UVOD
Prve promene kod narkomana se javljaju na socijalnom planu. Oni polako menjaju svoje društvo i sve više se druže sa osobama sličnim sebi, sa kojima mogu da budu otvoreni, razmenjuju drogu ili je nesmetano uzimaju. Prestaju da se druže sa onima koji se ne drogiraju i u njihovom društvu se sve lošije snalaze. Zapostavljaju svoje obaveze prema učenju ili poslu, često pozajmljuju novac ili lažu, čak i kradu novac iz kuće. Kasnije kada im treba sve više i više novca neretko preprodaju drogu, bave se kradjama i sl, ulaze u kriminal.
U savremenim uslovima života, narkomanija je dosegla takve razmere da se s razlogom može nazvati epidemijom. To se ogleda u činjenici da je narkomanija prisutna u svim delovima sveta, kako u bogatim tako i u siromašnim državama, i u svim društvenim slojevima. Kriminalitet sa narkomanijom se u praski pojavljuje u dva osnovna vida, i to kao
kriminalitet koji je povezan sa proizvodnjom, krijumčarenjem i prodajom droge, odnosno sa organizovanim kriminalitetom i kao kriminalitet koji vrše narkomani pod uticajem droge ili da bi
do nje došli. Kriminalitet povezan sa proizvodnjom, krijumčarenjem i prodajom droga predstavlja tipičan primer jednog od oblika organizovanog profesionalnog kriminaliteta čiji je osnov droga.
1. POJAM NARKOMANIJE Pojam narkomanije nu žno je povezan sa pojmom narkotika, odnosno droga uop šte. Iz definicije narkomanije kakvu je dala Svetska zdravstvena organizacija proizilazi da se do narkomanije dolazi uzimanjem droga. Kod pojma droga postavlja se osnovno pitanje: od koga treba poći kada se razmatra
problem narkomanije. Poreklo same reči droga nije sa sigurnošću utvrĎeno; smatra se da potiče iz arapskog jezika, gde reč dova znači lekovito sredstvo. Prvi put se reč droga nalazi u jednom engleskom godišnjaku iz 1327.godine, ("Novem balas de drogges de spicerie"), a u XV veku uobičajena je u medicinskoj literaturi u Francuskoj i Italiji. Danas reč droga označava lekariju, nepreraĎeni lek. Izraz droga definisan je u 16-om iz veštaju Komiteta eksperata Svetske zdravstvene organizacije
kao supstanca koja pri unošenju u živi organizam modifikuje jednu ili više njegovih funkcija. Svetska zdravstvena organizacija Komitet eksperta za droge, smatraju da je narkomanija: stanje periodi čne ili
hronične intoksikacije štetno kako za pojedinca tako i za društvo, do koje se dolazi ponovljenim uzimanjem neke droge prirodne ili sintetičke. Njene karakteristike su sledeće: 1.Nesavladiva želja ili potreba da se nastavi sa uzimanjem droge i da se do nje doĎe bilo kojim sredstvima,
2.Tedencija da se poveća doza, 3.Zavisnost u psihičkom i fizičkom smislu u odnosu na efekte droge Termin narkomanija potiče od grčke reči narko ukočiti -opiti i manija bešnjenje -sumanutost, kojim se označava strast za uživanjem u opojnim sredstvima. Mnogi autori smatraju da uobičajni termin narkomanija nije odgovarajući, jer predmet zloupotreba nije i ne može biti uvek narkotična droga, te reč narko nije adekvatna i prikladna. Zbog toga neki pisci smatraju odnosno predlažu , pa i koriste za ovu pojavu naziv toksimanija (od grčkog toksikos, što znači otrov). "Toksikomanija" je bolesna navika da se uzimaju sve veće doze toksičnih supstanci -droga. Toksikomanije imaju izvesne zajedničke karakteristike: navikavanje, stanje potreb e, nezgode usled prekidanja uzimanja, itd. Njime se označava strast za
uživanjem koje sadrže otrov, na primer: alkohol, nikotin, opijum, kokain i dr, što opet ima prošireno značenje jer obuhvata sve otrove, usled čega se i pokazao neprikladnim. Danas dosta pisaca upotrebljava za pojavu naziv zavisnost, a taj termin koristi i Svetska zdravstvena organizacija, pošto je jedna od bitnih karakteristika zloupotreba droga i izazivanje zavisnosti, bilo one psihičke ili fizičke, ili obe zajedno, kod lica koje ih uzimaju. 1
1
Milutinović M . , Kriminologija , eograd , 1998.god .
Prema današnjem shvatanju većine autora, pod zavisnošću -narkomanijom podrazumeva se bolest koja se sastoji u pojavi zavisnosti za nekim sredstvom, bilo da je reč o sredstvu koje se nalazi u prirodi gljive, pojedine biljke ili se dobija sintetičkim putem. Zavisnost o sredstvu je psihološke ili fizičke prirode, ili kombinovano psihološke i fizičke prirode. Ako jedno sredstvo ne izaziva zavisnost ili izaziva samo psihološku zavisnost, neki smatraju da ne bi trebalo govoriti o zavisnosti, već o navikavan ju i navici. Pored toga što narkomanija predstavlja bolest, ona izaziva i patološke promene. U našem pravu polazi se od postavke da je narkomanija bolest i da može da se leči. Prema tome, shvatanje o tome da nije bolest ili da je izmeĎu bolesti i izdavlj a otpada. S druge strane, nekontrolisano i u većim dozama uzimanje, odnosno upotreba ovih supstanci (droga) bez lekarske kontrole, dovodi do toksikomanije-narkomanije koja je jedna vrsta trojanja, ili
drugim rečima posebna bolest . Narkomanija je bolisna navika trajnog uživanja opojnih droga.Narkomanija je jako izraženo bolesno uživanje i navika ka jednoj ili više narkotičnih supstanci, koje deluje prvenstveno na nervni sistem, a izaziva kod čoveka u malim dozama lažno osećanje blagostanja, veselosti, prija tne smirenosti ili nasuprot uzbuĎenja, neke droge izazivaju takoĎe iluzije, a ponekad i halucinacije.
Narkomanija predstavlja stalno uživanje narkotičnih droga u meri koja štetno utiče na sposobnost i zdravlje čoveka. Te droge su različite: opijum i njegov i derivati, razni alkoloidi-morfijum, heroin, kodein, kokain, marihuana, kanabis, hašiš, i druge. Njihova stalna upotreba stvara stanje naviknutosti, uništava čoveka fizički, moralno i društveno, a može dovesti do medicinskih komplikacija. 2 Narkomanija, meĎutim, nije bolest samo sa medicinskog aspekta, nije samo bolest individue, već
je ona i socijalna bolest. Ona ne deluje štetno samo na narkomana kao individuu, već šire, na okolinu, na društvo. To štetno delovanje je tim izraženije i razornije ukoliko je narkomanija više raširena. Uživanje opojnih droga-narkomanija spada u grupu socijalpatoloških pojava.
Narkomanija postala jedna od najtežih socijalnih bolesti savremenog kapitalističkog sveta i da je rastuća upotreba narkotičnih i psihotropnih supstanci i u vezi s tim veliko povećanje broja slučajeva neuropsihijatrijskih oboljenja koja se odražavaju na porast delikvencije, posledica nepovoljnih socijalno ekonomskih uslova i odraz društvenih odnosa kapitalističkog poredka. Narkomanija je morbidno stremljenje prema jednoj ili više supstanci biljnog ili životinjskog
porekla koje deluju pretežno na centralni nervni sistem i izazivaju u malim dozama osećaj fizičkog i psihičkog blaženstva, smirivanja, euforije, a u većim dozama stanje izrazite opijenosti, analgezije, narkotičnog sna.
2
ović M . , Kriminologija maloletničke delikvencije , Niš , 28.god
Droga štetno utiče na potrošače pojedince i društvo u kojem žive. Na samog konzumenta deluje
loše u smislu teških fizičkih psihičkih, psiholoških, emotivnih, duševnih, socijalnih i finansijskih problema. Zadnji navedeni uzrok su upadanja u još širi spektar kriminalnih delatnosti kao što su
prostitucija, kraĎe, prevare, ucene, utaje, razbojništva pa i ubistva kao najteža dela a sve u svrhu nabavljanja sredstava za kupovinu droge . 3
1.1.Vr sta droge Droga predstavlja
glavni izvor sredstava u većini transnacionalnih kriminalnih organizacija.
Proizvodnja i distribucija droge se vrlo teško otkriva, pa je i to jedan od razloga što seveliki broj kriminalnih organizacija bavi ovim "poslom". Uprava carine Srbije je ostvarila zaplene uukupnoj
vrednosti od preko četiri i po miliona evra. Za promet opojnih droga najčešće se koriste: herion, kokain, kanabis i sintetičke droge. je polusintetički derivat opijuma (osušeni mlečni sok koji se nakupi na Heroin
zasečenojnezreloj
glavici belog maka). To je beli prah bez mirisa, koji se lako falsifikuje dodatkom drugihsupstanci. Unosi
se u organizam pušenjem, ušmrkavanjem ili injekcijama. Zavi snost od heroina dovodido brzog socijalnog i moralnog propadanja, a često i do nagle smrti posle intravenskog uzimanja.Postoje tri glavna regiona u kojima se na plantažama uzgaja opijumski mak: područje tzv. "zlatnogmesečevog luka" (Pakistan, Avganistan, Iran), "zlatni trougao" (Laos, Tajland, Burma - gde se godišnje proizvede 15 tona heroina)
i Meksiko. Iz ovih oblasti heroin se različitim putevima prenosi u Evropu.edan je "balkanski put heroina" koji od avganistansko-izraelske granice vodi do Istambula, zatim prekoMakedonije, Kosova, Srbije, preko
MaĎarske, na zapad, a drugi kanal albanskih krijumčara vodi izTurske u Grčku i Albaniju, odakle se heroin prebacuje u Italiju, Zapadnu Evropu i SAD. Kokain je
droga dobijene iz južnoameričke biljke koke. Koka se gaji naročito u južnoj
Americi.Ogromne plantaže biljke nalaze se na obroncima planine Andau državama oliviji i Peruu. Poslednjihgodina značajni proizvoĎači su Kolumbija, Ekvador i razil. Droge dobijene iz kanabisa odnosno njenih smola su hašiš i mar i huana. Dobijaju se iz
vrstekonoplje koja se gaji u različitim delovima sveta - marihuana se dobija iz meksičke konoplje (Cannabismexicana), a hašiš iz indijske konoplje (Canabis sativa). Proizvodnja marihuane i hašiša locirana je učetiri regiona: liski Istok (najpoznatiji proizvoĎač je Liban), Srednji istok (Avganistan, Pakistan, Iran),indijski podkontinent (Indija, Nepal, Sri lanka) i j ugoistočna Azija (Tajland, Laos) Sintetičke droge se proizvode u laboratorijama. Sirovine za ovu vrstu droge su hemikalije i
zatomogu da se proizvode svuda u svetu. 3
Vilić S . , urĎić V . , Kriminalitet maloletnika , Beograd , 1999.god .
Ekstazi je
sintetički dobijena droga, nova modna ludost, pravi"hemijski rulet" u novom talasu
zloupotrebe psihoaktivnih supstanci. Ova droga se pojavila 1988. uHolandiji i Belgiji, gde je na koncertima rejv-muzike prodavano do 4.000 tableta. Po hemijskom sastavu, ekstazi je sličan amfetaminu i
meskalinu, stimuliše mentalne aktivnosti i izaziva iluzije ihalucinacije . U krivičnom zakonodavstvu Srbije inkriminasana su dela vezana za opojne. droge kao dvakrivična dela u okviru glave XXIII Zakonika (Krivična dela protiv zdravlja ljudi): neovlašćena proizvodnja, držanje, stavljanje i promet opojnih droga - čl.246 i omogućavanje uživanja opojnih droga 247 KZ RS. Pored odredbi sadržanih u Krivičnom zakoniku značajne su i odredbe Zakona o proizvodnji i prometu opojnih droga.4
2. NARKOMANIJA KAO KRIMINOGENI FAKTOR
Droge obuhvataju grupu prirodnih i sintetički dobijenih supstanci, koje su složena jedinjenja, a imaju osobinu da na ljudski organizam deluju tako da izazivaju stanj e neobičnog psihičkog I fizičkog
ponašanja, neku vrstu omamljenosti, pijanstva, preterane razdraganosti, neobičnehrabrosti, halucinantne snove i vizije, veliku izdržljivost, povećan intelektualni kapacitet i niz drugih pojava. Ove materije stvaraju naviku za ponovnim uzimanjem, sklonost ka povećanju doze, psihičku, psihološku, a po nekad i
fizičku zavisnost. Smatra se da uživanje droga može predstavljati krimogeni faktor, da se pojedina lica, usled njihovog uživanja mogu odati vršenju krivičnih dela i drugi h devijacija, kao što su kraĎe, preprodaja opojnih droga, prostitucija i drugo. Vršenje krivičnih dela i prekršaja od strane narkomana
dosta je često. Smatra se da uživaoci opojnih droga pribegavaju proneverama, falsifikatima, prevarama i utajama da bi do šli do materijalnih sredstava za kupovinu droga. Oni su često izloženi ucenama, prostituciji, odavanju tajni i dr. Otuda se krimogeni značaj narkomana sastoji u tome što narkoman moralno, socijalno, naterijalno, a i zdravstveno propada, što zarazno deluje na okolinu, tako da i druge
uvlači u svoj krug, narkomane je lako prinuditi za odavanje tajni-poslovnih, vojnih, diplomatskih, državnih,zbog narkomana razvija se krijumčarenje i skrivena trgovina opojnim drogama, gde trgovcidroga često poklanjaju manju količinu droga narkomanima koji im dovode nove kupce, narkomani postaju izgubljeni za rad i privreĎivanje, za kolektiv, za brak i porodicu ukratko postaju asocijalni. Narkoman kod koga je formirana jaka fizička zavisnost od droge ne pita za njenu cenu na ilegalnom tržištu jer nije u stanju da podnosi tegobe apstinencijalnog sindroma. Zato se droga traži, i ako njene cene koja je na ilegalnom tržištu visoka, narkoman se ne pogaĎa. Tako mogućnost sticanja velike zarade na relativno bez i lak način, mada uz r izik zakonske odgovornosti delujući ovde kao ekonomski momenat, privlači tnatan broj nesavesnih osoba koje se ne ustežu da zaraĎuju na trgovini ljudi, nezakonitom 4
Zdravković L . , Kriminologija , Niš , 21.god .
prometu droga. Da bi došli do novca, stupajući u redove ilegalnih proizvoĎača, prenosilaca i trgovaca drogom, oni postaju "ubice na distanci". Delatnost ovih lica, budući da je protivzakonita, nesumljivo spada u kriminalitet koji je najviše povezan sa narkomanijom kao socijalpataloškom pojavom. Sa druge strane, narkomani ne vrše samo krivična dela da bi na taj način došli do sredstava za kupovinu droge, već
vršekrivična dela pod neposrednim uticajem droge koju se uzeli, gde su karakter i vrsta krivičnih dela direktnim uticajem vrste uzete droge, pošto razne vrste droga, zavisno od svojih osobina, r azličito deluju na svest i poniš tenje, pa i onda kada je on kriminalno. Tako je za narkotike, izuzev heroina, karakteristično da izazivajući letargiju, deluju euforično i relaksirajuće. Uživaoci ove grupe droga uglavnom vrše provalne kraĎe, kraĎe i falsifi kate i nisu skloni nasilju. MeĎutim, ponašanje pod uticajem droga iz grupe stimulansa je bitno drugačije. Tako na primer. Kokain, dovodi do ekspitacije i delujući razdražujuće i stimulativno, dovodi do stanja koja su realna pretpostavka krivičnih dela nasilja, pri čemu kokainomani vrše ubistva iz ljubomore, seksualne delikte, a halucinacije ih nagone na napade na umišljene protivnike. 5 Sa ovim usamljenim mišljenjem da narkomanija ne predstavlja krimogeni faktor kod uživalaca droga, a koje je u suprotnosti s a ranije izloženim da se možemo složiti, ne zato što je usamljeno, već što
ga radovi drugih autora opovrgavaju i zapažanja i iskustva organa koji u praksi sprovode borbu na otkrivanju i suzbijanju kriminaliteta. Tačno je da narkotici, opijati I neki njihovi derivati (ne i heroin), imaju i trankilizirajuće dejstvo, o čemu kod uživalaca izazivaju dobro raspoloženje, letargiju. Smanjuju osetljivost na psihičke i fizičke stimulanse, stvaraju ravnodušnost prema okolini i ličnoj situaciji, te je u osobi pod njihovim dejstvom suzbijena agresivnost, pa time i pretpostavka za vršenje violetnih krivičnih dela. MeĎutim, to je tačno samo u odnosu na takvu vrstu krivičnih dela, dok pomenuta stanja izazvana
dejstvom droge pogoduju vršenju krivičnih dela druge vrste, kao š to su na primer: kraĎe, falsifikati, odavanje službene tajne i krivična dela ugrožavanje javnog saobraćaja. Uodnosu na krivična dela koja ne karakteriše nasilje situacija je takva samo dok je narkoman pod dejstvom narkotika i dok ima sredstava da dolazi d o narkotika. Čim doĎe u situaciju da mu ta sredstva
nedostaju ili da ne može doći do droge na ilegalnom tržištu, neminovna je pojava apstinentske krize sa svim njenim tegobama i tada je to isto lice, taj isti narkoman spreman na izvršenje bilo kojih krivič nih
dela i često izvršava i najteža krivična dela da bi došao do svoje doze droge ili sredstava za njenu nabavku.
6
5
Ignjatović . , Kriminologija , eograd , 27. god .
6
ošković M . , Kriminologija , Novi Sad , 27.god .
3. NARKOMANIJA I KRIMINALITET
Problem odnosa narkomanije i kriminaliteta može se tumačiti s nekoliko stanovništva, prvenstveno kao nedozvoljena proizvodnja i promet opojnih droga. U vezi s tim kriminalitet narkomana
možemo posmatrati kao direktni i indirektni kriminalitet. Direktni se ogleda u raznim formama delikventnog ponašanja da bi se pribavila droga, dok se indirektni odnosi na kriminalne r adnje kojima se pokušava doći do sredstava pomoću kojih bi se kupila droga. Narkomanija je kriminogenog karaktera u svim svojim elementima. Naime, proizvodnja i promet narkotika u svetu jedan je od najvećih biznisa, a u skoro svim zemljama ilegalna prodaja droga okvalifikovana je kao krivično delo; drugo kriminalitet se javlja i kao posledica potrebe narkomana da po
svaku cijenu doĎe do narkotičnih preparata; i treće, samo podsticanje (nagovranje) na upotrebu narkotika u mnogim zemljama predstavlja kriičnu radnju. Droga je jedan od najprofotabilnijih proizvoda u strukturi organizovanog kriminaliteta. Opojne
droge mogu držati u malim količinama pravna lica, koja se bave naučnoistraživačkim radom, i zdravstvne ustanove u cilju dozvoljenog liječenja. Svi drugi subjekti koji drže opojne droge, sa stanovništa zakonitosti, to čine neovlašćeno. Manifestovanje organizovanog kriminaliteta u oblasti zloupotrebe opojnih droga i psihotropnih
supstanci može se reflekovati kroz ilegalnu trgovinu drogama, kako zahvaljujući ilegalnoj proizvodnji i preradi, odnosno kao rezultat diverzija na tzv. legalne izvore (bolnice, apoteke, skladišta ljekova), tako i uključivanjem u meĎunarodnu ileganu trgovinu, što je jedna od osnovnih oblika ove vrste kriminala. 7 3.1. Nedozvoljena tr govin a nar kotici ma
Pod nedozvoljenom trgovinom podrazumijevaju se protivpravni vidovi prometa raznih roba definisani kao jedan od oblika privrednog kriminaliteta. Organizovani kriminalitet prisutan je u svim
oblicima trgovine deficitarnom robom, robom čiji je pr omet zabranjen ili se nalazi pod posebnim režimom, čiju cijenu formira ilegalno tržište, a koji donosi brzu i vel iku zaradu. Mnogobrojni su primeri takvih delatnosti: trgovina nakoticima, oružjem i ljudima, kao i drugim manje prisutnim i p rofitabilno manje značajnim. Gde god je proizvodnja neke skupoc ene robe ograničena, ili te robe nedostaju na
tržištu, tamo je prisutna pojava njenog krijumčarenja, ilegalno tržište i kriminalni profit. Razlog je, što su u pitanju, uz ozbiljne rizike, velike i brze zarade, jer je c enom obuhvaćena vrijedost robe, zarada, provizija i rizik. U ovom slučaju, nije reč o običnoj kupoprodaji već je to c o priramidalni sistem i lanac
7
Marković I . , Osnovi kriminologije , Banja Luka , 2007.god .
organizacije od ilegalne proizvodnje, prenosilaca i trgovaca drogom, do krajnjih potrošača, od kojih je svaki u nekom obliku krivično odgovornog odnosa. . Nedozvoljena trgovina narkoticima odvija se svuda po sistemu ureĎene organizacije i mreže koja funkcioniše po principu hijerarhije, od proizvoĎača droga, nakupaca i vlasnika skladišta, do transportne mreže i organizacije za preraspodjelu u potrošačkim područjima. 8 Po svim merilima, trgovina drogom predstavlja glavnu prietnju. Laka dostupnost svih vrsta droge,
po cijenama koje su sve niže, uništava društva i živote širom svijeta. Očigledne posl edice se osjećaju u zdravstvenoj zaštiti, nasilju povezanom sa drogom i sticanjem novca, a postoje i mnoge druge indirekt ne finansijske i socijalne posl edice. Uprkos činjenici, da je teško doći do tačnih procena, naročito kada se radi o upotrebi kokaina u prahu, mo že se reći da se godišnja ponuda dro ge A klase (Velika Britanija) meri
desetinama tona. Smanjenje potražnje mora biti ključni dugoročni cilj, ali trenutno je potražnja i dalje velika, a kada se radi o
crack kokainu,
čini se da se tržište povećava i širi u nove oblasti.
Veliki dio meĎunarodne ilegalne trgovine drogama, posebno one koja se odnosi na opijum, kokain, heroin, i dio one koja se odnosi na cannabis obično je organizovan i vrši se tajno u vidu komercijalnih poduhvata od strane meĎunarodnih bandi specijalizovanih za taj posao. Različite etape te trgovine brižljivo su planirane i izvršavaju se tako da pružaju trgovcima maksimalne šanse za usp eh, a profiti su tako veliki da svi učesnici u krijumčarskom lancu mogu biti dobro plaćeni. Najveće zarade ostvaruju organizatori i finansijeri ilegalne trgovine drogom.
Profitabilnost različitih kriminalnih aktivnosti je teško odrediti jer stalno varira, ali je sigurno da trgovina drogom, bez obzira na to koja je vrsta u pitanju, obezbjeĎuje značajnu zaradu u svi m fazama trgovine, od uzgajanja ili proizvodnje, preko uličnog dilovanja, što dovodi do ohrabrivanja kriminalaca svih nivoa da se uključe u krijumčarenje i trgovinu drogama. Da trgovina predstavlja globalni fenomen, potvrĎuje se u Godišnjem izvještaju o d rogama za 2010. godinu, UNODC – Kancelarija Ujedinjenih nacija za drogu i kriminal, gdje se navodi, da je droga i
dalje realna prijetnja stabilnosti, bezbjednosti i zdravlja u mnogim djelovima svijeta. Iako Izvještaj pokazuje neki pozitivan razvoj, kao što su pad globalnog tržišta heroina i kokaina, upozorava se na nove trendove u proizvodnji ljekova. U izvještaju se procjenjuje da je, izmeĎu 149 i 272 miliona ljudi, ili 3,3% do 6,1% stanovništva starosti 15 - 64 godine, koristlo ilegalne supstance najmanj e jednom godišnje. MeĎu ovim supstancama, kanabis je daleko najrasprostranjeniji, a zatim stimulansi tipa amfetamina, opioidi i
kokain. U Izvještaju se takoĎe upozorava na nove sintetičke droge koje nijesu pod meĎunarodnom kontrolom.
8
Ignjatović . , Kriminologija , eograd , 27. god .
Što se tiče proizvodnje opijuma, Avganistan je i dalje najveći proizvoĎač. Gajenje opijumskog maka povećano je za oko 2% u Mjanmaru. Navodi se da je proizvodnja koke smanjenja u Kolumbiji, ali je povećana u Peru i oliviji. Prema podacima italijanskog nedeljnika «Espresso», kokain proizvode četiri južnoameričke
države: Kolumbija, olivija, Peru, Venecuela. Radi se o 1% čistom kokainu, koji se uzgaja na 19 hiljada hektara zemlje, a na kojima se proizvodi ukupno oko 92 do 98 tona kokaina godišnje. Kokainskim biznisom obrne se godišnje oko 1 – 15 milijardi godišnje, što je jednako cifri od 2% svetskog bruto proizvoda.
Države proizvoĎači prodaju kilogram 1% čistog kokaina po cijeni od 5 do 1 hiljada eura po kilogramu. Dok putuje posredničkim rutama kilogram 5% čistog kokaina dostiže cijenu od 3 do 4 hiljada eura. Šverceri kokaina ka Evropi imaju povrat četiri do pet hiljada procenata u odnosu na uloženo. Iskustvo mnogih zemalja pokazalo je da je najvažniji faktor u pogledu zloupotrebe droga jednostavno njihova korisnost. Prirodan tok stvari je sledeći: ukoliko neka droga postane rijetka ili skupa,
oboje, rasturači i konzumenti odmah prelaze na drugu drogu. Izvori snabdijevanja i kanali kroz koje prolaze droge, takoĎe se mijenjaju zavisno od potražnje i srazmjerno kor isnosti droga. Generalno posmatrano trgovina narkoticima se seli iz jednog predjela ili zemlje gdje narkotika ima dovoljno na
raspolaganju i gdje je slaba kontrola, u drugu gdje je veća potražnja. Organizovani kriminalitet i mreža rasturača počele su akti vno promovisati droge koje bi podstakle njihovu potražnju. Veze narkomafije i vlasti pojedinih zemalja su evidentne. U funkciji organizovanog kriminaliteta droge nalaze se razne fktivne firme i poslovi namijenjeni za konspiraciju poslovanja i pranje novca, s principom odvojenosti pojedinih stupnjeva organizacije.
Najveći broj teških organizovanih kriminalnih aktivnosti je direktno ili indirektno povezan sa zaradom novca. MeĎutim, iako postoje dobri obavještajni podaci o cijenama droge (na raznim stupnjevima lanca snabdjevača), veoma je teško procijeniti zaradu kriminalaca od pojedinačnih
dilova
(poslova) i ukupnu zaradu. Postoje odreĎeni troškovi vezani za voĎenje kriminalnih poslova. Teški organizovani kriminalci moraju da plate objekte, robe i usluge, kao što su skladišta, vozila, lažni pasoši i korumpirani službenici. Novac koji je zaraĎen od ilegalne trgovine drogom fizički se unosi u finansijski sistem. U slučaju ilegalne trgovine drogom, prihodi koji se zaraĎuju od uličnih prodaja gotovo su nepromijenjeni u obliku gotovine i generalno su u novčanicama male vrijednosti. Najpogodniji način pl asiranja tog novca jeste polaganje u banke. 9
9
Milutinović M . , Kriminologija , eograd , 1998.god .
4. Veoma je karakteristi čno da najveći broj narkomana koji poha Ďaju školu, pogotovu poslednjih desetak godina od kako se masovno pu ši marihuana i me Ďu najmlaĎim ucenicima škola osnovnog obrazovanja, naglo popušta u u čenju. Ranije solidni u čenici, sada po činju da reĎaju, bez nekog vidnijeg razloga za roditelje pa i same nastavnike, slabe ocene. Nekada ambiciozni u čenici sada se sve manje uzbuĎuju kada dobiju slabu ocenu. Sve češće počinju da izostaju sa nastave, a na časovima deluju odsutno i nezainteresovano.
Kod nas se uglavnom radi o adolescentnoj narkomaniji, a njihove aktivnosti najčešće spadaju u oblast kriminaliteta maloletnika, koji se zbog svojih specifičnosti izdvaja iz opšte kriminologije. Naši zakonski propisi, pod pojmom maloletnika ili adolescenta, podrazumevaju lica od 14 do 18 godina
starosti. MeĎu njima, najveći psihološki interes privlači ona grupa adolescentnih delinkvenata čija se dijagnoza kreće izmeĎu neuroze i onoga što se, nedovoljno precizno, opisuje kao »nezrelost, socijalna neprilagoĎenost, poremećaj karaktera«, (»problem behavior«), a što predstavlja psihopatološko područje iz kojeg se regrutuje najveći broj narkomana. Posebno polje interesovanja je kriminalno ponašanje u okviru narkomanije, jer se ovde radi o, kako većina autora smatra, jednom »iznuĎenom obliku« delinkventnog ponašanja, koje je diktirano narkomanijom kao bolešću, a ne predispozicijama ličnosti. Koristeći metodu paralelnih grupa, uporeĎivali su narkomane i delinkvente, kao grupe ispitanika sa različitim oblicima devijantnog ponašanja. Osobe predisponirane za delinkvenciju i delinkventne oblike ponašanja, često se u psihološkom smislu, razvijaju iz jednog oblika rane zapuštenosti. Ličnos t delinkventa je očuvanija, a prilagoĎavanje realnosti zdravije nego kod narkomana, s obzirom na to da su, bez obzira kojoj nozološkoj kategoriji pripadaju, delinkventi imali uspešniji razvoj i povoljnije uslove, u adaptivnom smislu. Pod većim opterećenjem, delinkvent bira drugačije obrasce ponašanja, koji po svome karakteru nisu po svaku cenu regresivni i manje su morbidni od onih koje bira narkoman. Odsustvo
inhibirajućeg straha, po tipu psihopatije, karakteriše pripadnike ove grupe. Za razliku od delinkv enata, narkoman je uvek na ivici psihičke dezintegracije i gubitka veze sa realnošću, s obzirom na slabe i vremenom sve slabije objektne odnose i veze sa realnim svetom. edini svet interesovanja i angažovanja vezan je za potrebu za drogom. Shodno podacima da su najčešći oblici delinkventnog ponašanja narkomana u vezi sa nabavkom droge i kontaktima sa preprodavcima, narkomanija i kriminalitet se
veoma prisno prepliću i meĎusobno komplikuju.10
10
ović M . , Kriminolgija maloletničke delikvencije , Niš , 28.god
5. NEPOSREDNA VEZA IZMEĐU NARKOMANA I NARKOKRIMINALITETA ( KORISNIKA I DILERA )
Rečeno je da se odreĎeni načini manipulacije drogama pojavljuju u svim oblicima krimina la u vezi sa drogom, savremeni trendovi krijumčarenja i ilegalne trgovine koji su prisutniji našoj narkosceni , ponekad se aktualizuju , pojave se u izmenjenom obliku , no u svakom slučaju su dijalektično i promenjivi , prilagodljivi situacijama i lokacijama , te sredinama i potrebama koje nameće potražnja za
drogom . U tom smislu logično je da odreĎeni modaliteti nisu izvodljivi u manjim urbanim sredinama , i li su modifikovani , a često se dogaĎaju kombinacije kriminalistički prepoznatih modaliteta.
11
A ovo je samo jedan svakodnevni deo veze izmaĎu zavisnika i dilera: Primanje " narudžbina " putem telefonskih priključaka , direktna primopredaja .
Preprodavač droge na svoj telefonski priključak , ili kojeg samo koristi za ostvarivanje kriminalnih aktivnosti , od krajnjih konzumenata prima pozive i traženoj količini odreĎene droge , te nakon toga lično odreĎuje mesto i vreme primopredaje droge i novca . Taj način preprodaje , izmeĎu dealera i kupca zasniva se na odreĎenom stepenu poverenja i poznanstva i u znatnoj meri sve se manje koristi jer se osobe izlažu po njih velikoj opasnosti da budu uhapšene u počinjenju krivičnog dj ela - in flagranti , zajedno sa materijalnim dokazima , ključnim za uspešnu implementaciju krivič nog postupka ( novac - droga ) . Primopredaja u pokretu - upotreba prevoznog sredstva .
Uz prethodno ostvareni dogovor , preprodavač s drogom i kupac sa novcem sedaju u automobil , kojim upravlja treća osoba ( saradnik preprodavača - vozač ) , te se prilikom vožnje u automobilu , obavi
direktna primopredaja . Nakon toga kupac sa " robom " izlazi iz vozila , a preprodavač nastavlja dalju vožnju i dalje dogovara nove primopredaje sa ostalim kupcima . U tom slučaju , policiji je otežano otkriti osobu sa predmetima krivičnog dela jer se počiniteljima , uz to što imaju mobilne telefone i prednost stalnog kretanja , otvara velika mo gućnost brzog udaljavanja , b ega ili odbacivanja droge iz automobila . Preuzimanje droge , ostavljene na za to unapred dogovorenim mestima .
Preprodavač lično ili telefonski prima porudžbine od krajnjih konzumenata , koji mu unapred
donose novac ili ga ostavljaju na dogovorenom mestu , ili ga predaju nekoj trećoj osobi ( saradniku preprodavača ) , a on konzumentu saopštava tačno mesto i vreme gde se nalazi ostavljena količina droge . Takav način preprodaje je vrlo teško otkriti , jer se teško dolazi do saznanja o mestu na kome se ostavlja droga , a ta mesta mogu biti razna ( odre Ďena mesta u stambenim zgradama , stanovima , ugostiteljskim
11
Vilić S . , urĎić V . , Kriminalitet maloletnika , Beograd , 1999.god .
objektima , zatvorenim i otvorenim prostorima , javne gradske površine , parkovi , igrališta , napuštena i parkiranavozila i sl ) Dostavljanje droge na kunu adresu
Takvim načinom preprodaje , uz preprodavača i kupca , uključeno je još nekoliko osoba dostavljača , koji za preprodavača , kupcima droge dostavljaju na adresu , gde se trenutno nalaze . Često se radi o kućnoj dostavi pica ili fast fooda , ali se može raditi io bilo kojoj drugoj kućnoj dostavi ( darovi , cveće , poslastice i slično ) . Ovde se novac preprodavac, isplaćuje pre same kućne dostave , lično , ili se novac predaje dostavljaču prilikom same kućne dostave , koji zatim taj novac predaje preprodavac .12
12
Marković I . , Osnovi kriminologije , anja Luka , 27.god .