NAUČNO POPULARNA REVIJA O PRIRODI, ČOVJEKU I EKOLOGIJI Sarajevo 2010., broj 31, godina XIV
RIZNICA ŽIVOTA
FONDEKO SVIJET Naučno popularna revija o prirodi, čovjeku i ekologiji Sarajevo, 2010., broj 31, godina XIV Izdavač: Udruženje za podsticanje uravnoteženog razvoja i kvalitet života „Fondeko“ „Fondeko“ Sarajevo Suizdavač: Federalno ministarstvo okoliša i turizma Upravni odbor Fondeko: Mr. Esma Kreso - Bešlagić (predsjednik); Hajdar Ariagić, novinar; Mate Bandur, dipl. ing.; akademik Ljubomir Berberović; dr. Vladimir Beus; mr. sc. Mehmed Cero; pro. dr. Esma Habul Velagić; dr. sc. Nevenko Herceg; Ana Mrdović, dipl. ing. hort.; mr. teh. nauka Faruk Muštović; dr. sc.Tatjana sc.Tatjana Neidhardt; akademik ra Petar Vidić; Nermin Zubčević, dipl. vet. Za izdavača: Halida Vuković Glavni i odgovorni urednik: Alma Džinović Zamjenik glavnog i odgovornog urednika: Tomislav Lukić, pro. Uredništvo: Hajdar Ariagić, novinar; akademik Ljubomir Berberović; dr. sc. Nevenko Herceg; pro. dr. Aleksandar Knežević; mr. Esma Kreso-Bešlagić, Danijela Petrović, pro.; doc. dr. Šekib Sokolović; dr. sc. Čedomil Šilić, pro. dr. Dubravka Šoljan; akademik ra Petar Vidić; Vojislav Vojislav Vujanović, likovni kritičar. Unos teksta: Admir Tihić Lektor: Nada Franjković Korektor: Sabaheta Abadžić Sekretar redakcije: Zumreta Begović Prvi glavni i odgovorni urednik Nijaz Abadžić laureat Povelje časti UNEP „Global 500“ Adresa redakcije: Revija „Fondeko svijet“ Branilaca Sarajeva 47, 71000 SarajevoBosna i Hercegovina, tel/ax: ++387 33 21 13 54 e-mail:
[email protected], www.ondeko.ba www.ondeko.ba Rukopisi, otografije, diskete i CD se ne vraćaju. Tehničko uređenje: Shif, Mostar (www.shif.ba) Štampa: BLICDRUK Sarajevo Za Štampariju: Muhamed Hrlović, gra.ing. U skladu sa Zakonom o javnom inormisanju, revija „Fondeko svijet“ upisana je u Registar medija u Ministarstvu obrazovanja, nauke i inormisanja Kantona Sarajevo kao nekomercijalno glasilo. Registarski broj NKM 14/99, od 19.05.1999. Naslovna strana: Bjelašnica Foto: Muhamed Šišić Posljednja strana: Divlji konji s Kruga, Livno Foto: Željka Mihaljević Ilustracije: Božo Steanović Tiraž: 3.000 Revija se štampa na recikliranom papiru ISSN 1512-634X UDK 574(05)
SADRŽAJ Akademik Ljubomir Ljubomir Berberović
Tomislav Lukić, prof.
PROŠLO JE VRIJEME „SLOBODNIH STRIJELACA“
EKOLOGIJA I (ILI) ZAŠTITA OKOLIŠA
Današnji naučnik je dio cjelovite velike vojske, koja predstavlja možda najveću, a sigurno najvažniju jedinstvenu vođenu djelatnost današnjeg svijeta...
Piše se i govori o ekološkim proi proizv zvod odim ima, a, ekol ekološk oškoj oj hran hrani,i, ekol ekološk oškoj oj svijes, ekološkim udrugama. “Ekološki” i “eko” povezuju se s nečim što je...
02 Zineta Mujaković, dipl.biolog; dipl.biolog; Suada Numić, dipl.ing.maš dipl.ing.maš
SUDAR DIREKTIVE I PRLJAVE TEHNOLOGIJE Biološka raznolikost je temelj života na Zeml Zemlji. ji. To je poja pojam m koji koji ozna označa čava va svu svu raznolikost života na Zemlji, skup...
13
04 Dr. sc. Tomislav Dubravac,
GDJE SMO POGRIJEŠILI Suvremeno čovječanstvo već živi iznad mogućnos planeta Zemlja. Sve se pretvorilo u interes, u borbu za materijalne stvari...
17
Dr. sc. Čedomil Šilić
Vojislav Vujanović Vujanović
UKRAS I RIJETKOST NA KROVU HERCEGOVINE
SLOVO O ČOVJEKU I KAMENOM SPAVAČU
Riječ je o endemičnom Frajnovom karanlu (Dianthus freynii Vandás) koji za vrijeme cvjetanja ukrašava neke plani planine ne herc herceg egov ovačk ačkog og ende endemič mično nog. g... ..
I sve je postalo tako čvrsto vezano među sobom da prohod kroz Makovu poeziju jest jestee pro proho hod d kroz kroz speci speciča čan n unive univerz rzum um koji na sebi nosi obilježje radnos...
32
34
Akademik Taib Taib Šarić
Helena Polić,
ZOB JE VRLO ZDRAVA HRANA
HAJKA NA „LABUDA“
Do sada se u ljudskoj ishrani korisla zob samo tako što bi joj se mašinski odstranjivale pljevice. Sada će se nove golozrne sorte koje imaju bolji...
Građani i NVO su u aprilu 2009. godine upozorili sve nadležne i odgovorne instucije na nezakonite radnje i gradnje u nukleusu, najužem zašćenom...
42
61
Riječ urednice
BIODIVERZITET JE NAŠ ŽIVOT Sve je više dokaza o narušavanju biodiverziteta, biodiverziteta, posebno u vremenu globalnih klimatskih promjena i pretjerane eksploatacije prirodnih resursa. Uprkos nezamjenjivos i važnos za opstanak svih živih bića, biološka raznolikost u stalnom je trendu opadanja Alma Džinović
R
ezolucijom 61/203, Generalna skupština UN, proglasila je godinu 2010. – Međunarodnom godinom biodiverziteta (Biodiversity is lie. Biodiversity is our lie), ukazujući zemljama članicama i svjetskoj javnosti da je biološka raznolikost globalno pitanje, da ovom prirodnom kapitalu prijeti sve izraženija opasnost i da se narušavanje biodiverziteta mora zaustaviti. Premda još nije poznat ni približan opseg biološke raznolikosti, znanstvenici su do danas opisali i klasificirali 1.063.000 životinjskih vrsta, 344.300 biljnih vrsta te 11.200 mikroorganizama, a o genima se svakog dana saznaje nešto novo. novo. Pretpostavlja Pretpostavlja se da ukupan broj vrsta doseže 10 do 30 miliona, ali svake godine iščezava 40.000 vrsta, što uveliko smanjuje
cjelokupnu ekološku ravnotežu i stabilnost. Sve je više dokaza o narušavanju biodiverziteta, posebno u vremenu globalnih klimatskih promjena i pretjerane eksploatacije prirodnih resursa. Uprkos nezamjenjivosti i važnosti za opstanak svih živih bića, biološka raznolikost u stalnom je trendu opadanja. ako ako je procijenjeno da je j e trenutna brzina izumiranja vrsta 1.000 puta veća od prirodne. Ako se takav trend izumiranja nastavi, smatra se da će do 2050. godine površina od 1,3 milijarde hektara (otprilike 1,5 posto površine SAD-a) izgubiti svoju početnu razinu biološke raznolikosti. Prema „crvenom popisu“ Svjetskog saveza za prirodu(Te World Conservation Union, IUCN) od promatranih vrsta, čak 38% njih je suočeno suočeno s opasno opasnošću šću od izumiran izumiranja. ja. Slikovito, ugrožen je svaki četvrti sisavac,
svaka osma ptica, svaki treći vodozemac. WWF navodi: “Aktuelni trend gubitka biodiverziteta ne ostavlja nam ni vremena ni prostora prostora za prenemaganje. prenemaganje. Krajnje je vrijeme da pokažemo najviši nivo ambicije i odgovornosti kako bi očuvali naš prirodni kapital i obezbijedili socijalnu i ekonomsku dobrobit za buduće generacije i to ne “u najvećoj mogućoj mjeri”, već u potpunosti do 2020. godine”. Ukoliko ne bude tako, a aktuelni trend uništavanja prirode na kopnu se nastavi, Evropu će to koštati oko 1,1 trilion eura godišnje, stoji u izvještaju WWF-a. Dakle, sasvim je jasno da je biološka raznolikost osnova života na zemlji. Ekosistemi naše planete opskrbljuju nas mnogim nezamjenjivim izvorima, a čista voda, zrak i tlo samo su neki od njih.Ako to uništimo, uništili smo život.
FONDEKO SVIJET/31/2010.
1
2
Savremena nauka i javnost
PROŠLO JE VRIJEME „SLOBODNIH STRIJELACA“
Današnji naučnik je dio cjelovite velike vojske, koja predstavlja možda najveću, a sigurno najvažniju jedinstvenu vođenu djelatnost današnjeg svijeta. Savremeni istraživač najviše vremena troši na komunikaciju sa drugim čvorovima iz globalne istraživačke mreže, ujedinjene zajedničkim radnim temama Akademik Ljubomir Berberović Prava nauka počinje sumnjom, a dobra nauka i završava u sumnji.
N
auka danas predstavlja džinovski globalni organizam, neprekinutu mrežu istraživačkih aktivnosti, projekata i institucija. Planetu prekrivaju povezani sistemi razotkrivanja nepoznatog i objašnjavanja neobjašnjenog, rješavanja zagonetki koje iskrsavaju na putu čovjekovog života i razvoja društva. Svjetska armi ja proesionalnih istraživača vjerovatno je premašila broj od dvadeset miliona visoko obrazovanih stručnjaka različitih profila, koji su neposredno angažovani u procesima sticanja novog znanja. Danas djeluje 90% svih naučnika koji su ikad postojali na Zemlji. Zabilježeno je da postoji oko pet hiljada naziva za razne naučne grane i discipline. Globalna mreža naučnih institucija afirmisala se kao ključni aktor sadašnjeg i budućeg života čovječanstva, osobito uspješnim proučavanjem atmoserske fiziko-hemije (deplecija ozonskog sloja u stratoseri) i ulaskom u čovjekove najintimnije biološke podatke (sekvencioniranje humanog genoma). U isti mah, drastično se skratilo vrijeme između pojave naučnog otkrića i trenutka njegove preobrazbe u sredstva ljudske prakse. Nauka se brže nego ikada pretapa u tehnologije, sredstva prakse. Svijet je nepovratno ušao u eru vladavine znanja, u eru diktature tehnologije.
Istraživač i publika
I lice same nauke pretrpjelo je duboke promjene. Zauvijek je prošlo doba klasične predstave o naučniku. o više nije osobenjak koji vrijeme provodi usamljen u polumračnoj laboratoriji i iza spuštenih zastora posrće krivudavim putevima do tajni svijeta, rasvjetljavajući korak po korak tmine nepoznatog, da bi (ponekad) zadivljenoj okolini predstavio svoja senzacionalna pronalaska. Differentia specifica moderne nauke sastoji se u činjenici da unkcioniše kao planska aktivnost, strogo programirana na određen duži ili kraći rok. Naučni rezultati dolaze kao ishod istraživačkog rada, koji je najčešće (a kad je riječ o veliFONDEKO SVIJET/31/2010.
Traganje za novim
Javnost rijetko shvata suštinu dostignuća pri marne nauke, pa stoga teško sagledava njenu prirodu, dok lako previa zamke i opasnosti primjene novoosvojenih znanja kim pothvatima – obavezno) detaljno planiran i brižljivo organizovan. Današnji naučnik je dio cjelovite velike vojske, koja predstavlja možda najveću, a sigurno najvažniju jedinstveno vođenu djelatnost današnjeg svijeta. On najčešće predusmjereno radi na unaprijed izabranoj problematici, kao dio planetarnog sistema koji služi najefikasnijem rješavanju pažljivo definisanih i odabranih problema. Savremeni istraživač najviše vremena troši na komunikaciju sa drugim čvorovima iz globalne istraživačke mreže, ujedinjene za jedničkim radnim temama. Pojedini saradnici u određenom istraživanju dakako nemaju jednaka mjesta, rangove i uloge, ali im je u svakom slučaju unkcija jasno zadata. U egzaktnim (pa možda i u drugim, “mekšim”) naukama više ne može biti “slo-
bodnih strijelaca” u strogom smislu pojma; čak i kad ormalno ne pripada nikakvom timu, istraživač je povezan milionima vidljivih i nevidljivih niti sa užim i širim, bližim i daljim krugovima globalne naučne zajednice. Inače – nije dobar naučnik. Novo znanje dopire do šire publike obično kad se ukažu jasni izgledi na neku korisnu primjenu i tada često dolazi do eksplozije interesovanja u javnosti. Proizvodi primarne nauke, kad dobiju širi publicitet, po pravilu se doživljavaju kao neka vrsta iznenađenja. Laička publika, naime, ne prati napretke u tokovima naučnog rada, koji polako i postepeno vode do saznanja (rezultata, podatka, rješenja). Istraživanja napreduju putem mnogobrojnih malih, ponekad jedva vidljivih koraka, čije značenje i važnost na licu mjesta potpuno shvataju
Savremena nauka i javnost jedino sami istraživači. Inormacija o istraživačkom zadatku i istraživačkom radu zahtijeva naročit jezik, precizno određen i posredovan posebni žargon, koji nije svakom pristupačan. Nije lako pratiti i razumjeti govor primarne nauke, pa stoga i proniknuti u naučne probleme i rješenja. Analogno tome, javnost kao cjelina u datom trenutku nikad nije sasvim spremna da shvati značenje, značaj i konsekvencije primarnog naučnog otkrića. Širokoj publici se ne može servirati istraživački rezultat u doslovnom obliku, neophodno je modifikovati originalna saopštenja, koja su obično pisana hermetičnim stručnim jezikom i uz upotrebu zamršenog sistema simbola. Nauku je nužno popularizirati, što je veoma težak i odgovoran posao.
Odgovornost društvenih činilaca
Sredstva masovnog inormisanja obavještavaju svoj auditorijum preko pojednostavljenih prikaza, koji su neizbježno neprecizni (što, u principu, nije dozvoljeno u naučnoj komunikaciji). “Vijesti iz nauke” u medijima moraju biti popularne, tj. razumljiv publici, što najčešće ide nauštrb tačnosti i potpunosti saoštavanja. ako “sažvakana” saopštenja brzo prelaze sa samog naučnog rezultata na perspektive (buduće) praktične primjene, o čemu je moguće pričati na (većini) lakše shvatljiv i zanimljiv način, svakodnevnim jezikom. Ispunjavajući ovu svo ju ulogu, tzv. „popularna nauka“ često zavodi u pretjerana maštanja, osobito kada se radi o perspektivama (promptne) upotrebe novog znanja i stoga uvijek pomalo prelazi u (naučnu) antastiku. Razni oblici javnog inormisanja o nauci, popularizacija nauke i propagiranje naučnih dostignuća, neophodni su i treba ih podsticati. Ali, u isti mah, treba uvijek računati sa inherentnim pojednostavljivanjem naučnih iskaza u njima. Faktori oz-
I lice same nauke pretrpjelo je duboke promjene. Zauvijek je prošlo doba klasične predstave o naučniku. To više nije osobenjak koji vrijeme provodi usamljen u polumračnoj laboratoriji i iza spuštenih zastora posrće krivudavim putevima do tajni svijeta, rasvjetljavajući korak po korak tmine nepoznatog, da bi (ponekad) zadivljenoj okolini predstavio svoja senzacionalna pronalaska. Differentia specifica moderne nauke sastoji se u činjenici da funkcioniše kao planska aktivnost, strogo programirana na određen duži ili kraći rok. Naučni rezultati dolaze kao ishod istraživačkog rada, koji je najčešće (a kad je riječ o velikim pothvatima - obavezno) detaljno planiran i brižljivo organizovan.
Prvi korisnik istraživačkih rezultata je sama nauka. Jedino u nauci se odmah shvata i prihvata naučni rezultat, uvia njegov značaj i mogućnosti za prak tičnu primjenu. Te mogućnosti i njihova realizacija zavise od dugog, skupog i složenog niza aplikativnih (“primijenjenih”) istraživanja biljno zainteresovani za nauku i upotrebu nauke nipošto se ne bi smjeli zadovoljavati medijskim vijestima o znanosti, znanstvenom radu, znanstvenim problemima i rezultatima. Dužnost je odgovornih društvenih činilaca da osiguraju kvalifikovan
sistem obavještavanja o novim naučnim spoznajama, sistem koji može počivati samo na živoj, aktivnoj lokalnoj istraživačkoj djelatnosti i njenim nosiocima. Pri tome se uzima kao dato da je “domaća nauka” punovrijedna, a to isključivo može biti ukoliko je integralno uključena u svjetske tokove osvajanja novog znanja, odnosno ako je dio svjetske mreže istraživačkih ustanova i istraživačkih projekata. Razvoj nauke u određenoj oblasti ne može se u potpunosti pratiti izvan same te nauke. Prvi korisnik istraživačkih rezultata je sama nauka. Jedino u nauci se odmah shvata i prihvata naučni rezultat, uviđa njegov značaj i mogućnosti za praktičnu primjenu. e mogućnosti i njihova realizacija zavise od dugog, skupog i složenog niza aplikativnih (“primijenjenih”) istraživanja. Javnost rijetko shvata suštinu dostignuća primarne nauke, pa stoga teško sagledava njenu prirodu, dok lako previđa zamke i opasnosti primjene novoosvojenih znanja. Posebno pitanje su kvaliteti školstva – najvažnijeg društvenog sistema za širenje nauke, sistema koji ne proizvodi samo masovnu publiku za praćenje naučnih dostignuća, nego i osposobljava za buduće aktivno učešće u naučnom radu.
Znanje - temelj društva
FONDEKO SVIJET/31/2010.
3
4
Razumijevanje znanosti
EKOLOGIJA I (ILI) ZAŠTITA OKOLIŠA
Piše se i govori o ekološkim proizvodima, ekološkoj hrani, ekološkoj svijes, ekološkim udrugama. “Ekološki” i “eko” povezuju se s nečim što je zdravo, prirodno, neškodljivo i što ne onečišćuje okoliš. Na taj način se “ekologija” nenamjerno, ali pogrešno poistovjećuje sa zaštom okoliša Tomislav Lukić, prof.
S
edamdesetih godina prošlog stoljeća u svijesti ljudi javila se spoznaja kako naš modro zeleni planet Zemlja posta je sve manje plav, zelen, osunčan i prijatan za život.Dugogodišnja nebriga industrijski i potrošački usmjerene civilizacije dovela je u opasnost sav živi svijet. Znanstvenici su pesimistično upozoravali na posljedice onečišćavanja zraka, vode i tla: nestanak prirodnog okoliša postaje prijetnja opstanku čovječanstva. A čovjek, Homo sapiens, jedino je razumno biće na Zemlji! U razvijenom dijelu svijeta javljaju se pokreti “zelenih”, javnost se senzibilizira i zaštita okoliša postaje način razmišljanja i života. Dan planeta Zemlja prvi puta je proslavljen u Americi 22. travnja 1970. godine. Od tada Dan Zemlje postaje globalni praznik, popraćen javnim maniestacijama, sajmovima, estivalima... Interes za ekologiju, zaštitu prirode i okoliša u neprestanom je porastu. Naziv “ekološki” sve se češće može čuti u svakodnevnom govoru. Piše se i govori o ekološkim proizvodima, ekološkoj hrani, ekološkoj svi jesti, ekološkim udrugama. “Ekološki” i “eko” povezuju se s nečim što je zdravo, prirodno, neškodljivo i što ne onečišćuje okoliš. Na taj se način “ekologija” nenamjerno, ali pogrešno poistovjećuje sa zaštitom okoliFoto: T. Lukić
FONDEKO SVIJET/31/2010.
ša. Čitatelje bi možda zanimalo objašnjenje pojmova ekologija, zaštita okoliša, priroda, okoliš, ekolog i zaštitar prirode. Ekologija je znanost koja objašnjava zajednicu flore, aune i ungi, njihov zajednički međusobni odnos, njihovu ovisnost o prirodnim izvorima u okolišu: sunčevoj svjetlosti, tlu, vodi i zraku. Ekologija temeljno izučava mehanizme koji nam omogućuju zajednički život na planetu Zemlji, te ukazu ju na neodvojivu povezanost i uzajamnu ovisnost ukupnog živog svijeta zajedno sa čovjekom. Ekologija nam u stvari definitivno otkriva načine kako zajedno živjeti na ovom malom planetu koji se okreće oko Sunca u beskraju zvanom svemir. Ekolozi su znanstvenici koji se bave proučavanjem prirodnog okruženja, uzajamnih odnosa koji vladaju u prirodi i odnosima prirodnih zajednica prema biljkama, životinjama i gljivama. Ekolog koji proučava prirodu se ne divi samo pjesmi slavuja, nego proučava što je danas jeo, koliku energiju je dobio iz hrane, kome je njegovo tijelo u prirodi hrana, koliko jedinki slavuja živi u tom dijelu šume. Ekologa će zanimati što se događa sa bobicama grma koje je pojeo, da li je kroz njegovu probavu koštica postala izvor novog života. Dobro će proučiti da li je bobica sa tog grma hrana drugim pticama ili možda ne-
kom sisavcu. Proučiti će i zrno pšenice sa obližnjeg polja koje je slavuj pojeo, u kojoj je mjeri to zrno pšenice zatrovano pesticidima, i koliko će pesticidi utjecati na opstojnost i izmjenu cijele prirodne zajednice. Doći će u istu šumu slijedeće godine i vidjeti koliko se ova zajednica promijenila, ima li mladih ptića, da li se razvio neki novi grm. Danas je ekologija najheterogenija i najopsežnija grana biologije koja je prerasla u ogromno strukovno područje koje zadire u gotovo sve pore života na Zemlji. Malo koja znanost ima tako sinergijski povezano genealoško stablo sastavljeno od više neovisnih znanstvenih disciplina. Prve bilješke o odnosima prirodnog okruženja bilježimo u djelima Hipokrita, Platona i Aristotela dok se u srednjem vijeku pojavom sv.Franje bilježe prva djela koja govore o odnosu čovjeka prema suncu, pticama, vodi, doduše, jednom religioznom retorikom. Prva iskustva o ekološkim odnosima i zakonitostima u razvoju ljudske vrste bila su sigurno vezana za iskorištavanje prirodnih resursa: lov i uzgoj životinja, praćenje rasta biljaka i dozrijevanje plodova, migracije životinja i plemenske seobe, predviđanje i obrana od najezde skakavaca, glodavaca, zaraznih epidemija i pomora i drugih prirodnih zbivanja, koja danas prepoznajemo kao kompleksne ekološke pojave, ovisne o mnogobrojnim, biotskim i abiotskim čimbenicima našeg okruženja tj. životne sredine. Iako se nikada nije bavio problemima ekologije, Ernst Haeckel je 1866. godine uveo u biološku znanstvenu terminologiju pojam i definiciju ekologije (znanost o staništu) i stoga upravo njega citiramo kao osnivača te osebujne znanstvene discipline. Međutim najstarije znanstvene rasprave iz područja moderne ekologije pojavile su se znatno pri je Haeckla, jer već u 17. stoljeću kapetan John Graunt je računski došao do spoznaje da se broj stanovnika u Londonu udvostručuje svakih 64 godina. aj eksponencijalni rast, međutim nije bio u skladu s biblijskom tradicijom, jer od Postanka, uzimajući kao osnovicu Adama i Evu, do 17. stoljeća svjetska je populacija morala dostići antastičnu brojku od 1026 živih duša, što naravno nije
Razumijevanje znanosti bio slučaj. Malthus je to pokušao protumačiti tako da su zapravo glad i neimaština glavni ograničavajući aktori rasta ljudske populacije, a njegov suvremenik Benjamin Franklin išao je korak dalje i naglasio da “su životinjske i biljne populacije limitirane nedostatkom hrane i prostora” - što bi danas definirali kao “populaciona dinamika regulirana veličinom prostora i denzitetom naseljenosti”. Brzo je u to bio upleten i Darwin sa svojom hipotezom o evoluciji vrsta putem prirodne selekcije, koja se zasniva na inter- i intraspecijskim kompeticijskim odnosima. Ekologija je doživjela svoje zlatno doba tijekom prve polovice 20. stoljeća, kada je talijanski matematičar Volterra, zanimajući se problemima ribarstvene statistike, izradio teoretski model multispecijskih interakcija kao npr. odnosi grabežljivaca i njihovog plijena, kompeticije unutar i između vrsta, kontinuitet prehrambenih lanaca kroz trofične slojeve, što sve utječe na cjelokupnu biomasu i na stabilnost ekosustava. Poznati danski ribarstveni biolog Petersen postavio je temelje biocenologije. Definirao je bentoske zajednice na temelju nekoliko ključnih biljnih i životinjskih vrsta i ukazao da su te postojane biocenološke jedinice vezane čvrstim međusobnim interakcijskim odnosima. o je ekologija. Od najjednostavnije, ali zato preopćenite i nedovoljno precizne Haeckelove definicije da je “Ekologija znanost o odnosima živih bića i njihove okoline”, ekologija je u nekoliko navrata redefinirana. Odum je 1963. predložio da je ekologija znanost koja “proučava strukture i funkcije u prirodi” ali je kasnije, 1971. ispravio tu definiciju i ustvrdio je da “Ekologija proučava biološke sisteme na organizacionoj razini iznad vrste”. Krebs je 1978. predložio da se ekologija definira kao: “Znanstveno proučavanje interakcija koje uvjetuju distribuciju i učestalost (abundanciju) vrsta, populacija i životnih zajednica” , a među
zadnjima Fenchel (1987) je pokušao još jednom redefinirati ekologiju kao znanost koja
“proučava načela koja upravljaju vremenskim i prostornim modelima koji ujedinjavaju pojedine organizme”. Mo-
derna se ekologija prvenstveno bavi slijedećim bitnim problemima: -veličinskim i vremenskim odnosima među živim organizmima, -prijenosom tvari i energije unutar i između trofičnih slojeva u ekosustavu, -interakcijama i granicama rasta populacija i životnih zajednica u kompeticiji za resursima, -pojavom i ekstinkcijom vrsta, populacija i zajednica, -heterogenošću populacija i biodiverzitetom u odnosu na vrijeme i na prostor, -strukturom biološhih zajednica, -tokovima i posljedicama evolucije uslijed specijskih interakcija, -evolucijom životnih ciklusa i drugim pojavama u ekosustavima.
Foto: L. Stajić - Bjelašnica, Studeni potok
Pored navedenog, ostao je još jedan odsječak, kojega možemo svrstati u kategoriju utjecaja “civiliziranog” ljudskog društva na poremećaje izvornih ekoloških odnosa u našem okruženju. Radi se zapravo o problemima tzv. “Primijenjene ekologije”, o kojima smo tijekom zadnjih četiri/pet desetljeća počeli široko raspravljati, tumačiti, naglašavati, promovirati, komercijalizirati i nemilosrdno zlorabiti. Koncem 19. stoljeća, te cijelo 20. događa se znanstvena i tehnološka renesansa planeta Zemlja. Intenzivno se razvijaju temeljne znanosti kao što su kemija, fizika, biologija, matematika,medicina, a uz njih dolazi do razvoja sekundarni područja koji u svom utemeljenju imaju interdisciplinarnu dimenziju. U naš dom planet Zemlju useljava se cijeli niz do sada nepoznatih kemijskih spojeva, otvara se Pandorina kutija izučavanjem nuklearne fizike i radiokemije, počinje intenzivni razvoj poljoprivrede. Veliki kompleksi tla iz sustava visoke biološke raznolikosti prelaze u područja monokultura. Paralelno sa ovim pojavama broj stanovnika se u nešto više od stotinu godina sa 1.000.000.000 povećao na 6.000.000.000 ljudi. Ovakav intenzivan napredak prati sustavno nerazumi jevanje okoliša i prirode. Naš planet se promatra kao nikada neiskoristiv resurs koji će vječno trajati. Započelo je moderno, razvojno tehnološko razdoblje karakterizirano gomilanjem i emisijom neizmjernih količina različitog štetnog otpada. Brzo smo shvatili da smo pored dobivenih blagodati počeli ugrožavati temeljne i univerzalne elemente životne sredine: vodu, tlo i zrak, elementi koji ne poznaju ni političke ni administrativne granice ni barijere. Stoga, zabrinuti zbog otkrivenih onečišćenja i osvjedočeni nastankom dugotrajnih i često ireverzibilnih oštećenja životne sredine, ali najviše zbog zloslutnih posljedica na ljudsko zdravlje, prije četrdesetak godina počeli smo razmišljati o problemima racionalizacije i kontrole proizvodnje zagađujućih otpadnih tvari i o ra-
zvoju metoda za njihovo neškodljivo uklanjanje i zbrinjavanje. Ova opća zabluda traje sve do druge polovice 20. stoljeća kada dolazi do otrežnjenja, prvenstveno u visoko razvijenim zemljama. ada, oslanjajući se na temeljna načela koja definiraju odnose živih bića i njihove žive i nežive okoline te njihovu ulogu u kruženju materije i energije, u znanstvenim, u tehnološkim, u stručnim krugovima i u široj javnosti, gotovo na senzacionalan način otkrivena je, do tada vrlo slabo ili gotovo nepoznata, “nova i mlada” znanstvena disciplina. Naime, ponovo je otkrivena „ekologija“. Stručne i znanstvene časopise počinju prepravljati razne definicije kao što su: “Ekologija je znanost za zaštitu životne sredine, vode, zraka i drugih prirodnih resursa od zagađenja i za skladan život čovjeka i prirodne sredine” ili je “Briga za zaštitu zraka, voda i drugih prirodnih resursa od zagađenja i njenih učinaka” (vidi Webster, Ene. Zanichelli, Ene. Riječnik i Riječnik Stranih riječi, Liber). Kao novi (revolucionarni) elementi, u toj definiciji unijeti su pojmovi: zagađenje, zaštita i skladan život čovjeka i prirodne sredine. ri izrazito antropogene i antropocentrične kategorije, u prirodi gotovo nepoznate. U svim ovim elaboracijama i diskusijama govori se isključivo o zagađenju okoliša, upravljanju otpadom, zagađenju velikih površina eko incidentima. Raste sveopća briga za opstojnost samo jedne vrste zvane čovjek, dok stvarna briga za znanstvenu disciplinu zvanu ekologija guraju u drugi plan. Na scenu stupa cijeli niz samozvanih ekologa, koji proučavaju sve i svašta, a najmanje se bave ovom divnom „par exelance“ znanošću. emeljni djelokruga rada, a ponajviše stupnjevi obrazovanja samozvanih i novopečenih ekologa su vrlo osebujna: od najnižih “ekoloških operatera” odnosno čistača ulica, ili u zadnje vrijeme svjesnih ekologa Roma koji skupljaju sekundarne sirovine po našim smetljištima, do najviših “industrijskih ekoloških inženjera”, te doktora znanosti koji im predaju „ekologije“ na FONDEKO SVIJET/31/2010.
5
6
Razumijevanje znanosti našim visokoškolskim ustanovama iako u svojim glavama još uvijek nisu raščistili temeljne pojmove i razlike između zaštite okoliša i ekologije, a kamo li proučavali našu prelijepu prvenstveno biološku znanost ekologiju.Na žalost ova pojava je više nego česta na našim univerzitetima. Pa kako se čuditi kada u običnom životu vrlo često prosječan građanin kaže „ekološka odjeća“, „ekološke cipele“, „ekološka hrana“, „ekološke akcije“, „ekološki animatori“ i slično. Svugdje i u sve većem broju prisutni su eko specijalisti svih mogućih profila i zanata, koji raspravljaju o “ekološkim aspektima života”, o “ekološkoj ishrani”, o “načelima ekološke/biološke poljoprivrede”. Dozvolite mi stoga nekoliko protupitanja. Što bi trebao biti i da li uopće postoj neekološki život? Što je neekološka hrana? Što je neekološka ili nebiološka poljoprivreda? Život može biti dug ili kratak, može biti ugodan ili naporan, bogat ili siromašan, zdrav ili bolan ali je u svakom slučaju, od rođenja do smrti nekakav Božji ili Vražji život, a i sama smrt u ekološkim odnosima ne znači prestanak života. Hrana može biti ukusna ili bljutava, masna ili posna, čista ili prljava, zdrava ili zatrovana, svježa ili pokvarena, slatka ili gorka itd., ali je uvijek hrana, koju možemo pojesti ili ako ne valja bolje odbaciti (neekološka hrana po mom shvaćanju mogli bi biti npr. stari, iskrivljeni i hrđav i čavli, ali ti ne spadaju u kategoriju prehrambenih artikala). Nedavno sam pročitao u jednom našem časopisu “ekologija će biti uništena” na predmetnom području zagađenja. Na žalost svih onih koji pišu ovakve stvari ekologija ne nekom takvom području nikada ne može biti uništena. Na jednom od najvećih „crnih točaka“ Hercegovine odlagalištu crvenog mulja pored Mostara vladaju besprijekorni ekološki odnosi kao i na Hutovom blatu, sviđalo se to nama ili ne.ko god je posjetio ovo odlagalište otpada vidio je da tamo postoji život i živi organizmi koji su u predmetnim uvjetima stvorili sebi prostor i interakciju sa neživim svijetom koji stvorio čovjek. Dakle ekologija besprijekorno unkcionira. U stvari nismo bili svjesni kako se u drugoj polovici 20.stoljeća razvila jedna nova stručno tehnička, ali i znanstvena disciplina u kojoj je čovjek sebe stavio u prvi plan, postavio svoje zdravlje i svoj okruženje iznad prirode, te se kroz ovu novu disciplinu počeo brinuti za ono što on sam proizvodi i odbacuje kao iskorišteno i nepotrebno. Ovoj novoj disciplini dali smo naziv „zaštita okoliša“ ili Environmental protection . Ali niti ovdje u našoj sredini ne prestaju problemi, pa ću definirati pojmove koje su ustaljeni u našim jezicima. Zaštita okoliša Pojam i cilj zaštite okoliša POJAM obuhvaća izdvojene sadržaje, sredstva i mehanizme ophođenja s okoli
FONDEKO SVIJET/31/2010.
Život može biti dug ili kratak, može biti ugodan ili naporan, bogat ili siromašan, zdrav ili bolan ali je u svakom slučaju, od rođenja do smrti nekakav Božji ili Vražji život, a i sama smrt u ekološkim odnosima ne znači prestanak života. Hrana može biti ukusna ili bljutava, masna ili posna, čista ili prljava, zdrava ili zatrovana, svježa ili pokvarena, slatka ili gorka itd., ali je uvijek hrana, koju možemo pojesti ili ako ne valja bolje odbaciti (neekološka hrana po mom shvaćanju mogli bi biti npr. stari, iskrivljeni i hrđav i čavli, ali ti ne spadaju u kategoriju prehrambenih artikala). Nedavno sam pročitao u jednom našem časopisu “ekologija će biti uništena” na predmetnom području zagađenja. šom s ciljem njezina održanja u nasljeđenom (prvotnom) ili neznatno promijenjenom stanju. CILJ je održavanje okoliša u takvu stanju koje ne ugrožava čovjekov opstanak na nekom prostoru i u vremenu. Što se postiže zaštitom okoliša? očuvanje kakvoće okoliša, očuvanje prirodnih zajednica, racionalno korištenje prirodnih izvora i energije (na za okoliš prijateljski način), zdrav i održivi razvitak.
medium, milieu, milieux, milleumilleu, neighbourhood, periphery, precinct, province, purlieu, region, setting, surrounding, surroundings, vicinity Okolica-region, surrounding, surroundings okolica - okolni teren, geograsko okruženje okolina - sredina, društvena sredina okoliš - podrazumijeva i okolicu i okolinu Iz rječnika bosanskog jezika Dževada Jahića, priznatog lingviste iz Bosne i Hercegovine. ZNANOS O OKOLIŠU (Environmental science) Interdisciplinarna znanost o međusobnoj povezanosti ljudske populacije, prirodnih resursa i onečišćenja. ZAŠIA PRIRODE (Nature conservation) Održavanje i njega prirodnih krajolika u skladu sa potrebama ekološkim zakonitostima prema društvenim potrebama
Svrha očuvanja kakvoće okoliša smanjenje rizika za život i zdravlje ljudi, osiguravanje i poboljšavanje kakvoće življenja, dobrobit sadašnjih i budućih generaci ja. Zaštita okoliša ne bavi se znanstvenim istraživanjima iako zahtijeva razumijevanje određenih ekoloških načela. Priroda obuhvaća čitav svemir, živi i neživi svijet, zakonitosti koje u njemu vladaju i sile koje u njemu djeluju. Ekolog je znanstvenik koji se bavi ekologi jom. Pri tome vrši istraživanja na terenu i u laboratoriju, a rezultate svojih istraživanja objavljuje u znanstvenim i stručnim časopisima i knjigama. Zaštitari okoliša, ekologisti, osobe su aktivno uključene u pokret zaštite okoliša i ne moraju biti ekolozi.
Okoliš je prirodno okruženje u ukupnosti uzajamnog djelovanja, te kulturna baština kao dio okruženja kojeg je stvorio čovjek: zrak, tlo, voda i more, klima, biljni i životinjski svijet. Razlika u značenju: Okoliš: prirodno okruženje uključujući i kulturnu baštinu kao sastavnicu, Okolina: prirodno i od čovjeka stvoreno okruženje, Okolica: geograski pojam. Okoliš- environment, physical environment, surroundings, ecodesign strate gy, ecology, Okolina-adjacency, ambient, atmosphere, country, enviroment, environment,
• temelji se na objektivnim znanstvenim
spoznajama ekologije i na subjektivnim društvenim vrednovanjima određenog prostora • središte interesa –živa komponenta: ekocentrični ili biocentrični pristup interesa Na žalost u našoj sredini nepravilna uporaba svih ovih pojmova je uzela maha, tako da će korekcije, edukacije te podizanje javne svijesti o ovom problemu trajati godinama. Zato je pred svakim od nas koji se bavimo ekologijom, zaštitom okoliša i prirode veliki zadatak. Moramo svakodnevno i energično reagirati prvenstveno putem škola, akulteta, strukovnih i građanskih udruga i sredstvima javnog priopćavanja objasniti: - što je i što nije ekologija, - što je zaštita okoliša i što je zaštita prirode, - što je okoliš, što okolina, što okolica, - što je gradska čistoća, što je osobna higijena i tko se s time bavi - objasniti da ekologija nije sinonim za čistoću i zdrav život - da se ekologija ne može narušavati i/ili upropaštavati (unkcionira u svim uvjetima) - truditi se upotrebljavati uvijek prave izraze za ono što je predmet naših diskusija i razgovora o okolišu - i još mnogo,mnogo napora, volje, želje. U konačnici svi mi moramo postati prijatelji okoliša i prijatelji planeta Zemlja.
Biološka raznolikost
RIZNICA ŽIVOTA
Fotografije: D. Šoljan
8
Biološka raznolikost
ČUVARI VRSTA, GENA I EKOSISTEMA
Konvencija je pravno obvezujući dokument te su sve zemlje potpisnice dužne provodi donesene odluke i odredbe. Ona služi kao orijenr donositeljima odluka koji moraju zna da prirodni resursi nisu beskonačni Dr. sc. Nevenko Herceg; Mr. sc.Mehmed Cero; Maja Taubman-Bevanda, dipl. ing. Federalno ministarstvo okoliša i turizma
B
osna i Hercegovina je 5. listopada 2002. postala punopravnom članicom Konvencije o biološkoj raznolikosti (Convention on Biological Diversity – CBD), čime se obvezala provoditi njezine odredbe s ciljem očuvanja izuzetnih prirodnih vrijednosti, prostornog povećanja zaštićenih dijelova prirode, uspostavljanja i unaprjeđenja adekvatnih načina provođenja i kontrole zaštite prirode, te provođenja obveza predviđenih međunarodnim ugovorima iz oblasti prirode. Za Konvenciju Ujedinjenih naroda o biološkoj raznolikosti (UNCBD) u ime države Bosne i Hercegovine, kao operativna nacionalna središnjica (National Focal Point - NFP) imenovano je Federalno ministarstvo okoliša i turizma.
Što je Konvencija o biološkoj raznolikosti? Svijest ljudi o neophodnosti zaštite svih segmenata okoliša, ali i racionalnijem korištenju prirodnih resursa, budila se vrlo sporo. Već desetljećima suvremeno čovječanstvo živi izvan mogućnosti naše Planete, i kao što reče Vittorio Hoesle u svom djelu “Filozofija ekološke krize” “... prvo, ne znamo što činimo, a drugo: kada nam se priopće posljedice, ne raspolažemo sistemom pobuda koji bi mogao utjecati na promjenu našega djelovanja”. Niz alarmantnih ekoloških akcidenata sa kraja 60-ih godina prošlog stoljeća, izazvanih bahatim “trošenjem” prirode i Zemljinih resursa, nekontroliranim porastom broja stanovnika na Planeti, egoizmom koji ni sadašnjim ni budućim generacijama ne pruža perspektive zdravog življenja i dugovječnosti, učinili su da ljudi počnu shvaćati da je i u vremenu i u prostoru počelo posljednje “odbrojavanje”, da je kucnuo poFoto: T. Lukić
sljednji čas da se zaštiti život na Planeti Zemlji, da je neophodno pristupiti radikalnim promjenama u svim segmentima života i rada ljudi… Ovakva pozitivno usmjerena razmišljanja i aktivnosti rezultirala su epohalnim Skupom o Zemlji (Meeting on Earth), održanim 1992. godine u Rio de Janeiru što je bio jedan od ključnih događaja koji su obilježili XX. stoljeće. Sudionici Skupa donijeli su više obvezujućih dokumenata od internacionalnog značaja, Konvencija o biološkoj raznolikosti (Convention on Biological Diversity – CBD) svakako je jedan je značajnijih. Ona predstavlja prvi globalni sporazum o očuvanju i održivom korištenju biološke raznolikosti. Potpisali su je izaslanici 150 vlada, a do danas je ratificirana u 175 zemalja svijeta. Kao jedan od najvažnijih međunarodnih propisa iz oblasti zaštite prirode, Konvencija je postavila okvire globalnoj zaštiti biološke i pejzažne raznolikosti, a njezina temeljna odredba i cilj je - očuvati i una prijediti cjelokupnu biološku raznolikost, te osigurati razumno korištenje prirodnih dobara na principima održivosti, kako bi i budući naraštaji mogli koristiti prirodne potencijale Zemlje.
Koje obveze proizlaze iz Konvencije?
Konvencija je pravno obvezujući dokument te su sve zemlje potpisnice dužne provoditi donesene odluke i odredbe. Ona služi kao orijentir donositeljima odluka koji moraju znati da prirodni resursi nisu beskonačni. Ekosustavi, vrste i geni trebaju se koristiti kao izvor ljudskog blagostanja, na način i po stopi koja ne dovodi do dugoročnog smanjenja biološke raznolikosti. Konvencija je stupila je na snagu 29. prosinca 1993., a država Bosna i Hercegovina postala je punopravnom članicom Konvencije 5. listopada 2002. Svaka zemlja članica, pa tako i Bosna i Hercegovina dužna je: • identificirati i pratiti stanje važnih komponenti vlastite biološke raznolikosti, koju treba očuvati i koristiti na održiv način, FONDEKO SVIJET/31/2010.
Biološka raznolikost • uspostaviti zaštićena područja za očuva-
nje biološke raznolikosti, • rehabilitirati i obnoviti degradirane ekosustave, • omogućiti oporavak ugroženih vrsta u suradnji s lokalnim stanovništvom, • uvažavati, čuvati i održavati tradicionalna znanja o održivom korištenju biološke raznolikosti uz sudjelovanje autohtonih naroda i lokalne zajednice, • spriječiti uvođenje i širenje invazivnih vrsta koje mogu ugroziti ekosustave, staništa ili vrste, • kontrolirati rizik koji predstavljaju modificirani organizmi, • promovirati sudjelovanje javnosti, posebno kada je riječ o procjeni utjecaja na okoliš razvojnih projekata koji ugrožava ju biološku raznolikost, • educirati javnost i stvoriti svijest o važnosti biološke raznolikosti, • izvještavati Konvenciju o tome kako ispunjava zacrtane ciljeve za očuvanje i održivo korištenje biološke raznolikosti.
Aktivnosti na implementaciji Konvencije u BiH
Kao punopravna članica Konvencije o biološkoj raznolikosti, Bosna i Hercegovina je obvezna implementirati sve ciljeve Konvencije, a napose • očuvati biološku raznolikost na razini gena, vrsta i ekosustava, • osigurati održivu uporabu biološke raznolikosti te • osigurati pravednu raspodjelu dobiti koja nastaje uporabom genetičkih resursa. Sukladno tome prvi je zadatak bio priprema izvješća, čiji je cilj pregled i procjena stanja biološke raznolikosti Bosne i Hercegovine. S ciljem realizacije tog zadatka oormljen je ekspertni tim sastavljen od eminentnih znanstvenika koji se bave izučavanjem biološke raznolikosti, ali i stručnjaka iz oblasti administrativnog djelovanja u upravljanju prirodom. Rezultati dugogodišnjeg rada ekspertnog tima publicirani su u monografiji “Bosna i Hercegovina – Zemlja raznolikosti” koja predstavlja prvi, a za sada i jedini, ekspertni pregled nacionalne biološke raznolikosti i Prvo izvješće Bosne i Hercegovine prema Konvenciji o biološkoj raznolikosti. Sagledavanje i procjena intenziteta pojedinih pritisaka poslužilo je ekspertima u pripremi Strategije sa akcijskim planom za zaštitu biološke i pejzažne raznolikosti Bosne i Hercegovine. Kako bi se kroz sve
Foto: T. Lukić
segmente društva u našoj zemlji razvio odgovoran pristup u upravljanju prirodom, identificirana su tri temeljna zadatka koje društvo treba ostvariti. o su: 1. smanjenje gubitka biološke raznolikosti, 2. uspostava sustava konzervacije i održive uporabe biološke raznolikosti, 3. smanjenje pritisaka na biološku raznolikost Bosne i Hercegovine. Da bi se ovi zadatci ostvarili, stručnjaci su osmislili aktivan i ambiciozan akcijski plan. Osmišljeni su strateški programi i projekti, čija realizacija može dovesti do znatnog poboljšanja našeg odnosa prema prirodi, a time i do aktivnog čuvanja našeg prirodnog kapitala.
2010. godina - Meunarodna godina biološke raznolikosti
Pod pritiskom enormnog gubitka biološke raznolikosti 2002. godine uspostavljeni su Ciljevi za 2010. Želja je bila da se, kroz nacionalne strategije i mehanizme, omogući ostvarenje tih ciljeva i zaustavi nagli gubitak biološke raznolikosti. Međutim, zemlje potpisnice Konvencije o biološkoj raznolikosti nisu efikasno ispunile ciljeve. Činjenica je da je u nekoliko zadnjih godina broj zaštićenih područja u svijetu naglo porastao, ali ni to ne predstavlja dovoljan odgovor na prisutne pritiske na prirodu. Svijet
Rezultati dugogodišnjeg rada ekspertnog tima publicirani su u monografiji “Bosna i Hercegovina - Zemlja raznolikosti” koja predstavlja prvi, a za sada i jedini, ekspertni pregled nacionalne biološke raznolikosti i Prvo izvješće Bosne i Hercegovine prema Konvenciji o biološkoj raznolikosti.
se i dalje suočava s globalnom krizom izumiranja koja prijeti ne samo prirodnom okruženju nego i ljudskoj populaciji. Danas je s jedne strane potrebna korjenita promjena civilizacijske svijesti o kapacitetima prirode, a s druge o potrebama ljudi. Promjena svijesti treba rezultirati novim odnosom spram prirode. Stoga je 2010. proglašena Međunarodnom godinom biološke raznolikosti. U ovoj godini, Konvencija o biološkoj raznolikosti usvaja novi Strateški plan, čijom implementacijom zemlje potpisnice trebaju osigurati opstanak biološke raznolikosti i ljudskog društva na Planeti. Promatrajući prilikom svog svemirskog “pohoda” Zemlju s nebeskih visina, impresioniran onim što je vidio, ruski je kozmonaut Vitalij Sevastavjanov zapisao: “…reba vidjeti našu zemlju “odozgo”, iz svemira. reba je vidjeti u bezdanu svemira, tako malenu i čarobnu, tako nježnu i dragu, pa da osjetite koliko je neizmjerno volite. Iz svemira se, kao na dlanu, može promatrati planetna snaga šuma, planina, rijeka i oceana u raznim regijama naše planete. Upravo ta mogućnost, da se odjednom vidi sve što na samoj Zemlji izgleda tako veliko, daleko i neobuhvatljivo, izaziva osjećaje posebne odgovornosti za čuvanje naše planete, njezinih bogatstava i boja, njezine ljepote i njezinog mjesta u svemirskom vrtlogu...” Neka nas ova Sevastavjanova impresija stalno i nanovo podsjeća koliko je od vitalne važnosti da se sačuva opstanak i prirodna povezanost među vrstama. Za svoje preživljavanje svakako trebamo i ostale vrste, a njihov opstanak u ovom trenutku najviše ovisi o nama. Zato je očuvanje biološke raznolikosti istinsko “životno osiguranje” za naš promjenjivi svijet…
9
10
Biološka raznolikost
NAŠA JE RIZNICA PUNA I ČUVENA
Bogatstvo endema, te raznovrsnost ekosistema i pejzaža kakvo ima Bosna i Hercegovina nije lako naći u drugim dijelovima svijeta, pogotovo onim, u kojima vladaju jednolični geološki, klimatski, reljefni i pedološki uslovi Mr. sc. Mehmed Cero; Federalno ministarstvo okoliša i turizma
Prof. dr. Senka Barudanović
K
ao prvi zadatak koji je proistekao iz pristupa Bosne i Hercegovine Konvenciji Ujedinjenih Nacija o biodiverzitetu (UNCBD- United Nation Convention on Biodiversity), je bio pri prema izvještaja, koji ima za cilj da da pregled i procjenu stanja biodiverziteta Bosne i Hercegovine. Odgovarajuće izvještavanje prema sekretarijatu Konvencije, je jedna od važnih obaveza zemalja članica, kao što je važna sveukupna im plementacija sljedećih ciljeva Konvencije (a) očuvanje biodiverziteta na nivou gena, vrsta i ekosistema, (b) održiva upotreba biodiverziteta i (c) pravedna raspodjela dobiti koja nastaje upotrebom genetičkih resursa.
Izrada 1.Nacionalnog izvještaja
Realizacija tog zadatka u Bosni i Hercegovini je, na jednom projektu, okupila najreeFoto: T. Lukić
FONDEKO SVIJET/31/2010.
rentnije naučnike iz oblasti biodiverziteta, kao i stručnjake iz oblasti administrativnog djelovanja u upravljanju prirodom. Rezultati dugogodišnjeg rada ekspertnog tima su danas publicirani u monografiji „Bosna i Hercegovina – Zemlja raznolikosti“, koja predstavlja prvi, i za sada jedini, ekspertni pregled biodiverziteta naše države i naš Prvi izvještaj prema Konvenciji o biodiverzitetu. Izvještaj sadrži sumirane rezultate rada naučnika na istraživanju prirode tokom prošlog i početkom ovog vijeka. Bogatstvo naučnih radova i nalaza na ovom prostoru, koji je svojim specifičnostima, raznolikošću, endemičnim i rijetkim oblicima privukao pažnju evropskih naučnika još krajem 19. vijeka, uveliko je olakšalo pripremu izvještaja.
Biološko bogatstvo Bosne I Hercegovine
Sistematičnim pristupom je sačinjena procjena broja vrsta pojedinih grupa organizama. Utvrđeno je da biološko bogatstvo prostora Bosne i Hercegovine, na nivou vrsta čini:
• 1859 vrsta algi, među kojima su najbroj-
• • •
•
• • • • •
nije modrozelene, zelene i silikatne alge, čija su staništa najčešće planinski potoci, čiste kraške rijeke i sedrene tvorevine; 565 vrsta mahovina, najčešće staništem vezanih za naše raznolike šumske ekosisteme; 61 vrsta papratnjača, među kojima su i endemične i rijetke vrste; 3256 vrsta sjemenjača, među kojima su brojni endemi, stenoendemi, rijetke vrste, vrste vezane isključivo za određeni tip geološke podloge itd. praktično nesaglediva raznovrsnost beskičmenjaka, posebno tvrdokrilaca, leptira, opnokrilaca, vodenih cvjetova, kamenjarki i td.; 119 vrsta riba, među kojima je 12 endema ovog i šireg balkanskog rasprostranjenja; 20 vrsta vodozemaca, od kojih je 6 endema; 38 vrsta gmizavaca, od kojih je 12 endema; 326 vrsta ptica, među kojima je 78 ugroženih evropskih vrsta, 85 vrsta sisara, među kojima je 9 endema.
Sve nabrojane vrste žive u toliko različitih životnih zajednica i kombinacija, koliko je
Biološka raznolikost
Strategija sa akcionim planom za zaštitu biološke i pejzažne raznolikosti Bosne i Hercego vine je dokument koji treba aktivnu podršku svakog graanina Bosne i Hercegovine za usvajanje na odgovara jućim administrativnim nivoima. Svaki dan bez ovog dokumenta u Bosni i Hercegovini, znači manje prirode Foto: T. Lukić
uslovila „fizička“ raznovrsnost prostora Bosne i Hercegovine. Od Mediterana do Save, kroz kanjone rijeka preko planinskih vrhova, populacije ovih vrsta grade brojne, a neponovljive ekosisteme, koji čine ekološki unkcionalne jedinice naše zemlje. Prvi izvještaj preslikava prirodu BiH, pa su ekosistemi grupisani u pejzaže, koji se smjenjuju na horizontalnom i vertikalnom profilu Bosne i Hercegovine. Ipak, posebno blago ove zemlje smješteno je u grupi specifičnih pejzaža: visokoplaninskim, reliktnoreugijalnim, močvarnim i pejzažima kraških polja. o blago čini najveći broj autohtonih vrsta, od kojih su mnoge rasprostranjene samo na prostoru Bosne i Hercegovine, Dinarida ili Balkanskog poluostrva. akvo bogatstvo endema, te raznovrsnost ekosistema i pejzaža nije lako naći u drugim dijelovima svijeta, pogotovo u onim, u kojima vladaju jednolični geološki, klimatski, reljeni i pedološki uslovi.
Čovjek i biodiverzitet
Ipak, postoji još jedan aktor koji je razvio još veću raznovrsnost u okviru kultivisanih i domestificarnih vrsta. o je bogatstvo i raznovrsnost ljudskih kultura, od kojih je svaka, u zajedničkom življenju na ovom prostoru, ostavila traga u običajima, znanjima i korištenju prirode Bosne i Hercegovine. Međutim, današnji odnos prema našem prirodnom blagu nije zadovoljavajući. Potvrdu za to nalazimo na svakom koraku unutar i izvan naših svakodnevnih puteva. Stoga se Prvi izvještaj prema Konvenciji o biodiverzitetu bavio i stanjem biodiverziteta.
Prvi izvještaj preslikava prirodu BiH, pa su ekosistemi grupisani u pejzaže, koji se smjenjuju na horizontalnom i vertikalnom profilu Bosne i Hercegovine. Ipak, posebno blago ove zemlje smješteno je u grupi specifičnih pejzaža: visokoplaninskim, reliktno-refugijalnim, močvarnim i pejzažima kraških polja. To blago čini najveći broj autohtonih vrsta, od kojih su mnoge rasprostranjene samo na prostoru Bosne i Hercegovine, Dinarida ili Balkanskog poluostrva.
Svaka Radna grupa ekspertnog tima, koja je radila na određenoj oblasti biodiverziteta, imala je zadatak i da identificira pritiske, koji danas vode gubitku populacija, vrsta i ekosistema. Na području Bosne i Hercegovine su prepoznati eekti brojnih ljudskih djelatnosti, koje karakteriše nedovoljno razvijena odgovornost prema prirodi.
Obaveze društva
Sagledavanje i procjena intenziteta pojedinih pritisaka poslužila je ekspertima u pripremi Strategije sa akcionim planom za zaštitu biološke i pejzažne raznolikosti Bosne i Hercegovine. Kako bismo u našoj zemlji razvili odgovoran pristup u upravljanju prirodom kroz
sve segmente društva, identificirali smo tri osnovna zadatka koje društvo treba da ostvari. o su: A. smanjenje gubitka biodiverziteta, B. uspostava sistema konzervacije i održive upotrebe biodiverziteta; C. smanjenje pritisaka na biodiverzitet Bosne i Hercegovine. Da bi ova zadaća mogla biti ostvarena, stručnjaci su osmislili aktivan i ambiciozan akcioni plan. Osmišljeni su strateški programi i projekti, čija realizacija može dovesti do znatnog poboljšanja u našem odnosu prema prirodi, a time i do aktivnog čuvanja našeg prirodnog kapitala. Strategija sa akcionim planom za zaštitu biološke i pejzažne raznolikosti Bosne i Hercegovine je dokument koji treba aktivnu podršku svakog građanina Bosne i Hercegovine za usvajanje na odgovarajućim administrativnim nivoima. Svaki dan bez ovog dokumenta u Bosni i Hercegovini, znači manje prirode. Strategijom želimo postići razvoj, koji će istovremeno očuvati osnove i kvalitet našeg života ovdje, kojih se nećemo zastiditi pred onima koji dolaze poslije nas.
Dostupnost dokumenata
Kompletan Prvi izvještaj Bosne i Herce govine za Konvenciju o biodiverzitetu , kao i Nacrt Strategije sa akcionim planom za zaštitu biološke i pejzažne raznolikosti Bosne i Hercegovine se nalazi na web stranici Federalnog ministarstva okoliša i turizma (www.moit.gov.ba, BHCHM). Verzija Prvog izvještaja BiH za Konvenciju o biodiverzitetu na engleskom jeziku se može naći na web stranici Konvencije (www.cbd.int/reports/). FONDEKO SVIJET/31/2010.
11
12
Biološka raznolikost
VELIKI POTPIS ZA DINARSKU REGIJU
Predstavnici šest vlada – država podržali su povijesni dogovor i preuzeli obaveze. Najveća prijetnja ovim osjetljivim ekosustavima i vrstama koje ga nastanjuju predstavlja urbanizacija, izgradnja brana, hidromelioracija močvarnih staništa, neadekvatno korištenje pescida i mineralnih gnojiva u poljoprivredi, otpadne vode iz kanalizacijskih sustava, unošenje stranih vrsta i slično Tomislav Lukić, prof.; Federalno ministarstvo okoliša i turizma
Stjepan Matić, Park prirode Hutovo blato
U
2005. godini, WWF, IUCN, UNESCO-BRESCE, UNDP i Vijeće Europe (Council o Europe) pokrenuli su Inicijativu dinarskog luka (Dinaric Arc Initiative (DAI)), kao širok okvir suradnje sa sljedećim ciljevima: 1. Sačuvati dobra i integritet dinarske ekoregije uspostavom mreže zaštićenih područja i podrškom inicijativa za očuvanje njezine biološke raznolikosti, te održivo upravljanje njezinim dobrima. 2. Promicanje međukulturnog dijaloga, prekogranične suradnje i znanstvene razmjene u državama ekoregije. 3. Jačanje lokalnih društava u poticanju razvoja lokalnih zajednica. 4. Integriranje okolišnih politika u sve relevantne sektorske inicijative. U Bonu (Njemačka) svibanj/maj 2007 godine predstavnici šest vlada, država (Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Albanija) su podržali povijesni dogovor za biodiverzitet u Dinarskoj regiji u okviru realizacije projekta „Dinaric Arc Ecoregion Project”, s tim su i preuzeli i određene obveze. U okviru projekta će se pomoći državama članicama u implementaciji tri cilja: 1. Prikupiti i organizirati podatke o biološkoj raznolikosti i zaštićenim područjima u regiji, 2. Utvrditi praznine i jačati kapacitete nadležnih državnih institucija koji su odgovorni za provedbu Konvencije o biološkoj raznolikosti, 3. Razviti po jedan poslovni plan zaštićenog područja u svakoj od zemalja regije kao pokaznu vježbu održivog financiranja zaštićenih područja. rajanje projekta je pet godina. Područje koje ova regija obuhvaća je od Alpa na sjeveru u Sloveniji, preko Hrvatske, FONDEKO SVIJET/31/2010.
Bosna i Hercegovina predstavlja centralni dio ove regije i poveznicu između sjevera i juga, oko 40% teritorija pripada ovoj regiji. Izuzetna fragmentiranost prostora, geološki sastav, različite klimatske karakteristike, očuvanost šumskog pokrivača, kao i relativno spor gospodarski razvoj te tradicio nalna poljoprivreda uvjetuju iznimno bogatstvo biodiverzi teta. BiH i Crne Gore, te završava na sjeveru Albanije, djelomično se proteže u Srbiju, Kosovo i Makedoniju. Dinarski planinski masiv se proteže od morske obale na jugu do panonske ravnice na sjeveru. Bosna i Hercegovina predstavlja centralni dio ove regije i poveznicu između sjevera i juga, oko 40% teritorija pripada ovoj regiji. Izuzetna ragmentiranost prostora, geološki sastav, različite klimatske karakteristike, očuvanost šumskog pokrivača, kao i relativno spor gospodarski razvoj te tradicionalna poljoprivreda uvjetuju iznimno bogatstvo biodiverziteta. Potpis velike pobjede
Krški enomeni i obilje podzemnih vodotoka predstavlja iznimno vrijedno područje za cijelu regiju. Erozivnim djelovanjem vode na vapnenačkoj podlozi prostor obiluje kanjonima, riječnim dolinama, kraškim poljima, močvarama, špiljama i sl. što predstavljaju centre endemizma kako u BiH tako i u regiji. Vode dinarske regije pripadaju crnomorskom i jadranskom slivu. Rijeke koje pripadaju jadranskom slivu karakteriziraju se relativno kratkim vodotocima, izoliranošću i pojedini vodotoci kroz podzemlje završava ju u moru u obliku vrulja. Najveće prijetnje ovim osjetljivim ekosustavima i vrstama koje ga nastanjuju predstavlja urbanizacija, izgradnja brana, hidromelioracija močvarnih staništa, neadekvatno korištenje pesticida i mineralnih gnojiva u poljoprivredi, otpadne vode iz kanalizacijskih sustava, unošenje stranih vrsta i sl. Kroz projekt se radi GAP analiza uz podršku GIS sofvera distribucija i stanje vrsta, ekosustava i zaštićenih područja, a posebice se poklanja pozornost vrstama i ekosustavima koji se ne nalaze u okviru pojedinih zaštićenih područja. Isto tako je urađena RAPPAM analiza (Metodologija brze procjene i prioritizacija upravljanja zaštićenim područjima), pritisci i prijetnje u zaštićenim područjima u BiH. U tijeku je proces odobrenja donatorskih
Biološka raznolikost
Karta dinarske ekoregije
Ovakav put osnivanja preko graničnih zaštićenih područja, dogovorno i zajedničko upravljanje predstavlja pravilno gospodarenje i unaprijeđenje s bioresursima, jer priroda ne prepoznaje granice ma kakve god one bile sredstava za izradu poslovnih planova u dva zaštićena područja u BiH. Potpisivanjem ovog sporazuma „Velika pobjeda“ u 2007. godine u Bonu, Bosna i Hercegovina se obvezala da će raditi na implementaciji nacionalnih priroriteta. Neki od priroriteta su i ispitivanje mogućnosti međugraničnih suradnji između dvije zemlje kroz uspostavu prekograničnih zaštićenih područja i to: • Sutjeska NP, (BiH) – Durmitor NP (Crna Gora) • Drina (BiH) – ara NP (Srbija) • Una NP (BiH) – Plitvička jezera NP (Hrvatska) • Dinarske planine (BiH-Hrvatska) • Dolina rijeke Neretve (BiH-Hrvatska)
SUDAR DIREKTIVE I PRLJAVE TEHNOLOGIJE
Biološka raznolikost je temelj života na Zemlji. To je pojam koji označava svu raznolikost života na Zemlji, skup svih živih organizama (biljke, živonje, gljive, mikroorganizmi pa čak i bakterije), nastalih evolucijom i specijalizacijom. Procjenjuje se da na Zemlji postoji otprilike od 10-30 miliona biljnih i živonjskih vrsta, što je rezultat čeri milijarde godina duge evolucije Zineta Mujaković, dipl. biolog; Suada Numić, dipl. ing. maš. Federalno ministarstvo okoliša i turizma
D
o danas je opisano i klasificirano oko 1.036.000 životinjskih vrsta, oko 344.300 biljnih vrsta, te oko 11.200 mikroorganizama. Bosna i Hercegovina je zemlja veoma bogata po broju staništa sa najrazličitijim vrstama biljnih i životinjskih organizama. U Europi je vodeća po broju raznolikosti viših biljnih vrsta, a u svijetu po broju životinjskih podzemnih vrsta.
U svezi zajedničkih aktivnosti na prekograničnoj suradnji na područjima od zajedničkog interesa potaknutog u okviru projekta: „Okoliš za stanovnike Dinarskog luka“ (koji je poznat i pod nazivom „Održavanje ruralnih zajednica i njihovog tradicionalnog okruženja kroz jačanje upravljanja okolišem Zaštita biološke raznolikosti na prekograničnim zaštićenim područjima Biološka raznolikost je naš temeljni izvor Dinarskog luka“) a koji realizira IUCN (Me- čistog zraka, vode, i obnovljenog zemljišta, đunarodna unija za očuvanje prirode), iz nje crpimo mnogobrojna dobra, ona WWF Mediteranski program i SNV (Nizo- nam je izvor hrane, lijekova, goriva i razlizemska razvojna organizacija) koji financira čitog građevinskog materijala. Ministarstvo inozemnih poslova Finske. Na biološku raznolikost utiču i smanjuju Potpisani su sporazumi između: je gotovo sve ljudske djelatnosti (indu1. Sutjeska NP, (BiH) – Durmitor NP (Crna strijalizacija, saobraćaj, turizam, poljoGora) privreda). Mora se napomenuti, da Ze2. Dolina rijeke Neretve (BiH-Hrvatska) mlja nije neiscrpni izvor prirodnih resursa, zbog takvih aktivnosti trenutna Ovakav put osnivanja prekograničnih zašti- brzina izumiranja vrsta je 1000 puta brža ćenih područja, dogovorno i zajedničko od prirodne. Na svjetskoj Crvenoj listi upravljanje predstavlja pravilno gospodare- ugroženih vrsta našlo se oko 41.415 vrnje i unaprijeđenje s bioresusima, jer priro- sta, a od toga oko 16.118 vrsta su pred da ne prepoznaje granice ma kakve god one nestajanjem. Gubici su nepovratni. Nebile. ophodno je predvidjeti i spriječiti uzroke
koji dovode do nestajanja biološke raznolikosti na zemlji. Čovjek je kao vrsta dio biološke raznolikosti, koji zavisi od ekosustava i prirodnih resursa. Dakle, sve što činimo drugim vrstama, njihovim normalnim unkcijama, njihovim staništima – činimo sami sebi. Godina 2010. proglašena je godinom Biološke raznolikosti. Iako su još 2002. godine države članice UN potpisale dogovor o smanjenju izumiranja životinjskih i biljnih vrsta, cilj nažalost nije postignut. Svakim danom se povećava broj ugroženih vrsta. Ako se nastavi nekontrolisano uništavanje prirode, trajno gubimo rezerve čistog zraka, vode, hrane, li jekova, i materijala za ogrijev. Da bi se zaštitila biološka raznolikost, i na adekvatan način upravljalo prirodnim resursima, Bosna i Hercegovina je donijela „Nacionalni zakonski okvir biološke i pejzažne raznolikosti BiH“, koji čine: - Ustav BiH - Ustav FBiH - Ustav RS - Statut Brčko Distrikta - Setovi okolinskih zakona na entitetskom i nivou Brčko Distrikta Bosna i Hercegovina je aktivan partner u globalnim inicijativama za bolji okoliš, potpisnica je niza međunarodnih dokumenata te Bilateralnih i Multilateralnih dogo-
nastavak na str. 14 FONDEKO SVIJET/31/2010.
13
14
Biološka raznolikost
Foto: T. Lukić
nastavak sa 13 str. vora, pridružila se zemljama koje ulažu napore da se odgovorno ponašaju prema okolišu i prirodi, a sve u cilju očuvanja biološke raznolikosti.
Primjena IPPC Direktive
IPPC Direktiva (engl. Integrated Pollution Prevention Control, integralno sprečavanje i kontrola zagađenja) donijeta 24.09.1996. godine, (96/61/EEC), ali se počela primjenjivati na nova postrojenja tek 1999. godine, kao i na postrojenja koja su počela sa radom prije njene implementacije. Europska unija je postavila rok svojim članicama da u narednih deset godina izvrše potpunu usklađenost postojećih pogona i postrojenja sa zahtjevima Direktive. Međutim, u njenoj implementaciji došlo je do određenih problema, koje su prevaziđene sistematskim pristupom i postepenim ispunjavanjem zahtjeva Direktive, a rezultat je smanjen negativni utjecaj industrije na okoliš. Direktiva nalaže, da se otpadni tok koji nastaje u toku proizvodnje, a koji se nije mogao izbjeći, reciklira ili obradi nekom od BA tehnika (engl. Best Avaliable echniquest, najbolje raspoložive tehnike), i na kraju zbrine za okoliš na najprihvatljiviji način. Da se potrošnja energije, i svih drugih prirodnih resursa svede na najmanju moguću mjeru, te da se smanji rizik od akcidenata. Po prestanku rada pogona i poFONDEKO SVIJET/31/2010.
Cilj okolišne dozvole je zaštita okoliša. Zakonom su predviene granične vrijednosti parametara zagaivanja okoliša. Najvažnije je da se preventivnim mjerama spriječi nastajanje svih vrsta zagaenja, i/ili ublaži njegovo nastajanje, da se izbjegne prijenos zagaenja iz jedne sredine u drugu, te da se primjene najbolje raspoloživa tehnike
strojenja istu lokaciju pokušati dovesti u prvobitno stanje.
Usvajanje najboljih raspoloživih tehnika
Zahtjevi IPPC Direktive implementirani su u propise u Federaciji BiH sa 60%, a u Republici Srpskoj (RS) sa 65%, a da bi se ugradile u okolišnu dozvolu neophodni su priručnici tj. BA-ovi. Pod BA-ima se smatraju tehnike kojima se postižu standardi kvaliteta okoliša utvrđeni posebnim provedbenim propisima. Federalno ministarstvo okoliša i turizma je na osnovu odredbi člana 87. Zakona o zaštiti okoliša („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj: 33/03) i Pravilnika o donošenju najboljih raspoloživih tehnika kojima se postižu standardi kvaliteta okoliša („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ broj: 92/07) donijelo rješenje kojim se usvajaju ehničke upute za najbolje raspoložive tehnologije – BA dokumenti, koje je objavljeno u Službenim novinama Federacije BiH broj 61/09 od 28.09.2009.godine. ehničke upute o BA-ima pripremljeni su za sljedeće sektore prehrambene industrije i poljoprivrede a u okviru LIFE projekta „Jačanje kapaciteta za implementaciju integralne prevencije i kontrole zagađivanja u BiH“ (IPPC-BiH) i to: 1. prerada voća i povrća, 2. proizvodnja piva,
Biološka raznolikost
Do izrade tehničkih uputa za industrijske pogone i postrojenja i za pogone za koje se neće izraditi tehničke upute, koristit će se tehničke upute o najboljim raspoloživim tehnikama u Europskoj Uniji i druge tehničke upute o najboljim raspoloži vim tehnikama 3. prerada mlijeka i proizvodnja mliječnih proizvoda, 4. uzgoj i prerada ribe, 5. klaonice krupne stoke, 6. prerada mesa. ehničke upute o BA-ima za prehrambenu industriju predstavljaju podršku cjelovitoj implementaciji Zakona o zaštiti okoliša/životne sredine i pratećih pravilnika u oba entiteta, te u Brčko Distriktu, koji nalažu izdavanje okolišne/ekološke dozvole u skladu sa najboljim raspoloživim tehnikama. Prema Pravilniku o donošenju najboljih raspoloživih tehnika kojima se postižu standardi kvaliteta okoliša (Sl. novine Federacije BiH br. 92/07 od 19.12.2007.) potrebno je pripremiti tehničke upute i za sljedeće sektore: • Poljoprivreda, šumarstvo i vodoprivreda; • ekstilna, kožarska, drvna i papirna industriji; • Metalna industrija; • Kemijska industrija; • Mineralna industrija; • Ekstraktivna industrija i • Energetika. Do izrade tehničkih uputa za industrijske pogone i postrojenja i za pogone za koje se neće izraditi tehničke upute, koristit će se tehničke upute o najboljim raspoloživim tehnikama u Europskoj Uniji i druge tehFoto: T. Lukić
ničke upute o najboljim raspoloživim tehnikama. BREF – reerentni dokumenti treba da sadrže brojne elemente koji će pomoći da se zaključi koje tehnike se općenito smatraju najboljim raspoloživim za određeni sektor gospodarstva. Prema definiciji, BA je tehnika razvijena do razine koja dopušta njenu jednostavnu i laku implementaciju u određenom sektoru. Dokaz, da je predložena tehnika – BA uspješna, jeste primjena te tehnike u jednom ili više postrojenja negdje u svijetu. BA reerentni dokumenti sadrže veliki broj tehničkih, okolišnih i ekonomskih inormacija za sektore koje pokriva IPPC Direktiva. Više inormacija o EU BREF dokumentima moguće je pronaći na web stranicama Europske komisije: http://eippcb.jrc.es/pages/FAbout.htm http://ec.europa.eu/environment/ippc/index.htm Sprječavanje i kontrola zagađivanja okoliša podrazumijeva novi sistem izdavanja dozvola za rad pogona i postrojenja. Cilj okolišne dozvole je zaštita okoliša. Zakonom su predviđene granične vrijednosti parametara zagađivanja okoliša. Najvažnije je da se preventivnim mjerama spri ječi nastajanje svih vrsta zagađenja, i/ili ublaži njegovo nastajanje, da se izbjegne prijenos zagađenja iz jedne sredine u drugu, te da se primjene najbolje raspoloživa tehnike.
Integralna - IPPC dozvola Direktiva Savjeta 96/61/EC o integralnom sprečavanju i kontroli zagađenja - IPPC direktiva, ima za cilj sprečavanje i kontrolu zagađenja koje potiče od industrijskih aktivnosti. Europska unija je do sada usvojila više od dvjesto pojedinačnih propisa koji se odnose na zagađenje zraka, vode i tla, upravljanje otpadom, mjere zaštite u oblasti kemijske industrije i biotehnologije, standarde proizvoda, procjenu utjecaja na okoliš i zaštitu mora. Razvojem različitih, moderni jih tehnologija te zbog toga što mnoge emitovane zagađujuće komponente ne ostaju u jednom mediju okoliša, nego se prenose iz jednog medija u drugi. Javlja se potreba za sve većim brojem zakonskih propisa u oblasti integralne kontrole zagađenja. Integralna okolišna je dozvola nadležnog organa donijeta u ormi rješenja kojom se odobrava puštanje u rad novog postrojenja ili njegovog dijela, odnosno dozvoli obavljanje aktivnosti čiji sastavni dio je dokumentacija sa utvrđenim uslovima kojima se garantira da takvo postrojenje ili aktivnost odgovaraju zahtjevima predviđenim u integralnom sprječavanju i kontroli zagađivanja okoliša/životne sredine. Integralna okolišna propisuje mjere koje se mogu primjeniti u proizvodnom procesu, a koje su okusirane na sprječavanje zagađenja na mjestu njihovog nastanka (izvoru nastanka) i bolje upravljanje prirodnim resursima. Prema zakonu IPPC dozvola sadrži: • Granične vrijednosti emisija za zagađu juće materije koje moraju biti zasnovane na BA- tehnikama; • Uvjete za zaštitu zraka, tla, vode, biljnog i životinjskog svijeta, a samim tim i biološke raznolikosti; • Mjere za upravljanje otpadom koji proizvodi pogon i postrojenje; • Mjere za minimizaciju prekograničnog zagađenja; • Sistem samomonitoringa i učestalosti mjerenja uz određivanje metodologije i • Mjere u vezi uslova rada u vanrednim situacijama. Primjena IPPC direktive, kao i SEVEZO II direktive o sprječavanju nesreća većih razmjera u okolišnoj dozvoli slijedi princip pristupa integralnoj prevenciji i kontroli zagađenja omogućavajući integralni pristup koji podrazumijeva svođenje na minimum potrošnje sirovina i energije, spriječavanje ili smanjenje emisija u zrak, vodu i tlo, upravljanje otpadom i razmatranje tj. uzimanje u obzir prekograničnog utjecaja. IPPC direktiva predstavlja prepreku za pokušaj instaliranja „prljavih“ tehnologija, ali istovremeno doprinosi modernizaciji tehnologija posto jećih pogona, postrojenja i instalacija u Bosni i Hercegovini. Na ovaj način postići će se sveobuhvatna zaštita okoliša, a samim tim biljnog i životinjskog svijeta, posebno ugroženih biljnih i životinjskih vrsta. FONDEKO SVIJET/31/2010.
15
16
Biološka raznolikost
VRIJEME JE ZA INVENTURU Mr. Daniela Petrović; Agronomski fakultet Mostar
Tomislav Lukić, prof.
Supporting Country Action on the CBD Programme of Work on Protected Areas
Federalno ministarstvo okoliša i turizma
D
obro očuvana priroda Bosne i Hercegovine najveće je državno blago. Briga o prirodnim bogatstvima i o biološkoj raznolikosti je postala bitna odgovornost cijele zajednice. Sve nas više zanimaju pitanja kako se upravlja prostorom, znamo li dovoljno o biološkoj raznolikosti, kakav će učinak na nju imati naše aktivnost i slično. A na takva razmišljanja prisiljavaju nas nacionalno zakonodavstvo, međunarodne konvencije, direktive i obvezujuće smjernice. Pretpostavka uspješnoga planiranja zaštite prirode, koje će voditi računa razvoju i očuvanju prirodnih vrjednota, temelji se na valjanim podatcima o prostoru. Bez saznanja o biološkoj raznolikosti i njezinoj prostornoj distribuciji ne mogu se donositi mudre odluke, ne mogu se spriječiti pogreške, čak i slučajne i nenamjerne, često s teškim i dugoročnim posljedicama. Ukupna znanja o biološkoj raznolikosti u BiH karakteriziraju: - neravnomjerna zemljopisna razdiobom (o nekim područjima znamo više, o nekima ne znamo gotovo pa ništa), - različite i katkada inkompatibilne metode prikupljanja podataka (nedostatak standardizacije ili zanemarivanje standarda), - često i zastarjele inormacije (nekad su sakupljane intenzivnije nego u novije vri jeme). - nedostatni i / ili nepouzdani podaci o biološkoj raznolikosti;
FONDEKO SVIJET/31/2010.
- nedovoljna dostupnost postojećih podataka donositeljima odluka, znanstvenicima i javnosti; - koncept održivog korištenja i upravljanja prirodnim resursima je nedovoljno razvijen Osim političkih i administrativnih složenosti i nedovoljno financijskih i ljudskih resursa, nedostatak pouzdanih podataka o biološkoj raznolikosti na državnoj razini dodatno otežava planiranje očuvanje biološke raznolikosti. Ograničeni smo malim brojem sakupljačima inormacija (uglavnom zaposlenima u znanstvenim ustanovama ili u muzejima), podatcima raspršenim po različitim i često nepovezanim izvorima (ustanove i pojedinci) te različitim oblicima pohrane (javne, nejavne, točne, manje točne i dr.). Prevladati sadašnje teškoće i uspješno riješiti ta pitanja veliki je i odgovorni zadatak. Jedan od koraka za rješavanje mnogobrojnih pitanja zasigurno je i projekt: Supporting Country Action on the CBD Programme o Work on Protected Areas. Inicijator projekta je Federalno ministarstvo zaštite okoliša i turizma, glavni financijeri su GEF i UNDP. Projekt je usredotočen na rješavanje identificiranih nedostatka inormacija o biološkoj raznolikosti. Postoje brojne znanstvene studije o pojedinim aspektima biološke i ekološke vrijednosti u BiH, ali popis stanišnih tipova i vrsta nije proveden. akođer, postojeći biološki podaci nisu organizirani u sustavu koji se temelji na europskoj praksi, što je prijeko potrebno.
Inventar staništa i inventar vrsta je potreban kao prvi korak u upravljanju biološkom raznolikošću, a drugi korak je kategorizaci ja i određivanje visokih prioriteta, na temelju odabranih ciljeva biološke raznolikosti. Vođeni takvim razmišljanjem autori pro jekta su postavili cilj – izraditi priručnik o staništima Bosne i Hercegovine. emeljne smjernice su nam: - Uporaba popisa staništa iz Direktive o staništima relevantnih za nacionalno područje - Kreiranje preliminarnog popisa ugroženih staništa RH s nacionalnog aspekta Vjerujući u moć i jednoga kamenčića da pokrene lavinu, mi vjerujemo da ovaj priručnik može potaknuti pozitiv ne promjene. Osnovna mu je namjera pridonijeti uporabi metoda sakupljanja
podataka o staništima i o flori (standardizacija), motivirati i druge da to počnu činiti (povećati broj sakupljača podataka) i tako doći do novih podataka o područjima o ko jima znamo malo ili ne znamo ništa (novi podatci, geograski ujednačeni), pohraniti ih na centraliziran i ujednačen način (povećati dostupnost i smanjiti heterogenost podataka). Samo valjanim inormacijama o biološkoj raznolikosti možemo utjecati na očuvanje i budućnost toga nacionalnog prirodnog bogatstva. Izdavanje priručnika će biti popraćeno održavanjem odgovarajućih edukativnih radionica, povezanih s praktičnim terenskim radom. Priručnik će ujedno biti i poziv svim zainteresiranim da se uključe u nacionalnu inventarizaciju u mjeri i opsegu u kojemu si to mogu dopustiti.
Ritam civilizacije 17
GDJE SMO POGRIJEŠILI? Suvremeno čovječanstvo već živi iznad mogućnos planeta Zemlja. Sve se pretvorilo u interes, u borbu za materijalne stvari, u komercijalizaciju života Dr. sc. Tomislav Dubravac, znanstveni savjetnik
U
laskom u toliko priželjkivano 21. stoljeće, čovječanstvo se nije, prema očekivanjima, našlo u stoljeću mira, prosperiteta i čistog okoliša. Naprotiv! Svakoga dana smo svjedoci katastroalnih posljedica klimatskih promjena, karakterističnih po vrelinama i suši, požarima, poplavama, smanjenoj proizvodnji hrane, zagađivanju okoliša, ratnim sukobima i jazu između bogatoga sjevera i siromašnog juga. Sveprisutne klimatske promjene izražene u vidu globalnog zatopljenja znak su da nas iz ravnoteže izbačena priroda želi upozoriti kako nam naša vlastita budućnost izmiče iz ruku. Unatoč argumentima koji ukazuju i dokazuju neodrživost potrošačko-rasipničkog načina života modernoga čovjeka, tehnologijskom napretku i znanjima rješenje ovoga Najvažnijeg Problema današnjice još se ne na-
zire. Neće biti dovoljno komorno se osloniti na učinke znanosti i tehnologije, već će svaki pojedinac morati poduzimati sve kako bi zaštitio ograničene zemaljske resurse. Za očekivati je da će se stanje još više pogoršati prije negoli dođe do pozitivnih pomaka. Ohrabruje pak činjenica da je u posljednjih nekoliko godina u znatnoj mjeri porasla ekološka svijest građana o temama iz područja zaštite okoliša, posebice o zaštiti pitkih voda. Voda u svim mitovima o Postanku i religijskim legendama igra ključnu ulogu. I danas ste je unijeli u tijelo dvije litre, a vjerojatno i više, čistu ili u napitcima i hrani. Ovo će stoljeće, prema predviđanjima znanstvenika, biti stoljeće znanosti i tehnologije, a nova znanja i tehnike morat će pronaći svoju primjenu upravo u ekološkim projektima. Stoga se ekologija i nameće kao najpropulzivnija znanost današnjice, a ekološko razmišljanje kao način promišljanja suvremenog čovjeka.
Što nam se to dogaa? Danas su temeljnje ljudske vrednote moral, etika, mudrost, pravednost i skromnost stavljene na kušnju i polako posustaju u borbi sa modernim ciljevima današnjice. Na žalost, priznali mi to ili ne, neke “nove” vrednote kroz uspjeh na poslu, nerealne ambicije, moć i bogatstvo sve nas više okružuju. Sve se pretvorilo u interes, u borbu za materijalne stvari, a neki unutarnji glas ljudima govori da su izgubili nešto čisto, lijepo i plemenito. Jamačno ne primjećujemo, kako kaže nobelovac Aleksandar Solženjicin, da nam osiromašuje duša. Na djelu je prava euorija konormizma većine. Mark wain je rekao: “Kad se nađete na strani većine, vrijeme je da zastanete i razmislite”. Jesmo li zastali i razmislili? Kada smo, recimo, osim “i-mejlom” zadnji put napisali pismo, razglednicu, čestitali blagdane ne koristeći “sms”? Više je nego očito da beremo mnogo, a nudimo malo. Dopuštamo da nas današnji tempo života vozi,
Čovjek pripada prirodi
FONDEKO SVIJET/31/2010.
18
Ritam civilizacije kako to i političare vole reći s punim gasom u “petoj brzini” za “nečim više”. Posto ji jedna mudra izreka koja kaže: “Sve što je suvišno, protivno je prirodi”. Još u antičko doba bio je izgrađen hram i svetište mitološkog boga Apolona, za koga se vezuje maksima razumnog, zdravog i umjerenog načina življenja, a na njegivu hramu je napisano: “Ničega previše”. Filozo Seneka u svom najpoznatijem djelu znakovitog naslova “Pisma o moralu” (Epistole Morales) kaže: “Blažen je onaj koji se zadovoljava onim što ima, a mudar čovjek živi u skladu sa prirodom i vlastitim razumom, jer tako postiže mir duše”. Jedan ranjevački svećenik u Srednjoj Bosni je na svom nadgrobnom spomeniku napisao: “Nikada ne imadoh mnogo, u ničemu nisam oskudijevao, iako sam dijelio”. Na žalost, taj kredo je potpuno stran današnjem čovjeku koji nimalo ne drži do umjerenosti. Naprotiv, njegova neumjerena sklonost i žudnja za užicima je pretjerivanje u svemu, od neprirodne i preobilne ishrane, fizičke neaktivnosti i sjedećeg načina življenja do prekomjerne upotrebe svega onoga što nam današnja civilizacija nudi. Na hedonističkim navikama bi nam pozavidjeli čak i stari Rimljani. S pravom se zapitamo: rastajemo li se mi to sa sobom? Ili je to možda lakomost, jedan od sedam smrtnih gijeha? Mi smo po svemu sudeći u toj nezahvalnoj kategoriji za koju Seneka kaže: “Siromasi uvijek žele nešto, bogati žele mnogo, a lakomi žele sve”. Dokle god su zdravi, ili se barem tako osjećaju, ljudi bezobzirno troše svoje mogućnosti na granici izdržljivosti. Zbog svakodnevnih stresova sve više i poboljevaju. Bolest je znak koja nam kazuje da smo skrenuli sa glavnoga puta što Priroda stvara i ništi, nagađa i popravlja
FONDEKO SVIJET/31/2010.
• Posao bez morala
dao naslutiti sliku globalne situacije današnjice: “Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tka tkivo života; on je samo struk u tome”. Više je nego očito kako ljudi danas robuju bjesomučnom ritmu tehnološke civilizaci je. Iako živimo u doba savršenih sredstava, ali na žalost konuznih ciljeva, jamačno nam je pod hitno potrebna revizija prioriteta. Čini se da smo došli na kraj užeta, svezali čvor za koji se valja čvrsto držati. Do kada? Znamo li odgovor na pitanje: Gdje smo pogriješili?
• Znanost bez čovječnosti
Što nam je činiti?
Sedam smrtnih grijeha suvremene civilizacije • Bogatstvo bez rada • Užitak bez savjesti • Znanje bez karaktera
• Religija bez žrtve • Politika bez načela Mahatma Gandi ga je odredila priroda. Albert Ajnštajn je jednom prilikom izjavio: “Problem današnjice nije atomska energija nego – čovjekovo srce”. Suvremeni čovjek boluje od prevelikog želuca i premalog srca. Otuđenje čovjeka od prirode i njegovo neodgovorno ponašanje predstavlja glavni ekološki problem i prijetnju suvremene civilizacije. Krajnje je vrijeme da shvatimo ovu važnu životnu činjenicu. Kao i svi ostali živi oblici i čovjek je, kao pojedinac na Zemlji, samo prolaznik, a Blaise Pascal bi rekao: “Čovjek je samo trska koja misli: lomljiva, slabašna i krhka”. Uvijek je zgodno prisjetiti se pisma indijanskog poglavice Seattlea Velikom bijelom poglavici u Washingtonu 1854. godine koji je, tako vjerno i mudro
Promijenimo naše navike. Prvi korak prema promjeni je samosvjesnost, drugi je prihvaćanje, a treći odgovornost. Budimo svjesni ako se ne mijenjamo, ne rastemo, ako ne rastemo, ne živimo. Još je davno Abraham Lincoln rekao: “Ne možete pobjeći od odgovornosti sutrašnjice izbjegavajući je danas”. Za početak probajmo biti optimisti. Sjetimo se samo one Andrićeve mudre izreke: “dok je mraka bit će i svanuća”. Ili, pak, one: “ciljajte mjesec, čak ako i promašite sletjet ćete među zvijezde”. Vri jeme je za radikalne promjene. Izađite iz kuće, iz svojih ureda, izađite u prirodu, prošećite šumom. Šuma je idealno mjesto za opuštanje. Josip Kozarc u svome kapitalnom djelu Slavonska šuma piše: “Kad god sam prošao tom šumom, svaki put sam nešto nova vidio, nešto nova naučio; nije ona crna, gluha, mrtva, kako no se izdaleka na obzorju crta i prikazuje, nego u njoj diše život i svijet izvoran, naravan, gdje kao nigdje priroda uprav na očigled stvara i ništi, nagađa i popravlja. Za onoga, koji prolazi njom bez srca i čuvstva, bez smisla za divnu mudrost prirode, ostat će ona dakako mrtvom šumom, bolje rekući prostorom, drvljem obraslim; ali tko razumije sve one tajne glasove, koji oživljuju šumski prostor, gdje se nježna pjesma miješa sa izumirućim vapajem, gdje tisuća raznih glasova i odjeka, sad sitnih i tankih, sad krupnih i dubokih, sad milih i ugodnih kao ikoja glazba, sad bolnih kao uzdah jadne matere, - taj će se smatrati nekako bližim sebi i svojima čuvstvima u tom polutamnom, velebnom prostoru”. Dakle, pobjegnimo u prirodu, prošećimo šumom, napunimo svoje baterije ljepotom prirode i mirisa šume u njenoj raskošnoj, odmjereno izbalansiranoj ormi. Pokušajmo oplemeniti svoje misli. Držeći se sintagme kako duboke misli dopiru samo do bistra uma, na tome mjestu razbistrimo svoje misli pogledom u budućnost koja pripada samo onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova. I ne zaboravite: Čuvajte prirodu, čuvajte šumu, jer “s prvim drvećem koje je palo, započela je kultura, sa zadnjim koje će pasti završava”. Čovjek pripada prirodi, a ne priroda čovjeku. I, znajte, danas je prvi dan od ostatka tvog života. Carpe diem (Iskoristi dan).
Odgonetanje budućnosti
NAD NAMA JE OBLAK PRIJETNJE Svjedoci smo sve prisutnije gladi za energijom i enormnim proma bez granica akođer se zaboravlja da je i mnogim vrsta- Vrijeme otrežnjenja Prof. dr. Dalibor Ballian
V
eć nekoliko godina u reviji Fondeko se piše o štetnosti izgradnje malih i velikih hidrocentrala, te termocentrala širom Bosne i Hercegovine. Bilo koji pokušaj da se tomu stane u kraj je bio bezuspješan. ako male hidrocentrale niču kao gljive nakon kiše, a za njih se sazna samo nakon neke od brojnih aera korupcije i sličnoga što ih prati. renutno jedinstven primjer je hidrocentrala Voljevac u gornjem toku Vrbasa. Ipak malo se podsjetimo, uz brojne riječi hvale počinjale su izgradnje malih hidrocentrala. ako su na obroncima planina središnje Bosne počela da niču mnogobrojna energetska postrojenja, male hidrocentrale. o je bila radost za malobrojne koji ostvaru ju prihod i uskoro se pokazale iznevjerena očekivanja i bol za mnoge, prije svega šumare, ekologe, ljubitelje prirode, a posebno za lokalno stanovništvo. ako su nepovratno nestali prelijepi šumski krajobrazi i vodotoci. U poplavi izgradnje mini centrala, brojni biseri prirode su se našli na udaru lokalnih moćnika. Spisak je dug, od Prokoškog jezera, rijeke rešanice, gornjeg toka Vrbasa, sada i Kreševske rijeke, te Neretvice, itd. Ovdje se moramo i podsjetiti da je Bosna i Hercegovina već niz godina opsjednuta investitorima i investicijama, za izgradnju malih hidrocentrala, u čemu vlada prava anarhija. Sve se to dešava uz blagoslov lokalnih vlasti, kantonalnih, ali i ederalnih. Praktično nestaju kompletni vodotoci što ostavlja nesagledive posljedice na okoliš, a prije svega na šume koje nam osiguravaju pitku vodu i čisti zrak. O ovoj problematici, malih hidrocentrala, se piše u brojnim popularnim revi jama, ali znanost nikad nije dala jasan stav jer su sve ekološke studije rađene pod pritiskom ili nisu uopće rađene kako je predviđeno zakonom.
Vode i vlade
ako se mnoge od malih hidrocentrala ne bi ni gradile da je poštovana procedura, te rađena ekološka studija za njih, odnosno kakav je njihov utjecaj na okolinu. Lokalni ‘’stručnjaci’’ sumnjive stručnosti izborili su se u svojim ‘’vladama’’ da nije potrebno raditi ekološke studije za male centrale. ako su odredili i iskrojili ekološku politiku na mnogim potocima i šumama u Bosni i Hercegovini. Mnogi mali vodotoci su nestali a sva moguća površinska voda se usmjerava u cijevi koje opskrbljuju centrale dragocjenom vodom, te je kroz primjenu tirolskog zahvata pokupljena voda i iz najmanjih vodotoka kao i izvora. Iza tako podignutih centrala ostaje pustoš, vodotoci bogati živim svijetom, često sa mnogo endemskih vrsta su presušili zbog preusmjeravanja vode, a veoma osjetljive biljke i životinje, te ekosustavi su nestali u nepovrat.
ma koje žive na obalama tih potoka potreb- Pitamo se zašto se ne grade ti energetski na voda. Kao što je čovjeku potrebno mini- objekti u Europi, pa imaju obilje vode u rijemalno 1,5 litara vode dnevno za normalno kama i daleko više čak i kvalitetnijeg ugljena obavljanje fizioloških aktivnosti u organiz- od nas. Razlog leži u ekologiji, ne žele do mu, tako je voda potrebna i mnogim biljka- kraja da unište svoje prirodno nasljeđe koje ma i životinjama, ali im je nemarnošću ne- su vjekovima uništavali, prije svega šume i odgovornih njima ona uskraćena. im poljoprivredna zemljišta koja su kapital bunestručnim, i ekološki neopravdanim za- dućnosti, a oni su ga prekomjernom induhvatima je došlo do intenzivnog mijenjanja strijalizacijom kroz povijest doveli na samu mikroklime, ona na mnogim planinama granicu nestanka. Otrježnjenje je kod njih postaje izrazito suha, ali ne samo zbog glo- nastalo prije 20 godina, te im je sada mnogo balnog zatopljavanja nego upravo zbog ve- jednostavnije dati novac kao investiciju, a likih preusmjeravanja voda, te stvaranja potom crpiti energiju iz nerazvijenih zemavodnog debalansa u tlu. o će postupno u lja kakva je Bosna i Hercegovina. Razlog je međudjelovanju sa globalnim zagrijava- tu jednostavan, jer raspolažemo jefinom njem, voditi ka velikom sušenja šuma koje radnom snagom i sirovinom, kao i neriješemožemo očekivati u narednom periodu, a nim pitanjem zaštite čovjekove okoline, te što se već može primijetiti u pojedinim po- se okolinske dozvole veoma jednostavno dručjima Bosne i Hercegovine. dobivaju, ako ne na državnoj razini onda na Ostaje nejasno tko će u konačnici platiti kantonalnoj/županijskoj. akva će situacija tako nastalu štetu i na koji način kad izgu- bit sve do onog trenutka dok ne postanemo bimo ono najvrjednije, bosanskohercego- kandidati za EU, te počnemo više brinuti o vačke šume. Za to će vjerojatno odmah da ekologiji i uvoditi strože zakone i provoditi optuže tamo neke šumare, koji su inače strožu zaštitu i nadzor nad prirodom. Kako stalni dežurni i glavni krivci za sva dešava- nam se vjerojatno još zadugo neće desiti, nja u šumama, iako se brojni među njima ostaje da se nadamo da do tada nećemo svu sustavno bore da se šume sačuvaju za nova prirodu potpuno devastirati. U međuvrepokoljenja. menu ćemo morati pod pritiskom te iste EU Koliko se god borili da očuvamo prirodu u i njenog kapitala, uništavati svoju u svijetu Bosni i Hercegovini, ipak nad nama i šuma- jedinstvenu prirodu, te postajati još ovisniji ma se polako nadvija nova velika prijetnja. od bogatih zemalja koje će lagodno živjeti Razlog je sve prisutna glad za energijom i na račun jefine energije iz Bosne i Hercegoza enormnima profitima bez granica. Kako vine, a mi ćemo živjeti u prljavštini bez či je u Europi moratorij, zabrana, gradnje ter- stog zraka i pitke vode, uz vječite dugove cimoelektrana na ugljen i hidroelektrana, jelom svijetu. Europa šalje novac u Bosnu i Hercegovinu Što nas dalje očekuje u budućnosti tek ćemo za nove energetske objekte, te se intenzivno vidjeti, ali bojim se da nas očekuje sudbina radi na izradi projektne dokumentacije za onih brojnih živih organizama, i šuma koje brojne energetske objekte. Možemo tako su nestale, ili će uskoro nestati gradnjom pobrojati samo neke od njih, a tu su termo- ovakvih objekata. Ovo su za sada mali objekelektrane u omislav Gradu, Bugojnu, Sta- ti, a uskoro će početi gradnja sve većih i venarima kod Doboja, rekonstrukcija i poja- ćih, a time i većih ekoloških katastroa. ačavanje termoelektrana u uzli, kođer u ovakvo postavljenoj strategiji hidroelektrana Vranduk, hidroelektrane na razvoja, proizvodnji i korištenju energetskih Neretvi, na Drini, itd., a spisak je jako dug. potencijala mi smo samo gubitnici, bez budućnosti. Brana u području gornjeg Vrbasa
FONDEKO SVIJET/31/2010.
19
20
Zaboravljeni velikani
RENE MIKŠIĆ ENTOMOLOŠKI MOHIKANAC Ugledni bosanskohercegovački znanstvenik svijetu je ostavio u nasljedstvo opise oko 300 različih vrsta taksona tvrdokrilaca. Pri tom je uspio denisa 327 taksona različitog sistematskog nivoa. Nažalost njegovo djelo je i danas zaboravljeno Mr. sc. Dražen Kotrošan
U
oktobru 2007. godine imao sam priliku da u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine organizujem okrugli sto u znak sjećanja na dr. Sofiju Mikšić. Na moje iznenađenje, osim uvaženog dr. Suvada Lele, učešće u radu i obilježavanju godišnjice sjećanja na znamenitu znanstvenicu nije iskazao nitko od proesora i mlađih kolega sa prirodnoznanstvenih akulteta Univerziteta u Sarajevu. Nažalost, još jednom se pokazalo da bosanskohercegovačko društvo, uključujući i znanstvenu javnost, boluje od hroničnog nedostatka morala i sindroma kratkog pamćenja. Na spomenutom okruglom stolu istakao sam i na poražavajuću stanje zaborava kojim je danas prekrivena bogata znanstvena ostavština koju je ostavio suprug dr. Sofije Mikšić, René Mikšić. Stoga, a kao obavezu preuzetu obećanjem datom dugogodišnjoj prijateljici obitelji Mikšić, svoje pisanje u ovom broju Fondeko svijeta posvećujem jednom od najvećih entomologa ovdašnjih prostora, Renéu Mikšiću.
Entomolog od najranijeg djetinjstva
René Mikšić se rodio 20. ebruara 1920. godine u Zagrebu. Zabilježeno je da je još kao dječak postao veliki zaljubljenik u prirodu i posebno kukce. Entomologija mu je ostala strast do kraja života. Njegov veliki potencijal za znanstveni rad i entomološka istraživanja primijetili su tada značajni znanstvenici entomolozi poput dr. Nikole Finka, dr. Željka Kovačevića i dr. Zdravka Lovrenovića. Međutim, sam Mikšić je isticao da je za njega posebno značajan bio susret sa pro. dr. Božidarom Hergulom 1937. Godine, koji ga je tada kao sedamnaestogodišnjaka uveo u entomologiju. Svoj prvi znanstveni rad Mikšić je objavio u 30. godini života u Rijeci gdje je tada radio kao preparator-entomolog u Prirodoslovnom muzeju. Iako zbog zdravstvenih i drugih razloga nikada nije uspio da stekne ormalne školske kvalifikacije nije mu predstavljalo prepreku da na svojevrstan način obilježi entomologiju na prostoru bivše Jugoslavije, pa i šire balkanske regije. FONDEKO SVIJET/31/2010.
Znanstveni opus Renéa Mikšića broji 157 originalnih znanstvenih radova. Svoje radove objavljivao je u velikom broju domaćih i stranih časopisa. Pored časopisa institucija i udruženja sa prostora ex Jugoslavije objavljivao je i u obje tadašnje Njemačke, tadašnjoj Čehoslovačkoj, Austriji, Danskoj, Švedskoj, Holandiji, Italiji, Mađarskoj, Francuskoj i Švicarskoj. Koliko je produktivan znanstveni rad imao Mikšić svjedoči i činjenica da je znao objaviti 9 do 11 radova u jednoj godini, što je i danas i pored svih tehničkih prednosti mnogim ovdašnjim znanstvenicima nedostižno. Istovremeno, neki njegovi radovi su brojali preko 100, pa čak i do 400 stranica. Pored znanstvenih Mikšić je objavio više od 50 stručnih i popularnih radova, članaka i recenzi ja, te održao 38 predavanja. U Sarajevu je živio od 1952. godine. Prvobitno je bio uposlen u Biološkom institutu sarajevskog Univerziteta. Danas su zbirke kojima je rukovodio Mikšić dio entomološke kolekcije Odjeljenja za prirodne znanosti Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Nakon odlaska iz Biološkog instituta kratko vrijeme je bio zaposlen u Biološkom institutu medicinskog akulteta. Potom se zaposlio u Institutu za šumarstvo i tu ostao punih 27 godina do odlaska u penziju. Mikšić je dao i doprinos u jačanju entomologije i organiziranju entomologa u Bosni i Hercegovini. ako je na njegovu inicijativu prvo osnovana entomološka sekcija u okviru Biološkog društva čiji je predsjednik bio. Potom je pokrenuto i samostalno Entomološko društvo Bosne i Hercegovine. Društvo je od 1970. do 1974. godine izdavalo i svoj Bilten. Međutim, Mikšić je kao veliki znanstvenik bio poznat i kao veliki kritičar i osoba koje nisu spremne povinuti se vladajućim društvenim normama. Ova „inkopaktibilnost karaktera“, kako je dato životno obilježje Mikšića opisao poznati entomolog Guido Nonveiller u članku objavljenom povodom Mikšićevih 60 godina života i 30 godina rada, rezultirala je da Mikšić istupi iz Entomološkog društva. Nažalost, i danas pored pojedinačnih pokušaja oživljavanja entomološko društvo nije ponovo zaživilo. Konačno, vrlo je vjerovatno da su isti razlozi imali za posljedi-
cu da Mikšić nikada nije dobio neko posebno društveno priznanje za svoj rad. Neophodno je spomenuti da je Mikšić pored bosanskohercegovačkog bio član i entomoloških društava u Rimu, Beču, Lunz i Lionu, te je, također, bio stalni član Internacionalnog komiteta za istraživanje entomoaune Srednje Evrope čije je sjedište bilo u Budimpešti.
Životno djelo
René Mikšić se od svog prvog rada prvenstveno posvetio aunističkim, taksonomskim i sistematskim istraživanjima tvrdokrilaca (Coleoptera). Njegova istraživanja su nosila određenu crtu osobnosti polazeći od pristupa rješavanju pitanja sistematike i taksonomije pojedinih skupina do načina izlaganja rezultata istraživanja. Posebno je značajno istaći da je prilikom istraživanja pored brojnog vlastitog materijala obrađivao i materijal drugih entomologa, a osobito se naglašava pristup muzejskim zbirkama. Naime, ne postoji nijedna značajnija zbirka tvrdokrilaca od Vardara do riglava, a i šireg područja Balkana, da je Mikšić nije pregledao. S druge strane, iako je prvenstveno bio okrenut prema istraživanju jugoslovenske entomoaune za rješavanje pitanja sistematike i taksonomije pojediPlectrone endroedii Mikšić, 1974. (mužjak)
MISLI VELIKIH LJUDI René Mikšić se od svog prvog rada prvenstveno posvetio faunističkim, taksonomskim i sistematskim istraživanjima tvrdokrilaca (Coleoptera). Njegova istraživanja su nosila određenu crtu osobnosti polazeći od pristupa rješavanju pitanja sistematike i taksonomije pojedinih skupina do načina izlaganja rezultata istraživanja. Posebno je značajno istaći da je prilikom istraživanja is traživanja pored brojnog vlastitog materijala obrađivao i materijal drugih entomologa, a osobito se naglašava pristup muzejskim zbirkama. Naime, ne postoji nijedna značajnija zbirka tvrdokrilaca od Vardara do Triglava, a i šireg područ ja Balkana, da je Mikšić nije pregledao. S druge strane, s trane, iako je prvenstveno bio okrenut prema istraživanju jugoslovenske entomofaune za rješavanje pitanja sistematike i taksonomije pojedinih skupina, nije se ustručavao proširiti svoje geografsko područje istraživanja i na cjelokupan balkanski prostor, pa i neke druge dijelove palearktika, kao što su istočno Sredozemlje i Apeninsko poluostrvo. nih skupina, nije se ustručavao proširiti svoje geograsko područje istraživanja i na cjelokupan balkanski prostor, pa i neke druge dijelove palearktika, kao što su istočno Sredozemlje i Apeninsko poluostrvo. Sam Mikšić je isticao da mu je inspiracija u njegovom istraživačkom radu bio čuveni enomolog Viktor Apelbeck. Naime Apelbeck je početkom 20. stoljeća izdao jednu seriju radova pod nazivom „Fauna Insectorum Balcanica“ s ciljem da objedini saznanja o entomoauni datog područja. Kako je zbog niza okolnosti Apelbeck datu ideju samo djelimično realizovao objavivši objavivši 1904. samo jednu knjigu o tvrdokrilcima, Mikšić se odlučio da pola stoljeća kasnije reanimira datu ideju. Od 1955. do 1970. godine Mikšić objavljuje seriju aunističkih i monograskih pregleda obradivši Lucanidae, Scarabaeidae i Lamellicornia. Prema pisanju dr. Rize Sijarića Mikšićevo životno djelo predstavlja „Monografija Cetoninae Palearktičke i Orijentalne regije“ koja je u četiri toma objavljena pod pokroviteljstvom SIZ-a za nauku Bosne i Hercegovine. Specifičnost je da je monografija Plectrone endroedii Mikšić, 1974. (ženka)
štampana na njemačkom jeziku. Naposli jetku, sumirajući životni opus svog savremenika dr. Sijarić je posebno naglasio činjenicu da je René Mikšić znanstvenom svijetu u nasljedstvo ostavio opise oko 300 različitih novih taksona tvrdokrilaca. Pri tome, 237 taksona različitog sistematskog nivoa Mikšić je uspio definisati, dok je novim generacijama entomologa ostavio u zadatak da riješe pitanje taksonomskog statusa za još 70 nedefinisanih taksona.
Deset taksona za nezaborav
Život Renéa Mikšića je tragično prekinut u saobraćajnoj nesreći 17. 10. 1986. godine na Ilidži kod Sarajeva. Zasigurno da je ovaj entomološki Mohikanac, kako ga je u jednom članku nazvao Branko Britvec, iza sebe ostavio neizmjerljivo bogastvo znanstvene građe i kolekcije koje svjedoče predanom i dugogodišnjem radu znanstvenika. Međutim, René Mikšić, iako je bio visoko cijenjen od kolega, tokom života nikada nije dobio zvanično priznanje za svoj rad od strane neke od domaćih institucija. Nažalost, njegovo djelo je zaboravljeno i danas. Za razliku od domaćih društvenih i znanstvenih krugova priznanje njegovom radu došlo je od kolega iz svijeta i to u obliku povelje za posebne zasluge koja mu je dodjeljena u maju 1986. godine u Gothi (Njemačka) na 11. simpoziju o entomoauni srednje Evrope. Vjeru jem da je Mikšiću osobitu životnu satisakciju predstavljalo 10 taksona koje su odajući mu posebno poštovanje po njemu imenovali njemu bliske kolege entomolozi. Zbog toga, kao čin naklona djelu i liku Renéa Mikšića, pisanje završavam citiranjem spomenutih taksona: Aphodus (richapodus) mikšići Balthasar, Goliat Endrödi, Dorcadion hus regis ab. mikšić Endrödi, pedestre f. mikšić Podany, Plagionotus floralis ab. mikšić Adamović, Adamović, Cryptotro gus mikšići Petrovitz, Atanyproctus mikšići Petrovitz, Gampsocleis abbreviata ssp. renei S. Mikšić, Protaetia (Pachyprotaetia) mikšićana Ruter i Celodera mikšići Antoine.
NOVAC JE ORUđE SLOBODE Odabrala: Anida Džanko „Nesreća je kad u životu čovjeka prije klone duh nego tijelo.“ Marko Marko Aurelije Aurelije „Čovjek razrješava sve tajne, a sam ostaje Muhamed Ikbal najveća tajna.“ Muhamed „Da čovjek nađe čovjeka, mora i sam biti čovjek.“ Ivo Kozarčanin „Sve je u rukama čovjeka. Zato ih mora često prati.“ Stanislav Lec „Čovjek okrenut prema sebi leđima gleda svijet.“ Dimitrije Simić „Ništa nije vrijedno kao sloboda. Stvaranje velikih dijela bez nje je nemoguće.“ Gledston „Biti slobodan znači imati pravo činiti sve što nije na štetu drugima.“Lakorder „Slobodni ste ako vam je savjest čista.“ Gete „Za hrabro srce i leopardi su ovce, a plašlji Muhamed Ikbal Ikbal vac vidi i u gazeli tigra.“ Muhamed „Šta je to što je i divljaku čak za najveće divljenje? Čovjek, koji se ne uplaši, koji ne strahuje, dakle, ne povlači se pred opasnostima, a ujedno savršeno razumno prilazi poslu.“ Kant „Draži mi je neprijatelj neprijatelj koji mi govori u oči istinu nego prijatelj koji me laže.“ Katon „Prijateljstvo „Prijateljstvo je najljepši dar ljudima posli je mudrosti.“ mudrosti.“ La Rošfuko „Ljudi koji govore da pomoću novca mogu sve dobiti, u stanju su sve učiniti za novac.“ Franklin „Novac koji čovjek ima je oruđe slobode; novac za kojim čovjek trči je oruđe ropstva.“ Ž. Ž. Ruso „Prijateljstvo „Prijateljstvo je jedna duša u dva tijela.“ Aristotel Aristotel „Prijatelju reci laž, i ako je sačuva, reci mu istinu.“ Španska izreka „Postoje ljudi koji od svog bogatstva nema ju ništa osim straha straha da ga ne izgube.“ Antoan Antoan Rivarol Rivarol „Kad led počne pucati, znat ćeš ko ti je pri jatelj.“ Eskimska poslovica „Na ovom svijetu najviša stvar jeste znati pripadati samom sebi.“ Montenj Montenj FONDEKO SVIJET/31/2010.
21
22
Eho klimatskih promjena
STRES TRESE I BILJKE
Simptomi toplotnog stresa mogu se uoči po promjenama u rastu korijena, usvajanju hraniva, sadržaju i protoku vode u ćelijama, transportu metabolita, foto fo tosin sinte tezi, zi, re respi spirac raciji iji,, oplo oplodnj dnjii i zr zrenj enju. u. Nau Naučni čnici ci su otk otkril rilii da da u bil biljk jkama ama pod toplotnim stresom nastaju „bjelančevine toplotnog šoka“ Mr. Suvada Borić-Šaćiragić
N
agle promjene klime iznenadile su i zbunile su ljude, a uz ljude, zbunila se i priroda. Bila sam i sama veoma iznenađena kada sam u mojoj bašti u Poalićima 10. januara 2010. ugledala jagorčevine (Primula vulgaris) u punom cvatu ili u novembru 2009. godine raskošne cvjetove divljeg kestena ( Aesculus Aesculus hippocastahippocastanum). Povezanost između klimatskih promjena i života na zemlji ponekad je iznenađujuća i istovremeno zastrašujuća. Biljke su nam najpouzdaniji mjerni instrument uz čiju pomoć sa sigurnošću možemo uočiti klimatske poremećaje u svijetu. Pro. dr. Camille Parmesan sa Sveučilišta u eksasu izvještava da različite biljne i životinjske vrste na globalno zagrijavanje reaguju pomjerajući se prema sjeveru ili naviše u potrazi za hladnijim područjima, ili se razmnožavaju ranije u proljeće, odnosno pupaju i cvatu sve ranije ranije i ranije. Proučavajući podatke prikupljane 45 godina utvrdila je da su vrste poput ptica, leptira i alpskih trava pomjerile svoja staništa prema sjeveru prosječno 6,1 kilometar u deset godina ili prema višim predjelima 6,1 metar.
Ostvare li se predviđanja, rezultati globalnoga zagrijavanja u idućem stoljeću mogli bi biti strašni za vrste koje su već izgubile stanište, objavio je časopis Nature. Naučnici kažu da studije, utemeljene utemeljene na prijašnjim istraživanjima u Sjevernoj Americi i Evropi, najavljuju izumiranje životinjskih i biljnih vrsta tokom idućih desetljeća jer će ih porast temperature prisiljavati na suočavanje s gubitkom staništa i s novim prirodnim neprijateljima. akođe dovešće do porasta broja ugroženih vrsta, porasta ugroženih ekosistema, gubitka endemičnog genoonda, gubitka biodiverziteta na sva tri nivoa (genetičkom, specijskom, kosistemskom) i smanjenja primarne bioprodukcije. Iako klimatske promjene promjene ne potječu od jučer, jer se u dugoj povijesti Zemlje neka zbivanja ipak ponavljaju, većina se stručnjaka slaže da su sadašnje klimatske promjene u najvećem dijelu potaknute čovjekovim lošim odnosom prema prirodi. Iako su sve životinjske i biljne vrste tokom povi jesti doživjele doživjele evolucijske evolucijske promjene promjene izazvane raznim aktorima pa su mnoge i izumrle, globalne klimatske promjene danas su sigurno drukčije od bilo kojih do sada.
Sve žive organizme (mikroorganizmi biljke, životinje i ljudi) karakterišu tri osnovne osobine: da rastu, razmnožavaju se i završavaju svoj životni ciklus u prilično uskom temperaturnom režimu. Za razliku od toplokrvnih životinja, biljke nisu u stanju same održavati optimalnu temperaturu koja im omogućava normalni život. emperaturni optimumi optimumi za rast mnogih biljaka često se mijenjanju prema dijelu dana, odnosno biljke su prilagođene promjeni temperature između dana i noći (termoperiodizam), stoga se optimalno razvijaju samo pri takvoj pravilnoj izmjeni.Većina biljaka našega podneblja nije prilagođena za velike temperaturne razlike koje se javljaju tokom nekoliko dana u istom dijelu dana. Posljednjih nekoliko godina karakterišu neuobičajeno velike temperaturne razlike, ponekad veće i od 200 C u samo nekoliko dana. Kako biljke podnose takve oscilacije i posto ji li tolerantnost tolerantnost na temperat temperaturni urni stres? stres? Otpornost biljaka na nepovoljne temperature vrlo je kompleksna problematika. U cijelom svijetu se provode istraživanja kako fiziološki i biohemijski ući u trag tolerantnosti i otpornosti pojedinih biljaka na hladnoću i vrućinu. Općenito se može reći da su otpor-
Jagorčevina ( Primula vulgaris)
Promjene u prirodi, u konkretnom slučaju promjene klime, izazi vajuu gene vaj genetsk tskee prom promje jene na životinjama i biljkama. Simptomi toplotnog stresa mogu se uočiti po promjenama u rastu korijena, usvajanju hraniva, sadržaju i protoku vode u ćelijama, transportu metabolita, fotosintezi, respiraciji, oplodnji i zrenju FONDEKO SVIJET/31/2010.
Eho klimatskih promjena Čini se da će u budućnosti veća pažnja biti poklonjena istraživanju otpornosti na vrućinu, i to zbog dva razloga. Prvi razlog je fenološke prirode, jer većina kulturnih biljaka prolazi svoje najvažnije razvojne faze u vrijeme visokih temperatura, pa samo nekoliko stepeni viša temperatura od optimalne može izazvati značajan pad fertilnosti biljaka, što dovodi do smanjenja roda. Drugi razlog je globalno zatopljenje koje može izazvati velike štete u biosferi povećavajući globalnu prosječnu temperaturu od 1,5 do 4,50 C. hippocastanum ) Divlji kesten ( Aesculus hippocastanum
Sudeći prema Crvenoj listi ugroženih vrsta Svjetske unije za zašti tu prirode (IUCN) ), koja predstavlja najpouzda niju i najpriznatiju pro cjenu brojnosti biljnih i životinjskih vrsta na planeti, živi svijet na Zemlji ubrzano nestaje, i taj proces će se nasta vitii sve vit sve dok ne bud buduu preduzete hitne, ozbilj ne akcije na globalnom nivou
nosti na nisku i visoku temperaturu genetski uslovljeni te se zato mogu skoro u svakoj biljci pronaći genotipovi koji su otporniji ili tolerantniji, odnosno osjetljiviji na nepovoljne temperature i temperaturna kolebanja. Neki istraživači smatraju da čak isti geni kontrolišu tolerantnost, ali i otpornost za oba temperaturna ekstrema, kao i tolerantnost i otpornost za velika temperaturna kolebanja. Otpornost na hladnoću ili vrućinu je multidisciplinarni problem pa se samo zajedničkim radom genetičara, fiziologa, biohemičara i oplemenjivača može doći do otkrivanja tajni temperaturnog režima u biljkama. Čini se da će u budućnosti veća pažnja biti poklonjena istraživanju otpornosti otpornosti na vrućinu, i to zbog dva razloga. Prvi razlog je enološke prirode, jer većina kulturnih biljaka prolazi svoje najvažnije razvojne aze u vrijeme visokih temperatura, pa samo nekoliko stepeni viša temperatura od optimalne može izazvati značajan pad ertilnosti biljaka, što dovodi do smanjenja roda. Drugi razlog je globalno zatopljenje koje može izazvati velike štete u bioseri povećavajući globalnu prosječnu temperaturu plotnog šoka” (heat shock proteins), čija se od 1,5 do 4,50 C. količina povezuje s otpornošću na vrućinu. Klimatske promjene danas imaju već za- Nađeni su i geni koji kontrolišu sintezu strašujuće posljedice. Promjene u prirodi, ovoga proteina pa se očekuje da će biljna u konkretnom slučaju promjene klime, biotehnologija biotehnologija naći praktična rješenja r ješenja kako izazivaju genetske promjene na životinja- da se biljke same brane od visokih tempema i biljkama. Simptomi toplotnog stresa ratura. Biljke općenito imaju veliku moć mogu se uočiti po promjenama u rastu ko- prilagođavanja prilagođavanja na nove uslove života, ali za rijena, usvajanju hraniva, sadržaju i proto- to treba izuzetno dug vremenski period. ku vode u ćelijama, transportu metabolita, Istovremeno, Istovremeno, klimatske promjene i stres kao otosintezi, respiraciji, oplodnji i zrenju. njihova posljedica mogli bi oslabiti živi sviGlavne reakcije biljke na vrućinu su biohe- jet i učiniti ga podložnijim podložnijim inekcija inekcijama ma tvrmijske i fiziološke prirode: promjena u sa- de naučnici. Dr. Ute Collier, voditeljice prostavu enzima, strukture membrane, oto- grama za klimatske promjene World Wide sintetičke aktivnosti i možda najvažnije, Fund or Nature kaže: “Klimatske promjene promjena u metabolizmu bjelančevina. su čudovište s mnogo lica, a ova studija Naučnici su otkrili da u biljkama pod to- samo ističe mnogostruki stres koji pogađa plotnim stresom nastaju “bjelančevine to- ljude, životinje i biljni svijet.” Biološki stres
je zaprav zapravoo posljedi posljedica ca drastičn drastičnee ili ili štetne štetne promjene u okolišu koja se maniestira smanjenim rastom ili razvitkom biljaka, pri čemu pojam biološka nepetost označava njihove smanjene ili promijenjene biološke unkci je. Živi organizmi organizmi mogu reagovat reagovatii na dva načina na stres, odnosno mogu biti u izvjesnoj mjeri tolerantni na stres ili ga pokušati izbjeći. Izbjegavanje stresne situacije najčešće podrazumijeva određenu morološku ili fiziološku adaptaciju u jednoj generaciji. Npr. Npr. biljka će izbjeći sušu ako razvije ra zvije dovoljno dubok korijenov sistem. Otežani uslovi života potiču adaptivni momenat, a u dužem, višegodišnjem periodu i razvoj mehanizama tolerancije ili pak dolazi do izumiranja neotpornih vrsta i pojave sukcesije unutar ekosistema. Sudeći prema Crvenoj listi ugroženih vrsta Svjetske unije za zaštitu prirode (IUCN) ), koja predstavlja najpouzdaniju i najpriznatiju procjenu brojnosti biljnih i životinjskih vrsta na planeti, živi svijet na Zemlji ubrzano nestaje, i taj proces će se nastaviti sve dok ne budu preduzete hitne, ozbiljne akcije na globalnom nivou. Krajem 2007. godine na svjetskoj Crvenoj listi ugroženih vrsta našlo se 41.415 vrsta, a od toga 16.118 vrsta su pred nestajanjem. U saopštenju IUCN-a ocjenjuje se da napori koji su do sada preduzeti na zaštiti vrsta nisu dali dovoljne rezultate. Smanjenje biodiverziteta je kontinuiran i neophodne su koordinisakoordinisane, hitne akcije da se globalna kriza nesta janja vrsta zaustavi. zaustavi. im prije, jer je opstanak i život čovjeka mnogostruko povezan i uslovljen biološkom raznovrsnošću. I pored nastojanja da se vrijednosti prirode očuvaju i zaštite, priroda je ozbiljno ugrožena brojnim aktorima, čiji je osnovni uzrok uglavnom, neodgovorna i nekontrolisana ljudska djelatnost. Posljedice su očigledne, dalekosežne i za živi svijet često pogubne. FONDEKO SVIJET/31/2010.
23
24
Okoliš i zdravlje
DJECA SU BRIGA NAJVEĆA
Izvještaji vlada zemalja dostavljeni Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji govore da najmlađa populacija najviše strada od ozljeda, zagađenog zraka, upotrebe čvrstog goriva kod kuće, trovanja hemikalijama, loše opskrbe vodom i loše higijene Doc. dr. Senad Oprašić
P
eta ministarska konferencija o okolišu i zdravlju Svjetske zdravstvene organizacije za Region Evrope, Parma, 09.-12. 2010. godine U periodu od 10. do 12. marta 2010. godine u Parmi, Italija odvijala se Peta ministarska konerencija o okolišu i zdravlju Svjetske zdravstvene organizacije za Region Evrope pod naslovom „Zaštita dječijeg zdravlja u promjenjivom okolišu“. Svjetska zdravstvena organizacija na konerenciji u Parmi uspjela je okupiti preko 392. predstavnika iz 53. zemlje od Portugala do adžikistana, u kojima se našlo i 27 ministara okoliša i zdravlja, 76 predstavnika internacionalnih i regionalnih vladinih organizacija, 21 predstavnik vodećih eko grupa (Eko orum, i sl.), 79 predstavnika mreže mladih, 101 predstavnik Svjetske zdravstvene organizacije, 261 posmatrač, te 25 ostalih predstavnika, što je ukupno iznosilo 1047 učesnika. Na skupu su bili prisutni predstavnici iz BiH, gdin Senad Oprašić iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa i gđa Mirha Ošijan iz Ministarstva civilnih poslova, zatim gdin Emil Balavac i gđica Diba Hadžiahmetović kao predstavnici mladih, te novinar gdin Dejan Grbić. Pored ministarskog dijela održan je pred-konerencijski dan devetog marta, a Ministarska konferencija
FONDEKO SVIJET/31/2010.
bio je posvećen Protokolu o vodi i zdravlju. Protokol uz Konvenciju o zaštiti i korištenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera iz 1992. godine, usvojen je na rećoj ministarskoj konerenciji o okolišu i zdravlju (London 1999.) i predstavlja jedno od glavnih postignuća u Evropskom procesu o okolišu i zdravlju. Protokol je stupio na snagu 2005. godine i trenutno broji 24 Strane potpisnice. Bosna i Hercegovina nije još uvijek ratificirala Protokol, koji preciznije definira obaveze iz Konvencije o zaštiti i korištenju prekograničnih vodotoka i međunarodnih jezera – Helsinki 17. 03. 1992. godine. Konvenciju je Bosna i Hercegovina ratificirala i 03. decembra 2009. godine depozitaru, Generalnom
sekretarijatu UN, deponirala Instrument o ratifikaciji. o je prvi, pravno obavezujući međunarodni ugovor, usvojen u namjeri da se osigura odgovarajuća snabdjevenost pitkom vodom i odgovarajućim sanitarnim uslovima za sve, povezujući upravljanje vodom i zdravstvene probleme. Jedna od obaveza Strana potpisnica Protokola je da pružaju pomoć jedna drugoj u provođenju Protokola, s posebnim osvrtom na nacionalne planove. Kako bi se ispunila ta obaveza, 2007. godine osnovan je Projekat ad hoc mehanizam za olakšavanje (AHPPM) u cilju koordiniranja provođenja međunarodne pomoći i povećanja kapaciteta zemlje primaoca pomoći. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije više od 13.000 djece ispod 14 godina starosti umre svake godine u regionu Evrope usljed dijareje koja je uzrokovana vodom, od toga je većina djece u Istočnoj Evropi i Centralnoj Aziji. Obzirom na datu situaciju potrebno je poboljšati pristup pitkoj vodi i osigurati bolje sanitatarne uslove za sve. Kako Protokol pokriva širok spektar pitanja povezanih sa zdravljem, vodom, provođenjem zdravstvenih mjera i okolišem, to njegovo provođenje zahtijeva usku intersektoralnu saradnju. Odmah po otvaranju Konerencije data je procjena glavnih trendova u okolišu i zdravlju u Evropi u zadnjih 20 godina, te evaluacija progresa u politikama od Budimpeštanske konerencije, sa posebnim okusom na Konvenciju o zaštiti i upotrebi prekograničnih vodotoka i među-
Sa aspekta interesa Bosne i Hercegovine možemo reći da smo Parmskom deklaracijom dobili značajne obaveze. Tom obavezom sve zemlje koje pokriva WHO za Evropu trebaju da do 2020 godine osiguraju svakom djetetu nesmetan pristup kvalitetnoj vodi i higijeni, mogućnosti za rekreaciju, zdravu prehranu, čist zrak i okoliš bez otrovnih hemikalija
Okoliš i zdravlje
Dodir s prirodom
narodnih jezera, te ransport, zdravlje i okoliš pan-evropski program (HE-PEP). Posebno su naglašeni podaci da u Evropi ima oko 15 miliona pretile djece, da je 50 miliona seoskog stanovništva bez pristupa vodi i kvalitetnoj higijeni. Naslov konerencije „Zdravlje djece u promjenjivom okolišu“, je potpuno opravdan jer izvještaji koje vlade zemalja dostavljaju SZO-u govore da djeca najviše stradavaju od ozljeda, zagađnog zraka, upotrebe čvrstog goriva kod kuće, trovanja hemikalijama, loše opskrbe vodom i loše higijene. Smrtnost kod djece zbog ovih razloga je izuzetno velika, jer u regionu Europe godišnje smrtno strada 100 hiljada djece, dok oko 6 miliona djece dobiva neku vrstu invalidnosti. Najpogubniji su razni oblici ozljeda od kojih umire 23 posto djece. Na konerenciji se posebno razmatralo pitanje nejednakosti u socijalnim i pitanjima ne jednakosti spolova u okolišu i zdravlju. Razmatrana su i pitanja o dostignućima i izazovima u rješavanju problema životne sredine i zdravlja, za koje Akcioni plan za okoliš i zdravlje djece u Evropi (CEHAPE) služi kao okvirna reerenca za dalje jačanje akcije na nacionalnom nivou. Glavni okus je bio na postignutom uspjehu, učinku CEHAPE-a, pregledu učinkovitosti procesa, glavnim izazovima i preporukama za budućnost. Zasjedanje je dalo naglasak na važnost investiranja u istraživanje i razvoj kako bi se ojačali dokazi za politiku djelovanja i razvoj novih rješenja i tehnologija koje će koristiti okolišu i zdrav-
Smrtnost kod djece zbog ovih razloga je izuzetno velika, jer u regionu Europe godišnje smrtno strada 100 hiljada djece, dok oko 6 miliona djece dobiva neku vrstu invalidnosti. Najpogubniji su razni oblici ozljeda od kojih umire 23 posto djece. Na konferenciji se posebno razmatralo pitanje nejednakosti u socijalnim i pitanjima nejednakosti spolova u okolišu i zdravlju. Razmatrana su i pitanja o dostignućima i izazovima u rješavanju problema životne sredine i zdravlja, za koje Akcioni plan za okoliš i zdravlje djece u Evropi (CEHAPE) služi kao okvirna referenca za dalje jačanje akcije na nacionalnom nivou. lju, što je veoma bitno kod investiranja u okoliš i zdravlje i mehanizme u regionu koji podržavaju međunarodnu saradnju, posebno u područjima kao što su istraživanje i rad sa zemljama Jugoistočne Evrope i novonastalim nezavisnim državama raspadom bivšeg Sovjetskog Saveza. Veliki broj izlaganja i prezentacija odnosio se na klimatske promjene i probleme u zdravlju koji izazivaju klimatske promjene. Identificirana su ključna pitanja i strateške smjernice o budućoj ulozi Evropskog centra za okoliš i zdravlje (EEHC). Da postoje ogromne razlika između bogate zapadne Europe, devastiranog Balkana i udaljenih prostranstava Rusije, Uzbekistana, Kazahstana, adžikistana..., svjesna je i direktorica Zsuzsana Jakab. Ona je istakla da nejednakost, nejednako pravo na zdravlje koje vlada među ljudima iz različitih zemalja kao i unutar njih, izaziva mnoge probleme po okoliš, koji se reflektiraju i na zdravlje ljudi. Unutar zemalja jaz je između bogatih i siromašnih. U završnoj deklaraciji, doneše-
noj pod predsjedanjem direktorice SZO za region Europe, g-đe Zsuzsane Jakab i tali janske vlade kao domaćina, navedena je 2020. godina do koje se trebaju mnoga pitanja riješiti. Do te godine svakom dijetetu u zemljama koje pokriva SZO za region Evrope (od Portugala do adžikistana) mora se osigurati pristup kvalitetnoj vodi i higi jeni, mogućnosti za rekreaciju, zdravu prehranu, čist zrak i okoliš bez otrovnih hemikalija. Deklaracija iz Parme sadrži i aneks koji se naziva „Obaveza za djelovanje“ a koji se sastoji od četiri dijela. Prvi dio se odnosi na zaštitu zdravlja djece, koji ima svoja 4 regionalna prioritetna cilja, od kojih se Regionalni prioriteni cilj 1 odnosi na osiguravanje javnog zdravlja poboljšanjem pristupa sigurnoj vodi i kanalizaciji i u ko jem se ističe da će se nastojati osigurati svakom djetetu pristup sigurnoj vodi i sanitarijama u domovima, centrima za brigu o djeci, dječijim vrtićima, školama, zdravst-
nastavak na str. 56 FONDEKO SVIJET/31/2010.
25
26
Zelena hemija
POPULARNO TRAGANJE ZA ALTERNATIVNIM MATERIJALIMA
Idealna hemijska reakcija bi trebala ima sljedeće atribute: jednostavnost, sigurnost, visoku iskorisvost i selekvnost, energetsku ekasnost i korištenje obnovljivih i reciklirajućih reagensa i sirovih materija. Zadatak je hemičara i inženjera hemije da idenciraju tokove koji opmiziraju balans poželjnih atributa Prof. dr. Azra Jaganjac; Prof. dr. Faiza Muštović
H
emijski procesi daju različite skupocijene produkte i tvari, koji se koriste u raznim oblastima moderne ekonomije, kao što su zdravstvo, proizvodnja hrane i mnoge druge. Oni također produku ju velike količine otpadnih materija. Zato projektant hemijskog procesa danas mora voditi računa o izboru alternativnih sirovina, rastvarača, reakcijskih tokova i uvjeta reakcije jer ovi izbori mogu da imaju znača jan uticaj na sveukupne okolinske perormanse hemijskog procesa. Otpaci koji nasta ju u hemijskoj proizvodnji, bilo preradom ili korištenjem, ispuštaju se u okoliš bilo u vodene recipijente, u zrak ili odlaganjem na površinu zemlje. Iako se često otpadne materije tretiraju prije ispuštanja njihov uticaj na ljudsku populaciju i okoliš uopće je vrlo opasan. Uopćen i pojednostavljen scenario uticaja industrije na okoliš je prikazan na slici 1. Idealna hemijska reakcija bi trebala imati sli jedeće atribute: jednostavnost, sigurnost, visoku iskoristivost i selektivnost, energetsku efikasnost i korištenje obnovljivih i reciklira jućih reagenasa i sirovih materija. Općenito, hemijske reakcije ne mogu dostići sve ove ciljeve simultano, a zadatak hemičara i inženjera hemije je da identificiraju tokove koji optimiziraju balans poželjnih atributa. Identifikacija okolinski poželjnih tokova zahtijeva kreativne pomake u hemiji kao i u projektovanju procesa. Zbog velikog broja mogućnosti u izboru reakcionih tokova, implikacije tih izbora su tako kompleksne, da često nisu dostupni sistematični i kvantitativni projektni alati za identificiranje zelenih hemija. Ipak, dobro poznavanje i uzimanje u obzir principa zelene hemije pojavljuju se neki kvalitativni i kvantitativni projektni alati. Zelena hemija se definiše kao dizajniranje hemijskih produkata i procesa tako da se FONDEKO SVIJET/31/2010.
smanji ili eliminiše upotreba i nagomilavanje supstanci opasnih po okoliš. Dijeli se na dva osnovna dijela – jedan kvalitativni i drugi kvantitativni. Prvi dio opisuje kvalitativne principe za razvoj procesa uz korištenje alternativa – alternativne rastvarače, alternativne reakcije, alternativne hemije - koji mogu da dovedu do unaprijeđenja okoliša.
Sinteza i proizvodnja bilo koje hemijske supstance počinje sa izborom polaznih sirovina od kojih će finalni produkt biti sintetiziran. U mnogim slučajevima, izbor polaznih sirovina može biti značajan faktor u odreivanju uticaja proizvodnog procesa hemikalija na okoliš
Kvantitativni pristup baziran je na pristupima optimizacije koji se koriste za identifikaciju okolinski podobnih tokova reakcije.
Metodologije zelene hemije
Projektovanje procesa proizvodnje hemikalija uključuje izbor polaznih sirovina, izbor rastvarača, katalizatora i drugih materijala kao i izbor reakcionih tokova. Alternative su moguće u donošenju ovih projektnih odluka koristeći sugestije zeleno-hemijskih princi pa koje projektanti procesa mogu koristiti da identiukiju alternative. Specifično se to odnosi na slijedeće probleme: alternativne sirovine, zelene rastvarače, tokove sinteze i bitno sigurnije hemije. Sinteza i proizvodnja bilo koje hemijske supstance počinje sa izborom polaznih sirovina od kojih će finalni produkt biti sintetiziran. U mnogim slučajevima, izbor polaznih sirovina može biti značajan aktor u određivanju uticaja proizvodnog procesa hemikalija na okoliš. Postoji veliki broj kriterija koji se mogu koristiti za procjenu potencijalnog uticaja polaznih materijala na okoliš, kao napr. nestašica materijala, bez obzira da li je obnovljiv ili ne. Nadalje se uzima u razmatranje, uz postojanost, bioakomulacija i toksičnost sirovina kao i veza procesa pripreme ili proizvodnje polaznih sirovina. Kako identificirati sirove materijale koji mogu da po-
Slika 1. Uopćen scenario izlaganja ljudske populacije zagađivačima okoliša koji se ispuštaju iz industrijskih procesa (ref. Allen & Shonnard, 2002)
Zelena hemija boljšaju svoje djelovanje na okoliš. Različita istraživanja mogu ilustrirati mnoge načine pristupa odgovoru na ovo pitanje. Eklatantan primjer je slučaj proizvodnje adipinske kiseline (inače polazne materije za sintezu najlona) prikazan je na slici 2. Vidljivo je da tradicionalni metod za proizvodnju adipinske kiseline koristi benzen, koji se dobiva iz osilnih goriva; kancerogena polazna materija, ali primjenom principa Zelene hemije hemičari mogu pronaći manje toksične i obnovljive polazne sirovine. U ovom slučaju potencijalno prihvatljiva alternativa, u odnosu na okoliš, koristi glukozu, kao obnovljiv izvor polazne materije koja je bezopasna. Stoga, alternativni način proizvodnje adipinske kisline korištenjem glukoze ima velike prednosti. Međutim, kompletna procjena utjecaja na okoliš treba još analizirati procese proizvodnje i prečišćavanja glukoze u odnosu na benzen. Kao što se iz ovog primjera vidi, korištenjem visoko selektivnih reaganasa može se značajno lakše postići separacija, izolacija i prečišćavanje produkta. Pošto su rastvarači bitan udio tereta na okoliš koji je izložen hemijskim proizvodnim procesom, utvrđeno je da su oni 27% od ukupne količine ispuštenih ili odbačenih toksičnih hemikalija godišnje. Sa povećanim zakonskim pritiscima u centru pažnje su baš rastvarači, pa se značajna pažnja usmjerava na korištenje alternativnih. U principu se trebaju birati rastvarači koji su manje opasni, manje toksični i koji imaju manji uticaj na okoliš (lokalno i globalno).
Putevi sinteze
Identificiranje hemijskih puteva sinteze koji vode ka postizanju bolje životne sredine je kompleksno i zavisi od širokog dostignuća sintetske hemije. Izvan dosega ovog rada je pokazivanje detaljnog pregleda ove brzona-
Zelena hemija se definiše kao dizajniranje hemijskih produkata i procesa tako da se smanji ili eliminiše upotreba i nagomilavanje supstanci opasnih po okoliš. Dijeli se na dva osnovna dijela - jedan kvalitativni i drugi kvantitativni. Prvi dio opisuje kvalitativne principe za razvoj procesa uz korištenje alternativa - alternativne rastvarače, alternativne reakcije, alternativne hemije - koji mogu da dovedu do unaprijeđenja okoliša. Kvantitativni pristup baziran je na pristupima optimizacije koji se koriste za identifikaciju okolinski podobnih tokova reakcije. predujuće naučne oblasti, ali je važno da procesni inženjer bude osposobljen da prepozna vrste hemijskih reakcija koje se mogu usavršiti. Jedan oblik poboljšanja može sačuvati isti hemijski tok, ali regeneracijom i reupotrebom katalizatora. Naprimjer, u sintezi etil-benzena alkilizaci jom benzena etilenom, aproksimativno nastaje 1 tona AlCl3 otpatka na 100 tona produkta što predstavlja važno smanjenje u stvaranju otpadnih tvari u odnosu na slučaj nekataliziranog postupka. Druga mogućnost poboljšanja okolinskih perormansi ove sinteze bi bilo iznalaženje alternativnog katalizatora kao što su veoma kiseli zeoliti. Veliki je broj načina koji može koristiti zeleno-hemijske principe pogodne za životnu sredinu, uključujući vezu struktura-aktivnost, identificiranje i izbjegavanje toksičnih unkcionalnih grupa, smanjenje biodostupnosti i planiranje neškodljivog uništenja hemikalija. U nekim slučajevima postoje mogućnosti da se maskiraju unkcionalne grupe u orme netoksičnih derivata, i samo oslobađanje izvora unkcionalnosti kada je to potrebno, a da se ne naruše osobine koje su molekuli hemijski potrebne. Jedan od poziva vezanih za kvantitativno/optimizirano planiranje puteva zeleno-hemijskih sinteza je identificiranje alternative. Međutim usta-
Slika 2. Tradicionalni i alternativni način sinteze adipinske kiseline
novljavanje svih mogućih alternativnih rješenja je izvan znanja ili iskustva bilo kojeg pojedinca, tako da je sve popularniji metod za brzu potragu za alternativnim materijalima ili hemijskim tokovima u kombinatoričkim pristupima.Konačno, alternativna rješenja se mogu brzo rangirati koristeći ekonomske i okolišne kriterije. Ove sistematske procedure mogu voditi ka poželjnim alternativnim pravcima ili ako ništa, mogu voditi ka jasno definisanim ograničenjima koja treba uzeti u razmatranja prilikom procjene alternativnih puteva.
Studije slučajeva pomoću GCES-a
Koncepti i primjeri opisani u ovom radu daju samo uvid u koncept Zelene hemije. Daljnje istraživanje je moguće pomoću tzv. Ekspertnog sistema zelene hemije (GCES), sofvera koji se može naći na US EPA internet stranici (http://www.epa.gov/greenchemistry/tools. htm). Detaljnije vidi u knjizi A. Jaganjac et al. (2009): Zeleni inženjering – Projektovanje hemijskih procesa sa sviješću o okolišu, prevod knjige David . Allen & David R. Shonnard (2002): Green Enginering – Environmentally conscious design o chemical processes, Prentice Hall PR.
27
28
Kreiranje okoline
INTEGRISANJE PROSTORNOG I OKOLINSKOG PLANIRANJA
Procesi procjene ucaja na okolinu postojećih i planiranih prostornih sistema imaju veliku važnost, jer omogućavaju denisanje opmalne namjene prostora bazirane i na održivom razvoju. U razvoju prostornog planiranja primjenjuje se princip inregralnog pristupa Prof. dr. Mehmed Bublin
P
rostor je jedno od najznačajnijih obilježja državnosti, bitan resurs za razvoj društva, a okolina je jedna od dimenzija prostora koja u pojedinim područjima limitira razvoj. Prostor je ograničen resurs, a većina država Evrope ima organe uprave od lokalnog do državnog nivoa koji imaju nadležnosti iz oblasti prostora i okoline, jer se radi o javnom interesu. Uobičajena terminologija u ovoj oblasti, koja se do sada najčešće koristi vezana je za prostorno uređenje i zaštitu okoline. Prostorno uređenje je uži pojam proizašao iz djelovanja arhitekata u ovoj oblasti čime se htjela naglasiti važnost „uređenja“, izgrađenog ili prirodnog prostora. Danas je već Evropa prihvatila termin prostorni razvoj, termin koji ukazuje na svu složenost prostora i potrebu njegovog razvoja. U tom smislu, Evropska unija je donijela i Prostorno razvojne smjernice. Okolina je sa određenim vremenskim pomakom u odnosu na prostor počela da se tretira, da bi već u današnje vri jeme postala nezaobilazan aktor u svim aspektima života i razvoja. U tom smislu direktivama Evropske unije, ali i zakonima drugih razvijenih zemalja svijeta propisana je izrada studija utjecaja na okolinu. Autor ovog reerata smatra da se namjenom prostora determiniše i okolina, pa je stoga neophodno integralno tretiranje prostornog i okolinskog razvoja.
FONDEKO SVIJET/31/2010.
Osnovni pristup integrisanju okolinskog i prostornog planiranja Čovjeku, da bi se prilagodio prostoru, odnosno okolini i time omogućio svoj život i razvoj, nužno je razumijevanje prostora, odnosno okoline. Pošto je prostor „n“ dimenzionalan, njegovo razumijevanje podrazumijeva poznavanje i okolinskih indikatora, kao jedinstvenog sistema indikatora koji determinišu prostor. Okolinske studije obezbjeđuju indikatore koji pokazuju kako određena namjena i organizacija prostora utiče na okolinu. Stoga je prostorno i okolinsko planiranje naučni pristup za razumijevanje prostora i okoline i na taj način obezbjeđenje i prilagođavanje čovjeka i njegovih aktivnosti prostoru, odnosno okolini. Poznato je da se u okviru prostornog planiranja definiše namjena i organizacija korištenja prostora, što predstavlja temeljni element za maniestaciju okolinskih uticaja. Dakle, okolinska problematika se mora dovoditi u vezu sa namjenom i organizacijom prostora. Iz ovoga proizilazi undamentalni značaj integracije okolinskog i prostornog planiranja u jedinstven sistem, jer je stanje i budućnost okoline vezano za namjenu i organizaciju korištenja prostora. U našoj dosadašnjoj praksi, pa i u praksi u svijetu po ovom pitanju, postoje određene nedorečenosti, pa i lutanja. Stoga se smatralo bitnim da se u okviru ovog rada da novi pristup prostornom i okolinskom planira-
nju kroz njihovu integraciju. Bit procesa planiranja odnosi se na niz izbora, strukturu događanja i tok akcija, što po jedini autori definišu kao skup postupaka. Prema teoriji planiranja koja bit planiranja vidi u šemi cilj-sredstvo, cijeli se proces planiranja sastoji od: - određivanja vrijednosti - analize i vrednovanja stanja (problema i trendova) - definisanje vizije - definisanje ciljeva (općih i posebnih) - oblikovanja varijanti i redosljeda akcija višekriterijalnog vrednovanja i izbor optimalne varijante - provođenja i monitoringa Uključivanje impakata okoline u proces planiranja podrazumijeva unošenje nove filozofije održivog razvoja u sistem vrijednosti društva, definisanje ciljeva okoline i korištenje Procjena uticaja na okolinu (PUO) i Strateških procjena uticaja na okolinu (SPUO), kao instrumenata vrednovanja okolinskih impakata postojećih prostornih sistema (PUO) i planiranih prostornih sistema (SPUO). Suština je u neophodnosti integrisanja prostornog i okolinskog planiranja u jedinstven sistem, odnosno nužnost definisanja nove paradigme prostornog i okolinskog planiranja kao jedinstvenog procesa. Da bi principi održivosti u području prostornog planiranja bili uistinu ostvareni mora
Kreiranje okoline Različite uporedne vrijednosti o gradovima, zemljama, firmama ili institucijama, pogoduju stvaranju natjecateljske atmosfere, koja se može pozitivno odraziti na dalje podizanje kvalitete imajući u vidu performanse drugih. Kroz to pojedinačni prostori mogu na primjer imati jasnu predožbu gdje se nalaze u odnosu na druge u zemlji ili u međunarodnim razmjerama, odnosno mogu lahko uspoređivati sopstvene komparativne prednosti i nedostatke, i na osnovu toga preduzimati odgovarajuće mjere i aktivnosti. postojati mogućnost njihove provjere teoretski i metodološki na ponovljenim modelima. Procesi procjene uticaja na okolinu postojećih i planiranih prostornih sistema imaju veliku važnost, jer omogućavaju definisanje optimalne namjene prostora bazirane i na održivom razvoju. U razvoju prostornog planiranja primjenju je se proces integralnog pristupa prostoru, tako da instrumenti planiranja izravno i neposredno utječu na promjene u biološkom, nebiološkom i ljudskom okruženju.
Indikatori prostornog i okolinskog planiranja
Osnovni problem koji se pojavljuje u trenutku u kome se želi shvatiti složenost, odnosa na određenom području, jeste onaj povezan s teškoćama njegova analiziranja i procjene međuutjecaja pojedinačno i u cjelosti. a situacija može biti prevladana raščlanjivanjem prostornih sistema i okoline u razne komponente iskazane kroz jednostavne i pouzdane pokazatelje, koji sintetički iskazu ju sistem prostora i okoline. Da bi bili efikasni u procesu pojednostavljenja složenosti prostora i okoline (izbjegava jući istovremeno rizik redukcionizma), sintetički indikatori moraju biti: - malobrojni, da se ne unosi previše varijabli kojim treba upravljati - jednostavni, odnosno lahko shvatljivi - važni, moraju jasno predočavati lokalnu stvarnost - strateški, moraju dati obavjesti o budućem razvoju
- razvojni, moraju omogućiti provjeru trenda - izračunljivi, predvidivi u kvalitativnim vrijednostima - statistički kontrolisani Indikatori sadrže inormacije bazirane na analizi i istraživanju, a koriste se radi kvantifikacije inormacija, isticanja njenog značaja, kao i za pojednostavljenje shvaćanja inormacija o kompleksnim i složenim enomenima, kao što je prostorni i okolinski razvoj. Općenito uzimajući, indikatori ukazuju na problem ili stanje, pokazujući tako gdje smo sada, gdje želimo ići, i koliko smo daleko od cilja koji bismo htjeli dosegnuti. Svrha posjedovanja seta indikatora je da nam pomogne da shvatimo složene sisteme i njihovo unkcioniranje na pojmljiv i obuhvatljiv način. Indikator signalizira postojanje problema i ukazuje na potrebu za pokretanje akcije u eliminiranju ili ublažavavanju problema. U domenu prostornog razvoja, indikatori pomažu da se uspostave realni ciljevi i prioriteti, i poduzmu aktivnosti prema osiguranju vitalnosti prostornih sistema i njihovih sastavnih dijelova sada i u budućnosti. Indikatori omogućuju mjerenje napretka u smjeru proklamiranih vizija za bolju budućnost, osiguravajući preduvjete za ostvarenje pozitivnih promjena. U kontekstu održivog razvoja, indikatori su eektivni alati za praćenje progresa razvoja u skladu sa ormuliranim ciljevima. Istovremeno pomažu da se na tom putu preduzmu korektivne mjere u
okolnostima kada određeni prostorni razvoj evoluira u neželjenom smjeru. akođe pokazuju koliko je daleko ostvarenje proklamiranih ciljeva u odnosu na trenutnu azu razvoja, kao i kolika su odstupanja od planiranog kursa. U slučaju da se želi preventivno djelovati, indikatori pridonose povećanju efikasnosti implementacije planova i programa i donošenja odluka važnih za socijalne, ekonomske, izgrađene i prirodne sisteme. U tehničkom smislu, indikatori su prezentacije podataka koji pokazuju promjene i trendove tokom vremena. U organiziranim i uspostavljenim sistemima, indikatori su najčešće ilustrirani kao dijagrami, mape, graovi, sheme, tabele i slike, iz razloga što ti oblici prezentacije omogućuju ljudima (a posebno onima koji odlučuju) da vide trendove na najjednostavniji i najbrži mogući način. Međutim, postoje i mnogi drugi oblici za pretvaranje inormacija u sadržajne indikatore, kao što su: audio-vizuelni medi ji, grafički dizajn, umjetnost i slično. Veliki je značaj multi-medijskih i geograskih inormacijskih sistema (GIS), koji utječu na preciznost u procesiranju, prezentiranju i upotrebi inormacija. akođe sve više raste značaj i uloga takozvanih elektronskih vlasti. U svakom slučaju uzeti skupa ili pojedinačno svi navedeni „nosioci inormacija i indikatora“ pomažu da se akcije brojnih aktora međusobno i prema realnom okruž ju mogu kontrolisati, pratiti i koordinirati, odnosno da se može utjecati na efikasno upravljanje prostorom i njegovim sistemima. Korištenje indikatora uključuje zahtjev za prikupljanjem i procesiranjem inormacija u sistemu inormatičke piramide (indeksi – indikatori – analizirani primarni podaci – primarni podaci), a sve to radi posjedovanja primjerenih argumenata za buduće planiranje i odlučivanje. U praksi obično se više individualnih indikatora organizira u serije ili grupe, odnosno sisteme, s ciljem upotrebe na strateškim ili operativnim nivoima, i u sklopu definisanih ciljeva razvoja. Pri tome se neke od esencijalnih unkcija indikatora
nastavak na str. 30
FONDEKO SVIJET/31/2010.
29
Kako su nastajali nacionalni parkovi
30 nastavak sa 29 str.
Što nas dalje očekuje u budućnosti tek ćemo vidjeti, ali bojim se da nas očekuje sudbina onih brojnih živih organizama, i šuma koje su nestale, ili će uskoro nestati gradnjom ovakvih objekata. Ovo su za sada mali objekti, a uskoro će početi gradnja sve većih i većih, a time i većih ekoloških katastrofa. Također u ovakvo postavljenoj strategiji razvoja, proizvodnji i korištenju energetskih potenci jala mi smo samo gubitnici, bez budućnosti. mogu i preklapati. Jedna mogućnost je da se indikatorima koriste radi podizanja svijesti o potrebama održivog razvoja. Iduća unkcija može biti u seri praćenja (monitoring), gdje treba izabrati indikatore radi opisivanja situacija osjetljivih na promjene. Indikatori olakšavanja i proces donošenja odluka, gdje je najvažnije primjeniti adekvatne razvojne metode i izvršiti usporedbu varijanti razvoja i njihovih različitih eekata. Kada se koriste za kontrolisanje razvoja, indikatori osiguravaju inormaciju o udaljenosti do proklamiranog cilja. U tom slučaju, oni kombiniraju unkciju mjerenja progresa s unkcijama koje ukazuju na potrebu poduzimanja akcija. U konačnici indikatori se koriste i kao reerentne tačke za testiranje perormansi sistema. Različite uporedne vrijednosti o gradovima, zemljama, firmama ili institucijama, pogoduju stvaranju natjecateljske atmosere, koja se može pozitivno odraziti na dalje podizanje kvalitete imajući u vidu perormanse drugih. Kroz to pojedinačni prostori mogu na primjer imati jasnu predožbu gdje se nalaze u odnosu na druge u zemlji ili u međunarodnim razmjerama, odnosno mogu lahko uspoređivati sopstvene komparativne prednosti i nedostatke, i na osnovu toga preduzimati odgovarajuće mjere i aktivnosti.
Prostorni i okolinski razvoj
U radu je prezentiran nov pristup tretiranju okoline u okviru prostornog planiranja.Planiranjem prostora, odnosno utvrđivanjem namjene i organizacije prostora determiniše se i buduće stanje okoline na određenom području. Stoga autor smatra da je neophodno integrisanje prostornog i okolinskog planiranja i razvoj nove paradigme prostornog planiranja. Za planiranje razvoja prostora i okoline koriste se inormacije bazirane na analizi i istraživanju, radi kvantifikacije inormacija, isticanja njenog značaja, kao i za pojednostavljenje shvaćanja inormacija o kompleksnim i složenim enomenima, kao što je prostorni i okolinski razvoj. FONDEKO SVIJET/31/2010.
HRABRI POTEZ KA NOVOM UŽITKU
Trenutačno u svijetu postoji oko 7.000 nacionalnih parkova. Iako je ključna podrška vlas za njihovo uspostavljanje i početno nansiranje, većina njih sve više i više teži ka samoodrživos i ostvaruje značajne prote Mr. Esma Kreso-Bešlagić
H
istorijska težnja ka ormiranju, ali i definisanju nacionalnih parkova i zaštićenih područja se prvenstveno veže za umjetnike – ljude koji su imali oko za prepoznavanje ljepote, i koji su iz sveg srca željeli da svaka osoba može da doživi istu ljepotu. Jedan od pionira, engleski pjesnik William Wordsworh je opisao oblast Lake District (sadašnji nacionalni park) kao „vrstu nacionalnog dobra na koje svaki čovjek ima pravo i interes ako ima oko za percepciju i srce za uživanje“. Još jedan od zagovornika zaštićenih područja je američki samouki umjetnik George Catlin (1796.1872.) koji je boravio i slikao živeći među indijanskim plemenima Sjeverne Amerike i Yellowstone-najstariji nacionalni park u svijetu
koji je čuven po slikama koje dočaravaju prizore svakodnevnog života Indijanaca, portretima ali i pejzažima. Za vrijeme posjete području sadašnje države Dakota (1832. godine), slikar Catlin, koji je bio pod
Misija NPSa je višeslojna: konzervacija, zaštita, očuvanje te tumačenje prirodnog, kulturnog i historijskog naslijeđa nacije za javnost, te omogućavanje uživanja istih od strane javnosti. Korištenje i očuvanje su često kontradiktorni i predstavljaju izazov u upravlja nju zaštićenim područjima.
Kako su nastajali nacionalni parkovi
Prvi značajniji pokret ka formiranju zaštićenih područja se desio u Sjedinjenim američkim državama 1832. godine kada je Predsjednik Jackson potpisao pravne akte za zaštitu četiri područja na lokaciji termalnih izvora, Hot Springs i Arkansas. Ideja o zaštićenim područjima je tek stvarno zaživjela odlukom američkog Kongresa iz 1864. godine koju je potpisao Abraham Lincoln, putem koje je dolina Yosemite dodjeljena državi Kaliforniji za očuvanje i održavanje područja kao državnog parka.
Yellowstone park
Sistem zaštićenih područja u SAD trenutno obuhvata 376 raznolikih područja kao što su priobalje, mjesta historijskih bitaka, pejzaža, izvorišta i slično dojmom njenih prirodnih ljepota, zapisao je: „Ovo područje može biti zaštićeno... nekim velikim zaštitnim aktom i politikom vlade... u veličanstvenom parku... parku nacije, koja sadrži i čovjeka i životinju, i to sve u divljini i u svježini ljepote prirode!“ U tadašnje pionire i zagovornike sličnih ideja treba uključiti i finskog barona Adol Erik Nordernskiolda koji je zagovarao zaštitu prirodnih ljepota u Švedskoj još 1880. godine, dok je škotsko-američki naturalista John Muir pokrenuo osnivanje nacionalnih parkova sa brojnim idejama o konzervaciji, zaštiti okoliša i pravima životinja. Prvi značajniji pokret ka ormiranju zaštićenih područja se desio u Sjedinjenim američkim državama 1832. godine kada je Predsjednik Jackson potpisao pravne akte za zaštitu četiri područja na lokaciji termalnih izvora, Hot Springs i Arkansas. Ideja o zaštićenim područjima je tek stvarno zaživjela odlukom američkog Kongresa iz 1864. godine koju je potpisao Abraham Lincoln, putem koje je dolina Yosemite dodjeljena državi Kaliorniji za očuvanje i održavanje područja kao državnog parka. Nacionalni park Yellowstone, koji je najstariji pravi nacionalni park u svijetu, je ormi-
ran tek 1872. godine odredbom Kongresa, koja ovo područje stavlja pod nadležnost Federalne vlade sa ciljem „dobrobiti i uživanja naroda“. Za razliku od Yosemite nacionalnog parka, u slučaju Yellowstonea, nije postojalo državno tijelo koje bi preuzelo nadležnost nad upravljanjem parkom, te je ederalna vlada SAD imala direktnu odgovornost nad parkom. U mnogome je ovaj park uspostavljen radi lobiranja Northern Pacific pruge, koja bi imala višestruku korist od uspostavljanja ove turističke atrakcije na području države Montana. U godinama koje slijede, ideja o zaštićenim područjima postaje sve jača i jača, sa aktivnostima koje idu u prilog zagovaranju ove ideje. Godine 1891. predsjednik Harrison je osnovao prvi šumski rezervat, dok je predsjednik Roosevelt 1903. godine uspostavio Pelican Island ostrvo na Floridi kao prvi re-
zervat životinja, dok je Servis nacionalnih parkova (NPS) sa krovnom odgovornošću nad svim zaštićenim područjima i spomenicima utemeljen tek 1916. godine. Međutim, ovaj Servis preuzima odgovornost nad svim zaštićenim područjima od drugih odjela unutar Federalne vlade tek 1933. godine. Nakon reormi sistema upravljanja zaštićenim područjima, od kojih je najznačajnija reorma 1970. godine, nadležnost nad proglašavanjem zaštićenih područja od interesa za SAD pripada isključivo Kongresu i predsjedniku SAD, koje savjetuje Sekretar unutrašnjih poslova prema sugestijama Savjetodavnog odbora za sistem nacionalnih parkova sačinjen od građana. Sistem zaštićenih područja u SAD trenutno obuhvata 376 raznolikih područja kao što su priobalje, mjesta historijskih bitaka, pejzaža, izvorišta i slično. Američka televizijska stanica PBS je nedavno napravila dokumentarni film pod nazivom „Nacionalni parkovi – najbolja ideja Amerike“ kroz koji prave osvrt na više od 150 godina od rođenja „nekadašnje radikalne ideje iz koje je nikao jedinstveni sistem nacionalnih parkova sa dvostranom i nekada konfliktnom misijom – da se omogući pristup parkovima za sve, ali da se isti očuvaju za buduće generacije“. Činjenica je da je uspostavljanje nacionalnih parkova „najbolja ideja Amerike“, potekla od pisca Wallace Stegnera, dobitnika Pulitzerove nagrade, uz napomenu da je ormiranje nacionalnih parkova hrabri potez ka novom, otvorenom pristupu, uživanja u prirodnim ljepotama i dobrima za sviju. Uzimajući u obzir daleke početke proglašavanja područja zaštićenim, te duge puteve ka uspješnom rukovođenju nacionalnim parkovima, bitno je istaći činjenicu da prema IUCN međunarodnoj instituciji za zaštitu prirode, trenutno u svijetu postoji nekih 7000 nacionalnih parkova. Iako je ključna podrška vlasti za uspostavljanje i početno finansiranje nacionalnih parkova, većina parkova sve više i više teži ka samoodrživosti i ostvaruje značajne profite. Nacionalni parkovi Arike, gdje se nudi obilazak i posjeta rezervatima životinja, ostvaruju prihode koji su blizu iznosa od milijardu dolara godišnje. Drugi, manji parkovi sadrže ponudu raznih ekstremnih ili drugih sportova, takmičenja, ili drugih turističko-edukativnih elemenata koji omogućavaju da se na određenom području što duže zadrži zadovoljni posjetitelj dok park ostvaruje ekonomski prihod za dalje održavanje i poboljšanje svoje ponude uz što manji i kontrolisani uticaj na okoliš.
Servis za nacionalne parkove Sjedinjenih američkih država (NPS) je alocirao budžet od $2.28 milijardi za 2006 godinu. Te iste godine, ovaj Servis je zapošljavao 24,679 ljudi i imao 137,000 volontera. Procjenjeni broj posjeta parkovima u 2004. godini u SADu je 263 miliona. FONDEKO SVIJET/31/2010.
31
32
Floristički endemični kutak Bosne i Hercegovine
UKRAS I RIJETKOST NA KROVU HERCEGOVINE
Riječ je o endemičnom Frajnovom karanlu (Dianthus freynii Vandás) koji za vrijeme cvjetanja ukrašava neke planine hercegovačkog endemičnog razvojnog centra. Od 250 registriranih europskih vrsta i podvrsta roda karanla (Dianthus L.) i oko pedesetak vrsta i podvrsta bosanskohercegovačke ore koje svojom izvanrednom ljepotom ukrašavaju dinarske prostore od dolina pa do planinskih vrhova onda je upravo ova vrsta jedna od najljepših Dr. sc. Čedomil Šilić
A
ko se netko od botaničara ili planinara nađe „oči u oči“ s ovom jedinstvenom biljkom u vrijeme cvjetanja ostat će bez daha usljed njezine izuzetne ljepote i oskudnog kamenitog staništa na kojemu raste. Od 250 registriranih europskih vrsta i podvrsta roda karanfila (Dianthus L.) i oko pedesetak vrsta i podvrsta bosanskohercegovačke flore koje svojom izvanrednom ljepotom ukrašavaju dinarske prostore od dolinâ pa do planinskih vrhova onda je upravo ova vrsta jedna od najljepših što se može vidjeti na otografijama snimljenim na grebenu planinske čudesne planine Čvrsnice koja se gordo i veličanstveno uzdiže do nebeskih visina u sastavu Parka prirode Blidinje. U isto vrijeme ova vrsta je jedna od najrjeđih u našoj pa i u europskoj flori. Pošto je relativno najviše ima na vrhovima Čvrsnice, za mene osobno, ova endemična vrsta je jedan od brojnih florističkih simbola Parka prirode Blidinje, zbog koje se isplati penjati do vrhova ove planine da bi je vidjeli i doživjeli uživo i ovjekovječili digitalnim aparatom, te tako i u kućnim uvjetima, uz pomoć računala, mogli po nebrojeno puta uživati u njezinoj ljepoti.
Klasično nalazište i opis vrste
Vrstu je prvi zapazio u ljeto 1889. češki botaničar Karel Vandás (1861-1923) a koji ju je znanstveno opisao 1890. u čast austrijskog botaničara F. J. Freyna (1845-1903) koji je uspješno radio na botaničkim istraživanjima u Prirodoslovnom muzeju u Beču. Klasično nalazište (locus classicus) se nalazi u alpskom regionu planine Plase koja predstavlja istočni greben planine Čvrsnice odvojen od nje dubokim i veličanstvenim kanjonom Dive Grabovice.
Kratki opis vrste
o je niska, živahno modrozelenkasta, zbi jena busenasta biljka. Stabljike su joj niske, FONDEKO SVIJET/31/2010.
D. freynii na prirodnom staništu (Čvrsnica, cca 2.150 m nadmorske visine)
FRAJNOV KARANFIL NA PTT MARKICI I ova vrsta je ovjekovječena na poštanskim markicama tiskanim u velikoj nakladi u okviru publicističke djelatnosti sarajevske PTT poslije ovoga rata u okviru serije „Flora i fauna BiH“. Tako ova vrsta ukrašava brojne filatelističke albume razasute po cijelom svijetu a izrađena je na osnovu kolor dijapozitiva a dizajnirao ju je poznati sarajevski dizajner Nedžad Čmajčanin.
Floristički endemični kutak Bosne i Hercegovine 1-7 cm visoke, brojne, uvijek jednocvjetne, često su sa dva para listova koji su širinom rukavca priljubljeni uz stabljiku. Bazalni listovi kratki, 1-2 cm dugi, 1 mm široki, na vrhu zatupljeni, s izraženim hrptom, sa 3 nerva, od kojih je srednji nerv debeo, a njihovi rubovi su hrskavičavo hrapavi do slabo maljavi. Ljuske čaške 2-4, jajasto-duguljaste, duge kao cijev čaške ili malo duže, naglo se sužavaju u dug stršeći šiljak. Čaška (8-) 1012 mm duga, 3-4 mm široka, valjkasta, na bazi nije sužena, sa brojnim uzdužnim brazdama; crnkastocrvena; zupci čaške trokutasto-lancetasti, široko zašiljeni, po rubu rijetko trepavičasti. Latice velike, oko 14 mm duge, živahno purpurne; lamina latice (5-) 6-7 (-9) mm duga, 6 mm široka, obrnuto jajasto-klinasta, malo bradasta, po vršnom rubu nazubljena. Čahura slamnatožuta, znatno nadvisuje zupce čaške, sadrži više sjemenki koje su okruglaste, spljoštene. Svi navedeni detalji se mogu vidjeti na originalnim crtežima. Fenoaza cvjetanja je u srpnju/julu i kolovozu/augustu./.
Ova vrsta je uspješno uzgajana u živim zbirkama botaničkog vrta Zemaljskog muzeja BiH do posljednjeg rata. Zahtjevala je posebnu vrtlarsku njegu, a često je morala biti obnavljana iz sjemena što je sasvim razumljivo kada se zna gdje su njezina prirodna staništa i da su drastične ekološke razlike između njih i uvjeta koji vladaju u živim zbirkama Botaničkog vrta.
Rasprostranjenost i stanište frajnovog karanfila
Vrsta je stenoendem planina Hercegovačkog endemičnog centra: Plasa, Čvrsnica i Prenj. Nalazimo je u alpinskom pojasu spomenutih hercegovačkih planina, koje su građene od vapnenca, pa je u tom pogledu tipičan kalcifil. Staništa su joj grebeni ovih planina, a nalazimo je pretežito na visinama od cca 1900 do 2.228 m. Raste u zajednicama vegetacijskog reda uskolisne šašike (Seslerietalia angustifoliae Horvat) na plitkim vapnenim zemljištima: vapnene organogene i organomineralne crnice, vapneno – dolomitne rendzine, te na vapnenim i dolomitičnim rendzinama.
Frajnov karanfil na PTT markici
I ova vrsta je ovjekovječena na poštanskim markicama tiskanim u velikoj nakladi u okviru publicističke djelatnosti sarajevske P poslije ovoga rata u okviru serije „Flora i auna BiH“. ako ova vrsta ukrašava brojne filatelističke albume razasute po ci jelom svijetu a izrađena je na osnovu kolor dijapozitiva a dizajnirao ju je poznati sara jevski dizajner Nedžad Čmajčanin.
Detalj biljke na kojemu se vidi habitus (spoljni izgled)
ljena 1996. u znanstvenom časopisu Glasnik Zemaljskog muzeja BiH u Sarajevu, a koja će poslužiti pri pisanju nacionalne Crvene knjige endemičnih i rijetkih biljnih vrsta naše zemlje. Ova vrsta je uspješno uzgajana u živim zbirkama Botaničkog vrta Zemaljskog muzeja BiH do posljednjeg rata. Zahtjevala je posebnu vrtlarsku njegu, a često je morala
biti obnavljana iz sjemena što je sasvim razumljivo kada se zna gdje su njezina prirodna staništa i da su drastične ekološke razlike između njih i uvjeta koji vladaju u živim zbirkama Botaničkog vrta. Vrsta je najsrodnija i najsličnija s istočnoalpskom i karpatskom vrstom Dianthus glacialis Haenke in Jacq.
DIANTHUS FREYNI - crtež sa tekstom pojedinih dijelova biljke
Kategorija zaštite frajnovog karanfila
Svaka endemična i rijetka vrsta ne moraju biti zaštićene. Ipak sve endemične vrste su evidentirane i svrstane u petu kategoriju zaštite: Rare – „R“, prema usvojenim mjerilima Međunarodnog saveza za zaštitu prirode i prirodnih dobara (IUCN). U ovu kategoriju spadaju rijetke, endemične i malobrojne vrste koje nisu neposredno ugrožene, ali to mogu lako postati usljed naglih promjena njihovih stanišnih uvjeta. Zato je ova vrsta i uvrštena u Listu endemičnih i rijetkih biljnih vrsta koja je objav-
1. klijanc, 2. dio rozete, 3. listovi rozete, 4. časica sa strane, 5. razrezane i raširene časice. 6. latice, 7. čašične ljuspe, 8. sjemenke. FONDEKO SVIJET/31/2010.
33
34
Odsjaj Zemlje u poeziji Maka Dizdara
SLOVO O ČOVJEKU I KAMENOM SPAVAČU
I sve je postalo tako čvrsto vezano među sobom da prohod kroz Makovu poeziju jeste prohod kroz specičan univerzum koji na sebi nosi obilježje radnos, ali i univerzalija do kojih čovjekova misao može doprije Vojislav Vujanović
S
tranice i stranice su ispisane o Makovoj pjesmi, ali ona ostaje neiscrpna. Riječ njegova prelama se kroz stotine značenjskih bljeskova, stotine silnica koje se šire u svijetlo polje kojim jezde konjanici, vitezi strojni, lovci i ljubavnici, strasnici i ljepotani. Šire se poljem stećci, samotnici na nekom proplanku ili zgrudvani u nekropole, krijući ispod svojih monumenata čudesne sudbine koje su se vezale za ovo naše tlo, a Mak ih je budio iz njihovog stoljetnog sna, oživljavao njihovu misao, njihove emocije i njihov jezik. Jezik čija su sazvučja odzvonila u našem vremenu kao neugasiva kantilena koja se rasprostire i daleko dalje od naših prostora. Iz njihovih zvučnih spregova, arhaičnih moroloških karakteristika i sintaksičkih konstrukcija, padežnih ormi i glagolskih oblika oslobađali su se sadržaji dubokih značenja, ali prozračne lirske proživljenosti, često svedenih u molske kadence. Upoznavao ih je, razumijevao njihova htijenja i njihovo razumijevanje sopstvenih sudbina iz kojih su izvodili i filozofiju zasnovanu na prirodnosti odnosa čovjeka i njegovog autohtonog prostora, njega i njegovih neposrednih iskušenja. Ispreplitala su se dva toka: tragika življenja i ljepota proživljavanja
Posebno poglavlje njegovog sveopćeg pjeva predstavljaju pjesme u kojima spreže sudbine pojedinih subjekata svoje pjesme u koje je prevodio zapise sa stećaka izvodeći široke poeme iz krajnje lapidarnih zapisa na licu stećka FONDEKO SVIJET/31/2010.
svega što mu se nudilo u njegovom svakodnevlju. I, kada su se ta dva toka našla u spletu Makovih stihova, upravo Makovom snagom uglazbljivanja tih tokova, oni su se uzdigli visoko iznad postavljenih horizonata i poprimili karakterologiju univerzalnih misli o čovjeku koji je zarobljen u mrežu svoje povijesti koja se reerirala, potom, na njegovu sudbinu. I sve je postalo tako čvrsto vezano među sobom da prohod kroz Makovu poeziju jeste prohod kroz specifičan univerzum koji na sebi nosi obilježje rodnosti, ali i univerzalija do kojih čovjekova misao može doprijeti. Sve je to svoju krajnju svedenost našlo u kratkom ciklusu sa naslovom „Slovo o čovjeku“. Evo, kako se taj kozmos smirio u prvom slovu:
zatvoren u tijelu zatvoren u koži sanjaš da se nebo vrati i umnoži Zatvoren u mozak zarobljen u srce U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti Prostor taj do neba Kako da premosti? Posebno poglavlje njegovog sveopćeg pjeva predstavljaju pjesme u kojima spreže sudbine pojedinih subjekata svoje pjesme u koje je prevodio zapise sa stećaka izvodeći široke poeme iz krajnje lapidarnih zapisa na licu stećka. I možemo zastati na bilo kojoj stranici njegovih pjesničkih knjiga, i suočiti se
Odsjaj Zemlje u poeziji Maka Dizdara
35
sa vrhunskom stvaralačkom moći koja mu je omogućavala da razbudi svoga Kamenog spavača i da mu ponudi intonaciju iz koje bi on izveo svoju sudbinsku parabolu, prepoznao svoj usud u svevremenu. Jedna od najljepših pjesama ovog roda jeste pjesma „Gorčin“. Šta se sve nije splelo u ovoj pjesmi, kakvi životni beočuzi nisu stezali njegovog junaka. Plemenit do stepena kada nije imao snage ni mrava da zgazi, a morao je poći u vojnike, prolazio kroz brojne bojeve, a nije htio da bude ubojica već je molio Boga da njega zgodi pa, stoga, ni štit nije htio da nosi. Svoj životni „credo“ sveo je u sintagmu: „Žih /a smrt dozivah/ noć i dan“. Pa ipak, svoju tragičnu sudbinu nije vidio u tome svom životnom paradoksu. Najteži životni udar je doživio kada je doznao da su mu djevu Kosaru odveli u roblje. ek tada je zavapio: Volju A djevu mi ugrabiše U robje Ako Kosaru sretnete Na putevima Gospodnjim Molju Skažite Za vjernost Moju. Stećak
eško je naći potresniju ljubavnu pjesmu, a tako jednostavno izrečenu. Ali posebni poetski dah ova pjesma dobija od arhajičnih jezičkih ormi, od jezika kojim je svoju zlu sudbinu izgovarao sam Gorčin. aj jezik, zaboravljen davno i očuvan samo u zapisima na stećku, nosio je u sebi moći i poetske i misaone naboje, svaka sintagma jeste bila jedan moćan i misaoni i poetski kondenzat. Sa kakvim poetsko – misaonim odzvukom zvuče jednostavne riječi kojima Gorčin započinje svoju ispovijest: Ase ležit Vojnik Gorčin U zemlji svojoj Na baštini tuždi. Priroda, sa svim svojim atributima, živi intenzivnim životom u pjesmi Makovoj, i možda je taj segment njegova pjeva najslabije promišljen. Istina, rijetko kad Mak osta je na razini puke deskripcije, uvijek je priroda bivala sastavni dio ukupne usudnosti čovjekove. Jedna od vrhunskih pjesama ovog roda jeste pjesma „Krinovi“, pa neka se, u svojoj cjelini, useli u ovaj naš zapis. Ali, ima u Maka pjesama koje zbore i o teškim nesporazumima prirode i čovjeka, kada čovjek, sa ognjem zakorači u gorje „i spališe šumu do korijena“, ili sa sjekirom, simbolom smrti, ulazi među stamena stabla i presijeca vertikalu njihovih krvotoka, plašeći tajnu ljepote koje se nastanjuju u tim vertikalama i koje on naziva „ljeljenima“. ako je i nazvao svoju pjesmu „Ljeljeni“.
KRINOVI
LJELJENI
U polju i u gori bijeli krinovi procvali
Bilo im je krivo što ne odgonetnuše jezika Kojim bi mogli razgovarati sa stablima u šumi
Po polju i gori krin kao da nešto zbori Po gori i dolu svaki krin Kao da gori I kada tiho između procvalih cvjetova Zamišljen tako Prolaziš Možda kao i ja pomisliš na one koji su Prije tebe ovuda tiho Prolazili
(Njima ljudima) pa donesoše ognjeve i spališe šumu do korijena te iz nje izletješe vitorozi ljeljeni u trku (I rastrkaše se na sve četiri strane) Gonili su ih bezdušno u hajci što je rasla Ali se oni posakrivaše vješto u iskrslo kamenje
Između procvalih bijelih cvjetova
(Koje ni vatra ne mogaše da opepeli)
Pitajući se isto tako kao i ti Šta li su ovi bijeli Krinovi
u se utisućiše i mladi sad uporno čekaju Da nova šuma naraste i da se ponovo nasele
Da li su to nečiji klikovi Ili krikovi Znaci onih koji su nekada prolazili i u bespućima ovim Beznadno Gazili
(U ono okrilje iz zapamćene priče iščezlih otaca i djedova).
Mak Dizdar
U potrazi za bijelim cvijećem.
Mak Dizdar FONDEKO SVIJET/31/2010.
36
Gradovi i njihove rijeke (2)
MOSTOVI PAMTE LJUDE I DOGAĐAJE
Poput nanizanih bisera mostovi koji povezuju obale Miljacke zajedno sa zelenilom, bogam baščama, česmama i rijekom čine dekor starog Sarajeva. Uz naziv svakog od njih vezane su mnoge priče i legende Dr. sc.Tatjana Neidhardt, Društvo prijatelja grada Sarajeva (Nastavak iz prošlog broja)
P
rolazeći kroz Grad, rijeka, uz morologiju terena, diktira njegov longitudinalni razvoj sve do Sarajevskog pol ja. Na svom putu kroz Grad, Miljacku krase nanizani biseri – mostovi (oko dvadeset) koji povezuju dvije obale rijeke. Rimljani su, za svoje vladavine u ovim krajevima, izgradili jedan ili dva mosta preko Miljacke, u srednjem vijeku postojao je bar jedan drveni most. Zelenilo i bogate bašče, česme, rijeka Miljacka i mostovi koji spajaju obale, smatrani su plućima grada i neizostavnim dekorom starog Sarajeva iz Osmanskog perioda. Značajno je napomenuti da je 1461. godine sproveden prvi poznati vodovodni sistem u Sarajevu i preko 100 javnih česmi. Svaki od mostova, građeni u periodu vladavine Osmanskih uraka, u doba Austrougarske Monarhije, između dva Svjetska rata ili u savremeno doba, priča svoju priču. Kozja ćuprija je bila dio trgovačkog puta koji je povezivao Carigrad sa zemljama Zapada. Ćuprija je vjerovatno nastala u XVI vijeku, u periodu sređivanja putne mreže u doba Mehmed-paše Sokolovića, kada su nastali i mostovi u Mostaru, Višegradu i rebinju. Za naziv mosta vezane su mnoge priče i legende. Kod Kozje ćuprije bili su i čuveni esnaski teeriči koji su trajali danima, gdje se gostilo, pjevalo, sviralo i igralo Foto: E. Joldaš - Kozija ćuprija
FONDEKO SVIJET/31/2010.
- u čast promovisanja šegrta u kale i kalfi koji su napredovali u majstore. Mladići su našli zabavu i pokazali takmičarski duh skakanjem sa mosta u Miljacku. Bile su to bravure – na laste, trzaja, naglavice, na noge... da bi se dočepali druge obale i tamo sunčali. Običaj teeriča da niko ne smije otići sa njega gladan, pogodovala je sara jevskoj sirotinji. eerič kod Kozje ćuprije, ostao je dugo vremena u tradiciji Sarajlija. Romi, pravoslavci i građani raznih nacija i vjera u praskozorje Đurđevdanskog uranka dolaze na to mjesto tradicionalnog susreta i druženja. Od Kozje ćuprije tok rijeke prati kupalište u nizu Popovac, Žabljak, Krečana, Golubinjak, Oficirsko, Stijena, Pod Babića Baštom oplik..., te na kraju današnji moderni bazen na Bendbaši. Dariva koja se nalazi oko 2 km istočno od Grada, nazvana je po austrougarskom državljaninu Joseu da Rivi koji je sagradio gostionicu, a 1889. godine otvorio i javno kupalište i klizalište zimi. Most na Darivi izgrađen je ponovo 2003. godine. Babin zub je neobična, impozantna stijena špicastog oblika, prirodni enomen, stijena koja je oduvijek predstavljala izazov za alpiniste, te i danas predstavlja jedan od poligona za vježbu. Most pod Babića Baščom više puta rušen i odnesen bujicama, ponovo je prisutan u punom sjaju. Babića bašća je bila i ostala izletište Sarajlija (nazvana po hrišćanskoj porodici koja je prešla na Islam). Brana na Bendbaši i cijelo područje, u svom hodu kroz vrijeme, ima šta ispričati.
Željezni viseći most doživio je promjene, od unkcije nadzora nad mehanizmom brane do kafića. Polovinom XIX vijeka, jedan od vojnih zapovjednika u Bosni, na mjestu današnje brane na Bentbaši napravio je prvi pontonski most. Sastavljen je niz napuhanih jarećih mjehova, preko njih utegnute ljese, povezano kolje i pruće. Preko mosta prelazila je vojska i artiljerija. Ne zna se koliko je trajao i kako je uklonjen. U šumama u gornjem toku Miljacke mještani su sjekli drveće, svako od njih je označio svoj balvan na neki način, spuštali su ih niz Miljacku do brane (bendbaše), vadili i koriKroz duboki klanac mala rijeka protiče, bučno se oglašava, o kamenje spotiče. Na njoj samo jedan most čudno propet, kriv. Priča kaže: Nekada on je bio živ. Priča kaže: Nekada u vremena stara divokoze dvije sišle s kamenjara. A kada su plitku rijeku preći htjele, na istom se mjestu rogovima splele. U koštac se hvatale napregle svu moć, iskrama iz rogova zapalile noć. Godinama tako na rijeci se borile a jednog se dana u kamen pretvorile. o je Kozja ćuprija, to je mostić kriv, za koji se priča da je bio živ. Nasiha Kapidžić-Hadžić, pjesnikinja Foto: E. Joldaš - Careva ćuprija
Gradovi i njihove rijeke (2)
Foto: E. Joldaš - Latinska ćuprija
stili za gorivo. Na području Bendbaše bili su: mlinovi za žito (radili su do 1875. godine); kiraethana izgrađena 1888. godine (muslimanska čitaonica po projektu Josipa Vancaša); prvo ljetno kupalište otvoreno 1884. godine (bez žena) a javno kupalište otvoreno je 1902. godine sa 100 drvenih kabina; Šabanova kaana (srušena polovinom XX vijeka); menzilhana (gostionica sagrađena prije 1462.) za muslimansku sirotinju, za ostalo stanovništvo i putnike namjernike u kojoj su gosti dobili besplatan smještaj i hranu za tri dana; prva kaana je postojala prije 1590. g. (vijek prije Pariza – 1672.). Sve do modernih vremena žene su donosile rublje na rijeku, te prtljačama i pomoću pepela, tukle rublje i na taj ga način prale i izbjeljivale. Na lijevoj obali Miljacke, na uzvisini, do nedavno, vidljivo sa svih prilaznih puteva (danas zaklonjeno novim zgradama) nalazi se muslimansko groblje Aliakovac (nazvanom po području Aliakovac), sa bijelim nišanima na zelenoj travi i dva otvorena mauzole ja koja dominiraju vizurom. Ispod Aliakovca, blizu brane, uz Miljacku je Hadžijska džamija u kojoj su sahranjena braća Morići (pogubljene čuvene janjičarske vođe). Sa tog mjesta, Sarajlije su pratile muslimanske vjernike na hadž u Meku, ili u Jerusalem ili Carigrad sve do Kozje ćuprije. Zanimljivo je da je Staka Skenderova, poznata prosvjetiteljica pravoslavne vjere, išla na hadž. Srpsko stanovništvo dočekalo je Staku Skenderovu kada se vratila sa hadžiluka, što se završilo crkvenim obredom u Staroj pravoslavnoj crkvi. Šeherćehajina ćuprija (šeher-ćehaja – gradonačelnik) nastala je pri uspostavljanju turske vlasti u ovim krajevima. Podigao ju je Alija Hafizadić 1585. godine, na što upućuje natpis koji je nekada stajao ugrađen u mostu, a danas postoji samo prepis. Na mjestu današnjeg mosta nalazio se najstariji prelaz preko rijeke. Na široj lokaciji oko mosta, prije dolaska osmanskih uraka, nalazilo se srednjevjekovno selo Brodac, koje je vjerovatno dobilo ime po tom brodu-gazu preko rijeke, te istorijski značaj ima i samo mjesto na kome se nalazi ćuprija. Most je imao pet lukova, ali je jedan uništen tokom zahvata
Foto: E. Joldaš - Miljacka mostovlje
regulacije Miljacke. Kao i svi kameni mostovi iz turskog perioda most je imao korkaluk (kamenu ogradu) koja je uklonjena radi proširenja mosta 1904. a u izvornom obliku obnovljena 2002. godine. Preko popločanja lučnog kolovoza gazili su nekad seljaci sa natovarenim bosanskim konjićima, danas je pješački most. Uz Šeherćehajinu ćupriju, na desnoj obali Miljacke, na istočnom rubu čaršije, na Mustaj-pašinom mejdanu, sagrađena je 1896. godine Gradska vijećnica novouspostavljene vlasti, kasnije u unciji Narodne univerzitetske biblioteke, te sjedište Akademije nauka i umjetnosti. Osnova Vijećnice ima trokutastu ormu sa stakleno-čeličnom kupolom nad centralnom aulom, koja na javljuje prodor savremenih inženjerskih konstrukcija u naše krajeve. Objekat ima bogatu skulptorsko-slikarsku dekoraciju arhitektonskih detalja, te naglašeno eklektičko presvlačenje plašta objekta u orijentalni dekorativni izraz sjeverne Arike i Španije (neomaurski arhitektonski stil). Iz ove zgrade krenuo je prestolonasljednik Austrougarske monarhije nadvojvoda Franc Ferdinand sa suprugom i pratnjom na svoju posljednju vožnju. Objekat je bio izložen teškom granatiranju i zapaljen u ratu 1992. - 95. godine, pri čemu je stradao veliki broj knjiga i arhivske građe BiH u svojinu Nacionalne biblioteke. Uz gradnju Vijećnice vezana je zanimljiva priča. Zbog radova na regulaciji rijeke i građenja Vijećnice, postojeće kuće su se morale ukloniti. Vlasnik jednog malog stambenog objekta na izabranoj lokaciji nije htio da napusti svoj posjed ni pod kakvim uslovima. Nakon mnogo nagovaranja, pristao je na deložaciju pod uslovom da mu se njegova kuća ponovo sagradi na drugoj obali Mil jacke, preko puta Vijećnice. Opstala je do današnjih dana, sa promijenjenom namjenom sa nazivom „Inat kuća“. Ispod Apelove obale (danas Obala Kulina Bana) bili su tabaci, odnosno proizvođači kože (štavljenje). Novi most Vijećnica, izgrađen je 1999. godine kao saobraćajna karika buduće gradske zaobilaznice koja će se protezati od Bistrika na lijevoj i prema Kovačima na desnoj
obali Miljacke, te preuzeti kolski saobraćaj koji je ranije nosio Šeherćehajina ćuprija. Careva ćuprija uz Carevu džamiju na li jevoj obali Miljacke i cijeli lokalitet ima izuzetan značaj u istoriji urbanog razvoja Grada osmanskog perioda. Isa-beg Ishaković koji se smatra gospodarem Bosne od 1457. godine izgradio je na lijevoj obali rijeke Miljacke saray (dvor) po čemu je naselje dobilo ime. Da bi ostvario svoju namjeru izgradnje novog grada, zemljište naselja Brodac na području Bendbaše, Isabeg je izuzeo od tadašnjih vlasnika i ponudio im zemljište u području današnjeg naselja Hrasnice. Isa-beg je osnovao zadužbinu, a njegova vakunama je najstariji pisani dokument o Sarajevu iz 1462. godine. Iz njegove zadužbine je sagrađen niz objekata: prva džamija; most preko Miljacke (kasnije Careva ćuprija); te preko mosta musafirhanu (gostionicu) i imaret (besplatna kuhinja) za putnike na području Bendbaše; hamam i dr. Kolobara han sa magazama i četiri ulaza, sa dućanima unutra i okolo (srušen 1937., danas postoje ostaci zidova); tako je postepeno izrastao u nukleus i centar velike čaršije na kojoj se vrši razmjena dobara i vremenom zasniva snažan privredni i proizvodno-trgovački centar orijentalnog tipa. Kod mosta, Bogdan Žerajić student prava star 24 godine, 1910. godine pucao je na bosanskog poglavara Marija Varešanina kao znak otpora Austrougarskoj monarhiji, te je most jedno vrijeme nazivan Žerajića most. Nakon ispaljenih 5 metaka, šestim metkom Žerajić je ubio sebe. Latinska ćuprija u današnjem obliku sagrađena je 1798. godine kao zadužbina sarajevskog trgovca Hadži-Abdulaha Žige. Naziv Latinska ćuprija dobio je po hrišćanskoj četvrti latinluku (urci su latinima nazivali dubrovačke trgovce i ostale katolike). Prvobitnu drvenu ćupriju, zamijenio je kamenom ajan Ali Ajnibeg, mutevelija Rustem-pašinog vakua (prema sudskom protokolu iz 1565.). Most je oštećen u poplavi 1791. godine i obnovljen 1798/99. te ponovo rekonstruisan 1886.
nastavak na str. 38 FONDEKO SVIJET/31/2010.
37
Čovjek i voda
38 nastavak sa 37 str.
Foto: E. Joldaš - eherćehajina ćuprija
Do sredine devedesetih godina XX vijeka, most je nosio naziv Principov most. Naziv je vezan za događaj od 28. juna 1914. godine, kada je pripadnik organizacije Mlada Bosna, Gavrilo Princip, u blizini mosta, ubio prestolonasljednika Austrougarske monarhije nadvojvodu Franca Ferdinanda i njegovu suprugu. Vozač auta u kome su sjedili, držao se zvanične rute povorke. Skrenuo je desno kod vinarije (Muzej) sa još dva prethodna auta ne znajući da je promijenjena ruta i da treba nazad Apelovom ulicom. Nadvojvoda Ferdinand je u Gradskoj vijećnici, sa ciljem da kazni Sarajlije i posjeti ranjenog ađutamta – potpukovnika u Vojnoj bolnici (Hastahani na Marijin dvoru) koji je ranjen komadićima Ćubrinovićeve bombe na istom keju nizvodno, nekoliko sati ranije. Bomba je bila namijenjena nadvojvodi, ali se otkotrljala sa krova pod slijedeći automobil (prije toga, kod mosta Drvenija, prvi atentator, u ranije osmišljenom atentatu, Muhamed Mehmedbašić, imao je takođe bombu namijenjenu nadvojvodi, ali je nije imao priliku upotrijebiti). Auto u kojem je bio nadvojvoda i njegova supruga stao je par koraka do mjesta na kojem je u publici sta jao Princip. Pucao je sa dva hica, te se poslije toga htio spasiti skokom u Miljacku sa visine od 8 metara i bijegom prema ušću (danas nadsvođenog) Bistričkog potoka u Mil jacku. Ovo ubistvo sudbonosno za dalji tok istorije Evrope, bilo je neposredan povod za početak Prvog svjetskog rata. Na desnom prilazu mostu Austrijanci su ubijenom prestolonasljedniku 1917. godine podigli kamene klupe i spomenik, koji je poslije Prvog sv jetskog rata porušen. Na mjestu ubistva, u prizemlju ugaone zgrade bio je muzej Gavrila Principa, a danas je Muzej „Sarajevo 1878. - 1918.“, kao depandans Muzeja Grada. Na lijevoj obali rijeke je At mejdan, nazvan po pijaci konja i hipodromu u osmanskom periodu. Austrougarska uprava je na tom mjestu, kasnije, uredila park sa Muzičkim paviljonom sa kaanom u njegovom središtu (po nacrtu Josipa Pospišila). Paviljon je porušen 1941. godine prilikom bombardovanja grada na početku II svjetskog rata, a ponovo izgrađen 2004. godine.
(Nastavak u sljedećem broju) FONDEKO SVIJET/31/2010.
JESU LI POPLAVE VREMENSKE NEPOGODE ILI OZBILJNO UPOZORENJE Moralo bi nam bi jasno da priroda ima svoje zakone koje ne možemo promijeni našim šturim propisima i visokim nasipima, već ih moramo upozna, prepozna i uz pomoć puno interdisciplinarnog znanja uvažava. Možda će onda naše rijeke bi žile kucavice naše domovine Ana Mrdović, dipl. ing. hortikulture
M
i smo u Evropi od mnogih rijeka napravili “kanale” što nas je mnogo koštalo, danas od tih kanala ponovo pravimo rijeke što nas još mnogo više košta. Vi u BiH još uvijek imate rijeke sačuvajte ih”. Dobro pamtim te dvije rečenice koje je izgovorila ekološki vrlo osviješćena gospođa Nora Petritsch, supruga jednog od prethodnih visokih predstavnika u BiH na sastanku naše nevladine ekološke organizacije “GEA” sa premijerom FBiH Mustaom Mujezinovićem dok je bio na čelu Kantona Sarajevo. Često razmišljam o sadržaju i značaju tih njenih riječi. Iako nisam hidrolog, ipak je i moja struka vezana za vodu i rijeke. Susretala sam se proesionalno sa tim sadrža jem. Nedavno smo pravili projekat hortikulture za sarajevsku zaobilaznicu koja uglavnom prolazi kroz plavna i močvarna područja između Jošanice i Mostarskog raPoplava na plodnoj ravnici
skršća. a područja su ekološki najbogatiji ekosistemi pa ih prilikom izgradnje zaobilaznice treba sačuvati. Osim zaobilaznice u međuvremenu raste izgradnja naselja u tim područjima nadomak ušća svih sarajevskih rijeka. Svjedoci smo čestih poplava baš na tome području. Jesu li one posljedica “nemirne klime” ili ljudskog aktora. Hoćemo li te rijeke “ukanaliti” misleći da ih tako možemo savladati ili ćemo im dozvoliti da se provijuga ju kroz to polje kao što su to činile vijekovima. Prije svega taj prostor, koji je prirodni raj zahvaljujući stjecištu nekoliko rijeka, trebalo je ostaviti prirodnim parkom, nastavkom vrela Bosne, vodozaštitne zone. Stare Sarajlije imaju nezaboravna sjećanja baš na ta nekada poznata izletišta i kupališta. A stanovnici okolnih mjesta ubirali su plodove zahvaljujući zemlji koju su “pojile i hranile” sarajevske rijeke. u bi trebalo zabraniti svaku izgradnju.
MISLI VELIKIH LJUDI Voda koju u plavnim sezonama donesu rijeke postepeno plavi ta područja ulazi u dublje slojeve tla i obogaćuje ga zalihom vode za nadolazeće vegetacijske sezone. Na tim područjima raste specifična flora (travnjaci, grmlje i drveće, među kojim su najpoznatije johe i vrbe), koja ublažuje udarce vode i podnosi plavljenje. Voda sa sobom donosi i organska hranjiva koja taloži na plavnom području. Možda i sada nije kasno jer će sutra biti prekasno. oliko imamo prikladnih površina za urbanizaciju koje nikada neće poplaviti, niti ćemo time oduzeti najplodnija poljoprivredna zemljišta i uništiti močvare koje su danas svugdje u svijetu veoma cijenjeni ekosistemi. Zašto mislim da mogu ta obriječna poplavna područja biti čuvari od poplava a nasipi njihov podsticaj? (Ako naspemo u času litar vode ona će se odmah izliti, a ako je stavimo u veliku šerpu neće joj ni dno prekriti). Zato što su plavna područja daleko veća po površini pa se nabujale vode ravnomjerno rašire po cijelom plavnom području tako da ne prave opasne udare već lagano pokrivaju tlo donoseći mu “i vodu i hranu”. One napoje i nahrane svu floru i aunu pa i ljude obrubnog područja. Zar tako ne žive već vijekovima u nekoj tihoj saradnji bez zakona koji se donose u Skupštinama, već po principu zakona prirode međusobno se uvažavajući i potpomažući u suživotu koji samo čovjek može pogrešnim potezima pokvariti. Voda koju u plavnim sezonama donesu ri jeke postepeno plavi ta područja ulazi u dublje slojeve tla i obogaćuje ga zalihom vode za nadolazeće vegetacijske sezone. Na tim područjima raste specifična flora (travnjaci, grmlje i drveće, među kojim su najpoznatije johe i vrbe), koja ublažuje udarce vode i podnosi plavljenje. Voda sa sobom donosi i organska hranjiva koja taloži na plavnom području. Zbog toga su to veoma plodna tla i bez primjene gnojiva. Voda se u kasno proljeće i ljeto povuče sa većine površina a biljke koje tu prirodno rastu jedva dočekaju duže proljetne i tople ljetne sunčane dane da napo jene i nahranjene plodnim tlom i ugrijane nebeskim suncem rastu, cvjetaju i rode razne plodove hraneći time mnogobrojne korisnike počevši od ljudi, stoke, sitnih suhozemnih i barskih životinja i ptica te hiljade drugih nama vidljivih i nevidljivih živih bića koja žive u močvarno-barskoj zajednici. o je po najnovijim saznanjima sadržajno najbogatija ekozajednica. A što biva sa vodom koja strogo usmjerena u regulisano korito velikom udarnom snagom “preskoči” ta ranije široka plavna područja? Ona se svom silinom ulije u drugu rijeku, na putu za neko more iza čega više nije upotrebljiva ni za biljke, ni za životinje i ni za ljude.
A što biva sa zemljištem na kojemu se rani je razlijevala? Ono izgubi tu dragocjenu zalihu vode, stalno opada nivo podzemne vode tako da u sve toplijim i sušnijim proljećima i ljetima biljke i ostali živi svijet koji je do sada “uživao” u toj zajednici postepeno gubi osnovne uslove za rast i razvoj, pa se suši i ugiba. ačno je da se na tom području mogu uzgajati intenzivne poljoprivredne kulture, ali one isto trebaju vodu i hranu i to onda kada je iz “neba” nema. Da bi uspijevale potrebno ih je zali jevati pa i hraniti, jer voda više ne donosi hranu i po zakonima prirode pravilno je raspoređuje po zemljištu, već je velikom brzinom odnosi po “mrtvom” koritu u nepovrat. Zalijevanje i gnojenje je samo dodatni trošak prije svega u energiji koju bi trebali sve racinalnije trošiti. A to je i dodatno zagađenje okoliša. Da se vratim na prve dvije rečenice ovoga priloga s nekim primjerima. U velikoj Britaniji je (po D. Withrington, English Nature 2005.) regulisano oko 85% rijeka i potoka. Danas vlada UK izdvaja miljarde unti za revitalizaciju riječnih tokova. raže se i upoređuju stare slike i karte krivudanja ri jeka, otkupljuju od seljaka zemljišta i pokušavaju rijeke “vratiti” u njihove prirodne tokove gdjegod je to još moguće, jer se došlo do saznanja da je to najefikasniji način borbe protiv poplava. Slična je situacija i u nama bližoj Sloveniji i nekim drugim zemljama. Može li nam to poslužiti kao pouka? Možda treba preispitati i neke urbanističke planove i prilagoditi ih novim saznanjima. U visoka korita i nasipe se ugrađuje puno betona i znanja, možda je bolje smanjiti količine betona a povećati primjenu znanja i tuđih iskustava. Mora nam biti jasno da priroda ima svoje zakone koje ne možemo promijeniti našim šturim propisima i visokim nasipima, već ih moramo upoznati, prepoznati i uz pomoć puno interdisciplinarnog znanja uvažavati. Možda će onda naše rijeke biti žile kucavice naše domovine, plodne ravnice okolo njih naši ambari, a živopisna naselja na obroncima naših mnogobrojnih brežuljaka puna vrijednih i sretnih ljudi, koji će našom poznatom gostoprimljivošću pokazivati turistima očuvane prirodno vijugave rijeke, bare i močvare sa svim bogatstvom flore i aune kakvih više tamo u razvijenim zemljama ima vrlo malo ili ih nema uopšte. Budimo u nečemu primjer drugima. Ovo je možda šansa.
MOĆ STRPLJENJA „Novac je provjereno sredstvo kojim se ljudi najlakše love.“ Šekspir „Ne morate vi ništa znati, vi ste bogat čovjek. A ja sam siromah. Meni nešto mora pasti na pamet.“ Johan Nestroj „Mnogima zapovijeda onaj koji sam sebi zna zapovijedati.“ Seneka „Rijetko bismo strasno željeli ako bismo tačno znali šta želimo.“ La Rošfuko „Prava vrijednost čovjeka ne zavisi od snage njegovog uma, već od snage njegove volje.“ Jozef Etveš „Nesreća je velika ne biti ni za šta, ništa manja je htjeti da budeš za sve.“ Gracijan i Morales „Nada je kao nebo u noći; nema tako tamnog djela gdje oko, kad uporedo gleda, ne otkrije najzad neku zvijezdu.“ Otkav Fejs „Želja i ljubav su krila za velika djela.“ Gete „Svaka moć je satkana od strpljenja i vremena.“ Balzak „Htjeti da stigneš – to je već pola puta.“ Alfred Kapis „Dobra volja vrednija je od svakog uspijeha.“ Gete „Čovjek – sve može, samo ako hoće.“ Gorki „Nije starost tužna što u njoj prestaju naše radosti nego što u njoj prestaju naše nade.“ Ž. Paul „Svako zlo više škodi onome ko ga čini nego onome ko ga trpi.“ oma Akvinski „Uvijek manje uživamo u onome što smo postigli, nego u onome čemu se nadamo.“ Ruso „Nada je uporna – jedino ona zna čekati.“ Kontes Dian „Ne znate šta je nada dok je ne izgubite.“ omas Eliot „Ko živi, treba da se nada.“ Gete „Sunce ne čeka da raznese svoju svjetlost i toplotu. ako i ti čini dobro ne čekajući da ga od tebe traže.“ Epektit
FONDEKO SVIJET/31/2010.
39
40
Projekti na vodi (2)
RECIKLAŽA U MOČVARI
Recirkulirajući akvakulturni sistem (RAS) u dolini Krušnice, prvi je te vrste u Bosni i Hercegovini. Bazeni mrjeslišta sa vegetacijom će ima lijep i prirodan izgled i posjeoci će bi u prilici da vide i razumiju vrijednos ekološki dizajniranih sistema koje su napravili ljudi Nedžad Ajanović, Andras Peteri, Sarah Wurzbecher i Thomas Moth-Poulsen Regionalni ured za Evropu i Centralnu Aziju UN (FAO) Nastavak teksta objavljenog u prošlom broju u rubrici “Projekti na vodi”
K
ao i svi živi organizmi i ribe utiču na svoj okoliš konzumiranjem hrane i pražnjenjem metabolita. Potrošnja, količina oslobođenog materijala i lanac organizama koji imaju koristi od ribljih metabolita su dobro izbalansirani u prirodnim ekosistemima. Stalna populacija živih organizama, uključujući ribe, može se razvijati i očuvati u tim prirodnim vodenim sistemima. Ekosistem snadbijeva riblju populaciju prirodnom hranom i čisti okruženje od ispražnjenih materijala. Međutim, ovaj balans je poremećen ako se riblja populacija vještački povećava i opskrbljuje hranom izvan sistema. Bilo da se ovo događa u prirodnom vodenom toku, ili u bazenu za vještački uzgoj, količina ispražnjenih materijala u prirodni sistem se (pod pretpostavkom protočnog sistema) povećava i ne može biti obrađen u ravnoteži po ekosistem. Proizvodnjom svake tone ribe, proizvodi se oko 300 kg otpadnog materijala, od toga se samo 20 kg azota pomoću bakterije pretvara u gasovito stanje i odlazi u amoseru. Posljedica toga je mijenjanje prirodnog okruženja. o može biti umjereno, u kratkom periodu jedva primjetno, ali proces takođe može napraviti rapidne štete za sistem i dovesti do propadanja kvaliteta vode. Ovaj enomen se pojavio u mnogim zemljama gdje su postala rasprostranjena mrjestilišta za intenzivan uzgoj salmonida ili drugih ribljih vrsta. Da bi se izbjegle gore spomenute posljedice bez smanjivanja proizvodnje ribe, u zemljama sa visoko razvijenom ekološkom sviješću, koriste se tehnologije štedi – vodu ili ponovnog korištenja vode za proizvodnju ribe, uključujući primjenu Recirkulirajućeg sistema akvakulture (RAS). Količina ispražnjenih metabolita, nakon potrošnje jedinice hrane, nije manja u RAS nego što je to u protočnom sistemu ribnjaka. Međutim, RAS koristi mehaničku i biološku filtraciju da koncentrira, razFONDEKO SVIJET/31/2010.
Sakupljanje autohtonog matičnog jata putem elektro ribolova
gradi i ukloni skoro sav otpadni materijal iz bazena za uzgajanje ribe, tako da on ne dospijeva u prirodne vode. opivi otpad i hrana su razgrađeni u biofilteru pomoću mikroba koji koriste kiseonik dok druge gasove oslobađaju u zrak. akođe, u vodu može biti dodana ekstra količina zraka ili čistog kiseonika kako bi se ubrzali ovi procesi. Federalni zakon o zaštiti okoliša, nedavno uveden u Bosni i Hercegovini, prisiljava proizvođače ribe da uzmu u obzir ekološki uticaj tih primijenjenih tehnologija. Mrjestilište na rijeci Krušnici je osnovano za proizvodnju mlađi potočne pastrmke, lipljena i mladice u svrhu poribljavanja. Budući da je glavni cilj mrjestilišta da proizvede lokalne vrste riba, matično jato je uhvaćeno u rijeci u blizini mr jestilišta prije perioda mriješćenja. Za dobivanje matičnog jata se koristi proces elektro ribolova. Ova tehnika koristi pojavu da ribe privlače pozitivno nabijene elektrode koje emituju
istosmjernu struju u vodu. Naboj tijela trenutno uzrokuje privlačenje riba na elektrode gdje mogu biti prikupljene. Eekat je mnogo izraženiji kod velikih riba tako da je metod idealan za sakupljanje matičnog jata. Dobivanje ribe iz prirodnih voda u blizini mrjestilišta pomaže da se izbjegne genetska degradacija riblje populacije, što bi se dogodilo ako bi bila uzgajana ista zatvorena skupina riba iz godine u godinu. Mrjestilište je instalirano u zgradi od 620 m2. Ono obuhvata tri proizvodne jedinice uz dodatak pomoćnih prostorija. Dvije aze proizvodnje tj. inkubacija i rast riblje mlađi, provode se u RASs. Matično jato se trenutno čuva u protočnim bazenima prije oplodnje, ali u skoroj budućnosti će svi ovi bazeni raditi kao vodno-reciklirajuće jedinice. Mrjestilište je projektovala AKVA grupa, vodeća danska kompanija u izgradnji RAS. Jedinica za inkubaciju ima 24 standardna
RAS tehnologija je energetski intenzivna metoda proizvodnje. Prema preliminarnom proračunu, oko 7 KW električne energije se potroši za proizvodnju 1 kg riblje mlađi u mrjestilištu na rijeci Krušnici. Računa jući prema današnjim cijenama mlađi i električne energije, troškovi energije iznose 30% - 40% od ukupnih troškova proizvodnje, iako ovaj broj jako zavisi od obima proizvodnje.
Projekti na vodi (2) žlijeba za mrijest sa horizontalno instaliranim koritom za inkubaciju. Odljevena voda iz korita odlazi na mehanički filter za uklanjanje zaustavljenog materijala. Filtrirana voda se usmjerava u rezervoar za vodu, a zatim ispumpava na gornje bazene i prska kroz biofilter koji je montiran na ovaj bazen. Oko 150 l vode u minuti vraća se u inkubacijsko korito kroz UV filter kapaciteta od 120 Wat. Jedinica za rast mlađi je instalirana na površini od 400 m2. u su 22 korita za uzgoj ribe, od kojih svaki u sistemu drži tri kubna metra. Odljev vode iz bazena prvo ide kroz mehanički filter, a onda otiče kroz biofilter. Mrjestilište na rijeci Krušnici ima automatski stand-by generator. Za povećanje sigurnosti proizvodnje, instaliran je i višenamjenski alarmni sistem. Ovaj sistem, prilikom povećanja lokalnih upozoravajućih signala, šalje teleonsku poruku osoblju u slučaju nedostatka električne energije ili abnormalnosti u vodi i opskrbom kiseonikom. Za dalja poboljšanja sigurnosti rada, takođe će se koristiti i Oxyguard sistem. Oxyguard oprema je standardna oprema na recirkulirajućim sistemima. Oprema konstantno mjeri nivo kiseonika u različitim pregradama tri postrojenja za recirkuliranje vode. Postoji mogućnost slanja hitne poruke preko teleona ukoliko nivo oksigena padne ispod tačno određenog nivoa korištenja. U kasnijoj azi kada bude instaliran vještački oksigen sistem, sistem će moći automatski dozirati količinu oksigena. Najveća dozvoljena zaliha (nosivost) korita za uzgoj ribe je oko 25 kg riblje mlađi po kubnom metru (75 kg po koritu), što je ekvivalent za 1,6 tona ribe u sistemu. Ova količina ribe može biti proizvedena u periodu od 5 - 6 mjeseci. Međutim, kapacitet biofiltera je oko 100 kg hrane dnevno, što će omogućiti povećanje proizvodnje ribe zavisno od mogućnosti aeracije (oko 2,2 Pogled na dio mrjestilišta za rast mlađi i biološki filter
-2,3 tone po ciklusu). Proizvodnja do 3,5 tone po ciklusu će biti moguća ukoliko se sistem opskrbi lokalno generisanim ili tečnim kiseonikom. RAS tehnologija je energetski intenzivna metoda proizvodnje. Prema preliminarnom proračunu, oko 7 KW električne energije se potroši za proizvodnju 1 kg riblje mlađi u mrjestilištu na rijeci Krušnici. Računajući prema današnjim cijenama mlađi i električne energije, troškovi energije iznose 30% - 40% od ukupnih troškova proizvodnje, iako ovaj broj jako zavisi od obima proizvodnje. Dnevni gubitak vode iz jedinice za uzgoj riblje mlađi (što je uglavnom posljedica otpadne vode koja ističe iz filtera) je otprilike 15 – 20 kubnih metara. Ova voda, sa ostalim otpadnim vodama, otiče iz mrjestilišta. Ona sadrži zaustavljene koncentrirane materijale i otopljene metabolite. Ova voda će oticati u močvarni sistem (trenutno je u azi planiranja), gdje će aktivni mikroorganizmi i makrovegetacija ukloniti otopljene metabolite i pomoći u mineralizaciji materijala bogatih karbonom. Pročišćena voda će nakon toga oticati nazad u rijeku.
Močvara i centar za edukaciju
Dva su glavna pitanja sa kojima se sada suočava mrjestilište na Krušnici. Prvo, iako mrjestilište ima uspjeha u proizvodnji potočne pastrmke, proizvodnja lipljena se pokazala još komplikovanijom. Lipljen se čini mnogo osjetljivijim na zatvorenost u vještačkim staništima u probnom periodu i vjerovatno će biti neophodno alternativno postrojenje, barem za zdrav smještaj matičnog jata. akođe je vjerovatno da će se kod mladice pokazati slična ograničenja staništa, posebno zbog njihove veličine. Druga je briga za otpadne vode koje otiču iz mrjestilišta. Iako RAS čini ovaj
Močvarna vegetacija kao prirodni biološki filter za otpadne vode iz mrjestilišta
objekat nevjerovatno efikasnim za vodu i dalje će postojati neto zapreminski output od oko 14 – 20 kubnih metara dnevno. Ova voda, iako mehanički i biološki filtrirana, još uvijek sadrži višak azota i drugih čestica u koncentracijama koje su drugači je nego prirodni biogeohemijski sastav ri jeke. Ova neravnoteža, u ekstremnom slučaju, može dovesti do komplikacija u rijeci kao što su eutrofikacija, hipoksičke zone i poremećaj trofičkog nivoa. Hipoksija je posebno opasna za vrstu pastrmke, za koju je mrjestilište projektovano kako bi je zaštitilo. Iako ovo predstavlja, malovjerovatan, scenario u najgorem slučaju, još uvi jek je u najboljem interesu mrjestilišta da implementira i treći filtracijski sistem za otpadnu vodu koja će se vratiti u rijeku. Ova dva slučaja bi mogla biti otklonjena projektom posebnog sistema: zaštitne, male močvare. Sistem će biti izgrađen nizvodno od mrjestilišta i zauzimati površinu od oko 1.000 m2 – 1.200 m2. Iako je još uvijek u azi planiranja, močvara je predviđena da osigura nekoliko bazena za stanovanje matičnog jata, u više ekološki poznatom okruženju. Niz povezanih bazena takođe će biti dom za više autohtonih biljnih vrsta, uključujući i akvatičku vegetaci ju, obalsko drveće (posebno vrbe) i travu. Baš kao i u prirodnom razvođu, močvara omogućava “nepropusni zaštitni sistem” za vraćanje vode u rijeku. Veliki dio zapremine zaustavljenih čestica i drugih nutrienata koji napuštaju mrjestilište će se reciklirati u ekološkom vegetativnom filteru čineći vodu sličnijom prirodnom biogeohemijskom sastavu rijeke prije nego što konačno oteče nazad u nju. Osim naučne uloge močvare, ona svakako predstavlja i jedinstvenu priliku za nešto više. Bazeni i vegetacija će imati lijep prirodan izgled. Posjetioci mrjestilišta će biti u mogućnosti da vide i razumiju vrijednost ekološki dizajniranih sistema koje su napravili ljudi. Posebno je važno, pokazati ovaj kompleksan ekološki sistem posjetiocima kako bi se povećala njihova ekološka svijest. U ovom slučaju, močvara može postati simbol cijelog projekta, pokazujući poštovanje prema ekološkoj efikasnosti RAS-a jednako kao i vlastitu povezanost sa lokalnom ekologijom Krušnice, koju radnici u mrjestilištu već pokazuju kroz njihovu konstantnu odanost projektu. FONDEKO SVIJET/31/2010.
41
42
Novosti iz nauke
ZOB JE VRLO ZDRAVA HRANA
Do sada se u ljudskoj ishrani korisla zob samo tako što bi joj se mašinski odstranjivale pljevice. Sada će se nove golozrne sorte koje imaju bolji sastav bjelančevina, moći upotrebljava za ljudsku ishranu neposredno, bez prethodne industrijske dorade Akademik Taib Šarić
Z
Zrno zobi oslobođeno pljevica je vrlo hranljivo i probavljivo, ima veliku dijetetsku vrijed nost. Zobeni hljeb od dosadašnjih sorti je loše pecivosti, ali je hranljiv i probavljiv.
ob je kvalitetna hrana za ljude i domaće životinje. Mana dosadašnjih sorata zobi jesu pljevice srasle sa zrnom, što im značajno umanjuje hranljivu vrijednost. Dok se pljevice (ljuske) koje omotavaju zrno pšenice i raži u klasu prilikom vršidbe odstranjuju, pljevice zobi i ječma su srasle sa zrnom, pa one ovim žitima smanjuju hran- prinosima, otpornošću prema polijeganju i ljivu vrijednost i probavljivost. adaptibilnošću prema različitim ekološkim Nedavno su dobijene sorte golozrne zobi, uslovima. Danas je to vrlo tražena komeršto im mnogo povećava mogućnost upo- cijalna sorta. Ona se lako prilagođava trebe za ishranu ljudi. različitim uslovima uspijevanja. Zob se do sada najviše koristila kao kvali- Do sada se u ljudskoj ishrani koristila zob tetna hrana za konje. Ljudi su je malo jeli. samo tako što bi joj se mašinski odstranile Jedino u Skandinaviji i u Škotskoj, ovo žito pljevice srasle uz zrno. o zrno se najčešće je bilo popularno na selu kao zobena kaša koristilo u obliku zobenih pahuljica kao (poridž – porridge), kao što je u našem najkvalitetnija hrana. Sada će se nove goloselu bila popularna kukuruzna pura. Ima zrne sorte moći koristiti za ljudsku hranu jedna anegdota na taj račun. Razgovaraju neposredno, bez prethodne industrijske Englez i Škot. Englez kaže: Vi Škoti jedete dorade. mnogo zobi, a mi zob dajemo samo konji- Drugi nedostatak dosadašnjih sorti zobi ma! Škot odgovara: Možda baš zato Englezi jeste pomanjkanje bjelančevine glutenina, odgajaju najbolje konje na svijetu, a mi koje ima u pšenici i koja pšeničnom brašnu Škoti najbolje ljude! omogućava da daje šupljikav sunđerast Američki naučnici, zajedno sa kineskim, hljeb. Žita sadrže uglavnom ove vrste ukrštavanjem su proizveli novu sortu pro- bjelančevina: albumine, globuline, gliadine venu, koja nema srasle pljevice. Druga sor- i glutenine. Pšenica i raž imaju ove bjelančeta golozrne zobi, takođe dobijena u Ameri- vine, dok ih u drugim žitima (zob, ječam, ci, jeste lamont. Ona se odlikuje visokim kukuruz, riža, sirak, proso i heljda) ima malo ili nimalo. Gliadin i glutenin čine lijepak ili gluten u tijestu. Lijepak je najvažniji sastojak brašna, a naročito pšenice, jer od njegovog kvaliteta zavise osobine hljeba – sunđerast izgled, pecivost i kvalitet uopšte. Od svih žita, pšenica ima najbolji lijepak i zato daje najbolji hljeb. okom kvasanja tijesta, mjehurići gasova koji izlaze iz tijesta zaustavljaju se u lijepku. o omogućava brašnu, odnosno tijestu, dobijanje šupljikavog (sunđerastog) hljeba velike zapremine. akav hljeb je probavljiviji i bolje se iskorištava. Zrna kukuruza i zobi uopšte nemaju lijepka, pa se od njih ne može dobiti rastresit (sunđerast) hljeb. Lijepak ječma je lošeg kvaliteta. Nedavno su američki naučnici iz Minesote uspjeli da u zob genetičkim inžinjeringom FONDEKO SVIJET/31/2010.
Zrna zobi sa sraslim pljevicama
prenesu glutenin iz pšenice. ako će se i od zobi moći dobijati kvalitetan, narastao, sunđerast hljeb, kakav se do sada dobijao samo od pšenice. Kada se takav pšenični gen unese u nove golozrne sorte zobi, to će značajno povećati upotrebu ovog vrlo kvalitetnog žita. Beta-glukan je rastvorljivo biljno vlakno koje u krvi ljudi snižava količinu lošeg holesterola i tako smanjuje opasnost od pojave srčanih oboljenja. Beta-glukana najviše ima u cijelom zrnu zobi. Nedavno je dobi jena nova sorta zobi koja ima 50% više beta-glukana nego dosadašnje sorte. Zob je korisna za sprječavanje ateroskleroze i srčanog udara, zatim protiv bronhitisa i nekih stomačnih tegoba. Smanjuje opasnost i od raka debelog crijeva. Djeluje antidepresivno i može pomoći u odvikavanju od pušenja. Zob, jedina od žita, sadrži enolne antioksidanse avenatramide ili skraćeno avn (od latinskog naziva Avena = zob). Oni neutrališu štetne slobodne radikale, koji se stvaraju u toku metabolizma u biljkama. Osim koristi za ljudsko zdravlje, ustanovljeno je da ove materije štite biljke zobi od gljivičnih bolesti, naročito od lisne hrđe. Zrno zobi oslobođeno pljevica je vrlo hranljivo i probavljivo, ima veliku dijetetsku vri jednost. Zobeni hljeb od dosadašnjih sorata je loše pecivosti, ali je hranljiv i probavljiv. Posljednjih nekoliko decenija, proizvodnja zobi u našoj zemlji i u svijetu je značajno smanjena. Glavni razlog tome je smanjen broj konja zbog velikog porasta broja traktora u poljoprivredi. Drugi razlog je vrlo veliko povećanje proizvodnje kukuruza i pšenice u svijetu. Kukuruz je glavna stočna koncentrovana hrana, pa potiskuje zob, a u nekim zemljama sa hiperprodukcijom pšenice, dobar dio te pšenice se koristi za ishranu stoke. Zato je smanjena proizvodnja zobi. Međutim, sa novim prinosnijim i kvalitetnijim sortama golozrne zobi, koja će naći mnogo veću ulogu u ishrani ljudi kao vrlo zdrava hrana, i sa, vjerovatno, kvalitetnim zobenim hljebom u budućnosti, proizvodnja ovog prilično zanemarenog žita će se vrlo vjerovatno povećati. ada će zob u ishrani ljudi i svih vrsta domaćih životinja zauzeti ono mjesto koje zaslužuje. Stvaranjem novih sorata kulturnog bilja, pored ostalih koristi, povećava se i biodiverzitet uopće.
Tretman otpada
SLAMA NIJE SAMO ZA ŠEŠIRE
Treba iskoris sve mogućnos da se za proizvodnju goriva troše ogromne količine otpadaka iz poljoprivredne proizvodnje i tako sačuva hrana za ljude
U
poljoprivredi se, pored glavnih proizvoda, dobija i ogromna količina otpadaka u obliku organske materi je. Među tim otpacima najvažnije su slama i kukuruzovina. U svijetu se godišnje proizvodi preko dvije milijarde tona zrna žita, najviše pšenice, kukuruza i riže. Uz to se, kao sporedan proizvod, proizvodi i oko tri milijarde tona slame i kukuruzovine. o je ogromna masa i važno je kako će se ovaj proizvod korisno upotrijebiti. U Bosni i Hercegovini, pored oko 1.200.000 tona zrna žita, godišnje se dobija i oko dva miliona tona slame i kukuruzovine. Slama se može iskoristiti u domaćinstvu koje ima stoku za prostirku u štalama, a slama i kukuruzovina mogu poslužiti i kao stočna hrana. Gazdinstva koja nemaju stoku, slamu i kukuruzovinu uglavnom zaoravaju u zemlju ili je spaljuju na njivi. Zaoravanje slame i kukuruzovine koje isjecka kombajn prilikom žetve ili se isitni mašinama po žetvi, može biti korisno na tlima siromašnim organskim materijama i na teškim zbijenim zemljištima. Nedostatak zaoravanja slame i kukuru-
zovine je u tome što one u tlu smetaju finoj obradi zemljišta i kvalitetnoj sjetvi i što se u njihovoj razgradnji pomoću mikroba troši azot iz zemljišta. Mogu biti i smetnja prilikom nicanja usjeva. Spaljivanje slame i kukuruzovine na njivi je najgori način njihove upotrebe. Iz pepela ovih materija dobije se nešto kalija kao đubrivo i to je jedina korist, pored uništavanja štetočina i uzročnika bolesti na njivi. Šteta od spaljivanja ima mnogo: gubitak ogromne količine organske materije, isušivanje zemljišta, zagađivanje okoline dimom i pepelom, opasnost od širenja požara itd. Od slame i kukuruzovine na gazdinstvu se može praviti vještački stajnjak, ali je to posao koji traži mnogo radne snage, vremena i troška. Bolji načini upotrebe slame i kukuruzovine su sljedeći: 1. Oplemenjivanje slame radi povećanja probavljivosti i hranljivosti u ishrani stoke. o se postiže tretiranjem slame lužinom NaOH, amonijakom, benuralom (urejom) i parenjem vodenom parom. 2. Od slame i kukuruzovine mogu se presovanjem dobiti briketi za loženje, kao ogr-
jev, poput uglja ili drveta. 3. Slama i kukuruzovina mogu se koristiti za proizvodnju građevinskih ploča, iverice, celuloze i papira (od rižine slame dobija se najbolji papir za cigarete), izolacionih električnih materijala, vještačke smole itd. 4. Mogu se proizvesti biogas i tečno gorivo. 5. Od slame se prave slamnati šeširi, korpice, razni ukrasni predmeti itd. 6. Istražuje se mogućnost upotrebe slame i kukuruzovine za proizvodnju šećera i alkohola. U svijetu se sve više koriste poljoprivredni proizvodi, kao što su kukuruz, soja, šećerna trska itd. za proizvodnju biogoriva (etanol i biodizel). U današnjem svijetu, u kojem ima milijarda gladnih ljudi, ne može se dopustiti trošenje prehrambenih proizvoda za gorivo umjesto za hranu. Zato treba iskoristiri sve mogućnosti da se za proizvodnju goriva troše ogromne količine otpadaka iz poljoprivredne proizvodnje i tako sačuva hrana za ljude. (. Š.)
FONDEKO SVIJET/31/2010.
43
44
Istina o šumama
DRVEĆE NA IZDISAJU Šumska prostranstva sve više liče ljudskim grobljima Ismet Dedić, dipl. ecc.
Š
uma je veličanstvena biljna zajednica i bezbrojnim oblicima organizama pruža optimalne uslove za život. Uz mora i okeane, najvažniji je proizvođač kisika, glavni je regulator klime, padavina, nivoa podzemnih voda... znanstvenici je smatraju jednim o najvažnijih prirodnih resursa. Prisutnot šuma i životnom prostoru je neophodno. (I Sahara je nekad bila Misir ?!) Procjenjuje se da su šume staništa za dvije trećine živih bića na Zemlji. Šumska tla imaju najveći stepen prirodnosti pa su upravo ona glavni nosilac očuvanja biološke raznolikosti puerskog/tamponskog djelovanja u ekosistemu. Šume su nadalje savršene ekološke tvornice. Gotovo 12 sati na dan listovi iz atmosere vežu ugljikov dioksid potreban za proces otosinteze. U tom procesu tokom jednog dana hektar šume veže oko 900 kg ugljikova dioksida, a oslobađa oko 600 kg kisika. Stručnjaci su izračunali da jedno stablo za stotinu godina proizvede kisika koliko je čovjeku potrebno za 20 godina života. Šume koje danas rastu na četvrtini površine Zemlje iz atmosere izvlače 40% ugljikova dioksida čime uveliko smanjuju učinak staklenika. Šume su, dakle, pluća planete. No one su i snažni akumulatori vode sudjelujući tako u njenom kruženju u prirodi, posebno za vrijeme suše. Ogoljene površine loše utječu na hidrograske prilike, a sječa šuma povećava razornu snagu padavina. Mnogi stručnjaci u Evropi su još od sredine 20. stoljeća upozoravali na mogući nestanak pojedinih vrsta drveća, a prije svih jele. Početkom osamdesetih godina vodeći njemački nedeljnik, Der Spiegel, objavio je na sva zvona i javno pozivao na uzbunu jer širom Evrope stabla umiru, gubeći svoje lišće. Njihovi venući, igličasti listovi, u grupama opušteno su visjeli kao raskvašeni krajevi užeta. ek je nekolicina ekološki osvještenih speci jalista, poput Huberta Veinzierla, koji je ubrzo postao predsjednikom Lige za zaštitu okoline i prirode (Bund Für Umweit un Naturschutz) pokušavala, više od jedne deceni je, svratiti pažnju javnosti na taj problem kojeg je, 1984. dr. Peter Schuett prikazao, bez pretjerivanja, kao “najveću ekološku katastrou u ljudskoj historiji”. Nekoliko opreznih vlasnika velikih šumskih prostranstava, čiji je vlastiti opstanak zavisio o zdravlju njihovih stabala, zahtjevalo je odlučnije mjere. Samo u Saveznoj Republici Njemačkoj, 1982. godine, znatno više od milion jutara FONDEKO SVIJET/31/2010.
Gdje god nađeš dobro mjesto, tu stablo posadi
pošumljenih područja bilo je zahvaćeno različitim azama bolesti. Amerikanci, rođeni u Evropi, koji su obilazili mjesta svog rođenja, najviše su bili šokirani tim uništenjem izazvanim bolešću. Ili drugi slučaj kada je dr. Jose Brožek, fiziolog i historičar psihologije sa univerziteta Lehigh obišao igralište iz svog djetinjstva Zaichnu Rokle (Zečiji klanac), u blizini češkog gradića Police u Kamenim planinama blizu poljske granice, otkrio je da je svako stablo u tom kanjonu, sličnom dolini dugoj jedan kilometar, bilo mrtvo, kao da je spaljeno u šumskom požaru. Uprkos tome Brožek nije mogao u svom zavičaju pronaći nekoga tko bi bio voljan, oficijelno, pokrenuti diskusiju o predstojećoj katastrofi. Statistički podaci o šumskoj katastrofi u Češkoj, koje je, nakon pažljivog ispitivanja , iznio dr. Wol Ochslies sa njemačkog Instituta za Istočnu Evropu i međunarodne poslove, pokazuje u kojoj su mjeri prilike postale pogubne. Od svih sistematiziranih grupa aune, 60 posto vodozemaca, 35 posto
sisavaca i 30 posto leptira, ptica i riba, u ovom je času ugroženo i prijeti im opasnost od nestajanja. Gotovo sve prepelice u zemlji nestale su, kao i 80 posto nekad brojnih zečeva, i gotovo se prepolovio broj azana. Ochslies u vezi s tim je citirao članak iz njemčkog Die Welta od 20. srpnja 1984., u kojem je jedan od članova austrijske vlade, koji su posjetili Čehoslovačku radi prikupljanja podataka, zaprepašteno primjetio: “Ova šuma više ne umire, ona je već mrtva!” Za ostala šumska područja isti je čovjek rekao: “Naši utisci su poražavajući, jer šume sliče ljudskim grobljima, ne zelenim, već sivim, smeđim ili crvenkastim grobljima koje su potpuno bez života, u kojima nema ni jelena niti divljih zvijeri, niti se čuje pjev jedne jedine ptice! Niko ne može vjerovati dok se sam ne osvjedoči: kako, na primjer, kilometrima i kilometrima sedamdesetogodišnja i stogodišnja stabla sliče šumama teleonskih stubova!” U nastojanju da sačuva od zaborava pobude koje su pokrenute prvom kaiserslauteren-
Stručnjaci su izračunali da jedno stablo za stotinu godina proizvede kisika koliko je čovjeku potrebno za 20 godina života. Šume koje danas rastu na četvrtini površine Zemlje iz atmosfere izvlače 40% ugljikova dioksida čime uveliko smanjuju učinak staklenika. Šume su, dakle, pluća planete
Istina o šumama
Kada šetamo kroz šumu, mislimo li na opasnost od požara?
Uništavanje šuma i nestanak zelenila, posljednjih se godina povećalo 30 posto. Time je smanjena njihova mogućnost za apsorbciju ugljika iz atmosfere za neophodnu fotosintezu, čime se povećava efekat staklenika kom konerencijom, Hatzeldt je u proljeće 1983. sazvao i drugu. On je kao uvod u seminar postavio pitanje mogu li se šume spasiti isključivo naporima šumara koji se o njima brinu i samo liječe simptome, ali ne uklanjaju primarne uzročnike. “Nalazimo se između Scile i Haridbe”, rekao je Hatzeldt, “i male su nam nade, ali ne smijemo odustati od borbe. Čak i pod takvim okolnostima može se pronaći rješenje.” Hatzeldt je u glavnim crtama objasnio kampanju koju je pokrenuo prije više od šest godina ne bi li skrenuo pažnju njemečkog javnog mnjenja na problem devastacije s kojom su suočeni, nakon što su nestale njihove šume. Otišao je u Poljsku, “da vidi zemlju koja je, zbog svoje žarke želje za sve većom industrijom, ignorisala negativne učinke tvornica na prirodnu okolinu. Čak i naša gotovo beznadežna situacija nije ravna onome što se zbivalo u nekim dijelovima Poljske i susjedne Čehoslovačke… Drveću u Poljskoj više ne trebaju decenije da umre, ono će umrijeti za nekoliko godina!” Uništavanje šuma i nestanak zelenila, posljednjih se godina povećalo 30 posto. ime je smanjena njihova mogućnost za apsorbciju ugljika iz atmosere za neophodnu otosintezu, čime se povećava eekat staklenika. Danas nema nekog od medija (pisanih i elektronskih) u kojima se svakodnevno ne pojavi neki od naslova koji percipiraju neki od ekoloških problema, među kojima su oni koji upozoravaju i na galopirajući nestanak šume kao planetarni problem. S tim u vezi korespondiraju i podaci o prirodnim neta-
knutim šumama u svjetskim razmjerama. akvih šuma je preostalo najviše u Latinskoj Americi 35 posto, u Sjevernoj Americi 28 posto, sjevernoj Aziji 19 posto, a u Arici osam posto, u južnoj Aziji i otocima ihog okeana sedam posto i u Evropi samo tri posto… Znanstvenici iz SAD-a procjenjuju da svake godine nestane oko 13 milijuna hektara šume, što odgovara veličini Grčke, koju je u 2007. godini opustošio veliki šumski požar. Najveći su gubici šumskog bogastva zabilježeni od 1950.godine, a između 1980. i 1990. godišnje je posječeno nestajalo 9,95 miliona
hektara isključivo šumskih površina. I detaljnije – u proteklih 40 godina posječeno je 20% amazonske prašuma (najveća i najstarija prašuma na svijetu i čini 25% svih šuma na zemlji), što je više nego u proteklih 450 godina, od dolaska evropskih kolonizatora. aj bi udio mogao biti i znatno viši jer nije uračunata selektivna sječa koja nanosi velike štete. Ali ih je teže procijeniti nego kod krčevina. Velike se površine tropskih šuma rapidno krče i u Maleziji, no drvna je industrija odnedavna zainteresirana za goleme šume Kanada i Rusije. Godišnje se sječe i do milion hektara kanadskih šuma, a u Sibiru možda i do četiri miliona hektara. Izuzimajući Rusiju i Kanadu, industrijske su zemlje posjekle svoje prirodne šume. Švicarska ima samo četvrtinu šuma na svom teritoriju, a pola šuma nestalo je u Španiji i Francuskoj. Na području Sredozemlja nestale su lovorove šume, kojih još malo ima na kanarskim otocima. Ni zdravstveno stanje preostalih evropskih šuma ne zadovoljava. Samo je 45% šuma u zemljama Evropske unije zdravo, većina je više ili manje oštećena. Najviše su uništene šume u istočnom dijelu kontinenta, van današnjih granica EU. Posljedice takve nekontrolisane sječe i krčenja šuma jesu nestanak mnogih biljnih i životinjskih vrsta, ugrožavanje opstanka tamošnjeg stanovništva, erozije i požari, a godišnje se u atmoseru ispusti oko 80 miliona prostornih metara ugljičnog dioksida. Australijski znanstvenici otkrili su da je zbog sječe šuma duž rijeke Amazona smanjena količina kiše i da se u cijeloj regiji mi jenja klima. Iz ove sumorne priče o planetarnoj ugroženosti šuma i Bosna i Hercegovina treba da spozna neophodnu poruku i pouku. im više što i šume i šumsko zemljište zauzimaju oko 53% teritorije države, od čega šume čine 43% teritorije. Na osnovu procentualne zastupljenosti BiH je peta u Evropi (iza Finske, Švedske, Austrije i Slovenije).
Prašuma: nekad bilo - sad se spominjalo
FONDEKO SVIJET/31/2010.
45
46
Ekologija duše
RASTANAK SA PLATANOM
Zapisano s pogledom na drvo koje nestaje u centru Sarajeva Ana Mrdović, dipl. ing. hortikulture
K
išnog i hladnog 02. marta. 2010. godine “preminula” je 120-godišnja platana, pratilja sarajevske katedrale. Nije bilo Sarajlije koji toga kišnog dana nije stao i poklonio se po posljednji put toj veličanstvenoj “Sarajki”. Netko se u ime Sarajlija i svih onih koji su je voljeli mora oprostiti od nje. Meni je pripala ta žalosna dužnost. Nije to slučajno, to mi na neki način pripada i po struci i po dobrom susjedstvu. “Draga platano! Srele smo se i “zavoljele” davne 1965. godine. Punu entuzijazma, po završetku studija hortikuture u Ljubljani, poslužila me sreća da se sa stanom, a kasnije i poslom nađem u tvojoj blizini. Kad sam stigla u Sarajevo ti si bila u “najboljim godinama”. Družile smo se svakodnevno bez obzira na razliku u godinama. Gledala sam te kroz prozor moje kancelarije smještene na III spratu “Poljoopreme” Sarajevo. Kada god bih te pogledala nekim si mi znakom tiho rekla “Život je lijep”. Ne mogu da odlu-
FONDEKO SVIJET/31/2010.
čim kada si mi bila draža: da li kada si pokazivala prve proljetne pupove, ili kada si, zna jući da dolazi vruće i sparno gradsko ljeto, razvijala grane i velike listove i njima hladila prolaznike, turiste i umorne putnike na tramvajskoj stanici “Katedrala”. Ili, kada si nizala okrugle sjemenke, nježno ih skrivajući ispod jesenjim bojama prošaranog lišća, da bi ih okićene bijelim snijegom pokazala svima uoči Božićnih svetkovina u katedrali. Neprolazno lijepa je bila tvoja kora poput zagonetne slike u kojoj je svatko mogao uživati i maštati što ona predstavlja. A tek tvoja raskošna krošnja? Ona je u svome okrilju mistično “krila” ljepotu veličanstvene sarajevske katedrale odslikavajući ono što je davno preminuli “otac” katedrale, arhitekta Josip Vancaš zamišljao, a nikada, osim u svojoj mašti doživio. Ostali smo mi, koji razumijemo njegovu dalekovidu maštu, koja je za nas bila realnost, jer smo godinama uživali i divili se plodovima njegove mašte i njegovog plemenitog rada. Ne znam tko te je posadio baš na to mjesto (hvala mu mnogo!), ali znam iz vlastitog iskustva da se dugovječno drvo ne sadi za sebe već za budućnost, jer sam ih i sama mnogo posadila, u kojima će, nadam se, uživati mnoge generacije iza mene, ako “mome” drveću bude suđeno da živi bar kao ti, a moja je želja da živi i mnogo duže. Valjda me zato toliko boli tvoj, prerani “odlazak” – naš rastanak. Nisi mi se činila bolesnom. Nisi se “žalila”. Čak sam te nedavno javno pohvalila kako se dobro “držiš” u Akademiji nauka i umjetnosti BiH povodom Bioetičkog skupa u Sarajevu, na ko jem je uglavnom bilo riječi o etici prema ljudima, skromno o etici prema životinjama, a nimalo o etici prema biljkama. o me i zaboljelo, tim povodom sam te i spomenula. ada sam rekla “Što je katedrala bez platane, one su jedno, one su toliko poželjna ravnoteža: arhitektura – priroda “. Ne mogu shvatiti toliku našu ljudsku samoetiku. Neka je nama ljudima sve potaman, a kako je ostalim živim bićima nije važno! Pa zašto se onda zove bioetika? Ako dobro znam “Bios” znači život, a “etika” u širem smislu “dobro”, a ne zlo. Znači dobro do života. A gdje počinje život? Kome ili čemu možemo zahvaliti za život? Bogu, ako smo vjernici, a vama biljkama moramo i ako jesmo i ako nismo vjernici. Zašto? Zato što nam dajete kisik, bez ko jega ne možemo od prve do zadnje sekunde našega života, daje-
te nam hranu, bez koje možemo živjeti period koji se broji u danima, dajete nam ljepotu koju ne možemo vagati, ali je možemo osjećati. Zahvaljujući vama čovjek živi godinama, a čovječanstvo već vijekovima. Vama biljkama nije dato da se krećete, nije vam dato da govorite, ali to ne znači da vam nije dato da osjećate. Osjećala si to i ti moja, i naša pratiljo! Da se vratim samo tebi moja draga prijateljice platana. Ne znam tko i kada ti je postavio “dijagnozu”, ali sam shvatila jednog hladnog predvečerja da ti je dijagnosticirano “akutno stanje” i primijenjena šok terapija. “Amputirali” su ti sve osnovne grane i ostavili nezavi jene “patrljke”. Zaboljelo me srce kad sam ih ugledala. Učinilo mi se da krvare. “Ljekarski konzilij” je zatim zasjedao nekoliko dana “negdje u sjeni”, ne znam samo s ko jim ciljem, da li kako da savladaju tvoju “bolest” ili tebe. I dok smo svi koji smo te voljeli nagađali što se dešava stigla je “presuda”, a sa njom i velike mašine s ogromnim “čeljustima” koje su otkidale tvoje “meso” komad po komad, sve dublje i dublje. Žestoko bi “krvarila” da ti se nije sledila krv u žilama od straha što se to dešava. Dokaz tome su crveni “krvavi” komadi tvoga “mesa” razbacani po jami, a zatim natovarani na “pokopni” kamion ko jim su te odvezli u komadima na tvoje vječno počivalište. Nismo imali gdje ni postaviti smrtovnicu, jer je nestalo tvojih “leđa” na ko jima su godinama visile smrtovnice mnogih Sarajlija, tvojih sugrađana i poštovaoca. Umjesto smrtovnice na ovaj se način opraštamo od tebe zauvijek. Ostati ćeš nam u najljepšem sjećanju, jer si to zaslužila. Svi plačemo za tobom “osim sudaca koji su ti presudili”, a da nas nisu ništa pitali. Možda smo i tebi i njima mogli nešto svojim znanjem pomoći. Znanje izgleda nije na cijeni, bar ne ono u koje su ugrađeni i osjećaji. Zato je i nebo koje bi u ove rane martovske dane trebalo biti vedro i sunčano, danas, na dan tvoje smrti, tužno i tmurno lijući mnogobrojne suze. Jesi li se pobrinula za nasljednike?. Imaš li djece? ko će naslijediti tvoje počasno mjesto u najljepšem dijelu Sarajeva, gdje se susreću istok i zapad, nebo i zemlja. Nemaš svoje “djece”. Nismo ti dali da ih odgojiš. Sve tvoje sjemenke padale su na neplodan, tvrd i hladan beton sa kojega ih je spirala i slala u nepovrat prva kiša ili cisterna gradske čistoće. Sa tom su vodom otišle sve tvoje sjemenke, možda si ih i ti slala u “izbjeglištvo”, jer tu nema sigurna života ni za tebe, ovako čvrstu i jaku, a kamoli za nejaku djecu. Vjerujem da je tako. Ali isto tako vjerujem i nadam se, da je negdje na putu do Crnoga mora neka od tvojih sjemenki našla svoj dom i da svjedoči o najezdi betona i hladnokrvnosti gradskog života prema vama biljkama. Hvala ti i slava, počivaj u miru, sve smo ti halalili. Halali i ti nama”.
Zeleni marketing
ZAGAđIVAČI SE PERU SPONZORSTVOM
Iza ekološke promocije pojedinih proizvoda često je skrivena isna o neekološkom tehnološkom postupku izrade sa neriješenim tretmanom otpadnih voda, zagađenjem zraka, neriješenim odlaganjem opasnog otpada, te neprimjerenoj i neracionalnoj potrošnji vode, energije i slično Amir Variščić, Zeleni Neretva, Konjic Nastavak teksta objavljenog u prošlom broju u rubrici „ Na putu održivosti“
P
ojavile su se respektabilne organizacije koje su počele izdavati ekološke oznake od kojih su najveće povjerenje imale njemački „Plavi anđeo“ (Blue Angel) i „Zeleni pečat“ (Green Seal) iz SAD (www.eco-labels.org ). Važno je istaći da se atribut „eko“ odnosno „zeleni“ dodjeljuje vrednovanjem životnog ciklusa proizvoda određujući uticaj proizvoda na okoliš u svakoj azi izrade i korištenja (od ulaznog materijala u procesu izrade do odlaganja otpada poslije korištenja). Etički nepodobno reklamiranje je najteže kontrolisati i spriječiti. Pošto je u pitanju plaćeni oblik komunikacije s potrošačima putem medija teško je očekivati žrtvovanje profita zarad ekoloških vrijednosti koje najčešće u početku i na kraći rok nisu isplative. S obzirom na to da je medijskim kućama objavljivanje reklama osnovni izvor prihoda iluzorno je očekivati da će odbiti emitovanje promotivne poruke zbog moguće sumnje da se reklamom obmanjuju ekološki svjesni potrošači koji su upravo i konzumenti tog medija.
Primjeri Greenwashinga u svijetu
Postoje brojni primjeri greenwashinga širom svijeta. Oni se naročito maniestuju u agresivnim medijskim promocijama proizvoda široke potrošnje. Od greenwashinga nisu imune ni svjetski poznate kompanije osobito one iz područja energetske djelatnosti. Navodimo neke primjere izrazitog greenwashinga u globalnim razmjerama. Unazad nekoliko godina čuvena nafna kompanija Shell, putem poznatog tv kanala (i časopisa) ekološkog usmjerenja National Geografic, reklamirala je svoj program ulaganja u projekat spašavanja i očuvanja koraljnog grebena u Meksičkom zaljevu. U promotivnu kampanju uloženo je više desetina miliona dolara. Znatno kasnije saznalo se da je ova velika kompanija u pro-
Foto: S. Hujić - Unuk prima uputstva od svog dede o pčelama
jekat očuvanja biljnog i životinjskog svijeta u zalivu ulagala samo 5000 dolara na godišnjem nivou. Ovo je vrhunac licemjerja odnosa prema zaštiti okoline i klasičan primjer zloupotrebe ekološke promocije (Ivanjac J. – Izazovi ekološkog marketinga, 2006). Drugi poznati primjer greenwashinga je opet nafna kompanija, ovaj put British Petroleum. U želji da se svrsta u avangardu u ekološkim reormama u oblasti energetike, grane koja objektivno najviše zagađuje okolinu, ova kompanija je skratila svoje ime u B. P. što je zapravo akronim novousvojenog slogana Beyond Petroleum (u značenju: više od nafe; poslije nafe) aludirajući na vlastitu lidersku poziciju u novim, obnovljivim, ekološkim izvorima
energije. Čak je uvela i novi zaštitni znak u vidu sunca koje se rađa (još uvijek često prisutan u udarnim terminima velikih V kuća kako što su BBC,CNN i drugi). Međutim, i danas je ključni posao kompanije i dalje na nafnim bušotinama na kopnu i moru ugrožavajući živi svijet i okolinu.
Obmana javnosti
Koncem devedesetih godina prošlog stoljeća razobličen je greenwashing Instituta za nuklearnu energiju u SAD. Institut je u svjetlu globalnog zatopljenja, odnosno klimatskih promjena što ih uzrokuju emisije stakleničkih plinova obmanuo javnost reklamirajući ekološke koristi nuklearne
nastavak na str. 48
Često velike kompanije u svojim kampanjama traže mišljenje nezavisnih znanstvenika, eksperata iz pojedinih oblasti kako bi potvrdile svoju „zelenu“ politiku poslovanja i usklađenost proizvoda sa zahtjevima zaštite okoline što je nesumnjivo dobar put koji osigurava povjerenje proizvođača u taj proizvod. Međutim, česta je pojava da je atribut „nezavisni“ ekspert ili konsultant samo za javnost jer se javnosti ne prezentiraju posebne veze sa kompanijom (naravno, često su za svoje ekspertno mišljenje i dobro plaćeni). Ovo predstavlja kršenje interesa javnosti, a takvi znanstvenici postaju ekološki obmanjivači. FONDEKO SVIJET/31/2010.
47
Posuene rasprave
48 nastavak sa 47 str. energije, odnosno tvrdeći da je nuklearna energija ekološki čista i da stoga proizvodi energiju bez zagađenja okoline. Greenwashing je prisutan i u sektoru odnosa sa javnošću kompanija u stvaranju ekološkog publiciteta iza kojeg ne stoje argumenti. Zagađivači se pojavljuju kao sponzori raznih javnih maniestacija iz oblasti zaštite okoliša kao npr. Dan planete Zemlje. Unazad nekoliko godina auto kompanija Ford je velikom ekološkom kampanjom pokušala da iskaže svoju zabrinutost za zaštitu okoliša sponzorirajući razne događaje, časopise i organizacije za zaštitu okoline. Naravno, kao jedan od najvećih svjetskih proizvođača automobila Ford je prononsirani zagađivač okoline čiji su proizvodi – automobili značajan aktor globalnog zagrijavanja. Često velike kompanije u svojim kampanjama traže mišljenje nezavisnih znanstvenika, eksperata iz pojedinih oblasti kako bi potvrdile svoju „zelenu“ politiku poslovanja i usklađenost proizvoda sa zahtjevima zaštite okoline što je nesumnjivo dobar put koji osigurava povjerenje proizvođača u taj proizvod. Međutim, česta je pojava da je atribut „nezavisni“ ekspert ili konsultant samo za javnost jer se javnosti ne prezentiraju posebne veze sa kompanijom (naravno, često su za svoje ekspertno mišljenje i dobro plaćeni). Ovo predstavlja kršenje interesa javnosti, a takvi znanstvenici posta ju ekološki obmanjivači.
Pojavni oblici u BiH
Prema istraživanjima u BiH je 90 % reklamnih poruka, koje se prvenstveno odnose na proizvode, stranog porijekla kao i reklamirani proizvodi. Prirodno da je u tom specifičnom ekološkom marketingu prisutan i greenwashing koji se najčešće i ne prepoznaje zbog nedovoljno razvijenih institucija za zaštitu potrošača, zbog odsustva kritične misli eksperata i u cjelini skromnije populacije ekološki osvještenih potrošača. Veliki broj proizvoda nosi neprovjerene i obmanjujuće eko oznake, a na tržištu su itekako prisutni i proizvodi koji su u Evropi odavno na crnoj ekološkoj listi (benzini sa visokim procentom sumpora, deterdženti sa osatima i dr.). Iza ekološke promocije pojedinih proizvoda često je skrivena istina o neekološkom tehnološkom postupku izrade sa nerješenim tretmanom otpadnih voda, zagađenjem zraka, nerješenim odlaganjem opasnog otpada, te neprimjerenoj i neracionalnoj potrošnji vode, energije i sl. Ne može se zvati ekološkim proizvod sa nepovratnom biološki teško razgradivom ambalažom (npr. plastika) sve dok u zemlji nije izgrađen i u praksi primjenjen sistem povrata i reciklaže, odnosno propisnog i neštetnog odlaganja. FONDEKO SVIJET/31/2010.
ŠTA JE EKOLOŠKA ETIKA Svijet nije tako jednostavan koliko bismo voljeli da bude
U
opšteno govoreći, ekološka etika je sistematičan opis moralnih odnosa između ljudskih bića i njihovog prirodnog okruženja. Ekološka etika pretpostavlja da moralne norme upravljaju i mogu upravljati ljudskim ponašanjem prema svi jetu prirode. eorija ekološke etike, dakle, mora nastojati da objasni karakter tih normi, prema kome i prema čemu ljudi imaju odgovornost, i kako se te odgovornosti opravdavaju. Različite teorije ekološke etike nude različite odgovore na ova pitanja. Pojedini filozofi tvrde da su naše odgovornosti prema prirodnom okruženju samo indirektne – da se odgovornost prema zaštiti prirodnih bogatstava, na primjer, najbolje razumijeva u terminima odgovornosti kakvu dugujemo drugim ljudima. Antropocentrična („ka čo-
Riječnik ekološke etike
Antropocentrična („ka ljudima okrenuta“) etika
– teorija po kojoj samo ljudska bića posjeduju moralnu vrijednost. Tako, iako možemo reći da imamo odgovornost u odnosu na svijet prirode, nemamo neposredne odgovornosti prema svijetu prirode. Biocentrična etika – teorija koja cjelokupnom životu pridaje intrinsičnu vrijednost. Riječ biocentrična znači „usmjerena ka životu“. Deontološka etika – izvjesne osnovne dužnosti koje od nas zahtijevaju da na izvjesne načine postupamo, a da se na druge uzdržavamo od djelanja. Ekologija – nauka koja pročava živa bića u njihovom odnosu sa vlastitim biotičkim i abiotičkim okruženjima. Ekološka etika – shvatanje da bi etika životne sredine trebalo da bude holistička, u smislu da su ekološke cjeline – kao što su ekosistemi ili vrste, kao i neživi prirodni objekti i odnosi kakvi postoje između prirodnih objekata – dostojne moralnog uvažavanja. Ekološka filozofija – obuhvata šira filozofska pitanja kakva postavljaju ekološki problemi. Takve teme, pored etičkih pitanja, mogle bi predstavljati i metafizička (priroda „prirode“, pojam ličnosti, realnost ekosistema i individua), epistemološka (razlika između objektivnog i su-
vjeku okrenuta“) (engl. Human centered) etika drži do toga da jedino ljudska bića posjeduju moralnu vrijednost. ako, iako se može reći da imamo odgovornosti u odnosu na svijet prirode, nemamo direktne odgovornosti prema svijetu prirode. Mnoga pitanja koja su iskrsla u ranim decenijama ekološkog pokreta, kao što su zagađenje vazduha i vode, toksični otpadi i zloupotreba pesticida, izrasla su iz anrtopocentrične etike. Pesticidom zatrovana hrana i zagađena pijaća voda predstavlja ju direktnu prijetnju po ljudsku dobrobit. Antropocentrična ekološka etika stoga podrazumijeva jednostavnu primjenu standardnih etičkih principa na nove društvene probleme. Jedno od proširenja antropocentrične etike sastoji se u tome da se buduće generacije
bjektivnog, znanje o intrinsičnoj vrijednosti, priroda naučnog znanja) i društveno-politička pitanja (pravedno društvo). Eko-feminizam – ideja da postoje važne veze između dominacije žena i dominacije svijeta prirode. Te veze se istražuju u disciplinama od filozofske etike do književnosti i od religije do nauke. Etička teorija – pokušaj da se pruže sistematični odgovori na filozofska pitanja kakva postavljaju deskriptivni i normativni etički pristupi. Ta pitanja se postavljaju i sa individualne tačke gledišta i sa tačke gledišta društva ili zvanične politike. Etički egoizam – etička teorija koja iznosi normativnu tvrdnju da ljudi treba da slijede vlastiti lični interes. Većina podvrsta etičkog egoizma pravi razliku između uobičajenih ličnih interesa, ili stvarnih potreba i želja ljudi, i njihovih moralnih ili istinskih najvećih interesa. Etički ekstenzionizam – praksa proširivanja tradicionalnih etičkih teorija i pojmova na ranije neprimjećivane objekte i teme, kao što su životinje i buduće generacije. Etički relativizam – shvatanje da nije moguće donositi objektivne moralne sudove. Relativista smatra da etički standardi zavise od, ili da su relativni u odnosu na osjećanja individua, kulture, religije i tako dalje. Relativista bi bio onaj ko tvrdi da je etika samo i isključivo pitanje običajnosti. Prema tome, relativisti poriču da mogu postojati objektivne norme pomoću kojih možemo ocjenjivati moralno ponašanje i moralne sudove. Etika – u čisto deskriptivnom smislu, etika se sastoji od opštih vjerovanja, stavova, vrijednosti ili standarda koji rukovode ponašanjem. U normativnom smislu, etika se
Posuene rasprave ljudskih bića uzmu u obzir kao predmeti naših moralnih odgovornosti. Ovaj pristup ostaje antropocentričan po tome što jedino ljudska bića u moralnom smislu vrijede, ali on proširuje naše odgovornosti kako bi se uključio i izvjestan broj ljudi koji (još) ne postoje. o proširenje zahtijeva da postavimo ne samo etička već i epistemološka i metafizička pitanja. Ima smisla da se pitam o svojoj odgovornosti prema ljudima, ali da li ima smisla reći da imam odgovornosti prema ljudima koji ne postoje i koji možda nikada neće postojati? Na primjer, da li ljudi u sadašnjosti imaju odgovornost prema ljudima koji bi mogli biti živi za sto hiljada godina, odnosno da li bi trebalo da izmijenimo način na koji skladištimo nuklearne otpade? Razni problemi koje je rani ekološki pokret istakao, kao što su zaštita prirodnog bogatstva i odstranjivanje nuklearnog otpada, razmatrani su iz ove etičke perspektive. Neki drugi filozofi tvrdili su da, mimo naših odgovornosti prema drugim ljudskim bićima, imamo direktne odgovornosti prema prirodnim objektima. Neantropocentrična etika dopušta moralno dostojanstvo takvih prirodnih bića kao što su životinje i biljke. Ovaj pristup obično zahtijeva dalja proširenja i revizije standardnih etičkih principa. Sporna pitanja kakva okružuju etički tretman životinja i prijeteće izumiranje mnogih biljnih i životinjskih vrsta spadaju među
najpoznatije probleme neantropocentrične etike. Dalji razvoj ekološke etike odvija se pomjeranjem od okusa na pojedina živa bića – na primjer, na pjegave sove ili crveno drveće – ka okusu na skupove ili „cjeline“ kao što su vrste, populacije ili ekosistemi. Holistička etika drži do toga da moralne odgovornosti prije imamo prema skupovima (ili odnosima između) pojedinaca nego (ili uz) odgovornosti prema onim pojedincima koji obrazuju cjelinu. Na primjer, holistička ekološka etika mogla bi da dozvoli selektivan lov na pojedine životinje sve dok brojnost te vrste nije ugrožena. Holizam, umnogome pod uticajem nauke o ekologiji, postavlja ozbiljnije filozoske izazove od individualističke etike. Na primjer, standardni kriterijumi za moralno dostojanstvo – da je nešto živo, da može osjetiti bol, da je svjesno, i tako dalje – plauzibilno važe za pojedince, ali u manjoj mjeri plauzibilno na skupove. Razvoj i opravdanje tih ekoloških etika od branioca obično zahtijeva da potpunije zađe u oblasti epistemologije, metafizike i političke filozofije. Prije nego što napustimo ovu raspravu valja istaći još jedno upozorenje. Dozvoljeno je reći da mnogi filozofi o etici razmišljaju kao da, nalik na nauku i tehnologiju, pruža isti opšti tip praktičnog rukovođenja. Mnogi vjeruju da je uloga etike da pruži neki opšti
princip ili teoriju koja se može primjeniti na specifične slučajeve i iz koje možemo dedukovati specifične praktične zaključke. ako, na primjer, neki etički princip nas može usmjeriti da postupamo na takav način da maksimiziramo ukupnu sreću. Etičko ponašanje, stoga, povlači za sobom određivanje koji će od dva postupka, A ili B, doista maksimizirati ukupnu sreću. Čim to učinimo, možemo dedukovati moralno odgovoran postupak. Iz ove perspektive gledano, etika je u stanju da ponudi istu onu vrstu objektivnih i nedvosmislenih zaključaka kao i nauka. No, budimo oprezni! Etički problemi bilo kojeg tipa, uključujući i ekološke probleme, rijetko kad su izloženi tako nedvosmislenim rješenjima. Svijet nije toliko jednostavan koliko bismo voljeli da bude. Ovaj tekst neće dati neki spisak moralno ispravnih odgovora. Uz malo sreće, on će vam pomoći da pažljivije i sistematičnije promislite o opsegu etičkih i filozoskih pitanja upletenih u problem prirodnog okruženja.
sastoji od onih vjerovanja, stavova, vrijednosti i standarda koji treba da rukovode ponašanjem. Kao filozofska disciplina, etika je sistematično proučavanje tih vjerovanja, stavova, vrijednosti i standarda. Etika se ponekad di jeli na pitanja lične moralnosti i pitanja društvene i javne pravde. Etika životne sredine – sistematski opis moralnih odnosa između ljudskih bića i njihovog prirodnog okruženja. Etika životne sredine je grana filozofije koja obuhvata sistematsko proučavanje i ocjenjivanje normativnih sudova koji sačinjavaju veliki dio borbe za zaštitu životne sredine. Etika prirodnog prava – ideja da postoje prirodna prava i principi. Prema jednoj verziji, prirodna prava se izvode iz Božijih zapovjesti, koje usmjeravaju moralno ponašanje. Etika staranja – objašnjenje moralnosti u terminima kooperacije i srodnosti, prije nego konfrontacije i sukoba. Etika staranja često ističe osobene lične odnose prije nego apstraktne moralne principe. Mnogi feministički filozofi smatraju da je ovaj pristup naročito primjeren životnim iskustvima žena, a što je uslovljeno rađanjem i podizanjem djece. Filozofska etika – viši nivo opštosti i apstrakcije na kojem se analiziraju i ocjenjuju normativni sudovi i razlozi koji se navode njima u prilog. To je nivo opštih pojmova, principa i teorija na koje se pozivamo pri odbrani i objašnjenju normativnih tvrdnji. Holistička etika – ideja da moralne odgovornosti imamo prema zbiru (ili odnosima između) individua prije nego (ili mimo odgovornosti koje imamo) prema onim individuama koji čine cjelinu.
Modeli zajednice – shvatanje po kojem su ekosistemi
Organski modeli – shvatanje u ekologiji da je odnos
u istoj ravni s nekom društvenom zajednicom, pri čemu svaki pojedini pripadnik ima neku funkcionalnu ulogu unutar te zajednice. Moralno dostojanstvo ili moralno uvažavanje – tiče se pitanja koje se u tvari, u moralnom smislu, uzimaju u obzir. Neki objekt ima moralno dostojanstvo, ili je dostojan moralnog uvažavanja, ako pripada tipu stvari koja, racionalno gledano, mora biti uračunata kao činilac u svakom moralnom promišljanju. Neantropocentrična etika – dodjeljivanje moralnog dostojanstva takvim prirodnim objektima kao što su životinje i biljke. Normativna etika – moralni sudovi, savjeti i ocjene o onome što treba ili bi trebalo da bude. Ovaj prvi nivo apstrakcije jeste tip etičkog rasuđivanja koji većina ljudi povezuje sa etikom. Normativni sudovi propisuju ponašanje. Očuvanje utemeljeno na zajednici (OUNZ) – pristup očuvanju koji teži izvjesnoj ravnoteži razvoja i zaštite, zahtjevajući istovremeno i jedno i drugo. OUNZ pomjera fokus očuvanja od centralizovane državne kontrole ka lokalnoj kontroli i upravljanju. Prema OUNZ pristupu, svaka adekvatna zaštita ekosistema mora biti utemeljena u lokalnoj zajednici i mora voditi brigu o društvenim, ekonomskim i političkim potrebama lokalnog svijeta. Održiv razvoj – razvoj koji zadovoljava potrebe sadašnjice, a da ne izlaže opasnosti mogućnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe. Razvoj, koji podrazumi jeva poboljšanje kvaliteta života, često se razlikuje od ekonomskog rasta, koji naprosto označava uvećanje ukupnog obima ekonomske aktivnosti.
između neke individue i njenog ekosistema sličan odnosu između nekog organa i tijela; ob oje predstavljaju dijelove jedne veće, nezavisne i odvojene cjeline. Pluralizam – nasuprot etičkom monoizmu, prihvata mogućnost legitimnosti više bazičnih pristupa vrijednosnim pitanjima. Monisti tvrde da se sva moralna i vrijednosna pitanja mogu svesti na jedan jedini osnovni etički princip, teoriju ili istinu. Psihološki egoizam – empirijska tvrdnja o ljudskoj motivaciji, po kojoj su lični interesi jedini koji motivišu ljudska bića. Često se upotrebljava kao oslonac izvjesnim ekonomskim teorijama koji lični interes sadrže kao pretpostavku. Psihološki egoizam trebalo bi razlikovati od etičkog egoizma, po kojem bi ljudi trebalo da slijede vlastite, ispravno shvaćene, lične interese. Utilitarizam – etički pristup koji nam savjetuje da postupamo na načine koji maksimiraju ukupne društvene koristi. Vrline i etik a vrline – vrline su karakterne osobine ili navike moralno dobre osobe. Etika vrline naglašava važnost vrlina i pitanja kao što je „kakav bi tip osobe trebalo da budem?“. Moguće ju je suprotstaviti etičkim teorijama kao što su utilitarizam i deontologija, koje naglašavaju moralna pravila i principe što rukovode ponašanjem.
Preneseno iz knjige EKOLOŠKA EIKA – Uvod u ekološku filozofiju, autora Joseph R. des Jardin, izdanje J.P. „Službeni glasnik“, Beograd, 2006. Pripremio: Dr. F. Šebić
Preneseno iz knjige: Joseph R. des Jardin, EKOLOŠKA ETIKA – Uvod u ekološku filozofi ju, izdavač JP „Službeni glasnik“, Beograd, 2006.
FONDEKO SVIJET/31/2010.
49
50
Gljivovnica
KALENDAR POJAVLJIVANJA GLJIVA U KANTONU SARAJEVO
Zimski i proljetni period Anis Hasanbegović, dipl. biolog
P
odručje Kantona Sarajevo je bogato gljivama. Nažalost, ovo područje je i veoma neistraženo u pogledu kvalitativnog i kvantitativnog biodiverziteta gljiva. Već u zimskim mjesecima, čak i u samom gradu se mogu naći neke vrste gljiva. ako na Vilsonovom šetalištu skoro da nema panja lipe bez bar jedne kolonije zimske ili baršunaste panjevčice (Flamulina velutipes) a na pojedinom drveću u gradu mogu se naći buketi bukovače ( Pleurotus ostreatus). U prirodi se ove gljive mogu naći na nizu lokaliteta na različitim domaćinima: panjevčica na bukvama (Igaman, Bjelašnica), vrbama (pored aleje na Stojčevcu) dok se bukovača najčešće drži svog omiljenog domaćina-bukve. Osim ovih vrsta, u ovom periodu, najčešće na stablima zove (mada je autor ovog teksta zabilježio i na stablu platana na početku aleje Vrela Bosne) raste judino uho ( Auricularia auricula-judae). Osim ovih malobrojnih jestivih vrsta, mogu se naći i niz nejestivih vrsta kao što su: mrežasta uška ( Auricularia mesenterica) na panjevima listopadnog drveća, obična kašikarka ( Auriscalpium vulgare) na trulim borovim češerima, ubaria furfuracea (nažalost, bez domaćeg naziva) koja raste na kamenjarskim nasipima pored željezničkih šina, na piljevini i sličim materijalima koji trunu a na drveću i Hrčak
FONDEKO SVIJET/31/2010.
Smrčak
čitav niz guba i drvarica iz rodova: guba (Fomes) sa najčešćom i kod nas najpoznatijom vrstom-kresivnom ili bukovom gubom (F. fomentarius), čija su posebno pripremljena vlakna „ljudi od ćeia“ od vajkada upotrebljavali kao kresivo za „duvan“ a u današnje vrijeme velike primjerke ove gljive upotrebljavaju i kao saksije za cvijeće, zatim tu je rod raznocijevki (rametes) sa najčešćom vrstom, dlakavom raznocijevkom (. hirsuta-ljekovita), rod tvrdokoški ( Coriolus ) sa veoma rasprostranjenom vrstom, šarenom tvr-
dokoškom (C. versicolor ). Za proljetnu sezonu gljiva ovog područja može se reći da počinje sredinom aprila (kad počne značajnije otapanje snijega). ada se gljive najviše javljaju u četinarskim šumama. Najčešća gljiva ovog perioda je jušna gljiva, češerka (Strobilurus esculentus ) sa svojim sivim varijetetom ( S. e. var . griseus). o je mala, jestiva gljiva koja raste na otpalim češerima smrče u masovnim kolonijama. Naročito je rasprostranjena na području Igmana i Bjelašnice. U ovom periodu na istom staništu raste i otrovna rana rudoliska (Entoloma vernum). Rana rudoliska raste u grupama od 5-10 primjeraka. akođe, ovo je period jedne rijetke gljive-martovke ( Hygrophorus marzuolus). Malobrojna staništa ove ri jetke delikatese zabilježena su na područ ju Nišičke visoravni, Čevljanovića, Skakavca i rebevića. Od lističarki koje rastu u ovom periodu, tu su još i rane gustoliske ( Melanoleuca cognata i M. verna ). Rano proljeće je doba pojavljivanja velikog broja mješinarki ( Ascomycetes). Ovo je doba pojavljivanja rodova: smrčaka ili u narodu još poznati i kao šmrljci ( Morchella), smrčkovica (Verpa), hrčaka ili moždanica (Gyromitra), tavica (Discina ), krunašica (Sarcosphaera), zdjeličarki (Peziza), pehara ili čašica (Sarcoscypha ) i drugih rodova. Od smrčaka na ovom području, izgleda da je najrasprostranjeniji stožasti smrčak
Gljivovnica ( M. conica) a od ostalih smrčaka tu su visoki smrčak ( M. elata), obični smrčak ( M. deliciosa) itd.. Smrčci se najčešće javljaju u smrčinim šumama ali su česti i u jasikinim šumama, mada se mogu naći na mjestima gdje ima nabacanog pjeska, šute, trulog kartona a i u voćnjacima. ako je jedne godine u Botaničkoj vrtu Zemaljskog muzeja BiH izrasla velika kolonija od nekih 50-tak komada a tokom radova na konzervaciji Bakr Babine džamije, preparator arheološkog odjeljenja Zemaljskog muzeja, Hamo Karkelja je našao koloniju od 10-tak primjeraka. U jasikinim šumama, naročito na Igmanu, može se naći češka smrčkovica (Ver pa bohemica). Morološki vrlo slična smrčcima ali po kulinarskim kvalitetima daleko iza njih. Iz roda hrčaka (Gyromitra), u četinarskim šumama mogu se naći dvije vrste: proljetmi hrčak, proljetna moždanica (G. esculenta) i veliki hrčak, velika moždanica (G. gigas). Što se tiče roda tavica, najznačajnija je pripanjčica (Discina perlata) koja raste u smrčevim šumama uz panjeve, trula debla, ponekad kao pobacane krpice uz ka-
kvo trulo stablo ili panj. Gljiva je vrhunska delikatesa. Iz roda krunašica (Sarcosphaera) najpoznatija je ljubičasta krunašica (S. eximia). Našao sam samo jednu veliku koloniju ove gljive na planinarskom putu od Bukovika do Skakavca. Na pjeskovitoj podlozi u bukovoj šumi (Gornji Sirovci-Igman) naselila se velika kolonija mjehuraste zdjeličarke (Peziza vesiculosa ) a pjeskovit teren voli i proljetna rebrašica (Paxina acetabulum) koja se naselila na jednom odlagalištu pjeska i građevinsklog materijala u blizini Okrugle šume pored Buća potoka. Ovom prilikom s dužnom pažnjom pomenuo bih i dvije askomicete koje su ukras naših četinarskih šuma: predivni crveni pehar (Sarcoscypha coccinea) koji svojom crvenom bojom osvježava sumorni kolorit u kojem živi i Caloscypha ful gens koji opet sa prelijepom narandžastom bojom plijeni pažnju a uz to i gljiva je vrhunski delikates. U ovom periodu, na stablima listopadnog drveća (najčešće bukva) ali pokoji primjerak zaluta i na crnogoricu, može se naći i jedna rupičarka u narodu poznata kao
PET TEMA IZBiH
Ana Mrdović, dipl. ing. hortikulture
U
Malom Lošinju u Hrvatskoj su u organizaciji Hrvatskog filozoskog društva i Hrvatskog bioetičkog društva od 16. – 19. maja/svibnja 2010. godine održani 9. Lošinjski dani bioetike koji su obuhvaćali: • simpozij «Integrativna bioetika i nova epoha», • studentsku bioetičku radionicu pod nazivom «Bioetika i umjetnost» i • okrugli stol «Lijekovi između profita i zdravlja». Zanimljivo je istaknuti da su teme simpozijuma bile iz raznih oblasti počevši od klimatskih promjena, ekologije, genetike, filozofije, medicine, armacije, prava, biologije, veterine, primjenjene biologije i dr. Simpozij je bio internacionalnog nivoa s učesnicima iz svih područja ex Jugoslavi je, Njemačke, Mađarske, Irana, Bugarske, Albanije i Kanade. Iz Bosne i Hercegovine je na simpozijumu prezentirano pet tema slijedećih autora i naziva: • Zarema Obradović, Ieta Škoro i Amer Ovčina s temom: «HIV/AIDS – stalna etička dilema», • Amer Ovčina s temom «Etičke dileme u terapijskim zajednicama za liječenje bivših ovisnika»,
• Amer Iglica et.al. s temom «Etičke dile-
me u jedinicama intenzivne internističke terapije», • Nada Mladina, Žarko Mladina s temom «Čovjek se rađa prerano» te • Ana Mrdović s temom «Ukrasne biljke u integrativnoj bioetici. «opiari» i otkidanje ocvjetalih cvjetova».
škriplin (Polyporus squamosus ). Škriplin je mlad jestiv i već tada može dostići značajnu veličinu. Od utrobnjača (Gastromycetes) na livadama ispod Žuči, u maju zna „uraniti“ trbušasta puhara (Lycoperdon caelatum). Period ranoproljetnih gljiva obično završava sredinom juna a maksimum plodonošenja dolazi u periodu od početka do sredine maja. Na kraju da pomenem da u maju, po livadama već počinje da plodonosi jedna od najpoznatijih gljiva BiH, u narodu poznata kao reduša, đurđevača (Calcybe gambosa) široko rasprostranjena vrsta, od livada ispod Žuči pa do planinskih rudina iznad 1600 m na Bjelašnici. Osim nje, u ovom periodu i na istom staništu ali ga nisam zabilježio iznad 1300 m se počinje pojavljivati vilin klinčac ( Marasmius oreades), jedna zaista sjajna i kulinarski svestrana gljiva. I jedna i druga vrsta rastu u grupama, krugovima, lukovima, tzv. vilinim kolima koje je lako prepoznati zbog plavozelene boje trave koja jasno odvajaju i odaju staništa ovih gljiva. Naravno ovo je samo mali dio našeg nažalost još neistraženog blaga koji živi u ovom periodu.
Bioetika
U okviru 9. Lošinjskih dana bioetike predstavljena su najnovija bioetička izdanja među kojima je gospođa Nada Mladina predstavila izdanje Bioetičkog društva BiH, 2009. godine «Integrativna bioetika i interkulturalnost» koje je uredio ra Velimir Valjan.
Učesnici iz BiH
FONDEKO SVIJET/31/2010.
51
52
Upravljanje ambalažnim otpadom
PODVALE INVESTITORA
Država treba da propisuje obaveze privrednih subjekata i kontroliše stepen ispunjenja h obaveza, privreda nansira proces, građani obavljaju primarnu selekciju, a lokalna samouprava brine o prikupljanju i završnoj selekciji otpada Amela Hrbat, BIHPAK
B
IHPAK – Udruženje za upravljanje ambalažom i ambalažnim otpadom u BiH, kao lider u promjenama koji aktivno učestvuje u pronalaženju praktičnog rješenja za prikupljanje i zbrinjavanje ambalažnog otpada svjestan prije svega svoje odgovornosti prema okolišu, intenzivirao je aktivnosti u pronalasku najoptimalnijeg i najprihvatljivijeg zakonskog okvira u oblasti ambalaže i ambalažnog otpada u skladu sa entitetskim zakonima, zakonima EU, prije svega sa direktivom 94/62/EU o ambalaži i ambalažnom otpadu. Za pokretanje promjena i usmjeravanje prema održivom upravljanju otpadom, ali i za razmjenu iskustava te daljnjeg usvajanja evropskih propisa o otpadu u pravni sistem BiH, od izuzetne važnosti je otvaranje dijaloga sa zemljama regiona. ako je BIHPAK, radi razmjene iskustava i dobrih praksi kod donošenja legislative i uspostave sistema prikupljanja, povrata i obnove ambalažnih materijala iz ukupnih tokova otpada, organizirao sastanak 23. 03. i 24. 03.u Beogradu, u Ministarstvu životne sredine i prostornog planiranja Srbije, te u Sekopaku, prvoj recovery organizaciji, koja u procesu rješavanja problema ambalažanog otpada služi kao posrednik između države, poslovnog sektora, lokalnih samouprava i građana. U bh.delegaciji bili su pomoćnik ministra u Ministarstvu okoliša i turizma FBiH Mladen Rudež i stručni savjetnik za otpad Azra Bašić. Iz Ministarstva Od reciklaže do dobiti
FONDEKO SVIJET/31/2010.
RS-a: pomoćnik ministra Svetlana Radusin, savjetnik za zaštitu životne sredine Radmila Kostić i Biljana olimir, kao i članovi Upravnog odbora BIHPAKa Mircea Draja, Josip Bilić, Ljiljana Nedeljković i sekretar Amela Hrbat. Srbija je naime, polovinom prošle godine donijela Zakon o ambalaži i ambalažnom otpadu, a u toku su aktivnosti oko definisanja i uspostave sistema koji zapravo prema riječima pomoćnika ministra Aleksandra Vesića predstavlja kopirano evropsko zakonodavstvo, sistem upravljanjanja koji je identificiran u Rumuniji, Češkoj, Bugarskoj, Francuskoj, Grčkoj, Austriji, Slovačkoj, te jednim dijelom Njemačkoj 50%. Po Vesiću, ova iskustva su bila prednost kod uspostavljanja hijerarhije upravljanja otpadom koji je imao svoje nedostatke na koje su drugi ukazali, te na probleme sa kojima su se susretali. Oprezan treba biti i sa investitorima, koji nude “nove tehnologije” – eksperimentalnog karaktera. okom sastanka koji je ocjenjen kao konstruktivan, osim otvorenog dijaloga i diskusije, održana je i prezentacija o modelu upravljanja ambalažnim otpadom, te nacionalnim ciljevima donijetim u oktobru prošle godine za period od 5 godina, o smanjenju otpada. Kako je to naveo savjetnik ministra Luka Starčević u svom izlaganju, 5% proizvođači da prikupe obavezni dio, 4% da recikliraju, a do 2014. godine su obavezni da prikupe 30%, te 25% recikliraju. Ovaj model zapravo podrazumjeva uključenje svih relevantnih komponenti druš-
tva.Država propisuje obaveze privrednih subjekata i kontroliše stepen ispunjenja tih obaveza, privreda finansira proces, građani obavljaju primarnu selekciju, a lokalna samouprava brine o prikupljanju i završnoj selekciji otpada. Drugi radni sastanak održan je u SEKOPAK-u pandamu BIHPAK-a, neprofitnoj organizaciji koja se zalaže za donošenje zakonskih okvira u oblasti ambalaže i ambalažnog otpada po ugledu i u skladu sa zakonima koji postoje u Evropskoj uniji i koji će učestvovati u implementaciji tih okvira. Direktor operacije Miroslav Premović je u sadržajnoj, izuzetno kvalitetnoj prezentaciji demonstrirao kako to praktično izgleda. Sekopak posluje po neprofitnom principu, ne obavlja direktno poslove sakupljanja, reciklaže i ponovnog iskorištavanja, već iste organizuje uz pomoć svo jih partnera-opština, komunalnih preduzeća i drugih preduzeća i privrednih subjekata za sakupljanje, reciklažu i energetsko iskorištenje. Proizvođač, uvoznik, paker i isporučilac ambalaže ili upakovanog proizvoda koji poslije upotrebe postaje ambalažni otpad, obavezan je da obezbjedi upravljanje tog ambalažnog otpada, odnosno da organizu je njegovo sakupljanje, reciklažu i ponovno iskorištenje.Naravno, količina ambalažnog otpada za koju se mora obezbjediti upravljanje mora biti usaglašena, proporcionalna postavljenim nacionalnim ciljevima. • Kako Srbija razvija integrirani višematerijalni model, za koji i BIHPAK smatra da je primjenjiv u našoj zemlji, a kako je i po inrastrukturi i po mentalitetu gradjana bliska BiH, iskustva Srbije će biti sigurno korisna u kreiranju našeg sistema koje će: biti prihvatljivo za stanovništvo, tj potrošače, koji ni u kom obliku neće biti limitirani u kupovine proizvoda u ambalaži i kod postupanja sa ambalažnim otpadom koji nastaje nakon konzumiranja tih proizvoda • neće značajnije uticati na poslovanje onog dijela privrede koje se u svom poslovanju susreće sa ambalažom, bez obzira da li se radi o proizvođačima ambalaže, puniocima, uvoznicima, distributerima ili trgovini, odnosno, biće racionalno po troškovima za sve navedene subjekte • imaće pozitivan uticaj na okoliš, što u konačnici i jeste svrha uspostave ovih sistema.
Naša kampanja 53
OKOLIŠNA DOZVOLA - PRIJATELJ OKOLIŠA U okviru druge faze i nastavka projekta Obuke za podizanje svijes o primjeni okolišnih zakona i problemake izdavanja okolišnih dozvola realizirat će se akvnos na prvođenju novih dodatnih sadržaja Mladen Rudež; Suada Numić Federalno ministarstvo okoliša i turizma
B
osna i Hercegovina, poput većine drugih zemalja svijeta, suočena je s velikim izazovima u području očuvanja i zaštite prirode i okoliša. Federalno ministarstvo okoliša i turizma u sklopu redovitih aktivnosti iz propisanog djelokruga rada, poduzima niz aktivnosti kojima je cilj jačanje svijesti o potrebi zaštite okoliša. Zakon o zaštiti okoliša (“Službene novine Federacije BiH”, broj 33/03 i 38/09) sadrži odredbe koje se odnose na izdavanje okolišnih dozvola i postavlja zakonski okvir za njihovo donošenje. Ovaj zakon, također, postavlja okvir za procjenu utjecaja na okoliš koji je baziran na konceptu integralnog sprječavanja i kontrole zagađenja (IPPC direktiva). Prilikom donošenja ovog zakona u obzir su uzete sve relevantne EU direktive tako da je procedura procjene utjecaja na okoliš u potpunosti harmonizirana sa europskim zakonodavstvom. Okolišna dozvola kao novi, obvezujući pravni institut predstavlja prekretnicu u načinu dosadašnjeg poslovanja svih tvrtki, te samim time predstavlja i veliki izazov. Navedenim projektom i provođenjem kampanje pod sloganom „Okolišna dozvola – prijatelj okoliša“ Federalno ministarstvo okoliša i turizma je tijekom 2008. godine realiziralo prvi dio kampanje podizanja svijesti svih zainteresiranih strana u postupku izdavanja okolišne dozvole. Realizacijom ovog projekta su svi relevantni subjekti u svih deset kantona/županija kroz jednodnevne edukativne radionice neposredno upoznati o zakonskim obavezama posjedovanja okolišne dozvole, načinu pripremanja zahtjeva za izdavanje okolišnih dozvola, najboljim raspoloživim tehnologijama - BA monitoringom, izvještavanjem, uspostavom registra o pogonima i postrojenjima itd. U 2010. godini Federalno ministarstvo okoliša i turizma, dakle, nastavlja s tim aktivnosti na daljem jačanju svijesti, edukaciji i promidžbi okolišne legislative i postupka izdavanja okolišne dozvole. ako slijede aktivnosti na provođenju novih sadržaja kampanje koja se ogleda prije svega u edukacije i certifikacije osoba članova stručnih povjerenstava koje u postupku izdavanja okolišnih dozvola sudjeluju u analizi i ocjeni prihvatljivosti plana aktivnosti i studije utjecaja na okoliš. Dakle, na ovaj način otpočinje II. aza i nastavak projekta
obuke za podizanje svijesti o primjeni okolišnih zakona i problematike izdavanja okolišnih dozvola u Federaciji Bosne i Hercegovine. Kampanja je usmjerena na županije i inspekcijske organe koji provode praćenje provođenje zakona u praksi. Projekt se temelji na izvješću o uspješno provedenoj I. azi kampanje i zaključku Vlade Federacije BiH, kojim je nalaženo Federalnom ministarstvo okoliša i turizma da nastavi kampanju i provede II. azu edukacije i certifikacije osoba članova stručnih povjerenstava. Dakle, glavni cilj ove aze projekta je jačanje stručnih povjerenstava koja ocjenjuju planove aktivnosti i studije, jačanje praćenja provedbe preuzetih obveza iz okolišnih dozvola po pitanju uvjeta i mjera prevenci je i kontrole od zagađivanja svih sastavnica okoliša, mogućnosti i opremljenosti pravnih subjekata kao nositelja izrade studija procjene utjecaja na okoliš, institucionalnih i administrativnih kapaciteta županijskih inspekcija i ministarstava za okoliš za provedbu domaćeg okolišnog zakonodavstva i to: • podizanje razine općeg znanja o okolišnom zakonodavstvu i Federalnoj strategiji zaštite okoliša, • unapređenje vještina i znanja eksperata koji sudjeluju u ocjeni i analizi PA i SUO, • uspostava sustava ocjenjivanja i analize izrađenih PA i SUO spram uspostave sustava standarda kvaliteta putem najboljih raspoloživih tehnika (BA), • jačanje standarda kvaliteta okoliša putem najboljih raspoloživih tehnologija (BA) njihovim uvođenjem u praksu
kroz izradu PA, izradu SUO i izdavanje okolišne dozvole, • jačanje moralne i materijalne odgovornosti svih čimbenika društva spram štete pričinjene okolišu. U okviru provođenja ovog projekta, tiskat će se novo izdanje dopunjenog priručnika „Izazovi okolišne dozvole“ koji je namijenjeni državnim službenicima, entitetskim i kantonalnim/ županijskim inspektorima zaštite okoliša i stručnjacima u stručnim povjerenstvima koji se bave prethodnim radnjama i ocjenom dokumenata u postupku izdavanja okolišne dozvole. Ovaj priručnik na jednom mjestu nudi sve relevantne propise, daje upute o postupku provođenja upravnog postupka, iznosi primjere dobre prakse, daje inormacije o okolišnim dozvolama, upućuje operatora o načinu podnošenja zahtjeva, korisniku nudi okolišni rječnik i korisne web stranice. Izdavanje dopunjenog priručnika pratit će vizualizacija projekta putem reklamnih panoa, medijske i edukacijske kampanja koja će obuhvatiti sve kantone/županije s područja Federacije BiH. Edukacijska kampanja će se sastojati od pet radionica, u Sarajevu, Vitezu, uzli. Livnu i Mostaru, koja će doprinijeti boljem razumijevanju potrebe ishođenja kvalitetne okolišne dozvole. Implementacija ovog projekta koji je započeo u lipnju ove godine, značajno će doprinijeti jačanju okolišne svijesti uključivanjem svih raspoloživih snaga u organiziranu politiku zaštite okoliša i njenog provođenja u praksi.
FONDEKO SVIJET/31/2010.
54
Eko vijesti
NA TRACI DOGAđAJA Odabrala: Anida Džanko
Zdravlje ljudi direktno povezano sa zdravljem šuma Izvor: World Wildlie Fund, WWF
šumarstva i ističe kako je krčenje šuma ključno vezano za ljudsko zdravlje:„ Krčenje šuma ima dvostruki udarac na ljudsko zdravlje, jer se time uništavaju biljke i životinje koje su možda ključne za liječenje bolesti koje muče milione ljudi.“ Svjetski dan šumarstva ove godine ima poseban značaj, jer je 2010-a Međunarodna godina biodiverziteta.
Earth Hour - Sat za planetu zemlju 2010. Izvor: Reuters
Prema novom izvještaju WWF-a (World Wildlie Fund), uništavanje okoliša prouzrokuje ozbiljne i štetne utjecaje na ljudsko zdravlje, međutim štiteći prirodna staništa ovo se može obrnuti i osigurati pozitivne zdravstvene učinke. „Naše istraživanje potvrđuje ono što instinktivno već znamo: zdravlje ljudi je neraskidivo vezano za zdravlje planete“ – kaže izvršni direktor WWF-a za očuvanje okoliša. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO – World Healt Organisation) procjenjuje da bi se između 23 i 25 procenata globalnih oboljenja moglo izbjeći unaprjeđivanjem menadžmenta stanja okoliša. Ovaj izvještaj je objavljen 21. marta 2010. na Svjetski dan
FONDEKO SVIJET/31/2010.
2007. godine, postalo je godišnji globalni događaj, a organizatori Svjetskog onda za prirodu (WWF – World Wide Fund or Nature) očekuju da najveći broj učesnika bude upravo ove godine. Udaljeni otoci Chatham Islands su prvi koji su isključili struju u 20:30 sati po lokalnom vremenu, a učestvovalo je više od 100 nacija i teritorija širom planete. Ovaj događaj putovao je širom globusa, a završio u državi Samoa 24 sata kasnije. Suosnivač Sata za planetu Andy Ridley rekao je za Rojters da se 126 zemalja i teritorija pridružilo događaju, uključujući još hiljade isplaniranih posebnih prigoda za ovaj sat, kao što je lights- out party ili zabava gašenja svjetla na sjevernim plažama u Sidneju. Kako kaže jedan od posmatrača iz luke u Sidneju, grad je satima prije samog događaja već bio u mraku. Značajan broj učesnika bio je i 2009 godine, kada je učestvovalo 88 zemalja i teritorija i više od 4.000 velikih i malih gradova. Organizatori procjenjuju da je između 500 i 700 miliona ljudi učestvovalo prošle godine.
Gdje odlaze plastične kese nakon upotrebe? Izvor: Andy Soos, ENN Gradski simboli Sidneja most Marbour Bridge i Opera House su u subotu 27. marta privremeno utonuli u mraku, zajedno sa nacijama širom zapadnog Pacifika kako bi podržali Eart Hour ili Sat za planetu zemlju 2010. i time ukazali na klimatske promjene. Ovo simbolično jednosatno isključenje struje, koje je prvi put održano u Sidneju
Plastične kese su svugdje. Prije mnogo godina jedine kese u prodavnicama mješovite robe bile su papirne kese. Sada imate različit izbor papira, plastike, a možete ponijeti i vlastitu vrećicu. Gdje sve te kese i vrećice odlaze nakon korištenja? Prema novom istraživanju Američkog vijeća za hemiju, recikliranje plastičnih kesa i filmova u SAD
Eko vijesti no važno prije nekih ozbiljnijih ulaganja u ovaj energetski razvoj. Prinn izjavljuje: „Nismo u potpunosti dokazali ovo djelovanje, i više bismo voljeli da se ova istraživanja nastave u budućnosti.“
je 2008. godine dostiglo rekordnu visinu, obezbjeđujući oko 832 miliona unti zarade. Plastične kese su teške i skupe za reciklažu, pa mnoge završe na zelenim poljima gdje je potrebno oko 300 godina za njihovu razgradnju. Međutim, kese se tom razgradnjom rasipaju na sitne toksične dijelove koje kontaminiraju tlo i vodu, a time dalje ulaze u hranidbeni lanac u kojem ih životinje unose u organizam. Ipak, izvještaj o reciklaži koji je vodio More Recycling Associates, ukazuje da se reciklaža plastike i filmova povećala za 28% od 2005. godine, zahvaljujući nekolicini aktora, među kojima je otvaranje novih tržišta za reciklirani materijal. Neke države u SAD su implementirale pravila o reciklaži, čime bi se procenat recikliranja mogao još značajnije povećati. Naprimjer, guverner New Yorka je potpisao legislativu u kojoj se od prodavnica maloprodaje traži da obezbijede reciklažu kesa koje se iznose iz njihovih radnji ili će se u protivnom suočiti sa novčanom kaznom od državnog Ministarstva za zaštitu okoliša.
Kako elektrane za vjetar djeluju na globalnu klimu Izvor: David A Gabel, ENN
Jedan od najbržih razvojnih sektora na tržištu za energiju je razvoj energije vjetra.
o je obnovljiva energija, koja može postati konkurent ranije otkrivenim izvorima energije, kao što su ugalj, plin, nafa, hidro i nuklearna energija. Njeno trenutno učešće na cijelom tržištu energije jeste samo dva procenta, međutim vladini službenici očekuju da će energija vjetra pokrivati jednu petinu ukupnog električnog snadbijevanja u SAD-u do 2030. godine. vrdi se da će energija vjetra smanjiti globalno zagri javanje. Međutim, nedavno objavljena studija sa Masačusets instituta za tehnologiju (MI - Massachusetts Institute o echnology) dokazuje suprotno: masivno izgrađene elektrane za vjetar mogu negativno djelovati na klimu. Istraživači pokazuju da bi se temperatura oko elektrana za vjetar povećala za jedan stepen Celzija zbog njihovog udruženog trenja sa vjetrom. Ove elektrane svojim turbinama reduciraju brzinu vjetra i smanjuju protok vjetra od područja visokog pritiska do područja niskog pritiska, čime djeluju na područja daleko od samih turbina. Sličan primjer se može uočiti na vjetrovitoj plaži: kada nestane vjetra, na plaži postaje mnogo toplije. S druge strane, turbine za vjetar postavljene iznad vode mogu smanjiti temeperaturu za više od jednog stepena Celzija. Međutim, naučnici koji su radili na ovom istraživanju kažu da su ovi rezultati nepouzdani jer su koristili umjetno proizvedene talase kako bi dobili površinsko trenje u svojim modelima. Ako želimo da dobijemo pouzdanije podatke, kako dalje tvrde ovi naučnici, potrebno je bolje razviti simulirajuće elektrane za vjetar postavljene na vodi. Jedan od autora ove studije Ron Prinn, objavljene 22. ebruara 2010. godine na internet žurnalu Atmospheric Chemistry and Physics, također izjavljuje da se ova studija ne treba prihvatiti kao argument protiv daljnjeg razvoja energije vjetra. Ona je poslužila kao vodič za istraživanje posljedica masovne izgradnje elektrana za vjetar, što je poseb-
Razlozi zbog kojih treba jesti organsku hranu Izvor: Organic Consumers Association
Ako se hranite organskom hranom imate mnoge prednosti – time istovremeno štitite okoliš, ali pomažete i sebi da budete vitki i zdravi. Izdavačka kuća Rodale Inc. CEO i predsjedavajuća Maria Rodale objavili su knjigu “Organic Maniesto: How Organic Farming Can Heal Our Planet, Feed the World, and Keep Us Sae”, u kojoj već sam naslov govori šta uzgajanje organske hrane može učiniti za nas: izliječiti našu planetu, nahraniti svijet i zaštiti naše zdravlje. Iako je organska hrana skuplja od tradicionalne, Maatt Bean, jedan od izdavača ove knjige, kaže da uvođenjem organske hrane u našu ishranu uveliko štitimo naše zdravlje, ali i zdravlje naše porodice. Neke od zdravstvenih prednosti koje nudi organska hrana su: 1. više nutrijenata ( studije pokazuju da organskom ishranom možemo povećati razinu nutrijenata kao što su antioksidanti više nego tradicionalno uzgojenom hranom ); 2. produktivno zdravlje – ertilitet ( dokazano je da pesticidi koji se mogu pronaći u tradicionalo uzgojenoj hrani mogu umanjiti plodnost ).
55
56
Okoliš i zdravlje nastavak sa 25 str. venim institucijama i javnim rekreacionim vodenim okruženjima do 2020. godine, te revitalizaciju higijenskih praksi.Regionalni prioritetni cilj 2 – tretiranje pretilosti i ozl jeda putem sigurnih okruženja, fizičke aktivnosti i zdrave prehrane, u kojem se posebno ističe da je do 2020. godine potrebno pokušati osigurati svakom djetetu pristup zdravim i sigurnim sredinama i okruženjima svakodnevnog života, u kojem se mogu šetati i voziti se biciklom do vrtića i škola, te do zelenih površina na kojima bi se igrali i radili tjelesne aktivnosti. ime žele spri ječiti ozljede provođenjem učinkovitih mjera i promoviranjem sigurnosti proizvoda. Regionalni prioritet cilj 3 – sprječavanje bolesti kroz poboljšanu kvalitetu zraka vani i u zatvorenim prostorima, koji će nastojati osigurati svakom djetetu zdravo okruženje u zatvorenim prostorima u ustanovama koje vode brigu o djeci, vrtićima, školama i javnim rekreativnim okruženjima, provodeći smjernice o kvaliteti zraka u zatvorenim prostorima SZO i, vođeni Okvirnom konvencijom o kontroli duhana, osiguravajući da ova okruženja budu bez duhanskog dima do 2015. Regionalni prioritetni cilj 4 – sprječavanje bolesti koje nastaju iz hemijskih, bioloških i fizičkih okruženja u kojem je jedan od ciljeva zaštititi svako dijete od opasnosti koju predstavlja izloženost štetnim tvarima i preparatima, okusirajući se na trudnice i dojilje i mjesta gdje djeca žive, uče i igraju se. Identificirat ćemo te rizike i eliminirati ih u što većoj mjeri, do 2015. Drugi dio odnosi se na zaštitu zdravlja i okoliša od klimatskih promjena. Razvijati će se uključivanjem različitih mjera: integriranje zdravstvenih pitanja u druge politike, jačanje zdravstvene i socijalne zaštite i sistema zaštite okoliša kroz službe za poboljšanje blagovremene reakcije na uticaje klimatskih promjena, na primjer, na ekstremne vremenske događaje i valove vrućina, razvijanje i jačanje sistema nadzora za rano upozorenje i sistem spremnosti za ekstremne vremenske događaje i pojave epidemija – npr. vektorski prenosivih bolesti, u međusklopu životinjskog-ljudskogekosistema, po potrebi, te druge mjere, kao što je podsticanje istraživanja i razvoja sa alatima za predviđanje klimatskih uticaja na zdravlje, identificiranje ranjivosti zdravlja i za razvoj odgovarajućih mjera za ublažavanje i prilagođavanje. reći dio predstavlja obavezu uključivanja djece, mladih i drugih zainteresiranih strana u ovaj proces, putem kojeg se želi osigurati da učešće mladih u nacionalnim kao i međunarodnim procesima bude olakšano u svim državama članicama. o će se učiniti na način da vlade trebaju pružiti pomoć, odgovarajuće resurse, neophodnu obuku, te im daju priliku za značajan angažman u ovom procesu. FONDEKO SVIJET/31/2010.
Četvrti dio odnosi se na znanje i alate za kreiranje politika i provedbu, a trebao bi se realizirati kroz podršku razvoja Evropskog inormacionog sistema za okoliš i zdravlje (ENHIS), ali i razvoja zajedničkih alata i smjernica za rješavanje ekonomskih utica ja ekoloških aktora rizika za zdravlje. o podrazumijeva uključivanje troškova neaktivnosti, čime se olakšava razvoj i provođenje pravnih instrumenata, posebno kroz stalno isticanje potrebe za učešće javnosti i svih drugih zainteresiranih strana u rješavanju pitanja okoliša i zdravlja. akođer se treba raditi na razvijanju i implementiranju inicijative o percepciji, procjeni, upravljanju i prenošenju inormacija o riziku. Sa aspekta interesa Bosne i Hercegovine možemo reći da smo Parmskom deklaraci jom dobili značajne obaveze. om obavezom sve zemlje koje pokiva WHO za Evropu trebaju da do 2020 godine osiguraju svakom djetetu nesmetan pristup kvalitetnoj vodi i higijeni, mogućnosti za rekreaciju, zdravu prehranu, čist zrak i okoliš bez otrovnih hemikalija. Ove obaveze će se teško moći ispuniti bez posebne podrške međunarodne zajednice. Rezultate ove konerencije potrebno je, zajedno sa predstavnicima ureda Svjetske zdravstvene organizacije iz Sarajeva, Univerzitetske za jednice – akulteta zdravstvenih studija iz Sarajeva, entitetskim ministarstvima i drugim relevantnim institucijama prezentirati u skladu sa mogućnostima i sudjelovanjem sa svima onima koji imaju obavezu štititi zdravlje, a posebno štititi zdravlje djece u promjenjivom okolišu.
PRIZNANJE ZA ODRŽIVI RAZVOJ Prvi “FONDEKO PEČAT” je dodijeljen. Tvornica cementa Kakanj d.d. dobila je ovo vrijedno priznanje za svoju proizvodnu politiku utemeljenu na filozofiji održivog razvoja i rada po strogim evropskim i svjetskim oko lišnim standardima. Organiziran pristup upravljanju prirodnim resursima, demonstriranje vizije za bolju budućnost svijeta, primjena visokih standarda zaštite okoliša instaliranjem vrhunske teh nologije, može biti i Vaša prilika i mogućnost da budete kandidat za “FONDEKO PEČAT”. Ovo priznanje FONDEKO dodjeljuje velikim industrijskim i tehnološkim sistemima, projektima i organizaci jama za rezultate u očuvanju prirode, a koje svoj rad i razvoj baziraju na principu uravnoteženog održivog razvoja. “FONDEKO PEČAT” može biti i Vaš, prijedloge šaljite do kraja avgusta 2010.godine na adresu FONDEKA.
Škola u prirodi
POTICANJE NA PROMJENE Kroz ovakve projekte Federalno ministarstvo okoliša i turizma koris prigodu kroz zabavu i živi primjer educira generacije čije vrijeme tek dolazi, ali na kojima svijet ostaje, kako bi učeći o prirodi iz prirode naučili cijeni ono što BiH zasigurno ima, a to su nedvojbeno netaknute prirodne ljepote
F
ederalno ministarstvo okoliša i turizma i ove godine, po četvrti put organizira Eko-kamp Federacije Bosne i Hercegovine 2010., koji se odvija pod sloganom “2010 Međunarodna godina biološke raznolikosti“ (2010 International Year o Biodiversity), s ciljem podizanja razine javne svijesti o važnosti bioraznolikosti i posljedicama njenog gubitka, a koji će se održati u razdoblju od 14. lipnja do 19. lipnja 2010. godine. Ujedinjeni narodi su 2010. godinu proglasili Međunarodnom godinom biološke raznolikosti, naglašavajući potrebu za pojačanom pažnjom ne samo na očuvanju našeg okoliša, već i na očuvanju prirodne
ma Konvencije i relevantnih Milenijskih ciljeva razvoja, uključujući proslavu uspjeha u postizanju ciljeva 2010. Cilj jest da ove rasprave kulminiraju u obvezivanju globalne zajednice, kako bi se pojačali ovi ciljevi nakon 2010. Šira javnost mora znati da, kako bi se smanjio i zaustavio gubitak bioraznolikosti, globalna zajednica mora udvostručiti svoje napore te uključiti u žurnu, kooperativnu akciju sukladno Konvenciji, uključujući sudjelovanje svih relevantnih sudionika. Stoga kroz ovakve projekte Federalno ministarstvo okoliša i turizma koristi prigodu kroz zabavu i živi primjer educirati generacije čije vrijeme tek dolazi, ali na kojima
potama Parka prirode «Hutovo Blato» i Livanjskog polja koji su uključeni u Ramsarski popis močvara od međunarodnog značaja . Program Eko-kampa koncipiran je tako da se učenici upoznaju prvenstveno svoju lijepu domovinu, te podignu razinu svojega znanja o bioraznolikosti, važnosti biološke raznolikosti i posljedicama njenog gubitka, a također i podizanja ekološke osviještenosti i osjetljivosti mladih ljudi na pitanja zaštite prirode kroz upoznavanje iznimne biološke raznolikosti kojom raspolažemo, ali i obrazaca ponašanja koje moramo usvojiti kako bi se ona štitila i sačuvala za buduće naraštaje. U neposrednom susretu s priro-
raznolikosti biljnog i životinjskog svijeta i promicanju održivih navika u upravljanju izvorima. U Berlinu je 11. siječnja 2010. godine i službeno označen početak Međunarodne godine biološke raznolikosti s temom “Biološka raznolikost za razvoj”, kako bi se u svijet prenijela poruka o vrijednosti biološke raznolikosti i istaknula potreba njenog očuvanja. Cilj obilježavanja Međunarodne godine jeste podizanje razine svi jesti javnosti o važnosti bioraznolikosti i posljedicama njenog gubitka. Obilježavanje Međunarodne godine bioraznolikosti koincidira s ciljevima bioraznolikosti 2010. koje su usvojile članice Konvencije o biološkoj raznolikosti (CBD) i šeovi država i vlada na Svjetskom skupu za Održivi razvoj u Johannesburgu 2002. Proslavama će se pokušati podići razina javne i političke svijesti o važnosti biološke raznolikosti po čovjeka. U ovome kontekstu pokušat će se ohrabriti globalna rasprava o stupnju do kojega se udovoljilo ciljevi-
svijet ostaje, kako bi učeći o prirodi iz prirode naučili cijeniti ono što BiH zasigurno ima, a to su nedvojbeno netaknute prirodne ljepote. U Eko-kamp je uključeno 40 učenika prvih razreda srednjih škola sa područja cijele Federacije BiH. Boravak učenika u trajanju od šest dana biti će sretan spoj edukacije i prijateljstva. Učenici će u pratnji stručnih voditelja posjetiti prvi Nacionalni park «Una» uspostavljen u Federaciji BiH, Park prirode «Blidinje», Zaštićeni pejzaž «Bi jambare», planinu Vlašić, špilju Vjetrenicu - kandidata za uključivanje na listu UNESCO-a, Kraljevu Sutjesku, vodopad Kočuša i Kravica, vodopad na rijeci Plivi i Plivsko jezero, a u cilju isticanja Federacije BiH kao zemlje koja u sebi nosi visoki stupanj diverziteta kultura koji je tijesno povezan s diverzitetom svih komponenti našeg životnog okoliša. Učenici će također imati priliku posjetiti i uživati u jedinstvenim i neponovljivim lje-
dom odabranih područja, sudionici Eko Kampa imat će priliku praktično primijeniti stečena znanja i naučiti više o biološkoj raznolikosti područja koja obilaze. Program IV. Eko kampa Federacije BiH 2010. upravo omogućava da mladim ljudima ukažemo na potrebu i mogućnost drugačijeg promišljanja i ekološkog osvješćivanja odnosno da ih osposobimo i potaknemo na djelovanje u cilju pozitivnih promjena u odnosu spram pitanja zaštite prirode i zaštite okoliša. Učenje izvan učionice omogućit će učenicima upoznavanje biološke i pejzažne raznolikosti Federacije BiH, kritičko promatranje, razumijevanje međusobne ovisnosti prirode i ljudi, proučavanje znanstvenih načela i sl. Učenje u prirodi također će omogućiti učenicima, učenje cjelovitim doživljajem i razumijevanje životnih i nastavnih sadržaja u neposrednoj stvarnosti, te poticanje njihovog kritičkog razmišljanja i samostalnosti. FONDEKO SVIJET/31/2010.
57
58
Priroda u djelima likovnih umjetnika
DRAMATIČNO KLIJANJE ŽIVOTA
Na slikama Milorada Ćorovića nema ni boga ni čovjeka: samo goli surovi krš i beskrajna pustoš neba. No nebo, čak i kad njime prelijeću tamne sjenke oblaka, nije nikada poprište, već popratna melodija drame, jedino je kamen sveprisutan i sveobuhvatan Vojislav Vujanović
S
mrt nas uvijek zatekne nespremnima za njen doček. Dođe sa neke zaumne planete, useli se u našu intimu, razori unutarnji red koji korespondira sa uređenjem vanjskog svijeta. A tom korespondencijom usaglašavamo svoje životne relacije, prepoznajemo sebe, dok ljubav kao mjerilo ljudskosti, ustolučujemo u središte svoga bića i razumijemo sve što se okolo nas zbiva. A onda dođe smrt i sve to u nama poremeti i mi sa nevjericom, potpuno nespremni, prihvatamo taj novi čin zbiljnosti. Smrt je uvijek iznenadna. akva je bila kada je prostrujala vijest da nam je ugrabila i Milorada Ćorovića, slikara, jednog od stožernika u razvoju naših likovnih umjetnosti u drugoj polovini dvadesetog stoljeća.
NERV I POKRET
Svoju prvu samostalnu izložbu organizirao je pri kraju 1963. godine u čuvenom sarajevskom Paviljonu. I već na toj izložbi došla je do izražaja bitna komponenta umjetničke
zrelosti: amalgamacija savladanog zanata, siline doživljavanja svijeta koji se, svojom predmetnošću, nudio za likovnu obradu, i autohtonosti u oblikovanju tih doživljaja na platnu. Koristio je jače nanose boje na platno, uglavnom iz hadnog bojenog registra, sa zelenim ili zeleno – plavim onom u pozadini. U takvo ozračje je smještao svoje likovne vizije, davao im snažnu izražajnost i puninu značenja koje je odisalo svježinom i osobenom izražajnošću. Postizavao je to i stečenim likovnim obrazovanjem, koje je stjecao na sarajevskoj Školi primijenjenih umjetnosti i na Likovnoj akademiji u Beogradu, ali i onim svojstvima koje je ponio sa sobom svojim rođenjem. A to su bili: živi nerv, dinamičan pokret i gracilna linija. Sadejstvom njihovih izražajnosti on je, dakle, gradio, od samog početka, svoju filozofiju koja se oslanjala na vjeru u objektivni svijet iz kojega je crpio one životodajne sokove od kojih je modelirao orme iz kojih je isijavala energija svijeta koji je bio duboko prožet čistotom poetskog senzibiliteta, jedinog aktora koji
mu je i omogućavao da uspostavi sopstveni odnos prema svijetu i uobliči autohtonost koja se vremenom mijenjala, poprimala drugačije orme, ali nikada nije izdala sebe, ostajala uvijek govor sa sopstvenim akcentima i sopstvenom govornom bojom. Ne treba, dakako, izgubiti iz vida da je likovnoj osebujnosti njegovoj pridonosila i sama tematika kojoj se obraćao. Bili su to nadrealni obzori hercegovačkog krša, gdje je sve nadilazilo mjeru čovjeka i izazivalo osjećanje i divljenja i strahotnosti. Pa ipak, u likovnom savladvanju motiva, koji nadvisuju predodžbu uobičajenih odnosa, bila je potrebna i moć organizacije emotivnih uzbuđenja, očuvati nadrealnost motiva koji su se useljavali u umjetnikovo vidno polje, očuvati dramatiku lomova koji su ustrajno mijenjali perspektivu i nudili novo usmjerenje pogleda. Sve je to postizao analitičkom prodornošću svoje linije koja se smjelo upuštala u koloplet vizualnih senzacija, nalazila onaj zlatni prosjek u kojem su se smirivali svi nepredvidljivi dramatski prepleti, kretala se
Nikada biljka ne raste u kamenim urvinama, nikakva ptica ne nadlijeće nazupčane vrhove stijena: u svojoj neoskvrnje noj čistoti druguju one samo s oblacima, vjenča vaju se samo sa zrakom i vodom. No nebo, čak i kada njime prelijeću ta mne sjenke oblaka, nije nikada poprište, već popratna melodija drame. Jedino je kamen sveprisutan i sveobuhvatan FONDEKO SVIJET/31/2010.
Priroda u djelima likovnih umjetnika
Ta analitička prodornost njegove linije, gracilna u svojoj ontologiji, nagnala je umjetnika da se, kasnije, u velikom dijelu opusa, posveti crtežu koji je ta njegova linije doživljavala kao svoj rodni prostor. U crtežu će realizorati nekoliko veličanstvenih ciklusa. Jedan od njih je ciklus bikova u čijoj je životnoj silini pronašao beskrajno vrelo inspiracije, a njegova linija doživjela svoj trijumf.
NANOS BOJE a analitička prodornost njegove linije, gracilna u svojoj ontologiji, nagnala je umjetnika da se, kasnije, u velikom dijelu opusa, posveti crtežu koji je ta njegova linije doživljavala kao svoj rodni prostor. U crtežu će realizorati nekoliko veličanstvenih ciklusa. Jedan od njih je ciklus bikova u čijoj je životnoj silini pronašao beskrajno vrelo inspiracije, a njegova linija doživjela svoj trijum. Njegove stvaralačke energije su ga dovela i do toga da je postao član nastavničkog kolegija kada je utemeljena Akademija likovnih umjetnosti u Sarajevu i pokazao još jednu stranu svoga stvaralačkog bića – sklonost prema pedagoškom radu. o će nastaviti i u
rebinju gdje je otišao u vrijeme opsade Sarajeva i tamo ormirao Likovnu akademiju iz koje je izišlo nekoliko stvaralaca koji stječu svoju stvaralačku afirmaciju. u, u rebinju, vratiće se svojoj iskonskoj inspiraciji, pejsažu. Međutim, sada to nisu više bili prizori hercegovačkog golog krša: krševiti visovi sada su bili pokriveni snježnim nanosima ili biljnim rastinjem. Ali je zadržana opscenost njegove inspiracije – nadrealnost doživljaja koja je nadilazila mjeru čovjeka, izazivala divljenje i strahopoštovanje. I, ugradio je još jedan elemenat: dinamizam pokreta koji se oslobađao iz postuliranih oblika ili je strujao i iznad njih. Činio je to dijagonalnim nanosom boje. I, učinio je još nešto, čega nije bilo u njegovom ranijem stvaralaštvu: načinio je ciklus portreta hercegovačkih likova na čijim je licima život u hercegovačkom kršu i sunce, koje se izlijevalo u beskrajnom obilju po hercegovačkom kršu, ispisivali svoj relje na njihovom licu. O tom njegovom ciklusu je beogradski kritičar Nikola Kusovac zapisao: “Zbog toga, u ovom njegovom cikusu radova ništa nije na površini, u ikonograskom ili pripovedačkom sloju, već je zapretano duboko, sklonjeno u sam epicentar emotivnog zbivanja, ispod naizgled do kraja osiromašene plastične strukture. ako, uzdržanim bolom besuzog muškog leleka, koji se čuje do neba, raspuklog srca, on oplakuje ovo tragično vreme što nosi crnu boju korote i smrti. Radi to na način od kojeg ostaje ukus pelina i osećaj teške mučnine!“. Stvarao je Milorad Ćorović svoj likovni svi jet preko pola stoljeća i upravo se spremao da načini svoju retrospektivnu izložbu. Smrt je osujetila tu njegovu zavjetnu namjeru!
svojom uzvijorenošću, rastvarala sve ono što se nije dalo rastvoriti bilo kakvim racionalitetom i na slici su nastajali oblici koji su u sebi smirivali sve ono što se izvijalo visoko iznad čovjeka. aj opus je divno u svoj tekst prevela povjesničar umjetnosti Azra Begić: „Na slikama Milorada Ćorovića nema ni boga ni čovjeka: samo goli surovi krš i beskrajna pustoš neba. Pa ipak, ta platna, na kojima je kamen doveden do bijelog usijanja, zrače nekom čudesnom duhovnom ljepotom i možda im je najveći kvalitet njihovo svjetlosno vibriranje, neka vrsta metafizičkog isijavanja velikog intenziteta. A drama se ne zbiva samo prije postanka ljudi i bogova već, prije klijanja života uopšte. Nikada biljka ne raste u kamenim urvinama, nikakva ptica ne nadlijeće nazupčane vrhove stijena: u svojoj neoskvrnjenoj čistoti druguju one samo s oblacima, vjenčavaju se samo sa zrakom i vodom. No nebo, čak i kada njime prelijeću tamne sjenke oblaka, nije nikada poprište, već popratna melodija drame. Jedino je kamen sveprisutan i sveobuhvatan“. FONDEKO SVIJET/31/2010.
59
60
Majski snijeg u Španiji
SUŠENJE SMRZNUTOG LISTA Prof. dr. Dalibor Ballian
ijekom boravka u Španjolskoj od 03.–07.05. 2010. bio sam svjedokom nesvakidašnje pojave za tu zemlju. Iznenada je došlo do velike promjene, te je toplo, suho i stabilno vrijeme bilo veoma brzo hladnim, vlažnim i kišnim vremenom s obiljem snijega u planinama. Ova promjena je izazvala veliko iznenađenje, ali i pometnju kod stanovništva jer ih se veliki broj bavi poljoprivrednom proizvodnjom. ako se veoma brzo u samo 24 sata temperatura od plus 20°C koliko je uobičajeno za to doba godine u sjevernoj Španjolskoj, veoma brzo našla u minusu. Na planinama je tada izmjereno oko -2°C, a nezvanično je izmjereno do -10°C. e niske temperature i snijeg su nanijeli neprocjenjivu štetu šumama, te će trenutno stanje pogodovati njihovom propadanju. Inače u proteklom nizu godina Španjolci su se susretali s problemom deficita u padalinama i fiziološkom sušom, te velikim požarima u šumama. ada su šume jako stradale. renutni problem je u obilju padalina i poplava, kao i problem niskih temperatura pa se javlja izmrzavanja šume. ako je trenutno registrirano sušenje smrznutih listova što se može primijetiti na slici, ali nakon što je nastala slika hladnoće su se nastavile, a nakon 15 dana ponovo je padao snijeg.
Inače u proteklom nizu godina Španjolci su se susretali s problemom deficita u padalinama i fiziološkom sušom, te velikim požarima u šumama. Tada su šume jako stradale. Trenutni problem je u obilju padalina i poplava, kao i problem niskih temperatura pa se javlja izmrzavanja šume FONDEKO SVIJET/31/2010.
Španjolska 06.05.2010. godine - Snijeg i hladnoća oštetili list na stablima bukve (Gorje u Staroj Kastilji)
Španjolska 06.05.2010. godine - Snijeg u bukovoj šumi (Gorje u Staroj Kastilji)
Na lokalnoj televiziji, ali i tisku, ove promjene su se pripisivale erupciji vulkana na Islandu, ali samo će budućnost pokazati pravo stanje. Pokušava se naći veza između oblaka vulkanske prašine i zahlađenja, ali za sada su to samo pretpostavke dok se do egzaktnih podataka tek treba doći. Za to će
trebat provesti čitav niz analiza i mjerenja, a proći će i dosta vremena dok se sve to neposloži na svoje mjesto i dođe do pravog uzroka. Inače tada je i u našoj zemlji registriran snijeg na visokim planinama ali ipak ne u takvim količinama kao u Španjolskoj.
Zaštita zaštićenog
HAJKA NA „LABUDA“
Građani i NVO su u aprilu 2009. godine upozorili sve nadležne i odgovorne instucije na nezakonite radnje i gradnje u nukleusu, najužem zašćenom prostoru Spomenika prirode „Vrela Bosne“ ugosteljski objekat – „Labud“. Predložene su i prevenvne mjere i mjere dobre prakse, što jesu instrumen zašte okoliša Helena Polić, Neolit, Sarajevo
P
rema Zakonu o zaštiti prirode, šire područje Vrelo Bosne 2006. godine proglašeno je spomenikom prirode – III kategorija zaštite. Ova kategorija zaštite definira područje sa jednom ili više specifičnih prirodnih/kulturnih karakteristika od izuzetne ili jedinstvene vrijednosti zbog svojih prirodnih, reprezentativnih ili estetskih osobina, ili kulturne važnosti. Spomenik prirode „Vrelo Bosne“ obuhvata prostor površine od oko 600 ha u čijim granicama su određene dvije zaštićene zone. Prva zona ili nukleus, obuhvata samo izvorište rijeke, a preostali dio spomenika pri-
rode je druga zona ili puer. Zakon o proglašenju Spomenika prirode „Vrelo Bosne“ je veoma krut za područje prve zaštićene zone, nukleusa. Definirane su i posebne mjere zaštite i u prvoj i u drugoj zoni. Izvorište rijeke Bosne je pravno-administrativno zaštićeno po dva osnova: kao izvor pitke vode i kao prirodni prostor. o znači – kao vodozaštitna zona i kao Spomenik prirode. Građani i NVO su u aprilu 2009. godine upozorili sve nadležne i odgovorne institucije na nezakonite radnje i gradnje u nukleusu, najužem zaštićenom prostoru Spomenika prirode „Vrela Bosne“ ugostiteljski objekat – „Labud“. Predložene su i preventivne mjere i mjere dobre prakse, što jesu instrumenti zaštite okoliša.
Kao eko udruženje poznajemo samo korisnike i zagaivače okoliša, nadležnosti i odgovornosti onih čije su to funkcije i njihova imena. Njihova meusobna veza za nas ostaje tajna, ali nas i ne zanima! Jer, jedini naš interes je insistiranje na primjeni i provoenju Zakona u oblasti zaštite okoliša Bespravna gradnja na Vrelu Bosne
Vlada Kantona Sarajevo je odmah u aprilu 2009. godine bespravnu gradnju na tom lokalitetu proglasila ekološkim incidentom najvećeg stepena koji ugrožava zdravlje stanovnika Sarajeva i uništava izuzetno vrijedno prirodno bogatstvo, vodne resurse i sve druge eko potencijale i dovodi do degradacije zaštićenog područja „Vrela Bosne“, te donijela zaključke u cilju zaustavljanja nezakonite gradnje, te naložila preduzimanje zakonom propisanih radnji u cilju uklanjanja bespravno izgrađenog objekta. Urbanističko-građevinski inspektor općine Ilidža je također u aprilu 2009. godine donio Rješenje o rušenju protuzakonito dograđenog dijela objekta kao i Zaključak o dozvoli izvršenja dana 04. 05. 2009. godine. I tu bi bio kraj ove jednostavne priče o zaštiti okoliša. Proglašeni ekološki incident bi bio riješen, Zaključak Vlade KS ispoštovan, vladavina zakona na terenu primijenjena, upravitelj Spomenika prirode „Vrelo Bosne“ potpomognut u radu, a građani bi postali potpuno osviješćeni po pitanju ponašanja unutar bilo kojeg zaštićenog prirodnog područja, a ne samo Spomenika prirode „Vrelo Bosne“. Dakle pobijedila bi priroda i zaštita okoliša, na opće zadovoljstvo čovjeka. Međutim, upravo tada „na teren utrčava“ prirodi neprijateljska ekipa. Ona će igrati prljavu igru i na sve moguće načine, tlačnim metodama pokušati zaštititi apsolutno bezakonje na području Spomenika prirode „Vrela Bosne“. Dakle, grčevito će se boriti za nedozvoljenu gradnju, na nedozvoljenom mjestu, u nedozvoljeno vri jeme, a protiv svih zakona zaštite prirode i zaštite okoliša, time i zdravlja čovjeka. Zato izražavamo žaljenje zbog nemoći Kantona Sarajevo da na bilo koji način ri ješi ekološki incident najvećeg stepena u nukleusu Spomenika prirode „Vrelo Bosne“ od aprila 2009. do danas. Kao eko-udruženje poznajemo samo korisnike i zagađivače okoliša, nadležnosti i odgovornosti onih čije su to unkcije i njihova imena. Njihova međusobna veza za nas ostaje tajna, ali nas i ne zanima! Jer, jedini naš interes je insistiranje na primjeni i provođenju Zakona u oblasti zaštite okoliša. Pa možda i mi „potonemo s nekom lađom“ ali u ubjeđenju da smo izabrali pravi put! A vi? FONDEKO SVIJET/31/2010.
61
62
Listanje ekološkog kalendara
NE ČINIMO VODU NESRETNOM
U sarajevskoj Trećoj gimnaziji već tradicionalno se obilježavaju datumi značajni za čovjeka i prirodu. I ovog proljeća uz učeničke recitale, igrokaze, prezentacije, pjesme, zanimljive goste, čule su se poruke za održivi život i razvoj Abid Zukić, prof. geografije
P
roglašenje 22. marta kao Svjetskog dana voda određeno je usvajanjem rezolucije Generalne skupštine UN-a od decembra 1992. godine. Već naredne godine taj je datum prvi put zvanično obilježen, a značaj maniestacija i aktivnosti koje se dešavaju kod nas i u svijetu s vremenom je bio sve veći. Posebno zato što su nam neophodni vodni resursi postali ranjiviji i ugroženiji. Svjetska populacija brojčano raste, a istovremeno raspoložive količine vode ostaju iste. U konačnici, to znači sve manje vode po stanovniku u budućnosti. U takvoj situaciji zadatak svih vladinih i nevladinih organizacija, javnih i privatnih preduzeća, građana jeste racionalno i efikasno korištenje vode. Svjetska proslava Dana voda održala se u Najrobiju (Kenija) uz saradnju lokalne vlade i više programa UN-a: za okoliš, gradska naselja vodoopskrbu i odvodnju, pod motom „ Čista voda za zdrav svijet”. Zašto ovakav naslov?! Objašnjenje je vrlo jednostavno: ako je voda zdravija – zdraviji su ekosistemi što se direktno odražava na život i zdravlje čovjeka. Problem su i otpadne vode – u zemljama u razvoju čak 90% otpadnih voda neprečišćene se ispuštaju u Učenici, njihovi profesori i poruka koja je poslana
FONDEKO SVIJET/31/2010.
Dio učesnika u projekta povodom Dana voda
površinske vodotoke. I mi u sarajevskoj rećoj gimnaziji već godinama obilježavamo značajne datume ekokalendara: Dan voda, Dan planete Zemlje i sl. U saradnji proesora geografije Zukić Abida i proesorice biologije Salihović Melihe, te učenika, uz podršku direkto-
rice škole Emine Avdagić, u našem amfiteatru predstavili smo završni dio naših aktivnosti povodom Dana voda. U tom projektu obišli smo, u saradnji sa JKP Vodovod i kanalizacija Sarajevo, pogon Vodovod, glavno izvorište Bačevo, te filter stanicu “Bosna”. Praktično smo u centalnoj laboratoriji Vodovoda ispitivali kvalitet vode koju pijemo na česmama u rećoj gimnaziji, te utvrdili njen vrlo zadovoljava jući nivo. Osim toga učenici reće gimnazije mogli su čuti i predavanje pro.dr.emeritusa Dževada Jarebice o značaju vode za čovjeka u svakodnevnom životu.Druženje je nastavljeno uz video-prezentaciju, pjesme, ples, ekodramu i recitale inspirisane čudom zvanim voda. Mjesec dana kasnije, na istom mjestu, maturanti reće gimnazije sa razrednikom pro. Ekremom Barakovićem pripremili su i izveli zanimljiv čas povodom Dana planete Zemlje. Igrokaz, predavanje, ekoporuke, izvještaj ekopolicije samo su neki od sadržaja koji su oduševili prisutne, a ono na šta smo posebno ponosni jeste činjenica da naši maturanti odlaze iz ove škole svjesni ljepote i bogatstva prirode i potrebe očuvanja njenih resursa.
Za i protiv 63
PUT DO ISTINE
Pri planiranju i izgradnji novih energetskih objekata lokalna zajednica traži punu isnu i pravednu trajnu nadoknadu Amir Variščić, Udruženje Zeleni Neretva, Konjic
O
vaj tekst je komentar na Energetski orum (Sarajevo, 18. 03. 2010. godine) gdje je Vlada FBiH prezentirala par desetina elektroenergetskih objekata ukupne instalisane snage 3.434 MW, a koje namjerava prioritetno graditi u narednom periodu po principu javnoprivatnog partnerstva. Već u najavi Foruma, ali i na samom skupu, govorilo se o BiH kao regionalnom lideru u proizvodnji el. energije i danas skoro pa jedinom izvozniku struje, te šansama da realizacijom ponuđenih projekata to svoje izvozno liderstvo i povećamo. Imamo li na umu da u BiH u posljednjih dvadesetak godina nije izgrađen niti ijedan iole ozbiljniji proizvodni kapacitet el. energije, a da su 2009. g. dvije elektroprivrede izvezle cca 30% proizvedene energi je postavlja se logično pitanje da li je ovo podatak za hvalu ili razočarenje. Znakovito je da problem postoji u potrošnji ima jući u vidu predzadnje mjesto BiH u Evropi po potrošnji el. energije po stanovniku. Očigledno je da bi postojeće viškove energije, umjesto u izvoz, bilo pametnije usmjeriti na vlastite mašine i proizvodnju finalnih proizvoda. Strahovito neuteme-
Neki od prezentiranih projekata ne postoje čak ni u starom Prostornom planu, a neki su u totalnom konfliktu interesa sa planiranom namjenom prostora. Energetski projekti vrše veliku destrukciju prostora i bitno devastiraju okoliš, ali to ne smeta predlagačima da se četiri velike brane nau u okviru proglašenih ili planiranih nacionalnih parkova
ljeno zvuči tvrdnja da će u našem okruženju biti sve prisutniji deficit el. energije što nam osigurava permanentno tržište za naše sadašnje i buduće viškove. Nigdje i nikad nismo vidjeli da je sačinjena analiza tržišta regiona koja nam potkrepljuje ovu olako izrečenu tvrdnju. A danas je u svijetu osnovna pretpostavka za izgradnju i najmanjeg kapaciteta robe za tržište analiza potreba tog tržišta za duži period. Ne znamo da li je sudionicima skupa poznato da Federacija BiH deset godina po isteku važnosti Prostornog plana SRBiH (1981 – 2000 g.) još uvijek nije donijela novi, vlastiti Prostorni plan nego je stari proglasila važećim do donošenja novog plana. (U RS-u je donešen novi PP). Energetski projekti prezentirani na Forumu bitno utiču na unkciju i namjenu prostora jer prostor bi uvijek trebao biti višeznačan i višenamjenski. Velike akumulacije, brane, rudnici i sl. moraju egzistirati u Prostornom planu države ili entiteta, a prije realizacije mora se i za područje pro jekta donijeti prostorni plan posebnog područja. Neki od prezentiranih projekata ne postoje čak ni u starom Prostornom planu, a neki su u totalnom konfliktu interesa sa planiranom namjenom prostora. Energetski projekti vrše veliku destrukci ju prostora i bitno devastiraju okoliš, ali
Neretva
to ne smeta predlagačima da se četiri velike brane nađu u okviru proglašenih ili planiranih nacionalnih parkova. Očigledno je energetski sektor nastavio sa starim navikama (iz onog sistema) da se sve druge eventualne namjene korištenja vodotoka (uopšte prirodnih resursa) moraju obavezno podrediti energetskim planovima. Nažalost, ako je ovaj plan projekata djelo Vlade FBiH, a vjerovatno jeste, znači li to da i ministarstva prostornog uređenja i okoliša nemaju nikakvih primjedbi na ove planove. Prezentirani projekti (ili većina njih) bitno utiču na okoliš: vodu, zrak i tlo. Izjave potencijalnih investitora „da su njihovi projekti urađeni po najvišim evropskim ekološkim standardima“ su obične floskule bez pokrića. Ipak, veliki negativan uticaj na okoliš većine planiranih projekata ne znači da se određeni broj projekata neće realizirati zbog toga. Naprotiv, Vlada i potencijalni investitori se u ovom slučaju ne pozivaju na evropske ekološke standarde. Smatramo da se ekološke studije ne smiju „umivati“, već treba prezentirati golu istinu te na osnovu tih činjenica odlučiti koliko se negativnih uticaja može eliminisati, koji uticaji se mogu ublažiti, a koji se negativni uticaji nikakvim mjerama ne mogu eliminisati. I tek na osnovu toga odlučiti da li uopšte realizirati projekat. Naravno, drastičan slučaj u kome se projekat ne može realizirati za nas ekologe je namjera da se projekat realizira na području iznimne prirodne vri jednosti (zaštićena područja i područja planirana za zaštitu). Na tim prostorima jednostavno ne mogu egzistirati stvari koje se isključuju. Realizacija svakog, posebno velikog energetskog projekta na području lokalne za jednice donosi dobre i loše stvari. Projektanti i energetski lobi ističu i hiperbolišu samo one dobre stvari: ekonomski razvoj područja, zapošljavanje, minimalni utica ji na okoliš, na zdravlje ljudi, na klimu itd. Pretjeranost ide tako daleko da se čak na rijekama izuzetne prirodne vrijednosti poslije izgradnje brana i vještačkih akumulacija očekuje rapidni razvoj turizma. Mišljenja smo da se lokalnoj zajednici treba prezentirati puna istina i samo na taj način može projekat biti prihvaćen prijateljski. Naravno, aektirano stanovništvo treba biti u potpunosti obeštećeno, a lokalnoj zajednici pored praznih priča treba za trajni gubitak ponuditi pravednu trajnu nadoknadu. FONDEKO SVIJET/31/2010.
64
Bitka na okeanu
In memoriam
Akcija spašavanja
Upitan opstanak
MRLJA STIGLA DO TANJURA Pripremila: Anida Džanko
I
sticanje nafe, koja se u podmorskom ležištu nalazi pod pritiskom, posljedica je eksplozije i požara 20. aprila na platormi Dipvoter horizont (Deepwater Horizon), u vlasništvu nafne tvrtke British Petroleum, koja je dan kasnije potonula u Meksičkom zalivu, na oko 80 km južno od obale Lujzijane. Utvrđeno je da nafa ističe na tri mjesta iz oštećenih podmorskih instalacija bušotine, na 1500 m dubine. Oceanogra iz Miamija Ian MacDonald izjavio je za Reuters da bi količina razlivene nafe u Meksičkom zalivu nakon katastroe Horizona mogla već sada biti veća od nafe koja je istekla nakon katastroe nafnog tankera Exxon Valdez pred obalom Aljaske 1989 godine. Stručnjaci tvrtke BP u pokušaju da spriječe nekontrolisano curenje nafe koja dovodi do ekološe katastroe velikih razmjera, postavili su ogromno metalno-betonsko zvono, težine 100 tona, na mjesto srušene nafne platorme na dubini od 1,6 kilometara, izjavio je Reuters. “Zvono“ se smatra najboljim kratkoročnim rješenjem za zaustavljanje curenja nafe iz bušotine iz koje se gotovo 800.000 litara sirove nafe na dan izlijeva u Meksički zaliv. Međutim, ovo je bio neuspiješan pokušaj uklanjanja nafne mrlje, jer se postavljeno zvono moralo dignuti zbog ormiranja kristala sličnih ledu. Za rješavanje ovog problema će biti potrebno još vremena, jer ovako složena operacija još nikada nije izvedena na toj dubini (1.500 m), kažu predstavnici BP-a. Direktor prirodnog konzervata Te Nature Conservancy u Alabami, Bill Finch, kao i drugi stručnjaci, navode neke od posljedica ove velike ekološke katastroe: • Meksički zaliv je izrazito bogat škampama, kamenicama i rakovima, koje nafa direktno ugrožava (treba imati u vidu da se oko 40% sveukupne nacionalne morFONDEKO SVIJET/31/2010.
•
• • •
• •
• •
ske hrane obezbjeđuje upravo iz sjevernog dijela ovog zaliva) Obala Meksičkog zaliva je jedna od najznačajnijih regija za ptice u Americi, gdje se dva puta godišnje dešavaju migracije ptica iz Sjeverne Amerike Ugroženi su i delfini, morske kornjače i aligatori Ugrožene su obale Floride, Alabame, Misisipija, Lujzijane i eksasa Ugrožene su močvare ( iako močvara ima vlastiti sistem odbrane – travu koja predstavlja svojevrsnu žicu i štit od negativinih utjecaja i prodora u močvaru, tzv. Spartina patens travu, ta zaštita prilikom višednevnog priliva nafe, može biti uništena) Zbog ove katastroe, zabranjen je ribolov Direktan ekonomski utjecaj – zabranom ribolova i smanjenom proizvodnjom morske hrane trpi turizam, nestašica domaće morske hrane u ugostiteljstvu Mnogi radnici koji žive od mora i morskih djelatnosti su socijalno i ekonomski ugroženi Ekološke posljedice će se osjećati mjesecima i godinama poslije ove katastroe.
Novije satelitske snimke ove nafne mrlje pokazuju da je ona više nego trostruko veća nego ranije, javlja BBC. Stručnjak koji je analizirao te snimke, Hans Graber kaže da se nafa širi brže nego što se predviđalo, jer snažan vjetar i uzburkano more otežavaju postupke ograničavanja širenja mrlje. Ono što stručnjaci jedino sa sigurnošću tvrde jeste:“Ovo nas podsjeća kako smo svi loše pripremljeni za ovakva dešavanja!“ . Sigurno je i to da će biti potrebni dani i godine za sanaciju curenja nafe, a mjeseci i godine će trebati da bi se sa sigurnošću moglo reći kakve će posljedice ova nafna mrlja prouzrokovati u budućnosti !
NOVAK ANđELIĆ (1922. - 2010.) Novak Anđelić, rebinjac po rođenju i ranom školovanju, bio je jedan od prvih maturanata trebinjske gimnazije. Od svojih srednjoškolskih dana pripadao je pokretu napredne omladine, a u antiašističkom narodno-oslobodilačkom ratu je sudjelovao od samog početka, kao borac i organizator. Obavljao je niz značajnih unkcija u jedinicama NOVJ, a odmah poslije oslobođenja bio je slušalac visoke škole „Đuro Đaković“ u Beogradu. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. I mnogih drugih visokih ratnih i poslijeratnih odlikovanja. Pored toga, dodijeljen mu je veći broj društvenih priznanja, između ostalih i Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva. Od davnih pedesetih godina pa sve do svoje smrti nije se odvajao od rješavanja praktičnih i teorijskih pitanja zaštite čovjekove okoline. Obavljajući visoke unkcije u upravnim i političkim tijelima, Novak Anđelić se svrstao među najistaknutije pionire borbe sa naraslim ekološkim problemima u našem društvu. Kao ministar u vladi SR BiH, kao rukovodilac skupštinskog odbora i kao aktivista prvih organizacija okrenutih očuvanju naše prirode, pružio je dragocjen doprinos razvijanju ekološke svijesti i pokretanju konkretnih projekata zaštite okoliša, za što mu je i dodijeljena Šestoaprilska nagrada. Učestvovao je na nizu zapaženih skupova i objavio niz radova na ekološke teme u stručnim časopisima, kao i više intervencija u dnevnoj štampi. Bio je među najvjernijim i najvrednijim učesnicima brojnih akcija Fondeka, njegov rad, njegove ideje i savjeti mnogo su značili za uspjehe i ugled ove organizacije. Zaštita čovjekove okoline je ostala opsesijom Novaka Anđelića, koja ga nije napustila do posljednjeg daha, bukvalno do smrti. Njegov entuzijazam i predanost radu dali su rezultate za koje mu dugujemo trajnu zahvalnost.
Akademik Ljubomir Berberović; Muharem Kreso
Fondeko izmeu dva broja
STOLAC, KRAVICE, PARIZ ... U
saradnji sa Centrom André Malraux Fondeko je organizirao promociju revije broj 30 i Javnu tribinu u Stocu u okviru projekta „Vrtovi Stoca – Vrtovi Evrope“. Na tribini su održana dva predavanja i to iz oblasti okoliša predavača mr. Mehmeda Cere, pomoćnika Federalnog Ministra u Sektoru za okoliš i Ane Mrdović, dipl. inž. hortikulture na temu „Hortikultura i zaštita okoliša“. Održana je promocija revije broj 30 u Ljubuškom na poziv Ekološkog društva „Slapovi Kravice“ i predavanje akademika Midhata Usčuplića „Milenijumska ocjena ekosistema“. Promocija revije u Ljubuškom
Sporazum o saradnji između Vlade Kantona Sarajevo i nevladinog sektora u Kantonu Sarajevo potpisan je 24. marta 2010. na svečanoj ceremoniji potpisivanja u Domu mladih Centra Skenderija. Sporazum je potpisala u ime Mreže Sporazum plus Mir jana Sirćo i u ime Vlade premijer Besim Mehmedić. Pored toga Sporazum su potpisali i ministri u Vladi Kantona Sarajevo i četrdeset tri nevladine organizacije članice Mreže Sporazum. Fondeko je učestvovao u izradi Sporazuma od samog početka kao član ima za izradu Sporazuma o saradnji Vlade Kantona i nevladinog sektora. Na poziv organizacije COLOCO iz Pariza, a u organizaciji Centra André Malraux u okviru projekta „Vrtovi Stoca – vrtovi Evrope“ organizirano je studijsko putovanje u Pariz. Pozvani su nevladina organizacija „Orhideja“ iz Stoca, Fondeko, predstavnik Općine Stolac, predstavnik „Parka Mojmilo“, kao i predstavnik biznis sektora iz Stoca. U okviru programa organizirane su posjete vrtovima i gradskim parkovima Pariza, kao i obilazak Kraljevskog povrtnjaka, vrtova Versajskog dvora i upoznavanje sa radom Visoke državne škole pejsaža u Versaju.
Pariz-ozelenjavanje fasada
U saradnji sa Fondacijom za održivi razvoj „Odraz“ Fondeko realizira projekat „Čovjek je čovjeku životna sredina“ koji se provodi u četiri osnovne škole Kantona Sarajevo.Cilj projekta je omogućiti djeci više inormacija iz obrazovanja o ekologiji i okolišu i kulturi življenja. U okviru projekta uradjena je i brošura „UrbanEko“ koja će biti podjeljenja učenicima tokom radionica koje će se održati u školama.
Mreža plus
DIJALOGOM DO REZULTATA S
porazum o saradnji između Vlade Kantona Sarajevo i nevladinog sektora u Kantonu Sarajevo potpisan je 24. marta 2010. na svečanoj ceremoniji potpisivanja u Domu mladih Centra Skenderija. Sporazum je potpisala u ime Mreže Sporazum plus Mirjana Sirćo i u ime Vlade premijer Besim Mehmedić, pored toga Sporazum su potpisali i ministri u Vladi Kantona Sarajevo i četrdeset tri nevladine organizacije članice Mreže Sporazum plus Kanton Sarajevo, čija je članica i FONDEKO. Centar za promociju civilnog društva je u oktobru 2008 godine pokrenuo inicijativu za potpisivanje sporazuma o međusektorskoj saradnji i kod nevladinog sektora i u Vladi Kantona Sarajevo. Održani su brojni sastanici, razgovori, okus grupe. Htijeli smo da dođemo do stvarnog razumijevanja, ne samo o potrebi uspostavljanja institucionalne saradnje, već i šta ta saradnja zaista znači, kakve su obaveze i Vlade i nevladnih organizacija. Zbog toga je, vjerujemo, važnost ovog procesa prepoznao i naš donator, Fond otvoreno društvo BiH, koji ove aktivnosti podržava fi-
nasijski već treću godinu. Sve ovo što je do sada urađeno, od ormiranja NVO Mreže „Sporazum plus“ Kanton Sarajevo, ima za izradu Sporazuma sastavljenog od jednakog broja predstavnika Vlade i NVO-a u Kanto-
nu Sarajevu, do samog potpisivanja Sporazuma, je samo prvi korak u procesu izgradnje nove demokratske prakse.
nastavak na str. 66
FONDEKO SVIJET/31/2010.
65
66
Fondeko izmeu dva broja nastavak sa 65 str. Jedan od osnovnih principa na kojima počiva Sporazum je priznavanje različite, ali komplementarne uloge koju ova dva sektora imaju u društvu. Ponekad to znači razgovor, ponekad dogovor a ponekad i kritiku. Međutim neosporna je činjenica da su različiti protesti, ulične akcije i sl.,uglavnom zbog nezainteresovanosti vlasti za dijalog, do sada bili jedini vid “komunikacije” sa građanima! Partnerski odnos ne znači da nemate pravo na kritiku, ali ta kritika mora biti i konstruktivna i konačno morate predlagati i rješenja, što je također uloga nevladinih organizacija. Slijedi praktična primjena Sporazuma kroz ormiranje Savjeta za saradnju Vlade i NVO sektora u Kantonu Sarajevo, izradu Pravila/ Kodeksa dobre prakse o učešću građana u donošenju odluka i Kodeksa o finansiranju NVO iz sredstava Kantonalnog budžeta. Primjena ovih pravila omogućiće veću transparentnost u radu Vlade, a transparentnost podupire odgovornost. Istovremeno, njihova primjena omogućiće vlastima da kreiraju javne politike zasnovane na stvarnim potrebama i zahtjevima građana, uključivanje NVO-a u donošenje budžeta Kantona prema budžetskom kalendaru, a građani bi imali izgrađene kanale da preko NVO-a iznesu svoje probleme i predlože rješenja. Sve zemlje iz našeg okruženja imaju potpisane slične sporazume o međusektorskoj saradnji, a u samoj BiH imamo sličan sporazum na državnom nivou i u više od 50 opština u cijeloj BiH, ali i u dva kantona. S obzirom da su evidentni brojni problemi koje niti jedna pojedinačna institucija, organizacija pa ni vlast ne može sama riješiti, htjeli mi to ili ne, moramo govoriti o dijalogu i iskorištenju svih kapaciteta koji nam stoje na raspolaganju. Svi moramo prihvati svoj dio odgovornosti, i vlast, i nevladine organizacije ali i građani pa i mediji!
Udruženje „Vlašić planet života”
VIŠE OD HILJADU SADNICA NA BABANOVCU
Povodom četvrte godišnjice udruženja i prvog dana proljeća, udruženje Vlašić planet života je realiziralo akvnost obogaćivanja rekreavnih sadržaja za dječije uzraste na Vlašiću (centralni plato Babanovca). Akvnos su podržane od općine Travnik i Fabrike duhana Sarajevo
P
ovodom Dana planete Zemlje udruženje Vlašić planet života organiziralo je i uspješno realizovalo jednodnevnu akciju pošumljavanja tj. dopune sadnica četinara na području Babanovca (Vlašić) u saradnji sa relevantnim preduzećima i institucijama iz oblasti šumarstva. Cilj aktivnosti je bilo uređenje i unapređenje prirodnog nasljeđa u svrhu priprema za
predstojeću ljetnu sezonu na Vlašiću. U akciji je učestvovalo 70 studenata, ljubitelja prirode, članova udruženja i predstavnika iz oblasti šumarstva gdje je posađeno 420 sadnica četinara na 6 lokacija u urbanoj zoni Babanovca, a ujedno su vlasnici vikend objekata i hotelsko/ugostiteljskih objekata posadili 650 sadnica.
Pošumljavanje Vlašića
NVO Zeleni BiH - Zenica
OKUPLJANJE POD STAROM TISOM Akif Smajlović, profesor
U
selu Pepelari, Općina Zenica rastu muška tisa obima 390 cm i ženska obima 483 cm. Navedene tise su bile pod zaštitom u bivšoj državi, a sada imaju prividnu zaštitu i prepušteni su brizi mještana i planinara. Kako selo Pepelari ulaze u Park prirode „Babina“ u koje spadaju još Smetovi, Bristovac, Lastavica i dolina Babine rijeke ukupne površine 40 km2 Kantonalna Skupština ZDK je navedeno područje proglasila zaštićenom zonom. FONDEKO SVIJET/31/2010.
Iz aktivnosti ekoloških organizacija Centar za ekologiju i energiju Tuzla
OSNOVANA ZELENA PARLAMENTARNA GRUPA Sabina Jukan, dipl. ing. tehn.
C
entar za ekologiju i energiju uzla kao nacionalna koordinirajuća organizacija BELLS pokreta u BiH je 18.03.2010. u Parlamentarnoj skupštini BiH upriličio javnu promociju „Zelene Parlamentarne Grupe“ u PS BiH. Sa skupa je poslata pozitivna poruka javnosti jer je većina parlamentarnih stranaka bezrezervno podržala inicijativu bez obzira dolaze li iz pozicije ili opozicije što šalje jednu novu poruku da smo svi mi ipak dio jednog okoliša, koji ne poznaje partijske boje, niti granice, koje treba sačuvati i za generacije koje dolaze. Skup su podržali poslanici Parlamenata Makedonije i Srbije koji su prenijeli iskustva već ormiranih zelenih grupa u njihovim zemljama, kao i nacionalne koordinirajuće organizacije BELLS pokreta u Makedoniji (4x4x4 Balkanski mostovi) i Srbiji (Centar modernih veština). Osnivanje Zelene Parlamentarne Grupe je inicijativa koja ima za cilj da okupi zastupni-
Sa osnivačkog skupa u Parlamentu BiH
ke većine zemalja balkanske regije, koje je narod izabrao, da sjednu zajedno za isti stol sa predstavnicima Organizacija Civilnog Društva iz njihovih zemalja i da otvoreno razgovaraju i donose zajedničke zaključke vezane za akcije koje je neophodno poduzeti na polju zaštite okoliša.
Prvi članovi „Zelene Parlamentarne Grupe“ u BiH, koja je otvorena i za druge zainteresirane poslanike/delegate su: Sead Jamakosmanović, Lazar Prodanović, Selim Bešlagić i Remzija Kadrić. Ovoj grupi pridružili su se poslanici Mehmed Suljkanović, Nermina Zaimović-Uzunović i Bajazit Jašarević
FONDEKO SVIJET/31/2010.
67
68
Pjesmarica FONDEKO svijeta Odabrala: Anida Džanko
PROLJETNE VODE
NERETVI
BOSNA ŽUBORI
U zagrljaju tvog vječitog huka Gledam ti ko zjene dubine zelene, Čujem ti glas ko sa drugog svijeta. Zoveš li mene?
Bosna žubori; nad pitomim krajem Anđeo mira širi laka krila – I lahor pirka, ko da sitnom cvijeću Mistične priče šapće večer mila.
U cik zore sva kristalna brda U tebi operu vedre poglede svoje. Po površini tvojoj nebo razlije osmijeh I udahne ti božanski lijepe boje.
Bosna žubori i ko rujne usne Cvijetne tiho obalice ljubi, Pa tamo negdje, poput moje misli, Kraj tvog se dvora u daljini gubi.
Sad sunce kroz tvoje bistrine Protkiva zlate od zlata. Stani! Postaćeš zelen, zlatom izvezen mermer. Hoću da klešem stub za rajska vrata. U suton plav šumiš ko drevna priča O prolaznosti svega što jednom na svijetu bi. Svaka ti riječ jezom stravi mi srce. Reci mi! Je si li ti Ogledalo početka i mora vječite misli, Ili ti vali samo vremena broje? Mir svuda. voj šum postaje sve jači. Šta čujem u njemu? Je li to smijeh moje duše?
Bosna žubori, a s barčicom mojom Nestašno sitni igraju se vali; Ah, čini mi se, moj anđele, tako Da ljubav tvoja srcem mi se šali.
Beskrajno crno oko gleda mi u golu dušu. Noć. O čemu to šumiš bezdušno u mome strahu? O nepoznatom što iza leđa nam se diže, O zemaljskom blijesku, il’ ništavnom prahu? O, prestani jednom i ne šumi više! Boli me svijest. Šapući tiše, tiše! Volim te kad suncu ljubiš oko zlatno I kad jablan u tebi krunu njiše.
Hamza Humo
FONDEKO SVIJET/31/2010.
Musa Ćazim Ćatić
AH, EVO OPET Ah, evo opet dođoh u naš kraj, U naše mile, bregovite strane, Gdje žarko sunce jače sipa sjaj Na njive, vode i usjeve rane. Gdje dom moj stoji uz široki drum I pred njim stara murva stoji što je davno Slušala bijesnih turskih konja šum I zveket mača u sumračje tavno... Dođoh... i moja smirila se duša Što plakala je u jesenji dan, Kad svuda bješe – vjetar, kiša – tmuša... Što snivo sam ga jedne noći zlatne. A sada?... Ljupki pogledi me prate I čini mi se ovo sve ko san.
Antun Branko Šimić
Proljetne vode burljaju! Slapovi im kao ruke, A grive razigrane Od planine do ravne luke. Probudio se strašni duh vode! On rakite, što vise, lizne I vrelo natjera da brizne Iz međe i iz pristanka. Rije podziđe i plotove! Boji ga se trska tanka I janje što s mostića zove. On ga ponese i počne davit A ipak ga u glib otplavi. Neka hučno jure Rječice i njihova braća, Neka šiklja iz izvora mutnih! Nemojmo – već sada! – misliti Na listopad žuti Kad sve vehne I kada svaki slap okraća – Na koritu il’ ispod javora – I kada boluje trava i gora...
Džemaludin Latić
VOĆKA POSLIJE KIŠE Gle malu voćku poslije kiše: Puna je kapi, pa ih njiše. I bliješti, suncem obasjana, Čudesna raskoš njenih grana. Al’ nek se sunce malko skrije, Nestane sve te čarolije. Ona je opet, kao prvo, Obično malo, jadno drvo.
Dobriša Cesarić
ZELENE VIJESTI Odabrala: Anida Džanko
ACIDIFIKACIJA OCEANA UZROKOVANA VISOKIM RAZINAMA UGLJIČNOG DIOKSIDA PRIJETI RAVNOTEŽI BIOSFERE Izvor: www.znanost.com/ekologija-i-okolis; www. sciencedaily.com
Kiselost svjetskih oceana se povećava, a ta kiselost je sve veća prijetnja morskim vrstama. o je dodatni dokaz da je atmoserski ugljični dioksid, odgovoran za klimatske promjene, odgovoran i za negativne učinke u morskom okolišu, tvrdi antarktički biolog mora Jim McClintock, proesor na Sveučilištu u Alabami. „Oceani služe kao odvod ugljičnog dioksida ispuštenog u atmoseru,“ govori McClintock, koji je proveo više od dva desetljeća proučavajući morske vrste uz obale Antarktike. Ugljični dioksid je apsorbiran od strane oceana i kemijskim procesom vodikovi ioni su otpušteni čineći tako morsku vodu kiselijom. „Postojeći podaci ukazuju na konstantan rast kiselosti u oceanima, i to je direktan rezultat rasta razine ugljičnog dioksida u atmoseri,“ tvrdi McClintock. „Utjecaj na mnoge organizme koji obitavaju u vodama je dubok... Evolucija jednostavno možda neće biti u stanju pratiti brze promjene u okolišu, jer morskim organizmima tipično treba duže vrijeme, stotine i tisuće godina, da se prilagode. Ali acidifikacija oceana se dešava prebrzo za mnoge vrste koje neće preživjeti ukoliko se trend povećanja ugljičnog dioksida antropogenog podrijetla ne poništi.“ GENETSKI INŽINJERING KUCA NA ŠUMSKA VRATA Izvor: www.znanost.com/ekologija-i-okolis; www.scientificamerican.com
Genetski inžinjering kuca šumama na vrata. Dok je praksa spajanja stranog DNA u žetvene biljke postala uobičajna, malo koja kompanija ili tim istraživača usudio se primijeniti genetski inžinjering na biljke koje
doprinose kočoperenju ekonomije Sjedinjenih Država – stabla. No to će se brzo promi jeniti. Industrijski giganti, International Paper Co. i MeadWestvaco Corp., planiraju izmijeniti plantaže šuma jugoistoka Sjedinjenih Država zamjenjivanjem domaćih vrsta s genetički modificiranim eukaliptusima, brzorastućeg australskog drva. Prodor u vode genetskog inžinjeringa od strane kompanija vođen je ArborGen LLCom. Oni zajedno pokušavaju prebroditi nekoliko prepreka po prvi put. Prvenstveno pokušavaju genetskim manipulacijama ograničiti sposobnost reprodukcije eukaliptusa, da vrsta ne bi postala invazivna te ugrozila ostale domaće vrste.
Koristeći eukaliptuse, kao stablo zalihe, Sjedinjene Države bi jednostavno stizale trendove zemalja kao što je Brazil, koji je u posljednjih nekoliko desetljeća prešao iz velikog uvoznika stabala u izvoznika. Osta je, dakle, otvoreno pitanje hoće li nova industrija uspjeti zadovoljiti izazove pred koje je stavljena, a koji nisu samo ekonomske prirode već i ekološke, jer je dugoročno u pitanju i opstanak domaćih vrsta stabala, koje postaju ugrožene ukoliko oplodnja eukaliptusa izmakne kontroli. AMERIKA NAPOKON GRADI EKO�ELEKTRANE Izvor: www.znanost.com/ekologija-i-okolis; www.scientificamerican.com
Calpine Corp. razmišlja o gradnji prve elektrane u Sjedinjenim Američkim Državama koja bi poštivala ederalna ograničenja koja se tiču emisije stakleničkih plinova. Elekrana bi bila sagrađena u Kaliorniji nakon što se završe posljednje regulativne prepreke. Bay Area Air Quality Management District izdao je certifikat o kvaliteti zraka i tvrtki iz Hustona odobrio gradnju postrojenja. Radi se o elektrani od 600 megawata dobivenih izgaranjem prirodnog plina. Projekt će zauzimati prostor od 15 jutara zemlje u Haywardu, istočno od zaljeva San Francisca. Elektrana Russel City proizvoditi će 50 posto manje otpuštanja stakleničkih plinova čak i od najmodernije elektrane na ugljen. Prema Calpineu, emitirat će 25 posto manje istih plinova nego što to zahtijevaju postavljeni
standardi od strane Caliornia Public Utilities Commission. Početak izgradnja elektrane očekuje se krajem ove godine.
NOVI TREND � TRGOVINA OTPADOM Izvor: www.znanost.com/ekologija-i-okolis
rgovina oružjem, trgovina ljudima, trgovina drogom, ilegalna trgovina nekretninama...i ilegalna trgovina otpadom! Ilegalno rješavanje otpada u novije vrijeme postaje sve veći trend. Otpad, najčešće opasan i problematičan, odvozi se u zemlje u razvoju zbog izbjegavanja strožih standarda obrade ili iskorištavanja nižih troškova. Europska unija kao sinonim zajedničke države i otvorene granice ide na ruku ilegalcima. Studija iz 2005. godine pokazala je da se 20 % obrađenog otpada šalje na odlagalište, dok 80 % ide na regeneracijske postupke. No postavlja se pitanje jesu li postupci obrade tog otpada ekološki prihvatljiviji u zemljama u koje se otpad izvozi, od onih iz kojih se izvozi ? Ili je stvar samo u cijeni. Pod najvećim količinama otpada podrazumjeva se e-otpad, odnosno električni otpad. eško je pratiti puteve otpada te njegov izvoz u druge zemlje. Zasigurno se zna da jedan dio otpada ide u Ariku, ali ne zna se tačno o kojim se količinama radi. Konačni ciljevi tog otpada su države kao Gana, Nigerija i Egipat. Na tlu Europske unije najveći izvoznici otpada su Njemačka, Luksemburg, Irska i Belgija, dok su najveći uvoznici Danska i Norveška. Prilikom transporta najmanje se vodi računa o okolišu. Posljednjih godina došlo je do određenih pomaka i doneseni su te prihvaćeni principi o prijenosu otpada. No ipak, ne pridržavaju se svi toga. i principi se većinom odnose na reciklažu, te da otpad sa prostora Europske unije tu i ostane. Svaka država članica morala je prihvatiti te principe i godišnje dostavljati izvještaje Europskoj komisiji o količini otpada, uvozu i izvozu.
