija da su propadanje i pad .Rima istovremeni najdužoj i najtežoj inflaciji koju poznaJemo?

36

PIERRE VILAR

Da li je dugo srednjovjekovno mrtvilo bilo jo.š nemino\·nije zbog nedostatka plemenitih metala nego li zbog redovništva i barbarskih provala ?«20

Ovim su mislima plemeniti metali prikazani prvenstveno kao stimulans, pojavljuju se zatim kao e1ement o kojem ovisi veličina Atene, ~~odgovorni« su za uspon Rima, a njihovom odsutnošću tumači se ekonomska kriza srednjega vijeka. Međutim, jedno je >>Stimulans«, a drugo >>UZrak«, Ako priliv zlata stimulira, treba li onda smatrati da je ranosrednjovjekovnoj krizi uzrok nepostojanje zaLiha zlata? Sto označava, uostalom, izraz .. nedostatak monetarnih metala u srednjem vijeku«? Uzrok ili posljedicu? Naposljetku, da bismo razlikovali »inflaciju prihoda<< (slučaj nekih Aleksandrovih generala i Rima) od »inflacije profita« (hipotetički je stvaraju rastom cijena >>poduzetnici« tog vremena), ne treba li poznavati cjelokupni ekonomski život: cii(•ne, nadnice, aktivno stanovništvo~ radno vrijeme. ulogu tezaurizacij e ... ? Pridodajmo da Keynesov poziv na >)ponovno pisanje.. ekonomske povijesti iz perspektive plemenitih metala stiže malo prekasno: Spanjolci su tu već učinili u 16. (Saravia de La Calle), Englezi u 18. stoljeću (Hume i učenici). Marx im 1859. predbacuje u Prilogu kriliici političke ekonomije: »Potpuno su neumesna ukazivanja, koja su voleli da Humovi učenici, na porast cena u starom Rimu usled osvajanja Makedonije, Egipta i Male Azije.. . Humu, kao i svim ostalim piscima XVIII veita, nedostajao je materijal potreban za detaljno razmatranje novčanog opticaja: s jedne strane, prečišćena istorija robnih cena, a, s druge strane, zvanična i kontinuelna statistika o povećanju i smanjenju prometnog medijuma, priliva i odliva plemenitih metala itd ... «

čine

Ovo je i najbolja pouka za našu metodu. Prije nego što govorimo o »posljedicama..c kretanja zlata po svijetu, treba ponajprije naučiti promatrati ta 20 John Maynard Keynes, A treatlse on money (Fasprava o novcu), London uno, tom 2, 150.


37

kretanja, te ih postaviti u odnos prema drugim ekonomskim pojavama, Treba izbjegavati jednostavni »monetarizam ... , blistave fraze o »basnoslovnom metalu«, Sve što smo rekli potvrđuje da se metal može, ali i ne mora pretvoriti u monetarni činilac. To ne znači da zlato nije eventualno važan ekonomski činilac, Međutim, njegova upotreba ovisi o čitavom društvenom razvoju u koji se uklapa priliv zlata,

III

VELIKA RAZDOBLJA MONETARNE POVIJESTI: ZAPAŽANJA O SREDNJEM VIJEKU

1. RANI SREDNJI VIJEK: KRIZA KRSCANSKOG ZAPADA l MUSLIMANSKO ZLATO

Pitamo se: kako teku zbivanja. koji im je smisao, što se mijenja i zašto? Situacija u 4.

stoljeću

U doba Konstantina, nakon reformi provedenih u Carstvu, monetarna je situacija jasna, slična današnjoj: novčano je jedinstvo činjenica, kao ~~masiv no zlato• (u smislu visokog postotka). To je aureus solidus nummus, ili solidus, »zlatni su..<, prethodnik našeg mnogo skromnijeg ~>sua«. Sadržavao je 4,48 g finog zlata (otprilike službena vrijednost 5 dolara 1960. godine). Postoji i vrijednost od 1/2 sua, isto kao i od 1/3 (trien). Postoji i srebrni i ·bakreni novac koji ima standardnu \Tijednost prema zlatnom. Sve nalikuje najboljim monetarnim sistemima 19. stoljeća.

Barbarske provale i monetarna kriza Sva su mala barbarska kraljevstva u želji da budu nasljednici Carstva kovala zlatni solid. :\leđutim, ubrzo su ga kovala sve manje i manje. Kovani su prije trieni nego pravi solidi, jer se sve vi~e ispomagalo različitim smjesama. To označava S\'oe manju potrebu za velikim novcem, te zlato posta j e


39

sve rjeđe i skuplje. Ukratko, trećina solida trieni koji za Konstantina sadržavaju 1,51 g zlata, 'nisu g,; za .~arla V~likog imali više od 0,39 g. Nakon Karla kOJI reformira monetarni sistem prestalo se sa kovanjem zla tnog novca. '

9-13.

stoljeće,

opticaj srebra

Barbarska kraljevstva nisu imala dovoljno autoriteta da bi njihov bakreni novac zadobio opće povjerenje: obaveze su se izvršavale tlakom, pa nij e ni bilo prijeke potrebe za sitnim novcem. Novac se upotrebljavao u većim poslovima, a srebrni dinar je postao novčana jedinica par excellence. U principu, vrijedio je 1112 zlatnog sua, a ovaj je vrijedio 1120 funte srebra (otuda i budući odnos: l funta = 20 sua; l su = 12 dinara). S druge strane, srebrni je dinar sadržavao sve manje i manje srebra: u doba Filipa Augusta (1180-1222), samo 27°/o od onog za vrijeme Karla. Za čitavo to vrijeme, u zapadnoj se Evropi ne kuje zlatni novac (osim nekih iznimki koje ćemo navesti). Male su unutrašnje transakcije, i račune se nastoji izravnati kompenzacijama, bez trošenja novca.

Bizantski i muslimanski svijet: područje zlata" Zlato je. čak i u doba procvata Rimskog Carstva, otjecalo sa Zapada na Istok, jer se tamo kupovala luksuzna roba (svila, mirodije). Državne blagajne Lagida i Seleukida opljačkali su ':imljani. ali se taj novac trgovačkim putovima vratiO odakle Je i došao. Bizant je imao sličnih problema sa sas~ni?skom Perzijom, koja je tezaurirala zlato, a u optica] stavljala srebro. 21 usporedi, za shvaćanje te pojave, članak, na žalo•;t: pokojnog Mauricea Lombarda: .. L'ol" musulman du vie au XI e sll'cl~« (Muslimansko zlato ocl 6-11. stoljeća), Annales (E. S. C.), Paa·as, 19-17, 1-13-160.

40

PIERRE VILAR

Medutim, novac koji su akumulirali gradovi na Istoku, eksploatacija nubijskih rudnika (Gornji Egipat), te vlast nad Malom Azijom i Egiptom, omogućili su Bizantu da održi »zlatni solid« na svojoj prvotnoj vrijednosti (72 sua za funtu zlata). Solid je ostao - na grčkom nomizma - novac u svojoj punoj vrijednosti. Od 640. godine muslimani jednu za drugom napadaju Perziju, Siriju, Egipat, Mezopotamiju, zatim, Magreb, Spanjolsku, južnu Italiju. Kalif Abd-el-Malik dao je 694. godine kovati zlatni novac po uzoru na ~~solidus«, ali s islamskim natpisima (citati iz Kurana). Taj muslimanski »dinar~~ (zajedno s manjom~ srebrnom jedinicom - dirhemom) otada konkurira »besantu« (zapadni naziv za bizantski »Solid«). Ali, na Zapadu se taj »-dinar« često naziva »mancus•• (rije-č nejasnog podrijetla, čini se da pot j eče od manqoucha, gravirana kovanica, s utisnutim lijepim slovima - izgleda da je ljepota tih slova donijela prestiž muslimanskom novcu). Kada se muslimanski svijet raspao na više kalifata, zlato sc kovalo u Cm·dobi, Kairu, kao i u Bagdadu. Otkuda je dolazilo muslimansko zlato? Prvo. porijeklo mu je izvan ekonomsko: pljačka perzijskih riznica, sirijskih crkava, egipatskih grobnica. Drugo, tu su nubijski rudnici. Naposljetku, kao treće. ~·karavansko zlato«. zlato u zrnima koje dolazi sa sudanskih i ganskih rijeka, preko Sahare. u Magreb i Egipat. Ovo je zlato ponajviše služilo za izradu novca Almoravidima, marokanskim osvajačima Spanjolske. Njihov morabati postat će moravedi, što će kasnije biti obračunska jedinica u Kastilji. Dugo je vremena to zlato moglo kružiti Sredozemljem, jer su muslimani zauzeli obale Spanjolske. Baleare, Siciliju, južnu Italiju. Tako se i dalje mogu pratiti stari putovi razmjene zlata za luksuznu robu Istoka. sa zapada na istok Sredozemlja. I barbarski se zapad sam uključuje u ovaj novč~ni i trgovački promet. Tu muslimani kupuju kositar. oružje, krzno, ponajviše robove. Ali sc musli-

ZLATO l NOVAC U PO\"IJESTI

41

f!lansko zlato s k?jim se ove kupovine plaćaju, vrac~ brzo, preko B1zanta, na Istok. Kupuje se skupoCJena roba za vladajuću klasu (crkve, feudalci). Ta je trgovina išla u dva pravca: talijanski put (kojim su se <;>bogatili Amalfi na jugu i Venecija na sjeveru), 1 put preko stepa - preko Skandinavije na Crno more. Tako se zlato vrtilo oko evropskog kontinenta, a da ne bi u njega gotovo ni ušlo.

Siromaštvo zlatom .feudalne Evrope. Koji su tome razlozi? l) Izvozi se zlato, a zauzvrat dobivaju skupocjene robe: nastavljaju se raskošne kupovine. 2) Evropu pljačkaju, ponajviše Normani. To dokazuje bogatstvo skandinavskih muzeja zlatnim predmetima. 3) Zlato se tezaurira, ponajprije u crkvama (ono služi kao rezerva, prodaje se ili zalaže za izuzetne potrebe). 4) Tu je i vrlo jednostavan razlog: Evropa ne proizvodi zlato, ili ga proizvodi vrlo malo. Marc Bloch kaže: Evropa je bila ))osuđena<< da zlato traži vrlo daleko, da postane osvajač (16. stoljeće). Ali, nemojmo se suviše uzdati u takvo rasuđivanje. Keynes je napisao da tamo gdje ima zlata. tamo je i bogatstvo, civilizacija. Ako dodamo: a tamo gdje ga nema, tamo ima napretka, jer se zlato traži, pa tako iz ovakvih uopćavanja izlazimo s nekim rezultatima. Podsjetimo se na jednostavan reciprocitet ekonomije i monetarne situacije: nedostatak novca potakao je ekonomsku aktivnost na Zapadu. Međuti"?, taj nedostatak objašnjavaju i minimalna gustoc~ naseljenosti, plaćanja na isti način (rad-tlaka). bas kao i loše komunikacije. Dokaz je tome mnogo ko':nica za malo novaca. Cirkuliranje novca posta.1e lokalni fenomen. Dakle, zlato je. već smo rekli. opći inc;trument plaćanja velike trgovine (»međunarod ne« bi bio anahronizam). U toi velikoj trgovini, od 9-13. stolj<;ća. ako se zlato upotrebl,iava, ono sa Zapada odlazi. ah se na njega više ne vraća. Da je Zapad više prodavao

42

PIERRE

VIL.~R

nego što je kupovao, sačuvao bi ili privukao zlato, a ne bi ga gubio. To je problem nepovoljne »trgovačke ravnoteže«. Cak se i proizvodnja zlata u Evropi možda zaustavlja prije zbog nepostojanja potreba nego li iz nemogućnosti. Ona se zapravo oporavlja nakon 1200 (Alpe, Sleska). Objašnjenje se stoga nalazi u ekonomskoj. demografskoj, društvenoj situaciji na kršćanskom zapadu Evrope: kada je i kako došlo do promjene? Povratak zlatu u zapadnoj Evropi

Gdje i kada se zlato počelo vraćati u zapadnu Evropu? Proučavajući to, vidjet ćemo, vjerojatno, i kako i zašto. Da li je točno da je Evropa srednjega vijeka lišena zlata sve do 1250? Aluzije na »besante<~, na )>mancuse«, ne dokazuju odmah da se njima raspolagalo, ali dokazuju da je bilo potrebe pozivati se na te vrijedne međunarodne valute. Isto kao što se danas (ili jučer!), u zemljama sa slabom valutom, ozbiljni proračuni obavljaju u dolarima. Tako i u 9. i 10. stoljeću dugovi se obračunavaju u •• toliko i toliko mancw~a«, Odnosno, u ekvivalentu od »toliko mancusa«. Pridodaje se: in rem valentem (ili bilo kakav izraz u istom smislu), a to bi značilo - vrijednost naplativa u naturi. Neki se puta to i precizira: u žitu, u sušenoj ribi, u konjima. Međutim. iznos se ipak iskazuje u zlatu - ono nije zaboravljeno. Otkuda su dolazili takvi poticaji? Obično iz zemalja u neposrednim kontaktima s islamom: Spanjolska, južna Italija. Spanjolski su medievisti (Sanchez Albornoz, Valdeavellano) zapazili oko godine 1000. buđenje trgovišta (na primjer, grad Leon), što zahvaljuju blizini muslimanskih bogatstava. Tamo su se kupoval<>. zajedno sa zlatom, i skupocjene tkanine. Kada je »mancus« prestao biti samo teoretski uzorak, odnosno, kada je zlato postalo efektivno


43

sredstvo plaćanja? Proučavajući katalonske km·tulare 10. i ll. stoljeća, svrstavajući podatke kronološkim redom, mogao sam utvrditi vrijeme kada izraz in rem valentem ustupa mjesto frazama koje nesumnjivo pokazuju način plaćanja kao zlato-nov~~r?ba: mancusos de oro cocto, auri puri et leg•tim•, pensatos ad pensum legitimum, itd. Ovakve se fraze pojavljuju krajem 10. stoljeća, a ustaljuju između 1033. i 1048. Odakle dolazi to zlato? Iz kršćanskih pljački koje su uslijedile nakon muslimanskih; od poreza (paria) nametnutih muslimanima, od prodaje robova muslimanima, a to su sve unosni poslovi. · To je i najava novog razdoblja. Mala muslimanska kraljevstva su i dalje bogata: pristaju da plate namete, kupuju robove, ali su vojnički i politički slaba. Kršćanski trijumf - rekonkvista (prekinuta prolaznim muslimanskim uspjesima: dolaskom Almoravida i Almohada) - počeo je istovjetno kao i muslimansko osvajanje - .prijenosom zlata bez ekonomskih osnova. Cujmo Pjesmu o Cidu, koja pjeva o zauzeću Valencije 1094. godine: Kada je Cid osvojio Valenciju i ušao u grad, Tko je mogao izvagati zlato? Tko prebrojati no,·ac'? Cid reče Don Rodrigu: ..Neka se uzme petina!« A plijen u novcu bijaše 30.000 maraka, A tko je mogao izbrojati sav preostali plijen?

Ovo su pjesnička pretjerivanja. Međutim. muslimansko zlato postalo je za kršćane opipljiva realnost. Od 11. stoljeća španjolska su kraljevstva slijedom: l) stavljala u opticaj muslimanski 1.latni novac; 2) kovala zlatnike, oponašajući potajno mushmanski novac koji se svugdje prihvaćao; 3) kovala otvoreno »mancuse~~ (»mancus iz Barcelone~~). u potpunosti mu održavajući oblik, uklju.ču~ući i. citate ~z Kurana· 4) kasnije smatralo se pr!mJeremm zamijeniti Kuran kršć.B.~skim c!tatima, a~i nap~sanima na arapskom (to dokazuje vaz~10st. van ls kog !Zgleda. ~e kog novca da bi postao opcepr~hvacen); 5) na lu aJU. 1175. godine, saznavši da je muslimanska km·mca

44

PI~RRE

VILAR

u MUl·ciji prestala s radom, Alfons VI Kastiljski odlučuje kovati zlatnike sa svojim imenom. To je sko... ro kraj 12. stoljeća. Ipak, obično se govori kako se kovanje zlatnika u Evropi vratilo tek oko 1250. To je i istina: španjolske kovnice zlatnika (isto kao i sicilske Fridrika Il) marginalne su pojave koje na neki način više produžavaju muslimansko prisustvo nego li što najavljuju procvat kršćanske ekonomije. Zapravo, priliv zlata imao je dubok ekonomski smisao - za lo je trebao postojati dubok ekonomski razlog, što znači polet trgovine i proizvodnje, a ne ratničku injekciju. Drugim riječima, povratak zlata u Evropu je kruna dugog unutrašnjeg razvoja. Zapitajmo se zapravo: gdje se oko 1250. uspješno i kontinuirano kov.alo zlato? Marseille je to pravo bez rezultata tražio 1227. godine. Firenza i Genova su 1252. zajedno učinile presudni korak. Perugia kuje zlatnike 1259, Lucea 1273, Milano prije kraja stoljeća, Venecija 1284. Cinjenica jest da velika kraljevstva, Francuska i Engleska, nisu uspjela iskovati svoje zlatnike prije 14. stoljeća. Tako je, nakon Spanjolske i Sicilije - gotovo iznimaka, ekonomski opticaj zlata počeo u mediteranskim gradovima s jakom ekonomijom. Počelo je novo doba. JI. VRHUNAC KRSCANSKOG SREDNJEGA VIJEKA: TRINAESTO I PRVA POLOVINA CETRNAESTOG STOLJECA

Kovanje zlatnika u Firenzi i Genovi je potvrda razvoja, a ne njegov početak. To je 'kruna oporavka Evrope od ll. stoljeća (godina 1000. nije početak, nego prikladan datum, kada su oporavak već suvremenici osjetili). Ne zaboravimo: od 6-14. sloljeća evropsko se stanovništvo povećalo za 2,7 puta, prema nekim autorima možda čak 3, 7 - tx~ci mo 3 puta. To odgovara tempu krčenja šuma i poboljšanjima u zemljoradnji. Feudalni sistem se usavršr~.va, i približava se maksimalnoj efikasnosti. Os-

ZLATO I NOVAC U PO\"I,JESTI

45

ni~.aju se sajmo~~· gradovi napreduju. Kršćanski je

SVIJet u ekspanziJI (Spanjolska, križarski ratovi, leutonski red na sjeveroistoku), a ne više u povlačenju . . . Ov~~vo bogatstvo zbivanja ne može se objasmh J>rihvom zlata. Točke na kojima je taj priliv postoJ~O (rus~e ~tep7, ponovo osvojene španjolske pokraJine), n1su 1 mJesta odakle je krenuo napredak. Zapravo, zlato se vratilo u Evropu kada je bilo privučeno pretezanjem trgovačke ravnoteže, odnosno, jednostavnije rečeno, kada je Evropa više prodavala nego kupovala. Ponajviše su gradovi koji se bave »Uvozom-izvozom.. ubirali plodove cjelokupnog evropskog razvoja: tu se evropski proizvodi zamjenjuju za istoč njačke (Venecija, Genova), a po neki puta i ti gradovi sami proizvode kvalitetnu robu u priličnim količinama (tkanine u Firenci). Za ovako uvećanu trgovinu, iako su mnoga područja od nj-e bila izolirana i hključena, trebalo je kovati i veliki novac: kavan je prvenstveno veliki srebrni novac. Na takvo; su osnovici neki gradovi - na primjer, Barcelona - izgradili snažnu proizvodnju i trgovinu. Međutim, trijumf trgovačkih gradova, ponajprije sredozemnih, potvrđen je usvajanjem među narodno priznatih zlatnika: firentinski florin s ljiljanovim cvijetom, i venecijanski dukat s duždom i sv. Markom, postali su, između 1250. i 1300. godine. »dolari srednjega vijeka.. (izraz Roberta Lopeza), ono što su, do sada, isključivo bili »besanti« ili »·dinari«. Tako je kovanje zlatnika posljedica . ekonomskog razvoja Zapada, a nije mu uzrok (1ako, naravno, postoji međuzavisnost ovih dviju pojava). Kada je jednom učvršćen prestiž fiorina i dukata svi su ih u Evrnpi htjeli oponašati: Francuska. Engieska. aragonsko kraljevstvo. '!'_e velike ~r~ave. rekli smo već - nisu uspjele priJe 14. stolJeca. I zanim! jivo je utvrditi da se cijela Evro~a okrenu~a kovanju zlatnog novca u trenutku kada Je opća kr•-

46

PIERRE \'ILAR

za (i danas nedovoljno istražena, iako potpWlO evidentna) pogodila istodobno i evropsku ekonomiju i stanovništvo. III. 14. i 15. STOLJECE: MONETARNI ASPEKTI EVROPSKE KRIZE

Od gladi 1315-20. do kuge 1348, katastrofe su sc sručile na Evro.pu. Sto se tiče uzroka - oni nisu u domeni novca. Ali. gladi, epidemije, napuštene zemlje, ratovi, utječu na novac. Budući da ima manje kupaca, manje prometa, cijene. određivane ponajviše u zlatu, teže padu. Međutim. budući da postoji manjak radnika (a oni su često plaćani unaprijed), i plaće rastu. Spontana reakcija i velikih i malih država jest da poveća opticaj malih apoena, kvari dobar novac (smanjujući mu vrijednost), da mijenja odnos između nominalne i stvarne vrijednosti novca. Ovakve monetarne manipulacije (odgovaraju današnjoj »inflaciji« koju slijedi »devalvacija••) omogućavaju da se rad plati manje, iako izgleda da se olaća više. da se smanjuje težina dugova, da se konkurira na stranim tržištima zahvaljujući nižim cijenama. Medutim, te su prednosti uvijek trenutač ne. pogotovo ako emisije novca postanu suviše jake. Ovdje nam nije cilj proučavati ovakve >~mani pulacije« (M. Bloch objašnjava njihove modalitete u di el u Esquisse ... - Nacrt ... ). Ostanimo samo na tome da se opća ekonomska kriza izražava kroz unutrašn.ie monetarne krize. Ona ima vrlo zanimljivP društvene (gradske bune) i teoretske aspekte (rađanje monetarne teorije s Nikolom Orezmom. savjetnikom Karla V (1346-1380), ali se time udaljavamo od naše teme - zlata. Ovdje proturječimo onome što je rečeno, jer, nakon 1450, porast broja stanovnika, proizvodnje. krčenja, obara sve cijene u odnosu na zlato. a to je vrlo zahvalno područje istraživanja.


47

Možemo smatrati da nakon 1450. sazrijevaju ok?lnosti koj_? postaju i naš predmet proučavanja: nau~1~, ono sto se zove >"revolucija cijena« u 16. st~l]ecu priprema se od 1450, otkada Portugalci pulUJU u potrazi za afričkim zlatom. . . Izlaganje će slijediti kronološkim redom, po CJelinama: Od 1450-75. do 1500-25: Demografski i ekonomski oporavak evropskog Zapada: krčenja, tehnički pronalasci, ali i tendencija (između 1450. i 1500) pada cijena, ponajviše u odnosu prema zlatu. Ovakvo vrednovanje metala i skupocjene robe treba istraživati. Portugalci su zadobili afričko zlato i otkrili put za Indiju preko Rta Dobre Nade; $panjolci su otkrili Antile i otuda isto tako crpu zlato. Cijene se počinju pokretati, ponajviše u Portugalu i Spanjolskoj. Od 1500-25. do 1598-1630: Uzlet Evrope i revolucija cijena; stvaraju se veze izmedu pojedinih dijelova svjetskog tržišta (Daleki istok, Amerika), promet zlata, srebra (ono količinom postaje osnovna moneta), naposljetku krediti, a s druge strane pojava i napredak nacionalnih ekonomija (merkantilizam). Treba istražiti kako je indirektan priliv skupocjenih metala u kontinentalnu Evropu i u Englesku mogao potaknuti proizvodnju, dok je njihov direktni i golemi priliv ubio španjolsku ekonomiju, a činilo se da ona u početku ima prednost. Od 1598-1630. do 1680-1725: Relativni uzmak u 17. stoljeću, srebro dolazi u Evropu u manjim količinama i postaje skuplje; zlato još i više. Kao i u razdobljima ekonomske depresije u srednjem vijeku pokušat ćemo ustanoviti postoji li odnos, i kakav: između smanjenja privrednih aktiv.~o sti. relativnog pada cijena i monetarn.e ·~efla~.'Je« (vrlo rijetke pojave) .. Trebalo bi ~a. _zblv~nJ.a m]ansirati u prostoru (regwnalne speclf!Cnosll) 1 vremenu (trenutne krize i oporavci).

48

PIERRE \"ILAR

Od 1680-1725. do 1812-1817: ..Polet 18. stoljeća.« u Evropi dobro je poznat. On koincidira s vremenom pojačane eksploatacije, prvenstveno zlata iz Brazila, a zatim i srebra iz Meksika. Od l 726, većina evropskih valuta se ustalila. a cijene, izražene u zlatu ili srebru u porastu su. Poznate su prilično dobro i posljedice (za Francusku v. radove Ernesta Labroussea). Trebalo bi bolje istražiti uzroke tome (odnos kretanja cijena i kolonijalne eksploatacije). Od 1812-1817. do 1914-20: Doba trijumfa industrijskog kapitalizma u Evropi, doba monetarnog povjerenja u zlatnu podlogu (prvo zajedno, a kasnije bez »bimetalizma-« zlato-srebro). Ovo razdoblje, od otprilike 100 godina, dijeli se, međutim, na vremena stagnacije i vremena rasta cijena. Mogu se istraživati odnosi između tih razdoblja i eksploatacije novih rudnika (Kalifornija, Australija, južna Afrika). Od 1914-20. do 1945-1965: Doba svjetskih kriza (ratovi 1914-1918. i 1939-1945, te ekonomska katastrofa 1929), zajedno s monetarnim posljedicama: čini se da u našim mo~etarnim teorijama problem zlata postaje sekundaran. Međutim, neki misle da napuštanje konkretnih robno-novčanih odnosa postaje činilac krize i nesigurnosti.

IV KONJUNKTURA I KRETANJE CIJENA: PROBLEMI RAZDOBLJA 1450-1500 ..

Slijed vrlo dugih perioda privrednog poleta i vrlo dugih perioda privrednog opadanja na evropskom Zapadu (često u suprotnosti sa drugim ekonomskim cjelinama: Istok, Afrika), treba da privuče našu pažnju kako bismo shvatili pojam konjunkture. Ekonomiste je taj problem posebno zanimao između 1920. i 1940, manje u 60-im godinama. kada se mislilo da se ušlo u svijet konjunkturlos, selJsustained (bez konjunktura, koji se sam izdržava). bez nazadovanja. Da su to bili samo pusti sni, postalo je jasnije poslije 1970. Međutim, historičar postavlja pitanja prošlosti, :li. zapravo, razvoju koji nikada nije bio neprekidan, nego je stalno oscilirao. Istraživanje neravnornjernosti razvoja, slijed poleta i nazadovanja. napretka i krize, a uvijek iH prostorno određujući. tražeći opća kretanja u prostoru eto, to bi bilo nno što bismo nazvali promatranje »konjunkture~·. I. KONJUNKTURA KROZ POVIJEST

U najširem smislu riječi, konjunktura bi ~na: čila »skup povezanih činilaca« u koje treba locirati

neki problem ili događaj. ~!sto'7čar, kao čo':'jek od akcije, mora odmah shvatiti sustmu te ~~opce kon-

50

PIERRE VILAR

junkture«, iako i prividno nevažni podaci mogu utjecati na razumijevanje povijesnog trenutka. Primjer: slabost karaktera Luja XVI jest či nilac Francuske revolucije, jer se ona zbog toga i počela odvijati. Međutim, u sretnoj ekonomskoj konjunkturi 1726-1774, ona se nije osječala, ali u krizi 1778-87, koja je 1788-9. dosegla vrhunac, dobila je i tragičan oblik. To je jedan od značajnih rezultata u istraživanjima Ernesta Labroussea. Ona su pokazala da je čak i u potpuno ekonomskim kategorijama (vrijeme poleta, vrijeme teškoća) konjunktura historijski objašnjiva. Ta nas istraživanja potiču da konjunkturu promah·amo preko granica proučavanog područja: mi smo naime, uvijek skloni da tražimo lokalna, unutarnja, neposredna objašnjenja. Ako znamo da takav polet, ili takva kriza imaju sličnosti s nekom pojavom izvan prostora našeg proučavanja. naš se sistem eksplikacije proširuje: »Nema meteorologije unutar vrta!« rekao je F. Simiand. Na taj način otklanjamo i naivnopolitička i voluntaristička objašnjenja: čovjek je oduvijek želio vladati nad ekonomskim zbivanjima. ali ih do danas (»planiranja« su još uvijek nesigurna) nije ukrotio. Ne treba, dakle, pripisivati nekoj ličnosti ili režimu rezultate koji premašuju njihove mogućno sti. U jednoj raspravi nedavno objavljenoj, o Rusiji 1900, često sam pronalazio frazu »Nikola ll je odlučio industrijalizirati Rusiju«. To nameće krivu sliku. Nije da vladar i njegova okolina nisu ništa poduzimali, ali je privlačnost jedne nove zemlje za kapital u fazi općeg razvitka (•konjunktura«) potakla. mnogo prije Nikole II, industrijalizaciju u Rusiji. Uputno je stoga zapitati, pogotovo u općoj historiji (ne samo u ekonomskoj), o globalnim i spontanim ekonomskim tendencijama koje pokreću kompleksne činioce. Pojedinačne odluke ili zakonodavna inicijativa. uvijek su važni, ali njihov smisao, a još više efikasnost. ovise o .... konjunkturi« ili se u nju uklapaju.


51

II. OPASNOSTI I TESKOCE UPOZNAVANJA KONJUNKTURE

Treba imati stila i opreza (pogotovo kada se radi o poi:€tniku). Nikada ne treba istraživati »Zato št.o se to čini lijepim«. Reći: »konjunktura objašnJava to i to«, isto je kao i: »meteorologija objašnj~va. ?!~jU«. Cisti v~balizam. Bolje je ne upotrijeb!b riJec, a pokazati kako razumijemo njeno značenje stavljajući predmet u širi okvir. Zapravo je korisno, ali i teško, upotrebljavati termin »konjunkturalni krug«, na čije značenje podsjećam:

l) Postoje tendencije vrlo dugog trajanja, »stoljetne« (trendovi), zajedničke u najmanju ruku jednom prilično homogenom svijetu: u Evropi, stagnacija 14. stoljeća, polet 16, stagnacija 17, i polet 18. stoljeća. Treba upoznati ove činjenice, ali je potrebno upoznati i mišljenja koja im odriču takav značaj u 'J)rostoru i vremenu. 2) Unutar stoljetnih tTendova postoje, najkasnije od kraja 18. stoljeća, ciklusi od otprilike 50 godina (tzv. »Kondratieffovi«) - 25 godina poleta (Simiandova faza ~~A.... : cijene su općenito visoke) i 25 godina stagnacije cijena, odnosno, pad poleta u poslovima (Simiandova faza »B«). Zato odredimo što bi to značilo oko 25 godina, jer nema nikakve veze s mehanicb:mom. 3) U »dugim razdobljima« nastaju oscilacije poznatije kao »kratki ciklusi« (»Juglarovi«) ili »Unutardecenijski« (Simiand), dugi oko 10 godina: u 19. stoljeću, ·4 ili 5 godina visokih industrijskih cij7na. vrlo povoljno razdoblje za poslovanje, zatim »kriza« koju slijedi »recesija« (nepogodnosti za poslovanje). Prije tih vremena (19. stoljeća) javljao se i (za neke zeffil.ie i kasnije, a danas još za neindu~trijali~irane zemlje) »kratak ciklus cijena•:· Važ':'o Je to sto. se radi o cijenama po!joprivred~1h ~rmzvo~~· a kn~a. umjesto da bude kriza prev~hke.!ndustr~~s~ prmzvodnje, koja vodi snižavanJl:' CIJe~~· o~ItuJe .se u premaloj poljoprivrednoj prmzvodn]l koJa vod1 po-

52

PIEHRE \'ILAR

većanju cijena prehrrambenih proizvoda (strašna za prosječnog potrošača). Ovaj je ciklus određen mogućnošću učestalosti loših godina. Iako vrlo različit od »industrijskih ciklusa..<, ovaj poljoprivredni ima usporedivu periodičnost. 4) Postoje još kraći ciklusi - najjednostamiii

su oni godišnjih doba. Oni nisu zanemarivi. U predindustrijskim društvima »spoj~.. između dvije žetve ima neki puta za posljedicu fatalno povećavanje cijena poljoprivrednih proizvoda. Zbog mnogostrukosti ciklusa i analize konjunkture postaju delikatne. Kada se kaže »dobar period ... , ....}oš period .... , treba precizirati da li se misli na vrlo duge, duge, kratke, vrlo kratke periode. da li se govori o krizi »staroga tipa~.. , ili o industrijskoj. kapitalističkoj krizi. Međutim. sve nas to ne sprečava da se tokom istraživanja ne zapitamo: U k~>kvom smo razdoblju (polet, nazadovanje)? U kojoj fazi? ••A«? »B«? Pogodnosti? Tcškoć'
ZL:\TO I NOVAC U PO\'IJESTI

53

dah za potrošače s pozitivnim posljedicama na demoq~·afskom planu. N e treba, dakle, s visoka sjeći poVIJest na ~~faze napretka<,( i »faze depresije«. Treba razumjeti što to u konkretnom slučaju znači. Posljednja teškoća koja je povezana s našim problemom - zlatom - jest ova: ako su historičari dobro utvrdili posljedice konjunkture, ekonomisti još nisu dali koherentno objašnjenje takvih pojava. a ponajmanje su to učinili za duge konjunkture. Dvije su koncepcije konjunkture koje ovdje val.iR razlikovati: a) Prva se mjeri najočitijim znakovima: rast cijena. blagostanje za jedne, teškoće za druge, ali. u svakom slučaju. poticaj trgovini. poslovanju - obrnuto se događa kada cijene padaju. b) Druga sagledava cjelokupno ekonomsko stan}:.•: stanovništvo. proizvodnju, trgovinu, konkurenciju. ratove. Problem je u slijedećem: da li kretanje cijena rezultira općim razvitkom ili opći razvitak uzrokuje kretanie cijena? Treba ih proučavati u uzajamnom prožimanju. Međutim, što je to zapravo >~ci jena-.? III.

POZNAVAN.JE »CIJENE«: »OPCE KRETANJE ClJENA« l PROBLEM ZLATA

Poznavanje »cijene .. ie samo po sebi kompleksno i zahtijeva razlikovanje kratkog roka, dugog roka. lokalne, nacionalne, internacionalne cijene itd. Prodajna cijena je trenutna cijena nekog proizvoda na jednom mjestu: ovisi o ponudi i potražnji u tom trenutku i na tom mjestu. Srednja cijena tokom više godina označava razinu oko koje se koleba prodajna cijena. Srednja cijena se mijenja i na duži rok (»tendencija .. , trend). Tendencije mogu ovisiti i o posebnim okolnostima u koj ima se dotični proizvod nalazi, na primjer o uv,ietima u procesu proizvodnje. Tehnički napredak u proizvodnji vodi snižavanju cijena (.. tehno-

54

PIERRE VILAR

loški pad cijena«). Na srednju cijenu utječu i či nioci koji su ovisni o samoj robi: to je kod klasika ekonomske misli »prirodna« cijena, to je i teorija ••vi·ijednosti«. Međutim, kretanje koje uzrokuje istodobni porast cijena svim proizvodima ne može ovisiti o uvjetima u proizvodnji svakog od njih. Može ovisiti o promjeni u općoj potražnji svih proizvoda, naj edanput (rast stanovništva). Može ponajprije ovisiti o onome što je zajedničko svim cijenama, a to je da su izražene u novcu. Opće i ujednačeno kretanje svih cijena u većini slučajeva označava i mijenu u vrijednosti novca. Ako se radi o kretanju nacionalnih cijena, valja istraživati posebnosti nacionalne valute. Ako se radi o kretanju svjetskih cijena, valja istraživati ono što je zajedničko svim nacionalnim valutama. To je robno-novčani odnos s kojim se one sukobljavaju na međunarodnom tržištu, a tada se u taj kompleks uključuje i mijenjanje vrijednosti plemenitih melala - zlata ili srebra. ~>Problem zlata« je, stoga, u relativnoj promjeni vrijednosti zlata i ukupne vrijednosti robe. Tako je »konjunktura<~, kada se očituje u kretanju cijena, neraskidivo povezana s problemom zlata: izobilje, rijetkost, opticaj, otkriće, uvjeti proizvodnje itd. Ali se ne smije zaboraviti kako je srebro ponekad važniji plemeniti metal od zlata. i kako se oba sukobljavaju na lokalnom i svjetskom planu u odnosu prema istoj masi proizvoda i istim uvjetima na tržištu. Valjalo bi stoga uvijek precizirati: l) uvjete proizvodnje i rasprostranjenost plemenitih metala; 2) uvjete proizvodnje i prodaju robe na određenom području; 3) dodirne točke i prometne veze na kojima se metal konfrontira robi. IV. PRIMJER GODINA 1450-1500.

Ovaj primjer upućuje na odnose izmedu opće ekonomske aktivnosti, kretanja cijena, potrage za zlatom i doba velikih otkrića.


55

Prema klasičnoj tezi, otkrića su na tržište iznijela zlato, srebro, luksuznu robu i potakla veliki privredni napredak 16. stoljeća. Teza nije netočna, ali valja dodati kako je jedan drugi proces, drugačije vrste, prije samih otkrića pokrenuo ljude u njih, u drugoj polovini 15. stoljeća. Kako to? Krenimo od »>pćeg kretanja cijena... N e poznajemo precizno sve što bi bilo poželjno da se utvrdi, ali jedno je sigurno: u cijeloj Evropi, sa osjetnim razlikama već prema vrsti robe, cijene između 1450. i 1500. godine padaju. Američki ekonomski historičar Earl J. Hamilton istraživao je (često ćemo ga spominjati) »revoluciju cijena 16. stoljeća-«, a želio je istovremeno upoznati i kretanje cijena u 15. stoljeću u Spanjolskoj - zemlji neposredno povezanoj s otkrićima. Podatke je pronašao u Valenciji i u Aragonu22 • Prikupio je cijena što je više mogao i stvori srednju, te je na kraju imao i »Opće kretanje cijena«. Ustanovio je i indekse (za 1421-1430=100) l) nominalnih cijena (izraženih u lokalnoj valuti); 2) cijena u srebru (izračunavajući prema detaljno istraženim monetarnim promjenama postotak srebra u lokalnom novcu); cijene u zlatu (ista stvar za postotak zlata). Petogodišnji indeksi u 15. stoljeću su: - u Valenciji, za 1421-1430=100: C'kvlvaknt zlata

nominalne eljene

ekvivalent srebra

1396-1400.

104,6

110,1

1446-1450.

102,5

102,5

95,6

1466-1470.

94,5

91,5

85,1

1496-1500.

89,2

86,7

67,0

112,7

:n Vidjeti _ Earl J. Hamilton: Money, prlces and wages tn Valencia, Aragon and Navarra (I3S1-ISOO), Coli, .. Harvard Studies.. , cambridge Mass, 193t.

PIERRE VILAR

56

- u Aragonu, isti je proces još izraženiji u odnosu prema zlatu:

1401-1405. 1446-1450. 1466-1470. 1496-1500.

104,7 79,7 96,2 78,5

105.9 77,8 70,4 50,3

Drugim riječima, tokom cijelog 15. stoljeća ljudi ko.ii su raspolagali zlatom kupovali su sve više i više robe. Prirodno .ie da se zato traži zlato. Situacija nije specifična samo za Pirenejski poluotok. Istraživanja u N.iemačkoj, Nizozemskoj. Engleskoj, Italiji. pokazuju da je to u ono vrijeme bio opći proces. Međutim, Pirinejski je poluotok na putu prema afričkom zlatu. Otuda - prvo Portugal, zatim Spanjolska - krenut će u potragu za zlatom (i za mirodijama), što će i dovesti do Otkrića.

v AFRICKO ZLATO I OTKRićA: GENOVLJANI, ŠPANJOLCI I PORTUGALCI

Krenimo od konstatacije: u drugoj polovini 15. u Evropi su pale cijene robi, pogotovo onP iskazane u zlatu, što znači: zlato je poskupilo u odnosu na robu. Postojalo joe stoga zanimanje da S(' ono traži. Gdje je bilo zlata? Tko ga je otišao tražili' Do čega je sve to dovelo?

stoljeća

I. GDJE JE BILO ZLATA?

Za ljude 15. stoljeća, kao i srednjega vijeka. zlato je proizvod Afrike, daleke i i nepoznate Afrike. s kojom postoje veze ili preko Egipta ili preko Magreba. Suočimo dvije kartografske slike: l. Katalonski atlas 1375-80 (u Bibliotheque Nationale u Parizu) koji izvrsno pozna sjevernu Afriku. ali .ie na ušću Nigera, u Gvineji, nacrtana jednostavna simbolička figura - Crni kralj, vladar zlata. Između njih. na jugu Atlasa. prikazan je na prostranom području čovjek na devi. s objašnjenjem: )>Cijelo ovo područje nastanjuju zastrti ljudi kojima se vide samo oči. žive pod šatorom i jašu na devama.-. Dakle. p(~ stoje tri svijeta: poznati Magreb. karavanska pustinja (•~sahars.ki Mediteran«) i misteriozni crni svijet. izvor zlata.

58

PIERRE VILAR

2. Takozvana karta Kristofora Kolumba (1488-92) određuje mnogo bolje ovaj izvor. Istočno od Cada insula tiber označava područje gdje nalazimo postojbinu zlata u prahu (zlato tiberi). Ukoliko je unutrašnjost Afrike ostala malo poznata, cijela afrička obala, od Maroka do Gvinejskog zaljeva. nacrtana je sa zadivljujućom preciznošću. Razlika između ovih karata svjedoči o napretku od stotinu godina: to je napredak u pomorstvu zlatonosni pijesak i primitivni rudnici (čije tragove danas pronalazimo na prostoru od Senegala do Sudana) ostaju stvar crnog svijeta. Na njima su se obogatile države Gana i Mali, a osigurali su i polet Oualate i Timbuktu. Dugo je vremena prema sjeveru to zlato putovalo isključivo karavanama. Trgovišta i sajmovi gdje se ono susretalo sa evropskim proizvodima dobro su poznata: Messa u Su u, pa Taroudant. ponajviše Sidjilmassa u Tafileltu. Ovaj posljednji je bio prema nekom arapskom trgovcu, »vrata Sahare. koja vode u crne zemlje i na izvore zlata . .. to je jedan od najvećih gradova Magreba i jedan od najglasovitijih na svijetu . . . tamo trgovci odnose robu bez vrijednosti, a dovoze neobrađeno zlato, sa punim tovarima na devama .. ,-«, U Sidjilmassu su zapravo dolazile karavane iz ?.apadne Sahare (Mauretanija) i Touata, a dolazili su u isto doba i trgovci iz Marakeša, Feza. Tlemcena. i oaze Figuig. Usprkos citatu, ne treba vjerovati da su trgovci u Sidjilmassi bili nesposobni gubioci. Postojale su imovine vrijedne 100 000 dinara (između 375 i 450 kg finog zlata), bilo je potraživanja od 40 000 dinara (150-180 kg), porez na promet iznosio je oko 1450. godine 400 000 dinara (1500-1800 kg Iinog zlata). Direktan kontakt sa zlatom u prahu bio je, prirodno, san svih trgovaca - Genovljana, Spanjolaca, Portugalaca. Ne isključujemo druge Mediteran:e .. ali su Mlečani, na primjer, imali drugačije obica]e - s Istokom su promet obavljali a baratto:


59

zamjenjivali su evropske proizvode za skupocjenu robu ne upotrebljavajući pri tome novac. Il. TKO ĆE TRA2ITI ZLATO'!

Genovljani Za njih je to trgovački pothvat, ali nisu odbacivali ni duga putovanja ni vojničke avanture. :vieđutim, zlato za Genovljane ipak ima prvenstv"~o trgovačku vrijednost: u trenutku kada je zlato bilo izuzetno skupo - 13-14 puta skuplje od srebra - Genovljani, braća Vivaldi, 200 godina prije Vasca de Game pokušavaju oplovili Afriku (kraj 13. stoljeća). Nestali su, ali je kapitalist Tedisio d'Oria, koji ih je financirao, poslao novu ekspediciju da ih traži, a ona je ponovno otkrila antičke »Otoke Bogatstva«, odnosno, Kanare. J edan od njih nosi i danas ime Genovljanina Lanzarotea. Ovi su se pokušaji sami od sebe gasili nakon 1350, jer je zlato dospjelo na realnije vrijednosti u odnosu na srebro, a i privredna aktivnost Evropljana se usporila. Kada su poslovi opet krenuli. cijena zlatu je skočila, pa su se oko 1450. godine obnovile i avanture u Africi i prema Oceanu. Genova je trebala zlato ne samo zato da s njim trguje, nego i za svoju industriju: proizvodila je zlatna vlakna, skupocjene tkanine, nakit (za Rim. Tunis, za camu genovešku aristokraciju - i raskoš je oblik tezaurizacije). Skupo zlato je istodobno i rezerva vrijednosti.

Zlato je do Genove dolazilo preko istočnog Magreba (Tunis i Tripoli bliži su Genovi), ali je prodaja išla bolje na zapadu: Oran, H on ein, trgovišta Maroka. Na ovoj obali Barbarije, sve se iskazuje u ekvivalentu zlata - tiberi (u prahu, šipkama, novcu iz Sudana ili Sid.iilmasse). To je zlato istovremeno i roba .. Bilo je i drugih: malaguette ili patvoreni papar IZ Sudana. Pia-

60 ća

PIERRE VILAR

se neki puta in aura et meregheta. Na karti Kristofo•·a Ko!umba (1488) pronalazimo i natpis: hic manegata. Spanjolska (i muslimanska Granada i kršćanski dio) često su etapa na tom putu - tamo se kupujt• svilena roba, a prodaje žito iz Magreba. Bilo je pokušaja da se direktno dođe do afrič kih tržišta zlatom: poznat je slučaj Genovljanina Mallantea 1477. godine, poznavaoca trgovine i afričke kartografije. Boravio je na Mallorci, zatim u Malagi. pa Honeinu, te preko Sidjilmasse dospijeva do karavanske stanice Touat. Primio ga je i brat najvećeg trgovca u Timbuktuu. Cini se da stvar nije okončana osobitim uspjehom. i pretjerano je Malfantea nazivati »prvim istraživačem Sahare..... ali je to svakako zanimljivo pionirska putovanje. Važniji su genoveški pokušaji da S<' trguje s Kanarima i da se spuste niz zapadnoafričku obalu. Godine 1455. Antonio U sodimare nalazi se u Gambiji, mogućoj izvoznoj stanici zlata; pet godina kasnije Antonio di Noli je na Kap Verdeu; 1470. Benedetto Dei namjerava posjetiti Timbuktu. U svemu ovome, Genovljani su bili prisiljeni udružiti se s Portugalcima koji su. pak, sa svoje strane. osjećali potrebu za genoveškim iskustvom (ponajviše u trgovačkim poslovima). Kada su shvatili da Portugal postaje velika pomorska i trgovačka sila, Genovljani su vrlo brzo reagirali. Godine 1415. Portugalci su zauzeli Ceutu. jedan od velikih centara zlata (kovano ;e tamo od 10. stoljeća) i zadali jak udarac tamošnjoj genoveškoj faktoriji. Kasnije ni Genovljani nisu oklijevali u slučaju drugih marokanskih mjesta (Arcila. 1470) da se umiješaju i vojnički (u najmanju ruku pod maskom privatne ekspedicije) na strani muslimana protiv Portugalaca. Njihova je trgovina i dal je bila jaka u Lisabonu i u svim mjestima zapadnog lVf"lroka. posebno u Safiju. Sam Kristofor Kolumbo je prvenstveno veza s portugalskom trgovinom. s Azorima i Afrikom. Odbijanje Portugalaca da prihvate njegov plan o

:.'.LATO l NOVAC U POVIJESTI

61

putu na Zapad je na neki način posljednja epizoda te luzitansko-genoveške suradnje i rivalstva. Portugalci su odbili Kolumba zato što su mislili da su već i sami daleko odmakli na putu prema zlatu i Indiji. Zašto? Potugalci

Portugal je mala zemlja: 89 000 km 2, l 000 000 stanovnika oko 1400. godine; oko 1520-1530. l 400 000, mnogo manje od Spanjolske, Francuske ili Maroka (V. M. Godinho procjenjuje da je Maroko tada imao 6 000 000 stanovnika). Ova je zemlja neočekivano stekla svjetsku važnost. Dugovala je to svom položaju, na sjecištu Sredozemlja, Afrike i Oceana, te sjevernih zemalja. Dugovala je to i svom siromaštvu: bila je to zemlja emigranata, a stanovništvo se povećavalo. Prema Godinhu23, mogu se sažeti uzroci portugalske ekspanzije: a - žeđ za zlatom. b - politički probl-emi i smanjenje vrijednosti novca krajem 14. stoljeća, što uništava plemiće i potiče njihovu želju za avanturama. e - manjak žita koji tjera da se ono potraži izvan zemlje, d - dinamičnost proizvodnje šećera, stvorene u Portugalu i atlantskim otocima, e - potreba za robovima u toj proizvodnji, f - potreba za lakastom smolom (bojadisarstvo. glazure). g potreba za kožom, h - raširenost portugalskih ribolovilišta. Cinioci a. b, e. d, uzrokuju zauzeće Tangera. Ceute. Ksar-el-Kebira, Arcile (u Maroku); razlozi pod b, e. d, f da se naseli Madeira i Azori; faktori a. b, e, h da se krene prema jugu i afričkim obalama. n Vitorino Magalhaes Godinho. L"economie de l'F.mplrc pOI'IIIfiOis aux xv• et XVl• siec!es, Paris. 1969. (Ekonomljrl porti•
62

PIERRE VILAH.

Ovdje nismo razmatrali ća«.

opće

probleme »Otkri-

O pokretačkoj ulozi princa Henrika Moreplovca mnogo je pisano: ekonomski, znanstveni, mistič ni pm·ivi? Sve se to miješalo, a jedan je čovjek malo toga mogao učiniti. Samo je trećina portugalskih putovanja bila poduzeta na njegov poticaj. Ostatak su organizirali sami trgovci ili plemići, pod privatnom inicijativom, ili regent Petar. Stoga, ne ovisi sve o jednoj osobi. I tehničke su novine bile važne, ali je velik dio njih (krma, busola, kartografija) stvoren na Mediteranu, a da nisu pokrenule revolucionarne promjene. Samo je uvođenje karavela u promet od 1439. originalna epizoda. Važna je zato, jer se obilazak Afrike nije mogao izvesti plovidbom duž obala. Trebalo je naširoko ispitivati pasatne vjetrove, a svi brodovi to nisu mogli činiti. Bez zanemarivanja kompleksnosti pojava. navedimo faze u portugalskim otkrićima koje su povezane sa problemom zlata: l) Zauzeće Ceute 1415. godine nije utjecalo isključivo na situaciju oko zlata, ali je ono pogodilo jedno od klasičnih afričkih trgovišta zlatom. Narušilo .ie tradicionalnu mediteransku trgovinu, omogućilo Portugalcima da kuju zlatnike, oponašajući novac Ceute. To je značilo i začetak sistematskog priliska na marokanske gradove (pokušaj zauzeća Tangera 1437). Trgovački gradovi Sredozemlja se uzn<'miruju (putovanje Malfantea u Touat. mletačka ekspedicija 1440. poznata kao »galije iz Barbari_jc«. zatim firentinska 1458. tome se bjelodani dokaz). 2) Zapadna marokanska obala postala je cilj portugalskih nastojanja. Od 1447. veze sa Messom. sajmom Sua. trajne su i nabavlja se zlato. robovi. šećer. indigo. U Safi i Azemmour stiže zlato (1491-1500: tokom tih 9 godina, 41 520 ..dobla~ zlata - l dobla sadrži 4,4 g finog zlata - prolazila je qodišnje kroz Safi samo u kraljevsku blagajnu. Tokom 15 godina (1486-1500) godišnje je kroz Azemmom· prolazila 6200 »dobla•). U ovim so mjestima

ZLATO l NOVAC U PO\.IJESTI

63

zlato jeftino kupovalo, a srebro bilo relativno skupo, pa ih se isplatilo mijenjati. 3) Kontoar u Arguimu: rt Bojador izazivao jP strah, dugo vremena bio granica poznatog svijeta. Prelaze ga oko 1436. Na pustim obalama vidjeli su tragove ljudi i deva. Otkrili su i ušće rijeke koja je nosila ime »Riu de ouro« (Rio de oro), (njega su zamijetili već Katalonci), ali tu čine grešku nadijevaju to ime rijeci Senegalu otkuda se također izvozi zlato. Godine 1442. se prvi puta primjenjuje resgate (na španjolskom rescate: to je razmjena proizvoda. ali ne po trgovačkim običajima; roba nema točno utvrđenu vrijednost, te se obično ona povezuje s opasnostima i upotrebom sile). Ovdje se zlato zamjen.iuje za zarobljenike, a 1444. i za tkanine. U tom su trenutku karavele već oplovile Rt Blanc i otkrile arhipelag Arguima. Tamo su često dolazile karavane i odnosile sol. Godine 1448. Arguim je ustupljen rendeiros (zakupničkim kompanijama, vjerojatno sa Madere), ali u njima nema Talijana (Ca da Mosta ih ne spominje). Tvrđava je sagrađena 1455, ali tek 1460-61. od kamena. »Faktorija je prethodila zamku.« U Arguimu su se pretežno kupovali robovi 300 do 1000 godišnje, a prodavali konji, žito, sukno. platno, srebro, granadska svila. U prometu o koh•m izvještavaju Miinzer i Joao Fernandes oko 1492. bilo je malo zlata (20-25 kg godišnje do 1524). Međutim, Arguim i dalje ostaje uporište i mjesto za »rescate.. (vidi Kolumbovu kartu). 4) Senegal, Gambija, Gvineja. bile su istraživane do Rta Roxa, nakon što su moreplovci 1444. godine obišli Rt Verde. Novost je bila u suočavanju s djelomično islamiziranim~ organiziranim stanovništvom koje se znalo braniti (otrovne strijele) i s oštrom klimom. Prva su iskustva bila užasna. Kasnije su podučavali zarobljenike kako bi im bili prevodioci. (Kolumbo će to imitirati). Mlečanin Ca da Mosta je na taj način 1455. godine pregovarao s domorocima.

PIERRE VILAR

64

U potrazi za zlatom, plovilo se uzvodno Sencgalom. Vodopadi Felua ispriječili su se napredovanju, i vidjeli su kako niz njega pada kamenje! Zapravo, Senegal i nije bio posebno važan, osim za dobavu robova. Gambija je, naprotiv. bila presudna etapa u pronalaženju zlata. Diego Gomes dospio je do velikog trgovišta ..cantore« (Kantara). Gorje Fouta Đalona pokazalo se kao pravo područje zlatnog praha. kao otok praha. Postojala su »nalazišta« gdje su muškarci tražili zlatonosni pijesak, a žene ga zatim ispirale. Međutim, bilo je i okana s galerijama. do 20 metara u dubinu. Crni proizvođači donosili su zlato ljudima Diega Gomesa, ali je zemlja ostala zatvorena. Bilo je to u tradiciji »nijeme trgovine·« (zlato za sol): prodavač ostavlja robu i nestaje. kupac je odnosi (ako mu se sviđa) i ostavlja proluvrijednost. Sajam u Kantori i dalje je važan, jer do nje,~a dolaze karavele od 50-60 tona (ulaze 720 km u riječni tok). Jedna od karavela vraća se 1502. godine u Lisabon sa 4500 »dobla«. Između 1510. i 1517. držaoci monopola plaćaju kralju 454 000 reala godišnje. I mnogo samostalnih trgovaca ide u ~>res gate« za svoj vlastiti račun. Još i krajem 16. stoljeća Botero piše: »ll Porthogesi hanna une fattoria che si chiama Riscatto di Cantor. ivi a baratto di varie merci. tirana n se l'oro lli quei paesi«,

odnosno: »Portugalci drže faktm·iju zvanu Riscatto di Cantor, gdje razmjenjuju proizvode i izvlače zlato iz tih zemalja ...

5) Sierra Leone: ovdje su se došljaci neposi'C'dno sukobili sa ekvatorijalnom prašumom i našli u zlatonosnim područjima. Osim zlata bilo je i druge robe: željezo, kola, slonova kost. Cak i kl'ajem 16. stoljeća zlato iz Sierra Leone smatrano jC' ~a »najfinije na svijetu ... Između 1456. i 1460. godine obala


65

je istražena sve do Rta Ledo (današnji Freetown). Godine 1469. tu je oblast iznaJmio lisabonski kapitalist Fernao Games. Zlato je kupovano vrlo jdtino. Portugalci su doprli do svih zaljeva i rijeka. Usprkos zakupu, zemlja je bila prepuštena privatnoj konkurenciji. Davala je godišnje oko 200 000 ..dobla« zlata. 6) Sv. Juraj da Mina: Fernao Games je od 1469. godine, zauzvrat dobijenom monopolu, kretao svake godine u istraživanje 100 novih mjesta na obali. Godine 1471. oplovljen je Rt »Tri Si!jka« (danas između Velikog Bassama i Akre). Prva resgate zlata zbila se na Rio Sao Joao (danas Prah), a zatim na šest mjesta istočnije, i u selu Duas Partes, gdje je nakon 1480. podignuta utvrda »Sv. Juraj da Mina«, To je bila i prava prijestolnica portugalskog zlata. Tokom mnogill godina, u principu je jedna karavela mjesečno odnosila robu i donosila zlato: oko 1505, godišnje otprilike 170 000 »
VI ORGANIZACIJA PORTUGALSKE TRGOVINE ZLATOM I POCECI šPANJOLSKIH OTKRIĆA

l. ORGANIZACIJA PORTUGALSKE TRGOVINE ZLATOM (1469-I530)

Opisali smo etape u portugalskom pohodu na zlato. Preostaje nam da objasnimo kako su uredili i organizirali trgovinu.

afričko

Organizacija na Zlatnoj obali Početak

je bio u davanju prava Fernau Gomesu na monopol u Sierra Leone, i njegove obaveze da dalje istražuje. Godine 1471. i najbolji moreplovac tog vremena Alvaro de Esteves prešao Rt Tri Si!jka. napravio prvu resgate i odabrao mjesto za »Minu~(.

Od 1471. rezultati su tako izuzetni da je Fernao Games dobio plemstvo, a na svom oružju nosio je tri crnačke glave sa zlatnim ogrlicama i privjescima. Gomes 1478. ulazi u Kraljevsko vijeće. Tokom rata između Portugala i Kastilje kastiljanski brodovi pljačkaju s karavela oko 6000 .. dobla.. zlata. Pod komandom Diega de Azambuje 9 karavela i 2 hurke donose 1481. godine kamen, građu i cigle. Doveo je i portugalske zidare koji su uz pomoć na svaki način pridobijenih crnih poglavica za nekoliko tjedana sagradili utvrdu pod čijom se zaštitom razvijao -.Sv. Juraj da Mina«. Status »grada« dobiva 1486 godine.

ZLA TO l NOVAC U POVIJES'l'I

67

Postoje i drugi utvrđeni komptoari: Axema (s ove strane Tri Siljka), Redes (iza Mine), gdje je nabavljen grumen čistog zlata od 23 karata. Casa da Mina ili da Guine osnovana je 1509. kako bi upravljala prometom. Izvještaji njezinog direktora Joao de Barossa između 1539. i 1549. godine. sv,iedoče o nadi da će se zlata još naći. Međutim. bilo je to već doba opadanja.

Promet zlatom »da Mina·(( Propisi Casa da Mina određuju da se provjeravaju čitavi tovari svih brodova. Za zlato se urođe nicima nudi odjeća (haik, djellabe), bojane tkanine (plave, crvene), platno, predmeti od bakra i mjedi (karike, kotlići, zdjele, lonci), koralji, staklena roba, crvene školjke, čak i bijelo vino. O toj trgovini postoje precizni podaci i izvještaji. Očito, portugalsko zlato da M-ina ne dolazi iz nekog rudnika, nego preko trgovine: treba samo pronaći drugu stranu. Zlato se čak nije ni proizvodilo blizu obale. Dolazilo je iz zemalja Ašanti ili Mossi (Gornja Volta). nekada još i dalje, iz »Bor Malija«, a donosili su ga trgovci plemena Mandinga, bez upotrebe tovarnih životin.ia. Robu su prenosili pretovareni ljudi. pogotovo na povratku. Postojala je i potražnja robova: Portugalci ih nabavljaju i kupuju u Beninu. a prodaju u Mini. Pobožni kralj Ivan III želio je spriječiti trgovinu robljem. Joao de Barros je tvrdio da se to može kompenzirati otkrićem novih blaga. Ipak. dvojbeno je da li je ova mjera ikada bila efikasna. Funkcioniranje monopola u korist kralja

Zlato nije kraljev prihod. Ali zlato da Mina prolazi kroz kraljeve ruke. Vojnici, funkcioneri, trgovački zastupnici, mogu kupovati zlato, ali g": kr~lj prerađuje, prodaje, dobiva od njega naknade 1 stJe-

PIEHH:J·: \'ILi\H

68

če profite. Svi se kontro_l!ra)u . ~ dobivaju ~ozv<~l~. Iz Lisabona ne mogu odn1]etl n1sta drugo osim pnjavljenih osobnih predmeta, i mogu se vratiti sasa toliko zlata, kolika je vrijednost tih predmeta. U svakom slučaju, zlato privatnika prenošeno je gotovo isključivo kraljevim brodovima i njegovim sanducima. Od dolaska u estuarij Taga, sve zlato je nošeno u kovnicu. Ono privatnika, otamo sc vraćalo kao novac. Karavele su bile pretraživane, kako u Lisabonu. tako i u Mini. Ljudi su se bogatili krijumčare njem, izvanrednim povlasticama, vezama.

mo

Ritam dolazaka

U principu, bila je to karavela mjesečno. Već 1505. godine Mlečani su upozoravali svoju vladu da portugalski kralj dovozi iz Gvineje 12 puta po lO 000 dukata godišnje. Zapravo, dolasci i nisu bili tako redoviti, ali su bili intenzivniji. Ni karavele nisu bile sve jednake veličine, a često su ih pratili veći brodovi. Procjenuje se da je iz Mine pros.icčno godišnje stizalo 170 000 »dobla~, te još 10-12 000 sa Rta Redes. Postoje i neke procjene o količini dovezenog zlata, ali ih nema u kontinuitetu. Za Minu:

Godišnji prosjek prihoda (u kg): 1504-1507. 1511-1513. 1517-1519. 1519-1522. 1543-1545.

433,368 413,922 443,676 411,864 371,578

Međutim, ovo je samo kraljev prihod u zlatu iz Mine. Kontinuirani podaci kovnioe govore o 410 kg godišnje između 1500. i 1521. Pad između 1522. i 1530. godine dovodi taj prosjek na oko 210 ili


69

215 k~. Kasnije dolazi do porasia na oko 300 kg s makslillumom od 392 kg godine 1540. Nakon 1544. pošiljke se smanjuju na oko 200 kg, i na oko 145 kg godišnje 1560-1. Međutim, postoji i zlato Sierra Leone Gambije, Senegala, Mauretanije, Maroka. Ukupni su prihodi između 1500. i 1520. godine bili oko 700 kg. što je bio i maksimum. U 16. stoljeću onemoćala je i privatna trgovina duž zapadnoafričke obale: iz Arguima više ništa nije dolazilo. N eki su se opirali monopolu. Francuzi, Englezi, Nizozemci, pribavljali su zlato trgovinom i gusarenjem. Na kraju, marokanski je sultan ojačao svoju vlast, te je ponovo pokrenuo karavane zlata prema sjeveru, pokušavajući parirati karavelama! Takva su kretanja uzela maha krajem 16. stoljeća. Moneiarne mogućnosti Portugala potvrdile su se kovanjem prvih escu.dos 1436. i kasnije cru.zados 1457. Tokom 80 godina cruzado je održao težinu i vrijednost: 23,775 karala, 3,58 g težine (64 marke). ili 3.54 g finog zlata. Stare mediteranske trgovačke sile, kao Venecija. dugo se vremena nisu mirile s portugalskim monetarnim prvenstvom. Gvinejsko zlato, s druge strane. bilo je sredstvo plaćanja u trgovini s Dalekim istokom. koji je započeo Vasco de Gama oplovljavanjem Afrike. Godine 1502. on sam priča o slijedećem događaju koji se zbio u luci Gvineje: .. ovamo .ie došla karavela iz Mine pod komandom kapetana Fernanda de Montarroya. Nosila je 250 marki zlata u kolutima i nakitu što ga crnci običavaju nositi na sebi Admiral ic noveo Gaspara od Indije. koji je poveo Angedive, kao· i ambasadore kraljeva Kananora i. ~o šina. Kapetan im je želio pokazati zlato. ne zbog kohčme. nego eta bi l!a vidjeli i uzeli još neproči'i~eno i neprerađeno i da bi im stavio na znanje kako Je Dom Manuel vlac;~ik zlata iz Mine i kako svake godine, 12 do 15 brodova odnosi to zlato.••

Indijski su ambasadori bili zab!jes.nuti. i dogovorili su se o stavu u Li~'lbonu. Mlecan1 su tm tamo

PIERRE VILAR

70

pokušali dokazati kako je Portugal i suviše siromašan i kako nema što razmjenjivati, te da portugalska flota može trgovati samo uz pomoć Venecije. Gvinejsko ih je zlato uvjerilo u suprotno. Od 1505. godine Mlečani su shvatili, već smo rekli, kako lađe uistinu dolaze redovito. Godine 1519. nazivaju portugalskog kralja iZ Re di Z'oro.

Relativno opadanje važnosti portugalskog zlata Počelo je ipak tada, kada se to odrazilo u Evropi. Zapravo, zahvaljujući trgovini s Indijom i Dalekim istokom preko Rta Dobre Nade, kralj Portugala postaje, umjesto ~Kralj zlata«, ~Kralj papra-« - mirodija. Casa da India pretekla je po važnosti Casa da Mina. Da bi se kupile mirodije. alričko je zlato obilazilo Evropu i Sredozemlje, te je

išlo ravno na Istok2-1, Jenjavanje talijanske renesanse krajem 15. stomože se pripisati tom skretanju zlata. »Put do Gvineje.... ili »·put do Mine~~ nijl' se mo-

ljeća

~ao izvesti duž obale, trebalo ju je obilaziti u Lukovima. To je rezultiralo otkrićem Kapverdskih otoka. a zatim i dolaskom Alvaresa Cabrala do Brazila 1500. godine. Otoci i Brazil, kao i trgovina s Istokom, otkrili su Portugalu druge izvore, osim afričkog zlata, koje odlazi u drugi plan. Naposljetku, Spanjolci će otkriti nove puto\·c. Zaključimo, dakle, razmatranja o portugalskom zlatu 1469-1530: ono je vj-erojatno odigralo važnu ulogu krajem 15. stoljeća, u vremenu ... gladi za zlatom«, i u 16. stoljeću, vremenu .... revolucije cijena•·. Međutim, to je portugalsko zlato došlo rano. došlo je postupno, nije ga ni bilo previše, dobivano je trgovinom. Ono nikada nije bilo jedini adut pol'tugalske trgovine (bili su to i papar i šećer). Na kl'a ju. ono od 1520. godine, a pogotovo od 1540. gubi zna" Usp. o tome članak Fernanda Braudela. »Monnail'S et r-i\'ili"ations: dc l'or du Soudan h l'nrgent d'Amcrique«, Amra!es (E.S.C.), .lanuar-mart 19~6. Vidi i str. 13.


71

čaj. Teško da je moglo imati i »revolucionarnu·«

ulogu . . . Ipak, to je ~lato označilo vrlo važnu etapu Otknca. Sk~enulo Je preko Magreba i Mediterana prvo u ~on~! Portugala, a zatim istočne Indije. Zlato Je pndo'?-•Jelo tome d~ atlantski Portugal postane bogata 1 poduzetna slla, koja je okrenula prema Oceanu velike trgovačke države. U analognu avanturu, iako vrlo različitu u mnogom pogledu, ušla je druga zemlja Iberijskog poluotoka: Spanjolska. II. POCECI SPANJOLSKIH OTKRICA

Spanjolska je procesom rekonkviste bila povezana s bogatim muslimanskim svijetom koji je bio 'l opadanju. Spanjolska je tom svijetu oduzimala bogatstva, prvenstveno zlato. U 13. i 14. stoljeću, međutim, postoje dvije Spanjolske. J edna je sredozemna S panjolska, nazvana -.aragonskom«, zato što njezin vladar nosi titulu ··kralj Aragona-c~. Njome dominira aktivnost primorskih gradova katalonskog jezika - Barcelona, Valencija, Palma de Mallorca. povezani su sa Italijom, Sicilijom, Sardinijom. Oni naveliko trguju s »Ifrikijom« (Tunis), Tlemcenom, Marokom.2.i Katalonci su doprli do Kanarskih otoka, do Rio del Ora. Ta je tradicija odigrala svoju ulogu u Otkrićima. posebno zbog kartografa sa Mallorce. Druga Spanjolska je ona kontinentalna i atlantska - Kastilja, koja je u 14. i 15. stoljeću bil.a razdirana unutrašnjim sukobima. Dugo vremena bila je u sjeni rivalstva Genovljana, Katalonaca i Portugalaca. Ostavljala je na životu dugo vremena posljednje muslimansko kraljevstvo na jugu poluotoka - Grenadu, koje je i dalje bilo bogato (sviJarstvo) i s jakom trgovinom. Ch. E. DuCourc:q: L'Espagne catalane et le Magllreb et XIV• sii!cle. Paris, (P.U.F.), 1965.

:!S

Xliii

n11.t:

PIERRE VILAR

72

Međutim, ubrzo, u 15. stoljeću, dolazi do obrata. Sredozemna se Spanjolska teško oporavljala od velike kuge, ekonomija joj je propadala i potpadala pod talijansku kontrolu. Naprotiv, Kastilja se podigla i počela izvlačiti značajnu korist iz svog položaja na putovima prema sjevernom Atlantiku i na putu Mediteran-Ocean. Od sredine 15. stoljeća Kastilja napada sjevernoafrička mjesta bogata zlatom, konkurira Portugalu na putovima prema zapadnoj Africi. stvara dinastičku uniju Kastilja-Aragon (ona povezuje mediteranske tradicije s atlantskim novinama). zauzima Granadu, izbacujući muslimanst vo iz S panjolske, te se od tog doba nalazi u neposrednom vojnom doticaju s Magrebom, kuda su protjerani muslimani pobjegli. To je bilo i iskušenje da se rekonkvista nastavi i na afričkoj zemlji. Cinjenica da se zauzeće Granade zbilo iste godine kada i otkriće Amerike (1492) nije slučajno. Ovi su procesi bili povezani.

Upadi u Afriku od 15.

stoljeća

Jedan tekst iz 1506. godine preporučuje španjolskom kralju da u Africi koristi usluge AndaJužana. "· .. zato što su oni kroz dugo vremena navildi napadati

afričke

planine, zapadnu i

istočnu

Berberiju .. ,

Ljudi iz Jerez de la Frontera. Puerto de Santa-Maria. Cadiza. San Lucara. grofovijc Medina Sidonia, Gibralt~u·n. Kartagene, Lorce i sa cijele obale ... ko ii u.običavaju. odlaziti u Afriku, napadaju. provaljuju. pljačkaju duare i maursl
Vratimo se i na feudalni i vojni aspekt tog nastavka rekonkiste. To još nema ništa zajedničkog, u ovom trenutku. s ekonomskim privilegijama koje j-e portugalski krall dao Fernau Gomesu. Godine 1449.


73

kas tilj ski je kralj prepustio grofu M edine Sidon i ;0 ~..more i zemlju~~ između rtova Aguer i Boja
PIERRE \"JLAR

74

Rivalitet s Portugalom Rivalitet u kojem se smjenJUJU podjele sfera utjecaja i ratovi, narastao je godine 1474. odlukom da Izabela Katolička bude nasljednik svoga brala Henrika IV, a ne njegova kći Blanka, obećana. inače, portugalskom kralju. Ulozi su bili osebujni: od 1469. Izabela je bila udata za nasljednika aragonskog prijestolja Ferdinanda, predodređena da paveže tradicije mediteranske Spanjolske s kastiljanskim ambicijama. Blanka je trebala povezati Kastilju i Portugal, odnosno, dva buduća kolonijalna carstva. Međutim, da li bi u tom slučaju Amerika bila otkrivena? Kastiljci su 1479, upravo u trenutku kada je Ferdinand stupio na prijestolje. i pošto su opljač kali portugalske brodove pred Minom, i potpisali mir s Portugalom. Izabela je priznata kraljicom Kastilje, Gvineja i južni Atlantik postaju portugalski zabran, ali Kanarski otoci ostaj u španjolski (to je i vrlo važno za povijest Otkrića). Uostalom. trebalo je navedene zemlje većim dijelom i osvojiti. Portugalci su već od pape dobili sve zemlje stotinu milja zapadno od Azora, što je nakon Kolumbova putovanja bilo suviše neodređeno, pa se kasnije moralo ponovno precizirati.

U.iedinjenje Araqona i Kastilje i španjolska ekspanzija

Ujedinjenje Aragona i Kastilje, osvajanje Granade, istjerivanje Zidova, djelatnost inkvizicije protiv ~~obraćenika<<, prisilno prekrštavanje muslimana - svi se ti događaji zbivaju oko glasovite godine 1492, a može se činiti da nemaju veze sa zlatom. Međutim, veze su vrlo bliske. Ferdinand Aragonski predstavlja sredinu pod utjecajem mediteranskih običaja: poslovi. političke igre. služe mu sposobni ljudi svakovrsnog porijekla. On misli na Italiju, misli na Afriku. Mletački sa-

ZLA TO [ NOVAC U PQV[JEST[

75

vjetni~ Vianello usmjerava ga prema afričkim bo-

gatstvima. Ferdmandovi savjetnici sekretari i blagajnici su iz Katalonije, Valencije: često conversos - odnosno, obraćeni Zidovi (stoga i privrženiji kralju_ ~oj_i ih štiti _od ~ed~vno . .?snovane kastiljske inkviziCIJe). SpanJolski histoncar Jimenez Fernandez proučavao. je. ~tj eca j »ar~~onske stranke~ u počeci ma kolon1zac1.1e u Amenc1. U svakom slučaju. čo vjek koji je organizirao financiranje Kolumbove ekspedicije bio je Luis de Santangel, kraljev rizničar, converso iz Valencije, u suradnji sa Kataloncem Colomom, stanovnikom Valencije i Talijanom Pinelom. Genovljanina Kolumba predstavio je grofu Medina Sidonije neki firentinski bankar. Sve se to zbivalo u logoru Santa Fe, u blizini opsjednute Granade. Ideja o profitu, žeđ za zlatom, nada za nabavkom mirodija, privlačili su poslovni svijet. Ne treba u potpunosti suprotstavljati takav stav mističnim, feudalnim, vojnim, poticajima ko.ii su oduševljavali Izabelu i kastiljsku sredinu. Točno je da su Izabela i njezin ispovjednik Cisneros nakon zauzeća Granade maštali o odlučujućoj pobjedi nad islamom. I tu je prvi cilj bio Afrika. Cisneros je nakon Izabeline smrti postao toledski nadbiskup (bila je to najbogatija kršćanska biskupija nakon Rima) i osobno poduzima pohod na Oran 1509. godine. Međutim. uspjehe u Africi i snove o križarskom ratu pozdravljao je i aragonski Cortes. Afnka i Istok oduvijek su bili ciljevi sredozemne Spanjolske. · Uglavnom. Kristofor Kolumbo nije nikakva slučajnost: l) on je Genovljanin, 2) im~o .i~ kontak:e s Portugalcima, oni su ga obrazovah, ah ~~ kra.JU i odbacili, 3) prihvatio ga je, nakon okh]e'\"?l?· krug Mediteranaca oko Ferdinanda. te r<;_do~~ICI IZ Rabide, upućeni u novosti na oceantma, _zelJnl. kao i Izabela, pokrštavanja u dalekim. zeml!ama. . Sam je Kolumbo nosio u sebi na 1z~led na!proturječnije ambicije: pohlepu za zl~t~m 1 robovima mističnost kršćanskog pohoda, zelJU da usposta~i političke odnose između katoličkih kraljeva i

76

PIERRE VILAR

dalekih istočnih vladara. On je u Americi naišao na potpuno nešto drugo od onog što je tražio. Međutim, ujedinjenje Aragona i Kastilje i španjolska ekspanzija prisilili su Portugalce da se okrenu bilo istoku, bilo zapadu. Kolumbo je ponudio rješenje: on je premašio očekivanja.

VII ŠPANJOLSKA OTKRIĆA I ZLATO OTOKA (KARIBA)

Govorili smo o dubljim razlozima koji su odveli Španjolce u Otkrića: tradicija pljačkanja u Africi, konkurencija Portugala. spajanje špekulantskih običaja mediteranskog huga oko Ferdinanda sa željama za feudalnim osvajanjima i sv·etim ratom Izabeline okoline. Sve se to susreće pod opsjednutom Granadom 1492. i slavi pobjedom. U tom se trenutku umiješao Kolumbo. l. VEZE KRISTOFORA KOLUMBA I POJEDINCI U OTKR!C!MA

Kolumbo je bio Genovljanin. Bio je agent slavnih trgovaca Centuriona. Plovio je po cijelom Sredozemlju, osjetio je i dolazak Turaka. Išao je na putovanja i s Kataloncima. Inspirirao ga je Firentinac Toscanelli. Ali taj je Mediteranac poznavao sve putove po portugalskoj Africi. Zaradio je novac na komptoarima zlata. Oženio se kćerju plantažera sa Madere, što ga, prema P. Chaunuju, povezuje s »robovskom predekonomijom~·. Pri tome je mislio na portugalske modele: kako od urođenika osigurati tumače, radnu snagu, zlato, i ·kako sagraditi tvrđa vu da se sve to čuva? Bilo je potpuno prirodno da su Kolumbov plan o putu na zapad Portugalci odbacili. Tada, oko

78

PIERRE VILAR

1485, vjerovali su da drže put prema zlatu, a uskoro i prema mirodijama. Bili su u prednosti pred Kolumbom. Englezi i Francuzi bili su u suviše velikom zaostatku da bi ga mogli shvatiti. Spanjolce su, naprotiv, potakli, nakon oklijevanja, franjevci iz samostana u Rabidi, smještenog nasuprot Africi. Kao i Kolumbo, posjedovali su .-duHovni imperijalizam«. S druge strane, uklapali su se i u špekulacije iz Ferdinandove okoline. koja je prihvaćala takva izuzetna putovanja i rizike. ali i tome adekvatna obećanja. Trebalo j e pronaći l 600 000 maraveda ili 14-15 kg zlata. Da Ji je mogla postojati nada da će se povratiti više? Kastiljska je kruna dala predujam od 1140 000, Kolumbo je pokrio 1/8 drugih troškova. Međutim, kapital su ))
Potpuno mirne savjesti možemo reći - da. Stranice dnevnika između 12. oktobra 1492, kada se iskl-cao na prvi otok i 17. januara 1493. kada se vratio na

ZLATO l NOYAC U POVIJESTI

79

veliki, spominju 65 puta zlato. Podatke iz dnevnika znamo tek posredno, ali ih danas ne treba uništavati hiperkriticizmom. Njegova je naivnost poučna. Tvrdnja da je žudnja za zlatom pretežna i neprestana. izvan svake je sumnje. Da li to označava i banalnu pohlepu? Ne postavljajmo kriva pitanja. Ljudi onog vremena nisu osjećali razliku između duhovnog i vremenskog kao mi. Štoviše, nisu razlikovali sigurnu znanstvenu či njenicu od najfantastičnijih kazivanja. Tvrdeći da je Kolumbo tražio put do Kine velikog kana. a ne zlato i mirodije, zaboravljamo da je u isti mah tražio oboje. kao i Portugalci dok su oplovljavali Afriku. Otkrivši otoke, prvenstveno su se pitali: ima li zlata? Zatim su zamijetili (neki puta i odnosili) i drugu robu: aloj u, masti ku (smolu), pamuk (bilo ga je kod domorodaca u izobilju). S vremena na vrijeme. Kolumbo ponavlja, kao da se želi podsjetiti: ~~N e zaboravljam da velikom kanu nosim kraljeva pisma~•. Međutim, zlato ga obuzima, i smatra probitačnim čak reći urođenicima kako je to jedina stvar koja ga zanima, jer je vrlo brzo ustanovio da oni zlato ne cijene i da ga razmjenjuju za trice. Ni misionarski, evangelički aspekti se ne mogu odvojiti od drugih nada. Kolumbo ovako zaključuje: l) Indijanci su dobri ljudi, spremni da postanu kršćani: treba ih pokrstiti, 2) to će nam priskrbiti velika bogatstva, 3) čekajući to, imamo praktič ne podatke o različitoj robi pogodnoj za trgovanje (aloja. pamuk, smola) i o pogodnim lukama. 4) a~o uzmognemo dospjeti do Dalekog Istoka. za ovu cemo robu tamo naći tržište. Tipično je ovo razmišljanje: »S moje strane, mislim da ako poradimo na to_j s~va: ri preobratit ćemo brzo na na!iu vjeru velik broJ lJU~I, a' istodobno zadobiti velike posjede . i bo~atstva za nJih same i uopće za Spanjolsku. Sigurno Je, t;mme, da u ovim zemljama postoje velike količine zlata ..... -~~ Usp. Pismo

·.'fl

1961.

oeuvre.<>

poslano

rico

Cl!ri.~topl!e

NjihoYim

Colom b. editions Gallim~rd. Viscostima Katoličkim Kraljc,·mla.

80

PIEH.RE \"lLAR

Ovakva mješavina duhovnih i materijalnih argumenata nije karakteristična samo za Kolumba. Oko 1450, barcelonski su trgovci pisali svom kralju: ,.znajući lmlilm je riječ mir ugodna stvar, a još su ugodniji plodovi lwje on donosi, ne treba to naglašavati. I ne tr2ba se čuditi, kada je sin Božji sišao it: Božjeg krila svog oca i utjelovio se u djevičanskom trbuhu Djevice, te danom njegova rađanja, Mir nam je bio naviješten, a poruku je ostavio svijetu i vratio se Bogu ocu. I 7.bog toga mira, najodličniji gospodaru, Vaše sluge i vazali imaju \"elike profite, jer mogu ući zbog svoje trgovine u sultanove zemlje i povećavati time sYoja dobra i robu ....

Istovjetna, dvostruka tradicija važi i za križarski rat. 26. decembra, pošto se njegov brod nasukao, Kolumbo se prisjeća (Oeuvres=Djela, 135), kako je zlato koje je trebao donijeti bilo namijenjeno pokretanju križarskog rata. Međutim, kraljevi su se podsmjehivali tom obećanju, toliko koliko su malo vjerovali u Kolumbovo 7.lato. To se čini neobič nim. Međutim, dvadeset g,>:Jina kasnije, 1510, u Monzonskoj skupštini Aragonci izglasavaju 500 000 funti kralju Ferdinandu, kako bi on .Teruzalem pripojio Aragonu, a Kataloncima pribavio privilegij da trguju po Africi. To je složenost duhovnog i materijalnog. Antihistorijski bi bilo odvajati jedno od dru~og.

Iz materijalnog aspekta, zlato _i.e na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće bilo najunosnije dohro i s naiviše simbolike. Kolumbo je optužio samog Martina Alonsa Pinzona da je imao vremena napustiti konvoj i krenuti u vlastitu zlatnu avanturu. A kada se postavilo pitanje tko će ostati u improviziranoj tvrđavi, slično i onima u Africi, »mnogo ih je ostalo želeći saznati gdje se nalazi zlatni rudnik, tako da bi služili yašoi Visosti i meni napravili zadovoljstvo«, pisao ]e Kolumbo.

ZLATO l NOVAC U POVI.JESTI

31

III. DA LI JE KOLUMBO NASAO ZLATO?

Zapra:ro ~a je u prvom putovanju vidio vrlo malo. Prv1h su mu dana urođenici davali neodrt-"đene ili krive podatke ili su krivo razumjeli pitanja. Na Kubi su, pred prirodnim ljepotama, naknako zaboravili na zlato, a potom su otkrića na Spanjolskom otoku (Santo Domingo) vratile stvari na staro mjesto prvenstveni je cilj u potpunosti zlato. Kolumbo govori o >>toni~~ zlata, tvrdi da »je našao ono što je tražio~(. U svakom slučaju, skupio je dosta podataka, vidio mnogo zlatonosnog pijeska, uspio u nekim rescate i već je tada bilo jasno da će se krenuti i u drugo putovanje, ali bitno drugačijeg obujma. Umjesto 3 mala broda i 87 ljudi, bilo je predviđeno 17 brodova, od toga 14 karavela i 1500 ljudi. Može se reći da su otada istraživanja prolaza prema Istoku i misionarska ideja ustupili mjesto želji da se eksploatira i kolonizira. Pierre Chaunu 27 je napisao: ,,u razdoblju od januara do kraja aprila 1494. ostvaruje se u osvajanjima nova orijentacija. U januaru prve ekspedicije koje su krenule iz Santo Dominga stižu u unutrašnjost, u Cibao, otkuda je s velikom bukom javljena vijest o pronađenom zlatu. Takav je postupak u pogledu priprema bio latalan. jer će gotovo u istom trenutku prouzročiti nasilje. I to zbog toga što se, umjesto da se traži put koji nije nađen, a Kolumbo je bio jedini koji se nije odrekao potrage za njim. svi pripremaju yza sakupljanje zlata. To zlato, ili. nade za zlatom. sto objašniava i razliku u obimu tc broJU lJu?t u. dVIJe ekspedicije. krto da daju sigurnost u uspJeh 1 11C'Stanak opasnosti.~· Dodajmo da je Ovandova ekspedicija iz 1502. godine b;·ojala možda čak 2500 ljudi i 4000 tona brodova! Zlato je pokrenulo osvaJanJa. 1 usm.1~rav~ njihovu naglost, razmetljivost, širinu. U buducnosh ~ se maštati o mitsko.i zemlji zlata, ·~Eldoradu''· '!l

Pierre Chaunu. seville et l'Atlant!que, tom 8, sv. 1. P;lri;o;

1959. str. 104.

82

Pl~HH!";

VILAH

IV. •ZLATNI KRUG• KARIPSKIH OTOKA: SANTO DOMINGO. PORTORIKO. KUBA

Pierre Chaunu (nav. djelo) naziva ,.zlatnim krugom• relativno kratko razdoblje (1494-1525), kada se eksploatiralo zlato s Antila. Počelo je »crpljenjem« indijanskog zlata, koje se nije ni koristilo kao novac, nego kao nakit. P. Chaunu procjenjuje da je u dvije ili tri godine bilo iscrpljeno zlato koje su Indijanci Otoka proizvodili hiljadu godina (nav. djelo, 510). Kada je to sakupljanje završilo, počela su se tražiti ležišta zlata. Zlato se nanosila. Trebalo je ispirati pijesak, tresti ga u posebnim sitima (bateas). Prisilni rad, često ženski, upregnut je u te napore, od izlaska do zalaska sunca. To nije bilo samo po sebi iscrpljujuće. ali je narušavalo ravnotežu u radu na poljoprivredi. te uništavalo žetve. Rad na zlatu iznad mogućnosti sc nastavljao, iako je stanovništvo bilo pothranjcno. Otuda i smanjivanje stanovništva, čiji su rezultati nesumnjivi: domorodačko stanovništvo je gotovo istrebljeno, redom na Santo Domingu, Portoriku. Kubi. »Zlatni krug« na svakom od otoka bio je vrlo kratak, jer je uništavao, ne sirovine, nego ljudski rad. Ono što nije sigurno, jest brojnost stanovnika u trenutku kada dolaze Spanjolci: suvremeni istraživači (»škola iz Berkeleya. i P. Chaunu) teže prihvaćanju vrlo visokih brojki koje predlaže branilac Indijanaca Bartolomeo de Las Casas. (Za Santo Domingo 1492. godine 1100 000 stanovnika. 1530. godine 10 000. Za Kubu, od 600 000 stanovnika do 270 ognjišta 1570). Oklijevajući da prihvatimo te brojke. treba potvrditi da je »Zlatni krug• praktično uništio indijanska stanovništvo Otoka. Točno je da je aluvijalno zlato, iako je njegova proizvodnja bila vrlo skupa. imalo veoma dobru prođu. Ali to je trajalo kratko. Na »Spanjolskom• otoku (Haiti. Santo Domingo) od početaka 1494. do najvoc;c proizvodnje 1510. padom 1511. i svršetkom 1515. godine. U Portoriku. od 1505. s postig-


83

nutim maksimumom između 1511. i 1515, a zatim brzi pad, krivicom radne snage i planova. Na Kubi se s eksploatacijom nije počelo prije 1511. (dolasci s drugih otoka), ali je, od 1516. Spanjolci počinju napuštati, potaknuti otkrićem Meksika. Od 1525. na njoj skoro da više i nema stanovnika. Na Jamajci, nalazišta nisu otkrivena prije 1518. kada je otok već uveliko opustio deportacijama radne snage na druge otoke. V. KOLICINE ZLATA S OTOKA UVEZENE U $PANJOLSKU I POCECI RASTA CIJENA

Zapravo, ne znamo kolika je bila »proizvodnja~~ na Otocima (trebalo bi, s jedne strane, izbrojati

rescate, s druge, rezultate ispiranja pijeska). Me· đutim, od 1503. godine postoje precizni podaci o prilivu plemenitih metala u Casa de la Contrataci6n u Sevilli. kroz koju je, u principu, sve moralo proći.

Earl J. Hamilton je rekonstruirao priliv u razdobljima od po 5 godina28 • Utvrdio je: - 1503-1510, stiglo je 4950 kg zlata. - 1511-1520, stiglo je 9153 kg zlata, - 1521-1530, stiglo je 4889 kg zlata. Samo toliko, a pojavljuje se i 148 kg srebra. Nakon 1533-5. godine dotoci zlata se povećavaju da bi 1551-60. dosegli 42.600 kg. ali tada se pojavljuje srebro koje dobiva toliku važnost da zlato ne predstavlja više od 15°/o vrijednosti priliva. Drugim riječima, zlato ima do 1530 (s jačim dotokom 1511-1520) skromnu, ali isključivu ulogu. Kasnije, srebro dominira. Pitanje je: to je zlato bilo izuzetno jeftino (pljačke. rescate, prisilno ispiranje), a da li ga je bilo i dovoljno da poremeti kretanje cijena zlatu u Evropi? 20 Ame,-ican t,-easure and price revolution ln Spain (1506-16SO), •·ro\h'ction Har\'ard Studie-:. Cambridge, Masstlchusscts, 193-1.

84

PlERHE \'ILJ\1{

Preokret se zapaža u Andaluziji gdje, ako je 1521-30. osnova (=100), onda su indeksi cijena za 1503. godinu 65, za 1519. 85, a za 1530. 122. Na žalost, te serije cijena nisu i potpune, i čes to se ne mogu sastaviti u cijelosti. Dojmljivije je analizirati točnije utvrđene cijene, u Novoj Kastilji, Staro.i Kaslilji i Valenciji, koje pokazuje analogne, pa čak i identične proporcije. ~~Kretanje-« cijena, otprilike na prijelazu 15. u 16. stoljeće, čini se da je bilo jasno otpočelo, barem u Spanjolskoj. Da li to važi i za Evropu? Treba li to pripisati skromnim dotocima zlata, preko Lisabona i Seville? Treba li, naprotiv, proučiti. ako pod »konjunkturom« podrazumijevamo nešto kompleksnije od kretanja cijena, i jedan skup puno širih okolnosti? U najmanju se ruku o tome trebaju postaviti neka pitanja. desetljeće

VIII ZLATO I KONJUNKTURA: 1450-1530· DRUšTVENI I EKONOMSKI OPORAVAK U EVROPI PRETHODI PRILIVU ZLATA

Od 1450. godine, ponajviše nakon 1430, i na kraju. nakon prvih otkrića u Novom svijetu, zlato je pritjecalo u Lisabon, zatim u Sevillu, a da nije prešlo brojku od 700 kg godišnje za· Lisabon, a 1000 za Sevillu. Bez sumnje je maksimum dostignut nešto prije 1520, a do usporavanja dolazi između 1520-30. Od 1533-40. stižu velike pošiljke peruanskog zlata. ali se brzo utapaju u golemim količinama srebra izvađenim iz rudnika. Pitamo se da li je priliv zlata, gotovo isključiv do otprilike 1530, uistinu promijenio evropsku konjunkturu. Ako pod »konjunkturom~~ shvaćamo prije svega ··kretanje cijena ... točno je da je oko 1500-1503. godine tendencija pada cijena bila zaustavljena, te da ju je zamijenila tendencija rasta. Ali, to ne bi trebalo objašnjavati i suviše brzo - željeli bismo pokazati: a) kako zlato nije ~~prvi motor~~ općeg pokret.anja evropske ekonomije, koji se pokrenuo u doba mskih cijena: b) kako je priliv zlata prouzročio ponajviše promjene u cijenama na Iberijskom poluotoku, a u Evropi se te promjene zbivaju kasnij.e:_ e) ~a zlato u trgovačkim poremećajima 16. stol]e~a ~~Je imalo više važnosti nego drugi proizvodi (mirodiJe) i. konačno, man .l e nego li srebro. ." . Više od priliva 1000 ili 1500 kg zlata god1sn]e na krajnji zapad Evrope, za velike ekonomske pro-

86

PIERRE VILAR

mjene 16. stoljeća tu Evropu pripremaju duga demografska, poljoprivredna, tehnička i industrijska evolucija, eksploatacija evropskih rudnika (srebro), modernizacija komunikacija, trgovačkih i financijskih tehnika, te razvoj nacionalnih ekonomija koji potiču vladari. Demografski rast

Svugdje ima indikacija, a ponegdje je to i precizno utvrđeno, da izmedu 1470. i 1520-30. dolazi do brzog povećanja broja stanovnika. Očigledno to nije posljedica priliva zlata. Moglo bi biti, naprotiv, posljedica niskih cijena 15. stoljeća. Niske su cijene pogubne za prodavače, ali je to i sretno doba za potrošačku masu. J. Fourastie je u studijama o >>realnim cijenama« na dugi rok izračunao (za cijene u Strasbourgu) da kupnja kvintala žita krajem 15. stoljeća zahtijeva 60 sati radnikova rada: nakon >~revolucije cijena« u 16. stoljeću bit će mu potrebno skoro 200 sati. Gđe Brown i Hopkins su u radovima o istoj »revoluciji cijena..~ ustanovile pad kupovne moći španjolskih nadnica, od indeksa 126 do indeksa 80 u razdoblju od 1480-90. do 1531-40. Da li je kraj 15. stoljeća uistinu bio, kako se već dugo vremena misli, i ...zlatno doba za radnike-e~? Da bismo to potvrdili treba obaviti konkretnija istraživanja. Međutim, očigledno je da stanovništvo u doba niskih, stabilnih i nedinamičnih cijena ima bolje uvjete za život, te se i bolje obnavlja. Na taj način razdoblja, često okarakterizirana kao periodi iscrpljenosti, mogu vrlo lako, zapravo, pripremiti kroz demografski polet i kasniji ekonomski razvilak. U Francuskoj smo, istražujući povijest 16. stoljeća, ustanovili, na primjer oko Pariza, povećanje broja stanovnika u Antonyju sa 100 na 300 između 1470. i 1503, u Bures-sur-Yvette oko 1470. pada na nulu zbog ratova i kuga, a do 1520. ima već 260 stanovnika. Chevreuse se uslijed različitih nevolja


87

smanjio sa 1500 na 200 stanovnika, a od 1460-1564 op;t se pove0o na 1100. U istom razdoblju Mont~ hlery 1 Damp1erre su se utros'b.·učili, Marly udeseterostručio, a stanovništvo Jouy-en-Josasa poveća lo za 16 puta. Prema Baratieru, stanovništvo Provanse se između 1470-1540, globalno, utrostručilo. Abel za Njemačku i Postan za Englesku utvrdili su da se isti proces zbiva i tamo, i to nakon 1450. U Kataloniji povećanje iznosi 20°/o između 1497. i 1533, što je malo. Međutim, u Kastilji je utvrđen veliki porast broja stanovnika od razdoblja građan skih ratova, pa do druge polovice 15. stoljeća. Godine 1480. Izabela protjeruje iz Seville 4000 nepoželjnih. Izgon Zidova, Maura, emigracija općenito, u početku su u Kastilii prihvaćeni kao olakšanje. Ti znakovi. kao i priliv zlata, najavljuju ekspanzivna stoljeće. Poljoprivreda: ponovno zauzimanje zemlje, krčenje

Prethodeći rastu cijena, demografski j e rast ipak bio manji od rasta proizvodnje namirnica. To se objašnjava ponovnim naseljavanjem plodnih, napuštenih parcela i boljom organizacijom obrade. Ustanovljene su, zapravo, dvije faze razvoja u sistemu zakupa, prva povoljna za seljake koji zakupljuju, budući da ima mnogo dobre zemlje na raspolaganju. a zatim faza povoljna za vlasnike koji daju u zakup, jer sve više potražilaca dobiva .u zakup sve lošiju i lošiju zemlju, koja, pak, postaJe sve skuplja i skuplja. Tako do prijelaza iz jedne u drugu fazu dolazi oko 1525, što je možda za »koniunkturu~~ poljoprivrednih cijena i važnije od pnliva zlata.

Industrija i tehnika Bertrand G ille piše: ..u drugoj polovini 15. stoljeća i početkom 16, u Francuskoj dolazi do izuzet-

PIERRE VILAR

88

nog privrednog oporavka, koji podupire razvoj tehnikt• .. .~~

Lucien Febvre za Franche-Comte, Yvonne Bezard za Ile-de-France opisuju .... strast mlinova~<. Do 1535. velikom brzinom počinju s proizvodnjom ta~ !ionice, kako u Francuskoj, tako i u Engleskoj. Počinju se razvijati i metalurgija i lorrainsko stakJm·stvo. Stamparska tehnika strmoglave ruši prodajnu cijenu knjige. Jedno američko istraživanje pl'ipisuje 15. stoljeću više izuma nego li 18. Pogledajmo: sve se to može pripisati niskim cijenama (zato što niske marže potiču domišljatost) i može naglasiti snižavanje cijena (tehnološka snižavanja). Ali i te niske cijene, kao što smo već rekli, potiču potragu za plemenitim metalima i tehhikama za njihovu proizvodnju. Tehnike proizvodnje plemenitih metala

Zlato .ie traženo nadaleko. ali se srebro vadilo i u evropskim rudnicima. Godine 1451. saski je vojvoda odobrio primjenu postupka ama!gamiranja olova koji je omogućavao lakše odvajanje srebra od bakra u rudači. U to doba nijedan rudnik u Evropi nije davao više od 10 000 maraka srebra godišnje (l marka=oko 230 g). 80 godina kasnije, 1530. godin<'. 8 .i e rudnika premašivalo 50 000 maraka godišnje proizvodnje, ali je rast pokrenut još u 15. stoljeću. Schneeberg je 1450. isporučivao nekoliko stotina maraka. 1470-76. već 31 000. Schwatz je 1470-4. proizvodio 14 000 maraka. a 1485-9. već 45 000. Bilo je to »doba zrelosti« njemačkih rudnika. Rudnici u Tirolu, Ugarskoj, Ceškoj. Sleskoj, Alsaceu, Saskoj - napreduju pod rukovodstvom njemačkih majstora. Između 1510. i 1520. pojavljuju se "taleri .. (Joachimsthalers=novac iz Joachimsta1?, u Ceškoj}, što je rođenje čuvenog austrijskog .. tahra .. (koji daj(' ime )>dolaru••). Ovakav se tip novca počoo kovati 1484. u Tirolu, 1500. u Saskoj, 1518. u Ccškoj. 1524. u Austriji. Drugim riiečima. potraga za srebrom bila je isto toliko intenzivna kao i


89

za zlatom. ali na mjestima i s metodama bitno drugačijim.

Odnos između cijene srebra i zlata (bimeta!Zic mijenjao se. očigledno prema uspjesima u potrazi btlo za Jedntm, bllo za drugim metalomt!'. Međutim. nisam u potpunosti suglasan s nekim stavovima iz knjige F. Spoonera o razdoblju 1450-1530. To nije doba u kojem zlata ima izobilno, a srebro je skupo, nego je to doba u kojem su i zlato i srebro skupi u odnosu na robu. Zbog toga se i traže. Povoljan položaj jednog metala u odnosu na drugi ovisi o vremenu i mjestu: Sredozemlje i Iberijski poluotok - zona zlata, srednja Evropa - područje srebra, Venecija- različiti utjecaji. Da bismo točno saznali kako odnosne cijene koštanja zlata i srebra određuju opće kretanje cijena. trebalo bi svagdje (kao što je to rekonstruirao E. J. Hamilton za Valenciju i Aragon) napraviti paralelne serije nominalnih cijena, cijene srebra, tc cijene zlata. Soetbeer, prvi historičar koji je procjenjivao količinu proizvodnje plemenitih metala, smatrao je da je u periodu 1493-1520. godišnja proizvodnja srebra bila 47.000 kg, a zlata 5800 kg. Vrijednost proizvedenog srebra podigla se do polovice vrijednosti zlata. Međutim, ove su procjene, barem za zlato. pretjerane. Osnovno je zapamtiti da nije samo zlato u pitanju, i da period niskih cijena robe potiče isto toliko razvoj evropskog rudarstva koliko i ibersku želju za otkrićima. Srebro srednje Evrope ostalo je unosna roba najmanje do sredine 16. stoljeća. nakon što su se njime obogatili Fuggeri. rati~)

Financijske, monetarne, trgovačke tehnil(e ••Stoljeće Fuggera,,30 prije je razdoblje 1470-1550, nego li samo 16. stoljeće. Raymond De ?l VIdi, o tome: Frani( e. Spooner, L"lfconomie mondfale et les frappes monetalres en F•·ance (1493-1680). Pariz, A. Colin, 1958. ':ll Naslov znamenitog Ehrl'nb<'rgova rada. lena. 1896.

PIERRE VILAR

90

Hoover je u knjizi o »razvitku mjenice~~ 31 pokazao kako je srednji vijek mnogo toga izumio u pogledu kreditnih i mjenjačkih' poslova, ali je 15. stoljeće to sve razvilo: upotreba mjenice kao kreditnog sredstva. obračun ))·na sajmu« (obračun vjerovnika i dužnika putem jednostavnih računskih knjiga) štedjeli su tegoban prijenos efektivnog novca, te su igrali ulogu onoga što se danas zove »pismovni novac((,

Dokumenti kuće Datini iz Prata, istraživanja De Roovera o Brugesu i o banci Medicija u Firenci potiču na zaključak kako se velike transakcije nisu mogle vršiti bez relativno malih prebacivanja efektivnog zlata. Razmještaj mjenjačkih središta (Italija, Spanjolska, Flandrija) unaprijed se oblikuje 1450-70. za čitavo 16. stoljeće. Razvitak sajmova dio je napretka. Sajmovi 16. stoljeća samo nastavljaju puni polet koji su imali još u 15. stoljeću. Francuski kraljevi potiču razvoj Lyona. Sajam u Medini del Campo organiziran je kraljevim ukazima 1421, 1439, reorganiziran 1483. a do 1493. godine prestižu ga Villal6n i Medina de Rioseco. Po otkriću Amerike još jednom stječe prijašnji sjaj. Unutrašnja i vanjska trgovina, mreža prometnica

Ako je Spanjolska imala tolike sajmove prije Amerike, to je stoga što su njezina proizvodnja i unutrašnje komunikacije bile već razvijene: proizvodnja i trgovina vune »tnerino« prepuštene su udruženju uzgajivača - mesta. Zato stada prelaze Spanjolsku od sjevera prema jugu, učvrš ćujući veze Kantabrija-Andaluzija, opskrbljujući vunom proizvodnju luksuznih tkanina u Segoviji. Većinom su ipak izvozili prema Francuskoj (La Rochelle) i Flandriji (Bruges), Engleskoj. Svake su se otkrića

31 Pariz, A. Colin, 1953.


91

godine stvarale flote za prijevoz vune u kantabrijskim (Laredo) ili baskijskim (Bilbao) lukama. Osnivaju se tijela za reguliranje prodaje - konzulati (Burgos 1494, Bilbao 1511). Spanjolci imaju komptoare u Nantesu, Saint-Malou, Brugesu, Anversu. Financijski obračuni rade se na sajmu u Medini del Campo, u prisustvu predstavnika »konzulata«, Opažamo da .i e sistem flota i Casa de la Contrataci6n u Sevilli samo kopija ustrojstva trgovine vunom, pa se lako može zaključiti da su kolonijalna trgovina i priliv zlata došli na već postojeće odnose. a ne obrnuto. Oko godine 1500. također su se razvijale i kopnene komunikacije: Cabana real de carreteros za teške putove u Kastilji osnovana je 1494. Prvi ugovor jednog kralja o redovitom poštanskom prometu potpisao je 1505. godine Filip Lijepi s milanskom porodicDm Taxi, koja 1521. postaje upravnik carskih pošta Karla V. Rađanje

nacionalnih

ekonomija i ekonomskih

politika

Naposljetku je i nacionalna ekonomija isto tako rođena u 15. stoljeću. Maksimilijan, zatim Filip Lijepi u burgundskim zemljama, Luj XI u Francuskoj, Henrik VII u Engleskoj, katolički kraljevi Spanjolske, nagovještavaju već »merkantilističku-c-c politiku: »katolički kraljevi« potpisuju prave »navigacione aktove« kojima rezerviraju pomorsku trgovinu za kastiljsku flotu. Ferdinandov ukaz iz 1511. uveden u Sevilli sadrži 111 odredaba o tekstilu. Zaključimo: ako je u 16. stoljeću i došlo do određene .... ekonomske revolucije-e~. ona nije prouzročena zlatom koje je stiglo i suviše kasno. To ne znači da priliv, prvo u Lisabon, pa u Sevillu, afričkog, pa američkog zlat~: n.ije bi? ~oče tak jedne privlačnosti, trgovačkog ozlvl]avanJa 1 p~ većanja cijena koje je poticalo inicijativu. Zašt_o 1e zlato kDrisno, možda i neophodno međunarodnoJ tr-

92

PIERRE VILAR

govini? Zato što, čak i ako se sve transakcije uređuju •• pismovnim« izravnanjima, uvek bi u datom trenutku ostajala svota koju bi zemlja vjerovnik željela inkasirali u međunarodno priznatom efektivnom novcu. Posebno su vladari, čak i ako su akumulirali kredite obećavajući sve veće i veće kamate, imali potrebu. nakon što bi izbjegavali rok plaćanja što ,ie više moguće, da vraćaju te dugove u efektivnom zlatu ili srebru. Evo i primjera: glasoviti carski izbor 1519. godine. kada su se za krunu Svetog Rimskog Carstv~ njemačke narodnosti borili Karlo I Spanjolski i Fran<;ois I, francuski kralj. Pogledajmo što priča Henri Hauser'"· Trebalo je jasno i glasno platiti glasače. Bankari Anversa i Augsburga uskratili su kredite Franc;oisu I, koji je morao platiti u zlatu, ali su Fuggeri pretvorili u gotovinu 850 000 fiorina u mjenicama. što je bilo naplativa nakon izbora. Zato jC' Karlo V i bio izabran, ali se strašno zadužio, a tome nisu izbjegli ni španjolski kraljevi. Ali, oni su imali. baš u godinama 1515-20, dobar zalog: američko zlato. Međutim, to je zlato bilo obećano i prije nego što je stiglo. Ako u Hamiltonovim istraživanjima nedostaju podaci za neke godine između 1521. i 1525. to je možda zbog toga što je strah pred carskom pohlepom poremetio račune u Casa de la contrataci6n. U svakom slučaju, te današnje 1istP priJiva samo su procjene zbog nesavjesnosti i val'anja u ono vrijeme. Između sakupljanja zlata u Amel'ici (pljačke, rescate, ispiranje) i njihova opticaja bilo po Spanjolskoj, bilo po Evropi, nema nikakvP. kvantitativne identifikacije. Na taj način ustanoviti brojčani odnos. statistički, ··ekonometrijski••, izm(~đu proizvodnje (pa čak i priliva u Sevillu) ameritkog zlata s jedne strane, te monetarnog prometa i povećania cijena s druge, jest prilično varavo nastojanje. Medutim, dvije su pojave svakako poveza""· Zato treba i razmotriti odnose između njih. 1z Str. 98-99, tom 8. c.>dlcija .. pcuolcs et civlllsatlons ...

IX ZLATO I KONJUNKTURA: POčECI »REVOLUCIJE CIJENA« I NJEZINA OBJAŠNJENJA

Postavili smo sebi pitanje: da li su Otkrića i priliv zlata koje uvoze Portugalci i Spanjolci osigurali 16. stoljeću dinamičan karakter po čemu je ono i poznato? I odgovorili smo: 15. stoljeće, u najmanju ruku njegova druga polovica, bilo je i samo razdoblic• dubokih demografskih, poljoprivrednih. tehničkih. rudarskih, trgovačkih, financijskih, političkih promjena, bez sumnje mnogo važnijih za budućnost od skromnog priliva zlata u Lisabon i Sevillu do otprilike 1530-1540. Ipak. taj ~•trezor~~. to američko ili afričko zlato pokreće snižavanje cijena zlatu u odnosu na robu, odnosno, povećanje Hopćih cijena~~. Ova ~~revolucija ci,iena .... je izuzetno važna. To je sigurno. Ali, o njezinoj se prirodi mnog:o diskutiralo, čak od 16. stoljeća, od Joana Bodina i de Malestroicta, preko španjolskih teologa i tečajem 18. stoljeća (Montesquieu, Cantillon, Hume), tc. na kraju, sve do naših dana. U tim se diskusijama govori - ili bi se trebalo govoriti: l) o ritmu .. revolucije cijena" (kada je očita. brza. jaka, kada usporava. itd?); 2) o širini •• revolucije djena~~ (gdje sc po_iavljuje, gdje prijevremeno, gdje zakašnjava, itd.?):

PIERRE VILAR

94

3) o uzrocima )~revolucije cijena«: Nitko ne dovodi u sumnju svezu između priliva plemenitih metala i rasta cijena. Međutim, da li je ta sveza automatska, mehanička, proporcionalna, unilateralna (i u kojem omjeru?) itd. Treba rekonstruirati mehanizme rasta cijena. I. POSTOJE OCIGLEDNOSTI KOJE TREBA POTVRDITI I ONE KOJIH SE TREBA PAZITI

E. J. Hamilton je u djelu American treasure and t he P1·ice Revolution in Spain33 imao za cilj potvrditi hipotezu (na to navodi i naslov) nazvanu •kvantitativna teorija novca«: što ima više novca, cijene su više; što je veći priliv plemenitih metala, cijene viš'' rastu. Hamilton je izradio grafikon koji se često preštampavao (usp.: American treasuTe, str. 311; Meusnier. Histoire generale des civilisations, tome 4. str. 56 (l. izd.); Heaton, Histoire economique de !'Europe, tome I, str. 209). Slagan,ie krivulje cijena s kretanjem priliva plemenitih metala daje dojam frapantnog paralelizma čak do nijansi (ipak ima nekoliko razmimoilaženja). Međutim, u globalu, cijene rastu ubrzo nakon povećanja priliva. A kada se, nakon 1600. godine, taj priliv smanjuje, cijene padaju ili se stabiliziraju. i više ne rastu. Iz toga se moglo zaključitf1 "i: »Nikaltve sumnje nisu moguće o posljedicama priliva zlata i srebra iz Novog svijeta. Između krivulje priliva plemenitih metala iz Amerike i krivulje cijena tokom 16. stoljeća. koincidencija je tako očigledna kao da postoji neka fii'.ička. mehanička veza. Sve je bilo izazvano povećavanjem 7.aliha plemenitih metala ...

To je

očigledno.

Ali, na koje se to cijene odnosi?

i na koje zalihe? Hamilton proučava cijene u Spal:

Cambridge Mass .. 193.&, nav. djelo.

1 Usp. F. Braudel, La Mediterrnnee et le monde mt>dite•·ra•u't'IJ i1 l'ćpoque de Philtppe II. Pari7., 1949.


95

njolskoj, priliv zlata u Spanjolsku. Revolucija cijena je evropska pojava. Ili, ako svi metali dolaze u Španjolsku i tamo ostaju, usporedba cijene/zalihe metala ne mogu vrijediti i za ostalu Evropu. Ali, ako ti metali ne ostaju u Španjolakoj, kako se može govoriti o »Š!panjolskim zalihama... ? UVOZ PLEMENITIH METALA l KRETANJE CIJENA U SPANJOLSKOJ (1500-1600) PREMA E. J. HAMILTONU

...

...,_

1SO

130

l

120

... no

"\

••

: l

80

t :..l 1-J til .!:J

70

••

.. so

·~' : 1

L ."

•''

·r

~u

,,•,, l

L

\.~

~~

: ..

30

'

20

l L

10

~

JO

..

20

Uvoz plemenitih metala u Sevilli, izražen u milionima pesosa po razdobljima od 5 godina (zlato i srebro pomiješano. vrijednost u pesosima od 450 maraveda). Kombinirani indeks cijena svih vrsta u četiri oblasti u Spanjolskoj = ... opće cijene"'• (cijene svedene na njihO\·u srebrnu sadržinu). Mjerilo aritmetička.

Drugi prigovor: da li se uistinu istraživao rast .. evropskih-. cijena? Svaka je zemlja reagirala na svojstven način. Staviše, ako je rast cijena, na više

96 načina,

PIERRE VILAR

potakao rast ekonomije, - španjolska ekonomija, ponajviše pogođena rastom cijena, konač no se i zaustavila u svom razvoju. Stoga se iz Hamiltonova grafikona ne mogu izvoditi jednostavni zaključci. Fran~ois Simiand je već uočio da bi tr€balo prikazivati ne priliv, nego zalihe [odnosno, kumulativno - zalihe koje postoje na početku svakog razdoblja, više (+) priliv, manje (-) izlaz - ali. o ovom posljednjem znamo malo]. U svakom slučaju, treba izbjeći davanje »kvantitativnoj teoriji novca..c naivnog oblika kakav susrečemo kod Montesquieua: u 16. stoljeću količina plemenitih metala se udvostručila, i cijene su se udvostručile. Zapravo, opticaj monetarnog metala u 16. stoljeću se povećao 8 do 10 puta, a cijene u Sevilli. najosjetljivije u »revoluciji cijena ... , samo su se učetverostručile. To je zbog toga što u analizu. osim količine metala u datom trenutku, treba uključiti i: l) masu robe koja se razmjenjuje; 2) broj realiziranih razmjena posr-edstvom novca (brzina opticaja novca); 3) postojanje nemonetarnih transakcija (kompenzacije, mjenice, itd.). Marx je, polemizirajući protiv Humove ~>kvan titativne teorije novca«, inzistirao na dva druga momenta: l) U 16. stoljeću je velik dio evropskog društva i dalje izvan trgovine kojom je dominirao kapitalistički duh (»novac-roba-novac«, gdje je cilj novac. a roba sredstvo; u pretkapitalistićkom je društvu. nasuprot tome, novac tek posrednik. a roba cilj: .. roba-novac-roba~·); u takvim okolnostima odnos izmedu plemenitih metala i cijena mora se formirati u još uvijek nerazvijenoj domeni velike trgovine. 2) Vrijednost zlata (ili srebra) ovisi i o cijeni njihove proizvodnje, i pad te cijene, a ne samo njihova količina na tržištu je isto tako činilac rasta cijena drugih vrsta robe. Tai se fenomen mora stoga promatrati i us?oredbom robe s plemenitim metalima. ukoliko se roba proizvcvli tamo gdie i plemroniti metali. a to je prvenstveno u .. Jndiji·•. Ili.

ZLA TO I NOV AC U POVIJESTI

97

usporedbom u Sevilli, tamo gdje se ta roba susreće s evropskom. I zapravo je Sevilla, inače u krugu te velike trgovine s ~~Indijom«, mjesto otkuda se može najbolje promatrati, od svojih početaka, fenomen rasta cijena. Il. MEHANIZMI RASTA l KRETANJE SPANJOLSKIH CIJENA

Tekst Tomasa de Mercada, španjolskog teologa-duhovnika, pisca traktata o legitimnosti i nelegitimnosti trgovačkih poslova, govori nam: »Vidio sam u Granadi baršun po cijeni 28 ili 29 reala, zatim je došao neki glupan sa gradasa koji ih je počeo prodavati i bezobzirno monopolizirati tako da im je u roku od petnaest dana narasla cijena na 35 do 36 reala, a sa njima bi se napunila jedna karavela. Baršunari i tkalci su imali jednaku računicu i prodavali su baršun po toj cijeni narodu u kraju.-. Ovaj je tekst napisan kasno (1569), ali se može primijeniti i na naše razdoblje. »Grada&« su trgovine po stepenicama oko katedrale u Sevilli, blizu Casa de la ContTataci6n gdje se sklapaju poslovi o robi s karavela. Zurba za tim tovarima, sigurnost da će se u »IndijU« otposlana roba zamjenjivati za velike količine zlata, potiče rast cijena. Mercado naivno kaže da kada netko ide u »Indiju«, »U njemu se probudi takvo velikodušje-., da će dati ne toliko reala koliko bi dao u Spanjolskoj, nego 34 puta više! Nitko nije prorok u svojoj zemlji, kaže Mercado. Tako je zlato, proizvedeno u ••Indiji«, tamo prezrena. Stoga se jednostavno može konstatirati: plemeniti metali koštaju Spanjolce u »Indiji•• toliko malo da oni pristaju dati mnogo novca za evropsku robu koja im nedostaje. U »Indiji« je zlato jeftino, a roba rijetka, u Sevillu stiže roba i raste joj cijena. To se moglo događati od samog početka, utoHko više što su pljačke, rescate i ispiranje davale

98

PIERRE VILAR

vrlo jeftino zlato, kao što su i evropski proizvodi u .. lndiii~ bili još vrlo rijetki. Medutim, Hamilton je dva poglavlja svoje knjige nazvao: Revolucija cijena počinje: 1501-1550 i Ret"olucija cijena kulminira: 1550-1600. To bi značilo da je rast cijena bio brži nakon 1550. godine nego li prije. Stoviše, trebalo bi misliti da ..revolucija cijena~ .. kulminira~ 1600. zato što nakon te godine cijene tendiraju padu. Međutim, najbrži rast cijena zbivao se, zapravo, prije 1550. godine. U tome je i poanta jednog članka španjolskog historičara:l:i koji, umjesto da kao Hamilton mjeri apsolutni rast cijena, predlaže dva načina za izračunavanje relativnog rasta: l) Klasični način: zamijeniti grafikon aritmetičkih vrijednosti (kao što je onaj na str. 99) grafikonom logaritamskih vrijednosti. Za kretanje cijena, ovaj način prikazivanja (logaritamski) pravilniji je, u tom smislu što za kupca nije isto ako cijena kruha poraste sa 3 na 6 sua ili sa 12 na 15 sua (iako je u oba slučaja cijena povećana za 3 sua). Umjesto toga, može biti isti efekat ako se cijena poveća sa 12 na 24 sua, pa se u oba slučaja cijena udvostručuje. No, ako izradimo logaritamski grafikon za španjolske cijene (vidi str. 99). konstatirat ćemo da na rast početkom stoljeća utječe ne baš obilato, ali zato neočekivano i jeftino zlato. i da je on snažniji od rasta krajem stoljeća. uzrokovanog ogromnim prilivom srebra. Utjecaj zlata sa Antila živo se osjetio. Dokazuje ga i slijedeća metoda.

n J. Nadal, La reuoluclon de ros precios espanoles en el sigra XVI. Estado actual de la cuestion (u reviji Hispania), Madrid,

1959.


99

KRETANJE CIJENA U SPANJOLSKOJ: NOMINALNE CIJENE

l)

Aritmetičke

vrijednosti (Hamilton)

180 180 140

l

".

...... ••

100

""

~ r.

,-'

v

f-.1'

!"-'

2) Logaritamske vrijednosti (J. Nadal)

-l-

100

.. =a---. -t:z.."' 7.. ~-.. --~tJ

".

r--

l-

-

r---

_,T- 1---

1510

c=f •• q

!l

~-~- t-'

l-

t501

1520 '1!130 t540 '1550 t51G

... ..... 120

no

1570

l

..-

l

"'" • . , 1100

---=cijena; osnovni indeks: 1571-1580= =100. Napomena: grafikon (2) pokazuje da je relativno kretanje cijena bilo mnogo jače početkom nego krajem stoljeća.

100

PIERRE VILAH

Usporedbe pokazuju postotak rasta cijena u razdoblju od 5 godina prema prethodnom. Evo i tablice: 1506-1510. prema 1501~5, porast 16".'o 1511-1515. prema 1506-10, pad sn 1516-1520. prema 1511-15, porast 5°,u 1521-1525. prema 1516-20, porast 17". n 1526-1530. prema 1521-1525, porast 711 11 1531-1535 .•prema 1526-30, porast O% 1536-1540 prema 1531-35, porast 4"/o 1541-1545. prema 1536-40, porast 6% 1546-1550. prema 1541-45, porast 12°'o 1551-1555. prema 1546-50, porast 6°,o 1556-1560. prema 1551-55, porast 10% 1561-1565. prema 1556-60, porast 15"/o 1566-1570. prema 1561-65, porast 1"/o 1571-1575. prema 1566-70, porast 8"/n 1576-1580. prema 1571-75, porast 0°/n 1581-1585. prema 1576-80, porast go '11 1586-1590. prema 1581-85, porast 211 'n 1591-1595. prema 1586-90, porast 311.'o 1596-1600. prema 1591-95, porast 12°'11 Tako se tokom 16. stoljeća zbiva: l) samo jedan pad, između 1511. i 1515. 2) u dva slućaja, postojanost (1531-35. prema 1526-30, te 1576-80. prema 1571-75). 3) Najjači rast - 16 i 17"/o - imaju cijene iz 1506-1510, prema 1501-05. i iz 1521-25. prema 1516-20. 4) rast se usporava poslije 1566, i ne oživljava (12%) sve do samog kraja stoljeća (znamo da je 1599-1600. bila glad). Za zlatni period 1501-30, možemo zaključiti: a) Rast je snažan i nepravilan. Zašto? On ovisi umnogome o lošim žetvama na visoravni Kastilje: godine 1506. i 1507, na primjer, žito je u Novoj Kastilji poskupilo 96% u odnosu na srednju cijenu u prošlom petogodišnjem razdoblju. Raž je poskupjela za više od 100%. To će se ponoviti 1521-2. i 1530. Međutim, ono što iznenađuje jest da je nakon rasta

u


101

1506-7. uslijedio pad cijena, što je bilo i uobiča jeno poslije gladnih godina, ali, nakon 1522. i 1530, do njega uopće nije došlo. To se događa zahvaljujući i maloj ponudi žita, ali sve cijene ostaju visoko, čak i nakon dobrih žetvi. Ulazi se u »rast cijena dugog trajanja ... S druge strane, za Andaluziju ne raspolažemo kontinuiranim podacima o cijeni žita. Međutim. !507. godine biskvit za mornare bio je skuplji 178°, 11 u odnosu na 1505. Ovaj je rekord postignut uslijed dva činioca: mala količina žita, uistinu, ali i hitna nabavka za ekspedicije u Ameriku. Jer, prema radovima P. Chaunuja, ni glad, ni kuga ne zaustavljaju sve jače kolonijalne ekspedicije, mjereno tonažom brodova koji kreću iz Seville u Ameriku. Samo 1509. taj se pokret usporava zbog posljedica kuge. Tako se u Andaluziji u isto vrijeme kombiniraju snažna nepravilnost i rast bez vraćanja cijena, zatim. s jedne strane, sušne godine koje su pogubne za stare agrarne ekonomije, te s druge strane, potražnja za opskrbom lađa. b) Treba razmotriti i porast plaća. On isto ima dva uzroka: kuge 1508. prorjeđuju radnu snagu, a isti učinak imaju i pozivi na emigriranje u Ameriku javno organizirani u trgovištima Ekstramadure i Andaluzije. Ukoliko se usporede dva grafikona na str. 97 - aritmetički i logaritamski - rast cijena i nadnica. opažamo izrazitiji relativni porast nadnica u razdoblju 1500-30, a ne (kao što bismo povjerovali aritmetičkom grafikonu, koji registrira apsolutne vrijednosti) samo poslije 1600. godine. Tako od početka 16. stoljeća u Spanjolskoj cijene ubrzano rastu, ali još više rastu nadnice, barem do 1530. Zato se može vjerovati da stanovništvo. ponajviše u Andaluziji, živi bolje. Inicijative su se pokrenule ponajviše zbog špekulacije i emigracije, jer je rast nadnica riskirao da apsorbira profite u svim poslovima koji su zapošljavali mnogo radne snage.

X

šiRENJE- »REVOLUCIJE CIJENA«: TRGOVACKI KRUGOVI

Da bismo shvatili ulogu otkrića ..IndijE><• i prvog priliva zlata, govorili smo o mjestima na koja je ono dolazilo, gde se sučeljavalo s robom koja ga plaća i koja ga vrednuje. Prva točka na koju zlato stiže je seviljska luka, gdje se karavele pune i prazne, gdje se kontrolira njihov teret (regi3tro). Sve to organizira Casa de la Contrataci6n, a o ugovorima i cijenama se pregovara u trgovinama na stepenicama katedrale. Teolog Tomas de Mercado nam je o tome ostavio frapantne zapise, a napisao je o Sevilli - i s njom o cijeloj atlantskoj Spanjolskoj - ••kako je prije bila kraj svijeta, a sada je postala centar~(. To je istina u ekonomskom, pa i u političkom smislu za čitavo 16. stoljeće. Ako smo u prethodnom poglavlju uočili kako funkcionira mehanizam rasta cijena - hitnja da se kupuje ~)-kako bi se opskrbila karavela~<, važno je znati ka·ko se taj rast širio. Nije se to moglo učiniti drugačije nego organiziranjem. spontanim ili dirigiranim, trgovačkih krugova. Njih treba upoznati. l. POCECI TRGOVINE SPANJOLSKA -

AMERIKA

Ekonomski historičar Andre-E. Sayous iznio je oko 1930. godine zanimljiva mišljenja o počeci ma trgovine s »Indijom«. Ona su i nadalje zanim-


103

ljiva (čekamo i na tiskanje istraživanja Nijemca E. Ottea), jer, pored velikih statističkih radova Hamiltona i P. Chaunuja, nastoje prodrijeti u osnovne mehanizme seviljske trgovine. Ta »mikroekonomska~~ razmatranja neophodna su da bismo upotpunild globalna saznanja. Ona otkrivaju načine na koje su ekspedicije bile financirane, kako su se kapitali vraćali (ili su se vjerovnici nadali da će se vratiti), tko su bili ljudi koji su njima upravljali. Ovi se detalji upoznaju u notarskim spisima. Ali, to je dovoljno samo da se sudi, po tipu dokumenta, o tipu posla. S1pecijalist za srednjovjekovnu sredozemnu trgovinu može vidjeti kako su klasične trgovačke metode zastarijevale, kako su se mijenjale, a sve zbog trgovine Spanjolska - Amerika:lli.

Sevillski poslovi a) Izvozna je roba različita, banalna. To u ponisu elementi neke velike, specijalizirane trgovine. Spominje se brašno, ulje, vino, ocat, slanina, dvopek, med, neke mirodije, svila, tkanine, baršun, košulje, odijela, sandale, šeširi, rukavice, željeznarija, sapun, staklo ... Nije važno što se prodavalo, nego je trebalo to odaslati i čekati povratak, vrlo spor i nesiguran, i rezultat te prodaje, koja se još ne obavlja u novcu, nego u šipkama (u početku, od plemenitih me-

četku

"' Bibliogt·afska biljer;ka: sayous je obj.I' 1.Canja iz Sp.nnjolskc za Amerilcu, opticaj novca u samoj Amcnct, financiranje pomorskih ekspedicija u oblil«, Revue Historique, 1934, tome 2, 185-215.

s

druge strane.

postoji fundamentalna

.

~panjolska lm)iga o

različilim aspektima C'konomije Poluotoka u doba Karla .v: R~.m~~ carandc: carlo.~ v y sus banquaros (Karlo V i n)egovr ban ,fl/L • Madrid, 1943, 2 izd. 1964, 3 vol.

104

PIERRE VILAn

tala iz »Indije« ne kuje se novac). Tako se rast cijena širi na velik broj prodavača, ali trgovinu financiraju kapitalisti, sposobni da sačekaju isplate i organiziraju dobivanje kredita. b) sistem »partnerstva« i uloga Genovljana: zapovjednici brodova početkom 16. stoljeća bili su smioni i dobri navigatori, ali nisu mogli financirati ekspedicije. Vrlo često kapital osiguravaju Genovljani, zapovjednik broda je Andaluzijac, a prodavač, osoba koja preuzima rizik da plovi do Indije je Kastiljac. Sayous spominje desetke genoveških imena, sve predstavnike velike genoveške trgovine, Centurione. Darie, Spinole ... Oni sudjeluju u ....partnerstvu~· na brodovima! primjenjuju •pomorske posudbe«, koje se vraćaju, ne u Americi, nego na povratku broda u Španjolsku, zajedno s enormnim kamatama, opravdanima zbog velikog rizika, ali zasnovanima i na pomanjkanju opreme i brodovlja u Spanjolskoj. e) Nasuprot tome, treba znati da su i mnogi Španjolci sudjelovali u špekulacijama. Historićar Jimenez Fernandez u svojim istraživanjima o braniocu Indijanaca Bartolomeu de las Casasu je suprotstavio je »aragonsku strankU•• oko Ferdinanda evangelickom duhu nekih redovnika. Organizator kolonizacije u Indiji, nadbiskup Fonseca, protivnik Kristofora Kolumba, otvoreno je podržavao špekulacije, posebno ekspedicije koje su financirale •kompanije·• vojnika-osvajača. Kada je crkva protestirala i prijetila kaznama zbog visokih kamata prikrivenih »trgovinom..c•, onda se šutilo, izgovaralo »da to radi cijeli svijet••, da je to stvar »Vrlo važna za trgovinu s Indijom« da sve sankcije mogu prouzročiti »Opće zlo.... (Pismo kralja seviljskom nadbiskupu 1509. godine). Sve to pokazuje širinu špekuliranja koja umnogome nadmašuje čak širinu poslova i objašnjava prijevremenost i ritam rasta cijena.


105

Posljedice u Andaluziji i Kastilji Cara~de je uočio, uzi~ajući u obzir neke cijene kod H~m1ltona, da rast .c~Jena u Andaluziji između 1511. 1 1531. godme OVlSl umnogome o intenzitetu izvoza u Indiju. Najviše se traži vino, zatim ulje i brašno. Tako dobivamo slijedeće indekse rasta ako su osnova cijene iz 1511: ' Vino

1511. 1513. 1530. 1539.

100 100 425 350

Ulje

100 106,25 212,50 297,50

Zito

100 105 273,3 264,4

Iz ovoga se može zaključiti da je uzgoj vinove loze i masline bio posebno razvijan. Lako je moda su u ovo vrijeme nastali veliki vinogradi oko Jerza i veliki maslinjaci oko Jaena, jer tamo zasađene sorte nalikuju onima na kolonijalnim plantažama. Treba spomenuti da se vino prodaje također i u Flandriji i Engleskoj - to ne protuslovi transkontinentalnoj trgovini, samo je još komplicira engleska i flamanska roba prodaju se u Indiji s dobitkom, a za taj dobitak kasnije se kupuje vino. U ovo doba rast cijena je stvaralački i poticajan: za svilare u Granadi, za kožu i oružje iz Toleda. za rukavice i sapun iz Ocane. Kastilja počinje prodavati svoju robu u Indiji nešto kasnije nego li Andaluzija, pa stoga i rast cijena stiže kasnije. Mreža puteva i mostova se poboljšava zbog trgovine. guće

Posljedice na druge dijelove Spanjolske

Oko 1520. godine stvoreni su planovi da se više španjolskih luka (Kanta~rija i sred~zemna .?bal~) poveže na američku trgov1nu. Međutm.~., vec1na Je zahtjeva odbijena, a odobrene dozvole b1le su ubrzo

106

PIERRE VILAR

uskraćene, zbog toga što Sevilla brani svoj monopol i zato što je porezna kontrola priliva zlata i srebra tražila jednu luku i organizirane ~note ... Nasuprot tome, može se tvrditi da trgovački monopol za Indiju nije bio, kako se neki puta misli, rezerviran za Kastiljance, jer mnogo stranaca (kao Welseri) dobiva privilegije (čak i monopole). Nalazimo u notarskim zapisima ugovore koje potpisuju ne-Kastiljanci (Katalonci, na primjer) o ~kompani ji<< za postavljanje trgovaca u Indiji koji će plasirati robu za tog i tog proizvođača. U svakom slučaju, bilo je moguće, kada je bilo robe, poslati je na sajam u Međinu del Campo, a otamo bi ona kretala ili prema Sevilli i španjolskoj Indiji (posjedima Spanjolaca) ili prema Lisabonu i portugalskoj Indiji (portugalsloim posjedima). Dva teksta pokazuju važnost tog prometa za krajeve prividno najudaljenije od Atlantika - 1521. godine grad Barcelona odbija se pridružiti pobuni kastiljskih gradova protiv Karla V, ali ne opoziva svoje poslanike u Valladolidu. da ne bi naškodili vlastitim trgovcima u Kas tilji: »Obično živi tu mnogo ljudi iz tog grada (Barcelona), da bi dobili i prodali sukno i drugu robU<<, Ista se stvar događa u Medini del Campo - ••da bi se novac dobiven ovdje vratio na druge sajmove, jer je ovdje u današnje vrijeme najsigurnija trgovina koja se može pružiti<< (1521). Kasnije je ustanovljeno da: •·uobičajeno je da iz principata Katalonije i grofovija Roussillona i Cerdagne svake godine odlazi velika količina zelenih tkanina prema rečenom kraljevstvu Kastilje. a još ih više kupuju Portugalci i drugi da bi ih izvezli i u Indiju. prema onoj Vaše Visosti, kao i onoj portugalskoj. Kanarskim otocima i drugim mjestima. A dio gOl·espomenutih tkanina se isto izvozi izvan kraljevstva Kastilje, ali tako da tri četvrtine ide za Indiju. a tek svaka čet n-ta ostaje u Kastilji:«

Vidimo kako se trgovački krug Indija - Sevilla (ili Lisabon) - Medina del Campo širi prilično daleko. na Barcelonu, na Perpignan. Od prve

ZLATO l NOVAC U POVJ.J},;STI

107

polovi~e 16. stoljeća cijela Spanjolska sudjeluje u rastu ClJena, _.1er da bi se tkanine prodavale skuplje ne~o one prmz_vedene na obali Sredozemlja, one putuju, preko pnlično teških putova Aragona i Kastilje, u Međinu. ~aš u to vrijeme stvaraju se sajmovi u blizini Medme del Campo, u Villal6nu i Medini del Rioseco. što dokazuje da onaj prvi nije bio dostatan. ll. RAST CIJENA U EVROPI T UTJECAJ PLEMENITIH METALA

Da li je točno da je priliv plemenitih metala u Spanjolsku, a vidjeli smo njegov utjecaj na porast cijena i razvoj trgovine u toj zemlji, imao iste posljedice i na Evropu? Problem je kompleksan: l) Zato što postoje drugi činioci - prije američkog zlata to je njemačko srebro koji su mogli podizati cijene u Evropi, a da ih ne moramo tumačiti prilivom američkog zlata. 2) Zato što rast cijene nije jasan, a prije svega nije ni jednak u svim zemljama. 3) Naposljetku, i zato što je mnogo zemalja u prvoj polovini 16. stoljeća .. manipuliralo-. nacionalnom valutom (smanjivali su postotak zlata ili srebra, ili kujući novac manjih apoena, ili povećavajući nominalnu vrijednost postojećeg novca), teško je ustanoviti da li je rast cijena u vezi s tim manipulacijama ili s američkim zlatom. Pad cijena 15. stoljeća čini se da je u Engleskoj, na primjer, zaustavljen osamdesetih godina. S druge strane, u ItaUji, može se govoriti o ~~lažno.i revoluciji cijena.... , jer, u svakom slučaju, ona ne počinje prije 1552. godine. . . Napokon, u Francuskoj se od 16. stolJ~~a J:aspravljalo o slijedećem: ako su cij~ne rasle, ~l .Je h ln zato što je novac sadržavao manJe plememlog metala? Dr~gim riječima, da li su ·~cijene u srebru.(svedene na količinu srebra) uistinu porasle? ...

lOB

PIERRE VILAR

Covjek koji je oko 1566. godine podržavao tezu da cijene, svedene na količinu srebra, nisu porasle, bio je gospodin Malestroict, ~savjetnik Kraljev i glavni Meštar njegovih RaČUna~. On je definirao rast cijena poznatom izrekom: -.čudna poskupljenja koja vidimo danas za sve stvari ... svatko, b~lo velik ili malen,, osjeća na svom novčaniku«.

Vjerovao je da je razlog porastu cijena taj što je obračunski novac - funta - imala 1566. manji postotak srebra nego li u 15. stoljeću, i, što je još važnije. mnogo manje nego u vrijeme Ivana Dobrog i Luja IX Svetog. Kraljevi su neprestano kvarili novac. Tako, ako bi plaćali unaprijed u funtama, više ne bi stavljali toliko zlata ili srebra kao prije. Teza je na prvi pogled vjerojatna, jer je kvarenje novca bilo učestalo, a samo u 16. stoljeću je službena vrijednost funte kovane u Toursu pala sa 17,96 g finog srebra !513. godine na 14,27 g 1561. Malestroict je tražio konkretne podatke, razlikovao je godišnje cijene u doba loših žetvi i »·opće cijene« (višegodišnji prosjek). Nije bio loš istraživač. Znao je da rast nominalnih cijena, čak i ako se ne iskazuje u porastu cijena u vrijednosti srebra, upropaštava ljude s fiksnim prihodima, izraženima u nominalnom novcu (funta iz Toursa). Usprkos tome, Malestroict griješi, i njegov bi mali rad sigurno bio zaboravljen da Jean Bodi n. jedan od najvećih umova s kraja 16. stol.feća, pisac 6 Livres de la Republique i značajnih radova o historičarskoi metodi, nije 1568. objavio Odgovor gosp. r!e Malestroictu da bi pokazao njegove greške ••o pitanju novca~.37. Bodin kritizira Malestroicta jednom humanističknm. kritičkom, eruditskom metodom, kako zbog cijena koje je uzeo kao primjere. tako i zbog tvrdnji o postotku metala u novcu. Utvrdio je, na pri' Oba se teksta nalaze (Malestroictov i Bodlnov) u kritičkom i1.daniu koje je pripremio Henri Hauser, s predgovorom, komentan•m. biljeAkama: La response de Jean Bodin d M. de Malestroict J.;61i. A. Colin 1!132, s dodacima iz drugog Bodinova izdanja 1518.


109

mjer, da se cijena zemlji u Francuskoj u 50 godina utrostručila, ali da se sadržina srebra u novcu nije smanjila u tolikom omjeru. Podsjećajući na primjere iz antike, želio je pokazati da su cijene porasle, jer posvuda ima više zlata i srebra. Vidjet ćemo da Bodin analizira vrlo studiozno ove pojave, nimalo simplifikatorski. Sada nas zanima kako ih datira i kako ih smješta u prostor.

XI SIRENJE »REVOLUCIJE CIJENA«: PLEMENITI METALI I PORTUGALSKA TRGOVINA IZMEĐU 1530-40. I 1600-10.

Vratimo se na misli Jeana Bodina, neke iz 1568. iz Odgovora gosp. de Malestroictu, neke dodane 1578. godine. Vidjet ćemo kako su ljudi druge polovine 16. stoljeća datirali i smještali uzroke velikog rasta cijena To će nas uputiti da i sami istražujemo isti problem, i da shvatimo što su osjećali Francuzi. Jean Bodin se nije bavio skupoćom - koja je povezana, osjećao je to, s većom aktivnošću, pOl·astom prometa - kao da je ona proizašla isključivo iz bogatstva plemenitim metalima. Zapravo, pratio je bogaćenje Francuske od kraja Stogodišnjeg rata (»otkako smo prije 120 godina otjerali Engleze-.), naglašavajući porast stanovništva i poljoprivredne proizvodnje. U tom je smislu potvrdio ono što smo rekli o dalekim, demografskim i poljoprivrednim uzrocima .. napretka-. 16. stoljeća - treba ih tražiti u 15. stoljeću. Medutim, on tvrdi da je taj porast istovremen s portugalskim otkrićima: »i Portugalci, plovljahu po širokom moru, s busolom. bijahu gospodari Perzijskog zaljeva i dijelom Crvenog mora. Na ta.i su način punili svoje brodove bogatstvima Indije i plodne Al·abije prikraćujući Mlečane i Genovljane. lm.ii su robu dovozili iz Egipta i Si1·ije, kuda su je dopremali at-a.pski i perzi.iski karavani, da bi ih u malim količinama

prodali za zlato.

ZLATO I NOVAC U PO\'IJESTI

lli

Bodin misli da je zaposjedanje trgovine luksuznom robom s Levantom najvažniji uspjeh portugalskih otkrića, te pripisuje veći značaj mirodijama nego li zlatu iz Mine. Nadalje, dolaze španjolska otkrića: '"U to isto vl'ijeme Kastiljanci su pod svoju vlast pod\Tgli nove zemlje bogate zlatom i srebrom, i napunili njima Spanjolsku ... ~•

U izdanju iz 1578, (i u Republici) Bodin precizira datume i brojke: »nevjerojatno je, ali i potpuno točno da ono dolazi iz Perua od 1533. godine, gdje su ga osvojili Pyurrei (Pizarrei), \'iše od sto miliona u zlatu i dva puta toliko srebra: otkupnina za kralja Atubalira (= Atahualpa) iznosila je milion 326 hiljada bezana zlata.••

Ovo je čudna mješavina loše transkribiranih imena i brojki čija je točnost vjerojatna. Tako rast cijena. zapravo, počinje u Peruu:

--u Peruu tkane hlače stoje 300 dukata, ogtiač 1000 dukata. dobar konj 4 ili 5000. bokal vina 200 dukata.•• Ove brojke, citirane prema kroničarima Indije, smještaju rast cijena na ona mjesta gdje je zlato proizvođeno (ili pljačkano), Ovako je opisan prijenos rasta cijena u Spanjolsku: ••Nije li tako Spanjolac, kojeg Francuska održava na životu. bio prisiljen neumitnom silom da ovdje kupuje tkanine, pastel, platno, rujevinu, papir', knjige, stol~rijll:. i sav ručni rad. a za nas će ići tražiti zlato, srebro, mn·od11e na kraj svijeta.~·

Bodin pretjeruje u ovisnosti Spanjolske o u~o zu iz Francuske, ali krug, luksuzna roba - prmzvodi iz svakodnevice, uzrokuje prvenstveno rast cijena ovih posljednjih, To stvara hijerarhiju cijena u prostoru, a francusku radnu snagu snažno privlače visoke španjolske plaće: ..sve je u Spanjolskoj skuplje nego li u Italiji, i u Italiji nego u Francuskoj. čak i usluge i radna snaga, a

112

PIERRE \'ILAH

to naše ljude iz Auvergnea i Limousina, vidio sam \"lastitim očima

tjera tamo, jer zarađuju tro5truko više nego u

Francuskoj. Jer Spanjolac, ohol, bogat i lijen, prodaje vrlo skupo svoj trud. Svjedok je tomu Clenard koji u svojim pismima, u rashode, u jedan jedini stava~. za brijanje u Portugalu troši 15 dukata godišnje . .. To Je, dakle, bogatstvo zlata i srebra koje djelomično uzrokuje skupoću sh·ari .. .... Uviđamo i opreznost: »djelomično«. Ali, cjelina razjašnjava ključne točke. l) Hijerarhija skupoće, Peru je na vrhu, zatim španjolska, pa Italija koja trguje, te Francuska koja izvozi. 2) Trgovački putovi koji to uzrokuju: roba iz Evrope u španjolsku, iz španjolske u Ameriku, zlato i srebro iz Amerike u španjolsku, iz Španjolske u Francusku (i u Evropu, često preko Italije). 3) španjolsko »bogatstvo« istodobno potiče migracije iz Francuske u Španjolsku (radnici), i transfer novca (odnose nadnice kući). 4) I kronologija je - sama po sebi - zanimljiva: prekretnica je za španjolske plemenite metale bilo Pizarrovo otkriće peruanskih blaga. Među tim, aluzija u Clenardovim pismima, bilo je to oko 1530. godine, dokazuje da se život u Portugalu doimao posebno skupim: činilo se da brijanje stoji šest puta više nego u Francuskoj. Recimo da su u prvoj trećini stoljeća događaji u Francuskoj tekli. ovako: rast cijena od 1500. godine; on postaje jači od 1524, ali mnogo ne prelazi, u prvoj polovici stoljeća, ritam devalvacije libre prema srebru. Popis cijena žita u Parizu (tržni izvještaji), nedavno objavljeni, to i potvrđuje: samo je u nestašici žita 1545. rast počeo pogađati duhove (tekstovi pravnika Du Moulina). Nasuprot tome, od 1530. godine, ljudi su bili svjesni da su Portugal i Spanjolska zemlje s puno zlata i srebra, gdje je život skup, a1i je vrlo probitačno ići tamo raditi. Preostaje upoznati se s onim §to se zbivalo nakon 1530-3. godine. Prije nego što budemo govorili o rudnicima i ~blagu Perua«, vratimo se na slučaj Portugala. Ta

ZLATO I NO\".'\C U POVIJESTI

113

prva zemlja koja je otkrila zlato, nakon 1540. go-

dt~e ne do_nosi ga više mnogo u Evropu. Međutim, nu se ~aVImo zlatom u svijetu, a Portugal ostaje pos~edmk u. k~nta~tu Evrope sa Starim svijetom: ~~rlko:r_n, Blis_kun .1 Da~ekim istokom. Indija, Per~J. a, . Ktna: SVJetovi samt za sebe, po svojoj veličini 1 cest~ po bogatstv:u ..važniji od Evrope koja je tek

nastaJala. Bez ambiCIJa da se upuštamo u opis ovih malo poznatih ekonomija, pokušat ćemo odmjeriti kroz upoznavanje s portugalskim prometom, neizmjernost izvanevropskih problema. I. SUTON ZLATA IZ MINE Počeo je od 1530. godine. Između 1548. i 1573, suvremenici tvrde da su troškovi portugalske države bili veći od dobitaka (100 000 ~cruzadosa« deficita na zlatu). Planiralo se da u Mini bude plantažerska kolonija! Stoviše, Kastiljci, Englezi, Francuzi, bili su sve uspješniji, ali su ih oko 1600. sve zamijenili Nizozemci. Maroko je, sa svoje strane. ponovo počeo crpsti zlato iz središnje Afr;ke i privremeno drži Timbuktu. Presušio je pravac Sv. Juraj da Mina - Lisabon - Antwerpen, gdje se afričko zlato zamjenjivala za bakar i srebro srednje Evrope. Citava se trgovina sastoji od nastojanja da se roba kupi tamo gdje je najjeftinija. To važi i za zlato i srebro. Kada je zlata bilo više, njegova je cijena postala manje probilačna i manje ga je odlazilo prema sjeveru Evrope nego prije.

Il. ZLATO MONOMOTAPE

Monomotapa je vladar na rijeci Zambezi. ,.zJ~ to Monomotape« je, u širem smislu, ono u danasnjem zlatonosnom području: Butua=Transva~l. ~o karanga=Rodezija, Matabele, zapravo, podruCJ e IZmeđu Zambezija i Limpopoa. . . Ali, tu nije bilo rudnika. Vadilo s~ s~zonski. IZmeđu žetve i kiša, a radile su lutaJUCe porod1ce

114

PIERRE VILAR

Kaira. Kopali su rupe veličine čovjeka, neki puta povezane galerijama. Stalno su doživljavali poplave. Razlikovali su zlato u prahu, u zrnu, u kristalima, zlato matuca (jeftino, pomiješano s kamenom, da bi se očistila, trebalo ga je razbiti i taliti). Cijeli je posao bio opasan i teško isplativ. Nikada Portugalci nisu željeli direktno eksploatirati zlato, čak ni uz pomoć robova. Odlučili su da ga zamjenjuju. Kafri su zlato slabo cijenili, ali su bili pohlepni na tkanine i »"koještarije«. Zlato je već dugo vremena privlačilo trgovce. Mali samostalni arapski centri stvoreni su na ušćima rijeka istočne Afrike: Solala, Angoxa, ušće Zambezija, Mozambik, Kiloua, Mobasa, Melinde, Mogadiš. Portugal je istovremeno igrao na više strana: savezništva. pokrštavanja, ratov,j, masakri, prodori u unutrašnjost zajedno sa sitnim vladarima Kafra ili protiv njih, ili arapskim vladarčićima, ili sa Monomo!apom glavom. Isto tako ni na trgovačkom planu nije bilo stalne politike. Pokušalo se, prema prilikama - sistemom monopola, pa sistemom zakupa, i zatim, potpuno slobodnom trgovinom. Zapravo, portugalska je trgovina oponašala tradicionalnu arapsku: zlato i slonova kost, robovi s jedne. s druge - tkanine i staklena roba nabavljana u Indiji (područje Gudžerata). Izvoz Monomotapina zlata, neznatan polovinom 16. stoljeća, povećao se 1583. godine na 573 kg, 1610. na 716, te 1660. na skoro 1500 kg. Međutim. ovo je zlato odlazilo prema Indiji. U portugalskom posjedu Goi mijenja se za novac, koji se naziva saotomes (po slici sv. Tome na kovanici). On je bio povezan težinom i postotkom zlata s pagode. indijskim novcem. Od godine 1554. do 1594. dobitak se u tom kovanju novca (•vlastelinsko pravo .. ) upeterostručio. Nakon 1580. pošto su odbili pokuša; Turaka, Portugalci su uistinu vlasnici ••Monomotaoina zlata« i ušća istočne Afrike. Ipak, to je tek dio istočne trgovine, i samo su se mrvice (profiti p1·ivatnika) vraćali u Lisabon.


115

.. Na prijel~zu 16. u 17. stoljeće dvije velike indiJSke pokraJme - Hindustan i Dekan - plaćale su zlato vrlo skupo, a još skuplje srebro. "GJad za zlatom~ privlačila je trgovce. Bandeirantes su kretali u afričke prašume da bi našli ležišta srebra. Međutim, uzalud. Uvijek, tako, dolazimo do istog zaključka: pozivi se mogu čuti izdaleka (Indija, Kina). Ali tek razlike u cijeni potiču na putovanja i na istraživanja nepoznatog. Trgovina ovisi o plemenitim metalima. ali i njihova proizvodnja DVisi o trgovini. Naposljetku. i novac je roba.

III. ZLATO MALAKE I PROBLEMI DALEKOG ISTOKA

Godine 1511. je Albuquerque zauzeo Malaku (na Malezijskom poluotoku), stavivši pod portugalsku vlast glavno prometno i trgovačko središte zlatom na Dalekom istoku. Malaka uopće nije bila u blizini proizvodnje zlata; ona čak nije ni kontrolirala neko područje proizvodnje. Ipak, tu se zlato čitavog Dalekog istoka zamjenjivala za indijsku robu. Indija je bila velik proizvođač pamučnih tkanina. ali nije imala plemenitih metala. Ona stoga privlači metale, ona je »Ciklona--. a Malaka je "anticiklona~~ (zona širenja). Proizvođači su ponajprije otoci: Suma tra oko 1600. godine proizvodi godišnje 600 kg. Java lako prodaje zlato s dva otoka za indijske pamučne tkanine iz Gudžerata sa 20°.'0 popusta. Borneo, Celebes. isto imaju zlato. Cak i Filipini. Ali oni su španjolski posjed, Pa porezna politika i bogatstvo u američkom srebru smanjuju ulogu filipinskog zlata gotovo na nulu. Monetarni problemi Dalekog istoka mogu se ovdj(_• prikazati tek shematski, i jasno je da se ne može· proniknuti u njihovu raznolikost.

PIERRE \'ILAH.

116 a) lih"8: U

Slučaj

Japana je

prilično

različit

od osta-

sjeveroistočnoj

Aziji zlatom se trguje na otočju Riu-Kiu. Do sredine 16. stoljeća Japan je malo proizvodio i malo izvozio plemenitih metala. Mcđutim, veliki porast cijena plemenitim metalima između 1580. i 1620. godine izazvao je u Ja·panu pravu navalu na rudnike. Treba japansku proizvodnju zlata i srebra povezati s unutrašnjim stanjem - željom za bogaćenjem i vojnim snaženjem daimios, te povećanjem stanovništva i unutrašnje trgovine. Također i s vanjskim činiocima- privlač nošću kineske potražnje, otvaranjem Japana prema portugalskim moreplovcima. Kina ima svilu i višak zlata. i zauzvrat skupo plaća srebro. Odnos zlato-srebro u Kini je 5-6 :l. U Japanu je 10-11 :l. U Evropi. pod utjecajem uvoza iz Potosija koji izaziva preobilje srebra. odnos teži brojci 14:1. Jasno je da izvoz srebra u Kinu postaje izuzetno unosan. Profitirat će i Meksiko. šaljući srebro jednom godišnje galijom »iz Manile« (što će reći - s Filipina. Oni, zapravo, idu po kinesku robu). Prvi je iz ove situacije korist izvukao Japan. Krajem 16. stoljeća proizvodio je oko 200 000 kg srebra godi:lnje. To je tek polovina pošiljaka iz Amerike u Evropu u isto vrijeme, ali je ipak znatna. Neobičan vid japanskog slučaja je u njegovoj I'elativnoj sličnosti s evropskim: unutrašnji razvoj. potraga za plemenitim metalima, korištenje neuravnotežene cijene srebra u vezama s azijskim kontinentom. Japan se pokazuje, kao i u 19. i 20. stoljeću, bliži evropskom primjeru nego li kineskom. Koincidencija? Da li je to opći odgovor na slične okolnosti? Napomenimo da te snažne azijske ekonomije 7.adržavaju relativnu autonomiju. Ali, od otvaranja 3lJ Usp, članak A. Kobate, .. The producUon .::md u<;c!l of gold and silver in 16th and 17th century Japan«, Economic lristor·y

l'ieu·, 1963. vol. XVIII, 245-266.

ZLA TO l NOV ,\C U POVIJESTI

117

dalekoistočnih .l':'k.a za Po.dugalce i španjolskog pri-

sustva na Fihpimma, aziJSke ekonomije imaju direktan kont&kt s evropskom robom. Odsada postoji (u srednjem vijeku ga nije bilo) svjetsko tržište pamučnim tkaninama, svilom, porculanom. te zlatom i srebrom koji postaju sredstvo razmjene za tri glavna izvozna proizvoda Indije i Kine. · Da bismo ocijenili ovu vrstu trgovine ne treba zaboraviti zamršenost monetarnih psihologija i društvenog realiteta, različitog i vrlo originalnog u tako velikim svjetovima kao što su Indija i Kina. b) Slučaj Indije: ··Hindustan...c - sjeverna Indija - sam je posebi zaseban svijet. Svijet koji se u 16. stoljeću umnogome promijenio. Monetarni sistemi u njemu su vdo različiti. U Bengalu postoje dva opticaja: opticaj na malo. koji se zasniva na kaurima školjkama što služe kao novac, i kolanje u velikoj trgovini, koje se bazira na srebru. U Delhiju opticajem dominira bakreni novac. U Gudžeratu (područ je gornjeg Inda) izuzetna proizvodna i trgovačka aktivnost privukla je zlatne i srebrne kovanice iz Perzije. iz Dekana (pagode) i Evrope (sekvini, cruzudos). Tamo se i porez na zemlju plaćao zlatom i srebrom! Uspostavom Mongolskog Carstva (pod vlašću Akbara) stvoren je u sjevernoj Indiji monetarni sistem zasnovan na srebrnoj rupiji, koja je sadržavala između 10 i 11,5 g finog srebra. Stabilnost tog sistema se slavila. jer se nije modificirao od 1556-1605. Politička i monetarna stabilnost su povezane. Ali. monetarnom situacijom uvijek dominira ravnoteža trgovine. Zapravo, sistem rupije se bazira na značajnom uvozu španjolskog srebra: rupije su pretopljeni srebrni reali. _. . Na Dekanu (bogato proizvodno podrucje ~~ jaynagar) dominira zlato, u obliku pagode u koJIm~ je postotak zlata sličan ono~ u portug~~skom novcu (cruzado i saotoml!). Međubm, osnovm Je OJ?ticaj mnogo primitivniji. čak i od sistema srebrnih

118

PIERRE VILAR

školjki (kauri). On se sastoji od rijetkih komada. šiljaka, lukova, komada neobrađena bakra itd. Zapravo, svugdje postoji dvostruki sistem ··novca u opticaju«. Jedan je više ili manje ,._,..povjerbeni~~ (bez utvrđene apsolutne vrijednosti), najrazličitijih oblika, drugi je jaki novac uobičajen u trgovini na veliko. Tu se razmjenjuje i zlato i srebro, ali se ipak rado važe, pipa, provjerava, kao neka skupocjena roba. »Vertikalna razmjena« između dva tipa novca (tekući-povjerbeni i plemeniti-robni) varira i ovisi o stabilnosti unutrašnjih cijena. e) Slučaj jugoistočne Azije. U Aziji se najkompliciraniji sistemi primitivnog novca isprepliću i neki puta koegzistira. Indokina je imala novac ,. . .homerskog~< tipa, u kojem su sjekire i tkanine bile osnova za procjenu trampe. Bengalski je sistem bio najrašireniji - školjke kauri - jesu baza obračunskog novca: 80 kaura tvore pane, 16 pona tvori cahon itd. Ali u odnosu prema efektivnom srebru, stanje se mijenja prema tržištu: perzijski larin, efektivna kovanica, vrijedi 40-48 pona, odnosno, 3200-3840 kaura. Sve situacije koje se pojavljuju u dodiru unutrašnjeg povjerbeno~ novca i internacionalnog, metalnog, mogu se uočiti i u ovom sistemu. d) Slučaj Kine: Od 12-15. stoljeća Kina je zamijenila praktič no sav opticaj zlata i srebra, čak i sitnog bakrenog novca, opticajem u potpunosti povjerbenog papirnatog novca! Međutim, krajem 15. stoljeća došlo je do galopirajuće infiacije (štampanje bez mjere, pa potpuno obezvređivanje papirnog novca). U 16. stoljeću se vraća trostruki monetarni sistPm, ali primiti van: a) Novac u opticaju napravljen iz caixas -to su mali komadi neobilježenog bakra s rupom u sredini, koji se pune vlaknima svile. b) Razmjena na bazi »trampe«, u kojoj je riža osnovna mjera.


119

e) Velika plaćanja u zlatu i srebru ali u obliku šipki. Srebrne šipke su bile najvažn'ija monetarna roba, precijenjena, vidjeli smo, u odnosu na zlato. Bilo je i zlatnika, ali su se oni koristili u izuzetnim prilikama, kao počast, poklon, nagrada itd. (posebno su ih bacali na profesore na kraju predavanJa ... ). Preko portugalskih posrednika promjene u vrijednosti tri monetarna metala - zlata, srebra i bakra - imaju na dalekoistočnom tržištu značajnu ulogu u kreiranju trgovačkih puteva i u opticaju novca. Ogromne količine bakra potrebnog za proizvodnju nekih azijskih bakrenjaka potakao je Portugalce na prijevoz pravcem Antwerpen-Lisabon-Daleki istok, što postaje jedna od značajnih stavki pomorske trgovine početkom 16. stoljeća. Više od 500 000 kg godišnje! Bakar se zamjenjivao za zlato da Mina. Fuggeri mu duguju clio svog bogatstva. Međutim. sredinom 16. stoljeća, njegova industrijska cijena postala je viša od monetarne koju su nudili na Istoku. Trgovina se stoga smanjila. Zatim. i na Zapadu se (ponajprije u Spanjolskoj) od početka 17. stoljeća u izuzetnim količinama kuje ba·kreni novac. Vidjet ćemo da će se pokrenuti suprotni proces, a japanski će bakar u Evropu uvoziti Holandska Indijska kompanija. Uglavnom, opticaj novca je jedno: u osnovi, može ići od najprimitivnijeg sistema (trampa, kauri) do najmodernijeg (papirni novac). Monetarni metal je nešto drugo: služi da se reguliraju međunarodna i prekomorska plaćanja, ima sam po sebi trgovač ku vrijednost i cijenu proizvodnje, pa ulazi u međunarodnu trgovinu kao istinska roba. Da bi se objasnio utjecaj udaljenih ekonomija. kao ovih Dalekog istoka, na ekonomije i novac Evrope, korisno je, zbog sugestivnosti, govoriti o ..vrtlozima~~ ili o ~~ciklonima«, kako bi se izrazila privlačnost koju su prema plemenitim metalima pokazali Kina ili Indija (Godinho). Ali treba točno razumjeti što to znači.

120

PIERRE VILAR

Ono što utvrđuje »razlike u pritisku .. jeste neravnoteža između relativne vrijednosti robe, s jedne strane, i plemenitih metala s druge - prema tome radi li se o Americi, Evropi ili Aziji, Zamislimo, u globalu, tri vrste zemalja: a) Dva vrlo produktivna i dinamična svijeta zapadna Evropa i monsunska Azija, b} Dva vrlo zaostala svijeta koje Evropa, kada ih je osvojila, eksploatira prvenstveno kao izvorište metala: Afrika, Amerika. e) J edan narod - istodobno osvajači i trgovci - Portugalci, nastoji kontrolirati dodirne točke da bi izvukao korist iz dugoročno neuravnoteženih cijena. Pogledajmo što o zlatu kaže V. M. Godinho. "· .. Od Rta Dobre Nade do Pacifika, dvije velike anticiklanske zone snabdijevaju žutim metalom istočni svijet: Afrika Kafra i etiopska Afrika, te jugoistočna Azija. Ova je druga puno važnija, jer daje dva do tri puta više. U sredini, područje niskog tlaka, Indija, privlači na sebe \'eći dio, gotovo svu količinu iz dvije rijeke 7..lata . .....

Joao de Barros, veliki portugalski stručnjak, već je uočio ovu posebnost na Malabarskoj obali: odsutnost žutog metala, i kao posljedica, pohlepa za njim. Možemo generalizirati - cijeli Dekan i cijeli Hindustan dio su te zone koja privlači zlato. Ostaje da istražimo zašto su Portugalci, gospodari putova prema Dalekom istoku, zbog svog položaja na putu oko Afrike, željeli kontrolirati i posredničke putove preko Bliskog istoka, i u tome djelomično uspjeli. IV. PORTUGALCI l SPORNO PODRUCJE INDIJSKOG OCEANA: BLISKI ISTOK PROTIV PUTA OKO AFRIKE; MLETACKO ZLATO I SPANJOLSKO SREBRO

Vidjeli smo da je Jean Bodin veliku prekretnicu u nastajanju moderne svjetske ekonomije označio dolaskom Portugalaca na ključne točke Bliskog istoka, gdje su zamijenili Mlečane. Da li je to točno?


121

_Dva su pr~b~ema: prvo, daljnje sudjelovanje Mlecana u trgov1m s Istokom - da li su im Portugalci zadali smrtni udarac? Da li je Venecija bila um~tena? Ne '?islim baš .tako. S druge strane, govon ~e o »-pus~a_nJU krv1~•, što je za Evropu bilo davanJe plememhh metala, da bi dobili istočnu robu. I tu treba razlikovati pojedina razdoblja. a) Trgovina s Bliskim istokom ostala je vrlo važna i Portugalci su je pokušali preuzeti. Početkom 15. stoljeća Venecija je godišnje kovala milion dukata i polovica je - 500 000 - odlazila prema Kairu i Adenu, u pravcu Indije. odakle se dopremala luksuzna roba. U Egipat su i dalje stizale karavane s nubijskim etiopskim zlatom. U K&iru su kovani zlatni scherafimi. Zlatnici se isto kuju u Adenu, ključu Crvenog mora, i Ormuzu, ključu Perzijskog zaljeva. Preko Meke, Crvenim morem ide značajna količina novca u zamjenu za mirodije iz Indije. Nakon što su ga obavijestili židovski trgovci iz Kaira, Albuquerque je želio osvojiti luku Massaouah. da bi kontrolirao abesinijsko zlato koje je išlo direktno za Đedu i Meku prelazeći Crveno more. Crveno more je ponajprije prelazila zlato, u obliku egipatskih šerafima i mletačkih sekvina. U Perzijski je zaljev ponajviše dolazilo srebro, u obliku larina, kovanih posebno u Ormuzu. Bio je to novac specifične forme - male prečke srebra, spljoštene i savinute u središnjem dijelu. Tako su se lako sakrivali i bili su jako cijenjeni. U Indiji su ih kupovali za 20°/n višu cijenu. Ovi putovi, koji su nadoknađivali kupovinu tkanina i mirodija u Aziji, nisu se ugasili u 16. stolječu, iako su se Portugalci umiješali. U Indiji nisu nikada prestajali jednako cijeniti portugalski novac cruzado, mletački sekvin i egipatski šerafin (sva su tri imala oko 3,43 g finog zlata). Nije bilo nadomještanja, postojalo je samo dijeljenje. b) Nije uvijek bilo .-puštanja krvi« putem plemenitih metala: krajem 15. i početkom 16. stoljeća, lako se zamjenjuje roba za robu.

PIERRE VILAR

122

Ako je početkom 15. stoljeća Venecija slala 50 11 11 iskovanih dukata prema Istoku, krajem stonije slala više od 20-30°/o. To je posve prirodno, zato što je u to vrijeme zlato jako skupo. i kupuje više robe u Evropi nego li na Istoku. Na Istok se stoga šalje prvenstveno roba - 1503. godine mletačke galije u Bejrutu i Aleksandriji ne ostavljaju više od 100 000 dukata - 1423. godine ostavile su 500 000. To se objašnjava djelomično genoveškom i portugalskom konkurencijom, ali i či njenicom da se prema Indiji (Malabar) i Dalekom istoku izvozi odsada bakar, cinober, živa, čelik, oružje, šafran, grimizne tkanine, svila, taft, obična sukna, tepisi, staklena roba, staklo, ružino ulje, u zamjenu za mirodije, drago kamenje i pamučne tkanine iz Indije. Drugim riječima, u doba niskih cijena robe, krajem 15. stoljeća, Evropljanima je više u interesu da izvoze robu nego li zlato. e) U prvoj polovini 16. stoljeća Portugalci na Istok odvoze više robe nego novca, te više srebra nego zlata . .. puštanje krvi« plemenitim metalima koje se pripisuje Portugalcima, vrlo je relativno. Preko Rta Dobre Nade prevozi se prema utvrđenim podacima: ljeća

cruzadosa

1504. 1505. 1506. 1521. 1524. 1525. 1528. 1531. 1533. 1535. 1546. 1551.

Ovaj je put očigledno u usporedbi s Venecijom.

30 000 80 000 40 000 32 441 100 000 27 000 200 000 28 000 135 000 80000 30 000 40 000 neredovit, a

vrlo slab

ZLA TO I NOVAC U POVI.JESTI

123

Ali, postoji izvoz bakra, cinobera, žive, koralja, olova. Godišnji prosjek od 1522-1557. bio je u vrijednosti od 350 000 cruzadosa, a zlata i srebra samo 100 000. Staviše, na Istok odlazi više srebra nego zlata. U Melindi, u Africi, ono vrijedi dva puta više nego u Portugalu. U Kočin, u Indiji, u razdoblju 1510-18. stiglo je iz Portugala 16 000 srebrnih marki i samo 33 zlatne. Bakar se slao u stotinama hiljada marki. Konačno, računi su išli u prilog Portugalu. Dio robe se u Goi plaćao mjenicama. A dio prodanog u Lisabonu se vraćao u zlato. To je zlato moglo otići u Antwerpen da bi se kupili bakar ili srebro. Uglavnom, tokom prve ,polovine 16. stoljeća najveći profiti u trgovini s Istokom ostvareni su izvozom, i to redom: ~koralja, cino bera, žive, bakra, srebra i, tek na posljednjem mjestu, zlata. d} U drugoj polovini, a pogotovo krajem 16. stoljeća, Evropa je obilovala jeftinim srebrom, i ono masovno odlazi na Istok, gdje se mnogo više cijenilo i s njim se kupovalo više robe. To j e srebro španjolsko, došlo je iz Amerike, ali su i Portugalci uhvatili svoj dio. Od početka do kraja 16. stoljeća, količina srebra koje odlazi sa Zapada na Istok da bi se kupila istočna roba porasla je s 20 500 na 64 300 kg, a Evropa je krajem stoljeća proizvodila s mukom 20 000 kg. Gotovo je sve, dakle, dolazilo iz Amerike. u obliku španjolskih »-reala~~ (reali nazivani de a ocho vrijedili su osam običnih reala - to je duro). Marseille je postao jedna od trgovačkih postaja. a Tursko carstvo posrednik. Ali, Engleska Istočnoin dijska kompanija plaća isto tako kupovine u srebru: any gold, but only silver ... U Italiji 1575. godine potvrđuje se da se na Istok izvoze )>vino, olia, drappi e panni ma pochi, .fogli, !Vitri, coralli e reali.-..-. Spanjolski rea1i su smatrani pravom rob~m. Ali, mnogo tih reala iz sredozemne trgovml? ide preko Portugala. Godine 1580. flota od 5 broda-

124

va kreće iz ·~cruzadosa«,

PIERRE VILAR

Lisabona sa vrijednošću od l 300 000 ali u realima (kovanice od osam). U Evropi će se diviti trima istočnim proizvodima: svili, porculanu, i čaju. Sve se prodaje za reale. Baš zbog toga Portugalci, naviknuti na trgovinu s Istokom, nastoje nabavljati reale. To su postigli zahvaljujući prijevari, na koju su Spanjolci često zatvarali oči (Portugal je ujedinjen sa Spanjolskom, iako čuva svoj monetarni i carinski sistem). Prijevare su se zbivale na Azorima, Maderi, čak i u Lisabonu, gdje bi odlazili brodovi na povratku iz Amerike. Cak je i u Brazil stizalo srebro iz Perua. Trgovina s Istokom povezala je Portugal s američkim saobraćajem.

XII SIRENJE »REVOLUCIJE CIJENA<<: ZLATO I SREBRO AMERIKE

J. PORAST PR IL IV A

Vratimo se, da pojednostavnimo, na Hamiltonove tabele (American treasure .. .) o prilivu zlata i srebra iz Amerike. Opća

vrijednost priZiva

Izražena je u milionima pesosa. I peso je bio Spanjolska novčana jedinica, odgovarala je vrijednosti 450 maraveda. Bio je stabilan čitavo stoljeće i imao je, do 1600. godine, srebrnu vrijednost jednaku nominalnoj. Računamo u milionima pesosa, s dvije decimale. a) Tri prva desetljeća 16. stoljeća su nam poznata: Milioni pesosa

1503-1510. 1511-1520. 1521-1530. Pad u jevara. b) Tri voj.

trećem desetljeću

1,18 2,18 1,17 možda je rezultat pri-

slijedeća desetljeća

1531-1540. 1541-1550. 1551-1560.

pokazuju ubrzan raz5,58 10,46 17,86

PII:;RHI': VlLAH

126

Sve u svemu, šest puta više nego u prethodnih trideset godina, a samo četvrto desetljeće - 1531-40. premašuje već priliv u tih trideset godina. e) Dva desetljeća 1561-80, slijede elan, ali s tendencijom usporavanja: 1561-1570. 1571-1580.

25,34 29.15

d) Dva posljednja desetljeća, zauzvrat, skaču na dvostruko višu razinu od prethodnih. To je bujica srebra - više ga je u tih 20 godina, nego li u 80 prethodnih zajedno! 1581-1590. 1591-1600.

53,20 69,20

U dio pojedinog metala po težini Označavajući

ne vrijednost, već težinu, i to za svaki metal posebno, vidjet ćemo da krajem 15. stood nekoliko stotina kilograma izgledaa kasnije se barata hiljadama.

ljeća brojke ju značajne,

kUograma zlata

1503-1510. 1511-1520. 1521-1530.

To je gotovo

4 965 9153 4 889

isključivo

1531-1540. 1541-1550. 1551-1560.

kilograma srebra

o o 148

razdoblje zlata.

14 466 24 957 42 620

86193 177 573 303 121

U ovom razdoblju srebro dolazi izuzetnom brzinom. ali zlato ima i dalje važnu ulogu (uzastopni rast za zlato je 72 i 70"/o, za srebro je 102 i 70 11 11 ). 1561-1570. 1571-1580.

ll 530 9 429

942 858 l 118 592


127

Tokom ovih dvadeset godina količina zlata brzo pada; nasuprot tome, srebro dolazi do novih vrhunaca. 1581-1590. 2 103 027 12 101 1591-1600. 19 451 2 707 626 Količina zlata količinu

i pol puta

opet raste, srebro premašuje dva iz prethodnih desetljeća.

Udio pojedinog metala po vrijednosti Vrlo često, kada uspoređujemo ove težine, kažemo da zlato, kada pada na najruiži postotak prema s1·ebru, nema više važnosti. To su posljednje godine 16. stoljeća. Ali. zlato vrijedi 10-12 puta više nego srebro, i što srebra ima više, zlatu ciiena samo raste. Do 1536. zlato vrijedi 10,11 puta više nego srebro 1537-1565, zlato vrijedi 10,61 puta više nego srebro 1566-1608, zlato vrijedi 12,12 puta više nego srC"bro. Iz toga slijedi da do 1560. godine zlato predstavl.ia više od polovice uvezene vrijednosti. a kasnije. nikada manje od B%. Tako, nasuprot onome što se čini da tvrdi Hamilton, a što se ponekad i prihvaća (zato što se uspoređuju samo težine), pravu prekretnicu između priliva zlata i bu.iice srebra ne smještamo oko 1540, nego oko 1560. godine. To je važno znati zbog evropskog monetarnog sistema, kao što .ie uočio Spooner (Kovanje novca u Francuskoj ... - Les frappes

monetaires en France .. .).

Međutim, da bi se istraživalo ~~zlato u svijetu~· nije dovoljno smjestiti se u Evropu, gdje ono dolazi. Uvjeti proizvodnje dva plemenita metala isto su tako vrlo važni. Stoga postaje važna i Amerika. a onda se moramo baviti velikim problemima kolonizacije, eksploatacije ljudi. Naime. čak i za mone-

PJio:ItRE \'ILAR

128

tarne efekte, cijena proizvodnje nije manje važna od proizvedenih količina. Il. PORIJEKLO ZLATA: STALNI IZVORI, UVJETI PROIZVODNJE Proučili smo prvu epizodu, onu Karipskih otoka. Nakon 1525. godine Santo Domingo, Kuba, Portoriko, Jamajka, postupno su bili napuštani. bez stanovništva, klonuli. Ali, zlatna se avantura nastavljala na kontinentu, u području prevlake i današnje Venezuele. Reći će se uskoro »Cvrsta zemlja-e~ (Tierra Firma). ali se to sa sigurnošću neće znati do 1525-30. Dugo se vremena mislilo da je to arhipelag. Staviše. poslije Magellanova putovanja znalo se da se »čvrsta zemlja-« može oploviti, ali su smatrali da se južni prolazi nalaze na nekoli.ko stotina mjesta južno od »Cvrste zemlje... koja se nalazila na sjeveru. i da su dugi na hiljade kilometara. Dugo je vremena trebalo da se ustanovi koliko je kontinent zapravo v e !Lk.

»Castilla del oro«:

područje

Dariena, Verague,

Paname

Baš tražeći zlato, Nuno Vasquez de Balboa došao je 1513. godine prvi puta na obalu Pacifika. Prevlaka je bila prvo iskustvo španjolske kolonizacije na kontinentu, čak i prije Meksika. Nazvana je Castilla del oro, zahvaljujući možda mašti. Al i. mašta je bila dio njezine povijesti. Sve Villa Rica. Costa Rica nisu tako •bogate• kao što su mislili oni koji su im nadijevali ta:kva imena. Kroničar Vclasca prića o području Verague: »Ta je :;-.emlja puna zlata, nalazi se na svakom mjestu

gdje se počne lmpati. Svaki crnac izvadi vrijednost od najmanje l pesa dnevno. U svalwj rijeci i potoku, pronadu se dobra ležišta, dobri rudnici to~ zlata. koje je, štoviše, dobre k vali tete .......

ZL.·\TO I NOVAC U POVIJESTI

129

l peso teži 4,18 g zlata, što znači gotovo l kg zlata na 200 radnih dana jednog crnca. Shvaćamo groznicu potrage za robljem, jer se zna da se indijanska stanovništvo vrlo brzo iscrpljivalo na tom radu. Historičari Indije ne mogu se složiti- jedni, kao otac Bartolomeo de Las Casas, optužuju pohlepu bijelaca, drugi, kao Fernandez de Oviedo optužuju ratoboran karakter Indijanaca. Prisilni rad prouzrokovao je pobunu. ali je pobuna prouzročila smanjivanje broja stanovnika. Paradoksalno: potraga za zlatom opustošila je Panamsku prevlaku. Ona će se opet napučiti nakon 1531-1540, kada postaje spona Atlantika i Pacifika, stanica između peruanskih rudnika srebra. smještenih na Pacifiku i luke iz koje to srebro odlazi prema Evropi (Nombre de Dios, na atlantskoj strani prevlake). Dvije luke - Panama na Pacifiku i Nombre de Dios (kasnije Porto Belo) na Atlantiku ostvarit će, prema P. Chaunuju, 450 0 prometa Sevilla - Amerika, Dvije su luke bile povezane nosačima. Tako .i e Kastilja del oro, zemlja bez zlata i bez ljudi, postala sredinom stoljeća ključnom točkom prijenosa srebra, u okolnostima više nego strašnim: put je bio krčen ••mače tom.e< kroz tropske prašurne. kroz oblake komaraca, preko opasnih prijelaza brzica i u strahu od prepada robova marrona (bjegunaca).

Sjeverne obale južne Amerike. Venezuela Karipski luk zatvara ••američko~< ili »karipsko Sredozemlje<.c, a južne mu obale tvori sjeverna ob8.la Južne Amerike, Između ušća dviju velikih rijeka, na zapadu Magdalena (danas Kolumbija), na istoku Orinoco (na granici Gvajane), pruža se obala .. venezuele~~. Spanjolski osvajači su se ovdje, u potrazi za zlatom. iskrcali vrlo rano. Ali, naselja su bila izolirana, bilo zbog planina, bilo močvara, i mogla su se, upravo zbog te izoliranosti, zvati »otoci Cvrste Zemlje« (P. Chaunu).

PIERRE VILAR

130 Istočna

Venezuela, naslonjena na savane Orillanos - dugo je vremena bila nepristuRanije od zlata, tamo su pronađene perle, ponajprije na dva priobalna otoka Cubagui i La Margariti. Dragocjene već u malim težinama, perle su imale istu ulogu kao i zlato. One su i predmet rescate (trampa prema slučajnoj prilici) ili eksploatacije uz pomoć prisilnog rada. Uvijek su bile uzrok rasipanja radne snage, slično ispiranju. Smanjivanje stanovništva natjeralo je osvajače u lov na ljude u unutrašnjosti, da bi se ljudski rad preselio na obalu i otoke, tc poslužio u eksploataciji p<'rli. Zapadna Venezuela je mjesto prvotnog otkrića, jer je laguna Maracaiba dala ime Venezuela -mala Venecija. Cijela je zemlja između 1528. i 1541. godine bila prepuštena Welserima, njemačkoj trgovačkoj kući porijeklo iz Ulma i Augsburga. Oni su sc u portugalske kolonijalne poslove uključili u Antwerpenu, stvorili su komptoare u Sevilli i Santo Domingu, bili su carevi vjerovnicP 1• Karakter poduzeća je višestruk: Karlo V je potpisao »Kapitulacije... čime poslovi Welsera dobivaju i osvajačku, i vojnu, i političku dimenziju. Oni sami - ili njihovi predstavnici - ....guverneri«, genl•ralni kapetani« jesu i organizatori ekspedicija. I. budući da su se prevarili u razdaljinama, njihova su prava dosezala do Magellanova prolaza! U isto su vrijeme oni trgovci. Tako razlika između političke i ekonomske sile nije bila jasna. Međutim, iako je takva zbrka bila normalna za 16. stoljeće, naseljenici. većinom iz Spanjolske, to su vrlo loše primili. Optuživali su Welsere da sve organiziraju tako da osiguraju samo svoj materijalni interes. To je završilo dramama: ubojstvima izmedu španjolskih i njemačkih vlasti, te su Welseri, potisnuti u Njemač ku. morali oko 1550. godine napustiti pothvat. Zlato je u početku osvajanja dominiralo. Ali, više u namjerama ili u iluzijama - nego u

noca pačna.

Y.J Usp. rad Juana Friede, Los Welser en la conqufsta de Venezuela, Caracas-Madrid, 1961.

ZLA'rO l NOVAC U POVI.JESTI

131

stvarnosti. Preuranjene namjene za stvaranjem velike rudarske organizacije iskazale su se pozivom ~.i l'?"ačkim rudarima iz J oachimsthala, a kompani.1" .1e zapala u škl'ipac već u Sevilli, pl'ije nego što su se uopće ukrcali. Neuspjeh je bio potpun. Zapnwo. oko 1530. godine, zlato Venezuele nije se vadilo iz rudnika, nego sa površinskih nalazišta. Srebro nije pronađeno. Rudari nisu podnosili klimu. Većina ih je umrla, a oni koji su se vratili bili su strašno prevareni i razočarani. Međutim, zlato je ipak pronađeno. U ugovorima Welsera ima indikacija da su pridržali pravo kovanja proizvedenog zlata. Oni imaju monopoL Tisuće malih proizvođača donosi im zlato u zrnu. u grumcnju, koje im se plaća, ali ga poslije treba pročistiti, kovati i platiti petinu kralju. U podzakupu Španjolaca, ovo je pravo Welserima malo donosilo. Zlato je preko Santo Dominga odlazilo za Španjolsku. Međutim, samo osvajanje, i činjenica da je. u ma kako malim količinama, zlato ipak pronađeno, stvorili su u mašti zemlju gdje je sve od zlata. Tada se začeo mit o Eldoradu. Nastao je iz srednjovjekovne legende o navodnom zemaljskom raju, iz vjerovanja da se zlato samo stvara na visokim temperaturama ekvatora. To su »potvrđivali« predmeti koje su Indijanci donosili u rescate, a raspaljivale pril·odne teškoće i ratobornost Indijanaca. Mit o Eldoradu pokrenuo je rushes, »Zlatne groznice~~, kao što su u 19. stoljeću bile poznate u Kaliforniji i Klondykeu. Zlato nije pronadeno, ali su otkrivena i zaposjednuta ogromna područja. Legenda o Eldoradu tumačila se na više načina. a to je poticalo odvažne ekspedicije. Nijemac Alfinger je krenuo iz Cora i vjerovao da i~. pronašao Eldorado na visoravni današnje KolumbiJe, u plemenima Chibcha. Krenuo je uz Rio Magdalenu, tamo i umro, ali je otvorio put važnoj unutrašnjoj kolonizaciji. Na Santo Domingu, gd~~ su bo~avile najstarije španjolske vlasti u podruc]u, promo se kv~ziznanstveni glas da postoji neka zemlja na kon-

132 tincntu, točnije na jugu otoka, na pola puta izmedu Atlantika i nedugo otkrivenog Perua. Drugi su smještali Eldorado iza vodopada Orinoca, na putu prema visoravnima, ali su griješili u udaljenostima koje su već bile ,poznate. Sve je to prouzročilo !539. godine poznati susret tri istraživačke ekspedicije koje su krenule s različitih strana: Nijemac Federman pošao je iz Cora, Spanjolac Quesada iz Santa-Marte i Pizarrov namjesnik Belalcazar iz Quita (današnji Ekvador, tada u Peruu) sastali su se na visoravni Bogote (današnja Kolumbija). Područje Anda bilo je bolje poznato i sigurnije. Zlato koje ne postoji imalo je istu ulogu. kao i postojeće - u otkrićima! osvajanjima. kolonizaciji. Nasuprot tome, ekonomski su efekti bili osrednji. Welseri su tvrdili da su tokom svog angažmana izgubili 100 000 dukata. Oko 1540. godine, u svakom su se slučaju dobrovoljno povukli iz američkih poslova. Njihovi su računi ovako stajali: platili su kralju na ime petine, 17 000 pesa, 2 tomina, 8 zrna zlata. što znači da je proizvedeno ili zamijenjeno (ili opljačkano) s Indijancima 90 000 pesa, ili 380 kg u razdoblju od 10 godina. Odbijemo li troškove, car nije od toga dobivao više od 135 pesa godišnje! Da li su računi bili točni i pošteni? To određuje i razlika između iluzija o zlatu i realnog stanja. Uistinu značajno otkriće nije se moglo sakriti. Treba isto reći da je nakon Pizarrova uspjeha u Peruu godine 1533-1534. zapljene blaga Inka (koji, začudo, nisu poistovjećeni s Eldoradom), Venezuela odbačena kao velika kolonijalna ekonomija. jer su kolonisti i radna snaga bili nezadrživo pokrenuti prema novootkrivenim zemljama, ili prema etapnoj stanici u Panami. Kao što je i Cortesovo otkriće Meksika ispraznilo otoke. tako je i otkriće Perua za dugo vremena ispraznilo Venezuelu. Zlatni Peru Veliko doba Perua bilo je ono rudnika srebra u Potosiju, nakon 1545. i ponajviše nakon 1570. go-

Z L,\ TO l NU\' AC U POVIJESTI

133

dine. Ali početni je uspjeh bio otkriće i pljačka blaga Inka. Bilo je to vrijeme zlata"'· Raspolažemo s preciznim podacima o kraljevskuj »petini..c..c od peruanskog zlata. To ne govori ništa o karakteru proizvodnje, ali pomaže pri utvrđi vanju količina. Serija počinje 16. aprilom 1531. godine, iskrcavanjem Pizarra u Coaci, selu na samom ekvatoru, na pacifičkoj obali. Kako ona bilježi, koliko se metala daje kralju na ime petine, sadrži očigledno i podatke o poznatom blagu Inka, stvaranom stoljećima u dekorativne i ritualne svrhe. Više nego o ~~proiz vodn_ji .. , bilježe se podaci, dakle. barem u početku. o nasilnoj ··detezaurizaciji·· (sjetimo se se prvih po'"lal'iia). U svakom slučaju, porast zbog poznate pljačke blaga Atahualpe u Cajamarci vrlo je jasan: 2 475 302 pesa u zlatu, različite sadržine (od 4-22 karata, odnosno. 6-11 dvanaestina finog zlata). Vrijednost je konačno bila utvrđena na 600 655 410 maraveda a to odgovara vrijednosti l 320 000 »bezana.. o kojima govori Bodin. Očigledno, moglo je biti dvoličnosti i prijevara. Ovdje je tabela, u težini proizvodnje zlata i srebra u Peruu između 1531. i 1545. godine. l'ilogram:t zlatA

l~ilograma

srrbra

183 489 1531. 67 489 1532. ll 537 5 639 1533. 56 534 3 470 1534. 27183 1649 1535. Vidimo da se radi o značajnim količinama. pa shvaćamo zašto su se tako duboko urezale u svijest suvremenika. Ali, narednih godina dolazi do pada: 1536-1540 (pet godina): 2 891 kg zlata, samo 34 900 kg srebra. 1541-1545 (pet godina): porast od 1211 n "'o tome postoJI dragoC'jeno, malo istraživanje iz 1963: Al,·aro Jara, .. La produccion dc metales preciosos en el Peru del !>~!..l" XVI••, Gla.mil.: sueući!i.ita u Santiagu de Clllle.

PIERRt: VILAH.

134

u globalu (zlato i srebro se više ne razlikuju, ali zlato i dalje uveliko dominira). Drugim riječima, prije velikog razdoblja rudnika srebra, u prvoj fazi iz Perua stiže tezaurizirano zlato. Napomena: ukoliko usporedimo zlato proiz\'l'deno u Peruu izmedu 1531, i 1540. i zlato uvezeno u Sevilli u istom razdoblju, brojke se skoro podudaraju. To ne znači da sve zlato u Sevillu dolazi iz Perua, nego da proizvodnja u preostalim dijelovima Amerike ne prelazi vrijednosti koje tamo ostaju, bez gubitaka i prijevara. Stoga je Peru u ovom razdoblju najvažnija točka.

Zlato Cilea Treba upozoriti da postoji i članak profesora Alvara JareH. na francuskom, o »:poslovima~< osvajanja, o njihovom privatnom karakteru, o feudalnom stilu, o posljedicama na domorodačko dru š t vo i, konačno, o pobunama tih domorodaca. Clanak se dotiče zlata onda kada govori o \'eličini proizvodnje: od 1540-1560, prema jednom kmničaru, 7 000 000 pesa, aLi, prema suvremenim istraživanjima, prosječno 2000 kg godišnje između 1545. i 1560, s brzim padom na 500 kg poslije 1560. godine. Rat je postao velika prepreka proizvodnji. Novi pad je počeo 1595-1599, kada je nova pobuna 1599. godine naprasno prekinula proizvodnju. Drugi problem kojim ovaj članak o Ci!eu dotiče zlato. jest što raspravlja i o radnoj snazi: dokaz da su domoroci smatrali ispiranje strašnom obaVf•zom nalazimo u tekstovima koje su recitirati ili pjevali: »To je mo.i gospodar, taj me gospodar ne tjera ispirati zlato, ni da mu donosim povrće. ni dnro, ni da mu ču

vam stado, ni da sijem, ni da kosim, i, tavio slobodnim, i s njim ću otići. ....

budući

da me o..<;;-

41 Alvaro .Tara, Guerre et societe au Chili: e.,sai d" sociolorJie l'Olontale, Paris, Travaux de l'Institut des Hautes Etudcs dC' l' Amčrique latine, 1961, izvještaj u .-Annales«, nov-deC'. 1963.

ZLATO l NO\"AC U POVI.JESTI

135

Veliko je proturječje, zapravo, pronaći u isto vrijeme radnu snagu za poljoprivredu i radnike za rad u rudnicima. I to baš u doba kada u susjednom Peruu, koji razvija svoje rudnike srebra, pokušavaju odasvud privući radnu snagu. Zbog toga se razvija maloca, lov na ljude kojim se bave prvenstveno Indijanci - ...prijatelji~<. Njima se plaća 20 pesa za dovedeni }~komad~~ (okovan oko vrata), koji bi se za 100 pesa preprodao na tržnicama Perua. Alvaro Jara stoga upozorava. u jednoj drugoj raspravi, na pokušaje da se Indijanci zaštite. 1557-1561. pod vladavinom Hurtada de Mendoze. ··licencijat« Hernando de Santillčin uvodi odredbu sesm.o del oro, što znači da šestina proizvoda ostaje Indijancima. Oni to ne dobivaju pojedinačno. nego se štedi, pa se, u principu, trebaju povećati stada. kulturna dobra u općinama. Praktično, ~~zaštitnici Indijanaca<<, funkcionari zaduženi za ~~se smo•·. napravili su od njega sredstvo špekuliranja i utjecaja. Stoga će se u 17. stoljeću indijanske općine žaliti i vodi ti sporove. Bilo je još u 16. stoljeću dvije zemlje u kojima se zlato ispirala, te konačno i značajne eksploatacije u rudnicima: oblast Buri tice u današnjoj Kolumbiji i neka područja Meksika.

XIII PLEMENITI METALI AMERIKE KOLUMBIJA, MEKSIKO

Na otocima, u osrednjim nalazištima u potrazi za Eldoradom, na nalazištima Panamske prevlake, kao »blago« Perua ili kao nade u Cileu, zlato je do 1550-1560. godine uvijek pribavljano: l) ili pljač kom ili prisilnom detezaurizacijom, 2) ili pomoću rescate bez pravog ekonomskog tržišta, 3) ili ispiranjem u zlatonosnom pijesku. To ispiranje, koje se sastojalo od protresivanja kroz različita sita (bateas), bilo je više dosadno nego li iscrpljujuće. Ono otima l'adnu snagu poljoprivrednim i tradicionalnim poslovima. Stoga su nestajale prehrambene kulture na kojima je trebalo mnogo raditi. Naviknuti na lagane i isprekidane poslove. organizmi Indijanaca su slabili. Ponajviše je mobilizirana ženska radna snaga. pa su materinski običaji i dojenje prekinuti. Sve je naginjalo epidemiji. Zato se stanovništvo smanjivalo: skoro na nulu na otocima, a nešto ga je više ostalo na visoravnima i u dolinama kontinenta, ali se na lokalnom planu brojke kreću i do 80-90%! Pierre Chaunu je u lijepoj sintezi'.:! inzistirao na destruktivnom karakteru prve faze proizvodnje plemenitih metala. Kaže da sc ta proizvodnja odvi.iala >>izvan ekonomskih zakona·~. Sto treba pod tim podrazumiievati? Točno je da na duži rok. u uvjetima slobodne krmkurencije i slobodne pogodbe, cijena nekog pro'~ L'F.spagnc.> au

temps de Philippe II, Hachctt('. Paris. 1965.


137

izvoda. ovis_i prvenstveno o cijeni proizvodnje i da nagrađ1Van,1e radne snage nastoji osigurati, ako ništa drugo, a ono barem opstanak i reprodukciju. Ali, to Je upravo ono što se nije dogodilo u prvoj fazi američke proizvodnje zlata indijanska radna snaga nije osigurala opstanak obitelji koji omogućava njezino obnavljanje. Ne kažemo da američki plemeniti metali »koštaju manje nego što vrijede« ili da •ne pokrivaju« cijenu proizvodnje. Naprotiv. Cijena u Evropi nema nikakve veze s cijenom proizvodnje u Indiji (u srednju cijenu ulazi i pljačka!). Oprez, jer se u cijenu moraju uračunati i ulaganja u fondove, odvažnost, umor, gubici, rizici. Mnogo je vremena izgubljeno u osvajanjima i u prijevozu: da bi se održao poziv za otkrićima i osvajanjima, treba postojati nada u enormne dobitke. Ali, točno je da se u obračunu troškova radna snaga može računati kao da ne postoji. Španjolac je srna t rao, kaže Chaunu, da su mu ti radnici dani kao zrak ili voda, kao besplatna pogonska snaga. Besplatna, ali ne i vječna. Ovdje počinje destrukcija profita zbog mehanizama profita samog, koji je pokušao opisati Sartre u Kritici dijalektič kog uma, baš što se tiče američkih metala, ali je to nedovoljno povezao, zapravo, s okolnostima u proizvodnji. Kolonist koji eksploatira radnu snagu, a ne brine se za njezino obnavljanje, stvara uvjete za njeno nestajanje, a time i sebe uništava. S druge strane. čini mu se da proizvedeni metal ima tako povoljnu cijenu, da može kupovati bilo kakvu robu iz Ewope. Tako djelujući, on otvara proces pada vrijednosti metala u razmjeni, odnosno, pada cijenp robi koju proizvodi: drugi način da se, na duži rok. stvore uvjeti za vlastito uništenje. To su osnovne karakteristike proizvodnje metala - ponajviše zlata koje je dominantno - u prvoj polovini 16. stoljeća. Može li se isto tvrditi i za drugu polovinu? O tome treba više raspravljati. Mogućnosti pljačke sada više nema, površinska sc nalazišta iscrpljuju, a nasuprot tome. čak se i

PIERRE VILAR

138

zlato pronalazi u rudnicima. To pretpostavlja (ponajviše kada se govori o rudnicima srebra na dubini) i kopanje, drenažu, zatim oruđe, pa ulaganja, te stabilnu radnu snagu, gotovo isključivo mušku. Ukratko, kreće se polako prema normalnijim ~ko nomskim odnosima, a cijena nastoji uključiti (a možda čak i mora) i sredstva za tehničke inovacije. F. Braudel smatra da bi financijske krize oči gledne u Spanjolskoj i Evropi sredinom stoljeća (posebno 1557) trebalo povezati, što se čini razbol"itim, s onim što se zove w.promjena goriva«, odnosno~ prijelaz sa zlata na srebro kao glavnog pokretača ekonomskog razvoja. Ali, nije u pitanju samo promjena u metalu koji dominira. Radi se i o promjeni jedne vrste eksploatacije drugom. To je, s jedne strane, radna snaga razbacana po selima, s druge, pak, skupljena u velikim rudarskim centrima Meksika i Perua. Naposljetku, usporavanje proizvodnje nije nadvladana novim tehnološkim postupcima (a to im se pripisuje) koji su uvedeni oko 1560. u Meksiku. te oko 1570. u Peruu, iako su oni omogućavali upotrebu minerala s manjim sadržajem plemenitih metala. Uviđamo da priliv metala u Evropu, ritam rasta ·~općih« cijena (što znači i pad vrijednosti monetarnih metala), financijske neprilike Spanjolske koje se odražavaju na cijelu evropsku ekonomiju. - sve se te pojave mogu povezati preciznom kronologijom s promjenama u uvjetima proizvodnje plemenitih metala u Americi. l. EKSPLOATACI.JA U RUDNICIMA OKO 1550.

ZAMJEN.JUJE POVRSINSKA NALAZISTA

Rudnici Buritice Oni se otvaraju baš u to vrijeme1:1. Taj rudnik. smješten u kraljevini nazvanoj Nova Granada. u zaleđu Kartage Indijske (luke izvoz-

'l

Usp. James Pal'Sons, Colombia, Berkeley, 1949.

AnHoqueno colonfzacion

in Western


139

nice zlata), postao je brzo najvažniji rudnik na kontinentu. Tu su prouzročena dva karakteristična kretanja u prilivu zlata u Sevilli, koje je već uočio Hamilton. l. - Maksimum priliva zlata (po težini): 42 620 kg između 1551. i 1560. godine. 2. - Ponovno povećanje krajem stoljeća: od 9 429 kg u desetljeću 1571-1580. do 19 541 kg između 1591-1600. godine. U međuvremenu, eksploatacija u rudnicima bila je manje forsirana, jer je u prvom planu bilo srebro, ali je kasnije, zbog velike količine. srebru pala cijena. To u relativnim omjerima diže cijenu zlatu i rudnici zlata postaju rentabilniji. Promjene u luci Cartagene, koje je uočio i P. Chaunu, ovisile su i o toj promjenljivoj sreći rudnika Buritice. Godine 1582. u Buritici nije bilo više od 12 Spanjolaca - vecinos, građana grada u kojem dugo žive. Ali, bilo je i 200 Spanjolaca ordinaires, odnosno. imigranata koji su nedugo došli, 300 crnih robova i 1500 Indijanaca »encomienda«, ustupljenih (.. preporučenih .... ) kolonistima vlasnicima rudnika. Nekako u isto vrijeme (1580) pronađena su i druga ležišta u blizini i stvaraju se prava divlja naselja (Zaragoza, Remedios). Ali 1588. godine strašna epidemija uništava skoro cijelo indijanska stanovništvo. Otada uglavnom dolaze na hiljade crnaca da bi iskopavali zlato. Meksički

rudnici zlata

Meksiko je stalno proizvodio zlato. Osvajanjima Fernanda Cortesa od 1519. godine počelo je pljačkanje blaga. a o tim se djelima govorilo s ponosom. Zatim je u južnim, tropskim podr~~jima, kao i drugdje, počelo »ispiranje« zlata po nJekama.

PIERRE VILAR

140

Ali oko 1540-1547, zapažamo jednu sistemaeksploataciju, jer se počinju iskorištavati

tičniju

rudniciH.

Fernand Cortes je bio veliki poduzetnik. Imao je ogromne zemljoposjede, pomorske baze i brodogradilišta. Imao je i nalazišta, gdje su robovi cogiendo oro (sakupljali zlato) za njegov račun. Između 1540. i 1547. istovremeno su ti mbovi tražili zlato na obalama Naše Gospe Milosrdne (Notre-Dame de la Merci), a drugi su radili u »·rudnicima Macuiltepeca«. 395 robova je bilo podijeljeno u timove - cuadrilla• - od po 28-100 radnika. Cijena indijanskog roba za te poslove skočila je sa 3 na 7 pesa u razdoblju 1525-1529, te na 50 pesa 153">. godine. To istodobno svjedoči o rastu cijena, ali i o sve većem manjku radne snage. Svaka cuadrilla bila je pod komandom španjolskog činovnika koji im je ostavljao jednu dvadesetinu izvađenog zlata. Svi su pod upravom »tnajordoma« koji sebi zadržava od jedne desetine do jedne sedmine proizvodnje. Međutim, eksploatacija rudnika zasniva se na robovskom radu, ali umnogome i na sistemu encomienrla, odnosno, na obavezama koje je markiz (prvotno Fernand Cortes) nametnuo selu Tehuantepecu (encomienda je neka vrst lena): selo je moralo radnike u rudniku opskrbljivati namirnicama, odjećom (posebno pokrivačima), osiguravati im prijevoz. selidbe rudnika kada se ležišta iscrpe itd. Gradnje. pilane. obaveza su sela. Staviše. treba dati godišnji t1·ibut od 1650 zlatnih pesa po 16 karata (2/3 finog zlata). Ukupan iznos iz ovih prava uz proizvodnju iz rudnika slao se u kožnim vrećama predstavniku mm·kiza Meksika, koji ga je topio i petinu ustupao krnliu. :Može se uspoređivati proizvodnja od 1540. do 1547: ona je u brzom padu: od 8 200 pesa 1540. " Usp. elanak J.P. Berthe', ·•La minas riP oro del Marques \'nile en Tl•huantt•pcc ... u: Histol'la Mt•xkalla, VIII. 1!138. upotpunjen radom I. Cad<"nhcada, u: Til<' Ame1·icas, 1900. br. 3.

ci1·l

ZLATO I NOV AC U POVIJESTI

141

pada na 3 300 1544, pa na l 960 1546, te na samo 764 pesa 1547. godine. U prosjeku, tokom osam mjerljivih godina rob je mjesečno skupio l peso, odnosno, nešto više od 4 g zlata: sjetimo se da početkom stoljeća na Panamskoj prevlaci govorimo o 1 pesu dnevno! Pad posljednjih godina prouzročen je i strašnom epidemijom. Konačno, rudnik je donosio toliko malo zlata da je radna snaga prebačena u rudnike srebra. Jasno je da ovdje srebro zamjenjuje zlato, jer 1546. godine počinje eksploatacija u poznatom meksičkom rudniku Zacatecasu, a 1548, u isto tako poznatom Guanajuatu. Pao je profit u proizvodnji zlata. Uspješni su rudnici srebra. Stvari su povezane. Povezane su i u nastojanjima za tehničkim inovacijama. Zatim. u dokumentu iz 1545. godine koji se odnosi na rudnik zlata Tehuantepec, govori se o maloj količini sirovog metala poslanog u Meksiko. »pomanjkanju žive da se on preradi«. Cini se. stoga, da je u to vrijeme u Meksiku bio poznat proces amalgamiranja žive, da bi se metal odvojio od minerala. To jo u Njemačkoj bilo već dosta dugo poznato. Zaključimo: oko 1545. godine, doba udobnosti je prošlo. Trebalo je organizirati proizvodnju novog tipa. II. MEKSICKI RUDNICI SREBRA. AMALGAMIRANJE ZIVE

Nalazišta zlata u Meksiku bila su na jugu, u tropskoj zoni. Rudnici srebra bili su, nap"?tiv,.. n~ sjeveru, na liniji koja otprilike odgovara IzohiJeh od 500 mm padalina godišnje. Poželjno je bilo da ima što manje vlage, jer je postojao stalni rizik, da će voda poplaviti rudnik, a obrambena sredstva protiv vode bila su slabo poznata~. . . . Ta crta je odvajala i podrucJa koJa nastanJUJe sesilno miroljubivo i relativno brojno indijanska stanov~ištvo, od onih gdje su živjeli Indijanci bra~ vos, nomadi, manje brojni i ljudi koje EvroplJani

142

PIERRE VILAR

nisu pokorili. Uglavnom, to će se u Sjedinjenim Državama zvati »granica~•. Vlasnici rudnika moraju stalno biti na oprezu. Neki se puta podižu gradovi, ali je to često i seoska eksploatacija - ranchos, zatim izolirana ležišta - reales, neka vrsta kampova.

V ećina ovih rudnika počela j e s radom između 1546. i 1566. Neki od njih su znameniti, eksploatimni su sve do 18. stoljeća i tada je izvađeno i najviše rude: Zacatecas, Guanajuato, Pach uea, Real del monte. Sombrerete. Može se zapaziti da se neki od ovih rudnika, koji su u 18. stoljeću proizvodili najviše. nalaze sjevernije. Oni nisu bili otvoreni prije samog kraja 16. stoljeća, pošto je potpisan mir s divljim Indijancima Chichimeca. Tako je nastao San Luis de Potosi (treba paziti da ga se ne pobrka s Potosiiem u Peruu). Usvajanje procesa amalgamiranja žive bio je ključni događaj u porastu značaja rudnika srebra. Kronologija tog usvajanja je zanimljiva, pa se može ovako rezimirati: l) Postupak je bio poznat od 15. stoljeća u rudnicima koji su radili za Veneciju (iako se ne spominje u čuvenom djelu o metalurgiji Nijemca Agricole).

2) Svađa o prvenstvu (bez veće važnosti) između Nijemaca i Spanjolca Bartolomea de Medin" oko toga tko je prenio postupak u Meksiko. riješena je: Nijemac Lomann dobio je privilegij da ga upotrijebi 1556. godine; Medina ga je dobio godinu dana kasnije. Ono što je uistinu važno, to je brzina uvođe nja. Cesto se govori da je do promjene došlo 1559. godine. Zapravo, to se uvođenje može otada uočiti zbog uvoza žive (iz Almadena u Spanjolskoj). Skok u količini uvoza stigao je 1562 (1556-1560: 890 kvintala. 1561-1565: 3000 kvintala). U čemu se sastoji tehnološka promjena u postuoku nazvanom »amalgamiranje žive.. ? Stari indiianski postupak sastojao se u stalnom topljenju usitnjenog minerala u malim, izdubljenim pećima.


143

Trebalo je zatim, na kraju, odvojiti srebro od olo''a. tako da ono oksidira. To je dugo trajalo, i zbog goriva skupo koštalo. Novi je postupak nazvan patio, zato što se odvijao u zatvorenim prostorima (patios), okruženim zidovima. Trebalo je usitniti mjneral pod kopitama mula (ili u nekoj vrsti mlina), istovremeno ga pomiješati sa živom, sa proizvodom nazvanim magistral (vrsta sulfata s nečistim bakrom), solju i s mnogo vode. Humboldt je u 18. stoljeću uočio. nakon što je posjetio rudnike, da ustajala voda u patim; s1·ećom nije opasna za zdravlje, iako se miješa sa raznim kemijskim proizvodima. Srebro se amalgamiJ·a sa živom, dajući masu laganu za odvajanje. a zatim se živa isparava. Superiornost postupka bila je višestruka: zbog goriva. ali možda ponajviše zato što omogućava upotrebu minerala s manjim postotkom srebra. To dozvol.iava eksploataciju rudnih žica koje prije nisu bile isplative. Stari se postupak neki puta koristio kada su se nalazile bogate žice. Ili kada nije bilo ali u tom sluča.iu eksploatacija nije bila žive toliko rentabilna. U meksičkim je rudnicima radio velik broj bijelaca. u odnosu na mali broj crnaca. U Zacatecasu je 1570. bilo 300 Spanjolaca, te 500 robova, pretežno Indijanaca. Puno se koriste konji, mule. Mnoge slobodne meleze privukle su relativno visoke zarade. Crnci su skupi, loše podnose klimu i ne predsta•:ljaju više od 7-8% radne snage. Loše poznajemo detalje u strukturi posjeda i načine eksploatacije. Ali, meksički rudnik je bio daleko od evropskog tipa, vrlo različit od površinskih nalazišta dvadesetih godina 16. stoljeća, pa čak i od peruanskih rudnika. U doba velike proizvodnje srebra krajem 16. stoljeća, Meksiko je davao jedva polovicu or10g što je davao Peru. Ali. u 18. stoljeću. budući da nije bio toliko iscrpljen, davao je više od Perua.

144

PIERRE VILAR

III. PERUANSKI RUDNICI SREBRA: POTOSI

U 16. stoljeću naziv ~~PerU-<< podrazumijeva cijelu Južnu Ameriku, a ne samo teritorij koji to ime nosi danas. Stoga se i naziv brzo proširuje na andske visoravni (na veUkoj visini), između dva lanca Kordiljera - onih primorskih, koji dominiraju tihooceanskom obalom, i onih unutrašnjih. ·~Viso ki Peru« danas, i to južni dio, zapravo je, •• Bolivija«, i tu se nalazi područje dugo vremena nazivano de la Plata (srebrno), s gradovima La Fazom. Chuquisacom (danas Sucre) i, konačno, Potosijem.

XIV POTOSI

Od šezdesetih godina 16. stoljeća srebro je mnogo važnije od zlata. Iako je zlato neznatno po težini, ono po vrijednosti proizvodnje ima i dalje ulogu koja se ne može zanemariti. Zbog obilja srebra, zlatu u odnosu na srebro raste cijena i opet je vrlo traženo. U Evropi~ neka se plaćanja iskazuju u zlatu. Usprkos svemu, nakon istodobnog otkrića meksičkih i peruanskih rudnika 1545-46, te poslije uvođenja tehnologije amalgamiranja srebra u meksičkim rudnicima 1559-1562, pa zatim u peruanskim 1570-1572. otvoren je, kako ga naziva P. Chaunu. ··kraljevski krug srebra••, koji kulminira, kao što je poznato, s maksimalnim prilivom u Sevillu između 1580-85. i 1590-1600. Tako je i srebro u očima ljudi postalo simbol brzog bogaćenja. U Francuskoj kažu ~Peru«, u Engleskoj »Potosi«. Sto znamo, dakle. o Potosiju? I. NASA ZNAN.JA: IZVORI I ISTRAZIVANJA

Dokumentacija o Potosiju, u Sevilli i u Peruu, ogromna je i vrlo precizna. ali je razbacana. Do danas, slabo je istraživana. Američki historičar Lewis Hanke je radio na građi, ali se do sada zadržavao samo na povijesti ideja. Gđica Marie Helmer je na-

146

PIERRE VILAR

javila velik spis o mita - prisilnom radu Indijanaca. ali je do sada objavila samo fragmente. Cekajući sinteze, bolje je upozoriti na dokument iz tog vremena, kada je rudnik bio na vrhuncu Relaci6n general de la Villa Imperial de Potosi, koji je 1585. godine redigirao Luis Capoche, vlasnik dva hidraulična stroja za drobljenje minerala. To je uči nio u čast novog vicekralja. »Relation« je objavljena 1959. u priličnoj dostupnoj ediciji Biblioteca de Autores Espanoles (B.A.E.). To nam omogućava i blizak kontakt s problemima Potosija. Relacion je vrlo dobro dokumentirana~ jer u njoj ima imena, brojki. starih pričica. Stil je prostodušan, ali inteligentan. Govori o mentalitetu vlasnika i stručnja ka. ali time se bavi bez čvršćeg zauzimanja stava. Taj je dokument, naposljetku, iako prilično zbrkan, i geografija, i historija, i tehnologija. i ekonomistička i društvena analiza, analiza morala i eksploatacije Potosija. Na nju ćemo se osloniti. II. STANJE TEHNOLOGIJE

Potosi je smješten na 4000 m nadmorske visine. na pustoj. hladnoj, vjetrovitoj, prašnjavoj visoravni. potpuno bez poljoprivrede, osim mogućnosti uzgoja krumpira (papas). Ljudi iz cijelog svijeta nastojali su se na svaki način dočepati grada koji je u nekoliko desetljeća narastao do 160.000 stanovnika. Trebalo se dočepati i srebra i izvoziti ga. Dva i pol mjeseca se putovalo do peruanske prijestolnice Lime. dva mjeseca do rudnika žive Huancavelice. More je bilo udaljeno najmanje 500 km (do Arice. ali lo je izolirana luka, bez sredstava). Buenos Aires na Atlantiku bio je udaljen 2400 km i ljudi sanjaju da odlaze tamo (u 18. stoljeću. bio je to najvažniji put). ali do tamo· skoro da nijedan brod nije dolazio. Trgovina s Huancavelicom usmjerila je uobičajeni prijevoz preko visoravni, prema Limi. . I sama srebrna planina - Cerro - bila je izolirana. Opseg joj je bio 2 km, a postoji još jedan


147

cerro, mnogo manji. Strane su bile strme ali pristupačne i za tovarne životinje. ' . ~ ~il~ .i e izuze~no bogatih žica, ali i sasvim proSJecmh 1 trebalo .1.e strahovito mnogo kopati i ostavl.]atl zemlJ~ u vec napuštene rupe. Vetas (žice) bile su u prom]er~ 2-6 stopa. Ali, neke su se tanjile, ~1a svom kra.1u do samo dvije stope (manje od oO cm). Situacija je bila daleko od idealne. Ill. OTKRICE I FAZE RAZVOJA

Srebro je otkriveno, ne slučajno, godine 1545. Kao i u Meksiku, bio je to_ trenutak kada su unosni poslovi, ali poslovi koji destruiraju društvo, došlo do svog kraja. Tražila su se prava nalazišta. I pronalazila su se. Prva faza eksploatacije bila je u godinama 1545-1564. Kopaju se samo najbogatije vetas, ali starim indijanskim metodama. Minerali se prerađu ju u pećima (guaira) koje su poticali mijehovima na usta. Već ovdje dolazi do tehnološkog napretka: tokom pedesetih godina, neki Seviljanac je usavršio sistem mijehova posebnom vrstom šupljih ognjišta s rupom u bazi. Time se obogatio i stekao plemićku titulu. Na svoj je grb stavio guaira, koja je u Sevilli presvođivala vrata njegove palače. Capoche priznaje da je pred tom čudnom slikom maštao u dj~čačko doba. Ali, Capoche evocira i doba kada je u Potosiju, kao u nekom planinskom amfiteatru, noć bila osvijetljena guairas, sličnim malim zvijezdama. To pokazuje kako se eksploatacija širi, i kako je vrlo popularna u toj prvoj fazi. ·Faza depresije traje od 1560-1570. godine. Srebra se vadi sve manje zbog toga što su četiri glavnP. najbogatije vetas, iscrpljene. Eksploatacija se obustavlja. radna snaga razilazi, a grad napušta. Nova faza dolazi s godinama 1570-72. sa posjPtom vicekralja Francisca de Toleda, .iednog od ,.·elikih španjolskih kolonijalnih organizatora. On _je prcporučivao amalgamiranje žive koje je dozvol]a-

PIERRE VILAR

148

valo i korištenje siromašnijih minerala. Organizirao je i rad rudnika žive u Huancavelici. Uspostavio je i sistem mita ili prisilnu mobilizaciju u službu rudnika određenog postotka Indijanaca u svakom selu. Takve se tendencije pokazuju i u količni pmizvodnje od 1570-1573, pad ne prestaje: PP.S&

1570. 1571. 1572. 1573.

177 000 167 000 129 000 105 000

Od 1574. godine pocmje rast i 1582. za više od osam puta:

uvećava

se do

pesa

1574. 1575. 1576. 1577. 1578. 1579. 1580. 1581. 1582.

193 000 256 000 336 000 475 000 530 000 688 000 749 000 803 000 860 000

U tom je trenutku došlo do određene stagnacije zahvaljujući manjku vode za drobilice i nedostatku žive. Ali, činjenica da Capoche 1585. predaje vicekralju izvještaj s tim brojkama, indicira koliko su ljudi poklanjali brige proizvodnji. Capoche tako dodaje beskrajan popis sigurnih nalazišta, što dokazuje mogućnosti povećavanja proizvodnje za još dugo godina. Zapravo, oklijevanja i nazadovanja nije ni bilo do 17. stoljeća. Podsjetili smo se ovih činjenica da bismo pokazali kako istraživanja konjunkture zasnivana na hipotezi dominantne uloge plemenitih metala nisu vodila dovoljno računa o problemima proizvodnje tih metala. Govorili smo o prilivu metala u Sevillu, o


149

cije~~m.~ ~ Evropi, o _tonaži atlantskog prometa, o

P(~ll. osn.11 ~Ive. Pre?~ t~] e nam. d_a analiziramo cijene pu~~zvodn.1e u razhc1t1m rudnicima koji su na neki nacm povezani (Meksiko, Peru), u različitim fazama pro~z~odnje, s obzirom na tehničke inovacije i na realiziranu profitnu stopu. Vrijednost proizvoda ~za me_tale kao i za sve ostalo) ovisi i o cijeni proIzvodnJe. Capocheove Relaci6n nije suviše precizan da . bismo se pouzdali u njegove brojke. Ali, dozvolJava da se pretpostavi postojanje statistika, koje su mu dale podatke. Svakako, Relaci6n obavještava o organizaciji (ili prije o njenom razvoju) eksploatacije rudnika u Potosiju. IV. SISTEM EKSPLOATACIJE U POTOSIJU

Vlasništvo i eksploatacija U principu, sva je zemlja kraljeva. Dakle, nema ~.,·}asnika...... rudnika. Ali ima stalnih koncesionara koji tamo imaju (u principu) osiguranu eksploataciju. Njih nazivamo mineros (ne prevodi se sa »rudari-·!).

Ti koncesionari su vrlo različiti i brojni. Capoche ih nabraja u dugim listama. Samo za Cerro u užem smislu. ima 577 koncesionara na 94 žice (retas). Zice su podijeljene u dijelove od po nekoliko vara (vara iznosi 0,836 m). Prosječna koncesija za bogate žice je 12 vara (oko 10 m), do maksimalno 30.5 vara (dakle, 25,5 m) na drugim žicama. Kada se govori o koncesionarima, oni su bili - od samog kralja i najviših funkcionera do udo~ vica kolonista i najsiromašnijih klerika. To su 1 skromne kompanije. a neki puta i Indijanci - isto tako i Portugalci, Firentinci, Englezi. To pravo nije. čini se. bilo ekskluzivno. Takvo stanje rezultiralo je različitim, neracionalnim i nesigurnim eksploatacijama. Nepotrebno je naglašavati ~ako je. većina eksploatacija indirektno povjerena 1 stavlJena pod zakup malog poduzetnika, često običnog poslovođe.

150

PIERRE VILAR

U prvoj lazi eksploatacije (1545-156~) koristi se tehnika guaira, i ona je bila gotovo u cijelosti prepuštena Indijancima. Oni bi kretali u avanturu - ventureros de su voluntad - nagodivši se s vlasnikom koncesije da im dopusti kopati nekoliko vara na njegovoj žici. Zbog toga se nazivaju Indios-varas. Opskrbljivani su alatkama da bi kopali, a sami su nabavljali svijeće. Na izlasku iz rudnika. vlasnik bi im prodavao svoju pročišćenu rudaču a ojo - a oni su je pretvarati u metal, i prodavali uz zaradu. Ako ne bi ništa zaradild tim poslom, dobivali bi nešto rudače, i s tim su bili zadovoljni. Sistem je bio takav da je računao s bogatim žicama, i Spanjolci i Indijanci su se na to navikli. Koncesionari osrednjih žica nastojali su ih direktno iznajmiti Indijancima, ili ih po redu podijeliti između sebe. Oni su odmah prodavali dobivenu rudaču. Budući da je bila loša, zarađivali su malo. U drugoj fazi eksploatacije (nakon 1570-72), radna je snaga bila brojnija, a osiguravana je s mita - prisilnim radom. S druge strane, tehnika više nije dozvoljavala siromašnim Indijancima da obrađuju rudaču. Tako su Indijanci bili sve nevažniji i sve su manje zarađivali. Međutim, bilo je i dalje ugovora između vlasnika i Indijanaca, na slijedeći način: Indijanac iskopa koliko god više može rudače u jednom danu, izlazi iz rudnika s onim što može ponijeti na rukama to ostaje njemu, a vlasnik uzima ostatak. Takav su sistem ponajviše koristili zakupnici koncesija, a manje mineros u pravom smislu riječi. Naposljetku, budući da mitayos - mobiliziranih Indijanaca - nikada nije bilo dovoljno za rastuću proizvodnju, iznajmljivala se slobodna radna snaga. Plaćana je četiri reala dnevno i bila je slobodnija (mitayos su zarađivali 3,5 reala). Zapravo, kako je sve tada ovisilo o broju Indijanaca koje je administracija dijelila zahvaljujući mita, mnogo malih koncesija ili onih loše kvalitetP nisu ni eksploatirane. Međutim, njihovi su vlasnici nastavili potraživati određeni broj mitayos Indija-


151

naca, pa su ih velikodušno prepuštali vlasnicima vedh eksploatacija. Tako koncesija ima za Indijance veću važnost ~~to što dobivaju pravo kopanja, nego li zbog same z1ce. Capoche za svaku koncesiju daje i dužinu i dubinu žice, ali, nasuprot tome, i broj mitayos koji su teoretski potrebni, te njihov stvarni broj. Razlike su osjetne, tolike da možemo smatrati kako je slobodni rad - iznajmljeni ili po pogodbi - igrao, usprkos mita, važnu ulogu, Društveni odnosi, odnosi u proizvodnji oko rudnika u Potosiju, umnogome su se mijenjali i ostali su vrlo kompleksni. Tehnologija i investicije Potreba za tehnološkim promjenama osjećala se od trenutka kada su najbogatije vetas bile iscrpljene, a uvođenje amalgama povlačilo neophodnost investiranja kakvu prvo razdoblje eksploatacije nije poznavala. Prvenstveno je problem bio kopanje galerija. Mineros su obično plaćali »kvintu-« (petinu proizvodnje) onima koji su bušili galerije. Svaka veta morala je imati svoju galeriju. One nisu bile povezane. Najviše su ljudi voljeli bušiti vodoravno, od neke točke na boku cerra. Mislili su da je najbolja ruda najdublje, ali su se bojali poplava. I Capoche je očigledno razmišljao o usporedivim aspektima problema: cijena bušenja, sigurnost, dobitak. »Premda se galerije približavaju metalu chile na najdubljem mjestu rudnika, te će moći dati čis tiji metal nego sada, treba znati da će se ti bolji rezultati kompenzirati s onim što se uštedi na silazak i povratak, a to nije bez važnosti po sigurnost rada Indijanaca. Ima i drugih razmišljanja: mnoge galerije nailaze na trosku ili na siromašnu rudaču. pa sadržaj ne isplaćuje troškove. Njihovi vlasnici nemaju potrebna sredstva da bi vadili dobru r.ud?, i napuštaju zemlju i neiskoristivu rudu, onu koJa Je skupa i ne donosi profit.«

PIERRE VILAR

152

To su razmatranja o jednom stvarnom .. podu7.eĆU«,

Iskustva su se počela sakupljati rano. ll. aprila 1585. završen je pokušaj bušenja, koji je 29 godina započeo neki ))·Englez iz Londona«. On se ugušio u požaru ugljena zajedno s Indijancima pokušavajući otvorjti galeriju. Preživjeli njegove ~·kompanije••. neki Firentinac i neki Toribio iz Alcazara dobili su od Audience iz Chuquisace na raspolaganje 16 Indijanaca, pa je ..stanovništvo bilo vrlo zadovoljno i zbog sretnog svršetka, i mnogi su govorili da će se Potosi vratiti za dugo vremena svom prosperitetu i bogatstvu .. ,«, Ali postupak amalgamiranja je zahtijevao komplicirano i skupo oruđe. Mlinovi za usitnjavanje rude pokretani su prvo rukama, zatim konjima, pa vodom. Veći strojevi malo-pomalo eliminiraju one primitivnije. Godine 1585. ima 25 strojeva u Potosiju i 23 u okolici. I mnogo planova. Kako hidraulička energija ovisi o nestalnom režimu voda, ljudi sc bore da u najmanju ruku spriječe sezonske sušP. stvaranjem ustava i rezervoara. Dakle, kvintal željeza je stajao 70 pesa, a 7-mcta•·ska drvena osovina za hidraulički stroj 1500 pesa. Sito za smrvljenu rudu moglo je stajati u početku do 150 pesa, i nije moglo imati željeznu žicu, pa su sita izrađivana od srebra! Ako pridodamo strašan problem transporta - transport ljudi. namirnica. rude na kraće razdaljine, prijevoz žive i proizvedene rude hiljadama kilometara daleko uvjeravamo se da je cijena proizvodnje srebra daleko od toga da bude niska. Kakva god da bila cijena radne snage, čak i mita - treba računati s ~rnškovima za alat i za ... investicije«. Da bismo shvatili kako su tako udaljeni rudnici bili sposobni da u Evropi eliminiraju tržište njemačkih rudnika srebra. potrebna su komparativna preračunavanja. kao što ih je Humboldt napravio za meksičke rudnikP 18. stoljeća. Radi se o velikoj količini rude koja .i e morala· osigurati superiornost.

i dva mjeseca prije


153

Radna snaga, radni uvjeti: mitayos, robovi, slobodni radnici Iz demografskog aspekta manje ubitačan od ispiranja, indijans;ki rad u rudnicima je, međutim, ostao u povijesti simbol španjolskog kolonijalnog tlačenja Indijanaca. š to o tome misli ti? Rad je svakako bio vrlo težak. Malo je vjero.iatno da su pohlepa. nesigurnost, postojanje robovskog rada, svježe sjećanje na prinudna ispiranja prepustili mjesto mnogo humanijoj koncepciji eksploatacije rudnika. Brutalnost nekih mineros i još više poslovođa pongos - prema radnoj snazi uzela je nesumnjivo maha. I sistem prisilnog rada. nazvan mita, javljao se u strašnim oblicima. Istodobno, kao svjedočanstvo i kao protivna stranka. javljaju se glasovi negodovanja i beznađa učenika Bartolomea de Las Casasa, hranioca Indijanaca. Fray Domingo de Santo Tomas piše: .. Qni ne šalju u Spanjolsku srebro. već znoj i krv Indijanaca!~~ Ne može se reći da je Fray Domingo čit~w Marxa, koji je ipak pronašao skoro isti izraz na kraju poznatog 31. poglavlja l. knjige Kapitala, gdje govori o ••primitivnoj akumulaciji·/i!i. Glasovi svjedoka su uvjerljiviji od slika .. crne legende~~ koju su o Španjolcima u 17. stoljeću proširili njihovi neprijatelji Nizozemci. Oni su se u isto doba mnogo manje od Španjolaca opterećivali skrupulom i savješću. kada su u pitanju bila kolqnijalna nasilja. Kritika te ~~crne legende~~. čak i iz našeg današnjeg gledišta. ne smije nam zatvoriti oči. stvoriti ·~ružičastu legendu~~ nekih suvremenih historičara koji. oslanjajući se na zakonodavne tekstove. govore o zakonu o osam sati rada. plaćenim dopustima ts ... Ako je prema Augieru »Srebro l
PIERRE VILAR

154

i socijalnom osiguranju u rudnicima Potosija u 16. stoljeću.

Slika koju nam je ostavio Luis Capoche ne čini se ni pretjerano crna, ni previše idilična: a) Rad je težak. Indijanac ostaje osam sati u rudniku, ali veličina galerija ne dopušta radniku više od četiri sata rada. Silazi se po drvenim ljestva·· ma, a penje se po remenima. J edne su za silazak, druge, pak, za penjanje. Barbacoas (vrsta ležaljki) bile su predviđene za neophodne odmore. Radnici su silazili u trojkama: prvi je nosio svijeću koja je malo osvjetljavala i često se gasila. Svaki je morao iznijeti dvije arrobes (23 kg) rudače, u pokrivaču pretvorenom u vreću i pričvršćenom za grudi. Penjalo se u prosjeku 150 estados (l estado= 1,67 m, dakle, 250 metara), »i u rudnicima dugima po 400 estados (ili 670 m), da-

ljini na kojoj se čovjek umori i po ravnom terenu, možemo zamisliti Indijance koji se penju i spuštaju, s toliko muke i opasnosti, znoje se i ostaju bez daha ........

b) Vlasnici (ili

poslovođe)

su okrutni.

općenito snašlo kako bi se odmorili, bilo je da se s njima .postupalo kao s psima, da su prekoravani, jer su donijeli premalo rude, ili da su zakasnili. ili da su iskopali samo zemlju, ili da su nešto ukrali. Prije manje od četiri mjeseca dogodilo se da je neki minero tako loše postupao s nekim Indijancem, da ga .ie udario, a ovaj se, prestrašen udarcem, želio skloniti na samom izlazu iz rudnika, 1 po nesreći je pao i razbio se u tisuću komada ...... •~ ...

i osvježenje koje bi ih

»Viđene stvari.. takve vrste čine tekst Luisa Capochea zanimljivim. e) Rad je nezdrav. Na kraći rok zaposlenim Indijancima prijeti upala pluća - kada izađu iz vrućine rudnika nađu se na planini, na 4000 m nadmorske visine, izloženi vjetrovima. Na duži rok, to je ... kašaljo(o(, siliko7.a pluća, zadobijena u prašini i dimu svijeća po galeriiama. d) Rad je slabo plaćen.


155

Ne treba misliti da je prisilni rad besplatan to nije ropstvo. Mitayo, Indijanac iz cedule, odnosno, mobiliziran, ima pravo na jornal (dnevna zarada) u srebru, s kojom se mora hraniti. Ona iznosi 3,5 reala, ali uistinu gazda plaća samo za ispunjenu normu - Indijanac koji ne dosegne utvrđenu koli.~inu dobiva. tek dio plaće. Slobodno iznajmljeni IndiJanac - mzngado - plaćen je 4 reala, može se i pogađati oko visine nadnice. Međutim, to uzrokuje mnogo nereda - nepravilnosti u radu mingaclos otvaraju mogućnost neprestanih pritužbi. Zato se svim sredstvima pronalaze ili mitayos, ili~ jednostavno, robovi. e)

Mita.

Uspostavio ih je vicekralj Francisco de Toledo. kao jedini način da se iz rudnika Potosija izvuče maksimum. Teoretski, mita su povezana s običajima Inka o dužnostima pojedinca prema državi. To je kolektivna obaveza sela i općina. Svaka općina mora odrediti mlade muškarce za rad u rudniku. Počelo se s tim 1559. godine, kada su Indijanci mobilizirani pod izgovorom da se na taj način plaćaju porezi u naturi koje općine duguju. Kao sistem, utemeljen je 1570. O mita se mnogo diskutiralo, i u Americi i u Spanjolskoj. Teolozi su se protivili. Drugi su odobravali. Završilo se s tim da se posvuda legalno ustalila. U principu, mobilizacija se vršila jednom u trideset godina, po redu. Kao i za porez, izračunavale su se potrebe, pa bi se one razdijelile na indijanske općine, koje su bile izabrane da daju ljude. To je davalo strahovitu vlast španjolskim corregidores u pokrajinama, i u indijanskim caciques u selima. Seljaci su se ranjavali kako ne bi bili mobilizirani. Davali su im sa;, svoj imutak, čak do 15 ili 20 grla stoke, kako bi bili izuzeti. Najsiromašniji su morali ići. Išle su i njihove obitelji. i napuštana su polja - to je uništavalo zemli~radnju. Potrebe rudnika, a to je bilo iz~e đu 13-17 000 mitayos godišnje, pokretale su gomilu od preko 40 000 ljudi.

PIEifRE VILAR

156

Otrgnut od svoje okoline tradicija, mitayo je u rudniku prisiljen raditi 280 dana godišnje za teoretski nimalo zanemarivu nadnicu. Ona je, međutim, smanjivana »normom«, visokim cijenama. Indijanac je s jedne strane rob, a s druge proleter. Nismo došli do konca raspravljanja o mita, koja su i danas još nedovoljno poznata. Dobar poznavalac situacije, nepristrani Capoche, zaključuje da su za Indijance mita »neizbježan krvnik«. f) Ropstvo. Dugo je izazivala negodovanje činjenica da postoji indijansko ropstvo. Ni ~)-Zakoni Indije« ga nisu dozvoljavali. Za 80 i više pesa ilegalno su kupovani ljudi uhvaćeni u ratovima u Cileu. Stvoreno je pravo tržište robljem, a klima je sprečavala dolazak crnih robova. Iz Capocheova negodovanja jasno je da razlikuje mita i ••ropstvo~~. Mitayo je teoretski slobodan, privremeno mobiliziran, nije ničije vlasništvo i ima nadnicu. Nasuprot tome, mora se brinuti o svojoj prehrani, dok roba uzdržavaju.

Obrana Indijanaca, socijalni zakoni. Sudjelovanje u dobiti Naslov ne govori, na žalost, o ravnoteži koju bi, teške prilike, činili zakoni, administracija. moralne propovijedi onih što su se uvijek brinuli za Indijance. Strastvene i nedostojne propovijedi pojedinih svećenika dokazuju, na žalost, da nepravda i brutalnost zapravo nikada nisu nestali, da teološke diskusije o prirodnom pravu nisu nikada prokrčile put razgovorima o stvarnoj jednakosti, te da zakoni, koliko god bili izvrsno zamišljeni - kao Nuevas Leyes de Indias iz 1545. godine - nisu nikada bili primjenjivani. Načelo kolonista bilo je: ·pokoravamo se, ali ne provodimO«< - se obedece y no se cumple. Argument je bio, naravno, da čak ekonomska sudbina čitavog sistema jeste kompromis s toč nom primjenom zakona koji štite Indijance, te da

poznavajući


157

treba štititi kolonizatorski napor (posebno pokrštavanje), jer se on sukobljavao s nerealnim nazorima metropole. Mnogo je teologa i propovjednika podržavala takav stav. Uprkos svemu, samo postojanje takvog zakonodavstva i sve te diskusije donijele su rezultat, postavljeni su posebni funkcioneri, »Zaštitnici Indijanaca...c. Mnogi su profitirali, raznim špekulacijama~ na tom položaju, ali Capoche navodi i primjere brižljivog poštenja i »Zaštitnika .. koji su ozbiljno shvatili svoj posao. Točno je da su funkcionirale i stvarne institucije socijalne zaštite: bolnice, domovi skrbi, inspekcije za sigurnost u rudnicima. Cak je postojala i radnička članarina za financiranje bolnica. To su ti moderni oblici koji dozvoljavaju da se veliča društveni duh španjolskih kolonijalnih institucija. Kada priča o sigurnosti, Capoche navodi primjer neke katastrofe koja je prouzročila smrt 22 Indijanca. Inspekcija je optužila ~~minera« za počinjene greške bio je uhapšen i osuđen da plati 8000 pesa globe. To je malo za 22 mrtva, ali jasno pokazuje da i eksploatacija Indijanaca ima granica. barem u teoriji. Capocheova koncepcija, vrlo moderna, jeste u tome da odluke kralja i vicekraljeva, kada one nameću Indijancima neke dužnosti, ne budu u korist posebnih interesa minera. nego u cilju općeg ekonomskog napretka. kojim bi se okoristili i Indijanci. Potvrđuje, što se tiče mitayos, da ili )>protiv njihove vlastite volje Njihovo Veličanstvo neće zadržati u Potosiju ni jedan jedini dan više nego što je određeno«. a skoro da optužuje Indijance da im nedostaje klasna svijest: »da su oni politizirani i r~ zumni. mogli bi nametnuti poštovanje za sebe koJe bi morali dobiti ...«. Beskorisno je reći da mitayos nisu došli u Potasi po svojoj volji - iskupljivanja, bjegovi. pobune, to i potvrđuju (mnogi se od njih ·>denaturalizira iu«, odnosno. napuštaju svoja sela da bi izbjegli mita).

PIERRE VILAR

158

Ali, točno je i da, jedanput otrgnut s ognjišta, Indijanac u Potosiju, čak i oslobođen mita, nastoji ostati i zarađuje za život kao slobodan radnik, mingad o. To je, čini se, u vezi s početnim sudjelovanjem Indijanaca, koje nikada u potpunosti nije skončano, u groznici za dobitkom, pa u grQznici za srebrom, koje stalno održavaju postojanje slobodnog tržišta rada i rudače. Sistem realizacije

proizvoda: slobodno tržište

srebrom Tehnologija dobivanja srebra iz sirove rudače amalgamiranjem »iskušana je« - ensayado - u administrativnoj ustanovi koja je, istodobno, uzimala unaprijed kraljevu petinu. Tako znamo koliko vrijedi pesos ensayados, novčana jedinica u Potosiju. Međutim, od izlaska rudače iz rudnika do te potvrde o čistoći metala, ona je često bila više puta preprodavana. Cak su i Indijanci sudjelovali u tome, u vrijeme kada su sami prerađivali rudu u guaira (peći ma). Ali, pravo da trguju rudačom nikada im nije bilo dano. Oni su ra~polagali rudom: - Zbog različitih vrsta ugovora o poslu, kako smo već vidjeli: nadnice isplaćivane u dijelu proizvodnje, ili u komadu legure živa - srebro. ugovori između poslovođa i radne snage, itd .... - Zbog običaja koji im je omogućavao rad u rudniku od subote navečer do ponedeljka ujutro. a na vlastitu korist. Taj običaj - caxchas- nije još objašnjen na zadovoljavajući način. i čini se da su se protiv njega borili, ali on nije ukinut. Indijanci, vlasnici rudače ili legure prodavali su ih na specijalnoj javnoj tržnici, gdje je mjesto i vrijeme prodaje odgovaralo takvoj vrsti rudače. Prodaje se i ,.,.srebro za srebro ..., odnosno. rudača ili Iegura za novac. Sve je. u tom slučaju. ovisilo o iskustvu prodavača i kupca.


159

Mineros su krajem stoljeća živo protestirali protiv tog sistema. Uviđali su da slobodno tržište srebra omogućava dijelu Indijanaca da ne budu potpuni proleteri. Time su se otvarale mogućnosti pritiska na radnu snagu. A kada se traži zabrana takve trgovine, naglašava se da promet donosi i ukradena rudača, i da sav profit koji se time stječe jeste. zapravo, prijevara. Zabranu je izglasala općina Potosi i potvrda te mjere iznuđena je od novog corregidora. Indijanci su se bunili i nakon konzultacija s njihovim zaštitnikom. zabrana je ukinuta. Capoche u detalje prića o ovoj epizodi, ponajviše o kontraverzama između pravnika i teologa. Neki jezuiti su gorljivo zagovarali zabranu koja bi došla s visokog mjesta, dok su drugi redovnici dokazivali da je slobodno tržište jedina obrana lndi.fanaca. Ova i problem slobodnog tržišta srebrom odražavao se i na slobodno tržište drugom robom i na atmosferu špekulacija, karakterističnu za grad Potasi. Potosi, grad trgovine, grad srebrne groznice Capoche nam opisuje grad Potosi kao središte svakovrsne trgovine: ... Ima gradskih trgova, kao onaj kod Palače pravde, ili do Kraljeva doma, gdje se nalaze Trgovačka i Novčarska komora, gdje se tali srebro za kovanje novca. Postoji tržnica Itoke, tri tržnice gdje se prodaje kukuruz i brašno, tržnica stokom. tržnica drvom i ugljenom, i, naposlj~tk~, tržnica rudačom gdje je zanimlji\•o promatrati odviJanJe poslm·a. jer se prodaje rudača koju Indijanci kopaju u planini. odnosno. prodaje se srebro za srebro. yisttnu, bez obzira koliko bi ih nabrojio. ima još mnogo mJesta _u gradu gdje se može vidjeti veliko mnoštvo i. navala m1ešta~~ koji se bave trgovinom. čak i tako da Je teško prolazth pokmj njih, jer se guraju laktovima ....... Očigledno je da su proizvodi na pro<;Iaiu ~ili indijanski, što dozvoljava pretpostavku. da Je. polJOprivreda bila favorizirana. Ne zaboravtmo n1 trgo-

160

PIERRE VILAR

vinu kokom, nadražujućirn sredstvom, štetnim pu čovjeka. Međutim, tu su robu Indijanci, prisiljeni na rad u rudniku, mogli teškom mukom priskrbiti. Prodavana je i evropska roba, utoliko skuplje, koliko je bila rjeđa, Kontakt roba- srebro, na samom mjestu proizvodnje metala čini Potosi jednom od velikih povijesnih točaka nastajanja kapitalizma. Valorizacija robe preko devalorizacije srebra obećava bogatstvo trgovcima, a to se radi i na taj način da dobri, sitni plemići (hidalgo) skrivaju svoje dostojanstvo, kako bi prodavali, čak i na otvorenom. ono što su primili iz Evrope. Potosi, naravno, nije »plemenitaški•• grad. Capoche primjećuje da nalazi malo encomenderos (kol

161

P?vijest Potosija opisuje i druge vidove iskvarenosti: grad ima u svom grbu Vagu - simbol trgovine- te Veneru- simbol kupovne ljubavi. 700 do 800 prosjaka, 120 bijelih prostitutki, i, što je zač.uđujuće, ako znamo koliko je malo španjolskih emigranata u Americi - 14 igračnica i isto toliko plesnih škola. 50 pesa stoji ulaznica za teatar. Oholost trošenja nije samo pojedinačna, nego i opća. Grad je 1556. godine (jedna od najprosperitetnijih) potrošio 8 000 000 pesa da bi proslavio stupanje na prijesto Filipa II. Za usporedbu, investicije u hidrauličke strojeve čiju važnost ne treba posebno naglašavati, nisu te godine prešle 3 000 000 pesa. Stil života bio je uzbudljiv. Dolazi do tuča, pobuna - ne do socijalnih nemira. Tu se često radilo o društvenom prestižu - krojači zbog svojih privilegija uzimaju oružje. Augustinska braća se opiru snagama javnog reda - šakom protiv mača. Već smo rekli kako je problem slobodnog tržišta bio prigoda za prepirke između propovjednika . ...uobičajene stvari u Novom svijetu, ali posebno u Potosiju«, kaže Capoche. U procesijama, svećenici se gorljivo svađaju oko počasnih mjesta. Taština je upravljala i pompeznim ceremonijalom sprovoda. Zabrana da Indijanci poštuju vlastite pogrebne običaje irna dublji smisao. Nametnuto im je i da. ako neka roba ima lošu prođu, moraju je kupiti. čak i ako je ne žele. To govori da corregidores zbog tih prisila postaju sve mrskiji repartimientos, a i pokazuje kako pod krinkom srebrne groznice ne nestaju duboki rasni i klasni konflikti. Može se također otkriti, prema nekim autorima, i napuhana i ponosna slika Potosija, »bunarc1 Amerike«, »prve snage države«, >>dragulja Carstva~~. ili, nasuprot tome, đavolski opisi - »prokleta ~~a nina«, >>krvnik indijanskog naroda .... , »ponor griJeha«. U tome je i simboličnost metala i novca: on stvara snove, daje neposredna i. žestoka _zadovolJ~ stva, neke čini bogatima, a drzavu mocnom, ah

162

PIERRE VILAR

moralisti strahuju zbog iskvarenosti koja slijedi te pojave, a ekonomisti se pitaju o dugotrajnim efektima te srebrne groznice.

xv HUANCAVELICA. ŠTO SE DOGAĐA S AMERIČKIM SREBROM POšTO IZAĐE IZ RUDNIKA?

l. HUANCAVELICA

O rudnicima žive u Huancavelici napisan je vrlo iscrpan rad na temelju postojećih podataka, ali se u njemu ne razmatraju opći problemi"6. Huancavelica nije bila dodatak Potosiju, već uvjet njegova opstanka. U Španjolskoj je bilo ži\'e - u Almadenu, koncesiji Fuggera, ali njeno slanje u Peru bilo bi pustolovina. Trebalo je preploviti dva oceana i prijeći jednu prevlaku. Cak .i<> i Huancavelica bila jako daleko od Potosija, ali relativno blizu Lime. To je rješavalo problem: trebalo je krenuti planinskim putem dugim 1500 km, na putovanje u trajanju od 2-3 mjeseca. Među tim. živa predstavlja vrstu zamjene za srebro koje je iz Potosija išlo prema prijestolnici. Duge povorke (1·ecuas) lama natovarenih živom ili srebrom postale su česti prizori u andskim visoravnima. Huancavelica. u doba Inka poznata po proizvodnji cinobera, bila je kao rudnik žive otkrivena 1563-64. godine. Vicekralj Francisco de Toledo shvatio je da bi »OSovina. . . Potosi-Huancavelica mogla postati >>Osovina Španjolskog Carstva«. Organizirao je tada monopol žive. mita za radnu snagu. mdentos ili ugovore o eksploataciji, čak i sistem transporta. 1"

Guille['mo Lohmann Villena, Los minas de Huancavelica en XVll, Sevilla 1949. Usp. isto P. Chaunu, Sevilla. sv. 1. str. 1111-1122.

lo.~ .~iqlos XVI y t. \"IH,

164

PIERRE VlLi\H

Mita Huancavelice bila su još gora od onih u Potosiju, zato što je rudnik žive nezdraviji od rudnika srebra. Smatra se da je tri godine rada u rudniku bilo dovoljno da se iscrpi snaga radnika. On nije duže ni preživljavao. Rad se organizirao u kontinuitetu, čak i noću. Indijanci su, uostalom, više voleli noćni rad. U principu, ostajalo se osam sati pod zemljom, ali stanje na galerijama nije dozvoljavala više od četiri sata rada. Ali, i to je već bilo iscrpljujuće. Tekstovi svjedoče da galerije socav6n - nose smrt. Uzalud se traži način da sc živa dobiva bez kopanja hodnika. Mita Huancavelice su se ljudi više bojali od onih u Potosiju. U selima su se davale mise zadušnice za mitayos koji su odlazili u rudnik žive. Cak ni to nije sprečavalo oslobođene mitayos da se zaposle kao slobodni rudari, što je u selima učvršći valo uvjerenje da se nitko neće vratiti iz Huancavelice. Vlasti su se trudile da demantiraju takve nazore i slale su mitayos kući uz priznanicu. Ali ni to nije spriječilo ustanke, ili strah u selima. Početak proizvodnje žive, uz uspostavljanje mita, bio je brutalan: s tempom rasta od 2000 kvintala između 1570-75, došlo se do 8000 kvintala u 1581. i do 13 600 u 1582. godini. Ova brojka nikada nije prijeđena, zato jer su u Potosiju Carlos i Juan Andres Corso de Leca pronašli postupak kojim su uštedeli živu u amalgamiranju, i već je tada u Huancavelici postojao višak proizvodnje i skladišta su se punila. Tako se pokazuje da klasična briga za profit nije poštedila ni monopol ni one koji su o njemu ovisili (asentistas). Međutim, stagnacija proizvodnje koja traje, s manjim varijacijama, od 1590. do 1610-20. godine, ne sprečava Huancavelicu da opskrbljuje tržište sa u prosjeku 215 tona žive godišnje, od ukupno 363 trošenih u Americi (148 tona dolazi iz Evrope) ovo se odnosi na razdoblje 1560-1660. Godišnji prosjek izvezenog američkog srebra tokom tih stotinu godina bio je 163 tone. Proizvodnja žive je. dakle, velika i njezin transport je problem.


165

Borba za humaniziranje uvjeta rada bila je teža u Huancavelici nego li u Potosiju. O rudnicima su raspravljali svećenici i zaštitnik Indijanaca. Odbor se 1603-1604. izborio za odluku da se zatvore duboke galerije i da se kopa samo pod vedrim nebom. Pierre Chaunu se pita ne treba li povezati ovaj humani potez sa konjunkturom u godinama 1604-1605, kada počinje kolebanje u porastu proizvodnje srebra, ali i opće cijene doživljavaju relativan pad (to znači da je srebro poskupilo). Ali, činioci koji su potakli ovakve mjere nisu isključivo humanitarni: postoji konkurencija između rudnika srebra i rudnika žive za radnu snagu mitayos i slobodnjaka. a u Spanjolskoj su utjecajni koncesionari Almadena bili i ljubomorni na Huancavelicu. Tako mjera iz 1604. godine manje utječe na limitiranje rada. a više na limitiranje proizvodnje: 2700 kvintala godišnje (maksimum je bio 13 600). Koliki su bili profiti koncesionara? Račun na bazi prosječne godišnje proizvodnje od 250 kvintala. dobar prosjek za koncesiju, daje profit od 2000 pesa. što je vrlo umjereno. Ali, mi ne znamo koliki kapital treba uložiti da se postigne isti profit, a računa se da je najmanje 40% proizvodnje bilo prodavano ispod ruke »minerosima« u Potosiju, bez službenih poreza i po mnogo povoljnijim cijenama. II. POSTO JE ISKOPANO, STO SE DOGAĐA SA AMERICKIM SREBROM?

Pitamo se: što ostaje od srebra proizvedenog u Americi? Sto se izgubi između Amerike i Spanjolske? Sto se događa s metalom kada stigne u Spanjolsku? Kako se metal širi po Evropi kada u jednom trenutku izađe iz španjolskih prostora? Da li ima metala koji ostaje u Americi?

Ne treba zanemarivati činjenicu da su otkriveni metali sudjelovali u financiranju samih ot~ri ća. u osvajanjima, u gradnji gradova, crkava 1td.

166

PIERRE VILAR

Soetbeer je procijenio da je proizvedeno srebra u Americi između 1560-1640. godine 320 tona godišnje. Hamilton je procijenio izvoz u $panjolsku na 185 tona. Na žalost, prva je brojka procjena bez solidne osnove. Međutim, razlika je i dalje Hlo velika. Sigurno je, na primjer, za kraj oko Potosija. da je promet srebrom između Indijanaca, kupaca, poslovođa, bio intenzivan. Tamo je nešto srebra i ostajalo. Isto tako, u gradovima kao Lima i Potosi, troši se izuzetno mnogo. Kada kupuju evropsku robu. srebro ide u Evropu. Ali, postoje i regionalni proizvodi (povrće, voće), sluge, gradnje, tezaurizacija u obliku luksuznih proizvoda, darovi crkvi. Jedan dio »blaga...c ostaje američki. Ima i unutrašnjih troškova kolonizacije. U Limi je vicekralj morao osnovati ratni trezor. Krajem 16. stoljeća Cile zbog pobune Araukanaca dobiva od Perua za borbu relativno značajan novac. Xa taj način, veliki centri srebra - Meksiko i Lima postaju i unutarkolonijalni redistributeri blaga. Lima je ponajviše ovisila samo o sebi, jer je u \Temenskim omjerima bila pet puta udaljenija od Seville nego li Havana. Možemo se, konačno, zapitati: nije li zbog či njenice da se u 17. stoljeću Amerika više okrenula vlastitim izvorima, Evropa u to doba dobivala manje, pa monetarne konjunkture nije više ni moglo biti? To .ie tek hipoteza. a stvari su neizbježno mnogo kompliciranije. Ali, neobično je da se proizvodnja žive nije smanjila u omjeru u kojem i iz\·oz srebra. To omogućava pretpostavku (tehnologije su se nebitno izmijenile) da se proizvodnja samog mctala nije toliko smanjivala, koliko i izvoz. Usprkos ovim zapažanjima - i još više ostanemo li u našim razmatranjima u 16. stoljeću sigurno je da plemeniti metaii bježe iz Amerike prvenstveno zbog jedne stvari - oni se tim odlaskom i valoriziraju. S 'njima se može u Evropi i Aziji kupiti više nego li u Americi. Nema stoga potrC?be


167

u!'otr<;bljavati prisilu, ili spominjati nastojanja španJolskih vlasti da priskrbe što više metala kako bi se objasnio masovni transfer zlata i sreb~a u Evropu. Mercado kaže, to ćemo vidjeti, da visoke cijene evropske robe u Americi uništavaju dvije republike, onu španjolsku i onu •indijsku«, zbog toga što one privlače stranu robu i uzrokuju bijeg metala. Zapravo, u ~..Indiji« je postojala nestašica metala u opticaju. U tom smislu treba uvijek razlikovati problem proizvođačkih područja (to je problem kovanja novca), i probleme američkih prostranstava. udaljenih od rudarskih centara, gdje istovremeno nema ni metala ni novca. a) Problemi kovanja novca. U počecima kolonizacije, u Americi nije bilo novca, ili ga je bilo vrlo malo. S urođenicima, vrši se trampa (rescate). Evropski trgovci su ustanovili načine međusobnog kompenziranja, .kao na kastiljskim sajmovima«. odnosno, uravnotežuju se kupovine i prodaje u računskim knjigama ili uz pomoć mjenica. Samo su isplate obavljane metalom, ali ne u novcu: grumeni (zlata), šipke, suho zlato ili srebro, •koji mijenjaju vrijednost kao tkanina~~. tvrdi Mercado, a to je karakteristika robe-monetarnog metala na mjestu proizvodnje. Te su šipke bile jednostavno označene što je potvrđivalo da su prošle kontrolu za plaćanje kraljevske ~..petine«. To su bili, uopće, i kvazimonetarni instrumenti, zato što su u principu težina i či stoća bili garantirani (zapravo, ne baš uvijek). Velik dio transakcija i izvoza obavlja se na taj način u prvoj polovini, a ne baš zanemarivi dio, i krajPm 16. stoljeća. Računalo se u pesos ensayados (pesos de oro), koji je vrijedio 450 maraveda, a to, teorets~i. odgovara komadu od 4,31 g finog zlata (naprav!.] en za 50 maraka. i 22 karata finoće). Taj se računski novac naziva i pe.w da mina.•. Ali, do 1550. godine u Kastilji pobjeđuje efektivni novac. l, pod izlikom troškova transporta, kastiljanski •srebrni real« koji u Kastilji vrijedi 34, u Americi vrijedi 44

1G8

PIERRE VILAR

maraveda. To je apsurdno, jer obilje srebra u blizini rudnika ruši vrijednost tog metala. Ali, rijetkost i pogodnosti posjedovanja srebrnog novca nj0ga čine skupljim, a nominalne cijene stoga još \'iše rastu. To nije moglo trajati vječno. Trebalo je razmb~ljati da se i u Americi kuje novac. Meksička Casa de la Moneda bila je osnovana 1535, a novac kuje od 1537. godine. Predviđeno je bilo i kovanje u Limi i u Bogoti, a Lima je počela tek 1565, a Potosi 1572. godine. Očita je podudarnost s etapama u velikoj proizvodnji srebra-metala. Te ~~kuće novca« su nadasve kovale osnovne kovanice, ne samo španjolskog monetarnog prometa. nego i svjetskog krajem 16. i u 17. stoljeću: real cle a ocho, odnosno, komad srebra u vrijednosti od osam reala, ili 272 maraveda, naziva se i ~·komad od osam«, ili još peso juerte ili peso duro. Pod imenom douro, pa zatim, kao pijaster. bit će model i dolaru s 23.36 g finog srebra. To je malo više od pet germinalnih franaka. Kada je jednom sistem bio uistinu uspostavljen - a on je neprekidno usavršavan tečajem 17. i 18. stoljeća - ti su komadi. ko\·ani bilo u Meksiku, bilo u Spanjolskoj (Madrid. Sevilla, Segovija), osvojili čitav svijet (uključujući Afriku i Aziju). b) Daleko od centara proizvodnje novac je bio ne samo rijedak, nego ga često nije uopće ni bilo. Amerika je ogromna. Evropljani su je nastanili na točkama često izoliranima jedne od drugih. Trgovina se ovdje suočava s neočekivanim monetarnim teškoćama. Silvio Zabala. meksički historičar. posvetio je zanimljiv članak novcu u Paragvaju tokom kolonijalnog razdoblja. Oko 1540. godine. u zemlji koja se zove - koje li ironije - de la plata - na prostoru budućeg Buenos Airesa, i sve negdie do 1598-99, a u Asuncionu i u 17. stoljeću (glaYnom gradu jedne od provincija u unutrašnjosti). ne cirkulira ni zlato ni srebro. Kada su vlasti utvrdile poreze u naturi i htje!P ih rL·alizirati u novcu, nitko nije raspolagAo me"tal-

ZLATO I NO" AC U POVIJESTI

169

nim novcem: razmjena se obavljala trampom. Trebalo se još izražavati u ekvivalentima. Upotrebljavani su termini pesos ili m.aravedi - ali, kako ih materijalizirati? Odlučeno je da željezni čavao, lijevani klin, nož - rijetki predmeti iz evropskog uvoza - predstavljaju određeni iznos maraveda i uzimani su prilikom plaćanja. Ali, upravo zato što dolaze iz Evrope, ti su predmeti imali promjenljivu vrijednost, koja je ovisila o dolasku brodova (rijetkom i neredovitom). Tako su cijene sve robe varirale u skladu s izobiljem ili rijetkošću tih predmeta - novca. Pokušalo se isto i sa tkaninama. i fenomen se ponavljao. Kao i kod bilo kakvog novca-robe, tezaurizira se predmet-novac ako se osjeća da cijene padaju (odnosno, da novac vrijedi svakim danom sve više), i, nasuprot tome, taj se predmet-novac ubrzano troši na račun nekih drugih predmeta ukoliko cijene rastu i novac vrijedi sve manje. Svi pokušaji da se ponovo uvede srebro kao novac u opticaju nameću delikatne probleme. Tako, u toj Americi punoj plemenitih metala, ima i zona bez klasičnog metalnog novca. Dodajmo: l) To se nadovezuje, možda, i na pretkoloni.ialne domorodačke običaje, jer je njihova koncepcija novca bila drugačija. 2) Time se favorizira organiziranje društava bez novca: reductions (općine u kojima su Indijanci prisiljeni živjeti), teokratsko-komunističke zajednicc jezuita u Paragvaju (i njima slične u svim »pograničnim .... zonama) zasnivaju se na razmjeni rad-proizvod bez monetarnog posrednika. Djelovanje novca i reakcije društava prema njemu ovise istovremeno o ekonomskim i socijalnim prilikama. i o mentalitetu ljudi.

Po.•toji li metal koji izmedu Indije španjolskoj kontroli?

izmiče

Dva problema: prijevara, gusarenje. A) Prijevare.

Seville

170

PIERRE VILAR

Mogle su se zbivati na putovanju iz Amerike u $panjolsku, na putu iz $panjolske prema Evropi, između kralja i pojedinaca. Ono što je važno jest da kraljev novac i novac privatnika nemaju istu namjenu i isti ekonomski utjecaj. Iz rudnika, već smo vidjeli, specijalisti organiziraju prijevoz srebra i uzimaju petinu, već prema mjestu kontrole metala. Zatim metal kreće prema casas de la moneda ili prema lukama za ukrcaj. Tako su prilike za rizik i profit, ili za prijevaru uvijek bile veliko iskušenje. U američkim lukama gdje se metal ukrcava: sigurno je bilo, početkom stoljeća, u vrijeme osamljenih brodova, a prije sistematske uspostave ..flota«, prijevara velikog obujma. S organiziranjem »flOta<< rizik prijevara morao se, u principu, smanjiti. Hamilton ističe poduzete mjere: .. registar« brodova (odnosno. detaljan inventar njihova tovara), ponavljane zakletve, znatan broj odgovornih službenika, posebno nadgledavanje Panamske prevlake, sve u domeni odgovornosti guvern<.>ra i suda (Audiencia) Paname. Ali, P. Chaunu je ukazao na lakoću i priUke za varanje - mnoge su lađe upisane sin registrar (bez kontrole) i por registrar (za kontrolu u dolasku). Procjenjuje i da je i organiziranje flota poticalo prijevare: ratni brodovi - pratioci mogli su nositi srebro (posebno. srebro za soldadas- nadnice posada), što je omoguća valo još lakši ilegalni utovar, a u tome su generalni kapetani flota bili svemoćni. Nositi plemenite metale koji nisu evidentirani bio je unosan posao. bilo da su se time izbjegavali mnogobrojni porezi. bilo da srebro odmah krene izvan seviljskog kruga. direktno na evropske tržnice. gdje je vrijedilo ,-išE'. Na moru su se zbivala uobičajena i prisilna pristajanja, pravi ili lažni brodolomi. sudari brodo\"a u opasnosti, ribari ko.ii nude usluge. i mnogo prigoda da se kontaktira sa krijumčarima. Zakletva koju su polagali mornari odnosila se prije svega na takve rabote. a njezin učinak se ne treba ni zanemarivati. ali ni preuveličavati.


171

Osim Seville, pristaništa na Azorima i u Lisabonu, sve ostale luke i drugi atlantski otoci bili su velike rupe u sistemu kontrole. 70°/0 brod~va koji nisu pristali u Sevilli, iz nekog svog razloga iskrcavaju robu u Lisabonu. Vidjeli smo koliko je to važno u portugalskoj trgovini s Istokom i zahvaljujući njoj, krajem 16. stoljeća, iako je Portugal politički ujedinjen sa Spanjolskom (ali ne potpuno i na ekonomskom planu), pijasteri uveliko cirkuliraju Sredozemljem i oko Afrike. Međutim, poduzete mjere da ).).blaga« slučajno iskrcana u Lisabonu, stignu kopnom do Seville, dokazuju službenu pažnju zbog mogućih prijevara. U samoj Sevilli Casa de la Contrataci6n istodobno je i sudac i stranka u organizaciji kontrole seviljskog monopola. To ne znači monopol države ni na robu, ni na novac. Radi se, jednostavno, o kontroli čitave kolonijalne trgovine. Zajednica trgovaca (Universidad de mercaderes) u Sevilli je izrazito snažna, a bliska je organizmu kontrole Casa cle la Contrataci6n. Ona izvrsno organizira trgovinu i plovidbu, ali o privatnim interesima se brine ne manje nego o državnim. Stoga je Casa de la Contrataci6n prihvatila ovakav sistem: nije popuštala u prijevarama na štetu države, ali je amnestirala krijumčare koji bi uplatili composition (iznos određen odoka), i nije omelala trgovinu. Compositions se javljaju od 1561. godine, a učestale su krajem stoljeća (1593. 1595. 1597). U to doba. karakterističnom po snažnom dotoku srebra, specijalizirani službenik bio je zadužen za organizaciju pristajanja (maestre de la plata). On je imao potpunu odgovornost, zarađivao je u princiPu mnogo. jer je dobivao 1°'11 konti_'oliranog srcbl'a. Međutim, morao je od toga platiti cijelo osoblje i preu?.eti sve rizike. Trgovac koji bi postao maestre de la plata, kao što je to postao Tomas de Cm·clona. čuvao je sjećanic na svoi poziv svo1e~rsnom nbuzetošću srebrom. Iskazao ih je u bro.1mm monetarnim predstavkama, što je bila vrsta ~~arbitrizma«

172

PIERRE VILAR

(manija predlaganja »lijekova.. za nepovoljna kreumja u Spanjolskoj). Srebro u šipkama odmah je vagana i stavljano pod trostruki ključ u Casa de la ContTataci6n, a odgovorna su bila trojica najviših službenika. Ali. srebro nije direktno odlazilo u kovnicu (Casas de la Moneda). Postojali su pojedinci nazivani compradoTes de OTO y plata (kupci zlata i srebra). koji su dobivali šipke i odnosili ih na kovanje. I tu su profiti bili značajni, ali ni rizici nisu bili man.ii. Nije bilo lako ocijeniti odoka težinu i "finoću.. šipki. Zarade tih posrednika su bile konačno male po preuzetoj jedinici, ali prilično velike zbog njihove količine. Ipak, mnogi su compTadoTes de oTo y plata pali pod stečaj. Sredinom 16. stoljeća tim se poslom bavilo 50-60 ljudi. Godine 1615. nije bilo više od osam »kompanija.... , a četiri su već bile u stečaju. Pet godina kasnije ostale su samo tri. Možda se može ponovo pisati povijest prevrata u konjunkturi početkom 17. stoljeća, kroz priču o compradores i maestTes de la plata. Na kraju, kako procijeniti proporciju prijevara? Hamilton naglašava mjere poduzete u cilju njihova ograničavanja, ali je to, s njegove strane, pomalo i način da obrani točnost brojki koje smatra tipićnima za srebro što dolazi u Evropu i kruži ponajviše po Spanjolskoj. Zapravo, ne bi trebalo samo mjeriti važnost prijevara, nego i njihovu prirodu: u kojem trenutku. na kojem mjestu, na čiju štetu? Malo .ie vjerojatno, usprkos svemu, da krijumčare nja potpuno iskrivljavaju naša znanja o procesu, ako ne i apsolutne pokazatelje pritjecanja američkih metala. Ipak, taj fenomen ne treba ignorirati. B) Gusarenje. Drugi način zadobivanja američkih metala čine al.<:cije službenih i privatnih gusara. To je mogao biti i povod ratu. Postoji duga mediteranska i atlantska tradicija. Katalonci, Genovljani, Kastiljci, Francuzi - tko se nije bavio gusarenjem u 14. i 15. stoljeću, posebno protiv Portugalaca?

ZLATO I NO\'.-\C U

PO\'J.JESTI

173

Hamilton, uvijek iz istih razloga, zastupa mišljenje da je važnost pljački relativno mala u odnosu na čitavo američko >>blago~·. Procjenjuje da je 80-85°/o tog blaga, otposlanog iz Amerike, stiglo bez problema u Španjolsku. Ovo nije neodrživa pretpostavka, i točno je da su mašta i ljubav prema blistavim anegdotama mnogo učinili da se relativna važnost i uspjesi gusareuja preuveličavaju, kao i »trgovina pod kopljem••, te svi nasilni ••ilegalni načini da se napadne španjolsko carstvo. U 17. stoljeću Španjolska je izgubila svoje vrlo važne pozicije na moru i njih su zauzeli Englezi. Nizozemci. Francuzi, posebno na području Antila. U početku, gusara su se bojali ponajviše u blizini obala. Sevilla je bila izabrana kao luka monopola kako bi se izbjegla plovidba u blizini Pnrlugala i prolaženje francusko-engleskim Atlantikom. Međutim, od 1523. godine Francuzi su pljačkali Cortesovo blago, a 1531. Frrmc;-ois I svečano objavljuje da je more svojina svih, i da papina konc2sija po kojoj je Amerika prepuštena Spanjolcima višC" ne vrijedi. Ali, uistinu, u prvoj polovini stoljeća portugalski su brodovi nosili mnogo više plemenitih metala nego li španjolski, i napadani su bili. zapravo, Portugalci. Još 1555. godine Jacques de Sore, ako i pljač ka Indijsku Kartagenu i Havanu. napada ponajprije Brazil, isto kao i Englez Hawkins, koji je presretao najviše na putu Gvineja - Brazil. Konvoji robova nisu bili ništa manje unosni. ukoliko su bi1i zaplijenjeni. od konvoja zlata. Godine 1566. započeo je pravi pomorski ral: Hawkins i njegov nećak Drake opl.iačkali su Havanu. došli su i do »·Terre Ferme~~. Na ruku im je i~ao sukob u Flandriji i sve veći priliv srebra. Odnijeli su plijen u Englesku, od kojeg je trebalo njihovim financijerima dati profit od 70°/n. Te ~u ekspedicije bile financirane po privatnim linijama, i kraljica Elizabeta, prije nego li ih je počela poli-

174 tički

PIERRE VILAR

pokrivati, angažirala se osobno kao u nekom posebnom poslu. Godine 1568. opljačkana je luka San Juan de Ulua. odnosno, Vera Cruz, gdje se ukrcavalo srebro iz Meksika. Ponajviše između 1575. i 1583. godine Spanjolsko se carstvo našlo na udarcu istodobno i ·~lopo va mora• (Nizozemaca) i Engleza. Spanjolska je pobijedila na Sredozemlju - kod Lepanta su potučeni Turci, ali je atlantska bitka bila puno drugačija. »Protiv papista i za Eldorado• - Drake je prešao na sistematsku borbu protiv američkog »blaga., pljač kajući Nombre de Dios i Panamsku prevlaku. koju su prelazile mule s peruanskim srebrom. Godine 1577. bilo je još bolje: prošao je kroz Magellanov prolaz, opljačkao Limu, krenuo duž američke obale do Kalifornije i vratio se preko Dalekog istoka i Rta Dobre Nade. Trebalo mu je tri godine da se vrati kući, ali je za to vrijeme 47 puta javio Elizabeti svoj položaj. Ona mu je podijelila vitešku čast na admiralskom brodu. Između 1583. i 1585. godine Drake i Frobisher istodobno napadaju španjolske obale (Vigo), Floridu, Santo Domingo, Indijsku Kartagenu. Tada je ..adelantada. španjolske flote Alvaro de Bazan predložio da se svrši s engleskom opasnošću, da treba napasti samu Englesku i uništiti njenu flotu. Bila je to godina 1588. i epizoda s Nepobjedivom armadom (armada invencible). Ne treba vjerovati da je taj poraz djelovao odlučujuće na pomorske potencijale Spanjolske. Zapravo, američko Carstvo nije propalo. A od 1589. godine Englezi su propali u bitkama kod Corogne i Azorskih otoka. što je moglo biti presudno. Za Engleze je opet došlo doba munjevitih napada. pljački, a protivnik nije uništen. Ipak je Haleigh zadao udarce španjolskom ··blagu. koje ne trt>ba potcjenjivati - orobio je 1595. zlato Venezuele. a iz luke Cadixa odnio je slijedeće godine 20 000 000 dukata. Za Spanjolce je stoljeće skončalo u nesigurnosti, gotovo u isto vrijeme kada i

ZLATO l NO\'AC U POVIJESTI

175

vladavina Filipa Il (1598). Cak i da su ta posrtanja relativno slaba. trebalo je potrošiti mnogo na »obranu blaga«! A to isto treba uzeti u obzir.

XVI

ZLATO I SREBRO U šPANJOLSKOJ

Pratili smo plemenite metale od rudnika, razono što ostaje u Americi od onog što se gubi prijevarama i na putu. Sada ćemo ispitati što se događa s plemenitim metalima koji stignu u Spanjolsku, kakav je njihov učinak, koji su razlozi njihovu oticanju iz Spanjolske i što te metale zamjenjuje. Razmotrit ćemo i psihološke efekte, načine na koje su Spanjolci shvatili te monetarne i ekonomske probleme. Ostaje i da se upozna putovanje i utjecaj metala izvan Spanjolske (Francuska, Italija, Engleska ... ). Treba u Sevilli razlikovati ono što je kraljevo. dakle, državno, od onog što pripada pojedincima ili ,.kompanijama«. Točno je da pokatkada država, zbog prijekih potreba, posiže za provizijama privatnika. Međutim, to nije i pravilo. Nikada nije bilo jednostavnih i čistih »-rekvizicija~~. Samo je prisilno posuđivanje na osnovi rente predstavljalo način da kralj privremeno prisvoji neki iznos. Pogledajmo isto tako i odnose između metala koji stiže za kralja i onog što dobivaju privatnici: od 1503. do 1660. godine. u Hamiltonovim listama (American Treasure, str. 34-35) priliv je 447 000 000 pesa: od toga je 117 000 000 dobio kralj, a 330 000 000 privatnici (vidi grafikon). Recimo, nešto više od jedne četvrtine ide kralju. Međutim, taj kraljev dio. likujući


177

čak i ako je vrlo malen, za druge je zemlje naj,-ažniji, jer se brzo kreće Evropom zbog vladarevih dugova. I obrnuto, dio privatnika važan je ponajviše za Spanjolsku. Stoga su ova dva aspekta povezana, u tom smislu što su Nijemci i Genovljani, veliki međunarodni špekulatori, priskrbljivali kraljev novac. To je imalo ~..dominantni učinak...: (u današnjem smislu riječi) na španjolski privatni kapital. Taj kapital nikako nije bio zanemariv, ali je bio neznatan. i slabo priviknut na međunarodno financijsko tržište. Zato. da bismo što bolje upoznali situaciju. treba početi s proučavanjem odnosa između priliva zlata i srebra u Sevillu i u državni trezor, te odnos priliva u državni trezor i oticanja metala međuna rodnim financijašima. To su bili prvenstveno Nijemci za Karla V, Genovljani u vrijeme Filipa ll. bez obzira na genoveške akcije još u Karlovo doba i osjetan njemački utjecaj sve do kraja stoljeća.

Zlato i srebro Vladara: dugovi i asientos Od vremena Karla I, koji stupa na španjolsko prijestolje 1516. godine, a postaje tri godine kasnije car pod imenom Karlo V (1556. lišava se svih naslova). državni trezor običava uzimati sve vrste zajmova. po cijeloj Evropi, jer Karlo vlada. kako u Spanjolskoj. tako i u Nizozemskoj, Austriji, Italiji i Njemačkoj. U Spanjolskoj. ti su zajmovi bili različitog oblika: emisije čvrstih rentijerskih prava, s fiksnim kamatama. nazvane juras; prisilni zajmovi pri dolasku američkog blaga u Sevillu, za koje se
PIERRE V !LAR

178

mjenice naplative na već spominjanim sajmovima u Meciini, Lyonu ili »Besan!;(>nU«. Sto se tiče ovih posljednjih, treba znati da se sajmovi koje Karlo drži na području svojih frankofonskih grofovija kao konkurenciju Lyonu, ne održavaju nikada u samom Besan~onu. Malo pomalo premještaju se prema Italij i, posebno u P!aisance, iako se i dalj e govori o sajmovima de Bisenzone. Citava priča završava taUKUPNI UVOZ PLEMENITIH METALA U SPANJOLSKU (1503-1660) PO RAZDOBLJIMA OD 5 GODINA (PO HAMILTONU)

~~

tl)-------

!(raljevdio

(1) - · - - · - ·

Dio privatnika

(3)--(1)-!·(1}.


179

ko da se sajmovi održavaju u genoveškoj luci, o kojoj i bitno ovise. Taj sistem kratkoročnih i dugoročnih zajmova· pre~postavlja obilje kredita i opticaja vrijednosnih papira. Treba naglasiti, zato što se to općenito može čuti (ponekad i u ozbiljnim radovima) da 16. stoljeće ne __pozna ništa drugo nego li metalni novac'-;_ Sigurno je da bez dužnog poreza nije moguće izjednačiti naknade, na sajmovima, izdavanje mjenica i vrijednosnih pisama, podizanje privatnih i javnih kredita u 16. stoljeću s današnjim •biblijskim novcem~ koji praktično dokida opticaj zlata. Naprotiv, u 16. stoljeću zlato i srebro putuju u dugim kolonama kola i mula, a na korist kralja ili 11·govaca. Medutim. isto bi tako bilo apsurdno vjerovati da se sve transakcije 16. stoljeća provode u novcu pravljenom od američkih metala. Taj novac ne dospije\'a uvijek u opticaj, da se njime koriste mase. I suprotno tome, velik dio plaćanja obavlja se bez prisustva metala. Tomas de Mercado kaže da su sajmovi u Medina del Campo bili •Strojevi za priznanice«, i na njima su se viđali samo papiri, a ne bijele kovanice. Suprotno tome, bilo je plaćanja - kupnji iz jedne zemlje u drugu, međunarodnih isplata kraljevskih zajmova, nadoknađivanja trgovaca itd. - za koja je trebalo raspolagati metalnim novcem. Problem je bio baš u tome: plaćati brzo u metalu tamo gdje je bio potreban. i dobivati ekvivalent na izvoru, odnosno. na državnoj blagajni u koju su stizali (neredovito) ili porezi ili američko blago. Tko je bio u mogućnosti da skupi metal na jednom mjestu i da čeka dok mu država ne plati? Samo veliki bankari. iskusni. sposobni da daju u kratkom roku .kredit••. bilo kao zajam s utvrđenom kamatom naplativom od države. ili preko trgovačkih transakcija. 1: l."sp. U\"od, bilj. 1. str. 8.

180

PIERRE VILi\R

Ti se bankari sa španjolsloim vladarom povezuju sistemom asientos. Riječ ima vrlo općenito značenje, može značiti >>Ugovor«. Ali, to je vrlo precizan akt, on detaljno razrađuje prava i recipročne obaveze financijera (ili čitavog financijaškog društva) s jedne, i kralja s druge strane, u datom poslu. Takvi spisi pokrivaju sve oblike državnih poslova koje su obavljali privatni koncesionari, i nalazimo ih u Francuskoj u 16. stoljeću pod imenom partis (stranke) financijeri se zovu partisans udjelnici. Kasnije se zovu traites i traitants ugovori i ugovornici, te fermes i fermiers. Sve to označava u Spanjolskoj termin asientos (ili asen~

tistas). Država potpisuje asientos da bi ustupila neka prava, da bi predala iskorištavanje nekih patrimonijalnih krunskih dobara - na primjer. rudnika u Almadenu, ili prihoda vojničkih redova (maestrazgos), koje su putem asientos preuzeli Fuggeri. Neki puta se njima osiguravala eksploatacija čitavih kolonijalnih teritorija - kao u slučaju Welsera u Venezueli - ili, još jednostavnije, i uobičajenije, monopol na opskrbu vojske, ili opremanje neke flote za zapadnu Indiju. U stvari, svi poslovi ove vrste su kreditni poslovi. Naime, financijer uvijek daje vladaru znača jan iznos koji mu je potreban, i koji će financijer povratiti tek kasnije. On riskira mnogo (bilo je velikih stečaja), ali upravo zbog rizika dobiva visoke kamate i mogučnost da dobro zaradi. Sto je zalog u tim poslovima? Kada se kaže »na zlato i srebro iz Indije..~. genC"ralizira se i preuveličava. jer se početkom 16. stoljeća takvi veliki poslovi obavljaju na potpuno drugi način: španjolski rudnici. zalihe vune, javni zajmovi u Flandriji (Antwerpen). itd. Spanjolska i evropska bogatstva postoje i prije dolaska američkog zlata. Ali. ono što iznenađuje jest da tokom 16. stoljeća ključnu ulogu u tim zalozima davanirn financijerima ima Kastilja. Oko 1515. godine, kraljevski zajmovi u Antwerpenu iznosili su 50 000 flamanskih funti. 1556.


181

čak

7 000 000 - dakle, 140 puta više u četrdesetak godina. Ali, i tada su bili četiri puta manji od kraljevih zajmova u Kastilji. To se može objasniti samo američkim zlatom i srebrom. Naravno, barem na izgled, bilo je i drugih jamstava. Spanjolski izvori stavljeni na raspolaganje bankarima jesu i porezi Spanjolske državne blagajne. nametnuti najvećim dijelom kastiljskom seljaštvu. Samo, nije vjerojatno da su ti nameti, posebno oni na potrošnju, mogli rasti kao što i jesu bez nekog bogaćenja društvene baze. Baš je to rezultat razmjene plemenitih metala za španjolsku. bilo industrijsku, bilo poljoprivrednu robu. Rast cijena prouzročen privlačnošću indijskog tržišta, pr\"enstveno je obogatio one od kojih je to tržište i tražilo proizvode. Napor koji je kraljevska blagajna zahtijevala od Kastilje bio je iscrpljujući, ali se on ne bi mogao izdržati toliko dugo, da nije bilo ključ nog rasta oporezivih stvari, što se objašnjava kolonijalnom eksploatacijom. Tako. način na koji španjolski vladari upotrebljavaju američko blago pretpostavlja da dio tog blaga što je direktno pripadao njima nije, u stvari, bio dovoljan. Da je bio dovoljan da pokrije dugove, Spanjolska bi bila rasterećena poreznih nameta koji su. naposljetku, stalno i rasli. Cijene su nesumnjivo rasle manje. Zapravo, kraljev dio je stavljao Soanjolsku na muke, jer je bio potrošen unaprij
182

PIERRE VILAR

cije angažiraju to isto američko blago iz ruku privatnika za međunarodni monetarni promet. Zapitajmo se: kojim putevima i sredstvima? Oni su bili različiti.

Zlato i srebro privatnika Valja ovdje praviti razliku između: - zlata i srebra osvajača, kolonista, emigranata, birokrata koji vraćaju novac iz Indije; - zlata i srebra trgovaca i, od tog zlata i srebra, dio koji ostaje u Spanjolskoj i dio što se dalje izvozi. a) Vraćanje novca osvajača, kolonista itd. Ti povrati su mogli ići, na početku kolonizacije, vjerovnicima osvajača. Već smo rekli da su osvajačke pothvate u stvari financirali privatnici. Prirodno, kada su financijeri bili genoveški bankari ili njemačke kuće (kao Welseri), zlato i srebro su odlazili u inozemstvo ili su postajali predmet špekulacije. Kada su financijeri bili visoke španjolske lič nosti, laici ili klerici, ljudi iz kraljeve okoline, onda su to bila i prva direktna bogaćenja u španjolskom društvu. Ali, ulaganje tih bogatstava se u prvom redu zasigurno odvijalo u luksuznoj potrošnji. U istoj mjeri ni sami osvajači, njihovi plaće nici, emigranti, koncesionari rudnika (znamo da ih je bilo mnogo i bili su različiti) nisu čuvali u Americi sav zarađeni ili osvo.ieni metal. Mnogo su mislili na svoju obitelj, rodnu zemlju, na eventualni Ukupni dug Karla v iznosio je 38011170 dukata, od kojih je 33102305 ..stranaca« {podrazumijevaju se »nelpanjolskl.. vjerovnici:

Ni.iemcl, Flamanci, Talijani), Kruna, tako, nastavJja s Izvozom metalnog novca 1z Spanjolske, i dopušta privatnicima da čine to Isto (,.iZvozne dozvole-oo). U svemu, van1skf dug stvoren za provedbu carske politike nadma§u1e za oko 2000000 dukata prWv plemenitih metala !!panjolskoj kruni. To objainjava za§to vladar anga!lra prillv unaprf.jerl. i 7.aito ie bio priSiljen sekvestrlratl blago prtvatnlka, da nastavlja s prinudnlm za:fmovima 1 da nameće visoke poreze.


183

povratak. I s":mi kolonijalni administratori koji su se obogatih, vracah su se. Sav taj priliv zlata i srebra imao je šansu da se upotrijebi u španjolskoj. U raskoš. Cak i danas kuće sitnih plemića Extramadure obogaćenih u Indiji, pa i ako imaju nešto seljačko, daju malim mjestima kao Caceres, Badajoz, TrujUlo. Merida, okus veličine. Ponekad, čak i ukrasni motivi svjesno podsjećaju na indijsko porijeklo kuće. Zamislimo seviljskog pronalazača koji je na svoj grb stavio ·~guairu~~. U Salamanci postoje palače i dovratnici, prozori na kojima stoje »divlje figure••. U Trujillu je najpoznatija konkvistadorska palača ona Francisca Pizzara, pa flamanski putopisac Philippe de Caverel kaže 1580. godine za nju da daje gradu .. najljepši i najtrajniji sjaj i da pokazuje za što je sretno poslužilo peruansko zlato~•. Sevilla se isto, naravno, potpuno izgradila i obilježila se bogatstvom, u stilu Venecije. Posebno su, kao i u Americi, mnoge crkve profit irale od direktnog priliva, bilo da su sami prelati sudjelovali u bogaćenju, bilo da su se povećali darovi vjernika. To može dovesti do čiste i jednostavne tezauriz.acije, kada se plemeniti metali i stvari upotrebljavaju za ukrašavanje crkava (u tom slučaju, kao i u srednjem vijeku, monetarni opticaj se obuzdava tim fenomenom). Ali, konstruiranje, ukrašavanje, pokućstvo tih palača i crkava privlačili su velik broj elitnih arhitekata, zidara, stolara, kipara. Bili su izvrsno plaće ni i stvarali su zanatsku osnovu velikih tradicija, kao umjetnici tallistas (kipari šarenih slika) iz Valladolida. Vidimo sada kako se rast cijena pokrenut. poznato je. u Sevilli. da bi se opskrbile karavele, mogao raširiti po cijeloj unutrašnjosti Spanjolske, jer su se ubrzano povećavali troškovi onih koji su sudjelovali u profitima od priliva metala. Nastojanje da se zaposli više umjetnika, posluge, da se povećaju njihove nadnice, relativno )e obogatil~ ~no~e slojeve stanovništva. To je lancana reakciJa 1 nJU

PIERRE VILAR

184

je u 18. stoljeću izvanredno objasnio veliki ekonomist Cantillon, krenuvši od jednostavnog teoretskog promišljanja-1!1. b} Povrat novca trgovaca nije u potpunosti jednak onom emigranata i osvajača. On je, naime, protivna strana robe koja se izvozi prema Indiji. Sigurno je da, ako trgovci imaju profit, iskorištavaju ga da bi dobro živjeli, da bi trošili, gradili, a to se vezuje uz već spomenuta zbivanja. Ali. oni imaju i svoj prvenstveni cilj: iznova kupovati kako bi se opskrbile nove karavele. I unutrašnje i vanjsko tržište su u ekspanziji. Sipke iz Amerike stižu na ime nekog trgovca, a kupuju ih compradores de oro y plata, koji mu daju ekvivalent u novcu, ili u preciznom zalogu na nekom sajmu, ili u plaćanju nekog iznosa unaprijed (jer su krediti sve uobičaje niji}. Tako trgovci vrlo brzo stavljaju priliv zlata u opticaj. Ipak, čak i u ovakvim slučajevima, treba razlikovati: l} Ako je trgovac Spanjolac, ako kupuje za karavele španjolsku robu, on zasigurno pridonosi rastu cijena. ali u korist španjolskih proizvođača. To potiče proizvođačke ekonomije, i jedini je problem saznati da li se rast nadnica i drugih cijena dovoljno brzo ne kompenzira. Stoga se u zemlji određeni slojevi imaju priliku obogatiti, dok će drugi sa fiksnim primanjima teško trpjeti: hidalgo u oskudici, escudero (štitonoša}. gotovo prosjak, koji radi sve što može da bi održao svoj status. ali ne uspijeva. Ovakvi postaju. od »Lazarilla de Tormesa~< do »Don Quijotea..... likovi u književnosti. a neki teolozi potvrđuju da su oni postojali i u stvarnosti (Domingo de Sato ll Razmatranju o uzrocima siromaštva). Vrijeme inflacije: stari rentijer na podsmijeh ie novom bogatašu, on se osvećuje ohološću ili maštanjem. Maštanje. to je literarno prenesena avantura iz Indije. kada ona prestaje biti opča realnost. "' Cantillon. INED. 91-92.

Essai

sw·

la

11ature du

commerce

e,!

gCneral,

ZLATO I NO\'AC U POVIJESTI

185

2) Ako je trgovac stranac, ili radi za inozemstv~, P.roblem .~e jasan. On se sastoji, za trgovca, u placan.1u stramh dobavljača, ili u izvozu zarade u inozemstvo. L u oba slučaja, u odljevu zlata i srebra i1. Spanjolske . .. Da li su na to imali pravo? Ne, po običajima ku.Jl vaze za sva vremena, a to isto važi i za srednji vijek i često za naše vrijeme - zakonodavstvo je vrlo jasno: metal se ne može izvoziti. l\1eđutim. da li se takav stav mogao održati, jer v

je:

l) deficit španjolske trgovinske razmjene s inozemstvom bio sve veći i veći; 2) sav izvoz srebra bio je dobitak, zato što ono više vrijedi izvan Spanjolske nego li u njoj samoj. Bilo je prirodno da specijalisti međunarodnih financija, pogotovo oni u mjenjačkim poslovima. preuzmu u svoje ruke izvoz novca. Kao što su već to činili s kraljevim srebrom, valjalo je to raditi i s trgovačkim poslovima. J edna važna knjiga (na francuskom 50 ) sažima, u lijepom uvodu. ono što je bio rad istog pisca objavi.;en na španjolskom, a nosio je naslov Stoljeće Genovljana u Kastilji - 1528-1627, kozmopolitski 1-.:apitalizam i nacionalni kapitalizmi. Dajem vam o tome prve podatke: svi su oni u kronologiji činjenica koje ovise istovremeno o ritmu oriliva metala i o problemima troškova za rat. Do 1551. godine. i nakon mira u Cateau-Cambri·sisu. u razdoblju 1560-1566, izvoz metala uistinu ie zabranjen privatnicima. Službeni izvoz zadovoljava se sa 15 000 dukata 1528, sa 40 000 godinu dana kasnije. sa 108 000 godine 1532, i sa 30 000 dukata 1536. što je zapravo malo. Kakvi su onda postojali načini da novac izađe iz Spanjolske? Zapravo, postoji krijumčarenje: ono se ne p~e kida - pronalazirno španjolski novac na mnogm: brodovima koji ga ne bi smjeli imati. Vrlo štovam trgovci. kao Ruizi iz Medine, morali su na sud zbog 5IJ

Fc>lipe

Ruiz

Martin.

Lettres

marchandes

Jchangees

Florence et Medina del campo, Pariz, SEVPEN. 1985.

entre

186

PIERRE VILAR

krijumčarenja. Azpilcueta kaže da su dukati odlazili iz $·panjolske ,.u bačvicama, kao masline, u buradi, kao vino«, Ovakvo krijumčarenje nije izbrojivo, ali ne treba ga smatrati značajnim, jer je bilo opasno to raditi u velikim iznosima. Mjenice su bile sredstvo da novac ne odlazi, nego da se primjenjuju propisi koji vladaju izvan Spanjolske, pod uvjetom da u Spanjolskoj postoji i ekvivalentna stranka. U principu, svi su se poslovi mogli urediti ovom vrstom kompenzacije, ali samo onda kada je vanjskotrgovinska razmjena bila dovoljno uravnotežena. Međutim, ona to nije bila Spanjolska je kupovala više nego što je prodavala. Jedina stvar koju je imala u izobilju jeste novac. Uobičajena je situacija bila da se u Spanjolskoj nalazilo mnogo novca, a da ga je manjkalo na flamanskim, talijanskim i francuskim sajmovima. Stoga je bilo moguće da se zarade na mijenjanju. U najboljem položaju za tako što bili su međunarodni špekulanti povezani s asientos, ;er su im one dozvoljavale da novac kojim su raspolagali investiraju na najpovoljnijim mjestima. Kupnja u Spanjolskoj je drugi način da se upotrijebi tamošnji novac koji se ne može izvući iz zemlje. U prve dvije trećine 16. stoljeća, osim u ratno doba, špekulanti su. ponajviše Genovljani, kupovali mnogo robe u Spanjolskoj, kako bi iskoristili akumulirani novac. Ali, Evropljani su kupovali r)Onajprije sirovine i namirnice, a manje gotove proizvode: na primjer, prije svega vunu, zatim granadsku svilu, med, ulje, voće, naranče, vosak, željezo, stipsu, živu, sol i robu koja dolazi iz Indije, a preko Spanjolske se reeksportira: košenilu, šećer, drvo za bojanje. Isto tako i prerađevine: sukno i koža, rukavice, sapun. U cjelini, to najviše nabija cijenu španjolskih proizvoda i radne snage. To je i trenutni profit za Spanjolsku, ali on ne može dugo trajati. U stvari, strancima i onima koji rade za njih u interesu je da iz Spanjo!ske izvoze, od onoga što mogu, prije svega ono čime se vani može kupiti u relativnim omjerima najviše - a to je novac.

ZLATO I NOVAC U POVI.JESTI

187

Tražili su da dobiju licencias de saca odnosno dozvole za izvoz novca. Država je davala dvakve do~ zvole, kada joj ne bi preostalo ništa drugo, ali je na to 1 n~v1~nuta, jer može tražiti premije (8-10• 0 ) za dodJelJ!VanJe. Mnogo se daje za vrijeme rata s Francuskom (1552-1557), usteže se nakon mira u Cateau-Cambresisu, te ponovo postaje uobičajeno od 1566. s ratom u Flandriji. U prvoj fazi (rat s Francuskom), masovni izvoz novca ide preko atlantske flote, kreće se od baskijskih i kantabrijskih (ponajprije Laredo) do flamanskih luka. Dakle, srebro prelazi Kas tilju od juga prema sjeveru, od Sevilje do Lareda, preko Madrida. Ali, za flandrijskog rata oceanski saobraćaj ometaju Engleska i Gueux de mer (Siromasi mora flamanski plemići u ratu 1566), pa je američko blago trebalo kopnom prelaziti preko Francuske. To je, zbog vjersk-ih ratova. ubrzo postalo nemoguće: ili, što je bilo i konačno rješenje nakon 1576-7, da se organiziraju velike karavane sa srebrom iz Seville do Madrida i dalje, prema sredozemnoj Spanjolskoj - Barceloni, Kartageni, Vinarozu, Valenciji. Otamo bi blago išlo za Genovu, odakle bi se, prema potrebama, redistribuiralo po Evropi. Tako je potražnja za španjolskim proizvodima morala opasti, i opticaj novca nije bio više tako intenzivan, što je, prirodno! trebalo zaustaviti rast ciiena (zapravo, on je bio i manji nego li početkom stoljeća).

Ali za to. trebalo je da se Spanjolska odrekne stupnja potrošnje na koji su se njezini stanovnici navikli. Tada su Genovljani shvatili situaciju i postavljaju se tako da iz nje izvuku korist. Nakon stečajeva iz godine 1557, koji su pogodili pretežno vjerovnike iz doba Karla V, Fuggeri se ograničavaju na svoje njemačke interese. Genovljani uviđaju da velika španjolska politika traži »političko srebro~ kojim ga moraju opskrbljivati međunarodni financijeri, ali - kako to pomiriti? Nudili su da preuzmu španjolsku štednju, zapravo. bol(aćenje unutar zemlje. Prilagodili bi sistem ju-

183

PIEBHI~

\'!LAR

rus ili kraljevskih renti, sami prihvaćajući juras po odredbama asientos, ali da ih ubrzo prodaju španjolskim građanima s profitom. Spanjolci bi se na to bacili, jer su svi željeli živjeti od rente. Crkvenjaci. udovice, gradani, imućnici seljaci, hidalgoi (sitni plemići)- svi sanjaju o rentijerskim pravima. Potražnja je stoga u nekoliko godina spustila kamah.' sa 10 na 7°'0 . Vladari, iskusni ljudi, uočili su opasnost, i Genovljani nisu posvuda naišli na dobar prijem. Kralj j<> prvenstveno pokušavao povezati kastiljske kapitaliste u veliki sistem juros. Zelio je od Casa de la Contrataci6n stvoriti istinskog upravitelja trgovine s Indijom. pod uvjetom da se proliti u njoj pretvaraju u juras s 5°, i1 kamata i nude stanovništvu. Ali. Casa nije mogla oploditi te juros i država je po-

pustila u napasti da stavi ruku na njenu blagajnu. Zato su juros ovog tipa bili devalvirani otprilike za 50 11 11 : Genovljani bi ih otkupljivali i pretvara li u juros de resguardo, u njihovu uobičajenu formu. Nakon dugih diskusija u Cortesu u Madridu, Filip II je 1575. godine (nije volio Genovljane), s obzirom da je bio nepovjerljiv kao i neki njegovi savjetnici, naredio da se preispitaju sve asientos od 1566. godine, i da se ponište ostaci sa visokim cijenama za asientistas. Ali, trebalo je pronaći kastiljske kapitaliste spremne da zamijene Genovljane, da mobiliziraju kredite i prebacuju »političko srebro<< na evropski sjever. Nijedan od španjolskih trgovaca nije mogao udovoljiti tim potrebama. Oni koji su branili Genovljane, iako su Genovljani bili opasni (potajno su podržavali flamansku pobunu), konačno će prevagnuti. Staviše, nakon 1580. godine, silovit priliv američkog srebra stvorio je još jednom iluziju o nepresušivosti tog izvora. Srebro masovno odlazi u Italiju. Iz toga se stvara delikatan problem, devalvacije srebra u odnosu na zlato, koje se, budući da postaje sve rjeđe, sve više i više traži. Vojska na evJ'opskom sjeveru naročito je tražila isplate u zlatu. I tu su samo Genovljani mogli posredovati.


lfl9

Tako je, s dosta različitim fazama, $panjolskom prošla bujica srebra i kredita, ali je zemlja bila neprestano u dugovima i kreditima s obzirom na inozemstvo. Proizvođačka aktivnost ubrzo se poči nje smanjivati i Spanjolska postaje rentijerska zemlja u trenutku kada, u deset posljednjih godina 16. stoljeća, cijene doživljavaju novi skok. Da li zemlja vodi računa o tome i o opasnostima koje takva situacija donosi? Možemo pratiti, korak po korak, značajno stvaranje svijesti o tome.

XVII STVARANJE SVIJESTI U SPANJOLACA O PROBLEMU PLEMENITIH METALA

Da li su Spanjolci svjesni što za njih znači velik priliv plemenitih metala i rast cijena robi? Da li su shvatili koje prednosti, opasnosti, probleme implicira ovaj dvojaki fenomen? Da li su razumjeli narav tih mijena, stvorili neko objašnjenje? Moju pažnju posebno je privukao taj španjolski aspekt- tom vremenu suvremeno objašnjavanj l' revolucije cijena, zato §to je to malo poznat i često krivo tumačen problem. U djelima o francuskoj povijesti, pronalazimo 1568. godine Jeana Bodina kao prvog tumača tog fenomena. U radovima francuskih ekonomista, po tradiciji se tvrdi da su Spanjolci pretrpjeli revoluciju cijena, a da je nisu razumjeli, i brinulo ih je samo jedno: spriječiti drakonskim mjerama odliv zlata i srebra, jer su njih smatrali jedinim bogatstvom. Takav je stav tumačen kao primitivni oblik »merkantilizma~~, označen cjepidlačarskim imenima: ..bulionizam« (ljubav prema šipkama, na engleskom bullion), ili »krishcdonizam« (stav onoga koji sreću pronalazi u zlatur' 1• Očigledno se ne možemo baviti problemom zlata u svijetu, a da se ne zapitamo što je to u njemu subjektivno: da li je zlato krajnji cilj. "nerv 1 Vidi moj člonak, gdje rezimiram: Pierre Villar: Les primW j:. espagnols de la pensee lconomique: ...quantttativisme... et "bullwnisme .. , U čast Marsena Batallona, 1962, specijalni broj Blllle-

ti•w

l!i.~panlcroa.


191

rata", jedini pokazatelj napretka pojedinaca ili veličin~. države? Da li je, nasuprot tome, simbol korupciJe (Auri sacra james), zametak raspada stvarnih bogatstava, koja se nalaze isključivo u proizvodnji dobara neophodnih za život: >~Obrađivanje zemlje i ispaša ... to su pravi rudnici i blago Perua ... ~~. reći će Sully. U toj protivnosti dva mišljenja koja koegzistiraju i suprotstavljaju se, govorio je i velik dio moralista. teologa. literata. Bili su sretni da mogu rastumačiti stare, antičke ili evangeličke maksime, da obnm'e klasične školske teme, Bilo je i pokušaja da sc pronikne u činjenice iz ekonomskog, povijesnog ili socijalnog aspekta, koje su potakle uvoz zlata i srebra. Bilo je prirodno da su pred >>fenomenom koji sc stvara<< (Simiand je uvijek preporučivao da se izraz zamijeni). prvi i najdirektnije pogođeni bili Španjolci, I zbog toga oni su više razmišljali, bolje razumjeli ono što im se događalo nego li netko drugi, a to se vrlo često ignorira, Španjolska misao 16, i početka 17, stoljeća jedna je od vrlo zanimljivih u dugoj povijesti ekonomističkih objašnjenja i moralističkih stavova čovjeka suočenog s problemima zlata i plemenitih metala, Predočimo sebi različite razine na kojima djeluju i reagiraju Španjolci: na kolonijalnu eksploataciju rudnika. na rađanje velike trgovine u kojoj monetarni metal igra odlučujuću ulogu. Cak i u Indiji, vidjeli smo. u Potosiju. tržište srebrom potiče istodobno ekonomski rast. bogaće nje. korupciju. socijalne borbe, rasprave unutar vlasti. savjesnost administrativaca i klerika, s ponekada \Tlo modernim istragama i žestokim napadima s \'isokih mjesta. U Sevilii, na dotoku metala, isti niz (povezanih) pojava: a) na razini pojedinca. svatko traži priliku u izuzetnoj konjunkturi: nagli usponi i padovi. polagan n sirOmašen,;e slojeva s fiksnim prihodima. ljudi knji napadaju, ljudi koji se brane, ljudi koji pate.

192

PJE:J!RE \"ILAR

Postoji cijela individualna strategija, a ništa ne govori čime se osigurava harmonija na globalnom nivou ... b) Na globalnom nivou jaki rast cijena ugrožava konačno čak i oblike prihoda koji su njime bili favorizirani, jer je taj rast rušio unutrašnju kupovnu moć, a španjolska su poduzeća bila sve manje konkurentna onima u inozemstvu. e) Naposljetku, na nivou države, obilje proizvodi iste efekte kao i kod pojedinaca - ona se

smatra bogatom, zadužuje se. Svakodnevni ciljevi, ambicije, tradicije zaustavljaju se na razini koja ubrzo postaje nepodnošljiva. Nasuprot takvom razvoju javljaju se dvije reakcije: - u pogledu individualnih stavova prema zlatu, bogaćenju, osiromašivanju - analiza je ekonomistička, a kritika je moralistička; - u pogledu stavova države. analiza je soci,ialna. a kritika je politička. Zatim, valja razli-kovati tipove kritike i analize, mjesta gdje se oni manifestiraju, trenuci koji ih potiču. Historija, to je baš to: objašnjenje kroz lokalizaciju u prostoru, kroz dataciju u vremenu. u odnosu recipročnih reagiranja materijalnih činjeni ca i čovjekova duha. I. VRSTE KRITIKE

Razlikujemo tri koje su temeljne: a) Kritika Cortesa: sastoji se od skupa predstavnika koji su u Kastilji birani prvenstveno iz gradova (zapravo, samo iz nekih gradova). Ona često izražava uske, ali značajne interese i poglede potrošača, poreznih obveznika, klase obrtnika ili trgovaca. b) Analiza teologa: vrlo je zanimljiva, jer sažima srednjovjekovnu kršćansku misao, način skolastičkog razmišljanja, te tomistički moral •prirodnog prava ..(, i suvremene pojave koje se rađaju s


193

Otkrićima:

priliv plemenitih metala, velika trgovina, bogaćenje, profiti. U principu, zna se da su crkva i tomizam osudili lihvarenje, odnosno, svaki zajam s kamatama koje iskorištavaju siromaštvo, potrebu, nestašicu. Zapravo, tomistička pozicija, proizašla iz »Prirodnog prava«, dopušta svaki profit koji se razumski može opravdati. Na primjer, »pravedna cijena..c nikada nije bila cijena »moralno« pravedna, nego "'()pća cijena~~. formirana na tržištu, stoga se smatra ·~pri rodnom+<, pa i »razumnom«. Prema tome, posao teologa bio je da ocijene legitimnost čiste zarade, da istraže, u suptilnim analizama, da li je ona »razumna« ili nije. Zato treba izračunati profit nekog mj en j ačkog ,posla, prodaje na sajmu, pomorskog zajma. itd. Ispovjednikov priručnik postaje knjiga ekonomske analitike! Najinteligentniji pokušavaju stvoriti teoriju ekonomskih pojava. I, kako se ona, po definiciji, smješta na razinu pojedinca, njihova je teorija bila individua!istička, subjektivistička, psihologistička, bliska »modernoj .. teoriji. e) Razmišljanje državnih savjetnika, poticano ili spontano, nastaje kroz sagledavanje svjetskih financijskih fenomena (ravnoteža) trgovine i drugih obračuna. zaduženja, unutrašnje i vanjske cijene, itd.). Ono ie donijelo moderno ekonomističko shvaćanje državnih računa (koji su, uostalom, i suvremeno nasljeđe merkantilizma). Ta razmišljanja državnih savjetnika rijetka su u prvoj polovini 16. stoljeća. Pojavljuju se tokom kriza polovine stoljeća. i vraćaju se oko 1600. godine, da bi se namnožila kroz pera slobodnih »mislilaca .. 17. stoljeća, »arbitrisa". koji su često pretjerivali, a po neki puta bili i puni lucidnosti. Il. SMJESTANJE KRITIKE

Ona često razjašnjava i svoj smisao: a) Gradovi s . velikim prometom, s.evilla, ~ad rid, potiču analize vezane uz efekte vel~ke tr~ov!l~e. J edan teolog, kao Tomas de M ercado, >z Sev!lle Je,

194

PJE:RnE VILAH

ali živi u Meksiku i doktorira u Salamanci. Njegovo djelo Suma de tratos y contratos »Suma.- je trgovačkih poslova sa stajališta teologa. Oko 1600. u ~pismenim podnescima. koje pravi grad Medina del Campo analiziraju se osnove napretka sajmova na njihovu vrhuncu, razlozi nazadovanja i jadikovanje trgovaca. b) Obrtnički, industrijski gradovi kao Toledo. Segovija, izražavaju poglede industrijskih proizvođača, ne protive se postupnom rastu cijena, ali se suprotstavljaju izvozu sirovina i uvozu njima konkurentnih industrijskih proizvoda. e) Pokrajine kojima dominira poljoprivredna i pastirska ekonomija: Burgos, sjever Kastilje, Navan·a. žale se krajem stoljeća. Propada poljoprivreda, na što podsjeća Sully, a po neki puta i fiziokrati. jer se zemlji - jedinom pravom bogatstvu. suprotstavlja fantazija zlata. III. DATIRANJE KRITIKE

Razlikujemo u tome više razdoblja: a) prvo razdoblje (1500-1550): zadovoljstvo trgovaca i nemir samog potrošača. Dovoljno je sjetiti se naslova koje je P. Chaunu dao različitim konjunkturalnim ciklusima u toj. prvoj polovini 16. stoljeća, da bi označio njihov optimistički karakter: »doba polaska• (1500-1510), »dOba veličine i monopola na otocima. (1510-1522), .. doba Nove Spanjolske• (prevladava osvajanje Meksika - 1522-1532), »doba dolaska Perua na scenu• (1532-1544), »rekordi na kraju lakog napretka• (1544-1550). To doba rađa malo kritičara, ali postoje analize teologa u sajamskim gradovima, i poneka pritužba u Cortesu na rast cijena i državnih troškova. Karakteristično je da rasprave teologa proizilazc iz iskustva sajamskih gradova: Medina del Campo i Villal6n kraj Valladolida u razdoblju 1540-1545. Pogledajmo: Cristobal de Villal6n. PTove-

choso tratado de cambios et contrataciones (Korisna

ZLATO l NOVAC U POVI.TESTI

195

rasp1·ava o mijenjanju i poslovima), Valladolid, 1542; Saravia de la Calle, Instruction de mercaderes (Uputa :a t>·govce), Medina del Campo, 1544. Ovi traktati opisuju i raspravljaju o ponašanju trgovaca na sajmu~ formiranju cijena, legitimitetu mijenjanja. Ne ukazuju na špekulacije s rastom cijena. ni na pad vrijednosti novca, nego samo svjedoče o razdoblju povoljnom za poslovanje, koje još nije svjesno opasnosti njegova ubrzavanja. Prigovori Cortesa protiv skupog života i mjere koje su zato poduzete, uočljive su 1515, 1525, 1532, 15-12. 1544. 1548. godine. Gradovi vrlo dobro opažaju razloge rasta - izvoz. Ali, oni se protive samo izvozu namirnica i sirovina: ponajviše vune i kože. Vid.ieli smo da su Genovljani izvozili često ono što su beneficijama kupili u Sevilli, a to su sirova vuna i sirova koža. To je uvjetovalo rast cijena sirovina. a na račun španjolske industrije. Međutim, Cortes se nije usudio tražiti zabranu izvoza za Indiju~ čak i ako je on ponajviše uzrokovao rast cijena. Proizvođači su profitirali od rasta cijena gotovih proizvoda. Stoga, na kraju ovog razdoblja (1545-1548). mnogi počinju optuživati uvoz strane robe koja konkurira španjolskoj. Zale se da su uvezeni predmeti nepotrebni, »koji služe samo razonodi«, »djetinjarijama« - jeftina staklena roba, patvoreni nakit, kartc za igru itd. Primjećuju da se u Kastilji proizvode iste te stvari (staklo, karte za igru). l, konačno, predlažu rješenje: ,.,.da stranci koji donose robu u naša kraljevstva garantiraju da će zauzvrat nositi robu. a ne srebro .. ,«, Time se predlažu »kompenzacioni ugovori«, da bi se spriječio odliv zdrave valute. Vidimo da su problemi bili dobro uočeni. Stranac kupuje stvari da bi ih zamijenio i odnio gotove proizvode. Postoji i d~ficit trgovinske razmjene, odliv zdravog novca. Oko 1548-1550. godine rađa se čudan izraz o tome stvaranju svijesti. Kaže se da je ..Spanjolska Indija inozemstvu«, »postupaju s nama kao s Indi.iancima .. ,«, » ... kao da smo Indijanci ...«.

196

PIERRE VILAR

Za te izraze postoji i objašnjenje, pomalo i djetinjasto. Spanjolci su pogođeni činjenicom da francuski i milanski sitni trgovci nude po njihovim selima lažni nakit, staklo, sitnice, a seljaci im daju dobar srebrni novac. Otuda i misao: postupaju s nama kao s Indijancima, jer su kroničari učinili znamenitim ponašanje američkih Indijanaca iz Kolumbovih vremena, koji su davalo zlato i sn·bro za staklene proizvode. Ali, u stvarnosti je izraz odražavao dublji fenomen: nakon što su eksploatirali Indiju, a ona je vrlo skupo plaćala španjolsku robu, Spanjolsku je eksploatiralo inozemstvo, zato što je ona sada skupo plaćala - plemenitim metalima - uvezene pro·· izvode. U principu, sve počinje činjenicom da je rast cijena u Spanjolskoj bio brži nego li u inozemstvu. Zapravo, dok je prodaja španjolske robe u Indiji nadmašivala prodaju inozemne robe u Spanjolskoj, moglo se postizati opće bogaćenje, stvaranje kapitala. rast prihoda barem nekih klasa. Međutim, kada je trebalo, zbog rasta cijena, uvoziti stalno sve više i više, i, naposljetku, više nego što se izvozila, prijeti opće osiromašivanje, i to daje pravi smisao frazi »mi smo Indijanci inozemstva ...«. Spoznaja o opasnosti pojačava se s krizom poslovanja 1550-1562, s ..velikom recesijom sredine 16. stoljeća« (P. Chaunu). b) Velika recesija 1550-1562: merkantilizam Luisa Ortiza. To je doba kada se zlato iscrpilo, i kada se uvode nove rudarske tehnike. Promet Spanjolska-Amerika, izračunao je P. Chaunu, ubrzano pada: tonaža brodova u odlasku i povratku pada između 1550. i 1556. sa 12 600 na 6 900 tona. Ali, cijene, iako se njihov rast za. ustavlja- ne padaju, a nadnice se povisuju. Ne treba zaboraviti da rat traje do 1559. godine (mir u Cateau-Cambresisu). Najveća financijska lqiza stoljeća prisiljava državu da 1557. objavi neku vrstu bankrota. koji je išao na ruku Genovljanima, a uklonio Fuggere.


197

Nudeći .1w·os ili rentijerska prava stanovništvu Ge-

novljani s:' pridonijeli da od Španjolske, još u~ijek poduzetmcke, nastane rentijerska zemlja. Tada je kraljevski savjetnik, contador de Castilla i građanin Burgosa, Luis Ortiz, uvidio opasnosti i predložio plan. Njegov je rad ostao neobjavljen do 1958. godine.· Bio je više citiran nego čitan. Kako se šest poglavlia u knjizi zovu .... zašto novac ne smi.ie odlaziti iz španjolske~, ponavljano je da je Ortiz predlagao samo mjere prinude kako bi novac zadržao. Zapravo je E. J. Hamilton, koji je pročitao cijeli rukopis, pronašao tamo »doktrinu za trgovačku ravnotežu, izuzetno lucidnu za svoje vrijeme, pa čak i za kasnija razdoblja••. što kaže Luis Ortiz? Kaže da je Španjolska bogata i skromna, da treba uspostaviti odnos između proizvodnje i potmšnje koji joj omogućava da uštedi. Kaže da je »rad blaga~ i da se zato treba vratiti produktivnom radu, »-mehaničkim« obrtima, i to svi - i besposlena gospoda, vojnici, posluga, lutalice. studenti, književnici, pravnici ... Kaže da su Spanjolci, u stvari, uzimali sve preko rada iz inozemstva, i da u tome leži pravi razlog rasta cijena. Za malo stvari Spanjolci su dobivali zlato i srebro od Indijanaca, ali i stranci, opet za malo stvari. uzimaju španjolcima to zlato i srebro. koje oni zahvaljuju naporu Indijanaca, ali i svojoj vlastitoj odvažnosti i riziku ... Ortiz predlaže: a} da se stavlja manje srebra u španjolski novac kako strance ne bi toliko privlačio (to će reći: devalvirati navac kako bi se obeshrabrili uvoznici}; b} da se osnuje ratni trezor (koji bi ograničio opticaj metalnog novca}. . . Ortiz je, dakle, uočio da cijena srebra OVISI o tom opticaju. Zelio je da žene predu na kotačić, a ne na vreteno. jer to ubrzava proizvodnju za četiri puta, da sp dafe prednost gradnji kanala, navodnjavanju, regulaciji rijeka. Drugim riječima, da se vodi računa

198

PIERRE VILAR

0 produktivnosti i da se investira u produktivne stvari. Shvatio je da se to ne može učiniti bez novca, ali taj novac nije shvatio kao bogatstvo po sc•bi. već kao mogući produktivni kapital. Jasno je u čemu se sastoji vrlo moderni ··stabilizacijski program""· Ortiz je valjano analizirao ••račune naroda«, ponajviše »ravnotežu računa . .~~ j er je izbrojao sve deficitarne točke u •trgovačkoj ravnoteži« (uvoz vredniji od izvoza). Nije zaboravio pridodati kamate plaćene kraljevim vjerovnicima i stranim monopolima, koji je otišao u Rim za oprost grijeha i beneficije, viškove nadnica koje su strani radnici slali kući. Sve u svemu, pribrojio je i .. nevidljive« činioce, daleko od trgovine. Ne treba vjerovati da je Ortiz u svakom pogledu moderan: on govori u ime Majke Božje, sv. Jakova, zbora sedam anđela, i htio bi zabraniti uvoz knjiga, ne samo zato da uravnoteži uvoz i iznlz. nego i da obrani ortodoksiju. Međutim, jasno mu je bilo koji su mogući lijekovi, čak i ako nije vidio uzroke opasnostima na koje je ukazivao: zaboravlja napisati da je besposlica često prisilna, da je ,·elik broj posluge, neproduktivnih obrtnika nastao zbog prethodnog bogatstva Spanjolske koje se akumulira eksploatacijom Indije. Ljuti se što je Spanjolska »Indija inozemsl\·a". a ne pita se nije li to postala iz jednostavnog razloga što je eksploatirala Indiju. Ispušta iz vida dijalektiku eksploatator - eksploatirani. ko!onizator - kolonizirani. Ali, ima pravo kada misli da bi Spanjolska, da je svoja bogatstva uložila u poncanje produktivnosti, umjesto što je trošila i •>Odlazila u Salamancu", postala prva moderna velika nacija svijeta. Da li je to bilo moguće? To ostaje dvojbeno. jer masa monetarnog metala prelazi možda moguć nosti, pa čak i potreba tog vremena za opremom. S.ietimo se, ipak, primjera Potosija u kojem sC' 8 000 000 pesa troši na proslavu krunidbe a 3 000 000 za hidrauličnu energiju. Ortiz .ie intuitivno osjetio opasnost takvog mentaliteta sklonog raskoši.


199

e) Razdoblje 1562-1598: plima srebra krajem stoljeća. Kada je, pod utjecajem meksičkog srebra. a zatim i srebra iz Potosija, masa uvezenog metala postajala sve veća i - i kada je, zbog stalnih tehničkih inovacija, to srebro bilo sve jeftinije, ponovo dolazi do rasta cijena u Spanjolskoj. Iznova, bogaćenje izaziva opće probleme~ ali ne pojavljuju se analize slične onoj Ortizovoj. Među tim, iznova CMtesi, prestrašeni rastom cijena. čes to protestiraju, I brojni stečaji, prilično brzo propadanje kastiljskih sajmova, nadahnjuju već »podneske•• o krhkosti trgovačke ekonomije (Toledo, Medina del Campo). Ono što je najzanimljivije u to doba, jest upoznati teoretske analize teologa o razlozima rasta cijena. Njima treba pri·pisati da su afirmirali uvriježeno mišljenje prema kojem je Jean Bodin prvi povezao rast cijena s prilivom metala. Zapamtit ćemo dva imena koja treba vezati uz ono Jeana Bodina. i uz nastanak kvantitativne teorije novca. To je baskijski teolog Martin de Azpilcueta. iz Navarre. poznat još i po imenu »El Doctor Navarro·•. te Tomas de Mercado, kojeg smo već često spominjali. IV. TEORETSKA PROMISLJANJA TEOLOGA

A) Martin de Azpilcueta. On je ispovjednik. jer u Priručniku (za »ispovjednike i pokajnike«) raspravlja o shvaćanjima svih moralnih problema. N,iegovi su priručnici imali ~g mman utjecaj, doživjeli su mnogo izda!'ja. u_SpanJ?lskoj, Italiji, Francuskoj. Dakle, u PZ:';ucmku. b1lo u poglavlju gdje se komentira "':poVIJ ed »N~ ~ra di~·. bilo u ~~ništavnim komentarima« posvecemma posebno - jedan lihvi. drugi mijenjanju, razmatra se da li je zakonito ili nije, posuđivati, _jaJ:?čiti, st~a rati kompanije, zarađivati novac na J?}en}(:;~ma. 1Ld. Zapamtit ćemo jednostavno jednu 1h dVIJe fraze,

200

PIERRE VILAR

koje, napisane u tim okolnostima, izražavaju odnos između obilja novca i rasta cijena. Taj je odnos poznat, čini se, još od svih teologa skolastika, koji su pokušavali utvrditi razloge zbog kojih novac gubi vrijednost tokom vremena i u prostoru. Azpilcueta pronalazi njih osam, te navodi šest autoriteta kao potvrdu: »sedmi razlog zbog kojeg novac dobiva ili gubi na vrijednosti je njegova rijetkost, odnosno, potreba za njim, ili, nasuprot tome. njegovo obilje ... •<. Da se i novac pokorava zakonu ponude i potražnje već je poznata stvar. Eksplicitniji su odlomci u kojima se, ovaj puta kao i kod Bodina, rast cijena povezuje s otkrićem Indije. »Svi proizvodi poskupljuju ako ih ima malo, a puno se

traže. I novac, ukoliko je prodavljiva, razmjenjiva stvar, i objekt svih drugih mjenjačkih ugovora isto je tako roba. Dakle, on poskupljuje, kao što je rečeno, zbog velike potražnje i male količine , .. Uostalom. i sve druge stvari. u zemljama gdje je oskudica novca, sva druga prodavljiva roba, pa čak i ruke i rad ljudi, nude se za manje novca nego tamo gdje ga ima izobilno. Iskustvo potvrđuje da u Francuskoj, gdje je manje novca nego li u Spanjolskoj, kruh, vino, tkanine. radna snaga vrijede očigledno manje. Pa čak i u samoj Spanjolskoj, u vrijeme kada je bilo manje novca, stvari su se na prodaju, radna snaga, nudile za mnogo manje novca, nego nakon otkrMa Indije i zlata i srebra ....

Ovo je tekst napisan 1556. godine, dvanaest godina prije Bodina. On je dio Ništavnog komentara mijenjanja, koji će, zbog svoje teoretske važnosti, biti ponovno izdan u Spanjolskoj. a i u knjizi o monetarnim teorijama u izdanju Pravnog fakulteta u Parizu. dani su ulomci na francuskom. B) Tomas de Mercado je objavio svoj rad Tralos y contratos u Salamanci 1568. godine, a drugo izdanje u Sevilli 1572. Može se reći da je prvo izdanje upravo suvremeno Bodinovu Odgovoru gospođinu de Malestrolctu. Međutim, po datumu koji je otisnut u knjizi Mercada, sigurno je da jedna na drugu nisu mogle utjecati. To je slučajnost.


201

Mercado pridaje veliki značaj pojmu koji danas zovemo ~kupovna moć« novca. On ga sam zove »·procjena novca-c-c, shvaćajući da je, prema vremenu i prostoru, novac »procijenjen« na više ili manje, odnosno, zamjenjivan za promjenljivu količinu različite robe. I potvrđuje: »-procjena je nejednaka, ali nejednaka kvantiteta ujednačuje tu nejednakost«. Pokušaj kvazimatematičkog izražavanja ravnoteže između efekta obilja i potražnje. Ali, pored tog logičnog i apstraktnog istraživanja~ Mercado daje i konkretne opservacije, jer se u knjizi opisuju svi poslovi u Sevilli. Već smo vidjeli na koji način špekulant podiže cijene baršuna u Granadi, da bi opskrbio karavelu u Sevillf>:?. Mercado ustanovljava, ·kao i Bodin, hijerarhiju zemalja s obzirom na životne troškove, a suprotna toj hijerarhiji je procjena novca: u Indiji je novac na najmanjoj cijeni, jer ...se ti metali tamo rađaju i sakupljaju, i tamo se dobivaju za malo stvari-.. Zatim stižu u Spanjolsku, koja prihvaća najveći dio tih metala, zatim u Flandriju, pa u Italiju, Francusku, itd. Cak je precizirao i cijene u Spanjolskim regijama. prema udaljenosti tih religija od Andaluzije, i kronološki ustanovio njihov rast. ••Vidimo da tisuću dukata više vrijedi u Kastilji nego u Andaluziji, i nalazimo istu diskriminaciju u različitim vremenima usred istog grada. Naime, prije trideset godina, hiljadu maraveda su bili lijepa svota, a danas je to skoro ništa, iako maravedima nije i7:mijenjena cijena ......

Taj, posljednji dio citata je anticipacija _odg~ vora na moguću primjedbu, u smislu onog sto Je rekao de Malestroictu. »Maravedima nije izmijenjena cijena ....... , znači da nije bilo službene devalvacije. promjene legalne tarife između srebrnih kovanica i računskog novca. Ono što se promijenilo. to ··Usp. str. 9.i.

202

Pll!:HRE VILAR

je opća psihološka procjena srebra-metala. Mercado zaključuj e: ·~Vrijeme je odredilo promjenu procjenjivanja, na istom mjestu~ za novac, na različite načine, povlačila je efekte o kojima sam govorio, u istom vremenu, u raz1ičitim kraljevstvima,«

M ercado vodi računa o tome da je novac ej enj eniji u inozemstvu nego li u Spanjolskoj, i da će težiti napuštanju Spanjolske, jer se u inozemstvu za njega može više kupiti. Monetarni putovi tako i nastaju, upotpunjuju ih trgovački i strana roba osvaja Spanjolsku i Indiju. Mercado istodobno uočava uzroke skupoće (obilje novca), mehanizme skupoće (izvozi se u Indiju po sve višim cijenama, i stalno se troši sve više i više zbog toga što ima više novca), na kra,iu, i posljedice skupoće (ne može se više proizvoditi jeftino, i sve se kupuje u inozemstvu). Zato je Mercado zabrinut i pesimističan. iako je Spanjolska daleko od dekadanse, čak i sa ekonomskog aspekta: »Otuda, kaže, ta nepravilnost: siromašni i bogati op.sIu·bljuju (podrazumijeva: opskrbljuju robom karavele za Indiju ...) i opskrbljujući, uništavaju zajedno dvije republike - Spanjolsku i Indiju. Spanjolsku, zato što zbog velike potražnje rastu cijene, i zbog mno!tva trgovaca koji odlaze u inozemstvo u isto vrijeme. kada i ljudi iz zemlje. . . I isto tako, ljudi tamo, zbog svoje potražnje dižu cijene da je to žalosno~•.

To nije moglo potrajati. Spanjolska će krenuti prema dekadansi. I valja upoznati i četvrto razdoblje - nakon pola stoljeća bezbrižnog rasta cijena 1500-1550 nakon krizE' rudarskih struktura polovinom stolieća - 1550-1562 - nakon razdoblja velikog priliva srebra. kada su ljudi počeli otkrivati mehanizme i opasnosti rasta - 1562-1598 - dolazi trnutak kada svi uviđaju pogibao monetarne inflaciie koja ubi_ia španjolsku ekonomiju u odnosu na inozemstvo. Istodobno se uviđa da je metal podigao cijene. da


203

se.. nij_e za~rža? u Spanjolskoj, nego da su ga zam!]emle p~ram1de kredita, zaloga, rentijerskih prava, opticaj lošeg novca (sitni bakrenjaci, strani novac male vrijednosti, itd.). Privredna aktivnost se zaustavlja. ljudi žive, a da ne proizvode. Porezi su enormni, zato jer je država zadužena, i mora se suočiti s politikom u kojoj nema drugih, nego samo djelomičnih rješenja. V. SPOZNAJA O OPADANJU: •PROKLETSTVO ZLATA•

U ovo doba nastaje obilje - i preobilje ekonomsko-političke literature o opasnostima koje prijete Spanjolskoj, od smrti Filipa II do dramatične krize 1640. godine, kada se odvajaju Katalonija i Portugal. Ta literatura nas obavezuje da revidiramo dva još važeća mišljenja: l) ono prema kojem su Spanjolci identificirali zlato i srebro kao istinsko bogatstvo; 2) ono prema kojem je moralistička tema o štetnosti zlata vrlo kasna. tek iz 18. stoljeća, i bez zasnovanosti na ekonomskoj analizi. Zapravo su od 1600. godine vrlo dobro razumjeli da su imali mnogo zlata, a zatim i srebra. da je to zlato i srebro otišlo. Usprkos tom odlasku. zlato i srebro su utjecali na unutrašnju ekonomiju. jer su krediti, obaveze, rente. zalagani unaprijed na taj priliv metala. Znali su da ~.. inflacija-« u monetarnom opticaju povezuje i unutrašnje i vanjske teškoće. uzrokuje rast cijena. favorizira neproizvodna zanimanja, besposličarenje. Bili su svjesni da je taj rast cijena ubio španjolsku proizvodnju koja postaje nekonkurentna inozemnoj. Prema autorima. reakcija je u prilog poljoprivrede (pronalaze se fiziokratska rješenja), ili u prilog industrije (kod nekih autora prisutan je misti<;izam protekcionizma), ili u prilog stanovništva (b!lo je i divljih, ograničenih populacionista). Protiv emigracije, protiv zlata i srebra. ističu se optužbe ko-

PIERRE VILAR

204

lonijalnog parazilizma. Kod nekih moralista ideja da Spanjolska ciklički slijedi Rimsko Carstvo - korupcija - dekadencija - gotova je

bogaćenje činjenica.

Ali, ekonomska misao u pravom smislu riječi je preciznija: citirajmo nekoliko primjera karakterističnih formula: I) Spoznaja da su zlato i srebro odbjegli: Cortes, 1582. godine: »Oni dobro znaju, po očitom iskustvu, da toliko srebra nije stiglo da ne bi nestalo, i da što ga više stiže, to gn u kraljevstvu ima manje ..

,4C

Cortes, 1588-93. godina: .. Naša kraljevstva, iako bi mogla po obilju zlata i srebm koje je stiglo iz Indije biti najbogatija na svijetu, zapravo su najsiromašnija, jer služe kao most za njihov prijelaz u druga kraljevstva, koja su naši neprijatelji, i

neprijatelji Naše Svete

Katoličke

Vjere ......

Cortes, 1566. godine: ••Iz iskustva znamo da kada neka flota dođe iz Indije s mnogo novca, za mjesec ili dva, ne ostaje ni jedan jedini komad, jer se ono odmah odvlači indirektnim sredsh·ima ... «

2) Poznavanje mehanizama i društvenih proNa primjer, u djelu Gonzalesa de Celloriga. u divnom Memorijalu iz 1600. godine, koji počinje opisom kuge 1599-1600. u Valladolidu, i analizira nadalje zla u kraljevstvu. Jedno je poglavlje naslovljeno: »Obilje novca ni j e ni oslonac ni bogatstvo države". Ono pokazuje: - Da rast cijena i porezi osiromašuju zemlju u koju stiže u obilju zlato i srebro, dok ••nedostaje potrebna roba za ljudski život, a ako ta roba nedostaje u nekom kraljevstvu, udaljuje ga od pravog bogatstva«. - Da monetarno bogatstvo leži »U zraku"'~. ••U obliku papira, ugovora, popisa, mjenica«. Ovdje je turječja.

ZL,\TO l NO\'AC U POVI.JESTI

205

s razlogom stavljeno na isti nivo kao i zlato i srebro iz kojega se stvara. - Da, »ako Spanjolska ne bi imala ni zlatnog ni srebrnog novca koji ima, i da je siromašna, bila bi bogata«. Dakle, pet godina prije objavljivanja Don Quijotea (u istom gradu - Valladolidu), nalazimo kod Celloriga istu temu iluzije, suprotstavljenu realnom stanju stvari. 3) Ideja o prvenstvu proizvodnje, i, posebice, poljoprivredne i pastirske proizvodl)je, ponavlja se na jasan način, otprilike u isto doba kada Sully izjavljuje da su ..,.obrađivanje zemlje i ispaša ... pravi rudnici i blago Perua. . . . Tema je španjolska barem toliko, koliko i francuska. Nalazimo to i kod Pedra iz Valencije (1608): .,.zlo je stiglo zbog obilja zlata, srebra, novca, što je uvijek bio rušilački otrov za gradove i države. Vjeruje se da je novac onaj koji osigurava opstanak, ali nije tako. Rad u poljoprivredi, stada, ribolov, izdržavaju zapra\'o gradove i države. Svatko mot·a obrađivati svoj dio zemlje. A oni koji danas žive od novca iz rente, beskorisni su i besposličari, koji su ovdje da bi jeli ono što drugi si.iu i rade ...

Mogli bismo navesti brojne citate Arriete, Lope de Deze, Navarretea, Caxa de Leruele: ...Qtkako su Spanjolci.. , kaže posljednji, »svu svoju sreču poistovjetili s kupnjom meta:a, prezrevši, kao što kaže Columelle. najbolji način da ortrže i uvećaju očevinu, a to su obrađivanje zemlje i ispaša. J:(lupo su istodobno izgubili i jedno i drugo bogatstvo....

Godine 1640. Saavedra Fajardo u svom djelu Ideja o kršćanskom princu sažima kroz literaran

stil proces uprQ!laštavanja inflacijom i s pravom, umeće ovamo i psihološke momente: ... Narod će se diviti na obalama Guadalquivira tim plemenitim plodovima koje je na svjetlo dana iznijela indijanska muka a sve to prouzročila naša odvažnost i naša umješnost. Ali.' posjedovanje i obilje toliki~ stvari _je promijenilo sve. Ubrr.o je poljopl'ivreda napu!'=hla plug 1 obuk-

206 la se u svilu i btinula se za svoje ruke ogrubjele od posla. Roba koju je voljelo plemstvo zamijenila je ut·ed s \'iteškom klupom i željela se šetkati ulicama. Vještine su prez.rele strojeve. Zlatni i srebrni novac prezreli su neplemenite rođake, i ostajali su čisti i plemeniti, lijepi kao i narodi koji ih imaju. Svim su sredstvima bili željeni i traženi. Cak su se i namirnice uwholile i potcijenivši zlato i srebro, podigle su svoje cijene. Kao što se ljudi nadaju da će zaraditi više nego što uistinu zarade, raskoš i kraljevski aparat su narasli, zajmovi su se uvećali baš kao i kupovine, kao i svi ostali izdaci krune. Uvijek su vjerovali u svoja bogatstva koja još nisu ni dočekali, ali koja, loše administrirana i čuvana, nisu mogla dostajati za tolike troškove.••

Ova literarna analiza najavljuje ekonomsku analizu Richarda Cantillona.

XVIII >>REVOLUCIJA CIJENA« IZVAN SPANJOLSKE: SLUčAJ FRANCUSKE

Važno je dobro upoznati posredničke fenomene koji djeluju od ulaska plemenitih metala u zemlju. pa do pojave rasta cijena: plemeniti metal se uvozi za robu, a novac bilo koje zemlje nije manje važan u istraživanju nego li međunarodno vrijedan novac-metal. Primjer Njemačke bio bi zanimljiv za objašnjavanje.

Krajem 15. stoljeća i možda još do sredine 16, srednja i južna Njemačka, pokrajine rudnika srebra. mogle su se održavati i ekonomski napredovali. Koliko je zlata donosio kolonijalni uvoz, toliko se srebro valorizirala u odnosu na zlato i rudnici su i dalje bili rentabilni. Nasuprot tome, od masovnog priliva srebra iz Potosija (nazovimo ga tako da pojednostavimo stvar), Njemačka Fuggera pogođena je čak i u korijenu svojih bogatstava. Nakon 1570. godine, ona životari. Valjalo bi rekonstruirati točne okolnosti u konkurenciji između njemačkog i američkog srebra. Ali, činjenica da je u toj borbi njemačko srebro pobijeđeno bjelodano je dokazana. Krajem stoljeća, zatvaraju se rudnici. Neprilike se umnožavaju. Njemački rudari više ne mogu - ili, zbog stečenih navika ne žele - raditi za nadnicu koja im se nudi. Emigriraju. Nalazimo ih

208

PIERRE VII.i\H.

posvuda: Irska, Engleska, Francuska, S panjolska (u rudnicima Guadalcanala), i konačno, Amerika. Njemačko srebro, kaže neki švicarski tekst iz 1576. godine, jeste "'vrlo veliko i vrlo visoke cijene••. Tako Njemačka s Augsburgom, Ulmom, Austrija sa Salzkammergutom, nestaju s počasnih mjesta koja su držale još sredinom 16. stoljeća, da bi prepustilc prvenstvo baltičkim lukama, Nizozemskoj, naposljetku i Svedskoj. Njoj je pogodovao rast cijena bakra, koji je obilno proizvodila i koji će se sručiti posebice na Spanjolsku, kada će ona nakon 1605. godine, zbog usporenog pristizanja srebra iz Amerike zamjenjivati srebro nerazboritim emisijama bakrenjaka. Međutim, mi ćemo se zadržati prvenstveno na francuskom slučaju. Prisjetimo se da početkom 16. stoljeća u Francuskoj postoje izolirane oblasti, slabo aktivne, koje koriste u svakodnevnim kontaktima vrlo malo krupnog zlatnog i srebrnog novca. One se s otporom pokoravaju impulsima izvana. Takve pokrajine egzistiraju još i u 17. stoljeću. možda čak i do 19. Međutim, 16. stoljeće je doba opće aktivizacije svih veza - ljudskih koliko i monetarnih - tako da se svojevrsna revolucija s različitim intenzitetom mogla osjetiti posvuda. Siromašna područja, kao južna Auvergne, priskrbljivala su jaki španjolski novac emigracijom radnika i sitnom trgovinom kolportera. Velike primorske pokrajine - Bretagne, Marseille -uzimale su ga velikom trgovinom. Francuska je bila raskršće između njemačkog srebra i španjolskog zlata u prvoj polovini stoljeća. zatim u drugoj polovini između španjolskog srebra i aktivnih sjevernih regija. Spanjolsko ju je srebro počelo osvajati ponajviše nakon 1559-1560. godine, i izuzetno je potakla privrednu aktivnost, ali je konačno rast cijena koncem stoljeća postao zabrinjavajući.

Usprkos tom vrtlogu, Francuska je ostala vrlo regionalizirana. Bilo je mnogo kovnica. neke su bi-


209

le vrlo male, s nekoliko službenika. Uostalom. u pravilu su bile privatne, država bi ih davala u zakup. Stalnost i relativna važnost tih kovnica mjen• se. n~ihovom povezanošću s općim kretanjima.' Na pnm,1er, prvenstveno Bayonne, zatim Rennes. dolaze nakon Pariza po kontinuiranom kovanju novca. To je izraz ••zapadnjaštva .. ili »atlantizacije.. u francuskoj ekonomiji 16. stoljeća, dok pokrajine tješnje vezane uz osiromašenu Njemačku smanjuju svoju aktivnost. Linije sredozemnih sila Bayonne-:.viarseille. Perpignan-Marseille (preko Toulouse-Montpellier) - važne su kao i put Spanjolska-Le\·ant, ali ih neposredno ugrožavaju vjerski ratovi. Monetarni sistem dobiva u Francuskoj svoj definitivan oblik u 16. stoljeću, sa skoro potpunim ukidanjem vlastelinskog novca, od kojih su neki bili u opticaju još početkom tog stoljeća. To je .iedan od najznačajnijih pokazatelja jačanja države i nacionalnog jedinstva. Iznad razbacanih i po v rem. eno aktivnih .,. kovnica", postojao je •·Monetarni sud~~ koji je kontrolirao kovanje, nasumce odabirući ogledne primjerke. Oko tog Suda sakupljali su se kraljevi .. službenici~~. kompetentni specijalisti. Napisali su mnogo rasprava, ne manje značajnih od onih poznatih Bodinovih tekstova. o kojima smo detaljno govorili. Međutim, sam Bodin je do neke mjere tehničar. Naime, Državni staleži u Francusko.i su u novčanim pitanjima imali istu ulogu kao i Co~tes u Spanjolskoj, uz jednu rezervu: oni se ne s_ast~JU '?.ovremeno i stoga je njihova kritika kontmmran: l~· Od 1576. godine konstituira se mon~tarn': komiSl.ia kojoj je Bodin, poslanik Vermandmsa, bw P?kretač. Njih su trgovci ~·o pitanjima novca~· trebali slušati. Ipak, Malestroiet je tvrdio da i.e t~ monetarna politika ·~konj kojeg sluša malo lJUdi«. 1 mnogi su o njoj govorili. Kao i danas. . Postepeno istražujemo neke probleme 1 neke njihove faze.

210

PIERRE VILAR

I. RAZLICITI ASPEKTI PROBLEMA PLEMENITIH METALA

Francuska ima malo rudnika i oni su prilično nerentabilni. Postoji nekoliko (Ariege, Bearn, Središnji masiv) i nekoliko se kovnica vezalo uz tu lokalnu proizvodnju. Ipak, i to je vrlo malo. Ali, novac je potreban, jer postoji opticaj zlata i srebra, jer se privlači i jaki strani novac. Stvorena su i sredstva koja ga mogu zamjenjivati (sitni novac za svakodnevna plaćanja, ili krediti ili mjenice), a i ona koja možemo smatrati novcem. U doba slabe aktivnosti, takva su kretanja još vjerojatnija. Ukoliko trgovina, nasuprot tome, donosi jak novac, aktivira se opticaj monete istodobno s trgovačkom aktivnošću, i cijena novcu ima tendenciju rasta. Ako trgovina, u nekoj drugoj fazi, ne uspijeva unijeti novac ili ga unosi manje, to je poticaj. da bi se održala aktivnost cijena, za puštanje u opticaj novca koji ga zamjenjuje. Odnosi između "tekućeg novca« i jakog novca ovise istodobno o nivou tih emisija i transakcija koje moraju pokriti. Zloupotreba .. crnog novca~( podići će cijene. a »livri iz Toursa«, što je i odraz toga, past će vrijednost. u odnosu na čvrst novac, za koji se može kupiti više nego za novac u opticaju. Nasuprot tome, ako opticaj zdravog novca to donosi, moguće je da cijene rastu (u tom smislu da sam novac gubi vrijednost), ali odnos libra iz Toursa - čvrsti novac, neće se umnogome pogoršati. Što se dogodilo u 16. stoljeću? Kao i svugdje, veliki trgovački promet u prvoj polovini stoljeća počiva na zlatu. U drugoj polovini. počiva na srebru. Početkom 17. stoljeća, kada srebro postaje sve rjeđe. kuje se, kao i drugdje, sve više bakar. To su kre>tanja općenita za Evropu. i treba se samo zapitati kako se ona odražavaju na Francusku. Treba li pripisati posebno veliku važnost či njenici da je dominantan metal zlato, ili, nasuprot tome. srebro? Pri tome treba razlikovati tehnološki. e.konomski i društveni aspekt problema.

ZI.ATO l NOVAC U POVIJESTI

211

l) Tehnološki aspekt: zlato i srebro se proizvode s manje ili više troškova u rudnicima i stižu u Evropu. Na svakom mjestu, obaju metala ima manje ili više izobilno. Postoji, dakle, spontano tržište zlatom i srebrom koje se kratkoročno prilagođava prema obilju ili nestašici, a dugoročno prema cijeni proizvodnje i transporta. Cijena se zlatu prema srebru može poYisiti i obratno. Uočili smo više puta posljedice takvih razlika u vrijednosti metala, prema tome, nalaze li se oni u Americi, Evropi ili na Istoku. Početkom stoljeća, zlata ima više u Spanjolskoj nego u Francuskoj, srebra više u Francuskoj nego li u Spanjolskoj. Zlato je otjecalo u Francusku (gdje se moglo kupiti više), a srebro u Spanjolsku (iz istog razloga). Da li le to jako važno? Takve stvari zanimaju ograničen broj špekulanata s jedne, i profesionalaca u kovnicama s druge strane. Ono što je važno u tehničkom smislu, jest to da li zlatni i srebrni novac ima određen sadržaj finog metala, i službenu tarifu u računskom novcu (ta kovanica vrijedi toliko i toliko libri, sua, dinara). Dakle, trebat će postojati konstantan službeni odnos između vrijednosti zlata i srebra. Ali, taj odnos na tržištu nije konstantan. Postoji, dakle, uvijek interes. već prema ·prilikama, da se zgrću :bilo srebrnjaci, bilo zlatnici (ovisno o tome da li je službena tarifa potcijenila ili precijenila jedne ili druge u odnosu na slobodno tržište). To zahtijeva od vlada da povremeno prilagođavaju svoje službene tarife prema tržištu. Ne želimo obezvređivati snagu takva prilagođavanja, ali se tarifni sistem određivao prema želji da se privuče ili suzbije interes za neki od metala. Zapravo, efekti takve politike su ograničeni, i nije važno da li su službeni i tržišni odnos to~i.ko različiti koliko činjenica da vlada potpuna nestaSica neke vrste novca. ·Tako postoji trajna špekulacija, i tajni opticaj novca koji je isplativiji za čuvanje i za korištenie.

212

PIEHRE VILAR

Ono što je mučilo duhove, a vjerovali su u to i mnogi stručnjaci, jest da je suštinski problem dobro odrediti odnos zlato - srebro. Po duhu ljudi 16. stoljeća, taj bi odnos trebao biti konstantan. U najmanju ruku, trebao je stalno težiti optimalnom. Kao što se odnos kretao oko 12, mnogi su vjerovali da je 12 idealan odnos. Covjek kao Bodin čvrsto je vjerovao u harmoniju brojki. Ljudi 16. stoljeća izvrsno su shvaćali da na tržištu, sajmu, nestašica ili obilje jednog dana pretpostavljaju zlato, a drugog srebro, već prema težnjama većine. Ali su i mislili, ne bez razloga, da su to kratkoročne varijacije oko »prirodne cijene« zlata i srebra, i da je odnos konstantan. Zbunjivalo ih je i to da se na duži rok, u vrijeme velikih promjena u uvjetima proizvodnje, mijenja isto tako i »prirodna-« cijena zlatu i srebru. Stoga ne treba, vjerujem, pripisivati pretjeranu važnost tom odnosu zlato - srebro (kao što su či nili ljudi onog vremena i neki suvremeni autori). Trenutne špekulacije s nekim metalom ili konačna pobjeda jednog od njih u opticaju uopće nisu bitni za upoznavanje privredne i društvene stvarnosti. Mnogo su važniji recipročni utjecaji trgovačke aktivnosti na obilje novca (bilo kojeg), i obilja novca (bilo kojeg) na trgovinu, cijene i proizvodnju. 2) Društveni aspekt problema zlato - srebro ipak nije zanemariv. Srebro, teški metal relativno male vrijednosti, može se koristiti u relativno malim plaćanjima. Zato ono potiče rast cijena na malo. a ne samo cijena na veliko (a na njih posebice utječe zlato, jer se njime plaćaju samo velike transakcije). Nepotrebno je ustvrditi da ova konstatacija o srebru još prije vrijedi za bakarni novac. Ukoliko se tom novcu (pona iviše »novcu na crno« male vrijednosti.) uvećavala količina, to posebno utječe na cijene na malo. Pravi papirni novac nije opasan, ako njegove emisije ne prijeđu potrebe i efektivni rast proizvodnje i opticaja. Ali, suprotno se vrlo često


213

događa. Problem je, u stvari, umnogome različit od

onog koji se nameće odnosom zlato - srebro. 3) Ekonomski aspekt relativnog (ili neprekidnog) obilja zlata i srebra isto tako nije zanemariv. Mnogo teže za stavljanje u opticaj od zlata (dvan~vest pu ta t_eže za istu vrijednost), srebro izaziva još v1se nego h zlato težnju da se mjenice ili krediti mijenjaju za metal. Ali i srebro, k3.o i zlato, sastoje Sl' od monetarnog materijala usporedivog robi. Oni ulaze u opticaj sa svojom pravom vrijednošću, mijenjaju se za proizvode, te će cijena metala ovisiti o konfrontaciji proizvodne cijene metalnog novca i samih proizvoda. ll. PRIMJER IZVANEKONOMSKOG TRANSFERA PLEMENITIH METALA: OTKUPNINA FRANCOISA l

Poslovi s političkom pozadinom - ~politički novac" - imali su u 16. stoljeću izuzetnu ulogu. Sjetimo se carskog izbora Karla V godine 1519, koji je stajao Fran~oisa I mnogo zlata, a samog Karla gurnuo u dugove. Zatim dolazi Pavija 1525. godine i zatočeništvo FranGoisa I, pa Madridski ugovor 1526. kojim je kralj oslobođen. pod uvjetom da njegovi sinovi pošalju šipke. Sve se to radilo kako bi se ugovor poštovao. ali je kralj. uostalom, i odbio da ga prihvati. Godine 1529. je "Mirom dama" revidiran Madridski ugovor. ali je Karlu V obećano 2 000 000 zlatnih talira. zatim 290 000 za obplatu dugova u Engleskoj. te je .ioš l 200 000 u gotovu novcu trebalo staviti na brod koji bi se sastao kod Bidassoe istodobno s onim koji je nosio francuske prinčeve. Izvršenje posljednic odredbe je odloženo za 4 mjeseca pošto su taliri pregledavani jedan po jedan, a traženo ih je i 40 000 više zbog nepravilnosti pojedinih kovanica. Ta i golemi transfer zlata imao je posljedice kojp su često isticane, na plemstvo, kler, općenito na porezne platiše. Međutim, treba upoznati posljedice svih vrsta_ Zna se da direktan transfer novca nema

214

PIERR~

VILAR

uvijek nepovoljan ekonomski efekat za onog kuji ga čini. Bismarck je žalio, kažu, zato što je tražio 1871. godine 5 milijardi zlatnih franaka. To je zbog toga što protuvrijednost tog transfera treba tražiti i pronaći u izvozu, a to zadaje udarac ekonomiji. Odlazak zlata 1531. godine zadržava francuske cijene zlatu ispod onih španjolskih, a zlatnici se vraćaju iz Spanjolske posredstvom trgovine, u trenutku kada Karlo V 1535. godine snižava sadržaj zlata u španjolskim talirima vjerujući da se više neće tako masovno· izvoziti. Taj povratak zlata u zamjenu za robu nesumnjivo je aktivirao francusku ekonomiju. Kako nije posjedovala rudnike. Francuska se nije mogla stalno zaduživati i morala j e živjeti od svoje proizvodnje. Nema sumnje, to se nije moglo postići bez znaćajnog demografskog i proizvodnog napretka u godinama 1480-1525. Bodin je, sjećamo se, vrlo dobro uočio kako je sve krenulo od tog napretka i sve ovisilo o francuskoj robi prodanoj u Spanjolskoj. Izvoz koji možemo, ako ne detaljno, a ono barem općenito upoznati zahvaljujući jednom dokumentu iz sredine stoljeća o trgovinskoj ravnoteži. to je izvoz koji sačinjavaju više proizvodi francusskog sela nego li luksuzna roba: žito, vino, rakija. sol, tkanina, platna, tekstil, sito, prosta sukna, serž (tkanina), željeznarija, konoplja, šafran, vuna, med, pastel, sušeno voće, juta, tkanine za zavjese, čak i raž i kestenje! Pozor: skromnost ovih proizvoda govori nam da oni moraju malo donositi proizvođaču. Proizvođač s njima zarađuje za život i malo ga poboljšava. Kao i u Spanjolskoj, i u Francuskoj postoje mali kapitalisti koji sakupljaju te proizvode, postoje i preprodavači, i sve se to ne isplaćuje ukoliko nije u blizini plovna obala, jer je kopneni promet skup (osim onog kolportera s laganom robom). Tako u prvoj polovini stoljeća, Francuska izvozi za zlato. U drugoj polovini stoljeća to će či niti ~a srebro, zbog toga što će Spanjolska biti još manJe sposobna da ekonomski proizvodi.


215

Povratak zlata tokom prve polovine stoljeća umjereno je podizao cijene do 1540. godine. Tek je nakon 1560. godine, a ponajviše u posljednjim godinama stoljeća rast bio značajniji. Treba istražiti taj rast. NOMINALNE CIJENE (U LIVRAMA IZ TOURSA) SESTERA (oko 1561) ZITA U PARIZU

r-,--,-----,---.,."--,-.,---,--,----,--,--,---- .,.

f- 1--+-----i-<-=*l+t-11-t-H-t----!"

f--+-----t----tl)--
l 2:

~

LLj__j____--!--LLLl----!-.-=:'.""':.;"-=--:~:----:.. u:·~ Godine-žetva: august-juli. Logaritarnski odnosi.

216

PIEHRE \'ILAn

III. RAST CIJENA

Rast cijena u Francuskoj mnogo je slabije poznat od rasta u Spanjolskoj. Istraživao ga je Hauser 1936. godine, ali vrijednosti još nisu temeljito ustanovljene. Zadovoljit ćemo se praćenjem ključ ne rasprave objavljene 1960. godine'". Ona sadrži cijene žita (a mi se zaustavljamo na pšenici, kao karakterističnoj). Međutim, nezgoda je s ovim izborom to, što su cijene žita podložne rastu zbog nestašica koje se či... ne važnijima od dugoročnog rasta. I Pariz je poseban slučaj u drugoj polovini 16. stoljeća, u vrijeme vjerskih i stranačkih ratova. Uza sve to, budući da je ova krivulja najpreciznije utvrđena, korisno ju je proučiti (vidi str. 215). Početkom stoljeća (krivulja počinje 1520) udarci nestašica dugoročnije utječu na cijene. Godine 1520-21 (uvijek se računa godina-žetva, odnosno. od žetve 1520. do žetve 1521. godine). pšenica stoji 2.68 livri iz Toursa za sester, a 1521-22. već je 4.53 livri. Značajan, ali kratkotrajan skok. Zapravo, između 1520-21. i 1545-46. cijena od 4,53 livri za sester bit će nadmašena samo jedanput, i to za malo (4.61 livri). Više puta prije 1530. godine, sester pšenice ne vrijedi više od 1,60 livri. Spomenimo da kra.iem stoljeća. nakon 1585, sester se ne spušta ispod 10 livri, osim jedne godine na 8,25. Kao i uvijek, rast zbog rijetkosti - nestašica - nije karakterističan na duži rok i ne može se pripisati monetarnim uzrocima. Ali, ono što im se može pripisati, kratak je i brz rast kojem ne slijedi povratak na preth'odni minimum. A to se događa 1545-46. godine: 1542-43, sester pšenice stoji 2,55 funti* 1543-44, sester pšenice stoji 3,39 funti ••1 Micheline Baulant i Jean Meuvret, Pri:c des eereales, e;rtrairs de la mercurlale de Paris JS20-J69B. Paris, SEVPEN, 1960. Naslov glasi: Cijene lita, izvaci tz trfnlh i:vjdtaja u PariZu

1520-1618.

ZLATO l NO\"r\C U POVIJESTI

217

1544-45, sester pšenice stoji 4,04 funti 1545-46, sester pšenice stoji 6,38 funti • manje nego 1520-21. Rekordi su oboreni. To je i prilika za prva razmatranja advokata Du Moulina o rastu cijena. Najvažnije je, ipak, da se cijena pšenice više ne vraća ispod 3 funte za sester. Usprkos tome, uočavamo da je doba u kojem dominira zlato bilo općenito doba relativne stabilnosti cijena (što nije ekonomski nepovoljno). Nakon porasta 1545-46, drugi nagli i nepovratni skok je onaj o kojem su se sporili Malestroict i Bodin. To dokazuje, uostalom, da su u 16. stoljeću svi znali razlikovati neki izuzetni porast cijena zbog loše žetve od stalnog porasta troškova života (obojica. i Malestroict i Bodin, to su zapazili}. A zbog tih izuzetnih skokova javljaju se rasprave o cijenama~ jer one kod svih stvaraju osjećaj nesigurnosti. 1563-64. sester pšenice stoji 4,~3 Iivri (funti} 1564-65. sester pšenice stoji 4,69 Iivri (funti} 1565-66. ses ter pšenice stoji 10,70 livri (funti} 1566-67. sester pšenice stoji 7,35 Iivri (funti} 1567-68. sester pšenice stoji 9,37 livri (funti} Rekord 1565-66. godine bio je strašan, a uslijedin je smiješno mali pad. Malestroict je razmišljao o rastu cijena u trenutku kada su one najviše (1566}, i govorio: to je izuzetno. Ali, Bodin je 1568. mogao replicirati: vjerujete li u to? Vidite kako se visoke cijene održavaju . .. Zato Bodin i traži razlog dugoročnom rastu cijena. Treći veliki skok podudara se s raspravama u Državnim staležima i krizom koja kulminira 1576-77. godine. 1568-69. sester pšenice stoji 5.35 li vri (funti} 1569-70. sester pšenice stoji 5,49 livri (funti} 1570-71. sester pšenice stoji 6,08 Iivri (funti} 1571-72. sester pšenice stoji 8,06 livri (funti} 1572-73. sester pšenice stoji 10,38 li vri (funti} 1573-74. sester pšenice stoji 18.06 livri (funti}

PIERRE VILAR

218

Rast cijena i rekord su iznimni. Pad se zaustavlja zatim na oko 8 livri (1575-78), zatim na 6 (1578-82), ali kasnije cijene opet rastu: 1581-82. sester pšenice stoji 6,67 livri (funti) 1582-83. sester pšenice stoji 9,61 livri (funti) 1583-84. sester pšenice stoji 9,93 livri (funti) 1584-85. sester pšenice stoji 7,89 livri (funti) 1585-86. sester pšenice stoji 11,65 li vri (funti) 1586-87. sester pšenice stoji 20,06 livri (funti) Tečajem ovih godina, do 1600, sester pšenice nikada ne stoji manje od 10 livri (funti). Treba s rezervom uzeti cijenu pšenice u vrijeme opsade Pariza (1590. godine- sester stoji 39,91 livri!), ali se cijena u posljednjim godinama stoljeća zadržava između 16 i 20 livri. Nakon što je Henri IV zauzeo Pariz, cijene padaju i početkom 17. stoljeća se stabiliziraju između 8,50 i 10 livri. Ukoliko usporedimo razdoblja od 25 godina 1520-45 ..prema 1575-1600, srednja je vrijednost porasta sa 2,88 na 13,33 livri, odnosno, cijena se uvećala za 4,62 puta. Ali, ovdje se radilo o Parizu i o specifičnim okolnostima. Knjiga E. Le Roy Laduriea o Languedocu51 izvještava i o porezima na kruh u Montpellieru tokom 16. stoljeća. Iako se radi o utvrđenoj cijeni. ona od 1,15 livri u razdoblju 1520-45. dospijeva do prosječno 4,25 livri 1575-1600, ili se povećava 3,48 puta. Bez obzira na posebnost ovih podataka, cijene općenito rastu slično kao i u Parizu. Recimo, uglavnom, da jz između razmatranih perioda cijena porasla za 4 puta. Kao aproksimacija, to je dovoljno. IV. DEVALVACIJA LIVRE IZ TOURSA

Livra iz Toursa, obračunski novac, određuje cijene. Kada one rastu, može se reći da livra iz Tour~

Les Paysans de LangUedoc, Paris, SEVPEN, 1966, 2 toma i izdanje, Flammarion, 1989.

skraćeno


219

sa :·devalvira~. Na kraju nekog razdoblja, vlasti bi priznale tu devalvaciju utvrđujući novi odnos između livre iz Toursa i efektivnog, pravog metalnog novca. Sjećamo se da je Malestroict vjerovao kako može utvrditi da, suprotno tome, rast cijena proizlazi iz toga da je više puta ustanovljena nova vrijednost srebrnog novca, i na taj način ,..devalvirana~~ livra iz Toursa. Međutim, ukoliko napravimo listu službenih operacija u tom smislu, nalazimo da: 1513. godine, tourska livra vrijedi 17,96 g srebra. 1521. godine, tourska livra vrijedi 17,19 g srebra. 1533. godine, tourska livra vrijedi 16,38 g srebra. 1541. godine, tourska livra vrijedi 16,07 g srebra. 1543. godine, tourska livra vrijedi 15,62 g srebra. Dakle, u 30 godina, to je gubitak od oko 1511 " vrijednosti. Ne može se govoriti o teškoj monetarnoj krizi, pogotovo ako uzmemo u obzir događaje koje smo spomenuli (ratovi, otkupnina, itd.). Cijene su se u cijelosti povećale više u odnosu na ovu skromnu devalvaciju. Sredinom stoljeća, promjene u odnosu tom·skc livre i efektivnog novca postaju malo brže. 1549-1550. postotak srebra u livri se smanjuje: g srebra

1549. 1550.

15,57 15,12

zatim, 1561. 14,27 Nova devalvacija je uslijedila tek 1573. godine. Možemo reći da je od 1513, odnosno, u razdoblju od 60 godina, livra izgubila 25° 10 svoje sadržine srebra. Zauzvrat, u to su se vrijeme prosječne cijene pšenice najmanje udvostručile, a najviše cijene (1573-74) četiri su puta više od najviših cijena počet kom stoljeća (1521-22). Bodin s pravom kaže, suprotno Malestroictu, da se povećala i cijena srebra, a ne samo nominalne djene. Međutim, godine 1572-77. tako su pune nesreća da se rast cijena lako pripisuje monetarnom

220

PlEHIU': VILAR

neredu. Vjerski ratovi, epidemije koje slijede, nestašice žita, posljedice rata u Flandriji - sve to remeti puteve srebra između Spanjolske i sjevera Evrope. Time je pouzročeno skoro po cijeloj Francuskoj množenje »novca na crno .. (bakrenjaka promjenljiva i sumnjiva sadržaja). U Lyonu se španjolski pistoZlet, koji službeno u francuskom novcu vrijedi 58 sua, kupovao na crnoj burzi za 100 sua. Srebrni španjolski real - koji je službeno vrijedio 5 sua - prodaje se za 12. Ove ~~devalorizacijc •• tourske livre praćene su zakonitim ... devalvacijama...:, koje su mnogo blaže, ali u ovo doba prilično brze. Godine 1561. rekli smo, tourska livra vrijedi 14,7 g srebra, 1573, godine ne vrijedi više (službeno) od 13,19 g, lo75, godine ne vrijedi više (službeno) od 11,79 g, 1577, godine ne vrijedi više (službeno) od 10,71 g, Za petnaest godina. izgubila je 33° '11 vrijednos ti. U to vrijeme, pod utjecajem stalnih pariških i lionskih trgovaca. državnih staleža, znameniti dekret iz septembra 1577, godine nastoji preudesiti nek<' vrlo stare francuske monetarne običaje. Zabranjuje se odsada obračun u tourskim livrama, a zamjenjuje je zlatni talir. kovanica efektivnog zlata. novčana jedinica u o:inosu na koju su sve ostale kovanice vrednovane. Tako se više ne može baratati odnosom između obračunskog i stvarnog novca, zato jer se obračunava u efektivnom metalnom novcu. U trenutku reforme. zlatni talir je vrijedio 66 sua. a 1. januara 1578, na dan stupanja reforme na snagu, ta je vrijednost utvrđena na 60 sua, Istodobno, tako se izražavala želja za stabilizacijom i laganom deflacijom. Zatim, u novom sistemu ekvivalent srebra tourskoj livri vraća se na brojku iz 1575. godine: 11,79 g, Da li ie reforma uspjela? Diskusije o monetarnoj politici koje su uslijedile obavještavaju nas o tumačenjima suvremenika dvaju aspekata monetarne realnosti: s .i edne strane. unutrašnje cijene (nered, ilegalni novac, skokovi cijena žita). s druge.

ZLATO I NOV,\C U POVIJESTI

221

međunarodna događanja (snažan priliv američkog srebra, pad vrijednosti tog metala, opći međunarod ni rast cijena upravo zahvaljujući tom padu vrijednosti).

XIX MONETARNE IDEJE U FRANCUSKOJ

Izgleda da je u Francuskoj, kao što smo vidjeli, privredna djelatnost u prvoj polovini stoljeća bila dobro uravnotežena. Unatoč izvanprivrednom odlivu metala (carski izbor, prinčevska otkupnina), monetarni metali (posebno zlato) spontano su pristizali zbog raznovrsnosti izvoza, posljedica demografskog uspona, kao i proizvodnog u godinama 1475-1525. i s laganim porastom cijena, koji je približno odgovarao devalvacijama libre (u visini od 15°/11 između 1513. i 1543). Nagli i ireverzibilni porasti cijena (porasti zbog oskudice kojima su slijedili mnogo slabiji padovi) počinju 1545-46. (bilješke Du Moulina), nastavljaju se 1566-68. (bilješke Malestroict-Bodina), zatim 1570-74. kada slijede duboki opći i monetarni poremećaji.

Primijetimo koliko su u svim ovim slučajevima monetarne pojave posljedice ukupnih političkih i privrednih stanja prije nego što su im uzrok. One ih samo mogu olakšati ili otežati. Ispitajmo kakve su bile reakcije suvremenika. Trgovci se posebno zanimaju za monetarnu materiju i posebno su upućeni u nju. Ali oni s kojima se savjetuju općenito su na stajalištu međunarodnih trgovaca, kojima su novci kojima se služe znameniti. međunarodno važeći novci. Denis Richet je ob-

ZLATO l

NQV,\C U

POVIJESTI

223

j~ vio l:ly .i.ed~om članku u Revue Historique··,.) nekoliko ~lSlJenJa predstavnika pariške »trgovine~~. kojih se dvJesto dvadeset i četvoro sastalo u maison des

merciers, u Domu veletrgovaca u ulici QuincamOvi su trgovci odbili da se zakunu kralju da ce strani novac uzimati samo po službenom tečaju, odobrenu u Francuskoj jer ne žele da moraju birati između kršenja svoje zakletve i prestanka trgO\·ine. Naime, ~oix.

»Više trgovaca ovoga kraljevstva, pače i velik dio onih u plemenitom gradu Parizu, koji činimo spomenuti zbor veletrgovaca, trgovaca zlatninom i kitničara, obično trgujemo u stranim zemljama s mnogim i različitim narodima različitih običaja, zakona i volja, od kojih većina ne poznaje običaje, ukaze. zakone i naredbe u Francuskoj.

Tako bi zahtjev za primjenu francuskog tečaja u trgovini s inozemstvom upropastio tu trgovinu. To je priznanje da se ne može međunarodno trgovati bez novca koji posvuda ima priznatu trgovačku vri.iednost. Fran~ois Grimaudet će pisati 1576: --Vrijednost novca mOL·a se podrazumijevati prema onoj koju ima tečaj medu trgovcima i u trgovini, prema za.iedničkim običajima i promah·anju; i to što je rečeno da ni.iednost novca ovisi o državnoj vlasti više se treba odnositi na vrijednost kojoj je novac eksponiran između trg:oyaca i drugih ljudi. nego na volju koju nameće vladar, jet' !'e zakon koji daje cijenu novcu izvodi kao da ga je narod korištenjem uočio, tako da ga ne-korištenje ukida.-+<

To će reći: kraljevskim u ka zima službeno proglašena vrijednost novca _ie ona koja je utvrđena slobodnim tržištem. među trgovcima. A posebno među trgovcima koji se služe međunarodno priznatim novcem. Tako se oblikuje ideja da postoji .. prirodni« teča.i novca, nastao iz ~~običaja-~, »zajedničkog običaja ••. 56 Le cours officiel des monnaie.~ ćtrangi!res elrculant en France au XVI siin·le (Službeni tečaj stranog no\·ca u opticaju u Francusl.;oj u 16. «l•>ljC'ću), okt.-dcc. Hl6I. 359-396.

224

PIEHRE VILAR

~~narodnog običaja«, tj. tržišni tečaj koji se mora nametnuti zakonskim odlukama (a ne obrnuto). Da to pokuša postići u Velikoj skupštini staleža 1576-77, Jean Bodin, zastupnik Vermandoisa, tvrdio je da bi novce trebalo kovati na jednom jedinom mjestu za cijelo kraljevstvo, strojem koji bi vrlo dobro kovao (potpuno jednake komade), kako bi metalni sastav svakog komada, njegova ·~unutraš nja vrijednost« (na tržištu metala) potpuno odgovarala njegovoj ..nominalnoj vrijednosti« (prema kraljevskim ukazima). Monetarna stabilizacija u takvoj apsolutnoj formi jedva da je bila moguća. Ipak je ukaz iz septembra 1577. godine, obavezujući na obračun u sunčanim talirima ( ecus-soleil), išao u tom pravcu. Cjelinu monetarnog opticaja pokušao je podvrći navikama velike »trgovine~~ (obračun u jakom novcu, vođenje računa o njegovim međunarod nim kolebanjima). Da li je ova reforma uspjela? Ne čini se da je uspjela promijeniti verbalne navike. (Nastavlja se računati u livrama, kao mi u starim francima.) Tek 25 godina kasnije, iza lfi02. godine, kada je ponovo uspostavljen stari sistem, može se ustanoviti odnos između stvarnog i obračunskog novca. L'fcu-soleil će tada biti fiksiran na 65 sua umjesto na 60, a to je devalvacija od 8°'11 u 25 godina. Može se, dakle, reći da je u tom razdoblju unutrašnji novac bio približno stabilan. To ne spriječava: l) regionalne novčane teškoće. koje su ovisile o događajima u vjerskim ratovima i o opticaju ··crnog novca.~. Tako je 1592. zlatni talir u pokrajini Donjoj Rh6ni imao vrijednost od 90 sua u tekućem novcu (umjesto 60), a 1592. godine u Montpellieru 72 sua, što dokazuje novčane nepravilnosti u prostoru i vremenu. Ali, obrnuto, 2) u Parizu, Liga je bila doba novčanih pogodnosti. Filip II se obavezao davati sljedbenicima Lige 600 000 talira godišnje (uvijek ..političkog novca«). Tada se kovalo u velikim količinama.


225

3) Strahovit rast cijena koji smo vidjeli. Ali on se zb1va. ~ ~rebrnom novcu, jer opticaj srebrnog nov~~ obJaSnJava porast cijena u cijelosti, a ne infl~Cl.Ja bakrenog, što je jasno zbog pada vrijednosh srebrnog metala, započetog u Americi. Zlato, nasuprot tome, koje je u stvarnosti bilo cjenjenije nego prema propisima, tezauriralo se ili je bježalo. Kako su suvremenici pratili i ocjenjivali ove događaje?

Sjećamo se da ih je Jean Bodin objašnjavao od prvog izdanja svoga Odgovora gospodinu Malestroictu 1568. do njegova drugog izdanja 1578. godine, preko Sest kn;iga o republici. Premda je zaključio - što je naročito imalo odjeka - da je među uzrocima porasta cijena »glavni i skoro jedini ... obilje zlata i srebra-c-c, Bodin uopće ne zastupa neko mehaničko i shematsko shvaćanje monetarnog >~kvantitativizma-c-c, On, u stvari, vjeruje da bi Francuskoj trebala atraktivna trgovačka i proizvodna djelatnost, navodeći njezine činioce, da bi u njoj bilo zlata i srebra u izobilju: l) Crnomorska, l evan tska i španjolska ~vanj ska-c-c trgovina. Inzistira na izvozu, naročito soli. 2) ~Bezbrojni puk« koji radi, iseljava, troši, što je demografski vid problema. 3) Lionska banka kao ustanova za financijske kompenzacije i kao instrument talijanskih stručnja ka, emigranata (fuorisciti iz Đenove, Firence itd.). 4) Monopoli - ne u modernom smislu, nego u starom smislu udruženja prodavača radi dizanja cijena, uključivši i udruženja obrtnika i nadničara (gagne-deniers) radi podizanja cijena u trgovini na malo i kalfa radi povećanja plača; u stvari, 16. stoljeće je doba velikih dugih štrajkova, naročito kod štampara. 5) Konačno, prekomjerna potrošnja (desgast), tj . .. prinčevsko uživanje'" i učinak oponašanja koji dovodi do uobičavanja nekih luksuznih izdataka. (Ovdje se radi o najvećoj lakoći trošenja, koja proizvodi obilje novčane mase koja ulazi u opticaj.)

226

PIERRE VILAR

6) ~,.Gladi-~~; Bodin ovdje nije morao umiješati činilac, koji je uvijek prisutan u starim privredama s usponom dugog trajanja, koji je specifičan za 16. stoljeće. Ali on vjeruje, velikim dijelom krivo, da su te gladi u Francuskoj umjetne, u smislu da su prouzročene, prema njemu, izvozom žita; njegova je dokazna opaska da je skupoća žita manja za vrijeme ratova protiv Spanjolske jer je tada izvoz u Span.iolsku obustavljen. To je moguće i značilo bi da je bar u nekim pokrajinama španjolska privlač na snaga bar za neka francuska žita dQprinijela da budu još rjeđa u slučaju oskudice i manje obilna u vrijeme obilja; odatle ireverzibilnost u porastu cijena. Konačno, Bodin uopće nije zanemario činjenicu da je u nekoliko navrata odnos između •tekućeg novca« i ""čvrstog novca ... bio promijenjen, ali on zna da te »devalvacije.... uopće nisu usporedljive s porastom cijena i da su one više posljedica porasta nominalnih cijena nego što ga uzrokuju. Slabiji teoretičar nego Spanjolci, Bodin dobro opisuje pojave i trudi se uopćeno rasuđivati o mogućim uzrocima; dosta je suptilan i ponekad dobro osvjetljava probleme. Griješilo se samo što mu se vjerovalo na riječ kada je rekao da je bio prvi koji je uzrok tražio u američkom srebru (»cause que jusqu"icy personne n'a touchfi) jer je to u Spanjolskoj bilo rašireno mišljenje, koje je već skoro sasvim prešlo u teoriju kod jednog Mercada ili jednog Azpilcueta. U Francuskoj se također, poslije Bodina. ovo objašnjenje često ponovo prihvaćalo. Prisjetimo se samo Montaigneove aluzije (Eseji, poglavlje »des co-

ches.-}".Al.

Montaigne razmišlja o Americi polazeći od Povijesti Indi;e de GOmara, koju je sažeo Benzoni, a takvu preveo protestant Chauveton. Svaka se prerada čini oštrijom protiv španjolskih nedjela u In:.c Mal"Cel Bataillon, Monratgne et les conquer~~nts de l'or (Montaigne t osvaiafi zlata), Studi F1'ancese (časopis 2a francuska

istražh·anja Torinskoga

sveučili~Hll.

1959.


227

diji. Ono na čemu se Montaigne zadržava pored svir~p.osti počinjenih . u Cuzcou i Mexiku r:ad posjedniCima zlata, vrlo Je važna misao o šdku između civilizacije bez novca i evropskih običaja u vezi s monetarnim zlatom i o surovom učinku prisilne detezaurizacije. On vjeruje da je u tome izvorište španjolskih opsjena: ..sto se tiče što prihod i u rukama tako štedljiva i vladara (Filip Il) tako malo odgovara očekivanjima, koJa l:iC posvećivala njegovim pređima i onom prijašnjem obilju bogatstva na koje se odmah nailazilo u tim novim zemljama (...), to znači da je upotreba novca bila potpuno nepoznata i da se zbog toga čitavo njihovo zlato nalazilo ~kupljeno jer nije služilo ničem drugom nego da bude polmzano. na svečan06tima, kao neki komad namještaja, koj i se prenosio s oca na sina, kao više moćnih kraljeva, !.:oji su ga crpili iz svojih rudnika da bi napravili veliku gomilu ,·aza i statua kao ukrasa njihovih palača i hramo\'a. dok je čitavo naše zlato u upotrebi i trgovini. Mi ga obrađujemo i mijenjamo u hiljadu oblika, širima i trošimo. Zamislimo da su naši kraljevi tako skupljali cjelokupno zlato koje su mogli naći tokom više stoljeća i čuvali nepokretnog . . .... (Montaigne, III, 6, O putničkim kolima). m~tlra

Vidi se da je Montaigne zapanjen tim surovim puštanjem u opticaj drevnog blaga, ali on uopće ne pozna rudnike (Potosi slijede njegovim piscima o predmetu!) i. nasuprot, već od 1580-85. iznosi dojam da Filip II nije bio jako sklon tom metalnom bogatstvu. Mnogi protivnici Filipa II pouzdavali su se u isto vrijeme, prema Philippeu de Cavcrelu. da je moć tog kralja, usprkos Americi, biJa .. dim bez vatre«. Tako se u posljednjem razdoblju stvorio dojam. koji će u Spanjolskoj prihvatiti pisci poslije 1600. u Francuskoj Sully. Laffemas, Montchrestien, te u Italiji Antonio Serra, da su zlato i srebro nadasve sredstvo ili bolje rekavši pokazatelj dohodovne privredne djelatnosti. ali oni nisu bogatstvo po sebi. Da bi se ·oni .privukli. treba privređivati u zemljoradnji i uzgoju stoke (•ratarstvo i stočarstvo ... pravi rudnici i blaga Perua«) ili u zanatstvu (Laffemas, Serra). Radi se, u stvari, o tome da se malo uvozi,

228

a mnogo izvozi, da bi se .. privukao strani novac vlastitom robom<<, Vidi se da ako svaka zemlja ima vlastito videnje pojave, činioci (privredna ~~konjunktura-.) utječu na razvoj misli. Oko 1600-1610. mnogi ljudi su se našli u zajedničkom nepovjerenju prema inflaciji metala koja je prešla svoj apogej.

xx REVOLUCIJA CIJENA U ITALIJI

l. REVOLUCIJA CIJENA

Talijanske cijene dovoljno su istraživali Parenti u Firenci. Fanfani u San Sepolcrou, Cipolla i Aleati u Milanu i Delumeau u Rimu. Može se ustvrditi, za cjelinu ovih cijena, da se uistinu znatno ne povećavaju prije sredine XVI stoljeća.

Ipak, valjalo bi izdvojiti Rim, gdje je najsjajnije razdoblje renesanse, s jakim urbanim demografskim poletom, prouzročilo prvi osjetljiviji rast cijena između 1500. i 1530. Doista. ako se desetljeće 1570-1579. uzme kao osnova (100), indeksi tekućih cijena koje su se rnogle skupiti za Rim bili bi: 1500-1509. 1530-1539. 1540-1549. 1550-1559. 1560-1569. 1570-1579. 1580-1589. 1590-1599. 1600-1609.

44.20 70,20 77,50 91,90 92,90 100,00 113,40 127,50 132,70

To je maksimum; nakon toga cijene stagniraju . ili padaju. Ali, treba dati više primjedaba: l) popisi su nepotpuni i slabo povezam:

230

PIERRE VlLAR

2) razne cijene mijenjaju se na vrlo različite žito, na primjer, prešlo je u desetljeću 1590-1599. maksimalni indeks 200,8, dok je meso doseglo indeks 133 tek u 1600-1609, a drvo za ogrjev i zanatski proizvodi nisu prešli indeks 111; 3) konačno, kao u Francuskoj, skokovi cijena na kraju stoljeća (poslije 1566) prouzročeni su isključivo porastom cijena u srebru jer više nema devalvacija tekućeg novca. Svakako, po redu veličina, skok cijena na početku i na kraju stoljeća je u odnosu l prema 3. Za žito trebalo bi reći l prema više od 4. Kao u Parizu. Za Firencu, Umbriju, Sjevernu Italiju, Cipolla je primijetio da je pojam »revolucija cijena~~ možda pretjeran i zavaravajući, u smislu da nema uistinu snažnog porasta osim u razdoblju između 1552. i 1560 (vrlo silovit početak, naročito u Firenci. s godišnjim skokovima od 5,2"/o), dok na kraju stoljeća skokovi ne prelaze 3,3°/0 godišnje, a ima i razdoblja opadanja (pad od 1,2% godišnje između 15GO. i 1565, od 0,4% između 1573. i 1590). Ako ima porasta, on zaključuje da je to što »cijene nisu bile smanjene u razdobljima pada«, Ovaj izraz, koji se pričinja paradoksalnim, tačno iskazuje ono što smo rekli u vezi s Francuskom da bismo odredili »porast dugog trajanja«. Ali, Cipolla također raspravlja o običaju da so najjači porasti vezuju uz američke metale jer. prema njemu. porasti od 1552. do 1560. većma bi odgovarali razdobljima obnove poslije ratova. Također i brzim usponima broja stanovnika. Sigurno je da je razdoblje između 1573. i 1590. u kojem se cijene ne dižu (ili čak lagano padaju). ono u kojem se španjolsko zlato, potisnuto flandri.iskim ratom od ose Laredo - Anvers, usrnjeraya od Madrida i Sevilje preko španjolskih sredozemnih luka (Barcelona, Cartagena, Malaga. Vinaroz) prema Italiji. posebno prema Đenovi. Ovo skretanje vala španjolskog srebra prema Sr<'dozemlju, koje je Fernand Braudel dokazao 1949. načine;


231

u sv?r;t djelu Sredozemlje i sredozemni svijet u doba Fzlzpa II, zar ono ne bi moglo utjecati na talijanske cijene? · Može se najprije pomisliti da je to đeno\·l j ansko srebro, koje je nastalo od asientos, obiljež(~nih sa šp~~jolskim kraljevima, prvenstveno namijenjeno da pr1,1eđe u Sjevernu Evropu kao ••poUtički novac~~ za plaćanje tercios i najamnika u flandrijskom ratu i da je otuda čak nesposobno da uistinu oživi Italiju. Đenovljani izvlače dva dobitka: osim kamata od njihovih španjolskih poslova, da bi izvezli srebro iz S panjolske, oni prosječno plaćaju 3% na izvezene količine. što čini 70/0 od zarade na vrijednosti srebra. koja je veća u Italiji nego u Spanjolskoj. Osim toga, oni to srebro moraju mijenjati za zlato jer je zlatni novac najtraženiji .. politički-. novac, posebno među vojnim jedinicama. Da bi izveli taj transfer, Đenovljani traže još jednu veliku povlasticu. Obračuni se rade na sajmovima u Plaisance, zvanima ·~u Bisenzone~~, ,qdje su Đenovljani gospodari tečaja i špekulacija. Da li su ovi poslovi djelo nekoliko velikih financijera? Prihvaća se da oko 1590. tri milijuna dukata putuju iz Spanjolske u Italiju za račun španjolskog kralja. ali i druga tri milijuna na ime pojedinaca. Ovi iznosi moraju dobro naknaditi talijansku djelatnost, rašireniju i plodotvorniju nego djelatnost špekulanata. Kada se Filip II i njegovi savjetnici htjedoše 1575-77. osloboditi Đenovijana. ovi istaknuše da bi u tom slučaju smanjenje prometa robe između Italije i Španjolske bilo katastrofično za sve. Dali su na znanje da je španjolski uvoz prema izvozu španiolskih proizvoda u Italiju u odnosu 3 prema 2: Španjolci su slali vunu. kosC'nilu, šećer. kožu, ulje (čak i više ili manje tajno žito). tj. sirovine. prehrambene .ili kolonijalne. za. zlatom vezene haljine, baršune, svilenu robu, tkanmc. papir (iz Đenove). oružje. tj. manufakturne proiz\·ode v0like vrijednosti. Kao što je Ortiz dobro vidio. od 1558. godine Spanjolska je razmjenjivala malo Ylas-

PIERRE VILAR

232

!itih izrađevina i primala puno stranih. U tome je bio izvor salda od tri milijuna dukata, koji privatno otiđoše prema Italiji. Firenca, stvarno, 1585. prelazi vrhunac u svojoj proizvodnji tkanina: 33 000 komada (prema samo 14 000 do 17 000 u 1572); istina je da će se ona spustiti na samo 13 000 u 1589-1600. godini i na manje od 10 000 poslije 1615. Dakle, prosperitet nije bio trajan. Venecija, kao proizvođač tkanina, bolje je izdržala, prelazeći s proizvodnje u redu veličina od 5 000 komada 1527. na red veličina od 15 000 u 1570, 22 000 u 1586, 28 000 u 1600, da bi stagnirala oko 20 000 do 1620. Italija, dakle, dobro prolazi kroz razdoblje proizvodne djelatnosti krajem XVI stoljeća, ali se može raspravljati o razini i obujmu te djelatnosti u različitim razdobljima. Da su se talijanske cijene činile Spanjolcima niske u usporedbi s njihovima, može se suditi po načinu na koji je Italija opisana u španjolskim romanima i memoarima XVI stoljeća: to je raj ugodnog života, slobode u običajima. lake raskoši. Ali, neka vrsta nejasnog shvaćanja, oslonjena na prizor službenih pošiljki srebra na mediteranskom putu, postoji kod Spanjolaca; to je shvaćanje o bezočnom đenovljanskom izrabljivanju Spanjols·ke. o špekulantima koji zarađuju chento per chento, koje je veliki pjesnik i pamfletista Quevedo sažeo u čuvene stihove: Moćan

Gospodar

Gospodin je Novac Rodi se u Indiji, obasut

počastima,

Svijet ga otud prati Dođe

umrijet u Spanjolskoj U Đenovi je pokopan.

Bolje se ne bi mogao sažeti »Srebreni kraljevski krug«.


233

Il. TALIJANSKE IDE.JE O NOVCU

Italija je, bez sumnje, reagirala na evropsku revolu~iju. cijena na vrlo različite načine jer su se NapulJ, R1m, Firenca, Đenova, Venecija, nalazili u vrlo različitim položajima jedno prema drugom s obzirom na plimu španjolskog srebra. Bilo je srebra koji je Rim dobio kao vjersko središte. Bilo je špekulacijskog srebra iz đenovljanskih operacija. Postojaše saldo talijanskih proizvoda prodanih u Spanjolskoj, a u Napulju, ovisnom o Spanjolskoj, problem se postavljaše skoro kao u nekastiljskim pokrajinama Poluotoka. Napulj je imao svoj vlastiti novac. svo.ie vlastite carine, ali je ipak ovisio o velikom španjolskom sistemu. Kakve su reakcije očitovali talijanski duhovi pred pojavama srebra, cijena, novca? Poslije 1600 (čak i 1610). Napolitanci, sudjelujući u pokretu španjolskih arbitristes, predlažu rješenja merkantilističkog tipa (ali nikako chryshedoniste). Sto se tiče teorije novca, Scaruffi i Davanzati dva su važna pisca. Scaruffi suštinski pretresa idealni odnos između zlata i srebra i kao i Bodin utvrđuje mu vrijednost 12 prema l. Ali on dodaje nacrt ne savršenog nacionalnog nego internacionalno važećeg novca (i tako nepodesnog za devalvacije odlukom vlada). Još uvijek se za njim traga. Davanzati u svojim Lezione delle Monete (1588), izgovorenim pred Firentinskom akademijom, mnogo je zanimljivi,ii kao teoretičar. Naravno, to je akademska disertacija iz XVI stoljeća i u njoj se s korisnim ekonomskim razmatranjima miješaju bezbrojna književna razmišljanja o zlatu, sre~r~, anličke bajke u kojima je dragocjeni metal kl]uc svakr stvari. Ipak. ona već sadržava neka razmatranja o podjeli rada kao izvorištu ekonomskih odnosa među ljudima: ··Covjek radi i umara se ne samo radi sebe _sama, .nego takr1d-2r

i

zb, 1g drugih.

kao i

drugi

zbog njega;

jedan

234

l'JERRE VILAR

grad i jedno kraljevsh·o daju nekom drugom gradu i kraljevstvu svoj višak, a dobivaju ga u onom što im nedostaje .. ,..

Odatle Davanzati prelazi, kao što i treba, na dokazno opisivanje izvorišta novca (zašto je izmišljen?), ali se također okušava i u pisanju zbiljske povijesti dragocjenih metala kao novca, s vrlinama i manama erudicije XVI stoljeća. Poslije povijesti, Davanzati prelazi na analizu biti novca. (Ovaj rječnilk, još uvijek skolastički, znači: tražiti istinsku prirodu novčanog fenomena pod njegovim pojavnostima.) Ono što zaokuplja Davanzatija (kao i pariške trgovce koje smo naveli) jest kako razlikovati novac kao državnu tvorevinu od novca čija se vrijednost mijenja tokom trgovačkih transakcija. On bi htio pomiriti ova dva vida. Radi toga, s jedne strane, dozvoljava da vladar može birali oblik novca kojem daje svoje jamstvo, ali ističe da on nema pravo mijenjati mu sadržaj u zlatu ili srebru jer su ovi metali prihvaćeni »od naroda« kao jedini novčani metali. On im dodaje, istina je, bakar, metal .. najoplicajnijeg« novca, ali isključuje vrste novca koji nisu ništa drugo nego »-priznanice.... , obaveze pretvorljive u metal. ••Novac, to su zlato, srebro ili bakar, koje je drža\·na vlast iskovala kao novac po svome nahođenju, Plih,•aćeni od naroda kao cijena i mjera stvari da bi se lako trgon~lo....

Pisac se zatim vraća na svaki od svojih staYova da bi ili jedan po jedan objasnio: ..Kažem od zlata, srebra ili bakra, jer su ljudi izabrali ova tri metala da bi od njih pravili novac: ako neki vladar (a vladarom zovem organizam koji upravlja držan1m. bilo da su to jedna ili više osoba, neki gradani ili svi) kuje novac od željeza. olova, drveta, pluta, kože, papira ili soli, kao što se već radilo. ili nekih drugih ma~erijala. ta.i novac neće biti prihvaćen izvan njegO\·e drzave kao različit od tvari koja se općenito koristi za tu potre~u: to neće biti univerzalni novac, nego samo pri\·atna CIJena. oznaka ili potvrda. vladarevo vlastoručno obe-


235

ća!l_je, koje ga obavezuje da donosiocu isplati odgovarajut·u

VI'1.1ednost u stvarnom novcu .......

Tako J?avanzati predviđa konvertibilnu povjerbenu mJenicu. • Davanzati nastavlja: ako je rekao -.iskovala drzavna vlast ....... , to znači da samo državna vlast ima potreban autoritet da jamči da je novac ,..u skladu sa zakonom, a da se to ne mora svaki put ispitivati~~. Ako kaže ...po njezinu nahodenju ..., to znači da državna vlast može dati novcu sve vrste oblika: to je malo važno, ali, nasuprot, ona mu ne može dati ...]ažnu« cijenu, »koju bi imao da se u njemu ne nalazi sadržana ona količina čistog metala koja odgovara imenu koje mu se daje ... «. Konačno. rekao je. »-prihvaćen od naroda kao cijena i mjera svih stvari«, da bi izrazio da je neka cijena, koja god bilo, uvijek izraz -.opće~ volje (•opća .. cijena cijena ostvarena na tržištu ravnotežom volja svih učesnika u razmjeni). To navodi Davanzatija da razmišlja o prirodi cijena. On prihvaća stara razmišljanja o -.upotrebnoj vrijednosti~. koja se mijenja u skladu s okolnostima. Voda je nužna, ali je i suviše obilna da bi imala cijenu. Stakor je odvratna životinja, ali se za njega plaćalo 200 forinti za vrijeme opsade easilina da se ne bi umrlo od gladi, itd. Kako. dakle. pred takvom složenošću znati zašto ova roba vrijedi toliko zlata, a ona onoliko? 4

...Tako. da bi se svakog dana utvrdilo pravilo i matematičko izvođenje o odnosima stvari između sebe i ~a :datom, valjalo bi s nebeske visine ili s nekog vrlo uzdignutog promatrališta kontemplirati o stvarima l.;oje postoje i koje nastaju na zemlji ili još bolje cijeniti njihove reproduch·ane slike. odražene na nebu kao na kakvu vijernnm ogledalu. Tada bismo napustili sve naše račune i rekli: .Na zemlii ima toliko zlata. toliko stvari. toliko ljudi, toliko potreba: u mjeri u ko.io.i svaka stv~r udov~ljava p~tr~: bama. njezina će vrijedno~t biti tohko drug1h sh·an 1h toliko zlata.'... To je vrlo statično shvaćanje vrijednosti. Ali ,ie to statistička koncepcija (san o sv,ietsko.i planifi-

kaciji).

PIERRE VILAR

236

Davanzati zna da je to san. On zna da svaki otkriva malo stvari u stvarnosti i da, prema tome, stvarima dajemo »cijenu u skladu s tim što nalazimo da su više ili manje tražene na nekom mjestu i u neko doba«. Trgovci su oni koji, obaviješteni o stvarnostima tržišta, .... izvrsno~< poznaju cijene stvari. Ali, Davanzati također dobro zna da je tržište poremećeno naglim obiljem stvari, čak i zlata. On preuzima primjer koji je postao, vidjet ćemo, klasičan, o trezorima Cuzcoa i kralja »Atabalipe«. Ovdje posuđuje od Bodina, koga će dalje navesti. Konačno, predstavit će novac kao »krv koja zalijeva žile republike«. Konačno, on će kritizirati monetarne devalvacije. Njegovi dokazi nisu novi. To su oni koje je dao Oresme u XIV stoljeću, ali ih Davanzati oživljava: čovjek

»Ako je vrijednost novca devalvirala od 12 na l, ciće porasti od l na 12. Seljančica, naviknuta prodavati tuce jaja za l as, videći u svojoj ruci l aa sveden na 1 uncu, rekla bi: ,Gospodine, ili ćete mi dati jedan as od 12 unci ill dvanaest ovih koji su svedeni na l uncu ili ću Vam ja dati samo jedno jaje za l as: ...

jene stvat·i

Sve je ovo, opet, vrlo teoretično. Uopće nema razmišljanja o suvremenoj stvarnosti i o uzrocima inflacije metala. Naprotiv, s Raison d'Etat Jeana Boteroa i kasnije. u 1613, s Antoniom Serraom, Napolitancem, nalazimo se pred ekonomskim razmišljanjima merkantilističkog tipa. Antonio Serra je napisao svoju raspravu u zatvoru. Ne ma se da li je bio zatvorenik s komunistom utopistom Campanellom ili je bio krivotvoritelj novca, što bi mu sigurno dalo više autoriteta u novčanoj materiji. Sto donosi novog njegov Breve trattato delle cause que fanno abondare i regni d'oro e d'argento dove non sono miniere:i1? Naročito je zanimljiv industrijalistički vid teze. Serra dobro zna da obilje srebra ne predstavlja bogatstvo, nego je to obilježje djelatnosti koja zem·.; Kratka ra.9prava o uzroc-ima koji l'inP da kraljevsrva lUena rudnika obiluju zlatom i srebrom. Napulj, 1613.


237

Jji daje pozitivni saldo u odnosu na druge. Ali, mnogi su to već rekli (Ortiz). On zna da tečaj nije uzrok, nego da je posljedica bilance plaćanja i razine cijena. To je, također, zanimljivo a da nije jako novo. Naprotiv, ako on pred poljoprivredom daje prednost industriji kao izvoznom instrumentu u prilog trgovačke bilance, to je zato što je već shvatio da industrija ima rastuće učinke u mjeri u kojoj se razvija, dok poljoprivreda, kada se širi, ide prema sve lošijoj i lošijoj zemlji te njezini učinci opadaju. Ovaj će zakon kasnije imati velikog uspjeha. Iako nije apsolutan, zanimljivo je otkriti kada se prvi put javlja. Serrain industrijski merkantilizam, pridružujući se Laffemasovu, u svakom je slučaju vrlo tipičan u prijelomu u prvim godinama XVII stoljeća.

XXI PRIJELAZ IZ XVII U XVIII STOLJEĆE: PLEMENITI METALI, SVJETSKA PRIVREDA, KOLONIJALNA PRIVREDA. ULOGA HOLANĐANA

Sjetimo se najprije, da bismo usporedili i suprotstavili poznata kretanja i ·procijenjenu proizvodnju zlata i srebra u XVI, XVII i XVIII stoljeću, izvjesnog broja pokazatelja: Pad uvoza zlata i srebra preko Spanjolske u XVII stoljeću (cf. grafikon na str. 238)

l

::::~::::::::tl::::::::1::::::::~::::::::::::t::::::::t::::::::1::::::::~:~...-::::t~::: ~000~-~~~---~-+~~~~+-~--~ l

""

soooof--:==t:=~~z=t:=~:::j:::;;;i:=:~::j 4oooot-

2oooo f--i-l.,l-<='/'-l-+--.,,f<==-=-t--lf.---fl-f--1

·~ggg~~~~/:::::1==+~~/=t==:t=:::f:lt\~/1~ 4000~

~r.:

/

-,----olt-"'+--lf"._,f+---J"------!JI"''FJ_jll~· 2000 lr---;j_ 1L/'. 71\ 1"' r "..1/'1 1 'ooo

:::

r==r.--· v.nll'l

r

200*~'1- u l -+l-+-Jjl'l;'---fr----j~

a ~

, _ _J

=

~

i

ZLATO l NO\'AC U PO\.IJESTI

239

Izračunat je uvijek prema Hamiltonovim djelima za Sevilju do 1660. Nejednake je brzine, uspm·ene do 1630, povećane između 1630. i 1660. Evo desetljetnih pokazatelja (uvezena količina): kilogram i srebra

1591-1600. 1601-1610. 1611-1620. 1621-1630.

2 707 626 2 213 631 2 192 255 2 145 339

kilogram i zlata

19 451 ll 764 8 855 3 889

Dotle se srebro više stabilizira nego .što pada, a zlato naglo pada. lako zlato u to doba u Spanjolskoj vrijedi oko 12 puta više nego srebro (tačno 12.12)! ono više ne predstavlja, čak ni u vrijednosti. nego zanemarljiv dio američkog plemenitog metala. KRETANJE EVROPSKIH ZALIHA METALA l KOVANJE NOVCA U FRANCUSKOJ

(Prema: Rene Ba ehrel, La basse Provence rural e (Ruralna donja Provansa), Paris, S.E.V.P.E.N.,

1867. Vol. 2, Grafikon 6) Logaritmičke ordinate l. Kovanja novca u hiljadama livri (u Francuskoj) 2. Uvoz plemenitih metala iz Amerike u Sevilju (u milijunima pezosa) 3. Godišnja kovanja novca u hiljadama livri (u Francuskoj) 4. Vrijednost tourske livre u žerminalskim francima Nagli pad srebra pridružuje se padu zlata poslije 1630:

1631-1640. 1641-1650. 1651-1660.

kilogram i srebra

ldlogrami zlata

l 396 759 l 056 430 443 256

l 240 l 549 469

240

PIERRE VILAR

Manje od 50 kg zlata godišnje? Da li je američki izvor bio iscrpljen? lli iscrpljena Spanjolska više nije imala što poslati u Ameriku u zamjenu za metal? Obratimo pažnju da se nagli pad zbiva oko 1640. godine, tragične za S panjolsku: pobuna Portugala. koji će se odvojiti od Krune, pobuna Katalonije, koja pokušava da se pridruži Francuskoj u čemu ne uspijeva, ali Francuskoj mora prepustiti Roussillon (Pirenejski ugovor 1659). Ne zaboravimo strašne kuge u Barceloni 1651-52. i u Sevilji 1649-50. Poslije ove kuge, kaže Pierre Chaunu, »Sevilja više nije Sevilja~. Pad u pristizanju plemenitih metala, dakle, nalazimo u zapanjujućoj istovremenosti s padom moći, s padom privlačne snage. To je najniža tačka na krivulji španjolske moći. Dalji će problem biti da se pronađe tačka zaokreta kojom će se označiti oporavak. Portugalski kolonijalni relej za U jed injene pokrajine

Ne zaboravimo, ipak, da Amerika nije bila jedini proizvođač plemenitih metala, da Spanjolska nije bila jedina zemlja koja ih je nabavljala. konačno, da plemeniti metali nisu bili jedini unosan predmet razmjene; druge skupocjene tvari u to vrijeme - šećer, drvo za tinkture, ljekarije, začini. dijamanti, biseri - mogli su razmjenom privući postojeće metalno novčano bogatstvo. lli, tko se okoristio političkim. vojnim i ekonomskim nesrećama Spanjolsike, predvidljivim od početka i potvrđenim do sredine XVII stol j e ća? Francuska sigurno~ ali više s teritoriialnog i strategijskog stajališta nego s kolonijalnog i trgovačkog. Mjesto nje, dvije su se zemlje pokušale domoći kolonijalnih bogatstava Spanjolske i Portugala: ona koja je u tome isprva najbolje uspjela bila je novostvorena, stvorena upravo svojom po-


2-11

bunom protiv španjolskih vladara. Sjeverna Nizozemska, protestantska, pobunjena protiv španjolskih Habsburgovaca od 1565-70. godine, konstituirala sc kao a~ton~mna republika pod imenom Ujedinjenih pokra]ma 1 pod stvarnom upravom holandskih trgovaca. Ribari, pomorci, ...pomorski prijevoznici~~. tj. organizatori velikih trgovačkih transporta širom svijeta, istražili su arktička područja, afričke obale, zauzeli mnogobrojne otoke Dalekog istoka, koji su tako postali ••Nizozemska Indija•, danas Indonezija. Koristeći se naročito slabostima Portugala, ut.ielovljenog u Spanjolsku i zatim pobunjenog protiv nje, istjerali su Portugalce iz svih njihovih kineskih trgovačkih ispostava, osim Macaoa, opljačkali su njihova naselja u Indiji i istočnoj Africi. Pokušali su - i trenutno uspjeli- namjetiti se u Brazilu, od čega će im ostati Holandska Gvajana i otok Cura~ao, središta proizvodnje tropskih proizvoda i kontrabande. Ne zaboravimo da su oni utemeljili u Sjevernoj Americi, na poluotoku Manhatten, ... No\'i Amsterdam.. (1626), koji će postati, prepušten Englezima, New York. Razumljivo je što je Halanđanima mogao reći veliki španjolski pjesnik i pamfletist Queveda: »Holandani, koji pritisnuti morem, obrađuju po nekoliko komadića zemlje. ko.ie su oteli valovima, pod zaštitom hrpa pijeska koje nazivaju branama, buntovnici protiv Boga i Kralja, stekli su, uspješnošću svojih poslova, ugled J'atobornih ljudi i stekli obilna bogatstva. Hvale se da su Oreanovi prvenci. Idu h·ažiti zlato i srebro na našem brodovlju. kada ono ide da ga traži u Indiji ... ••

Još 1688. godine Cudnovati di,jalog

nicljivog Filozofa, suzdržanog Trgovca i ničara

između .~čenog

pro-

Dio-

opisat će amsterdamske špekulaciJe pod naslovom »Zbrka nad zbrkama«, pripovijedajući kako su holandski pomorci otišli u rat 1604. godine (ooslije utemeljenja Indijske kompanije), u istoj . godini u kojoj je toliko učinio i Don Quichotte, ah um,1esto da s.e 'susretnu s vjetrenjačama. vratili su se zasićeni zaradama. Ovu protivnost između dvije vrste

PIERRE VILAR

242

avantura iron1cno je upotrijebio pisac, bez sumnje španjolsiki Jevrej koji je izbjegao u Holandiju. Holanđani katkada koriste metode u koj ima ih inspiriraju Portugalci. Kao kada nalažu, bar u pocctku, službenicima svojih kompanija pravila o vraćanju njihovih zarada u domovinu. Protiv domorodaca u zemljama koje zauzimaju oni primjenjuju metode sile i pljačke, koje ih ni u čemu ne dijele od metoda Spanjolaca ili Portugalaca. Odvođenja stanovnika otoka Celebesa radi opskrbljivanja Jave radnom snagom istog su tipa kao sav promet robovima. Ali, zatvori Macassara, gdje je čuvana ta ljudska stoka prije prijevoza, izuzetno su bili strašni. A 1640. godine, kada Portugalci, pobunjeni protiv Spanjolske. potražiše savez s Holanđanima, dogodilo se, kao u Malacci, da je portugalski guverner bio ustrijeljen od onih istih kojima je otvorio vrata i koji nisu marili platiti obećanu ucjenu. Iz holandske kolonijalne povijesti Marx je uzeo glavne primjere da bi potkrijepio svoju tvrdnju o sili kao glavnom činiocu »prvobitne akumulacije .. kapitala. Sigurno je da su od sredine stoljeća kapitali »Holandske republike.. trebali biti najmanje jednaki onima u čitavu ostatku Evrope zajedno. Sigurno, koliko s poljoprivrednog, toliko i s industrijskog stajališta, ulaganje ovih kapitala ima za posljedicu znatan napredak, bilo da se radi o hortikulturi tulipana, o brušenju di.iamanata u Amsterdamu ili o tkaninama u Leydenu. Ali je

moguće

-

čak

i vjerojatno -

da ovo

zgušnjavanje trgovinskih kapaciteta i stvaralačke djelatnost u ostatku Evrope odgovara vremenu osiromašenja ili bar stagnacije. Problem je saznati da li XVII stoljeće, stoljeće velike bijede i velikih kriza - Tridesetogodišnji rat, Fronda - shvaća da se zbog kriza cjelinom kontinenta širi manje zlata i srebra ili je smanjeno pritjecanje zlata i srebra u izvorištu

opće

stagnacije.


243

l. PAD l

USPON SVJETSKE PROIZVODNJE PLEMENITIH METALA. DATUMI

Ako je pad svjetske proizvodnje zlata i srebra. proizvodnje koju je približno izračunao Soetbeer (čije su ·brojke bile osporene, ali ne i zamijenjl"ne drugima). sigurno niži od pada uvoza iz Affierike preko Sevilje, time nije manje izvjesno da je ta proizvodnja tokom XVII stoljeća najprije stagnatna u slučaju zlata, odnosno u padu u slučaju srebra, te da je zatim u laganom porastu za zlato i nastavljenom padu za srebro. Ali, obje proizvodnje dosta brzo rastu od XVIII stoljeća. Evo bro.iki u obliku godišnjih prosjeka za dvarlPset godina o proizvodnji u kilogramima. Sjetimo se i brojki iz sredine XVI stoljeća: ,E!odint•

1541-1560.

kilogrnmi zlata

8 510

kilogram i srebra

311 600

Zatim i najviših brojki dosegnutih između 1601. i 1620: 422 900 8 520 1601-1620. Kao što se vidi, proizvodnja zlata ostala bi stabilna: uspon proizvodnje je u slučaju srebra. Poslije 1620. zlato još ostaje stabilno, ali počinje pad proizvodnje srebra: 393 600 8 300 1621-1640. 366 300 8 770 1641-1660. 337 000 9 960 1661-1680. U tom razdoblju. vrlo lagani uspon proizvodnje zlata ne nadoknađuje, čak ni u vrijednosti, vrlo osjetljiv pad .proizvodnje srebra. Ovaj, ipak, nema ništa zajedničko s naglim presušivanjem priliva u Sevilju. Moguće je da je srebro proizvedeno u Americi tamo i ostajalo u većim količinama nego ranije. a valja imati na umu i japansko srebro. Svjetska pojava nije evropska. l, grosso modo, vj~.r~jatno _je da je svjetski zbir plemenitog metala, koJI Je prmz,.,.dcn XVII stoljeću. veći nego što je količina

u

PlERni•: VIL.-\h.

244

proizvedena u XVI (29 000 000 unci zlata prema 24 000 000, na primjer), Ali, ostaje da svjetske zalihe, koje su postale mnogo veće 1600. nego šh su bile 1500. rastu mnogo usporcnijim ritmom. ako taj ritam čak i ne opada. To je ono što je važno i ;t:l je nedvojbeno istovremeno znak i činilac rc1atin1c ekonomske depresije, svjetske i naročito evropske. Poslije 1630. godine zaustavlja se pad proizvodnje srebra, a uspon proizvodnje zlata potvrđuje se na još uočljiviji način: godine 1661-1680, 1681-1700, Počevši

kilogram i

kilogram i

zlata

SI'Cbra

9 960 10 765

337 000 341 900

od 1700. oba su metala istovremeno

u usponu: 355 600 12 820 1701-1720. 1721-1740, 19 080 431 200 Otada su prijeđeni svi rekordi XVI stoljeca. naročito za srebro: 1741-1760, 533 145 24 610 1761-1780, 652 740 20 705 Tako, između 1760. i 1780. godine zlato izno\'a počinje biti proizvod u manjim količinama nego sredinom stoljeća i, kao u XVI stoljeću, srebro preuzima štafetu s naročito visokim brojkama na granici dva vijeka. Ali, u prvih dvadeset godina XIX stoljeća stabilizacija je kvaziapsolutna, s izvjesno zanemarljivim padom zlata i usponom srebra koji ga jedva nadoknađuje: 1781-1800, 17 790 879 000 1801-1820. 17 778 894 150 Ostaje da je u XVIII stoljeću ritam porasta 7.aliha zlata prosječno utrostručen u odnosu pr0ma XVI. a srebra samo udvostručen. Međutim, porast cijena i cjelina evropskih monetarnih pojava izgleda da nisu imali za posljedicu

ZLATO l NOVAC U POVI.TESTI

245

taktl jasnu Hrevoluciju~~ kao u XVI stoljeću. Više opaski može pomoći u objašnjenju: l) početne zalihe su veće; 2) pritjecanja su redovnija (nema pojava primjerenih detezaurizacijama velikim pljačkama kao u XVI stoljeću u Peruu ili Meksiku); 3) priliv u Evropu je manje koncentriran: monopol ostaje u načelu španjolski za američko zlato i sn.•bro (Cadix zamjenjuje Sevilju kao kontrolna luka. ali monopol ostaje); u stvari, ne samo da se kontrabanda proširuje, nego odsada ima više engk.,kih. francuskih. holandskih Amerika, koje nisu proizvođači metala, ali koje privlače neki njegov dio. I naročito, -1) evropske proizvodnje i razmjene razvijaju se mno~o ubrzanijim ritmom nego u XVI stoljeću. Sve ove opaske moraju biti povezane da bi se ob_iasnilo kako. unatoč masi metala koja zapljuskuje Ev1·opu i koja je daleko iznad one koja ju je zapljuskivala u XVI stoljeću, da se evropski ekonomski uvjeti čine manje poremećenima. Ostaje da se istraže činjenice lokalizacije (sve zcmi.ie nisu jednako profitirale u dinamičkoj konjunkturi): činjenice kretanja u vremenu. ritma (uspon nikada niie stalan); konačno, ako je moguće. međusobni odnosi između kretanja metala i ekonomskih pojava (rast cijena. razvoj poduzeća, napn•dak proizvodnje itd.). Ovo. prije svega, vodi istraživanju izvora, ••preokreta.. koji izvodi evropsku privredu iz teškog i stagnatnog stanja u XVII stoljeću na novi stupanj razvoja. II. PAD I USPON EVROPSKE PRIVREDE. CIJENE, TRGOVINA, PROIZVODNJA

Neke činjenice poznajemo s dovoljnom jasnoćom. a posebno cijene žita. Imamo bar sigurne pokazatelje o privrednim kretanjima na drugiU: po~ dručiirna, kao što su bliži ili udaljeniji trgovmski tokovi. Mnogo je manje sigurnih obavijesti (a naročito kontinuiranih) u vezi sa stanovništvom i pro-

PIERRE VILAR

246

izvodnjom izmedu sredine XVII i sredine XVIII stoljeća.

Za cijene, jedno je izvjesno: internacionalno, cijene izra!ene u srebru pale su oko 1660. i spustile su se preko prvog minimuma tokom 1680-ih te nedvojbeno preko drugog oko 1720-1721. Na primjer, cijene setiera pšenice u Parizu, koja je 1590-91. mogla prijeći maksimume koji su odgovarali količini većoj od 475 g čistog srebra i koje su često dosezale vrijednosti od 200 g ako 1630-1640, kreću se oko 100 g između 1660. i 1690, a ponekad se spuitaju ispod 80 i 70 g 1688-91 (što ne spriječava vrlo visoke tačke u slučajevima nestašice). Za Beauvais, koji je istra!i.vao Pierre Goubert, pad cijena žita u srebru između 1627-1630. i 1662-1679. jest 30% i doseže 45% 1726-1741. (Vidjeti grafikon na str. 246.) PARISKE CIJENE PSEN!CE U SREBRU (1618-1698)

(Nominalne cijene pretvorene su u grame srebra prema novčanim tečajevima.) Logaritmičke ordinate. 500

•ao 300 200

100

so

j

~~

..r ~ l~

1\ V\) IV 1\

\...~

lt

-

Prema: M. Baulant i J. Meuvret, Prix· des cereales eo:traits de la Mercuraile de Paris (1520-1698) (Cijene žita izvedene iz pari.§kog tržnog izvještaja (1520-1698), Paris S.E.V.P.E.N. (1960-1962).


247

DUGOROCNO KRETANJE BOVESKIH ZITNIH CIJENA U SREBRU OD 1600. do 1730.

Pretvorena u pokazatelje na b112i 1601-1656 100. Cijene u srebru iskorištene su za madu mobilne medijane od ll godina. Aritmetičke koordinate. Prema: P. Goubert, Beauvais et le Beauvaisis de 1600 -a 1730 (Bove i Boveška od 1600. do 1730), Paris S.E.V.P.E.N., 1960.

Ali, ako se gleda izvan Francuske, teško je ne voditi računa o razdoblju porasta između 1683-1689. i 1701-1710. godine, koje ne duguje sve meteorololikim promjenama i unutrdnjim monetarnim infiacijama. Naprotiv, novi padovi cijel1a, posebno žita, vidljivi su između maksimuma 1709-1710. i niskih cijena 1720-1730. godine. Pokulialo se razmišljati da su niske cijene žita, ako i predstavljaju manju mogućnost zarada, dakle i »Stagnaciju«, za proizvođače koji ga prodaju i trgovce, naprotiv povoljne za potroliače, za najnesret-. nije klase, a time, ako je manja smrtnost,. za demografsku obnovu. Ta se vjerojatnost katkad obistinjuje i možda je Co1bertovo razdoblje u Francuskoj (1660-1683) manje teško širokim slojevima nego vanjskom privrednom razvoju. !ipak, da bi učinci ovog tiJpa bili izraženi, potrebno je: l) Da je lokalni novac dovoljno stabilan da bi se pad cijena u srebru odrazio kroz nominalne cijene. 2) Da klimatske promjene ne prouzročuju sku· poću i time smrtnost, iznimnu, ali strašnu. Ta.ko su

PIEHRE VILAR

248

gladi u Francuskoj 1693-94. i 1709-10. stvarne katastrofe, a inflacija u Lawovu sistemu zastire !720-21. pad cijena žita u srebru. Vidljive su teškoće da se zakljućuje o kretanju cijena u vezi s općim pojavama. No, za trgovinsko kretanje u svjetskim razmjerima izvjesno je oživljavanje u razdoblju 1680-1715. Prije svega, uvijek se treba sjetiti da je vrijeme vrlo niskih cijena robe općenito vrijeme velike kupovne moći plemenitih metala i time poticanja tražnje za njima. Krajem XVII stoljeća, u ponašanju Evropljana uočljiva je strasna potraga za zlatom i srebrom u Africi. Americi i na Dalekom istoku. U svojoj knjizi La civilisation de !'Europe classique (Civ.j]jzacija klasične Evrope), (Paris, 1966; Beograd, 1977), Pierre Chaunu, preuzimajući svoje vlastite zaključke o manilskom galeonu, kao i zaključke Frederica Mauroa i Louisa Dermignyja iz njihovih radova o Brazilu i Cantonurk<.~., zaključuje da je veletrgovina Dalekog istoka poslije »ponirućeg plafona~ između 1620. i 1650. godine doživjela pad svih svojih pokazatelja između 1650. i 1680. i nasuprot tome izuzetnu obnovu prometa metala i skupocjene robe između 1680. i 1715. godine. Sigurno je da ta obnova nije mogla imati izra\'nih učinaka u cijeloj Evropi. Ipak, dvije zemlje evropskog sjeverozapada, o čijoj smo ustrajnoj privrednoj vitalnosti u punom XVII stoljeću govorili - Ujedinjene pokrajine i Engleska - prolaze između 1680. i 1715. kroz razdoblje velikog razvoja. U njemu je Paul Hazard situirao ono što je nazvao >~Kriza evropske svijesti-·)'19, tj. intelektualno treperenje koje nagoviješta ..stoljeće prosvijećenosti«. A Mauro, L<> Portuqal et l'AtlantiQue au XVII~ si{•c!e Etude eco11omique (Portugal 'i Atlantik u XVII sto0570-1670). Ekonomska studija, Paris. 1960. L. Dcrmigny. Ln Cfline et l'Occident: le comme1·ce li Canton au XVlll~ slicle. 4 vol, (Kina i Zapad. Trgovina u Kantonu u X\.III stoljeću, I-IV), Paris, 1965. 'lJ Paris. 1933•. .". F.

(1:;711-1670).

ljeću


249

tom intelektualnom aspektu odgovaraju pojave privrednog poleta. Pierre Chaunu izražava to govoreći da u Engleskoj ·XVIII stoljeće počinje u XVII... sam sam dokazaoli() da se isto može reći za neka područja Spanjolske, gdje od posljednjih godina XVII stoljeća nastaje demografski i trgovinski zalet. Možda su velike francuske nesreće na kraju vladavine Louisa XIV i suviše odvratile našu pažnju od ovog ...interciklusa~<, poleta, koji je trajao oko dvadeset i pet godina i koji u Holandiji i Engleskoj odgovara bilo najvećem procvatu. bilo stvaranju velikih ustanova kakve su Amsterdamska banka i Engleska banka, kao i pripremi velikog razdoblja monetarne stabilnosti od 1726. Tako. da bi se dobro shvatio smisao •preokreta.. između stagnacija i kriza XVII stoljeća i dugog poleta u XVIII. trebat će najprije zadržati se na Holandiji, posebno Amsterdamu. zatim na Engleskoj.

w r.a catalogne rrans l'Espagne moderne, t. l (Katalonija u modernoj Spanjolc;koj, 1). Paris, S.E.V.P.E.N .. 1962. 3 vol., t. I, 838

i dalje.

XXII OD XVII DO XVIII STOLJECA: MONETARNA ULOGA AMSTERDAMSKE BANKE

Ne zaboravimo na što smo ranije upozorili: Ujedinjene pokrajine (često se kaže, da bi bilo jednostavnije, ~~Holandija~~) nisu samo trgovačka i pomorska zemlja. nego i zemlja napredne poljoprivrede, bez ugara, zemlja u kojoj se tekstilna industrija upravo uspinje prema svom vrhuncu između 1670. i 1680. godine, dakle, zemlja u koju. prema izrazu Spanjolca Cellorigoa, strani novac pritječe ~privlačnošću njezinih vlastitih bogatstava«. Ali se ova, obrnuto, razvijaju zahvaljujući raspoloživosti kapitala, koji stalno umnožava neposrednu i posrednu kolonijalnu eksploataciju. Sredstva su najprije brodovlje, koje sa 120 000 pomoraca čini polovinu tonaže svjetske flote (Kina, međutim, nije uračunata). Ono što Holanđani zarade pomorskim prijevozom i osiguranjima dostaje da osigura višak u njihovoj platnoj bilanci. Oni imaju od prvih godina XVII stoljeća najmoćniju od velikih »kompanija.. (po akcijama) posvećenih prekomorskoj trgovini l'Oost Indische Kompagnie (Istočnoindijsku kompaniju), podijeljenu na mjesne ··komore••. među kojima je bila najvažnija amsterdamska, koja daje 23 i 73 »direktora«. U nekim je godinama podijeljena čista dobit dostizala 75%. Obratimo pažnju da poslije ugovora od 1648. Holanđani jednako sudjeluju u kamatama na kapi-

ZLATO I NO\'AC U POVI.JESTI

251

t.al uložen u španjolske ·~flote.. za veze s Amerikom. I to je za njih još jedan izvor akumulacije plemenitih metala u Amsterdamu. Sto postaju i čemu služe ovi metali akumulirani u Holandiji? Najprije, njima se plaća istočnjačka roba, koja se u Aziji isporučuje samo za zlato i naročito ;a srebro, čime, dakle, treba raspolagati, ako se u Evropi hoće stvoriti unosno tržište ove robe. Dakle, Ujedinjene pokrajine uvoze, s obzirom na njihovu proizvodnu i trgovinsku nadmoć i na njihovu ulogu u osiguranjima i prijevozu, plemenite metale u šipkama, polugama, u komadima novca svih vrsta, a posebno španjolski srebreni novac (tj. američki}. One ih zatim najvećim dijelom kuju u novac koji je upotrebljiv u internacionalno.i trgovini - negotie-penningen. Ovdje, jedna vrlo važna primjedba. Ovaj novac za internacionalnu trgovinu nije bio namijenjen za opticaj u unutrašnjosti zemlje. Tako se u Holandiji počinje pojavljivati sistem koji će u XVIII stoljeću imati druge primjene i čiji ćemo opći smisao istražiti. Radi se o tome da jedna država ima dva novčana sistema. Jedan je unutrašnji i njegovi su odnosi s internacionalnim novcem gipki, a komadi novca u opticaju imaju srebreni sadržaj koji je lagano ispod propisanog, što ne potiče njihov izvoz. Naprotiv, sva velika vanjska trgovina vodi se s novcem visokog metalnog sadržaja, koji čini stvarni internacionalni novac-robu. Da bi kovale ove vrste novca, Ujedinjene pokrajine raspolagale su u XVII stoljeću najprije sa 14 kovnica. N.i ihov se broj malo po malo smanjuje i krajem stoljeća ostat će ih 8, , " One kuju leeuwendaalders (lavlje talire), kop su najtraženiji na Levantu i u Maloj Aziji; rijlcrsdaalders (kraljevske talire, talire Reicha), koji naročito idu na Baltiku, u Poljskoj itd; zlatne dukate, koji naročito idu u Rusiji; ducatons (dukatone), ko.ii ·su pretpostavljeno sredstvo trgovine s Indijom i Kinom.

252

PIEIWF. '\"!LAl-t

Engleska Indijska kompanija kupuje svake godine. radi svog prometa na Istoku, dukatona (efektivnog internacionalnog novca) za vrijednost od 7 do 8 000 000 forinti (obračunskog novca). Spanjolski ~pijastar.. (srebreni kolonijalni novac) ne gubi zbog toga svoj internacionalni prestiž jer čuva bez promjena svoj srebreni sastav. I Holanđani uveliko izvoze pijastrc koji dopiru do njih. Ipak. kao što se moglo reći da su firentinski flm·eni ili mletački dukati bili ..dolari" Srednjeg vijeka. u XYII stoljeću moglo bi se reći da je holandski novac postao .... dolar~< svog doba. Pojasnimo ipak da se radi o metalnom novcu, suštinski dakle o robi. Moglo bi se čuditi što je u stoljeću u kojem >~merkantilistički« mentalitet ostaje pravilo izvoz plemenitih metala u Holandiji smatran ne samo dozvoljenom djelatnošću nego i jednom od suštinskih prometnih djelatnosti. Nijedna mjera ne ograniča va izvoz novca, a poslije 1647. bez prigovora su izveženi i metali u šipkama. Izvoze ih čak i kovnice, koje ipak zadržavaju nešto i za kovan.ie. U tome nije bilo nikakve teorijske pozicije, nikakva prijevremenog »antimerkantilizma«, Ideje izlaze iz činje nica. Za Holanđane plemeniti su metali bili roba, kao i svaka druga koje je ....uvoz-izvoz« unosan. Da je holandska trgovina krajem godine redovito bila deficitarna, progresivno lišavana zaliha plemenitih metala i dragocjenosti, vjerojatno je da bi se oficijelni odnos promijenio. Duh slobode izražava trenutnu h'olandsku nadmoć u trgovačkim stvarima. Arnsterda.mska banka i njezina pouzdanost u to uvode drugi jedan vid. Sto je Amsterdamska banka? Njezino izvorište smiješta se u 1609. godinu (dakle, kao u slučaju Indijske kompanije, na poče tak XVII stoljeća). Ovo izvorište nije u vezi s epizodom blagostanja. nego, naprotiv. s epizodom monetarnih teškoća. Privatne banke bujno su se množile i pretjerano poigravale s mnoštvom vrsta novca i njihovim srebrenim sastavom. Ovi su bankari »Okožavali«, tj. zadržavali teške komade. koji su bili najbogatiji metalom, a u opticaj nanovo puštali

ZLATO l 1\"0\"AC U PO\'IJJ·:STI

253

najlakše. Potom su u različilim gradovima uvedene općinske banke, koje su mogle igrati ulogu .. općeg blagajnika<< za trgovce. Obratimo pažnju da se ne stvara samo jedna banka u Amsterdamu i da su vrlo daleko odatle, iste 1609. godine, isti razlozi utjecali na stvaranje jedne banke iste vrste u Barceloni. Zašto je Amsterdamska banka stekla teml'ljnu i internacionalnu važnost, dok su druge ostale lokalnog domašaja? To jednostvano objašnjava važnost amsterdamske trgovine. Upozoravam na ovo da se ne bi vjerovalo (kao što se ponekad ima sklonost učiniti) da je to instrument koji stvara blagostanje i razvoj. Sredstvo odgovara potrebi. On čak može biti potreban uvjet za razvoj, ali nikada dovoljan uvjet. Iz čega se sastoji taj instrument? Suštinski se radi o ulagaonici i mjenjačnid. Banka prihvaća svaki ulog bilo kakva novca, počevši od vrijednosti od 300 forinti. Ona upisuje uloge u svoju Veliku knjigu, S druge strane, ona ima monopol mjenjačnice. Svaka mjenica će biti isplaćena u Amsterdamu. Banka garantira isplatu i ona je sama jamac protiv bilo kakve zapljene sa strane općine. Među pojedincima ona posluje s uputnicama, što ju čini instrumentom usporedljivim s onim što su u XVI stoljeću bila sajamska izravnavanja, s tim što je ona stalni instrument. Nasuprot, ona nije kreditna banka, ona ne daje predujmove po naslovu i ona ne eskontira mjenice i obveznice. U načelu, svaki pojedinačni ulog pokriva operacije koje su s njim u vezi. Nema, dakle, .. kredita... izuzevši dvije iznimke, kada Banka po7.ajmljuje Indijskoj kompaniji i amsterdamskoj općini. ali u granicama koje su uvijek bile razmjerno skromne. Sama banka nema velik čisti prihod. Ona ni.ie organ akumulacije. Vrlo malo ubire na mjenjačkim poslovima, a druga je zarada na P.rodaji ~eta~nih šipki za izradu novca kovačnicama 1 na pustan]e u

254

PIERRE VILAR

opticaj veletrgovinskog novca. Ali to nadasve osigurava troškove njezina rada. Na toj osnovi Banka utemeljuje svoj ugled tokom prve dvije trećine XVII stoljeća. Taj je ugled konačno učvršćen za vrijeme »holandskog rata«, koji je započeo Louis XIV (ne bez privrednih razloga) protiv Ujedinjenih pokrajina. Pred francuskom prijetnjom 1672. godine panika je obuzela ulagače nizozemskih banaka i neke općinske banke, kao one u Rotterdamu i Middelburgu, zatvorile su svoje blagajne. Amsterdamska banka nastavila je isplaCivati svoje ulagače. Otada je bilo osigurano konačno povjerenje u njezinu pouzdanost. Banka ,ie stabilizirala odnose između novca u internacionalnoj trgovini i unutrašnjeg nizozemskog novca. N,iezino postojanje. naime, nije spriječilo pojavu uobičajenih monetarnih fenomena: kvarenje novca u opticaju, priliv slabijeg novca (naročito dukatona i patakona južne Nizozemske). Iako Banka nije osigurala apsolutnu ekvivalentnost, doprinijela je da se održi ujednačen odnos između tekućeg novca i bančina međunarodno upotrebljivog novca. Premija, agio od 4 do 511 11 uvijek je bila ču vana u prilog banco novca, a taj interval praktično nikada nije bio prekoračen. U Banku su također pritjecale sve vrste stranih kapitala, naročito krajem stoljeća. Počevši od 1683. polagano se mijenja priroda bančinih običala.

l) Ona počinje naplaćivati pristojbu, istina još neznatnu, na isplate i virmanske poslove. 2) Počinje odobravati predujmove pojedincima uz 0.25°. 'n na šest mjeseci kada se radi o srebru i 0.50°" kada se radi o zlatu. 3) Priznanice o pologu u Banci počinju kolati i razmjenjivati se kao običan novac. Krajem stoljeća pojavljuju se. dakle, kreditne operacije u Banci kao i operacije s bankovnim paoil"ima.


255

Može se primijetiti da otada forint, koji je do 1691. bio prost obračunski novac, postaje efektivni novac. Više nema potrebe da se porast novčanog opticaja. koji odgovara kretanju trgovine, obavlja u metalnom novcu. On raspolaže drugim sredstvima. Konačno, ove promjene na kraju stoljeća isto tako odgovaraju razdoblju trgovačkog razvoja u svijetu, na koji smo već upozorili. Može se, dakle, pitati kako se dogodilo da su sc Banka i amsterdamska trgovina tako dobro oduprle dvostrukom gubitku koji su za Ujedinjene pokrajine nužno predstavljali: l l »Holandski rat« koji su protiv njih pobjednički vodili Francuzi; 2) Uspon Williama Oranškog na englesko prijestolje 1688. koji politiku Ujedinjenih pokrajina manje ili više potčinjava engleskoj politici. Dugo se prihvaćalo da je u tome bilo izvorište nizozemske dekadencije i engleskog uspona. Politički, to nije netačno. Ali. ekonomski, ne uočava se izravan pad. Posebno u Amsterdamu. Još 1699. francuski ambasador piše u jednom izvještaju halju: »Amsterdam je sigurno najvažniji od svih gradova u Ujedinjenim pokrajinama po svojoj veličini, po svojim bo~atst\·ima i po obujmu svoje trgovine. Cak je malo gradonl u Evropi koji se s njime mogu izjednačiti u posljednja ch·a pogleda. Njegova se trgovina prostire preko dva di.iela svijeta, a njescova su bogatstva tako velika da je ~a nijeme rata davao do pedeset milijuna godišnje, čak i

U to doba. sva francuska .. sjeverna ... trgovina (prema Baltiku) još se ostvaruje holandskim brodovima. Stvarnog pada holandske privrede nećP. biti do 1730-in godina. Ova ustrainost može se pratiti ako se pregledaju godišnje liste, koje je obja~io M .. Van Dille~, ulo.g:l povjerPnih AmsterdamskOJ ~~Cl soldes ere: diteurs), metalnog novca u blaga]m ove banke 1 niezinih zajmova Indijskoj kompaniji i gradu Am~tr,·damu.

256

l'H..:Rl~E

VILAR

Utvrđuje sc, u banco forintama: Izmedu 1610. i 1616: ulozi i zaliha metala (uvijek vrlo bliski jedno drugom) kreću se oko milijun forinti. 1619-1625: ulm

257

Zatim, tokom XVIII stoljeća ulozi i novčane zalihe Banke imat će uspone i' padove, katkada 28 000 000 i 29 000 000, dosegnute 1722, ali i minimu":'': od 12 000 000, dok su se svjetske zalihe plememtlh metala vrlo brzo povećavale i dok su cijene posvuda rasle. To znači da je relativna važnost amsterdamskih fondova brzo opadala. Međutim, propast Amsterdama u pravom smislu bit će vezana samo za evropske događaje Revolucije i Carstva. Od 23 000 000 forinti 1792. ulozi će pasti na 140 000 forinti 1820. Uz to je od 1780-ih osjetno promijenjen karakter Banke. Zaliha plemenitih metala udaljavala se sve više i više od iznosa uloga (katkada 4 000 000 prema 20 000 000). Može se, dakle, reći da je Amsterdamska banka - i Amsterdam općenito - igrala ulogu regulatora i redistributora metalnih zaliha koje su služile veletrgovini i to naročito u XVII stoljeću i još izrazitije tokom prve trećine XVIII stoljeća. Međutim, Banka je još mnogo duže sačuvala veliki prestiž. U 1802. godini, kada je bila na putu da izgubi svoju premoćnu ulogu, francuski konzul u Amsterdamu još je objašnjavao: »Plemeniti metali ne dolaze iz Novog svijeta u Evropu stalnim i redovnim pritjecanjem, nego u više ili manje znatnim razmacima, koji više nalikuju nepravilnim !.::.retanjima bujice nego mirnom toku rijeke. Naročito na kraju pomorskog rata koji je zadržao u španjolskim i portugalskim kolonijama blaga koja su potjecala iz njihovih rudnika. Evropa se iznenada našla preplavljena zlatom i srebrom u razmjeru koji daleko prelazi potrebu i koji bi ih pojeftinio kada bi se oni odmah i najedanput pustili u opticaj. Sto su u tom slučaju učinili Amsterdamci? Položili su te metale u polugama u Banku, gdje su njima raspolagali uz vrlo skromnu naknadu i odakle su ih vadili malo po malo, da bi ih slali u različite zemlje u mjeri u ko,joj je porast razmjene ukazivao na potrebu za njima. Na taj način. ove korisne tvari, kojih bi i suviše veliko pritjecanje utjecalo da pretjerano porastu cijene sve robe, na \"eliku štetu osoba !wie imaju stalne i ograničene prihode, neosjetno su raspodjeljivane mnoltvom kanala, oživljavale <;u industriju. olakAavale i poticale razmjenu. Tako Amsterdamska banka nije ovgraničavala svoje valjR.no djelovanje

258

PIEHRE VILAR

na naročitu korist trgovcima ovog grada. Cijela Evropa dugO\·ala joj je zbog veće stabilnosti u cijenama, ravnoteži u razmjeni, ustaljenijeg omjera između dva metala koji zajednički vrše novčanu službu i moglo bi se reći da bi nedostajao bitan kotačić u velikom stroju trgovine i političke ekonomije civiliziranog svijeta, ako se ne bi obnO\·i!a ta banka,.o(

Ima u tome nesumnjivo pretjeravanja, projiciranja iz prošlosti u suvremenost jer je do 1802. godine mnogo mjera primijenjena da bi se Amsterdamska banka zamijenila kao regulator svjetskog sistema. Ipak, sljedeći tekst pokazuje da se tokom najvećeg dijela XVIII stoljeća još smatralo . l) da je glavni dio plemenitih metala, upotrebljavanih u evropskoj veletrgovini, dolazio iz španjolske i portugalske Amerike; 2) da je Amsterdam dolazio do velikog dijela tih metala. I nije netačno reći da je neredovnost dolaska metala, naročito zbog ratova koji su smjesta zaustavljali atlantski promet, bila jedan uzrok - pored ostalih - naglih promjena u kretanju cijena. Sigurno je da je zadugo Amsterdamska banka bila okretnica evropskog i svjetskog monetarnog sistema, bilo zato što je holandska trgovina sama privlačila mnogo metala, bilo što je mnogo evropskih trgovaca koji su trgovali s Amerikom. tajno ili preko Spanjolske (Cadix). donosilo svoje metalne zarade u Amsterdam, bilo, konačno, što su se kapitali tamo sklanjali u slučaju krize u špekulacijama na drugim mjestima (Lawov sistem). Međutim. posljednja epizoda u kojoj je ta uloga još uvijek vrlo jasna jest možda ona u Sedmogodišnjem ratu (1756-1763). Otada se potvrđuje englesko prvenstvo.

XXIII KRAJ XVII STOLJEĆA U ENGLESKOJ

Kao i u Ujedinjenim pokrajinama u XVII stoni u engleskom slučaju tehnički vid nikako ne treba razmatrati izdvojeno od monetarnih epizoda. nego kao dijalektički odnos između monetarne činjenice, trgovačkog razvoja i političkih i kolonijalnih uspjeha. U stvari, ako Engleska krajem XVII stoljeća postavlja osnove onoga što će kasnije biti svjetski monetarni sistem (zlatna podloga i novčanica), to se ne može razumjeti nego kao istovremeno podignuć(' i potvrđenje. prije svega, u pomorskoj i internacionalnoj domeni. Međutim, ovdje se ne možemo baviti poviješću Engleske u XVII stoljeću, tako revolucionarnom i tako proturječnih interpretacija. Ali podsjetimo se nekih očiglednosti koje su i suviše važne a da bi bile zanemarene izostavljanjem ili zaboravom. Engleska u godinama od 1680. do 1715. više nije ona iz doba Elizabete. Greshama. Johna Halesa i Compendius Examination, Dr.,kea i Raleigha. Od pomorske nacije. više gusarske nego trgovačke, Engleska je postala velika trgovačka nacija. Između 1610. i 1640. udeseterostručena je njezina vanjska trgovina. Ako su meteži sredinom stoljeća {Cromwellova revolucija) razmjerno usporili ritam rasta. ostaje da je engleski trgovac postao svjestan da je on prirodna podrška Republici (u starom ljeću,

260

PIERRE VILAH

značenju riječi, tj. zajednici), s kojom se on dobrovoljno izjednačava. To je smisao djela Thomasa M~na Merchant of London Londonski trgovac

(1571-1641) England's Treasure by Foreign Trade (Vanjska trgovina, bogatstvo Engleske). Iako je to djelo bilo napisano u prvoj trećini stoljeća (nesumnjivo oko 1629), objavio ga je sin Thomasa Muna 1662. godine, a Adam Smith će jednog dana reći da je ono bilo »osnovno pravilo pol,itičke ekonomije, ne samo u Engleskoj, nego i u svim drugim trgovačkim zemljama«. Mun u njemu govori o novcu (u širokom smislu) kao o osnovnom instrumentu da se .,.sačuva~· i ~~izraste« Republika i o trgovcu kao .. upravljaču kraljevinske baštine•, o •bogatstvu• kraljevine koje ovisi o vanjskoj trgovini. Ta vanjska trgovina nadasve je prekomorska. kolonijalna. Thomas Mun je u druga dva djela 1621. i 1628. branio i slavio Istočnoindijsku kompaniju, jako napadanu u izvjesnim dijelovima javnosti, zbog njezinih golemih zarada i u kojoj je i :\!un bio jedan od upravnika. Kasnije, u drugoj trećini stoljeća, sir Josiah Child, također jedan upravnik Indijske kompanije, ponovo će teoretizirati u svojim Ra.

261

mjesna: metalurgijske radionice prestale su biti čis to zanatske i osiguravale su dosta veliku proizvodnju: mlinovi za papir za-pošljavali su radnu snagu <_>d više d~~etaka ra~nika; takve su industrije pocele unapriJed zahtiJevati znatne kapitalne investicije; čak u takvoj prehrambenoj industriji kao što su pivare, dok oko 1450. najveće londonske pivare raspolažu s kapitalom od 25 livri sterlinga, u drugoj trećini XVII stoljeća ima ih koje predstavljaju kapital od 10 000 livri. Kontinent još nije poznavao. osim iznimno, usporedljiva poduzeća. Recimn da ako nešto najavljuje u Evropi buduću industrijsku revoluciju, to treba tražiti u Engleskoj. Polet novčane privrede počeo je već remetiti agrarne strukture Engleske. Pokret ograđivanja (enclosu1'es), započet u XVI stoljeću, obuhvaća sve više i više mala seljačka gazdinstva i općinske zemlje u moćnim individualnim zemljoposjedima. To će omogućiti poljoprivredi da promijeni svoju prirodu. da izmakne sitnom privređivanju koje je ostavljalo tako veliku ulogu samopotrošnji. Taj pokret komercijalizacije poljoprivrednih proizvoda bio je u Engleskoj, uostalom, započet u Srednjem vijeku. Konačno, svim tim promjenama u dubini engleske privrede i društva odgovarale su dvije političke revolucije, Cromwellova i 1688 (Glorious Revolution). Ne možemo ovdje ulaziti u brojna proturječja u vezi s njihovim interpretacijama. Ono što je nesporno jest da su krajem XVII stoljeća u Engleskoj interesi i način mišljenja moneyed-men. ljudi kojima je novac predstavljao glavnu brigu i koji su na početku bili prezirani. prevagnuli u upI·rn-1 i anju državom nad interesima i načinima mišl.i(•n.ia landed-men, ljudi kojima su najviši interesi bi!; u zemlji. (Tu opreku landed interest i mone'!ecl interest opisat će Swift.) Cemu ova podsjećanja u vezi sa zlatom? Mom·tarne činjenice kraja engleskog XVII stoljeća ne mo_qu biti odijeljene od važnosti koju je engleska n1·i\Teda stekla u svijetu. Naročito dvije od tih mon<·:a!'nih činjenica imaju težinu koja obvezuje bu-

PIERHE \'ILAH

262 dućnost:

pojava Engleske banke i monetarna reforma od 1694-1696. godine, koja navješćuje, bar neposredno, budući trijumf zlatne podloge. I. POJAVA ENGLESKE BANKE slučaju Banke Rialta stoljeća ili gradskih banki

Kao u

u Veneciji krajem XVI u Amsterdamu i Barceloni 1609. godine, stvaranje Engleske banke 1694. odgovaralo je namjeri da se okonča monetarni nered prouzročen manipulacijama privatnih bankara. Ali, kao što smo primijetili u vezi s raznim bankama utemeljenim početkom XVII stoljeća, nije instrument taj koji potresa uvjete privređivanja. nego su to uvjeti privređivanja koji određuju budućnost financijskog instrumenta. Engleska banka preuzet će ne manje važnu ulogu u ekonomskoj povijesti svijeta nego što je to bila uloga Amsterdamske banke stoljeće ranije, ali će ona biti vrlo različite prirode, premda je problem koji se rješavao mogao izgledati sličan u izvorištu dviju ustanova. Koji je to bio problem? Krajem XVII stoljeća u Londonu nije bilo službenih mjenjača. Zlatari su sc bavili poslovima prodavača i kupaca zlatnih i srebrenih poluga, kao i kovanog novca svake vrste. Trgovci su stekli naviku povjerava ti zlatarima višak novca koji su posjedovali. Zauzvrat, zlatari su izdavali priznanice o ulogu koje. premda potpuno pl'ivatnP. naširoko su bile u opticaju kao sredstvo plaćanja. Bilo je to već načelo novčanice. pokrh·eno s metalnim ulogom (i u načelu isplativo u svakom trenutku). l odmah. praktično se uvjerivši da neće morati isplaćivati sve u isto vrijeme. zlatari su po7.ajmljivali više nego što su imali metala u trezoru. Drugim riječima, ovaj privatni sistem. suprotno javnom amsterdamskom, bio je stvaralac kredita i time poticajan za privredu. Primijctimo dalje da s0 Amsterdamska banka poslije 1683. također an{;ažira, makar plašljivo, u istom pravcu. Sve to mo-

ZLATO I NOV.\C U POVIJESTI

2[i3

že se dovesti u vezu sa živim trgovačkim preporodom koji se primjećuje u to vrijeme. lp~k, ~a čisto monetarnog stajališta, uloga zlatara bila ]e unekoliko rizična. Oni nisu moe1U ne ŠJ?~kulirati sa samim metalnim novcem. To ,i'e bio n]thov zanat. Kao svi rukovaoci specijalizirani za metalni novac, čuvali su, koristili ili prodavali najbolji novac za potrebe internacionalne trgovine i ubacivali najlošiji u unutrašnji engleski opticaj. tj. onaj koji je, legalno ekvivalentan nominalnom vrijednošću, sadržavao manje plemenitog metala. Oni su ·~biketirali«, prema izrazu koji smo već vidjeli. Osim stranog novca, katkad precijenjenog, u opticaj sc puštao i ·~brezani« novac, tj. takav koji je bio prirodno istrošen ili (češće) hotimično zarezan na. rubu da bi se izvadio plemeniti metal. Ako je ustrebalo. zlatari su sami to radili. I kada je za vrijeme Restauracije, između 1660. i 1688, novac bio graviran na strani da bi svako obrezivanje postalo vidljivo, zlatari nisu oklijevali taliti novac da bi špekulirali srebrom u polugama. Konačno. oni nisu prestajali igrati na drugoj tabli, također klasičnoj u staroj monetarnoj privredi: špekulacija s relativnom vrijednošću između zlata i srebra. Zna sc da je ta relativna vrijednost bila zakonski stalna u smislu da je zlatni novac koji je sadržavao izvjesnu količinu zlata bio cijenjen izvjesnom nominalnom vri.iednošću i srebreni novac koji je sadržavao izvjesnu količinu čistog srebra također stalnom nominalnom vrijednošću. Bilo je dovoljno izvijestiti. Ali na slobodnom tržištu poluga. bilo u Engleskoj, bilo u inozemstvu, odnos zlata i srebra nije nužno odgovarao toj legalnoj vrijednosti. Slijedeći ponudu i potražnju, taj tržišni odnos se mijenjao. Uvijek je dakle bilo nekakva interesa iznijeti zlato ili srebro tamo gdje je metal bio najcjenjeniji. Oko 1660. bilo je interesa izvesti zlato ier je nominalni zakonski odnos između zlata i srebra u Engleskoj (bimetallic ratio) bio 13,3 prema J. dok je u Evropi bio mnogo jači. Toj teškoći željelo se

26~

l'lE:RRE VILAR

doskočiti

1663. kujući nov zlatni novac, koji je sadržavao manje čistog plemenitog metala, zadržavajući istu nominalnu vrijednost: umjesto da sc iz libre (težina) zlata izreže 41 komad čistoće 11/12, kao što se radilo dotad, dalo se iz nje iskovati 44 112 komada. Tako određen nov zlatni novac, gvineja. trebao je i dalje vrijediti 20 šilinga (nominalni izraz) ..opticajnog novca«, a taj »>pticajni novac.... , suštinski srebrenog sastava, unmogome je bio obrezan. Samim tim, premda je zakonski odnos zlato- srebro tako bio približen tržišnom odnosu, zlatni novac je i dalje bio »Cjenjeniji« od opticajnog novca; u stvari, da bi se dobilo jednu ~gvineju•, uvijek je trebalo dati, u običnom srebru, ne 20 nego 22 šilinga. Zlatari su, dakle, nastavili nešto zarađivati isporučujući gvineje, za kojima je postojala potreba u međunarodnoj trgovini, isplaćujući svoje dugove običnim srebrom, po zakonskom tečaju (prema mogućnosti, obrezanim novcem). Primijetimo ipak, da ovo prvenstvo zlata nije golemo: 1690, ono je još uvijek 2 šilinga na 20. a proteklo je više od 25 godina od 1663. Tako nije bilo uznemirujuće devalorizacije novca u opticaju u odnosu prema zlatu. Podsjetimo se da je u Amsterdamskoj banci također bila osjetna razlika između opticajnog novca i banco novca. Kada je u pitanju srebro, ako se ono htjelo dobiti u Londonu za izvoz, t.i. u dobrom novcu. dovoljno je bilo dati za njega 5 šilinga 2 pensa i pola unce, umjesto 5 šilinga 2 pensa prema zakonskoj tarifi (63.5 pensa umjesto 62). To je gubitak manji od 2,50/11 • Nema, dakle, pravo rekavši, monetarne krize. Primij etimo da je ta relativna stabilnost novca. u vezi s općom stagnacijom cijena, u razdoblju od 1660. do 1690, općenita. (U Francuskoj. na primjer. također se uočava.)

Ali. zbila se revolucija 1688. godine. Ona je povezala sudbinu Engleske sa sudbinom Holandije u borbi protiv hegemonije Louisa XIV. I 1689. otvon•no je razdoblje ratova: 1689-1697. koje će po-


265

novo započeti (u vezi sa »Španjolskom baštinom~·) ~~~~~2. do 1714. Ti su ratovi potresli financijski

Najprije, kada su u pitanju državne financije (porezi i zajmovi). Navedimo o tome vrlo jasni i vrlo sadržajni članak M. Mousniera6L, Ali. ono što nas ovdje zanima jesu monetarni vidovi loga potresa i njihove dalje posljedice. Ako se sistem londonskih zlatara još sačuvao do 1690-ih. tokom rata, prestao je tako dobro zadovoljaYati i trgovce kao i državu. Država je trebala novca i željela ga je posuđivati. Zlatari nisu bili oduševljeni ni novom vlašću ni ratom koji je bio u toku. Posebno su se bojali da kralj neće priznati dugove svojih prethodnika. Stuarta. Restauracija ih je smirila. Postojala je tada veza između vlasti i londonskih veletrgovaca. Sporazumno su optužili zlatare zbog špekulacija, lihvarenja, kvarenja novca, čak i insolvencije. I 1694. godine, trgovci, pozvani da uzajme kralju l 200 000 livri sterlinga, učinili su to posredstvom novog tijela. To će biti Engleska banka. Trgovci sačinjavaju akcionarsko društvo s kapitalom od l 200 000 livri sterlinga. Taj će iznos biti uzajmljen kralju. Ali, za svoje vlastite uzajmljivače Banka emitira mjenice do iznosa kapitala. Te mjenice će biti u opticaju i moći će služiti kao sredstvo plaćanja. Međutim, one nemaju prisilan tečaj. A Banka je u načelu privremeno poduzeće. Njezine povlastice dodijeljene su samo na dvanaest godina. a kralj, ako vrati zajam. može je ukinuti i prije isteka tog roka. Opet, Banka može eskontirati trgovačke mjenice i davati predujmove pojedincima. To je, dalk.le, kreditni zavod koji može zamijeniti zlatare. Pojavljujući se kasnije nego Amat Roland Mousnler, L'lfvolution des finances publiques en Ft·ance et en Angleterre pendant les guerres de la Llgue d' AugsbO!Itq et dl' la Succession cl"espagne (E\'olueijn državnih finmwijn u t"rlmC'uo;l;:oj i Er.~lcskoj za vrijeme a·atn Augo.;burškc lige i rata za !mani•·hlm ba!!timt), Rev ue llhtol'ique, 1951. l - 2:1.

266

PIERRE VILAR

sterdamska banka, ali upuštajući se odmah u poslove koje je ova tek odnedavno počela raditi i to ne sistematično, Engleska banka odmah je modernija. Neposredne su posljedice njezina stvaranja: Kralj će potrošiti tokom rata uzajmljeni iznos. Trgovci, s povjerenjem u Banku, uzajmit će joj novac, umjesto da ga ćuvaju kod sebe. Tako će opticaj, u kojem sve vrste papira dosta različite prirode ulaze u konkurenciju, postati grubo napuhnu!. Pojava nije specifično engleska. Nalazimo je u Francuskoj i poslije svega, ona obilježava sva ratna razdoblja do naših dana. Ono što je važno ustanoviti jest da se porast cijena, kao posljedica ove ratne ~~inflacije«, nakon što je stvorio stanovite strahove i jednu slavnu kontroverzu o problemu novca, neće okončati u panici. Nasuprot, unatoč nesređenim emisijama papira, unatoč špekulacijama koje će doseći vrhunac 1720. godine, Engleska banka će se učvrstiti, a •opticajni novac~~ će biti uravnotežen u odnosu prema internacionalnom metalnom novcu. Uputit će sc prema •zlatnoj podlozi«. II. MONETARNA EPIZODA 1694-1696: REFORMA OPTICAJNOG NOVCA. KONTROVERZA IZMEĐU LOWNDESA I LOCKEA

Engleska banka je radila od jula 1694. Kapital je uplaćen 2. jula, a pravila obznanjena 24. istog mjeseca. Ali, tome je slijedio - sasvim iznenadno. u nekoliko mjeseci - velik porast cijena. koji ,ic s jedne strane bio u vezi s naglim ubrizgavanjem kredita, koji su predstavljali zajam od l 200 000 livri kralju i odgovarajući papiri koje je Banka izdala svojim zaJmodavcima, a s druge strane. oskudica hrane 1693-94, koja je skoro posvuda m·jeiovala skok ci iena živežnih namirnica. Taj nagli porast cijena uvjetovao je gubitak povjerenja u opticajni novac. Odmah se opazilo iako je pojava dolazila izdaleka i do tada uopće nije uznemirivala duhove - da je znatan dio tog


267

opticajnog novca bio napravljen od loših, iskvarenih komada, nezamjenljiv na internacionalnom tržištu po njegovu službenom tečaju. Tako je zlatna gvineja, za koju smo vidjeli da je zakonski vrijedila 20 šilinga, a da se odavno dobivalo 22, u decembru 1694. godine davana za 22 1/2 šilinga, što još nije loše. ali za 30 šilinga od juna 1695. Ovaj put. to je u stvari devalvacija opticajnog novca od skoro 50° 'o za šest mjeseci. To je kao danas, kada se tečaj zlata u papirima penje za polovinu u nekoliko nedjelja. Primijetimo ipak da je to prvenstvo dobrog novca u odnosu prema opticajnom mnogo jače bilo za zlato nego za srebro. Za srebro, devalvacija jedva da je bila 25°, 0 ,. a to je nedvojbeno najbolja mjera jer je mijenjanje engleskog novca na amsterdamskoj burzi također palo ne 50° 11 nego oko 25" n (između 22 i 27, ovisno o danima). :vložemo. dakle, govoriti o devalvaciji oko jedne če tvrtine. Ali je događaj bio i suviše iznenadan da ne bi zabrinjavao. Trebalo je ~~stabilizirati«. Porast cijena i nedostatak povjerenja javnosti u novac nisu se mogli prevesti u porast cijena zlata i srebra i u pad mijenjanja, budući da je opticajni novac u Engleskoj odavno, u stvari, bio ·~povjerbeni~~, u smislu da se dotad, uz stabilnost cijena. rado prihvaćao čak i kvareni novac, a da se nije pitalo o njegovoj težini. Ubuduće, pošto se o tome dvojila, javnosti je valjalo dati novac čiji će srebreni sadržaj bolje odgovarati zakonitoj nominalnoj vrijednosti. Klasičan lijek u tom slučaju bio je da se obaranjem vrijednosti povuče sav loš novac. da bi bio pretopljen i ponovo pušten u opticaj u novim komadima, s nominalnom vrijednošću koja bi bila bliža tržišnoj vrijednosti njegova srebrenog sadržaja. Govorilo se: učiniti da ·~vanjska~( (nominalna. zakonska) vrijednost novca odgovara ·~unutra;njoi~( tj. prodajnoj vrijednosti novca kao predmeta. kao srebrene robe). Ali. postupak se mogao zamisliti na dva načina. oprečna jedan drugom: ili nastaviti nazivati livru

268

PIERRE VILAR

ili šiling s količinama srebra smanjenim za četvrti nu. puštajući u opticaj komade s manjim sadržajem ili sc moglo puštati u opticaj samo komade sa sadržajem srebra koji o.::lgovara starim vrijednostima livre ili šilinga. U prvom slučaju, sastojao bi se u priznanju >>devalorizacije~.. opticajnog novca službenom >>devalvacijom-« srebrenog sadržaja obi a čunske jedinice. U drugom slučaju, naprotiv, sastojao bi se u zadržavanju srebrenog standarda obračunskog novca, dozvoljavanjem opticaja samo dobra novca. Prvi tip operacije, koji danas zovemo »devalvacija« (i koji se u francuskom zove kvarenje ili slabljenje novca), nije u osnovi ništa drugo nego priznanje prethodno stvorenog stanja (porast cijena. pad zamjene). On državu ne bi stajao više od troškova ..gubitka vrijednosti«, povlačenja i prekovavanja opticajnog novca, a to su veliki, ali ne i preveliki troškovi. Zauzvrat, ovaj postupak je devalorizaciji davao služben i nepovratan karakter, koji je (u ispitanom slučaju), na primjer, odstranjivao 25°/0 dugova ili stalnih prihoda, izraženih u čistom srebru. Ako, naprotiv, država pušta u opticaj samo novac propisane težine, uvijek iste nominalne vrijednosti. ona na sebe ne preuzima samo troškove prekovavanja nego i čitavu razliku između teorijske tf'žinc srebra koju bi novac trebao sadržavati i težine srebra - vrlo niske - koju u stvari sadržava u lošim komadima. To je težak teret. Poslije operacije. u opticaju će biti ista količina čistog srebra. ali u man,iem broju komada. dakle, sa smanjenom globalnom nominalnom vrijednošću (pošto će svaki komad sačuvati inicijalnu nominalnu vrijednost). U načelu, kupovna moć. predstavljena novčanom masom. morat će dakle biti smanjena, a cijene bi trebale pasti. To je ··deflacija••. Ali. da 1i će cijene slijediti, bar u očekivanom razmjeru? To ostaje sporno. Oni koji će se okoristiti postupkom u svakom slučaju će biti vjerovnici i ljudi sa stalnim prihodima ier će zajmovi jednih i prihodi dnt.~ih. izraženi u čistom sn~bru. zadržati istu vri-

ZLATO I NOVAC U POYIJESTI

269

jednost kao u trenutku kada su bili utvrđeni. Nji· hovo povjerenje u novac može biti obnovljeno. Engleska kontroverza u vezi s izborom između ova dva rješenja nema ničeg izvornog. Od Oresmea u XIV stoljeću do recentnih rasprava o »devalvacijama« dokazi su uvijek isti. Ako je kontroverza iz 1694. ipak ostala među najpoznatijima, to je zato što je: l) u izvorištu više nego stoljetne stabilnosti livre sterlinga i njezine privrženosti »·Zlatnoj podlozi~·; 2) sa strane branitelja stalnog metalnog "standarda« zastupana jednim od najreprezentativnijih duhova Engleske i svog vremena, od filozofa Johna Lockea, (a čak je i Isaac Newton u nju bio umiješan). Lockeovi argumenti ne prestaju se koristiti, u sličnim okolnostima, do naših dana. Premda običan liječnik i naročito slavan filozof. John Locke se izb1iza miješao u politiku za vrijeme Restauracije i poslije Revolucije 1688, kojoj je bio jedan od podstrekača i glavnih teoretičara. Otuda je bio u vezi, u više navrata, s djelatnostima Board o.f Trade, službenog tijela engleskog ekonomskog života. Objavio je 1691. godine, godinu dana poslije svoga Ogleda o ljudskom razumu, prvu raspravu o novcu i kamatnoj stopi, zatim, 1695, u vezi s monetarnom operacijom koja je bila u toku, Further Considerations of the Consequences of the Lowering of Interest, and Raising the Value of Money, da se ne govori o parlamentarnim intervencijama i različitim izvještajima. Druga ličnost kontroverze bio je Lowndes, tajnik u Trezoru, koga je vlada ovlastila da izradi prijedloge što treba učiniti u vezi s novcem i koji je podržao devalvaciju. · Sto je Lowndes u stvari predložio? Odbacio je izvjesrla rješenja, na primjer. nije htio oslabiti finoću opticajnog novca, cijeneći ~a je puštanje ~ opticaj novca iste težine, dakle, Istog Izgl~da, ~h koji sadržava manje srebra, obmana. ~aprohv,, filslio je da ako je srebrena poluga na mternacwnalnom tržištu stajala 77 pensa uncu u engleskom nov-

270

PIERRE VILAR

cu. dok je službeno, zakonski, imala vrijediti 62, da bi pravično i moguće bilo izjednačiti zakonsku cijenu s tržišnom. J zbog toga, umjesto skupih postupaka ..gubljenja vrijednosti« i pretopljavanja, bilo je dovoljno objaviti dekretom da srebro u polugama ili dobrim komadima ubuduće legalno ima 2511 11 veću vrijednost. Bio je to drugi način da se izvede ... devalvacija-«, što se u Francuskoj zvalo povećan_je ili podizanje novca, što su pojmovi kojih se treba čuvati jer žele izreći povećanje nominalne vrijednosti dobrih komada, a prema tome pad vrijednosti (u smislu metala) opticajnog novca i obračunske jedinice. Bio .ie to najjednostavniji i najjeftiniji način u starim monetarnim sistemima, u kojima je postojao obračunski novac, da se izvede ...devalvacija«. To nije, uostalom, bilo tako različito od onog što se danas dešava. Na primjer, za vrijeme posljednje francuske ..devalvacije«, 1958. godine. kada je preko noći ozakonjeno da će franak vrijediti 20°/0 manje u zlatu ili u stranim devizama. Sto je John Locke prigovorio tom prijedlogu? Da novac ima vrijednost u mjeri u kojoj je predmet, roba, i da će, ako mu se počne davati bilo koja vrijednost, promijeniti obujam. da će se promijeniti riječi, ali ne i ekonomska stvarnost. »Nazovite krunom ono što se prije nazivalo poluk1"U~ nom. Vrijednost ostaje određena metalnim sastavom. Ako možete oduzeti dvadesetinu srebrenog sastava nekom novcu ne smanjujući njegovu vrijednost, možete mu isto tako oduJ:eti devetnaest dvadesetina. Slijedeći takvu teoriju, farthing, ako mu se da naziv krune trebao bi kupiti toli~ ko začina, svile ili druge robe koliko s krunom koja sadržava šezdeset puta više srebra. Sve što možete učiniti iecst da manjoj količini sreb1·a date obilježje i ime veće količine. Ali srebro, a ne ime, plaća dugove i kupuje robu. Ako se povećanje vlijednosti novca sastoji za vas u tome da nazovete dobrim koliko vam se čine alikvotni dijelovi jednog komada. vi doista možete utvrditi tako visok leča.i novca koliki bio:;te željeli ......

Za Lockea. objašntenje porasta unce srebra od 62 na 77 šilinga nala7.i se u činjenici da postoje


271

pokvareni komadi. Mislio je da 77 takvih šilinga ne sadržava više od 62 obična. U stvari, on nije bio u krivu u vezi s kvarenjem. Iskustvo rekli bismo »sondaža« - pokazalo je. da je u 57 200 livri sterlinga opticajnog novca. koJe su trebale sadržavati 220 000 unci čistog srebl'a, sadržaj čistog srebra bio samo 141 000 unci! Izračunato je da je na 5 600 000 livri sterlinga opticaj nog novca najmanje 4 000 000 bilo pokvareno. I doista, kako je John Locke prevagnuo u kontroverzi. engleska je država povukla opticajni novac i vratila samo komade dobre težine. Ili, ona je time izgubila 2 700 000 livri! Država je to nadoknadila naplaćujući poreze u dobru novcu i puštajući u opticaj papire posredstvom Engleske banke. S druge strane. povjerioci koji su posudi!i opticajni novac. mogli su se oraspoložiti kada je devalvirao jer su isplaćeni u dobru novcu. Ali. dugo iza toga raspravljalo se što bi trebalo misliti o operaciji. Sezdeset godina kasnije, sir James Steuart izrugivao sc s engleskom nacijom, koja j e s radošću žrtvovala 2 700 000 livri samo da njezin standard, tj. njezina monetarna podloga ne bi bila snižena. I tokom inflacija za vrijeme ratova protiv Napoleona kontroverza je bila obnovljena. U stvari, ako se toliko raspravljalo, to je zato što opravdanost devalvacije ovisi: - o okolnostima; - o stajalištu sa kojeg se gleda (interes vjero\'nika ili dužnika? izvoznika ili uvoznika? itd.). Ako se teško opredijeliti u kontroverzi Lowndes-Locke, to je zato što je stvarno pitanje vjerojatno loše postavljeno. To je pitanje bilo: zašto ie.novac izgubio svoju kupovnu moć? · Tu su Lowndes i Locke suglasni okrivljujući samo kvarenje komada, ali ne izgleda da su se pitali s tim u vezi: I) Zašto monetarna kriza nije počela prije 1695, kada je kvarenje bilo stalna, davnašnja pojava? 2) Zašto ie devalorizacija »Opticajnog novca« prema plemenitim metalima i stranom novcu bila

272

PIERRE VILAR

dal~o

od proporcionalnosti, s obzirom na veličinu kvarenja - 25% umjesto 56 11,'o? U stvari, opticaj iskvarenih komada predstavljao je, mi smo to rekli, neku vrstu povjerbenog opticaja, koji se prilagođavao potrebama, a da nije i suviše dizao cijene, do mjeseci koji su slijedili stvaranju Engleske banke. I tada je nagli porast mnogo više uvjetovala inflacija sredstava plaćanja u obliku papira nego kvarenje novca. Tome je dokaz da je novac nastavio izlaziti iz Engleske kada je monetarna operacija okončana, kao i to da je pred navalom ljudi koji su tražili da budu isplaćeni u dobru novcu za papire Engleske banke, ova djelomično bila prisiljena zatvoriti svoje blagajne. Njezine su mjenice, uostalom, nastavile trpiti devalorizaciju od 16 do 24% u Amsterdamu, po prilici toliku -koliku je u cijelosti imao novac u opticaju prije 1694. Ali, količina srebra sadri
Napravimo tri primjedbe o tom pitanju: l) Progresivno, između 1696. i 1720, precjenjivanje zlata u odnosu prema srebru legalno je smanjeno. a da to nije ugrozilo premoć ovog metala. U 1698. godini, Locke, opažajući da je tarifa gvineje od 22 šilinga precjenjivala zlato, predložio je da bude svedena na 21 1/2. U 1717. godini, Isaac New-


273

ton. veliki učenjak, koji je tada bio •Gospodar novu jednom izvještaju o istoj temi zaključio je da tarifu treba sniziti na 21 šiling i taj j~ savjet poslušan. Ali, čak i po toj tarifi, prema kojoj zla!t> jedva da je bilo precijenjeno u odnosu na srebru. ono je nastavilo pritjecati u Englesku: od 1727. do 1760. u Engleskoj će biti iskovano ll 662 000 livri sterlinga u zlatu i samo 304 000 u srebru. Pojava prelazi razinu čisto tehničkih objašnjenja. 2) Druga primjedba. Tokom prekretničke epiwde u godinama 1694-1720. revalorizacija srebrenog novca u opticaju i priliv zlata nisu značili nestanak monetarne inflacije u obUku vrijednosnih papira različite vrste: bank bills (priznanje bančina duga prema ulagačima, koji, donoseći kamatu, nisu u stvari bili »bankovne potvrde«, nego su također bili u opticaju); running cash-notes donosiocu (preci bank-notes izdatih za metalni i isplativi ulog). čak i papiri prisilnog tečaja, u opticaju kao naše današnje novčanice. Dapače, kredit je bio favoriziran svim sredstvima, naglo su se javljali projekti o papil·nom novcu, založeni na zemlju (kao što će kasnije biti francuski •asignati~), kakav je projekat .Johna Argilla iz 1696. Drugim riječima, razdoblje 1688-1714, razdoblje susljedičnih ratova, dobro je poznavalo inflacijsku klimu. 3) Kako se to desilo da je inflacija zaustavljena. zlato ponovo počelo pritjecati i engleski novac stabiliziran? To se desilo zato što je engleska privreda između Glorious Revolution i ugovora koji su oknčali rat za španjolsku baštinu počela brzo da se razvija i oslanja na osvajanje pomorskih putova. bilo da se radi o pohodima na »južna mora«, u Sredozemlje (osvajanje Gibraltara i Minorke), o odnosima s Portugalom (Methuenski ugovor iz 1703), o prednostima stečenim nad Spanjolskom ugovorima u Utrechtu (1713) i Rastadtu (1714) - ili pak o asiento u trgovini crnim robljem i .. dopuštenoj lađi~ od 500 tona. ovlaštenoj trgovati jedanput godišnje sa španjolskim kolonijama u Americi. ca~•.

274

PIERRE VILAR

Ako se tome doda da ove pobjede, istovremeno političke i ekonomske, pomorske i kolonijalne, u samoj Engleskoj odgovaraju općenitom porastu proizvodnje i transakcija i pomaku intelektualne aktivnosti, u kojem, kao što smo vidjeli na primjerima Lockea i Newtona, ekonomska i monetarna misao obično je u vezi s filozofskim i naučnim stvaralaštvom, shvatljivo je što se može razumjeti pod izrazom »U Engleskoj XVIII stoljeće počinje u XVII~"- Hoće se reći da je razvojna konjunktura, koja se polatko i nejednako potvrđivala na evropskom kontinentu, u Engleskoj upoznala sjajnu epizodu između 1680-1690. i 1710-1720. godine. A ta epizoda nije bez veze (uvijek se radi o uzajamnim vezama) s istraživanjem i otkrićem novih izvora zlata, koje konačno pritječu u Englesku.

XXIV IZVORI MONETARNE STABILIZACIJE: ENGLESKI POLET I BRAZILSKO ZLATO

Problem koji postavljamo, podsjećam, jest sljekako se prešlo iz stoljeća niskih cijena, tj. relativno skupih plemenitih metala u odnosu prema robi i monetarnih poremećaja, pojačanih ratovima. u stoljeće porasta cijena i bar relativne stabilnosti unutrašnjeg evropskog novca? Ispitali smo slučaj Holandije i Engleske, ulogu Amsle•·damske banke i stvaranje Engleske banke, englesku reformu iz 1696, koja je dopirući do lagane precijenjenosti zlata, ovo učinila premoćnim u kovanju novca u toj zemlji. Zaključili smo da, unatoč višestrukom poveća nju novčanog opticaja od 1696. do 1714, kada se povećao opticaj banknota. unatoč golemom fiskalnom opterećenju koje je nametnuo rat i unatoč devalorizaciji tog engleskog papirnog novca na internacionalnom tržištu, engleski je novac u stvari sebi osigurao uvjete konsolidacije, s istovremenim poletom industrijske i trgovačke djelatnosti zemlje i prednostima pomorske, kolonijalne i trgovačke vrste. osiguranim vojnim i diploma!skim pobjedama: na američkoj strani! na otočkoj, na južnomorskoj. na sredozemnoj, sve je pripremljeno da zlato i srebro. naročito zlato, teku prema EngleSkoj. Navest ću samo jednu brojku (ili više red veličine): između 1693. i 1713, u dvadeset godina, utrodeći:

27G

PlEHHE VILAH

stručili

su se u Engleskoj carinski prihodi i porezi na promet. Dobro je podsjetiti se također da u okviru intelektualnog preokreta, koji je Paul Hazard nazvao Kriza evropske svijesti (Pariz, 1933) i koji se smješta upavo između 1680. i 1715. godine, otkrića :.:~.;:o nomske misli ne bi trebala biti zanemarena. Rado se, u stvari, inzistira poslije Paula Hazarda, i s pravom, na kretanju ideja - i kretanju ljudi - koji, u tom pripremnom razdoblju X\'111 stoljeća, osjetno mijenjaju evropske duhove strukture. Mnogo se putuje, a naročito se Englezi neprestano kreću, ne samo nadaleko, nego i po samoj Evropi. Intelektualni prestiž, nekoć rezerviran za Italiju. za Španjolsku, zatim za Francusku, naglo je prešao sjevernim narodima - Holandiji, Engleskoj. Engleska revolucija iz 1688, koja se skoro u godinu podudarala s opozivom Nanteskog edikta i traženjem utočišta francuskih protestanata u zemljama sjeverne Evrope, doprinosi toj revoluciji duhova, koja je uostalom širena sredstvima sis1t-'matične propagande. Duh »racionalista...:, filozofija -em:>irističkog~ tipa, Lockeov Ogled o ljudskom ra:nmu, široko su pripremili postavljanje pitanja koja će biti obilježje XVIII stoljeća. Nazire se novi model čovječanstva, s engleskim periodicima, kaka\· jC' Spectator. Već je zanimljivo ustvrditi da taj veliki in telektualni pokret odgovara razdoblju jake ekonomske aktivnosti i međunarodnim borbama. koje u \·elikoi mjeri kao ulog imaju učešće velikih sila u nasljeđu velikog španjolskog carstva, kao i u veli k i m svjetskim trgovačkim tokovima. Još je zanimljivije otkriti, usred velikih intelektualnih inovacija, rođenje naučne ekonomske misli, nedvojbeno još mucave i fragmentarne. ali u traganju za svojim instrumentima . . Tada su se u Engleskoj pojavila prva djela iz pohtičke aritmetike, tj. istovremeno ekonomskomatematička razmišljanja (s pokušajima Gregor:'l Kinga da izračuna učinke promjena u prinosima ži-


277

ta na promjene njihovih cijena}, kao i prva demografs~a i statistička istraživanja, s Grauntovim proračumma o _natali tetu i mortalitetu u Engleskoj, eseji G1·egory Kmga o stanovništvu, dapače i nacionalnom p:·oizvodu zemlje (još se uvijek koriste njegO\·e brojke), s Williamom Pettyjem, stvaraocem glčn-nih pojmova klasične ekonomije. U tim prvim pokušajima ekonomske misli teorija je uvijek u vezi s praksom. Tako su prve opaske o računu vjerojatnosti. primijenjenu u ljudskom životu, u vezi s problunima osiguranja i, vidjeli smo, ljudi kao Locke i 'X L'wton su stručnjaci za monetarne probleme. Istovremeno, u Engleskoj se pojavljuju posljednja klasična merkantilistička djela i s piscem kao Nicholas Barbon, prve najave ekonomskog liberalizma. Uostalom. merkantilizam, koji smo već spomenuli. s Josiahom Childom i Lockeom, uvjerenim sljedbenicima. pojašnjava sve više i više s Charlesom Devenantom (Essay on the East-India Trade, Discourse on the Public Revenue.'i:, Essay on the Probable Method of Making a People Gainer in the Balance of Trade, (1697-1699) shvaćanje po kojem su stanovništvo i proizvodnja osnova kolektivnog bogatstva. Kod ovih pisaca plemeniti metali pojavljuju se kao jednostavne oznake bogatstva i kao srPdstva opticaja, a stvarno je bogatstvo u potrošnim (ili razmjenljivim) dobrima. Navedimo nekoliko ulomaka iz Devenantova djela iz 1698: .. zlato i srebro, istina je, mjera su trgovine. Ali ono što kod svih naroda sačinjava vrelo i izvor trgovine jesu primdni i izrađeni pl'oizvodi zemlje, tj. ono što proizvode z<:>mlja. rad. industrija. I to1ika je istina da bi jedan narod. z b· 1<{ nekog razloga lišen gotova novca, ako ima brojno ~ta nr.\·ništvo. predano industrtji. trgovački sposobno, ako mta pJ,,clll,, tlo sa svakovrsnim proizvodima, dobre luke, ipak ostao tq~nvački narod. obogatio se i uskoro posjedovao mn• •ŠI \'o zlata i srebra. Dakle. stvarno bogatstvo neke zeml i<.> utemeljeno je s domaćom proizvodnjom. Daiel{o od toga da bi jedini zasluživali biti nazivani hlnp,om i bnt::!:atstvom nekog naroda. zlato i srebro su u

PIERRE VILAR

278

stvari žetoni kojima se ljudi služe u svojim trgovačkim poslovima ... Pod pojmom bogatstva podrazumijevamo ono čime se \'lađar i narod održavaju u obilju, blagostanju i sigurnosti. magom nazivamo ltoličinu zlata i srebra koju su ljudi preobrazili u gradnje ili posvetili poboljšanju zemlje za svoju osobnu upotrebu; ili još sve ono što se može razmijeniti za ove metale, kao plodine :;r..emlje, industrijski proizvodi, strana roba, zalihe. To nije lako poltvarljiva roba, koja se ne

može smatrati bogatstvom naroda jer je bogatstvo razm.ienl.iivo. Inače, malo je važno da li je razmjenljivo za zlato ili srebro. Za nas je to bogatstvo, ne samo relativno i među pojedincima, nego također među narodima ....

I još: »Trgovina i industrija jedini su posrednici koji mogu osigurati probavu i raspodjelu zlata i srebra, čime &e državno tijelo hrani .

I Davenant opaža da u Spanjolskoj, tom .. trbuhu državnog tijela«, konzumentsko stanovništvo nije moglo »probaviti.... srebro iz i suviše obilnih rudnika ... Sve to, mi to znamo, nije novo jer su to španjolci više iU manje jasno već rekli - Antonio Serra, Montchrestian - početkom XVII stoljeća. Ali ovdje, umjesto da analiza o obilju zlata i srebra bude pesimistička, ona je optimistička, u slavu republike koja je znala ...probaviti« i u isto vrijeme privući monetarni metal. Tako se u Engleskoj tokom rata Augsburške lige (1689-1697) i rata za španjolsku baštinu (I702-1714) monetarna inflacija podudarala s privrednom djelatnošću i sviješću - to jest sa početkom nauke - suočenom s tom djelatnošću, koje su konačno dozvoljavale pritjecanje zlata i papirnog novca, ovisno o okolnostima. No isto to razdoblje odgovara počecima ,.zlatnog ciklusa« u brazilskoj privredi. Kao uvijek, pitat ćemo se, ne povlašćujući unaprijed jedan od či nilaca, da li ta podudarnost treba biti objašnjena kao da je brazilska zlato u korijenu engleskog trgovačkog oživljavanja i proizvodnog poleta (koji ta-


279

kođe:_ im~ju svoju svjetsku istodobnost) ili treba r~zm~]atl ~ tom trgovačkom i proizvodnom oživlJavanJU, k<~Je zaht~_eva ili podupire traganje za novun rudmc1ma 1 nJihovu eksploataciju što je korijen ~zlatnog ciklusa«? Još jedanput, uopće se ne radi o izboru jednog od dva činioca kao određujućeg ili prethodećeg. Rad1 se o tome da se oni promatraju u njihovu međuutjecaju, u njihovoj dijalektici, u njihovoj kronologiji. Niske svjetske cijene razdoblja najveće depresije - 1660-1680 - učinile su zlato, još više nego srebro, naročito skupim u odnosu na robu, dakle i poželjnijim, odakle strasna traganja koja nisu i suviše brzo uspjela upravo između 1690. i 1700, s rudarskom eksploatacijom koja je naglo proširena poslije 1703. i naročito 1708. i s maksimumom intenziteta prema 1720-oj. To rudarsko otkriće događa se u Brazilu. Time ono zanima Portugal, koji mu je metropola. Ali, Portugal tokom druge polovine XVII stoljeća i naročito u prvim godinama XVIII prelazi, ako ne pod potpunu političku ovisnost, a ono najmanje pod premoćni i skoro isključiv ekonomski utjecaj Engleske. Korisno je, dakle, istovremeno promatrati brazilski rudarski fenomen, portugalski ekonomski i monetarni fenomen i njihove veze s engleskim či niocem, o kojem smo dosad govorili. Brazilska privreda - i neizravno portugalska privreda - u XVII stoljeću nisu trpjele od neprekinutog i katastrofiokog uzmaka. Eksploatacija brazilskog drveta (drvo za boje), robova i konačno proizvodnja šećera podržavali su brazilsku privredu u prvoj polovini XVII stoljeća. Najteža kriza počela je separacijom od Portut'ala i Spanjolske tokom rata 1640. i s pokušajima Holanđana da se učvrste u Brazilu. Taj pokušaj osvajanja propao je 1657, ali, potučeni u Brazilu, ~o: lanđani i među njima mnogi coversos (jevreJSkl emigranti) portugalskog porijekla učvrstili su se na

230

PIERRE VILAR

Antilskom otočju (Curagao) i tamo stvorili eksploataciju šećera sposobnu da konkurira brazilskoj. Kriza je kulminirala 1670, kao što to pokazuje F. Mauro'':!, čije se izlaganje svršava upravo tim datumom. Radi obnove djelatnosti Brazilu, pokušalo se potom izgraditi manufakture. Ali je skoro slobodna konkurencija engleskih proizvoda učinila ove manufakture slabo isplativima. U godinama 1670-1703. traži se ravnoteža izmedu tri vrste komplementarne proizvodnje: vina iz Porta izvožena u Englesku, engleski manufakturni proizvodi izvoženi u Brazil, kolonijalni proizvodi koji su stizali u Evropu s portugalskim posredništvom. Također ne treba zabo•·avi ti ni komplementarni promet iz prethodnog razdoblja: robovi uzeti u Africi i prodani u Brazilu kao radna snaga za kolonijalnu privredu. U posljednjim godinama XVII stoljeća, sistem funkcionira dosta aktivno jer portugalski kolonijalni promet okuplja svake godine flotu od devedesetak brodova. U 1703. godini, Methuenov ugovor (Methucn je engleski pregovarač) neka je vrsta institucionalizacije ovog prometa. On ukida svaku pristojbu na englesko sukno u portugalskim posjedima, osigura''a prvenstvo portugalskih vina na engleskom tržištu (vina kojih su trgovina i katkad proizvodnja uostalom. u rukama engleskih trgovaca), daje Engle:dma punu slobodu trgovine u Brazilu, što im umnogostručava mogućnosti uskladištenja za krijumčarenje sa španjolskim kolonijama. Diplomatski i vojni savez između Portugala i Engleske tokom rata za španjolsku baštinu, protiv ,kralja Filipa V, unuka Louisa XIV, i protiv Francuske, još je više ojačao ekonomske veze Engleske s Brazilom i umnožio atlantske djelatnosti. U ovim .• trijangularnim~~ trgovačkim odnosima Brazil-Engleska-Portugal uvijek postoji povoljan saldo za Englesku. Bit će isplaćen brazilskim zlatom. ''~ Frčdćric Mauro. Le Portugal et l'Atlantique au xv ue siecle (Portugal l Atlantik u XVII stoljeću). Pttris, S.E.V.P.E.N .. 1960.


281

To~om kriznih godina oko 1670. i za vrijeme ~ro~res1vnog. uvođenja engleskog utjecaja, sa strašcu .1e obnovlJeno traganje za zlatom u Brazilu. Kao što smo rekli. to ne može biti bez veze s relativnim porastom vrijednosti zlata u odnosu na cjelinu robe. Traganja u obalskim područjima nisu donijela r:išta ili skoro ništa. Ali, brazilska unutrašnjost, ko.lU su istraživali ljudi iz Sao Paula paulistas, slavni pioniri .po svom avanturističkom duhu otkrila se kao izuzetno bogata zlatom i dijamantom. Godine 1673. paulista Fernao Dias Pais Leme, ~~najbogatiji i najmoćniji s robovima .... , organizirao je sistematsku ekspediciju u unutrašnje krajeve, s naslovom ~~namjesnik smaragdii«. Istraživao je sedam godina i umro, a da ništa nije otkrio. Ali je stigao. a da to nije znao, na sam prag nalazišta zlata. Vlada je poslala na njegovo traženje generalnog upravitelja rudnika Don Rodriga de Castela Branka, koji je radio u Potosima, ali su ga tragači paulistas loše dočekali i zet Fernao Paisa ga je ubio. Bila je to ličnost koja je, zagovarajući oprost od grijeha zbog ovog zločina protiv otkrića nalazišta zlata u Rio das Velhas, zatim na okolnim planinama. otvorila rudarsko područje koja otada nosi imc ~·Glavni rudnici~..:- Minas gerais. U isto vrijeme - što dokazuje snagu tragač kog pokreta otpočeta s velikim očekivanim prolitima - otvorene su, između 1698. i l 700, počevši od same obale. prave piste kroz šumu od Rio de J aneira do u duboku unutrašnjost Brazila, pod upravom nam;esnika Artura de SA Menesesa. U to vrijeme stvarno se otvara brazilski ~~zlat ni ciklus«. Bilo je otkrića kao što je Borba Gato koja su ujedanput dala 30 arrobes ili više od 300 kg zllita. Imao se dojam - uostalom pogrešan - da zlata ima »Za mnogo stoljeća .... , a neki su čak kazivali »toliko koliko će svijet moći trajati«. Radilo se istovremeno o rječnom zlatu, kao i o rudarskim nalazištima na planinskim stranama.

282

PIERRE VILAR

Govorilo se o grumenju koje je težilo 3 libre, prvih biti u portugalska emigracija odgovorila je na taj poziv: čak 6 libri, što je dalo povoda jednom od američkih rush prema zlatu, kakvih će još XIX stoljeću. Između 1703. i 1720, znatna

»Svake godine vide se rastuće gomile Portugalaca i stranaca ko.ii idu u Brazil, u rudnike .. . Mješavina osoba svih stanja, ljudi i žena, mladih i starih, siromašnih i bogatih, plemenitih i razbojnika, popova i redovnika svih redova, od kojih su mnogi išli u Brazil, a da nisu imali nikakva samostana ili kuće koji bi ih čekali .....

Ova navala svećenika stvorila je skandal. Pokušalo se zabraniti im područje rudnika. Namjesnik Sao Paula čak je tražio da ova zabrana bude sankcionirana s ekskomunilkacijom. Od 1720. Portugal je strogo ograničio emigraciju. Ipak, eksploatacija rudnika u velikim razmjerima uopće nije počela prije 1708. godine. S druge strane, paulistas su silom vodile kampanju protiv imigranata, koje su smatrali uljezitna, tim lišeniju obzira što su i sami često bili avanturisti. Dvojica braće, moćnih »rudara..~, Francisco i Benito de Amara!, koji su kao prekršioci javnog prava bili osuđeni u Riju, u borbi oko rudnika -.naredili su da se uhvate i ubiju ljudi zbog najprostij ih razloga«. U takvim u vj e tima, portugalski napori da se usmjeri izvoz zlata i nadzire uplata kraljevskih pristojbi na proizvodnju nisu bili naročito efikasni. Ljudi su tajno ulazili na rudarska područja, a isto je tako zlato izlazilo iz njih. Neki Portugalac. Nunez Viana, -.čovjek koji je povukao za sobom mnogo ljudi jer je bio bogat, vrlo poduzetan i potpuno bezobziran«, organizirao je prave pobune. Katkada su okršaji između paulistas i imigranata sučeljavali jedinice od 2 000 do 3 000 ljudi! Premda se Nunez praktično proglasio nezavisnim, iako je konačno bio potučen, prema n lPmu se odnosilo s milošću i završio je kao visoki kolonijalni funkcioner. Može se, dakle, reći da epiwda s brazilskim zlatom, da nije obnovila globlje-

ZLATO I ~OVAC U POVI.JES"rt

283

nja i pljačke XVI stoljeća, više ne bi bila model organizirane privrede. Držala se za veliku avanturu . . Dodajmo da je pretpostavljala upotrebu mase crnih robova. Znamo prema iznosima poreza na trgovinu crnim robljem da je godišnji broj robova koji su iz Afrike bili prevoženi u brazilske rudnike oscilirao između 2 200 i 2 300. Eksploatacija brazilskog zlata ne okončava monetarne nerede koji su obilježili drugu polovinu XVII stoljeća u Portugalu i Brazilu. U Portugalu, kao u Spanjolskoj, čudno se umnožavao bezvrijedni bakarni novac (billon). Također, kao u Engleskoj, kvarenje srebrenog novca postalo je stvarno zlo. U 1688. godini. portugalska vlada morala je priznati ovo obezvređivanje svoga novca u opticaju devalvacijom od 20"/o, u obliku koji smo prema suvremenom francuskom jeziku nazvali povišenje (rehaussement), tj. cijeneći 4 800 1·eis zlatni .. novac-«, koji je dotad bio cijenjen 4 000 (rei je obračunska jedinica vrlo male vrijednosti). Ovo povišenje prouzročilo je žestoke krize u brazilskim gradovima oko 1690. U Riju, Pernamboucu, Bahiji, ovo precjenjivanje zlata prouzročilo je surove krađe sva dobrog novca i poluga i učinilo još strašnijim traganje za zlatom i rasprave o njegovim izvorima. Tada se osjetila potreba za stanovitom monetarnom autonomijom kolonije i 1694. je ustanovljena Casa da Moeda - Kovnica novca - u Bahiji. U 1702. je ustanovljena jedna u Riju. U stvari, trgovački promet je pojaćan, potaknut odnosima s Engleskom i pod zaštitom engleske flote u vrijeme ratova. Između 1686. i 1700, prihodi lučke kapetanije u Riju. kojima se približno mjeri promet, povećali su se od 16 na 37 milijuna reisa, što je više nego udvostručenje u _15 godi~a. Može se, dakle, pomisliti da zlato IZ rudmka nije u izvorištu trgovačkog rasta koji prethodi otIUićima. Ali je očekivanje otkrića već privlačno i

PIERRE VILJ\R

284

kada je zlato konačno nađeno, polet je osnažen privreda učvršćena. Od 15. oktobra 1703. do 29. augusta 1705, u manje od dvije godine, Casa da Moeda u Riju, sasvim nedavnog postanka, primila je 4 062 marke neobrađenog zlata, koje su sadržavale 3 655 marki zlata u polugama i iz kojih je napravila 77 760 zlatnih monedas u vrijednosti od 373 248 000 reisa. Trgovačka zarada u operaciji kovanja bila je u redu veličina od 54 000 000 reisa. Sto se tiče rasta količina zlata primljenih u Portugalu na razmeđu XVII i XVIII stoljeća. on bi bio sljedeći (prema Fredericu Maurou): godi nl'

l~ilo~mmi

725 1699. l 785 1701. 9 000 1704. 25 000 1720. 20 000 1725. Vidi se da serija nije kontinuirana. Ne poznamo sve godine. Ovom listom rast uopće nije ocrtan jer ima godina u kojima su iznosi morali biti mnogo manji. To ne mijenja zaključak da je porast znatan i da je njegov psihološki učinak morao biti moćan.

Prvi korisnik ove naglo porasle .proizvodnje zlata i kretanja uvoza u Evropu nedvojbeno je bio Portugal, ali, da li je i on čuvao metal kao Spanjolska u XVI i XVII stoljeću? Rekli smo da je Engleska stalnim viškom u trgovačkoj bilanci s Portugalom i Brazilom morala privlačiti zlato (i privlačiti ga proizvodima, što je bilo poticajnije za njezinu privredu nego da se radilo o vlastitoj rudarskoj proizvodnji). Eto što dosta dobro objašnjava kako je Engleska, za koju se računa da je od 1558. do 1694. tokom 136 godina, iskovala oko 15 000 000 li vri sterlinga u zlatu, od 1694. do 1727, u samo 33 godine. mogla da ih iskuje skoro isto toliko (oko 14 000 000).


285

Ovo pritjecanje objašnjava kako su se relativno povukli različiti oblici papirnog novca kada su prestale ratne okolnosti i kada se novac stabilizirao. Ali, to se postiglo tek poslije epizode lude špekulacije, koja je bila usporedna s francuskom epizodom nazvanom ••Lawov sistem••. Ministar Walpole je 1716-1717. pripremio plan za utrnuće državnog duga (54 000 000 livri) otkupom anuiteta koji su dugovani Engleskoj banci i Južnomorskoj kompaniji smanjenjem kamatne stope koja se plaćala na dugove (od 7 do 9 htjelo ju se smanjiti na 4 ili 5°/11 !) i stvaranjem amm·tizacionog fonda. Ali je Walpoleov nasljednik Stanhope povjerio 1717. godine Engleskoj banci i Južnomorskoj kompaniji da one same izvedu taj plan, našto su one pustile u opticaj dionice za stvaranje amortizaciona~ fonda i država je sve više i više padala u njihove ruke. Zanijeta Lawovim francuskim primjerom, koji se kao »sistem« razvijao 1719. godine, Južnomorska kompanija je predložila da otkupi sve državne dugove, s tim što će država postati solidarno odgovorna za sve monopole Kompanije (čitava izvanevropska engleska trgovina, španjolski asiento itd.). Kao i u Francuskoj, akcije Kompanije dale su povod. dakle, neobuzdanim špekulacijama, koje su bile imitirane akcijama svih vrsta sekundarnih poduzeća (bubbles, špekulativne emisije koje su katkada počivale samo na fiktivnim poduzećima). Kompanija je bila nesmotrena istovremeno se sukobivši i s ovim bubbles i s Lawovim sistemom u internacionalnim razmjerima. Posljedica .ie bila opća panika. koja je podjednako pogodila i akcije Kompanije. Od decembra 1720. do aprila 1721, valjalo je stabilizirati situaci.iu i poduzeti mjere protiv visokih ličnosti. Ali je politička kriza bila riješena, a sama Južnomorska kompanija spašena intervencijom Engleske banke i druge vel ike trgovačke kompanije. Istočnoindijske. Ako je i bilo uništenih među trenutačnim špekulatntima, tri kompanije su mogle

286

PIERHE VILAR

zadržati svoje akcije na razumnoj razini. Njihove su zarade ponovo obnovljene, s amortizacija državnog duga bila je povezana s tim napretkom. Timc .ie bio riješen sam monetarni problem. Brzi optica.i srebrenog novca, unatoč njegovoj ograničenoj ukupnoj količini, zadovoljavao je svakodnevne transakcije (»sitniš), Kovanje zlatnika osiguralo je potrebe internacionalne veletrgovine. Samo 1774. godine. kada će internacionalni odnosi između proizvodnje zlata i srebra biti još jedanput modificirani, u Engleskoj će se ponovo postaviti problem izvoza dobrih komada i kvarenja opticajnog novca. Uostalom. problem je la•ko bio rješiv u očiglednoj vezi s razvojem drugih ustanova i postupaka u bankarstvu i kreditu. U stvari, od 1720-21. do 1792-98, do datuma kada se obnavljaju veliki svjetski sukobi, može se govoriti o engleskoj monetarnoj stabilnosti u znaku pritjecanja i kovanja zlata.

xxv PORIJEKLO MONETARNE STABILIZACIJE I PRIVREDNOG PREOKRETA: SPANJOLSKI SLUCAJ (1680-86/1725-35)

U našoj studiji o promjeni konjunkture, koja je vodila iz privrednih teškoća i monetarnog nereda XVII-og u opće oživljavanje i monetarnu stabilnost XVIII stoljeća, važno je razmotriti španjolski slučaj, s dramatičnim krajem razdoblja lošeg novca u Kastilji, s prethodnim regionalnim obnovama i s konačnim izjednačenjem španjolskog novca u stabilnosti između 1725. i 1735. I. SPANJOLSKA MONETARNA SITUACIJA

DO 1686--1686. Budući

da je Spanjolska, kao kolonijalna sila i gospodarica američkih rudnika, u epicentru revolucije cijena u XVI stoljeću, našla se podložna tragičnim monetarnim katastrofama. Moglo se reći, na slikovit način, da je pala u brončano doba, nakon što je upoznala .,zlatno doba« (do 1545), potom srebreno doba (do 1600-1610). Mislimo na novac u kojem je u različitim smjesama sve više prevladavao bakar. Ovo umnožavanje bijonskog novca bilo je stoljetna mora. U Spanjolskoj se obično govorilo da je moneda de vell6n učinila »Više zla Kraljevstvu nego flandrijski rat«. Ovo kovanje sitnog bakrenog novca počelo je 1605, bar prvi put u zabrinjavajućim razmjerima. Ono je uskoro postalo tako veliko da je prouzroči-

PIERRE VILAR

~88

lo porast cijena bakra u Evropi, tako da je o\·aj metal dovožen iz Svedsk:e na kantabrijske obale Spanjolske i po visokoj cijeni prodavan za srebro. Zbog čega ovo multipliciranje bakra? Zbog če ga ta stvarna »inflacija« novca niske vrijednosti? Radilo se, u stvari, o tome da se u zemlji zadrži visoka razina monetarnog opticaja u nadi da će se zadržati tako visoke nominalne cijene i prihodi kao u vrijeme kada je srebro iz Potosija pritjecalo u svom maksimalnom ritmu. Ono je, u stvari, nastavilo pritjecati, ali mnogo usporenijim ritmom. a u isto vrijeme i više bježati poslije svog dolaska. naročito radi financiranja glasovitog »flandrijskog rata..<. Oko 1640. bakarni novac je osiguravao 92 11 n monetarnog opticaja u Kastilji, a između 1660. i 1680. godine 95"/o. Predstavimo što to znači s obzirom na razinu nominalnih cijena. Da bi se platilo 100 (težinskih) libri sira, tj. 45 kg u modernom iznosu, valjalo je dati 400 libri, tj. 184 kg novca! Opadanje vrijednosti ovoga opticajnog novca mjeri se, u stvari, postotkom obeštećenja pri nabavljanju dobrog srebrenog novca (jedinog razmjcnljivog za strane proizvode). za koji je 1650. valjalo platiti 50"/o, 1664. godine 150"/o, zatim, poslije surovih mjera da bi se taj postotak snizio i njihova nespjeha, 200"/o u 1670-1675, do maksimuma od 275° i, u februaru 1680. godine. Ova ~,.inflacija« nije bila kontinuirana jer smo upozorili da je bilo pokušaja s »deflacijskim•• mjerama (s masovnim povlačenjem sitnog bakrenog novca iz opticaja), ali su pri svakom potresu teško trpjeli interesi pojedinaca i funkcioniranje privrede, a za ništa jer su mjere promašivale. Opticaj bakra i obeštećenje za srebro vrlo brzo su se ponovo javljali. ll. SLUCAJ AUTONOMNIH POKRAJINSKIH PRIVREDA Opisujući

monetarnu inflaciju od 1605. do 1680.

godi'.'~· rekli smo: »Spanjolska«. Valjalo je reći KastilJa. U stvari, unatoč političkom jedinstvu, ko-


289

je je odavno ostvareno pod zajedničkim vladarem stare autonomne kraljevine sačuvale su svoje star~ fis~~; sisteme, carine i novac. N e samo Portugal (koJI ce ponovo postati autonoman poslije bune 1640. godine). nego i stare male političke cjeline ·•aragonske krune""- Valencija, Katalonija. Al~ je u studijam~ o novcu i cijenama koje je napraviO Earl J. Hamilton važno vidjeti da je ova monetarna autonomija u zemljama koje su je uživale imala zapanjujuće posljedice. Valencija je potpuno izbjegla posljedice katastrofalne inflacije bijona. Katalonija je pretrpjela analognu epizodu, ali u drugom trenutku i zbog drugačijih razloga nego u Kastilji. a) Slučaj Valencije. Valencijski novac ostao je stabilan u odnosu prema srebru. Dakle, nije bilo osjetljive inflacije bijona. Nominalne cijene skoro su slijedile krivulje cijena izražene srebrom, tj. one su se skoro potpuno pokoravale internacionalnoj konjunkturi XVII stoljeća - vrlo brzi pad od 1650. do 1670, još osjetljiv. ali usporen pad od 1670. do 1688. i konačno, obrnuta tendencija i dosta jak porast od 1688. do 1710. godine. Tako je valencijska privreda doživjela razdoblje niskih i opadajućih cijena, slabo poticajnih za dinamičnu privredu, ali dosta povoljnih za potrošače. u svakom slučaju bez katastrofa te i suviše naglih promjena, kao i s krajnjom tendencijom oživljavanja. · T~ je potpun kontrast s privredom u unutrašnjosti. Na temelju toga ne trebamo zaključivati da sVe ovisi o držcivnoj monetarnoj politici. Valencijska stabilnost isto je tako posljedica kao i uzrok vrlo izdvo,iene privredne situacij~: mala zemlja .. vrlo slaba populacija (250 000 do 300 000 stanovmka). plodnost huerta, či.ie je korištenje u staln<;m uspo~ nu poslije protjerivanja !'!.";ura 1609. godme. R~d1 se. dakle, o izdvojenu, zashcenu kra.1u. Ah. on~. sto se može reći ;est da je monetarnom autonomiJOm izbjegla kastiljanske poremećaje. Budući ~a _.ie b!lo tako, Valencija .ie sasvim jednostavno doziVJela IZ-

290

PIERRI:~

YILAR

mjenu naglih, zatim usporenijih retrakcija, u drug,ij polovini XVII stoljeća i ob?o:vu poslije 1688. godine. To je neka vrsta SVJedoceceg fenomena. S općim evropskim kretanjem u Valenciji prevladava kretanje srebra, dok Kastilja ima aberantni unuu·aSnji novac. b) Slučaj Katalonije. Istovremeno je različit i od ,·alencijskog i od kastiljskog. Vidjet ćemo zašto je korisno zaustaviti se nešto duže na njemu. Unatoč kastiljskim monetarnim katastrofama. Katalonija je sačuvala zdrav novac do 1640, s ponovnim javljanjem zlatnog novca u opticaju ćim je zlato lagano precijenjeno i s dovoljnim pritjecanjem srebra poslije 1619, nakon što je iz opticaja uspješno povučen suvišni bijon. Naprotiv, tokom katalonskog ustanka protiv Kastilje i rata koji će trajati do 1659, s pojavom stravičnih kuga, u Kataloniji je postalo gore nego u Kastilji. Dvostruki zlatni talir - dobla - koji je 1640. vrijedio 58 katalonskih sua, vrijedio ih je 320 1654. godine. tj. katalonska livra obračunski novac koja je 1640. službeno sadržavala 2,22 g zlata, 1654. ga nema više od 0,38 g. Krajem rata, povlači t će se bakrene, »crne novce »kolima-«, »cijelim barkama~·. Međutim, ovim povlačenjem iz opticaja, koje sc zbivalo od 1654, ustanovilo se 1660. da je dvostruki zlatni talir sa svoga maksimuma od 320 sua najprije sveden na 120, zatim na 110 sua. U odnosu na 1640. godinu to je devalvacija otprilike za polovinu. Ali, katastrofa je trajala svega dvadeset godina i stabilnost je iznova pronađena, što se još nije zbilo u Kastilji. No, profitirajući od toga, barcelonske vlasti kuju za unutrašnji katalonski opticaj male srebrenjake. čiji je čisti metalni sastav bio vrlo precizno izračunat u funkciji tržišne cijene srebra. Podešava se da ..apsolutna .. vrijednost komada novca (tržišna vrijednost sadržanog srebra) otprilike odgovara svojoj »nontinalnoj« (legalnoj) wijednosti, ali s laganim precjenjivanjem legalne vrijednosti da se ne bi pokušavalo izvoziti taj novac (jer bi se vani nji4•


291

mc manje kupovalo). Sistem je uspio, a novac se stabilizirao. Otada, kao u Valenciji, cijene lagano padaju do 1688, zatim ponovo rastu, nejednako i m·rl'dovno. ali uočljivo, od 1688. do 1709-10. godine. Sve to dobro odgovara internacionalnim kretanjima i engleskom fenomenu (s kojim je Katalonija, uostalom, od tog vremena dosta vezana izravnom razmjenom). Regionalno, razdoblje je sretno za trgovce. za proizvođače koji imaju viškove za prodaju. Najbrže rastu izvozne cijene vina i ulja, tipičnih regionalnih proizvoda, dok cijene žita koje se uvozi iz Sjeverne Evrope ili sa sredozemnog Bliskog istoka. rastu sporije, što favorizira (ili i suviše ne dcfavorizira, relativno) pučku potrošnju. Mali posjednici i obrađivači vinove loze i maslina su zado\"oljni. Industrijske inicijative malog obujma, ali mnogostruke, kao i cvjetanje projekata trgovačkih i bankarskih »·kompanija...., na holandski način, obiljl'Žje su toga trenutka. Jedna knjiga nosi naslov Fen ix de Cataluna, simbol nade u pl'ivredni prepomd. Ukratko, na ovom području, kao i u Engleskoj, .. xvm stoljeće počinje u XVII-om«. No. jedan politički događaj (ne bez veze sa spomenutim privrednim kretanjima) još će ojačati ova usmjerenja. U vrijeme spora o španjolskoj baštini, 1700, kada je Louis XIV prihvatio španjolsku krunu za svoga unuka, Katalonija se izjasnila protiv francuskog kralja, u prilog austrijskog pretendenta i našla se. 1705, u ratu protiv Francuske i Kastilje, tj. vojno se borila na strani Engleza i Portugalaca. Tome je bila posljedica pritjecanje engleskog i portugalskog novca, s tendencijom porasta cijena pri monetarnoj stabilnosti. Istovremeno, austrijski nadvojvoda Karlo, koji se u Spanjolskoj proglasio španjolslkim kraljem, dao je iskovati srebrenjake teške oko 5 g sa svojim li~ kom. kao novac s važnošću u cijeloj SpanjolskoJ, kopirajući unutrašnji katalonski novac, koji je bio stabilan i koji se nije izvozio od 1674, kao što smo vidjeli.

292

PIERRE VILAR

Ono što nas zanima u ovom detalj čiću jest: l) Njime se najavljuje običaj koji će Spanjolska prihvatiti u XVIII stoljeću da za unutrašnji opticaj ima male, propisane srebrenjake, male vrijednosti, koji odgovaraju malim poslovima i čija je službena vrijednost malo viša od njihove tržišne vrijednosti (da bi se izbjegao špekulantski izvoz), dok će veliki kolonijalni komadi od 8 reala - le peso duro ili »pijastar«, koji će biti model dolaru - biti rezerviran za internacionalno trgovačko poslovanje. Zabilježimo da se ovaj sistem pridružuje onome koji se spontano učvrstio u Ho!andiji i Engleskoj. On teži srediti odnos između »tekućeg•• i internacionalnog novca. Priprema veliku monetarnu stabilizaciju stoljeća. 2) Sitni nadvojvodin novac nazvat će se, kao i njegov katalonski model, na katalonskom jeziku peseta (što će reći novčić). Dakle, on će postati opticajna jedinica š~anjolskog novca, .koja će trijumfirati u XIX stoljeću sa srebrenim sadržajem bliskim tourskoj livri poslije njezine stabilizacije 1726, tj. »franc-germinalu«, nastavljaču livre, francuskoj novčanoj jedinici čitava XIX stoljeća. Tako se od 1700-1710, a u samoj Kataloniji od 1674, utemeljila najklasičnija jedinica srebrenog novca suvremene Evrope. Ostaje da se ustanovi da je Kastilja poslije svoje strašne ikrize u XVII stoljeću spontano, na istoj osnovi, pripremila monetarnu stabilizaciju. III. POSLJEDNJA KRIZA I KASTILJSKI MONETARNI OPORAVAK

Kastilja je 1680. pokušala posljednju operaciju protiv sitnog bakrenog novca. Masovno je povukla taj novac iz opticaja. Zbiljska kirur~ka operacija, koja je uništila dosta lju:li, ali koja je prvi put uspjela, pošto je .inflacija iznova počiniala poslije svih nrethodnih pokušaja. Instruktivno je razmotriti razloge i modalitete ove dramatične krize. kojoj je slijedio relativni uspjeh jer se novac stabilizirao.


293

Prvi razlog kraja inflacije bijona: bakar je pos~ao ~kuplj~ ~a tržištu ~ndustrijske potražnje nego sto ]e vn]ed10 u SVOJOJ monetarnoj upotrebi. Viđani su kovači i zlatari kako tope bakrene novčiće da bi ih izvozili kao metal, 1 kao što se radilo sa srebrom. To je važna spoznaja za teoriju novca. Sav metalni novac, imajući svoju proizvodnu cijenu. jest roba i postaje roba čim njegova propisana monetarna vrijednost postane kontradiktorna s njegovom tržišnom vrijednošću metala. Moguće je i vjerojatno ali nam pou»danija istraživanja još nedostaju - da 1680-te godine u Kastilji obilježavaju ako ne početak demografskog i pl"ivrednog oporavka, a ono barem kraj degradacije. Velika monetarna kriza XVII stoljeća u Kastilji je bila istovremena, između 1651. i 1682, s padom kastiljske populacije od 25%, s padom populacije od 50% u nekoć poduzetnim gradovima kao Toledo, Segovija, Valladolid, s .padom obujma prometa s Indijom od 75°'11 ili vunarske proizvodnje u Toledu. To treba da znači da su inflacija bijona i monetarna kriza bili isto tako posljedice kao i uzroci ekonomske krize, premda su je, prirodno, moglc pogoršati. Nešto prije 1680. bujale su, kao uoči 1620, rasprave koje su kralju predlagale lijekove protiv krize, naročito »·redukcijom bijona« radi amortizacije kraljevinskog duga (desempeno del reino). No. poslije monetarne stabilizacije, koja će se ocrtavati poslije 1686, ove su rasprave nestale. To je znak da .ie kriza manje teška. Ostaje da se istraži da li to odgovara izvjesnom usponu stanovništva i proizvodnje. »Deflacija~ (resorpcija bijona iz opticaja) nije išla bez drame. Ona je doista bila surova. Maravedij. mala obračunska jedinica, koja je početkom 16BO. vredila. imajući u vidu odnos srebra i bijona. 28 mg čistog srebra, poslije povlačenja bijona iz opticaja, izvršenog 22. maja 1680, vredi 62 mg, što je više nego dvostruka revalorizacija. Ona je u Kastilji imala za posljedicu pad nominalnih cijena različitih proizvoda u prosjeku za 46°,'11 između 1680.

294

PIEilHJ·: \'ILAR

i 1682. godine. Bio je to, uostalom, pokazatelj uspjeha jer bi trebalo naći nova sredstva novčanog opticaja da su se cijene zadržale. No, privreda \"iše nije reagirala. U načelu, pad cijena trebao bi najmanje zadovoljiti potrošače. Međutim, treba razmisliti o svim zastojima, gubicima, koje mora prouzročiti operacija kao što je povlačenje iz opticaja miliona kilograma bakra. Obični ljudi, ostavši bez svoga uobičajenog novca, nisu odmah osjetili boljitak. Dužnici, koji su se zaduživali u vrijeme lošeg novca. hoće li biti obvezani isplatiti dva puta vrednijim novcem? Većina je bankrotirala. Neko je \Tijeme dobar novac bio tezauriran. Sluge i činovnici nisu bili plaćeni. Nezaposlenost je svuda bjesnila. U kraljevskim konjušnicarna ubijali su konje jer ih nisu mogli hraniti. Louis XIV odlučio je napasti gradove španjolske Nizozemske na osnovu špijunskih opisa ove krize. To je najveća kriza Spanjolske Karla II, bolesnog, izluđenog (e! Hechizado), čija smrt se uzalud iščekivala svakog dana- kralj Ruy B!as Yictora Hugoa. Lpak će ova vladavina potrajati još dvadeset godina. I možda već u manje lošim tn·,ietima, o čemu svjedoči stanje novca. Kraj krize pojavio se, u stvari, 1686. s mjerama monetarne kontrole, koje se pridružuju našim opaskama o katalanskom novcu. četrnaestog oktobra 1686. godine, »-Srebreni real.... , monetarna jedinica koja nije korištena od Izabele Katoličke, kovan je u 84 komada po marki, umjesto u 67. tj. svaki real je sadržavao 20°r0 čistog srebra manje nego ranije. Ali, ova mjera .poduzeta .i e samo na Poluotoku, tj, ona nije trebala biti primijenjena u kolonijama. U Americi se nastavilo kovanje novca starog sadržaja (naročito komada »od osam reala~.. . pijastre). Ubuduće, razlikovat će se dva »novca .. . novi i stari: plata nueva, plata vie ja, s tim što ćt• stari vrijediti 20°/11 više. Postojat će, daikle. kolonijalz:ti novac potpuno sačuvanog internacionalnog prestiža i prihvatljiv unutrašnji novac, ali ne i preci.iPnien. koji neće težiti da izađe iz kraljevstva.


295

Druga pritnjedba: Prema nominalnim ekvivalencijama koje su ustanovljene 1686, zlato u Spanjolskoj vrijedi 16,48 puta više od srebra, što je mnogo više nego na evropskom tržištu (14,80 u Hamburgu), čak i od engleske ekvivalencije (15,39). Zlato je, istina, naročito cijenjeno u Spanjolskoj jer je u njoj rjeđe nego srebro. Međutim, tako jako službeno precjenjivanje moralo je naglo privući zlato u Spanjolsku. Spanjolska privreda nije bila sposobna izvesti to privlačenje, kao što je to radila Engleska u isto vrijeme. Vidi sc da službene mjere nikada nisu dovoljne da prouzrokuju važne posljedice neovisno o zbiljskim privrednim silama. Međutim, postavljene su osnove kastiljske monetarne stabilizacije: napor da se privuče zlato, unutrašnji srebreni novac slabijeg sastava koji je zamijenio bakreni u svakodnevnom opticaju, ·~sta ri-~. kolonijalni novac, namijenjen za internacionalnu razmjenu. To više nije toliko različito od fenomena koje smo ustanovili u Holandiji ili Engleskoj. Nakon toga pratimo - od 1686. do 1700 četrnaest godina monetarne stabilnosti s tendencijom progresivnog rasta cijena u Kastilji, kao i u Valenciji i Kataloniji. Sve to navodi na misao da je internacionalno širenje konjunkture, koje smo uočili od 1680-88, skriveno djelovalo u Spanjolskoj, ćak u Kastilji, pod plaštem monetarne krize 1680. godine. Kraj rasprava arbitristes radi pomoći kraljpvini, osjećaji privrženosti Karlu II, izraženi u perifernim pokrajinama kao što je Katalonija (i koji objašnjavaju njihovo preferiranje Habsburgo\'aca. protiv Philippea V, francuskog kralja), mogu se dovesti u vezu sa zbrkanom sviješću o ovom oporavku. IV. NASLJEDNI RAT l MONETARNA STABILIZACI.JA

Poslije svog stupanja na prijestolje 1700. Philippe V, ·unuk Louisa XIV, okružio se. u Kas tilji odličnim savjetnicima: jednima Francuzrma, dobro poznatim, ka~ Orry i Amelot, drugima, manje poznatim. ali vrlo sposobnim stručnjacima kao Rod-

296

PIERRE VILAR

rigo Caballero ili Patina. Na monetarnom području Caballero je reafirmirao i stabilizirao sistem dva opticaja: novokovani novac (plata del cuno nuevo), koji je sadržavao 20°/o manje nego »stari~' novac (plata vieja), kovan u kolonijama. Taj dvojni sistem potvrđen je 1716. pod drugim imenom: »nacionalni novac..c< za kolonijalne komade, »·provincijalni novac« za komade u unutrašnjem opticaju. Za ovaj posljednji, brinulo se o kovanju komada male vrijednosti koji odgovaraju malim poslovima: ••srebreni reali,.., koji su uveliko bili kovani 1706. i 1707, u vrijeme PhiUppea V, imali su potpuno isti sastav srebra kao »novčići,, (pesetas), koji su se kovali u Kataloniji poslije 1674. i koje je Nadvojvoda kovao 1707. Novac Philtppea V sadržava 5,066 g srebra, Nadvojvodin 5,096 g, grada Barcelone 5,100 g. To je, u stvari, model buduće pesete, dosta blizak tourskoj livri iz 1726. i budućem franku. premda neznatno teži. Ove su odluke tim važnije što će poslije 1716. i ukidanja tradicionalnih povlastica pobunjenih pokrajina opticajni novac biti isti u čitavoj Španjolskoj. (Barcelona čuva svoj obračunski novac, ali ga više ne kuje.) Ujednačivanje, stabilizacija, razlikovanje između unutrašnjeg (»pokrajinskog~) novca i internacionalnog: pored stanovitih malih prilagođavanja u pojedinostima (naročito onog kojim se ekvivalentnost zlato - srebro smanjuje na 15,06). koja traju do 1737, početak španjolskog XVIII stoljeća može se nazvati s Earlom J. Hamiltonom vremenom ••stabilnosti-« i »obnove..... Poslije 1739, Španjolska će zabilježiti čak i vrhunce u svojoj obrani američkog kolonijalnog sistema protiv Engleske. Srebro će ponovo u velikim količinama biti proizvođeno u Meksiku. Ono će priticati u Cadix. Tada će se biti u punom privrednom polotu XVIII stoljeća. Ali, jasno je da je taj polet bio pripremljen stabilizacijom od osamdesetih godina sedamnaestog vijeka.

XXVI PORIJEKLO MONETARNE STABILIZACIJE l PRIVREDNOG PREOKRETA: FRANCUSKI SLUČAJ

U prijelaznom razdoblju koje istražujemo, izvremena XVII i poleta XVIII stoljefrancuski slučaj najteže ocrtati, možda je najpomućeniji. To je zato što se radi o sili koja se domogla političke hegemonije, napadanoj sa svih strana i njezinoj obrani, po cijenu žrtvovanja i često iscrpljujućih privrednih mjera. Francuska na kraju viadadne Louisa XIV podsjeća na Spanjolsku iz posljednjih godina Filipa II i početka XVII stoljeća. Monetarni pokazatelj, još jedanput, neće prevariti. Francuski će novac krajem XVII i početkom XVIII stol.ieća proći kroz strašne krize. Također je teško rct·i da Ii je Francuska uistinu učestvovala ili nije u prvom međurazdoblju konjunkturalne obnove, koje smo istražili u Engleskoj. čak i Spanjolskoj: Hi30-86 - 1705-10. Naprotiv, zanimljivo je ustanoviti da internacionalni uvjeti. svakako, prevladavaju i monetarna stabilizacija ostvaruje se 1726. u Francuskoj. kao i drugdje. Razlikovat ćemo nekoliko razdoblja u analizi ovog teškog slučaja, od kojih svako postavlja različite probleme. Zatim ćemo se zadržati na tim problemima. među teških ća, možda je

298

PIERRE VILAR

I. COLBERTOVO RAZDOBLJE (1661-1683)

Teško razdoblje u kojem se država istovremeno bori protiv ekonomske depresije, protiv ~defla cionističke« klime, koje su zajedničke čitavoj Evropi i protiv holandske privredne hegemonije, koja baca sjenu na francusku političku hegemoniju. S monetarnog stajališta, to je doba ~rijetkog novca .... , pada cijena, usporenog monetarnog opticaja. Opticajni novac, na razini svakodnevnice, prvenstveno je napravljen od bakrenog novca. (Madame de sevigne žali se na težinu vreća s bakrenim novcem koje su joj predavali njezini seljaci.) Međutim. nema ... inflacije« na španjolski način. Tourska livra mijenja se vrlo stabilno u Amsterdamu. Colbertov napor teži da ohrabri industrijsku proizvodnju i izvoz te, bar u početku, da smanji državne izdatke. No. Colbert je vrlo strog u vezi s načelom monetarne stabilnosti. On to ne može uvijek biti na apsolutan način. (U 1674. godini emitiran je novac od 4 sua, čiji je srebreni sastav bio niži od zakonskog postotka.) Ipak je on u suštini to uspio biti, što potvrđuje da problemi nisu zaoštreni. (U Engleskoj se istovremeno ustanovljuje ista stabilnost.) Ostaje samo da saznamo u kojoj je mjeri ova monetm·na strogost bila probitačna. S jedne strane, ona ostavlja težinu opterećenosti starih dugova. kao što nalazi Emmanuel Le Roy Ladurie u riznicama Jangdočkih seljaka. S druge strane, ona ne podržava pritok srebra i izvozni polet. Francuski trgovci iz Cadixa potvrđuju da .ie Colbertovo odbijanje da srebro plaća iznad službene cijene ometalo njihovu prodaju i smanjivalo prihode koje su ostvarivali. II. RAZDOBLJE RATOVA (1689-1715)

Ratovi (Augsburška liga - 1689-97. kojoj je skoro odmah slijedio rat za španjolsku baštinu 1702-14) prouzročuju, kao što se to uvijek dešava. skok vojnih i diplomatskih izdataka. monetar-


299

nu inflaciju i državnu zaduženost, koji se očituju u opticaju svakovrsnih papira i konačno, promjene u odnosu između opticajnog i internacionalnog novca. Ove pojave nisu strašne prije 1700. godine. Može se. uostalom, rapravljati o njihovoj prirodi. Dešavalo se da su najavljivane promjene, kojih nakon toga ne bi bilo, da bi se time obeshrabrila tczaurizacija i da bi novac bio u opticaju. Ali. naročito između 1683. i 1715, premda je godišnji prosjek kovanja novca opao za četvrtinu, puštene su u opticaj ne bankovne mjenice - ništa slično Engleskoj banci nije postojalo u Francuskoj - nego trate na Trezor, na izvanredni ratni porez, na Zajmovnu blagajnu. Zakupnici poreza, blagajnici. sa svoje strane, puštaju papir u opticaj. Konačno. 1701. godine, za novac prikupljen za topljenje, da bi se pristupilo reformi opticaja metala. emitiraju se »novčanice« (billets de monnaie) u užem smislu, kao obračunski novac. One još nisu ...papirni novac«, pošto od 1704. donose kamatu. što je priznanje duga. No, 1707. su dobile prisilni tečaj. Opadanje njihove vrijednosti, međutim, takvo je da ih od 1706. godine čuveni financijer Samuel Bernard prodaje za 78°'0 vrijednosti da bi nadoknadio gubitak. U 1708. godini u opticaju ih je za 371 000 000 tourskih livri. III. RAZDOBLJE LIKVIDACIJE DUGOVA l LAWOV SISTEM (1715-1726)

Državni dug se popeo 1715. godine na preko 3 500 000 000 tourskih !ivri. Prvi problem je bio d:> se on likvidira. Novčanice su bile svedene na 25°. n njihove vrijednosti. Novac je bio. ~~etoplje~. Sud (Chambre de Justice) izvršio je reVlZlJ~ angazmana. Krajem 1717. godine dug je tako b10 sveden na 2 160 000 000 tourskih li vri. . . Bilo je to nedovoljno i P?."lov1 .~e msu obnavljali. Tada, dijelom zbog prestlza kOJ! su stekle Ho-

300

PIF.RRE VILAR

landska kompanija i Engleska banka, vlada Regentstva dala se zavesti projektima škotskog financijera Johna Lawa i dala mu 2. maja 1716. odobrenje da stvori privatnu banku na davdeset godina, koja će uskoro istovremeno zavesti čitav sistem državnih financija i pokušati ostvariti monopol na vanjsku i kolonijalnu trgovinu. Nije naš predmet da u pojedinostima istražujemo Lawov sistem, ali mi moramo vidjeti u čemu je on u vezi s monetarnim problemom i kako njegova likvidacija vodi u stabilizaciju 1726. godine. Lawova banka, u načelu čisto privatna u vrijeme svog nastanka, da bi mogla obrazovati svoj kapital, prihvatila je da akcije budu u 75% uplaće ne državnim nalozima. Banka, sa svoje strane, emitirala je svoje novčanice, a država prihvatila da se njima mogu plaćati porezi. Naročito je važno da je Law stvorio prvu veliku Trgovačku kompaniju za zapadnu trgovinu (Louisiane), emitirajući 200 000 akcija po cijeni od 500 tourskih livri jedna. Otkupio je zatim stare kompanije, Istočnoindijsku i Kinesku. Postao je gospodar senegalske trgovine (robovi). Istovremeno je u zemlji preuzeo odgovornost za prodaju duhana, kovanje novca, zakup poreza. Ukratko, jedan jedini veliki »Sistem« nastojao je zamijeniti stare zakupnike poreza (traitants), financijere. zakupnike iz vremena Louisa XIV, a u isto vrijeme je svaki pojedinac, rentijer, trgovac bio pozvan sudjelovati u špekulacijama vanjske i kolonijalne trgovine, postajući akcionar Kompanije. Cjelina sistema, počivajući na akcijama, pretpostavl.ia golemu kreditnu građevinu. Javnost je ta koja treba donijeti novac. Ali, čekajući, banka. koja je postala kraljevska banka - Državna banka od 1718. ima pravo emitirati novčanice koje će biti u opticaju kao novac. Otada: l) Kreditna operacija sadžava opasnost. Javnost SC' toliko oduševljava obećanjima o velikim zaradama da su akcije, koju su u početku stajale 500


301

li vri na kl'a.iu dosegle 18 000 li vri. Kako ih naplatiti? 2) Papir, koji je država podupirala na sve načine, i koji je javnost u nekim trenucima prihvaćala više nego novac (plaćala je postotak), u načelu je ostao naplativ. Dakle, dovoljna je bila jedna panika, spontana ili organizirana, da se sve sruši velikom prodajom akcija ili velikom tražnjom za isplatom, što se i dogodilo. Naravno, Law se branio i dobio je podršku, mada na nedosl,iedan i nesuvisao način. Prisilni tečaj novčanica, potjera za posjednicima novca, monetarne promjene i otkup akcija, sve je bilo učinjeno, ali j e sve propalo. Sistem je naročito likvidiran deflacijskim mjerama, uzastopnim monetarnim prilagođavanjima. Trajale su do odredbe od 26. maja 1726, kojom je nominalna vrijednost lujdora (louis d'or) s .... dva grbića" bila utvrđena na 24 tourske livre (obračunski novac), dok su njegova težina, čistoća i le remecle bili određeni u januaru 1726. Na isti je način u januaru 1726. utvrđen srebreni talir, lauriers (8 komada i 3 desetine u marki, čistoća ll dinara (deniers), kojem je 26. maja 1726. tečaj utvrđen na 6 tourskih livri. No, tako utvrđen odnos između tourske livre i određenih količina zlata i srebra više neće biti mijenjan do kraja starog poretka za srebro i do 1785. za zlato (uostalom, vrlo lagano •prilagođavanje). Bio je to, za toursku livru, srebreni sadržaj od 4,505 g, što je, imajući u vidu odstupanja, predstavljalo isti sadržaj kao i kod franc-germinala, takav kakav će biti utvrđen pod Konzulatom: novac od 4 g čistoće od 900 hiljadnina, lj. od 4,500 g čistog srebra. S tim datumom, 1726. godine, počinje, dakle, monetarna stabilnost xv~n i XIX stoljeća, ako se odbaci epizoda s asignatu~a. Ustanovili smo činjenice, razlučili razdoblJa. Pogledajmo sada koje probleme postavlja. t? prijelazno razdoblje između XVII i XVIII stolJeca.

302

pn;mu: VILAR

IV. KRONOLOGIJA PADA CIJENA U SREBRU l NJIHOVA LOKALIZACIJA

Kada se razmotri kretanje cijena u Francuskoj u ovom prijelaznom razdoblju, više opažaja i više objašnjenja izgleda da se suprotstavljaju. Pierre Goubcrt, u svojoj tezi o Bovežaninu63, Qozvoljava da se pad cijena, izraženih u srebru, zadržao do 1730. i čak 1735. godine. Predstavljajući taj pad posredstvom pokretnih medijana (središnja, a ne srednja vrijednost) godišnjih cijena kroz jedanaest godina (vidjeti grafikon na str. 247, da bi se otklonio utjecaj, i suviše velik u prosjecima, pretjeranih otklona za vrijeme gladi!), Pierre Goubert dobro je pokazao da su cijene žita između 1650. i 1730. uveliko u padu, a da je svaki minimum. tokom cikličkih varijacija, niži od prethodnog. To potpuno odgovara starijim pokazateljima Beveridgea (o cijenama u Evropi) i Ernesta Labroussea (u Francuskoj općenito). Rast cijena u XVIII stoljeću ne počinje prije 1733. godine. Primijetimo da se u svim ovim slučajevima radi o cijenama u srebru. Dakle, tačno je da se velika obnova američke proizvodnje srebra smješta u drugu trećinu XVIll stoljeća, a ne oko 1680. Bit će zanimljivo vidjeti da li je Francuska bila potpuno neosjetljiva na utjecaj priliva brazilskog zlata. koji smo situirali oko 1700. Također je tačno da se u čitavoj Sjevernoj Evropi dugi pad cijena tokom XVII stoljeća produžio do 1730-35. Pierre Goubert je naročito isticao da su se Beauvais i sjeverna Francuska općenito više uobličavale prema Sjevernoj Evropi nego prema Spanjolskoj ili Portugalu, gdje je pad XVII stoljeća izgleda počeo ranije (od 1600-1610), ali i završio ranije (1680-90). dok je pad u Sjevernoj Evropi jedva počeo prije 1650-60 i produžio se uveliko u XVIII stoljeće. GJ Pierre Goubcrt, Beauvais et le Beauvaisis de 1600 a li311. Colltl'ibution a !'histoire sociale de la France du XVlle lsiecle IBO\'C l Bovdka od 1600. do 1730. Prilog socijalnoj historiji Francusltc u XVII stoljeću), Paris. 1960.


303

J ea n Meuvret je u svojim kratkim ali bistrim studijaman 1 o cijenama u XVII stoljeću dozvolio na francuskim primjerima (naročito pariške okolice) da je Francuska ipak sudjelovala u rastu cijena 1688-90 - 1715. ali da se pri tom radilo o »među razdoblju~, umetnutu u produženi pad do 1733. Rene Baehrel, u svojoj tezi o donjoj Provansi~>.i, originalnim statističkim metodama, dobrovoljno se isključivo zanimajući samo nominalnim cijenama, došao .i e do donekle drugačijih zaključaka. Za njega je pad cijena XVII stoljeća počeo od 1600-tih godina. kao u Spanjolskoj i prestao oko 1690-tih. Iz svega ovoga moglo bi se zaključiti, s obzirom na ono što znamo o španjolskom slučaju, da francuski Jug, ovisan o marsejskoj konjunkturi, kao i sredozemnoj. ima više srodnosti sa Spanjolskom nC'go Boveška. Ali. upotrebljene metode teško dozvoljavaju usporedbe. Za jednu drugu južnu pokrajinu, Languedoc, Emmanuel Le Roy Ladurie nalazi težnju prema porastu nominalnih cijena od 1690, ali se najniža cijena u srebru (za žito) nalazi 1720 (kao uostalom u Spanjolskoj). Cini se, dakle, da bi trebalo ocijeniti važnost porasta cijena izmedu 1680-90. i 1710-15: l) prema promjenama unutrašnjeg novca; 2) prema istraživanim pokrajinama. V. PROBLEM ULASKA PLEMENITIH METALA U FRANCUSKU

Vidjet ćemo, za XVIII stoljeće, da taj ulazak treba istražiti počevši s trgovinom u Cadixu, atlant•·1 Naročito: Jean Meuvret, Les mouvements des p1·i:r de 1661 1iJ5, et leurs repercussions (Kretanja cljena od 1661. do 1713. 'i njihove posljedice), Journal dc la societe de statistiquc dc Paris, 19H, 109-119 Jean Meuvret, Circulation monetaire r!t utilisation economiqlte monnafe en France au:r XVle r!t XVlle sii!cle (Monetarni opticaj t privredno korištenje novca u Francuskoj tokom

a

X\"I i XVII stoljeća), Esrudes d'Histoil'e moderne et contemporafne, I. 19~7. 15-20. r:; Rcn~ Baehrcl. La bassr! Provence ru1·ale (Ruralna donja Pro\'ansn), Paris (S. E. V, P. E. N'.), 1961.

PIERRE VJLAR

304

skim lukama, posebno sa Saint-Maloom i također s pirenejskim prijevojima i u Bayonnei. Maksimum ulazaka metala dosegnut je bio za vrijeme španjolske krize 1636-1640, omogućavajući veliki francuski monetarni preobražaj iz 1640 (u kojem zlato, uostalom, igra odlučujuću ulogu). No, da li je bilo zastoja u francuskoj trgovini sa Spanjolskom L dakle, Amerikom? Manjeg rasta, možda. Potpunog zastoja, nikako. Knjiga Alberta Gigarda66 ne daje nam kontinuiranu statistiku »isporuka.(< plemenitih metala u Francusku poslije dolaska atlantskih flota u luke španjolskog kolonijalnog monopola, ali je on našao iznose za pojedine godine: godine

pezosa

1670. 1671. 1672. 1673. 1679-81. 1681-82. 1682-33. 1685. 1686. 1689. 1698.

l 300 000 3 446 000 2 889 000 5 648 000 4 490 000 2 700 000 3 020 000 670 000 l 940 000 4 000 000 l 517 000

Vidi se da je rJ]ec o procjenama i isprekidanostima. Međutim, jasno se uočava da je najpovoljnije razdoblje za ulaske plemenitih metala u Francusku prethodilo: l) španjolskoj monetarnoj reformi iz 1686: 2) razdoblju velikih ratova. I to unatoč prig:ovorima koje su francuski trgovci iz Cadixa upućivali Colbertu, ističući da bi devalvacija francuskog novca (s utvrđivanjem više cijene za španjolski novac u tourskim livrama) privukla još mnogo 00

Le commerce

f•·an~;ais

ci seville et a Cadi.r au

temp.~

eles

Hal.lsbourgs (Francuska trgovina u Sevilji 1 Cadlxu u doba Habsbua·govacn), Paris, 1932.


305

više srebra u Francusku. Cinjenica je, uostalom, da se španjolski novac, koji je bio isplaćen u Đenovi, izravno izvozio na Levant, da bi se stekla najveća moguća zarada. Najgore je bio razdoblje velikih ratova. Španjolska je pronašla svoju monetarnu stabilnost. Engleska .ie bila odlučila presjeći izvore francuske prekomorske trgovine. Zalihe francuskog novca prestale su sc povećavati na redovan način, a mi smo rekli da se između 1688. i 1715. kovalo sve manje i manje novca. Time se objašnjava stvarna obuzetost francuskih poslovnih ljudi. i s tim u vezi državnika. atlantskom trgovinom. Ta trgovina nije prestala biti vrlo važna pod Louisom XIV, čak ni na izravan način. Istraživački radovi koji su obavljeni na fakultetu u Rennesu o trg-ovini u Saint-Malou pokazuju da ova luka oko 1680. posjeduje 120 brodova za oceansku plovidbu. da svake godine vidi ulazak 2 000 trgovačkih brodova u svoje vode sa 100 000 zapreminskih tona. što su za to vrijeme ogromni iznosi. To pomalo u blažava pesimizam Pierrea Gou berta u vezi s francuskom privredom pod Louisom XIV67 . Ali to naročito objašnjava strast s kojom su neki savjetnici, neke rasprave, poticali Louisa XIV da prihvati ideju o španjolskom nasljedstvu svog unuka, uveliko zamišljajući da bi to moglo imati za posljedicu franko-španjolski kondominij u Americi. U nekim trenucima, za vrijeme rata za španjolsku baštinu. moglo se vjerovati da će se to ostvariti. Louis XIV postavio je svoje savjetnike pored svog unuka. Iako je Engleska onemogućava1a atlantske komunikacije toliko koliko je to bilo moguće, dešavalo se katkada da španjolska flota, zaštićena francuskom mornaricom, uzmogne proCi i da srebro dođe u francuske luke (1709. još 30 000 000 pijastri). ~7 Loui.~

XIV

et vingt millions ae Frant;ais (Louis XIV i d\·a·

dc"od milijuna Francula), Paris, Fayard, 1966.

306

PIERRE VILAR

Naprotiv, kraj rata jako je razočarao Francuze: I) Englezi su sebi udesili pomorsku nadmoć, posebno asiento, monopol u trgovini robljem, koji je iz francuskih prešao u engleske ruke. 2) Kasnije, sam Philippe V i njegovi španjolski savjetnici vrlo djelotvorno su se brinuli o španjolskim interesima: uspjeh monetarne reforme, prve protekcionističke mjere, koje su bile poticane do krajnosti, s izlikom sanitarne kontrole za vrijeme marsejske kuge 1720. U 1720. godini je dosegnut minimum franko-španjolske razmjene u Cadixu, što je također moglo utjecati na minimum cijena u srebru u to vrijeme u Francuskoj. VI. TRECI PROBLEM: CIJENA U SREBRU NOMINALNA CIJENA, DUGOTRAJNO I KRATKOTRA.JNO KRETANJE CIJENA

Inflacije ratnog razdoblja, monetarne promjene, opticaj lošeg papira čine da tekuće cijene, nominalne, mogu da se jako penju dok se cijene u srebru sun·avaju. Ali, ljudima su važne nominalne cijene. Svađe u vezi s rekonstituiranjem kretanja cijena - cijene u srebru ili nominalne cijene? - nisu čisto tehničke. One su privredne i povijesne. Potrošač, čovjek s ulice, gleda nominalnu, trenutačnu (tout court) cijenu. On plaća »<>pticajnim« novcem. Ako se od njega traži, u tom novcu, 200/11 više nego prethodnog tjedna za istu robu, »Osjeća se na njegovoj novčarci«, kao što je govorio Malestroict. Dakle, kada je riječ o društvenim posljedicama, računa se nominalna cijena. Kada je riječ o privrednim posljedicama, to je malo drugačije. Onaj tko, zahvaljujući porastu nominalnih cijena, akumulira »>pticajni novac..... ako ga ima namjeru upotrijebiti u trgovini, zna da će biti prisiljen kupovati dobar novac s lošim i plaćati zbog toga toliko da riskira poništiti zaradu. Uostalom. upravo zbog toga on uvijek traži više cijene. To je mehanizam unutrašnje inflacije.

ZLATO l NO\"AC U PO\"IJESTI

307

Mnogobrojni su, dakle, učinci pada cijena u srebru. On smeta proizvođačima i trgovcima. Potiče ih da kvare novac, da bi mogli da povećavaju cijene. Nagoni ih da toliko koliko je moguće dolaze do izvora metala - zlata ili srebra - jer metal uvijek vrijedi više. Ti su izvori kolonijalna trgovina i, na drugom mjestu, sami rudnici zlata i srebra. U Cadixu smo vidjeli proces u vezi s trgovinom, a u Brazilu s rudnicima. No, porasti cijena žita u vezi s lošom žetvom porasti su nominalnih cijena, ali pogubni za potrošača, za mnoštvo stanovništva. U razdoblju velikih ratova krajem vladavine Louisa XI\" bile su dvije »tačke«, koje se uračunavaju među najslavnije u Francuskoj: žetva 1693. i žetva 1709-1710. Tačke koje, uostalom, nisu isključivo francuske. One su u Spanjolskoj također bile pogubne. Razumije se da bi imalo malo smisla uvrstiti te kraj nosti nominalnih cijena u račun o dugotrajnom porastu cijena, što bi im dalo sasvim drugačiji smisao. Umjesto poticaja proizvodnji i komercijalizaciji. ove točke mogu voditi smanjivanju stanovništva i proizvodnje, katkad dosta produženog trajanj a.

Ovo razlikovanje između porasta cijena u dutrajanju i »cikličkih«< porasta cijena, »kratkotrajnih..-(, >>tačkastih«, jest bitno. Ipak. ne treba vjerovati da su katastrofe, kao što je bila 1693, odlučujuće. Slijedi im nagli, ponovni porast stanovništva i bolje žetve. Pierre Goubert piše (Louis XIV ... , str. 172): ~om

»Odlične žetve 1694. i 1695. čudotvorno ubiše skupoću i glad. Cijene žita posvuda su pronalazile svoje predratne. nislte razine. Skoro posvuda, u Francuskoj, bilo je to bučno proljeće radosnih svadbi, kojima su brzo slijedila mnogobrojna krštenja. Oslobođene tereta krajnjih dokolil:ara - staraca, decimiranih 1694 - i mnogobrojnih prinemenih dokoličara - djece - mnoge su porodice bu~ no slavile iznova pronađene pogodnosti - kruh po 6 dlmu·a libra, obilnu ponudu posla, nadnice u laganom _porastu jer je nedostajalo tkalaca, čak i težaka. U gradovima i tt~l.;stilnim selima. zanati su se izno\•a upustili u radosno

308

PIERRE VILAR

nadmetanje jer su niske cijene, pad troškova i ponovno otvaranje mora umnogostručili potražnju ....

Takav je bio •odmor• od 1697. do 1701. godine. No, rat je ponovo počeo i »strašna zima<~ 1709. obnovila je muke 1693. Dapače, sada je trpila čitava Francuska. Na Jugu je prozeblo trsje, mnogo ga je bilo nesposobno rađati više godina (ču panje i sadnja zahtijevaju najmanje tri godine). U tim uvjetima, razdoblje 1689-1715. u Francuskoj moglo se doživljavati samo kao vrijeme bijede. VII. REAKCI.IA IDEJA U FRANCUSKOJ: OD VAUBANA DO LAWA

Dok smo u Engleskoj od 1670-80-ih godina vidjeli da se rađaju idejni tokovi kojima će se malo po malo stvoriti naučna ekonomija, u atmosferi napretka i stvaralaštva, u Francuskoj je zanimljivo uočiti bilo zajedljive (premda katkada konstruktivne) kritike, bilo reformne projekte u Lawovoj maniri. Vauban, u svom Projet đ'une Dixme Royale (Nacrt o kraljevskoj desetini, 1707), procjenjujl' da su stanovništvo i njegovi prihodi u padu, da je najmanje jedna desetina u doslovnom smislu dovedena do prosjačenja, da pet drugih desetina jedva stiže preživljavati, da tri desetine teško žive opterećene dugovima i parni-cama, a da se samo za jednu desetinu, koju sačinjavaju sve više klase, može reći da ugodno živi. Nije važna točnost ovih procjena, nego njihov pesimizam. Vauban vjeruje da ~~zemlja daje trećinu plodina manje nego prije trideset ili četrdeset godina~~. Prihvaća, kao Davenant u Engleskoj ili Sully početkom stoljeća, da •velike količine zlata i srebra ne čine velika i stvarna bogatstva neke države«, nego da se ... istinsko bogatstvo nekog kraljevstva sastoji u izobilju robe, čije j€' korištenje toliko nužno kao oslonac ljudima. da oni ne bi znali biti bez nje~<. U stvari, on osuđuje uvoz luksuzne robe, a skoro i vanjsku trgovinu. Za nje-


~a J~

309

je bitna zemljoradnička proizvodnja, a nevolja nekoherentni poreski sistem. Zato on hvali jedinstven porez od jedne desetine na zemljišne prihode i predlaže čitav plan popisa i statistika, da bi ga primijenio. Jedva dodiruje problem novca, ali ipak smatra da treba olakšati njegovu cirkulaciju i klasično ga uspoređuje s krvotokom u ljudskom tijelu. Sve to, u stvari, nije naročito originalno, ali je karakterističan poziv za uzbunu. Boisguilbert, zanimljiviji za ekonomsku misao, objavio je 1695. svoj Detail de la France (Opširno izlaganje o Francuskoj), zatim, od 1704. do 1707, Factum, raspravu o trgovini žitom, Consideration (Razmišljanje) o bogatstvu. Boisguilbert, kao Vauban, zemljoradnju stavlja u samo središte bogatstva i privrede zemlje. Zestoko napada Colberta, koji je preferirao podržavati trgovinu i manufakture. Misli da su visoke cijene žita poželjne za proizvođače i da izvoz žita, dakle, treba da bude slobodan. On također drži da je »novac samo sredstvo i put, dok su svrha i cilj roba korisna za život«. Međutim, suptilniji nego Vauban u monetarnom predmetu, misli da količina novca u nekoj zemlji ništa ne znači za njezino bogatstvo, »ako ga ima dosta da podrži cijene koje su ugovorene za životne namirnice~~. Ovo ograničenje je važno jer svjedoči da j e ovaj pristalica viso kili cijena (koji, dakle, prihvaća stajalište proizvođača koji prodaju) shvatio odnos između visokih cijena i obilja novca. Ali, nedvojbeno. tom obilju on bi preferirao brži opticaj koji bi proizvodio iste učinke. Tako bi čak i papii· mogao zamijeniti novac. Uza sve to, ~platna sposobnost trasanta je duša koja oživljava mjenice ili papirni novac«, U stvari, kao Vauban, Boisguilbert je ustanovio značajan pad narodnog dohotka, ali ga ne dovodi u cijelosti u vezu s lošim poreznim sistemom. Njegov je cilj bio da poveća moguć!'ost da. država 1raži više od podanika naporom zemlJoradmcke proizvodnje i porastom cijena.

310

PIERRE VILAR

John Law, sin škotskog zlatara, mnogo je razmišljao o bankama i trgovačkim kompanijama. On je važan ne samo zbog svog veličanstvenog pokuilaja primjene nego, također, i zbog ideja koje je podržavao, najprije u svojoj zemlji, a zatim u Francuskoj, poslije 1705. godine. Mnogo se raspravljalo o izvornosti i domašaj u Lawovih ideja. One su uistinu katkada proturječne. U Skotskoj najprije podržava ideju o papirnom novcu, založenu na vrijednost zemljišnog posjeda, koja je već bila izložena u Engleskoj, ali bez uspjeha. U predstavci upravniku francuskih financija Desmaretzu 1706-1707. godine, razvio je ideju o monetarnoj stabilnosti, o štetnosti promjena nominalne vrijednosti metalnog novca. Međutim, 1705. godine, u svojim Consideration sur le numeraire et le commerce (Razmišljanja o novcu i trgovini) vezao je opći privredni problem s monetarnim. Potpuno vjerujući, kao toliko drugih. da je »ono što čini moć i bogatstvo naroda bro.ino stanovništvo i uskladištenost strane i domaće robe. dodao je da .. trgovina i broj ljudi koji su boga ts! vo i moć neke države ovisne o količini i upravljanju novcem«. Istina je da ..dobro upotrebljen novac održava i povećava trgovinu i (da) dobro vođena trgovina održava i povećava količinu novca .. o«. Naročito je važno da je novac u optica.iu. kao krv u tijelu i može se zamisliti jedna središnja banka koja igra ulogu srca i koja neprestano vraća novac u opticaj, umjesto da ga ostavi da miruje:'. Premda Law u nekim dijelovima svoga djela dopušta shvaćanje novca-robe, on napada plemenite metale upravo zbog promjena njihovih vrijednosti. koje je moguće ustanoviti od otkrića Amerike i vjeruje da bi papirni novac, koji bi jedna banka racionalno emitirala i koji bi bio založen za zemlju. imao veću stabilnost. U stvari, Law je osmatrao dvostruki novčani uptica.i Holandije i Engleske i činjenicu da je metalni ulog u bankama bio slabiji od vrijednosti


311

papira u opticaju. Vidio je vanjsku trgovinu svodlj~vu na ~rampu, a unutrašnji novac, prema patrebl, nezav1san od metalnog novca. U Skotskoj je također primijetio da, ako uđe u ponovno vrednovanje unutrašnjeg novca (dajući mu dekretom viši metalni ekvivalent), blagajne banaka privlače komade metalnog novca u darrima koji prethode najavljenoj mjeri zato što im je prijetilo »Sniženje«. Dakle, Law je mislio da uvijek postoji sredstvo da bi se spasila ugrožena banka. Pokušat će ga upotrebiti 1720, tokom pada svog »Sistema••. Sve ga je to učinilo pretjerano povjerljivim u ideju o papirnom novcu. Došao je do toga da prihvati da je novac jednostavan znak: »Novac nije vrijednost za koju se razmjenjuju robe, nego vrijednost s kojom se razmjenjuju robe.« Izgleda da je previše ozbiljno prihvatio uzrečicu koju je stvorila Amsterdamska banka, koja je u!ijevajući povjerenje i ne kreditirajući imala malo prilika da isplaćuje svoje povjerioce: »Dobra je banka ona koja ne plaća.« Law je vjerovao da nikada neće morati da plaća, ulijevajući povjerenje. Vidi se da su shvaćanja kredita, bankovnih papira, papirnog novca na kraju pretvorena u potpune zablude kod Lawa, odakle njegove greške i njegovi porazi. Istovremeno je on ne manje bio nadahnut holandskim i engleskim uspjesima i pod tim utjecajem potaknut da prerano dovede u pitanje shvaćanje novca takvo kakvo je dotad bilo. Njegov monetarni ~~dirižizam«, njegovo povjerenje u stvaralačku moć kredita, često su ga činili pretečom modernih monetarnih realnosti. Ali, ne treba precjenjivati njegov »geniJ..., koji je stvarnost ispitala. Drugi jedan bankar, Richard Cantillon, bio je. naprotiv, dovoljno realističan da tačno predvidi Lawovu propast i iskoristi je da bi se obogatio. Richard Cantillon, u svom Essai sur la nature du commerce en general (Ogled o prirodi trgovine), neobjavljenom do 1755, definirao je neke učinke koji su se mogli očekivati od »fiktivnog i imaginarno.g« novca. Za njega, umnožavanje takva novca

PIERRE VILAR

31~

.,.uzrokuje iste neprilike kao i povećanje (količine) sh·arnog novca u opticaju da bi se povećale cijene zemlje 1·ada ili da bi se obogatili zanati i manufakture s opasnošću da kasnije izgube; ali, to obilje nastalo kradom iščezava s prvim nastupom nepovjerenja i pospješuje nered ......

i

To ne

sprečava Cantillona način:

banaka na engleski ._.., »Bankar

će često moći

da shvati korisnost

pozajmiti 90 000 od 100 000 un-

ci srebra koliko duguje i neće biti potrebno da u blagajni čuva više od 10 000 unci za sve što će se od njega tražiti. On posluje s bogatim i štedljivim osobama. U mjeri u lwjoj se s jedne strane od njega traži l 000 unci, redovno

mu se donosi l 000 unci s d1-uge. Obično mu dostaje da u blagajni čuva deseti dio onog što mu je povjereno. S tim u vezi bilo je nekoliko primjera i iskustava u Londonu i to znači da pojedinci koji su u pitanju umjesto da čitave godine u blagajni čuvaju najveći dio tih 100 000 unci, običaj .ie da ih se položi u ruke nekog bani-tara i da je 90 000 od 100 000 isprva pušteno u opticaj. Eto, prvo, ideje što se može stvoriti od ovih vrsta banaka. Bankari ili zlatari doprinose ubrzanju opticaja srebra, daju ga s kamatama sa svojim rizikom i opasnostima, a uza sve to oni uvijek moraju biti spremni isplatiti njihove naloge po volji i s predočm·anjem.«

S ovim sukobom shvaćanja Lawa i Cantillona. mi smo dakle vidjeli rađanje, u prvoj trećini XVIII stoljeća. prvih ideja i prvih kritika •inflacije<• kredita i novca koja može biti ili kreativna ili destruktivna. ovisno o načinu na koji je shvaćena, kao i uloga banaka u ovom ekonomsk'Jm procesu. VIII. MINIMUM CIJENA I STABILIZACIJA

Godina 1709-1710. obilježila je najneobičniju maksimalnu cijenu žita skoro posvuda u Evropi. Ali. poslije te maksimalne cijene pad je naročito uočljiv, isto tako u nominalnim. kao i u cijenama u srebru. Može se pomisliti da se između 1714. i 1720. ra_~i o susretu cikličkog pada cijena poslije niza los1h žetvi u prethodnom desetljeću i intercikličkog

ZLATO I NO\'"\C L" POVIJESTI

313

pada koji je oprečan težnji k porastu, ustanovljenoj između 1688. i 1710. godine. Istovremeno, 1720. godine, Lawove špekulacije u Francuskoj i Južnomorske kompanije u Engleskoj okončavaju s trenutačnim podizanjem razine cijl"na. koja se naglo ruši. Može se smatrati da žetva 1720-1721, posvuda vrlo bogata, obilježava stoljetni minimum cijena žita, pod uvjetom da se isključi učinak - uostalom. vrlo ograničen - monetarnih špekulacija tamo gdje su se njihove akcije još uvijek osjećale u cjelini cijena. Posljednja primjedba: Lawova epizoda i njezina likvidacija, ako je i stvorila i uništila nekoliko špekulativnih bogatstava, imala je također jednu ši,.u posljedicu, koju ne treba zaboraviti. Likvidirala je stanovit broj dugova, koji su teško opterećivali, posebno seljačke blagajne . .. 1716-1720«, piše Emmanuel Le Roy Ladurie•~. »iskrsava Law, oslobodilac zaduženih; iznenada. obilje Lawovih papira dozvoljava dužnicima i sinovima dužnika da se oslobode, posuđujući prema potrebi iznose s vrlo niskom kamatom ....... (str. 599). Na taj se način razdoblje oslobađanja od dugova - prema 1720 - suprotstavlja razdoblju najvećeg dužničkog opterećenja (1660-1690). Minimalnom cijenom žita, oslobađanjem od dugova. monetarnom stabilizacijom od 1726, nesporno počinje, ovaj put čak i u Francuskoj, »XVIII stol.i cće«, vrijeme privrednog razvoja i d_ugoro~nog povećanja cijena, ovaj put, u monetarnOJ stabilnosti.

"' Emmanuel

Le

Roy

LaduriC!,

(Seljaci Languedoca), Paris. 1966.

Les

pay.~ans

de

Languetioc

XXVII KONJUNKTURA XVIII STOLJEĆA I PROBLEM PLEMENITIH METALA

Rekli smo da se XVIII stoljeće, u onom što je u zapadnoevropskoj privredi, najavljuje od 1680-90. godine: l) Povratkom opće tendencije cijena poslije velikog pada u XVII stoljeću. koji je naročito bio osjetljiv od 1650. do 1680. 2) Preporodom velikog trgovačkog kretanja, vidljiva, na primjer, u odnosima s Dalekim istokom. 3) Sa žarom privrednih rivaliteta, koji Francusku suprotstavljaju Holandiji, zatim Engleskoj, posebno oko španjolskog nasljeđa, što obavezuje budućnost američkih posjeda. Ovaj rivalitet povlači do 1713-1715. ratnu privredu, sa svakovrsnim monetarnim inflacijama, kojih se posljedice osjećaju do 1720-21, s Lawovim špekulacijama u Francuskoj i Južnomorske kompanije u Engleskoj. 4) Rađanjem novog stanja duha u Engleskoj. koje, pored izrazito znanstvenih otkrića kao što su Newtonova, uvodi pojmove statistike i računanja u ekonomsku misao. 5) Konačno. s uspjehom rudarskih istraživanja u Brazilu, potaknutih visokom vrijednošću zlata. s uspjehom koji razvija proizvodnju povećanih količina zlata, zatim izvoz prema Evropi, preko Portugala i Engleske. Ovo razdoblje grozničave djelatnosti i monetarnih skokova ipak još ne predstavlja sve osobine dinamičko, stvaralačko


315

konjunkture XVIII stoljeća, takve kakvom se obič no opisuje, misleći na njegovu drugu polovinu: - Jer ne doseže sve evropske zemlje, najmanje u istom obliku; rast cijena će kasno dosegnuti Sjevernu Evropu; u Francuskoj su još uvijek razorne strašne prehrambene krize (1693. i 1709). - Isto tako je neredovit, neizvjestan i od zemlje do zemlje nejednak demografski rast. - Porasti cijena, tamo gdje t~ ima, ostaju teški za objašnjenje; tamo gdje su isključivo u vezi s artificijelnim inflacijama, kao u Lawovoj epizodi, lokalno mogu zakriti obilje niskih cijena (kao u slučaju žita 1720-21), aH ne i stvoriti trajniji poticaj trgovanju i proizvodnji. Mnogi povjesničari i ekonomisti, dakle, smatraju da tendencija k stagnaciji, demografskoj i privrednoj, uveliko obuhvaća i XVIII stoljeće, bar do njegove druge trećine (1733). Sto se mene tiče, pažnju sam usredotočio na dva datuma koji mi se čine vrlo važnim: - 1720-21, koji s Lawovim sistemom znači likvidaciju mnogih dugova i u isto vrijeme obilježava. često u nominalnim cijenama i uvijek u cijenama u srebru, stoljetni minimum cijena žita. apsolutni minimum, ali okružen većim brojem godina niskih cijena. - 1726, koji znači konačnu monetarnu stabilizaciju za Francusku i koji, u stvari, potvrđuje analogni fenomen stvarne stabilizacije također za cijelu Evropu - i naročito za Spanjolsku, gospodaricu rudnika srebra. Kraj monetarnih poremećaja u Evropi označa va da je uspostavljena izvjesna ravnoteža između: 1) proizvodnje i cirkulacije robe; 2) unutrašnjih monetarnih cirkulacija raznih zemalja; 3) proizvodnje i uvoza plemenitih _metala potrebnih za pokriće internacionalne razmJene. Kako će ova ravnoteža dugo trajati - skoro dva stoljeća, s prekidom tokom ratnih.. e_pizoda. ~a vrijeme Revolucije i Carstva, datum kOJl Je nav]es-

3Hi

l'H:HHE VILAII

cuJe označava važnu etapu u evropskoj i svjetskoj ekonomskoj historiji. I naročito za samu praksu ekonomske historije iz monetarne stabilizacije proistječe da kretanje nacionalnih cijena lakše mogu biti međusobno suprotstavljena. Odnosi medu cijenama, plaćama, prihodima. nisu poremećeni neusklađenirn cijenama monetarnog porijekla (mutacije). Stari problem Malestroict - Bodin (da li porast cijena proistječe ili ne proistječe isključivo iz monetarnih manipulacija vlasti?) više se ne postavlja. Ernest Labrousse je sretno izrazio situaciju stvorenu stabilizacijom iz 1726. nazivajući je: razdoblje privredne vidljivosti. No, ta vidljivost objelodanjuje dugoročan porast cijena, koji je dosta općenit i razmjerno ujednačen, pored kratkotrajnih periodičkih varijacija (do deset godina) pod vlašću neujednačenosti u žetvama. Posljedice ovog dvostrukog kretanja vrlo su dobro istražen e (u Francuskoj - Ernest Labrousse): obogaćivanja, osiromašivanja, u skladu sa situacijama i društvenim klasama, s njihovim društvenim i katkada političkim posljedicama. Više su raspravljani uzroci dugotrajnog kretanja cijena i općenitosti tog kretanja, što naročito zaokuplja ekonomiste, a da se ni povjesničari ne mogu dezinteresirati (naročito kada postavljaju pitanje plemenitih metala). Cim, počevši s 1726-om, kretanje cijena više ne ovisi o monetarnim odlukama u svakoj državi, čim se ustanovi podudarnost (uvijek osim iznimaka) između lrretania nominalnih cijena i kretanja cijena izraženih u plemenitim metalima. čini se da svaki pokret cijena .ko.fi pogađa cjelinu robe izražava modifikaciju vrijednosti metala, mjeru ostalih cijena. Upravo tako su se shvaćala duga kretanja cijena u XIX stolieću.'" ~~ Ct. dj~Io J. A. He1feriC'ha, Des baisse., pffrlodiques dans la t:aleur des 111llftau:z: prffcieux de la dlfcouverte de l'Amćrique li l'ann.!e 1830 (Periodički padovi vrijednosti plemenitih metala od otkrića Amerike do 1830. godinl·), NUrnbcrR. 1843.


317

Koji mogu biti činioci tržišne vrijednosti plemenitih metala? Kratkoročno i u svakom času mogu utjecati obilje i rijetkost, potreba da se njima raspolaže i teškoća da se njima opskrbi. Dugoročno mogu utjecati vrlo različiti uvjeti proizvodnje i potražnje plemenitih metala i robe. Na primjer, Brazil zlatnih rudnika, Meksiko srebrenih rudnika, raspolažu ovim metalima po niskim cijenama i skupo plaćaju uvezenu robu, dok u A~iji plemeniti metali, naročito srebro, kupuju razmjerno mnogo robe masovne potrošnje i luksuzne (koju će skupo preprodavati u Evropi). Konačno, dugoročno i općeni to, proizvodna cijena metala uspoređena s proizvodnom ci.ienom sve robe nužno će odlučivati (što ostavl.ia široku autonomiju svakoj pojedinačnoj cijeni, koja dugoročno ovisi o činiocima koji su svo.istveni proizvodnoj cijeni odgovarajuće robe). Uopće nije sporno da su otkrića rudnika, tehnički i ljudski uvjeti eksploatacije tih rudnika, konačno ekonomski uvjeti te eksploatacije (rentabilnost) igrali izvjesnu ulogu u porastima i padovima cijena robe općenito u zlatu i srebru. Monetarističke teorije teže učiniti ovisnima glavne pravce privrednog života o promjenama u proizvodnji plemenitih metala - poticaj privrednoj aktivnosti u slučaju porasta cijena, obeshrabrivanje u slučaju pada, Otkriće rudnika poslalo je tako jedan od »egzogenih..-..- činilaca (i ~~kontingentnih", manje ili više izloženih rizicima pronalazaka) privrede. Teze o monetarnoj neutralnosti smatraju. naprotiv. da zbiljski činioci privredne aktivnosti demografija, tehnički pronalasci, promjene predmeta proizvodnje, razmjene, plovidbe itd. potiču kretanja cijena i potražnju novca, koji, spontano se prilagođujući potrebama. nemaju odlučujuću ulogu. U stvari, u privredi kao i u povijesti, nikada nema unilateralnih uzroka. ali uvijek ima uzajamnog djelovanja, dijalekličkih kretanja koja stalno teže da ukinu i zatim da rekreiraju uvjete svog postojanja. Otud obrtanja tendencije (čija je .. periodičnost«, opet, sporna i postavlja druge probleme).

313

Kao što smo vidjeli u prijelazu XV u XVI stofaze niskih cijena u Evropi povećavaju vrijednosti izvanevropskih plemeniHh metala, potiču ći traganja za njima i otkrića. Jedanput ostvarena, rastuća proizvodnja i pad cijene proizvodnje i prijevoza plemenitog metala, potiču tendenciju ka porastu cijena općenito, tj. cijena robe u cjelini. Međutim, ove tendencije cjeline ne smiju utjecati da zaborav.imo uvjete kratkoročnih varijacija cijena i ljeće.

dugoročne

nepravilnosti u samom porastu.

Ista su ishodišta za XVIII stoljeće. Pad cijena ll metalu u XVII stoljeću potakao je na istraživanje i reeksploataciju američkih rudnika. U različito vrijeme, ovisno o zemlji, porast će cijene u metalu, čim se poveća uvoz zlata i srebra. :\~eđutim. da li je slučaj XVIII stoljeća moguće ll cijelosti obuhvatiti slućajem XVI? Prisjećajući se XVI stoljeća, čovjek je potaknut da kaže da je to doba )~revolucije cijena«, koja slijedi golemim otkrićima, koja mijenjaju dimenzije svi,ieta i sručuju na Evropu mnoštvo plemenitih metala, nasuprot još vrlo ograničenoj proizvodnji i trgoYini. Kada mislimo na XVIII stoljeće, prije nego na .. revoluciju cijena-<~, prisiljeni smo misliti na ....demografsku revoluciju«, ....agrarnu revoluciju..., ~·in dustrijsku revolucijU«, premda svaki od ovih pojmoYa treba biti pažljivo definiran. razgraničen, lokaliziran u prostoru i vremenu. Ali, u svakom slučaju. -.porast cijena~~. koji je mogao biti poticajan za transformacije, nije dovoljno .... revolucionaran« da bi mogao biti odgovoran za druge velike, nove događaje. U XVI stoljeću pritjecanje metala i kretan.ic' cijena mogli su se činiti kao pokretač (iako ne u\·ijek stvaralački i probitačan). U XVIII stoljeću oni se više pojavljuju kao posljedica i kao usmi<.'rivač drugih pojava rasta. U privredi u najširem smislu - što zaista ustanovl.iu.iemo? l) Opći demografski uspon.


319

Taj je uspon nejednak od zemlje do zemlje, on je više ili manje brz. Posvuda je neujednačen, ali posvuda ga ima. Engleska prelazi iz reda od 5 000 000 stanovnika tt red od 9 000 000, tj. irna rast od 80"/o. Ritam rasla pouzdanije je istražen u nekim krajevima, npr. u Worcesteru, u radovima M. Eversleyja. Kontrast je frapantan: l) između XVIII stoljeća i prethodnih razdoblj a: 2) između prve dvije trećine i posljednje trećine stoljeća. Od 1553. do 1665, porast je bio 25% tt stoljeću: od 1665. do 1776. 50"/o za 110 godina; ili. od 1776. do 1800, u 25 godina, dobitak iznosi 30" ... Izvjesno je da ubrzanja nije bilo prije 1740, j0!·. ako je natalitet znatnije porastao poslije 1720, mortalitet se usporedno povećavao; često se govorilo ··zbo~ džina«; ne izjašnjavajući se o tome, ustano\·imo da pad mortaliteta slijedi antialkoholičar skim zakonima iz 1750. Natalitet se nakon toga stabilizira. ali .. prirodni« porast (razlika između broja rođenih i umrlih) postaje vrlo jak. Krajem stoljeća treba uzeti u obzir pravu medicinsku revoluciju, najpl"ije kao posljedicu cijepljenja, zatim vakcinacij0 tt pravom smislu, protiv malih boginja, kao pošasti mladog stanovništva. Stoviše, unatoč nevoljama započete industrijalizacije, usredotočavanja radnika u gradovima, multiplikacije zanimanja, opticaja prehrambenih proizvoda, okončavaju gladi, ako ne i oskudice u Velikoj Britaniji. Svedska dobiva 66,60/11 stanovništva više između 1720. i 1800. Njemačka. koja je izgubila velik dio !'=vog stanovništva u XVII stoljeću, skoro posvuda ima porast u gustoći svog stanovništva tokom X\'III stoljeća. U cijelosti red dobitka je 100%. Porast stanovništva u Rusiji između 1724. i 1796. je ()8 11 • 1• od čega 50 od 1743; ali, naročito, ima preselj m· anja, oblikovanja vrlo jakih koncentracija prema .. černozjomu« i ove zemlje dobivaju 125% stano ..·ništva Više između navedenih godina. Voronješka 2ubcmija napravila je skok od 380°'n·

320

PIERRE VILAR

U sredozemnim područjima ustanovljuje se analogni fenomen. Spanjolska dobiva izmedu 60 i 80"" na cjelini svog područja (od 6 ili 7 milijuna stanovnika na ll milijuna), ali Katalonija udvostručuje, a Valencija utrostručuje stanovništvo jer se ovdje takoder naseljavaju ranije raseljeni krajevi, a ima i koncentracija na navodnjenoj periferiji. Francuska je jedna od najslabije poznatih slučajeva, unatoč naporima nekolicine znanstvenika, od XVIII stoljeća, da pojasne njezinu demografiju (Moheau. Messance, d'EJ

321

Nedavna teza mladog ekonomiste P. Bairocha povodom razmišljanja o "'nerazvijenosti« i o privrednim ••poletima« podržala je stajalište da samo poljoprivredni napredak može osigurati potrebne uvjete: l) demografskom poletu; 2) početku industrijalizacije. Argumenti su isprva logični. Prije svega je potrebna veća poljoprivredna proizvodnost da bi se moglo prehraniti: l) više ljudi; 2) više ljudi koji ne rade u poljoprivredi. P. Bairoch je zatim pokušao da podrži pretpostavku s brojčanim pokazateljima o francuskom i engleskom XVIII stoljeću. Njegovi su pokazatelji dosta uvjerljivi za Englesku. U tom smislu da o poljoprivrednim tehnič kim inovacijama imamo solidnu informaciju i da se radi o ograničenom području, u kojem su strukture ruralnog života odavno poremećene i u kojima moderna industrijalizacija stvarno počinje od 1760-ih godina. ~ograđivanja« posjeda, Tullova metoda. Townshendova agronomija, porast poljoprivrednih prinosa - pošto je veća proizvodnja postignuta s manjim brojem seljaka - porast težine priplodne stoke, što je već Mantou ustanovio, važno je naročito zato .ier se i suviše malo o torne misli. Sve je to bilo prije 1760. i do XIX stoljeća Engleska bi bila zemlja izvoznica poljoprivrednih viškova, protivno onom što je postala poslije konačnog trijumfa industrijske revolucije. ~Poljoprivredna revolucija« bi prethodila ovoj. Manje sam uvjeren u pokušana dokazivanje o istom pitanju u vezi s Francuskom. U stvari. P. Bairoch s nj.im u vezi upotrebljava radove J.-C. Toutina (Cahiers de l'I.S.E.A.) pod naslovom Histoire quantitative de l'economie francaise (Kvantitativna histori.ia francuske privrede). Ali, rast koji ie izračunao J.-C. Toutin tiče se vrijednosti poljoprivrednog proizvoda, što uključuje porast cijena (vrlo dobro poznat), a obujam proizvodnje mjeri vrlo sporni.m izvorima. Dakle, ovdje bi nas zani-

3")")

Pli':HHF.: YILAH

mao taj obujam i njegov odnos s korištenim površinama i upotrebljenim radnicima. Na ograničenom prostoru - španjolska Katalonija - mogao sam ustanoviti činjenice koje dosta dobro podržavaju Bairochovu hipotezu. U prvoj poJodni XVIII stoljeća nalazi se: l) širenje kultura, što je stvarno ponovno osvajanje obradivog tla u područjUrla koja su bila depopulirana; 2) intenzifikacija kultura u pogodnim područ jima. prvenstveno razvojem navodnjavanja; 3) specijalizacija kultura u Rlodinama koje su posebno prHagođene klimi, plc:>dinama koje se izvoze. dok se uvoze najnužniji prehrambeni proizvodi. Na posljednjem pitanju se možemo zadržati. Izvoziti vino, rakiju, uvoziti žito, soljeni bakalar, proizvode široke potrošnje, to znači povezati se s internacionalnom trgovinom (ovdje, naročito, engleskom). To također znači osigurati opskrbu stanovništva u relativno dobrim i redovnim uvjetima, dok i seljak vinogradar i trgovac dobro zarađuju. Na toj osnovi mogle su se stvoriti, između 1716-1717. i 1734-1735, dosta bogate demografske »Zalihe•• (jak natalitet i iznimno manje poguban mortalitet), koji će se susresti sredinom stoljeća da bi osigurali eventualnu radnu snagu, slabo plaćenu, u službi malih i srednjih kapitala, akumuliranih u »trgovini .. i kod imućnih poljoprivrednih proizvođača. Tako se pripremaju odvažnije pomorske i trgovačke inicijative i početak industrijskih kreacija. Iz takvih lokaliziranih zaleta, oni se sve više šire: usredotočavaju regionalno stanovništvo, privlače poljoprivredne proazvode iz unutrašnjosti, aktiviraju regjonalnu komercijalizaciju. Tako se uzajamno i na dosta složen način povezuju poljoprivredni napredak, demografski polet i pojave razmjene (inteiTegionalne i internacionalne). Ipak se može pitati da li bi se taj polet pokazao trajnim u odsustvu moćnijeg i produženijeg vanjskog poticaja, koji

će

u Kataloniji biti

američka

ZLATO l NOVAC U POVI.fESr!

323

trgovina i koji je u Engleskoj, mi to već dobro znarno. svjetska trgovina . . 3) Internacionalna trgovina: napredak i usmjeren.] a. Da ostanemo za trenutak na regionalnom pr-imjeru koji sam izložio, evo nekoliko opaski o utjecaju vanjske trgovine na privredne i društvene strukture. U katalonskoj planini, nedotaknutoj ili slabo dodirnu toj trgovinom i njezinim učincima, oko 1760. još se uvijek vide ljudi koji mtom, donešenim u malim torbama, plaćaju ono što kupuju u dućanu. Feudalne fonnule i mentalitet su očuvani. Desetina k djelomično podijeljena siromašnim. Ali, oni kojima treba više žita kUipuju ga kod pobirača desetine. To je zatvoren krug. Mladi koji odlaze ne \Taćaju se i stanovništvo stagnira. Poljoprivredne cijPnc ostaju niske u odnosu prema porastu ustanm·Ijenu drugdje tokom stoljeća. Ali, u slučaju oskudice. svega nedostaje i skokovi cijena žita mogu postati tragični, što pdsiljava najsiromašnije da Pmigriraju. Obrnuto, u primorskim krajevima, gdje se razvila trgovina - bliže ili dalje - sve se radi pos•·edstvom novca. Poljoprivredni zakupi nastoje postati novčani. ne biti naturalni; sve je više dnevno plaćenih i sve manje hranjenih; oni čine rastuće· unutrašnje tržište: sve više se posvećuje industrijskim kulturama ili kulturama kojima se može trgovati: vina, rakija. bojadisarske kulture itd. Žito· treba uvoziti. Cijene rastu do međunarodne razine i penju se tim više što su veze s Amerikom učesta lije. Izgradit će se industrija da bi profitirala od· viška ljudi i mogućnosti izvoza. Naprotiv, skokovi cijena za vrijeme loših godina će biti ublaženi zahvaljujući uvozu žita. Na taj se način prelazi iz· ··privrede Starog poretka« u •modernu privredu«. Problem je saznati u kojoj .ie mjeri svaka zemlja· prožPta takvim tokovima, takvim preobražajima. Rasprava je posebno otvorena za Francusku. Tradicionalna je teza bila o ve1ikim bogatstvima, a

324

PIERRE \'ILAR

krasno razvijene luke u XVIII stoljeću izgledalo je da o njima svjedoče: Nantes, Bordeaux, Marseilles. središta kolonijalne trgovine i trgovine crncima. Noviji radovi - Ernesta Labroussea u cijelosti, Herberta Liithyja o protestantskoj banci - procjenjuju nasuprot da su ove lučke djelatnosti dnsta umjetna pojava, da u njima prevladava stovarišna trgovina, da francuska unutrašnjost malo sudjeluje u velikim internacionalnim tokovtima, ukratko, da postoje dvije Francuske, jedna - daleko prostranija - još duboko zaronjena u »privredu Starog poretka« i druga, vrlo progresivna, ali vrlo ograničena.

Zanimljivo bi bilo pojasniti i kartografirati. Izvjesno je da najveći dio Francuske trpi, tokom či tava stoljeća, kratkotrajne udare cijena žita i da bi ekonomisti poslije 1750 - naročito fiziokrati željeli vdjeti da cijela Francuska šire sudjeluje u porastu cijena, redovnom ili dugoročnom. što samo veletrgovina može generalizirati. Skok unaprijed francuske vanjske trgovine ipak je golem između 1715. i 1789. Prema Arnouldovim klasičnim izvorima (djelo objavljeno za vrijeme Revolucije), ova bi trgovina porasla od l do 5 prema vri.iednosti i od l do 3 prema obujmu između 1715. i 1787. godine. Precizniji dokument, koji je objavio Ruggiero Romano, uzet je iz Bureau de la Balance du Commerce (Ured za trgovačku bilancu), stvorenog 1713. Ukupan iznos vanjske trgovine prešao je od 87 000 000 livri (t.) 1716. na 263 000 000 livri (t.) 1720. samo pod učinkom Lawova sistema. Ali, polazeći od 1726, od godine monetarne stabilizacije, prijeći će se s razine od 200 000 000 na razinu od 300 000 000 u 1739, na 550 000 000 u 1764, na 750 000 000 u 1771. godini. Svaki rat, istina je, snižava iznos, a posebno rat za američku nezavisnost. Dakle, ono što obilježava francusku trgovinu jest: l) značajan rast, diskontinuiran, ali s brzim oporavcirna; 2) stalnost pozitivnog salda, dakle, uvoza metalnog novca;

ZLATO I NO\"AC U POVIJESTI

325

3) posebno velik rast kolonijalne trgovine, koja prelazi iz reda od 35 000 000 u 1726. u red od 210 000 000 u 1777. godini. Ovdje, više se uvozi s ....otočja<("( nego što se na njega izvozi, ali je to radi reeksporta kolonijalnih proizvoda, s velikim prolitima. Ovi reeksporti umnožili su se osam puta između 1716. i 1787. Vidi se da bi bilo nemoguće suditi o »konjunkturi.. XVIII stoljeća i o odnosima između kretanja cijena, kretanja plemenitih metala i općeg razvoja bez razmatranja uspona veletrgovine. Isto vrijedi za Englesku. Od 1702-1703. do 1772-1773. obujam engleske vanjske trgovine skoro se utrostručio. Istina je da se francuska vanjska trgovina između 1725-1730. i 1780. povećavala brže nego engleska, dostigavši je po apsolutnoj vrijednosti. ali je krenula s niže razine i, u svakom slučaju, ostala je mnogo niža po glavi stanovnika. Konačno i naročito, iako od 1780-ih do kraja stoljeća Francuska ulazi u godine teškoća i buna, Engleska udvostručuje svoju vanjsku trgovinu u posljednjih 35 godina stoljeća. S druge strane, što je važno, to je struktura engleske vanjske trgovine i njezine promjene. Moglo se reći da se u XVIII stoljeću amerikanizira vanjska trgovina. Ali za Englesku ispravno je reći da se mondijalizira. Engleski izvoz prema ... 1701-1715.

Evropi Americi Aziji Africi

71,1°/o 6,4% 4,7°/o O, l%

1796-1800.

47,8% 37,5°/o 11,2°/n 5,2°,'o

Uvoz u Englesku iz pravca . .. 1701-1705.

Evrope Amerike Azije Afrike

55,7% 19,4°/o 18,5°'u

1796-1800.

33,9"/u 36,3% 22,9"/o 0,3°'11

326

PII!:HHt; \"ILAH

Tako se koncem XVIII stoljeća oko dvije treengleske vanjske trgovine ostvaruje izvan E\·rope. Ako dodamo da su 1784. i 1785, za vrijeme oporavka španjolske trgovine s američkim kolonijama. ulasci zlata i srebra u Cadix u redu od 8 000 000 livri sterlinga, što čini između trećine i četvrtine ukupne engleske vanjske trgovine, dozvolit ćemo da Amerika - sa svojom proizvodnjom plemenitih metala i razinom cijena - veoma mora utjecati na evropsku privredu. Zaključimo. Evropski razvoj u XVIII stoljeću. demografski, poljoprivredni, trgovački - također. industrijski, koji je doista jak samo u Engleskoj krajem stoljeća - ne može biti suštinski monetarnog porijekla, kakvu god važnost pridavali pozitivnom kretanju cijena. Ali, nije manje očigledno da je taj poticaj evropskoj aktivnosti u vezi - u uzajamnoj vezi - s kretanjima plemenitih m0tala. Aktivnost privlači novac (u širokom smislu): novac potiče aktivnost. U svakom lokalnom: regionalnom slučaju važno je istraživati procese posredovanja. Uočimo posebno da je Engleska tokom cijele prve polovine stoljeća utemeljila svoj novčani opticaj na svojim vezama s Brazilom i Portugalom. dakle, na zlatu. Francuska je naročito razvila svoje odnose sa Spanjolskom i Anti!ima te time izabrala srebro. I može se pitati tim povodom, da li bi uvoz zlata - posebno u Englesku u drugoj polovini stoljeća dostajao sam po sebi da financira tako velik razvoj razmjene i proizvodnje. U stvari. bankovne i kreditne intervencije - koje nisu bile nepoznate u XVI stoljeću - u XVIII su postale stalni, svakodnevni činilac. Još jedanput, problem plemenitih metala neće moći biti razdvojen od problema novca općenito. ćine

XXVIII PLEMENITI METALI I FRANCUSKA PRIVREDA U XVIII STOLJEćU: MEHANIZMI

U istraživanju mehanizama koji povezuju razvoj trgovačkog života s opticajem metalnog novca u Francuskoj XVIII stoljeća raspolažemo s dva važna članka Louisa Dermignyja 711 i jednom malom skorašn.iom monografijom. Ovi su radovi vrlo zanimljivi zbog činjenica koje donose i zbog opisanih pojava. Ipak, neka uopćavanja i izvjesni pojmov-i traže raspravu. Na primjer, ako je tačno da svi veliki politički događaji. s nekih strana, imaju svoje ekonomske osnove i domašaje, nedvojbeno je pretjerano svesti taj ekonomski vid na privlačnost koju vrše plemeniti metali. Reći da veliki političl
tarna karta Francuske u XVIII

stoljeću),

Annales E. s. e .. t!l5:i,

~80-493.

Rebufat (i) courduril~. Marseille et le nCgoce monetai,.e ill/1.',.rurUona& (Marseille i internacionalna monetarna trgovina), Marseille,

Publicattons de Ja Chambre de Commerce, 196&.

328 između

PIERRE \'lt.AR

dva plemenita metala, zlata, koje je engleska stvar i srebra, koje Francuska nastoji zadobiti vezujući se sa Španjolskom, to je sigurno dio istine. Ali, to je umjetna formula. U stvari, postoji veliki svjetski i kolonijalni rivalitet, kojeg su plemeniti metali samo jedan vid. Istina je da trgovina s Amerikom i trgovina sa španjolskom, teorijski nužan i često prihvaćen posrednik, unatoč krijumčarenju, imaju izuzetnu važnost. koju meksičko srebro velikim dijelom objašnjava. Ali, francusko-englesko nadmetanje oko Istočne Indije, borba za Sjevernu Ameriku, do Kanade, odlučujuća uloga .,Qtočja« (francuski Antili) u trgovini velikih francuskih luka, sve to uveliko prelazi problem plemenitih metala. Sam L. Dermigny dokazuje u svom djelu o Kini i Z"!Padu da je promet zlata donosio manje nego promet ćaja. da su prosječni profiti na zlato bili na razini od 33° 11, dok su za drugu robu dosezali 150%. Upravitelji engleske Indijske kompanije, umjesto da sebi osiguraju promet zlatom između Indije i Engleske, prepuštali su ga svojim podređenim. Istina je da je u Francuskoj bilo suprotno. Sve je dakle pitanje mjesta i vremena. Drugi primjer: Krajem Starog poretka u Francuskoj, između 1774-76. i 1789. godine, pale su cijene i prorijedila se monetarna sredstva. To je ono što E. Labrousse naziva •međurazdoblje niskih cijena« u doba Louisa XVI, što stavlja u izvorište bolesti i napetosti koje su pripremile Revoluciju. L. Dermigny predlaže s tim u vezi: •Nema li neke veze između Francuske revolucije i putova srebra u dubinama Afrike i Azije?« Dakle, jedan od najbolje poznatih vidova krize - vinogradarski- savršeno je objašnjiv obilnim rodovima, ~~prerodnjom ... u vezi s krizom vanjskih tržišta vina. Ništa ne kaže da prorjeđivanje novca ne proistječe iz privremenog usporavanja privrednog poleta. Tražiti u Americi. u rudnicima srebra, ishodište kratkoročnih konjunktura ne može biti hipoteza. ali ne i unapriJed dati odl(ovor na postavljeni problem.


329

Nije manje zanimljivo vidjeti kako je američ ko srebro podržavala francuske monetarne i privredne tokove. Ali. stalno treba imati na umu sljedeće opaske: l) Monetarna stabilnost XVIII stoljeća daje posl'bnu jasnoću pojavi kretanja plemenitih metala. Nema više ....mutacija..c, Više se ne računa na nagla kretanja tečaja. Pritjecanje i otjecanje metalnog novca jasno se objašnjava platnom bilancom. Metal nije •·pokretač« ličnih bogatstava, koja isto tako teže da iskažu svoj pozitivni saldo u dobrima, na povjerenje itd. kao u novcu. Ali, pritjecanje metala ostaje znak nadmoći u predmetu proizvodne djelatnosti. Lpak, vrijedi zabilježiti da tokom stoljeća Spanjolska razmjerno napreduje i postaje nezavisnija (što ograničava strane zarade ostvarene na njoj) i da bi valjalo istražiti, naročito za posljednje godine XVIII i početak XIX stoljeća, modifikacije u proizvodnim cijenama američkog metala. 2) Ono što je važno jest da li je to »Srebro<< ili je to hispanoameričko tržište? Kada se kaže da je meksičko srebro »Vitalno« za francusku privredu, čini se da se shvaća da je samo uzvrat u srebru zanimljiv u trgovini sa Spanjolskom i Amerikom. U stvari, ako je tačno da je dolazak španjolskih flota u luku Cadix glavna briga prodavača iz Bordeauxa ili sa sajmišta u Beaucaireu ili Pezenasu jer ove flote donose zaradu od prodane robe, nije manje tačno reći da je odlazak flota i njihov tovar isto tako važna briga. Da se ništa nije slalo, ništa ne bi bilo plaćeno, ne bi se čekala »zarada«. Ako ta "zarada«, umjesto da bude u srebru, dođe u kolonijalnoj robi, koja se može prodati s dobitkom, još je zanimljivija. L. Dermigny navodi s razlogom jedan tekst iz 1729. u kojem se trgovci iz Languedoca ž:>-le zbog rijetkosti novca na sajmu u Pezenasu, kao 1 u Marseilleu ili Lyonu jer španjolska flota iz Amerike kasni u dolasku. Njezin dolazak, kaže se, obnovio bi povjerenje.

330

PII~RRE

VILAR

Ali, ima mnogo više tekstova koji navode odlazak flote kao uvjet dobra sajma, naročito u Beaucaireu: ..Odlaganje polaska flote iz Cadixa za sljedeću godinu nanijelo je veliku štetu ovom sajmu, koliko pomanjlmnjem povjerenja, koje takav stjecaj prilika mora imati na

trgovinu, toliko osjetnim smanjenjem prodaje sve robe. koja je obično namijenjena za utovar na tu flotu... (Beaucaire, 1740)

Bila je to naročito platnena i željezna roba, proizvedena u mjestima Languedoca, cevennesa, G eva udana. Ali, sve vrste drugih okolnosti mogle su igrati istu ulogu: loša žetva u Spanjolskoj, mjere madridske vlade, rat koji prijeti da zaustavi španjolske konvoje prema Americi itd. Dakle, ono što je važno nije samo plemeniti metaL već i tržište proizvoda koji se kupuju tim metalom, To ne uklanja sav interes za dolaske goto\·a novca: a) Sto se trgovina više razvija, treba više instrumenata koji omogućuju premještanje kapitala koji treba angažirati: problem likvidnosti u gotovu novcu ili problem kredita (što će biti druga formula), b) Ima tipova vanjske trgovine koji zahtije\·aju efektivni novac u obliku kovanih komada (katkad čak njihova određenog modela), npr. Levant ili Afrika, porijeklo »droga«, pamučnih vlakna (iz Alepa), voska itd .. koje njihovi proizvođači razmjenjuju samo za efektivni novac. U takvim uvjetima smisao prometa koji smo već zabilježili u XVI stoljeću ostaje vrlo važna či njenica, koju L. Dermigny ovako izražava: ~~Sh·oko kretanje od zapada prema istoku odnosi američko srebro do Dalekog istoka. preko Evrope i Sredozemlja, ne računajući drugi put. od Meksika do Kine, preko Filipina, Njime se nagovještava konjunktura u svjetskim razmjerima . .. .(
ZL..\TO I NO\'AC U POVI.mSTI

331

To je istina. Ali to nije novo. I mogli bi se uzeti drugi proizvodi kao tipični za obrnuto kretanje. Reći, na primjer, da pamuk iz Alepa, plaćen američkim srebrom, ide s istoka na zam pregovora sa španjolskom o nametima koje treba platiti, a za pojedince čest problem krijumćarenja. Ne da bi se bavilo prometom koji uopće nije zabranjen, nego da bi se taj promet učinilo probitačnijim.

U stvari, dva su ~~:

načina

»nedopuštenosti•• mo-

.

l) Krijumčarenje, izravna trgovina s Amenkom Umjesto da prođe kroz Cadix, obaveznu etapu do i 778 · (ili, poslije te godine, kroz ne~u. ?'·ugu ovlaštenu španjolsku luku), može se potražih 1zrav-

PIERRE VILAR

332

no iskrcavanje na američkim obalama. Radi se to istovremeno da se ne bi plaćali nameti, da bi se po povoljnijim cijenama osigurali kolonijalni proizvodi. konačno, da bi se tako povoljnije prodali evropski proizvodi na američkim tržištima. 2) Druga, često izvođena, zabranjena operacija. U Cadixu, po povratku brodovlja, može se srediti da se ne prođe kroz španjolsku kontrolu izvoza srebra. To je krijumčarenje protiv onoga što bismo danas nazvali kontrola tečaja. Krijumčarenje carinarskog tipa, s robom-srebrom. Izbjegava se trocadero, mjesto razmjene (trocar - razmijeniti). Pokušava se pasar por alto (prijeći preko), tj. prebaciti preko morskog bedema sandučiće ili torbe s meksičkim pi,iastrima. Oni koji se bave tim poslom zovu se metedores. L. Dermigny opravdano primjećuje u vezi sa stranim trgovcima u Cadixu: .. u njihovim uobičajenim operacijama pijastre predstav1jaju robu kao vina, žito, svila, bačve, košenila itd., isto tako kao oni, roba kao oni. Taj posao sa srebrom kao robom - koliko sa šipkama, toliko s polugama ili u markama pijastri - često nema ničeg zajedničkog s Bankom u preciznom značenju pojma. On predstavlja neku vrstu vulgal'izacije, kao s predmetom tekuće potrošnje, čija proi;.o:vodnja raste i koji se transportira tim lakše što njegova proi;.o:vodna cijena pada ..c.c

U stvari, u slučaju ove robe radi se o izbjegavanju carina, koje, uostalom, nisu tako velike. J edan spis o trgovini, oko 1750", dobro objašnjava pitanja službenih rasprava sa Spanjolskom: l) španjolska vlada hoće nadzirati svu trgovinu z1atom i srebrom: 2) ona hoće povećati namete na ekstrakciju s l na 2 ili 3%; 3) radi toga ona hoće uvesti neku vrstu nadz?ra zamjene, obavezujući trgovce da plaćaju mjenlcama i zadržavajući pravo da verificira platne bilance u metalnom novcu; ;t

n

IH.

Archives Nationalcs (Nacionalni arhiv). Afiaires

~~~

ćtrangCres.

ZLATO I

NO\".~C

U PO\"lJESTl

333

4) to će uništiti metedores (posrednike u prometu plemenitim metalom u Cadixu); 5) primjećuje se da nije riječ samo o trgm·ač kom saidu s Indijom, nego sa čitavom španjolskom trgovinom (na primjer, prodaje francuskog žita u slučaju oskudice u Spanjolskoj); 6) rado bi se prihvatilo 2%, ali ne i 3"/o. To je problem za .pregovore; 7) čekajući, tim gore ako pojedinci krijumčare, premda, sa moralnog gledišta osuđuje se načelo i priznaje Spanjolskoj pravo da podigne postotak na izvoz srebra. Preporučuje se barem laskanje. ako bude bilo potrebno i potplaćivanje španjolskih agenata ovlaštenih za nadzor. Ovo se zbiva sredinom stoljeća. Dosta kasnije, 1786, financijer Cabarrus, bajonskog porijekla, utemeljit će Banque de Saint-Charles, prvi španjolski pokušaj državne banke i pokušat će utjerati 5"" na sve izlaske pijastri. To će prouzročiti vrlo velike teškoće u francuskoj trgovini, koje iscrpno komentiraju konzularna korespondencija i papiri Maison Roux (Kuće roux) iz Marseillea, nedavno objavljeni u navedenom djelu Rebuffata i Couduriea (gocline 1786-90).72 Ali, sama važnost pridata uglavnom umjerenim nametima istovremeno ističe i ulogu trgovine srebrom-metalom i usku marginu zajamčene zarade. (Promet bi trebao obuhvatiti znatne količine da bi osigurao značajan profit.) To znači da Francuska crpi srebro u sljedećim izvorima: l) Cad ix. Najvažnije strane kuće su: Gough, George Browne - engleske; Jolif, Magon et Lefer, Le Couteulx, Lenormand et Cie, Casaubon et Behic, Gilly Freres, Fornier Freres itd. - francuske kuće.

Među njima glavne su kuće s Juga (Nimes, Carcassonne), iz Saint-Maloa (Magoni) i filijale bančinih kuća (Le Couteulx iz Rouena i Pariza). ft

Ct. Isto, str. 327, bilješka.

334

l'IEHiU!: \'!LAR

Izvjesno je da za ove kuće srebro igra veliku ulogu. Ali, one se naročito bave uvozom-izvozom, izvo;wm evropskih proizvoda u Zapadnu Indiju, uvozom američkih proizvoda. Pronašao sam u pismima koja su razmijenili kuća Gough i tvornićari bojcnih platna iz Barcelone stalne instrukcije o ukusima klijentele u Limi. Dakle, upravo američko tržište uvjetuje trgovinu u Cadixu i ono šalje u obliku pijastri ono što nije potrošeno za kupovinu kolonijalne robe (šećer, pamuk, košenila itd.). 2) Atlantski izvori. Podrazumijevamo pristaništa galeona, posebno francuske Antile, naročito Saint-Domingue, otok koji je podijeljen između Spanjolske i Francuske, pogodan za krijumčarenje. L. Dermigny navodi dva primjera. Prvi je zanimljiv jer pokazuje američke djelatnosti jedne protestantskf' porodice iz Nimesa, iz koje će proisteći slavan političar Guizot. Drugi objelodanjuje značajan krug: Millot, trgovac iz grada Capa, na Saint-Domingueu, šalje pijastre Rouxu iz Marseillea, koji ih prodaje na marsejskom tržištu i šalje proviziju na njihovu vrijednost Watersu, pariškom bankaru. koji ju upisuje na račun Goughovib iz Cadixa, što izvjesno znači da su ovi poslali, za odgovarajuću vrijednost, robu u Englesku. Kruženje je složeno. Ono nedvojbeno omogućava da se izbjegnu nameti. Primijetimo da je otok Cura~ao igrao istu ulogu za Holandiju koju je Saint-Domingue igrao za Francusku. 3) Izravni dolasci pijastri u francuske luke. Time ne podrazumijevamo dolaske francuskih brodova s ukrcanim pijastrima iz Cadixa ili Saint-Dominguea. To je isti slučaj kao u prethodnim paragrafima. Ali, ima također španjolskih poslodavaca ili kapetana koji donose pijastre u bretonske luke, u Setc. u Beaucaire, itd., za francusku robu. Oni to često čine tajno, ne plaćajući carine, utovarujući i istovarujući na pustim obalama. Važnost ovih izl'avnih kupovina španjolskih pomoraca u Francuskoj primjećuje se po teškoćama koje su u Beaucaireu prouzročile najmanje modifikacije u razmjeni


335

s~ Spanjolskom (1737, 1772) ili pokušaji da se nadzn·e promet: pet službenika španjolskog zakupa carina došlo je u Beaucaire 1775. godine da nadzire španjolski promet. To je zaustavilo sajam tokom dva dana. Međutim, tokom ta dva dana obavljen je tajni promet od 40 000 pijastri, a od 100 000 toku polovine jednog dana, čim su nadzornici otputovali. No, obrnuto je istina i uvijek treba misliti da je problem u razmjeni robe. Na primjer, u Beaucaireu, 17~4. godine, zapaža se mnoštvo pijastri, što jako smanJuje ažio, koji se obično plaćao da se njima opskrbi. To se objašnjava činjenicom da su katalonski pomorci, koji su obično dolazili prodavati sardine u Beaucaireu. imali loš ulov te godine i moraJi su donijeti gotov novac, umjesto svoje uobičajene robe, da bi kupili francusku robu. Tako je srebro, kao bilo koja roba, imalo svoje uspone i svoje padove na tržištu. Odatle specijalisti za špekulacije na tim razlikama: portugalski Zidovi iz Bordeauxa. Londona i Amsterdama najbolji su stručnjaci u tome. Ali, proizvodnja i izvoz osiguravaju pri tj ecanje srebra. Boulainvilliers je napisao u vezi s Bretanjom: ..Platno privlači srebro jer je transportiran o na mjesta odakle ono dolazi«, tj. u Spanjolsku. 4) Pirenejski promet. Stalno traje. Propusnost granica, čim je moguća kakva zarada na prenosu srebra, bila je očita već u XVI stoljeću. Ako se radi o malom prometu torbara i izbjeglica, to nije naročito zanimljivo jer to traje neprekidno i u cjelini je nevažno. Međutim, istraživanje ulaska srebra preko Pireneja bilo bi zanimljivo ako bi bilo dobro lokalizirano. Prisjetimo se da je u XVI stoljeću Bayonne bio jedna od naja'ktivnijih kovnica novca u Francuskoj zbog veze sa španjolskim srebrom. No, u XVIIi stol.ieću Bayonne isto tako napreduje. Iz njega će proisteći slavni financijeri XVIII i X:~X stoljeća: Silhouette (Zulu eta), Cabarrus, kasmJe Laffitte i Basterrechea. Drugi instruktivan rad bio bi da se napravi sažeta kronologija prelaza srebra pre-

u

336

PIERRE VILAR

ko Pireneja. Ustanovila bi se, na prrmJer, uočljiva protivnost između dviju polovina XVIII stoljeća. U prvoj su španjolske plaće isto toliko niske kao i francuske ili i niže. U drugoj, katalonske plaće, popevši se vrlo visoko, potiču stalno prelaženje francuskih emigranata prema španjolskim fabrikama, odakle šalju novac. S druge strane, veliku ulogu igraju ratovi. Za vrijeme rata za austrijsko nasljedstvo, istovremeno zbog izdataka španjolske države i zbog pomorskih teškoća (englesko gusarenje), čita se u dnevniku samostana Vilabertran u Ampurdanu: »8, novembra 1745, 7 kola zlata prelazi preko Figuerasa; 19. decembra, 6 kola novca; 21. januara 1746, 22 Imla novca prelazi preko Figuerasa i provest će noć u La Junquera; 20. aprila, 5 kola zlata prelazi preko Figuerasa: 20. maja, 9 kola zlata i prema onome što se pričalo, 900 šli:rinjica srebra galijama; 13. februara 1747, 19 kola i jedna

kaleša natovarene novcem za provansalsku vojsku, koji će biti ostavljeni u Montpellieru; 31. maja, 22 kola novca; bilo je to večer uoči Tijelova i proveli su noć u Figuerasu; 8. juna, još 12 kola novca: svaka su nosila 20 kvintala srebra en douros; 27. oktobra, 18 kola novca; 13. decembra, 20; 25. maja 1748, 6 kola i jedna kaleša; 5. jula, 6 kola zlata i jedna kaleša; 18. avgusta, 20 kola novca i jedinice se vraćaju u Spanjolsku, jedna jedinica Valonaca bila je smještena u Vilabertranu; 22. aprila 1749, preko Figuerasa je prolio 13 kola novca namijenjena da se plate ltete koje je pričinila vojska u jednom samostanu redovnica i u drugim dijelovima Pijemonta ....

Tako može biti izmjeren trošak jednog rata koji je Spanjolska vodila u Evropi. Kao u XVI stoljeću, premda manjeg. Ali, bilo je i okolnosti koje su istovremeno i banalnije i stalnije. U vezi s teškoćama koje je Cabarrus pričinjao izlasku pijastri, zna se da je 1786. sama prodaja francuskih ovaca za opskrbu Barcelone pretpostavljala izvoz 2 000 000 pijastri godišnje. Odsada znamo kako srebro koje dolazi iz Amerike pritječe u F,rancusku - i povremeno u Evropu (Engleska i Sjever čine druge tokove.) Da li je moguće pojasniti neke od tih tokova?

ZLATO I NOV ,\C U POVIJESTI

337

a) Uloga »prevlake.. Ocean-Sredozemlje u Francuskoj. Pijastre cirkuliraju izmedu Oceana i Sredozemlja kanalom. pr~ko Juga: od Sete i Agde, gdje ih donose SpanJolc!, one polako teku prema Marseilleu gdje se usredotočuje velika potražnja. One takođe; teku, vrlo službeno, transportima, u »-bačvicama državnih prihoda... Montpellier je raskršće toga toka, a u isto vrijeme veliko središte državne blagajne. Može li se, uza sve to, govoriti o velikim ··špekulacijama srebrom"" tokom ove cirkulacije? Izvjesno je da postoji »Zamjena od mjesta do mjesta .. , tj. da postoji mogućnost malili zarada na prijevozu srebra. prema bilanci mjenica ili potražnji za gotovim novcem radi trgovine na Levantu. Ali, kao i na montpellierskim primjerima koje je naveo L. Dermigny, kao u marseilleskom slučaju Rouxa. koji je nedavno istražen, vidi se da zarade na zamjeni od mjesta do mjesta ili u izravnom prijevozu novca nisu zanimljive, osim u velikim količinama. Nema, dakle, stvarne »Špekulacije«, unatoč gustoći opticaja na pravcu Bayonne-Toulouse-Montpellier-Marseille-Lyon. b) Internacionalni promet novca. Amsterdam <~esto preuzima na sebe, uz ažio. da srebrenjacima opskrbi mjesta koja ga trebaju, kao što se to posebno ustanovljuje u slučaju rata Spanjolska - Engleska (1740-1744), za potrebe ··Afričke kompanije«. Ali, činjenica da se ne utovaruje više od jedne ·škrinjice novca na jedan brod, da bi se podijelio rizik. svjedoči da je robna priroda srebra ovdje naročito vidljiva. Zeneva je također središte koje raspolaže pijastrama i raspodjeljuje ih. U stvari. ako Zeneva ra~ polaže pijastrama, to znači da Svicarska proda]e Spanjolskoj bijela tkanja radi desiniranja i bojene oamučne tkanine. Samo. i1.lazi da pijastra koja u Zenevi vrijedi 78 sua (t.) i 4 dinara, u Marseilleu, gdje je tražena radi Levanta i Afrike. vrijedi 87 sua i 4 dinara. Tada se ima i interesa. čak i ako se ura-

338

PIERRE VILAR

čunaju

troškovi prijevoza i rizici, spustiti novac iz Zeneve u Marseille. Ratne nabavke, a vidjeli smo kakav transfer novca one mogu izazvati, prilika su za velike operacije, za koje su se neke kuće specijalizirale (Hogguer iz Lyona, Thellusson iz Zeneve). No, ove se ličnosti zanimaju za poslove sa žitom, ugljenom, staklenom robom, rakijom itd. I konačno za rudnike, u prvoj polovini stoljeća. (Zenevljani su ugrabili sve subpirenej&ke rudnike srebra, ali ih je uništila meksička konkurencija u drugoj polovini stoljeća.) e) Istočnjačka i afrička sklonost za neke vrste novca konačno su još jedan od činilaca tokova optica,ia. Cudan je činilac prvenstvo koje se na Istoku i u Istočnoj Africi daje »talirima-« s likom carice Marije Terezije, što je uvjetovalo da su se neka ausb·ijska mjesta specijalizirala da kuju talire od pijastri koje su dobivala. Ovi su komadi s dobitkom razmjenjivani .za zlato i robove. Pokušajmo sada na.praviti pregled cjeline. Jedan tekst iz 1786. sa zadovoljstvom bilježi porast gotova novca u Francuskoj, bar do 1778. ·~Za vrijeme dvadesetogodišnjeg ra:;r.doblja 1755-1781 - Francuska je primala iz Spanjolsk:e godišnji iznos od 60 do BO 000 000; ona ga je skoro upola izvozila. a :lO do 40 000 000 koje je ostajalo, stvaralo je trgovački balans i pretvorena u francuski novac izgleda da je bilo izYoženo u Njemačku radi isplate troškova rata, do mira 1763. godine. Od tog doba izgleda da je iznos koji je potjecao iz trgovačkog balansa ostajao u kraljevini i u petnaest godina mira osigurao porast od 600 000 000 gotova novca.~•

Ovakav tekst nije jamstvo tačnosti, ali se on dobro pridružuje dojmu koji stvaraju sve uopćene krivulje da je maksimalna aktivnost u XVIII stoljeću smještena između kraja Sedmogodišnjeg rata i početka rata za američku nezavisnost. S 1778. godinom interveniraju, s jedne strane, amC'rički rat i izdaci koje prouzročuje, a s druge


339

strane~ zatvaranje nekih tržišta (naročito za vina), otvaranje većine španjolskih luka za američku tršto oživljava nacionalnu trgovinu i industriju na Poluotoku (1778), a nešto kasnije Caban-usove mjere zaštite pijastri (laka devalvacija i povećane izvozne carine). Sve to može objasniti dio francuskih privrednih neprilika uoči 1789. Ne zaboravljajući, ipak, da je kolonijalna trgovina u pra\"om smislu (trgovina »Otočja«) čak dosegla svoj \Thunac između 1780. i 1789. godine. Svim što je rečeno mehanizmi koji utemeljuju odnose između plemenitih metala, novca u opticaju. tr~ovačkog prometa i cijena općenito, sigurno nije sn• objašnjeno. Treba imati na umu neizravna sreds\\·a financiranja, posebno bankarski kredit. Ovi su činioci čak u Francuskoj imali veliku važnost u X\"III stoljeću. U Engleskoj oni možda preuzimaju glavnu ulogu, smanjujući ulogu efektivne cirkulacije kapitala. ~o\•inu,

XXIX

NOVAC, BANKA I KREDIT IZMEĐU 1726. I 1790-1797: FRANCUSKA

Kako je funkcionirao, između stabilizacije 1726. godine i galopirajuće inflacije revolucionarnog razdoblja - asignati u Francuskoj, poslije 1792, prisilni tečaj papirnog novca u Engleskoj, poslije 1797 - odnos izmedu novčanog opticaja, proizvodnje i uvoza plemenitih metala i konačno, kretanja cijena tokom dugog razdoblja općeg razvoja? Za Francusku, istražili smo samo mehanizme nabavljanja i opticaja srebra, njegove španjolske i kolonijalne izvore, njegova kretanja od atlantskih luka i pirenejskih klanaca do Pariza, Lyona, naročito Marseillea (gdje ga privlače mogučnosti izvoza u nadoknadu za uvoz orijentalnih proizvoda}. Zaključili smo da je »srebro« ono što je manje važno - da se ono poslije svega ponaša kao bilo koja roba - a važnije je tržište proizvoda koji omogućuju da se srebro nabavi i zarade koje su osigurane nabavkom izvjesne afričke i istočnjačke robe za gotov novac. Razumije se, rekli smo, bila je moguća špekulacija s promjenljivim vrijednostima komada novca i mjenica, od mjesta do mjesta i iz 7.emlje u zemlju. Ali su općenito sračunate zarade bile slabe. Valjalo je prenijeti vrlo velike količine srebra da bi se doista zaradilo u tom prometu. Trgovina općenito i proizvodnja robe u stvari mnogo više vrijede nego prividno sjajniji promet ·~novča ra« (manieurs d'argent).

ZLATO l NOVAC U POVI.JE:STI

34!

To ne znači da su problemi koje postavljaju novac i kredit nevažni za razumijevanje općeg privrednog kretanja. Naprotiv, s tog je stajališta naročito zanimljivo usporediti dvije najnaprednije zemlje Evrope u XVIH stoljeću, Francusku i Englesku. Načini financiranja ·privredne djelatnosti u ovim dvjema zemljama nikako nisu situirani na istom stupnju razvoja. U Engleskoj, Državna banka i privatni bankari postaju temeljni činioci sistema monetarne cirkulacije i kreditne ekspanzije. U Francuskoj su sjećanja na Lawov sistem i običaji drŽćWnih financija dugo sprječavali tipove modernog financiranja i kredita da odlučujuće prevladaju. Mogu se zapamtiti, kao njihove najjasnije crte. razlike između dva tipa francuskih novčara7:l: l) Financijeri (les financiers), koji su visoki či novnici državnih financija. Njihova je djelatnost u vezi s problemima poreza, državnih nabavki, državnih zajmova. špekulacija s nadziranom trgovinom. kao što je trgovina žitom, snabdijevanje Pariza itd. Nabavljači (les traitants), ugovarači državnih nabavki, koji su bili glavni financijeri za vrijeme vlade Louisa XIV, nestaju tokom XVIII stoljeća. Ali, zakupnici poreza (les fermiers generaux), koji predujmljuju kralju iznose koje duguju za porez i koji se zatim obavezuju da će ga prikupiti, postaju glavne ličnosti financija 7~. Ovi .financijeri, koji su u vezi sa samim funkcioniranjem režima. općenito katolici, imaju svoje agente do u dubinu pokrajina, a izgubit će razlog svog postojanja s totalnom reformom fiskalnog sistema, koji će. izvesti Revolucija. Tokom nje mnogi će fizički nestati. S.ietimo se Lavoisiera. Tl o povijesti banaka t financiJa u Francuskoj mogu btti kon7.Uitirana dva rada: Herbert Lilthy, La Banque Protestante en France de la RAvocation de l'Edit de Nantes a la Rdvorutton (Protestantske banke u Francuskoj od opo7.h'a NanteskoA: cdikta do RC\'fJIUcijc), Paris, S.E.V.P.E.N. 1959, 2 sv.: BouVil'l' (i) Germain-Martin, Finances et Financiers de l'Ancien negime, Paris, P. L". F .. Col. .. Que Sais-je?«, 19&4. ''v. Durand, Les ferm!ers gdn6raux au XVIIlf sii!de (7.alwpnir'i pore7.a u XVIII stoljC'ĆU). Paris P. U. F., 1971.

342

PIERRE \"!LAR

2) Bankari (les banquiers) predstavljaju doota različitu kategoriju i djelatnost. Oni se suštinski bave privatnim i internacionalnim poslovima. Izvori njihova prometa i njihovih profita često su teško uhvatljivi (što je razlog da izazivaju manje nepovjerenja nego financijeri. Govorilo se o .. protestantsko_; internacionali« i katkada stvarao mit u vezi s njihovom solidarnošću jer su mnogi bili protPstanti. U stvari, religija nije važna da bi se oni opisali. Njihov poseban položaj disidenata, isključenih iz nekih društvenih odnosa u unutrašnjosti Francuske i povezanih, nasuprot, mrežom porodičnih saveza i međusobnih odnosa povjerenja s izbjeglima iz vremena opoziva Nanteskog edikta u protestantskoj ··dijaspori ... , koja je naročito poduzetna u velikim evropskim privrednim središtima, Amsterdamu i naročito Ženevi. Zeneva je svojim položajem istovremeno raskrižje evropske trgovine i financijskih isplata; i također - katkad so to zaboravlja -- Yažno središte moderne proizvodnje, sa urarstvom. što zahtijeva jak promet plemenitih metala kao indush·ijskih sirovina i vrlo naprednom tekstilnom industrijom (pamučne tkanine, bojena platna), što uvjotuje stalnu vezu s istočnjačkom i kolonijalnom trgovinom. Ne treba vjerovati da protestantski bankari i ženevske veze predstavljaju cjelinu francuskog bankarskog svijeta. Ima velikih trgovaca-bankara ka tolika: Magoni iz Saint-Maloa, Lecouteulxi (ili Le Couteulxi) iz Rauena i Pariza, Labordei. Općenito su više od protestanata vezani za službeni svijet. Lahordei, na primjer, dvorski su bankari. Baš zato će trpjeti za vrijeme Revolucije kao što su trpjeli financijeri. Dok će poslovni ljudi protestantske vjere - Perregauxovi, Malletovi, Hottinguerovi, Vernesi - lakše preživjeti, pomoću svojih internacionalnih veza i postat će, ako ne sami, bar vrlo \"elikim dijelom, stvaraoci velikog bankarstva poslije Revolucije i upravljači same Francuske banke.


343

l. ULOGA FRANCUSKE BANKE U XVIII

STOLJECU

Ona j e posrednik između trgovačke djela \nosti i sistema pologa i kredita, koji takva djelatnost na izvjesnom stupnju razvoja iziskuje. Banka također ima u svom djelokrugu tečaj, tj. pravila plaćanja stranim novcem. Ali, u XVIII stoljeću, ove djelatnosti još uopće nisu razdvojene od trgovine u pravom smislu: ~~Tr govac će raditi kao bankar kada ne nalazi kako bolje uložiti svoj novac. a isto tako će i bankar špekulirati kao trgovac kada vidi da će time izvući poštenu zaradu«, kaže S. Ricard. Međutim, u nekim mjestima, kao što je Pariz, banka se više specijalizira i odvaja od trgovine: »Pariz stvara bankarsku trgovinu nevjerojatnih razmjera i može se reći da na svijetu nema grada koji bi mu u tom pogledu bio nadmoćan.~ U Parizu je bio 21 bankar 1703. godine, 51 je 1721. 66 ih je 1776. godine. Oni su poslovali, prema Mirabeauu, »Svim utržljivim obligacijama~. To znači da su nabavljali i prodavali isto tako privatne trgovačke mjenice, kao i akcije i pozajmice Indijske kompanije, kraljevske obligacije, zakupničke mjenice (billets de ferme) itd. ili srećke kraljevske lutrije, činioce državnih financija. Sigurno, sve je to vrlo različito od banke koja ima funkciju da privlaiii štednju i da dijeli kredite i ne manie različito od banke koia emitira mjenice založene sa zlatnom podlogom. Oni ne usporavaju, nego potiču pokretljivost trgovačkih papira i vri,jednosti općenito. Francuska banka XVIII stol ieća oovećava brzinu isplata, dakle i brzinu isplata, dakle i brzinu opticaja. Zaustavimo se trenutno na nokoliko obilježja ove banke i njezina razvoja. Na vrhu su kraljevi bankari. dvorski bankari: Paris-Duverneyevi. De Labordeovi. Ovi su vezani s prosperitetorn samih kraljevskih financija, u dvorsku korist. Njihovo je da srede probleme državnog kredita. kraljevskih penzija, vrlo iznimnih, često ek•traekonomskih.

344

PIERRE VILAR

Već su vrlo različiti bankari kao Lecouteulxi, o kojima Berryer, njihov advokat tokom Revolucije i Terora, daje sljedeću definiciju u svojim Sjećanjima (Souvenirs) (1839): »Kuća Lecouteulx i komp. bila je stara u Pariškoj banci, jedna od najstarijih među pariškom buržoazijom ... Ova patrijarhalna porodica Lecouteulxovih se proširila, umjesto da izađe iz svoje sfere, usvojivši sistem utemeljiYanja filijalnih i poslovnih banaka u drugim gradovima, čal.;; i u drugim evropskim zemljama. Posjedovala je, pored ostalih, vrlo važnu poslovnicu u Rouenu radi opslužiYanja manufaktura i tvornica u tom industrijskom gradu.

Jednu drugu imala je u Cadixu, a u nju je na nekoliko go-

dina naukovanja odlazio sav porodični podmladak, poslije čega su se vraćali, dolazeći na čelo jedne od kuća-majki u Parizu ili Rouenu. Svake godine dvije porodice iz Pariza i Rouena, žene, djeca i unuci, okupljali su se određenog dana na putu iz Pariza u Rouen, u jednoj prostranoj kući - koje su zajednički bili vlasnici - smještenoj na pola puta, pored Vernona75 • Tamo su donosili i sve poslovne knjige dviju banaka. Pristupalo se godišnjoj inventuri. koju su šefovi potpisivali, poslije čega su se razdvajali i svatko se vraćao u svom pravcu. Vidio sam u arhivu kuće Lecouteulx, na trgu VendOme, ormar u kojem su svi pretinci bili ispunjeni obimnom zbirkom svih glavnih knjiga za razdoblje od sto pedeset godina s inventarnim sažecima. Citao sam na kraju jedne od glavnih knjiga, otvorenih 1720, poslije pada Lawova sistema, rukopisnu napomenu tadašnjeg šefa, da nije htio ući u operacije te banke, niti potaknuti svoje suradnike da uđu, da je više volio obustaviti svoje poslovanje s njima i vratiti im njihova sredstva, koja su tako bila spašena. On završava, saopćavajući u suštini da ovo treba upozoriti nasljednike da se nikada ne zanimaju za špekulacije s državnim papirima ili kreditima, koje su u vezi s gigantskim i avanturističkim poduzećima ...oM

Iz ovog navoda može se zapamtiti nekoliko frapantnih činjenica o staroj, pariškoj, buržoaskoj porodici, o brizi s kojom se raseljavala po strateškim tačkama radi poslova u duhu vremena (Cadix, novčano izvorište, gdje su se mladi obrazovali za internacionalnu trgovinu; Rouen, gdje se susreću trn Vernon (departman Eure, okrug Evreux, kotarske sredl§te).


govački

345

kapitalizam i početni industrijski kapitalizanl), o godišnjim susretima i brizi s kojom su se čuvale arhivske knjige (što svjedoči o patrijarhalnoj i tradicionalnoj koncepciji jedne stare trgovač ke kuće) i konačno, o mudrom stavu prema Lawovim špekulacijama, što pokazuje da se tu manje radilo o poduzetničkoj drskosti, a više o stalnom i mudrom proračunu. Nasuprot ovom primjeru, može se dati primjer razvoja jedne protestantske kuće i poslova čovjeka koji će imati prvorazrednu ulogu uoči Revolucije. Radi se o kući Thelluson i o njezinu službeniku Jacquesu Neckeru, koji će postati jedan od velikih ljudi u financijama grada Pariza i u jednom času nada Kraljevstva. Najpdje treba zabilježiti da su Thellussoni, izbjeglice u Zenevu, lyonskog porijekla, od kraja XVII stoljeća u vezama s više drugih protestantskih porodica različitih aktivnosti: s Van Robaisovima. koji su imali kraljevske manufakture tkanina u Abbevilleu, s Tronchinima, vlasnicima svakovrsnih rudnika na jugu Francuske i velikim špekulantima s nabavkama za francuske jedinice u Italiji oko 1730, s Vernetima. istovremeno marsejskim i ženevskim, a ženidbeno u vezi s bankom Labahard u Parizu. U 1756, nasljedstvo velikog broja ovih poduzeća pripada jednom mladom članu porodice Thellusson. koji udruživši se s jednim od svojih pomoć nika. još mlađim Jacquesom Neckerom, stvara tvrtku .. Thellusson, Necker i komp.«, u Parizu, u ulici Michel Le Comte, na Maraisu. Kuća se obogatila u Sedmogodišnjem ratu (1756-1763), a posebno Neoker. Više nego jedanput spomenuli smo dvojnu privrednu prirodu ratnih razdobalja. Ona općenito ometaju trgovinu, čine ju teškom (naročito oceansku trgovinu, koja je obično unosna), ali ona tako~er omogućuju velike špekulativne zarade zbog prorJedivanja nekih vrsta robe, zbog pov~anja _brods~ih vozarina i osiguranja, Pored senzaciOnalm.h stecajeva, uočava se stvaranje velikih bogatstava.

346

J>I!-:HRE \"ILAK

Necker je optužen da je uveliko profitirao u ratu i u njegovu nesretnom kraju za Francusku. Istinu govoreći, o Neckeru postoje dvije oprečne legende: jedna, hagiografska, koju je stvorila njegova porodica i druga, žestoko neprijateljska, koju šire njegovi protivnici, a posebno bankar Panchaud. Necker je 1762. godine kupio po niskoj cijeni obligacije za Kanadu, oborene na 80% vrijednosti, pošto je tajno bio obaviješten da je ugovor o miru, koji ,1e Kanadu prepuštao Englezima, jamčio punu isplatu francuskih dugova Kanađanima. Prema njegovim protivnicima, svoje informatore je isključio iz zarade u ovom burzovnom udaru. U stvari, ova vrsta operacija ne može sve objasniti, ali ona upozorava na važnost engleske oriJentacije banke Thellusson-Necker, koja će se isto tako potvrditi na problemu Indijske kompanije. Trgovina s Istočnom Indijom bila je, kao što smo to često ponavljali, trgovina u jedinstvenom smislu. U Indiji i na Dalekom istoku općenito kupovala se luksuzna roba (»indijske stvari«, »kineštine«, lak, porculan itd., vrlo moderna u XVIII stoljeću) i plaćala srebrenjacima; dakle, trebalo je predujmova; tokom Sedmogodišnjeg rata Francuska se zadužila, uzevši novac Kompanije; sve ·je trebalo nanovo početi; osim toga, nasuprot engleskoj kompaniji, francuska je uvijek bila .. kompanija zakupnika, više nego trgovaca« (opat Raynal); činjenica da s Pariškim mirom Francuska zadržava pet trgovačkih »poslovnica« ipak ostavlja otvorena vrata; da li je moguće spasiti Kompaniju? U tome Necker uspijeva svojim intervencijama u skupštini Kompanije (premda je bio samo prost akcionar), u ime svoje banke. U stvari, Necker je posebno Kompani ii osigurao kredit engleske kuće James Bourdieu i Samuel Chollet. I imao je podršku francuske vlade protiv većine akcionara Kompanije. Uspio se opskrbiti u Cadixu pijastrima potrebnim radi kupovina Kompanije. Dobio je, naravno, veliku proviziju na cjelinu sredstava koja joj je osigurao. Kako je monopol Kompanije bio ukinut 1769. godine.

ZLATO I NO\'.-\C U POVIJESTI

347

njegovi protivnici su ga optužili da je svoje bogatstvo stvorio na slomu Kompanije. Ali, njegove pristaše (opat Morellet) ovako ocjenjuju njegovu djelatnost: Gospodin Necker »dugovao je .svoje bogatstvo hanci i nekim probitačnim operacijama s Indijskom kompanijom, prije nego što joj je postao direktor. Profiti ove vrste. ma lwliko osrednja bila korist, uvijek su znatni s velikim. kapitalom itd. i nema ničeg drugog osim neukosti ili zloće ili najčešće i jednog i drugog lmji iz toga mogu praviti zločin ...

Ovaj primjer, svemu unatoč. pokazuje s kakvim se tipom operacija mogao obogatiti jedan ~·ban kar<<, Nakon što se obogatio, Necker se povukao 1772. godine, uživajući diplomatsko mjesto žencvskog predstavnika kod kralja Francuske. Nj o' ova je žena otvorila slavni salon, koji je pripremio .iavnu Neckerovu ulogu. Banka Thellusson nastavila je. međutim, svoje poslove u Cadixu u vezi s dolaskom brodovlja sa srebrom. Necker je 1776. godine istovremeno profitirao iz pada Turgota, iz lošeg početka ustanove koju je lansirao njegov protivnik Panchaud i ovoga puta mnogo više od jedne državne banke koja je prednost davala kreditu: Eskontna banka la Caisse cl' Escompte). Il. ESKONTNA BANKA IZ 1776.

Necker je imao jednog strasnog protivnika, Isaaca Panchauda, koji je kao dobar poznavalac engleskih ustanova predlagao stvaranje državne banke, sposobne da snižava kamatne stope i tako omogućava stvaranje sredstava za otplatu državnog duga. Panchaud, premda je imao dosta neuspjeha i nesreća, smatran je stvarnim stručnjakom u pitanjima tečaja i kredita među ljudima kao što su bili Mirabeau, Talleyrand, Calonne i financijeri budućih režima, kao Mollien. Louis. Unatoč uzastopnim n~ uspjesima, Turgot ga je poslušao 1776. godine.

343

PIERRE VlLAII

Eskontna banka bila je stvorena 23. marta 1776. radi podrške trgovini eskontiranjem mjenica i trgovačkih obligacija s maksimalnom kamatom od 4°, 0 • Banka nije imala pravo upuštati se u špekulacije komercijalnog i kolonijalnog tipa (što svjedoči da Lawovo iskustvo nije zaboravljeno). Umjesto toga ona može trgovati plemenitim metalima i stranim novcem. Nema isključivih povlastica. Ona može emitirati mjenice isplative na pogled, što u slučaju uspjeha može biti izvorište opticaja bankarskih papira. U stvari, ona je naročito bila tijelo za jeftine zajmove bankarima i trgovcima do kojih su administratori držali (jer su oni pridržavali svu vlast da odobre ili odbiju eskont). Banka je bila potpuno privatna, a pet od sedam upravitelja bili su Svicarci. Taj »prethodnik« »Francuske banke.... nema ničeg. vidi se, od )>nacionalne banke~~. Ali je »Eskontna banka~ od svog početka naročito trpjela, s jedne strane, zbog pada Turgota, a s druge, zbog približavanja rata za američku nezavisnost, koji je otežao uvjete trgovine s Amerikom i Azijom. Do kraja 1777. godine Banka je emitirala samo 320 000 livri (t.) mjenica. Istina je da je eskontirala za 30 000 000 trgovačkih obligacija. Ali bi ona jedva preživljavala da ju Necker nije uzeo u svoje ruke nakon što je postao »Upravitelj kraljevske riznice~. Tradicionalniji pariški bankarski konzorcij je preuzeo upravu u njoj, uz prisustvo Lecouleulxa. Cottina itd. Otada su eskontirane obligacije prešle u red veličina od 81 000 000 (1780), a mjenice u opticaju od ll do 12 milijuna. Necker je ovaj put prisilio zakupnike poreza da prihvaćaju mjenice Banke. U svom čuvenom »Izvještaju ..... on će braniti svoju upravu u »-Eskontnoj banci""' koja je zaista bila vrlo uredna (i ona će biti model buduće Francuske banke). Ali. ona će biti optužena da je bila samo ),.banka bankara-«, pozajmljujući s 4° 'n poslovnim ljudima koje su upravitelji prihvaćali i koji su sa svoje strane novac pozajmljivali s mnogo višim ~kamatnim stopama.


349

III. DESET POSLJEDNJIH GODINA STAROG PORETKA. DOBA SPEKULACIJA

U stvari, Banka je naročito olakšala uspjeh Neckerovih zajmova i financiranje američkoa rata pomoću tih zajmova. o Klima inflacije, prihvaćena i nedvojbeno dobr<>voljno ohrabrivana tokom Calonneove vlade. uči nila je .zadnje godine Starog poretka proturječnim razdobljem. S jedne strane, kao što je to opisao E. Labrousse u svom djelu Kriza francuske prirrede na kraju Starog poretka (La C1·ise de l'economie fran~aise a la fin de l' Ancien Regime, Paris, 1943), postojala je tendencija pada poljoprivrednih cijena, teška kriza za vinogradare, kao i rastući teret vlastelinskih i fiskalnih obaveza za slabije stojeće seljake, koji su činili većinu u zemlji, a s druge. stvorena je nova »Indijs'ka kompanija~~. kao vrh.unac »trijangularne« trgovine Francuska-Senegal-Saint-Domingue, a državni izdaci luduju, isključi\·o isplaćivani iz zajmova. ••Danas se o milionu govori kao što se prije stotinu godina govorilo o hiljadu lujdora. Računa se milionima. Više se ne čuje da se ne govori o milionima za bilo kakvo poduzeće. Milioni plešu pred vašim pogledima. l-mo da se radi o nekoj zgradi, nekom putovanju, nekom tabm·u. Ovi mi1ioni svakoJ( osiromašuju u mišljenju i nitko se \'iše ne usuđuje govoriti o bogatstvu od 40 000 Ii vri rente ....

Ove riječi Sebastiena Merciera (Tableau de Paris, 1788) dokazuju da su špekulativna trgm·ina i politika uzajmljivanja, jednako kao i počeci kreditne politike (premda mudre i osigurane za povlaštene) dali Parizu izgled stvarnog napretka. dok je najveći dio oporezive mase- zakupnici, tvorniča ri - postajala sve nesposobnija da plaća. U stval'i, financijski i bankarski sistem nisu služili privrednom razvoju. Uz to, tokom istih godina, odnosi sa Spanjolskom, koji su tako dugo Francusku opskrbljivali s metalom-srebrom, unazadili su se u korist

PIEHHE \"ILAH

španjolske privrede u širenju i stvaranju (napredak manufaktura, izravne američke trgovine, banke Saint-Charles). Takvi su monetarni vidovi krize Starog poretka.

xxx NOVAC, BANKA I KREDIT IZMEĐU 1726. I 1790-1797: ENGLESKA

I. ENGLESKA BANKA

Engleska banka, čije smo početke istraživali, razvija se sigurno i uredno tokom XVIII stoljeća. Ona je 1722. ustanovila rezervni fond. koji je jamčio njezinu platežnu sposobnost. Njezina je povlastica obnovljena 1742, 1764. i 1781, s tim što je ona to platila, istina je, u ova tri slučaja, velikim beskamatnim predujmovima Trezoru. Kapital Banke penje se od 9 800 000 livri sterlinga 1742. na 10 780 000 u 1764. i na ll 632 000 u 1781. što je ujednačen, ali ne i pretjeran rast. Napomenimo da monopol emisije banknota. koji Banka uživa. nikako nije monopol ~državne banke.. , jer ona ostaje potpuno slobodna u svojim odlukama i u svojim emisijama. Ona je samo jedina banka koja može emitirati mjenice isplative po viđenju, najmanje u šest mjeseci. Njezine »-banknote...c još su samo u vidu kredita jer one ne sadržavaju iznos koii predstavljaju, ako su štampane, budući da se on dopisuje perom. Unatoč ovoj velikoj razlici u usporedbi s današnjim novcem, trgovci ih smatraju sredstvom plaćanja koje odgovara novcu. U stvari, ovo povjerenje trgovaca je od bilo čega drugog važnije za solidnost Banke. Dinastička kriza Engleske monarhije 1745. godin(' - prijetnja restauracije Stuarta - prouzro-

352 čila

je paniku, run na Banku. Ova je primijenila mjeru koja je već 1721. dobro poslužila. Isplaćivala je, ali u novčićima od 6 pensa. Vrijeme za brojenje novca omogućilo je da se zaustavi plima klijenata. Međutim, ono što je spasilo Banku bila je izjava londonskih trgovaca: »Mi, potpisani, trgovci i ostali, danas potrebno

očuvanje

shvaćajući

koliko je

povjerenja, izjavljujemo ovim ak-

tom da nećemo odbijati plaćanja banknotama, ma kolild bio isplatni iznos i da ćemo učiniti sve što možemo da bismo izvršili svoja plaćanja tim istim novcem ....

Drugi jedan korak prema izjednačenju banknote i novca, svladan je 1773. godine, kada je patvorenje banknota Engleske banke postalo kažnjivo smrću, dakle, izjednačeno s krivotvorenjem novca. Il. UMNOZAVANJE POKRAJINSKIH BANAKA

Jedna činjenica pokazuje da privredni razvoj potiče stvaranje bankarskih organizama, koliko god njihovo stvaranje objašnjava taj razvoj. To je či njenica da novčanice Engleske banke uopće nisu bile u opticaju izvan Londona i da Banka nije imala filijala, što nije sprečavalo množenje banaka. ne samo u Engleskoj u pravom smislu, nego i u Wellesu i naročito u Skotskoj. Najprije u samoj Engleskoj, izvan Londona. J edna zabrana, zaštitna za veliku Banku, predvidaia je da se više od šest osoba ne može udružiti radi vršenja bankarskih usluga, što je prouzročilo stvaranje malih banaka, koje su stvarali pojL"Clinci, oko prostih dućana. Bilo ih je 12 .izvan Londona (u Engleskoj u doslovnom smislu) 1750. godine, a 1793. ih je bilo više od 400. Bilo je to i suviše i mnog:o se žalila zbog nereda koji su stvarale. Ali je spontanost kretanja bila vrlo karakteristična. Izvan Engleske, posebno u Skotskoj, naravno u dijelu koji je najviše bio tangiran početkom industrijske revolucije, bujanje banaka - na višoj ra-


353

zini i bez zabrana - mnogo je pogađalo suvremenike. Navest ćemo s tim u vezi slavne ulomke Adama Smitha, čije se veliko djelo Istraživanje prirode i uzroka bogatstva naroda, osnova ~klasične« politič ke ekonomije, pojavilo 1776. i ponovo bilo objavljeno 1778, 1783. itd. To je vrijeme Američkog rata sa svojim trenutačnim teškoćama, ali u središtu razdoblja moćnog razvoja. Na stranicama Adama Smitha, koje su u vezi s bankama, razlikovat ćemo tri vida: prvi, teorijski, koji je mnogo raspravljan kasnije u monetarnim kontroverzama, drugi, deskriptivni, važno svjedočanstvo o cvjetanju banaka u njegovo doba i treći, privredni, o odnosu između tog cvjetanja i privrednog razvoja. a) Razmišljanja o .papirnom novcu. Adam Smith je bio mišljenja da je temeljna greška merkantilista (koju nije dobro razumio) zbrka između bogatstva i novca. Prirodno je da on vidi potvrdu svog shvaćanja u mogućnosti da se zlatni i srebreni novac zamijene papirnim. Novac je srL'
Ali, kako je to nadomještanje bilo

moguće?

»Kad narod neke određene zemlje ima takvo povjerenje u bogatstvo, poštenje i mudrost nekoga određenog bankara, da mu vjeruje, da je uvijek spreman platiti na traženje sve one obveznice, za koje je vjerojatno, da će mu u bilo koje vrijeme biti predočene, te obveznice počinju imati isti tečaj kao zlatni t srebrni novac zbog povjerenja, da se takav novac u svako vrijeme može dobiti za te obveznice....

Vidi se da vr-ijednost obveznica za Smitha usko ovisi o mogućnosti isplate - njezine »konvertibilnosti~ u metal. Bio je u krivu zato što je stalno govori o H-banknotama« kao o ...papirnom novcu«,

PIERRE VILAR

354

U stvari, ono što on opisuje nije »papirni novac~~, koji emitira država i koji nije konvertibilan, to je sasvim jednostavno kreditni instrument, koji ne povećava količinu novca u opticaju, nego brzinu opticaja sredstva plaćanja. ••Neki

određeni

bankar

posudi svojim mušterijama

s\·oje vlastite obveznice u vrijednosti, pretpostavlmo, od stotinu tisuća funti. Budući da te note služe za svrhe novca, njegovi mu dužnici

plaćaju

iste kamate kao da im je

uzajmio isto toliko novca. Te su kamate izvor bankareva dobitka. Iako se neke od tih notastalnovraćajuknjemu na isplatu, jedan njihov dio i dalje je u optjecaju mjesecima i

godinama uzastopce. Prema tome, mada on opticaju nota u vlijednosti od stotinu

tisuća

obično

ima u

funti, dvadeset

funti u zlatu i srebru mogu često biti dovoljna zaliha da zadovolji povremene zahtjeve. Prema tome, dvadeset tisuća funti u zlatu i srebru vrše tom radnjom sve funkcije. koje .ie inače obavljalo stotinu tisuća funti . . . cjelokupni bi se opticaj tako mogao vrši ti samo peti nom zlata i srebra. lwji bi inače bili potrebni.« tisuća

Takvo je značenje zlatnog pokrića obveznica u opticaju, koje je uvijek niže od njihove ukupne vrijednosti. Ono se ovdje primjenjuje na privatne bankare, koji posuđuju uz kamatu »~poznatim osobama .•. To je kreditni sistem. Smith ga uopće ne zamjenjuje s papirnim novcem, »-Čija bi izravna isplata u bilo kom dijelu ovisila . . . od dobre volje onih koji su ga emitirali«. Smith ne propušta kritizirati Lawa, njegove »sjajne, ali nestvarne ideje«, premda vjeruje da je na neki način Lawov utjecaj u ~~po mami za bankama«, koja je naročito uočljiva u Skotskoj. Smith kritizira pretjerane emisije. Ipak, vjeruje da međusobna konkurencija prisiljava privatne banke da ne prijeđu svoje mogućnosti, da budu ••pametne banke.... S tim ogradama, on opisuje i odobrava umnožavanje banaka u Skotskoj. b) Cvjetanje škotskih banaka. »Operacija te vrste, izvedena je unutat· ovih dvadeset i pet ili trideset godina u Skotskoj stvaranjem novih ban-

ZLA TO I NOVAC U POVIJES'l'I

355

kovnih d1·uštava gotovo u svakom većem gradu, pa čak i u nekim selima u pokrajini. U č inci su bili točno oni, koji ~u gore opisani. Poslovi zemlje se gotovo potpuno vrše pon11ll"U paph·a tih različitih bankovnih društava. Pomoću tih papira obično se vrše sve kupnje i plaćanja svake vrste. Srebro se pojavljuje veoma rijetko, osim za mijenjanje banknote od dvadeset šilinga, a zlato još rjede....

e) Odnos između cvjetanja banaka i privrednog razvoja. Adam Smith je ustanovio uzročno-posljedični odnos između stvaranja banaka i privrednog napretka u Skotskoj . ... . . Mada vodenje . svih tih različitih društava nije bilo besprijekorno, pa je zbog toga bio potreban zalton parlamenta da ga uredi, ipak je, bez obzira na to, zemlja očito imala velikih koristi od njihova poslovanja. Cuo sam, kako se tvrdi, da se za otprilike petnaest godina trgovina grada Glasgowa udvostručila pošto su tamo osnovane banke. i da se škotska trgovina više nego učetvo1·ostručila od pn·og osnivanja dviju javnih banaka u Edinburghu ...... Međutim,

Adam Smith je mudar:

.. Neću tvrditi, da znam, da je trgovina u Škotskoj uopće ili u gradu Glasgowu napose, stvarno porasla u tako velikom omjeru, za tako kratko razdoblje. Ako je koja od tih trgovina porasla u tom omjeru, izgleda, da jeto prevelik učinak. a da bi se pripisao samo djelovanju tog uzroka ....

Ali. sve izgleda pokazuje da se »Očigledan napredak u poljoprivredi, manufakturama, trgovini i godišnjem prihodu zemalja i rada« u Skotskoj mogao ostvariti bez porasta monetarne cirkulacije, bar u njezinu obliku srebra i zlata. Naprotiv. Dakle. ono što je poraslo, to je brzina operacija plačanja. zahvaljujući posvuda (do sela) ustanovljenim bankovnim kreditima. Ono što se može zapamtiti moderni je vid interakcije između privrednog razvoja i umnožavanja bankarskih organizama, a to je stupanj na koji Francuska u isto vrijeme, izvjesno je, nije stigla. U Engleskoj je stavljena u pokret moderna privreda. ...Točak...... poduzeća okreće se pod učinkom

PIERRE VILAR

356

kredita u opticaju (slika je također kod Smitha). Zlato i srebro postaju jamstvene zalihe i ulaze u igru naročito za inozemna plaćanja. Treba li reći da opticajni papir u Engleskoj 1770-1780-ih godina predstavlja bit monetarnog sistema? Nikako. Prema Sombartu, on predstavlja jedva 2 milijuna livri prema 100 u 1750, nešto manje od 10"/o u 1780. Napredak je osjetljiv, a razmjer još uvijek skroman. Uloga metala nije okončana.

III. PROBLEMI ZLATA I SREBRA U OPTICAJU

Poslije stabilizacije od 1721-1726. nema u Engleskoj - a ni dalje na Kontinentu - većih deformacija odnosa između vrijednosti novca u opticaju i tržišnih cijena monetarnih plemenitih metala. A ipak se nastavlja s golemim inozemnim prijenosima. Zlato pritječe u Englesku (uvijek uglavnom preko Portugala i Brazila), a srebro odlazi da bi se njime pokrile kupovine na Istoku i Dalekom ist<>ku. Izmedu 1733. i 1766. godine 65% engleskog izvoza u Aziju u obliku je srebra, kovanog ili u polugama. najčešće kovanog. To čini nekih 400 milijuna livri sterlinga (prema samo 9 milijuna za Francusku u sličnim poslovima - vidi se udaljenost izmedu dvije privrede). Poslije 1765. godine i pobjede koja Engleskoj daje Indiju, u razdoblju koje također odgovara či tavoj prvoj »industrijskoj revolucij-i.« (naročito tekstilnoj), Engleska će sve više slati manufakturne proizvode u Indiju za uobičajene egzotične proizvode. Dvostruka korist. To će ograničiti izvoz srebra. Međutim, to je također trenutak u kojem se isc•·pljuje brazilska zlato. Tada se teži izvoziti zlato (kojem raste vrijednost) i reimportirati upotrebljavana srebro. Lord Liver.pool, ministar Georgea III, 1773. godine skoro iznova nalazi Lockeove naglaske iz 1696. da bi ukazao na kvarenje srebrenjaka, čak i zlat-


357

nog novca. Tada se pristupa pretapanju zlatnog novca. a zadržava njegova nominalna vrijednost i čini se primjerenom njegovoj »&psolutnoj~ vrijednosti. Zbog toga novac teži biti potisnut u ulogu sitnog, (i time uveliko povjerbenog, bez nadzora nad težinom) novca. Tako je zakon od 10. maja 1774, prividno male važnosti, pripremio zlatnu podlogu. U stvari: l) On ograničava zakonsku moć srebra. Iznad 50 livri može se odbiti plaćanje srebrom i tražiti zla to. što srebro svodi na ulogu sitnog novca. 2) Isti zakon, naprotiv, predviđa da će dozvoliPno trošenje zlata, koje je prekovano u komade dobre vrijednosti, biti ograničeno na l grain 38/39 na .icdnu gvineju. tj. na vrlo mali razmjer. Kasnije. 1805. godine, lord Liverpool. koji je bio star 78 godina, objelodanit će obrazloženje ovih mjct·a. jasno definirajući prednost zlatne podloge: .. Novac. koji treba biti glavna mjera dobara, valja biti sačinjen samo od jednog metala.~ I. za ,.zemlje, vrlo bogate i vrlo raširene trgovine··. zlato mora postati univerzalno monetarno mjerilo, uostalom spontano, bez potrebe za posebnim zakonima. Tako se oglašava engleska doktrina XIX stoljeća. Vidimo da su priklanjanje zlatnom novcu kao univerzalnom mjerilu i razvoj bankarskog novca i kredita simultani, daleko od toga da utemeljuju dva oprečna usmjerenja. IV ... TRGOVACKE KRIZE• I MONETARNA POLITIKA

U mjeri u kojoj se razvija kreditna privreda i prin·eda veletrgovine, krize koje su u .privredama .. starog poretka~ obično bile krize visokih cijena žita zbog podbacivanja sjetve, mijenjaju svoju prirodu. Radi se o »trgovačkim krizama«, koje povremeno izbijaju zbog kreditnih ekscesa i zasiće n ja tržišta. Pojednostavljujući, tok se može pretp;,staviti. Djelatnost, napredak, potiču sve veći broj poduzeća se zaduže, kupuju, povećavaju cijene

da

358

PIERRF; VILi\H

do trenutka u kojem su mogućnosti realizacije, prodaje, premašene. Nagli pad profita na nekim područjima širi pan~ku, stečajeve itd. Takve »trgovačke krize<< ustanovljujemo u Engleskoj 1763, 1772, 1783 (desetljetni ritam). Ali, posljednjom spomenutom prilikom, Engleska banka prvi put primjenjuje sistematičnu politiku. Cim je uočila da zlato izlazi iz Engleske (nagovještaj krize), odmah je ograničila kredit svojim klijentima i uskratila bilo kakav predujam državi. Cim je ustanovila povratna kretanje zlata i povoljnu .promjenu tečaja, obnovila je emisije obveznica i predujmove državi. To je prvi primjer »usmjerenog kreditiranja«, dobrovoljnog usporavanja i ubrzavanja Qpticaja u skladu s pokazateljima ··konjunkture...c - praćene prema kretanju zlata i tečaja. Sve nam ovo treba pokazati da je Engleska rano bila »moderna~< i da ~·moderni<< postupci u borbi protiv kriza nisu baš od jučer, iako su. naravno, usa vršeni. V. IZVAN FRANCUSKE I ENGLESKE

Ne bi valjalo vjerovati da se monetarne i bankarske inovacije ograničavaju na Francusku i Englesku. Cak da se i ne govori o Amsterdamu, čija se uloga. vidjeli smo, razmjerno smanjuje, ali nikako ne nestaje prije 1760-70. godine ili o Ženevi, en·opskom financijskom raskrižju. dobro je ne zaboraviti, na primjer, da je Svedska bila začetnik u bankarstvu, da je Hamburg bio suštinski važno bankarsko središte za evropsku razmjenu. Ali, ne treba brkati razvoj bankarstva s kretanjem prema stvaranju državnih banaka (ili onih koj~ imaju njihovu ulogu) ili emitiranju »papira«, kOji ima ulogu novca u posebnim prilikama. Najjasniji primjer umjetne »inflacije" XVIII stoljeću je primjer engleskih kolonija "u Americi tokom rata za nezavisnost. Sve male zaraćene drža-


359

ve emitirale su nekonvertibilni papirni novac~ kojem se vrijednost brzo smanjivala. Ali, u samoj Evropi, u manje iznimnim okolnostima, bilo je emisija papirnog novca. Zanimljiv je španjolski slučaj u tom pogledu. Da bi vodila rat u Americi ne opterećujući previše španjolske pereske obveznike, vlada je 1780. dobila zajam od 9 000 000 pesos od bankarskog konzorcija u koji su ušli N ecker i bajonski financijer Cabarrus, za koji se jamčilo budućim uvozom američkog srebra~ ubustavljenim zbog rata. Novac je bio plasiran na španjolskom tržištu u obliku vales, tj. kraljevskih bonova, s kamatom i povišenom nom-inalnom vrijednošću (600 pesos, zatim 300). Njihova se vrijednost smanjivala tokom rata (do 22%), uslijed dosta jakih emisija. No, Cabarrus je 1782. godine utemeljio Državnu banku, .. Banku Sv. Karlo~, koja je htjela monopolizirati promet pijastrima, koji su dolazili u Cadix, kao što smo imali priliku reći, pomoću velikih postota•ka. Ova je banka počela upijati dio vales, a dolazak meksičkog srebra u velikim količinama toliko je poboljšao stan.ie da su vales cit·kulirali s prednošću nad metalnim novcem! Carlos III je to iskoristio da bi emitirao nove količine. ovaj put radi ostvarenja javnih radova (kanali u Aragonu). Vidi se da se kreditni sistem - pomognu! solidnom monetarnom ekonomikom u pozadini - može oblikovati u korisnim i vrlo različitim formama. U stvari. uza sve to, španjolski vales trgovci nikada nisu smatrali »papirnim novcem«, što ih je sačuvalo od potpune propasti tokom obezvređivanja koja su uslijedila kasnije, 1794-96, u vrijeme rata protiv Francuske. Tako. osim u iznimnom slučaju Amerike, XVIII stoljeće, između 1726. i 1792-97, ne pruža primjer stvarne inflacije. Ono što se razvija jest kredit.

XXXI SREBRO I EVROPSKA KONJUNKTURA

MEKSIČKO

O problemu meksičkih rudnika srebra, temeljno važnih kada je riječ o proizvodnji monetarnog metala u drugoj polovini XVIII stolječa, raspolažemo izvorom izuzetne vrijednosti: Politički esej o Kraljevini Novoj Spanjolskoj Alexandera von Humboldta, djelom istovremeno tehničkim, ekonomskim, geografskim i historijskim. jednoga od najvećih putnika i najboljih promatrača početkom XIX stoljeća. Možemo se najprije zadržati na njegovim podacima o rudnicima: l) Koncentracija proizvodnje srebra; Meksiko je davao dvije trećine američkog srebra u posljednjim godinama XVIII stoljeća, a od 2 500 000 marki meksičkog srebra koje su godišnje prolazile preko luka Vera Cruz 'prema Evropi i Acapulca prema Aziji, polovinu su osiguravala samo tri rudarska područja: Guanajuato, Zacatecas i Catorce, a četvr tinu samo područje Guanajuato. Vera Cruz izvozi dvije trećine iskopanog srebra. Rudarsko područje koje najviše proizvodi nije prostranije od rudnika u F•·eibergu u Saskoj. Dakle, vrlo je velika geografska koncentracija proizvodnje srebra. 2) Međutim, Meksiko proizvodi malo zlata. l 000 000 pijastri godišnje (po vrijednosti) prema 22 000 000 u srebru: radi se o nekoliko usamljenih, ne\'ažnih rudnika i nusprodukata srebrene rudače (2.3 hiljadnine u zlatu prosječno).


361

3) Ovi rudnici srebra nisu bogati sadržajem rudače. Humboldt je otputovao s pretpostavkom da je Meksiko obilovao bogatim rudištima, da se u njemu nalaze veliki grumeni prirodnog srebra. No, on nalazi rudišta koja sadrže između 2 i 3 unce čistog metala po kvintalu, što je niže od evropskih prosjeka. Da bi se izvuklo 3 000 000 marki čistog srcbra. treba izvaditi 10 000 000 kvintala rudače. Uza sve to. u najboljim rudnicima, kao Valenciana (pored Guanajuata), prosječni se sastav penje na 4 unce po kvintalu, a maksimalni na 9. 4) Unatoč ovim opažanjima, Guanajuato se javlja kao proizvodniji rudniku u XVIII stoljeću nego što su čak Potosi ikada bili u XVI. Humboldtovi proračuni, uvijek na vrlo ozbiljnoj španjolskoj dokumentaciji, prihvaćaju da su Potosi davali u godišnjim prosjecima: između 1556. i 1578. 2 227 782 pjjastri između 1579. i 1736. 3 994 258 pijastri između 1737. i 1789. 2 548 606 pijastri ali da je Guanajuato davao u posljednjem razdoblju 4 500 000 pijastri godišnje. Dakle, nalazilo se pred proizvodnjom koja je bila osjetno viša od najbol.iih godina XVI stoljeća. Podrobnija tabela, koju je napravio Humboldt. data je u prilogu. Zadržimo se na pojednostavljenoj tabeli: 1766-1775 (godišnji prosjek) 3 032 050 pijastri 1776-1785 (godišnji .prosjek) 4 669 286 pijastri 1736-1795 (godišnji prosjek) 4 868 266 pijastri 1796-1803 (godišnji .prosjek) 4 913 265 pijastri Vidi se da se proizvodni skok unaprijed zbio oko 1775-1776. Odnos s kretanjem cijena u Evropi dosta jasno se pojavljuje. I. RUDN!CKO PODUZECE U LA V ALENCIANI

Ako usporedimo dojmove i pojašnjenja koja nam Humboldt daje o najvećem rudniku svog vrc-

362

PIERRE VlLAR

mena, koji je pažljivo obišao i istražio, s Izvještajem (Memoire) Luisa Capochea, koji smo ispitali u vezi s Potosijem76, otkrit ćemo značajne razlike i u prirodi i u obilježjima dva rudokopa, i u preokupacijama koje otkrivaju dva opisa. Capoche u XVI stoljeću naglašava broj i različitost koncesija, odnose između koncesionara i radne snage, probleme slobodnog »tržišta srebra~~, u kojem su sudjelovali Indiosi. U XVIII stoljeću Humboldt s vidnim zado\·oljslvom naglašava značenje »poduzeća« i osobine ~.po duzetnika••. (Cak ,.ko rijeći nisu napisane, to su sigurno značenja koja proistječu iz sadržaja.) Povijest je ta koja će se tako često pona\"ljati u Americi XIX stolječa: tvrdokorni otkrivač. pun vjere u svoje otkriće. Obregon, budući grof od La Valenciane, bio je oko 1760. kolon bez imutka, ali •dobar čovjek«. Radi svojih rudarskih istraživanja našao je podršku isto tako skromnih ljudi, s ..malim iznosima«. Prokopao je zemlju do 80 m dubine 1766. godine. a njegovi su troškovi prešli prihode. Unatoč tome, prihvatio je sva ...odricanja.... , budući da je bio »stt·astveno zaokupljen rudnicima, kao što su drugi igrama ..... Udružio se s Oterom (1767), jednostavnim. sitnim trgovcem iz Rayasa. Prvi veliki uspjeli postigao je 1768, otkrivši jednu važnu veta. Odlučujući zalet bio je 1771. godine. Otada, od 1771. do 1804, imao je prosječno vrijednu proizvodnju od 14 000 DOO li vri (t.), od kojih je 6 000 DOO bilo čistog profita za vlasnike rudnika. Unatoč naglom usponu grada 8 000 stanovnika šest godina poslije otkrića, tamo gdje nije bilo ničega osim brežuljaka s kozama ništa n;je bilo usporedivo poletu Potosija dva stolječa ranije. Obregan je sačuvao »jednostavnost običaja ...., ••smjelos_t karaktera« iz vremena svojih početaka. Poduzece je podijeljeno na 24 barres (tj. dijela. akcije), •·· Vidjeti str. (148) i slj.


363

deset za Obregonove nasljednike, grofa od La Valenciane, dvanaest za porodicu Otero, dvije za treću, Santana. Tokom svoje posjete, Humboldt je susreo dva mlada Oterova sina, od kojih je svaki imao kapital od 6 000 000 li vri (t.) i svake godine dobivao 400 000 li vri (t.) profita od prihoda rudnika. Mi smo, dakle, pred sretnim poduzetnicima. Nisu to pasivni poduzetnici. Započeli su velike radove u vrijeme kada ih je Humboldt posjetio. Veliko okno, prokopavano radi uštede radne snage. pro.iektirano je i moralo je biti završeno do 1815. No, već se primjećivalo izvanredno povećanje troškova. Troškovi rudnika godine

pijm!lrc

1787-1791. 410 000 1794-1802. 890 000 Raspodijeljena dobit jako se smanjila od 1797. do 1802: godine

plja.strc

1797. l 249 000 1798. 835 000 1799. 668 000 1800. 503 000 1801. 401 000 1802. 285 000 Dakle, može se pitati, nisu li veliki rudnici relativno iscrpljeni na prijelomu dva stoljeća. Povijest La Valenciane ponavlja onu Potosija. Ostaje da su razlike u prihodima između meksičkih rudnika tipa La Valenciane i evropskih rudnika srebra dugo ostale goleme. II. USPOREDNI TROSKOVI MEKSICKOG l EVROPSKOG SREBRA

Ove usporedne troškove napravio je H':'mbol~~ i to je jedan od rijetkih dokumenata ovog tipa koJl smo posjedovali.

PIERRE VILAR

364

Povezivanje problema plemenitih metala s problemmn cijene njihove proizvodnje i suviše je često zanemarivano. Kada se stvore iznenadne razlike potencijala između Amerike i Evrope, kao u XVI i XVIII stoljeću. neravnoteže su uveliko posljedica razlika između troškova proizvodnje plemenitih metala ovdje i tamo. Ali. ove su razlike između cijena proizvodnje isto tako često loše objašnjene. Katkad se one pdpisuju otkriću rudnika koji su iznimno bogati sadržajem rudače, a drugi put padu domorodačkih plaća u odnosu prema evropskim. Međutim, prema Humboldtovim pokazateljima, nP radi se ni o jednom ni o drugom. Dvije su zbiljske prednosti, s jedne strane, u debljini sloja rudne žile i s druge, u postignutom domorodačkom radu (proizvodnost), više nego u niskom iznosu njihovih nominalnih .plaća. Vratimo se na Humboldtovu tabelu, sistematizirajući je: u prvoj koloni ćemo navesti obilježja američkog rudnika La Valenciana, u drugoj koloni evropskog rudnika Himmelsfiirst, u masivu Frei~w·ga. u Saskoj.

l

Američki rudnik Evropski rudni.~< I. Fizički uvjeti a) voda nema vode S kub. m./min. potrebne dvije crpke b) dubina 514m 330m e) sastav ru4 unce/kvintal 6 do 7 unci/kvintal dače

d) debljina slo,i a rudne žile e) rudača izvađena za god. f) upotrebljeni barut

3 grane od 40 5 rudnih žila od 2 do60m do 3 dm 720 000 kvintala 14 000 kvintala l 600 kvintala po 250 li vri (t.) kv. 400 000 livri (t.)

270 kvintala po 100 livri (t.) kv. 27 000 li vri (t.)

ZLATO I NOVAC U PO\"IJESTI

365

Il. Ljudski uvjeti a) broj radnika 3 100 meleza, od 700 rudara, od kojih l 800 u kojih 550 u oknu oknu b) dnevna za- 5 do 6 livri ili 18 sua (t.) rada l OO do 120 sua (t.)

III. Privredni uvjeti a) proizvedeno 360 000 marki 10 000 marki srebro b) ukupni troš- 5 000 000 livri (t.) 240 000 livri (t.) kovi e) čista dobit 3 000 000 livri (t.) 90 000 Jivri (t.) Izračunajmo odnos različitih obilježja američkog i evropskog rudnika: prekopana zemlja 50 puta više dobijena srebro 36 puta više čista dobit 33 puta viša plaće 5.5 do 6,5 ili oko 6 puta više broj radnika 4,5 puta -,iši Drugim riječima, s 4 do 5 puta većim brojem radnika nego u Evropi, prekopalo se 50 puta više zemlje i dobilo 36 puta više srebra i 33 puta veća dobit. Radnička nadnica nije mjera eksploatacije rada, nego je to razlika između proizvodnosti i naknade. Osim toga, prividno visoke zarade meleza ili indiosa mogu biti procijenjene samo u odnosu prema troškovima života, koji su vrlo visoki u rudniku. Zaduživanje je ono što najviše opterećuju radnu snagu u rudniku. Zarade su uvijek potrošene unaprijed. Dužina rada sigurno je prevelika. Međutim, rudnik privlači radnu snagu visokom nominalnom plaćom (što je univerzalni fenomen). I ne treba zaboraviti da su uvjeti peona (poljoprivredni sluga) i radnika u obrajes (posebno, tekstilne radionice) gori nego rudara. No, razl;ka u troškovima između unce srebra proizvedene u Meksiku i unce srebra proizvedene

366

PIEIUiE VILAR

u Evropi dovoljna je da se izmjeri privlačnost koju izaziva meksičko srebro. Najprije na mjestu, kukuruz. svakodnevna hrana Meksikanaca, koji vrijedi 9 livri (t.) na mjestu proizvodnje, u rudlriku vrijl•di 22 livre (t.). I zatim na dugu razdaljinu: či tava Evropa želi proizvoditi za Veru Cruz, gdje se Meksiko opskrbljuje evropskom robom. Istina je da su razdaljine znatne. Meksičko srebro. da bi doprlo bilo do Evrope, bilo do Azije, treba ne samo prijeći ocean (što se čini sve jednostavnije), nego doseći i obalu - bilo u Vera Cruzu, luci prema Evropi, bilo u Acapulcu, luci prema Aziji. Prije toga, ono mora proći kroz Meksiko. gdje se kuje (naročito u »pijastre~) u čuvenoj Kovnici novca. Ali, od Meksika do Vere Oruza ima 69 milja, 66 od Meksika do Acapulca i više od 100 od rudarskih područja do Meksika. Duge povorke mazgi u jednom smjeru prenose šipke srebra ili sanduke novca, a u drugom loj, brašno, željezo~ vino, vunene tkanine, živu, luksuzne predmete. Ti putovi nisu udobni. Humboldt uspoređuje njihov profil s profilom puta preko Svetog Gotharda. Prema Acapulcu, s padfičke strane, treba prijeći rijeke na sp1avovima ojačanim suhim bundevama, što nikako ne umiruje putnika. Katkad poplave zaustavljaju promet više od jednog tjedna. Protok srebra sukobljava se s jednostavnim prirodnim preprekama, kao na starom panamskom putu u XVI stoljeću. Taj protok Acapulca-Meksiko-La Vera Cruz svake godine krajem XVIII stoljeća predstavlja vrijednost od 320 000 000 livri (t.). VeJj,kim radovima je poboljšan put Meksiko La Vera Cruz. Oni su koštali 15 000 000 li vri (t.) Konzulate (trgovačke komore) dva grada. Evropljanima je najteža klima. Ne u Meksiku. gdje je zdrava zbog visine. nego u ravnici. Humboldt opisuje olakšanje putnika kada stigne na izvjesnu visinu. i7..mičući zaraznim isparavanjima i vlažnoj vrućini. Poučno je vidjeti da tolike opasnosti i neugodn~sti nisu zaustavile ljude. željne da dobiju rudu. BIO sam zapanjen tonom nekih prostodušnih pre-


367

piski, pisama koje su iz La Vere Cruza upućivali skromni činovnici male katalonske kompanije, koja je slala svoje proizvode u Meksiko (rakija, tkanina), u nadi da će tamo steći najveću moguću zaradu u srebru. Ljubav prema srebru i strah od smrti javljaju se u tim, čudno uravnoteženim pismima: ..sto se tiče onoga što mi kažeš da sam zgađen nad radom u Kompaniji, ništa od toga ne mislim, ali što se zgađenosti nad ovom zemljom (La Vera Cruz), to da, ja to jesam, ne zato što žalim što sam došao ovdje, jer. hvala Bogu, o tome ne mogu reći ništa nego dobro, u smislu da su se poslovi, hvala Bogu, poka?.a.li boljima nego što sam mislio. Ali, ako sam zgaden nad ovim mjestima, to je zbog svakodnevnih teškoća, i ovih nepredvidljivih smrti, kao da ih ima svaki dan. tako da jednog dana razgovaraš s nekim prijateljem, a dva dana kasnije čuješ da je mrtav. To je dovoljno da uplaši. I neka te ne čudi da se zbilja bojim ove zemlje. Svi stalno umiru. Svi smo izloženi istom zlu. A tko se ne boji smrti?«

tite

Ovaj je tekst od 9. decembra 1795. Potječe iz razdoblja teškog mortaliteta. Ali, bilo je to skoro stalno zlo. Zarade koje su tjerale na suočavanje s takvim opasnostima istovremeno su potjecale od slabe relativne vrijednosti srebra izvađenog iz meksičkih rudnika i periodičke igre oskudica, koja je katkad uvjetovala vertikalno dizanje cijena evropske robe. Humboldt je zapisao: .. ponekad se 25 do 30 milijuna pijastri nalazi akumulirano u Meksiku. dok manjak čelika, željeza i žive ometa h·ornice i l"Udničku eksploataciju. Nekoliko godina prije mo~a dolaska u Novu Spanjolsku. cijena željeza je povećana od 20 f1·anaka za kvintal na 240, čelika od 80 na l 300 franaka ....

Cak su i sezonski, ili, lokalno, prt•ma dolascima pojedinih brodova, kolebanja cijena bila golema za sve uvozne proizvode. Svakodnevna briga malih predstavnika španjolskih kuća je bila dolazak nekog broda koji bi mogao poremetiti tržišne uvjete, zabrana ili dozvola trošenja domaće rakije, što je također mijenjalo, katkad udvostručujući, cijene uvoznih likera itd. Tokom dvije prve trećine XVIII sto-

368 ljeća

roba je iz Spanjolske stizala .,.flotama~<, sva skupa, u štićenim konvojima. Prodavana je na periodičnom sajmu u Xalapa, gradu izmedu Vere Cruz i Meksika. Ali nakon ukidanja sistema flota i dekreta o »Slobodnoj trgovini« (1778), svaki je brod dolazio kako je htio i to je u jednom smislu proširilo prodaju i umnožila konkurenciju, ali i realizaciju ući nilo neizvjesnijom na tržištu. No, znatna je važnost meksičkog tržišta za Evropu. Prosječni izvoz iz Vere Cruz oko 1800. godine iznosi oko 21,8 milijuna pijastri, od kojih je 17 milijuna u srebru, 2,4 milijuna košenila, 1,3 milijuna šećer. Prosječni je uvoz u Veru Cruz 9,2 milijuna tkanina, l milijun papira, l milijun rakije. l milijun kakaa, 1,4 milijuna žive, željeza i čelika. Dakle, više od polovine izvezenih pijastri (9 milijuna prema 17) plaćaju tkanine kupljene u Evropi. Time se mjeri poticaj meksičkih rudnika evropskoj industriji (posebno pamučnoj). Da li je odsad zanemarljiv ostatak Amerike. koji je nekoć bio mnogo važniji nego Meksiko na području plemenitih metala? Očigledno, ne. Uostalom, oko 1771-1773, u istom času u kojem je počela velika eksploatacija meksičkih rudnika, otkrivaju se ili ponovo eksploatiraju drugi rudnici u Peruu ili na Andama (Gualgayoc, Guamachuco. Conchuco). Ove istovremenosti uvijek imaju neko značenje. Isto tako, Nova Grenada ponovo počin.ic snabdijevati zlatom (4 714 kg godišnje oko 1800). Svemu unatoč, na 795 000 kg srebra, koliko je u to vrijeme davala španjolska Amerika, 537 000 je iz Meksika, a samo 250 000 iz potkraljevstava Buenos Aires i Peru. Cjelina Cile--Peru ima vanjsku trgovinu od 12 000 000 pesosa, i skoro izjednačen uvoz i izvoz. Kako su veze preko Pacifika duge, srebro iz Perua »-prebacuje« se kopnenim putem, krećuCi iz gornjeg Perua prema sadašnjoj Kolumbiji (Bogola) i krećući iz južnog Perua (sadašnja Bolivija) preko pampi i Buenos Airesa. Ova dva ~+prebacivanja~. nisu bez veze s mogućnostima krijumčarenja, koje su Englezi znali iskoristiti.

ZLATO I NOVAC U

POVIJESTI

369

Posljednja opaska u vezi s američkim tržištem. A~o su pl~men~ ti metali - srebro sasvim na prvom mJestu - Igrah na njemu daleko najveću ulogu, oni nisu jedina realnost, jedini izvor dobiti za evropske trgovce. Ako se u Evropu, za robu koju ona izvozi u Ameriku, mogu uvesti kolonijalni proizvodi, kao šećer, košenila, drvo za boje, zarada je dvostruka. Luke kao La :gavana nisu manje važne od Vere Cruz po vrijednosti svoje vanjske trgovine. Broj sanduka šećera koji su izveženi iz La Havane prosječno je bio 13 000 između 1760. i 1763, 50 000 između 1770. i 1778, 103 000 u 1794, 204 000 u 1802. godini. Sličan porast nije manje važan od porasta srebra iz Guanajuata, koje je poslije svega kolonijalna roba kao i bilo koja druga. Međutim, saldo američke trgovine s Evropom uvijek je izravan ovim svježim srebrom, kojeg je višak nužan za promet s Istokom. III. MEHANIZAM UCINAKA AMERJCKE TRGOVINE I SREBRA NA EVROPSKE CIJENE

U dugom trajanju, otvaranje velikih rudnika i goleme razlike u troškovima .proizvodnje ameril:kog srebra u odnosu prema troškovima proizvodnje evropskih rudnika uvjetuju pad svjetske cijene srebra i porast cijena u srebru u čitavu svijetu, u različitim ritmovima. Ali, događa se da čak u kratkom trajanju sukob srebro - roba u Meksiku, Ca.dixu ili u evmpskim lukama prouzročuje žive poraste cijena. Mi smo to već vidjeli u vezi sa sajmovima u Xalapa i na tržištu Vere Cruz. Ono što ie skupo u Indiji tkanine, papir, knjige, sitna željezna roba, željezo. čelik itd. iznenada može postati nedostižno. ako ,ie promet prekinut. Isto je s onim što je relativno .;;kupa u Evropi: šećer, rum, košenila itd. Dešava se, dakle, u Evropi, da srebro postane rijetko, kada. u slučaju rata, oceanske veze postanu spore ili sc obustavljaju, ali poslije njihove obnove valovi metaJa naplavljuju Cadix ili Barcelonu ili Nantes i d-

PIERRE VILAR

370

jene tada skaču zbog iznenadnog obilja srebra, kojim se ostvaruju sve zakašnjele kupovine. U &panjolskom kretanju cijena, koje je istražio Hamilton, iznenadni porasti često odgovaraju naglim dolascima srebra iz Amerike. Povratak brodovlja poslije rata za američku nezavisnost (1784) naročito je značajan s tog stajališta. Za Barcelonu sam ustanovio da taj događaj ne poremećuje samo cijene nego i plaće. Između 1784. i 1785. indeks plaća u Barceloni prelazi sa 118 na indeks 145. što je možda jedinstven skok u povijesti plaća.

Pored mjesnih uvjeta, koji ga djelomično objašnjavaju, ovaj se skok bolje razumije kada se ustanovi da je plaća brodskog tesara 1784. godine u Barceloni bila 20 sua (katalanskih), u Cadixu 28, 37.5 na brodu za Indiju i 112 sua (3 pesos fuertes) u La Havani. Ove usporedbe, koje dokazuju da je rad više plaćen što se bliže izvoru srebra (bar nominalno, jer ni cijene nisu iste na različitim mjestima}. dozvoljavaju da se zamisli da je neki pomorac. koji se vraća iz Havane ili Vere Cruz, bio zahtjevniji u svojoj vlastitoj zemlji i dobivao poveća nja u mjeri u kojoj se povećavala količina srebra zahvaljujući povratku brodovlja. U Kataloniji se govorilo da su pomorci gradili svoju kuću srebrom s prvog putovanja u Indiju. a da su ju opremali srebrom s drugog. Takav je bio mehanizam zarada. Katkad je kratkoročno funkcionirao (povratak brodovlja). Ali. bez obrata. Otuda dugoročni porast. Ovaj dugoročni porast. uostalom. okončava se kao vrlo ujednačen u Evropi. Ako se usporedi. na primil'r, dugoročni porast cijena žita u Barceloni i u Francuskoj (nacionalni indeks). u cijenama u srebru, dobiju se vrlo bliske srf'dnje vrijednosti za velike cikluse XVIII stoljeća: Barcelona

1726-1741. 1742-1757. 1758-1770. 1771-1789.

100 104,8 131 161.9

Francuska

100 109 129 156


371

U prvoj polovini stoljeća Barcelona ima malo odnosa s Amerikom. Porast je malo niži od porasta u Francuskoj. U drugoj polovini stoljeća progresivno se pojačavaju izravni odnosi Barcelona - Amerika. Porast postaje lagano v:iši. iV. PROMJENE ISKRSLE NA RAZMEĐU XVIII i XIX STOLJECA: PROGRESIVNO OGRANICAVANJE RAZLIKE IZMEĐU KOLONIJALNIH I EVROPSKIH CIJENA

Još jedna loše proučena pojava, a uočljiva u svakom istraživanju kolonijalne trgovine krajem XVIII stoljeća, ograničenje je razlike između kolonijalnih i evropskih: cijena, razlike na kojoj su počivale najveće špekulativne zarade atlantske trgovine. Ove razlike se smanjuju pod utjecajem nekoliko pojava: u mirna vremena, poboljšanje oceanskih komunikacija, povećavanje broja malih i velikih brodova. najveća sigurnost putovanja; težnja k stvaranju zbiljskog »svjetskog tržišta~~ - naročito za vrijeme ratova špekulativnim skokovima cijena kao posljedici rijetkosti španjolske robe na kolonijalnim tržištima i u blizini rudnika odgovaraju kri.iumčarenje i poziv (katkad ozvaničen) drugim opski·bljivačima, pored metropole; razvija se interkolonijalna trgovina (kolonije međusobno razmjenjuju. proizvode jedne za druge), intervenira roba iz sjeverne Evrope (Skandinavija, Engleska, Njemač ka). konačno, čim su prevladani neposredni učinci rata za nezavisnost, intervencija Sjedinjenih Država. (U Spanjolskoi zastava Sjedinjenih Država štiti kolonijalnu trgovinu kada ju otežavaju neprijateljstva s Engleskom.) Na primjer, između luka Katalonije i kolonijalne Amerike, lokalni proizvodi zamjenjuju se za proizvode iz udaljenijih zemalja. Meksiko, ili Kuba. umjesto da kupuju katalonsku konoplju, uzimaju konoplju iz Rusije: platna za jedra za izgradnju brodrwa u koloniiama prestaju biti cotonina, proizve-

372

PH:IUU: \'ILA!:

dena u Spanjolskoj i postaju Zonas (olones), proizvedeni u Evropi; meso i soljena riba za narodnu prehranu u La Havani i Veri Cruz kupuju se u Skotskoj ili Norveškoj. Dešavalo se da, zahvaljujući širenju internacionalne trgovine, cijene tražene robe ove vrste poslije 1795. i obnove rata između $panjolske i Engleske budu niže u La Havani ili Porto Ricu nego u Barceloni. Okončan je čak i porast kolonijalnih plaća. Između 1795. i 1799, prosječna radnička plaća u La Havani pada s 3,5 pesosa na 2,5 pesosa, u istom trenutku u kojem umjetna inflacija papirnog novca u Spanjolskoj, kao posljedica rata, naprotiv. tjera plaće prema njihovu maksimumu. Primijetimo da je to također doba u kojem meksički rudnici, prema Humboldtu, iziskuju velike radove i dodatne troškove i u kojem profitima njihovih vlasnika prijeti opasnost od propasti. Tako se smanjuju razlike između cijena kolonijalne robe i posebno cijena srebra. Poslije 1805. godine (francuski pomorski poraz kod Trafalgara u sukobu s engleskom flotom) prekid u trgovini s Meksikom postaje skoro potpun. Goleme zalihe srebra nagomilavaju se u Kovnici novca u Meksiku. Propada trgovina Vere Cruz. Istina, Englezi će dozvoJ.iti $panjolcima da dobiju taj novac, kada se $panjolska pobunila protiv Napoleona 1808. Ali će meksička pobuna protiv $panjolske poslije 1810-1812. uništiti normalne uvjete iskorištavanja rudnika. U stvari. porast evropskih cijena poslije 1795, kao i poslije Napoleonskih ratova. bit će u vezi s inflacijom različitih vrsta papirnog novca. Dakle, to je - s francuskim asignatima. španjolskim >>Vales ... i engleskim obveznicama s prisilnim tečajom - novo monetarno doba koje se otvara.

XXXII FRANCUSKA REVOLUCIJA I MONETARNA SITUACIJA. OD ASIGNATA DO »FRANC-GERMINALA<<

Vidjeli smo velike količine srebra proizvedenog u Meksiku i njegove proizvodne cijene, koje su najprije rasle. a potom, krajem stoljeća, bez dvojbe, padale. Sirenje američkih plemenitih metala i kolonijalnih profita u Evropi, počevši od Cadixa i Francuske. podržava osjetljiv opći porast cijena, doduše razmjerno umjeren, neredovH, ali bez sumnje s manjim periodičkim potresima nego u XVII stoljeCu i bez žestokih iskrivljavanja odnosa između unutrašnjih cijena neke zemlje i jnternacionalnih cijena. izraženih u srebru ili zlatu. Cak ni brojni ratovi, koji su zaustavili, katkad trenutačno, dolaske metala .i prisilili na emitiranje papirnog novca u različitim oblicima, nisu ugrozili monetarnu stabilnost velikih evropskih zemalja do 1789-93. godine. Spanjolska je lagano apsorbirala, s dolascima srebra poslije 1783, emisije vales (državne obveznice), započete 1780. Golemi deficit, golemi državni dug u Francuskoj nisu prouzročili prije Revolucije, što se monetarnih pojava tiče, ništa osim beznačajnih rasprava o .... Eskontnoj banci
374

PIERRE \'ILAR

na ulogu sitnog novca. (Sistem koji navješćuje ,.zlatnu podlogu... ) Francuska revolucija će poremetiti ovu ravnotežu, ovu relativnu harmoniju XVIII stoljeća. s unutrašnjim neprilikama koje će prouzročiti i s internacionalnim sukobima koji će uslijediti. Ne bi trebalo povjerovati da je Francuska revolucija .. izvanjski.. politički događaj u odnosu prema privrednoj zbilji, »egzogeni~~ činilac koji će je poremetiti. Francuska revolucija, uzročnik privrednih i monetarnih poremećaja poslije 1789. također je posljedica privredne konjunkture u XVIII stoljeću, posljedica njegova ..prosperiteta.. , kao i društvenih neravnoteža koje je prouzročila. U mjeri u kojoj se tako vezuje za »konjunkturu« i, dakle, za pitanje novca i plemenitih metala, Francuska revolucija je u vezi s našim problemom. Prisjetimo se - pojednostavljujući je u najvećoj mjeri - shome koju je Ernest Labrousse učinio klasičnom. I. KONJUNKTURA XVIIJ STOLJECA I IZVORISTA FRANCUSKE REVOLUCIJE

U XVIII stoljeću, cijene se penju. Podrazumijevamo da sve cijene, među kojima su poljoprivredne daleko najvažnije, teže da se povećaju kroz cikličke varijacije klimatskog porijekla. Taj se uspon potvrđuje barem od 1733. i uopće ne slabi pnje desetljeća 1771-1780. A ciklički maksimumi cijena žita manje su oštri, bar relativno, nego u XVII ili na početku XVIII stoljeća. Više nema oskudice usporedljive s onom iz 1693. ili 1709. Manje izloženo iznimno mortalitetu ove vrste, stanovništvo se povećava.

Različite su posljedice tog uspona cijena i stanovništva, a među njima treba razluči vati: l) dugoročne i kratkoročne učinke; 2) učinke na povlaštene i podvlaštene socijalne klase; 3) učinke na proizvođače-prodavače (bogati seljaci, različiti zanatlije) i učinke na proizvođače ko-


375

ji jedva zadovoljavaju svoje potrebe ili ih uopće ne zadovoljavaju. Zbog porasta cijena trpe oni koj-i kupuju i profitiraju oni koji prodaju. l) U dugom trajanju, recimo od 1726-1733. do 1776-1789. porast cijena uključuje prosperitet nekih socijalnih klasa. Mi smo to vidjeli, prvo, za trgovce u velikim lukama i poduzetnike u njihovoj službi (brodovi, nabavljači proizvoda prodavanih na daleko itd.). A također i za manje ograničene skupine, t;pičnije za tadašnje društvo: zemljišne rentijere, bilo da se radi o zemljoposjednicima ili o uživaocima vlastelinske zeml}išne rente, u smislu ~~feu dalnih prava«. Ta vrsta dohotka, ustanovljeno je, raste brže od cijena. Da bismo to pojasnili, recimo da je to povećanje reda od 80°/o, dok cijene rastu od 53 do 63% između ciklusa od 1726-1741. i ciklusa koji prethodi 1789. Dakle, izražena u kupovnoj moći, zemljišna renta (mjerena prema zakupninama) penje se za 25°/0 . Tokom istog vremena, pojedinačne nadnice (radni dan), ako se također izraze u kupovnoj moći, prosječno padaju za 25° ·11 • Seljak koji ne prodaje proizvode na granicama je bijede. Dugoročno, dakle, postoji kontradikcija između dvije vrste dohodaka. 2) Kratkoročnije, između 1772. i sljedećih godina za vinogradarstvo i naročito poslije 1776. za cijelu poljoprivredu, pojavljuje se srednje razdoblje Hnterciklus.. od 12 do 15 godina) stagnacije i pada cijena. Ono traje do 1787. Ono sjedinjuje teškoće rentijera, poduzetnika, buržuja, malih posjednika (naročito vinogradara) s bijedom mnoštva, koje sve više i više trpi dvostruki pritisak - fiskalni, olemstva (••feudalna prava«) i monarhije. To je »bolest Louis XVI«, u smislu u kojem ona počinje otprilike s vladom ovog kralja (1774) i produžava se do uoči 1789. 3) Vrlo kratkoročno, loša žetva 1788. godine utjecala je na skok cijena žita u razmjerima koji su zaboravljeni od 1709. U 27 od 32 generaliteta maksimum je dosegnut upravo u julu 1789 - 34 livre (t.) za setier žita, naspram srednje cijene od

376

PIERRE \"ILAH

20 do 22 tokom prethodnih godina. Našlo se na vrhuncu privredno-društvenih proturječja. Ankete s početka Revolucije će ustanoviti da je jedanaest milijuna Francuza u neimaštini, često prisiljeno lutati u potrazi za sredstvima za život. Tada se prožimaju politička opozicija monarhiji. želja obogaćene buržoazije da nadzire državu - i naročito njezine financije - i društveni nemiri. Od maja do jula 1789, urbane pobune nezaposlenih zbivaju se usporedno s pljačkama konvoja žita, klasičnim u slučaju oskudice. U julu 1789, najveći seljački rat u povijesti Francuske (»Veliki strah~) prožet će se s velikom buržoaskom revolucijom. II. FRANCUSKA REVOLUCIJA I PROBLEMI NOVCA

Ovaj će put monetarni sistem biti uzdrman. Epizoda asignata nas ovdje, u istraživanju plemenitih metala, ne zanima, osim na posredan način. Radi se o umjetnoj monetarnoj epizodi, suštinski političkoj.

Ali, svemu unatoč, ta epizoda omogućava korisne opaske o odnosima između novca, unutrašnje privrede jedne zemlje, vanjskih odnosa i uloge metalnog novca. Naročito, njezino će okončanje dovesti do uvođenja franka, monetarne jedinice koja će ostati stabilna do rata 1914. Nije, dakle, nekorisno posvetiti joj nekoliko misli. l) Državni dug je problem koji je postavljen u izvorištu asignata. Rješenje je političko-društveno. Svećenička dobra i kasnije emigrantska - »Stavljena (su) na raspolaganje Naciji~, da bi se ugasio državni dug. Svećenička dobra u ishodištu se procjenjuje na 3 500 000 000 livri (t.). Primijetimo da je ova društvena mjera u vezi s ekonomskim uvjerenjem koje je rođeno u XVIII stoljeću, da svojima mora biti individualna, optiču ća. neprestano razmjenljiva prema zakonima konkurencije, a ne ukočena u zajedničkom vlasništvu. koje nikada ne mijenja ruku (mainmorte, mrtva ruka).


377

Obrnuto, mjera postavlja pitanje: tko može kupiti tolika dobra? kojim novcem? Osamnaesto stoljeće je obogatilo neke kategorije Francuza i osiromašilo druge. Tko će biti kupac? I konačno se postavlja moralni problem, psihološki. čak religiozni. Prodaju svećeničkih dobara osudile su katoličke vlasti. Da li će to zaustaviti kupcc? Dakle, ekonomski uvjeti nisu normalni. Radi se o tome da se vidi kako u pozadini, u posljednjoj instanci, ipak djeluju ekonomski i monetarni zakoni. 2) Nema vremena da se čeka prodaja da bi se raspolagalo novcem koji se ad njih očekuje. Stoga sc emitiraju asignate. .1 Pažnja! Bar u izvorištu,. to nije novac. To je ••asignacija« na vrijednost očekivanih prodaja. To je priznanje duga. I koje donosi kamatu. Naročito je važno ne miješati asignat (bar u prvim intencijama) s novcem založenim na vrij ednost zemlje općenito, kao što se to predlagalo u Engleskoj krajem XVII stoljeća i kao što je to sam Law neko vrijeme zamišljao. U stvari, izvorno, tj. u decembru 1789. asignat je vrijednosni papir u velikim notama od l 000 li vri. s kamatom od 5°'11 • Zanimljivo je vidjeti kako postaje novac. To se u isto vrijeme uočava smanjenjem, zatim ukidanjem kamate i emisijom sve manjih i manjih iznosa. sposobnih da pokrivaju sve skromnija plaćanja.

3) Od asignata-vrijednosnog papira do asignata-novca. U aprilu 1790, u isto vrijeme dok se ubrzava prodaja narodnih dobara, emitira se 400 000 000 livri (t.) asignata s 3o;0 (umjesto 5° 111) i u iznosima od 500 do 200 livri. U septembru 1790, emitira se 800 000 000 asignata bez kamate. I ukida_ju se kamate za note prethodnih emisija. Najmanji su iznosi od 50 livri. U maju 1791. emitirani su mali iznosi od 5 livri. U

378

PIERRE VILAR

aprilu 1792 - s ratom - bit će iznosa od 50. 25 15 i 10 sua. Tako se na početku moglo činiti da će asignati prvenstveno služiti da se izbriše državni dug time što će narodna dobra kupiti najbogatiji državni povjerioci, nosioci veliikih iznosa, s tim što će masa biti pošteđena od bilo kakve inflacije papira. U manje od tri godine poslije prve emisije sve je bilo promijenjeno. Svatko je posjedovao asignate. koji su postali novac, s prisilnim tečajem, čiji je stalni pad vrijednosti ugrožavao sve prihode, uključivši i plaće. Suprotno je mišljenje da je kupovina narodnih dobara, plativih asignatima, bila otvorena svima ko,;.i su ih mogli akumuJ.irati: »Asignat-novac«, piše Georges Lefebvre, »svi mogu nabaviti. Kupovao je čak i da bi ga se oslobodilo, a smanjivanje njegove vrijednosti pogodovalo je kupovinama manje bogatih u isto vrijeme kao i špekulanata. Moglo bi se reći u tom pogledu da je operacija tim bolje uspjela što

je potpunije bila neuspjela u financijskom pogledu ....

To je istina. Ali je porast cijena, pokušaj da se zakonima o maksimumu i sukob između maksimuma cijena i maksimuma plaća prevladavao u odnosima između pariškog puka i revolucionarne vlade. Vidi se socijalni i politički domašaj činjeni ce »DOV8C«, 4) Oscilacije asignata i opća monetarna sltuacija. Ma kako posebna bila, ako je vezana s politič kim problemima, monetarna činjenica asignata nije nezavisna od privredne situacije i internacionalnih monetarnih činjenica. Cijeli je problem da se ispitaju isprepletenosti psiholoških (povjerenje javnosti u sistem) i objektivnih vidova (emitirana novčana masa, razine unutašnjih i internacionalnih cijena itd.). Na primjer, brzo obaranje vrijednosti asignata nije toliko vezano za prekomjerne emisije. Necker je procijenio metalni opticaj u Francuskoj 1789. na on

ograniči


379

2 200 milijuna. Emisija od 1 200 milijuna založena na narodna dobra u septembru 1790. nije trebala neko veliko povećanje vrijednosti srebrenog novca nad papirom. Lpak se već plaćalo 10°,'o da bi se dobio novac. To je zato što nitko nije vjerovao obećanim ograničenjima. Svatko je s razlogom mislio da će država nastaviti emitirati i preko objavljenih iznosa. U novembru 1791, pad asignata, mjeren u odnosu prema novcu, bio je već 18%. U augustu 1792. -l3 11 :o. Iznos u asignatima n1je vrijedio više od 57° 11 nominalne vrijednosti navedene na .papiru. Cudna stvar. ali koja dobro odražava važnost psihološkog činioca: 10. august, S"iPtembarski masakr i Valmy, razmjerno poboljšavaju stanje. Vrijednost asignata popela se od 57 na 72°/0 od svog ekvivalenta u novcu. Iznenadno povjerenje u novi režim. Bez sumnje. Ali, ekonomist Hawtrey primjećuje u svom djelu o novcu: l) da je pad u ljeto 1792. bio pretjeran; 2) da unutrašnja monetarna situacija još nije bila strašna; 3) da se, naprotiv, u inozemstvu uočava širenje kredita i porast cijena, koji u stvari označavaju međunarodni pad vrijednosti plemenitih metala, tako da je obaranje vrijednosti francuskog papirnog novca trenutačno ograničeno s internacionalnim obaranjem metalnog novca. Pad asignata ponovio se 1793. Napomenimo da u Francuskoj nije bila zabranjena kupovina zlata i srebra (jer je Konstituanta ostala vjerna liberalnim načelima), što je omogućilo svakodnevno mjerenic njihova odnosa prema papiru. Samo u aprilu 1793. bila je zabranjena slobodna trgovina plemPnitim metalima. I samo u augustu 1793. bilo je zabranjeno prihvatiti asignate s eskontom. Vrlo kasno se može govoriti o »prisilnom tečaju~~. zbiljskom, sankcioniranom, istina je, kaznom smrti od septembra 1793. Međutim, postojao je drugi način da se iskaže nepovjerenje prema asignatima. Ako mu se nije prouzročiti

380

PIERRE VILAR

mogla dati prednost u odnosu prema metalu. ako se nije moglo primiti asignate bez smanjenja vrijednosti, uvijek se moglo povećavati cijene izražene u asignatima. Odatle čuveni maksimum - autoritarno kalkuliranje cijena (također septembar 1793). No. ova autoritarna politika djelomično je uspjela. U mjeri u kojoj je porast cijena bio zaustavljen. asignat se ponovo uspeo od 22 na 48" u svoje nominalne vrijednosti između augusta i decembra 1793. Zakonska prinuda. energija, vanjske p<>bjcde imali su tako svoj učinak. U stvari. ... galopirajuća•• inflacija počinje naročito u doba termidorskog Konventa i Direktorija. Od novembra 1794. asignat je ponovo pao na 24 11 11 svoje nominalne vrijednosti. U opticaju ga je bilo 6 400 milijuna livri. Ukinuti maksimum bio je špekulativni napad, ··bijeg pred novcem«, tj. kupovalo se bilo što po bilo kojoj cijeni. Kako se vanjska trgovina nije mogla voditi osim zlatom ili srebrom. ovi su postali predmeti špekulativnih kupovina. Metalni je novac bio rijedak. Izvozila se u granicama mogućnosti. Drugi se krio. S druge strane, privredno stanje nije dozvoljavala da se obnove zalihe. Od 1792. do 1797, Francuska republika iskovala je samo 32 000 000 livri u srebru i ništa u zlatu. Kroz to vrijeme emitirano je 14 milijardi asignata do decembra 1795. U februaru 1796, •plafon.emisija utvrđen je na 40 milijardi. Ne zna se da li je taj iznos bio dosegnut. (Možda je maksimalni opticaj bio 35 000 000 000). Radnici koji su štampali asignate započeli su štrajk. Troškovi štampanja približavali su se tekućoj vrijednosti odštampane note. Tada je na trgu Vend6me svečano spaljen »štamparski kalup za note«. Ali su postojeći asignati nastavili ch·kulirati. Naie:ori su bili iznenadni skokovi njihove vrijednosti, s odgovarajućim špekulacijama: u .lunu 1796. zlatni talir (24 livre) u asi_gnatima je bio cijenjen 585 livri sedmog, l 000 livri trinaestog i 40 šesnaestog.

ZLATO l

NOVAC

U

PO\'IJESTI

331

U oktobru iste godine 2 000 li vri dvadeset i šestog. 3 450 li vri tridesetog i 2 450 trideset i prvog. U martu 1796. pokušalo se zamijeniti asignate »Uputnicama na zemlju~• (mandats territoriaux), koji su trebali omogućiti izravnu kupovinu, bez licitacije. narodnih dobara po cijeni 22 puta većoj od njihova dohotka 1790. Operacija je mogla biti zanimljiva za imaoce tih naloga. U stvari, emitirana su samo »obećanja naloga--, pa ih je javnost odmah izjednačila s asignatima. U četiri mjeseca taj je papir pao na 411 u svoje nominalne vrijednosti. Kako se izašlo iz te monetarne katastrofe. najgore koju je Francuska upoznala i koja ipak nije bila apsolutna u usporedbi s njemačkom i mađar skom u XX stoljeću? 5) Od kraja asignata do monetarne stabilnosti. U februaru 1797. ukinut je prisilni tečaj i više se ni pm·ezi nijesu mogli plaćati asignatima. Cudna potvrda: oni su cirkulira li još duge mjesece, a bilo je i ljudi koji su ih kupovali, misleći na moguće obrate situacije. Ali su važne činjenice: a) obnova kovanja novca i njegova opticaja; b) likvidacija državnih dugova .. bankrotom dviju trećina~~; ~~konsolidirana trećina •• osiguravala je nešto stabilnosti renti, a ~~mobilizirane dvije trećine.. pretvorene su u prijelazno sredstvo izmeđU papirnog novca iz razdoblja inflacije i srebrenog novca; e) država je ograničila svoj budžet i organizirala nov, jedostavan djelotvoran fiskalni sistem: d) uvjeti .. deflacije« ostvareni su istodobno nizom dobrih žetvi. kao što je bila 1796 (naročito s naglim padom cijena vina od 300'0 ) i otežanim kreditiranjem. Pojedincima sc pozajmljivalo samo s 2 i više posto mjesečno, osim velikim klijentima izvjesnih bankara. Razumljivo da to nije prouzročilo samo nazadak unutrašnje trgovine nego i brojne i iznenadne stečajeve, posebno u vezi s opadanjem. kolonij~lne trgovine, kao posljedice događaja u Samt-Dommgueu.

382

PIERRE VILAH

Ipak, svi vanjski događaji nisu bili nepovoljni, upravo suprotno. Baleski mir osigurao je neko vrij eme obnovu - ili nade - u pomorskoj trgovini. zahvaljujući obnovi trgovine sa španjolskom (Cadix), izvoru srebra. Konačno, s ratom u Italiji francuske vojske započele su pljačku Evrope, a to je sigurno činilac koji ne treba zaboraviti. Dalje, u isto vrijeme. čak izvan ratnih tokova, Sjeverna Evropa se otvorila francuskim proizvodima. Takva je bila atmosfera u kojoj su mogli biti stvoreni Francuska banka i jranc-germinal, stabilna monetarna jedinica XIX stoljeća. Francuska banka produžuje, s jedne strane, ··Otplatnu bankU•• (Caisse d'amortissement), koju je stvorio Gaudin i u kojoj će Mollien biti upravitelj, a s druge strane, dvije privatne eskontne banke (•Banka tekućih računa .. , tj. Caisse des comptes courants Perregauxa, Recamiera, Despreza i »Trgovač ka eskontna banka .. , tj. Caisse d'escompte du Commerce). ·Banka tekućih računa.. se 13. februara 1800. pretvorila u Francusku banku s 30 000 000 kapitala u akcijama od l 000 franaka, pod nadzorom 15 upravitelja i 3 nadglednika, koje su birali najveći akcionari. Ali, bilo je to još uvijek suštinski privatno tijelo i bez monopola emisije. Banka je u počet ku bila vrlo mudra, uopće ne potičući poslove i ne pomažući mnogo državi, koja je i dalje ovisila o financijerima. U 1803. njezin se kapital povećao na 45 000 000, imala je monopol emitiranja u Parizu i inkorporirala je •Trgovačku eskontnu banku ... U 1806. poslije teške poslovne krize u 1805, Banka će više biti stavljena pod državni nadzor, s guvernerom. ali će konačno imati monopol emisija. Sve to ostaje vrlo daleko od uloge koju je tada u Engleskoj imala Engleska banka. Brinući se o unifikaciji i prilagodbi metričkom sistemu. revolucionarne su vlasti 1793. predvidjele zlatni novac od 10 grama. nazvan .franc d'or (zlatni franak) i srebreni iste težine. Zakonom od 10. apri1a 1795, zadržavajući obilježja starog novca, naprotiv je uređeno da se novčana jedinica više ne


383

zove ~,.livra(< nego >,.franak«. Valjalo je sačekati 1799. godinu da bi pojmovi franka, decima i santima u obračunima obavezno zamjenjivali livre, sue i denijee, što nije spriječilo stare navike da još dugo vladaju, kao što je i metalni novac iz vremena Louisa XV (louis, ecus, sous) bio u opticaju još tridesetak godina, unatoč njegovoj teorijskoj demonetarizaciji. Konačno je 7. aprila 1803 (17. žerminala godine Xl) zakon utvrdio francusko monetarno jedinstvo. Bio je to srebreni franak, koji je težio 5 grama, prema obrascu 900/1 000, sadržavajući, prema tomc. 4,5 grama srebra. (Livra ga je teorijski sadržavala 5,505, a praktično 4,5.) Trebalo je kovati novac od 2 F, 5 F i od 0,5 do 0,25 F. Zlatni je novac trebao biti od 20 F i 40 F, također prema obrascu 900/1 000. Kujući 155 komada od 20 F iz kilograma legure, prema 900/1 000, komad od 20 F dobivao je težinu od 5,806 grama, tj. 322,5 mg i sadržaj čistog zlata od 290,33 mg za svaki franak. Franak, dakle, ima dva zakonska ekvivalenta: 4,5 g za srebro, 0,29033 g za zlato, što zlatu daje 15,5 puta veću vrijednost nego srebru, što je bila ekvivalencija već u doba Louisa XV. To je bimetalni sistem, a pretpostavljena je stalnost tog odnosa te podjednako slobodno kovanje dva metala, s neograničenom zakonskom moći. Taj će sistem biti vrlo široko prihvaćen u Evropi prema francuskom primjeru.

XXXIII MONETARNI PROBLEM U ENGLESKOJ OD 1797. DO 1819.

Za vrijeme ratova protiv Frncuske revolucije i Napoleona, Engleska daje primjer monetarne inflacije koja se iskazuje kroz krize vanjske razmjene i jak pl'itisak cijena. Ali to nisu pojave usporodl,ji,·e s američkom inflacijom u vrijeme rata za nezavisnost ili s epizodom asignata. U engleskom su iskustvu, naprotiv, nedvojbeno zanimljivi: l) posebni uvjeti koji osiguravaju postojanje i politika Engleske banke u engleskom monetarnom sistemu; 2) način na koji su konačno, bez drame, prevladane monetarne teškoće; 3) rasprava u vezi s monetarnim problemima koja oko 1810-12. podsjeća na onu iz 1696-97. ostajući isto tako slavna i naravno, aktuelnija. zato jer se ovaj put više ne radi o promjenama starog tipa. nego o ulozi bankovnih papira i njihovoj prirodi. Intervencija ekonomiste DaVlida Ricarda u kontroverzi, rasprave o temi historičara cijena Tookea i Fullartona. sjajni sažetak Karla Marxa u Prilogu kritici političke ekonomije i Kapitalu čine od ove monetarne kontroverze osnovu monetarnih teorija XIX stoljeća. Kontinentalne monetarne inflacije, zatim kriza livre sterlinga 1931-32, između dva rata iznova su


385

skrenuli pažnju k prošlosti engleskog novca. Ekonomisti Silbering, Hawtrey, Vinter, rekonstruirali su epizodu. Charles Rist77 je u Francuskoj sažeo i preuzeo kontroverzu o prirodi bankovnog novca. Konačno, u vrlo kratkom, ali odlučujućem razdoblju teza Fran~is Crouzeta7B jasno je istakla činjenice i njihov opći ekonomski kontekst. Razlikovat ćemo, s naše strane, dva vida: najprije činjenice, zaUm inte~retacije. Ispitat ćemo tri epizode u vezi s činjenicama: kriza oko 1797, kriza oko 1808-1810. i konačno, likvidacija inflacije iz ratnog doba. l. OD PRISILNOG TECAJA DO ZLATNE PODLOGE

Monetarna kriza 1797. i Bank Restriction Act Treba uočiti da su engleska i francuska monetarna situacija, da tako kažemo, kronološki oprečne. Francuska epizoda s asignatima odgovara vremenu razvoja engleske trgovine, s porastom cijena, ali bespogovorne monetarne solidnosti. Kada je u Francuskoj okončana epizoda s asignatima, engleski novac je upoznao svoje prve teškoće. U Engleskoj, kao u Spanjolskoj, internacionalna trgovina je jako iskoristila francusko slabljenje tokom 1790-1793. godine. To je također razdoblje u kojem francusko zlato i srebro u strahu pred događajima, manevrima emigranata i razmjernoj privrednoj slobodi, ostavljenoj trgovcima otiču u inozemstvo, naročito prema Engleskoj. Ali, u 1794-96, niz loših žetvi (općenito u Evrapi) obavezuje Englesku da uvozi žito (za 2.3 milijuna livri sterlinga 1796). Kraj asignata u Francuskoj obilježava početak vraćanja metala prema Parizu. 77 Histoire des doctrtnes relatives au credit et e\ la monnate de JOhn Law 4 nos ;ours (POVIjest kreditnih i monetarnih doktrina

od Johna Lawa do na!lh dana), 1838. 7B L'c!conomie brUannfque et le bloaus continental (Britanska privreda i kontinentalna blokada), t. II, pogl. Xm.

PIERRE VILAR

386

Od 1795. i u 1796. počinje se također pn mJ ećivati kriza engleske razmjene, posebno u Hamburgu, koji usmjerava trgovinu Sjevera. Da bi usporila odliv zlata, Engleska banka ograničava kredit. ALi je malo vjerojatno da će to učiniti i privatne banke. Dakle, istovremeno se uočava:

a) brzi porast cijena: 1790. 1792. 1793. 1794. 1m~

1796. 1797.

(prvo

tromjesečje)

100 102 109 107 1u 136 143

b) pad zlatnih pologa u Engleskoj banci od 7 na 1,2 milijuna livri sterlinga. Počinje panika i imaoci nota Engleske banke nasrću na šaltere. Tada, 3. maja 1797, vlada usvaja Bank Restriction Act, koji ovlašćuje Englesku banku da ne isplaćuje do 24. juna. Ovaj zakon, koji predviđa »restrikciju« za manje od dva mjeseca, ostat će na snazi do 1821! Pažnja, radi se o prisilnom tečaju (pošto note više nisu isplative), ali, najprije, ne o legalnom •novcu«, U načelu nitko nije prisiljen prihvatiti isplate s notama. U 1811, tokom parlamentarnih rasprava o novcu, lord King će najaviti da će odbiti od svojih seljaka zakupnika bilo kakvo drugo plaćanje osim u zlatu. Samo u tom trenutku (1812) promulgirat će se obaveza prihvaćanja nota u plaćanju.

Ali, zaista je čudno da su one prije te obaveze normalno bile prihvaćane. Prije krize 1810. postojala je neka vrsta prešutnog konsenzusa trgovaca da bez postotka prihvaćaju note Engleske banke. Kako to objasniti?

ZLATO I NOVAC V 1'0\'IJI<.:STI

387

U stvari, kao što smo već vidjeli u XVIII stoBanka je stvar trgovaca, koji joj ukazuju povjerenje. Prije svega, nalazimo se usred razdoblja atlantskog i trgovačkog trijumfa Engleske. A zlato cirkulira kao novac, lako, do isplata plaća. Naprotiv, banknote se do 1797. ne emitiraju ispod 10 livri sterlinga. Dakle. rezervirane su za velike isplate. Konačno, iako Banka daje predujmove državi, nije s niom stopljena. Ona može imati svoju politiku. I. Yidjet ćemo da su čak u trenucima krize njezini prPdujmovi privatnoj privredi veći od njezinih predu j mova državi. . Zbog svih tih razloga bankovni papir u Engleskoj ostaje vrlo daleko od jednostavnog novca-oznake. U stvari je bliži kreditnom novcu. Suvremenici su općenito loše uočavali razliku. Problem je znati da li je razlika važna. Ali _ie važno ustanoviti da prisilni tečaj - nekonvPrtibilnost note - utemeljen 1797, nije otežao privređivanje i izopačio se u inflaciju. Od 1798. razmjena u Hamburgu ponovo je u usponu. MoneUu·na devalvacija nije počela prije 1808. i nije postala zabrinjavajuća prije 1808-1810. ljeću.

Razdoblje 1808-1810.

Kada je riječ o mjerenju devalvacije nek.og novca. služi se s tri pokazatelja - cijenom zlata u opticajnom novcu, ~~vanjskim~~ tečajem tog novca i unutrašnjim cijenama. Tegobna je ova složenost, jer teoretičari novca naglašavaju ovaj ili onaj pokazatelj, u skladu sa svojim usmjerenjima, (što općenito već pretpostavlja neko objašnjenje). Pokušat ćemo razlikovati, s jedne strane, istraživanje obilježja devalyacije, a s druge strane, istraživanic mogućih činilaca. Obilježja devalvacije su: a) Ciicna zlata i srebra u tekućem novcu.

388

PIERRE VILAR

Teško ih je vrednovati na dosljedan naćin. ako je premija ilegalna, a njezine promjene brze prema mjestu i vremenu. U Engleskoj često nedostaju statistike o tržištu zlata, a proračun o cijeni srebra radi se prema hamburškim pokazateljima. b) Tečaj. No, najvažnije mjenjačnice Jivre sterlinga u razmatranorn razdoblju često su nemirne. Francuzi su zauzeli Amsterdam, Pariz je neprijateljski (premda redovno cijenjen), Lisabon je u punoj inflaciji. Općenito uvažavana mjesto je Hamburg, ali su osiguranja za prijenos novca od Londona do Hamburga 1810. povećana od 0,55 na 411 ". Ako se dodaju troškovi prijevoza od l do 1,511,.,. marža troškova prelazi 5°.'0 . To ne znači da su varijacije tečaja značajne ako prelaze ovu maržu jer ispod nje one samo označavaju varijaciju nižu od gold point (»zlatna tačka«, tačka na kojoj više vrijedi prevesti metal nego podnositi tečajni gubitak). e) Cijene robe općenito često su najbolji pokazatelji monetarne devalvacije. Za Englesku u godinama od 1790. do 1820. danas raspolažemo dobrim pokazateljima Geyer-Rostowa. Možemo također iskoristiti one koje je utemeljio Silberling, upravo u vezi s istraživanom epizodom. Ustanovljujemo, prema tim pokazateljima (1790 - 100, a 1798 149), da do porasta cijena dolazi u 1801 (166). Ali, nakon toga dolazi do pada (1802 - - 143), a razina iz 1801. ponavlja se samo 1808 (166). Dakle, u prvom desetljeću XIX stolječa postoji stabilnost s laganim oscilacijama. Obilježja devalvacije ističu se dosta jako 1808-1810. godine. Tečaj pada za 12% u Hamburgu tokom drugog polugodišta 1808. godine i doseže 19,5% ispod nominalne vrijednosti tokom prvog polugodišta 1809 (23,3% gubitka u Parizu). Cijena zlata je 11,8°'0 iznad nominalne vrijednosti 1808, 14,5% 1809, a španjolski »dolar« (meksička pijastra) imati će do 16,2% premije. U svemu, može se procijeniti da je gubitak engleskog novca u dvije i pol godine J00/0 prema plemenitim metalima i 150.'0 u vanjskoj razmjeni.


Tekuće

389

cijene trpe osjetljivu modifikaciju u smislu porasta: 1807. 152 1808. 166 1809. 176 1810. 176 Ovo pokriva kraće 1 zesce oscilacije. Između oktobra 1807. i marta 1809. porast cijena je bio 25n fl· što je jak porast. Uzalud se govori da nije dramatično, javnost je zabrinuta. Kao u 1696, porast cijena obavezuje da se javno postavi pitanje no\·ca. Cinioci ove devalvacije mogu biti različitog reda: a) Razina zlatnog pologa Engleske banke. Ona je pala sa 7,855 milijuna livri sterlinga u martu 1808. na manje od 5 milijuna 1810. b) Razina opticaja nota. Evo pokazatelja: 1793. - 100 1807. 137 1808. 145 1809. od 148 do 166 1810. od 170 do 202 e) Predujmovi Banke daju se naročito državi tokom prvih devet mjeseci 1808, ali se od kraja 1808. do kraja 1810. prvenstveno daju pojedincima. Trgovački vrijednosni papiri Banke penju se s 12,7 na 19,5 milijuna livri sterlinga. U stvari, ono što se zbilo, više je kreditna nego monetarna inflacija. To je obilježje trenutka booma, tj. mnogobrojnih, nasrtljivih inicijativa u privatnim poduzećima. d) Bilanca plaćanja. Zna se da se istovremeno mora voditi računa o trgovačkoj bilanci i »-nevidljivim• elementima (izlasci i ulasci u fondove zbog netrgovačkih razloga). Engleska trgovačka bilanca oko 1808-1810. istovremeno pozna izvozni boom (koji će zbog blokade uveliko biti imobiliziran, a da neće biti kontroliran) i jači uvozni boom jer su unutrašnje engleske cijene, dižući se, ohrabrivale kupovine vani. Tako Se povećavao trgovački deficit, prelazeći

PIERRE \'ILAR

390

s 8,6 milijuna livri sterlinga 1808. na 28,9 milijuna 1810. Također su se povećala vanjska plaćanja. Mnogo je valjalo plaćati za iznajmljivanje neutralnih brodova. Financijski je valjalo pomoći osY:)jenu Spanjolsku, kada je ušla u rat protiv Napuleona. Engleske ratne isplate u Evropi skoro su se udvostručile (od 6,6 na 12,4 milijuna livri sterlinga). Najgore je da je Spanjolska, koja je postala saveznica Engleske, ovoj zatvorila Meksiko, nakon što ga je ratno stanje praktično otvorilo Englezima. e) Tajna hemoragija zlata posljedica je svega toga (i postaje uzrok sa svoje strane). N erna kapetana londonskog broda koji sa sobom ne nosi zlatne gvineje, s kojima će u Evropi dobro zaraditi. Te gvineje se plaćaju s premijom od 22 do 23"/o. Evo teksta iz 1811, koji je objavio Fr. Crouzet, o tome što se dešava na londonskom tržištu mesa: »Dnevne ponude.

čak

i7: sata u sat, koje su pravile

uvažene osobe da bi saznale pošto bih dao svoje g\·ineje i s druge strane, vrlo visoka cijena koja je nuđena za dolare, doka:wju da ne postoji samo tendencija, nego i \'Olja

da se lijeva novac. Svaki provincijalac koji dolazi u London donosi gvineje da bi ih prodao. Agenti su zaposleni u cijeloj zemlji na prikupljanju i one se sada prodaju s premijom od pola krune . .. Zlatni novac je već nestao iz opticaja. a slijedit će ga i srebro. Još nekoliko tjedana i više neće ostati ni jedan jedini dolar koji je emitirala Banka .......

(Pod »dolarom-c-c treba razumjeti ...pijastru~. »·osmiCU« - koju su u Sjevernoj Americi zvali dolar i koju su pretaljivali u Engleskoj radi unutrašjeg opticaja.) Tako je izgledala engleska monetarna kriza 1810-1811. Ali je »krah« (nagli pad cijena, stečajevi u poduzećima) slijedio ~~bornu« kredita.

meksičku

Od krize 1811-1812. do stabilizacije 1821.

U stvari je kriza 1811. bila univerzalna i mnogo žešća na kontinentu nego u Engleskoj i ne-


391

dvojbeno je engleski monetarni sistem zbog nekog razloga bio u relativnoj benignosti pred iznenadnom općom deflacijom. U 1812. cijene su pale na indeks 168. Izmjene porasta i padova još će se nastaviti: 1813. i 1814, ratna inflacija, zajmovi vladi odvukli su cijene do indeksa 185 i 198, premiju srebra i zlata prema novcu u opticaju 26 i 36%. Mir 1814. utjecao je da svi povjeruju da će se livra podići do nominalne vrijednosti i da će se povratiti konvertibilnost nota. To očekivanje usporilo je monetarni opticaj i prouzročilo poslovnu krizu, normalan proces. Ali su politički događaji ponovo nadvladali ekonomsku regulativu. S Napoleonovim poVl'atkom s otoka Elbe, nepovjerenje prema novcu ponovo je naglo izbilo. Poslije Waterlooa, prevladala je atmosfera def!acije. Između početka 1814. i trećeg tromjesečja 1816. pad cijena je 38%. Međutim. bit će još jedan skok. Godine 1816-1818. obilježene su povratkom inflacije i porasta, a slijedi im pad i opća kriza. Tek 1820. unca zlata ponovo je pala na svoju uobičajenu cijenu od 3 livre sterlinga, 17 šilinga, 10 i pol pensa na tržištu, prije nego što je tako bila i službeno ponovo utvrđena (maj 1821). Vidi se da je epizoda dugo trajala. Uvođenje 7.latne podloge i monometalizma u Engleskoj nešto je drugačiji problem. Vidjeli smo da je bar od 1774-1783, ograničavanjem konačne moći tekućeg novca na 25 livri, stvoren jednostavan sitni novac. s tim što je zlato ostalo jedina podloga. Bilo .iC' to manje ili više zaboravl,icno do tečajnih kriza 1797, koje su šireći strah od vrlo jake de\·alvacije tekućeg novca utjecale da se u januaru 1798. usvoie stavovi o zabrani kovanja novca i ograničavanju njegove moći kao i 1774. Premda je uvođenje premoći papira u opticaju problem učinilo manje prešnim, lord Liverpool, koji je preds,i0dao refo~mi 1774. pisao je uoči svoje smrti 1805. prijedlog kojim je preporučivao sistematičko zadržavanje samo jedne, zlatne podloge. I 1816, zakon od 22. juna, pr~pisao je pravila kovanja, kritizirajući

392

PIERRE VILAR

bimetalizam, potvrđujući da je samo zlato »Standard measure of value and legal tender for payments without any limitation of amount«. Naprotiv. konačna moć srebra ograničena je na dvije livre. Međutim, ne može se govoriti o apsolutnom monometalizmu jer Engleska banka dio svojih zaliha ima u srebru (petinu sredinom XIX stoljeća) i jer se teorijski srebro može dati na kovanje. Praktično. kraljevsko uputstvo, kojim je trebalo utvrditi datum takve mogućnosti, nikada nije bilo objavljeno. Zlatna podloga bila je praktično učvršćena. II. IDEJE: MONETARNA KONTROVERZA U VEZI S RICARDOM I BULLION REPORT

Ekonomista i povjesničar novca Hawtrey ispravno je primijetio da u ovoj kontroverzi i u komentarima koje je kasnije potakla nije se dovoljno vodilo računa o različitosti činilaca koji učestvuju u igri, da bi se objasnili odnosi između novca, cijena i kretanja poslova. Rado ću dodati, i njihovih međuodnosa. Da:kle, naznačit ćemo, prije nego što izložimo glavne ideje koje su iznijete tokom kontroverze, u čemu su bila posebna obilježja engleskog prisilnog tečaja banknota.

Po.,ebna obilježja engleskog prisilnog Unatoč Lawu .iućim primjerima,

tečaja

i asignatima. bliskim i zastrašuengleska monetarna zbivanja u 1797. nisu se pretvorila u paniku. Bank Restriction Act mogao se primijeniti i dugo godina održati bez pret,ieranih emisija i zabrinutosti javnosti, unatoč raspravama. To je izazvalo divljenje grofa Molliena, Napoleonova financijskog savjetnika. To je možda zato što engleski papir. u stvari, ne emitira država. On čuva svoje obilježje »bankovnog papira«. lako ga ne emitira država, Banka, katkad. emitira za državu. Ali, to nije stalno i ona ne prestaje


393

emitirati za pojedince. I konačno, stvaranje kredita u korist privatne privrede široko prevladava nad monetarnim emisijama u .pravom smislu. Na primjer. državna potražnja za emisijama prevladavala je 1797. zatim 1808, potom 1812-1814, ali, tokom dugih zbivanja, kao 1800-1808, kao i oko 1810, prevladava kredit pojedincima (drugi inflacijski čini lac. ali koji potiče privatnu privredu u njezinim inicijativama, a ne samo potrošnju). Iz toga dvojnog vida uloge Banke potiče zbrka, uočljiva kod suvremenika, kao i u kasnijim objašnjenjima. o »kreditnom novcu« i jednostavnom papirnom novcu. Izvjesno je da je to potakla razmišljanja Engleza. Problem je bio: »raste« li vrijednost zlata? ili. gubi li papir svoju vrijednost? Teškoće su dolazile otuda što je iz XVII i XVIII stoljeća bila poznata inflacija u obliku kvarenja srebrenog novca i, uz to, što je srebro bilo vrednovano u Hamburgu. Thol'nton

Kao većina osoba koje su sudjelovale u engleskim ekonomskim kontroverzama, Thornton je u isto vrijeme poslovni čovjek, poslanik i ekonomist (istina, više praktičar nego teoretičar). Thornton je 1802. objavio djelo s naslovom: Istraživanje prirode i učinaka kredita u Velikoj Btitani.ii. Cilj je tog djela: l) opravdati prisilni

tečaj

nota, takav kakav

.i" bio prakticiran od 1797; 2) upozoriti na

moguće

zloupotrebe emisija, protiv pretjeranog kvantitativno~ bujanja tog papira. Thornton, manje slavan nego Ricardo, u stvari je tai koji utemeljuje za budućnost. više nego on. kla,ičnu englesku doktrinu o novcu.

PIERRE VILAR

394

Unatoč naslovu djela, koji govori o ~·kreditnom papiru« (što dobro odgovara izvornoj prirodi engleske banknote), Thornton ne pravi važnu razliku između »kreditne note« i »novčane note.c u pravom smislu. Ali, on ne izjednačuje, bilo kako da bilu, engleski monetarni fenomen s kontinentalnim iskustvima (s asignatima, na primjer). Odlučujuću važnost on pridaje ustanovi kao što je Engleska banka. Za njega, ova ustanova utjelovljuje englesku mudrost. Engleska vlada će se spontano oduprijeti svakom pokušaju pretjeranih emisija. I dalje, Banka je nezavisna i ona se može suprotstaviti vladi. Dakle, vlada u njoj nije znala imati »ađo« (premiju metala nad papirom) u pretjeranom razmjeru. Da bi to opravdao, Thornton računa na engleski duh stabilnosti (što je, razumljivo, krivi zaključak) i također (što je mnogo važnije i opravdanije) na nadmoć engleskog bogatstva u domenu proizvodnje i trgovine. Ovaj je posljednji argument nedvojbeno dobar. Engleska je od Napoleonova doba stekla privrednu prednost pred drugim

zemljama,

koja joj

omogućuje da će brzo

nestane ratnih prilika, da papirni novac.

se nada,

čim

upiti emitirani

Ricardo David Ricardo (1772-1823) naročito je slavan zbog svoga velikog djela Načela političke ekonomije i poreza, koje se pojavilo tek 1817. i koje obilježava jedno od temeljnih razdoblja u izgradnji ekonomske nauke. Ali, njegova prva djela. mnogo manje poznata, bila su prigodne polemike o monetarnom pitanju. Ricardo je prema svom porijeklu bio u vezi s najupućenijim sredinama o pitarijima razmjene i novca. (Njegov je otac bio Zidov portugalskog porijekla, koji je iz Amsterdama emigrirao u London i koji je svog sina poslao na poslovno naukovanje u Amsterdam.) Vrlo mlad, David Ri-


395

cardo .i e osobno zaradio veliko bogatstvo u poslovima. koje je napustio tek 1814. Kupio je zemljišni posjed i ušao u Parlament. Morning Chronicle je 1809. objavio tri Ricardova članka o odnosu između vrijednosti novca u opticaju (note Engleske banke) i vrijednosti zlatnih poluga. Ricardov stav je prevladavao u raspravama o Bullion Report (Parlamentarna komisija o polugama). Ricardo je 1811. uzvratio jednom od najpoznatijih ekonomista-poslovnih ljudi, koji mu je protuslovio, Odgovorom na praktične primjedbe g. Bosanqueta na Izvještaj Bullion

Co~mitteeja.

U

toj čuvenoj kontroverzi, Ricardo izlaže načela monetarne teorije koja će biti raspravljana tokom XIX stoljeća pod nazivom Currency Principle. Središnja je ideja jedinstvo novca. Svako sredstvo plaćanja je novac. Obrezani novac, note u opticaju izazivaju analogne pojave. Veza između robe i novca bitno je kvantitativna. Razina cijena ovisi o količini novca u opticaju. Internacionalno. tečajevi izražavaju različitost kupovne moći svakog nacionalnog novca. Ravnoteža se spontano uspostavlja transferom m
396

PIERRE VILAR

svakim komadom papira predstavljati manje zlata, dakle, manje vrijednosti, To uopće ne znači da Ricardo osuđuje papirni novac i da smatra zlato idealnim novcem (pošto se njegova vrijednost može mijenjati, ta promjena predstavlja rizik). Ricardo bi, u stvari, želio novac koji bi bio tačno kalkuliran prema potrebama opticaja. Sa stajališta činjenica, on u isto vrijeme ima pravo - u smislu u kojem je engleski novac bio na putu da devalvira, otkako je postao nekonvertibilan - i krivo - u smislu da Banka nije posuđivala državi, mi smo to vidjeli, osim umjereno, u izvjesnim okolnostima i da j e naročito davala predujmow pojedincima. Ekspanzija kredita je odredila inflacionističku prirodu razdoblja, više nego emisije novca na državni zahtjev. Ostaje da je Currency Principle (povratak na konvertibilnost nota i proporcionalnost između papira u opticaju i zlatnog pologa) ostao osnov engleske monetarne politike. (Statut Engleske banke je utndio Peel 1844, a važio je do 1928,)

AntibtLllionisti i Tooke Ricardovo stajalište također je moglo biti odredeno kao »bullionizam<< (obavezna uputa na zlatnu polugu). Takvo je stajalište posebno napao ekonomist Tooke, pisac jedne od velikih »povijesti cijena«, koje se pokušalo napraviti u Engleskoj. Na o\·om podrobnom, empirijskom istraživanju razine cijena, Tooke je utemeljio svoju raspravu o Ricardovim idejama. Budući da za njega novac nije »bogatstvo«, nego je zlato jedno od njih (pomoćna vrikdnost), skokovi cijena suštinski su ovisili o povjen•nju javnosti u novac. Ali je sama količina novca bila određena potražnjom javnosti, a u krajnjo,i analizi, bilansom vanjskih plaćanja zemlje: ··Količina nota je posljedica, a ne uzrok potražnje za nj ima-«, piše Tooke. Dakle, Banka nije emitirala


397

ništa osim onog što je od nje bilo traženo. To je Banking Principle, oprečan Ricardovom Currency Princip! e.

Smisao spora U stvari se ne radi o »izboru« između prvenstva činilaca u objašnjenju inflacije - monetarnih ili nemonetarnih, političkih ili ekonomskih, objektivnih ili psiholoških. Za Englesku 1808-1809. godine, koje su otvorile kontroverzu, izvjesno je da je izvorište krize u neravnoteži bilance plaćanja. Potpore raspodijeljene u inozemstvu (politički, ali sekundarni činioci), a naročito kupovine u inozemstvu, poticane pm·astom unutrašnjih cijena. Ricardo kaže da je upravo u tome uzrok, trgovci imaju interesa da uvoze, odatle porast uvoza. Tooke kaže da je potreba za uvozom naročito posljedica loših žetvi. Dva objašnjenja očigledno ne proturiječe. Ali, što se dogodilo 1808, u atmosferi povoljnoj za špekulacije? Prijelaz Spanjolske, gospodarice meksičkih rudnika, na englesku stranu, pobudio je najluđa očekivanja, za zaradom među trgovcima. Svi su htjeli kupovati, svi su tra~ili predujmove od Banke. Između oktobra 1808. i oktobra 1809. stvoreno je 755 banaka u Engleskoj i Wellesu i 123 banke u Skotskoj. To je vrijeme >>bank:omanije<<, što će reći - inflacione klime. Ricardo čini odgovornom vladu i Banku, koja je pristala davati joj i suviše predujmova. U stvari, to je stajalište protivnika vlade i nepomirljive ratne politike. Ono se pridružuje stajalištu jednog drugog whiga, lorda Kinga, koji je 1811. najavio da će od svojih seljaka zakupnika tražiti da plaćaju u zlatu. Vlada je, naprotiv, vjerovala da je ratni napor i prijetnja blokadom obavezivala da se živi na načelu nekonvertibilnog papirnog novca i pokušavala je .. uvjeriti commercial interest da je njegov prosperitet ·suštinski vezan za sistem bankarskih emisija«.

398

PIERRE VILAR

U stvari, vladu je opravdala nJezma pobjeda, kao i progresivna obnova monetarne situacije, koja nikada nije bila katastrofična. Ali je ova obnova bila spora, pošto se paritet između note i zlata, koji je Ricardo tražio od 1809, nije učvrstio sam po sebi, a službeno je proglašen tek 1821. U tom trenutku, kada su nestale i izuzetne okolnosti, pridruživanje tezi Bullion Reporta i Ricarda postalo

.k

opće.

XXXIV PLEMENITI METALI I KONJUNKTURA U XIX STOLJEĆU: 1810-21/1914-21.

Prisjetimo se godina u XIX stoljeću koje slijede od 1810-1821, prekretnice poslije Napoleonskih ratova, do 1914--1921, prekretnice poslije Prvoga svjetskog rata. Smatramo da se XVIII stoljeće, sa stajališts novca i cijena obilježeno dugotrajnim porastom cijena i razvojem američke proizvodnje plemenitih metala, okončava: l) francuskom i engleskom epizodom papirne i kreditne inflacije; 2) surovim krizama »trgovačkog« (kao 1811) i prehrambenog tipa (kao 1812. i 1817); 3) padom američke proizvodnje plemenitih metala tokom pokrets za latinoameričku nezavisnost. U obnovljenoj monetsrnoj stsbilnosti poslije 1817. godine, općenito se ustsljuje kretanje k padu cijena, koje će se promijeniti tek oko 1850. Problemi •• konjunkture« u XIX stoljeću obrću se oko ovih prekretnica, njihovih uzroka, njihovih uči naka. Za nas, oko njihovih odnosa s problemom plemenitih metala, posebno zlata. Najprije ćemo ustsnoviti činjenice, najuočlji vije korelacije. Zatim ćemo istražiti delikatne probleme interpretscije.

400

PIERRE V lL AR

I. RITMOVI CIJENA

Dobro je poznato da su »Opće cijene,, prouzročene dvama preklopljenim kretanjima: l) »lntradecenijskim.- ili ~~kratkim ciklusima~~, zvanim ""Juglarovima«, prema imenu prvog ekonomiste koji ih je sistematički istraživao i koji pokrivaju desetak godina. Oni sadržavaju fazu porasta cijena i razvoja poslova, koja se završava »krizom·~~ berzanskim slomovima, stečajevima, padom cijena, »·depresijom«, zatim oporavkom i novim usponom. Ovaj vrlo istraženi »Ciklus« obilježje je funkcioniranja kapitalizma XIX stoljeća. On ne sadržava u osnovi monetarističko objašnjenje. To je ciklus »-poslova~~- U manje razvijenim zemljama XIX stoljeća, on se još često prožima s klimatskim ciklusom vjerojatnosti dobrih i loših žetvi. 2) Postoje duža kretanja, koja povrh kratkih ciklusa usmjeravaju cijene tokom 25 ili 30 godina, u zadatom smjeru porasta ili pada, a zatim sljedećih 25 ili 30 godina u obrnutom pravcu. Razgraničimo njihove datume za XIX stoljeće, imajući u vidu smisao sličnih »pojašnjenja«, Ne radi se o svuda sličnom kretanju sata. Prateći zemlje i promatrane proizvode, minimumi i rnaksimumi kretanja ne podudaraju se u godinu. Dakle, označit ćemo skupine godina, uključujući sve datume koje su predložili različiti autori u vezi s promjenom pravca kretanja. Tako ćemo dobiti razgraničene datume (u stvari dobro grupirane) radi ovih promjena. Prvi maksimumi cijena: Dosegnuti su između 1810. i 1821, naročito između 1815. i 1817, tj. godina u kojima se povezuju: l) kraj rata, 2) oskudica 1817, kojoj je slijedio pad poljoprivrednih cijena. Prvi minimumi cijena: Dosegnuti su između 1842. i 1850, ovisno o tome da li se minimum nalazi prije ili poslije iznenadnog skoka poljoprivrednih cijena zbog oskudice 1847. godine. Drugi maksimumi cijena: Dosegnuti su između 1870. i 1875, a najkarakterističnija godina je 1873,


401

uoči općeg kraha u kratkoj krizi koja obilježava

tu godinu.

Drugi minimumi cijena: Dosegnuti su između najčešće istraživane godine su

1890. i 1897, a 1895-96.

Treći maksimumi cijena: Dosegnuti su između 1913. i 1920, u vezi sa svjetskim ratom i, ovaj put, brojnim monetarnim inflacijama kao posljedicom ovog rata. Postoji kretanje k padu i ka krizi poslije 1920, ali neki smatraju da obnova 1925. obavezuje da se kraj ovog razdoblja porasta stavi u 1929. godinu. • Tako su se oblikovala dva velika »ciklusa• (pad. zatim rast):

1817-1850-1873. 1873-1895-1920. Nazivaju se »Kondratijevljevim ciklusima~<, prema imenu ruskog naučnika koji ih je prvi istraživao. Može, se, također, upotrijebiti rječnik Fran~ois Simianda: · · 1817-1850: ..faza B«, pad cijena privredna depresija; 1850-1873: ..faza A•, rast cijena privredna konjunktura; 1873-1896: ,,faza B·, ista definicija; 1896-1920: ,.faza A•, ista definicija. (Simiand produžava ovu fazu »A« do 1929) Ovi »dugi ciklusi«, ova obrtanja kretanja, dosta su dobro utemeljeni te bismo ih mogli smatrati činjenicama (barem u domenu cijena jer su činje nice u vezi sa stopama rasta proizvodnje kontroverznije; nikada nema uzmaka, ali može biti. manjeg rasta. prekida krivulje rasta). Nepotrebno Je također dodati da kada se kaže .. kretanje cijena•. da se podrazumijeva srednje kretanje cijena (a statističko utvrđivanje toga srednjeg kretanja uvijek će biti sporno). Sve cijene sve robe ili proizvoda ne slijede tačno isto kretanje.

PIERRE VILAR

402 Il.

DOGAĐAJI

U VEZI S PROIZVODNJOM MONETARNIH METALA

Ništa manje dobro nije utvrđeno da je XIX stoljeće na području proizvodnje plemenitih metala vidjelo izmjenjivanje događaja čija korelacija s kretanjem cijena nije matematički dokazljiva, ali čija istodobnost s kretanjima bar daje osnove radne hipoteze. U razdoblju od !810-21. do 1848. rudnici srebra u Meksiku, Peruu, rudnici zlata u Brazilu, sve su manje eksploatirani poslije događaja u vezi s američkom nezavisnošću. Dosta je prirodno da će plemeniti metali tada biti skuplji u odnosu prema evropskoj proizvodnji različite robe, koja stalno raste. Ali, ostaje da se pojasni veza. Mjesto toga, između 1848. i 1851. zbiva se otkriće placeTS, zatim kalifornijskih rudnika i uskoro nakon toga australijskih zlatnih rudnika. Može se bar postaviti hipoteza o odnosu između ovih otkrića i pada relativne vrijednosti zlata. tj. o tendenciji porasta opće razine cijena. Suvremenici skoro da nisu sumnjali u to. Teže je reći zašto se tendencija obrće poslije 1870. Cini se da zlato postaje skuplje. Prva faza intenzivne eksploatacije rudnika možda se bliži kraju. U svakom slučaju, ponovni porast svjetskih cijena poslije 1890-96. dobro odgovara otkrićima nalazišta zlata, s jedne strane. na Velikom Sjeveru. s druge, u Južnoj Africi. Ova faza uspona 1896-1920 - dovršava se fenomenima inflacije koji su (u širem smislu) usporedljivi s onima iz Napoleonskih ratova i pad 1920. može se usporr•diti s onim 1817. godine. III. OPCA MONETARNA STABILNOST I ZLATNA PODLOGA

S izuzetkom ovog posljednjeg razdoblja l'ata 1914 - i s ogradom u vezi s mjesnim i trenutačnim pojavama, kao što su Secesionistički rat

Zl.ATO l NOVAC U

POVIJE!:iTl

403

u Sjedinjenim Državama ili poraz 1898. u Španjolskoj. koje su prouzročile monetarne distorzije. može se reći da je razdoblje 1820-1920. doba opće stabilnosti u odnosu nacionalnog i metalnog novca. Naravno. postoji opticaj banknota. Ali su one svakog časa konvertibilne u zlato. Razvija se kredit, ali kredit nije novac i uvijek je bilo pojava iste \Tste. (Usporediti XVI stoljeće.) Konačno, ako srebro i čuva svoju važnost prema zlatu tokom prve polovine stoljeća i postavlja tehničke monetarne probleme u drugoj polovini, ono okončava gubeći svoju monetarnu ulogu. Zlato postaje referentni novac par excellence i uostalom. kada se govori o »cijeni«, ubuduće treba razumjeti isključi,·o ~.cijenu u zlatu<<. Otada nije apaurdno, kakva god bila navedena monetarna teorija, dovesti u vezu problem kretanja cijena s problemom proizvodnje zlata. To će reći da treba: l) istražiti izbliže činjenice; 2) suprotstaviti interpretacije. Dobro je najprije uočiti da ako su ekonomisti i sociolozi XX stoljeća ukazali mnogo pažnje ~~fluk tuacijama•• cijena, »konjunkturi~~. odnosima ovih fluktuacija sa cjelinom ekonomskih i socijalnih fenomena, ljudi XIX stoljeća nisu bili manje iznenađeni ekonomskim utjecajem otkrića rudnika zlata. Iznova treba pročitati. na primjer, čuveno francusko djelo Emilea Levasseura La question de !'or (Pitanje zlata) (Paris, 1858). Pisac u njemu sukcesivno istražuje ono što naziva četrnaest ~·revolucija~~ (obrata kretanja). promatranih tokom povijesti kroz odnos vrijednosti zlata i vrijednosti robe općenito. Dozvoljava da je posljednja· počela otkrićem kalifornijskih rudnika. Istražuje ih. kao i australijske. ruske i druge rudnike. On zatim istražuje uvjete distribucije zlata trgovinom u svijetu. I konačno, posljedice tc distrihuci.ie na cijene. dohotke različitih socijalnih klasa. ;)nticanje proizvodnjC'. kamatne stope itd. Konačno.

404

PIERRE VILAR

on predviđa krize i traži moguće lijekove za eventualno nesretne učinke i suviše brzog priticanja plemenitih metala. Ne zaboravljajući srebro, koje je još važno u vrijeme pojavljivanja djela. Ali, Levasseur, na koga se još može osloniti zbog brojnih opažanja, nije jedini suvremenik otkrića kalifornijskih rudnika, koji je uočio njihove učinke. Marx u Prilogu kritici političke ekonomije (1859) napominje u predgovoru da se njegova opažanja o kapitalizmu oslanjaju na fazu razvoja koja je u vezi s otkrićem zlata. On piše: »Ogromni materijal za historiju političke ekonomije koji je nagomilan u Britanskom mu7.eju, povoljna osmatračnica koju London predstavlja za promatranje buržoaskog društva, najzad novi stadij razvitka u koji je ono izgledalo da ulazi sa otkrivanjem kalifornijskog i australijskog zlata, opredijeli§e me da opet počnem sasvim od početka i da kritički prijeđem novi materijal. ...

Tako su razmišljanja, koja su u izvorištu Kripolitičke ekonomije, potonje osnove Kapilala. započeta, prema njegovim vlastitim izjavama. s privrednim promjenama u vezi s otkrićem rudnika zlata i s počecima same te epizode. tike

IV. PROIZVODNJA PLEMENITIH METALA U RAZDOBLJU 1817-1848.

Razdoblje općeg pada cijena, tj. revalorizacije zlata u odnosu prema robi, koje ide od 1817. do 1848, odgovaralo je padu američke proizvodnje. naročito srebra. ali samo u godinama 1817-1829. Meksiko, koji je 1788. proizveo 107 milijuna [!'anaka srebra i do 130 u 1795. te ga izvezao 177 u 1800, nije proizvodio više od 65 000 000 franaka srebra prosječno između 1810. i 1825. To je pad otprilike od 3 prema l. Peru, koji je od 1804. do 1808. kovao 205 000 000 u srebru i 9 000 000 u zlatu. izmedu 1814. i 1819. nije kovao više od 202 000 000 za oba metala i samo 45 000 000 od 1820. do 1825.


405

Međutim. treba dobro zapamtiti da se pad cijena - kao glavna tendencija - nastavlja u Evropi i nakon što je proizvodnja plemenitih metala u Americi ponovo počela rasti. I drugdje. Meksičko kovanje od 1830. do 1840. iznosi 50 000 000 godišnje za srebro i 300 000 F za zlato, a 1841. ponovo se penje na 65 000 000 za srebro i već 3 800 000 F u zlato. na 71 milijun za srebro i 5 milijuna za zlato 1844, na 132 za srebro i 8 7.a zlato 1848, a analogan napredak bio je u Peruu. I naročito, ustanovljuje se da je u drugim zemljama svijeta učinjen napor da se nadoknadi pad proizvodnje američkih metala. Evropa je povećala svoju proizvodnju od 53 000 kg na 120 000 kg srebra. Rusija, koja je od 1810. do 1825. prosječno davala l 095 kg zlata i 12 612 kg srebra, od 1825. do 1848. davala ih je 10 067 kg, odnosno 19 272 kg. Zaključimo da pad cijena uopće ne odgovara stalno opadajućoj svjetskoj proizvodnji, nego padu slijedi progresivno otvaranje rudni·ka, koji se stavljaju u eksploataciju zbog same činjenice da raste vrijednost plemenitih metala, ali, nesumnjivo, još uvijek s osrednjom proizvodnošću.

V. PRIVIDNI SLUCAJ I PUSTOLOVINA U OTKRICIMA 1848-1850.

U Kaliforniji"' Otkriće

kalifornijskog zlata dogodilo se 24. januara 1848. devet dana prije potpisivanja ugovora kojim se Sjedinjenim Državama, kupovinom od Meksika, prepuštaju Kalifornija, Novi Meksiko, Arizona Nevada i Utah za 15 000 000 dolara. Zla!<> će ih d~nijeti 45 milijuna za dvije godine. Sretan posao! Kalifornija je u januaru 1848. imala 15 OO() stanovnika, San Francisco 2 000. Teži!<> se privući :·• Usp. Levac;seur (nav. dj.) .l dobar sažetalc Kol Lcjidlj{l: Zlato· (Kol Que safs-je?)

406

PIERRE \'ILAR

naseljenike zakupnike. Sutter, Svicarac, stari oficir francuske Kraljevske garde do 1830, stvorio je veliko poljoprivredno poduzeće pored rijeke Sacramento, na koncesiji dugačkoj 100 km, sa pilanom čiji su strojevi došli s Istoka na volovskim kolima. Postavljač te pilane, James W. Marshall, pronašao je zlato u riječnom pijesku. Tajna nije bila zadržana. Uslijedila je navala . ...posjed je osvojen, a vlasnici razvlašteni. Usko1·o su poljski radovi bili prekinuti, a sela napuštena. Groznica za

zaradom, postupno se šireći, obuzela je stanovnike San Francisca i Montereya, koji su skoro svi otišli u rudnike. Nije se moglo zadržati ni radnike, ni sluge, ma koja plaća im se obećavala. Gazde, napuštene od svojih slugu, uskoro su odlučile učiniti što i oni te su takoder krenule tražiti sreću. Službenici su napuštali svoja mjesta. Vojnici su dezertirali. Kuće su ostajale prazne. U augustu, u či

tavu gradu Montereyu više nije bilo nikoga osim

načelnika

i nekoliko oficira. Jedva bi koji brod pristao, a posada bi odmah nestajala i viAe se nije vraćala. Krajem jeseni, \"iše od deset lađa bilo je ukotvljeno kraj obale u pomanjkanju mornara. Francuska vlada je vjerovala da je mudro upozoriti sve svoje kitolovce u lukama Oceanije i obavezati ih da izbjegavaju kalifornijsl
Navodi se neko mjesto (američki Fourche). gdje je jedan jutar dao 500 000 franaka u zlatu za dva mjeseca, što je zarada od 80 000 za dva tjedna, od 800 do l 200 za jedan dan. Stvoren je, razumljivo, isti fenomen kao u Peruu u XVI stoljeću. Bocu vina plaćalo se 43 franka, kuhara 150 do 250 franaka dnevno. Useljenički priliv bio je strašan. U augustu je l 700 rudara radilo na mjestima otkrića. U proljeće 1849, 17 000 iseljenika napustilo je New York morem na putu za Kaliforniju. Kopnenim putem. 80 000 pokušalo je prijeći Sierra Nevadu. Samo 3 000 stiglo je do kraja. U junu 1850, kalifornijska populacija dosegla je 92 560 ljudi (šest puta više od početnog iznosa!), a u novembru 1852. 269 000. Od njih je 1850. bilo samo 7 000 žena, a 1852. 58 000. Pola milijuna pre-

ZLATO [ NOVAC U POVrJEST[

407

mašeno je 1856. godine, od kojih su mnogi bili Kinezi i Evropljani. Istina je da se područje eksploatacije zlata povećalo. Ono se prostiralo na površini od 1 200 km dužine i 115 km širine, na Sierri i planinama ispred nje. Eksploatacija je dugo tipa piacer, tj. nalazišta zlata i tipa orpaillage, tj. ispirališta zlata. Nožem. budakom, batteeom (stara batea Indiosa s Otočja __: jednostavno sito koje se trese). Zatim, upotrebljavana je »kolijevka«, korito od metra do metra i pol, savijeno i podijeljeno poprečnim daščicama, s vodotokom, katkad s upotrebom žive. Zatim, duže korito, long tom, a konačno se usavršava sluice, stalno na istom načelu, ali s vrlo dugim kanalom, opskrbljenim s poklopcima koji zadržavaju zlatni prah, amalgamiran sa živom, koji se potom izdvaja. Upravo je rudnik žive - novi Almaden - bio otkriven u Kaliforniji. Sve to ostaje dosta zanatski, ne naročito različito od XVI stoljeća. Ali, od 1849. do 1851. otkrit će se pravi rudnici u Grass Valleyju, Ophir-Cityju, Mariposi, čiji će mrtvljeni bjelutak donositi dobre prihode, premda s mnogo veCim troškovima. Tako troškovi proizvodnje brzo rastu, ali je prvo otkriveno zlato bilo quasi besplatno. Njegovi udaljeni učinci osjećat će se malo po malo. Od 1848. do 1856, u devet godina, Kalifornija je proizvela 752 400 kg zlata, što predstavlja vrijednost od 2 500 000 000 franaka iz XIX stoljeća. Od toga su 2 000 000 000 primila tri mjesta: New Orleans. New York i London. Struja različitih dobara nadoknadila je taj izljev: San Francisco i Monterey primali su godišnje od tri do četiri hiljade brodova. Ova je trgovina svojim počecima podsjetila na onu u Meksiku XVIII stoljeća. Ovisno o tome koliko je snabdijevanje bilo obilno ili veza s rudnikom presječena ili koliko je, naprotiv, bilo malo robe a puno zlata, prodajne su cijene strelovito padale ili rasle. S tim u vezi Levasseur napominje koliko treba razlikovati cijenu, koja je podložna trenutač-

408

PlERRJo: VILAR

noj ponudi i potražnji od vrijednosti, koja se dugoročno utemeljuje. »Rudari su isprva davali ,šake zlata' za najpotrebnije predmete... Roba je hitala da se nade na trlištu na kojem se prema njoj tako unosno odnosilo i ona je obarala cijene međusobnom

konkurencijom. . . (One) će se spuštati dok

se osjetno ne približe cijenama u Starom svijetu, koje će se istovremeno malo po malo dizati, kao posljedica slinm.ia zlata u Evropu i Ameriku . . . Budući da je zlata posYuda bilo u izobilju, ono će posvuda dizati cijene svim stvDrima, a ono će simo svakodnevno gubiti dio svoje vrijednosti. To je fenomen koji se zbiva sve do naših dana. Ali, treba još godina da se podjednako rasprostre po svim trgo\"ačkim zemljama i posvuda dade jednu te istu mjenJ svih \Tijednosti....: (Levasseur, 1858)

U Anstraliji Neki iseljenik koji je radio u Kaliforniji istraživao je 1851. u krajevima na koje su geolozi upozoravali od 1847. kao vjerojatno zlatonosne. Radovi su naj,prije počeli na sjeveru (pokrajina Bathurst). Na ··Plavim planinama-«, u Sommer Hillu, zatim na rijeci Macquarie, nađeno je zlato. Potom, od augusta 1851. nađeno je na jugu i 1853. pored Adelaide. Broj stanovnika, rasutost eksploatacionih područja, skorašnji napredak australijskih stada, utjecali su da su fenomeni u vezi sa zlatom bili manje žestoki nego u Kaliforniji. Ipak, važnost otkrića ne može se poreći: u šest godina - 1851-1856 500 000 kg u vrijednosti od l 500 000 000 franaka. Melbourne je skoro sve izvezao. Moralo se eksploatirati u oknima i pretvaranjem zlatonosnog bjelutka u prah, ali je bilo i »jama~ s vrlo zadovoljavajućim prihodima (do 450 kg godišnje). Ovdje je također započelo useljavanje: 372 000 useljenika u šest godina. Skoro isto toliko koliko je Australija imala stanovnika 1851. godine. Banke su razvile izvanrednu djelatnost, a njihovi predujmovi prešli su sa 77 na 355 milijuna

ZLATO I NO\',\C U POVIJESTI

409

u nekoliko godina, a zatim se slegli. Dnevne zarade prešle su s reda od 6 do 8 F 1851. na red od 43 do 50 F 1854, da bi 1856. pale na 16 do 20 F. Rusi_ja

Rusija, koja je 1826. proizvodila 3 800 kg zlata, dobivala ga je 27 000 tokom 1847. i ostala na toj srednjoj proizvodnji između 1848. i 1856, dobivajući u devet godina 718 000 000 F. To nije zanemarljivo. Istočni Sibir je u tom iznosu imao više od polovine. Istraživalo se posvuda pomalo oko 1851, bez zaista važnih novih otkrića. Ostatak svijeta U usporedbi s golemom proizvodnjom prethodna tri središta, ona ni u ostatku svijeta nije zanemarljiva. Tokom devet razmatranih godina (1848-1856) proizvedeno je 343 000 kg zlata u vrijednosti l 334 000 000 F (153 000 kg u Africi, 138 000 u Americi - izvan Kalifornije, 108 000 kg u Aziji. 20 000 u Evropi). Svemu unatoč, to nije manje od četvrtine svjetske proizvodnje. Tako su kalifornijska i australijska otkrića potresla uvjete tržišta zlata. VL ISTOVREMENOST, PUSTOLOVNI OSTACI l UPLITANJE TEHNIKE U OTKRIC!MA !890-tih GODINA

Usponu iz reda od 650 000 unci godišnje izmedu 1831. i 1840. u red od 6 300 000 između 1851. i 1860. slijedi lagano spuštanje do 5 200 000 unci izmedu 1881. i 1890. Ako otkriveni rudnici i nisu bili iscrpljeni i ako se eksploatiraju drugi u dubinu u Nevadi (Comstock Lode), više nema odlučujućih događaja prije devedesetih godina. Proizvodnja je više stagnirala. Krivulja koja se nalazi u Dodatku II (str. 434) dosta osvjetljava tu činjenicu.

PIERRE VILAR

410 Početkom

zalet:

devedesetih godina zbiva se novi

Primjećujem

ovdje ono na što sam često upozoravao u ipak vrlo različitim povijesnim uvjetima. Opći pad cijena, izraženih u metalu, označava prevrednovanje tog metala, dakle, poticaj da se traga za njim. U tome ima lutanja, potom uspjeha. Uočimo ovdje istovremenost otkrića i vrednovanja, na golemim razdaljinama i vrlo različite prirode - što je neki pokazatelj. U Sjedinjenim Državama, u Coloradu, to .ie otkriće Cripple Creeka 1890. godine, sa sadržajem od 19 unci na tonu, što će pronalazaču Williamu Strattonu u desetak godina donijeti 125 milijuna dolara. Na Aljasci (području ovisnom o Sjedinjenim Državama, ali skoro nenaseljenom), Skandinavci će otpočeti čuveni 1·ush, ali radilo se o brzo iscrpljenim placers, koji su zemlju ostavili isto tako pustom kao što je ranije bila. Otkriveno 1898, zlato na Aljasci nema važnosti, osim u razdoblju između 1900. i 1906, nakon čega se smanjuje i konačno pada. U Kanadi, u području Klondyke, duž rijeke Yukon, koja se ulijeva u ocean na strani Aljaske, o zlatu se govorilo od 1886, ali je oko 1896. zlatonosni pijesak iznenada dao priliku za ista otkrića kao u Kaliforniji oko 1848-50. Zdjela pijeska daje 12 dolara zlata, 30 000 tragača se sleglo, treba svladati planine u pravoj arktičkoj klimi, Dawson City postaje legendarnim. Apsurdno je da se zanatske individualne eksploatacije graniče s relativno modernim načinima. Između 1896. i !900, proizvodnja raste na l 350 000 unci ili 28 000 000 Jivri sterlinga. Ali, ona zatim pada i upućuje se nalazištima u pravom smislu: uvijek u Kanadi. ali na drugom kraju zemlje. u Hudsonovu zaljevu, zatim u unutrašnjim pokrajinama, potom iznova na Zapadu, u Britanskoj Kolumbiji. Kanada će postati treći svjetski proizvođač zlata, zatim. 1931, drugi '(ne računajući SSSR). No. to se dešava između

:ZLATO I NOVAC U POVIJESTI

411

1920. i 1940. Između 1911. i 1920, počevši s iznosom od l 350 000 unci, proizvodnja je pala više od polovine. Dakle, u istraživanom razdoblju, u Kanadi je bio rush, potom pad. U Južnoj Africi se traga od 1880-84. Postoji povijesna tradicija i dijamantski uspjeh, koji je stvorio Kimberley. Ima nalazišta koja potiču male rushes, potom razočaravaju. Konačno, u decembru 1883. otkrivena su nalazišta Witwatcrsranda, na visoravnima koje dijele vode između dva oceana, Indijskog i Atlantskog. Brača Struben izvode dokaz u Pretoriji, 1885. godine, pred predsjednikom Krugerom. Međutim, nalazište koje će stvoriti Johannesburg, otkriveno je slučajno 1886. godine. U 1890. proizvodnja je još samo 440 000 unci, što nije zanemarljivo, ali je potom u poletu: 3 638 000 unci 1899. Zapamtimo u ovoj cjelini istodobnost istraživanja i nalaza. Zapamti mo dva, ovaj put nova obilježja: l) Intervencija špekulacije u pravom smislu još čisto pustolovne, s Barnatom, starim londonskim klaunom, koji je postao jedan od kraljeva dijamanta) i intervencija ekonomsko-političkog kalkuliranja, s jednim Cecylom Rhodesom, tvorcem ·~De Beers Cy •• za dijamante, koji ima program unifikacije Južne Afrike pod britanskim starateljstvom. Već je stvorio Rodeziju kao ugovornu kompaniju, a njegova će intervencija vremenom prouzročiti -~burski~~ rat. 2) Intervencija industrijske tehnike u pravom smislu. Rude se vade dinamitom. Jame se kopaju do 500 m dubine. Konačno, i naročito 1890, MacArthur i Forrest otkrivaju postupak cijanizacijc, koji, upotrebljen s amalgamom. omogućuje da se izvuče cjelokupno zlato. Time smo u dosta novom razdoblju, usporedljivom s onim što smo u vezi sa srebrom vidjeli poslije 1570, a to je zamjena industrijskog postupka, s kolonijalnom radnom snagom (crnom i indijskom), s prividno proizvodnijim režimom ekstrakcije, a stvarno vrlo disparatnim i zanatskim. U tome je

PIERRE VILAR

412

stvarna promjena, I bez sumnje promjena koja određuje, kao u Evropi 1570, val porasta cijena u metalu, s padom jedinstvene cijene njegove proizvodnje. Možemo sada razgraničiti velika razdoblja proizvodnje zlata u svijetu, prema hiljadama unci, od maksimuma sredinom XVIII stoljeća do 1910, po desetljećima, Radi usporedbe dodali smo srebro, također u hiljadama unci (a ne u milijunima unci, kao u prilogu Il), Razdoblje

1741-1760, 1761-1780, 1781-1800, 1801-1810, !8ll-1820, 1821-1830. 1831-1840. 1841-1850. 1851-1860. 1861-1870. 1871-1880. 1881-1890. 1891-1900. !901-19!0.

Z lalo

791 665 572 572 368 457 652 l 762 6 313 6108 5 472 5 200 10165 18 279

Srebro

17 100 21 000 28 300 28 700 17 400 14 800 19 200 25 000 26 500 39 000 66 800 97 200 161 400 182 600

xxxv POKUŠAJI TUMACENJA ODNOSA IZMEĐU CIJENA I PROIZVODNJE ZLATA

Isključivo kvantitativističko

objašnjenje

Izvodi se iz Ricarda, iz njegovog Currency Princip!e. Podržao ga je ekonomist Cassel i usavršilo ili prilagodilo nekoliko drugih. Ono počiva na usporedbi količine efektivno postojećeg zlata i .. normalne.. količine zlata. Potonji pojam označava količinu zlata koja je upravo nužna i dovoljna da odtoži stalnom razinu cijena. Odnos između »efektivne« i »normalne« količine naziva se »relativna količina zlata«. Povlači se krivulja i gleda da li je dovoljno blizu krivulji općeg kretanja cijena. Vidjeti krivulju na str. 412. U stvari, ne izračunavaju se apsolutnC' veličine. nei(o stope rasta. Budući da su cijene iz 1850. i 1910. dosta bliske, pretpostavlja se da je seednja stopa rasta količine raspoloživog zlata između ove dvije godine takva da je osiguravala stabilnost cijena. Zatim se uspoređuju, godina za godinom, idealna stopa s realnom stopom poeasta zaliha. U takvim uvjetima, krivulja ~·relativne količine zlata« dosta dobro slijedi krivulju cijena između 1850. i 1910. Cassel je iz toga zaključio da je suštinski razlog dugotrajnih promjena opće razine cijena između ove dvije godine u modifikacijama »relativne količine zlata«. Ravnoteža bi se uspostavila s 3° 1n povećanja zaliha godišnje. Niže bi bio manjak zlata, dakle i pad cijena, a više, višak zlata. dakle i rast ciiena.

PIERRE VILAR

414

Primjedbe ovoj te
Ali, u svim ovim slučajevima radi se o tvrdnjama koje pretpostavljaju najjednostavniji oblik kvantitativne teorije: P. T==M. V [obujam transakcija (T) pomnožen s razinom cijena (P) jednak je novt!anoj masi (M) pomnoženoj s brzinom opticaja (V)]. Svi obl;,ct novca su svodljivi na zlato ili se smatraju podešenim prema njemu. I, u pozadini, YI

Vidjeti krivulJu WarrenA 1 Pearsona na str. nt.


415

! l l

~~~---L--~ _j - ...... _

zlato je optuženo da dugoročno nepravilno usmjerava kretanje cijena (dakle, i poslova), što (kod Ricarda) vodi do želje za novcem razdvojenim od zlata. Može se, dakle, biti ~metalist« da bi se osudio metalni novac. Medutim, najteža primjedba Casselovim tezama, čak i usavršenim i sa upadljivim statističkim pokazateljima, odnosi se na činjenicu da su ti pokazatelji naročito provjereni za godine 1850-1910, ali da su vrlo sporni, prema krivuljama, za 1800-1850. i 1910-1920. Dakle, nema lliPSOlutno općenite vrijednosti krivulja ili ih je te§ko dokazati predloženim metodama.

Kvantitativno objašnjenje koje nije

isključivo

metalističko

Može se, kao lito su na primjer učinili M: Rist ili M. Marjolin, istraživati objašnjenja koja su istovremeno jednostavna po svojim statističkim po-

416

PIERRE VILAR

stupcima i složenija u shvaćanju novca. Statistički se može zadovoljiti usporedbom kretanja proizvodnje zlata i srebra {ili njihove stope rasta) s kretanjem indeksa cijena. S druge strane, mogu se pokušati uzeti u obzir nemetalni oblici novca. Konačno, mogu se istraživati učinci proizvodnje plemenitih metala na kredit, poslove i kretanje cijena, ne polazeći samo jednostavno od proizvedenih količina, nego i kroz psihološke mehanizme, pokrenute s manje ili više brzom proizvodnjom zlata. M. Rist pretpostavlja da se proizvodnja robe ravnomjerno povećava za 4% i uspoređujući je sa stopom rasta proizvodnje zlata, koja je naprotiv različita, dolazi do zsklju.čka da cijene rastu ako je taj porast za zlato veći od 2,3% i da padaju, ako je taj porast manji od 2,3%. Donji grafikon predočava ovo tumačenje. Rast zlatnih zaliha

luo/olcenu.ce

i l

Za njega, banknote i bankarski polazi na temelju kojih se izdaju čekovi, nisu novac jer se u banke i utječu samo na brzinu apticaja. Same, nekonverti:bilne note (»Papirni novac« u pravom smislu), koje su emitirane bez obzira na određenu zlatnu zaliliu, predstavljale bi novac {opasan, uosta·lom, pošto bi njegova količina ovisila samo o arbitrarnoj volji). Ostalo bi bio kredit. vraćaju


417

Cinjenica je da kretanje samog ovog kredita može biti određeno kretanjem zalihe zlata. Ako je ova u brzom porastu, kredit ima tendenciju bujanja. I obrnuto, ako se zlatna zalihlt smanjuje ili sporije uvećava. Kada je u pitanju suština objašnjenja, Rist i Aftalion prihvaćaju Cantillonove dokaze o procesu koji povezuje kretanje cijena s proizvodnjom plemenitih metala. Oni razlikuju zemlje proizvođače zlata od onih koje se njime opskrbljuju prodajom različitih proizvoda zemljama proizvođačima zlata. Kada u prvima skače proizvodnja plemenitog metala, naročito ako je taj skok veći, naglo se dižu cijene u zlatu, uvjetujući prvi val porasta cijena uvezenih proizvoda. Taj val se prenosi u zemlje proizvođače robe. Tako stečen porast prihoda nekih sektora prenosi se povećanim kupovinama u druge sektore i porast cijena se uopćava.

Može se također imati na umu širenje očeki vanja i porast prihoda vlasnika akcija rudnika zlata, koji ne žive samo u zemljama proizvođačima. Međutim. čini se da ova hipoteza o otvaranju novih investicija, koje u prvom razdoblju odgovara razdoblju ocjenjivanja novih rudnika zlata, nije nedvosmisleno provjerena prije 1895-1914. godine, premda je brzi učinak na cijene robe bio najuoč ljivija činjenica u epizodi 1852-1856, za vrijeme senzacionalnih otkrića rudnika zlata. Ta je protivnost. uostalom, zanimljiva. Ona može odgovarati različitim razdobljima razvoja. Iznenađenje i zakon ponude i potažnje naročito djeluju 1852-1856. godine. Poslije 1895. već djeluje privredni račun u poslovan ju industrijski organiziranih rudnika. Marjolin, koji je historijski istraživao, toliko koliko je bilo moguće, teorijski pretpostavljene učinke proizvodnje zlata, iznosi složeno objašnjenje, u kojem se kao važni posrednici javljaju kamatna stopa (kojom se mjere kreditne olakšice) i njezina kretanja. Mišljenja je da ova kamatna stopa ima tendenciju pada kada rastu zalihe zlata, sve dok se te zalihe ne uklope u normalnu cirkulaciju.

418

PIERRE VIL.\R

Primijetit ćemo da u svim teorijama koje smo izložil-i, a koje su sve ••monetarističke« (u smislu da ishodišta privrednih tokova traže polazeći od novca), fazu pada teže objašnjavamo nego rasta. Međutim, očito je da se može misliti i na protivan učinak. Svako smanjenje proizvodnje zlata, svako zatvaranje rudnika, istovremeno predstavlja ograničenje prihoda stanovitih kategorija i očekivanja profita, a odatle i početak opće stagnacije. Marjolin vjeruje da ovaj proces počnje naročito sa smanjenjem odobrenih bankarskih olakšica, tj. s povećanjem kamatnih stopa na zajmove, što ometa poslovanje. Ovo posljednje objašnjenje kombinira se s jednim drugim, širim u svom domašaju. Kada raste količna proizvedene robe, prirodno je silazno kretanje cijena, što je također jedan od činilaca porasta kamatnih stopa itd. Mi se uvijek iznova vraćamo na usporedbu dvije stope rasta - jedne, koja se tiče zlata i druge, sve robe. Intervencija posredničkih mehanizama ne mijenja kvantitativnu prirodu objašnjenja. Primjedbe na ova objašnjenja naročito su se ticale definicija novca i kredita. Mnogi ekonomisti su isticali da teze koje suštinski počivaju na proizvodnji zlata (ili srebra, naravno. tj. svakog široko upotrebljavanog monetarnog metala) mogu biti primijenjene na stare monetarne sisteme, u kojima metal prevladava, ali već manje u XIX stoljeću. a uopće ne mogu u XX stoljeću, kada povjerbeni opticaj, skripturalni novac i kredit potpuno mijenjaju prirodu novca. Istinu govoreći, mi dobro znamo da su u staroj privredi zlato i srebro bili daleko od toga da predstavljaju jedino sredstvo plaćanja i da uvijek treba razlikovati nacionalne novčane sisteme od internacionalnih pravila, u kojima zlato još može igrati odlučuiuću ulogu. Može se. ipak, istražiti odnos između kretanja cijena i monetarnih kretanja, vodeći računa o svim vrstama novca, u bilo kojim (nacionalnim ili internacionalnim) razmjerima.

~LATO

I NOVAC U PO\'IJESTI

419

Monetarno ob,iašnjen.je koje uzima u obzir sve vrste novca Franc:ois Simiand razlikuje ~~fazu A«, koju obilježava rast metalnog novca od »faze A' ... , koju obilježava umjereni rast papirnog novca pored metelnog i konačno ••faze A" .... , neobuzdanog širenja papirnog novca. Faze A bi bile različite u zemljama proizvođa čima zlata ili srebra - i u zemljama koje za to zlato ili srebro daju robu koju same proizvode. U prvom slučaju, rast zaliha zlata i srebra proizvodi stvaran inflacioni učinak, koji je katkada neobuzdan. Sjetimo se slučaja Spanjolske u XVI stoljeću. što je također bio i Cantillonov primjer. Nasuprot, zemlje proizvođači i izvoznice, koje zlato ili srebro dobivaju za svoju vlastitu proizvodnju. vide da je njihova aktivnost s porastom zaliha favorizirana, kao i s porastom cijena u zemljama proizvođačima zlata. Faze A' također mogu biti različite prirode. Emitirani nekonvertibilni papirni novac, na primjer. za financiranje programa obnove, može utjecati na povećanje stope rasta proizvodnje dobara, koja je u opreci s pretjeranim porastom cijena. Ne dešava se isto ako se kupovna moć jednostavno stvara plaćanjem službi ili ako se stvorena sredstva vanprivredno koriste_:>. U tom slučaju rast monetarne mase nema nasuprot sebi povećanu proizvodnju dobara. tako da nadolazi brzi porast cijena. Konačno, faza A" je ona u kojoj nepredvidliivost emitiran ih količina novca čini neizvjesnim bil n kakvo privredno korištenje tako stvorenih sredstava. Osjetljiv je problem shvatiti trenutak - i razloge, koii čine prijelaz s jednostavne faze A' na fazu A"'. Simiand dozvoljava da je u XIX stoljeću moglo biti faza A' umjerene monetarne inflacije nemetaJnog novca. Ali, za vrijeme i poslije rata 1914, emisije nekonvertibilnog papirnog novca uvele su brojn"e zemlje u faze A" (u čemu su --psihološki«

PIERRF. VILAR

420 činioci

»bijega pred novcem~~ učinili spornim svaku privredno predviđanje). Složena objašnjenja, kao Simiandova, koja istovremeno vode računa o svim vrstama novca i o cjelini privrednih mehanizama, ali u načelu uvijek monetaristička, mogu uvesti u račun taj psihološki pojam predviđanja eskontirane kupovne moći novca. Dupriez upotrebljava pojam .. željeno stanje gotovine~·, koje se povećava tokom dugoročnog pa:ia cijena (predviđanjem rastuće kupovne moći novca) i koje se smanjuje tokom rasta (kada se predviđa padajuća kupovna moć). Dupriez vjeruje da su primarni učinci porasta proizvedene količine zlata neporecivi, ali i da zlato samo pokreće. Razvoje kredita u zemljama neproizvođačima zlata, poslije tog početka, usmjeravao bi porast cijena. Može se, uostalom, primijetiti da izvjesne teorije dugih i kratkih ciklusa privrednih kretanja mogu pribjeći unutrašnjim mehanizmima koji nisu izričito monetarni (odnosi između kamatne stope, marginalne produktivnosti kapitala i promjena stopa rasta proizvodnih i potrošnih dobara), a da se zbog tega ne odreknu mišljenja da skok u proizvodnji zlata može biti u izvorištu pokretanja ovih mehanizama (Ernst John). Nemonetaristička

XIX

objašnjenja dugih ciklusa u

stoljeću

Ova objašnjenja, pravo govoreći, ne ulaze u predmet našeg istraživanja, budući da ona ne shvaćaju ztatc i njegovu proizvodnju kao temeljne pojave. Ona se sastoje u traženju izvorišta dugotrajnih kretanja cijena, u istraživanju odnosa ovih kretanja sa stopom rasta proizvodnje, među unutrašnjim uzrocima cijele privrede. Tehnički progres - susljedične industrijske revolucije parobroda, željeznice, nafte itd. - početak eksploatacije novih područja ili jednostavno, ritam inovacija, najopćenitiji pojam koji je uveo Joseph Schumpeter, za koga su

;>;LATO I NOVAC U POVIJESTI

421

inovacija i primjena inovacija kreativn2 funkcije ·"f-Jođuzcć.:'l~<. U tim susljedičnim poticajima i prolaznim usporavanjima inovacija treba tražiti izvorišta faza kreacije i relativne kontrakcije, pri čemu su djene samo pokazatelj, ali ne i činiLac. Drugi promatrači istakli su ulogu ratova (1793-1815. i 1914. ili 1940), dobro ukazujući da njihove privredne posljedice po svojim učincima na proizvodnju i novac nisu bile manje od onih otkrića zlata. Konačno. ne bi trebalo zaboraviti utjecaj poljoprivrede, unatoč prividnoj drugorazrednosti njene uloge poslije industrijske revolucije. Razvoj veleproizvodnje žita u novim zemljama, čija je konkurencija snižavala svjetske ;poljoprivredne cijene i prisiljavala evropske zemlje da se brane carinskom zaštitom, sigurno je igrao važnu ulogu u privrednoj depresiji 1873-1896. godine. Prema ovakvim mišljenjima, da bi se objasnile duge faze u XIX stoljeću, novac bi bio drugorazredni činilac, a cijene izvedeni. Dugo se čak govorilo o ••neutralnomH karakteru novca. Očigledno je vrlo teško pred tako uočljivim vidovima tehničke premoći u našim civilizacijama ili pred ulogom vanprivrednih činilaca, kao što su ratovi, htjeti svu tajnu privrednih ritmova svesti na varijacije u masi monetarnih sredstava, a ova svesti na metalni novac i konačno, na zlato. Međutim, nije manje teško isključiti svaku važnost ne manje uočljivih činjenica: bilo da se ra.di o revoluciji cijena u XVI stolje~u, o privredmm skokovima u XIX stoljeću za vrijeme otkrića zlata oko 1850. i oko 1890. godine ili o dugotrajnim epizodama monetarnih teškoća, kako onih s kraja vladavine Louisa XIV, tako i onih iz 1920. monetarni dnilac povijesno je važan.

XXXVI ZAKLJUCAK. U TRAGANJU ZA GLOBALNIM I NEJEDNOSTRANIM OBJAŠNJENJEM

Možemo li, vrlo skromno, ali uz pomoć svega čemu nas je naučila jedna duga povijest, istaći načela jedne orijentacije uz pomoć koje bismo bolje shvatili probleme zlata i novca? Uopće se ne radi o zauzimanju stajališta u odnosu prema složenim ekonomskim teorijama, nego o razmišljanju povjesničara o novcu i plemenitim metalima kao povijesnim činiocima i o povijesnim činiocima kao elementima •privrednih mehanizama. Razvrstat ćemo svoje primjedbe oko nekoliko pitanja. Da li je proizvodnja plemenitih metala autonomna pojava?

Monetaristi, ~~čisti ... metalisti, koji uzroke privrednih kretanja traže samo u problemu monetarnog metala, nastoje odgovoriti da sve ovisi o proizvodnji zlata, a ova o slučajnim otkrićima. Vidjeli smo epizode koje izgleda da im daju za pravo. od trezora Atahualpe do iznenadnog otkrića rudne žice u Johannesburgu. »Cisti .... antimonetaristi, oslanjajući se na ekonomska istraživanja skorašnjih razdoblja, tvrde. naprotiv, da proizvodnja zlata, kao svaka proizvodnja, podliježe zakonima profita, dakle, ubrzava


423

se kada je rentabilna, a usporava se kada je to manje i prestala bi kada to uo,pće ne bi bila. Iz proizvodnje zlata oni prave posljedicu drugih privrednih uvjeta, posebno kretanja cijena druge robe, koje ovise samo o svojim uvjetima proizvodnje, ponude i potražnje. Između ova dva oprečna stajališta nalaze se oni koji kažu da je danas proizvodnja zlata postala privredna djelatnost kao i bilo koja druga, da među ovisnost između profita rudnika i proizvodnje doista može djelovati. Ali, još u XIX stoljeću, kao šio ukazuju primjeri Kalifornije i Klondykea ili s još jačim razlozima u prethodnim stoljećima, otkrića, nasilne detezaurizacije, ovise isključivo o slučaju. Vidjeli smo da to uopće nije bilo tako. Sigurno, traganje za zlatom i njegovo otkriće u Peruu u XVI stoljeću ili u Brazilu u XVII, nisu počivali na preciznim ekonomsldm proračunima o komparativnoj rentabilnosti, ali to nije sprečavalo da se plemeniti metali istražuju s više strasti što je njihova cijena bila viša u odnosu na cjelinu druge robe. Otkriča se zbivaju uvijek u razdoblju vrlo niskih općih cijena, tj. relativno vrlo visokih cijena plemenitih metala. Ch'ristofor Columbo nije bio slučajnost.

To ne znači da datum fundamentalnih otkrine proizlazi iz slučaja, u približno nekoliko godina, što i čini da precizna periodičnost kretanja u nešto starijoj povijesti izgleda sporna. Istina je da otkriće i nagla eksploatacija nepoznatih bogatstava, katkad skoro besplatna na početku, uvjetuje nagle promjene u relativnoj cijeni metala i robe, najprije na mjestu otkrića (u Peruu 1534, u Kaliforniji 1849), zatim, dugoročnije. u zemljama koje su najbliže vezane sa zemljama zlata. Dakle, ono što treba zapamtiti, nije jednostrana uzročnost, apsolutna racionalnost ili apsolutna slučajnost, nego neka vrsta međusobne uzročnosti i povijesne kauzalnosti (splet nužnih i slučajnih mehanizama). ća

PIERRE VILAR

424

Ove opaske potvrđuje usporedba krivulja proizvodnje plemenitih metala i svjetskih cijena. Proizvodnja metala počinje se povećavati kada cijene još padaju jer taj opći pad cijena znači skupoću metala, dakle, moguću isplativost njegove proizvodnje ili traganja za njim. Poslije važnih otkrića, proizvodnja metala raste u isto ~ijeme u kojem i cijene općenito počinju rasti (sve dok je isplativost novih rudnika dovoljno velika). Ali, cijene nastavljaju rasti i onda kada rudnici već manje proizvode (jer se njihova isplativost smanjuje). Tada će doći do pada cijena i nakon nekog vremena obnovit će se isplativost istraživanja i eksploatacije novih (ili starih) rudnika itd. Riječ je o gruboj zbilji u starijim razdobljima svjetske privrede, o zbilji koju je moguće pouzdanije analizirati ekonomskim istraživanjem u razdobljima kohezije svjetskog tržišta i normalne konkurencije (1873-1914, na primjer). No, svim je razdobljima zajednički recipročni karakter uzročnosti i interakcija privrede i povijesti (jer rat 1914, koji znatno mijenja monetarne uvjete, prekida sa svoje strane igru čistog ekonomskog modela).

Kretanje cijena i vrijednost plemenitih metala: i kratkoročnost; nacionalne i svjetske

dugoročnost

cijene Očito je da cijena neke robe, na određenom tržištu, ovisi o ponudi i potražnji te robe, a također i o lokalnim monetarnim uvjetima (procjena kupovne moći, sadašnje i buduće, ••tekućeg novca~~ u opticaju). Dakle, kratkoročno kretanje cijena u nekoj određenoj zemlji će ovisiti o posebnim privrednim uvjetima te zemlje, o njezinoi monetarnoj situaciji - posebno o odnosima između njezinog ... tekućeg novca~· i internacionalno prihvatljivog novca. Nasuprot, ... cijene općenito~•. tj. kretanje koje se istovremeno odnosi na sve cijene, »SVjetske ci-


jene~<,

425

tj. cijene uobičajene na svjetskom tržištu, s pretpostavkom da je ono dovoljno ujedinjenu i njihovo dugoročno kretanje mogu biti izračunati samo u svjetski prihvaćenom novcu, u novcu koji je do vrlo skorašnjeg razdoblja bio roba pozvana da međusobno uspoređuje druge robe. Dugo su to bili srebro i zlato. Zatim samo zlato. Dugoročno, fundamentalni element, koji može utjecati na promjenu međusobnog odnosa između zlata i robe općenito može biti samo usporedba između troškova proizvodnje zlata i troškova proizvodnje robe općenito. Vidjeli smo brojne potvrde ovakvog shvaćanja troškova proizvodnje plemenitog metala kao činioca du,g·oročnog kretanja cijena. Za zlato i srebro u X\~1 stoljeću, za usporedne troškove meksičkog i evropskog srebra, prema Humboldtu. U XIX stoljeću, iznenadne promjene u uvjetima proizvodnje zlata još su presudne. Pohlepni ispitivači zemljišta odpočinju s naglim lokalnim porastom cijena, koji sc zatim lagano širi. No. otkrića južnoafričkog ·-Randa .. krajem stoljeća otkrivaju novo razdoblje, u kojem .. vađenje zlata sve manje i manje ovisi o ćudima prin>de i sve više i više se nalazi pod čnvje kovim nadzorom<• (Dupriez). Konačno. uočimo kako je srebro, tokom raznih povijesnih zbivanja (koja ovdje, na žalost, nismo istraživali) prestalo biti monetarni metal. To znači da .ic srcb:·o od sredine XIX stoljeća manje bilo samostalno vađeno, a više kao nusproizvod drugih rudarskih industrija (olovo, bakar, cink, antimon). Otada su tržišne cijene srebra prestale ovisiti o uvietima svoie vlastite proizvodnje. a ponuđenf' ko1ićine više ·nisu odgovarale nikakvom regulativnom mehanizmu. Završilo se (unatoč protestima zemalja proizvođača i unatoč povrijeđcnim interesima odricaniem od srebra kao monetarnog metala. Dakl.e. kretanje cijena izraženo u metalu ovisi o kretanjima vrijednosti mf'tala (tj. o promjena~~ u proizvo-~Jnosti rudnika), pod uvietom da se m1sh duo:roročniJ i na svjetsko; razini. Istina La Palice, što mnogi teorctičal'i. na žalost, zaboravlja_iu.

426

PIEHHE VILAH.

Metal i novac: aktuelni fenomeni Posljednji veliki problem je onaj koji se tiče dva pojma - zlata, s jedne strane, i novca, s druge. Ovdje se još dešava da se pravi karikatura od povijesne stvarnosti govoreći da je zlato nekadašnji novac; danas, novac više nema ničeg zajedničkog sa zlatom. Ništa nije povijesno pogrešnije, u tom smislu da stari monetarni fenomeni pokazuju do koje tačke metal zlato ili srebro nije bio sav ••novac... Ako je u povijesti bilo toliko promjena, devalvacija, pokušaja monetarne de!lacije, to je zato što je odnos između »tekućeg~~ i internacionalno priznatog metalnog novca (s verifikacijom težine) u veletrgovini, bio neprestano promjenljiv. Taj .. tekući·· novac bio je praktično ... povjerbeni.... (što znači da je njegova stabilnost u odnosu prema zlatu i robi općenito ovisila o povjerenju koje mu je javnost ukazivala). Otada se nije moglo pomiješati taj novac, koji je ovisio o unutrašnjim uvjetima zemlje gdje je cirkulirao s internacionalnim metalnim novcem. S tim u vezi postavljali su se svi problemi koji su nedavno iskrsli s vremenom »inflacije~·. Isto tako, kada se govori o .. kreditu .. i o »skl·ipturalnom novcu.... , ne treba zamišljati da su to skorašnje pojave. ..Kompenzacije.. sajamskih knjiga upravljale su brojnijim poslovima u XVI stoljeću nego zlato i srebro. Salda su se sravnjivala u metalu. Suprotstaviti, dakle, doba .. metalnog nona ... koje podrazumijeva cijelu povijest, dobu modernog novca, koji se rađa između 1920. i 1930, bila bi greška. Novo je tokom posljednjih t~ideset ili četrdeset godina: l) generalizacija plaćanja kompenzacijama ~~skripturalnog novca« - na najsvakodnevnijoj. najnarodnijoj razini; 2) sistematske .. monetarne politike... utjecaj država na svoj opti.caj i na kredit;

ZLA'l'O l

NO\.AC

U

PO\'I,JE~'r[

427

3) prihvaćanje nekih nacionalnih valuta. naročito dolara, poslije kraja Drugog svjetskog rata, kao osnove internacionalnih plaćanja i stabilnosti utemeljene u odnosu između tog novca i zlata, kakve god bile varijacije u uvjetima njegove proizvodnje. Ali. to samo izražava golemu težinu američke privrede u svjetskoj privredi, bar u jednom njezinom dijelu. Svemu unatoč, opticaj zlata se ne zaustavlja i taj novac-roba nastavlja plaćati trgovačke poslove između svjetskih sistema različite prirode. Zlato nije iščezlo kao međunarodni privredni činilac. Ono to neće prestati biti kao jedan od činilaca. osim u ujedinjenoj i planificiranoj svjetskoj privredi. koja do sutra nije u izgledu. Naprotiv, ne bi trebalo miješati problem zlata - sredstva internacionalnog plaćanja sa svakodnevnim problemom novca i s monetarnim činiocem unutar svake nacionalne privrede, to je još očigledno. Ali, nije 1i tako bilo već u XIV stoljeću ili u XVII? To, što ekonomiste ostavlja dosta ravnodušnim. zanima. naprotiv. u najvećoj mjeri povjesničare. U prošlosti. kao i u suvremenosti, oni su u stvari predani otkrivanju društvenog, katkad političkog smisla monetarnog problema. Možda im tako dolazi, da istovremeno konkretizirajući više kroz prostor i generalizirajući više kroz vrijeme, bolje otkriju tajne - čak i privredne - monetarnih fenomena i stvarne uloge zlata.

PRILOZI

PRILOG I: Sreln'o

izvađeno

iz

meksičkih

rudnika

od 1690. do 1800 (prema Humboldtu) Godine

Marke

srebra

Godine

Marke

srebra

1690. 1691. 1692. 1693. 1694. 1695. 1696. 1697. 1698. 1699.

621 883 731 024 629 732 329 691 687 121 470 740 375 366 524 699 390 560 412 327

1720. 1721. 1722. 1723. 1724. 1725. 1726. 1727. 1728. 1729.

926 390 1113 027 l 038 109 953 805 926 214 867 037 996 017 956 833 l 085 711 l 037 055

1700. 1701. 1702. 1703. 1704. 1705. 1706. 1707. 1708. 1709.

397 543 472 834 590 900 715 206 685 532 558 491 726 122 674 709 675 012 613 428

1730. 1731. 1732. 1733. 1734. 1735. 1736. 1737. 1738. 1739.

1146 573 992 926 l 026 643 1177323 l 000 771 932 001 l 296 000 955 545 l 116 500 l 005 963


Godine

Marite srebra

Godine

429 Marke srebra

1710. 1711. 1712. 1713. 1714. 1715. 1716. 1717. 1718. 1719.

789 480 666 598 783 932 763 279 731 861 749 284 767 969 794 204 848 951 853 965

1740. 1741. 1742. 1743. 1744. 1745. 1746. 1747. 1748. 1749.

l 124 240 l 016 962 962 000 l 014 000 l 210 000 l 215 000 l 354 000 l 412 000 l 368 000 l 391 000

1750. 1751. 1752. 1753. 1754. 1755. 1756. 1757. 1758. 1759.

l 554 000 1486 000 l 603 000 l 364 000 l 364 000 l 469 000 l 447 000 l 474 000 l 500 893 l 532 000

1770. 1771. 1772. 1773. 1774. 1775. 1776. 1777. 1778. 1779.

l 638 391 l 506 255 l 996 639 2 227 442 l 516 714 l 675 916 l 936 856 2 248 613 2 334 765 2 199 548

1760. 1761. 1762. 1763. 1764. 1765. 1766. 1767. 1768. 1769.

l 408 000 l 386 000 1189 940 l 385 298 1152 063 l 365 275 l 318 829 l 225 307 1444 583 1404 564

1780. 1781. 1782. 1783. 1784. 1785. 1786. 1787. 1788. 1789.

l 994 073 2 311 062 2 014 545 2 709 167 2 402 965 2 111 263 l 978 844 l 819 141 2 293 555 2 415 821

1790. 1791. 1792. 1793. 1794.

2 045 951 2 363 867 2 724 105 2 747 746 2 488 304

430

PIERRE VILAR

Godine

1795. 1796. 1797. 1798. 1799. 1800. Zbroj 1690-1800

Marke

srebra

2 808 380 2 854 072 2 818 248 2 697 038 2 473 542 2 098 712 149 350 722 maraka


431

PRILOG II Godilnja proizvodnja zlata i srebra i indeksna vrijednost zlata (1493-1910) Razdoblje'n

1493-1520. 1521-1544. 1545-1560. 1561-1580. 1581-1600. 1601-1620. 1621-1640. 1641-1660. 1661-1680. 1681-1700. 1701-1720. 1721-1740. 1741-1760. 1761-1780. 1781-1800. 1801-1810. 1811-1820. 1821-1830, 1831-1840. 1841-1850. 1851. 1852. 1853. 1854. 1855.

Zlato'2

186 230 274 220 237 274 267 282 298 346 412 613 791 665 572 572 368 457 652 l 761 4049 6 709 7 227 6 309 6 639

SrebroD

Vrijednost*

1,5 2,9 lO

9,6 13,5 13,6 12,7 11,8 10,8 ll 11,4 13,9 17,1

21 28,3 28,7 17,4 14,8 19,2 25

110

106 )28

87 81 82

et Navedeni iznos za zlato do lBSO. i za srebro do liiS'J', jest prosjek izra~unat za skup godina na:ma~enlh u koloni »Razdoblj1!41. Poslije tih datuma, navedeni Iznos proizvodnje to~no odgovara od· ređenoj godini. 12 ProizvodnJa zlata je tzratena u hiljadama unci. a Proizvodnja srebra je tzralena u milijunima uncl. M VrJjednost zlata je indeks kupovne moći zlata na lndeksnoj osnovi 1110-111f=100.

PIERRE VILAR

432 Razdoblje

1856. 1857. 1858. 1859. 1860. 1861. 1862. 1863. 1864. 1865. 1866. 1867. 1868. 1869. 1870. 1871. 1872. 1873. 1874. 1875. 1876. 1877. 1878. 1879. 1880. 1881. 1882. 1883. 1884. 1885. 1886. 1887. 1888. 1889. 1890. 1891. 1892. 1893. 1894.

Zlato

6 827 6 662 6 309 6 674 5 932 5 885 5 815 5 932 5 862 6 380 6 540 6 262 6 238 6 215 6 050 6 258 6 650 5 297 4 967 4 873 5 016 5 512 a 761 5262 5149 4 984 4 934 4 615 4 921 5 246 5136 5117 5 331 5 974 5 749 6 320 7 094 7 619 8 764

Srebro

l l l l

29

35

43

63

68 63 73 74 75 79 86 89 82 92 93 96 109 120 126 137 153 165 164

Vrijednost

82 79 91 88 83 85 82 Bl

79 82 81 83 83 85 83 83 73 75 81 86 87 88 95 99 93 97 99 101 109 115 119 122 118 115 115 115 122 122 132


Razdoblje

Zlato

Srebro

433 Vrijedonst

1895.

9615

167

133

1896.

9 784

157

135

1897.

11420

160

133

1898.

13 878

169

128

1899.

14838

168

122

1900.

12315

174

91

1901.

12 626

173

85

1902.

14355

163

84

1903.

15 853

168

84

1904.

16804

164

85

1905.

18 396

172

87

1906.

19471

165

93

1907.

19 977

184

97

1908.

21422

203

88

1909.

21965

212

90

1910.

22022

222

94

Bilješka: Detaljnija tabela za razdoblje 1845-1850 (uključivo)

Zlato

1845. 1177

Vrijednost

95

1846. 1342 93

1847. 1412

1848. 1813

~

87

106

112

1850. 3154 3 555 108

PIERBJ!: VILAR

434

1100 _ , . . 1110'8101150

......

..... .....

....

vl,.r""

U hiljadama starih franaka ~roizvodnja srebra

~r-.J..............

r- 7 l~

U hiljadama unci

1000

...

-'*01910'11MtiOO'IIt0'810'1130tMOtiSO

Proizvodnja

-tv-

._l

[1... Ir'

vh v \. ",

~--"v

)

*JY

~

Ovaj grafikon konkretizira podatke s prethodne tabele. I proizvodnja zlata i proizvodnja srebra predstavljene su u hiljadama unci.

UMJESTO POGOVORA

.... Povjesničar je u povijesti... , ističe Pierre Vilar u prvoj rečenici predgovora svoga najvažnijeg historiografskog djela, trosveščane La Catalogne dans !'Espagne moderne. Recherches sur les fondements economiques des structures nationales (Katalonija u modernoj Spanjolskoj. Istraživanja o ekonomskim osnovama nacionalnih struktura) (1962). Iako su mnogi povjesničari izricali istu misao, njezin smisao je u tim izričajima uvijek imao nečeg različitog, tako da se jedva može naći razlog koji bi opravdao njezino neupitno ko.rištenje. Vilarov slučaj, s tim u vezi, nesumnjivo zaslužuje poseban osvrt, tim više što i ovaj tekst, takav kakav jeste, duhovno duguje najviše Pierreu Vilaru. U nas je on još uvijek ograničeno poznat u užem krugu povjesničara i ekonomskih teoretičara.* U krugu analista, sljedbenika ideja o ~susretu~ historijske s drugim humanističkim i društv(·nim znanostima, koje časopis Annales, Economies, Societes, Civi!isations vitalno podržava punih šezdeset godina i koje su institucionalno najukor.fenjenije u pariškoj Ecole des Hautes Etudes en Sciences Sociales (Skola visokih studija društvenih znanosti), Vilar je priznat, i poštovan ~kao iedan od najvećih francuskih povjesničara poslije drugoga svjetskog rata~. Tako na ovitku n,iegove kn,iige, na prim.icr,

436

PIERRE VILAR

Une historie en construction. Approche marxiste et problematiques conjoncturelles (Historija u izgradnji. Marksistički ·pristup i konjunkturalna problematika) (1982), pišu izdavači - Hautes Etudes, Gallimard i Le Seuil. Iščitavajući niz njegovih raznovrsnih tekstova, slušajući ga na njegovu seminaru o državama, nacijama i društvenim klasama na Ecole des Hautes 'Piene Vilar (rođen 1906), nakon okončane srednje škole u Montpellieru, studira na pariškoj Ecole Normale Superieure od 1925. do 1929. godine. Od 1930. do 1936. radi i istražuje u Spanjolskoj, najvećma u Barseloni (Ecole des Hautes Etudes Hispaniques i Institut Francais). Od 1936. do 1939. radi u Parizu kao srednjoškolski profesor. Odlazi u rat kao rezervni oficir i razdoblje 1939-1945. provodi u njemačkom zarobljeništvu. Od 1945. do 1948. provodi u istraživanjima u Spanjolskoj. Od 1951. do 1965. radi u čuvenoj analističkoj VI sekciji na Ecole Pratique des Hautes Etudes (potonjoj Ecole des Hautes Etudes en Sciences Sociales) kao jedan od upravitelja studija. Sljedećih deset godina. od 1965. do 1975, provodi kao profesor na Sorbonnei i kao direktor njezina Institut d'Histoire economiq~

437

ria (1983) i Iniciacion al vocabulario historica (1980),

s tim što je posljednja knjiga izašla i na talijanskom pod naslovom Le parole della storia. Uređuje kapitalno djelo katalonske historiografije Historia de Catalunya u osam svezaka, u kojoj je i jedan od pisaca. U nas je Pierre Vilar prvi put objavljen u izboru tekstova Rasprave o istorijskom materijalizmu. u koji je uvršten njegov članak Marksistička istorija ili istorija u izgrađivanju (Marksizam u svetu

9/1979), a drugi put je isti tekst pub1iciran pod naslovom Marksistička historija, historija u izgradnji u bloku Braudel i Vilar - dva predstavnika francuske historiografije, koji je u Casopisu za suvremenu povijest 2/1983/ 93-151 pripremila Mirjana Gross. U časopisu Marksistička misao 4/1982/, 211-235, objavljen je njegov članak Razmišljanja o osnoz..-ama nacionalnih struktura. U istom broju ča sopisa nalazi se i razgovor s Pierreom Vilarom koji je vodio Drago Roksandić (Problemi izgradnje socijalne istorije. 189-210). U izboru tekstova Pitanja marksističke istoriografije (Marksizam u svetu 12 /1983 /20-39/ objavljen je i Vilarov članak Za bolje razumevanje izmedu ekonomista i istoričara. U bloku Socijalna histm·ija o ideologiji, državi i naciji (Naše teme 12 (1986/2085-2100) nalazi se i Vilarov rad Država i nacija u svesti Spanaca: sadašnjost i istorija. Etudes 1980/81. godine, uočio sam da on ne samo da misli historijski o povijesnim zbivanjima, nego isto tako i o vlastitom odosu prema povijesti i historijskoj znanosti. Priviknut na konvenciju da u historiografskom djelu povjesničar mora biti što samozatajniji, da bi Naučna Istina bila što uočljivija, isprva se i opirao takvoj Vilarovoj ~~maniri<<, ponekad je možda i smatrajući neprikladnom boljim nbićajima, odnosno njegovim dankom francuskim intelektualnim ležernostima.

sam

438

PIEIUU:

\"IL.~H

Ipak, u meni se takav ... prostor za sumnju~~ samo rubno pojavljivao. Učinak moga prvog. duhovnog upoznavanja s Vilarom, tokom beogradskih prelistavanja i mjestimičnih iščitavanja brojeva ča sopisa Annales ESC, negdje 1978. godine, kada sam u br. 1/1973 ... naletio .. na njegov opsežni članak

Histoire marxiste, histoire en construction. Essai de dialogue avec Althusser (Marksistička historija. historija u izgradnji. Pokušaj dijaloga s Althusserom) bio je i suviše jak i nedvosmislen. Već prve rečenice su odavale ••izvanserijski~· ·članak: »Trgovina historijom ima nešto zajedničko s trgovinom deterdžentima koja rado predstavlja novost kao inovaciju. Razlikuje se time što su joj marke vrlo loše zaštićene. Bilo tko se može proglasiti povjesničarom. Bilo tko može tome dodati ,marksist'. Bilo tko može nazvati ,marksističkim' bilo što. l Ipak, ništa nije teže i rjeđe nego biti povjesničar, pogotovu marksistički povjesničar.·«

Poslije mnoštva dvojbi o tome koliko je historijska znanost uopće znanost, uvijek iznova pojačavanih poslije nekoga novog »Slučaja ... u jugoslavenskoj historiografiji tih godina, poslije mnoštva nepodnošljivih (ne)oficijelnih ..magli« o marksističkoj historiografiji, svih onih čuvenih •• treba·• i »Mora••, svega onog konformističkog .-crvenog praha ... po osrednjim, ...pozitivističkim... historiografskim radovima koji s marksizmom nemaju ama baš ničeg zajedničkog, zadubivši se u Vilarovu Histoire marxiste, imao sam osjećaj da sam se upoznao s intelektualcem koji u meni na egzaktan način stvara smisao za dignitet historijske znanosti u n jezinu ogledavanju s izazovima vremena. za kulturu dijaloga s drugim društvenim znanostima. za stl·ogost, autodisciplinu mišljenja ... Kasniie. slušajući ga i čit.aiući u Parizu. shvatio sam da misao kako je pov.iesničar u povijesti nadasve znači da ie čovjek taj koji misli i da su sve samozaljubljeničke, neprikosnovene akademske Istine u ishodištu sporne. U Vilaru sam susreo čov je-ka beskrajne intelektualne radoznalosti. koji se

ZLATO I NOVAC U

POVIJ~STI

439

grozi prebrzih zaključaka, nedomišljenih pojmova i ishitrenih teorijskih konstrukcija, čovjeka uvijek spremnog na dijalog, s puno dobre volje, ali i ništa manje sumnje, nemilosrdnih pitanja, koja su me u\·ijek iznova uvjeravala da su u pitanju i onaj koji misli. radi i ono o čemu se misli. Tako ni njegov marksizam nikada nije bio nekakva objava, nešto izvan povijesti, nekakvi .. zakoni·~ i nekakve »crte... Naprotiv: ....Q svemu misliti historijski, to je marksizam,« U vrijeme moga boravka u Parizu na Ecole des Hautes Etudes marksizam više nije bio ~~u modi·~. ali je Vilarovo ime medu povjesničarima bilo poštovana. Uvjeren sam da je to bilo zato što je općenito bio doživljavan kao čovjek za koga je kritičko mišljenje o povijesti ispred svake ideologije, teorije, filozofije. Cak ni najisključiviji protivnici marksizma među povjesničarima nisu dovodili Vilara u vezu s oficijelna marksističkom historiografijom zemalja »rcalnog socijalizma..... Tako će i mladi, oštroumni i odlučno antimarksistički pisac knjige Le pheno-

mene ..nouvelle histoire«. Strategie et ideologie des nou t·eaux historien.~ (Fenomen ~.nova historija ..... Strategija i ideologija novohistoričara) (1983) Herve Coutau Begarie napisati: ..viJar je beskrajno bliži Labrousseu nego sovjetskim historičarima ..... Tim je važnije uočiti kakav je odnos francuskih povjesničara-marks·ista, sljedbenika »nove historijf!-1~, kao jedne od faza razvoja analističke tradicije, tokom sedamdesetih i osamdesetih godina. U enciklopedijskom rječniku La nouvelle histoire (Nova historija). koji su 1978. godine uredili Jacques Le Goff. Roger Chartier i Jacques Revel, članak Marxisme et histoire nouvelle (Marksizam i nova historija). jedan od najopsežnijih, napisao je povjesničar-mark sista Guy Bois. U njemu je Vilar jedna od središnjih. ako ne i središnja ličnost. Prema Boisu. Vilarov je doprinos što ~..afirmiše, posle Marxa, zahteve za takvom naukom o društvima koja bi bila u isti mah koherentna, to jest kadra da ne izostavi iz svoje procene nijedan koristan teren analize, i dinamična.

440

PIEitRE \'ILAH

jer budući da nijedna stabilnost nije večna, ))nema niČeg korisnijeg od otkrivanj•a principa promena••; i kad, najzad, slažući se s Althusserom (treba: pridružujući se Althusseru nap. D R.), tvrdi (bar na nivou principa) da je »Centralni koncept, koherentna celina, stvarni predmet Marxove teorije, način proizvodnje kao određena i određujuća struktura". (Vidjeti: Marksizam u svetu, 12 (1983, 85). Upravo na tom, ključnom mjestu, Bois i Vilar se razilaze ne samo metodološki, budući da Bois postavlja pitanje da li Vilar stvarno konceptu načina proizvodnje daje punu operacionalnu vrijednost i obazrivo zaključuje: ••Istorijsko delo Pierrea Vilara nesumnjivo je ogromno, ali ja ne vidim da je on, u nekom datom trenutku, u toku svojih istraživanja davao preimućstvo razradi jedne teorije feudalnog sistema, ključnog perioda vremena koje je on proučavao. Nasuprot Witoldu Kuli, poljskom istoričaru koji je kao jedan od prvih krenuo tim teškim ali tako važnim putem, Pierre Vilar je zadržao ,historicistički' metod, kao što to rado i sam priznaje. Njega. pre svega, zanima proučavanje jednog konkretnog društva, a ne razrada apstraktnog modela. kao da bi se onai prvi postupak mogao zamisliti bez drugog u vidu pripreme; kao da se (ako se poslužimo primerom kapitalističkih društava) mogu objasniti ekonomske krize bez ijedne teorije tog sistema. Sve se, u stvari, zbiva kao da način proizvodnje za njega nije pravi predmet proučavanja, nego jedan pretpostavljeni opšti okvir, čije bi odrednice, uostalom, bile dosta slabe.« (Isto, 85-86). U navedenom razgovoru Problemi izgradnje soci _jalne istorije Vilar izričito kaže: ~,. .. .marksistička je svaka nauka koja nastoji da pojmi objašnjive veze (i, naravno, one uzajamne, dijalektičke) između vladajućih ekonomskih struktura jednog društva, njegovih pravnih i političkih institucija i. najzad, njegovih vladajućih ideologija. To nikako ne umanjuje, daleko od toga, zanimljivost događaja koje sa sobom povlače ovi međusobni odnosi, niti


441

svega onog što neko društvo čuva kao svoja obeležja, verovanja, ideologije iz prošlosti, ni, najzad, onog što se u svakom društvu zapaža kao nagoveštaj novih ideja, a ponekad i institucija, koje najavljuju budućnost različitu od sadašnjice. Sve se to mora uočiti i oceniti kroz sinhroniju . .. i kroz dijahroniju... ~ (Nav. mj., 194) Dakle, eksplicitno ni riječi o načinu proizvodnje, ekonomskoj i društvenoj formaciji itd. Daleko od toga da Vilar »bježi~ od spomenutih i inih tradicionalnih marksističkih pojmova. Dovoljno je udubiti se u zbirku njegovih teorijskih i metodoloških radova Une histoire en construction. .. Ipak, u tim je tekstovima također najuočljiviji Vilarov »historicistički·« metod, kao što kaže Bois. U polemičkom tekstu Developpement historique et progres social. Les etapes et les eriteres (Povijesni razvoj i društveni napredak) (1961), raspravi s W. W. Rostowom, kada piše o načinu proizvodnje, onda je to za njega ·~najširi« i »najteži~ pojam, koj-i obuhvaća sve odnose između čovjeka i njegova rada, između čovjeka i njegova proizvoda, kao dijalektičke odnose, a nešto kasnije dodaje da je u njemu težište na radu i proizvodu. što se prema njegovu mišljenju često i suviše dugo zaboravlja zbog prirode izvora i duhovnih navika, kojima se prednost daje čisto pravnim pojmovima vlasništva i slobode, koji su za njega više izvedeni nego fundamentalni. Drugim riječima, Vilarov ··historicizam« je prividan, ali i istraživački nesravnjivo zahtjevniji. Dapače, iako je krajnje suzdržan u upotrebi pojma, on je sve prije nego ravnodušan prema konceptu načina proizvodnje. Uvjerio sam se i s~im tokom seminarskih rasprava koliko je suzdržan prema sugestivnom pokušaju Ferryja Andersona da definira funkciju apsolutističke države u procesu prijelaza iz feudalizma u kapitalizam, koji sam krajnje produktivno mogao upotrijebiti u svoj~m istraživanjima vojnokrajiškog sistema u apsolut!Stičkoi Habsburškoj monarhiji, ili još više pr7ma marksisti-braudelijancu Immanuelu Wallerstemu,

442

PIF.11HE VILAR

čija je teorija svjetskog kapitalističkog sistema tako upotrebljiva u istraživaju poluperif':'"no/periferne situacije Jugoistočne Evrope u razvOJU evropskog kapitalizma. Obojica su na različite načine daleko od Vilarova shvaćanja Marxova pojma načina proizvodnje, što je dolazilo do izražaja u njegovim komentarima, kao što je to slučaj i u njegovim tekstovima. Moglo bi se zaključiti, ukratko, sa svim ogradama zbog mogućih pojednostavljivanja, da je Vilaru kao povjesničaru koji se razvio u analističkoj tradiciji, marksizam nadasve produktivna metoda historijskoznanstvenog istraživanja u obzorju totalne historije, dijaloški otvorena prema drugim znanstvenim metodama. Marksizam kao ideologija zanima ga kao povjesničara prije svega kao predmet istraživanja. Pierre Vilar kao dijete imućne, poduzetničke porodice, iako ljevičar po svojoj političkoj kultw·i, nikada nije bio član Francuske komunističke partije. Njegov curriculum vitae ne sadržava drame kroz koje su prošla druga velika imena analističke tradicije kao Franc;ois Furet ili Emanuel Le Roy-Ladurie. koji su se iz ekskluzivnih komunista/staljinista {spremnih držati lekcije svojim klasno •neosviještenim..~ profesorima) preobrazili u ekskluzivne antikomuniste, niti epizode kao u mladog Mauricea Agulhona. pisca pohvale historijskoznanstvenom djelu Mauricea Thoreza. vođe francuskih komunista. da ne spominjemo partijski iznuđene autokritike jednoga Alberta Soboula, koji uostalom nikada nije bio analista. U Vilarovu slučaju, tokom čitava njegova radnog vijeka, uočljiva je nepodijeljena privrženost idealu autonomije 1ičnosti i struke, što na ideologijski polariziranoj francuskoj intelektualnoj sceni nikađa nije bilo jednostavno izvojštiti. Jedino takva autonomija mogla mu je osigurati najširi mogući prostor stvaralačke ne-lavisnosti i slobode - u Francuskoj ili bilo gdje drugdje. Tako će u Razgovoru sa stvaraocem logično reći: ..... zaista sam razočaran osrednjošću društvenih nauka u sod.jalističkim zemljama. A posebno. možda, kad vidim

ZLATO l NO\" .-\C U POVIJESTI

443

kako se malo za njih zanimaju! U njima istorija više. liči __na fr~ncusku istoriografiju iz 1900. negoli na Iston]u koJU smo mi negovali. .. (209) Ovih dana, kada smo manje-više svi svjedoci-sudionici apoteoze Nacije, ne mogu ne navesti njegov odnos prema tom fenomenu koji on nikada nije potcjenjivao, poput mnoštva drugih prestižn.ih evropskih intelektualaca poslije Drugoga svjetskog rata - uključivši i neke od najutjecajnijih ličnosti u analističkoj tradiciji. ali koji isto tako nikada nije prihvaćao kao iracionalni, neupitni povijesni fen~J men. Otuda i njegova nesklonost prema bilo kakvoj ··univerzalnoj-o:< definiciji ili bilo kakvom teorijskom modelu nacije. Za njega »nacija.. jednostavno nije »pojam ... kao »Višak vrijednosti~< ili »kapital-o:~. Konstruiranje teorijskog modela nacije za njega neizbježno vodi izvan povijesti. Sasvim je ravnodušan prema tome da li se u takve modelske avanture upušta netko tko se smatra ili ne smatra marksistom. Za njega je svaki konkretni slučaj nacije predmet konkretne analize, dakle, povijesnog mišljenja. s jasnom sviješću i o svijetu i o »trenutku~·. U tom je smislu dovoljno pogledati »intelektualnu historiju« Vilarove monografije La Catalogne dans l'Espagne moderne, koju je on sam napisao u predgovoru. Koliko imena geografa, ekonomista, povjesničara, sociologa, demografa, lingvista: koliko pitanja u vezi s povijesnom i kulturnom situacijom u kojoj je knjiga nastajala kao činilac same te situacije. Lucien Febvre, Marc Bloch, Georges Lefebvre, Albert Demangeon (Le declin de !'Europe!), Vidal de la Blanche, Fran<;ois Simiand, Ernest Labrousse, E. J. Hamilton, Fernand Braudel, uvijek iznova Karl Marx itd .. sve su to imena čija su djela otvarala nove .... svjetove~< na Vilarovu području istraživania. Njegovo posvećivanje Sredozemlju, Spanjolskoj i Kataloniji zbivalo se u godinama uoči španjolskoga građansko~ rata, koji _je na čitavu njegovu generaciju utisnuo neizbrisiv pečat i poslije višegodišn.ieg ratnog zarobljeništva u Njemačkoj, iza Drugoga

444

PIERRE VILAR

svjetskog rata. U njegovoj duhovnosti jednostavno nije bilo prostora za bilo kakvo mistificiranje fenomima nacije, ali je bilo vrlo mnogo senzibiliteta za njegovu povijesnu važnost. Na psihosociologijskoj razini, prema Vilaru, nacija je zajednica, na razini dugog trajanja (La longue duree) ona je stabilna, u srednjem povijesnom trajanju država-nacija, a događajno se realizira u nacionalnim pokretima. Nacija se povijesno konstituira, što za Vilara isključuje konceptualno mišljenje o njoj, kao i mišljenje u obzorju vječnosti.

U nastanku, ~preporodu«, opstojanju, nacija se raspoznaje jezički, ostvaruje teritorijalno, svojim ekonomskim životom, psihičkim oblikovanjem i kulturnom zajednicom. Neovisno o svim mogućim prigovorima ovakvom, ....deskriptivnom-« ili ~)-peda goškom~< pr:istupu fenomenu nacije, činjenica je da se njime ne isključuje nijedno područje istražh·anja na kojem se otvara pitanje nacije, ne prejudicirajući kako se konkretno realizira i u kakvu je odnosu prema drugim fenomenima epohe. U tom je smislu povijesno zbivanje u Vilara uvijek otvoreno, ono izmiče ...zakonima« (»Mehaničko primenjivanje i najboljih shema nužno ne pruža rešenje za složenu stvarnost....:, jedna je od njegovih formulacija.) Međutim, koliko god mu bilo strano takvo shvaćanje ~~zakona....: u povijesti, Vilar kao pov.iesničar-marksista insistira na pojmovnoj jasnoći, s tim što ~u pojmovi koje izgrađuje uvijek shvaćeni povijesno. Tome je izvanredan primjer i knjiga Or et monnaie dans !'histoire 1450-1920 (Zlato i novac u povijesti), koja je prvi put objavljena u Parizu 1974. godine, u izdanju Flammariona i koja je u međuvremenu prevedena na španjolski. talijanski, engleski i njemački, a prevodi se i dalje, uključujući i ovaj srpski ili hrvatski prijevod'. Kao što i sam Vilar kaže, knjiga je nastala na osnovu

• Koristim prlllkb da se zahvallm dr-u Nevenu Matesu, lwji je na moju molbu pažlji\'O pregledao dio prijevoda lcoji sam rndio i sugerirao mi neka terminoloika pobolj!lanja.

ZLATO I NO\".-\C U POVI.JEST[

445

predavanja na Sorbonnei od 1965. do 1967. godine, tj. pripada prvom ciklusu njegovih izlaganja na '?vom sveučilištu. Međutim, njezino nastajanje bilo Je mnogo dugotrajnije. Ideje u kojima je utemeljena Vilar je prvi put sistematički izložio u jednom predavanju na nekom pariškom marksističkom kružoku tokom najžešćeg »hladnog rata~. Nijedan francuski ekonomski časopis ga nije htio objaviti. Cak je i britanskom marksističkom časopisu Past and Present, glasilu čuvene Cambridgeske škole. trebalo pune dvije godine da to učini. Dakle, tekst sc prvi put pojavio na engleskom jeziku u br. 10, 1953. str. 15-38. Potom je u širokim izvodima štampan u SAD (Landes, The Rise of Capitalism, Harvard University. Cambridge /Mass./, 1966, 26-40). Integralni francuski tekst Problemes de la formotion du capitalisme izašao je prvi put 1982. godine u zbirci Une histoire en construction, 125-153. Citav članak se svodi na tezu da je tokom prethodnih tridesetak godina skupljeno mnoštvo obavijesti o izvorištima kapitalizma, nesumnjivo »konkretnih, statističkih, kvantitativnih«, koje ipak nisu doprinijele razumijevanju problema jer je njihova interpretacija nadahnuta pojednostavljujućim, antihistorijskim teorijama, čiji modeli nisu utemeljeni u istražiYnnju u vremenu. U tom smislu Vilar je predložio povratak izvornom Marxu u dijalogu sa istraživačima koje najviše cijeni, kao što su Earl J. Hamilton, J. M. Keynes itd. Okosnica je polemike teorijska, tako da su u središtu pojmovi kao profit, kamata. zemljišna renta, trgovački profit. . . sve do prvobitne akumulacije kapitala, a jedan od najuočljivijih zaključaka je sljedeći: ..legitimno je i potrebno postaviti problem geneze kapitalističkog društva na razini statističkih i serijelnih istraživanja. Ali riješiti ga polazeći s isključivog stajališta ».konjunkturnih profita« kao pokretne sile istovremeno je i suviše shematična i (prešutno) i suviše vezano za jednu teoriju profita i jednu teoriju novca kojima manjkaju, čini nam se, solidne osnove i koje u svakom slučaju iziskuju raspravu.« (152)

446

PH':mn: \'fLAH

KnJiga Zlato i novac u povijesti je prilog toj raspravi, prilog Jednoga povJesničara. Ona nije globalna analiza kapitalisličkoga društva nego njegova ekonomskog mehanizma, od izvorišta dalje. Otuda i upotreba marksističkih ekonomskih pojmova u istraživanju uloge novca (u monetarnom fenomenu, u fenomenu plemenitih metala) u povijesti, posebno u povijesti različitih vrsta kapitalizma. Otuda i konfrontiranje marksističkog shvaćanja novca monetarističkorn, u čitavoj tradiciji od Bodina do Keyncsa, posebno u pitanju odnosa plemenitih metala i robe i njega samog kao robe, ali i u istraživanju odnosa unutrašnjeg novca i plemenitih metala. Za razliku od »kvantitativnih povjesničara .. , Vilar je problem vrijednosti plemenitih metala kao robe istraživao sa stajališta proizvodne cijene metala. a proizvodnu cijenu metala sa stajališta utrošenog radnog vremena. U tome je i njegova polemika sa ~>kvantitativnom historijom ... , koja se tim pitanjima uopće nije bavila, ali i njegov produktivni dijalog s Marxom. Za razliku od članka Problemes de ta formation du capitatisme (Problemi nastanka kapitalizma), koji je izrazito teorijski strukturiran, Or et monnaie dans !'histoire (Zlato i novac u povijesti) studija je u čijoj se kompoziciji razaznaje izvorna pedagoška funkcija. U tome je i njezina velika prednost u odnosu prema stručnoj i još više široj, kulturnoj javnosti, koja do svoga punog izražaja dolazi u izvornom, francuskom jeziku, u kojem se znanstvena strogost sugestivno .prepliću s dijaloškom elegancijom, što je tek djelomično bilo moguće rekonstruirati u prijevodu. Zlato i novac u povije:•ti, kao prva Vilarova knjiga prevedena u nas. otkriva povjesničara koga ni sasvim specijalistički pristup istraživanju razvo,ia kapitalističkog društva ne može ograničiti u njegovu globalnohJ.storiiskom obzorju. u onome što je ana1istička tradici ia u dijalogu s marksizmom .. bez granica<< baštinila svjetsko_; historiografiji kao jedno od svojih najznačajnijih dostignuća.


447.

U takvu obzorju ··historija u izgradnji-« nesumnjivo je jedan od najvećih intelektualih izazova kasnoga 20. stoljeća, koji može biti obezvrjeđivan, prešućivan, potiskivan u zaborav, ali koji time postaje samo još veći izazov sljedećega stoljeća. U izazovu polustoljetni. postojani doprinosi pisca knjige Zlato i novac u povijesti ostaju jedno od najjačih izvorišta nadahnuća. DRAGO ROKSANDIC

SADRZAJ

Uvod ........................... . I Zlato u svijetu od 16. stoljeća do danas . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . II Velika razdoblja monetarne povijesti: zapažanja o prirnitivnim fazama i o antici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . III Velika razdoblja monetarne povijesti: zapažanja o srednjem vijeku . . IV Konjunktura i kretanje cijena; problemi razdoblja 1450-1500 . . . . . . . . . . V Afričko zlato i otkrića: Genovljani, Spanjolci i Portugalci . . . . . . . . . . . . . . VI Organizacija portugalske trgovine zlatom i počeci španjolskih otkrića . . . . VII Spanjolska otkrića i zlato otoka (Kariba) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . VIII ZJalo i konjunktura: 1450-1530; društveni i ekonomski oporavak u Evropi prethodi prilivu zlata . . . . . . IX Zlato i konjunktura: počeci »revolucije cijena~ i njezina objašnjenja . . . X Sirenje »revolucije cijena« trgovački krugovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

20

29

38

49 57 66 77

85 93 l 02

450 XI Sirenje ... revolucije cijena-«: plemeniti metali i portugalska trgovina između 1530-40 i 1600-10 . . . . . . . . . . . . . . XII Sirenje ...revolucije cijena••: zlato i srebro Amerike . . . . XIII Plemeniti metali Amerike Kolumbija, Meksiko . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . XIV Potosi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . XV Huancavelica. Sto se događa s američkim srebrom pošto izađe iz rudnika? XVI Zlato i srebro u Spanjolskoj . . . . . . . . XVII Stvaranje svijesti u Spanjolaca o problemu plemenitih metala . . . . . . . . XVIII »Revolucija cijena~< izvan S panjolske: slučaj Francuske . . . . . . . . . . . . . . . . . . XIX Monetarne ideje u Francuskoj . . . . . . XX Revolucija cijena u Italiji . . . . . . . . . . XXI Prijelaz iz XVII u XVIII stoljeće: plemeniti metali, svjetska privreda, kolonijalna privreda. Uloga Holanđana .. XXII Od XVII do XVIII stoljeća: Monetarna uloga Amsterdamske banke . . XXIII Kraj XVII stoljeća u Engleskoj . . . . XXIV Izvori monetarne stabilizacije: engleski polet i brazilsko zlato . . . . . . . . XXV Porijeklo monetarne stabilizacije i privrednog preokreta: španjolski slučaj (1680-86. do 1725-35) XXVI Porijeklo monetarne stabilizacije i pri vrednog preokreta: francuski slučaj XXVII Konjunktura XVIII stoljeća i problem plemenitih metala . . . . . . . . . . . . . . . . XXVIII Plemeniti metaLi i francuska privreda u XVIII stoljeću: mehanizmi . . . . . . . . XXIX Novac, banka i kredit između 1726. i 1790-1797: Francuska . . . . . . . . . . . .

110 125 136 145 163 176 190 207 222 229

238 259 275

287 297 314 327 340


XXX Novac, banka i kredit između 1726. i 1790-1797: Engleska . . .. . . . . . . .. . . XXXI Meksičko srebro i evropska konjunktura . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . XXXII Francuska revolucija i monetarna situacija. Od asignata do »franc-germinala« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . XXXIII Monetarni problem u Engleskoj od 1797. do 1819. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . XXXIV Plemeniti metali i konjunktura u XIX stoljeću: 1810-21. do 1914-21. XXXV Pokušaji tumačenja odnosa između cijena i proizvodnje zlata . . . . . . . . . . XXXVI Zaključak. U traganju za globalnim i nejednostranim objašnjenjem Prilog I. Srebro izvađeno iz meksičkih rudnika od 1690. do 1800. (prema Humboldtu) ............ .... .......... Prilog II. Godišnja proizvodnja zlata i srebra i indeksna vrijednost zlata (1493-1910) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Umjesto

pogovora

. ...............

451

350 360 373 384 399 413 422

428

431 435

.U.ki&Dđar 1C.c11n: KANT

Sl P MedYCdn'. FOJ.MALHI MB'I'OI 54 V E Moll"' O I'OZilU8TU 55 A. ll. 1...uria: OSNOVI NEUaONI 56 A. N Vajtbed: NAUKA l MODU 57. R. D. LaiDS: PODELIBNO lA. PC 51. H. L. Drqfw;: ITA ut:UN.UJ t $9. Lav ViBQtSkl: IIIWENIB l GOV 60 han D. Irit! eo~~ AtfDOL ~ 61. N1k01 PulaDcu: nASE U SAVRBIIBIIOII UPI1'~ 62. DulaD ~Cecmanorit: DRUI1VENI KO&JBNI P8IIIIIUUJ8 63. f~ Z..kob: LOGDtA UVOG 64. Tbeodot" Adorno: 2AilGON AU'I'BN'IICNOBTI 6S. Davor Rodin: DUALEJ'JIU l PENOIIEIKILOGUA 66 B. A. Uspenski: POEnr.A. EOIIPOZICUL 67. %an Pij.a!e: EPISrEMOi..OGUA NAUKA 0 COYI&U 68 En;.n BJoh· EXPE.IlDIRN'TUII MUNDI 69. M ball Babt MAJ.XSIZAII l FILOZOPUA JBZIKA M..ikl ISTOR A ILA U DOBA IQASICJZIIA

I8IIIO'I'IKA-

1

i.".-.iiisi,srJ~o.iA~ niU,ZOriJ.

Zlato i Novac u Istoriji 1450-1920 - Pierre Villar

Recommend Documents