V NASLJEDNOPRAVNI UGOVORI Uvodne napomene Najčešći oblik ugovornog nasljeđivanja jeste: •ugovor o nasljeđivanju (univerzalna sukcesija), •ugovor o legatu (singularna sukcesija) i •ugovor o odricanju od nasljeđa koje nije otvoreno (tzv. negativni ugovor o nasljeđivanju). Ovi ugovori se nazivaju nasljednopravni ugovori. Od njih treba razlikovati određene obligacionopravne ugovore sa nasljednopravnim posljedicama: •Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života i •Ugovor o doživotnom izdržavanju. Ova dva obligaciona ugovora nisu osnov pozivanja na nasljeđe a osnovna nasljednopravna posljedica jeste sa u slučaju njihove punovažnosti, imovina koja je predmet tih ugovora ne ulazi u ostavinu niti se iz nje mogu namiriti nužni nasljednici. Nasljednopravne ugovore nije prihvatalo rimsko pravo niti prava koja baštine tradiciju rimskog prava zbog ograničesnoti slobode testiranja (pravni poslovi mortis causae) i ograničenja raspolaganja pravnim poslovima za života (inter vivos). Te tradicije su prihvatale jedino testament kao pravni osnov pozivanja na nasljeđe. Međutim, na prostorima Bosne i Hercegovine ovaj ugovor je ipak bio u primjeni još davne 1855.godine kroz odredbe Austrijskog građanskog zakonika (dalje: AGZ). Primjenjivao se na austrijske državljane koji su živjeli u Bosni i Hercegovini, a od decembra 1878.godine se počeo primjenjivati u Bosni i Hercegovini ukoliko nije bilo domaćih zakona ili se oni nisu mogli primjenjivati na nove prilike. Mogli su ga zaključiti u pismenoj formi samo supružnici u pogledu cijele i dijela zaostavštine uz obavezno poštivanje pravila nužnog nasljeđivanja (jedna četvrtina od ukupne zaostavštine je pripadala zakonskim nužnim nasljednicima). Međutim, danas neka zakonodavstva predviđaju ugovor o nasljeđivanju uz određene korekcije koje izbijaju argumente protiv takvog ugovora poput: •sužavanja kruga osoba koje mogu zaključiti ovaj ugovor, •ograničenja sadržaja ugovora u smislu međusobnog postavljanja za nasljednika ili jednog od ugovornih strana, •poštivanje pravila nužnog nasljeđivanja, •posjedovanje potpune poslovne sposobnosti za njegovo zaključivanje itd.). Ovaj ugovor prisutan je u uporednom pravu Mađarske, Austrije, Njemačke, Francuske, Švicarske, te nama susjednoj Hrvatskoj.
A. UGOVOR O NASLJEĐIVANJU Čl. 125 Zakona o nasljeđivanju FBiH Ništav je ugovor kojim neko ostavlja svoju ostavinu ili njezin dio svome suugovaraču ili trećoj osobi. Iznimno od odredbe člana 125. Zakona, dozvoljeno je zaključivanje ugovora o nasljeđivanju između bračnih ili vanbračnih partnera te budućih bračnih partnera. Pojam ugovora o nasljeđivanju U nasljednom pravu Federacije Bosne i Hercegovine ugovor o nasljeđivanju u svom specijalnom obliku se može definisati kao zakonom određeni pravni osnov pozivanja na nasljeđe koji ima prednost nad nasljeđivanjem na osnovu testamenta i zakona te kao strogo lični, formalni i u pravilu jednostrano neopozivi dvostrani pravni posao za slučaj smrti, koji mogu zaključiti bračni, vanbračni te budući bračni partneri sa odgođenim dejstvom do zaključenja braka, na način da se u pogledu cjelokupne sadašnje i buduće imovine ili njenog dijela međusobno određuju za nasljednike ili legatare te da jedna strana određuje drugu stranu za svog nasljednika ili legatara, što ova prihvata. Pravne karakteristike ugovora o nasljeđivanju prema ZN FBiH: 1. Ugovor o nasljeđivanju je zakonom priznati prioritetni osnov za nasljeđivanje, koji ima prednost u odnosu na testament i zakon; 2. Ugovor o nasljeđivanju je dvostrani pravni posao za slučaj smrti; 3. Ugovor o nasljeđivanju je strogo lični pravni posao; 4. Ugovor o nasljeđivanju je strogo formalni pravni posao; 5. Ugovor o nasljeđivanju ima strogo ograničenu sadržinu u pogledu osoba koje mogu biti određeni kao nasljednici i legatari; 6. Ugovor o nasljeđivanju nije prepreka za raspolaganje za života imovinom koja je predmet tog ugovora; 7. Ugovor o nasljeđivanju je u pravilu jednostrano neopoziv pravni posao; 8. Ugovor o nasljeđivanju ne utiče na primjenu pravila o nužnom nasljeđivanju. 1. Ugovor o nasljeđivanju je zakonom priznati prioritetni osnov za nasljeđivanje koji ima prednost u odnosu na testament i zakon. Na njega se primjenjuju pravila o prihvatanju i odricanju od nasljeđa, pravila o nedostojnosti za nasljeđivanje, pravila o isključenju nužnih nasljednika, lišenju nužnog dijela u korist potomka, pravila o legatu i o obaveznoj primjenu prava nužnih nasljednika na nužni dio. 2.Ugovor o nasljeđivanju je dvostrani pravni posao za slučaj smrti (pravni posao mortis causae) koji nastaje saglasnom izjavom volja dvije ugovorne strane između bračnih ili vanbračnih ili budućih bračnih partnera. Za njega važe pravila o dvostranim pravnim poslovima osim ako Zakon o nasljeđivanju predviđa izuzetke (izuzetak koji se odnosi na jednostrani opoziv u slučaju postojanja razloga za isključenje iz nasljeđivanja koji su postojali prije ili nakon zaključenja ugovora, a druga strana za to nije znala). Ovo je pravni posao za slučaj smrti, jer tek sa smrću jedne strane nastaju njegova pravna dejstva. 3. Ugovor o nasljeđivanju je strogo lični pravni posao koji mogu zaključiti samo određene potpuno poslovno sposobne osobe. Ugovarači ne mogu biti zastupani putem zakonskog zastupnika ili punomoćnika. Ovdje nema mjesta primjeni pravila građanskog prava o poslonoj
sposobnosti, koja omogućavaju da ugovorna strana koja stiče samo prava a ne pruzima obaveze, može biti i ograničeno poslovno sposobna. 4. Ugovor o nasljeđivanju je strogo formalni pravni posao Član 128. Ugovor o nasljeđivanju se zaključuje samo u formi notarski obrađene isprave koja ima zaštitnu funkciju ugovarača te predstavlja zaštitu javnog interesa. Obaveza notara je da stranke pouči o svim nasljednopravnim posljedicama ugovora o nasljeđivanju, kao i mogućnostima njegovog raskida ili opoziva. Povreda tih pravila može dovesti do ništavosti ugovora ili jednog njegovog dijela te materijalne i disciplinske odgovornosti notara. U pripremnoj fazi notar je dužan ispitati i utvrditi kroz razgovor pravu volju stranaka da ne postoje mane volje. Također se ispituje postojanje relevantne volje za nastanak tog ugovora, a ne nekog drugog pravnog posla kao rezultat toga. On utvrđuje identitet stranaka te ukazuje na potrebu učešća svjedoka ili vještaka ako to situacija nalaže. Ispituje dokaze o sposobnosti stranaka da zaključe takav ugovor (prilaganje izvoda iz matične knjige vjenčanih itd). Ako sumnja u poslovnu sposobnost stranaka zatražit će vještačenje sudskog vještaka odgovarajuće struke. U slučaju da stranke odbiju upute notara, notar to unosi u službenu ispravu ili odbija izvršiti službenu radnju. Obaveza je notara da stranke pouči o svim nasljednopravnim posljedicama ugovora o nasljeđivanju, kao i mogućnostima njegovog raskida ili opoziva. 5. Ugovor o nasljeđivanju ima strogo ograničenu sadržinu u pogledu osoba koje mogu biti određeni kao nasljednici i legatari; Dozvoljeno je zaključivanje ugovora o nasljeđivanju između bračnih ili vanbračnih partnera. Ugovor o nasljeđivanju mogu zaključiti i budući bračni partneri, a djelovanja ugovora su odgođena do zaključenja braka. Ugovorom o nasljeđivanju se ugovorne strane međusobno određuju za nasljednike (dvostrano određivanje nasljednika) ili jedna strana drugu određuje za svog nasljednika što ova strana prihvata (jednostrano određivanje nasljednika). Nasljedno pravo FBiH nije prihvatilo da ugovorom o nasljeđivanju treće osobe mogu biti postavljene za nasljednika što važi i za legatare. 6. Ugovor o nasljeđivanju nije prepreka za raspolaganje za života imovinom koja je predmet tog ugovora; Zaključenjem ovog ugovora nije ograničena mogućnost raspolaganja imovinom za života. Ukoliko su predmet ugovora nepokretne stvari u zemljišnoj knjizi se može izvršiti zabilježba zabrane otuđenja ili opterećenja. Na ovu klauzulu je dužan upozoriti notar i na zahtjev stranaka je precizno formulisati. Ugovorom može biti obuhvaćena cijela imovina ili njen dio, sadašnja kao i buduća imovina. 7. Jednostrani raskid ili opoziv ugovora Član 131. Ukoliko je nasljeđivanje jedne strane ugovorom o nasljeđivanju bilo uvjetovano ispunjenjem obaveze druge strane, ugovor se zbog neizvršenja može jednostrano raskinuti po općim pravilima obligacionog prava.
Ako su nakon zaključenja ugovora o nasljeđivanju na strani jedne ugovorne strane ispunjene pretpostavke za isključenje iz nasljeđivanja ali i prije toga, a druga ugovorna strana za to nije znala, druga ugovorna strana može u zakonski propisanoj formi izvršiti isključenje iz naslijeđa, čime se smatra da je izvršila opoziv svojih raspolaganja u ugovoru o nasljeđivanju, osim ako prilikom isključenja izričito ne odredi da se isključenje ne odnosi na dio obuhvaćen ugovorom o nasljeđivanju. Jednostrani opoziv mora biti učinjen u formi notarski obrađene isprave i saopšten drugoj strani, inače ne proizvodi pravno dejstvo. Osoba koja je nedostojna za nasljeđivanje ne može steći ništa ni na osnovu ugovora o nasljeđivanju. Prava druge ugovorne strane ostaju nepromijenjena.
8. Ugovor o nasljeđivanju ne utiče na primjenu pravila o nužnom nasljeđivanju. Ovim ugovorom se ne može otkloniti primjena odredaba o nužnom nasljeđivanju kao i kod testamenta. Ako je njime povrijeđen nužni dio, nužni nasljednik može tražiti smanjenje raspolaganja tim ugovorom u roku od 3 godine od smrti ostavitelja odnosno proglašenja rješenja o njegovom proglašenju za umrlo. Na ovakvu povredu, notar je dužan upozoriti stranke ugovarače. Prestanak ugovora o nasljeđivanju Ugovor o nasljeđivanju stranke mogu raskinuti: •Sporazumom, koji mora biti u formi notarski obrađene isprave; •Ukoliko brak prestane razvodom ili poništenjem, odnosno ako prestane vanbračna zajednica, prestaje i ugovor o nasljeđivanju, osim ako u samom ugovoru nije određeno drukčije; •Jednostrani raskid ili opoziv ugovora o nasljeđivanju nije dopušten, osim ako je zakonom drukčije određeno ( Izuzetak čl.131); •Odluka suda u parničnom postupku po tužbi jedne od ugovornih strana zbog mana volje (jedna ugovorna strana može pobijati ugovor o nasljeđivanju ukoliko su pri njegovom zaključivanju postojale mane volje). Evidentiranje u Registar Član 132. Notar koji je sačinio ugovor o nasljeđivanju kao i njegov raskid, odnosno opoziv dužan je o tome dostaviti podatke u Registar. Propisivanjem obaveze notaru da dostavi propisane podatke, omogućava se da se, nakon smrti ostavitelja, na brz i siguran način dođe do podataka da li je zaključen ugovor, gdje se čuva i da li je eventualno raskinut ili opozvan. Nepostupanje notara po naprijed navedenoj proceduri ne predstavlja prijetnju punovažnosti ugovora, već notar čini povredu svoje dužnosti za koju može odgovarati i materijalno i disciplinski. Ništavnost ugovora o budućem nasljedstvu ili legatu Član 133. Ništavan je ugovor kojim neko otuđuje nasljedstvo kojem se nada, kao i svaki ugovor o nasljedstvu treće osobe koja je još u životu. Ništavan je isto tako i ugovor o legatu ili kojoj drugoj koristi kojom se jedan ugovarač nada iz nasljedstva koje još nije otvoreno.
VI NASLJEDNIČKA IZJAVA U našem pravu važi pretpostavka da se za osobu, koja nije dala izjavu o odricanju od nasljedstva, smatra da želi biti nasljednikom. Nasljednička izjava može biti: •pozitivna •negativna. Pozitivna nasljednička izjava je ona koja glasi na prijem naslijeđa tj. ako se osoba koja je pozvana na naslijeđe kao nasljednik po bilo kom osnovu (testament, ugovor o nasljeđivanju ili zakon) izjasni da hoće to da bude, hoće da se primi naslijeđa koje joj je po sili zakona pripalo u momentu smrti ostavitelja.
Negatina nasljednička izjava je ona koja glasi na odricanje od naslijeđa tj. ako se osoba koja je pozvana na naslijeđe kao nasljednik po bilo kom osnovu, izjasni da neće to da bude, da neće da se primi naslijeđa koje joj je po sili zakona pripalo u momentu smrti ostavitelja. Jedino pozitivna nasljednička izjava nije potrebna za postajanje nasljednikom. Pozitivna nasljednička izjava može biti: •Izričita •Prešutna. Izričita nasljednička izjava je onda kada nasljednik da nasljedničku izjavu pred sudom ili notarom kao povjerenikom suda do završetka ostavinske rasprave ili u odvojenoj ispravi u formi notarski obrađene isprave do momenta predaje u ostavinski spis. Prešutna nasljednička izjava je onda kada nasljednik bude raspolagao cijelom ili jednim dijelom ostavine tj. kada prema objektima ostavine preduzima pravne radnje vlasničkog raspolaganja ili raspolaganja pravom koje je naslijedio (npr. otuđio ili založio neke stvari iz ostavine), tako da to pokazuje njegovu namjeru da se prema tim objektima ponaša kao da su njegovi i time pokazao da se prima naslijeđa i odriče mogućnosti odbijanja. Davanje nasljedničke izjave ili punomoći za davanje nasljedničke izjave Ona se daje od strane nasljednika ili njegovog punomoćnika ili zastupnika usmeno na zapisnik kod suda ili notara do završetka ostavinske rasprave ili u posebnoj ispravi koja se podnosi sudu u zakonom propisanoj formi (notarski obrađena isprava). Isto dejstvo ima i nasljednička izjava ili punomoć kada su dati pred konzularnim ili diplomatskim predstavnikom BiH. Uvjeti za punovažnost nasljedničke izjave: •da je nastupila smrt ostavitelja, •da je validna u pogledu predmeta, osnova i da predstavlja izraz slobodne volje, •da je ispoštovana forma i postupak davanja izjave, • da je davalac nasljedničke izjave poslovno sposoban (ako izjavu daje preko zastupnika da je uredo zastupan, a tu se prvenstveno misli na davanje saglasnosti starateljskog organa za pravne poslove raspolaganja imovinom ili preuzimanja obaveza maloljetnika u skladu da PZ FBIH). Nasljednička izjava ima različite pravne karakteristike o kojima se treba voditi računa prilikom sastavljanja. •Nasljednička izjava je jednostrani pravni posao. •Nasljednička izjava mora biti u sadržaju precizno određena kako je propisano Zakonom o nasljeđivanju po kom osnovu se daje (da li je u pitanju zakonski, nužni, testamentarni nasljednik ili kombinovano), da li se prima naslijeđa, da li se prima naslijeđa i ustupa ga nekom od sunasljednika i da li se odriče nasljedstva. Ako nasljednik ne izjavi na koji osnov nasljeđivanja se njegova izjava odnosi, smatrat će se da se odnosi na nasljedstvo po bilo kom osnovu. •Jednom data nasljednička izjava o odricanju ili primanju naslijeđa ne može se opozvati, ali se može pobijati po općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje. Ovo opet zavisi od toga kada je data (ako je data usmeno na zapisnik u ostavinskom postupku ne može
se više opozvati, a ako je data u posebnoj ispravi može se opozvati do momenta dostavljanja u ostavinski spis). Nasljednička izjava o odricanju od naslijeđa ne može biti djelimična niti pod uvjetom u okviru jednog osnova pozivanja na naslijeđe, što znači da se jedno lice ne može primiti odnosno odreći samo jednog dijela ostavine koji bi mu po jednom osnovu pozivanja na naslijeđe trebalo da pripadne (npr. kod zakonskog osnova pozivanja na naslijeđe prihvata se kuće u gradu, ali se odriče dodatnog zemljišta). Može se primiti zakonskog dijela naslijeđa u nekoj imovini, a odreći se testamentarnog naslijeđa na drugoj imovini ostavioca. •Odricanje u korist određenog nasljednika smatra se izjavom o prijemu naslijeđa uz istovremeno ustupanje nasljednog dijela. Zato za ovakvu nasljedničku izjavu ne važe pravila odricanja od nasljedstva. Izjava o odricanju od naslijeđa odnosi se samo na onu ostavinu koja je nasljedniku bila poznata u vrijeme davanja izjave, ne na naknadno pronađenu imovinu Ukoliko se pronađe naknadna imovina, neće se provoditi ostavinska rasprava nego će sud ili notar kao njegov povjerenik na osnovu prijašnjeg rješenja o nasljeđivanju donijeti dopunsko rješenje o nasljeđivanju pod uvjetom da se neki od nasljednika nije odrekao nasljedstva ili da nije svoj nasljedni dio ustupio sunasljedniku. Ako se to ipak desilo, onda treba otvoriti ostavinsku raspravu na kojoj će se raspraviti o naznačenoj imovini. Ostavinska rasprava će se pokrenuti po službenoj dužnosti i za slučaj kada prije nije bila vođena ostavinska rasprava, kada su naknadno pronađene nekretnine i s njima izjednačena prava, a prema zahtjevu zainteresiranih osoba ako su naknadno pronađene pokretnine i s njima izjednačena prava. Kod izjave o odricanju od nasljedstva postoji zakonska pretpostavka da se odricanje odnosi i na potomke onog koji se odrekao, ako nije izričito izjavio da se odriče samo u svoje ime, pri čemu za ovo odricanje nije potrebna saglasnost organa starateljstva ako su potomci davaoca izjave maloljetni. Dio zakonskog nasljednika, koji se odrekao naslijeđa u svoje ime, nasljeđuje se kao da je taj nasljednik umro prije ostavioca. Primjenit će se pravo predstavljanja te pravo priraštaja. Koda se radi o odricanju od naslijeđa po osnovu testamenta, dio testamentarnog nasljednika koji se odrekao naslijeđa pripada ostaviteljevim zakonskim nasljednicima, osim ako iz testamenta ne proizilazi drugačije (pravo priraštaja). Ovlašteno lice koje vodi ostavinski postupak sudija ili notar je dužan u pripremnom postupku utvrditi ko i kada se može odreći nasljedstva. Nasljedstava se može odreći putem nasljedničke izjave svaka osoba koja je pozvana na naslijeđe po nekom osnovu nasljeđivanja nakon njegovog otvaranja. Ništava je svaka izjava odricanja od nasljedstva koje nije otvoreno. Pravo na odricanje od naslijeđa je nasljedivo do završetka ostavinske rasprave, a najduže do donošenja prvostepene presude (nasljedna transmisija). Uvjeti za nasljednu transmisiju: •prvobitni nasljednik je umro prije davanja nasljedničke izjave a najkasnije do donošenja prvostepene odluke, te je •iza sebe ostavio žive potomke ili one začete u momentu ostaviteljeve smrti. Forma nasljedniče izjave Ona se daje od strane nasljednika ili njegovog punomoćnika ili zastupnika usmeno na zapisnik kod suda ili notara kao povjerenika suda do završetka ostavinske rasprave ili u posebnoj ispravi koja se podnosi sudu u zakonom propisanoj formi (notarski obrađena
isprava). Isto dejstvo ima i nasljednička izjava ili punomoć kada su dati pred konzularnim ili diplomatskim predstavnikom BiH. •U pripremnoj fazi notar je dužan ispitati i utvrditi kroz razgovor pravu volju stranaka koja daje izjavu da ne postoje mane volje. Također se ispituje postojanje relevantne volje davaoca izjave da li je ona sloboda, ozbiljna i stvarna. On utvrđuje identitet stranaka te ukazuje na potrebu učešća svjedoka ili vještaka ako to situacija nalaže. Ispituje dokaze o sposobnosti stranaka da daju nasljedničku izjavu. Ako sumnja u poslovnu sposobnost stranaka zatražit će vještačenje sudskog vještaka odgovarajuće struke. U slučaju da stranke odbiju upute notara, notar to unosi u službenu ispravu ili odbija izvršiti službenu radnju. Obaveza je notara da stranke pouči o svim nasljednopravnim posljedicama nasljedničke izjave, kao i nemogućnosti njenog opoziva. •Pouke i upozorenja su jedan od najznačajnijih segmenata notarski obrađene isprave. Notar je dužan poučiti i upozoriti davaoca nasljedničke izjave o njenim nasljednopravnim posljedicama tj. da se može odreći npr. samo u svoje ime ili i u ime svojih potomaka te na posljedice svake od tih izjava. Dio zakonskog nasljednika, koji se odrekao naslijeđa u svoje ime, nasljeđuje se kao da je taj nasljednik umro prije ostavioca. Primjenit će se pravo predstavljanja te pravo priraštaja. Koda se radi o odricanju od naslijeđa po osnovu testamenta ili ugovora o nasljeđivanju, dio testamentarnog ili ugovornog nasljednika koji se odrekao naslijeđa pripada ostaviteljevim zakonskim nasljednicima osim ako iz testamenta ili ugovora ne proizilazi drugačije (pravo priraštaja). •Pismena redakcija teksta nasljedničke izjave je slijedeća faza notarskog postupka za njeno sastavljanje, koja dolazi nakon pripremne faze. Notar je obavezan volju davaoca izjave što vjernije prenijeti u notarski obrađenu ispravu, pazeći pri tome da se isključe i izbjegnu zabune, sumnje, sporovi, štete itd., te da se osigura namjeravani učinak te izjave. Tekst nasljedničke izjave je dio obaveznog sadržaja notarski obrađene isprave i on se sačinjava po kazivanju stranke uz pravilno oblikovanje od strane notara. Notar vodi račina o zakonski definiranom mogućem sadržaju nasljedničke izjave. Tekst može sadržavati: •Izjavu nasljednika o tome da li osporava eventualni testament ili ugovor o nasljeđivanju i razloge za njegovo osporavanje; •Izjavu ili zahtjev za ostvarivanje prava na nužni dio u slučaju eventualne povrede nužnog dijela; •Zahtjev za izdvajanjem bračne stečevine ili druga izdvajanja u skladu sa zakonom; •Zahtjev kojim se u slučaju povrede nužnog dijela traži smanjenje raspolaganja testamentom ili ugovorom o nasljeđivanju ili vraćanje poklona itd. U završnom dijelu postupka notarske obrade isprave se preduzima više radnji: •Stranci se mora pročitati izvornik notarski obrađene isprave koja sadrži nasljedničku izjavu pri čemu je notar dužan neposrednim pitanjima utvrditi da sadržaj izvornika odgovara volji stranke; •U izvornik se konstatuje da je stranka upoznata sa sadržajem ili se svojevoljno odrekla ponovnog čitanja; •Ukoliko je u pitanju stranka koja ne razumije službeni jezik u izvornik se naznačava da joj je preveden tekst izvornika te naznaka da ona želi ili ne želi pismeni prevod izvornika i njegovo prilaganje uz izvornik i pouku o tome;
•Ako je u pitanju gluha, slijepa, nijema ili gluhonijema stranka, navodi se način na koji je ona upoznata sa sadržajem izvornika; •Stranka nakon toga odobri izvornik ukoliko je saglasna i potpisuje ga ili stavlja rukoznak te ga potpisuju i druge osobe ukoliko su učestvovale (svjedoci, tumači, itd). Ništavost nasljedničke izjave Nasljednička izjava se ne može opozvati nakon što je usmeno data na zapisnik ili dostavljena u ostavinski spis kao posebna izjava, ali se može pobijati prema općim pravilima o pobijanju pravnih poslova zbog mana volje. Ona može biti apsolutno ili relativno ništava. Nasljednička izjava je apsolutno ništava ako ima pravne nedostatke: •U pogledu davaoca izjave (nedostatak poslovne sposobnosti usljed nedoraslosti ili nesposobnosti za rasuđivanje); •U pogledu predmeta i osnova (predmet je nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, osnov nedopušten npr. nasljednička izjava koja za predmet ima odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno); •U pogledu forme i načina očitovanja volje (nije data u propisanoj formi ili ima očite nedostatke u formi ili nije data na propisan način). Na apsolutne razloge ništavosti sud ili notar pazi po službenoj dužnosti, a ako se oni ipak utvrde nasljednička izjava se smatra nepostojećom od momanta kada je bila data i ne proizvodi nikakav pravni učinak. Na apsolutnu ništavost se može pozvati bilo ko i bilo kada, pa i nakon okončanja ostavinskog postupka. Relatina ništavost nasljeničke izjave postoji zbog mana volje davaoca izjave (prinuda, prijetnja, prevara ili zabluda) i na nju se ne pazi po službenoj dužnosti, već prema zahtjevu stranke koji se mora postaviti u određenom roku do završetka ostavinske rasprave od momenta davanja izjave. Zahtjev za poništaj nasljedniče izjave nemaju legatari zbog same prirode legata te povjerioci ostavitelja za čija potraživanja odgovaraju nasljednici vlastitom imovinom do visine vrijednosti nasljeđene imovine (oni imaju mogućnost zahtijevati odvajanje ostavine od imovine nasljednika u roku od 3 mjeseca od otvaranja naslijeđa, ako je vjerovatno da bez tog odvajanja neće moći namiriti svoja potraživanja). Ako među strankama postoji spor o činjenicama od koje zavisi poništaj nasljedničke izjave, na parnicu će se uputiti ona stranka čije se pravo smatra manje vjerovatnim, a to je nasljednik koji osporava odricanje od naslijeđa. Obrnuta je situacija kad se radi o poništenju nasljedničke izjave o primanju naslijeđa. Za nju nije propisano da će se u slučaju spora o njenoj punovažnosti prekinuti ostavinski poistupak i uputiti stranke na parnicu.
VII UGOVOR O ODRICANJU OD NASLIJEĐA KOJE NIJE OTVORENO Pojam Pravilo je da odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno NIJE DOZVOLJENO i nema nikakvog pravnog dejstva, te je takav ugovor ništav. IZUZETAK
Potomak koji može samostalno raspolagati svojim pravima (potpuno poslovno sposoban) može se ugovorom sa pretkom odreći od naslijeđa koje bi mu pripalo poslije smrti pretka. Argumenti protiv ovakovog ugovora: •Podložan je zloupotrebama prema potomcima. Argumenti za ovakav ugovor: •Pogodan je za rješavanje problema ruralnog stanovništva, gdje postoji interes da se ne rasparčavaju poljoprivredna imanja; •Rješavaju se životne potrebe nasljednika, kada im je to potrebno; •Problemi zloupotrebe se mogu prevazici propisivanjem stroge forme notarski obrađene isprave te da je notar obavezan poučiti ugovorne strane o značaju i posljedicama tog pravnog posla. Osnovne karakteristike i uvjeti za punovažnost •Odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno (budućeg nasljedstva) je moguće samo putem dvostranog pravnog posla zaključenog u propisanoj formi, za razliku od nasljedničke izjave koja je jednostrani pravni posao. Pored uslova za valjanost ovog pravnog posla koje propisuje Zakon o nasljeđivanju FBiH potrebno je da se ispune i uvjeti potrebni za valjanost svakog dvostranog pravnog posla prema pravilima građanskog ili obligacionog prava: saglasnost volja, predmet mora biti moguć i dopušten, valjan pravni osnov i sposobnost za zaključivanje ovog pravnog posla. •Ugovor o odricanju od nasljedstva koje nije otvoreno mogu zaključiti samo određene osobe i to predak i potomak te predak i bračni ili vanbračni partner (novina Zakona o nasljeđivanju FBiH). Kada ugovor o odricanju od nasljedstva koje nije otvoreno zaključe bračni (vanbračni) partneri, tada se jedan bračni (vanbračni) partner odriče nasljedstva koje bi mu pripalo kao bračnom (vanbračnom) partneru nakon smrti njegovog partnera. Na ovu povredu ugovora pazi sud ili notar po službenoj dužnosti konstatovanjem u ispravu da su ugovorne strane ovlaštene zaključiti ovaj ugovor. Ugovor može zaključiti bilo koji potpuno poslovno sposoban potomak bez obzira na stepen srodstva prema pretku i bez obzira da li bi on prema stanju u momentu odricanja imao biti direktni nasljednik svog pretka. Pretka (ostavitelja) koji nema potrebnu sposobnost za zaključenje ovakvog ugovora mora zastupati zakonski zastupnik uz pribavljanje mišljenja organa starateljstva, ako je u pitanju imovina veće vrijednosti. Primjer: Ugovor mogu zaključiti djed (predak) i unuk (potomak), iako je u momentu odricanja od nasljedstva koje nije otvoreno bio živ prvostepeni potomak (dijete pretka). Ovo je i osnovna razlika u odnosu na ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života. •Ugovor o odricanju od nasljedstva koje nije otvoreno može se odnositi samo na nasljedstvo koje bi potomku odnosno bračnom partneru kao suugovaraču po zakonskom redu nasljeđivanja pripalo poslije smrti pretka tj.druge ugovorne strane. Osnovno dejstvo ovakvog ugovora je da osoba koja se odrekla nasljedstva ugovorom (potomak ili bračni partner) nema pravo na učešće u raspodjeli ostavine. Ovo se odnosi i na potomke nasljednika koji se ugovorom odrekao naslijeđa, osim ako je u samom ugovoru
ili naknadnom sporazumu (u formi notarski obrađene isprave) određeno drugačije. Odricanje od zakonskog dijela nasljedstva u sebi uključuje i odricanje od prava na nužni dio. •Ugovor o odricanju od nasljedstva koje nije otvoreno je jednostrano neopozivi pravni posao Jedna ugovorna strana ne može bez saglasnosti druge opozvati ovaj ugovor. Također, ugovor obavezuje potomka koji se odrekao naslijeđa da ne može tražiti zakonski niti nužni dio, ali nije obavezao pretka da potomku ne smije ništa ostaviti npr. naknadnim rapolaganjem imovine. •Ugovor o odricanju od nasljedstva koje nije otvoreno je pravni posao za života (inter vivos) i za njegovu punovažnost primjenjuju se opća pravila za pravne poslove inter vivos. Međutim, ovaj ugovor proizvodi i određena nasljednopravna dejstva, da osoba koja se odrekla naslijeđa ne može učestvovati u raspodjeli ostavine kao i njeni potomci osim ako ugovorom ili naknadnim sporazumom nije drugačije određeno. •Ugovor o odricanju od nasljedstva koje nije otvoreno odnosno odricanje od naslijeđa može biti bez naknade ili uz naknadu koja se može sastojati u stvarima, pravima ili novcu. Naknada se može tražiti i od ostaviteljevih nasljednika nakon smrti ostavitelja, ali njeno ne ispunjenje ne utiče na punovažnost ugovora o odricanju. •Sadržinu ugovora o odricanju od nasljedstva koje nije otvoreno čini izjava potomka (i izjava bračnog partnera kada ugovor zaključuju bračni partneri) koji se odriče naslijeđa koje bi mu pripalo poslije smrti pretka odnosno bračnog partnera. Ovo važi i za vanbranog partnera. Odricanje se odnosi na cjelokupno buduće nasljedno pravo osobe koja se odrekla (imovina koja je poznata u vrijeme zaključivanja ugovora), a ne na naknadno pronađenu imovinu. Forma i postupak sastavljanja ugovora o odricanju od nasljedstva koje nije otvoreno Ovaj ugovor proizvodi značajne nasljednopravne posljedice, jer nasljednik koji se punovažno odrekao naslijeđa ne uzima se u obzir prilikom raspravljanja zaostavštine. Notarski obrađena isprava ugovora o odricanju od naslijeđa koje nije otvoreno treba da smanji moguće negativne posljedice zloupotrebe prema potomcima. Notar je dužan upozoriti pretka a naročito potomka na slijedeće: •Na posljedice ovakvog ugovora (potomak ne učestvuje u zakonskom radu nasljeđivanja te ne polaže pravo na nužni dio); •Da odricanje osobe od nasljedstva koje nije otvoreno djeluje na njegove potomke, osim ako se izričitom odredbom drugačije ne ugovori. •Dati upozorenje potomku da ne može bez saglasnosti pretka opozvati svoju izjavu o odricanju od nasljedstva koje nije otvoreno datu u ugovoru; •Da se ta njegova izjava odnosi na svako njegovo nasljedno pravo prema ostavini pretka, bez obzira na to kolika bude ta ostavina u momentu smrti pretka; U pripremnoj fazi notar je dužan ispitati i utvrditi mjesnu nadležnost te provjeriti da li postoje neke druge zakonske zabrane za notarsku obradu ovog ugovora (sumnja u njegovu nepristrasnost, razlozi za izuzeće, ništavost). Kroz razgovor sa strankama dužan je utvrditi pravu volju stranaka dajući im pri tome pouke i upozorenja. Dužan je utvrditi da je volja davaoca izjave sloboda, ozbiljna i stvarna. Posebnu pažnju dužan je posvetiti postojanju mane volje.
Zatim notar utvrđuje identitet stranaka te ukazuje na potrebu učešća svjedoka ili vještaka, ako to situacija nalaže. Ispituje dokaze o sposobnosti stranaka koje zaključuju ugovor o odricanju od naslijeđa koje nije otvoreno i utvrđuje ovlaštenja za preduzimanje ovog posla i ovlaštenja za zastupanje pretka kao bitnog elementa pripremne faze notarske obrade ovog ugovora. Potomak i bračni (vanbračni) partner moraju bit potpuno poslovno sposobni i ne može ih zastupati zakonski zastupnik. Pretka (ostavitelja) koji nema potrebnu sposobnost za zaključenje ovakvog ugovora mora zastupati zakonski zastupnik uz pribavljanje mišljenja organa starateljstva, ako je u pitanju imovina veće vrijednosti. Ako sumnja u poslovnu sposobnost stranaka, zatražit će vještačenje sudskog vještaka odgovarajuće struke. Ovaj ugovor mogu zaključiti poslovno sposobne stranke lično ili putem punomoćnika (punomoć u formi notarski obrađene isprave). U slučaju da stranke odbiju upute notara, notar to unosi u službenu ispravu ili odbija izvršiti službenu radnju. Obaveza je notara da stranke pouči o svim nasljednopravnim posljedicama ugovora, te je dužan isti pročitati i objasniti strankama. Pismena redakcija ugovora o odricanju od naslijeđa koje nije otvoreno je slijedeća faza poslije pripremne faze u kojoj je notar dužan što vjernije prenijeti volju ugovornih strana u notarski obrađenu ispravu, pazeći pri tome da se isključe i izbjegnu sve zabune, sumnje, sporovi ili štete. Sadržinu ovog ugovora čini izjava potomka ili bračnog ili vanbračnog patnera da se odriče naslijeđa koje bi mu pripadalo poslije smrti pretka ili bračnog (vanbračnog) partnera na cjelokupnoj imovini koja je poznata u momentu zaključenja ugovora uz naknadu ili bez naknade, kao i izjavu druge strane da to prihvata, pri čemu traba voditi računa o zakonom određenim pravilima u pogledu obima sadržine i drugih pravila o odricanju od naslijeđa (npr. da odricanje ne može biti djelimično, niti pod uvjetom, da se odricanje ne odnosi na naknadno pronađenu imovinu itd.). U završnom dijelu postupka notarske obrade isprave se preduzima više radnji: •Stranci se mora pročitati izvornik notarski obrađene isprave koja sadrži nasljedničku izjavu pri čemu je notar dužan neposrednim pitanjima utvrditi da sadržaj izvornika odgovara volji stranke; •U izvornik se konstatuje da je stranka upoznata sa sadržajem ili se svojevoljno odrekla ponovnog čitanja; •Ukoliko je u pitanju stranka koja ne razumije službeni jezik, u izvornik se naznačava da joj je preveden tekst izvornika te naznaka da ona želi ili ne želi pismeni prevod izvornika i njegovo prilaganje uz izvornik i pouku o tome; •Ako je u pitanju gluha, slijepa, nijema ili gluhonijema stranka, navodi se način na koji je ona upoznata sa sadržajem izvornika; Potpisivanje izvornika je posljednja faza obrade ugovora. Stranka nakon toga odobri izvornik ukoliko je saglasna i potpisuje ga ili stavlja rukoznak te druge osobe ukoliko su učestvovale (svjedoci, tumači, itd). Na kraju ga potpisuje notar koji stavlja svoj pečat. Postupanje sa zaključenim ugovorom o odricanju koje nije otvoreno Da bi proizveo pravno dejstvo ovaj ugovor mora biti dostavljen ostavinskom sudu do završetka ostavinske rasprave. U suprotnom, smatrat će se da ne postoji. Notar je dužan ovaj spis dostaviti Registru testamenata i drugih nasljednopravnih poslova. Ne evidentiranje
ugovora od strane notara ne šteti valjanosti tog ugovora. Ukoliko to nije učinio, notar može odgovarati disciplinski i materijalno. Također, sud mora odmah nakon pokretanja ostavinskog postupka zatražiti dokaz o činjenicama iz Registra, čime se sprečavaju moguće zloupotrebe i sigurna realizacija ugovora. Ništavost ugovora Apsolutna ništavost je karakteristična po tome što pravni posao ne može konvalidirati, pazi se po službenoj dužnosti, na nju se može bilo kada pozvati bilo koja osoba. Razlozi apsolutne ništavosti su i očiti (vidljivi) pravni nedostaci koji se odnose na ugovorne strane ili nedostaci u pogledu forme. Relativna ništavost pravnog posla postoji kada nema saglasnosti između očitovanja volje subjekata i njihove stvarne volje tj. kada sadržaj pravnog posla ne odgovara stvarnoj volji zbog postojanja sile, prijetnje, prevare ili zablude (mane volje). Osobe sa pravnim interesom mogu pobijati ovakav ugovor zbog mana volje u roku od 1 godine od saznanja za razlog pobojnosti (subjektivni rok), a najkasnije 3 godine od dana sklapanja ugovora (objektivni rok). Propuštanjem ovog roka, pravni posao će konvalidirati. Ako među strankama postoji spor o činjenicama od kojih ovisi nasljedno pravo, a u šta spada i spor o valjanosti forme ili sadržaja ugovora o odricanju od naslijeđa koje nije otvoreno ili spor oko toga da li se neka osoba odrekla naslijeđa, notar će vratiti spis ostavinskom sudu i upućuje stranku čije se pravo smatra u konkretnom slučaju manje vjerovatnim na parnicu. VIII UGOVOR O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANJU Historijat nastanka ugovora Ovaj ugovor spada u obligacionopravne ugovore sa nasljednopravnim dejstvima. Korijene vuče još iz srednjovjekovnog prava. Savezni Zakon o nasljeđivanju, a kasnije i republički i pokrajinski zakoni o nasljeđivanju, nisu prihatili varijantu prelaska imovine u vlasništvo davaoca izdržavanja prije smrti primaoca izdržavanja tj. odmah po zaključenju ugovora, sa posljedicom da imovina koja je predmet takvog ugovora ne ulazi u ostavinsku masu primaoca izdržavanja, gdje se također ne mogu namiriti nužni nasljednici. Obaveza doživotnog izdržavanja može također proizilaziti i iz drugih ugovora npr. ugovora o poklonu ili iz testamenta kroz legat, ugovorom o ustupanju i raspodjeli imovine za života, gdje se u slučaju povrede nužnog dijela nužni nasljednici moraju namiriti. Pojam ugovora o doživotnom izdržavanju Član 146. Ugovorom o doživotnom izdržavanju obavezuje se primaoc izdržavanja da prenese na davaoca izdržavanja vlasništvo na određenim stvarima ili kojim drugim pravima, a ovaj se obavezuje, kao naknadu za to, da ga izdržava i brine se o njemu do kraja njegovog života i da ga poslije smrti sahrani. Kad su u pitanju nasljednopravne posljedice valjanog ugovora o doživotnom izdržavanju, imovina koja je predmet ovakvog ugovora, ne ulazi u ostavinsku masu primaoca izdržavanja i iz nje se ne mogu namiriti nužni nasljednici. Prijenos vlasništva na davaoca izdržavanja ugovorom može (ne mora) biti odgođen do smrti primaoca izdržavanja.
Ako nije drukčije ugovoreno, obaveza izdržavanja obuhvata davanje stana i hrane u domaćinstvu izdržavaoca ili na nekom drugom mjestu određenom ugovorom, kao i zadovoljavanje drugih potreba primaoca izdržavanja i pružanja potrebne njege u bolesti. Sadržaj ugovora Sve stvari i prava koje primaoc izdržavanja daje davaocu izdržavanja se moraju precizno navesti u ugovoru. Ako se radi o nekretninama, moraju biti određene prema podacima iz zemljišne knjige, a ako se radi o pokretninama onako kako se u pravnom prometu te stvari određuju. Sa druge strane potrebno je utvrditi obavezu davaoca izdržavanja: osiguranje stanovanja, hrane, odjeće i obuće, odgovarajuće njege u slučaju bolesti ili starosti, te svakodnevne potrebe. Ako se ugovori davanje novčanih stredstava, ono ne smije biti određeno fiksno, jer bi se u tom slučaju radilo o doživotnoj renti. Karakteristike ugovora o doživotnom izdržavanju i uvjeti za punovažnost prema novom Zakonu o nasljeđivanju FBiH •Dvostrano teretan ugovor; •Aleatoran ugovor (nepoznat je odnos vrijednosti predmeta tj. imovine koja se ostavlja prema vrijednosti izdržavanja); •Ugovor mora biti sačinjen u zakonom propisanoj formi (forma ad solemnitatem); •Prenos vlasništva na imovini koja je predmet ugovora moguće je izvršiti odmah nakon zaključenja samog ugovora uz mogućnost drugačijeg ugovaranja; •Imovina koja je predmet ugovora mora pripadati primaocu izdržavanja u vrijeme zaključenja ugovora i biti tačno naznačena; Subjekti ugovora o doživotnom izdržavanju: •Primaoc izdržavanja (samo fizičko lice) •Davaoc izdržavanja (fizičko ili pravno lice) •Treća lica kao korisnici izdržavanja. Ovaj ugovor mogu zaključiti i osobe koje su po zakonu obavezne međusobno se izdržavati. Ugovor mogu zaključiti međusobno i bračni partneri (predmet može biti samo posebna imovina bračnog partnera, a bračna stečevina može biti predmetom ovog ugovora samo ako se bračni partneri pojavljuju kao jedna ugovorna strana), te roditelji i djeca. Pitanje: Mogu li ovaj ugovor zaključiti osobe koje se u okviru svog zanimanja staraju o primaocu izdržavanja (medicinsko osoblje, bolnice, agenti itd.)? Ovo pitanje uređuje Porodični zakon FBiH u članu 169. koji kaže da staratelj ne može biti lice sa kojim je štićenik zaključio ugovor o doživotnom izdržavanju. Kad je u pitanju poslovna sposobnost ugovornih strana, njega mogu zaključiti lica koja imaju potpunu poslovnu sposobnost, jer je u pitanju dvostrani teretni pravni posao. U slučaju sumnje u poslovnu sposobnost, notar može zatražiti vještačenje stručnjaka medicinske struke. Pitanje: može li se ovaj ugovor zaključiti preko zakonskog zastupnika ili punomoćnika? Zakon o nasljeđivanu FBiH ne sadrži nikakve naznake po tom pitanju što znači da izričito ne dozvoljava ili izričito zabranjuje.
Pošto se radi o dvostrano teretnom pravnom poslu za poslovno nesposobna i ograničeno poslovo sposobna lica mora se pribaviti odobrenje centra za socijalni rad (organa starateljstva). Za zaključivanje ugovora o doživotnom izdržavanju potrebna je potpuna poslovna sposobnost davaoca izdržavanja zbog prirode obaveze koja je trajnog karaktera, dok primalac izdržavanja može biti i poslovno nesposobno lice uz angažman zakonskog zastupnika te saglasnost organa starateljstva. U pogledu zastupanja putem punomoći moraju biti ispunjeni svi elementi forme (forma notarski obrađene isprave kao javne isprave), potrebne pouke i upozorenja kao i rok zaključenja ugovora, lica za izdržavanje, tačno određena sadržina obaveze izdržavanja i imovine koja se ostavlja. U pogledu zaključenja ovog ugovora preko punomoćnika na strani primaoca izdržavanja, smatra se da je dozvoljeno takvo zastupanje uz uvažavanja navedenih napomena oko sadržaja punomoći. Doživotno izdržavanje u korist više osoba Član 150. Kada je doživotno izdržavanje ugovoreno za više osoba, svaka od njih ima zasebno pravo na određena davanja i činjenja. Smrću neke od tih osoba njegovo pravo na određena davanja i činjenja gasi se i ne prelazi na ostale osobe, izuzev ako je drukčije ugovoreno. Neprenosivost prava Član 151. Potraživanja primaoca izdržavanja prema davaocu izdržavanja ne mogu se prenositi na drugog. Doživotno izdražavanje u korist trećih lica kao primaoca izdržavanja Ako je ugovor o doživotnom izdržavanju sklopljen u korist trećeg, davaoc izdržavanja se javlja kao dužnik (promitent) koji se obavezuje suugovaraču kao stipulantu (primisar) da će do kraja života izdržavati neku treću osobu (benificijar). Ovdje ZN nije riješio problem momenta prijenosa prava i momenta prestanka obaveze davanja izdržavanja. Ipak se smatra da obaveza izdržavanja traje do smrti trećeg lica, a vlasništvo nad predmetima ugovora prelazi na davaoca izdržavanja u momentu smrti njegovog suugovarača, ali se može drugačije ugovoriti da pređe u momentu smrti trećih lica. O tome notar vodi računa poučavajući stranke. Forma Član 147. Ugovor o doživotnom izdržavanju mora biti zaključen u pismenoj formi koju ovjerava sudija koji ga je dužan pročitati i upozoriti stranke na njegove posljedice. Ukoliko je predmet ovog ugovora pravo vlasništva ili neko drugo stvarno pravo na nekretninama, ovaj se ugovor mora zaključiti u formi notarski obrađene isprave (isključiva nadležnost notara). Obaveza je notara da stranke pouči o nasljednopravnim posljedicama ugovora o doživotnom izdržavanju (nemogućnost namirenja nužnih nasljednika, jer predmet ovog ugovora ne ulazi u ostavinu) i u ispravi naznači da je tako postupljeno. Postupak noterske obrade isprave je prethodno razmatran (pogledati ranije nasljednpravne ugovore).
Osiguranje prava primaoca i davaoca izdržavanja (zaštita) po ugovoru o doživotnom izdržavanju i upisi u zemljišnu knjigu Član 148. Ugovoreno ograničenje otuđenja ili opterećenja do smrti primaoca izdržavanja može biti upisano u zemljišnu knjigu. Ako je prijenos vlasništva na davaoca izdržavanja odgođen do smrti primaoca izdržavanja, davaoc izdržavanja može svoje pravo iz ugovora upisati u zemljišnu knjigu. Ako u zemljišnoj knjizi nije upisano pravo davaoca izdržavnja ili nije podnijet zahtjev za upis, a primaoc izdržavanja otuđi nekretninu koje je predmet tog ugovora, treće lice zadržava pravo vlasništva nad tom nekretninom kao savjesna strana koja se pouzdala u tačnost izvoda iz zemljišne knjige kao javne isprave. U drugoj situaciji ako se radi o prelasku prava vlasništva na nekretnini odmah po zaključenju ugovora o doživotnom izdržavanju, da bi se zaštitio primaoc izdržavanja, postoji mogućnost ugovaranja odredaba o isključenju ili ograničenju otuđenja ili opterećenja predmetnim nekretninama do smrti primaoca izdržavanja, te se u zemljišnu knjigu upiše zabilježba. O ovome notar treba poučiti stranke, a naročito primaoca izdržavanja, ako prenosi vlasništvo odmah po zaključenju ugovora. Dakle, za uknjižbu prava vlasništva na osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju u zemljišnu knjigu mogu se upisati prethodno navedene zabilježbe sa svrhom zaštite prava primaoca i davaoca izdržavanja i to: •Zabilježba prava davaoca izdržavanja iz ugovora o doživotnom izdržavanju (kada je prenos vlasništva odgođen do smrti primaoca izdržavanja); •Zabilježba ugovornog ograničenja ili otuđenja nekretnine koja je predmet ugovora, a do smrti primaoca izdržavanja. Zabilježba prava primaoca i davaoca izdržavanja se upisuje u „B“ list zemljišne knjige nekretnine koja je predmet ugovora. Odgovornost davaoca izdržavanja za dugove primaoca izdržavanja Član 149. Davalac izdržavanja ne odgovara za dugove primaoca izdržavanja, ali se može ugovoriti da će određenim povjeriocima odgovarati za njegove postojeće dugove tj. dugove koje postoje u momentu zaključenja ugovora. Ako se to dogodi, tada se primaoc izdržavanja oslobađa duga (prestaje biti dužnikom), a na njegovo mjesto dolazi davaoc izdržavanja koji postaje jedini dužnik. Ovdje se primjenjuju obligaciona pravila o preuzimanju duga. Za takvo preuzimanje duga potrebna je saglasnost povjerilaca primaoca izdržavanja. Sve dok oni ne daju svoj pristanak, pruzimanje duga ima učinak ugovora o preuzimanju ispunjenja. Raskid ugovora o doživotnom izdržavanju Član 152. Ugovor se može raskinuti sporazumno ili putem suda. Ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom izdržavanju i nakon što je počelo njegovo izvršavanje bez obzira na razloge. Ako prema ugovoru o doživotnom izdržavanju ugovaratelji žive zajedno, pa se njihovi odnosi toliko poremete da zajednički život postane nepodnošljiv, svaka strana može tražiti putem suda raskid ugovora. Svaka strana može tražiti raskid ugovora putem suda, ako druga strana ne izvršava svoje obaveze.
U slučaju raskida ugovora, svaka strana zadržava pravo da od druge strane traži naknadu koja joj pripada po općim pravilima imovinskog prava. Pravo na raskid ugovora ne prelazi na nasljednike osim ako je već pokrenut postupak za raskid od strane ugovarača. Također nasljednici mogu tražiti kao aktivno legitimisana lica i ispunjenje obaveze davaoca izdržavanja koje je ovaj trebao izvršiti nakon smrti primaoca izdržavanja (izgradnja nadgrobnog spomenika, plaćanje troškova sahrane, itd). Uticaj promijenjenih prilika Član 153. Ako su se poslije zaključenja ugovora prilike toliko promijenile da je njegovo ispunjenje postalo znatno otežano, sud će na zahtjev jedne ili druge strane njihove odnose iznova urediti ili ih raskinuti, vodeći računa o svim okolnostima. Sud može pravo primaoca izdržavanja preinačiti u doživotnu rentu, ako to odgovara jednoj i drugoj strani. Prestanak ugovora o doživotnom izdržavanju član 154. Ugovor o doživotnom izdržavanju prestaje smrću primaoca izdržavanja. U slučaju smrti davaoca izdržavanja njegove obaveze prelaze na njegovog bračnog partnera i njegove potomke koji su pozvani na nasljedstvo, ako oni na to pristanu. Ako oni ne pristanu na produženje ugovora o doživotnom izdržavanju, ugovor se raskida i oni nemaju pravo tražiti naknadu za prije dato izdržavanje. Ako bračni partner i potomci davaoca izdržavanja nisu u stanju preuzeti ugovorne obaveze, oni imaju pravo tražiti naknadu od primaoca izdržavanja. Sud će ovu naknadu odrediti po slobodnoj ocjeni, uzimajući pri tome u obzir materijalne prilike primaoca izdržavanja i osoba koje su bile ovlaštene za produženje ugovora o doživotnom izdržavanju. IX UGOVOR O USTUPANJU I RASPODJELI IMOVINE ZA ŽIVOTA Historijat Prvi put je u našem pravu regulisam saveznim Zakonom o nasljeđivanju. Pretača su mu bili mješoviti ugovori o poklonu, koji su imali jedan nedostatak a to je da nisu imali nasljednopravna dejstva, pa su nužni nasljednici mogli tražiti namirenje nužnog nasljednog dijela vraćanjem tih poklona koje je ostavitelj poklonio zakonskim nasljednicima. Iz tog razloga, u savezni ZN uveden je ovaj ugovor da bi se postiglo da ustupljeni dijelovi imovine ne ulaze u imovinsku masu. Ovakva rješenja su kasnije preuzeta u republičke i pokrajinske zakone o nasljeđivanju bivše SFRJ. Ovim ugovorom se za života prije smrti ostavitelja raspoređuje njegova imovina, pa se iz tog razloga naziva prethodno nasljeđivanje za života ostavitelja ili succesio anticipata. Pojam Ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života je dvostrani formalni pravni posao inter vivios koji se sklapa između pretka i njegovih potomaka ili bračnog partnera ako na to pristane. Ovaj ugovor ima i obligacionopravna i nasljednopravna dejstva. Obligacionopravna dejstva su prenošenje vlasništva sa pretka na njegove potomke, tako da predak ne može više njima raspolagati. Osnovno nasljednopravno dejstvo jeste da ustupljena imovina ne ulazi u ostavinu i njome se ne mogu namiriti nužni nasljednici.
Načini prestanka ugovora, s toga, u pojednim slučajevima mogu biti obligacionopravnog ili nasljednopravnog karaktera. Osnovne karakteristike: •dvostrani pravni posao •formalni pravni posao •pravni posao inter vivos •besplatni ili mješoviti pravni posao (npr. ugovoreno je doživotno izdržavanje ili doživotna renta koja ne prelazi vrijednost ostavljene imovine). Stranke u postupku zaključenja ovog ugovora : •Predak •Potomak koji bi u momentu zaključenja ugovora bio pozvan na naslijeđe •Bračni partner pretka ako to želi. Mogu ga zaključiti poslovno sposobne stranke lično ili putem punomoćnika (punomoć mora biti data u formi notarski obrađene isprave i sadržano odgovarati ovom ugovoru). Stranke koje nemaju potpunu poslovnu sposobnost mogu zastupati zakonski zastupnici. To se odnosi samo na ustupioca imovine (predak), dok potomak i bračni partner moraju imati potpunu poslovnu sposobnost. Uslovi za punovažnost ugovora •Ustupanje i raspodjela imovine punovažni su samo ako su se s tim saglasili sva djeca i drugi potomci ustupiteljevi, koji će po zakonu biti pozvani da naslijede njegovu zaostavštinu; •Potomak koji nije dao saglasnost može je dati naknadno, u istom obliku; •Ustupanje i raspodjela imovine ostaju punovažni ako je potomak koji se nije saglasio umro prije ostavioca a nije ostavio svojih potomaka, ili se odrekao naslijeđa, ili je isključen iz naslijeđa, ili je nedostojan; •Ovim ugovorom može biti obuhvaćen i bračni partner pretka koji može dati svoju saglasnost na učinjeno ustupanje ili učestvovati u toj raspodjeli (bračni partner se može obuhvatiti, ali samo uz njegov pristanak). Ako ne bude obuhvaćen, njegovo pravo na nužni dio ostaje neokrnjeno. •Ustupljeni dijelovi imovine kao poklon Član 139. Ako se sa ustupanjem i raspodjelom nije saglasio koji od nasljednika, dijelovi imovine koji su ustupljeni ostalim nasljednicima smatraju se kao pokloni i sa njima će se poslije smrti pretka postupiti kao sa poklonima učinjenim nasljednicima. Na isti način postupit će se i ako se ustupitelju poslije ustupanja i raspodjele izvršenih sporazumno sa svim nasljednicima rodi dijete, ili se pojavi nasljednik koji je bio proglašen umrlim. Predmet ustupanja i raspodjele imovine Član 137. i član 138. Ustupanjem i raspodjelom može biti obuhvaćena samo ustupiteljeva imovina koja postoji u vrijeme sklapanja ugovora, bilo cjelokupna ili samo jedan njen dio.
Ništavna je odredba kojom bi bilo predviđeno kako će se raspodijeliti imovina koja se bude zatekla u ustupiteljevoj zaostavštini. Obaveza je notara da stranke pouči o nasljednopravnim posljedicama i u ispravi naznači da je tako postupljeno. Ustupljena imovina ne ulazi u ostavinu kada predak koji je za života izvršio ustupanje i raspodjelu svoje imovine (ustupitelj) umre, njegovu ostavinu sačinjavat će samo ona njegova imovina koja nije obuhvaćena valjanim ustupanjem i raspodjelom, kao i dobra koja je naknadno stekao. Forma ugovora Isključiva nadležnost notara (u formi notarski obrađene isprave koja ima tri funkcije: zaštitu ugovarača, javnog interesa i dokaznu funkciju). Obaveza notara je prema novom ZN FBiH poučiti stranke o nasljednopravnim posljedicama ovog ugovora i to konstatovati u samoj ispravi (da ustupljena imovina ne ulazi u ostavinsku masu i ne postoji mogućnost namirenja nužnih nasljednika). Prije notara ovu dužnost su po starom zakonu obavljale sudije (vršili su solamnizaciju donijete privatne isprave). Zadržavanje prava kod ugovora o ustupanju i raspodjeli imovine za života Član 140. Prilikom ustupanja i raspodjele ustupitelj može za sebe ili za svog bračnog partnera, ili kao za koju drugu osobu zadržati: •pravo plodouživanja, •pravo upotrebe ili pravo stanovanja na svim ustupljenim stvarima, ili na nekim od njih, •ugovoriti doživotnu rentu u naturi ili novcu, •doživotno izdržavanje ili kakvu drugu naknadu. Ako su pravo plodouživanja, pravo upotrebe, pravo stanovanja, doživotna renta ili doživotno izdržavanje ugovoreni za ustupitelja i njegovog bračnog partnera zajedno, u slučaju smrti jednog od njih, to pravo ili renta ili doživotno izdržavanje pripada u cjelini preživjelom bračnom partneru do njegove smrti, ako nije što drugo ugovoreno, ili ako drukčije ne proizilazi iz okolnosti slučaja. Prava ustupiteljevog bračnog partnera Član 141. Ustupitelj može ustupanjem i raspodjelom obuhvatiti svog bračnog partnera uz njegov pristanak. Ako bračni partner ne bude obuhvaćen ustupanjem i raspodjelom, njegovo pravo na nužni dio ostaje neokrnjeno. U tom slučaju ustupanje i raspodjela ostaju punovažne, samo se prilikom utvrđivanja vrijednosti ostavine radi određivanja nužnog dijela preživjelog bračnog partnera dijelovi ostaviteljeve imovine koji su ustupljeni njegovim potomcima smatraju kao poklon. Ustupiteljevi dugovi i pobijanje ustupanja Član 142. Potomci između kojih je ustupitelj razdijelio svoju imovinu ne odgovaraju za njegove dugove, ako nije što drugo određeno prilikom ustupanja i raspodjele. Ustupiteljevi povjerioci mogu pobijati ustupanje i raspodjelu pod uvjetima predviđenim za pobijanje raspolaganja bez nadoknade.
Odgovornost za nedostatke Član 143. Odgovornost za materijalne i pravne nedostatke kakva poslije diobe nastaje između sunasljednika nastaje i između potomaka poslije ustupanja i raspodjele imovine koju im je izvršio njihov predak. Opozivanje ugovora o ustupanju i raspodjeli imovine za života Član 144. Ustupitelj ima pravo da zahtijeva opoziv ugovora o ustupanju i raspodjeli u pogledu određenog potomka ili bračnog partnera i zahtijevati da mu taj vrati ono što je primio ustupanjem i raspodjelom: •ako je ovaj pokazao grubu nezahvalnost prema njemu, •ako ne daje njemu ili nekom drugom izdržavanje određeno poslom ustupanja i raspodjele, •ako ne isplati ustupiteljeve dugove čija mu je isplata naložena istim poslom, •u drugim slučajevima neizvršenja preuzetih obaveza određenim poslom ustupanja i raspodjele sud će, vodeći računa o važnosti preuzete obaveze za ustupitelja i o ostalim okolnostima slučaja, odlučiti da li ustupitelj ima pravo zahtijevati vraćanje date imovine, ili samo pravo tražiti prinudno izvršenje preuzete obaveze. Posljedice opoziva: Prava potomaka poslije opoziva Član 145. Potomak ili bračni partner koji je morao vratiti ustupitelju ono što je primio prilikom ustupanja ili raspodjele moći će zahtijevati svoj nužni dio poslije smrti ustupitelja, ako nije isključen iz naslijeđa, niti je nedostojan naslijediti ustupitelja, niti se odrekao naslijeđa. Pri izračunavanju njegovog nužnog dijela dijelovi imovine koju je ostavitelj za života ustupio i raspodijelio svojim ostalim potomcima ili bračnom partneru, smatrat će se kao poklon.
