Program

Č E T V E R O G O D I Š N J I P R O G R A M R A D A Za: Gradsko dramsko kazalište Gavella Autorica: dr. sc. Snježana Banović, red. prof. art. Datum: srpanj – kolovoz 2014.

Sanjaj odgovorno! Bertolt Brecht

SNJEŽANA BANOVIĆ 3 PRIJEDLOG PROGRAMA ZA GDK GAVELLA

Sadržaj

UVOD ....................................................................................................................... 4 Cilj .............................................................................................................................. 5 Povijesni okvir kao polazište za današnji imperativ promjene i razvoja ....................... 6 Misija .......................................................................................................................... 9 ANALIZA STANJA .................................................................................................... 11 SWOT analiza ............................................................................................................ 12 PEST analiza .............................................................................................................. 13 PAEI analiza .............................................................................................................. 15 STRATEGIJE RAZVOJA ............................................................................................. 17 VIZIJA ....................................................................................................................... 17 PROGRAMSKO-‐ORGANIZACIJSKE STRATEGIJE ........................................................... 17 STRATEGIJE POSTIZANJA KVALITETE ......................................................................... 20 STRATEGIJE POVEZIVANJA ........................................................................................ 22 STRATEGIJE JAVNOG DJELOVANJA ............................................................................ 24 GAVELLINE VEČERI .................................................................................................. 25 PROGRAMSKI PLAN ................................................................................................ 27 REPERTOAR 2015. – 2019. ....................................................................................... 30 2015. Kreativni povratak Gavelli ............................................................................... 31 2016. Običan čovjek i njegov vrli novi svijet .............................................................. 33 2017. Moć društvene iluzije i moć laži ....................................................................... 35 2018. Vrijeme tranzicija i vrijeme raspadnutih modela .............................................. 37 KADROVSKI PLAN ................................................................................................... 40 FINANCIJSKI PLAN ................................................................................................... 44 MARKETINŠKI PLAN ................................................................................................ 48 UMJESTO ZAKLJUČKA ............................................................................................. 52 ŽIVOTOPIS .............................................................................................................. 53

Kolovoz 2014.

4 BANOVIĆ

UVOD

Preuzimanje vodstva značajne kazališne institucije kao što je Gradsko dramsko kazalište Gavella smatram vrlo zahtjevnim pothvatom za koji je nužna ozbiljna priprema, temeljita strategija te velika mreža suradnika i entuzijasta sa zajedničkim ciljem. Razlozi za to jesu mnogobrojni: zasićeni koncept repertoarnog kazališta, koncipiran po uzoru na francuski model s kraja 17. stoljeća i na širokoj osnovi uspostavljen diljem Evrope nakon Prvoga svjetskog rata, sam je po sebi u velikoj krizi. Ona se u posljednjim desetljećima tranzicije i posttranzicije intenzivno širi, postavljajući pred kazališne praktičare i teoretičare sve veće dvojbe u kojima je upravo transformacija njegova zastarjelog modela postala imperativ u svakom ozbiljnom promišljanju njihove budućnosti. Ne radi se dakle o hrvatskom specifikumu, brojne dubioze oko modela repertoarnoga kazališta univerzalna su europska kazališna svakidašnjica, a vrijeme organizirane nacionalno-‐duhovne kolektivizacije putem kulture odavno je prošlo. Kazalište se u cijeloj Europi nalazi, s jedne strane, pred ofenzivom novonastalih društvenih medijatora (medija i tehnologija), s druge, pred novim konceptom predstavljanja u europskoj kulturnoj slici. Sve od pada Berlinskoga zida jasno je da se budućnost suvremenih europskih kazališta različito usmjerava te se (po Draganu Klaiću) lako mogu detektirati sljedeći scenariji razvoja ovih umjetničkih kolektiva:1 1. prema odumiranju i siromaštvu kojem se hrvatska repertoarna kazališta opasno približavaju 2. prema komercijalizaciji i provincijalizaciji kojoj prečesto svjedočimo u produkciji naših kazališta

1

1997.)

Reform or Transition: The Future of Repertory Theater in Central and Eastern Europe (New York

4

PRIJEDLOG PROGRAMA ZA GDK GAVELLA


3. prema produkcijskoj kući što bi bio poželjan model i u nekim našim (naročito regionalnim) sredinama, ali u nas i dalje sasvim nepoznat 4. prema otvorenom prostoru što je i u nas očigledno pitanje vremena 5. prema samostalnoj skupini što je u nas (nažalost) nezabilježena praksa 6. prema izvrsnosti prema kojoj se iz različitih razloga usmjerilo najmanje kazališta iz tranzicijskih zemalja, u nas je ona u onima javnim prisutna tek povremeno, u sporadičnim bljeskovima.

Cilj U ovom će se Programu, ponajprije s pomoću više analitičkih instrumenata, utvrditi da se Kazalište čiju upravu želim preuzeti u sljedećem četverogodišnjem razdoblju, u svim svojim segmentima opire promjenama koje se događaju u njegovu bližem i širem okruženju, da je u posljednjim ravnateljskim mandatima izgubilo ambiciju da krene prema šestom Klaićevu scenariju – scenariju izvrsnosti te da se prečesto, što zbog loših odluka vodstva, inercije cijelog kolektiva, ali i snažnog djelovanja različitih vanjskih interesnih skupina na njegov unutarnji mehanizam, opasno približilo prvom i drugom scenariju – odumiranju, siromaštvu i komercijalizaciji. Ovaj je program u cijelosti vođen takvim estetskim i organizacijskim načelima da u viziji i prema postavljenim joj ciljevima ima samo jedan mogući scenarij: onaj sistemske promjene prema izvrsnosti u kojem moraju sudjelovati svi pojedinci i organizacije koji izvana i iznutra utječu na svakodnevno djelovanje organizacije Dramskoga kazališta Gavella. U ovom će se Programu također, unutar, od osnivača zadanoga programskog i financijskog okvira, ponuditi strategije razvoja za preobrazbu Kazališta u suvremenu i uspješnu organizaciju koja stvara i otkriva, ali koja usto uči i stvara trendove. Na kraju će se ponuditi prijedlog petogodišnjeg programa,

Kolovoz 2014.

6 BANOVIĆ

financijski, kadrovski i marketinški plan. Ovaj Program nudi postupni, ali potpuni obrat u repertoarnom i organizacijskom promišljanju Kazališta, i to na način da želi, kako naslovima, tako i uz pomoć svih navedenih razvojnih strategija za unutarnji preustroj, maksimalno implementirati sljedeće globalne ciljeve: • uspostavljanje specifičnih estetskih koncepata • intelektualan repertoar • kritički svjetonazor • raznolikost • umjetnički risk-‐taking • stvaranje novih vrijednosti (novi talenti, novi nazori, nove platforme) • kritičnost prema društvu, slamanje tabua i dovođenje u pitanje vladajućih vrijednosti u društvu, njegovih mitologija i ideologija • iniciranje debata • poticanje kontroverznosti • mobilizaciju udarnih skupina nove estetike, ali i nove kulturne politike • razvijanje arene za razmjenu mišljenja • rad na razvoju demokracije

Povijesni okvir kao polazište za današnji imperativ promjene i razvoja

Osnivanjem zagrebačke Akademije za kazališnu umjetnost 1950. godine napokon su se ispunili preduvjeti za stvaranje novoga zagrebačkog dramskog kazališta o kojem se u kazališnim krugovima ozbiljno razmišljalo sve od uspostave nove društvene paradigme 1945. godine. Visokoškolska ustanova za glumačku izobrazbu imala je osigurati stalni priljev novih umjetničkih

6



«kadrova» za novo kazalište.2 Stoga je i njegova vizija i bila zamišljena (po Peri Budaku, njegovu prvom ravnatelju) kao «vježbalište i područje samopotvrde najtalentiranijih glumaca – diplomanata Akademije». Uskoro se intenziviraju rasprave oko utemeljenja novoga kazališta, no s konkretnim prijedlozima i argumentima u obliku radikalno intoniranog manifesta naslovljenog kao Predstavka o potrebi osnivanja novog dramskog kazališta u Zagrebu izlazi tek u ožujku 1953. «nekoliko mladih članova Drame HNK«.3 Razočarani «teatarskim svijetom koji je definitivno prestao biti njihov»4, oni predlažu osnivanje novoga teatra – trupe u Zagrebu koji bi istraživao «umjetnost u teatru, a teatar u umjetnosti». Predstavka, koju je sastavio redatelj Mladen Škiljan5, opisivala je cijeli niz «estetskih, organizacionih i socijalnih problema kazališnog života Zagreba». Po njegovim riječima, bilo je od velike važnosti što je odmah u početku za nju «pridobiven» i Branko Gavella, o čemu je tri godine poslije on sam govorio: «Nisam inicijator toga stvaranja, pristupio sam već porođenoj želji, vezan s njom po povjerenju koje su inicijatori imali u mene i po tom što sam osjećao da je njihovo nastojanje među ostalim potaknuto i vođeno i nekim mojim principima»6. Iz Predstavke se može saznati da se novo kazalište kanilo osnovati kao trupa, a njegove su članove «ujedinjavala zajednička gledanja na umjetničke probleme kazališnog stvaranja»7. Ključ njihova uspjeha nije bio toliko u repertoaru koji bi se bitno razlikovao od onoga u HNK-‐u, koliko u intenzivnom aktiviranju kreativne snage jedne cijele generacije, one koja je u HNK-‐u bila potpuno pasivizirana. Napokon, Skupština grada (tada pod 2

Akademski studij glume i kazališne režije uspostavljaju dr. Branko Gavella, dr. Drago Ivanišević i Ranko Marinković. Akademija za kazališnu umjetnost osnovana je Uredbom o osnivanju (N. N. 56/1950) 2. studenoga 1950. godine. (www.adu.hr) 3 Vjesnik, 24. III. 1953. Između ostalih, Predstavku su, uz Gavellu, potpisali i mladi redatelji HNK-a Kosta Spaić i Mladen Škiljan, ali i ravnatelj Drame Mirko Božić i intendant Marijan Matković. Ostali potpisnici bili su: Aleksandar Augustinčić, Jurica Dijaković, Nela Eržišnik, Drago Krča, Petar Kvrgić, Sven Lasta, Jelica Lovrić, Josip Marotti, Ljubica Mikuličić, Mia Oremović, Mladen Šerment, Duka Tadić, Vjera Žagar te književnici Ivan Dončević, Jure Franičević, Marin Franičević, Joža Horvat, Novak Simić, August Stipčević, Petar Šegedin, dr. Josip Škavić (tada rektor Akademije za kazališnu umjetnost), likovni umjetnici: Edo Murtić, Božidar Rašica i Kamilo Tompa. (Naprijed, br. 13., 27. ožujka 1953.) 4 Mladen ŠKILJAN, Tragovi i svjedočanstva, Zagreb, 1986. Odsjek za povijest hrvatskog kazališta HAZU, Ostavština Mladena Škiljana. 5 Razgovor s Mladenom Škiljanom od 8. svibnja 2014. 6 Branko GAVELLA, «Zagrebačke kazališne perspektive», Naprijed, br. 23, Zagreb, 1953./ Branko GAVELLA, Dvostruko lice govora, prir. S. Petlevski, CDU, Zagreb, 2005., 247. 7 Naprijed, br. 13., 27. ožujka 1953.

Kolovoz 2014.

8 BANOVIĆ

nazivom Narodni odbor grada Zagreba) donijela je na svojoj sjednici 29. svibnja I953. rješenje o osnivanju novoga dramskog kazališta u gradu Zagrebu «kao proračunske ustanove sa samostalnim financiranjem».8 Njezini zadatci formulirani su kroz misiju široka djelovanja koja se u početku i nije mogla ostvariti iz objektivnih razloga.9 Nažalost, uskoro je generacijska umjetnička pobuna, jedinstvena u našoj kazališnoj povijesti, prerasla u kompromis. Novo se kazalište institucionaliziralo u tolikoj mjeri s kojom se ni sam Branko Gavella više nije mogao složiti te je već 1959. napustio položaj i umjetničkoga ravnatelja te sukladno tome – pedagoga ansambla i redatelja. Prijepori koji su tada nastali u estetskom, ali i organizacijskom smislu ostali su prisutni u razvoju ovog kazališta sve do danas, i to kroz mnoge mijene, ali i nedoumice ljudi koji su ga vodili i onih koji su činili njegov ansambl. Jednostavno rečeno, već nakon pet godina od «secesije» došlo je kod osnivača do nepremostivih razlika u poimanju javnog, repertoarnog kazališta i do prevelika zbližavanja s onim programsko-‐organizacijskim modelom od kojeg su se u potpunosti željeli odvojiti 1953. godine. U zgradi, otvaranje koje se dogodilo prije točno šezdeset godina (30. listopada 1954.) i dalje su otvorena pitanja koja su mučila njegove pokretače Branka Gavellu, Peru Budaka, Kostu Spaića i Mladena Škiljana te njihove nastavljače Dinu Radojevića, Georgija Para, Božidara Violića i mnoge druge, ali su se s vremenom pojavila i nova pitanja, na koja se, nažalost, zbog posljedica razornih tranzicijskih promjena nije mnogo obaziralo. Dakako, u tome se ne može zaobići značajan utjecaj brojnih naraštaja glumaca, ali i drugih umjetnika koji su nerijetko bili sudionicima blistavih umjetničkih trenutaka ovoga kazališta i njegova ansambla, ali i umjetničko-‐organizacijskih padova, prečesto

8

Rješenje o osnivanju Zagrebačkoga dramskog kazališta, Državni arhiv u Zagrebu, ZO1 – 7052, Zapisnici sjednica Savjeta za prosvjetu i kulturu te zajedničke sjednice za 1953. god. Odluka je objavljena u Službenom glasniku NOGZ-a br. 27-28. od 16. lipnja 1953. godine. 9 Programske odrednice novoga kazališta tada su bile sljedeće: a) izvođenje dramskih književnih djela na sceni, b) priređivanje književnih večeri, c) držanje predavanja, konferencija i diskusija o pitanjima kazališne umjetnosti i izložbi likovnih i scenskih ostvarenja, d) izvođenje vlastitih priredaba i izvan svoje kazališne kuće, na ostalim scenama u gradu i pokrajini, u radnim kolektivima i na radiju.

8



vođenih štetnim odlukama vladajućih politika, od kojih se ono nerijetko teško oporavljalo.10 Stoga je prvotni izazov koji se otvara pri razmatranju ovakva programa taj da neizbježno treba poći od zasada na kojima se formirala njegova početna MISIJA, koja bi današnjim jezikom mogla glasiti ovako: Gradsko dramsko kazalište Gavella prostor je aktiviranja glumačkog tijela uz intenziviranje društvene odgovornosti. Taj mi se «instrument» transformacije čini u ovom trenutku prioritetnijim od pukog nizanja suvremenih i osuvremenjeno-‐klasičnih naslova njegova repertoara. Ono važnije leži u činjenici da repertoarna politika opisana niže u ovom Programu mora biti sredstvo osmišljavanja nove društvene uloge ovoga kazališta. Analize koje slijede ukazat će na mnoge poteškoće u postizanju navedenih ciljeva, no strategije koje se nude i dobra volja osnivača Kazališta mogle bi učiniti mnogo na ostvarenju te uloge/vizije.

Misija U skladu s programskim funkcijama javnih gradskih kazališta koje je donio gradonačelnik Grada Zagreba, osnivača Gradskoga dramskog kazališta Gavella11 za razdoblje od 2014. do 2017. (dalje: Kazalište), ono: •

njeguje suvremeno dramsko kazalište dinamičke tradicije

•

slijedi Gavelline redateljske upute ispitujući ih u ovom vremenu uspostavlja dijalog s djelima prošlosti kao postojan i intenzivan poticaj za novo

•

•

prati tokove moderne hrvatske i svjetske dramaturgije i kazališta

•

omogućava suradnju s ostalim kazalištima sličnog profila.

10

Više u: Snježana BANOVIĆ, «Branko Gavella i oblikovanje naših kazališnih politika u XX. stoljeću – između politike i ideje Novoga teatra», Krležini dani 2013. (zbornik sa simpozija u pripremi) 11 «Zaključak o utvrđivanju osnovnoga programskog i financijskog okvira Gradskoga dramskog kazališta Gavella za razdoblje od 2014. do 2017.», Akti gradonačelnika, 17. srpnja 2014.

Kolovoz 2014.

10 BANOVIĆ

Iz navedenoga možemo zaključiti da osnivač traži od najvećega dramskog kazališta u Zagrebu i Republici Hrvatskoj da bude društveno i umjetnički odgovorno mjesto. To najbolje ilustrira Gavellin poučak s početaka rada ovoga Kazališta koje su karakterizirale stalne diskusije o «specifičnosti kazališnog stvaralačkog materijala» i želji da se unese red u dotadašnje «mucanje oko najosnovnijih pojmova» koji je postavljen na sljedeći način: Glumac postaje angažiranim sudionikom kazališta i glavnim elementom predstave, Redatelj – intelektualac jest motor svekolikoga produkcijskog djelovanja dok je Pisac njihovo glavno nadahnuće i nukleus oko kojeg se vrti svekolika energija cijeloga kolektiva.12 Na istom tragu potrebno se upitati što nam to danas znači pojam «Gavelline redateljske upute», ako znamo da je sam Branko Gavella bio prisiljen, razočaran, napustiti ovo Kazalište samo pet godina nakon svečana otvaranja zgrade Kazališta 1954. godine a da su se neke «redateljske upute», napose onih mlađih gavelijanaca umnogome opirale Gavellinim smjernicama te da se režija kao estetska disciplina, a tako i njezine «upute» u posljednjih šest desetljeća, razvila do nekih posve drukčijih načela i kodeksa koji s onim Gavellinim više nemaju nikakve veze. Naime, proširimo li ovaj, od osnivača zadani, a zastarjeli programski okvir, dolazimo do nešto jasnijeg i danas uporabljivijeg pojma «teatar Gavelline baštine» koji bi u kontekstu smjernica gradonačelnika Grada Zagreba, ali i ovoga prijedloga programa značio sljedeće: Nema Gavellina teatra bez potpore u dramaturgiji. Zato je nužno, uza stalni dijalog sa suvremenim dramskim piscima, u Kazalištu angažirati još dramaturga. Nažalost, prema Sistematizaciji radnih mjesta predviđen je i zaposlen samo jedan. Uprava i dramaturški odjel kazališta (po uzoru na njemački model, baš kao i u doba Gavellina redateljskog sazrijevanja i 12 Branko GAVELLA, «Uvodna razmatranja k estetskoj analizi kazališta i glume», Scena, Zagreb, 1950., br. 1.

10 PRIJEDLOG PROGRAMA ZA GDK GAVELLA


zrelosti) moraju zajednički u sljedećem mandatu imati apsolutnu programsku inicijativu, a učestala (i pogubna) situacija u kojoj redatelji poput trgovačkih putnika nude upravi svoj izbor komada za kreiranje repertoara, mora se dokinuti. To su, po meni, zasade Gavellinih «ravnateljskih uputa» mnogo aktualnije, a time i važnije od onih redateljskih. Odnos između angažiranih redatelja, ansambla i umjetničkih timova s jedne te uprave s druge strane, ne postoji bez aktivne uloge dramaturga u kazalištu koji je prečesto, a u korist redatelja isključen iz oblikovanja naših repertoara. O ovome će više biti riječi u poglavlju o traženom «kadrovskom planu».

ANALIZA STANJA

Iako je za svaku dublju dijagnostiku potreban osobni uvid u poslovanje Kazališta, sve dolje navedene analize rađene su na temelju moga dugodišnjeg umjetničkog i znanstvenog bavljenja sustavom hrvatskih javnih kazališta, kontinuiranog stručnog usavršavanja te redovitog praćenja programa i mrežne stranice Kazališta, prethodnog Programa bivšeg ravnatelja, kao i na temelju dobivene natječajne dokumentacije, koja je nepotpuna i u kojoj nedostaje mnogo toga važnoga, npr. potpuno razrađena Sistematizacija radnih mjesta ili Pravilnik o radu kao obvezni dijelovi svake dokumentacije ovoga tipa. Navedene metode organizacijske analitike ključni su instrumenti za ocjenjivanje dinamičkog statusa Kazališta, njegove fleksibilnosti, kontrole i stanja promjene na koje utječu mnogi čimbenici, kako unutarnji, tako i vanjski. To su redom: SWOT13, PEST14 i PAEI15 analiza.

13

SWOT analiza (akronim od strenghts – snage, weakneses – slabosti, opportunities – prilike i threats – opasnosti) strategijski je alat organizacije s pomoću kojega se dinamički sučeljavaju njezine snage i slabosti s prilikama i opasnostima njezina okruženja, a sve radi identificiranja prigoda i rizika za opstojnost i napredak te organizacije. To je ustvari vrlo precizan dijagnostički i prognostički alat koji omogućava i olakšava planiranje mjera za pojačanje snaga i razgradnju slabih mjesta. Ishodište je u procesu strategijskog upravljanja te prvi korak u definiranju postojeće i poželjne pozicije organizacije. 14 PEST je analiza koja opisuje vanjske utjecaje koji utječu na organizaciju, ali na koje ona ne može utjecati. Akronim od Politički, Ekonomski, Sociološki i Tehnološki utjecaj. 15 Ovu metodu interventnog menadžmenta tzv. «organizacijske revitalizacije programa», tj. «organizacijske terapije» utemeljio je prof. Ichak Adizes, bivši profesor na John E. Anderson Graduate

Kolovoz 2014.

12 BANOVIĆ

SWOT analiza

S – Strenghts/Snage prepoznatljivost na nacionalnoj i regionalnoj razini najveće dramsko kazalište u zemlji dugogodišnja, bogata tradicija adekvatan prostor za administrativno-‐organizacijske poslove iznimno velik broj zaposlenih glumaca jaki pojedinci u ansamblu i općenito u kolektivu stabilno financiranje lokacija u središtu grada vjerna publika nekoliko važnih naslova na repertoaru nedavno obnovljena dvorana vlastite radionice za kostime, scenu i rekvizitu članstvo u ETC-‐u

Oportunities/Prilike

W – Weaknesses/Slabosti

neprepoznatljivost na široj međunarodnoj razini slabi kontakti na europskoj i svjetskoj kazališnoj sceni nedostatak strateškog planiranja, premda u dokumentaciji piše da imaju Strateški plan problemi s prostorom za izvedbe nedostatak prostora za programsko širenje (druga scena) nedostatak prostora za pokuse premali broj predstava na repertoaru nedostatak drugih sadržaja na programu slaba uposlenost ansambla nejasno načelo kreiranja ansambla: nedostaje glumaca u mlađim i starijim starosnim skupina nedovoljno cijenjen rad dramaturga kazališta sukladno suvremenim trendovima, nedovoljno educiran produkcijski tim nedostatak poslovnog ravnatelja te zastario organigram nedostatak umjetničkih osoba u upravi (dramaturzi, pomoćnik ravnatelja...) zastarjeli marketinški koncept i loša komunikacija s publikom neupućenost u značenje jubilarne godine (djelovanje u zgradi započelo je 1954.) rijetko kazalište te važnosti u regiji i šire bez ijedne monografije slaba radna atmosfera i nedostatak kohezije u ansamblu i među zaposlenicima

Threats/Prijetnje

ulazak RH u EU nudi nove mogućnosti financiranja i umrežavanja loša gospodarska situacija u zemlji i daljnje smanjivanje program Creative Europe koji ima za temeljni cilj proračunskih sredstava za kulturu poticanje novoga narativa, okret od građanskoga u visoki operativni troškovi kazališta interkulturalni dijalog i europski networking i nedostatak kontinuirane edukacije razvoj novih publika slaba zainteresiranost sponzora za ulaganje u kulturu suradnja s ADU pad standarda ciljane publike intersektorska suradnja loša primjena zakonske regulative dobra posjećenost kazališta u Zagrebu zabrana zapošljavanja u Gradu Zagrebu tehnološka pismenost novih publika i neosmišljena kulturna politika na gradskoj i državnoj njihova participacija u radu kazališta razini korištenje društvenih mreža i IT tehnologije School of Management na sveučilištu UCLA. Akronim od Production, Administration, Entrepreneurship, Integration.



PEST analiza

P

politički okvir: • ulazak u EU olakšao je pristup fondovima u kojima se potiče mobilnost umjetnika i interkulturni dijalog što je prigoda za međunarodno umrežavanje i suradnju • U Ministarstvu kulture ista će administracija ostati još godinu dana i očito je da u tom razdoblju neće biti učinjeni nikakvi pomaci prema pozitivnim promjenama • u Gradu Zagrebu gdje je na vlasti koalicija izabrana prije godinu dana došlo je do pomaka u kontroli zapošljavanja • utjecaj političkih odluka odražava se globalno na kazališnu djelatnost u RH (donošenje i izmjene zakona koji se odnose na kulturu), financiranje (visina subvencijskih sredstava na godišnjoj razini i često netransparentni kriteriji pri raspodjeli sredstava) i kadroviranje (politički i interesni kriteriji prije stručnih) • Ured za kulturu u Gradu Zagrebu nije samostalan što otežava razvoj kulturne produkcije zakonodavni okvir: • GDK Gavella javno je kazalište registrirano na Trgovačkom sudu u Zagrebu kao ustanova u kulturi, a djeluje prema Zakonu o kazalištima, Zakonu o radu čije je novo izglašavanje u tijeku, te prema Kolektivnom ugovoru za djelatnike u kulturnim ustanovama. Od siječnja ove godine godine na snazi je i Uredba gradonačelnika Bandića o zabrani zapošljavanja u gradskim ustanovama koje se financiraju iz proračuna Grada. Hrvatsko kazališno zakonodavstvo snažno podupire javne ustanove te je zasad iznimno naklonjeno ovoj vrsti organizacija. • Zakon o kazalištu zastario je i nefunkcionalan te u bližoj budućnosti moguća jr njegova promjena koja može donijeti pozitivne pomake prema boljoj fluktuaciji umjetnika što je posve u skladu s pomakom u viziji za ovo Kazalište koje nudi ovaj Program. • Novi Zakon o radu mogao bi uvesti mjeru outsourcinga što bi dovelo do promjene u ljudskim resursima u Kazalištu te traži drugačije planiranje.

porezni okvir: • ne postoji pozitivna porezna politika prema sponzorstvima u kulturi, samo prema donacijama (porezni odbitak do 2% godišnjih prihoda); kako stvari stoje, u sljedeće četiri godine ovo se neće promijeniti što je loše jer onemogućava veći priljev sponzorskih sredstava ustanovama u kulturi • zbog loše ekonomske situacije u zemlji postoji opasnost od novih poreznih opterećenja

Kolovoz 2014.

14 BANOVIĆ

• •

E

• •

• • •

•

S

•

•

• •

• •

T •

jaka recesija koja ima tendenciju daljnjeg porasta i porasta inflacije nezaposlenost raste (stopa nezaposlenosti u Gradu je 10,8 %16), kompanije se gase te su česti otkazi te je s tim u vezi i daljnje smanjenje kupovne moći stanovništva cijene ulaznica neće moći rasti sve je više nezaposlenih što posredno može imati loš utjecaj na rad kazališta te je moguće smanjivanje vlastitog prihoda moguće je smanjenje sufinanciranja Kazališta od strane osnivača moguća su daljnja smanjenja sponzorstva i donacije subjektima u kulturi, ali i povećanje poreza postoje drugi izvori financiranja, među njima oni iz fondova EU-‐a promjene u starosnoj strukturi stanovništva – stanovništvo sve više stari: u Zagrebu čak 56,9 % stanovništva ima između 25 i 65 godina,17,3 % ima iznad 65 godina, samo 11 % ima između 15 i 24 godine; prosječna starost stanovništva je 40,6 godina obrazovna struktura stanovništva Zagreba jest sljedeća: srednje obrazovanje 52 %, visoko obrazovanje 16,7 %, osnovno 16,3 %, a postotak stanovništva bez školske spreme je 1,1 % mediji se sve više komercijaliziraju, rubrike kulture su rijetke, a kriteriji im nisu naklonjeni umjetnosti u kazalištu već spektaklima, aferama i tzv. life styleu; mediji koji objavljuju članke o kazališnoj umjetnosti sa stručnim kriterijima su malobrojni u društvu i dalje postoje tabuizirane teme, a prisutan je znatan utjecaj Crkve ne postoji točan podatak o ukupnoj posjećenosti svih kazališta u Zagrebu, podatci iz Izvješća gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i šport iz 2013. kažu da je programe u Gavelli vidjelo 59 684 gledatelja što je za tri i pol tisuće manje nego u 2012. sve je veća okrenutost mladih tehnologijama što utječe na poziciju kazališta u društvu po podatcima iz Programa Darka Stazića iz 2011., kazalište je informatizirano, ima sve prednosti liberalizacije tržišta mobilne telefonije i dobre mogućnosti pristupa internetu za rad s udaljenih lokacija te bi u skladu s tim kazalište Gavella moralo mnogo bolje pratiti suvremene trendove u razvoju tehnologije i umjetnosti općenito Kazalište ima zastarjelu mrežnu stranicu, slabo se koriste prednosti on-‐ line komunikacije s publikom, ima on-‐line prodaju ulaznica, ali se iz dokumentacije, osim u relativnom iznosu, ne vidi koliko je ona popravila prodaju u apsolutnom iznosu. Slaba je prisutnost na društvenim mrežama i svijest o tome da tehnologija zauzima iznimno važno mjesto u svakodnevnom životu ljudi, naročito novih publika, što u velikoj mjeri utječe na poslovanje svake organizacije.

16

Prema priopćenju Gradskog ureda za strategijsko planiranje i razvoj Grada, Odjela za statistiku, koje se odnosi na broj zaposlenih i nezaposlenih na području grada Zagreba u 2013. godini.



PAEI analiza Kazalište nema ni jedno veliko slovo što znači da mu je žurno potrebna transformacija u smjeru podizanja svih kapaciteta, kako onih administrativno-‐ organizacijskih, tako i onih umjetničkih, te uvođenje strateškog planiranja.

P production produkcijska funkcija

A administration administracijska funkcija

E entrepreneurship poduzetička funkcija

Kazalište ima prosječno slovo –p-‐ jer, iako izvršava zadane programske smjernice u roku i (uglavnom) bez promjena naslova, program je neinventivan, a broj je izvedaba prosječan (186 u Zagrebu / 29 na gostovanjima u 2013., gledatelja je manje od 60 tisuća godišnje). Programski sve više smanjuje Gavelline večeri (samo 2000 gledatelja u 2013.). Nema dodatnih programskih događanja tijekom godine, drugu scenu ili off-‐programe. Ne sudjeluje u projektima EU-‐a. Kazalište ima nevidljivo slovo –a-‐, ne komunicira preko mrežne stranice (Statut je postavljen tek nekidan!), na njemu nema izvješća, planova ni obavijesti važnih za svakodnevno funkcioniranje Kazališta. Nema Strateški plan na stranici. Nema monografije, a iako ima arhivu svih predstava od osnivanja do danas, neki su naslovi pogrešno napisani (pr. Höderlin umjesto Hölderlin). Nije poznato u kakvom stanju je videoarhiv predstava što je iznimno važno zbog povijesnog pamćenja organizacije. U manjkavoj dokumentaciji nema podataka da li postoji osoba zadužena za arhiv. Ne komunicira s publikom newsletterom ili on-‐line. Jedva prisutno na društvenim mrežama (samo FB). Slabo zastupljeno u medijima. Posljednju premijeru (Amadeus) oglasilo je šturom obavijesti. Dva tjedna nakon razrješenja ravnatelja Stazića, još uvijek je na stranici njegovo ime uz istu funkciju. Još važnije: u dokumentaciji nije navedena stručna sprema zaposlenika što je za administraciju vrlo važno. Postoje zaposlenici koji imaju administrativne poslove u nazivu radnog mjesta, ali se ne vidi na kojoj je razini njihova kvalifikacija, a to je veoma važno za dublju analizu. Nema evaluaciju rada i poslovanja u posljednja tri mandata. Općenito, o menadžmentu kazališta i ostalim djelatnicima nema nikakvih podataka na mrežnoj stranici, također ni u dokumentaciji koja je dijeljena kandidatima. Kazalište ne promovira vlastite i gostujuće umjetnike. Kazalište ima nepostojeće slovo –e-‐ jer nema nikakve potrebe za umjetničkim i drugim risk-‐takingom u programu i organizaciji što je za svaku suvremenu umjetničku organizaciju osnovni preduvjet. Zanemaruje u velikoj mjeri misiju koja je bila misao vodilja pri stvaranju ovoga Kazališta prije šest desetljeća te potpuno ignorira početni impuls skupine osnivača. Oslanja se na provjereni, klasični i lektirni izbor naslova te igra na sigurno i poslušno. Afera «plakat» iz siječnja 2013. najbolje ilustrira takvo stanje upozoravajući ujedno na opasnost od raširene poj autocenzure u našim kazalištima.

Kolovoz 2014.

16 BANOVIĆ

I – integration integracijska funkcija

Kazalište ima malo slovo -‐i-‐ ponajviše zahvaljujući odnosu uprave prema ansamblu i djelatnicima te prema svakom dugoročnom planiranju u kojem je «odabir» umjetnika prema zamišljenom repertoaru jedna od najvažnih metoda integrativnog održanja. Gavellin je ansambl heterogen i često popunjavan ad hoc, ponekad i prema raznim (ne)umjetničkim kriterijima što se vidi na repertoaru i na izvedbama. Nedostatak slova -‐ i -‐ u ansamblu vidi se i po tome što se tijekom prošlog, turbulentnog razdoblja u organizaciji, ansambl ni jednom nije javio zajedničkom objavom, premda se radi o njihovim egzistencijama. Kazalište kronično pati od nedostatka umjetnika u upravi. Slovo -‐i-‐ nije moguće dub dublje analizirati, to će biti moguće tek ulaskom u organizaciju.



STRATEGIJE RAZVOJA

VIZIJA

U promišljanju ovoga Programa vodila sam se onom vizijom koja bi omogućila Gradskomu dramskom kazalištu Gavella da u budućnosti postane kazalište sa strateški promišljenim scenskim izričajem u kojem će se u suradnji aktivnog i dinamičnog ansambla s čvrstim i educiranim umjetničkim vodstvom artikulirati njegov repertoar prema društvenoj odgovornosti, uz pojačanu svijest o nužnosti poboljšanja njegovih tehnoloških, kadrovskih i materijalnih uvjeta. Samo na taj način, kao organizacija koja uči, stvara i otkriva, ono će se i uklopiti u suvremeni kulturni i općenito društveni kontekst te intenzivno raditi na otvaranju prema svojem bližem i daljem okruženju. Uzori takve vizije mogu se pronaći u užem okruženju, zbog poznatih kompleksnih utjecaja turbulentne balkanske (post)tranzicije, u manjoj mjeri u javnim kazalištima regije, uglavnom u Sloveniji (Drama SNG, Mladinsko gledališče, Mariborska drama) i Srbije (Atelje 212), a u većoj u širem okruženju, u npr. kazalištima Katona Jozsef iz Budimpešte, Novo kazališta iz Rige, Schauspielhaus Zürich, Schauspielhaus Hamburg, Volksbühne Berlin itd.

PROGRAMSKO-‐ORGANIZACIJSKE STRATEGIJE

•

Jasno profiliranje programa i povećanje njegova opsega

Zaokret iz tzv. lektirnog repertoara koji danas prevladava (Graf 1.), u suvremeni i društveno odgovorni, uz bolje iskorištavanje prostornih resursa, ansambla i ostalih zaposlenika te organiziranje dodatnih programa u Kazalištu.

Kolovoz 2014.

18 BANOVIĆ

Graf 1. Aktualna repertoarna «torta»

na repertoaru je 12 predstava klasika domaća 1

klasika strana 6

25%

suvremeno domaće 2

suvremeno strano 3

8%

17%

50%

U program svakako treba uvesti redovito čitanje novih drama, razgovore s publikom povodom novih premijera, promocije knjiga, razgovore s gostujućim umjetnicima te postupno provođenje ideje tzv. «male scene». Također, u suradnji s Eurokazom, sukladno njihovu četverogodišnjem programu iz 2013., suorganiziranje scenskog čitanja zaboravljenih hrvatskih drama iz 1950-‐ih i 1960-‐ih godina (Ivica Ivanac, Tomislav Bakarić, Antun Šoljan, Marijan Matković, Zvonimir Bajsić). Program bivšega ravnatelja Darka Stazića iz 2011. godine veliku je pozornost posvetio tzv. «maloj sceni» Kazališta za koju je bio ponuđen i program sa željenim naslovima, redateljima i financijskim planom, a profilacija je bila određena sintagmom «poligon za istraživanje novih, suvremenih kazališnih izričaja,

stilskih

odmaka,

nekonvencionalnih

pristupa

pa

čak

i

eksperimenata».17 No, do danas se ništa od toga nije ostvarilo, ta je druga scena, iz nepoznatih razloga, unatoč detaljno razrađenim fazama u tom 17

Darko STAZIĆ, Program rada GDK Gavella s četverogodišnjim financijskim i kadrovskim planom ostvarenja programa, Zagreb, lipanj 2011.



investicijskom ulaganju, ostala mrtvim slovom na papiru.18 U promišljanju budućega repertoara druge scene koja je imperativ za razvoj Kazališta, moralo bi se naći mjesta za novu hrvatsku dramu (Ivana Sajko, Ivor Martinić, Nina Mitrović, Nina Horvat, Lana Šarić, Dino Pešut, Kristina Gavran i dr.). Usto, nepobitna je činjenica da se novo, drugačije i snažnije dramsko pismo budi najviše u tzv. “malim“ europskim kulturama jer se centar suvremenih kazališnih zbivanja u zadnjem desetljeću preselio na kulturnu «periferiju» u kojem bi hrvatsko kazalište MORALO odigrati svoju ulogu. Na ovoj bi se sceni zato moralo naći mjesta i za prezentaciju rada rumunjskih, moldavskih, bugarskih, makedonskih, slovenskih, bosanskohercegovačkih, mađarskih, srpskih, turskih, čeških i poljskih dramatičara (Matjaž Zupančić, Milena Bogovac, Marija Karaklajić, Jeton Neziraj, Nino Noskin, Žanina Mirčevska, Venko Andonovski, Sema Ali...). S tim u vezi, pokrenulo bi se i izdavaštvo i utemeljila biblioteka za nove tekstove i adaptacije pod imenom Kolo oko Koste (u čast redatelja Koste Spaića, jednog od osnivača Kazališta), s redovitim tiskanjem izvedenih naslova i redovitom distribucijom, a u suradnji s izdavačkom kućom Durieux. •

Diversifikacija financijskih i općenito materijalnih resursa (prostornih, tehničkih i informacijskih)

Ovo je temeljno pitanje i jedan od preduvjeta za budući programsko-‐ umjetnički razvoj i stjecanja stabilnosti u turbulentnim vremenima u kojima Kazalište djeluje. Buduća uprava mora, u sklopu novih strategija, načiniti dugoročni plan fundraisinga s profesionalno vođenom kampanjom koja će biti usmjerena prema zadovoljavanju javnosti nedovoljno vidljivih tehničkih i informacijskih potreba, sve u ime povećanja vlastitih sredstava koja su danas preniska. Zato je u sklopu Strategije nužno razraditi i moguće nove financijske izvore (donacije, sponzorstva, partnerske uloge i nove mogućnosti vlastitog prihoda). Više o tome u poglavljima FINANCIJSKI PLAN i MARKETINŠKI PLAN. •

Razvoj publike i širenje tržišta

18

Isto, str. 43–44.

Kolovoz 2014.

20 BANOVIĆ

Potrebno je odmah načiniti razradu ciljane publike te reprogramirati marketinške aktivnosti kako bi se planirani program proveo što uspješnije u odnosu na plan. Tu je nužno jačanje neposrednijeg odnosa s publikom i kreiranja programa koji će privući mlađu (tinejdžersku i studentsku) publiku, proširiti publiku srednje i starije dobi te privući publiku izvan Zagreba. Također i formirati bolje mreže gostovanja na scenama u RH, regiji i međunarodnim kazalištima i festivalima. Pokrenuti također i dodatne programe kao što su izložbe, promocije knjiga, izdavaštvo (dramska literatura – naslovi s repertoara i posebno hrvatski autori te konačno izdavanje monografije kazališta), redoviti razgovori s publikom nakon predstava / uoči premijera.

STRATEGIJE POSTIZANJA KVALITETE

• Razvoj kvalitete – put k izvrsnosti Postavljanje istoga cilja pred sve zaposlenike kao imperativa te podizanje kapaciteta cijelog kolektiva kao preduvjeta za daljnji razvoj kazališta, a u skladu s tim i postizanje prepoznatljivosti kazališta prema svim navedenim strategijama, ali s tim u vezi i nužno provođenje sljedećeg: • Donošenje strateškog plana Radi se o dokumentu koji obuhvaća sve razine organizacije i njezina djelovanja u konkretnom okruženju, koji definira samu organizaciju, njezine partnere, mreže u kojima djeluje, šire društvene programe i politike u kojima kani situirati svoje programe, financijere i podržavatelje, dakle sve ono što treba sadržavati strateški funkcionalna analiza. Zato je za ovo Kazalište nužno da što žurnije utvrdi vrijednost i filozofiju svoje organizacije kroz kategorije misije, vizije i ciljeva, zatim kroz svoja estetska i programska dostignuća, unutarnju strukturu i ljudski potencijal, prostorne, tehničke, informacijske i financijske resurse te da na kraju donese strategije svojega razvoja, ali i instrumente i



metode implementacije samoga plana. S tim u vezi nužno je interventno uvođenje sustava evaluiranja. • Evaluacija Ovaj sustav mjera mora obuhvatiti unutarnju evaluaciju, stručnu vanjsku evaluaciju, evaluaciju publike i samoevaluaciju zaposlenika jer se samo na taj način može izraditi objektivna slika Kazališta, a potom i pristupiti izradi Strateškoga plana za razdoblje od četiri godine. • Kontinuirana profesionalna edukacija i prenošenje znanja Za ovakav zaokret u poslovanju, programiranju i svakodnevnom djelovanju, nužna je i kontinuirana edukacija djelatnika kroz cikluse edukacija o suvremenom menadžmentu, marketingu, financiranju i sl., i to dovođenjem edukatora u kazalište, ali i prijavljivanjem na različite edukacije u edukacijskim centrima. Usto mora postojati i proces dodatnog motiviranja osoblja za učenjem (profesionalno napredovanje, mogućnost bolje zarade, poboljšavanje kvalitete uvjeta rada, samostalnosti na poslu, putovanja na simpozije i konvencije mreža itd.). Potrebno je organizirati i rad na razvoju postojećih vještina kod umjetnika, i to kroz gostujuće master klase, radionice pri festivalu Gavelline večeri i sl. Također treba uvesti i redovan rad na razvoju vještina kroz uvođenje jutarnjih vježbi scenskog pokreta i govora, zagrijavanja i općenito kondicioniranja i stvaranja preduvjeta za što bolji pristup radu na pokusima i izvedbama. S takvim načinom pristupa radu razvijaju se i toliko potrebni integrativni procesi: zajednički duh ansambla, osjećaj pripadnosti i kreativne atmosfere u organizaciji u kojoj je svačiji doprinos od neprocjenjive važnosti za krajnji cilj: što bolje Kazalište. • Stalne audicije Redovito provođenje audicija provodit će se u skladu s čl. 41. Zakona o kazalištu koji glasi: Kazališni umjetnici radni odnos zasnivaju po pozivu ili na temelju javnog natječaja koji se objavljuje u dnevnom tisku. Kazališni umjetnici prijavljeni na natječaj dužni su pristupiti audiciji. Audiciju provodi audicijsko

Kolovoz 2014.

22 BANOVIĆ

povjerenstvo koje imenuje intendant, odnosno ravnatelj na način propisan statutom i općim aktima. Audicije kao redovita praksa otvaraju put mladim umjetnicima, ali i postojećem ansamblu u stalnom pomlađivanju, a zdravo djeluju na odnose u ansamblu, upravi i šire u kolektivu. U dokumentaciji piše da postoji 41 glumačko mjesto, a sada je zaposleno 38 glumica i glumaca. Iz dokumentacije nije jasno znači li to da se na ta tri mjesta mogu odmah zaposliti umjetnici putem audicija za deficitarne dijelove ansambla ili ne. Dokumentacija i ovdje pokazuje da sadašnja Uprava nije dobro promislila o tome kakve bi podatke morala dati onima koji se s temeljito sastavljenim Programom žele natjecati za ovo radno mjesto.

STRATEGIJE POVEZIVANJA

Suradnja s umjetnicima izvan Zagreba i Hrvatske

•

U prvom redu s piscima, redateljima, glazbenicima, kostimografima, scenografima, koreografima...) iz regije, ali i šire – onima koji svojim poetikama impresioniraju europsku publiku i, kako je to prije gotovo sto godina zapisao Branko Gavella (tada ravnatelj Drame zagrebačkog HNK-‐a), Kazalište mora biti mjesto gdje su «najživlje veze sa svim idejama koje i drugdje zauzimaju i pokreću duhove čovječanstva».19 • Koprodukcije i partnerstvo u Hrvatskoj, u regiji, međunarodne Umrežavanjem u projektima EU-‐a za koje će se odmah započeti tražiti partneri. U obzir će doći Drame naših nacionalnih kazališta te javna gradska kazališta Pule, Šibenika, Zadra..., a od regionalnih tu su svakako Slovensko narodno gledališče Trst, Crnogorsko narodno pozorište, Bosansko narodno pozorište Zenica... Također i vrlo važna intersektorska suradnja, tj. zajednički projekti s našom nezavisnom scenom: Eurokaz, Bacači sjenki, Montažstroj, Play Drama, 19

Hrvatsko narodno kazalište 1894-1969, enciklopedijsko izdanje, Naprijed i HNK Zagreb. Zagreb, 1969.



ali i regionalnom – npr. s beogradskim Centrom za kulturnu dekontaminaciju i Bitefteatrom. •

Internacionalizacija i umrežavanje

Uključivat će rad na suradnji s regionalnim i međunarodnim festivalima nužnim za međunarodno mapiranje svake ambiciozne kazališne organizacije. To su: WienerFestwochen, Culturescapes Basel, Mittelfest Cividale, Berliner Festspiele, Ohridsko ljeto, Festival d'Automne Paris, Ex ponto, Borštnikovo srečanje Maribor, MESS... Radit će se i na suradnji sa svim inozemnim kulturnim centrima u Hrvatskoj, kao i na povezivanju s novoosnovanom Zakladom Hrvatska Kuća – Croatia House, koja je osnovana upravo u svrhu promocije hrvatske kulture u svijetu. Od velike je važnosti za svaku organizaciju u kulturi koja se želi postaviti na kulturnu mapu Europe i umrežavanje u europske asocijacije: PEARLE (Performing Arts Employeers Associations league Europe, Bruxelles), ENCATC (European network on Cultural Management and Cultural Policy education, Bruxelles), CAE (Culture Action Europe, Bruxelles). Kazalište je već (od 2011.) član Europske kazališne konvencije (ETC, Pariz/Berlin/Bruxelles), no «impacti» toga članstva nisu vidljivi izvana, bez osobnog uvida u izvješća Kazališta. O tome, naime, ne postoje nikakvi podatci ni na mrežnoj stranici ni u priloženoj dokumentaciji. •

Prostorno povezivanje

Zbog kroničnog nedostatka prostora, kazalište mora potražiti prostore za pokuse i predstave izvan kuće, u suradnji s Uredom za obrazovanje, kulturu i sport i s drugim uredima u Gradu Zagrebu te s privrednim subjektima (tvorničke i druge hale, trgovački centri itd.). Sada se čini upravo suprotno: prostori kazališta daju se u najam mnogim kazalištima i družinama za njihove pokuse, a samo Kazalište za to vrijeme nema gdje održavati pokuse. •

Povezivanje s publikom

Kolovoz 2014.

24 BANOVIĆ

Marketing će morati koncipirati novu, suvremenu strategiju te izraditi nove sponzorske pakete i nove membership pakete te uvesti neposredniju i intenzivniju komunikaciju s publikom putem marketinškog djelovanja preko newslettera i društvenih mreža što je danas nedovoljno razvijeno i iskorišteno. Više o tome, u poglavlju MARKETINŠKI PLAN.

STRATEGIJE JAVNOG DJELOVANJA

Budući da je iz svega navedenog evidentno da ovo Kazalište, kao najveći dramski teatar u RH, nije prisutno u javnosti u onoj mjeri koliko bi se očekivalo s obzirom na njegovu važnost, poduzimat će se sljedeće strategije uime promjene njegove javne pozicioniranosti: • Pozicioniranje u javnosti i razvoj prepoznatljivosti Kontinuirano plasiranje sustava promjena unutar Kazališta i aktivnim djelovanjem u društvu, onako kako je opisano u uvodnom poglavlju (Cilj) ovoga Programa. • Strategija lobiranja i zagovaranja Nužna u turbulentnim vremenima u kakvima živimo i radimo, kao odgovor na prijetnje iz okruženja: političke i gospodarske. Trebat će okupiti kulturnu javnost oko Vizije ovoga Programa, također prema prethodno navedenim ciljevima. • Partnerstvo s medijima

Kazalište, kao i njegovi umjetnici, a nadasve njegovi programi, morali bi biti prisutniji u medijima. Ne može se dogoditi da nova premijera (pr. Amadeus), iako izvedena izvan RH, ne dobije nikakav prostor u domaćim medijima.



GAVELLINE VEČERI

Smotri koja se, sa stankom u 1990-‐ima, organizira sve od 1973. treba obvezna reprofilacija programa, ali i revidiranje modela. Posljednjih se godina ova tradicionalna manifestacija u misiji previše približila festivalu Dani satire Satiričkoga kazališta Kerempuh koji se odvija u lipnju pa se većina predstava iz Ilice opet pojavi u listopadu u Frankopanskoj što znatno umanjuje njezino značenje, ali i utječe na smanjenje broja gledatelja, te je posljednje izdanje pratila tek 2021 osoba.20. U nultoj godini odmah se može intervenirati u promjenu Statuta i ubacivanje nezavisnih kazališta u program, najaviti promjenu termina te uvođenje dodatnih programa kao što je npr. showcase hrvatske drame, master-‐class programi i sl. Na temelju temeljite evaluacije mora se odmah izvesti dubinska analiza i izraditi novi Strateški plan manifestacije koji bi odmah iznjedrio onaj operativni za sljedeću, nultu godinu novog koncepta Festivala, a s njim u vezi i nove standarde, program, proračun i organizaciju. Do Festivala 2016. godine trebalo bi preispitati sljedeće: a) prostore prikazivanja programa b) medijsku praćenost c) suradnju s drugim festivalima d) ostale aktivnosti tijekom godine e) financije f) partnere i sponzore, fundraising i marketing g) brendiranje festivala h) povezivanje s turizmom 20 Izvor: Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport: Izvješće o izvršenju Programa javnih potreba u kulturi Grada Zagreba za 2013.

Kolovoz 2014.

26 BANOVIĆ

i) uži tim koji bi redovito radio na pripremi i evaluaciji manifestacije te nužno iz svega navedenoga proizašli j) očekivani impact na vlastiti prihod. Naime, programska vizija manifestacije bitno se odmakla od davne ideje festivala utemeljene na Gavellinoj ideji suvremenog promišljanja teatarske zbilje u čijem bi središtu trebala biti hrvatska kazališna umjetnost i njezin odnos prema susjedstvu i šire, prema međunarodnom planu. Sada je prikazana upravo obratna želja, da se kroz oblik regionalne smotre pokazuju tuđa dostignuća, a da se pritom u važnom procesu planiranja programa festivala od barem jedne godine unaprijed ne zna što će se prikazati jer on isključivo ovisi o drugim festivalima, njihovim selektorima i njihovim žirijima. Takav način ad hoc programiranja zatvara vrata kreativnosti i vlastitim potencijalima. Upravo promoviranje vlastitog potencijala u globalnom kontekstu i jest ideja svakog festivala koji se želi pohvaliti vlastitim imperativnim atributima zbog kojih se i producira neka manifestacija, a to su redom: slavljenički duh, jedinstvenost, kvaliteta, autentičnost, tradicija, gostoljubivost, tematičnost i simboličnost.21 Predložit ću, zbog sveopće festivalizacije u gradu Zagrebu, posve drugačiji pristup organiziranju Gavellina festivala. U prvom redu bilo bi to u rasporedu koji bi se trebao protegnuti u razdoblje od rujna do prosinca te u pozivanju relevantnih predstava iz Hrvatske, regije i svijeta bez imperativa istovremenosti što je već puno desetljeće europski trend među festivalima čiji je nositelj neko javno kazalište (npr. Festival del Teatro d'Europa, Piccolo Teatro, Milano) što će dodatno i pojeftiniti cijelu manifestaciju te je učiniti učinkovitijom, sadržajnijom i atraktivnijom za publiku.

21

Prema: Donald GETZ, Tommy ANDERSSON, J. CARLSEN (2010.) «Festival management studies: Developing a framework and priorities for comparative and cross-cultural research», International Journal of Event and Festival Management, Vol. 1 Iss: 1, str. 29–59.



PROGRAMSKI PLAN Dosadašnja praksa

•

Aktualno stanje repertoara Kazališta porazno je: na repertoaru je samo 12 predstava (uključujući i onu novu koja je upravo imala premijeru u Budvi, a zagrebačka se očekuje ujesen) i jedna dugovječna koprodukcija s virovitičkim kazalištem (v. Graf 1.). Prema repertoarnom ključu naslovi su zastupljeni na način da prevladavaju tzv. lektirni naslovi, a u manjini su oni suvremeni. Čak 8 predstava imalo je premijeru ove ili prošle godine, a to znači da je skidanje predstava učestalije od postavljanja novih, što je nedopustiva praksa u javnom repertoarnom kazalištu. Ostala je samo jedna predstava iz 2006., jedna iz 2011., tek dvije iz 2007. (v. Graf 2.).

2014 2013 2012 predstave na repertoaru po godinama nastanka

2011 2008-‐2010 2007 2006 0

1

2

3

4

Graf 2.: Predstave na repertoaru po godinama nastanka

Kolovoz 2014.

28 BANOVIĆ

Slaba je zastupljenost nekih naslova i na mjesečnom rasporedu. Primjerice, u ožujku ove godine, Kazalište je na repertoaru imalo sveukupno 16 naslova (od čega 3 domaća), što znači da je do kraja sezone «skinulo» čak 4 naslova (uključivši jedan domaći). U istome je mjesecu izvodilo 7 naslova, od čega jedan premijerni (My Little Corner of the World), dvije su izvedbe bile otkazane (Zločin i kazna), ali ne i zamijenjene drugim naslovima. Igrane su samo dvije izvedbe hrvatskih autora (po jedna: Osmi povjerenik i Fine mrtve djevojke). Ne mogu se ničim opravdati «prazni» dani, bez izvedaba tijekom tjedna – sveukupno ih je u tom mjesecu bilo čak sedam. Većina se predstava toga mjeseca igrala za srednjoškolsku publiku te se i iz toga, kao i iz priloženih grafova, vidi da se Kazalište odlučilo za lektirni repertoar, što se treba iz korijena mijenjati te će u tome smjeru i ići ovaj prijedlog Programa. Na Grafu 3. vide se sve slabosti ovakve repertoarne politike koja za krajnji rezultat ima slabo uposlen ansambl gdje samo pojedinci imaju raznolik repertoar, a većina igra u tek nekoliko predstava. Više je nego porazna činjenica da čak 20 članova ansambla (od njih 38!) igra u nijednoj do dvije predstave. Razlozi za ovakvu lošu statistiku jesu sljedeći: a) na repertoaru je premalo predstava b) članovi ansambla zaposleni su drugdje c) uprava ne kreira repertoar prema ansamblu što je nedopustiva praksa koja bi se morala dokinuti ponajprije uvođenjem dobrog planiranja i većim zapošljavanjem ansambla, uz minimalno angažiranje vanjskih suradnika.



8 6 4 2 0

7

6

5

8 4

3

2 1

0

broj predstava po glumcima

Graf 3.: Broj predstava na repertoaru članova ansambla Ovakav se repertoarni sustav ne bi smio više podržavati te se u kreiranju repertoara buduća uprava treba povoditi za kriterijem upošljavanja CIJELOG ansambla čemu će pridonijeti i uvođenje redovitih audicija, a povremeno i unutarnjih.

Kolovoz 2014.

30 BANOVIĆ

REPERTOAR 2015. – 2019. Slijedi niz naslova kojih ću se, ako budem izabrana za ravnateljicu, nastojati pridržavati kolikogod bude moguće, pritom se vodeći znanim motom da se jedno repertoarno mjesto uvijek «čuva» za dramske prinove u sezoni. Već poznat primjer za takav postupak novi je tekst Tene Štivičić 3 winters koji, zbog razumljivih razloga (naručio ga je londonski NT) autorskih prava i strogo propisanih obveza iz autoričina ugovora nije moguće postaviti ni u ovakvu «listu želja». Prijedlozi su pisani po godinama, poredak nije nužno i kronološki, mnogo će toga ovisiti o umjetničkim timovima. S većinom od dolje navedenih redatelja i dramaturga obavljeni su pripremni dogovori o ovim naslovima, s nekima i o «tajmingu». Nadam se da se oni do kojih, zbog kratkoće roka natječaja, nisam mogla doći, neće uvrijediti zbog navođenja njihova imena u ovom Programu pa im se na tome unaprijed ispričavam, ali takvih je tek nekolicina. Sve su to kolegice i kolege čiji rad iznimno cijenim te mislim da su svojim pristupom poslu, estetikom i razmišljanjem o kazalištu bliski smjernicama ovoga Programa. Redatelji su sljedeći: L. Bagossy, I. Boban, I. Buljan, O. Frljić, D. Harjaček, B. Jelčić, N. Krstulović, M. Lazin, B. Liješević, A. Maksić Japundžić, R. Milenković, E. Miler, T. Miletić-‐Oručević, I. Milošević, F. Richter, Z. Sviben, I. Šimić, A. Tomić, S. Banović. Svi naslovi bit će: praizvedbe / hrvatske premijere / prvi put u GK Gavella / neka vrsta hommagea događanjima ili osobama iz prošlosti na koje treba podsjetiti. S većinom pisaca, dramaturga i redatelja ista je stvar: ili su debitanti ili ih u ovome Kazalištu nije bilo (pre)dugi niz godina.



2015. Kreativni povratak Gavelli

Tracy Letts: Kolovoz u okrugu Osage Hrvatska premijera drame koja je osvojila svjetske pozornice, ekranizirana s velikim uspjehom s Meryl Streep i Julijom Roberts u glavnim ulogama majke i kćeri. Svome autoru donijela je i prestižnu nagradu Pulitzer. Američka drama koja je tradicionalno, od samih početaka, bila jednim od programskih pravaca ovoga Kazališta slabo je zastupljena na repertoaru te joj se treba uvijek vraćati. Smatram da se režijom ovim komadom mora najaviti i ovaj mandat te želim potpisati (volonterski) ovu režiju s vrsnim glumicama Anjom Šovagović Despot i Jelenom Miholjević u naslovnim ulogama. Mihail Ljermontov: Maskerada u prijevodu Gustava Krkleca Prvi put u ovom Kazalištu. Djelo o opsesivnoj ljubavi i ljubomori koja prerasta u zločin. Mračan a istodobno snažan tekst o tamnoj strani ljudske psihe koji odgovara

današnjem

vremenu

potrošenih

modela

i

sveopće

besperspektivnosti. Prekrasan, gotovo metafizičan komad o moći iluzije u igri sofisticirane društvenosti, u ovome Kazalištu nikada igranog klasika ruskog romantizma. Redatelj: Zlatko Sviben Peter Oswald (prema Friedrichu Schilleru): Maria Stewart Hrvatska premijera adaptacije (2005.) jednog od najvećih djela europske dramske literature istaknutoga britanskog dramatičara srednje generacije koju odlikuju suvremen jezik, britak dijalog i nezaboravne uloge, osobito one Mary Stuart i Elizabete I. Kanonski komad XIX. stoljeća postao je u ovoj verziji

Kolovoz 2014.

32 BANOVIĆ

slojeviti politički triler u kojem prepoznajemo mnoga lica naših suvremenih «gospodara». Redateljica: Ivica Boban Slobodan Šnajder: Svjetlucanje kome Praizvedba nove Šnajderove drame situirana je u «srce tame» naše suvremenosti. Njezina je tema manipulacija kvazielita koje programiraju bezočno zlorabeći energiju mladosti. Ratovi su već oduvijek porođeni u glavama staraca, a vojnici su već uvijek jedva prestali biti djeca. Fizička deprivacija i pljačka vidljive su manifestacije tih procesa, no autor im dodaje i one koje su na društvenoj skali skrivenije. To je svijet u kojemu moć udara na najslabije, a tijelo je još samo skup organa koji se mogu unovčiti. Jedna jedva skrpljena i nekonvencionalno povezana skupina mladih ljudi ipak se odupire i donekle preživljava, a veže ih Eros u raznim društveno prokazanim kombinacijama. Drama je dakako politična, ali ne za jednu politiku protiv druge, već pokazuje što politika čini (s) ljudima. Redateljica: Tanja Miletić Oručević Ödön von Horváth: Priče iz bečke šume u prijevodu Zvonimira Mrkonjića Ovaj pučki igrokaz koji tako podsjeća na našu stvarnost nemilosrdno raskrinkava sve metode kojima se služi malograđanština u patološkoj borbi za svoj komadić sreće u doba velike krize. Predstava će se postaviti u suradnji sa Slovenskim gledališčem iz Trsta, INK Pula i Austrijskim kulturnim forumom, bit će to ujedno i hommage Kosti Spaiću (koji je Horvátha prvi i doveo u Hrvatsku), o 40. obljetnici premijere (1975.) toga komada u ovome Kazalištu. Redatelj: Eduard Miler



2016. Običan čovjek i njegov vrli novi svijet

Vladan Desnica: Proljeće Ivana Galeba (u adaptaciji Miloša Lazina) Praizvedba. Grandiozni hrvatski roman esej u kojem je naglasak stavljen na subjektivne doživljaje i osjećaje glavnog lika odavno je zaslužio svoje scensko uprizorenje u ovome Kazalištu. Galeb, koji u osami bolničke sobe razmišlja o svom životu, dolazi do mnogih tema koje su iznimno važne i za nas danas. To je roman modernog vremena koji predstavlja čovjeka intelektualca i probleme s kojima se svakodnevno suočava. Međutim, glavni je lik ovog romana ne samo intelektualac, nego i umjetnik, što znači da je važna i njegova poetsko-‐lirska crta. Predstava će se ostvariti u suradnji s HNK-‐om u Zadru i Desničinim susretima. Redatelj: Boris Liješević Martin Mc Donagh: Pukovnik iz Inishmorea

Hrvatska premijera snažne i višekratno nagrađivane crne komedije postavljene na pozornicama diljem svijeta iz pera najistaknutijega živućeg irskog pisca koji razobličuje nacionalizam i nasilje – uspješno, krvavo, a pritom i duhovito. U zemlji koja se s obama tim zlima ne zna nositi, ova tarantinovska «klaonica s krvlju do koljena» (uključujući i onu nekolicine mačaka), recept je ne samo za ozdravljenje i katarzu, već i za privlačenje nove, mlade publike u Kazalište. Redateljica i prevoditeljica: Nora Krstulović Davor Špišić: Zimske gume Praizvedba novoga komada pisca redovito igranog u ovom Kazalištu. Tekst je naručila bivša uprava i iz nepoznata razloga nije ga nažalost (ili nasreću!) stavila na repertoar. U sjajnoj postmolijerovskoj maniri, on ispisuje Zimske gume kao duhovitu, a razornu pljusku društvu. Komedija je to rasnog,

Kolovoz 2014.

34 BANOVIĆ

satiričnog nerva, bespoštedno uperena demaskiranju svih napuklina jedne devastirane zajednice – od njenih najsporednijih obitelji do javne scene na kojoj se predatorski satiru kapital i moć. Suosjećajući s luzerima, Špišić duboko uranja u mikrosvijet Vojnovićevih, obitelji koja tavori na dnu društvene ljestvice, a njihova je vulkanizerska radionica simbol piramide naše društvene zbilje. Redatelj: Dario Harjaček

Slobodan Vujanović: Mi žene i dive Praizvedba suvremenog srpskog teksta koji na originalan način prezentira posljedice razorne balkanske tranzicije. Kroz snoviti i poetski svijet u kojem se prepleću glamuroznost revijalnog televizijskog programa i nadrealnost pojedinačnih snova i fantazama, ovaj komad može gledatelja suočiti s pravim sjajem i pravom bijedom suvremenog života u zemljama u kojima vole jedni drugima «tepati» da samo žive u istom «regionu». Redateljica: Iva Milošević William Shakespeare: Mjera za mjeru Najbolja Skakespeareova «mračna komedija» ili točnije problemska drama (problem play) nastala u drugoj od triju faza njegova stvaralaštva, između Hamleta i Otela.. Tekst je za nas danas «ozbiljno kuckanje na razna vrata vremenskog zida» (A. Kudrjavcev), izražava relativizam dobra i zla, poštenja i podlosti, pameti i gluposti. U njemu se, kao u kakvoj bezvremenskoj kapsuli sastaju (naše) vrijeme neumjerenosti i sloma svih kriterija i vrijednosti s (našim) vremenom u kojem nepoznavanje mjere sagledava u beskrupuloznoj trgovini ljudskim vrijednostima. Prvi put u ovom Kazalištu. Redatelj: László Bagossy



2017. Moć društvene iluzije i moć laži Falk Richter: Dečko iz provincije Hrvatska premijera suvremenoga angažiranog teksta njemačkog autora (i redatelja) srednje generacije, bez sumnje jednog od najutjecajnijih kazališnih umjetnika Njemačke. Socijalna drama u kojoj se nižu generacijski i kulturalni problemi suvremenog europskog društva, nažalost, vrlo prilagodljivi hrvatskoj svakidašnjici punoj nezaposlenosti i besperspektivnosti prisutnih kod mladih ljudi, ali i šire – o kolapsu svih sustava, kolapsu vjere i nedostatka povjerenja u vladajuće političke i ekonomske institucije na vrhuncu krize početkom novoga tisućljeća. Redatelj: sam autor Falk Richter (kućni redatelj u Schauspielhaus Düsseldorf) Michel de Houellebecq: Elementarne čestice, adaptacija Darko Lukić Hrvatska premijera kultnog romana jednog od najkontroverznijih europskih autora koji u svojoj literaturi, bez ikakvih ograničenja, propituje smisao ljudskog postojanja, također i umjetnosti, posebice literature. Glavni su junaci romana Michel Djerzinski, znanstvenik bez emocija i seksualnih poriva te njegov polubrat Bruno Clement, jednako lišen emocija, ali erotoman – po autoru dva antipoda pretjeranog liberalizma njihove majke. Ciničan i duhovit, roman iz vizure 2070. godine polemički prikazaju uzroke potpune dekadencije današnjega «erotsko propagandnog društva koje se trudi poticati žudnju». Redatelj: Ivica Buljan David Hare: Judas Kiss Hrvatska premijera kultne drame iz 1998., iz pera zasigurno najvećega britanskog živućeg klasika o povijesno utemeljenom skandalu Oscara Wildea i njegova mlada ljubavnika Lorda Alfreda Douglasa (Bosiea) izvedenog na

Kolovoz 2014.

36 BANOVIĆ

pozornicama širom svijeta. Sudeći po kritikama, ova je drama jedan od najuvjerljivijih i najpotresnijih portreta ovoga velikoga britanskog književnika koji ga istodobno opisuje kao «romantičnog individualca i kao tragičnu žrtvu sustava» (The Guardian). Redatelj: Ivica Šimić J. B. P. Molière: Don Juan – Kamena gozba u revidiranom prijevodu Danila Kiša Kanonski komad svjetske dramske literature, u sjajnom Kiševu prijevodu, mora redovito, poput lakmus-‐papira, propitivati sa scene odjeke suvremenog društva u njegovoj sve jačoj domeni moći i laži. Prijevod Danila Kiša poseban je dodatak ovoj izvedbi – u drugom činu npr. (na moru) likovi govore držićevski dubrovački, a Don Juan im uzvraća kao u Sterijinim povijesnim dramama. Osim toga, ova predstava imat će na pameti da je književni povjesničar Georges Forestier prije četiri godine u Gallimardovoj ediciji La Pléiade objavio rad kojim je dokazao da smo stoljećima koristili cenzurirani Molièreov tekst. Na temelju suflerskog primjerka teksta utvrdio je original, dokazavši da je čak i naslov promijenjen – Molière je svoj komad naslovljavao Kamena gozba22. Redatelj: Miloš Lazin Miroslav Krleža, prema dnevničkim zapisima: Iza kulisa U suradnji s Eurokazom. Predstava koja će provjeriti dramsku nervozu najintimnijih zapisa Miroslava Krleže, iz razdoblja od 1914. do 1921. U prilagodbi će se dramaturški poticati formula histerije i fragmentarnosti Krležinih spisa, predstava je koncipirana poput svojevrsnoga mansionskog

22

http://moliere.paris-sorbonne.fr/diff.php?depart=Festin-82.xml&arrive=Festin 83.xml&Comparer=Comparer



događanja u kojem se želi stvoriti dojam nervozne šetnje lokalitetima Novog Zagreba koji je ovdje mjesto iritirajuće utopije.23 Režija: Anja Maksić Japundžić Suradnica: Valentina Gulin Zrnić

2018. Vrijeme tranzicija i vrijeme raspadnutih modela

August Cesarec: Sin domovine Životna drama Eugena Kvaternika približit će se s novonapisanim epilogom našem vremenu i novoj vlasti 1990-‐ih koja je posve odvojena od zanosa mladoga Kvaternika. Također će i tematizirati tragičan Cesarčev kraj te kraj cijelog naraštaja intelektualaca u anonimnom grobu. Predstava koja će se ostvariti u suradnji s Dramom HNK-‐a u Rijeci pokušat će odgovoriti na pitanje što to znači danas stajati lijevo. Redatelj: Oliver Frljić David Greig: Europa Hrvatska premijera drame iz 1994. istaknutoga škotskog dramatičara (i redatelja) srednje generacije o izbjeglicama koji se nađu na platformi provincijskoga kolodvora negdje u Europi upravo u vrijeme zatvaranja postaje za promet – simbol je to konačnoga postkomunističkog pada toga gradića. Njihova prisutnost na različite načine uznemiruje stanovnike grada te postaje katalizatorom priče o žudnji za bijegom i ljudskoj potrebi «puštanja korijena» u vrijeme tranzicijskih nepogoda. Jedan od junaka opisuje to ovako: «Volim vjerovati u stvari koje nisu istinite. Zato vjera i postoji.» 23

Tekst preuzet iz dokumenta: Četverogodišnji plan i program Eurokaza, 2013. Predstava je dio ovoga Programa kao rezultat dogovora između autorice i G. Vnuk.

Kolovoz 2014.

38 BANOVIĆ

Redatelj: Rale Milenković

B. Jelčić – N. Rajković (po Krleži): Ispred vrata bankira Glembaya Istaknuti dramaturško-‐redateljski tandem pokušat će u radikalnom čitanju Gospode Glembajevih replicirati Krleži kroz prizmu današnje «elite», i to iz pogleda žrtve Fanike Canjeg i njezine obitelji. Drama se odvija daleko iza trećeg plana najpoznatije Krležine drame o agramerskoj patricijskoj obitelji koja se u svojoj sveprisutnoj raskoši odvija još okrutnije pred nama danas. Drama u kojoj su Glembajevi tek medijski odrazi s kič portreta nove elite, a brojne Fanike masovna pojava onkraj kontejnera s plastičnim bocama, odbačene poput lakog plijena brojnih društvenih manipulacija. Poniženima nije lako sačuvati čist obraz i čitavu kožu, zato se ponekad i nađu na vratima bankira, zaslijepljeni na vjetrometini sna o boljoj budućnosti gdje ih čeka samo jedan, konačni odgovor. Redatelj: Bobo Jelčić John Boyne: Prigovor savjesti U vremenu sveopćeg obilježavanja 100. obljetnice početka jedne od najmračnijih epizoda čovječanstva – Prvoga svjetskog rata, odlučujem se radije za obilježavanje njegova kraja. Roman irskog autora Johna Boynea nudi se pritom kao savršen predložak. Prigovor savjesti dirljiva je, tužna i grandiozna saga o junacima slabe povijesti. O pojedincima krvarećim u rovovskom kalu prvoga megamilijunskog svjetskog klanja. To je priča o borbi za očuvanje ljudskosti, o pravu da se ne sudjeluje u ubijanju, o pravu da se ne oduzimaju životi bližnjih a uime nacije i maglovitih pohlepnih ciljeva. Istodobno, to je potresna ljubavna priča dvojice muškaraca koji se tjeskobe u mitskom muškaračkom svijetu surovosti i traže sekunde svoje sreće. Posveta vjernosti, ali i izdaji.



Režija: Anica Tomić / Jelena Kovačić Davor Špišić – Denis Kuljiš – Snježana Banović: Pljačka.hr / Uspon i pad gospodina S.

Predstava je zamišljena kao dokudrama o državi u doba gospodina S. koji ju je, vijoreći zastavama demokracije i reformi, gradio kao lažni princ Potemkin svoja lažna sela. Demokratske fasade od kaširanog papira iza sebe su sakrivale kriminal, ubojstva, interesna pogodovanja svake vrste te jake sprege političko-‐ ekonomskog svijeta elita i svijeta kriminala. Gospodin S., napola otac domovine, a napola kum, iznenada je podnio ostavku ostavivši zemlju pod šokom. Predstava započinje u tom trenutku te se kaleidoskopski vraća unatrag – po odgovore na još uvijek neodgovorena pitanja. To neće biti predstava već istinita priča puna šokantnih svjedočanstava. Redateljica: Snježana Banović

Kolovoz 2014.

40 BANOVIĆ

KADROVSKI PLAN

Iz dobivene dokumentacije može se detektirati sljedeći organigram Kazališta:

1. 2. 3. 4. 5.

Sektor broj zaposlenih 2010. broj zaposlenih 2014. UPRAVA 1 2 ADMINISTRACIJA 18 16 ANSAMBL + OSTALI UMJETNICI* 39+7 38+2 TEHNIKA 40 41 ZAJEDNIČKE SLUŽBE 15 15 Ukupno 120 115

Ad 1. U upravi sada nema ravnatelja, ali je 3. srpnja 2014 upisan ovdje Viši stručni savjetnik, iako je natječaj za to radno mjesto završio tek 8. srpnja 2014. Ad 2. U administraciju se pribrojavaju i dostavljači (2). Ad 3. U ovoj su kategoriji nepopunjena još 3 glumačka mjesta (ukupno 41 predviđeno), a prazno je i mjesto redatelja. «Ostale umjetnike» čine još samo dramaturg (1) i izvršni producent (1). U usporednoj godini u ovoj su kategoriji bili inspicijenti (2), šaptači (2) i organizator (1). Ad 4. Nedostaju šaptač (1) i majstor svjetla (1). Pravilnik predviđa 124 radna mjesta, no prema dostavljenoj dokumentaciji nije jasno što se smije i mora zaposliti, a koja su radna mjesta za koje se ne zna treba li ih biti uopće. Iz navedene se tablice može zaključiti i to da je Upravu kazališta godinama činila samo JEDNA osoba što je nepoznata praksa u repertoarnim kazalištima. Organigrami kazališnih organizacija jasne su piramide u kojima se ogledaju nadležnosti pojedinih sektora, ali također i umjetnička i poslovna misija organizacije. Kazalište kao kolektivna umjetnost



ne može biti vođena centralistički već samo funkcionalno pa se i u Upravi nužno mora naći još zaposlenika koji su u prošlim mandatima bili smješteni u umjetnički sektor. To su dakako dramaturzi, ali i producent te eventualni poslovni ravnatelj kojeg ovo kazalište nema već godinama, uz njih i tajnik uprave. U Upravi bi zbog naravi svoga posla morao sjediti i ravnatelj marketinga, ali i ravnatelj financijske službe. Ovo je organigram koji najžurnije treba rekonstrukciju prema pravilima suvremene kazališne organizacije. Odmah bi se morao zaposliti još jedan dramaturg (nepopunjeno je mjesto redatelja za koje bih zatražila prenamjenu). Potrebna je i reorganizacija unutar sektora, ponajviše Uprave i Administracije na način da se izdvoji Marketing, no to nije moguće ovdje razraditi bez osobnog uvida u organizaciju. Dobivena je dokumentacija nedovoljna za bilo kakav ozbiljan plan. Npr., uz imena zaposlenika nema oznake o kakvom se ugovoru radi – na određeno ili neodređeno vrijeme, što je osnova temeljitog plana ljudskih resursa u organizaciji. Osim toga, kako uz imena zaposlenika nisu zabilježene godine rođenja i/ili godine staža, ne može se detektirati koliko njih u sljedećem razdoblju odlazi u mirovinu. Na temelju podataka iz programa D. Stazića iz 2011. i onih na mrežnoj stranici o ansamblu, zaključujem da će troje glumaca iduće godine biti umirovljeno te da će se otvoriti prostor za angažiranje novih članova ansambla. Ansambl je i inače formiran neplanski i po nepoznatim kriterijima. Nedostatak je mladih glumaca kroničan (nema ni jednog glumca ili glumice ispod 28 godina), a također i tzv. starijih «srednjaka». Ansambl je ovoga kazališta u tzv. srednjim godinama s tendencijom prema starijoj dobi u kojoj su pak glumci i glumice između 50 i 60 godina rijetkost, a oni mlađi od 30 i ne postoje. V. graf 4.

Kolovoz 2014.

42 BANOVIĆ

Ansambl po dobi 6 4 2 0 28-‐33 34 -‐ 39 35 -‐ 40

muški 41 -‐ 46

47 -‐ 52

ženski 53 -‐ 58

59 -‐ 64

ženski

28-‐33 0

34 -‐ 39 2

35 -‐ 40 4

41 -‐ 46 5

47 -‐ 52 1

53 -‐ 58 2

59 -‐ 64 4

muški

1

3

6

2

4

1

3

Graf 4.: Ansambl po dobi



Kolovoz 2014.

44 BANOVIĆ

FINANCIJSKI PLAN

Zadani četverogodišnji financijski okvir

•

Za provođenje donesenoga programskog okvira, Grad Zagreb planira za 2014. te za razdoblje 2015. – 2016. sljedeći financijski okvir sredstava (za 2017., sredstva će se utvrditi na temelju 2016. i mogućega projiciranog rasta proračuna Grada Zagreba za 2017.24 Razdoblje 2014. 2015. 2016. 2017.

Sredstva 18.418.000,00 kuna 18.835.000,00 kuna 19.306.000,00 kuna na temelju 2016.

Ovdje nedostaju još sredstva Ministarstva kulture (Gavelline večeri, gostovanja, domaća i međunarodna), moguća sredstva iz drugih fondova (EU), od sponzora i pokrovitelja te vlastita sredstva. Sve bi to omogućilo bolju sliku, a poboljšalo bi produkciju kvantitativno i kvalitativno. Teško je analizirati financije Kazališta na temelju dobivene dokumentacije. U njoj, uz već navedene nedostatke o kojima je bilo riječi u prethodnim poglavljima, nedostaje brutobilanca, a za iste kategorije različiti su iznosi na različitim mjestima (pr. Članarine), cijene pojedinih premijera (pr. Fine mrtve djevojke), a varira čak i iznos vlastitog prihoda itd. Godišnji izvještaji po predstavama su površni, teško se na temelju ove kutije s papirima može zamisliti činjenica da kazalište ima na plaći osobu zaduženu za analitiku. Umjesto bilance, dane su nam

24

Prema Zaključku o utvrđivanju osnovnog programskog i financijskog okvira Gradskog dramskog kazališta Gavella za razdoblje od 2014. do 2017., Akti gradonačelnika, 17. srpnja 2014.



isprintane kontne kartice i bilješke na temelju kojih je moguće detektirati ovakvu sliku s prihodovne i rashodovne strane. STRUKTURA PRIHODA Od subvencija: Grad Zagreb 2013.

19.487.322,97

Od čega programska sredstva čine 1.900,00

U donjoj je tablici prikazano i kontinuirano smanjenje tih sredstava od 2009. Potrebno će biti uložiti velik napor u lobiranju i zagovaranju, isto tako i u relevantno programiranje i rezultate rada općenito, e da bi se programska sredstva vratila na ona od prije pet i više godina. Najporazniji je podatak po kulturnu politiku Grada da za program izdvaja tek 9,8 % sredstava te se može zaključiti da prvenstveno financira radna mjesta u Kazalištu. Ukupni iznosi u donjoj tablici prikazuju visinu prihoda u pojedinoj kategoriji, no u njoj nedostaju sredstva Ministarstva kulture za Gavelline večeri koja se ne spominju u dokumentaciji. godina 2008. 2009. 2010. 2011. 2014.

programska sredstva napomena 2.051.000 2.100.000 2.000.000 1.660.000 1.910.000 Od toga: Redovna djelatnost: 1.120.000 Rezervirana sredstva: 480.000 Gavelline večeri: 260.000 Gostovanja: 50.000

STRUKTURA VLASTITOG PRIHODA

Kolovoz 2014.

46 BANOVIĆ

Kategorija

svota u kunama Napomena

prodaja ulaznica

1.893.655,00

programske knjižice

22.581,80

Prodaja knjiga

0,00

Članarine

49.920,00

Što znači da nisu u cijeloj godini prodali ni jednu knjigu!

Gostovanja

419.856, 80

Bili su na 7 gostovanja: 12 izvedaba/4 inozemne

Komercijalni najmovi

176.771,66

Sponzorski

155.947,09

Tekuće donacije

181.149,98

Ostalo (?)

84.358,43

UKUPNO

3.000.437,47

SVEUKUPNO

od toga: na blagajni 1.004.815,00, virmanom: 777.055,00, preko poklon-‐kartica: 44.480,00 prodano je ukupno 29900/gratis 5263 prosječna je cijena ulaznica 33,86 kn25 Po naslovu ih se tiska tek između 1200 i 1500.

Za plaće zaposlenika koji nisu na proračunu izdvaja se iz te svote previsokih 690 000 kuna (?!). 22. 487.560,84

STRUKTURA RASHODA: kategorija

svota u kunama Napomena

Plaće

16.196.704,42

Materijalni rashodi

5.700.380,59

pros. brutoplaća je 10.096,90, pros. netoplaća je 6.841,29, a prosječni izdatci za plaće su 11.636,56

Financijski rashodi

57.376,84

Naknade

19.200,00

Nabava imovine

82.742.91

SVEUKUPNO

22.434.156,50

Preko 72 % svih rashoda odlazi na plaće i naknade zaposlenika.

Iz priloženog nije jasno koliko odlazi na programske troškove. Inače, riječ PROGRAM uopće se ne spominje u bilješkama za 2013., ali ga ima u izvješću za prvih šest mjeseci 2014., pa nije jasno zašto jednako načelo nije primijenjeno na 25 Podatci u Izvješću Grada Zagreba posve su drugačiji: navedeno je 186 izvedaba u Zagrebu / 29 na gostovanjima u 2013., gledatelja je nešto manje od 60 tisuća godišnje. Ovo je također iznos koji «varira» u dokumentaciji.



«papire» iz 2013. godine. Iz bilježaka o cijenama pojedinih predstava možemo zaključiti samo to da se one kreću između 300 000 i 400 000 kuna, nema druge specifikacije.26 Iz tablice prihoda vidi se da plaće i materijalna prava zaposlenika čine najveći dio rashoda kazališta, zatim dolaze materijalni troškovi s investicijskim održavanjem, a tek onda programska sredstva. Od tri milijuna vlastitog prihoda, za plaće zaposlenika koji nisu na proračunu izdvaja se čak 690 000 kuna što je prevelik postotak; nije jasno zašto se toliko ljudi financira iz vlastitog prihoda jer u dokumentaciji nisu navedeni ni u broju, ni po poslovima koje obavljaju, ni po imenima. Iz svega dostupnog, može se izvesti sljedeći zaključak: U planiranju sljedećeg mandatnog razdoblja prioriteti se moraju usmjeriti na: a) smanjenje trenda pada broja gledatelja b) smanjenje broja gratis ulaznica (puna cijena ulaznica je 70 kn, no prosječna cijena je premalih 33,86 kn, gratisa je čak 5263. Ako pomnožimo tu svotu s istim prosjekom dobit ćemo 180 000 kuna što je puna cijena jedne manje predstave (PUSH UP je stajala 171.227,17 kn!) ili pola cijene velike ansambl predstave. I po ovome se vidi da se načela rada u Kazalištu moraju potpuno promijeniti. c) povećanje vlastitog prihoda: apliciranje na različite fondove, obvezno na Creative Europe i druge fondove EU-‐a, u skladu s prethodno opisanim Strategijama. 26

Fine mrtve djevojke: na jednom mjestu 374.690,84 kn, na drugom 366.271 kn,72, broj izvedaba u 2013.: 29 / Osmi povjerenik: 398.823,06 kn, broj izvedaba: 13 / PUSH UP: 171.227,17 kn, broj izvedaba: 14 / Candide: 348.640,86 kn, broj izvedaba: 25 / U ime novca: 294.866,08 kn, broj izvedaba: 10 / Zločin i kazna: 389.727,01 kn, broj izvedaba: 28.

Kolovoz 2014.

48 BANOVIĆ

MARKETINŠKI PLAN

Oglašavanje i medijska prisutnost

•

Kazalište se oglašava bilboardima, u svojim izlozima i velikim uličnim oglasom u Frankopanskoj. Tiska se između 120 i 150 plakata, vjerojatno većina odlazi kao promidžbeni materijal uz gostovanja jer se u gradu ne vide. Od reklama plaćaju one na Radio Sljemenu i Radiju 101 (?), između 15 i 30 komada. U tiskanim se medijima ni na televizijama ne oglašavaju. Po predstavi troše čak 7500 kn na dizajn, na tisak prevelikih 12 000 kn po predstavi. S obzirom na to da tiskaju još i između 1200 i 1500 programskih knjižica te između 400 i 450 pozivnica po naslovu, troškovi su preveliki, kao i odnos uloženog i dobivenog, te bi se moralo moći smanjiti troškove ili povećati očekivani marketinški efekt. Pojavljivanje u medijima vezano je uz premijere i događaje kao što je npr. nedavno

razrješenje

ravnatelja

ili

kroz

razgovore

s

pojedinim

članicama/članovima ansambla, najčešće su to life-‐style magazini, Vijesti iz kulture (o premijerama, Gavellinim večerima i sl.) rijetko Dnevnik, Dobro jutro Hrvatska ili HUŽ. Prisutni su rijetko na radiopostajama i osvrtima u rijetkim rubrikama kulture nakon premijera. Često u Jutarnjem listu, Večernjem listu, na portalima t-‐portal, teatar.hr i kazalište.hr. Na hrvatskoj Wikipediji nisu ažurirani od 2009., na engleskoj imaju samo jednu rečenicu. Prisutni su na različitim infoportalima u formi informacije (na Timeout-‐u, likealocalguide-‐u, a nešto bolje je na Spottedbylocals). Sve ove podatke moralo bi se redovito ažurirati te pronalaziti nove i nove izvore za ovu vrstu oglašavanja. Viralni marketing

•



Ova vrsta marketinga znatno je učinkovitija i jeftinija od ostalih konvencionalnih načina reklamiranja i promocije jer se radi o tehnici kojom reklamu dobrovoljno prenose sami korisnici usluge ili poruke, šireći je masovno, ogromnom brzinom, takoreći brzinom širenja virusa (otud i pojam «viralni»), a najkraći joj je opis: internetska usmena predaja. Najčešće se širi u obliku humorističkih videoklipova, fotografija, poruka, postova i sl. Ovo kazalište ne služi se takvim marketingom te je nužno da u sljedećem razdoblju krene s takvim probojnim marketinškim aktivnostima. •

Društvene mreže

Istaknuti marketinški strateg David Meerman Scott napisao je da su društvene mreže alati koji pokazuju kako je realno vrijeme način mišljenja.27 Doista je tako, društveno umrežavanje internetska je činjenica bez koje se ne može zamisliti svakidašnjica kulturnih organizacija, a real-‐time marketing postao je nezaobilaznom točkom s koje se organizacija pozicionira kod svojih korisnika. Od društvenih mreža, ovo Kazalište jedino ima profil na Facebooku, neshvatljivo je zašto nisu na twiteru koji zapravo nije samo informacija nego i brza konverzacija, na Instagramu, flickr-‐u, Pinterestu itd. Očito je da je skeptičnost prema ovakvom načinu promocije velika. Na FB-‐u imaju ispod 8000 lajkova, profil se rijetko ažurira, posljednji post je iz lipnja iako su nekidan imali premijeru o kojoj na profilu nema ni riječi ni fotografije28. Stranica je prilično pasivna, rijetki su lajkovi i komentari na postove, slabo komunicira, najave predstava objavljuju se na sam dan izvedbe što je boljka mnogih hrvatskih kazališta, nema najava mjesec ili 15 ili 7 dana unaprijed. Ne kreiraju events. Ovo se mora odmah promijeniti jer tzv. «marketing od usta do usta», koji je uvijek bio iznimno djelotvoran, danas je, zbog moći interneta, važniji nego ikad. 27 28

U: The New Rules of marketing and PR, 2009. https://www.facebook.com/pages/Kazalište-Gavella/217880971601734, pristupljeno 29. srpnja 2014.

Kolovoz 2014.

50 BANOVIĆ

Newsletter, Blog

•

Također, Kazalište ne komunicira sa svojom publikom putem newslettera što vrlo žurno treba uvesti jer je danas nužna izravna komunikacija sa svakim (vjernim) gledateljem. Nema ni blogova članova uprave i njihovih vodećih umjetnika, zaposlenika, gostujućih umjetnika i sl. što je neizostavni dio PR-‐a i marketinškog «šarma» sličnih organizacija o čemu često ovisi njezina reputacija, a komentari koji se dobivaju ispod blogova dragocjeni su feed back. Snaga bloga je nemjerljiva. Video i mobilni marketing

•

Što se videokanala tiče, ovo je rijetko Kazalište koje nema kanal na YouTubeu, a rijetke su i objavljene snimke. Trailere i inserte iz predstava na tom je kanalu nemoguće naći. Uz mali napor, ovim se globalnim medijem može polučiti veliki učinak. Primjer za to je nedavna YouTube kampanja JDP-‐a za sezonu u kojoj je sjajno zamišljene i realizirane klipove o predstavama Othelo, Zločin i kazna, Mletački trgovac vidjelo između 200 000 i pola milijuna ljudi. Stoga je u mome planu svakako formiranje maloga tima (studenti Produkcije i Filmske režije ADU) koji bi svoje ispitne vježbe/zadatke realizirali praksom u Kazalištu te producirali klipove za mrežnu stranicu i videokanale. Kazalište nema aplikaciju za pametne telefone i tablete koji su nužni za inoviranje kazališta i njegove publike. Mrežna stranica i vizualni identitet

•

Marketinški se stručnjaci slažu da je u današnjem informatičkom vremenu marketinga mrežna stranica organizacije ključ cijeloga njenog poslovanja. Kazalište ima zastarjelu i pasivnu mrežnu stranicu čiji je vizualni identitet (kao i onaj cijeloga Kazališta) neujednačen, nerazrađen i prerijetko obnavljan te joj je potrebna totalna obnova u dizajnu i načinu uređivanja sadržaja. Vrijedna je arhiva predstava, no nije jasno što je s videoarhivom koja bi se morala urediti i objavljivati na stranici. Svakako se mora uvesti redovito objavljivanje snimaka



i trailere predstava, snimke razgovora s članovima timova i glumcima, reakcije publike i sl. Marketinška strategija

•

Osnovni cilj moga marketinškoga plana jest sljedeći: učiniti gledatelja junakom naše priče. Uza sve navedeno, u to ulaze sljedeće prioritetne mjere: Ø redizajn vizualnog identiteta Ø intenziviranje prisutnosti na internetu: oživljavanje mrežne stranice uz izravnu komunikaciju s publikom na društvenim mrežama Ø viralni marketing Ø uvođenje newslettera i bloga Ø uvođenje specijalnih događanja, akcija i poklon-‐paketa za najvjerniju publiku (loyalty membership): pretpremijernih druženja, otvorenih pokusa, obilaska zgrade kazališta, posebnih izvedaba uz uvođenje studenata Produkcije, Dramaturgije i Kazališne režije kao suradnika u ovim događanjima Ø uvođenje flash-‐mob akcija, organizacija ad hoc i redovitih humanitarnih događanja Ø pokretanje suvenirnice u prostorima blagajne, bolja distribucija knjiga Ø obvezno uvođenje trailera za svaku premijeru i svaki event Ø uvođenje letaka i osuvremenjivanje programskih knjižica. Uza sve navedeno, najvažniji je marketinški instrument, dakako, ovaj: Ø Dajmo im kvalitetan program. To je najbolja reklama.

Kolovoz 2014.

52 BANOVIĆ

UMJESTO ZAKLJUČKA

Moj se program za Dramsko kazalište Gavella rukovodi motom iznesenim u kratkoj Brechtovoj replici navedenoj na naslovnici ovoga dokumenta, a sve čime se vodim u promišljanju sljedećih četiriju godina toga kazališta može stati u viziju koju opisuje samo jedna sintagma: Društveno, umjetničko i intelektualno otvaranje Dramskog kazališta Gavella. Promjena postojeće, tradicionalistički vođene umjetničke organizacije u onu koju bi ponajprije odlikovalo odgovorno uklapanje u suvremeni kulturni i općenito društveni kontekst ovdje je imperativ i temeljni cilj kojem su podređeni baš svi – u ovome Programu navedeni segmenti pristupa vođenju ove tradicionalno važne zagrebačke i hrvatske kulturne institucije. Smatram da sam tijekom triju desetljeća bavljenja kazalištem stekla dovoljno znanja, iskustva i vještina da većinu navedenoga i ostvarim, dakako, u zajedništvu s umjetnicima i ostalim zaposlenicima Kazališta te onima koji će to tek postati. Stoga – sanjajmo odgovorno!

Zagreb, 5. kolovoza 2014. ©



ŽIVOTOPIS Redateljica, dramaturginja i teatrologinja, rođena je 1963. u Zagrebu gdje završava osnovnu i srednju školu te studira francuski i španjolski jezik na Filozofskom fakultetu. Akademiju dramske umjetnosti – odsjek Kazališna režija i radiofonija diplomira 1990. u klasi prof. Georgija Para. Za vrijeme studija asistira na brojnim produkcijama u kazalištu, a prvu profesionalnu režiju ostvaruje u zagrebačkom Teatru ITD. Doktorski studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila je 2008. godine, a 2011. obranila je dizertaciju o središnjemu hrvatskom kazalištu tijekom rata: Hrvatsko državno kazalište 1941-‐1945 – organizacijski i društveni kontekst. Usavršavala se u zemlji i inozemstvu od čega treba izdvojiti: diplomatsko-‐ konzularna edukacija Ministarstva vanjskih poslova, 1992. (završni rad: «Međunarodno pravo i diplomacija u obnovi kulturnih dobara Hrvatske»),, Fullbrightovu stipendiju na sveučilištu Yale u SAD-‐u, 1997., stipendistica francuske vlade u L'ecole d'ete du theatre, Marly le Roi, 1994., stručni program Leadership as Performance Art na Chicago Graduate School of Bussiness u Londonu 2006. godine, Director's masterclass by Assitej, Schauspielhaus, Hamburg, 2009. Festival and Management Masterclass, ENCATC, Bruxelles, 2013. te New York non-‐profit organization study tour, New York, 2013. Do danas je ostvarila četrdesetak kazališnih režija u Hrvatskoj i u inozemstvu, i to u kazalištima GDK Gavella, HNK Zagreb, HNK Rijeka, HNK Osijek, Teatar &ITD, Kerempuh, Komedija, Histrioni, Novi život, Žar ptica, Kazalište Virovitica, KMD Dubrovnik, Atelje 212 Beograd, ITI Prag, HNK Varaždin, Mala scena Zagreb, Hrvatski radio, WSC Theatre, Nebraska SAD, INK Pula, Opera b.b. Za velik broj svojih predstava radila je i izbor glazbe (Kako sam naučila voziti, Dvije, Vaginini monolozi, Debela, Posljednja karika, Vanda), a autorica je scenografije za predstavu Posljednja karika Lade Kaštelan u WSC Theatre, SAD. Uz dramske tekstove režira i/ili producira različite komercijalne i umjetničke manifestacije te različite dobrotvorne programe od kojih se izdvajaju Svečano

Kolovoz 2014.

54 BANOVIĆ

otvaranje hotela Hilton Imperijal u Dubrovniku (2005.), Svečanost obilježavanja 50. obljetnice Atlantske plovidbe (2006.), Svečanost otvaranja kongresa Sindikata pomoraca Hrvatske (2007.). Za navedene svečanosti piše sinopsise, a autorica je i više tekstova kabareta i adaptacija proznih djela. Piše i objavljuje od srednjoškolskih dana, a započinje 1980. u omladinskom listu Polet s tekstovima o kazalištu i kulturi. Do danas je objavila brojne stručne i znanstvene tekstove o kazalištu, kulturnoj politici, kazališnom menadžmentu, povijesti i produkciji – u različitim zbornicima i časopisima (Glumište, Kazalište, 3. program Hrvatskog radija, Književna republika, Mediantrop, Scena...), mnoštvo kolumni o kulturi i kazalištu u dnevnim i tjednim tiskovinama (Polet, Vijenac, Jutarnji list, Vjesnik, Globus, 21. stoljeće) te na portalima teatar.hr, forum.hr, Worldpress.com, Radiogornjigrad.com, Ka-‐ urbani. Recenzentica je više udžbenika, članaka i stručnih knjiga, česta promotorica teatroloških i književnoteorijskih izdanja. Surađivala je na izradi Židovskog biografskog leksikona i Kazališnog leksikona Leksikografskog zavoda u Zagrebu. Čest je gost predavač na brojnim tribinama i skupovima u RH. Sudjelovala je samostalno ili s predstavama na brojnim festivalima, simpozijima, promocijama i okruglim stolovima s temama: kazalište, kazališna produkcija, povijest, politika i kulturna politika, i to u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Grčkoj, Francuskoj, Sloveniji, Austriji, Italiji, Njemačkoj, Srbiji, Slovačkoj, Crnoj Gori i SAD-‐u. Redovita je profesorica na Odsjeku produkcije Akademije dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu. Umjetničke, akademske i javne funkcije 2013. – koordinatorica Savjeta za kulturu predsjednika Skupštine Grada Zagreba 2013. – predsjednica Kulturnoga vijeća za scensku umjetnost Ministarstva kulture RH 2012. – 2013. – članica Kulturnoga vijeća za scensku umjetnost Ministarstva kulture RH 2009. – 2011. – prodekanica za poslovanje ADU



2007. – 2008. – ravnateljica privatne Ustanove u kulturi Rachlin and Friends, Dubrovnik 2005. – 2007. – predstojnica Odsjeka produkcije ADU 2001. – 2002. – ravnateljica Drame HNK-‐a Zagreb 2001. – članica Vijeća za kazalište Ministarstva kulture RH – predsjednica Vladina Povjerenstva za Dramu Dubrovačkih ljetnih igara. Članstvo u prosudbenim žirijima, uredništvima i sličnim tijelima 2013. i 2014. – članica Etičkoga povjerenstva izbora za parlament EU-‐a 2013. – urednica u regionalnom časopisu Mediantrop Centra za medije Ranko Munitić, Beograd – članica prosudbenih žirija na festivalima: Male scene u Rijeci (2002., 2004., 2012.) Zlatni lav u Umagu (2007., 2008.) Amadeo-‐off festival, Zagreb (2011.) Vjesnikova nagrada Dubravko Dujšin (2008.) – selektorica: festival Gavelline večeri (2008.) Članstva u udrugama Hrvatsko društvo dramskih umjetnika Hrvatsko društvo pisaca Hrvatsko novinarsko društvo P.E.N. centar Hrvatska Hrvatski centar ITI Centar za medije Ranko Munitić

Kolovoz 2014.

56 BANOVIĆ

Znanje jezika Prevodi s engleskoga i francuskoga jezika. Služi se još i španjolskim, talijanskim, grčkim i njemačkim jezikom. Dramaturški rad Adaptirala i napisala više tekstova za kazalište: Charlie Brown za ZKM, 1994. Cabaret Črni maček za GDK Gavella, 1995. Cabaret Stari fijaker za Histrione, 1998. Sinopsis Otvaranja za DLJI, 2001. Vaginini monolozi (po motivima E. Ensler) za SK Kerempuh, 2003. Vaginini monolozi (po motivima E. Ensler) za KMD Dubrovnik 2004. Dnevnik Pauline P. (po romanu Sanje Polak) za Žar pticu 2005. Kabaret Agram by Night za English language Theatre of Zagreb 2006. Debela (po motivima istoimenog romana S. Šesto Stipaničić) za Malu scenu 2007. Vanda (po motivima istoimenog romana S. Šesto Stipaničić) za Malu scenu 2008. Ovca ostaje ovca (adaptacija istoimene slikovnice M. Mattera – A. Fausta) za Malu scenu 2010. Il Campanello (prijevod i adaptacija libreta G. Donizzetija) za Operu b.b., 2011. Bračna mjenica (adaptacija libreta opere G. Rossinija) za Operu b.b., 2013. Izvedeni prijevodi s engleskoga, francuskoga i talijanskoga jezika Eugène Ionesco: Portret, 1987., ADU Victor Haim: Abraham i Samuel, 1989., ADU / Židovska općina Zagreb Otho Eskin: Duet, 1999., Hrvatski radio Paula Vogel: Kako sam naučila voziti, Teatar &TD Zagreb, 2000. David Hare: Plava soba, HNK Osijek 2001.



Mogens – Rukow: Proslava, HNK Zagreb, 2002. i Atelje 212, Beograd, 2009. Gaetano Donizzeti: Il Campanello, Opera b.b., Zagreb, 2011. Knjige 2012. Država i njezino kazalište (Profil, Zagreb) Knjiga se odnedavno nalazi u knjižnicama američkih sveučilišta Harvard, Yale, Columbia, Indiana itd. 2014. Kazalište krize (Durieux, Zagreb) Režije Victor Haim: Abraham i Samuel, Židovska općina, Zagreb, 1989. Pavao Marinković: Filip Oktet i čarobna truba, Teatar &TD, Zagreb, 1990. Alfred de Musset: Svijećnjak , GDK Gavella, Zagreb, 1991. Higin Dragošić: Posljednji Zrinski, Kazalište Virovitica, Virovitica, 1992. Miroslav Feldman: Vožnja, Kazalište Virovitica, Virovitica, 1993. Charles Schultz / S. Banović/ V. Đikanović: Charlie Brown, ZKM, Zagreb, 1993. Georges Faydeau: Mačak u vreći, Kazalište Virovitica, Virovitica, 1994. S. Banović / V. Đikanović: Cabaret Črni maček, Gavella, Zagreb, 1994. (specijalna nagrada na Danima smijeha) Hrvoje Ivanković: Cabaret Pantagana, KMD, Dubrovnik, 1994. William Shakespeare: Kako vam drago, Kazalište Virovitica, Virovitica, 1995. Edward Albee: Tko se boji Virginie Woolf, HNK Zagreb, 1995. Georges Faydeau: Ne šetaj uokolo gola golcata, Dramski studio slijepih Novi život, Zagreb, 1996. Tennessee Williams: Mačka na vrućem limenom krovu, Gavella, Zagreb, 1996. Niccolò Machiavelli: Mandragola, Kazalište Virovitica, Virovitica, 1997. Otho Eskin: Duet, Dramski program Hrvatskoga radija, 1997.

Kolovoz 2014.

58 BANOVIĆ

Angelo Longoni: Muškarci bez žena, KMD, Dubrovnik, 1997. Snježana Banović: Stari fijaker, kabaret, Histrioni, Zagreb,1998. Darko Lukić: Play Shakespeare, dobrotvorna produkcija, Zagreb, 1998. Eugène Labiche: Talijanski slamnati šešir, HNK Rijeka, 1999. William Shakespeare: San ivanjske noći, dobrotvorna produkcija, Zagreb, 1999. Paula Vogel: Kako sam naučila voziti, Teaar &TD, Zagreb, 2000. C. P. Taylor: Dobri, HNK Zagreb, 2000. David Hare: Plava soba, HNK Osijek, 2001. Lada Kaštelan: Posljednja karika, ITI Prag, Češka, 2001. Mogens/Rukow/Witenberg: Proslava, HNK Zagreb, 2002. Eve Ensler: Vaginini monolozi, Kerempuh, Zagreb 2003. Tena Štivičić: Dvije, Atelje 212, Beograd, 2003. (nagrada publike na Marulićevim danima u Splitu) William Shakespeare: San ivanjske noći, Zagrebački ljetni festival, 2003. Eve Ensler: Vaginini monolozi, KMD Dubrovnik, 2004. S. Polak / S. Banović: Dnevnik Pauline P., Žar ptica, Zagreb 2005. Tennessee Williams: Iznenada prošlog ljeta, HNK Varaždin, 2006. Braća Presnjakov: Igranje žrtve, Kazalište Virovitica, 2007. S. Šesto Stipančić / S. Banović, Debela, Mala scena, Zagreb 2008. Lada Kaštelan: The Last Link, WSC Theatre, Wayne Nebraska, SAD, 2008. S. Šesto Stipaničić / S. Banović, Vanda, Mala scena, Zagreb 2009. T. Štivičić: Fragile, HNK Osijek, 2009. M. Matterr / A. Faust – S. Banović, Ovca za cijeli život, Mala scena Zagreb, 2011. Slobodan Šnajder: Enciklopedija izgubljenog vremena, HNK Varaždin, 2011. Gaetano Donizetti: Il Campanello, Opera bb, Zagreb, 2011. Slobodan Šnajder: Kako je Dunda spasila domovinu, INK Pula, 2012.



Gioachino Rossini, Cambiale di matrimonio, Opera b.b. Zagreb, 2013. Ivan pl. Zajc, Momci na brod, Muzička akademija i Mala scena, Zagreb, 2014. (u pripremi, bit će izvedena 16. prosinca, na 100. obljetnicu smrti osnivača hrvatske opere) Objavljeni stručni i znanstveni radovi; izlaganja i recenzije • • • • • • • • • •

• •

•

• • •

«Komorne pozornice Drame HNK od 1957. do danas», Kazalište, Zagreb, 2002. «Kazališna edukacija u SAD», Glumište, HDDU, Zagreb, 2003. «Balovi u HNK tijekom XIX. stoljeća», Kazalište, 2004. «Josip Freudenreich – prvi hrvatski 'actor manager'», Kazalište, 2005. «Bal kao riječ i više od toga», Hrvatski radio, III. program, 2006. «Modeli organizacije suvremenoga talijanskog kazališta», Kazalište, 2006. «Kazališna produkcija – karika bez koje se ne može stvarati kazališna estetika», recenzija udžbenika autora D. Lukića, Kazalište, 2007. «Druga bitka Julija Benešića za reformu HNK 1939. – 1940.», Kazalište 37/38, 2009. «Nacionalna kazališta i nedostatak strategije kulturnog razvoja u Hrvatskoj», Scena, Novi Sad, 2009. «Križevačka tragetkinja Nina Vavra u hramu hrvatske Talije», recenzija monografije Ivana Peklića, Gradska knjižnica «Franjo Marković» Križevci, 2010. «Nikola Batušić i kazališno zakonodavstvo u Hrvatskoj», Zbornik o životu i radu Nikole Batušića, ITI, HAZU i ADU, Zagreb, 2010. «Nacionalna kazališta i identitet», zbornik Hrvatski nacionalni identitet u globalizirajućem svijetu, Pravni fakultet i Centar za demokraciju i pravo Miko Tripalo, Zagreb, 2010. «National Theatre and Cultural Policy in Croatia», International Scientific Conference: The Idea of a National Theatre in the 21st Century, Budmerice, Slovačka, 3. – 5. lipnja 2010. «Intendanture Mani Gotovac: ustajali kazališni model XIX. stoljeća moguće je mijenjati», Književna republika, Zagreb, 2010. «Produkcijski model školske predstave na američkom koledžu, zbornik Hrvatski jezik u kontekstu suvremenoga obrazovanja, Zagreb, 2010. «Bilježnica kao utopija – 10 godina poslije», izlaganje na skupu o životu i radu Vjerana Zuppe, Književna republika, Zagreb, 2011.

Kolovoz 2014.

60 BANOVIĆ

«Promemorija za kulturnu politiku RH», izlaganje, Rasprava o kulturnoj politici u stranačkim programima, Hrvatski P.E.N centar, Zagreb, 2011. «Kazališni umjetnici u NDH između totalitarizma i umjetnosti», znanstveni skup Theatrum mundi: Theatre & Politics II: Theatre and Memory, Dubrovnik, 5. – 10. rujna 2011. «Kulturna politika i mjesto središnjega kazališa u NDH (1941-‐1945) », Hrvatski radio III. program, 2011. «Veze Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu – skica za povijest međusobnih odnosa kao poticaj za buduću suradnju», Scena, Novi Sad, 2012. «Kreativni producent i javna kazališta u RH – nemogućnost uspostave korelacije kao posljedica neosmišljene kulturne politike», Zbornik radova s međunarodne konferencije Menadžment kulture i medija u društvu znanja, Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu, Beograd, 2012. «Slamka spasa ili o slobodnom padu hrvatskoga kazališta», recenzija i predgovor knjizi Slamka spasa I. autorice V. Lončar, Biblioteka Mala scena, Zagreb, 2012. «Hrvatska kultura i EU: Kako do reforme u novim okolnostima», Zbornik, Pravni fakultet i centar za promicanje demokracije Miko Tripalo, Zagreb, 2012. «Bela i Miroslav Krleža u Nezavisnoj državi Hrvatskoj – laki repertoar kao cijena za život», znanstvena konferencija i zbornik Intelektualci i rat 1939-‐1947., Desničini susreti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2012. «Velike su naše dužnosti prema narodu: uloga intelektualki u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj», recenzija članka Martine Bitunjac za znanstveni zbornik Intelektualci i rat 1939-‐1947, Desničini susreti, Zagreb, 2012. «Josip Horvat i II. svjetski rat», recenzija članka autora Alberta Binga za znanstveni zbornik Intelektualci i rat 1939-‐1947, Desničini susreti, 2012. «Fotezov prijevod Nĕmečekova romana Đavo govori španjolski (1940) naspram njegovih putopisa iz Theatralia (1944)», recenzija članka za znanstveni zbornik Intelektualci i rat 1939-‐1947, Desničini susreti, Zagreb, 2013. «Kazališna sudbina Krležina Kraljeva – uz uprizorenje Kraljeva u režiji Ivice Buljana, u ljeto 2009. godine u Abidjanu, Obala Bjelokosti», recenzija za znanstveni časopis Studia lexicographica, Zagreb, 2013. Analiza izvješća i predloženih programa nacionalnih kazališta i festivala za 2014. Za Ministarstvo kulture, teatar.hr, 2014.

• •

• •

•

•

•

•

•

•

•

•

•



• •

•

«Kazališni umjetnici u NDH: između totalitarizma, spektakularizacije i umjetnosti», Mediantrop, 2014. «Branko Gavella i oblikovanje naših kazališnih politika u XX. stoljeću – između politike i ideje Novoga teatra» (Krležini dani, Osijek, zbornik je u pripremi) «Centralna kazališna družina Zavnoh-‐a u Topuskom – Dnevnik osnutka i organizacije programa za Kongres kulturnih radnika Hrvatske – simpozij HDP-‐a uoči 70. obljetnice Kongresa», Književna republika / Ka-‐ urbani, 2014.

Novinski članci i polemike o kazalištu, kulturi i kulturnoj politici • • • • • • • • • • • • • • • • • • •

«Posljednji pljusak i Gavellin šešir», Vjesnik, 1991. «Kazalište zvano žudnja – sjećanje na P. Šarčevića», Vijenac, 2002. «HNK pada šaptom vlastite dramaturginje i potom ostaju samo kazališni zidovi koji šute», Vjesnik, 2004. «Tarbukovština je samoproglašena sila razorne moći koju nije moguće iskorijeniti bez velikih rezova», Vjesnik, 2004. «HNK i nova izmjena statuta», Jutarnji list, 2005. «Luj XV u kabinetu ministra Biškupića», Globus, 2009. «Mene je u HNK doveo Paro, a Vas esdepeovci – odgovor poslovnoj ravnateljici HNK u Zagrebu S. Stazić», Jutarnji list, 2009. «Gospodine Milanoviću, upitajte Flega i Vujića tko je Zuppa», Jutarnji list, 2009. «Zgrada HNK u Zagrebu», CA inflight magazin, Zagreb 2009. «Kad majka politika uspješno 'razdvoji' dva brata blizanca», Jutarnji list, 2010. «Ana Lederer više nije nedodirljiva», Jutarnji list, 2010. «Stepinac je zaslužio boljeg odvjetnika od Jakova Sedlara», Jutarnji list, 2010. «Sedlaru je mjesto u Remetincu, a ne u novinskoj polemici», Jutarnji list, 2010. «Napad kulture na košulje s potpisom», Jutarnji list, 2010. «Ljetne igre: Idemo dalje, tonemo dublje», Jutarnji list, 2010. «Hulje i heroji, separat o kulturi i kazalištu za vrijeme NDH», Jutarnji list, 2010. «Uprava HNK je u strahu od ustaša prognala Krlež»u, Jutarnji list, 2011. «Proslava Dinama u HNK bila je mimo statuta kuće», Jutarnji list, 2011. «Zašto svaki naš gradonačelnik na kulturu gleda baš kao Kerum?», Jutarnji list, Zagreb, 2011.

Kolovoz 2014.

62 BANOVIĆ

«Holivudski portreti glumaca u doba NDH, Jutarnji list, 2011. «Kult Koste Spaića – Zašto kazališni fanatici smatraju da su Dubrovačke ljetne igre umrle 1971. », Jutarnji list, 2011. «Ako je hrvatsko kazalište nastalo kao imitacija bečkog Burghteatra, zašto danas za njegovu i slične estetike mislimo da su preradikalne i nepotrebne?», Jutarnji list, 2011. «Begović i Krleža – tužna priča o ljubavi i izdaji dvojice pisaca», Jutarnji list, 2011., Wordpress, 2013. «Novi intendant HNK u starim vremenima», Jutarnji list, 2012. «Mirna smjena kazališne uprave... u Zürichu», 21. stoljeće, 2012. «Posluh naš svagdašnji», 21. stoljeće, 2012. «Istina i ono oko nje», Elle 2012. / Mediantrop, 2013. «Šest vrućih srpsko-‐hrvatskih rana», 21. stoljeće, 2013., Mediantrop, 2013. «Zakon se već mijenjao zbog Lederer, ne mora opet», 21. stoljeće / teatar.hr, 2013. «Treba biti glup s glupima jer su grubi i glupi isti», teatar.hr, 2013. «Glumiti bilo je sramota» (prilozi za povijest hrvatskoga kazališta), radiogornjigrad.com «Od vladajućeg Kaosa preko moćnoga Saturna ne može se do slabašne Justicije u samo tri godine», teatar.hr, 2013. «O svečanosti otvaranja nove zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu», radiogornjigrad.com «HNK Varaždinu na raskrižju – domovine sin ili sin HNS-‐a? », teatar.hr, 2013. «Kazalište bez očevine», radiogornjigrad.com «Bok Ana ili kako je pao posljednji zastor», teatar.hr, 2013. «EU i naša kazališta za ništa», teatar.hr, 2013. «Kaosu dva boda u Osijeku – Šnajderu pod hitno crveni karton!», teatar.hr, 2013. «Kazališna kola 'totalno u dreku'», teatar.hr, 2014. «Hrvatska repertoarna kazališta u procjepu između politike i posluha», forum.hr, 2014. «Svi gradonačelnikovi ljudi», forum.hr, 2014. «Borba svijetle i tamne tvari naše kazališne galaktike», forum.hr 2014. «Put odumiranja varaždinskog HNK za 380 dana», teatar.hr, 2014. «Napokon bijeli dim iznad zagrebačkog HNK – prekretnica ili novi pad? », forum.hr, 2014. «U našoj su kulturi kapitalne jedino – tajne», teatar.hr, 2014.

• • •

• • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • • •



• • • •

«Jake adrese i slaba mjesta Programa za HNK u Zagrebu», teatar.hr, 2014. «Muke po Straussu u zagrebačkom HNK», teatar.hr, 2014. «In memoriam Bora Todorović», Radio Gornji grad, 2014. «In memoriam Mladen Škiljan», Radio Gornji grad, 2014.

Nastavni i akademski rad Od 2004. do 2009. predaje u umjetničko-‐nastavnom zvanju docentice na odsjeku Produkcije ADU, a od 2009. do 2013. u umjetničko-‐nastavnom zvanju izvanredne profesorice te od jeseni 2013. u zvanju redovite profesorice, i to kolegije produkcije izvedbenih umjetnosti za prvu, drugu i treću godinu: Producent u kontekstu povijesti drame i kazališta, Producent u hrvatskome kazalištu XX. stoljeća, Menadžment festivala, Repertoar i produkcija u suvremenom kazalištu, Produkcija izvedbe, Javno i kulturno djelovanje. S kolegama s Odsjeka produkcije koautorica je sveučilišne skripte za studente Produkcije Uvod u produkciju – film, televizija, kazalište, izvedbene umjetnosti. Korecenzentica je Programa studija plesa ADU. Osmislila je program razmjene između Odsjeka Produkcije ADU i Art and Communications Department, Nebraska State College, Wayne, Nebraska, SAD. Predavala više kolegija studentima Kostimografije Tekstilno-‐tehnološkog fakulteta u Zagrebu. Od akademske godine 2005./06. do 2007./08. bila je predstojnica Odsjeka Produkcije, a tijekom akademske godine 2005./06. članica komisije ADU za implementaciju bolonjskoga procesa. Od rujna 2008. do siječnja 2010. bila je prodekanica za poslovanje Akademije dramske umjetnosti, zamjenica člana Senata, a od 2009. zamjenica je člana Vijeća umjetničkoga područja. Suradnja s GDK Gavella U ovom je kazalištu režirala tri predstave: Svijećnjak A. de Musseta (1991.), Cabaret Črni maček (1995., koautorica sinopsisa) i Mačka na vrućem limenom krovu T. Williamsa (1996.). Godine 2008. bila je selektorica festivala Gavelline večeri. U Zagrebu 5. kolovoza 2014.

Kolovoz 2014.

64 BANOVIĆ


Program

Recommend Documents