FAKULTET ZA MENADŽMENT I POSLOVNU EKONOMIJU MASTER STUDIJ
PRANJE NOVCA SEMINARSKI RAD
Predmet: Javne i monetarne finansije Profesor: prof.dr.Halil Kalač Student: Elmina Imamović Br.indexa: 120/10P
Travnik, Januar 2012
SADRŽAJ Stranica 3
1. UVOD 2. PRANJE NOVCA
4
2.1. Pojam pranja novca
4
2.2. Tehnika (postupak) pranja novca
6
3. EFEKTI PRANJA NOVCA
4.
8
3.1. Uticaj na finansijski sektor
10
3.2. Uticaj na realni sektor
11
3.3. Uticaj na vanjski (eksterni) sektor
11
MEĐUNADONE INSTITUCIJE, SPORAZUMI, KONVENCIJE I
PREPORUKE O PRANJU NOVCA
12
4.1. FATF
12
4.2. IAIS
13
4.3. EU
14
5. SPREČAVANJE PRANJA NOVCA
15
6. ELEKTRONSKO PRANJE NOVCA
16
6.1. Elektronski novac (E-money)
16
6.2. Tehnološke prednosti u pranju novca
18
6.3. Prijava sumnjivih transakcija
19
6.4. Off-shore centri
19
7. PRANJE NOVCA U BIH
22
7.1. Zakonodavstvo i regulatorni okvir rada
23
7.2. Strategije za borbu protiv pranja novca u BIH
24
7.3. Krivične sankcije
25
7.4. Problemi u vezi sa pranjem novca, kriminalom i koripcijom u BIH
25
7.5. Primjeri pranja novca u BIH
26
8. ZAKLJUČAK
28 2
LITERATURA
29
1. UVOD Ovaj seminarski rad namjenjen je svim ljudima koji nisu do sad bili upoznati sa pojmom pranja novca ili žele razumjeti šta ustvari pranje novca predstavlja. Opšte poznata stvar je da je PRANJE NOVCA kriminalna radnja i zakonom kažnjivo djelo. Smatra se da je ovaj pojam vezan za historiju mafije i njen razvoj u SAD-u. S izrazom pranje novca u sudskom i pravnom kontekstu prvi put se susrećemo 1973 godine u SAD-u povodom afere Watergate-a 1982. godine ovaj pojam dobiva i svoj pravni okvir. Pranje novca je definisano kao krivično djelo gdje se sredstva nastala drugim krivičnim radnjama skrivaju i transformišu sa namjerom integracije istih u legalan finansijski sistem. U narednim djelovima seminarskog rada nastojat ćemo prodornije objsaniti pojam pranja novca. Zatim problem pranja novca u zemljama u tranziciji kao što je Bosna i Hercegovina, potom stavove i sporazume Međunarodnih institucija prema ovim kriminalnim djelima, spomenut ćemo i elektronsko pranje novca te off-shore centre, navest ćemo i neke primjere pranja novca, a sve u cilju što boljeg objašnjenja ovog kompleksnog problema zvanog PRANJE NOVCA.
3
2. PRANJE NOVCA 2.1 Pojam pranja novca Pranje novca (eng.money laundering) označava procesiranje novca stečenog nezakonitim putem kako bi se pokrilo njegovo pravo porijeklo. Pod pranjem novca podrazumjeva se proces legaliziranja novčanih prihoda stečenih nedozvoljenim (kriminalnim) radnjama.1 Često se navodi da sam izraz pranje novca potiče iz vremena prohibicije alkohola u SAD. U to vrijeme velika količina novca koja je poticala iz uvoza, proizvodnje i prodaje alkohola te drugih aktivnosti pokrivala se na različite načine. Novac je bio gotovina često u malim apoenima što je kod polaganja u banku većih iznosa odmah izazivalo pitanja. Gangsteri su kao rješenje za to počeli otvarati biznise sa slot mašinama i praonicama te odatle dolazi sam naziv. Pranje novca je izuzetna prijetnja integritetu finansijskih institucija (kako se to kao se to može vidjeti u Rusiji gdje mafija nadzire mnoge od najvažnijih banaka u zemlji), koja dovodi u nepovpljan položaj privredne subjekte koji posluju na zakonit način (kao što je slučaj u Kolumbiji).2 Definicija utvrđena UN-ovom Konvencijom iz 1988 godine, prihvaćena u 166 zemalja, pod pojmom pranja novca obuhvata: • „pribavljanje, posjedovanje ili korištenje imovine uz postojanje svijesti u vrijeme prijema da ta imovina potiče iz krivičnih radnji ili iz čina sudjelovanja u takvoj radnji, • sudjelovanje, udruživanje sa ciljem činjenja, pokušaji činjenja, te pomaganje, odobravanje, olakšavanje i savjetovanje činjenja bilo koje od radnji spomenutih u predhodnoj taci, • koverzija ili transfer imovine, uz svijest da ta imovina potiče iz krivičnih aktivnosti ili iz čina sudjelovanja u takvim aktivnostima u svrhu skrivanja ili prikrivanja nezakonitog porijekla imovine ili pomaganja bilo kojoj osobi uključenoj u takve aktivnosti da izbjegne posljedice svog djelovanja, • skrivanje ili prikrivanje prave prirode, izvora, lokacije, raspolaganja, kretanja, prava u vezi sa ili vlasništva nad imovinom uz svijest da ta imovina potiče od krivičnih radnji ili iz čina sudjelovanja u takvoj radnji“
1
Puljić, M. (2004), “Pranje novca – okolnosti javljanja i mogućnosti sprečavanja“, Računovodstvena i porezna reforma - integrativni faktor jedinstvenog privrednog prostora BiH, Zajednička grupa referata, Udruženje - udruga računovođa i revizora BiH, Sarajevo 2
http://www.ijf.hr/pojmovnik/pranje_novca.htm
4
Postoji više različitih definicija ovog pojma: • Prema Oxford English Dictionary(1989) pod pojmom pranja novca podrazumjeva se prenošenje gotovog novca sumnjivog porijekla uglavnom u strane zemlje, kako bi se kasnije preko naizgled čistih, zakonskih izvora vratilo u opticaj. • Ujedinjeni Narodi definišu pranje novca kao svako pokrivanje ili pokušaj prikrivanja porijekla novca ili kapitala izvedenog iz kriminalnih aktivnosti. • U Međunarodnim uputama za borbu protiv pranja novca, pranje novca je definisano kao krivično djelo gdje se sredstva nastala drugim krivičnim djelom skrivaju i transformišu sa namjerom integracije istih u legalni finansijski sistem. Ova definicija Vijeća Evrope donesena 1997 godini smatra se opšte prihvaćenom definicijom. • Presidents Commission-Predstavnička Komisija definiše ovaj izraz kao proces kojim neko prikriva postojanje, ilegalno porijeklo ili ilegalnu upotrebu prihoda, da bi ga zatim prikazao tako da on izgleda legitiman. Pranje novca se dijeli na: pranje novca na malo i pranje novca na veliko. Kod pranja novca na malo radi se o malim iznosima novca koji potiču iz kriminalnog djelovanja i koji se „pere“ u zemlji, dok pranje novca na veliko podrazumjeva velike iznose novca koji se „pere“ preko većeg broja računa kod različitih institucija u više zemalja. Naime, novac postaje važan tek kada se ubrizga u privredni sistem. Najvažnija stvar u svemu tome je pitanje porijekla novca. Problemi u vezi pranja novca prisutni su u cijelom svijetu, ne poznaju drzavne granice i zahtjevaju globalna rješenja. Pranje novca se pojavljuje svugdje u svjtu, ali uvjek se nastoje izabrati zemlje koje ne podržavaju FATF3 ali nisu odmakle u implementaciji njegovih preporuka. Iako je pranje novca svjetski problem, postoje značajne razlike između pojedinih zamalja što se pogotovo vidi kod zemalja u tranziciji. Zemlje koje su više uključene u svjetske ekonomske tokove i koje su odmakle u procesu tranzicije imaju manjih problema nego zemlje koje kasne s tranzicijom. Sprečavanje pranja novca nije samo borba protiv kriminala, već je također i nastojanje da se očuva integritet finansijskih institucija i finansijskog sistema u cjelini. Međunarodno pranje novca svoje postojanje bazira na razlikama finansijskih i bankovnih odredbi u zakonodavstvima pojedinih zemalja. Zbog toga je potrebno smanjiti razlike, ako se već one ne mogu u potpunosti ukloniti. Isto tako važno je i iznalaženje novih zakonskih rješenja u borbi protiv pranja novca kao i stvaranje i razvoj novih specijaliziranih službi. Off-shore zone o kojima će nešto kasnije biti više riječi naročito su pogodne za pranje novca (Bahami, Barbados, Cipar, Lihteštein, Monako, Džersi, Kamanski otoci itd).
3
www.fatf-gafi.org
5
Pranje novca ima širok niz efekata koji nastaju kao posljedica i koji djeluju na ekonomske, političke i socijalne strukture svake zemlje. Neke od najznačajnijih posljedica pranja novca predstavljaju: pad poslovanja zakonitog privatnog sektora, uticaj na devizne kurseve i kamatne stope, generalno poremećaji i nestabilnosti javnih prihoda, opadanje reputacije zemlje. Smanjenje javnih prihoda zbog posljedica pranja novca od posebne je važnosti za zemlje u razvoju.
FAZA ULAGANJA
Novac ostvaren od kriminalnog djelovanja
ŠEMA PRANJA NOVCA
FAZA PRIKRIVANJA
BANKA Prljavi novac se ubacuje u finansijske tokove Transfer novca na bankovni račun Kompanije “X”
Isplata kompanije “Y”, La žnoj kompaniji “X”
Zajam kompaniji “Y”
Kupovina luksuznih dobara, nekretnina ili vrijednosnih papira
BANKA
FAZA INTEGRACIJE
Wire transfer
Off -shore banke
2.2. Tehnika (postupak) pranja novca Svaki slučaj pranja novca podrazumjeva mnogobrojne međusobne različite tehnike koje su obično složene, smišljene i tajne. Zajedničko im je da se njima mora sakriti orginalno porijeklo i vlasništvo novca, te da naručitelji žele zadržati kontrolu nad samim postupkom i po potrebi ostvariti njegovu promjenu. Prljavom se novcu najteže ulazi u trag. S toga zemlje koje sprečavaju pranje novca moraju kontrolisati: transakciju nekretnina, životna osiguranja, kockanje, poklone, nasljeđa i krediti iz inostranstva, a posebno fiktivna plačanja drugim zemljama izmišljenih faktura za nepostojeću robu. Najveći dio nezakonitih sredstava obično u gotovini izvozi se u inostranstvo. Za ove međunarodne poslove pranja novca počinioci ekonomskog kriminala upošljavaju stručnjake za finansije zbog sigurnosti i administrativne efikasnosti.Veći dio investira se u sektore koji imaju „popustljive membrane za ulaz“. Visoke stope profita i visok stepen kompetencija (građevinarstvo, poljoprivreda, tercijalni sektor itd). Dok se mali dio odmah ponovo investira u nezakonite radnje za održavanje i povećavanje poslova. Postupak pranja novca se odvija u tri faze: • Deponovanje, stavljanje (polozi) • Raslojavanje, transformacije (polaganje) • Integracija. U toku ovih faza u procesu pranja novca koriste se: 6
• banke i štedionice • investiconi fondovi investicijskih udruženja i drugih finansijskih institucija • organizacije koje obavljaju platni promet • organizacije koje obavljaju postupak privatizacije • osiguravajući zavodi • berze i druge organizacije koje se bave prometom vrijednosnih papira • mjenjačnice • organizacije za zapošljavanje • organizacije koje oraganizuju razne igre • pravne osobe ili fizičke osobe, koje obavljaju djelatnost u vezi sa: prodajom i naplatom potraživanja, upravljanja imovinom za treća lica, izdavanja gotovinskih i kreditnih kartica, organizovanja putovanja, promet nekretnina, čuvanja u sefovima, promet platnih metala i dragulja, te njihova izrada. Deponovanje, stavljanje (polozi) U prvoj fazi se novac, odnosno gotovina nastala po osnovu nelegalnih aktivnosti ubacuje u finansijske tokove. Ovaj novac ulazi u finansijski sistem na način kojim se izbjegava otkrivanje od strane banaka ili zakonodavnih organa. Polozi se vrše na sljedeći način:
• Kroz banke – štedionice • Putem drugih komercijalnim aktivnosti Raslojavanje (transformacija) U sljedećoj fazi se često vrši transferisanje, odnosno konvezija ovog novca u druge vrijednosti. Stvarni karakter sredstava od nelegalnih aktivnost prekriva se kroz cijelu seriju transakcija da bi se onemogućilo utvrđivanje njegovog porijekla i revizija. Često uključuje kretanje novca kroz više zemalja i često je povezana fazom pologa. Transformacija može biti primjenjena:
• • • •
Putem banke Putem drugih finansijskih aktivnosti Putem komercijalnih aktivnosti Lažna (fiktivna) preduzeća, “shell” kompanije
Integracija U završnoj fazi uspješno opran novac se integriše u finansijski sistem i dolazi do ponovnog uključivanja ovih sredstava u legalne ekonomske tokove. S tim se mogu dovesti u vezu
7
strane banke, strane korporacije, a državi je teško utvrditi legimititet zbog zakona o bankovnoj tajni ili nedostupnosti u korporaciji ili preduzeću. I nelegalna sredstva mogu poprimiti oblik legalnog prihoda. To se dešava kada se ona (nelegalna sredstva) koriste za kupovinu vlasništva u ime fiktivne kompanije, a nakon prodaje tog vlasništva, prihod od prodaje ima oblik legalnog prihoda. Način na koji se primjenjuju osnovne tehnike ovisi o dostupnim mehanizmima pranja i potreba kriminalnih organizacija. Tabela 1.2. prikazuje osnovne primjere primjene tehnike pranja novca. Deponovanje
Raslojavanje
Integracija
Deponovanje gotovog novca u banku (uz učešće zaposlenih u banci ili miješanjem sa prihodima od legitimnih poslova).
Wire transfer u inozemstvo Integriranje sredstava (korištenjem „shell” kompanija otplatom fiktivnih kredita ili ili sredstava prikrivenih kao krivotvorenih faktura. prihodi od legitimnih poslova).
Izvoz (krijumčarenje) gotovine.
Deponovanje gotovine u inostranim bankarskim sistemima.
Kompleksna mreža transfera (domaćih i međunarodnih) onemogućuje pronalaženje izvora sredstava.
Prodaja dobara/papira.
Prihod od prodaje dobara i vrijednosnih papira ima oblik legalnog prihoda.
Kupovina luksuznih dobara, nekretnina ili vrijednosnih papira.
TABELA 1.2. Ovo je samo mali broj načina na koji kriminalne ogranizacije peru novac. 3. EFEKTI PRANJA NOVCA Pranjem novca i korupcijom, koja je njegova česta popratna pojava stvara se opasna prijetnja državnoj suverenosti, autoritetu državne vlasti, narušavanju demokratske vrijednosti i javne ustanove, te mnogo šteti nacionalnoj ekonomiji. Pranje novca može imati veliki uticaj i na političku stabilnost. Dobro su poznati slučajevi da su predstavnici kokainskih kartela ili mafije pokušavali a ponekad i uspjevali prodrjeti u središnja tijela vlasti pojedinih zemalja i potkupiti ih. Sam Kolumbijski predsjednik Ernesto Samper optužen je da je tokom izborne kampanje primao velike novčane iznose narko –mafije. Navodno da su lokalni trgovci drogom nudili potpunu odplatu Kolumbijskog vanjskog duga u zamjenu za nesmetano djelovanje. Ništa bolje se nije desilo u Meksiku gdje je otkriveno da brat bivšeg predsjednika Meksika Carlosa Salinasa ima na računima 120 miliona USD. Korupcija u Meksiku, kao i u mnogim drugim(pogotovo južnoameričkim) zemljama postala je endemska pojava koja obuhvata administrativne i vladine ustanove. Pranje novca direktno utiče na smanjenje trnsparentnosti i narušavanje zdravlja finansijskih tržišta tj. važnih odrednica u djelotvornom funkcionisanju cjelokupne ekonomije. Pranje novca obavezno donosi i negativne posljedice koje duboko zadiru u ekonomske, političke i socialne strukture svake zemlje. Navest ćemo neke od brojnih negativnih posljedica: 8
Smanjenje poslovanja legalnog privatnog sektora Učesnici u pranju novca koriste posebno određene kompanije, da bi razdvojili sredstva stečena po osnovu kriminalnih aktivnosti od procesa prikrivanja nelegalno ostvarene dobiti. Pošto ove kompanije raspolažu sa velikim iznosima novca, one su u mogućnosti da svoje proizvode i usluge nude po cijenama koje su niže od tržišnih. U pojedinim slučajevima ove kompanije utvrđuju cijene koje su ispod proizvođačkih i zato su konkurentnije u odnosu na ostale kompanije koje legalno posluju i pribavljaju sredstva na finansijskim tržištima. Usled toga dolazi do opadanja legalnih poslovnih aktivnosti privatnog sektora. Uticaj na devizne kurseve i kamatne stope Učesnici pranja novca vrše reinvestiranje sredstava tamo gde očekuju da neće biti otkiveno njegovo poreklo, a ne u aktivnosti sa većim stopama povraćaja. Posljedice toga mogu biti smanjenje monetarne stabilnosti zbog neadekvatne alokacije sredstava, neočekivane promjene u tražnji novca, povećana nestabilnost deviznih kurseva, kamatnih stopa i međunarodnih tokova kapitala, uslijed čega je teško sprovoditi stabilnu i efikasnu ekonomsku politiku. Ekonomski poremećaji i nestabilnost Istovremeno, pošto učesnici pranja novca nisu zainteresovani za povećanje profita kod investiranja, već za zaštitu i prikrivanje prirode ovih sredstava, oni često ulažu u manje profitabilne investicije koje ne moraju biti korisne za određenu zemlju, na taj način smanjujući njen potencijalni ekonomski rast. Na primer - u mnogim zemljama su bile finansirane aktivnosti u određenim privrednim oblastima, kao što su građevinarstvo i hoteli, ali ne zbog stvarne tražnje, već zbog kratkoročnih interesa onih koji peru novac. Kada te oblasti više ne odgovaraju akterima pranja novca, oni ih napuštaju, izazivajući velike gubitke u njima, ekonomske poremećaje i nestabilnost. Pranje novca je izuzetna prjetnja integraliteta finansijskih ustanova koja dovodi u nepoželjan polozaj ekonomske subjekte koji legalno posluju. Perači novca ne nastoje ostvariti največu stopu dobiti na novac koji operu, vec im je važnije mjesto ili investicija koja će im omogućiti da najlakše i najbrže reciklirau novac. Smanjenje prihoda državnog budžeta Veoma često pranje novca, naročito kod zemalja u razvoju, dovodi do smanjenja prihoda budžeta po osnovu poreza, jer otežava njegovu naplatu i zbog toga slabi uticaj države na vođenje ekonomske politike. Polovina pranja novca se ohrabruje tradicionalnim načinom utaje poreza, izbjegavanje zakona, krijumčarenje i bijeg finansijskih sredstava što sve povečava porezno opterćenje onih koji plaćaju porez. Pranje novca može korumpirati djelove finansijskih sistema i onemogućiti uspješno pravljanje Centalne banke i nadzornih tijela. Nužno je jačati zakonske odredbe protiv pranja novca, ali to ne znači smanjivanje tradicionelne bankarske kontrole.
9
Ugrožavanje programa reformi i privatizacije Sprovođenje programa privatizacije, odnosno ekonomskih reformi može biti ugroženo zbog pranja novca, posebno kod privatizacije državnih preduzeća. U odnosu na legalne investitore, učesnici pranja novca mogu da ponude veće cene. Ovo je izraženo kod zemalja u razvoju koje zbog procesa privlačenja investicija mogu postati meta transakcija pranja novca. Opadanje reputacije države Zbog povezivanja sa transakcijama pranja novca države mogu biti izložene riziku opadanja reputacije. Pošto pranje novca i ostale protivzakonite aktivnosti smanjuju povjerenje u finansijska tržišta i ekonomski sistem, može doći do slabljenja ekonomskog rasta zemlje. Promjena u potraživanju novca Promjena u potraživanju novca, kao rezultatu pranja novca, što se ne odražava u službenim pokazateljima, može na nacionalnoj razini izazvati nestabilnost kamata i deviznih kurseva, međunarodnih tokova kapitala, usljed čega je teško sprovoditi stabilnu i efikasnu politiku. Pranje novca kao i ostale nezakonite aktivnosti rezultira regresivnom distribucijom dohotka i stvaranjem velike potrošačke moći pojedinca u uslovima opšte recesije. Oblici radnog sudjelovanja koji su u skladu sa zakonom počinju se smatrati manje vrijednim, tako da nezakonitost postaje temeljno načelo ekonomske aktivnosti. 3.1. Uticaj na finansijski sektor Široki spektar ekonomskih analiza ukazuje na to da finansijske institucije koje su u snažnom razvoju, kao sto su banke, nebankarske finansijske institucije (NBFI), tržišta novca i kapitala, su ključne za ekonomski razvoj. Takve institucije omogućavaju koncentraciju izvora kapitala iz domaće štednje – čak i fondova iz inostranstva – te efikasnu podjelu takvih izvora na ekonomske projekte koji osiguravaju održivi ekonomski razvoj. Pranje novca oštećuje razvoj ovih važnih finansijskih institucija iz dva razloga:
•
Erodira same finansijske institucije - U okviru ovih institucija često postoji korelacija između pranja novca i prevarnih aktivnosti koje čine uposlenici. U većim razmjerima pranja novca, čitave finansijske institucije u zemljama u razvoju su podložne korupciji i kriminalnim elementima tražeći tako uspostavu daljnjeg uticaja nad kanalima pranja novca.
•
Povjerenje kupaca - Posebno u zemljama u tranziciji, povjerenje kupca je osnova za rast finansijskih institucija i uočljivi rizik depozitora i investitora iz institucionalne prevare novcem i korupcije je prepreka takvom povjerenju. Pored zaštite takvih institucija od negativnih efekata pranja novca, prihvatanje programa protiv pranja novca od strane finansijskih supervizora i regulatora vlade, kao i banaka, NBFI, i samih finansijskih tržišta, pojačava ostale prakse vlade koje su vazne za razvoj ovih kritičnih ekonomskih institucija. Ustvari, nekoliko vodećih programa protiv pranja 10
novca (kao sto je “poznavanje mušterije“ i unutrašnje kontrole) su takođe fundamentalni, dugovječni principi bankovne operacije, kontrole i regulacije. 3.2. Uticaj na realni sektor Pored negativnog učinka pranja novca na ekonomski rast, kroz njegovu eroziju finansijskog sektora zemalja u razvoju, pranje novca ima još direktniji negativni uticaj na ekonomski rast u realnom sektoru, usmjeravajući izvore u manje produktivne aktivnosti, olakšavajući domaću korupciju i kriminal, što uništava ekonomski rast. Kao što se može vidjeti iz različitih tipologijskih izvještaja o pranju novca, novac, opran i kroz druge kanale osim kroz finansijske institucije, se obično ulaže u takozvana sterilna ulaganja, odnosno ulaganja koja stvaraju malu dodatnu produktivnost za širu ekonomiju, kao što su nekretnine, umjetnost, antikviteti, nakit, te luksuzni automobili. Za zemlje u razvoju, usmjeravanje oskudnih sredstava u manje produktivne domaće nekretnine ili luksuzni uvoz ozbiljno šteti ekonomskom razvoju. Dalje, kriminalne radnje mogu pretvoriti produktivne kompanije u sterilne investitore tako što ih koriste u svrhe protuzakonitog pranja novca, umjesto kao kompanije za maksimiziranje profita, koje odgovaraju zahtjevima potrosaca, vrijedne legitimnih ulaganja kapitala. 3.3. Uticaj na vanjski (eksterni) sektor Razvijeno pranje novca, može takođe oštetiti ekonomiju zemlje u razvoju kroz trgovinu zemlje i internacionalne prilive kapitala. Dobro poznati problem nelegalnog izliva kapitala iz zemalja u razvoju je obično olakšan ili od strane domaćih finansijskih institucija, ili stranih institucija, kako manjih off-shore finansijskih centara tako i velikih centara novca kao što su oni u New Yorku, Londonu ili Tokiju. Osim što ilegalni odliv kapitala isušuje oskudne resurse ekonomija u razvoju, transanacionalne aktivnost pranja novca umanjuju razvoj zemalja u tranziciji. Nasuprot toga, postoji jako malo dokaza da uvođenje novih politika protiv pranja novca u datoj nadležnosti podstiče odliv kapitala u predjele sa slabijim zakonima. Osim toga, kao što je povjerenje, koje građani zemalja u razvoju imaju u svoje vlastite, domace finansijske institucije, kriticno za ekonomski rast, povjerenje koje imaju strani investitori i strane finansijske institucije u ekonomske institucije zemalja u razvoju je takođe ključno u razvoju ekonomije, zbog uloge povjerenja u investicionim odlukama i tokovima kapitala.
4. MEĐUNADONE INSTITUCIJE, SPORAZUMI, KONVENCIJE I PREPORUKE O PRANJU NOVCA 11
Međunarodnja saradnja se postiće saradnjom sa razlicitim državnim agencijama za primjenu zakona, članstvo u institucijama za borbu ptotiv pranja novca, saradjom sa vlastima i finansijskim organizacijama te potpisivanje i prihvatanje međunarodnih konvecija i preporuka o pranju novca. U bortbi protiv pranja novca međunarodne standarde uspostavljaju: 1. 2. 3. 4. 5. 6.
Ujedinjene Nacije, FATF- Radna grupa za finansijeske mjere suzbijanje pranje novca, Bazelski komitet za bankarske supervizije, IAIS- Međunarodno udruženje sa superviziju osiguranja i reosiguranja Egmont grupa EU
Za aktivnost UN-a vežu se: 1. Prva Bečka konvecija, 2. Palermo konvecija, 3. Rezolucija Savjeta bezbjednosti 1373. godine, 4. Globalni program za sprečavanje pranje novca 4.1. FATF FATF- Radna agencija za finansijske aktivnosti (eng. Financial Action Task Force), je formirana od strane zemalja G-7 na samitu u Parizu 1989. godine, njihove osnovne smjernice su: 1. praćenje napretka zemalja članica u implementaciji mjera za sprečavanje pranja novca, 2. izvještavanje o trendovima pranja novca, tehnika i kontra mjerama i 3. izdvajanje zemalja i teritorija koje ne sarađuju u borbi protiv pranja novca. Metode i tehnike pranja novca mijenjaju se kao odgovor na kontra-mjere koje se preduzimaju u poslednjih nekoliko godina. Organizacija za kontrolu sprečavanja pranje novca konstatovala je sve sotificiranije kombinacije tehnika za pranje novca, poput sve rasprostranjiveg korištenja pravnih lica u cilju pokrivanja pravog vlasništva i kontrole na nezakonitom stećajenim prihodima, i sve češće korištenje pripadnika određene profesije za pružanje savjeta i pomoći pri pranju sredstava od kriminala.Trenutno sačinjava 33 članice i to 31 državu i 2 internacionalne organizacije,uključujuči vodeće finansijske centre Evrope, Sjeverne Amerike i Afrike4. Prvobitnih četrdeset preporuka formulisane su 1990. godine kao inicijativa za borbu protiv zloupotrebe finansijskih sistema od strane lica koje peru novac stečen nekom kriminalnom radnjom (prodajom opojne materije, prostitucijom, švercom itd.). Prvi put su korigovane 1996. godine kako bi odrazile tipologiju pranja novca koje su se razvile do tada. Četrdeset preporuka iz 1996. godine podržalo je više od 130 4
www.fatf-gafi.org
12
zemalja i one prestavljaju međunarodni standard za sprečavanja pranja novca. U oktobru 2001. godine FATF je proširio svoj djelokrug aktivnostima kako bi se bavio i pitanjem finansiranje terorizma i učinio je važan korak u vidu formulisanja osam posebnih preporuka o finansiranju teroizma. FATF je usvojio 40 osnovnih mjera za borbu rotiv pranja novca, koje si namjenjene za univerzalnu primjenu uključuju zakonsku regulativu i kontrolu, finansijski sistem i sistem kriminalističkog pravosuđa i međunarodnu saradnju. Ove mjere prestavljaju međunarodne standarde pranje novca, 2001. godine došlo je do revizije ovih standarda. Tačnije dodati su jos osam standarda Specijalnih mjera, koji su se odnosili na povezanost pranje novca sa terorizmom. Standardi koje je FATF utvrdila prestavljaju konzistentan međunarodni program za borbu protiv pranja novca i terorizma. Ti standardi obuhvataju: proširenje liste kriminalnih aktivnosti vezanih za pranje novca, preciznije određivanje mjere za klijente i transakcije velikog rizika, uključujući korespondetsko bankarstvo, proširenje mjera za nefinansijske aktivnosti i profesije, uključujuči bitnih institucionalnih mjera u vezi međunarodne saradnje, unapređenje zahtjeva kod transparetnosti putem adekvatnijih i pravovremenih informacija u vezi vlasništva pojedinaca i kompanija, proširenje mnogih propisa u vezi pranja novca da bi se prikrilo finansiranje terorizma. FATF prati one zemlje koje ne sarađuju jer u njima najčešće aktivnosti pranja novca i postoji opasnost od njegovog širenja na ostale zemlje. FATF sarađuje sa Međunarodnim Monetarnim Fondom( MMF-om), Ujedinjenim Nacijama (UN), Svjetskom bankom i ostalim međunarodnim organizacijama da bi potaknule ostale zemlje da primjenuju ove standarde radi sprečavanja aktivnosti pranja novca. Baselski komitet za bankarske supervizije, koji je osnovan 1974. god. od strane guvernera centralnih banaka Grupe 10 zemalja, nema formalni autoritet međunarodnog supervizora banaka, ali formulira standarde i predlaže objavljivanje izjava o najboljim praksama na širokoj listi odluka o superviziji banaka. 4.2. IAIS IAIS - Međunarodno udruženje za superviziju osiguranja i reosiguranja ima za zadatak: •
promoviranje saradnje među regulatorima osiguranja i reosiguranja,
•
postavljanje međunarodnih standarda za superviziju osiguranja
•
koordiniranje rada sa regulatorima u drugim finansijskim sektorima i institucijama.
Egmont grupa obezbeđuje forume za finansijske obavještejne jedinice kako bi se poboljšala svakom nacionalnom programu borbe protiv pranja novca i koordinirale 13
inicijative te borbe. To prestavlja forum jedinica za finansijsko izvještavanje razlićitih zemalja koje daju podršku u borbi protiv pranja novca. Financial intelligence units ili finansijske obavještajne jedinice (FIU) – specijalizirane vladine organizacije. Trenutno 84 zemlje imaju svoje finansijske obavještajne jedinice. Inače, zemlje moraju proći kroz utvrđenu proceduru kako bi njihove organizacije bile u Egmont grupi priznate kao FIU. 4.3. EU EU - Treća direktiva o sprječavanju pranja novca i finansiranja terorizma objavljena je 25.11.2005. s predviđenim rokom za implementaciju do 2007. godine. Njen osnovni cilj, koji obuhvaća uključivanje odredaba o finansiranju terorizma u pravni okvir za sprječavanje pranja novca, nije posebno kontroverzan. No provedbeni mehanizmi i sredstva predviđena novom direktivom i njihove implikacije na prava građana i preduzetnika izazvale su određene zabrinutosti. Prva direktiva o sprječavanju pranja novca iz 1991. godine postavila je pred finansijske institucije obvezu utvrđivanja identiteta klijenata i prijave sumnjivih transakcija, a njene odredbe uglavnom su se temeljile na 40. preporuka FATF-a. Direktiva iz 2001. godine proširila je broj obuhvaćenih kažnjivih radnji na koje se primjenjuje te je proširila krug obveznika na način da uključuje advokate, revizore, računovođe, javne bilježnike, kasina i agente u prodaji nekretnina. Predviđeno je uspostavljanje finansijskih obavještajnih jedinica u svakoj od zemalja članica kojima obveznici te države trebaju prijaviti sumljive transakcije. Treća direktiva inkorporira u pravo Unije revidirane i dopunjene FATF-ove preporuke iz jula 2003. godine te proširuje primjenu na sve finansijske transakcije koje se mogu povezati s terorističkim aktivnostima. Nove odredbe odnose se na: • Utvrđivanju indetiteta klijenta koji otvaraju račune; • Utvrđuju indetiteta za transakcije veće od 15 000 eura; • Temeljivitije provjere politički eksploniranih osoba, • Kazne za neprijavljivanje sumnjivih transakcija finansijskim obavještajnim jedinicama. U borbi protiv terorizma komisija je 29. novembra 2005 godine objavila nove smjernice za države članice. Tim dokumentom Komisija potiče članice države da ojačaju borbu protiv finansijskog terorizma i da je nove preporuke za koordiniranje nacionalnih aktivnosti te struktuiriranje razmjene informacija, te upozorava na ranjivost neprofitabilnog sektora u pogledu finansiranja terorizma i druge kriminalne zloupotrebe.
Poznate međunarodne konvecije su: 14
1. Desetočlana komisija za bankarske regulative i praksu nadzora- poznata pod nazivom Bazelska komisija za kontrolu banaka, je u decembru 1988. godine usvojila je izjavu o principima kojima se traži od finansijskih instituciija da identifikuju tačan identitet klijenta i sarađuju sa organima sa sprovođenje zakona u svrhu eliminisanja mogućnosti za krivična djela uključujuči i pranje novca. 2. Program Ujedinjene nacije za kontrolu narkotika rezultirao je usvajanjem Konvecije Ujedinjene nacije protiv nezakonitog prometa narkotičkih droga i psihotronskih supstanci 1988. godine. Konvecijom je traženo kriminaliziranje pranja prihoda stečenih prometom droga, usvajanje zakona o ekstradiciji koji bi omogućili međunarodnu saradnju i konfiskacija profita i sredstava stečenih prometom droge. Zakon je primjenjen u novembru 1993. godine kako bi državama pomoglo da pripreme u promjenamam krivičnog i građanskog zakona vazano za borbu suzbijanja pranja novca. 3. Vijeće Evrope je 1990. godine usvojilo Konveciju o pranju novca, koja je definirao zahtjev za kriminiliziranje pranje novca, da bi se definirale procedure za konfiskaciju prihoda od prometa droge i poboljšanje međunarodne saradnje. 4. Evropsko vijeće( sada Evropska unija) usvojila je 10. juna 1991. godine Direktive za spriječavanje korišćenja finansijskog sistema u svrhe pranja novca. Ova direktiva traži da finansijske institucije identifikuju svoje klijente, povećaju saradnju sa i među članicama, ratificiraju Bečku konveciju koja je usvojena 1988. godine. 5. Interpol je na generičkoj skupštini u Pekingu, u oktobru 1995. godine, usvojio rezoluciju o pranju novca u kojoj se preporučuje državama da usvoje zakonske propise za kriminiziranje pranje novca i daju ovlaštenje organima da sprovode zakone, zaplijene i konfiskuju prihode stečene kriminalnim radnjama, kao i da ohrabruju institucije da prijave sumnjive aktivnosti odgovarajućim vladinim organima. 6. Wolfsberg Principles se bavi problemom pranja novca. Stupili su na snagu 2000. godine i prestavljaju odgovor finansijskog sektora na probleme sa pranjem novca. Jedanaest vodećih banaka je sklopilo ugovor i utvrilo principe za vođenje međunarodnog bankarstva u borbu protiv pranja novca i prenošenje njegovih efekata između različitih zemalja.
5. SPREČAVANJE PRANJA NOVCA Sprečavanje pranja novca usko je povezano sa međunarodnim institucijama i sporazumima. U narednim izlaganjima nastojat čemo to i obrazložiti. Uzimajući u obzir da banke i druge finansijske institucije mogu biti iskorištene kao posrednici za prenos i polaganje nelegalnih sredstava najčešće stečenih kriminalnim radnjama, sudske i regulatorne agencije na državnim nivoima kao i međunarodne institucije poduzele su niz akcija i mjera kako bi suzbili korištenje bankarskog sistema u svrhu kriminalnih radnji. Pitanje kako spriječiti kriminalce da „peru“ prihode od krivičnih radnji putem finansijskog sistema privlači ogromnu pažnju zakonodavnih organa, institucija za sprovođenje zakona i bankovnih supervizora. U želji da daju odgovor cijelom svjetu na postavljeno pitanje Vijeće Evrope, Evropska Unija i Radna grupa za finansijske mjere (FATF) koju su uspostavile zemlje ćlanice grupe G-7 te Ujedinjene Nacije uspostavljaju smjernice i pravilaza efikasniju borbu 15
protiv kriminala u zemljama ćlanicama Evropske Unije i grupe G-7. O smjernicama će nešto kasnije biti više riječi. Organizovani kriminal internacionalnog karaktera postaje raelna i prisutna opasnost koja ne poznaje političke, državne i ideološke granice među narodima, državama pa i kontinentima. Shvativši zbiljnost situacije međunarodna zajednica pristupa nominiranju prava i obaveza zemalja u cilju poduzimanja adekvatnih mjera, sredstava i postupaka a sve radi suzbijanja kriminalnih radnji. Pranje novca sve više postaje međunarodna aktivnost globlnih razmjera koja prerasta s državnih na internacionalne nivoe i samim tim zahtjeva pažnju međunarodnih organizacija širom svjeta. Vratimo se sad na smjernice Vijeća Evrope, Ujedinjenih Nacija i G-7. Bazelska izjava o principima(1988 godine Bazelska komisija usvaja izjavu o principima koja nalaže finansijskim institucijama jasnu identifikaciju identiteta klijenata i saradnju sa dravnim organima) Konvencija UN protiv nezakonitog prometa narkotičkih droga i psihotropnih supstanci( konvencija je usvojena 1988 godine a 1993 godine model zakona je promjenjen kako bi se državama pomoglo da pripreme promjene u krivičnim i građanskim zakonima) FATF( osnovana je 1989 godine od strane grupe G-7, danas FATF uključuje 29 zemalja, a dvije osnovne organizacije su odbor za pranje novca Vijeća Evrope i Karipska radna grupa) Konvencija Vijeća Evrope o pranju novca( usvojena je 1990 godine a uobičajen naziv je „Strazburška konvencija“) Direktiva za sprečavanje korištenja finansijskih sistema u svrhe pranja novca ( Evropsko Vijeće 1990 godine usvaja Direktive za sprečavanje korištenja finansijskog sektora u svrhe pranja novca) Interpol – rezolucija o pranju novca( rezolucija je usvojena 1995 godine u Kini) Smjernice su detaljnije pojašnjene u poglavlju Međunarodne institucije,sporazumi, konvencije i preporuke o pranju novca. 6. ELEKTRONSKO PRANJE NOVCA Pojava cyber-laundering, odnosno elektronsko pranje novca, se veže za početak devedesetih godina, paralelno sa razvojem interneta. Pod terminom cyber laundering se podrazumjeva pranje novca putem interneta, elektronskog bankarstva (e-banking) i elektronskog novca (e-money/cash). Da bi ušli u suštinu ovog pojma, potencijalnih prednosti pranja novca putem interneta potrebno je definisati elektornski novac i njegovu primjenu. 6.1. Elektronski novac (E-money) Po svojoj decentraliziranoj, distributivnoj prirodi, elektronski novac ima potencijal da izmjeni ekonomsku strukturu kao što su računari izmjenili strukturu menadžmenta i komunikacija..Birch i MCEvoy, 1996. Razvoj tehnologije, naročito razvoj interneta i uvođenje smart kartica omogućili su brzo i nesmetano kretanje novca. Uporedo sa ovim 16
tehnološkim razvojem razvijaju se i finasisjak tržišta koja dozvoljavaju da se ekonomska vrijednost predstavi digitalno korištenjem elektronskih nizova. E-cash/money ili elektronski novac, se može prenositi korištenjem smart kartica ili interneta. E-novac za razliku od kreditnih kartica se može prenositi sa jednog klijenta na drugog preko interneta bez potrebe za posredovanjem (npr. e-cash od DigiCash Inc.( Od e-novca se u stvari očekuje da djeluje kao i papirni novac, bez rizika i troška vezanog za prenošenje, administarciju i čuvanje tradicionalnog novca. Inpresionirajuće je koliko se sitema elektronskog plaćanja razvija diljem svijeta, i uzimajući u obzir činjenicu da se konstantno mijenjau, nije praktično ulaziti u detalje kako pojedini sistemi rade. Elektronska razmjena novca zasigurno nije nov izum. Banke i druge finansijske institucije već godinama koriste računare u međusobnom poslovanju. Napredak u tri tehnološka područja je osigurao da korištenje e-novca postane ekonomski isplativo, povećavajući interes za enovcem. Ti napredci su: 1. Pouzdana i brza mrežna komunikacija sa niskim transakcijskim troškovima 2. Bolja računarska tehnologija 3. Snažna kriptografija, osigurava privatnost i spriječava prevaru. Ono što je revolucionarno i što se veže za elektornski novac je to da je on prvenstveno razvijen kao imitacija fizičkog novca. Što znači da je lektronsko poslovanje u poziciji da preuzme veliki dio tržišta manjih transakcija koje predstavlja većinu ukupno obavljenih transakcija.Elektronski novac će uticati na društvo više nego prethodni mapredci u elektronskom poslovanju jer će uticati na svoje potrošače. Termin elektornskog plaćanja je samo jedan od mnogih naziva koji označavanju sisteme koji omogućavaju tranasfer finansijske vrijednosti (digitalni novac, e-novac, itd.). Predviđanje je da će ovi napredci iz korijena izmjeniti način na koje se odvijaju finansijske transakcije i rade finansijski sistemi plaćanja. Ove transakcije se mogu vršiti putem interneta ili uporabom smart kartica koje, za razliku od debitnih i kreditnih kartica, sadrže mikročip koji čuva vrijednost na kartici. Spektar korištenja e-novca će, će na kraju, ovisiti o tome koliko ga prihvate potrošači i preduzeća. Neke od mogućih prednosti e-novca za potrošače su: -brže transakcije -automatsko lično knjigovodstvo -finansijska anonimnost -sigurnost od krađe -pristup elektronskom poslovanju -personalizirane bankarske usluge
Potencijalne prednosti za preduzeće su: 17
-trenutačne transakcije -znatno smanjenje troškova obrade transakcija -lakše skupljanje marketing informacija o potrošačima -promocija "slobodnog bankarstva" 6.2. Tehnološke prednosti u pranju novca Pranje novca uključuje tri koraka u pretvaranju prljavog novca u čisti novac: Elektronski novac Kao što je ranije navedeno, e-novac je novac koji predstavljen digitalno i može se mijenjati putem interneta ili smart kartica bez potrebe za posrednikom. Jedna od ključnih prednosti je anonimnost. Prihodi od kriminalnih aktivnosti koji su u obliku e-novca se, na primjer, mogu koristiti za kupovinu stranih valuta i skupih dobara. E-novac se tako može koristiti za deponovanje prljavog novca bez potrebe za krijumčarenje gotovine i ličnih transakcija. Raslojavanje Raslojavanje podrazumijeva promjenu nezakonitog porijekla izvora sredstava, odnosno odvajanje nelegalnih prihoda od njihovih nelegalnih izvora. Raslojavnje se vrši provođenjem niza finansijskih transakcija koje po svom obimu, frekventnosti i složenosti liče na zakonske finansijske transakcije. To može uključivati i transfer novca kroz niz offshore preduzeća ili kupovinu dobara za preprodaju. U ovom koraku se internet može najviše koristiti. Kako u većini on-line banaka procedura za otvaranje računa ne zahtijeva lični kontakt ili postojeći tradicionalni bankovni račun, i korisnik čak ne treba ni davati stvarne lične podatke, peraču novca je znatno lakše otvarati račune, pod lažnim imenima, koji se ne mogu povezati sa njim. Perač novca može kontrolisati transakcije putem računara, trenutačno transferisati novac sa jednog računa na drugi, te tako stvoriti dugi računovodstveni trag u veoma kratkom vremenskom periodu. Transferi se mogu obaviti kroz više nadležnosti, otežavajući nadležnim organima jedne nadležnosti praćenje traga. Sa internetom postoji dodatni problem nadležnosti o tome gdje se transakcija obavlja. Da li se obavlja tamo gdje se nalazi perač, server ili gdje se bankovni računi nalaze? Prema francuskoj bankovnoj komisiji, transakcija se obavlja u mjestu gdje se nalaze računi. Raslojavanje je još lakše ako se novac može transferisati između banaka koje posluju sa enovcem. Bitno je spomenuti da anonimnost može u potpunosti izbrisati trag do stvarnog nelegalnog izvora.
Integracija
18
Zadnji korak nalazi načine da se nedopušteni fondovi uklope u ekonomiju i prikažu kao dobiveni od legitimnog iznosa. Česta tehnika je krivotvorenje računa za kupljena dobra i usluge. Vlasnik novca može koristiti preduzeće koje pruža internet usluge (ISP) da prikaže da se usluge pružaju u zamjenu za novac koji je prošao kroz proces raslojavanja. Na primjer, oprani novac se može nalaziti na računu nepostojeće osobe ili fiktivnog preduzeća. Uplate bi se pravile sa tog računa na račun ISP preduzeća za pružene usluge interneta, ta usluga može biti hosting internet kasina ili kladionice, ali, kako usluga nikada ne bi bila isporučena, ne bi bilo dobiti uplaćene na račun fiktivnog preduzeća. Uplata bi se knjižila kao profit ISP preduzeća, te bi novac vlasnika bio prikazan kao legitiman – profit ISP preduzeća.Ovakva integracija novčanih sredstava ima širu upotrebu nego tradicionalno pružanje dobara i usluga gdje, da bi se legitimizirale krivotvorene fakture, mora koristiti mnogo dokumenata kao dokazi o dostavi dobara i kupovini sirovina. Transfer novca iz stranih banaka takođe može izazvati sumnju kada je riječ o fiktivnim preduzećima koja se bave proizvodnjom ili prodajom. 6.3. Prijava sumnjivih transakcija Prednost od “elektronskog pranja” novca za kriminalce je mnogo veća od eliminisanja ili smanjenja računovodstvenog traga. Posrednici mogu, zavisno od regulatornih zahtjeva ili nadležnosti, imati obavezu da prijave svaku sumnjivu transakciju. Ove prijave mogu rezultirati istragom i konačno krivičnim gonjenjem perača novca. Ako perač može smanjiti rizik od prijave sumnjive transakcije, on takođe može smanjiti šanse da ga otkriju nadzorni organi, i to je upravo gdje internet igra najveću ulogu. Bankama i ostalim preduzećima je primamljivo poslovanje putem interneta zbog snižavanja opštih troškova. On-line banke i e-komerc preduzeća tako mogu obraditi mnogo veći broj transakcija po računu, nego putem tradicionalnih metoda. Ova činjenica dodatno otežava praćenje sumnjivih transakcija, pa čak i uz korištenje monitoring software-a. Same transakcije se dešavaju bez ljudske intervencije, odstranujući još jedan potencijalni izvor prijave. Anonimnost on-line transakcija takođe smanjuje rizik prijave transakcije. Teoretski, deponovanje velikih suma novca na inostrane račune od strane člana porodice nekog državnika će pobuditi veću sumnju nego deponovanje od strane anonimnog cyber mušterije. Najčešći razlozi za prijavu transakcije se mogu povezati sa geografskim porijeklom sredstava. Ako se porijeklo sredstava može prikriti, jedan od ključnih pokazatelja pranja novca se može ukloniti. 6.4. Off-shore centri „Perači” novca u savremenim uslovima sve više i više koriste finansijske usluge koje karakteriše manje stroga bankarska i finansijska kontrola. S tim u vezi izvršioci usluga traže pogodnu klimu za njihovo izvršavanje,a pronalaze je u zemljama koje imaju slabe zakone i regulative u odnosu na pranje novca, koje imaju slabe bankarske sisteme, slabe supervizore, zakone o tajnosti podataka i male restrikcije na protok kapitala. Ove zemlje ustvari predstavljaju slobodne zone u kojima se ne primjenjuju uobočajeni zakoni o porezima i Off-shore centri koji učestvuju u pranju novca.Iako ne postoje općeprihvaćene definicije ovih centara,primjenjuju se slijedeće 2 definicije:
19
• Zemlje u kojim nema uobičajenih zakona o porezima ili ima izuzetno niskih indirektnih ili direktnih obaveza plaćanja poreza u odnosu na druge zemlje.
Izvorno značenje engleske riječi Off-shore je izvan obale, udaljeno od granice.U trgovinskom smislu pod ovim pojmom podrazumijevamo posao sklopljen van granica i zakona određene zemlje. Dakle Off-shore centri su centri koji su domaćini finansijskih aktivnosti, koje su odvojene od glavnih upravnih jedinica(država), geografski i/ili pravno.
• Off-shore se definiše i kao teritorija na kojoj se izvode finansijske odnosno
međunarodne bankarske aktivnosti pod povoljnim administrativnim pravilima o porezima,kontrolama promjene valuta,tajnosti u bankama...Za ove teritorije karakteristična je politička stabilnost,dobra komunikacija te obim samog bankarskog poslovanja ima malo veze sa veličinom i potrebama lokalnog tržišta.
Razvoj velikih tržišta kapitala Off-shore finansija je oslabilo globalnu kontrolu finansijskih tokova i na taj način pružilo veoma pogodnu klimu za razvoj pranja novca i drugih oblika kriminaliteta. U nekim Off-shore centrima davanje podataka o korisnoj transakciji je krivično djelo. Iako su praktični mehanizmi i instrumenti Off-shore finansija obično skriveni zbog važnosti tajnosti veliki broj usluga koje nude ove institucije mogu se podijeliti u 6 dijelova: 1. privatno,udruženo bankarstvo zajedno sa međunarodnim kreditima objedinjeno je pod jednim pojmom Off-shore bankarstvo 2. Off-shore fondovi 3. Off-shore trustovi 4. Off-shore preduzeća 5. Prihvatljivo osiguranje 6. Razne druge finansijske usluge kao što su Off-shore trgovina,dionice,penzije... Osim tajnosti veoma važna prednost Off-shore centra su mali pa možemo reći i simbolični porezi stoga nije ni čudno što veliki broj multinacionalnih i globalnih kompanija ove centre koriste kao zone svojih velikih finansijskih transakcija. Među najpoznatijim Off-shore centrima u svijetu su: Veći Off-shore centri: - Bahami, - Holandija, - Anel, - Bahrein, - Kipar, - Panama, - Kajmanska ostrva - Singapur, - Hong-Kong,
Manji Off-shore centri su: - Dablin, - Malta, - Labaun ostrvo u Maleziji, - Madeina, - Bankok, - Ostrvo Man i Džerzij, - Barbados, - Bermudi, - Jamajka, 20
- Gibraltar, (u Karipskom moru) sjedište oko 35.000 tzv. Off-shore kompanija - Andora - Ukrajina.
- Britanska Djevičanska ostrva,
Pokazatelj zastupljenosti nekih Off-shore centara DRŽAVA BAHAMI LIHTENŠTAJN SEJŠELI NAURU
BROJ BANAKA 305 17 / 400
BROJ KOMPANIJA 47.040 75.000 4800 /
Moramo isto tako znati kada govorimo o ovoj temi da se velika pažnja poklanja osnovnim razlikama između zemalja u kojima nema poreza i Off-shore centrima.Oba tipa ovih zemalja privlače ulaz problematičnog kapitala zbog ranije navedenih prednosti. Zemlje u kojima se ne primjenjuju uobičajeni zakoni o porezima se obično karakterišu niskim obavezama za plaćanje poreza, dok Off-shore centri predstavljaju kompletan niz neophodnih bankarskih i finansijskih usluga. Općenito govoreći, nisu sve zemlje u kojima se ne primjenjuju uobičajeni zakoni o porezima ujedino i Off-shore centri. Pojam „poreskog raja” nije odobravan pojam u poslovanju, jer ima mnoge negativne konotacije. Zbog toga, namjera vlasti određene zemlje je da se predstavi kao zemlja-teritorija Off-shore centra, a ne kao „poreski raj”. „Poreskim rajem” klasificirane su 24 zemlje koje su pogodne za pranje novca prema Američkoj finansijskoj upravi prema sljedećim specifikacijama i karakteristikama: -zakonom regulisana bankovna tajnost -nepostojanje poreza ili veoma niski porezi -malobrojna ograničenja u poslovanju s inostranstvom -politička stabilnost -mogućnost dobre komunikacije -blizina zemalja koje proizvode narkotike ili ih rasturaju,tj. preko kojih se vode tranzitni putevi narkotika Zašto se novac drži u Off-shore bankama? Zašto se novac drži u Off-shore bankama uopšteno govoreći, postoje dvije koristi. Upućeni kažu da vam, prvo, neće tražiti da platite veliki porez - očigledna prednost ukoliko zgrćete milione. Drugo, niko neće znati da je novac vaš - opet očigledna prednost ukoliko ste skloni pronevjeri, ili ste kriminalac, ili terorista. U bankama u nekim "rajevima" prilikom otvaranja računa ne pitaju za pravo ime, kao što je moguće osnovati kompaniju samo sa postrestant adresom, bez navođenja imena direktora, vlasnika ili prihoda. Upućeni kažu da je to najbolji način za izbjegavanje poreznika ili za skrivanje novca stečenog od rasturanja droge.
21
S druge strane, niko ne zna identitet vlasnika, pa koristeći bankovni račun ili kompaniju, on može da investira novac u akcije, oružje ili bilo šta drugo. Znači, ta „poreska ostrva” su u finansijskom svijetu etiketirana kao crne ovce, ali mogu i istovremeno biti izraz tzv. neoliberalnog privređivanja, jer to smatraju pravom na egzistenciju u „međunarodnom takmičenju”. Naime, oni nude „najbolji produkt” (npr. anonimnost) i najbolju cijenu (npr.visoke kamate, nema poreza). U širem poimanju sve države podliježu tom pritisku na međunarodnoj utakmici, sve više se smanjuju socijalni izdaci, povećavaju indirekni porezi, a smanjuju oni na imovinu i dobit, najbolji primjer je „poreski poklon” od strane Georga Bush-a američkim bogatašima, smanjenjem poreza na imovinu i dobit. Nezvanično, i prema različitim kriterijima, širom svijeta postoji oko 100 "poreskih rajeva". Svake godine milijarde dolara, kako prljavog, tako i legalno stečenog novca, protiče kroz obilje "fiktivnih" kompanija, niskoporeskih fondova i anonimnih bankovnih računa koje oni nude. 7. PRANJE NOVCA U BIH Bosna i Hercegovina je zemlja u tranziciji i kao takva veoma je pogodno tlo za pranje novca. U odnosu na druge zemlje u tranziciji, BIH je u još nepovoljnijem položaju zbog propusnosti njenih granica tako da novac može mnogo lakše da izlazi i ulazi u zemlju nego kod onih zemalja gdje su te granice uređene i gdje je kontrola efiksanija. BIH je donjela nekoliko zakona u periodu 2003.-2005.godine od kojih je jedan od najvažnijih - zakon o sprečavanju pranja novca (ZPN). Stanje u BIH u pogledu pranja novca nije dobro, a to najbolje ilustruje "Izvjestaj Evropske Komisije o procesu stabilizacije i pridruživanje za BIH-2003.godine" gdje se, u dijelu pranje novca kaže:"Predpostavlja se da je samo u tri banke opran novac u iznosu od 340 miliona eura u periodu od šest mjeseci, a za godinu dana, kroz razne vrste poslovanja, oko 1,5 milijardi eura." Činjenica da se Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta (Federacija BiH i Republika Srpska) je samo jedan izraz izazova koji stoji pred vladama, a da ne spominjemo teškoće u konceptualizaciji i konsolidaciji struktura vlasti u BiH vezane za ekonomsku situaciju i međuetničke razlike. Pored dva entiteta nadležna za "nacionalni" zakon i upravu, FBiH se sastoji od 10 kantona. Svaki kanton ima svoju vlastitu strukturu vlasti, uključujući i premijera i resorne ministre koji vrše poslove vlade, uključujući policijske poslove i tužilaštvo. Dok su neki zakoni u isključivoj nadležnosti Federacije većina krivičnih zakona se donosi na kantonalnom nivou (RS nema sličnu lokalnu strukturu). Dok je u Republici Srpskoj i Brčko Distriktu pranje novca krivično djelo, u Federaciji prema novom krivičnom zakonu BIH pranje novca nije kvalificirano kao krivično djelo pa je neophodno napraviti izmjene tog federalnog zakona. Postojeći sistem u BiH je dodatno kompliciran niskim nivoom koordinacije i integracije sudskog sistema. Odnos između policijskih istražitelja, tužilaca i sudskih zvaničnika je predmet, velike reforme koju trenutno provode i razmatraju organi vlasti.Globalni problem pranja novca nesrazmjerno pogađa zemlje u tranziciji, predstavlja prijetnju za političku i ekonomsku stabilnost ovih zemalja, te obeshrabruje zakonita i dugoročna strana ulaganja neophodna za ekonomski razvoj u Bosni i Hercegovini. Bosna i Hercegovina se mora pridržavati međunarodnih standarda za prevenciju pranja novca, kao što je međunarodna Konvencija o pranju, potrazi, pljenidbi i 22
konfiskaciji zarade stečene kriminalnim radnjama, da bi se priključila Evropi i privukla trajna strana ulaganja.BiH je primila ogromne finansijske donacije tokom protekle decenije, uključujući više od 5 milijardi US$ pomoći od 1995. do 2000. godine, no životni standard stanovništva je ipak ostao nizak. Po istraživanju OHR-a više od 50 posto tog iznosa, namijenjenog za socijalnu potrošnju, je završilo u privatnim rukama. Kancelarija za carinsku i fiskalnu pomoć (CAFAO) tvrdi da gotovo 1,2 milijarde KM, što je više nego godišnji budžet FBiH, je izgubljeno za vladu svake godine kroz razne prevare kao što su fiktivne kompanije ili kompanije registrovane na preminula lica. Ovakva korupcija ima više nego čisto ekonomske konsekvence. Efikasna borba protiv organizovanog kriminala i korupcije je kao jedan od 16 uslova postavljenih od strane Evropske komisije ukoliko BiH želi da dobije zeleno svjetlo za Pregovore za pridruživanje – ključnoj fazi na putu ka članstvu u Evropsku Uniju. Pošto je BIH zemlja koja ima svoje probleme u vezi sa pranjem novca, koji se ogleaju u slaboj komunikaciji policije, tužilastva, i istražnih sudija. BIH da bi mogla ići korak naprijed u rješavanju ovih problema , treba da uspostavi bolju komunikaciju između ovih sektora, jer bliska saradnja i prosljeđivanje informacija na vrijeme i u roku je jako bitan faktor u uspostavljanu režima, koji će ispravno voditi ove režime .Još jedan problem BIH jeste što ona ima previše banaka, različitog porijekla. Ta činjenica joj ne daje plus jer što je veći broj banka veći je i rizik od kriminalnih radnji, jer je konrola FOO usmjerena na veliki broj mjesta , što slabi njenu aktivu provjeru. Njen rad je osuđen na kvantitet a ne na kvalitet, što nije dobro za jednu zemlju kao što je BIH. Neophodno je poboljšati kvalitet upravljanja. To se ne odnosi samo naprovođenje zakona i reda, nego na cijeli niz administrativnih institucija, a posebno onih koje se bave reguliranjem ekonomije i kontrolom finansijskih tokova i javne potrošnje. Da bi se postigao uspjeh potrebno je donijeti zakonodavni okvir koji bi utvrdio temelje na osnovu kojih bi se ojačale relevantne institucije. Ova nova država takođe ima probleme s kojima se suočava većina demokratija i ekonomija u tranziciji. Korupcija je ozbiljan problem, političke stranke starog stila utjecajno i netransparentno vrše pritisak na vladine dužnosnike, zvanična plata je veoma mala, a postoji i u velikoj mjeri razvijena siva ekonomija, što za rezultat ima ne adekvatnu poresku bazu.5 Organizirani kriminal je takođe značajan problem. 7.1. Zakonodavstvo i regulatorni okvir rada U periodu od 2003. do 2005.godine, Bosna i Hercegovina donijela je na snagu nekoliko zakona u cilju sprečavanja pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti. To su slijedeći zakoni: • • •
Zakon o krivičnom postupku Bosne i Hercegovine Krivični zakon Bosne i Hercegovine Zakon o sprečavanju pranja novca
5
Izvještaj pripremljen za Ured Visokog predstavnika, Claire A. Daams Stanley E. Morris, Sarajevo, 1.-5. maj 2000. godine
23
• Zakon o državnoj agenciji za istrage i zaštitu • Pravilnik o podacima, informacijama, dokumentaciji, metodama identifikacije i minimum drugih pokazatelja potrebnih za efikasno provođenje odredbi zakona o sprečavanju pranja novca Jedan od najvažnijih zakona je Zakon o sprečavanju pranja novca (ZPN)6. U ovom zakonu je pored unutrašnjeg uređenja odnosa, iz ove oblasti, stavljen akcenat na suradnju sa drugim državama i njihovim organima, koja su zadužena za sva pitanja u vezi pranja novca i finansiranja terorističkih aktivnosti. U tu svrhu je uspotavljeno Finansijsko obavještajno odjeljenje (FOO)7 čiji je zadatak, izvršavanje funkcija kao što su: primanje, prikuplanje, bilježenje, analiziranje i kontrola primljenih informacija. Ove informacije FOO prosljeđuje tužiocu i drugim ovlaštenim osobama. Obveznici su dužni da obavještavaju Finansijskoobavjestajno odjeljenje(FOO) i Državne agencije za istragu i zaštitu (SIPA) BIH o svakoj sumnjivoj transakciji i transakciji koje prekoračuju prag u BIH. 7.2. Strategije za borbu protiv pranja novca u BIH Veoma značajan dokument za ovu oblast jeste OHR-ova Sveobuhvatna strategija za borbu protiv korupcije zato što rasprostranjenost korupcije u BiH i jeste glavni uzrok sve češćoj pojavi pranja novca, no zbog velikih ekonomskih gubitaka koje zemlja trpi mnogo su važnije neke konkretne akcije: 1. Jedinstveni registar transakcijskih računa u okviru CBBiH je osnovan 5. jula 2004,a njegovi korisnici do sada su bili pravna i fizička lica koja su bila prisiljena naplatu svojih potraživanja tražiti prinudnim putem preko ovlaštenih institucija. 2.Najviše napora u borbi protiv pranja novca treba biti uloženo u finansijski sektor. Europska Unija je donijela stroge propise po kojima se zahtijeva identifikacija stranke kod otvaranja računa i uplate, obavezno vođenje odgovarajuće evidencije o depozitima, te obavještavanje nadležnih organa o sumnjivim transakcijama. Takva praksa bi trebala biti prisutna u BiH jer su finansijske ustanove ključni faktor u utvrđivanju slučajeva nelegalnih transakcija 3.Medijska pažnja: Časopise i dnevne novine treba stimulisati na fokusiranje na finansijsku stranu kriminalnih radnji. Pitanja koja se tiču pranja novca su često kompleksna i jako osjetljiva jer su uglavnom u njih uključene veoma politički ili finansijski utjecajne osobe, no javnost treba biti obaviještena, a sloboda govora ispoštovana. 4.Financijsko-obavještajni odjel Agencije BiH za informacije i zašitu (SIPA) u šest mjeseci svog rada sastavio je izvješće o 28 osoba koje su navodno umiješane u pranje više od 26 milijuna eura. Od tada je osam osoba uhićeno. SIPA je također otvorila 13 međunarodnih istraga o pranju novca. Ovi podaci dokazuju pozitivan trend u borbi protiv pranja novca, no u budućnosti je neophodno donijeti Zakon o zaplijeni i konfiskaciji kako bi se stvorila 6
Zakon o sprečavanju pranja novca Sl. glasnik BIH br.29/04
7
Zakon o državnoj agenciji za istrage i zaštitu Sl. Glasnik BiH br. 27/04
24
mogućnost oduzimanja imovine stečene nelegalnim putem kriminalcima, koji da bi se zaštitili, prijavljuju se pod tuđim imenom. 5.Pojačana kontrola granice BiH neophodna je iz više razloga. Otvorena priroda granica BiH te podložnost krijumčarenju prezentirana poznatom "Balkanskom rutom" stvaraju BiH organima za sprovođenje zakona mnoge probleme vezane za potencijalni kriminal. Uz to, poslijeratne promjene u premještanju stanovništva te ogromna "dijaspora" BiH, otežavaju da se odredi da li zarade potiču iz legitimnih ili nezakonitih izvora. 7.3. Krivične sankcije Realno je očekivati da kriminalne radnje postanu još unosnije i sofisticiranije mala je vjerovatnća, međutim, da će sistemi kaznenog sudstva, onako kako su trenutno organizovani, biti u mogućnosti da drže korak sa tim pojavama. Napori Evropske komisije da se osnaži Ured za carinsku i fiskalnu pomoć (CAFAO) i Međunarodna policija UN-a (IPTF) su usmjereni na uklanjanje slabosti vezanih za nadležnosti BiH iz oblasti policije i carinske i granične kontrole. FBiH takođe razmatra pravne reforme kojim bi se ojačali "državni" mehanizmi kontrole u borbi sa prevarom, korupcijom, švercom i organizovanim kriminalom. Bez obzira na to, veliki broj policijskih organa i organa gonjenja, kao i jedinstvena istražna funkcija sudstva stavljaju velike prepreke na put efikasnih istražnih radnji i gonjenju kompleksnih krivičnih radnji. Razmjena informacija između kantona je u najmanju ruku problematična, a komunikacija i saradnja između policije, tužilaštva i istražnih sudija je često neadekvatna. Da bi se počelo sa rješavanjem problema pranja novca, potrebna je uska saradnja i koordinacija, koja u ovom trenutku jednostavno ne postoji u BiH. Krim-policija MUP-a FBiH pokušava da riješi ovo pitanje putem formiranja obavještajnih jedinica u svakom od deset kantona i angažovanjem 43 radnika u tim jedinicama. Ovaj projekat dobija pomoć od UN-a, i za početak će se usredsrediti na drogu. Vremenom će se aktivnosti proširiti kako bi se počelo sa rješavanjem svih vidova ekonomskog kriminala. Postoji jasna potreba koordiniranja ovih napora sa Finansijskom policijom. 7.4. Problemi u vezi sa pranjem novca, kriminalom i koripcijom u BIH Organizirani kriminal je također značajan problem. Ured Visokog predstavnika i viši dužnosnici u različitim vladama od kojih se sastoji BiH upoznati su sa ovim pitanjima. Na jednom broju polja se ulažu napori u cilju njihovog rješavanja. Međutim, važno je napomenuti da se u preporukama vezanim za reforme protiv pranja novca moraju uzeti u obzir teški uslovi koji postoje u BiH. Druga primarna oblast krivičnih djela je šverc. U izvještaju Vijeća Evrope sa konferencije iz decembra 1999. godine je zaključeno da se "široko rasprostranjeni šverc cigaretama ili benzinom, proizvodnja i prodaja piratskih audio kompakt diskova i softvera i trgovina ljudima i ukradenim vozilima može povezati sa organizovanim kriminalom. Učesnici su konstatovali da se ti fenomeni mogu dovesti u vezu sa ratnim profiterima i kontrolom ekonomije od strane političkih stranaka.
25
Jasno je, međutim, da "mekana" granica sa preko 400 graničnih prelaza i nedostaci sistema carinske i granične kontrole čine šverc u BiH ili preko BiH profitabilnom krivičnom radnjom. Dugačka kopnena granica, planinski teren i istorijska veza sa "balkanskom rutom" čine BiH ekstremno ranjivom prema kriminalnim grupacijama koje se bave svim oblicima krijumčarenja, koji uključuju drogu, oružje i ljude, što su sve veoma profitabilne nezakonite radnje. Za očekivati je da se problemi sa ovim krivičnim radnjama pogoršaju, pošto promjene u finansijskom sistemu stvaraju nove slabosti i povećavaju mogućnost prikrivanja nezakonito stečenih sredstava8. Kako privatizacija bude napredovala i kako se budu prodavala državna preduzeća, tako će se morati osigurati da se njihovom prodajom ne otvori put pranju novca. Npr. certifikati kojima je isplaćena boračka populacija se u suštini mogu prodavati i preprodavati. Takvi papiri se trebaju smatrati kao sredstvo plaćanja i u skladu s tim prijavljivati u informacioni sistem borbe protiv pranja novca9. 7.5. Primjeri pranja novca u BIH a)
SIPA u 2007. utvrdila 'pranje' od 30,7 milijun eura
Načelnik Financijsko-obavještajne agencije BiH SIPA Siniša Karan potvrdio je kako je ove godine u BiH "oprano" 30,7 milijuna eura, dok je taj iznos prošle godine bio čak 82 milijuna eura. Karan je rekao kako djelatnici SIPA-e sada rade na manje slučajeva "pranja" novca, ali da su ti slučajevi "ozbiljniji" od prethodnih koje su uspjeli otkriti. "Lakše vam je otkriti 'pranje' novca u jednoj fiktivnoj tvrtki gdje imate ljude s osam razreda škole koji donose vreće s novcem, nego jednu stručnu osobu, ekonomski obrazovanu, koja to isto čini kroz kupnju dionica koje se pojavljuju na berzi ili u postupku privatizacije", objasnio je Karan dodavši kako u BiH postoje uobičajne metode "pranja" novca kao i u svijetu. Jedan od učestalijih oblika je korištenje uglednih građana ili tvrtki preko kojih se legalnim poslovanjem ubacuje ilegalan novac, a u dosta slučajeva te osobe ili tvrtke ne znaju da im je uplaćen "prljavi" novac. Postoje i slučajevi kada osobe ili vlasnici firmi sarađuju s kriminalcima. Za BiH je prije bilo uobičajeno "pranje" novca kroz utaju poreza s obzirom na postojanje mnoštva fiktivnih firmi i upotrebe krivotvorenih dokumenata. Karan kaže kako je SIPA spriječila taj način "pranja" novca koji je bio "uporedni proračun" u BiH. Nakon toga "perači novca" prešli su na nezakonitosti s vrijendosnim papirima te kroz razne oblike prevare kod neplaćanja PDVa. Najučestaliji pokušaji pranja novca su kroz kupnju vrijednosnih papira, a to je novac koji je stigao u BiH iz inozemstva i treba se "oprati" u BiH, tvrdi Karan. "BiH je malen teritorij za pranje novca. Za pranje novca treba veći, odnosno međunarodni prostor, tako da gotovo svi predmeti na kojima mi sada radimo imaju veze s nekom ili čak s nekoliko stranih zemalja", istakao je načelnik SIPA-e. Ona je prošle godine dobila 203 hiljade prijava o financijskim transakcijama sa sumnjivim novcem. Broj takvih prijava 2005. godine bio je 113 hiljada. Prošle godine izrečene su 22 presude mjerodavnih sudova za krivično djelo "pranja" novca. b) Pokušaj privatizacije Holiday Iinn-a 8
Izvještaj pripremljen za Ured Visokog predstavnika, Claire A. Daams Stanley E. Morris, Sarajevo, 1.-5. maj 2000. godine 9
Projekat za makroekonomsku tehničku pomoć, a koji se odnose na platne sisteme, OHR
26
Slučaj koji je uzdrmao javnost i potvrdio sumnju u masovnu rasprodaju državne imovine ispod njene vrijednosti, jeste onaj pokušaj prodaje prodaje Holiday Inn-a i to većinski za podcijenjene certifikate. U doba kad je Ševkija Okerić (inače vlasnik hotela Una na Stupu, građevinske firme Oki, restorana Klub 9002 na Dobrinji, SD Olimpik, i još nekoličine nekretnina…) bio direktor Agencije za privatizaciju Kantona Sarajevo, Holliday Inn je prodat za pet miliona KM firmi Teloptik Nedima Čauševića. Tek nešto više od dva miliona je bilo u gotovini, dok je ostatak naplaćen u certifikatima! Dramatičnom intervencijom tadašnjeg američkog ambasadora u BiH Thomasa Millera ova privatizacija je poništena. Nedugo nakon toga vrijednost Holliday Inna je procijenjena na 42 miliona KM! Slučaj je primjer korumpiranosti nadležnih vlasti u BiH i nemoći nadležnih domaćih institucija da iskorijene ili bar ublaže ovu pojavu. c) Banalan primjer pranja novca : Posjedovanje kafića. Dnevni promet u kafiću je 900 kafa.Umjesto tih 900 kafa prikazuje se promet od 1400 kafa. Na to se plaća PDV ili koji već porezi imaju, i u tom kafiću je oprano prljavog novca u vrijednosti 500 kafa.
8. ZAKLJUČAK Cilj nama koji smo radili ovaj seminarski bio je da vam što preciznije objasnimo pojam pranja novca kako u finansijskom i ekonomskom smislu tako i na način razumljiv i onima koji se ne susreču svakodnevno sa finansijskim, ekonomskim i drugim terminima kojih 27
naravno ima beskonačno. Složit ćete se sa nama da je tema bila jako interesantna i opširna pa nam nemojte zamjeriti kao čitalac ukoliko možda nismo obradili sve dijelove ovog globalnog i internacionalnog problema. Prvi stav koji ste imali o pojmu pranja novca sada je sigurno promjenjen s obzirom na to da pranje novca nije samo jedna kriminalna ranja već više njih povezanih sa mafijom i nelegalnim sredstvima u jednu kompleksnu cjelinu. I iako se danas mnoge državne i međunarodne organizacije bore protiv ovakve vrste kriminala on i dalje stvara ogromne probleme u državnim i sociološkim strukturama. Praktične primjere pranja novca mozete svakodnevno vidjeti u našoj zemlji počevši od onih vrlo jednostavnih do enormnih oblika pranja novca koji nam iz dana u dan staju na put ka dugo željenom članstvu u Evropskoj Uniji. Iskreno ćemo se nadati da će naši političari brzo nači neko rješenje ovoj vrsti problema ako ne u potpunosti onda bar jednim malim djelom koji će možda poboljšati cjelokupnu situaciju u kojoj se nalazi Bosna i Hercegovina.
PRANJE NOVCA, VRLO JEDNOSTAVNO.... LITERATURA
1. Puljić, M. (2004), “Pranje novca – okolnosti javljanja i mogućnosti sprečavanja“, Računovodstvena i porezna reforma - integrativni faktor jedinstvenog privrednog
28
prostora BiH, Zajednička grupa referata, Udruženje - udruga računovođa i revizora BiH, Sarajevo 2. Izvještaj pripremljen za Ured Visokog predstavnika, Claire A. Daams Stanley E. Morris, Sarajevo, 1.-5. maj 2000. godine 3. Zakon o sprečavanju pranja novca Službeni glasnik BIH br.29/04 4. Zakon o državnoj agenciji za istrage i zaštitu Sl. Glasnik BiH br. 27/04 5. http://www.ijf.hr/pojmovnik/pranje_novca.htm 6. http://www.fatf-gafi.org 7. http://www.poslovni.hr 8. http://www.forum.hr
29
