^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
ŠEHERDŽIK ^ASOPIS ZA KULTURNU HISTORIJU GORNJE SPRE^E
Godina 1, Broj 1 Kalesija, Decembar 2008 1
[eherd`ik
Izdava~i:
Udru`enje prognanika Gornja Spre~a Kalesija BZK Preporod Kalesija-Osmaci
Urednik:
Mr. D`evad Tosunbegovi}
Redakcija:
Prof. dr. Salih Kulenovi} Enver Ali}, prof Mr. D`evad Tosunbegovi} Fahrudin Sinanovi}, prof Mr. D`evad Me{anovi}
Sekretar redakcije: Nejra Tosunbegovi} Tehni~ki urednik: Samir Musi} Naslovnica:
D`enan Tosunbegovi}
[tampa:
SIMS grafika Kalesija
Tiraž:
500 primjeraka
© Sva prava uklju~uju}i i prevo|enje na strane jezike zadr`avaju autori. Bez pismenog odobrenja nije dopu{teno knjigu ili dijelove knjige umno`avati. ISSN: 1840-4405
2
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Št
Fo
Vl
Op
3
[eherd`ik
4
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
SADR@AJ Povodom prvog broja ....................................................................... 7
PRO[LOST Enver Ali} Znamenita ulema Gornje Spre~e .................................................... 9 ALADIN HUSI} Popis nahije Gornja Spre~a iz 1604. godine ................................. 23 Salih Kulenovi}, D`evad Tosunbegovi} Kulin-kapetan, historija i legenda ................................................ 59 KULTURNA BA{TINA Ibrahim Smaji} Seljubac Baklava su hiljadu majstora ......................................................... 66 KNJI@EVNOST Atif Kujund`i} D`emal Poljakovi} – Portret prvog kalesijskog pjesnika ............. 63 TEME Adib \ozi}, D`evad Tosunbegovi} Dru{tveno-historijski zna~aj tekije Hamze Orlovi}a u Konjevi} Polju ................................................ 85 Adil Osmanovi} Bo{nja~ka zajednica u SAD ......................................................... 107 PERSPEKTIVE D`evad Me{anovi} Prirodni resursi kao osnova privrednog razvoja op}ine Kalesija ............................................................................. 123 PRIKAZI Salih Kulenovi} Gornja Spre~a (D`.Tosunbegovi}) ............................................... 141 DOGA\AJI Hronika zna~ajnih kulturnih i dru{tvenih doga|aja u 2008. godini ............................................................... 153 5
[eherd`ik
6
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Povodom prvog broja Pokretanje ~asopisa [eherd`ik, u svrhu izu~avanja tradicije, kulturne ba{tine i svega onoga {to ~ini identitet Bo{njaka Gornje Spre~e ali i {ireg podru~ja sjeveroisto~ne Bosne, rezultat je ideje ve} du`e vrijeme prisutne u jednom krugu ljudi, s ciljem o~uvanja tog identiteta. Suo~eni s ~injenicom da je na{a kulturna historija uglavnom usmena, i da je za podru~je Gornje Spre~e, odnosno {ire kalesijsko podru~je, karakteristi~no da je tek krajem XX vijeka, ta~nije devedesetih godina, postalo predmetom zna~ajnijeg interesovanja istra`iva~a, i da je objavljeno svega nekoliko naslova historiografskog i etnografskog karaktera, krenulo se u aktivnosti na izdavanju publikacije koja bi imala plemeniti cilj: istra`iti, prezentirati i time o~uvati na{u kulturnu ba{tinu. Samim nazivom ~asopisa `elimo povezati dvije epohe u dugom kontinuitetu `ivljenja Bo{njaka na prostoru Gornje Spre~e, kao i dva administrativna, duhovna i kulturna sredi{ta podru~ja, naselje [eherd`ik kao sredi{te nahije u osmanskom periodu i gradi} Kalesiju koja je u XX vijeku, posebno u njegovoj drugoj polovini, izrasla u novi centar podru~ja. U ovom ~asopisu predmetom istra`ivanja bi}e kulturna historija podru~ja, ali bez ograni~enja samo na Gornju Spre~u, ve} i susjedno srednje Podrinje i druge krajeve Bosne. Nezaobilazna je uloga islama, odnosno uleme i u~enih ljudi u osmanskom ali i kasnijim periodima, u o~uvanju identiteta Bo{njaka. To je bio razlog vi{e da se ve} u prvom broju jednim radom osvrnemo na istaknute predstavnike uleme {ireg kalesijskog podru~ja. Tako|e }emo nastojati i ubudu}e da dana{njoj ~itala~koj publici pribli`imo zna~ajne li~nosti bo{nja~ke historije. Nastoja}emo davati doprinos otkrivanju novih ~injenica o historiji ovog kraja. Tako na primjer, u ovom broju prvi put objavljujemo popis nahije Spre~a iz 1604. godine. Fenomen tekije Hamze Orlovi}a i polumilenijumski kontinitet njegove zadu`bine, kao i njegovog potomstva u Konjevi} Polju, oduvijek je pobu|ivao interes mnogih, stoga u ovom broju objavljujemo rad koji potencira zna~aj te zadu`bine u svjetlu sada{njeg povijesnog trenutka u kome se Bo{njaci Podrinja nalaze. Ambicija ovog ~asopisa nije bavljenje samo doga|ajima iz pro{losti, nastoja}emo se baviti i savremenim temama, o ~emu nam govori i rad o resursima kalesijskog podru~ja i perspektivama njegovog razvoja. Ono {to }e se prezentirati kroz radove u ovom ~asopisu bi}e, nadamo se, podstrek i osnova za dalja istra`ivanja, kako sada{njim tako i budu}im istra`iva~ima. 7
[eherd`ik
Teme iz knji`evnosti tako|e }e biti prisutne u ~asopisu, u ovom prvom broju ~asopisa dat je portet prvog kalesijskog pjesnika D`emala Poljakovi}a. Pored prikaza objavljenih knjiga, predvi|eno je da se u posebnom odjeljku na kraju ~asopisa u kratkim crtama da kalendar doga|aja koji su na neki na~in obilje`ili prethodni period na podru~ju Gornje Spre~e, sa naglaskom na doga|aje u oblasti kulture. Vrijeme }e pokazati koliko }e nastojanja ljudi okupljenih oko ovog ~asopisa uroditi plodom.
Uredni{tvo
8
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Enver Ali}, prof
ZNAMENITA ULEMA GORNJE SPRE^E Kalesijska historija dosad nije imala precizan pregled istaknutih javnih islamskih li~nosti, muderisa i druge uleme koji su snagom svog intelektualnog rada i zalaganjem gradili i oplemenjivali li~nu kartu Gornje Spre~e, odnosno dana{nje Kalesije kao centra podru~ja. Iza njihove smrti, jednostavno, nije bilo nikoga ko bi te javne islamske li~nosti registrovao kao takve. Ovaj put ~inimo ne{to na tome u `elji da ih kolikotoliko izvu~emo iz na{e kolektivne dugogodi{nje amnezije i da sami sebi pribli`imo te ljude i njihovu onda{nju u~enost. Historijsku vertikalu u Gornjoj Spre~i, odnosno na podru~ju Med`lisa Islamske zajednice Kalesija moramo kvalitetno poznavati i zapam}ivati. Na{a duhovna vertikala odavno postoji i ona ostaje na{ duboko usa|eni korijen, koji se nikada ne bi trebao i{~upati. Mi namjeravamo i ho}emo da shvatimo da postoje mnogobrojni putevi, ali najvi{e `elimo spoznati da je na{ islam na{a vje~no prohodna duhovna putanja. Jo{ u tim ve} nestalim generacijama muslimana Kalesije, islam je bio i smiraj i okrilje. Generacije Kalesijaca koje rastu i stupaju na dunjalu~ku pozornicu `ivota, to isto i ho}e i `ele. Vjersku, kulturnu i znanstvenu komponentu `ivljenja podr`avaju sna`no. Jer, znanje o sebi najbolje je znanje. Pod patinom vremena ne `ele da nestanu plemeniti likovi njihovog kraja. Dobrostivi Bog samo iskrene i Njemu odane poma`e. U ovoj skromnoj bilje{ci prvenstveno }e se tretirati i promatrati ulema od pera i iluma, i to samo ona istaknuta ulema koja je ve} preselila na bolji svijet. Ibrahim-halifa Ibrahim-halifa je prvi poznati pripadnik uleme na podru~ju Gornje Spre~e, a u historijskim izvorima pominje se krajem XVI i po~etkom XVII stolje}a. Smatra se najstarijim alimom gornjospre~anskog kraja. U prvim stolje}ima osmanlijskog prisustva u Bosni karakteristi~no je da su d`amije uglavnom gra|ene u gradskim naseljima i tvr|avama. Iz objavljenih popisnih deftera nahije Bir~e u kadiluku Kne`ina, kome je pripadalo i dio Gornje Spre~e vidi se da su te vlasti u XVI vijeku preduzele aktivnosti da na prostoru dana{njeg [ehera sagrade grad ({eher), poput onih koji su
9
[eherd`ik
ve} sagra|eni {irom Bosne. Tada{nji istaknuti vakif Ahmed-beg dao je da se od sredstava sa njegovog timara, pored naselja Mramorak i istoimene rje~ice, pritoke Spre~e, sagradi jedna d`amija od kamena sa drvenom munarom, koja je uz mahalu izgra|enu oko d`amije i ~ar{ijski bazar, bila glavno ~ar{ijsko sastajali{te i okupljali{te stanovni{tva. Nadaju}i se obilju Bo`ije milosti i zadovoljstva, ovaj najstariji vakif sa izvori{ta rijeke Spre~e, dao je uvakufiti svoja sredstva u svrhu gradnje d`amije, pa otud ona i nosi naziv Ahmed-begova d`amija (kasnije nazvana i Hasetina d`amija, [eherd`ik d`amija). Iz popisa navedene nahije, izvr{enog 1600.1 godine, vidi se da je Ibrahim-halifa postavljen za imama, muallima i hatiba (halifu) i postavljenog predstavnika tada{nje osmanlijske uprave u bazaru Mramorku, kasnije nazvanom [eherd`ik, i cijeloj nahiji Bir~e. Pored Ibrahima-halife u navedenom popisu pominje se i Osman-halifa u svojstvu mujezina (muezzina) ~asne d`amije Ahmedbegove, na osnovu svega toga mo`e se osnovano pretpostaviti da oni spadaju u prvu poznatu ulemu i utemeljitelje islamske u~enosti u Goprnjoj Spre~i. Ahmed ef. Dubničanin Oko davne 1730. godine, dakle u 18. stolje}u, u selu Dubnici kod dana{nje Kalesije, ro|en je Ahmed (Mustafe) Dubni~anin. Niko od histori~ara jo{ nije ustanovio gdje je Dubni~anin zavr{io {kolovanje, ali se pouzdano zna da je za muderrisa Gazi Husrev- begove medrese postavljen 12. juna 1765. godine i na tom je polo`aju ostao 47 godina, sve do kraja svoga `ivota. Bio je i {ejh Husrev-begova hanikaha i vaiz u Ba{~ar{ijskoj d`amiji. Jedno vrijeme je prepustio mjesto {ejha u Husrevbegovu hanikahu had`i Mehmed ef. Razi Velihod`i}u, koji je u njegovo vrijeme tako|er bio muderris Gazi Husrev-begove medrese. ^etrdeset sedam godina profesure u GHM-i niko nije imao doli had`i Ahmed ef. Dubni~anin, a poslije njegove smrti niko nije ovoliko dugo predavao u ovom islamskom zavodu. Ono {to valja ista}i jeste to da su funkcije u svim ustanovama Gazi Husrev- begova vakufa bile nasljedne i da su posljednji slu`benici po nasljedstvu bili: Hilmi ef. Mufti}, profesor Gazi Husrev- begove medrese i hafiz Esad ef. Sabrihafizovi}, imam i hatib Gazi Husrev-begove d`amije.2 1. Popis je izv{en 1600. godine, a potvr|en i zaveden u spisima osmanskih vlasti 1604. godine (Op{irni popis Bosanskog sand`aka iz 1604. godine, Orijentalni institut Sarajevo, 1998; D`evad Tosunbegovi}, Gornja Spre~a, Kalesija 2007) 2. Mula Mustafa [evki Ba{eskija, Ljetopis, str.185
10
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Ahmed ef. Dubni~anin bio je savremenik Mula Mustafe Ba{eskije i on ga ubraja me|u u~ene ljude svoga vremena u gradu Sarajevu. On za njega tvrdi ’’da ne bi uzalud raspravljao niti se bez razloga ljutio, nego je sa svijetom blago postupao. Predavao je blagim glasom. Ni za jednu granu nauke ne bi rekao da je ne poznaje. Bio je sposoban stilisti~ar i logi~ar. Iza smrti ovog kalesijskog alima i muderrisa ostalo je dosta imovine koju je naslijedila njegova `ena Emina-hanuma i sinovi Ibrahim, Mehmed i Abdullah. Posljednji sin je na du`e vrijeme izbivao iz Sarajeva i nikome nije poznato gdje je u to vrijeme boravio. O tome nema nikakvih pisanih tragova. Iz popisa njegove zaostav{tine mo`e se sasvim jasno donijeti zaklju~ak da je `ivio u [ejh Feruhovoj mahali, a to je danas ulica Abdesthana. Umro je 27. maja 1812. godine/15. d`umadel-ula 1227. h. g. . Pokopan je na mezaristanu Alifakovac i trebalo bi i danas da postoji ni{an sa alimskim turbanom, ukoliko ga `ive Sarajlije nisu ve} sklonili vr{e}i pokop svojih {ehida iz rata od 1992-1996. godine. Na ni{anu je bio uklesan sljede}i natpis: Umrli merhum ve magfur Dubni~anin had`i Ahmed fendija, muderris, sin Mustafin. Za njegovu du{u (neka se prou~i) Fatiha. Godina 1227/1812. Ahmed ef Dubni~anin je posjedovao bogatu i korisnu biblioteku, a mnoge je rukopise jo{ za svoga `ivota uvakufio za Gazi Husrev-begovu medresu u kojoj je godinama dr`ao dersove talebi. Na svakom njegovom rukopisu zabilje`eno je njegovo ime i klauzula({art) o uvakufljenju za Gazijinu medresu u Sarajevu. Na osnovu njegove klauzule, prona|eno je 46 svezaka, koje sadr`e 90 djela iz raznih snanstvenih oblasti. Alim i muderris Dubni~anin uvakufio je trideset djela iz dogmatike (akaida), dva djela iz islamske jurisprudencije (fikha), sedam djela iz filozofije, ~etrnaest djela iz logike, jedno iz matematike, jedan perzijsko-turski rje~nik, pet djela iz arapske sintakse, pet iz stilistike, jedno iz tefsira, osam iz misticizma (tesavvufa), tri iz islamskog prava (usuli-fikh), jedno djelo iz zakonodavstva, jedno iz {erijatsko-pravnih rje{enja (fetva), jedno iz nasljednog prava (feraiz) i ~etiri djela iz disputacije. Svi njegovi uvakufljeni rukopisi iz navedenih znanstvenih disciplina danas se nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu. U popis njegove ku}ne biblioteke upisano je jo{ 42 svezka rukopisa, koji su ostali iza njegove smrti. Ovi rukopisi ne spadaju u prvi popis, jer su to neka druga i druga~ija djela, od sasvim drugih autora, a najvjerovatnije su ovom alimu slu`ila kao priru~na biblioteka do njegove smrti. Nije poznato kakva je sudbina ovih djela koja su zate~ena u njegovoj ku}i, 11
[eherd`ik
u Feruhovoj mahali u Sarajevu. Muderris Dubni~anin, koji je kalesijskog perivoja vrli dragulj, imao je, dakle, bogatu biblioteku na ~emu mu mogu pozavidjeti i dana{nji profesori na{ih medresa, kojima je u novoj kompjuterskoj eri mnogo lak{e do}i do knjige kao svojevrsnog odgojnog dobra. Ibrahim ef. Smajić - Seljubac Tre}i kalesijski alim o kojem se {ire pro~ulo je Ibrahim ef. Smaji}–Seljubac iz d`emata Seljublje, koji i u novoj organizaciji IZ-e pripada Med`lisu IZ-e Kalesija. Seljubac spada u red na{ih prvih pobornika vjerske nastave na bosanskom jeziku i me|u prve pisce mektebskih ud`benika na istom jeziku. Svoje po~etno znanje Seljubac je stekao u rodnom Seljublju, a dalje {kolovanje je nastavio u Istanbulu. Po zavr{etku {kolovanja u Istanbulu Ibrahim ef. Smaji} – Seljubac vra}a se u domovinu Bosnu i Hercegovinu i stupa u islamsku slu`bu, prvo u Br~kom, a zatim kao tabor-imam u Zenici. Nakon izvjesnog vremena on ponovo odlazi u Tursku, gdje ostaje sve do kraja svoga `ivota. Samo u nekoliko navrata je posje}ivao svoju rodbinu i prijatelje u rodnom Seljublju, Tuzli i Br~kom. Kada je definitivno ostao u Turskoj postavljen je za muderrisa jedne medrese u Bursi, gdje je ostao u svojstvu muderrisa sve do svoje smrti. Po kazivanju ve} umrlog Salih ef. Siv~evi}a, biv{eg muderrisa i upravitelja Behram- begove medrese u Tuzli, Seljubac je umro 1920. godine u turskom gradu Bursi i tamo je pokopan. Za svoga `ivota pet je puta obavio had`ske du`nosti. Godine 1908. Seljubac je zadnji put boravio u rodnom Seljublju i tom prilikom je bio privolio svog amid`i}a Aliju da mu dozvoli povesti sa sobom njegova sina Hasana(bio je dugo godina imam Poljske d`amije u Tuzli) u Tursku na {kolovanje i vjersko usavr{avanje. Do toga ipak nije do{lo iz razloga {to Hasanova majka nije kabulila da joj sin ode tako daleko od ku}e. Ibrahim ef. Smaji} – Seljubac potom se sam zaputio u Tursku i nikada vi{e nije vidio ni svoje Seljublje ni svoju domovinu BiH. Nikada se nije `enio, pa shodno tome njegova se insanska vrije`a gasi u Bursi. U Turskoj se Seljubac napisao svoju ~uvenu ’’Novu bosansku elifnicu’’, koja je {tampana u Istanbulu. Nazvao ju je novom jer je dobro znao da je Ibrahim Edhem Berbi} ranije napisao svoju Elifnicu, gdje i vokale tretira harfovima, pi{u}i ih u cjelini kao konsonante. Mnoge arabizme i turcizme, koje obilato koristi u svojoj elifnici, ostavlja netranskribirane. Iz njegove elifnice vidi se sasvim jasno kako on uzima {ire narodne slojeve kao mjerilo op}eg obrazovno-odgojnog stanja. Skrenuo je pa`nju na va`nost prevo|enja korisnih djela na bosanski jezik, nagla{avaju}i 12
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
uz to da muslimani bosanskog podneblja zaostaju iza kr{}ana ba{ zbog pasivnosti s tim u vezi. Iz njegove elifnice mo`e se razumjeti da je bio i veliki protivnik praznovjerja i nadriljekarstva, ali i veliki pobornik prave medicine i njenih dometa. Govore}i u elifnici o hid`retu, on nagla{ava da je ’’pravi hid`ret u zdravom moralu i iskrenoj pobo`nosti’’. Bio je mrzitelj duhana, pohlepe i rasipni{tva. Pi{u}i elifnicu na bosanskom jeziku za djecu na{ih mektebi-ibtidaija, Seljubac se istakao kao odgovoran alim. Šahbaz ef. Husić ^etvrti istaknuti alim kalesijskog podneblja je [ahbaz ef. Husi} iz davno osnovanog d`emata Lipovice. Ro|en je oko 1847. godine. Znaju}i da se bez materijalne podloge ne mo`e usavr{avati, on od svoje bra}e (Ha{ima i ost. ) tra`i da oni preuzmu dio imetka koji mu pripada, a za naknadu da mu obezbijede sredstva za njegovo usavr{avanje u islamskim znanostima. Tako je i bilo. Bra}a su mu omogu}ila {kolovanje u Behrambegovoj medresi u Tuzli, a potom i u Istanbulu. Po zavr{etku studija u Turskoj, [ahbaz ef. Husi} se vra}a u Tuzlu, gdje je dugo godina obna{ao du`nost muderrisa u Behram- begovoj medresi. Jedno vrijeme je bio muderris Had`i Bed`e-kadun medrese u Tuzli. Umro je u Tuzli 1908. godine. I njegov sin Muhammed tako|er je i{ao o~evim `ivotnimputem. Budu}i da je ro|en u Tuzli, on se ubraja u tuzlansku ulemu.
RAD I DJELOVANJE IMAMA GORNJE SPREČE KOJI SU ADMINISTRATIVNO PRIPADALI VAKUFSKOM POVJERENSTVU U ZVORNIKU
Aktuelnim i `ivim imamima Med`lisa Islamske zajednice Kalesija je du`nost usisati u svoja sje}anja sve one osobe koje su u skladu svojih mogu}nosti obilje`ile svoj `ivotni vijek. U~inili bi veliki propust i veliki grijeh ukoliko ne bi registrovali sve nama poznate imame koji su na podru~ju dana{njeg Med`lisa IZ-e Kalesija ro|eni, koji su tu svoje umne domete za stvar islama poklonili svome muslimansko - bo{nja~kom narodu i napokon koji su oti{li sa ovog svijeta a da o njima ne ostavimo pisanog traga za nove generacije Bo{njaka koje stupaju na pozornicu ovodunjalu~kog `ivota. Imami su u BiH, pa i u Kalesiji, stolje}ima tuma~ili nauku i principe islama, zbog ~ega ih se ~estiti pripadnici islama najvi{e sje}aju i odaju im svoju zahvalnost i du`no po{tovanje. Kada slu{amo usmena 13
[eherd`ik
predanja o na{im hod`ama, vidimo ih kao vrsne i uspje{ne osobe u mihrabu, na }ursu, na minberu, u mektebu sa polaznicima mektebske nastave. Kroz islamske manifestacije kroz koje se skoro svi kao imami i muslimani uklju~ujemo, likovi tih imama i mektebskih muallima `ive u na{im sje}anjima, a to je golemi razlog za registraciju njihovih du`ih ili vrlo kratkih biografija. [est godina po okupaciji BiH od strane Austro-Ugarske, ta~nije 05. 09. 1884. godine, u gradu Zvorniku je imenovano Kotarsko vakufskomearifsko povjerenstvo, ~ija se nadle`nost protezala ~ak i na prostore dana{njeg Med`lisa IZ-e Kalesija. Da situacija bude jasnija, u sastavu tog povjerenstva bili su i Gornji i Donji Rainci. Mjesto Me|a{ je bilo neka vrsta me|e izme|u Tuzle i Zvornika. U periodu Kraljevine Jugoslavije ova vjerska institucija dobiva naziv Sresko vakufsko-mearifsko povjerenstvo, ~ija se administrativna prinadle`nost znatno smanjuje obzirom na teritoriju, a poslije II svjetskog rata dobi}e novi naziv Odbor Islamske vjerske zajednice Zvornik, koji je administrativno uskla|en sa podru~jem poslijeratne op}ine Zvornik. Poslije tog administrativnog preure|enja d`emati sa podru~ja op}ine Kalesija nisu vi{e u sastavu zvorni~ke Islamske zajednice . Slijede podaci o imamima iz Gornje Spre~e, odnosno sa podru~ja kalesijske op}ine, koji su ranije po hijerarhiji pripadali Islamskoj zajednici Zvornik.
Husejn ef. Fazlić Husejn ef. Fazli} ro|en je u Prnjavoru 1886. godine. Mekteb i osnovnu {kolu, koja je u Prnjavoru otvorena davne 1906. godine, zavr{io je sa visokom ocjenom. Potom se upisuje u Behram-begovu medresu u Tuzli, koju uspje{no okon~ava, a potom odlazi u Istanbul, gdje na studiju ostaje punih {est godina, kada prima tzv. ’’id`azet’’- diplomu i vra}a se u svoju domovinu Bosnu. Njegovi savremenici kazuju da je bio kunutinsan, veoma skru{en, nadasve pobo`an i eruditivan. Imao je, ka`u njegovi poznanici, veliku biblioteku, koja je potpuno devastirana u toku II svjetskog rata. Bio je muallim na mektebskoj nastavi, imam i hatib u d`ematu Prnjavor, ali i vjerou~itelj u Osnovnoj {koli Prnjavor. Nije iza sebe ostavio potomke, jer su mu sinovi vrlo rano umrli jo{ za njegova `ivota. Umro je 1936. godine, a mezar mu se nalazi u haremu d`amije u Prnjavoru.
14
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Mehmed ef. Brezić Mehmed ef. (Muhe) Brezi} je ro|en u Skugri}ima kod Nove Kasabe 1886.godine. Poslije osnovog obrazovanja u svom rodnom mjestu, upisuje se u Gazi Husrev-begovu medresu, gdje se , tokom {kolovanja u ovom vjerskom zavodu, pokazao kao vrlo nadaren u~enik. Po zavr{etku GHM upisuje Darul-muallimin u Sarajevu, kojeg je sa odli~nim uspjehom zavr{io 1913.godine. Nakon kra}e imamske slu`be na Vratniku u Sarajevu, on se 1914.godine vra}a u svoje Skugri}e, gdje se ubrzo i o`enio Zlatijom Hod`i} iz obli`nje Cerske. Imao je ~etvero djece: Muhameda, Fazilu, Azeminu i Ismetu. Godine 1915. postavljen je za imama, hatiba i muallima u Gornjoj Spre~i, u d`emat [eher, koji je tada administrativno pripadao vlaseni~kom srezu. U ovom d`ematu bio je imam sve do 1941. godine, kada izbija II svjetski rat. Koriste}i se znanjem iz Darul-muallimina, opismenio je mnoge generacije u [eheru u tada{njoj reformisanoj mektebi-ibtidaiji. U vrijeme trajanja II svjetskog rata djelovao je kao vrstan alim u Tuzli. Njegova predavanja i dersovi uvijek su bili zapa`eni i na nivou za tada{nje islamske prilike. Na bolji svijet je preselio u ovom gradu 1968.godine, a mezar mu se nalazi na mezarju Bori} u Tuzli. Mustafa ef. Gazibegović Mustafa ef. Gazibegovi} je ro|en u Prnjavoru 1891. godine, od oca Saliha i majke Alijje. Mekteb i osnovnu {kolu je zavr{io u rodnom mjestu, a Podrinjsku medresu u Zvorniku. U rodnom Prnjavoru je bio imam mati~ar, muallim i hatib blizu 50 godina. Bio je veoma ugledan u svom d`ematu i blage naravi kako i dolikuje da se svaki ~ovjek pona{a po islamskim normama `ivota. Imao je dva sina koji su uspje{no zavr{ili Behram-begovu medresu u Tuzli: Orhan ef.(1932.g) i Osman ef.(1937. g). Efendija Osman Gazibegovi} je iza o~eve smrti preuzeo imamsku du`nost u Prnjavoru, gdje je proveo cijeli radni vijek, a potom ga je ubrzo i ed`el sustigao krajem novembra 1990.godine. Mustafa ef. Gazibegovi} je umro 1977. godine i ukopan je u haremu d`amije Prnjavor. Orhan ef. Gazibegović Orhan ef. Gazibegovi}, sin Mustafa efendije, ro|en je u Prnjavoru 1921. godine. Mekteb i osnovnu {kolu zavr{io je u rodnom Prnjavoru, a potom Behram-begovu medresu u Tuzl, u kojoj svoje {kolovanje zavr{ava 1932.godine. Imamskim pozivom bavio se u Stocu – Aladini}i (vjerou~itelj), [apcu (vojni imam) i Vlasenici. Na putu iz Kalesije prema 15
[eherd`ik
mjestu slu`bovanja u Vlasenici, u okolini Papra}e 1941. godine svirepo su ga ubili vlaseni~ki i {ekova~ki ~etnici. Mustafa ef. Hodžić Had`i Mustafa ef. Hod`i} ro|en je u Memi}ima. Zavr{io je Podrinjsku medresu u Zvorniku. Imamio je u d`amiji u Memi}ima i dr`ao mektebsku nastavu u Memi}ima i Bulatovcima. Zaslu`an je za podizanje nove d`amije koju su 1992. godine zapalili a potom minirali srpski fa{isti i mrzitelji svih islamskih kulturnih i vjerskih vrijednosti. Umro je 1981. godine a pokopan je u memi}ki mezaristan kod minirane d`amije, ~ija rekonstrukcija slijedi od strane d`ematlija Memi}a. Uz ovog agilnog imama vrijedno je spomenuti i one imame koji su du`e ili kra}e vrijeme islamski djelovali na ovom podru~ju. Me|u njima su sljede}i imami: Salko ef. Ali} je iz Mahale. [kolovao se u Podrinjskoj medresi u Zvorniku. Bio je musllim u Mahali i Memi}ima sve do 1941. godine, do po~etka II svjetskog rata. Husejn ef. Avdi} je ro|en u Gornjoj Kalesiji. Godine 1911. bio je muallim u svom rodnom mjestu. Husejn ef. Be}irovi} je ro|en u Jelovom Brdu 1820. godine. Zavr{io je Podrinjsku medresu u Zvorniku, a imamsko- muallimsku du`nost vr{io je u svom rodnom mjestu blizu 50 godina. Umro je 1905. godine, a mezar mu se nalazi u mezarju Bregovi u Jelovom Brdu. Hajdar ef. Be{i} je ro|en u Bulatovcima. Zvanje imama i muallima stekao je u zvorni~koj Podrinjskoj medresi. Bio je muallim u Hemlija{imaStarim Bulatovcima. Mustafa ef. \uli} je ro|en u Petrovicama. Bio je muallim 1911. godine u sibjan- mektebu u svom rodnom mjestu. Osman ef. Halilovi}, sin Jusufa, ro|en je u mahali Zuki}i 1896. godine. Slu`bovao je kao muallim u rodnom mjestu, gdje je i umro 1961. godine. Mezar mu se nalazi u mjesnom mezaristanu. Mehmed ef. Halilovi} je 1911. godine vr{io du`nost muallima u sibjan-mektebu u Bulatovcima. Alija ef. Halilovi} je bio muallim sibjan-mekteba u mjestu Jaji}i. Muallimsku du`nost obna{ao je sve do II svjetskog rata. Ibrahim ef. Hamzi} poha|ao je Podrinjsku medresu u Zvorniku, a muallimsku du`nost vr{io je sve do II svjetskog rata u Hamlija{imaStarim Bulatovcima. Sejfo ef Suljkanovi} je ro|en 1873. godine u Lugu - Donjim Raincima. Zavr{io je Podrinjsku medresu u Zvorniku. Po zavr{etku medrese, 16
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
u svom rodnom mjestu vr{io je imamsko- muallimsku du`nost 56 godina. Preselio je na bolji svijet 1957. godine. Mehmed ef Pa{ali} je ro|en u Kalesiji Gornjoj. U svom rodnom mjestu bio je muallim sibjan - mekteba 1911. godine. Husejn ef. Jahi} je ro|en u Miljanovcima, gdje je stekao mektebsko znanje i zavr{io osnovnu {kolu. Potom zavr{ava i Behram – begovu medresu u Tuzli. Kao muallim je slu`bovao u Miljanovcima i Lipovicama od 1910. do 1914. godine. Kada je po~eo I svjetski rat 1914. godine, odselio je iz Miljanovaca u Tuzlu, gdje je nastavio sa muallimskom aktivno{}u. Po~etkom 1924. godine postao je tabor- imam u Tuzli, a kasnije je tu du`nost vr{io u nekoliko mjesta Kraljevine Jugoslavije, sve do svoje smrti 1945. godine. Istakao se na kulturno-mearifskom radu, pi{u}i za list ’’Hikmet’’, ’’Gajret’’ i ’’Glasnik’’. Iza sebe je ostavio potomke koji su skloni peru i naukovanju. Mustafa ef. Joldi}, sin Salkana, ro|en je 1894. godine u Memi}ima. Bio je vjerou~itelj u Bulatovcima od 1920. – 1941. godine. Poslije II svjetskog rata, vr{io je oko 10 godina du`nost imama u d`ematu [eher. Preselio je na bolji svijet 1969. godine. Hakija ef. Jusufovi} je vr{io muallimsku du`nost u sibjan- mektebu u zaseoku Jusufovi}i- Kalesija Gornja. O njemu se zna samo toliko. Mustafa ef. Kri`evac je bio muallim u sibjan-mektebu (osnovna {kola za malodobnu djecu) izme|u dva svjetska rata u mahali Brda. Ismail ef. Mehmedovi} je ro|en 1884. godine u Capardama. Bio je imam, hatib i muallim u mjestu ro|enja. Mijenio je svijet 1943. godine. IMAMI U NOVOJ ORGANIZACIJI ISLAMSKE ZAJEDNICE (periood od 1958.) Halil ef. Aščić Od osnivanja D`ematskog odbora (danas Med`lis) pa do 15. 6. 1974. godine njegov predsjednik je bio Halil ef. A{~i}. U vrijeme njegovog vo|enja Islamske zajednice, njen zvani~ni naziv je bio’’Odbor Islamske vjerske zajednice Rainci’’. Godine 1965. Odbor IVZ Rainci bio je u sljede}em sastavu: Halil (Saliha) A{~i}, predsjednik, Huso (Smaje) Mehmedovi}, Meho (Me{e) Avdi}, Gornja Kalesija, Hadir (Hasana) Husi}, Lipovice, Mustafa (Ibre) Hod`i}, Memi}i, Salih (Mehmeda) Mujkanovi}, Seljublje, Muharem (Omera) Me{anovi}, Vukovije, Had`i Mu{an (Pezo) Kameri}, Miljanovci, Osman (Mahmuta) Isabegovi}, Me|a{, Osman (Huse) ^ani}, Lug (Rainci), Osman (Mustafe) Gazibegovi}, Prnjavor, Ahmet (Sulejmana) Spahi}, Like ([eher), Kasim (Be}ira) Smaji}, Seljublje, Alija (Sulje) Ali}, Lug (Rainci) 17
[eherd`ik
Osman ef. Rančić Osman ef. (Sulejmana) Ran~i} je ro|en 08. 06. 1908. godine, u ]ivama - Vukovije, op}ina Kalesija. Po zavr{etku Ru{dije - osnovne {kole, upisuje se u Behram-begovu medresu u Tuzli. Zavr{iv{i spomenutu srednju vjersku {kolu, Osman ef. se 1932. godine zapo{ljava kao muallim u d`ematu ]ive – Vukovije (Atik d`amija) . Od 20. 09. 1957. godine pa sve do 16. 02. 1966. godine Osman ef. je imam, hatib i muallim u d`ematu Donji Rainci. Od 1966. god. ponovo je postavljen za imama u d`ematu Gornje Vukovije. Te godine obavlja petu islamsku du`nost - had`d`. Od po~etka 1960. god. pa do 15. 08. 1977. godine Osman ef. Ran~i} je vjersko-prosvjetni referent Odbora Islamske zajednice Toj{i}i (sada MIZ Kalesija). Bio je veliki autoritet u vrijeme svoga obna{anja navedenih funkcija. Iza njega je ostala bogata porodi~na biblioteka, koju je djelimi~no darovao biblioteci d`emata Gornje Vukovije. Abdurahman ef. Hukić Ro|en je 03. 07.1921. godine u Toj{i}ima, op}ina Kalesija, od oca Hamze i majke Merd`e (ro|. Mulahalilovi}). Osnovno obrazovanje stekao je u Toj{i}ima, Behram-begovu medresu ( 1937.g.) u Tuzli, a potom se 1938.godine upisuje na Usuli-din (Teologiju) na Islamskom univerzitetu El-Azhar u Kairu, u Egiptu. Obavljao je zna~ajne du`nosti u strukturama tada{nje islamske zajednice: {ef Kabineta Reisu-l-uleme(1960.-1968.), direktor Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu (1975.-1981.) i savjetnik u Vrhovnom islamskom starje{instvu (za Jugoslaviju) ( 1981.- 1990.). Bio je poliglota. Govorio je arapski, turski i francuski jezik. Svoje radove je ve}inom objavljivao punim imenom i prezimenom, a neke je objavljivao i pod pseudonimom Dervi{ Hilmi, H. A. Hilmi a ponekad je koristio i inicijale H.A. H. Preko dvadeset radova je objavio bez potpisa. Pisao je u ’’Glasniku’’, ’’Preporodu’’, ’’Islamskoj misli’’ i ’’Analima’’. Najpoznatiji Huki}evi radovi su: ’’Glavne islamske vjerske {kole (mezhebi)’’, ’’Mala islamska enciklopedija’’, ’’Kamata u islamu’’. Napisao je i ’’Jugoslovenski vodi~ u arapskom svijetu’’, ’’Jugoslovenski govorni i turisti~ki vodi} u Turskoj’’, ’’Razgovor o islamu’’, ’’Kako }u obaviti had` (Menasikul-had`d`)’’. Od poznatog egipatskog pisca Mustafe Mahmuda, preveo je na bosanski jezik ’’ Moj put od sumnje do vjerovanja’’. Umro je u 69. godini `ivota(1990.)
18
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Osman ef. Gazibegović Osman ef Gazibegovi} je ro|en 1918. godine u Prnjavoru kod Kalesije, od oca Mustafe ef. i majke Fatime (ro|. Halilovi}). Po rodoslovnom lancu, puno ime ovog agilnog alima glasi: Osman ibni Mustafa ibni Salih. Kalesijski Gazibegovi}i imaju rodbinske veze sa Gazibegovi}ima iz Gornje Orahovice kod Gra~anice. Pretpostavka je da su svi do{li iz Slavonije i Ma|arske polovinom ili pred kraj 18.stolje}a, a jedan dio njih se nastanio u kalesijskom Prnjavoru. Svoju islamsku naobrazbu i duhovno oblikovanje Osman ef. Gazibegovi} stekao je u Behram-begovoj medresi u Tuzli 1937.godine. Godine 1944. dobio je posao vjerou~itelja u Moluhama, u Tuzli. Bio je veoma uspje{an u radu sa djecom i omladinom {to se nije dopadalo tada{njem politi~kom vo|stvu, naro~ito u tada{njoj radni~koj tuzlanskoj sredini. U Tuzli je 1946. godine zavr{io i u~iteljski kurs ali nije `elio prihvatiti poziv u~itelja u {koli sa komunisti~kim predznakom. Tada je u Tuzli saznao i za ideju Mladih muslimana koji su njegovali ~isti muslimanski identitet i islamske vrijednosti. Pla{e}i se njegove druga~ije misli i promi{ljanja, komunisti~ke vlasti su ga 1949.godine uhapsile i osudile na 12 godina zatvora. Zatvorsku kaznu je izdr`avao u Tuzli, Titogradu (Podgorici) i Zenici. Krajem 1953. godine zatvorska kazna mu je smanjena sa dvanaest na pet godina. Kada je saznao da treba iz zatvora ku}i, naru~io je da mu se donese odje}a, ali uz odje}u i fes, kako bi svima dokazao da je ’’nepopravljiv’’. Uistinu, za tada{nje komunisti~ke vlasti on je bio ’’nepopravljiv’’ i bez imalo ’’diplomatskog sluha’’, ali ovo govori o njegovoj gordosti pripadanja islamu i islamskom u~enju. Nije volio svakakvu interpretaciju vjere. Uvijek je tra`io islamsku zdravu primjenu i ~istotu. Bio je protiv kulta li~nosti. Osu|ivao je i neke sufije koji u sebi vide ne{to veli~anstveno, ali je, ipak, bio na strani onih dervi{a koji u zikru nalaze zadovoljstvo u vjeri islamu i posluh Dragom Bogu. Godine 1980. bilo je popularno i}i u Beograd i kolektivno posje}ivati grob Josipa Broza Tita. Svi laskavci re`imu iz njegovog okru`enja i{li su temenna ~initi Titu, a on, onako ponosan i gord, odbio je da to u~ini, jer se ’’cio `ivot klanjao samo Allahu i tako }e i dalje ~initi’’ - kazivao je. Osman ef. Gazibegovi} je obavio petu islamsku du`nost 1990. godine. Vidjev{i Mekku i Bejtullah, po povratku s had`a stalno je nagla{avao da se Bosna treba mnogo vi{e voljeti i ~uvati. Ova njegova konstatacija dolazi otud {to je vidio da su bosanski muslimani u velikoj prednosti jer `ive u zemlji na d`ennet nalik. Umro je u mjesecu novembru 1990. godine. D`enazu mu je klanjao glavni imam MIZ Kalesija Enver ef. Ali}. Ukopan je u haremu prnjavorske d`amije.
19
[eherd`ik
Hasib ef. Ramić Hasib ef. Rami} ro|en je, 29. juna 1954. godine, u [eheru kod Kalesije, od oca Sabita i majke Hurije. Osnovno {kolovanje stekao je u rodnom [eheru. Po zavr{etku osnovne {kole, upisuje Gazi Husrev-begovu medresu 1971. godine, koju je uspje{no zavr{io 1975. godine. Bavio se pozivom imama, muallima i hatiba od 04. marta 1977. godine u d`ematu Kula – Grad, OIZ Zvornik. Iskustva koja je ponio iz po~etnih dana bila su i vi{e nego pozitivna. Uvijek je bio lijepo prihva}en od svojih d`ematlija, uklopio bi se veoma brzo i zavrje|ivao je uvijek i svuda rije~i pohvale. Odnosi sa d`ematlijama, kao i sa djecom koja su poha|ala mekteb i u~ila pred Hasib ef., bili su odli~ni i izvirali su iz njegovog finog ahlaka. On i njegova porodica bili su, po kazivanju mnogih, „za{titni znak“ d`emata Kula Grad. Zbog svog imamskog anga`mana i finog oblikovanja d`ematlija u islamu, koji se tada{njoj vlasti nisu nikako dopadali, efendija Rami} je naprasno morao oti}i iz ovog d`emata na podru~je sarajevskog Odbora IZ-e. Studirao je na Univerzitetu u Pri{tini. Diplomirao je 1988. godine i stekao zvanje profesora arapskog jezika i knji`evnosti i turskog jezika i knji`evnosti. Na podru~je Odbora IZ Sarajevo dolazi 01. oktobra 1985. godine u d`emat Semizovac. Iz ljubavi prema islamu, svom imamskom pozivu i svojim d`ematlijama, u Semizovcu je ostao i kada su harale ~etni~ke snage. Tu je ostao sa svojom porodicom i pored prijetnji ubistvom, zatvaranjem u logor i zlostavljanjem, i to sve do {ehadeta njegovog 1993. godine, kada je zvjerski likvidiran sa suprugom i svoje ~etvero malodobne djece. Njemu, supruzi [efiki i djeci: Muhamedu, Ahmedu, Melihi i tek ro|enoj Amini, koja je imala svega nekoliko mjeseci, d`enaze - namaz je tek 1996. godine obavio Reis-ul-ulema dr. Mustafa ef. Ceri} . Uz rad je bio sagradio i porodi~nu ku}u u Semizovcu, ali genobarbari su je potpuno ispraznili. Niko nije ostao od njegovih potomaka da ga se sje}a. Gornja Spre~a ga nikada zaboraviti ne}e, jer je on njen hrabri i plemeniti sin. Besim ef. Čanić Ro|en je 22.6.1964.god. u Donjim Raincima, Kalesija. Zavr{io je Gazi Husrevbegovu medresa u Sarajevu, a diplomirao na Univerzitetu El Ezher u Kairu(1989), pedago{ki fakultet, odsjek etika i pedagogija. Obavljao je du`nosti v.d. glavnog imama u Bijeljini, zatim imama u Konjicu i u Tuzli. Od 1992. godine bio je sekretar i zamjenik muftije, a istovremeno i pedagog i predava~ u Behram- begovoj medresi u Tuzli. 20
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Besim ef. ^ani} je uz ~elni{tvo u Upravnom odboru Behram - begove medrese i profesorski anga`man na predmetu Pedagogija sa didaktikom ,volio pisati i prevoditi djela sa arapskog jezika. Objavio je dvije knjige u prijevodu sa arapskog jezika: Ahmed Behd`et, Put Allahu i Mevdudijevo djelo Sistem `ivota u islamu.Ovim Mevdudijevim djelom, to je sasvim jasno, `elio je muslimanima Tuzlacima, i ne samo njima, pokazati kako treba organizirati `ivot u islamu, i u tom svom nastojanju za pune 42 godine svoga kratkog dunjalu~kog `ivota dobrim dijelom i uspio. Preselio je na Bolji svijet 12.07.2006.godine. *** Na kraju, vrijedi i zaklju~iti o nekim bitnim ~injenicama vezanim za tretiranje pro{losti kod cijele svjetske zajednice muslimana. Naime, u muslimana je rijetko kada bilo poku{aja da se, jo{ za `ivota od strane zna~ajne islamske li~nosti, ostave podaci o kretanju i `ivotnom usponu ili padu. Zanimljivo je da su bili rijetki oni poput, Mula Mustafe Ba{eskije i jo{ nekih Bo{njaka, koji su sa posebnim entuzijazmom pisali i vodili dnevnike iz kojih bi se moglo lak{e do}i do preciznijih podataka o njima. ^esto se ka`e da je to tako bilo iz ljudske skromnosti, ali bilo je svrsishodnije da su napustili tu vrstu skromnosti a uzeli pero i zabilje`ili ne{to o sebi, a sve radi generacija koje dolaze i koje trebaju da istra`e svoj vlastiti identitet. Ponekad se de{avalo da su samo na marginama knjiga ostavljali trag o sebi i svom `ivotnom putu. Ibni Haldun je jedini teoreti~ar islamskog dru{tva koji je ovoj materiji ozbiljno i precizno prilazio. On nam je jedini pokazao da se za `ivota treba iza sebe ostavljati i autobiografska historija, koja uglavnom, ve}ini muslimanske zajednice svijeta nedostaje. Otud je ovo na{ skroman poku{aj da se va`ne li~nosti Gornje Spre~e koliko toliko otrgnu od zaborava, da ostane trag historije o njihovim korisno potro{enim `ivotima i njihovim `ivotnim pregnu}ima.
Izvori i literatura: 1. 2. 3. 4. 5.
Mula Mustafa [evki Ba{eskija, Ljetopis, str.185. Hifzija Suljki}, Na{ alim Mehmed ef. Brezi}, HIKMET, str. 488., Tuzla, D`umade-l-uhra 1416. (novembar 1995.g.) Op{irni popis Bosanskog sand`aka iz 1604. godine, Orijentalni in stitut Sarajevo, 1998 D`evad Tosunbegovi}, Gornja Spre~a, Kalesija 2007 Arhiva Med`lisa Islamske zajednice Kalesija 21
[eherd`ik
22
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Mr. Aladin Husi}
POPIS NAHIJE SPREČA 1604. GODINE Uvod Popis nahije Spre~a, kao uostalom i popis cjelokupnog Zvorni~kog sand`aka kojemu je ona pripadala preduzet je prvih godina 17. stolje}a. Kao vrijeme nastanka Op{irnog popisa Zvorni~kog sand`aka uzima se godina njegovog zavr{etka i zvani~nog potvr|ivanja od nadle`nog organa dr`avne administracije 1604. godine. Koliko je to slo`en proces potvr|uje ~injenica da je on nastajao u razdoblju od 1600-1604. godine. Premda je on ne{to du`i, ni drugi popisi nisu nastajali tako brzo i trajali su oko dvije godine. Naravno ovisno od veli~ine podru~ja i drugih uvjeta od kojih je mogla ovisiti du`ina ovoga poduhvata. U proces popisivanja pored ljudi iz centralne administracije, u zna~ajnoj mjeri uklju~ivani su i ljudi iz pokrajinskih struktura uprave i administracije, dobri poznavaoci prilika jednoga podru~ja. Popisom zvorni~kog sand`aka 1604. godine rukovodio je te{anjski kadija Mehmed, sin Kemalov. Uobi~ajena praksa kod ovakve vrste poduhvata je da se popisi rade u vi{e primjeraka, od kojih je, po njihovom zavr{etku i potvr|ivanju, jedan upu}ivan centralnoj a drugi pokrajinskoj upravi. Pored toga ra|ene su i kra}e (sumarne) verzije tih popisa. Na svu sre}u oba primjerka Op{irnog popisa Zvorni~kog sand`aka su sa~uvana i danas se nalaze jedan u Istanbulu (Ba{bakanlık Osmanli Ar{ivi, TD, No 743) a drugi u Ankari (Tapu ve Kadastro Genel Müdürlü{ü, No 23). Sa~uvana je tako|er i sumarna verzija popisa koja se tako|er ~uva u Ankari u navedenom arhivu. Ovaj op{irni popis obuhvata cjelokupno podru~je Zvorni~kog sand`aka. To prije svega zna~i da je defter u cijelosti o~uvan. Njime su obuhva}ene dakle sve nahije Zvorni~kog sand`aka s obje strane Drine, i to s lijeve strane: Bijeljina, Donja Tuzla, Drametin, Gornja Tuzla, Gostilj, Gra~anica, Grada~ac, Jasenica, Koraj, Ku{lat, Ludmer (Budimir), Nenavi{te, Pti~ar, Sapna, Smolu}a, Sokol, Spre~a, Srebrenica, Srebrenik, Teo~ak, Visori, Zavr{ i Zvornik, te s desne strane Bogurdelen ([abac), Bohorina, Brvenik, Donja Ma~va, Gornja Ma~va, Go{~anica, Jadar, Krupanj, Ra|evina i [ubin. Primje}uje se da se u ovom popisu, za razliku od uobi~ajene prakse u prethodnim popisima, kao posebne nahije pojavljuju i neka mjesta, odnosno u`e pripadaju}e im podru~je kao napr. Gra~anica ili Grada~ac. Iz tih razloga broj navedenih nahija nadma{uje standardni i uobi~ajeni broj nahija ovoga sand`aka. 23
[eherd`ik
Popisom nahije Spre~a 1604. godine3 obuhva}eno je 13 naseljenih mjesta i to: Dedin, Vukovije, Bukovica, Medvi|a, Kalesija, Gornje Hrasno, Donje Hrasno, Donja Okrugla, Gornja Okrugla, Seljublje, Dubrave, Toj{i}i i Dubnica. Za razliku od predhodnih popisa, ovim u okviru ove nahije izostalo je selo Svojat, dok je Hrasno ovdje popisano kao Gornje i Donje Hrasno, dakle dva zasebna sela. Ono se ranije uglavnom spominje samo kao Hrasno. Popis je vrlo sadr`ajan i on omogu}uje sagledavanje razli~itih pitanja toga podru~ja s po~etka 17. stolje}a. Naravno, kao i svaki izvor i ovaj zahtijeva kriti~ki pristup i valorizaciju koja se ne smije svoditi na njegovo vulgariziranje i simplifikaciju. Samo takvim pristupom mogu}e je kvalitetno razmijevanje odre|enih projava, procesa i prilika koje se reflektiraju iz sadr`aja izvora.
Nahija Spre~a, u sand`aku Zvornik 3. Prijevod i komentar ovog popisa nahije Spre~a uradio je Mr Aladin Husi}, saradnik u Orijentalnom institutu u Sarajevu. Ovo je prvo objavljivanje integralnog teksta prijevoda navedenog popisa.
24
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Selo Dedin, pripada Spre~i Osman Memije, ~ift; Hasan Memije, ~ift; Sefer Ejnehana, ~ift; [aban Timura; Mustafa Timura; Hudaverdi Kurda; Mustafa Velije; Sulejman Mustafe; Halil Hasana; Bali [ahija; Husejn Memije; Omer ..................?; Timur Balija; Husejn Alije; Veli Alije; Hurem Nesuha; Ibrahim Mustafe; Bajazid Pirija; Osman Nesuha; Ramadan Nesuha; Ramadan Alije; Jusuf Alije; Kurd D`afera; Hasan Pirija; Mustafa Mehmeda; Mezid Mustafe; Sefer Pirija; Memi Alije; Alija Sefera Ba{tina Firuza, u posjedu Osmana i Ibrahima, ~ift. Ba{tina Hasana Husejnova, u posjedu Alije Mehmedova, ~ift. Ba{tina Davuda, u posjedu Mehmeda hod`e, u posjedu Omera i Mustafe, ~ift. Ba{tina Malko~a Ejnehanova, u posjedu Husejna, ~ift.
25
[eherd`ik
Nemuslimani: Ba{tina Ivana, u posjedu Memije Huremova. Ba{tina Radivoja, u posjedu Kasima, u posjedu Memije Alijina. Ba{tina Radoja, u posjedu Memije hod`e, u posjedu Ejnehana, u posjedu Hurema Nesuhova. Ba{tina Rate Milovanova, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Radoja, u posjedu Divane, u posjedu Ali{aha. Ba{tina Vladi}a, u posjedu Balija, u posjedu Timura, u posjedu Ibrahima. Ba{tina Dragi{e, u posjedu Hasana, u posjedu Mustafe Timurova. Ba{tina Vladka, u posjedu Husejna Sarud`inog. Ba{tina Radoja, u posjedu Firuza Ahmedovog, u posjedu Gazanfera Balijevog. Ba{tina Vladoja, u posjedu D`afera Ahmedovog, u posjedu Husejna sina Alijinog. Ba{tina Dobre, u posjedu Bogdana, Vukmanova, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Vuki}a, u posjedu Velije Alijina. Ba{tina Ivana i Andrije, u posjedu Sinora Dujina, u posjedu Sinana. Ba{tina Senaka?, u posjedu Sunkura Turhanova, u posjedu Sefera Ejnehanova. Ba{tina Bogoja Miletina, u posjedu Bogdana Vukmanova, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Mihajla, u posjedu Timura, u posjedu [abana Timurova. Ba{tina Radivoja, u posjedu Radosava, u posjedu stanovnika sela. Dubi} Vukmana; Bogdan Dubi}a; Domova muslimana: 29, ba{tina 4. Domova nemuslimana: 2, ba{tina 17. Prihod: Pristojba na ~ift i benak, (vrijednost) Ispend`a, P{enice, tovara 30, (vrijednost) Je~ma, tovara 22,
726 (ak~i)4 475 1200 (ak~i) 440
4. Iznosi poreskih obaveza u daljem tekstu dati su u ak~ama (ak~a -sitan srebreni novac u osmanskoj dr`avi)
26
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Prosa, 20 tovara, 480 Zobi 20 tovara, 320 [ire, 10 tovara, 800 U{ur na povr}e, 52 U{ur na sijeno, 52 U{ur na lan, 15 U{ur na vo}e, 52 Pristojba na nim, 52 Pristojba na poljanak, 52 Pristojba na monopol, 20 Porez na svinje, 252 Pristojba na tekne, 92 U{ur na ko{nice, 350 Prihod od sto~arenja izvan sela i porez na sitnu stoku, 120 Prekr{ajne globe i mla|arina, 87 Pristojba na ispa{u i planinsku ispa{u u granicama spomenutoga sela, 20. Zemin Vu~e Cvitkova u posjedu Hajrudina(?), u posjedu Ali{aha i Alije, 50. Dio Vojina i Radice, (sinova) spomenutoga Cvitka, u posjedu Memije sina spomenutoga Alije, prihod, 35. Ukupno: 6000 ak~i ^ifluk Kurda Alijina i Atmad`e i Hasana, to su zemlje bra}e Mili{e i Radosava i Pavla, sada u posjedu Hasna Kurdova i Sadika Hasanova i ostalih suvlasnika, sa jednom parcelom vinograda od dva dunuma koji obra|uju i na ime desetine i drugih pristojbi skuplja~u d`izje pla}aju obaveze. Prihod: godi{nje u vidu gotovine (nov~anom iznosu) 150. ^ifluk Alije ~au{a i Ibrahima pisara, to su zemlje Malko~a i Vladisava i Radenka i Vuki}a i Radovana i Vukila. Na osnovu sudske isprave (kadijskog hud`eta) obra|uju je pod tapiju a na ime u{ura i ostalih pristojbi svake godine skuplja~u d`izje pla}aju obaveze. Prihod: godi{nje u nov~anom iznosu 150. Mezra Brustnica u granicama u sela Dubrave, pripada Spre~i. Prihod od desetine i nov~anih pristojbi: 500 Selo Vukovije, pripada Spre~i Kurd Alije, ~ift; Kurd Gazanfera, ~ift;
27
[eherd`ik
Husejn Abdulaha, ~ift; Memi Jahje, ~ift; Sefer Ferhata, ~ift; Kemal Gazije, ~ift; Mehmed Gazije, ~ift; Husejn Balija, ~ift; Mustafa Nesuha, ~ift; Mustafa Ferhata, ~ift; Ahmed, Kurda, ~ift; Alija Mehdije, ~ift; Ali Kurd, Murata, ~ift; Sefer, do{lac; Ba{tina Mehmeda, u posjedu Alije, u posjedu Hasana, u posjedu Alije Mehdijeva, ~ift. Ba{tina Timura Iskenderova, u posjedu stanovnika sela, ~ift. Ba{tina Jahje Ismailova, u posjedu [adiaj Radivojeva, u posjedu njegovog sina Nesuha. Ba{tina Ahmeda Abdulahova, u posjedu Ferhad age, ~ift. Ba{tina Sejdija, u posjedu Mustafe, u posjedu stanovnika sela, ~ift. Ba{tina Algoza Abdulahova, u posjedu stanovnika sela, ~ift. Ba{tina Mehmeda, u posjedu Husejna, u posjedu stanovnika sela, ~ift. Ba{tina Hasana Davudova, u posjedu Petrije Radojina, ~ift. Nemuslimani: Drago Pavuna; Draginja Radivoja; \or|i Draginje; Luka Petra; Dragi{a Bo`idara; Dubi} Dragi{e; Cvetko Mihajla; Ivan Luke; Luka Petra; Dragoje Pavuna; Mili{a Radina;
28
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Ba{tina Pridka, u posjedu D`afera, u posjedu Memije, u posjedu Ahmeda Kurdova. Ba{tina Vuka Vuka{inova, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Mihajla Pavkova, u posjedu njegova sina Husejna. Ba{tina Ivani{a Vukdragova, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Matije, u posjedu Duraka, u posjedu Lutfije Tur Hasanova, u posjedu Husejna Abdulahova. Ba{tina Radula Vuki}eva, u posjedu Sefera, u posjedu Kurda Gazanferova. Ba{tina Dobri}a, u posjedu Milosava, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Radi~a, u posjedu Pavuna Radi~eva, u posjedu Mustafe, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Mate Radivojeva, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Petra, u posjedu Petrije, u posjedu Hasana, u posjedu njegovog sina Memije. Ba{tina Milete, u posjedu Draginje. Ba{tina Vuka, u posjedu Husejna Turalijina. Jako Vojina; Ba{tina Radosava Nikolina, sada u posjedu spomenutoga Memije. Ba{tina Radi~a, u posjedu Pavla, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Vuksana Radivojeva, u posjedu Memije njegovog sina. Ba{tina Vukojka, u posjedu Kurda Nesuhova, u posjedu stanovnika sela. Domova muslimana: 14, ba{tina 8. Domova nemuslimana: 12, ba{tina 16. Prihod: Pristojba na ~ift i bennak, 484 (ak~i) Ispend`a, 700 P{enice 17 tovara, 680 Je~ma 19 tovara, 380 Prosa 52 tovara, 1248 Zobi (neupisano) tovara, 630 [ire 14 tovara, 1120 U{ur na povr}e, 53 U{ur na lan, 53 U{ur na sijeno, 150 U{ur na vo}e, 54 U{ur na ko{nice, 300 Pristojba na nim, 54
29
[eherd`ik
Pristojba na poljanak, 54 Pristojba na monopol, 40 Porez na svinje, 251 Mlinova 4, (pristojba), 60 Prihod od sto~arenja izvan sela i porez na sitnu stoku, 320 Prekr{ajne globe i mla|arina, 226 Vinograd mujezina Mustafe, parcela 2, dunuma 10, pristojba 50. ^ifluk Kostanina? sa Abdulahom? i Radina, sad u posjedu Mehmed efendije, obra|uje ga i umjesto u{ura i drugih pristojbi vlasniku zemlje u nov~anom iznosu godi{nje pla}a 150 (ak~i). ^ift Ahmeda, u posjedu Kurda, to su zemlje emina Alagoza, sada u posjedu Kurda. Pristojbe pla}a vlasniku zemlje. Prihod: 140. ^ifluk Mehmeda halife, D`afera hatiba, Mustafe mujezina, to su zemlje Ishaka? i Vukmana sin Brati}a i Vuki}a sa njivom? (zeminom) umrlog? i jednom parcelom vinograda od dva dunuma, umjesto u{ura, salarije i drugih pristojbi vlasniku zemlje godi{nje u vidu gotovine daje 111 (ak~i). Ukupno: 7300 ak~i Selo Bukovica, pripada Spre~i Ahmed Mehmeda; Gazija Omera; Jusuf Alije; D`afer Memije; Hasan Mehdije; Mustafa Mehdije; Sefer Ferhata; Hurem [ahina, ~ift; Bali Behrama, ~ift; Kurd, Memije, ~ift; Ramadan Memije; Hurem Sefera; Osman Memije; Behram Abdulaha, ~ift; Ba{tina Ferhata, u posjedu Had`ija, u posjedu Alije Jahjina, ~ift. Ba{tina Turhana, u posjedu Ilijasa Hamzina, ~ift. Ba{tina Ishaka, u posjedu Davuda, u posjedu Balija Ilijasova, ~ift. Nemuslimani: Vujan, Radoja; 30
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Radman, \ura{ina; Dobran Radina; Ba{tina Jovana Dubi}eva, u posjedu stanovnika sela. Jovan Dubi}a; Ba{tina Jovana Radi{ina, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Radoja Mihajlova, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Vuksan Radoja, u posjedu Sefera Ferhatova. Dobro Nikole; Vujan Radonje; Ba{tina Radoja Milkova, u posjedu Vujana Radojeva.
Ba{tina Dubi}a, u posjedu Radivoja, u posjedu stanovnika sela. Ba{tna Radina Vojinova, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Milka Brankova, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Radoja Tomina, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Miladina, u posjedu stanovnika sela. Todor [imuna; Mali{a Radoja; Draga{ Mali{e; Ba{tina Jovana, u posjedu Memije, u posjedu D`afera Memijina. Ba{tina Cvetka, u posjedu Radoja, u posjedu Timurhana. Ba{tina Cvetka, u posjedu Mehdija, u posjedu njegovog sina Hasana. Ba{tin Stipana Vladina, u posjedu Mehmeda, u posjedu njegovog sina Ahmeda. Ba{tina Vuka Bo{kova, u posjedu njegova sina Alije, u posjedu Nesuha. Ba{tina Vukosava, u posjedu njegovog sina Behrama, u posjedu njegovog sina Balija. Ba{tina Mihajla Bo{kova, u posjedu Malko~a. Ba{tina Radobrada, u posjedu Bajazida, u posjedu Jusufa. Ba{tina Vu~e, u posjedu [adija Ilijasova, u posjedu Abdurahmana. Ba{tina Vuka Bo{kova, u posjedu Alije, u posjedu Divane Alijina. Ba{tina Jovana, u posjedu Dimitrija, u posjedu Memije, u posjedu D`afera. Ba{tina Juraja, u posjedu Ferhata, u posjedu do{laca Jovana. Ba{tina Radka, u posjedu Marka, u posjedu Radoja. Ba{tina Radobrada, u posjedu stanovnika sela. 31
[eherd`ik
Ba{tina Mili{e, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Jovana, u posjedu Dimitrija, u posjedu Memije u posjedu D`afera. Ba{tina Radosva, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Radoja Vuki}eva, u posjedu stanovnika sela. Vojin, Nikole; Radovan Dubi}a; Mezra Srednje, u blizini spomenutoga sela, u posjedu stanovnika spomenutoga sela. Domova muslimana: 15, ba{tina 3. Domova nemuslimana: 11, ba{tina 32. Prihod: Pristojba na ~ift i bennak, 374 (ak~i) Ispend`a, 900 P{enice 10 tovara, 400 Je~ma 35 tovara, 700 Zobi 5 tovara, 80 Prosa 5 tovara, 120 [ire 20 tovara, 1600 U{ur na povr}e, 84 U{ur na lan, 84 U{ur na vo}e, 84 U{ur na ko{nice, 199 U{ur na sijeno, 199 Pristojba na nim, 84 Porez na svinje, 540 Pristojba na monopol, 520 Mlinova 4, (pristojba) 60 (ak~i) Prihod od sto~arenja izvan sela i porez na sitnu stoku, 1580 Prekr{ajne globe i mla|arina, 512 Zemin Radonje Petrova sa sa zeminom Radi}a, sada u posjedu Gazije, godi{nje u nov~anom iznosu 100 (ak~i). Ukupno:
8000 ak~i
^ifluk Mustafe vojvode, u posjedu Hasana }ehaje, to su zemlje Radovana i Vukca, razli~ite parcele u posjedu Abduld`ebara ~au{a sin Selima ~au{a, obra|uje ih i umjesto u{rova i pristojbi svake godine skuplja~u d`izje pla}a obaveze. 32
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Prihod: godi{nje u vidu gotovine 300 Selo Medviđa, sa mezrom Istrudna, pripada Spre~i Pervane Ferhata; Hasan Ferhata; Abdi Memije; Memi Mahmuda; Husejn Ahmeda; Timur Memije; Ridvan Memije; Nemuslimani: Vukosav Ilijasa; Ba{tina Todora, u posjedu Jahje, u posjedu [ahina, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Stipana Milojevog, sada u posjedu Husejna Ahmedovog. Ba{tina Dubi}a Vu}ine, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Vukdraga, u posjedu Iskendera, u posjedu Memije, u posjedu Timura. Ba{tina Radi{e Radojina, u posjedu Iskendera Ferhatovog, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina \uri}a, u posjedu Bajazida [ahinova, u posjedu Velije. Ba{tina Todora, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Hrana, u posjedu stanovnika sela. Mezra Otrovna u selu Bukovica, pripada Spre~i, u posjedu stanovnika sela. Domova muslimana: 7 Domova nemuslimana: 1, ba{tina 9 Prihod: Pristojba na ~ift i bennak, Ispend`a, P{enice 15 tovara, Je~ma 15 tovara, [ira 5 tovara, U{ur na povr}e, U{ur na lan, U{ur na sijeno,
152 (ak~i) 275 600 310 400 20 20 20 33
[eherd`ik
U{ur na vo}e, 20 Pristojba na nim, 20 Pristojba na polja~inu, 200 Porez na svinje, 132 Prihod od sto~arenja izvan sela i porez nasitnu stolu, 220 Prekr{ajne globe sa mla|arinom, 120 Ukupno:
2500 ak~i
Selo Kalesija, pripada Spre~i Mezid Balija; Alija Duraka; Durak Mustafe; Alija Kurda; Hurem Ahmeda; Korkud Gazije; Jahje Gazije; Jahja ..........? Nemuslimani: Nikola Stipana Petar Stipana Petrenjak? Milovana Dobrica Radovana, Radovan Vuki}a Jovan Ivani{a Kosoje Novaka Bogdan Mihajla Mileta Grubi{e Novak Mihajla Radoje Mihajla Vu~ko Ve~erin Vranje{ do{lac Ba{tina Marka, u posjedu Grgura Mehmedova. Ba{tina Radovana, u posjedu Mustafe, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Milete, u posjedu Ahmeda u posjedu njegova sina Sefera. Ba{tina Radoja, u posjedu Memije Ahmedova, u posjedu Gazije. Ba{tina udove Mila{inove, u posjedu njenog sina Duraka. 34
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Rado{ Grubi{e Radul Radoja Ba{tina \urice Grubi{ina, u posjedu Radoja u posjedu Osmana Kulaga. Ba{tina Novaka, u posjedu Rajaka Jakina, u posjedu Kramara njegovog sina. Novak Rajaka Ba{tina Radu~i}a, u posjedu Novaka, u posjedu Koje Novakova. Ba{tina Vladosava, u posjedu Stipana, u posjedu Nikole. Mileta Stipana Ba{tina Vu~erine, u posjedu Vladka, u posjedu Radovana Vuki}eva. Vu~erina Vladka Ba{tina Milo{a, u posjedu Bilete u posjedu Grubi{e. Ba{tina Radoja, u posjedu Bili{e, u posjedu dizdar Alije. Ba{tina Todora, u posjedu Bilete, u posjedu Bori}a Radojeva. Ba{tina Radoja, u posjedu spomenutoga Bilete. Ba{tina Radmana Radosavova, u posjedu Rajaka Milovanova. Ba{tina Radoja, u posjedu Vu~ihne, sada u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Dragi}a Vuki}eva, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Radosava, u posjedu Bogdana Mihajlova. Ba{tina Ivani{a, u posjedu Mihajla, u posjedu Jovana. Ba{tina Marinka, u posjedu Vukmana, u posjedu Jovana, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Vukmana, u posjedu Radmana, u posjedu Ibrahima. Ba{tina Selaka, u posjedu Novaka, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Vinjana Pavla, u posjedu Jovana Mislava. Ba{tina Vukosava Vukcova, u posjedu Nikole Vukcova. Ba{tina Radice, u posjedu Hasana Seferova, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Radice, u posjedu Memije Hasanova, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Rada{ina, u posjedu Radice, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Novaka, u posjedu Stipana, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina \ura|a Sladojeva, u posjedu Ve~eri}a, u posjedu Radovana Vuki}eva. Ba{tina Radoja, u posjedu Radina, u posjedu udove Ivanove. Ba{tina Rajina, u posjedu Vukasa, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Radoja Vladkova, u posjedu stanovnika sela. 35
[eherd`ik
Ba{tina Marka, u posjedu Radoja, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Obrada, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Radivoja i njegovog sina Radina, u posjedu Milete. Ba{tina Karagoza, u posjedu stanovnika sela, u posjedu Balija. Ba{tina Ahmeda, u posjedu stanovnika sela, u posjedu Hasana Musina. Ba{tina [irmerda, u posjedu Mehmeda, u posjedu Bogdana Mihajlova. Ba{tina Mihajla Radovanova, u posjedu stanovnika sela. Jovan Mir~e?; Milko Draga; Aleksa Dobra{ina; Radovan Radi{e; Mileta Radana; Jovan Radoja; Bogi{? Radivoja; Grubi{a Raduna; Vu~o Mileti}a; Domova muslimana: 8 Domova nemuslimana: 26, ba{tina 29. Prihod: Pristojba na ~ift i bennak, 176 (ak~i) Ispend`a, 1685 P{enice 38, tovara, 1500 Je~ma 25 tovara, 600 Ra`i 2 tovara, 48 Prosa 2 tovara, 48 Zobi 30 tovara, 480 [ira 25 tovara, 200(?) U{ur na povr}e, 50 U{ur na lan, 25 U{ur na sijeno, 24 U{ur na vo}e, 25 U{ur na ko{nice, 50 Pristojba na monopol, 50 Prihodi od sto~arenja izvan sela i porez na sitnu stoku, 1060 Prekr{ajne globe i mla|arina, 1010 Zemin Muse janji~ara sa vinogradom u posjedu Hasana Musina, prihod, 50 Ukupno: 10000 ak~i 36
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
^ifluk Jusufa Jakubova, to su zemlje Radosava i Radovana u posjedu Andrije, u posjedu Balija Mehmedova, obra|uje je i vlasniku zemlje daje pristojbe. Prihod: od u{rova i pristojbi 500 Selo Gornje Hrasno, pripada Spre~i Abdi Muse; Hasan Pirija; Memi Firuza; Husejn Abdulaha; Alija Ferhata; Oru~ .........(?); Gazanfer Memije; Omer Bajrama; [iri Kurda; Mustafa Oru~a; [ahman Dursuna; Osman Kurda; Abdi Sejdija; Memi Timurhana; Memi Gazije; Ibrahim Gazije; Ahmed [ahmana; Ibrahim Osmana; Osman Mustafe; Kurd Behrama; Ferhat Abdulaha; Kurd Turhana; Ahmed, njegov sin; Osman, kroja~; Husejn, njegov sin; Ba{tina Murata, u posjedu Beraka, u posjedu Kurda. Ba{tina Hamze Abdulahova, u posjedu Alije Hasanova, u posjedu Omera Behramova.
37
[eherd`ik
Nemuslimani: Ba{tina Vladi}a, u posjedu Muse, u posjedu Abdija. Ba{tina Radivoja, u posjedu Marka, u posjedu Abdija u posjedu Hasana. Ba{tina Radovana, u posjedu Kurda Bajazidova, u posjedu Hasana Alijina. Ba{tina Milodraga, u posjedu Omera njegovog sina. Ba{tina Miloja Prlja~ina, u posjedu Pirija, u posjedu spomenutoga Omera. Ba{tina Vukasa, u posjedu Novaka, u posjedu \urke i Petrija. Ba{tina Dubi}a, u posjedu Sulejmana, u posjedu Ahmeda sina Osmanova. Ba{tina Rade, u posjedu Ejnehana, u posjedu Ahmeda Gazanferova. Ba{tina Vukoja, u posjedu Radana, u posjedu Ibrahima Osmanova. Ba{tina Vu~ine Vujakova, u posjedu Pirija Nesuhova, u posjedu Mustafe. Ba{tina Radovana, u posjedu [abana, u posjedu Mustafe Oru~eva. Ba{tina Svetosava, u posjedu Branka, u posjedu @ivadina? do{laca. Vuk Svetosava Ba{tina Radka Cvetkova, u posjedu Stipana Milija{a, u posjedu Abdija sina Musinog. Ba{tina Kostadina, u posjedu stanovnika sela, u posjedu Abdije. Ba{tina Cvetina Vukacova, u posjedu Husejna Abdulahova. Ba{tina Vukdraga, u posjedu Ferhata, u posjedu Osmana. Ba{tina Juraja Nikinog, u posjedu Jusufa, u posjedu Memije Gazijinog. Ba{tina Vratka Radivojeva, u posjedu Pervane, u posjedu Mehemda Ibrahimova. Ba{tina Radivoja Vuksanova, u posjedu Ajasa, u posjedu Ahmeda [ahmanova. Ba{tina Dubi}a Markova, u posjedu Ajasa Ahmeda [ahmanova. Ba{tina Radivoja, u posjedu Jake, u posjedu Hasana Pirijeva. Matko \uri}a Ba{tina Vu~ihne, u posjedu \ura{ina, u posjedu Memije Todorova. Ba{tina Vuki}a, u posjedu Cvetka, u posjedu Abdije, u posjedu Ibrahima. Ba{tina \ura{ina Crni}va, u posjedu Belka, u posjedu Osmana. Ba{tina Vladisva, u posjedu Mehemda, u posjedu Ferhata Abdulahova. Ba{tina Lazara, u posjedu Sejdija, u posjedu Kurda Behramova. Ba{tina Alije, u posjedu Luke, u posjedu Husejna, u posjedu Ibrahima Gazijina. 38
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Ba{tina Milke i Alije, u posjedu Beraka, u posjedu Hasana Alijina. Ba{tina Jovana Cvetkova, u posjedu Memije D`aferova. Ba{tina Stipana Radojeva, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Selaka?, u posjedu Vladka, u posjedu Osmana Kurdova. Ba{tina Toma{a Radkova, u posjedu Memije Timurova. Ba{tina Bo`i}a, u posjedu Balija, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Jovana, u posjedu Mile, u posjedu Memije D`aferova. Ba{tina Radice Radulovog, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Vladka, u posjedu Vu~ihne, u posjedu Sinana, u posjedu Ahmeda Osmanovog. Mihal Matije; \uro Matije; Domova muslimana: 27 Domova nemuslimana: 5, ba{tina 36
Prihod: Pristojba ~ift i bennak, 476 (ak~i) Ispend`a, 1075 P{enice, 100 tovara, 4000 Je~ma 150 tovara, 3000 Prosa 2 tovara, 48 Zobi 30 tovara, 480 [ire, 5 tovara, 400 U{ur na povr}e, 20 U{ur na lan, 20 U{ur na ko{nice, 120 Pristojba na nim, 200 Pristojba poljanak, 20 Pristojba na monopol, 20 Porez na svinje, 29 Mlinova 2, pristojba 60 Prihod od sto~arenja izvan sela i porez na sitnu stoku 35 Prekr{ajne globe i mla|arina 35 ^ifluk Timurhana Husejnova, to su zemlje Toma{a Borkova, u`iva ih pod Pristojba ~ifluk i daje u{ur. Prihod: 5 Zemin Junusa i Mustafe, to su zemlje Ivana i Dragoja, sada u posejdu Osmana i Ahmeda d`idnije. Prihod: 90 Zemin Bo`idara, u posjedu Husejna Nesuhova, u posjedu njegovog sina Mustafe. Prihod: 50 Ukupno: 10000 ak~i 39
[eherd`ik
^ifluk Kurda spahije, to su zemlje Vukmana, Sladoja i Vladislava, u selu Dubnica, obra|uje ih i svake godine skuplja~u d`izje na ime pristojbi i u{rova pla}aju obaveze: Prihod u vidu gotovine: 100. Selo Donje Hrasno, pripada Spre~i. Kurd Pirija; Kurd Turhana; Kurd Mehdija; Husejn Pervane Mustafa Ajasa; Hurem Pirija; Ba{tina Popvi}a, u posjedu Korkuda Husejnova, ~ift. Nemuslimani: Ba{tina Damjana Markova, u posjedu Osmana u posjedu Mustafe vojvode. Ba{tina Miloja, u posjedu Jake, u posjedu Kurda Turhanova. Ba{tina Duba~a, u posjedu Grbaka, u posjedu Jake, u posjedu Kurda Turhanova. Ba{tina Vla|a, u posjedu Memije, u posjedu Gazanfera Memijina. Ba{tina Novaka, Svetosavova, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Marka, u posjedu Ivana, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Mirlovca, u posjedu Petrije, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Heraka, u posjedu Ahmeda Gazanferova. Jako Milo{a; Radovan Milo{a; Vrane{ Pavka; Domova muslimana 6, ba{tina 1 Domova nemuslimana 3, ba{tina 8 Prihodi: Pristojba na ~ift i bennak, Ispend`a, P{enice 20 tovara, Je~ma 5 tovara, Prosa 3 tovara, [ira, 10 tovara, U{ur na povr}e, U{ur na lan, 40
154 (ak~i) 200 800 100 32 (?) 800 120 20
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
U{ur na sijeno, 120 U{ur na vo}e, 120 U{ur na ko{nice, 120 Pristojba na nim, 20 Pristojba poljanak, 120 Mlinova 2, pristojba 45 Prihod od sto~arenja izvan sela i prihod na sitnu stoku, 100 Prekr{ajne globe i mla|arina, 120 Porez na svinje 100 Ukupno: 3000 ak~i Selo Donja Okrugla, pripada Spre~i Jusuf Ferhata; Ahmed Ferhata; Murat Husjena; Hasan Abdulaha; Sefer Pirija; Jusuf Abdulaha; Mehmed Balija; Kurd Husejna; Bajazid Hasana; Ba{tina Turalije, u posjedu Ejnehana, u posjedu spahije Ferhata, ~ift. Ba{tina Bogdana, u posjedu Dervi{a, u posjedu Hasana Ferhatovog, ~ift. Ba{tina Husejna, u njegovom vlastitom posjedu, sada u posjedu Behrama, ~ift. Nemuslimani: \uro Tvrdka; Mihajlo, \ure; Stipan Radice; Milin Jovana; Milko Dragi}a; Petar Radka; Nikola Mali{e; Vu~ko Mihajla; Radin Draginje; \uro Milutina; Pridrag \ure; 41
[eherd`ik
Jovan Dragi}a; Pavle Radmana; Aleksa Pavla; Milko Milo{a; Milosav Milina; Radovan Milina; Vranje{ Milka; Damjan Tome; Lajo{ (?) .......?; Radovan Bo`e; Jovan, gvo`|ar; Dubi} Vlade; Milko, Bogdana; Vojo Mili}a; Vidin Milka; Vukdrag, do{lac Ba{tina Nikole Radojina, u posjedu Hamze, u posjedu Behrama Kurdova. Ba{tina Bogdana, u posjedu Dervi{a, u posjedu Hasana. Ba{tina Branka, u posjedu Radi}a Vukmanova, u posjedu Husejna, u posjedu Murada. Ba{tina Vladisava, u posjedu Svetisava, u posjedu Vuksana. Mezra Zaselak, u posjedu Mir~e, u posjedu Hasana Abdulahova. Ba{tina Obradka, u posjedu Milka Dragi}eva. Ba{tina Radice, u posjedu Alije, u posjedu Jusufa. Ba{tina Pavka, u posjedu Milorada, u posjedu Pribi}a Vujina. Ba{tina Bo`e, u posjedu \ure Borkova. Ba{tina Radovana Vuka{inova, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Selakovi}a, u posjedu Vuki}a, u posjedu Milete, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Radosava, u posjedu Vukmana, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Radula, u posjedu Mihajla, u posjedu Alekse. Ba{tina Vukdraga, u posjedu Mali{e/Bal{e Miletina, u posjedu Nikole Bali{ina. Ba{tina Radi}a, u posjedu Petra i Dubi}a, u posjedu Nikole Bali{ina. Ba{tina Dragi}a Pavkova, u posjedu Radmana Nikina, u posjedu Jovana Dragi}eva. 42
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Ba{tina Dragi}a, u posjedu Pavla Radmanova. Ba{tina Vukmana Cvetkova, u posjedu Rada{ina Vukaca. Ba{tina Dobre, u posjedu Vukmana Milkova, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Radoja, u posjedu Vukdraga Kasimova, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Vukca Radojina, u posjedu Milo{a, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Petri}a Vukosavova, u posjedu Grubi{e, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Radi}a, u posjedu Milka i Pavka, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Nike, u posjedu njegovog sina Hurema, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Vuje, u posjedu Vukmana, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Nikole Petra}ova, u posjedu do{laca. Ba{tina Vla|a, u posjedu Husreva, u posjedu spahije Ferhata. Ba{tina Jovana, u posjedu Bajazida Hasanova. Ba{tina Vukasa, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Gruba~a, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina udovice Rade, u posjedu Jovana, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Nike, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Miletina Dubi}eva, u posjedu Toma{a. Ba{tina Dimitrija, u posjedu \ure Petrova, u posjedu ]ejvana. Ba{tina Miloja, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Dragi}a, u posjedu \uri}a. Ba{tina Milo{a Radunova, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Bogdana, u posjedu Nesuha, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Radovana, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Vojina Nikina, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Stipana \uri}eva, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Milete, u posjedu Iskendera, u posjedu Alije u posjedu Sefera Pirijeva. Ba{tina Janka, u posjedu Radosava, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Vuki}a, u posjedu Stipana njegovog sina, u posjedu stanovniika sela. Ba{tina primi}ura Dragojla, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Nikole, u posjedu Petra~a?, u posjedu Dubi}a, u posjedu ~au{a Husejna. Domova muslimana: 10, ba{tina 3, Domova nemuslimana: 27, ba{tina 46, Mezri 1 43
[eherd`ik
Prihod: Pristojba na ~ift i bennak, 286 (ak~i) Ispend`a, 1750 P{enice 50 tovara, 2000 Je~ma 50 tovara, 1000 Kaplud`a 25 tovara, 600 Zobi 30 tovara, 480 Prosa 25 tovara, 600 [ira 25 tovara, 2000 U{ur na povr}e, 20 U{ur na lan, 120 U{ur na sijeno, 120 U{ur na vo}e, 20 U{ur na ko{nice, 20 Pristojba na nim, 20 Pristojba poljanak, 20 Pristojba na monopol, 10 Porez na svinje, 10 Mlinova 1, pristojba 30 Prihod od sto~arenja izvan sela i porez na sitnu stoku, 73 Prekr{ajne globe i mla|arina 73 Ukupno: 99000 ak~i ^ifluk Mehmeda sina D`indije, to su zemlje Rade Vladina i Rade i Bilete Radov}eva, Pavla Jovanova i Rade Vuki}eva, i Radoja i Dobroja Omera Ejnehanova, Radoja Milovca, sa vlastitim vinogradima, sada u posjedu Husejna Gazijina i Hasana halife i Ahmeda i Mehmeda Mustafina. Obra|uju ih i umjesto desetine i pristojbi skuplja~u d`izije daju obaveze. Prihod godi{nje u vidu gotovine 150. ^ifluk Ahmeda i Mehmeda, sinova Mustafe, to su zemlje ]eli}? Obrada i Dragosava, i Mehmeda, i Ivana i Braja. Umjesto desetine i pristojbi skuplja~u d`izje daju obaveze. Prihod godi{nje u nov~anom iznosu 50. Selo Seljublje, pripada Spre~i Bali Bajazida; Gazija Bajazida; Memi Hasana; Evli Hasana; 44
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Gazanfer Firuza; Hurem Firuza; Gazanfer Abdulaha; Osman Abdulaha; Kurd Jusufa; Husejn Behrama; Mustafa Oru~a; Red`ep Balija; Hurem Memije; Ali Memije; Behram Osmana; Veli Memije; Evli Memije; Bajazid Velije; Memi Velije; Ba{tina Ahmeda, u posjedu Gazanfera, u posjedu Ferhata Dobrina, ~ift. Ba{tina Hasana Pavalova, u posjedu stanovnika sela. Nemuslimani: Ba{tina Cvitka Radovca, u posjedu Velije, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Radoja, u posjedu Balija Husjenova, u posjedu Bajazida Velijina. Ba{tina Radivoja Radoje, u posjedu Memije Hasanova. Ba{tina Milorada Nikina, u posjedu Husejna Behramova. Ba{tina Radinka, u posjedu Murata, u posjedu Pervane, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Ahmeda, u posjedu Hasana, u posjedu Atlije Bajazida. Ba{tina Nikole, u posjedu Memije, u posjedu njegovog sina Velije. Ba{tina Bo`idara, u posjedu Ejnehana, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Vuki}a, u posjedu Alije, u posjedu Kurda, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Radi}a, u posjedu Memije, u posjedu Kurda. Ba{tina Radosava, u posjedu Nesuha, u posjedu Timura, u posjedu Hurema. Ba{tina Bo`aca?, u posjedu Memije, u posjedu spomenutog Hurema. Ba{tina Dragi}a, u posjedu Hasana, u posjedu Memije, u posjedu Gazanfera. Mihajlo Dimitra; Ljubka? Vidinova; 45
[eherd`ik
Dubi}, Kostadinova; \uri} Kostadinova; Radosav Vukosava; Radovan Vukosava; Ba{tina Rajina Matija{eva, u posjedu \ura{ina, u posjedu Osmana Gazanferova. Pavin Matija{a Ba{tina Pavina Radosavova, u posjedu Evlije Hasanova. Ba{tina Benaka, u posjedu Balija Hasanova, u posjedu Ismaila, u posjedu Velije, u posjedu Mustafe. Ba{tina Vuki}a Ljubu{ova?, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Bla`a, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Marka Vukcova, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Jovana Miloradova, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Dimitrija, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Stipana Dobrina, u posjedu Dobre Matija{eva. Ba{tina Beraka, u posjedu Alije, u posjedu Jusufa, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Marka Radina, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Radivoja, u posjedu Bo`idara. Vukosav Radenka Domova muslimana: 19, ba{tina 2 Domova nemuslimana: 8, ba{tina 26 Prihodi: Pristojba na ~ift i bennak, Ispend`a, P{enice 20 tovara, Je~ma, 50 tovara, Prosa, 25 tovara, Zobi 20 tovara, [ire 20 tovara, U{ur na povr}e, U{ur na lan, U{ur na sijeno, U{ur na vo}e, U{ur na ko{nice, 46
462 (ak~i) 850 1200 1000 480 480 1600 20 20 20 20 40
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
U{ur na kelem, 20 Pristojba na nim, 20 Pristojba na monopol, 20 Pristojba na poljanak, 20 Mlinova 1, (pristojba) 15 Prihod od sto~arenja izvan sela i porez na sitnu stoku, 60 Prekr{ajne globe i mla|arina, 45 Ukupno: 6600 ak~i ^ifluk Mahmuda i vojvode Jusufa, to su zemlje poznate kao (zemlje) Dragi{e primi}ura i Vukmira, sada u posjedu D`ihan{ahe k}erke Mahmuda vojvode, obra|uje ih i umjesto u{ra i pristojbi skuplja~u d`izije pla}a obaveze. Prihod: 240 Selo Gornja Okrugla, pripada Spre~i Abdurahman Hasana, ~ift; Hurem Gazanfera, ~ift; Mahmud Velije, ~ift; Gazija Kurda, ~ift; Behram Kurda, ~ift; Bajazid Alije, ~ift; Alija Turguta, ~ift; Ibrahim Bajazida, ~ift; Nemusulimani: Ba{tina Dubi}a Jovana, u posjedu Mijana; Radan Todora; Dragi Vuka; Mihajlo Nike; Vuko Lazara; Rudi} Dubi}a; Milovan Selaka; Martin Nike; Dubi} Todora; Matija Luke; Aleksa Vuka; Bo`o Vuka; Novak Vuka; 47
[eherd`ik
Niko Tome; Ba{tina Bo`idara, u posjedu Radovana. Ba{tina Bogdana Vu~ina, u posjedu sina spomenutoga. Ba{tina Jovana Radmanova, u posjedu Mir~e Radmanova. \uro Bogdana; Ratko Bogdana; Ba{tina Branka, u posjedu njegovog sina Ferhata. Ba{tina Radoja Vukosavova, u posjedu Ferhata. Ba{tina Radmana Tomina, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Radenka, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Hasana, u posjedu Radenka, u posjedu Hasana. Cvetko Vukmana; Bal{a Vukmana; Ba{tina Dubi}a, u posjedu Hasana. Ba{tina Mihajla, u posjedu njegovog sina Hasana. Ba{tina Radosava, u posjedu Grge, u posjedu njegovog sina Kurda. Ba{tina Nike, u posjedu Husejna, u posjedu Balija, u posjedu Gazanfera Abdulahova. Ba{tina Vukila, u posjedu Ejnehana, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Sanke, u posjedu Nesuha, u posjedu njegovog sina Velija. Ba{tina \ura|a, u posjedu Alije Mahmudova, u posjedu njegovog sina Hurema. Ba{tina Marka, u posjedu Iskendera, u posjedu Pirija Jusufova. Ba{tina Radosava, u posjedu stanovnika sela. Mezra Malov~e/Banovci(?), u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Davuda, u posjedu Bajazida Davudova. Ba{tina udovice Stipana, u posjedu Firuza. Ba{tina Trebi}a, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Radenka, u posjedu njegovog sina Husejna. Ba{tina Zgonjana Nikolina, u posjedu Dubi}a. Ba{tina Dobrana Brajanova, u posjedu Dubi}a. Ba{tina Radina, u posjedu Ramadana Sulejmanova, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Timura, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Milovana, u posjedu stanovnika sela. 48
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Ba{tina Radinka, u posjedu njegovog sina novog muslimana. Ba{tina Radoja, u posjedu Hasana Abdulahova. Ba{tina Selaka, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Hrabaka, u posjedu Vuki}a, sada u posjedu stanovnika sela. Domova muslimana: 8, Domova nemuslimana: 18, ba{tina 31, Mezri 1, Prihod: Pristojba na ~ift i bennak, 176 (ak~i) Ispend`a, 1300 P{enice 10 tovara, 400 Je~ma 20 tovara, 400 Prosa 25 tovara, 600 Zobi 30 tovara, 480 [ire 4 tovara, 320 U{ur na povr}e, 20 U{ur na lan, 20 U{ur na sijeno, 20 U{ur na vo}e, 20 U{ur na ko{nice, 20 Pristojba na nim, 20 Pristojba na poljanak, (neupisano) Pristojba na svinje, 15 Prihod od sto~arenja izvan sela i porez na sitnu stoku, 74. Tapijska pristojba na zemin, 20 Prekr{ajne globe i mla|arina, 20 ^ifluk Mehmeda hod`e, to su zemlje Draga{a i Ratka, sa vinogradom dva duluma. Obra|uje ga na osnovu sudskog hud`eta i pristojbe pla}a vlasniku zemina. Godi{nje: 100 Ukupno:
4000 ak~i
Selo Dubrave, pripada Spre~i. Atlija Abdije; Memi, Husejna; Piri Ferhata; Memi Pirija; 49
[eherd`ik
Oru~ Balija; Kurd Memije; Ali Balija; D`afer Dubi}a; Behram Mustafe; Oru~ D`afera; Behram D`afera; Osman Mustafe; Veli Abdulaha; Jusuf Abdulaha; Omer [ahmana; Gazanfer Memije; Nemuslimani: Ba{tina Rada{ina, u posjedu Behrama. Ba{tina Vinka Bradine, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Jusufa, u posjedu Memije, u posjedu D`afera Dubi}eva. Ba{tina Ivana Markova, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Sirad`a, u posjedu Balija Sulejmanovog, u posjedu nejgovog sina Alije. Ba{tina Jovana Dubi}a, u posjedu Nesuha, u posjedu Osmana Memijina. Ba{tina \ura{ina, u posjedu Memije Omerova. Ba{tina Grgura, u posjedu Behrama sina Mustafina. Ba{tina Milovana, u posjedu Oru~a, u posjedu Oru~a. Ba{tina \ure, u posjedu [imuna, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Luke, u posjedu Hurema. Ba{tina Marinovi}a Mihajla, u posjedu Ivana. Ba{tina \ure Rankova, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Petra, u posjedu \ure, u posjedu Osmans sina Mustef. Ba{tina Ivana, u posjedu Velije Abdulahova. Ba{tina Matije, u posjedu Pave?, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Matija{a, u posjedu Ivka, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Radosava, u posjedu Ferhata, u posjedu Velije Bekirova. Ba{tina Jake Rada}a, u posjedu Balija, u posjedu D`afera. Ba{tina Vuka, u posjedu Mihajla, u posjedu Ferhata, u posjedu Jusufa Abdulahova. Ba{tina Jake, u posjedu [abana, u posjedu njegovog sina Omera. 50
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Ba{tina Miloja Andrijina, u posjedu Muharema Osmanova. Ba{tina Pavka, u posjedu Mehmeda Abdulahova, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Toma{a, u posjedu Husejna Bo`idarova, u posjedu Atlije Abdulaha. Ba{tina Ivana, u posjedu Hasana, u posjedu Pirija Ferhatova. Ba{tina \ure, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Radoja, u posjedu stanovnika sela. Marko Martina; Berko Matija{a; Ba{tina Pave, u posjedu Osmana Dobrina, u posjedu Vuka Petrova. Ba{tina Pavla Vukmanova, u posjedu Mehmeda, Vujina, u posjedu Dervi{a Alijina. Ba{tina Stipana Petrijeva, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Vukmana, u posjedu Velije Abdulahova, u posjedu Dervi{a. Ba{tina [imuna, u posjedu Kurda Iskenderova, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Stipana, u posjedu Osmana, u posjedu Hurema. Antul Matija{a; Ba{tina Vukmana, u posjedu Alije, u posjedu \ure. Ba{tina Ivani{a, u posjedu Mustafe, u posjedu Oru~a. Ba{tina Luke \ura|ova, u posjedu Osmana Mustafina. Ba{tina Vukmana, u posjedu \uri}a, u posjedu Gazije, u posjedu njegovog sina Husejna. Ba{tina Matije Dragisavova, u posjedu Mustafe. Ba{tina Petra, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Ivana Vukasova, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Miloja, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Mila{ina, u posjedu Husejna, u posjedu Ahmeda i Ilijasa. Ba{tina Vukasa, u posjedu njegovog sina Palo{a?. Ba{tina Iskendera, u posjedu Mustafe, u posjedu Memije Pirijeva. Ba{tina Radka, u posjedu Balija D`aferova, u posjedu stanovnika sela. Domova muslimana: 18, Domova nemuslimana: 3, ba{tina 35. Prihod: Pristojba na ~ift i bennak, Ispend`a,
228 (ak~i) 1250 51
[eherd`ik
P{enice, 75 tovara, 3000 Je~ma 100 tovara, 2000 Prosa, 50 tovara, 1500 Zobi 30 tovara, 480 [ire 25 tovara, 1000(?) U{ur na povr}e, 50 U{ur na lan, 50 U{ur na sijeno, 150 U{ur na vo}e, 50 U{ur na ko{nice, 150 Pristojba na nim, 150 Pristojba poljanak, 50 Porez na svinje, 150 Mlinova 1, (pristojba) 30 Prihodi od sto~arenja izvan sela i porez na sitnu stoku, 658 Prekr{ajne globe i mla|arina, 104 Ukupno: 12000 ak~i ^ifluk Mehmeda Abdulahova, u posjedu spahije Malko~a, sada u posjedu Mehmeda, Hasana i Ahmeda sinova Malko~a, obra|uju ga i vlasniku zemina pla}aju 100 (ak~i). ^ifluk Matije i Marka i Bekira i Kurda i Matije sina Jovanova, to su zemlje Toma{a u posjedu Bajazid age i Milovana i Vuksana i Mehmeda i Ilijas vojvode sina Bali vojvode, sada u posjedu Mustafe bega, i Ahmeda i Muharema sa zeminom Kr~evina preko rijeke.......u Biloj Spre~i, to je njiva koja se nalazi izme|u njih sa pristojbama od sto~arenja na spomenutom ~ifluku sa 2 parcele vinograda od 4 dunuma i mlinovima. To su zemlje koje u`ivaju na osnovu {erijatskog hud`eta, obra|uju ga i umjesto u{rova i pristojbi i ostalog skuplja~u d`izje pla}aju obaveze. Prihod, u vidu gotovine godi{nje 400. ^ifluk Ahmeda D`indije, to su zemlje primi}ura Alije sina D`aferova, i Martula i Vukasa, sada u posjedu Mehmeda i Mustafe sinova Ahmeda D`indije sa jednom parcelom vinograda, jedna parcela, dunuma 3, u`iva je pod resmi ~ifluk i pla}a u{ur. Prihod sa sto~arenjem na ~ifluku spomenutoga 80. Zemin Balija, u posjedu njegovog sina [ahmana u spomenutome selu, sada u posjedu Abdurahmana i Ibrahima sinova Ferhata sa vinogradima u vlastitom prite`avanju. Umjesto u{ura i salarije i ostalih pristojbi skuplja~u d`izje daju obaveze. Prihod godi{nje u nov~anom iznosu 100. 52
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Selo Tojšići, pripada Spre~i Hasan Pirija; Gazanfer Pirija; Hurem, Velije; Jusuf Abdulaha; D`afer Iskenderova; Behram Gazije; Ferhat, Abdulaha; [ihabudin, Abdulaha; Jusuf D`afera; Husejn D`afera; Mustafa Hasana; Piri Osmana; Nezir Jusufa; Tahir Jusufa; Ba{tina Ferhata, u posjedu Had`ija, u posjedu janji~ara Halila, ~ift. Ba{tina Jusufa Murata, u posjedu Muslima Red`epova, ~ift. Ba{tina Ferhata Hasanova, u posjedu Kurda Hasanova, u posjedu Behrama, ~ift. Ba{tina [adija Husjenova, u posjedu Gazije Husjenova, ~ift. Ba{tina Husejna D`aferova, u posjedu Iveza Husejnova, u posjedu janji~ara Halila, ~ift. Nemuslimani: Isko? Martina Ba{tina \ura{ina, u posjedu ................? u posjedu janji~ara Halila. Ba{tina Jovana, u posjedu Marka, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Ivani{a, u posjedu Ibrahima, u posjedu [abana D`aferova. Ba{tina Radoja, u posjedu Pirija, u posjedu Mustafe. Ba{tina Jovana, u posjedu Ivana. Ba{tina Radosava, u posjedu spahije Mehmeda. Ba{tina Petrije, u posjedu spahije Mehmeda. Ba{tina Kasima, u posjedu Hasana, sada u posjedu spahije Hasana. Ba{tina Haramije, sada u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Dubi}a, sada u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Vladoja, u posjedu Husejna?, u posjedu spahije Muruveta . Ba{tina Bogdana, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Vla|a, u posjedu Murata, u posjedu stanovnika sela. 53
[eherd`ik
Domova muslimana: 14, ba{tina 5 Domova nemuslimana: 1, ba{tina 12. Prihod: Pristojba na ~ift i bennak, 572 (ak~i) Ispend`a, 350 P{enice 10 tovara, 400 [air 10 tovara, 200 Prosa 25 tovara, 600 Zobi 20 tovara, 480 [ira 5 tovara, 400 U{ur na povr}e, 20 U{ur na sijeno, 20 Porez na svinje, 10 Tapijska pristojba na zemin, 10 Prihod od sto~arenja izvan sela i porez na sitnu stoku, 20 Pristojba na povrtalje, 10 Zemin Matija{a?, u posjedu Jusufa Balijeva, obra|uje ga i daje u{ur, prihod 40 Zemin Iveza i Milete, u posjedu Nesuha D`inije, daje u{ur, prihod 50 Zemin Pavina @ivojeva, u posjedu Mehmeda Mustafina, u posjedu Sinana i Mehemda, obra|uju ga i daju u{ur, prihod: 40 ^ifluk Mehmeda Abdi-zade, to su zemlje Radosava i Radovana i Radivoja i Petra i Vuka, u posjedu bra}e Halila ~au{a i Balija, na prihode pla}aju u{ur. Prihod: godi{nje 80. Zemin Bili}a, u posjedu njegovog sina Pirija, u posjedu Hasana i D`afera i Bajazida, obra|uju ga i pla}aju u{ur. Prihod: 120 Mlinova 1, prstojba 30 Ukupno: 3500 ak~i Selo Dubnica, pripada Spre~i Turgut, do{lac, ~ift; Jahja Mehemda, ~ift; Gazanfer Turguta, ~ift; Memi Gazanfera, ~ift; Hurem Gazanfera, ~ift; Sinan Jahje, ~ift; Behram Jahje, ~ift; Musa Jahje, ~ift; Kasim Osmana, ~ift; 54
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Mustafa Osmana, ~ift; Hurem Osmana, ~ift; Osman Muse, ~ift; Kurd Nesuha; Hasan Mihala, ~ift; Husejn Abdulaha, ~ift; Kurd Hasana, ~ift; Mehmed Alije, ~ift; Omer Pervane, ~ift; Ibrahim Memije, ~ift; Gazanfer Murata, ~ift; Kurd Abdulaha, ~ift; Ahmed Abdulaha, ~ift; Osman Husreva, ~ift; [ahman Hizra, ~ift; Mustafa Omera, ~ift; Be{ir Ahmeda, ~ift; Turali Osmana, ~ift; Ahmed Osmana, ~ift; Oru~ Bajazida, ~ift; Osman Bajazida, ~ift; [ahman Husreva, ~ift; Veli Alije, ~ift; Kurd Alije, ~ift; Rizvan Na{i}?, ~ift; Hizir? Hasana, ~ift; Ali Iveza; Kurd Hurema; Osman Turhana; Oru~ Ahmeda; Hasan Ejnehana; Husejn Kurda; Alija Abdulaha; Durak Iveza, ~ift; Gazija Ejnehana, ~ift; Nemuslimani: 55
[eherd`ik
Ba{tina Heraka, u posjedu Beraka Ismailova. Ba{tina Radmana, u posjedu Pirije, u posjedu Behrama. Ba{tina Radina, u posjedu Memije, u posjedu Husreva. Ba{tina Vukasa, u posjedu Miloja, u posjedu njegova sina Osmana. Ba{ttina Pavka, u posjedu Sefera Ejnehanova, sada u posjedu Jusufa. Ba{tina Radice, u posjedu @ivka, u posjedu Ali bega. Ba{tina Vranje{a Vidova, sada u posjedu spomenutoga Ali-bega. Ba{tina Radenka Bo`idarova, u posjedu Hasana. Ba{tina Radina, u posjedu Bo`idara, sada u posjedu Ahmeda. Ba{tina Radamana, u posjedu Ismaila Kasimova, u posjedu Behrama. Ba{tina Radivoja, u posjedu Jusufa, sada u posjedu kroja~a Halila. Ba{tina Cvetka Mileti}a, u posjedu Mehmeda Kurdova, u posjedu Osmana Musina. Ba{tina Radi}a, u posjedu stanovnika sela. Ba{tina Raduna, u posjedu Vuka, u posjedu stanovnika sela. Domova muslimana: 44, Ba{tina (nemuslimana): 14 Prihod: Pristojba na ~ift i bennak, Ispend`a, P{enice 25 tovara, Je~ma 25 tovara, Prosa 2 tovara, Zobi 2 tovara, Ra`i 3 tovara, [ire 10 tovara, U{ur na povr}e, U{ur na sijeno, U{ur na lan, U{ur na ko{nice, Pristojba na nim, Pristojba na nohud, Pristojba na monopol, Porez na svinje, Mlinova 6, pristojba ................................ Prekr{ajne globe i mla|arina, 56
968 (ak~i) 525 800 500 48 32 48 800 10 10 10 10 10 10 10 10 90 10 10
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Zemin Ibrahima i Osmana i Kurda u spomenutome selu, to su zemlje Radivoja Vukosavova, i Petra. Prihod: 150 Zemin Velije kula, to su zemlje poznate pod imenom Vladkove (zemlje), sada u posjedu Memije i Kurda i Ibrahima. Prihod: 50 ^ift spahije Husejna, to su zemlje Dobrati}a sa njivama Osmana, obra|uje ih i vlasniku zemlje (pla}a) obaveze. Prihod: 50 Zemin kr~evina u Bistrom, u blizini sela Dubnica, u posjedu Memije i [abana i Husejna i Duraka Kurdova i ostalih stanovnika spomeutoga sela, obra|uju ga i pla}ju u{ur. Prihod: 100 Ukupno
4200 ak~i
^ifluk Husejna D`indije, to su zemlje Todora i Dragi{e i Bridka i Mihajla, u posjedu spomenutoga Husejna i njegovog sina Balija, sada u posjedu [ud`aa sina Husejnova. Obaveze pla}a skuplja~u d`izje. Prihod: 150 ^ifluk Kasim efendije, to su zemlje udovice Cvite. Jedan dio u zemljama Velije, dvije parcele u zemljama Gazije, jedna u zemljama Jahje jedna parcela je njiva, sa vinogradima, sada u posjedu Dervi{ ^elebije, u posjedu Red`epa i Omera i Osmana, obra|uje je i svake godine skuplja~u d`izje pla}a obaveze. Prihod: godi{nje u vidu gotovine 100. ^ifluk Iskendera Abdulahova, to su zemlje poznate kao Ahmedove zemlje. U`ivali su ih Osman i Alija, sinovi Timura, Dervi{ ^elebije i Red`ep i Osman i Omer. Prihod: u vidu gotovine godi{nje, 150. ^ifluk Ferhata, age azapa, to su zemlje poznate kao (zemlje) Radobrada, Radenka Vu~ihnjina, i \urke, u posjedu Jusufa sina Alije i Memije Turhanova, sad u posjedu Ali-bega. Svake godine umjesto u{rova, salarije i ostalih pristojbi skuplja~u d`izje pla}aju obaveze. Prihod: godi{nje u vidu gotovine, 150 ^ifluk kneza Pavala u selu Donje Hrasno, pripada Spre~i, obra|uje je i na osnovu kanuna vlasniku zemlje daje u{ur. Prihod: godi{nje u vidu gotovine 140. ^ifluk Mehmeda i Mustafe, u vlastititom posjedu, obra|uju ga i po zakonu daju u{ur. Prihod od u{rova i pristojbi 80
57
[eherd`ik
Nomadi sela Donja Okrugla, pripada Spre~i. Luka, \ure, Pavan, Duba}a Domova 2 Prihod: Ispend`a, P{enice 5 tovara, Ostale pristojbe,
50 (ak~i) 200 25
Ukupno: 500 ak~i Ribolovili{te jedno, podru~no mjestu Gornje Bistro, pripada Spre~i. Prihod: 200 Zemin Nike, to su zemlje Nike Bilina, u selu Dubnica, pripada Spre~i. Prihod od u{rova i pristojbi, 500 (ak~i).
58
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Dr sci Salih Kulenovi} Mr D`evad Tosunbegovi}
KULIN-KAPETAN, HISTORIJA I LEGENDA1 Mehmed-beg Kulenovi} (Kulinovi}), poznatiji kao Kulin-kapetan, svakako spada u najzna~ajnije li~nosti bosanske historije s kraja XVIII i po~etka XIX vijeka. Poti~e iz jedne od najrazgranatijih bosanskih begovskih porodica, a bio je na ~elu jedne od najzna~ajnijih kraji{kih kapetanija, ~uvene kapetanije Stara Ostrovica ({ire podru~je oko dana{njeg Kulen-Vakufa). Kao nasljedni kapetan Ostrovi~ke kapetanije pominje se oko 1792. godine.2 Kapetanija Stara Ostrovica nastala je nakon Karlova~kog mira 1699. godine i obuhvatala je podru~je oko gornjeg toka Une, sa sjedi{tem u Staroj Ostrovici. Stara Ostrovica se nalazila na brijegu iznad lijeve obale Une i Kulen – Vakufa a pominje se u srednjem vijeku kao utvr|eni grad Stara Ostrovica. Kapetanija Stara Ostrovica imala je u svom sastavu gradove: Ora{ac, Havala, D`isr-Kebir (dana{nji Kulen Vakuf) i palanke ^ovka i Donji Lapac. Prema predanju sagradio je kulu i od`ak na Prkosima (ne{to sjevernije od Kulen - Vakufa), gdje je prenio sjedi{te kapetanije iz Stare Ostrovice, koja je nakon povla~enja nove granice sa Austrijom bila suvi{e blizu granice.
Kulen-Vakuf sa Ostrovicom 1. Izlaganje sa skupa povodom 200. godi{njice pogibije Kulin-kapetana, a u okviru manifestacije Ljetnje ve~eri – Janja 2006. 2. Hamdija Kre{evljakovi}, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1953
59
[eherd`ik
Bio je jedan je od najaktivnijih kraji{kih i bosanskih kapetana u svim vojnim pohodima tog vremena. U~estvovao je u vojnim pohodima nekoliko bosanskih vezira, po~ev od onog sa Be}ir-pa{om (Ebu Bekir-pa{a) na Beograd, s ciljem smirivanja ustanka raje protiv beogradskih dahija, zatim odbrane Vi{egrada i U`ica od srpskih ustanika, ~uvanje granice na Drini, do pohoda u ljeto 1806. godine i bitke na Mi{aru. Nakon pogibije u bici na Mi{aru, u kojoj je zapovijedao lijevim krilom bosanske vojske, na ~elu kapetanije zamijenio ga je sin Ahmed-beg, koji je pogubljen sa jo{ nekim kapetanima 1821. godine u Travniku od strane zloglasnog vezira Ali – D`elaludin – pa{e. Posljednji ostrovi~ki kapetan bio je njegov unuk Mehmed-beg, koji je umro neposredno pred ukidanje kapetanija (umro 1250. hid`retske odnosno 1834/35. godine).3 Izbijanje pobune Srba u Beogradskom pa{aluku, poznate kao buna protiv dahija u po~etku nije imalo ve}i odjek u Bosni, dijelom zbog toga {to su se beogradske dahije odmetnule od sultana, a dijelom {to su bili u sukobu sa begovima u Podrinju, ~ije interese su ugro`avali otimanjima i nasilnim ~itlu~enjem raje na posjedima spahija u beogradskom pa{aluku. Veoma brzo, ve} u drugoj godini pobune, Srbi su pokazali otvorene aspiracije prema Bosni, na koju su poku{ali prenijeti pobunu. Kada je bosanski vezir Ebu Bekir-pa{a po nalogu sultana po~eo sa okupljanjem vojske radi smirivanja stanja u Beogradskom pa{aluku, u Sarajevu je razvio bajrake i tu boravio od 18. do 30. maja 1804. godine. Iz historijskih izvora saznajemo da je kod njega bio kapetan Kulenovi}, kojeg je poslao da organizuje ~uvanje Havale i Ostrovice, i tom prilikom mu je stavljeno na raspolaganje 200 tovara minicije. Nakon toga Kulin – kapetan je upu}en sa Ali-begom Atlagi}em i dvojicom begova iz Livna i sa 300 vojnika da ~uvaju granicu na Drini. Naredne godine, ta~nije 16. juna 1805. godine bosanski vezir je naredio prikupljanje vojske radi smirivanja pobune (sarajevski janji~ari, ajani i kapetani), Bilo je predvi|eno da vojska iz Srebrenice pod vo|stvom Hasan-pa{e Srebreni~kog oslobodi U`ice; Mehmed-kapetan Fidahi} i Kulin – kapetan predvode vojsku prema Ma~vi a Osman D`ora prema Sokolu. Nakon toga prikupljena je ve}a bosanska vojska koju su predvodili Kulin-kapetan i Mehmed-kapetan Fidahi}. Nastup vojske predvo|ene Kulin-kapetanom pokolebao je ustanike. Po~etkom 1806. godine pobunjeni Srbi su opsjeli [abac, tako|e su ugrozili i Vi{egrad. U vezi s tim bosanski vezir je na osnovu Portinog fermana sastavio Bosanski divan, a potom pozvao sve Bosance na oru`je 8. januara 1806. godine. Bosanska vojska krajem janura prelazi Drinu, dolazi do 3. Isto
60
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
borbi na Ranitova~i i kod Jelen~e (30. januara), tako|e i kod Valjeva. Novi ferman o prikupljanju vojske upu}en je 4. marta od Porte. Signali za okupljanje vojske po kapetanijama ogla{avani su pucnjima iz topova. Tako su 7. marta iz Ostrovice ispaljena tri a iz Havale {est topovskih pucnjeva. Po valijinom nalogu Kulin-kapetan je imao zadatak povesti 200 vojnika iz svoje kapetanije. Iznanadna smrt tada{njeg bosanskog vezira nakratko je usporila pripreme za vojni pohod, me|utim imenovanjem novog vezira, Mehmed Husrev-pa{e, 10. aprila pripreme su nastavljene. Prethodnica bosanske vojske, 2 000 ljudi na ~elu sa }ehajom Ibrahimpa{om, kojeg je bosanski vezir Husref Mehmed-pa{a poslao kao pomo} [apcu, pre{la je Drinu i potisnula ustanike. Bosanski kapetani su stigli na Drinu, kretali su se ka Badovincima, u cilju spajanja sa valijom, koji se kretao iz pravca Novog Pazara. Bosanska vojska prikupljala se na Drini, s obje njene strane, izvode}i povremene aktivnosti. Uporedo Su vr{ili neki vid pregovora sa vo|ama pobunjenih Srba iz Ma~ve, Pocerine i Jadra.. Raja u Ma~vi bila je podijeljena u vezi s ustankom, ve}im dijelom se pokorila, prihvataju}i “rajaluk”, uz izra`avanje spremnosti da prikupe hara~ koji su kao poresku obavezu odranije pla}ali.. Neka sela, u kojima je bio ja~i uticaj Kara|or|a, i dalje su otkazivala poslu{nost. Vo|e srpske pobune, naro~ito Kara|or|e, bili su ~esto i izuzetno surovi prema raji koja nije htjela da uzme u~e{}e u ustanku, znali su slati svoje povjerljive ljude koji su na odre|enim podru~jima napadali “Turke”, kako bi zadr`ali raju odnosno privolili ih na ustanak. Vezano za to vrijeme srpski histori~ari4 pominju upad Kulin - kapetana u pobunjeno jadarsko selo Dobri} i odvo|enje “roblja” u maju 1806. godine. Ne{to kasnije, prema srpskim izvorima, zarobljene stanovnike ovog sela otkupio je Ivo Kne`evi}, koji je, po svemu sude}i bio knez u selu Popovi u Semberiji. Po pristizanju vezira u Zvornik, u dvije kolone bosanska vojska je pre{la Drinu, prodiru}i istovremeno preko Valjeva i [apca prema Beogradu, koji je bio u srpskom okru`enju. Lijeva kolona, u kojoj se najvi{e isticao Kulin-kapetan i Mehmed-kapetan Fidahi} prodrla je do U{}a. Desna kolona, pod vo|stvom Had`i-bega Srebreni~kog, poslije manjih ~arki kod Brata~i}a, izme|u Krupnja i Valjeva, prakti~no bez prave borbe vra}a se prema Sokolu i nazad u Bosnu. U cilju suprostavljanja bosanskoj vojsci Srbi su u blizini [apca, na Mi{arskom polju, podigli {anac ~etvorougaonog oblika, s ciljem da sprije~e prolaz Bo{njaka prema Beogradu. Borbe su trajale nekoliko dana uz obostrane gubitke. Zbog razmimoila`enja i nesloge me|u Bo{njacima 4. V. ]orovi}, Istorija srpskog naroda, Beograd 1997
61
[eherd`ik
jedan dio vojske ostaje u [apcu a drugi dio se vra}a u Bosnu, do`ivjev{i u povratku zna~ajne gubitke u ljudstvu. Prema analizama vojnih istori~ara bitka na Mi{aru nije zavr{ena vojni~kom pobjedom ni jedne od strana u~esnica. Povr{na analiza opisa ove bitke u srpskim izvorima uo~ljivo je koliko su srpski histori~ari bili pod uticajem guslara i epskih pjesama, koje su nastajale u toku ustanka, ali i kasnije. Prema izjavama u~esnika i analizama nekih srpskih vojnih istori~ara, ustanici su se uglavnom ograni~ili na borbu iz utvr|enog {anca, i samo u nekoliko navrata u toku vi{ednevnih borbi usu|ivali su se na borbu izvan {anca, svjesni da u otvorenoj borbi nemaju {ansi protiv bosanske vojske. Ustani~ka konjica, predvi|ena kao rezerva i smje{tena nedaleko od {anca kod sela @abar, bila je ve} prilikom prve ozbiljnije upotrebe na Mi{aru, brzo razbijena od dobro uvje`bane i iskusne konjice bosanskih spahija, predvo|ene Kulin-kapetanom. O tome srpski histori~ari pi{u: “Posle podne Turci obnovi{e napad na srpski {anac, isturiv{i uz ivicu {ume svoju konjicu kako bi za{titili bok pe{adije od srpske konjice. Ova turska konjica se u neposrednoj blizini {anca sudari sa srpskom konjicom. Videv{i da je srpska konjica neuporedivo manja od njegove, Kulin-kapetan, koji je predvodio tursku konjicu, izvr{i juri{ i uspe da je razbije i rastera. Mnogi konjanici, a me|u njima i Jakov Nenadovi}, spasi{e glavu uska~u}i u {anac ili be`e}i u gustu {umu. Deo Lukinih konjanika se na|e u centru, zahva}en sa svih strana konjicom Kulin-kapetana. Nemade kuda da uzmakne, pa hrabro izginu nao~igled ~itave srpske vojske, koja zbog nastupanja turske pe{adije prema {ancu nije mogla da im pomogne.”5 Uostalom, konjica bosanskih spahija i kapetana va`ila je u Evropi tog doba za izuzetno respektabilnu vojnu snagu. Odigrala je zna~ajnu ulogu u pomicanju granica Osmanskog carstva na zapad i proslavila se u mnogim bitkama (Moha~), a kasnije u odbrani zapadnih granica, posebno onda kada je Bosna bila ugro`ena (bojevi kod Zvornika, boj pod Banja Lukom, ...). S druge strane, ustani~ka vojska se tek formirala. U borbama se uglavnom koristila prepadima iz zasjede i borbom iz utvr|enih {an~eva, a za ustani~ku konjicu i sami srpski istori~ari ponegdje priznaju da je bila vi{e pokretna pje{adija nego konjica: “... Srpska konjica je, u stvari, vi{e bila pokretna pe{adija, ukoliko nije re~ o iznenadnom udaru, nije predstavljala ozbiljniju pretnju turskoj vojsci.”6 Uspjeh ustanika sastojao se u tome {to su se odr`ali na Mi{aru, i time zadr`ali bosansku vojsku upu}enu prema opkoljenom Beogradu. O~ito je da bosanska vojska vi{e nije bila motivisana da nastavi pohod prema Beogradu. U tome ih je pokolebala i pogibija jednog broja kap5. Miladin Stevanovi}, Vo`dovi grani~ari sa Drine, Novosti, Beograd, 2003 6. Novica Stevanovi}, Ratna lukavstva ustani~ke vojske, Novosti, Beograd 2003
62
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
etana, uglavnom kraji{kih, tako da je do{lo do povla~enja prema Bosni, ~esto i neorganizovanog, zbog ~ega je do{lo i do zna~ajnih gubitaka. Ve}i dio vojske ostao je u [apcu, ~ak su po~etkom septembra u dva navrata obnovili napade na Mi{arski {anac, ali bez uspjeha. Kulin-kapetan se isticao juna{tvom u svim pohodima u kojima je u~estvovao. Tako je bilo i na Mi{aru, gdje je na megdanu pobijedio komandanta srpske konjice vojvodu Luku Lazarevi}a. Me|utim, u pjesmama opjevani i “proslavljeni” srpski vojvoda, pop Luka Lazarevi}, vjerovatno predosje}aju}i da na otvorenom megdanu nema {anse protiv ~uvenog kraji{kog junaka Kulin-kapetana, prije izlaska na megdan postavlja dvojicu iz svoje pratnje da u slu~aju nepovoljnog ishoda iz obli`nje {ume pucaju na Kulin-kapetana. Ovaj poznati kraji{ki gazija, iako je iza{ao kao pobjednik na megdanu, mu~ki je ranjen nakon ~ega je podlegao ranama, a njegovo tijelo prenijeto je u Bosnu i ukopano u haremu d`amije u Janji. Falsifikuju}i historiju srpski histori~ari su Kulin-kapetanu i drugim bosanskim junacima dodavali razne kvalifikacije; na`alost to su nekriti~ki preuzimali i neki bo{nja~ki histori~ari. Situaciju sa zarobljenim mje{tanima Dobri}a guslari su opjevali tako {to su Kulin – kapetana kvalifikovali kao silnika, prelaze}i preko ~injenice da je uz njegovu saglasnost “roblje” veoma brzo otkupljeno, za razliku od brojnih zlo~ina po~injenih od strane pobunjenih Srba nad muslimanskim stanovni{tvom mnogih mjesta (Beograd, Valjevo, Sjenica i dr.). Jedan od rijetkih srpskih histori~ara je prota Matija Nenadovi}, Kulinov savremenik, koji je uva`avao Kulin-kapetana kao junaka i ~ovjeka {irokog duha. Prota Mateja Nenadovi} prenosi da mu je Kulin-kapetan za vrijeme pregovora po~etkom 1806. godine rekao: “Vidi{ li ti ovu bezbrojnu vojsku? Me|u svima njima nema nijednoga koji bi se pla{io da golom rukom uhvati sje~ivo sablje u zamahu.”7 U jednoj drugoj situaciji, prilikom pregovora, Nenadovi} ga opisuje kao obrazovanog i sklonog humoru u trenucima pregovora: ... Sutra po|emo preko Drine u veliku ordiju. U|e ^upi}, la|a prepuna; ja ka`em da ne smem, ali |avo navrh la|e sedi: Kulin kapetan, ~ovek oko trideset godina, odeven, prikladan, povika: “Ulazi, ulazi, pope; kad ja smijem i ti smije{.” U|em, a kad bismo nasred Drine, a Kulin ka`e: “Vala, imam dva knji`evnika, jedan turski a jedan vla{ki, oba su bogomoljci, jeda i ja s njima na selamet iza|em!” ^ovek veseljak.8 Bo{nja~ki narod nije zaboravio kraji{kog gaziju Kulin - kapetana. Narod nije zaboravio njegov doprinos odbrani Bosne, on je bio jedan od onih koji nisu dozvoljavali da srpski ustanici u Bosni nastave zlo~ine koje su u~inili prilikom protjerivanja bo{nja~kog muslimanskog stanovni{tva iz 7. Prota Mateja Nenadovi}, Memoari, Beograd 1951 8. Isto
63
[eherd`ik
krajeva isto~no od Drine. Kre{evljakovi} je zabilje`io da su jo{ krajem XIX vijeka u ^e~avi u Krajini bila `iva sje}anja na vojni pohod Kulin – kapetana. U Janji i u drugim dijelovima Bosne me|u Bo{njacima i danas `ive predanja i legende o Kulin-kapetanu.9 Naro~ito su u Janji i dan danas prisutna predanja o Kulin – kapetanu kao “{ehitu” i gaziji. Tako je Halid ^emerli} zabilje`io 1939. godine kazivanje starog Mujage Meri}a iz Janje: Eh moj sinko davno je to bilo... Jo{ moj rahmetli babo, pokazao mi je mezar Kulin-kapetanov, en ondi odmah uz d`amiju. Pri~o mi je babo, sinko, kako je Crni \or|e digo svu srpsku raju na Turke. Do~u se haber da }e pre}i vamo preko Drine u Bosnu. Iskupi se turska vojska sa Kulinkapetanom na ~elu, pa pre|e Drinu da pokori bund`ije i pokupi carski hara~. Sudari{e se dvije silne vojske na Mi{aru {irokome. Ovamo pred vojskom Kulin-kapetan, a onamo glavom Kara|or|e. Vele bilo je tu murtatluka, pa da je kroz to i Kulin-kapetan posje~en i glavom zaplati... ... Istu su no} Brzavci vi|eli Kulin-kapetana kako je pre{o preko Drine u Bosnu, nose}i sam svoju glavu pod desnim ramenom, pa pravo ovdi d`amiji Tu je pao. Sutradan su ga i zakopali na tom istom mjestu. Eno }e{ i sada vi|eti plo~e i ni{ane na njegovom kaburu.10 Jedno drugo predanje, koje je isti autor zabilje`io od jednog drugog starog Janjarca, koji se starao o ni{anima i haremu oko Atik d`amije u Janji, ka`e kako mu je tijelo u kaburu ostalo o~uvano: ... Moj sinak, otpo~e ~estiti starina, birvaktile je u Janju dolazio unuk Kulin-kapetanov i obilazio kabur svog dede. ... E, ~uo sam ja jo{ da je rahmetli Salih Islamovi} u to doba otkopao kabur rahmetlijin i sazidao ove plo~e okolo. Tada su Kulin-kapetana na{li cijele cjelcata u kaburu, a da mu ni dlaka nije s glave falila, niti su mu mavi ~ak{ire poblijedile. E jes valahi, tako je to kad je on {ehit; sve do kijametskog dana on }e biti ~itav, njegovo tijelo ne mo`e nikad istruhnuti...11 Ovakva predanja bo{nja~ki narod prenosi samo za one koje smatra istinskim “{ehitima” i gazijama. 9.U okviru tradicionalne kulturne manifestacije Ljetne ve~eri-Janja 2006, u organizaciji BZK Preporod Bijeljina – Janja, u petak 04.08. 2006. godine odr`an je skup: “Zna~ajni doga|aji iz pro{losti Janje - Kulin kapetan, historija i legenda”. O li~nosti Kulin-kapetana i burnim doga|ajima s po~etka XIX vijeka kada su srpski ustanici nakon po~etnih uspjeha na podru~ju Beogradskog pa{aluka po~eli otvoreno ugro`avati Bosnu napadima na Bijeljinu, Janju, Zvornik, Vi{egrad i druga mjesta uz Drinu, izlagao je mr D`evad Tosunbegovi}. Tako|e, tom prilikom je prof. Edhem Omerovi}, (komandant 206. brigade Armije RBiH) izlagao temu o vojnim operacijama bosanske vojske i odbrani granica Bosne u to vrijeme, kao i o samom boju na Mi{aru kod [apca. 10. Halid ^emerli}, Kabur Kulin kapetana u Janji, Pravda br. 35, Sarajevo 1939 11. Isto
64
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Sudbina poznatog kraji{kog junaka Kulin-kapetana usko vezana za ovu pograni~nu bosansku kasabu – poginuo je kao vo|a bosanske konjice u poznatom boju na Mi{aru kod [apca 13. avgusta 1806. godine, a njegovo tijelo prenijeto je u Janju i ukopano u haremu Atik d`amije. Kraji{ki gazija Kulin-kapetan zaslu`io je da i nove generacije Bo{njaka ~uvaju tradiciju o njemu.12
Literatura:
]iro Truhelka, Bo{njaci i prvi srpski ustanak, GZM, XXIX, Sarajevo, 1918. Halid ^emerli}, Kabur Kulin kapetana u Janji, “Pravda” br. 35 1939 (1940) Miladin Stevanovi}, Vo`dovi grani~ari sa Drine, “Novosti”, Beograd, 2003. Mr. D`evad Tosunbegovi}, Bo{njaci u odbrani Bosne u vrijeme srpskih pobuna u Beogradskom pa{aluku po~etkom XIX vijeka, “Prilozi prou~avanju borbe za opstojnost Bosne kroz historiju”, Zbornik radova Udru`enja boraca Patriotske lige Tuzlanskog kantona, Tuzla 2006 Hamdija Kre{evljakovi}, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Svjetlost Sarajevo, 1980 Prota Mateja Nenadovi}, Memoari, Beograd 1951 Novica Stevanovi}, Ratna lukavstva ustani~ke vojske, Novosti, Beograd 2003 V. ]orovi}, Istorija srpskog naroda, Beograd 1997
12. U povodu obilje`avanja 200. godi{njice pogibije Kulin – kapetana odr`ani su tevhidi i prigodne manifestacije u Janji, Kalesiji i Tuzli.
65
[eherd`ik
Ibrahim ef. Smaji} – Seljubac
BAKLAVA SU HILJADU MAJSTORA -Pou~na pri~a iz 1900.godPredgovor prire|iva~a
Autor didakti~ke pri~e o spremanju baklave ’’su hiljadu majstora’’ je Ibrahim ef. Smaji} – Seljubac, Allahu jerhamuhu! Njegova pri~a je napisana davne 1900.godine kao dodatak njegovom ud`beniku mektebske nastave ’’Nova bosanska elifnica’’. On se u ovoj pri~i obra}a maloj djeci, govori im o vjerskom moralu i kakva bi ta djeca trebala biti u `ivotu. Pri~a je napisana starobosanskim jezikom i u dana{nje vrijeme te{ko ju je ~itati. Za ~itala~ku i kulturnu javnost je va`no i pou~no da je had`i Ibrahim ef. Smaji} – Seljubac za vrijeme svog `ivota ne{to korisno pisao i da je prvi Kalesijac koji je ostavio iza sebe pisane tragove za muslimansku javnost. Stariji Kalesijci, naro~ito Seljupci, u prilici su da obnove svoj starogovor. (Za nove generacije pri~u je prilagodio Enver ef. Ali}, muderis Behrambegove medrese u Tuzli) Baklava su hiljadu majstora To je bijo starog vakta jedan dobar ~ojk, amel salih. Jedno~ bratovoj djeci da poka`e i da hi naputi kako }e {u}ur ~init i da him ka`e u jednom ni’metu da imade jo{ ni’meta dosti hiljada, a Bog }e pitat svakog za ove sve ni’mete na onom svijetu, iza smrti. Porad toga amid`a djeci va’du u~ini jednu baklavu da jedu {to je je gradilo i spremalo hiljadu majstora. Djeca od ~uda reko{e: -Kaka }e to taka baklava bit, aman amid`a!? Sutra nejmamo dersa. Ho}emo li do}i da vidimo otu za~udnu baklavu {tonom je nitko nije ni ~uvavo ni vidijo? Amid`a him re~e: -Peke!- do|ite u saat tri! Sutra djeca rano do|o{e, pogleda{e, todi ne imade nikakva kalabaluka ni |urultije adeta, sami ku}ani imaju. Djeca misle: [ta }e ovo bit? Do|e sofra... Kad bi vakat, baklava do|e. Nije za~udna: baklava ko baklava. Djeca pitaju amid`e: Beg-efendija! Je l’ ovo ona baklava {tonom je je hiljadu majstora spremalo?
66
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Amid`a im re~e: -Jest, ovo je ona baklava {to sam vam va’du u~inijo od hiljadu ah~ija. Djeca ka`u: -To ne more nitko vjerovat, jer ovaku baklavu jedan ah~ija na~ini i spremi. Amid`a him ka`e: -Hele, sad vi jedite. Po{lje sofre vi }ete pisat, a ja }u vam kazivat imena baklavanskije majstora i hesab }emo u~init i vi|e}emo kolko je u baklave majstora. Baklava hademsi - baklavanski hadimi, koliko hi je ovdi, kazuje hi sve. Amid`a ka`e djeci: -Dobro }utite da vam ka`em baklavanske majstore.Ovu baklavu na~init najnapre bra{no treba. Do bra{na prije kolko je svijeta radilo, znadete li? Najnapre treba njivu iskr~it, dobro otrijebit, pa plugom uzorat i poravnit, pa po{lje {enicu usijat, pa ovodom je zalit, pa zagradit, pa opljet, diviju i trnatu travu po~upat, o~istit. Iza toga svega, trebaju ora~i, zagra|a~i, `eteoci,vr{ioci i jo{ sve {to god njima treba, ostali poslenici, njihove ku}e i `ene i djeca i `enidbe i udaje i hajvanat vas:konji, goveda, ovce, koze, tuke, koko{i, patke, guske, i staje hajvanatske, i njive,i beh~e svakake i sjetve, za toga svega svi halaliti i sve ostale njihove potrebe, ~ar{ije i hu}umetske su daire. Najnapre treba caru veziri i pa{e i me’muri i hakimi, kadije i muhduri, i {to god hu}umetu treba: asker, pu{ke, topovi, la|e, zirnalije, d`ebhane i debovi i hazne, kase. Najnapre trebaju saraji i ku}e i hap(u)si i hanovi i kr{le i pare i sve potrebe ostale do Adem alejhisselama. To su sve pomaga~i baklavu na~init i to su sve Bo`iji ni’meti nama brez hesaba da mi sve {u}ur ~inimo i da Bogu i Pejgamberu i caru da dobro itaat ~inimo i da Pejgambera slu{amo i da se svakog |unaha i grijeha sve ~uvamo, malog ko i velikog. Tako Bogu i caru svome sadakat ~ini ko god je pametan. Draga djeco! Jo{ treba {eni~nom ora~u plug i plu`ni majstor i sve {to god majstoru treba: gvozdeni majdan i kova~i i {to him treba svaki halaliti. I treba za pluga drveta i sjeka~ i {to god njemu treba sve. Najnapre trebaju mu kola i konji, i za toga {to god treba vas halat: uzde, hamovi. Za to treba debbar,to je rijetki tabak~ija {to taba~i ko`u, i kolar i sara~ i tud`d`ar i sve {to god njima treba.. Jo{ treba za bra{na mlin, za mlina treba majstor i zidar i sve {to god mlinu treba. Najpre treba majdan za kamenje i majstor i ostalo, i treba mlinar i mekinje za bra{na i vas ostali halat i svi hizme}ari momci. Draga djeco! Jo{ za baklave treba {e}er, badem, |eviz, orasi, maslo, kajmak. To izdaleka dolazi. To sve treba dobavit. Za toga treba |emija, la|a i |emid`ija i kapetan i tud`d`ar, trgovac i bakal i {to god him svijema treba, a tome hesaba ne imade. Najnapre za masla i za kajmaka trebaju 67
[eherd`ik
hajvani i ku(d) }e hodat i {ta }e jest i ko }e hi ~uvat i hranit, ~obani,~if~ije i njive, i {ume, i meraje i {to god him sve treba. I ko }e maslo i kajmak na~init, muzare, stopanice, kolibe i vas halat za toga stoku bit, tud`d`ari i bakali i du}ani i ~ae{ija i kantar i terezije i sve ostalo {to god him treba. I treba baklavu ispe}i. Za toga treba furuna i furund`ija i drva i }umur i sve ostalo: trebaju drvari i }umurd`ije i kola i hajvani i kolar da vu~e, sve to treba. I jo{ treba za baklave tepsija i ko }e na~init, i bakreni majdan i ko }e ga ispod zemlje izvadit, erbab mejdand`ija majstor i bakard`ija i za toga njihovi svi halati i makinje i {to god him treba, sve. Najpo{lje, treba baklave jo{ kome dat. Za toga treba pe{kir, knjiga, to na~init treba fabrikad`ija i bezd`ija i basmad`ija. Takijem je zanatima svijema je muhtad` baklava. Ovo su sve na{li i prona{li dobro u~e}i ilum i svaki marifet i sve zanate rade}i. Sve ovo treba dok se do|e do baklave. Draga moja djeco! Tako su svi Bo`iji ni’meti. Sebeb toga treba kad se ru~a i ve~era, svakad treba dovu ~init i na baklavi i na svemu Bogu {u}ur u~init... Tadar djeca amid`u u ruku ga poljubi{e i zafali{e i reko{e mu: Sad znadosmo da je ova baklava pomaga~a i radina vrlo mnogo milijuna i milijara. Fala, amid`a! @iv bijo kad si nam kazo i naputijo nas da znamo za Bo`ije ni’mete mloge, svakake i da Bogu {u}ur ~inimo sve daima.
68
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Atif Kujund`i}, knji`evnik
***
DŽEMAL POLJAKOVI] PJESNIK EKSPRESIVNE LIRSKE APSTRAKCIJE *** PROLEGOMENA Poeziju i umjetnost op}enito, mladi ljudi oduvijek shvataju i do`ivljavaju kao najpogodniju opciju i najbolju mogu}nost osobnog ispoljavanja, slobodnog bez ograni~enja i distance. Osim toga, kako je umjetnost inspirativno reagiranje na zlo, mladi ljudi se u umjetnosti do`ivljavaju na najbolji na~in, kao borci za pravdu, istinu i visoke ideale ~ovje~anstva. Odgovor na zlo jeste i pjesni~ko oblikovanje ljubavnog osje}anja. Ljubav je najbolji odgovor na svako zlo. Zato, pjesme pi{u s puno ve}om odgovorno{}u prema sebi, nego prema svijetu. Poezija im biva postupak izgra|ivanja osobne mjere, jer vide kako mogu re}i sve. Pjesmi se obra}aju strastveno i intimno saop}avaju}i svijetu i osobnu estetsku namjeru. Dakako, na taj na~in i istra`uju unutarnje i vanjske mogu}nosti svoga iskaza, a oda{ilju intencionalne poruke potencijalnim ~itateljima. *** DŽEMAL POLJAKOVI] U DOSLUHU S VREMENOM Po~etkom {ezdesetih XX stolje}a, D`emal Poljakovi} pi{e ljubavne pjesme. U sasvim odre|enom smislu, takav odnos je primjeren njegovim godinama, ali i op}enito, vremenu i atmosferi, kretanjima u onovremenim prilikama i knji`evnosti koju je iznjedrila stilska formacija moderne, a u kojoj se ve} mogu nazrijeti i tragovi postmodernisti~kih tendencija. Poljakovi} se javlja kao pjesnik sna`ne ljubavne i nagla{eno erotske vokacije kojoj se, u pjesmi kao postvarenoj snazi njegovoga dara i osje}anja sasvim primjereno, poslu{no podaje njegov jezik. Op}e stanje duha i kulturnih prilika tog vremena, u pjesmama D`emala Poljakovi}a odra`ava se kao njegova osobnost i, uistinu, visoka samosvijest kojoj jezik i pjesma uzvra}aju punom mjerom i jasnim, osobenim glasom. 69
[eherd`ik
*** Od prvih objavljenih pjesama, Poljakovi} je odobravan i op}eprihva}en, a generacijski cijenjen kao pjesnik jo{ dok je bio u~enik srednje Medicinske {kole u Tuzli. Potom i u Novom Sadu i Beogradu gdje studira medicinu, ali i u Vr{cu, u Vojvodini i op}enito, gdje god se kao pjesnik kretao. Poljakovi}ev smosvojan pjesni~ki glas, javlja se kao rezonanca brojnih odjeka koji su dopirali iz svijeta, ali prevashodno i s visina srpskog parnasa i ex-YU pjesni{tva. Bez sumnje, bila su to i dominantno pjesni~ka vremena. Snaga erotske konstitucije i bi}e ljubavnog osje}anja sa~uvali su egzistencijalnu, ljudsku i pjesni~ku fakturu i individualnost D`emala Poljakovi}a, a osna`ili njegovu – ve} evidentnu – rastu}u strast prema mogu}nostima pjesni~ke, ali i svake druge spoznaje. Ustvari, to i biva njegovim osnovnim poeti~kim i pjesni~kim, dakle i filozofskim odnosom i credom prema svijetu op}enito, njegovom osnovnom odlikom. Prethodno mo`emo potkrijepiti Poljakovi}evim pjesmama koje je objavljivao u ~asopisima i listovima, u svojim i zajedni~kim knjigama. Ljubavno u poeziji, sna`i konstituciju njegove osobnosti, a ~ini stvarnim smisao njegovoga prisustva i nagla{ava potrebu ostvarivanja njegovih ciljeva. *** EVIDENTAN POLJAKOVIĆEV TRAG U razvojnom nivou, mada, posve}en studiju medicine bez ostataka, Poljakovi} uspijeva pisati poeziju kojom izgra|uje sebe, ali, pi{e i esejistiku, kojom pokazuje do ~ega intelektualno i ljudski dr`i u knji`evnoj umjetnosti. Tako, u svojoj pjesmi slijedi osobno osje}anje duga prema rodnom kraju, djetinjstvu, obitelji, ljudima, ljubavi prema `eni, svoju odanost visokim idealima ~ovje~anstva kao Jedno}i Svijeta. U esejisti~kom tekstu Poljakovi} ispoljava iskrenu brigu za ~ovjeka i njegovu sudbinu, za `ivot kao pojavu i njegov vi{i smisao koji se iz svega probija kao njegova pojavna i bitna odlika koju ne raspoznajemo do kraja. U tom razdoblju zna~ajan utjecaj na Poljakovi}evo pjesni~ko odrastanje imalo je objavljivanje tekstova u Srednjo{kolskom listu za knji`evnost, nauku i umjetnost Polet, koji je izlazi u Zagrebu. 70
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
*** DŽEMAL POLJAKOVIĆ u srednjoškolskom listu za književnost, nauku i umjetnost POLET Zagreb U prikazu knjige pri~a Lica, Ive Andri}a, koja je objavljena u izdanju zagreba~ke Mladosti 1960., u Srednjo{kolskom listu za knji`evnost, nauku i umjetnost Polet, Godina VIII, broj 6., Zagreb, velja~a, 1961. godine, str. 321., u tekstu Poezija re~i, Poljakovi} ka`e: ... Sve te teme i sva ta lica na svoj na~in govore o jednom vi{em smislu `ivljenja i odnosu ~ovekovih nagona prema najvi{em nagonu – prema `ivotu. /.../ Slo`enost umjetni~kog iskustva i gledanja ne name}e se odozgo, ve} spontano proizilazi iz atmosfere u kojoj se lica nalaze i iz njih samih. Otuda se pjesnikova filozofija i ne nalazi kao zalutao elemenat stvaranja, ve} kao ~vrsto konstituirana, srasla cjelina rije~i, osje}anja i gledanja... Posebnu dra` i poetsku toplinu nalazimo u pripovjetkama: Sunce, Razaranja, San i java, Pod grabi}em, Na sun~anoj strani.* Taj mladi}, D`emal Poljakovi}, izvrsno je ~itao knjige! Naime, tako je pisao sedamnaestogodi{nji u~enik Medicinske {kole u Tuzli – D`emal Poljakovi} u tekstu koji sugerira njegov istinski zreo odnos prema knji`evnoj umjetnosti.
*** U istom broju, ~asopis Polet, na strani 310., Poljakovi} objavljuje pjesmu naslovljenu: Da premostimo, u kojoj ka`e: Da premostimo. / [to bih da nisam samo obi~an prolaznik. /To su tanke `ice. / Sad gledam, eto, mr{avu svjetlost petrolejke / {to dogorjeva u pepelu jednog bitisanja. / Smrti gledam u lice. / [to bih kad premostio bih nemo}. / To dolazi od neke lude igre u nama. / Mjesec rasje~en ostrugom ti{ine. / U oku pjesak te`i od bola. / No}. / Da premostimo. / [to bih da pre}utah ovo rije~i. / To su dronjava ramena pjesnikove smrti. / /.../ Iz stiha u stih, jednakom snagom i vje{tinom, pjesnik sa`ima, varira i jednakom dubinom, a samo na nov na~in oblikuje isto, ljubavno osje}anje. Kazuje istinu, ali i sebe uvijek iznova uvjerava u slute}u zaumnu dubinu i smisao ljubavnog odnosa. 71
[eherd`ik
*** ^asopis Polet broj 7., Zagreb, o`ujka 1961. godine, str. 344., objavljuje Poljakovi}evu pjesmu Kamen. To je pjesma rastajanja od djetinjstva i pjesma poetskog opredjeljenja, ili, prije: pjesma prve zrelosti, pa i programska pjesma istinskog pjesnika. Na to upu}uje i drugi Poljakovi}ev tekst, objavljen u istom broju. Rije~ je o impresiji nakon odgledanog filma Orfej. Interesantno je vidjeti kako mladi pjesnik unosi i koristi simbol kamena u svoju pjesmu, simbol koji je ve} izuzetno optere}en u njegovom `ivotnom ambijentu, posebno pjevanjem \ure Jak{i}a. Poljakovi}, ~ak, koristi i Jak{i}ev ritam i intonaciju: tu / ovde pokraj / ovog kamena / {to ~elo prepu{ta / raste mahovina / odmah tu / na drumu / ostavio sam / gumenu pra}ku / /.../, a da bi ozna~io granicu osobnog sazrijevanja kao entiteta od kojega po~inje njegova li~nost i osobnost! Tako, njegova osoba poprima onu vrstu gra|anske opstojnosti kakvu u patriotskom nivou Jak{i} pridaje dr`avi. Dakle, cijeloj jednoj Zemlji! Na sasvim odre|en na~in i za to vrijeme, to je bila vrlo smjela pjesni~ka igra u kojoj se zrcali i ne{to ironije naspram rodoljubnog pjesni{tva op}enito i stihova: /.../ drzne{ li dalje / ~u}e{ gromove/ kako ti{inu zemlje slobodne /.../ ! *** Poljakovi}ev tekst Vidio sam Orfeja, ustvari je esejizirana poetska proza, blistavo obasjanje o filmu koji je gledao mladi ~ovjek. Mada je rije~ o suvremenom, ljubavnom filmu, u kojem se tek – mladi} zove Orfej. Ali, Orfej je uvijek potraga za izgubljenom ljubavlju, spremnost na `rtvu do ulaska u Had radi povratka mrtve Euridike, e da se ljubav vrati, pa da se za to i plati – koliko treba. Poljakovi} duboko osje}a taj smisao kao `ivotnu bit. Kao najdublji pjesni~ki smisao: Pjesma je zauvjek darovana svijetu i ona se mitski prostire u svim tijelima. ... Onda je do{la Euridika! Crnoputa djevojka s viticama! Lijepa – pro{aputah... ali, tek {to sam to izgovorio, zabolje me blijedo}a i ni{tavost te rije~i... Poljakovi} se jo{ vrlo mlad, predstavlja lijepo na~itanim i uistinu talentiranim mladim ~ovjekom, kojemu pjesma i tekst op}enito dobro do|u da osvijesti svoje lijepo znanje.
72
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
*** OSJEĆANJE ZAVIČAJA I SUVREMENOSTI U casopisu Polet, Zagreb, svibanj-lipanj, 1961. godine, broj: 9-10, na strani 508., Poljakovi} objavljuje Pono}nu pjesmu. U mojoj ulici stanuju divlji kestenovi / i dobri stari zvonici. / Dole pod jasikama pjevaju nijeme ti{ine.//Na prozorima male bezazelene saksije / i djevoj~ice zaljubljene / u nekog izmi{ljenog {to odlazi i dolazi vozovima. //...//Mjesec u pono} daljinom plodi jablanove. //Kadikad umjesto barki // u pono} / spu{tam se rijekom / i snivam neke nejasne oblike, / samo da ne bih plakao. Poljakovi}eva pjesni~ka zrelost je nedvojbena. U njemu se `ivot doga|a kao pjesma. Jezik mu je poslu{an i onda kada ne `eli ne{to re}i. U njemu je na pla~ spremna odvojenost od rodnog kraja u kojem daljinom mjesec plodi jablanove. U kojem, {to da ne, mo`da i ljubav ~eka i kotvi misao u rodnom kraju. Osim svega, rodni kraj je najbolje sidri{te mladoj du{i u dubini no}i koju srebri mjese~ina, a pogled biva jednako stvaran u prostoru i duhu, u zvuku tankih `ica, pjesme sevdalinke i narodnog govora i obi~aja. *** DVA PUTA PO SEDAM zajednička pjesnička knjiga Književni klub MOSTOVI, Lukavac, 1964. Klub mladih pisaca Mostovi Lukavac, 1964. godine, pokre}e izdava~ku djelatnost i biblioteku Poezija mladih, koju ure|uje pjesnik Avdo Mujki}. Dva puta po sedam tre}a je knjiga u izdanju kluba Mostovi. Knjiga je u podnaslovu nominirana kao almanah bosansko-hercegova~ke poezije, Lukavac 1964. U knjizi se pjesni~ki i abecednim redom susre}u: Nijaz Alispahi}, Stanko Batur, Jusuf Begi}, Radivoje Budali}, Drago Jovanovi}, Ibrahim Kajan, Vjekoslav Kova~evi}, Ivan Kordi}, Jelica Lovri}, Avdo Mujki}, D`emal Poljakovi}, Ranko Preradovi}, Hazim Saki}, Tihomir Sav~i}. Bila su to perspektivna pjesni~ka imena. Danas, /45/ ~etrdesetpet godina kasnije, ve}ina njih se jo{ potvr|uje djelom. Me|u njima, svoje posebno mjesto i tada i danas ima D`emal Poljakovi}, koji je u knjizi objavio pjesmu Izme|u bola i kamena. Pjesma varira leksi~ki i semanti~ki smisao rije~i kamen i bol i mrtvu pticu kao stvoreno saznanje. Poljakovi} se predstavlja bitno pjesni~ki rade}i upravo u jeziku kao jedinom mediju koji je pjesniku, a tako i njemu, doista na raspolaganju: ... 73
[eherd`ik
Bol u bolu vjetar u vr~ uhva}en / bez prestanka sebi govori o izlasku / bol i kamen / u mrtvu pticu stvoreno saznanje / izme|u bola i kamena / jo{ samo rije~ preostaje. Poljakovi}eva pjesma je krajnje znakovita kao otvorena i provjerena pjesnikova spoznajna opcija, a pjesnika na osnovu nje vidimo – kao perspektivnog. *** NOŽ I SAN KLUB PISACA, Vršac, 1965. Pripremljena za tisak 1964. godine, Poljakovi}eva knjiga pjesama No` i san, objavljena je u Klubu pisaca Vr{ac sije~nja/januara 1965. godine, iako na koricama knjige kao godina izdanja stoji 1964. Knjigu ilustrira Dimitrije Gruji}. Interesantno jest: savla|ivanje tradicionalne pjesni~ke forme za pjesnike je visoka {kola pjesni{tva. Me|utim, od samog po~etka, tj. od prvih stihova – D`emal Poljakovi} uspje{no pi{e slobodnim stihom. Pri tome je sna`no usretsre|en na pjesni~ki jezik i sadr`aj. Valja primjetiti, da je Pljakovi} u svom izboru pjesmovanja i pjesni~ke forme vrlo dosljedan i uspje{an. Jezik se prilago|ava njegovim zahtjevima, pjesma ga kazuje na njemu nedvosmisleno primjeren i krakteristi~an na~in. Poljakovi} je zapa`eno uspje{an i odobravan u svom pjesmovanju. No` i san, obimom nevelika knjiga, ali snagom pjesni~kog iskaza ~isto je prokrvljeni vrisak bi}a – ~ija krv pjeva i koje ne pristaje mijenjati glavno i sporedno. Ustvari, to je o samo ciklus pjesama koji je nagra|en objavljivanjem kao knjiga na Konkursu Kluba pisaca Vr{ac. Konkurs je raspisan povodom Prvog susreta pesnika Vojvodine, maja 1964. godine. Rije~ je o tome, da je no` i san u stihu i pjesmi mogao sastaviti/spojiti samo neko u ~ijoj to krvi obitava. To je glas krvi {ljivske, rekao bi Jusuf Begi}, Poljakovi}ev suvremenik u svojoj nadaleko ~uvenoj Poemi Bosni. D`emal Poljakovi} je tu opaku, tu krajnju i isklju~ivu opciju ljubavnog do`ivljaja rije{io sintagmom no` i san i tako uspostavio znak jednakosti izme|u ljubavi i smrti kao najbli`ih egzistencijalnih opcija bi}a i nebi}a – `ivota i smrti – biti ili ne biti – ve} u naslovu svoje knjige. Recimo i kako je dar mudriji od svake pameti, bilo kakvog nauka, inteligencije i vje{tine. Dar je vrhunaravan. Tu vrstu pronicljivosti, spoznaje i iskaza nije mogu}e dobiti bez dara, bez onoga {to nam je Njegovom Voljom Darovano kao svojstvo, instalirano kao potencija koju i ne moramo iskoristiti. Ali, no` i pjesma su na najbli`em rastojanju u ljubavi prema `eni, u Poljakovi}evom rodnom kraju. Poljakovi} to raspore|uje kroz knjigu kao tamnu osnovu kojoj je i osobno potka, kao budnu svijest 74
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
prema kojoj se isprje~ava omaglica `elje, kao samoga sebe prema toj opciji u kojoj nastaju, opstaju i nestaju `ivoti. D`emal Poljakovi} ulazi u stih i pjesmu, u svoju knjigu kao metak u aortu, {to bi rekao jedan drugi pjesnik, i biva krvotokom koji nao~igled traje i kazuje ljubav u rasponu od pjesme kao `ivota do no`a kao kraja koji je neizbje`an u odsustvu ljubavi. D`emal Poljakovi} pjesni~ki intenzivno `ivi vrijeme u kojem je pjesma bila zamjena za sve, vrijeme kada se `ivot nije mogao mjeriti mimo pjesme, a u kulturnom prostoru koji bitno ozna~avaju/ozra~avaju pjesnici kao javne osobe svojim glasom. Mo`emo i re}i, kako su to bili: Slobodan Markovi}, Brana Petrovi}, Branko Miljkovi}, Velimir Milo{evi}, Matija Be}kovi}, Slobodan Rakiti}, Pera Zubac, Branko V. Radi~evi}, Mak Dizdar, Hamza Humo, Du{ko Trifunovi}, etc. Ali, u to sazvu~je, u tu kulturu stiha – D`emal Poljakovi} donosi osobnu dubinu osje}anja sevdalinke, pjesme po snazi ljubavnog osje}anja nemjerljive i, mada se izljeva u slobodan stih, ta dubina ostaje kao osnovna odlika porijekla njegove duhovnosti, njegove pjesme i impulsa pjevanja. To je dertli pjesma do fatalnog kraja. Ja sam pjesnik / ja sam erota / ne bje`im iz svog korjena // Ja poznajem samo mo} stiha – re}i }e ve} u prvoj pjesmi. Ili, u pjesmi San: Kad nam je no} / do grla najedrala / ti si pala / no} bila do sljepila / ti mi ruku dala / /... / Ili, u pjesmi Kao {to jedna pjesma samo postoji: Postoji{ u meni /a negdje iznad mene / kao {to jedna pjesma samo postoji / nedopjevana / /... / Ili, u Post scriptumu: Slike su ispadale iz starih ramova / no}u kad recitujem pjesme / i lud – govorili su prolaznici / koji su usput znali / samo da postojim / i vjerovali da tako ~esto urli~em / i da no} moja neprospavana / ima svoj smisao / u vrhu svog no`a / i udio svoj / u va|enju kur{uma sunca / iz tijela mog ranjenog. *** POKRETOVA ANTOLOGIJA POEZIJE SVETLA NARAV REČI list za kulturu i društvena pitanja POKRET Priređivač Boško Ivkov, Sombor, 1970. godine. List za kulturu i dru{tvena pitanja Pokret u Somboru, anga`ira Bo{ka Ivkova, uglednog pisca, pripovjeda~a, esejistu, pjesnika radi priredjivanja Pokretove antologije poezije Svetla narav re~i. Rije~ je o antologiji vojvo|anskih pjesnika, ali, kako je D`emal Poljakovi} u vojvo|anskom kulturnom prostoru prisutan kao vrlo ugledan pjesnik, zastupljen je ~ak sa ~etiri pjesme: Snagovke ljeto prepijevaju, Pretprolje}ni fragmenti, Bez 75
[eherd`ik
naslova I, Bez naslova II /strane: 45., 46., 47., 48. i 100./. U ovoj lijepoj knjizi, ve}ina pjesnika dobila je prostor tek za jednu ili dvije pjesme. Od ukupno /50/ pedest zastupljenih pjesnika, samo je jo{ Svetislav Nenadovi} zastupljen sa /4/ ~etiri pjesme i Ra{a Peri} sa /6/ {est – svi drugi zastupljeni su manjim brojem pjesama, mada su tu bila imena kao Vujica Re{in Tuci}, Du{ko Trifunovi}, Milan Nenadi}, Jak{a Fiamengo, Bora Horvat, Milorad Crnjanin, Radivoj [ajtinac, Velimir Milo{evi}, Branislav Prelevi}, Aljo{a Musi}, Dragomir Brajkovi}, Ratko Deleti}, Dobrica Eri}, Gojko Janju{evi}, itd. Ova knjiga ostaje trajnim dokazom o visoko cijenjenom pjesni{tvu D`emala Poljakovi}a. *** PONEDELJKOM U SEDAM KNJIŽEVNI KLUB TUZLA 1976. D`emal Poljakovi} nije pisao puno i, nije inzistirao na objavljivanju svojih pjesama. Objavljivao je kada su od njega pjesme tra`ene, nerijetko ~ak, izmoljene za zajedni~ke knjige i panorame. Jedna takva knjiga, orijentirana kao zavi~ajna pjesni~ka panorama naslovljena Ponedjeljkom u sedam, pojavila se u izdanju Knji`evnog kluba Tuzla, 1976. godine. U knjizi se pjesni~ki susre}u Nijaz Alispahi}, Ivo M. Andri}, Suad Bahi}, Jusuf Begi}, Ljubomir ]orili}, [imo E{i}, Mirko Jele~, Atif Kujund`i}, Avdo Mujki}, Izet Pajevi}, Trpimir Miro Petrovi}, D`emal Poljakovi}, Vinka Popovi} Ana, Stojan Simi} Krpica, Zijad Sarajli}, Dragoljub Vasi}, Snje`ana Vukadinovi}... D`emal Poljakovi} je prilo`io ~etiri pjesme iz ciklusa Snagovke ljeto prepijevaju. Pjesme su odjeknule ~udesnom snagom tradicije i mentaliteta ~ovjeka snagova~kog kraja i podneblja. Svaka fonema blista u rije~i i rije~ u stihu i stih u pjesmi. Poljakovi} pjeva svojim bi}em, svojim najdubljim u bi}u snagova~kom, dubinom do arhetipa koji ga takvim tvori i druga~ijim ~ini. Pjesme su mu biserne niske ustreptalih osje}anja. Druga pesma: Ljetos su `etelice / Srpovima mjesec skidale u no}i / I razbijale ga u mad`arije / /.../ Ali, o ovom ciklusu jo{, na drugom mjestu u tekstu.
76
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
*** POČETAK DEVEDESETIH DVADESETOG STOLJEĆA - TUZLA Predan svome humanisti~kom pozivu bez ostataka, D`emal Poljakovi} poeziju ~uva i njeguje kao najintimnije i najdublje pribje`i{te za svoje bi}e. Ustvari, upravo na taj na~in, poezija i pjesma mu je bila uvijek na pravom mjestu, gdje jedino i mo`e i treba biti. Bio je to tihi, ali trajni oganj u D`emalu Poljakovi}u, nukleus za puno poticaja i u profesionalnom nagla{eno humanisti~kom radu. Poljakovi} je uz sve {to jeste bio ~ovjekom koji to {to zna i ima re}i – umije to uvijek u~initi na izuzetan na~in. Po~etak devedesetih XX stolje}a, donosi visoke dru{tvene tenzije, nevi|enu medijsku harangu velikosrpskog predznaka prema svemu {to nije srpsko, u velikosrpske ko~ije upregnuta je i Jugoslavenska armija – ~etvrta vojna sila u Europi. Bilo je to petogodi{nje razdoblje agresije i ratnih doga|anja na prostoru ex-YU, a s posebno razornim i tragi~nim posljedicama u Bosni i Hercegovini, da bi se potom isto nastavilo i na Kosovu. In continuo anga`iran kao lije~nik i univerzitetski profesor, D`emal Poljakovi} je tada osjetio potrebu i da se oglasi kao pjesnik. *** LET IZNAD VATRE izabrane i nove pjesme BZK PREPOROD OPĆINSKO DRUŠTVO TUZLA 1974. Poljakovi} okuplja ranije pjesme i pi{e nove. Bri`ljivo organizira svoju knjigu izabranih i novih pjesama Let iznad vatre. Knjiga se pojavljuje u izdanju Bo{nja~ke zajednice kulture Preporod – Op}insko dru{tvo Tuzla, 1994. godine. Njezino izla`enje odjeknulo je kao ~udo pjesni~ke savjesti i ljepote. Kao moto knjige Let iznad vatre Poljakovi} isti~e stihove – maksimu: Nema nama mira / Dok nam otimljeju Bosnu – koji su naj{irem smislu postali i rezignirana patriotska konstatacija kojom po~inju i zavr{avaju komentari ratnih zbivanja u BiH, na prostoru puno {irem od tada{njeg Tuzlanskog okruga.
77
[eherd`ik
*** Knjigu Let iznad vatre D`emal Poljakovi} organizira u pet pjesni~kih krugova: ^uvari sna, Od srebra ljulja{ka, Snagovke ljeto prepijevaju, Pjesme o Hanki prevaranki i Pjesme o Zemlji ili predanju otaca. Sada ve} pedesetogodi{njak, D`emal Poljakovi} pokazuje kako nije potrebno pisati puno, ako se pi{e dobro i ono {to treba pisati. D`emal Poljakovi} pi{e poeziju orijentiranu najboljim idejama i pjesni~kim iskustvima XX stolje}a, njegova pjesma u rije~i i stihu, zvoni zanosom svijeta koji je u Drugom svjetskom ratu ujedinjen pobjedom nad fa{izmom, zanosom ~ovjeka koji se osloba|a i voli, koji se otvoreno daje svojoj ljubavi bez ostataka, svjestan, kako se samo u ljubavi – mo`e ljudski ogledati. Prva pjesma u knjizi je Pjesnik u ogledalu ili Narcis: Ja sam pjesnik / Ja sam umirao u ulici @ilije / Vi ste bili vojnici / Vi ste bili djeca / Svejedno // Ja sam ljubio u ulici @ilije / Mladu englesku pjeva~icu Erskin / Ja sam je tje{io u ulici @ilije / Aj hejt ju / Plakala je / Mrzim te // Ja sam jednom u ulici @ilije / Nasrnuo na `ivu kraljicu Klaudiju / Ja sam se klanjao / [panjolskim cigankama u ulici @ilije / Svakog ljeta za svetkovine / I pravio svirale // Ja sam jednom umro u ulici @ilije / Ovako visok / Ovako sam / Vi ste bili vojnici / Vi ste bili djeca / Svejedno / Vi niste nikad bili u ulici @ilije. Kako mo`e i kako mora da se osje}a ~ovjek koji je napisao ovakvu pjesmu, a u ovakvoj pjesmi, ispred ovakve svoje pjesme, iz ovakve pjesme – u vremenima kakva su za njega, njegovu zemlju i narode otpo~ela devedesetih godina XX stolje}a?! Njegova pjesni~ka opcija, naime, nikako se ne odnosi samo na pjesmu i pjesni~ku formu, na stih, njegova pjesma Pjesnik u ogledalu ili Narcis – davanje je sebe pjesmi do posljednjeg atoma u svemu i zauvijek i, davanje ljudima, dakako, a ~udo zla obru{ilo se do potpunog bezizgleda. Preverovska intonacija u ovoj pjesmi samo potcrtava i tako nagla{ava stvarnost bezo~nih i zlo~ina~kih ratnih nasrtaja i nacifa{isti~kih ambicija bosanskih susjeda. Knjiga se nastavlja Silaskom pjesnika, kojemu je /.../ Nauznak ovaj zamak u oku / Obred grijeh na ~elu / Bijela tajna u letu / Ovaj kur{um / Iz sna ispaljen uzalud / Ova mi rije~ / Sprema izdaju/, a nastavlja se pjesmom opredjeljenje: Ja sam se sam opredijelio / Za ovaj svoj svemir / I ovaj zid uz ~elo /I provod / I na obje obale ba~en do kraja / Stao bez uzmicanja / Nevidljiv / Veliki / ^uvar / Sna.
78
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
*** Knjiga je organizirana od pjesama objavljenih prije dvadestpet i vi{e godina /1965./. Tu su pjesme Izme|u bola i kamena, Dje~ak nosa~ bez broja, Moj brat, ^uvari sna, to su pjesme koje su uvijek imale svoj smisao jer su bile osnova tek uspravljenog i osvije{tenog Pjesnikovog svijeta koji je sada grubo i bezo~no, zlo~ina~ki napadnut, ugro`en ~ak i kao puki relikt u sje}anju, jer: Ja sam od oca naslijedio / Tamburu ovu tanko`icu / I on od oca i njegov otac od oca / Mi smo vje~ito udarali u tanke `ice / I hvatali se u ono kolo... /^uvari sna/. Ciklus pjesama Od srebra ljulja{ka donosi pjesme iz 1966. godine. Kao {to je najavio u prvoj pjesmi Pjesnik u ogledalu ili Narcis, Poljakovi} je pjesnik sna`nog ljubavnog nadahnu}a oko kojega se rije~i u ljubavni svijet i smisao svode: Ima jedno ime / I mo`da nema tog imena / Rabija Rahmanova / Ne znam {to sam to htio // Ima jedna bijela haljina / Ima jedna svilena mahrama / I hitra svjetlost u zlatnim cipelama / Ne znam {to sam to snio /, re}i }e u pjesmi: Rabija Rahmanova. Ili: /.../ Moje su ruke bile mre`e / U svim vodama razastrte / Ti bila sjena / I bila rije~ nedore~ena // Ribe izmigolje i iz sna uvijek /, ka`e u pjesmi Ruke. Ili u pjesmi Ljubav: To je / Ta tajna rije~ / U imenu `ene / Ta plodnost plodne zemlje / /.../. U pjesmi Volim, Poljakovi} ka`e: Ja volim zemljom i vatrom / Zemlju i vatru / I snom / Volim bolom reskim / Usnu ti nje`niju od stida/ /.../. Ili, u pjesmi Bez naslova: /.../ /kad ulazi{ u moj `ivot / Molim te ne gazi tako oholo / Ruke {to ih pru`am prema tebi // Jer na kraju / Jer na kraju / Zemlji se vra}amo jednako kao i ptice. U pjesmi Elegija I: U ovoj mojoj jeseni / Leptiri imaju zlatna krila / I umiru prije sunca/. Pjesma o D`ani: /.../ Raste no}as vatra / Gori no}as voda / Ciganka D`ana no}as / Svoju tugu svira / I bosa po mjese~ini hoda. Ili u pjesmi Tajna: /.../ /Rapel tua Barbara / Govorila si zaneseno / Sje}a{ li se / I svjetlost je drhtala / U nekom svom tihom bolu / I dogorijevale su na{e ruke / I na{e tajne / Zajedno u plamenu petrolejke na stolu // Pjesma ima ~udnu mo} / Me|u nama/. *** Poljakovi}ev ciklus Snagovke ljeto prepijevaju, 1967., jeste zavi~ajno orijentirana ljubavna poezija koja u jednakoj mjeri emanira iz Pjesnikovog duhovnog bi}a i njegovoga rodnog kraja, iz Pjesnikovog `ivota i karakteristi~nog ambijenta Snagova i Kalesije. Prva pjesma: Bubanj mi pod grlom ne{to uzdrhtalo / Snagovke pjesmom u vodi kamen bude / Ova }e godina kr{no da rodi / Ove se djevojke gromu nude. Druga pjesma: Ljetos su `etelice / Srpovima mjesec skidale u no}i / I razbijale ga 79
[eherd`ik
u mad`arije / Moja to sestra i sad krije / Ona se no}u tajno kaje / A kad zaljulja kolo snagova~ko / Ona iz sna dukate vadi i svira~ima daje. Tre}a pjesma ili svatovska: Ja{u svatovi / Ja{u ki}eni / Bijele konje pod bajrakom ja{u / Bijela djeca jabukama zrelim jula ma{u / Pa{u mladoj vezen pe{kir / O pojasu ruka gori / Mlado`enja u snu nosi / Od srebra ljulja{ku. ^etvrta pjesma: Dva se hrasta / Zagrlila na brdu // Dvije munje / To britke sijevaju / / I vode to slu{aju / U ovom kraju // To Snagovke / To visoke // To ljeto / Prepijevaju. Pjesma peta ili julske su{e: Kad se zagledaju u nebo / I {ute / Dugo {ute / Snagovke potajno slute / Ergelu ki{nih konja / [to r`u u vjetru razuzdani. Moja ljubav: Moja ljubav / Zatvorena u {koljku drhti / U svakoj se stvari / U svakoj se rije~i pomalo krije //Moja ljubav nije / Ni ptica / Ni vatra / Ni voda //Vi{e je psi}u pokislom sli~na / Mada ni to nije. Slijedi du`a pjesma Zlatan prsten ispod kamena iz koje navodimo stihove: U snagova~kom brdu je ~uvam / Odasvud nada mnom gavranovi / Od govora nema razgovora / [utnjom joj kulu kulam u oblaku / U molitvi ljubav snijem / /.../ U Snagova~kom brdu je ~uvam / Ako no}as samo umom ne pomutim / Slutnja me poplavlja podno bi}a / Snagova~kim }e drumom vojska po}i da je tra`i / /.../ U snagova~kom brdu je ~uvam / Le`i mi no}u na koljenu naga i nevjerna / Razgori mi se no}u na koljenu vatra / U njoj gori `ena / Zapaljena potajno se nudi/ /.../ U snagova~kom brdu je ~uvam ljudi / U vodi {apatom je od samo}e vidam / Odasvud nada mnom vrani gavrani / Nad tvr|avom mrtva stra`a / Zbog straha da je ne izgubim/ /.../ Niotkud nikog da mi ruku pru`i / /.../ Nad tvr|avom opet svijetli njena glava / Opet kruna na koljenu gori / Zlatan prsten ispod kamena opet / Kad moja draga spava. *** Ciklus Pjesme o Hanki prevaranki, 1970. godine, jo{ jedan ciklus pjesama o `eni, fatalnoj na na~in na koji su fatalne sve `ene koje mu{karac voli, jer u njima prepoznaje sve {to o `eni zna, {to u `eni `eli. Hanka prevaranka / Na bijelom konju / Bijela djevojka / Bijela mu griva / Bijela joj dojka / Duga tuga /.../ Ali, Pjesniku koji zna tajne: Hanka mi svaku no} / Na konju vranu / U san doja{e / Da prepukne joj / Prsten na koljenu / Da zanese sutra{nji dan /.../. Jer, postoji Ljubomora, pa: Ako pru`im ruke u no} / No} pobijeli / Bude Hanka /.../ Ako ijedna travka / Legne pod vjetrom / Budem ljubomoran/. U odsustvu njezinom, Neke njene rije~i: Jednom / Kad mi se pjesma sva podari / San se nadom lije~i /Do}i }u u va{ grad / Da tra`im Hanku / I {utim njene rije~i.
80
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
*** Posljednji ciklus pjesama u knjizi Let iznad vatre, naslovljen Pjesme o Zemlji ili Predanje otaca, pisan je 1992. – 1994. godine. Ljubav je mo`da najvi{e ljubav kada to vi{e nije, pa Pjesnik kao credo ovome ciklusu isti~e stihove: Ovo vi{e nije pjesma moj brate / Ovo se `ivot moj no}as lomi na vodi. Pjesnikova ljubav, do ovoga mjesta ispisivana `eni i ljubavnom osje}anju prema `eni – u Pjesniku mijenja predznak i postaje ljubav prema narodu i zemlji, rodoljublje. Njegova potreba da napi{e Prolog pjesnikov je stvarna. Njegovo iskustvo pjesme je stvarno, nepatvoreno i uspje{no, okrenuto `eni i zavi~aju, uzdi`e se sada kao nevi|ena snaga orfejske ljubavi prema Zemlji i Rodu: Pjesmom ja tajne otvaram odaje / I bi}e va{e / I du{u svoju vama nudim / U pjesmi mo} magijsku slutim / Pjesmom }u / U vodi kamen / U tijelu ticu / Slobodu u snu / Mrtvu biljku da probudim // Ja pjevam / Vi ste mi svjedoci / U meni svjetlost se neprestano to~i / U meni sred sumnje negdanje / Sad stoji spomen jednoj `eni / Vje~ni priziv sebi /Tajno u`e spasa /Rije~ priklana mu~ki / No}u nesanica // Ja pjevam jo{ / Stih me nosi / Ako padnem mogu da poludim / Ali pjesmom ho}u / U vodi kamen / U tijelu ticu / Slobodu u snu / Slobodnu Bosnu / Zemlju svoju da probudim. ^itateljski prolazak i do`ivljaj kroz posljednji ciklus ove knjige zahtjeva puno rije~i i teksta, koji, kako god shva}eno, mo`e biti samo banalizacija Poljakovi}eve pjesni~ke rije~i, stiha i pjesme. Pjesnik se, naime, cijelim svojim bi}em otvara i upinje da humanisti~ki pojmi doga|aje i ljudski istinoljubivo ka`e svoj stav, da izbjegne svaku ideologizaciju i politizaciju, sve nedostojno tregedije o kojoj svjedo~i, da ostane ono {to je cijeloga svog vijeka i profesionalno: humanist bez ostataka. I, pi{e Poljakovi} pjesmu za pjesmom, posebnu i u svemu, cijelu jednu od svega do sada razli~itu knjigu rodoljubnog pjesni{tva. Varvarski pohodi: Na moju zemlju udarili varvari / Usred slobodne Evrope / Usred bijeloga dana / Na pravdi Boga / Krenula golema vojska varvarska / Na konjima varvarskim / Pod zastavom varvarskom / Pjevala varvarske pjesme // Na moju zemlju udarili varvari / U pohodu te{ka zvonila zvona / U pohodu avetska o{trili sje~iva / U pohodu / Pili / Klali / Silovali // Silnici neljudske vrste // Majke sa dejcom / Bje`ale su u no} / U neznano / U hridi studene / U vatru i u vodu / Samo da se od varvarske ruke spasu. Pi{e Poljakovi} Opomenu: Ovo je i kazna / I opomena / Ova kocka hazarska / Netragom ba~ena. I, pi{e Ferman Grada{~evi}a: Nema nama mira / Dok nam otimljeju Bosnu / Ponosnu zemlju gorku kralja Tvrtka / Tvrdu grudu otaca 81
[eherd`ik
na{ih i otaca njihovih otaca / I otimljeju nam grobnicu studenu bogumilsku / I pe~at i krunu zlatnu usorsku / I nauk svekolik na{ i didova na{ijeh mudraca // Nema nama mira / Dok nam otimljeju bosnu / Od srme ko{ulju do saraja / Od Kladu{e hitri konjanici / Do Kladnja vode ljekovite / Od tople rije~i ljudske ustaju bolnici i ranjenici / Vezen konac od pjesme bosanske / Vez veze od iskoni / Od Prijedora na Sani grada do grada Vi{egrada. /.../ /.../ Nema nama mira / Dok nam otimljeju Bosnu / Od Grada~ca kule / Pora`eni su krsta{ki i osmanski konjanici / Od ponosa pokidani okovi / Od prkosa popucali lanci / Od kletve odjekuje ferman Grada{~evi}a / Gorama i vodama / Bosna je bosanska zemlja / Bog je Jedan / Bosnu }e odbraniti Bosanci. Takvo grcanje stiha i pjesme, takvo naviranje ljubavi i Bosne u pjesmi nije vi|eno ni zapam}eno u bh. knji`evnosti. Takvo ljudsko ~elo i osje}aj za stvarnost, istinu i pravdu, takvo prizivanje smisla i dobrote, takvo kazivanje povijesti i budu}nosti – nisu se ranije dogodili. Ali, kao da je Ferman Grada{~evi}a samo otvorio bre{u, provalio branu izme|u svijeta i nagomilane nesre}e koja je nasrnula na Bosnu i Hercegovinu. Poslije Fermana Grada{~evi}a ni`u se sna`ne pjesme o dubini ne/smisla, nesre}e i tragedije koja traje. Pjesnik je doveo u poredak svoga rodoljublja sve vrijedno pa`nje. U pjesmi Izdaja profetski }e re}i: Ovo vi{e nije pjesma moj brate / Ovo se `ivot moj no}as lomi na vodi. // Od no}as ne ispij ni ~a{u obrednu / Ne uzmi ni soli ni hljeba {to ti nude / Bartolomejsku no} su nama obe}ali / No}as slutim te{ka izdaja }e da nam se zbude. /.../ Na{a ku}a no}as gori brate / Gore no}as sve ku}e u na{em selu / Gore no}as sva sela u na{em kraju / Gore i `ita i trave i ptice u na{em polju / No}as nam djecu s mosta bacaju brate / Mukla je no} ova no}as / Pam}enje je zavjet mrtvima / Krvava rijeka samo no}as svjedo~i o pokolju / /.../ Izdaja je tajna om~a oko vrata / Aveti mrtvi konjanici kroz vje~nu no} svoju jezde / Na zgari{tu mr`njom nero|enu nam djecu dave / Davude brate u kalvariji svjetlost nas tvoja sna`i / Od no}as mi jesmo / Grumen zemlje na tabutu / Vatra uzdr`ana od plamena / Posljednja rije~ oca bana bajana / Feniks ptica nad pepelom {to se vije / Mi jesmo Bosna brate / Mi Bosna jesmo ili nas vi{e nije. Pjesnik u svom senzibilitetu, u recepciji doga|aja i do`ivljaju svijeta, neizbje`no, do`ivljava i sebe. Pjesnik je li~an, jer je kao slobodan duboko eklekti~an u poimanju stvari, a sinkreti~an u iskazu. Dakako, Pjesnik i kao proffet – samo je bezizgledna ljudska jedinka i pojava i po{to svjedo~i zbog pjesme – dobar je svjedok. U pjesmi Logor I, Poljakovi} ka`e: Zid pred ~elom zatvoren / Pticama slomljena krila / Misao o izlasku / Mrtva je sjena / Rana je u snu otvorena /.../ a u pjesmi San i java: Moja je ku}a 82
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
zapaljena / Moje je selo zgari{te //.../Moji su gradovi razru{eni / Moji su gradovi opkoljeni / /.../ U mojim {kolama su logori / U mojim gorama su logori / /.../ U zbjegovima vlada strah / U zbjegovima ledena ki{a / U zbjegovima djeca umiru svaki dan / /.../ Volio bih da je to samo san / Volio bih da se razbudim / I ku}i da se vratim. Pjesnik registrira sve pojedinosti ratne stvarnosti. U pjesmi Ebu Leheb, ka`e: U Velikoj Kladu{i / Na veliki dan velikog brata Jude / Ebu Leheb `rtvu prinese velikom vo`du / Narod mu svoj predade / Varvari da mu presude //Predade prvo majke svoje / Potom o~eve svoje i `ene / I svu bra}u svoju predade / I sestre svoje / I djecu //Onda pri|e Ebu Leheb vo`du ponizno / I cjeliva mu ruku // Onda se spusti{e jad i stid na Veliku Kladu{u / /.../. Poljakovi} potom pi{e o Obmanjenom pjesniku, /.../ More mrtvo spava / /Lobanja zapaljena ko lu~a gori / Vatra ostavljena vjetru / Vjetar trne / Obmanjeni pjesnik i ugljen {to gori / Na kraju jednako se crne/. Pi{e potom o Jaha~ima Apokalipse: /.../ Onda su trojanskim hodom / Ozna~ili put svoj sveti / Preko krsta nosili su maske / Licemjeri / Bogohulni bili / Pred oltarom kame su o{trili / U naumu svom sablasnom nisu znali stati / U pam}enje da nam se upi{e trag aveti / Krenuli su klati / /.../. U pjesmi Logor II ka`e: Od mr`nje obru~ / Lanac od more / Od no}i do zore umire / Vrisak na pragu zga`en // Skamenjen priziv nade / Umjesto izbavljenje da navijesti / U katul je ferman preobra`en. Slijede pjesme Ispovijest proroka i Posljednji priziv sebi, koji je ljubavna pjesma Hanki upu}ena, kao popuna Nuhove la|e kojom nakon potopa treba zanoviti svijet, krenuti ispo~etka. Post festum ili kao epilog knjizi, Poljakovi} ispisuje stihove iz pjesme Ferman Grada{~evi}a: Nema nama mira / Dok nam otimljeju Bosnu, kojima je, ustvari, i zapo~eo ovu izvrsnu, jedinstvenu pjesni~ku knjigu. *** ŠEST BIJELIH MANTILA BOSANSKA RIJEČ – DAS BOSNISCHES WORT Tuzla, 2007. U knjizi [est bijelih mantila – izbor poezije ljekara/lije~nika, koja se pojavila u izdanju Bosanske rije~i Tuzla, 2007. godine, D`emal Poljakovi} zastupljen je pjesmama: Pjesnik u ogledalu ili Narcis, Moj brat, Pad Troje, Rabija Rahmanova, Sje}anje, Idila, Pjesma o D`ani, Snagovke ljeto prepijevaju I, II, III, IV, V, Opomena, Logor I, Logor II. U jedanaest pjesama, Poljakovi} je napravio najbolju rekapitulaciju svoga pjesni{tva i potvrdio svoj pjesni~ki ugled.
83
[eherd`ik
*** POEZIJA DŽEMALA POLJAKOVIĆA NEKE PROZODIJSKE ODLIKE D`emal Poljakovi} od po~etka pi{e slobodnim stihom. To mu je uvijek, na najbolji na~in polazilo za rukom. To su stih i pjesma naslonjeni na retoriku narodnog govora, stih i pjesma koji se tek s ne{to diskretnog autorskog patosa od tog govora odvajaju. To su stih i pjesma koji upravo na taj na~in dose`u i smisaonu uvjerljivost i literarnoestetsku vrijednost. Stvarnost Poljakovi}evog pjevanja nagla{ena je i karakterist~nom eufonijom, sonornim i ne{to tvrdim tonom njegovoga stiha i pjesme koja je pisana s namjerom, ~ak s nedvosmislenim nijjetom, da bude jasno i glasno kazana ljudima, deklamirana, ili ~itana kao najdublje ljudsko i pjesni~ko uvjerenje u ~iju se istinitost ne mo`e posumnjati. Tome pridonosi ~injenica da je Poljakovi}ev slobodni stih ~vrsto srezan, oblikovan stvarnom vezom izme|u leksi~kog i semanti~kog smisla rije~i kojima gradi stih, s namjerom da mu se da upravo proro~ki ton, da se po smislu i zvuku u~ini neodoljivim. Upravo u tom nivou, Poljakovi} se predstavlja kao vrstan versifikator slobodnog stiha, ~ovjek koji stihu i pjesmi daje `eljenu i krajnje osobnu intonaciju i mjeru. Posti`e to vje{to formiraju}i akcenatske cjeline u jezi~nom i smislenom nivou: Nema nama mira dok nam otimljeju Bosnu. Ili: Od ponosa pokidani okovi / Od prkosa popucali lanci / Kletvom odjekuje ferman Grada{~evi}a / Gorama i vodama / Bosna je bosanska zemlja / Bog je jedan / Bosnu }e odbraniti Bosanci. Rije~ je o kombiniranju silabi~ke i tonske versifikacije. U eufonijskom novu rije~ je o izmjeni zvu~nog ponavljanja ekspresivnih sredstava/svojstava suglasnika i samoglasnika, nagla{enih i nenagla{enih mjesta u stihu i pjesmi i nezadr`ivom tempu. Etc.
84
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Dr. sci. Adib \ozi} Mr. D`evad Tosunbegovi}
DRUŠTVENO-HISTORIJSKI ZNAČAJ TEKIJE HAMZA-DEDE ORLOVIĆA U KONJEVIĆ POLJU ZA REGIJU SREBRENICA Uvod Za razumijevanje najaktuelnijih pitanja bosansko-hercegova~kog dru{tva i dr`ave neophodno je, izme|u ostalog, konsultirati dru{tvenohistorijske i kulturne ~injenice, odnosno sadr`ajnosti iz bosanske bli`e i dalje pro{losti. Srebrenica sa svojom okolinom, u bosansko-hercegova~koj historiji, predstavlja jedno od najzna~ajniji podru~ja, zbog mno{tva sa~uvanih materijalnih i pisanih historijskih podataka, za pravilno razumijevanje i interpretiranje kako pro{lih tako i dana{njih dru{tvenopoliti~kih doga|anja. Tri su posebno zna~ajne ~injenice koje ukazuju na zna~aj regije Srebrenica za bosansko-hercegova~ku pro{lost i sada{njost. Srebrenica je jedno od najstarijih gradskih naselja, ne samo u Bosni i Hercegovini, ve} na Balkanu i u Evropi uop}e. Druga ~injenica je da regija Srebrenice predstavlja jedno od najbogatijih nalazi{ta ruda olova, cinka, boksita, srebra na planeti. Dodamo li tome i ljekovitost vode Gubera onda slika prirodnog bogastva regije Srebrenica postaje potpunija. Tre}a ~injenica koja ukazuje na planetarni zna~aj Srebrenice jeste zlo~in genocida koji su nad bo{nja~kim narodom po~inili vojska i policija Republike Srpske u toku agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995. godine. Znanstvena i politi~ka praksa i mi{ljenje Bo{njaka i danas se gr~evito bore sa nasrtajima velikodr`avne srbijanske politike u kriptoiziranju i negiranju vrlo bitnih i zna~ajnih sadr`aja bosanske kulturne, religijske i dr`avotvorne povijesnosti. Tekija Hamza-dede Orlovi}a u Konjevi} Polju, je zna~ajan dru{tveno-historijski spomenik, koji svojim vi{estoljetnim postojanjem, neumoljivo, svjedo~i da je bo{nja~ko-islamska sadr`ajnost neupitan sastavni element historije bosanskog Podrinja i Bosne i Hercegovine u cjelini. Tekija koju je kao svoju zadu`binu, odnosno vakuf po~etkom XVI stolje}a izgradio dervi{ Hamza u selu Orlovi}ima (dana{nje Konjevi} Polje) predstavlja, ne samo, religijski i kulturno-historijski objekat, ve} je ona autenti~ni materijalni dokaz vi{estoljetne egzistencije Bo{njaka, kao autohtone bosanske etni~ke zajednice na prostorima bosanskog Podrinja. Ovaj objekat, sa prate}im sadr`ajima: turbetom i mezaristanom, dokaz je neupitne prisutnosti bo{nja~ko-islamske duhovnosti u kulturnoj sadr`ajnosti bosanskog Podrinja. Ovim radom mi `elimo, upravo, da 85
[eherd`ik
uka`emo na dru{tveno-historijski zna~aj tekije Hamza-dede1 Orlovi}a u Konjevi} Polju za regiju Srebrenica u kulturnom, religijskom, etni~kom i zemljovlasni~kom smislu, te ukupnoj situiranosti Bo{njaka na prostoru regije Srebrenica i bosanskog Podrinja uop}e. Osnovni historijski podaci o nastanku tekije Dervi{i2 i njihovi redovi imali su zna~ajnu ulogu u {irenju islama, islamskog stila `ivljenja, islamske arhitekture, islamske kulture i islamske duhovnosti na prostorima Bosne i Hercegovine. Zna~ajna je i uloga dervi{a u nastajanju naselja, posebno gradskih. Na pogodnim mjestima, pored zna~ajnijih puteva, dervi{i i njihove starje{ine, ahije, uz podr{ku osmanske vlasti podizali su zavije,3 koje su uglavnom bile u funkciji kona~i{ta i musafirhane. Prethodno su morali dobiti zemlju od sultana, kako bi je stavili u funkciju izdr`avanja zavije. Kao prva faza u podizanju tekije Hamza-dede Orlovi}a bilo je obrazovanje ~ifluka4 na sopstvenom timaru,5 nakon ~ega je slijedilo odricanje od timara u svrhu dobijanja dozvole od sultana da navedeni posjed uvakufi6 za izdr`avanje tekije. Time je navedeni posjed bio oslobo|en svih poreza. U nekim slu~ajevima oko podignutih tekija razvijala su se zna~ajnija naselja, sa rangom kasabe 1. “U mevlevizmu postoje ~etiri stepena koja je mogao da dostigne i zauzima pripadnik reda: muhib, dede, {ayh i halifa.(.....) Dede (ili derwi{) je osoba koja je zavr{ila slu`enje i obuku od hiljadu i jedan dan (1001) u dergahu (tekiji).” (D`. ^ehaji}, Neke karakteristike u~enja Galaludina Rumija i nastanak dervi{kig reda mevlavija, Mevlevije u Bosni i Hercegovini, Prilozi, XXIV/1974. Sarajevo, 1976. str. 85-108.) 2. “Dervi{i (pers.) - pripadnici sufijskog pokreta u islamu (...) Sredi{nji obred dervi{kog rituala je zikr. Pripadnikom dervi{kog reda mo`e postati osoba koja je pripadnik islama, punoljetna, umno zdrava i koja ima morelne vrijednosti.”(I.Cvitkovi}, Rje~nik religijskih pojmova, Sarajevo, 1991. god. str. 76.) Postoji vi{e pravaca (tarikata) unutar sufijskog pokreta. Najprisutniji u Bosni i Hercegovini su: nak{ibendijski, kaderijski i mevlevijski. 3. “Zavija, prostorija u privatnoj ku}i koja slu`i za sastanke dervi{a.” (I.Cvitkovi}, isto, str. 289.) 4. ^ifluk, posjed koga neko uzima ili dobija u zakup od posjednika. Posjednik je moglo biti privatno lice ali i dr`ava. Na ~ifluk je ~if~ija bio obavezan pla}ati porez ili zakupninu. 5. “Timar,-ar. tur. feudalno dobro, imanje, posjed (vojni~ki), leno, spahiluk.” (B.Klai},Rje~nik stranih rije~i izraza i kratica, Zora, Zagreb, 1958) 6. “Vakuf(ar. waqf, tur. vakif) kod muslimana: zadu`bina za op{te religiozne i humanitarne svrhe, sa ciljem da podi`e i izdr`ava d`amije, {kole, javne biblioteke, bolnice, siroti{ta, vodovode i dr.” (Vujaklija Milan, Leksikon stranih re~i i izraza, Prosveta, Beograd, 1986.) Osniva~i vakufa ili vakifi gradili su raznovrsne objekte u religijske, prosvjetne i humanitarne svrhe. “U sakralne svrhe gradile su se d`amije ili mesd`idi i dervi{ki samostani ili tekije; u prosvjetne svrhe podizane su {kole (mektebi i medrese) i biblioteke; u humanitarne: besplatna kona~i{ta (musafirhane), karavan-saraji, kuhinje (imareta) za slu`benike vakufa i siromahe, vodovodi, i ~esme, mostovi, sahat kule i muvekithane (zavod za odre|ivanje vremena) i bolnice.” (H. Kre{evljakovi}, Izabrana djela, tom II, V.Masle{a, Sarajevo, 1991. str. 38.)
86
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
(Prusac, Rogatica, Varcar Vakuf (Mrkonji} Grad), Skender Vakuf).7 Oko tekije u Orlovi}ima (Konjevi} Polje) nije nastalo gradsko naselje, ostalo je to i dalje seosko naselje, ali se tekija odr`ala i bila u funkciji musafirhane i kona~i{ta za putnike namjernike sve do polovine XX stolje}a. Najvjerovatniji razlog za{to se oko tekije u Konjevi} Polju nije razvilo gradsko naselje jeste ~injenica da su ve} i prije uspostave Osmanlijske dr`avne vlasti na prostorima Bosne i Hercegovine, ve} bila razvijena, u njezinoj neposrednoj blizini, dva zna~ajna grada: Srebrenica8 i Zvornik.9 Preko sa~uvanih berata i osmanskih popisa mo`e se pratiti hronologija doga|aja vezanih za nastajanje tekije10 u Konjevi} Polju i njen opstanak. Osmanski popisi iz 1519. 1533. godine, kao i drugi dokumenti, pokazuju kako je dervi{ Hamza, po statusu spahija sa timarom koji je donosio prihod od 7.000 ak~i podigao tekiju,11 koja je bila po funkciji musafirhana.12 Po osnovu visine prihoda sa timara koji je spahija Hamza u`ivao, vidi se da je spadao u krupnije spahije u toj oblasti. Timari sa prihodom od 6.000 ak~i pa do 19.999 ak~i zvali su se tezkireli timari, a dodjeljivali su se carskim beratom. Sve ukazuje na to da je Hamzin timar obuhvatao sela Orlovi}e, Konjevi}e i jo{ neka sela u nahiji Ku{lat, u kadiluku Srebrenica. Tvr|ava Ku{lat13 nalazi se na oko dva kilometra sjeveroisto~no od sela Orlovi}i, podignuta je na visokoj stijeni koja dominira u{}em Jadra u Drinja~u, kao i putem Zvornik-Srebrenica. 7. Adem Hand`i}, O ulozi dervi{a u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV stolje}u, (Studije o Bosni), Istanbul 1994. 8. Srebrenica se prvi put u historijskim izvorima spominje 1376. godine, kao rudarsko mjesto sa velikim bogatstvom olova, srebra i drugih minerala. 9. Prvo pominjanje Zvornika je 1410. godine i to pod imenom Zvonik. Pod dana{njim imenom Zvornik pominje se 1519. godine. “Najraniji popisi Srebrenice, Zvornika i Sasa datiraju tek iz 1512. godine, po{to su ova mjesta Turci naknadno osvojili. Tada je Srebrenica zavedena sa 260 ku}a i 52 neo`enjena. Zvornik sa 165 ku}a i Sase sa 132 ku}e i 20 neo`enjenih.” (D. Kova~evi}-Koji}, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske dr`ave, V. Masle{a, Sarajevo, 1978. godine, str. 226.) 10. “Tekija, (ar.) ku}a u kojoj dervi{i obavljaju svoje obrede i gdje se okupljaju za vrijeme vjerskih praznika i mjeseca posta” (I. Cvitkovi}, isto, str. 263.) 11. “U beratima od 5. d`emaziul-ahira 1005 (24 januara 1597) i od sredine zilhid`d`e 1215. (kraj aprila 1801.) stoji da je Hamza – dede sagradio godine 925. (1519.) u selu Orlovi}i u nahiji Ku{lat, u kadiluku Srebrenica, jednu tekiju. Za potrebe tekije uvakufio je okolno zemlji{te sa ko{nicama, vinogradom, ba{~om i njivama. Uvakufljeno zemlji{te bilo je na osnovu carskog berata oslobo|eno od svih poreza i nameta, ali je ujedno odre|eno da Hamza–dede za svoga `ivota,a potom njegovi potomci, besplatno poslu`uju i goste dolaznike i prolaznike.” (M. Had`ijahi}, Tekija kraj Zvornika-postojbina bosanskih hamzevija? Prilozi za orjentalnu filologiju, Orjentalni institut u Sarajevu, X-XI/1960-1. str. 193-202.) 12. Musafir (tur.) putnik, gost; Musafirhana, gostionica; prostorija ili objekat za prihvat gostiju ili putnika 13. “Ku{lat, ili Ku~lat staja{e skoro na okomitoj stijeni iznad u{}a Jadra u Drinja~u, gdje mu se jo{ podor vidi. Prvi put se spominje 1345. a njegovo podgra|e Podku~lat 1396. kao trg nadaleko poznat s dubrova~kom kolonijom.” (H.Kre{evljkovi}, Izabrana djela, tom II, V. Masle{a, Sarajevo, 1991. str. 393.)
87
[eherd`ik
U popisu Zvorni~kog sand`aka iz 1519. godine navodi se selo Orlovi}i u nahiji Ku{lat u okviru hasa zvorni~kog sand`akbega, sa prihodom 310 ak~i.14 Kao carski has selo se pominje u popisu iz 1533. godine sa 2 muslimanske ku}e, sa 5 neo`enjenih ~lanova, jednom ba{tinom, i jednim oslobo|enim od poreza (prihod 550 ak~i). U okviru popisa iz 1533. godine zavedena je bilje{ka o poreskim povlasticama ~ifluka dervi{a Hamze, ranijeg spahije. Hamza je ranije u okviru svog ~ifluka podigao tekiju, odnosno musafirhanu. Navedeno je da su ove povlastice zavedene i u prethodnom popisu iz 1519. godine, ta~nije u njegovoj op{irnoj verziji, koja na`alost nije sa~uvana.15 Defterska zabilje{ka o Hamza-dedinom ~ifluku, koja se nalazi u popisu zvorni~kog sand`aka iz 1533. godine, glasi (u prijevodu): ^ifluk Hamza-dede. Spomenuti Hamza-dede se odrekao timara od 7.000 ak~i; u navedenom selu (Orlovi}i) podigao je, u ime Uzvi{enog Boga, jednu tekiju, putnike i namjernike je vlastitim sredstvima (on li~no i njegova porodica) uslu`ivao (ugo{}avao). Kada je na{ defter podnesen carskoj Porti, ispoljena je prema spomenutom carska dobrota: nare|eno je da se sve {to je u posjedu i raspolaganju imenovanog – od zemalja, ovaca, p~elinjih ko{nica, {ire (mo{ta), vinograda, vo}njaka i ostalog – zbog njegove slu`be, oslobodi od svih {erijatskih i kanunskih poreza i pristojbi. Tako je bilo zavedeno u ranijem popisu. Kasnije je Hamza-dede umro; a budu}i da je njegov oslobo|eni rob po imenu Hasan, sin Abdullahov spomenutoj tekiji od po~etka slu`io kako dolikuje, to je prilikom podno{enja novog deftera visokoj carskoj Porti, nare|eno da se porezi – od zemalja, vinograda, ovaca, p~elinjih ko{nica i vo}njaka, zavje{tanih spomenutoj tekiji - ne uzimaju, da budu isto kao i ranije oslobo|eni. Tako je bilo evidentirano u ranijem carskom defteru. Sada, prilikom ponovnog popisa zvorni~kog vilajeta, oslobo|eni rob spomenutog, navedeni Hasan, sin Abdullahov i Mustafa, sin Ind`e, k}eri navedenog Hamza-dede, zate~eni su u spomenutoj tekiji, u slu`bi navedenog vakufa i u uslu`ivanju putnika i namjernika, pa je u novom carskom defteru zavedeno potpuno onako kako je bilo ranije.16 Ovaj tekst, sa odre|enim izmjenama, nalazi se i u popisu iz 1548. godine, kao i u popisu iz 1600. godine.
14. Dva prva popisa Zvorni~kog sand`aka, Gra|a, ANU BIH, Sarajevo 1986. 15. Isto 16. Adem Hand`i}, Jedan savremeni dokument o {ejhu Hamzi iz Orlovi}a, POF XVIII-XIX, Sarajevo 1973.
88
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Čiji su mezari u turbetu neposredno kraj musafirhane? Nadgrobna obilje`ja u obliku ni{ana, turbeta, ste}aka, krsta~a, krstova, nadgrobnih plo~a i drugih oblika, va`an su kulturno-historijski sadr`aj i materijalni dokumenti koji nam poma`u da precizno odgovorimo ko je u pro{losti i u kom periodu nastanjivao pojedine prostore. Na osnovu grobalja i mezaristana, te nadgrobnih spomenika mo`emo saznati bitne podatke o demografskoj strukturi stanovni{tva jedne regije i jednog vremena i to, prije svega, njegovu etni~ku i religijsku strukturu.
Turbe Hamza - dede Orlovi}a U turbetu u Konjevi} Polju nalaze se dva mezara. Na oba mezara nalaze se i gornji i donji ni{an. Jedan ni{an je sa dervi{kom kapom a drugi ima vojni~ki saruk (ahmedija). Oba gornja (uzglavna) ni{ana su bez natpisa .”Na jednoj strani Hamza-dedina ni{ana sa dervi{kom kapom uklesan je topuz; Mustafin ni{an ima vojni~ki saruk; s jedne strane uklesana je sablja, a s druge strane, kako izgleda {tit.”17 Narodna tradicija tvrdi da su ovdje sahranjeni Hamza-dedo i njegov sin Mustafa. Za mezar sa ni{anom koji ima dervi{ku kapu sa sigurno{}u se mo`e tvrditi da pripada Hamza-dedi, jer postoje pisani dokumenti koji potvr|uju da je 1519. godine, upravo Hamza-dede, ba{ ovdje (u selu Orlovi}i) osnovao svoj vakuf. Za drugi mezar sa uzglavnim ni{anom u obliku vojni~kog saruka, 17. M. Had`ijahi}, Tekija kraj Zvornika - postojbina bosanskih hamzevija?, Prilozi, X-XI/1960-61. Sarajevo, str. 196
89
[eherd`ik
za koji narodna tradicija tvrdi da pripada Hamza-dedinom sinu Mustafi, ne postoje pisani dokazi. U sa~uvanim tekijskim beratima (pisanim dokumentima) uop}e se ne spominje ime Mustafa, osim u naprije navedenoj defterskoj zabilje{ci, ali se ovdje spominje “Mustafa sin Ind`in”. Jo{ jedan detalj je vrlo va`an da se preciznije utvrdi ko le`i u mezaru do mezara Hamza-dede. M. Had`ijahi} tvrdi da “tip ni{ana Mustafe, za razliku od Hamza-dedina ni{ana pokazuje da, po svoj prilici, pripada poznijem dobu, vjerovatno drugoj polovici XVII vijeka.”18 Ako vrlo bitnim ~injenicama kao {to su tip ni{ana, koji pripada drugoj polovini XVII stolje}a, te znacima na ni{anu, koji nesumnjivo upu}uju da je u mezar ukopana vojni~ka osoba, dodamo ~injenicu o povezanosti Bosne sa Ugarskom (Un|urovinom, dana{nja Ma|arska), prije svega zbog velikog u~e{}a Bo{njaka u vojnim pohodima i bitkama u Ugarskoj i Slavoniji, dolazimo do zaklju~ka da je u drugom mezaru ukopan po{tovan i cijenjen junak iz ovog kraja. Bo{nja~ka epska knji`evnost poznaje glasovitog junaka iz druge polovine XVII stolje}a po imenu Orlanovi} Mujo.19
Kaburi u Hamza - dedinom turbetu Ako je Mujo Orlanovi} iz Gjulije (\ule), mjesta u Un|urovini (“Gyula na erdeljskoj granici”), junak koji izbavlja Mustaj-bega Li~kog iz ropstva u Ar{anu, identi~an sa Mustafom Orlovi}em, onda je najvjerovatnije on 18. Isto, str. 198. 19. Kosta Horman u prikupljenoj zbirci bo{nja~kih epskih pjesama navodi pjesmu sa naslovom Li~ki Mustaj-beg i Orlanovi} Mujo
90
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
taj koji le`i u mezaru pored Hamza-dedinog mezara. Napomenimo da je Gyula (\ula) bila u sastavu Osmanske dr`ave od 1566. do 1683. godine, dakle, skoro do kraje sedamnaestog stolje}a.20 U navedenim defterskim zabilje{kama spomenut je Hamza-dedin unuk Mustafa, tako da ovaj drugi mezar vjerovatno pripada Hamzinom unuku, a ne sinu. Da li je bo{nja~ki epski junak Mujo Orlanovi} zaista unuk Hamza-dede Orlovi}a ostaje da se utvrdi u nekim narednim istra`ivanjima. Hamza-dedina tekija kao jedan od dokaza vi{evjekovnog kontinuiteta bošnjačkog vlasništva nad zemljom u regiji Srebrenica Regija Srebrenice,21 zahvaljuju}i svojim prirodnim bogastvima i geopoliti~kom polo`aju nastanjena je ljudima jo{ od vremena starijeg kamenog doba,22 do danas. Navodimo ovaj podatak da bi istakli bo{nja~ku autohtonost stanovni{tva ove regije,23 bez obzira {to je ona, istovremeno, bila i migraciono raskri`je, koje je spajalo razli~ita etni~ka, religijska i kulturna identitetska obilje`ja Mediterana i Podunavlja. Zbog velikog privrednog, demografskog i kulturnog zna~aja Srebrenice, ona je jo{ u srednjem vijeku predstavljala privredni i administrativni centar regije pa i {ire. O tome Tatomir Vukanovi} isti~e da prema “iznetim istorijskim podacima glavno `iteljstvo u Srebrenici bili su Bosanci, Dubrov~ani, Sasi, a bilo je delimi~no i Srbijanaca.”24 U pra}enju kontinuiteta vlasni{tva nad zemljom u regiji Srebrenica dovoljno je po}i od srednjovjekovlja, u kojem se privatni posjed jedne porodice nazivao “ba{tina”.25 “Zemlji{te {to ga je kruna davala pojedincima zvala se ba{tinom ili plemenitom, a akt donacije ozna~avao se re~enicom dati u plemenito, ili dati u ba{tinu. Vlasnik ba{tine zvao se ba{tinikom, a zna~ajno je da u bosanskim listinama za adjektiv proprius nalazimo rije~ ba{tinan.”26 Iz re~enog ned20. Op{irnije o li~nostima Hamza-dede i Mustafe Orlovi}a pogledati u: M. Had`ijahi}, navedeni rad, str. 198 i 199. 21. Pojmom regija Srebrenice obuhva}amo jednu prirodno-geografsku i ekonomsku regiju koja u u`em smislu obuhva}a podru~je dana{njih op{ina Srebrenica, Bratunac i Mili}i, a u {irem smislu i op{ine Vlasenica, Zvornik i [ekovi}i. 22. E. Imamovi}, Porijeklo i pripadnost stanovni{tva Bosne i Hercegovine, ART-7, Sarajevo, 1998. god. str. 10. 23. “Dok su tokom burnih doga|aja do kojih je do{lo tokom seobe naroda, starosjedioci bili u najve}oj mjeri posvuda istrijebljeni na bosansko-hercegova~kom podru|ju su se, za{ti}eni brdskim i planinskim gudurama sa~uvali kao u nekoj oazi.” (E. Imamovi}, Korjeni Bosne i Bosanstva, Me|unarodni centar za mir Sarajevo, 1995. god. str. 26.) 24. T.Vukanovi}, Srebrenica u srednjem veku, Glasnik Dr`avnog muzeja u Sarajevu, Nova serija1946., Sveska I, str. 63. 25. Aristarchi Bey: Legistation ottomane I .op. 192 izvodi rije~ ba{tina iz bugarske ba{ta=otac. Prema tome je ba{tina = o~evina, {to se posve sla`e sa pojmom ba{tine. 26. Dr. ]. Truhelka, Histori~ka podloga agrarnog pitanja u Bosni, Zemaljska {tamparija, Sarajevo, 1915., str. 4.
91
[eherd`ik
vosmisleno vidimo da je plemenita ba{tina u srednjovjekovnoj Bosni bila li~no i ni~im ograni~eno vlasni{tvo imaoca ba{tine.27 Sa uspostavom Osmanske dr`avne vlasti na prostoru dana{nje regije Srebrenica, ali i cijele Bosne i Hercegovine, nije prekinut kontinuitet etno-historijskog razvoja starosjedila~kog stanovni{tva na svojoj zemlji. Uspostavom Osmanske vlasti u Bosni nije do{lo do protjerivanja starosjedila~kog stanovni{tva niti oduzimanja njihovih privatnih zemljoposjeda. “Turci osvaja~i Bosne, nisu bili onaki divlja~ki zatornici, kako ih crta {kolska povijest, oni nisu u osvojenim zemljama razarali doma}ih institucija ni proganjali pojedina vlasteoska plemena.”28 Osmanlijska dr`ava oduzela je imovinu samo kraljevskoj porodici i vi{e nikome. Ono {to se stvarno zna~ajno desilo, uspostavom osmanske uprave nad Bosnom, jeste to da je ve}ina starosjedila~kog stanovni{tva, bez obzira kojoj je ranije religiji pripadalo, u periodu od jednog stolje}a, dobrovoljno prihvatilo islam, ostaju}i i dalje vlasnikom svoje zemlje. Prelaskom na islam, “dobri Bo{njani” nisu izgubili svoj starinski zemlji{ni posjed. Naprotiv, za osmansku dr`avnu vlast pravno i stvarno i dalje je va`ilo tradicionalno imovinsko-ba{tinsko pravo. “Rije~ ba{tina nalazimo ~esto puta u Sulejmanovoj, u mla|im kanunama i u starim sid`ilima sarajevske me{}eme iz XVI vijeka, a u turskim rje~nicima uvr{tena je i definirana kao oznaka za posebnu vrstu zemlji{nog posjeda koja u mu{koj lozi prelazi automatski od oca na sina.”29 Osmanska dr`avna vlast u zemlji{no-pravnim odnosima prihvatila je zate~eno obi~ajno pravo za kojeg u {erijatu nema upute, te su sultani, da bi to pitanje pravno regulirali, donosili kanuname30 (zakonike) pomo}u kojih su regulirali imovinsko-pravne odnose. Nave{}emo, ovom prilikom, samo nekoliko zna~ajnih historijskih ~injenica koje na najupe~atljiviji na~in potvr|uju vi{estoljetni kontinuitet prisutnosti starosjedila~kog bo{nja~kog stanovni{tva u regiji Srebrenica. Jedan od podataka bilje`i Konstantin filozof, biograf srpskog kneza Stefana, a u povodu poklona Srebrenice 1411. godine, upravo srpskom despotu od strane ugarskog kralja Sigismunda. Sigismund je Srebrenicu 27. “nju niko vlastelinu nije mogao oteti a jedini razlog konfiskacije bije{e veleizdaja, ako je ustanovi posebni za to kompetentni sud. Tako kralj Toma{ 22. augusta 1446. u povelji, kojom dariva sinovima Ivani{a Dragi{i}a zemlje oko Klju~a da im se to i ne ima pore}i ni potvoriti ni na mene donesti ni za ednu neviru ni zgrihu kralevstva na{emu {to ne bi ogledano gospodinom didom i crkvom bosanskom i dobrim Bo{njani.” (].Truhelka, navedeno djelo, str.5.) 28. Isto, str. 15. 29. Isto,str.16. 30. Jedan od najglasovitijih pravnika islamskog prava koga je Sulejman Veli~anstveni Zakonodavac imenovao 1545. godine [ejh-ul islamom bio je Ebu Sud, porijeklom iz bosanskog Podrinja, iz porodice Sudi}a kraj Zvornika.
92
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
oteo od bosanskih vladara 1410. godine i kao dar poklonio je svome zetu srpskom despotu Stefanu. Podatak koji o stanovnicima Srebrenice navodi Konstantin filozof jeste da su svi oni “bogumilske eresi”.31 Dakle, stanovnici Srebrenice toga vremena nisu ni katoli~ke niti pravoslavne vjere ve} predstavljaju autohtonu religijsku posebnost, ali za to vrijeme i zasebnu dru{tvenu zajednicu razli~itu od one u susjednoj Srbiji. Drugi zna~ajan historijski izvor koji ukazuje i potvr|uje vi{estoljetnu egzistencije Bo{njaka u Srebrenici jeste Putopis osmanskog putopisca i geografa iz XVII stolje}a Evlije ^elebije. Prolaze}i kroz Srebrenicu 1660. godine ^elebija o njezinim stanovnicima ka`e: “stanovnici su Bo{njaci, a raja su im Srbi i Bugari.”32 Borave}i u Zvorniku 1664. godine, Evlija ^elebija o stanovnicima Zvornika pi{e: “Stanovnici su Bo{njaci, govore bosanski, nose ~ohane dolame, tijesne krai{ke ~ak{ire s kop~ama i gizdaju se. Ima mnogo ba{ta i vinograda. Iz ovog kraja glasovite su {ljive, jabuke, tre{nje, hrastove daske, smr~e, vina, ov~ija vuna i gove|a ko`a.”33 Podatak o izgradnji tekije Hamza-dede Orlovi}a u Orlovi}ima (Konjevi} Polje) 1519. godine, zna~ajan je, ne samo za historijsku znanost, ve} i za razumijevanje vi{estoljetnog kontinuiteta bo{nja~kog vlasni{tva nad zemljom u Konjevi} Polju i cijeloj regiji Srebrenice. Navedeni historijski izvori nedvosmisleno potvr|uju da je zemlji{te u Konjevi} Polju skoro pet punih stolje}a u privatnom vlasni{tvu porodice Orlovi}. Ne postoji niti i jedan pisani ali ni usmeni dokument da su Orlovi}i svoj posjed prodali ili pak nekome poklonili, naprotiv, oni tu, kako govore pisani dokumenti, u kontinuitetu `ive i obra|uju svoja imanja punih pet stolje}a,34 a najvjrovatnije i du`e. Kako su Orlovi}i, na {to upu}uje njihovo prezime, najvjerovatnije starinskog starosjedila~kog porijekla,35 za pretpostaviti je da je njihovo vlasni{tvo nad zemljom srednjovjekovna ba{tina na {to upu}uju 31. Op{irnije u T.Vukanovi}, navedeno djelo, str. 79. 32. E. ^elebija, Putopis, Sarajevo - Publising, Sarajevo, 1996. str. 100. 33. E. ^elebija, Putopis II (odlomci o jugoslovenskim zemljama), Svjetlost, Sarajevo, 1957. str. 259. 34. Prema objavljenim izvorima, prvi poznati berat o podizanju tekije datira iz 1507. godine, a ukupno se pominju 4 sa~uvana berata koji se odnose na tekiju i pripadaju}e zemlji{te. (A.Hand`i}, O progonu hamzevija u sjeveroisto~noj Bosni 1582. godine, ~lanci i gra|a, Tuzla 1975.) 35. “Selo Orlovi} se pod tim nazivom spominje jo{ u beratu od 1597. Prozvano je vjerovatno, po rodu Orlovi}a, kao {to je analogan slu~aj sa golemim brojem naziva koji su nastajali po rodovima,koji su ta naselja nastanjivali. Naselja sa patronimi~kim nazivima, kakvo je selo Orlovi}i, uop{e su najstarija slavenska naselja, a u kojima su se jo{ u tim naseljima odr`ali rodovi, po kojima je selo dobilo ime. To je najbolji znak o iskonskom porijeklu tih rodova u tome kraju.” (M. Had`ijahi}, navedeno djelo, str. 196.)
93
[eherd`ik
mnogobrojne nekropole ste}aka36 u bli`oj i {iroj okolini, ispod kojih su se sahranjivali dobri Bo{njani, pripadnici Crkve bosanske. Bo{njaci Konjevi} Polja, cijele regije Srebrenica ali i cjelokupnog Bosanskog Podrinja, starosjedila~ko su stanovni{tvo, {to zna~i da su zakoniti i legitimni vlasnici nad zemljom. Historijski dokumenti, me|u kojima su vrlo zna~ajni berati tekije u Konjevi} Polju, vrlo jasno i nedvosmisleno potvr|uju da zemljovlasni{tvo Bo{njaci nisu sticali doseljavanjem i uzurpacijom, otimanjem ili politi~kom prisilom. Oni su svoje vlasni{tvo sticali zakonito i legitimno ra|anjem na svojoj zemlji i naslje|ivanjem od svojih predaka. Da to nije slu~aj samo u Konjevi} Polju ve} u cijeloj regiji Srebrenice ali i u bosanskom Podrinju uop}e, nave{}emo demografskoetni~ku i vlasni~ku strukturu za nekoliko op}ina bosanskog Podrinja prema popisu 1991. godine. Da bismo potpunije razumjeli dinamizam (kretanje i razvoj) slo`ene demografsko-etni~ke i vlasni~ke strukture regije Srebrenica neophodno je ukazati na jedan, dosada nepotpuno razja{njen fenomen, a to je fenomen zakupa zemlje. Za vrijeme Osmanske uprave Bosnom, bo{nja~ko stanovni{tvo ~esto je stradalo, {to zbog ratova, gladi, te kuge koja je s vremena na vrijeme harala Bosnom.37 Ove pojave su uzrokovale potrebu za dodatnom radnom snagom, prije svega u zamljoradnji. Vlasnici zemlje, prete`no Bo{njaci, davali su zemlju u zakup doseljenicima, prete`no iz Crne Gore,Hercegovine i Srbije. Vlasnici zemlje zvali su se ~ifluk sahibije, a doseljeni bezemlja{i, koji su od vlasnika zemlje-~ifluk sahibija, zemlju uzimali u zakup, zvali su se ~if~ije. ^if~ije, kao privremeno nastanjeno stanovni{tvo, kroz privatno-pravni odnos su, po ugovoru od vlasnika, zemlju uzimali u zakup.38 Bio je to, u to vri36. Na prostoru op}ine Srebrenica “na 43 lokaliteta ima 815 ste}aka (31 sa ukrasima i 3 s natpisima), kod zaseoka Greben, selo Urisi}i, ima 70. Blizu sela Su}eska 52 ste}ka.” (Blago na putevima Jugoslavije, BIGZ, Beograd, 1983. str. 322.) Pi{u}i o manastiru Papra}a koji se nalazi u {irem lokalitetu Konjevi} Polja M. S. Filipovi} i \. Mazali} tvrde da “je verovatno tu, u srednjem veku, bila i radionica ste}aka za papra}ku nekropolu. O~uvanih starih nekropola ima na mnogo mesta u okolini Papra}e, a najbli`a je na jednom brdu iznad manastira, oko 2 km udaljena od manastira.” (Mil. S. Filipovi}, \. Mazali}, Manastir Papra}a u Bosni, Spomenik SAN, XCIX, Beograd, 1950. str.98.) 37. “Osim ratova doma}e muslimansko stanovni{tvo tokom XVIII i XIX stolje}a posebno su prorijedile kuge. U tom je vremenu Bosnom pro{lo devet velikih epidemija kuge, od kojih je najstra{nija bila ona 1813-1817. godine, u kojoj je prema kazivanju jednog {iben~anina A. A. Frarija, stradalo vi{e od polovine doma}eg stanovni{tva.” (M. Imamovi}, K. Hrelja, A. Purivatra, Ekonomski genocid nad bosanskim muslimanima, MAG, Sarajevo, 1992. str. 8.) 38. “Kod ~if~ijske rabote, ~if~ija dobija na ~ifluku od gospodara ku}u, jedan ili vi{e pari zaprega i seme za setvu. ~if~ija je du`an da vr{i celokupnu obradu primljene zemlje. Po `etvi uzme gospodar seme i odbije desetak (za dr`avu), pa preostalu koli~inu podeli na polovinu sa ~if~ijom. Ugovor je izme|u bega i ~if~ije usmeni i prvi put se zaklju~uje na godinu. Ali se posle redovno obnavlja i traje po nekoliko desetina, pa i stotinu godina, prelaze}i na ~if~ijske naslednike.” (Vitomir Kora}, ~ija je zemlja u Jugoslaviji, Pravo Naroda, Beograd, 1920.)
94
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
jeme, legalan i uobi~ajen odnos izme|u rada i kapitala, odnosno izme|u radnika (~if~ije) i poslodavca, vlasnika zemlje (~ifluk sahibije). Da bismo utvrdili procenat autohtonog i doseljenog stanovni{tva regije Srebrenica po etno-religijskoj pripadnosti, neophodno je upoznati se sa i sa konfesionalnom pripadno{~u zakupaca zemlje-~if~ija. Prije prezentiranja podataka o etni~ko-vlasni~kim odnosima u nekim op}inama bosanskog Podrinja prema popisu iz 1991. godine, pogledajmo konfesionalnu strukturu ~if~ija kotara Srebrenica 1910. godine. Kotar Srebrenica je 1910. godine obuhva}ao teritorij dana{njih op}ina Bratunac i Srebrenica, te Cersku i Kamenicu. To je, upravo, teritorij koji u u`em smislu danas obuhva}a podru~je regije Srebrenica. Cerska i Kamenica su po~etkom 1880. godine pripojene Vlaseni~kom, odnosno Zvorni~kom kotaru. ^if~ije kotara Srebrenica (popis 1910. godine) ^if~ije Glava obitelji ^lanovi obitelji Ukupno % ~if~ije
Muslimani 712 3.136 3.848 26%
Pravoslavci 1.376 9.532 10.908 74%
Svega 2.088 12.668 14.756 100%
U tabelu nije uvr{tena kategorija slobodni seljaci jer su oni u ve}ini slu~ajeva bili starosjedila~ko stanovni{tvo. Navedeni podaci jasno pokazuju da je u~e{}e ~if~ija-zakupaca zemlje pravoslavne vjere, uglavnom doseljenika skoro tri puta ve}e nego zakupaca muslimana. Analizom popisnih podataka od 1879. do 1921. godine, koje nismo u mogu}nosti prezentirati zbog ograni~enosti prostora, jasno se vidi da u naseljima nastanjenim pravoslavnim stanovni{tvom ima vrlo malo vlasnika zemlje, {to zna~i da nisu starosjedila~ko stanovni{tvo. U pravoslavnim naseljima prete`ni dio stanovni{tva ~ine doseljenici, ~if~ije-zakupci zemlje. U naseljima sa muslimanskim stanovni{tvom39 broj ~if~ija je mnogo manji nego u pravoslavnim, {to upu}uje na zaklju~ak da su oni u ve}ini bili vlasnici zemlje, dakle starosjedioci. Me|u mnogobrojnim svjedo~enjima o Bo{njacima kao zemljovlasnicima u Bosni i Hercegovini jeste i kazivanje Poline Irbi, koja 1875. godine pi{e: “Bosanski Muslimani su vlasnici zemlje i oni `ive na svojim imanjima ili u ku}ama u gradovima.”40 39. Tada{nje popisne kategorije nisu stanovno{tvo diferencirali prema etni~kim kategori jama (Bošnjak, Srbin, Hrvat) ve} po religijskoj pripadnosti (Musliman, Pravoslavni, Katolik) 40. O. Had`iselimovi}, Na vratima istoka, V. Masle{a, Sarajevo, 1989. god. str. 293.
95
[eherd`ik
Pogledajmo kakvo je stanje etni~ko-vlasni~kih odnosa u regiji Srebrenica prema popisu 1991. godine. Op}ina
Ukupno Stanovn.
Bratunac Srebrenica Vlasenica Zvornik
33.575 37.211 38.817 81.111
Ukupno Povr.(km2) 292 533 507 499
Vlasni{tvo nad zemljom (km2) Bo{njaci Srbi Hrvati 198 (68%) 422 (79%) 311 (61%) 325 (65%)
94 (32%) 110 (21%) 196 (39%) 174 (36%)
---------
Prezentirani podaci, nedvosmisleno, pokazuju da su Bo{njaci u svakoj op}ini regije Srebrenica nadpolovi~ni vlasnici zemlje. Istina oni su i u strukturi stanovni{tva u svakoj od analiziranih op}ina ~inili nadpolovi~nu ve}inu stanovni{tva. Tako npr. u Bratuncu su Bo{njaci 1991. godine ~inili 65,4% op}inskog stanovni{tva, u Srebrenici 74,2%, u Vlasenici 57%, u Zvorniku 61,3%. Uporedimo li demografske procente sa procentima zemljovlasni{tva, uo~avamo da je u svakoj op}ini ve}i procenat zemljovlasni{tva od demografskog procenta.41 Ista je situacija i u ostalim op}inama bosanskog Podrinja. U svim op}inama (Fo~a, Gora`de, ^ajni~e, Vi{egrad, Rogatica i Bijeljina) Bo{njaci su nadpolovi~ni vlasnici zemlje iako u nekim op}inama ne ~ine nadpolovi~nu demografsku ve}inu. Samo u op}ini Rudo Bo{njaci su posjedovali ispod 50% vlasni{tva nad zemljom, preciznija 43,6%. U 12 op}ina bosanskog Podrinja od Kalinovika pa nizvodno Drinom sve do Bijeljine, od ukupno 428.690 stanovnika Bo{njaci su ~inili 241.999 ili 57% a bili su vlasnici 61,5% zemlje.42 Posjedovne smetnje na zemljištu Hamza-dedina vakufa Pored svoje pozitivne, humane i nadasve civilizacijske uloge koju je Hamza-dedin vakuf imao u svom vi{estoljetnom postojanju, prije svega u {irenju islama, islamske kulture i duhovnosti, te socijalnoj funkciji, on nije ostajao miran od destruktivnih snaga i ideoligija, kojima je 41. Neophodno je napomenuti da smo procente zemljovlasni{tva zaokru`ivali, nismo isticali vlasni{tvo Hrvata i ostalih jer su za ukupni odnos zanemarljivi. Do ovih podataka smo do{li slu`e}i se sljede}om metodologijim: Privatno vlasni{tvo, koje se uredno vodi u zemlji{no-vlasni~kim knjigama kumulativno smo sabrali i pripisali nacionalnoj grupi kojoj vlasnik zemlje pripada. Dr`avno vlasni{tvo, po me|unarodnom pravu, pripada podjednako svim gra|anima dr`ave. Iz tog razloga dr`avno vlasni{tvo smo procentualno podjednako podijelili i dopisali svakom njenom gra|aninu, odnosno etni~koj grupi kojoj vlasnik zemlje pripada. 42. Op{irnije o zemljovlasni~kim odnosima u bosanskom Podrinju vidjeti u: A. \ozi}, Bo{nja~ka vertikala vlasni{tva nad zemljom u bosanskom Podrinju, Zbornik radova, Filozofski fakultet Tuzla, Tuzla, 2002. str. 135-143.
96
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
humanisti~ka uloga Hamza-dedine tekije i vakufa smetala. Sa~uvani historijski dokumenti potvr|uju da je s vremena na vrijeme dolazilo do protivpravnih postupaka protiv Hamza-dedinog vakufa. Bilo je raznih protivpravnih posjedovnih smetnji, te poku{aja uzurpacija zbog zadovoljavanja li~nih interesa, ali i interesa pojedinih dru{tvenih institucija kao {to su: op}ina, druga religijska zajednica (crkva). Nave{}emo samo najzna~ajnije primjere. U beratu izdatom pred kraj aprila 1801. godine (sredina zilhid`d`e 1215. hid`retske godine) da se vidjeti da „su se neki strani ljudi radi zadovoljenja li~nog interesa po~eli protivpravno-suprotno stanju u carskoj gruntovnici-mije{ati u tekijske poslove, tvrde}i da zemlji{te, vinograd (istakli autori), ba{~a i ostalo nije zadu`binsko imanje tekije.“43 U citatu smo istakli rije~ vinograd da bi ~itaoca upozorili da se u to vrijeme u na{im krajevima uzgajala vinova loza. Za{to se od toga odustalo za sada nije jasno, ali ne bi bilo nikakve {tete ponovo afirmirati podizanje vinograda u bosanskom Podrinju.44 U narodnoj tradiciji sa~uvani su mnogi primjeri posjedovnih smetnji na zemlji{tu Hamza-dedina fakufa. “Tradicija govori kako je rod Orlovi}a bio jednom tako opsirotio (prorijedio se) da je ostao na jednom ~ovjeku. Toga Orlovi}a je {ikanirao Konjevi} kapetan, nastoje}i da mu otme zemlji{te. Pred progonom se Orlovi} sklonio u vojsku, gdje se upoznao i pobratimio s nekim poznatim junakom Mehmedom iz Pe}i{ta (kod Srebrenice). Orlovi} je obavijestio Mehmeda kako mu Konjevi} kapetan ho}e da uzme imetak, pa mu predlo`i da ga bratski prepolove, kako bi se zajedni~ki mogli oprijeti Konjevi} kapetanu. Mehmed je na to pristao i naselio se na imanje, koje su onda bratski napola podijelili. Dana{nji Mehmedovi}i, koji uz Orlovi}e posjeduju zemlji{te Hamza-dedina vakufa, bili bi potomci Mehmedovi.45 Pored familija Orlovi} i Mehmedovi}, danas u Konjevi} Polju `ive i familije Osmanovi} i Sulejmanovi}, koje su po predanju ogranak Orlovi}a. Najnoviji poku{aji protivpravnog posjedovnog uzurpiranja imanja familije Orlovi} iz Konjevi} Polja, zakonitih nasljednika Hamza-dedinog vakufa, dogodili su se od strane Op{tine Bratunac i Srpske pravoslavne crkve odnosno Crkvene pravoslavne op{tine Drinja~a. Rukovodstvo op{tine 43. Navedeno prema: M. Had`ijahi}, navedeno djelo, str. 195. 44. U mnogim mjestima bosanskog Podrinja mnogobrojni su toponimi koji upu}uju na zaklju~ak da se u ovim krajevima, za vrijeme srednjovjekovne bosanske dr`ave i u osmanskom periodu, uzgajala vinova loza i postojale velike planta`e vinograda. U Srebrenici ima naziv Vinogradi{te, u @epi jedan zaselak se zove Vinji{te, {to je sinonim za vini{te. U zvorni~koj Kamenici jedno brdo ima naziv Vinograd. 45. M. Had`ijahi}, navedeno djelo, str. 195.
97
[eherd`ik
Bratunac, konkretnije na~elnik op}ine Miroslav Deronji},46 bespravno i protivzakonito poklonio je Crkvenoj pravoslavnoj op{tini Drinja~a preko dva dunuma zemlji{ta, privatnog vlasni{tva Fate Orlovi}, udovice [a}ira Orlovi}a.47 Srpska pravoslavna crkva na zemlji{tu Fate Orlovi}, konkretnije u dvori{tu njezine porodi~ne ku}e sagradila je 1998. godine pravoslavnu crkvu koju ni do danas nije uklonila, iako i crkveni i op}inski organi znaju da je zemlji{te privatno vlasni{tvo i da je protivpravno i nezakonito otu|eno od porodice Orlovi} direktnih potomaka Hamza-dede Orlovi}a. Napomenimo da su i d`amija i tekijsko turbe u Konjevi} Polju poru{eni 1993. godine nakon zauze}a Cerske i {ireg podru~ja Konjevi} Polja od strane vojske i policije Republike Srpske. Nije ovo usamljen primjer da Srpska pravoslavna crkva tokom i nakon agresije protiv dr`ave Bosne i Hercegovine 1992. do 1995. godine podi`e pravoslavne crkve na temeljima sru{enih d`amija ili pak u naseljima gdje isklju~ivo `ive Bo{njaci-muslimani. Upe~atljivi primjeri izgradnje pravoslavnih crkava isklju~ivo u mjestima (naseljima) gdje je stanovni{tvo skoro 100% bo{nja~ko i muslimansko su: Divi~ (op}ina Zvornik), Nova Kasaba (op}ina Mili}i), Meraje (op}ina Br~ko), i Konjevi} Polje (op}ina Bratunac).48 Zapo~eta je i izgradnja pravoslavne crkve u Donjim Poto~arima, op}ina Srebrenica, ali je izgradnja obustavljena, iako ostaci (temelji i dio zida) ni do danas nisu uklonjeni. Crkva u Divi~u sagra|ena je na temeljima poru{ene d`amije. Jo{ uvijek nije izmje{tena iako je jo{ prije godinu dana izme|u Islamske zajednice (Tuzlansko muftijstvo) i Srpske pravoslavne crkve (Zvorni~ko-tuzlanska eparhija) dogovoreno njeno izmje{tanje. Opravdano se postavlja pitanje, za{to ovo radi Srpska pravoslavna crkva? Odgovor je jednostavan i lahko uo~ljiv. Svi historijski izvori, nedvosmisleno,pokazuju da su na prostoru regije Srebrenica i cijelog bosanskog Podrinja, od najstarijih vremena, pa sve do agresije na dr`avu Bosnu i Hercegovinu 1992. godine i njezino milenijski sedimentirano multietni~ko dru{tvo, `ivjeli Bo{njaci, u srednjovjekovlju dominantno 46. Miroslav Deronji}, profesor srpskog jezika, jedan je od ~elnih ljudi Srpske demokratske stranke od njezinog osnivanja pa sve do hap{enja. Od strane Me|unarodnog suda pravde u Hagu osu|en je za ratni zlo~in koji su po~inile srpske vojne i policijske snage 1992. godine nad Bo{njacima u Glogovoj, selu nedaleko od Konjevi} Polja, na putu prema Bratuncu. 47. [a}ir Orlovi}, muž Fate Orlovi}, ubijen je 1995. godine u zlo~inu genocida nad Bo{njacima Srebrenice, za{ti}ene zone UN-a. 48. Prema popisu stanovni{ta 1991. godine u Divi~u je `ivjelo 1388 gra|ana od toga su samo 4 bili srpske nacionalnosti. (Porodica u~itelja koji je radio u osnovnoj {koli i rodom nije sa Divi~a.) U Konjevi} Polju prema istom popisu od ukupno 988 `itelja bilo je samo 8 Srba, dakle, dvije porodice. (Stanovni{tvo Bosne i Hercegovine - narodnosni sastav po naseljima, Dr`avni zavod za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 1995., podaci za Divi~ str. 295., za Konjevi} Polje, str. 75.)
98
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
pripadnici vjere bosanske, a od osmanskog perioda do danas pripadnici vjere islama. Da bi se ova historijska istina ubila, zatrli njezini materijalni tragovi, nije bilo dovoljno samo ubiti i protjerati Bo{njake kao narod iz bosanskog Podrinja (sredstvima etni~kog ~i{~enja i genocida) ve} je bilo neophodno uni{titi bo{nja~ko-islamske bogomolje (d`amije) i druge materijalne dokaze njihovog vi{estoljetnog `ivljenja na ovim prostorima. Umjesto bo{nja~ko-islamskih sadr`aja (d`amija, turbeta, bosansko-orjentalnih kvartova u podrinjskim gradovima) bilo je neophodno {to hitnije izgraditi pravoslavne crkve,49 kako bi se kriptoizirala (perfidno sakrila) historija bosanskog Podrinja a u cilju ostvarenja velikodr`avnog srbijanskog projekta. U tu svrhu je nedavno vladika zvorni~ko-tuzlanski Vasilije Ka~avenda izjavio da se parcela na kojoj je bespravno izgra|ena pravoslavna crkva u Konjevi} Polju, u zemlji{nim knjigama vodi pod imenom “Crkvi{te”. Ova izjava imala je za cilj, ne samo da poku{a opravdati izgradnju crkve u tu|em dvori{tu, {to je zaista rijedak slu~aj i u svjetskim razmjerama, ve} i da kriptoizira historiju bosanskog Podrinja, upu}uju}i na mogu}i zaklju~ak da se to crkvi{te odnosi na crkvi{te pravoslavne crkve. Ako je tu ikada postojala bilo kakva crkva, onda bi najprije mogla biti crkva Crkve bosanske zbog mno{tva nekropola ste}aka u {irem i u`em lokalitetu Konjevi} Polja, o ~emu smo naprijed naveli podatke. Da to “crkvi{te” nije crkvi{te pravoslavne crkve, nije te{ko dokazati. Kao prvo, ne postoje nikakvi, ni pisani ali ni materijalni dokazi da je ikada u Konjevi} Polju postojala bilo kakva crkva, pa time ni pravoslavna. Kao drugo, na u`em lokalitetu Konjevi} Polja ne postoje nadgrobni spomenici pravoslavnih vjernika, koji bi upu}ivali na zaklju~ak da su na ovom podru~ju `ivjeli ljudi pravoslavne vjere. Da su `ivjeli i umirali bi, pa bi imali groblje, a njega nema. Tre}i nepobitan dokaz prisutnosti etno-religijskih grupa na podru~ju regije Srebrenica (od kada su na ovom prostoru, jesu li starosjedila~ke ili doseljeni~ke, u kojim naseljima su `ivjele, u kom broju, koliko su zemlje posjedovale i na koji na~in su postale posjednici zemlje), jeste vrijeme podizanja (izgradnje) pojedinih religijskih objekata. Ako odstranimo ideolo{ke mitologizacije narodne tradicije kojih je, na`alost, mnogo u srpskoj historiografiji, a oslonimo se samo na pisane i materijalne historijske dokaze, onda historijska stvarnost nedvosmisleno govori da su Bo{njaci na ovim prostorima starosjedila~ko stanovni{tvo, da su ve}inski zemljovlasnici, neprestano suo~eni u posljednjih 200 godina sa osporavanjem, izgonima, ubijanjima, nelegalnim oduzimanjem zemlje, a sve s poku{ajima izvanbosanskih subjekata (etni~kih, politi~kih, vojnih) da realiziraju projekat velike Srbije. 49. Niko nije protiv izgradnje pravoslavnih bogomolja ali u naseljima gdje `ive stanovnici pravoslavne vjere a ne u mjestima gdje `ive vjernici islamske vjere-muslimani.
99
[eherd`ik
Ve} smo istakli da su ve}inu stanovni{tva srednjovjekovne bosanske dr`ave u religijskom smislu ~inili pripadnici vjere bosanske institucionalno organizirani u Crkvu bosansku, u narodu ~esto nazivani bogumilima. U dubrova~kim arhivima postoje dokumenti (listine, diplomatski akti, trgova~ki ugovori i dr.) koji doslovce, za srednjovjekovne Bo{njane u religijskom smislu ka`u: “va{e vjere bosanske i va{e Crkve bosanske”. Ovako su dostojanstvenici Dubrova~ke republike, obra}aju}i se bosanskom dvoru, nazivali stanovnike srednjovjekovne bosanske dr`ave u religijskom smislu, a u etni~kom dobri Bo{njani. Upravo zbog takve religijske situacije u srednjovjekovnoj dr`avi Bosni, po nalogu Rimske crkve u Bosnu 1292. godine sti`u franjevci s ciljem {irenja katoli~anstva me|u doma}im stanovni{tvom, jer su znali, kako smo naprijed naveli da su svi bogumilske eresi. Zbog velikog privrednog, demografskog i kulturnog zna~aja Srebrenice, franjevci upravo dolaze u Srebrenicu. Tu podi`u samostan i crkvu sv. Marije. I crkva i samostan se spominju 1378. i 1514.50 godine. Jo{ jedan bitan razlog dolaska franjevaca u Srebrenicu jeste ~injenica da je u neposrednoj blizini Srebrenice, u naselju Ljuboskovu51 bilo sjedi{te Dida, vjerskog poglavara Crkve bosanske, autohtone i autonomne bosanske duhovno-idejne sadr`ajnosti. Katoli~ka crkva je sljedbenike vjere bosanske smatrala krivovjernicima i njihovu crkvu Crkvu bosansku je smatrala krivovjernom, te je, podizanjem katoli~kih crkava i samostana, poku{avala dobre Bo{njane preobraziti u katoli~ku vjeru. Svoju prisutnost me|u stanovni{tvom regije Srebrenica, pored Crkve bosanske i katoli~ke crkve imala je i pravoslavna crkva ali tek poslije uspostave Osmanske dr`avne vlasti u Bosni 1463. godine. Najbolje to potvr|uje vrijeme podizanja pravoslavnih crkava i manastira. Poka`imo to na primjeru manastira Papra}a i crkve Lomnica jer su oni najzna~ajniji pravoslavni religijski objekati u bosanskom Podrinju. No prije toga recimo da je pravoslavna crkva u gradu Srebrenici izgra|ena 1903. godine, a ova u Konjevi} Polju, u dvori{tu porodi~ne ku}e Fate Orlovi}, 1998. godine. Evo {ta o vremenu izgradnje manastira Papra}a i crkve Lomnica, pravoslavnih religijskih objekata, pi{u istaknuti srpski histori~ari Milenko S. Filipovi} i \oko Mazali}. “Prve pisane vesti o Papra}i su tek iz sredine 16. veka i one prikazuju manastir kao velik i znamenit. Iz tog se mo`e zaklju~iti jedino da je manastir postojao i ne{to pre prve vesti, pre 1550/1551, ali ne i da je postojao u 13 veku. Sama crkva, iako se po dimenzijama i po osnovi razlikuje od ostalih bosanskih manastirskih crkava, 50. T. Vukanovi}, navedeno djelo, str. 63. 51. Ljuboskovo se nalazi u “`upi Osat u blizini Purti}a, Krni}a i Parabu~ja.” (Op{irnije u: M. Vego, Naselja bosanske srednjovjekovne dr`ave, Svjetlost, Sarajevo, 1975. i M. Dini~i}, Dubrova~ka srednjovjekovna karavanska trgovina, JI^, 1937.)
100
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
ipak je po na~inu gradnje istovetna s njima, te je i ona, dakle, iz 16 veka”. Tvrdnje narodne tradicije i mitologizirane historiografije o navodnom podizanju manastira ili crkava na mjestima neke starije crkve i manastira, su sa nau~nog stanovi{ta nepouzdane a time i neprihvatljive, posebno ako se ta~no ne zna ~ija je „stara crkva“ bila (pravoslavna, katoli~ka ili crkve bosanske). Ovu ~injenicu je posebno bitno ista}i i uporediti je sa ovovremenom praksom ru{enja d`amija i izgradnje crkava na njihovom mjestu. Neka neko poka`e dokument koji je sa~inila pravoslavna crkva da je dana{nju crkvu u Divi~u podigla na temeljima poru{ene d`amije. Ako o ovim pojavama ne bih govorili i pisali, sutra bi se moglo desiti da neko iz pravoslavne crkve napi{e kako je pravoslavna crkva u Divi~u izgra|ena “na mestu neke starije crkve”. No vratimo se tvrdnjama M. Filipovi}a i \. Mazali}a o utvr|ivanju gradnje manastira Papra}a i pravoslavne crkve Lomnica. “Upotreba ste}aka za gradnju crkve je najbolji dokaz da crkva ne mo`e biti starija od sredine 15 veka, jer se mora uzeti da je proteklo najmanje sto godina dok se je zaboravilo ~ije je groblje sa ste}cima i dok se je izgubio ili oslabio kult tih grobalja sa kojih se ni docnije kamen ne upotrebljava u profane svrhe. Dalje, to zna~i da je posle dolaska Turaka do{lo i do smene stanovni{tva u ovom kraju i da novo stanovni{tvo nije imalo potrebnog po{tovanja prema groblju, ali je ipak na njemu, verovatno (ali nema dokaza, op.autora) ba{ na starom crkvi{tu, (koje i ~ije crkve, op.autora) podiglo novu crkvu.”52 Izgradnja d`amija i drugih objekata islamske kulture po~inje odmah po zauze}u nekog mjesta od strane Osmanlija. Najstarija d`amija u regiji Srebrenica, na`alost sru{ena u proteklom ratu i jo{ nije obnovljena, je d`amija na Ku{latu. Ta~an datum njezine izgradnje nije utvr|en ali se pretpostavlja da je sagra|ena u periodu od 1411. do 1463. godine. U tom periodu su Srebrenica, Zvornik i Ku{lat nekoliko puta otimani od bosanskih vladara od ostrane Osmanlija i srpskih despota Stevana Lazarevi}a i \ur|a Brankovi}a. Ono {to sa sigurno{}u mo`emo tvrditi, jer postoji pisani dokazi, jeste to da je “prva d`amija u Srebrenici ona koju spominju navedeni popisi, (popisi iz 1519. i 1533. godine, op. autora), bila je podignuta za vlade Bajazida II (1481-1512.), ili Bajazida Velije, kako ga naziva Evlija, odnosno bila je to carska d`amija, podignuta prije 1512. godine.”53 Naprijed prezentirani historijski podaci neumoljivo svjedo~e da je regiju Srebrenice, kao u ostalom i cijelu Bosnu i Hercegovinu, od najstarijih vremena do danas, nastanjivalo autohtono doma}e stanovni{tvo etni~kog imena Bo{njani, odnosno Bo{njaci. Istovremeno, regija Srebren52. Mil. S. Filipovi}, \. Mazali}, navedeno djelo, str. 98. 53. H. Suljki}, Spomenici islamske kulture u Srebrenici, Islamska misao, broj 23/1989. str. 43
101
[eherd`ik
ice dugovjekovno je migraciono susreti{te razli~itih etni~kih i religijskih identiteta. Autohtoni stanovnici Srebrenice susretali su se i mije{ali sa drugim etni~kim i religijskim zajednicama i time ovaj prostor izgradili kao harmoni~nu multietni~ku i multireligijsku dru{tvenu i politi~ku sadr`ajnost, u okviru koje su nesmetano, sve do posljednjeg rata protiv dr`ave Bosne i Hercegovine, jedni sa drugima `ivjeli: Bo{njaci, Srbi i drugi narodi i narodnosti. Bilo je povremenih nemira, buna, ratova, zlo~ina genocida, ali uvijek, po nekom nepisanom pravilu, ili pak snagom bosanskog duha, nakon svih tih izvanbosanskih54 destruktivnih nasrtaja na Bosnu i Bo{njake, pobje|ivala je izvorna bit bosanskog dru{tva i njegove dr`ave, a to je tolerantan su`ivot bosanskih razli~ja. Najbolje to potvr|uje dana{nje stanje u Konjevi} Polju. Nakon zlo~ina~kih ubijanja, razaranja, ru{enja, paljenja, genocida i drugih oblika omalova`avanja Bo{njaka, njihove vjere, kulture i tradicije, oni se vra}aju na svoja stoljetna imanja, na zadu`binu Hamza-dedina vakufa, obnavljaju poru{ene ku}e, te vra}aju tradicionalni stil bosanskog `ivljenja jedinstva razli~ja. Na temeljima sru{ene tekija po~ela je gradnja objekta nove musafirhane (konaka).55 Ispod tekije i puta, u starom mezarju obnovljeno je turbe Hamza-dedino, sa dva kabura, koji, po predanju koje prenosi Adem Osmanovi},56 pripadaju Hamza – dedi i njegovom sinu. Me|utim, u navedenim defterskim zabilje{kama spomenut je Hamzin unuk Mustafa, tako da ovaj drugi kabur vjerovatno pripada Hamzinom unuku, a da li je on poznati epski bo{nja~ki junak Mujo Orlanovi} utvrdi}e percizno naredna istra`ivanja. Hamza-dede Orlović i bosanske hamzevije Jo{ jedno va`no, ne samo znanstveno, ve} i kulturno, politi~ko, pa i religijsko pitanje, u kome se ogleda zna~aj tekije Hamza-dede Orlovi}a, jeste da li su raskolnik Hamza Bo{njak i bosanske hamzevije, koji su ubili Mehmed-pa{u Sokolovi}a potomci Hamza-dede Orlovi}a? U znanstvenom, prije svega historiografskom, ali i teolo{kom mi{ljenju i do danas na ovo pitanje nije dat potpuno precizan odgovor. Ima autora koji zas54. O tome da su sve ratove u bosni i Hercegovini izazivali i vodili izvanbosanski identiteti (dr`ave, armije, te raznovrsne paramilitarne i parapolicijske grupe) op{irnije pogledati u: A.\ozi}, Izvanbosanski programi zla u bosansko-hercegova~kom dru{tvu, Znakovi vremena, Vol. 7 dvobroj 22/23, 2004. Nau~noistra`iva~ki institut, Ibn Sina, Sarajevo, 2004. str. 131-147. 55. U toku je izgradnja objekta na ru{evinama tekije, aktivnost vodi Med`lis Islamske Zajednice Bratunac 56. Sa~uvana je tradicija staranja o turbetu Hamze dede Orlovi}a, danas du`nost turbedara obavlja Adem Osmanovi} iz Konjevi} Polja. Dio te tradicije je i da se svakodnevno u turbe donosi i ostavlja ibrik sa vodom za uzimanje abdesta.
102
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
tupaju mi{ljenje da su bosanske hamzevija direktni potomci Hamza-dede Orlovi}a, ali ima i onih koji smatraju da ne postoji nikakva veza izme|u ova dva pokreta. U svojoj doktorskoj disertaciji, Bo{njaci i Hercegovci u islamskoj knji`evnosti Safvet-beg Ba{agi} pretpostavlja, dakle ne tvrdi, da je krivovjerac Hamza Bo{njak koji je pogubljen u Istanbulu 1573. godine “po svoj prilici potomak {ejh Hamze, koji je od sultana dobio selo Orlovi}e sa svom okolinom, gdje je sagradio d`amiju, tekiju i musafirhanu. Kako vidimo, Ba{agi} koristi termin “po svoj prilici”, a ne tvrdi izri~ito. Zatim navodi da je sagradio d`amiju iako se ona u tekijskim dokumentima nigdje ne spominje. Oslanjaju}i se na stavove S. Ba{agi}a isto mi{ljenje o porijeklu hamzevija zastupa i Riza Muderizovi}.57 Muhamed Had`ijahi}, kao ozbiljan istra`iva~, tvrdi da “postoje samo indirektni razlozi koji upu}uju da je raskolnik Hamza Bo{njak potomak Hamza-dede i da je tekija u `ivotu bosanskih hamzevija odigrala, ~ini se, va`nu ulogu.”58 Da bi se dao potpun i ta~an odgovor na pitanje jesu li ili nisu bosanske hamzevije potomci Hamza-dede Orlovi}a, neophodno je, prije svega, utvrditi kojem je dervi{kom redu (tarikatu) pripadao Hamza-dede Orlovi}. Tek tada bi se sigurnije moglo govoriti o karakteru odnosa izme|u pripadnika dva tarikata. Had`ijahi} tvrdi da “turski pisci ozna~avaju Hamzu Bo{njaka kao predstavnika melamijske (odmetni~ke) frakcije bajramijskih dervi{a. Va`no je istaknuti da se melamijski (i bekta{ijski) obred temeljio na sohbetu. Zabacivali su tad` i hrku, karakteristi~ne za druge redove. Posebno su bili protivni obredu svirke (sema), koje su uvele mevlevije.”59 Tragaju}i dalje u svom istra`ivanju Had`ijahi} je utvrdio da tekija u Konjevi} Polju ne posjeduje {ejhovsku silsilu, niti je imala semahanu (zasebnu prostoriju za dervi{ke ritualne obrede). Ove ~injenice navele su Had`ijahi}a da tekiju dovede u vezu “sa u~enjem Muhameda bin Pir Ali el Birkevi-je (Birgili) (1523-1573)” Postoje i sasvim druga~ija mi{ljenja, a ona tvrde da nema ni~ega zajedni~kog u djelovanju bosanskih hamzevija sa radom i djelatno{}u Hamza-dede Orlovi}a i njegove tekije. Mustafa Imamovi} tvrdi da osniva~ hamzevijskog dervi{kog reda nije bio Hamza-dede Orlovi}, ve} sasvim drugi Hamza. “Osniva~ ovog sinkreti~kog islamsko-bogumilskog reda i njegovog u~enja bio je Hamza Bali Bo{njak iz Gornje Tuzle. On je odveden u Carigrad i nakon ispitivanja, kao heretik osu|en na smrt i pogubljen 6.VI 1573. godine.” 60 57. R. Muderizovi}, [ta su to dervi{i, Jugoslovenska po{ta, Sarajevo, 5 januar 1931. 58. M. Had`ijahi}, navedeno djelo, str. 201. 59. Isto 60. M. Imamovi}, Historija Bo{njaka, BKZ Preporod, Sarajevo, 1997. str 160
103
[eherd`ik
Najvjerovatnije je bez ikakve osnove povezivanje Hamze-dede Orlovi}a i njegovih potomaka sa dervi{kim redom hamzevija, koji su na ovim prostorima bili aktivni {ezdesetih i sedamdesetih godina XVI stolje}a.61 Na osnovu podataka iz defterskih zabilje{ki mo`e se zaklju~iti da je Hamza –dede Orlovi} umro u periodu izme|u popisa iz 1519. i 1533. godine. Osniva~ hamzevija bio je jedan sasvim drugi Hamza, koji je djelovao pedesetak godina kasnije, a zvao se Hamza Bali. Navedeni Hamza Bali bio je u~enik Husamedina Ankaravija, a njegovo u~enje progla{eno je krivovjerjem. Na osnovu fetve {ejhul-islama pogubljen je u Istambulu 1573. godine. Njegovi sljedbenici u Gornjoj Tuzli, Gra~anici i drugdje bili su predmet progona, hap{enja i su|enja, iste, 1573. godine. Istina je, da jo{ uvijek, nisu otklonjene sve nedoumice o karakteru odnosa izme|u Hamza-dedine tekija i bosanskih hamzevija. Jo{ uvijek nije dovoljno, znanstveno eksplicitno, dokazano i jedno i drugo stanovi{te, {to upu}uju na potrebu daljih znanstvenih istra`ivanja ovog pitanja. Zaklju~ak Tekija Hamza-dede Orlovi}a u Konjevi} Polju, za regiju Srebrenice, bosansko Podrinje, ali i cijelu Bosnu i Hercegovinu, predstavlja dragocjenu dru{tveno-historijsku, kulturolo{ku i nadasve civilizacijsku vrijednost. Ukupna dru{tvena sadr`ajnost koju je tekija, direktno ili indirektno, producirala u zna~ajnoj mjeri odre|ivala je historijski tok, ne samo Konjevi} Polja, ve} i cijele regija Srebrenica. Njezin zna~aj prisutan je punih pet stotina godina u skoro svim sferama dru{tvenog `ivota, kulturnim, religijskim, zemljovlasni~kim, etni~kim, obrazovnim, vojnim, humanitarnim i drugim. Zna~aj tekije, kao dru{tveno-historijske ~injenice, i pisanih dokumenata koji je prate, prije svega, tekijskih berata, ogleda se u tome {to ona, neumoljivo i nedvosmisleno, potvr|uje vi{estoljetnu prisutnost Bo{njaka na prostorima regije Srebrenica, pestostoljetnu prisutnost islama, te bo{nja~ko-islamske tradicije i kulture. Vakufnama Hamza-dede Orlovi}a iz 1519. godine, preko porodice Orlovi}, ukazuje i potvr|uje da su Bo{njaci starosjedila~ko stanovni{tvo ove regije, te da su vlasni{tvo nad zemljom naslije|ivali, s koljena na koljeno, od svojih predaka. Nisu ga prodavali, te su zbog toga i danas ve}inski vlasnici zemlje, ne samo u Konjevi} Polju, ve} i u cijelom bosanskom Podrinju. Pored zemljovlasni~ke, dokumentaciono-administrativne zna~ajnosti, tekija i njeni dervi{i, na ~elu sa Hamza-dedom, bez sumnje, odigrali su zna~ajnu i aktivnu ulogu u popularizaciji islama, tolerantnog, otvorenog za lokalno stanovni{tvo, prilagodljivog starosjedila~kim bo{nja~kim dru{tvenim strukturama i tradiciji. Najzna~ajnija aktivnost Hamza-dedine tekije nalazi se u njezinoj aktivnosti kreiranja simbioze bo{nja~ke narodne tradicije i islama, te kreiranja i realizaciju pribli`avanja dviju religija i dviju civilizacija (islamske i kr{}anske) na prostoru regije Srebrenica i {ire. 61. Adem Hand`i}, O progonu hamzevija u sjeveroisto~noj Bosni 1582. godine, ~lanci i gra|a, Tuzla 1975.
104
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Literatura 1. Cvitkovi} Ivan, Rje~nik religijskih pojmova, Sarajevo, 1991. 2. ]ehaji} D`emal, Neke karakteristike u~enja Galaludina Rumija i nas tanak dervi{kig reda mevlavija, mevlevije u Bosni i Hercegovini, Prilozi, XXIV/1974. Sarajevo, 1976. 3. ]ehaji} D`emal, Dervi{ki redovi u jugoslovenskim zemljama, Orjentalni institut, Sarajevo, 1986. 4. Dva prva popisa Zvorni~kog sand`aka, Gra|a, ANU BIH, Sarajevo 1986. 5. Filipovi} S. Milenko, Mazali} \oko, Manastir Papra}a u Bosni, Spomenik SAN, XCIX, Beograd, 1950. 6. \ozi} Adib, Bo{nja~ka vertikala vlasni{tva nad zemljom u bosanskom Podrinju, Zbornik radova, Filozofski fakultet Tuzla, Tuzla, 2002. 7. \ozi} Adib, Izvanbosanski programi zla u bosansko-hercegova~kom dru{tvu, Znakovi vremena, Vol. 7 dvobroj 22/23, 2004. Nau~noistra`iva~ki institut Ibn Sina, Sarajevo, 2004. 8. \ozi} Hakija, Argentarija i Domavija, neki demografski fakti tokom minulih 2000. godina, Manuskript,Vlastito izdanje, Sarajevo, 1999. 9. Had`ijahi} Muhamed, Tekija kraj Zvornika - postojbina bosanskih hamzevija?, Prilozi, X-XI /1960-61. 10. Had`ijahi} Muhamed, Knji`evnost bosanskih hamzevija, @ivot, br.4,5,6 Sarajevo, 1968. 11. Had`ijahi} Muhamed, Hamzevijska sekta i njen osniva~ Hamza Bo{njak, @ivot, Sarajevo, 1976. 12. Had`ijahi} Muhamed, Hamzevije u svjetlu poslanice u`i~kog [ejha, Prilozi za orjentalnu filologiju, II-IV, 1952-53, Orjentalni institut, Sarajevo, 1981. 13. Ha`ijahi} Muhamed, O jednoj pjesmi {ejh Sejjid Vehab Ilhamije, Novi Behar, VIII/1935. 14. Had`ijahi} Muhamed, Udio Hamzevija u atentatu na Mehmed-pa{u Sokolovi}a, Prilozi za orjentalnu filologiju, V, 1954-55. Orjentalni institut, Sarajevo. 15. Hand`i} Adem, Jedan savremeni dokument o {ejhu Hamzi iz Orlovi}a, POF XVIII-XIX, Sarajevo 1973.; Hand`i} Adem, 16. Had`ijahi} Muhamed, O progonu hamzevija u Bosni 1573.g. Prilozi za orjentalnu filologiju XX-XXI, Orjentalni institut Sarajevo, 1974. 17. Hand`i} Adem, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975. 18. Hand`i} Adem, O progonu hamzevija u sjeveroisto~noj Bosni 1582. godine, ^lanci i gra|a, Tuzla 1975. 105
[eherd`ik
19. Hand`i} Adem, O ulozi dervi{a u formiranju gradskih naselja u Bosni u XV stolje}u, (Studije o Bosni), Istanbul 1994. 20. Had`iselimovi} Omer Na vratima istoka, V. Masle{a, Sarajevo, 1989. 21. Imamovi} Enver, Korjeni Bosne i Bosanstva, Me|unarodni centar za mir, Sarajevo, 1995. 22. Imamovi} Enver, Porijeklo i pripadnost stanovni{tva Bosne i Hercegovine, ART-7, Sarajevo, 1998. 23. Imamovi} Mustafa, Historija Bo{njaka, BZK.Preporod, Sarajevo, 1997. 24. Imamovi} M, Hrelja K, Purivatra A, Ekonomski genocid nad bosanskim muslimanima, MAG, Sarajevo, 1992. 25. Kova~evi}-Koji} Desanka, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske dr`ave, V. Masle{a, Sarajevo, 1978. 26. Kre{evljakovi} Hamdija, Izabrana djela, tom II, V. Masle{a, Sarajevo, 1991. (str.393.) 27. Suljki} Hivzija, Spomenici islamske kulture u Srebrenici, Islamska misao, broj 23/1989. 28. Tosunbegovi} D`evad, Gornja spre~a - prilozi za monografiju sa posebnim osvrtom na pro{lost kalesijskog podru~ja, Gradska biblioteka Kalesija, BZK Preporod Kalesija/Osmaci, Kalesija, 2007. 29. Truhelka ]iro, Histori~ka podloga agrarnog pitanja u Bosni, Zemaljska {tamparija, Sarajevo,1915. 30. Vego Marko, Naselja bosanske srednjovjekovne dr`ave, Svjetlost, Sarajevo, 1975. 31. Vukanovi} Tatomir, Srebrenica u srednjem veku, Glasnik Dr`avnog muzeja u Sarajevu, Nova serija 1946. 32. Stanovni{tvo Bosne i Hercegovine - narodnosni sastav po naseljima, Dr`avni zavod za statistiku Republike Hrvatskr, Zagreb, 1995.
106
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Mr. Adil Osmanovi}
BO[NJA^KA DIJASPORALNA ZAJEDNICA U SJEDINJENIM AMERI^KIM DR@AVAMA -Prilog prou~avanju bo{nja~kog emigrantskog iskustvaUvod Bo{njaci su, zasigurno, me|u rijetkim narodima na planeti kojih ima vi{e u dijaspori nego u vlastitoj dr`avi Bosni i Hercegovini. Za{to je to tako, va`no je, ne samo dru{tveno-politi~ko i kulturno-civilizacijsko, ve} i znanstveno pitanje. Naj~e{}i uzroci iseljavanja Bo{njaka iz Bosne i Hercegovine bili su ~esti ratovi, ekonomske i politi~ke krize. Za svestrano sagledavanje ukupnog dru{tveno-povijesnog i politi~kog polo`aja Bo{njaka danas, njihovog ovovremenog stanja i perspektiva daljeg uspje{nog razvoja, neophodno je znanstveno eksplicirati ukupnu bo{nja~ku dru{tvenopoliti~ku i kulturnu sadr`ajnost na nivou kolektivnog aktivizma. Jedan od zna~ajnih segmenata ukupne bo{nja~ke sadr`ajnosti danas jeste stanje bo{nja~ke dijasporalne zajednice. Kada je rije~ o slo`enom procesu emigriranja Bo{njaka on se mo`e posmatrati iz nekoliko aspekata: historijskog, teritorijalnog, politi~kog, ekonomskog, kulturnog i drugih. Prvi oblici bo{nja~ke emigracije dogodili su se jo{ za vrijeme Osmanske imperije. Tada su Bo{njaci migrirali iz svoje domovine u razli~ite provincije Osmanske carevine, prije svega, radi obavljamja razli~itih poslova u dr`avnoj administraciji, vojsci, zanatima, trgovini, ali i u znanstvenim i vjerskim institucijama. Nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine jedan od najzna~ajnijih dru{tvenih procesa u Bosni i Hercegovini bio je proces iseljavanja Bo{njaka, prije svega, u prostore Male Azije. Kao rezultat toga procesa, procjenjuje se, da danas u Turskoj `ivi izme|u tri i pet miliona Bo{njaka. Bo{njaci u Turskoj su se ve}inom asimilirali u pravcu sveturske nacije tako da se danas u Turskoj i ne mo`e govoriti o organiziranoj nacionalnoj emancipaciji i dijaspori. Poslije Drugog svjetskog rata, procjene govore da se izme|u deset i dvanaest hiljada Bo{njaka iselilo u Austriju, Njema~ku, Bliski istok, Australiju, Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave i Kanadu. U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.) i u postratnom periodu intezivira se emigriranje Bo{njaka, ovaj put intezivnije u Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave. Posebno je pove}ano iseljavanje mladih i obrazovanih ljudi, prije svega, prognanih Bo{njaka iz onih dijelova Bosne i Hercegovine koji su danas u sastavu entiteta Republika Srpska. 107
[eherd`ik
Va`an ~inilac bo{nja~ke nacionalne egzistencije danas jeste ja~anje ekonomskih, obrazovnih i kulturnih veza izme|u dr`ave Bosne i Hercegovine, Bo{njaka u Bosni i Hercegovini i bo{nja~ke dijaspore. Da bi se ovaj proces mogao uspje{no realizirati neophodno je o njemu imati dovoljno znanja, te ukazati na zna~aj razvoja kvaliteta organiziranosti i veze bo{nja~ke dijaspore sa dr`avom Bosnom i Hercegovinom. Kada je u pitanju bo{nja~ka dijasporalna zajednica u Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama i njezino emigrantsko iskustvo, neophodno je spomenuti ime rahmetli ]amila Avdi}a, koji je ne samo u~estvovao u organiziranju bo{nja~ke dijaspore u SAD nakon Drugog svjetskog rata, ve} je ostavio iza sebe i nekoliko vrijednih djela na engleskom i bosanskom jeziku o bo{nja~kom emigrantskom iskustvu u SAD. U ovom radu mi se i bavimo bo{nja~kom dijasporalnom zajednicom u SAD u svjetlu dijasporalnog djelovanja ]. Avdi}a i pisanih djela koja je on iza sebe ostavio.1 Osnovni momenti migracionih kretanja kod Bo{njaka ^ovjek je oduvijek posjedovao potrebu za kretanjem, i ono je jedan od onih fenomena kojima se ne zna ni po~etak ni kraj, za koje ne postoje ni vremenska ni prostorna ograni~enja. Ta ~ovjekova pokretljivost, seljenje, raseljavanje, vrlo ~esto je uzrokovano takozvanim potisnim faktorima, kao {to su: ratovi, bolesti, prirodne katastrofe, politi~ke, rasne, vjerske, etni~ke i druge vrste netrpeljivosti, nezaposlenost, niski prihodi i sli~no; a ponekad, vjerska, politi~ka i rasna tolerancija, ve}i izgledi za zapo{ljavanje i zaradu, bolji uvjeti `ivota, imaju odlu~uju}u ulogu u tim procesima. Danas je u suvremenom svijetu te{ko na}i narod koji u svojoj historiji nema neko bitno migraciono iskustvo, i koje kao takvo, nije sastavni dio njegove historije. Kada je rije~ o Bo{njacima, primjetno je da su oni u svojoj dugogodi{njoj historiji Bosnu napu{tali kako iz vjerskih i politi~kih, tako i iz ekonomskih razloga. Ve} u historiji srednjovjekovne bosanske dr`ave, nakon pada Smedereva u osmanske ruke, zabilje`en je, „neo~ekivan progon 1. ]amil Avdi} jedan je od najzna~ajnijih bo{nja~kih intelektualaca koji je cijeli svoj radni i intelektualni potencijal posvetio organiziranju i unapre|ivanju bo{nja~ke dijasporalne zajednice u Sjevernoj Americi. Ro|en je u Plani kod Bile}e 1913. godine. Na ahiret je preselio u ^ikagu 1979. godine. Osnovno obrazovanje zavr{io je u svom rodnom mjestu a srednje, Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu 1935. godine. Na Vi{oj islamskoj {erijatsko-teolo{koj {koli (VI[T) diplomirao je 1939. godine. Dalje {kolovanje nastavio je u Kairu na El-Azheru. U Ameriku je do{ao 1954. godine. Na du`nosti imama u SAD proveo je 25 godina. U ^ikagu je 1963. godine magistrirao iz oblasti bibliotekarstva. Dugi niz godina bio je direktor Islamskog kulturnog centra u ^ikagu. ]amil Avdi} bio je poliglota. Govorio je i pisao arapskim i mnogim evropskim jezicima. Pisao je i sara|ivao u na{oj periodici. Jedan je od rijetkih, ako ne i jedini Bo{njak, koji je za `ivota diplomirao na tri visoko{kolske ustanove i to na tri kontinenta.
108
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
pripadnika hereti~ke sljedbe bosanskih krstjana {to ga je u drugoj polovici 1459. godine poduzeo pretposljednji bosanski kralj Stjepan Toma{.“2 Prema prof. dr. Mustafi Imamovi}u, „moderna bo{nja~ka dijaspora po~ela je sa austrougarskom okupacijom Bosne i Hercegovine 1878. godine... radi se o novovjekovnom fenomenu iseljeni{tva ili emigracije, odnosno o napu{tanju teritorije BiH od strane ve}eg ili manjeg broja Bo{njaka njihovom trajnom ili privremenom odlasku u druge zemlje.“3 Okupacija Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske, predstavljala je daleko ve}i zna~aj u `ivotu bo{nja~kog ~ovjeka od prostog ~ina okupacije i promjene dr`avne vlasti na jednom podru~ju. Ovo nasilno smjenjivanje civilizacija nije se moglo odvijati bez te{kih i dalekose`nih posljedica. Do tada stolje}ima prisutnu dominanatno orijentalno-islamsku civilizaciju, trebalo je zamijeniti evropsko-kr{}anskom sa svim mogu}im nepoznanicama koje iz toga proizilaze. Ovo je za Bo{njake predstavljalo ogromnu prekretnicu, a do`ivjeli su je kao da je, „skoro u jedan mah presje~en dotada{nji tok historije i upu}en drugim pravcem, {to je u `ivotima mnogih od njih izazvalo najrazli~itije velike i male drame“.4 Zna~ajan broj bo{nja~kog naroda, nakon {to se na{ao u jednom civilizacijskom {oku, otpo~eo je tra`iti izlaz u seobi u Tursku. Iseljavanje u Tursku je uzelo takvog maha da je poprimilo „karakter jednog neformalnog iseljeni~kog pokreta…“, tako da u periodu okupacije „…nije pro{la ni jedna godina da se u Tursku ne iseli bar nekoliko stotina Bo{njaka, a bilo je godina kada su se iseljenici brojali u hiljadama.“5 U dosada{njoj literaturi, koja se bavila pitanjem iseljavanja Bo{njaka nakon okupacije 1878. godine, uglavnom je istican psihi~ki moment kao odlu~uju}i faktor koji je uticao na taj proces. Tako srpski antropolog i etnolog Jovan Cviji} isti~e: „U Evropi migriraju danas ve}e narodne mase iz ekonomskih uzroka. Iseljavanje bosanskih muhamedanaca nije izazvano ekonomskim uzrocima, ve} naro~itim psihi~kim stanjem“.6 Na sli~an na~in su okupacione austrougarske vlasti obja{njavale iseljavanje tvrdnjom da se, „neki stalni krug muhamedanskih obitelji nije mogao sna}i u promijenjenim prilikama, te se prvih godina selio iz zemlje“.7 Me|utim, francuski publicista Gaston Gravier primje}uje, da psihi~ko stanje i nije ba{ odlu~uju}i faktor iseljenja Bo{njaka, nego da je 2. P. ]oskovi}, Toma{ev progon sljedbenika crkve bosanske 1459. godine, Migracije i Bosna i Hercegovina, Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo, 1990., str. 43. 3. M. Imamovi}, Bo{njaci u emigraciji, „Bo{nja~ki institut Cirih – Odjel Sarajevo“, Sarajevo, 1996. str. 49. 4. Cit. djelo str. 51. 5. Cit. djelo str. 51. 6. J. Cviji}, O iseljavanju bosanskih muhamedanaca, “Knji`evni glasnik”, Beograd, 16. juna 1910., str. 906. 7. Glavni rezultati popisa `iteljstva u BiH od 22. aprila 1885, XXVI.
109
[eherd`ik
„glavni razlog emigracije osiroma{enje naroda“.8 Tako|er, austrougarski organi u svojim, strogo povjerljivim izvje{tajima koje su koristili samo za internu upotrebu, upravo siroma{tvo navode kao naj~e{}i uzrok iseljavanja, „prijelaz sa naturalne na nov~anu privredu“.9 I dok su se Bo{njaci iseljavali u Tursku u tako velikom broju, da je to iseljenje poprimilo oblik „narodnog huka“, jedan manji broj Bo{njaka, zanesen osje}anjima da se iza horizonta skriva neki bolji, ljep{i, druga~iji, njima skloniji svijet, u kojem su ve}i izgledi za zapo{ljavanje i zaradu, ve} po~etkom 20. stolje}a, i to upravo iz ekonomskih razloga, kako je to primijetio Gaston Gravier, za svoju migracionu destinaciju izabrao je Sjevernu Ameriku. Tako je u Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama, jo{ prije stotinu godina „nastala mala bo{nja~ka iseljeni~ka zajednica, koja se vremenom {irila, naro~ito poslije 1945. godine i koja se kulturno i politi~ki u emigraciji potpuno druga~ije odredila i odre|ivala nego oni Bo{njaci koji su odselili u Tursku“.10 Bo{njaci koji su u periodu Austrougarske iseljavali u Tursku imali su namjeru da tamo trajno ostanu, dok su Bo{njaci, koji su odlazili u Sjevernu Ameriku, imali za cilj da se jednog dana, po{to ne{to zarade i u{tede, vrate svojim ku}ama. „Muslimanski imigranti, poznati kao Bo{njaci ili Bosanci, dolaze u ovu zemlju u potrazi za ve}om slobodom i ve}im ekonomskim mogu}nostima. Mnogi od njih su bili veoma mladi, samci i sa ograni~enim obrazovanjem. Njihov prirodni intelekt, karakterna snaga, psihi~ka izdr`ljivost i volja da prihva}aju i najte`e poslove bili su dovoljni da u kratkom vremenskom periodu, prevazi|u sve barijere i uspostave za `ivot sposobnu i naprednu zajednicu. Ve}inom su naseljavali oblast ^ikaga, ali i{li su tako|e i na sva druga mjesta u potrazi za zaposlenjem“.11 Bo{nja~ko stanovni{tvo koje je dolazilo u Sjevernu Ameriku, uglavnom je dolazilo iz siroma{nijih i manje razvijenijih podru~ja isto~ne Hercegovine. U samom po~etku su to bili uglavnom mladi i neo`enjeni mu{karci s podru~ja Gacka i Trebinja, koji su imali hrabrosti, spremnosti i sposobnost za te`ak rad, te idu}i „trbuhom za kruhom“, preplovili Atlantik i smjestili se u Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave.
8. Emigracija Muslimana iz BiH, “Pregled”, br. 7-8, Sarajevo, 15. I 1910., str. 475. 9. „Ve} 1879. godine uvedena je naplata desetine u novcu“, vi{e o tome, M. Imamovi}, Pravni polo`aj i unutra{njo-politi~ki razvitak BiH od 1878-1914, Sarajevo, 1997., str. 109. 10. M. Imamovi}, Bo{njaci u emigraciji, str. 65. 11. B.Tanovi}, A Brief History of the Islamic Cultural Center , A Commemorative Book for the Grand Opening Of the Islamic Cultural Center, “The Islamic Cultural Center”, Chicago, 1988., str.2.
110
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Proces useljavanja u SAD po~etkom 20. stolje}a i napori ameri~ke administracije da kontrolira taj proces Kada je Bosna i Hercegovina 1878. godine, Berlinskim kongresom i voljom onda{njih svjetskih sila, u{la u sastav Austro-Ugarske Monarhije, koja je u to vrijeme bila jedna od najve}ih evropskih dr`ava, te se Jadranska obala i njeno bosansko zale|e na{lo u istoj dr`avi, Bo{njaci iz Hercegovine se sve ~e{}e, prisiljeni te{kim `ivotom, upu}uju ka dalmatinskim gradovima tra`e}i kakav takav posao. Kako se ve} tada u dalmatinskim gradovima osnivaju trgova~ka dru{tva, grade skladi{ta, formiraju preduze}a, trgovinske korporacije, pa se, dakako, u poslovima uskladi{tenja i transporta prispjele robe, nametala potreba za jeftinijom radnom snagom, bilo stalnom bilo sezonskom, tako se i otvarala mogu}nost za upo{ljavanje mla|e bo{nja~ke populacije. U to vrijeme, tra`e}i jeftinu radnu snagu, u dalmatinskim gradovima su bili aktivni agenti ameri~kih rudarskih i industrijskih korporacija. Oni su pri~ali o `ivotu i mogu}nostima koje se nude imigrantima u Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama te probudili `elju kod mla|ih Bo{njaka da otputuju u daleku Ameriku. Do po~etka 20. vijeka nije postojalo nikakvo zakonsko ograni~enje za useljavanje u Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave, pogotovo kada je rije~ o Evropljanima.12 Nakon zavr{etka gra|anskog rata, dolazi do nagle ekspanzije ameri~ke privrede, a time i do pobolj{anja transportnih sredstava, ~ime se migracija preko Atlantskog okeana pove}ala do neslu}enih razmjera. Prema dostupnim podatcima vidljivo je da je useljavanje u Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave bilo izuzetno veliko u periodu izme|u 1880. i 1890. godine.13 Ukupan broj doseljenika, uglavnom iz evropskih dr`ava, za pola stolje}a, u periodu od „1870. do 1920. godine iznosio je 26.277.000 - {to je triput vi{e nego za ranija dva i po stolje}a.“14 Taj sna`an i dugotrajan proces useljava12. „Useljavanje, ili uklju~ivanje evropskih naroda u dru{tvo Sjedinjenih Ameri~kih Dr`ava je bio stalni proces koji je naslije|en jo{ iz perioda kolonijalizma. Po~etkom sedamnaestog vijeka, kada je nekoliko malih grupa pionira iz sjevernih i zapadnih zemalja Evrope, zapo~eo proces naseljavanje prostora dana{njih Sjedinjenih Ameri~kih Dr`ava, tra`e}i mjesto za osnivanje svojih novih domova, tada niko nije mogao ni naslutiti da je to po~etak jednog zapanjuju}e brzog procesa ekspanzije koja je za ne{to manje od tri i po stolje}a dovela preko okeana skoro 40 miliona doseljenika.“( Henri Bemford Parks, Istorija Sjedinjenih Ameri~kih Dr`ava, “ RAD “, Beograd, 1985., str. 21.) 13. U toj deceniji u Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave se uselilo „ približno 5.250.000 ljudi… Dobar deo tih do{ljaka nastanio se u skoro otvorenim pokrajinama Srednjeg zapada… Stanovni{tvo stranog porekla iznosilo je jednu tre}inu ukupnog broja stanovnika Sjedinjenih Ameri~kih Dr`ava 1890. godine “. Encyclopaedia Britannica, Cit. djelo, str. 80. 14. H. Bemford Parks, cit. djelo, str. 482.
111
[eherd`ik
nja u Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave, razli~itih etni~kih, rasnih, vjerskih i kulturnih grupacija stanovni{tva, doprinio je izgradnji jednog posebnog dru{tva, koje se bitno, i u mnogim segmentima, razlikuju od dru{tva starijih nacija.15 S toga se mo`e konstatirati da, „za razliku od evropskih naroda, Amerikance nisu ujedinjavali poreklo i tradicija nego zajedni~ki ideali i nada u budu}nost“.16 Me|utim, po{to je pred kraj devetnaestog, a naro~ito po~etkom dvadesetog stolje}a, nekontrolisana imigracija po~ela da izaziva mnoge probleme, po~elo se raspravljati o uvo|enju kontrole nad budu}im useljenicima. Zatim, ono {to je karakteristi~no za ovaj period jeste da useljavanje iz sjevernih i zapadnih zemalja Evrope opada, a sve je vi{e doseljenika iz isto~ne i ju`ne Evrope. Ve}ina novoprido{lih imigranata se po svojoj tradiciji i naslije|u znatno razlikuju od dotada{njih doseljenika, {to doprinosi odre|enim negodovanjima. Usljed takvog prekobrojnog useljavanja imigranata, etni~ki sastav ameri~kog dru{tva se znatno izmijenio u pore|enju sa onim iz vremena kolonijalnog perioda. Dok je u kolonijalnom periodu, 1790. godine, „engleski, {kotski i {kotsko-irski element u bijelom stanovni{tvu iznosio pribli`no 75%, ve} taj procent je u 1920. godini pao na 42,7%, dok neke procjene smatraju da je bio jo{ i ni`i“.17 Ameri~ka administacija je, po~etkom 20. vijeka, postala potpuno svjesna ovih promjena, te ~injenice o postojanju velikih razlika unutar velikog broja useljenika. Stanovni{tvo Sjedinjenih Ameri~kih Dr`ava je etni~ki vrlo heterogeno: njega sa~injavaju pripadnici raznih rasa i nacija. Osim pripadnika bijele rase, tu je i veliki broj Crnaca i Indijanaca, zatim stanovnika japanskog i kineskog porijekla. Prvi zakon kojim se predvi|ala odlu~nija kontrola nad imigracijom donesen je u februaru 1907. godine kojim se preporu~uje „re{etanje doseljenika na taj na~in {to bi se provjerila njihova sposobnost ~itanja i pisanja“.18 Oni Evropljani, koji su dolazili prvom i drugom klasom prekookeanskih brodova, dakle bogatiji slojevi dru{tva, lako su prolazili kontrolu, ali za one putnike iz tre}e klase, ostrvo Ellis Island je predstavljalo surovu realnost sa kojom su se morali suo~iti. Ostrvo Ellis Island, ustvari, bilo je jedan svojevrstan karantin, za sve useljenike iz tre}e klase brodova, na kojem se vr{ila svojevrsna kontrola i klasifikacija imigranata. Ve} od 1924. godine, useljavanje u Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave je bilo strogo ograni~eno, a time je i napu{teno tradicionalno ameri~ko vjerovanje, da zemlja ima prostora za sve koji `ele da do|u u nju. U vrijeme Prvog svjetskog rata primjetan je usporen priliv stanovnika u Sjedinjen Ameri~ke Dr`ave. 15. Francuski pisac Krevker, koji je proveo petnaest godina u kolonijama, pisao je o toj „^udnoj mje{avini krvi, koju ne}ete na}i ni u jednoj drugoj zemlji. Ovde su pripadnici svih nacija sveta se stopili u jednu novu ljudsku rasu.“ Cit. djelo, str. 78. 16. Cit. djelo, str. 432. 17. Cit. djelo, str. 485. 18. Encycleopadia Britannica, cit. djelo, str. 89
112
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Ekonomske i socijalne prilike u SAD po~etkom 20. stolje}a i njihov uticaj na proces useljavanja Po~etkom dvadesetog stolje}a, kada su Bo{njaci iz Hercegovine po~eli pristizati u Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave, ta~nije u grad ^ikago, nije bilo lako na}i posao. SAD su 1893. godine bile potresene te{kom finansijskom krizom, pune ~etiri godine su trebale ameri~koj administraciji da konsoliduje finansijski sektor i ekonomiju te nastavi sa zapo~etim prosperitetom. Glavni razlozi koji su doveli do ove te{ke situacije u zemlji su: prevelike zadu`enosti poljoprivrednih imanja, neopravdano finansiranje `eljeznica i neprofesionalno bankarstvo. Zahvaljuju}i tome {to je prva generacija bo{nja~kih imigranata bila prirodno inteligentna, psihi~k i fizi~ki jako izdr`ljiva i spremna da prihvati i najte`e poslove, uspjeli su da u relativno kratkom vremenskom periodu prevladaju sve te probleme i nedostatke i da uzmu „u~e{}a u rastu i razvoju ^ikaga, kao radnici konstruktorskih timova koji su gradili zgrade u centru grada, `eljezni~ke stanice i ceste. Neki su radili u rudnicima i industriji ~elika, gdje su ostvarivali zavidne uspjehe i postajali va`an faktor u ekonomiji ove zemlje.“19 Tako je bo{nja~ka emigracija, srazmjerno svojoj ulozi i zna~aju u odre|enim trenucima, bila uklju~ena u tokove politi~kog, ekonomskog, dru{tvenog, kulturnog, intelektualnog i vjerskog razvitka Sjedinjenih Ameri~kih Dr`ava i time uzela u~e{}a u razvitku onog fenomena koji je danas poznat kao ameri~ka civilizacija. Dana{nja Ameri~ka civilizacija je ustvari rezultat ljudske energije, inteligencije, idealizma i iskustva mnogih generacija njenog stanovni{tva. Pripadnici ove prve bo{nja~ke iseljeni~ke generacije su dugo, skoro s ponosom isticali, da su Bo{njaci kopali ~ika{ku podzemnu `eljeznicu. Prema dostupnim dokumentima, „^ikago je 1850. godine bio samo selo, da bi ve} 1910. godine postao drugi grad u zemlji sa 2.185.283 stanovnika pretekav{i Filadelfiju koja je bila tre}a sa 1.549.008 stanovnika“.20Bio je to period veoma te{kog rada i jo{ te`eg `ivota, ali u krajevima iz kojih su dolazili bilo je mnogo gore i te`e. Omer Avdi}, jedan od onih bo{nja~kih emigranata koji je stigao u prvoj deceniji dvadesetog stolje}a, o tim prvim emigrantskim godinama ka`e: „U to vrijeme bilo je vrlo te{ko za posao te sam i ja vi{e puta ostajao bez posla, ali sad sam po~eo malo bolje da se snalazim jer sam ve} upoznao prijatelje i lak{e mi je bilo sa engleskim jezikom“.21 Tako su i stariji, kao i novoprido{li bo{nja~ki emigranti bili 19. B. Tanovi}, cit. djelo, str.3. 20. H. Bemford Parks, cit. djelo, str. 479. 21. M. Zulfi}, 100 godina Bo{njaka u ^ikagu, Chicago, maj, 2003, str. 73.
113
[eherd`ik
prinu|eni „i}i bilo gdje drugo u potrazi za boljim mogu}nostima zaposlenja“22 odlaze}i u ve}e ameri~ke gradove kao {to su: Gary, Pittsburg, Butt Montana, San Francisko, Los Angeles i druge gradove. Po~etkom 1929. godine Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave je zahvatila velika ekonomska kriza. Ova kriza je iz temelja uzdrmala ne samo Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave nego i cio kapitalisti~ki svijet. „Armija nezaposlenih u Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama je na vrhuncu krize narasla na 17 miliona ljudi. Hipoteke na poljoprivredna imanja i ku}e su propadale... Hiljade farmera u Ajovi blokiralo je putove da bi sprije~ili isporuku njihovog `ita, mlijeka i stoke po cijenama koje nisu bile dovoljne da pokriju ni ono {to su ulo`ili u proizvodnju“.23 Privatne dobrotvorne organizacije nisu vi{e mogle brinuti o milionima nezaposlenih niti su ih mogli izdr`avati fondovi saveznih dr`ava. Ovaj period depresije je devastirao ve}inu Amerikanaca uklju~uju}i i Bo{njake. Tokom trajanja perioda depresije, „Arif Dili} je pru`io zna~ajnu pomo} bosanskoj zajednici. On je bio nadzornik u kompaniji Pachen Construction. Njegov izuzetni talent i vje{tina su omogu}ili okon~anje nekoliko te{kih projekata vezanih za ~ika{ki sistem podzemne `eljeznice. On je uspio u onome u ~emu mnogi nisu, te u isto vrijeme obezbijedio posao stotinama Bo{njaka i mnogim drugim tokom godina depresije“.24 Bo{nja~ka emigracija u SAD od po~etka 20. stolje}a do kraja Drugog svjetskog rata Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave su za prve bo{nja~ke useljenike, od kojih ve}ina nije znala ni ~itati ni pisati,25 predstavljale potpuno novu sredinu, koja je u sebi krila razli~ite jezi~ke, kulturne, nacionalne, vjerske, tradicijske i druge izazove. Pred njih se postavljalo neizbje`no pitanje: treba li nastaviti sa bosanskim, islamskim na~inom `ivota, jednostavno ga presaditi u novu sredinu ili ga mijenjati i prilago|avati se ameri~kim uvjetima i okolnostima u kojoj su se na{li? S toga je jako interesantno razmotriti kako su se ideje, koje su mladi bo{nja~ki imigranti donijeli sa sobom u Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave, ukorijenile na novom tlu, u Novom svijetu, i kako su se te ideje preobra`avale u dodiru sa novom sredinom. Trebalo je posjedovati veliku snagu i vispren duh kako bi se u toj novoj 22. Bo{nja~ka zajednica u Chicagu, Zambak, nezavisni list Bo{nja~ke zajednice Sjeverne Amerike, maj, 2000. godine, str. 8. 23. Cit. djelo, str. 106. 24. Zambak, nezavisni list Bo{nja~ke zajednice, cit. djelo, str. 8 25. “Dovoljno je navesti da je poslije trideset godina austrougarske vladavine , 94,65 % bo{nja~kog stanovni{tva u Bosni i Hrcegovini bilo nepismeno u evropskom smislu rije~i.“ M. Imamovi}, Bo{njaci u emigraciji, cit. djelo, str. 56.
114
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
sredini opstalo, te kako bi se sa~uvale osnovne karakteristike svoga kulturnog i civilizacijskog identiteta ponesenog iz domovine. Najefikasniji oblik o~uvanja tih vrijednosti u jednoj emigracijskoj, odnosno dijasporalnoj zajednici, predstavljaju specifi~ne dru{tvene organizacije formirane u vidu humanitarnih, kulturnih ili religijskih dru{tava, zasnovanih na etni~kim principima. Obi~no su svi emigranti, koji su pristizali u Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave, uslijed slabog poznavanja engleskog jezika, niskih zarada koje su ostvarivali i sli~no, dugo vremena bili kulturno izolirani od ameri~kog dru{tva, te su stoga bili prinu|eni da `ive zajedno i da poma`u jedni drugima, posebno novoprido{lim zemljacima. Tako su i prva potpomagaju}a, humanitarna, kulturna ili religijska dru{tava u pravilu nastajala i osnivala se na zavi~ajnoj i etni~koj pripadnosti. Identi~an je slu~aj bio i sa Bo{njacima. Prvo udru`enje bo{nja~kih imigranata u Sjevernoj Americi, D`emijetul-hajrije, osnovano je 1. maja 1906. godine u saveznoj dr`avi Illinois u gradu ^ikagu. Ovo udru`enje je registrirano od strane dr`avnog sekretara pod nazivom, „MUSLIMANSKO POTPOMAGAJU]E DRU[TVO D@EMIJETUL HAJRIJE OF ILLINOIS“26 kao malo bo{nja~ko kulturno - humanitarno dru{tvo. Udru`enje je ustvari osnovano za „uzajamno potpomaganje svih ~lanova, u slu~aju bolesti, osaka}enja, i u slu~aju smrti, da se po {erijatu pristojno sahrane.“27 D`emijetul-hajrije je u osnovi imalo funkciju „kase uzajamne pomo}i“ po{to su u tom periodu bile vrlo ~este nesre}e na radnim mjestima na kojima su radili Bo{njaci. Kada je davne 1906. godine osnovano dru{tvo D`emijetul-hajrije, ono je bilo ujedno i prva muslimanska organizacija na tim prostorima, „{to zna~i da u ^ikagu u to vrijeme nije bilo zna~ajnijeg prisustva drugih muslimana.“28 D`emijetul-hajrije se u po~etku bavilo humanitarnim poslovima, poma`u}i svojim ~lanovima pri pla}anju tro{kova lije~enja, sahrana, kao i prihvatom novoprido{lih Bo{njaka u te krajeve.29 Me|utim, dru{tvo se tako|er bavilo organiziranjem obilje`avanja zna~ajnih godi{njica iz bo{nja~ke povijesti, kao i vjerskih praznika radi o~uvanja tradicijskih, vjerskih i nacionalnih obi~aja Bo{njaka. 26. M. Zulfi}, cit. djelo, str. 17. 27. Cit. djelo, str. 15 28. S. Agi}, Islam i Bo{njaci u Americi, “Znakovi vremena”, ~asopis za filozofiju, religiju, znanost i dru{tvenu praksu, broj 21, Sarajevo, jesen 200., str. 102. 29. Koliku je ulogu imalo dru{tvo “D`emijetul-hajrijje” za novoprido{le Bo{njake u Ameriku najbolje pokazuje pri~a Omera Avdi}a: “Do{ao sam ovamo (SAD) 1907. godine… Kada smo do{li u New York i{li smo u karantenu na Ellis Island. Kada smo iza{li stavili su nas u voz i krenuli u ^ikago. Sa mnom je bilo jo{ nekoliko na{ih ljudi koji su krenuli da potra`e bolji `ivot i da ne{to zarade. Tako smo ve} znali da ima na{ih u ^ikagu da su se organizirali, i da imaju svoje dru{tvo. Oni su imali vezu sa starim krajem. Kada sam ja do{ao na kolodvor do~ekalo nas je nekoliko na{ih ljudi i poveli su nas, te pobrinuli su se za prvo vrijeme, a poslije nekoliko dana brinuli su se da nam prona|u neki posao “. (M. Zulfi}, cit. djelo, str. 73.)
115
[eherd`ik
Uslijed te{kih fizi~kih poslova, koje su bo{nja~ki emigranti radili u tim gradovima, vrlo ~esto je dolazilo do povreda na radu, te su stoga bili upu}eni na osnivanje ogranaka Muslimanskog uzajamnog potpomagaju}eg dru{tvo D`emijetul-hajrije. Osnivanje ogranaka D`emijetul-hajrije u gradovima {irom Sjedinjenih Ameri~kih dr`ava gdje je bilo zna~ajnije prisustvo Bo{njaka, ujedno, pokazuje koliko su Bo{njaci u Americi bili vezani za to dru{tvo, i koliko je ono ulijevalo sigurnosti i samopouzdanje u njihovom radu i bivstvovanju u Americi. Tako pored „mati~nog“ Muslimanskog uzajamnog potpomagaju}eg dru{tvo D`emijetul-hajrije, otpo~inju da se osnivaju ogranci dru{tva D`emijetul-hajrije u sljede}im gradovima Amerike: 5. januara 1908. godine u Los Angelesu, 15. juna, 1915. godine u Wilpern (Pa.), 13. februara 1916. godine u Butteu u Montani, 17. decembra 1916. godine u Garyju u dr`avi Indijana. U tom su razdoblju Bo{njaci u SAD ~inili jednu me|usobno usko vezanu zajednicu. D`emijetul-hajrije je u ^ikagu osnovalo i svoj pomladak, a 1935. godine je osnovano i pjeva~ko dru{tvo pod nazivom Bosansko kolo djevojaka. Teferi~i, bajrami, zabave i drugi praznici su redovno odr`avani u organizaciji dru{tva D`emijetul-hajrije. U vrijeme bajramskih blagdana organizirale su se velike zabave na kojima bi prisustvovalo i po nekoliko stotina gostiju, a bajram namazi su se klanjali u sali koja se uzimala u zakup za te namjene. Tokom ljetnog perioda prire|ivani su pravi bosanski teferi~i na kojima se okupljao veliki broj Bo{njaka iz drugih gradova SAD. Dr`e}i se svoje bosanske tradicije, prvi bo{nja~ki useljenici su se okupljali sa svojim porodicama po ku}ama, a po{to u tom periodu, u ^ikagu, kao ni u njegovoj okolini, nije postojao islamski vjerski objekat, petkom uve~e su obavljali zajedni~ku molitvu. Vjera, u ovom slu~aju Islam, bila je jako bitna u uspostavljanju kontakata i prisnijih prijateljstva sa drugim muslimanima koji su se nalazili na podru~ju ^ikaga, posebno sa Turcima. Jedan, mada manji broj Bo{njaka je sklapao brak sa muslimankama turskoga porijekla, dok sa „istovjernim, geografski i po historijskoj sudbini relativno bliskim Albancima takvih i drugih socijalnih veza i me|usobnog mije{anja u pravilu nije bilo. Ve}ina je dovodila svoje nevjeste iz Hercegovine, ali su se pojedinci `enili i nemuslimankama u Americi, posebno `enama slavenskog porijekla (Ukrajinkama, Slovakinjama i Hrvaticama ). Ipak su u najve}em broju prvi bo{nja~ki emigranti zadr`ali svoj sama~ki status.“30 Bo{nja~ka zajednica u Los An|elesu je odr`avala odre|ene kontakte i dru`enja u povodu vjerskih praznika sa Hrvatima i Srbima, tako|er emigrantima iz ju`noslavenskih dijelova Habsbur{ke monarhije sa kojima su ih vezale uspomene na „stari kraj“ i jezik. 30. M. Imamovi}, Bosanskomuslimanska dijspora u SAD, cit. djelo, str. 353.
116
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Manji broj Bo{njaka iz ovog prvog perioda mogla se sresti i po ve}im ameri~kim industrijskim gradovima gdje je bila potreba za radnom snagom (u Detroitu, sredi{tu ameri~ke industrije, Los Angelesu, i dr.). Stasanje bo{nja~ke emigracije u SAD nakon Drugog svjetskog rata Priliv emigranata u Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave, koji je uslijedio poslije Drugog svjetskog rata, prouzrokovao je zna~ajne promjene unutar bo{nja~ke zajednice. Veliki broj prvobitnih doseljenika, koji su gotovo prije pola stolje}a pristigli u ^ikago su odavno pomrli. Njihova djeca, od kojih je jedan broj zavr{io fakultete u SAD-u i stekao akademska zvanja, vremenom su odselili iz ^ikaga. Onaj dio bo{nja~ke emigracije koji je ostao u ^ikagu, i pored toga {to je sa ushi}enjem i velikom radoznalo{}u do~ekao nove bo{nja~ke emigrante, ubrzo se susreo sa realno{}u i uvidio da postoje velike razlike izme|u njih i novih doseljenika. Te razlike koje su vladale izme|u stare i novoprido{le bo{nja~ke emigracije najbolje odslikava sljede}i tekst: „Prilike u ovoj na{oj maloj koloniji nisu ba{ najbolje. Ljudi se dijele na stare i nove doseljenike. Stari su davno do{li, mahom u doba Franjino. Iz starog su kraja donijeli stare resentimente. Oni su tek malo evoluirali za pola stolje}a, otkad su ostavili stari kraj. Ve}inom su i ne o`enjeni, pa polako, bez buke i orgije, ostavljaju ovaj i sele na onaj svijet, ostavljaju}i iza sebe prazninu. To je prete`no sitni svijet iz na{e Hercegovine, bez kakvih {kola i naobrazbe. Do{li su da zarade koji dolar i da se onda svojima vrate, kada nastupe bolja vremena. Kako ta vremena nikada ne do|o{e, tako su i oni ostali ovdje, kao zalutale ovce. Novi pak emigranti do{li su sa novim idejama i pogledima, donijeli sa sobom sva ona te{ka iskustva, koja su stekli za vrijeme rata, a bogme mnogi je i {kolovan. Ovi novi su, {to bi rekao rahmetli Sule Ale~kovi}, toliko daleko odmakli, a stari toliko pozadi ostali, da se vrlo te{ko mogu na}i na nekom zajedni~kom poslu, pa je to prava muka.“31 Novi imigranti, brojniji i kulturno-politi~ki aktivniji, uskoro su po~eli dominirati unutar bo{nja~ke ~ika{ke zajednice. Njihov vi{i nivo obrazovanja i kvalificiranosti vodili su razvitku jednog broja novih institucija. U februaru mjesecu 1954. godine u ^ikago dolazi profesor ]amil Avdi}, koji odmah pristupa organiziranju bo{nja~ke zajednice u njihovom nastojanju da dobije svoj vjerski objekat. Kako se ~lanstvo D`emijetul-hajrijje, nakon pola stolje}a egzistiranja gotovo sasvim osulo, u maju 1955. godine osniva se i registruje jedna nova bo{nja~ka organizacija, odnosno institucija pod nazivom „Muslimanski vjerski i kulturni dom“ (Moslem Re31. Godi{njak, Nau~na i nau~no-vjerska izdanja bosansko-hercegova~ke muslimanske emigracije, knjiga IV, Strana 81, Wien, 1957
117
[eherd`ik
ligius and Cultural House). Muslimanski vjerski i kulturni dom je imao za cilj da odgovori i zadovolji potrebe novih emigranata. ]amil Avdi}, Safet Sari}, Seid Kari} i drugi ~lanovi rukovodstva bili su duboko svjesni da pojedinac u emigraciji te{ko mo`e o~uvati svoj vlastiti integritet, u uvjetima dugog boravka izvan svoje zemlje i sredine, bez osnivanja svojih vjerskih, etni~kih, obrazovnih i kulturnih institucija, te intelektualnog usavr{avanje i o~uvanja veze sa domovinom kao idejom. ^uvanje vlastitog kulturnog, vjerskog i nacionalnog identiteta i o~uvanje tih vrijednosti, predstavlja za svakog emigranta veliku prednost i svojevrstan dar. U protivnom, ukoliko izgube te vrijednosti, izgubili su i svoju vlastitu du{u. Odatle je Muslimanski vjerski i kulturni dom pomagao mnogim Bo{njacima u emigraciji da se ne otu|e i ne utope u ameri~ko dru{tvo, nego da o~uvaju svoje narodno bi}e i njegov duh. Tako je ve} 28. aprila 1956. godine organizirana i otvorena nedjeljna vjerska {kola (Mekteb), na kojoj su predavali nastavnici-volonteri. Organizacija u Muslimanskom vjerskom i kulturnom domu je bila jako dobro postavljena. Na njenom ~elu su se nalazili izuzetno sposobni i vrijedni ljudi spremni na velika odricanja. U vrlo kratkom roku uspjeli su kupiti, za svoje potrebe, dvije zgrade u ^ikagu. Govor Seida Kari}a32 prilikom otvaranja i stavljanje u funkciju novih prostorija za potrebe bo{nja~ke zajednice najbolje nam pokazuje kakva je radost i ushi}enje vladalo. On tom prilikom pored ostalog isti~e: „Dan 15. August 1956. godine bio je mnogima najve}i blagdan. Jedan mali ugao u Chicagu pripada nama i mi se nadamo da }e to biti vjersko i kulturno sredi{te bosansko-hercegova~kih muslimana u emigraciji ... U Americi ima mnogo zajednica, koje imaju i sto puta ljep{e i skuplje domove, ali je vrlo malo tako malih zajednica, koje su ostvarile ono, {to smo mi ostvarili“.33 Nakon znatnog napora i volonterskog rada bo{nja~kih emigranata, ve}a zgrada je prepravljena u d`amiju. D`amija je zvani~no otvorena 10. februara 1957. godine i bila je prva d`amija a ujedno i prva muslimanska institucija u ^ikagu. U periodu od dvadeset godina ova d`amija je koristila za vjerske, obrazovne kao i kulturne potrebe Bo{njaka ali i muslimana drugih nacija. 32. Seid Kari}, poznatiji kao Kadija, ro|en je u Gornjoj Tuzli septembra 1916. godine. Otac mu se zvao Ibrahim a mati Hafa. Zavr{io je Gazi-Husrevbegovu medresu u Sarajevu a nakon toga se upisuje na Vi{u islamsku {erijatsko-teolo{ku {kolu. U Drugom svjetskom ratu, Kari} je slu`io Hrvatsku vojsku da bi nakon okon~anja rata proveo 5 godina u zatvoru u Ukrajini. Nakon izlaska iz zatvora, Kari} odlazi u Ma|arsku, zatim u Austriju gdje studira psihologiju i jezike. 1951. godine dolazi u SAD-e gdje je pomagao ]amilu Avdi}u u Muslimanskom vjerskom i kulturnom domu. Zavr{io je M.B.A. sjeverozapadni univezitet u Evastonu 1956. godine a 1963. godine je zavr{io postdiplomski studij na Indijana Univerzitetu. Bio je predsjednik I.C.C. u periodu oktobar 1980-te do aprila 1981. godine. Seid Kari} nije pisao ~esto kao ostali bosanski intelektualci. (Podaci dobiveni od Muahameda al Aharia putem e-mail po{te.) 33. Otvorenje Muslimanskog Kulturnog Doma u Chicagu, Muslimansko kulturni dom, Chicago, 10. februar 1955.
118
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Evo kako je otvaranje d`amije prokomentirao Godi{njak, list za nau~na i nau~no-vjerska pitanja, u izdanju bosansko-hercegova~ke muslimanske emigracije, koji je u to vrijeme izlazio u Be~u. Tekst je iza{ao pod naslovom: D`amija i {kola u Chicagu a pored ostalog u njemu se isti~e: „Poja~anim naporom bosansko-hercegova~ke muslimanske emigracije u Sjevernoj Americi kupljene su u Chicagu dvije ku}e za potrebe tamo{njeg Muslimanskog vjersko–kulturnog doma. Dne. 10.2.1957 u njima je sve~ano obavljeno otvaranje d`amije i {kole i time udaren kamen temeljac sistematskom vjersko-prosvjetnom radu me|u bosanskim muslimanskim iseljenicima u slobodnom svijetu. Ovaj zna~ajni uspjeh na{e bra}e u Americi nai{ao je na op}e simpatije ne samo muslimanskih emigranata ve} i na{ih u domovini…Sa zadovoljstvom bilje`imo, da sve priredbe Muslimanskog vjersko- kulturnog doma u Chicagu nailaze na {iroku potporu hrvatskih katoli~kih krugova u Americi. Vjersko-prosvjetnom akcijom u Chicagu rukovode na{i vrijedni alimi prof. Kamil ef. Avdi} i Seid ef. Kari}“.34 Aktivnosti koje je pokrenuo Muslimanski vjerski i kulturni dom oko kupovine zgrada za svoje potrebe, a naro~ito otvaranje prve d`amije imalo je sna`nog odjeka me|u bo{nja~kom emigracijom {irom svijeta. Tako su mnogi tekstovi i rasprave koje su vo|ene na temu: kako ponuditi najoptimalniji odgovor na mnoge do tada nerje{ive probleme sa kojima se susretala bo{nja~ka emigracija, pozivale upravo na organizaciju i poteze koje je povla~ila bo{nja~ka emigracija u Sjedinjenim Ameri~kim Dr`avama. Tako u Godi{njaku izlazi tekst pod nazivom: „Polo`aj islamske vjerske zajednice i zadaci na{e emigracije“ u kojem se sa posebnim akcentom isti~e da su prioritetni zadaci emigracije: „…e) Stvarati vjersko-kulturne centre muslimanske bosanske emigracije poput onog u Chicagu, te bez buke, ali ozbiljno i temeljito, raditi na osvje{}ivanju na{eg svijeta u tu|ini“.35 Prvog septembra 1968. godine donesena je odluka da se promijeni naziv Muslimanskog vjerskog i kulturnog doma u Bosansko-ameri~ku kulturnu asocijaciju (Bosnian American Cultural Association - BACA), a za njenog predsjednika izabran je ]amil Avdi}. ^lanstvo je, pored ^ikaga, obuhvatilo i uklju~ilo i one Bo{njake koji su `ivjeli u Garyju i Milwaukeeju u dr`avi Wisconsin, te jedan broj onih rasutih {irom SAD. Asocijacija je krajem pedesetih godina pokrenula periodi~ni list „Glasnik Muslimana„. List je izlazio vrlo neredovno, pa se nakon kra}eg vremena ugasio. Poslijeratna imigracija je uglavnom bila koncentrirana na podru~ju tzv. 34. Godi{njak, cit. djelo, str.72. 35. Cit. djelo, str. 6.
119
[eherd`ik
Velikog ^ikaga (Greather Chicago). Vremenom su se oformile manje bo{nja~ke zajednice u Clevlendu, Detroitu, New Yorku, a posebno u Torontu u Kanadi. Zajednica u Torontu je druga po veli~ini na tlu Sjeverne Amerike. Bo{njaci koji su `ivjeli u manjim zajednicama su u svojim vjerskim aktivnostima i slu`bama se pridru`ivali ostalim muslimanima. Zna~ajan broj ovih imigranata i pored svog seoskog porijekla, nedostatka {kolske spreme i odgovaraju}eg obrazovanja prije dolaska u SAD, uspjelo je razviti relativno veliki biznis ili osnovati i uspostaviti vlastite fabrike. Sedamdesetih godina najve}a takva industrija bila je Precision Carbide Tool Company (Kompanija za proizvodnju preciznih alata) u ^ikagu, koja je zapo{ljavala oko 400 radnika, od kojih su znatan broj bili Bo{njaci. To je bila najve}a firma u Sjevernoj Americi koja je svojim radnicima, bez obzira na vjeroispovijest, davala pla}eno odsustvo u dane velikih islamskih praznika.36 Zaklju~ak Proces emigriranja Bo{njaka u Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave, odvijao se dominantno u ~etiri perioda: 1. period austrougarske okupacije, 2. period poslije Drugog svjetskog rata; 3. period SFRJ; 4. period agresije na BiH 1992.-1995. godine, te poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Prvi period je zapo~eo u prvim godinama dvadesetog stolje}a i u ve}em ili manjem intenzitetu trajao je sve do po~etka Drugog svjetskog rata. Ova emigracija je motivirana, prije svega, ekonomskim razlozima. Drugi period je po~eo poslije zavr{etka Drugog svjetskog rata. U periodu trajanja Drugog svjetskog rata taj proces je bio obustavljen. Me|utim, neposredno nakon zavr{etka Drugog svjetskog rata, iz svih zemalja Evrope otpo~inje jedan sna`an proces useljavanja imigranata u Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave. Me|u tim useljenicima bio je i jedan broj Bo{njaka, koji nisu htjeli ili nisu smjeli da se vrate u svoju domovinu. Ova imigracija je, kod ogromne ve}ine, bila politi~ki motivirana. Tre}a migracija Bo{njaka u SAD, koja otpo~inje u drugoj polovine pedesetih godina, je ponovo ekonomski motivirana i ona se poklapa sa po~ecima velike ekonomske emigracije iz biv{e Jugoslavije u zapadnu Evropu. ^etvrti val 36. Op{irnije u: M. Imamovi}, Bosanskomuslimanska dijspora u SAD, cit. djelo, str. 356.
120
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
imigriranja Bo{njaka u Sjedinjene Ameri~ke Dr`ave dogodio se nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu (1992.-1995.) i po~injenog genocida nad Bo{njacima. Danas bo{nja~ka dijasporalna zajednica u SAD predstavlja, iako ne potpuno i sveobuhvatno, organiziranu dijasporalnu zajednicu, svekolikih razli~itosti od potomaka prvih imigranata do prognanika i izbjeglica posljednjeg agresorskog rata 1992.-1995. godine. Osnovna karakteristika dana{nje bo{nja~ke dijasporalne zajednice u SAD jeste da se ona nalazi u procijepu izme|u asimilacije i nacionalne afirmacije. Koji }e od ovih procesa preovladati zavisi, upravo, od odnosa dr`ave Bosne i Hercegovine, Bo{njaka u Bosni i Hercegovini i dijasporalnih zajednica Bo{njaka {irom svijeta. Literatura: 1. Agi} Senad, Islam i Bo{njaci u Americi, „ Znakovi vremena “, ~asopis za filozofiju, religiju, znanost i dru{tvenu praksu, Sarajevo, 2003. 2. Agi} Senad, Imigracija i asimilacija, El-Kalem, Sarajevo, 2005. 3. Bali} Smail, Bosna u egzilu 1945 – 1992, „ Preporod “ , Zagreb, 1995. 4. Bemford Parks H., Historija Sjedinjenih Ameri~kih Dr`ava, „ RAD“, Beograd, 1985. 5. Cviji} Jovan, O iseljavanju bosanskih muhamedanaca, „Knji`evni glasnik“, Beograd, 16. juna 1910. 6. ]o{kovi} Pejo, Toma{ev progon sljedbenika crkve bosanske 1459. godine, Migracije i Bosna i Hercegovina, Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo, 1990. 7. Encyclopaedia Britannica, inc. William Benton, Publisher, prevela Branka Tasi}, „Vuk Karad`i}”, Beograd, 1967. 8. \ozi} Adib, Bo{nja~ka nacija, BKC, Sarajevo, 2003. 9. Godi{njak, Nau~na i nau~no-vjerska izdanja bosansko-hercegova~ke muslimanske emigracije, knjiga IV, Wien, 1957. 10. Imamovi} Mustafa, Bo{njaci u emigraciji, „Bo{nja~ki institut Cirih – Odjel Sarajevo“, Sarajevo, 1996. 11. Imamovi} Mustafa, Bosanskomuslianska dijaspora u SAD, Migracije i Bosna i Hercegovina, Institut za istoriju u Sarajevu, Sarajevo, 1990. 12. Kari} Seid, Otvaranje d`amije i {kole Muslimanskog kulturnog doma u ^ikagu, ^ikago, 1957. 13. Zambak, Nezavisni list Bo{nja~ke zajednice Sjeverne Amerike, ^ikago, 2000. 14. Zbornik radova, Bosna i Hercegovina i dijaspora, NIP „ Oslobo|enje “, Sarajevo, 1996. 15. Zulfi} Muharem, 100 godina Bo{njaka u ^ikagu, „D`emijjetul-hajrijje“, ^ikago, 2003. 121
[eherd`ik
122
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
PRIRODNI RESURSI KAO OSNOVA PRIVREDNOG RAZVOJA OP]INE KALESIJA SA@ETAK Prirodni resursi su materijali, informacije ili energija, koji mogu da se eksploati{u ili prera|uju u upotrebljive proizvode. U grupi prirodnih resursa spadaju: energetski resursi, voda, zemlji{te, mineralne sirovine, biolo{ki resursi, turisti~ki resursi i dr. Sirovine su onaj dio prirodnih resursa koji se mo`e koristiti u tehnolo{ke i ekonomske svrhe, to je iskoristivi deo resursa. Prirodni resursi sa kojima raspola`e op}ina Kalesija su: poljoprivredno zemlji{te, {ume, ugalj, vodni i mineralni resursi. 1. GEOGRAFSKI POLO@AJ OP]INE KALESIJA Op}ina Kalesija pripada regiji sjeverne Bosne, odnosno Spre~komajevi~koj mezoregiji. Po novijoj administrativno-politi~koj podjeli pripada Tuzlanskom kantonu. Smje{tena je u sjeveroisto~noj Bosni u podru~ju gornjeg toka rijeke Spre~e, odnosno u njenoj aluvijalnoj ravni i ju`nim obroncima planine Majevica, te sjevernim rubnim dijelovima planine Javornik. (karta 1). Op}ina Kalesija danas zauzima povr{inu od 201 km², dok je 1991. godine imala povr{inu od 272 km². Dejtonskim mirovnim sporazumom 71 km², odnosno 26,1% teritorije izdvojen je iz op}ine Kalesija i pripojen novoformiranoj op}ini Osmaci u Republici Srpskoj. Prema veli~ini teritorije Kalesija spada u red ve}ih op}ina u Tuzlanskom kantonu i obuhvata 7,5% njegovog teritorija. Prema popisu stanovni{tva iz 1991. godine op}ina Kalesija imala je 41.809 stanovnika. Po procjeni Federalnog Zavoda za stastistiku broj stanovnika u op}ini Kalesija 1996. godine je iznosio 36.942, a u 2006. godini 35.082 stanovnika. Op}ina Kalesija ima relativno povoljan saobra}ajno-geografski polo`aj. Kalesija je povezana magistralnim putem na zapadu sa Tuzlom, a na istoku Zvornikom. Na ovu saobra}ajnicu ve`u se putevi regionalnog zna~aja Kalesija-Sapna i Kalesija-Dubrave-@ivinice. Od 1990. godine Kalesija je povezana i `eljezni~kom saobra}ajnicom sa Tuzlom, @ivinicama i Zvornikom, {to je pobolj{alo njen geografski polo`aj. Jedan dio me|unarodnog aerodroma “Dubrave” nalazi se na teritoriji op}ine Kalesija u naselju Donje Vukovije, na regionalnom putu Kalesija-Dubrave@ivinice, {to je tako|e veoma va`no za budu}i ekonomsko-geografski razvoj ovog kraja. 123
[eherd`ik
124
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Na zapadu i jugozapadu granicu op}ine Kalesija sa op}inom @ivinice ~ini rijeka Spre~a. Na sjeverozapadu, op}inu Kalesija od Tuzle odvaja naselje Simin Han, pobr|a planine Majevice, Pelemi{ (466 m), Bandera (560 m) i Banj Brdo (700 m). Na Banj Brdu je trome|a izme|u Kalesije, Tuzle i Lopara. Granica ide dalje prema istoku do najve}eg vrha planine Majevice, Stolica (916 m) u op}ini Sapna. Me|uentitetska linija izme|u Kalesije i Osmaka se pru`a rijekom Mala Spre~a, od izvora (ispod Bi{ine), preko Broda, Zeline, kod Glavice granica ide uzvodno Spre~om do Kule i na sjeveroistoku Mahalskom rijekom do Resnika. (karta 1). 2. PRIRODNI RESURSI OP]INE KALESIJA Op}ina Kalesija je relativno bogata prirodnim resursima, od kojih su zna~ajni: poljoprivredno zemlji{te, {ume, ugalj, vodni i mineralni resursi i sl. 2.1. POLJOPRIVREDNO ZEMLJI[TE Poljoprivrednih povr{ina u op}ini Kalesija ima oko 10.427 ha (obradive povr{ine u~estvuju sa 4.582 ha ili 43,9%), {to ~ini 52,6 % od ukupne povr{ine Op}ine. Jednom stanovniku u prosjeku pripada 0,38 ha poljoprivrednog zemlji{ta odnosno 0,25 ha obradivog zemlji{ta. Ako uzmemo me|unarodne normative po kojima se 0,40 ha poljoprivrednog i 0,17 ha obradivog zemlji{ta smatra dovoljnim da obezbjedi hranu i `ivot dostojan ~ovjeka po jednom stanovniku, onda mo`emo zaklju~iti da je situacija sa poljoprivrednim povr{inama na podru~ju op}ine Kalesija povoljna. Tako, plodne poljoprivredne povr{ine Spre~kog polja daju izvanredne uslove za razvoj ratarstva, sto~arstva (intenzivno sto~arstvo) i povrtlarstva. Bre`uljkasti predjeli pru`aju izvanredne uslove za razvoj vo}arstva, naro~ito {ljive, jabuke, maline, jagode i dr. Od ratarskih kultura na bre`uljkastim terenima osim p{enice i kukuruza u manjim koli~inama uzgajaju se jo{ ra`, zob i je~am. Poljoprivredne povr{ine u bre`uljkasto-brdskim predjelima Majevice i Bi{ine mogu se valorizirati za razvoj sto~arstva (uzgoj sitne stoke), vo}arstva, p~elarstva, uzgoj ljekovitog bilja, te kao pa{njaci. (karta 2).
125
[eherd`ik
Tabela 1: Poljoprivredne povr{ine u op}ini Kalesija, Tuzlanskom kantonu i Regiji sjeveroisto~na Bosna 1990. godine
Izvor: Babovi} S., Klapi} M.: Stanje, problemi, strate{ki ciljevi i globalni pravci razvoja privrede Tuzlansko-podrinjskog kantona, Zbornik radova “Strategija privrednog razvoja Tuzlansko-podrinjskog kantona”, Ekonomski institut, Tuzla, 1996., str. 193.; i www.eured-bih.org., Socioekonomski pregled i SWOT analiza Ekonomske regije “Sjeveroisto~na BiH”, EURED Projekt Evropske unije za regionalni ekonomski razvoj u BiH, Tuzla, juli 2004., str. 14
Tabela 2: Orani~na povr{ina po na~inu kori{tenja (u ha) u op}ini Kalesija i Tuzlanskom kantonu 2004. godine
Izvor: Statisti~ki godi{njak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, 2005., FZS, Sarajevo
126
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Tabela 3: Namjenske povr{ine zemlji{ta u op}ini Kalesija
Izvor: Prostorno planiranje op}ine Kalesija do 2020. godine, JU “Zavod za planiranje, urbanizam i razvoj” Kalesija, D.O.O. “CPA”, Toj{i}i-Kalesija U postratnom periodu do{lo je do smanjenja povr{ina pod poljoprivrednim zemlji{tem zbog administrativno-politi~ke podjele na{e dr`ave i zapu{tenosti agrarnih prostora. U op}ini Kalesija usljed ratnih dejstava mnoge zemlji{ne povr{ine su minirane i ta podru~ja su privremeno neupotrebljiva. To se prvenstveno odnosi na sljede}a naselja koja su se nalazila na liniji odbrane: Memi}i, Bulatovci, Zelina, Goj~in, Jelovo Brdo, Dubnica, Seljublje, Brezik i druga. U 2004. godini na podru~ju op}ine Kalesija bilo je 457 ha miniranih povr{ina ili 10,8% od ukupnih miniranih povr{ina u Tuzlanskom kantonu i 1.047 ha sumnjivih povr{ina sa zaostalim minsko-eksplozivnim sredstvima ili 10,0% od svih ugro`enih povr{ina Tuzlanskog kantona. (tabela 4).
127
[eherd`ik
Tabela 4: Privremeno neupotrebljive minirane povr{ine u op}ini Kalesija i Tuzlanskom kantonu u 2004. godini
Izvor: www.vladatk.kim.ba Na formiranje pedolo{kog pokrova uticali su geolo{ki sastav terena, reljef, klima, vegetacija i antropogeni faktor. Zbog djelovanja svih ovih faktora na podru~ju op}ine Kalesija obrazovali su sljede}i tipovi tla: automorfna, hidromorfna i antropogena tla. Automorfna tla su ona tla na ~iji nastanak djeluje samo padavinska voda koja se cijedi kroz tlo bez du`eg zadr`avanja. Ve}u rasprostranjenost imaju razvijena automorfna tla. Na zapadu i sjeverozapadu op}ine Kalesija nailazimo na vertisol (smonicu) i pelosoli (ljutova~e), a manje su zastupljena sme|a degradirana tla na glinama i `utosme|a tla na pijescima. Na ovim zemlji{tima se mogu uz manju primjenu agro-tehni~kih mjera ostvariti zna~ajni prinosi `itarica, vo}arskih i povrtlarskih kultura i krmnog bilja. U sjeverozapadnim podru~jima rasprostranjena su sme|a tla na tro{nim kre~njacima, sme|a tla na konglomeratima i {ljuncima i sme|a tla na glinama i pje{~arima i pogoduju razvoju vo}arstva, {umske vegetacije i ljekovitog bilja. Sme|a tla na fli{u susre}emo na {irem podru~ju planine Majevice. Na sjevernim padinama Javornika, odnosno na jugu i jugozapadu rasprostranjena su sme|a beskarbonatna tla, sme|a tla na serpentinima (brdo Vis) i sme|a tla na jedrim kre~njacima.1 Na ovim tlima rasprostranjena je {umska vegetacija, a koriste se i kao livade i pa{njaci. Hidromorfna tla nastaju pod uticajem ja~eg vla`enja od padavinskih voda i dopunskog vla`enja od slivnih poplavnih i podzemnih voda. U ova tla spadaju: aluvijalna karbonatna pjeskovita tla zastupljena, neposredno uz obale rijeke Spre~e. Sjeverno i ju`no na ova tla se nastavljaju podzolasto-pseudoglejna terasna tla (terasne prahulje), sme|a (livadska) beskarbonatna tla a u manjoj mjeri rasprostranjena su i sme|a livadska karbonatna glejna tla, te mineralno-mo~varna oglejna karbonatna tla.2 Ova tla se valoriziraju za poljoprivrednu proizvodnju (`itarice, industrijsko i krmno bilje, uzgoj vo}a i povr}a). Antropogena tla u Gornje Spre~kom polju su pod uticajem raznih 1. Grupa autora, Pedolo{ka karta SFRJ, Zvornik 1, Zavod za agropedologiju Instituta za poljoprivredna istra`ivanja, Sarajevo, 1971. 2. Isto
128
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
hidrotehni~kih i agrotehni~kih mjera znatno izmjenila svoja prirodna svojstva. Ova su tla pod uticajem odvodnjavanja, navodnjavanja, dubinskog oranja (i rigolanja) te visokih doza mineralnih gnojiva i humizacije pretvorena u veoma plodne substrate. Ova tla su pogodna za uzgoj svih kultura i na njima se odstvaruju veoma visoki prinosi. Geografsko rasprostranjenje tala i njihova poljoprivredna valorizacija na podru~ju op}ine Kalesija prikazano je kartografski (karta 2).
129
[eherd`ik
130
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
2.2. [UME [ume u op}ini Kalesija zauzimaju oko 7.664 ha, {to ~ini 38,1% njene teritorije. Od toga je 5.118 ha ili 66,8% u vlasni{tvu dr`ave i 2.546 ha ili 33,2% u privatnom vlasni{tvu. Od ukupne povr{ine pod {umama na podru~ju Op}ine minirano je 1.829 ha ili 23,8%. U strukturi ukupnih {umskih povr{ina dominiraju bukove i grabove {ume sa 2.570 ha ili 33,5%, zatim hrastove i grabove {ume 2.065 ha ili 26,9%, {ume crnog i bijelog bora 45 ha ili 0,6%, smr~e 5 ha ili 0,1%, izdana~ke {ume i goleti 1.450 ha ili 18,9% i neproduktive {umske povr{ine 1.520 ha ili 19,9%.3 (karta 3). U ukupnim {umskim povr{inama Tuzlanskog kantona i Regije sjeveroisto~na Bosna op}ina Kalesija je participira sa 6,1%, odnosno 2,7%. Drvna masa na teritoriji op}ine Kalesija je procjenjena na oko 1,1 mil. m3 i ~ini 6,4 % ukupne drvne mase Tuzlanskog kantona i 2,9 % Regije sjeveroisto~na Bosna i mo`e poslu`iti kao zna~ajna osnova za razvoj gra|evinarstva i drvno-prera|iva~ke industrije. (tabela 6) Povr{ine pod {umama su nakon 1996. godine zna~ajno smanjene a razlozi su admimistrativne prirode i nekontrolisana sje~a. (tabele 5,6)
Tabela 5: Povr{ine pod {umama i drvna masa na ve}em dijelu podru~ja Tuzlansko-podrinjskog kantona (stanje 1979)
Izvor: Babovi}, S., Klapi}, M., Stanje, problemi, strate{ki ciljevi i globalni pravci razvoja privrede Tuzlansko-podrinjskog kantona, u Zborniku “Strategija privrednog razvoja Tuzlansko-podrinjskog kantona”, Ekonomski institut, Tuzla, 1996.
Tabela 6: Povr{ine pod {umama i drvna masa na podru~ju op}ine Kalesija, Tuzlanskog kantona i Regije sjeveroisto~na Bosna (stanje 2002. god.).
3. JU [ume TK, [umsko gazdinstvo “Spre~ko” @ivinice, [umarija Tuzla 2007. godine
131
[eherd`ik
Izvor: JU [ume TK, [umsko gazdinstvo “Spre~ko” @ivinice, [umarija Tuzla 2007., i www.eured-.bih.org., Socioekonomski pregled i SWOT analiza Ekonomske regije “Sjeveroisto~na BiH”, EURED Projekt Evropske unije za regionalni ekonomski razvoj u BiH, Tuzla, juli 2004., str. 14 Uzimaju}i u obzir prirodno-geografske karakteristike koje pogoduju za rast i razvoj {uma na ovom podru~ju, a naro~ito geolo{ku gra|u, geomorfolo{ke karakteristike, klimatske karakteristike, hidrografske i pedolo{ke karakteristike, ukupna povr{ina pod {umom od 38,1% nije zadovoljavaju}a. Postotak {umskih povr{ina mogao bi se zna~ajno pove}ati po{umljavanjem najlo{ijih kategorija poljoprivrednog zemlji{ta koje se ne mogu valorizirati u poljoprivrednoj proizvodnji. Tako|er, mogla bi se po{umiti i ranija ispasi{ta koja se ve} dugo ne koriste.
132
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
133
[eherd`ik
2.3. UGALJ Geolo{kim istra`ivanjima na podru~ju op}ine Kalesija utvr|ene su ugljene serije koje predstavljaju jedan krak ju`ne sinklinale. U nastavku le`i{ta sinklinale Dubrave-polje “A”, nalazi se eksploataciono polje Toj{i}i-ju`na sinklinala, polje “B” (sinklinala Kova~evi}i). Ovaj lokalitet razvijen je sa podinskim i glavnim ugljenim slojem i zahvata podru~je zaseoka Kurti}i, Dautovi}i, Kova~evi}i i dijela Hand`i}i, a ju`no od naselja Toj{i}i, na prostoru izme|u Njivica i Rajkovine planirano je formiranje spoljnog odlagali{ta. Ukupne bilansne rezerve uglja u sinklinali Kova~evi}i iznose 38 miliona tona. U daljoj fazi razvoja ovaj povr{inski kop }e se pro{iriti u uskom pojasu sjeverozapadno od Kova~evi}a preko Lijeha i Jezera do Pa~i}a.4 Drugi dio eksploatacionog polja Toj{i}i-ju`na sinklinala, polje “B” (u nastavku le`i{ta sinklinale Dubrave, polje “A”) do granice op}ine Kalesija i @ivinice jugoisto~no sa zaseokom ]ive, ima pet ugljenih slojeva sa veoma strmim nagibom. Usljed nedovoljne istra`enosti do sada nije poznato na koji na~in }e se eksploatisati (jamski ili povr{inski), a planira se da istra`ni radovi obuhvate i podru~je ju`no i jugozapadno od ]iva, prema D`afi}ima i Gornjim Vukovijama. Tako|e, ustanovljene su pojave ugljenih slojeva sa lijeve strane magistralnog puta Tuzla-Zvornik u pravcu Toj{i}i-Caparde.5 (karta 4). Prema planovima razvoja rudnika lignita u Tuzli u periodu do 1995. godine bilo je planirano izvo|enje istra`iva~kih radova, a poslije 2000. godine i po~etak eksploatacije uglja. Me|utim, do naknadnih geolo{kih istra`ivanja na podru~ju op}ine Kalesija nije do{lo. U blizini granice izme|u op}ina Kalesija i @ivinica u naselju Dubrave nalazi se rudnik lignita. Rudnik “Dubrave” predstavlja zna~ajno le`i{ta lignita u Tuzlanskom kantonu. 2.4. VODNI RESURSI Op}ina Kalesija raspola`e i zna~ajnim vodoprivrednim resursima rijeke Spre~e i njenih pritoka: Gribaje, Dubnice, Bukovice, Male Spre~e, Mahalske rijeke, Tavne i drugih, kao i podzemnim vodama Spre~kog polja, Majevice i Bi{ine. (karta 5). Me|utim, potrebno je napomenuti da su ovi rije~ni tokovi zaga|eni industrijskim i komunalnim otpadom i da ~istu vodu imaju samo u gornjim tokovima. Podzemne vode ovog podru~ja se koriste u poljoprivredne i industrijske svrhe te za vodosnabdijevanje stanovni{tva. Na podru~ju Kiseljaka (Dubnica) postoje izvori mineralne vode. 4. Grupa autora, Prostorni plan op{tine Kalesija za period 1986-2000/2005. godina, 5. Isto, str. 86.
134
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Osnovnu hidrografsku mre`u na podru~ju op}ine Kalesija ~ini rijeka Spre~a sa svojim pritokama. Pored pritoka Spre~e ovdje se nalazi i izvor rijeke Munja~e koja se ulijeva u rijeku Sapnu, pritoku Drine. Spre~a se u izvori{noj ~elenki formira od vi{e izvora i vrela, na nadmorskoj visini 453,3 m. Izvori{na ~elenka se nalazi na sjevernim padinama Velje Glave (619 m). Rijeka Spre~a je duga 115,4 km, a ulijeva se u Bosnu kod Doboja. Rijeka Spre~a pripada hidrosistemu rijeke Bosne. Sliv i glavna dolina su orijentisani pravcem sjeverozapad - jugoistok (dinarski pravac). Nizvodno od Osmaka na teritoriji Kalesije prva pritoka Spre~e je Sajtovi}a rijeka, koju formira vi{e manjih potoka i izvora. Najve}a lijeva pritoka Spre~e na podru~ju op}ine Kalesija je rijeka Mala Spre~a, koja izvire ispod Bi{ine (881 m). Na istoku i sjeveroistoku na desnoj strani Spre~e su Mahalska rijeka i Tavna, a njihova u{}a u rijeku Spre~u nalaze se izme|u naselja Memi}i i Osmaci. Na podru~ju sjeverno od Zeline u Spre~u se ulijeva Bukovica koja izvire ispod \edinca. Pritoka Spre~e je i rijeka Dubnica, ~ije je u{}e sjeverno od brda Vis. Rijeka Dubnica nastala je od dva potoka: Kalesice i Male rijeke. Najzna~ajnija desna pritoka rijeke Spre~e na podru~ju op}ine Kalesija je rijeka Gribaja, koja izvire ispod Banj Brda (700 m), a u{}e joj je u Spre~u ju`no od naselja Donje Vukovije. U vrijeme pljuskovitih ki{a kao i topljenja snijega pritoke Spre~e dobijaju buji~ni karakter. Pri tome one akumuliraju velike koli~ine erodiranog detritusa, zbog ~ega dolazi do izdizanja rije~nih korita, a samim tim i do laktastih skretanja-meandra, koji su najizra`eniji na izlazu rijeke Spre~e sa teritorije op}ine Kalesija, odnosno u predjelu izme|u Jeginovog Luga i Gra~ani~kog Luga. (karta 5) U dolini Spre~e se obrazuju u rastresitoj seriji sedimenata iznad vododr`ivog sloja nakupine podzemne vode koje se nazivaju izdanskim vodama. ^esto se gornji izdanski nivo nalazi veoma blizu topografskoj povr{ini, a ponekad i na njoj. Freatske izdani se javljaju u aluvijalnim ravnima oko rije~nih korita i u rije~nim terasama. U akumulativnim rije~nim terasama prosje~na dubina izdani se kre}e od 8 m do 15 m. Od izdanskih voda nailazimo i na arte{ke vode. Problem visokog nivoa podzemnih voda vezan je za prostor Gornjeg Spre~kog polja. Nivo podzemnih voda je direktno povezan sa vodostajem riijeka koje proti~u ovim poljem. U vrijeme i nakon povodnja podzemne vode izbijaju na povr{inu i plave naj~e{}e aluvijalne ravni rijeka Spre~e i njenih pritoka. S obzirom da na podru~ju op}ine Kalesija ne postoji vodomjerna stanica zato i nema podataka o rije~nim re`imima u ovom dijelu toka Spre~e. Rije~ni re`im rijeke Spre~e je nivalno-pluvijalni. Na osnovu podataka u tabeli 7, vidi se da su maksimalni srednji vodostaji u februaru, martu i aprilu, a posljedica su poja~anog djelovanja nivalnog ~inioca. 135
[eherd`ik
Najni`i vodostaji su u julu, avgustu i septembru. Najve}om koli~inom vode rijeka Spre~a raspola`e u februaru kada proticaj iznosi 48 m³/sec., a posljedica je pove}anja temperature i nivalnog faktora, a najmanjom koli~inom u avgustu i septembru kada proticaj ima vrijednost 13 m³/sec.
Tabela 7: Odnos temperatura, padavina, vodostaja i proticaja u slivu Spre~e u periodu od 1965. do 1985. godine
Izvor: Hidrolo{ki godi{njaci, Sarajevo, 1965-1985.
136
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
137
[eherd`ik
2.5. MINERALNI RESURSI Na ovim prostorima susre}emo mineralne resurse nemetali~kog porijekla kao {to su: laporci, gline, kvarcni pijeskovi, pijeskovi, {ljunkovi te karbonatne stijene pogodne kao materijali u gra|evinarstvu, gra|evinskoj industriji i kod izgradnje prometne infrastrukture. Kre~njak i serpentinit se eksploati{u sa podru~ja Visa, a u {irem rejonu Majevice i Bi{ine nalaze se nalazi{ta kvarcnog pijeska, gline, kre~njaka, ukrasnog kamena, laporaca i drugih minerala (karta 4). Mineralni resursi podru~ja nisu u dovoljnoj mjeri istra`eni.
138
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
139
[eherd`ik
3. RAZVOJ POLJOPRIVREDE U postratnom periodu poljoprivreda je zna~ajno pridonosila ekonomskorazvojnoj poziciji op}ine Kalesija. Ova privredna djelatnost je prema u~e{}u vrijednosti stalnih sredstava (149,7 mil. KM ili 91,2% ukupne privrede) na prvom, a po broju zaposlenih (251 radnik ili 15,3%) na tre}em mjestu. U poljoprivredi ukupno je registrovano 7 privrednih subjekata.6 Kalesija ima povoljan odnos poljoprivrednog zemlji{ta po stanovniku (0,28 ha/1 stan. obradivog zemlji{ta). U strukturi poljoprivredne proizvodnje primarnu va`nost imaju proizvodnja mlijeka (od ukupno proizvedenih 12 mil. litara u 2006. godini otkupljeno 4,96 mil. l), mesa, `itarica, vo}a, povr}a, jaja (6 mil. kom.), meda (8,5 tona), industrijskog i ljekovitog bilja, vune (11,6 tona) i td.7 (tabele 8, 9, 10, 11). Osnovne karakteristike stanja u poljoprivredi na podru~ju op}ine Kalesija su: 1. Neiskori{tenost i neobra|enost poljoprivrednih povr{ina sa preko 50% usljed poplava, zaostalih mina i nezainteresovanosti lokalnog stanovni{tva; 2. Pretvaranje plodnih poljoprivrednih povr{ina u gra|evinsko zemlji{te; 3. Poljoprivredne povr{ine u dolini Spre~e izlo`ene su stalnim poplavama i eroziji; 4. Procjenjuje se da u strukturi poljoprivrednih djelatnosti sto~arstvo u~estvuje sa oko 50 %, zatim ratarstvo, povrtlarstvo, vo}arstvo i p~elarstvo; 5. Doma}i proizvo|a~i hrane zadovolje u prosjeku 35-40% vlastitih potreba, a oko 60% prehrambenih proizvoda se uvozi; 6. Nedovoljna finansijska ulaganja u razvoj poljoprivrede; 7. Pogor{ana je starosna struktura stanovni{tva koje se bavi poljoprivredom; 8. U posljednjih nekoliko godina prisutan je trend smanjenja prinosa poljoprivrednih kultura usljed klimatskih faktora, nedostatka finansijskih sredstava i td. 6. Podatak za sada{nju vrijednost stalnih sredstava se odnosi na 1997., procjena broja zaposlenih je prosjek za period 2001-2004. i broj privrednih subjekata je iz 2004., Slu`ba za poduzetni{tvo, bud`et, stambeno-komunalne i inspekcijske poslove op}ine Kalesija, 2007., Va`no je napomenuti da je stvarni broj zaposlenih u poljoprivredi ili onih stanovnika koji se bave poljoprivredom mnogo ve}i, jer poljoprivrednici nisu registrovani kao poljoprivredni proizvo|a~i i ne izmiruju dr`avne obaveze. Na podru~ju op}ine ima oko 600800 mini sto~nih farmi (kapaciteta od 5 do 80 muznih krava i junica, zatim farmi ovaca, koza, peradi) koje proizvode mlijeko, meso i jaja, zatim zna~ajan broj proizvo|a~a `itarica, vo}a i povr}a, meda i sl., koji svoje proizvode prodaju preduze}ima, poljoprivrednim zadrugama, mljekarama, trgova~kim radnjama, na pijacama i sl. 7. Slu`ba za poduzetni{tvo, bud`et, stambeno-komunalne i inspekcijske poslove op}ine Kalesija, 2007.
140
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Problemi u sektoru poljoprivrede su: 1. Nedovoljna finansijska i materijalna pomo} poljoprivrednicima od strane nadle`nih dr`avnih organa; 2. Problem plasmana poljoprivrednih proizvoda na podru~ju op}ine Kalesija usljed nedostatka prera|iva~kih kapaciteta; 3. Nelojalna konkurencija inostranih poljoprivrednih proizvoda na na{em tr`i{tu; 4. Neefikasan rad upravnih i inspekcijskih slu`bi; 5. Nedovoljna kontrola i certifikacija roba u proizvodnji i prometu i 6. Nedovoljan broj veterinarskih stanica i stru~nih laboratorija na podru~ju Op}ine. Ciljevi razvoja poljoprivrede:8 a) Aktivirati prirodne i ljudske potencijale i pove}ati zaposlenost; b) Unaprijediti konkurentnost doma}e poljoprivredne proizvodnje; c) Smanjiti uvoz poljoprivrednih proizvoda i trgovinski deficit; d) Izbalansirati demografsku pokrivenost ruralnih podru~ja; e) Razvijati ruralna podru~ja kao bitan faktor u smanjenju siroma{tva; f) Unaprijediti o~uvanje ~ovjekove okoline kroz razvoj odr`ive poljoprivrede. Prioriteti u poljoprivrednom sektoru:9 - U cilju intinzivnijeg razvoja poljoprivrede potrebno je racionalno iskori{tavati poljoprivredno zemlji{te kao prirodni resurs i aktivirati antropogene resurse, a sve u cilju razvoja ruralnih naselja i smanjenja siroma{tva stanovni{tva. a) Harmonizirati zakonodavni i institucionalni okvir sa propisima EU; b) Definisati strate{ke proizvodnje u razvoju poljoprivredne proizvodnje; c) Razvijati sistem podsticaja u poljoprivredi i udru`enja u istom sektoru; d) Pobolj{ati dostupnost finansijskih usluga za razvoj poljoprivrede; e) Unaprijediti ekolo{ke aspekte razvoja poljoprivrede; f) Unaprijediti nau~noistra`iva~ki rad i obrazovanje u poljoprivredi.
Tabela 8: Proizvodnja razli~itih poljoprivrednih proizvoda u op}ini Kalesija u 1991. i 2006. godini
Izvor: Statisti~ki godi{njak R BiH, DZS, Sarajevo, 1994.; Izvje{taj o brojnom stanju stoke i sto~ne proizvodnje na podru~ju op}ine Kalesija za 2006. godinu 8. Srednjoro~na razvojna strategija u Bosni i Hercegovini – PRSP (2004-2007), Savjet Ministara BiH, Vlada Federacije BiH, Vlada RS, Sarajevo, april 2004., str. 217 9. Isto, str. 217
141
[eherd`ik
Tabela 9: Proizvodnja `itarica i krompira u op}ini Kalesija od 1991.-2004. godine
Izvor: Statisti~ki godi{njak R BiH 1992, DZS, Sarajevo, 1994 i Statisti~ki godi{njak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, izdanja 1999, 2002. i 2005., FZS, Sarajevo
Tabela 10: Prirast stoke na podru~ju op}ine Kalesija od 1991.-2006. godine
Izvor: Statisti~ki godi{njak R BiH, DZS, Sarajevo, 1994., Izvje{taj o brojnom stanju stoke i sto~ne proizvodnje na podru~ju op}ine Kalesija za 2006. godinu
Tabela 11: Broj rodnih stabala i prosje~ni prinosi vo}aka u op}ini Kalesija u 1997. i 2004. godini
Izvor: Izvje{taj o povr{inama i zasadama na kraju prolje}ne sjetve 1997. i 2004. godine, Op}inska komisija za privredu i dru{tveno planiranje op}ine Kalesija, Kalesija, 2007. 142
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
4. [UMARSTVO [ume predstavljaju veliko prirodno (nacionalno) bogatstvo koje se neprekidno obnavlja. [umski pojas Op}ine zahvata sjeverni i ju`ni dio op}ine koji se poklapa sa planinskim strukturama Majevice i Bi{ine. Ve}im dijelom su rasprostranjene listopadne {ume (grab, hrast, bukva), a manjim dijelom ~etinarske {ume (bor, jela, smr~a). Na eksploataciju {uma na podru~ju op}ine Kalesija uti~e kvalitet drvne mase, koji se ogleda u malom u~e{}u ~etinarskih {uma tj. velikom u~e{}u li{}arskih, izdana~kih i neproduktivnih {uma. [ume u op}ini Kalesija degradirane su usljed rata od 1992 do 1995. godine i neplanske sje~e ogrijevnog i gra|evinskog drveta. U okolini naselja Hrasno Gornje i Hrasno Donje, Seljublje, Jelovo Brdo, Vukovije Gornje i Donje i Memi}i {ume i {umske mladice djelimi~no su uni{tene ispa{ama stoke. Na {ume negativno djeluju procesi erozije i denudacije usljed ~ega dolazi do odno{enja povr{inskog humusnog sloja koji je zna~ajan za rast i razvoj {uma. Korisne funkcije {uma su njihov uticaj na za{titu tla od erozije, uti~u na plodnost zemlji{ta i poljoprivrednu proizvodnju, na klimatske faktore, na za{titu i unapre|enje ~ovjekove okoline, na oboga}ivanje kisikom, apsorbuju ugljen dioksid, stvaraju povoljne uslove za lije~enje, odmor i rekreaciju, oporavak, razvoj lova, ribolova i turizma. Od zavr{etka rata 1995. godine do danas svake godine u prosjeku po{umljena je povr{ina od oko 20 ha i bilo zasa|eno oko 50.000 sadnica.10 Razvoj {umarstva bazira se na karakteristikama {uma i {umskog zemlji{ta i ima za cilj pove}anje {umovitosti, unapre|enje proizvodnosti i o~uvanje biolo{ke raznolikosti. Problemi u sektoru {umarstva su: •Velike {tete na {umama usljed ratnih aktivnosti 1992-1995. godine; •Problemi sa minskim poljima, posebno u {irem rejonu Majevice, Bi{ine i u Gornjem Spre~kom polju; •Uzurpacije {umskih povr{ina; •Bespravna sje~a {uma za potrebe ogrijevnog drveta; •Nedostatak razvojne strategije u razvoju {umarstva; •Nezadovoljavaju}a stru~na i tehni~ka opremljenost institucija zadu`enih za {umarski sektor; •Nerije{ena vlasni~ka struktura odre|enih {umskih povr{ina u Op}ini; Prioriteti u razvoju {umarstva su: a)Unaprijediti sistem upravaljanja u {umarstvu; 124. Srednjoro~na razvojna strategija u Bosni i Hercegovini – PRSP (2004-2007), Savjet Ministara BiH, Vlada Federacije BiH, Vlada RS, Sarajevo, april 2004., str. 282.
143
[eherd`ik
- Od dr`avnog do op}inskog nivoa je potrebno razviti informacijski sistem, koji podrazumijeva pra}enje stanja zalihe drveta, prirast i kvalitet drveta, sje~ivu masu, vrstu i kvalitet drugih {umskih proizvoda (ljekobilje, gljive, divlja~), trajno gospodarenje {umama i odr`avanje biodiverziteta, -Razvijati monitoring u {umarstvu {to obuhvata podatke koji su zna~ajni za stabilnost {umskih ekosistema kao {to su: po`ari, bolesti {uma, nezakonito kori{tenje {uma i proizvoda {uma i dr., b)Kontinuirano vr{iti rehabilitaciju {uma; -Izvr{iti sanaciju {uma, {to podrazumijeva ~i{}enje od mina, poduzimanje mjera za{tite od po`ara, bolesti i dr., -Provesti program po{umljavanja goleti, c)Unaprijediti za{titu {uma; -Razvijati svijest javnosti o zna~aju {uma kao prirodnog resursa i ve}u ulogu gra|ana u za{titi i iskori{tavanju {uma (putem pokreta za za{titu prirodne sredine, medija i obrazovnih ustanova), d)Unaprijediti kapacitete za odr`ivu eksploataciju {uma. 5. PREHRAMBENA INDUSTRIJA Na bazi oko 11.000 ha poljoprivrednih povr{ina, mogu}a je izgradnja i razvoj novih kapaciteta za preradu razli~itih poljoprivrednih proizvoda i proizvodnja ekolo{ki zdrave hrane. Za razvoj poljoprivrede i prehrambene industrije na prostoru op}ine Kalesija veliki zna~aj ima i poljoprivredno dobro “Spre~a”, koje posjeduje oko 2.300 ha plodnog zemlji{ta i stajske kapacitete za 2.000 grla krupne stoke. Razlozi za davanje statusa strate{ke industrijske grane: •Velike mogu}nosti na doma}em tr`i{tu u supstituciji uvoza (u BiH uvozi se oko 1 milijarda KM prehrambenih proizvoda godi{nje);124 •Velike povr{ine plodnog poljoprivrednog zemlji{ta i hidro potencijal; •Kvalificirana radna snaga i dugogodi{nja tradicija u razvoju poljoprivrede; •Mogu}nosti proizvodnje i izvoza prirodne zdrave hrane. Problemi u sektoru: •Nedostatak investicijskih ulaganja u ovom sektoru, nedovoljna i nepovoljna kreditna osnova; •Neure|enost tr`i{ta i nelojalna konkurencija doma}ih prehrambenih proizvoda; •Nedovoljni podsticaji doma}im poljoprivrednim proizvo|a~ima; •Visoki tro{kovi u proizvodnji i problem plasmana prehrambenih proizvoda.
144
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
6. ZAKLJU^AK Prirodni resursi sa kojima raspola`e op}ina Kalesija i na kojima bazira dugoro~ni ekonomski razvoj jesu: poljoprivredno zemlji{te, {ume, ugalj, vodni i mineralni resursi. Na osnovi od oko 11.000 ha agrarnih povr{ina mogu}e je razvijati poljoprivrednu proizvodnju i prehrambenu industriju. [umska bogatstva, iako se najvi{e koriste kao ogrijevno drvo, mogu se valorizirati u izgradnji stambenih objekata, drvno-prera|iva~koj industriji i za potrebe zdravstveno-rekreativnog turizma. Povr{inske i podzemne vode se koriste za navodnjavanje poljoprivrednih povr{ina, zatim u prera|iva~koj industriji i za vodosnabdijevanje stanovni{tva. Mineralni resursi: laporci, gline, kvarcni pijeskovi, pijeskovi i {ljunkovi te karbonatne stijene mogu se valorizirati u gra|evinarstvu, gra|ivinskoj industriji te kod izgradnje saobra}ajne i druge infrastrukture. Ugalj se ne ekspolati{e. 7. LITERATURA I IZVORI 1.Babovi} S., Klapi} M.: Stanje, problemi, strate{ki ciljevi i globalni pravci razvoja privrede Tuzlansko-podrinjskog kantona, u Zborniku “Strategija privrednog razvoja Tuzlansko-podrinjskog kantona”, Ekonomski institut, Tuzla, 1996. 2.Statisti~ki godi{njak R BiH, DZS, Sarajevo, 1994. 3.Statisti~ki godi{njak/ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine, 2005., FZS, Sarajevo 4.Grupa autora, Prostorni plan op{tine Kalesija za period 1986-2000/2005. godina, Skup{tina op{tine Kalesija, Op{tinski zavod za urbanizam, Tuzla, 1988. 5.Prostorno planiranje op}ine Kalesija do 2020. godine, JU “Zavod za planiranje, urbanizam i razvoj” Kalesija, D.O.O. “CPA”, Toj{i}i-Kalesija 6.Izvje{taj o brojnom stanju stoke i sto~ne proizvodnje na podru~ju op}ine Kalesija za 2006. godinu 7.www.eured-bih.org., Socioekonomski pregled i SWOT analiza Ekonomske regije “Sjeveroisto~na BiH”, EURED Projekt Evropske unije za regionalni ekonomski razvoj u BiH, Tuzla, juli 2004. 8.Hidrolo{ki godi{njaci, Sarajevo, 1965-1985. 9.Srednjoro~na razvojna strategija u Bosni i Hercegovini – PRSP (20042007), Savjet Ministara BiH, Vlada Federacije BiH, Vlada RS, Sarajevo, april 2004. 10.JU [ume TK, [umsko gazdinstvo “Spre~ko” @ivinice, [umarija Tuzla, 2007. 11.Izvje{taj o povr{inama i zasadama na kraju prolje}ne sjetve 1997. i 2004. godine, Op}inska komisija za privredu i dru{tveno planiranje op}ine Kalesija, Kalesija, 2007. 12.www.vladatk.kim.ba 145
[eherd`ik
Dr. Sci. Salih Kulenovi}
D`evad Tosunbegovi}, Gornja Spre~a - prilozi za monografiju sa posebnim osvrtom na pro{lost kalesijskog podru~ja (prikaz) U izdanju Gradske biblioteke Kalesija i BZK “Preporod” Kalesija – Osmaci iza{la je iz tiska 2007. godine knjiga “Gornja Spre~a – prilozi za monografiju sa posebnim osvrtom na pro{lost kalesijskog podru~ja”, ~iji autor je mr. D`evad Tosunbegovi}. Knjiga je veoma zanimljiva kako po sadr`aju, tako i po problematici koju obra|uje. Obiluje mno{tvom historijskih, demogeografskih, etnolo{kih, politi~kih i drugih ~injenica vezanih za pro{lost stanovni{tva i naselja Gornje Spre~e. Rukopis knjige je struktuiran tako {to osim predgovora sadr`i i sljede}a poglavlja odnosno cjeline, a to su: 1. Gornja Spre~a kao podru~je; 2. Gornja Spre~a u pro{losti; 3. Stanovni{tvo Gornje Spre~e; 4. Naselja; 5. Opis pojedinih naselja; 6. Tradicionalna privreda; 7. Dru{tveni `ivot; 8. Kulturno-historijski spomenici; 9. @enidbeni obi~aji i 10. Tradicionalna no{nja. U prvom poglavlju “Podru~je Gornje Spre~e” autor je obradio geografski polo`aj tog podru~ja koji zahvata ve}i dio sliva rijeke Spre~e, konkretnije Gornju Spre~u odnosno ve}i dio Gornje Spre~e koji zavr{ava ne{to nizvodnije od u{}a Gribaje u Spre~u. Obra|ene su prirodno-geografske odlike podru~ja, posebno geomorfolo{ke i hidrogeografske osobenosti. U ovom dijelu knjige navode se i komunikacije iz ranijih vremenskih perioda koje nisu do sada dovoljno istra`ivane. Autor je posebno nazna~io komunikaciju koja povezuje dolinu Drine s dolinom Bosne. U drugom i najobimnijem poglavlju “Gornja Spre~a u pro{losti” autor pi{e o kontinuitetu `ivljenja i etni~kim procesima na ovom prostoru od starog vijeka, zatim kroz srednji vijek, osmanski period i austrougarski period, zatim kroz cijeli XX vijek. Svaki od navedenih perioda autor je obradio koriste}i se osnovnom relevantnom stru~nom i nau~nom literaturom. U starom vijekuna ovom podru~ju `ivjela su ilirska plemena Desidijati i Dindari o ~emu svjedo~e brojne gradine – isti~e autor. Na osnovu mnogobrojnih srednjovjekovnih arheolo{kih lokaliteta u ovom dijelu Spre~e, naro~ito prisustvo velikog broja nekropola ste}aka, srednjovjekovnih nadgrobnika, mo`e se zaklju~iti da se i u ovom podru~ju intenzivno `ivjelo u srednjem vijeku. Autor je posebno obradio otkud ime Kalesija koje se na osnovu pouzdanih historijskih izvora dovodi u vezu sa muslimanima Halisijama (Kalisijama) koji su `ivjeli na prostoru srednjovjekovne Ma|arske, a pori-
146
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
jeklom su iz iranske provincije Huverizm. Prema arapskim putopiscima u X, XI i XII vijeku muslimane u Ugarskoj su zvali Ismailitima, a u XIII i XIV vijeku poznatiji su kao Kalizi (Kalisije) nego kao Ismailiti. Nakon uspostave osmanske uprave u na{im krajevima lijeva strana Gornje Spre~e teritorijalno je u{la u sastav Bosanskog sand`aka, dok ostali dio ulazi u sastav nahija u okviru Zvorni~kog Sand`aka. U sudsko-administrativnom pogledu podru~je Gornje Spre~e u osmanskom periodu nije ~inilo cjelinu te je bila u sastavu Zvorni~kog, Tuzlanskog, Bir~anskom i Srebreni~kog kadiluka. U ovom dijelu knjige autor pi{e o tome {ta sve sadr`i popis Zvorni~kog sand`aka, zatim o popisu bosanske vojske pred bitku na Moha~u 1526. godine, te {ta pru`a popis vla{kog stanovni{tva u Zvorni~kom sand`aku iz 1528. godine, a {ta je sadr`ano u popisu navedenog sand`aka iz 1533. godine. Autor tako|e prezentira popis nahije Spre~a iz 1548. godine. Navedeni popisi sadr`e uglavnom geografske i demogeografske podatke (broj muslimanskih i broj hri{}anskih ku}a), zatim podatke o posjedovnim odnosima, o vrstama posjeda i dr. Posebno je interesantan jedan do sada malo poznat detalj, a odnosi se na popis veslara u Zvorni~kom kadiluku iz 1551. godine koji je ura|en prilikom njihove smotre te godine, a koji su bili iz reda vla{kog stanovni{tva. Na smotri te godine bilo je 70 veslara u Zvorni~kom kadiluku, a iz nahije Spre~a popisani su: Turalija sin Hasana iz Dubice, Velija sin Hizira iz Hrasna, Mihal sin Vuka iz Toj{i}a, Mali sin Radula iz Donje Okrugle. U popisu nahije Spre~a iz 1604. i popisu nahije Bir~e iz iste godine sadr`ani su, kao i u prethodnim popisima, podaci po naseljima o broju domova muslimana i nemuslimana, o broju ba{tine, o imenima u`ivaoca posjeda, o vrstama i veli~ini posjeda, o naturalnim i nov~anim obavezama u vezi s napla}ivanjem poreza, o tome na {ta se sve pla}ao porez, {ta se sve uzgajalo (npr. uzgajala se p{enica, je~am, zob, proso, {ira, povr}e, lan, sijeno, p~ele, sitna stoka). U prezentiranju podataka o Gornjoj Spre~i u XVIII vijeku autor nas upoznaje o politi~kim i vojnim prilikama, o vojsci bosanskih spahija i o 4000 sejmena koje je odveo vezir Sari Ahmed-pa{a u Rusiju, zatim o provali austrijske vojske u Bosnu 1717. godine i 1737. godine, o ratu s Rusima 1735. godine, o optere}eno{}u sa velikim porezima od 1750-1755. godine, zatim o pobunama na {irem tuzlanskom podru~ju izazvanim pove}anim poreskim nametima i drugo. Posebno je interesantan i dio teksta u ovom poglavlju koji se odnosi na naredbu o izradi pontona na Drini. Naime, zbog rata s Rusijom 1768. godine iz Istambula je zatra`eno od bosanskog velije da se izradi 150 pontona za mostove, pa je u vezi s tim nare|eno da se anga`uje 560 tesara iz bir~anskog i tuzlanskog kadiluka, zatim 18 kova~kih od`aka i 50 Cigana koje treba uputiti u Dobrak kod Srebrenice gdje }e se pontoni izra|ivati. U tekstu koji se odnosi na Gornju Spre~u u XIX vijeku D`evad
147
[eherd`ik
Tosunbegovi} nas upoznaje o burnim de{avanjima na ovim prostorima, o pobunama protiv dahija u Beogradskom pa{aluku, o pobunama protiv osmanske vlasti, o Prvom srpskom ustanku kojeg su Srbi htjeli prenijeti preko Drine u Bosnu, pa u vezi s tim sasvim ispravno zaklju~uje kako je ve} tada po~ela realizacija onoga {to }e kasnije biti poznato kao projekat “Velike Srbije”. Naime, jo{ tada se govorilo o obnovi “slavensko-srpskog” carstva kroz ustanke koji bi obuhvatali svo ju`noslavensko hri{}ansko stanovni{tvo. Doga|aji iz tih vremena upravo su dokaz takvoj tvrdnji {to autor posebno elaborira ~injenicama vezanim za boj na Mi{aru kada su bile ugro`ene bosanske granice, a i kasnije u borbama kod Zasavice nizvodno od u{}a Drine u Savu u kojima je u~estvovao Milo{ Obrenovi} sa 20000 srpskih ustanika. U ovom dijelu knjige autor opisuje nesporazume i zategnutosti izme|u bosanskih ajana i osmanske vlasti vezanim za reforme i ukidanju janji~ara kao i o popu{tanju i ustupcima osmanske vlasti prema Srbima, a na {tetu Bo{njaka. Tako je do{lo do poznatog pokreta za autonomiju Bosne 1830. godine odnosno 1381. godine pod vo|stvom Husejn kapetana Grada{~evi}a koji, na `alost, nije uspio i pored uspjeha na po~etku. Poslije sloma Grada{~evi}evog pokreta sudbina muslimanskog stanovni{tva u prekodrinskim nahijama bila je zape~a}ena sultanovim fermanom iz decembra 1833. godine kojim je data potpuna unutra{nja autonomija Srbima, a muslimansko stanovni{tvo iz prekodrinskih nahija (Ra|evina, Jadar, Soko, U`ice) se po~inje iseljavati u Bosnu, a kontinuirano je trajalo od 1833. do 1862. godine. Pobune hri{}anske raje pomagane iz Srbije i Crne Gore izbijaju i 1875. godine. Pobunama su zahva}ene Hercegovina, Krajina, isto~na Bosna, Sand`ak i druga podru~ja. U septembru 1875. godine naoru`ane grupe iz Srbije su napadima i plja~kom do{le do [epka, ali su brzo bile razbijene i otjerane. Vezano za austrougarski period autor pi{e o pripremama za okupaciju Bosne i Hercegovine, zatim o samoj okupaciji kao i politi~kim prilikama u to vrijeme, o izgradnji cesta, `eljezni~kih pruga uskog kolosjeka, kojim se uglavnom izvla~ila {uma. Zbog toga su naprimjer u kalesijskom podru~ju izgra|ene {umske pruge u podru~ju Bi{ine i Borogova. U austrougarskom periodu neka naselja Gornje Spre~e su pripadala Zvorni~kom, a neka Vlaseni~kom kotaru. Autor pi{e i o u~e{}u Bo{njaka ovog kraja u austrougarskoj vojsci kao i o tome kako su za vrijeme I svjetskog rata Bo{njaci ratovali na raznim rati{tima prostranog austrougarskog Carstva. O politi~kim i dru{tvenim prilikama izme|u dva svjetska rata D`evad Tosunbegovi} sa`eto pi{e isti~u}i novu vlast Kraljevine SHS kao velikog neprijatelja Bo{njaka zato {to se odmah s uspostavom te vlasti otpo~elo s otima~inom beglu~ke zemlje kroz agrarne reforme kao i na druge na~ine (npr. dodjelom bo{nja~ke zemlje solunskim dobrovoljcima, uzurpacijama i sl.). U to vrijeme podru~je Gornje pre~e bilo je u sastavu
148
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Okruga Tuzla u okviru srezova Zvornik, Vlasenica i Tuzla. Godine 1928. podru~je Gornje Spre~e je u sastavu Okruga (Oblasti) Tuzla. [estojanuarskom diktaturom iz 1929. godine naru{ena je teritorijalna cjelovitost BiH kada je ona podijeljena na banovine. Tada je podru~je Gornje Spre~e u{lo u sastav Drinske banovine sa op{tinama Spre~a (u srezu Zvornik), Papra}a (u srezu Vlasenica) i Vukovije (u srezu Tuzla). O de{avanjima u periodu od 1941-1945. godine D`evad Tosunbegovi} pi{e na osnovu do sada objavljene literature kao i na osnovu vlastitih istra`ivanja. U ovom dijelu knjige autor iznosi podatke o djelovanju NDH vlasti, zatim o dizanju ustanka u Gornjoj Spre~i gdje su dominirale pro~etni~ke snage i svi ti ustanci su se pretvorili u napade na bo{nja~ko stanovni{tvo, ubistva, plja~ke i protjerivanje. To se prvo desilo Bo{njacima iz [ehera, a kasnije i Bo{njacima iz drugih okolnih mjesta. U za{titu bo{nja~kog stanovni{tva u to vrijeme stavile su se domobranske jedinice. Partizani su u Gornjoj Spre~i bili malobrojni u odnosu na ~etnike. U ovom dijelu knjige autor tako|e pi{e i o formiranju Had`iefendi}eve legije, zatim o vojnim jedinicama “Zelenog kadra” koje su u su{tini bile vojne formacije za za{titu muslimanskog stanovni{tva. U vezi s neu~estvovanjem Bo{njaka u partizanskim jedinicama autor ispravno zaklju~uje da je najve}a prepreka uklju~ivanja Bo{njaka sa ovog podru~ja u partizanske jedinice bio prosrpski karakter tih jedinica. Osim toga odgovor tome treba tra`iti i u ~injenicama {to su u po~etku II svjetskog rata ~etnici i partizani bili zajedno. Nakon zavr{etka II svjetskog rata u Gornjoj Spre~i kao i {irom novouspostavljene dr`ave formiraju se prvi narodni odbori (mjesni, sreski), a kasnije dolazi do formiranja op{tina – komuna shodno Zakonu o komunalnom ure|enju iz 1995. godine. Iz tog vremena autor prezentira podatke o ukupnom broju stanovnika po op{tinama, zatim o nazivima naselja (podaci se odnose na 1953. godinu). Prezentirani su podaci za Memi}e, Osmake i Toj{i}e, a navodi se tako|e i administrativno-teritorijalno ustrojstvo nakon dono{enja Zakona o komunalnom ure|enju 1955. godine. Tada je npr. op{tina Memi}i bila u sastavu sreza Zvorni~kog, a sastojala se od 110 naselja sa 2164 doma}instva i 11495 stanovnika. U knjizi se poimeni~no navode naseljena mjesta koja su tada bila u sastavu te op}ine sa ukupnim brojem doma}instava i ukupnim brojem stanovnika. Prezentirani su i rezultati popisa stanovni{tva iz 1991. godine po nacionalnoj pripadnosti. U knjizi autor ukratko pi{e i o odbrambeno-oslobodila~kom ratu 1992-1995. godine. U vezi s tim prezentirao je politi~ke i vojne prilike u tom dijelu Spre~e osvrnuv{i se na stvaranje srpske op{tine Kalesija, naoru`avanje Srba, odvo|enje u logore bo{nja~kog stanovni{tva tog kraja
149
[eherd`ik
i pru`anje otpora agresiji. Dejtonskim mirovnim sporazumom iz novembra 1995. godine podru~je Gornje Spre~e je razdvojeno me|uentitetskom linijom i nalazi se u dva entiteta. Tom politi~ko-administrativnom podjelom op{tine Kalesija i @ivinice su u sastavu F BiH, dok su op{tine [ekovi}i, Osmaci i Zvornik (podru~je Snagova) u sastavu RS. Autor s pravom konstatuje da je ovako politi~ko-administrativno ure|enje rezultat agresije i etni~kog ~i{}enja izvr{enog u periodu od 1992-1995. godine. Zbog toga je i povratak bo{nja~kog stanovni{tva u predratna mjesta stanovanja koja su u sastavu RS i{ao dosta ote`ano. Prvi povratnici Bo{njaci vratili su se u Mahalu 26. augusta 1996. godine i to uz podr{ku ameri~kih vojnika iz sastava IFOR-a. U to vrijeme povratak je spre~avala policija RS. Tako|e, u vezi s povratkom, autor pi{e kako se jedan dio bo{nja~kog stanovni{tva jo{ uvijek nije vratio, a nalazi se po raznim zemljama Evrope i Svijeta. U poglavlju “Stanovni{tvo Gornje Spre~e” autor pi{e da se sa ste}aka rasprostranjenih na razli~itim lokalitetima na ovom podru~ju mogu pro~itati prezimena nekih srednjovjekovnih porodica koje su `ivjele u to vrijeme kao npr. Dra{kovi}i i Tihomili}i (nekropola se nalazi izme|u Palavra i Dubice), zatim porodica Verkovi}i na nekropoli ^itluk kod Kika~a i dr. Ina~e, veliki broj nekropola ste}aka koji se nalaze na podru~ju Gornje Spre~e, a posebno na Kalesijskom podru~ju, ukazuje na zna~ajno prisustvo bogumila odnosno pripadnika bosanske crkve. Tako|e i dosta toponima na ovom podru~ju ukazuje na prisustvo bogumila (npr. selo Dedino, Djedovo, Djedovo polje, Didino odnosno Djedino i dr.). U po~etku osmanske uprave dolazi do izmjene etni~ke strukture stanovni{tva i taj proces }e trajati kroz ~itav osmanski period. Vezano za ovaj period autor pi{e o organizovanom doseljavanju vlaha, zatim o prihvatanju islama, o nestanku nekih naselja usljed epidemije kuge kao i o nastanku novih naselja i faktorima koji su uslovili njihov nastanak. Nakon Be~kog rata (1683-1699.) kada je Turska izgubila prekosavske i prekodunavske zemlje kao i Liku i Dalmaciju nastaje talas doseljavanja muslimanskog stanovni{tva iz tih krajeva na prostore dana{nje Bosne i Hercegovine, naro~ito u sjeveroisto~nu Bosnu. Autor prezentira ~injenice o procesu doseljavanja muslimanskog stanovni{tva i ve`e ih za neke zna~ajne doga|aje kao {to su Kandijski rat, Be~ki rat, srpski ustanci u Beogradskom pa{aluku (1804-1813 i 1815.), ustanak u Hercegovini 1875. godine, crnogorsko zauzimanje Nik{i}a 1878. godine, balkanski ratovi, prvi i drugi svjetski rat. U vezi s navedenim historijskim doga|ajima autor nagla{ava kako se po prezimenima protjeranih muslimana (muhad`ira) mo`e ustanoviti i njihovo porijeklo. Tako npr. danasna podru~ju Gornje Spre~e odnosno na podru~ju sjeveroisto~ne Bosne `ive bo{nja~ke porodice ~ije prezime je po mjestu odakle su se doselili, a to su: Loznice, Lje{ni~ani, [ap~anovi}i, U`i~anini, ^ajtinovi}i, Valjevci,
150
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Ljigi}i, Krupinci, Baji}i, Budimlije, Pe{tali}i, Hubli}i, Po`egi}i, ^a~kovi}i, Jagodi}i, ^oki}i, Ru{~uklije, Heri}i, U{~upli}i, Skopljakovi}i, Nik{i}i, Ni{i}i, Bigradlije i dr. Najintenzivnije doseljavanje muslimanskog stanovni{tva na podru~je Gornje Spre~e odvijalo se u prvoj polovini XIX vijeka, a trajalo je sve do 1862. godine kada je protjerano i preostalo muslimansko stanovni{tvo iz U`ica i Sokola. Na objavljenim spiskovima vlasnika imanja u U`icu iz 1862. godine izme|u ostalih nalaze se i porodice Huremovi}i, Had`i}i, Jusupovi}i, Dugonji}i, ]urtovi}i, Tupaji}i, Baru~i}i i dr. Doseljavanje vla{kog stanovni{tva iz Hercegovine i Crne Gore na podru~je sjeveroisto~ne Bosne mo`e se pratiti kroz ~itav osmanski period. Prema srpskom geografu i etnologu Jovanu Cviji}u posebno je bila interesantna dinarska struja naseljavanja u okviru koje je za etni~ke procese na podru~ju Gornje Spre~e bila va`na grana koja se kretala iz podru~ja Starog Vlaha, Hercegovine i Crne Gore prema Bosni gdje se ra~vala; najve}i broj migranata kretao se dolinom Pive, zatim Drinom od [}epan Polja na Glasinac, a odavde u bosansko gornje Podrinje, Spre~u, Majevicu i Posavinu do Br~kog. Prema prof. Milenku Filipovi}u najintenzivnija doseljavanja pravoslavnog stanovni{tva iz dinarskih predjela izvr{ena su u prvoj polovini XIX vijeka: doseljavanja nisu bila u grupama ve} pojedina~no. Hri{}anski rodovi su sa~uvali prezimena donijeta iz starog kraja (npr. Bajagi}i, Bjelanovi}i, Govedarice, Zelenovi}i, Kapori, Kuli}i, Pelemi{i, Rebi}i, Salati}i, Sari}i, Sikimi}i, Sokolovi}i, Slijep~evi}i, [arenci i dr.), a manji broj je dobio nova prezimena po mjestima porijekla (Eri}i, Erki}i i dr.). U poglavlju o naseljima mr. D`evad Tosunbegovi} pi{e kako na podru~ju Gornje Spre~e postoje tragovi prahistorijskih, anti~kih i srednjovjekovnih naselja kao {to su npr. gradina Kosova~a kod Kusonja, gradina kod Me|a{a, Kalesije, Seljublja i dr., zatim rimsko utvr|enje Ka{tijelj (kastel), srednjovjekovni grad Perin (istina ovaj grad se nalazi u dolini Drinja~e) i dr. U osmanskom periodu na podru~ju Gornje Spre~e nije bilo naselja gradskog tipa izuzev naselja [eherd`ik (kasnije [eher) koje se u XVI i XVII vijeku pod nazivom Mramoak razvilo u glavno naselje nahije Bira~. To naselje je imalo obilje`ja kasabe - izgra|enu d`amiju i neke druge javne objekte, zatim je imalo trg (bazar), utvr|eni pazarni dan, zanatske radionice za {tavljenje ko`e (tabhane) i dr. Ovo naselje je vremenom gubilo gradske funkcije iz vi{e razloga, a posebno zbog toga {to je bilo daleko od komunikacija, pogotovo od putne komunikacije Tuzla – Zvornik koji je i{ao sjevernim obodom doline Spre~e. Po~etkom XX vijeka uz komunikaciju Tuzla – Zvornik razvijaju se naselja Toj{i}i i Memi}i koja su postala i sredi{ta istoimenih op}ina u to vrijeme. Integracijom ovih op}ina u op}inu Kalesiju 1958. godine po~inje
151
[eherd`ik
br`i razvoj ovog naselja kao centra istoimene op{tine u okviru koje se nalazi i najve}i dio podru~ja Gornje Spre~e. U vezi s genezom tradicionalnih seoskih naselja na podru~ju Gornje Spre~e autor je utvrdio dva osnovna tipa: prvi tip su zbijena sela gra|ena po uzoru na kasabe s mahalama, nepravilnim ulicama, ~esto sa slijepim zavr{etkom i visokim ogradama oko avlije i drugi tip naselja su sela razbijenog tipa koja su obi~no nastajala na kr~evinama kod kojih su ku}e odnosno zaseoci me|usobno udaljeni jedni od drugih i ~esto su razdvojeni potokom, kosom, {umom ili nekom drugom prirodno-geografskom preprekom. Kod tipa razbijenih sela zaseoci uglavnom predstavljaju porodi~ne grupe ku}a koje su nastale obi~no od jedne ku}e na nekada{njim kmetskim seli{tima. Razbijeni tip sela u Gornjoj Spre~i uglavnom je karakteristi~an za sela sa hri{}anskim stanovni{tvom. Osim tipologije seoskih naselja u knjizi su opisani i tipovi tradicionalnih ku}a u ovom podru~ju, zatim njihov horizontalni i vertikalni razvoj, njihovo unutra{nje ure|enje, funkcionalnost, razlike izme|u ku}a kod muslimanskog i ku}a kod hri{}anskog stanovni{tva i dr. Tako|e u ovom dijelu knjige autor pi{e i o begovskim kulama i od`acima (kula Fadilpa{i}a u zaseoku Kula u Osmacima i kula borogovskih begova koja se nalazila ne{to ju`nije od zaseoka Od`aci), a pi{e i o pomo}nim gospodarskim i drugim objektima u avliji (hud`era, hambar, pu{nica, ko{ za kukuruz, “mljekar” ili kiljer, “vodenica”, kovanluk odnosno p~elinjak, nu`nik, koliba za pse) i izvan avlije ({tala za konje ili ahar, “ko{ara” za stoku, koko{injac, tor za ovce, kolara i dr). U petom poglavlju “Opis pojedinih naselja” prezentirani su osnovni historijski, geografski, demografski, privredni i drugi podaci za 53 naselja koja se nalaze u ispitivanom podru~ju. U opisu svakog od navedenih naselja prezentiran je njegov geografski polo`aj, njegov topografski smje{taj, navedeni su potoci, rijeke, rje~ice, toponimi koji ukazuju na arheolo{ke lokalitete i stariju pro{lost, putne komunikacije, nastanak i geneza naselja, vjerski objekti, broj ku}a, doma}instava, stanovni{tvo (uglavnom su to podaci iz austrougarskih popisa, pa naovamo), konfesionalni sastav stanovni{tva, zanimanje stanovnika, zaseoci, muslimanske i hri{}anske porodice odnosno rodovi, toponimi i dr. Ono {to posebno plijeni pa`nju ~itaoca u ovom poglavlju su prekrasni panoramski snimci u boji sljede}ih naselja: [ehera, Capardi, Memi}a, Prnjavora, Kalesije, Jelovog Brda, Donjih Rainaca i Toj{i}a. U poglavlju o tradicionalnoj privredi date su osnovne naznake o zemljoradnji. U pro{losti stanovni{tvo ovog kraja bavilo se ratarstvom, sto~arstvom, vo}arstvom, a u manjoj mjeri p~elarstvom. Od ratarskih kultura u Gornjoj Spre~i naj~e{}e su se uzgajale `itarice i to uglavnom kukuruz i p{enica, a u daljoj pro{losti zob, ra` i proha. Obrada zemlje se uglavnom obavljala pomo}u volovske zaprege, a oralo se prvo drvenim
152
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
ralom, koje je ovdje iza{lo iz upotrebe, a zatim drvenim plugom. Od vo}a bile su najzastupljenije {ljive, zatim jabuke, kru{ke, tre{nje i orasi. [ljive su se su{ile u pu{nicama, a od njih se pravio i pekmez. Jabuke su se ostavljale za zimu u svje`em stanju u trapove, ali i u podrume i magaze. Od njih se tako|e pravio pekmez kao i od kru{aka koje su se tako|e su{ile u pu{nicama kao i {ljive. U ovom kraju sto~arstvo je bila zna~ajna grana tradicionalne poljoprivrede; najvi{e su se uzgajale ovce i konji, a ranije i koze. Hri{}ansko stanovni{tvo je uzgajalo i svinje. Od tradicionalnih zanata ovde su bili zastupljeni kova~i, dun|eri, zidari, stolari, abad`ije, kre~ari i dr. Zbog bogatstva hrastovih {uma u ovom podru~ju je polovinom XIX bilo intenzivno pepeljarenje, paljenje hrastovog drve}a od ~ijeg pepela se za potrebe industrije tok vremena pravila pota{a. Na Spre~i i njenim pritokama pogotovo u njenom izvori{nom dijelu gra|ene su vodenice poto~are koje su bile poredovni~ke. Najvi{e ovakvih vodenica je bilo na podru~ju [ehera gdje se na rje~ici Mramorak nalazilo oko tridesetak takvih objekata. U poglavlju o tradicionalnoj privredi posebno je zanimljiv tekst o agrarnim odnosima kroz koje nas autor ukratko upoznaje o tome kako je vlast nad zemlji{tem u osmanskom periodu imala dr`ava odnosno sultan; zemlja je davana zemljoradnicima da je obra|uju nakon {to plate tepiju kojom se obezbje|ivalo naslje|ivanje posjeda u okviru ~lanova porodice uz uslov pla}anja pristojbe. Osnovni zemlji{ni posjed u osmanskom periodu koji je uz tepiju dodjeljivan na kori{tenje zvao se ba{tina (ako je obra|iva~ posjeda hri{}anin) ili ~ift odnosno ~ifluk (ako je obra|iva~ posjeda musliman). Tako|e, autor upoznaje ~itaoce s ~injenicom kako je osnovu osmanskog sistema kao vojni~kog sistema ~inio timarski odnosno timarsko-spahijski sistem koji se u najve}oj mjeri zasnivao na timaru, sitnom vojni~kom posjedu. U ovom dijelu knjige se prezentiraju i ~injenice o pravu spahija da s beratom dodijeljenog timara (spahiluka) ubiru odre|ene poreze (naturalne i druge) uz uslov da ispunjavaju vojne obaveze. Manji vojni~ki posjedi do 20 000 ak~i su timari, a u`ivali su ih spahije, konjanici. Vojni~ki posjedi sa prihodom od 10 000 do 100 000 ak~i su zijameti, a dobijali su ih begovi koji su bili komandni kadar u spahijskoj vojnoj organizaciji. Najkrupnije posjede sa prihodom preko 100 000 ak~i dobijali su najzna~ajniji velikodostojnici u pokrajinama ili su ti posjedi bili sultanovi. Nakon poraza osmanske vojske pod Siskom 1593. godine i velikog stradanja bosanskih spahija ustanovljena je institucija od`akluka, naslje|ivanje timara; on nije vi{e uslovljen samo vojni~kom slu`bom, ve} i porodi~nom pripadno{}u. Ustanovljenjem od`akluka u Bosni se stvara vojno plemstvo koje zbog naslje|ivanja dobija oblik krvnog plemstva. Timare su u`ivali i pripadnici tvr|avskih posada. Tako su npr. posadnici iz zvorni~ke tvr|ave u`ivali kao timar pojedina sela u nahiji Spre~a. 153
[eherd`ik
U tekstu o agrarnim odnosima autor pi{e i o seoskom muslimanskom i hri{}anskom stanovni{tvu, raji i o njihovim poreskim obavezama. U vezi s pla}anjem poreza razlika izme|u muslimanske i kr{}anske raje bila je u tome {to su hri{}ani pla}ali i osnovni porez prema dr`avi, hara~ {to je bila zamjena za obavljanje vojne du`nosti u ratu, za razliku od muslimana koji su slu`ili vojnu obavezu. Vla{ko stanovni{tvo u Bosni je za vrijeme osmanske uprave bilo u povla{tenom polo`aju u odnosu na zemljoradni~ku raju, jer su imali ne{to manje poreze. Vlasi su pla}ali samo osnovni dr`avni porez koji se zvao filurija. Gradsko stanovni{tvo je bilo oslobo|eno rajinskog poreza (resmi ~ift) zato {to se bavila zanatima i trgovinom, a u principu nije ni imalo zemlju. Proces ~iflu~enja u Bosni se javlja u drugoj polovini XVII vijeka, a u punom zamahu je po~etkom XIX vijeka. Hri{}ansko stanovni{tvo je uglavnom imalo status ~if~ija, ali je bio i neznatan broj muslimanskog stanovni{tva u tom statusu. Vlasnici ~ifluka u Gornjoj Spre~i bili su uglavnom begovske i aginske porodice iz Sarajeva, Vlasenice, Kladnja i Zvornika. Uspostavom Kraljevine Jugoslavije ukidaju se kmetski odnosi, kmetska seli{ta prelaze u vlasni{tvo dotada{njih kmetova, uzurpiraju se begluci, a njihovim vlasnicima se ne daje nikakva naknada za oduzeto zemlji{te. Autor navodi vlasnike velikih posjeda na ovom podru~ju, a navodi i dosta kmetovskih seli{ta. Nakon zavr{etka I svjetskog rata i uspostavom Kraljevine Jugoslavije novouspostavljena vlast dodjeljuje zemlji{te Srbima – solunskim dobrovoljcima. Tako je dosta zemlji{ta dodijeljeno u Memi~kom polju. Poslije II svjetskog rata, a po uzoru na sovjetski sistem na podru~ju Gornje Spre~e, kao i {irom Bosne i Hercegovine formiraju se selja~ke radne zadruge koje su oduzele zna~ajan dio privatnog zemlji{ta tako da su mnoga doma}instva u ovom kraju ostala samo sa oku}nicom veli~ine do 1 ha. U kra}em poglavlju “Dru{tveni `ivot” autor pi{e o organima vlasti za vrijeme osmanske uprave. Na nivou nahije postojala su povremena vije}a koja su sa~injavali predstavnici seoskih vije}a koja su se zvala med`lis. Autor obja{njava i instituciju muhtara koja je uvedena 1846. godine, a navode se imena i prezimena muhtara u Vacetini kao i u vi{e naselja Gornje Spre~e. Tako|e se navodi kako je u periodu izme|u dva svjetska rata u Kalesiji bilo sjedi{te Spre~anske op{tine, a navode se imena i prezimena na~elnika te op{tine u to vrijeme. Tu su i imena i prezimena na~elnika op{tine Memi}i i Toj{i}i nakon zavr{etka II svjetskog rata kao i na~elnici op{tine Kalesija od njenog osnivanja 1958. godine do danas. U vezi sa {kolstvom na ovom podru~ju autor iznosi podatak da je prva {kola izgra|ena 1906. godine u Kalesiji, ali se osvr}e i na reformisane mektebe zvane ibtidaije koji su za vrijeme austro-ugaske uprave postojali u nekoliko mjesta u ovom podru~ju. Od austro-ugaske uprave pa do 1954. godine u knjizi se navode sela Gornje Spre~e u kojima su 154
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
bile {kolske zgrade, zatim u~itelji koji su tu slu`bovali, a za neke {kole je naveden i broj u~enika. U poglavlju “Kulturno-historijski spomenici” autor pi{e o najstarijim d`amijama u ovom kraju istaknuv{i kako su one bile centar duhovnog okupljanja muslimanskog stanovni{tva ovog dijela doline Spre~e. Najstarije d`amije u Gornjoj Spre~i su d`amije u [eheru koja poti~e iz XVI vijeka (u historijskim izvorima ova d`amija se spominje pod imenom Ahmed-begova, zatim pod imenom Vacetina i [eherd`ik d`amija), Atik d`amija u ]ivama kod Toj{i}a iz XVII vijeka, zatim d`amija u Seljublju, Lipovicama, Goj~inu, Hemlija{ima, Gornjoj Kalesiji, Donjim Raincima, Hajvazima i Miljanovcima. Osim navedenih vjerskih objekata u knjizi se navode i podaci o prora~unu vakufa d`amija i mekteba za 1912. godinu u Kalesijskom podru~ju, a prezentirani su i podaci iz ~ega su se sastojali prihodi vakufa za 1913. godinu: [eherd`ik d`amije u Vecetini ([eher), d`amije u Gornjoj Kalesiji, Prnjavorske d`amije i Lug d`amije u Raincima. Od ostalih kulturno-historijskih spomenika autor pominje pravoslavni manastir Papra}u iz prve polovine XVI vijeka izgra|en dozvolom osmanskih vlasti koji je svakako jedan od najzna~ajnijih hri{}anskih objekata te vrste u sjeveroisto~noj Bosni. U kra}em osvrtu na `enidbene obi~aje u Gornjoj Spre~i u knjizi se opisuje kako i u koje vrijeme se a{ikovalo, kako se prosila nevjesta, kako se i{lo u svatove, koliko je trajalo svadbeno veselje u okviru toga kada je “{erbe”, “pilav”, “kna”, “|erdek”, zatim nakon koliko vremena se ide kod mladinih u “pohode” i ko sve ide i na kraju nakon koliko vremena mladini uzvra}aju posjetu donose}i mladino “ruho”. Dakle, ukratko su opisani `enidbeni obi~aji u ovom kraju koji su bili karakteristi~ni za tradicionalni na~in `ivota u porodi~nim zadrugama koje su imale dosta ~lanova u kojima su starje{ine bile ili o~evi ili djedovi odnosno to su bili uglavnom najstariji uku}ani. U kra}em tekstu o tradicionalnoj no{nji u Gornjoj Spre~i autor pi{e iz kojih odjevnih haljetaka se sastojala bo{nja~ka mu{ka i bo{nja~ka `enska no{nja kako u zimskom tako i u ljetnom periodu. Prema autoru ove knjige tradicionalna bo{nja~ka no{nja u Gornjoj Spre~i je izobi~ajena 50-tih odnosno 60-tih godina pro{log vijeka. I na kraju knjige “Gornja Spre~a – prilozi za monografiju sa posebnim osvrtom na pro{lost kalesijskog podru~ja” njen autor D`evad Tosunbegovi} je naveo obiman spisak literature i izvora kojim se koristio prilikom pisanja ove zaista zanimljive publikacije koja, kako smo na po~etku istakli, obiluje mno{tvom geografskih, historijskih, demografskih, etnolo{kih, privrednih i drugih podataka koji nam s vi{e aspekta osvjetljavaju ovo podru~je u jednom dugom vremenskom periodu kao konkretno podru~je izme|u zvorni~kog podrinja, bir~anskog i majevi~kog kraja i ujedno prirodnu komunikaciju izme|u doline Dine i doline Bosne. Knjiga je i svojevrstan prilog prou~avanja na{e bosansko-hercegova~ke kulturno-historijske pro{losti. 155
[eherd`ik
Hronika zna~ajnih kulturnih i dru{tvenih doga|aja u 2008. godini (priredio Fahrudin Sinanovi}, prof.)
156
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Hronika zna~ajnih kulturnih i dru{tvenih doga|aja u 2008. godini
11. 01. 2008. godine Godi{njica Savjetovanja Patriotske lige
15. 02. 2008.godine Smotra u~eni~kog kulturnoumjetni~kog stvarala{tva
U organizaciji Saveza boraca Patriotske lige TK i op}inske komisije za obilje`avanje zna~ajnih doga|aja, u Toj{i}ima je obilje`ena 16. godi{njica Regionalnog savjetovanja Patriotske lige za Sjeveroisto~nu Bosnu. Sve~anu akademiju, uz prisustvo u~esnika ovog historijskog savjetovanja, predstavnika institucija Tuzlanskog kantona i op}ine Kalesija, kao i bora~kih udru`enja i saveza Kalesije i TK, uprili~ili su u~enici O[ Toj{i}i.
Kalesija je bila doma}in 12. po redu Smotre kulturnoumjetni~kog stvarala{tva u~enika osnovnih i srednjih {kola sa podru~ja op}ina Kalesija, Sapna, Teo~ak i ^eli}, na kojoj je u~estvovalo blizu hiljadu u~enika iz 15 {kola. Organizator takmi~enja je bio Pedago{ki zavod Tuzla, a pokrovitelj Op}ina Kalesija.
31. 01. 2008. godine Skup na~elnika op}ina u Kalesiji U Kalesiji odr`ana sjednica Predsjedni{tva Saveza op}ina i gradova BiH. Na sjednici su razmatrani nacrti niza zakona vezanih za funkcionisanje lokalne uprave. Doma}in odr`avanja sjednice bio je na~elnik op}ine Kalesija Rasim Omerovi}.
U konkurenciji osnovaca daleko najvi{e uspjeha su imali u~enici O[ Toj{i}i, koji su osvojili ~ak pet prvih mjesta (recital, recitacija, hor, folklor i ritmika). Prvo mjesto u dramskom stvarala{tvu pripalo je O[ ^eli}. Odli~ne drame imale su i u~enici iz Gornjih Rainaca, Sapne i Vukovija. Me|u srednjo{kolcima najuspje{niji su bili u~enici MS[ Sapna, koji su osvojili prvo mjesto u kategoriji recitacije i 157
[eherd`ik
likovnog stvarala{tva, te drugo mjesto u oblasti recitala.U~enici MS[ Kalesija bili su prvi u oblasti recitala, te drugi i tre}i u oblasti recitacije odnosno drame. Najbolji folklor imali su srednjo{kolci iz ^eli}a.
21. 03. 2008.godine Promocija knjige pjesama ]ilibar i Perle U organizaciji BZK Preporod, Gradske biblioteke i UG “Magaza”, a u povodu 21. marta - Svjetskog dana poezije, u Gradskoj biblioteci Kalesija uprili~ena je promocija zbirke pjesama “]ilibar i perla” dr. Omera ]. Ibrahimagi}a iz Tuzle.
Za knjigu “]ilibar i perla” Ibrahimagi} je 2007. godine dobio presti`nu nagradu “Mak Dizdar”, koja se dodjeljuje za neobjavljenu zbirku poezije u sklopu manifestacije “Slovo Gor~ina” u Stocu. O knjizi, uz autora, govorio je i kalesijski knji`evnik Mehmed \edovi}. 158
21. 03. 2008. godine Manifestacija povodom ro|enja poslanika Muhameda a.s. Povodom ro|enja na{eg poslanika Muhameda a.s. BKC “Alija Izetbegovi}” Kalesija organizovao je kulturnu manifestaciju pod nazivom “U susret na[em poslaniku”. U vjerskom programu u~estvovali su: Prof. Enver ef. Ali}, Mr. Ahmet Aliba{i} i Mr. Ibrahim Husi}. U kulturnom programu u~estvovali su: Hor “Azizije” Ora{je i Hor “Nuru ajni” Kalesija.
23. 03. 2008. godine Delegacija Kalesije u Cugu Kalesijska delegacija, predvo|ena na~elnikom op}ine Rasimom Omerovi}em, polovinom marta boravila je u posjeti gradu Cugu (Zug) u [vicarskoj. Delegacija je primljena kod gradona~elnika Cuga, gdje se razgovaralo o saradnji Kalesije i Cuga. Uprili~eno je i dru`enje s Kalesijcima u tom dijelu [vicarske, a odr`ana je i promocija knjige Gornja Spre~a, autora D`evada Tosunbegovi}a.
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
08.04.2008. godine Obilje`en 8. april Dan kalesijskih ratnih jedinica
April 2008. godine Novi roman kalesijskog knji`evnika Mehmeda \edovi}a
Nakon zlo~ina po~injenih nad Bo{njacima Bijeljine i Zvornika po~etkom aprila 1992. godine, u Kalesiji je 8. aprila te godine donesena odluka o formiranju ratnih jedinica. Krenulo se prvo sa jedinicama veli~ine vodova i ~eta, da bi se u Kalesiji kraj rata do~ekao sa dvije brigade: 245. brdska brigada i 241. spre~anska muslimanska brigada „Gazije“, i sa jednim manevarskim bataljonom „Crni vukovi“. U poslijeratnom periodu 8. april u Kalesiji se obilje`ava kao Dan kalesijskih ratnih jedinica. Tim povodom Komisija za obilje`avanje zna~ajnih datuma uprili~ila je tribinu u sali JU BKC Alija Izetbegovi} na kojoj se govorilo o ratnom putu kalesijskih jedinica. Nakon uvodnog izlaganja Sulejmana Heri}a, predsjednika komisije, govorili su kalesijski komandanti Halil Jahi}, Sead Omerbegovi}, Fahrudin Me{anovi}, D`evad Tosunbegovi}, Muhamed Avdi} i Hasan Br|anovi}. Kalesija je u toku rata imala oko 5 hiljada boraca, 387 njih je dalo svoje `ivote za odbranu , a 800 je ranjenih. Me|u kalesijskim borcima je 30 dobitnika priznanja Zlatni ljiljan. Na tribini je prou~ena Fatiha za sve poginule kalesijske borce i za potpukovnika Mehmeda Husi}a, komandanta 245. brigade, koji je umro u poslijeratnom periodu.
Iz {tampe je iza{ao novi roman kalesijskog i bosanskohercegova~kog pisca Mehmeda \ edovi}a Vodi je da te~e. U pitanju je roman koji je bio u naju`oj konkurenciji na konkursu VBZa i Ve~ernjeg lista. Izdava~ romana je Izdava~ka ku}a Bosanska rije~ iz Tuzle.
April 2008.godine Nastup Halisija u [vicarskoj Nakon nastupa na pro{logodi{njem 24. festivalu kulture i tradicije stranaca u Luksemburgu, Halisije su ponovo nastupale u inostranstvu, ovoga puta u [vicarskoj. Prilikom njihovog, drugog po redu boravka u ovoj zemlji, nastupali su u Cugu (Zug) i Lucernu (Luzern), kao gosti brojne kalesijske dijaspore u ovoj zemlji.
159
[eherd`ik
22. 04. 2008. godine Predstava za osnovce U sali BKC prikazana predstava “Pipi duga ^arapa” za u~enike O[ Vukovije i u~enike O[ Rainci. Sutradan je predstava igrana i za u~enike O[ Kalesija. Ukupno 1000 u~enika je vidjelo ovu dje~iju predstavu.
dje~ijem festivalu folklora, koji je je odr`an u turskom gradu Luleburgas, kod Istanbula. Na festivalu, koji je trajao 4 dana, u~estvovala su jo{ i folklorna dru{tva iz Kipra, Makedonije, Rumunije, Bugarske i Turske.
23. 04. 2008. godine Promocije za Dan knjige Svjetski dan knjige - 23. april i ove godine je obilje`en u Kalesiji. U prostorijama Gradske biblioteke uprili~ena je promocija dvaju knjiga: “Dru{tvo i etika” Mustafe Spahi}a i “Dru{tvenoeti~ki pojmovnik” koautora Mustafe Spahi}a i Mirzeta Hamzi}a. Organizatori promocije, uz Gradsku biblioteku su jo{ i BZK Preporod Kalesija i Med`lis IZ Kalesija. O knjigama su govorili prof. Enver ef. Ali}, glavni imam Med`lisa IZ Kalesija, i Meho [ljivo, urednik BIR radija, kao i sami autori.
Maj 2008. godine KUD 14. maj u Turskoj Nakon {to su polovinom marta nastupili na Me|unarodnom festivalu emigrantskih kultura u Luksemburgu, ~lanovi KUD “14. maj” iz Toj{i}a su ovih dana u~estvovali i na Me|unarodnom 160
25. 04. 2008. godine Promocija “Gornje Spre~e” u [eheru U organizaciji BZK Preporod– op{tinsko dru{tvo Osmaci, u [eheru je odr`ana promocija knjige Gornja Spre~a autora D`evada Tosunbegovi}a. Nakon Kalesije, Tuzle i @ivinica, promocija u ovom naselju ima poseban zna~aj. Naime, prema rezultatima istra`ivanja potkrijepljenim validnim historijskim izvorima, u ovoj knjizi su po prvi put objelodanjene ~injenice koje nedvojbeno potvr|uju da je ovo naselje u XVII i XVIII vijeku bilo administrativni i kulturni centar na samo ovog dijela Gornje Spre~e, ve} i {ireg podru~ja.
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Maj 2008 Dopremljena pomo} Cuga Kalesiji Predstavnici {vicarskog grada Cuga (Zug) boravili u uzvratnoj posjeti op}ini Kalesija. Tom prilikom Artur Kantini (Arthur Cantieni), predstavnik grada Cuga, uru~io je kalesijskom na~elniku Rasimu Omerovi}u ranije obe}anu donaciju grada Cuga Kalesiji. Rije~ je, izme|u ostalog, o {kolskom namje{taju, informati~koj opremi, te vatrogasnoj i drugoj opremi za potrebe Slu`be civilne za{tite Kalesija. Jedan od najzaslu`nijih za pokretanje saradnje Kalesije i Cuga je Huso \edovi} iz Brda, predstavnik brojne kalesijske dijaspore u Cugu i okolini. \ edovi} je ina~e bio jedan od najaktivnijih povjerenika za prikupljanje pomo}i za op{tinu Kalesija u toku agresije 1991-1995.
05. 05. 2008. godine Tuzlansko pozori{te u Kalesiji Odr`ana je predstava Narodnog pozori{ta iz Tuzle “Kad bude bi}e”. Komediju je gledao ve}i broj gra|ana, te osnovaca i srednjo{kolaca.
10. 05. 2008. godine Obilje`ena godi{njica pogibije Crnog labuda Savez boraca Patriotske lige TK, u saradnji sa Ministarstvom za bora~ka pitanja TK, op}inama Sapna i Kalesija, te mjesnim zajednicama Zaseok i Memi}i obilje`io je 16. godi{njicu pogibije Mehdina Hod`i}a – Kapetana Senada, poznatog i kao Crni Labud, koji je poginuo 10. maja 1992. godine prilikom borbi u Zaseoku. Najprije je delegacija u kojoj su bili Bahrija Mehuri}, ministar za bora~ka pitanja u Vladi TK, i D`evad Tosunbegovi}, predstavnik Patriotske lige Sjeveroisto~ne Bosne, u petak posjetila majku heroja. U subotu je u Zaseoku kod Sapne, na mjestu pogibije, odr`an historijski ~as na kojem su govorili Edhem Omerovi} Tito i prof. dr. Salih Kulenovi}, saborci Crnog labuda. Prvi put obilje`avanje pogibije Mehdina Hod`i}a – Senada je bilo i u Hemlija{ima, na podru~ju kalesijske op}ine, gdje je, kod Stare d`amije, nedavno ukupan Crni Labud nakon {to su njegovi posmrtni ostaci, na zahtjev porodice, ekshumirani iz Zaseoka. Na mezar su cvije}e polo`ili Bahrija Mehuri}, kalesijski na~elnik Rasim Omerovi}, D`evad Tosunbegovi} i predstavnici Patriotske lige i mnogi drugi. U svom obra}anju ministar Mehuri} i na~elnik Omerovi} 161
[eherd`ik
su istakli potrebu sje}anja na istinske heroje poput Kapetana Senada, te naglasili potrebu ure|enje prostora gdje se nalazi njegov mezar. U d`amijama u Zaseoku i Hemlija{ima prou~en je tevhid pred du{u Mehdina Hod`i}a – Senada. U sklopu obilje`avanja godi{njice raspisan je konkurs za literarne radove o liku i djelu heroja, a po~etkom juna predvi|eno je da se odr`i tradicionalni memorijalni turnir u malom fudbalu..
Maj 2008. godine Obilje`en Dan op}ine Brojnim aktivnostima propra}eno je obilje`avanje Dana kalesijske op}ine: sve~ana sjednica op}inskog vije}a uz dodjelu priznanja, otkrivanje centralnog {ehidskog spomen-obilje`ja, sportski susreti, kulturne manifestacije i dr.
14. 05. 2008. godine Dru`enje sa dje~jim piscima U povodu Knji`evnih susreta “Vezeni most” u Gradskoj biblioteci uprili~eno je dru`enje sa piscima dje~ije knji`evnosti: Biserom Alikadi} i Zej}irom Hasi}em. Organizator Knji`evnih sureta je Dru{tvo prijatelja knjige “Mali princ” iz Tuzle.
Sa sve~ane sjednice i dodjele priznanja
15. 05. 2008. godine Izlo`ba kalesijskih slikara U BKC ’’Alija Izetbegovi}’’ odr`ana je izlo`ba slika Sejfulaha Imamovi}a i Mehdina Glogi}a. Rije~ je o slikarima sa podru~ja kalesijske op}ine. Izlo`bu je pogledao veliki broj posjetilaca. 162
Otkrivanje centralnog spomenobilje`ja {ehidima Kalesije
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
23. 05. 2008.godine Kahva uz knjigu i Vispak BZK Preporod i Gradska biblioteka Kalesija u saradnji sa Vispakom iz Visokog, a u povodu Dana op}ine, uprili~ili se dru`enje “Kahva uz knjigu i Vispak”. Svi Kalesijci i gosti su imali priliku da popiju kahvu iz najve}e d`ezve na svijetu. Okupljenima su ~lanovi Kluba prijatelja knjige ~itali stihove posve}ene Kalesiji, a na~elnik Rasim Omerovi} i direktor Biblioteke su gra|anima poklonili odre|eni broj knjiga. Za gra|anstvo je u ranim ve~ernjim satima prire|en kulturno-zabavni program. Osim u~e{}a kulturno-umjetni~kih dru{tava “Halisije”, “14. maj” i “7. april”, te hora “Nur ajni”, Kalesijce je na otvorenom zabavljao i specijalni gost Amel ]uri}.
poginuo 11. maja 1992. godine predvode}i jedinicu branilaca Kalesije. Tako|e, na ulazu u Kalesiju, na mjestu pogibije policajaca Seada Bukvarevi}a i Zijada @iv~i}a, otkriveno je spomenobilje`je kao podsje}anje na prve `rtve srbo~etni~ke agresije na Kalesiju.
Pred spomen-obilje`jem Senadu Po`egi}u, heroju odbrane Kalesije
Maj 2008. godine Otkrivanje spomen-obilje`ja kalesijskim herojima Aktivnosti kalesijskih udru`enja koja okupljaju pripadnike Patriotske lige i dobitnike najve}ih ratnih priznanja na podizanju spomen-obilje`ja svojim istaknutim pripadnicima posebno su do{le do izra`aja u maju. Uz pomo} op}inskih organa kod kalesijskog Doma zdravlja podignuto je spomen-obilje`je Senadu Po`egi}u, koji je herojski
Otkrivanje spomen - obilje`ja prvim `rtvama agresije na podru~ju Kalesije
163
[eherd`ik
25. 05. 2008. godine Nagrada Novopazarskih dana poezije kalesijskom piscu Mehmedu \edovi}u U okviru knji`evne manifestacije “Novopazarski dani poezije 2007/2008” za najbolju objavljenu knjigu poezije u pro{loj godini progla{ena je knjiga “Svjetlo lampe” kalesijskog i bosanskohercegova~kog pisca Mehmeda \edovi}a. Radi se o knji`evnoj nagradi sa manifestacije na kojoj su u~estvovali autori poetskih dela napisanih na bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku. Pristigle knjige ocjenjivao je stru~ni `iri u sastavu: Ljiljana Pe{ikan Lju{tanovi} iz Novog Sada, Asmir Kujovi} iz Sarajeva i Nadija Rebronja iz Novog Pazara.
164
30. 05. 2008. godine Obilje`enagodi{njicastradanja Bo{njaka Gornje Spre~e Manifestacija “Dani stradanja Bo{njaka Gornje Spre~e”, u organizaciji BZK Preporod, Med`lisa Islamske zajednice Kalesija, Udru`enja prognanika Gornja Spre~a i Udru`enja porodica zarobljenih i nestalil Kalesija 1992, otvorena je ~asom historije ispred {ehidskog obilje`ja kod d`amije u Capardima. Pored ~asa historije, na kome su o stradanju Bo{njaka kalesijskog podru~ja u toku agresije 1992-1995 govorili Enver ef. Ali}, glavni imam Med`lisa IZ Kalesija i D`evad Tosunbegovi}, predsjednik BZK Preporod Osmaci, prou~eni su tevhidi u d`amijama i odr`an okrugli sto na temu: Stradanje civilnog stanovni{tva Gornje Spre~e u toku agresije 19921995. god.
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Maj 2008. godine Halisije u Austriji
Juni 2008. godine Dislokacija ste}aka
Krajem maja ~lanovi GKUD “Halisije” nastupali su u Austriji, ta~nije u gradu Salzburgu. To je bila prilika da se poka`e dio tradicionalnih igara spre~anskog kraja i uop{te tradicije bosanskih igara, sevdalinki, ilahija i kasida. U petak je odr`ana prva priredba, gdje su nastupali ~lanovi hora ilahija i kasida, dok je glavna priredba odr`ana u subotu u 20:00 sati. Priredba je trajala oko 4 sata i odu{evila je publiku u sali. U priredbi su u~estvovali: folklorni sekcija GKUD “Halisije”, izvo|a~i sevdalinki, hor ilahija i kasida i KUD iz Rida. Specijalni gost priredbe je bilo gradona~elnik grada Salzburga.
U organizaciji “Ornamenta”, udru`enja za za{titu kulturnohistorijskih spomenika na podru-~ju op}ine Kalesija, u saradnji sa predstavnicima Civilne za{tite Kalesija, preduze}a Kuvet i Iskop, izvr{ena je dislokaciju devet ste}aka sa lokaliteta Okrugla na Me|a{u u dvori{te Osnovne {kole Toj{i}i. Pokrovitelj projekta je op}inski na~elnik Rasim Omerovi}, a podr{ku su pru`ili i Benjamin Bajraktarevi}, direktor Zavod za za{titu i kori{tenje kulturno-historijskog i prirodnog naslije|a TK, i Fikret Jahi}, stru~ni konsultant za geololo{ka i arheolo{ka iskopavanja, te predstavnici MZ Toj{i}i i PU Kalesija.
4. 06. 2008. Po~elo Kalesijsko ljeto 2008
Nastup Halisija u Salzburgu
Snimanjem emisije “Ljetopis” za RTV TK, u prostorijama robne ku}e ’’Omega’’ u Gornjoj Kalesiji, i zvani~no je otpo~eo program manifestacije “Kalesijsko ljeto 2008”. U snimanju emisije u~estvovale su i ~lanice UG “Sumejja”, kulturno-umjetni~ka dru{tva “7. april” iz Donjih Vukovija i “Halisije” iz Kalesije. Kao specijalni gosti nastupili su i estradni umjetnici Muhamed Mujkanovi} i Kemal Hasi}. 165
[eherd`ik
Glavni organizator “Kalesijskog ljeta” je JU BKC “Alija Izetbegovi}” Kalesija, a suorganizatori jo{ su i BZK Preporod , UG “Sumejja”, AMOK i ODB “23. maj”. ^lanovi organizacionog odbora su Omerovi} Rasim, predsjednik, Hujdurovi} Fadil, \edovi} Himzo, Sinanovi} Fahrudin, Hamzi} Rasema, Heri} Sulejman, Huremovi} Miralem i Avdi} Muhamed.
13. 06. 2008. godine “^arobnjak iz Oza” u Kalesiji U sali BKC ’’Alija Izetbegovi}’’ Kalesija odr`ana je predstava za djecu ’’^arobnjak iz oza’’.
13. 06. 2008. godine Iz aktivnosti udru`enja “Osmijeh nade” U organizaciji BZK Preporod, Gradske biblioteke i UG “Osmijeh nade”, koje okuplja djecu sa smetnjama u razvoju i njihove roditelje, u Kalesiji je uprili~ena promocija knjige “Podi`u}i ~ovjeka” autorice Zehre Sofi}, profesorice bosanskoj jezika i knji`evnosti u penziji. Na promociji, kojoj su prisustvovali i ~lanovi Skup{tine UG “Osmijeh nade”, uz autoricu, govorile su jo{ i prof. dr. Aj{a Mahmutagi}, defektolog, i Meliha Terzi}, profesorica bosanskog jezika i knji`evnosti i urednica ~asopisa “Bosanska Sumejja”. 166
28. 06. 2008.godine Festival Djeca pjevaju sevdalinke U sali BKC odr`an je muzi~ki festival pod nazivom ’’Djeca pjevaju sevdalinke’’. Na ovom festivalu u~e{}e su uzela djeca sa podru~ja op}ina Kalesija, Sapna, @ivinice i Tuzla. @iri su ~inili poznati izvo|a~ narodnih pjesama Esad Kova~evi}, te profesori Esad Hod`i}, Selim Karabegovi} i Amir Muhamedbegovi}. Prvu nagradu `iri je dodijelio Almiru Sofi}u iz @ivinica, drugo mjesto je osvojila Mukadesa Muji} iz Sapne, a tre}e mjesto Hod`i} Tarik iz Kalesije. Po ocjeni publike najbolji izvo|a~ bio je Admir Nuki} iz Kalesije.
28. 06. 2008. godine Nagrade za “Distih za moju Kalesiju” Gradska biblioteka Kalesija i Bo{nja~ka zajednica kulture Preporod Kalesija u povodu Dana op}ine Kalesija raspisali su literarni natje~aj pod nazivom “Distih za moju Kalesiju”. Na natje~aj je pristigao ve}i broj u~eni~kih radova. @iri su ~inili profesori bosanskog jezika i knji`evnosti Smajl Latifovi}, Hurija Imamovi} i Amir Muhamedbegovi}. U kategoriji u~enika srednjih {kola najbolji su bili Muho
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Fazli}, Muamer Kadri} i Lejla Sulejmanovi}, svi iz MS[ Kalesija. Kod osnovaca prvo mjesto je osvojila Fatima Sinanovi} (O[ Kalesija), drugo Tarik Joldi} (O[ Memi}i), a tre}e Amela Vildi} (O[ Memi}i). Osim prvonagra|enih, diplome za uspje{no u~e{}e na literarnom natje~aju dobili su i u~enici: Azra A{~i}, Zerina Saki}, Sanela Bar~i}, Mirela Alibegovi}, Zehra Guti}, Imamovi} Enisa, Rijada Suljkanovi}, Edmir Ali}, Fatima Jukanovi}, Hata Baru~i}, Edisa Husi}, te profesori: Enver Ali}, Amira Lokmi} i Selma Me{i} Nagrade najboljima je uru~io Nermin Bukvar, ~lan BZK Preporod.
u~esnicima. Op}ina Kalesija }e obezbijediti hranu i pi}e za u~esnike mar{a. Vo|a kalesijske kolone je Halil Jahi}, ratni komandant 241. spre~anske-muslimanske brigade “Gazije”. Me|u onima koji }e prepje{a~iti put od Nezuka do Poto~ara je dosta mladih. Me|u njima je i Adnan Hamzi}, u~enik 6. razreda O[ Kalesija, kojem }e ovo biti drugi put da ide sa ocem Galibom. Sa ocem Ibrom Rami}em, profesorom prakti~ne nastave u MS[ Kalesija, ide i 10-ogodi{nja Sumejja. S Kalesijcima put Poto~ara je krenuo i Ramiz Had`i} iz Kamengrada, koji je ostalim u~esnicima dijelio kopiju svoje pjesme napisane o “Mar{u mira”.
05. 07. 2008. Nastup KUD 7. april na Kalesijskom ljetu U sklopu programa Kalesijskog ljeta, ispred Osnovne {kole Kalesija KUD ’’7. april’’ Vukovije izvelo je program i predstavilo publici rad svojih sekcija: muzi~ke, dramske i recitatorske sekcije. Oko hiljadu posjetilaca je pratilo ovu manifestaciju.
08. 07. 2008. godine Mar{ mira Srebrenica 2008
12. 07. 2008.godine Toj{i}ki KUD na Kalesijskom ljetu
Nakon prozivke i u~enja Fatihe ispred centralnog spomenobilje`ja, na “Mar{ mira” iz Kalesije je krenulo vi{e od 400 u~esnika mar{a. Prije polaska op}inski na~elnik Rasim Omerovi} je podijelio kape svim
U sklopu Kalesijskog ljeta na bini ispred O[ Kalesija, u organizaciji BKC ’’Alija Izetbegovi}’’, KUD ’’14 maj’’ Toj{i}i izvelo je svoj kulturno zabavni program. Program je pratilo oko 700 posjetilaca. 167
[eherd`ik
19. 07. 2008.godine Nastup Halisija na Kalesijskom ljetu GKUD ’’Halisije’’ Kalesija u okviru Kalesijskog ljeta 2008 izvelo je svoj program. Prisustvovalo oko 700 posjetilaca, me|u kojima je bilo dosta na{ih ljudi koji `ive i rade u inozemstvu.
Juli-avgust 2008. godine Toj{i}ko ljeto 2008 U Toj{i}ima odr`ana kulturnozabavno-sportska manifestacija Toj{i}ko ljeto 2008. Program je zapo~eo malonogometnim no}nim turnirom na kojem je u~estvvalo 40-ak ekipa. U okviru manifestacije odr`ano ve~e pjeva~a amatera, ve~e izvorne muzike, promocije knjiga, ve~e duhovne muzike (ilahija), pozori{na predstava, ve~e saza i sevdaha, me|unarodna smotra folklora, koncert narodne muzike, te cijeli niz sportskih turnira.
168
27. 07. 200. godine Otvaranje ^ar{ijske d`amije U Kalesiji, u prisustvu vi{e hiljada vjernika, uprili~ena dova u povodu sve~anog otvaranja novoizgra|ene ^ar{ijske d`amije. Pred okupljenim vjernicma govorili su prof. Bilal ef. Husi}, Husnija Imamovi}, predsjednik gra|evinskog odbora, Mustafa Turi}, predsjednik Med`lisa IZ Kalesija, op}inski na~elnik Rasim Omerovi}, prof. Enver ef. Ali}, glavni imam Med`lisa IZ Kalesija, muftija tuzlanski Husejn ef. Kavazovi} i naibu reis hfz. Ismet ef. Spahi}.
Kamen-temeljac za gradnju polo`en je 1991. godine, ali su radovi zbog agresije zaustavljeni, te je gradnja nastavljena 1999. godine. Nakon dove, koju je prou~io prof. hr. hfz Fadil ef. Fazli}, klju~evi d`amije su predati naibu reisu hfz Ismetu Spahi}u, ~ime je ^ar{ijska d`amija i zvani~no predata Islamskoj zajednici, a on je klju~eve predao
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
Aliji Had`i}u i njegovoj hanumi Lutviji, kojima je, kao najve}im donatorima pripala ~ast da prvi otvore d`amiju.
16. 08. 2008. godine Iz aktivnosti kalesijske SUMEJE U dvorani BKC ’’Alija Izetbegovi}’’, u sklopu Kalesijskog ljeta predstavilo se Udru`enje ’’Sumeja’’ Kalesija. U programu je u~estvovao i hor Nuru Ajni. Tom prilikom uprili~ena je i modna revija butika ’’Mo{us’’ na kojoj su predstavljeni odjevni predmeti za `ene koje se obla~e u skladu sa islamskim propisima. Programu je prisustvovalo oko 150 posjetilaca.
24. 08. 2008. godine Dani povratka u Mahali Manifestacija Dani povratka tradicije i kulturnog naslje|a – Gornja Spre~a 2008, u organizaciji BZK Preporod Osmaci, Udru`enja prognanika Gornja Spre~a i Udru`enja boraca PL
Kalesija, sve~ano otvorena u Mahali defileom ekipa u~esnica sportskih nadmetanja u malom fudbalu, bacanju kamena, potezanju konopca i drugim tradicionalnim narodnim vje{tinama. Takmi~enja u sportskim disciplinama otvorio na~elnik op}ine Kalesija Rasim Omerovi}. U okviru ovogodi{nje manifestacije, pored sportskih takmi~enja, odr`an je i niz kulturnih manifestacija u povratni~kim naseljima Gornje Spre~e (promocije knjiga, okrugli sto o polo`aju povratnika, tradicionalna dru`enja – sijela, pratidan Bajrama i dr.). Odr`avanje manifestacije finansijski su pomogli Vlada TK i op}ina Kalesija.
29. 08. 2008. godine Dani povelje Kulina bana u Kalesiji Gradska biblioteka Kalesija i BZK Preporod Kalesija tre}i put zaredom, u povodu obilje`avanja 29. avgusta, dana kada je 1189. godine napisana Povelja Kulina-bana, prvi pisani dokument svjetovnog karaktera na bosan169
[eherd`ik
skom jeziku, organizirali su manifestaciju “Dani Povelje”. Manifestacija je zapo~ela u Gradskoj biblioteci izlo`bomslika pod nazivom “Stara Bosna”, na kojoj su se predstavili slikari iz Zenice, Tuzle, Kalesije, Bu`ima i Rijeke. Izlo`bu je otvorio op}inski na~elnik Rasim Omerovi}, a uvodni~ari su bili akademik prof. dr. Enver Mand`i}, najve}i kolekcionar slika u BiH, i Faruk Kadri}, sekretar BZK Preporod Zenica. Ista izlo`ba, poslije Kalesije, bila je postavljena i u Zenici. Nakon izlo`be uprili~ena je promocija knjige “Kulin ban” autora Zehrudina Isakovi}a. O knjizi je govorio Muamer Spahi}, direktor Izdava~ke ku}e “Vrijeme” iz Zenice, koja je objavila Isakovi}evu knjigu u ediciji “ Bosanski porterti”.
11. 09. 2008. godine Nastup za po~etak {kolske godine Povodom po~etka 2008/2009. {kolske godine GKUD ’’Halisije’’ Kalesija izvelo je kulturnozabavni program za u~enike i njihove roditelje.Predstavili su program folklorne i muzi~ke sekcije. Nastup je pratilo oko 180 posjetilaca. 19. 09. 2008. godine Promocija Alispahi}evog Terora antiterorizma U Gradskoj biblioteci u Kalesiji promovirana je knjiga Teror “antiterorizma” Fatmira 170
Alispahi}a. Kako je re~eno na promociji, rije~ je o prvoj knjizi o izmi{ljanju tzv. islamskog terorizma u BiH, sataniziranju Bo{njaka i uspostavi policijske dr`ave. Osim autora, o knjizi su jo{ govorili i Senad Huki}, predsjednik Udru`enje za promociju pozitivnih vrijednosti “Most” Tuzla, koje je i izdava~ knjige, zatim kalesijski na~elnik Rasim Omerovi}, Mehmed Hod`i}, direktor Biblioteke, te Salko Zild`i}. Uz Biblioteku, organizator promocije je i Udru`enje Mladi muslimani Kalesija.
20.09.2008. godine Borogovsko sijelo Tradicionalno Borogovsko sijelo, koje se odr`ava svake godine u ovom povratni~kom naselju uz okupljanje stanovnika porijeklom iz ovog naselja i njihovih gostiju, ove godine uprili~eno je u ramazanskom ambijentu. Prigodni program, uz ilahije i kaside, u mjesnom mektebu izveli mladi iz Borogova, [ehera i drugih susjednih mjesta.
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
24.09.2008. godine Posjeta Bo{njacima u Papra}i
02. 10. 2008. godine Pratidan Bajrama u [eheru
Predstavnici BZK Preporod Kalesija/Osmaci, Med`lisa IZ Kalesija, Udru`enja prognanika Gornja Spre~a Kalesija, kao i d`emata ^ar{ijske d`amije Kalesija, u okviru ramazanskih aktivnosti su posjetili bo{nja~ko povratni~ko naselje Papra}a (Od`aci) u op{tini [ekovi}i. Tom prilikom najmla|im stanovnicima ovog naselja, koji su izveli prigodni program u d`amiji u Papra}i, predstavnici d`emata ^ar{ijske d`amije uru~ili su prigodne poklone.
U okviru obilje`avanja ramazanskog Bajrama u [eheru odr`ana tradicionalna manifestacija Pratidan Bajrama. Uz pjesmu i igru, uz u~e{}e velikog broja mje{tana svih uzrasta i gostiju, kao {to se to na podru~ju Gornje Spre~e radilo ve} stotinama godina, ispra}en jo{ jedan Bajram.
04. 10. 2008. godine Festival ilahija i kasida D`enita Alji}, ~lanica kalesijskog hora “Nur ajni”, u~estvovala je na 2. omladinskom festival ilahija i kasida u Zenici. Rije~ je o najpresti`nijem festivalu u BiH. Stru~ni `iri za nastup je odobrao 13 izvo|a~a iz Zenice, Sarajeva, Maglaja, @ep~a, Kalesije i Novog Pazara. Izvo|a~e je pratio Omladinski hor Zenice i hor zeni~kog “Preporoda”.
01. 10. 2008. godine Bajramska akademija
05. 10. 2008. godine Odr`ani op}inski izbori
Povodom Ramazanskog bajrama u sali BKC ’’Alija Izetbegovi}’’ odr`ana je Bajramska akademija na kojoj je progodan program izvelo GKUD “Halisije”. Organizator je bio Med`lis Islamske zajednice Kalesija. Prisustvovalo je oko 250 posjetilaca.
Na izborima za op}insko vije}e Kalesija najvi{e mandata osvojila Stranka demokratske akcije (10). Vje}ni~ke mandate osvojile politi~ke stranke: Socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine (9), Stranka za Bosnu i Hercegovinu (3), 171
[eherd`ik
Bosanskohercegova~ka patriotska stranka (2), Stranka demokratske aktivnosti - A SDA (2), Socijaldemokratska unija 2002 BiH (2), Narodna stranka radom za boljitak (1) i BOSS – Bosanska stranka (1). Iz reda nacionalnih manjina mandat je osvojio predstavnik SDA. Za na~elnika op}ine Kalesija izabran je Rasim Omerovi}, kandidat SDA. Na izborima za sastav Skup{tine op{tine Osmaci Savez SDA - S BiH osvojio svega 2 od 17 mandata, koliko skup{tina op{tine Osmaci broji odbornika.
11. 10. 2008. godine Zeni~ki “Preporod” u Kalesiji U Kalesiji je gostovao gluma~ki ansambl zeni~kog Preporoda sa predstavom “Bo{nja~ka svadba” koja je izvedena u sali BKC. Dramu je re`irala [efika Korkut - [unje, a igrali su: Fatima Ma{i}, Nejra Serdarevi}, Ramiz Dedi}, Mirza Tali}, Elmedina Bajramovi}, Nihad Tali}, Haris Muminagi}, Lejla Ekinovi}, Salko Klapuh, D`evada Sal~inovi}, Hikmet Trako, Sejad Podojak i Edbir [ari}. Zeni~ki glumci su svojom izvedbom odu{evili kalesijsku publiku. Zahvaljuju}i kalesijskom i zeni~kom Preporodu uspostavljena je kulturna saradnja izme|u Kalesije i Zenice. 172
16. 10.2008. godine Predstava [arene igrarije U sali BKC ”Alija Izetbegovi}” odr`ana je predstava za djecu ’’[arene igrarije’’. Predstavu je gledalo oko 350 djece.
24.10.2008.godine Festival izvorne muzike u Kalesiji U organizaciji BKC “Alija Izetbegovi}” u Kalesiji je odr`an 4. festival izvorne muzike. Nastupilo je 12 izvornih grupa iz Kalesije, Gra~anice, Banovi}a, Domaljevca, Dervente, Usore i Vlasenice. Prisutnu publiku u kalesijskoj “Ko{uti” posebno je odu{evio nastup Hasana [abanovi}a, jedinog `ivog ~lana grupe Kalesijska trojka. Medijski pokrovitelj festivala bio je i BH Radio. Gost Festivala bio je i knji`evnik Ned`ad Ibri{imovi}, koji je veliki pobornik izvorne muzike. Nakon Festivala odr`an je i okrugli sto na temu: “Izvorna muzika – na{a muzika”, na kojem su govorili Enisa Hajdarevi} - [ojko, Ned`ad Ibri{imovi}, Branko Kesi}, iz Domaljevca, i Fadil Hujdurov}, direktor BKC “Alija Izetbegovi}”. Nagla{eno je da festival mora imati ulogu o~uvanja ~iste izvorne muzike, koja jeste narodno blago, a nikako se ne smije pretvoriti u komercijalni projekat. Na okruglom stolu je dogovoreno da se 2009. godine festival odr`i u sali BKC.
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
24. 10. 2008. godine Otvorene 13. Ikre Po~ela 13. kulturna manifestacija “Ikre”, koja se odr`ava u povodu obilje`avanja oktobra - mjeseca knjige. Uz BZK Preporod i JU Garadska biblioteka Kalesija, ove godine kao suorganizator se pojavljuje i Dru{tvo pisaca TK-a. Manifestacija je po~ela 24. oktobra, izlo`bom ratnih fotografija i dokumenata: “Srebrenica - da se ne zaboravi” Arhiva Tuzlanskog kantona, koju je otvorio Murat Hurti}, {ef tuzlanskog Ureda za nestale. O izlo`enim fotografijama i dokumentima govorili su autori izlo`be prof. dr. Izet [aboti}, direktor Arhiva TK, i profesorica E{efa Begi}. Nakon toga je uprili~en oma` Ned`adu Ibri{imovi}u, u povodu njegovog prijema u Akademiju nauka i umjetnosti BiH. O Ned`adu su govorili Nijaz Alispahi} i Fatmir Alispahi} u ime dru{tva pisaca TK. Doma}ini su tom prilikom uru~ili poklone akademiku Ibri{imovi}u.
28. 10. 2008. godine Knji`evno ve~e u Kalesiji U Gradskoj biblioteci odr`ano je knji`evno ve~e sa Had`emom Hajdarevi}em, u kojem su u~estvovali i Fahrudin Sinanovi} i Mehmed \edovi}.
Osim Hajdarevi}eve poezije, publika je s pa`njom pratila i Hajdarevi}evo izlaganje o aktuelnim de{avanjima na politi~koj i kulturnoj sceni u BiH.
29. 10. 2008. godine Dru`enje sa piscima Kalesijska ~itala~ka publika je imala priliku da se dru`i sa ~lanovima Dru{tva pisaca TK. Moderator sureta bio je Mehmed \edovi}, a na ovoj uspjeloj knji`evnoj ve~eri jo{ su u~estvovali i Zlatko Duki}, Omer Ibrahimagi}, Mirsad Mustafi}, E{ef Berbi}, Zej}ir Hasi}, Ramiz Salihovi}, Dinko Deli} i Emina Vukovljak. Svaki posjetilac tom prilikom na poklon je dobio knjigu. Istog dana knji`evnici: Nijaz Alispahi}, Fatmir Alispahi}, Zej}ir Hasi} i Jagoda Ili~i} su se dru`ili sa u~enicima O[ Kalesija, O[ Memi}i i MS[ Kalesija.
31. 10. 2008. godine Tribina Mjesto i uloga knjige kod muslimana U sali BKC odr`ana je tribina pod nazivom ’’Mjesto i uloga knjige kod muslimana’’ na kojoj je govorio magistar Ibrahim Husi}. Ovom tribinom okon~ana je 13. kulturna manifestacija “Ikre”.
173
[eherd`ik
7-10. 11. 2008. godine. Prikazivanje filma “Snijeg” u Kalesiji U sali BKC ’’Alija Izetbegovi}’’ Kalesija prikazivan je film ’’Snijeg’’ za gra|anstvo, te za u~enike kalesijskih osnovnih {kola i Mje{ovite srednje {kole Kalesija. Film re`iserke Aide Begi} gledalo je ukupno 1500 posjetilaca.
da nikad ne zaborave one koji su dali svoje `ivote za slobodnu Kalesiju i ~itavu BiH. Prigodnim referatom obratio se i op}inski na~elnik Rasim Omerovi}. Nakon uvodnog dijela i upoznavanja sa zna~ajnim datumima za BiH, prisutni gosti su imali priliku da u`ivaju u kulturnozabavnom programu koji su priredili u~enici Osnovne {kole Gornji Rainci.
24. 11. 2008. godine Sve~ano obilje`en Dan dr`avnosti ^asom historije, te polaganjem cvije}a i u~enjem Fatihe na spomen-obilje`ju u Kalesiji otpo~elo je obilje`avanje “Dana dr`avnosti” BiH. Nakon odr`anog ~asa historije pred oko stotinjak u~enika O[ Kalesija i Mje{ovite srednje {kole, odr`ana je i akademija u kalesijskom BKC “Alija Izetbegovi}”. Na akademiji se me|u prvima obratio nekada{nji na~elnik Op}ine Kalesija D`evad Tosunbegovi}, koji je prisutne upoznao sa nastankom i Patriotske lige u Kalesiji i ~itavoj BiH. Nakon obra}anja D`evada Tosunbegovi}a obratio se i Halil Jahi}, ratni komadant 241. Spre~anske muslimanske brigade, koji je prisutne zamolio da nikad ne zaborave ono {to se dogodilo muslimanima u BiH, te 174
16. 12. - 18. 12. 2008. Izlo`ba Muzeja U sali BKC ’’Alija Izetbegovi}’’ Kalesija postavljena je izlo`ba ’’Srednjovjekovne `upe na podru~ju sjeveroisto~ne Bosne” Muzeja Isto~ne Bosne. Na otvaranju izlo`be govorila je Vesna Isabegovi}, direktorica Muzeja. Izlo`bu je pogledalo oko 900 posjetilaca.
^asopis za kulturnu historiju Gornje Spre~e
18. 12. 2008. godine Okrugli sto o unapre|enju kulturno-historijskog naslije|a na podru~ju Kalesije U sali Op}inskog vije}a Kalesija, u organizaciji JU BKC “Alija Izetbegovi}” odr`an je okrugli sto s temom: “Unapre|enje kulturno-historijskog naslije|a na podru~ju Kalesije”. Na okruglom stolu su govorili: Vesna Isabegovi}, direktorica Muzeja, Mirsad Bakalovi}, kustos Muzeja, te Samir Halilovi}, predsjednik “Ornamenta”.
23.12.2008. godine Skup o polo`aju Bo{njaka op{tine Osmaci U organizaciji BZK Preporod Osmaci, Udru`enja prognanika Gornja Spre~a i Udru`enja porodica zarobljenih i nestalih lica Kalesija 1992, u Kalesiji je odr`an okrugli sto na temu: “Polo`aj Bo{njaka op{tine Osmaci, aktuelno stanje i perspektive”. Nakon uvodne rije~i D`evada Tosunbegovi}, predsjednika BZK Preporod Osmaci, o ovoj problematici jo{ su govorili i Rasim Omerovi}, na~elnik op}ine Kalesija, Edin Rami}, predsjedavaju}i Kluba Bo{njaka u Vije}u naroda skup{tine RS, Mehmedalija Im{irovi}, predsjednik Skup{tine op{tine Osmaci i dr.
Na skupu se ~ulo da je primarna zdravstena za{tita osnovni problem koji ko~i povratak Bo{njaka u Osmake, a spomenuti su i neki federalni zakoni koji se odnose na prava bora~kih kategorija a koji destimulativno djeluju na odr`ivi povratak. Kako se moglo ~uti na skupu, na podru~ju op{tine Osmaci `ivi oko dvije hiljade Bo{njaka, ali da je najve}i dio njih i dalje prijavljen u Kalesiji.
27. 12. 2008. godine Obilje`en dolazak hid`retske godine
Nove
Povodom nove hid`retske 1430. godine u sali BKC odr`an je program za na{e ljude koji su zaposleni u dijaspori, a i za sve gra|ane. Program su pripremili i izveli ~lanovi GKUD ’’ Halisije’’ iz Kalesije. Prisustvovalo je oko 150 posjetilaca .
175
[eherd`ik
Štampanje ovog broja ~asopisa pomogli su: Fondacija za izdava{tvo Sarajevo Vlada Tuzlanskog kantona Op}ina Kalesija – Op}inski na~elnik
176
