Poslovno pravo - Imovina

IMOVINA Seminarski rad

Predmet: Student: Mentor:

Poslovno pravo

Poslovno pravo - Imovina

1 UVOD Imovina je skup stvari i imovinskih prava koja pripadaju jednom licu. Imovinu jednog lica čine njegove stvari, stvarna prava (svojina, pravo zaloge i dr.), njegova potraživanja (obligaciona prava) i eventualno autorsko i pronalazačko pravo. Imovinu jednog lica cine samo prava koja imaju imovinski karakter, koja se mogu izraziti u novcu. Obaveze lica ne ulaze u njegovu imovinu. Kod nas se često riječ "imovina" poistovjećuje sa riječju "svojina", ali je ona ustvari puno širi pojam jer, pored svojine, obuhvata i ostala imovinska prava koja pripadaju jednom licu. Da bismo bolje razumijeli pojam imovine, potrebno je upoznati se sa elementima stvarnog prava, pravnim prometom i drugim odrednicama imovine.

Univerzitet za poslovni inženjering i menadžment

Strana 2


2 STVARNO PRAVO Stvarno pravo je grana građanskog prava i pod njim podrazumijevamo skup pravila koja regulišu imovinsko – pravne odnose među fizičkim licima koji imaju za predmet stvari. Pod stvarno pravo spadaju i pojedine pravne ustanove koje regulišu stvarno pravo, a to su službenosti, svojina i zaloga. U rimskom pravu se susrećemo sa stvarnim pravima (svojina, službenost i zaloga). Svojinom se smatra potpuno pravo raspolaganja svojom stvari. Službenost i zaloga su prava na tuđoj stvari i pojavljuju se kao ograničenja prava svojine vlasnika u korist drugih lica.

2.1 STVARI Pod stvarima podrazumijevamo one dijelove prirode koji mogu da zadovolje neku ljudsku potrebu i imaju neku vrijednost i nalaze se u nečijoj vlasti. To su najčesće predmeti svakodnevne upotrebe. S obzirom na veliku raznovrsnost stvari i na činjenicu da zadovoljavaju raznolike potrebe, pravo se ne odnosi prema njima jednako u pogledu sticanja, evidencije otuđenja i zalaganja i dijele se prema određenim specifičnostima: -

Stvari u slobodnom prometu, stvari van prometa i stvari u ograničenom prometu

-

Pokretne i nepokretne stvari

-

Potrošne i nepotrošne stvari

-

Individualno i po rodu odredjene stvari

-

Zamjenljive i nezamjenljive stvari

-

Djeljive i nedjeljive stvari


Strana 3

Poslovno pravo - Imovina -

Proste i složene stvari

-

Glavne i sporedne stvari

-

Plodovi

-

Tjelesne i bestjelesne stvari

Novac se takođe ubraja u stvari. U pravu se novac tretira kao pokretna, zamjenljiva, potrošna i po rodu određena stvar. Novac moze da bude i individualno određena stvar, ako se iz nekog razloga specijalno obilježi ili izdvoji. Ono sto je posebno značajno, kada je novac u pitanju, je da se izvršenje novčane obaveze ne može proglasiti nemogućom usljed više sile. Moguće je da dužnik nema novčanih sredstava da izmiri obaveze ali on nije u mogucnosti da se pravda da nema novca, jer tu okolnost pravo ne priznaje kao razlog za nemogucnost izvršenja obaveze. Hartije od vrijednosti su isprave o nekom imovinskom pravu, najčešće o isplati određene sume novca, koje je tijesno povezano sa posjedovanjem isprave (hartije od vrijednosti). Hartije od vrijednosti dijelimo na: -

Hartije od vrijednosti na ime

-

Hartije od vrijednosti na donosioca

-

Hartije od vrijednosti po naredbi

Legitimacioni znaci predstavljaju razne kupone za pretplatu na hranu, pozorište i sl. i oni služe da se lice, koje je ovlašteno da trazi neku uslugu ili radnju, može pojaviti i legitimisati i zatim tražiti izvršenje te usluge.

2.2 SVOJINA Svojina je kompleksni pojam i može biti predmet izučavanja i sa ekonomske i sa pravne tačke gledišta. Tokom razvoja drustva transformisala se i svojina. U raznim vremenskim periodima svojina je mijenjala i oblik i sadržinu. S obzirom da je, ekonomski posmatrano, Univerzitet za poslovni inženjering i menadžment

Strana 4

Poslovno pravo - Imovina svojina prisvajanje, onda proizilazi da je bilo toliko oblika svojine u dosadašnjem razvitku društva, koliko i načina prisvajanja. Pošto je navedeno da svojina u ekonomskom smislu znači prisvajanje ekonomskih dobara, onda možemo reći da u pravnom pogledu ustanova svojine znači zbir onih pravila koja propisuju na koji način se vrsi prisvajanje. S obzirom na to ko vrsi prisvajanje, da li kolektiv ili pojedinac, svojinu dijelimo na kolektivnu i privatnu. Svojina je najvažnije stvarno pravo. U našoj pravnoj terminologiji upotrebaljavaju se uporedo termini svojina, sopstvenost i vlasništvo kao sinonimi. Pod tim terminom se podrazumijeva potpuno pravo raspolaganja subjekta jednom stvari. To ovlaštenje vlasnika karakteriše još rimsko pravo u sljedećem: -

Vlasnik ima pravo upotrebe, ius utendi

-

Pravo pribiranja plodova, ius frutendi

-

Pravo otuđivanja i uništavanja, ius abutendi

Znači, svojina je najšire pravo raspolaganja sa stvarima. Ovakvo je pravo svojine shvaćeno u najširem smislu riječi. Kao sto je već rečeno, u zavisnosti od toga ko ima pravo raspolaganja stvarima, dijelimo svojinu na kolektivnu, ako kolektivitet raspolaže stvarima, i na privatnu svojinu, ako pravo raspolaganja pripada pojedincu. Privatna svojina je onaj oblik svojine kod koga je pojedinac nosilac prava (titular) da sa stvarima raspolaže, pa on ima pravo upotrebe, pravo pribavljanja plodova i pravo otuđenja. Svojina je najšire ovlaštenje i mogućnost raspolaganja sa stvari, no tokom razvoja društva shvatanje prava svojine u najširem smislu pretrpjelo je niz ograničenja, a ta su ograničenja privatne svojine uslijedila kao posljedica potreba opšte sigurnosti, higijene, urbanizama pa i ekonomske intervencije države. Naročito za vrijeme ratova i kriza, država je primorana da, putem maksimizacije cijena, donošenja tarifnih zakona u pogledu minimalnih nadnica utiče na slobodu ugovaranja i da vrsi organičavanja privatne svojine. Ova vrsta svojine javlja se i u sljedećim vidovima: susvojina, zajednička svojina i etažna svojina. Susvojina postoji ako više lica ima pravo svojine na jednoj stvari. Raspravljajući o svojini rečeno je da je ona isključiva tj. da obuhvata pravo upotrebe, pribiranja plodova, otuđenja i uništenja, pa se postavlja pitanje da li kod susvojine prednja ovlaštenja pripadaju raznim licima. Univerzitet za poslovni inženjering i menadžment

Strana 5

Poslovno pravo - Imovina Odgovor na ovo pitanje je negativan. Susvojina ne znači da jednom vlasniku pripada pravo upotrebe, drugom pravo ubiranja plodova, a ostalim pravo otuđenja, itd. Susvojina se upravo sastoji u tome da svim suvlasnicima pripadaju sva ovlaštenja koja proističu iz svojine i da oni vrše ta ovlaštenja na nekoj stvari u idealnim dijelovima npr. A u 1/2, B i C u 1/4 dijela. Terete i troškove u vezi sa tom stvari snosiće u istom odnosu. U slučaju otuđenja, podijeliće kupovnu cijenu srazmjerno suvlasničkim dijelovima. Ako stvar slučajno djelomično propadne, na preostalom dijelu će suvlasnički odnosi biti isti kakvi su bili kada je stvar bila čitava. Ako neko od suvlasnika ne želi više da ostane u suvlasničkom odnosu, on može svoji dio da otuđi ostalim suvlasnicima ili nekom drugom, a ako se pri tome ne postigne sporazum moze da traži putem suda prodaju cijele stvari, pa svaki od suvlasnika dobija od cijene srazmjerno svome suvlasničkom dijelu. Ovo je najčesci slucaj suvlasništva (sulvasništvo po idealnim, alikvotnim dijelovima). Pored ovog postoji i suvlasništvo po realnim dijelovima. To je slučaj kod "složenih stvari" koje mogu da nastanu ako više suvlasnika od svojih stvari sastave jednu stvar koja predstavlja mehanišku cjelinu i to tako da svako zadržava svojinu na svome dijelu. Zajednička svojina je slična susvojini ali se razlikuje od nje, kako po svom načinu nastanka, tako i po svojoj sadržini. Za razliku od susvojine, kod zajedničke svojine se ne zna tačno koliki je čiji udio. Pod terminom zajednička svojina u nasem pravu podrazumijeva se imovina bračnih drugova. Zakon o braku navodi da ono što bračni drugovi steknu radom za vrijeme trajanja braka, predstavlja njihovu zajedničku imovinu. Ovaj vid svojine pominje i propis o nasljeđivanju ističući da nasljednici, dok ne podijele zaostavštinu, imaju na istoj zajedničku svojinu. Etažna svojina je svojina pojedinog stana ili pojedine poslovne prostorije (lokala). Sama pojava etažne svojine rezultat je nastanjivanja veceg broja ljudi u gradovima i njihove koncentracije na relativno malom prostoru. Naše zakonodavstvo je taj oblik svojine regulisalo posebnim propisima. Vlasnici pojedinih dijelova zgrade ili pojedinog sprata mogu da budu, kako fizička, tako i pravna lica. Kod etažne svojine vlasnici pojedinog stana imaju puno pravo svojine, oni svoj dio mogu da zalažu, da otuđuju tj. da njime raspolažu. Pored toga što etažni vlasnici imaju pravo svojine nad svojim stanom ili dijelom zgrade, postoje i zajednički dijelovi koji služe svim vlasnicima. Na ovim predmetima zajedničke upotrebe susvojinu imaju svi vlasnici etažnih stanova. Ova susvojina je naročite vrste i razlika između nje i obične susvojine sastoji se u tome Univerzitet za poslovni inženjering i menadžment

Strana 6

Poslovno pravo - Imovina sto ova susvojina nije dijeljiva. Obaveza etažnih vlasnika je da u srazmjeri sa svojim vlasničkim dijelom učestvuju, kako u podnošenju zajedničkih troškova opravki, održavanja i uprave zgrade, tako i da sudjeluju u plaćanju poreza i osiguranja. Vlasnici su, kod etažne svojine, vlasnici realnog dijela zgrade, tj određenog stana, a pojedini stan može da bude i u susvojini.

2.3 OBLICI STICANJA PRAVA SVOJINE Svojina kao subjektivno pravo stiče se na osnovu određenih činjenica. Još je rimsko pravo, čija shvatanja su u tom pogledu prihvatila savremena zakonodavstva, grupisalo sve činjenice na osnovu kojih se svojina stiče na dva načina: -

na derivatni način sticanja svojine

-

na originarni način sticanja svojine

2.3.1 DERIVATNI NAČIN STICANJA SVOJINE Derivatni način sastoji se u tome da svojina proističe iz ranije svojine prethodnika, npr. svojina kupca zasniva se na svojini prodavca. Da bi svojina mogla biti punovažna i zakonita preduslov je postojanje dva momenta. Prvi momenat je pravni osnov (iustus titulus), a drugi je zakonit način sticanja (modus aquirendi). Pravni osnov je osnov priznat zakonom po kome jedno lice može prenijeti svojinu na drugo, npr. kupoprodajom, poklonom, zamjenom, dakle ugovorom među stranama, a taj osnov može biti i sudska presuda ili zakon, npr. kod zakonskog nasljeđivanja. Način sticanja nam pokazuje kako je izvršen prenos stvari sa ranijeg na sadašnjeg vlasnika. Prema propisima mnogih država, usvojeno je da se prenos pokretnih stvari vrši predajom iz jedne ruke u drugu, a prenos nepokretnih stvari vrši se na osnovu pismenog ugovora i upisom u zemljišnu knjigu. Predaja stvari može da bude izvršena na više načina. Tako razlikujemo faktičku i fiktivnu predaju. Univerzitet za poslovni inženjering i menadžment

Strana 7

Poslovno pravo - Imovina Faktička predaja se takođe javlja u dva vida, u obliku fizičke i simboličke predaje.Fizička predaja bi bila ako, npr. kupimo u knjižari knjigu pa nam istu prodavac preda. Slucaj simbličke predaje je kada se kod promjene vlasništva ne predaje sama stvar nego sredstvo putem kojeg se stvar moze neposredno korisiti, npr. prodajam čamac prijatelju, pa pošto se čamac nalazi na moru predam mu kljuc katanca kojim je čamac pričvršćen na određenom mjestu na pristanistu. Ova dva načina predaje, fizička i simbolička, nazivaju se zajedničkim imenom faktička predaja. Od faktičke teba razlikovati fiktivnu predaju. Takva predaja postoji kada se neposredna predaja stvari nije izvršila, a strane smatraju da je izvršena jer je sporazumom strana prenijeta ekonomska vlast nad stvari. Ovdje strane, iako fizički nisu predaju izvršile, pretpostavljaju kao da su je stvarno izvršili zato se to i naziva fiktivnom predajom. Postoji nekoliko načina te predaje i oni su poznati u rimskom pravu pa su se i otuda zadržali termini koji su karakteristični za takve načine predaje. Vidovi te predaje su sljedeći: -

Traditio brevi manu (slučaj ako vlasnik daje neku svoju stvar drugom licu, pa naknadno na to lice prenese i pravo svojine)

-

Constitutum possessorium (slucaj kada vlasnik otuđi stvar ali je ne preda nego i dalje zadrži po nekom pravnom osnovu, ali ne kao vlasnik nego, npr. kao zakupac)

-

Cessio vindicationis (slučaj kada se prenosi svojina na stvari koja se nalazi privremeno kod trećeg lica)

2.3.2 ORIGINARNI NAČIN STICANJA PRAVA SVOJINE Ovaj način sticanja prava svojine postoji kada se svojina ne nadovezuje na pravo svojine prethodnika nego nastaje na osnovu zakonom priznatih činjenica. Kao originarni način sticanja svojine smatraju se sljedeći slučajevi: -

Sticanje od nevlasnika

-

Održaj

-

Okupacija


Strana 8


Plod ličnog rada

-

Nalaz stvari

Sticanje od nevlasnika je način sticanja svojine koji je uveden radi pravne sigurnosti. Ima situacija kada kupac kupuje stvar od lica za koje moze osnovano pretpostaviti da je ono vlasnik stvari ili bar da je punomoćnik ili zakonski zastupnik vlasnika, odnosno da je lice koje je ovlašteno da stvari otuđi, npr. ako neko kupuje stvari na javnoj prodaji ili ako je kupuje od lica koje ima ovlastenja da takvu stvar izrađuje. Tu spada i slučaj kada neko kupuje stvari od trgovca u njegovoj radnji kao i slučaj da neko kupi stvar od lica kome je sam vlasnik povjerio tu stvar. Bilo bi kočenje brzine i usporavanje efikasnosti pravnog prometa da se prilikom svakog pribavljanja stvari traže detaljni dokazi o pravu vlasništva prodavca. Ti razlozi su naveli zakonodavca da reguliše mogućnost sticanja svojine od nevlasnika. Održaj (usucapio) je slučaj kada neko duže vremena posjeduje neku stvar do koje je došao od nevlasnika, ali na zakonit način i savjesno, tj. u uvjerenju da je stvar stekao od vlasnika pa mu poslije izvjesnog vremenskog roka zakon priznaje pravo svojine. Rokovi su različiti za pokretne i neporketne stvari. Opravdanost ove ustanove se obrazlaže potrebama pravne sigurnosti. Ovdje se usljed proteka vremena jedno faktičko stanje pretvara u pravno stanje. Za razliku od ustanove zasterjelosti, gdje se usljed nevršenja jednog prava kroz duži period ono gubi, ovdje se, usljed vršenja prava (pod određenim okolnostima - savjesno pribavljanje) i kroz određeni vremenski period, pravo stiče. Okupacija ili zauzimanje ničijih stvari (stvari bez vlasnika) imala je neki značaj u ranijim periodima, dok je bilo nezauzete zemlje i šume dok danas praktično nema značaja. Plod ličnog rada (akumulacija) je takođe originaran nacin sticanja svojine i to upravo najčešći, npr. seljaku pripada prinos sa njegove njive ili voće iz njegovog voćnjaka. Vlasniku materijala pripada ono što je svojim radom od svog materijala stvorio, a pripada mu i ono sto mu je stvorio od tog materijala neki majstor ili radnik sa kojim je prethodno sklopio ugovor. Nalaz stvari je predviđen kao poseban način sticanja na nađenim stvarima.


Strana 9

Poslovno pravo - Imovina 2.4 OBLICI NASTANKA DRŽAVNE SVOJINE (KOD NAS) Konfiskacija predstavlja oduzimanje imovine zbog postupka koji sa sobom povlači određenu kaznu. Iako je konfiskacija danas sporedna kazna kojom se osuđeniku oduzima imovina djelimično ili u cjelini, postoje slučajevi u kojima se konfiskacija koristi i kao glavna kazna. To su slucajevi administrativnih prekršaja zbog nepoštovanja finansijskih, sanitarnih i carinskih propisa. Nacionalizacija je proces prelaska privatne svojine u drzavnu i ona se odnosi na jednu određenu privrednu granu. To je jedna privredno - politička mjera koja nije usmjerena protiv vlasnika jer, za razliku od konfiskacije, prilikom nacionalizacije uključena je i određena naknada za nacionalizovanu imovinu subjekta. Eksproprijacija je mjera kojom se, uz odgovarajuću naknadu, oduzimaju stvari u interesu drustvene zajednice. Ono što je karakteristično za ovaj proces je to da se prvo mora utvrditi opšti interes da neka nepokretna stvar pređe u državnu svojinu. Arondacija je mjera koja je ranije nazivana zaokruživanje jer se primjenjivala u svrhu grupisanja razbacanih posjeda zadruga i poljoprivrednih dobara. Komasacija je slična arondaciji i vršila se kako bi se, stvaranjem većih i pravilnijih zemljisnih parcela omogućila ekonomična obrada poljoprivrednih zemljišta. Ostavnina bez nasljednika predstavlja imovinu koja prelazi u državno vlasništvo jer je fizičko lice, koje je bilo vlasnik imovine, preminulo i nije imalo nasljednika niti je testamentom regulisana raspodjela imovine.

2.5 ZAŠTITA SVOJINE Pošto svojina predstavlja apsolutno stvarno pravo, nosilac prava može zahtijevati da svako poštuje to pravo i da ga ne ometa. Ako dođe do ometanja tog prava ili čak oduzimanja stvari, vlasnik može da traži od državnih organa zaštitu. Ova zaštita se ostvaruje podnošenjem tužbi sudu. S obzirom da imaju za cilj da zaštite svojinu, ove tužbe se nazivaju svojinskim tužbama i u njih spadaju: Univerzitet za poslovni inženjering i menadžment

Strana 10


Tužba za povraćaj svojine

-

Publicijanska tužba

-

Negatorna tužba

-

Izlučna tužba

Tuzba za povraćaj svojine (reivindikacija) ima za cilj da vlasniku, kojem je oduzeta stvar i nije u mogućnosti da se njome koristi, vrati vlast nad određenom stvari tj. da je može korisiti. Tužbu podiže vlasnik na osnovu prava svojine i, ako je tužba opravdana i ako se usvoji, vlasnik ima pravo da traži vraćanje stvari kao i plodove te stvari nastale za vrijeme otuđenja. Publicijanska tužba je dobila svoj naziv po pretoru Publiciju koji ju je uveo. Iako ima isti cilj kao i reivindikciona tužba postoje razlike u samom procesu. Naime, ona uvodi neke olakšice prilikom dokazivanja. Kako je u reivindikacionoj tužbi potrebno dokazati ne samo svoje pravo svojine već i pravo svojine prethodnika, vlasnik se često stavlja u loš položaj jer je to često teško dokazati. Kod publicijanske tužbe potrebno je dokazati samo da tužilac ima preče (jače) pravo svojine na stvar od onoga kod koga se stvar nalazi. Negatorna tužba je tužba koja se pokreće od strane vlasnika kojem se osporava pravo svojine nad određenom stvari od strane drugog lica. Jednostavnije rečeno, ova tužba se pokreće od strane vlasnika kada mu neko smeta da mirno uživa u pravima svojine. Izlučna tužba se pokreće od strane vlasnika kada je stvar, usljed nekih okolnosti, dospijela među stvari koje su zaplijenjene od strane povjerioca nekog dužnika usljed izvršnog ili stečajnog postupka.

2.6 PRESTANAK SVOJINE Razlozi prestanka svojine mogu se podijeliti u dvije kategorije. Prva kategorija predstavlja prestanak svojine za svakoga jer predmet svojine više ne postoji u fizičkom smislu. To se može desiti usljed požara ili dotrajalosti. Takođe svojina može da prestane u slučaju da je vlasnik napustio stvar, a niko je nije prosvojio. Univerzitet za poslovni inženjering i menadžment

Strana 11

Poslovno pravo - Imovina Druga kategorija predstavlja situacije kada pravo svojine prestaje samo za vlasnika, dok svojina prelazi na drugog pravnim poslom, tj. jednim od načina koje smo nazvali derivatnim sticanjem prava svojine. Ovdje podrazumijevamo i prelazak iz privatnog vlasništva u državnu svojinu bilo kojim putem.

2.7 SLUŽBENOSTI Službenosti su, kao i svojina, apsolutna stvarna prava. Razlika je u tome sto se službenosti odnose na tuđu stvar, za razliku od svojine koja se odnosi na svoju, tako da službenost ustvari predstavlja ograničenje prava svojine vlasnika.

2.7.1 STVARNE SLUŽBENOSTI Stvarne službenosti se javljaju kada je u pitanju nepokretna imovina. Npr. vlasnik jednog zemljišta mora da dozvoli prolaz preko tog zemljišta vlasniku drugog zemljišta jer ne postoji drugi način da se dođe do tog zemljišta. U ovoj situaciji prvo zemljište se naziva poslužno, a drugo se naziva povlasno. Stvarne službenosti mogu nastati ugovorom između vlasnika povlasnog i poslužnog dobra, na osnovu sudske presude ili po zakonu i održajem (dugom upotrebom , ako je uz to postojanje službenosti ekonomski opravdano kao nužno i neophodno). Stvarne službenosti se još dijele na poljske i gradske službenosti, s obzirom da li se radi o zemljištu ili zgradama. Takođe ih još možemo podijeliti i na pozitivne i negativne službenosti.

2.7.2 LIČNE SLUŽBENOSTI Lične službenosti su vezane za određenu ličnost i, kao takve, ne mogu se prenositi na drugog. Postoje tri vrste lične službenosti: -

Plodouživanje

-

Upotreba

-

Pravo stanovanja


Strana 12

Poslovno pravo - Imovina Plodouživanje je najšira lična službenost. Titular (plodouživalac) može da koristi dobro po svom ličnom nahođenju, da uživa u plodovima, ali su njegova prava uža od vlasnikovih jer titular mora da održava predmet plodouživanja u ispravnom stanju i ne smije da promijeni karakter dobra. Vlasnikovo pravo je uveliko ograničeno dok plodouživanje traje. On ne može da koristi ovaj predmet, ali ga može otuđiti ili opteretiti zalogom, ali ni novi vlasnik ne moze koristiti stvar dok traje plodouživanje. Upotreba je lična službenost koja se ne razlikuje suštinski od prava plodouživanja. Jedina razlika je u tome sto je pravo upotrebe uže od prava plodouživanja. Upotreba podrazumijeva korištenje stvari samo za lične (porodične) potrebe dok plodouživalac može da izda u zakup taj predmet s tim da se sačuva njegova suština. Pravo stanovanja je lična službenost koja se koristi tako što osoba koja ima to pravo može da za svoje potrebe zauzme određene dijelove zgrade ili kuće. Karakteristika svih ličnih službenosti je u tome što uveliko ograničavaju pravo vlasnika dok traju.

2.7.3 POSTANAK, PRESTANAK I ZAŠTITA SLUŽBENOSTI Lične službenosti nastaju na osnovu ugovora, zakona i sudske odluke. Kada je u pitanju zaštita službenosti, važe pravila koja su iznijeta prilikom zaštite svojine, tj. tužba sudu je sredstvo kojim se štiti službenost. Službenost može da prestane ugovorom (saglasnost), nestajanjem ekonomskog interesa postojanja službenosti ili smrću nosioca prava lične službenosti pošto se ne mogu prenositi na druga lica.

2.8 ZALOGA Zaloga je predmet koji dužnik daje povjeriocu kao garanciju da će dug biti vraćen u dogovorenom roku. Dužnik koji daje zalogu je zalogodavac, a povjerilac koji uzima zalogu je zalogoprimac. Iz toga možemo zaključiti da je pravo zaloge pravo pomoću kojeg povjerilac Univerzitet za poslovni inženjering i menadžment

Strana 13

Poslovno pravo - Imovina može namiriti svoje potraživanje iz stvari koju mu je dužnik založio. On se može namiriti iz založene stvari samo ako se dug ne podmiri na vrijeme. Založno pravo je sporedno pravo koje postoji dok god postoji glavno pravo, tj. potraživanje za čije je obezbijeđenje data zaloga. Međutim, založno pravo takođe možemo posmatrati i kao stvarno pravo, jer je apsolutno i djeluje prema svakome, što predstavlja sličnost sa pravom svojine. Razlika je u tome što je zaloga pravo na tuđoj stvari, dok je svojina pravo na svojoj stvari. Onaj kome pripada pravo zaloge ima ograničena prava prema predmetu zaloge. Zaloga takođe ima sličnosti sa službenošću jer oba prava predstavljaju ograničena prava svojine i predstavljaju prava u pogledu na tuđe stvari. Razlika između njih je ta što je službenost samostalno pravo, dok je pravo zaloge zavisno od nekog drugog (obligacionog) prava i služi samo kao garancija da će glavno potraživanje biti na vrijeme plaćeno. Ako dužnik ne plati na vrijeme svoj dug, povjerilac je ovlašten da se namiri iz predmeta zaloge s tim da, ako ta vrijednost ne bude dovoljna za podmirenje duga, dužnik mu ostatak duga mora nadoknaditi. Međutim, ako stvar bude prodata po višoj cijeni nego sto je iznos duga, povjerilac je obavezan da višak novca stavi dužniku na raspolaganje. Vrste zaloga zavise od predmeta koji zalažemo. Kao podloga za za podjelu zaloga poslužila je podjela stvari na pokretne i nepokretne, pa tako imamo: -

Ručnu zalogu

-

Hipoteku

2.8.1 RUČNA ZALOGA Ručna zaloga je zaloga koja podrazumijeva pokretni predmet zaloge koji je nepotrošan i individualno određen. Kod ove vrste zaloge je potrebno znati da se predmet zaloge mora predati povjeriocu da bi postojalo pravo zaloge, a sve dok se ne preda postoji samo obligaciono pravo da će se predmet predati. Dok je stvar u zalogu, na nju se gleda kao da je van prometa jer se vlasnik (založni dužnik) ne moze njome koristiti, kao ni založni povjerilac. Ako se dug ne isplati,


Strana 14

Poslovno pravo - Imovina povjerilac ne može zadržati založni predmet za sebe, niti ga može prodati na svoju ruku, već to može uraditi samo putem suda.

2.8.2 HIPOTEKA Hipoteka (intabulacija) postoji kada je predmet zaloge nepokretna stvar. Za razliku od ručne zaloge, kod hipoteke vlasnik založene stvari i dalje ostaje u posjedu iste. Vlasnik nekretnine može založenu nekretninu otuđđiti, međutim novi vlasnik će odgovarati za dug prethodnika, a povjerilac ima pravo da traži namirenje svojih potraživanja prodajom nekretnine. Za hipoteke je važno vrijeme kada je ona uknjižena na nekretninu, jer se može desiti da postoji više hipoteka na istu nekretninu, pa se u tom slučaju povjerioci namiruju po hronološkom redu tih knjiženja.

2.8.3 POSTANAK, PRESTANAK I ZAŠTITA PRAVA ZALOGE Založno pravo je sporedno pravo koje zavisi od postojanja glavnog prava - potrazivanja, i ne može nastati samostalno, već samo kao garancija drugog prava. Zaloga najčešće nastaje kao ugovor među stranama i to se naziva ugovorna zaloga. Međutim, postoji i zakonska zaloga koja predstavlja npr. pravo zaloge države na imovini poreskog obveznika u visini poreza. Takođe postoji i sudska zaloga koja nastaje na osnovu odluke suda u parničnom, tj. izvšnom postupku. Prestanak prava zaloge nastupa ako prestane dug za čije je obezbijeđenje data zaloga ili usljed sporazuma. Takođe može da prestane konfuzijom (sjedinjenje ličnosti dužnika i povjerioca, npr. naslijeđem) ili propašću predmeta zaloga ili sudskom prodajom zaloge.

2.9 AUTORSKO PRAVO Pravo autora, kao stvaraoca autorskog djela, regulisano je pravnim pravilima autorskog prava. Predmet autorskog prava su intelektualni proizvodi (djela u oblasti nauke, književnosti, grana umjetnosti, arhitekture i sl.). Objektivno posmatrano, autorsko pravo predstavlja skup Univerzitet za poslovni inženjering i menadžment

Strana 15

Poslovno pravo - Imovina normi kojima se regulišu odnosi nastali povodom intelektualnog stvaralaštva – odnosno autorskih djela u napomenutim oblastima. Autorsko pravo se takođe može gledati kao apsolutno pravo koje se sastoji od ličnopravnih i imovinsko-pravnih ovlaštenja koja pripadaju autoru. Lično-pravna ovlaštenja predstavljaju pravo autora da bude označen kao stvaralac djela kao i da odlučuje o sadržini djela. Imovinsko-pravna ovlaštenja ogledaju se u pravu autora da dobija naknadu za iskorištavanje svog djela. Autorsko pravo je prenosivo pravnim poslovima među živima, ali i pravnim poslovima u slučaju smrti. U slučaju smrti autora, prenose se sva imovinsko-pravna ovlaštenja na nasljednika, dok se lično-pravna ovlaštenja prenose djelimično. Pravo autora da bude označen kao stvaralac djela je najizraženije lično-pravno ovlaštenje koje se ne može prenijeti na nasljednika. Možemo razlikovati tri komponente autorskog djela, a to su: -

Ideja

-

Forma

-

Materijalna podloga

Ideja i materijalna podloga nisu predmet autorskog prava, već samo forma koja predstavlja opredmećenje ideje i izražava se riječju, slikom, zvukom i sl. Pravna zaštita se daje samo toj komponenti autorskog djela. Autorska imovinska prava čine prava autora na imovinsko iskorištavanje djela. Međutim, pored imovinske komponente, postoji i lično-pravna komponenta koja predstavlja moralna prava autora. Ta moralna prava su: -

Pravo paterniteta (sastoji se u isključivom pravu autora da mu se prizna autorstvo nad djelom)

-

Pravo na naznačenje imena (autorovo ime mora biti naznačeno na svakom primjerku djela, tj. navedeno prilikom svakog javnog izvođenja)


Strana 16


Pravo objavljivanja (autor ima isključivo pravo da objavi svoje djelo i odredi način na koji će djelo biti objavljeno)

-

Pravo na zaštitu integriteta

-

Pravo na suprostavljanje nedostojnom iskorištavanju djela

2.10PRAVA INDUSTRIJSKE SVOJINE Industrijska svojina je proizvod ljudskog uma u oblasti tehnike i tehnologije koji je primjenjiv u industrijskoj proizvodnji ili nalazi svoju primjenu u u privrednim djelatnostima. Prava koja imaju stvaraoci ovih objekata ragulisana su pravnim normama objektivnog prava, tzv. prava industrijske svojine. Objekti industrijske svojine su:

-

Patenti

-

Tehničko znanje, iskustvo i unapređenja

-

Uzorci i modeli

-

Žigovi i oznake geografskog porijekla robe i sl.

Pravo industrijske svojine takodje ima lično-pravnu i imovinsko-pravnu komponentu. Moralno pravo vlasnika industrijske svojine je da bude označen kao stvaralac određenog objekta, a imovinsko obuhvata njegovo pravo da svoju tvorevinu koristi i sa njome da raspolaže ostvarujući pravo na naknadu i sticanje dobiti.


Strana 17


3 PRAVNI PROMET Imovinsko – pravni promet je prenos subjektivnih imovinskih prava od jednog lica na drugo lice na osnovu njihovog sporazuma, tj. saglašnoću volje tih lica. Neka subjektivna prava se ne mogu prenostiti i ne mogu biti predmet pravnog prometa (lična prava, porodična prava i sl.). Moramo razlikovati pravni promet i ekonomski promet koji predstavlja prenos dobara sa jednog na drugo lice. On se sastoji u faktičkom prenosu dobara, pa se stiče faktička vlast lica nad stvarima. Za imovinsko – pravni promet je karakterističan prenos prava, koja mogu biti za objekte i stvari. Glavni instrumenet imovinsko – pravnog prometa su pravni poslovi.

3.1 PRAVNI POSLOVI Univerzitet za poslovni inženjering i menadžment

Strana 18

Poslovno pravo - Imovina Pravni posao je izjava volje lica usmjerena na stvaranje, izmjenu ili ukidanje nekog pravnog odnosa. Izjava volje je neophodna za nastanak pravnog posla. Volja mora biti izjavljena, jer se o postojanju volje može tek zaključivati na osnovu izjave. Svaki pravni posao ima više elemenata kojima se određuje sadržina posla, tj. prava i obaveze strana u pravnom poslu. Elementi pravnog posla se mogu podijeliti na bitne, prirodne i slučajne. Bitni elementi su oni elementi koji moraju postojati da bi pravni posao uopšte nastao, tj. da bi došlo do zaključenja posla. Prirodni elementi su oni koji po svojoj sadržini predstavljaju najčešća, uobičajena i tipična rješenja, pa ta rješenja odgovaraju onim koja daju i dispozitivni pravni propisi. Slučajni elementi su oni elementi koji odstupaju od sadržine dispozitivnih pravnih propisa i važe samo ako su ih strane tačno predvidjele ugovorom.

3.2 VRSTE PRAVNIH POSLOVA Prema svojoj sadržini, pravni poslovi mogu biti: -

jednostrani ili dvostrani pravni poslovi

-

Teretni i dobročini pravni poslovi

-

Formalni i neformalni pravni poslovi

Jednostrani pravni poslovi su oni za čiji je nastanak potrebna izjava volje jednog lica ili jedne strane u pravnom odnosu, dok dvostrani pravni poslovi zahtijevaju izjavu volje minimalno dvije strane pravnog odnosa. Teretni pravni poslovi su oni koji obavezuju jednu stranu u pravnom odnosu da nešto da ili učini u zamjenu za korist koju dobija od druge strane. Dobročin pravni poslovi su takvi


Strana 19

Poslovno pravo - Imovina poslovi na osnovu kojih jedna strana nije obavezna da da neku naknadu za ono što dobija od druge strane. Formalni poslovi su oni koji zahtijevaju izjavu volje u formalnom obliku, dok se za neformalne poslove ne trazi formalna izjava.

4 ZAKLJUČAK “Kad imaš vlastitu zemlju, vlastitog konja, ili koju bilo drugu stvar kojoj si vlasnik, svak je dužan to tvoje pravo vlaštine priznati, poštovati i ostaviti te da, u zakonitim granicama, mirno i u potpunoj slobodi uživaš. Isto tako kad imaš neko pravo na tuđoj stvari, kao: da prelaziš preko nečije zemlje, ili da stvar nečiju u zalozi držiš, svak, pa i sam vlasnik treba da to tvoje pravo poštuje i da te pusti da ga na njegovoj stvari potpuno i mirno vršiš”1 “Pravo koje imaš: da ti neko stvar kakvu dade, ili da za to neko djelo ili radnju izvršiš, ili da nešto radi tebe i tvoje udobnosti propusti ili ti dopusti, pa sve, razumje se, pripada, kao i 1

Član 870 Opšteg imovinskog zakonika za Crnu Goru


Strana 20

Poslovno pravo - Imovina stvarna prava, tvojoj imovini. Ali, baš da je stvar kojoj ti dužnik duguje i stvarna po sebi, ona će tek onda u istini tvoja vlaština biti kad se dug namiri, i stvar pod tvoje ruke u vlast dođe. Dok god dug namiren nije, među tobom i stvarju koja ti je na dugu nalazi se kod dužnika, njegova volja hoće li ili neće izvršiti što je dužnik. Dužnik može biti tužen za stvar. I kad presudu dobiješ još ne znači da ćeš postati vlanik stvari (dužnik može umrijeti, otići u daleke zemlje)”2

5 LITERATURA Kasagić Rajko, prof. dr, Poslovno pravo, 2005. god. Ekonomski fakultet, Banja Luka

Lukić D. Radomir, Košutić P. Budimir, Uvod u pravo, 2003. Službeni list SCG, Beograd

2

Član 871 Opšteg imovinskog zakonika za Crnu Goru


Strana 21


6 SADRŽAJ IMOVINA.......................................................................................................1 1 UVOD.........................................................................................................2 2 STVARNO PRAVO...................................................................................3 2.1 Stvari.................................................................................................................3 2.2 Svojina...............................................................................................................4 2.3 Oblici sticanja prava svojine..............................................................................7


Strana 22

Poslovno pravo - Imovina 2.3.1 Derivatni način sticanja svojine...................................................................7 2.3.2 Originarni način sticanja prava svojine........................................................8 2.4 Oblici nastanka državne svojine (kod nas)......................................................10 2.5 Zaštita svojine.................................................................................................10 2.6 Prestanak svojine............................................................................................11 2.7 Službenosti......................................................................................................12 2.7.1 Stvarne službenosti...................................................................................12 2.7.2 Lične službenosti.......................................................................................12 2.7.3 Postanak, prestanak i zaštita službenosti..................................................13 2.8 Zaloga............................................................................................................. 13 2.8.1 Ručna zaloga.............................................................................................14 2.8.2 Hipoteka....................................................................................................15 2.8.3 Postanak, prestanak i zaštita prava zaloge...............................................15 2.9 Autorsko pravo................................................................................................15 2.10 Prava industrijske svojine..............................................................................17

3 PRAVNI PROMET...................................................................................18 3.1 Pravni poslovi..................................................................................................18 3.2 Vrste pravnih poslova......................................................................................19

4 ZAKLJUČAK...........................................................................................20 5 LITERATURA..........................................................................................21 6 SADRŽAJ.................................................................................................22


Strana 23

Poslovno pravo - Imovina

Recommend Documents