Uzgoj Koza

Vedad Šakić, Velija Katica, Jasmin Ferizbegović

UZGOJ KOZA

Sarajevo, 2011.

============================================================

Naslov knjige:

UZGOJ KOZA

Autori: Prof. dr. Vedad Šakić, Veterinarski fakultet Univerziteta u Sarajevu Prof. dr. Velija Katica, Veterinarski fakultet Univerziteta u Sarajevu Prof. dr. Jasmin Ferizbegović, Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Tuzli

Recenzenti: Prof. dr. Velimir Sušić, Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Prof. dr. Zvonko Antunović, Poljoprivredni fakultet Sveučilišta J. J. Strossmayer u Osijeku Prof. dr. Ahmed Mutevelić, emeritus, Veterinarski fakultet Univerziteta u Sarajevu

Izdavač:

Promocult Sarajevo

Za izdavača:

Samira Katica Arnautović

Lektor:

Alma Palalija

Tehnički urednik:

mr. Samir Bekto

Štampa:

Šamparija „Svjetlost” Fojnica

------------------------------------------------CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 636.39.03(075.8) ŠAKIĆ, Vedad Uzgoj koza / Vedad Šakić, Velija Katica, Jasmin Ferizbegović. - Sarajevo : Promocult, 2011. - 298 str. : ilustr. ; 24 cm Kratke biografije autora: str. 297-298. Bibliografija: str. 272. ISBN 978-9958-789-08-3 1. Katica, Velija COBISS.BH-ID 18632710 -------------------------------------------------

Ova knjiga je rješenjem Senata Univerziteta u Sarajevu broj 01-38-248-6/11 od 26.01.2011. godine proglašena univerzitetskim izdanjem. © Copyright - Fotokopiranje i umnožavanje po dijelovima i u cjelini je zabranjeno. Sva prava pridržana. 2

=======================================================

========================================================= LEGENDA O TUZLANSKOJ KOZI Legenda o tuzlanskoj kozi datira iz davnih vremena, još dok je Bosna i Hercegovina bila pod okupacijom Austro-Ugarske carevine. U Tuzlu je poslat proglas kojim se zabranjuje držanje koza i naređuje da se sve koze pobiju, pošto se smatralo da uništavaju šume. U Mosniku, jednom od tuzlanskih naselja, ljudi se nisu držali te naredbe. Neki stranac koji je u to doba posjetio Tuzlu vidjevši kako ljudi tajno čuvaju, hrane i muzu jednu kozu izmisli i danas poznati stih:

„CIJELA TUZLA JEDNU KOZU MUZLA, PA SE HVALI DA SE SIROM HRANI”. Danas, tuzlanska koza predstavlja simbol snalažljivosti i otpora u prevazilaženju svih problema sa kojima se grad Tuzla suočavao kroz svoju historiju.

The Legend of Tuzla's goat The story dates back to ancient times, even while the Bosnia and Herzegovina was occupied by Austria-Hungary empire. In Tuzla, was sent a proclamation banning the keeping of goats and orders to kill all the goats, since it is considered that destroy forests. In Mosnik, one of the Tuzla village, people are not kept such order. One stranger who was visited Tuzla at that time seeing how people are kept secret, food and milked only one a goat, and from this time remained famous verse: „All of Tuzla drinks the milk of one goat and praise to eat cheese”. Today, statue of Tuzla's goat is a symbol of ingenuity and resistance to overcome all the problems facing the city of Tuzla faced throughout its history.

Spomenik kozi ispred Hotela Tuzla u Tuzli The statue of a goat in front of Hotel Tuzla in Tuzla

=======================================================

3

============================================================

IZ RECENZIJA

U

rukopisu su na zanimljiv i suvremen način obrađene i prezentirane dosadašnje spoznaje o uzgoju koza, s interesantnim poglavljima koja obrađuju novije znanstvene spoznaje iz područja uzgoja, selekcije i reprodukcije koza. Istovremeno, u rukopisu su vrlo kvalitetno obrađena i poglavlja o izvornim oblicima, pasminama i proizvodima koza te poglavlja hranidba koza, smještaj koza i bolesti koza. U tekstu su autori znalački ukomponirali i vlastita istraživanja i zaključke proizašle iz njih, što je svakako za pohvaliti. Rukopis je napisan jasnim i jednostavnim stilom i bez napora čitalac može pratiti sadržaj u cijelosti. Tekst je napisan jasno, sustavno i jezgrovito te je bogato ilustriran fotografijama i tablicama, što ne začuđuje s obzirom na dugogodišnje znanstveno i stručno iskustvo autora rukopisa. Također, tekst knjige je dopunjen i s brojnim prilozima. Pri koncipiranju rukopisa autori su nastojali ići u korak sa suvremenim razvojem svjetske znanosti u oblasti uzgoja koza te istovremeno prikazati i stanje kozarstva na ovim prostorima. Istovremeno, ova knjiga će popuniti prazninu koja je izražena zbog nedostatka kvalitetne znanstveno-stručne literature u Bosni i Hercegovini. S obzirom na veliki uloženi trud u koncipiranju i pisanju rukopisa te prikupljanju svjetske relevantne literature iz područja uzgoja koza, autorima čestitam na ovom vrlo vrijednom i kvalitetnom djelu te sa zadovoljstvom preporučam objavljivanje ove knjige kao univerzitetskog udžbenika. Prof. dr. sc. Zvonko Antunović, redoviti profesor

I

z obilja međunarodno priznate literature autori rukopisa „Uzgoj koza” znalački su probrali suvremene znanstvene spoznaje i informacije vezane za uzgojne ciljeve, proizvode, podrijetlo, pasmine, tehnologiju proizvodnje, mliječnost, sustave uzgoja, selekciju, reprodukciju, hranidbu, smještaj i bolesti koza. Kao rezultat nastao je sveobuhvatan i originalan rukopis koji objedinjuje recentne podatke iz svjetske literature, ali uključuje i vlastite spoznaje autora koji su i sami eminentni znanstvenici i sveučilišni nastavnici iz područja kozarstva. Stoga ne čudi umješnost njihova pisanja bazirana na književnom jeziku, jasnom stilu i hijerarhiji prezentiranih podataka. Koncept 14 poglavlja i većeg broja potpoglavlja logično je postavljen i, s obzirom na opseg, uravnotežen pa je čitateljima različite razine predznanja olakšano usvajanje velikog broja informacija, bez obzira na to čita li se rukopis od početka do kraja ili samo pojedino poglavlje. Rukopis „Uzgoj koza” nesumnjivo će na kvalitetan način popuniti prazninu i zadovoljiti potrebu koja za takvim štivom postoji u Bosni i Hercegovini. Njego4

==================================== Vedad Šakić i saradnici ===

=========================================================

vo objavljivanje snažan je poticaj za svekoliki razvoj ove grane stočarstva za što su najvažniji preduvjet obrazovani stručnjaci te kontinuirani prijenos najnovijih znanstvenih spoznaja u kozarsku praksu. U tom smislu rukopis je nezaobilazno nastavno štivo za sve studente veterinarske medicine i agronomije. Rukopis se pojavljuje u trenutku dubokih i važnih reformi visokog školstva pa je za očekivati da će u sklopu interdisciplinarnosti i mobilnosti pobuditi interes mnogih studenata srodnih studija, te predstavljati izvrsnu polaznu građu za postdiplomante čiji je znanstveni interes usmjeren na uzgoj i proizvodnju koza. Ne treba iz vida ispustiti i činjenicu da će rukopis, osim za studente, sigurno biti i vrelo mnogobrojnih podataka koji će u svakodnevnom radu koristiti stručnjacima, pa i uzgajivačima. Uvažavajući sve navedeno, te zaključujući recenzentsku prosudbu, iznosim mišljenje kako je rukopis „Uzgoj koza” suvremeno, kvalitetno, vrijedno i višestruko potrebno djelo, stoga predlažem da se objavi kao sveučilišni udžbenik. Prof. dr. sc. Velimir Sušić, redoviti profesor

P

oboljšanja na polju pristupa naučnim informacijama nastalim putem istraživanja i informacijama dostupnim iz drugih izvora, danas su mnogo više zna o držanju, ishrani, genetici, selekciji i reprodukciji koza. Autori su na osnovu ovih i sopstvenih saznanja koncipirali veoma vrijedan rukopis o uzgoju koza. S punim pravom možemo reći da će to biti prva stručna knjiga ove vrste u Bosni i Hercegovini. Jasno predstavljajući građu knjige u ovih četrnaest tematsko-naučnih cjelina autori su izveli logički korektno naučno-pedagoški udžbeničku građu i tako na najbolji način osigurali planirani cilj. Rukopis u potpunosti ispunjava zahtjeve nastavno-naučne literature. Smatram da rukopis svojom izuzetnom kvalitetom, zaslužuje značajnu pažnju i pohvalu i neophodno ju je štampati kako bi korisno poslužila i unapređenju kozarske proizvodnje. Studenti, ali i drugi stručnjaci različitih profila posebno iz domena prirodnih znanosti dobili bi knjigu napisanu jasnim, jednostavnim stilom i bez napora pratili sadržaj u cijelosti. Rukopis predstavlja garanciju za bolje sutra u kozarstvu Bosne i Hercegovine, i ne samo to, nego i nauk kako koristiti savremena dostignuća naučnih istraživanja, koja su itekako naglašena u pojedinim segmentima ovog rukopisa. Toplo preporučujem ovaj rukopis za štampanje kao univerzitetskog izdanja Univerziteta u Sarajevu, a autorima želim čestitati na izvanrednom trudu uloženom u ovaj projekat. Prof. dr. Ahmed Mutevelić, redovni profesor, emeritus

=== Uzgoj koza =============================================

5

============================================================

SADRŽAJ 1. 2. 2.1. 2.2. 2.3. 3. 3.1. 4. 4.1. 4.1.1. 4.2. 4.3. 4.4. 4.5. 4.6. 4.6.1. 5. 5.1. 5.2. 5.2.1. 5.2.2. 5.2.3. 6. 6.1. 6.1.1. 6.1.2. 6.1.3. 6.1.4. 6.1.5. 6.1.6. 6.1.7. 6.1.8. 6.1.9. 6.2. 6.2.1. 6.2.2. 6.3. 6

IZ RECENZIJA UVODNE NAPOMENE STANJE KOZARSTVA U SVIJETU, EVROPI I BOSNI I HERCEGOVINI Stanje kozarstva u svijetu Stanje kozarstva u Evropi Stanje kozarstva u Bosni i Hercegovini UZGOJNI CILJ I KORISNOST DRŽANJA KOZA Ekološki uzgoj koza PROIZVODI OD KOZA Mlijeko Koziji sir Meso Koža Kostrijet Gnoj – đubre Ostali proizvodi ili koristi od koza Koze za vuču i rad PORIJEKLO KOZA Koze u religijama Izvorni oblici koza Capra prisca Capra aegagrus aegagrus (Bezoar koza) Markhor PASMINE KOZA Pasmine koza za proizvodnju mlijeka Sanska koza Njemačka bijela oplemenjena koza Holandska bijela koza Francuska alpina koza - Alpine Srnasta smeđa alpska koza – švicarska alpina – Oberhasli Pincgavska koza Smeđa kratkodlaka koza Togenburška koza Nubijska i anglo-nubijska koza Kombinovane pasmine koza (mlijeko-meso) Bagot Damaska koza – Damascus Pasmine koza koje se uzgajaju radi kostrijeti ili dlake

4 9 11 11 15 20 23 27 33 33 38 62 67 72 73 76 77 83 87 87 88 88 89 95 105 105 107 108 109 110 111 112 113 115 117 117 118 119


=========================================================

6.3.1. 6.3.2. 6.3.3. 6.3.4. 6.4. 6.4.1. 6.4.2. 6.5. 6.5.1. 6.6. 6.6.1. 6.6.2. 6.6.3. 6.6.4. 6.6.5. 6.6.6. 7. 7.1. 7.2. 7.3. 7.3.1. 7.3.2. 7.3.3. 7.3.4. 7.3.5. 7.3.6. 8. 8.1. 8.2. 9. 9.1. 9.2. 9.3. 10. 10.1. 10.2. 10.3. 10.4. 10.5.

Angora koza Kašmirska koza – pashmina Pigora koza Nigora koza Patuljaste pasmine Patuljasta koza - pigmejska koza Nigerijska patuljasta koza Mesne pasmine Boer koza – burska koza Pasmine i tipovi koza Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja Domaća balkanska rogata koza ili domaća brdska koza Domaća oplemenjena koza „Bara” Hrvatska šarena koza Hrvatska bijela koza Domaća bijela koza Drežniška koza TEHNOLOŠKI POSTUPCI UZGOJA KOZA Utvrđivanje dobi Uzgoj i odbiće jaradi Njega odbijene jaradi i koza Kastracija muške jaradi Uklanjanje rogova Obrezivanje papaka Četkanje i šišanje Određivanje tjelesne mase Postupak uklanjanja uginulih koza ANATOMSKO-FIZIOLOŠKE ODLIKE VIMENA, MLIJEČNOST I MUŽA KOZA Muža Bilježenje podataka o mliječnosti NAČIN I SISTEMI UZGOJA KOZA Ponašanje koza Načini uzgoja Sistemi uzgoja METODE UZGOJA I SELEKCIJA U KOZARSTVU Uzgoj u čistoj krvi (u čistoj pasmini) Uzgoj križanjem Bastardiranje Selekcijski postupci u funkciji realizacije uzgojnog cilja Biološki test

=== Uzgoj koza =============================================

119 122 126 129 131 131 132 134 134 136 136 137 138 139 140 140 145 147 148 150 150 150 151 155 156 157 161 165 170 173 173 176 177 179 179 180 182 183 191 7

============================================================

11. 11.1. 11.2. 11.3. 11.3.1. 11.3.2. 11.4. 11.5. 11.6. 11.7. 11.8. 12. 12.1. 12.2. 12.3. 12.4. 12.5. 12.6. 12.7. 12.8. 13. 14. 14.1. 14.2. 14.3. 14.4. 14.5. -

8

REPRODUKCIJA KOZA Muški spolni organi Ženski spolni organi Organizacija i način pripusta Izbor muških rasplodnih grla Izbor ženskih rasplodnih grla Priprema koza i jarčeva za pripust Mrkanje, pripust, oplodnja Osjemenjavanje Bremenitost Jarenje OSOBENOSTI ISHRANE KOZA Način ishrane i sputavanje – vezanje koza pri ispaši Izbor krmiva Ishrana skoznih – bremenitih koza Ishrana koza u laktaciji Ishrana rasplodnih jarčeva Ishrana jaradi Tov jaradi Napajanje koza SMJEŠTAJ KOZA BOLESTI KOZA Bolesti probavnog sistema Bolesti dišnog sistema Bolesti reproduktivnog trakta i mlječne žlijezde Bolesti kože Ostale bolesti INDEKS POJMOVA KORIŠTENE KRATICE PRILOZI Prilog 1. Najpoznatije pasmine koza u svijetu prema abecednom redu Prilog 2. Koze u religijama Prilog 3. Kozorozi Prilog 4. Obrasci ocjenjivačkih listi za mlade jarčeve iz performans testa Prilog 5. Primjeri kozarnika otvorenog, poluotvorenog i zatvorenog tipa Prilog 6. Primjer kozarnika za 150 koza Prilog 7. Tlocrti staja za 8 koza i njihovu jarad KRATKE BIOGRAFIJE AUTORA

193 193 194 195 197 198 198 200 202 203 204 207 210 213 218 219 220 220 223 224 227 237 237 241 243 245 248 251 255 257 258 260 273 289 292 294 295 297


================= Stanje kozarstva u svijetu, Evropi i Bosni i Hercegovini ===

1. UVODNE NAPOMENE

S

obzirom na aktualnu demografsku ekspanziju u svijetu i sve veći problem u osiguranju hrane, prije svega u nerazvijenim zemljama, potrebni su krajnji napori da se intenzivira proizvodnja životnih namirnica, a posebno animalnih proteina. Rješenja se kontinuirano traže i u intenziviranju stočarske proizvodnje, većem korištenju prirodnih potencijala i primjeni novih dostignuća nauke u ovoj oblasti s ciljem veće proizvodnje mesa i popravljanju njegovih osobina. Rješavanje globalnog problema prehrane svjetskog stanovništva pokušava se čak i farmskim uzgojem tzv. egzotičnih vrsta životinja kao što su nojevi, jeleni, zmije, puževi i sl. U svim pokušajima rješavanja gore navedenog problema u većem broju zemalja u svijetu, pa i u Bosni i Hercegovini, zaboravlja se na potencijale koje pruža koza. Koza je skromnih zahtjeva, vrlo prilagodljiva na različite uvjete i sisteme uzgoja. Proteklih godina je bilo opće priznato, iako se o tome nije puno pisalo, da su koze potakle iskru mnogih novih i konstruktivnih ideja i značajno poboljšale integraciju razvijenih i nerazvijenih djelova svijeta. Tokom proteklih dvadeset godina mnoga istraživanja su obrađivala temu razvoja uspješnih tehnika reprodukcije i svojstava koza. Dugotrajne pionirske i komparativne studije su poduzete kako bi se otkrio način ishrane i ponašanja koza. Istraživanja su provedena s ciljem utvrđivanja socijalne uloge ove vrste životinje, a tehnike uzgoja su modernizirane do određenog nivoa. Očigledno je da je potrebno ispitati uzgoj koza u novom svjetlu i iz nove perspektive. Trebalo bi odbaciti klišee iz prošlosti (npr.; 'koza je krava siromaha'). Ovo dinamično područje moglo bi postati novi stepenik u razvoju poljoprivrede u 21. vijeku. U svijetu se koza najviše uzgaja za meso, a potom mlijeko. Prema podacima FAO (2007.), u svijetu se uzgaja 830.391.683 koza, pri čemu se 96% od ukupnog broja uzgaja u nerazvijenim zemljama i zemlja=== Uzgoj koza =============================================

9

============================================================

ma u razvoju. U Evropi se koze uglavnom uzgajaju u mediteranskim zemljama. Prema procjenama, u našoj zemlji se uzgaja oko 70.000 grla s tendencijom povećanja populacije i poboljšanja pasminskog sastava. Brže obnavljanje ratom uništenog stočnog fonda, zatim nedostatak hrane životinjskog porijekla, odnosno, činjenica da su fond stoke i njene potrebe u hrani u uvjetima skromnih proizvodnih mogućnosti ograničeni te nužnost prelaska na robnu proizvodnju u okvirima tržne privrede, zahtjevat će od stočara tokom perioda obnove životnih prilika u našoj zemlji izuzetne napore. Takva orijentacija će i od uzgajivača koza zahtijevati stručno i kvalitetno znanje. Isto se može steći organiziranim stručnim obrazovanjem ili samostalnim usavršavanjem. Pri stjecanju stručnih saznanja treba uvijek imati na umu da se svi problemi vezani za proizvodnju mlijeka i mesa u stočarstvu moraju rješavati jedino na bazi tekovina nauke, naučnih rezultata i najcjelishodnijih tehničko-tehnoloških zahvata. Stoga, sva savremena dostignuća treba na što pristupačniji način predočiti studentima, stručnim licima i uzgajivačima koza. Jer kao što je rekao Ibn Mubarek: „Čovjek je učen sve dotle dok bude tražio nauku. Kada pomisli i uobrazi da zna - postaje neznalica.” Takvo nastojanje predstavlja i ova publikacija koja, kao univerzitetski udžbenik, treba doprinijeti podizanju stručnog znanja i ublažiti nedostatak stručne literature iz ove oblasti u našoj zemlji. Raspoloživi uvjeti diktirali su potrebu da osnovna iskustva o savremenom držanju, iskorištavanju i ishrani koza, budu što sažetije i pristupačnije izneseni. Na taj način sljedeći sadržaj daje osnovne elemente bitne za dobro organizovanu proizvodnju u kozarstvu, kao i preporuke u kom pravcu treba farmer djelovati sam ili uz pomoć stručne službe, prvenstveno u proizvodnji mlijeka i mesa na bazi korištenja vlastitih krmnih izvora. Ovakav pristup ne samo da će doprinijeti intenziviranju proizvodnje nego će omogućiti i njenu visoku ekonomičnost u tržnim uvjetima privređivanja. Autori

10



2. Stanje kozarstva u svijetu, Evropi i Bosni i Hercegovini 2.1. Stanje kozarstva u svijetu

K

oza je jedna od rijetkih vrsta domaćih životinja koju možemo okarakterisati kao višestruko korisnom za čovjeka. Posebno su značajni kvalitet i pozitivan uticaj njenih proizvoda (meso, mlijeko) na zdravlje ljudi. U svijetu se danas uzgaja preko 570 pasmina koza. U zemljama u razvoju se uzgaja 96% svjetske populacije koza, ali se u ovim zemljama uzgaja samo 60% pasmina. Najmanja međupasminska varijabilnost je izražena u Evropi a najveća u Africi. Prema izvještajima FAO (Food Agriculture Organization) proizvodnja kozijeg mlijeka u svijetu iznosi 15.126.792 tona ili 2% ukupne proizvodnje mlijeka. Proizvodnja kozijeg mlijeka u Evropi u kontinuiranom je porastu, što je rezultat bolje produktivnosti i iznosi 2.587.154 tona (FAO, 2007.). Pored mlijeka i mesa, ništa manji značaj nemaju koža i kostrijet koze, koje nikako ne možemo nazvati nusproizvodima, jer se pojedine pasmine koza u svijetu uzgajaju prvenstveno radi kvalitetne dlake (moher, kašmir). Ova vlakna su visokog kvaliteta i veoma su tražena na svjetskom tržištu. Prema podacima FAO u svijetu se tokom 1977. godine proizvelo ukupno 355.136, 1987. godine 504.755, 1997. godine 770.793, a 2007. godine 1.005,367 tona kozijih koža. Posljednjih nekoliko desetljeća u pojedinim područjima svijeta znatno se povećao broj koza. Tokom posljednjih dvadeset godina, broj koza širom svijeta je porastao oko 60%, ali ne samo u nerazvijenim (75%) nego i u razvijenim zemljama (25%). Računa se da se danas u === Uzgoj koza ============================================= 11

============================================================

svijetu uzgaja preko 840 miliona koza, od čega oko 90% u Aziji i Africi (tabela 1). Tabela 1. Broj koza u svijetu, Evropi i BiH u posljednja tri desetljeća, 000 grla (Izvor: FAOSTAT | © FAO Statistics Division 2011 | 08 February 2011.). Godina

Broj koza, 000 grla Evropa 16.983 19.959

1978. 1987.

Svijet 439.062 521.839

BiH -

1992.

603.431

19.179

80*

1997.

692.574

19.365

170*

1999.

728.366

19.040

102*

2001.

754.660

18.738

101*

2003.

781.642

19.148

81*

2005. 2007. 2009.

820.880 830.392 867.969

18.392 17.927 15.912

73 70 71

* procjena

Radi boljeg uvida u brojnost koza u pojedinim zemljama u tabeli 2 su navedene zemlje u kojima se uzgaja više od 5 miliona koza. Iz navedene tabele može se uočiti da su Kina, Indija, Pakistan i Sudan zemlje sa najvećim brojem koza, a da se među ovim zemljama nalaze samo dvije evropske (Turska i Grčka).

12



Tabela 2. Zemlje sa preko 5 miliona koza, 000 grla (Izvor: FAOSTAT | © FAO Statistics Division 2011 | 08 February 2011.).

Zemlja / godina Kina Indija Pakistan Sudan Bangladeš Nigerija Iran Etiopija Mongolija Indonezija Kenija Somalija Tanzanija Niger Burkina Faso Mali Filipini Brazil Meksiko Jemen Uganda Nepal Čad Južnoafrička Republika Afganistan Turska Mauritanija Maroko Grčka

2000. 148.400 121.400 47.400 38.548 34.100 42.500 25.757 8.597 11.034 12.566 9.922 12.300 11.889 9.327 9.104 7.087 6.245 9.347 8.704 6.918 6.396 6.325 5.179 6.706 7.300 7.774 5.087 4.931 5.614

2004. 149.835 120.000 54.700 42.000 34.500 48.700 26.000 14.850 10.653 13.500 13.390 12.700 12.550 10.806 10.366 8.273 6.365 9.087 8.852 7.785 7.566 6.979 5.717 6.372 7.648 6.772 5.600 5.358 5.619

2007. 146.769 125.181 53.789 42.756 48.900 51.224 25.833 18.559 13.267 13.790 13.966 12.700 12.550 11.687 11.062 9.206 7.100 10.401 8.900 8.414 8.034 7.421 5.971 6.399 5.387 6.517 5.600 5.355 5.421

2009. 152.458 126.009 58.300 43.270 56.400* 53.800* 25.300* 21.961 19.652 15.768 13.872 12.700* 12.650 12.641* 11.805* 10.150* 9.222 9.200 8.831* 8.883 8.523* 8.473 6.439 6.358 6.386* 5.594 5.600 5.251 4.178

* podaci za 2008. godinu

Kina, Indija, Pakistan, Somalija i Sudan su zemlje sa najvećim brojem koza po km2. Radi boljeg uvida u rasprostranjenost koza na našoj planeti, na slici 1 prikazana je gustoća naseljenosti po km2 površine. === Uzgoj koza ============================================= 13

============================================================

Slika 1. Gustoća naseljenosti koza u pojedinim zemljama svijeta po km2 površine (Izvor: www.fao.org).

Zemlje najveći proizvođači kozijeg mesa (Kina, Indija, Pakistan, Nigerija, Bangladeš, Sudan, Iran, Indonezija, Mali i Turska) su i najveći konzumenti ovog mesa. Smatramo važnim pomenuti činjenicu da je Australija u svijetskim okvirima mali proizvođač kozijeg mesa (na 31. mjestu u svijetu), ali je istovremeno i najveći svijetski izvoznik kozijeg mesa. Tokom sezone 2006./2007. u ovoj zemlji je privedeno klanju 1.120.000 koza. Australija je 2007. godine izvezla 17.994 tone kozijeg mesa u vrijednosti od 77 miliona dolara, a od ukupne količine izvezenog mesa najveći je dio izvezen u SAD (60%) i Tajvan (24,3%). Australija je, također, veliki izvoznik koza te je u 2007. godini iz ove zemlje izvezeno 75.344 grla. Najveći uvoznik koza uzgojenih u Australiji je Malezija sa oko 75% ukupnog australskog izvoza, zatim Indonezija i Singapur sa po 7,9% učešća u izvozu. Deset najvećih uvoznika kozijeg mesa u svijetu su SAD, Tajvan, Saudijska Arabija, Hong Kong, Ujedinjeni Arapski Emirati, Italija, Kanada, Francuska, Trinidad i Tobago te Portugal.

14



2.2. Stanje kozarstva u Evropi

K

ozarstvo u zemljama Evropske Unije (EU) se zasniva uglavnom na uzgoju mliječnih pasmina koza. Najveći broj koza u Uniji se uzgaja u Španiji, Grčkoj, Francuskoj, te u Italiji, Rumuniji i Bugarskoj. U tabeli 3 navedena je brojnost koza u pojedinim evropskim zemljama. Tabela 3. Broj koza u pojedinim zemljama Evrope, 000 grla (Izvor: FAOSTAT | © FAO Statistics Division 2011 | 08 February 2011.).

Zemlja / godina Holandija Norveška Portugal Moldavija Rumunija Srbija Slovačka Slovenija Španija Švicarska Ukrajina Albanija Austrija Belgija Bugarska Hrvatska Kipar Češka Republika Finska Francuska Njemačka Grčka Mađarska Italija Rusija Turska Bosna i Hercegovina

2000. 179 69 630 100 558 241 51 15 2.627 62 825 1.106 72 16 1.046 79 346 32 8 1.211 135 5.614 189 1.397 2.147 7.774 100

2004. 265 65 502 115 665 195 39 23 2.833 68 965 1.025 58 26 800 93 460 12 5 1.250 160 5.619 140 961 2.344 6.772 72

2007. 372 72 547 112 727 149 38 28 2.891 79 693 876 53 27 549 103 461 16 6 1.254 180 5.421 70 955 2.166 6.517 70

2009. 416 68 485 112 898 143 36 24 2.265 85 631 772 63 31 430 76 318 22 6 1.267 220 4.178 66 957 2.168 5.594 71

=== Uzgoj koza ============================================= 15

============================================================

Na sljedećim slikama (slika 2, 3, 4 i 5) može se vidjeti da uzgoj koza nije tipičan samo za krševita područja kao što je kod nas uvriježeno mišljenje. Naime, farme uzgajivača koza u razvijenim stočarskim zemljama Evrope nalaze se i u područjima bogatih pašnjačkih površina.

Slika 2. Distribucija koza po km2 u Grčkoj 2003. godine (Izvor: http://kids.fao.org).

Slika 3. Distribucija koza po km2 u Italiji 2005. godine (Izvor: http://kids.fao.org).

16



Slika 4. Distribucija koza po km2 u Španiji 2004. godine (Izvor: http://kids.fao.org).

Slika 5. Distribucija koza po km2 u Turskoj 2004. godine (Izvor: http://kids.fao.org).

Pravni okvir za statistiku kozarstva EU je definiran Direktivom Vijeća 93/25/EEC i Odlukom Komisije 2004/747/EC. Analizom statističkih podataka može se uočiti negativan trend uzgoja koza u zemljama EU u posljednjih nekoliko godina. Najznačajnije zemlje proizvođači kozijeg mesa i mlijeka bilježe blagi pad broja grla (0,6%), u periodu od 2006 do 2007. godine. Najveći pad su zabilježile Bugarska (-9,8%), Portugal (-6,2%), Italija (- 3,7%), Španija (-2,9%) i Francuska (-0,3%). S druge strane, u nekim zemljama broj koza značajno je povećan, kao naprimjer u Rumuniji (+18,9%), dok je u Grčkoj ostao relativno stabilan broj. Cijena, kako ovaca tako i koza, po grlu u 2007. relativno je niža u odnosu na 2006. godinu.

=== Uzgoj koza ============================================= 17

============================================================

Posmatrajući prikazane indekse (slika 6) za period od 1995. do 2007. godine u skupini EU-27, može se primjetiti trend pada proizvodnje mesa svih kategorija koza izraženog u tonama za -26,3%. U istom periodu smanjena je proizvodnja goveđeg (-9,7%) i ovčijeg mesa (13,6%). Tokom 2007. godine proizvodnja kozijeg mesa je 6,7% manja u odnosu na 2006. godinu, dok je uvoz kozijeg mesa u EU ostao relativno stabilan. Najveći izvoznik kozijeg mesa u zemlje EU je Novi Zeland (86%).

Napomena: Grafički prikaz koji se odnosi na koze zaokružen je crvenom bojom.

Slika 6. Grafički prikaz broja stoke u EU-27 za period 1995.–2007. godine (Izvor: Eurostat, 2008.).

U zemljama EU je tokom 1998. godine privedeno klanju 8.301.500 koza, a ukupno je izašlo na tržište 760.600 tona kozijeg mesa. Iako se navedene vrijednosti kozijeg mesa čine velikim, one sudjeluju sa svega 0,21% od ukupne količine mesa plasiranog na tržište iz zemalja Evropske unije. U periodu od 2006. do 2007. godine broj koza privedenih klanju se neznatno povećao (+0,1%), dok se u 2008. godini očekivalo daljnje povećanje (+1,8%). U EU-27 tokom 2007. godine je proizvedeno 1.094 miliona tona mesa ovaca i koza, što je smanjenje od 3% u odnosu na 2006.

18



Najveća dostignuta cijena kozijeg mesa u posljednjem desetljeću bila je u četvrtom kvartalu 2005. godine. Ona je zatim privremeno pala, a potom je ostala relativno stabilna na oko 15% više cijene u odnosu na 2000. godinu. Cijena kozijeg mesa je 2007. godine bila niža u odnosu na 2006. godinu. Radi boljeg poznavanja značaja evropskog kozarstva u svijetu u tabeli 4 komparativno je navedena proizvodnja kozijeg mesa i mlijeka u periodu od 1982. do 2007. godine u svijetu i Evropi. Tabela 4. Prikaz proizvodnje kozijeg mesa i mlijeka u periodu od 1982. do 2007. godine (Izvor: FAOSTAT|© FAO Statistics Division 2009.).

Godina 1982. 1987. 1992. 1997. 2001. 2005. 2007.

Broj koza privedenih klanju, 000 grla Svijet Evropa 163.860 11.143 201.641 12.757 242.883 13.324 280.975 12.222 315.733 11.790 381.915 12.480 386.317 11.973

Mesa, u 000 tona Svijet 1.829 2.304 2.874 3.366 3.764 4.683 4.828

Evropa 119 131 136 131 121 131 125

Svježeg mlijeka, u 000 tonama Svijet Evropa 8.125 1.920 8.601 2.072 10.358 2.103 12.124 2.470 12.918 2.525 14.512 2.623 15.127 2.587

Nakon uvida u brojnost i količinu proizvedenog kozijeg mesa i mlijeka, radi potpunije informacije o stanju kozarstva u 27 zemalja EU, u tabeli 5 su navedeni podaci o broju farmi i veličini stada koza. Tabela 5. Broj kozarskih farmi i veličina stada u EU-27 2005. godine (Izvor: http://epp.eurostat.ec.Evropa.eu).

Vrsta životinje Koze1 1

Veličina stada Ukupno farmi 11.680

>0 -<5

5-<50

50-<100

>=100

1.192

6.931

2.248

1.309

nedostaju podaci za Njemačku i Švedsku

=== Uzgoj koza ============================================= 19

============================================================

Iz podataka prikazanih u tabeli 5 može se zaključiti da je najveći broj registriranih farmera s veličinom stada od 5 do 50 koza, a najmanje je onih do 5 koza.

2.3. Stanje kozarstva u Bosni i Hercegovini

U

Bosni i Hercegovini pred 1. svijetski rat se uzgajalo oko 1.500.000 koza. U narednom periodu taj broj je stalno opadao, da bi se u 1939. godini uzgajalo oko 500.000 grla. Nakon 2. svjetskog rata tj. u posljednjih pedesetak godina, broj koza je značajno smanjen za 80% u odnosu na 1939. godinu. Razlog ovome je donošenje Zakona, 1954. godine, kojim je zabranjeno držanje koza (osim 1-2 sanske koze pod određenim uvjetima). Koze su okarakterisane kao štetne životinje, prvenstveno po uzgoj šuma i nastajanje većih erozijom ugroženih područja središnjeg i južnih dijelova naše zemlje. Stagnaciji kozarstva kao i svih ostalih grana stočarstva u novije vrijeme je u velikoj mjeri doprinijela i agresija na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.). Međutim, u periodu od 1995. do 1999. godine ovaj trend se promijenio. Proširio se interes za uzgoj koza, a broj koza se iz godine u godinu konstantno povećavao, čemu je doprinijeo poslijeratni uvoz većeg broja kvalitetnih koza inostranih pasmina. Pretpostavka je da se u posljednjih nekoliko godina brojno stanje koza smanjilo. Brojno stanje koza u periodu od 1895. do 1999. godine navedeno je u tabeli 6.

20



Tabela 6. Broj koza u Bosni i Hercegovini u periodu 1895.-2009. godine i podaci o izvozu koza u periodu 1890.-1910. godine (Izvor: Bugarski i Šakić, 2001.).

Godina 1895. 1910. 1921. 1939.

Broj koza 1.447.049 1.392.565 1. svijetski rat 529.434 475.923 2. svijetski rat

Izvoz koza 1890.-1900. - 477.626 1900.-1910. - 312.514

1946. 200.851 1950. 129.827 1954. – Zakon o zabrani držanja koza izuzev sanskih u farmskom uzgoju 1982. - Zakon o zabrani držanja koza („Sl. novine SR BiH”, br: 16/82) rat u Bosni i Hercegovini (1992.-1995.) 2009. 71.000* * FAOSTAT | © FAO Statistics Division 2011 | 08 February 2011.

Kada je u pitanju pasminski sastav koza u Bosni i Hercegovini, smatra se da križanci domaće balkanske sa sanskom kozom čine oko 70% ukupnog broja koza. Procjenjeni procentualni pasminski sastav je prikazan u tabeli 7. Tabela 7. Pasminski sastav koza u Bosni i Hercegovini - procjena (Izvor: Bugarski i Šakić, 2001.).

Pasmina Domaća balkanska koza Domaća balkanska x sanska koza = domaća oplemenjena bijela koza – „Bara” Križanac domaće balkanske x alpina koze Sanska koza Alpina koza

% ukupne populacije 15% 70% 5% 5% 5%

=== Uzgoj koza ============================================= 21

============================================================

Literatura: • Adilović S.: Opće stočarstvo sa biostatistikom. Grafika „Šaran”, Sarajevo, S. 182., 1994. • Boyazoglu J., Hatziminaoglou I., Morand-Fehr P.: The role of the goat in society: Past, present and perspectives for the future. Small Ruminant Research, 60, 1-2, 13-23, 2005. • Bugarski Đ., Šakić V.: Praktično kozarstvo. Izdavač: DES – Sarajevo, S.75, 2001. • Evropean Commission - Eurostat: Statistics Database [citirano 19.06.2009.]. Dostupno na: http://epp.eurostat.ec.Evropa.eu/portal/page/portal/agriculture/data/database • FAOSTAT|© FAO Statistics Division 2009 | 04 February 2010. Dostupno na: http://faostat.fao.org • FAOSTAT | © FAO Statistics Division 2011 | 08 February 2011. Dostupno na: http://faostat.fao.org/site/573/DesktopDefault.aspx?PageID=573#ancor • Lindahl I.L.: A Dairy Goat for Home Milk Production. United States Dept. of Agriculture, Pg. 8, Washington D.C., 1978. • Sekulović P.: Mjesto i značaj svjetske proizvodnje kozjih proizvoda i sirovina. Veterinarski glasnik, 42, 2-3, 149-160, Beograd, 1988. • Šakić V.: Klaonički parametri jaradi ekstenzivnog uzgoja na području Bosne i Hercegovine. S.91, Magistarski rad, Veterinarski fakultet Sarajevo, Sarajevo, 2000. • The Food and Agriculture Organization of the United Nations: Cattle density map (modelled data). [citirano 11.01.2010.]. Dostupno na: http://www.fao.org/ag/againfo/resources/documents/multimedia/popu p/glw.html • The Food and Agriculture Organization of the United Nations: The Global Livestock Production and Health Atlas (GLiPHA). [citirano 11.01.2010.]. Dostupno na: http://kids.fao.org/glipha/index.html • …COMMISSION DECISION of 30 May 1994 Council Directive 93/25/EEC as regards the statistical surveys on sheep and goat population and production (94/434/EC) (OJ L 179, 13.7.1994, p. 33). Available on http://eurlex.Evropa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CONSLEG: 1994D0434:19990111:EN:PDF • ...Zakon o zabrani držanja koza („Sl. novine SR BiH”, br. 16/82)

22


============================== Uzgojni cilj i korisnost držanja koza ===

3. Uzgojni cilj i korisnost držanja koza

G

lobalno posmatrajući, uzgojni cilj u kozarstvu zavisi od genetskog faktora, klimatskih i zoohigijenskih uvjeta, načina ishrane, kvaliteta tržišta, religije, kulinarske tradicije i drugih uvjeta. U najvećem dijelu svijeta koze se drže prvenstveno radi proizvodnje mesa. U mnogim zemljama, a naročito azijskim i afričkim, gdje se uzgaja veći broj takozvanih patuljastih pasmina (naprimjer zapadno afrička patuljasta koza), kozije i jareće meso ima veliki značaj za ishranu stanovništva i predstavlja glavni koziji proizvod. Konstantan porast populacije koza i njenih proizvoda u zamljama u razvoju, posebno u onim najsiromašnijim, ukazuje na to da bi ove životinje mogle biti adekvatan instrument za zadovoljavanje potreba koje prate brz porast populacije ljudi. U evropskim razvijenim zemljama se ne uzgajaju tipične pasmine koza za proizvodnju mesa, odnosno uzgajaju se uglavnom visokokvalitetne mliječne pasmine, jer je mlijeko uz različite prerađevine od mlijeka, najtraženiji koziji proizvod, a meso (jareće) se dobiva kao vrijedan nus-proizvod. Zbog visoke biološke vrijednosti, jareće meso je sve više traženo u razvijenim zemljama, a u nekim predstavlja delikates i konzumira se u posebnim prilikama i to u dobi od 15 do 45 dana i tjelesnoj masi od 6 do 15 kg. Mlada jaretina ima određene prednosti u odnosu na druge vrste mesa domaćih životinja, prije svega u manjoj količini intramuskularne i ekstramuskularne masnoće, što ju čini dijetetskim i lahko probavljivim proizvodom. Zbog svog nesumnjivog kvaliteta, jareće meso je kod nas i u susjednim zemljama u maloprodaji i do 20% skuplje od janjetine ili teletine. S obzirom da je plodnost mliječnih koza koje se uzgajaju kod nas relativno visoka, moguće je prodavati jarad, bilo kao ona u dobi do 3 mjeseca ili kao rasplodni materijal. === Uzgoj koza ============================================= 23

============================================================

Iskustva pokazuju da u uvjetima kontrolisanog uzgoja i ishrane, držanje manjeg broja koza u klimatskim područjima, poput našeg, može se kao privremena mjera socijalnog karaktera osigurati, u ratom pogođenim i osiromašenim domaćinstvima (osobito brdskoplaninskih područja), sa značajnim količinama kvalitetnog mlijeka i mesa, uz relativno niske troškove nabavke, držanja i ishrane. Naime, izdaci za nabavku koza nisu veliki, a u pogledu zahtjeva ishrane i držanja, one su više nego skromne životinje. Slobodno se može reći da koze spadaju u produktivne životinje čiji uzgoj nije skup. Potvrda za ovo je činjenica da dobro odgajane mliječne koze plemenitijih pasmina u dobi od oko dvije godine proizvedu tokom laktacije 10-15 puta veću količinu mlijeka od njihove tjelesne mase (500-700 litara), odnosno oko 2,5-3 litra na dan po grlu (visokomliječne čak i do 5-6 litara). Takve koze mogu, dakle, dati toliko mlijeka da otplate same sebe unutar 10 mjeseci. Na slici 7 prikazana je domaća oplemenjena koza koja je najčešće uzgajana pasmina koza kod nas. Slika 7. Domaća oplemenjena koza (Foto: Šakić V., 2010.).

Proizvodnjom mlijeka i njegovom prodajom mljekarama ili preradom u pojedine proizvode, najčešće u sir koji je tražen na tržištu, uzgajivači mogu ostvariti značajan prihod. Dobit od zasnivanja kozarske proizvodnje, u većoj mjeri, može se povećati poboljšanjem pasminskog sastava koza i boljom organizacijom proizvodnje. Na opravdanost držanja ove životinje upućuje i mogućnost njenog iskorištavanja i do 20 godina, s tim da je najrentabilnije korištenje tokom prvih 7 do 8 godina. Prema tome, veliki je broj razloga koji opravdavaju držanje koza kao i daljnje napore na unapređenju ove važne grane stočarstva u Bosni i Hercegovini.

24



Osim što koze uz druge domaće životinje stoljećima koriste ljudima obezbjeđujući ih hranom, odjećom i drugim proizvodima, u novije vrijeme, ova vrsta malih preživara se sve više koristi u cilju upravljanja zemljištem obzirom na njihovu sposobnost da se hrane različitim biljnim vrstama, što je korisno ne samo za čovjeka nego i za čovjekovo okruženje, odnosno prirodni okoliš. U posljednjih nekoliko desetljeća, postao je očigledan sve veći pritisak na iskorištavanje zemljišnih resursa, a sa druge strane prirodni resursi su sve ograničeniji. Svakim danom je sve manje obradivog zemljišta, pašnjaka i šuma. Upravljanje zemljištem ima za cilj smanjenje pojave požara, kontrolu štetnih korova (naprimjer Euphorbia esula, Centaurea maculosa, Delphinium spp.), popravljanje izgleda okoliša, poboljšanje kvaliteta staništa divljači i smanjenje konkurencije nasadima stabala u odnosu na korovske i druge biljne vrste. Do sada su pomenuti ciljevi u razvijenim zemljama realizirani uz ogromno ulaganje sredstava za gorivo, hemijska sredstva i radnu snagu. Međutim, nakon analize uloženih sredstava u odnosu na realizaciju ostvarenih ciljeva došlo se do konstatacije da nisu postignuti adekvatni rezultati i čak da su oni neodrživi na duži vremenski period. Jedan od načina da se sačuvaju prirodni resursi je korištenje onoga što se danas naziva „propisana ispaša”. Ovo nije ništa više do upotreba pašnih životinja, u ovom slučaju ovaca i koza, da konzumiranjem različitih vrsta biljaka (od trave do žbunja) ostvare cilj upravljanja zemljištem. U nekim zemljama lokalne zajednice sklapaju ugovore sa vlasnicima stada koza koji na odabranim mikrolokacijama hrane svoje stado koza i na taj način čiste tlo od žbunja ili korova koji mogu tokom ljetnih mjeseci biti izložene požaru, a što u tom slučaju može ugroziti naselja, šume ili usjeve. Povećavanjem interesa za očuvanje okoliša, prirodne metode za unapređenje okoliša postaće u budućnosti sve značajnije i biće intenzivnije korištene zbog svojih dokazanih prednosti. Međutim, sve pozitivne osobine i koristi koje čovjek ima od koza danas ne oslikavaju stvarnost ili očekivanja. Ova grana poljoprivrede prima značajno manje državne potpore u odnosu na druge grane stočarstva, kao što je proizvodnja kravljeg mlijeka, goveđeg mesa, te

=== Uzgoj koza ============================================= 25

============================================================

uzgoj peradi i svinja. Uprkos priznatim osobinama i potencijalu koza, ova životinjska vrsta je manje favorizirana u komercijalnom smislu. U zemljama u razvoju, vjerovatno manje od 5% ukupne količine mlijeka koje se prodaje predstavlja kozije mlijeko. Osim toga, siromašniji farmeri posjeduju 90% koza. Za ove vlasnike imanja je karakteristično siromaštvo i zbog toga se bave onim u što se mora manje ulagati. Njima nedostaju i adekvatne vještine vođenja farmi koje su neophodne kako bi se poboljšala produktivnost. Opće je poznato da ulaganje u sektor uzgoja koza u većini zemalja u razvoju, čak i u razvijenim zemaljama, nije dovoljno po pitanju infrastrukture, marketinga i istraživanja. Nakon vijeka negativne percepcije, u razvijenim zemljama, danas se gleda na uzgoj koza u pozitivnijem svjetlu. Izraz 'razvijene zemlje' odnosi se posebno na Evropu, čiji se pozitivan razvoj kozarstva odnosi na funkcionalnost i prilagodljivost koju je koza pokazala u poređenju s drugim vrstama domaćih životinja. Zbog toga je koza danas popularna za uzgoj, a konzumenti sve više prihvataju superiorne kvalitete kozijih proizvoda (mlijeko, meso). Rasprostranjivanje koza (i ovaca) koje daju mlijeko je veoma bitno za nacionalnu ekonomiju mnogih zemalja, posebno onih mediteranskih (Francuska, Grčka i Španija), koje su pokazale da muža koza (i ovaca) nije sinonim za siromaštvo i nerazvijenost. U ovim je zemljama proizvodnja kozijeg mlijeka i sira, uz proizvodnju kozijeg mesa, veoma cijenjena, što je slučaj posebno u Grčkoj. Nadalje, zdrava i ekološka komponenta kozijih proizvoda je često udružena sa agroturizmom u mnogim planinskim predjelima Evrope. Osim toga, koze se sada češće koriste kako bi aktivnije oblikovale vegetacijski pokrov tako što čiste područja koja su obrasla grmljem, žbunjem i trnovitom vegetacijom, kako bi ove i druga stoka nakon toga mogla pasti na kvalitetnijim pašnjacima ili da se to zemljište privede drugoj kulturi. Uklanjanjem grmlja smanjuje se i izbjegava rizik od šumskih požara. Tokom svoje duge historije i koegzistencije sa ljudima, koza je zadržala svoju prisutnost u svim sferama ljudske aktivnosti. Izvanredne kvalitete ove životinje (prilagodljivost uzgojnom ambijentu, sposobnost paše na pašnjacima loše kvalitete i brstenje, sposobnost prelaženja velikih udaljenosti, visoka stopa prihoda od prometa proizvo-

26



da sa malim investicijskim rizikom, visoka produktivnost mliječnih proizvoda, itd.) učinile su je značajnim faktorom marginalnih ruralnih područja svijeta sa suhom ili polu suhom klimom. Cilj sadašnje poljoprivredne politike nije intezivirati uzgoj koza, jer većina proizvođača i nije još spremna krenuti u tom pravcu. Takozvana 'ekonomija koja se temelji na razmjenskoj prodaji' održala se mnogo bolje u manje razvijenim društvima, nego sistem velike nacionalne i internacionalne prodaje. Zbog toga se mora biti veoma pažljiv sa sistematskim i slijepim usvajanjem novih standarda sistema komercijalnog pristupa. Nadalje, vrijednost sektora uzgoja koza u rastućoj ekološki osvještenoj potrošačkoj populaciji ne bi trebalo potcjenjivati. Proizvodnja kvalitetnog brenda kozijeg proizvoda je samo jedna od stvari u nizu kojima se spriječava mogući pad cijene. Za to je potrebno kombinirati kulturološko naslijeđe prošlosti sa izvanrednim uvjetima okoline, savremenih metoda uzgoja i tehnologije proizvodnje.

3.1. Ekološki uzgoj koza

E

kološka poljoprivreda predstavlja složen sistem proizvodnje hrane tačno definiranih postupaka i pravila čiji je krajnji rezultat proizvod obilježen oznakom ekološkog proizvoda. Ekološka proizvodnja hrane svakako uključuje i proizvodnju hrane animalnog porijekla. Ova vrsta proizvodnje danas je u svijetu u ogromnoj ekspanziji kako u razvijenim tako i u nerazvijenim zemljama. Razlog za to je sve veća potražnja za proizvodima proizvedenim na ovaj način iako je cijena takvih proizvoda veća za 20-100%. Ovu vrstu proizvodnje moguće je organizirati i na malim porodičnim farmama. Takve male ruralne jedinice sastavljene od biljne proizvodnje i stočarstva minimiziraju uticaj vanjskih inputa, kao što su stočna hrana, stajski gnoj-đubar, kompost i ispaša na cijenu konačnog proizvoda. Naime, radi se o harmoničnim funkcionalnim vezama između stočarske proizvodnje (čiji su proizvodi meso, mlijeko i stajski gnoj-đubar) i biljne proizvodnje (koja stajski gnoj-đubar ponovo koristi za svoj rast). Situacija je vrlo slična i u obrnutom slučaju kada se viškovi biljne proizvodnje upotrebljavaju u obliku stočne hrane, a zemljišne površine na kojima se uzgajaju leguminoze sa svrhom === Uzgoj koza ============================================= 27

============================================================

opskrbljivanja tla azotom služe i kao dobra ispaša. Prema tome, za uspjeh u ekološkom uzgoju koza neophodni preduvjeti su povoljni klimatski uvjeti, mogućnost proizvodnje jeftine i kvalitetne hrane, velike količine prostirke te posjedovanje certificiranih ekoloških zemljišnih površina. Naravno, navedeni preduvjeti smanjuju trškove uzgoja pa su stoga i manja financijska ulaganja. Osnovne prednosti ekološkog uzgoja koza u odnosu na kovencionalni su u pogledu očuvanja okoliša, dobrobiti i zdravlja životinja, sinergizma između čovjeka i životinje s obzirom da čovjek nije antropocentrist, povezanost s prirodom, kvalitetan proizvod i visoka potražnja za takvim proizvodima na tržištu. Osim toga, dobiva se i znatno veća količina kvalitetnog kozijeg gnoja kojim se na jeftiniji i ekološki prihvatljiv način mogu povećati prinosi na livadama i oraničnim površinama. Sve ovo će u budućnosti dati značajan doprinos za odluku sve većeg broja farmera u odabiru ekološkog uzgoja koza. Na osnovu istraživanja pojedinih autora došlo se do saznanja da je ekološki uzgoj koza ekonomičan, jer je odnos vrijednosti proizvodnje i ukupnih troškova iznad koeficijenta 1 tj., iznosi 1,2 odnosno, utvrđena je stopa rentabilnosti od 20,6% (Antunović Z. i sur., 2007.). Prije nego što se krene u uzgoj potrebno je proučiti Pravilnik o ekološkoj proizvodnji životinjskih proizvoda zemalja koje su donijele zakon i pravilnike o ekološkom uzgoju domaćih životinja, jer u Bosni Hercegovini ovaj zakon još nije donešen. Zašto je potrebno proučiti ovaj pravilnik? Razlog je, što samo farme koje ispunjavaju predviđene uvjete mogu, kada se donese ovaj zakon i odgovarajući pravilnici u Bosni i Hercegovini, biti certificirane za ovu vrstu proizvodnje. Najlakše je doći do Zakona o ekološkoj proizvodnji Republike Hrvatske objavljenom u Narodnim Novinama br. 12/01; br. 91/01; br. 13/02. Prema ovom Zakonu ekološko stočarstvo je sastavni dio sistema ekološke proizvodnje poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, a ekološko kozarstvo njegov sastavni dio. Pravilnik donesen na osnovu pomenutog Zakona pradviđa 30% veći poticaj za ekološki uzgoj životinja. Potrebno je uzgajati zdrave, prirodno otporne koze prilagođene uvjetima uzgojnog područja. Važno je znati da se ekološkom proizvodnjom nastoji minimizirati štetni uticaj po okoliš. Pravilnici predviđaju da se na 2 ha pašnjaka (za uzgoj na otvore-

28



nom) uzgaja samo 25 koza. Pravilnici, također, predviđaju da se po jednoj odrasloj kozi predvidi 1,5 m2 prostora u štali, i po jaretu 0,3 m2. Koze treba da imaju dovoljno prostora za stajanje, lijeganje, okretanje odnosno prirodno mijenjanje položaja tijela. Prostor koji se prirodno provjetrava i ima dovoljno svjetla udovoljit će uvjetima bioloških i etoloških potreba koza. Zahvaljujući angažmanu stranih eksperata i radom domaćih nevladinih organizacija u okviru projekta „Razvoj organske poljoprivrede u BiH” koji je finansirala SIDA (Švedska agencija za razvoj i saradnju) u Bosni i Hercegovini je od 2001. god. počeo intenzivniji razvoj organske poljoprivrede. Značajan doprinos razvoju organske poljoprivrede u Bosni i Hercegovini dale su nevladine organizacije Econ, Beta i Udruženja poljoprivrednika iz FBiH i RS koje su u 2003. god. u okviru ovog projekta osnovale „OK - Udruženje za podršku i razvoj organske proizvodnje u BiH” s ciljem da stimulišu, razviju i promovišu organsku poljoprivredu kroz razvoj certifikacijskog sistema za BiH. „OK Udruženje” je 2004. godine osnovalo prvu certifikacijsku organizaciju u Bosni i Hercegovini „Organsku kontrolu” – „OK” s ciljem da razvije certifikacijski program na temelju međunarodnih – IFOAM standarda za organsku poljoprivredu i preradu. Na slici 8 prikazan je logo proizvođača organske hrane u Bosni i Hercegovini. Slika 8. Logo BH organskih proizvođača (Izvor: www. organskakontrola.ba).

Prema OK standardu za organsku proizvodnju i preradu u poglavlju 4, koje se odnosi na ispunjavanje neohodnih standarda za uzgoj stoke precizno su propisani svi postupci koji se odnose na postupanje sa životinjama, smještaj, zdravstveni nadzor i kontrolu, ishranu te transport i klanje životinja.

=== Uzgoj koza ============================================= 29

============================================================

Ekološki uzgoj koza na otvorenom podrazumijeva da farmer svoje koze većinu vremena drži na otvorenom prostoru. Mora im se osigurati prostor za njihovu zaštitu, poput skloništa od vjetra, padavina, sunca ili visokih temperatura. Blizina pitke vode i nesmetan pristup vodi je važan preduvjet. Površina prostora za držanje koza van objekta treba da iznosi 2,5 m2 po odrasloj kozi i 0,5 m2 po jaretu. Zdravstvena zaštita se zasniva uglavnom na preventivnoj zdravstvenoj zaštiti koja se provodi pravilnom ishranom, adekvatnim smještajem, propisanim cijepljenjem, općom higijenom, te dezinfekcijom staja i stajske opreme bez upotrebe hemijskih sredstava.

30



Literatura: • Adilović S.: Opće stočarstvo sa biostatistikom. Grafika „Šaran”, Sarajevo, S. 182., 1994. • Antunović Z., Senčić Đ., Šperanda, M., Steiner, Z.: Unapređenje kvalitete ekoloških kozjih proizvoda (Završno izvješće), Poljoprivredni fakultet u Osijeku, 2007. • Bugarski Đ., Šakić V.: Praktično kozarstvo. Izdavač: DES – Sarajevo, S.75, 2001. • Jovanović S., Savić M., Petrujkić T., Vučinić M.: Savremeni trendovi u uzgoju i zdravstvenoj zaštiti ovaca i koza. Centar za unapređenje obrazovanja u veterinarskoj medicini Beograd, S. 63, 2007. • Karadjole I., Dominiković Z., Dragojlov D.: Program gojidbenog stvaranja koza u Republici Hrvatskoj. Hrvatski stočarsko selekcijski centar, S. 33, 1996. • Marcolini E.: Elementi di zootechnia. S.217. Edicioni Agricole, Bologna, 1976. • Mioč B., Pavić V.: Kozarstvo. Hrvatska mljekarska udruga, Zagreb, 2002. • Morand-Fehr P., Boutonnet J.P., Devendra C., Dubeuf J.P., Haenlein G. F.W., Holst P., Mowlem L., Capote J.: Strategy for goat farming in the 21st century. Small Ruminant Research Vol. 51, 2, 175-183, 2004. • Organska kontrola. OK Standardi za organsku proizvodnju i preradu [publikacija na Internetu]. 2009 [citirano 16.06.2009.]. Dostupno na: http://www.organskakontrola.ba/site/OK_Standards_2009.pdf • Rako A.: Uzgoj saanske koze u predjelima krša. Veterinarski arhiv 14, 2, 5774, Zagreb, 1944. • Savić Mila, Jovanović S., Vegara M.: Stočarstvo: farmske i socijalne životinje, Izdavač: Univerzitet u Beogradu, S. 306, 2007. • Sekulović P.: Mjesto i značaj svjetske proizvodnje kozjih proizvoda i sirovina. Veterinarski glasnik, 42, 2-3, 149-160, Beograd, 1988. • Šakić V.: Klaonički parametri jaradi ekstenzivnog uzgoja na području Bosne i Hercegovine. S.91, Magistarski rad, Veterinarski fakultet Sarajevo, Sarajevo, 2000. • … „Goat”, World Book Encyclopedia, 525 W. Monroe Chicago, 1999 (November 3, 2000) • … Zakon o ekološkoj proizvodnji Republike Hrvatske. Narodne Novine br. 12/01; br. 91/01; br. 13/02.

=== Uzgoj koza ============================================= 31

============================================================

32


========================================== Proizvodi od koza ===

4. Proizvodi od koza 4.1. Mlijeko

M

lijeko je glavni koziji proizvod. U mnogim razvijenim zemljama potrošnja kravljeg mlijeka stagnira ili je u opadanju. Međutim, na globalnom nivou, procjenjeno je da potrošnja kozijeg mlijeka raste. Također, u posljednjih dvadeset godina, proizvodnja kozijeg mlijeka u svijetu bilježi značajan porast. Danas je Indija najveći proizvođač kozijeg mlijeka sa oko 2 miliona tona godišnje. Najveći proizvođači kozijeg mlijeka u Evropi su Grčka (30%), Francuska (28%) i Španija (25%), a većina proizvedenog mlijeka u ovim zemljama se koristi za proizvodnju sira. U Evropi se uzgaja svega 3% od ukupne svjetske populacije koza, a proizvodi se 17% od ukupne količine kozijeg mlijeka u svijetu. Razlog zašto potrošači sve više konzumiraju kozije mlijeko je njegova reputacija visoko probavljivog mliječnog proizvoda. Jedno od najinteresantnijih svojstava kozijeg mlijeka je hipo-alergenost. Manji broj djece ne podnose majčino mlijeko ili kravlje mlijeko, a podnose kozije mlijeko. Procjenjuje se da do 7,5% dojenčadi i 20% starije djece nisu u mogućnosti da konzumiraju kravlje mlijeko. Do danas nije utvrđeno zašto djeca osjetljiva na kravlje i majčino mlijeko mogu da konzumiraju kozije mlijeko, ali se pretpostavlja da razlog može biti aminokiselinski sastav mlijeka koza koji se razlikuje od onog u mlijeku krava. U vimenu koza se sintetiziraju masne kiseline kratkih (C6, C8, C10, C12) i srednje dugih lanaca. Kozije mlijeko sadrži poželjne količine nikotinske i pantotenske kiseline, riboflavina, tiamina i niacina. Prema sastavu i biološkoj vrijednosti kozije mlijeko je punovrijedna, visokokalorična namirnica po sastavu slična kravljem (tabela 8).

=== Uzgoj koza ============================================= 33

============================================================

Tabela 8. Prosječan sastav (%) i energetska vrijednost mlijeka (Izvor: http://www.dairyforall.com).

Sastojci Ukupno suhe tvari % Energija: Kcal KJ Protein % M. mast % Ugljikohidrati % Pepeo % Kalcijum (mg) Željezo (mg) Magnezijum (mg) Fosfor (mg) Kalijum (mg) Natrijum (mg) Cink (mg) Askorbinska kis. (mg) Tiamin (mcg) Riboflavin (mg) Niacin (mg) Pantotenska kis. Vitamin B6 (mcg) Vitamin B12 (mcg) Vitamin A (mcg) Vitamin D (mcg) Vitamin E (mg) Vitamin C (mg)

Kozije mlijeko 12,97 69 288 3,56 4,14 4,45 0,82 134 0,05 14 111 204 50 0,30 1,29 40 0,138 0,277 0,310 60 0,065 44 0,11 0,03 1

Kravlje mlijeko 12,01 61 257 3,29 3,34 4,60 0,72 119 0,05 13 93 152 49 0,38 0,94 40 0,162 0,084 0,314 60 0,0357 52 0,03 0,09 1

Mlijeko žene 12,50 70 291 1,03 4,38 6,89 0,20 32 0,03 3 14 51 17 0,17 5 20 0,036 0,177 0,223 10 0,045 58 0,04 0,34 4

Sastav mlijeka, a posebno sadržaj mliječne masti, uvjetovan je pasminskom pripadnošću, ishranom, načinom držanja, dobi, mužom, itd.. U odnosu na kravlje mlijeko, kozije sadrži više visokovrijednih proteina i sitnije masne kapljice (veličine 2,7-4 μm) što ga čini veoma probavljivim. Veličina masnih kapljica u bivoljem mlijeku u rasponu je od 2 do 20 μm, a kod krava do 10 μm. Kod krava 62% masnih kapljica su manje od 5 μm, dok je u kozijem mlijeku oko 83% što omo-

34



gućava bolju probavljivost. Međutim, ovako male masne kapljice stvaraju problem proizvođačima maslaca. Nadalje, zbog nedostatka aglutinina u kozijem mlijeku, masne kapljice se ne spajaju u grozdove u hladnom ambijentu. Razlika između kozijeg i kravljeg mlijeka je i u tome što se kozije probavi u roku od oko 40 minuta za razliku od kravljeg kojem je potreban jedan sat ili više. Oko 80% proteina u mlijeku čini kazein. Konzumirano mlijeko dovodi do promjena unutar kratkih lanaca aminokiselina i uzrokuje blagotvoran uticaj na organizam konzumenta, što i danas predstavlja predmet istraživanja. Ostatak od 20% proteina su oni (posebno imunoglobulini) koji osiguravaju funkciju zaštite mukozne membrane. Zbog svojih karakteristika, često se preporučuje za dojenčad, trudnice, osobe koje pate od bolesti jetre, alergije, čira želuca ili debelog crijeva i drugih probavnih problema. Mlijeko koze je izrazito bijele boje kao posljedica nedostatka karotina i specifičnog je mirisa i ukusa. Manje je stabilno na visokim temperaturama od kravljeg. Ova stabilnost varira od uzorka do uzorka, s obzirom na razlike u sastavu mlijeka uzrokovane genetskim uticajem, ishranom, sezonom te načinom uzgoja. Kozije mlijeko ima bazičnu ili lužnatu reakciju, za razliku od kisele reakcije kravljeg mlijeka. Posebno je interesantan i sastav minerala kao i postotak Ca, P, Mg i K u kozijem mlijeku koji je veći u odnosu na kravlje mlijeko. Specifična težina kozijeg mlijeka varira u rasponu od 1,028 do 1,030 dok viskozitet ima vrijednost od 13,4 mP na 27 0C, što je relativno niže u odnosu na kravlje mlijeko. Vrijednost indeksa loma svjetlosti (refractive index) kozijeg mlijeka se nalazi između vrijednosti bivoljeg i kravljeg mlijeka. Električna provodljivost kozijeg mlijeka se kreće u rasponu između 0,0101 i 0,0188 ohm-1 cm1. Vrijednost pH kozijeg je u rasponu 6,5-6,9, dok je vrijednost pH 6,6-6,8 kod kravljeg mlijeka. Prosječna vrijednost pepsin kalcijevog klorida, koji je odgovoran za bolju probavljivost kozijeg u odnosu na kravlje mlijeko, iznosi 36. U prehrani ljudi mlijeko koza se upotrebljava u svježem stanju i u obliku prerađevina. Prerađevine od kozijeg mlijeka imaju veliku vrijednost na tržištu. Računa se da se 40% svjetske proizvodnje kozijeg mlijeka koristi za proizvodnju sira, pavlake, kajmaka, maslaca, kefira, sladoleda i drugih mliječnih proizvoda.

=== Uzgoj koza ============================================= 35

============================================================

Kao komercijalni artikl na tržištu može se kupiti fermentirano kozije mlijeko. Kao svojstven napitak ovo mlijeko se priprema od koncentriranog obranog mlijeka koje se standardizira na 2% mliječne masti i 10,5% bezmasne suhe tvari i kao takvo je veoma traženo od strane potrošača zemalja EU i SAD. Ovo mlijeko obično je obogaćeno vitaminom A i D. Nakon fermentacije, kozije mlijeko djelomično gubi svojstven ukus neprihvatljiv mnogim potrošačima, pa je vrlo interesantan za proizvodnju fermentiranih napitaka. Iako se već koristi u terapijske svrhe, osobito zbog antialergijskih odlika, prema dostupnim objavljenim podacima smatra se da proizvodnja fermentiranih napitaka od kozijeg mlijeka nije do sada naučno značajnije istražena, bez obzira na to što se ovo mlijeko proizvodi već duži niz godina u zemljama s dugogodišnjom kozarskom tradicijom (zemlje Bliskog Istoka i Mediterana). Takvi proizvodi najčešće imaju manju viskoznost u poređenju sa kravljim. Kozije mlijeko je, s obzirom na superiorniji sastav masnih kiselina izvanredan potencijal za proizvodnju maslaca. Maslac od kozijeg mlijeka već je prisutan na tržištu, ali u malim količinama. Razlog tome može biti zahtjevan tehnološki postupak proizvodnje, jer se mast iz kozijeg mlijeka teže izdvaja zbog manjeg promjera masnih kapljica, te, kao što smo već pomenuli, nedostatka aglutinina koji povezuje masne kapljice u grozdove. Drugi razlog bi mogao biti taj što su upravo masne kiseline (kaprilna, kaprinska i kapronska) glavni nosioci specifičnog ukusa ovog mlijeka, koji neki potrošači ne prihvaćaju, a drugi ga vrlo cijene. Kozije mlijeko se koristi i u kozmetičkoj industriji tako da se na tržištu mogu kupiti kreme za kožu, losioni, sapuni na bazi kozijeg mlijeka i drugi proizvodi.

36



Slika 9. Sapun od kozijeg mlijeka proizvođača Davida Fishera iz Teksasa (SAD) (Izvor: http://www. alabu.com).

Slika 10. Sapun od kozijeg mlijeka iz Kikinde - Srbija (Izvor: http://www. kuririnfo.rs).

U Bosni i Hercegovini su rijetke domaće kompanije koje su poznate po proizvodnji kozijeg mlijeka i prerađevina od kozijeg mlijeka poput sirnog namaza, surutke, kefira, sira i jogurta. Osim što opskrbljuju domaće tržište ove kompanije posluju i sa izvoznom orijentacijom. Međutim, proizvodnja kozijeg mlijeka i prerađevina od kozijeg mlijeka se uglavnom odvija u domaćinstvima uzgajivača koza koja i troše vlastite proizvode ili prodaju u malim količinama, neorganizirano i to kao nestandardizirani i nedeklarisani proizvod. Na slici 11 je prikazan jedan od rijetkih deklarisanih kozijih proizvoda u Bosni i Hercegovini.

=== Uzgoj koza ============================================= 37

============================================================

Slika 11. Kozije mlijeko proizvedeno u Mostaru (Foto: Šakić V., 2009.).

4.1.1. Koziji sir Najpopularniji proizvodi od kozijeg mlijeka je sir. Arheolozi su dokazali da se proizvodnja sira od kozijeg ili kravljeg mlijeka odvijala prije 8.000 godina i da je držan u visokim posudama. Također, murali u egipatskim grobnicama stari preko 4.000 godina pokazuju tehnike pravljenja sira i maslaca. Prema legendi, zasluge za otkrivanje sira pripisuju se arapskim nomadima koji su dane provodili jašući kroz velika pustinjska prostranstva. Smatra se da je recept otkiven slučajno. Zbog dugih putovanja nomadi su nosili mlijeko u miješinama. Kada je jedan od njih poslije napornog puta htio utoliti žeđ, zapanjeno je otkrio da se mlijeko podijelilo na vodenastu tečnost (surutku) i zgrušane grudvice (sir). Životinjska miješina sadržavala je enzim renin koji je odgovoran za koagulaciju mlijeka. Trenje uzrokovano jahanjem u kombinaciji sa toplotom koju je emitiralo sunce dodatno su pospiješili nastajanje sira. U nerazvijenim se zemljama (uglavnom u Aziji) kozije mlijeko troši u svježem, a manje u prerađenom stanju, dok se u zapadnim zemljama većina kozijeg mlijeka koristi za preradu. U Evropi se gotovo 38



svo proizvedeno kozije mlijeko upotrebljava za proizvodnju sira. Vodeća zemlja u proizvodnji sira od kozijeg mlijeka neosporno je Francuska sa oko 68.000 tona godišnje, te asortimanom većim od 90 različitih vrsta kozijih sireva. Tradicionalni način proizvodnje u domaćinstvima temelji se na originalnim recepturama. Uglavnom su to različite vrste autohtonih kozijih sireva karakterističnih za pojedina područja. Kozije mlijeko je vrlo pogodno za izradu različitih vrsta mehkih sireva koji su popularni u Evropi i SAD. Proizvodnja sira ujednačenog sastava i namijenjenog prodaji čiju osnovu čini kozije mlijeko može biti problematična s obzirom na procentualni odnos dodatog mlijeka drugih vrsta domaćih životinja. Problem može biti i znatna promjenjivost sastava mlijeka tokom jedne laktacije, posebno udjela masti i proteina. Naime, većina mliječnih koza je u istoj fazi laktacije u određeno doba godine. Tako je sredinom laktacije, kada je ukus mlijeka najizraženiji, udjel masti i proteina nizak, što je obično sredinom ljeta kada i klimatski uvjeti uzrokuju proizvodnju manje masti i manje suhe tvari u mlijeku. Sirevi proizvedeni od mlijeka različitog sastava ne mogu zadržati iste karakteristike tokom cijele godine. Da bi se taj problem riješio, proizvođači sira moraju imati na raspolaganju mliječnu mast i nemasni mliječni prah od kozijeg mlijeka, kako bi bila osigurana proizvodnja sira ujednačenog sastava i kvaliteta. Specifičnost kozijeg sira je u tome da bolje zadržava vlagu i ima niži sadržaj natrija, masti te visok sadržaj suhe tvari i odlične organoleptičke kvalitete što ga čini superiornijim u odnosu na kravlji sir. Masne kiseline koje daju kozjim proizvodima osebujan miris i opor ukus su kaprilna, kaprinska i kapronska kiselina. Ove kiseline su i dobile ime prema latinskom nazivu za kozu „Capra”. Tokom zrenja sira raste bijela ili plava plijesan koja može proizvesti snažan ukus i koristi se za pravilno formiranje kore sira. U mnogim državama Evropske Unije, kozji sir se prodaje kao proizvod premium kvalitete. Danas postoji veliki broj vrsta kozijih sireva. Neki od svjetski najpoznatijih sireva od kozijeg mlijeka su švicarski krem sir Neufchatel, francuski Coulommier i Rokfor, norveški Brunost (u SAD ima naziv: Gjetost) i brojni drugi mehki i tvrdi sirevi. Neki od danas najpoznatijih kozijih sireva u svijetu navedeni su u tabeli 9.

=== Uzgoj koza ============================================= 39

============================================================

Tabela 9. Najpoznatije vrste kozijih sireva (Izvor: en.wikipedia.org).

Bouq Émissaire Brunost Bucheron

Zemlja porijekla Grčka Meksiko Grčka Francuska Južnoafrička Republika Kanada Norveška Francuska

Cabécou Cabrales Caciotta Castelo Branco

Francuska Španija Italija Portugal

Cathare

Francuska

Cabécou Chaubier

Francuska Francuska

Chèvre Noir Corleggy Couronne Lochoise Crottin de Chavignol Dunlop

Francuska Irska Francuska Francuska

Feta Garrotxa Ġbejna Gevrik Halloumi Harbourne Blue Humboldt Fog Jibneh Arabieh

Grčka Španija Malta Engleska Grčka Engleska SAD Bliski Istok

Sir Anari Añejo Anthotyros Banon Bokmakiri

40

Škotska

Sir Kasseri Kefalotyri Majorero Manouri Mató Manchego Mizithra Nabulsi Pantysgawn Pélardon Picodon Picón BejesTresviso Pouligny-SaintPierre Queso Palmita Rigotte de Condrieu Robiola Rocamadour Rodoric Rubing Sainte-Maure de Touraine Santarém Selles-sur-Cher Snøfrisk Testouri Valençay Xynomizithra Xynotyro

Zemlja porijekla Grčka Grčka Španija Grčka Španija Španija Grčka Jordan, Palestina Vels Francuska Francuska Španija Francuska Venecuela Francuska Italija Francuska Belgija Kina Francuska Portugal Francuska Norveška Bliski Istok Francuska Grčka Grčka



Postoji mogućnost, a i praksa je, da se ovo mlijeko miješa sa mlijekom drugih vrsta domaćih životinja kako bi se dobila posebna vrsta sira. Naprimjer, kozije mlijeko pomješano sa bivoljim mlijekom u omjeru 1:1 se koristi za proizvodnju sira „Mozzarella”. Dodatkom 10-25% kozijeg mlijeka u bivolje mlijeko dobiva se sirovina koja služi za proizvodnju sira „Cheddar”, koji dobiva oštar i uravnotežen ukus nakon 6 mjeseci dozrijevanja. Sir „Gouda” ima specifičnu aromu zahvaljujući dodatku 15% kozijeg mlijeka bivoljem. U Italiji, sir od kozijeg mlijeka se ili konzumira kao svježi (mladi) ili zreli nakon zrenja od oko 2 mjeseca. Francuska Francuska je jedna od zemalja u kojima se proizvodi veliki broj kozijih sireva, posebno u dolini Loire i Poitou, gdje se uzgoj koza pominje još u 8. vijeku. Najpoznatije vrste francuskih kozijih sireva su Banon (2003.), Cabecou (1988.), Chabichou du Poitou (1990.), Couronne Lochoise, Crottin de Chavignol (1976.), Pélardon des Cevennes (2000.), Picodon (1983.), Pouligny Saint-Pierre (1972.), Rocamadour (1996.), Sainte-Maure de Touraine (1990.), Selles-sur-Cher (1975.), Valençay (1998.) i Pyramide (1976.). U zagradama su navedene godine njihovog certificiranja. Banon koziji sir potječe iz okoline grada Banon u provinciji Alpesde-Haute-Provence na jugoistoku Francuske. Također, poznat je pod imenom „Banon à la feuille”. Proizvodi se od nepasteriziranog kozijeg mlijeka. Sir je u prodaji u obliku diska širine oko 7 cm, debljine oko 2,5 cm i težine oko 100 g. Prije zrenja ovaj sir je oporog ukusa, bijele boje i mehke teksture. Zamotava se u kestenov list u kojem zrije i transportuje se. Zrije najmanje 21 dan. Certificiran je od strane AOC (Apellation d'origine contrôlée) 2003. godine.

=== Uzgoj koza ============================================= 41

============================================================

Slika 12. Banon koziji sir u fazi zamotavanja u kestenov list (Izvor: www.dev1. gourmetsleuth.com).

Slika 13. Banon koziji sir umotan u kestenov list (Izvor: www.dev 1.gourmetsleuth. com).

Cabécou (Chabichou) je mehki koziji sir koji se proizvodi u srednjepirinejskoj regiji južne Francuske. Ima prugastu tanku koru na kojoj nakon 14 dana izraste plava plijesan koja daje aromu ovom siru. Ovaj sir, također, poznat kao „Chabichou du Poitou”, je tradicionalni mehki, nepasterizirani sir sa prirodno formiranom korom. Zrije 10-20 dana nakon čega poprima čvrstu i kremastu teksturu. Legenda o Chabichou seže do 732. godine, u vrijeme poraza Saracena na tom području u 8. vijeku, nakon bitke kod Poitiera. Nakon poraza veliki broj Saracena je napustio ovo područje, ali su neki ostali i trajno se naselili sa svojim porodicama. Osnovno zanimanje im je bilo uzgoj koza. U to vrijeme koziji sir koji su pravili je imao ime „cheblis” („koza” na arapskom), koji se vremenom promjenio u „chabichou”. Domestikacija koza na ovom području potječe još iz vremena rimske kolonizacije, a tradicija uzgoja koza je sačuvana do danas.

42



Slika 14. Cabécou sir u listu kestena (Izvor: http// www.en. wikipedia.org/wiki/Cabécou).

Chabichou du Poitou je koziji sir koji se proizvodi isključivo u PoitouCharentes regiji. Certificiran je od strane AOC 1990. godine. Ovaj sir se još 1782. godine spominje u francuskom vodiču za putnike kroz Poitiers i njegovu okolinu. Proizvodnja sira je značajno povećana formiranjem mljekarske zadruge 1906. godine u Bougonu. Tokom 2003. godine proizvedeno je oko 555 tona ovog sira. Proizvodi se od svježeg neobranog kozijeg mlijeka koji se tokom procesa proizvodnje soli i čuva u kalupima 24-48 sati. Zrije u podrumima na temperaturi između 10 i 12 °C i pri vlažnosti zraka od 80 do 90%. Proces zrenja traje 10-21 dan. Snažan ukus sira se može zadržati više mjeseci. Slika 15. Chabichou du Poitou koziji sir (Izvor: http//www.en. wikipedia.org/wiki/Cabécou).

Crottin de Chavignol je najpoznatiji od mnogobrojnih vrsta kozijih sireva koji se proizvode u Loire dolini. Ovaj sir je jedini proizvod sela Chavignol u Francuskoj, a koje ima samo 200 stanovnika. Ovaj mali sir valjkastog oblika se proizvodi još od 16. vijeka, ali prvi pisani tragovi o njemu potječu iz 1829. godine. Pravi se od nepasteriziranog kozijeg mlijeka, zrije najmanje mjesec dana i certificiran je od strane francuskog AOC, 1976. godine. I danas se proiz=== Uzgoj koza ============================================= 43

============================================================

vodi tradicionalnim metodama. Ako se na etiketi sira nalazi natpis „Crottin” onda se radi o Crottin tipu sira, a ako se na tržištu nalazi sa etiketom „Crottin de Chavignol”, onda se radi o originalnom siru koji potječe iz područja oko Chavignola. Slika 16. Crottin de Chavignol sir (Izvor: http://en. wikipedia.org/ wiki/Cabécou).

Pélardon, nekad zvan „paraldon”, „pélardou” i „péraudou”, je francuski sir iz Cévennes okruga Languedoc - Roussillon regije. To je tradicionalni sir dobiven od svježeg kozijeg mlijeka. To je mehki okrugli presovani sir prekriven bijelom korom („a tjeme molle à croûte fleurie”) težine oko 60 g, promjera 6-7 cm i visine od 2,2-2,7 cm. Pélardon je od augusta 2000. godine certificiran od strane AOC. Slika 17. Pélardon koziji sir (Izvor: http:// en.wikipedia.org/ wiki/Cabécou).

Picodon je koziji sir koji se proizvodi u regiji oko rijeke Rhône na jugu Francuske. Proizvodi se od nepasteriziranog kozijeg mlijeka. Riječ „picodon” u okcitanskom jeziku znači „začinjen”. Dolazi na tržište u nekoliko varijanti, od malih, ravnih i okruglih oblika i u rasponu od bijele do zlatne boje. Ima promjer 5-8 cm i visinu (debljinu) od 1,8-2,5 cm i težinu 40-100 g. Zrela varijanta sira se dobiva nakon 2-4 sedmice. Zreli sir je začinjen i neobično suh zadržavši pri tome glatku i finu teksturu, dok mladi 44



sir ima mehku bijelu koru te blagi i svježi ukus. Ako ovaj sir duže zrije može izgubiti polovicu težine, a kao posljedicu ima nastanak kore zlatne boje sa veoma suhom sredinom sira i koncentriranijim ukusom. Tokom 2005. godine proizvedene su 584 tone ovog sira. Certificiran je od strane AOC 1983. godine. Proizvodi se u nekoliko varijanti, od kojih je svaka potvrđena AOC propisima, a to su: • Picodon de l'Ardèche - težine 40-60 g, kojeg karakteriše primjetna kiselost, • Picodon de Crest - težine 60 g, proizvodi se od najkvalitetnijeg mlijeka koje daje jači ukus, • Picodon du Dauphiné – kao zreo ima odlične prodajne rezultate, Picodon de Dieulefit - težine 40-90 g, na tržištu se nalazi i kao mladi zreli sir, • Picodon de la Drôme - težine 45 g, niske kiselosti, sa slanim i slatkim ukusom, • Picodon à l'huile d'olive - mariniran u maslinovom ulju. Pouligny-Saint-Pierre je francuski koziji sir koji se poizvodi u Indre regiji centralne Francuske. Njegov naziv je izveden iz imena komune Pouligny-Saint-Pierre u Indre regiji gdje je prvi put proizveden u 19. vijeku. Sir je poseban po tome što ima piramidalni oblik i zlatno smeđu boju sa primjesom plavo-sivih plijesni, a često je poznat po nadimcima „Ajfelov toranj” ili „Piramida”. Ima bazu široku 6,5 cm2 i visinu oko 9 cm i težinu od oko 250 g. Unutrašnjost sira je svijetlo bijele boje s glatkom mrvljivom teksturom. Ukus je u početku kiseo, nakon toga slan i na kraju sladak. Kora ima plijesniv miris koji podsjeća na miris sijena. Proizvodi se isključivo od nepasteriziranog mlijeka. Zrenje traje 2-5 sedmica. Kako bi se razlikovali sir proizvoden u kućnoj radinosti i onaj proizveden na industrijski način donesena je odluka da oni sirevi koji su proizvedeni u kućnoj radinosti imaju zelenu oznaku na etiketi, a oni koji su proizvedeni na industrijski način imaju crvenu oznaku na etiketi. Proizvodnja industrijskog sira se odvija tokom cijele godine, a sir iz kućne radinosti se proizvodi od proljeća do jeseni. Pouligny-Saint-Pierre sir je certificiran od strane === Uzgoj koza ============================================= 45

============================================================

AOC 1976. godine. Tokom 2005. godine ukupno su proizvedene 294 tone ovog sira, a od ove količine 55 % je proizvedeno u kućnoj radinosti. Slika 18. Pouligny-Saint-Pierre koziji sir (Izvor: http://www.fromages.com).

Rocamadour je francuski koziji sir iz regije Périgord i Quercy. Ime je dobio po nazivu komune Rocamadour u regiji Lot. Certificiran je od strane AOC 1996. godine. To je mladi sir težine samo 35 g, koji se može konzumirati nakon 12-15 dana zrenja, ali intenzivniji ukus dobiva nakon zrenja od nekoliko mjeseci. Kao mladi sir često se konzumira namazan na vrući tost i u salatama. U kućnoj radinosti se proizvodi od nepasteriziranog mlijeka. Godine 1998. je proizvedeno 546 tona ovog sira. Slika 19. Rocamadour sir (Izvor: www.firmafrance.com).

Sainte-Maure de Touraine je francuski koziji sir proizveden u regiji Touraine. Ime je dobio po gradiću Sainte-Maure-de-Touraine. Proizvodi se isključivo od nepasteriziranog mlijeka. Ima oblik malog smotuljka dužine 16-17 cm i težine od najmanje 250 g. Bijele je boje i ima mehku sivkastu plijesnivu koru. Na kori se nalazi AOC pečat te oznaka i broj proizvođača. Zrije najmanje 10 dana, a kao takav ima 45% mliječne masti. Od 1990. godine je certificiran i 46



zaštićen. Proizvodi se tradicionalnim metodama u kućnoj radinosti. Međutim, ovaj sir se proizvodi i na industrijski način, ali je znatno cijenjeniji onaj koji je proizveden u kućnoj radinosti. Industrijski proizveden sir na sebi nema pečat i oznaku proizvođača. Tokom 2003. godine ukupno je proizvedeno 1.065 tona Sainte-Maure de Touraine, od toga 58% na industrijski način i 42% u kućnoj radinosti. Slika 20. Sainte-Maure de Touraine koziji sir (Izvor: http://www. murrayscheese.com).

Nakon certifikacije proizvodnja ovog sira je znatno porasla i to sa 275 tona do preko 1.000 tona godišnje (povećanje od gotovo 300%). Danas je poslije Crottin de Chavignol sira, drugi po količini proizvedenih kozjih sireva u Francuskoj. Selles-sur-Cher je koziji sir koji se proizvodi u centralnom dijelu Francuske. Njegov naziv je izveden iz imena komune Selles-surCher u Loir-et-Cher regiji, gdje je prvi put proizveden u 19. vijeku. Sir se na tržištu prodaje u obliku malih cilindara baze širine od oko 8 cm i koji se ka vrhu sužava na oko 7 cm. Visine je 2-3 cm i težine oko 150 g. Sir koji se nalazi ispod kore je tipični koziji sir, krut i težak, ali pod uticajem pljuvačnih sokova se omekša u ustima. Njegov ukus je blago slan i ovaj slankast ukus ostaje u ustima i nakon gutanja sira. Kora je suha sa plavo-sivim plijesnima koje pokrivaju njegovu površinu i ima plijesniv miris. Kora se može konzumirati i ima znatno jaču aromu u odnosu na unutrašnji dio sira. Potrebno je oko 1,3 litara nepasteriziranog kozijeg mlijeka kako bi se dobilo 150 g sira. Sir zrije na hladnom zraku pri vlažnosti zraka od 80% između 10 i 30 dana i u toj fazi mu se formira konačni oblik. Na početku zrenja se premazuje prašinom drvenog uglja što potječe na rast njegovu karakterističnu plijesan.

=== Uzgoj koza ============================================= 47

============================================================

Slika 21. Selles-sur-Cher koziji sir (Izvor: http://www.forkandbottle. com).

Godine 2005. je proizvedeno 747 tona, a od ove količine oko 36% u kućnoj radinosti. Industrijski način proizvodnje se odvija tokom cijele godine, a u kućnoj radinosti između proljeća i jeseni. Sir je certificiran 1975. godine. Prema AOC propisima, ovaj sir mora biti proizveden samo u pojedinim regijama pokrajina Cher, Indre i Loir-et-Cher. Valençay je koziji sir koji se proizvodi u pokrajini Berry u središnjoj Francuskoj. Ime je dobio po gradu Valençay u pokrajini Indre. Izgled mu je profiliran u krnji piramidalni oblik. Proizvodi se od nepasteriziranog mlijeka. Sir je težine 200-250 g i visine oko 7 cm. Njegova plavo-siva boja potječe od prirodnih kalupa koji formiraju njegovu koru koja se u početku faze zrenja premazuje prašinom drvenog uglja. Mladi sir ima svjež ukus na limun, a tokom zrenja poprima pun ukus sličan orahu uz karakterističan ukus kozijeg sira. Sir je certificiran 1998. godine. Zrenje sira traje oko 20 dana. Proizvodnja se odvija od marta do decembra, a najveća količina se proizvede između aprila i augusta. Osim ovog sira iz pokrajine Berry već stoljećima se proizvode mnogi sirevi poput Selles-sur-Cher, Crottin de Chavignol i Pouligny-Saint-Pierre i drugi. Prema narodnoj usmenoj predaji Napoleon je na povratku nakon poraza u Egiptu odsjeo u dvorcu Valençay. Razmišljajući o Egiptu na trpezi je ispred sebe imao ovaj sir koji je u fazi bijesa svojim mačem formirao u piramidalan oblik kakav je ostao do danas.

48



Slika 22. Valençay koziji sir (Izvor: http://www.firmafrance.com).

Španija U Španiji su najpoznatije vrste kozijih sireva Manchego (u prijevodu: pijani jarac) i Mato proizveden od kravljeg i kozijeg mlijeka i karakterističan je po tome što se poslužuje zajedno sa medom. Mato sa planine Montserrat je najpoznatiji. Slika 23. Manchego koziji sir (Izvor: http://upload.wikimedia. org/wikipedia).

Cabrales je španski sir koji se pravi uglavnom od kravljeg mlijeka, ali nekada se pravi i sa dodatkom kozijeg i/ili ovčijeg mlijeka. Ovaj sir zrije 2 do 6 mjeseci. Spada u kategoriju plavih sireva poput Gorgonzola i Roquefort. Garrotxa je, također, španski, odnosno katalonski sir koji se pravi isključivo od kozijeg mlijeka. Nepasteriziran je i zrije oko 60 dana. Do danas nije certificiran.

=== Uzgoj koza ============================================= 49

============================================================

Slika 24. Cabrales sir (Izvor: http://www. oldbacon.com).

Majorero (izgovara se Ma-Hor-Ero) je španski kozji sir. Slične je teksture kao Manchego sir. Bijele je boje, a konačni izgled sira je u obliku velikog točka. Sir se pravi od nepasteriziranog mlijeka. Nakon zrenja se premazuje uljem kako bi se spriječilo daljnje sušenje. Ovaj sir je kao originalan zaštićen u EU. Majorero izvorno potječe s otoka Fuerteventura na Kanarima. Riječ mahorero (izv. majorero) se i danas koriste za imenovanje ljudi sa otoka Fuerteventura. Koze sa ovog otoka daju visokokvalitetno aromatično mlijeko sa visokim sadržajem mliječne masti. Ovaj sir ima gumastu teksturu. Ukus je kiseo, mastan i najčešće se konzumira zajedno sa tjesteninom, paradajzom i mnogo drugog povrća. Slika 25. Majorero koziji sir (Izvor: http:// www.artisanalcheese.com).

Picón Bejes-Tresviso je plavi koziji sir iz regije Cantabrie na sjeveru Španije. Pod imenom Picón de Tresviso and Queso Picón de Bejes je zaštićen kao originalni proizvod od 1994. godine. Proizvodnja se odvija kontrolisano u dolini Liébana i to samo u nekoliko općina Potes, Pesaguero, Cabezón de Liébana, Camaleño, Cillorigo de Liébana, Peñarrubia, Tresviso i Vega de Liébana. Pravi se od mješavine kravljeg, ovčjeg i kozijeg mlijeka. Sir se tokom proizvodnje soli i nakon toga suši 12-18 dana na temperaturi 15-18°C. Kalup za zrenje sira je u obliku cilindra dugog 7-15 cm i 50



promjera 15-20 cm i kao takav ima težinu 700 g do 2,8 kg. Sir ima tanku glatku koru sivo do žuto-zelene boje. Iako se danas industrijski proizvodi, propisi nalažu da se finalna faza zrenja odvija minimalno dva mjeseca u prirodnim krečnjačkim pećinama. Sazrijevanjem u ovim pećinama sa visokom vlažnosti zraka razvija se specifičan ukus i dolazi do razvoja brevi bakterija koje ga svrstavaju u kategoriju plavih sireva. Pomenute bakterije su odgovorne i za veoma opor miris sira. Grčka Najpoznatiji grčki koziji sirevi su: Anari, Anthotyro Xero, Feta, Halloumi, Kasseri, Kefalotyri, Mizithra, Xynomizithra, Xynotyri. Anari je koziji sir koji može imati mehku do veoma tvrdu teksturu. Potječe sa Kipra tako da je manje poznat pod nazivom „Kiparski sir”. Jedan od industrijskih proizvođača ovog sira sa Kipra je 2005. godine dobio srebrenu medalju na svjetskom šampionatu održanom u Londonu. Od ovog sira nakon zrenja se dobiju poznati Halloumi i Kefalotyri sirevi. Slika 26. Anari koziji sir (Izvor: http://upload.wikimedia.org).

Anthotyro Xero je sir koji se dobiva od mješavine kozijeg i ovčijeg mlijeka. Obično se ne pasterizira, ali ako se proizvodi za tržište onda podliježe pasterizaciji. Nakon zrenja u trajanju od 10 dana poprima tvrdu teksturu. Komercijalni oblik sira je poput „kupe” ili „grudve”. Sir je suh i bijele je boje. Zovu ga i „cvijetni sir” jer poprima aromu ljekovitog bilja koje konzumiraju ovce i koze.

=== Uzgoj koza ============================================= 51

============================================================

Slika 27. Anthotyro Xero koziji sir (Izvor: http://upload. wikimedia.org/wikipedia).

Kasseri je polutvrdi sir dobiven od mješavine nepasterizovanog ovčijeg i kozijeg mlijeka, mehke je teksture i žute boje pa se kao takav koristi pri pripremanju sendviča. Nakon zrenja postaje tvrđi i podsjeća na permezan sir. Feta koziji sir je poznati grčki sir. Porijeklo vodi sa otoka Krita. Polumasni je sir koji se dobiva od ovčijeg i minimalno 30% kozijeg mlijeka i kao takav nakon dugogodišnje sudske borbe sa Danskom od 2002. godine zaštićen je kao grčki proizvod u EU. U zemljama izvan EU feta sir se proizvodi uz dodatak kravljeg mlijeka. Mehak je, šupljikav i ima oblik kocke. Slika 28. Feta sir (Izvor: http:// commons.wikimedia.org).

Zrije minimalno 3 mjeseca. Feta je soljeni sir koji se čuva u vodi do upotrebe. Sadržaj mliječne masti se kreće u rasponu 30-60%, a najčešće 45%, sa pH 4,4-4,9. Zovu ga i „salatni sir” jer se dosta koristi pri pripremanju raznih salata. Slični sirevi se proizvode u zemljama istočnog mediterana i u zemljama koje okružuju Crno more. Tako se u Albaniji proizvodi sličan sir pod nazivom „djath”, u Bugarskoj sirene - сирене, na Kipru χαλίτζι - halitzi, u Makedoniji бело 52



сирење - belo sirenje, u Srbiji sir - сир, Izraelu gvina bulgarit – Bugarski sir, u Turskoj beyaz peynir – bijeli sir, u Egiptu domiati, Sudanu gibna beyda, Rumuniji brânză telemea, Rusiji brynza - брынза, Ukrajini brynza - бринза, Iranu panir liqvan, Malti Ġbejna tan - nagħaġ ovčiji sir, itd.. Halloumi ili Levantski sir je najpoznatiji grčki koziji sir u zemljama zapadne Evrope. Vodi porijeklo sa Kipra gdje se proizvodi još od prije okupacije od strane Turaka 1571. godine, a proizvodi se od mješavine ovčijeg i kozijeg mlijeka. Na tržištu se nalazi kao polutvrdi, a nakon zrenja i kao soljeni tvrdi sir. Bijele je boje i teksture slične mocarela siru. Na tržište dolazi u obliku poluluka težine 220-270 g, sa sadržajem mliječne masti od 25% i 17% proteina. Zreli sir je mnogo suhlji, jačeg ukusa i slaniji. Slika 29. Halloumi ili Levantski koziji sir (Izvor: http://3.bp.blogspot.com).

Kefalotyri je veoma poznat sir još od bizantijskog doba. Radi se o tvrdom, žutom ili bijelom i slanom siru. Originalni sir se proizvodi od mješavine ovčijeg i kozijeg mlijeka. U zavisnosti od procenta kozijeg mlijeka može imati bijelu, žućkastu ili žutu boju. Također, poznati su još Mizithra i Xynomizithra grčki sirevi, dobiveni iz mješavine ovčijeg i kozijeg sira.

=== Uzgoj koza ============================================= 53

============================================================

Slika 30. Kefalotyri sir (Izvor: http://upload.wikimedia.org).

Italija U Italiji, osim Caciotta Alpina kozijeg sira, poznate su mnoge vrste kozijih sireva. Tako imamo skupinu kozijih sireva pod zajedničkim nazivom Caprino. Zavisno od geografskog porijekla nose sljedeće nazive: Caprino al pepe di Bagnolo, Caprino da grattugia, Caprino dell'Aspromonte, Caprino degli Alburni, Caprino della Limina, Caprino della Val Brevenna, Caprino della Val Vigezzo, Caprino di Baceno, Caprino di Cavalese, Caprino di Demonte, Caprino di malga delle Alpi Marittime, Caprino di Montefalcone del Sannio, Caprino di Rimella, Caprino Francese, Caprino fresco, Caprino fresco veneto, Caprino lattico Piemontese, Caprino lombardo, Caprino Ossolano, Caprino presamico Piemontese, Caprino stagionato, Caprino Trentino, Caprino vaccino, Caprino Valle, Caprino Valsesiano. Slika 31. Caciotta Alpina koziji sir (Izvor: http://shop. cheeseitalia.com).

Ovi sirevi se prave od kozijeg mlijeka ili od mješavine kozijeg sa kravljim mlijekom. Dvije osnovne varijante 54



Caprina sira su svježi i zreli sir. Svježi sir zrije 3-4 dana i nakon toga se konzumira. Kao takav ima mehku kremastu teksturu. Zreli sirevi zriju 20-40 dana, a u nekim područjima i duže. Slani je sir okruglog ili cilindričnog oblika. Slika 32. Zrenje sira (Izvor: http: //www.057info.hr).

Robiola je italijanski mehki sir napravljen od kravljeg, ovčijeg i kozijeg mlijeka u različitim omjerima. Prema jednoj teoriji sir je dobio ime po gradu Robbio u pokrajini Pavia, a prema drugoj ime dolazi od riječi „rubeole” što znači „crven”. Razni varijeteti ovog sira se proizvode širom pokrajine Piedmont, provincije Cuneo, Asti and Alessandria i u Lombardiji. Aroma ovog sira zavisi od mjesta proizvodnje. Robiola di Roccaverano nema kore i blago je žute boje sladunjavog ukusa. Robiola Lombardija je tanak sir, mliječno-bijele do ružičaste boje kore i obično se pravi u obliku malih peciva. Blago je kiselog ukusa, vjerovatno zbog visokog sadržaja masnoće od 52%. Robiola iz regije Pijemont je svježi sir i često se koristi za pice ili se konzumira u kombinaciji sa gljivama. Portugal Najpoznatiji portugalski koziji sir je Castelo Branco. Sir je dobio ime po gradu Castelo Branco, koji je i glavni grad istoimene regije. Proizvodi se od kozijeg ili ovčijeg mlijeka ili mješavine ova dva mlijeka. Ima mehku teksturu. Ako se pravi od kozijeg mlijeka sir zrije najmanje 40, a ako se pravi od ovčijeg mlijeka zrije najmanje 50 dana. Sadržaj mliječne masti je 45% i bijele je boje. Santarém je koziji sir iz Portugala. Proizvodi se u nekoliko portugalskih regija, a naročito u okrugu Santarém i Serra de Santo António. Sir je najbolji za konzumiranje kada je zreo iako može da se konzu=== Uzgoj koza ============================================= 55

============================================================

mira kao svježi sir. Zrelom siru se produžuje rok upotrebe premazivanjem kvalitetnim jestivim uljem. Koziji sirevi iz drugih zemalja i regiona svijeta Añejo je meksički koziji sir. Tradicionalno se proizvodi od obranog kozijeg mlijeka, ali danas se najčešće proizvodi od obranog kravljeg mlijeka. Pravi se tako što se u sir dodaju razni začini kako bi se omogućio dodatni oštar ukus. Sir je slanog ukusa. Sličan je Parmezan Romano siru, ali nije jak kao Cotija sir. Kao svježi sir je mrvljiv i lomljiv u male komadiće. Kada se osuši dobiva čvrstu teksturu koja dozvoljava da se lahko siječe ili reže. Queso Añejo je sir koji je dobar za pečenje na grilu ili se isjeckan posipa po vrhu ili se pune tradicionalna meksička jela poput enchiladas, burritos i tacos. Ovaj sir se spominje i pod imenom Añejo Enchilado sir ili Añejo (što znači „u dobi” ili „zreli”). U kvalitetne evropske sireve spada i Brunost koziji sir. Na norveškom jeziku riječ „brunost” znači „smeđi sir”. U Sjevernoj Americi se proizvodi i prodaje pod imenom „Gjetost”. Ova vrsta sira je izuzetno popularna u Švedskoj gdje je poznat pod imenom „Mesost”, u Danskoj „Myseost” i na Islandu pod imenom „Mysuostur”. Dva najpopularnija varijeteta u Norveškoj su onaj porijeklom iz doline Gudbrands pod imenom „Gudbrandsdalsost” što znači „sir iz Gudbrandsdala”, koji se proizvodi od 24% kozijeg mlijeka i 76% kravljeg mlijeka, i drugi varijetet pod tradicionalnim nazivom „geitost”, što u prijevodu jednostavno znači „kozji sir” koji se proizvodi od isključivo kozijeg mlijeka ili djelomično od kozijeg mlijeka. Postoje i regionalni podvarijeteti koji se razlikuju kako po boji tako i po ukusu. Gjetost ima snažan, sladak, ali i pomalo oštar ukus koji potječe od karmela i kozijeg mlijeka. Gudbrandsdalsost sir mu je sličan, ali ima izraženiji ukus zrelog sira. Pomenuti varijeteti ovog sira se često koriste kao preljevi na sendvičima. Brunost se koristi u nekim područjima kao prilog za lutefisk, tradicionalno jelo od bakalara.

56



Slika 33. Brunost koziji sir (Izvor: http://upload.wikimedia.org).

Snøfrisk je norveški koziji sir promoviran javnosti tokom Zimskih olimpijskih igara 1994. godine. Proizvodi se od 80% kozijeg i 20% kravljeg mlijeka. Bijele je boje i kramast. Na tržište se plasira u plastičnoj trokutastoj ambalaži i sa više ukusa npr. borovnica, kopar i šumske gljive. Rodoric je drevni belgijski koziji sir dobiven od nepasteriziranog mlijeka koji tradicionalno zrije u vlažnim pećinama. Porijeklo vodi iz pokrajine Lijež. Kada je ovaj sir nezreo ima sladunjav, a kada sazri ima jak ukus. Može da bude i začinjen. Sadržaj mliječne masti u siru se kreće u rasponu od 35 do 45%. Tradicionalno se konzumira u kombinaciji sa crnim kruhom i pivom. Corleggy je irski tvrdi koziji sir koji se proizvodi od pasteriziranog kozijeg mlijeka. Sir zrije od 8 sedmica do 4 mjeseca ovisi o sezoni, vremenskim prilikama, vlažnosti te od kvalitetu trava i drugih biljaka koje su bile na raspolaganju kao hrana kozama u vrijeme muže koza. Kora sira je slanog ukusa zbog potapanja sireva u vodu sa morskom solju. Ġbejna (plural - ġbejniet) je sir proizveden na otoku Malti od kozijeg ili ovčijeg mlijeka, soli i sirila. Uglavnom se cjelokupno kozije mlijeko sa otoka Malta i Gozo koristi za proizvodnju ovog sira u malim porodičnim sirarama. Sir se priprema i poslužuje u različitim oblicima poput turšije, kao slani sir, sušeni (zreli) ili kao obični svježi sir. Ulaskom u Evropsku Uniju Malta je podnijela zahtjev da se ovaj sir zaštiti kao tradicionalni malteški sir pod imenom „Ġbejna”.

=== Uzgoj koza ============================================= 57

============================================================

Slika 34. Gbejna sir (Izvor: http://upload.wikimedia.org).

Rubing je svježi koziji sir koji se proizvodi u Junan provinciji od strane Bai i Sani manjinskog naroda u Kini. Često se poslužuje kao pržen i umočen u so ili šećer. On se, također, često miješa sa povrćem pa se onda sve zajedno prži. U Velikoj Britaniji najpoznatiji je velški Pantysgawn i Gevrik sir koji se dobiva od mlijeka Korniš koza. Humboldt Fog je koziji sir koji se proizvodi u Kaliforniji, preciznije u pokrajini Humbolt. Ime „Humboltska magla” je dobio po oceanskoj magli koja se često nalazi u Humboltskom zaljevu. Karakterističan je po niti na presjeku koja potječe od gljivica koje se razvijaju tokom zrenja sira što se može vidjeti na slici 35. Sir se dobiva od pasteriziranog mlijeka. Zrije 60 dana i ima polumehku teksturu. Kremast je, blago kiselog ukusa koji se pojačava što je bliže kora. Kora sira je jestiva, ali je prilično neukusna. Ovaj sir je tri puta proglašavan najboljim od strane Američkog udruženja sirara, i to 1998., 2002. i 2005. godine.

58



Slika 35. Humboldt Fog (Izvor: http://www.pdphoto.org).

Nabulsi sir se proizvodi na teritoriji Bliskog Istoka odnosno Palestine, Jordana i njihovih susjednih zemalja. Proizvodi se od mješavine kozijeg i ovčijeg mlijeka. Bijele je boje i formira se u pravougaoni oblik i onda ostavlja da zrije. To je polutvrdi sir bez rupica u siru nastalih od gasova koji nastaju tokom zrenja. Sir nakon grijanja postaje mehak i elastičan. Konzumira se kao stolni slani sir. Testouri sir se počeo proizvoditi na teritoriji Sjeverne Afrike u 15. vijeku. Danas je vrlo popularan u zemljama Bliskog Istoka sir od mješavine kozijeg i ovčijeg mlijeka. Jibneh Arabieh je sir koji se proizvodi diljem Bliskog Istoka. Posebno je popularan u području Perzijskog zaljeva. Sir ima otvorenu teksturu i blagi ukus sličan feta siru ali je manje slan. Proizvodnju su započeli Beduini koristeći mlijeko ovaca ili koza. Danas se proizvodi i uz dodatak kravljeg mlijeka. Jibneh Arabieh se koristi za kuhanje ili jednostavno kao stolni sir. U SAD su popularni sljedeći sirevi: Bluebonnet koji je 1996. godine ponio titulu najboljeg sira u SAD, Classic Blue Log koji je ponio istu titulu 1999. godine, zatim White Buck koji se proizvodi na isti način kao prethodno navedeni s razlikom što se tokom zrenja u kalupu razvijaju plave gljivice P. Roqueforti, a ne bijele od Str. Candidum u Classic Blue Log. Popularan je i Hubbardston Blue koji spada u kategoriju plavih kozijih sireva i koji je bio proglašen najboljim širom u SAD 1993. godine.

=== Uzgoj koza ============================================= 59

============================================================

Slika 36. Blue bonnet

Slika 37. Classic Blue Log

(Izvor: http://shop.hotscot.net).

Slika 38. White Buck (Izvor: http://s2.thisnext.com).

Slika 39. Hubbardston Blue (Izvor: www.massfoodcoop.org).

Bosna i Hercegovina U Bosni i Hercegovini se proizvodi koziji sir i to najčešće u kućnoj radinosti. U Hercegovini je poznat sir „koziji sir u mišini” zbog zrenja u specifičnoj ambalaži a to je „mijeh”. U svom marketinškom materijalu jedan od vlasnika imanja na kojem se proizvodi ovaj sir je napisao sljedeće: „U srcu Hercegovine, na proplancima gdje se budi sunce u kamenjaru brda Galac smještena je naša tvrtka. Lagani povjetarac, mirisna kadulja i smilje, još oko 150 vrsta ljekovitog bilja je odlika ovog kršnog okoliša gdje se redovito izvodi 'blago', kako vlasnici nazivaju svoje ovce, koze i krave. 60



Tako se može reći da su nadaleko poznati sirevi iz ove tvrtke velika gurmanska poslastica i dijelom ljekovitog karaktera”. Slika 40. Hercegovački koziji sir iz mijeha (Foto: Galac, 2008.).

Također, u Hercegovini se proizvodi zreli sir od isključivo kozijeg nepasteriziranog mlijeka. Izgledom podsjeća na poznati francuski sir „Crottin de Chavignol”. Zrenje traje najmanje 30 dana. Kora je suha i djelimično pokrivena sivo-plavkastom plijesnima i ima plijesniv miris. Kora se, također, može konzumirati i ima znatno jaču aromu u odnosu na unutrašnji dio sira. Sir se na tržištu prodaje u obliku malih cilindara širine od oko 6 cm a visine je 4-5 cm i težine oko 50-75 g. Njegov ukus je blago slan i ovaj slankast ukus ostaje u ustima i nakon gutanja sira.

Slika 41. i 42. : Hercegovački koziji sir u ambalaži i na presjeku (Foto: Šakić V., 2010.).

=== Uzgoj koza ============================================= 61

============================================================

4.2. Meso

K

ozije ili jareće meso spada u kategoriju crvenog mesa. Oko 63% crvenog mesa konzumiranog u svijetu odnosi se na kozije meso. Kod nas je poznato pod nazivom „kozije meso” i „jaretina”, dok u drugim dijelovima svijeta i u drugim jezičkim područjima nose slične ili specifičnije nazive kako bi se meso populariziralo konzumentima. Iako je u SAD dominantni jezik engleski, proizvođači i trgovci kozijeg i jarećeg mesa preferiraju korištenje naziva „chevon” (od francuske riječi – chèvre) jer su istraživanja tržišta pokazala da je ovo kod konzumenata prikladniji i popularniji naziv. Također, je u upotrebi i naziv „cabrito” za jareće meso iako je to riječ španskog porijekla. Zbog svog nesumnjivog kvaliteta potražnja za „chevon”, ili „cabrito” ili „kozijim mesom” u SAD je danas tako velika da američki proizvođači ne mogu pratiti potražnju. Zbog toga su prinuđeni da uvoze kozije meso uglavnom iz Novog Zelanda i Australije. Godišnje se uveze oko 33 miliona kg kozijeg mesa, a obzirom da potražnja raste predviđa se povećanje trenda uvoza. Danas je u SAD trend izgradnje specijaliziranih klaonica za koze. Meso ovih koza ide sa klaonica direktno do mesnica ili prerađivača kako bi se ubzao promet ovom vrstom mesa. Naziv „cabrito” se koristi za meso sisajuće jaradi i to najviše u Južnoj Americi. Na Karibskim otocima, Nepalu, Pakistanu i Indiji, dakle, gdje je engleski jezik gotovo udomaćen, i za kozije i jareće meso se koristi riječ „mutton”, iako se tehnički na engleskom govornom području ova riječ koristi samo za meso ovaca. Uvriježeno mišljenje prosječnog konzumenta mesa je da kozije meso ima snažan i specifičan ukus. Međutim, kozije meso može imati i blag ukus u zavisnosti od načina uzgoja koza i kulinarske pripreme mesa. Da bi se postigao željeni blagi ukus potrebno ga je kuhati na manjoj temperaturi duže vrijeme u cilju očuvanja nježnosti mišićnih vlakana i sočnosti. Ova vrsta mesa je najčešće prisutna u kulinarskoj tradiciji Afrike, Azije te Južne i Srednje Amerike. Također, kao delikates je prisutna i u nekoliko evropskih kuhinja. Kozije meso se može pripremiti na različite načine uključujući pirjanje, pečenje, prže-

62



nje, roštiljanje, kao mljeveno meso, u obliku prerađenih proizvoda poput kobasica, itd.. Jareće meso je dobar izvor biološki vrijednih proteina, vitamina B kompleksa i nekih minerala. Ima izvanredne dijetetske osobine, a i lahko je probavljivo pa se iskorištava sa 85-90%. Ovo je meso posebno traženo u zemljama gdje žive pripadnici islamske, budističke i hebrejske vjeroispovijesti. U mediteranskim zemljama npr. u Španiji, Francuskoj i Italiji jarad se kolju dosta mlada (u 80% slučajeva pri tjelesnoj masi 7-14 kg). Jarad se još mlađa kolje u zemljama Latinske Amerike i Indije (u dobi od 8-12 sedmica i mase 6-8 kg). Na našem tržištu su zaklana jarad teška 7-12, a rjeđe 15 kg. Međutim, smatra se da se jarad lakša od 15 kg ne bi trebala klati. Svakako da to zavisi i od pasmine, načina držanja, ishrane, dobi, spola, tradicije u određenom području, itd.. Kozije meso se može koristiti u svježem stanju, kao osušeno ili u obliku prerađevina sa mesom drugih životinja za klanje. Koziji i jareći trupovi se razlikuju od trupova drugih domaćih životinja po tome što su nježniji, uži i plići sa malim naslagama masti (loja) što ih ujedno čini kompaktnijim i lakšim. Mala količina masnoće u trupovima jaradi, uz slab randman, su glavne osobine jarećih trupova. Jareće meso je nježno i veoma ukusno (naročito kao pečeno). To je najčešće i razlogom što je u nekim zemljama njihovo meso traženije od mesa drugih vrsta stoke. Meso starijih grla se koristi u ishrani ljudi i kao osušeno (pastrma, stelja). Kozije meso nakon kulinarske pripreme sadrži 50-60% manje masnoće i skoro isti sadržaj proteina u odnosu na goveđe meso. Također, sadržaj masnoće kod kuhanog kozijeg mesa je za 40% manji u odnosu na pileće meso. I drugi dijelovi, osim trupa, koza su jestivi i traženi na tržištu poput mozga i jetre. Glava i noge odvojeni od trupa nakon hlađenja mogu biti podvrgnuti procesu dimljenja i nakon toga koristiti za pripremu raznih začinjenih jela i supa. U klaoničkoj masi jarećeg i kozijeg trupa normalan sadržaj mišićnog tkiva se kreće 56-68% trupa. Količina masnoće varira sa dobi u trupovima jaradi i kreće se oko 4%, dok je kod odraslih grla znatno veća (do 18%). U tabeli 10 navedene su neke od kvalitativnih osobina mesa pojedinih vrsta domaćih životinja. Količina i raspoređenost masnog tkiva u trupu je bitna za sočnost, mehkoću i ukus mesa. Zavisno od kategorije trupa kod jaradi doma-

=== Uzgoj koza ============================================= 63

============================================================

će balkanske koze i križanaca domaće balkanske i sanske koze u dobi od 3 do 6 mjeseci sadržaj mišićnog tkiva iznosi 40,53-80,79%, masnog i vezivnog tkiva 5,42-12,67%, a učešće koštanog tkiva iznosi 13,27-48,84%. Tabela 10. Komparativni prikaz nekih kvalitativnih osobina mesa različitih životinjskih vrsta (Izvor: USDA Handbook #8, 1989). Vrsta mesa Kozije meso Govedina Svinjetina Janjetina Piletina

Kalorija 122 245 310 235 120

Mast (g) 2,58 16 24 16 3.5

Proteini (g) 23 23 21 22 21

Željezo (mg) 3,3 2,9 2,7 1,4 1,5

Komparacije radi, pomenut ćemo da učešće pojedinih tkiva u trupovima ovaca znatno varira, tako mišićno tkivo čini 46-78%, odvojivo masno tkivo 2-38%, a kosti 13-28%. Kod domaće bijele koze sadržaj masti u jarećem mesu se kreće u rasponu 6,4-11,0%, a proteina 2122%. Kod jaradi domaće balkanske koze te križanaca domaće balkanske i sanske koze u dobi od 3 do 4 mjeseca, prosječan sadržaj masti iznosi 5,52%, a kod jaradi u dobi od 6 do 7 mjeseci 2,27%, dok sadržaj proteina kod obje dobne kategorije iznosi 16,42-22,32%. Na randman mesa utječu mnogobrojni faktori, kao što su pasminska pripadnost, porodna masa, vrijeme odbića, veličina legla, dob, spol, vrsta hrane, učestalost hranjenja, uvjeti držanja, klimatski uvjeti, kastriranost, itd.. Također, križanje primitivnijih sa plemenitim pasminama koza utječe pozitivno kako na produktivnost tako i na randman.

64



Slika 43. Jareći trup (Foto: Šakić V., 2000.).

Prema raspoloživim podacima prinos mesa (randman) se kreće 45 55%. Komparativni prikaz vrijednosti randmana mesa jaradi i koza različitih pasmina naveden je u tabeli 11. Tabela 11. Vrijednosti randmana mesa jaradi i koza različitih pasmina (Izvor: Bugarski i Šakić, 2001.)

Pasmina

Spolna kategorija

Randman %

Kutchi Sirohi Marwari Sikim

muška jarad " " " " koze

51,1 50,0 48,6 49,3-51,2

Thai

muška jarad

oko 55

Thai x anglo-nubijska " " oko 55 Alpina " " 48,14 Sanska " " 45,27 Domaća balkanska muška i ženska jarad 50,4-51,33 Izvor podataka: Nagpal i sur.,1995.; Bhushan i Ghei 1994..; Pralomkarn i sur., 1995.; Pavić i sur.,1998.; Šakić, 2000.

U pogledu relativne količine pojedinih dijelova trupa u polutkama (but, plećka, potrbušina, itd.) jareće i kozije meso se svrstava u tri kategorije (I, II i III) kao što je to prikazano na slici 44.

=== Uzgoj koza ============================================= 65

============================================================

Slika 44. Kategorije jarećeg mesa (Foto: Šakić V., 2000.).

Relativne vrijednosti pojedinih kategorija su varijabilne i slične su vrijednostima ostalih životinja za klanje. U tabeli 12 navedene su vrijednosti mase pojedinih dijelova trupa jaradi nakon rasjecanja i hlađenja. Tabela 12. Rezultati rasjecanja lijeve polutke jaradi u dobi 3-4 i 6-7 mjeseci (Izvor: Šakić V., 2000.).

Spol Dob Masa lijeve polutke But Slabinski dio Dijelovi I kategorije Plećka Leđa Vrat Dijelovi II kategorije Grudi s podlakticom Potkoljenica Potrbušina Dijelovi III kategorije Glava

66

ženska kg

muška kg

ženska kg

3-4 4,10 0,92 0,58 1,50 1,13 0,30 0,28 1,71 0,30 0,24 0,35 0,89 0,89

muška kg 6-7

4,97 0,98 0,59 1,57 1,39 0,52 0,37 2,28 0,35 0,30 0,37 1,02 1,03

6,24 1,61 0,64 2,25 1,85 0,44 0,39 2,68 0,49 0,40 0,42 1,31 1,30

6,50 1,64 0,48 2,12 2,03 0,46 0,48 2,97 0,62 0,43 0,45 1,50 1,40



4.3. Koža

K

ozije i jareće kože imaju značaj kako u industriji obuće i galanterije, tako i u domaćinstvu za pravljenje mješina i sličnih proizvoda. Izrada proizvoda od kozije kože datira još iz daleke prošlosti. Čak u rimskoj mitologiji svećenici boga Lupercusa su nosili koziju kožu na sebi kao odjevni predmet. Heinrich Hanicke koji je umro prije više od 70 godina je 1895. godine napravio shemu za maksimalno iskorištavanje kozije kože. Neuštavljena kozija koža se koristi kao pergament, za bubnjeve kao muzičke instrumente ili kao mijeh u kojem se komprimira zrak kod nekih muzičkih instrumenata poput „mjehova” (gajdi) u srednjovjekovnoj Evropi, „bodhrán” u Irskoj, „esraju” Indiji ili za muzički instrument bubanj od kože koji se u Indoneziji zove „bedug”. Slika 45. Heinrich Hanicke-ova shema (Foto: Heinrich Hanicke, 1895.).

Godine 1974. došlo je do velike kontraverze u SAD u vezi sa uvozom fine kože porijeklom iz Haitija. Naime, Centar za kontrolu bolesti SAD otkrio je da su neki od tih proizvoda sadržavali smrtonosne spore antraksa. Nakon toga kompletan kontingent je vraćen i na sreću nije došlo do kontaminacije antraksom. Afrički profesionalni „Đembe bubanj” (slika 46) se proizvodi i koristi u Obali Slonovače, Gvineji i drugim zemljama Zapadne Afrike. Visoko kvalitetna kozija koža je razapeta na izdubljenom drvetu Iroko, Lenge, Akajou ili Khadi.

=== Uzgoj koza ============================================= 67

============================================================

Slika 46. Đembe bubanj (Izvor: http//www.flickr.com).

Uštavljena fina koža se smatra iznimno izdržljivom i obično se koristi pri izradi tepiha, rukavica, čizmi drugih proizvoda za koje je potrebna mehka koža.

Slika 47. i 48. Rukavice od kozije kože (Izvor: http://www.eastcoastglove.com).

Autori Paul Larisch i Josef Schmid u svom radu iz 1902. godine daju fotografiju dvojice lovaca koji nose bunde izrađene od kozije kože.

68



Slika 49. Bunde od kozije kože iz 1902. godine (Izvor: Modelle der Firma Revillon Frères, Paris 1900.).

Upotrebljava se i kao tradicionalna španska mješina za vino koju zovu „bota” ili kozija koža. Tradicionalna proizvodnja kefira se obavlja u mješini od fine kozije kože. Slika 50. Mješina za vodu ili vino iz Alžira nazvana „Guerbas” (Izvor: Devouard B. i Devouard F., 2005.).

=== Uzgoj koza ============================================= 69

============================================================

Slika 51. Mješina za vodu u Mauritaniji (Foto: Pugachevsky Alexandra, 2006.).

Slika 52. Mješine od kozije kože za sir (Foto: Bugarski Đ., 1967.).

Koža sa kostrijeti zavisno od dobi čini 6 do 8% tjelesne mase. Kvalitet kože zavisi od pasmine, kategorije, klimatskih faktora, ishrane te vremena klanja. Pasmina koza od koje se dobiva visoko kvalitetna koža je crna bengalska koza porijeklom iz Bangladeša. Kvalitet jareće kože je najbolji kada jare teži 10-12 kg, pa bi i na osnovu toga trebalo prilagoditi vrijeme klanja ili prodaje za klanje. Mliječne koze držane u staji imaju tanju, rahliju i slabije građenu kožu. Kozije kože imaju manje masnog tkiva od ovčijih, a po svojoj građi su slične telećim. Podkožno tkivo kod koza daje mehkoću koži. Karakteriše je i puno podkožnih mjehurića zraka. Čak i kod kože sušene rastegnute na zraku (slika 54), ipak se zadrži određen postotak masnoće koja daje nježnost. Osušene kozije kože su tako tanke da kroz njih prolazi sunčeva svjetlost. Obzirom da je tako tanka vrlo ju je teško isjecati u komade. Obično je to nemoguće uraditi sa nožem, a da se ne ošteti. Suhe kozije kože dijele se po težini na one do 1.500 g, 1.500-2.000 g i preko 2.000 g po komadu, a po klasama kozije u četiri a jareće u tri klase. Jareća kožica u suhom stanju ima masu od 350 do 400 g, kozija

70



koža 700-900 g, a koža jarca 1,5-2 kg. Skidanje kože treba obaviti pažljivo i to odmah nakon klanja tj. dok su životinje još tople.

Slika 53. Posebnost strukture kozije kože (Izvor: http://apps.webcreate.com).

U protivnom može doći do oštećenja kože. Kožu je potrebno razapeti i sušiti na prohladnom, vjetrovitom mjestu i bez uticaja sunca. Postupak razapinjanja i sušenja kože na zraku je prikazan na slici 54. Slika 54. Sušenje kozije kože (Foto: Maňas Michal, 2007.).

=== Uzgoj koza ============================================= 71

============================================================

4.4. Kostrijet

K

ostrijet koza kao i koža, ima svoju upotrebnu vrijednost u domaćinstvu (izrada vreća, torbi, konopa i pokrivača za konje) i u industriji (tepisi, kistovi, četke). Kostrijet određenih pasmina se koristi i u tekstilnoj industriji (angora, kašmir). Većina koza imaju dva sloja vlakana, odnosno kostrijet se sastoji od dugih grubih i kratkih finih niti. Na grube otpada 90-95%, a na fine 5-10%. Prvi bliži koži je sloj izolacijskih vlakana, a drugi je sloj dužih i grubljih vlakana koji se nalazi na površini. Za tekstilnu industriju poželjniji je sloj bliži koži, a koji ima nekoliko imena i to donja dlaka, kašmir (pashmina). Gruba površinska vlakna imaju malu vrijednost u tekstilnoj industriji jer su previše valovita i spiralna, te ih je teško bojiti. Kod pasmina koje se kod nas uzgajaju najduže niti su na plećkama i bedrima. Koza daje 700-800 g kostrijeti, a jarčevi po 1,5 kg. Prosječna dužina niti kod domaće koze je oko 9 cm, a finoća oko 70 μm.

U svijetu postoje tri tipa koza od kojih se koriste vlakna: moher, kašmir i obična koza za dlaku. Moher je vlakno koje proizvodi angora koza. Ova pasmine koza producira duga i sjajna vlakna mohera. Cjelokupni trup jaraca je pokriven moherom, osim glave. Kod angora koze dlake rastu 30 cm godišnje sa prosječnom godišnjom proizvodnjom po grlu oko 3,2 kg, a može doseći i 4-5 kg. Pojedina muška grla mogu proizvesti 13-18 kg kostrijeti godišnje. Češljanjem kozije vune se dobiva koziji puh čija su vlakna izvanredne finoće, boje i sjaja. Uzgojeni su čak i križanci angora koze sa patuljastom i nubijskom kozom pod imenom „Pygora” i „Nigora”. Ove koze je mnogo lakše uzgajati od originalne angora koze, a šišaju se dva puta godišnje. Kašmir je tanko i nježno vlakno koje potječe ispod vanjskog sloja koza azijskih zemalja. Kašmirska koza producira komercijalne količine kašmir-dlake. Ova dlaka je u prošlosti bila jedan od najskupljih prirodnih vlakana proizvedenih komercijalno jer je kašmir dlaka fina i vrlo mehka. Kašmir se šiša jednom godišnje. Najbolji kašmir se proizvodi u Kini i Mongoliji sa promjerom vlakana od 14-15 μm i koristi se za proizvodnju odjevnih predmeta, dok se nešto grublji kašmiri proizvode u Turskoj, Iranu, 72



Afganistanu, Turkmenistanu i Kazahstanu (vlakna 17-18 μm u promjeru) i koriste se za tkanje. U principu, poželjno je da fini kašmir u prosjeku ima manji promjer vlakana od 16 μm, uz nekoliko grubljih vlakna od 25 μm. Najveću cijenu dostiže bijeli kašmir. Na proizvodnju i kvalitet mogu utjecati dob grla, spol, vrsta kao i sezonski uvjeti. Kina je najveći svjetski proizvođač kašmira u količini od 11.057 tona u 2000. godini. U Južnoj Aziji, kašmir se naziva „pashmina” (od Perzijske riječi pashmina, „fina vuna”). U 18. i početkom 19. vijeka tadašnja indijska pokrajina Kashmir pod engleskom upravom, imala je naprednu industrijsku proizvodnju kozijih šalova od dlake kašmira uvezene iz Tibeta i Tataristana. Šalovi su potom izvoženi u Zapadnu Evropu. Prvi šalovi u Pariz dopremljeni su preko Egipta 1799. godine. Danas su cijenjena i vlakna kašgora koze koja je križanac angora jarčeva i kašmirskih koza. Na tržištu se mogu kupiti kašgora vlakna bijele i smeđe boje sa dužinom vlakana od 35 do 40 mm. Od ovih vlakana u kombinaciji sa vlaknima poliamida izrađuju se veoma kvalitetna odijela i drugi odjevni predmeti koje karakteriše čvstoća i mehkoća.

4.5. Gnoj – đubre

S

tajski gnoj predstavlja smjesu gustih i tekućih izmeta domaćih životinja i slame. Njegova vrijednost zavisi o vrsti životinje, ishrane, dobi životinje, vrsti stelje, postupku skladištenja i načinu primjene na polju. Gnoj, osim vodika, kisika i ugljika, u svom sastavu ima 0,20-0,60% azota (N), 0,04-0,30% fosfora (P2O5), 0,100,80% kalija (K2O), 0,07-1,00% kalcija (CaO) i 0,03-0,06% magnezija (MgO). Osim ovih sastojaka, obično ima i bora, cinka, molibdena i mangana u manjim količinama. Stajski gnoj možemo razvrstati po porijeklu na: goveđi, ovčji, konjski, svinjski i gnoj peradi. Prema sadržaju vode dijelimo ga na topli i hladni. Topli gnoj je gnoj konja, magaraca, ovaca, koza, mazgi i mula, a hladni gnoj je gnoj goveda i svinja. Kubni metar (m3) svježega slamnatog stajskoga gnoja teži 300-400 kg, 1 m3 poluzreloga stajskoga gnoja teži 500-600 kg, 1 m3 === Uzgoj koza ============================================= 73

============================================================

zreloga stajskog gnoja teži 650-750 kg, 1 m3 potpuno zreloga nabijenog stajskog gnoja teži 800-900 kg. Radi zaštite zdravlja ljudi i životinja, gnojište treba biti od staje udaljeno najmanje 50 m, od stambene zgrade najmanje 100 m, a od bunara najmanje 50-100 m. Gnojište mora biti nizvodno od bunara. Dubina gnojišta treba biti 1-1,5 m. Odgovarajući pad dna gnojišta iznosi 2-3% (2-3 cm na svaki dužni metar). Gnoj se slaže do visine od 2 m. Potrebna površina gnojišta iznosi 5–8 m3 po grlu. Kako je gnoj potencijalni prenosilac i rezervoar uzročnika raznih oboljenja, ima veliki epizootiološki i epidemiološki značaj. Preživljavanje patogenih bakterija u gnoju ovisi o temperaturi, pH, vlažnosti i vrsti mikroorganizama. Razgradnjom gnoja nastaju različiti plinovi poput amonijaka, sumporovodonika i indola. Ovi plinovi imaju neugodan miris, a mogu izazvati i oštećenja kod ljudi i životinja koji su im dugo izloženi. Neugodni mirisi mogu da se osjete na velikim udaljenostima, čak i do 5 km. Kruti gnoj ne zagađuje tlo, ali tekući gnoj koji se prska u obliku vještačke kiše može zagaditi podzemne vode patogenim mikroorganizmima i izazvati degradaciju tla razvojem truležnih procesa (fermentacija). U literaturi je teško pronaći informacije o kvalitetu i upotrebi kozijeg gnoja, ali je opće poznato je da je velika potražnja za ovom vrstom đubriva od strane uzgajivača povrća i voća na tradicionalan način. Kozji gnoj obogaćuje zemlju azotom više od gnoja drugih vrsta domaćih životinja. Smatra se da je u današnje vrijeme koziji gnoj 30% jeftiniji od vještačkih gnojiva. Danas, otprilike 40% poljoprivrednika u svijetu koristi u cjelosti ili djelomično životinjski izmet za poboljšanje plodnosti tla. Jedna koza godišnje daje oko 400-500 kg gnojađubreta. Ako je u pitanju stajski gnoj koji je pomješan sa prostirkom, ostacima hrane ili urinom onda ova količina može iznositi 1.000 do 1.500 kg ili 1,5 m3 po kozi godišnje. Koziji gnoj se smatra vrlo kvalitetnim jer sa-

74



drži dvostruko više azota (N) nego stajnjak goveda. Veoma je cijenjen u povrtlarstvu i cvjećarstvu. Koziji gnoj nakon izlaska iz crijevnog trakta koze brzo postaje suh i kao takav se lahko skladišti ili se posipa po zemljištu na kojem se uzgaja povrće, cvijeće ili stabla drveća. Koziji izmet u pravilu ne privlači muhe i druge insekte. Veliki broj istraživanja je dokazao veliku vrijednost kozijeg izmeta kao đubriva. Slika 55. Koziji gnoj pripremljen za kompostiranje (Izvor: http:// database.deptan.go.id).

Kvalitet ovisi o stepenu hranjenja, odnosno visoko proizvodne mliječne koze dobro hranjene bi trebale proizvesti više i đubrivo boljeg kvaliteta. Boja izmeta zavisi od vrste hrane koju koze konzumiraju. Nakon konzumiranja zrnevlja ječma ili kukuruza može se u izmetu uočiti veći broj neprobavljenih zrna. Ali, u principu, koze mnogo bolje iskorištavaju zrnastu hranu u odnosu na telad ili krave. Koziji izmet ne sadrži samo neprobavljene ostatke hrane nego i druge ostatke iz crijevnog trakta. Koza, bez obzira na vrstu hrane koju konzumira, dnevno izluči minimalno 34 g proteina, 8 g masti i 13 g ugljikohidrata po kg konzumirane suhe tvari ili prosječno 108 g proteina dnevno. Od doba kada je čovjek otkrio vatru, pa do danas, životinjski izmet se koristi kao energent. U današnje vrijeme nedostatka alternativnih energenata u odnosu na fosilna goriva, a s obzirom da je energetska vrijednost životinjskog izmeta velika, razmišlja se o njegovoj upotrebi kao izvoru energije. Suhi kravlji gnoj ima energetsku vrijednost === Uzgoj koza ============================================= 75

============================================================

od 4,58 do 4,72 kalorije po gramu. Danas se u Indiji godišnje iskoristi 60 do 80 miliona tona suhog izmeta bivola, ovaca i koza kao gorivo. U centralnoj Indiji gdje nema drugog ogrjeva godišnje se potroši oko 1 tona animalnog izmeta po stanovniku. Prema nekim proračunima godišnja potrošnja izmeta kao energenta Indiji uštedi više od 3 milijarde US $ godišnje koje bi se potrošile na uvoz uglja i nafte. Procjene su da se više od 200 miliona tona animalnog izmeta godišnje potroši kao gorivo za kuhanje, grijanje i rasvjetu u zemljama u razvoju. U Africi i Americi animalni izmet se danas ne koristi u maksimalnom kapacitetu kao gorivo, ali će se vjerovatno u bliskoj budućnosti povećati korištenje ovog izvora energije. Dugoročno gledajući, potrošnja metana porijeklom iz animalnog otpada će vjerovatno biti energent budućnosti. U SAD se 1985. godine proizvelo gotovo 1% energetskih potreba iz obnovljivih izvora. Pretpostavka je da bi se 2020. godine moglo proizvesti čak 25% energije iz obnovljivih izvora, odnosno planira se povećati proizvodnja metana sa 5% u 1985. godini na 25% u 2020. Kanada, također, ima slične mogućnosti i plan.

4.6. Ostali proizvodi ili koristi od koza

O

d proizvoda koji su interesantni za upotrebu ovom prilikom pomenućemo crijevo koje se koristi kao „žica”, koja je još uvijek u upotrebi, za muzičke žičane instrumente. Od crijeva se proizvodi i hirurški konac poznatiji kao „catgut” za unutarnje hirurške zahvate. Zatim u upotrebi su koziji rogovi, koji se u nekim civilizacijama koriste kao „rog izobilja” i označava dobrobit, pa se u tom smislu koriste za izradu kašika. Koze se danas koriste kao eksperimentalne životinje u različitim biomedicinskim istraživanjima, a upotreba kozijih proizvoda kao sastojaka brojnih medikamenata veoma je prisutna u farmaceutskoj industriji. Uzgoj koza, kao ukrasnih životinja, je interesantan. Njihova staništa su brojni vrtovi i zoovrtovi. Za pomenuti je i upotreba koza za vuču i igru djece.

76



4.6.1. Koze za vuču i rad - Harness Goat Otkako je koza domesticirana koristila se kao životinja za vuču tereta. U doba Rimljana djeca su vozila zaprežna kola koja su vukle koze oponašajući tako odrasle muškarce koji su vozili konjska zaprežna i borbena kola. Ova kola su bila minijaturna, ali su bila odlična za zabavu djece. Čak su bile organizirane i utrke zaprega kojima su upravljala djeca, a koje su vukle koze. I u današnje vrijeme, kozije zaprege se koriste za vuču manjeg tereta. Od 18. vijeka pa sve do Drugog svjetskog rata kozije zaprege su bile veoma popularne kao atrakcija za fotografiranje u Velikoj Britaniji, posebno u južnim i istočnim obalnim gradovima. U to vrijeme, koze i magarci su bili izuzetno zlostavljane životinje. U Velikoj Britaniji 1986. godine osnovano je „Društvo uzgajivača koza za vuču” (Harness Goat Society) kako bi se brinuli da ove životinje ne budu izložene maltretiranju. Slika 56. Zaprežna kola koja vuče koza (Izvor: www.webspace.webring.com).

Pored toga, zadatak Društva je bio poticanje stanovništva da koze koriste kao radne životinje. Sve pasmine koza i oba spola mogu biti podvrgnute treningu za vuču, ali gore pomenuto Društvo preporučuje kastrirane mužjake.

=== Uzgoj koza ============================================= 77

============================================================

Slika 57. Djeca u vožnji zaprežnih kola (Izvor: www.all goats.com).

78



Literatura: • Alabu Natural Products for Skin Health. Shaving Goat Milk Soap Mug Refill. [citirano 11.05.2009.]. Dostupno na: http://www.alabu.com/goat-milksoap/shaving-soap.html • Bhushan B., Ghei J. C., Gaur G. K.: Milk Production and its Composition of Sikkim local and Barbari goats in Sikkim. Indian Veterinary Journal, vol. 75, 2, 174-175, 1998. • Cvetković T.: Uticaj ishrane i načina držanja jaradi na proizvodnju i kvalitet mesa. Doktorska disertacija, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, 1996. • Dairyforall.com, The Milk and Dairy Products website. Nutrients and Composition of Goat Milk in Comparison with Cow and Human Milk [citirano 18.07.2009.] Dostupno na: http://www.dairyforall.com/goatmilkcomposition.php • Fehr, P.M., Sauvant, D.: Production of heavy kids. I. influence of age and mode of leaning on the performances of kids slaughtered at 26.5-29 kg. Ann. Zootech. 25:243-257, 1976. • Foto: sapun od kozjeg mleka [citirano 11.05.2009.]. Dostupno na: http://www.kurir-info.rs/clanak/kurir-08-04-2008/sapun-od-kozjeg-mleka • Foto: banon sir [citirano 14.06.2009.]. Dostupno na: http:// dev1. gourmetsleuth.com /images/Banon.jpg • Foto: Cabecou sir [citirano 25.12.2009.]. Dostupno na: http://en. wikipedia.org /wiki/File:Cabecou_cheese.jpg • Foto: Pouligny-Saint-Pierre sir [citirano 18.07.2009.] Dostupno na: http://www.fromages.com/epicurian_cheese_shop_detail.php?id_fromage =98 • Foto: Rocamadour sir [citirano 14.11.2009.] Dostupno na: www.firmafrance. com /images_firmafrance/2403.jpg • Foto: Valençay sir [citirano 14.11.2009.] Dostupno na: http://www. firmafrance.com/french-business-export-directory/export-companies/companyshowcase.aspx?s=40195&uc=15 • Foto: Sainte-Maure de Touraine sir [citirano 14.11.2009.] Dostupno na: http://www .murrayscheese.com/prodinfo.asp?number=00000000105 • Foto: Selles sur cher sir. [citirano 14.11.2009.] Dostupno na: http://www.forkandbottle.com/cheese/cheesefind/images/selles_sur_che r/label_lg.gif • Foto: Manchego sir. [citirano 16.11.2009.] Dostupno na: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/5/59/Manchego.jpg • Foto: Cabrales sir. [citirano 16.11.2009.] Dostupno na: http:// www. coldbacon.com/pics/food/cheese/cabrales.jpg • Foto: Majorero sir [citirano 12.11.2009.] Dostupno na: http:// www. artisanalcheese.com/images/10339.jpg === Uzgoj koza ============================================= 79

============================================================

• Foto: Feta sir [citirano 12.11.2009.] Dostupno na: http:// commons.wikimedia.org/wiki/File:Feta_Cheese.jpg • Foto: Halloumi sir [citirano 16.11.2009.] Dostupno na: http:// 3.bp.blogspot.com/_0ekp2fmR6Vw/RyssW8yWRAI/AAAAAAAAAVU/5 EG0eO3v5DA/s320/halloumi2.jpg • Foto: Anari sir [citirano 15.10.2009.] Dostupno na: http:// upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/1/1c/Anari_Limassol.jpg/ 230px-Anari_Limassol.jpg • Foto: Anthotyro Xero sir [citirano 15.10.2009.] Dostupno na: http:// upload.wikimedia.org/wikipedia/en/thumb/5/5a/Cheese.Greek2.jpg/180pxCheese.Greek2.jpg • Foto: Kefalotyri sir [citirano 15.10.2009.] Dostupno na: http:// upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b4/Kefalotyri.jpg • Foto: Caciotta Alpina sir [citirano 15.10.2009.] Dostupno na: http:// shop.cheeseitalia.com/images/12279019808211008061955.jpeg • Foto: Brunost sir [citirano 21.10.2009.] Dostupno na: http:// upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/c5/Brunost.jpg • Foto: Zrenje sira [citirano 21.10.2009.] Dostupno na: http:// www.057info.hr/images/vijesti/orginal/sir_1213011108.jpg • Foto: Gbejna sir [citirano 19.09.2009.] Dostupno na: http:// upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/b/b2/Malta_Gbejniet.JPG • Foto: Humboldt Fog sir [citirano 21.10.2009.] Dostupno na: http:// www.pdphoto.org/jons/pictures5/cheese_30_bg_051906.jpg • Foto: Blue bonnet i Classic Blue Log sir [citirano 21.10.2009.] Dostupno na: http://shop.hotscot.net/customer_images/E5EF3591-DC95-4F40-86ACF4B558D092A6/thumb/bonnet%20pack-thumb.jpg • Foto: Hubbardston Blue sir [citirano 12.10.2009.] Dostupno na: http:// www.massfoodcoop.org/shop/producers/westf.php • Foto: White Buck sir [citirano 21.10.2009.] Dostupno na: http://s2.thisnext. com/media/130x130/38FD3A8B.jpg • Foto: Đembe bubanj [citirano 21.10.2009.] Dostupno na: http:// www. flickr.com/photos/mfl/3768860283/ • Foto: Rukavice [citirano 22.10.2009.] Dostupno na: http:// www. eastcoastglove.com/Leather_Driver_Gloves.htm • Foto: Struktura kozije kože [citirano 01.11.2009.] Dostupno na: http:// apps. webcreate.com/ecom/catalog/product_specific.cfm?ClientID=15&ProductI D=20737 • Foto: Koziji gnoj pripremljen za kompostiranje [citirano 20.01.2010.] Dostupno na: http://database.deptan.go.id/saims-indonesia/Teknologi/ Figure4GoatDungusedforCompostingpurpose.jpg

80



• Foto: Djeca u vožnji zaprežnih kola [citirano 21.01.2010.] Dostupno na: http:// www. all goats.com/breeds2.htm i http:// webspace.webring.com/ people /oc/cathiwim/ • Gibb M.J., Cook J.E., Treacher T.T.: Performance of British Saanen, Boer X British Saanen and Anglo-Nubian castrated male kids from 8 weeks to slaughter at 28, 33 or 38 kg live weight, Anim. Prod. 57:263-271, 1993. • Hayes Lord John: The Angora Goat: Its Origin, Culture And Products (1868). Publisher: Kessinger Publishing, P.40., ISBN 1104381834, Paperback, 2009. • Krajinović M., Kunc V., Ćinkulov Mirjana: Proizvodnja i kvalitet jarećeg mesa. Savremena poljoprivreda, 48, 1-2, 245-250, Novi Sad, 1999. • Marković Božidarka, Marković M., Skalicki Z., Adžić N., Mirecki S.: Porast jaradi domaće balkanske koze u dojnom periodu. Poljoprivreda i šumarstvo, 44, 4, 45-55, Podgorica, 1997. • Mioč B.: Povezanost pasmine i intenziteta rasta s kemijskim sastavom jarećeg mesa. S. 127. Disertacija, Agronomski fakultet Zagreb, Zagreb, 1997. • Mioč B.: Povezanost pasmine i intenziteta rasta s kemijskim sastavom jarećeg masa. Poljoprivredna znanstvena smotra. Vol. 63, 4, 179-186, 1998. • Modelle der Firma Revillon Frères, Paris 1900. • Nagpal A. K., Singh D., Prasad V. S. S., Jain P. C.: Effect of weaning age and feeding system on growth performance and carcass traits of male kids in three breeds in India. Small Ruminant Research, Vol. 17, 1, 45-50, 1995. • Pavić Vesna, Mioč B., Živković Z.: Some carcass traits Alpine and Saanen kids in Croatia. Conference for Ovine and Caprine Production Pg. 24, Ohrid, 1998. • Pourlis A.F., Christodoulopoulos G.: Morphology of the Hairs in the GoatBreed Capra prisca. Journal of Animal and Veterinary Advances 7 (9), 1142-1 145, 2008. Available at Medwell online: http://www. medwelljournals. com/fulltext/java/2008/1142-1145.pdf (19.02.2010.) • Pralomkarn W., Saithanoo S., Kochapakdee S., Norton B.W.: Effect of genotype and plane of nutrition on carcass characteristics of Thai native and Anglo-Nubian X Thai native male goats. Small Ruminant Research, Vol. 16, 1, 21-25, 1995. • Šakić V., Saračević Lejla, Gradaščević N., Fejzić N.: Influence of the age and sex on body dimensions of kids of crosses F1 generation Domestic white and Saanen goat. 26th World Veterinary Congress, www. mondialvet99. com/WVA/CC/ORAUX/Reproduction/sakic.htm, Lion, France, 1999. • Šakić V.: Klaonički parametri jaradi ekstenzivnog uzgoja na području Bosne i Hercegovine. S.91, Magistarski rad, Veterinarski fakultet Sarajevo, Sarajevo, 2000. • Utterback C.: PBA Fiber Study. PBA Newsletter, May 2004.

=== Uzgoj koza ============================================= 81

============================================================

• Van der Westhuysen J.M.: Marketing goat fibres. Small Rumin. Res., 60, 215218, 2005. • Wuliji T., Litherland A., Goetsch A.L., Sahlu T., Puchala R., Dawson L.J., Gipson T.: Evaluation of melatonin and bromocryptine administration in Spanish goats. II. Effect on seasonal cashmere growth, yield and fiber characteristics of does. Small Rumin. Res., 49, 41-49. 2003. • Živković J., Knežević D.: Istraživanje randmana, prinosa i kakvoće mesa jaradi. Stočarstvo, 45, 5-6, 181-187, Zagreb, 1991. • Žujović M., Josipović S.: Uticaj tjelesne mase jaradi pred klanje na prinos i kvalitet mesa. Ref. VII jugoslov. savetovanje o problemima kvaliteta mesa i standardizacije, 319-332, Bled, 1983. • ... USDA Handbook #8, 1989; Home and Garden Bulletin #72, USDA 1981.

82


============================================ Porijeklo koza ===

5. Porijeklo koza

S

ve životinje koje čovjek koristi danas, kao što su psi, mačke, goveda, ovce, deve, perad, konji i svinje su bile nekad divlje životinje, ali ih je čovjek pripitomio tokom prethodnih desetak hiljada godina. Tokom razvoja ljudske civilizacije, ljudi su naučili da njihov pristup hrani i ostalim potrepštinama za život kontrolišu promjenom prirodnog okoliša i pripitomljavanjem divljih životinja. Jedna od koristi domestikacije životinja za čovjeka je što prestaje biti klasični nomad uzgajajući stoku u ograđenom prostoru što mu omogućava stalni pristup mlijeku i mesu, te izvođenjem iz ograđenog prostora goveda i konja omogućeno mu je korištenje istih za oranje zemljišta. Zatim je počeo vršiti obuku pasa za čuvare, te učio konje da se prilagode za oranje ili jahanje. Pojedine vrste životinja su domesticirane u različitim dijelovima svijeta u različitom historijskom trenutku. U tabeli 13 je navedeno kada i gdje su različite životinje domesticirane, od divljih životinja koje je dugo vremena trebalo izbjegavati ili loviti, u životinje od kojih se danas živi i bez kojih se današnja civilizacija ne bi mogla niti zamisliti.

Koze (Capra hircus) su bile među prvim domesticiranim životinjama, koje potječu od divljih koza (Capra aegargus). Novija istraživanja sugerišu da Capra hircus potječe od obje vrste divljih koza i to Capra aegargus i Capra falconeri. Počevši od prije 10.000-11.000 godina, neolitski su farmeri na Bliskom Istoku i u Iranu počeli uzgajati mala stada koza zbog njihovog mesa i mlijeka, izmeta kao goriva, kože kao materijala za odjeću i obuću, te ostalih potrepština od kostrijeti i kostiju.

=== Uzgoj koza ============================================= 83

============================================================

Tabela 13. Vrijeme domestikacije nekih vrsta životinja (Izvor: http:// archaeology.about.com).

Životinja Pas Ovca Mačka Koza Svinja Govedo Kokoš Magarac Konj Kamila Pčela Patka Guska Ćurka

Gdje je domesticirana Istočna Azija Zapadna Azija Fertile Crescent Zapadna Azija Zapadna Azija istočna sahara Tajland Sjeveroistočna Afrika Kazahstan Saudijska Arabija Egipat Zapadna Azija Njemačka Meksiko

Vrijeme domestikacije prije 15.000 godina prije 10.500 godina prije 10.500 godina prije 10.000 godina prije 9.000 godina prije 9.000 godina prije 8.000 godina prije 6.000 godina prije 5.600 godina prije 5.000 godina prije 5.000 godina prije 4.500 godina prije 3.500 godina prije 2.000 godina

Proces domestikacije koza utvrđen je na osnovu bogatih arheoloških nalaza i prisutnosti skeletnih ostataka životinja i njihovih promjena u regijama koje su bile unutar i izvan njihovog normalnog staništa, a koje su pod uticajem načina i mjesta uzgoja doživljavale promjene svoje morfologije odnosno veličine i oblika. Širi prostor na kojem je ova životinja prvobitno pripitomljena zajedno sa kolijevkom ljudske civilizacije (Mezopotamija), doprinijeli su direktnom sudjelovanju populacije koza u svim aspektima života ljudi i razvijanju civilizacije na području koje se danas naziva Bliski Istok i šire. Nedavna istraživanja ukazuju da se proces domestikacije provodio na različitim mjestima i u različito vrijeme. Arheološki nalazi sugeriraju više mjesta pripitomljenja među kojima su najstarija do sada otkrivena ona u dolini rijeke Eufrat na Nevali Çori, Turska (prije 11.000 godina), te Zagros planinama u Iranu, na Ganj Dareh – jugozapadni Iran (prije 10.000 godina). Druga moguća mjesta pripitomljenja uključuju područje današnjeg Pakistana (Mehrgarh, prije 9.000 godina) te središnje i južne Anadolije. Ostala važna arheološka nalazišta s dokazima za početke procesa domestikacije koza uključuju Cayönü, jugoistočna Turska (prije 10.000-10.500 godina), Tell Abu Hureyra u Siriji 84


============================================ Porijeklo koza ===

(prije 9.400-10.000 godina), Jerihon u Izraelu (prije 9.500 godina), i Ain Ghazal u Jordanu (prije 9.500-9.600 godina). Istraživanjem je utvrđeno da se početak domestikacije koza vezuje za planinu Zagros u zapadnom Iranu prije 10.000 godina. Na osnovu otkrivenih ostataka kostiju istraživači su na ovom lokalitetu utvrdili da su ljudi u to vrijeme u većem broju privodili klanju spolno nezrele mužjake ostavljajući spolno zrela muška grla za parenje sa kozama. Prema mišljenju istraživača udomaćene koze su u to vrijeme vjerovatno konstitucijski odnosno fizički izgledale slično današnjim divljim kozama.

Slika 58. i 59. Lokalitet Ganj Dareh, Kermanshah dolina u Iranu (Foto: Brian Hesse, 2000.).

Prisutnost populacije koza i njihova uloga u svim aspektima drevnog ljudskog društva nije samo bila neprekidna, nego je imala i bitnu ulogu. Koze su bile prisutne u religiji, ekonomiji, ishrani, običajima, svakodnevnim navikama, itd.. Na slici 60 prikazani su putevi kretanja divljih koza (Capra aegagrus) sa Bliskog Istoka ka Evropi, kao i dva glavna puta kojima su raširene u Evropi u doba neolita: mediteranski i dunavski. Strelice označavaju glavne puteve, a isprekidane strelice označavaju moguće sekundarne puteve.

=== Uzgoj koza ============================================= 85

============================================================

Slika 60. Putevi kretanja divljih koza (Capra aegagrus) sa Bliskog Istoka ka Evropi (Izvor: Fernandez i sur., 2006.).

Nedavna istraživanja potvrđuju da je koza kao divlja životinja lovljena u zapadnom i sjeveroistočnom Iranu još u vrijeme neandertalaca i da je u to vrijeme počeo proces njene domestikacije. Arheološki nalazi i na Bliskom Istoku su potvrdili proces domestikacije koza u istom vremenskom periodu. Sudeći prema saznanju veličine kosti modernih divljih koza komparativno se može potvrditi da 10.000 godina stara kost nožnog prsta (prva falanga) na desnoj strani slike 61 potječe vjerovatno od muške životinje, dok manja kost prikazana na lijevoj strani slike 61 potječe od ženske životinje. Slika 61. Nožni prst kostiju koze (Capra hircus) nađen na 10.000 godina starom naselju Ganj Derah, Iran (Foto: Carl Hansen, 2000.).

Na osnovu ovih ostataka kosti utvrđeno je da je muška životinja privedena klanju prije nego što je dostigla spolnu zrelost. Nasuprot tome, kost ženske životinje pokazuje da je privedena klanju u starijoj dobi. Proces domestikacije je započeo izolacijom grla u stada što ima za posljedicu početak selektivnog uzgoja 86


============================================ Porijeklo koza ===

utječući na taj način na morfometrijske i produktivne osobine koza. Smatra se da domestikacija vrlo brzo dovodi do morfoloških promjena na skeletu takvih životinja kao što je promjena na rogovima i njihova manja veličina. Istraživanja na lokalitetu Ali Kosh u Iraku potvrđuju prisustvo koza u periodu od prije 7.500 do 9.500 godina. Koštani ostaci koza na ovom lokalitetu potvrđuju pretežnost mladih životinja uz promjene u korijenu rogova.

5.1. Koze u religijama

K

oze su imale veliki značaj u starim civilizacijama. Ideja o personificiranju koze sa božanstvima potječe još iz drevnih vremena. Stari mnogobožački narodi su u svom vjerovanju zamišljali bogove u ljudskom obliku, sa ljudskim vrlinama i manama. O značaju koze kao životinje i njenih proizvoda u starim mnogobožačkim narodima i monoteističkim religijama opširnije je navedeno u prilogu 1.

5.2. Izvorni oblici koza

P

rema taksonomiji domaće koze (Capra aegagrus hircus, prema Linnaeus, 1758.) spadaju u rod sisavaca (mammalia), red papkara (artiodactyla), podred preživara (ruminantia), familiju bovidae, porodicu šupljorožaca (cavicornide), subfamiliju caprinae et ovinae. Klasifikacija roda Capra je jedan od najsloženijih problema savremene sistematike papkara. Prema različitim autorima, ovaj rod sadrži jednu do jedanaest vrsta i to vrsta C. caucasica sa podvrstama caucasica, cylindricornis i severtzovi, vrsta C. falconeri sa podvrstama falconeri, heptneri i megaceros, vrsta C. hircus sa podvrstama hircus, aegagrus, chialtanensis, cretica, jourensis i picta, vrste C. ibex, C. nubiana, C. pyrenaica, C. sibirica i C. walie. Mnogi autori svrstavaju kavkasku divlju kozu (C. caucasica i C. cylindricorni) u jednu posebnu vrstu.

=== Uzgoj koza ============================================= 87

============================================================

Izvornim oblikom koza (Capra hircus) smatraju se divlje koze i to: Capra prisca (Adametz), Capra aegagrus (Bezoar koza) i Capra falkoneri (Markhur).

5.2.1. Capra prisca Danas je dosta kontraverzno nekadašnje postojanje divlje koze Capra prisca koja je izumrla, a čije fosilne ostatke je svojevremeno opisao zoolog Leopold Adametz (1861-1941). Prema nekim autorima bila je veoma slična današnjoj bezoar kozi (C. aegagrus). Smatra se da od Capra prisca potječu mnoge evropske koze pa i naša domaća koza. Također se smatra da je C. prisca rano izumrla, a da je bila rasprostranjena u srednjoj i jugoistočnoj Evropi. Rogovi te koze su bili uvrnuti u blagoj liniji prema natrag, što nalazimo i kod njenih potomaka. Prednji dio rogova je oštar, a stražnji zaobljen.

5.2.2. Capra aegagrus aegagrus (Bezoar koza) Uobičajeno ime ove koze je „divlja koza”. Živi kao divlja u sljedećim državama: Afganistan, Armenija, Azerbejdžan, Bangladeš, Kipar, Gruzija, Grčka, Indija, Izrael, Iran, Irak, Italija, Libanon, Oman, Pakistan, Kašmir, Rusija, Slovačka, Sirija, Španija, Turska i Turkmenistan. Odlikuje se sabljastim rogovima koji su savijeni prema natrag, snažnom tjelesnom građom, velikom tjelesnom masom, dobrom predispozicijom za proizvodnju mesa i visinom grebena oko 95 cm. Uobičajena boja kostrijeti je crna, smeđa, siva, crvena i bijela ili kombinacija nekih od pomenutih boja. Cijeli trup je prekriven gustom kostrijeti uključujući i noge. Mužjaci i ženke imaju kratke brade iste boje kao i kostrijet. Većina koza ove vrste imaju savijene rogove prema natrag, dok su kod nekih savijeni natrag i spiralno uvijeni. Posebna karakteristika ove koze je izgled rogova poput zakrivljenih istočnjačkih sablji čiji su unutrašnji dijelovi oštrih rubova. Ženke žive sa jaradi u skupini od oko 50-500 grla, a mužjaci žive sami ili u muškim čoporima. Mužjaci često imaju međusobne teške borbe za dominaciju koja pobjednicima omogućava parenje sa ženkama. 88


============================================ Porijeklo koza ===

Slika 62. Bezoar koza - Capra aegagrus aegagrus (Izvor: http://en.wikipedia. org).

Graviditet u prosjeku traje oko 170 dana. Jarad su sposobna slijediti majku gotovo odmah po porodu. Ženska jarad dostiže spolnu zrelost u dobi od 1,5-2,5 godine, a muška 3,5-4 godine. Ako ih ne ulove predatori mogu doživjeti 12-22 godine. Jarac je često plijen raznih predatora poput risa i šakala. Ženke donose na svijet jedno ili dvoje jaradi. Jarad doje mlijeko majki do dobi od 7 dana, a nakon toga počinju postepeno konzumirati travu i brst. Period dojenja ukupno traje oko 6 mjeseci. Bezoar koza je biljojed i njena ishrana se sastoji od trave, pupoljaka, lišća, raznih plodova i kore drveća. Kada se nasele u nova staništa izuzetno su destruktivne po vegetaciju. Naprimjer, na otocima Galapagosa poremetile su ekosistem u tolikoj mjeri da su ih domoroci ubijali do istrijebljenja. Posebna karakteristika ove koze je njena dlaka (kostrijet) koja joj omogućava preživljavanje u oštroj planinskoj klimi. Ova koza izumire u zemljama u razvoju koje predstavljaju njeno mjesto porijekla. Od 1996. godine je na crvenoj listi ugroženih životinjskih vrsta u ovim zemljama.

5.2.3. Markhor (Capra falkoneri – Wagner, 1839) Koza markhor je latinski naziv dobila po Hjuđ Falkoneru (Hugh Falconer - 1808.-1865.) škotskom paleontologu i botaničaru koji je živio i radio u Indiji. Porijeklo vodi iz jugozapadne Azije (India, Kašmir), a od nje potječu neke druge azijske pasmine koza poput kašmirske i afganistanske. Najbrojnija populacija ove koze se nalazi u planinama zapadnih Himalaja sa bogatom šumskom vegetacijom na === Uzgoj koza ============================================= 89

============================================================

nadmorskoj visini od 600-3.600 m. Od 1996. godine spada u kategoriju ugroženih životinjskih vrsta. Ime ove koze „markhor” je izvedeno iz perzijskih riječi „MAR” što znači zmija i riječi „KHOR” što znači jedenje. Riječ je o vrlo specifičnom imenu obzirom da je ova koza vegetarijanac. Slika 63. Distribucija markhor koze - obojeno zeleno (Izvor: Shackleton D.M., 1997.).

Različite interpretacije imena su „ubica zmija” (po čemu su bile poznate), a moguće da su ime dobili i prema uvrnutim rogovima koji pomalo podsjećaju na uvijeno tijelo zmija. Karakteriše je prosijedo-sivosmeđa do crna boja kostrijeti koja je glatka i kratka ljeti, a duža i deblja zimi. Mužjaci imaju dugu bradu koja prekriva područje od vrata do grudi. Donji dijelovi nogu su prošarani i crno-bijele su boje. Oba spola karakterišu čvrsti, spiralno uvijeni rogovi koji se kako rastu šire postranice. Kod mužjaka rogovi mogu narasti do 160 cm, a kod ženki do 25 cm. Dužina trupa odraslih jedinki je u rasponu od 132-186 cm, visina do grebena 65115 cm te tjelesna masa 32-110 kg. Graviditet traje 135-170 dana, a donose na svijet jedno do dvoje jaradi, rijetko troje. Odbiće je u dobi od 5 do 6 mjeseci. Spolnu zrelost dostižu u dobi od 18 do 30 mjeseci.

90


============================================ Porijeklo koza ===

Slika 64. Odrasli mužjak turkomenskog markhora - Capra falconeri heptneri (Foto: B. Huffman, 2001.).

Prosječna životna dob im traje 12 do 13 godina. Estrus (gonjenje) se javlja u zimskom periodu, a jarenje od kraja aprila do početka juna. Uglavnom su aktivne u rano jutro i kasno poslijepodne. Tokom proljetnih i ljetnih mjeseci je na planinskoj bogatoj ispaši, a zimi preživljava kopajući pod snijegom ostatke trave ili zahtijeva prihranjivanje od strane ljudi. Ovu kozu je u prirodi moguće često vidjeti kako stoji na stražnjim nogama uz drvo kako bi mogla dosegnuti visoku vegetaciju. Slika 65. Odrasla ženka turkomenskog markhora - Capra falconeri heptneri (Foto: B. Huffman, 2001.).

U Pakistanu gustina naseljenosti ovih koza se kreće u rasponu 1-9 grla po km2. U prirodi se u periodu pred parenje može često vidjeti mužjaci u međusobnoj borbi. Ženke sa jaradima žive u stadima od oko 9 grla, dok su mužjaci uglavnom samotnjaci. Najčešći predatori ovih koza su vukovi, snježni leopardi, leopardi i ljudi. U prilogu 2 biti će opisane vrste divljih koza koje imaju zajednički naziv kozorog ili ibex.

=== Uzgoj koza ============================================= 91

============================================================

Slika 66. Markhor jarac (Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/ Markhor).

92


============================================ Porijeklo koza ===

Literatura: • About.com, Archaeology: Animal Domestication: Table of Dates and Places When and Where Animal Domestication Occurred. [citirano 18.11.2009]. Dostupno na: http://archaeology.about.com/od/dterms/a/domestication.htm • Fernández H., Hughes S., Vigne J.D., Helmer D., Hodgins G., Miquel C., Hänni C., Luikart G., Taberlet P.: Divergent mtDNA lineages of goats in an Early Neolithic site, far from the initial domestication areas. PNAS, vol. 103, no. 42, 15375–15379, 2006. • Foto: Bezoar koza [citirano 22.12.2009.] Dostupno na: http://en. wikipedia.org/wiki/Wild_goat • Foto: Markhor jarac [citirano 22.12.2009.] Dostupno na: http://en. wikipedia. rg/wiki/Markhor • Hess, R.: Markhor (Capra falconeri). In Grzimek's Encyclopedia of Mammals. Edited by S. P. Parker. New York: McGraw-Hill. Vol. 5, pp.529-535, 1990. • Kazanskaya E. Y., Kuznetsova M. V., Danilkin A. A.: Phylogenetic reconstructions in the genus Capra (Bovidae, Artiodactyla) based on the mitochondrial DNA analysis. Russian Journal of Genetics, Vol. 43, 2, 181-189, 2007. Available online at http:// www. springerlink. com/ content/ t66k1n07tqn8l564/fulltext.pdf?page=1 • Larisch P., Schmid J.: Das Kürschner-Handwerk, 1. Jahrgang, No. 3-4, 1. Teil, Die Geschichte des Kürschner-Handwerks, Kapitel: Der rauhe Paletot, 1902. • Lydekker R.: Catalogue of the Ungulate Mammals in the British Museum (Natural History). London and New York: Johnson Reprint Company, 1913. • Nowak, R. M. [editor]. Walker's Mammals of the World (Fifth Edition). Baltimore: The Johns Hopkins University Press. 1991. • Pidancier Nathalie, Jordan S., Luikart G., Taberlet P.: Evolutionary history of the genus Capra (Mammalia, Artiodactyla): Discordance between mitochondrial DNA and Y-chromosome phylogenies. Molecular Phylogenetics and Evolution, Vol.40, Issue 3,739-749, 2006. • Pourlis A. F., Christodoulopoulos G.: Morphology of the Hairs in the GoatBreed Capra prisca. Journal of Animal and Veterinary Advances, 7 (9), 11421145, 2008. Available at Medwell online: http://www. medwelljournals.com/fulltext/java/2008/1142-1145.pdf (19.02.2010.) • Shackleton D.M. [Editor] and the IUCN/SSC Caprinae Specialist Group.: Wild Sheep and Goats and their Relatives. Status Survey and Action Plan for Caprinae. IUCN: Gland, Switzerland and Cambridge, UK. pp. 172-193, 1997. • Shackleton D.M. [Editor] and the IUCN/SSC Caprinae Specialist Group: Wild Sheep and Goats and their Relatives. Status Survey and Action Plan for Caprinae. IUCN: Gland, Switzerland and Cambridge, UK., 1997.

=== Uzgoj koza ============================================= 93

============================================================

• Terzano G.M., Bartocci S., Borghese A.: Laproduzione del capretto negli allevamenti intensivi. 4. Dati in vita e al macello in soggetti saanen e camosciata delle alpi di 35 e 50 giorni di eta. Zootechinca e Nutrizione Animale 14:495-501, 1988. • Zeder M.A., Hesse B.: The Initial Domestication of Goats (Capra hircus) in the Zagros Mountains 10,000 Years Ago. Science, Vol. 287. no. 5461, pp. 2254 – 2257, 2000. • …„Animal Info-Notes on the Information”. Available online at http://www. animalinfo.org/ notes.htm# vulnerable96, June 2001. • …IUCN (International Union for Conservation of Nature and Natural Resources). 2004. 2004 IUCN Red List of Threatened Species. Available online at http://www.redlist.org/ • …Chapter 1. - Origin and Domestication of the Goat and History of the Angora goat and the Mohair industry. Available online at http:// sanangelo.tamu.edu/angora/01Originanddomestication.pdf (citirano: 21.01.2010.)

94


============================================ Pasmine koza ===

6. Pasmine koza

T

aksonomski naziv za kozu je Capra aegagrus hircus (Linnaeus, 1758.). Obzirom da je vjerovatno nastala pripitomljavanjem od divlje koze migratornim procesima stanovništva, proširena je širom svijeta. Tokom dugog vremenskog perioda, koze kao i ostale domaće životinje, bile su podvrgnute promjenama u pogledu tjelesne građe i proizvodnih svojstava. Ove promjene su posljedica uticaja klime, načina ishrane i djelovanja čovjeka (selekcija). Tako u pojedinim dijelovima svijeta nalazimo pasmine koza koje se prema tjelesnoj građi i proizvodnim svojstvima u mnogome razlikuju od pasmina u drugom dijelu svijeta. Razlog postojanja velikog broja pasmina koza je što su svrstane u pasmine na osnovu razlika u rogovima (rogate i bezrožne), morfometrijskih karakteristika (veličina, tjelesna masa, boja kostrijeti) i proizvodnih karakteristika (mliječnost, mesnatost, plodnost i proizvodnja kostrijeti). Pri svrstavanju koza u pojedine pasmine određen značaj se pridaje i geografskom području odakle potječu i nadmorskoj visini. Prosječan životni vijek koza je oko 15 godina, ali ekstremno mogu doživjeti i 22 godine. Za ispašu zahtijevaju kvalitetnu floru, ali mogu preživjeti i sa vrlo malim količinama trave, što je posebno interesantno zbog konkurentnosti sa većim preživarima koje uzgaja čovjek. Prema području odakle potječu razlikujemo evropske, afričke i azijske pasmine koza. Imena pojedinim pasminama koza dodjeljivana su i prema nazivu države iz koje dolaze, nekoj dolini, planini, itd.. Prema proizvodnim osobinama dijele se na mliječne, mesnate te pasmine za proizvodnju kostrijeti. Neke od izrazito mliječnih pasmina su: sanska, togenburgška, alpina (švicarski i francuski soj), njemačka plemenita koza, ruska i holandska bijela koza. Među afričkim pas=== Uzgoj koza ============================================= 95

============================================================

minama ističe se nubijska koza, dok od azijskih treba pomenuti kašmirsku i angora kozu. Izbor odgovarajuće pasmine od strane uzgajivača zavisit će od brojnih faktora, a između ostalog od uzgojnog područja, mogućnosti ishrane i materijalnog statusa uzgajivačafarmera. Dakle, izbor se obično ostavlja uzgajivaču, s napomenom, da bi trebalo forsirati grla što plemenitije pasmine. Danas u svijetu egzistira preko 570 pasmina koza. Neke pasmine su pred izumiranjem, odnosno kritično su ugrožene dok su druge minimalno ili nisu ugrožene. U prilogu 1 navedena su imena najpoznatijih pasmina koza u svijetu prema abecednom redu. Iako je uobičajeno prikazati podjelu pasmina prema proizvodnoj namjeni, u ovom udžbeniku smo se odlučili da prezentiramo evropske pasmine koza prema sličnosti u genotipu kako je to uradila Evropska asocijacija uzgajivača domaćih životinja (EAAP). Naime, EAAP je izvršila podjelu evropskih pasmina koza prema sličnosti u genotipu u jedanaest skupina kako je navedeno u tabelama 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 23 i 24. Pomenute tabele prikazuju i stanje ugroženosti pojedinih pasmina kao i precizno evidentiran broj rasplodnih ženki.

96


============================================ Pasmine koza ===

Tabela 14. Obojene šamoa švajcarske koze (Izvor: www.tiho-hannover.de).

Država Albanija

Internacionalni naziv

Belgija

Belgian Fawn

Češka Republika Francuska

Brown Shorthaired Alpine

Njemačka

German Improved Fawn

Njemačka

Erzgebirg Goat

Alpine Chamoisee, Hertkleurig Hneda krátkosrstá Alpine Bunte Deutsche Edelziege Erzgebirgsziege

Alpine

Alpina

Camosciata Alpine French Alpine Alpine Chamois Coloured Brown Shorteared

Camosciata delle Alpi Franse Alpine Srnasta koza Gemsfarbige Gebirgsziege Hneda kratkosrsta

Italija Italija Holandija Slovenija Švicarska Bivši SSSR

Alpine

Lokalni naziv

Status ugroženosti

Evidentirani broj rasplodnih ženki

nije definiran

90

nije ugrožena

529

nije definiran

350

nije ugrožena

522.500

nije ugrožena

5.476

min. ugrožena

150

kritično ugrožena

104

nije definiran

5.412

nije definiran nije definiran

16 9.600

nije ugrožena

6.222

min. ugrožena

560

=== Uzgoj koza ============================================= 97

============================================================

Tabela 15. Skupina nordijskih landras koza (Izvor: www.tiho-hannover.de).

Država Danska Finska Holandija Norveška Švedska


Danish Landrace Finnish Landrace Dutch Landrace Norwegian Dairy Goat Swedish Landrace Goat

Lokalni naziv

Status ugroženosti


Dansk Landrace

nije definiran

140

Suomenvuohi Nederlandse Landgeit Norsk Melkegeit Svensk Lantrasget

nije ugrožena nije ugrožena nije ugrožena nije definiran

6.100 880 37.100 1.500

Tabela 16. Skupina crnih ili crvenih koza (Izvor: www.tiho-hannover .de).

Država Francuska Njemačka Italija Portugal Španija Španija Španija

98


Lokalni naziv

Status ugroženosti


Rove Rove Syrian Derivative Charnequeira Majorcan Goat Andalusian Black MurciaGranada

Rove Rove Ziege Derivata di Siria Charnequeira Cabra Mallorquina Castiza, Negra Serrana MurcianaGranadina

nije ugrožena nije definiran

2.000 12

nije ugrožena

1.935

nije ugrožena

2.625

nije ugrožena

450

nije ugrožena

10.000

nije ugrožena

363.527


============================================ Pasmine koza ===

Tabela 17. Skupina šamoa koza (Izvor: www.tiho-hannover.de).

Država Albanija


Lokalni naziv

Status ugroženosti


Alpine

nije definiran

90

nije ugrožena

529

nije definiran

350

nije ugrožena

522.500

nije ugrožena

5.476

Belgija

Belgian Fawn

Češka Republika Francuska

Brown Shorthaired Alpine

Njemačka

German Improved Fawn

Njemačka

Erzgebirg Goat

Alpine Chamoisee, Hertkleurig Hneda krátkosrstá Alpine Bunte Deutsche Edelziege Erzgebirgsziege

Alpine

Alpina

Camosciata Alpine French Alpine Alpine Chamois Coloured Brown Shorteared

Camosciata delle Alpi Franse Alpine Srnasta koza Gemsfarbige Gebirgsziege Hneda kratkosrsta

Italija Italija Holandija Slovenija Švicarska bivša SSSR

min. ugrožena kritično ugrož.

150 104

nije definiran

5.412


16 9.600

nije ugrožena

6.222

min. ugrožena

560

=== Uzgoj koza ============================================= 99

============================================================

Tabela 18. Skupina sanskih koza (Izvor: www.tiho-hannover.de).

Država Albanija Belgija Češka Republika Francuska Njemačka Njemačka


Lokalni naziv

Status ugroženosti


Saanen Campine White Shorthaired French Saanen Saanen

Sana Blanche, Wit Bila krátkosrstá


81 659

nije definiran

30.592

Saanen

nije definiran

427.500

Saanenziege Weiße Deutsche Edelziege, Saanenziege

nije definiran

32

nije ugrožena

3.784

German Improved White

Irska

Irish Goat

Irish Goat

Italija

Saanen

Saanen Nederlandse Saanen, witte geit Zwitserse Saanen geit Carpatina Cashgora Biela Kratkosrsta koza Sanska koza Appenzellerziege Saanen Bila kratkosrsta Saanen Kecisi

Holandija

Dutch Saanen

Holandija

Swiss Saanen

Slovenija

Carpathian Goat White Shorthaired Saanen

Švicarska

Appenzell

Švicarska bivša SSSR Turska

Saanen White Shorteared Saanen Kegisi

Rumunija Slovačka

100

potencijalno ugrožena nije definiran

9.013

nije ugrožena

3.500

nije definiran

26

nije ugrožena

316.500

nije definiran

538

nije definiran

2.760

nije ugrožena

615

nije ugrožena

6.212

nije ugrožena

9.800

-

-

650


============================================ Pasmine koza ===

Tabela 19. Skupina togenburg koza (Izvor: www.tiho-hannover.de).

Država Belgija


Toggenburg

Francuska

Poitou

Njemačka

Dutch Pied

Njemačka

Poitou Thuringian Forest

Njemačka Njemačka Holandija Holandija

Toggenburg Dutch Pied Original Dutch Toggenburg

Švicarska

Toggenburg

Vel. Britanija

Toggenburg

Lokalni naziv Toggenburger Poitevine Holländer Schecke Poitevine Thüringer Waldziege Toggenburger Bonte geit Toggenburger Toggenburger Pure Toggenburg

Status ugroženosti


nije definiran

276

nije ugrožena

2.375

nije definiran

47

nije definiran

16

nije definiran

641

nije definiran

594

nije definiran

2.800

nije ugrožena

2.170

nije ugrožena

3.341

nije definiran

285

=== Uzgoj koza ============================================= 101

============================================================

Tabela 20. Skupina južnih šarenih koza (Izvor: www.tiho-hannover.de). Internacionalni naziv

Lokalni naziv

Hrvatska

Balkan Goat

Balkanska koza

Francuska

Corsican

Corse

Grčka

Skopelos

Skopelos

Grčka

Greek

Italija

Primitive Sardinian

Vlahiki, Eghoria, Paggaio Primitiva Sarda

Italija

Roccaverano

Roccaverano

Italija

Val di Livo

Val di Livo

Italija

Valgerole

Valgerola

Portugal

Serrana

Serrana

Španija

Montejaquena

Payoya, Montejaquena

Država

102

Status ugroženosti nije ugrožena nije ugrožena nije ugrožena


24.500 8.488 6.251

-

-

nije definiran

10.976

nije ugrožena nije ugrožena nije ugrožena nije definiran

867 1.186 270.000 5.919


============================================ Pasmine koza ===

Tabela 21. Skupina južnih bijelih koza (Izvor: www.tiho-hannover.de).


Lokalni naziv

Status ugroženosti


Njemačka

Girgentana

Girgentana Ziege (braun und weiß)

nije definiran

8

Italija

Girgentana

Girgentana

Italija

Istrian

Istriana

Italija

Sempione

Sempione

Andalusian White

Blanca Serrana Andaluza

Država

Spanija

potencijalno ugrožena kritično ugrož kritično ugrožena nije definiran

150 35 6 973

Tabela 22. Skupina švicarskih planinskih koza (Izvor: www.tiho-hannover. de).

Država


Lokalni naziv

Njemačka

Grisons Striped

Njemačka

Nera Verzasca

Njemačka

Švicarska

Peacock goat Grisons Striped Peacock Goat

Švicarska

Verzasca

Švicarska

St. Gallen Booted Goat

Bündner Strahlenziege Nera Verzasca Pfauenziege Bündner Strahlenziege Pfauenziege Schwarzer Tessiner, Nera Verzasca St Galler Stiefelgeiss, Sardonaziege

Švicarska

Status ugroženosti


nije definiran

50

nije definiran

12

nije definiran

42

nije definiran

660

nije ugrožena

372

nije ugrožena

1.376

nije ugrožena

613

=== Uzgoj koza ============================================= 103

============================================================

Tabela 23. Skupina bijelih i crnih koza (Izvor: www.tiho.hannover.de).

Država


Njemačka

Valais Blackneck

Italija Portugal Švicarska

Vallesana (Vallese) Serpentina Valais Blackneck

Lokalni naziv Walliser SchwarzhalsZiege Vallesana (Vallese) Serpentina Walliser Schwarzhalsz iege

Status ugroženosti


nije definiran

239

nije definiran

26

nije definiran

50.400

nije ugrožena

1.502

Tabela 24. Skupina malteških/aplina/garganika koza (Izvor: www. tihohannover.de).

Država


Lokalni naziv

Italija

Benevento

Italija

Grey Cilentana

Italija

Campobasso

Italija

Cosenza

Bastarda, Di Benevento Cilentana Grigia Di Campobasso Di Cosenza

Italija

Di l´Aquila

Di l´Aquila

Italija

Potenza

Di Potenza

Italija

Di Teramo

Di Teramo

Italija Italija Italija

Garganica Jonica Maltese

Garganica Jonica Maltese Costena, Malaguena

Španija

104

Malaga

Status ugroženosti


-

-

nije ugrožena

537

-

-

min. ugrožena min. ugrožena nije definiran nije ugrožena nije definiran

-

13.406 1.147 5.839

nije definiran

165.339

224 168


============================================ Pasmine koza ===

6.1. Pasmine koza za proizvodnju mlijeka

P

rodukcija mlijeka kod koza počinje neposredno nakon jarenja. Proizvodnja mlijeka varira u zavisnosti od pasmine, dobi, kvaliteta i načina ishrane. Mliječne koze tokom laktacije proizvedu 660-1.800 litara mlijeka. U prosjeku daju oko 3 litra mlijeka na dan. Naravno, prvojarke daju manje, a one koje su ojarile za života više jaradi mogu dati i 5-7 litara mlijeka dnevno. U nekim klimatskim regionima, moguće je uzgajati koze tokom cijele godine. Pri uzgoju koza u zemljama sa umjereno-kontinentalnom klimom, poput Švicarske, uzgojna sezona počinje sa početkom skraćenja dnevne svjetlosti, a završava u rano proljeće. Ženku u tom periodu karakteriše visoko podignut rep, približava se i stoji u neposrednoj blizini jarčeva ako su prisutni, pojačano se glasa, može pokazivati slabiji apetit i smanjuje količinu datog mlijeka.

6.1.1. Sanska koza Tipična je mliječna pasmina koza. Ime je dobila po Sanskoj dolini (njem. Saanen Tal, eng. Saanen valley) u Švicarskoj, odakle i potječe. U Švicarskoj se najviše uzgaja u Kantonu Bern. Sanska koza je najznačajnija i najpoznatija pasmina koza u svijetu. Danas postoje brojni lokalni sojevi ili linije širom svijeta od kojih su najpoznatiji njemački, švicarski, francuski i britanski. Već nekoliko stotina godina se selekcionira u pravcu poboljšanja mliječnosti. Kao takva importirana je mnoge evropske zemlje. Naprimjer, u Holandiju je uvezena nakon završetka Prvog svjetskog rata, a iz Holandije i iz Švicarske u Veliku Britaniju 1922. godine. Kod nas se uzgaja već preko 80 godina i to u čistoj krvi, a poslužila je i za oplemenjivanje domaće balkanske koze (domaća križana bijela koza). Rezultati oplemenjivanja su bili izraženi u pogledu mliječnosti, plodnosti kao i u nešto većoj tjelesnoj masi u odnosu na domaću balkansku kozu. Oplemenjena domaća balkanska koza u Bosni i Hercegovini je dobila ime „bara”. Oplemenjene pasmine domaćih koza sa sanskom kozom u Hrvatskoj i Sloveniji su dobile status pasmine i to kao hrvatska bijela koza, odnosno slovenska sanska koza.

=== Uzgoj koza ============================================= 105

============================================================

Sanska koza ima dlaku bijele ili blago krem boje sa crnim ili sivim pjegama na nosniku ili oko očiju, finu i elastičnu kožu te prostrano vime sa pravilno razvijenim sisama. Visina do grebena koza je 74-85, a jarčeva 80-95 cm. Slika 67. Britanska sanska koza (Izvor: www.allgoats.com).

Tjelesna masa ženskih grla kreće se 65-70, a muških 80-90 kg, dok u izuzetnim uvjetima držanja i ishrane koze mogu dostići tjelesnu masu od 90, a jarčevi i do 110 kg. Obično je bez rogova (bezrožna), a mogu biti i sa rogovima. Ženska jarad sanske koze su već u dobi od 7-9 mjeseci spolno zrela za rasplod. Prve godine obično ojari samo jedno jare, a kasnijih godina dva, tri pa čak i četiri jareta. Maksimalnu plodnost dostiže u dobi 6-8 ili 9 godina koja kasnije opada, tako da u 13. ili 14. godini ojari jedno, a rjeđe dvoje jaradi. Ova pasmina se odlikuje visokom mliječnošću. Slika 68. Švicarska sanska koza (Izvor: en.wikipedia. org/wiki/Saanen_goat).

Tokom laktacije koja traje 7-10 mjeseci u prosjeku daje 700-900 kg mlijeka. U boljim uvjetima mogu dati i 1.000-1.200, pa čak i 1.700 kg. Sanska koza je, u odnosu na ostale pasmine koza, svijetski rekorder po količini datog mlijeka. Jedna koza ove pasmine za 305 106


============================================ Pasmine koza ===

dana laktacije je dala 3.028 kg. U skromnim uvjetima, kakvi su najčešće kod naših uzgajivača, mliječnost iznosi oko 600-650 kg mlijeka. Na vrhuncu laktacije maksimalna dnevna količina mlijeka po grlu kreće se od 5,7 do 8 litara. Sadržaj mliječne masti kreće se od 3,5 do 4,0%, a što, pri gore navedenoj godišnjoj proizvodnji, predstavlja oko 25-30 kg mliječne masti tokom jedne laktacije sa 3% bjelančevina. Osjetljiva je na vremenske nepogode, ali je u pogledu ishrane neizbirljiva, pogotovo u skromnim uvjetima držanja i u vrijeme oskudice. Prosječna porodna masa jaradi sanske koze je u širokom rasponu kako je navedeno u tabeli 25. Tabela 25. Prosječna porodna masa jaradi sanske koze (Izvor: Urošević i sur., 1988.; Krajinović M. i sur., 1999; Rako, 1944).

Porodna masa jaradi (kg) 3,76 4,30 2,90 3,46

Broj jaradi po kozi 1,5 1,4-2,2 -

Jedinci (%) 55,1 55-65 -

Više jaradi (%) 44,9 35-45 -

6.1.2. Njemačka bijela oplemenjena koza Njemačka bijela oplemenjena koza je nastala križanjem bijele njemačke koze sa švicarskom sanskom kozom 1880. godine. Ove koze imaju kratku dlaku i bijele su boje. Srednjeg su do velikog okvira, mogu biti bezrožne ili rogate. Leđa su im čvrsta sa široko postavljenom karlicom. Noge su „suhe”, nisu previše fine građe i stav nogu je pravilan. Jarčevi imaju tjelesnu masu 80-100, a koze 60-80 kg. Mliječna je pasmina visokog proizvodnog potencijala. Karakteriše je ujednačeno, čvrsto vime razvijenih mliječnih žlijezda, srednje dugih i pravilno postavljenih sisa, prikladno za ručnu i mašinsku mužu. Kvalitetnija grla u poboljšanim uvjetima ishrane i držanja daju 800850 litara mlijeka tokom jedne laktacije, a visoko selekcionirana reprenzentativna grla na visoku mliječnost mogu proizvesti između 700 i 1.200 litara mlijeka u toku jedne laktacije uz sadržaj proteina 2,83,2% i mliječne masti 3,2-3,5%. Karakteristika pasmine je i dobra === Uzgoj koza ============================================= 107

============================================================

plodnost, čiji je prosjek 1,8-2,0. Česta je pojava jarenje blizanaca. Mrkanje je sezonsko i pojavljuje se obično između augusta i decembra. Slika 69. Njemačka bijela oplemenjena koza (Foto: Brigitte Weissmann, 2004., www.ziegen-treff.de).

6.1.3. Holandska bijela koza Holandska bijela koza je nastala križanjem lokalne primitivne koze sa švicarskom sanskom i njemačkom bijelom oplemenjenom kozom. Odlikuje se grubom konstitucijom. Mliječna je pasmina visokog proizvodnog potencijala. Prosječna mliječnost selekcioniranih grla kreće se 900-950 litara tokom jedne laktacije. Slika 70. Jarac holandske bijele koze (Izvor: http// www. en. wikipedia.org /wiki/Saanen_goat).

108


============================================ Pasmine koza ===

Slika 71. Holandska bijela koza (Izvor: http// www. en.wikipedia.org/ wiki/Saanen_goat).

6.1.4. Francuska alpina koza - Alpine Pasmina je koza koja potječe iz francuskih Alpa. Pripada šamoa skupini koza. Kod stvaranja ove pasmine korištena je dugogodišnja selekcija na visoku proizvodnju mlijeka, zbog čega danas spada u najmliječnije pasmine koza. Prema morfometrijskim mjerama spada u kategoriju srednjih do velikih koza. Grublje je građe. Dobroćudna je i jedina je pasmina sa uspravnim ušima kod koje su dozvoljene sve boje i kombinacije širokog spektra boja kostrijeti, čak mogu biti i pjegave. Izdržljiva je, prilagodljiva svim podnebljima, odličnog zdravstvenog statusa i izuzetno produktivna. Kostrijet je kratka do srednje duga. Ima ravan nosni profil. Današnja alpina je potomak bezoar koze. U alpskom regionu se nalazi u kontinuiranom prirodnom selekcijskom procesu već hiljadu godina. Tokom ovog perioda razvile su izvanredan osjećaj za ravnotežu tako da se bez problema hrane po strmim liticama. Imaju i razvijenu sposobnost opstanka u sušnim predjelima. Njenu prilagodljivost i osjećaj za ravnotežu iskoristili su moreplovci koji su ih vodili na duga putovanja kako bi imali na raspolaganju mogućnost konzumacije svježeg mlijeka, a po potrebi i mesa. Danas se uzgaja u svim klimatima i to kao farmska koza.

=== Uzgoj koza ============================================= 109

============================================================

Slika 72. Francuska alpina (Izvor: http://www.dreamyhollow.com).

Početkom 20. vijeka ova pasmina je bila najpopularnija za uzgoj u Francuskoj i u ovoj zemlji se oduvijek nazivala „alpina”, ali su joj amerikanci dali ime „francuska alpina”. Prvi doseljenici u Ameriku, poput kapetana Džona Smita (John Smith) i Lorda Delavara (Delaware), su 1590. godine sa sobom poveli i ove koze. Prosječna tjelesna masa koza je 60-80, a jarčeva 80-100 kg. Mliječnost koza ove pasmine iznosi 500-800 litara u toku jedne laktacije koja traje oko 280 dana. Slika 73. Američka alpina koza (Izvor: www. goatmilkstuff.com).

6.1.5. Srnasta smeđa alpska koza – švicarska alpina - Oberhasli Švicarska alpina je, također, mliječna koza koja potječe iz Brienzer regije u Švicarskoj (Kanton Bern). Visina grebena kod koza je 65-75, a kod jarčeva 75-85 cm. Tjelesna masa koza je 55-65, a jarčeva 60-80 kg. Ubraja se u kategoriju srednjih do velikih koza. Sivosmeđe do svetlocrvene je boje sa tamnom glavom i karakterističnom crnom

110


============================================ Pasmine koza ===

leđnom linijom. Moguće je vidjeti i crne koze ove pasmine, ali ovo nije tipična pasminska osobina nego uticaj recesivnih gena. U SAD ove koze registriraju, ali jarce crne boje ne. Koža joj je fina i elastična, a vime je prostrano sa pravilno razvijenim sisama. Ima ih rogatih i šutih. Mliječnost u jednom laktacijskom ciklusu koji traje 7 do 10 mjeseci iznosi 700-1000 kg sa 3,5% mliječne masti i 3% bjelančevina. Ženska jarad su spolno zrela i prvi put se pripuštaju u dobi od 7 do 9 mjeseci i prosječno jare 2-3 jareta godišnje. Osjetljive su na klimatske nepogode i zahtjevaju pojačanu njegu. Slika 74. Stado švicarskih alpina koza (Foto: Damien Hardy, 2006.).

6.1.6. Pincgavska koza – Pinzgau - Pinzgauer Gebirgsziege Autohtona je austrijska pasmina i u ovoj zemlji se najviše uzgaja u regijama Salzburg, Tirol, Kärnten, Ober-und Nierderösterreich. Knjiga rodovnica (herdbook) je ustanovljena 1995. godine i prema današnjoj brojnosti populacije ne spada u ugrožene vrste životinja. Crnosmeđe je boje kostrijeti sa crnim nogama i područjem vrata. Rogata je. Visina grebena kod jarčeva je oko 95, a koza 77 cm. Tjelesna masa je u prosjeku kod jarčeva oko 95, a kod koza 52 kg. Prvenstveno se uzgaja radi proizvodnje mlijeka, ali i zbog mesa. Mlijeko se uglavnom koristi za proizvodnju pincgavskog planinskog kozijeg sira. === Uzgoj koza ============================================= 111

============================================================

Slika 75. Jarac pincgavske pasmine (Foto: Marina Caldwell-Schäffer, 1999.).

Slika 76. Pincgavske koze (Foto: Marina CaldwellSchäffer, 1999.).

6.1.7. Smeđa kratkodlaka koza - Brown Shorthaired Goat Hneda krátkosrstá Češka je pasmina koza nastala križanjem domaće češke i herc pasmine koza (njem. Harzziege). Sedamdesetih godina prošlog vijeka dobiveni križanci su oplemenjivani sa njemačkom oplemenjenom i njemačkom smeđom kozom. Knjiga rodovnica (herdbook) ove pasmine je ustanovljena 1992. godine. Prema današnjoj brojnosti populacije ne spada u kategoriju ugroženih životinja. Smeđecrne je boje sa karakterističnom crnom prugom duž leđa, crnom bojom donjih dijelova nogu, njuške i ušiju. Rogata je, ali podvrgnuta je selekcijskom procesu obezrožavanja.

112


============================================ Pasmine koza ===

Slika 77. Smeđa kratkodlaka koza (Izvor: http://www.ansi. okstate.edu).

Prosječna visina do grebena kod jarčeva iznosi oko 85, a kod koza oko 72 cm. Tjelesna masa u prosjeku kod jarčeva iznosi oko 75, a kod koza 45 kg. Prvenstveno se uzgaja radi mlijeka, na drugom mjestu mesa, a i radi hobija, odnosno sporta. U ekološkim uvjetima držanja od mlijeka ovih koza se u Češkoj pravi sir kao certificirana eko-namirnica.

6.1.8. Togenburška koza - Toggenburg Togenburška koza je, poslije sanske koze, najvažnija za kozarstvo Švicarske jer je vrlo produktivna, otporna i čvrste tjelesne građe. Dobila je ime po dolini Toggenburg u Švicarskoj. To je pasmina srednje veličine i rogata je. Tjelesna masa koza iznosi 45-60, a jaraca 6575 kg. Vime je jako razvijeno, a mliječnost vrlo dobra. Prosječno u laktaciji od 277 dana daje oko 900 kg mlijeka, sa 2-3 % masti i 3% bjelančevina. Ima kratku kostrijet sivomrke do boje tamne čokolade sa ili bez svijetlih pruga duž glave, svijetlijim dlakama po nogama i svijetle boje ušiju sa tamnim flekama. Plodnost je vezana uz sezonu parenja. Prvi put ulazi u pripust u dobi od 7 do 9 mjeseci i ojari velik postotak blizanaca.

=== Uzgoj koza ============================================= 113

============================================================

Slika 78. Togenburška koza (Izvor: http//www. en.wikipedia.org/ wiki/ Toggenburg_goat).

Slična švicarskoj togenburškoj kozi, u Njemačkoj se uzgaja pasmina nazvana Bunte Deutche Edelziege, tj. njemačka srnasta (šarena) plemenita koza, koja ima kratku dlaku svijetlo do tamnosmeđe boje te prugu na leđima. Slika 79. Togenburški jarac (Izvor: http//www. en.wikipedia.org/wiki/ Toggenburg_goat).

Mogu biti bezrožne ili rogate, srednjeg su do velikog tjelesnog okvira, duboke, dugačke, dugih i korektnih profinjenih nogu. Ovo je dugovječna, plodna i otporna pasmina koza. Otpornija je od bijele njemačke plemenite koze, ali je i nešto manje mliječna. Mliječnost iznosi između 700 i 1.350 kg mlijeka tokom jedne laktacije sa 3,2-3,5% mliječne masti i 2,8-3,2% proteina. Karakteriše je široko postavljeno vi-

114


============================================ Pasmine koza ===

me, srednje duge sise, dobra muznost, prikladnost kako za ručnu tako i mašinsku mužu. Slika 80. Šarena njemačka plemenita koza (Izvor: www. ziegenzucht-rheinland.de).

Tjelesna masa koza se kreće 55-70 kg, a jarčeva 70-100 kg. Mrkanje je sezonsko i pojavljuje se obično između augusta i decembra. Ojari u prosjeku 1,8-2,0 jaradi po jarenju.

6.1.9. Nubijska i anglo-nubijska koza Nubijska koza potječe iz Nubije (Etiopija) i uzgaja se uglavnom u Egiptu, Etiopiji i Južnoj Africi. To je krupna pasmina koja se odlikuje dobrom mliječnošću i konstitucijom. Glava je kratka, jako izraženog ovnujskog profila, skraćenog ličnog dijela i širokih klempavih ušiju koje su velike bar koliko i cijela glava ili čak i veće. Boja dlake, koja je kratka, različita je, a najčešće je crna, crvena ili mrka ili sastavljena od nabrojanih boja. Mliječnost se kreće 400-600 pa i 800 litara, sa prosječno 4% mliječne masti. Pasmina se odlikuje i velikom plodnošću i normalno daje 2-3 jareta po jarenju. Mlijeko i meso ove pasmine nemaju karakterističan „koziji miris”. U velikom broju se uzgaja i u zemljama zapadne Evrope. U Dansku je iz Etiopije uvezen kontingent koza ove pasmine i 1991. godine je ustanovljena rodovna knjiga (herdbook). Uz kvalitetan tretman kakav im pružaju danski farmeri, prosjek visine do grebena je dostigao kod jarčeva 87, a kod koza 75 cm i tjelesna masa kod jarčeva od 100, a kod koza 65 kg.

=== Uzgoj koza ============================================= 115

============================================================

Slika 81. Nubijska koza (Izvor: http://www. greend ayfarms.org).

Kao tip nubijske koze, križanjem sa evropskim pasminama koza, uzgojena je malteška koza. Tjelesna masa koza ove pasmine se kreće 35-50 kg. Boja dlake je bijela, crvenkastožuta, žuta, šarena, ali i crna i crnobijela. Dlaka je kratka i tanka. Odlikuje se velikom plodnošću. Prosječna mliječnost iznosi 300-600 litara, sa 4% mliječne masti. Slika 82. Anglo-nubijska koza (Izvor: http://www. rarebreeds.co.nz).

Anglo-nubijska koza je uzgojena u Engleskoj kao tip dvojnih proizvodnih svojstava, za meso i mlijeko. Englesko–švicarski tip ove koze je nastao križanjem ove pasmine sa jarčevima iz Indije, Egipta i Etiopije. Sve boje i kombinacije boja dlake su dozvoljene. Karakteriše je ovnujski profil njuške i duge klempave uši. Ova pasmina koza je najpopularnija u Sjevernoj Americi i uobičajeno je da tokom jarenja ojari 3-4 jareta. Ova koza je mnogo otpornija na visoku nego na nižu temperaturu ambijenta u odnosu na švicarske pasmine. Imaju tendenciju da budu više asezonalne u odnosu na švicarske pasmine koza tako da većina daje mlijeko i tokom zime. Također, ove koze imaju i bolji randman nakon klanja u odnosu na druge mliječne koze. Tokom deset mjeseci laktacione sezone daju oko 700 litara mlijeka. 116


============================================ Pasmine koza ===

Slika 83. Jarac anglo-nubijske koze iz SAD (Izvor: www. braveheartfarms.com).

6.2. Kombinovane pasmine koza (mlijeko-meso) 6.2.1. Bagot Bagot pasmina je jedna veoma stara britanska autohtona pasmina koza sa kontinuitetom uzgoja od 1380. godine do danas. Ime pasmine potječe od imena familije Bagot iz Blithfield Hall u Staffordshire jer je u ovoj familiji zabilježen prvi uzgoj. Radi se o pasmini koza srednje veličine koja ima dugu kostrijet i rogove. Vrlo je plašljiva i nemirna. Prepoznatljiva je po tamnoj boji dlake koja pokriva glavu i podbradak sve do ramena. Obzirom da nije mliječna pasmina uzgajaju se zbog mesa. Iako se radi o primitivnoj pasmini, populacija koza ove pasmine je iz godine u godinu sve veća. Na ovaj način će se izbjeći parenje u istoj krvnoj liniji. „The Bagot Goat Breed Society” posjeduje pedigree svih grla koji su i unešeni u bazu podataka asocijacije.

=== Uzgoj koza ============================================= 117

============================================================

Slika 84. Bagot pasmina koza (Izvor: www. allgoats.com).

6.2.2. Damaska koza – Damascus (tur. Halep Kecisi) Damaska koza pripada skupini koza nubijskog tipa. Vodi porijeklo iz Sirije. Uzgaja se u velikom broju u zemljama istočnog Mediterana i sjeverne Afrike. Samo na Kipru je u uzgoju preko 30.000 koza ove pasmine. Ova pasmina bi se mogla veoma uspješno uzgajati u našem mediteranskom i submediteranskom dijelu zemlje. Slika 85. Damaska koza iz Turske (Izvor: www. damascusgoat.com).

Naime, radi se o vrlo otpornoj, prilagodljivoj i skromnoj kozi, duge kostrijeti crvene ili smeđe boje. Moguća je i šarena boja kostrijeti, ali je rijetka. Rogata je koza sa visinom do grebena oko 65 cm i tjelesnom masom 4550 kg. Tjelesna masa koza ove pasmine uzgajanih na Kipru iznosi oko 65 kg, a kod jarčeva oko 80 kg. Prvenstveno se uzgaja radi mlijeka, a sekundarno radi mesa. Indeks plodnosti je 1,8-2,0.

118


============================================ Pasmine koza ===

Slika 86. Damaska koza sa Kipra (Izvor: www. damascusgoat.com).

6.3. Pasmine koza koje se uzgajaju radi kostrijeti ili dlake 6.3.1. Angora koza – angora (tur. Tiftik Kecisi - Ankara Kecisi) Angora koza se kao pasmina razvila u ravnicama Anadolije u Maloj Aziji ili današnjoj Turskoj. Ime je dobila po gradu Ankari ili je, možda, grad Ankara dobio ime po ovoj pasmini koza. U kojoj je regiji razvijena ova pasmina koza i danas je predmet nagađanja, ali je u svakom slučaju sigurno da se uzgoj koza radi proizvodnje moher dlake u Maloj Aziji odvija najmanje 2.000 godina. Ovo je potvrđeno u mnogim historijskim dokumentima, pa čak i u onim religijskog karaktera. Izraz „moher”, navodno, potječe od arapske riječi „mukhayyar”. U Turskoj, moher ima naziv „tiftik”, ali ovaj pojam se odnosi isključivo na dlaku bijele koze, dok ostale boje imaju drugačija imena. Prvi zabilježeni podaci o angora kozi kao pasmini postali su dostupni široj javnosti u drugoj polovini devetnaestog vijeka. U knjizi autora lorda Hayesa (1868.) nalaze se prve pisane informacije o ovoj kozi do kojih su autori došli iz trgovačkih izvještaja i prepiski prvih uvoznika angora koza u Evropu. Prvi uvozi u Evropu su zabilježeni u 16. vijeku. Prema najranijim radovima napisanim o ovoj kozi, navodi se da je angora koza u svojoj originalnoj postojbini sitna koza sa dugim runom koje je blistavo bijele boje, a koje sadrži malo masnoće. Runo je fino, mehko, nježno, vrlo sjajno, dužine uvojaka === Uzgoj koza ============================================= 119

============================================================

runa 8-10 cm. Striža se obavljala jednom godišnje. Jarci ovih koza su uzgajani u dolinama i na planinskim platoima oko Angore (Ankare) i to u regionu koji obuhvata područje oko 100 km istočno, 100 km zapadno, 120 km južno i 180 km sjeverno od Angore. Angora koze su opisane kao profinjene, elegantne, a nakon striže daju 2-4 kg runa u zavisnosti od spola i dobi. Koze su znatno sitnije od jarčeva i ojare samo jedno jare po porodu. Ovu kozu je danas moguće uzgajati u skoro svim dijelovima svijeta, ali su, osim u Turskoj, najznačajniji uzgoji u Južnoj Africi i SAD (Edwards visoravan u Teksasu). Slika 87. Angora koza iz Turske (Izvor: www. medical-dictionary.the free dictionary.com).

Ova područja imaju veoma slične mikro i makro klimatske uvjete onima u ravnicama Turske, što je vjerovatno jedan od bitnih razloga uspješnog uzgoja. Prvi uvoz angora koza u Južnu Afriku je zabilježen 1838. godine. Od 1856. do 1896. godine preko 3.000 grla je iz Turske uvezeno u Južnu Afriku u kontingentima od po 500 do 700 grla. Neke od ovih životinja su dospjele i do Lesota, čime se uspostavlja uzgoj ove pasmine i u ovoj zemlji. Danas, broj ovih koza u Lesotu iznosi oko milion grla. U 19. vijeku dolazilo je do nekoliko razmjena rasplodnih grla između Južne Afrike i SAD. Poznato je da su 1961. i 1965. godine dvije pošiljke, od ukupno 40 grla, iz SAD dopremljene u Južnu Afriku. Angora koza je na interesantan način dospjela na teritoriju SAD. Naime, u vrijeme administracije predsjednika Polka, sultan Turske je zatražio stručnu pomoć u proizvodnji pamuka. Predsjednik Polk je poslao dr. Đejmsa B. Dejvisa (dr James B. Davis) iz Kolumbije u Južnoj Karolini u Tursku. Godine 1849. po povratku u SAD, dr. Dejvis je doveo sedam koza i dva jarca angora pasmine koza kao dar sultana. Nakon 134 godine u Tursku je iz SAD uvezeno desetine jarčeva ove pasmine u cilju pop120


============================================ Pasmine koza ===

ravljanja turske angora koze. Međutim, prva generacija križanaca se nije pokazala uspješnim zbog loših uvjeta ishrane, ali nakon nekoliko generacija je utvrđeno kvalitativno i kvantitativno unapređivanje uzgoja. Ove koze su osamdesetih godina prošlog vijeka izvožene iz SAD u mnoge zemlje Azije i Evrope (Indija, Pakistan, Kina). Godine 1992. i 1993. iz SAD su izvezene u Australiju i Novi Zeland. Slika 88. Angora koza iz Engleske (Foto: Adrian Pingstone, 2007.).

Najveći proizvođači mohera danas su SAD, Južnoafrička Republika, Turska, Argentina i Lesoto. Do danas nije ustanovljena knjiga rodovnica (herdbook) angora koze u Turskoj. Danas se u svojoj domovini ova koza uzgaja prvenstveno radi mohera, a potom radi mesa. Dosta su sitne, sa tjelesnom masom jarčeva oko 42 i koza oko 35 kg, te visinom grebena oko 55 cm. U Danskoj je knjiga rodovnica ove pasmine ustanovljena 1987. godine. Danski uzgoj se značajno razlikuje po morfometrijskim mjerama u odnosu na turski. Tako je visina do grebena jarčeva u prosjeku 78, a koza 73 cm, dok tjelesna masa jarčeva iznosi oko 80, a koza 50 kg.

=== Uzgoj koza ============================================= 121

============================================================

Slika 89. Angora jarac (Izvor: www.britannica. com).

6.3.2. Kašmirska koza – pashmina Kašmirska koza ili pashmina (Capra hircus kaschmiriensis ili Capra hircus laniger) je skupina azijskih pasmina koza koja se prvenstveno uzgajaju radi proizvodnje kašmir vlakana. Porijeklo vodi iz regije Kašmira. Ime „pashmina” vodi porijeklo od istoimene perzijske riječi koja znači „koza za proizvodnju vune”. Danas je najznačajnije uzgojno područje Mongolija, Tibet i Himalaji. Interesantno je da se danas ova pasmina najmanje uzgaja u Kašmiru. Uzgajaju se u velikim stadima. Značajna karakteristika ove pasmine je da dobro podnose hladniju klimu. Spada u kategoriju sitnih pasmina koza sa tjelesnom masom odraslih koza 30-40, a jarčeva oko 60 kg. Prosječna visina do grebena odraslih koza je oko 60, a jarčeva 60–75 cm. Indeks plodnosti je oko 1,2. Velika mliječnost joj nije odlika. Osnovni proizvod koji daje je poddlaka ili sekundarna vlakna nazvana „kašmir” i u prosjeku po grlu godišnje se dobije 100–200 g kašmira debljine 14–16 μm i dužine 4-20 cm. Koze daju manje kašmir dlake od jarčeva, ali je znatno kvalitetnija. Prvi pisani radovi u kojima se pominju vuneni šalovi od kašmira potječu iz perioda između 3. vijeka p.n.e. i 11. vijeka nove ere. Osnivač prvog industrijskog pogona za preradu kašmirske vune je vladar Kašmira u 15. vijeku Zayn-ul-Abidin koji je doveo tkače iz Turkmestana.

122


============================================ Pasmine koza ===

Slika 90. Kašmirska koza (Izvor: http://farm3. static.flickr.com).

Kina, sa preko 146 miliona koza u 2007. godini, od kojih najveći broj kašmirske pasmine koza, postala je najveći proizvođač sa preko 10.000 metričkih tona neopranog kašmira godišnje. Mongolija proizvodi nešto više od 3.000 tona, dok su Indija, Pakistan, Iran, Afganistan, Turska, centralne azijske države značajni proizvođači, ali u znatno manjim količinama u odnosu na Kinu i Mongoliju. Godišnja svijetska proizvodnja se procjenjuje na 15.000 do 20.000 metričkih tona neopranog kašmira. Nakon uklanjanja masnoće, prljavštine i dlake od grubog runa, godišnja svjetska proizvodnja „čistog kašmira” se procjenjuje na oko 6.500 tona. Čisti kašmir se može u industrijskom procesu bojiti, nakon toga prolazi proces predenja, te ga je moguće koristiti za pletenje džempera, šešira, rukavica, čarapa, jakni, pidžama, šalova, pokrivača i drugih odjevnih predmeta. Lideri na tržištu ovih odjevnih predmeta su kompanije iz Italije, Škotske, Engleske i Japana. Slika 91. Kašmirski jarac (Izvor: www. britannica. com).

=== Uzgoj koza ============================================= 123

============================================================

Postoji nekoliko pasminskih skupina kašmirskih koza: - Australijska kašmirska koza – je koza čija je selekcija lokalne populacije započela kasnih sedamdesetih godina prošlog vijeka. Proizvodnja dlake varira od stada do stada, a produktivnija grla daju oko 250 g kašmira godišnje sa debljinom vlakana od 15 μm. - Changthangi – uzgoj joj je ustanovljen u regijama Kašmir i Ladakh. Uzgaja se radi proizvodnje mesa i kašmira, a koriste se i kao tovarne životinje. Obično je bijele boje, ali može biti i crne, sive i smeđe boje. Karakterišu je i veliki uvijeni rogovi. Slika 92. Australijska kašmirska koza (Izvor: www.absoluteastronomy. com).

- Hexi kašmirska koza - se već dugo vremena uzgaja u pustinjama i polupustinjama kineske pokrajine Gansu. Oko 60% populacije ovih koza je bijele boje. Uzgaja se i u kineskim pokrajinama Qinghai i Ningxia. Odrasla koza daje godišnje 184 g kašmira debljine vlakana od 15,7 μm. - Kašmirska koza unutrašnje Mongolije – je pustinjska i polupustinjska koza koja ima dugu tradiciju uzgoja. Ova koza ima pet sojeva i to: Alasan (Alashanzuoqi), Arbus, Erlangshan, Hanshan i Wuzhumuqin. Prva tri soja daju izuzetno kvalitetan kašmir, ali u malim količinama, dok su posljednja dva selekcionirana za visoku proizvodnju. Prosječni prinos dlake je oko 240 g godišnje sa prosječnom debljinom vlakana između 14,3 i 15,8 μm. Dužina dlake je između 41 i 47 mm. Ukupna populacija ovih koza 1994. godine iznosila je oko 2,3 miliona.

124


============================================ Pasmine koza ===

- Alashanzuoqi ili bijela kašmirska koza - Ovo je mongolska kašmirska koza koja se uzgaja u Alashan regionu koji se nalazi na zapadnom dijelu mongolskog platoa. Selektivni uzgoj za proizvodnju kašmira je počeo 1970. godine. Ova koza daje dugu bijelu kašmir dlaku izvanrednog sjaja. Prosječna proizvodnja dlake je 251 g po kozi godišnje, sa prosječnom debljinom vlakana od 14,5 μm. - Liaoning kašmirska koza – je koza koja se od 1960. godine do danas kontinuirano selekcijskim procesima unaprijeđuje i koja se koristi za poboljšanje proizvodnih osobina kašmirskih koza u cjeloj Kini. Selekcijski rad je zasnovan na unaprjeđenju veličine, dužine trupa, količine i kvaliteta kašmir dlake, sposobnosti penjanja, čvrstini tjelesne građe i brzom porastu. Proces unapređivanja je počeo u istočnom planinskom području pokrajine Liaoning. Uzgaja se uglavnom u Buyun planinama, na Liaodong poluotoku, u provinciji Liaoning. Ova koza je zvanično ime „Liaoning kašmirska koza” dobila 1984. godine od strane kineskog ministarstva poljoprivrede. Do 1994. godine najkvalitetnija grla su proizvodila 326 g kašmira godišnje sa prosječnom debljinom vlakana od 15 μm. - Licheng Daqing koza - je koza dvojnih proizvodnih svojstava (kašmir-meso) iz Shanxi pokrajine u Kini. Karakteristična je po tome što joj je donji dio trupa smeđ, a prosječni godišnji prinos odrasle koze je 115 g kašmira sa debljinom vlakana od 14 μm. - Koza tibetanskog platoa – je koza koja se osim na tibetanskom platou uzgaja i u Indiji, Pakistanu i Nepalu. Radi se o brojnoj populaciji. Tako se 1994. godine uzgajalo više od 7 miliona ovih koza. Od ovog broja 5 miliona na tibetanskom platou u Kini, 1 milion u Sichuanu, pola miliona u Quanghai pokrajini, te oko 100.000 u Gansu. Uzgaja se prvenstveno radi proizvodnje kašmira. Prosječna godišnja proizvodnja odrasle koze iznosi oko 200 g, dok odrasli jarac daje oko 260 g. - Zhongwei koza – vodi porijeklo iz polupustinja i pustinja područja oko Zhongwei u provinciji Ningxia i Gansu u Kini. Poznata je po

=== Uzgoj koza ============================================= 125

============================================================

jarećem krznu i proizvodnji kašmira. Godišnja prosječna proizvodnja iznosi 216 g sa debljinom vlakana od 15 μm. - Luliang crna koza – je koza dvojnih proizvodnih svojstava (mesokašmir) iz područja Lüliang. Daje male količine kašmira tamne boje vlakana. - Wuzhumuqin koza – je koza unutrašnje Mongolije. To je nova pasmina koza priznata 1994. godine. Razvoj pasmine započeo je 1980. godine. Godine 1994. uzgajalo se 372 nukleus stada i 681 stado u postupku selekcije. Jarčevi su karakteristični po dugim rogovima, a 85% koza ima rogove. Skoro 98% koza su bijele boje. Prosječna godišnja proizvodnja odraslih Wuzhumuqin koza prije petnaest godina je iznosila 285 g sa debljinom vlakana 15,6 μm, uz prosječnu dužinu vlakana od 46 mm.

6.3.3. Pigora koza – Pygora Pigora je pasmina koza nastala u SAD križanjem američke angora koze i jarčeva američke patuljaste (Pygmy) pasmine koza kako bi se uzgojila pasmina koja će prvenstveno proizvoditi nježnu moher dlaku. Učiteljica Katharine Jorgensen je ranih osamdesetih godina prošlog vijeka u Navaho rezervatu u Arizoni (SAD) došla na ideju da se uzgoje križanci ove dvije pasmine. Prvi dobiveni križanci su registrirani kao F1, dok je naredna generacija dobila ime pigora (Pygora). U ovu pasminu se registriraju samo ona grla kod kojih udio gena patuljaste ili angora pasmine prelazi 75%, a ostalih pasmina ispod 25%. Sva grla ove pasmine proizvode moher prema utvrđenim pasminskim standardima (Breed Standard of PBA). Pigora koze proizvode jedan od tri različita tipa runa i to tip A, B i C. Runo tipa „A” je svilenkasto, glatko i hladno na dodir i ima dijametar vlakana od 28 μm. Dužina vlakana iznosi preko 150 mm. Tip „B” predstavlja runo sa karakteristikama moher i kašmir tipa runa.

126


============================================ Pasmine koza ===

Slika 93. Pigora jarac (Izvor: http:// www.timboucher.com).

Kudravo je i i u prosjeku je dugo 75-150 mm. Dijametar vlakana je u prosjeku ispod 24 μm. Tip „C” čine vrlo fina vlakna, obično dijametra ispod 18,5 μm. Vlakna moraju biti duga najmanje 25 mm. Niti jedan od ovih tipova nije „bolji” od drugih.

Slika 94. Pigora tip A

Slika 95. Runo tipa A

(Izvor: ncag.blogspot.com).

Svaki je jedinstven sa svojim karakterističnim posebnostima. Trup koza ove pasmine je dobro pokriven runom izuzev distalnih dijelova nogu. Boja runa može biti crna, bijela i karamel. Visina do grebena koza iznosi 18-22, a kod jarčeva 23-27 inča. Prema standardu ne postoji ograničenje maksimalne veličine.

=== Uzgoj koza ============================================= 127

============================================================

Slika 96. Pigora tip B

Slika 97. Runo tipa B

(Izvor: ncag.blogspot.com).

Eksterijerna karakteristika ove pasmine je pruga koja se nalazi duž leđa i koja je uvijek tamnija u odnosu na osnovnu boju. Tamnija boja područja lopatica je karakteristika jarčeva. Prosječno trajanje gravidnosti je 145-150 dana, a ojare 1-4 jaradi.

Slika 98. Pigora tip C

Slika 99. Runo tipa C

(Izvor: www.pygoras.ca).

128


============================================ Pasmine koza ===

6.3.4. Nigora koza – Nygora Nigora je nova pasmina koza nastala 1992. godine križanjem angora koze i jarčeva nigerijske patuljaste pasmine koza kako bi se uzgojila pasmina koja će prvenstveno proizvoditi moher dlaku. U ovu pasminu se ubrajaju samo grla kod kojih postotak gena nigerijske patuljaste ili angora pasmine prelazi 75, a kod ostalih pasmina je ispod 25. Prva generacija križanaca između nigerijske patuljaste i angora koze je poznata kao „F1” i tehnički je najčistiji oblik nigore. Nigora koze koje imaju veći udio gena angora pasmine nazivaju se „teške nigore” (veći tjelesni okvir i veći nastrig mohera). Nigora koze sa većim udjelom gena nigerijske patuljaste pasmine se nazivaju „lahke nigore” (manji tjelesni okvir i manji nastrig mohera), a koze koje imaju 50:50 postotaka gena angore i nigerijske patuljaste pasmine su poznate pod imenom „standardna nigora”. Nigora koze, također, mogu biti uzgojene od grla tzv. „uravnoteženog porijekla”, pri čemu se dobiju grla koja udovoljavaju nigora standard za tjelesni okvir, vrstu, kvalitet vlakana, veličinu, boju, itd., ali potječu od roditelja od kojih je jedan nigerijska patuljasta pasmina, a drugi roditelj nepoznatog porijekla ili grla dobivenog u kombinaciji nigora koze sa nekom drugom pasminom čiji je osnovni proizvod dlaka (npr. kašmirska). Slika 100. Jare nigora pasmine koza (Izvor: http:// familytymeacres. homestead.com).

Prema tjelesnom okviru nigora spada u kategoriju koza srednje veličine, uravnoteženog i pravouglog tjelesnog okvira, te elegantnog izgleda (nešto dužih nogu u odnosu na tipične nigerijske patuljaste koze). Imaju kombinaciju karakteristika angore i nigerijske patuljaste koze. Oči mogu biti bilo koje boje, a uši mogu biti us=== Uzgoj koza ============================================= 129

============================================================

pravne kao kod nigerijske ili oborene kao kod angora pasmine ili čak negdje između. Uši moraju biti uravnotežene i simetrične. Nigora koze mogu biti raznih boja ili šarene u raznim kombinacijama boja. Odrasla grla oba spola trebaju imati izražene sekundarne spolne odlike. Slika 101. Nigora koza (Izvor: http://familytymeacres.homestead.com).

Vime kod koza treba da pokazuje izraziti mliječni karakter. Nigora koze su rogate, ali su za uzgoj poželjna bezrožna grla. Postoje tri osnovne vrste vlakana kod nigora koze: Tip A koji najviše sliči moheru angora koze. Vlakna su duga, valovita, u prosjeku duga do 150 mm i na dodir su hladna. Koze se šišaju jednom godišnje, a u posebnim uvjetima uzgoja, svakih 6 mjeseci. Tip B je tipičan većini nigora koza. Vlakna su poznata pod imenom „kašgora”. Predstavlja kombinaciju tipa A (moher) i tipa C (kašmir). Vlakna su obično duga 75–150 mm. Mogu, ali ne moraju, biti sjajna, vrlo su topla i mehka na dodir. Tip C spada u kategoriju kašmir tip vlakana. Ima jako fina vlakna duga 25-75 mm koja su topla i mehka na dodir.

130


============================================ Pasmine koza ===

6.4. Patuljaste pasmine 6.4.1. Patuljasta koza – pigmejska koza - Capra hicus Minijaturna koza (Capra hicus) je afrička pasmina čije koze dostižu tjelesnu masu 23-34, a jarčevi 27-39 kg. Iz Afrike su u SAD uvezene 50-ih godina prošlog vijeka i od tada su postale veoma popularne životinje kao kućni ljubimci i izložbene životinje. U Velikoj Britaniji „Klub uzgajivača minijaturnih koza” (The Pygmy Goat Club) je postavio standarde u veličini i tipu za ovu pasminu koza i organizira edukaciju izlagača ovih koza na izložbama. Standardom je propisana maksimalna visina do grebena i ona iznosi 56 cm za jarčeve, a za koze je nešto niža. Koze imaju kratke noge i karakterističan trbuh koji ostavlja dojam da je životinja gravidna. Dozvoljene su sve boje dlake, izuzev čisto bijele boje. Prvenstveno se uzgajaju kao kućni ljubimci, iako u odnosu na svoju veličinu daju veliku količinu mlijeka, a i meso im je veoma ukusno. Obzirom da se radi o preživarima, vrlo jednostavno ih je hraniti jer u ishrani koriste sve zeljaste biljke i trave uključujući i drvenasto bilje. Mnoge pasmine koza imaju dobar odnos sa djecom, ali se smatra da su ove koze najprikladnije za igru sa djecom zbog svog mirnog temperamenta i dobroćudnog karaktera, mada i kod ovih koza postoje izuzeci. Obično se za kućnog ljubimca odabere kastrirani jarac ili se kao kućni ljubimci drže u paru. Također, dobro se podnose sa drugim kućnim ljubimcima poput mački i pasa. Česti su stanovnici zooloških vrtova diljem svijeta. Za smještaj im je potrebno obezbijediti kućicu poput onih za veće pse, s tim da zahtijevaju bolju ventilaciju i to tako da se urežu mali otvori u gornjoj zoni stražnje strane kućice. Pod može biti betonski, malo nagnut prema vratima i pokriven debljim slojem slame. Ulazna vrata bi trebala biti napravljena tako da se mogu otvarati kako bi se obavilo čišćenje unutrašnjosti. Zimi se čišćenje rijetko obavlja kako bi slamnati pod poslužio kao izolator. U slučaju hladnijih zimskih dana može se ubaciti na pod manja vunena prostirka.

=== Uzgoj koza ============================================= 131

============================================================

Slika 102. Patuljasta koza (Izvor: www. allgoats.com).

6.4.2. Nigerijska patuljasta koza - The Nigerian Dwarf goat Nigerijska patuljasta koza je minijaturna pasmina koza mliječnog tipa porijeklom iz zapadne Afrike. Ovu su kozu dopremili na brodovima u SAD kako bi u zoološkim vrtovima poslužili kao hrana za velike divlje mačke, poput lavova. Danas je ova pasmina koza popularna za uzgoj kao kućni ljubimac zbog svog malog uzrasta i skromnih zahtjeva. Postoje dva različita standarda tjelesnih mjera za ovu pasminu koza. Prema standardu Američkog udruženja uzgajivača koza (American Goat Society) visina do grebena kod koza ne smije biti niža od 57, a kod jarčeva 60 cm. Prema standardu Udruženja za uzgoj nigerijske patuljaste koze (Nigerian Dwarf Goat Association) idealna visina do grebena kod koza bi trebala biti 43-48 cm sa maksimalno dozvoljenom visinom od 53 cm, a kod jarčeva idealna visina bi trebala biti 48-53 cm uz maksimalnu dozvoljenu visinu od 53 cm. Boja kostrijeti može biti bijela, crna, crvena, smeđa kao i kombinacija spomenutih boja sa šarenom glavom i vratom i drugim dijelovima tijela. Rogata je pasmina koza, ali se većina uzgajivača opredjeljuje za uklanjanje rogova kod jaradi u dobi do 2 sedmice. Dominantna boja očiju je crna, dok ima grla sa plavim očima. Uši su im uspravne i imaju ravan nosni profil. Dlaka im je mehka, kratka do srednje duga. Koze ove pasmine, s obzirom na njihovu veličinu, daju iznenađujuće veliku količinu mlijeka. Njihova proizvodnja se kreće 1-8 kg na dan, s prosjekom od 2,5 kg. Mlijeko ima veliki sadržaj mliječne masti i to u prosjeku oko 5%, a pri kraju laktacije i do 10%. Zbog to-

132


============================================ Pasmine koza ===

ga se od mlijeka ove pasmine koza može proizvesti veća količina sira. Slika 103. Nigerijska patuljasta koza (Izvor: http//www.en. wikipedia. org).

Graviditet koza traje 145-153 dana. Obično se jare jednom godišnje, iako se mogu jariti i tri puta u dvije godine. U prosjeku ojare 3-4 jaradi. Jarad po porodu imaju tjelesnu masu od 900 g do 1 kg. Mlade jarčeve treba rano odvojiti od koza, jer već u dobi od 2 mjeseca mogu oploditi kozu. Ženska jarad se može pripustiti u dobi 7-8 mjeseci ako dostignu adekvatan tjelesni uzrast. Većina uzgajivača ih ne pripušta dok ne navrše godinu dana dobi. I koze i jarčevi ove pasmine su mirnog karaktera i lahko se dresiraju. Ove osobine u kombinaciji sa svojim malim uzrastom i bojom čine ih popularnim kućnim ljubimcima. Nigerijska patuljasta koza se može dresirati tako da se vodi na povodcu, a neki ih vlasnici drže i u kući. Odlično se slažu sa djecom. Vlasnici koji ih drže na otvorenom prostoru moraju im napraviti adekvatan objekat za smještaj. Obično je to kućica poput one za veće pse, ali pri tome treba voditi računa o tome da ne podnose vlagu i da kućica treba biti prozračna. Na pod je potrebno postaviti slamu. Ako se drže kao kućni ljubimci preporučljivo je držati ih u paru. Obzirom da, kao i sve druge koze, imaju osobinu da mogu preskakati ogradu, vlasnici se trebaju pobrinuti da im onemoguće ovaj nagon.

=== Uzgoj koza ============================================= 133

============================================================

6.5. Mesne pasmine 6.5.1. Boer koza – burska koza Boer koza je mesni tip koze porijeklom iz Južne Afrike. Riječ „boer” na holandskom jeziku znači „farmer”. Najranije zabilježeni uzgoj ovih koza u Africi je onaj u zapadnoj Ugandi već 1200. godine. Boer koza je nastala križanjem domaćih koza sa uvezenim evropskim, angora i indijskim kozama. Osnovna populacija za ova ukrštanja bile su koze nomadskih plemena Bantu i Namaqua Hotentota. Namjera selekcionera bila je uzgojiti izdržljivu, vrlo prilagodljivu pasminu koja će moći opstati u afričkim uvjetima uzgoja, uz to biti vrlo plodna i da joj osnovni proizvod bude meso. Selekcija pasmine je provođena u pravcu proizvodnje mesa i to za proizvodnju jarećeg mesa, lahkih do teških trupova. Danas je to veoma plodna pasmina sa moguća tri jarenja u toku dvije godine. Vrlo su mirnog temperamenta. Uzgojna asocijacija burske koze iz Južnoafričke Republike je 1959. godine ustanovila standard za ovu pasminu koji je do danas više puta mijenjan i unaprijeđivan. Od 1959. godine do danas ova koza se intenzivno uzgaja u Evropi, Sjevernoj Americi, Australiji i Okeaniji. Osnovna boja burske koze je bijela, sa glavom djelimično crvene boje dlake i ovnujskog profila. Crvene šare, također, mogu biti prisutne na vratu i prsima. Pasminu karakterišu rogovi i viseće uši, tjelesni okvir srednje veličine, široki grudni koš, duga i široka leđa. Ima izraženu mišićavost prsa, leđa i butova koja je posebno istaknuta kod jaradi. Jareće meso je vrlo nježno, nemasno, neutralnog ukusa, te se zbog toga konzumira kao dijetetski proizvod. Ako se neutralni ukus mesa želi posebno istaknuti, muška jarad predviđena za klanje pri živoj težini 30-35 kg obavezno se kastrira u vrlo ranoj dobi. Koze imaju vansezonsko gonjenje, tako da se jarenja dešavaju tokom cijele godine ako se uz odgovarajući menadžment postignu za to potrebni uvjeti. Indeks jarenja iznosi 1,8-2,4. Tjelesna masa jarčeva iznosi 80120 kg, a odraslih koza 70-90 kg. Obzirom da se radi o izrazito mesnoj pasmini koza randman (s glavom) iznosi 54–57%, a prirast jaradi iznosi 200-250 g na dan.

134


============================================ Pasmine koza ===

Burske koze se za vrijeme vegetacije drže na pašnjacima. Zbog svog mirnog temperamenta posebno su prikladne za držanje na pašnjacima zajedno s drugim životinjama, naprimjer, konjima, govedima i ovcama. Slika 104. Koza burske pasmine sa jaradi (Izvor: http://www.ansi.okstate. edu).

Koze, općenito, pasu na poseban način pri čemu preferiraju mlado lišće, izdanke žbunja, živica i drveća. Na taj način mogu preuzeti važnu ulogu u očuvanju okoliša, zaustavljajući ili spriječavajući zarastanje površina grmljem. Često pretvaranje zelenih travnatih površina u žbunovite ekstenzivne površine, naprimjer, u parkovima prirode, postaje danas sve značajniji problem. Držanje koza na ekstenzivno korištenim površinama će u budućnosti dobivati na značaju, s obzirom da će se zbog nedostatka financijskih sredstava drugi skupi načini održavanja pašnjaka i livada sve manje koristiti. Primjer masovnog uzgoja koza ove pasmine je Australija koja, osim što prodaje velike količine kozijeg mesa, na svjetskom tržištu prodaje i selekcionirana rasplodna grla superiornih karakteristika ove pasmine. Slika 105. Jareći trupovi sanske koze (Foto: Mioč B., 1998.).

=== Uzgoj koza ============================================= 135

============================================================

Slika 106. Jarac boer pasmine (Izvor:http://www. easterncongo.net).

6.6. Pasmine i tipovi koza Bosne i Hercegovine i susjednih zemalja 6.6.1. Domaća balkanska rogata koza – domaća brdska koza Kod nas se najčešće uzgaja u područjima gde se drugim vrstama domaćih životinja ne može obezbijediti dovoljno hrane. Domaća balkanska rogata koza se uglavnom uzgaja u nižim i višim područjima golog i pokrivenog krša. Prema uzgojnom području pojedini sojevi ove koze nose ime kao što je hercegovačka, dalmatinska, sokobanjska, gulijanska, itd., a u zavisnosti od uzgojnog područja razlikuju se po manjoj ili većoj mliječnosti odnosno tjelesnoj masi. Tijelo im je obraslo dugom i gustom kostrijeti crne, bijele ili smeđe boje, a ima i šarenih grla. Najrjeđa je bijela boja kostrijeti. Vrat im je dug i tanak, a prsa uska i plitka. Zdjelica im je uska. Rogovi su savijeni prema unutra i nazad. Vime je dosta slabo razvijeno i pokriveno grubom dlakom. Visina grebena kod koza iznosi 60-65, a kod jaraca oko 70 cm. Tjelesna masa odraslih koza iznosi 30-45, a jarčeva 40-65 kg. Tokom 6-7 mjeseci laktacije proizvede 100-300 litara mlijeka.

136


============================================ Pasmine koza ===

Slika 107. Domaća balkanska rogata koza (Foto: Šakić V., 2010.).

Kasnozrela je i slabo plodna pasmina, jer prvo jare ojari obično u dobi preko dvije godine. Najčešće ojari po jedno jare, a tek u 20% slučajeva ojari dvojke. Proizvodnja mesa je minimalna. Zbog male porodne mase kada se jarad po odbiću privedu klanju u prosjeku daju 5-6 kg, dok odrasle koze daju 15-20 kg mesa. Domaće koze su snažne kostitucije, skromne u ishrani, čvrste i otporne. U odnosu na plemenitije pasmine, otpornije su na lošije uvjete držanja i nisu izbirljive u ishrani.

6.6.2. Domaća oplemenjena koza - domaća bijela koza - bara Domaća oplemenjena koza je rezultat dugogodišnjeg križanja domaće balkanske rogate sa sanskom kozom. Jedna od karakteristika je da može biti rogata ili bezrožna. Kostrijet joj je obično bijele boje (slika 74), ali boja dlake nije ustaljena pasminska osobina, tako da ona može biti crna, smeđa, ili u kombinaciji raznih boja. Ovu kozu odlikuje sposobnost za dugo hodanje u potrazi za hranom, čak i po najlošijim terenima. Visina do grebena kod koza iznosi 65-70, a jarčeva 75-80 cm. Tjelesna masa odraslih koza je 30-50, a jarčeva 60-80 kg u zavisnosti od uvjeta držanja. Žensku jarad odlikuje rana spolna zrelost (već sa 6-7 mjeseci dobi) i dobra plodnost sa čak 80% ojarenih blizanaca. Tokom laktacije, koja traje 7-8 mjeseci, prosječno daje 300500 litara mlijeka.

=== Uzgoj koza ============================================= 137

============================================================

Slika 108. Domaća oplemenjena koza - bara (Foto: Šakić V., 2010.).

6.6.3. Hrvatska šarena koza Hrvatska šarena koza (ranije poznata kao „balkanska” ili domaća koza) je najbrojnija pasmina koza u Hrvatskoj, a glavna područja uzgoja ove pasmine su prostor južno od Velebita, Dalmacija i dalmatinsko zaleđe. U projektu zaštite i održivog razvoja dalmatinske obale nazvana je dinarska šarena koza. Karakterišu je otpornost i prilagodljivost teško pristupačnim i teško prohodnim krševitim terenima. Prosječna tjelesna masa odraslih koza je oko 45 kg, a jarčeva 4060 kg. Prosječna visina do grebena, odraslih, potpuno razvijenih koza je oko 61 cm, dužina trupa 69 cm, širina prsa oko 18 cm, dubina prsa 31 cm, opseg prsa 84 cm, opseg cjevanice oko 8 cm. Tjelesne mjere jarčeva su veće od onih u koza iste dobne kategorije. Oba spola su rogata. Rogovi su tamni, grubi i bez sjaja, rastu unazad poput sablje i prosječne dužine 28-29 cm. Kod starijih grla su vrhovi rogova znatno udaljeni jedan od drugog. Tijelo je prekriveno dugom, gustom i sjajnom kostrijeti različite boje, najčešće crno-bijele a može biti i potpuno bijela, smeđa, crno-smeđa, crvenkasta, siva, crno-šarena grla. Koža je pigmentirana, elastična i poprilično tvrda. Glava je srednje duga, sa ravnim profilom lica. Uši su srednje duge i ravno položene. Vrat je dug, tanak i osrednje mišićav, a kod pojedinih grla s donje strane vidljive su malene resice. Leđa su duga i ravna. Stražnji dio tijela razvijeniji je od prednjeg. Prsa su plitka i uska. Greben je

138


============================================ Pasmine koza ===

jasno izražen. Noge su tanke i čvrste. Vime je malo, mehko i prekriveno kratkom dlakom. Slika 109. Hrvatska šarena koza (Izvor: www.hpa.hr).

Uzgoj ove koze je organiziran uglavnom u krajnje ekstenzivnim uvjetima, najčešće u štalama koje ne osiguravaju minimum zootehničkih uvjeta. Kroz cijelu godinu pašnjaci i brst predstavljaju gotovo jedini izvor hrane s tim da se većina uzgajivača za zimskih mjeseci osigura sa zalihama sijena i djetelinsko-travnih smjesa. Prihranjivanje koncentratnim krmivima praktikuje se kod zanemarivo malog broja uzgajivača. Plodnost koza u prosjeku iznosi 100%, a u boljim stadima može biti 20-30% blizanaca. Prosječna mliječnost je oko 100 litara u laktaciji koja traje 150-250 dana, s tim da bi se u uvjetima poboljšanja držanja i ishrane mliječnost, vjerovatno, povećala. Glavni proizvodni cilj uzgajivača je proizvodnja jarećeg mesa, s tim da se jarad uzgaja do 25 kg tjelesne mase.

6.6.4. Hrvatska bijela koza Ova koza predstavlja oplemenjeni tip domaće balkanske koze sa sanskom kozom. Koze ove pasmine su potpuno bijele boje, katkada kremaste do svjetlo žućkaste boje. Za razliku od bijelih sanskih, ova koza ima nešto dužu i grublju dlaku, posebno na stražnjim bokovima. Koze su s rogovima i resama ili bez njih. Muška grla imaju bradu i po cjelom tijelu više kostrijeti nego ženska. Tijelo im je nešto kraće, pliće i laganije od izvornih tipova sanske koze. Prosječna tjelesna masa odraslih ženskih grla je između 40-60, a muških 50-70 kg. Prosječna porodna masa jaradi je 3 kg, za mjesec dana dostižu 6,5

=== Uzgoj koza ============================================= 139

============================================================

kg, a za dva mjeseca oko 13,5 kg. Koze su dobre plodnosti (indeks 1,6-1,8), ranozrele, najčešće jare dvojke. U laktaciji koja traje 250-280 dana proizvedu 250-300 kg mlijeka. U odgovarajućim smještajnim i hranidbenim uvjetima mliječnost koza u laktaciji može doseći i 500 kg mlijeka. U dobi od dva mjeseca prosječni dnevni prirast jaradi je oko 180 g. Osnovne odlike pasmine su otpornost, prilagodljivost, skromnost, pokretljivost, živahnost i izdržljivost. U uzgoju preovladavaju izraziti ekstenzivni uvjeti držanja i ishrane. U obroku gotovo tokom cijele godine dominiraju brst i paša. U zimskim mjesecima kozama se daje i sijeno (različitog sastava i kvaliteta) i lisnik. Rijetko se dodatno prihranjuju žitaricama ili drugim krepkim krmivima.

6.6.5. Domaća bijela koza Ova pasmina i njeni križanci nastali su križanjem domaće balkanske rogate koze sa plemenitim pasminama, uglavnom sanskom. Uticaj sanske koze na autohtonu balkansku kozu u Srbiji započeo je još početkom 20. vijeka. U populaciji ovih koza se nalaze i bezrožna i rogata grla. Boja kostrijeti je bijela. Tjelesna masa koza je 40-50, a jarčeva preko 60 kg. Tokom laktacije koja traje oko 240 dana proizvede 300500 kg mlijeka. Indeks plodnosti je 1,6-1,8.

6.6.6. Drežniška koza Pasmina je dobila ime po Drežniškoj krajini u dolini rijeke Soče. Kao autohtona slovenačka pasmina priznata je 2000. godine. U banci gena se nalaze uzorci preko 200 koza i 6 jaraca. Danas se mala populacija koza ove pasmine uzgaja u Drežnici, na planini Božca iznad Srpenice i na planini Krnica iznad Boveca. Predstavlja kombiniranu pasminu koja se uzgaja zbog mesa i mlijeka. Od mlijeka se u kombinaciji sa ovčijim i kravljim mlijekom proizvodi „Bovški sir”. Imaju bradu i na gornjem dijelu vrata mogu se vidjeti resice poput zvončića.

140


============================================ Pasmine koza ===

Slika 110. Drežniška koza (Izvor: www.hervardi. com).

U populaciji dominiraju rogata grla i to 70-80%. Prevladava crna boja, ali moguća je crno-siva i crveno-crna boja kostrijeti. Tjelesna masa je u rasponu od 40 do 60 kg.

=== Uzgoj koza ============================================= 141

============================================================

Literatura: • Adilović S.: Opće stočarstvo sa biostatistikom. Grafika „Šaran”, Sarajevo, S. 182., 1994. • Bugarski Đ., Šakić V.: Praktično kozarstvo. Izdavač: DES – Sarajevo, S.75, 2001. • EAAP publications, Goat breed list by genotypes [citirano 28.10.2009.] Dostupno na: http://www.tihohannover.de/einricht/zucht/eaap/breedlst/1_3total.htm • Foto: Britanska sanska koza [citirano 14.08.2009.] Dostupno na: http:// www.allgoats.com/breeds2.htm#SAANEN • Foto: Holandska bijela koza [citirano 14.08.2009.] Dostupno na: http:// en.wikipedia.org/wiki/Saanen_goat • Foto: Njemačka bijela oplemenjena koza [citirano 12.08.2009.] Dostupno na: http://www.ziegen-treff.de • Foto: Francuska alpina koza [citirano 12.08.2009.] Dostupno na: http:// www.dreamy-hollow.com/untitled3.html • Foto: Smeđa kratkodlaka koza [citirano 14.08.2009.] Dostupno na: http:// www.ansi.okstate.edu/breeds/goats/brownshorthair/index.htm • Foto: Američka alpina koza [citirano 10.08.2009.] Dostupno na: http:// www.goatmilkstuff.com/images/Victoria.JPG • Foto: Togenburški jarac [citirano 09.08.2009.] Dostupno na: http:// en.wikipedia.org/wiki/Toggenburg_goat • Foto: Šarena njemačka plemenita koza [citirano 14.08.2009.] Dostupno na: http://www.ziegenzucht-rheinland.de/r_bde. shtml • Foto: Nubijska koza [citirano 22.02.2009.] Dostupno na: http:// www.greendayfarms.org/Soap%20Pictures/Nubian%20Goat%20Pic2 • Foto: Anglo-nubijska koza [citirano 16.01.2009.] Dostupno na: http:// www.rarebreeds.co.nz/nubian3.jpg • Foto: Jarac anglo-nubijske pasmine iz SAD [citirano 10.08.2009.] Dostupno na: http://www.braveheartfarms.com/desknote_adga.html • Foto: Bagot pasmina koza [citirano 14.08.2009.] Dostupno na: http://www. allgoats.com /breeds2. htm#BAGOT • Foto: Damaska koza sa Kipra [citirano 10.08.2009.] Dostupno na: http:// www.damascusgoat.com/damascus.htm • Foto: Angora koza iz Turske [citirano 12.08.2009.] Dostupno na: http:// www.medical-dictionary.the free dictionary.com/Angora • Foto: Angora jarac [citirano 28.11.2009.] Dostupno na: http:// www.britannica.com/EBchecked/topic/25204/Angora-goat • Foto: Kašmirska koza [citirano 28.11.2009.] Dostupno na: http:// farm3.static.flickr.com/2790/4197434834_1c9ea225ff.jpg

142


============================================ Pasmine koza ===

• Foto: Kašmirski jarac [citirano 27.11.2009.] Dostupno na: http:// www.britannica.com/.../10570/Cashmere-goat • Foto: Australijska kašmirka koza [citirano 27.11.2009.] Dostupno na: http:// www.absoluteastronomy.com/topics/Australian_Cashmere_Goat • Foto: Pigora jarac [citirano 16.11.2009.] Dostupno na: http:// www.timboucher.com/journal/wp-content/uploads/2007/06/pygoragoat-marriage.jpg • Foto: Pigora tip A i B [citirano 28.11.2009.] Dostupno na: http:// ncag.blogspot.com/.../cindys-pygora-goats.html • Foto: Pigora koza tip C [citirano 28.11.2009.] Dostupno na: http:// www.pygoras.ca/images/Hailey.JPG (citirano: 28.11.2009.) • Foto: Nigira koza [citirano 28.11.2009.] Dostupno na: http:// familytymeacres.homestead.com/goatgallery.html • Foto: Minijaturna koza [citirano 27.11.2009.] Dostupno na: http://www. allgoats.com/breeds2.htm • Foto: Nigerijska patuljasta koza [citirano 29.11.2009.] Dostupno na: http:// en. wikipedia.org/wiki/File:Nigerian_Dwarf_Goat_01.jpg • Foto: Koza burske pasmine sa jaradi [citirano 14.08.2009.] Dostupno na: http://www.ansi.okstate.edu/breeds/goats/boer/BOER2.jpg • Foto: Jarac boer pasmine [citirano 14.08.2009.] Dostupno na: http:// www.easterncongo.net/images08/boer.jpg (citirano: 14.08.2009.) • Foto: Hrvatska šarena koza [citirano 01.11.2009.] Dostupno na: www.hpa.hr/Portals/0/Sarna_koza2.jpg • Foto: Drežniška koza [citirano 14.11.2009.] Dostupno na: http:// www.hervardi.com/drezniska_ koza.php • Galal S.: Biodiversity in goats. Small Ruminant Research, Vol. 60, 1-2, 7581,2005. • Hayes Lord John: The Angora Goat: Its Origin, Culture And Products (1868). Kessinger Publishing, P.40., 2009. • Hrvatska udruga za odnose sa javnošću. Projekt zaštite i održivog razvoja dalmatinske obale. [citirano 18.09.2009]. Dostupno na: http:// www.huoj.hr/lgs.axd?t=16&id=4270 • Lindahl I.L.: A Dairy Goat for Home Milk Production. United States Dept. of Agriculture, Pg. 8, Washington D.C., 1978. • Mioč B., Pavić V.: Kozarstvo. Hrvatska mljekarska udruga, Zagreb, 2002. • Mioč B., Barać Z., Prpić Z., Vnučec I., Pavić V.: Vanjština hrvatske šarene koze. Proceedings. 43rd Croatian and 3rd International Symposium on Agriculture. Opatija. Croatia, 827-828, 2008. • Mioč B., Prpić Z., Vnučec I., Sušić V., Antunović Z., Barać Z., Pavić Vesna: Vanjština različitih kategorija hrvatske šarene koze. Stočarstvo, 62, 6, 439447, 2008. • Ochodnicky D.: Moderny chov koz. Animapress, Dunajska streda, 1996. === Uzgoj koza ============================================= 143

============================================================

• Krajinović M., Kunc V., Ćinkulov Mirjana: Proizvodnja i kvalitet jarećeg mesa. Savremena poljoprivreda, 48, 1-2, 245-250, Novi Sad, 1999. • Rako A.: Uzgoj saanske koze u predjelima krša. Veterinarski arhiv 14, 2, 5774, Zagreb, 1944. • Urošević M., Skalicki Z., Đurić M.: Fenotipska varijabilnost reproduktivnih osobina sanske koze. VIII Seminar inovacija u stočarstvu 88', 159-165, Beograd-Zemun, 1988.

144


================================ Tehnološki postupci uzgoja koza ===

7. Tehnološki postupci uzgoja koza

S

vaka koza u stadu, odnosno farmi, treba da potječe iz zdravog i umatičenog stada, da posjeduje pedigre, dokumentaciju o zdravstvenom stanju i proizvodnji. Mliječne koze moraju imati sve karakteristike ženske životinje, a koje se očituju poželjnom konstitucijom i dobro razvijenim žljezdastim vimenom. Optimalne eksterijerne karakteristike mliječnih koza u okviru priznatih standarda za ovu vrstu domaće životinje prikazane su na slici 111.

Slika 111. Vanjske (eksterijerne) karakteristike mliječne koze (Izvor: The Dairy Goat in Canada, 1441/1976).

=== Uzgoj koza ============================================= 145

============================================================

LEGENDA: 1. GLAVA - mala, suha, lagana sa širokim čelom; 2. OČI - bistre, živahne i blage; 3., 4. VRAT - dug, tanak, lijepo građen, nježan, gladak; 5. GREBEN – pravilno, skladno građen i ravan; 6. LEĐNA LINIJA - duga i ravna; 7. PREDNJE NOGE - čvrsto građene, suhe, prave, ne suviše primaknute; 8. PUTILO - sasvim uspravno; 9. PAPCI - čvrsti, suhi, pravilno oblikovani i glatki; 10. SISE - cjevaste, pravilno razvijene, blago usmjerene prema naprijed; 11. VIME - okruglo, čvrsto građeno, mehko elastično sa finim dlačicama, nije mesnato, pravilno je podijeljeno na dva režnja jednake veličine; 12. MLIJEČNE VENE - dobro izražene i vijugave; 13. TRBUH - dobro razvijen i izrazito naglašenog kapaciteta; 14. GRUDNI KOŠ - dubok, dug i širok; 15. KARLICA-ZDJELICA - široka, duga i prostrana sa dobro razvijenom muskulaturom; 16. SAPI - blago spuštene, ne naglo oborene; 17. ANALNA REGIJA - široka i visoko uzdignuta; 18. STRAŽNJA STRANA VIMENA - razvijena, uravnotežena na dva jednaka režnja; 19. ZADNJE NOGE - pravilno razvijene, skočni zglobovi široko razmaknuti; 20. REBRA - duboka i pravilno savijena.

Pored navedenih karakteristika svaki uzgajivač treba obratiti pažnju i na sljedeće: 1. stanje zubala, jer ako su zubi jako istrošeni koza neće ni pod kakvim uvjetima držanja i ishrane biti dobra mljekulja, 2. oko očiju ne smiju biti prisutne rane, kraste i bradavice, 3. donja vilica mora biti bez izraslina, čvorova i sličnih degenerativnih promjena, 4. kostrijet mora biti sjajna, glatka, zdrava i dobro polegla uz tijelo, a koža bez rana i prhuti, 5. vime mora biti bez ožiljaka, bradavica, tvrdih mjesta i rana. Znak da je vime žljezdano je njegova mlohavost, te odzvanjanje pri protresanju nakon muže. Količina mlijeka ne zavisi od veličine vimena već od razvijenosti mliječnih žljezda,

146



6. papci moraju biti njegovani obrezani, jer ako to nisu može doći do njihove upale, a koza koja šepa neće napredovati pri daljnjem uzgoju. Iz tog razloga kozu treba dobro osmotriti dok se kreće. Dobra mljekulja mora imati zdrave noge i papke, 7. ne treba posjedovati debelu kozu, jer je debljina najčešće znak slabe mliječnosti.

7.1. Utvrđivanje dobi

K

oza posjeduje 32 stalna zuba i to 8 sjekutića u donjoj vilici i po 6 kutnjaka sa svake strane u donjoj i gornjoj vilici (ukupno 24 kutnjaka). Dob se određuje posmatranjem promjena na sjekutićima (slika 112, tabela 26). U momentu dolaska na svijet ili ubrzo nakon toga jare ima 8 mliječnih sjekutića. U dobi 12-15 mjeseci centralni par mliječnih sjekutića tzv. „prednjaci”, bivaju zamjenjeni parom širokih, jakih i bijelih stalnih zuba. Slika 112. Utvrđiva-

nje dobi na osnovu zuba (Izvor: www.goatlink.com).

LEGENDA: 1 – u dobi 1 godine; 2 – u dobi 2 godine; 3 – u dobi 3 godine; 4 – u dobi 4 godine; 5 – u dobi 5 godina.

Sa dvije godine sljedeći par mliječnih sjekutića nestaje, a drugi par stalnih sjekutića zauzima njihovo mjesto. Ovaj proces se nastavlja i traje sve dok svi mliječni sjekutići ne budu zamjenjeni stalnim. To obično traje oko 4 godine (3-5), ali se ponekad navedene promjene

=== Uzgoj koza ============================================= 147

============================================================

obave znatno brže pa koze imaju sve stalne zube već sa navršene 3 godine. Kod naših domaćih kasnozrelih koza sjekutići se mijenjaju 36 mjeseci kasnije u odnosu na naprijed navedene termine. Tabela 26. Dinamika izrastanja sjekutića kod koza (Izvor: Šakić V., 2000.) Vrsta sjekutića Prednjaci Unutrašnji srednjaci Vanjski srednjaci Krajnjaci

Stalni zubi početak rasta / mjeseci završen rast / mjeseci 12-15 16 20 22 24 36 36 48

7.2. Uzgoj i odbiće jaradi

P

rvo mlijeko-kolostrum jare mora obavezno da posiše jer se u njemu nalaze i materije (antitijela) pomoću kojih će jare steći imunitet za prvih 15-20 dana života. Ako jare ne ustane i ne počne samo da sisa majku, treba pomusti kozu i manju količinu kolostruma dati jaretu putem boce. Prvog dana jarad treba da dobiju kolostrum svakih 4-6 sati ili 4-5 puta dnevno. Prvih dana života poželjno je pustiti jarad da slobodno sisaju, a potom ih treba navikavati na napajanje, prvo iz boce, a potom iz posude. Pri kombiniranom, kao i pri pašnom, uzgoju jarad nakon 5-7 dana po jarenju idu sa majkom na pašu i već u dobi 12-15 dana sama počinju uzimati manje količine paše ili sijena. U ovoj dobi jarad provode cijeli dan sa stadom. To je vrijeme kada se koza može početi musti. Jarad se preko noći mogu zatvarati u posebne zajedničke boksove sa ostalom jaradi istog ili sličnog uzrasta gdje im je na raspolaganju voda i hrana. Hrana i voda trebaju biti postavljene tako da ih jarad ne gazi. Nije poželjno izmusti svo mlijeko iz vimena koza-majki, jer je potrebno ostaviti nešto mlijeka i za jarad. Koze-majke brzo nauče da ustegnu mlijeko u određenom momentu muže kako bi nešto ostalo za jarad. Poželjno je da nakon muže jare odmah nastavi sa dojenjem iz razloga spriječavanja infekcije vimena. Pljuvačka jareta je izvanredno dezinfekciono sredstvo. U dobi 30-45 dana sposobna su da konzumira148



ju znatnije količine paše ili pokošene zelene mase odnosno sijena. U ovoj dobi poželjno je vakcinirati jarad protiv enterotoksemije i tetanusa. Također, potrebno je jarad tretirati protiv kokcidioze i to svako grlo posebno na osnovu tjelesne mase. U dobi od 6 sedmica potrebno je ponoviti tretman protiv enterotoksemije, tetanusa i kokcidioze. U uzgojima gdje se forsira proizvodnja mlijeka za tržište, jarad se odmah po porodu tj. kada posišu kolostrum odvajaju od majke i stavljaju u posebne boksove uz ishranu napajanjem putem boce ili kofe (tzv. ishrana „iz ruke”) i korištenjem kozijeg ili kravljeg mlijeka ili pak specijalne smješe (zamjenjivač mlijeka). Ukoliko se žele dobiti zdrava i vitalna jarad, ne treba provoditi njihovo zalučenje prije nego dosegnu 15 kg žive vage (2-3 mjeseca dobi). Dnevni prirasti kod jaradi, zavisno od spola, dobi, pasminske pripadnosti, načina ishrane itd., kreću se 100-200 g na dan. Ovakvi prirasti omogućavaju da jarad u dobi od 7 mjeseci teže čak i 30-35 kg. Naime, ukoliko je jare dobro hranjeno u dobi od 6 mjeseci, njegov ukupni prirast treba da iznosi mjesečno 3-5 kg. Uticaj spola i dobi na dnevne priraste ilustriraju i podaci navedeni u tabeli 27 za jarad domaće balkanske koze. Tabela 27. Rezultati porasta jaradi domaće balkanske koze (Izvor: Marković i sur., 1997).

Porodna masa

Prosjek 6 stada Jedinci Blizanci Muška jarad Ženska jarad

Masa i ukupan dnevni prirast sa 30 dana dobi g

Masa i ukupan dnevni prirast sa 60 dana dobi

n

kg

kg

373

2,58

5,50

97,04

8,63 104,15

11,67 101,3

267 106

2,84 2,32

6,08 108,14 4,91 85,94

9,52 114,80 7,74 93,56

12,85 111,0 10,50 92,0

194

2,66

5,70 101,27

8,97 108,92

12,20 107,7

179

2,50

5,29

8,29 99,43

11,15

92,82

kg

g

Masa i ukupan dnevni. prirast sa 90 dana dobi kg

g

99,3

=== Uzgoj koza ============================================= 149

============================================================

Pri stajskom, ali i ostalim sistemima držanja jaradi, već osmi dan po jarenju treba otpočeti sa davanjem kvalitetnog sijena (po mogućnosti lucerkinog i sl.) i koncentratnih krmiva, odnosno krmne smješe (npr. starter za janjad ili telad), a sve s ciljem da se jarad što prije naviknu na ove vrste hrane, odnosno da se kao i kod drugih preživara što prije promijene zapreminski i težinski odnosi predželudaca. Drugim riječima, razlučivanje po spolovima treba obaviti već u drugom mjesecu po jarenju i svu jarad koja nisu za rasplod prodati ili po mogućnosti staviti u tov.

7.3. Njega odbijene jaradi i koza

N

jega obuhvata čitav niz mjera (njega kože i dlake, pranje i masaža vimena, dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija objekta i dr.), ali među njima poseban značaj se pridaje kastraciji muške jaradi, uklanjanju rogova, obrezivanju papaka i četkanju kože.

7.3.1. Kastracija muške jaradi Kastracija muške jaradi se obavlja unutar prve dvije sedmice života ili najkasnije u prva tri mjeseca dobi. Ova mjera ima veliku ekonomsku važnost, jer se kastrirane životinje lakše i brže tove, a i meso je kvalitetnije. Ako se tove jarčevi nakon izlučenja iz rasploda, kastriraju se najkasnije na 2-3 mjeseca prije prodaje, odnosno, privođenja klanju.

7.3.2. Uklanjanje rogova Kako bi spriječili međusobno ozlijeđivanje rogovima, potrebno je ukloniti rogove ili spriječiti njihov rast. Rogovi se moraju ukloniti svim životinjama koje se ostavljaju za rasplod, odnosno obnovu (remont) stada. Pri kupovini rasplodnih jaradi, poželjno je da su bez rogova. Uklanjanje rogova, odnosno rožnih osnova treba obaviti kada se oni i pojavljuju - prvih dana života jaradi. Rogovi kod plemeni150



tih pasmina, kao kod sanske i drugih evropskih pasmina, rastu veoma brzo. Iz tog razloga jarad ovih pasmina se moraju obezrožiti već u prvim danima po jarenju (5-15 dana). To se obavlja primjenom termokautera u tzv. postupku kauterizacije. Pri tome se ne uklanjaju rogovi (jer ih nemaju), nego rožna osnova iz koje oni rastu nakon poroda. Prije samog procesa paljenja preporučuje se sedacija jaradi pomoću nekog sedativnog sredstva ili upotrebom anestetika. U SAD se obezrožavanje radi sa ili bez anestezije, a u Velikoj Britaniji obavezno nakon anestezije. Najpraktičnije je raditi ovaj posao korištenjem specijalne kutije u koje se ubaci jare i sanduk poklopi poklopcem. Tako iz sanduka viri samo glava jareta, a osobi koja obavlja posao paljenja su obje ruke slobodne za rad. Kako bi tačno znali mjesto paljenja, potrebno je regiju ošišati. Prije paljenja potrebno je temperaturu termokautera provjeriti prislanjanjem na drvo, pri čemu se mora pojaviti dim i nakon toga pristupiti paljenju. Termokauter se prislanja čvrsto na glavu i pritom lagano okreće do 4 sekunde. Mjesto paljenja, nakon obavljenog posla, mora biti boje bakra. Za ovu namjenu može uspješno poslužiti i primitivno sredstvo poput usijanog željeza ili pak odgovarajuće kaustično sredstvo. Kauterizirano mjesto treba po izvršenom tretmanu premazati nekom antibiotskom masti za rane, vazelinom ili otopinom joda. Kauterizacijom se može odstraniti i jarčev miris i to istovremeno sa uklanjanjem rogova. Naime, iza svakog roga (1-2 cm) nalazi se po jedna žlijezda koja izlučuje sekret koji daje karakterističan miris ne samo kod jarčeva nego ponekad i kod koza.

7.3.3. Obrezivanje papaka Papci su građeni od rožine. Rožina je u normalnom stanju tvrda i čvrsta te kao takva osigurava životinji pravilno oslanjanje i jednako opterećenje na sve četiri noge. Obzirom da koze spadaju u red dvopapkara, između papka se često skuplja stelja, đubre i slično. Zbog toga je potrebno papke s vremena na vrijeme pogledati i očistiti. Svaki se papak sastoji od dva dijela. Taban svakog dijela je okružen === Uzgoj koza ============================================= 151

============================================================

tankim zidom. Taj papčani zid obično raste brže nego što se troši pa uzrokuje nepravilnost oblika i rasta papka. Pravilan i nepravilan izgled papaka prikazan je na slici 113.

Slika 113. Pravilan i nepravilan izgled papaka (Izvor: www. hzpss.hr).

Kozama, posebno uzgajanim farmskim načinom, u održavanju papaka neophodna je pomoć farmera, odnosno, vlasnika. Ako pomoć izostane, njihovi će papci postati predugi, a koze mogu postati šepave. Životinje u tom slučaju gube apetit, manje se kreću i kao posljedica dolazi do probavnih problema i slabijih proizvodnih rezultata. Prema tome, jedan od važnih zadataka farmera je da kozama redovno pregleda (svaka dva mjeseca) i obrezuje papke. Obično se obrezivanje papaka obavlja dva puta godišnje što je dovoljno ako se koze puštaju van iz staje. Ako se koze stalno drže u staji, papke je potrebno češće kontrolirati i obrađivati. Ako koze veći dio godine provedu na ispaši na kraškim terenima, obično im nije potrebno provoditi obrezivanje, jer im se papci pri kretanju troše. Vrijeme između dviju obrada papaka zavisi od većeg broja faktora i to od tipa terena po kojem se hoda, dobi koze, stepenu aktivnosti, ishrani i načinu uzgoja. Obrezivanje papaka bi trebao obavljati iskusan obrezivač i to korištenjem posebnih noževa. Potrebno je obrezati papke na sve četiri noge. Prije nego što se počne obrezivanje, životinju je pot-

152



rebno postaviti na mjesto gdje će biti mirna. Postoji više načina kako životinju postaviti pri obradi papaka. Koza se može staviti na izmuzište, prisloniti uz zid, koristiti pomoć pomoćnika ili obuhvatiti stražnji dio tijela koze nogama, kako je to prikazano na slici 114. Da bi se lakše izveo postupak obrezivanja mogu se pred rad koristiti preparati za omekšavanje papaka.

Slika 114. Načini fiksiranja koza pri obradi papaka (Izvor: www. hzpss.hr).

Postupak kod obrade papaka: 1. očistiti papak od nečistoća, stelje, kamenja, truleži, i đubreta jer je čisti papak lakše obraditi i neće se oštetiti alat za obrezivanje. 2. odstraniti prerasle rubove sa zidova papka. Zidovi papka mogu narasti toliko da se počnu savijati ispod papka. U tom slučaju, prvo je potrebno skratiti vrh papka da bi se pravilno mogli odrezati zidovi papka. Vrh papka i zid reže se jačim makazama, a peta i taban bolje se mogu obrezati posebnim nožem za obradu papaka. Pri upotrebi noža papak treba obrezivati u smjeru suprotnom od koze i osobe koja ga obrađuje.

=== Uzgoj koza ============================================= 153

============================================================

3. prerasli taban papka reže se u tankim režnjevima ili listićima do trenutka kada peta, taban i zid zatvore ravnu površinu koja s površinom na kojoj koza stoji formira ugao od 45°. Obrezivanje je potrebno obustaviti čim se primijeti da taban počinje poprimati ružičastu boju. Ako su papci duže vremena bili zapušteni, nije ih preporučljivo dovesti u normalno stanje tokom jedne obrade. Bolje je u tom slučaju obrezivati ih postepeno u više navrata i tako vratiti u normalan oblik, veličinu i pravilan ugao. Slika 115. Pravilan način držanja papka tokom obrade (Izvor: www. hzpss.hr).

Slika 116. Obrada unutrašnjeg dijela pete (Izvor: www.hzpss.hr).

154



Slika 117. Obrada vanjskog ruba papka (Izvor: www. hzpss.hr).

7.3.4. Četkanje i šišanje Četkanjem kože odstranjuju se nečistoće i paraziti. Ovim postupkom njege onemogućava se pojava neprijatnog mirisa u mlijeku, zatim, pojačava se cirkulacija krvi, a prema nekim saznanjima, povoljno utječe i na količinu datog mlijeka. Iz higijenskih razloga potrebno je povremeno provoditi i šišanje kostrijeti na mjestima oko vimena ili drugim mjestima na trupu. Za ovu namjenu danas se koriste razni tipovi mašinica za šišanje, poput ove prikazane na slici 118. Slika 118. Mašina za šišanje (Izvor: http://cgi.ebay.com).

=== Uzgoj koza ============================================= 155

============================================================

7.3.5. Određivanje tjelesne mase Tjelesnu masu jaradi i koza, osim vaganjem, moguće je odrediti i na sljedeći način. Potrebno je uzeti krojački metar i izmjeriti obim grudi iza prednjih nogu. Pri mjerenju potrebno je priljubiti metar uz tijelo (zategnuti ga). Nakon očitanja vrijednosti obima grudi životinje uz pomoć tabele 28 može se dobiti konačna informacija o tjelesnoj masi izmjerenog grla. Ova tabela se može koristiti isključivo za mliječne pasmine koza. Tabela 28. Šablon za određivanje tjelesne mase (Izvor: fiascofarm.com). Obim grudi, cm 27,3 28,6 29,9 31,1 33,7 36,2 38,7 41,3 43,8 45,1 46,3 47,6 50,2 52,7 54,0 56,5 59,1 61,6 64,1 65,4

156

Očekivana tjelesna masa, kg 2,27 2,50 2,72 2,95 3,63 4,54 5,44 6,80 8,62 9,53 10,13 11,34 13,15 14,97 15,88 17,69 20,41 23,13 25,86 27,22

Obim grudi, cm 66,7 68,0 69,3 73,2 73,2 75,6 78,2 80,6 83,2 85,6 88,2 90,6 91,9 93,2 95,6 98,2 100,6 103,2 104,4 105,6

Očekivana tjelesna masa, kg 28,58 29,94 32,66 36,74 36,74 39,46 42,18 45,80 49,94 54,43 59,02 63,56 65,83 68,10 72,64 77,18 81,72 86,26 88,53 90,80



7.3.6. Postupak uklanjanja uginulih koza Pri uzgoju koza očekivana stopa mortaliteta jaradi do odbića iznosi oko 10%, dok je stopa mortaliteta odraslih grla 5% godišnje u jednom stadu. Naprimjer, na farmi sa 25 rasplodnih koza koje daju godišnje 1,8 jaradi po kozi, ovi postotci kroz planirani godišnji mortalitet znače, petero jaradi i jedno odraslo grlo. Ako uzmemo da je prosječna tjelesna masa jaradi do odbića 13,5 kg, a odraslih koza 57 kg, to znači da ukupni gubitak izražen u kg tjelesne mase iznosi 125 kg na farmi sa 25 koza. Ovom iznosu je potrebno dodati masu mrtvorođene jaradi i mumificiranih plodova. U nastojanju da se zaštiti zdravlje osoblja koje radi na farmi, zdravlje koza i jaradi, očuvanje od kontaminacije zraka, vode i tla potrebno je na adekvatan način eliminirati ove lešine. Jedan od ekološki najprihvatljivijih načina je biološka razgradnja koja će biti opisana u nastavku. Zdravstveni programi propisuju da uginule životinje od nepoznate bolesti moraju biti transportovane na siguran način do dijagnostičke institucije na postupak autopsije. Nakon toga, moraju biti na ekološki prihvatljiv način uklonjene. Ostale životinje za koje se na mjestu uginuća može utvrditi da nisu uginule od zarazne bolesti bivaju eliminirane zakopavanjem u sanitarnu jamu ili spaljivanjem. Zakopavanje je najčešći i jeftiniji postupak. Dubina jame u koju se zakopava lešina je 1,5-2 metra. Nije preporučljivo prekrivanje lešine krečom kako bi se pospješilo raspadanje. Jame grobnice se nesmiju kopati na vodopropusnom tlu u blizini vodozaštitne zone jer može doći do kontaminacije vode. Postupkom spaljivanja se u potpunosti uklanja lešina i patogeni mikroorganizmi. Kapacitet većine spalionica je ograničen, tako da je proces spaljivanja spor. Tokom spaljivanja moguće je zagađenje zraka zbog ispuštanja neprijatnih mirisa u okolinu.

=== Uzgoj koza ============================================= 157

============================================================

Uklanjanje lešina putem kompostiranja sve je češća metoda koja se koristi u SAD i zapadnoj Evropi. Tokom procesa truhljenja termofilne bakterije stvaraju obogaćeni azot (iz lešine) i osiromašeni ugljik (iz sijena, slame i sl.). Nastali kompost sadrži bakterijsku biomasu i organske rezidue. Tokom procesa kompostiranja toplota, ugljen dioksid i voda stvaraju biomasu. Nastali proizvod je oslobođen od štetnih mikroorganizama i može se koristiti kao đubrivo. U tipičnom sistemu kompostiranja trupovi ili dijelovi trupa se smještaju u drvene sanduke u kojima se nalazi piljevina ili slama u jednakom težinskom omjeru kao i masa trupa, stvarajući optimalne uvjete za rast bakterija. Optimalni odnos ugljika i azota za razvoj bakterija je 30:1. Tokom procesa kompostiranja stvara se relativno visoka temperatura i nakon nekoliko sedmica sva tkiva osim koštanog bivaju u potpunosti razložena. Ostaju samo krte kosti koje se lahko usitnjavaju. Pretresanjem sadržaja sanduka u drugi sanduk nakon dvije sedmice pomaže se održavanju temperature koja podstiče nastavak kompostiranja (razlaganja). Sanduk u kojem se vrši kompostiranje treba da je napravljen od presovanog drveta i smješta se na betonsku podlogu. Piljevina ili slama se položi na dno u sloju debljine 20-tak cm. Zatim se trup lešine položi na leđa u piljevinu. Nožem se otvore grudna i trbušna šupljina i duboko se zasječe muskulatura. Crijeva i unutrašnji organi se isijeku. Nakon toga se truplo prekrije piljevinom debljine 20-tak cm. Ako ima još lešina predviđenih za kompostiranje moguće je sljedeću položiti na isti način kao i prethodnu i ponovo prekriti sa 20-tak cm piljevine ili slame. Piljevinu je moguće navlažiti po potrebi. Idealna vlažnost piljevine je 50-60%. Nakon punjenja piljevinom ili slamom i lešinom sanduk se pokriva platnom. Ovim sistemom kompostiranja, odrasle koze mogu biti razložene za nekoliko sedmica, a mrtvorođena jarad se razlože za 24 sata. Na brzinu kompostiranja utječe i vanjska temperatura zraka. Ako se pravilno postupa, jedinica za kompostiranje može biti estetski „nevidljiva” sa malom ili nikakvom kontaminacijom zraka, tla i vode.

158



Literatura: • Bugarski Đ., Šakić V.: Praktično kozarstvo. Izdavač: DES – Sarajevo, S.75, 2001. • Estien J. M.: Disposing of dead goats. Presentation given at „Practical Goat Farming” seminar, Salisbury, Maryland, Feb. 1998. • FIAS CO FARM, Weight Chart. [citirano 10.01.2010.]. Dostupno na: http:// www.fiascofarm.com/goats/weight-chart.htm. • Foto: Utvrđivanje dobi na osnovu zuba [citirano 11.02.2010.] Dostupno na: http://www.goatlink.com/.../teeth%20by%20year2.gif • Foto: Obrada papaka [citirano 29.10.2009.] Dostupno na: http://www. hzpss.hr • Foto: Mašina za šišanje [citirano 29.11.2009.] Dostupno na: http:// cgi.ebay.com/NEW-320W-Electric-SHEEP-GOATS-SHEARING-CLIPPERSHEARS-/310236410787 • HLEDE.net E-zoohigijen@ Gnoj – površinski vodotoci kao prijemnici otpadnih voda. [citirano 17.12.2009.]. Dostupno na: http:// hlede.net/studentski_radovi/zoohigijena/index.html • Jovanović S., Savić M., Petrujkić T., Vučinić M.: Savremeni trendovi u uzgoju i zdravstvenoj zaštiti ovaca i koza. Centar za unapređenje obrazovanja u veterinarskoj medicini Beograd, S. 63, 2007. • Marković Božidarka, Marković M., Skalicki Z., Adžić N., Mirecki S.: Porast jaradi domaće balkanske koze u dojnom periodu. Poljoprivreda i šumarstvo, 44, 4, 45-55, Podgorica, 1997. • Šakić V.: Klaonički parametri jaradi ekstenzivnog uzgoja na području Bosne i Hercegovine. S.91, Magistarski rad, Veterinarski fakultet Sarajevo, Sarajevo, 2000. • ...The Dairy Goat in Canada. Canada Dept. of Agriculture, Otawa, 1976.

=== Uzgoj koza ============================================= 159

============================================================

160


============== Anatomsko-fiziološke odlike vimena, mliječnost i muža koza ===

8. Anatomsko-fiziološke odlike vimena, mliječnost i muža koza

V

ime je organ karakterističan samo za sisare. Predstavlja modificiranu znojnu tubuloalveolarnu žlijezdu sa apokrinim tipom sekrecije koja se nalazi ventralno na trupu i to u preponskom području. Za razliku od drugih sisara koze, kao i kobile, krave i ovce imaju ingvinalni tip mliječne žlijezde. Vime koze čine dva mamarna kompleksa podijeljena sa sulcus intermammaricus koji predstavlja granicu između mliječnih žlijezda i dvije sise. Mliječna žlijezda se sastoji iz: tijela - corpus mammae i sisa - papilla mammae. Sa vanjske strane mliječna žlijezda je prekrivena kožom, a ispod kože je fascia superficialis mammae dok se ispod ove fascije nalazi fibroelastična čahura. Parenhim mliječne žlijezde čine tubuli i alveole koji se sjedinjuju u odvodne mliječne kanaliće. Mali kanalići se ulijevaju u veće (ductus lactiferi), a veći u mliječnu cisternu. Alveole se sastoje od specijaliziranih ćelija na bazalnoj membrani okružene mišićnim vlaknima, krvnim sudovima i mioepitelnim ćelijama. Funkcija alveola je transformiranje hranjivih materija iz krvi u mlijeko i istiskivanje mlijeka u lumen i kanaliće. Mlijeko je produkt epitelnih stanica – laktocita, lobuloalveolarnog tkiva koje čini žljezdani parenhim. Laktociti sintetiziraju proteine, lipoide, laktozu i druge materije mlijeka. Materije potrebne za sekreciju mliječne žlijezde obezbjeđuju se cirkulacijom krvi. Proces sinteze i sekrecije mlijeka naziva se laktogeneza. Vime se snabdjeva krvlju preko Arteria pudenda externa, dok njegovu inervaciju čine ogranci

=== Uzgoj koza ============================================= 161

============================================================

lumbalnog spleta nerava. Tubuloalveolarni sistem vimena shematski je prikazan na slici 119. Slika 119. Tuboalveolarni sistem vimena (Izvor: Stojanović i Katić, 1997).

Neuroendokrini mehanizam lučenja mlijeka kod koza je istovjetan kao i kod drugih sisara. Mliječna žlijezda pripada reproduktivnom sistemu, jer njena funkcija zavisi od istih spolnih hormona (estrogeni i progesteron), kao i spolni organi. Formiranje mliječne žlijezde počinje oko 90-tog dana razvoja fetusa. Sve do puberteta, mliječnu žlijezdu čini samo vezivno i masno tkivo, te mali broj mliječnih kanalića i alveola. U doba puberteta počinje razvoj mliječne žlijezde. Hipofizni gonadotropni hormoni FSH i LH utječu na razvitak jajnika, odnosno folikula i žutih tijela, koji luče estrogene i progesteron. Estrogeni počinju da djeluju na razvoj mliječne žlijezde indirektno preko adenohipofize, tako što podstiču stvaranje hormona – mamogen I. Direktni uticaj estrogena na rast i umnožavanje kanalića mliječne žlijezde manje je izražen. Progesteron utječe indirektno preko adenohipofize na stvaranje hormona – mamogen II, koji dalje podstiče, kao i progesteron, razvoj alveola mliječne žlijezde (parenhim). Mliječna žlijezda postiže pun razvoj tokom gravidnosti. U tom periodu, osim djelovanja pomenutih hormona, i posteljica luči estrogene i progesteron koji utječu na razvitak kanalića i alveola mliječne žlijezde. 162



Slika 120. Neuroendokrina regulacija mamogeneze (Izvor: Stojanović i Katić , 1997).

Na razvoj i funkciju mliječne žlijezde utiču još i nadbubrežna žlijezda i tireoidne žlijezde. Sekreciju mlijeka podstiču prolaktin i laktogen. Za vrijeme gravidnosti i nakon partusa (poroda), sve dok se ne ukloni posteljica, estrogeni i progesteron (ovarijalni i placentarni) djeluju inhibitorno na sekreciju mlijeka. Usljed antagonističkog djelovanja ovih hormona, mliječna žlijezda ne vrši sekreciju mlijeka u vrijeme gravidnosti. Ekstrakcijom placente poslije jarenja, smanjuje se količina estrogena u organizmu, te preovladava dejstvo prolaktina i mliječna žlijezda počinje sa sekrecijom, prvo kolostruma, a poslije 3-5 dana – mlijeka. Lučenje mlijeka počinje kao posljedica djelovanja oksitocina. Hormoni gonadotropin, insulin i tiroksin, također, utječu na početak laktacije.

=== Uzgoj koza ============================================= 163

============================================================

Akt sisanja mlijeka i muža čine mehanički podražaj koji refleksno podstiče lučenje oksitocina i kontrakcije mišićnih i elastičnih dijelova žljezdanog parenhima mliječne žlijezde i tako nastaje istiskivanje mlijeka (ejekcija). Također, nervni podražaj sisanja ili muže preko centripetalnih nerava se prenosi u centralni nervni sistem, gdje se posredstvom hipofize luči galaktopoetični kompleks, koji utječe na daljnje lučenje mlijeka. Sekret mliječne žlijezde koji se luči prvih 3-5 dana naziva se kolostrum. Sastav kolostruma se znatno razlikuje od mlijeka. Kolostrum ima veću gustoću, viskozitet, kiselost, sadržaj suhe tvari, ukupnih bjelančevina, masti i minerala. Sadržaj laktoze je manji u kolostrumu nego u mlijeku. U kolostrumu su povećane globulinske frakcije, tj. frakcije krvi koje sadrže antitijela protiv različitih mikroorganizama. Značaj kolostruma jeste u dominantnom sadržaju imunoglobulina, jer se jarad rađaju bez stečenog imuniteta i stječu ga postnatalno sisanjem kolostruma prvih dana, putem kojeg koza prenosi antitijela na jarad. Zbog toga je potrebno da jare posiše kolostrum što prije po rođenju. Kolostrum sadrži visok postotak mineralnih materija (Ca, Mg, P i dr.). Željeza ima 10 puta više u kolostrumu nego u mlijeku, što utiče na brzo povećanje hemoglobina u eritrocitima novorođene jaradi. Mineralne materije, naročito Mg, imaju purgativno dejstvo, te izazivaju čišćenje (pražnjenje) crijeva od mekonijuma. Kolostrum je veoma bogat vitaminima (karotin, vitamini A i B12, riboflavin i pantotenska kiselina) i zbog većeg sadržaja karotina ima žučkastu boju. Kolostrum je bogat i abluminima, pa se pri zagrijavanju gruša. Otuda i narodni naziv „gruševina”. Na mliječnost koze utječu brojni faktori kao što su: genetska predispozicija, ishrana, njega, smještaj, način muže, broj dnevnih muža, itd. Koze vrhunac svojih proizvodnih mogućnosti dosežu u dobi od 4 do 6 godina, odnosno, u prvih 3-5 laktacija, mada ima grla koja se odlikuju visokom proizvodnošću do 10 i više godina. Najmanja mliječnost je u prvoj laktaciji. Nakon toga ona raste i u dobi 7-8 godina je još dobra, a potom postepeno opada. Količina mlijeka u drugoj

164



laktaciji u odnosu na prvu veća je za 15%, a u trećoj i četvrtoj za 20%. U petoj laktaciji mliječnost se smanjuje nekad čak i za 25% u odnosu na četvrtu. U narednim laktacijama opadanje je sporije. Nakon jarenja mliječnost raste otprilike 2-2,5 mjeseca i ostaje na istom nivou naredna 3-4 mjeseca. Nakon toga, mliječnost postepeno pada sve do zasušenja (9-10 mjeseci po jarenju). Dakle, laktacija može trajati i do 300 dana. Mliječne koze daju najbolje rezultate ako se ishrana i muža provode po unaprijed utvrđenom rasporedu. Dvokratna (ujutro i uveče) i to redovna, brza i potpuna muža je u pravilu dovoljna. Pri jutarnjoj muži dobiva se više mlijeka, ali je ono manje masno. Samo visokomliječne koze u periodu neposredno po jarenju zahtijevaju trokratnu mužu.

8.1. Muža

M

oguća su dva načina muže: ručna i mašinska. Svaka od ova dva načina imaju svojih prednosti i nedostataka. Činjenica je da farmer koji ima 200 koza nije u mogućnosti pomusti ručno sam sve koze. Za ovaj posao bilo bi potrebno angažiranje većeg broja muzača. U ovom slučaju poželjno je mužu obavljati mašinski, sa eventualno ručnim domuzenjem na kraju muže. Pri ručnoj muži treba pažljivo postupati sa kozama. Kad god je to moguće, ista osoba treba da ih pomuze i po mogućnosti u isto vrijeme i na istom mjestu. Muža se izvodi sa strane, što je higijenski bolje ili od straga. Ako se muža obavlja na zadovoljavajući način, kod koze se pojavljuje akt preživanja. Prilikom muže važna je priprema muzare i muzača. U farmskom načinu uzgoja pod pripremom se podrazumijeva obustavljanje hrane najmanje jedan sat pred mužu, posebno kabaste hrane (npr. sijeno) jer se jedenjem iste stvara prašina. Također, jedan sat pred mužu prestaje čišćenje farme. Neposredno pred mužu potrebno je odstraniti grube nečistoće sa tijela koze, kako eventualno pri ručnoj muži ne bih dospjele u kantu sa mlijekom. Nakon toga se vime ispere mlakom vodom i posuši čistom krpom natopljenom u blagi dezinfi=== Uzgoj koza ============================================= 165

============================================================

cijens ili papirnim ubrusom. Muzač bi trebao imati čist mantil i kapu. Potrebno je prije muže skinuti prstenje i muzač ne smije imati duge nokte. U slučaju da su ruke muzača ili sise na vimenu ispucale potrebno ih je namazati neutralnom mašću. Izmuzanje se vrši u čiste muzilice ili kante. Kvalitetne muzilice su od aluminija ili emajliranog lima (slika 121), jer su trajnije, lakše se peru i dezinficiraju. Slika 121. Ručna muža (Izvor: www. poljoinfo. com).

Prije muže potrebno je na otvor muzilice postaviti čistu gazu da bi se spriječilo upadanje nečistoća u mlijeko. Nakon ovih priprema pristupa se mužnji koja može biti ručna ili mašinska (mehanička). Prve mlazeve mlijeka potrebno je obavezno prosuti, jer se u njima nalazi najveća koncentracija mikroorganizama koji mogu biti uzročnici oboljenja konzumenta. Prve mlazeve mlijeka obavezno izmusti u posebnu posudu - NIKAKO NA POD! Dobra tehnika ručne muže utječe na povećanje sekrecije (količine) mlijeka. Oko 70% mlijeka se neposredno pred mužu spusti u donji dio vimena i ono je odmah na raspolaganju muzaču pri muži dok se 30% mlijeka nalazi u gornjem dijelu vimena (slika 122). Hoće li ovo mlijeko biti pomuženo zavisi od muzača i njegovog postupka sa kozom pri mužnji. Ovo je zadnje mlijeko pri izmuzanju i u njemu se nalazi najveća količina mliječne masti. Slika 122. Distribucija mlijeka u vimenu neposredno pred mužu (Izvor: www. hzpss.hr).

166



Ručna muža se obavlja tako što se gornji dio sise obuhvati sa palcem i kažiprstom, koji se lagano povlači prema vrhu sise, pritiščući je pri tome i ostalim prstima. Tehnika muže je ilustrativno prikazana na slici 123.

Slika 123. Tehnika ručne muže (Izvor: www. hzpss.hr).

Poslije muže ponovo se operu sise i po mogućnosti dezinficiraju i posuše ubrusom, a izmuzeno mlijeko se procjedi i ohladi na temperaturu ispod 10 0C. Postoje i drugi načini, odnosno, tehnike ručne muže korištenjem različitih prstiju ruke. Mašinska muža na principu pulsirajućeg vakuma počela se koristiti u svijetu krajem 19. i početkom 20. vijeka. Osnovni uvjeti za provođenje mašinske muže su: zdrava koza, zdravo mlijeko, ispravni uređaj za mužnju i osposobljeni muzač. Danas se na tržištu mogu kupiti muzilice raznih proizvođača sa razlikama u cijeni i do tri puta. Da bi se muzilica isplatila potrebno je da farmer ima minimalno osam koza. Mašinska muža je neuporedivo brža, lakša i što je najvažnije higijenski ispravna. Od tako higijenski dobivenog mlijeka se mogu proizvesti vrhunski proizvodi koji zadovoljavaju i najstrožije sanitarne propise. Princip mašinske muže se zasniva na imitaciji sisanja mlijeka mladunčeta, jer se sisanjem stvara negativni pritisak sa određenim brojem usisnih faza u minuti. Broj pulsacija tokom muže koza je od 85-90 u minuti sa podpritiskom od 3,8-4,2 kPa. Prije muže poželjna je masaža vimena jer se na ovaj način poboljšava sekrecija mlijeka. Nakon obavljene mašinske muže poželjno je ručno izmusti još 12 dl zaostalog mlijeka u gornjim partijama vimena. To je otprilike oko 10% mlijeka, i to onog najmasnijeg. Uređaji za mašinsku mužu imaju četiri dijela i to: uređaj za vakum, pribor za mužu, sistem za pulsaciju i sistem za odvođenje mlijeka (mlijekovod, kanta). === Uzgoj koza ============================================= 167

============================================================

Slika 124. Dvije muzne jedinice na kolicima sa prokrom posudom za mužu (Izvor: www.poljoinfo.com).

Mašinska muža se obično provodi na farmama sa većim brojem muzara. Po završenoj muži kompletan pribor se mora prvo oprati hladnom, a potom toplom vodom, a nakon toga sav pribor je potrebno preliti kipućom vodom ili dezinficirati. Pribor držati na posebnom i pri tome čistom mjestu. Kod mladih koza koje se prvi put muzu, vezivanje je od velike koristi. Njihovom smirivanju doprinosi i konzumiranje koncentrata tokom trajanja muže. Pošto je koza mala životinja, ona bi se morala i na prikladan način musti. Ako farmer ima manji broj koza, jedan od mogućih načina je primjena specijalne izmuzne platforme-stajališta za ručnu mužu (slika 125).

Slika 125. Izmuzna platforma-stajalište (Izvor: Bugarski Đ. i Šakić V., 2001.).

168



Ta platforma je, ustvari, jednostavna klupa visine oko 45 cm sa jaslama - valovom za hranu i sistemom za vezivanje, a sjedište za muzača je sa jedne, a ograda sa druge bočne strane. Bitno je da je podnica (gazište) pokrivena gumom kako bi se temeljitije obavljalo njeno pranje i održavanje. Također, moguće je koristiti i veoma jednostavnu platformu prikazanu na slici 126. Ako se na farmi nalazi veći broj koza i planira se mašinska muža potrebno je posjedovati rampu ili platformu za minimalno osam koza. Pomuženo mlijeko se čuva u laktofrizima, a laktofriz sa ostalom opremom potrebnom za mužu i dezinfekciju treba da se nalaziti u posebnoj prostoriji (slika 128). Slika 126. Platforma za ručnu mužu (Izvor: www. poljoinfo.com).

Slika 127. Platforma za mašinsku mužu na kozarskoj farmi u Kumara Junction – Westland, West Coast, New Zealand (Izvor: www.planetproperty. de).

=== Uzgoj koza ============================================= 169

============================================================

Slika 128. Prostorija za laktofriz i sirana (Izvor: www. planetproperty.de).

8.2. Bilježenje podataka o mliječnosti

S

vaki ozbiljan uzgajivač mliječnih koza redovno vodi evidenciju o mliječnosti svakog grla posebno. Bilježenje podataka o mliječnosti je važno zbog unaprijeđenja farmskog menadžmenta, korištenja ovih podataka u postupku provođenja selekcijskih zahvata u stadu i u konačnici radi unaprijeđivanja pasmine. Na dužinu laktacije, pored endogenih faktora, značajan uticaj imaju i egzogeni faktori, poput dužine laktacije, dobi koze i standardiziranosti sezonalnosti jarenja. Dužina laktacije od 305 dana, koja je osnov za registriranje mliječnosti kod krava, je uobičajena i kod koza. Međutim, većina koza ne daje mlijeko svih 305 dana. Neke studije pokazuju da samo jedna trećina koza čija se mliječnost službeno evidentira u SAD daju mlijeko svih 305 dana. Ako se laktacija završi prije 305 dana ili iz nekog drugog razloga dođe do zasušenja ili se koza proda prije isteka 305 dana, dotadašnji dobiveni podaci o mliječnosti se proglase nepotpunim ili se putem određenih priznatih metoda preračunava na 305 dana laktacije. Ako koza daje mlijeko preko 305 dana, dobiveni rezultat mliječnosti 305. dana se uzima u obzir.

170



Pri preračunavanju mliječnosti na 305 dana koriste se različiti faktori za korekciju koji uzimaju u obzir varijaciju laktacione krivulje, naročito u odnosu na početak padanja proizvodne krivulje i broja dana mliječnosti. Pri odabiru odgovarajućeg faktora u obzir se uzima i pasmina koze, prosječna proizvodnja mlijeka stada, mjesec odnosno sezona jarenja, dob koze kada se ojarila. Naprimjer, ako se koza ojarila u rano proljeće proizvede više mlijeka od koze koja se ojarila u kasnu jesen. Projektirani podaci se dobiju ako se nekompletni rezultati saberu sa procjenjenom proizvodnjom za ostatak laktacije. Registriranje mliječnosti kod koza u kraćem periodu od 305 dana bi bilo efektivnije i objektivnije jer bi bio obuhvaćen veći broj grla. Zbog toga su danas osmišljeni kompjuterski programi specijalno za evidenciju mliječnosti koza.

=== Uzgoj koza ============================================= 171

============================================================

Literatura: • Bugarski Đ., Šakić V.: Praktično kozarstvo. Izdavač: DES – Sarajevo, S.75, 2001. • Cvetković T.: Uticaj ishrane i načina držanja jaradi na proizvodnju i kvalitet mesa. Doktorska disertacija, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, 1996. • Foto: Distribucija mlijeka u vimenu neposredno pred mužu [citirano 26.10.2009.] Dostupno na: http://www.hzpss.hr • Foto: Ručna muža [citirano 29.10.2009.] Dostupno na: http:// www.poljoinfo. com • Foto: Platforma za mašinsku mužu [citirano 11.11.2009.] Dostupno na: http://www.planetproperty.de/en/real_estate_for_sale/real_estate.php?es tate_id=11172#thumb • Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu. Smještaj koza. [citirano 18.11.2009]. Dostupno na: http://www. hzpss.hr/adminmax/ publikacije/Smjestaj%20koza.pdf • Jovanović S., Savić M., Petrujkić T., Vučinić M.: Savremeni trendovi u uzgoju i zdravstvenoj zaštiti ovaca i koza. Centar za unapređenje obrazovanja u veterinarskoj medicini Beograd, S. 63, 2007. • Mioč B., Pavić V.: Kozarstvo. Hrvatska mljekarska udruga, Zagreb, 2002. • Morand-Fehr P., Boutonnet J.P., Devendra C., Dubeuf J.P., Haenlein G. F.W., Holst P., Mowlem L., Capote J.: Strategy for goat farming in the 21st century. Small Ruminant Research Vol. 51, 2, 175-183, 2004. • Savić Mila, Jovanović S., Vegara M.: Stočarstvo: farmske i socijalne životinje, Izdavač: Univerzitet u Beogradu, S. 306, 2007. • Stojanović L., Katić Vera: Higijena mleka. GrafoPak, Aranđelovac, 1997. • ... Veterinarski priručnik. S.1328. Jugoslovenska medicinska naklada Zagreb, Zagreb, 1989.

172


=================================== Načini i sistemi uzgoja koza ===

9. Načini i sistemi uzgoja koza 9.1. Ponašanje koza

S

vaki uzgajivač mora da poznaje osnove ponašanja koza u stadu, na pašnjaku, u odnosu prema drugim kozama u stadu, u načinu ishrane, ponašanju prije, u toku i poslije parenja, odnosu prema mladunčadi nakon poroda, te osnovne fiziološke karakteristike i smještajne zahtjeve. Koze su socijalne životinje koje žive u stadima. Grupni način držanja daje niz prednosti svakom grlu posebno, kao što je zaštita od predatora, bolji i bezbjedniji uvjeti za preživljavanje jaradi i lakše pronalaženje jedinke suprotnog spola u sezoni parenja. Kod koza je jako izražena težnja da stalno budu unutar svog stada i da slijede predvodnika. Stado koza je uglavnom malo i čini ga manja ili veća familijarna skupina. Vrlo su znatiželjne životinje kod kojih je izraženo istraživačko ponašanje. Za čovjeka se lahko i jako vezuju. Smatra se da je koza životinjska vrsta kod koje je domestikacija najmanje utjecala na promjenu karakteristika socijalne organizacije i socijalnog života. Kada je u pitanju ponašanje koza prije, u toku i poslije parenja, kod njih je kao i kod drugih sisara, ljubavna predigra u sezoni parenja veoma oskudna i ne postoje posebni rituali. Pronalaženje parova u sezoni parenja, tj. odgovarajućih mužjaka i ženki, jarčeva i koza, obavlja uglavnom uzgajivač odnosno vlasnik stada. Pred jarenje koze se izdvajaju iz stada. Neposredno poslije jarenja koze počinju da ližu svoju mladunačad. Za razliku od ostalih preživara kod koza je lizanje mladunčadi naročito intenzivno i najvećim dijelom usmjereno na lizanje prvoojarenog jareta. Ovo znači da drugoojareno jare, koje je obično slabije od prvog, prije počinje da sisa jer nije zaokupljeno pažnjom majke. Lizanje mladunaca je u funkciji među=== Uzgoj koza ============================================= 173

============================================================

sobnog raspoznavanja majke i mladunca. Proces uspostavljanja veze između majke i mladunčeta je kod koza brz. Međutim, lizanje mladunaca je i u funkciji higijenskog ponašanja, tj. održavanja higijene tijela mladunca, jer se lizanjem ukloni oko 500 ml zaostale plodne tečnosti. Lizanjem se površina tijela mladunca suši i spriječava gubitak toplote koji bi bio veći ukoliko bi tjelesni pokrivač bio vlažan. Ovo je od posebnog značaja sa zdravstvenog aspekta jer su jarići skloni pothlađivanju. Obzirom da se često ovce i koze uzgajaju zajedno potrebno je poznavati i sljedeću mogućnost. Naime, moguće je podmetnuti jare pod ovcu i janje pod kozu. Da bi ovaj pokušaj bio uspješan neophodno je podmetanje janjeta pod kozu obaviti što prije nakon jarenja, a jare podmetnuti pod ovcu u periodu do jednog sata nakon njenog janjenja. Janje ili jare koje se podmeće pod drugu ovcu ili kozu treba da se premaže amnionskom tečnošću ili posteljicom ojanjene ili ojarene ženke pod koju se podmeće. Proces podmetanja tuđih mladunaca pospješuje i masaža grlića materice ojanjene ovce. Masažu grlića materice ovca doživljava kao porođaj, a podmetnuto jare kao svoj porod. Jednom uspostavljena veza između podmetnutog tuđeg janjeta ili jareta i dojilje ostaje neraskidiva i ovca i koza podmetnuto mladunče odgaja kao svoje. Stroga veza koja se uspostavlja između majke i mladunca prilikom lizanja po porođaju zasnovana je na jakim olfaktornim stimulansima koji potječu iz analnog i genitalnog područja jareta gde majka upravo najintenzivnije liže mladunce. Za raspoznavanje mladunaca bitni su i vizuelni stimulansi. Gotovo da se svi jarići oglašavaju istovjetno odmah po rođenju, tako da ih koze na osnovu ovog auditornog stimulansa ne mogu raspoznavati. U dobi od 4. dana meketanje jaradi počinje da se razlikuje i svaka koza na osnovu oglašavanja može raspoznati svoje jare. Prvih nekoliko dana po jarenju koze se sa svojom jaradi izdvajaju od ostalog stada. Jarad se rađaju dovoljno zreli u kondicionom smislu, tako da se već poslije 15 minuta od rađanja podižu na noge i stoje. Brzo se povećava i sposobnost njihove koordinacije tako da njuškaju svoju majku duž tijela sve dok ne pronađu sisu. Većina jaradi sisaju u toku prvog sata po rođenju. Pri sisanju mladunci glavom udaraju vime čime se povećava pritok mlijeka.

174



Jedna od glavnih razlika između janjadi i jaradi je ta što janjad uvijek prate svoju majku dok pase. Suprotno njima, jarad ne prate svoju majku dok pase, već su skriveni i u ležećem položaju čekaju njen povratak sa paše. Ovako skriveni ostaju u periodu od jednog do osam sati i za to vrijeme se ne oglašavaju. Po isteku vremena za napasanje koza se vraća sa velikom preciznošću na mjesto gde je ostavila svoje jare. Pri povratku koza se ne oglašava uobičajeno meketanjem već posebnim bezvučnim vibrirajućim signalom kako bi najavila jaretu da prihvati svoju majku. Ukoliko se koza oglasi meketanjem, jare se u ležećem položaju ukoči. Ovakvim ponašanjem koza jaretu ukazuje da ne treba da se podiže jer vreba opasnost od predatora, a predatoru je teže da otkrije jare koje leži. Ovaj period napuštanja jareta radi napasanja koze traje od 3 dana do nekoliko sedmica. Poslije ovog perioda jare slijedi svoju majku i oboje mekeću da bi održali kontakt na pašnjaku. Također je potrebno znati da koze ne podnose kišu i ne mogu preživjeti hladne zime ukoliko im se ne obezbijedi sklonište. Njihov relativno tanak dlačni pokrivač i slabo razvijeno potkožno masno tkivo ne pružaju zaštitu od hladnoće. Za razliku od ovaca, koze su prilagodljivije na vrućinu i visoku vlažnost. Kratak i svijetao dlačni pokrivač koza lahko reflektuje sunčeve zrake. Koze su veoma pokretne životinje koje mogu skakati, kopati kanale ispod ograde i zato ih je putem ograde teško kontrolirati. One se lahko penju uz stepenice, ali se i lahko provlače kroz tijesne prolaze. Socijalno ponašanje koza je veoma slično socijalnom ponašanju ovaca. Na prirodnim staništima koze žive u skupinama koje su organizirane na principu socijalne hijerarhije. U toku borbe za prevlast u skupini jarčevi se propinju na zadnje noge i sukobljavaju se tako što se na protivnika ustrijeme naniže glavom ili čitavim tijelom. Za koze je sukobljavanje sa protivnikom od primarnog značaja. One nikada neće prepustiti vodstvo skupine bez borbe i nikada pred protivnikom neće pobjeći, već će se sa protivnikom suočiti u svim situacijama. Osim toga, veličina rogova može biti značajna pri uspostavljanju socijalne hijerarhije. Na kraju ovog kratkog osvrta na ponašanje koza nameće se zaključak da su osnovni zahtjevi koje treba osigurati za uspješan uzgoj:

=== Uzgoj koza ============================================= 175

============================================================

dovoljna količina kvalitetne hrane i vode za održavanje vitalnosti i zdravlja, adekvatan smještajni prostor u kojem koze mogu zauzeti prirodne stavove i položaje tijela, da liježu i ustaju, protežu, okreću se i čiste, zaštite od predatora, povreda i bolesti, zaštite od ekstremnih klimatskih uticaja i neprijatnih tjelesnih i emocionalnih iskustava kao što su bol, stres, patnja, strah i sl..

9.2. Načini uzgoja

K

oze se veoma lahko prilagođavaju različitim načinima uzgoja. U praksi se najčešće susreću tri osnovna načina uzgoja: ekstenzivni, intenzivni i poluintenzivni.

U lošim uvjetima držanja i ishrane, a kakvi se susreću pri ekstenzivnom načinu uzgoja (kao što je slučaj na područjima golog krša Bosne i Hercegovine), uglavnom su do sada uzgajane primitivnije pasmine koza čije su proizvodne sposobnosti skromne. Međutim, ovaj način uzgoja može imati značaja za proizvodnju jarećeg mesa, osobito u područjima oskudnim u kvalitetnim pašnjacima i drugim površinama za proizvodnju stočne hrane. Ulaganje u ovaj način držanja su minimalna pogotovo ako se raspoloživi pašnjaci koriste racionalno. U ovakvim uvjetima koze daju maksimalno 200-250 litara mlijeka i prosječno 1- 2 jaradi godišnje. Intenzivni način uzgoja podrazumijeva uz kvalitetan smještaj, primjenu osjemenjavanja, mehaničku mužu i ishranu korištenjem bujnih i kvalitetnih pašnjaka kao i dodavanje manjih ili većih količina drugih hraniva (npr. koncentratnih) unutar dnevnog obroka. Ovaj način uzgoja podrazumijeva vođenje proizvodno-reproduktivne evidencije svakog grla posebno. Ovim se omogućava intenzivna selekcija na proizvodnju mesa i mlijeka, a što je moguće očekivati jedino od plemenitih pasmina koje karakteriše visoka produktivnost i plodnost. Proizvodnost se kreće iznad 600 litara mlijeka, a pri posebnim uvjetima njege i ishrane i preko 1.000 litara uz jarenje prosječno 2,2 jareta godišnje.

176



Između ova dva je poluintenzivan način uzgoja koza. U našim uvjetima je najprihvatljiviji, jer ga karakteriše dobar smještaj i kvalitetna ishrana uz obavezno racionalno iskorištavanje pašnjaka, što stvara podjednako dobre uvjete kako za proizvodnju mlijeka tako i mesa. Pri takvim uvjetima susreću se najčešće križanci primitivnih sa plemenitim pasminama kao i grla plemenitih pasmina.

9.3. Sistemi uzgoja

K

ao i kod drugih vrsta preživara i kod koza postoje tri osnovna sistema uzgoja, odnosno držanja, i to pašni, stajski i pašno-stajski ili kombinirani. Ovi sistemi imaju presudan uticaj na uzgojne i proizvodno-reprodukcione pokazatelje, a na što ukazuju i podaci navedeni u tabeli 29. Tabela 29. Osnovni uzgojni i proizvodno reprodukcioni pokazatelji pri različitim sistemima uzgoja koza (Izvor: Bugarski Đ, Šakić V., 2001.).

Sistem

Stajski Pašni Komb.

Mliječnost (lit./ god.)

600700 300400 400500

Jaradi po kozi / god.

Ženska jarad u vrijeme I. pripusta

Način pripusta

Gravidnost, dana

Prosječan broj godina iskorištavanja

dob, mjeseci

tjelesna masa, kg

1,8

8

35

grupno ili iz ruke

147

6-6.5

1,5

9

30

slobodno

152

6,5

1,7

8

32

grupno ili iz ruke

150

6-7

Detaljnije o ovim uticajima biti će navedeno prilikom razmatranja njihove prisutnosti u pojedinim fazama reprodukcije ženskih rasplodnih grla. Bitno je napomenuti, da je, ako se žele ostvariti maksimalni proizvodni i reproduktivni rezultati, poželjno voditi farmsku evidenciju (proizvodnu i reproduktivnu). === Uzgoj koza ============================================= 177

============================================================

Literatura: • Bugarski Đ., Šakić V.: Praktično kozarstvo. Izdavač: DES – Sarajevo, S.75, 2001. • Chapman C. Kim, Reid Chad R.: Sheep and Goats: Ecological Tools for the 21st Century, Utah State University Extension, Richfield, Iron County, May 2004, AG/Sheep/2004-01. • Jovanović S., Savić M., Petrujkić T., Vučinić M.: Savremeni trendovi u uzgoju i zdravstvenoj zaštiti ovaca i koza. Centar za unapređenje obrazovanja u veterinarskoj medicini Beograd, S. 63, 2007. • Karadjole I., Dominiković Z., Dragojlov D.: Program gojidbenog stvaranja koza u Republici Hrvatskoj. Hrvatski stočarsko selekcijski centar, S. 33, 1996. • Mioč B., Pavić V.: Kozarstvo. Hrvatska mljekarska udruga, Zagreb, 2002.

178


============================= Metode uzgoja i selekcija u kozarstvu ===

10. Metode uzgoja i selekcija u kozarstvu 10.1. Uzgoj u čistoj krvi (u čistoj pasmini)

M

etoda uzgoja u čistoj krvi (u čistoj pasmini) primjenjuje se kod plemenitih pasmina, koje se odlikuju dobrim karakteristikama koje treba sačuvati, kao što je slučaj sa kvalitetom dlake kašmirske koze. Kod metoda uzgoja u čistoj krvi može se primjeniti varijanta uzgoja u srodstvu sa ciljem da se konsolidiraju pojedine poželjne odlike, što je neophodno pri formiranju novih pasmina ili linija koza. Pod uzgojem u srodstvu podrazumijevamo parenje grla koja se nalaze u nekom rodbinskom odnosu odnosno srodstvu. Ovo je viši stepen uzgoja u čistoj krvi i primjenjuje se kada se želi što prije uzgojiti grla homozigotnih genetskih konstitucija i na taj način postići održavanje nasljednog tipa, odnosno proizvodnih sposobnosti. Uzgoj u srodstvu može biti linijski uzgoj i uzgoj po krvnim linijama i rodovima. Primjena uzgoja u srodstvu, posebno incestnog parenja, je posebno interesantna kod progenog testiranja nekog rasplodnjaka, odnosno kod ocjene rasplodne vrijednosti, kada se želi utvrditi postojanje nekih letalnih, semiletalnih i subvitalnih gena. Također, treba imati u vidu da nekontrolisana primjena metode uzgoja u srodstvu može imati za posljedicu negativne efekte koji se odražavaju na slabljenje otpornosti životinja (vigora). U širokoj praksi inbriding se ne primjenjuje jer stočari svake 2 do 3 godine mijenjaju jarce u stadu. Druga varijanta je uzgoj u čistoj krvi grla koja nisu u srodstvu. Uobičajena definicija za ovu metodu uzgoja je da je to parenje životinja, === Uzgoj koza ============================================= 179

============================================================

koje nisu u srodstvu, a pripadaju istoj pasminskoj populaciji. To praktično znači parenje jarca sanske pasmine sa sanskom kozom ili jarca bagot pasmine sa kozom bagot pasmine. Ovoj uzgojnoj metodi se često pripisuje statičnost, odnosno spriječavanje uzgojnog napretka posebno pasmina koje su usmjerene u jednom proizvodnom pravcu. Uzgoj u čistoj krvi neki smatraju samo sredstvom za očuvanje čistoće pasmine. Međutim, ovu metodu je potrebno podržavati sve dok se postižu uzgojni uspjesi. Ova metoda uzgoja ima naročitu primjenu kod daljnje selekcije rezistentnih životinja, odnosno onih koje su otporne na neke bolesti. Poznato je da neke životinje imaju prirodnu rezistentnost prema nekim zaraznim bolestima. Ova rezistentnost može biti stečeno ili genetski uvjetovano svojstvo. Treća varijanta uzgoja u čistoj krvi je metoda osvježavanja krvi. Metoda se zasniva na principu parenja koze nekog plemenitog uzgoja sa jarcem nekog drugog plemenitog uzgoja iste pasmine ili soja koji pri tome nisu u međusobnom srodstvu, a koji se odlikuju dobrim zdravljem i otpornošću. Upotrebljava se kada se u nekom uzgoju uoči nazadovanje otpornosti, zdravlja, tjelesne građe i sl.. Ovo nazadovanje može nastati kao posljedica forsiranja samo jednog proizvodnog svojstva (npr. mliječnosti) što obično ide na štetu nekih drugih svojstava. Kod osvježavanja krvi potrebno je obratiti posebnu pažnju na odabir rasplodnjaka jer se često dešava da stočari koji su uvezli stado visokoproduktivnih koza nastoje održati u visokoj proizvodnji stalnim uvozom jarčeva radi osvježavanja krvi. U tom slučaju stado se neće u potpunosti aklimatizirati, a uzgoj će postati trajno ovisan o uvozu iz inozemstva.

10.2. Uzgoj križanjem

P

arenje koza različitih pasmina nazivamo križanjem. Ova metoda uzgoja ima veliki značaj u kozarstvu zbog dobijanja visoko produktivnih pasmina, koje su objedinile pozitivna proizvodna svojstva, a zadržale otpornost autohtonih pasmina. Križanje treba uvijek provoditi planski jer pored uspjeha koji se može postići, križanje je osjetljiv postupak koji zahtjeva pravilan izbor pasmine i

180



kontrolu rezultata, s obzirom na to da se pri križanju pasmina mogu pojaviti i negativni efekti. Kod križanja nastaju određene pojave koje treba poznavati. To je, prije svega, luksoriranje bastarda ili križanaca, odnosno heterozis efekt, gdje dolazi do pojave veće životne snage (vigora). Križanci su obično veće tjelesne mase, temperamentniji su, vitalniji, otporniji i plodniji. Također, moguća je pojava atavizma, to jest pojava nekih svojstava koja nisu imali roditelji, ali su imali daleki preci. To nazivamo hibridnim atavizmom. Postoji nekoliko metoda križanja: a. Upotrebno (uporabno ili industrijsko) križanje U ovom slučaju podrazumijevamo proizvodnju križanaca za direktnu upotrebu. Križanci F-1 generacije brže rastu, plodniji su i imaju veću otpornost na vanjske (egzogene) štetne uticaje u odnosu na roditelje. Efekti ovog križanja zavise od izbora pasmine i heterozis efekta koji se postiže njihovim križanjem. Mnogi programi su bazirani na korišćenju dvije, tri ili četiri pasmine, pri čemu se najčešće koriste visokoplodne, visokoproduktivne i visokootporne pasmine. Najčešće se križaju koze autohtonih pasmina sa jarčevima mliječnih pasmina. Dobijeni križanci su otporni i imaju dobre proizvodne sposobnosti. Ovo križanje se vrši na tri načina i to kao: jednokratno, izmjenično i rotaciono križanje. b. Melioracijsko križanje Svrha ovog križanja je da se primitivnoj pasmini popravi jedna ili najviše dvije osobine ili svojstva, poput proizvodnih osobina ili svojstava tjelesne građe, nastojeći pri tome očuvati njen pasminski tip. Brojni su primjeri uspješne primjene ove metode kod većeg broja domaćih životinja, pa tako i koza. Za primjenu ove metode potrebno je veliko iskustvo uzgajivača i vještina pri izboru pasmina. Ipak treba napomenuti da ovo križanje ima privremeni karakter.

=== Uzgoj koza ============================================= 181

============================================================

c. Povratno, pretapajuće ili potiskujuće križanje Vrši se sa ciljem da se autohtona (primitivna) pasmina pretopi u plemenitu. Ova metoda se provodi parenjem autohtone pasmine koze sa jarcem plemenite pasmine, a zatim dobiveno žensko potomstvo ponovo sa jarcem plemenite pasmine sve dok autohtonu pasminu ne pretopimo u novu odabranu plemenitu pasminu. Ovaj postupak se sprovodi onda kada jednu plemenitu pasminu želimo postepeno uvesti u određeno uzgojno područje. Smatra se da je nakon pet do šest generacija križanja, pasmina pretopljena. Pretapanje nikada ne može biti potpuno, jer se oznake zoološkog karaktera, poput građe kostura, ne mogu pretopiti upotpunosti i one ostaju kao karakteristika autohtone pasmine. Ovakvu vrstu oplemenjivanja uzgajivači često prakticiraju radi jednostavnosti postupka i brzog uspjeha. d. Kombinacijsko križanje Kombinacijsko križanje vrši se u cilju stvaranja novih produktivnijih pasmina na osnovu nove kombinacije gena. Ovim načinom križanja nastao je veliki broj pasmina koza. Također, za primjenu ove metode potrebno je veliko iskustvo uzgajivača, vještina pri izboru pasmina i kontrola rezultata. U pojedinim fazama formiranja pasmina nastalih kombinacijskim križanjem primjenjivano je kontrolisano parenje u srodstvu, u cilju ustaljivanja udruženih osobina. Uspjeh kod ovog križanja je bolji što je veći broj podmlatka na kojem se zatim vrši selekcija na veći broj kombinacija.

10.3. Bastardiranje

B

astardiranje je parenje grla različitih vrsta. Smatra se da su potomci nastali nakon ovog parenja neplodni. Međutim, dokazano je da to nije tačno. U kozarstvu imamo primjer parenja ovna i koze u Botsvani pri čemu je kao produkt nastao muški hibrid (slika 129). Dobiveni hibrid je dobio ime „Bemya” ili u prijevodu „nasilnik”. Imao je veoma razvijen libido tako da je često skakao na 182



ovce u stadu, iako one nisu bile u estrusu. Zbog toga je bio kastriran u dobi od 10 mjeseci. Kod bastarda je često izražen libido, ali izostaje oplodnja, budući da je poremećeno normalno odvijanje spermatogeneze i ovogeneze. Slika 129. Hibrid ovna i koze (Izvor: http//www. en.wikipedia.org/wiki/Toast _of_Botswana).

10.4. Selekcijski postupci u funkciji realizacije uzgojnog cilja

U

Bosni i Hercegovini do danas nije napravljen uzgojni program u kozarstvu. Organiziran uzgojno-selekcijski rad ne postoji i svodi se na evidentiranje proizvodnje mlijeka i plodnosti koza na rijetkim farmama naprednih farmera koji su uvezli određen broj grla plemenitih pasmina, a u cilju realizacije određenih naučnih istraživanja. Veličina populacije koza u nekoj zemlji, posebno matičnog dijela populacije, jedan je od odlučujućih faktora o kojima ovisi mogući uzgojni napredak. Također, brojnost mogućeg kontrolisanog dijela populacije koza određuje i mogućnosti primjene određenih uzgojno-selecijskih metoda i postupaka u realizaciji uzgojno-selekcijskog rada. Međutim, brojnost populacije u našoj zemlji danas nije bila nikada manja u posljednjih stotinu godina, a kontrolisani dio populacije i ne postoji. Ipak, u ovom poglavlju pojasnit ćemo osnovne selekcijske metode koje se primjenjuju u zemljama sa naprednim stočarstvom, a to su selekcija na osnovu porijekla, eksterijera i proizvodnih svojstava, progeno testiranje i primjena genetskih markera u selekciji. === Uzgoj koza ============================================= 183

============================================================

a. Selekcija na osnovu porijekla (pedigrea) Uzgajivači koza odabirom kvalitetnih rasplodnih grla iz svake naredne generacije nastoje povećati proizvodne osobine potomstva. Zbog toga, u stadu ostavljaju najbolja grla pri čemu posebnu pažnju poklanjaju izboru jarčeva. Selekcija na osnovu porijekla se zasniva na analizi podataka o zdravstvenim i proizvodnim karakteristikama grla koja su predmet istraživanja. Također, na osnovu uvida u matične knjige, moguće je dobiti informacije o stepenu srodstva između pojedinih grla. Zbog toga je potrebno voditi evidenciju o svakom grlu posebno, odnosno napraviti matični list u kojem je potrebno napisati sljedeće podatke: datum jarenja, spol, broj jaradi u leglu, matični broj roditelja i njihovih najbližih predaka. Osim ovih podataka poželjno je za oba roditelja na posebnom obrascu, tzv. proizvodnom listu, ovisno o cilju proizvodnje, voditi sljedeće podatke: tjelesna masa, veličina legla, plodnost, dnevni prirast, proizvodnja, itd. Obzirom da u kozarstvu pojava inbridinga nije preporučljiva, podaci iz matičnih knjiga predstavljaju jedan od najvažnijih elemenata koji se koriste pri izboru roditeljskih parova. Za kvalitetan izbor roditeljskog para potrebno je imati gore navedene podatke o minimalno tri generacije predaka. b. Selekcija na osnovu eksterijera (vanjštine) U današnje vrijeme uzgajivači koza sve manje provode odabir roditeljskih parova isključivo na osnovu eksterijera, a bez informacija o njihovim proizvodnim osobinama. Ovaj vid selekcije se najčešće primjenjuje pred sezonu parenja pri čemu se vrši procjena eksterijera i rasplodne kondicije. Svako grlo mora udovoljavati standardu pasmine i imati izražene primarne i sekundarne spolne karakteristike. Pri procjeni eksterijera procjenjuje se svako grlo posebno i to njegova pripadnost pasmini, proizvodnom tipu, zdravstveno stanje, konstitucija i kondicija. Posebna pažnja se posvećuje utvrđivanju postojanja eventualnih konstitucijskih mana koje su kod koza relativno česte. Česte su i nasljedne mane, poput patuljastog rasta kao razvojne anomalije, gušavosti, metakarpalnog hoda, nervoze, itd.. Od svih nasljednih mana, u praksi najveći problem predstavlja interseksual-

184



nost vezana za šutost (bezrožnost) i to kod mliječnih pasmina koza koja za posljedicu ima neplodnost. Šutost se nasljeđuje dominantno u odnosu na rogatost i pojavu steriliteta, koja se javlja, predstavlja pleotropni efekt ovog gena. Gen za šutost sa najvećom učestalošću se javlja kod sanske pasmine, a sa najmanjom kod angora pasmine koza. Od reproduktivnih poremećaja koza još su česti kriptorhizam i abortusi. Pri selekciji na osnovu eksterijera posebnu pažnju treba posvetiti procjeni proizvodnog i u isto vrijeme eksterijernog tipa jer su kriteriji za ocjenu različiti. Kod koza imamo tri osnovna proizvodna tipa i to mliječni tip, tip za proizvodnju mesa i tip za proizvodnju dlake ili kostrijeti. Mliječni tip koza Ovaj odabir je posebno značajan za evropsko kozarstvo zbog prisutnog favoriziranja uzgoja mliječnih pasmina. Zbog toga je selekcijski cilj odabir zdravih, živahnih i otpornih grla koji odgovaraju proizvodnom tipu. Važna eksterijerna karakteristika mliječnog tipa koza je nježna konstitucija, razvijen stražnji dio trupa i dobro razvijeno vime. Glava treba biti lahka sa širokim čelom. Vrat treba da je dug i slabo mišićav. Treba da ima ravan greben sa dugom i ravnom leđnom linijom. Karlica treba da je dobro razvijena, a sapi blago oborene prema natrag. Grudni koš treba da je dug, dubok i širok. Vime treba da je dobro razvijeno i povezano, okruglo i prekriveno tankom i nježnom kožom. Sise trebaju da su duge i usmjerene blago prema naprijed. Ekstremiteti trebaju da su pravilno razvijeni, suhi i čvrsti kao i papci. Tip za proizvodnju mesa Ovaj vid selekcije se znatno rjeđe koristi. Tom prilikom važan je značaj odabira otpornih životinja na uvjete ambijenta u kojem se uzgajaju kao i procjena tjelesne razvijenosti. U tom smislu procjenjuje se razvijenost muskulature na svim dijelovima trupa. Procjena tjelesne razvijenosti i kondicije vrši se pred rasplodnu sezonu.

=== Uzgoj koza ============================================= 185

============================================================

Tip za proizvodnju dlake Pasmine koza uzgajane radi proizvodnje dlake ili kostrijeti spadaju među najstarije pasmine koje su do danas kontinuirano selekcionirane na visok prinos i kvalitet finih vlakana. Značajan selekcijski uspjeh je ostvaren zahvaljujući umjerenom do visokom heritabilitetu poželjnih svojstava. Međutim, negativan efekt intenzivne selekcije na ovo svojstvo kod ovih pasmina je česta pojava grla slabije konstitucije i reproduktivnih problema. c. Selekcija na osnovu proizvodnih svojstava (progeni test, performans test) Najznačajniji proizvodi koza su meso i mlijeko. Za što realniju procjenu svakog grla potrebno je imati informacije o kvanitativnim, odnosno proizvodnim osobinama. Selekciju na osnovu proizvodnih svojstava moguće je provoditi samo u populacijama koza za koje se redovno vodi evidencija o proizvodnim rezultatima. Za brz i uspješan učinak selekcije važno je poznavanje ponovljivosti pojedinih osobina. Koeficijent ponovljivosti odražava povezanost osobina koje se ponavljaju više puta tokom života grla poput, prinosa kostrijeti ili tjelesne mase. Također, koeficijenti heritabiliteta pojedinih osobina su osnova uspjeha selekcijskog rada. Uspješnost, odnosno korisnost uzgoja koza i njihova proizvodnost najčešće zavisi od više osobina pa je zbog toga poželjno poznavanje korelacije različitih osobina. Kod mliječnih pasmina koza, kao selekcijski kriterijumi se koriste podaci o mliječnosti, sadržaju i količini mliječne masti i bjelančevina u mlijeku, te plodnosti muških i ženskih grla koji se mogu dobiti progenim testiranjem. Udio nasljednosti za proizvodnju mlijeka odnosno svojstva značajna za proizvodnju mlijeka karakteriše nizak do srednje izražen heritabilitet (0,25-0,30) te je procjena uzgojne vrijednosti po rodovnicima (pedigreima) nedovoljno pouzdana. Selekcijsko unapređivanje kod pasmina za proizvodnju mesa usmjereno je na dva selekcijska cilja. Prvi cilj je povećanje tjelesne mase jaradi pri rođenju, pri odbiću i povećanju dnevnog prirasta. Drugi

186



selekcijski cilj je povećanje plodnosti odnosno brojnosti jaradi po jarenju. Udio nasljednosti (h2) za većinu osobina plodnosti je nizak (0,05-0,15), te je selekcija na ta svojstva slabo učinkovita. Kod pasmina za proizvodnju finih vlakana dlake ili kostrijeti procjena proizvodnih sposobnosti se vrši pri različitoj dobi i to po odbiću i nakon prvog šišanja. Pravi uvid u proizvodnju svakog grla se može steći tek nakon drugog ili trećeg šišanja, odnosno u dobi 12-18 mjeseci. Kao selekcijski kriteriji koriste se prinos i kvalitet vlakana i to debljina i dužina, sjaj, randman i druge osobine vlakana. Pri procjeni vrijednosti svakog grla na proizvodna svojstva potrebno je uvažavati standarde svake pasmine i planiranu proizvodnju određene populacije (stada). Naprimjer, ako je određena proizvodnja 100 indeksnih jedinica, za daljnji rasplod treba ostavljati grla koja imaju indeks preko 100. U savremenoj kozarskoj proizvodnji uzgojna vrijednost jarčeva najčešće se procjenjuje progenim testiranjem, ali pri tome u obzir dolaze i sve druge poznate metode procjene (performans test, sib test, kombinirani test). Na većini farmi koza remontna stopa ženskih grla iznosi oko 20%, dok je za jarčeve taj postotak znatno niži jer se ne preporučuje koristiti rasplodne jarčeve nakon sedam do osam godina dobi, osim, ako se radi o jarcu izuzetne genetske vrijednosti. Kod mliječnih pasmina koza, za progeno testiranje jarčeva, potrebno je da se dobiju proizvodni podaci za najmanje 10-15 kćerki. Kćerke testiranih jarčeva kontrolišu se do kraja prve laktacije. Nakon završenog testa određuje se rasplodna i proizvodna vrijednost testiranih jarčeva. Selekcija rasplodnih jarčeva provodi se na osnovu rezultata testiranja mladih jarčeva, a postupak testiranja provodi se u testnim stanicama ili na farmama. Progeni testovi se u principu koriste da bi se preciznije predvidjela vjerovatna uzgojna vrijednost roditelja za pojedina kvantitativna svojstva. Princip progenog testa je da svaki potomak prima polovicu nasljeđa od svakog roditelja, a to je polovica uzgojne vrijednosti roditelja.

=== Uzgoj koza ============================================= 187

============================================================

Prema definiciji, ako imamo veći broj potomaka u progenom testu, nakon izračunavanja prosjeka potomka, moguće je procijeniti uzgojne vrijednosti roditelja. Dakle, na osnovu prosječnog fenotipskog očitovanja svojstva jarčeva potomka u testu te njihovim uspoređivanjem s podacima za isto svojstvo potomaka drugih jarčeva, moguće je uz pomoć određenih metoda (Blup Sire ili Blup Animal Model i sl.) procijeniti uzgojnu vrijednost svakog jarca. Progeni test jarčeva u pravilu se provodi na bitna proizvodna svojstva, čiji je udio nasljednosti (h2) nizak ili osrednji, kao i na osobine koje su spolno vezane, npr. proizvodnja mlijeka. Progenim testiranjem se produžuje trajanje generacijskog intervala te je potrebno da se ono provede pri što mlađoj dobi jarca. Kod nas ne postoji stanica za progeno testiranje jarčeva. Da bi se počelo raditi testiranje potrebno je donijeti zakonske i podzakonske akte koji reguliraju ovu djelatnost. Pravilnikom je potrebno predvidjeti obrasce u koje bi se unosili neophodni podaci. Kao primjer dajemo obrasce ocjenjivačkih listi za mlade jarčeve iz „performans” testa u terenskim uvjetima Hrvatskog stočarskog centra za tovne i mliječne pasmine koza (prilog 4). Test na vlastitu proizvodnost muškog potomstva (performans test) se organizira i provodi u testnim stanicama ili odabranim farmama (field test). Prije toga potrebno je izvršiti „test osjemenjavanja”. Svrha testa osjemenjivanja je da se u što ranijoj dobi jarčeva dobije dovoljan broj potomaka za provedbu progenih testova. U test osjemenjivanja će biti uključeni svi mlađi odabrani jarčevi. Po jarcu će se oploditi najmanje 50 koza, nasumično odabranih iz matične populacije. Muška jarad se odabire nakon jarenja na osnovu procjene vanjštine i informacija iz pedigrea (rodovnice). Sljedeći odabir se obavlja po odbiću, a treći u dobi oko 100 dana. Za svako muško grlo se ovim testom izračunavaju uzgojne vrijednosti za svaku ispitivanu osobinu pojedinačno, a potom se daje zbirna ocjena uzgojne vrijednosti izražena indeksom.

188



d. Primjena molekularnih markera u selekciji Molekularna genetika u protekla dva desetljeća je našla svoju primjenu u animalnoj proizvodnji. Uzgojni rad u selekciji domaćih životinja se do danas zasnivao isključivo na upotrebi metoda kvantitativne genetike, pri čemu je varijanca fenotipskih odnosno proizvodnih obilježja populacije predstavljala temelj selekcijskog napretka. Zahvaljujući činjenici da omogućava uvid u strukturu i funkciju genoma i gena, kao i genetičku kartu svakog organizma, genetički markeri su postali oruđe i za efikasniju selekciju. Primarni interes animalne molekularne genetike danas je pronalaženje direktnih i indirektnih genetičkih markera vezanih za ekonomski bitna proizvodna obilježja domaćih životinja. Sprega određenih genskih varijanti i proizvodnih odlika nalazi se u prvom planu, jer je otvorena mogućnost direktnog uticaja na proizvodna svojstva preko tipizacije određenih genskih lokusa. Strukturnom analizom genoma utvrđeno je da je najveći broj proizvodno bitnih svojstava poligenske prirode, a samo manji dio svojstava signifikantno je ovisan o jednom ili manjem broju gena. Predmet velikog broja studija je utvrđivanje povezanosti alelnih varijanti gena sa proizvodnim svojstvima u kvalitativnom i kvantitativnom pogledu što se može koristiti za uzgojnoselekcijski rad (MAS i QTL). Takve nasljedne jedinice predstavljaju genetičke markere i njihova molekularna karakterizacija u sklopu uzgojnih programa omogućava biranje uzgojno pogodnih jedinki u ranoj životnoj dobi, nezavisno od spola, konstitucije, fiziološkog statusa i drugih faktora, prije nego što se ekonomski bitna proizvodna svojstva uopće ispolje. Također, favoriziranje odgovarajućih genskih varijanti u sklopu uzgojnih programa omogućava generacijsko poboljšavanje uzgojne populacije. Za sve navedene potrebe primjenjuju se molekularno-genetički markeri, standardizirani prema ISAF i IFAG (International Society for Animal Genetics i International Foundation for Animal Genetics). Prilikom istraživanja vezanosti određenih genetičkih markera sa poligenskim proizvodnim značajkama u nekim su slučajevima uočene signifikantne veze alelnih varijanti s kvantitativnim svojstvima, zbog čega se takvi lokusi nazivaju Quantitative Trait Loci (QTL) i često se

=== Uzgoj koza ============================================= 189

============================================================

nalaze na različitim hromozomima. Takva kvantitativna svojstva su ustvari fenotipske karakteristrike koje su produkt interakcije dva ili više gena i okolinskih faktora. Zbog većeg broja gena koji učestvuju u nasljeđivanju takvih svojstava, uglavnom ostaje nejasan direktni utjecaj promjene nasljedne varijante (DNK koda, mutacije) na proizvodne osobine. No, za primjenu navedenih markera bitno je korektno pozicioniranje genskih lokusa (markera) na hromozomima. Utvrđene su signifikantne veze određenih QTL-markera goveda s količinom i sastavom mlijeka, prirastom i kvalitetom mesa, uticajem na ovulaciju, bližnjenjem, reproduktivnim svojstvima rasplodnjaka, eksterijerom, itd.. Također se pretpostavlja da i nukleotidne razlike u kodirajućim i nekodirajoćim regijama mitohondrijalne DNK (ektrahromozomska DNK smještena u mitohonondrijama) imaju uticaja na ekonomski bitne osobine domaćih životinja kao što su rast, reprodukcija i laktacija. Već je odavno poznata veza određenih proteinskih polimorfizama sa proizvodnim osobinama. Kao primjer mogu poslužiti polimorfni laktoproteini za koje je utvrđeno da imaju veze s iskoristljivošću mlijeka u tehnološkim postupcima obrade, posebno u sirarstvu. Razvoj molekularne genetike unio je promjene i pomak u odnosu na detekciju proteinskih polimorfizama. Prednost primjene molekularnogenetičkih markera je u tome što oni predstavljaju izvornu nasljednu strukturu jedinke, budući da je DNK osnovi nasljedni materijal. Promatrajući takve markere možemo procijeniti nasljedne predispozicije jedinke. Dakle, na ovaj način se „promatra” sama osnova varijabilnosti. Sljedeći primjer primjene molekularne genetike u selekciji je detekcija varijanti gena koje učestvuju u nasljeđivanju oboljenja kod koza. Ovim testom se na DNK nivou može potvrditi oboljenje, ali i detektovati jedinka, „nosilac” alela koji izaziva oboljenje, čak i u slučaju kada jedinka sama nije bolesna (npr. geni u heterozigotnom stanju). Provjera postojanja određenih genskih poremećaja u nekim je zemljama postala obaveza nacionalnih uzgojnih programa, te preduvjet pristupu tržištu rasplodnog materijala i animalnih proizvoda. Potvrda rodoslovlja na DNK razini setom visoko polimorfnih genetič-

190



kih markera daje gotovo potpunu sigurnost u ispravnost podataka, odnosno, otkriva slučajne ili namjerne greške u vođenju podataka. Prema tome, molekularna genetika, odnosno, primjena molekularnih markera u selekciji je nesumnjivo našla svoje mjesto u animalnoj proizvodnji.

10.5. Biološki test

B

iološki test jarčeva predstavlja mjeru selekcije. Osnovna svrha biološkog testa je da se kod reprezentativnog broja potomaka utvrdi da li jarac rasplodnjak utiče na pojavu teškog jarenja, mrtvorođene jaradi kao i pojave jedne ili više degenerativnih mana u potomstvu. Podaci za izračunavanje biološkog testa dobivaju se tokom upisa jaradi u centralni popis matičnih grla, kojeg obavlja selekcijska služba. Rezultati izračuna biološkog testa obavljaju se mjesečno za sve jarčeve rasplodnjake za koje su na raspolaganju podaci od najmanje pedeset potomaka. Druga svrha biološkog testa je da se dobije pravi uvid u kvalitet jaradi.

=== Uzgoj koza ============================================= 191

============================================================

Literatura: • Bugarski Đ., Šakić V.: Praktično kozarstvo. Izdavač: DES – Sarajevo, S.75, 2001. • Davis G. P., DeNise S. K: The impact of genetic markers on selection. J. Anim. Sci. 76, 2331-2339, 1998. • Foto: Hibrid ovna i koze [citirano 18.11.2009.] Dostupno na: http:// en.wikipedia. org/wiki/Toast_of_Botswana • Ivanković A.: Uporaba molekularne genetike u animalnoj proizvodnji. Stočarstvo, 59, 2, 121-144, 2005. • Jovanović S., Savić M., Petrujkić T., Vučinić M.: Savremeni trendovi u uzgoju i zdravstvenoj zaštiti ovaca i koza. Centar za unapređenje obrazovanja u veterinarskoj medicini Beograd, S. 63, 2007. • Karadjole I., Dominiković Z., Dragojlov D.: Program gojidbenog stvaranja koza u Republici Hrvatskoj. Hrvatski stočarsko selekcijski centar, S. 33, 1996. • ... Pravilnik o testiranju uzgojno valjanih rasplodnih životinja. NN 74/98, 1998.

192


========================================= Reprodukcija koza ===

11. Reprodukcija koza 11.1. Muški spolni organi

S

polni sistem jarca čine skrotum ili mošnja, testisi ili sjemenici, sjemene kesice, epididimisi ili pasjemenici, sjemonovodi, penis, dopunske (akcesorne) spolne žlijezde, prostata, uretra i prepucij. Detaljniji opis spolnog sistema prikazan je na slici 130.

Slika 130. Spolni sistem jarca – A. pogled sa ventrolateralne strane, penis i lijevi testis, B. Pogled sa lateralne strane, lijevi testis (Izvor: http://cal.vet.upenn.edu).

=== Uzgoj koza ============================================= 193

============================================================

Sinhronom aktivnošću spomenutih spolnih organa proizvode se muške spolne ćelije tzv. spermatozoidi, a ujedno omogućavaju unošenje istih u određene dijelove genitalnih organa ženskih životinja.

11.2. Ženski spolni organi

S

polni sistem koze čine jajnici, jajovodi, materica, usmina (vagina), predvorje ili usmine i stidnica (vulva). Među njima se razlikuju generativni organi (jajnici), gestacioni (uterus) i kopulacioni (vagina, usmine i vulva). Detaljniji opis spolnog sistema koze prikazan je na slici 131.

Slika 131. Spolni sistem koze (Izvor: (http://cal.vet.upenn.edu).

194



11.3. Organizacija i način pripusta

K

ako bi se na najbolji način organizirao i odabrao način pripusta potrebno je poznavati sljedeće činjenice. U toku estrusa koji obično traje između 18 i 24 sati, kod koza je povećana motorna aktivnost i znatno manje vremena provode u odmaranju. Koze spremne za parenje učestalije se oglašavaju nespecifičnim glasanjem-meketanjem. Jarčevi evropskih ili tzv. sjevernih pasmina postaju spremni za parenje u vrijeme pojave estrusnog ciklusa kod koza. Znaci spremnosti za parenje jarčeva su smanjenje apetita i opsesivan interes za koze. U sezoni parenja jarčevi uriniraju, masturbiraju i ejakuliraju po svom stomaku i prednjim nogama pri čemu se iz urina i sperme oslobađa jak miris koji deluje stimulativno na koze. U toku ljubavne predigre jarčevi prednje noge trljaju o koze. Za akt parenja je veoma bitno da jarac osjeti miris urina koze. Kada ejakuliraju jarčevi zabace glave prema gore, a kičmu savijaju prema tlu (ventrofleksija). Jarčevi se kreću od jedne do druge skupine pareći se sa kozama, a sve vrijeme poštujući jake zakone dominantne socijalne hijerarhije. Koze u estrusu često skaču na druge koze. Da bi otkrili koze u estrusu jarčevi koriste olfaktorne i gustatorne stimuluse. Jarčevi njuše urin koza u estrusu i kada ih otkriju gotovo da stoje ukočeni sa podignutim glavama i razmaknutim usnama. Ovaj oblik ponašanja poznat je kao Flehmanovo ponašanje i kod jarčeva traje 1030 sekundi. Koze u estrusu njuše tijelo jarčeva, a posebno u predjelu spolnih organa. Ovo međusobno njušenje jarca i koze u predjelu genitalija tjera ih da oni kruže jedno oko drugog. Potom jarčevi počinju da se oglašavaju i da ližu koze u predjelu spolnih organa. Jarčevi lagano guraju koze njuškom, a zatim koza svoju glavu okreće prema jarcu. Ljubavna predigra se završava kada koza postane nepokretna i kada zauzme položaj koji jarcu omogućava skok. Ako je koza spremna za parenje kopulacija nastupa odmah i traje veoma kratko. Pri ejakulaciji jarac naglo i jako zabacuje glavu unazad. Poslije toga silazi sa koze. Poslije parenja jarčevi ližu svoj penis. Određeno vrijeme poslije parenja većina jarčeva ne pokazuje nikakve znakove seksualne aktivnosti (refraktorni period). Mada ishod prirodnog parenja (pripust) kod koza treba da rezultira koncepcijom, ipak većina embriona propada za 30 do 50 dana od parenja. === Uzgoj koza ============================================= 195

============================================================

U našim se uvjetima koze najčešće oplođuju prirodnim parenjem, kada jarci u vrijeme tjeranja (mrkanja) skaču na koze i oplođuju ih, dok je primjena osjemenjivanja koza rijetka. U zavisnosti od uzgojnog cilja, uzgajivač odabire roditeljske parove i odlučuje o načinu pripusta. Prije pripusne sezone poželjno je obaviti sva preventivna tretiranja da bi koze tokom gravidnosti što manje uznemiravale. Postoji nekoliko načina parenja koza, a najpoželjniji je „skok iz ruke”. Prednosti navedenog načina parenja su: racionalnije korištenje jarca, spriječavanje iscrpljivanja brojnim skokovima na istu kozu, poznato je vrijeme pripusta što omogućava daljnje praćenje grla u tome hoće li se ponovo tjerati te praćenje tokom gravidnosti do partusa. Kod ovog načina parenja poznat je otac, što je teško utvrditi u stadima u kojima se u isto vrijeme nalazi više jarčeva. Korištenjem ove metode pripusta može se oploditi veći broj koza. U početku pripusne sezone jarac može obaviti 2-4 skoka dnevno, a kasnije se broj skokova može povećavati ili smanjivati u zavisnosti od kondicije i zdravlja jarca kao i opterećenosti u stadu. Učestalost skokova treba uskladiti s dobi jarca, ishranom i načinom držanja. Navedenim načinom pripusta jedan odrastao jarac tokom pripusne sezone može oploditi 50-70 koza. Poželjno je detaljno vođenje evidencije pripusta, iz koje će se precizno vidjeti broj jarčeva koji su oplodili kozu, datum i vrijeme pripusta, broj skokova, broj tjeranja, itd.. Spomenuta evidencija pomoći će pri organizaciji jarenja, vođenju matične evidencije i uspješnosti selekcije. Metoda „divljeg parenja” kod nas se često koristi u ovčarstvu i kozarstvu. Primjenom ove metode pripusta u stadu nalazi se više jarčeva istodobno tokom cijele sezone. Nema određenog plana o tome koji će jarac oploditi koliko i koje koze, ne evidentira se broj skokova, datum i vrijeme pripusta. Ne vodi se nikakva evidencija. Ovim načinom pripusta jarčevi se nepotrebno iscrpljuju više puta skačući na iste koze te se u rasplodu kraće zadržavaju. Stoga je potreban veći broj jarčeva, što umanjuje rentabilnost farme, a uz to nema niti kvali-

196



tetnog selekcijskog rada. U takvom načinu parenja jedan odrastao jarac potreban je za 20-25, a mlađi za 10-15 koza. Pri „haremskom skoku” određenom jarcu dodjeljuje se određen broj koza (20-50) koje treba osjemeniti tokom pripusne sezone. Broj koza po jednom jarcu zavisi od veličine stada, broja raspoloživih jarčeva i trajanjem pripusne sezone. Porijeklo potomstva je korištenjem ove metode poznato, ali se ne zna tačno vrijeme pripusta i broj skokova. Mogućnost iscrpljivanja jarca višekratnim skokovima na jednu kozu je značajna, što se negativno odražava na dužinu upotrebe u rasplodu. Metoda „klasnog parenja” provodi se u stadima koja se prije parenja klasiraju po određenim kriterijima i svakoj skupini dodjeljuje se određeni broj jarčeva. Skupine se mogu formirati prema visini proizvodnje (npr. mlijeka), dobi, tjelesnoj razvijenosti, šutosti ili rogatosti i dr.. Ovom metodom parenja jedan jarac tokom pripusne sezone može osjemeniti 30-50 koza. Nedostatak ovog načina pripusta je nepoznavanje porijekla po ocu i vrijeme pripusta.

11.3.1. Izbor muških rasplodnih grla U tehnici držanja, odnosno pri izboru rasplodnih grla posebnu pažnju treba posvetiti mužjacima (jarčevima), budući da je njihov uticaj na kvalitet uzgojenog materijala presudan. Prije svega, jarac mora imati tipične pasminske eksterijerne karakteristike. Također, veoma važno je da su mu pravilno građeni spolni organi. Za pripust je najbolje koristiti jarčeve sa jednog određenog područja i po mogućnosti često mijenjati jarčeve u stadu zbog nepoželjnog uzgoja u srodstvu. To ne moraju biti čistokrvni rasplodnjaci već mužjaci iz dobrih i kontrolisanih uzgoja. Treba uvijek pokušati naći jarca koji je potomak koze sa visokom proizvodnjom mlijeka (dobre mljekulje) ili jarca čije su kćeri „dobre mljekulje”. Jedan jarac u dobi od 12 do 18 mjeseci može oploditi 20-25 i više koza u sezoni pripusta, dok odrasli (stariji) u sezoni pripusta oplode 60-100 koza. Osim toga, nije ekonomski opravdano držati jarca za jednu ili dvije koze. Jarčeve u rasplodu treba držati 6-8 godina. === Uzgoj koza ============================================= 197

============================================================

11.3.2. Izbor ženskih rasplodnih grla Kada je u pitanju izbor rasplodnih ženki potrebno je, prije svega, voditi računa da je koza potomak dobre mljekulje kako bi jarad naslijedila osobinu dobre mliječnosti. Potrebno je da ima optimalne eksterijerne karakteristike ženske životinje. Pri kupovini kvalitetnih plemenitih rasplodnih ženki uobičajeno je da se dobije matični list za svako grlo. Ako se kupovina obavlja na stočnim sajmovima i ako grla nemaju matični list onda se mora osloniti na procjenu kvaliteta od strane stručnjaka.

11.4. Priprema koza i jarčeva za pripust

D

a bi se dobili što bolji rezultati pripusta (kraće trajanje pripusta, izraženiji znaci tjeranja, manji postotak preganjanja, dobra plodnost i zadovoljavajuća vitalnost dobivenog potomstva) potrebno je pripremiti koze i jarčeve za pripust. Prije pripusta vrši se odabir, odnosno iz daljnjeg rasploda isključuju se sva grla koja iz bilo kojeg razloga nisu za daljnji rasplod (bez zuba, bolesna, smanjene proizvodnosti, eksterijernih mana i nedostataka itd.). Ako se koze muzu, potrebno ih je zasušiti, a u stadima u kojima je proizvodni cilj mlijeko i gdje se životinja ne planira zasušiti, obrok treba biti kvantitativno i kvalitativno pripremljen da životinje budu u dobroj kondiciji.

Kvalitetan rasplodni jarac mora biti tipičan predstavnik svoje pasmine, mora biti dobre tjelesne razvijenosti, u rasplodnoj kondiciji, živahan i sa dobro izraženim sekundarnim spolnim osobinama. Međutim, živahnost jarca, njegova želja za skakanjem (libido) na kozu u vrijeme mrkanja, ne mora biti siguran pokazatelj proizvodnje dovoljne količine spermatozoida zadovoljavajućeg kvaliteta. Dokazano je da i sterilan jarac ima izražen spolni nagon i može lučiti spermu. Dobra kondicija i izdržljivost rasplodnjaka vrlo je važan faktor uspješne oplodnje koza u prirodnom načinu parenja. Prije svake pripusne sezone poželjno je izvršiti analizu sperme. Pomoću mikroskopa utvrđuje se gustoća sperme, oblik i pokretljivost sper198



matozoida. Brža metoda prosudbe kvaliteta sperme je utvrđivanjem stepena kiselosti (pH). Izrazito kisela reakcija sperme ukazuje na veliku fertilnost spermatozoida, a alkalna upućuje na sterilnost jarca. Na količinu i kvalitet sperme, osim pasmine i individualnih osobina, utječu i vanjski faktori poput ishrane i klimatskih prilika. Naučno je dokazano da fertilne osobine jarca nisu jednako izražene tokom cijele godine. Za razliku od hladnijeg vremena koje pogoduje kvalitetu sperme, previsoke vanjske temperature negativno se odražavaju na kvalitet sperme, odnosno može doći do degeneracije spermatozoida. Previsoke temperature ambijenta i sparina dovode do fiziološkog stresa koji se odražava na reproduktivnu sposobnost, stvaranjem nepovoljnog endokrinog balansa te usljed snižavanja metaboličke aktivnosti i smanjenog apetita mužjaka. Također, ishrana koza i jarčeva, prije i u vrijeme pripusne sezone značajno utječe na rezultate pripusta. Kvantitativno i kvalitativno izbalansiran obrok tokom cijele godine, a posebno uoči pripusta i za vrijeme pripusta kod ženskih grla rezultira izraženijim znakovima tjeranja (smanjen broj tihih gonjenja), povećavan je broj ovuliranih jajnih stanica, povećan je stepen koncepcije, smanjena je smrtnost embrija, a dobiveno potomstvo je vitalnije i ima veću porodnu masu. Kod lošije hranjenih jarčeva smanjuje se količina ejakulata, gustoća sperme i pokretljivost spermatozoida, a povećava se smrtnost spermatozoida i broj abnormalnih spermatozoida. Navedeno se negativno odražava na oplođenost koza. Nedostatak vitamina A i nekih minerala (npr. cinka) negativno se odražava na tok spermatogeneze i na kvalitet sperme, a samim tim i na postotak koncepcije. Na količinu i kvalitet sperme negativno utječu različite bolesti, posebno bolesti spolnih organa. Potrebno je provesti i ocjenjivanje tjelesne kondicije svih rasplodnih grla. Preporučuje se pojačano hranjenje samo za grla slabije tjelesne kondicije. Izražena fizička kondicija nije poželjna, kao niti slaba. Ako su koze prije pripusta debele, ne samo da ih ne treba dodatno hraniti, nego im obrok mora biti kvantitativno i kvalitativno manji da bi se dovele u rasplodnu kondiciju.

=== Uzgoj koza ============================================= 199

============================================================

Prije pripusne sezone potrebno je sva rasplodne životinje tretirati protiv vanjskih i unutarnjih parazita te ih vitaminizirati.

11.5. Mrkanje, pripust, oplodnja

K

oze su poznate po velikoj plodnosti. Pojava blizanaca je uobičajena, ali nije rijetka pojava jednog ili troje jaradi. Za vrijeme svog života dobra koza, onih pasmina koje se najčešće uzgajaju u našem podneblju, ojari 20-30 jaradi. Njihova plodnost je najveća u dobi 3-6 godina, a kasnije opada. Iako im se prvi spolni ciklus javlja u dobi 5-6 mjeseci, mlade koze bi trebalo prvi put pripuštati kada navrše 8-10 mjeseci, odnosno kada dostignu 60% tjelesne mase odrasle koze istog genotipa. Smatra se, da se u slučaju stajskog i kombiniranog sistema uzgoja, koze mogu pripustiti već u dobi od 8 mjeseci, a u slučaju pašnog sistema sa 9 mjeseci i to pod uvjetom da dosegnu potrebnu tjelesnu masu. Međutim, preporuka većine stručnjaka je da se mlade koze namijenjene za rasplod ne pripuštaju prije navršenih 12 mjeseci jer su u toj dobi bolje razvijene i stoga će dati kvalitetnije potomstvo. Vrlo je važno da se koze u vrijeme pripusta nalaze u tzv. rasplodnoj kondiciji, a koja se, između ostalog, postiže i dodatkom koncentratnih krmiva (ječam, kukuruz, zob) u količini do 0,5 kg po grlu nekoliko sedmica pred mrkanje. Spolni ciklus se javlja sezonski tj. u vrijeme kada je dužina dnevne svjetlosti kratka (period septembar-februar). U tom periodu spolni žar se pojavljuje svakih 21 dan (variranje 15-30 dana). Za vrijeme tjeranja (mrkanja, prcanja, prskanja) koze imaju slabiji apetit, uznemirene su i stalno vrte repom. Mrkanje traje 1-3 dana, a ponekad i 4 dana. Samo izbacivanje jajeta (ovulacija) nastaje 30-36 sati od prvih znakova spolnog žara, odnosno samo nekoliko sati prije završetka mrkanja. Radi toga je najpovoljniji period za parenje 8-10 sati prije završetka mrkanja. Ukoliko ne dođe do oplodnje, spolni ciklus se ponavlja nakon 2-3 sedmice. Shematski prikaz trajanja estrusa, vremena ovulacije i optimalnog vremena osjemenjavanja prikazano je na slici 132.

200



Slika 132. Trajanje estrusa, momenat ovulacije i optimalno vrijeme osjemenjavanja (Izvor: Stančić B., 2007).

Za koze je svojstveno da se u prvom ciklusu parenja oplodi 85-90% grla, u drugom 5-10%, dok se oko 5% uopće ne oplodi. Ova osobina omogućava grupno jarenje u sva tri sistema uzgoja i vrlo ujednačenu jarad. Novi estrus se javlja unutar 30 dana po jarenju, ali je slabo primjetan. Optimalno je planirati tri jarenja u dvije godine, jer tada između jarenja i parenja prođe tri mjeseca. Time se omogućava potpuni oporavak koza uz mogućnost pune fiziološke podobnosti za uspješno sljedeće parenje. Iako mladi jarčevi već u dobi od šest mjeseci dostižu spolnu zrelost, ne preporučuje se pripustiti ih prije navršenih 7-8 mjeseci. Međutim, u uvjetima široke prakse pokazalo se uputnim njihovo korištenje tek u dobi 10-12 mjeseci. U dobi od 2 do 7 godina na početku sezone parenja jedan odrasli jarac može da oplodi dnevno tri, a kasnije nešto više, dok mlađi jarac od dvije godine i stariji preko sedam godina, ne više od 1 do 2 koze u razmaku od 4 do 5 sati. Spolna aktivnost im je ovisna i o godišnjem dobu tj. najveća je u jesen (za vrijeme hladnijih mjeseci), a najmanja u proljeće. Utvrđeno je i da, osim sezonskih, postoje i pasminske razlike određenih karakteristika ejakulata (sperme), što se može uočiti u tabeli 30. Parenje u stajskom i stajsko-pašnom sistemu uzgoja za mlijeko i meso je grupno ili „iz ruke”, a kod pašnog sistema uglavnom slobodno parenje, iako se mogu izvesti i ostala dva načina. Pri parenju „iz ruke” treba računati tokom cjelog perioda parenja na jednog jarca za više desetina koza. === Uzgoj koza ============================================= 201

============================================================

Tabela 30. Karakteristike sperme jarčeva Alpina i Sanske koze (Izvor: Dejanović, 1986.).

Pasmina Alpina Sanska

Zapremina ejakulata jarčeva, ml

Koncentracija spermatozoida, milijardi/ml

van sezone pripusta 0,90 0,95

van sezone pripusta 1,90 1,14

u sezoni pripusta 1,48 0,63

u sezoni pripusta 1,22 1,59

Jarčevi u sezoni pripusta odaju jak i neprijatan miris zbog zamokravanja. Zbog toga je potrebno redovno čišćenje i održavanje jarčeva i boksova gdje su smješteni. Međutim, gdje god je moguće, treba primjenjivati osjemenjavanje, jer se taj postupak pokazao veoma efikasnim, a u velikim aglomeracijama daleko manje košta nego držanje i ishrana većeg broja jarčeva. Osjemenjavanjem se efikasnije provodi selekcija, planiranje, onemogućavanje nastanka spolnih zaraznih bolesti, itd.. Vrijeme parenja i jarenja treba uskladiti sa potrebama tržišta za mlijekom i mesom, odnosno mogućnošću osiguranja toplog smještaja (pretopao ili hladan kozarnik - ranije ili kasnije jarenje).

11.6. Osjemenjavanje

P

ored prirodnog pripusta u razvijenim stočarskim zemljama osjemenjavanje je sve popularnije kod uzgajivača koza jer omogućava jednostavan pristup sprječavanju parenja u krvnom srodstvu. Osim toga, osjemenjavanje je veoma važan zootehnički zahvat u svrhu povećanja produktivnosti koza. Primjena osjemenjavanja omogućava korištenje visokovrijednih jarčeva visokokvalitenih osobina radi povećanja proizvodnosti postojećih populacija. Također, omogućeno je istovremeno osjemenjavanje više koza spermom jednog jarca i na taj način reducira se upotreba manje kvalitetnih jarčeva. Primjena osjemenjavanja u našem kozarstvu je izuzetno rijetka.

202



Postoje dva načina osjemenjivanje koza. Prvi je cervikalni način osjemenjivanja smrznutom, svježe razrjeđenom ili svježom pripremljenom spermom jarčeva (samo od jednog jarca i to uglavnom selekcijski odabranog). Drugi način je endoskopsko osjemenjavanje koza smrznutim ili svježe pripremljenom spermom. Osjemenjavanje se obično obavlja bez sinhronizacije estrusa, ali je prije osjemenjavanja moguće izvršiti i sinhronizaciju estrusa. Ako se vrši sinhronizacija estrusa, vaginalne spužvice ostaju u vagini 12-14 dana, nakon čega se vade iz vagine i potom se aplicira hormon placentalni gonadotropin. U zavisnosti od tipa, osjemenjavanje se obavlja 50 ili 60 sati nakon aplikacije hormona placentalnog gonadotropina (PMSG). Problem kod cervikalnog načina osjemenjavanja je anatomija grlića materice i uglavnom je uspješnost 40-60%. Kod endoskopskog osjemenjavanja, koji se češće primjenjuje, uspješnosti osjemenjivanja je 6070%.

11.7. Bremenitost

T

rajanje bremenitosti je pet mjeseci ili u prosjeku 150 dana (od 147 kod stajskog do 152 dana kod pašnog sistema uzgoja). Kraće nose koze koje donose na svijet više jaradi kao i one plemenitijih i proizvodnijih pasmina. Bližnjenje je vrlo poželjno u sva tri načina uzgoja koza, međutim, pri tome treba imati na umu da koza ima dovoljno mlijeka za samo jedno ili najviše za dva jareta. Koze koje nose više od jednog jareta, pred kraj bremenitosti osjećaju zamor, pa često leže i gube apetit, što treba imati u vidu pri regulisanju ishrane u tom i ranijem periodu. Bremenitost se teško može primjetiti u prvih 2-3 mjeseca. Neki od znakova bremenitosti su asimetrija stomaka, ne pokazivanje spolnog žara i mirnoća koze. Pomoću ultrazvuka moguće je utvrditi graviditet malih preživara, odrediti tačan broj plodova kao i stadij gravidnosti. Do otprilike 35. dana gravidnosti dijagnoza se radi pomoću transrektalne metode i linearne sonde. Između 35. i 70. dana koristi se transrektalna i abdominalna metoda, dok se u drugoj polovici gravidnosti dijagnoza radi pomoću abdominalne pretrage sa sektorskom sondom. === Uzgoj koza ============================================= 203

============================================================

Praktične prednosti za uzgajivače u ranoj dijagnostici bređosti su višestruke: - odvajanjem gravidnih od negravidnih koza mogu se smanjiti reproduktivni i proizvodni gubitci uslijed pobačaja, rođenja mrtve ili slabe jaradi, - postiže se optimalna porodna težina jaradi kao i težina jaradi pri odbiću, - smanjuje se učestalost otežanog poroda, - omogućena je pravilna ishrana bređih koza čime se spriječava pojava određenih metaboličkih bolesti i smanjuju se troškovi ishrane, - pravilna ishrana omogućuje dovoljnu opskrbu kolostrumom i mlijekom tokom rane faze laktacije, - omogućeno je pravovremeno zasušenje gravidnih plotkinja i njihovo praćenje do jarenja, - neplodne koze mogu biti izlučene čime se smanjuju troškovi njihovog držanja i hranjenja, itd.. Poželjno bi bilo da uzgajivač registrira datum pripusta kako bi se mogao što bolje pripremiti za intervenciju pri jarenju, odnosno pripremiti uvjete za prihvat i uzgoj jaradi.

11.8. Jarenje

K

ozu treba obavezno zasušiti mjesec dana prije jarenja. Zasušivanje se provodi postepeno (tokom dvije sedmice) uz obavezno smanjenje količine sočne hrane i vode, a zatim muže sa dvije dnevno, prelazi se na jednu i to ujutro. Nakon toga, muža se obavlja svakog drugog, a potom trećeg dana. Na taj način se i izbjegava pojava upale vimena-mastitis. Na nekoliko dana pred jarenje kozu treba prebaciti u poseban boks gdje će biti sama. Treba joj osigurati suhu i čistu prostirku kao i svježu pitku vodu. Pred samo jarenje koza učestalo liježe i ustaje, mokri, brabonja, odbija hranu i vodu te slabije preživa, često se glasa (mekeće), sve do pojave plodne vode. Neposredno pred jarenje područje oko repa je mokro. Karakteristika je i otežano disanje, uznemiren 204



pogled, opći nemir koze. Obično, samo jarenje prolazi bez ikakvih problema. Proces jarenja je vrlo kratak, obično traje 1-2 sata. Tokom tog perioda kozu treba povremeno nadgledati. Posteljicu koza izbacuje unutar nekoliko sati po jarenju. Nakon jarenja koza često pojede placentu što joj u prvim satima nakon jarenja omogućava da nadoknadi izgubljenu energiju i minerale, ubrzava zaustavljanje krvarenja, a prema nekima instinktivno uklanja miris koji može privući predatore. Ako je koza nije pojela istu je potrebno spaliti ili zakopati. Odmah po porodu koza obično oliže (posuši) jarad, a ako to koza ne učini preporučljivo je da se jare posuši krpom ili slamom. Nakon što je koza olizala svu jarad koju je ojarila, potrebno joj je dati mlaki napoj mekinja sa vodom u omjeru 1 : 3 (mekinje : topla voda). Jarad su nakon 2-3 sata sposobna i spremna za dojenje.

=== Uzgoj koza ============================================= 205

============================================================

Literatura: • Adilović S.: Opće stočarstvo sa biostatistikom. Grafika „Šaran”, Sarajevo, S. 182., 1994. • Bitaraf A., Zamiri M.J., Kafi M., Izadifard J.: Efficacy of CIDR, fluogestone acetate sponges and cloprostenol for estrous synchronization of Nadooshani goats during the breeding season. Iranian Journal of Veterinary Research, University of Shiraz, Vol. 9, No. 1, Ser. No. 22, 2008. • Bugarski Đ., Šakić V.: Praktično kozarstvo. Izdavač: DES – Sarajevo, S.75, 2001. • Dejanović Dubravka, Premzl B., Herak Melita: Uticaj sezone na promjenu volumena i koncentraciju spermija u ejakulatu jarčeva. XI Savjetovanje o dijagnostici, profilaksi i terapiji u savremenoj stočarskoj proizvodnji, Neum, 1986. • Foto: Spolni sistem [citirano 18.09.2009.] Dostupno na: http:// cal.vet.upenn.edu/projects/grossanat/general/Goat%20Book/image1p.htm • Gordon I.: Controlled Reproduction in Sheep and Goats pp 86–115. CAB International, Wallingford, 1997. • Maturagić D., Šarić M., Miljković V: Fiziologija i patologija reprodukcije ovaca i koza. Veterinarska komora RS, Banja Luka, S.160, 2003. • Podžo M.: Umjetno osjemenjavanje goveda, ovaca i koza. DES– Sarajevo, S. 111, 1999. • Stančić B.: Fiziologija reprodukcije i veštačko osemenjavanje ovaca. Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet, 1987. • Urošević M., Skalicki Z., Đurić M.: Fenotipska varijabilnost reproduktivnih osobina sanske koze. VIII Seminar inovacija u stočarstvu 88', 159-165, Beograd-Zemun, 1988. • ... Veterinarski priručnik. S.1328. Jugoslovenska medicinska naklada Zagreb, Zagreb, 1989.

206


===================================== Osobenosti ishrane koza ===

12. Osobenosti ishrane koza

P

robavni sistem koze nakon perioda dojenja ima sve karakteristike preživara, odnosno čine ga rumen (18-27 litara), retikulum (1-2 litra), omazus (1 litar) i abomazus (3-4 litra). Crijevni kanal je dug oko 30 metara (11 litara) i oko 25 puta je duži od dužine koze. Koza, kao tipični preživar, tj. životinja specifičnog toka probave posredstvom mikroorganizama u buragu, u stanju je da u potpunosti osigura sve esencijalne aminokiseline, i time eliminira zavisnost od sadržanog proteina u obroku. Pozitivne osobenosti u načinu iskorištavanja i osiguranja svih sastojaka potrebnih za život, produkciju i reprodukciju daje kozi, kao i ostalim preživarima, dominantno mjesto u našem stočarstvu, prvenstveno u povećanju proizvodnje animalnog proteina. Pravilna, i, u odnosu na normativne potrebe, dobro izbalansirana ljetna i zimska ishrana koza mora biti tako organizirana da je u stalnoj usklađenosti sa njihovim reproduktivnim statusom i proizvodnjom. Obrok mora sadržavati dovoljno energije, proteina, minerala i vitamina kao i potrebnu količinu vode. Količina suhe materije u obroku, između ostalog, mora osigurati i optimalnu probavu. Na kraju, obrok koza treba biti što jeftiniji. Sve ovo zahtijeva od uzgajivača umješnost, budući da sa raspoloživom krmom treba u potpunosti podmiriti potrebe u uvjetima ishrane kako na paši tako i u staji. U ishrani koza i ovaca, odnosno goveda prisutne su brojne sličnosti, ali i razlike. Koze imaju veće potrebe za hranom po 1 kg tjelesne mase, što je i razumljivo, budući da na tu masu daju znatno više mlijeka. Iz iste količine hranjivih sastojaka proizvode više mlijeka nego === Uzgoj koza ============================================= 207

============================================================

krave. One za 20% bolje iskorištavaju hranu od drugih preživara, osobito kabastu. U njihovom obroku prisutan je i znatno veći broj krmiva te do 600 vrsta različitog drveća i grmlja koje koze konzumiraju u obliku brsta. Najviše vole lišće, cvjetove te pupoljke, dok stabljike uglavnom izbjegavaju (tabela 31). Kao aktivne i veoma radoznale životinje, koze se bitno razlikuju od drugih preživara po načinu odabiranja i konzumacije dnevnog obroka. Tabela 31. Razlike u sastavu i kvalitetu ponuđene, odbačene i pojedene mase lucerkinog sijena pri ishrani koze (Izvor: Bugarski i Šakić, 2001.). Pokazatelj Lišće, cvjetni pupoljci i dr., % Stabljike, %

Lucerkino sijeno ponuđeno odbačeno pojedeno 46,2 23,9 59,9 53,8 76,1 41,4

Hranjiva vrijednost:

Energija, MJ/kg Probavljivi sirovi protein, %

3,68 12,10

2,93 8,50

4,15 14,10

One uvijek nastoje da njihov obrok bude svjež i čist, odnosno, nedirnut. Pri tome pokazuju izuzetnu izbirljivost i to zahvaljujući svojim pokretnim usnama i jeziku. Pri uzimanju hrane doslovno guraju od sebe nepoželjne biljke i biljne dijelove. Ovakvo ponašanje ima direktan uticaj na sastav i kvalitet pojedenog obroka. Zbog te selektivnosti, odnosno pojave neizbalansiranosti obroka mogući su i zdravstveni problemi te niža proizvodnost. Izbirljivost je veća pri obilnijoj ponudi krme i obratno. Drugim riječima, koze su u svom izboru obroka veoma prilagodljive uvjetima držanja i ishrane. Svega 30 minuta poslije uzimanja hrane koza počinje da preživa. Hrana se u probavnom traktu zadržava oko 24 sata. Koze su preživari koji dijelimično probavljen sadržaj buraga ponovo žvaču oko jednu minutu prije nego što ga ponovo progutaju. Koze provedu u preživanju više od jedne trećine dana. Koze uglavnom brste lišće sa niskog drveća i izdanke drugog niskog rastinja. To ne znači da biljnu hranu isključivo unose brstom, već da će ispoljiti ovaj oblik ponašanja ukoliko im se pruža mogućnost. Ustanovljeno je da i kada se oko koza nalazi obilna travnata paša, one se radije odlučuju za bršćenje lišća i izdanaka i da u tom slučaju čak 50-80% ukupne količine biljne hrane unesu brs208



tom dok ostatak unesu pasući travu. Međutim, koze se veoma jednostavno gaje i bez mogućnosti da brste, odnosno, koze mogu biti i isključivo pašne životinje čija se ishrana zasniva samo na napasanju travom. Dva su faktora koja utječu na sposobnost koza da brste. Prvo, gornja usna koza je više pokretna u poređenju sa gornjom usnom ovaca i upravo njom mogu da dosegnu do lišća i izdanaka mladica. Drugo, efikasnost kojom koze probavljuju grubo i suho lišće veća je nego kod ovaca. Upravo zbog toga što više teže brstu pri izboru hrane, koze prelaze i veće razdaljine u potrazi za hranom, to jest za lokacijama na kojima se nalazi drveće i žbunje sa kojih mogu brstiti lišće bez obzira što se oko njih nalazi trava. Zato koze provedu oko 11 sati u toku dana brsteći lišće, a ovce samo oko 8 sati pasući travu. Pri bršćenju stoje na zadnjim nogama, a prednjim su oslonjene na stablo sa kojeg brste lišće. Po ovome se koze i razlikuju od ovaca jer mogu da prežive sušu, dospijevajući i do zelene mase koja se nalazi znatno iznad zemlje. Posjeduju posebne receptore za gorak ukus i na paši jedu travu koja je za druge biljojede neukusna ili gorka. Također, za razliku od ovaca, koze su prekrivene dlakom koja se ne zapliće za granje i grubu vegetaciju, na kojoj ovce redovno ostavljaju pramenove iščupane vune. Pri ishrani, koze su sklone i unošenju neodgovarajućeg materijala u svoje probavne organe, kao što je čest slučaj sa odjevnim predmetima pastira koji su okačeni o drveće ili ostavljeni na žbunje. Razlike u načinu napasanja i činjenica da koriste različitu hranu biljnog porijekla u ishrani, omogućavaju ovcama i kozama da ne budu u konkurentskom odnosu u pogledu ishrane. Ovo ih čak čini komplementarnim i zato se često ovce i koze uzgajaju zajedno. Kako koze obično jedu onu biljnu hranu koju drugi preživari ne unose u organizam, kao što su čičak i kopriva, znači da mogu da se koriste i u kontroli suzbijanja ovog raslinja na pašnjacima. Bršćenje lišća, kao način unošenja hrane svojstven kozama, utjecalo je da se u pojedinim zemljama koze neopravdano nazovu šumskim štetočinama, pa

=== Uzgoj koza ============================================= 209

============================================================

čak i da se njihov uzgoj zabrani. Međutim, ova krivica za ogoljevanje mnogih šuma ne može se pripisati kozama već neodgovornim uzgajivačima koza koji su zbog svoje koristi koristili šume za ishranu svojih stada.

12.1. Način ishrane i sputavanje – vezanje koza pri ispaši

K

ada je način ishrane u pitanju, koze su mnogo izbirljivije od drugih preživara, mada je broj biljaka koje mogu konzumirati veći. Koze imaju mogućnost da konzumiraju različite biljke, od suhog lišća na žbunju i drveću pa sve do bujne paše. Ako im se ukaže prilika uvijek će rado brstiti suho lišće, prije nego što će se hraniti sočnom travom sa bujnih pašnjaka. Osim toga, koze su spremne ne samo da se propinju i da brste lišće sa drveća već i da se penju na stabla koja imaju horizontalan rast u odnosu na podlogu i da sa njih brste lišće. Koze se mogu hraniti i korovskim biljem na pašnjaku koje druge vrste pašnih životinja zaobilaze, poput čička i koprive. Vrlo su izbirljive u odnosu na higijensko stanje pašnjaka i nikada se neće hraniti na mjestima koja su zagađena otpadnim materijama, a posebno fecesom drugih životinjskih vrsta. Bez hrane se ne smiju ostavljati duže od 24 sata. Hrana koju konzumiraju koze treba da je takva da može zadovoljiti uzdržne potrebe, potrebe u fazi rasta, laktacije, rast dlake, fizičku aktivnost i termički stres usljed hladnoće. Zdravlje i produktivnost koza su maksimalni ako se hrane lahko svarljivim hranjivima visoke energetske vrijednosti sa dovoljnim sadržajem azota i minerala u tragovima. Koze se mogu uspješno uzgajati pašnim načinom ishrane pri čemu im nije potreban brst. Međutim, ako postoji mogućnost da brste, tada je moguće povećati i gustinu iskoristivosti pašnjaka, odnosno broj koza na pašnjaku. U slučaju kada se paša zasniva samo na brstu, koze se moraju prihranjivati. Ako se koze drže u ispustima, tada je potrebno svakodnevno ih hraniti kvalitetnim sijenom, odnosno brstom ili peletiranom hranom koja sadrži oko 30% sirovih vlakana. Tjelesna masa i kondicija koza mogu varirati u zavisnosti od sezonske pristupačnosti i kvaliteta hraniva i obično su najniži u ljeto i jesen. Koze koje su u ovom periodu vrlo mršave trebaju se prihranjivati. Hranidbeni stres ili nagle 210



promene u ishrani kao što su prelaz na koncentrovanu hranu, smanjenje količine svježe zelene hrane ili uvođenje žitarica u ishranu, predisponiraju koze pojavi različitih bolesti (enterotoksemija, acidoza buraga i graviditetna toksemija). Zato sve nagle promjene u ishrani koza treba izbjegavati. Pri prelasku koza sa ishrane zasnovane na brstu na pašni način ishrane potrebno je predvidjeti razdoblje od najmanje 14 dana kako bi se prilagodile novom načinu ishrane i pašnjaku kao novom izvoru hrane. Ovaj vremenski period je potreban i za prilagođavanje i promjenu mikroflore u buragu. Ako se koze hrane uglavnom koncentratnom hranom, tada je potrebno ova hraniva postepeno uvoditi u ishranu koza i to u periodu ne kraćem od dvije do tri sedmice. Na ovaj način se spriječava acidoza buraga. Prelazak na koncentratna hraniva obavlja se tako što se kozama prvog dana u ishranu uvede 50 g ovih hraniva po grlu, a zatim se svakog drugog dana njihova količina povećava za 50 g. Također, koze treba zaštiti od mogućnosti trovanja na paši, a treba znati i to da su mnoge ukrasne biljke toksične za koze. Najidealniji su oni uvjeti u kojima je životinjama po volji dostupna kvalitetna voda u količini koja im je potrebna. Potrebe u vodi za piće zavise od količine suhe materije koje koze unesu hranom, količine vode koje unesu hranom u vidu atmosferskih padavina koje se zadržavaju na paši ili na lišću koje brste, od tjelesne mase koza, proizvodnog stadija i faze laktacije. Koze u laktaciji mogu konzumirati i do 10 litara vode dnevno, a ako temperatura vazduha prelazi 40 °C, tada potrebe u vodi mogu biti i dvostruko veće. Na konzumaciju vode kod koza značajno utječe kvalitet vode i to njen salinitet, ukus i temperatura. Koze se mogu prilagoditi na visok salinitet vode (>5000 mg/litar), ali radije konzumiraju vodu čiji je salinitet niži od 2000 mg/litar. U periodu suše, količine raspložive hrane i vode mogu biti znatno umanjene. Koze su posebno osjetljive na sušu i u ovom periodu su podložne stresu. Tada je potrebno vršiti inspekciju stada na zdravstveno stanje barem jednom dnevno. Grla čije je zdravlje sušom ugroženo, potrebno je da se izdvoje iz stada i posebno da se tretiraju dok se ne oporave. Ako su posljedice suše takve da je opstanak koza ugrožen, bolje je odlučiti se za njihovu prodaju, prinudno klanje ili eutanaziju. Općenito, koze su vrlo osjetljive i na termički stres prou-

=== Uzgoj koza ============================================= 211

============================================================

zrokovan ekstremnim temperaturama, bilo da je nastao usljed vrućine ili hladnoće. Koze su vrlo podložne negativnom uticaju niskih temperatura. Posebno treba voditi računa o zdravlju koza kada su ostrižene ili kada im je tjelesna temperatura niska ili kada su izložene obilnim kišnim padavinama, a kada su temperature zraka niske. Kozama na paši je zato potrebno osigurati zaklon od ekstremnih vremenskih uticaja, a ako na pašnjaku ne postoji prirodan zaklon, tada je potrebno da ga uzgajivač koza sam napravi i njegove dimenzije prilagodi veličini stada. Koze, tragajući za hranom, se mnogo kreću i izabiru brstom i ispašom najkvalitetnije dijelove biljaka (lišće, cvjetove, plodove, pupoljke, koru, itd.). Pri tome često čine određene manje ili veće štete. Pri brstenju one će se popeti na svaki niski objekat ukoliko nisu sputane ili zatvorene unutar čvrste i visoke ograde. Ako se želi prisiliti da pasu određenu površinu pašnjaka, treba ih vezati odnosno sputati, ili zatvoriti u ograđeni prostor (stacionarna žičana ili električna ograda). Za sputavanje se koriste jednostavni sistemi, a jedan takav prikazan je i na slici 133. Slika 133. Način sputavanja pokretnim vezom na žičanoj sajli (Izvor: The Dairy Goat in Canada, 1441/1976.).

Potrebna su dva željezna klina, razapeta žica i lagani lanac koji je jednim krajem privezan za razapetu žicu, a drugim sa kožnim remenom stavljenim oko vrata koze. Klinove treba dobro zabiti u zemlju s tim da dio koji ostaje iznad zemlje bude visine oko 15 cm. Dužina lanca je 50-100 cm, dok je dužina razapete žice proizvoljna tj. zavisi od površine koju koza treba da popase. Sputavanje pa i vezanje uz kolac, a što je kod nas najčešća praksa, dobri su i nužni postupci u slučajevima kada se ne posjeduje dobra ograda oko pašnjaka ili staje. Koza se mora sputati i pri obavljanju muže na paš212



njaku, posebno jutarnje muže. Tokom dana je treba nekoliko puta premjestiti i pri tome izvršiti ponovno sputavanje. Na mjestu sputavanja potrebno joj je ponuditi dovoljnu količinu svježe pitke vode. Dobra ograda za koze može se napraviti korištenjem 120-140 cm visoke pletene žice. Unutar ograđenog prostora obavezno je provesti zaštitu svih mladih stabala i žbunja, jer će ih u protivnom uništiti. Nikako se za ograđivanje pašnjaka ili staja ne smije koristiti bodljikava žica. Takvu ogradu one ne respektiraju i često pokušavaju da prođu kroz nju, oštećujući pri tome kožu, vime i dr. Smatra se da je najbolja daščana ograda i to od horizontalnih letava sa maksimum prostora od 10 cm između njih i do visine 1,2-1,8 m. Iznad ovakve ograde, a u cilju spriječavanja pokušaja usplahirenih i uznemirenih mladih koza i jarčeva da je preskoče, stavlja se teška pletena žica visine 18-20 cm.

12.2. Izbor krmiva

B

rstom nije moguće u uvjetima intenzivne proizvodnje mlijeka i mesa osigurati sve potrebne hranjive i druge sastojke. Dakle, u uvjetima veće proizvodnosti moraju se pored brsta i paše uključiti i druga krmiva kao što su sijeno, sočna i zelena krma te koncentratna krmiva (zrnevlje žitarica posebno). Brstenjem, a u čemu koze veoma uživaju, podmiruju se samo tzv. „uzdržne potrebe” u energiji i proteinu, a ti uvjeti su prisutni u prvoj fazi skoznosti ili pri niskoj proizvodnosti kakvu susrećemo kod primitivnih pasmina i neuspjelih križanaca u tipu tih pasmina. Uočeno je da se brstenjem lišća i mladica te kore drveća poboljšava apetit pa ako koze idu na pašu tu praksu bi trebalo (ako to uvjeti dozvoljavaju) povremeno i u kraćim intervalima usputno primjenjivati. Najjeftinije, a pri lošijim uvjetima uzgoja i najvažnije, krmivo za ishranu svih kategorija koza je paša. Jedan hektar dobrog pašnjaka može tokom 6-7 mjeseci pašne sezone (od aprila do oktobra) osigurati krmu za 6 odraslih grla. Međutim, na manje kvalitetnim pašnjacima, po nekim mišljenjima, potrebno je za jednu kozu osigurati više od 0,25 do 0,35 hektara. Samom pašom osrednjeg kvaliteta mogu se === Uzgoj koza ============================================= 213

============================================================

u intenzivnijim uvjetima podmiriti „uzdržne potrebe”, zatim potrebe jarčeva izvan pripusne sezone i koza u početnim mjesecima bremenitosti (skoznosti) te mliječnih koza u završnoj fazi laktacije. Sve ostale faze proizvodnog ciklusa zahtijevaju, uz pašu, i druga krmiva, prvenstveno sijeno i koncentratna krmiva (zrnevlje žitarica i dr.). Koza, u slučaju da je paša jedino krmivo u dnevnom obroku, može konzumirati 12-14 kg iste. Ako se u obroku doda nešto sijena (od 0,5 do 2 kg po grlu na dan), količina pojedene paše se smanjuje na samo 5-10 kg. Za vrijeme ljetnih mjeseci konzumacija hrane opada sa povećanjem temperature zraka (kod temperature od 40oC prestaje uzimati hranu). Zbog toga se preporučuje tjeranje koza na pašu rano ujutro gdje se ostave da pasu naredna 2-4 sata. Pošto koza nije tipična pašna životinja to za manji broj grla ispašu treba organizirati sistemom sputavanja ili pak vezanjem za kolac. Pri tome, udaljenost jedne koze od druge treba da iznositi 5-10 m. Napasanje većeg broja koza traži formiranje ograda i angažiranje čuvara ili po mogućnosti primjenu električne ograde. Kako koze pri slobodnoj ispaši tj. pri kretanju po cjelom pašnjaku jedu samo mlade dijelove biljaka to je iskoristivost pašne krme niska (60-65%). Nužno bi, dakle, bilo organizirati ispašu putem pregona (podijele pašnjaka na veći broj manjih površina, najčešće 8-12) i to u trajanju 4-6 sati svaki dan tokom 3-5 dana zadržavanja na jednom pregonu. Sa pašom u proljeće treba početi kada je visina biljnog pokrivača 10-15 cm. Privremenu pašu u rano proljeće može činiti ozima raž, ječam, zob pa čak i zelena pšenica. Također, uspješno se može koristiti i uljana repica i to u količini 6-7 kg po kozi dnevno. Pri korištenju pokošene zelene mase sa travnjaka i oranica značajno su manji gubici mase nego ispašom, pogotovo ako se dnevno ponuđena količina podijeli na više manjih obroka. Od sočnih krmiva kao dobra krma za koze su stočna repa, krompir, mrkva, stočni kelj i silaža. Stočna repa se daje prethodno isječena u količini 2-4 kg po grlu, mrkva 5-6 kg, a krompira maksimalno do 2 kg dnevno. Količina stočnog kelja kreće se do 5 kg po grlu na dan. Gubitak pri hranjenju koza sa ovim krmivima je manji nego gubitak zelene mase i sijena i do 15%.

214



Silaža, osobito kukuruzna, kvalitetno je krmivo u obroku koza, ali samo u umjerenim količinama (2-5 kg na dan). Skoznim, bremenitim ne treba davati silaže više od 1 do 1,5 kg. U zimskom obroku silaža ne bi trebala da prelaziti 30% ukupno sadržane suhe materije obroka. Daje se ujutro i to prije napajanja. Ako se eventualno pri ishrani silažom (kukuruznom ili drugom) pojavi gubitak apetita, pad mliječnosti ili drhtavica treba odmah prekinuti sa davanjem ovog krmiva i konsultirati veterinara. Međutim, ako je silaža dobro spremljena ovakve pojave su isključene. Spremanje silaže samo za potrebe ishrane koza je ekonomski isplativo jedino u slučaju ako uzgajivač raspolaže sa stadom od 80 i više koza. Koze radije jedu sijeno, pogotovo lucerkino. U slučaju da je sijeno jedino krmivo u zimskom obroku daje se 2-3 kg na dan. Pri ishrani samim sijenom javlja se znatan gubitak (do 30%), jer koze kao i ovce, odabiraju samo najkvalitetnije dijelove istog. Prema tome, što je sijeno lošijeg kvaliteta, to je gubitak veći (kod lošeg i preko 30, dobrog 15, a odličnog samo 5%). Pri spremanju sijena na zemlji, a što je kod nas najčešći slučaj, rastur iznosi do 25%, dok kod sijena proizvedenog primjenom ventilatorske sušare oko 10-15%.

Slika 134. i 135. Konzumiranje sijena u štali i na otvorenom (Izvor: www.hzpss.hr).

U submediteranskom području naše zemlje (Hercegovina) za zimsku ishranu koza koristi se i lisnik, krševina tj. osušene grančice i lišće šumskog drveća. Po kvalitetu ravan je lošijem do osrednjem === Uzgoj koza ============================================= 215

============================================================

sijenu. U ishrani koza treba izbjegavati korištenje lisnika hrasta i oraha, jer izazivaju probavne smetnje. Slama se u ishrani koza, kao i drugih vrsta preživara, koristi samo u iznimnim slučajevima i to najčešće na prelazu iz zimske na ljetnu ishranu. Najbolja slama je od zobi. Obavezno je prije davanja treba isjeckati. Daje se u količini do najviše 1 kg po grlu dnevno. Može se miješati sa drugim krmivima npr. sočnim i time poboljšati njena iskoristivost. Povrće i voće predstavljaju, također, vrijednu krmu za koze. Ova krmiva treba davati kozama oprana i isjeckana. Koncentrirana krmiva su, uz sijeno, najskuplji dio obroka svih kategorija koza, a osobito mliječnih. Radi toga je uputno racionalno korištenje i proizvodnja po mogućnosti na samom domaćinstvu. Time bi se značajno snizili troškovi ishrane kako u zimskom tako i u ljetnom periodu. Koze veoma rado jedu zrnevlje žitarica, a osobito ječam, zob i kukuruz. Nikad ne treba davati samu kukuruznu prekrupu zbog mogućnosti pojave burnog i nekontrolisanog vrenja u buragu. Koze više vole grubo samljeveno (prekrupljeno) ili cjelo zrnevlje nego u brašnjastom obliku kao što je to slučaj u ishrani goveda i ovaca. To značajno pojednostavljuje tehniku ishrane. Slika 136. Kukuruz kao koncentrirani dio obroka (Izvor: www.goatandsheep. com).

Koze jako vole napoj od mekinja ili brašna žitarica (ječma, zobi). Dobra hrana je i suhi hljeb dat u malim količinama i to obavezno sa drugim krmivima u obroku. Hrana namijenjena kozama ne smije biti pokvarena i plijesniva jer su one veoma osjetljive na ovakvu hranu. Kozama se putem obroka moraju osigurati dovoljne količine soli i to po mogućnosti jodirane. Daje se šaka soli u vodu za piće ili se unosi u koncen216



tratnu smjesu, odnosno do iznosa 0,5%. Smatra se da je 5-10 g soli dovoljno za podmirenje potreba kod svih odraslih kategorija koza. Dodavanje soli ima povoljan uticaj i na apetit. Vitamine i minerale treba osigurati direktnim dodavanjem putem specijalnih mineralno-vitaminskih smjesa ili unošenjem ovih smjesa poznatim pod nazivom „premiksi” u sastav koncentratnih ili krmnih smjesa i to u količini od 0,5-1%. Obavezno se treba držati preporuka proizvođača ovih premiksa. Od minerala osobito su značajni kalcij (Ca) i fosfor (P). Njihov međusobni odnos mora biti 1,5-2 : 1 u korist kalcija. Zimi se koze hrane tri puta na dan. Praktičan način konzumiranja mineralno-vitaminskih preparata prikazan je na slici 137. Slika 137. Konzumiranje soli i minerala (Izvor: www.goatandsheep. com).

Napajanje vodom (3-8 litara/dan) treba zimi vršiti nakon davanja sijena ili njemu sličnih krmiva. Ljeti je preporučljivo napajati koze bar tri puta dnevno svježom i čistom vodom. Temperatura vode ne smije biti zimi ispod 18 0C, a ljeti ispod 10 0C. Prelaz sa ljetne na zimsku ishranu i obratno mora se obaviti postepeno tj. u roku 5-10 dana. Slika 138. Mineral kalcij (Izvor: www. goatandsheep.com).

=== Uzgoj koza ============================================= 217

============================================================

12.3. Ishrana skoznih – bremenitih koza

U

prvoj fazi skoznosti ishrani ne treba poklanjati posebnu pažnju. Međutim, u posljednjih 6-8 sedmica tj. u 4. i 5. mjesecu skoznosti zimski obrok mora sadržavati uz određenu količinu kvalitetnog sijena (1-2 kg), sočne krme (2-3 kg) i značajnije učešće koncentratnih krmiva (0,5-0,6 kg). Slična je situacija i kada je u pitanju ljetni obrok. Naime, uz pašu po volji ili zelenu krmu u iznosu 5-10 kg, daje se manja količina sijena (0,5-1 kg) te koncentratna krma (0,4-0,5 kg). Navedeni obroci treba osigurati potrebe koza u energiji, proteinu, mineralima i vitaminima kao da koze proizvode dva litra mlijeka na dan. Stanovita variranja u preporučenim iznosima za pojedina krmiva u ljetnom i zimskom obroku rezultat su razlika u tjelesnoj masi, dobi, pasmini i kondiciji grla. Koncentratna krmiva, odnosno krmne smjese moraju biti vlastiti proizvod, odnosno spravljene korištenjem na samom gazdinstvu proizvedenih koncentratnih krmiva. Dobra se smjesa dobiva mješanjem 57% zobene prekrupe, 29% mekinja i 14% sačme suncokreta. Smatra se kvalitetnom i smjesa sastavljena od 40% kukuruza, 30% zobi, 20% mekinja i 10% sačme soje ili suncokreta. Ukoliko nije moguće proizvesti smjese naprijed navedenog sastava mogu se upotrijebiti samo zob i kukuruz u odnosu 50% : 50% ili pak sama zob u obliku prekrupe. Ako domaćinstvo nema mogućnosti za proizvodnju ovih jednostavnih smjesa, mogu se koristiti i industrijski sačinjene i to one namjenjene ishrani bremenitih ovaca (oko 12% ukupnog proteina). U negravidnih koza te u njenoj početnoj fazi nije uputno i to sa stanovišta racionalnosti koristiti u obroku koncentratna hraniva. Takvim kozama npr. teškim 40-60 kg dovoljna je ljeti samo paša ili zelena krma (4-6 kg), dok zimi nešto sijena (1-1,5 kg) te eventualno sočnih krmiva (1-2 kg). Ovakav obrok će zadovoljiti dosta niske potrebe u energiji i proteinu te održati životinje u dobroj kondiciji. Ako su koze mršave, treba im dati 0,25-0,50 kg na dan koncentratne krme. Dobro je koze održavati u poželjnoj kondiciji.

218



U sezoni mrkanja kozama, kao i jarčevima, trebalo bi osigurati dopunsku ishranu putem određene količine koncentratnih krmiva. Smatra se dovoljnom količina 0,3-0,4 kg po grlu na dan. Koncentratna krmiva ili krmnu smješu treba početi davati par sedmica pred mrkanje, za vrijeme mrkanja i do tri sedmice nakon mrkanja.

12.4. Ishrana koza u laktaciji

I

shrana koza u prvih 24 sata po jarenju zasniva se na davanju jedino mlakog napoja od mekinja ili brašna žitarica. U prvoj nedjelji po jarenju, dojnim kozama dnevnim obrokom daju se ograničene količine hrane (kvalitetno sijeno po volji ili pak napoj prekrupe žitarica do količine 0,4-0,5 kg na dan po grlu) kao i 5-10 g mineralnovitaminskog dodatka (premiksa). Treba koristiti mineralnovitaminski dodatak namijenjen ishrani koza ili ovaca, a ne goveda. Početkom druge sedmice obrok se postepeno povećava da bi nakon 10 dana dojne koze dobivale tim obrokom sve potrebne sastojke za postizanje visoke mliječnosti u prvih 2-3 mjeseca laktacije. Obrok u ovom periodu treba osigurati konzumaciju suhe materije u količini oko 3% tjelesne mase (1,5-2,0 kg na dan) te 14-16% sirovih proteina. Na svakih 1 kg mlijeka treba dati oko 0,40-0,50 kg koncentratne krme, odnosno krmne smješe po grlu na dan. Ako je kvalitet paše, zelene krme i sijena dobar, onda je po jednom kg proizvedenog mlijeka dovoljno osigurati 0,20-0,30 kg ovih krmiva. U protivnom, pogotovo ako nema dovoljno kvalitetne kabaste krme, tu količinu treba povećati za 100%. Ako u zimskom obroku osnovu čini livadno sijeno (sijeno osrednjeg kvaliteta) smjesa treba sadržavati 16% sirovih proteina. Izuzetno kvalitetno sijeno (npr. lucerkino) traži smjesu sa samo 12-14% proteina. Osnovu zimskog obroka dojnih koza treba da čini sijeno (livadno ili lucerkino) u količini 1,5-2 kg i sočna krma (2-3 kg). Koncentratna krma ili krmna smješa daje se u količini 0,71,5 kg zavisno od mliječnosti grla te kvaliteta kabaste i sočne komponente obroka. U obrok se dodaje još 20-30 g premiksa kao i 5-10 g soli. Ljeti osnovu obroka čini paša po volji ili zelena krma u količini 6-10 kg. Učešće sijena je manje (0,5-1,0 kg) kao i koncentratnih krmiva odnosno smjesa (0,6-1,2 kg po grlu na dan). Manje učešće sijena i === Uzgoj koza ============================================= 219

============================================================

koncentratnih krmiva rezultat je boljeg kvaliteta osnovnih krmiva (paše, zelene krme). Kao i u zimskom obroku posebno se i u istim količinama dodaju premiks i so. Nakon dosezanja maksimalne mliječnosti (90-100 dana po jarenju) količinu koncentratnih krmiva, odnosno smješe u obroku postepeno smanjivati uz istovremeno povećanje kabastih krmiva i to sve dok cjelokupni obrok ne dostigne stvarni nivo mliječnosti grla.

12.5. Ishrana rasplodnih jarčeva

U

vanpripusnoj sezoni ishranu jarčeva treba organizirati na sličan način kao i za koze u prvoj fazi skoznosti ili pak koze izvan rasplodnog ciklusa. Preporuka je da se u zimskom periodu taj obrok sastoji od oko 1,5-2,0 kg sijena, 0,2-0,3 kg koncentratne krme ili smješe te 1,5 kg sočne krme. Ljeti je osnova obroka paša ili zelena krma po volji te malo sijena (oko 1,0 kg). U sezoni mrkanja količina sijena i sočne krme ostaju iste, a koncentratna krma se povećava na 0,5-1,3 kg po grlu na dan. Ovu količinu koncentratne krme treba početi davati na 4-5 sedmica pred, a prestati nakon 3-4 sedmica po mrkanju. Od pojedinih koncentratnih krmiva u ovom periodu najbolje je koristiti zob. Može se i upotrijebiti i smješa sličnog sastava kao i za skozne i dojne koze. U vrijeme mrkanja jarčevi slabije jedu sijeno pa ga ne bi trebalo davati više od 0,5-1,0 kg. Količina premiksa je 20 g, a soli 5-10 g po grlu na dan. Jarčevi moraju ući u sezonu mrkanja u dobroj rasplodnoj kondiciji, ne previše mršavi, niti debeli. Manji gubitak tjelesne mase tokom sezone mrkanja ne utječe nepovoljno na rezultate mrkanja.

12.6. Ishrana jaradi

I

shrana kao i njega jaradi od dolaska na svijet pa do odbića su presudni faktori njihovog daljnjeg razvoja i iskorištavanja. U slučaju da su jarad namijenjena klanju nakon 30-40 dana dobi tjelesne mase 9-12 kg (a što je kod nas uobičajena praksa), majčino mlijeko kao jedina hrana, daje se po volji tokom cjelog perioda. Ovakav 220



način uzgoja zahtijeva utrošak velike količine mlijeka (oko 30-40%), jer jarad u prvim sedmicama zahtijevaju i do 1-1,5 litara mlijeka na dan. Za 1 kg prirasta potrebno je 7-10 litara mlijeka. Na slici 139 je prikazano sisanje kolostruma tek ojarenog jareta. Slika 139. Sisanje (Izvor: www. goatandsheep. com).

Ako se uzgoj planira do ili preko 80-90 dana, onda se koriste sljedeće količine mlijeka kako je prikazano u tabeli 32.

Tabela 32. Količina mlijeka potrebna za prirast jaradi (Izvor: Bugarski i Šakić, 2001.).

Dob - dana 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. dan od 8. - 21. od 22. - 80.

kg mlijeka na dan 0,50 0,70 0,75 0,80 0,90 1,00 1,20 1,50 2,00

Kod kombiniranog i pašnog sistema uzgoja jarad predviđena za rasplod se odbijaju od sisanja do dobi od 2 do 3 mjeseca (45-50 dana). Sve to vrijeme drže se uz majku. Nakon mjesec dana puštaju se na pašu koju već u dobi od 3 do 4 mjeseca dobro iskorištavaju. Početkom druge sedmice života jarad se počinju privikavati na kvalitetno === Uzgoj koza ============================================= 221

============================================================

sijeno i koncentratnu hranu (po mogućnosti starter sa 20% sirovih proteina). Sa tri sedmice jarad počinje već i preživati. Čim počne uzimati suhu hranu jaretu se mora osigurati kvalitetna voda za piće. Konzumacija startera kod dobi od 3 mjeseca ne bi smjela prelaziti 350 g na dan po grlu, jer se u protivnom jarad neće moći prisiliti da jedu više sijena. Smatra se da u momentu odbića jarad uz sijeno trebaju jesti oko 150-200 g na dan koncentratne krme. Prihranjivanje jaradi se može vršiti na način kako je prikazano u tabeli 33. Tabela 33. Načini prihranjivanja jaradi (Izvor: Bugarski i Šakić, 2001.). Dob nakon 30 dana nakon 1,5 mjesec nakon 2 mjeseca Odlučena jarad: nakon 4 mjeseca nakon 5 mjeseci nakon 9 mjeseci

Količina sijena (kg) 0,05 0,10 0,20

Koncentrat (zob), g 100 150 200

0,20 0,30 0,50

500 500 700

Starter se može dobiti mješanjem 75% zrnevlja žitarica i mekinja sa 25% sojine sačme. Kod pasmina koza koje se kod nas uzgajaju dnevni prirast u prvom mjesecu života iznosi 150-200 g, u drugom 100130 g, a prosjek za 7 mjeseci je 150 g. Pri obilnoj ishrani koncentratnom krmom jarad sa 6 sedmica života teška su oko 10-12 kg, sa 2-3 mjeseca 15-20 kg, a sa 7-8 mjeseci njihova tjelesna masa se kreće oko 30 - 35 kg. Dakle, uz ovakav način ishrane i u optimalnim uvjetima držanja jarad do 6 mjeseci prirastaju mjesečno čak do 5 kg. Uticaj pasmine i dobi jaradi na iznose dnevnog prirasta jaradi ispitivali su brojni autori, a rezultati nekih od ispitivanja sumirani su u tabeli 34.

222



Tabela 34. Uticaj pasmine i dobi na iznose dnevnog prirasta (Izvor: Fehr i Sauvant, 1976.; Mioč, 1997.; Gibb i sur., 1993.; Terzano i sur., 1988.).

Pasmina – kateg. jaradi Alpina-muška Sanska Sanska Alpina Alpina Britanska sanska Britanska sanska

Dob - masa 6-12 nedj. 0- 30 dana 30 – 60 dana 0 – 30 dana 30 – 60 dana 0-33-38 kg 0-50 dana

Dnevni prirast (g) 255 147 140 195 183 190 191

Jarad se mogu, i to veoma uspješno, odbiti i u dobi od 30 do 35 dana, ali pod uvjetom da imaju za oko 2,5 puta veću tjelesnu masu od one pri jarenju. Sistem uzgoja ovakve jaradi je putem napajanja i to već nakon drugog dana života majčinim, mlijekom druge koze ili kravljim mlijekom te mliječnom zamjenicom ili pak suhom hranom. Pri ovom načinu odbijanja pored kvalitetnog sijena treba osigurati kvalitetnu mliječnu zamjenicu i krmnu smjesu - starter. Mogu se koristiti starter i druge smjese namijenjene ishrani teladi i janjadi.

12.7. Tov jaradi

S

vu jarad koja nisu za rasplod, osobito mušku treba staviti u tov. Za uspjeh u tovu veoma su važni faktori način držanja i ishrane jaradi do odbića tj. u periodu ishrane mlijekom. Smatra se da jarad namijenjenu za tov treba hraniti mlijekom sve do odbića, dok drugi to opovrgavaju tvrdeći da to dovodi do povećanja sadržaja loja u trupu. Važna je i dob zalučenja, mada su i tu mišljenja podijeljena. Prema nekim stručnjacima odbijanje treba izvršiti u dobi 4550 dana, dok ostali ističu da je sasvim opravdano još ranije zalučenje jaradi i to postepeno uz korištenje mliječne zamjenice već u dobi 7-15 dana po jarenju. Tov može biti intenzivan i poluintenzivan. Tipičan način intenzivnog tova je tov mlijekom do dobi od 3 mjeseca ili 90 dana i tjelesne mase od 20 do 25 kg. Učešće koncentratnih krmiva u ovom načinu === Uzgoj koza ============================================= 223

============================================================

tova kreće se od 2 do 3% tjelesne mase dnevno. Tov odbijene jaradi vrši se u staji ili van ishranom sijenom, zelenom masom ili pašom i to po volji uz dodatak 0,4-0,5 kg koncentratne krme (krmne smjese ili zrnevlja žitarica). Težinu od 20 do 25 kg jare pri ovom načinu poluintenzivnog tova dostigne u dobi od 4 do 5 mjeseci (za 100-110 dana), a težinu od 30 kg u dobi od 5 do 6 mjeseci. Poželjan dnevni prirast pri ovakvom tovu je 160-180 g po grlu. Rezultati tova jaradi domaće bijele koze prikazani su u tabeli 35. Tabela 35. Rezultati tova jaradi domaće bijele koze (Izvor: Cvetković, 1996.). Način držanja i ishrane Slobodno paša Objekat, uz dodatak koncentrata

Porod. masa (kg)

Masa sa 90 dana dobi (kg)

Ukupan prirast (kg)

Dnevni prirast (kg)

Randman (%)

2,55

14,13

11,58

0,129

43

2,49

15,16

12,67

0,141

51

12.8. Napajanje koza

O

prema za napajanje mora biti tako napravljena, postavljena i održavana da se koze ne mogu pri napajanju povrediti, niti se smiju napajati vodom koja sadrži štetne materije, koje mogu prouzrokovati bolest. Svim grlima moraju u svako doba na raspolaganju biti dostupne dovoljne količine svježe, higijenski ispravne vode za piće, koju mogu piti po volji, a posebno u periodu laktacije. Ako ovo nije moguće obezbijediti, tada režim napajanja mora biti takav da kod životinja onemogući pojavu osjećaja dugotrajne žeđi. Koze su kao i ovce veoma osjetljive na kvalitet vode. Količina popijene vode je usko vezana ne samo za temperaturu zraka nego i druge faktore, osobito količine pojedine krme. Životinjama se kroz vodu ne smiju davati nikakve materije, osim onih koje je preporučio veterinar u terapeutske, preventivne ili profilaktičke svrhe. Koze se ne smiju napajati iz posuda koje služe za hranjenje. Ako se napajanje koza obavlja iz korita tada je potrebno obezbijediti na sva224



kih 15-25 grla 30 cm dužnih pojilice. Ako je napajanje automatsko, tada je dovoljno jedna pojilica ili jedna sisaljka za 50 grla. Oprema za napajanje koza mora biti postavljena na takvim mjestima na kojima će se u toku ekstremnih zima spriječiti smrzavanje, a u toku ekstremnih vrućina pregrijavanje i kontaminacija (onečišćenje) vode. Vrsta pojilica mora biti takva da se spriječe konkurentske interakcije pri grupnom pojenju. Praktična posuda za napajanje koza prikazana je na slici 140. Slika 140. Napajanje iz posude (Izvor: www.goatandsheep.com).

=== Uzgoj koza ============================================= 225

============================================================

Literatura: • Batinica D., Bugarski Đ., Lulo M.: Livade i pašnjaci, način iskorištavanja i mjere unapređenja. S.136. NIP „Zadrugar”, Sarajevo, 1977. • Bugarski Đ., Šakić V.: Praktično kozarstvo. Izdavač: DES – Sarajevo, S.75, 2001. • Cvetković T.: Uticaj ishrane i načina držanja jaradi na proizvodnju i kvalitet mesa. Doktorska disertacija, Poljoprivredni fakultet, Novi Sad, 1996. • Fehr, P.M., Sauvant, D.: Production of heavy kids. I. influence of age and mode of leaning on the performances of kids slaughtered at 26.5-29 kg. Ann. Zootech. 25:243-257, 1976. • Foto: Konzumiranje sijena u štali i na otvorenom [citirano 12.07.2009.] Dostupno na: www.hzpss.hr/adminmax/publikacije/Smjestaj%20koza.pdf • Foto: Napajanje iz posude [citirano 16.07.2009.] Dostupno na: http://www.goatandsheep.com • Gibb M.J., Cook J.E., Treacher T.T.: Performance of British Saanen, Boer X British Saanen and Anglo-Nubian castrated male kids from 8 weeks to slaughter at 28, 33 or 38 kg live weight, Anim. Prod. 57:263-271, 1993. • Mioč B.: Povezanost pasmine i intenziteta rasta s kemijskim sastavom jarećeg mesa. S. 127. Disertacija, Agronomski fakultet Zagreb, Zagreb, 1997. • Rajić I., Ševković N.: Ishrana koza. XV Seminar za inovacije znanja veterinara, 1986. • Terzano G.M., Bartocci S., Borghese A.: Laproduzione del capretto negli allevamenti intensivi. 4. Dati in vita e al macello in soggetti saanen e camosciata delle alpi di 35 e 50 giorni di eta. Zootechinca e Nutrizione Animale 14:495-501, 1988. • ..The Dairy Goat in Canada. Canada Dept. of Agriculture, Otawa, 1441, 1976.

226


============================================ Smještaj koza ===

13. Smještaj koza

U

vjeti smještaja imaju određeni uticaj na produktivnost i zdravstveno stanje koza. Smatra se da uspjeh u proizvodnji kozijeg mlijeka zavisi od ishrane 60%, pasmine 20%, a tek 20% od uvjeta držanja. Smještajni prostor svakoj životinji pa prema tome i kozama mora omogućiti osjećaj fizičke, termičke i psihičke udobnosti. To znači da smještajni prostor mora biti osmišljen tako da koza u njemu može zauzimati prirodne stavove i položaje tijela, da se slobodno okreće oko svoje uzdužne osi u stajaćem i ležećem položaju, da može da se protegne ispružajući prednje i zadnje noge, vrat i glavu i da ispoljava higijenske oblike ponašanja. To znači da je uzgajivač dužan kozama koje iskorištava obezbijediti takve smještajne uvjete u kojima će im biti omogućeno ispoljavanje osnovnih oblika ponašanja kao što su: odmor i san, reaktivnost, hranidbeno ponašanje koje podrazumijeva unošenje hrane i vode, higijensko ponašanje, kretanje, istraživačko ponašanje, teritorijalno ponašanje te socijalne i reproduktivne oblike ponašanja. Ako izostane mogućnost ispoljavanja navedenih oblika ponašanja, nastaje poremećaj ponašanja, koji vrlo lahko prelazi u oblik promjenjenog (stresnog) i patološkog ponašanja. Patološki oblici ponašanja su uvijek praćeni neprijatnim tjelesnim i emocionalnim iskustvima poput neudobnosti, gladi, žeđi, vrućine, hladnoće, uplašenosti (anksioznost), nesigurnosti, bola, dosade i patnje. Ako se farmer opredjeli za uzgoj na ekstenzivan način bez velikih finansijskih ulaganja u objekat i opremu za koze nije potrebna specijalna staja – kozarnik. Svaki objekat izgrađen od drveta ili cigala ili pak zatvorena ili natkrivena nadstrešnica te njima slični objekti (ukoliko ispunjavaju minimum potrebnih uvjeta) mogu poslužiti za njihov smještaj. Ukoliko je potrebno takav prostor namjenski izgraditi, onda to treba uraditi uz što niža materijalna ulaganja i uz korištenje raspoloživog građevinskog materijala. U prilozima 6 i === Uzgoj koza ============================================= 227

============================================================

7 dati su primjeri tlocrta staje za 8 koza i njihovu jarad sa svim potrebnim gabaritima i u dvije kombinacije rasporeda ležišta (centralni i bočni), boksova za jarad i drugih nužnih prostora (ostava za hranu, prostorija za obradu mlijeka i dr.). Ako se farmer odluči za izgradnju kvalitetnijeg i većeg kozarnika treba se po mogućnosti pridržavati određenih stručnih uputstava. Na slici 141 prikazan je primjer kozarnika za veći broj grla. Slika 141. Kozarnik za veći broj koza (Izvor: www.hzpss.hr).

Tip i veličina kozarnika zavisi prije svega od broja grla, pasmini, dobi i proizvodnoj namjeni koza te o klimatskim uvjetima područja uzgoja. Objekat treba biti okrenut u pravcu sjever-jug pri čemu je zapadni dio otvoren prema ispustu koji se postavlja uz dužu stranu objekta ili zapad-istok pri čemu su sa sjeverne, istočne i zapadne strane zatvorene i zaštićene od vjetra, južna strana je otvorena sa mogućnošću montažnog zatvaranja u zimskom periodu i zasjenjivanja od sunčeve insolacije u ljetnom periodu. Ispust treba biti veličine barem kao unutrašnjost objekta. Kozarnik treba biti udaljen od najbliže susjedne kuće ne manje od 500 metara jer je tako onemogućen uticaj buke, mirisa i drugih faktora na ljude. Izbor lokacije za kozarnik zavisi od raspoloživosti električne energije, vode, udaljenosti od naselja, udaljenosti od glavne saobraćajnice (minimalno 500 m), vlažnosti terena, uticaju vjetra, itd.. Koze su posebno osjetljive na vanjsku vlagu i onu u kozarniku. Kozarnik mora u zimskom periodu biti dobro zatvoren, jer su koze znatno osjetljivije na zimu od ovaca. Pri odabiru lokacije za izgradnju objekta za 228


============================================ Smještaj koza ===

smještaj koza treba izbjegavati mjesta (doline) gdje je česta magla kao i mjesta koja su izložena jakim udarima vjetra.

Slika 142. Unutrašnjost savremenog kozarnika (Izvor: www.hzpss.hr).

Naravno, potrebno je napomenuti da objekat za smještaj koza nije jedini objekat koji se treba nalaziti u farmskom kompleksu. Potrebni su i prateći objekti koji trebaju biti pravilno raspoređeni. Prateći neophodni objekti su ispust, sjenik, silo-trančevi, prostor za mužu i dez-barijera. Blizu farme treba biti izgrađena deponija za stajski gnoj kapaciteta prihvata za 6 mjeseci, čime se riješava skladištenje fekalnog otpada. Nakon fermentacije stajski gnoj se djelom može prodavati voćarima i povrtlarima, a djelom upotrebljavati za gnojidbu krmnog bilja na korištenim poljoprivrednim površinama. Sam kozarnik u farmskom kompleksu treba biti postavljen na mjesto sa kojeg će biti što jednostavnije odvođenje na ispašu i vraćanje koza sa ispaše. Od staje namijenjene kozama traži se da bude suha, dovoljno prostrana, prozračna, topla, dobro osvijetljena i bez propuha, odnosno takva da im omogući ugodan boravak, a ljudima što lakše održavanje čistoće i njege te hranjenje i mužu. Visina kozarnika zavisi od klimatskih uvjeta. Visina bočnih zidova treba biti visine 2,25-3 m. Pri tom treba imati na umu debljinu sloja === Uzgoj koza ============================================= 229

============================================================

prostirke koja se svakodnevno dodaje ako zima potraje duže. U tom slučaju debljina prostirke može doseći i do 1 m. Izradi krovišta treba posvetiti posebnu pažnju. Najčešće se rade tako da se pod krovom nalazi tavanski prostor za smještaj sijena (sjenik) što omogućava bolje čuvanje topline objekta (izolacija). Obično se konstrukcija krovišta radi od drveta, odnosno drvenih greda i letvi, jer su jeftinije i lahke za montažu. Osim toga, fizička i hemijska svojstva čine drvo najotpornijim materijalom na štetne uticaje stajske klime. S ciljem zaštite, drvena krovna konstrukcija se premazuje nekim od fungicidnih sredstava. Krovište se obično pokriva salonitnim pločama ili profiliranim limom ispod kojeg se postavi toplotna izolacija (npr. sloj mineralne vune debljine 5 cm). Pod, odnosno ležište, treba biti od dasaka, cigle ili nabijene ilovače sa letvastim podom i s maksimalnim padom od 1%. Betonska podna podloga kao hladna nije podesna. Ako nije izgrađen rešetkasti pod kroz koji propada đubre, mora se svakodnevno čistiti pod u staji, a potom poprskati krečom. Time se uklanjaju i određeni neugodni mirisi, a doprinosi se estetskom izgledu cijele staje. Svakoj odrasloj kozi kod slobodnog načina držanja treba osigurati oko 1,5-2 m2, a jarcu 4 m2 podne površine. Površina za jasle po grlu treba iznositi 0,35 m2. Za jarad do 30 dana dobi potrebno je osigurati 0,20 m2, za jarad pri odbiću 0,25-0,30 m2, a za šilježad minimalno 1 m2 podnog prostora po grlu. U svakom kvalitetno izgrađenom kozarniku obavezno se napravi i poseban boks za prihranjivanje u koji jarad može neograničeno ulaziti i izlaziti. U tom slučaju za jarad treba osigurati dvostruko više prostora (s majkom i u posebnom boksu). Ako postoji mogućnost zbog živahnosti i pokretljivosti jaradi, dobro je osigurati i veći podni prostor, naročito rasplodnoj jaradi poslije odbića, i to oko 1,5 m2 po jaretu. Za rasplodne jarčeve potrebno je obezbijediti smještaj izvan kozarnika minimalno udaljen od kozarnika 15 metara kako mlijeko ne bi poprimilo njihov neprijatan miris. Ako farmer posjeduje više ra-

230


============================================ Smještaj koza ===

splodnih jarčeva potrebno ih je međusobno odvojiti pregradnim ogradama, ali tako da se kroz njih vide da bi bili mirniji. Jasle za ishranu i pojilice je potrebno postaviti unutar svakog boksa, podignute na odgovarajuću visinu kao i za koze. Radi održavanja kondicije potrebno je jarčevima osigurati zaseban ispust veličine minimalno 5 m2 po grlu. Pri izračunavanju potrebnih podnih površina objekta treba uzeti u obzir i širinu centralnog hodnika za hranjenje i hodnika za izgnojavanje. Ako se obavlja mašinska muža treba predvidjeti i posebnu prostoriju za mužu tzv. izmuzište i prostor za čuvanje mlijeka. Koze se mogu držati sve zajedno (slobodni način držanja) ili u boksovima u skupinama 5-30 koza (u zavosnosti od stepena proizvodnje). Prozori, pogotovo pri zatvorenom stajskom držanju koza, moraju činiti najmanje 8-10% ukupne površine poda staje. Veličina prozora može biti 60x40 cm, a visina 1,5 m iznad poda staje. Po jednoj kozi potrebno je planirati minimalno 3-5 m3 zračnog prostora iz razloga što prostorije gdje se nalaze koze trebaju imati dobru ventilaciju da bi se smanjio rizik od respiratornih infekcija. Jasle su obično široke 50 cm, duboke 10-15 cm i visoke 60 cm sa razmakom između letvica od 8 do 10 cm. Debljina letvica je 2,5 cm. Ispod jasala postavlja se valov i to na 50 cm iznad poda u koji se istresa koncentratna hrana. Posuda odnosno kanta za vodu, odnosno napoj, postavlja se na fiksno učvršćen metalni obruč sa lijeve ili desne strane valova. U staji grla mogu biti na vezu ili pak slobodno držane. Praktična iskustva nameću potrebu da se u staji drže nevezane, slobodne, mada i sistem držanja vezanih koza na specijalno izgrađenim ležištima ima svoje brojne prednosti kada su u pitanju ishrana, muža, čišćenje staje, itd. Minimalna temperatura u staji treba biti 5 0C, dok je optimalna temperatura 10-15 0C, a maksimalna 27 0C. Za jarad je potrebna nešto viša temperatura i to minimalna 12 0C, a optimalna 18-20 0C. Visoko

=== Uzgoj koza ============================================= 231

============================================================

mliječne koze su osjetljive na hladnoću kao i na ekstremno visoke temperature. To se manifestira slabijim uzimanjem hrane, a nakon toga padom proizvodnje. Za svaku kozu tjelesne mase od 50 kg treba osigurati 20 m3 svježeg zraka na sat. Također, treba izbjeći propuh, odnosno brzina strujanja zraka ne smije biti veća od 0,5 m u sekundi. Kao prostirka se može koristiti slama, piljevina, lišće i drugi materijal, tj. ono što se može naći na tržištu po povoljnoj cijeni. Koze se mogu izvjesno kraće vrijeme držati i bez prostirke. Tokom zimskog perioda količina prostirke po jednom odraslom grlu treba iznositi 0,4-0,6 kg. Na slici 143 prikazan je tip jeftinog kozarnika koji ima drvenu konstrukciju i pokrov od najlona. Ovaj pokrov omogućava dobro osvjetljenost u objektu. Kod ovog tipa kozarnika važno je obezbijediti adekvatnu ventilaciju tokom ljetnih mjeseci.

Slika 143. Kozarnik pokriven najlonskom folijom (Izvor: www.hzpss.hr).

Na slikama 144 i 145 prikazani su kozarnici u kojima se koze drže u boksovima. Interesantan detalj je ograda čije su prečke postavljene ukoso kako bi se onemogućilo da koze preskaču ogradu.

232


============================================ Smještaj koza ===

Slika 144. Kozarnik podijeljen u boksove (Izvor: www.hzpss.hr).

Slika 145. Hranjenje koza u boksovima (Izvor: www.hzpss.hr).

Obzirom da koze nisu tokom cijele godine u prilici da se vode na ispašu potrebno im je obezbijediti prostor neposredno uz staju kako bi mogle da se slobodno kreću, tzv. ispust. Dimenzije ovog prostora trebaju da budu što je moguće veće. Prostor treba da je ograđen žicom ili ogradom visine između 120 i 135 cm. Potrebno je dok su još === Uzgoj koza ============================================= 233

============================================================

sasvim mlade koze naučiti ih da poštuju ogradu. Ne treba jarad podizati preko ograde jer će na taj način naučiti da trebaju preskakati ogradu kada žele izaći izvan boksova. Ukoliko pojedine koze ipak počnu preskakati ogradu trebalo bi žicom ograditi veoma mali obor u kojem bi ih držali, sve dok ne nauče da je nemoguće preskočiti ogradu.

234


============================================ Smještaj koza ===

Literatura: • Bugarski Đ., Šakić V.: Praktično kozarstvo. Izdavač: DES – Sarajevo, S.75, 2001. • Chapman C. Kim, Reid Chad R.: Sheep and Goats: Ecological Tools for the 21st Century, Utah State University Extension, Richfield, Iron County, May 2004, AG/Sheep/2004-01. • Ford M.: Goats on the Left. Forerunner, November 1994. • Foto: Kozarnici [citirano 12.07.2009.] Dostupno na: http//www.hzpss.hr/ adminmax/publikacije/Smjestajkoza.pdf • Marcolini E.: Elementi di zootechnia. S.217. Edicioni Agricole, Bologna, 1976. • ...The Dairy Goat in Canada. Canada Dept. of Agriculture, Otawa, 1441, 1976.

=== Uzgoj koza ============================================= 235

============================================================

236


============================================== Bolesti koza ===

14. Bolesti koza

K

oze su veoma vitalne i snažne tako da rjeđe obolijevaju nego druge domaće životinje. Međutim, različite bolesti (organske, zarazne i parazitarne) mogu dovesti do ekonomskih šteta. Nastale štete u većini slučajeva su praćene smanjenjem proizvodnje mlijeka i mesa te povećanjem troškova za liječenje. Osim toga, preko koza se mogu zaraziti i ljudi, jer je određeni broj oboljenja zajednički za ljude i koze (zoonoze). Radi toga treba farmere upoznati sa nekim od organskih, zaraznih i parazitarnih bolesti, u namjeri da sami na osnovu vidljivih simptoma mogu pomoći stručnim licima potpunijim davanjem anamnestičkih podataka na osnovu kojih se pristupa liječenju. U svakom slučaju, farmer bez prethodne konsultacije sa veterinarom, ne bi trebao da se upušta u liječenje. Ono što je zadatak farmera je da osigura kvalitetne uvjete za smještaj i osigura kvalitetnu ishranu, odnosno provedu sve potrebne mjere zaštite zdravlja. U ovom poglavlju dajemo pregled samo nekih od najčešćih bolesti od kojih obolijevaju jarad i koze, uz kratak opis znakova bolesti i osnovnih neophodnih mjera koje može preduzeti vlasnik do dolaska stručnog lica.

14.1. Bolesti probavnog sistema

U

pala usta (stomatitis) označava upalne promjene u sluznici usta različitog stepena i oblika. U širem smislu, stomatitis obuhvata upalu i dubljih slojeva tkiva, kao i upalne promjene pojedinih organa koji anatomski i funkcionalno pripadaju usnoj šupljini ili njenoj okolini (usne, zubno meso, jezik, itd.). Bolest može biti uzrokovana specifičnim i nespecifičnim uzročnicima. Stomatitis

=== Uzgoj koza ============================================= 237

============================================================

je češće sekundarna pojava pa se obično smatra znakom druge bolesti, dok se ne ustanovi suprotno. Samostalno nastaje usljed draženja sluznice usta mehaničkim podražajima (gruba i bodljikava hrana, strana tijela, greške zubala, zubne bolesti, itd.), hemikalijama, konzumiranjem smrznute ili pretople hrane. Nastaje i kao posljedica nedostatka vitamina A i C ili infekcije gljivicama. Znaci bolesti ovise o njenom uzroku, razvoju procesa, stepenu i trajanju bolesti. Kod jaradi se u usnoj šupljini može pojaviti stomatitis, a očituje se bijelo-sivim pjegama i čirevima na sluznici, zbog čega jarad prekidaju dojenje. Svaki stomatitis je praćen povišenom tjelesnom temperaturom, a životinja, ako već ima apetit, hranu uzima oprezno, polagano žvače i slini. Osim toga, zadah iz usta oboljele životinje je vrlo neprijatan. U slučaju pojave stomatitisa, vlasnik prvo treba ukloniti uzrok nastanka poremećaja, a to znači promijeniti hranu, po potrebi korigirati zubalo, davati mekšu hranu koja ne nadražuje sluznice. Dobro je da ispred životinje uvijek stoji posuda čiste vode kako bi po volji sama ispirala usta. U svakom slučaju potrebno je obratiti se za pomoć stručnom licu. Upala želudaca i crijeva je, također, česta pojava kod jaradi. Nastaje kao posljedica konzumacije prevelike količine mlijeka, pri čemu se stvaraju uvjeti za razmnožavanje različitih bakterija, čiji otrovi (toksini) izazivaju upalne procese. Također, javlja se i nadimanje (nadam). Ovo oboljenje može nastati i usljed nepravilnog odbijanja, i loših higijenskih uvjeta držanja. Znaci oboljenja su gubitak apetita, povišena tjelesna temperatura, bolnost trbuha i smrdljiv proliv. Kod koza pri uzimanju neisjeckanog gomoljastog bilja (stočna repa, krompir i dr.) i voća često nastaje začep ždrijela, odnosno jednjaka. Životinja kod koje je nastao začep maše glavom, ispruža vrat, žvače praznim ustima, slini, davi se. Obično odbija hranu i vodu, a ako i jede ubrzo povrati progutani zalogaj. Ako je začep nepotpun, tekuća hrana prolazi jednjakom, a ako je potpun, za posljedicu ima pojavu

238


============================================== Bolesti koza ===

nadama. Do dolaska veterinara potrebno je pristupiti masaži jednjaka i ždrijela kako bi se eventualno pomaklo strano tijelo. Usljed nepravilne ishrane, odnosno konzumiranja prevelike količine slabo probavljive (slama, lisnik i dr.) kao i higijenski neispravne hrane, dolazi do prenatrpavanja buraga (opstipacije odnosno zatvora). Pojavi ovog poremećaja pogoduje štalski sistem držanja, odnosno slabo kretanje životinja. Koze slabije ili potpuno prestaju preživati, dolazi do gubitka apetita dok je izražena nadutost buraga u području lijeve slabine i pod opipom je tvrd. Katar želuca i crijeva nastaje uzimanjem pokvarene hrane, prevelike količine hljeba, krme lošeg kvaliteta i zbog prisustva u hrani štetnog i otrovnog bilja. Usljed toga nastaje velika količina pjenušavog sadržaja u buragu, što se manifestira nadamom. Akutni nadam buraga zbog pjenušavog vrenja je česta pojava kod koza. Pjenušavo vrenje nastaje zbog prekomjernog stvaranja plinova koji se iz viskozne mase ne mogu izdvojiti. Pjena blokira mehanizam podrigivanja, tako da se sadržaj buraga pretvara u pjenušavu masu koja bubri i raste, pa se burag i kapura naglo prošire i nadmu. Može ga uzrokovati konzumiranje prevelike količine mlade paše, leptirnjača (djeteline, lucerke i sl.) kao i zrnevlja graha i drugih biljaka. Uzrok može biti i truhli krompir, plijesnivo sijeno i mokra smrznuta hrana. Napajanje odmah poslije paše, nagli prelaz sa zimske na ljetnu ishranu kao i napasanje u vrijeme rose mogu pogodovati razvoju ove pojave. Koza je naduta, udara nogom o tlo, otežano diše, leži i diže se, a u težim slučajevima leži nepomično. U lakšim slučajevima potrebno je potpuno obustaviti hranu i vodu, uz blago masiranje lijeve strane trbuha i postavljanje prednjeg kraja tijela na više. U težim (ako joj se odmah ne ukaže pomoć) može doći i do ugibanja. Višak azota a manjak magnezija, fosfora i kalcija, zatim nedostatak celuloze u hrani, pretjerana ishrana suviše mladom pašom i velika podložnost parazitozama dovode do razmnožavanja anaerobnih uzročnika (Clostridium perfringens) u probavnim organima usljed čega nastupa enterotoksemija. Bolest se javlja u perakutnom (naglom) i

=== Uzgoj koza ============================================= 239

============================================================

akutnom obliku. U perakutnom nastaje iznenadno ugibanje uz jake grčeve, dok u akutnom, pak, obliku dolazi do nervnih poremećaja, krvavog proliva kod jaradi i uginuća. Da bi se spriječio nastanak ove bolesti potrebno je provoditi pravilnu ishranu uz dodatak vitamina i minerala. Metiljavost (Fasciola hepatica, Dicrocoelium dendriticum) se javlja u hroničnoj ili akutnoj formi, a paraziti napadaju jetru i žučne kanale. Bolest se manifestira smanjenim apetitom, mršavošću, malokrvnosti, žuticom, slabom plodnosti, a nekad i pobačajem. Slika 146. Adult Fasciola hepatica (Izvor: commons.wikimedia.org).

Želudačno-crijevna strongiloza (Trichostrongylidae) je parazitoza koju uzrokuju sitni, tanki, okrugli crvi koji parazitiraju u želucu i crijevima. Oni sišu krv iz unutrašnjeg zida crijeva izazivajući malokrvnost (anemiju), suh izmet ili proliv. Kod odraslih životinja znake parazitoze ne možemo uočiti, izuzev smanjene produktivnosti. Slika 147. Trichostrongylus spp. (Izvor: http://www.wormerclub.co.uk).

240


============================================== Bolesti koza ===

14.2. Bolesti dišnog sistema

R

initis (rhinitis) je upala nosne sluznice, koja može imati za posljedicu iscjedak iz nosa. Najčešći uzrok upale je infekcija specifičnim virusima ili bakterijama u sklopu mnogih zaraznih bolesti, zatim sekundarni rinitis kao komplikacija drugih bolesti nosa ili drugih organa. Nastanku ove upale pogoduju hladnoća, paraziti, gljivice i alergija (prašina od sijena, pelud, plijesni). Životinje koje boluju od rinitisa često kišu, trljaju nos, tresu glavom, teže dišu. U slučaju pojave navedenih simptoma, mjera koju treba preduzeti vlasnik je pronaći i otkloniti primarni uzrok upale. Korisno je i da životinja uzima hranu sa poda, kako bi nakupljeni eksudat što više otjecao. Slika 148. Iscjedak iz nosa i usta uzrokovan rinitisom (Izvor: http:// health.bayaw.com).

Laringitis (laryngitis) se rijetko pojavljuje kao samostalna bolest, a češće u vezi sa upalama nosa, sinusa, dušnika, bronha i pluća. Uzročnici nastanka i pogodujući faktori za nastanak ove bolesti su isti kao i kod prethodne bolesti. Glavni simptom ove upale je kašalj i to najprije hrapav, bolan i suh, a kasnije prelazi u mekši i vlažniji kašalj. Javlja se slab iscjedak iz nosa. Hronični laringitis često prati i hronične bolesti bronha i pluća, srca, krvotoka itd. Oboljele životinje je potrebno smjestiti u suhu i čistu prostoriju, bez propuha i prašine, a ako je lijepo vrijeme izvesti ih vani. Hranu koja izaziva kašalj treba izbjegavati (prašno i plijesnivo sijeno, zrnevlje, suha i gruba djetelina). Napajanje hladnom vodom, također, treba izbjegavati. Oboljelu ži-

=== Uzgoj koza ============================================= 241

============================================================

votinju hraniti kašastom hranom, vlažnim mekinjama (stočnim brašnom), silažom ili poprskanim sijenom, a napajati toplom vodom. Bronhitis je oboljenje sluznice dubljih dišnih prohoda, a da pluća pri tome nisu zahvaćena. Nastanak bolesti je isti kao i kod laryngitisa, a pogodujući faktori su nepovoljni meteorološki uvjeti, propuh u štali, stajska prašina i sl. Bolest se manifestira kašljem, sluzavim nosnim iscjetkom, smanjenim apetitom, manjom mliječnošću i sl. Upala pluća (pneumonia) može nastati kao posljedica bronhitisa, kod zaraznih i parazitarnih oboljenja. Koze imaju povišenu temperaturu, čest i vlažan kašalj i sluzav ili gnojan iscjedak iz nosa. Nakon konstatovanja ove bolesti od strane stručnog lica vlasnik treba poboljšati životne uvjete u štali. Potrebno je omogućiti dovoljno svježeg zraka ili oboljele životinje, ako to meteorološki uvjeti dozvoljavaju, držati što više vani. Hrana mora biti lahko probavljiva, kvalitetna i bez prašine. Tuberkuloza se rijetko javlja kod koza. Primarno uzročnik je bakterija Mycobacterium caprae koja napada pluća na kojima se tokom bolesti razvijaju čvorići (tuberkuli). Oboljela životinja gubi apetit, mršavi, kašlje i teško diše. Bolest se može prenijeti i na čovjeka (zoonoza), pa se oboljela životinja ne liječi, već po pojavi oboljenja odmah zakolje, a štala u kojoj je boravila dezinficira. Protostrongiloza pluća (Protostrongylidae) je endoparazitoza. Uzročnik bolesti su sitni, tanki, okrugli crvi koji, dospijevajući u dušnik i bronhe, izazivaju kašalj, izliv iz nosa, otežano disanje, malokrvnost, upalu pluća i proliv. Koze se infestiraju pri ispaši na vlažnim pašnjacima. Na bolest su posebno osjetljive mlade životinje.

242


============================================== Bolesti koza ===

14.3. Bolesti reproduktivnog trakta i mlječne žlijezde

B

olesti reproduktivnog sistema mogu biti urođene i stečene. Postoji i daljnja klasifikacija pomenutih i urođenih i stečenih bolesti, ali njihovo objašnjavanje bih nas udaljilo od ideje ovog udžbenika. Tako da ćemo samo sa jednom do dvije rečenice navesti neke od najčešćih bolesti reproduktivnog sistema i mlječne žlijezde te njihovim znacima bolesti. Kod jarčeva se možemo susresti sa urođenim anomalijama spolnih organa i sa stečenim upalama koje mogu dovesti do neplodnosti. Upala testisa (jaja) i epididimisa (nuzjaja) se manifestira oteknućem, povišenom tjelesnom temperaturom i gubitkom apetita. Kod koza može doći do jalovosti, koja nastaje kao posljedica upale materice ili rodnice, loše ishrane te nekih zaraznih i parazitarnih oboljenja. Pobačaji i izvala materice (prolapsus vaginae) mogu biti uzrokovani nekim zaraznim bolestima, poremećenom i neizbalansiranom ishranom, mehaničkim povredama i hladnoćom u staji. Bruceloza je zarazna bolest (zoonoza) na koju su koze veoma osjetljive. Uzročnik je bakterija Brucella melitensis, a prenosi se zagađenom vodom ili preko zaraženog jarca. Znaci bolesti su groznica, upala vimena i pobačaj. Zaražene životinje ne pokazuju nikakve znakove bolesti. Da bi se spriječio nastanak ove bolesti potrebno je provesti vakcinaciju koza obavezno prije skoznosti.

Zarazna agalakcija (zarazno presušenje vimena) je bolest koja se javlja najčešće u ljetnim mjesecima. Uzrokuje je Mycoplasma agalactiae, a zadnjih godina i neke druge vrste. Bolest je hroničnog karaktera. Znaci bolesti su groznica u prvih nekoliko dana, upala vimena koja dovodi do presušenja i poslije izvjesnog vremena atrofije vimena. Ostali znaci su upala zglobova na nogama, a nekad i pobačaj. Bolest obično traje nekoliko mjeseci, a smrtnost je oko 20%.

=== Uzgoj koza ============================================= 243

============================================================

Salmonelozu uzrokuje bakterija Salmonella sp., a ona izaziva pobačaj koza u drugom ili trećem mjesecu bremenitosti odnosno skoznosti. Mastitis ili upala mliječne žlijezde predstavlja dinamično i promjenjivo patološko stanje u kojem se infekcija (upala) unutar stada pojavljuje i širi te postepeno povlači. Patogeni agensi mastitisa su klasifikicirani ili kao zarazni mikroorganizmi ili mikroorganizmi iz okruženja, u zavisnosti od izvora i načina prenosa. Bolest se očituje u oteknuću i bolnosti vimena, promjenom kvaliteta mlijeka (zgrudvanost), ali veliki postotak infekcija nastalih u vrijeme laktacije ne manifestira se klinički, već ostaje nezapaženo. Nastanak mastitisa je uvijek uzrokovan bakterijama odnosno njihovim toksinima koji oštećuju mliječnu žlijezdu. Kao odgovor organizma nastaje upala kao pokušaj da se eliminiraju mikrobi. Kao posljedica ove traume dolazi do smanjene produkcije mlijeka kao i promijena u sastavu mlijeka. Postoje četiri tipa mastitisa i to: subklinički, subakutni klinički, akutni i hronični mastitis. Primarno patogene bakterije koje uzrokuju nastanak mastitisa mogu biti: Staphylococcus aureus, Streptococcus agalactiae, Streptococcus dysgalactiae, Streptococcus pyogenes, Arcanobacterium pyogenes, Mycoplasma spp i E. coli. Primarno patogeni uzročnici su dobro adaptirani za preživljavanje u vimenu. Manifestacija mastitisa je u obliku blage subkliničke infekcije koja nakon dužeg trajanja prelazi u hronični oblik. Prijenos mastitisa sa grla na grlo se vrši uglavnom za vrijeme muže, preko muzilica, pranjem vimena ili prljavim rukama. Zaražene mliječne žlijezde predstavljaju glavne rezervoare bakterija. Od bakterija iz vanjske sredine koje mogu uzrokovati nastanak mastitisa su: Klebsiela spp., Citrobacter spp. i Enterobacter spp.. Atipični uzročnici mastitisa mogu biti: Pseudomonas aeruginosa, , Nocardia spp., Bacillus spp. kao i gljivice.

244


============================================== Bolesti koza ===

14.4. Bolesti kože

Z

arazni ektim je virusno oboljenje čiji su znaci bolesti pojava malih gnojnih mjehurića iz kojih nastaju kraste na sluznicama usne šupljine i nosa te na vimenu. Bolest je obično blagog karaktera, ali usljed komplikacija nastalih tokom bolesti može nastupiti i smrtni ishod. Boginje kao virusna zarazna bolest (Pox virus) javljaju se ponekad i kod čovjeka (zoonoza). Virus ulazi u organizam putem dišnog trakta. Bolest obično traje mjesec dana. Znaci bolesti su visoka temperatura u trajanju od nekoliko dana sa gubitkom apetita u tom periodu, pojava čvorića na vimenu, sisama, sluznicama usta, nosa, očnih kapaka, na unutrašnjoj strani bedara i donjoj strani repa. Iz čvorića nastanu gnojni mjehuri koji se suše stvarajući kraste i zaraslice. Životinje bi trebalo preventivno vakcinisati. Dermatomikoza se kod koza javlja u vidu okruglastih mjesta sa otpalom dlakom na usnama, ušima, sisama, leđima i bedrima. Uzročnici su gljivice koje imaju izražen afinitet prema keratinu- dermatofiti. Bolest je prenosiva i na ljude. Nastanku ove bolesti pogoduju tople i vlažne staje.

14.4.1. Vanjski (ekto) paraziti Krpelji (Ixodidae) se obično mogu susresti na vimenu, prepuciju, glavi, vratu, prsima, a i na drugim dijelovima tijela. Slika 149. Ženka adult krpelja (Izvor: www.hr. wikipedia.org/wiki/Krpelji).

Njihova štetnost po organizam domaćina se ogleda u sisanju krvi što uzrokuje malokrvnost, a čija je posljedica malaksalost i manja produktivnost životinje. Osim toga,

=== Uzgoj koza ============================================= 245

============================================================

krpelji su i prenosioci nekih zaraznih oboljenja. Uši (Anoplura) najčešće napadaju slabo njegovanu i hranjenu stoku. Manifestira se jakim svrbežom i opadanjem dlake najčešće na području repa, na leđima i u unutrašnjoj strani bedara. Slika 150. Uš (vaška) (Izvor: www.proteus.si).

Koze obolijevaju od 3 vrste šuge: sarkoptoza, psoroptoza i horioptoza. Sarkoptoza (Sarcoptes ovis) je najčešća. Počinje od glave i širi se prema trupu i nogama, a manifestira se svrbežom, odebljanjem kože, pojavom ljuski, krasta i na kraju opadanjem dlake. Slika 151. Posljedice koje uzrokuje Sarcoptes ovis (Izvor: www. landwirtschaftskammer.de).

Psoroptoza (Psoroptes ovis) se u početku javlja sa slabijim a poslije jačim svrbežom ušiju, na kojima se stvaraju naslage, koje mogu dovesti do začepljenja slušnih kanala.

246


============================================== Bolesti koza ===

Slika 152. Psoroptes ovis (Izvor: www.smo.uhi.ac. uk).

Horioptoza (Chorioptes bovis) se javlja prvo na vratu, zatim leđima, korijenu repa a zatim po čitavom tijelu. Na napadnutim mjestima dolazi do opadanja dlake i zadebljanja kože. Koza može i uginuti od iznurenosti ili drugih mogućih komplikacija. Slika 153. Chorioptes bovis (Izvor: www.cal.vet. upenn. edu).

=== Uzgoj koza ============================================= 247

============================================================

14.5. Ostale bolesti

O

d metaboličkih poremećaja (bolesti izmjene tvari) najčešće su rahitis i osteomalacija (omekšavanje kostiju). Nastaju kao posljedica nepravilne ishrane, čestih proliva i loših smještajnih uvjeta. Rahitis se obično javlja kod mladunčadi usljed nedostatka vitamina D, nedovoljne izloženosti svjetlosti, oboljenja paratireoidne žlijezde koja utječu na metabolizam kalcija. Osteomalacija se javlja prvenstveno kod odraslih životinja, a manifestira se krivljenjem nogu, otežanom hodanju i aktu češćeg mokrenja te slabijem ili nastranom apetitu. Bedrenica (anthrax) je zoonoza (bolest prenosiva na čovjeka) koju uzrokuje bakterija Bacillus anthracis, a očituje se jakom groznicom, otežanim i ubrzanim disanjem, plavim sluznicama, krvavoj mokraći i pojavi krvi u izmetu. Uginuće nastaje u periodu od nekoliko minuta do 12 sati nakon pojave pomenutih znakova bolesti. Koza se zarazi putem hrane na pašnjaku odnosno sijenom koje potječe sa kontaminiranog područja. Uzročnik pod nepovoljnim uvjetima stvara spore koje godinama mogu opstati, dok se ponovo ne nađu u povoljnoj sredini. Bolest se spriječava vakcinisanjem zdrave stoke, a kod pojave bolesti prva mjera je uklanjanje i zakopavanje leševa te temeljita dezinfekcija štale i njene okoline. Kokcidioza (Eimeria ninakohlyakimovae i Eimeria arlongi) se skoro uvijek javlja kod jaradi u dobi 2-3 mjeseca tj. u periodu njihovog odbijanja. To je zarazna bolest koja nastaje konzumiranjem zagađene hrane i vode, osobito na vlažnim terenima. Uzročnici se lokaliziraju u tankom, a rjeđe debelom crijevu. Kod podmlatka se manifestuje u vidu malokrvnosti, prolivu, mršavljenju i na kraju uginućem. Kod odraslih odnosno starijih životinja navedeni simptomi bolesti se ne zapažaju. Slabije razvijena jarad mogu uginuti već nakon 24 sata po pojavi tipičnih znakova bolesti. Piroplazmoza ili babezioza (zarazno krvarenje) je bolest koju uzrokuje protozoa iz familije Babesiiodae i to B. ovis, a prenose krpelji. Očituje se malokrvnošću, slabosti organizma, krvavom mokrenju, ote248


============================================== Bolesti koza ===

žanom i ubrzanom disanju te začepu i prolivu koji se stalno smjenjuju. Bolest traje nekoliko dana i veoma je čest smrtni ishod. Ehinokokoza (Echinococcus granulosus) nastaje kao posljedica infestacije jajima endoparazita Echinococcus granulosus. U tijelu koze, kao prijelaznog domaćina, dolazi do razvoja ehinokokoznih cista koje su najčešće lokalizirane u jetri, plućima i drugim unutrašnjim organima. Manifestacija oboljenja zavisi od lokalizacije cista.

Profilaksa Pri držanju koza, čistoća je najvažniji faktor u spriječavanju pojave zaraznih, parazitarnih i drugih oboljenja. Osim toga, pri lošim uvjetima držanja treba ih zaštititi, a osobito mlade od vlage i hladnoće. Potrebno je i redovno obrezivanje papaka, zatim češća zamjena prostirke, odnosno osiguranje suhog podnog prostora u štali. Također, redovna vakcinacija protiv određenih bolesti pomaže pri očuvanju zdravlja cijelog stada. Najveći teret u suzbijanju naprijed navedenih oboljenja treba podnijeti uzgajivač i to putem stvaranja optimalnih uvjeta držanja i ishrane. Svakako, u slučaju komplikacija zdravstvenog statusa treba se obavezno obratiti stručnoj službi za pomoć.

=== Uzgoj koza ============================================= 249

============================================================

Literatura: • Bošnjak M., Vujić B.: Parazitska fauna koza dalmatinsko-hercegovačkog krša. Veterinarski glasnik 38, 5, 443-453, Beograd, 1984. • Bugarski Đ., Šakić V.: Praktično kozarstvo. Izdavač: DES – Sarajevo, S.75, 2001. • Foto: Iscjedak iz nosa i usta uzrokovan rinitisom [citirano 06.07.2009.] Dostupno na: http://health.bayaw.com/Sheep_and_Goat_Diseases.html • Foto: Ženka adult krpelja [citirano 06.07.2009.] Dostupno na: http://hr. wikipedia.org/wiki/Krpelji • Foto: Uš (vaška) [citirano 16.07.2009.] Dostupno na: http://www. proteus.si/files/image/Vsebina/70-5/usi.jpg • Foto: Posljedice sarkoptes ovis [citirano 04.08.2009.] Dostupno na: http:// www.landwirtschaftskammer.de/landwirtschaft/tiergesundheit/bilder/sc haf-2008-10-g.jpg • Foto: Psoroptes ovis [citirano 10.07.2009.] Dostupno na: http://www. smo.uhi.ac.uk/~sm067635/psoroptes.jpg • Foto: Chorioptes bovis [citirano 02.07.2009.] Dostupno na: http://cal.vet. upenn.edu/.../labimage/lab9/8_07.gif • Foto: Adult Fasciola hepatica [citirano 15.07.2009.] Dostupno na: http://commons.wikimedia.org/wiki/File:Fasciola _hepatica.JPG (citirano: 14.07.2009.) • Foto: Trichostrongylus spp. [citirano 15.07.2009.] Dostupno na: http:// www.wormerclub.co.k/images/dmImage/SourceImage/Trichostrongylus Axei.jpg • Grupa autora: Veterinarski priručnik. S.1328. Jugoslovenska medicinska naklada Zagreb, Zagreb, 1989. • Jovanović S., Savić M., Petrujkić T., Vučinić M.: Savremeni trendovi u uzgoju i zdravstvenoj zaštiti ovaca i koza. Centar za unapređenje obrazovanja u veterinarskoj medicini Beograd, S. 63, 2007. • Maturagić D., Šarić M., Miljković V: Fiziologija i patologija reprodukcije ovaca i koza. Veterinarska komora RS, Banja Luka, S.160, 2003. • Šoštarić B., Pauković Č.: Aktualna patologija koza u našim intenzivnim uzgojima. Stočarstvo, 41, 1-2, 3-6, Zagreb, 1987.

250


=========================================== Indeks pojmova ===

INDEKS POJMOVA —A— Abortus, 185, Abomazus, 207, Akutno, 240 Alveola, 161, 162 Amonijak, 74 Antitijela, 148, 164 Arapi, 265, 267, 268 Arheološki, 84, 86, 273, 277 —B— Babezioza, 248 Bastard, 104, 181, 182, 183 Bakterije, 51, 158, 244 Bedrenica, 248 Biljojed, 89, 209, 274 Biološki, 7, 29, 63, 191 Bjelančevine, 107, 111, 113, 164, 186 Blup, 188 Boja izmeta, 75 Boja kostrijeti, 88, 90, 95, 109, 118, 132, 136, 140, 141, 275, 280 Boja brade, 283 Boja njuške, 285 Boksovi, 231, 232, 233 Bolest, 4, 35, 67, 157, 176, 180, 199, 202, 204, 211, 224, 237, 238, 239, 240, 241, 242, 243, 244, 245, 248, 249, 277 Bređost, 204 Bruceloza, 243 Burag, 207, 208, 211, 216, 239, 270 —C— Capra, 6, 39, 81, 83, 85, 86, 87, 88, 89, 91, 93, 94, 95, 122, 131, 272, 274, 275, 276, 277, 278, 279, 280, 282, 283, 287, 288 Caprinae, 93, 288 Changthangi, 124 Cijepljenje, 30

Cilicum, 261 Crijevni kanal (trakt), 75, 207, 208, 243, 245 Crijevo, 76 —Č— Četkanje, 7, 155 Čišćenje, 131, 164, 165, 202, 231 —D— Debljina, 147, 187, 230, 231 Deratizacija, 150 Dezinfekcija, 150, 248 Dezinsekcija, 150 Dijagnoza, 203 Divlja koza, 88, 277, 288 Disanje, 204, 242, 248 Dominantno, 164, 185, 207 Dlaka, 72, 89, 113, 116, 129, 132, 284, 285 Dužina, 90, 124, 126, 170, 212, 279, 280, 284 Dušnik, 241, 242 Dobrobit, 28, 76 Dužina niti, 72 —E— Ejakulat, 199, 201, 202, 206 Ekonomski, 189, 190, 197, 215, 237 Ekstenzivni, 139, 140, 176 Elastičan, 59 Embrij, 199 Energija, 34, 208 Estrus, 91, 183, 195, 200, 201, 203 —F— Farma, 27, 168, 183, 187, 188 Fertilnost, 199 Fetus, 162 Fizički, 85 Fiziološki, 280, 284

=== Uzgoj koza ============================================= 251

============================================================ Folikuli, 162

Izolacija, 230

—G— Genotip, 96, 200 Genetski, 35, 179, 180, 183 Genitalni, 194 Glava, 63, 66, 115, 138, 185, 264, 265, 266 Globulin, 164 Gnoj, 6, 73, 74, 159 Graviditet, 89, 90, 133, 282, 284 Greben, 138 Gustoća sperme, 198, 199 Gruš, 164

—J— Jajovod, 194 Jajnik, 162 Jajna stanica, 199 Jalovost, 243 Jarac, 49, 72, 89, 92, 93, 108, 112, 113, 114, 117, 122, 123, 125, 127, 131, 136, 140, 142, 143, 191, 195, 196, 197, 198, 201, 261, 264, 265, 267, 282 Jarad, 22, 23, 31, 62, 63, 64, 65, 66, 79, 81, 82, 88, 89, 90, 91, 105, 106, 107, 111, 115, 128, 132, 133, 134, 135, 137, 139, 140, 143, 148, 149, 150, 151, 156, 157, 158, 159, 164, 172, 173, 174, 175, 176, 177, 184, 186, 187, 188, 191, 198, 200, 201, 203, 204, 205, 220, 221, 222, 223, 224, 226, 228, 230, 231, 234, 237, 238, 240, 248, 274, 275, 280, 281, 282, 289, 295 Jareće meso, 63, 134 Jarenje, 8, 204, 273 Jarčev miris, 151 Jahanje, 38, 83 Jasle, 230, 231 Jezik, 4, 44, 56, 62, 134, 208, 237, 272

—H— Halal, 269 Hadis, 269, 271 Haremski skok, 197 Habitat, 283, 286 Hektar, 213 Hemijska sredstva, 25 Heritabilitet, 186 Heterozis efekt, 181 Hibrid, 181, 182, 183, 192 Higijena, 30, 155, 165, 167, 172, 210, 224, 227, 238, 239, 297 Hirurški konac, 76 Hirurški zahvat, 76 Hipofiza, 164 Hladni gnoj, 73 Homozigot, 179 Hormon, 162, 163, 203 Hrišćanstvo, 264 Hromozom, 190 Hronična bolest, 241 Hronični mastitis, 244 —I— Imunoglobulin, 35, 164 Imunitet, 148, 164 Industrija vune, 263 Indeks plodnosti, 118, 122, 140 Indeks loma svjetlosti, 35 Ispust, 228 252

—K— Kabasta hrana, 165, 208 Kajmak, 35 Kalcij, 34, 73, 217, 239, 248 Kacijev klorid, 35 Kalij, 34, 73 Kaprilna kiselina, 36, 39 Kaprinska kiselina, 36, 39 Kapronska kiselina, 36, 39 Kapura, 239 Karotin, 35, 164 Kastracija, 7, 150 Kazein, 35 Kiselost, 45, 164, 199 Klanje, 29, 63, 66, 70, 82, 134, 211


=========================================== Indeks pojmova === Klasno parenje, 197 Koagulacija, 38 Kokcidioza, 149, 248 Kolostrum, 148, 149, 163, 164, 204, 221 Kondicija, 184, 198, 199, 210 Konstitucija, 179, 184, 185 Koža, 6, 11, 36, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 80, 83, 106, 111, 138, 146, 150, 155, 161, 185, 213, 245, 246, 247, 260, 262, 267, 269, 270, 271 Križanje, 64, 107, 108, 112, 116, 126, 129, 134, 137, 140, 180, 181, 182, Krma, 213, 214, 218, 219, 220, Krpelj, 245, 246, 248, 250 Krzno, 285 Kvalitativne osobine, 63, 64 Kvantitativne osobine, 187, 189, 190 —L— Laktacija, 164, 165, 170, 190 Laktoza, 161, 164 Liječenje, 237 —M— Mastitis, 204, 244 Meso, 6, 9, 10, 11, 14, 17, 18, 19, 23, 24, 25, 26, 27, 62, 63, 64, 65, 66, 79, 81, 82, 83, 88, 109, 111, 113, 115, 116, 117, 118, 121, 124, 125, 126, 131, 134, 135, 137, 139, 140, 144, 150, 172, 176, 177, 185, 186, 190, 201, 202, 213, 226, 237, 261, 262, 269, 270, 271, 284 Metiljavost, 240 Mikroflora, 211 Mikroorganizmi, 74, 157, 244 Minerali, 35, 63, 164, 199, 205, 207, 210, 217, 218, 219, 230, 240 Mliječnost, 4, 95, 105, 107, 108, 110, 111, 114, 115, 164, 165, 170, 171, 180, 186, 198, 215, 219, 220, 292 Mlijeko, 6, 33, 34, 35, 111, 115, 116, 117, 118, 131, 132, 133, 136, 137, 140, 146, 148, 149, 155, 161, 162,

163, 164, 165, 166, 167, 169, 170, 171, 172, 174, 176, 177, 183, 186, 188, 190, 197, 198, 201, 202, 203, 204, 207, 213, 218, 219, 220, 221, 223, 227, 228, 230, 231, 237, 238, 244, 261, 262, 263, 264, 266, 267, 268, 269, 271 Muža, 7, 26, 34, 57, 107, 115, 146, 148, 161, 164, 165, 166, 167, 168, 169, 172, 176, 204, 212, 229, 231, 244, —N— Nadam, 238, 239 Napajanje, 8, 148, 149, 215, 217, 223, 224, 225, 226, 239, 241 Napasanje, 175, 214, 239 Napoj, 205, 216, 219, 231, Napitak, 36 Nasljedne mane, 184 Nasljednost, 186, 187, 188 Nastrani apetit, 248 Nastrig, 129 Noge, 63, 88, 107, 131, 139, 147, 151, 152, 174, 175, 195, 227, 281, 286, 291, 292 —O— Obradivo zemljište, 25 Obrok, 140, 176, 198, 199, 207, 208, 214, 215, 216, 218, 219, 220 Obrezivanje papka, 150, 151, 152, 153, 249 Obrano mlijeko, 36, 43, 56 Odbiće, 90, 148 Oksitocin, 163, 164 Oplodnja, 183, 198, 200 Osjemenjavanje, 8, 202, 203, 206 Otpornost, 138, 140, 179, 180, 181 Ovulacija, 200 —P— Paraziti, 155, 240, 241, 245 Parenhim, 161, 162, 164

=== Uzgoj koza ============================================= 253

============================================================ Parenje, 85, 88, 91, 113, 117, 173, 179, 180, 182, 184, 195, 196, 197, 198, 200, 201, 202, 275, 282, 284, 290 Pasmina, 4, 11, 15, 20, 21, 23, 24, 64, 65, 70, 109, 115, 140, 176, 177, 179, 180, 181, 182, 183, 185, 186, 187, 195, 200, 202, 203, 213, 222, 223, 260, 290, 291, 292 Pasterizacija, 51 Paša, 25, 140, 208, 210, 213, 214, 218, 219, 220, 224 Pašnjak, 25, 28, 135, 173, 175, 176, 177, 210, 211, 212, 213, 214, 248 Placenta, 163 Pluća, 241, 242 Plijesan, 39, 42, 47 Pobačaj, 204, 240, 243, 244 Posteljica, 162, 163 Porod, 89, 107, 120, 133, 137, 139, 149, 151, 163, 173, 174, 199, 204, 205, 224 Porodna masa, 64, 107, 139, 149, 289 Pregon, 214 Preventiva, 30, 196, 224, 245, 262 Pripitomljavanje, 83, 95 Pripust, 113, 133, 177, 195, 196, 197, 198, 199, 200, 201, 202, 204 Prirast, 134, 140, 149, 184, 186, 190, 221, 222, 223, 224, 289, 290, 291 Probavni sistem, 237 Preživanje, 165, 208 Progesteron, 162, 163 Protozoe, 248 Pubertet, 162

Rast, 27, 33, 39, 47, 62, 72, 81, 90, 138, 148, 150, 151, 152, 158, 162, 164, 165, 181, 184, 190, 210, 226, 239, 273, 275, 281, 289 Razmnožavanje, 238 Razvitak, 162, 289

—R— Radne životinje, 77 Randman, 63, 64, 65, 82, 116, 134, 187, 224 Rasplod, 96, 106, 150, 157, 179, 184, 185, 187, 196, 197, 198, 200, 221, 223 Rasplodna grla, 120, 135, 177, 184, 197, 198, 199 Rasplodna kondicija, 184, 200, 220

—T— Taban, 151, 153, 154 Temperament, 131, 134, 135, 181 Tekućina, 261 Temperatura, 30, 35, 43, 50, 62, 74, 116, 151, 158, 167, 199, 211, 212, 214, 217, 224, 231, 232, 238, 242, 243, 245, 267 Termokauter, 151

254

—S— Sijeno, 140, 165, 208, 210, 213, 214, 215, 216, 219, 220, 222, 224, 239, 241, 242, 248 Simptomi, 248 Sir, 40, 41, 45, 47, 48, 50, 51, 55, 56, 57, 58, 59, 61 Sirara, 57, 58 Sirni namaz, 37 Sirovi protein, 208 Smještaj, 4, 29, 30, 131, 133, 140, 158, 164, 172, 173, 176, 177, 202, 227, 229, 230, 237 Smrtnost embrija, 199 Smrtnost spermatozoida, 199 Spermatogeneza, 183, 199 Spermatozoidi, 194 Stado, 25, 111, 126, 148, 173, 180, 215, 266 Stres, 176, 199, 210, 211 Subakutni, 244 —Š— Šišanje, 155, 159 Šilježe, 230 Šuga, 246 Šutost, 185, 197


=========================================== Indeks pojmova === Tekstura, 41, 42, 44, 45, 50, 51, 52, 53, 55, 56, 58, 59 Termički stres, 210, 211 Termofilne bakterije, 158 Termokauter, 151 Testisi, 193, 243, 290, 291 Tetanus, 149 Tjelesni okvir, 129, 134 Trup, 63, 64, 65, 66, 72, 88, 90, 125, 127, 134, 135, 138, 155, 158, 161, 185, 223, 246, 273, 280, 281, 285 —U— Ultrazvuk, 203 Uzgoj, 2, 4, 5, 7, 9, 14, 15, 16, 17, 20, 21, 22, 24, 26, 27, 28, 29, 30, 31, 35, 41, 42, 62, 72, 76, 81, 84, 86, 96, 105, 110, 116, 117, 118, 119, 120, 121, 122, 124, 125, 126, 129, 130, 132, 134, 135, 136, 138, 139, 140, 144, 145, 147, 148, 149, 152, 157, 159, 165, 172, 173, 175, 176, 177, 178, 179, 180, 204, 210, 213, 221, 223, 227, 228, 250, 262, 263, 268, 273, 274, 289 Uzgoj u čistoj krvi, 7, 179, 180 Uzgoj u srodstvu, 179 Uzgojna asocijacija, 134 Uzgojna sezona, 105 Uzgojni cilj, 23 Uzgojno područje, 122, 182 —V— Vagina, 194, 203 Vakcina, 243, 249

Vazelin, 151 Vanjština, 143, 289 Vime, 33, 106, 107, 111, 113, 115, 130, 136, 139, 145, 146, 148, 150, 155, 161, 162, 165, 166, 167, 172, 174, 185, 204, 213, 243, 244, 245 Virus, 241, 245 Vitamin, 34, 36, 63, 164, 199, 207, 217, 218, 219, 238, 240, 248 Vlakna, 11, 72, 73, 122, 127, 130 Vlažnost, 43, 47, 51, 57, 74, 158, 175, 228, Voda, 30, 73, 74, 157, 158, 159, 176, 204, 205, 207, 211, 213, 217, 222, 224, 225, 227, 228, 233, 238, 248, 261, 274 Vuna, 72, 73, 122, 209, 230, 263, 268, 269, 270 —Z— Zakon, 20, 21, 22, 28, 31, 188, 195, 263, 266, 267, 274 Zarazne bolesti, 157 Zoonoze, 237 Zoohigijenski uvjeti, 23 Zubi, 146, 147, 148, 159, 198 —Ž— Želudac, 238 Živahnost, 140, 198, 230 Žlijezda, 107, 151, 161, 162, 163, 164, 193, 243, 244, 248 Žutica, 240

=== Uzgoj koza ============================================= 255

============================================================

KORIŠTENE KRATICE

256

•

AOC - Apellation d'origine contrôlée

•

EAAP - Europska asocijacija uzgajivača domaćih životinja

•

EU – Evropska unija

•

FAO - Food and Agriculture Organization

•

PMSG – Pregnant Mare Serum Gonadotrophin

•

SAD – Sjedinjene američke države

•

USDA – United States Development Agency


================================================= Prilozi ===

PRILOZI

=== Uzgoj koza ============================================= 257

============================================================

PRILOG 1. Najpoznatije pasmine koza u svijetu prema abecednom redu (Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Category:Goat_breeds) Alpina Altai planinska Anadolska crna Anglo-nubijska Angora Apencel Arapava ostrvska Argentata sa Etne

Hailun Haimen Haši Hejazi Heksi Kašmir Hongtong Huaipi Huaitoutala

Oklandska ostrvska

Hirkus

Australska kašmirska Adamelan plava Andaluzijska bijela Andaluzijska crna Algarvia Bagot Barbari Betal Belgijska srnasta Benadir Bhuj Bilberi Bijela kratkouha Bijela kratkodlahka Bugarska dugodlahka Bengalska Crna Burska Britanska alpina Crna čilentana Čilentana Čangtang Čarnekueira Čapar Čengdu rogata Čengdu smeđa Čigu Čue Dera Din Panah

Harc Islandska Irska Ibicenka Istarska Jamnapari Jemenska planin. Jining siva Jonska Kagani Kalahari crvena Kamori Kanarska Kaninde Karpatska Kašmirska Kiko Ksuhai Kvinšan Kontroneria Kamoskiata Kalabrijska Kinder Korzikanska Kontroneria Kamoskiata Kalabrijska Kastiljska planinska

258

Meseta Malaga Naši Napolitanska Njemačka oplem. bijela Nigerijska pustinjska Nigora Orobika Oberhazli (Švicarska alpina) Poitu Pasiria Pesan Potenca Pomelata Palmera Provencal Pikok Patuljasta Pigora Repartida Ruska bijela Retinta Rokaverano Sahalinska Sanska Sardinijska Serana Serpentina Sirijska Sirijska oplemenjena Smeđa kratkouha Sempione Selvatika Screziata Siva Čiočiara Skopelos Sobolska sanska Smeđa kratkodlahka


================================================= Prilozi ===

Damani Damaska Danska landras Don Duan Dragobi Drežniska koza Di Montekristo Del Adamelo bijela Dukat Đinjiang Erzgebirđ Estonska Filipinska Finska landras Florida

Kreole Kiparska Kastiljska planinska Kreole Kiparska Kapore LaManša Loašan Mađarska oplemenjena Majorera Malteška Mastif centralna Norveška mliječna Njemačka landras Njem. togenburška Mašaeras

Feral

Muzhake

Frizijska Valtelinese Galega Guadarama Garganika

Martaneš Mesinska Mala oberhazli Moksoto

Goingeget

Mediteranska crvena

Đirgentana Grisonska prugasta 1BH pasmina koza

Sveti Klement Somalijska Štifelgajs Švedska landras Tauern Tinerfena Togenburg Turingska Uzbekistanska crna Valai crnovrata Valgerole Verata Verzasca Valfortorina Valdostana Val di Livo Zapadno-afrička pustinjska Zalavadi Zivulin crna Zlatna girnsej Zongvei Domaća oplemenjena – Bara1

Mursia-Granada Montejakena

=== Uzgoj koza ============================================= 259

============================================================

PRILOG 2. Koze u religijama Koze su imale veliki značaj u starim civilizacijama. Ideja o personificiranju koze sa božanstvima potječe još iz drevnih vremena. Stari mnogobožački narodi su u svom vjerovanju zamišljali bogove u ljudskom obliku, sa ljudskim vrlinama i manama. Koza je bila sveta Sumerskim i Babilonskim bogovima Marduku i Ningirsu, dok se Faraonski bog Osiris ponekad pojavljuje u obliku koze. U orijentalnim kulturama, kineska koza duh Yang Ching je bog (plemena) Fan-yin, transcendentalna koza bjelog lica, rogova, duge brade i posebne izrađene frizure. Neki kineski narodi povezuju kozu sa bogom sjevanja, slična povezanost postoji i na Tibetu. Iz toga vidimo da je koza smatrana instrumentom nebeske aktivnosti koja je na korist zemlji, a posebno poljoprivredi i rasprostranjivanju stočarstva. Koza je, također, bog Mongola. Rusija ima drevnog duha, Leši, koji liči na Pana i predstavljen je u čovječijem obliku sa rogovima, ušima i kozijim nogama. Povezanost koza i bogova ima i negativnu konotaciju - žrtvenog jarca. Uvođenje žrtvenog jarca koji nosi grijehe cijele zajednice je općepoznati običaj koji je počeo u drevnom Babilonu. U Indiji izraz „koza” znači i „nije rođen”, predstavljajući simbol prve nepoznate substance živog svijeta. Koza je majka svijeta (Pzakriti) i prepoznatljiva je po tri boje: crvena, bijela i crna, te tri gune ili prvobitne kvalitete života. U indijskoj mitologiji bog Sunca je jahao na svetoj kozi ili su one vukle njegovu kočiju. I u Indiji su koze prinošene kao žrtve bogovima. Prema grčkoj mitologiji kozije mlijeko je služilo i bogovima za ishranu. Zevsa je u planinama Krita, gdje ga je sakrila majka od oca da ga ne bi ubio, njegovale nimfe hraneći ga medom i mlijekom koze „Amalteje”. Ova koza je navodno slomila rog, a nimfe su slomljeni rog napunile raznim plodovima. U mnogobižačkim obredima koze su korištene kao žrtvene životinje. Tako su Zevsu prinošene ove žrtve jer je navodno njegova supruga Nera najradije jela kozije meso. Zevsova kćer, boginja lova Artemida je bila smatrana gospodaricom divljih životinja i drveća, kao i zaštitnicom podmlatka divljači. Spomenik Amateji je napravljen po naređenju francuske kraljice 1787. godine za potrebe kraljevske mljekare u Rambujeu (Rambouillet). Autor spomenika je Francuz Pierre Julien (1731–1804). 260


================================================= Prilozi ===

Slika P2-1. Amalteja i jupiterova koza (Izvor: http://www.summagallicana.it).

Hermesov sin, bog stada i pastira Pana kojeg je rodila nimfa Penelopa kao dvorogo dijete sa kozijim nogama i jarećom bradom. Zevsov najmlađi sin Dionis rođen je navodno kao rogato dijete i često se preobraćao u jarca. Na pronađenim vazama iz tog vremena Dionis je uvijek predstavljen sa peharom, vinovom lozom i grožđem u rukama, a kraj njega su uvijek njegove svete životinje jarac i bik. U skandinavskim zemljama koze su bile nepoznate kao divlje životinje, ali su ipak jedno sazviježđe nazvali divojarac. Ideja spajanja koze sa božanstvima potječe još iz drevnih vremena. Diodor od Sicilije spomenuo je kozu koja je vodila stanovnike grada Delfa u centar Zemlje odakle su izbili plameni, odatle potječe poznati Oracle. Ništa manji značaj u odnosu na koze kao životinje nisu imali i proizvodi od koza. Kozije mlijeko i meso se konzumira po cjelome Mediteranskom području već hiljadama godina. Mlijeko koze i kvalitet kozijeg mesa su bili poznati Jevrejima, kao što je spomenuto u biblijskoj knjizi Postanka. U Egiptu, faraon Tutankamon je naredio da se 22 tube njegovog omiljenog kozijeg sira stave u njegovu grobnicu, ne samo kako bi on mogao da ga jede dok putuje na drugi svijet, nego da bi ga mogao ponuditi kao dar bogovima. Koža koze se koristila na razne načine, npr. za umotavanje mrtvih, za pravljenje pergamenta (Egipat), kao i za pravljenje odjeće. Koža koze je postala i standard za transport tekućine (npr. vode, mlijeka, vina...) u zemljama gdje se te tekućine prenose iz udaljenih mjesta ili na velikoj toploti. Za vrijeme molitve, neki su Rimljani i Sirijci nosili sukno od dlake, koji su se zvali cilicum, a napravljeni su od kozije dlake. Rani kršćani === Uzgoj koza ============================================= 261

============================================================

su, također, koristili slično sukno od kozije dlake. Koze su u velikom broju uzgajane za tu svrhu, najpoznatija je bila vrsta u Ciliciji koja je imala najdužu dlaku. Redovnici i danas nose takvu odjeću. Dlahka ili kostrijet je utkivana i pravljena je različita garderoba, uključujući grubo platno koje su nosili ribari i moreplovci, pravljeni su pokrivači za konje, šatori, vreće i torbe, a čak je kostrijet korištena za punjenje jastuka. Još i danas se prave ogrtači za ovčare ili čuvare koza koji ih griju tokom zime. U kasnom grčko-rimskom svijetu, uzgoj koza je zadržao svoju važnost. Ustvari, ogromno i ujedinjeno rimsko carstvo olakšalo je razvoj kozarstva, koje je preživio i u kasnijim stoljećima, većinom u tzv. Istočnom Rimskom Carstvu (Bizantija). Značaj koze u opstanku naroda zapadne Evrope tokom srednjeg vijeka u vrijeme velike gladi je vrijedno pažnje. Godine 1554. kralj Čarls V u Evropu je uvezao Angoru, vrstu koze uobičajnu za Bliski Istok još od vremena Mojsija (prije 3.300 godina). Tok događaja povezanih sa ovom jedinstvenom životinjom nije lahko pratiti, zbog nedostatka određujućih podataka. Ipak nije joj izgubljen svaki trag. Historija pokazuje da su se često koze vodile na brodovima ranih istraživača Novog Svijeta (Kolumbo, 15. vijek) ili kasnije Okeanije (Kuk, 18. vijek), kao izvor svježeg mlijeka. Prekretnica za Evropu u uzgoju koza je bio 18. vijek. Od tri osnovne vrste poznate širom svijeta (evropska, azijska i afrička), uzgojene su različite pasmine (npr. u Francuskoj: Alpska i Pirinejska. Krajem 18. vijeka u Francuskoj je zabilježena populacija koza koja je brojala 3.500.000 grla. Vrijednost kozijeg mlijeka je priznata iako je postojala prijetnja zbog toga što veliki dio kozije populacije lutao bez nadzora šumama, što je izazivalo mnoge probleme. Preduzete su preventivne mjere, što je dovelo do pokolja životinja ako bi ih se uhvatilo kako uzrokuju štetu. U 19. vijeku zapažene su promjene u socijalnoj strukturi i metodama proizvodnje. Specijalizirana proizvodnja zamjenila je tradicionalni

262


================================================= Prilozi ===

uzgoj biljaka i životinja, a intenzivna proizvodnja bila je organizirana tako da može nahraniti urbanu populaciju stanovništva u gradova koji su vrtoglavo rasli. Farme muznih krava su bile formirane, a koze su marginalizirane u siromašnija područja, gdje je njihova uloga ograničena na snabdjevanje ruralnih zajednica mlijekom i đubrivom za oranice. Međutim, u ranim 40-im 19. stoljeća pad cijene vune, zbog velikih količina vune koja je uvožena iz južne hemisfere, natjerala je frustrirane uzgajivače ovaca širom svijeta da se okrenu uzgoju koza. Ipak se uzgajivače koza smatralo najnižim stepenom na društvenoj ljestvici, gdje su i ostali dugo vremena. Najveća depresija u povjesti industrije vune počela je u kasnim 20im 20. stoljeća, što je ponovo doprinijelo oživljavanju sektora uzgoja koza (npr. Moher i kašmir). Značajna redukcija kozije populacije u Evropi dogodila se sredinom 20. vijeka, zahvaljujući značajnoj primjena strogih zakona protiv koza, koje se smatralo prijetnjom za okolinu. Iako je populacija koza bila znatno reducirana tokom 20. vijeka, pokazalo se da je to bilo vrijeme stapanja starih ideja, vjerovanja sa novom tehnologijom, promjenjenim konceptima uzgoja i načinom modernog života. To je stvorilo drugačije uvjete, perspektive i orijentacije koje su nagovijestile dinamičniju fazu poslovanja u pravcu rasprostranjivanja populacije koza.

1. Koza u kineskom horoskopu Kineski horoskop je predstavljen sa dvanaest životinja među kojima i koza ima svoje mjesto. Prema ovom horoskopu znaku koze pripadaju ljudi koji su rođeni 1931., 1943., 1955., 1967., 1979., 1991., 2003. i 2015. godine. Koze, prema ovom horoskopu, predstavljaju ljude koji su dobri domaćini, predstavljaju toplinu, dosljednost, mir i prosperitet. Vole udobnost vlastitog doma. Kada je posao u pitanju oni imaju tendenciju da izbjegavaju liderske položaje i oni radije prihvataju da budu članovi tima.

=== Uzgoj koza ============================================= 263

============================================================

Koze pridaju veliku važnost svom izgledu. Njihov imidž igra veliku ulogu u njihovoj osobnosti. Jako su druželjubive. U ljubavi su vrlo nesigurne i imaju potrebu biti voljene. Romantične dileme vrlo duboko utječu na njih. Također, su sramežljive, izbjegavaju sukobe i obično su na strani općeg mišljenja. Vrlo su neodlučne ali su obično vrlo kreativne i sklone umjetničkoj karijeri. Pozitivne osobine ljudi u znaku koza su kreativnost, velikodušnost, nježnost, intuitivnost i skromnost. A negativne osobine su neodgovornost, uznemirenost, lijenost, samosažaljivost, kapricioznost, neodlučnost i nesigurnost.

2. Koza u judaizmu, kršćanstvu i hrišćanstvu Koza se mnogo puta spominje u Bibliji. U Novom zavjetu Isus povezuje njegove istinske sljedbenike sa ovcama a koze lažnim sljedbenicima. Kozija kostrijet se tokom egzodusa koristila za pravljenje šatora (Egzodus 25,4). Po židovskoj tradiciji smatra se čistom životinjom i žrtvuje se sa velikim poštovanjem. Tako na Yom Kippur festivalu u povodu Dana pomirenja, koza ima značajnu religijsku ulogu. Odabiru se dvije koze od kojih se jedna žrtvuje, a drugoj se dozvoli da pobjegne u pustinju kao simbolično nošenje s njom grijeha zajednice. Iz ovoga dolazi riječ „žrtveni jarac”. Prema krišćanskoj vjeri Bog koristi kozu da simbolizira zlo u mnogim slučajevima u Bibliji. U Zahariju 10:3 (KJV) On kaže da će koza biti kažnjena. U Mateju 25:31-46 Krist komparira ovce i koze i govori o njegovom povratku i presuđivanju narodima. U 33. stihu On je rekao: „On (Krist) postavit će ovce na njegovu desnu ruku, a jarce na lijevu.” Ovcama je potom dao život vječni, a jarci su bačeni u ognjeno jezero. Što je to kod koza što uzrokuje da ih Bog koristiti u takvom negativnom svjetlu? Koze imaju mnogo kvaliteta. One su inteligentne, osjetljive razigrane, individualne, umiljate. Sa druge strane, koze su kapriciozne, nagle i nepredvidive, vole da lutaju. Kada su na ispaši, nastoje pojesti ono što im nije dozvoljeno. Koze nisu nikada zadovoljne onim što imaju. Ograde koje zadržavaju ovce, goveda, konje obično 264


================================================= Prilozi ===

neće zadržati koze. One nisu socijalna bića i nemaju izraženo tzv. „društveno ponašanje”, odnosno ne preferiraju boravak u skupini. Krišćani kozu personificiraju sa nepredvidljivim ljudima, onima koji misle da su vrijednijih od drugih ljudi, onih koji misle da su iznad svih ili onih koji rade određene stvari na svoju ruku. Na ovom mjestu citiramo stihove koji pominju kozu i njene prozvode, a koje smo uspjeli sakupiti, kako slijedi: Postanak (Šarić)/Glava 15.9 Gospod mu reče: „Donesi mi junicu od tri godine, kozu od tri godine, ovna od tri godine, grlicu i mladoga goluba!” Postanak (Šarić)/Glava 27:9 „Otiđi k stadu i donesi mi odanle dva lijepa jareta, a ja ću od njih prirediti tečno jelo ocu tvojemu, kako on to voli.” Druga knjiga ljetopisa (Šarić)/Glava 17:11 „Filisteji su donosili Jošafatu darove i srebro kao danak. I Arapi su mu dogonili stoke po sedam tisuća i sedam stotina ovnova i po sedam tisuća i sedam stotina jaraca.” Druga knjiga ljetopisa (Šarić)/Glava 35.7 „Josija dade ljudima iz naroda sitne stoke, naime janjaca i jarića - sve za žrtve Pashalne svima nazočnima, na broj trideset tisuća - usto tri tisuće goveda, to sve od kraljevskoga posjeda.” Druga knjiga ljetopisa (Šarić)/Glava 35.8 „I vrhovni činovnici njegovi dadoše dragovoljno darova narodu, svećenicima i Levitima. Tako su darovali Hilkija, Zaharija i Jehiel, predstojnici hrama Božjega, svećenicima za žrtve Pashalne dvije tisuće i šest stotina janjaca i tri stotine goveda.” Druga knjiga ljetopisa (Šarić)/Glava 35.9 „Konanija i braća njegova Šemaja i Netanel, nadalje Hašabja, Jehiel i Jozabad, predstojnici Levita, dadoše Levitima za žrtve Pashalne dar od pet tisuća janjaca i pet stotina goveda.” Mudre izreke (Šarić)/Glava 27.23 „Pazi na ovce svoje i staraj se za stada svoja!” Mudre izreke (Šarić)/Glava 27.26 „Tada ti janjci daju odjeću i jarci kupovnu cijenu za njivu.” Mudre izreke (Šarić)/Glava 27.27 „I puno ima mlijeka kozijega tebi i kući tvojoj za hranu i za prehranu tvojim sluškinjama.”

=== Uzgoj koza ============================================= 265

============================================================

Prva Samuelova knjiga (Šarić)/Glava 19:13 „Mikala uze kip, metnu ga u postelju, prekri mu glavu pleterom od kozije dlake i pokri ga pokrivačem.” Prva Samuelova knjiga (Šarić)/Glava 25:2 „U Maonu živio je čovjek, koji je svoje imanje imao u Karmelu. Čovjek je bio vrlo bogat. Posjedovao je tri tisuće ovaca i tisuću koza. On je upravo bio u Karmelu zaposlen striženjem ovaca.” Izlazak (Šarić)/Glava 12:5 „Janje ima da bude bez pogrješke, muško, od godine dana; smijete uzeti janje od ovaca ili od koza.” Izlazak (Šarić)/Glava 23.19 „Najbolje od prvina polja svojega imaš donijeti u kuću Gospoda, Boga svojega. Ne kuhaj jareta u mlijeku matere njegove.” Izlazak (Šarić)/Glava 26.7 „Onda napravi zavjese od kostrijeti za pokrov nad Šatorom. Upotrijebi za to jedanaest zavjesa.” Izlazak (Šarić)/Glava 35.6 „Modri i crveni skerlet, grimiz, fini lan i kostrijet;” Izlazak (Šarić)/Glava 35.7 „Koze ovnujske crveno obojene, kože od jazavca i drvo akacije;” Izlazak (Šarić)/Glava 35.23 „I svi, koji su imali modrog i crvenog skerleta, grimiza, finoga lana, kostrijeti, koža ovnujskih crveno obojenih i koža od jazavca, pridonesoše.” Izlazak (Šarić)/Glava 35.26 „Druge žene, koje se osjećale potaknute na to svojom umjetničkom vještinom, prele su kostrijet.” Izlazak (Šarić)/Glava 36.14 „Onda napravi zavjese od kostrijeti za pokrov nad Šatorom; jedanaest zavjesa napravi za to.” Levitski zakonik (Šarić)/Glava 22.27 „Goveče ili ovca ili jare, kad se omladi, ima ostati sedam dana kod matere svoje. Od osmoga dana i dalje bit će ugodno primljeno od Gospoda, ako mu se prinese kao žrtva ognjena.” Pjesma nad pjesmama (Šarić)/Glava 4:1 „Zaručnik: Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Oči su tvoje kao golubice, ispod koprene svijetle. Kosa ti je kao stado koza, što silaze gore gileadske.” Psalam (Šarić) 104:18 „Gore visoke pripadaju divokozama, pećine su zaklon jazavcima.” Ponovljeni zakon (Šarić)/Glava 14:4 „Ovo su životinje, koje smijete jesti: goveče, ovca, koza,”

266


================================================= Prilozi ===

Ponovljeni zakon (Šarić)/Glava 32.14 „Maslo od krava, mlijeko od ovaca, pretilinu od janjaca i ovnova, od bašanskh volova i jaraca, i srce od najslađe pšenice, i pio krv od grožđa, vino iskričavo.” Evanđelje po Mateju / Glava 25. 32. „Svi će se narodi pred njim skupiti. On će ih razlučiti jedne od drugih, kao što pastir razlučuje ovce od jaraca.” 33. „Postavit će ovce s desne sebi, jarce s lijeve sebi.”

3. Koza i druge životinje u Islamu U Časnom Kur'anu su spomenute mnoge životinje poput krava, komarica, muha, mrava, pčela, zmija, deva (kamila), pasa, vrana, slonova, pauka, lava, skakavaca, vuka, ptica, konja, mazgi, magaraca, itd.. Šest sura (poglavlja) u Kur'anu imaju nazive po životinjama: Al-Baqara (krava), An-Naml (mravi), Al-Fil (slonovi), An-nahl (pčela), Al-ankabut (pauk).

3.1. Ambijent pustinje koju naseljavaju Arapi i značenje riječi „ma'ize” Različitosti ambijenta životne sredine na Zemlji sa sobom donose i određene osobenosti i specifičnosti, stoga nam je Uzvišeni iz Svoje neizmjerne milosti stvorio prilagodivu floru i faunu koja se lahko adaptira na pojedine uvjete života. Primjera radi, spomenut ćemo kaktuse i kamile, koje su vjerniku pokazatelj milosti i mudrosti Božije. U Časnome Kur'anu Svevišnji poziva ljude da pogledaju u kamile kako su stvorene, jer je u stvaranju njihovom pouka za razumom obdarene. Uzvišeni kaže: „Pa zašto oni ne pogledaju kamile - kako su stvorene.” (El-Gašija, 17) One životinje koje obitavaju u ovakim uvjetima za život, gdje su temperature tokom dana jako visoke, a tokom noći se spuštaju ispod nule i gdje vlada jedna opća oskudnost za vodom moraju biti jako izdržljive i snažne.

=== Uzgoj koza ============================================= 267

============================================================

Da bi smo bolje upoznali koze i njihove osobenosti prvo ćemo morfološki analizirati riječ „koza” koja u arapskom jeziku dolazi od glagola ‫„ ﻣﻌﺰ‬ma'ize” koji između ostalog znači „biti jak ili izdržljiv”. Dakle, samo ime koje su Arapi nadjenuli kozi govori nam da se radi o jakoj i izdržljivoj životinji. Arapi, također, muškoj djeci nadijevaju ime Ma'iz što je particip aktivni istog glagola i ukazuje na jaku i snažnu osobu. Stoga nije nikakvo čudo što je uzgoj koza značajno zastupljen kod Arapa. Pustinjsko rastinje kao i brdoviti reljef je ambijent u kome se koze dobro snalaze. U arapskom jeziku još ćemo naći izvedenice ovoga glagola gdje se koza naziva mi'az što je zbirna imenica, odnosno, ime vrste. Čak su Arapi i u svojoj poeziji znali spominjati koze u različitim kontekstima. Jedan pjesnik je napisao: „Molili smo se s njima dok su drugi pohitali za puštenim kravama i kozama”.

3.2. Odnos islama prema životinjama Humani odnos prema životinjama i općenito svim živim bićima zauzima posebno mjesto u islamu. Mnogo je ajeta (rečenica) u Kur'anu Časnome koji nas poučavaju i podsjećaju na mudrost i svrhovitost njihovog stvaranja. Životinje su oduvijek bile neodvojivi segment ljudskoga života, tako da se kroz historiju čovječiji život teško mogao i zamisliti bez involviranja životinja. Možemo slobodno primijetiti da se sa nastankom modernog doba i industrijalizacijom ovaj odnos nije bitno promijenio. Čovjek i dalje od njihove vune, kostrijeti i kože pravi odjevne predmete i prostirke, konzumira njihovo meso i mlijeko u ishrani, koristi ih kao vjerne saputnike na terenima gdje zakaže moderna mehanizacija i uzgaja neke od njih radi ukrasa i ljepote. Upravo Časni Kur'an nam govori o ovoj svrhovotosti u sljedećem ajetu(rečenici): „Vi od njih koristi imate i vi na njima za vas važne potrebe ostvarujete – i na njima i na lađama vi se vozite.” (El-Gafir, 80) Iz citiranog ajeta jasno se vidi da iza stvaranja svake životinje postoji mudrost i svrhovitost, u tom smislu možemo razumjeti zašto je uzgajanje i konzumiranje određenih životinja muslimanima zabranje268


================================================= Prilozi ===

no. Jer jednostavno nisu sve životinje stvorene da bi se jelo njihovo meso: „Allah je za vas stvorio životinje, da na nekima jašete, a da neke jedete”. (El-Gafir, 80) Neke od životinja u Kur'anu Časnom se nazivaju ‫ ﺣﻤﻮﻟﺔ‬hamuleh odnosno one koje se koriste za prenos i transport tereta (krave, kamile i sl.) i one koje se nazivaju ‫ ﻓﺮﺷﺎ‬ferš odnosno životinje od čije kože, vune i kostrijeti se prave razne prostirke i odjevni predmeti (ovce i koze), što nam još jednom ukazuje na svrhovitost njihovog postojanja. Prilikom klanja životinja koje su dozvoljene za jesti islam nalaže krajnje human i etički odnos što se danas prepoznaje kao halal standardi. Allahov poslanik Muhammed s.a.v.s. je rekao: „Uistinu je Allah propisao dobročinstvo u svim stvarima pa kada ubijate činite to na najhumaniji način, kada koljete činite to na najljepši način, neka neko od vas dobro naoštri nož i neka olakša životinji koja se kolje.” (Hadis bilježi Muslim) Islam strogo zabranjuje ubijanje životinja ako iz toga ne proizlazi nikakva svrha niti korist, u tom smislu vjerovjesnik Muhammed s.a.v.s. kaže: „Ko ubije vrapca bez ikakva razloga (zarad zabave), zagraktat će na Sudnjemu danu: Gospodaru taj me čovjek ubio bez ikakva razloga! Nije me ubio ni iz kakve koristi.” (Hadis bilježi En-Nesai i Ibn Hibban) Islam nalaže krajnje poštovanje prema svemu što je živo, jer sva živa bića su djelo Božije i Njegovo vlasništo, stoga čovjek nema pravo prisvajati sebi ono što nije njegovo, pogotovo ako to ima za posljedicu narušavanje harmonije i sklada koje je Svemogući uspostavio. „Božiji Poslanik je prokleo svakoga ko ono što ima dušu uzme za metu.” (Hadis bilježe Buharija i Muslim) Islam se temelji na dva izvora: Kur'anu - Božijoj objavi i na Sunnetu (praksi) Božijeg poslanika Muhammeda s.a.v.s., stoga ćemo vidjeti u kojem se kontekstu spominje koza u njima.

=== Uzgoj koza ============================================= 269

============================================================

3.3. Koza u Kur'anu Koza se u Časnome Kur'anu spominje samo jednom i to u skupini ajeta (rečenica) koji govore o životinjama čije meso je dozvoljeno muslimanima konzumirati. „Jedite dio onoga čime vas Allah opskrbljuje, a ne slijedite šejtanove korake, jer vam je on pravi neprijatelj i to osam vrsta: par ovaca i par koza – Reci: „Da li je On zabranio mužjake ili ženke ili ono što se nalazi u utrobama ženki?” Kažite mi, i dokažite, ako je istina to što govorite –i par kamila i par goveda, - Reci: „Da li je On zabranio mužjake ili ženke ili ono što se nalazi u utrobama ženki? Da li ste vi bili prisutni kad vam je Allah to propisao?” – Ima li onda nepravednijeg od onoga koji, ne znajući istinu, izmišlja laži o Allahu da bi ljude u zabludu doveo. Allah sigurno neće ukazati na pravi put ljudima koji su nepravedni.” (El-En'am 142144) Kur'an Časni je knjiga upute koja nekada stvari opisuje detaljno dok je nekada kur'anski govor općenit. Tako da možemo naći mnogo ajeta (rečenica) koji tretiraju životinje i stoku, iz kojih mi crpimo nepresušne pouke i mudrosti. Svevišnji kaže: Vi imate pouku i u stoci: „Mi vam dajemo da iz utroba njenih mlijeko čisto pijete, koje nastaje od grizina u buragu i od krvi – ukusno onima koji ga piju.” (En-Nahl, 66) „Allah vam daje da u kućama svojim stanujete i daje vam od koža stoke šatore koje lahko nosite kad na put idete i kad konačite, a od vune njihove i dlake njihove i kostrijeti njihove prostirku i korisne stvari, sve dok se ne istrošite.” (En-Nahl, 80)

270


================================================= Prilozi ===

3.4. Odnos Poslanika Muhammeda s.a.v.s.prema životinjama Poslanik Muhammed s.a.v.s. je uvijek iskazivao veliku naklonost, poštovanje i ljubav prema životinjama. Onaj ko bude proučavao život Božijeg poslanika Muhammeda s.a.v.s. uvidjet će da je on uistinu bio Božija milost svim stvorenjima, njegov odnos prema drugim ljudima, prema članovima njegove čestite porodice, njegov odnos prema životinjama i biljkama uvijek je bio ispunjen milošću. Uzvišeni Allah kaže: „Mi smo te uistinu poslali kao milost svim svjetovima.” (El-Enbija', 107) Poslanik, a.s., nije bio vegetarijanac, ali nam hadisi jasno pokazuju da je bio krajnje osjećajan zbog patnje životinja u toj mjeri da je osjećao mučninu u stomaku. Zato je savjetovao upotrebu oštrih noževa i dobre metode koja će omogućiti životinji da brzo i sa što manje boli umre. Također, savjetovao je da se životinje ne kolju na oči drugih životinja i da se noževi ne oštre ispred njih: jer je to isto kao da se životinja „dva puta kolje”. Takvu praksu je jako osudio i nazvao je „gadnom”. Ibn Abbas prenosi kako je jednom Poslanik vidio čovjeka kako oštri nož nakon što je već povalio ovcu koju je trebao zaklati, Poslanik ga je ukorio rekavši mu: „Zar hoćeš da je ubiješ više puta? Zašto nisi naoštrio nož prije nego si je povalio na zemlju.” (Hadis prenosi El-Hakim) Koza se u Poslanikovim hadisima (govoru), spominje kao životinja koju je dozvoljeno žrtvovati na Hadžijski bajram kao Kurban oživljavajući tako uspomenu na oca vjerovjesnika Ibrahima a.s. (Abrahama) i njegovu predanost Bogu i Božijim zapovjedima.

=== Uzgoj koza ============================================= 271

============================================================

Literatura: • Hrvatska biskupska konferencija, Biblija[citirano 17.12.2009]. Dostupno na: http://www.hbk.hr/biblija/ • Ibn Abbas Abdullah: Tefsir. Prijevod Derviš Tači i sur., Izdavač: Libris - Sarajevo, 2007. • Korkut B.: Kur'an s prijevodom značenja na bosanski jezik. Prijevod, Štampano pod nadzorom Odjeljenja za izdavačku i distributivnu djelatnost Ministarstva za islamska pitanja, vakufe i misionarstvo u Rijadu, Kraljevina Saudijska Arabija. S.604, 1998.

272


================================================= Prilozi ===

PRILOG 3. Kozorozi Prema nekim autorima kozorozi su podvrste bezoar koze (Capra aegagrus aegagrus), ili kako je zovu „divlje koza”, su svi kozorozi, dok prema drugim autorima kozorozi (C. ibex) su posebna vrsta. Kozorog je ime dobio od latinskog naziva „ibex” – kozorog. Dokazi o ranom uzgoju kozoroga nalaze se u radovima objavljenim nakon arheoloških istraživanja posebno na Bliskom Istoku i mediteranskoj regiji. Naprimjer, iskopine kostiju iz Minoan Kretu kod Knososa, potvrđuju uzgoj ovih kozoroga još prije 3800 godina. Otprilike iz istog perioda potječe i zlatni nakit sa likom kozoroga pronađen na arheološkim lokalitetima Akrotiri i na Santorini koji se danas nalaze u Grčkoj. Iz perioda željeznog doba potječu crteži kozoroga otkrivenih u arheološkom lokalitetu Aq Kupruku u Afganistanu koji ilustriraju pripitomljene kozoroge ili lov na kozoroge. Pojedini kozorozi imaju i svoje podvrste, ali u ovom udžbeniku neće biti opisane. Odlika odraslih mužjaka su zakrivljeni rogovi koji sa prednje strane imaju poprečni greben. Kozorog se može naći u Evropi, Aziji, Sjevernoj i Istočnoj Africi. Imaju širok raspon visine do grebena i tjelesne mase, a neke podvrste mogu doživjeti blizu 20 godina. Kada je u pitanju spolni domorfizam mužjaci su veći i teži od ženki, a najuočljivija razlika između mužjaka i ženki je u veličini rogova koji su znatno veći kod mužjaka. Rogovi kozoroga počinju rasti u vrijeme spolne zrelosti i nastavljaju rasti cijeli život.

Alpski ibex – kozorog (Capra ibex - Linnaeus, 1758) Njihovo stanište čine planinski masivi Alpa. Mužjaci imaju visinu do grebena 70-94 cm, tjelesnu masu 40-120 kg te dužinu trupa 75-170 cm. Ženke su značajno sitnije od mužjaka. Osim veličine, mužjaci se razlikuju od ženki i po njihovim izraženim bradama. Što je mužjak stariji to mu je brada duža i bujnija. I mužjaci i ženke ovog kozoroga imaju velike zakrivljene rogove, iako su kod mužjaka znatno duži i mogu narasti do impresivne dužine od jednog metra. Rogovima se === Uzgoj koza ============================================= 273

============================================================

koriste u odbrani od predatora poput vukova, medvjeda i šakala. Jarad su često plijen velikih ptica grabežljivica, poput orlova. Tokom ljeta imaju smeđe-sivu boju kostrijeti dok u zimskim mjesecima ona poprima tamnosmeđu boju. Kozorozi su isključivo biljojedi i njihovu hranu čine razne trave, mahovina, cvijeće, razne vrste grmova i lišće. Ako su im lišće drveća i mlade grančice izvan dosega propinju se na stražnjim nogama kako bi doprli do njih. Hrane se tokom kasnih poslijepodnevnih i večernjih sati na visokim strmim liticama postepeno silazeći ka livadama na nižim nadmorskim visinama. Ostatak dana provode na strmim liticama i brežuljcima. Tokom ljeta idu na više nadmorske visine zbog izbjegavanja grabežljivaca koji ne nastanjuju tako visoke terene. Zimu provode na nižim nadmorskim visinama gdje lakše mogu pronaći hranu. Zbog potrebe da piju vodu svakih nekoliko dana, kozorozi ljeti traže prebivalište u blizini pouzdanih izvora vode. Ako osjete blizinu predatora, nastoje pobjeći na strme litice. Mužjaci su često tokom ljeta zajedno u skupini sa mladim mužjacima dok u kasnu jesen tokom sezone parenja mužjaci obično žive samotnjačkim životom u potrazi za stadima ženki. Tokom uzgojne sezone, česte su ritualne borbe mužjaka u nastojanju utvrđivanja prava na parenje sa dostupnim ženkama. Uprkos činjenici da imaju velike rogove mužjaci se rijetko međusobno ozlijeđuju tokom ovih rituala. Nakon začeća i perioda gravidnosti koji traje oko 180 dana, ženke donose na svijet jedno jare dok se bližnjenje rijetko događa. Jarenje je najčešće u maju. Ova koza je dugo vremena bila smatrana mističnom životinjom jer su gotovo svi njezini dijelovi tijela i njihov izmet smatrani ljekovitim ili su služile kao sirovina za „magične otrove”. Početkom 19. vijeka alpski ibexi su gotovo izumrli. Zahvaljujući naporima malih skupina šumara u Italiji posljednje preostale životinje u Gran Paradiso su bile zaštićene zakonom donešenim 1816. godine. Godine 1854. Victor Emmanuel II, kao kralj Italije, ove životinje je stavio pod njegovu ličnu zaštitu. Procjenjuje se da ih danas slobodno u prirodi egzistira oko 30.000 grla.

274


================================================= Prilozi ===

Slika P3-1. Alpski ibex - Capra ibex (Izvor: http://en. Wiki pedia.org/wiki/Capra_ibex).

Sibirski ibex – kozorog (Capra sibirica - Pallas, 1776) Sibirski ibex je vrsta kozoroga koji živi u Centralnoj i Sjevernoj Aziji. Jedno vrijeme se smatralo da predstavlja podvrstu alpskog kozoroga. Skeleti ovog kozoroga su pronađeni u Afganistanu, Kini, Indiji, Kazahstanu, Kirgistanu, Mongoliji, Pakistanu i Rusiji. Visina do grebena pojedinih primjeraka ovih kozoroga individualno varira od 67 do 110 cm kao i tjelesna masa od 35 do 130 kg. Opća boja kostrijeti je svjetlosmeđa do žuta dok zreli mužjaci poprimaju tamnosmeđu boju sa bijelim područjima. Oba spola imaju bradu i rogove s tim da su kod ženki rogovi manji, a u spolno zrelih mužjaka rogovi mogu narasti do dužine od 130 cm. Period gravidnosti traje 155-180 dana, a obično ojare jedno, ponekad dva ili čak tri jareta. Spolnu zrelost dostižu u dobi od 1,5 do 2 godine. Prosječna životna dob iznosi oko 16 godina. Obično žive na planinama sa visokom nadmorskom visinom (oko 5.000 m/n.v.), a ponekad i iznad zone vegetacije. Tokom teških zimskih mjeseci za preživljavanje spuštaju se na niže nadmorske visine u potrazi za hranom kopajući snijeg prednjim nogama kako bi došli do vegetacije. Njegovi glavni predatori su vuk, snježni leopard i smeđi medvjed, a mlada jarad su često plijen risa, lisice ili orla.

=== Uzgoj koza ============================================= 275

============================================================

Slika P3-2. Mužjak azijskog ili sibirskog ibexa - Capra sibirica (Foto: B. Huffman, 2000.).

U ovu skupinu spada i himalajski ibex (C. s. hemalayanus). Himalajski kozorog živi u jednom od najzabačenijih dijelova svijeta, u planinskom regionu Karakorama, zapadnih Himalaja i Hindukušu. Ovaj kozorog još od prahistorijskog doba predstavlja izvor hrane za opstanak stanovnika ove doline. Danas je ovo ugrožena podvrsta koja živi i u nacionalnom parku Khunjerab u sjevernom dijelu Pakistana koji je pod supervizijom WWF-a. Slobodno u prirodi žive na nadmorskim visinama od 3.000 do 3.500 metara. Slika P3-3. Ženka azijskog ili sibirskog ibexa - Capra sibirica (Foto: B. Huffman, 2000.).

276


================================================= Prilozi ===

Kri-kri ibex (Capra aegagrus creticus - Schinz, 1838) Neki ga zovu i kritska koza, agrimi ili kritski kozorog i smatra se podvrstom divlje koze. Kri-kri pripada skupini velikih papkara koji danas slobodno žive u prirodi na ostrvu Kritu (Grčka) i tri mala ostrva Dia, Thodorou i Agii Pandes. Ovaj kozorog izgleda impresivno sa svojom svijetlosmeđom bojom kostrijeti i tamnijom bradom oko vrata. Ona ima dva roga savijena unazad. U prirodi, oni su plašljivi i tokom dana se često mogu vidjeti u hladovini kako odmaraju. Izbjegavajući turiste mogu veoma brzo pobjeći na sigurnu udaljenost ili se lahko uspeti na veoma strme hridi odnosno stijene. Smatralo se je da ovaj kozorog nije autohton na Kritu i da je uvezen u vrijeme Minonske civilizacije. Ipak, njegovi skeleti nisu pronađeni nigdje drugo pa je potvrđeno da je endemičan na Kritu. Njihov broj je bio mnogo veći u davna vremena i egzistirao je u cjelom egejskom regionu. Međutim, njihov broj je opao na oko 200 grla šezdesetih godina prošlog vijeka, jer bio brojčano desetkovan izlovljavanjem u vrijeme njemačke okupacije tokom Drugog svjetskog rata. Ugroženost ovih životinja je bio jedan od razloga da područje samarijskih vrleti postane nacionalnim parkom u ranim 60-im godinama 20. stoljeća. Slika P3-4. Kri-kri ili kritska divlja koza (Izvor: http://en. wikipedia.org/wiki/Kri-kri).

Danas ih ima samo oko 2000 životinja na otoku i smatraju se ugroženom životinjskom vrstom. Na njihovu brojnost utječu nedovoljni pašnjački kapaciteti i bolesti. Lov na ove životinje je strogo zabranjen. Arheološkim iskopavanjima je pronađeno nekoliko crteža ovih životinja. Na otoku se mužjaci često nazivaju 'agrimi', što u prijevodu znači 'divljaci', dok se naziv 'sanada' koristi za ženska grla. Kri-kri je simbol ostrva Krita i ova životinja se u današnje vrijeme

=== Uzgoj koza ============================================= 277

============================================================

maksimalno eksploatira kao turistička atrakcija, iako je mali broj turista, pa čak i mještana, imao priliku vidjeti ovu životinju.

Španski ibexi (Capra pyrenaica) Iberijski ili španski ibex (Capra pyrenaica) je vrsta kozoroga koji egzistira kroz četiri podvrste: pirinejski ibex - C. p. pyrenaica - Schinz, 1838; zapadnošpanski ibex - C. p. Victoriae - Cabrera, 1911; južnoistočni španski ibex - C. p. hispanica Schimper, 1848; portugalski ibex - C. p. Lusitanica - Schlegel, (1872.). Dvije od ovih podvrsta još uvijek egzistiraju na Iberijskom poluotoku dok su druge dvije izumrle. Portugalska podvrsta (C. p. Lusitanica) je izumrla 1892. godine, a pirinejska podvrsta (C. p. pyrenaica ) je zvanično izumrla 6. januara 2000. godine. Slika P3-5. Portugalski ibex - C. Pyrenaica lusitanica – Schlegel, 1872. (Izvor:http: //en.wikipedia. org/wiki/ Capra_pyrenaica_ lusitanica).

278


================================================= Prilozi ===

Slika P3-6. Portugalski ibex -Cabrera, 1914. (Izvor:http://en. wikipedia. org /wiki/Capra_pyrenaica_lusitanica).

Slika P3-7. Pirinejski ibex - Capra pyrenaica pirinaica - Schinz, 1838. (Izvor: http://en.wikipedia.org/ wiki/ Capra_pyrenaica_ pirinaica).

Kavkaski ibex – tur (Capra caucasica - Güldenstaedt and Pallas, 1783.) Postoje dvije opisane podvrste ovog kozoroga i to kuban tur ili srednje kavkaski tur (C. caucasica caucasica) i zapadno kavkaski tur (C. caucasica dinniki or C. caucasica severtzovi), ali u naučnim krugovima i danas su upitni nazivi za ove podvrste. Pogrešni sinonimi za podvrste Capra caucasica su dinniki, raddei i severtzovi. Zapadno kavkaski tur obitava u ograničenom planinskom prostoru zapadnog Kavkaza i to samo na višim nadmorskim visinama regiona. Oni se nalaze između Chugush planine i rijeke Baksan dužine oko 300 km. Širina ovog područja na nekim mjestima iznosi 15, a na === Uzgoj koza ============================================= 279

============================================================

rijetkim mjestima 30 km, što rezultira sa samo 4.500 km2 staništa. Osamdesetih godina prošlog vijeka bilo ih je oko 12.000, dok je danas populacija procjenjena na oko 5.000–6.000 grla. Ovo je krupna koza sa prilično sličnim morfometrijskim mjerama kao kod sibirskog kozoroga (C. sibirica). Mužjaci su krupniji i teži od ženki i razlikuju se od njih i po većoj dužini rogova. Visina do grebena odraslih koza je oko jedan metar i dosežu tjelesnu masu od oko 65 kg. Ove koze imaju krupan, ali uzak trup i kratke noge. Boja kostrijeti je kestenjasta sa tamnožutom bojom nogu. Rogovi su zakrivljeni unatrag. Kod mužjaka su rogovi dužine oko 70 cm dok su kod ženki znatno kraći (do 30 cm). Jedan rog mužjaka može težiti oko 1,8 kg. Žive na planinskim nepristupačnim terenima na nadmorskoj visini između 800 i 4.000 metara. Hrane se uglavnom travom i lišćem. Najčešći predatori su vuk i ris. Obično se hrane noću i u rano jutro dok dan provode na zaklonjenim mjestima. Mužjaci postaju seksualno aktivni tek u dobi od četiri do pet godina. Ženke postaju spolno zrele u drugoj godini, ali se najčešće pare po prvi put u trećoj godini života. Fiziološki postoji mogućnost donošenja na svijet jaradi svake godine, ali se u slobodnoj prirodi to ne dešava. Dužina gravidnosti traje 150-160 dana i obično je sezona jarenja tokom mjeseca maja i juna. Ojare najčešće jedno do dvoje jaradi. Nakon desetog dana dobi jarad već počinju konzumirati biljnu hranu. Jarad doje u prosjeku tri do četiri mjeseca. Maksimalna životna dob iznosi oko 16 godina. Ženke žive u stadima od oko deset grla zajedno sa jaradi, a mužjaci žive kao samotnjaci. Slika P3-8. Kavkaski ibex Capra caucasica (Foto: B. Huffman, 2001.).

280


================================================= Prilozi ===

Slika P3-9. Distribucija zapadno kavkaskog tura (Izvor: Weinberg P.J., 2004.).

Nubijski ibex (Capra nubiana - F. Cuvier, 1825) Nastanjuju kamenite pustinjske planine sjeveroistočne Afrike odnosno Egipat i Sudan, zatim Izrael, sjeverne dijelove Saudijske Arabije i Oman. Nubijski ibex je klasificiran kao ugrožena vrsta životinja od strane IUCN (1996.) sa procjenjenom populacijom od oko 1.200 grla (1986.). Od svih kozoroga najbliskiji je etiopskom kozorogu. Relativno je manji u odnosu na druge kozoroge. Dužina tijela se kreće od 105 do 125 cm, visina do grabena od 65 do 75 cm, a tjelesna masa od 25 do 70 kg. Njegova kostrijet je pješčano-svjetlo-smeđe boje sa svjetlijim stražnji djelom trupa. Donji dijelovi nogu su gotovo bijele boje dok je rep tamniji. Mužjaci imaju tamne fleke na prednjim nogama i jednu na zadnjem dijelu leđa, kao i tamnu bradu. Tokom mjeseca oktobra mijenja im se boja na vratu, grudnom košu, ramenima, gornjim dijelovima nogu dok fleke poprimaju tamnosmeđu do gotovo crnu boju. Rogovi rastu prvo ka gore zatim se savijaju unatrag i na krajevima rastu prema tlu. Iako su rogovi tipični za oba spola mnogo su veći kod mužjaka. Rogovi mužjaka mogu narasti i do 120 cm i imaju 24-36 kruga na vanjskoj strani rogova. Mnogo su tanji i kraći rogovi kod ženki, tj. narastu do 35 cm. Period gravidnosti traje oko 5 mjeseci. Koza ojari jedno do dvoje jaradi koja se odbiju od dojenja u dobi od 3 mjeseca. Spolnu zrelost dostižu u dobi od 2 do 3 godine. Sezona parenja je u mjesecu oktobru, a sezona jaranja u martu. Ako

=== Uzgoj koza ============================================= 281

============================================================

ne izgube život od predatora ili neke ozljede mogu doživjeti i do 17 godina. Slika P3-10. Jarac nubijskog ibexa - C. i. nubiana (Foto: B. Huffman, 2002.).

Za razliku od većine pustinjskih životinja, nubijski kozorog ima potrebu piti vodu gotovo svakodnevno. Svjetla, glatka i sjajna kostrijet omogućava refleksiju sunčevih zraka što im omogućava da ostanu aktivne tokom cjelog dana, čak i za vrijeme vrućih ljetnih popodneva. Tokom ljetnih noći spavaju na visokim preglednim padinama što im omogućava dobar pregled terena i brzi bijeg u slučaju opasnosti od predatora. Tokom zimskih hladnih noći, pronalaze skloništa na različitim mjestima poput špilja i prirodnih nadstrešnica. Slika P3-11. Koza nubijskog ibexa - C. i. nubiana (Foto: B. Huffman, 2000.).

Nubijski kozorog iako ima skoro vodootpornu dlaku. Ne voli kišu, pa za vrijeme kišnih padavina traži zaklon. Žive u jednospolnim stadima gdje jarad ostaju sa ženkama sve dok ne napune tri godine. Njihovi predatori su leopardi i orlovi.

282


================================================= Prilozi ===

Slika P3-12. Distribucija nubijskog kozoroga (Izvor: Shackleton D.M., 1997.).

Walia ili Etiopski Ibex (Capra walie - Rüppell, 1835.) Ove životinje imaju čokoladnokestenjastu boju kostrijeti, sivkastosmeđu boju njuške i svjetlosivu boju oko očiju i nogu. Trbuh je bijele i crne boje, a bijela boja se proteže sve do nogu. Ženke imaju manji tjelesni format i svjetliju boju kostrijeti. Mužjaci imaju vrlo velike rogove koji su uvijeni unatrag i dosežu dužinu do 110 cm. Odlikuje ih crna boja brade. Rogovi kod ženki su znatno kraći. Walia kozorog egzistira na strmim stjenovitim hridima na nadmorskoj visini između 2.500 i 4.500 m. Stanište im je planinska šuma i planinski pašnjaci. Njihova ishrana uključuje grmlje, travu, lišajeve i druge biljke. Najaktivniji su ujutro i navečer, a ostatak dana provode sunčajući se na planinskim stjenovitim grebenima. Mužjaci žive u skupinama kao i ženke u zajednici sa svojim podmlatkom. Spolno zreli postaju u dobi od jedne godine. Sezona parenja je od marta do maja. Za mogućnost parenja sa ženkama mužjaci se bore nevjerovatnom snagom koristeći svoje rogove. Graviditet traje od 150 do 165 dana. Ovu vrstu kozoroga moguće je pronaći samo u sjevernim planinama Etiopije. Godine 1963. populacija je brojala samo 150 do 200 grla, ali danas im je broj povećan na oko 500 životinja. Sve do nedavno bili su masovno lovljeni zbog mesa i rogova kao lovačkih trofeja. Gubitak habitata je još jedan od glavnih prijetnji ovoj vrsti.

=== Uzgoj koza ============================================= 283

============================================================

Slika P3-13. Mužjak Walia ili etiopskog Ibexa - Capra walie (Izvor: http://en. wikipedia.org/ wiki/Walia_Ibex).

Slika P3-14. Ženka walia ili etiopskog ibexa - Capra walie (Izvor: http://en. wikipedia.org/wiki/ Walia_Ibex).

Izgradnja cesta, također, fragmentira njihova staništa. Osnivanje Semien Nacionalnog parka 1969. godine pomoglo je očuvanju populacije. Međutim, i dalje su neophodne dodatne konzervacijske mjere zaštite.

Planinska američka koza (Oreamnos americanus - de Blainville, 1816) U ovom prilogu ne možemo da ne spomenemo planinsku američku kozu ili „Rocky Mountain goat” koja toksonomski spada u familiju Bovida, subfamiliju Oreamnos, ali se ne ubraja u subfamiliju Capra. Ipak prema habitusu, načinu života i fiziološkim osobinama dobila je ime „planinska koza”. Ime je dobila na osnovu grčke riječi „oros”, koja u genitivu glasi „oreos” i grčke riječi „amnos”, što znači planina i latinskim sufiksom „-anus” riječi „america”. Latinski sufiks označava pripadnost nečemu. Karakteriše je kratka bijela vunolika ljetna dlaka koju u zimskom periodu zamjeni žučkasto gusto krzno. Tokom pro-

284


================================================= Prilozi ===

ljeća, tokom linjanja, odnosno mijenjanja zimskog krzna u ljetnu vunoliku dlaku ove koze izledaju neugledno. Slabo izraženi greben na vratu u kombinaciji sa tankim slojem mehkih dlaka čine da izgleda kao da imaju grbu. Brada na podbratku je prisutna kod oba spola. Trup im je sličan medvjeđem koje nose mišićave noge koje se završavaju specifičnim papcima prilagođenim planinskom terenu. Crne oči i crna boja njuške su u izrazitom kontrastu sa bijelom glavom. Slika P3-15. Planinska američka koza sa ostacima zimskog krzna na bokovima (Izvor: http://en. wikipedia.org /wiki/Mountain_goat).

Oba spola imaju crne, blago savijene rogove koji mogu narasti u dužinu do 25 cm. Dužina trupa se kreće u rasponu od 140 do 155 cm, visina do grebena 80 do 90 cm, a tjelesna masa odraslih jedinki od 56 do 69 kg. Pare se u periodu od novembra do januara. Graviditet traje 175 do 180 dana i na svijet dolazi jedno, a rijetko dvoje mladunaca. Mladunčad je već u dobi od sedam dana sposobna pratiti majku sa kojom žive u stadu sve do dolaska nove mladunčadi na svijet. Period dojenja se završava u dobi mladunčadi od 3 mjeseca. Spolna dozrelost nastupa u dobi od oko 30 mjeseci, a ako ne postanu žrtva predatora mogu doživjeti i do 18 godina. Planinska koza je najaktivnija u rano jutro i kasno poslijepodne, a nastavlja pasti i tokom cijele noći. Njeno 24-satno kretanje se svodi na krug od nekoliko stotina metara. Tokom odmora u plitkim planinskim terenskim depresijama koristi prednje noge za kopanje terena u potrazi za solju.

=== Uzgoj koza ============================================= 285

============================================================

Slika P3-16. Planinska američka koza (Izvor: http: //en.wikipedia.org/wiki/Mountai n_goat).

Tokom toplih ljetnih mjeseci žive u manjim skupinama od najviše četiri grla, dok su odrasli mužjaci uglavnom samotnjaci. Tokom zimskih mjeseci žive zajedno formirajući velika stada. Ovu kozu karakteriše velika brzina pri trčanju uzbrdo uz sposobnost izvođenja dugih skokova, tako da može savladati i do 450 metara uzbrdice za samo 20 sekundi. Slika P3-17. Planinska američka koza sa ljetnom dlakom (Izvor: http://en. wikipedia. org/wiki/ Mountain_goat).

Obitava u prosjeku na površini od 23 km2, dok je tokom zime njihov habitat mnogo manji. Gustoća naseljenosti ovih koza je u širokom rasponu od 1-2 grla do 14 grla po km2. Stanište ovih koza su planinski regioni zapadne Kanade i sjeverozapadni dijelovi Sjedinjenih Američkih Država. Rijetke borbe među rivalskim mužjacima mogu biti vrlo nasilne i ne rijetko završavajući borbu ozbiljnim povredama ili smrću jednog od mužjaka. U ovim borbama nastoje rogove zabiti u bokove protivnika ili u druga mehka tkiva. Njihovi predatori su kuguari i mrki medvjedi. Američka planinska koza trenutno nije u kategoriji ugroženih životinja.

286


================================================= Prilozi ===

Slika P3-18. Distribucija planinske američke planinske koze (Izvor: http: //en.wikipedia.org/wiki/Rocky_Mounta ins).

=== Uzgoj koza ============================================= 287

============================================================

Literatura: • Foto: Planinska američka koza [citirano 18.11.2009.] Dostupno na: http://en. wikipedia.org /wiki/Mountain_goat • Foto: Distribucija planinske američke planinske koze [citirano 18.11.2009.] Dostupno na: http: //en.wikipedia.org/wiki/Rocky_Mountains • Foto: Mužjak i ženka walia ili etiopskog ibexa - Capra walie [citirano 19.11.2009.] Dostupno na: http://en. wikipedia.org/wiki/ Walia_Ibex • Foto: Pirinejski ibex - Capra pyrenaica pirinaica [citirano 19.11.2009.] Dostupno na: http://en.wikipedia.org.wiki/ Capra_pyrenaica_ pirinaica • Foto: Portugalski ibex -Cabrera [citirano 19.11.2009.] Dostupno na: http://en. wikipedia. org /wiki/Capra_pyrenaica_lusitanica • Foto: Kri-kri ili kritska divlja koza [citirano 19.11.2009.] Dostupno na: http://en. wikipedia.org/ wiki/Kri-kri • Foto: Alpski ibex - Capra ibex [citirano 18.11.2009.] Dostupno na: http://en.Wiki pedia.org/wiki/Capra_ibex • Foto: Amaltea i jupiterova koza [citirano 23.12.2009.] Dostupno na: http://www.summagallicana.it/lessico/a/Amaltea.htm • Geist V.: Rocky Mountain goats (Genus Oreamnos). In Grzimek's Encyclopedia of Mammals. Edited by S. P. Parker. New York: McGraw-Hill. Vol. 5, pp. 497-505, 1990. • Hess, R.: Siberian ibex (Capra ibex sibirica). In Grzimek's Encyclopedia of Mammals. Edited by S. P. Parker. New York: McGraw-Hill. Vol. 5, pp.527-528, 1990. • Heptner V. G., Nasimovich A. A., Bannikov A. G.: Kuban Tur (Capra caucasica). In Mammals of the Soviet Union. By Heptner V. G., Nasimovich A. A., Bannikov A. G . New York: E.J. Brill. pp. 816-826, 838-859, 1989. • Mendelssohn H.: Nubian ibex (Capra ibex nubiana). In Grzimek's Encyclopedia of Mammals. Edited by S. P. Parker. New York: McGraw-Hill. Vol. 5, pp. 525-527, 1990. • Nowak, R. M. [editor]. Walker's Mammals of the World (Fifth Edition). Baltimore: The Johns Hopkins University Press. 1991. • The Canadian Federation of Humane Societies, Wild Relatives. [citirano 13.08.2009.] Dostupno na: http://www.cfhs.ca/Animals&Us/AU2000-2/wild. htm, (June 2001) • Weinberg, P. J. 2004. West Caucasian tur, biology, status and taxonomy. Presented at the 2nd International Conference on the Alpine ibex. XIXth Meeting of the Alpine Ibex Evropean Specialist Group (GSE-AIESG). 2 December 2004. • Wilson, D. E., and D. M. Reeder [editors]. 1993. Mammal Species of the World (Second Edition). Washington: Smithsonian Institution Press. Available online at http://nmnhwww.si.edu/msw/ • www.ultimateungulate.com by Brent Huffman, Artiodactyla - Subfamily Caprinae [citirano 16.02.2010.] Dostupno na: http://www.ultimateungulate.com/Artiodactyla/Capra_sibirica.html

288


================================================= Prilozi ===

PRILOG 4. Obrasci ocjenjivačkih listi za mlade jarčeve iz performans testa (Izvor: http://www. hzpss.hr). Obrazac PT 1 – JARČEVI

PRIJAVA JARČEVA ZA PERFORMANCE TEST Performance testom prati se rast i razvitak odabrane muške jaradi do spolne zrelosti. Na osnovi podataka vlastite proizvodnosti (rasta, prirasta, konformacije i tipa) kao i na temelju podataka o roditeljima za bitna svojstva (proizvodni podaci, plodnost, podrijetlo) vrši se odabir mladih jarčeva za daljnji uzgoj. Odabranu mušku jarad iz planskog parenja nužno je vagati u dobi od 105 dana s dopuštenim odstupanjem od 14 dana (91-119. dan). Pored tjelesne mase iz koje će se izračunati dnevni prirast, komisijski će biti ocjenjena njihova vanjština. Na temelju ovih pokazatelja (podrijetlo, podaci o prirastu, ocjena vanjštine) mladi jarčevi će se rangirati po klasama (od 1. do 4.). Jarčevi 4. klase bit će izlučeni iz uzgoja. Prilikom vaganja odabrane muške jaradi u dobi od 105 dana (91-119) obvezno je prisustvo djelatnika područne stočarske službe. UZGAJIVAČ ORGANIZACIJA POGON STOČARSKA SLUŽBA ŽIVOTNI BROJ JARCA __________________________ PASMINA _________________________

HB OCA __________________________ ŽIVOTNI BROJ MAJKE __________________________

DATUM ROĐENJA PORODNA MASA DATUM VAGANJA TJELESNA MASA NA DAN VAGANJA Mjesto i datum:

Za stočarsku službu:

Uzgajivač:

=== Uzgoj koza ============================================= 289

============================================================ Obrazac PT 2 – JARČEVI

OCJENJIVAČKA LISTA ZA MLADE JARČEVE IZ PERFORMANCE TESTA U FIELD UVJETIMA - ZA MESNE PASMINE KOZA (burska) IME I PREZIME UZGAJIVAČA SELEKCIJSKA SLUŽBA ŽIVOTNI BROJ GRLA PASMINA ORGANIZACIJA POGON 1. PODACI O PODRIJETLU PLODNOST MAJKE (od 1-20 bodova) UKUPNO 2. PODACI O PRIRASTU U PERFORMANCE TESTU PORODNA TEŽINA TEŽINA 105-og DANA UKUPAN PRIRAST DO 105-og DANA PROSJEČNI DNEVNI PRIRAST OCJENA (od 1-30 bodova) UKUPAN DOJAM GLAVA VRAT PREDNJI DIO TIJELA SREDNJI DIO TIJELA STRAŽNJI DIO TIJELA NOGE TESTISI UKUPNO

3. OCJENA VANJŠTINE 1–10 1–5 1–5 1–6 1–6 1–6 1–5 1–2

UKUPAN BROJ BODOVA (1+2+3) KLASA JARCA 1. KLASA (OD 91-100 BODOVA) 2. KLASA (OD 81-90 BODOVA) 3. KLASA (OD 65-80 BODOVA) 4. KLASA (MANJE OD 65 BODOVA – IZLUČENJE)

DATUM OCJENE:

290

Potpis predsjednika Povjerenstva za ocjenu


================================================= Prilozi === Obrazac PT 2 – JARČEVI

OCJENJIVAČKA LISTA ZA MLADE JARČEVE IZ PERFORMANCE TESTA U FIELD UVJETIMA - ZA MLIJEČNE PASMINE KOZA(alpina, sanska, srnasta) IME I PREZIME UZGAJIVAČA SELEKCIJSKA SLUŽBA ŽIVOTNI BROJ GRLA PASMINA ORGANIZACIJA POGON 1. PODACI O PODRIJETLU PLODNOST MAJKE (od 1-20 bodova) MLIJEČNOST MAJKE (od 1-10 bodova) UKUPNO 2. PODACI O PRIRASTU U PERFORMANCE TESTU PORODNA TEŽINA TEŽINA 105-og DANA UKUPAN PRIRAST DO 105-og DANA PROSJEČNI DNEVNI PRIRAST OCJENA (od 1-30 bodova) 3. OCJENA VANJŠTINE UKUPAN DOJAM 1–10 GLAVA 1–5 VRAT 1–5 PREDNJI DIO TIJELA 1–6 SREDNJI DIO TIJELA 1–6 STRAŽNJI DIO TIJELA 1–6 NOGE 1–5 TESTISI 1–2 UKUPNO

UKUPAN BROJ BODOVA (1+2+3) KLASA JARCA 1. KLASA (OD 91-100 BODOVA) 2. KLASA (OD 81-90 BODOVA) 3. KLASA (OD 65-80 BODOVA) 4. KLASA (MANJE OD 65 BODOVA – IZLUČENJE)

DATUM OCJENE:

Potpis predsjednika Povjerenstva za ocjenu

=== Uzgoj koza ============================================= 291

============================================================

PRILOG 5. Primjeri kozarnika otvorenog, poluotvorenog i zatvorenog tipa (Izvor: Jovanović i sar., 2007.).

292


================================================= Prilozi ===

=== Uzgoj koza ============================================= 293

============================================================

PRILOG 6. Primjer kozarnika za 150 koza (Izvor: www. hzpss.hr).

294


================================================= Prilozi ===

PRILOG 7. Tlocrti staja za 8 koza i njihovu jarad (sa lociranjem ležišta postrano i sa lociranjem ležišta u centralnom dijelu staje) (Izvor: Bugarski Đ. i Šakić V., 2001.).

=== Uzgoj koza ============================================= 295

============================================================

KRATKE BIOGRAFIJE AUTORA Prof. dr. Vedad Šakić, rođen je u Sarajevu 1963. godine. Diplomirao je na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu 1989. godine. Magistrirao je 2000. godine, a doktorirao 2005. godine. U zvanju je vanrednog profesora na predmetu „Stočarstvo sa biostatistikom” i zamjenik je rukovodioca postdiplomskog studija smjera „Ekološko stočarstvo” na matičnom Fakultetu. Sudjelovao je kao voditelj projekta ili istraživač u više domaćih i međunarodnih projekata. Objavio je šezdeset i jedan (61) naučni i stručni rad iz oblasti stočarstva i higijene i tehnologije namirnica animalnog porijekla. Do sada je bio voditelj i član istraživačkog tima većeg broja znanstveno-istraživačkih projekata. Član je uređivačkog odbora Journal of Uludag University, Faculty of Veterinary Medicine i Journal of Istanbul University, Faculty of Veterinary Medicine. Osim ovog udžbenika, autor je ili kooautor šest stručnih knjiga i univerzitetskih udžbenika kao i jedne monografije. Mentor je dva magistarska rada i član više Komisija pri izradi magistarskih i doktorskih disertacija.

296


========================================== Biografije autora ===

Prof. dr. Velija Katica, rođen je u Sarajevu 1953. godine. Diplomirao, magistarski rad i doktorsku disertaciju odbranio na Veterinarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Trenutno je zaposlen na Zavodu za zootehniku i peradarstvo, kao šef Katedre za stočarstvo i šef Katedre za fakultativni predmet „Kinologija”. Autor je i koator 68 objavljenih naučnih i stručnih radova na domaćim i međunarodnim kongresima, simpozijima, savjetovanjima, seminarima kao i drugim znanstvenim skupovima. znanstveno-istraživačkim projektima u zemlji i inozemstvu. Također, autor je ili koautor jednog stručnog priručnika, jedne stručne knjige, jedne monografije i četiri univerzitetska udžbenika. Svoju aktivnost je usmjerio i u stručnim i drugim društvenim asocijacijama. Tako je član: Vijeća Kongresa Bošnjačkih Intelektualaca, Predsjednišva Konjičkog saveza BiH, Udruženja poljoprivrednika BiH, Savjeta za poljoprivredu i prehrambenu industriju Kantona Sarajevo, Predsjedništva udruženja veterinara BiH.

=== Uzgoj koza ============================================= 297

============================================================

Prof. dr. Jasmin Ferizbegović, rođen je 1954. godine u Tuzli, gdje je završio Osnovnu školu i Gimnaziju. Diplomirao je na Veterinarskom fakultetu, Univerziteta u Sarajevu, 1978. godine, te stekao zvanje diplomiranog veterinara. Dobitnik je najvećeg priznanja Zlatna značka Univerziteta Fonda Hasan Brkić za prosjek ocjena odličan tokom svih pet godina studija. Postdiplomski studij Smjer: Fiziologija i patologija razmnažanja domaćih životinja je odslušao i završio na Veterinarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Magistarski rad odbranio je 1990. godine i stekao zvanje magistra veterinarskih nauka. Doktorsku disertaciju odbranio je 1995. godine na Veterinarskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, te stekao zvanje doktora veterinarskih nauka iz oblasti: fiziologija i patologija razmnažanja domaćih životinja. Predsjednik je „Veterinarske Komore F/BiH”, redovni je profesor je na PMF Univerziteta u Tuzli, uža naučna oblast „Biosistematika i morfologija životinja”, nastavni predmet Fiziologija životinja i uporedna fiziologija životinja. Također, direktor je JP Veterinarske stanice Tuzla. Sudjelovao je kao voditelj projekta ili istraživač u više domaćih i međunarodnih projekata. U dosadašnjem periodu objavio je sedamdeset četiri (74) naučna i stručna rada, četiri projekta, dvije knjige, jednu monografiju, šest puta je bio mentor prilikom izrade magistarskih i doktorskih radova. 298


Uzgoj Koza

Recommend Documents