Merkantilizam
UVOD Svrha pisanja ovog seminarskog rada je sticanje teoretskog znanja o historiji ekonomske misli, odnosno o doktrini merkantilizma i o postavkama na kojima ta doktrina počiva. Kvalitetna obrada ove teme teme treba treba omogući omogućiti ti teoret teoretsko sko pozn poznava avanje nje o uvjeti uvjetima, ma, oblicim oblicima, a, zakonima zakonima,, načinim načinimaa privređivanja, tj. o ekonomskom životu u 16. i 17. st. Izvori podataka o ovoj temi su mnogobrojni , zato će ovaj rad težiti ka tome da u dosta sažetom prikazu prikazu obuhvati sve što se može i što se treba reći o merkantilističkoj školi ekonomske misli sa posebnim naglaskom na protekcionističke mjere koje su zastupane u to vrijeme. Sa današnjeg aspekta merkantilizam je jedan globalno neprihvatljiv sistem ekonomske teorije i ekonomske politike koji ima niz pojedinačno prihvatljivih ideja. Cilj ovog rada je da prikaže društveno-ekonomske uslove koji su uslovili pojavu merkantilističke koncepcije ekonomske politike, preovlađujuće instrumente i ciljeve ekonomske politike, uz kritički osvrt na njihovu validnost.
1. POJAM I RAZVOJ MERKANTILIZMA 1
Merkantilizam
Merkantilizam je prva ekonomska teorija kapitalističkog načina proizvodnje, koji je još uvijek u svojim začecima. Merkantilizam se protezao kroz 16. i 17. vijek. U 16. vijeku se razvio tzv. rani merkantilizam, a u 17. vijeku se razvija viši stupanj merkantilizma i odmah nakon toga slijedi njegov raspad. Rani merkantilizam, monetarni sistem ili bulionizam kako ga naziva Marks, i razvijeni merkantilizam ili manufakturni sistem. Nakon raspada merkantilizma razvija se klasična buržoaska politička ekonomija koja je pod uticajem prethodnog merkantilističkog načina proizvodnje. Merkantilizam se razvio kao sistem još u epohi prvobitne akumulacije kapitala, koju Marks naziva predistorijom kapitalizma. Merkantilizam traje sve do kraja 17. vijeka, tj. ulazi u manufakturni period kapitalizma. Djelovanje zakona vrijednosti dovelo je postupno do pretvaranja feudalne sitne robne privrede do pojave trgovačkog i zajmovnog kapitala, kao osnovnog kapitala u merkantilizmu, i do nasilnog protjerivanja kmetova s njihovih posjeda i stvaranje proletarijata kao nove socijalne osnove neposrednog proizvođača u kapitalističkom načinu proizvodnje. To je bio proces tzv. prvobitne akumulacije kapitala. Glavni faktor raspada feudalnog društva tog vremena bio je trgovinski kapital (i zajmovni kapital obogaćenih trgovaca). Na taj način su bile nagomilane velike sume novca u rukama pojedinaca, a to je bio jedan od preduslova za razvoj kapitalizma. Vladajući tržištem sitne robne privrede, veliki trgovci su sebi potčinili sitne proizvođače, jer su oni uglavnom bili kupci nihovih proizvoda. Trgovci stoga diktiraju cijene i čini kupce zavisnima od njihovih cijena. Time su stvarani preduslovi za razvoj kapitalističkog načina proizvodnje. Prvi proizvodni kapitalisti bili su trgovci koji su kupovali materijalna sredstva za proizvodnju i radnu snagu, organizovali proizvodnju robe koja im je bila potrebna za trgovinu, tj. za prodaju, na čemu su ostvarivali profit. Da bi se osigurao slobodan promet robom, morale su biti uklonjenje političke granice između malih feudalnih domena. Zbog toga je došlo do koncentracije političke vlasti u rukama jednog vladara koji je niže feudalce lišio njihovih političkih atributa i pretvorio ih u veleposjednike. Trgovačka buržoazija pomagala je razvoju tzv. apsolutne monarhije koja je u izvesnoj mjeri osiguravala razvoj uslova za kapitalističko društvo. Trgovci su se bogatili kao kraljevi sakupljači poreza. Potreba za novcem je sve više rasla, pa je i politika apsolutne monarhije išla za tim da stvori nove izvore dobijanja novca. Merkantilizam je naziv za ekonomsku doktrinu koja pokušava dati odgovor na pitanje kako regulisati ekonomsku aktivnost kako bi se povećala količina novca u zemlji. Izraz merkantilizam nastao je u Francuskoj krajem 15. st, vlada u 16. i 17. st. a raspao se je u prvoj polovini 18. st. Merkantilistička teorija nastala u u vrijeme krupnih promjena u privredi, politici, kulturi itd. U tom periodu dolazi do širenja robne proizvodnje. Vrši se prelazak sa zanatske na manufakturnu proizvodnju, jača moć drzave, dolazi do novih otkrića, do kolonijalizacije, do renesanse u kulturi, umjetnosti itd.
2. MERKANTILIZAM KROZ NEKE ZEMLJE EVROPE
2
Merkantilizam
Merkantilističke ideje su bile dominantna ekonomska ideologija cijele Evrope u ranom modernom periodu i većina država su je prihvatile do određene mjere. Centar merkantilizma je bio u Engleskoj i Francuskoj i u ovim državama su se najviše provodile merkantilističke politike.1
2.1. Merkantilizam u Francuskoj Veličina francuskog merkantilizma je usko vezana za Jean-Baptiste Colberta, ministra finansija tokom 22. godine u 17. vijeku.2 Pod Colbertom francuska vlada se jako uključila u ekonomiju sa ciljem povećanja izvoza. Izdate su protekcionističke mjere politike koje su ograničavale uvoz a favorizirale izvoz. Industrije su organizovane u cehove i monopole, a proizvodnja je regulisana od strane države sa preko hiljadu uredbi, koje su uređivale kako se različiti proizvodi trebaju proizvoditi. Kako bi ohrabrili industriju, uvozili su se strani zanatlije i obrtnici.¹ Colbert je također radio na smanjenju internih trgovinskih barijera, smanjenju internih carina i izgradnji široke mreže puteva i kanala. Colbertova poltika je bila prilično uspješna i tokom ovog perioda industrijska proizvodnja i ekonomija Francuske su znatno porasli, te je Francuska postala dominantna evropska sila. Manje uspješan je bio pri pretvaranju Francuske u glavnu trgovačku silu, a Britanija i Holandija su ostale vodeće na ovom području. Stroga je kontrola visokokvalitetnih proizvoda (svila, vino, namještaj itd.). Uvode se zakonske regulative, uspostavljaju carinske tarife kojima se kontrolirao uvoz.
2.2. Merkantilizam u Engleskoj U Britaniji je kontrola vlade nad domaćom privredom bila manje raširena nego na kontinentu, ograničena tradicijom običajnog prava i konstantno rastućom moći parlamenta. Monopoli koje je kontrolisala vlada su bili uobičajeni, posebno prije građanskog rata, ali su često bili sporni. Sami britanski merkantilisti su bili podjeljeni oko mišljenja da li su domaće kontrole potrebne. Stoga su britanski merkantilisti uglavnom pokušavali kontrolisati trgovinu. Postavljen je čitav niz regulacija koje ohrabruju izvoz a obeshrabruju uvoz. Uvele su se carinske dadžbine na uvoz i premije za izvoz, a izvoz nekih sirovina je u potpunosti zabranjen. Akti su potisnuli strane trgovce iz britanske domaće trgovine. Ova nacija je agresivno tragala za kolonijama i nakon što bi bile dovedene pod britansku kontrolu, nametale su im se regulacije koje su koloniji dozvoljavale samo da proizvodi sirovine i da ih isključivo izvozi u Britaniju. Problem financija, poreza i potrošnje. Država nije dopuštala previše demokratske slobode.³ Predstavnici: Thomas Mun - smatrao je da su porezi nužni iako su prisilni, a da bi uvoz trebalo što više smanjiti već ako ga se ne može zabraniti. David Hume - govorio je da novac kao takav nije predmet trgovanja već samo sredstvo koje olakšava razmjenu.
2.3. Merkantilizam u Italiji Biti momenti ove teorije u Italiji su : Razmatranje o moneti i pravnoj razmjeri između zlata i srebra – Gasperi. •
1
2
Web stranice on-line enciklopedije na adresi www.wikipwdia.org, rubrika Ekonomski pojmovi
U Francuskoj se za mekantilizam koristio naziv „kolberizam“, po ministru finansija Jean B. Colber (1619-1683)
3
Merkantilizam
•
Rasprava o uzrocima obilja zlata i srebra u kraljevinama koje nemju rudnike zlata – Antonio Sera.
Skoro svi evropski ekonomisti, koji su pisali između 1500. i 1750. godine, se danas općenito smatraju merkantilistima. Ovi pisci nisu smatrali da doprinose bilo kojoj pojedinačnoj ekonomskoj ideologiji. I druge evropske države su prigrlile merkantilizam do različitih stepena. Holandija, koja je postala finansijski centar Evrope jer je bila njena najefikasnija trgovinska zemlja, nije bila jako zainteresovana za ograničenu trgovinu i usvojila je samo neke od merkantilističkih politika.
3. IDEJA MERKANTILIZMA Ideja merkantilizma je da se napredak temelji na trgovini. Ona se razvila kod trgovaca koji su se njome bavili i tako zagovarali svoje interese. Merkantiliam se razvio snažnom intervencijom i regulacijom države pošto se tad smatralo da se samo trgovinom stjecalo bogatstvo. Uz trgovinu, za njih su osnovni izvori blagostanja bili zlato i srebro. Kako bi zemlje koje nisu imale rudnike zlata i srebra došle do tih kovina, jedini način je bio veći izvoz od uvoza. Zbog toga se bilanca vanjske trgovine u kojoj je izvoz bio veći od uvoza nazivala „povoljnom“. Da bi se osigurala povoljna bilanca vanjskotrgovinske bilanca vanjske trgovine, države su počele intervenirati u području vanjske trgovine nastojeći ograničiti uvoz i poticati izvoz. Mjere ekonomske politike kojima se to postiže su: carine, kvantitativna ograničenja, uvozne zabrane, kontrola plaćanja i subvencioniranja izvoza. Iako je ova doktrina nastala u doba prelaska sa feudalnog na kapitalistički način proizvodnje, nije bila dovoljna osnova za razvoj kapitalističkog načina proizvodnje zbog zapostavljanja proizvodnje u odnosu na promet/trgovinu. Merkantilisti su ekonomski sistem vidjeli tako da dobitak jedne strane znači gubitak druge. Dakle, svaki politički sistem, koji koristi jednoj grupi, bi, prema definiciji, štetio drugoj i nema mogućnosti koju bi ekonomija mogla iskoristiti da maksimizira zajedničko dobro.3
3
Hatibović Džemal, Ekonomski razvoj, Ekonomski fakultet, Bihać, 2003. god., str. 65.
4
Merkantilizam
4. GLAVNA OBILJEŽJA MERKANTILISTIČKE TEORIJE Merkantilizam karakterizira natjecanje država za kontolu ekonomskih resursa i rast bogastva. Merkantilisti su podržavali uplitanje države u privredu. Posebnu važnost su pridavali novcu odnosno plemenitim metalima (zlatu, srebru itd.). U središtu merkantilizna je opsednutost međuzavisnošću ekonomskog rasta i akumulacije bogastva: više ekonomske aktivnosti znači više bogastva za trgovce i za državu, a više bogastva automatski znači i više ekonomske aktivnosti.4 Bogatstvo pojedinaca i društva mjerilo se zalihama plemenitih kovina, a zanemarivala se bit - da je novac stvarno bogatstvo jedino pod pretpostavkom da se može zamijeniti za konkretne upotrebne vrijednosti koje služe potrošnji. Sukladno tome smatrali su da je unutarnja trgovina za bogatstvo društva nevažna te da se njome samo vrši redistribucija individualnih bogatstava (capital se ne uvećava nego samo mijenja vlasnika), odnosno zarada jednog znači gubitak drugog. Dakle, bogatstvo društva se povećava samo povećanom eksploatacijom prirodnih nalazišta plemenitih metala i vanjskom trgovinom jer izvoz osigurava priliv plemenitih metala u zemlju.
5. GLAVNE PROTEKCIONISTIČKE MJERE MERKANTILIZMA Protekcionizmom (lat. protegere = zaštita ) se označavaju ekonomske mjere, kojima jedna država pokušava ograničiti plasiranje stranih proizvoda na domaćem tržištu. Te mjere se nalaze u domenu strateške trgovinske politike i njihov cilj je po pravilu, poboljšavanje plasmana domaćih produkata, unapređenje i poboljšavanje razvoja pojedinih privrednih grana kao i privrede u cjelini. Takve mjere strateške trgovinske politike pomažu razvoj pojedinih zemalja. Protivnici protekcionizma kažu da svaki protekcionizam izaziva i recipročne mjere potencijalnih trgovinskih partnera i da je na kraju ipak domaća privreda najviše pogođena takvim mjerama. Glavne mjere merkantilističkog pravca su: Zemlja treba da svim sredstvima podstiče izvoz, a destimuliše uvoz. Radi podsticanja izvoza treba formirati državne trgovinske korporacije, sa stranim zemljama sklapati trgovinske ugovore o privilegovanom položaju, otvarati trgovinska predstavništva i sl. •
•
•
4
Carine treba da budu visoke na finalne proizvode, a niske na uvoz sirovina. Radi ograničavanja uvoza treba koristiti i uvozne kvote i dozvole, manipulisati kursom stranog novca itd. Zemlja treba da postigne ekonomsku samodovoljnost, pa u tome cilju treba podizati domaću proizvodnju povlasticama i podsticajima raznih vrsta. Država treba da obezbjedi kapital za nove proizvodnje, oslobodi ih od cehovskih stega i poreza, stvori monopole na lokalnim i kolonijalnim tržištima i obezbjedi titule i penzije uspješnim proizvođačima.
Bašić Meho, Osnove ekonomije, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 2008. god., str. 593.
5
Merkantilizam
•
•
•
•
•
Država treba da zabrani izvoz napredne opreme i alata, kako bi spriječila druge zemlje da razviju proizvodnju i postanu trgovinski konkurenti. Poljoprivreda treba da bude napredna kako bi uvoz hrane bio učinjen nepotrebnim i kako bi seljačka gazdinstva predstavljala dobar izvor poreskih prihoda. Pomorska moć zemlje trebalo je da obezbjedi inostrana tržišta, ali i da obezbedi domaće od inostrane konkurencije kroz administrativna ograničenja koje će država primenjivati prema stranim prevoznicima. Kolonije su trebale da budu izvor jeftinih sirovina i potrošači finalnih proizvoda. Stanovništvo treba da bude veliko radi naseljavanja kolonija i jačanja radne snage kod kuće, i slično.
6. PODJELA MERKANTILIZMA 6.1. Rani merkantilizam Rani merkantilizam, koji se razvio oko početka 1500. godine. U ovom periodu došlo je do ogromnog pritjecaja zlata i srebra iz španskih kolonija u Novi Svijet. Jean Bodin, Thomas Gresham i John Hales, su smatrali da se bogatstvo i moć države mjere količinom zlatnih i srebrnih poluga koje posjeduje i da povećanje moći znači povećanje količine poluga na štetu drugih. Prosperitet države se mjerio akumuliranim bogatstvom, bez ikakvog koncepta nacionalnog dohotka.
6.2. Razvijeni merkantilizam U 17. vijeku razvila se kompleksnija verzija merkantilizma. Ovi pisci, kao što je Thomas Mun, smatrali su da je cjelokupno nacionalno bogatstvo primarni cilj i vidjeli su zlatne i srebrne poluge kao najvažniji znak bogatstva, ali ne i kao jedini, jer su dobra i usluge također bili esencijalni. Sačuvana je podrška platnom bilansu, ali u nešto slabijem obliku. Ovaj novi pogled je odbijao izvoz sirovina jer se smatralo da je transformacija ovih sirovina u gotove proizvode važan generator bogatstva. Oni insistiraju da treba izvoziti po što visim cijenama i to proizvode više faze prerade a uvoziti dragocjenosti (zlato) i samo one robe koje im nedostaju. Kasniji merkantilisti podržavaju potpune zabrane izvoza sirovina i razvoj domaćih proizvodnih industrija. S obzirom da je stvaranje domaćih industrija zahtjevalo raspoloživu ponudu kapitala, vlade su u sedamnaestom vijeku dramatično stezale granice lihvarstva. Ovo je na umjetni način smanjilo kamatne stope i ohrabrivalo bogate da svoj novac investiraju u proizvodnju. Kasnije su merkantilisti veću pažnju također poklanjali
uslužnim industrijama. Jedan element oko kojeg su se merkantilisti slagali bilo je potlačivanje 6
Merkantilizam
radne populacije. Radnici i zemljoradnici su morali živjeti na rubu egzistencije. Cilj je bio maksimizirati proizvodnju bez brige za potrošnju. Smatralo se da dodatni novac, slobodno vrijeme ili obrazovanje za niže klase nepobitno dovodi do loših navika, ljenosti. Oni su bili ideolozi trgovinskog kapitala a protiv feudalne rascjepkanosti, smatrali su da niže najamnine podstiču radnike da više rade.
7. KRITIČKI OSVRT NA MERKANTILIZAM Naučnici su podijeljeni oko mišljenja zašto je merkantilizam dva i pol vijeka bio dominantna ekonomska ideologija. Jedna grupa, koju predstavlja Jacob Viner, tvrdi da je merkantilizam jednostavno bio direktan, razuman sistem i da ljudi toga vremena jednostavno nisu imali analitičke pokazatelje da otkriju da je u stvari bio duboko varljiv. Druga škola, koju su podržavali naučnici kao što je Robert B. Ekelund, tvrdi da merkantilizam nije bio greška nego najbolji mogući sistem za one koji su ga razvili. Ova škola smatra da su merkantilističku politiku razvijali i provodili trgovci koji traže profit i vlade. Trgovci su jako profitirali od nametnutih monopola, zabrana strane konkurencije i siromaštva radnika. Vlade su profitirale od viših carina i dadžbina trgovaca. Dok su kasnije ekonomske ideje često razvijali akademici i filozofi, skoro svi merkantilistički pisci su bili trgovci ili vladini službenici.
7.1. Merkantilizam kao uzrok monogobrojnih ratova Za jedne od glavnih faktora za porast smatrani su geografski položaj i kolonizacija. Svaki izvoz zlaza je zabranjen. Posto su vanjsku trgovinu smatrali glavnim izvorom bogastva oni su bili za agresivnu kolonijalizaciju. Ona im je služila da osiguraju vlasništvo na bogastvima kolonija, za eksploataciju bogastava kolonija i vanjsko trgovinsku razmjenu.³ Merkantilizam je također davao podstrijek nasilju u Evropi 17. i 18. vijeka. Otkad se nivo svjetske trgovine smatrao nepromjenjivim, slijedilo je, da je jedini način da se poveća trgovina države taj, da se uzme od drugih. Niz ratova, posebno Englesko-Holandski ratovi i Francusko-Holandski ratovi, se direktno mogu povezati sa merkantilističkim teorijama. Beskrajno ratovanje ovog perioda je podržavalo merkantilizam u smislu da je bio viđen kao osnovna komponenta vojnog uspjeha. Također je davao podstrek imperializmu ove ere, jer je svaka nacija, koja je to mogla, pokušavala zauzeti kolonije koje bi bile izvori sirovina i ekskluzivna tržišta. Tokom merkantilističkog perioda evropska sila se raširila oko globusa. Kao i u domaćoj ekonomiji ova ekspanzija je često vođena pod patronažom kompanija, koje su posjedovale monopole garantovane od strane države u nekim dijelovima svijeta. ⁶
7
Merkantilizam
7.2. Nedostaci i pozitivne strane merkantilizma Glavni nedostatak merkantilizma je taj što merkantilisti nisu uspjeli da razumiju ideje komparativne prednosti (iako je ovu ideju 1817. godine u potpunosti razradio David Ricardo) i dobiti od trgovine. Na primjer, Portugal je bio mnogo efikasniji proizvođač vina od Engleske, dok je u Engleskoj proizvodnja odjeće bila relativno jeftinija. Dakle kada bi se Portugal specijalizirao u proizvodnji vina a Engleska u proizvodnji odjeće, obje države bi se poboljšale kada bi trgovale. U modernoj ekonomskoj teoriji trgovina nije igra sa sumom nula konkurencije koja uništava, jer obje strane mogu imati koristi. Nametanjem merkantilističkih restrikcija na uvoz i carinskih dadžbina, obje nacije su na kraju bile siromašnije. ⁷
Adam Smit, u knjizi Bogatstvo naroda (1776), uverljivo pokazao da je trgovina, i ekonomska kooperacija uopšte, aktivnost koja svima donosi dobitak. Smit, Hjum i ostali pripadnici klasične ekonomije tvrdili su da bogatstvo zemlje ne leži u količini plemenitih metala, već u količini proizvodnih resursa (zemlja, rad, kapital itd) i njihovom efikasnom korišćenju. David Hume je napomenuo nemogućnost merkantilističkog cilja konstantnog pozitivnog platnog bilansa. Kada bi zlatne poluge išle u jednu zemlju, ponuda bi se povećala a vrijednost poluga u toj državi bi stalno opadala u odnosu na druga dobra. Obratno, u državi koja izvozi poluge, cijene bi lagano padale. Naposljetku više ne bi bilo troškovno efektivno izvoziti dobra iz zemlje sa visokim cijenama u zemlju sa niskim cijenama i platni bilans bi se vratio u staro stanje. Merkantilisti su ovo u osnovi pogrešno protumačili, jer su dugo smatrali da povećanje ponude novca jednostavno znači da je svako postao bogatiji. Na engleskom govornom području Adam Smithovo krajnje odbijanje merkantilizma je prihvaćeno bez pitanja, ali u 20. vijeku je većina ekonomista prihvatila da su na nekim područjima merkantilisti bili u pravu. Najpoznatiji od njih, ekonomist John Maynard Keynes je eksplicitno podržavao neka od načela merkantilizma. Adam Smith je odbio merkantilistički pogled na proizvodnju, smatrajući da je potrošnja jedini način putem kojeg ekonomija raste. Keynes je tvrdio da je ohrabrivanje proizvodnje isto važno kao i potrošnja. Keynes je također napomenuo da je u ranom modernom periodu fokusiranje na ponude poluga bilo razumno. U prethodnoj eri papirnog novca, povećanje količine poluga je bio jedini način povećanja ponude novca. Keynes i drugi ekonomisti tog perioda su također spoznali da je platni bilans važno pitanje, a od 1930-tih godina sve države su izbliza posmatrale utjecanje i istjecanje kapitala i većina ekonimista se slaže oko toga da je poželjan pozitivan platni bilans. Keynes je također prihvatio osnovnu ideju merkantilizma da je intervencija vlade u ekonomiji neophodna. Područje koje je Smith odbijao mnogo prije Keynesa bilo je važnost podataka. Merkantilisti, koji su općenito bili trgovci ili vladini službenici, su skupljali ogromne količine podataka o trgovini i u velikoj mjeri su ih koristili u svojim istraživanjima i zapisima. William Petty, veliki merkantilista, se općenito smatra prvim koji je koristio empirijske analize pri pručavanju ekonomije. Smith je ovo odbio, smatrajući da je deduktivno razmišljanje od osnova principa ispravna metoda za otkrivanje ekonomskih istinitosti.
7.3. Glavne zasluge merkantilista 8
Merkantilizam
Zasluge merkantilista su u tome sto su odigrali važnu ulogu u razvitku ekon nauke. Merkantilizam predstavlja prvu teoriju razvitka kapitalnog načina proizvodnje i predhistoriju političke ekonomije. Važna promjena u merkantilizmu bilo je uvođenjedvostrukog knjigovodstva i modernog računovodstva. Ovo računovodstvo je jako jasno predstavljalo ulaz i izlaz trgovine, pridonoseći bliskom ispitivanju platnog bilansa. Danas ekonomisti prihvataju da su obje metode važne. Tokom merkantilističkog perioda je osnovana većina modernih ekonomskih institucija kao što su berze, moderne industrije i bankarstva.
8. KRAJ MERKANTILIZMA Značaj koji se pridavao polugama je također bio centralna meta, čak iako su mnogi merkantilisti sami počeli manje da naglašavaju važnost zlata i srebra. Adam Smith je naglasio da su poluge zapravo isto što i svaka druga roba i nije postojao razlog da se posebno tretiraju. Zlato nije bilo ništa više od žutog metala koje je bilo vrijedno samo zato što ga nije postojalo mnogo. Prva škola koja je u potpunosti odbacila merkantilizam su bili francuski fiziokrati. Njihove teorije su također imale nekoliko problema i zamjena za merkantilizam nije uslijedila sve dok Adam Smith nije objavio Bogatstvo naroda 1776. godine. Ova knjiga skicira osnove onoga što je danas poznato kao klasična ekonomija. Smith je upotrijebio znatan dio knjige raspravljajući merkantilističke argumente, iako su to često pojednostavljene ili preuveličane verzije merkantilističke misli. Naučnici su također podjeljeni oko uzroka kraja merkantilizma. Oni koji vjeruju da je njihova teorija jednostavno bila pogrešna, smatraju da je njihova zamjena bila nezaustavljiva čim su otkrivene tačnije Smithove ideje. Oni koji su smatrali da je merkantilizam tragao za profitom, smatraju da je došao do kraja onda kad su se pojavila velika pomjeranja moći.
9
Merkantilizam
ZAKLJUČAK Merkantilizam je zasnovan na nizu pogrešnih shvatanja. Prvo od njih je da trgovina predstavlja igru sa istom sumom, odnosno da jedna zemlja može da profitira samo na račun drugoga i njegovog gubitka. Gomilanje novca uvozom zlata koje su merkantilisti toliko zagovarali može dovesti do povećanja cijena, a to do rasta uvoza i odliva novca. Podela rada donosi povećanje efikasnosti proizvodnje, a primjer podele rada je trgovina. Stoga nije dobro trgovini postavljati ograničenja i regulaciju kako su to činili merkantilisti. Pored ovog bitno je istaći i neka od ispravnih svhatanja merkantilista. Pored svih treba izdvojiti tezu da svaka zemlja treba izvoziti proizvode više faze prerade jer se tako više upošljavaju domaći privredni kapaciteti. D. Irvin je preko teorije igara pokazao da se merkantilistička koncepcija primjenjuje i u savremenim uslovima. Npr. ukoliko postoje dvije firme (domaća i strana) koje izvoze na treće tržište merkantilisička politika se može pokazati uspješnom. Ako vlada odobri subvencije domaćoj firmi ona može sniziti cijene i povećati proizvodnju. Strana firma će biti prinuđena da smanjuje svoj obim proizvodnje. Subvencije omogućuju ekspanziju domaće firme na račun strane kompanije i one će biti uvek efikasne ukoliko je obim tako ostvarenog profita veći od iznosa subvencije.
LITERATURA 10
Merkantilizam
•
Babić Mate, Međunarodna ekonomija, Mate, Zagreb, 2000. god.
•
Bašić Meho, Osnove ekonomije, Ekonomski fakultet, Sarajevo, 2008. god.
•
Hatibović Džemal, Ekonomski razvoj, Ekonomski fakultet, Bihać, 2003. god. •
Prof. Dr David d. Dašić, Ekonomija, Beograd, 2000.
•
Prof. Dr Branislav Šoškić: Ekonomska misao, Beograd, 1995.
•
Prof. dr Sveto Purić: Makroekonomska politika, Beograd,1995.
•
Prof. dr durić M. Dragana: Menunarodna ekonomija,Beograd. 2002.
IZVORI Internet: Web stranice on-line enciklopedije na adresi www.wikipwdia.org, rubrika Ekon. Pojmovi •
Web stranice Veleučilišta u Požegi skriptarnica •
11
na adresi www.vup.hr , rubrika On-line
