Immanuel Kant - prosvjetiteljstvo prosvjetiteljstvo u njegovoj filozofiji doživljava vrhunac, kritizira dogmatske filozofije npr. npr. Empirizam radi koncentracije na fenomene a ne noumenome što označava ''stvari po sebi-ding an sich''. estoko kritizira metafiziku pitanjem da li je ona kao znanost mogu!a, te se zasniva na stvaranju prave znanosti od filozofije koja bi imala svoj nacin promišljana koji bi se temeljio na umu.
Transcedentalna kritika uma - zasniva se na autonomnoj filozofiji kao znanosti uma, ovim "ant zeli naglasiti da postoje odre#eni elementi unutar covjekovog uma koji su neovisni o empiriji i ne mogu se spoznati iskustveno ve! samo filozofski. $i elementi su nam dani aprio apriori, ri, % racion racionali alizm zmuu & empiriz empirizmu. mu. $" $" revolu revolucio cionir niraa iz temelj temeljaa filozo filozofije fije &etiku &etiku,, spoznajnu, povijest povijest te im postavlja siguran temelj temelj u umu, što prije nisu imale (kopernikanski (kopernikanski obrat).
3 faze stvaralaštva: predkritička, kritička i post-kritička. predkritičkoj fazi se bavio prirodnim znanostima i metafizikom te je obrazložio teoriju o postanku svijeta i gibanju planeta skupa sa *ierrom +aplaceom a koja se temelji na tome da ne treba teoloških i nadnaravnih sila za tumačenje postanka reda iz kaosa... (djela- fizicka monadologija,snovi jednog vidovnjaka...). Kritička: kritik kritikaa istog istog uma, uma, prakti praktično čnogg uma, uma, rasudn rasudnee snage. snage. Postkritička: metafizika cudoreda,o vjecnom miru,logika...)
izička monadolo!ija: nadovezuje se na +eibnitza i smatra da sila čini bit materije (nasuprot +eibnitzovoj tvari). '''bit cestica cijim gibanjem nastaje svemir ispunjava sila''. "novi jedno! vidovnjaka razracunava se sa sanjarijama dogmatske metafizike, metafiziku predstavlja kao znanost o granicama ljudskog uma a ne kao sustav uma. Kritizira #umeovu uzročnost na načina spoznaje spoznaje fenomen & stvari temelju navike i mijenja je na temelju čistog razuma. $ načina kako se pojavljuju i noumenon-stvari po sebi.
Kritika Kritika čisto! čisto! uma: uma: preteča preteča moderne moderne spoznajne spoznajne teorije, utemeljuje utemeljuje filozofiju filozofiju subjekta, subjekta, %etafizika je nemo!u&a kao znanost jer ona nadilazi iskustvo, njena bit je čista spoznaja neovi neovisna sna o iskust iskustvu, vu, isto isto tako tako nije samosta samostalna lna jer ''spo ''spozna znaja ja bez bez iskust iskustva' va''' baca baca um u antinomije i proturječja (brojni metafizicki prijepori o ogu). glavnom metaf. služi kao podloga iskustvu. iskustvu. /vim kritizira racionaliste racionaliste i empiriste...
' djelu K(): "rit "ritik ikaa se sast sastoj ojii od dva dva dije dijela la tran transc sced eden enta taln lnoo elem elemen enta tarn rnog og (estetika,logika,analitika,dijalektika) i transcedentalno metodskog nauka. (rijec kritika znaci razlučivanje, stavljanje pred sud). Estetika i analitika dokazuju strogo op!u i nužnu spoznaju a one su (te spoznaje) ograničene na iskustveni svijet. 0etaf. je teorija iskustva a ne znanost.
1azlike izme#u spoznaja **a priori - a posteriori** čista spoznaja a priori je ona u kojoj nema nema empi empiri rije je,, razl razlik ikaa izme izmedu du čist čistee i empi empiri rijs jske ke spoz spozna naje je je u stro strogo gojj nužn nužnos osti ti i neograničenoj neograničenoj op!osti.
Pitanja K() +
%o!u&nost spoznaje sudova a priori + -dva su izvora ljudske spoznaje: osjetilna zamjedba i razum. 2ama osjetila daju zorove & predodžbe predmeta, a razum te iste izdiže do pojmova (pojmovi su bez zorova prazni,zorovi su bez pojmova slijepi), te na kraju razum pojmove povezuje u sudove a pojam predmeta nastaje kada razum poveže zorove prema gledištu unutar 34 kategorija) i tako dolazimo do spozn spoznaje aje predme predmeta. ta. (prost (prostor or i vrijem vrijemee su unu unutar tarnje nje čov čovjek jekove ove percepc percepcije ije,, dok princip princip kauzalnosti je dio kategorije relacije i potječe iz razuma)
Kako je mo!u&a čista prirodna znanost + -mogu!a je na temelju što je priroda pravilan red pojava koji potječe kada razum povezuje pojave prema normama koje se nalaze u njemu. Kantova revolucija mišljenja: spoznaja se ne ravna prema predmetima vec predmeti prema spoznaji. 1azum */5E67E pojave prema normama u njemu koje su mu dane a priori.
Kako je mo!u&a metafizika kao znanost o nadosjetilnome + -nije -nije jer nije nije dio dio empi empirij rije. e. azlika izmeu uma i razuma um predstavlja mo! ideja, umjetnost i povezuje sudove u zaključke & ideje, dok razum stvara pojmove te ih povezuje u sudove. 89E7E su regulativni principi kojim um daje razumu pravila kako treba postupati. Ideje su misaono mo!u&e ali im ne moze od!ovarati iskustvo, a ako i se ide skupa povezati ona dospijevamo u antinomije.
Pitanje /o!a: umom ne možemo dokazati a niti opovrgnuti ožje postojanje, preostaje nam vjerovati...
Kritika Praktično! uma: govori o etici tj. moralnoj teoriji, voljom se razlikuje umno bi!e od pukog prirodnog prirodnog bi!a & zivotinje. zivotinje. 0utonomija-kad je volja odre#ena zakonima koji se nalaze u nama, #eteronomija- kad je vo volj ljaa odre dre#en #ena neč nečim izv izvan nas (na (najvis jvisee dobro,sa dobro,savrse vrsenstvo nstvo), ), ipot. Imperativ - zako zakoni ni ko koji ji važe važe za sve ljud ljudee ali ali uv uvje jetn tno, o, kate!. Imperativ-važi za sve bezuvjetno-temelj etike.
:vi čudoredni pojmovi imaju svoje sjediste a priori u umu, "ant odbacuje etički empirizam. "at. 8mperativ je opci eticki princip kojeg covjek $1E; ali i ne mora poštovati...9obra je samo !udoredna volja,
eli!ija u !ranicama čisto! uma: vjera u oga se ne može dokazati znanjem, jer je ono ograniceno na empirizam. *raktični um potiče na vjeru ali ne može dokazati ono što je teorijski um prihvatio kao regulativne ideje tj. postulate & og. 9jelovanje u skladu s !udorednim zakonom je potvr#ivanje oga.
Kritika rasudne sna!e: govori o dva svijeta fenomena i noumenon, metafizika &udorea: promatra ljudsko djelovanje kao pravno i moralno, pravosloboda gdje se jedna volja može ujedniniti s drugom a da nitko nije ošte!en.
