Louis Hielmsfev: Prolegomena teoriji iez!ka Naslov njemačkQg izvornika: Prolegomena
zu
einer Sprachtheorie,
I1bersetzt von Rudi Keller, Ursula Scharf und Georg Stotzel, Linguisti sche Reihe Bd. 9, Max Huebe'r Verlag, MOnchen 1974.
8 Stručna
redakcija: Mirko Peti Definitorij uredio: Mirko Peti
Izdavač:
Grafički zavod Hrvatske, OOUR Izdavačka djelatnost,
Zag,reb. Fnmkopa.ns,ka 26
Za izdavača: Vladimir štokalo
Desi'gn: Zoran Pavlović
Graf,j'oka oprema: Stjepan Kolarić
le!k,tor: Ante Stamać
Koreiktor: Ante Stamać
Slog: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb Tisak: .. Varteks-
-
RO Tiskara, Varaždin
,I
,i
I
,
Louis Hjelmslev Prolegomena teoriji jezika Prijevod: Ante Stamać Predgovor: Mirko Peti
"Bibli6t8kaTeka GZH, 1980.
Predgovor
Kada je prije nekoliko godina u Zagrebačkom lingvističkom kru gu Hrvatskoga filološkog društva zbog naraslih znanstveno-stručnih i nastavnih potreba pokrenuta inicijativa o nužnosti sustavnog prev o đenja važnijih izvornih znanstvenih radova s područj a suvremene lingvistike# u užem se izboru - po općoj ocjeni jezikoslovnih str uč na popisu djela koja bi, kao temeljna, među prvim a va nj aka -
ljalo prevesti i objaviti našla i knjiga Prolegomena teoriji jezikal danskog lingvista Louisa Hjelmsleva (1899-1965), jedn og od
ute
meljitelja i glavnog predstavnika danske ili kopenhaške s truktu ral ne lingvistike, poznate pod nazivom glo sematika (od grč. y1...w(J(J"Ct. ::::: jezik).
Tada pokrenuta inicijativa nije, nažalost, ostvarena sve do d an as No sada se ipak, zahvaljujući, evo, drugoj jednoj inicijativi, Hjelm slevova Prolego mena tl cjelini pojavljuju konačno i u hrvats ko m priJevodu! To je, koliko znamo, sedmi prijevod toga djela. No taj .
prijevod, valja odmah reći, nije i prvo naše upoznavanj e s Hjel m slevom i njegovim Prolegomen ima, p a ni s glosematičkom teorijom općenito. Već koncem 1961. i početkom 1962. na j avnim str učnim s as tancim a Zagrebačkoga lingvističkog k rug a Bulcsu Laszl 6z u tri
navrata govori o poimanju jezične strukture u radovima dans ke škole i posebno o načelima Hjelmslevove glosem atike N edugo na kon toga i Hjelmslevova Prolegomena i Na crt glosematike H. J. .
Uldalla3, drugog najvažnijeg predstavnika glosematičkog smj era
u
lingvistici# iscrpno i temeljito prikazuje Radoslav K at i č ie, a u pre gledu nas o glosematici dosta opširno obavještava ' i Milka Ivie.
U danskom izvorniku: L. Hjelmslev, Omkring sprogteorien$ grundlae l gelse, Kopenhagen, 1943; u 'prijevodu na američki engleski: Prolegarrremr a Theory ot Language, Baltlmore, 1953. Izlaganja su tekla ovi!!l redom: 19. XII 1961. J:lačelfl Hjelms levljeve 2 10sematike; 26. XII 1961. JeZIena struktura prema pOImanJu danske škole ti . I 1962. Jezična struktura u radovima danske škole. H. J. UIdall, Outline ot glossematies, Kopenhagen; 1957. 3
l;
§
R. Katičić, Danska struktur�listička škola (Glosematika), Suvremena lingvistika, 2, Za�reb, 1963, 64-82, II N acr t glosematičke algebre H. J. Uldalla ' Suv!I"emena lingvIstika, 3, Zagreb, 1964, 48-71. 5 M. Ivić, Pravci u lingvistici,! LjUbljana, 1970, 158-168. 4
5
Nakon tih prvih dragocjenih i prijeko potrebnih informacija jav ljaju se sada u nas, s marksistički utemeljenih materijalističko
-dijalektičkih pozicija, već i prvi pokušaji teoretskog raspravljanja
s glosematikom i kritičkog preispitivanja nekih temeljnih njezinih postavki'. Pogodan je dakle čas da se u tako povoljnim uvjetima
živa zanimanja za pitanja što ih otvara glosematička teorija našem čitaocu
u
prijevodu omogući pristup integralnom tekstu najrepre
zentativnijeg djela te teorije� Hjelmslevovim Prolegomen ima. Temelje teoriji jezika u Prolegomenima Hjelmslev sustavno izlaže u dvadeset i tri po opsegu što duža što kraća poglavlja. U prvih se devet poglavlja
uz
kritički obračun s dosadašnjom lingvistikom
polažu teoretske osnove novom, imanentnom pristupu proučavanj u
jezika, postavljaju opća načela, određuje cilj i naznačuju perspek" tive jezične teorije. U sljedećih se jedanaest poglavlja, uz postupno uvođenje - na funkcijskoj podlozi - posebnoga pojmovnog i de
finicijskog aparata, uglavnom na jezičnim i modelskim primjeri:na određuju temeljni specifični odnosi unutar jezične strukture i utvr đuju mogućnosti njihova egzaktnog opisa. U zadnja se tri poglav
lja perspektiva teorije jezika proširuje, prvo povlačenjem granice između jezika i nejezika, a zatim i pomicanjem teoretskogf\ motrišta s tzv. prirodnog jezika na sve prirodnom jeziku analogne znakovne strukture te se od strogo definiranoga i u konstituiranju teorije neophodnoga imanentnog pristupa jezičnoj pojavi zasnivanjem me tasemiologije težište jezičnog opisa nuždom svog zahtjeva za iscrp nošću prenosi na različite moguće vidove izvanjskog jezikoslovlja. U svom se teoretskom ishodištu Hjelmslev djelomice oslanja
na
neka od osnovnih načela što ih je u svojim pogledima na jezik prije njega postavio Ferdinand de Saussure, začetnik strukturalnog na ziranja
u
lingvistici. No ta su načela, dakako,
u
daljnjem njihovu
preciznom promišljanju i dosljednoj razradi, Hjelmslevu polazište samo za pojedine aspekte njegove teorije, dok je u svemu ostalom pri konstruiranju teoretske zgrade svog nauka Hjelmslev o de Saus ,>ureu
neovisan i samostalan.
Sam je svoju knjigu Hjelmslev držao tek početnom temeljitom pripravom konstituiranju teorije jezika kojoj bi osnovna zadaća bila da - nasuprot pretjeranim spekulacijama, subjektivizmu j
pojmovnom partikularizmu tradicionalnoga jezikoslovlja - lingvi stiku u punom smislu riječi učini pravom egzaktnom znanošću. Tim izričitim zahtjevom za egzaktnošću Hjelmslev se bitno metodološki odvaja ne samo od ostalih strukturalističkih učenja svoga vremena
nego i od sveukupne dotadašnje lingvistike. Tu novu metodološku perspektivu teorije jezika Hjelmslev dosljedno gradi sustavnim uvo đenjem niza temeljnih načela. 6
Transcendentnom gledištu u jezikoslovIju, kojemu je jezik tek sred stvo s��je međusobno raznorodnih fenomena kao što su npr.
mot·
mišljenje, osjećaji, nacija, drevna prošlost itd., Hjelmslev suprot· stavlja imanentnu lingvistiku, kojoj jezik neće biti tek sredstvo nego
sam objekt proučavanja i spoznaje. Da bi to postao, lingvistika pokušati jezik promatrati kao strukturu su moći, za razliku od dosadašnje tradicije u humanističkim znanos ' . ma, pronalaz�ti stalnost u naoko promjeriljivhn ,i sustavnu opisu
tobože neuhvatljIvrm jeziČnim pojavama, mora se,
dru�im riječima,
temeljiti na apriorno postavljenom načelu da svakom procesu odgo vara kakav sustav te da je pomoću sustava taj pr6ćeSIt1oguće ana lizirati i opisivati. Zadaća je teorije jezika da provjeri tu pretpostav
ku o sustavu koji je u temelju svakom procesu, pa ako se pretpo stavka pokaže opravdanom i načelo provedivim, u novoj će se
perspektivi ukazati i sama mogućnost konstituiranja humanističkih znanosti.
Vrhovno je imanentno načelo Hjelmslevove teorije jezika načelo .empirizma, kojim se zahtijeva da opis bude nep�otuslovan, iscrpan r-šio--jedDostavniji (hijerarhijski upravo tim redom). To se načelo postavlja kako bi teorija u svojoj primjeru - da bi udovoljila svrsi - nužno vodila onim rezultatima koji su u skladu s tzv. iskustve nim či njeni cama. Metodska se perspektiva teorije jezika dosljedno dalje širi i dopunjuje uvođenjem deduktivnog postupka u opis, pos tupka koji polazi od cjeline (razreda) prema dijelovima (sastavni cama) i tako tu cjelinu analizira i specificira, za razliku od postupka induktivnog, koji ide obratnim putem, zaklju v.vanjem od dijelova prema cjelini te takvom ad hoc generalizacijo ne može voditi us postavi valjanih općih pojmova nego nužno ra 'a pojmovnim parti kularizmom kakav prevladava u većem dijelu t adicionaInog jeziko slovlja. U toj je točki svog naziranja na pri odu jezičnog opisa Hjelmslevova teorija doživjela brojne prigovore jer da zanemaruje mnoge realne vidove konkretnoga lingvističkog listraživanja i objekt tog istraživanja, jezik, aprioristički postavlja kao konstrukt. No valja odmah reći da uspostavom deduktivnog postupka Hjelmslev ne zatvara mogućnost kretanja u obratnom smjeru, stalnog vraćanja objektu kao ishodištu istraživanja-.:-Rije č je tu dakle samo o načelno metodološki određenoj hijerarhiji tih dvaju metodskih postupaka: deduktivnog i induktivnog, a u svakom su egzaktnom znanstvenom istraživanju oba ta postupka nUŽDa.
�
6 1
l
D. Skriljan, Dinamika jezičnih struktura, Zagreb, 1976, 43-48. I
I
�
:
s mislu ri eči - svoju teo�iju j e�ka kao posve formalan deduktivni sustav ptet!?ostavaka, Hjelmslev je nastoji što je moguće više osloboditi suvišnih aksioma i postulata te u skladu s t im i pitanje odnosa jezične t eorije prema realnosti rješava tako što uvodi poj�_�qrb.j!rq.t�9.�_t.ij_pqj�_p.timjere!?-ostJ Gradeći -
II
epistemološkom
kao nužn(Lk9.nsti1;tJ.k�j:u._�ya}(e teorij e. Svojom je arbitrarnošću teorija neovisn a o realnosti te se njome ne može ni potvrditi ni opo vrgnut i. NUžri6 je pak da bude arbitrarna kako bi se uopće mogla učiniti primjerenom re alnost i (iskustvenim podacima). Pa će s tog gledišta odgovor na pitanje o odnosu teorije prema realnosti, tj. određuj e li realnost teoriju te utj eče na nju, il i je p ak obratno, gla siti: »Ne samo ... nego i«. Svojom arbitrar.nošću teorija je arealis· tična, stupnjem svoje primjerenosti pak realistična. (Hj elmslev se u
t
f
Prolegomenima izrijekom opredjeljuje za is traživanj e, na iSkustve noj podlozi, realisti nog aspekta teorije, kako bi se ona o ptim .0 približila zahtjevu z primj enljivoŠću.) ArDitrarnos� teOrlji jezika omogućuje ne samo da sebe učini pri·
tf o dnos� na realno postojeće iskustvene podatke nego da u zadan�m okvirima općim proračunom logičkih mogućnosti svojih primjena predvidi i omogući spoznaju svih mogućih zamisli vih j ezičnih ! podataka ste naravi. Postavljajući takav cilj jezičnoj teoriji Hjelrb.slev se sv jim teoret sk i dosljedno provedenim koncep tualizmom oštro suprotstavlja praškom sociološki raglašenom funk· d alizmu i empirijski utemeljenom korpusnoml pristupu američ' ko deskriptivizma. mj erenom
�
IT
rija se j ezika
�
t 1
u
svom konstituiranju morala nužno ograniči ti
! na imanentan pristup jezičnom fenomenu kako bi se nakon opisa I nj ov e strukture po principu empirizma njezina perspektiva mogla pr jiciranj em te strukture na ostale fenomene proširiti i obuhv at it i cje inu što se organizira oko jezika kao kakva vrhovnog načela.
Po�azište je teoriji jezika pri t o me tzv. prirodni jezik, a perspektive se Iteorije šire najprije na svijet jezika analognih priro dnqmu, a zatim i na izvanjezični svijet. Da bi se teorija jezika deduktivno mogla uopće konstruirati, pret postavke joj moraju bit� izričite a definici je formalne, nasuprot skrovitim pretPostaVka i i realnim definicijama kakvima obiluje tradicionalno jezikoslovI e. Svrha formalnim definicijama nije to da iscrpe tzv. realnu nar v predmeta istraživanja nego im je svrha . da taj predmet odrede u dnosu prema drugim predmetima i da us postave među njima rel� , ijsk:u hijerarhiju. Postupa li tako, istraži· vač se ne zapliće u spekulacije bilo koje vrsti i argumentirano može položiti račun o svakom koraku svog istraživanja.
� j'
,.-
Polazeći od deduktivnog postupka pri opisu, postupka koji ide od cjeline prema dijelovima, odnosno od razreda prema sastavnicama� predmet analize teoriji jezika biva tekst u svojoj neraščlanjenoj ' cjelini. Samom se pak analizom cjelina rastvara na dijelove koji se
iz nje izlučuju, ti se dijelovi dalje kao cjeline rastvaraju na svoje dijelove, i tako redom sve dok se analiza ne iscrpi. No da bi analiza
bila adekvatna i iscrpna, mora se dosljedno provoditi po strogo određenom načelu koje joj je u samom temelju. Tim se načelom zahtijeva ne samo da se cjelina (predmet) naprosto razdijeli na dije love nego da se to obavi s obzirom na veze i zavisnosti među dijelo vima i cjelinom, s jedne, i dijelovima međusobno, s druge strane,
da, drugim riječima, kriterij odnosa unutar cjeline koja
za
se
analizu bude utvrđivanje relevantnih podvrgava analizi. Tek sjecišta sno
pova tako utvrđenih odnosa bivaju onda egzistentnim i znanstveno spoznatljivim predmetima koje je po potrebi uz p�imjenu istog načela moguće dalje analizirati. Time se iz temelja ruši predodžba naivnog realizma o predmetnosti predmeta izvan odnosa, a u ling vističko se istraživanje uvodi metodski postupak koji mu u punom smislu riječi osigurava znanstvenu egzaktnost. Zacrtavši na općim načelima temelje teoriji jezika koja lingvistici
izriče pretpostavke, određuje metode i propisuje postupke, Hjelm
slev se u skladu sa zahtjevom za imanentnim pristupom proučava nju jezika postupnim uvođenjem hijerarhijski uređenog definicij skog sustava nadalje potanko bavi utvrđivanjem općih tipova od nosa specifičnih za samu jezičnu strukturu. Uvodeći u teoriju pojam f�tl�cij�L __�ojim se određuju različiti tipovi zavisnosti, u reinter
pretiranu ili redefiniranu obliku Hjelmslev tu vrlo iscrpno i studio zno raspravlja o temeljnim odnosima unutar jezične strukture for
malizacija kojih u velikoj mjeri olakšava svako konkretno lingvisti čko istraživanje, a tumačenje i razjašnjavanje funkcijski određenih jezičnih veličina: razina i njihovih jedinica, bitno pridonosi poima nju naravi jezične pojave i njezina položaja među ostalim pojavama
II
univerzumu. Funkcijski formalno definirani pojmovi, kao što su
npr. sustav - proces, odno s - predmet, forma - sup s tan cija,
re
lac ija - korela cija, sintagmatika - paradigmatika, izraz sadr žaj, forma izraza - supstancija izraza, forma sadržaja sup stan ci ja sadržaja, gradba jezika i jezična poraba, proširuju i do krajnjih -=-
-
logičkih konzekvencija bitno teoretski produbljuju strukturalistič ko učenje kakvo je svojim sada već klasičnim i u lingvistici općepri· hvaćenim lučenjem jezične djelatnosti na jezik i govor utemeljio još Ferdinand de Saussure. Cesto se Hjelmslevova teorija jezika sa svojim deduktivno izvede
nim poJmovnim aparatom s različitih gledišta ocjenjuje kao suviše 9
.apstraktna i stoga neprimjenljiva u konkretnom lingvističkom radu. Takav se prigovor ne može međutim prihvatiti kao apsolutno oprav dan nego samo s obzirom na gledište s kojega se izriče te stoga nu žno ima tek :relativnu vrijednost. Jednako kao što, dakako, relativnu vrijednost ima i sama Hjelmsle'y.9.Y�Lteorija. Jer svi su pojmovi u \toj teoriji određeni kao relativne veličine, a bitna je i neovisna o
promjeni
gledišta samo njihova formalna logička hijerarhija. Baš
po tome ta teorija, pokuša li joj se i umanjiti tzv. praktična vrijed nost, ima dalekosežnu načelnu vrijednost ne samo za svako teoretsko
promišljanje jezika i analognih znakovnih struktura nego i za svako pojedinačno lingvističko istraživanje. I nakraju, u vezi s prigovorom da se u toj teoriji uz potpuno isklju čivanje supstancije jezik promatra samo kao forma, pri čemu se u
prigovorima ne vodi dovoljno računa o relativnosti tih pojmova, o tome da se oni mogu promatrati kao dva različita vida iste stvari,
čujmo što u ProZegomenima veli sam Hje1mslev: »Sto s jednog mo. trišta biva 'supstancija' s drugog će motrišta biti 'forma', a to je u
vezi s činjenicom da funktivi znače samo krajnje točke i sjecišta za funkcije te da spoznatljiva i znanstveno egzistentna biva samo funk cijska mreža zavisnosti,
dok
'supstancija' u ontološkom
smislu
ostaje metafizičkim pojmom.« Cilj ovom sumarnom pregledu Hjelmslevovih Prolegomena nije, da
kako, bio niti je mogao biti u tome da problemski iscrpi sve aspekte
njegove teorije nego samo da naznači neke od bitnijih njezinih ele menata. Najvažnije je čini mi se sada ipak to da se pred nama u prijevodu nalazi Hjelmslevova knjiga: kao poticaj i izazov.
Mirko Peti
10
J Loui�� Hjelmsle . I
I
Prolegomena teoriji jezika I
l! .-'
1.
Proučavanje jezika i jezična teorija
Jezik -ljudski govor - neicrpiva je riznica raznolikih vrijednosti. Nerazlučivo je vezan uz čovjeka te ga prati u svakom njegovu činu. Jezik je instrument kojim čovjek oblikuje misao i osjećaje,raspo loženje, težnju, volju i čin, instrument s pomoću kojega on utječe na druge i drugi utječu na nj, krajnja i najdublja pretpostavka ljudskom društvu; ali i zadnji, nezaobilazni oslonac čovjeku poj� dincu, njegovo utočište u satima osame, kada se duh bori sa zbi ljom a sukob se razrješuje u monologu pjesnika, mislioca, sanjara. Jer i prije no što se probudila naša svijest oko nas je odzvanjao jezik, spreman zaodjenuti prvu nježnu klicu naše misli te nas vjer no pratiti kroz život, od j ednostavnih svakodnevnih nam poslova pa do najuzvišenijih i najprisnijih časova, onih koji, jezikom zadr žani u sjećanju, svagdanjem našem življenju daju topline i snage. -.l��U<:._ I.1ije nikakva izvanjska popratna pojava, nego nit duboko ut kana u ljifdsktidu:šu,bogatsfvo uspomena namrijeto u baštinu po jedincu i naraštajima, budna savjest koja podsjeća i opominje. ·Govor je - i u dobrom i u lošem smislu - biljeg osobnosti, domo vine, nacije, znak plemenštine čovjekove. U osobnosti, domovini; naciji, čovječanstvu i samom životu jezik se razrastao toliko sjedinjen s njima, da je moguće zapasti u kušnju pa se pitati,nije li on svemu tome tek zrcalna slika, ili pak izravno sve to jest: sa ma klica njegova rasta. Stoga je jezik, kao predmet čuđenja i opisa, neobično privlačio čovjeka u pjesništvu i znanosti. Znanost je došla dotle da u jeziku vidi nizove glasova i izražajnih pokreta koji su dostupni egzaktnom fizikalnoml i fiziološkom opisu i koji se raspoređuju u znakove za fenomene svijesti u životu, znakove u kojima se s pomoću psiho loških i logičkih interpretacija iskalo treperenje čovjekove psihe i stalnost ljudskog mišljenja, prvo u hirovitu životu. i razvoju jezika; drugo pak u samim znakovima, među kojima je bilo dvije vrsti: riječ i rečenica, zamjetlj ivi simboli pojma odnosno suda. Jezik kao sustav znakova i kao stanje imao bi otvarati vrata prema sustavu ljudskog mišljenja, biti čovjekove psihe; kao nadindividualna dru štvena ustanova imao bi otvarati vrata prema značajkama nacije. A
[1 13
Danski
fysisk;
tako
Je
i
dalje.]
jezik kao. fluktuiranje i mijenjanje imao. bi otvarati vrata pre�a spoznavanju bilo stila kakve osobnosti bilo udaljenog živo.ta davmh naraštaja. Jezik je po.stao. ključnim mjestDm s ko.jega bi se imali otvarati vidici )1a mnoge strane. Promatra li se tako, jezik, čak i kad je predmet znanosti, ne biva joj cilj nego ostaje sredstvo: sredstvo spoznaje kojoj je - sve ako možda i jest posvema dostupna samo posredstvom jezika - glavni predmet izvan jezika samog, a potkrepljuje se drugim pretpostav kama od onih što ih u sebi uključuje sam jezik. Jezik tu biva sred stvom jedne - u doslovnom i etimologijskom smislu riječi - trans cendentne spoznaje, ne i ciljem spoznaje imanentne. Pa se tako fizikalni i fiziološki opis jezičnih glasova Iako izrodi u čistu fiziku i čistu fiziologiju, a psihološki i logički opis znakova - riječi i rečenica - u čistu psihologiju, logiku i ontologiju, tako da se jezič no polazište gubi iz vida. Potkrepljuje to i historijsko iskustvo. Ali ni ondje gdje se to ne događa izravno, ni ondje fizikalni, fiziološki, psihološki i logički fenomeni o sebi ipak nisu sam jezik nego. njegovi tek oslobođeni, izvanjski vidovi, izabrani kao predmet proučavanja, ne zbog jezika već zbog stanovitih fenomena prema kojima da se je zik usmjeruje. Zbiva se to i onda kad se jezik na temelju takvih opi sa promatra kao ključ za razumijevanje društvenih stanja te kao ključ za rekonstruiranje pretpovijesnih sveza među narodima i nacijama. -_
. ..
Ne umanjuje se time valjanost svih tih motrišta i težnji, već se upozoruje na jednu opasnost: na opasnost koja se sastoji u odveć gorljivoj žurbi prema cilju spoznaje a previđanju sredstva te spoznaje, samoga jezika. Ta je opasnost realna, jer jezik hoće da ga se previdi: jeziku je II naravi da bude sredstvom a ne ciljem. Pozornost na to sredstvo spoznaje moguće je usmjeriti tek kakvim umjetnim zahvatom. Odnosi se to na svakodnevni život, u kojemu jezik obično ne dopire do svijesti; ali se u istoj mjeri odnosi i na istraživanje. DaVino je već postalo jasno da bi pored filologije pored bavljenja jezikom i njegovim tekstovima kao sredstvo.m knji ževnog i povijesnog uvida - valjalo sazdati i lingvistiku, tj. bavlje nje jezikom i njegovim tekstovima radi jezika samog. Ali je od zamisli do njezine izvedbe bio dug put. Još je jednom jezik preva rio svoje učene udvarače. Što bijaše glavnim sadržajem klas�čne lingvistike - povijest jezika li genetsko uspoređivanje jezika - ni kao-cilj ni kao rezultat nije imalo spoznaju biti jezika već samo spo znaju povijesnih i pretpovijesnih društvenih stanja i odnosa među narodima, do koje se stizalo posredstvom jezika kao sredstva. I to je dakle bila filologija. Cesto se dapače mni da bavljenje takovr snom unutrašnjom tehnikom uspoređivanja jezika biva istodobno i bavljenje jezikom samim; iluzija: posrijedi nije sam jezik nego njegova disiecta membra, koja ne dopuštaju da se jezik poima kao cjelina, što on jest; posrijedi je naprotiv fizikalno i fiziologijsko, psihologijsko i logičko, sociologijsko i historijsko taloženje jezika, ne sam jezik. 14
l'
1
t
Da bi se izgradila lingvistika� valja učiniti neš drugo. Ona ne mo že biti puka pomoćna ili tek izvedena znanos . Mora pokušati za hvatiti jezik kao II sebi spokojnu sliku cjelin , kao strukturu sui generis, a ne kao konglomerat nejezičnih (npr. fizikalnih, fiziologij skih� psihologijskih, logičkih, sociologijskih) fenomena. Samo je na taj način sam jezik InOgUĆeučiniti predmetbm znanstvene obra de, a da on i nadalje ne zaluđuje svoje istraživače, da im se i na dalje ne gubi iz vida. .1
Značenje tog postupka moralo bi se moći dugotrajno mjeriti po povratnom učinku što bi ga takva lingvistika morala imati na raz ličita transcendentna motrišta - uostalom na filologiju i na do sadašnju takozvanu lingvistiku. Takva bi lingvistika, ne na kraju, zgradom svog nauka morala stvoriti jedinstvenu poredbenu podlo gu za proučavanje jezika, budući da se oslobodila partikularizma u stvaranju pojmova - te osobite opasnosti u filologa - i tek ta ko doista omogućila racionalnu genetsku lingvistiku. Nadalje, zna čenje se te lingvistike mora moći zakratko mjeriti po njezinu pn :hosu općoj epistemol qgiji - pa izjednačavalo se strukturu jezika sa strukturom zbilje i�i se pak prvu prihvaćalo kao više ili manje iskrivljeno zrcaljenje druge. ! I
i
p
Pretpostavka takvoj lingvistici mora biti ko strukcija teorije jezika koja će lingvistici iznaći i formulirati pretpostavke, odrediti metode, i propisati postupke.
�
Upravo ovaj naš rad izlaže temelje takvoj jednoj t
l
jI
riji je ika.
Proučavanjem jezika, zajedno s njegovim mnogo rsnim, u biti I transcen ent:qim ciljevima, bave se mnogi; teorijo jezika i nje zinim is ljučivo imanentnim ciljem tek malo njih. U tom smislu eđutim poput teoriju j zika ne valja brkati s filozofij()ll1 j�zika. povijesti svake druge discipline i poViJest 'jezičnog studija upozna la je već pokušaje da se vladajućoj praksi istraživanja pridaju i filozofski temelji, a u svezi sa sve većim zanimanjem za temelje, tijekom posljednjih godina, i stanovite su transce:Q.qeIltne vrsti jezikos}()vljćt.. održavale svoje"t()božnje sustay'�" ,.ak�ioma�2pa" 'ipak 'se"kriijiIje rijetko zbiva da takva jezičnofilozofska raz:matranja po-o prime očit i egzaktan oblik, ili pak da ih se u većem sustavnom opsegu laćaju istraživači s jasnim lingvističkim i jasnim episte mološkim pretpostavkama. Ob.ično ih je moguće pripisati kate goriji subjektivnog umovanja, i stoga nijedno od njih nije naišlo naKakvo veće priznanje - osim, možda, tek kratkotrajno, ,kao nedovoljno razmotrena pomodna s��j�.,_Stoga i nije moguće napi-
Leon d Bloomfield, A set of �ostulates for the science 01 language. »Language� I I, str. IS�l64; �arl BUhler, Sprachtheorie, Jena 1934; isti,' Die Axiomatik der Sprachwis�enschalten, .»Kantstudien« XXX V llI. str. I
2
at
1933,
1��99.
15
'
1,1 l!
1926,
I
I
I
sati p_o.rijest...J�orije jeZika a niti slijediti njezin razvoj :.....- za to je ona odveć nepovezana. Na temelju taKve sItuacIje ·�jezičnoteorijski su pokušaji II mnogih izišli na zao glas kao ispJ!'azno filozofiranje ob lježeno apriorizmom te kau-diletantizam-;"'s'praV6m"UtblikO'što -su mlOvOm"podiUčfti'ia:'-švojstva doista prevladavala u tolikoj mje ri a je izvana bilo teškoJučiti istinito od lažnoga. Naš bi spis imao p donijeti razumijevanju činjenice da jezičnoteorijska nastojanja ne J1?oraju neophodno sadržavati i rečena svojstva. Najbolje ćemo Cilj postići zaboravimo l do stan v ito stupnja p ničega "no a započnemo baš, ondje.. .. . gdje, . ... . nije ponudila . ta,prošlos . .L ... . po itivno korisnog. Gradit ćemo na iskustvima dosadašnjiIi . istra živ'anja, iskustvima što u reinterpretiranu obliku čine gradivo teo rije jezika. Ondje gdje su nam poznati rezultati do kojih su prije nas doprli drugi, u tim ćemo se pojedinim točkama izričito nadove zivati na prošlost. Kao preteču valja ovdje jasno istaknuti jednog teoretičara j�zika: to je: Svicarac Ferdinand de Saussure.3
I
!'�t-
i
Bitne predradnje za teo jU jezika što je ovdje izlažemo obavijene su u suradnji s nekoli inom članova Kopenhaškog lingvističkog kiuga (prvenstveno s . J. Uldallom, u godinama 1934-39). Pri produbljivanju teorije bitak su piscu bile rasprave u Kopenhaš kom društvu za filozof� u i psihologijU, a isto tako i opsežna raz mjena mišljenja s Jl2lrgenom J0rgensenom i Edgarom Tranekjrerom Rasmussenom. Odgovornost pak za samu teoriju,4 kao i za ovaj spis, snosi autor sam.
3 Ferdi:nanđ de Saussure, Cours de linguistique generate, publ. par cl. Bally & Alb. Sechehaye, Paris 1916, 2. izd. 1922, 3. izd. 1931.
Bit će objavljena u: Humanistik samfunds skri/ter, Aarhus� [Ova opaska nedostaje u engleskom prijevodu. Najavljena se teorija nije pojavila. - op. njem. prev.]
4
16
.
2.
Teorija jezika i humanističke znanosti5
Teorija jezika koja posredstvom isključivo formalnog sustava pret postavaka ispituje specifičnu strukturu jezika nužno će - uz stalno obaziranje na protočnost govora i njegove promjene, ali im ipak ne priznavajući svu samovlast - morati tražiti stanovitu sJalnost što se ne usidruje u kakvoj »zbilji« izvan jezika -stalnost koja jezik čini jezikom pa koji god to jezik bio, i koja pojedini jezik u svim njegovim različitim manifestacijama čini identičnim samome sebi. 'Stanovitu stalnost koju je, jednom pronađenu i opisanu, mo guće projicirati na »zhilju« što okružuje jezik, pa koje god vrsti ta »zbi1ja« bila (fizička, fiziologijska, psihologijska, Jogička, ontolo gijska), i to tako da i pri razmatranju »zbilje« jezik kao centrira juće središte ostane glavnim predmetom - ne kakav konglomerat već organizirana cjelina, s jezičnom strukturom kao vladajućim načelom. Takvo traženje stalnosti, usredotočeno oko nekog središta i oblikujući cjelinu, posve će sigurno naići na otpor stanovite huma nističke tradicije koja je, premda u različitu ruhu, u jezikoslovIju prevladavala sve do danas. T�Lhun;t�!!�stička, predaja u svom izrazi· tom obliku a priori odbija opstojnos('s1aJnosti r opravdanost po trage za-njom: Posve SUprotni feiiomenima prirodnih znanosti, veo' le, fenomeni humanističkih znanosti fenomeni su jednokratni, fe· nomeni individualni, pa ih baš zato, za razliku od prirodnih znano sti, nije moguće učiniti predmetom kakva egzaktnog i poopćujućeg postupka. Odatle bi, vele, metoda humanističkih znanosti morala biti posve druga -iJ:tlala bi nailllcsaf.rio opisivati te bi bila bliža pjesništvu negoli egzaktn:6fmano'st1 .:.- ili' bi -se 'vazda ograničavala tek na stanovit diskurzivni oblik prikazivanja, koji bi fenomene navodio jedan za drugim -ne objašnjavajući ih kakvim sustavom. Unutar povijesne znanosti tu su tezu uzdigli do d.oktrine, i čini se da je to zapravo i pretpostavka povijesne znanosti u njezinu kla sičnom obliku. Pa su sukladno tomu i discipline što bi ih možda bilo moguće označiti kao izrazito humanističke -znanost o knji ževnosti, znanost o umjetnosti - bile discipline više opisne negoli sustavne. Na određenim se područjima osjeća stanovita tendencija
rs 17
Danski:
humanisme.]
prema osustavljivanju, ali se ipak čini da su povijesne znanosti, a s njima i humanističke znanosti u cjelini,. još daleko. od toga, da bi bile, voljne priznati opravdanost i mogućnost takva osustavljivanja. Unaprijed bi općevaljanim načelom imalo biti to da svakom pro--�--cesu odgovara kakav sustav kojim je, uz pomoć ograničena broja premisa, moguće analizirati i opisivati taj proces. Mora se prihvati ti da je svaki proces moguće Jll()triti_.kao sklop ograničena broja elemeI1ata . kOjfse-pojavIjlijii ii vazda različiliin kombinacijama. Na tem'dju --analize procesa trebalo bi tada biti moguće poredati elemente u razrede s istovrsnim mogućnostima kombiniranja. Pa bi nadalje s tog istog temelja trebalo biti moguće izraditi općenit i iscrpan proračun mogućih kombinacija. Tako utemeljena povijes na znanost morala bi se iz primitivnog, puko opisnog stadija izdi ći do sustavne, egzaktne i poopćujuće znanosti, u teoriji koje se predviđajU svi događaji (moguće sveze elemenata) te se utvrđuju uvjeti za njihovo ostvarivanje�_
pokle god humanističke znanosti ne ispitaju to temeljno načelo kao svoju radnu hipotezu, neospornim se čini da zapuštaju najpreču od svojih zadaćap zadaću naime da se humanističke znanosti poku šaju konstituirati kao znanost. Mora nam biti jasno da prikazbi humanističkih fenome.na stoji na raspolaganju izbor između pjes Irištva i znanosti; s jedne strane kao jedina mogućnost ostaje pjes.. nički postupak, s druge pak pjesnički i znanstveni postupak kao dva koordinirana oblika opisa; izbor na ovako ocrtanoj točki ovisi o tome kojemu rezultatu vodi ispitivanje teze da svakom procesu II temelju leži sustav. Jezik se otprve čini područjem na kojemu bi se ta teza mogla is kušati s izgledom na pozitivan rezultat. Na tom području naime puki diskurzivni opis procesa nema mogućnosti da pobudi dovolj no zanimanja; stoga se vazda valjanim pokazalo kakvo dopunsko. sustavno motrište: u jeziku se, iza teksta, tražio sustav glasova, sustav značenja, gramatički sustav. Samo što dosadašnje jezikoslov lje - kojim su se filolozi bavili s transcendentnim ciljem i pod ja· kim utjecajem humanističke znanosti neprijateljski raspoložene prema sustavu - analizu nije provodilo dovoljno daleko, nije si razjašnjavalo premise, nije se trsilo oko jedinstvenog analitičkog načela pa je stoga ostajalo neodređeno i subjektivno, estetizantsko i metafizičn� a da i ne govorimo o nerijetkim slučajevima kad se to jezikoslovlje zakrivalo iza oblika izlaganja posvema anegdotskog. Nakana je teorije jezika provjeriti tu tezU o �����YU što je u te melju svakog Prc>cesa, o stalnosti što je u temelju nestalnosti, i to na području koje se za tu svrhu čini osobito pogodnim. Puko su aprioristički te stoga znanost ne mogu odvratiti glasovi koji se u naprijed protive takvu pokušaju na području humanističkih zna nosti, pozivajući se na to da duhovni život čovjekov i pripadna mu podn.tčja nije nipošto moguće učiniti predmetom znanstvene 18
raščlambe a da se time istodobno ne poništi i sam život. čime da i predmet izmiče svakom motrenju. Ne uspije li naš pokušaj - ne mislimo na pojedinačne izvode već načelno - ti su glasovi u pravu, pa je dakle predmete humanističkih znanosti moguće podvrgnuti samo subjektivnom i estetskom postupku. Ako taj pokušaj, napro tiv, uspije - i načelo mu se pokaže i provedivim - ti će glasovi umuknuti sami od sebe, a s odgovarajućim bi se pokušajima mo glo tada započeti i na ostalim područjima humanističkih znanosti.
19
3.
Teorija Jezika . i empJtlzam I
Svoj će najjednostavniji oblik teorija poprimiti arko se ne gradi ni na kojim drugim pretpostavkama do li na onima što ih nužno za htijeva njezin predmet. Nadalje, da bi odgovarala svom cilju, teo rija II svojim primjenama mora vazda dovoditi do onih rezultata koji su u skladu s takozvanim (stvarnim ili pretpostavljenim) iskus. tvenim činjenicama. Svaka će se teorija tu suočiti s metodološkim6 zahtjevom kojega značenje ima zapravo istraživati epistemologija. Vjerujemo da takvo istraživanje možemo ovdje zanemariti. Vjerujemo da spome nutt>m široko formuliranom zahtjevu takozvanog empirizma udo voljavamo tako da se vodimo sljedećim načelom, što ga postavlja mo nad sva druga i kojim se teorija jezika već jasno odvaja od svih dosadašnj!h jezičnofilozofskih nastojanja:
Opis ima biti neprotuslovan, iscrpan i što jednostavniji_ Zahtjev za neprotuslovnošću nadređen je zahtjevu za is crpnim opisom. Zahtjev za iscrpnim opisom nadređen je zahtjevu za jednostavnošću. To načelo tisuđuj�mo se nazvati načelom empirizma. Ali smo sprem ni odtlstati od tog naziva ako ga epistemologija na temelju istra žiVanj drži neadekvatnim. Za nas je to samo terminološko pitanje, koje e održivosti toga načela uopće ne tiče.
� I
[6 20
Danski: metodisk.] 'jj, ,1 I
I
4.
Teorija jezika i indukcija
Ono što se tvrdi n�im takozvanim načelom empirizma nije isto značno s onim što se tvrdi u induktivizmu, razumijeva li se pod ovim drugim zahtjev za postupnim usponom od posebnoga prema općem ili od nečega što je ograničenije prema nečemu manje ogra ničenu. I opet su posrijedi termini koji zahtije�aju epistemološku analizu i preciziranje, no ovaj put tennini što ćemo ih sami u kas nijoj nekoj prigodi moći rabiti preciznije no što je to m oguće ov dje. Ali i ovdje, bilo sada bilo kasnije, ostaje otvoren-.terminoloŠki obračun s epistemologijom. Nama je sada ponajprij e do toga da točno raščistimo naš položaj prema dosadašnjoj lin gvi stici. U svom tipičnom obliku ta se lingvistika u tvorbi svojih pojmova uspinje od pojedinačnih glasova k fonemu (razredu glasova ) , od pojedi nih fonema k njih ovoj kategoriji, od pojedinih i posebnih značenja prema značenjima općim ili osnovnim, od njih pak prema katego riji značenja. Takvu vrst postupka u lingvistici obično o značuj em o kao induktivnu. Ukratko ju je moguće odrediti kao pomak od sastavnice prema razredu a ne obratno, o d razreda prema sastav nici. Pomak je to koji sintetizira a ne analizira, metoda koj a uopća va a ne specificira.
Već je sam o iskustvo dovoljno da se pokažu očiti nedostaci te me tode. Ona neizbježivo dovodi do apstrahiranja p ojmova k oji se za tim hipostaziraju kao realni. Taj realizam ( u srednjovjekovnom smislu riječi) ne nudi nikakvu upor abljivu podlogu usp oređiva nju, jer tako dobiveni pojmovi nisu opći pa ih dakle nije moguće primijeniti osim na kakvo p'ojedinačno jezično stanje. Sveukupna naslijeđena terminologija trpi od toga neuspjelog realizma. Bj el o dani s u nam tu primjeri induktivno dobiveni pojmovi razreda u gramatici, na primjer »genitiv« , » perfek t« , »konjunktiv« , » p a si v « itd. Nijedan od njih, bar kako ih se dosad rabilo, nije moguće de fini rati općenito: genitiv, perfekt, konj unktiv, pasiv u j ednom su jeziku, npr. u latinskom, nešto posve drugo negoli u nekom dru gom, npr . u grčkom . Slično bez iznimke vrijedi i za sve o s t ale poj move klasičnog jezikoslovlja. Stoga na tom području indukcija od nestalnosti ne vodi prema stalnosti, već pukom sluč aju . Indukcija je, konačno, u sukobu s načelom empirizma što smo ga postavili : ona ne može jamčiti neprotuslovan i j ednostavan opis . Pođe li se od onoga što se drži iskustvenim podacima, tada se tu hoće baš obratna procedura. Ako je jezikoslovcu išta dano ( taj 21
" .
uvjet postavljamo u epistemološkom smislu) , onda j e to još n� analizirani tekst u svojoj nepodijeljenoj L apsolutnoj cjelovitosti. Jedina moguća vrst postupka u traženju kakva sustava koji bi bio pridnlžen tijeku toga teksta bit će analiza u kojoj se tekst poima kao razred razdijeljen na sastavnice, zatim su te sastavnice ponovo razredi razdijeljeni na sastavnice, i tako dalje, sve dok analiza nije iscrpno provedena. Pa je tu vrst postupka ukratko moguće odrediti kao pomak od razreda prema sastavnici a ne obratno, od sastavni ce prema razredu - kao kretanje dakle analitičko, koje specificira, a ne sintetičko, koje uopćuj e, kao protivnost indukcij i u smislu uobičajenu u jezikoslovIju. U jezikoslovnoj znanosti najnovijeg do ba, gdje se aktualizirao taj kontrast, tu su vrst postupka, i njemu bliske postupke, označili riječju ,(1edukcija. Tom se nazivu, koliko znamo, opiru privrženici epistemofogi}e;" ali mi ostajemo pri njemu, pogotovu jer vjerujemo da ćemo kasnije moći pokazati kako termi nološka protivština u toj točki nije neprevladiva.
22
-
-
5.
Teorija jezika i realnost
Izabranom smo terminologijom metodu teorije jezika mogli ozna čiti kao nužno �mpiričku i nUŽDo deduktivnu, pa smo tako s jed-' ne strane osvijetlili jednostavno i neposredno pitanje o odnosu teorije jezika prema takozvanim iskustvenim podacima. Preostaje . nam međutim t o pitanje osvijetliti i s druge strane, ispitati ga nai me s obzirom na to jesu li mogući utjecaji između teorije i njezina (njezinih) predmeta obostrani ili j ednostrani. Biva li tako - for mulirajmo problem na pojednostavnjen, tendenciozan i svjesno nai van način - da predmet utječe na teoriju pa je i određuje, ili pak -tako da teorija određuje svoj predmet i utječe na nj ? Taj , čisto epistemološki problem i ovdje moramo otkloniti u nje govu punom opsegu te se ograničiti na to da ga omeđimo samo u onom obliku u kojemu j e on aktualan za nas. Posve nam je jasno da se često zlorabljena i heretična riječ teori j�' može razumjeti na razl , ičite naČineo Te " ()rija. m,eđU inim može znaČi . sustav pretpostava ka. Rabi li se riječ u tom smislu, a on se da s često j avlja, biva jasno da je djelatni odnos između teorije i n ezina predmeta jed nostran: ,- predmet određuje teoriju i utječe na nju, ne obratno. Ta , , , , , se pretpostavka ovjerom može pokazati istini om ili lažnom. Me đutim se već dosad moglo jasno uočiti da mi riječ teo rija rabimo u drugom smislu. S tim u vezi dva su momenta jednako važna:
�
l . Teorija o sebi ne ovisi ni o kojem iskustvu. Ona o sebi ni trunka ne veli u kojoj mjeri tijekom primjene može stupati u odnošaj s iskustvenim podacima. Sama o sebi ne sadrži postulat o egzistenciji. Ona je to što su nazvali čistim deduktivnim sustavom, u smis lu po kojem jedino ona o sebi omogućuje procjenu mogućnosti što slijede iz uvedenih pretpostavaka. 2. Teorija uvodi stanovite pretpostavke o kojima teoretičar na te melju prethodnog iskustva zna da ispunjaju uvjete za primjenu na određene iskustvene podatke . Te su pretpostavke krajnje opće nite pa stoga i imaju izgleda da ispunjaju uvjete za primjenu na golem broj iskustveni� podataka.
; '�� od t� momenat� :n:at . ćemo , arbitr'!:nost Sp!oizvolj��st)
tea: nje; drugI ćemo zvatI _prt.mler eno st teonJe. NUZ1jllm se čInI da pn postavljanju kakve teorije valja računati s obe:l momenta� ali iz dosadašnjeg izlaganja slijedi da iskustveni poda�i ne mogul ni po tvrditi n; obor:iti samu teoriju nego tek njezinu Primjenljiv t. 23
- --
r ,
!
I
Teorija dopušta izvođenje teo,remA, a svi oni moraju iinati oblik implikacije u logičkom smislu ili se mogu preoblikovati u takav uvjetovani oblik. Takav teorem kazuje samo to, da ako se ispuni kakva premisa, onda slijedi i istinitost dane rečenice. A tijekom primj�ne teorije pokazat će se je li u postojećem slučaju premisa ispunjena. Na podlozi teorije i njezinih teorema moguće je postaviti pretpo stavke (među njima i takozvane zakone) , kojih sudbina, za razliku od same teorije, ovisi isključivo o ovjeri. Ovdje nije bilo riječi o aksiomima ili o postulatima. :E:pistemologiji rieKa' razmotrf koliko je' našoj teoriji nužllo uspostaviti prepiišfamo premise onim premisama što ih eksplicite uvodi teorija j ezika. Te premise teorije jezika sežu međutim daleko unazad, te su pret postavljenl aksiomi toliko općeniti da se nijedan od njih ne može pojaviti kao sPe
� .
Svoj predmet dakle teorija jezi� suy�reno određuje arbitraIn�m i primjerenom.,_, ��.!:�!�gUgiji�_".PX�tPQ���y,��a. Ta se teorija sastoji iz poduze-fog" proračuna krajnje malog broja krajnje općenitih premi sa; ni za koju se od tih specifičnih premisa ne čini da je aksiomat ske naravi; a takav proračun dopušta da se pretkazuju mogućnosti, ali ne tvrdi ništa o ostvarivanju tih mogućnosti. Postavi li se teo rija jezika s tog motrišta u odnos prema pojmu realnosti, odgovor na naše pitanje [određuje li predmet teoriju te utječe na nju, ili je pak obratno]7 glasit će: »Ne samo . . . nego i« : snagom svoje arbi trarnosti teorija je arealistična, snagom svoje primjerenosti pak realistična (a ovdje se riječ realizam rabi u modernom, ne� kao prije, u srednjovjekovnom smislu ) .
[7 Tekst u uglastim zagradama unijeli smo, po uzoru op. njem. prev.] jevod, rađi boljeg razumijevanja. -
24
na
engleski pri
6.
enJ teorije jezika
Teoriji bi - shvaćenoj ovako kako mi rabimo tu riječ - prema tomu imao biti cilj oblikovati postupak kojim se neprotuslovno i iscrpno mogu opisati dani ' predmeti pretpostavljenog ustroj stva . Takav neprotuslovan i iscrpan opis vodi onome što se obično na ziva znanjem ili poimanjem dotičnog predmeta, pa utoliko bez bo jazni s nerazumijevanja iH nejasnoće možemo reći kako se cilj teorije sastoji u tome da naznači postupak kojim se spoznaj e ili poima dani predmet. Ta nam teorija ima međutim ne samo dati II ruke oruđe ' za spoznavanje određenog predmeta, ona mora biti sazdana tako da uz nj ezinu pomoć možemo učiti spoznavati i sve zamislive predmete kojima je pretpostavljeno ustrojstvo j ednako kao i promatranom predmetu. Teorija treba biti općenita u tom smislu što nam u ruke ima dati --ro"'l'"u-de kojim se možemo poslužiti kako bismo pojmili ne samo pro matrani predmet ili predmete što smo ih dosad doživjeli, nego i sve zamislive predmete pretpostavljenog ustrojstva. Opskrbljeni tom teorijom prosuđujemo ne samo dosad pozna te eventualnosti već i svaku drugu eventualnost. Predmeti za koje se zanima teorij a j ezika jesu tekstovi. Cilj teo rije jezika jest oblikovati postupak putem kojega se neprotuslov nim i iscrpnim opisom može pojmiti dani tekst. Ali teorija jezika istodobno mora pokazati i kako se na isti način može pojmiti svaki drugi tekst jednakog p retpostavljenog ustrojstva, a to se zbiva kad nam u ruke dadne oruđe kojim se možemo poslužiti glede svakog drugog teksta te vrsti. Od jezične teorije zahtijevamo npr. da njome neprotuslovno i is crpno možemo opisivati ne $amo ovaj ili onaj danski tekst nego i sve ostale postojeće danske tekstove, i ne samo sve postojeće ne go i sve zamislive ili uopće moguće danske tekstove, pa i one koj i će nastati tek sutra ili jednom kasnije, dokle god su t o tek;;tovijste vrsti, tj. tekstovi još uvijek jednakog pretpostavlj enog ustrojstva kao i oni dosad razmatrani . Tom zahtjevu teorija j ezika udovoljuje ako se gradi na dosad postojećim danskim tekstovinla; a kako su oni strahovito brojni i opsežni, teorija će se morati zadovolj iti time da se. gradi na stanovitom izboru iz njih. Ali ćemo polazeći od tog izbora tekstova a s pomoću oruđa što nam ga je dala teorija jezika stvoriti fundus znanja kojim ćemo se opet moći poslužiti i za druge tekstove. To se znanje ne odnosi isključivo ili bitno na pro ce se ili 25
te ks to ve na temelju kojih smo došli do samog znanja, nego i na .sustav ili jezik prema kojemu su konstruirani svi tekstovi istog pretpostavljen og ustrojstva i s pomoću kojega možemo konstruirati nove. Znanjima o j eziku što smo ih tako stekli moći ćemo u istom jeziku konstruirati koje god od takvih tekstova ako su uopće za mislivi ili teorijski mogući.
,Ali teorij a jezika treba biti podobna ne samo za opisivanj e i pret ik,azivanje svakog t�;k.sta , sačinjenog II . nekom jeziku, nego i svakog moguće'g- te"kšta:- ikada sačinjenog u nekom j eziku, i to na podlozi znanj a o jeziku uopće. Teoretičar jezika: mora naravno udovoljiti i tom zahtjevu" pri čemu će poći od stanovitog izbora tekstova u različitim j ezicima; proraditi sve postojeće tekstove, to, naravno, nadilazi ljudske mogućnosti, a osim toga bilo bi i nekorisno, jer teorija dapače mora vrijediti za tekstove koji j oš ni ne postoje u realiziranu obliku. Poput svakog drugog teoretičara i teoretičar Jezi�a mora preclvigati , da su pn:�tkazjv�_ ,sve zamislive,. I;I).()IDIćrlo�-s-ti-- pa i takve koje još nisu doprle do njega ili kojih ostvariva nje on još nije vidio - pa ih uključiti u teoriju tako da budu pri mjenljive i na tekstove i jezike koj i u njegovoj praksi j oš nisu do prli do njega, ili koj ih realizaciju još nije vidio, a realizaciju nekih od njih možda nikada i neće vidjeti. Samo na taj način može na stati teorija jezika s osiguranom mogućnošću primjene.8 Po svojoj primjerenosti teorija obavlja empirički posao, po svojoj arbitrarnosti ona je proračun . Polazeći od stanovitih iskustava što nužno moraju biti ograničena, pa i onda kad je korisno b rinuti se o njihovoj krajnjoj mnogovrsnosti, teoretičar jezika iznosi prora čun svih zamislivih mogućnosti unutar određenih okvira. Te okvire on po�tavlja samovoljno, i to tako da isprva ispituje stanovita svojstva nazočna u svim onim predmetima o kojima postoji sugla sje da se zovu j ezici, da bi potom ta svojstva uopćio i utvrdio defi nicijama. Od tog trenutka pa nadalje teoretičar j ezika - samovolj no, ali primjereno - sam donosi dekret o tome na koje je pred mete moguće primijeniti njegovu teoriju a na koje ne. Tada teo;re tičar jezika za sve predmete kojima se ustrojstvo pretpostavlja de finicijom donosi opći proračun, kojim se predviđaju svi zamislivi slučajevi. Taj proračun što se mimo svako iskustvo deducira iz uspostavljenih definicija nudi oruđe prikladno za opisivanje ili po imanje kakva poznatog teksta i jezika II kojem J� taj tekst sači njen. Teoriju j ezika nije moguće verificirati, potvrđivati ili obarati čini li je se odslikom postojećih tekstova i jezika. Moguće ju j e samo nadzirati, i to tako da se preispituje je li proračun neprotu· slovan i iscrpan. ...
slučaju da jezična teorija pomoću tog općeg proračuna dospije dotle da može navoditi različite moguće postupke, od k oj ih svaki može voditi neprotuslovnu i iscrpnu opisu svakog postojećeg tek sta a time i svakog jezika, valja među tim mogućim postupcima iza brati onaJ koj i j amči najjednostavniji mogući opis. A u slučaju da U
26
više postupaka vodi kakvu j ednako jednostavnom rezultatu opisa, moramo izabrati onaj koji rezultatu vodi najjednostavnijom prO. cedurom. To načelo, izvedeno iz našeg takozvanog načela empiriz ma, zovemo načelom jednostavnosti. Samo po tom načelu, i tek tada, može uopće biti od značenja tvrd nja da j e kakvo neprotuslovno i iscrpno rješenje ispravno, drugo pogrešno. Ispravnim će se rješenjem držati ono koje s e najvećma približuje načelu jednostavnosti. Tada će teoriju jezika i njezine primjene biti moguće kontrolirati naknadno:$1 provjerom, da li j e željeno rješenje uz pridržavanje zahtjeva za neprotuslovnošću i iscrpnim opisom najjednostavnije
;:,:�:.
I
se jezika dakle mora obistinjavati na vlastitom .načel -empirizma«, i jedino na njemu. U skladu s tim, a u smislu pribI žavanja tom idealu postavljenom u »načelu empirizma« , moguće j -zamisliti više različitih teorija jezika. Jedna od njih ;nužno mora b'iti odlučna, a svaka se konkretno izrađena teorija j ezii ka nada da .Le to baš ona. U svojoj konkretnoj izradbi dakle teorij a j ezika nije definirana, i moguće j e, koliko i poželjno, da ona ustrajno napre duje putem novih konkretnih izvedaba, koje će poslje dovati - još strožim približavanjem tom svom temeljnom načelu.
ovim prolegomenima teoriji9 pretežito se bavimo iskustvenim radom, koji II teoriju ulazi kao njezina pretpostavka. Sto nas ima . zanimati jest realistična s trana teorije i to uz pomoć prikaza: na koji se način najbolje moguće približiti zahtjevu za primjere nošću. Do toga će doći istraživanjem onih obilježja što ih je mogu -će označiti kao konstitutivna za strukturu svakog jezika, a zatim istraživanjem logičkih konzekvencija šolo m sobom donosi defini tormo postuliranje tih obilježja. U
-
t8
U engleskom tekstu stoji !Sljedeći ulomak, rkoj�a u danskom nema: .Stoga je nUŽDo da teoriji bude osigurana mogućnps.t primjene, a svaka primjena nužno pretpostavlja teoriju. Ali od najveće je važnosti da se teo rija ne brka s njezinim primjenama ili s praktičnom metodom (procedu rom) primjene. Teorija će voditi proceduri, ali se u ovoj knjizi uopće neće izlagati (praktična) 'procedura otkrivanja'; ova knjiga strogo uzevši ne -nudi teoriju u sustavnu obliku već samo njezina prolegomena]
{9
U
engleskom prijevodu
nedostaje
dio:
,.,preteži.to .
. .
pre1lpOstav.kac .]
7.
Perspektive teorije jezika ·1
Time što teorija jezika izbjegava dosadašnje pretežito trans�nden tno stajalište a teži imanentnom razumijevanju j ezika kao samosvoj ne, specifične strukture (pogl. 1 ) i time što traži konstante unutar samog jezika a ' ne izvan njega (pogl. 2), ona u prvoj instanciji ome đuje svoje predmetno područje, što se doduše nameće kao nužnost pa ipak je tek privremena mjera. Sadržaj tom omeđenju nije ogra ničavanj� vidnog polja u smislu odvajanja bitnih momenata od globalnog totaliteta, koji j est svijet jezika. Omeđenje sadrži te k podjelu teškoća te napredovanje mišljenja od j ednostavnog prema složenom, u skladu s Descartesovim dru�m i trećim pravilom. To omeđenje jednostavno je posljedica neophodnosti lučenja, e da bi se uopće moglo uspoređivati; i posljedica j e bitnog načela analize.
�
Moguće je ustvrditi kako je omeđenje opravdano ako kas� tje do pušta p otpuno i neprotuslovno širen e perspektive projiCit:anjem otkrivene strukture na susjedne feno ene tako da se oni � �v]etIu . . . . . objašnjuju na zadovolja ajući način - u sI;t.lčJ..j u da te strukture je globalni totalitet i jezik u životu � zbilji nakon analize iznova moguće obuhvatom motriti kao cjeli�u, ovaj put ne kao slu ajan ili puko »faktički« konglomerat već kao nešto organizirano oko kakva vodećeg načela. Upravo u mjeri u kojoj joj to uspije za too, riju će se j ezika moći reći da je uspješna. A ispitat će se istraživao njem opsega u kojemu teorija jezika ispunja načelo empirizma svo jim zahtjevom za iscrpnim opisom. Istraživanje valja obaviti tako da se iz izabranog strukturnog načela izvuku krajnje općenite kon zekvencije.
�
Time teorija omogućuje širenje perspektive. Kako se ona oblikuje in concreto ovisit će o tome na koju se vrst predmeta usmjeruje naša pozomo�J. Mi za ishodište biramo premise dosadašnjeg istra živanja jezika p·a polazištem teoriji jezika smatramo takozvani »prirodni« jezik, j samo njega. Polazeći od te početne pret postavke kruzi se sve više šire, sve dok se ne bude činilo da su povučene krajnje onzekvencije. Tada će se morati govoriti j O ' o ge nekim .daljnjim pr širenjima perspektive; putem njih će se i : strane glOb lnOg t taliteta ljudskog govora, a u prvoj su inst ciji bile isklju ene, op t uzeti II razmatranje te će opet zauzeti svoje . mjesto u akvoj ovoj cjelini.
i
28
I '
II
�
;
.
8.
Sustav definicija
Glavna j e. zadaća teorije j ezika maksimalnom povratnom svodlji vošću učiniti izričitima specifične pretpostavke lingvistike. U tu svrhu ona uspostavlja sustav -defiiiicij a. Od teorije j ezika valjalo bi zahtijevati da bude u ekstremnoj mjeri nemetafizična, a time se misli da sadrži najmanj i mogući broj skrovitih pretpostavaka. Stoga njezini pojmovi moraju biti definirani, a odredbe se što je moguće više moraju oslanjati na već definirane pojmove. Cilj se dakle II praksi sastoji II tome da s e odredbe maksimalno definira ju te da se pretpostavljene definicije uvode prije pretpostavljaju ćih. Q�finicij�a koje na taj način pretpostavljaju druge te od drugih bivaju · -pretpostavljene valjalo bi u tu svrhu pridati strogo formalan i istodobno izrič�t značaj . One se razlikuju od realnih definicija, kojima j e načelno težilo dosadašnje j ezikoslovlje, ako je uopće te žilo definiranju. Pri formalnim definicijama teorije posrijedi nije to da se iscrpi intenzijska bit predmeta, pa ni njihovo ekstenzij sko omeđivanje sa svih strana, već je posrijedi samo potreba da ih se relacij ski odredi u odnosu prema drugim predmetima koj i se definiraju slično ili su pak pretpostavljeni temelj n i p ojmovi.
U stanovitim je slučaj evima opisa j ezika tijekom opisne procedure osim formalnih definicija neophodno uvesti i operativne definicije koje tek privremeno igraju neku ulogu, među nj ima djelomice tak ve koje se u nekom kasnijem stadiju procedure dadu preoblikovati u formalne definicije, a djelomice i čiste operativne definicije kojih definienda ne ulaze u sustav formalnih definicija. Čini se da je to ekstenzivno definiranje jedan od temelja slobodi teorij� jezika- od specifičnih aksioma ( pogl. 5 ) . Uopće nam se čini da će prikladna strategija definicija u svekolikoj znanosti biti po godno sredstvo da s e smanji broj aksioma ili da ih se u stanovitim slučajevima svede na nulu. Svjestan i svrhovit napor da se izbje gavaju skrovite pretpostavke vodi zamjenjivanju postulata djelo mice definicijama a djelomice teorijski uvedenim uvjetovanim tvrd njama, tako da se postulati kao takvi udaljuju od aparata. Pa se :u većini slučajeva čini mogućim da se čisti postulati o egzistenciji za mijene uvjetovano formuliranim teoremima. 29
9.
Načelo analize
Budući da teorija jezika polazi od teksta kao nečega što j e dano te analizom ili neprestanim l učenj em pokušava pokazati put nj egovu neprotuslovnom i iscrpnom opisu - deduktivni pomak od razreda k sastavnici pa k sastavnici te sastavnice (p ogl. 4, 6 ) - najdublj i se sloj evi njezina sustava definicija ( pogl. 8) m oraj u pozabaviti tim načelo m analize te utvrditi narav raščlambe i pojmove k oj i ulaze u definiciju . Ti najdublj i slojevi sustava definicij a bit će i sto dobno i prvi s koj ima ćemo doći u doticaj staneino li razmišlj ati koj i to postupak teorij a j ezika mora izabrati radi obavljanja svoj e zadaće. Izbor te osnovice za raščlambu s obzirom na primjerenost ( tj . uz obaziranj e na tri zahtjeva što ulaze u načelo empirizma) za raz li čite će tekstove moći ispasti različito, pa ga stoga nije moguće obaviti univerzalno nego samo općim proračunom što s e obazire na sve zamislive mogućnos ti. Univerzalno je naprotiv samo načelo analize, koj e nas trenutno jedino i zanim a.
_
I ono se mora uskladiti s načelom empirizma, a ovdje je od osob i to p raktične važnosti zahtjev tog načela za iscrpnim opisom. Mo ramo razmišljati tako da s e osigura da ishod analize u širo kom, privremenom smislu riječi bude iscrpan te da već od samog počet ka ne uvodimo metodu koja bi nas priječila da registriramo one čimbenike za koj e bi se stanovitom drugačij om analizom pokazalo da p ripadaju području š t o i tvori predmet lingvistike. Možemo to izraz iti i t a ko da velimo kako načelo analize treba biti adekvatno.
Naivni će realizam vjeroj atno držati kako se analiza sastoj i jed nostavno u to me da se postojeći predmet razdijeli na d ij e lo ve, dak le na druge predmete, oni opet na dijelove, dakle opet na druge predmete, i tako dalje. Ali bi čak i ta da naivni realizam morao z asta ti p red izborom između više mogućih vrsti diobe. Ubrzo do lazimo do spoznaje da stvar nije u tome da se predmet razdijeli na di jelove nego da se analiza obavi tako da se podvrgne vezama, za visnostima među tim dij elov i ma ne bi li nam omogućila da na ' zadovoljavajući način vodimo računa o njima; samo će na taj na čin dioba biti adekvatna, a s motrišta metafizičke teorije s poznaje moći će se tada reći kako zrcali »narav« predmeta i njegovih dije
lova. Izvučemo li sve zaključke iz te spoznaje doći ćemo do ishoda koj i je za razumijevanje načela analize krajnje važan: i pre dme t istra živanja i nj egov i dijelovi opstoje samo po tim povezanostima ili 30
---- .-
zavisnostima; tek j e iz njihove sveukupnosti moguće definirati cje linu predmeta istraživanj a, i svaki se njegov dio može definirati samo povezanošću i zavisnosti�a što ga vežu s drugim dijelovima istoga rfda te s cjelinom i s di ' elOVima idućeg stupnj a, zatim mno štvom svih10 veza i zavisnosti što uzajamno ponliruj u te dijelove idućeg stupnj a. Ako smo to s oznali, predmeti naivnog realizma pri ov�kyom naziranj u nisu d go do sjecišta s nopova takvih za , moguće opisivati samo visnosti ,; veza - u smislu da I j e predmete uz nj ihovu pomoć, i da ih je definirati i znanstveno spoznavati mo guće samo na taj način. Veze ili zavisnosti što ih naivni realizam , pretpostavljajući im objekte, drži sekundarnima, bit će pri ovak vom naziranj u primarne i pretpostavlj ene svoj im sjecištima.
�
SP9Z;D.Jlj�_ dCl: se cjelina ne. . s.astoji 9 d stvari no od_�'y�za te da ono što znanstveno opstoj i nije supstancij a već samo njezini unutrašnji i vanj ski odnosi, ta spoznaja u znanosti zacijelo nij e nova, ali bi to u j ezikosloviju mogla biti. Postuliranj e predmeta kao nečega dru..' gog no što su članovi odnosa suvišan je aksiom i shodno tomu metafizička hipoteza, i osloboditi j e se, bit će jezikosloviju od znat ne koristi. U novijem se j ezikosloviju doduše u mnogom pogledu slažu da smo do�li do spoznaj a koj e bi, ako ih se dokraj a promisli , morale zapravo dosljedno voditi takvu shvaćanj u. Cesto se nakon Ferdi nanda de Saussurea znalo ustvrditi kako unutar nekog jezika poje stoj i međuzavisnost stanovitih predmeta t e kako J. ezik ne POSj jedan od njih ne posj edujući istodobno i drugi. Misao j e bez dv j be točna, ako se često i j est s njo m pretjerivalo i netoOno ju se ' ,ri mjenj ivalo. Sve smjera na to da j e 9� , . ��ussure u j eziku u čio " , , prvenstvo povezanosti. On posvuda traži »rapports«1 te tvrdi da je forma, n e supstancij a. . Na ovoni" štup�ju našeg razmatranj a moramo se kloniti kretanj a II krugu. Ustvrdimo li npr. kako imenica i pridjev ili samoglasnik i suglasnik pretpostavljaju jedno drugo, j er da u j eziku ne može� !? iti imenica a da u njemu ne bude i pridjeva, i obratno, te da ne može b1ti samoglasnika a da istodobno ne bude i suglasnika, i obratno � sve same tvrdnje za koje s naše strane vjerujemo da ih možemo progla siti teoremima - tada će istinitost ili lažnost tih tvrdnj i ovisiti o definicijama što smo ih uveli za'- pojmove »imenica« . »pridjev « , »samoglasnik« , »suglasnik« .
�
I
\J:�!�.
U ovom se stadiju nalazimo dakle na tešku tlu. Ali se teškoće mno že j oš i činjenicom da su primjeri što ih se pogotovu za ovu vrst za visnosti ili međuzavisn.osti dosad tražilo uzinlani iz sustava jezika a ne iz procesa ( pogl. 2) te da se osim toga tražilo samo !e..zavls:: nosti i nikoje druge. Ali osim međuzavisnosti mora se moći pred-
[10 31
Danski indbe�reb, enaIeski su",
total.]
II
. .
vidjeti i j ednostrane zavisnosti, pri čemu j edan član odnosa pret postavlja drugi ali ne i obratno, nadalje slobodnije zavisnosti, ko je se sastoje u tome da dva člana ne ulaze u odnos pretpostavljivo sti a ipak posjeduju osobine po kojima ih je (bilo u procesu bilo u sustavu) moguće vezivati, bivajući po tome suprotnost onim člano vima koj i takvih osobina nemaju nego se uzajamno isključuju.
�
Ćim se uoči opstojnost tih različitih mogućnosti nameće se p rak tička potreba za primjerenom terminologijom. Termine za moguć nosti s kojima smo netom računali uvest ćemo zasad opera�ivno.l1 Obostrane zavisnosti pri kojima jed Član pretpostavlja drugi i obratno zvat ćemo uhodanim termina · int�rdep-enclencija1?14 1(J:11.e_ đuzavisnostima) . Jednostrane zavisnost , gdj e jedan član pretpostav lja drugi ali ne i obratno, nazvat ćem _���grwinac.ii A slQbod . . . a.. rna. .. . . . nije zavisnosti, gdje dva člana stoje U j uzaJamnoj svezi · no prVi ne pretpostavlja drugi ni drugi prvi, zovemo konstelacij!!.!:!.!.a . Istodobno navodimo i tri analogne posebne oznake za tri vrsti za visnosti, već' prema tome ulaze li u proces ili u sustav. Međuza visnost članova II :e.rocesu . zov�mo soli4arnost; međuzavisnost čla nova u su�t�vu zovemo .�()mplementarnost.12 D�ten:njpa�Uu . _ �e ju . članovima u procesu zovemo " selekcija a determinaciju među čla novima u s.Y_$ta.Vl1 .§..pCJ;.i1ikacija. Konstelacije unutar procesa zove· mo kp!!!:.p inacijama a konstelacije unutar sustava autonomijama. Na taj način praktički raspolažemo s tri skupine termina: jedna se skupina primjenjuje kad se govori o procesu, druga kad .je pos rij e di sustav, treća se pak može rabiti bez obzira na to je li riječ o pro cesima ili sustavima. Postoj i naime čitav niz slučaj a u kojima se jedni te isti članovi mogu motriti sad kao proces sad kao sust v, u zli kojima dakle raZh a između procesa i sustava nije drugo do ka motrišta. I sam je ova teorija primjer za to : hijerarhiju efi· rucija mog će j e otriti kao proces u kojemu se najprije im nu j e piše, čit j edna odredh�-p-ot(jrrcdruga, itd . , ili pak kao sus tav što ga se p tencij alno motri . kao tem elj mogućem procesu. Među definicijami postoje determinacije, budući da se definicije koj ima je namijenjeno da u procesu definiranj a prethode pretpostavljaju ,onima koj e imaju slij � diti, ali ne i obratno. Motri li se hijerarhija tih definicij a kao p ro'":rs , medu njima postoj i selekcija; motri li je e kao sustav, medu definicijama postoj i spec ifi ac ija .
l
,
]
�
i
f raščlaJnba
Ov I m našem istraživanju, a posrijedi je tekstova, za ni ljiv je proces a ne sustav. Potražimo l� l!l tekstovima pojedinog jez ka solidarnosti, lako ćemo ih naći. Upozorinlo na primjer da u akvu jeziku poznate s1iukture -vrlo često unutar jednog »gra i č ko g oblika« postoji solidarnost među morfemima raz l ič i tih
r
I ma Ika egorija, i to tako da morfem jedne kategor.ije unutar tog gra m a iČk g oblik.a neo�hod�o p ra �� morfe� �ruge ��teg?rije, i .obrat O
no; tako u l atInsku ImenICU uVIJek UlazI
32
I I
l
padezru . morfem 1 mor•
fern broja, nikada samo jedan od nj ih. Selekcije su međutim uoč ljivije. Neke su od nj ih već davno bile poznate pod imenom re k cije, premda je taj pojam nedefiniran te će se ubrzo pokazati kao mnogoznačan. Između prijedloga i jedinice kojom on regira (regi men ) može postojati selekcija, na primjer u latinskom među sine i ablativom, utoliko što sine u tekstu pretpostavlja p os tojanje ab lativa, ali ne i obratno. U drugim slučajima dolazi do kombinacij e, na primjer u latinskom među ah i ablativom, gdje j e supostojanje moguće ali ne i nužno. Svojim mogućim supostojanjem oni se raz likuju na primjer od ad i ablativa, koj i se uzaj amno isključuj u, nemaj u dakle nikakvih uzajamnih veza; to da ah i ablativ ne mo· raju nužno supostojati može se zaključiti iz činjenice da ab istodobno može služiti i kao glagolski prefiks . S j ednog drugačijeg motrišta, koje se za razliku od dosadašnjih primjera ne vezuje uz tekstove pojedinog j ezika nego je univerzalno, kadšto pos toj i solidarnos t među prij edlogom i njegovim regimenom u tom smislu što regi men kakva prijedloga ne može doći bez prijedloga a p rij edlog ( po put sine) ne može doći bez regimena. Klasično se jezikoslovlje sustavno zanimalo za zavisnosti unutar teksta s amo onda kad bi se one pojavile među dvjema ili više raz ličitih riječi, ne i unutar jedne jedine riječi. U svezi je to s razdio bom ( gramatike, op. A. S. ) na morfologij u i sintaksu ; na neophod nosti te razdiobe klasično je jezikoslovlje inzistiralo j oš od antike, ali ćemo je mi uskoro odbaciti kao neprimjerenu - nadovezujući se uostalom na nove smjerove. Izvučemo li iz toga zaključak kao i do sada - morfologija bi bila dostupna samo opisu sustava a sintaksa samo opisu procesa. Pametno je donijeti takav zaklj učak , jer nam pomoću njega upada u oči paradoks. Po toj bi se logici zavisnosti u procesu mogle registrirati samo u sintaksi, tj . vazda među riječima u istoj rečenici, ali ne i unutar poj edine riječi ili među njezinim dijelovima. Odatle i jednostrano zanimanje za rek ciju. Ne moramo međutim odbaciti uhodane predodžbe da bismo mogli vidjeti kako unutar riječi postoje zavisnosti posve analogne zavis nostima unutar rečenice te kako su... one dostupne istoj analizi i odgovarajućem opisu. Neki jezik može biti sazdan tako da se 'osno va riječi može poj aviti i sa sufiks alnim elementom i b ez njega. Uz tu pretpostavku postoj i selekcija među sufiksom i os novom . Motri li se još univerzalnije i općenitije, do selekcije dolazi uvijek zato što sufiks nužno pretpostavlja osnovu, ali ne i obratno . Jasno da
[11
U engleskom tekstu dansko
operatione1t nije prevedeno.]
[ 12 Prema tomu bi komplementarnost bila odnos između imenice djeva odnosno između samoglasnika i suglasnika.] 33
pri-
u Ittajnjoj cni, radi analize, na podlozi selekcije morati defi nirati čak i p ojmovi klasičnog j ezi koslovlj a, na primjer poj movi »glavna rečenica- i »zavisna rečenica« . Već smo naveli primjer morfema kOJi · pokazuje da· čak i unutar nastavka riječi te među njezinim sastavnicama postoje međuzavisnosti opisane vrsti. Od mah se naime vidi da se II danim strukturnim uvjetima solidar nost među imeničkim motfemima može nadomjestiti kakvom se lekcijom ili kombinacij om. Imenica može npr. imati ili ne imati komparaciju, što znači da komparacij ski morfemi nisu solidarni primjerice s padežnim morfemima kao što su s njima solidarni morfemi . broja, nego svoje supostojanje pr«tpostavljaj u j ednostra no; na djelu je dakle selekcija. Kombinacij a se npr. j avlja čim svaki padež i svaki broj promatramo sam za sebe umj esto da kao u navedenom primjeru čitavu morfemsku paradigmu ( paradigmu padeža, paradigmu broja) promatramo kao cjelinu: između poje dinog padeža, npr. akuzativa, i pojedinog broj a, npr. množine, po stoj i kombinacija; solidarnost postoj i samo među paradigmama promatranim en bloc. Po istom se načelu može analizirati i slog ; u određenim ( običnim ) strukturnim uvj etima može se praviti raz lika među središnjim dijelom sloga (samoglasnik ili sonant) i nje govim rubnim dijelom (suglasnik ili nesonant) , i to na temelj u činjenice da rubni dio sloga pretpostavlj a tekstovno supostojanj e središnjeg dijela, ali ne i obratno; i tu dakle imamo selekciju. To načelo stoj i zapravo iza definicije samoglasnika i suglasnika što smo j e jamačno baštinili od davnina te se sačuvala u osnovnoj školi, premda j u je visoka znanost već davno malo pomalo zabora vila.
će se
. _..
...
Moglo bi se dakle kao bjelodano prihvatiti da je tekst i njegov kojli mu drago dio moguće raščlanjivati na dijelove što ih definiraju za visnosti -unutar rečene vrsti. Stoga načelo analize računa mora po lagati upravo tim zavisnostima. Dijelovi kojima treba vodiiti analiza moraj u se shvatiti isključivo kao sjecišta snopova zavisnosti. Stoga se analize ne valja laćati prije no što se po svojim gl�y'�J.m tipovima opišu te zavisnosti; analiza se naime u svakom p ojeainom slučaju mora temeljiti na izboru relevantnih zavisnosti, tj . SVIh onih što ih valja opisati da bi opis mogao biti iscrpan.
34
-
10. Oblik
L I
alize
Zapravo se dakle analiza sastoji II tome da se registriraju odn::đene zavisnosti ili vezeu među određenim odsječcima što ih tradicio nalnim jezikom možemo zvati .i dijelovima teksta i koji postoje baš po tim zavisnosti.ma ili vezama ,ua i samo po njima. Sto te od sječke možemo zvati dijelovima a čitav postupak diobom ili anali zom temelji se na činjenici da među rečenim odsječcima j cjelinom ( tekstom) u koju oni ulazel" ima i zavisnosti i veza13b osobite vrsti, zavisnos�i koje valja registriratil pa tako i to biva zadaćom analize. ''Osobiti JPoment koji odlikuje Z 'Visnost nleđu cjelinom i dijelovima i po kojeTu I se ona razlikuje od zavisnosti među cjelinom i drugim cjelinama� t� uzrokuje da se is raživani predmeti ( dijelovi) mogu prepozna�hti samo kao unutra njd toj cjelini (tekstu) a ne njoj izvanjski, �ini se da je jednoliko ; t zavisnosti: naporedni dijelovi što proishode iz pojedinačne analize kakve cjeline ovise o toj cje� lini na jednolik način. To obilježje jednolikosti opet nalazimo u uzaj amnoj zavisnosti među dijelovima. Razdijelimo li npr. cje linu kakva teksta na rečenice pa ustanovimo da ih j e dvije vrsti ( definirane specifičnom uzajamnom zavisnoŠĆu) - glavne rečeni ce, zavisne rečenice - zateći ćemo ( dokle se god ne provede dalj nja analiza) vazda istu zavisnost među glavnom i zavisnom rečeni com pa koja god to glavna ili zavisna rečenica bila - baš kao i među osnovom i sufiksom ili središnjim i rubnim dijelom sloga, i shodno tomu u svim ostalim slučajevima.
�
Tog ćemo se kriterija pridržavati pri definiranju analize, koje smjera na l to da je metodički jednoznačno odredi i učvrsti. Ana lizu1S tad Iformalnom definicijom možemo odrediti kao opis pred meta na temelju j ednolikih zavisnosti drugih predmeta o njemu i jednih o drugima. Predmet podvrgnut analizi zvat · ćemo razredom a druge predmete, što se pojedinačno� analizom registriraju k 0 jednoliko ovisni o tom razredu .j uzajamno, zvat ćemo sastavnica a razreda. __
1
[ 13, 1 3a i 13b za dansko aj1uiengigheder eller forbindelseslinier u engles kom tekstu stoji samo dependences. J [ 14 DčUlSki: hvon de siges at indgd.] I dansko inddeling i analyse prevodimo s analil.a (Analyse). ] [lS Danski enkelt, engleski particular.] [16 35
".",.,.�. ��
�I
JZ
ika de ovom prvom pokušaju definicij kOg sustava teorijd finicija sastavnice pretpostavlja def icijU razreda a definicija raz reda definiciju analize. Definicija analize pretpostavlja isItljučivo takve termine ili pojmove koji se ne definiraju u specifičnom defi nicijskom sustavu jezične teorije, već se njima služimo kao nedc finiranim temeljnim pojmovima: 17 opis, predmet, zavisnost, jedno
Ukost.
Razred razreda zvat ćemo hijerarhija, i pritom znamo da moramo lučiti dvije vrsti hijerarhij a: procese i sustave. Uobičajenoj i tradi cionalnoj porabi više ćemo se približiti uvedemo li unutar procesa ili unutar sustava posebne oznake za razred i sastavnicu. Razrede unutar jezičnog procesa zvat ćemo lanci a sastavnice lanca nje govim dijelovima. Razrede unutar j ezičnog sustava zvat ćemo pa radigmama a sastavnice članovima paradigme. U skladu s razlukom na dijelove i članove, ukoliko je takvo razvrstavanje primjereno, moći ćemo analizu procesa zvati diobom a analizu sustava raščla :n .
bom.
]
.
�
\
�
Prva se zadaća analize sastoji tl tome da se latimo diob kakva teksta. ekst j e lanac, i svi s u njegovi dijelovi (npr. rečenic , riječi, slogovi, i što s god j oš takvim hoće nazvati ) isto tako lanci, osim možda rajnji Clijelovi, koje nije moguće uČiniti predmetom anaI l lze. ·
I
I
.
iSCrpru�'
Zahtjev / za opisom nosi u sebi i zahtjev da nije moguće os tati pri Ijednokra of' diobi teksta već da se dijelovi nastali njome l moraju i nadalje ijeliti, i sve tako u neprestance nastavljanoj dio bi, sve dok se ne iscrpi. Analizu smo odred�1i tako da se tu i ne uklj učuje pitanje mora li ona biti jednokratn!a ili nastavlj ena; ana liza (-pa dakle i dioba) može glede definiCije sadržavati j ednu, dvije ili više analiza. Analiza odn. dioba rastezlj iv je poj am. Nada lje, blizu s mo pomisli da opis danoga predmeta (teksta) takvom nastavljenom ( i u sebi iscrpljenom ) diobom na temelj u j e d II o g diobnog kriterij a nije iscrpljen, nego se opis može i nastaviti (tj . mogu se registrirati nove zavisnosti) dru�im diobama po drugači jim diobnim kriterijima. U takvim ćemo slučajevima govoriti o analitičkom kompleksu odn. diobnom kompleksu, tj . o razredu analiza odn. dioba jednog te istog razreda (lanca) . Čitava analiza teksta poprima dakle oblik procedure što se sas toj i od nastavljene diobe ili diobnog kompleksa i u kojoj se svaka operacija sastoj i od ikakve pojedinačne minimalne19 diobe. U takvoj proceduri svaka operacija pretpostavlj a prethodne operacije te biva pretpostavljen idućima. Isto će tako, ukoliko se p rocedura sastoji od diobnog · ompleksa, svaka od potpunih dioba š to ulaze u nju pretpos tavlj ati ruge potpune diobe što ulaze U proceduru i/ili biti pretpostavljen� od nj ih. Među sastavnicama procedure postoj i determinacija , i toli takva da sve sljedeće pretpostavljaju prethod ne, ali ne i obratna; baš kao i detenninaciju među definicijama, i
tl
36
r
determinaciju među operacijama moguće je motriti bilo kao selek ciju bilo kao specifikaciju. Takvu ćemo ukupnost procedura zvati dedukcija, pri čemu dedukciju formalno definiramo kao nastav ljenu analizu ili analitički kompleks s determinacijom među ana lizama koje ulaze u nj . Dedukcija j e dakle posebna vrst procedure, a indukcij a je druga posebna vrst procedure. Definiraj mo dakle operaciju kao opis koj i je u skladu s načelom empirizrna, a proceduru kao razred operaci ja s uzajamnom determinacijom. ( Prema tim su definicijama i operacija i procedura rastezljivi poj movi, baš kao i ranije analiza. ) Prema tomu se procedura među ostalim može sastoj a t i i l i od ana liza te biti dedukcij om ili, s druge strane, od sinteztJ. te biti indukci ;om. Pod sintezom razumijevamo opis predmeta kao sastavnica nekog razreda (a sinteza je i opet rastezljiv pojam , baš leao i nj ezi· na suprotnost, analiza ) , pod indukcijom pak razumijevamo nastav ljenu s intezu s determinacijom među sintezama koje ulaze u nju. U slučaju da se procedura sastoji i od analize i od sinteze, odnos pretpostavljivosti među analizom i sintezom moći će se pokazati vazda kao determinacij a, pri čemu sinteza pretpostavlj a analizu ali ne i obratno; j ednostavna je to posljedica činjenice da j e ono ne posredno dano ( npr. tekst, usp. pogl. 4) neanalizirana cjelina. o datle s lijedi da puka induktivna procedura (s nužnom implici tnom dedukcijom ) ne može odgovoriti zahtjevu za iscrpnim opisom što ulazi u načelo empirizma. Time se daj e formalno obrazloženje de duktivnoj metodi što smo je uveli u 4 . pogl., ona uostalom ne priječi da hijerarhija kasnij e vodi u obratnom smjeru, pri čemu se neće nadati nove rezultante već samo novo vidno polje, koj e za iste te rezultante može biti mnogostruko podobno. Mišljenja smo da tu nema realnog razloga za mijenjanje terminolo gije, koj a u j ezikoslovIju pokazuje težnju da postane tradicional na. Formain Ltemelj i za terminologiju i poj � ovlje · što smo ih ovdj e dali imali bi dapače predstavljati most prema naslij eđenom j eziku epistemologij e. U ponuđenim definicij ama nema ničega š to bi protuslovilo ili onemogućivalo porabu riječi dedukcija u smislu �aključivanja u logici ; tvrdnj e što slij ede iz drugih tvrdnja mogu se u našem smislu označiti kao da jedne iz drugih p roishode po sredstvom analize : 20 zaključci su na svakom stupnj u predmeti koj i jednoliko ovise j edni o drugima i o pretpostavlj e n im tvrdnj ama.
[ 17 [18
Danski indefinable, engleski indefinables.]
[ 19
Danski mindstedeling.]
20
37
Danski enkelt.] Na tu ćemo se temu vratiti
u
1 8. poglavlju.
TOčno je da to protuslovi uobičajenim predodžbama o poj mu ana lize, ali smo se mi baš uporabom formalnih definicija htjeli zašti· titi od svakog postulata o " biti predmeta pa zato o biti ili naravi analize nismo htjeli postulirati ništa što bi nadilazilo definiciju. U slučaj u da se indukcija rabi za osobitu vrst logičkog zaključiva nja od određenih iskaza :prema drugima, pri čemu indukcija u lo gičkoj terminologiji znači vrst dedukcije, tada se višeznačna riječ indukcija rabi u posve drugom značenju no što se misli rabiti II nas; naše bi dos lj ecfu021 definiranje imalo spriječiti poj avu u p ravo te zb unj uj uće višeznačnosti. ,
-
Do sada smo termine sastavnica, dio i član rabili vazda kao suprot nosti za razred, lanac i paradigma. No sastavnica, dio i član rabit ćemo sad samo kao oznake za re7JultaIite kakve pojedinačne analize ( usp. ranije s odredbom sastavnice) ; pri nastavlj enoj analizi go vorit ćemo o derivatima. Hijerarhija je prema tomu razred sa svo j im derivatima. Zamislimo li da se tekst dijeli na rečenične nizove, on i na rečenice, one na dječi a ove pak na slogove, tada će nizovi biti derivati te ksta, rečenice derivati teksta i nizova, riječi derivati teksta, nizova i rečenica, a s l ogovi derivati teksta, nizova, rečenica i riječi; slogovi su sastavnice ( dijelovi ) riječi, ali ne i rečenica, nizova ili teksta; riječi su sastavnice (dijelovi) rečenica, ali ne i ni· zova ili teksta; rečenice su sastavnice (dijelovi) rečeničnih nizo va, ali ne i teksta; nizovi su sastavnice ( dijelovi ) teksta. Pretvore· no u definicije: p�d derivi:itima nekog razreda razumijevamo nje gove sastavnice i sastavnice sastavnica unutar j edne te i s te deduk cije; pridometnimo kako se o razredu veli da on sadrži derivate, a o derivatima da oni u razred ulaze. Pod stupnjem derivata razu mijevamo broj razreda po kojemu su oni zavisni o njihovu najni žem zajedničkom razredu. Ako je taj broj 'O, govorimo o derivati ma prvog s tupnj a; ako je broj 1 , o derivatima drugog s tupnj a; itd. U spomenutom primjeru, u kojemu se tekst zamišlj� razdij eljen na rečenične ni�ove, !?-i na rečnice, one na riječi a ove pak na s logove, nizovi su prema tome derivati prvog stupnja teksta, rečenice deri vati prvog stupnja nizova i derivati drugog stupnja teksta, riječi de rivati prvog stupnj a rečenice, derivati drugog stupnja nizova, deri vati trećeg stupnja teksta, i tako dalje. Prema tomu su derivat pr� vog stupnja i sastavnica istoznačni termini .
[21 38
Danski:
gennem f(/Jrte.]
ll.
Funkcije
r
�
•
I I
� I
Zavi sn os t koj a ispunja uvj ete za analizu zovemo UnkCij ' m. Veli se dakle' da funkcij a postoji među razredom i nj govim astavni jezinim cama ( nCem i nj egovim dijelovima o dn. paradig om i članovi a) te uzaj amno me đu sastavnicama (dijelpvima odn. čla novima . Clanove f unkcije zovemo nj ezin im funk t t vima, pri čemu p od funktivom razumij evamo p redmet u funkcij i prema drugim predmetima. Veli se da funktiv ulazi u svoj u funkcij u. Iz tih defi nicij a slij edi da funkcij e mogu biti fun k ti vi j er i m eđu funkci-' j ama može postojati funkcij a; ' tako postoj i funkcij a među funkci jom u koju uzajamno ulaze dij elovi kojeg lanca i funkcij om u koju ulazi taj lanac zajedno s dijelovima. funktiv koj i nije funkcij a zo ' vemo veličinom. U onom zami šlj eno m p riiiij eru veličine su tekst, nizovi, rečenice, rij eči i slogovi. ,
,
'
Izraz funkcija odred ili smo II značenj u š t o pos re d uj e između zna čenj a logičko-matematičkog i e t imol ogij skog ( ovo . drugo igralo j e u znanost i pa i j ezikosloviju važnu ulo gu ) , u formalnom p ogle d u bliže prvom ne . bivajući ipak id en t ičn o s nj im . I ba š takav pos red nički i vezni p oj am trebamo u lin gvistici. Možemo reći da poj edina veličina u tekstu ( ili unutar sU?tava) posjeduje određene funkcije I te prito� mislimo, prvo , Pribli "'Uj uĆi se logičko-matematičkom zna čenju, da j<:r dotična �eličin� z visna i l i p o,,:e�ana s drugi� veliči . nama ta o �a stanOVIte vehČIn pretpostavljaju o s tal e - l d ugo , približuj�ći ' se etiri1010gijskom značenju, da dot i,č"na veličina na stanovit način fungira, ispunj a . određenu ulogu, z a�J:ima određeno , »m,iesto« u lancu . U stanovito j e pogledu moguće reći da je eti mologi isko zna čenje riieči funkci;a n i ez ina realna odredba, a mi se klonimo toga da je učinimo eksplicitnom te je uvedemo u sustav definicij a, i to zato j er se osniva "pa v iše p re tpo s tavaka no dana formalna definicij a na koju je, pokazuje se, p r vu m o guće svest i .
[I
�
r
,
Istodobno bismo uvođenj em tog tehničkog termina, funkcija, h t j el i izbj eći dvoznačnosti pri njezinoj trad icionaln oj p orab i II znanost i ; rabi je se naime i za vezu dvaj u članova i za j edan ili oba od tih čla ·
nova - u ovom drugom smislu kad se j edan od članova nazi va »funkcijom od« drugoga. Da bismo doskočili toj dvoznačnosti uvo dimo tehnički termin funktiv s j edi ns tvenom porabo m ; nj o me se izbjegava (da se veli kako je taj i taj funktiv »funkc i j a od« drugoga, pa se U$Jesto toga veli:. . taj i tat funkt jv � funkciji j� . prema dru.� gome. D voznačnos t š to' j e ovdj e nala�imo II tradic i onalnoj p o r-ahi ,
39
riječi funkcija češće ćemo naći i II terminima koj i u dosadašnjoj terminologiji označuju posebne vrsti funkcij a, npr. kad dansko styrelse označuje i rectio i regimen. Ta se dvoznačnost tiče i riječi pretpostavka, koja se rabi za oznaku i j edne funkcije i jednog funktiva; taj se dvoznačni pojam, kao što smo vidj eli, skriva iza realne definicije vrsta funkcija (pogl. 9 ) , ali baš poradi te d voznač. da ga se uključi i u nj egovu formalnu d finki nosti nije Prikla jer dvoznačnosti riječ značenje, koj a oz ačuje ju. Daljnji je p i designa
I
9
�
f ti
Sad mOž mo da sustavan pregled različitih vrsti funkcij a kojih primjenu lIDoramo predvidjeti u teoriji jezika, pa istodobno dajemo i formalnee definicije pojmova funkcije što smo ih ranije uvodili tek operativnb.
l
Pod kons�antom razt!I mijevamo fun�tiv kojega je nazočnost nuždan uvjet za nazočnost funktiva s kojim on s toj i l U funkcij i ; pod va rijablom naprotiv razumijevamo funktiv kojega nazočnos t ni j e quždan uvjet z a nazočnost funktiva s kojim o n stoj i u funkcij i. Te redbe pretpostavljaju s tanovite nespecifične i nedefinirane te eljne poj move22 nazočnost, nužnost, uvjet te odredbe funk ije i funktiva.
f
-
-
a toj podlozi možemo definirati interdependenciju kao funkcij u eđu dvj ema konstantama, determinaciju kao funkcij u među kon tantom i varijablom, i konstelaciju kao funkciju među dvjema va1ablama. , lIJ stanovitim slučajevima od koristi može biti i zajednički naziv za interdependenciju i determinaciju ( među funktivima obiju fun kcija pojavljuje se jedna ili više konstanta) : obje ih zovemo ko neksije. Isto tako u stanovitim slučajevima od koristi može biti i zajednička oznaka za interdependenciju i konstelaciju ( dvije funkcije sa zajedničkom ačajkom da svaka od njih posjeduje isto rodne .fun . ktive: inter ependencij a s �m o konstante, konstelacija samo varijable) : obje i nazivamo reciP!-pčnostima, i to se ime nudi . .. samo od -sebe budući a te dvije funkc!.t� L za razliku od determi . . nacije, nisu određen ,.smjerom« .
� lji
.
�!
. __
Na temelju te »usmjerenosti« determinacije ( tj . na temelju razno vrsnosti n j ezinih funktiva) svaki joj od dvaju funktiva valja naz vati drugačij e; konstantu u determinacij i ( selekcij i odn . specifika ciji ) nazivamo determiniran i (selektirani, specificirani) funktiv a varijablu determinirajući (selektirajućil specificirajući) funktiv. Funktiv kojega je nazočnost nuždan uvjet za nazočnost drugog funktiva u determinacij i biva determiniran (selektiran, specificiran) tim drugim, a funktiv kojega nazočnost nije nuždan uvjet za nazoč nost drugog funk tiva determinira (selektira, specificira) taj drugi. Funktiv:i naprotiv koji ulaze u recipročnost nazivaju se Jednako: funktivi što ulaze u interdependenciju ( solidarnost, komplementar nost) zovu se, naravno, m eđuzavisn i (solidarni, komplementarni)
I
40
a što ulaze u konstelaciju ( kombinaciju, autonomiju ) pak ko nste lacijski (kombinirani, autonomni) funktivi. Funktivi koji ulaze u recipročnost zovu se recipročni a funktivi koji ulaze u koneksiju ko nek tirani funktivi. Odredbe triju vrsti funkcija formulirali smo tako da smo uzimali u obzir slučaj gdje ulaze dva i samo dva funktiva. Ali se za sve tri vrsti funkcija može predvidjeti da u njih ulazi i više no dva funk tiva; no te se višestrane funkcije mogu shvatiti kao funkcije među dvo stranim funkcijama. Dalj nj a razlika, važna u teorij i j ezika, j est razl�ka među funkcijom i-i ili logičkom konj unkcijom i funkcijom ili-ili, dakle logičkom disjunkcijom. Baš je to u pozadini razlike među procesom i sus ta vom: II procesu, u tekstu, fungira i-i, tj . konjunkcija ili supostoj a nje funktiva koj i ulaze u nj ; u sustavu fungira ili-ili , disj unkcija i l i alternaCija funktiva koj i ulaze u nj . Razmotrimo p rimjer:23
p
e
t
m
a
n
Zamijenimo li uzaj amno redom glasovne j edinice p i nz, e i a, t i l l , dobivamo različite rij eči, naime rij eči koje se prema pravopisu pišu pet, pen, pat, pan, me t, men, mat, man. Z3 a Te veličine ( pet, pen, pat, pan, met, men, mat, man ) j esu lanci što ulaz� II jezični proces ( tekst ) ; s druge strane p i m zajedno, e i a zajedno, t i 11 zaj edno oblikuju paradigme što ulaze u jezični sustav. U pet postoji kon junkcija, supostojanj e među p i e i t: i »zbilj ski« su nam pred očima ili ušima i p i e i t; jednako tako postoji konjunkcija ili supostojanje među m i a i n u man. Među p i m međutim postoj i disjunkcija ili alternacij a: što nam je »zbiljski« p red očima je s t ili p ili m; na jednak način postoji disjunkcija ili alternacija izme đu e i a te između t i n. ---
---
u stanovitom je smislu moguće reći da su veličine što ulaze II j e zični proces (tekst) i j ezični sustav iste: shvaćen kao sastavna čest (derivat) riječi pet, p ulazi u nekakav proces dakle u koo.j unkcij u, a shvaćen kao sastavna čest (derivat) paradigme p m
[22
Danski indefinable, engleski indefinabies.]
[23 Radi sveobuhvatnijeg razumij evanj a primjera, a i zato jer prevoditelj i (njemački, · op. hrv. prev.) nisu našli kakav njemački primjer (čini' nam se da to nije ni potrebno, A. S.), preuzimamo engleski primjer. - Osnovne denotacije engl. riječi pet i man jesu »maziti« i lliČovjek«. - op. A. S.J [23a
Osnovne denotacije tih engleskih riječi: »maziti« , »pero« ,
.tavac, ",sretohc, .»ijudic, �«, »čovjeke. 41
-
op. A. S.]
_tapšati« ,
p ulazi u nekakav sustav, dakle II disjunkcij u. Glcda..'TIO li iz as p c:: ta procesa, p je dio; ,gledamo li iz aspekta sustava, P je član ; ta dva
motrišta yode spoznavanju dvaj u različitih predmeta, jer se mij e nja funkcij ska odredba; ali sjedinimo li ili pak p omnožimo te dvije funkcij ske definicije, možemo zauzeti staj ali š te koje nam daj e za pravo da velimo kako imamo posla s »jednirn te istim« p. U toliko mQžemo reći da svi funktivi jezika ulaze i u proces i u sustav, da ulaze i u konj unkcij u ili supostojanje i u disj unkciju ili alternaci ju, te da glede pojedinog slučaj a ovisi o motriš tu s kojega se gl eda hoće li ga se odrediti kao konjugirani ili disj ungi rani, kao supostojeći ili alternirajući funktiv. U teorij i j ezika - za razliku od dosadaš njeg j ezikoslovlja i u svjes noj reakcij i protiv njega - nastojimo oko j ednoznačne termino logije. Ali se na nekolikim mjestima, na p ri mjer ovdj e, teoretičar j�zika zatječe u terminološkoj nevolj i. Za pokus smo funkciju i-i nazvali konjunkcijom ( nadovezujući se na logičku terminologij u ) ili supostoj anj em, a funkciju ili-ili disj unkcij om ( opet s e nado vezuj ući na logičku terminologij u) iliti alternacijom. Ali ostati pri mm oznakama bilo bi bez ikakve svrhe. Istraživači j ezika pod kon junkcijom razumijevaju nešto posve drugo, pa smo i mli u smj eru te tradicije konjunkciju prisiljeni rabiti na odgovarajući način ( kao naziv za veznik, »vrstu riječi« , pa i ne vjerovali da je takvom mo žemo definirati ) . Disjunkcija se u novijem j ezikosloviju poprilično raširila kao oznaka za specifičnu vrst . 'funkcija ili-ili, pa ·kad bi se isti taj termin uveo za svekolike funkcije ili-ili izazvalo b i to p o mutnj u i nesporazume. Alternacija je na.pokon duboko ukorijenjena i jamačno neiskorj e nj iva ( a uz to i zgodna ) j ezikoslovna oznaka za j ednu posve specifičnu vrst funkcije (uglavnom naime za tako ·zvaI�i � rijevoj i takozvani p�ij eglas) , funkcije koja se time uvelike dodIruje s funkcijom ili-ili, te zapravo i j e�t osobito zamršena funk cija ili-ili ; ne bi dakle išlo kad bi se alternaciju uvelo kao općenitu oznaku za sve funkcije ili-ili. Oznakom supostQjanje ne služimo se doduše kao terminom, ali j e i ne preporučujemo, među inim i zato Šito se ona na temelj u široke porabe u jeziku u određenom smislu , ovodi u svezu sa supos toj anjem članova kakve paradigme.
�
I� �
Moramo dakle potražiti druge putove, a ovdj e bismo se htjeli, kao uostalom i inače, koliko je god moguće nadovezati na već postoj e ću jezikoslovnu terminologiju. U novijem se j ezikoslovij u danas uvelike uobičaj ilo f4!lkciju među �lanovim a paradigme nazivati ko relacija. Čini se da j e sfoga taj termin osobito prikladan za funkcij u ili-ili. A glede uporablj ive oznake za funkciju i-i odlučili smo ostati p ri riječi relacija. T ime tu riječ u užem s m islu određujemo čvršće no što to biva u logici, gdj e se relacija u biti rabi u istom znače nju u kojem se mi služimo riječju funkcija. Čini se da to donosi samo početnih teškoća, koje je lako prevladati. Funkcij u ili-ili ra: zumijevat ćemo dakle kao korelaciju a funkciju i-i kao relaciju. 42
I
Funktive koji ulaze u te funkcij e zvat ćemo ko relati odn. reiat i . A ž na toj podlozi neki susta.� mo <:�o. ·odrediti k�o korelacijsku a neki proces kao relacij sku .hiJ erarhiJ u .
_
.
Kao što smo već vidj eli (pO?l . .2 ) , p roces i sustav poj movi su od velike općenitosti, i svoju pnmJe�u n e n al aze s amo u stvari m a j e : zi ka . . Zgodne i tradicijom b remeru te p osebne oznake z a jezični ti - I jek i j ezični sustav nal�imo . ��d�to i u imenima sintagmatika ':.1 i paradigmatika. A ako J e . pos nJ �1 s vakodnevni ili ophodni j ezik, koj i nas zasad j edino i za�ll ma , mo�em o S e služi ti i j ednostavniji m oznakama : p roces tu mozemo zva h teks t a sustav jezik . -
l
P roces i s us tav koj i mu prip ada ( » stoj i iza njega« ) uzajamno u l a ze II funkcij u, koj a se već prema ovo m il i ono m stajalištu m ože korel acij a P o b liže ispitivanj e te promatrati kao relacija ili kao . t da čemu j e sustav konstanta b iva ! i a o t k;az <.> � lako će p funkcije determinacijom : pro�es determ tn t ra SUStav. O dl učna tu naime nije izvanjska okolnost da je p roces ono š to j e prp mat ranj u :najnepo.' srednije dostupno a sustav se tek mora »pridrtjtži t i« p roce�u, m o ra s poz ga se tijekom kakve procedure tek » ot kl'i t i« · i za p roc esa . nati ga je dakle moguće te� tako, pos red n o, u toli ko što bam, p ri kazan na p odlozi kakve ranl� e provedene: p rocedur�, nije p!rezentan. Ta bi izvanjska o kolnost htJ el � da � ve Izg l eda t ak6 ka o 4a p roces može p.ostojati bez sustava , aJi ne I Obratno; ne b j e o q lučno to da oP ojnost sus t�va b iva nuznom pretPOs ta�ko m .op stoj �osti .p ro . Iza njega, cesa : roces nastaj e tek snago � sustava kOJ i eg IstIra egov i n e j i nj im . J obl i kovanoš ću ?� lll ogućo sustava ko snago vl ada i određuje ga. P roces J e nezam Is l Iv bez sustava š to stoj i i za nj ega, j er b i tad u ap solutnom . i ne.�pozivo m smislu b io neobjaš� njiv . Sustav bez p r?cesa n �protlv n IJ e nezamisliv; opstoj nost sus tava ne pretpos tavlj a op stoj nost proces a. Sus tav ne nastaje zahva . ljujući egzistenc iji procesa N ije d akle moguće p red . .s �b �m im ati ,t e kst a da to istodobno n e . --znači da iza njega op stOj i J eZIk Mo guce je naprotiv da po s toj i je a ne ziko je m konst rUi rana t e ksta. To znači da m zik a da nad tim zik dapače p redvi đa kao o guć sustav, j e ni i ij i dot teor č j noj se u ezič m ali da tu nema prip adna ostva rl� nog te ks ta O dvijanj e te ksta j e pomišljivo. T a nas opaska o b vezuJ � d a defi niramo ostva renost. Operaciju što p osljeduj e ka kvi n:. rezul t�tom označ uj emo · kao - uni verzalnu ustvrdi li se da . p.ostoJ I m.ogucno s t nj ez ine primjene n a sve pr�dmete; rezultante �oJ ozna čuJ e�o kao univerzalne. S druge a strane ! operaciju što P OSIJ ed e k �vlt;n rezultatom nazivam o po. te lta re i z POJ edlna.č� �ma us t vrdi li �e da ju � jedinač'1� '" � nJ � l!� j e moftlce i p nm IJ en l t � n� J ed �n <:> d p�s toJec lh p redmeta , ah ne po. stoj i mb'gućnost za nj ezinu p n mJ enu. l na bilo koj i d rug i pre d me t . Na toj podlozi o neko m raz rddu vel�o da j e ostvaren k ad ga se mo že učiniti p re dmetom kakv: . pOJ edznačne analize, te da j e p o. mišljiv kada se t o ne zbude . DrZlmo da Slllo tako došli do formalne
l
_
�
�
.
�
.
43
__
r' I
i
I
l
definicije oja nas čuva od metafizičkih obveza - do nužne i dovoljne odrMbe onoga što mislimo riječju ostvarenost.
Postoji li �amo j ezik ( sustav) (u teoretičara jezika predviđen kao mogućnost) a nipošto i pripadni mu tekstovi ( procesi ) ( nazočni svojom naravi ili u teoretičara j ezika konst uirani iz sus tava ) . t da teoretičar jezika može doduše utvrditi opstojnost takvih tek s va kao mogućnost, ali ih ne može učiniti predmetom pojedina č e analize. S obzirom na to velimo dakle da je tekst pomišljiv, viralan. Ali i takav, tek virtualan, tekst pretpostavlja realiziran je· �i ni sustav u smislu definicija. Gledamo li s »realnog« motrištaJ4 t je okolnost u vezi s činjenicom da proces ima »konkretniji« znaj negoli sustav, te da sustav ima »zatvoreniji« značaj negoli p roces .
f
v�
P glavije bismo htjeli zaključiti time da pozivajući se n a našu podrobnu analizu funkcij a u 9. poglavlju dadnemo shematski preg led vrsti funkcija što smo ih predvidjeli:
koneksija recipročnost
{
{
fUn kcij a
I
I
relacij a
determin�cija
selekcija
interdepc: ndencija
solidarnost
konstela< ija
kombinacija
I
II
korelacija specifikacija komplementarnost autonomija
- -
[24 44
Engleski: From a »real« point of view.]
iI
I
12 .
Znakovi i figure
Vraćamo se našem modelnom primjeru u kojemu se tekst dijeli na rečenične nizove, oni na rečenice, one na riječi a ove pak na slogove. Kod veličina, a one - poput zamišljenih naših - proisho de iz dedukcije, moguće je uočiti j ednu osobitost, koju zasad mo žemo formulirati tako da velimo kako se niz može sastojat i od j edne jedine rečenice, rečenica od jedne jedine riječi, a riječ od jed nog j edinog sloga. Na taj fenomen neprestance nailazimo u najrazli čitijim tekstovima. U latinskom imperativu l ».idi! « ili u danskom uz viku ih imamo veličinu o kojoj se mora reći da j e istodobno re čenični niz, rečenica, riječ, slog, pa i - analizu možemo provesti i stupanj dalje - dio sloga (središnj i, usp . pogl. 9 ) . Da bismo se pri provedbi analize mogli dolično obazirati na tu mogućnost moramo je predvidjeti. Stoga moramo uvesti posebno »pravilo prijenosa�( , koje će spriječiti da se dana veličina analizira na odviše ranom stupnju procedure te osiguravati da se određene veličine u danim uvjetima neanalizirane prenose od stupnja do stupnj a a veličine istog ranga podvrgavaju diobi. svakoj pojedinoj diobi možemo sastaviti inventar veličina što posjeduju iste relacije, tj. mogu zauzimati jedno te isto »mj esto« u lancu. Možemo na primjer sastaviti inventar svih rečenica koje bi mogle doći na određeno rečenično mjesto te preuzeti iste funk cije; u danim bi uvjetima to moglo dovesti do inventara svih glav nih i inventara svih zavisnih rečenica. Isto je tako moguće sas ta vdti inventar svih riječi,. svih slogova i dijelova sloga s o<:b:��enim funkcijama; u stanovitim -bi uvj.etima sastavljanje invenl:ara slo govnih dijelova s istom funkcijom moglo dovesti do inventara svih središnjih dijelova slogova i inventara svih rubnih dijelova slogova. Da bi se udovoljilo zahtjevu za iscrpnim opisom takve će inventare biti neophodno donijeti. To će omogućiti da se registrira posebna vrst funkcije među svim onim veličinama koje u kakvu lancu mogu zauzimati jedno te isto mjesto.25 Pri
Usporede li se inventari što se nadaju na različitim stupnjevima de dukcije, upast će u oči da se njihov opseg26 obično smanjuje raz-
[ 25
[26
45
Danski plads, engleski position. ]
Danski antal, engleski - size. ]
mjerno napredovanju procedure. Ako je tekst neograničen, tj . ako ga se neprestanim dodavanjem daljnjih dijelova može produlj ivati, kao što će to biti slučaj s kakvim živim j ezikom shvaćenim kao tekst, tada će moći opstojati neograničen broj rečeničnih nizo va, neograničen broj rečenica i neograničen broj riječi. Ali prije ili kasnije tijekom dedukcije dolazi do točke na kojoj broj inventarizi ranih veličina postaje ograničen i od koj e nadalje on stalno opada. Pa se čini s igu rnim da jezik ima ograničen b roj slogova, čak i kad im je broj relativno visok. Ako slogove možemo dijeliti na njihove s redi šnje i rubne dijelove, ti će razredi obuhvaćati broj članova koj i je manj i no broj slogova u tom jeziku. S tanemo li dijelove slogova dijeliti j oš dalje, dospjet ćemo do veličina koj e se u tradicionalnoj terminologij i zovu fonerni; njihov je broj u svakom j eziku toliko malen da ga se može zapisati s dvije znamenke, a u mnogim j ezici ma je baš vrlo malen, otprilike 20.
Na to m se b roj čanom o dnosu, što ga se na temelju induktivnog is kustva ustanovil o u svim dosad proučavanim jezicima, zasniva izum alfabeta; on je uopće bitna pretpostavka da teorij a j ezika po stigne svoj cilj : omo gućiti jednostavan i iscrpan opis sustava š to je u pozadini tekstovnoga tijeka. Kad bi opseg pojedinih inventara bio skroz naskroz neograničen, iscrpan bi opis bio posve nemoguć koliko se god analiza nastavljala. I što je pri zaklj učnoj analizi ma nj i opseg pojedinih inventara, to je u većoj mj eri moguće ispuniti z ahtj e v načela empirizma za iscrpnim opisom. S toga je vrlo važno da teorij a j ezika omogući profinjenu provedbu namisli što je od prapovijesnog doba u temelju izumu pisma, namisli naime da se obavi analiza što vodi veličinama najmanje moguće protežnosti i najmanjeg mogućeg broj a. Razmotrili smo ov dj e dvoje: da neka veličina kadšto može imati jednaku protežnost kao .i kakva veličina drugoga stupnja (slučaj i) te da se opseg inventara tijekom procedure smanjuje, od neogra ničenog, preko ograničenij e�.Ye do vrlo ograničenog. To će nam biti posebno važno s tanemo li jezik nazirati kao sustav znakova.
To da je j ezik sustav znakova čini se otprve očitom i fundamen talnom tvrdnj om, o kojoj će teorija j ezika morati povesti računa u kakvu prethodnom stadiju. Koji je smisao moguće dati toj tvrdnj i, p ogo tovu pak riječi znak, to nam mora reći teorij a jezika. Zasad moramo ostati pri širokoj realnoj odredbi što naIll--J u je namrijela predaj a. Prema njoj se znak o dređuj e prvenstveno kao znak za nešto drugo - ob ilj ežj e koje u nas otprve mora pobuditi pozornost, jer ispada da znak određuje nekakva funkcij a. Znak fungira, oz načuje, znači; za razliku od. kakva neznaka, znak je nosilac značenja. .
Zastat ćemo i na toj širok Oj p o dlozi pokušati ustanoviti u kojem opsegu tvrdnj a da je jezik sustav znakova može biti točna.
U prvim stadij ima analiza teksta u cijelosti po tkreplj uje tu .tvrdnju. Veličine kao što su rečenični nizovi; rečenice i riječi čini se da 46
ispunjajU postavljene uvjete: one su nositeljice značenj a, dakle znakovi, a inventari �to ih sastavljamo pri analizi vode nas zna kovnom sustavu što je U pozadini znakovnom procesu. I tu će, kao i svagdje drugdj e; biti od koristi da se analiza provede što je mo- guće dalje, ne bi li se osigurao i iscrpan i najj ednostavnij i mogućiH opis. Riječi nisu zadnj i, nesvodlj ivi znakovi, kako je to moglo dati naslutiti klasično j ezikoslovlje svojom snažnom usredotočenošću 1 upravo na riječ. Riječi se dadu analizirati n 1 dijelove, koj i su baš kao i riječi nositelji značenja: kOrijeni" tvorb hi nastavci, fleksijski nastavci. U tom pogledu neki j ezici idu da je no drugi; latinski nastavak -ibus ne može se lučiti na znakove anj e protežnosti, ali je zato u sebi j edinstven znak što nosi istodo no značenje i padeža i broja; mađarski nastavak za dativ množine u riječi npr. magyar o k n ak (od magyar »Mađar« ) složen je znak koj i se sas toj i od zna ka -ok, š to nosi značenj e množine, te od drugog znaka, onak, š to nosi značenje dativa. Takvu analizu ne mij enj a činj enica da ima i , jezika bez tvorbenih i fleksij skih nastavaka pa ni činjenica da i I U j ezicima gdje ih nalazimo ima riječi koje se sastoj e samo od kOrij ena. Pošto smo općenito razmotrili kako neka veličina kadšto I može imati istu protežnost kao i neka veličina višeg stupnj a pa se I u tom slučaju mora neanalizirana prenijeti iz operacij e u operacij u, to nas se dalje više ne mora ticati. Baš zato analiza u tom i svim os talim slučajevima ima ilSti značaj te se mora nastaviti sve dok se ne bude mogla smatrati iscrpljenom. Kad j e se provede, vidi se kako je u nekoj njemačkoj riječi, npr. haft-pflicht-ver-sicher-t, moguće razlikovati 5 veličina, od koj ih svaka za se nosi vlastito značenje,. . pa je tu posrij edi znakova.
�
-
-
I
lS
e I
,
Kad već nagovj ešćujemo tako dalekosežnu a alizu znakova na tradicionalnoj podlozi možda neće biti naodmet upozoriti da to »značenje« , a za njegove se nositeljice proglašuju upravo te mini malne veličine, valj a poimati kao čisto kontekstualno �načenje. Nijedna od tih minimalnih veličina, pa ni kOrij ' n ; ne a toli� � » samostalnu« egzistenciju da bi j oj se moglo pripis ti lek t čko zna � čenje. o iz temeljnog motrišta š to ga zastupamo - motrišta na stavije e analize na osnovici funkcija u tekstu - �opće i ne egzi stiraju druga raspoznatlj iva znače{lj a no značenja! kontekstualna; svaka j veličina, dakle i svaki znak, definirana relativno, ne apso lutno, i samo svoj im smještajem u kontekst. S tog je motrišta onda besmisleno praviti razliku među značenj ima što s e p oj avljuj u II kontekstu i značenjima što se mogu poimati kao samoopstoj na iH - prema starim kineskim gramatičarima - praviti razliku rnedu »punim« i »praznim« riječima. Takozvana leksička značenja s tano-·
l I
•
[27 Danski simplest mulige, simplest possible.] 47 - --::" - -
t
I
engleski ovdje maximally possibl�l
tnače
vitih
znakova nisu drugo do umjetno izolirana kontekstualna zna č�nja ili umjetni njihovi opisi. U apsolutnoj izoliranosti znak nema nikakva značenja; svako znakovno značenje nastaje u kontekstu, kontekstu s tvarnom ili eksplicitnom, što ne predstavlja nikakvu razliku budući da u neograničenu ili produktivnu tekstu ( živa je zika) stvarni kontekst vazda možemo preoblikovati u kakav ekspli citni. Nije dakle mogu I vjerovati da je npr. imenica značljivija no prijedlog ili da je rij značljivija no derivacijski ili fleksijski na stavak. Od slučaja do lučaja može biti govora ne samo o različitu značenj u nego i o razli, itoj vrsti značenj a, ali se u svim tim slučaje ačenju s točno jednakom relativnošću. I vima može govoriti o n stvari činjenica da je značenj e u tradicio mijenja ne tu ništa nalnom smislu širok pbj am, pri kojemu bez pobliže analize nećemo moći ostati zadugo. Provede li se sad analiza znakova do kraj a, sve dok je se ne može smatrati iscrpljenom, induktivno će iskustvo pokazati da u svim dosad proučavanim jezicima tijekom dedukcije dolazi do stupnj a na kojemu se o dobivenim veličinama više ne može govoriti da su nositeljice značenj a pa dakle nisu ni znakovi. Slogovi i fonemi ni su znakovi, nego tek dijelovi znakova i znakovni derivati. To što se znak, npr. riječ ili nastavak, može sastoj ati od j ednog j edinog slo ga, od j ednog jedinog fonerna, to ne znači da je slog znak ili da je fonem znak. To samo znači da se određene veličine nepodijeljene moraju prenijeti od j edne operacije k drugoj , dapače i kad je te veličine u stanovitom smislu moguće smatrati identičnima one su s motrišta analize teksta različiti predmeti, već prema dotičnoj ope racij i kojoj pripadaj u, budući da im se prelaskom s j edne operacije na drugu mijenj a funkcionalna definioija. S j ednog je motrišta (tije kom j edne analitičke operacije) ono t u haft-pflicht-ver-sicher-t znak, a s kakva drugog ( tijekom kakve druge analitičke operacij e ) naprotiv fonem; t a dva motrišta vode k spoznaj i dvaj u različitih pre et�; moguće je dapače ostati pri formulacij i da znak t sadrži j ed n i samo jedan fonem, ali to nije isto što i nači!!- iUt-�ojtte taj sveze, zna moguće izjednačfn s fonemom; fonem ulazi i -udruge - -- .-u k , jima nije znak ( np r. u riječi rot »crveno« ) .28
f
.
.
Budemo li dakle nastavljali i provodili analizu prekoračiVfit ćemo dvije granice koje zaslužuju našu pozornost : prvu graniqtl preko račujemo gdj e · od neograničenih inventara prelazimo ograničeni ma, a drugu gdje od znakova prelazimo znakovnim dijelovima, koji sami nisu znakovi. Osobito je zanimljivo te dvije granice preslikavati jednu na--drugu, pri čemu glede svih dosad proučavanih j ezika gradimo na induk tivnoj spoznaj i . Pokazat će se da tu vrij edi zakon po koj emu se
prijelaz od znakova neznakovima ne zbiva kasnije no prijelaz ad n.eograničenih inventara ograničenima. 48
,'_
Te se granice mogu poklopiti, ali j e među njima obično veći ili manji razmak. Najvažnije je to da analiza znakova na neznakove nastupa najkasnije u onoj operacij i u kojoj se inventar u svim razredima ograničuje po prvi put. B roj je riječi u svim pozna tim jezicima neograničen, proizvodan. Ali će se glede dijela znakova koj i ' ulazi u !-iječi obično pokazati da vodi ograničenim_ . p_opisima inventara: j ezik će obično im�H y.rJ�_��E'.l:!l-.���!1. ?1"0i JYaka. N o o b i ��9 _ .f.y_ j�?;ik" .i.m��i.. Jl(!gg������1!.� . p ro t o m ć� slučaj u prij elaz od zna }zv?daJ? broj k2rij�na . kova neznakovima nastupIti ranIj e no prIjelaz od neograničena k og�čenu inventaru u svim razredima. Dva će se granična prije laza poklopiti samo onda kad su riječi u jeziku ustrojene tako da su sve sklopljene od manjih znakova ( među nj ima i takozvani ko rijeni ) , kojima je opseg inventara ograničen; takva j e struktura j ezika kraj nje rijetka, ali se u naj novije doba pokazalo da ipak postoj i : razvidna je u australskom j eziku aranta na podlozi rev idi rane analize koje se u vezi s tim j ezikom 1938. latio Alf Sommer felt.29 Ali, čini se, za sve jezike vrij edi da čim se spustimo ispod razine znaka u svim razredima imamo posla s ograničenim inven tarom: slogovima, j oš više fonemima, broj je ograničen. ...
UL��n§_Y��_."!-!
__
Moglo bi se prihvatiti da takvo poklapanje među svim pozna t iu1 nam jezicima nije slučajno.3o Relativna ekonomičnost među pop isi ma znakova i neznakova posve odgovara onome što j e po svoj pri lici svrha jeziku. S obzirom na svoj u svrhu jezik je prvenstveno sustav znakova; pa da bi posve odgovarao toj svrsi on mora vazd� biti spreman za tvorbu novih znakova, novih rij eči i l i novih korij e na. Ali unatoč tom njegovu neograničenom bogats tvu j ezikom se isto tako, da bi dokraj a odgovarao svrsi, mora radi usvaj a n j a i porabe moći lako rukovati, što je uz zahtjev za neograničenom množinom znakova moguće postići tek ako su svi z nakovi oblikova ni od neznakova, koj ih je broj ograničen a u naj boljem slučaj u i vrlo ograničen. Takve neznakove, koj i kao dijelovi znakova ulaze II znakovni sustav, zvat ćemo ovdj e figurama; naziv je operativan, "-
[ 28
Sljedećih .triju odlomaka zajedno s prvom rečenicom četvrtoga u
en.
gleskom tekstu nema. U engleskom-Ila.. tom mj es tu stoj i : »Takva na m nz mišljanja nalažu zadaću da pokušamo analizirati na 'znakove', što će nas dovesti do spoznaj e da opis u skladu s našim načeli ma mora odvojeno ana· lizirati izraz i sadržaj , pri čemu i jedna i druga analiza dospijeva eventualno do ograničena broja veličina a one ne dopuštaju da odnos prema vellćinama
druge rnzine nužno bude jedan .prema jedan.c]
A1f Sommerfelt, La langue et la societe, u: Instituttet for sammenlig nende kulturforskning, serie A, bde XVI I I , Oslo 1938. Interpretacij u Sommer feltovih rezultata glede stajališta koje se ovdje spominje p redv id io je pisac ove rasprave za Lingvistički krug 1 14 1 943; nadamo se da ćemo referat o tome moći objaviti u Bulletin de Cercle linguistique de Copenhague IX.
29
[30
49
Odavde dalj e danski se i engleski tekst opet poklapaju.]
i uvodimo ga samo zato J�r je prikladan. Jezik je dakle ustrojen tako da se S pomoću. pregršti figura i njihovim vazda novim sklopo vima može oblikovati nepregledno mnoštvoJI znakova. Kad ne b i bio ustrojen tako, bio bi s obzirom n a svrhu neuporabivo oruđe. Imamo dakle potpun razlog za pretpostavku da smo tom značaj kom - znak je izgrađen od vrlo ograničena broja figura struk turi j ezika našli bitno i temeljno obilježje. -
Jezike dakle nije moguće opisivati kao puke znakovne sustave. Gle de svrhe koja im se pripisuje oni jesu prvenstveno sustavi znako va; ali glede unutrašnje strukture prvenstveno su nešto drugo, na ime ,sustavi figura kojima je moguće služiti se radi tvorbe znakova. Definicija dakle jezika kao sustava znakova pri pobližoj se analizi pokazuje nedostatnom. Ona smjera samo na · izvanjske funkcije jezika, na odnošenje jezika prema izvanj ezičnim . čimbenicima koji ga okružuju, ali ne smjera i na samosvojne unutrašnj e funkcije j e zika. No od iskaza što nam ga je namrijelo j ednostrano transcen dentno motrenje na jezik drugo se ne može ni očekivati.u
[ 31 [ 32 50
Danski legio.] -
Ta rečenica u
engleskom nema svog ekvivalenta.]
13. Izraz i sadržaj
Dosad smo se hotimice držali stare tradicije, prema kojoj je znak prvenstveno znak za nešto. Jamačno je to u skladu s popularnim shvaćanjem, pa i sa shvaćanjem vrlo rasprostranjenim među epi stemolozima i 10gičarima.33 Ostaje nam međutim pokazati kako je to shvaćanje lingvistički neodrživo, pa smo time u skladu s novi jim lingvističkim mišljenjem. Dok je za prvo motrište znak izraz koji upućuje na kakav sadržaj ··što se nalazi izvan samoga znaka, za drugo motrište (zastupao ga je osobito F. de Saussurtr, poslije njega i L. 'YeisgerbeJ:"'4) znak je cjelina što nastaje spajanjem kakva izraza i ,akva sadržaja. Koje mu od tih motrišta valja dati za pravo, stva je primjerenosti. Da bismo prema tom pitanju zauzeli stav, izbje avat ćemo zasad raz govor o znakovima, o kojima ne znamo što u i koje upravo i po kušavamo odrediti, pa ćemo umjesto toga pro ovoriti o nečemu če mu smo opstojnost, držimo, već utvrdili, nai e o znakovnoj funk ciji što se uspostavlja među dvjema veličinama: izrazom i sadrža jem. S tog ćemo temeljnog motrišta moći odlučiti je li primjereno znakovnu funkciju držati eksternom ili internom funkcijom veličine što je hoćemo zvati znakom. Kao oznake za funktive što ulaze u dotičnu funkciju, funkciju zna ka, uveli smo ovdje izraz i sadržaj. To je čisto operativna i formal na odredba, p� s tim u vezi u oznake izra z i sadr-iaJ-ne treba. unositi ništa�go i ništa više. Među funkcijom i njezinim funktivima (razredom njezinih funkti va) vazda postoji solidarnost: funkcija je nezamisliva bez svojih članova, a članovi su krajnje točke.xa funkcijU, pa su bez nje dakle nezamislivi. Ulazi li i jedna te ista veličina naizmjence u različite funkcije pa dakle prilvidno po njima biva i selektirana, tada od slu-
I
r: , :
tenden [33 -----tr-mdadu-s engleskim tekstom, a i s općom terininOlOškO cijom, ovdje se terminima logika, logičar, logički osim c4mskog Z gik, Zogi ker, logisk prevode i danski tennini logistik, logis tiker logist ik, što se II Hjelm-sleva također pojavljuje s v.remena na vrijeme.]
L�
Weisgerber, Germanisch-romanische Monatssc ift XV, 1927, str. id., Indogermanische Forschungen XLVI, 1928, str. 310 i d; id., Mutters rache und Geistesbildung, GOttingen 1929.
34
161 i d
51
POSri�Lli
nije jedan te isti funktiv nego su to razli čaja do slučaja čiti funktivi, već preIha uzetom motrištu tj. prema funkcij i iz koje ih se promatra; to nas međutim ne priječi da o »istoj« veličini go vorimo iz različitih motrišta, npr. iz načina gledanja na funkcije koje tu ulaze (uvele su ih njihove komponente) te uspostavljaju rečenu veličinu. Ulazi li više skupina funktiva u jednu te istu funk� ciju, tada to znači da među tom funkcijom i čitavim razredom tih funktiva postoji solidarnost pa shodno tomu svaki pojedini funktiv izabire' tu funkciju. Postoji isto tako solidarnost međ u znakovnom funkcijom i dvama njezinim funktivima, izrazom i sadržajem. Nikada neće biti znakov� ne funkcije a da istodobno nisu nazočna oba ta funktiva, i nikada se neće zajedno naći izraz i njegov sadržaj ili sadržaj i njegov izraz a da među njima nije nazočna znakovna funkcija. . Znakovna je funkcija već sama sobom solidarnost; izraz i sadržaj solidarni su - oni se nužno uzajamno pretpostavljaju. Izraz biv;:} : izrazom samo po tome što je izraz za kakav sadržaj, a sadržaj je sadržajem samo po tome što je sadržaj za kakav izraz. Zato osim u slučaj\! umjetnog izoliranja - niti može biti sadržaja bez izraza ili beziirazna sadržaja, a niti izraza bez sadržaja ili bezsa� d aJ.na d aj niti funktiv za kakvu znakovnu funkcijU. Govori li tko a da ne misli, i to u obliku glasovnih nizova s kojima nijedan slušatelj ne može povezati kakav sadržaj, taj je govor abrakadabra. on nije , jezični izraz i nije funktiv ni za kakvu znakovnu funkciju. Besa� držajnost ne valja dakako brkati s besmislenošću: izr� dapače može imati sadržaj što ga je s kakva motrišta (npr. nqrmativne logike ili fizikalizma) moguće proglasiti besmislenim. ali je to ipak sadržaj. :
�
Kad bi se pri diobi teksta zanemarila znakovna funkcija, znakove se ne bi moglo razgraničavati jedne od drugih i pojedini se znakovi nebi-mGgli dijeliti na figure od kojih se sastoje (pogl. 12). ne bi se uostalom mogao obaviti ni iscrpan opis, shodno tomu ni u na šem smislu empiričan opis teksta s obzirom na funkcije koje ga etabliraju (pogl. 9). Uopće bio bi nam uskraćen objektivni krite rij koji bi mogao ponuditi uporabljivu podlogu ikakvoj analizi.
�
Da bi razjasnio znakovnu funkciju de Saussure je pokušao stvoriti umjetninu te izraz i sadržaj-promatrati svaki za sebe. ne obazirući se na znakovnu funkciju, pa je dOŠ do ovog rezultata: il , '
�
»Mišljenje je, pojmimo li ga sa a za sebe, poput izma lite gdje ništa nije nužno omeđeno. Nem tu unaprijed ugla�ljenih pre dodžaba, .i ništa tu nije određen prije no što se pojavi jezik ... (...) Jednako je malo čvrsta i međena glasovna sup�tancija; nije ona nikakav kalup obliku štb bi ga mišljenje moralb nužno poprimiti, već plastična tvar što se vazda luči na različite česti ce da mišljenju pruži neophodne oznake. Jezik dakle možemo 52
prikazati kao niz podrazdjela što graniče jedan s drugim, što se istodobno ucrtavaju na neodređenu polju pustih predodžaba i na ništa manje neodređenu područjU glasova. ( ...) Jezik gradi svoje jedinice tako da se konstituira između dvije bezoblične mase . ·Ta povezanost tvori formul ne supstanciju.·c .
.
Ali taj pedagoški eksperiment s mišljenjem, koliko god uzorito bio izveden, zapravo je bez ikakva značenja, pa ga je i sam de Saussure jamačno tako shvatao. U znanosti koja se kloni nepotrebnih postu lata nema nikakva temelja shvaćanju po kojemu bi »supstanc;ija sadržaja«, misao, ili »supstancija izraza«, niz glasova, vremenski ili hijerarhijski nekako prethodila jeziku, ili obratno. Ostanemo li pri de Saussureovoj terminologiji, morat će nam - polazeći baš od njegovih pretpostavaka biti jasno da supstancija zavisi o formi u tolikoj mjeri da živi isključivo zahvaljujući njoj, te da ni U kojem slučaju nije moguće reći kako posjeduje samostalnu egzistenciju. -
Cini se naprotiv da je opravdano uspoređivati različite jezike pa iz njih izvući, suptrahirati onaj faktor koji im je zajednički te i osta je zajednički svim jezicima, koliko ih se god podvrglo uspoređiva nju. Zanemarimo li zasad upravo to strukturno načelo što u sebi uključuje znakovnu funkciju te sve funkcije što se deduciraju iz nje, načelo što je qua Račelo zajedničko svim jezicima ali ga se iz vodi posebno II svakom jeziku, tada će taj faktor biti veličina koju definira upravo to da je u funkciji sa strukturnim načelom svih je zika te sa svim faktorima što te jezike uzaj amno razlikuju. Taj zajed nički faktor možemo nazvati smisao [m<;ping]. '-' ......
Nalazimo tako da lanci: danski engleski francuski finski eskimski
jeg ved det ikke do not know je ne sais pas en tieda naluvara l
unatoč svim različitostima posjeduju jedan- zajednički faktor, nai me smisao [mening], samu misao, faktor koji ovako gledan biva isprva bezobličnom masom, neanaliziranom veličinom što je defini raju tek njezine eksterne funkcije, naime njezina funkcija prema svim navedeIliP1 rečenicama iz različitih jezika. O smislu [menmg] moglo bi se sad misliti da ga je moguće analizirati s mnogih sta jališta, da ga je mOgt!će učiniti predmetom različitih analiza, pri čemu bi se smisao [me'ir'ing] mogao pojaviti kao isto takvo mnoštvo različitih predmeta. Moglo bi ga se analizirati primjerice s ovog ili onog logičkog ili s ovog ili onog psihološkog stajališta, ili bi ga se moglo analizirati sa stajališta ovog ili onog prirodnog jezika [ta-
35
53
F. de Saussare, Cours2, str. 155-157.
lesprogJ. Pokazuje se da ga u svakom od prirodnih jezika valja analizirati na poseban način, što možemo razumjeti jedino tako da se smisao [md"riing] u različitim jezicima sređuje,artikulira, obli kuje na različite načine: u danskom najprije jeg »ja«; zatim· ved »znam«, pa onda objekt der »to«,·i na kraju· negacija .ikke »ne«; u engleskom najprije »ja«, zatim glagolski pojam kojega u dan skom iskazu nema, onda niječna riječ, i tek zatim pojam »znati« (ali nigdje pojma »znam«, i nigdje objekta); u francuskom najpri je »ja«, zatim vrst negacije (koja je međutim posve drugačija no danska i engleska, budući da .·u svim svojim svezama nema niječan smisao), zatim »znam«, pa konačno samosvojan i osobit znak koji mnogi zovu niječnom česticom, ali može značiti i »korak«; baš kao što u engleskom nema objekta; u finskom najprije glagol koji znači »ja ne« (ili, točnije, »ne ja«, budući da znak za »ja« stoji straga; ne gacija je u finskom glagol što se spreže prema osobi i broju: en »ja ne«, e t »ti ne«, ei »on ne«, emme »mi ne« itd.), i zatim pojam »znati« u obliku koji u drugim svezama ima značenje hnperativa; objekta nema; u eskimskom je to pak »ne-znajući-sam-ja-to«,gla gol izveden od nalo »neznalost« s naveskom za subjekt u prvom licu i objekt ·u trećem.36 Vidimo .dakle da se neoblikovatIlli smisao [m€fi.ing] što ga je moguće izlučiti iz svih tih jezičnih lanaca u svakom jeziku oblikuje na svoj na�in; svaki jezik stavlja svoje granice u amorfnu »masu od misli« te u različitim riječima iz nje izdiže različite faktore, stavlja te žište na različita mjesta i tim težištima podaruje različit reljef. Na lik je to jednoj te istoj pregršti pijeska što se oblikuje prema razli čitim uzorcima ili je pak nalik oblacima na nebu kojima od časka do časka Hamletov pogled mijenja lik. Baš kao što je ista zrnca pijeska moguće staviti u različite kalupe) baš kao što oblaci popri maju vazda nov lik, i isti se smisao [merung] u različitim jezicima različito oblikuje ili strukturira. Sto mu određuje oblik isključivo su jez�_ funkcije što ih je moguće de -4ucirati iz funkcije znakovne. Smisao [m�ing] je svaki put supstancija za kakav nov oblik te nema moguće egzistencije osim te da bude supstancija za ovaj ili onaj oblik.
__
U jezičnom sadržaju dakle, u njegovu p rocesu, konstatiramo jedan specifičan oblik, oblik sadržaja, koji je neovisan o smislu [mening] , stoji prema njemu u arbitrarnu odnosu te ga oblikuje u kakvu S�TP� stanciju sadržaja. Ne treba dugo razmišljati pa uvidjeti kako isto vrijedi i za sustav sadržaja. O paradigmi u jednom jeziku i odgovarajućoj paradigmi -u-urugom jeziku može se reći da pokrivaju istu zonu smisla, koja oslobođena tih jezika biva neanaliziran kontinuum,i tek oblikova njem jezika u taj se kontinuum stavljaju granice. Takav jedan kontinuum, takvu neprekidnost, spektar boja, a u nj svaki jezik po svojoj volji stavlja vlastite granice.. možemo. pronaći 54
iza paradigama što se u različitim jezicima oblikuju za oznake boja. I dok je oblikovanje te smislene zone u modernim jezicima ponaj glavnijih .europskih kultura donekle listo, ne treba .ići daleko pa zateći posve nesročne tvorbe. Na kimričkom se »zeleno«veli djelo mice gwyrdd djelomice glas, »plavo«se kaže glas, »sivo« pak glas ili llwyd) a »smeđe« llwyd; to znači da područje spektra što ga p� kriva naša riječ za zeleno na kimričkom reže crta koja dio podru čja prepušta polju što ga pokriva naša riječ plavo, a granice koju njemački stavlja među zeleno i plavo37 u k toga u kimričkome nema granice koju njemački stavlja među la· . vo i sivo, isto tako ni granice koju njemački stavlja među si o i smeđe; zato je područje što ga pokriva njemačko sivo u kimri ko me prerezano tako da polovica pripada području kojle je i područje našega plavog a druga polovica području koje je i područje našega smeđeg. Uzajamno nepokrivanje granica bit će razvidno s pomoću shematskog sučeljenja:
gwyrdd
zeleno plavo
glas
sivo
llwyd
smeđe
Latinski i grčki pokazuju na tom području sličnu nesročnost s glav modernim europskim jezicima. - Raspon od »svijetlo« do »tamno«, što se u njemačkome i u više drugih jezika di jel i na tri područja: bijelo, sivo, crno, u nekim se drugim jezicima luči na po dručja kojima broj odstupa od njemačkoga, bilo brisanjem granica bilo naprotiv podrobnom razdiobom međupodručja sivo.
nim
�
Slično se vladaju i morfemske paradigme. Zona broja različito je porazdijeljena u jezicima koji razlikuju saIl10 jedninu i množinu, pa u jezicima koji imaju još i dual (J2ri mj p.ce starqgr�ki i litavski), zat � ?I ';l je� ic� ma koj i ima.! u i pauk�l: . ��o �amo;t7ijal (većin� . melanezlJskih Jemka, zapadnoIndonežanski JeZIk Sal}lr na otoCI . ma između Mindanaoa i Celebesa, te u nek ma od svojih narječja jugoistočnoaustralski jezik kulin). Zona vr mena različito je ras poređena u jezicima koji (zanemaJ"imo li p ,rifrastičke tvorbe) po sjeduju samo preterit i prezent (primjeric� danskl), pa tu dakle prezent dodatno pokriva i područje što ga u drugim jezicima po-
\
36
po
m
k
ne ki od tih jezik Zanemarujemo činjenicu da se isti smisao · u može oblikovati sve drugim ezičnim lancima: u francuskom je l'ignore, eskimskom asuk ili asukiak (izvedeno od aso, što otprilike znači »basta" I)sad je dosta«).
po
[37
j
j
�
j
Doslovni prijevod: » • • • ko u danski stavlja između gnlJn i blaa ... . Prevodioci su koliko se god moglo danske primjere zamjen Hvali njema . (Hrvatski su primjeri istovjetni s njemačkima. op. A. S.)]
kima 55
.
'
.
-----�-
-
-
.
I
kriva futur, te u jezicima. koji među prezent i futur stavljaju gra nicu; drugačije se opet postavlja granica u jeziku koji (primjerice latinski, starogrčki, francuski) razlikuju više vrsti preterita. Tu nesročnost unutar jedne te iste smislene zone moguće je naći posvuda. Usp. npr. još i ovu sučeljenost danskoga, njemačkoga i francuskog:
r tfa
ov
.
Baum
arbre
Holz
bo is
�ald
foret
Iz t kva se odnošaja dade zaključiti da znakovna funkcija u jednoj od dviju veličina što bivaju njezinim funktivima, naime u sadržaju, utemeljuje stanoviti oblik, oblik sadržaja, koji je iz aspek1A sInisla arbitraran te ga je moguće razjasniti samo pomoću znakovIne funk cije, s kojom je očito solidaran. Gledamo li tako, jasno je da de Saussu.re ima pravo ka.d. formu luči ()d supstancije.
Posve je istu stvar moguće promatrati na drugoj od rečenih veličina što bivaju funktivima znakovne funkcije, naime na izrazu. Pa kao što se u različitim jezicima različito raspodjeljuju npr. zone boja ili morfemske zone, pa svaki jezik posjeduje vlastit broj riječi za boje, vlastit broj kategorija broja, vlastit broj vremena, itd., tako uspoređivanjem jezika možemo putem suptrakcije ustanoviti zajedničke zone na fonetskom području, a one se u različitim jezicima raspodjeljuju različito. Pomislimo npr. na kretanje područjem fiziologije glasova, područjem što ga je naravno moguće predočiti oprostorena u više dimenzija a možel ga se prikazati kao l1eanaliziran kontinuum, no podložan analizi ' npr_ na podlozi Jesp,r�enova antialfabetskog sustava formula; u t kvu se bezobličnu to�h u različitim jezicima po volji unosi različi broj figura (fonedt.a�, pri čemu se na raznim mjestima unutar k ntinuurna postavljaju granice.Primjerice neprekidnost što se stvari-između srednjeg nepch, ždri--- -:"�7-· jela i usnica; u poznatim nam jezicima38 ta se zona obično dijeli na tri područja: stražnje područje k. srednje područje t, i prednje p; zadržimo li se samo na tim pregradnim glasovima, tada među inima eskimski i letski razlikuju dva područja k, ali se razdjelnice II oba ta jezika ne poklapaju. Eskimski stavlja granicu među jedno resično (uvularno ) i jedno mekonepčano (velarno ) područje, letski među jedno mekonepčano i jedno mekotvrdonepčano (velopalatalno) područje; mnogi indijski jezici razlikuju dva područja t, jedno je retrofleksno a drugo zubno; itd. Drugu, tako bjelodano jasnu neprekidnost tvori samoglasnička39 zona; broj ·samoglasnika varir.r od jezika do jezika, pa se i granice postavljaju r azličito; eskimski pravi razliku samo među jednim područjem i, jednim područjem u i jednim područjem a; u većini znanih nam jezika prvo se područje dijeli na uže područje i i jedno područje e, drugo na uže nodruč�
�
-
- -
--
56
je u i jedno područje o; u nekim jezicima svako ili poneko od tih područja može rezati crta što razlikuje zaobljene samoglasnike (u, o; U, o) od .nezaobljenih (i, e; ID,8,' ovih drugih, rijetkih II Europi, a po svojstvima su »potmuli« samoglasnici, ili bar jednog od njih ima npr. II tamilu, II mnogim istočnouralskim jezicima te u rumunj skom); otvaranjem područja i i u moguće je osim toga oblikovati srednjojezične samoglasnike, bilo zaobljene ( u ) kao II norveškom i švedskom, bilo nezaobljene (i) kao II ruskom; itd. Mogućnosti kojima se jezik može služiti neograničeno su velike osobito poradi neobično velike pokretljivosti jezičnog organa; ali je značajno da svaki jezik u tu beskonačnost mogućnosti stavlja vlastite granice. Budući da je položaj glede izraza i glede sadržaja očito posvema isti, primjereno bi bilo kad bi se taj paralelizam uzmoglo naglaša vati porabom iste terminologije i za izraz i za sadržaj. Tu bismo onda mogli govoriti o smislu izraza [utdryksmening], pa premda je to neuobičajeno čini se da osim te neuobičajenosti ne postoji ništa što bi nas priječilo. Navedeni su primjeri, središnji dio nepca i neprekidnost samoglasnika, prema tomu fonetske zone smisla [merungszone], koje se u različitim jezicima različito i oblikuju, svaka prema svojim specifičnim funkcijama, pa se time kao SllP stancija izraza pridodaju obliku izraza. To smo konstatirali glede sustava izraza; ali baš kao i kod sadr.t:aja isto možemo dokazati i za proces. Na temelju puke koneksije među sustavom i procesom specifična oblikovanost sustava u danu jeziku djeluje automatski i na proces. Sto same granice postavljene u sus tav te inkongruentne od jezika do jezika, što pak relacijske moguć nosti fonema u lancu (neki jezici, npr. australski i afrikanski, uop će ne poznaju suglasničkih skupova, neki drugi poznaju samo odre đene suglasničke skupove, različite od jezika do jezika; smještaj naglasaka u riječi određuju II različitim jezicima različiti zakoni, itd.), svemu je tomu -poslJedica da se jedan te isti smisao iv'aza [utdryksmening] u različitim jezicima drugačije i oblikuje. Engles ko [ba:'lin], njemačko [ber'li:n], dansko [bre � li'n], japansko [berulinu] predočuje drugačiju oblikovanost jednog te istog sluis la izraza (toponima Berlin). Naravno da je svejedno što je i smisao sadržaja u tom primjeru slučajno isti; ali bismo isto tako m o gli reći da primjerice izgovor engleskog got, njemačkog Gott i danskog
[38 [39
Danski
tilvante, engleski familiar.]
U kasnijim djelima Hjelmslev luči irlmeđu »samoglasnika« (danski selvlyd ali i vokoid), tj. oznake za fonetsku veličinu, i »vokala« (danski vo kal), omake za veličinu strukturnu. (Ovaj naputak dugujemo gosp. Eriku Hari.senu.) Premda se čini da se u ovoj raspravi ne teži takvu razHkova.'J.ju, selvlyd se prevodi kao »Selbstlaut« (samoglasnik), p remd a je ta riječ u njemačkom pomalo izišla iz uporabe.]
57
godt predočuje različitu oblikovanost jednog te istog smisla izra za. U tom je primjeru smisao izraza isti ali smisao sadržaja različit, baš kao što je u jeg wid det ikke i l do not know smisao sadržaja
isti ali je smisao izraza različit.
je poznat sustav funkcija u danu jeziku (npr. u jeziku Inate rinskom), taj će smisao sadržaja ili smisao izraza, pošto ih je shva tio, oblikovati u tom jeziku. Bitan dio onoga što se u ophodnom jeziku zove »govorenje S akcentom« sastoji se u oblikovanju shva ćena smisla izraza prema funkcijskim pretpostavkama što su u materinskom jeziku dane dotičnoj osobi.
Komu
. .
To nam istraživanje dakle pokazuje da se dvije veličine što ulaze u znakovnu funkciju - izraz i sadržaj - prema njoj o dnose na isti način: snagom znakovne funkcije, i· samo nje, egzistiraju oba njezina funktiva, a njih je sad točno moguće označiti kao oblik sadržaja i oblik izraza; a snagom oblika sadržaja i oblika izraza, i samo njih, egzistira supstancija sadržaja odn. supstancija izraza, koje nastaju tako da se oblik projicira na smisao, baš kao što raza peta mreža baca sjenu na kakvu nerazdijeljenu površinu.
-J
Vratimo li se sada ishodišnom pitanju o najprimjerenijem znače nju riječi znak, bi t ćemo u stanju jasnije prozrijeti kontroverzu između tradicionalnog i novijeg lingvističkog poimanja. Čini se toč nim da znak biva znakom za nešto te da je to nešto u s tanovitom smislu izvan samoga znaka. Pa je riječ klupa znak za određenu stvar u mom vrtu, i ta stvar u stanovitom (tradicionalnom) smislu ne ulazi u sam znak. Ali je ta stvar u mom vrtu veličina supstancije sadržaja, koja se sređuje posredstvom stanovitog oblika sadržaja te se pod njom svrstava u red s raznim drugim veličinama supstancije .sadržaja (npr. s novčarskim zavodom40). To da je znak znakom za nešto, to dakle znači da oblik sadržaja tog znaka može uključiti to nešto kao supstanciju sadržaja. Baš kao š to smo prije osjećali neo phodnim da riječ smisao [mening] ne rabimo samo za sadržaj nego i za izraz, i ovdje se u interesu jasnoće i unatoč naslijeđenim predo džbama, kojih jednostranost biva sve očitija, osjeća nužnost da se znakovna usmjerenost dapače preokrene: zapravo bi se s istim pra vom moglo reći da znak biva znakom za supstanciju izraza: niz glasova [klupa], kao jedinstven fenomen, izgovoren hic et nunc, ve ličina je supstancije izraza, koja se posredstvom te oznake a sna gom znaka, i samo njega, pridodaje obliku izraza te se svrstava među iste i različite druge veličine supstancije . izraza (među druge moguće izgovore toga. znaka. što su ga izgovorile druge osobe i u drugim prigodama). Prema tomu je znak - pa činilo se to i paradoksalnim - znak za supstanciju sadržaja i znak za supstanciju izraza. U tom se smislu o znaku može reći da je znak za nešto. Ne vidimo naprotiv nikakva opravdanja znak nazivati znakom samo za supstanciju sadržaja ili (na što u svakom slučaju još nije došao nitko) samo za supstanciju 58
!
l
I
I
izraza. Zpaf je dvostrana veličilna s janusovskom perspektivom,. dje lujući ul i d�a smjera: »prema Jan« supstanciji izraza i »prema unu tra« sUf,stanciji sadržaja. -I
Svaka j� terminologija arbitrJrna, pa shodno tomu ništa ne može spriječiti porabu riječi znak kao posebnog imena za oblik izraza (ili, ako se hoće, za supstanciju izraza,' pri čemu bi ovo drugo ipak bilo prije apsurdno negoli nužno). No primjerenijim mi se čini riječ znak rabiti kao naziv za jedinicu koja se sastoji od oblika sadržaja i oblika izraza, jedinicu što je ustanovljuje solidarnost koju smo nazvali znakovnom funkcijom. Rabi li se riječ znak samo kao naziv za izraz ili za kakav njegov dio, terminologija se, čak i kad se štiti formalnom definicijom, izvrgava opasnosti da svjesno ili nesvjesno izaziva ili pogoduje nadaleko rasprostranjenom nespora Z1.U11U po kojemu je jezik puka nomenklatura ili pohrana etiketa, kojoj je cilj biti tijesno svezanom uz preegzistentne stvari. Riječ znak v�da će nuždom svoje naravi biti tijesno svezana uz predodž..' bu kakva designata; stoga riječ znak valja primjereno rabiti tako da iz nješto jasnije proiziđe odnos među znakom i designatom, a ne da bude predmetom nagrdnih pojednostavljenja.
�
Za strukturu svakog jezika razlikovnost i međudjelovanje izr a i sadržaja u funkciji znaka od temeljnog je značenja. Svaki z ak, svaki sustav znakova, svaki sustav figura uređen da služi kao sus tav znakova, dakle svaki jezik sadrži u sebi kakav oblik izra?:a i kakav oblik sadržaja. Stoga analiza teksta već na rvom stupnju mora voditi diobi na obje te veličine. Da bi bila iscrpna, analizu valja urediti tako da na svakom stupnju dolazi do diobe na dijelo ve najveće moguće protežnosti, tj. najmanjeg mogućeg broja, bilo unutar podijeljenog lanca u cjelini bilo unutar svakog njegova ko jeg mu drago odsječka; sadrži li tekst npr. i rečenične nizove i re čenice, može se pokazati da je broj rečenica veći no broj nizova; ne valja dakle uskakati izravno u diobu rečenica, valja najprije dije se to na liti na rečenične nizeve a_tele čelo, vazda će se,mK.-azati kako se svaki tekst na prvom stupnju može dijeliti na dva, i-samo na dva dijela, kojih krajnje malen broj jamči maksimalnu protežnost: naime na crtu izraza i crtu sadr žaja, koje preko znakovne funkcije stoje u uzajamnoj solidarnosti. Crta izraza i crta sadržaja dijele se zatim svaka za se, naravno uz zajamčeno obaziranje na uzajamnu im igru u znakovima. Na isti će način početna raščlamba jezičnog sustava voditi uspostavljanju dviju njegovih obuhvatnih paradigama: izrazne i sadržajne strane. Kao skupna imena s jedne strane za crtu izraza i izraznu stranu a s druge za crtu sadržaja i sadržajnu stranI-f. poslužili smo se ozna-
�
---�-
'I (40
Posrijedi
Bank »klupa« i
monim
59
klupa
je postupa1k obavljen na horn Bank »banka«. U hrvatskom bi
»stativica na tkalačkom stanu«.
. . Illjemačkim riječima se moglo uz klupa uvesti ho -
op A. SJ.
r
kama "razina izraza odn. razina sadržaja",1 (izabrane se oznake na dovezuju na navedenu de Saussureovu fonnu1aciju »le pla ' " des idees. .. et ... celui... des sons« ). Tijekom čitave analize pokazat će se da ovakav postupak sobom nosi znatnu jasnoću i jednostavnost, bacajući osim toga svjetlo na čitav mehanizam jezika na dosad nepoznat način. S tog će se motrišta lako organizirati poddiscipline lingvistike prema dobro obrazlože noj shemi, pa će biti moguće i odlučno nadići dosadašnju razdiobu jezikoslovlja na fonetiku, morfologiju, sintaksu, leksikografiju i semantik�, razdiobu koja u mnogom pogledu ne zadovoljava, šepa, a djelomice je i odveć otrcana. No ta analiza, provede li je se, po kazuje uz to kako je razinu izraza i razinu sadržaja moguć e opisati sazdane na vazda posve analogan način, pa se na obje razine pred viđaju savršeno jednako definirane kategorije. To znači i daljnju bitnu potvrdu da je izraz i sadržaj u svakom pogledu ispravno poiveličine. mati kao izjednačene i ravnoprav
�
i :
�j
Upravo su te oznake, razina izraza i razina sadržaja, uO F izraz i sadržaj, izabrane u oslonu na dosada nje predodžbe, pa su � osvema proizvoljne. Na temelju funkcijske dredbe tih veličina nine mo guće opravdati nazivanje jedne izrazi m a druge sadržajem, I a ne i obratno. Određuje ih samo njihova uzajamna solidarnost, i izvan toga [drugačije] nijednu od njih nije moguće definirati. Obje su svaka za se određene opozitno i relativno, kao uzajamno sučeljeni funktiyi jedne te iste funkcije.
[1
Danski
utdryksplan, inholdsplaH.]
14. Invarijante i varijante
Uvid u strukturu znaka nezaobilaziva je pretpostavka točnijoj iz· vedbiu analize, pogotovu prepoznavanju figura od kojih je složen je zični znak ( pogl. 12). Na svakom stupnju analize valja se latiti po pisivanja veličma s istovrsnim relacijama (pogl. 12). Da bismo udo voljili našem načelu empirizma (pogl. 3), popisivanje mora biti ko liko iscrpno toliko i najjednostavnije moguće; načelo valja slijediti na svakom stupnju, među inim i zato jer se od samog početka ne može vidjeti je li dani stupanj ujedno i posljednji; no zahtjev je konačnom stupnju analize od dvostruke valjanosti, jer se na tom stupnju dolazi do prepoznavanja konačnih veličina, a one su zapra vo stupovi sustava pa se mora pokazati kako su sve ostale jezične veličine izgrađene od njih. A tO.�� ...!?r.9j. kona�I1�h... veličina ima biti što m�i, od značenja je ne samo za jednostavnost rješenja u da noj operaciji nego i za jednostavnost rješenja uopće. Taj zahtjev formuliramo u dva načela: načelo ekonomije i načelo redukcije, a oba se izvode iz načela jednostavnosti (pogl. 6).
Načelo ek.onomije: Opis se odvija tijekom procedure. Proceduru valja urediti tako da rezultat bude što je moguće jednostavniji, a obustaviti je valja kad više ne vodi daljnjem pojednostavnjenju. Načelo redukcije: Svaku pojedinu operaciju u proceduri valja na
stavljati ili ponavljati sve dok se opis ne iscrpi, a na svakom stupnju mora voditi registriranju najmanjeg mogućeg broja predmeta.
Popisane ćemo veličine na svakom stupnju zvati elementima. S ob zirom na analizu dajemo sljedeću preciziranu formulaciju načela
redukcije:
Svaku analizu (odn. svaki analitički kompleks43) II kojoj (u kojem) se registriraju funktivi s kakvom danom funkcijom kao osnovicom analize valja obaviti tako da vodi registriranju najmanjeg mogućeg broja elemenata.
(42 Danski for ana1ysens nrermere tilrettel�gning, engleski for conducting the analysis precisely.] [43
61
Danski inddeling, engleski analysis.]
:>.
Da bismo ispunili taj zahtjev moramo raspolagati metodom koja nam dopušta da uz pobliže ustanovljene uvjete svedemo, reducira
mo dvije veličine na jednu ili, kako se češće formulira, da dvije ve ličine pois/ovjetimo, identificiramo." Predočimo li si tekst razdije ljen na rečenične nizove, njih na rečenice, ove na riječi, riječi pak na slogove, te popis sačinjen za svaku pojedinu analizu, svaki put ćemo moći konstatirati da na više mjesta u tekstu imamo »jedan te isti« niz, »jednu te istu« rečenicu, »jednu te istu« riječ, »jedan te isti« slog: možemo reći da svaki niz, svaka rečenica, svaka riječ, svaki slog dolazi u više primjeraka. Te ćemo primjerke zvati vari jante a veličine kojih su one primjerci pak invarijante. Otprve je uostalom jasno da na ovaj način varijante nemaju samo veličine nego i funkcije, pa razlikovanje među varijantama i invarijantarna vrijedi za funktive uopće. Dok se varijante registriraju neposredno, mehaničkom diobom kakva postojećeg lanca, na svakom se stupnju analize mora moći zaključivati od varijanata na invarijante, i to uz pomoć posebno izrađene metode, koja utvrđuje kriterije neophod ne za takvu redukciju. Ondje gdje su posrijedi invarijante najvišeg stupnja razine izraza - glede govorenog jezika, u dosadašnjoj teoriji takozvani. fonemi - tom se pitanju u novijem jezikosloviju podarila stanovita pozornost pa su načinjeni i prvi pokušaji da se izradi takva metoda re· dukcije. U brojnim se slučajevima ipak ostalo pri manje ili više širokoj realnoj definiciji fonema, koja u dvojbenim slučajima ne nudi uporabljivih objektivnih kriterija. U dvije se moderne jeziko slovne škole ipak svjesno pokušalo izraditi objektivnu metodu re dukcije, naime u Londonskoj školi, kojoj je vođa Daniel Jones, te u fonologiJi što nam dolazi iz Praškoga kruga. a njoj je utemeljitelj sada već pokojni N. S. Trubeckoj. Metode redukcije izrađene II oba tabora pokazuju koliko stanovitu karakterističnu sličnost toliko zanimljivu različnost.
-'�
Sličnost se saslol i-u tome što nijedna strana nije spoznala kako je pretpostavka popiSu funkcijska analiza teksta. Metoda je in duktivna (pogl. 4), a polazi od činjenice da je unaprijed dana sta novita masa pojedinačnih glasova, pa se zadaća sastoji II tome da ih se svrsta u razrede glasova, takozvane foneme; to svrstava nje glasova u foneme mora se onda načelno odvijati bez obzi ra na to u koje paradigme stupaju glasovi. Bez ikakva obaziranja na sve to i sa svojstvenom nedosljednošću polazi se tu od stanovite grube razdiobe sveukupnoga glasovnog inventara jezika na kategori je, pri čemu se samoglasnici i suglasnici kadšto tretiraju različito; ali samoglasnik isuglasrllK-tu nisu jezične kategorije određene funkci· jom, već ih se definira polazeći od nejezičnih (fiziologijskih ili fizič kih) pretpostavaka.. S druge se strane kategorija samoglasnika i ka tegorija suglasnika prije operacije ne dijeli na potkategorije na pod lozi njihovih relacija (prema njihovu »mjestu« u slogu). 62
U toj sličnosti nema nikakva iznenađenja, budući 'da se dosad l.l' jezikosloviju nije rabila deduktivna metoda što smo je mi skicirali ' (pogl. 4). MetodološkifS međutim ništa manje nije zanimljiva razlika u metod skim postupcima obiju škola. Obje vide nešto značajno u tome što f�nemi nasuprot varijantama imaju stanovitur@!j.J<:5!y!!:,u.:,Jl:!:!!:��!j1:i:-· zamjenom jednog fonema drugim može se prouzrokovati sadržajna razlika (npr. Himmel-·Hammel46), ali ne i zamijeni li se varijanta drugom varijantom istoga fon�ma (npr. dva različita izgovora, jed. no otvorenije a drugo zatvorenU e a u Hammel). Tom kriteriju praški fonolozi daju definitomu sn gu, pa fonemsk� opr� , . kao opr�ku� razhkovnu.47 Londo ska škola polazI drugIm putem. Da a l i tu nji niel Jon
;
POb�iŽU
Ii I
'
44 Na toj točki teorij a u navedenoj formulaciji pretpostavlja analizu p ojma lingvistička identičnost. U novijoj se literaturi o tom govo ito na više mjesta (primjerice F. de Saussure, Coursz, str. 150 i d., a na os ovi Ru s sellove hijerarhije tipova i A. PenttiHi, Actes du IVe Congres i nte rn tia nal des linguistes, K0benhavn 1938, st r . 160 oi d., nadovezujući se na U. Sa· , arruoa, Untersuchungen zur symbolischen Logik, u Acta philosophica , en· nica I, HelsingfoI1s 1935; usp. PenttiUi i Saarnio u »Erutennnps« IV, 1934, str_
28 i d.). Rezultati do kojih se zasad došlo čini se. da su ipak dovoljni da
jaSlIlo pokažu kako je tim putem teško otvoriti prolaz metodi formal. nim odredbama, i da je to lakše pomoću pojma redukcija. Stoga se II ovom: kontekstu prob lem identičnosti može zanemariti kao nepotrebno kOmpllOl
nam
ranje.
[45
Danski metodisk, engleski methodological.]
[46
Hrv. »nebo«
-
»ovan«.
- A. S.]
A c tes du ler Congres interna tional des linguistes, Leiden
o. J., str. 33;Travaux du Cercle linguistique de Prague IV, 1931, str. 311; N. S. Trubeckoj, Grundzuge der Phonologie (Travaux du Cercle !ing. de Prague VII, 1939),
47
str�
48
30. .
Jones, An Outline oj English Phonetl.Cs, Cambridge 1936, str. 49 i d.
63
sto toga - bar u teorij i - pokušava graditi na »mjestu« fonema u lancu bez obzira na razlikovnu funkciju, tako da je dva glasa što mcr gu stupiti na isto mjesto uvijek m�guće držati dvama različitim fonemima.41l Ipak je očito da pritom hastaju nove teškoće, pogotovu zato što se .na istom »mjestu« mogu Jpojaviti i varijante (u,Sp<. Ham meI s otvorenijim ili zatvorenijim a � ; da bi se �klonila! t ,1 teškoća valja pored fonema uvesti još jedani pojam, .varifon, ali i njegov od nos prema fonemu nije posve jasan. Budući da .je svaki npvi pri mjerak fonema nuždom i nova varijianta, svaki će fonem imati va rijante na jednom te istom »mjestu« , odakle mora slijediti da svaki fonem mora biti vari/on. Ali i kad se to izričito ne veli, čini se da je za različite vari/one moguće držati da su različiti vazda samo po . njihovoj razlikovnoj opreci.so Poučan je taj pokušaj Londonske škole da zanemari razlikovnu op reku. Po svoj je prilici nastao u vjeri da se unutar čisto fonetič kog mišljenja nalazi na čvrstu tlu pa da ne mora iskati utočište u analizi sadržaja, gdje bi lučenje među razlikama i sličnostima moglo biti nejasnije budući da je tu metoda analize manje izrađe na p". se čini kako je teže doći do objektivnih kriterij a. Očito se to osjeća i u Praškom krugu, čim se htjelo graditi isključivo na ono,. me što se naziva »diferenciranje pomišljivog značenja« . Ali je Praš ki krug nedvojbeno u pravu kada razlikovni kriterij drži relevan tnim; pokušaj Londonske škole nailazi na nepremostive teško e, koje se javljaju i dru dje. Jak naglasak na razlikovnom načelu gl vna je zasluga Praškog kruga; ali glede njegove teorije u ostali pita njima i jegove rakse unutar takozvane fonologije moramo u svim drugim točkam biti vrlo oprezni.
1
�
�
Čini se � a isku tva s dosadašnjim pokušajima metode redukcije već pokCf.uju kako za registriranje invarijanata te lučenje među v ijantarna relevantnim valja držati razlikovni invarij �tama moment. I Razlika eđu varijantama na razini izraza postoj i onda kaci među njima po toji kakva korelacija (npr. korelacija između a i i u Hammel- Himmel) kojoj odgovara korelacija. na razini sadr�aja (korelacija među j edinicama sadržaja »H�mmel«- i »Himmel«), Itako da među izraznom i sadržajnom korelacijom postoji relacija. Ta I ·e relacija neposredna posljedica znakovne funkcije, solidarnosti me đu oblikom izraza i oblikom sadržaja.
i�
U
novije se dakle doba u klasičnom j ezikoslovIju, u nekim njegovim metodama, približilo toj spoznaji, ali ozbiljno tek glede figura na razini izraza. Međutim za razumijevanje strukture jezika te za pro ' vedbu analize od najveće je važnosti biti načistu da to načelo I ,valj a proširiti toliko da može vrijediti i za sve ostale invarij ante ijezika, bez obzira na njihov stupanj ili na nj ihovo mjesto u susta vu. Vrijedi to dakle za svekolike izrazne veličine bez obzira na nj i hovu protežnost, nikako samo za minimalne; vrijedi za razinu sa držaja baš kao i za rEinu izraza. U zbilj i . je to samo logična po sljedica priznavanja tog načela glede figura izraza. i
64
..
Motre li se umjesto figura znakovi, i to ne samo kakav poj edina čan znak već dva ili više znakova u uzajamnoj korelaciji, uvijek će se iznova zapaziti da među korelacijom izraza i korelacijom sadržaja postoj i relacij a; ne postoj i li takva relacij a, tada je upravo to kriterij da nemamo dva različita znaka nego dvije nj e gove različite varij ante. Uzrokujemo li time što smo rečenični iz raz zamijenili nekim drugim odgovarajuću zamjenu među dvama različitim rečeničnim sadržajima, tada u izrazu imamo dvije razli čite rečenice; a ako ne, u izrazu imamo dvije rečenične varij ante , dva različita primjerka jednog te istog rečeničnog izr.aza - baš kao i kod izraza riječi i bilo kojeg drugog znaka, i baš k ao kod figura , bez obzira na njihovu proteŽllo st; isto će npr. vrijediti i za slogove. U toJU će se pogledu razlika između znakova i figura sas tojati samo u tome što će, dokle god je riječ o znakovima, to biti uvij ek is ta sadržajna razlika a uzrokuje je jedna te ista razlika izrazna , ali ako je riječ o figurama jedna će te ista izrazna razlika od slučaja do slučaja moći p rouzrokovati različite zamjene među sadržaj nim veličinama (usp . Hammel- Himmel, Tante- Tinte, Bande- Bin· de) . Utvrđena j e relacija nadalje reverzibilna u tom smislu što s e lu čenje među invarijantama i varijantama unutar razine sadržaja mora odvijati prema točno istom kriterij u: dvije različite invarijante sadržaja postoje samo onda ako im je korelacija u relaciji prema korelacij i u izrazu, inače ne; II praksi dakle dvije različite invarijan te sadržaja postoje onda kad zamjena j edne drugom uzrokuje od govarajuću zamjenu na razini izraza. U osobitoj mjeri to bj elodano jasno biva glede znakova: ako npr. međusobna zamjena dvaju re čeničnih izraza uzrokuj e i odgovarajuću zamjenu dvaju rečeničnih sadržaj a, zamjena će tih dvaju rečeničnih sadržaj a p rouzrokovati i odgovarajuću zamjenu rečeničnih izraza; ista je to stvar, gledana tek s protivne strane. Nezaobilaziva je logična posljedica, konačno, da se na razini sadrža
�� j� baš-kao i na razini izraza s pomoću tog zamjenskog pokusa mora
-- moći registrirati figure, pa se analizom najmanjih znakovnih sadr ža1 a dolazi do funktiva (veličina i nj ihovih uzajamnih relacija) koji ih sklapaju. Egzistencija će figura baš kao i na razini sadržaj a biti samo logična posljedica egzistencij e znakova. Odatle se sa sigur nošću može pretkazati da je takvu analizu moguće provesti. A mo že se odmah pridometnuti kako j e neobično važno da je se provede,
D.
49 Jones, »Le maltre phon6tiquec 1929, str. 43 i d.; T:ravaux du Cercle ting. de Prague IV, Si.r. 74 i d. SO D. Jones, Proceedings of the International Congress of Phonetic :iClen ces (Archives neerlandaises de phonetique experimentale VI I I-IX, 1�33 ) . str. 23 i d.
65
� � �
. . f.\
j er j e ta p rovedba nUŽDa pretpostavka iscrpnu op isu sadržaja : ona pretpostavlja da je znakove, kojih je broj neograničen, čak i glede nj ihova sadržaja moguće obj asniti i opisati s pomoću ograničenog broja figura; pa i zahtjev za redukcijom ovdje mora ostati isti kao i na razini izraza: što je manji broj figura sadržaja moguće stvoriti, u toliko j e većem stupnju moguće udovolj iti zahtjevu načela empi rizma za naj je dnostavnij im mogućim opisom.
U dosadašnjem se j ezikosloviju još nitko nije latio ili bar pokušao latiti takve analize sadržaj a na figure sadržaj a, premda je odgo varajuća analiza znakova izraza na figure izraza stara baš kao i izum slovnoga p isma (da ne kažemo i starij a : izum slovnoga pisma pretpostavlj a dapače već obavljen pokušaj neke takve analize iz raza) . Ta j e nedoslj ednost .imala naj katastrofalnije poslj edice: sto jeći pred neograničenim b rojem znakova, držalo se analizu sadrža ja nerj ešivom zadaćom, Sizifovim poslom, neprijelaznim brdom. Postupak međutim za razinu sadržaja bit će ist i kao i za razinu izraza. Baš kao što se minimalan znakovni izraz posredstvom daljnje funkcijske analize može rastvoriti na manj e sastavnice s uzajamnim relacij ama (kako se to u pokušajima i zhivalo, djelomice, u davna doba, pri izumu slovnoga pisma, djelomice, u novija vremena, u teorijama o fonemu) , i minimalan se znakovni sadržaj posredstvom takve analize mora rastvoriti na manje sastavnice s uzajamnim re lacijama. Zamislimo da su se pri analizi kakva teksta, a na s tupnj u analize na kojemu se stanoviti veći lanci (mOŽelTIO pomisliti npr. na leksič ke izraze u kakvu jeziku uobičajene strukture) dijele na slogove , mogli registrirati među inima i sljedeći slogovi: sla, sli, slai, sa, si, sai, la, li, Iai. Na sljedećem stupnj u, na koj emu se slogovi dijele na središnje (selektirane ) i rubne (selektirajuće ) slogovne dijelove ( pogl . 9 ) mehaničko bi popisivanje unutar kategorije središnj ih i kategorije rubnih vodilo registriranj u dijelova a, i, ai odn. sl, s, z. Ali budući da je ai moguće objasniti kao j edinicu uspostavljenu re lacijom između a i i a sl kao j edinicu uspostavlj enu relacijom između s i l, to se ai i sl isklj učuj u iz popisa elemenata; u popisu preostaju samo a i i, s i l, pa se osim toga definiraj u i svojom sposobnošću da ulaze u već spomenute »skupove« (suglasnički skup sl, dvoglasnik ai) . I, što je neobično v�no : tu je redukciju moguće obaviti u istoj opera cij i u koj oj se registriraj u središnji i rubni dijelovi sloga, nj u se ne smije premještati u iduću operacij u, u kojoj se ti slogovni dijelovi opet dij ele na manje ; takvo što protuslovilo bi koliko zahtjevu za najjednostavnij om mogućom procedurom toliko i zahtj evu za naj jednostavnij im mogućim rezult�tom u svakoj pojedinoj o peracij i (usp . pogl. 6 i načelo redukcije). Da smo međutim imali drugu situ acij u - da smo naime pri rastvorbi većih lanaca na slogove bili na šli samo slai, a ne i sla, sli, sa, si, sai, la, li, Iai više se ne bi mogla obavljati redukcija p ri rastvorbi slogova na slogovne dij elove već bi -:-
66
J
� �' �A
se daljnja redukcija morala premj estiti u Sljed U Operacij . u kojoj slogovni dijelovi bivaju predmetom daljnje diobe. Da o imali npr. slai, sla i sli ali ne sai, sa, si, Iai, la, li, mogli .bismo a s lj ede ćem stupnju procedure rastvoriti ai, ali ne i sl. da s o imali slai i sla, ali ne i s1i, rastvorbe se ne bismo mogli i latiti, već bi se ai i a Orali registrirati kao dvije različite invarij nte; o 'ješiti se o t o p avilo vodilo b i među inim i do apsurda p kojemu bi se u jeziku koj i posjeduj e slogove a i sa, ali ne i slo s, kao posebnu varijantu u popisu s logova registriralo ne samo a nego i s . )
]
_ .J
Načelno u tom postupku ima j edan moment uopćavanj a . Redukcij u je moguće provesti s amo onda kad je zgodimice moguće uopćavati bez rizika od protuslovlj a. U našem je modelnom primjeru moguće zamisliti i da se uvede daljnje modificiranj e, prema kojemu se re dukcija od sl na određen skup dade provesti s amo u određeninl slučajevima, ali ne i u svim, j er je sa slogom sla uz nerazriješeno sl povezan drugi s adržaj negoli s a slogom sla uz razriješeno sl, iz čega mora slijediti da j e sl element n a istoj crti sa s i l. U nizu po znatih jezika (npr. u engleskom) moguće je veličinu t f rastvoriti na t i f , pa j e tu rastvorbu moguće neprotuslovno poopćiti za sve kolike slučaj eve. U polj skom naprotiv t f egzistira kao samostalna veličina na istoj crti s t i f ali oni mogu ulaziti i u skup t f (koji je funkcionalno raz},ičit od t f ) : dvije rij eči, trzy »tri« i czy »ili, da li« J a druga t f . 51 u izgovru se razlikuju samo pq torne što prva ima t Zato j� ovdje od praktičkog I značenja služiti se posebnim nače lom uopćayanja; njegovo se raktiČkO značenje uostalom očituje i na vištjl dt;ugih točaka j ezične teorije, pa ga valj a izložiti kao j edno od općih; načela teorij e j ezika r Vjerujemo uostalom da ćemo moći pokazati II kako j e to načelo u �nanstvenom istraživanj u uvijek im plicite igralo stanovitu ulogu, premda dosad, koliko nam je pozna to, nij e bilo formulirano. A glasi : ,
t
Dopušta li predmet kakvo rješenje na jednoznačan način, a kakav dr�gi predmet isto rješenje na vi$��načan-način, rješenje se pri vremeno poopćuje tako da vrijeđt- lza višeznačan predmet. Prema tomu j e pravilo što vrij edi za spominjane redukcij e mogu će formulirati ovako :
Veličine koje se uz primjenu načela uopćavanja dadu jednoznač no registrirati kao složene jedinice što u istoj operaciji sadrže isključivo registrirane elemente, ne mogu se registrirati kao ele menti.
sus�ava
a
L. Bloomfield, Language, New York 1933, str. 11 9; George L. TrJger. 51 Acta lingui:stica I, 1939, IStr. 179. Opširna analiza poljskog izraznog s našeg Ć� ��ajališta vjeroj atno voditi uvidu II � lj nj e razlike rn<:đu . Um . . SlUCajIma; to međutim II određenom stadiJu · analIze ne slabI nl na čelo ni njegovu primjenu. Analogno vrijedi i za Jonesov engleski mo , elni primj er h i 1]. I
dvama . .
67
.
.
i
sadržaja to će se pravilo primjenjivati točno na isti na Na razini ' čin kao ti. n a razini izraza . Vodi li npr. kakav mehanički popis na danom stupnju procedure registriranju veličina: »bik«, »krava« »muž«, »žena«, »dječak«, »djevojčica«, »pastuh«, »kobila«, »gove do«, »čovje k«, »dijete«, »konj«, »on« i »ona«, tada »bik«, »krava«, »muž«, »žena«, »dječak«, »dj evojčica«, »pastuh« i »kobila« valj!l isključiti iz popisa elemenata ako ih je već j ednoznačno moguće oglasiti relacijski uspostavljenim jedinicama što na jednoj strani sadrže isključivo »on« ili »ona« a na drugoj, već prema tomu, »go vedo« , »čovjek«, »dijete«, »konj«_ Baš kao na razini izraza i ovdje je kriterij zamj enski pokus, kojim se na obje razine konstatira I relacija među kO lacijom: kao što međusobna zamjena sa - sa j si može donijeti i zamjenu triju različitih sadržaja, tako i za j ena veličina sadržaja »hik«, »on�( i »govedo« može donijeti za jenu »on - govedo« bit će različi o od triju razi itih izr za. »Bik« . govedo« na sličan način na koj i će sl biti razli »krava« - »ona »on - govedo« bit će različito od »pa čito npr. , d fl, a . »bik« on - konj« na sličan način na koji će sl biti različito stuh« = npr. od s : zamjena jednog i samo jednog elementa kakvim dru gim u oba! je SlUČaja dovoljna da uzmogne uzrokovati zamj enu na (ovoj ili o,?oj) drugoj razini jezika. ,
j'
�
=
�
=
Dok smo u onom malom modelnom primjeru -t- već smo više puta p ibjegli tom poslu: tekst smo dijelili na rečenične nizove, nj ih na r čenice, rečenice na riječi, ove pak na slogove, njih opet na slogovne d ' jelove a te dijelove na manje figure - dok smo dakle nadovezu j ći se na tradicionalne predodžbe privremeno računali s činjeni e m da se tekst sastoji samo od stanovite crte izraza , sada smo ( ogI. 13) uvidjeli da se nakon diobe teksta na crtu izraza i crtu s držaja obje te crte, svaka posebno, moraju dijeliti prema j ed npm zajedničkom načelu. Nakon takva uvida mora se to dosljedno Qalje provoditi na obje crte (tj. privesti kraju). Baš kao što se pri nastavljenoj diobi crte izraza prije ili kasnije dospijeva do gra nice na kojoj ograničeni popisi sm]eIiftiJu neograničene, a nakon te granice ograničeni se popisi tijekom daljnjih operacija sve već- ma smanjuju (pogl. 12), tako će ista stvar nastupiti bude li se pro vodila analiza crte sa�aja. Možemo reći da se analiza do f.igura na razini izraza u praksi S stOji II tome da se veličine što ulaze u neo graničene �opise (npr. eksički izrazi) rastv�raju na v�ličine što ula ze u agraručene, te da se takvo rastvaranj e nastavlj a sve--dok ne ostanu tek najogranič� iji mogući popisi; isto će vrijediti i za ana lizu do figura na razini adržaja. Dok je popis sadržaja rij eči neogra ničen, u jezicima uobi&jene strukture vec se minimalni znakovi (na P9cllolli relacijskih razlika) dijele na neke (sele-ktirane) popise koj.i su neograničeni (npr. popisi sadržaja korij ena) i na druge, (selektira
t
I,
__
juće) popise koji su ograničeni (npr. popisi što obuhvaćaju sadr žaje tvorbenih d fleksijskih elemenata52 dakle izvedenica i morfe
ma). Postupak se tada u praksi sastoji u iskanju veličina što ulaze 68
,-
u neograničene popise a analizirane su na veličine što ulaze samo u ograničene popise. U uzetom primjeru već se pokazuje da je to načelo provedeno: dok »govooo« , »dijete« , »čovj ek« i »konj « za sad ulaze II neograničene popise, »on« i »ona« svojim se za mjeničkim svoj stvima nalaze u relacij ski definiranoj posebnoj ka· tegorij i s ograničenim brojem članova. Pa se zadaća sastoj i u tome da se analiza provodi dokle god svi popisi ne budu ograničeni , i to ograničeni što je moguće više. Tom redukcij om veličine sadržaja na »skup« j edan se j edin i sadr žaj znaka izj e dnačuje s čitavim lancem znakovnih sadržaja s od ređenim uzajamnim relacij ama. Definicije koj ima se prevode ri j eči u kakvu jednojezičnom rječniku u načelu su te vrsti, sve ako dosadašnj i rječnici i nisu težili redukcij i; zato i ne daj u defi nicija koje bi se bez daljnjega mogle preuzeti nakon kakve do sljedno provedene analize. Ali ono što se unosi kao j ednakovrijed nica dane veličine, reducira li j e se tako, zapravo j e definicija te veličine fonnulirana u istom j eziku i na istoj razini kojoj pripada i sama ta veličina. U toj točki nadalje ne vidimo ništa što bi nas od vraćalo da se istom terminologijom služimo za obj e razine te da de finicijom nazovemo i to da se npr. izraz danske rij eči tyr [ »bik« ] analizira sastavljen od suglasnika t, samoglasnika y i sug lasnika r (zajedno s tonom i akcentom, »si1inom«) . Tim ćemo putem doći do odredbe definicij e : kao definiciju poimamo diobu kakva zna kovnog sadržaj a ili z nakovnog izraza . Učinkovitost redukcije veličine na skup elemenata, o kojoj se ovdje govori, u različitim će s e slučajevima povećavati registriranj em samih konektiva. Kao k:onektiv razumij evamo funktiv koji je u određenim uvjetima solidaran s relacijom što uspostavlja slože ne j edinice određenog stupnja. Na razini izraza konektivi su u prak si često (ali nikako uvijek) identični s onim što se u starijem jezi koslovIju zove spojnik, ali o d njega odstupaju po tome što su posve definirani. Kao konektiv možemo registrirati samoglasnik što se u engleskom pojavljuje ispred fleksijskog nastavka u fishes. Na razini sadržaja konektivi će među inima često biti veznici, što u j e zicima određene strukture može biti od presudnog značenj a za analizu i popis rečeničnih nizova i rečenica. S tog će se temelj a naime u načelu ne samo doći do razlaganja složenih nizova na pojedinačne rečenice, već, prolaskom kroz čitav inventar, i do redukcije kakve glavne i kakve sporedne rečenice na j e d n US3 re čenicu s mogućnostima obiju funkcija. Tada glavna (selektirana) i sporedna (selektirajuća) rečenica neće biti dvije vrsti rečenica nego dvije vrsti »rečeničnih funkcija« ili dvije vrsti rečeničnih va-
[ 52
Danski endelsen, engleski elements.]
[ 53
Istakli njem. prevoditelji, danski e�n.]
-69 - ----==
__
_
rijanata; dodajmo radi potpunosti da je specifičan smještaj riječi u određenim vrstima sporednih rečenica moguće registrirati kao signal za te rečenične varijante, pa se tako ne ometa p rovedba redukcije. - Sudbina koja tu sustiže dva nosiva stupa klasične sintakse, glavnu i sporednu rečenicu, a nj ih se reducira na puke varijante, stići će uostalom na odgovarajući način i neke nje· zine druge stupove. U s t rukturama jezika koje se obično pojavljuju b it će subjekt i imenski predikat varij antama jedne te iste imenice U ednog te . istog spoj a ili sL) ; objekt će u jezicima bez padeža za objekt biti varijanta posvema na crti s o nima koji ga imaju, a u jezicima s objektnim padežom, gdje on ima i druge funkcije, objekt će biti varij antom imenice u tom padežu. Drugim riječima, klao sičnoj dvodiobi jezikoslovlja na morfologiju i sintaksu razdioba funktiva na invarijante i varijante, čega smo se ovdje latili, izmiče tlo pod nogama. Registriranje dakle relacije među korelacijom izraza i korelacijom sadržaja mora se provesti za sve veličine teksta na obj e razine. Razlikovni je moment p resudan za svaki popis. Korelacij u na jednoj razini, koj a se na taj način nalazi u relacij i prema korelaciji na dru goj razini j ezika, zvat ćemo komutacija. Ta je definicija praktdčka. U teorij i međutim težfino "apstraktnijem i općenitijem formulira· lIlju. Kao što možemo zamisliti korelacij u i zamjenu unutar kakve paradigme, a svaka se od njih nalazi u relacij i prema odgovaraju ćoj korelaciji i odgovaraj ućoj zamjeni unutar kakve paradigme na drugoj razini jezika, tako možemo zamisliti .i kakvu relacij u i ka kav premještaj unutar lanca, koj i se nalaze u relacij i prema odgo varajućoj relacij i i odgovaraj ućem premještaju unutar lanca na drugoj razini jezika; u tom slučaju govorit ćemo o permutaciji. Per mutacij u često nalazimo među znakovima relativno veće p rotežno sti ; upravo riječi možemo definirati kao najmanje znakove kojih se izraz uzajamno permutira s nj ihovim sadržajem.s4 Kao rodnu oz· naku5s za komutaciju i permutaciju biramo termin mutacija. Veli mo li da derivati istog stupnje §to _pripadaju jednom te istom pro cesu ili J ednom te istom sustaVii- tvore rang,SS tada mutaciju defini ramo kao funkciju koj a opstoj i --"među derivatima p rvog stupnja jednog te istog razreda, a ona je u relacij i prema funkcij i među dru gim derivatima prvog stupnja jednog te istog razreda što spadaju u isti rang. Komutacija je onda mutacij a među članovima paradig me a permutacija mutacij a među dijelovima lanca.
..... If \
Kaq supstituciju razumijevamo odsutnost mutacije među članovi ma paradigme; pa nam je dakle supstitucij a suprotnost komutacij i . I z t i h odredaba slijedi da stanovite veličine nemaju ni uzajamne komutacije ni uzajamne supstitttcije-;--a- to su one veličine što ne ulaze u jednu te istu paradigmu; u navedenome Jonesovu model nom primjeru to su kakav samoglasnik i kakav suglasnik, ili h i 'rl.
Invarijante su dakle korelaH s uzajamnom komutacijom, korelati s uzaj amnom supstitucij om.
70
"
a
varijante
Specifična struktura p oj edinog j ezika, značaj ke koje dani j ezik obi lježuju nasuprot drugima, za razliku od drugih, u sličnosti s dru gima, koje određuju tipološko mj esto poj edinog j ezika, te značaj ke određuje očitovanj e : koje to relacij ski definirane kategorije po sj eduj e taj jezik i koliki broj invarijanata ulazi u svaku od njih. B roj invarij anata unutar pojedine kategorije određuj e se komuta cijskim pokusom. Isklj učivo se na tome temelji o no š to smo nadove zujući na de Saussurea nazvali j ezičnom formom, koj a na različite načine od jezika do j ezika stavlj a svoj e arbitrarne granice u jedan te isti amorfni kontinu4m supstancij e. Svi primjeri š to smo ih naveli (pogl. 1 3) -istodobno �u i primjeri za održivost komutacijskog poku sa: tim se putem određuje broj oznaka za boje, bljOj kategorija broj a, vremena, pregradnih suglasnika, samoglasnika it�l. itd. Sadržaj na ve ličina »stablo« [trre] i sadržaj na velična »drvoJ [trre] u danskom su varijante ali u nj emačkom i francuskom invarij a nte; s�držaj na veličina »drvo« i sadržajna veličina »šuma« invarij ante su l u dans· kom, ali varij ante u francuskom ; sadržaj na veličin r »velik1 šuma« .' i sadržaj na veličina »nevelika šuma« ili »šuma be4 obzira l na veli činu« francuskom su invarij ante, ali zato varij an e u njeknačkom i �ans om. K ri terij za takvo određivanj e iSkljUČiVO j e komutacij sIn po us .
�
t
I
Ako s u se u starij oj gramatici kategorije i članovi kategorija iz . latinskog j ezika p očesto slijepo prenosile na moderne europske j e zike, npr. danski,57 bilo je to zato što još nije bila j asna važnost komutacij skog pokusa za jezični sadržaj . Bavimo li se j ezičnim sadržajem bez obzira na komutaciju, tada to u p raksi znači isto što i motrenj e na j ezični sadržaj bez obaziranj a na nj egov o dnos prema j ezičnom izrazu, odnos što se nadaje putem znakovne funkci je. Kao reakcij a na to u novije se doba stalo zahtijevati gramatič ku metodu koj oj je ishodište u izrazu, da bi se tek odatle tražio put k sadržaju.58 Ali nakon otkrića kqmutacije u nj ezinu punom op segu vidi se da j e taj zahtjev formuliran netočno . S istim bi se pravom moglo zahtijevati da se u nauku o izrazu za ishodište uzme sadržaj pa da se od nj ega ište put izrazu. Presudno j e međutim da I ;
ii� k I
I
I
",
l� ki je tekst formulira� jasnije: »and it is even possible to de[54 fine WOrt�� as minimal permutabi signs«.]
f
[SS
Danski fcellesbetegnelse.]
[56
Danski rcekke, engleski rank.]
57 Vidi o tome među inima H. G. Wiwel Synspunkter for dansk sproglcere, K0benhavn 1 90 1 , str. 4.
,
58 Ne na kraju, čini to i pisac ove rasprave (L. Hje1mslev, Principes de grammaire generale, Det. kg!. Danske VidenSikabemes Selskab, Hist. - filol. Medd. XVI. 1, K0benhavn 1 928, osobito str. 89).
71
��
j
na t nutno zanimanje posebno za izraz a pose no za .. i· bez ObZ . sadržaj o strukt . j ezika ne razumijemo ništa ne obaziremo li se vazda prv nstven na međuigru obiju razina. I nauk o izrazu i nauk o sadržaj jest nauk o relaciji među sadržajem i izrazom; te se dvije discipline uzajamno pretpostavljaju, međuzavisne su, pa ih stoga nije mogu e izolira i jednu od druge bez ozbiljne štete. Kao što je već rečenq ( pogl . 9 1 1 ), analize se valj a laća ti tako da joj II temeIju budu funkcije.
1
.
_. � I . � -- -
I
IS.
Gradba jezika i jezična uporaba
/' / Jezikoslovac
\1ezicima i za nj ihovu različitost, za dvije sukladne strane iste stvari .
se u jednakoj mjeri mora zanimati za sličnost među
Sličnost među j ezicima jest samo načelo njihove strukture; raz ličitost jezika j est izve dba tQg.,na.č.el a in concreto. I sličnost među je7Jicima i nj ihova različitost počiva dakle na samom jeziku i na j ezici ma, na nj ihovoj unutrašnjoj strukturi, pa se ni sličnost među j ezi cima ni njihova različitost ne osniva ni na kojem drugom čimbeni ku izvan j ezika. I sličnost među jezicima i njihova različitost 1) 0čiva na onome što smo prema de Saussureu nazvali oblikom, ne na oblikovanoj supstancij i. Sto se tiče smisla [mening] koji se obli kuje, moglo bi se a priori uzeti da pripada onome što je svim jezici ma zaj edničko, dakle pripada sličnostima među j ezicima; ali to j e iluzija, budući d a s e smisao [ mening] u svakom jeziku oblikuj e n a specifičan način, p a n e postoj i dakle univerzalno oblikovanj e VeĆ samo univerzalno načelo oblikovanja. Smisao [ mening] je II sebi neoblikovan, u sebi nije podvrgnut oblikovanj u već je obli kovanj u tek dostupan, i to kojem god oblikovanju; postoj e li kakve međe� one su u oblikovanj u, ne u smislu [ mening] . Stoga je smisao [ n1e· ning] u sebi nedostupan spoznaj i , jer je pretpostavka spoznaj i ne koja vrst analize; smisao [ mening] je moguće spoznati tek uz po moć oblikovanja, bez njega dakle znanstveno ne egzistira. Odatle proizlazi da opj��, , 1�,�!� !:t� y�lj, � !��elj iti na smislu [ me c.,. � ,.,. _ n1ngT"'::':' smislu �z.r� .ili. smishLsa.đ.d,aj a. Kad bi se htjelo , moralo bi to biti rii.:POdlozlkakva prethodnog, j ednom zavazCIaSfVorenog oblika smisla I!!}eningsformning] koji bi, pa i strukturiran, bio ne izbježivo nesročan s mnogim j ezicima. Baš zato građenj e gramat ike na spekulativnim, ontologijskim sustavima ili pak građenje grama tike na gramatici kakva drugog j e�ika nužno biva osuđeno na neus pjeh. __
Zato kao pretpostavku opisu j ezika nij e moguće uvesti opis sup stancije; prije će hiti da opis supstancije pretpostavlj a opis jezičnog oblika. Stari san o univerzalnom glasovnom sustavu i univerzalnom sadržajnom sustavu ( sustavu poj mova ) , taj san zato i nije moguće ostvariti, -1J:l"će-onu-''Svakom slučaj u ostati bez ikakva dodira s je zičnom zbiljom. Jamačno upravo poradi takvih ogranaka srednjo vjekovne filozofije, što se javlj aj u i u najnovije doba, neće biti suvišno precizirati da empirijskim putem neće biti moguće stvoriti tipove glasova ili kakvu vječnu shemu ideja. koja bi b ila valjana i 73
� l ,, >
---·t
za j ezik. Različitosti ne poc1Vaj u na različitim ostvaraj ima istog tipa supstancije nego na različitim os tvarajima oblikovnog načela ili, drugačij e rečeno, na različitu obliku što se odnosi na identičnu ali amorfnu supstancij u. Tijekom dosadašnjeg izlaganja iznosili smo misli na koj e nas j e izravno potak l a desaussureovska distinkcij a između forme i sup - stancij e; ta su nas razmišljanja dovela do shvaćanja da je j ezik for ma te da se izvan te forme, a u funkcij i prema nj oj , nalazi stanoviti n�jezični predmet, tzv. supstancij a. I dok je na lingvistici da analizi ra j ezični oblik, na drugim će znanostima shodno tomu b i ti da ana liziraj u supstancij u; zrcaljenjem rezultata lingvistike na rezultatima tih drugih znanosti nadat će se onda u danu j eziku proj ekcij a j e zičnog oblika na supstancij u . Budući da je j ezično oblikovanje smisla [mening] arbitrarno, tj . ne temelj i se na supstancij i nego na vlasti tom oblikovnom načelu te na mogućnostima ostvarivanja š to slij ede iz nj ega, ta dva opisa, j ezični i nejezični, valja obavljati neovisno j e dan o drugomu. Da bismo to precizirali u plastičnoj i shvatlj ivoj j asnoći, bilo bi poželj no navesti na koj im je to znanostima da opisuj u supstanciju ili, točnije , smisao ; to više što je u tom pogledu u dosadašnjOj ling vistici pos tojala stanovita sklonost nej asnoći, koj a ima duboke tra dicionalne korijene. Možemo tu uputiti na dvije stvari. Prvo ( a na vodeći to hotimice se agnostički odnosimo baš prema nekim spor nim pitanj ima naj novij e filozofij e ) , opis smisla - i glede j ezičnog izraza i glede j ezičnog sadržaja - valj a u svemu bitnome shvaćati pripadnim djelomice fizici djelomice psihologiji. Supstanciju obiju razina moguće je držati djelomice fizičkim predmetima (glasovima na razini izraza, s tvarima na razini sadržaj a ) , djelomice pak p re dodžbama onoga tko se u vezi s tim p redmetima j ezikom s luži; shodno tomu, glede obij u razina hoće se fizikalnP9 odnosno fenome nologij ski opis smisla_ D rugo na što moramo obratiti pozornost j es t d a se iscrpan opis smisla jezičnog sadržaja mora zapravo obaviti zajedničkim radom svekolikih nelingvističkih znanosti;60 gledamo li s našeg motrišta, sve one beziznimno rade na j ez;ičnom sadržaju . S relativnim pravom što nam g a daj e gledanje s jednog j edinog motrišta dolazimo dotle da nam se svekolika znanost u s redotočuje oko-lingvistike kao svoga središta. Dolazimo do simplifikacije Pc?
'7.
koj oj predmete znanosti svodirno na dvije fundamentalne vrsti: jezici i nejezici, a među njima vidimo neku povezanost, neku funkciju.
Koje j e vrsti ta funkcija među j ezikom i nejezikom te kakav j e među nj ima uzročnoposljedični odnos i odnos pretpostavljivosti, o tome ćemo j oš imati p rilike iznijeti neke misli, što će nam istodob n o b i ti povod za širen j e i mijenj anje slike kakva nam s e zasad ocr tava ovdje. Š to se ovdj e veli o tom predmetu, osobito o desaussure ovskoj formi i supstancij i, tek j e privremeno.
74
�
S motrišta što smo ga ovdje zastupali moralo bi se dakle zaključi ti da baš kao što se razne nelingvističke znanosti mogu i trebaj u laćati analize j ezičnog smisla [ mening] ne Ob iruĆi se na jezični oblik, tako se i lingvistika može i treba laćati . isa j ezičnog oblika ne obazirući se na smisao [ mening] što se un si na obj e razine. I dok valj a držati da nelingvističke znanosti do olj no i jedino ade kvatno mogu opisivati smisao sadržaj a i smisa izraza, lingvističku znanost mora zapasti posebna zadaća da opi�uj e j ezični oblik te da mu tako omogućuje projekcij u na nejezične p redmete, ko j i s motrišta jezika čine njegovu supstanoiju. Lingvistika dakle svoju glavi1u zadaću mora vidj eti u tome da nauk o izrazu i nauk o sa držaj u svodi na s tanovitu osnovicu unutrašnjih funkcija, i to nauk o izrazu bez glasovnih ili fenomenologij skih pretpos tavaka a nauk o sadržaju bez pretpostavaka antologij skih ili fenomenologij skih (što nikako ne znači i bez epistemologij skih pretpostavaka, na koj i ma počivaju sve znanosti). Tako bi se za razliku od klasičnog j ezi koslovlja došlo do jedne lingvistike u kojoj nauk o izrazu ne bi bio fonetika ni nauk o sadržaj u semantika. Takva bi znanost bila s ta novi ta,, �lge�!._�j �� ! �� koj a �i () p �rirala neimenoyanim veličfnama, tj _ . -arcHtrarno, mimo prirodno imenovanj e, a \reličinama imenovaiifma motivirano bi nazivlj e , dobivale tek u odnosu prema supstancij i.
�
!
L
UdUĆi da se lingvisti nalazi p red tom glaVn . zadaćom, a nje zino se rješavanje u čitavome dosadašnjem j ezi oslovij u s k!oro do . kraja zanemarivalo, pred lingvistikom stoj i zap avo kraj n le ops e žan misaoni i istraživalački posao. Što se tiče jezičnog izraz , u po . sljednje je vrij eme na stanovitim područj ima došlo do n kakvih [>očetaka.61 Teorij a j ezika koj u izlažemo od svoj ih se prvih �redrad nj i nadahnj ivala tim spoznajama, a namjera joj j e izgradi�i takvu . imanent u algebru j ezika. Da b ismo j oš većma n glasili njezinu razlikos � rema dosadaŠnjim vrstima proučavanj a j zika te njezinu načelnu eovisnost o nejezično definiranoj supstanci ' i, dali smo j oj
i
j��
[59
�
�
Danski fysisk.]
[60 Dan sk i samtlige videnskaber uden for lingvistikken, engleski all non.linguistic sciences.]
jezično� izraza uz n ačelno odustaj aJIlj e od glasovnosti B loomfield glede engleskog a dj e lomice i glede drugih jezika (Language, New York 1 933, str. 1 30 i d.) , pa George L. T rager glede poljskog (Acta l ingttis tica I, 1 939, str. 179) , Hans Vogt glede norveškog (Nors k: tiddskrift for sprogvidenskap XII, 1942, str. 5 i d.) , H. J. -utaa1rgieQe-dansikog 61 Analize Isus t awa latili su se. osobito L.
(Proceedings of the Second International Congress of Phonetlc Sciences, Cambridge 1936, s tr. 54 i d.) i glede hotentotskog (Africa X I I , 1939, str. 36'1 i d.), [A. Bjerrium glede danskog dij alekta u Fj oldeu (Fjoldemalets lydsystem, 1 944), J. Kurylowicz glede s tarog,rčkog (Ta-avaux du Cercle linguistique de Copenbagqe V, 1949, str. 56 i d), Kfud Togeby glede fancuskog (:itructure � I
75
l l'
i ,j
I
' ., ""� 'T·.'
'"' 1' ' .
osebno ime, a nj ime smo se poslužili još 1 936, pri predradnjama teoriju; nazvali smo je ,g!9S.�m:t?:t.#.ka (od y)..w(J'oa. »jezik«) , pri emu gloseme p oimamo kao najmanje oblike kojih uspostavi, kao odIQzro1::>la$,rtj avanja , vodi teorij a; oni su nesvodljive invarijan te. Takva"' posebna oznaka ne bi bi la neo phodna da naziv lingvistika tl tolikoj mjeri nije bio zlorabljen z a stanovitu vrst p romašenog p ro učavanja jezika što polazi od transcendentnih i irelevantnih
motrišta.
I Desaussureovsko luč 'e između »forme« i »supstancije« ipak je tek relativno opravdano, i to sa stajališta j ezika. »Fonna« o v dje znači jezični oblik a »supst cija« - kao što smo vidjeli - jezična sup stancija ili smisao [ m ning] . Uzeti sami za sebe, pojmovi »form.a« i »supstancija« u kakV4 apsolutnom smislu još' su općenitijeg dosega, ali ih se ne može po op ivati bez opasnosti od terminološke nejasno će. Valja naravno izr4 ito ustvrditi da »supstancija« nije suprotna pojmu funkcije .već može biti oznaka samo za stanovitu cjelinu što je funkcionalna u samoj sebi a u određenu je odnosu prema pro matranoj »fonni« , baš kao što je smisao [ mening] u nekom o dno su prema jezičnom obliku. Ali i nejezična analiza smisla [men ing] koj e se laćaju nelingvističke znanosti, po naravi stvari vodi spozna ji nekakve »forme« , a ona je načelno iste vrsti kao i j ez ični »oblik�< , pa i ne bila jezične naravi. Mislimo da je moguće složiti se da niz ,
različitih općih načela, do kojih smo došli još u početku proučava nja62 teorije jezika, biva valjan ne samo za jezikoslovlje nego i za svaku znanost, ne na kraju i načelo o funkcijama što su pri analizi j edine relevantne (pogl. 9). Sto s jednog motrišta biva »'supstancija« s drugog će motrišta biti »forma«, a to je u vezi s činjenicom da funktivi znače samo krajnje točke i sjecišta za funkcije te da spo znatIjiva i znanstveno egzistentna biva samo funkcijska mreža za visnosti, dok »supstancija« u ontološkom smislu ostaje metafizičkim
poj mom.
...�
Nejezična...analiza smisla [meningsanalyse] mora dakle redukcijom kako je mi poiimamo voditi do spoznaje o nejezičnoj hijerarhiji š·to je
I
immanente de la langue fratlfaise, 1951) �] L. Hje1mslev glede litavskog
-f (Studi baltici VI, 1936-37, str. l i d. [te glede danskog (SelsKab �r nordiSK
filologi, Arsberetni.ng for 1948-49-50, str. 12-23) ]. To se s taj atljte u svoj j asnoći i svjesno -javlja već ou Memoire sur le system e primitif des voyelles F. de Saussurea, Leipzig 1879; metodu je jasno formuJ,irao njegov učenik Alb. Sechehaye (Programme et methodes de la linguistique thiorique, Paris 1908., str. l l i , 133, 151). II uglastdm zagradama pridometnuti su ovoj bilješci prema engleskom tekstu.]
[Bibliografski podaci
11
u funkcij i prema hij erarhij i j ezičnoj , a do nj e se dolazi lingvističkom dedukcijom. Tu ćemo j ezičnu hijerarhij u zvati gradbom jezika, a j ezične hijerarhij e što j e stavlj amo II odnos prema zvat ćemo jezičnom porabom. Time hoćemo reći i poraba manifestira gradbu j ezika, a funkcija među ka i j ezičnom porabom zove se manifestacija. Ti 'Su operativni.
{ 62
77
Danski udgangssti1ling, engle� ki initial stages. ]
rezultante ne gradb i j ezika kako j ezična gradbom j ezi termini zasad
16.
Varijante
u
gradbi jezika
Određene j e veličine i u gradbi jezika i u j ezičnoj porabi moguće svesti na primjerke nekih drugih veličina (usp. pogl. 1 4) . Bilo koji funktiv u gradbi j ezika moguće je unutar gradbe - i bez obzira na manifestaciju - podvrgnuti raščlanj ivanju na varij ante. To p ro izlazi iz same definicije varij ante ( pogl. 1 4 ) . Raščlamba na varijan te uostalom univerzalna je, nikako partikularna (pogl. 1 1 ) , budući da je svaki funktiv uvijek moguće neograničeno raščlanj ivati, često i na p roizvolj no utvrđen broj varijanata. S toga su prema daninl odredbama (pogl. 1 1) varijante kao nesvodljive invarij ante u pra vilu tek pomišlj ive, a realiziraj u se samo svodljive invarijante.
U novijem, glasovno usmjerenom nauku o izrazu obično se pravi razlika između dviju vrsti varijanata: takozvanih »slob o d nih« va rijanata, koj e se j avlj aj u neovisno o okolini, i takozvanih »vezanih« ili »uvj etovanih« ( o dnosno, izrazom koj i ne bismo p reporučili, »kombinatoričkih« ) , koje se javljaju samo u određenim uvjetima unutar lanca. Provede li se analiza do kraj a može se reći da svaka pojedina veličina izraza posjeduje točno toliko vezanih varijanata koliko sama ima mogućih relacija u lancu. I provede li se analiza do kraja može se reći da svaka pojedina vel,ičina izraza posjeduj e točno toliko s lobodnih varij anata koliko sama ima mogućih primjeraka, budući da dovoljno osj etlj ivom eksperimentalno fonet ičkom regi s triranj u dva primj erka is toga glasa nikada nisu posvema j ednaka. »Slobodne« ćemo varijante zvati, yarijacije, . a »vezane« varijete ti.
Varijacije se definiraju kao kombinirane varij�te; riTIi nj ih naime određene veličIne p retpostavljaju kao koegziste�tne u lancu, a niti one pretpostavljaju te veličine; varij acije ulaze u kombinacij e. Vari jeteti se definiraju kao solidarne varij ante ; dani varij etet naime vaz da biva i stodobno pretpostavljen u lancu o d kojeg drugog varijeteta d ruge invarijante ( ili od kakva drugog p rimj erka varij ante ) i sam pretpostavlj a njega: u s log ta ulaze dva varijeteta po j e dne invari jante, naime j edan varijete t od t, koj i se može pojaviti samo zajed no s a, te j edan varij etet od a, koji se može pojaviti samo zajedno s t; među njima postoj i solidarnost.
Razdioba varijanata na dvije kategorij e, razdioba što j u je naj avio noviji nauk o izrazu, posj eduj e, kao š to se vidi, funkcijs ku važ nost , pa j e valja obaviti posvuda. Pritom s obzirom na suvremeno stanj e j ezikoslovlja valj a izričito naglasiti kako je raščlanjivanje na varijante u nauku o sadtžaju isto tako moguće i neophodno kao 78
i u nauku o izrazu. Sva takozvana kontekstualna značenja manife s tiraju varijetete, a posebna značenja uz to manifestiraju i varijacije. S obzirom na zahtjev za š to j e moguće j ednostavniji m opisom važ no j e još za obj e razine nekog j ezika držati na urnu, da raščlamba na varijacije pretpostavlj a raščlambu na varijetete, j er se naj p rij e invarijanta raščlanjuje na varijetete a tek onda varijeteti na vari j acije : varijacije specificiraju varij etete. Ipak, čini se mogućim da se na iscrpnu raščlambu na varij acij e opet nadoveže raščlanj ivanje na varijetete, itd.; dokle je god to moguće, posrijedi j e prijelazna specifikacij a. Provede li se raščlanj:ivanje invarij ante na varijetete sve do poje dinačne »pozicij e« [ danski »plads « ] , dolazi se do nesvodlj iva vari j eteta pa je varijetetska raščlamba iscrplj ena; varijetet koj i se tako više ne može raščlanjivati na varij etete zvat ćemo lo kalizirani vari jetet [ danski en lokaliseret] . Provede li se vf\rij acij ska raščlamba kakva lokaliziranog varijeteta sve do P Ojed . ' ' og primjerka, dospi jeva se do nesvodljive varijacije p a je varijac ' ska raščlamba iscrp. . ljena; varij aciju koju tako više nije moguće dalje raščlanjivati na va.rij acije zvat ćemo individuum. Ali se indivi uum eventualno opet može raščlanj ivati na varij etete , i to prema r,znim »pozicijama« u koj ima se može poj aviti j edan te isti indivifluum; u tom sl učaju ' i mamo prijelaznu s pecifikacij u.
�
To što se varij antna raščlamba na određenu stupnj u može iscrpiti ne protuslovi p omišlj ivosti varij anata. Uz pretpostavku d a j e spe- ; cifikacija prij elazna, raščlanj ivanj e na varijante načelno j e neogra ničeno . Ali je unatoč iscrplj ivosti raščlanjivanje na varijante čak i unutar pojedinačnih nj egovih s tupnj eva neograničeno, j er Ć� broj varijanata u neograničenu tekstu uvijek biti ograničen , pa će zato i broj mogućih p oj edinačnih raščlambi tijekom koj ih se čak i na pojedinom stupnju može iscrpiti varij antna raščlamba b i t i isto tako' neograničen.
Ukoliko posrijedi nij e vazda nastavljana prij elazna specifikacij a
l
već se hijerarhij a kao iscrpljena dovršuj e u raščlambi varijeteta na varij acij e, koje se n e mogu opet raščlanj ivati na varij etete, moći će se u epistemološkom smislu reći kako predmet pred nama više nij e dostupan dalj nj em :mlanstvenom opisu. Znanosti i j e naime uvijek cilj registriranje veza, pa ako predmet 'pruža tek mj0gućnost rrgistrira nj a konstelacija ili nepestoj anj a funkcij a, prestaje m gućnost egzaktnog pos tupka. Da je znanostima cilj registriranj e veza, ta primjedba znači - razodjenemo li j e od terminol<;>gije št smo je sami uveli - da je svaka znanos t uvij ek težila shvad ti pred ete kao , l POSlje . ce kakva uzorka ili kao učinke kakva p o oda. A�i ako je predm t moguće rastaviti na predmete što ih j e , ve bez iznimke" moguć nazvati poslj edicama ili učincima svih ili nikoj ih drugih, ' aljnja znanstvena analiza b iva besplodna tada
�
�
�
Od samog se početka ne čini nezamislivim kako svaka znanost š to pokušava izraditi motrišta za koja se glede teorije zalažemo na kra79
17.
Funkcija i zbroj
Razred što je u funkcij i prema j ednom ili više drugih razreda unu tar astog ranga zvat ćemo zbroj. S intagma tički zbroj zovemo jedi nicom, paradigmatički zbroj kategorijom. ledinica je dakle lanac što je u relacij i prema j ednom ili više drugih lanaca unutar istoga ranga, a kategorija p aradigma što j e u korelacij i prema j ednoj ili više drugih paradigama unutar istoga ranga. Relacij u među zbro j em i funkcijom što ulazi u nj te ulazi u funkcij u kao konstanta64 poimamo kao zasnutak; velimo da funkcija zasniva zbroj te da zbroj b iva zasnovan funkcijom. Tako npr. unutar paradigma tike U ezičnog sustava) možemo utvrditi postoj anj e raznih ka tegorija što ,su u uzaj amnoj korelacij i a svaka je od nj ih zasnova na korelacij om među svoj im članovima; ako su posrij edi katego rij e invarij anata, ta je korelacij a komutacija, ako 1i pak kategorije varijanata, supstitucija . Isto tako u s intagmatici ( u j ezičnom pro cesu, tekstu) možemo utvrditi postojanje različitih j edinica što su u uzajamnoj relaciji, a svaka je od njih zasnovana relacijom među svoj im dijelovima. Iz tih odredaba proishodi da uvije k postoj e funkcije bilo među zbrojevima bilo među funkcij ama ili, drugim riječima, da je svaka veličina zbroj . Razlog što pridonosi mogućnosti takva naziranj a jest naravno taj da j e broj varij anata bezgraničan pa je i raščla njivanje varijanata moguće nastavlj ati u beskonačnost, tako da se svaka veličina može držati zbroj em, naime u svakom poj edinom slu caJu kao zbroj varijanata. Ta.:!�y je -način motrenj a nužna poslj e dica zahtjeva za iscrpnim opisom. U teoriji to znači isto što i činjenica da neka veličina nij e drugo do li dvije ili više veličina s uzajamnom funkcij om, što smjera na to, naglasimo j oš j ednom, da znanstvenu egzistenciju posjeduj u sa mo funkcij e ( pogl. 9 ) . U praksi j e tijekom analize osobito važno biti nači:stu s tim d a re lacije postoj e sam065 među kategorij ama.
[64
U engleskom tekstu nedostaje dio »te ulazi . . . konstanta« . ]
[65
T o »samoc, analogno engleskom tekstu, umetnuto je radi jasnoće.]
81
Analiza se mora odvijati tako da se, uz obaziranje na načelo empi dzma i na o stala izvedena iz njega, naj prij e izabere osnovica analize koj a j e primjerena. Zamislimo da smo za osnovicu analize uzeli selekcij u. Tada će nam u prvoj operacij i biti do toga da postojeći lanac razdij elimo na selekcijske jedinice 1 . stupnja; kategoriju š to se nadaje iz svih tih j edinica možemo nazvati kategorijom funkcije; tu dakle mislimo na kategorij u funktiva koj i se registri raj u p ri kakvoj pojedinačnoj analizi s danom funkcij om kao osno vicom analize. Unutar takve kategorije moći će se zamisliti četiri vrsti funktiva :
1 . funktivi š to se mogu pojaviti samo selektirani;
2. 3. 4.
funktivi što se mogu pojaviti samo kao selektiraj ući; funktivi što se mogu poj aviti i selektirani i selektirajući ; funktivi što se ne mogu pojaviti ni selektirani ni selektirajući (tj . funktivi što mogu ulaziti samo u solidarnosti i/ili kombinaci je, ili uopće ne ulaze u relaciju) .
Svaku od tih četirij u kategorija zvat ćemo kategorijom funktiva; kao .kategorije funktiva poimamo dakle one kategorij e š to se regi striraj u raščlanj ivanj em kategorije funkcij e prema mogućnostima funktiva. Analitička se operacija sastoji u tome da istražimo koje su od četirij u unaprijed66 mogućih kategorij a funktiva realizirane a koje pomišlj ive, pri čemu se svaka od tih kategorija analizira u čla nove na podlozi komutacij skog pokusa; te smo članove nazvali ele mentima. Ako je analiza dioba na selekcij ske jedinice 1. s tupnja, onda su i elementi pojedinačne selekcij ske j edinice 1. stupnja; dioba vodi nj ihovu registriranj u. Kao zoran primjer zamislimo opet diobu lanca na glavne i zavisne rečenice. Glavne rečenice neka pripadaj u kategoriji funktiva 1, za visne kategorij i funktiva 2; radi jednostavnosti zamislimo da su po mišljive i obj e druge, kategorija funktiva 3 i kategorija funktiva 4. ----siva j asno da takvo registriranje n e može značiti d a svaka pojedi na zavisna rečenica selektira svaku pojedinu glavnu; ova ili ona za visna rečenica ne pretpostavlja nazočnost kakve određene, nego sa mo bilo koje glavne rečenice. Kategorija glavne rečenice biva dakle selektirana kategorij om zavisne; uzajamna je to selekcija među kategorijama funktiva, dok će kao poslj edica tomu relacij a među članom u kategoriJr-funktiva i članom u kakvoj drugoj kategorij i funktiva moći biti j amačno neka druga, npr. komhinacij a. Jedna j e o d zadaća teorije jezika d a dadne opći proračun o tome koje t o re lacije elemenata odgovaraju danim relacijama kategorije funktiva. Ako li je osnovica analize solidarnost ili kombinacij � , dakle s in tagrnatička recipročnost, kategorije će funk tiva biti: 1.
2. 3.
82
funktivi što se mogu poj aviti samo solidarni; funktivi što se mogu poj aviti samo kombinirani; funktivi š to se mogu pojaviti i solidarni i kombinirani;
4. funkt�"fi što se n e mogu pojaviti n i solidarni ni kombinirani (tj fuhktivi što ulaze samo u selekcije, ili uopće ne ulaze u rela ciju) .
�
.
T u ć e isto tako među kategorij ama funk tiva postoj ati uzaj a a solidarnost odn. kombinacija, dok elementi mogu biti i u dru hn relacijama. Već smo ranije (pogl. 9) vidjeli primjer za to, dok s o naime ispitivali latinske imeničke morfeme: kategor,j a broja i ka tegorija padeža uzaj amno su solidarne, ali među poj edinim broj em i pojedinim padežom postoji k omb inacij a .
[66
83
Danski
pd forhdnd, engleski
a
priori.]
1 8.
Sinkretizam
f
Sada se možemo pozabaviti fenomenom što ga klasična gramatika poznaje kao sin k retizam, a u novijoj ga fonologiji nazivaju neutra lizacija; stvar j e u tome da se u određenim67 uvj etima može ukinuti kom taCija među dvjema invarijantama. Dobro su poznati p rimj e ri, p i kojima možemo i ostati , sinkretizma u latinskom među no min tivom i akuzativom srednjeg roda ( i nekim drugim padežima ) te n utralizacije u danskom između p i b na kraj u sloga (utoliko što se pri izgovoru npr. :Diječi top po volj i može uzeti p ili b). I
U takvu ćemo slučaju reći da j e komutacija u postojećim �trjetima suspendirana, obustavljena, pri čemu navodimo sljedeću opću od redbu: Imamo li funktiv koj i je uz stanovite pretpostavke nazočan a uz stanovite druge nije, tada će se uz pretpostavke uz koj e j e funk tiv nazočan reći da je posrijedi stupanje na snagu dotičnog funkti va, pa će se o nj em uz dotične pretpostavke kazati da j e na snazi ili da . stupa na snagu a uz pretpostavke uz koje taj funktiv nij e nazočan posrijedi je suspenzija ili izostajanje dotičnog funktiva, p a ć e s e u z dotične pretpostavke reći d a taj funktiv j est i l i biva s us pendiran ili da izostaje. -
�
Suspendiranu mutaciju među dvama funktivima zovemo poklapanje, a kategorij u što se zasniva kakvi� poklapanjem ( na obj e razine jezika ) zvat ćemo sinkretizam. V ' limo dakle da među rqmina o:...lj=i eđu p i b u dansko�I I :R0�t= tivom i akuzativom u latinskom te u zajamno poklapanj�J[--da onI ulaz u poklapanje, te 4a ajedno tvore sinkretizam ili da .�y�ki poseb o ulazi u sinkretizam. ..
�
__
I
Iz tih definicij a proizlazi: ukoliko dJije veličine - što se u stano vitim uvjetima68 a na podlozi komutacijskog pokusa registriraj u kao invarijante II promijenjenim uvjetima69 uđu u poklapanje, one će u tim promijenjenim uvjetima biti varijante, utoliko70 što je u tim uvj etima invarijanta samo njihov sinkretizam. U oba slučaja uvj eti su relacije u koje ulaze dotične veličine u lancu: komutacija se među nominativom i akuzativom u latinskom ( a na snazi je npr. u prvoj deklinacij i ) suspenwa među inim kad nominativ i/ili akuzativ uđu u relaciju sa srednjim rodom; a komutacija . se u danskom medu p i b (koja je medu inim na snazi u početnom položaju : prere [ »kruška« ] brere [ »nositi« ] ) suspendira kada medu inim p ilili b uđu II relaciju s kakvim prethodnim središnjim dijelom sloga. -
-
84
r"
Valj a biti načistu da relacija relevantna u tim slučajima j est rela�ij a prema varijantama. Veličina koj e j e nazočnost nužna pre tpos tavka poklapanju među nominativom i akuzativom j est varijetet srednje ga roda, koji je solidaran s nominativom-akuzativom ; a veličina ko je je nazočnost nužna pretpostavka poklapanju među p i b jest va rijetet središnjih slogovnih dijelova, koj i je solidaran sa sljedbenim
p/b. Takvu solidarnost među kakvom varijantom s jedne strane i kak vim poklapanjem s druge strane zovemo dominacijom, ovlašću: ve limo da dotična varijanta ovladava poklapanjem te da poklapanje biva ovladano danom varij antom.71 Prednost, u vezi o sobito s činjenicom da se na taj naeIn daj e for malna definicij a, jest u tome što se dalj e može lučiti između obve zatne i fakultativne dominacije a da se ne mora pribj egavati socio logijskim pretpostavkama, što bi nužno uključivalo i realnu defini ciju tih termina, a značilo bi u najboljem slučaj u kompl iciranje pretpostavaka teorijskog aparata pa b i dakle protuslovilo načelu jednostavnosti ; u najgorem bi pak slučaju značilo možda i u klj u čivanje metafizičkih pretpostavaka pa bi dakle u dalj nj ern smislu protuslovilo načelu empirizma, osobito pak zahtjevu za provedbom eksplicitnog definiranja. U skladu s nj ihovom dosadašnjom ekspli citnom i implicitnom realnom odredbom, pojmovi kao što s u obve zatno i fakultativno nužno bi pretpostavljali poj am sociologij ske norme, a taj j e poj am, pokazuje se, u teoriji j ezika moguće posve zaobići. Sada međutim obvezatnu dominaciju možemo definirati kao ovlast u kojoj j e dominanta72 u odnosu prema sinkretizm u varijetet, a fakultativnu, izbornu dominaciju kao ovlast u kojoj je dominan ta II odnosu prema sinkretizmu varijacija: dolazi li u danim uvje tima do poklapanj a obvezatno, tada među dominantom s j edne strane i sinkretizmom, kategorij om veličina što ulaze u poklapanje s druge, postoj i solidarnost; dolazi li u danim uvj etima do pokla panja fakultativno, tada među dominantom i sinkretizmom pos toj i kombinacij a. "-
[ 67
Danski givne,
engleski given_] betingeIser,
Danski
Danski amdrede betingeIser, engleski o ther conditions.]
[ 70
Danski
andre
idat
»dok«,
engleski
conditions. J
[ 68 [69
certain
»pri čemu« .]
Umjesto dominacija ili ovlast možemo se u vezi s odabranim primje71 rima poslužiti i specifičnij im terminom sinkretiziranje, budući da se domina· cija može generalizirati tako da vrijedi i za defektiviranje. [ 72 85
Danski den dominerende.]
Sinkretizmi se mogu manifestirati na dva različita naClna:
kao
stapanje ili kao implikacije. Kao stapanj e poimamo manifestaciju
sinkretizma koj a je sa s tajališta hijerarhij e supstancij e identična s manifestacij om svih ili nij ednog od funktiva što ulaze u sinkreti zam . Navedeni primjeri sinkretizma manifestiraju se kao s tapanje u kojemu je manifestacij a s inkretizma i dentična s manifestacijama svih ( obaj u ) funktiva što ulaze u sinkretizam. Tako sinkretizam no minativa i akuzativa p osjeduje značenj e »nominativ-akuzativ« ( to značenje u razli6itim svezama nosi u sebi i varijetetske manife stacije što ih nomigativ i akuzativ posj eduju i inače) ; pa će se sin kretizam p/b izgovarati na isti način kako se p i b inače izgovaraj u (u različitim svezama, s istim varij etetskim manifestacij ama ) . Pri mjer sinkretizma gdj e manifestacija nij e identična s manifestaci j om koj eg od funktiva što ulaze u sinkretizam zatječemo u pokla panj u različitih vokala uz određene naglasne uvj e te u ruskom i
engleskom, gdj e se taj sinkretizam izgovara kao [ d ] . Kao implika ciju poimamo manifestacij u sinkretizma koj a sa s taj ališta hijerar
hije supstancij e biva identična s manifestacij om j ednog ili više funktiva što ulaze u sinkretizam, ali ne svih. S toj e li u nekom jeziku zvučni i bezvučni suglasnici u uzajamnoj komutacij i ali t u ko mutacij u suspendira koj i drugi suglasnik pa se bezvučni suglasnik pred zvučnim izgovara zvučno, imamo inlplikacij u. O d funk tiva š to ulaze u implikacij u velimo da je taj ili da su ti funktivi , koj ih je manifes tac ij a identična s manifestacij om sinkretizma, implicirani u drugom ili drugim funktivima, a taj ili ti funktivi irnpliciraju onaj ili one koj ih je manifestacij a identična s manifestacij om s inkretiz ma. Izabranim smo primjerom htj eli dakle reći kako bezvučan su glasnik u o dređenim uvj etima implicira kakav zvučni suglasnik ili da kakav zvučni suglasnik u tim uvjetima b iva impliciran u bezvuč nom. Dolazi li među zvučnim i bezvučnim suglasnikom ( kako je t o često među inima u slavenskim jezicima ) do sinkretizma tako da ne sp'mo što se bezvučni suglasnik pred zvučnim izgovara zvučno nego se i zvučni suglasnik pred bezvučnim izgovara bezvučnor-tada_ implikacija nij e jednost rantr�nego višest rana ( dvostrana ) :·�,.zvučni implicira bezvučni a bezvučni zvuOni, u uvjetima što se uzaj amno-is klj učuj u. Upozorujemo na to da se naša poraba izraza implikacija poklapa s porabom II logistici, pa j e ona tek poseban slučaj . I mplikacij a j e funkcij a »ako-onda« , s tanoviti entailment, samo što s e u navede nim primj erima ne zbiva među rečenicama nego među veličinama manje p rotežnosti : ako nam j e glosematička veličina izraza p II određenoj relaciji p rema kakvoj drugoj , onda dobivamo q. Logički entailment među tvrdnj ama čini se kao da tvori samo druii pose ban slučaj j ezične implikacije.73 Sinkretizam može biti razrješiv i nerazrješiv� Razriješiti sinkretizam znači uvesti varij etet sinkre tizma koj i ne ulazJi u p.o klapanje što zasniva taj sinkretizam. Ako j e unatoč s inkretizmu templum u jednoj svezi moguće p roglasiti 86
.. _._
!
i' i ,1
I
I
I
nominativom a u kakvoj drugpj akuzativom, to j e [ onda] zato što j e latinski sinkretizam nominativa i akuzativa u tim padežima raz rješiv; do razrj ešenja dolazi čim unutar kategorij e nominativa i akuzativa, dakle unutar sinkretizma, izaberemo varij etet što ne ulazi u poklapanje (npr. nominativni varijetet domus i akuzativni varijetet domum ) pa tu veličinu s adržaja uvedemo u tem p lum namjesto padežne veličine što u nj ulazi; zbiva se to zahvaljujući ana loškom izvodu što se temelj i na primjeni načela uopćavanja. Sin kretizam je razrješiv samo ukoliko s u mogući takvi analoški izvodi na osnovi rezultata što ih pruža analiza gradbe j ezika. Takvi po općujući analoški izvodi nisu mogući u slučaj u to p , pa shodno tomu s inkretizam plb moramo proglasiti nerazrj ešivim . Lanac s I nerazdj ešenim a razrj ešivim sinkretizmima možemo naz vati aTqt;ualiziranim, a lanac s razriješenim i razrj ešivim sinkre tizmima idealnim. Takvo je razlikovanje značaj no za lučenje među sažetijom i opširnij om zabilježbom izraza, pa su dakle obje te vrsti zabilježbe moguće na podlozji analize gradbe j ezika. I .J
�
Razriješimo li kakav sinkretizam te se latimo idealnog bilj ež nj a, tada će sama zabilježba (zapis ili izgovor) tog sinkretizma š � f ga reprezentira koj i od njegovih članova biti implikacij a u kojoj sin kretizam implicira dotični član. Cini nam se da će t a okolnost biti relevantna za analizu logičkog zaključka, koji j e dapače prema shva ćanju modernih logičara čisto j ezična operacij a pa bi se dakle njegovo objašnjenje imalo očekivati i na temelju lingvističkih pret postavaka. Već smo ranije ( pogl. 10) iznijeli nlišlj enje da logički zaključak možemo odrediti kao analizu pretpostavljene tvrdnj e. Sada to možemo i p recizirati p a reći da j e pretpostavlj enu tvrdnju očito moguće shvatiti kao razrješiv sinkretizam nj ezinih zaklju čaka; logički je zaključak prema tomu raščlanj ivanje pretpo stavljene tvrdnj e a sastoji se II raščlanjivanju danog sinkretiz ma, koje nastupa kao implikacij a . Uopće, čini n a m se da j e poj am sinkretizma što smo ga. dobili na temelju unutrašnj ih lingvističkih pretpostavaka moguće dobro is koristiti i za sveopće osvjetljavanje čak i raznih nej ezičnih poj ava. Vjerojatno će se tim putem moći donekle osvij etliti i opći pro blem odnošaj a razreda i sastavnice. Ne motri li se na paradigmu kao na puki zbroj njezinih članova ( u Russellovoj terminologij i class as many) nego kao na nešto ·-različito od nj ezinih članova ( class as one ) , tada će ona biti razrješiv Is inkretizam svoj ih čla nova; razrj ešenjem se sinkretizma kakav c s as one transformira u class as many. S obzirom na to trebalo i biti j asno da - uko-
t I I
73 Sličnost biva to veća držimo li, poput J. J0,rgensena, rečenice složenim imenicama (The Journal of Unified Science VIII, 1 939, s tr. 233 i d. te IX, 1940, str. 1 85 i d.). 87
liko bam j e uopće do toga da riječi pojam pridajemo znanstveni smis o - pojam moramo razumijevati kao razrješiv sinkretizam međi predmetima (dakako onima što ih supsumira taj pojam). Osim eksplicitnih veličina u sinkretizam može ući i veličina »nula« , koja za jezičnu analizu uopće ima osobito značenje. Cesto se već znalo upozoravati na nužnost da se prizna opstojnost 14�entnih i fakultativnih jezičnih velična, osobito fonema.'l4 Tako će se na temelju određenih pretpostavaka analize u danskom moći ustanoviti opstojnost latentnog d u mand, vand, j er se u tim izrazima d po javljuje kad se izmijene uvjeti: mandig, vandig. Isto je tako u dan skom moguće ustanoviti fakultativnost onog r u položaju nakon i i u (yndig, kugle ) . Potrebno je samo malo razmisliti pa će se poka zati da latentnost i fakultativnost nije moguće definirati kao75 obu stavljenu manifestaciju; spomenute su funkcije utemeljene u grad bi jezika, budući da su uvjeti uz koje se pojavljuju latentnost i fakultativnost ustanovljeni relacijama u lancu a počivaju na domi naoiji. Latentnost i fakultativno st valja dakle poimati kao poklapa nje s nulom. Latentnost j e poklapanje s nulom u kojemu je domi nacija obvezatna (jer dominanta u o osu prema sinkretizmu biva varijetetom), pa se za funktiv koji ul i u latentnost veli je la tentan. Fakultativnost je poklapanje s nulom u kojemq j [lo mi nacija fakultat·ivna (jer dominanta odnosu prema sihk etizmu biva varijacijom), pa se za funktiv št ulazi u fakultativn6st yeli da je fakultativan.
r
�
I
74
I
Baudbuin de Courtenay, Faku1tative Sprachlaute (Donum nataJicium Schrijnen, �929, s tr 38 i d.) Pri analizi francuskog A. Martinet je operirao latentnim 1). (Bulletin de la Societe de linguistique de Paris XXXIV, 1933 , str. 201 i �.). . [75
Dan� ved
.
I
�c, engleski as.] I
19.
Kataliza
Kao što smo vidj eli (pogl. 9-1 1), analiza se sastoj i u registriranju funkcija. Prihvati li se to motrište, valj a predvidjeti mogućnost da nas, zahvaljujući solidarnosti među funkcij om i funktivom, re gistriranje stanovitih funkcij a prisili na interpoliranj e stanovitih funktiva koj i spoznaj i ne bi bili dostupni ni na koj i drugi način. To interpoliranj e zovemo katalizom. U praksi je kataliza nuždan uvj et za provedbu analize. Analiza latin skog mora nas npr. moći dovesti do takva rezultata da prijedlog sine ( pogl. 9) selektira (regira) ablativ, pri čemu se shodno defini cijama misli kako je nazočnost ablativa u tekstu nuždan uvj et za nazočnost sine ( ali ne obratno ) . Jasno je da do takve tvrdnj e nij e moguće doći tek mehaničkim motrenjem veličina š to ulaze u stvar no postojeći tekst. Moguće je dapače zamisliti stvarno postojeći tekst u kojemu sine dolazi i bez pratnje ablativa, tekst naime koj i je iz ovog ili onog razloga prekinut i nedovršen ( kakav oštećen nat pis, kakav ulomak, kakav ne dokraj a napisan ili izgovoren iskaz ) . Registriranje svake p ojedine koneksije mora u načelu p re tpostaviti da su pri porabi j ezika već na samom početku eliminirane takve neuračunljive slučaj nosti ( accidents de la parole) . A fenomeni u stvarnim tekstovima koj i bi mogli ometati mehaničko registriranje koneksija ne ograničuju se samo na takovrsne nehotične smetnje . Poznato je dapače d a u ekonomiju j ezičnog izražavanja kao njegov stalan i hitan dio ulaze i aposiopeze i pokrate (prisjetimo se samo izraza: I te kako! Da sam bar! Zato! itd� Hd.) . Kad bismo pri ana lizi bili up.1:!ćeni tek registriranju relacU.�-=--na t6j -podlozi, po svoj bismo prilici (protivno svrsi znanosti, usp._ P9�l . 1 6) dospjeli dotle da registriramo same kombinacij e.
Posljedica j e međutim zahtjeva za !scrpnim opisom da se te aposio peze i slično j oš tij ekom registriranj a prepoznaj u kao takve, budući da analiza mora registrirati i izvanj ske relacije stvarno promatranih veličina, koneksije što upućuj u onkraj postojećih veličina te na ono izvan nj ih. Sučeljeni s latinskim tekstom koj i se prekida [ rij ečj u ] sine moći ćemo registrirati i koneksiju (selekciju) s ablativom, tj . bit će moguće interpolirati i pretpostavku za to sine; vrijedi to i za sve druge slučajeve. Do takva interputiranja- uzroka što stoj i iza posljedice dolazi se pozivom na načelo uopćavanja. S druge s trane pri katalizi valja paziti da se tekst ne nadopunj uj e ničim do onim za što ima j asnih dokaza. U slučaj u sine pouzdano 89
znamo da se tu pretpostavlja ablativ; o latinskom ablativu nadalje znamo da i on posjeduje vlastite pretpostavke: on pretpostavlja su postojanje određenih drugih morfema u lancu; a o lancu morfema .što se tako nadaje znamo da p retpostavlja supostojanje kakve teme. Ali budući da ablativ nije solidaran s određenim morfemom svake kategorije već samo s određenim kategorijama morfema ( pogl. 17) , budući da nadalje lanac morfema što sadrži morfem padeža, broja, roda i eventualno poredbe nema koneksije s kakvom određenom imeničkom temom već s kategorij om svih imeničkih tema, nemamo nikakva prava uz spomenuto sine ukatalizirati ikoj u određenu ime nicu u abla:tivu. S to se tu dakle ukatalizira najčešće nij e poj edi načna veličina nego nerazrj ešiv sinkretizam među svim veličinama koj e je moguće zamisliti na dotičnom »mjestu«76 U lancu. Glede sine u sretnu smo položaj u što znamo da ono o čemu kao o pret postavci može biti govora j est ablativ, i samo ablativ; ali s obzirom na veličine što ih ablativ nadalj e pretpostavlja znamo tek da je to ovaj ili onaj broj , ovaj ili onaj rod, ovaj ili onaj poredbeni mor fern (naravno unutar mogućnosti kojima latinski raspolaže u svom inventaru ) te ova ili ona tema. U zbilj i on bez razlike p ret postavlj a koj u od tih veličina, pa zato kataliza ne s mij e ići dalj e no konstatirati baš to.
Katalizu definiramo kao registriranje koneksij a zamjenom koje veličine drugom što s nj om stoj i u supstitucij i. U našem j e p ri mjeru sine zamij enj ena,' a sine + ablativ ( + dalj nj i konektirani sinkretizmi) zamjenjuj uća veličina. Zamjenjujuća je dakle veličina uvijek jednaka zamijenj enoj (kataliziranoj ) + interpoliranoj ili do punskoj ( ukataliziranoj ) veličini. Kao što vidimo, za ukataliziranu veličinu vrijedi da je često ali ne nužno sinkretizam, nadalje da je često ali ne nužno latentna ( uopće se latentne veličine mogu re gistrirati samo katalizom a uz pI1imjenu načela uopćavanj a) , te konačno da ako b iva veličinom sadržaja uvij ek i nužno posjeduje izraz »nula« , a ako biva veličinom izraza uvijek i nužno posj eduje sadržaj »llula«, -ovo na kraj u poslj edica je zahtjeva š t o proizlazi iz definicije o supstitucij i među zamijenjeno m i zamjenjujućom veličinom.
If" " . I
p6 90
Engleski "place«.]
20.
Veličine analize
tl .
! Dok su ' naljU u preth
�
Procedurom vladaju načela koja su j oj u temelj u ( pogL 3, 6, 14 ) , iz njih uostalom, prvenstveno radi pri;mjene u analizi teksta,
a
[ 77 91
Engleski physiological. ]
možemo deducirati sljedeće načelo što ga nazivamo
crpnog opisa:
načelom18 is
Svaku analizu (odn. svaki analitički kompleks) u kojoj (u kojemu) se kao osnovica analize registriraju funktivi s danom funkcijom valja obavljati tako da ona (on) neprotuslovno vodi registriranju što je moguće većeg broja realiziranih kategorija funktiva unutar što je moguće većeg b roja kategoriji funkcija. i
;
ji ,
I
U praksi je posljedica toga načela d J pri diobi teksta ne vc;llja prei skakati nijedan stupanj analize z a Oj i bi s e moglo p
1e j
�
Pitanje š o ga ovdje nabacujemo nije.. nipošto pitanje praktičke podjele.:=- da već definitornog srnj eš taja]H"eame ta. S tog motrišta lingvistu patri anali� a teksta kao nezaobilaziva zadaća, pa i glede dijelova v.eće p rotežIjlos ti. Pokušat će se dijeliti tekst s osnovicom analize u Iselekciji i i recipročnosti, a pri svako� pojedinačnoj analizi valja tražiti dijelove veće protežnosti. Pa I će Se lako uvidj eti ako j ezični tekst vrlo velike ili beskrajne protežnosti nudi moćnosti diobe na dijelove velike protežnosti, a definirane uzajam om selekcijom, solidarnošću ili kombinacijom. Prva od tih dioba j st dioba na crtu sadržaja i crtu izraza, koje su uzajamno solidame. tane Ji ih se dalje dijeliti svaku posebno, tada će unutar crte sadr ž ja biti moguća i potrebna među inim analiza "na književne vrste, potom i analiza znanosti ' na pretpostavlj ajuće (selektiraj uće) i ,retpostavljene (selektirane) . Tako knj iževnoznanstvena i opća epi s�emologijska sistematika nalaze svoje prirodno mjesto u okviru t�orije jezika, a teorija jezika pri takvoj razdiobi znanostilIO mora
cl
�
92
r"
dospjeti do toga da u sebi sadrži vlastitu definicij u . Na kakvu naprednijem stupnju procedure ve6i će se tekstovni dijelovi morati dalje dijeliti po piscima81, pa na djela, poglavlj a, odlomke itsl., sve na osnovici uzajamnih odnosa pretpostavlj ivosti, zatim isto tako rečenični nizovi i rečenice, pJ.ii čemu se među inim zaključci dijele na premise i konkluzije - očito stupanj j ezične analize na kojemu formalna logika mora lokalizirati znatan dio svojih p ro blema. U svemu tomu vidimo značaj no širenje perspektive, okvira i učinkovitosti teorij e j ezika, istodobno i podlogu za poticaj nu i o rganiziranu suradnj u među lingvistikom u užem smislu i nizom
drugih disciplina, na koj e se dosad, očito s većim i l i manj im ne pravom, u p ravilu gledalo kao na nešto što j e izvan područja j ezikoslovlj a. U zaklj učnim će operacijama analize teorija j ezika doves ti do dio be koja ide prema veličinama manj e protežnosti no š to su veličine koje smo dosad držali nesvodlj ivim invarijantama. I ne vrij edi to samo za razinu sadržaja, gdj e smo već vidjeli kako je klasično j ezikoslovlje vrlo daleko od toga da dokraja obavi analizu, već i za razinu izraza. Na obim će razinama dioba s relacij om kao osno vicom analize završiti u popisivanju taksema, tj . pomišlj ivih ele menata;82 što se tiče razine izraza taksemi će, grosso modo, biti j ezični oblici š to se manifest>iraj u putem fonema, s tom ogradom da analiza provedena po načelu jednostavnosti često dovodi do bitno drugačijih rezultata negoli dosadašnji pokušaj i fonemske a nalize. Poznato je međutim da je te takseme u pravilu moguće dalje dijeliti na podlozi stanovite univerzalne analize, koja postaj e vidljiva čim s e takseme n a temelj u posebnih pravila stane nizati u dvodimenzionalne, trodimenzionalne i višedimenzionalne sustave.g3 Ovdje se ne možemo upuštati u ta posebna pravila, koj a počivaju na ------4činjenici da . se j ezični elementi j edne te iste kategorij e ne razlikuj u
[78
Danski om »prema« ; engleski of. �
[79
Engleski deviding sentences into clauses.]
Dansko inddeling ovdje nije moguće prevesti analiza kao obično ; en[ 80 gleski je neodgovarajući the analysis of the scienc es.] [81
Danski i fo rfatterskaber, engleski into productions o f single auth o rs. J
[ 82 Engleski je tekst na ovom mjestu proširen te u prijevodu glas i. : Na objema će razinama dioba što se temelj i na relacijama dospjeti do s tupnja na kojemu se posljednji put za osnovicu analize rabi selekcija. Na tom će s tup nju analiza dovesti do popisivanja taksema, koji će biti pomišlj ivi elementi.] 83 Vidi npr. autorove uspostavljene sustave u La categorie des cas J -l l , Acta Jut1andica V I I , 1 i IX, 2 , 1935-37. Odgovarajuće j e sustave moguće US postaviti i za razinu izraza.
93
samo numerički nego i kvalitativno,84 dapače se moramo zadovolj i t i
time d a posve načelno uputimo na činjenicu n a koju s e dosadašnj � istraživači j ezika nisu obazirali, na činjenicu naime da: uspos tavI li se kakav popis taksema »kao sustav« to sobom kao logično po sljedicu povlači daljnju diobu pojedinih taksema. Zamislimo na pri mjer da se u nekoj kategorij i registrira popis od 9 taksema pa da ga je prema p osebnim pravilima za kvalitativnu diobu moguće
uspostaviti kao dvodimenzionalni sustav s po tri člana u svakoj dimenziji, tako da je 9 moguće opisati kao umnožak od 3 X 3. Sami će članovi dimenzij a dakle biti dijelovi taksema, budući da se sada svaki od 9 taks�ma poj avljuje kao j edinica što sadrži član j edne i član dnIge dimenzij e. Prema tomu je tih 9 taksema moguće opi sati kao umnoške od 3 + 3 = 6 invarijanata, naime članova dimen zij a, čime se dolazi do j ednostavnijeg opisa i u većem se stupnju odgovara preciziranom načelu redukcije (pogl. 1 4 ) _ Obj e će dimen zij e qua kategorije biti uzajamno solidarne, i svaki će član j edne dimenzije b iti u kombinacij i sa svakim članom druge. Tako se članovi dimenzij a mogu pojavljivati kao dijelovi taksema i kao nesvodljive invarijante. Može li se obaviti takva »uspostava su s tava« popisa taksema, to u biti ovisi o opsegu popisa. Cim se ona međutim obavi, b i t će to članovi dimenzij a a ne taksemi što pred stavljaju krajnj e točke analize; te kraj nj e točke zovemo gZosemi ma, pa pretpostavimo li da se pojedini taksem izraza beziznimno manifestira pojedinim fonemom, glosem će se izraza beziznimno manifestirati dijelom fonema. Nakon što smo dokraja obavili sintagmatičku dedukcij u analize teksta latit ćemo se dedukcije paradigmatičke, u kojoj se jezik raščlanj uje na kategorije; na nJih se raspodj eljuju kategorije tak sema najvišeg stupnj a analize taksta, a iz njih se pak sintezom dadu deducirati moguće jedinice jezika. Tako se pokazuj e da obje strane (razine) j ezika imaj u savršeno analognu kategorij ainu gra dbu; čini nam se da to o tkriće glede razumijevanj a strukturnog načela j ezika, glede »biti« jezika85 uopće, ima--vrlo dalekosežno zna čenj e. Istodobno biva j asno da takav dosljedno proveden opis j e� zika na podlozi načela empirizma ne ostavlja mjesta nikakvoj s in taksi i nikakvu nauku o vrstama riječi; kao što smo već vidjeli, veličine su sintakse najvećma varijeteti, vrste pak rij eči antičke
84 Vidi La ca tego rie des cas J, s1lr. 1 12 i d. Usp. i Jens Holt, Etudes d'as pec t, Acta Jutlandica XV, 2, 1 943 , str. 26 i d. Cjelovito izlaganj e te s t rane
teorije jezika (održano II Lingvističkom krugu 27. IV. 1933) trenutno je u ti·S'k:u pod naslovom Structure gen erale des systemes grammaticaux u pI.lJbli kacijama Lingvističkog kruga (vjerojatno II Travaux du Cercle llnguistique de Copenhague 1 ) . [U ibiibliografiji Hjelmslevovih djela u Essais linguisti ques (= TCLC XII) ,taj se rad navodi kao dotad neobjavljen pa ga se naJav. ljuje u TCLC XIV.] [85 94
Engleski ,.essence« ot a semiotic.]
l
t. Jr
gramatike veličine što ćemo ih u redefiniranu ob liku vrlo ra ličitiID mjestima unutar hijerarhije jediniC .
teći na
Nego, auk o kategorijam�. pretpostavlja toliko o uhvatan i uza jamno oliko tijesno p ovezan aparat termina i odr daba, da se nj i hove p jedinosti ne mogu plodno istražiti a da ih se ne prikaže u punom opsegu; zato je taj nauk, baš kao i nauk o jedinicama koj e ga determiniraju, gotovo nemoguće istražiti u prolegomenima teorij i. .
95
21.
Jezik i nejezik
S obzirom na izbor i omeđenost našega predmetnog područja u prethodnim smo poglavljima (usp. pogl. 7) slijedili dosadašnja jezikoslovna shvaćanja pa ..smo j edi�m pred�_�t.�,� ,_�eorUe_ j��l1sa p r�:������ _ ) ez�� .. . Al�--""sriiO'" !šiočloon� b ili n agovi� � stHi �ali 7�))-da v ćemo proslr1h vIdno polje, a sad J e eto dosio V J eme ( pogt:poglavljima ( pogl. 2 1 -23 ) i učinimo. Is ičemo da to u SljedeĆi pritom se te ire perspektive ne otvaraju kao samovolj o p ri-
�
r
da a r :���f a�: ;a �:�e. . j� Č:S��� ;����_�;!�j� !�.�;����;j��iI��af:��· ���� neininpvnom lfgičkom dosljednošću. Ushtij e li lingvist sebi obja . uviđii da je rinut na područja koj a sniti predimet vlastite znanosti,
ču
prema tr� dicionalnom naziranj u nisu njegova. U stanovitoj j e mjeri sve to utj �calo i na dosadašnje izlaganj e, utoliko što nas strukovna problematika s polaiištem u posebnim strukovnim pretpostavkama općenito spoznaj noteorij ska. sili na razmišlj anja koj a . I
su
A
p tp
rve je zapravo j asno da se ne samo opće ita razmatranja do oj ih smo došli već i naizgledB6 specij alnij i termini što smo ih vodili .labe koliko za »prirodni« j ezik toliko i za j ezik II znatno irem jet je naša teorij a izgrađena tako da se na Jezični oblik motri bez obzira na »supstancij u« (smisao) , uvedeni e aparat biti primjenljiv i na svaku drugu strukturu kojoj j e blik anaJogan prirodnom jeziku. Primj eri s u nam uzeti iz prirod og pa smo i 'sami pošii od njega, što smo konačno us1fOstavili i oprimjerili očito nij e specifično samo za pvirodni j ezik ve(je znatno većeg dosega; tako j e nauk o funkcijama i njihovoj -�naliif(pogl. 9� 1 1 , 1 7) , o znakovima (pogl. 1 2) , o izrazu i obliku, supstancij i i smislu (pogl. 1 3 , 1 5) , komutaciji i supstituci}i, varij antama i invarijantama te analizi varijanata ( pogl. 14, 1 6 ) , o razredu i sastavnici ( nogI. 1 0, 1 8 ) te o katalizi (pogl. 1 9 ) od uni l verzalnog --značaja87 gl de znakovnih sus tava ( ili glede sustava fi.�.,gura s funkcij om zna aSS) u cjelini. J?rirodni s(! J�z.tlc1. . 4fugim rije \ tima, dade opisati na podlozi teorije koj a je u kraj nje nezniinoj \� ,mjeri specifična; ona . adrži i daljnje konzekvencije. . ' . N·Ismo mog l'l d a to ,vec l ne pokazemo , b ar d'Jel ornIce. V·J erova l'l smo da možemo univerzalni značaj pojmova »proces« i »sus tav« te nj ihovu međuigru (pogl. 2) , a naše nas je poimanje pri rodnog j ezika dovelo do zaključka u njegovu teoriju valja uk-
sriii'slu-: Upravo
jezika,
ali
sadržaju,
a
96
JI '
utvrditi
.
�
.
v
da
....
, ljučiti i �itne aspekte znanos ti o knj iževnosti, opće epistemologije \ i formalne logike ( pogl. 20 ) ; nismo mogli a da ne dademo i pri bližne opaske o na:ravi logičkog zaključka (pogl. lO, 18). Istodobno smo bili ponukani da na nepregledan niz posebnih zna nosti ' izvan lingvistike motrimo kao na nešto što tvori znanost o smislu jezičnog sadržaja [ indholdsmening] , te da tako povučemo granicu među j ezikom i nejezikom ( pogl. 1 5 ) ; ali smo ipak nagla sili da je ta granica privremena.
�@jA\Jezika š to smo je postavili §!QHjJt'p',�� _���"c!no _�._I?:�?e,I m koje j oj je u temelju; mi smo ga nazvali načelom emprrfzma '{pogl. 3).
To nas (uz nuždan oprez i prema samoj terminologiJi, "usp. pogl. 13, 1 5) nuka da de Saussureovo lučenje između »forme« i »sup stancije« prihvatimo kao neophodno, iz čega slijedi da »supstancija« sama o sebi ne m ože definirati jezik. Moramo moći zamisliti više supstancija pridodanih j ednom te istom jezičnom obliku, i one su sa stajališta hijerarhije supstancij a po svojoj biti različite; logički je to nužna posljedica arbitrarnog odnošaja među jezičnim obli kom i smislom. PrevIa.st klasične fonetike tijekom čitava dugog razdoblja imala je za pos1jecHcu uostalom da je čak i pojam »prirodni« jezik prema poimanju lingvista postao ograničen, i to na nači n do kazano neerripitijsk:i:-tj. neprIfujeren:,"jer nije "iscrpan. Bilo je opće prihvaćeno da se supstancija izraza gov.:�:���lL�_�!�� �ft�t91L!�_�lju čiY9 g4 )�g���va'
Nadalje, običnu je glas
[86
Danski tilsyneladende, engleski apparentlY · J
[ 87
Engleski universal applicability.]
[ 88
Danski figursystemer med tegenformdl. ]
89
que
97
Eber-hard ZwiJmer & ' Kurt Zwirner, Arohives neerlandaises de phoneti experimentale " XlIIi 1937 , str. 1 12.
.
»supstancija. , koja se obraća isključivo oku te se ne mora transp<>- nirati u glasovnu da bi je se shvatilo ili razumjelo. I ta grafička »supstancija« može upravo sa stajališta supstancije biti posve razli čite vrsti. Pojaviti se mogu i druge »,supstancij ec ; prisjetimo se samo zastavnih kodova ratnih mornarica, koje je dapače moguće rabiti radi manifestiranj a kakva »prirodnog« jezika, npr. engleskog; ili pak ručne abecede za gluhonijeme. Cesto su tu na snazi dva suprotna naziranja. Prema jednom su sve te supstancij e - »izvedene« U odnosu prema glasovno-mimičko-ge stičkoj supstancij i i u suprotnosti prema njezinoj »prirodnosti« zapravo »umjetne« , može se čak, vele, pojaviti i više stupnjeva takvih »izvedenica« , na primjer kad se zastavni kod ili ručna abe ceda izvodi ·iz pisma, a ono je opet izvedeno iz »prirodnog« govoreno g jezika. Prema suprotnom naziranju, drugačiju »supstanciju« u mno gim slučajevima prati i izmij enjen jezični oblik; tako nisu svi pravo pisi »fonetski« , dapače bi pri kakvoj analizi vodili uspostavlj anju drugačijeg popisa taksema a djelomice možda i drugačijih kategorija no što su kategorije govorenog jezika. -
Prvi j e od tih sučeljnih nazora irelevantan zato j er okolnost da je jedna manifestacija u odnosu prema drugoj »izvedena« nimalo ne obsnažuje činjenicu da ona doista jest manifestacija motrenoga j e zičnog oblika. Osim toga nije uvijek jz.vjesno što je t u izvedeno a što ne; ne treba zaboraviti da je do izuma pisma došlo j oš u pret povijesno doba,90 pa je tvrdnja da se ono temelj i na analizi glasova tek j edna od mogućih dijakronij skih hipoteza; moglo bi se teme lj iti i na fonnalnoj analizi strukture j ezika.9l Ali i bez obzira na to - dovoljno je već znano iz novijeg jezikoslovlja - dijakronijsko je motrenje glede sinkronij skog opisa irelevantno . Drugi j e o d protunazora irelevantan j er nimalo ne može uzdrmati općenitu činj enicu da s� jezični oblik manifestira u dotičnoj sup stancij i. Ali j e takvo naziranje ipak zanimljivo, j er pokazuje kako j ednom te istom sustavu sadržaj a mogu odgovarati različiti sus tavi izraza. Prema tome se zadaća teoretičara j ezika ne sastoj i samo u tome da opiše stvarno postojeći sustav izraza, nego i da izraču nava koj i su sustavi �raza uopće mogući kao izraz za dani sustav sadržaja, i vice versa. No činjenica je, a dade se-i eksperimentalno dokazati, da se sustav j ezičnog izraza može manifestirat i u vrlo različitim supstancijama izraza.1Il Tako se različite glasovne jezične porabe i različite pismovne jezične porabe mogu svrstatJi pod j edan te isti sustav izraza u gradbi jezika. Jezik može doživjeti promjenu čisto glasovne naravi a da to u gradbi j ezika uopće ne utječe na sustav izraza, no isto tako i pro mjenu čisto semantičke naravi a da to u gradbi j ezika ne utječe na sustav sadržaja. Samo je tako moguće raZlikovati s j edne strane glasovne i značenjske pomake a s druge pomake u obliku. 98
Tu na temelju svekolikoga našeg razmatranja88 nema baš ničega čudnog. Veličine jezičnog oblika »algebarske« su naravi te nemaju svojih prirodnih imena; zato ih je samovoljno moguće imenovati na mnogo načina. , I
i Teorije se gradbe jezika ti različiti mogući nazi1 za sups tancij u ni malo ne tiču. Ona se vlada posve neovisno o nj�a. Glavna jh zadaća teoretičara jezika definitorno utvrđivanje struktQrnog načel;l jezika; iz njega on deducira kakav opći proračun, i to u Obliku tiPo gije ko joj su kategorije pojedini jezici ili, točnije, ' pojedini tipo j ezika; tu valja predvidjeti sve mogućnosti, pa i -takve kO · , su u skustve ne« ili nom svijetu tek pomišljive ili pak opstoje i be · »prir »stva zatečene« manifestacij e
ci
l
.
Jojd .
'
Taj o i proračun glede pojedinog strukturnog ti a ne uključuje nikakvo manifestiranje nego tek njegovu mogućnost, dapače moJ gućnost manifestiranja u kojoj mu drago supstanciji. Supstancija da kle nije nužna pretpostavka j ezičnom obliku već je jezični oblik nužna pretpostavka supstanciji. Drugim riječima, -manifestacija je se lekcija u kojoj je jezični oblik konstanta a supstancija varij abla; manifestaciju formalno definiramo kao selekciju među hijerarhi j ama i među derivatima različitih hijerarhija. Konstantu u manifestaciji (manifestiranoj možemo nadovezujući se na de Saus surea zvati formom; ako je forma kakav jezik, zvat ćemo je grad bom jezika. Varijablu u manifestacij i (manifestirajućeJ mo žemo nadovezujući se na de Saussurea zvati supstancijom. SURstan ciju koja manifestira gradbu j ezika zovemo porabom jezika (uzu
som).
!I
I
�1
i
RUS'S�ll s punim pravom upoz lUje na to da ne raspolažemo nikakV m sredstvima �ojima bismo rnzlučili j li na stariji oblik izražavanja pismo ili (An O t ine London 1927, str. 47).
90
Igo/or
�
91 O to e vidi str. 21 1 i d.
of Philos ,phy,
ul
pi�ev
rad
u
j
»A.rcluV' fUr
čovjekova
vergleicb.ende PhonetiJk«
II, 1938,
',-
O odnosu pisma i govora vidi A. PenttiUi & U. Saarnlo, »Erkenntnis« IV, 1934, str. 1934, str. 28 i d., pa H. J. Uldall, Congres international des scien ces antbrapologiques et etbno1ogiques, Compte rendu de la deuxieme session, K0benhavn 1939, str� 374. Prije toga su se razmatranjem te teme i analizom pisma sa strukturalnog stajališta posebno bavili J. Baudouin de Courtenay, Ob tnC?šeni russkogo russ St. Petersburg 19�2. Vvedente v Jazykovedente, 4. IZd. 1912, str. 15 l d.] 11 F. de Saussure, Cours-, osobi,to stlr. 165. U�. i nedavno obj avlj enu ali �vo nejasnu raspravu Josefa der geschriebenen Sprache (Travaux du Cercle lingu Vacheka istique de Prague VIII, 1939, str. 94 i d.) [Još se nitko međutim nije latio ana lize pisma ne uzimajući u obzir i glas.] [Dodaci u uglastim zagrađama potječu iz engleskog teksta.]
92
�
o
pis'11U! k
komu ia.zyku,.
[�
Zum Problem
Danski [ 93 point of vitfw. 99
!:
tra vor hele grundbetragtning, eng1eski from our
whole basic
Polazeći od pretpostavaka što smo ih izradili tijekom ,prethodnog izlaganja došli smo eto dotle da jezik94 formalno definiramo kao hiJerarhiju k ojoj svaka od sastavnica dopušta daljnju analizu na razrede određenle uzajamnom relaC ijom, tako da svaki od ih raz reda dopušta a liZU na derivate određene uzajamnom n1.U acijom.
�
�
t
. što Ta definl' cija, k ja 'nije drugo do '. formalna posljedica sv ga samo na l i Z u ne p redmet svoj za da sili lingvista li, izlo� sino d S d jezik op ođenja li uopće »prirodni« , svakodnevni jezik, nego i . svaku 95 koja mu je analogna te odgovara danoj odredbi. Prirodni strukt . je jezik oguće pr matrati tek kao poseban. slučaj tog općenitijeg predmet , a · specif.i na mu se svoj stva tiču jezične porabe ali ([le i dane definicije.
r.'
r
Ovdje bi�mo htjeli pridometnuti da ono o čeJu j e rij eč nije toliko I raktična podjela rada koliko samo definitorna smješ tanj e. Lin gvist se u istraživanj u može i treba usredotočiti na »svakodnevni 'ezik«, a ostale jezične strukture96 neka p repusti logičarima, koj i za njih imaj u bolje pretpostavke negoli on. Ali lingvist ne može ne� kažnj en proučavati svakodnevni jezik bez šireg obzorja koje mu sigurava o rij entaciju prema analognim strukturama ; tli on može izvući i izravnih praktičkih koristi, budući da su poj edine od ti h struktura svojom gradborn j ednostavnij e no prirodni jezik pa zato i prikladne kaO ' modeli za kakav pripravni s,tudij . Tako uostalom, polazeći baš od čist,o lingvističkih pretpostavaka, postaj e j asno da je u torn pogledu poželjna osobito prisna suradnja među logisti kom i lingvistikom�
'" I I I
To ,da svakodnevni prirodni-.J.�.�i1� mj� m9g1l.�e p:l"9uČavati . iza. 1Jran9 , J() s !ip.gy!i�t _���:,, �Irane- znam? j o š od 4� S�_u s,s u. r��_<.Kao i � t!· a e . V1' CU !i . . avu ka - a op · . s . .- . ·�. . . �.o· ·.! � . .�.·.,a .. _ . -.- I .' · . . . �� g ' .. (o d <1:p.dov »�ak<�) . Pa je ' koju_ je on �tio semiol()gij� 'CipJiiie . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . .. . pred d gi svjetski . rat u. nekim lingvistički.rD.-11i lin· u godinama gvi�tički usmjereninr1kTIlgovima koj . i su se zanimali,;,za--temelje, po. i m nce II Cehoslovačkoj , došlo do značajnih uzleta - -i -poticaj a da se_':la općo1 semiološkoj o s I?o.�i�yro�čavaj u i � �g � znak()'y.�i �'��. ,, e, um, . taVI, ne samo svakodnevnI. JeziK, osobIto pak . narodne nosnJ jetnost j književ:q.�st.97 '
, .��� . . �� � .
"1,\
e
'
I
��.el
.m.'S�����.�f.n!:,_ � �. . ����. ;::. _�::
.
. Bilo kako bilo, o toj se općoJ di sciplini II de Saussurea (Cours) misl i da bi j e valjalo �'.lzdati u biti n��_. �9�}.19 �!J�"lfQJj p;s iho.logij �!9t.2.!.l!ovi�,. premda d-esaiiSsuieTs"iodobno skicira i neš to što se može razumje�i k�o nau� o čistoj formi, s tanovito poimanje jezika kao aps'traktn� strukture preob1ika, koju ort ooJaš�J uJ e �ot'reći na analogne strukture, te pritom spoznaje kako je bitne crte semio logij ske strukture, možda i ' sve bitne crte, moguće naći i II struk turama � što ih on riaziva igre, npr. u šahu, kojemu baš zato podaru. .
1 00
('_
je veliku pozornost. Pokušamo li lingvi'stikJl.J!
!t!:�!!L...�ml$lu,
_ __
tj.
;��mf}r-�-i>�-fr;���"-y��{P-ir��rr�ii*!!��f:i��;g�i:.��:��;��
��!�� O1J��os�-Prisn�oJ�!!r.�Q.J}1�."II1���_!.!����_!!���,.-i.:o,,�5>..�,�:.��:c���.',
NovlJI! su loglcan upravo znakovne sustave l sustave Igara uzelI za središnji predmet svog zanimanja, t� - ih vi de kao apstraktne su s tave preoblika; tako su sa svoje strane do šli do potrebe da baš s takvih motrišta proučavaju svakodnevni jezik.9a
I u jednom novom smislu čini se da je koliko plodonosnotoli�o i ��I!Qdno utvrditi stanovito zajeJlI).ičkQ..l!+otrište z�-'Čiiav--nlz 'zri�i''--' '\ nosti, od knji evne , preko znanosti o umjetnosti, ; opĆe povijesti do logistike i matematike, ne bi -lLse,. �x� �.. �akva zajednič �� ..n;,�_�2.§.!.�t,H§,[,�9.9.Jg�ile.;.1JJ.Lll.rQ !>leme! ,n�:�.�*!�) l.l. j � Aefiii. rra�"" '-la Ii!lgvistika. Svaka će na svoj način moći pridonijeti općoj zna-, rrostt�tr1eziku99 pokuša li istraživati II kolikoj se mjeri ina koji na čin njihov predmet može podvrgnuti analizi koja bi bila u skladu :" sa zahtjevima teorije jezika, pa bi se tako možda moglo baciti svjet l o na te discipline a njih same potaknuti na vl ast it o samop ro·\ m išl janje. Tim bi se putem, svest anom plodnom suradnjom, mo-' ) glo doći do kakve opće enciklopedije znakovnih struktura.
ž
__
�
o
r
-'/
U tom neobično opsežnom krugu problema trenutno bi nas trebala zanimati dva posebna. pitanja. Prvo: Koje bi mjesto unutar total-
Engleski semioti c; usp. i naslov 2. poglavlja; danskom sprog u engle [94 skom ,tekstu odgovara semlotic, a ovdje se prevodi kao jezik na .razliku iz među danskog dilgligspro g (svaikodnevru jezilk) i ta1esprog (jezik qphođenja) en. gle ski se tekst (str. 107) uopće ne obazire.]
[95
Engle ski but any semiotic - any structure .. . ]
[96
Engleski
semiotic structures.]
97 Usp. na primjer P. Bogat�ev, Prlsp�vek k strukturalni etnografii, Slo venska Miscellanea, Bratislava 1939; id., Funkčno-štrukturdlna metoda a me metody etnografif'. i folkloristiky, Slovenske pohl'ady LI lO, 1935; id., Funkcie kroja na moravskom Slovensku, Spisy n4rodopisneho odboru Matice sloven skej 1, M atica Slovenska, 1937 (f,ratlcuski s'ažetak str. 68 i d.). Jan MUJk.afovskY, Estetickd. funkce, norma a hudnota ja ko socid1ni fakty . (Fo nc t io n , norme et valeur esthetiques comme faits sociaux), Praha 1936; id., Vart comme tazt semiologique (separat što nam ga je s tim n a slovom priposlao au tor, b ez po dataka o publikaciji, trenutno nedostupan). [(Aetes du hu it ieme Congres international de philosophie a Prague , 2-7 sep temb re 1934, Prague 1936, str. 1065-1072)] - Obuhvatna pokušaja opće semiologije nedavno se la ti o ' E. Buyssens. Les langages et le discours, Collectio n Lebegue, Bruxelles 1943. [Prevoditelji SIU Hje1msl.evu nedostupne izvore unijeli prema engleskom tek
stu.]
98 Temeljno je tu djelo Rudolf Carnap, Logische Syntax der ::>prache, Wien 1934; prošireno izdanje : The LogicaZ Syntax of Language, 1937.
[99 101
Engleski science
of
semiotics.]
nosti jezičnih strukturaillO valjalo dodijeliti prirodnom . I drugo: Gdje je granica između jezika i nejezika?IOI
p!"
���
r"
< •.,
jezi'ku?
Prirodni bi se jezik moglo definirati kao paradigmatiku kojoj se paradigme manifestiraju s pomoću svih smislova [meninger], a tekst, shodno tomu, kao sintagmatiku kojoj su lanci [šire li se bes konačnolOI] putem sV'ih smislova mall'ifestirani. Kao smisao razumije vamo razred varijabla koji manifestira više no jedan lanac među više no jednom sintagmatikom i/ili više no jednu paradigmu među više no jednom paradigmatikom. U praksi je prirodni jezik onaj jeziklOlu koji se mogu prevesti svi chugi jezici, zatim svi drugi prirodni jezici, pa i sve druge zamislive jezične strukture; ta se prevodlji. vost oni, tl položaju da oblikuju koji mu drago smisao;l04 u pIiirod nom jeziku, i samo II njemu, moguće je »raditi s neizrecivim sve dok se ne izrazi«l"'� Upravo je tim svojim svojstvom prirodni jezik kao jezik uopće uporabljiv i podoban da udovolji baš svakoj situa ciji. Na čemu se osniva to posebno svojstvo, ovdje ne možemo istra živati;l06 ali nema nikakve dvojbe da se temelji na samosvojnosti strukture, koju bismo s većom izvjesnošću mogli istraživati kad bi smo više znali o specifičnoj strukturi »neprirodnih« jezika101• Mo guće je približno kazati da je razlog u neograničenim mogućnosti ma tvorbe znakova te u vrlo slobodnim pravilima za oblikovanje jedinica veće protežnosti (rečeničnih nizova i sL); ta su pravila valjana za svaki prirodni jezik, a s druge su strane uzrokom da prirodni jezik dopušta lažne, nedosijedne, neprecizne, ne lijepe i neetične formulacije baš kao i formulacije istinite, dosljed ne, preoizne, lijepe i etične. Gramatička su pravila priro�� jezika neovisna o ikojem logičkom, estetičkom ili etičkom mjerilu; \. prirodni je jezik posve neovisan o ikojoj specimčnoj svrsi. � Pokušamo li povući granicu između jezika i nejezika, odmah se nadaje pomisao da su igre blizu toj granici, možda i na samoj granici. Pri prosudbi strukture igara u usporedbi s jezičnim struk turama koje nisu igre neće biti nezanimljivo usporediti i načine na koje ih je dosad, neovisno jedna od druge, prosuđivala lingvisti ka odnosno logika. Logičari su težište stavili na to da je igra, npr. šah, sustav preoblika načelno iste strukture kao i jezik (npr. jezik �._.P1atematičkih !nakova); vrlo su skloni igru poimati kao jeđnosta- " van modelni sluča-rXoji bi imao biti normativan i za poimanje jezi ka. S lingvističke se strane analogiju nalazilo u tome što je igra sustav vrijednosti analognih vrijednostima ekonomskim, pa se jezik i ostale vrijednosne sustave smatralo normativnima za poimanje igre. Oba je stajališta moguće objasniti historijskim pretpostavka ma. Logističkoj je teoriji znakova ishodište u Hilbertovoj metama:. tematici, a njezina je ideja da sustav matematičJ(ihznakoi�_5:�ra gledati kao_ §.!:!�<��y_�� izraza ža'ilemariijUči prlfo'iniJosve njihov sadržaj, a pravila preoblikovanja da im valja opisivati isto onako ka__
---- --.�
1 Q2
l'
,
!
�
ko se opisuju pravila igre bez ikakva Ob�i
a na moguću interpre. taciju. Poljski su to logičari prenijeli na voju »metalogiku«, a joj se na svaki jezik Carnap je iz toga izveo teori ju znakova u motri kao na puki sust av izraza bez ikakva baziranja na sadržaj . U svako m bi metajeziku tj. u svakom opis� jezika, valjalo ,prema tome govor sadržaja zamijeniti govorom obltka}08 Lingvistička teo rija znakova naprotiv duboko se korjeni u tradiciji prema kojoj je znak definiran svojim značenjem, II tradiCij i s koj om se bori još de Saussure i koju on precizira i o p rav dava iQ9 uvodeći po j am vrijedno; sti; posljedica je priznavanje oblika sadržaja i d vos tranos ti znaka, što vodi teoriji znakova koja se gradi na međuigri obLika sadr� žaja i oblika izraza u načelu komu tacije.
,
I
S logičke strane, gdje se rasprava o naravi znaka nastavlja, izgled da se problem u biti poi ma kao pitanje nominalizrna ili realizma. II Za l ingvisti čku teoriju jezika, u koju nas je uvodio ovaj rad, p srije di nije to, nego pi tanj e je li u teoriju znakova neophodno uvo ,.' diti smisao sadržaja ili ne. Pa j er se pokazalo da je smisao sadržaj pri defini ran ju i op �su gradbe jezika moguće zaobići, formalno j formuliranje, dakle Inominalistički stav, i neophodan i dovoljan; s druge se s trane formalni i nominaHstički opis eO ri ji je z ik� ne ogra ničuje samo na oblik izraza, već svoj p redm t vid i II �eđuigri s obli,kom sadržaja. Za problem kako ga dan postavlj logistika čini se da je de Saussureovo lučenje na formu i supstan . ju od izvanrednogznačenja.
�
l'
··· . I I
[100
Engleski semiotic structures.]
[101
Engleski between semiotic
[102
Umetnuto prema engleskom tekstu.]
and
non-semiottc.j
[103·· DaIl�.kLsprog, engleski semiotic.] Do tog smo zapažanja doš1d neovisno, o poljskom 'logičaru Alfredu 104 TarskorrC(Studia phi1osophica I, LW0W 1935); vidi J. l0rgensen, Trrek af de duktionsteoriens udvikling i den nyere tid (FeStskrift udg. af K0benhavns Uni17ersitet, nov. 1937), str. 15.
daj e slijedeću
[105
Engleski tekst
[106
Te rečenice U engleskOm tekstu nema.]
[107
Engleski non-linguistic
uputu:
Kierkegaard.]
semiotics (sic!).l
.
.
108 Uvodni pregled. O razvoju daju J. J0rgensen, op. cit., zatim L. Bloom. field, Language-or ideas?, »Language« XII. 1936, str 89 i d .• te Otto Neuratb i Bino �a u časopisu .Theoria« [II, 1936, str. 72 i d., 83 i d. (Vidi međutim i G. H. ;von Wright. Den logiska e mpiri.smen St{)Ckholm 1943.) [109
110
103
'J.ilan�ki !' I
:uSip. I l'
,
�
,
herigtige engleSki 'UStity.]
U. Saamio,
u
tradu
edenu
u
našoj bilješci
44.
Na toj će podlozi biti lakše vidjeti koliko razl�ke toliko i sličnosti i jezicima, koji nisu igre. Za pitanje je li posrij edi , eđu igrama . ak ili ne, nije presudno da li ga je moguće interpretirati, tj. da li u je pridodan i smisao kakva sadržaja. Na temelju selekcije među adbom jezika i jezičnom porabom u proračunu teorije jezika ne gzistiraju interpretirani sustavi već samo sustavi koje je moguće i terpretirati. U njemu dakle nema razlike između npr. šaha i čiste 1gebre� s jedne strane, i npr. prirodnog jezika, s druge. Ali glede 'tanja u kojoj mjeri igre ili neki drugi znakovni quasi-sustaVi ili pak čista algebra jesu ili nisu jezici, presudno je to da li njihov· iscrpan dpis zahtijeva operiranje s dvije razine ili je pak načelo jednostav rlosti moguće provesti toliko daleko da je moguće zadovoljiti se ope riranjem tek s jednom.
i
Pretpostavkom za nuž�ost operiranja dvjema razinama mora biti činjenica da se ni u kqjem slučaju ne može pokazati kako te dvije razine, uspostaVi li ih za pokus, imaju posve istovjetnu strukturu, s uzajamno jednoznačn m relacijom među funktivima jedne i funkti vima druge razine. Izr irno to tako da velimo kako razine ne smiju biti uzajamno konfor'?1 e. Za dva se funktiva vdi da su konformni a· . pojedini deriv t jednog ulazi u posvema iste funkcije ,kao i ko svaki pojedini derivat drugoga, i obratno. Možemo prema tomu p(> staviti pravilo da ako su dvije sastavnice jednog te istog razreda, uzete za pokus, uzajamno konformne i nisu u uzajamnoj komutaci ji, valja ih svesti na jednu sastavnicu. Pokus koji ustanovljuje to pravilo, a zovemo ga derivatskim pokusom, u teoriji jezika za svaki pojedini stupanj analize teksta na istoj razini propisujemo zajedno s komutacijskim pokusom; ta dva pokusa, uzeta zajedno, neophod na su pri odlučivanju je li taj i taj predmet jezik ili nije. Nećemo ovdje derivatski pokus obavljati na derivatima višeg stupnja jezi ka (teksta), nego ćemo samo promotriti derivate prvog stupnja, razine jezika. Oni nisu u uzajamnoj komutaciji, pa glede pitanja valja li ih tretirati kao različite ili ih valja međusobno izjednačiti (u---mtOm- drugom slučaju neće više biti moguće na· naš predmet primjenjivati teoriju jezika) presudnim biva isključivo jesu Ji uZa jamno konformni ili nisu. Induktivno nam iskustvo pokazuje da de rivatski pokus glede svih dosad proučavanih prirodnih jezika daje negativan rezultat, a bez dvojbe će biti negativan i za razne druge strukture što ih se dosad ubrajalo u jezike ili za koje se derivatskim pokusom pokazuje da ih u..njihvalja ubrajati. Alise nedvojbenim či ni i ·to da deri�atski pokus daje pozitivan rezultat za više struktura kOjf.. je moderna teorija sklona zvati jezicima. Lako je to vidjeti kod čistfIl igar�, gdje se pn interpretiranju pojav:ljuje veličina sadržaja kOjll uvijek odgovar pa �spostave H se za pokus dvije razine, funkcijska će mreža u obje . ma Ihiti vazda istovjetna. Takva struktura dakle nije jezik u smislu jezične teorije. Stručnjacima za druga područja moramo prepustiti neka odluče je li npr. takozvane matematičke ili logičke znakovne su I stave ili pak određene vrSti umjetnosti� recimo glazbu, s tog motrišta
104
moguće definirati kao jezike ili nije. Ne čini nam se isključenim da je jednorazinsko poimanje jezika u logistici posljedica činjenice da se za polazište uzimalo strukture koje prema našoj odredbi nisu jezici pa stoga u jednoj fundamentalnoj točki odstupaju od pravih jezičnih struktura; zatim se pristupilo prebrzu genera1iziranju. Za takve strukture predlažu i naziv sustavi simbola, pa ih je dapače moguće i interpretirati pridoda li im se kakav smisao sadržaja, no oni nisu dvorazinski jer se tu uz pridržavanje načela jednostavnosti ne da ukatalizirati kakav oblik sadržaja. S lingvističke se strane javlja sumnjičavost prema porabi naziva simbol za veličine koje se pre ma vlastitoj interpretaciji vladaju čisto proizvoljno; III simbol, to je moguće rabiti samo za veličine koje su izomorfne s vhtstiton1 interpretacijom, koje su odslik ili osjetilna slika, kao što je Thor valdsenov Krist simbol milosrđa, srp i čekić simbol komunizIna, zdjelice vage simbol pravde, ili koje su nešto poput onomatopoeti ke u području prirodnog jezika. U logici se međutim uobičajilo riječ simbol rabiti u puno širem smislu, i donekle se čini probitač nim kad se ta rjječ rabi baš za nejezične veličine koje je moguće in terpretirati. Cini se da medu figurama igre koje su podložne inter pretaciji i izomorfnim simbolima postoji stanovita bitna srodnost,. utoliko što ni jedni ni drugi ne dopuštaju daljnju analizu na figure,. a baš je to svojstveno znakovima. Tijekom rasprave o naravi znaka, koja se baš u nekoliko posljednjih godina zapodjela među lingvisti ma, s pravom se stalo upozoravati na agramatički značaj izom o rf nih simbola;Ul tradicionalna je to formulacija iste misli.
str. 101, definira
simbol kao nearnitraran.
111
F.de SalUSsure npr., Coursl�
112
E. Buyssens, Acta linguistica II, 1940/41, str.
105
85.
22. Konotatlvni
jezik i metajezik113
Dok smo se u prethodnim poglavljima, svjesno pojednostav njujući, bavili »prirodnim« jezikom kao jedinim predmetom teo rije jezika, u zadnjem smo poglavlju (pogl. 21) unatoč znatnom ši renju perspektive uz to postupali kao da je jedini predmet teorije jezika. denotativni jezik; pritom mislimo na jezik kojemu nijedna od razina sama sobom nije jezik. Ostaje nam još, krajnjim širenjem vidnoga polja, poka.zati zik i onih kojima Je razina sadržaja također jezik. Prve ćemo zvati -�ki�9.�{q.(illnLjezici, d��,,'!!.!:!gi.f},.�i. Budući da su razina izraza i ra� iina sadržaja definirane tek opozicijom i u uzajamnoj relaciji, i de finicije što smo ih netom dali o konotativnom jeziku i tnetajeziku tek su privremene realne definicije, pa im zato ne treba pripisivati operativnu valjanost.
���9 4!t'!�!�-"k2iimSlJ�.,razil!a. i���,j�
Kad smo u 21. poglavlju definirali jezik, ta se odredba nije ticala ovog ili onog jezika nasuprot drugim jezicima, nego jezika nasu prot nejezicima; jezik dakle kao viši hijerarhijski tip, la langue kao pojam, ili kao class as one. O pojedinom jeziku nasuprot drugima znamo da ga teoretičar u svom proračunu predviđa kao strukturno� tipološku mogućnost. Ali još nismo razmotrili kako teoretičaru je zika tijekom analize teksta uspijeva prepoznati i identificirati poje� dini jezik kao takav. Pripravljajući se za analizu prešutno smo po šli odatle da je predmet pred nama tekst sačinjen II određenom je ziku, ne u mješavini dvaju ili više njih. ---
D.nIgirii"nječima, da bismo došli do jednostavne modelne situacije operirali smo pretpostavkom da postojeći tekst iskazuje. strukturnu homogenost pa je dakle tom tekstu opravdano ukatalizirati jedan i samo jedan jezični sustav. Ali je ta pretpostavka u praksi neodrži va; baš naprotiv, svaki tekst ne toliko malene protežnosti da ne bi mogao biti dovoljnom podlogom sustavnu deduciranju pa bi-.1t.!_ podlogu bilo moguće generalizirati i za druge tekstove, . svaki tekst dakle sadrži obično derivate što počivaju na nekolikim uzajamno različitim sustavima. Pojedine je dijelove ili dijelove dijelova teksta moguće ostvariti: '--T:-llraz1ičitom šoviti tipovi);
stilu (vezani i nevezani, poezija i proza, njihovi mje
2. u različitoj vrsti stila (kreativni ili tek reproduktivni stil,- tako zvani normalni stil; osim toga kreativni i .reproduktivni stil što ga zovu i arhaičnim); 106
j
3. u razl ič it o stilskoj vrijednosti (viši i niži, takozvani vulgarni stil; osim toga i neutralni stil, za koji se ne veli ni da je viši ni da je niži);
4. u različitom stilskom sredstvu kod);
( gov or ,
pismo, geste, zaslavni
14
5. u različ itom raspoloženju [ (bijes, radost)] ;1 6. u različi tom idiomu, a tu valja razlikov at i : pojedine vrsti stručni j ezici),
a.
argota ( jezici javnosti, je zi ci pojedinih skupina, ,I
j'l
b. pojedine nacionalne jezike,
područne jezike (standardni j ki k na rj eč ja itd . ) d. pojedine fizionomije ( glede izraza, ova ili onaj »glas« ili »or
c.
pojedine
gan«).
,
,
Stil, vrst stila, stilska vrijednost, stHsko sredstvo, ,raspoloženje, argot,
j
nacionalni jezik, područni jezik, fizi onomi a uzajamno su solidar ne kategorije, pa svaki denotativnoj ezični funktiv v alj a određivati u odnosu prema svima njima. Kombiniranjem člana jedne katego rij e s članom k oje druge kategorije nastaju križanei koji često ima ju posebne oznake ili im ih je lako pridati: beletristički je s til kr 'a tivna vrst stila, koja ima višu stilsku vrijednost; slang je kreati a vrst stila, istodobno i viša i niža stilska vrijednost; žargon i k 1 kreativne su vrsti stila, ali ni više ni ni že stilske vrijednosti; l15 svakodnevni je govor normalna vrst stila, ni više ni niže st i l ske v i jednosti; predavački je stil viša stilska vrijednost, koja je govo i jezik javnosti; propovjednički je stil viša stilska vrijednost koja je arhaizirajuća vrst stila te pismo i jezik određene skupine; itd. ,
�
�
Nije nam namjer da takvim nabrajanjem budemo iscrpni, po 0tovu ne da daje�Q definicije, nego da upozorimo na opstojnost tih fenomena i na njihovu ogovrsn ost
mn
'
j
f.
�
Pojedine član ove u svakom od tih razreda i j dinice nji ovih kOln bina ci ja zvat ćemo konotatorima. Neki od tih konotatorJ mogu biti solidarni s određenim sustavima gradbe jezika, neki slodređenim sustavima jezične porabe, neki opet s obojima. 9tprve to nije mo guće znati jer se može mijenjati od situacije db situ a4i je Nemo .
[113 [114 stu.] l1S
Engleski
Connotative
�
semiO CS
Nadopune u uglastim �
and
l
metase
unesene
su
-
wttcs.J
pr ema engleskom tek,.
c�d
2a rgo n će biti moguće odrediti kao neutralni stil sa specifičnim znakovima (obično· izrazima znaka), kod 'kao neutralni ,stil sa S(pecifičnim mani festacijama izraza. Poslužimo li. se oznakom stil v rs te za iaiom solidaran s
određenom književnom vrstom (tipičan su primjer neki starogrčki dijalekti), terminologiju možemo odrediti istodobno kao žargon i stil V1I'ste. a znanstveni znakovni jezik (ukoliko nije sustav simbola) i kao kod i kao stiJ vrste.
tada 107
gućeje unaprijed znati, spomenimo tek mogućnosti koje se možda javljaju· kao ekstremne, reprezentira li kakva fizionomija ( izraža� vanje pojedine osobe nasl-tprot izražavanju druge) samo specifičnu porabu jezika a ne istodohno i specifičnu gradbu jezika (koja mož da tek neznatno odstupa d kakve druge gradbe, no ipak odstupa), reprezentira li pak kakav nacionalni jezik specifičnu gradbu jezika ili nasuprot kakvu drugo nacionalnom jeziku reprezentira tek spe� cifičnu jezičnu porabu, čim bi gradba tih dvaju nacionalnih jei· zika bila istovjetna. .
l ,I
Zato teorija jezika, da bi osigurala neprotuslovan i iscrpan opis, radi analize teksta mora propisati takvu proceduru da bude moguće razlikovati te slučajeve. U dosadašnjem se jezikos,lovlju, čudno, na tu neophodnost obraćala pozornost tek u neznatnoj mje� ri; djelomice je to moguće objasniti činjenicom da se polazilo' od transcendentnih stajališta pa se na primjer- s neodređenog sociološ kog polazišta vjerovalo kako je moguće doći do postulata ( razumno je vjerovati, krivog), po kojemu društvena nonna hoće da je nacio nalni jezik tl svojoj unutrašnjoj strukturi jedinstven i specifičan a da je, obratno, jezična fizionomija qua fiziognomija quantite ne gligeable, pa je bez razlike valja držati tek reprezentantom naCio� nalnog jezika. Samo je Londonska škola tu bila svjesno oprezna: definicija fonema u D. Jonesa' izričito se odnosi na »the pronuncia tion of one individual speaking in a definite style«.u8
Uz pretpostavku da je tekst neograničen (proizvodan), između dva znaka uvijek će postojati »prevodljivost«, što bi se tu imala zvati supstitucijom izraza; od tih dvaju znakova svaki spada u koji od vlastitih razreda znakova, a on je sa svoje strane solidaran s vlastitim konotatorom. Tim se jasnim kriterijem rukuje osobito lako L glede fnakova velike protežnosti, s kojima se analiza suočuje u svoji najraniji1m operacijama: svaki je derivat teksta (npr. pogla.vlje) oguće s nekog stila, neke stilske vrijednosti, stilskog sredstva, gota, vrsti stila, raspoloženja, nacionalnog jezika, područnog jezika, fizionomije prevesti na kakav··GIUgi ( kakvu drugu). Kao što �_.��--rsmo već vidjeli, ako je riječ o· kakvu drugom jeziku no što j� prirodni, ta prevodljivost nije uvijek uzajamna; ali ako je I posrijedi prirodni jezik, jednostrana će prevodljivost uvijek biti moguća. Tijekom analize teksta pojavit će se prema tome konotatori kao dijelovi što ulaze u funktive na taj način da ih je moguće uza jamno supstituirati odbiju li se ti dijelovi, a uz određene uvjete ih je opet moguće naći u svekolikim funktivima određenog stupnja. To međutim za defiiriranje kakva konotatora nije dovoljno. Veličinu koja posjeduje dotično svojstvo zovemo indikator, i neophodno je lučiti- dvije vrsti indikatora: signali ( v. pogl. 14) i konotatori;-------s operativnog je stajališta među njima razlika u toine što je signal uvijek moguće jednoznačno vezati uz određenu razinu jezika, a s konotatorom to nije tako; prema tomu je konotator indikator koji se uz određene uvjete nalazi na obje razine je21ika.
l
108
I
K on otatore tije kom an ali ze te ks ta mora mo ,i zdv oji ti iz de dukcije. Pr itom se znakov i, ra zli kuj uć i se s amo po tome što je sva ki s oli da ra n s v las ti tim konota torom, poj av lj uju k ao v arije teti. T i s u v ar ije te ti za razliku od normalnih v arijanata ( po gl. 16) pa rti kula rni pa se s nji� ma tije kom dalj nje a nalize mora pos tupati odv oje no. Ti me se osi gur ava,mo od mije šanja različitih gradba jezika ( i je zični h pora b a); a ako se kas nije trebaj u po kazati is tovje tni ma, to će lako proizać i iz odsli kav anja. o
A li s ada biva jas no da s u i s ami konotatori pre dme t kojega ob radba patr i lingvis tici. O bra dba i m ne s pa da u disci pli nu koja a na li zi ra de nota tiv ni je zik; kojoj je je dina zadaća da i zabire konota tore pa ih i zdvaj a radi nak na dne obra dbe. O bra dba i m s pada u discip linu k oja dete rmini ra n auk o' de notativ nom je zik u. s ada je jas no da s olidarn os t međ u određen im ra zre dima znakova određe nim konotato rim a jes t znakovna funkcija, buduć i da s u raz re di znakov a izraz za doti čni konotator kao sadržaj. G ra dba je zika dakle oi je zičn a porab a (ili jez ične gradbe i je zi čne porabe) što ih označuje mo kao dansk i je zik izraz su za konotator » da nski« . Is to su t' rabe) što jh označujem o kao jezičnu f iz iono miju N . N. izraz za zbilj s ku f iz ion omij u N . N. (za tu os obu). I ana logno tomu u svi m dr ug im s lučajev ima. N acio naln i je zik nije badava »simbol« za na rod, na rje čje »simbo l« za zavi čaj H d. I
i
P ri kladn im se dakle čini mnoštv ol17 konota tora s ma trat i sadržajem za de no tativ ne je zike a mnoštv ol17a tih s adržaj a i nj ih ove izraze označav ati jezikom; naime konotativnim jezikom. D rugi m rije či ma, nakon obav lje ne anal ize de notativ nog je zi ka ana lizi se tOlU is tom proce duro m mora po dv rgnuti i konotativn i je zi k. Tu će se ope t mora ti luč iti izmeđ u gradbe jezika i je zič ne porabe . ' K onotatori će se mora ti analizirati na podlozi njihovih uzaja mnih fu nkcija, ne na podlozi sm is la s adržaja koj i im je p ridruže n i li bi im moga o b iti pr idruže n. N aulf o g ra dbi ko notativ nog je zi ka ne bav i se da kle pre dodž ba ma dr uštve nog .i ve zuje uz pojmove na primje r na ciona lnog je zi ka, na rje čja, je zika s kupine , s tila itd. itd. A li će se tom nauku o g radbi konota tivnog je zika mor ati p r·i s lučaj i s de notativ nim je zi kom. 'o
o
Ko notativn i je da kle onaj je zi k koji nije -prirodni te koje mu se "razj na izra za oblikuje, od razine s adržaja i razine izraza kak va de notativ nog je zika. Je zik dak le, koje mu je je dna razina ( ra zi na i zraza) već je zik. . ,
Vidi našu bilješku 50; osobito još D. Jones, Travaux de Cercle linguistique de Prague IV, 1931, str. 74.
116
[117 109
i 117a
Danskiindbegreb;
u
engleskom teksru
neprevedeno.]
o
Sto tu osobito iznenađuje jest činjenica da smo zatekli jezik koje mu je razina izraza već jezik. S obzirom naime na razvitak logike kakav su zacrtali poljski logičari spremni smo prihvatiti postoJa nje jezjka u kojih je -- r«zi r!.(1, �f14rŽ4j(l jezi];(�To�utako2:yani meta· jezžqt/l3.pri čemu se misli na jezike koji se Dave jezikom, što pre '"edeno na našu terminologiju mora značiti: jezici kojih je sadržaj jezik. Takav metajezik mora biti upravo lingvistika. I sad, kao što smo već primijetili, pojmovi izraz i sadržaj više nisu prikladni da budu podlogom formalnim odredbama, jer su izrazi sadržaj pojmovi koji se samostalno raspodjeljuju na veličine što se definiraju samo u opreci i negativno. Definicije ćemo zato dono siti na drugačijoj podlozi, pa ćemo najprije razred jezika raščlaniti na razred znanstvenih i razred neznanstvenih jezika; pritom se pretposta vlja pojam operacija što smo ga već ranije definirali; kao znanstveni jezik1l9 poimamo jezik koji je kakva operacija; kao ne znanstveni jezik pak onaj koji nije operacija. Zatim konotativni je zik definiramo kao neznanstveni jezik kojega su razine jedan ili više (dva) jezika, a ��iĐ��ik,.k�JtznanstvelJi..jezik�kQj��u....razine ili više _Jdyp.J...k�ika-U praksi je, kao što smo vidjeli, obično slucaJ da je jedna od razi na jezik.
.j�an
Budući da se međutim - na to su nas upozorili logičari - može misliti i na znanstveni jezik koji se bavi metajezikom, taj meta ·znanstveni jezik možemo nadovezujući se na njihovu terminolo giju definirati kao metajezik kojemu je jezik-objekt znanstveni je zik (pri čemu se jezik što -kao razina ulazi u kakav jezik naziva nje govim jeZikom-objektom). S emi()/()gi.iu. pak nadovezujući se na de Saussurea možemo odrediti ka0..!!letajezik kOje ie ��:?bjekt kakay _.J:l.eZU@stveni jezik. A metasemioZogi,a, to onačno možemo rabiti kao oznaKuzarnetaznanstveni jezik kojemu su jezici-objekti semiologije. _
�
__
Da bi shvatila ne samo temelje lingvistici nego i njezine krajnje ko nzekvencije , teoriji jezik a je obveza da nauku o denotativnim je zicima pridometne i nauk o konotativnim jezicima i metasemiolo gijama. Ta je obveza znanstvenostručna, budući da joj je na zado voljavajući način moguće odgovoriti samo polazeći od znanstveno stručnih pretpostavaka.
Posljednjom nam zadaćom mora biti razmišljaj kako se na pri mjeren način s lingvističkog motrišta raspolaže metasemiologijom. Obično će metajezik biti (ili može biti) posve ili djelomice istovje tan sa svojim jezikom-objektom. Pa će se i sama lingvistika, koja opisuje kakav prirodni jezik, pri. opisu moći služiti tim prirodnim jezikom; isto će se tako i semiologije, koje ne opisuju prirodni jezik, moći laćati tog opisa u prirodnom jeziku; ako se to i ne sluči, jezik kojim se služe ipak će biti uvijek pre vodljiv u kakav prIrodni jezik (usp. odredbu prirodnog jezika) . Slij ed i da će metasemiologija, 110
I
L $
ako nam već ima dati potpun opis jezika semiologije, vrlo veli m dijelom morati ponavljati njezine rezultate. Ali nam načelo j o stavnosti ipak omogućuje da izbjegavamo slijed t�kva postupka; .metasemiologiju zbog primjerenosti moramo zasniva'ti tako da se u praksi njezin predmet za razliku od predmeta semiologije vlada ekskluzivno; a shodno se tomu moramo vladati i mi suočeni s eventualnim metasemiologijama višega reda, ne mogu li se one više baviti' predmetima koji se za razliku od već tretiranih vladaju eks kluzivno. Stoga se metasemialog ne treba zanimati za onaj prirodni jezik što su ga semiolozi već bili opisali i kojim se služi semiolog, već za njegove eventualne preinake ili za dodatke što ih je uveo sen1iolog da bi stvorio svoj poseban jezik, jezik skupine. Pritom je jasno i to da metasemiolog ne treba donositi opise rečenica što ulaze u zgra du semiološkog nauka, ako može dokazati da su te rečenice moguće tvorevine jedinica što bi već mogle biti predviđene u sustavu pri.. rodnog jezika. Njegovo je područje naprotiv posebna semiološka terminologija; pritom će naći da se semiolog služi trima različitim vrstima termina:
1. terminima koji kao definienda već ulazel,u sustav semioloških analizirali su ih već definicija pa su im sadržaji već definirani, sami semiolozi (usp. pogl. 14). Ti termini le spadaju u posebno . metasemiološko područje.
.. .
t
. 2. terminima preuzetima iz prirodnog jezi a, a u sustav semio loških definicija ulaze kao nedefinirani tem�ljni pojmovi.t20 Za raz liku od situacije u drugim znanostima takvi nedefinirani temeljni pojmovi zauzimaju u semiologiji posebno mjesto: budući naime da su ti nedefinirani temeljni pojmovi preuzeti iz semiologova jezika -objekta, on će pri analizi razine sadržaja jednu definiciju dobiti iz njih. Ni ti termin�:.���l'adaju u posebno metasemiološko podruČje!
q
. nisu preuzeti iz prirodnog jezika (ali se njima ipak pretpostavlja da im je struktura izraza II skladu sa sus tavom prirodnog jezika), i koji kao nedefinirani temeljni poj movi ulaze II semiologove rečenice. 'Pritom opet valja lučiti izmeđl. dvije vrsti termina:
3. terminima koji
�
[118 Vidi 'Prikaz J. J l1gensena�usp. našu skom se tekstu govorliO metasemiotici.] 119
� 1(4), I
znano1t
str.
9
Razlog s kojega ne velimo jednostavno jest to računati s mogućnoŠĆu da neke znanosti nisu jezici u našem sustavi simbola. [120 111
Danski
indefinable,
engleski
indetinable�.J
i do [U engleI
št�
sTislU !
I
I
moramo nego
ten;nini za varijanteU1 naJvlseg s tupnja invarijanata najvišeg stupnj a, što znači za varijante glosema ( i varijante signala ) najvišeg stupnj a, . tj . zadnje i »najmanje« varijante (individuume i/ili lokaH� rane varijetete) do obradbe kojih je tijekom svoje analize dospio semiolog. Semiologu te varij ante nužno opstoje kao nedefinirani temeljni pojmovi, budući da definicija znači analiza a analiza unutar semiologije baš tu nije moguća. S druge j e strane analiza tih va rijanata moguća unutar metasemiologije, budući da ih se u njoj mora opisivati kao minimalne znakove što ulaze u semiologiju; i mora ih se analizirati isto onako kao što j e semiologija analizirala minimalne znakove prirodnog jezika, tj . rastvaranj em na figure a na podlozi komutacij skog pokusa, sve to provedeno j ezikom se mio loga i raščlambom na varijante. Vidjet će se da veličine što kao varijante ulaze u razinu sadržaja i razinu izraza prirodnog jezika (ili uopće u j ezik-objekt prvoga reda) u semiologij.i postaj u invari j antama na razini sadržaj a. a.
i
I
b. t ' rmini za kategorije varijanata i invarijanata svakog stupnja. Sad žaji tih termina, viđeni kao class as o ne, bit će sinkretizmi veli čina spomenutih pod a. ili njihovih sinkretizama. . Met semiologij i je shodno tomu zadaća da minimalne znakove se miologije, koj ih je sadržaj istovjetan sa zadnjim sadržaj nim i iz raznim varijantama j ezika-objekta (prirodnog jezika), podvrgne analizi relacij a po istoj proceduri koja se p oduzima za I b.alizu teksta. Baš kao u običnoj analizi teksta i ovdje valja p okušati re gistrirati veličine realizirane u što j e moguće većem obujmu, tj . do stupne kakvoj pojedinačnoj diobi. Da bismo razumjeli što se tu može dogoditi moramo se prisjetiti da se desaussureovsko lučenje na formu i supstanciju nemodificira no nije moglo održati, pa se to lučenje pokazalo zapravo kao razli ka među dvjema formama unutar svake od nj.ihovih hijerarhija. Funktiv j e, npr. u prirodnom jeziku, moguće držati j ezičnim ob likom ili oblikom smisla [meningsform] ; na temelju tih dvaju različitih načina IlJ.otrenja nadaju se i dva različita predmeta; njih je međutim u s tanovitom smislu ipak moguće proglasiti is tovjetnima, jer j e različito samo motrište iz kojega ih se promatra. De Saussureova n as distinkcija i formUlacij ' koj u j Oj je dao ne b i ' trebala l zavesti da povjerujemo kako funkti e što ih nalazimo alizom . . . . gradbe j ezika nije moguće sa stano itim pravon1 naziv*ti' , I fizičkima. Može se dapače reći da oni baš i esu fizičke veličine l ( il njiho-. _ vi sinkt:etizmi) · što se definiraj u uzajanulom - funkcij om. Zatp s e s istim pravom može reći i to da je me asemiološka analiza satlržaja minimalnih znakova semiologije stanovita analiza fizičkih veličina koje se -definiraju uzajamnom funkcijom. U kolikoj je mj e ri konačno sve" veličine kojeg mu drago jezika, i u nj ihovu izrazu i u njihovu sadržaj,u , moguće gledati kao veličine fizičke ili svodljive na fizičke, to j e čisto spoznajnoteorijsko pitanje fizikalizma contra fenome nalizmu, pitanje što j e upravo predmetom j edne suvremene deba� te,122 i ovdj e o njemu nećemo .zauzimati stav, a niti teorija j ezika o
� �
1 12
an t
..
-
njemu treba imati stava. U toj lingvističkoj debati naprotiv često se i u pristaša i u protivnika glosematićkih nazora mogla osjetiti sklonost nerazumijevanj u stanj a stvari, kao da predmet što ga ana lizira lingvist ukataliziranjem jezičnog oblika ne bi isto tako mogao biti fizičke naravi kao i predmet što ga »istraživač supstancije« mora analizirati ukataliziranjem ovog ili onog »nejezičnog« oblika smisla. Nego, prevladavanje t og nesporazuma pretpostavka je razumijeva nju zadaće metasemiologije. Pomicanjem motrišta, što sobom dono si i prijelaz od jezika-objekta prema njegovu metajeziku, meta semiologij a dobiva u ruke novo oruđe, koj im se s pomoću uobiča· jenih semiologijskih metoda treba latiti analize što je sa stajališta semiologije već bila iscrpljena, te je nastaviti. Što znači samo to da se zadnje varij ante prirodnog j ezika dalje podrobno analizi· raju na podlozi koj a j e u biti fizikalna.123 Drug i m riječima, met as e m iologija je u praksi istovjetna s takozvanim opisom supstancije.
Zadaća je metasemiologije da se laća neprotuslovne, iscrpne i što je moguće jednostavnije analize stvari, koje su semiologiji bile ne svodljive pojedinosti sadržaj a ( ili lokalizirani varijeteti sadrLaj a ) . te glasova (ili pisanih znakova itd. ) , koji su semiologij i bili nesvod ljive pojedinosti izraza ( ili lokalizirani varijeteti izraza) . Metase miološka se analiza mora provesti na p odlozi funkcij a i po već ski ciranoj proceduri, sve dok se ne iscrpi i dok i tu ne dospij e do zaci njih varijanata; kad se suoči s njjma, više nije plodno staj alište ko neksije, a željeno objašnjavanje uzrokom i povodom mora se uklo niti čisto statističkom opisu kao j edinom mogućem (usp. pogl. 16) : zapravo krajnj a situacij a, fizika i deduktivna fonetika. Bjelodano je j asno da se i konotativnom jeziku m ože i mora pri družiti kakav metajezik, koji dalje analizira zadnje stvari konota tivnog jezika. Baš kao što će se metasemiologija denotativnih je zika u praksi baviti p redmetima fonetike i semantike II reinterpre tiranu obliku, u metajeziku konotativnog j ezika svoje će mjesto u reinterpretiranu obliku naći najveći dio prave sociološke lingvistike i desaussureovskog izvanjskog jeZikoslovlj a. Tom metajeziku pat ri analiza mnogovrsnih - zemljopisnih i povijesnih, političkili .i dru štvenih, sakralnih, psihologijskih - smislova sadržaj a [inholdsme ninger] , a oni se vezuj u uz narod ( kao sadržaj za nacionalni jezik ) , uz područje ( kao sadržaj za područni j ezik ) , uz vrijednosne oblike vrsti stila, uz osobnost ( kao sadržaj za fizionomiju ; zadaća u biti karakterološka124) , uz oblik raspoloženj a itd. Tu svoj obol moraj u
[ 121 122
( 1 08)
Engleski variations. ] Osim već navedenih Bloomfieldovih i Neurathovih radova (bilješka
str. 171).
vidi .i Alf Ross, On the Illusion of Consciousness (Theoria VII, 1941,
[ 123
Danski fysisk.]
[ 124
Engleski
1 13
_ _ _
a task for individual psychology. ] J
dati mnoge znanosti, možda prvenstveno sociologij a, etnologij a i psihologij a. S obzirom na načelo j ednostavnosti ne treba naprotiv uspostavljati nikakvih metasemiologij a višeg reda, j er će njihova pokusna uspo stava moći p okazati da ne donose drugih rezultata osim onih do kojih se već došlo metasemiologijom prvoga reda, pa čak i prije.
1 14
23.
Zadnja perspektiva
�
l
Ii
Usko. praktičko.-tehničko. staj alište ko.jemu je tijeko.m rada često. sklon stručnjak specij alist i ko.jemu je na području lingviS . ke po.sljedica da se zahtjev za kakvo.m teo.rijom jezika formulira ao. puki zahtjev za o.sigurano.m meto.do.m o.pisivanj a daria o.granič o.g teksta, a o.n je bio. sačinjen u unaprijed definirano.m »priro.dn m« jeziku, to. j e stajalište tijeko.m našeg izlaganja lo.gičko.m nužn šću �mo.ralo. ko.rak po. ko.rak uzmicati pred sve širim zQ.anstvenim , sve širim humanističkim staj alištem, sve do.k se ho.d misli nije ko.načno. zaustavio. ko.d stano.vito.g po.imanja to.taliteta, a njega je j edva mo. guće zamisliti apso.lu j im.
�
Po.jedinačni go.Vo.rni čin sili i straživača da mu ukatalizira i sustav ko.nektiran s njim; po.j edinačna j e fizio.no.mija to.talitet, i is traživa� ču je j ezika o.bveza da ga analizo.m i sintezo.m spo.znaje; to.talitet nipo.što. zatvQren; nego. to. tali tet s ko.neksijama prema van, ko.j e sile na ukataliziranje drugih j ezičnih gradba i drugih jezičnih poraba, i tek iz nj ih biva mDguće o.svj etljavati individualne o.so.bine fiziono mij e; i totalitet s koneksijama prema unutra, prema ko.notiranu smislu ko.j i taj to.talitet objašnj uj e u njego.vu j edinstvu i mnoštve no.sti. U vezi s narječjem i vrsto.m stila, go.vo.ro.m i pismo.m, svako. dnevnim j eziko.m i drugim j ezicima taj se pro.ces ponavlj a u sve širim kruzima. Najmanj i je sustav u sebi spokojan to.talitet, ali ni jedan to.talitet nije izo.liran. Kataliza za katalizom sili nas na š i re nje vidno.ga po.lj a sve dok se iscrpno. ne uračunaju sveko.like ko.nek sije. Predmet istraživaču j ezika nij e samo o.vaj ili o.naj po.jedini j e zik nego. sveukupni razred j ezIka, ko.jega s1.\l' člano.vi uzajamno. po. vezani te jedan d rugo. ga uzaj amno o.bjašnjUJ i rasvjetlj uju. Nemo. guće je povući granicu među naukom o poj . ino. m jezičnom tipu i nauko.m o. o.PĆo.j tipo.lo.giji j ezIka ; "unutar t tipolo.gije pojedini j e jezični tip tek izdvojen slučaj p a kao. i svi nktivi egzistira samo.
�
snago.m funkcije ko.ja ga po.vezuje s o.stalim . U jezičnotipo.loško.m pro.računu teorije jezika predviđene su sve �radbe j ezika; one tvo. re sustav, s ko.relacij o.m među pojedinim članovima. Mo.guće je usta noviti i relaciju; to. je kontakt među j ezicima, ko.j i se pokazuj e dje lo.mice kao. posuđivanje a djelo.mice kao. genetska sro.dno.st jezika, i ko.ji neovisno o tipo.vima ko.nstituira j ezične porodice; kao. sve o.sta" le, i ta relacija počiva na čistu o.dno.su pretpo.stavljivo.sti ko.ji se
l.
baš kao. i relacija među dijelo.vima j ezično.g pro.cesa - manifestira
.
vremenu, ali sam nije definiran njime.
1 15
--.�.. - -.
.' ..--"..
�
.
U tu se sliku daljnjom katalizom nužno uračunava konotativni j ezik, metajezik i metasemiologija. Pa se tako sve što se u prvoj instanciji a pukim promatranjem gradbe jezika-obj ekta privremeno moralo za nem�riti kao netlezične predmete sada opet uračunava kao nužne Član e u jezične strukture višeg reda. Prema tome nema nejezika koji isu dionice jezika, u krajnjoj instanciji nema predmeta što ga se ne objašnjuj e s klj učnog stajališta teorije jezika. Jezična se struk tura okazuje kao mjesto s kojega se kao iz središta dadu motriti svi anstveni predmeti.
�
Tu teorija jezika na dosad neslućen način i u neslućenoj IfH eri is punja obveze što ih je preuzela ( pogl. 2, 7 ) , Isprva je ustroj teorije jezika bio imanentan, i jedini su jQl_.�Uje.vL_.bJli. stalnQ�Jt §!lS tav i unutrašn� funkcioniranj e� 'prIvldno na š tetu fluktuiranj a, ni jaiiše��zivo"ia�r konkre'tne Jižičke " i fenomenološke zbilj e. Prolazno je ograničavanje bilo cijena koju je valjalo platiti da bi se sam j ezik oslobodio svoje tajnovitosti. Ali baš tim imanentnim staj alištem i zahvaljujući njemu jezik naplaćuje cijenu koja se od njega zahtije vala. U stanovitom višem smislu no što je to bilo II dosadašnjem jezikosloviju jezik je ponovno postao ključnom pozicijom u spo znavanju. Umjesto da ometa transcendenciju, imanencij a j oj je za pravo dala nov i bolj i temelj ; imanencija i transcendencija sjedi njqju se u višem j edin�tvu' s imal1encfjoiii 'I("clo osnovi(;()m. UIlutraš njom je nužnošću teorija jezika dospj'ela dotle ' da u gradbi i pora �i, u cjelini i pojedinostima spoznaje ne samo jezični sust �� , ! nego samog čovjeka i ljudsko druš vo, a posredstvom �ez�kk sve iza jezika , koliko područje ljudske spoznaje. Tim je teorija jezika dcpsdgla cilj koji joj se nameće kao obveza: ..
. . __
/
humanitas et unwersitas.
1 16
..
I
Abecedni popis defi n i ranih termina
anali tički kompleks 5
analiza 1 autonomija 40 član 56 dedukcija 19 definicij a 42 deno tativni j ezik 98 derivat 21 determinacija 15 dio 57 dioba 31 dominacija 79 element 93 fakultativna dominacij a 81 faku1tativnost 82 forma 51 funkcij a 8 funktiv 9 glosem 65 gradba j ezika 58 gradba priorodnog j ezika 91 hij erarhija 4 implikacija 84 indikator 99 individuum 72 indukcij a 25 interdependenaij a 14 invarijanta 63 izos tajanje 48 j edinica 74 j ezrk 53 j ez:ik-<)bjekt 105 kataliza 88 . . ��. _ kategurij a 75 -�. =- kategorij a funkcije 76 . .. kategorija .fimktiva 77 kombinacija 41 komplementaITIost 36 komutacija 59 koneksija 17 konektiv 95 konformnost 96 konotativni j ezik 103 konotator 101 konstanta 12 konstelacija 16 . __ 26
1=-�a
latentnost 87 lokalizirani (varijetet) 73 manifestacija 50 metajezik 104 rnetasemiologija 108 metaz:nanstveni jezik 106
1 17
mutacija 44 obvezatna dom'inaclja 80 operacija 6 os tvarenost 34 paradigma 54 paradigma tika 67 permutacija 60 pojam 86 poj edinačnost 33 poklapanj e 49 pomišljivost 35 poraba jezika 66 poraba prirodnog je7lik.a 92 p rirodni j ezik 89 p rocedura 20 proces 29 rang 43 raščlamba 30 razred 2 razrj ešenje 85 reoipročnost 18 relacija 27 riječ 61 sadržati 22 sas ta vIlica 3 selekcija 39 semiologij a 107 signal 100 sinkretizam 78 sintagmatika 68 s inteza 7 smis ao 69 solidarnost 37 speoi.fiikacija 38 stapanje 83 s tupan 24 stupanje na snagu 47 supstancij a 52 �upstitucija 62 sustav 28 sustav simbola 97 taksem 94 tekst 90 ulaziti 10 ulaz1ti II 23 1llli verzalnost 32 varijabla 13 varij aoij a 70 vaI1ijanta 64 variJ etet 71 veličina 11 zasnutak 46 zbroj 45 znans,tvenl j ezik 102
j
)
Definicije
t o
Termini s e navode .na hrva sk m j danskom jez1lrn. Brojevi u zagradi iza pojedinih definicija u uć j na druge, izričito pret.
p uu
tim definicijama
JX)Stavljene defWnic11e.
1. Analiza - Analyse: opis .predme ta ([la temelJu jednoli.kih zavisnosti drugih redm ta o njemu i jednih o drugima.
p
je
e
- KCasse: predmet koji podvrgnut analiri. ( l )
2. Razred
3. Sastavnice - A/snit: predmeti koji se registriTaju pojedinačnom a· nalizom �ao jednol-1ko ovisni o :raz redu i "f'jamno. (1,2)
4.
Hijerarhija raz.reda. (2)
Hierarki: razred
S. Analitioki kompleks-Inddelings. komplex: r red anali.z3. jednog -te is tog r reda. (1,2) ji
6.
je
""
az
Operacija - Operation: ko u skladu s načelom empirizma.
opis
ta7i,,;: ;�! �a;;ri�r)��2S)edmei
16. Konstelacija - Konstellation: funkCija među dvjema varijablama. (8,13)
j�7��đ�e���i�rn::k�Jes�en�ra�t�:
je jedna ili vdOe konstanti.
18. RecipI'OČ.nos.t
(8,9,12)
- Reciprocitet: fu. konstante ili
=jav��jaa�� t�l��fl) 19. Dedukcija - Deduktion: nasta· vljena ana1-iza ili anali i t.ki komv1eks detenninaoijom među
s koje ulaze u
20.
d:
t
nj. (1,5,15)
ProcedUTa - Procedure: s uzajamnom det I (2,6,15)
operacija
jom.
2
or
red '.
�Pa��: ;��t:�c: ukcije. (2,3,19)
i �r::��� tar jedne te iste ded
e
Indbefatte: Kaže se Sadržati k��,F=J: �j��n:� �r:;�lj!�sa)t""""-�·"'=J2. (2,21) -da-{['azred sadrži Indgaa i: Kaže. da n��re;r� ulaze u voj razred. (2,21) ma. (8) _
-�
ji 9jeF'��cij�F�
10.
�ti.
Ulaziti - Indgaa: Kaže se da
funktiv
ulazi
u svoju
funkciju.
11. Veličma - St0rrelse: ji nije funkcija. (8,9)
(8,9) funktiv iko..
-:n-.- Ulaziti .u derivati
svoje derivate.
s
se
Stupanj - Grad: broj razreda '-posredstvom kojega su deruva t zavi�
24.
i
o
sni o svom najnižem zajedničkom ra zredu. (Ako je taj broj 0, kaže se da su d vati prvoga stu;pnj a; ako j e bro j l , kaže se da s u derivati drugo. ga nja itd.) (2,21)
eri
stup ;
12. Konstanta - Konstant: funktiv 2S. Indukcija - Induktion: nastav· nazočnost kojega je nuždan uvj et za nazočnost fu.n.k:tiva s kojdm je on··-u:-�nteza s determinacijom među sintezama koje ulaze u nj u. (7,15,23) funkciji. (8,9)
13. Varijabla - Variabel: funk.tiv nazočnost kojega nije uvj e za nazočnost funktiva s kojrim je OD u funkCiji. (8,9)
nuždan
119
t
26. Korelacija - Korrelation: funk. cija ili·il� (8)
(�r Relact - Relation: funkcija i-i.
il
System:
28. Sustav hijerarhija (4,26) 29. Proces jerarhija. (4,27) 30. Raščlamba ( 1 ,28)
t
sus ava .
3 1 . DiOlba (1,29)
For10b:
korela6ijska
relaoij s ka hi·
- Leddeling:
analiza
- Deling: ana1iza procesa .
U
- Universalitet: :rezultatom univerz.alna a nj ezine rezul· tante univerzalne ako se us tv,rdi da
32. n iv e rzalnost Operacija s određenim
44. Mutacija - Mutation: funkcija t !��p�1! j��n�:��i�t�����a�f��
cija koja je u .rel ac iji s funkcij om među drugim derivatima prvoga stu· pnJ a j e dnog te istog razreda što spa daJU u jedan te is.ti rang. (2,8,21,24,
28,29)
- Sum:
45. Zb roj r.aa.ire d koF je II funkciji s j edni m ili više drugih raz re d ·unutM istoga ·ranga. (2,8,43)
a
Etablering: aci a zasniva zasno an se može primijeni-ti na bilo koji pred· � bivafunkcija me t. (6) ClJqm. (8,23,27,4 ) I[ : 47 J S tup anj e na snagu -+ l k rafttrre 33. Pojedinačnost - Partikularitet : deri: Za fun kt iv koji je nazočan Operacija s određenim rezultatom zo· određene uvj et e i nenazočan hz dnu· ve se pojedinačna a njezine rezultan· ge kaže se da je, uz uvjete uz ikoje je te pOJedinačne ako se us.tvrdi da se može primijen.iH samo na određeni nazočan , posrijedi stupanje na snagu dotičnoga funktiva pa . se veli da- uz predmet a ne i na bilo koji dru�i. (6) te uvj ete f.unktiv stupa na snagu. (9) 34. O stva renost - Realisation: Kaže 48. Izos tajanj e - Suspension: Za da je razred ostvaren a ko ga se može učiniti pre dme t om kakve poje funk tiv koji j e nazočan uz određene dinačne analize. (1,2,33) uvjete i nenazočan druge kaže se da je, uz uvje te koje je nenazočan, 35. Pomišlj i vos t - Virtualitet: Kaže posrijedi izostajanj e dotičnoga funk· t i va pa se veli da uz te uvjete funktiv a a �� !�i: ;ČL�itfpf�;;.�t�� �ak;e .� izostaj e. {9) jedinačne analize. (1,2,33) 49. ·Poklapanje - Overlapping: sus pend-kana mutacija među dvama 36. Komplementarnost - KompIe· mentaritet: interdependencija međ,u funktivima. (9,44,48) članovima odnosa sustavu. (14,28) 50. Manifestacija - Manifestation: 37. So li da rnost - Solidaritet: interselekcij a među hi'jerarhi jama :i među
zove se
46. Zasnutak rel j među zbrojem i funkcijom koja ula. Z1 u nj . Kaže se da � funk· Z"1?rbj .te da zbr
u2
se
uz
uz
u
e
pende ncij a među članov·1ma odnosa u procesu. (14,29)
d
Sp
II
a
de riv ti ma različitih
21,39)
- Form:
hijerarhija.
an
(4,
1
5 1 . Fonna kons t t u ma· 38. ec ifik acij a determinacija među članovima �aoUi. (12,50) ' --S-a ou sustavu. {lS,2B) 52. up s t cij a var.ija39. elekci a d t rmi.bla u (13,50) međ članovima odnosa II pro. h cesu. (15,28) ' j s a 40. Autono 4ja konnju analizu na razrede od eđ ne uza stelacija unutar sustava (16,28) jamnom relaoijom, .tak
S
nacija
i
Specifikation:
Selek tion: e e Autonomi: l
ombination:
zrfk�:��O��-;;j aD� i�!k��o?: r� a. (31 ) 13. R - Rrekke: Kaže se da
nr'iVati +0
j
i
(
ang de. is toga stupnja koji pripadaj u nom te istom procesu ili jednom
t -istom
2 �
sustavu tvore rang. (21,24,
S manifestadji. an - Substans:
�j ��� ;;rl ��::�� �:�l�� d:It· r e 54.
paradi�mal - Paradigme:
razred
unut ar jeZIčnoga sustava. (2,28,53)
- Krede:
55. Lanac r�ed unutar jezičnoga procesa. (2,29,53) 56. Clan � ��
Led: sastavnica paradig.
57. Dio - Del: sastavnica lanca. (3, 55) 58. Gradba jezi'ka Semiotisk sprogbygning: forma koja je jezik. (51.53) 59. Komutacija - Kommutation: mutacija među članovi-ma paradigme. (44,54.56) 60. Pe.rmutacija - Permutation: mu tacija među dijelov.ima lanca. (44,55, 57) 61. Rijeei - Ord: najmanJi znakovi s mogućom permutacijom. (60) 62. Supsti,tucija - Substitution: od· sutnost mutacije među članovima pa radigme. (44,54,56) 63. Invarijante - Invarianter: ko relati s uzajamnom komutacijom. (26,59) 64. Varijante - V8rianter: korelati s uzajamnom supstitucijom. (26,62) 65. Glosemi - Glossemer: najrnanj-i oblici ,koJih nas uspostavi Ikao ,podlo� zi objašnjavanja vodi
a e ��. !j-� J�r��k�e��fjig�rjJ'n��\t ·više paradigama 'lU1utar istoga .ranga.
(26,43,54) 76. Kategorija funkcije - Funktions· kategori: kategorija funktiva koJi se registJ'1iraju pojedinačnoj analizi s određenom funkCIjom kao osnoVIicom analize. (1,8,9,75) 77. Kategorija fu.nktiva - Funktiv· kategori: kategodja registrirana raš· člambom funkcijske kategorije pre ma funktivnim mogućnostima. (9,30, 75,76) 78. Sinkret·izam - Synkretisme: ka· tegorija što se zasniva poklapanjem, (46,49,75) 79. Dominaoija - Dominans: solidar· nost među varijantom, na jednoj stranU, ,i poklapanjem, na drugoj. (37, 49,64) 80. Obvezatna dominacija - Obliga· torisk: domi.naoija kojoj je domi· nanta u odnosu .prema s·inkretizmu varijetet. (71,78,79) 81. F
ne
1 21
II
-ll
II
-
Katalyse: regi.str.ka 88. Kataliza nje koneksija zamjenom jedne velis kojom je u sup.stitu( 6 )
�fi� 1l,i���
-
98. Denotativ.nl jezilk Denotations. jezi:Jt kojemu nijedna od razina nije jezik. (53)
semiotik:
-
89. Pri·rodni jezik paradig. mati.ka Ikojoj se paradigme manife sti.raju s pomOĆlll sv.ih smislova. (50, 54,67,69)
99. Indikatori Indikatorer: dije lovi koja. ulaze u funkti.ve tako da se funktivi uzajamno supstituiraju ka· da s e odbij,u ti dijelovi. (9,23,57,62)
-
101 . Konotator Konnotator: indi kator koji se uz određene uvjete na lazi na obje razine jezika. (53,99)
- Sprog:
- Text:
90. Tekst s,intagmati'ka ko. joj su lanci, šire Li se beskonačno, ma.. uifestirani s pomoću svih smislova. (50,55,68,69) 9 1 . Gradba
prirodnog jezika forma koja je .prirod· ni jezik. (51 ,89)
Sprogbygning: 92. Poraba
prirodnog
- Signal:
100. Signal ,indikator koji se može uvijek j ednoznačno vezati uz određenu razinu jezika. (53,99)
-
jez.ika
�91(f;�g:;:3bUS�=: j�{ka�(50�2, ) 103. Konotativnri jezik: 93. Element - Element: ka. tionssemiotik: neznanstveni jezik ko tegorije fwll
član
Ta.xem: pomišljiv
Metasemiotik: su
95. Konektiv - Konnektiv: funktiv koJi je uz određene uvjete solidaran s relacijom što uspostavlja složene jedinice određenog stupnja. (9,24,37, 74 )
-
96. Konfammost Konformitet: Za .dva se funktiva kaže da su kQnformni ako svaki pojedini derivat jednoga bez izuzetka ulazi u ·iste funkcije kao i pojedini derivat drugoga, ,i obratno. (8,9,10,21 ,33) _
-
105. Jezi.k�bjekt Objektsemiotik: jezik koJi kao razina ulazi cl jem.. (53)
-
1 06. Me:taznans.tveni jezik Metavi metajezik: kojemu je jezik-objekt znanstveni jezJk. (102, 104,105)
denskabssemiotik:
-
107. Semiologija Semiologi: meta· jekJt neman· . 97. Sustavi 'Simbo�� _ ! t� d02JCf4�Oš� e st s m ze ·---- --- � � ili j � �� a o kJj ;��ti ����� s 108. Metasemiologija Metasemiolonam načelo jednostavnosti ne do utabizirati oblik sadržaja. rsSl , 88 ( 1
symbo sys - ·- !�!?'j�ik�
��� )"
1 22
f;ri·crr�Jekti�=lJ�:' �O����l(f7)
30 aiksiom. 15. 24. 29. 31 aktualiziran, 87 alfabet, 46 alternacija. 41-42 analitički ocompleks. (del. 5). 36. 37. 92 analiza (def. I). 22. 33-38. 59. 91-95 aposiopeza, 89 arbitrarnost. 23-24, 26, 91 argot. 107. 115 autonomija (�el. 4 0) . 32. 4 1 . 44 beletlristički ..stil, 107 bi.ti fUcltciji, 39 broj. 34. 51> cilj ,teorije. 25-27. 46. 116 cr,ta ,izraza, 59, 68, 92 emta sadrlaja. 59. 68. 92 član (del. 56). 36. 38 dedukcija (def. 19). 22. 3 . 63 7 defektivi.ranje, 85 b i l i . 71 definicija (def. 42). 27. 29. 3 2 . 69 denotahwri jezik (def. 98). 106-114 derjvat (def. 21). 38 derivatski ""kus. 104 determinaClja (def. IS), 32. 36-37. 40. 43-44
u
ekonomija, 6 1 element (def. 9 3 ) . empirizarm, 26
61. 82 �J�j�4' IS, 2Q-.22, 24. 20,
48 21; 46. 48-49, 56. 62�. 66. 94 ka. 60. 64. 75. 91. lB fonologija, 62, 64 ;fonometrij ski, 80 fo"ma (def. 51). 3 1 . 53. 56. 71. 74. 97. 99. 100. 112 formaLna definicija, 29. 39, 40, 51 funkcija (def. 8). 39-44. 76. 81� f.tmkci]a i-i, 41-42 funkcij a Hi-ili, 42 hmktiJV (def. 9). 39. 76. 1 12 glas, 13. 52. 74. l B gl.asovni poma.k:, 98 glavna rečenica, 34, 35, 69-70 gl.wa, 104 glosem (del. 65). 6. 94. 112 giosematika, 76. 1173 78. 99. fii4�Yoi"t�.b� l(ft:iW' 73--77. gmdba pn.rodnog jezika (del. 91), 73-77. 78. 99 h;jeranh.ija (del. 4). 36. 3 8 . 4 3 , U2 hwnamza.m. 17-19. 115-116 fJ.eksijs�i nastavak,
fonem,
fonet i
idealan. - S? identičnost,
jezična, - 6 2 i.diom. l07 100. ,102-103. 104 im:mencija, 14. 28, 101. 116 imenica, 31 .. 33 bilj. 12, 34 implikacija (def. 84). 86---!l7 ind;kator (def. 99). 108 indiv iduum (def. 72). 79. 112 iIo.du.kcij a (def. 25). 21-22. 37-38) 62 ;gre.
37, 75
92 20. 22. 25-26. 27. 52. 81. 89. 104 48). 71-72. 78. 98. izrazna strana, 59 jedinica (def. 74). 81. 91. 94-95 jednaikowijed:nos-t, v. ikorelacija jednolikos t . 36 jednostavnost, 60, 68
v"' janta (def. 63). 61-72. iscl'pan opis. 34. 45-46. 92. ;,rostajanje (def. 84 moa;. 51-6{J. 109-110
36-37.
j=oWe"t.'adf.'��'i7i.j4'�. 59. 73-75.
96-105 jezi.k.objei
1 23
I
mterdependencija (def. 14). 3 1-32.1 40.
� i
105). 110. lB
48-50.
kataliza (def. 88), 89-90, 113, 1 1 5 �:::-"fs)l ji a (def. 75), 81-lB, 90, 9 1 ,
!kategorija funkcije (def. 76), 82 !kategorija fu.nktl,va (def. 77) , 82 književne wste, 92 :knJiževnost, 100 Iknjiževnoznanstvena sistematLka, 92 32-34, 41, kombinacija (def. »ikomhinatorička« varijanta, 78 komparacij.ski ·morfem, 32, 34 komplementarnost (def. 36), 32, 40, 44 komutacija (def. 59), 70-7 1 , 103
44
41),
I ��e't;�J!;i(��H7r'4�i, , W
57,
1 15 konektiv (def. 95) , 69 konformnost (def. 96), 104 ikonotat,i'vni jezik (def. 103), 106-1 14, 116 konotator (def. 101), 107-108, 109 konoHrani smisao, 1 1 5 konstanta (def. 1 2 ) , 4 0 !konstelacija (def. 1 6 ) , 3 2 , 4 4 , 79 konjunkcija, 41-42 'korelacija (Hi ekvivalencija, jednako. vrijednost) (def. 26), 42-43, 44 64-65, 1 15 korelat, korijen, 47
40,
43
I
114
36,
38, 1 lanac (def. SS), latentnos! (def. 87), 8, 90
g i*b� ::�H�č!�, 4�, 1
38, 87 86, 92-93, 96-97, logika, 37, - 0 1 , 102-\03, 105 lokalizirani varijetet 73), 79, Londons,ka škola, 62-64 I I mani.festacija (def. 50), 77, 99 matematika, 101, d 104), a 3 tamatematika, 102 m tasemioiogija (def. ·108) , 110 taznanstveni jez1k ,(def. 106), 110 . m sao, 52-53 m rfem, 32, 55--56 . m rfem ibroj a, 32-33, 34 33-34, 60, 70 mptaoija (def. 0 muzikologija, 1 0 1
�
�::i�� � fJ
mprfologija,
104
1001 12
(de,"
106-114, 116
44). 7
nl,ionalni jezik, 107-108, 1 1 3 analize, 30-34
načelo načelo načelo 6 1 , 66,
načelo -redukcije, 61, 67 načelo uqpćavanja, 67, 89 nazočnost, 40 nenazočnost, v. izostajanje
-�-
l
r
obliJe, 73 oblik analize, 035-38 ;';raza, 57-58, 103 oblik .adržaja, 54, 56, 58-59, 103 inacija (def, 80), 85 3 ontologija, 73, 75-76 operacija (def. 6), 43, 49, op�rat.i'vna .definicija', 29, 5 1 opIS, 3 6 osnova, 33, 3 5 78 ostva>renost (def . 34),
oblik
��:� ��59
64,
37,
110
43,
padež, 32-34 opadežni morfem, 32-34 parodigma (des. 54), 36, 38, 39-42, 54-55, 62, 8 1 para
43, 1
70
43,
44
I
112
115-116
7��� 7lr.�rnog
krug,
1 .101
106, III, 1
ekonomije, 61 empi.rizma, 20, 27-28, 37, 46, 85, 97
�:g�f� fe:r!:���;�ti: ��, �1, 104, 1 1 1 , 114
,
neutraI-izacija, 84-88 .ne:z.nanstveni jezik, 1 1 0 nominalizam, 103 nllŽ ost, 40
85, 93,
IS,
41-43, 44,
114
rang (def.
43), 70 .raspoloženje, 107. 1 1 3 raščlamba (def. 30), 36
115
suf-i.ks, 33 .raz dioba.izraza,analiza sufi.ksa1ni elemen1, 33, 35 razina 5�, 62, 64--6 6, 68, 74, 93, I I I suglaso,k, 3 1 , 33 bilj . 1 2, 34, 62-{;3, 70 razina sadržaja. 59�, 64-66, 68, 74, v.
93,
III
63--64 43 j d �rt�� �l� �LW: �{ 30-31, 103 .;reaLna« definicij a, 29, 46, 62, 85 realnost, 25-24, 116 recipročnost (def. 18), 40-41, 44, 92 .rečenica, 35 _cija, 61-{;2, 66-08 3 ���!m:�'3� relacIja (def. 27), 42, 44, 64, 1 15 relat, 43 riječ (def. 61), 36, 47, 70 rubni dio sloga, 34-35 sadržaj , 51-00, . 64-09, 70-72, 78, 98, 110 sadrlajna :strana, 59 sadrlati (def. 22), 38 ��('f.l�, 31, 33 bilj . 12, 34, 57, sastavnica (def. 3), 35-38 selekoija (def. 39), 32-34, 37, 40, 44, 51, 92 semantika, 60, 75, 91, 113 semiologija (def. 107), 100-101, 110-113 signal (def. 100), 70, J08 simbol, lOS, 109 sinkreti.zam (def. 7 8 ) , 84-88, 90, 112 sinkretizacija, 85 bilj. 71 :::: :������ ��"io, ��: 9�3, 81, 94 >inteza (def. 7), 37 s1ang, 107 :.slobodna« -varijanta, 78 slog, 34-35, 36, 45---46, 4& slovno .pismo, 66 smisao (def. 69), 53-58, 75-76, 96, J02, 112 113 smisao izraza, 57-58, 73-74 smisao sadržaja,-S8, 73-74, 103, 109, 113 sociologija, 1 14 solidamost (def. 37), 32-34, 40, 44, SI , 94 sonant, 34 specif;kacija (def. 38), 32, 37, 40, 44, 79 spojnik, 69 spoznajna .teorija, 96, 1 12 središnji dio sloga, 34-35 sredstvo, 107 stalnost (konstante), 17, 21, 28 st""anje.�deL83}.-86-_ ..stil, 106-107, 1 13, 115 stilska vrijednost, 107-108 ����: lS�7 I tY7, ��71, 73 stupanj (def. 24), 38 stupanje na snagu (def. 47), 84 razlilkoW1a funkcija. razred (def. 35-38,
2),
_
1 25
-�-
52), 31, 53-54, 56, 53, u 6 30, 32-33, 36-37, 41--43, 44, 57, 96, 97), 105, 107 1 l 46-50, 59, 100, 101-102 svakodnevni .govor, 107,
73-76, 91, 9(,-99
supstancija .izraza, 57-58 sups tancij a sadržaja, 53-54, 58 s pstitucij a (def. 2) , 70 sustav (def. 28), 17-18, 1 15 sustav simbola (def. bilj. 1 5 , l l i bi j . 119 sustav zmakova, 96,
taksem (def. 94), 93-94 tekst (def. 25-26, 34-38,
90), 22, 41--42, 43--44, 102, teorem, 24, 29 ����;'�;�' 2�� I I I tijek, v. proces otilpolog.ij a jezika, 115 1a"anscendencija, 14, 28, 108, 116 ulaziti (def. l O ) , 3 9 ulaziti tl (def. 38 umjetnost, 17, 104(def. uopćavanje, 67 8
23), 101,
univerzalnost 32), 43, 78 -{; , 90 u5trojstVQ, 25 40
uvjet, »uvjetovana« varijanta,
o
78
varif n , 64 40 varij abla (def. a : 78-S0� 112 varijetet (def. 7 1 ) , 78-J!0 veličina (def. l l ) , 91-95 »vezana« vi r ua an, v. po iš j iv 44 višestrana funkcij a, 86 vrijednost, mjerne, vrsta riječi, 94
�;tJ� ��
t l
13),
(����. ���'ll���� 39, 81,
varij anta, 78 ml ,
102 55-56 42,
41,
6 68 �:�t�k.i(def��6). �i �avisna .rečenica 34-3 5, 69-70 zavisnost, 3�3S, 36, 39 zbilja, 17 zbroj (def. 45), 81-J!3 značenje, 21, 39, 46--48 , 53, 79 98 ;::��W,��I)t�i, S8-S9, 65-06, 102-103 zn3lkovna funkcija, 51-54, 56, 5S--5 9, 64, 109 znarrIost, 13, 79, 92, 96, l l i bilj. 119. 1 14 2lI1anost književnosti, 97, 101
Popis imena
[
Baudouin de Courtenay, J., 88, 99 Bierru , A., 75 Bloomf eld, L., 15, 67, 75, 103, 113 Bogaty ev, P., 101 BUhler, K.. 15 Buysse s, E . 1 0 1 , 105 Carnap, R., 101, 103
Desca!l'tes, 28
HUbert, D., 102 Holt, J., 94
Jeopersen, O., 56 Jones, D., 62-64 J"'1lensen, J., 16, 87, 103, 1 1 1 Kailla, Bine. 103
Kwylowicz, J., 75
M ...tinet, A., 88 MukafovskY, J., 101
New-ath, O., 103, 1 1 3
I
Penttiliil A., 63, 99
I I
1 27
I
RasmUS'Sen, E . TJ 16 Ross, A., l l i Russell, B . , 63, 8 1 99
SaaTIlio, U., 63, 103 Saussure, F. de, 16, 3 1 , 51-53, 56, 60, 63, 7 1 , 73, 76, 97, 99, 100, 103, lOS, l l(} Sechehaye, A., 76 Ta<'ski, A., 103 Togeby, K., 75
67 7 f��';;;�y�N. S., �2, 63 Uklall, H.
J., 16, 75, 99
Vachek, J. . 99 Vogt, H., 75
Weisgerber, L., 5 1 Wiwel. H . G . 71 W"lght, G. H . von, 103
Zwi.mer, E., 80, 97 Zwirner, K., 97
Bibliografija radova Louisa Hjelmsleva*
1922
lev med I ndledn.ing af Holger Peder [ Rasm-u s Rask, (Euvres choisies fira Litauen. I: Ydre linjer. sen. II. Publ. . . . par Lot.uis H.ielms-Iev aVec une introducNon de Holger Peder I I : I'ndre liv. [ Impres s ions de la Li. sen.) (Copenhague 1932-33.) 1v-379 p. in-8". :::;:iC;:;u, �.]L��d� ���e:l:��g!!ln:�� cf. n' 5, 9, 14. I.
Indtryk
409---4 1 6, 456-464.
1923
2. Otto
sproget. Jespersen sur Je lan
Jespersens
vrerk om
d'Otto gage. ] Tilskueren. p. 48--58. [L'ceuvre
1929
�1.��d.·�VI�erer918·. kiWso�._f11 363 p. in-8·. resume, allemand, de cet ou Un
vrage, n�dige par l'auteur, a ete pu blie dans le s Acta philo1ogica Scandi. navica IV, 1929, p. 291-292. cf.
en
' n
21, 167.
1932
9. R.asmus Rask, Ausgewahlte Ab· handlungen II. e aus g e en . . . von mit einer in i tun je s Louis
H r eg b E le . g H lm lev von Holger Pedersen. (Copenhague 1932-33.) .iv-379 l'. hn-8·. cf. n'. 6 , 8 , 29. 10. Rasrmus Rask og Sveri ge 1 8 12A���r�erR�l��i�n�de �::��l ��� avec la SuMe. mustn!es !par ses let tres a A.-A. AfzeHus.] Nordisk tidsskrift IX, 6, p. 445-456. 1934
11. Grund lage t for danSlk gram-matik. anledning a f to .nyere arbejder. [Fondements de la g.ra.rnrna-ire dano ..ise. A .prQpOS de deux ouvrages re.. le cen.ts.] Selskab for nordisk Filologi, Aarsbe· p. retning for 1933, p. 2-3. I
Etudes b al tique5 . [These pour (Copenhague). Xlij-272 in_SO. S. Rasmus Rask, Udva1gte AfhandHn· 1935 ger I. Udg. . . . ved Louis Hjelmslev med IndIedning af Holger Pedersen. 12. [Compte-rendu en al leroand de: [ Rasmus Rask, ffiuvres choisies I . Otto Jespersen: Tanker og studier. Publ.. . . par Louis Hj elmslev avec une 1932.) introduction de Hotger Pedersen.] Indogermanisch� Forschungen 53 . p. (Copenha gue) . Ivj-329 p. in-8·. 135-136. cf. n' 6, 8, 14. 1-3. La ca.tegorie des eas, Etude de 6. Rasrnus Ras-k, Ausgewah.lte Ah hand l'lln gen I. Herausgegeben . . . von ���;lu������evlL' l ·x.ij-184 p. in-S". n" 26. cf. ��H�j:!���d:;;���&:���f 14. Rasmus Rask. Udvalgte Afhand· �1.V;.2� f.' 2t.-8·· I I g H m . �� %eJ in.����gV�� �J��r ���: 7. [Autobiographie en danoi.5.] Festskrift udg. af Kobehavns Univer· sitet (novembre), p. 149-150. Objavljena Hjelmslevovoj knHzi Essars linguistiques, Travaux du Cer· 1933 cle Linguistique de Copenhague, K0benhavn. Nordisk Sprog.og KuLtur. 8. Rasmus Rask, Udva1gte Afhand foriag, 1959. Unger II. Udg. . . . ved Louis Hjelms4. doctorat.)
•
1 29
II
sen. [Rasmus Rask,
dersen. ] (Copenhague 1932-35.) xvHj· -403 p. in-8·. cf. n· 5 , 8, 29.
24. La nature du pronom. Milanges de linguistique et de philo. ;'i�58.fferts cl Jacq. van Ginneken, p.
ici-meme. p. 192-198. 1lite. u �i��'i�i·�:ti�51.uan ��· 15. [Interventions danoLs. ] BeLe I , p. 2, 3, 6. 7. 8, 9-10. 15-16. 26. La eategorie des eas. E tude dc grammaire generale. II. Acta lutlandica IX, 2. vaj -7 8 p. ·in-8°. 1936 =
en
!J' g;� e�t!'��: ��:!i!e linguis.tique du mauna '
r pn!tarion peigne de
cf.
[�,���
Setre.]
[Avec
tm
du
res,wne
27.
n"
13.
l:sen
Indiedning llil sprogv:idenskaben. Foreiresning ved H l trrede af pro.
e sa ��:,�:� tv!d �b:ft�n��;r�ft'!t den 14. s ept ember 1937. [Introduction a la linguistique. Le90n d'ouverture donnee le 14 septembre 1937 a l'occa sion de la success40n dans la ch.a1re de linguistique compa ree a l'univer s:itt de Copenhague.] (Copenhague) . 30
r o r S?!.t8k6. ru1 ighed �: fIi;;�ri� 1935� g�}7 17. SynspUI1!kter for dansk f<>netik. [Poin,ts de vue la phonetJique da noise.] Selskab for nordisk Fi1oiogi, Aarsbe· t.�!d��ion angiaise JQi-meme, p. 9retning for 1935, p. 6-8 . -20. 18. Essai d'une th60nie des monphe· 28. La syl1abation en slave. roes. IVe ongres International de Linguis. Beli�ev Zbornik, p. 3 1 5-324. (Beograd) tes, CResumes des communications, p. 29. Ra.smus R3!Sk. Ausgewahite Abhan· 39-42. (Copenhague.) dlungen I I I . Herausge�eben . . . . . VOD cf. n· 35. Louis Hj e1ms lev mit emer Binleitung Hol ger Pedersen. (Cope.nhague g og .tanke. (Le langage et la von 1932-37.) xviij-426 p. ,in·8". 19. Sfe1 cf. n· 6, 9, 14. �g og Kultur V, ti, p. 24-33.
en fran9ais. ]
sur
�g=� �� =�ifucie�=� A�eJ .'\Jld�e coUab. avec (en
BeLe 2, p.
13-15.
dat-ion de
la ---theorie des categ ries
21. KinOhalJlj'l1["Ol'l no kiso..zuke. [Fon. fonctionnelleS:] -
o
;���;[IT:r��� P�blf��nkJ.IJ: IinlJuistiques], p. 193--235. [ s.
tudes 1.]
TlI'aductJion japonaise par Rideo K� bayashi n° 3, chap.itre V.
de
1937
Prindlples of Phonematics. Proceedings of the Second Internatio.. n ° .Sciences, 1:15, C; f�5.J. tc1:briJ�) 23. Quelques .:reflexio.ns sur le systeme phonique de I�indo-europeen. Melanges linguistiquBs otferts ct M. Rolge r Pedersen. Acta Iutlimdica IX,
22. On the
l, p. 34-+\. 1 30
1938
život a dilo.
30. Rasmus Rask, �eho
'proslovemi v Ostavu Ska.n
-nav em nizazemskem P.raze 22. 1937). [Rasmus Rask, sa Vlie et oouvre. (Conference faite a l'Insti
(tPtedn.aška di sk a
Njna
v
oot scandinave et...neer1andais de. e 65-72. son
9
rz!,� ;2;�v���s: l:)p�
Pra·
31. Jazykova forma a substance. (Pf�
��6�=�� 2Š.�k1�37)��: ln
.
me et substance de la a gue (Con. faite au Cercle Linguistique octobre 1937.) ]
ference
de Prague le 25 ibid., p. 128.
32. Neue Wege der netrl.k.
ExperlmentaJ.pbo.
Nordisk tidsskrift for tale og stemme
2, p. l5�t?4�._ � _
33. Uber hie Beziehungen der ���ens��ac�:sn��� nCVc= Berlin, den 21. Phone.
schaft fUr Phoneti.k,
Archiv f. vgl. Phonetik
April 1938).
l l l-222.
2, p. 129--134.
34. [Intervention IVe
en
fran�.]
48. Le
Actes du Congres tnternational fiant. du Iinguistes 1936, p. 139. (Copenha vmeCongres international des linglrli. gue.) stes, Resumes des communications, p .
:��16!.'
35. Essai d'rune theorie des mOI'phe. 140-15 1 . Avec discussion cf. n'" 18.
-=ici-meme,
5. 152-164.
36. Etudes sur la
notion
Premiere
parente etude: Rela· de
linguistique. tions de p arente des langues crooles.
Revue des etudes indo-europeennes
p. 271-286. 37. La structuTe des la langu .
2,
dans
25-26.
caraotere ooeafure
OI
,.
d u signi·
(Bruges.)
49. [Editorial (en fran�ais), avec go Brooda1.]
AL I, p. 1-2.
50. La
notion de
ibid., p. ==
rectioD.
ici mem10-23 p. 139-1 5 1 . -
e,
c·c �
5 1 . Edward SOJpLr. anglais.) p. 76-77. [Nc!crologie.)
[En
ibid.,
I
V.�I
I
I
52. [Nomce fran ais sur: S . C. :Bo. e I N. B. Jopson: Spoken Rus· Onzieme Congre.s intern.ation.al de yanusAetprac � Course, 1939.] psychologie, Pads, 25-31 ;uillet 1937, �i,!n, I � omptes rendus, p. 241- IbId., p. 142. ��r:'(�� .) 53. [Notice franc;;ads $llLI' : W·itold DoI'OSzewski: Pokrewienstwo jezyko we �wietle fakt6w dia1ekt�cznych. [La 1939 38. [Intervention en allemand.] f�Jfat�a�rE!t�� ge!s;%��e;. r s n oppositJions
en
�
danie komis;i jezykowej fowarzystwa :��':z��1: Š�i��::S� ���:t S93f, e; 6t. naukowego War.gawskie�o XXXI, I I , (Gan ) I , 1938.) ' ibid., p. 142. I 39. Syllable as a Struotural Umt. ibid., . 26!r-272. . �����i�aer;,Io'��fe. S�: fr;:f�� 40. N. 'S. Trubetz.koy. [En allemand.) moderne VI (1938), p. 131-146, M. Archiv f. vgl. Phonetik 3, p. 55--60. Grammont: La neophonoiogie. ibid., [N6arologie.) p. 205-2 1 1 , Andre Martinet : Lt< pho nologie synchronique et diachronique. 41. Ny e:«>
en
Note les oppos.itions supp-ruma. Catacteres g1rammahcatix des :lan_ 57. bles. 8, p. 51-57. a e I a TCLP thr"oC:07o�7��� ::o:rC;:n�i�gi��r:. ao,;:: - ici·mc!me, p. 82-38. pte rentf.u 4e la Deuxieme sessio�l Co 58. Kurt Wu1ff. 4. september 1881 - 4. penhag'1 1938, p. 373. (Copenha"t) maj 1939. [En danois.) sur
45.
F:,es creoles.
46.
[Interven1lion
ibid., p. 374.
47. La StruCture
de systeme). v-
en &!lglais.)
ffiOl1P1wlogique \t)'pOS
Congrtr internatio"al des linguj..
��:J:���'lf��3 . (Bruges.) 131
Festskrift udg. af Kobenhavns Univer· silet (novembre), p. 1 15-121. [Necro. logic.) 1940
[Noti= en firan�. sur: P. 0-. tra:ine: Remarques 'UT le. rapports
59.
I
les modes et les aspects en gree. ;Ao��/it 1�2����Udtas\.!i entre S.L. XL, 1 (1939), p, 69-79.] Louis HjelmsJev. [Correspoooances
B.
AL
I,
1939,
p.
206.
�
franc;ai.5 Conferen· u e n u U:iv�e,s�{e sJ� �a�is 1�� �3: f93{ � e des cours et conferenc, es 19373Š') ibid., p. 206. . L. Kop 61. [Notice en fran�ais pelmann: Sprachmischung u d Urver wandtschaft. Album Phf ologicum voor Prof, Dr. Th. Baader, 1939], p. 1 5-26. ] ibid., p. 207. 62. (Notice en franC;ais sur: A. Mi.ram· bel: Remarques de syntaxe ne-agreekf.: f i e e defini. B.S.L. '(X�fJ)� � 6���� ibid., p. 207. p 63. [Notice en franc;ads Rolf Pipk t g fe� E;fr�t d�C'Fi�� ���.eift e 1�7s-. nos. 10 et I I (Helsingfors).] ibid., p. 207-208.
60.
[Notice
en
sur:
sur:
sur:
74.
sur: A. Som Les tormes de la pensee et i'evolution des categories de la gram· maire. Journal de psychologie 1938, p. 170-184.] ibid., p. 208. 65. [Notice en fran.;ais J. Vendry· La position linguistique du celti que. The Sir John Rbys Memorial Lee· ture, British Academy, 1937. Extralit �e; �'Xfti.1ings ofl the British Aeade. ibid., l p, 208. [Notice en fran�is merfelt :
sur:
es:
Rask. l: lJ: . par Louis Hje!m· !Slev.] (Copenhague). ,vol. dn-8°, xvj� + ij 4 2 p.
Rasmus 1805-1819. 182!>-1832. Publ. . . 2 459 x 0
de
�;�.B[��E�g��� :r�= �::t! : d'ordre h60rique.] t malstrav 4, p. 81Arbog for nordisk
stiques
-S8.
l�' J��PJ��'}':al�n�x:n�n?i�: Handboek voor wetensehap, kunst en
godsdienst I, 1938, p. 239-284. - -: Zur Grundlegung der Morphologie und der Syntax. AI�emeen Nederiands i ���l��� �II (i��8teg�i4t-��4�SY� - -: Wort und Wortstruktur. Extrait de Neophilologus XXIV. 1939. - -: De s/rue/uur van het Nedu· lands. Ex.trait du Nieuwe taalgids 1939.] 1940-41, p. 61-82.
XXXIII,
AL lJ,
d �ilh��kt�l�� De�nSi��b�ri� ':J� f.a{9f7.�/e der Geisteswissenschaften ibid., p. 62-83.
75. [Compte-rendu en francais de: L' udovft Novak.: Zdkladnd jednotka gramatickeho systemu a jazykovd ty·
polagia.
[L'element fondamental du systeme i§rammat>ical et la typologie linguistique.] Ex.trait du no. (TtUrćian.s.k:Y Svaty Martin).]
Sbornik Ma· tice Slovenskej XIV (1936), 1-2, čast' prva: Jazykoveda ibid., p. 63-64. ��:p��n��: L���r;nN���dK �k���� o;!�: �' r :(t���e�t tr:�ra!� trie. Melanges Emile Boisacq II, 1938, kam štrukturalnej jazykovedy. [ Sur p . 391-394.] les problemes fondamentaux de la lin· ibid., p . 208.
e t ���:!zi� M:t��C1l�����kef�Vrui( 193�� �k9 Is;�:f �r::�jYkOveda J-11. Novak: Quelques remarques sur I, systeme phonologique d u hongrois. 70. Kurt Wulff. (En francais. Avec Extra1t des Etudes Hongroises (Pa· ris) , ann6e 1936-37.] bvbliographie.] ibid., p. 67. i b id., p. 23-28. [Necroiogie.] 1941
132
79. [ Notice fran91!lils E. A. Speiitf l1 t . Language 9 3r) . ;. i87!.!;g��r y �� �[� ibid., p. 68. 80. [Notice en fran�ais sur: C. C. Uh· lenbeck: Grammatische invloed van bet Algonkinsch op het Wiyot en het Yurok. Medd. d. k. Nederl. Akad. v. Wetensch., afd. Letterkunde, deel 2 no. 3, 1939, p. 41-49.) ibid., p. 68. 81. [Notice franc;ais B L. Whorf: Some verbal categories in Ho pi. Language XIV (1938), p. 275-286.) ibid., p. 68. 82. N . van Wijk. [ En fra.nc;ais . ] ibid., p. 108-110. [Necroiogie.) 83. (Compte
gićna sistema na sA.vremennija bal· garski knižoven ezik. Extrait de l' Annuaire de l'Universite de Sofia, Fa· ���� � tJt���d�0�1 ��;36�u!� zuge des Phonetisc1:.en und phonolo· gischen Systems der neubulgarisehen Schri/tsprache.] ibid., p. 134-135. 92. [Notice en fran98is sur: Iv. Lekov: Projavi na fonologična svraxstaratel· polskinost' v razvoja ' e na bal�arskija, n L !4 k�d�;:i�� �a ��� k�� f9f��p. gs!fcif Resume en franc;ais (p. 105-106): Ma nifestations d'un vHe exagere phono logique dans le developpement des langues buigare, poionaise et tehi:· que.] ibid., p. 135. 93. [ Notice en anglais Ida C. W aTd : The Phonetics ot English, 3e oo. 1939.) ibid., p. 135. 94. [ Intervenmons.] BCLC 6, p. 6, 12. Connectif et voyel1e th6matd.que » ��� �6;:;:F��nd::ti����rlan��: 95. en hongrois. age, 1939.) ibid., p. 12-13. ibid., p. 122-126. 96. »AkustiSik sprogrestetik",. [ »Es 86. [Notice en anglais sur: Paul Ani Ith6tique acoust ique de la langue«.] ste: . H iiu rnurrete hiiiilikud. With a Nordisk tidsskritt for tale og stemme Summary pp. 272-274: The Sounds of the Hiiumaa Dialects. Acta et Corn V, 5. mentationes Universi.tatis Tartuensis (Dorpatensisj B XLVII I , 1939.) 1942 ibid., p. Ba-B l . 97. Sprogslregtskab. Re.ume af fore 87. [Notice en franc;ais sur: C. BatHs drag a Translat0rforeniogen 17. 10. 41. ti: Fonetica generale, 1938.] [ P arente d e langues. Resume d'une ibid., p. Bl. conference fait e a l'Association des 88. [ Notice en f.ranc;ais sur.:.... N. B0g t:raaucteurs le 17 ootobre 1941.] holm : English Speech frotJ;1 _an.. _ Histb- Translatoren 4, _p. 1 1-16, 30-32. rical Point of View, 1939.] -ibid., (p. 131. 98. Vilhelm Thomsen. Foredrag ,paa K0benhavns un-iversitet 26. januar 89. [Notice en angla1s sur: A1 f Brahde: 1942. [Vll.lhelh1 Thomsen. Conference Engelske Verber og Adverbier. [Ver· don:nee il l'Unlve.rsite de Copenhague hes et advepbes ang1ais.J 1938.) le 26 janvier 1942.] ibid., p. Bl. Gads danske Magasin, p. 136--147. 90. [Notice anglais sur: J0.rgen J0 rgensen : Imperatives and Logic. 1943 Erkenntnis VII (1939), p. 288-296. - -: Reflexions on Logic and Langu· �h7��� ;; S�;�re 2, p. 29-44. age. The Journal of Uni/ied Scietlce =�ci·meme, p. 6�1. (Erkenntnis) VIII (1939), -p. .2l8-228.- .. - -: Empiricism and Unity of Scien· 100. OMKRING SPROGTEORIENS ce. Ibid. IX (1940), p. 181-188.) GRUNDlAGGELSE. [Autour de la ibid., p. 134. fonaation de l a theorie du langage.] udg. af Kobenhavns Univer· 91. [ Notrice en fran93Jis sur: Ivan Le· Festskri!t sitet (novembre), p . 1-113. kov: Osnovi na fonetičnata i fonoloen
S'ln":
n. tT.,
en
sur:
sur:
en
e
�
en
1 33
PuhNe en meme temps separemetlJt, e, l I S p. in-8·. �4f'
1 15. Internationale ord. [Mots !interna· tdonaux.] 7, p.
Translatoren 50-54. 1 16. Kaj Barr. [Biogra.phie dartois.] Salmonsen Leksikon-Tidsskrift S, coL f�::zit�; R:lot�::j::::,k� 7��5. En 257. 101. Sproget. [Le Langage.]
k
on
t
102. S0ren Peter Corsten. [Biograpb.ie anoi .
en
d
s]
Salmonsen Leksikon-Tidsskrift 3, col. 582-583. 1 03.
Sigm·und
Feist. [ B1o�3\Phie
danaits.J ibid.. col. 592-593.
104. Eduard Schwyzer: [ Biographie
danoil s.] ibid.,
e.Il
105. Karl Verner. [.Bi�ra!Phie, revisee, en danois.] p. 3 0-3 2 .
Biografisk Leksikon 25, 106.
Kur.t
ibid.
1944
5
5
Wulff. [Biog.raphie en da·
26, p. 352-355.
[ B ogra.phie
i
ibid.. cOl. 265-266.
1 1 8. en
col. 610-1 1 .
nois.]
1 17. Louis Gauohat.
danois.l
lt .
Ho
Jens
[B.iog.raphi e en da·
ibid., co!. 266-267.
nois. l
1946
1 19. Giulio Ber·tOl1li. [ Biographie en da
Salmonsen Leksikon-Tidsskrift nois. ]
712-7 1 3 .
endanois.] w ar Brandstet·ter.
120. R
phie
d
H.
C.
6, col.
[B.iogra..
ibid., col. 714. en
1 2 1 . Norbert Jokl. (Biogratphie nois.]
en
ibid., coL 769.
da·
122. ( [ n terventions en fran�atis et en
Andersen: nye d paaLes abits Kejserens �(l'i.CLs7� p. 3, 4, 5, 9, en vingt. femo .tyve -cing laIl: ues , udgivet af, publ-le par, Les degn!s de LotUS & Sanda!. (Co 107.
KIre er.
reur,
en
h
neufs de l 'empe Sprog,
g
g HJelmslev
123.
ibid" .p.
Axel
penhague). 184 p. ·in-8·. 108
Sprogbygning og [Schema u age de la
sproghrug
et s langue ] Selskab tor nord,sk fLloiog!, Aarsbe retmng tor 1943, p . 6-8.
109. Modeme sprog:trenkning. [Conc�
14.
1 1 . 15-16, 1 7 ,
comparaison.
1947 124. La d:issimila·tion d'a5'piration.
Revue des E tudes indcreuropeennes IV, p. 69--76.
semanthlcy. [Les �?�n:k��:is d��, � 4tel; (Co- lem. .Prob16my es [ n donne B atis lava le mai 1947.] B linkenber . (Biographie Slovo a tvar I, p. 1
1
.
.penhague).
1 10. Andreas en danois.]
Biogratisk Leksikon
.
125 b r
g
27, 84-85.
1 1 1 . S0ren Peter Co.r:tsen. [ B iographie
pro
de la sernantique.] Co feren e au Cercle Hngu:i.stique de 30 63-64.
ce
1948
danois.]
126. Sprog og system. - Verbet og nomi:nals::etni,ngen. [Langue et s ys e· me. • Le verbe et la phrase nomina· le.] [Resume en danois de deux com· munications presenMes II l'Acad6mie
1 1 3 . Nogle Mej eriord i
*cf. n°
danois.] ibid.,
en
1 1 2 . Kaare Gnmbectr;- [ Bi.ographie
t
-
p. 158,
en
ter novembre KDVS, Oversigl , . . p, 32. sprogvidenska.. 129. beHg Belysning. [Quelques termes S ro ets gru.ndstru.k:tur belyst t e ved simple modeller. [La �o ;d�kS� U;j;�ft{d;s���10��� il>d tale mode es sunples.] [R6-1 89, par quelques sume en danois d'une commwl.ication 1945 presentee il ibid., p. 55. � I?i.tX:/ft�).=.?3(f· [��r���:f· l cf. n· 145,
ibid., p, 233-234. 201-202.
le
de
127.
p
1946.] 1946-1947,
g
fon arnen
structure de la lan�e, ćclaircie l
l'Acad6n.ie le 25 avlil.]
128,
1 34
AL V, 1945-49, � 5�O. 128. Stnlctu.TaI Analysis of Language. Studia linguistica I, p. 69-78. Reponse li MM. strom et Frei [a Version angla1se de -no 145. propos de l'Editori de Acta L1n.l?JUi.s- cf. 127. tica IV] , = ici·meme, p. 27-35. AL V, p. 62�3. 129. Le verbe et la phrase nominale. 139. Det dndo-europre·is·ke grundsprog. Melanges de philologie, de litterature [La langue-mere iiOdo--europee.n.ne.) et d'histoire anciennes ofterts tl J. Ma. TranSlat .r en 12, lP. 18-25. rouzeau, lP. 253-2 8 1 . 140. Role sUuctu:raI de l'ordre des cf. n° 126. mots. �Iici.,meme, p. 165-1 9 1 . Journal e psychologie normale et patholog que, 43e aIU1ee, .p. 54-58. 130. [Editorial. E n fran�. ] A L IV, 1944, p . v·xj. 141. Sem tikke.ns grundproblem. [Le =li.ci-meme, p. 21-26. probleme; fondamental de la seman tique.] [Resume en danois d'une com· 131. Kr. Sandfeld. [En tiran�ais.] munication pres entćc a l Academ ie le ibid., p. 13f>-.139. [Necrologie.] 28 .vril 1950.] 132. [Compte-rendu en tran�ais de: KDVS, Oversigt . 1949-1950, p. 50. Bjorn Collinder: Introduktion i sprak vetenskapen. [ Introduotion a la lingu· 1951 istique.] 1 94 1 . ]
�
n°
'
ibid., p. 140-1 4 1 .
1 3 3 . [COJnpte...rendu
Georges Gougenheim:
en
fu-an�ad.s
de:
Sys teme gram matical de la langue franfaise, 1938.] ibid., p. 141-143.
1J
142. [Interventli.ons .]
Actes de la Conference europeenlle de semantique (Nice 26-31 mars 1 51) 1Q organisee par E. Benveniste ave participation d e . . . L. Hjelmsle ' " I �passim). [ Ron ph . ] Paris.
eogra ie Grundtrrek af det danske udtryk.s- : e La comparaison en linguistique. �ull. [t��� 'r:�d�:-��t:xeng�ks�!t:�� J; de la Soc. de Ling. de Paris XLU, l, p. e 1-16. 1946,] i ;X!i�:��a����O�� ���� ��J�� ibid., p. 144-147. [Chronique.] glotte.] [Conferences donnees a la Societe de phi.Iologie nordique le 23 135. Les ·methodes structurales et leur et 30 nove re 1948.] e fo nordisk jilologi, Aarsbeh1it�ri��� . [R���� d���es��Tr�� Selskab retning 19E9-50, p. 12-24. ce donm!e a la Societe Danoise pour les E tudes Anoiennes et M6dieva:les le 144. Commenta:lires vie et l' 13 avnU 1945.] ceu'Vre de Rasmus Ra Classica et Mediaeva1ia p.
a !i�c�afe1� ��� � lin�dti���
272.
1949
IX, 1947.
[43.
SU�'la r
Conferences d e l l'Institu de linguisti· que de Z'UniverSite de Pa iS X, p. 143-
�::7.
I
I
.
.:
,;�-
RJasmus Rask 1787-1832. [Iliogra· 145. Metod stri.tktumogo anal�-·-v . l:ingvist.i!ke. [Methode de I'analysc ske person1tgheder U, p. stru cturale en linguistique.] 18 , AL VI, 1950-5 1 , p. 57�7. Version rosse de n° 128. 137. Forelebige unders0gelser til sammen1:ignende sprogtypologi. [Re- cf. n" 127. 146. Giulio B_. [En fran�.]
danOiS.] fphie j��n1� 136.
en
w!:6 'i[R� :.;r:�7�'1= en danois d�une communication pre. sente. e ,1'Acad6nlle le
KDVS, Oversigt ' . -46. 1950
,
II mars 1949.] 1948-1949, .p. 45-
ibid., p.
1953
94-95.
147. PROLEGOMENA TO A �HEOxr--- LANGUAGE. by J.
Tcansl.
Francis
���l�l�iv p�C:: ir:Ar:/;{;O;!�g;'!:/d Memoir 7 Of the llAL
��:;.%n�.mteI'ill8
1 35
[N6crologie.]
II
'I
linguistique geneti que. [Res-urne en d.ano1s d'wte com· munication presentee a l'Academie le 27 fevrier 1 953.] . . . 1952-1953, p. 47.
148. Pr1ndpes
de
KDVS, Oversigt
Un resume en trouve dans
da'flOi& de
·travail
KDVS, Oversigt . . . 1956ce
se
-1957, p. 4 1 . = d ci meme, p. 199-210. 1957
159. quelle les significa �,��fa1���� �:O!�dfo��vS;�t�� mons des mots peuven.t-elIes etre ron A.rsfest 26. november 1953. [La forme S'iderees comme formant une structu du co.ntenu linguis tique comme fakt re? sQCial. Discours prononce a la f8te an Reports for the Eighth International nivers aire de l'Un.iversite de Copenha s gue le 26 novembre 1953.] ��:l1957, Dir, L���6��8f tO;;l�9 Aui e Reproduit dans Proceedings of the f:����i� !:t�f:ts :'i�'L�r�;: �'. 1� VIII International Congress of Lin Dans
mesure
·
guists, p. 636---
-95. 1954
=
150.
ALMINDELIG FONETIK.
[PhO-
N�:�isk 1�:::��'}or talepredagoger I, . 223-307. (Cqpenhague .)
p
1 5 1 . Men:neskeraceme
og
sprogene.
���,C�a�� �a;rui;�r,I p. 83-103. (Copen.
j
hague). ' 152' Olger Pedersen. 7. apnI 1867-25. ktober 1953. Tale oi V�denskaber e den 12. maI1ts 1954. nes S lskab, m [ Eloge (en danois) de Holger Peder sen prononce a l'Academie Royale des Sciences et des Lett es de Danemark le 12 mars 1954.] . . . 1953-1954. p. 97-115.
od
KDVS, Oversigt
stratification
du langage. lO, p. 163-188. Jci meme, p. 36-68.
153.
La
Word
=
r
154. Holger Pedersen. 7. april 1867-25. olotober 1953. [En danois.]
s �i��� ����:!t��f. ��b9�&'": fJ�
logie.]
1956 155.
Erodes de
phonetique diaiectale
dans le dQIl13Jine letto-lit:ua.nien. n, p. 62--86.
Scando-Slavica
156. Om numeru.s og genus. et genre
[Nornbre
1958).
ici meme, p. 96-1 12.
1�f����� ! !��X:; �: Aca 1957.] KDVS, Oversigt . . . 1956-1957, p. SI.
!�i;:ti�� I � 'd ' re sion. [Resume en danois d'mt -travail presente a l ' demie le 15 fevrier
�t���e:ti� . HA J�t�J�� �= ��h ���f�:ler����o � Part I: General Theory by :;ruj. Ul· ��tl1n��
dal!.)
TeLC X, I . vj-90 p. in.a-. A l'exception
de la Preface, cette premiere partie (qui constitue tout
ce qui a partU jusqu'ici de cet ouvrage commun de Louis Hjelmslev et H. 1. VIdall) a ete r6d..lgee entierenlent par
H. J. Uldal!. Il a ete don.ne
I
de cet ouvrage, en 1936, echantiHon 'Proisoilre avec quel ques pages spemme.ns, di.stribuć aux memb res du VIe C gr s mtematiO nal de linguistes, et non mis en vente (12 p. Cqpenhague-Aarhus-Lon
un
dores).
jn-80,
on
e
1958
162. Essai d'une critique de la me. thode dite glotto--chronologique.
Proceedings of the Thirty-Second ln· ternational Congress of Americanists. Copenhagen, 8-14 August 1956, p, 658�6. (Copenhague).
163 [AUooution.] grammaticaux.] Acttz Congressus Madvigiani'JI Procee· Festskrift til Christen Moller, p. 167- dints of the Second International Con -190. (Copenhague) . grefs of Classical Studiess, �ctes du 157. Anim6 et inan:i.me, persormel et De�ieme Congres International des non·personnel. Etu'des Classiques [Copenhagu� 1 954] Travau.x de l'Institu.t de lmgUl$ltque- I, l, 1957, p. 3 1-33. (Copenhaguel , p. 1 55-199. (Pa-vis) . = i oi meme, p. 2 1 1-249.
1Z�ir�ukl;�.,}'il':.'�%.d�/6r):;et�: in-8°. 1 36
i
164.
a la discussion ge problemes relatifs a pho en l'espece
Introduction
nerale des nologie des du gree et l, p.
ibid.,
langues mortes,
du la.tin. 101-1 13.
[Compte-rendu d e : A . Blinkenberg &
Proceedings of the VIII International M. Thiele: Dan$k·fransk Ordbog, 193? }, Congress of Linguists, Oslo 1957, p. Politiken, 10. 3. 1938. [Chronique] . 165. [ Interventions en f,ranc;ais.]
143-144, 196-197, 66&-<;69, 704.
D
166. Vote of Thanks. [ is cours pro nonce a la reception offerte par le gouvernement norvegien.} p. 59S--597 (Oslo).
ibid.,
167. IppanbunpO no gemi. Kobayashi Hideo yaku. [Traduction japonaise de 3 par Hideo Kobayashi.] Tokyo. xij ·330 [l. 'in-8°. n"
VARIA (Vulga.risat-ion, Wonnation, epheme rides, etc.)
l'. [Sur l e congr�s a Nyborg de la Confederation Internationale des Etu diants . ] 1 8 . 8 . 1925. [Chroruique.]
Ekstra-Bladet,
2'. Aandsarbejdernes Internationale. [Sur l'Institut International de Co operation Intelleotuelle de la Societe des Nations . ] 1 9 . 1 0. 1925. [Chronique.]
ibid.,
3'. Intel1ektuelt samarbejde. Dets or ganisation og dets betydning. Indtryk fra ins t i tuttet i Paris. (Cooperation in tellectuelle. Organisation et :importan· ce. Impressions de !'institut de Paris (c.-a-d. de l'Institut International de Cooperation Intellectuelle de la Socie. ,te des Nations ) . ] 3" annee, n " 9-10, 8-23 fevrier 1 928.
Quod Felix,
0,
4'. Verdens f rste Sprogforskerkon gres. (Le ter Congre.s international de lingul'ste s . ]
NationaItidende - Dagens Nyheder, 12. 5 . 1928. [Chronique.]
(Pn!hi·
.
5'. Vor Sprogrets Forhistorie. stoire de notre familIe de langues ] 1928.
Cry,
6'. Det li.taun.ske FoLk og de� Sprog. [Le peuple 1ituanien et sa langue.] 1 928 n° 37, p. 289-296. Tex,te identique a n° 7'_
Cry,
7'. Det litaui.ske Folk og dets Sprog. [Le peUJple l i t uanien et sa langue . ] Copenhague 1930. 1 6 p. dn-Wo Texte ,identique a n° 6'.
1 0 ' . Vilhelm Thomsen. Aarhuus S t iftstidende (Chronique.]
,
1 1 '. Vilhelm Thomsen. 25.
Berlingske Tidende.
25.
1.
1942.
1. 1942.
12'. Johannes V. Jensens nye Bog. [Nouveau lIvre de Johannes V Jen· sen.] [Compte rendu d e : Johannes V. Jensen: 1942.] 4. 4. 1942. [Chronique ] .
Om Sproget og UndervisninPolitiken, -li
1 3 ' . Den nysproglige almendannelse. [ La ci vti. s ation generale dans l'enseig nement des lycees danois, ISection des langues v,lvantes. ] XXV, 1942, p. 352-355.
Gymnasieskolen
14'. Sprogvidenskab. [La linguistique. J 1940, VIt p . 1 74-187. (C<,penhague 1943).
Danmarks Kultur ved .4ar
15'. Da·nsk Sprog og KultuT som por-tvare. [Sur un cours de langue et de civilisation danoises enregistre sur des disques de gramophone et lance par (Societe Da nol·se ) . ] 10. 1 . 1 9 4 3 . [Chroni· que] _ 16'. Zara.thushtra og Danmark. (Comp.. te orendu des 12. vol. de fac-6imi1es, 1931-1944.] 5. 8. 1944. [Chronique] .
Eks
Del Danske Selskab Nationaltidende.
Codices Avestici et Pah lavici BibIiolhecae Universitatis Haf niensis, Politiken,
17'. [Le voyage d e Rasmus Rask en Islande.] [En danois.]
N. E. Weis: Hvor Minderne taler, (Co-Pen Vark p 1 16-1 19 . ����� f9J� . , .
!bid., p.
18'. Vi1h. Thomsen. 16{}.-162 .
[En danols.]
19'. Vidensk3Jbsmand og Boheme. [Sa vant e t boheme.] [Sur Karl Verner.] 7. 3 . 1946. [Chronique] .
Aarhuu.s Stiftstidende,
20'_ Vi1h. Thomsen. [ En danois. ] 5, 1945, p. 241-244.
Danmark
8'. Det humanist-iske Fakultet. [Sur la FacuLte des lettres de l'Uruiversite d' Aarhus. ] 7e a.nne e, n ° 8 , 12 juin 1936.
2 1 ' . Estland, Letland og Lita'llen. [L' Eston-ie, la Lettonie e t la Lituanie.] 5e annee, 1946, n° 19, p. 7 et p. lO-I l .
veau
22'. Knut Hagberg: Sredernes Bog. Dansk Udgave ved Louis Hjelmslev.
Den jyske Akademiker, 9'. Ny 137
a -
d nsk franslk Ordbog. [Nou diotion.na,i.re danoi'5·fran�.]
Frit Danmark,
ibid., tP. 1 3 5 .
25'. Skal vor nordiIske arv tvangsud leveres ? [Sur les manuscrits 'IlOrrois
� T�r".';!'8��: o i
]
k
1952.
(Chronique].
14', Alfabetets gAder. Msluttende svar. [Les enigmes de l'alpbabet. Reponse
finale.]
KRATICE U BWLIOGRAFIJI AL
=
Acta Linguistica (Copenhague).
BCLe
=
Bulle1in du Cercle linguistique de Copenhague. International lournal of American Linguistics.
IJAL
=
KDVS
=
KDVS, Oversigt
=
���if�1� §� �:c� :t J�rr:�::d� g:��::rk��ademie i
i
k
V
t
Det Kongelige Danske Videnskabernes Selskab. Oversigl over Selskabets Virksombed [Annuaire de l'Academie Ro
yale des Sciences et des Lettres de Danemark] .
TCLe
Travaux du Cercle linguistique de Copenhague.
TCLP
Travaux du Cercle linguistique de Prague.
1 38
Izbor Iz bibliografije Louisa Hj�lmsleva I I J I
1. o mjestu
H.
bis
Q
povijesti znanosti:
Arens, :rur
Spraahw1ssenschaft. Der Gang ·ihrer Gegenwan, Freiburg -Mtinchen '1969.
EntwiCk.1W1.g von der Antike
G. C. Lepschy, Die strukturale Sprachwissenschaft, Miinchen 1969.
M. Bierwisch, buch 5 (1966),
StrukturaJ.is.mu.s . Goschichte, Probleme UIlld Methoden, .in: S. 77-152.
2. O Hj �JInslevoVQj biografiji:
E. FJ.scher·J0rgensen. Louis (1965/66), S . III-XXII. 3. O teoriji znakova:
ict'�s.' iB�3i?3� H._ Spang Hanssen .
.
m: Acta Linguisrt:ica Hafuiensia IX
HjeJnl'siev,
de si:gne dans la
Recent TheaI1ies
Kurs·
I
glossematique et dans -l'esthetiquer in:/
cm
TCLC IX, Copenha.gOl1 1954.
l
,the Nature of the Lingurisllic Sign.
4. Optl prikazi closematlke;
B. Siemsema, A Study of GlosscmatIios, The
Hague '1965. H. J. UldaIJ, Out1iale of G1ossematics, TCLC XI, Copenhagen 1957.
5. Prikazi : C. E. Bazel!, Review of Louis Omkri.ng Sprogteoriens GrundJaeg· gelse, in: Archj""-lll LmguistIioum I (1949), S. 89-92.
Hjelmslev:
��.,:g'J�,"%'.�No�:wT:'= J�e��':g <§� �f{(i�e:m.ew 81 -96 .
P. L. Garvti.n, Review of Prolegomena Ito a Theory of Language by l..ou1s Hjelm· slev, in: LanllW'ge 30, l (1954), S. 69--96. !: �iAr'ib�31i954r k"m��sFlev: Prolegomena .to a Theory of Laoguage
+'1
R. Katičić, Danska strukturalistička Jkola / Glosematika, Suvremena lingvcistika, 2, ZagrcIb, 1963, �2. ·e Jmguis1tique de Louis d de la th
ti ��Jn�Bsii�2 o�ftie j
H. Vogt, Rmcw of Louis in: Acta 1 39
Lmguistka
3.
Hjelmslev, <>mkIrinll Sp
IV (1944),
S. 94-99.
teoniens Grundlaeggelse,
�
6. Ostalo:
.
,I , VII� (/95P), S. I
W. Haas, Concenrring Gloosematics, in: Archl
LinguistIicum
S. Johansen, Glossematdcs and Logistdcs, in
Acta Linguistdca VI
93-110.
S. 17-30.
I
1
"
(1950-5 1 ) ,
L
W. Thilmmel, Dom'mum CuITebaT. Die syntagmatli.schen und paradigma en Funktionen der Glossematik: in der generati.ven TransfOJ:'lIlatio11lSgram.mat ik,
m: Acta
Linguistica
Hafnienslia XI,
2 (1968), S. 191-210.
G. Ungeheuer, Logischer Positivismus und modeme Linguistik (Glossemati.k), in: Sprakvetenskap1iga Sallskapets :f UppsaJa Fčrhandlinga:r 1958-60, ( 1961 ) , S. 1-24, abgedr in: G . U . , Sprache und Kommunikation, Hamburg '1972,
S. 139-162.
H.
.
Schultink. Hjelms!ev's Enl(p:icical Principle, in : Hammenich, Jakobson, (Hrsg.), Form & Substance, Copenhagen 1971, S. 39-46.
Zwir·
ner
Nehring, Die Glossematlk. Ein ik.rischer Versuch, in: Die �ache 5 (1959), S. 96-127. A.
Svezak 6
1 40
časopisa .L
(1967) sadrži isključivo članke
o
giosematici.
Sadržaj
5
Predgovor BjeJmslev: Prolegomena teoriji jezika
l.
Proučavan j e jezika I J ezična teorija
II 13
2.
Teorija jezika I humanističke znanosti
17
3.
Teorija Jezika I empirIZam
20
4.
Teorija Jezika I IndUkcIJa
21
5. 6.
Teorija J ezika I realnost
23
CUj teorije j ezika
25
Perspektive teorije J ezika
28
8.
Sustav de!ln1clja
29
9.
Načelo analize
30
Oblik analize
35 / 39
7.
10.
l l . Funkelj e 12.
Znakovi I figure
45
13.
Izraz I sadržaj
51
14.
Invarijante I varijante
61
15.
Gradba J ezika I Jezična poraba
73
Varijante u gradbl J ezik a
78
16. 17. 18.
Funkclja I
zbroj
81
Sinkretizam
84
19.
KataUza
89
20.
Veličine analize
"2 1 .
Jezik 1 nejezlk
91 96
22.
Konotatlvn1 J ezik I metajezik
106
23.
Zadnja perspektiva
115
Abeced.:ll popis definiranih termina
117
Definicije
119
Pojmovnik.
123
Popis imena
127
Bibliografija radova Louisa Hjelmsleva
129
Izbor iz bibliografije o djelu Louisa BjeJmsleva
139