SVIJET GLJIVA WEB PORTAL O GLJIVAMA
vlasništvo Tomislava Lukića Gospodine Lukiću, upamtite; Stečeno svojstvo mrţnje i zavisti pojedinih ljudi, nije na sreću voljom Boga genetski nasljedno. Naţalost, debelu ţabokrečinu opasnih slika i izmišljotina te pogrešaka u knjizi „Toksikologija „Toksikologija gljiva“, glj iva“, nećete nikada ispraviti niti isprati u slapovima suza vaše grupe „mikologa“ koja se znanstveno zabavlja gljivama. Verba volant, scripta manent .
Gospodine Boţac, zbog mnoštva grešaka u vašim knjigama i odbijanja objav ljivanja novih znanstvenih spoznaja o otrovnim gljivama koje iz neznanih razloga nisu bili vama dostupni prilikom pisanja Enciklopedije gljiva I , napisao napisao sam knjigu „Toksikologija „Toksikologija gljiva“ koja je
utemeljena na 170 znanstvenih radova i različitih knjiga. Novi pristup toksičnosti gljiva su medicinski zabiljeţeni slučajevi trovanja i novi sindromi trovanja koje vi uporno odbijate prihvatiti. Indeksom se pozivam na literaturu literaturu iz koje sam crpio crpio svoje „ne(znanje)“. „ne(znanje)“. Ono O no što Vi niste pročitali i spoznali je za vas „izmišljotina te pogreška“ što kao stav ne priliči znanstveniku vaše reputacije . Piše; Prof.dr.sc.Romano Boţac Odgovara: Tomislav Lukić POŠTOVANI
ZNANSTVENICI I LJUBITELJI GLJIVA
Nakon gotovo punih 7 godina (WEB 16. veljače 2006.) uspio sam iz kuloarskih priča pr iča saznati promociji Enciklopedije da izvjesni Tomislav Lukić nešto objavljuje o gljivama i da piše o promociji gljiva 1. Zavirio sam u WEB portal Svijet gljiva glede narodnog veselja, ali i u knjigu „Toksikologija gljiva“ koju je objavio spomenuti gospodin .
Web portal svijet-gljiva.com postoji od 2003. godine, među prvim ţivućim portalima o gljivama je nastao nastao u regiji, regiji, a na sv.Franju sv.Franju 4.listopada slavimo slavimo 10 godina postojanja portala. To što ste vi za portal saznali tek 2012. godine na vašu ţalost profesore govori o vašoj apsolutnoj informatičkoj nepismenost koja je dovela do niza pogrešaka i preko stotinu pogrešnih determinacija gljiva glj iva u vašoj Enciklopediji koje nisu ostale nezami jećene jećene niti kod osrednjeg gljivara. Zato što niste nikada do 2012. Godine n iste posjetili stranicu koja se javlja
na riječ „gljive“ u googlu na prvom mjestu svakako za mene nije uvredljivo, nego puno više govori o vama.
Vlasnik portala između ostalog piše, citiram: „Ne moţemo se oteti utisku da je za recenziju ovakve knjige pot reban neovisan mikolog koji će biti u stanju…. Naţalost za recenziju ove knjige angaţiran je autorov prijatelj… Ipak najveća pogreška u knjizi ucopaxllus gi g i gante anteus (Fr.) Sing“, završen jeste Leucopaxillus giganteus (Fr.) Sing i L eucop citat. Pogreška u Enciklopediji
je točna, a ima i još tiskarskih grešaka (kao u svim knjigama) koje su rezultat lekture, korekture, prijeloma i montaţe više djelatnika na ovako ogromnom djelu
koje autor ne moţe vidjeti. Dakle, sve greške u Enciklopediji su tehničke naravi i biti će ispravljene u skorom reprintu.
Nadalje, gospodin Lukić (kojeg ne poznam, a da je vlasnik WEB stranice Svijet gljiva vidio sam uvidom na Internet) piše; citiram, „Na veliku ţalost (o. p. pazite) svih ljubitelja gljiva u Hrvatskoj postoje dvije grupe ljudi koje se bave gljivama i koje između sebe imaju nepremostiv jaz. Jedna grupa ljudi koja znanstveno radi na proučavanju gljiva…, je „Hrvatsko mikološko društvo“. Druga grupa zaljubljenika u gljive okupljena je oko dr. Romana Boţca (o.p. ne zna genitiv prezimena) i G.D. „Kamilo Blagaić“ radi na popularizaciji svijeta gljiva u hobističke svrhe“, završen citat. Autor i vlasnik WEB stranica piše još mnoštvo gluposti o kojima nema smisla trošiti energiju. Narodna poslovica je vrlo jasna ali i točna; Kada se pomiješaš sa pomejama onda te svinje pojedu.
Gospodine toksikologu, ta vaša grupa „mikologa“ i njihov čelnik, sve što zna o gljivama naučio je (kako pišete) u „hobističkom“ društvu „Kamilo Blagaić“ i od njenog utemeljitelja. Ta grupa ( pojedinac) je disident na jstarijeg i najuglednijeg Gljivarskog društva u Hrvatskoj i EX Jugoslavije, od kojeg je sve počelo. Gljivarsko društvo „Kamilo Blagaić“ će u povijesti biti trajno obiljeţeno kao Kolijevka znanosti Svijeta gljiva u Hrvatskoj. A sada gospodine Lukiću, naučenjak toksikologije, počujte nešto iz moje vizije, o Sebi, o vašem Moralu i Ne(znanju), što ste trajno ostavili u knjizi „Toksikologija gljiva“ Nakladnika Posavska Hrvatska, Gradska knjiţnica, Slavonski Brod 2012. Svakako se slaţem profesore. Vaš doprino s razvoju gljivarstva je iznimno velik i ostavili ste neizbrisiv trag u Hrvatskoj i regije. Ali vi se preko mene pokušavate obračunati sa doktorima mikologije sa Instituta Ruđer Bošković koji se profesionalno bave gljivama. Diskutirati o mojemu moralu na osnovu napisane knjige zaista je previše i od jednoga uglednog profesora koji jednim ovakvim pismom svoj ugled mnoţi sa nulom. 1. Poznato mi je, da ste rukopis knjige najprije ponudili najuglednijem nakladniku, Školska knjiga Zagreb. Vaše pisanije su recenzirali Sveučilišni profesori i specijalisti Toksikološkog zavoda Hrvatske . Njihovom analizom rukopisa dobili ste objektivnu poniţavajuću negativnu ocjenu . Zbog toga je ugledna nakladnička kuća odbila vaša
halucinogena razmišljanja na papiru. Da, u pravu ste profesore u završnoj fazi je moja nova knjiga Halucinogene gljive i još je nisam nikome ponudio u nakladu . O svojim odnosima sa Školskom knjigom ne bih na ovaj način uopće diskutirao zbog profesionalnih odnosa, ali za vašu informaciju
nakladnička kuća Školska knjiga ima u svim svojim knjiţarama moju knjigu u prodaji. 2.
U vašem tekstu o promociji moje „Enciklopedije gljiva“ apostrofirali ste recenzente kao prijatelje, neznalice i ne(mikologe). Mislite li da bi vaš kolovođa „mikologa“ bio bolji recenzent. Ako niste znali, taj gospodin je još kao đak bio stalno uz mene i vukao za rukav kod determinacija gljiva na prvim izloţbama gljiva u Zagrebu. Danas je on gospodin u godinama, a na moju veliku ţalost i nesreću Stotina tisuća ljubitelja gljiva u Hrvatskoj, upravo je on Autor nestručnog i neznanstvenog „Pravilnika o zaštiti gljiva“ NN34/02 koji
vrvi od gluposti i neznanja. Zavirite molim vas
u to velebno čudo i proučite članak 6., 7.,
8., 13., 14. i članak 22. Svakako se slaţem profesore. Vaš doprinos razvoju gljivarstva je iznimno velik i ostavili ste neizbrisiv trag u Hrvatskoj i regiji. Ali vi se preko mene pokušavate obračunati sa doktorima mikologije sa Instituta Ruđer Bošković koji se profesionalno bave gljivama.
3. Kako je moguće Lukiću ( nakon vaše g moralnog stava o neutralnom recenzentu) , da ste kao moralna osoba smjeli i uspjeli (nakon odbacivanja vaših pisanija u koš za smeće u Zagrebu) za recenzente angaţirati ljude i podmetnuli im kukavičje jaje ( svaka njima čast ), koji nisu o gljivama napisali niti jedan znanstveni ili stručni rad. Dakle, nadam se, da ste spoznali arhaičnu činjenicu „ Gdje jednom laţ ruča neće i večerati“.
Dragi moj profesore ovaj put netočno. Nikom nisam podmetao nikakvo kukavičje jaje jer su predmetna gospoda svoje recenzije obavili u prvoj polovici 2012. Godine. Na moje
veliko zadovoljstvo dali su i poneku sugestiju i ispravke što je Vaš recezent propustio učiniti. Prof.dr. Ivana Balena je poznati brodski gljivar i znanstvenik liječnik internist koji se bavio liječenjem otrovanja gljivama. Citiram njegov rad na strani 44, a u literaturi je pod brojem 9 gdje je pisao o iskustvima intoksikacija gljivama u Slavoniji. O profesorici dr. Milki M aksimović moţete puno saznati ako njeno ime upišete u traţilicu google, ali vi niste baš ljubitelj informatike. Recenziju je samoinicijativno napisao i prof.dr.Milan Glavaš i objavio je u Šumarskom listu br. broj: 11-12/2012 a
tekst moţete naći na linku http://sumlist.sumari.hr/201211.pdf#page=84 4. Gospodine Lukiću,u Predgovoru svoje knjige pišete, citiram: „Prvi puta su predstavljene
kemijske strukture poznatih toksina gljiva te objašnjeni mehanizmi trovanja s trenutno poznatim terapijama “,završen citat. Ţelim vas upoznati („ amateri“ znaju) da je moja malenkost 1994. godine Utemel jila kolegij „Gljivarstvo“ na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu . Od tada neprekidno (između ostalog) predajem studentima i toksikologiju gljiva sa strukturnim formulama i.t.d. U knjizi „Gljive-morfologija, sistematika, toksikologija“ postoji poglavlje o toksikologiji gljiva (str. 75-96). Osim toga, desetke godina sam vanjski suradnik Kliničke bolnice Rebro (Pedijatrija) i Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu, gdje sam uz liječnike spašavao i spasio brojne ţivote djece i odraslih osoba otrovanih gljivama . Na Agronomskom fakultetu čiji sam djelatnik, je mnoštvo studenata diplomiralo, magistriralo i doktoriralo na područja Gljivarstva. Upravo je u konačnoj fazi izrade još jedna disertacija, Širić I.(2012): Teški metali u jestivim saprofitskim i ektomikoriznim gljivama sjeverne i primorske Hrvatske , čiji sam Mentor. Dakle, gospodine Lukiću, vi svojom knjigom tendenciozno obmanjujete javnost laţima i glupostima, a glorificirate vašu „mikološku“ kaljuţu ne(znanja). Vašu knjigu „Gljive-morfologija, sistematika, toksikologija“ nemam u svojoj zbirci knjiga o gljivama koja trenutno broji oko 350 naslova i nisam je vidio niti koristio u pisanju Toksikologije gljiva. Knjigu sam pročitao tek kada sam završio svoju Toksikologiju gljiva i to
na sugestiju kolege. Dakle nisam izrekao neistinu, niti ikoga obmanjujem. Osim toga Vaši podatci su uvelike zastarjeli. Vi ste svoju knjigu Gljive naših krajeva (1978) nekoliko puta reciklirali tako da sam jednostavno prestao kupovati Vaše knjige. Tu istu knjigu reciklirate u tekstovima i fotografijama gotovo 40 godina kasnije u spornoj Enciklopediji gljiva I (2005).
5. Vi ste u vašoj knjizi neoprostivo i nepopravljivo objavili 12 pogrešnih,a za zdravlje ljudi smrtonosno opasnih slika gljiva . Profesore nisam pogriješio niti jednom. Da sam slučajno po vašim navodima i pogriješio, nisam proglasio niti jednu otrovnu gljivu jestivom i nikome nisam ugrozio ţivot, dok vi to činite u svojoj Enciklopediji gljiva, a uporno odbijate popraviti grešku . Ovo što ste ovdje iznijeli j e jedino mjesto u knjizi na koje ste se mogli konkretno
osvrnuti. Prije tiskanja sve fotografije su provjerene na Institutu Ruđer Bošković, ali idemo po redu po redu:
Redom; str. 111 Amanita echinocephala nije, već je to Amanita vittadini; Fotografija je moja i to je Amanita echinocephala. Snimljena u Novigradu u studenom 2011. Na osnovu koje morfološke osobine vidljive na fotografiji vi moţete reći da je to Amanita vittadini, a gljivu niste drţali u ruci, niste vidjeli presjek itd.??? Pročitajte tekst op isa, ako se on ne slaţe sa fotografijom moţemo diskutirati. U vašoj Enciklopediji gljiva događa se više puta nesklad teksta i slike. str. 133 Amanita verna nije, već je to Amanita phalloides var. alba; Konstatacija je plod vašeg (ne)praćenja novih takso na. Amanita phalloides var. alba je sinonim Amanita phalloides str. 125 (Indeks fungorum) dakle sasvim druga gljiva, a na slici je Amanita verna koja je provjerena mikroskopski. str. 142 Boletus legaliae nije, već je to Boletus rhodoxanthus. Fotografija je moja i to je Boletus legaliae . Gljiva provjerena mikroskopski. Pronađena je u listo padu 2011. godine u neposrednoj blizini SB (sv.Petka). Koja je to morfološka osobina sa fotke koja ukazuje na Boletus rhodoxanthus? Pročitajte tekst opisa, ako se on ne slaţe sa fotografijom moţemo diskutirati. U vašoj Enciklopediji gljiva događa se više puta nesklad teksta i slike..
Na str. 153, Clitocybe rivulosa i str. 156 Clitocybe phyllophila objavljena je dva puta ista vrsta, ali sa dvije različite slike, međutim i jedna i druga slika pripadaju trećoj vrsti Clitocybe dealbata. Fotografija je nabavljena iz pouzdanog izvora i autorizirana. Gljiva provjerena mikroskopski. Gljive roda Clitocybe teško se raspoznaju bez mikroskopa, a vi na osnovu fotografije iznosite
ovakve tvrdnje. Pročitajte tekst opisa, ako se on ne slaţe sa fotografijom moţemo diskutirati. U vašoj Enciklopediji gljiva to se događa nekoliko puta. Nadalje, Gymnopus (kaţete trenutno ime???) hariolorum (otrovna ) ni je, već je to jestiva Collybia dryophila; Fotografija je moja. Gljiva je provjerena mikroskopski. Pročitajte tekst opisa, ako se on ne slaţe sa fotografijom moţemo diskutirati. U vašoj Enciklopediji gljiva događa se nekoliko puta nesklad teksta i slike. str. 214 Hebeloma sinapizans (otrovna) nije, već je to nejestiva Hebeloma crustuliniforme; Fotografija je moja, snimljena krajem rujna u Grabovici pored SB. Gljiva je provjerena mikroskopski. Pročitajte tekst opisa, ako se on ne slaţe sa fotografijom moţemo diskutirati. U vašoj Enciklopediji gljiva događa se nekoliko puta nesklad teksta i slike. str. 235 Inocybe napipes nije, već je to Inocybe asterospora; Fotografija je nabavljena iz pouzdanog izvora i autorizirana. Gljiva provjerena mikroskopski. Gljive roda Inocybe teško se raspoznaju bez mikroskopa, a vi na osnovu fotografije iznosite
ovakve tvrdnje. Pročitajte tekst opisa, ako se on ne slaţe sa fotografijom moţemo diskutirati. U vašoj Enciklopediji gljiva to se događa nekoliko puta.
str. 258 Lepiota helveola (smrtonosna) nije, jer spomenuta ima trajan vjenčić itd, već je to Lepiota subincarnata gljiva bez vrijednosti (sumnjiva); Fotografija je nabavljena iz pouzdanog izvora i autorizirana. Gljiva provjerena mikroskopski.
Pročitajte tekst opisa, ako se on ne slaţe sa fotografijom moţemo diskutirati. U vašoj Enciklopediji gljiva događa se nekoliko puta. str. 275 Paxillus involutus (otrovna ) nije, već je to Paxillus filamentosus; Apsolutno zlonamjerno i sami vidite da niste u pravu. Ovo je tipični Paxillus involutus. str. 290 Russula foetens nije, već je to Russula illota. Fotografija je nabavljena iz pouzdanog izvora i autorizirana. Gljiva provjerena mikroskopski. Pročitajte tekst opisa, ako se on ne slaţe sa fotografijom moţemo diskutirati. U vašo j
Enciklopediji gljiva to se događa nekoliko puta. 6.
Brojne strukturne formule u vašoj knjizi su čista preslika, vi ih niste crtali (str. 81, 83, 84, 86, 90, 93, i.t.d), što pravnici zovu krađa autorskih prava , sa svim drugim odgovarajućim konzekvencama. Autorska formula je samo ona koja je objavljena jednom kao originalni izvor. Sve formule su
sadrţane u literaturi (170 različitih izvora) i ponavljaju se nekoliko puta u različitim izvorima. Dakle, nemaju autorskih prava. Provjereno! Za svaki slučaj ima m suprugu odvjetnika. 7. Vi ste u svom osebujnom protu trovačkom razmišljanju „ popljuvali“ i najveće gljivarske autoritete (Fries, Moser, Cetto, Quelet, Singer, Kreisler, Pilat, Bon i.t.d) kada ste
„znanstveno“ konstatirali“ da je Tricholoma flavovirens (Pers. ex Fr.) Sund. str. 302 smrtno otrovna vrsta. Vama očito nije poznato , da je sve otrov i da ništa nije otrov . Ako niste znali, spomenuti i drugi sjajni mikološki klasici su umrli prirodnom smrću. Kako vidite, i moja malenkost još uvijek diše punim plućima, premda godinama konzumiram zelenkastu vitezovku (Tricholoma flavovirens) bez posljedica. Vi onako narcisoidno, mislite da je vaša „mikološka“ znanost počela s vama i vašom knjigom. U stvari 7. je stavka zbog koje ste napisali ovo pismo. Ja nisam nik oga „popljuvao“ nego sam koristio najnoviju 2004. govori kako je tek 7% gljiva do danas otkriveno a
literaturu. David L. Hawksworth očekuje se oko 1 500 000 vrsta. Dakle , nove spoznaje o gljivama tek se očekuju. Svoju tvrdnju o Tricholoma flavovirens utemeljio sam na slijedećim novijim znanstvenim radovima: 1. Deng, H, Yao, YJ. Tricholoma equestre, the correct name for T. flavovirens (Agaricales). Mycotaxon. 2005 94:325-9. 2. Chodorowski Z, Waldman W, Sein Anand J. Acute poisoning with Tricholoma equestre. Przegl Lek. 2002 59(4-5):386-7. 3. Nieminen P, Kärjä V, Mustonen AM. Indications of hepatic and cardiac toxicity caused by subchronic Tricholoma flavovirens consumption. Food Chem Toxicol. 2008 46(2):781-6. 4. Sein Anand J, Chwaluk P. Acute intoxication with Tricholoma equestre--clinical course. Przegl Lek. 2010;67(8):617-8. 5. Anand JS, Chwaluk P, Sut M. Acute poisoning with Tricholoma equestre. Przegl Lek. 2009;66(6):339-40 6. Horn U. Prasa D. Roth C. Hentschel H. Acute poisoning with Tricholoma equestre as consequence of simvastatin-mushroom interaction 7. Bedry R, Baudrimont I, Deffieux G, et al. (2001). "Wild-mushroom intoxication as a cause of rhabdomyolysis". N. Engl. J. Med. 345 (11): 798 –802 8. Saviuc, Phillippe; Danel, Vincent (2006). "New syndromes in mushroom poisoning". Toxicological Review 25 (3): 199 –209
Svi radovi su nastali u periodu od 2000. -2010. godine. To što vi ne koristite i ne ţelite primiti nove znanstvene spoznaje, ne daje vam pravo, ma tko bili, druge okarakterizirati kao
„kaljuţa neznanja“. 8. U toj uvezanoj kaljuţi Toksikologije gljiva, niste nikoga uspjeli uvjeriti da stvarno i poznate spomenutu „smrtonosnu“ gljivu ( Tricholoma flavovirens) jer ste u impresumu te knjige (osim sebe) naveli imena i prezimena još 9 autora slika . (Kakve to veze ima sa
Zanimljivo je da se između tih imena nalazi i ime vašeg uzoritog „mikologa“ koji je ţelio biti i recenzent. Međutim, ispod 12 pogrešnih i drugih slika ( neke su pogubne) niste nave li i ime autora, što je moralna i znanstvena obveza svakog autora knjige. Pogubna je Vaša tvrdnja da je smrtno otrovna Tricholoma flavovirens jestiva gljiva izvrsne kakvoće. Ni vi u svojim knjigama niste naveli autore fotografija iako se na popriličnom broju fotografija nalazite upravo vi. U mojoj knjizi autori fotografija su predstavljeni na ovaj način. Većina fotografija je moja. U knjizi ste osobito istaknuli, da se vaš veliki fond znanja najvećim dijelom zasniva na Internetskim izvorima (77 navoda). Gospodine, na Internetu svatko moţe pisati gluposti ad libitum, a korištenje podataka u znanstvene svrhe je nedopustivo . Ništa nisam „osobito istaknuo“ što je opet apsolutno pogrešno i zlonamjerno. Zanemarili ste 170 znanstvenih radova i različitih knjiga. Nalaze se u poglavlju 11.Literatura na stranici 311. Internet izvori su spomenuti zbog pristupa bazama podataka, a korištenje interneta je za one koji se ne znaju sluţiti njime zaista „ nedopustivo“. predmetom stvari)
To Vama očito nije poznato jer niste nikada napisali neki znanstveni rad, pa vaši „mikolozi“ koji znanstveno rade na proučavanju gljiva, neće vam zamjeriti. Opet pogrešno profesore, napisao sam značajan broj znanstvenih i stručnih radova i poneku knjigu, a u knjizi Toksikologiji gljiva citiram neke svoje radove. Nalaze se poglavlju 11.Literatura na stranici 315 pod rednim brojevima 76., 77., i 78.
Zanimljivo je gospodine Lukiću, da u vašoj biografiji navodite kako ste završili Poslije diplomski studij Organske kemije na PMF- u u Zagrebu 1989. godine. Međutim, nigdje nisam uspio pronaći podatak, niti se vi u biografiji hvalite da ste magistar znanosti. Upravo tako, završio sam studij, ali zbog rata i smrti profesora nisam obranio magistarski rad. Poslije me analitička tema iz kromatografije uopće nije interesirala, uostalom kao Vas istarski pršuti. To je vrlo čudnovato, jer u to vrijeme, nakon javne obrane magistarskog rada, titula Magistra znanosti je bila Zakonom zagarantirana. Gospodine Lukiću, moja malenkost je stvarno završila Poslije diplomski studij i o branila magistarski rad 1973.godine. Od tada imam i titulu magistra znanosti, sa svim pravima koja su mi tada pripadala.
Konačno, gospodine Lukiću, predlaţem da ponovimo gradivo. Znanost o genetici je odavno utvrdila, da stečeno svojstvo mrţnje i zavisti nije po Boţjoj volji genetski nasljedno. Zato molim sve čitatelje da ne pomisle, kako sam i ja stekao to uţasavajuće svojstvo, pa da mrzim bilo koga ili da sam nekome zavidan. Moju malenkost, koja nema WEB portal o svijetu gljiva, zanima samo znanstvena istina. U tom smislu navodim, da sam do danas uredio i recenzirao šest inozemnih knjiga sa engleskog, talijanskog i njemačkog jezika prevedenih na hrvatski jezik i dvije knjige hrvatskog autora. Naţalost, debelu ţabokrečinu opasnih slika i drugih izmišljotina u knjizi Toksikologija gljiva, ne moţe više nitko i nikada ispraviti niti isprati u slapovima suza grupe „mikologa“ koja se znanstveno zabavlja gljivama. Verba volant, scripta manent .
Poštovani profesore, bilo bi jako dobro kada bi svoj rat sa Insti tutom Ruđer Bošković vodili na nekom drugom terenu. Moja se knjiga izvrsno prodaje, a recenzije i različiti članci o knjizi su objavljene u
Šumarskom listu, Fondeku,
Agroglasniku, Eko Hercegovini, i drugim tiskovinama. Promocija je bila u 8 mjesta regije (Zagreb, Beograd, Sarajevo, Banja Luka, Karlovac,
Mrkonjić Grad, Kiseljak i Slavonski Brod) i u konačnici Akademiji nauka Bosne i Hercegovine. Dobivam samo pohvale na novom pristupu problematici toksikologije gljiva. Pripremam nove knjige, a imam i neke nove projekte. Quod licet Iovi, non licet bovi. - Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu.
Ţelim Vam mnogo sreće i zdravlja u budućem ţivotu.
Zagreb, 3.siječnja 2013.
Srdačno, Prof.dr.sc.Romano Boţac Redoviti profesor u trajnom zvanju
U Slavonskom Brodu 29.siječnja 2013. godine Srdačno Vaš Tomislav Lukić Na znanje: Mikološko-gljivarski savez Hrvatske, svim
Gljivarskim društvima i udrugama diljem Hrvatske i drţavama Ex Jugoslavije, recenzentima knjige Toksikologija gljiva i Nakladniku Gradska knjiţnica Slavonski Brod. Na znanje : Mikološko-gljivarski
savez Hrvatske, svim Gljivarskim društvima i udrugama dilje m Hrvatske i drţavama Ex Jugoslavije, recenzentima knjige Toksikologija gljiva i Nakladniku Gradska knjiţnica Slavonski Brod.
KRITIKA KNJIGE: ROMANO BOŢAC - ENCIKLOPEDIJA GLJIVA (I TOM)
Kada se prisetim mojih gljivarskih početaka (1999.), ne mogu a da knjigu Gljive naših krajeva, hrvatskog autora Romano Boţca, ne stavim na posebno i počasno mesto među mojom gljivarskom literaturom. Tu Boščevu knjigu (doţivela četiri izdanja, poslednje 1995.) bi ocenio kao gljivarski bukvar bivših jugoslovenskih prostora, osamdesetih i devedesetih godina. Za prvi gljivarsko-mikološki korak u poznavanju makromiceta potrebno je imati čvrst oslonac, što je ova knjiga svakako bila. U međuvremenu, potrebno je bilo napraviti i drugi korak, radilo se puno na terenu, a aktivnosti Gljivarskog društva Šumadije omogućil e su mi da dođem u kontakt sa mnogo više interesantnih vrsta gljiva, nego što bih to ikada sam mogao da postignem. Okolnosti su zahtevale mnogo više dobre literature nego što je srpskohrvatsko govorno područije to nudilo (Boţac, Foht, ...). U mom stručnom sazrevanju mnogo su mi pomogli: R.Phillips, M.Jordan, T.Lessoe, G.Pace, J.Lamaison, J.Polese, E.Garnweidner,
a posebno: M.Moser, R.Courtecuisse, R.Pöder, R.Galli. Borba za više znanja, više informacija, istraţivanja u laboratoriji i na terenu je neprestana. Ipak, kada sa police uzmem Boščevih ″300 gljiva″ ruci bude nekako toplo.
Hebeloma crustuliniforme
Valjda je zato, ţelja da se zaviri u novo gljivarsko -mikološko delo ovog autora bila sveprisutna. Godine 2005. u izdanju Školske knjige Zagreb, izašao je I tom Enciklopedije gljiva, autora Romano Boţca (u nepoznatom tiraţu !?). Zajedno sa II tomom, čiji se izlazak očekuje tokom 2007., opisom i slikom, bi bilo obuhvaćeno oko 2000 vrsta makromiceta. Kako je ovo, po rečima autora kapitalno (ţivotno) delo, u srpske knjiţare stiglo sa ovogodišnjim Sajmom knjiga u Beogradu, poţurio sam da ga kupim. Dilema je bila samo, kupiti ga za privatnu mikoteku ili za police Mikološkog društva Šumadije, koje polako širi spisak naslova koji su na raspolaganju svim članovima društva. Knjiga je kupljena i otišla je na police GDŠ -a. U svom gljivarsko- mikološkom
usavršavanju stekao sam nešto znanja o makromicetama, a naročito o rodovima kao što su Boletus, Amanita, Russula, Tricholoma, ... Ovom prilikom imam potrebu da podelim lične utiske o pomenutoj knjizi sa čitaocima ovoga teksta. U delu Enciklopedija gl jiva (I tom) autor posle kratkog uvoda, slikom i rečju predstavlja 740 vrsta gljiva, u svom prepoznatljivom i nepromenjenom stilu iz izdanja
Gljive naših krajeva. U ovom I tomu, prikazane gljive pripadaju porodicama (sistematizacija
po
Moseru):
Tricholomataceae,
Amanitaceae,
Agaricaceae,
Entolomataceae, Coprinaceae, Strophariaceae i Cortinariaceae (veći deo reda Agaricales).
Paţljivim čitanjem knjige stekao sam utisak da se radi o prostom proširenju knjige izdate pre 25 godina (I izdanje Gljive naših krajeva), pisanom istim stilom, na istom stručnom nivou, korišćenjem mahom iste (delom još uvek dobre, a delom prevaziđene) literature ali uz mnogo više grešaka, površnosti i omaški, što tehničkih što stručnih. U ubeđenju sam da je autor, zarad dostizanja što većeg broja fotografisanih i opisanih vrsta, osetno umanjio kvalitet otštampanog materijala.
Entoloma lividum Zagrebimo po knjizi:
Isuviše je posebno prikazanih varijacija i formi pojedinih vrsta gljiva, koje se obično pominju u komentarima osnovne vrste, a samo specijalno prikazuju posebno: od 740 prikazanih vrsta više od 80 čine forme i varijacije (pet posebno predstavljenih varijac ija
gljive Tricholoma saponaceum, pet Amanita vaginata, četiri Agaricus xanthoderma, tri Amanita gemmata, ...).
Značajan broj posebno prikazanih vrsta (ne varijacija), čak ni starija (novija posebno) literatura ne priznaje kao posebne vrste: Macrolepiota umbonata i M.mastoidea (i po Moser-u ovo su sinonimi, a posebna je zanimljivost što Boţac u knjizi Gljive naših
krajeva ove taksone takođe smatra sinonimima), Leucoagaricus leucothites i L.pudicus, Entoloma bloxamii i E.madidum, Mycena pura i M.pseudopura (sinonimi po Moser-u), Pholiota aurivella i P.adiposa, ...
Macrolepiot mastoidea
Zanimljivo da se neke posebno prikazane vrste kao što su Psathyrella hydrophila i P.piluliformis (u svoj novijoj literaturi sinonimi), predstavljene, tako da je ova prva estiva i lekovita, a druga otrovna!?
Tehničke greške prilično bodu oči: strana 26, prikazani otisak spora Amanita pantherina (reč je verovatno o Agaricus sp.). Ista strana, otisak spora Cortinarius alboviolaceus (reč e o nekoj rupičarki). Na stranama 456 i 528 prikazana je ista gljiva (Leucopaxillus giganteus) i to pod dva različita domaća (hrvatska) naziva. Na strani 251 u napomeni za vrstu Hebeloma crustuliniforme se kaţe da je slična vrsta H.sinapizans mnogo veća, a kada se pogledaju date dimenzije šešira, manja gljiva je dimenzija 5 -15cm, a veća 5 12cm !?
Javljaju se značajne stručne nedoumice: na strani 152 prikazana je vrsta Agaricus xanthoderma var.lepiotoides, a ako se pogleda knjiga istog autora, Gljive naših krajeva, vidi se da je is korišćena ista fotografija koja je u prethodnoj knjizi imala naslov A.xanthoderma !? Da dilema bude veća ista gljiva (ista fotografija) ima u dve knjige različite dimenzije spora !? Dalje, na strani 478 prikazana je vrsta Tricholoma orirubens var.basirubens, a u knjizi Gljive naših krajeva ista fotografija je potpisana kao Tricholoma orirubens. U Enciklopediji pomenuta vrsta nosi drugu fotografiju !? Na
stranici 94 prikazana je gljiva Lepiota perplexa, a za njeno predstavljanje iskorišćena je fotografija ko ja je u Gljive naših krajeva potpisana kao Lepiota acutesquamosa. U Enciklopediji za pomenutu gljivu istaknuta je nova fotografija koja predstavlja
morfološki značajno različitu gljivu. Ista fotografija, pa samim tim i ista gljiva (L.perplexa po novom) ima sasvim različite dimenzije spora u dve knjige, Gljive naših krajeva – 5-8x2- 4μm, Enciklopedija gljiva – 4,5-6,5x3- 4 μm. Logična je pretpostavka da dimenzije spora ovih gljive nisu ni merene već su prosto spajani opisi sa ″odgovarajućom″ fotografijom. Ţeli m da verujem da ovakvih spajanja u knjizi nema isuviše.
Amanita beckeri Mnogi podaci u knjizi nisu u skladu sa savremenom literaturom, a i nekim
činjenicama: vrsta Tricholoma flavovirens je u knjizi navedena kao gljiva izvrsnog kvaliteta. U Evropi je ova gljiva skinuta sa spiska jestivih, još kada su devedesetih godina (od 1992. do 2000.) u Francuskoj zabeleţeni smrtni slučajevi posle konzumiranja velikih
količina ove gljive. Vrsta Lyophyllum connatum se navodi kao gljiva vrhunskog kvaliteta, a potom se komentariše da je moţda i štetna (savremena literatura nigde ne navodi ovu gljivu kao jestivu). Vrsta Agaricus bohusii po knjizi dostiţe dimenzije šešira do 10 cm. Retko da sam našao primerke ove gljive ispod 10 cm, a mogu da dostignu i 30 cm u prečniku. Gljiva Agaricus arvensis po knjizi dostiţe dimenzije 5 -8 cm. Nigde ne mogu da nađem u literaturi tako minorne dimenzije za konjsku rudnjaču (po Moseru, A.arvensis dostiţe 20 cm u prečniku). Jako puno mesta u knjizi stvara slične nedoumice. Ima podataka koji su u velikoj (čak opasnoj) suprotnosti sa meni dostupnom literaturom i iskustvom: Entoloma lividum (strana 346) je opisana kao gljiva sa gustim i u prvo vreme
bledim listićima, kao i sa često nakaradno zadebljanim stručkom. Ovo je upravo deo opisa gl jive Clitocybe nebularis, a otrovna E.lividum ima retke listiće koji su u prvo vreme mlečno ţuti, a nakaradno zadebljan stručak sam do sada primetio i u literaturi našao samo za C.nebularis. Na strani 262 dat je opis i fotografija gljive Cortinarius albidus ssp. europaeus Moser, čiji je stručak, na fotografiji izduţen i šiljato se završava. Po samom autoru ove vrste Moser- u, ova gljiva ima odsečeno zadebljanu bulbu !? Na strani 348 se na fotografiji gljive Entoloma rhodopolium jasno vidi da ima karakteristično ulegnuće na centru šešira, što je karakteristika podroda Leptonia, a
sigurno ne ove gljive (podrod Entoloma), koja čak ima blago uzdignut centralni deo šešira (u bilo kojoj literaturi). Pojedine fotografije gljiva su van svakog komentara (strana 234, vrsta Bolbitius
variicolor). Nadam se da je identifikacija rađena na nekim drugim primercima. Postoje gljive koje se retko ili nikako ne pojavljuju u literaturi dvadesetog i tekućeg veka. Takve su gljive Lyophyllum tumulosum ili Tricholoma goniospermum. Kada se uzme u
obzir kako su formirani taksoni u devetnaestom veku, logično je da se takve vrste pomenu eventualno samo u napomenama. Za vrstu T.goniospermum stoji da raste u velikim skupinama i da je izuzetna, jestiva gljiva. U monografiji Tricholoma, Roberto Galli (profesor mikologije na Milanskom univerzitetu) ova gljiva se pominje samo u istoriografiji (T.goniospermum Bresadola 1881.:p. 6, pl. 109.). Drago mi je da "raste u velikim skupinama" u Hrvatskoj.
Agaricus albertii
Ţeleo bih da posebnu paţnju u ovoj kritici posvetim opisima roda Amanita:
Na strani 51 u opisu vrste A.phalloides var. alba date su dimenzije spora 8- 10x7,8
μm.
Reč je o očiglednoj nepaţnji. Redosled vrsta roda Amanita nema nikakvog reda predstavljanja po dobro poznatim podrodovima Amanita, Amanitaria, Amidella, ..., sekcijama Vaginatae, Inauratae, Validae, Mappae, ..., pa tako jedna za drugom predstavljaju se vrste A.verna (podrod Amanitina, sekcija Phalloideae), A.ovoidea (podrod Amidella), A.citrina (podrod Amanitina, sekcija Mappae).
Na strani 60 u opisu vrste A.aureola se kaţe da gljiva ima crveni šešir, što se kosi sa podacima u literaturi (Courtecuisse, Galli) da gljiva ima isključivo narandţasti šešir. Na stranama 63-65, opisana je gljiva A.gemmata i njena forma A.gemmata fo.amici. U
monografiji za rod Amanita (A.Galli) navedena forma je primetno veća od osnovne vrste a miskroskopske odlike su gotovo identične (veličina spora). U Enciklopediji gljiva, A.gemmata fo.amici je manja od osnovne verzije, a spore se izrazito razlikuju (A.g. 712x7-9, fo. amici 10-14x5-7)!?
Na strani 73 u napomeni za gljivu A.battarae se kaţe da vrsta A.beckeri ima venčić na stručku (!?) što je netačno. Opšte je poznata činjenica u novijoj stručnoj literaturi da gljiva A.beckeri ima okersmeđi šešir i karakterističnu strelastu šaru na dršci, što navodi i sam Boţac. Međutim, i pored najbolje volje, nemoguće je spojiti priloţenu fotografiju sa datim opisom.
Više priloţenih fotografija se ne podudara sa dostupnim karakteristikama opisanih vrsta (monografija A.Galli,...): pored priloţenih 5 varijacija vrste A.vaginata osnovna verzija (strana 70), koja treba da poseduje svetlosivu boju šešira, liči na tipičnu A.fulva. Da gljiva stvarno podseća na A.fulva potvrđuje i sam autor pošto u knjizi Gljive naših krajeva, ovoj fotografiji i dodeljuje to ime !? Na strani 54 prestavljena A.echinocephala mnogo više podseća na A.strobiliformis, a na strani 66, pomenuta A.strobiliformis ima jake smeđe tonove po šeširu, što u literaturi nije zabeleţeno. Na strani 76 slika za A.magnivolvata u stvari neodoljivo podseća na A.pahyvolvata, a na strani 78 fotografija kojom se predstavlja A.submembranacea (koja ima maslinastosmeđ šešir bez izraţenenog središnjeg ispupčenja), jako vuče na vrstu A.spadicea (monografija roda Amanita, A.Galli), kojoj je osnovna makroskopska karakteristika, tamnosmeđ klobuk i izraţeno središnje ispupčenje na šeširu. Jasno, kako mnogi detalji u sferi mikologije nisu precizno definisani i još dugo neće, ostaje mogućnost da se iskazi u literaturi, koji se čine suprotnim, pribliţe (na zadovoljstvo suprotstavljenih mikologa), pa neću navoditi mnogobrojne sitnije nedoumice (prema mom mišljenju). U svakom slučaju, sadrţaj ove knjige je za poštovanje, ali moram da kaţem da sam od I toma kapitalnog dela R omana Boţca očekivao znatno, znatno više. Prof.dr.Nebojša Lukić
