Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi
Drama u 3 čina iz života jedne agramerske patricijske obitelji Odvija se na jednom mjestu (palača imućne bankarske obitelji Glembay), kasnog ljeta 1913., između 1 i 5 sati ujutro
Sužavanjem prostora i vremena, pozornost je usmjerena na odnose o dnose među likovima i na njihova psihološka proživljavanja
Tema: uspon i pad obitelji Glembay
Potekli od međimurskih seljaka, a zločinima, prijevarama i ženidbama se popeli na vrh društvene ljestvice i postali zagrebačka gospoda
Slom Austro-Ugarske Monarhije; slom u glembajevskom salonu
U prvom planu se nalaze psihološki produbljeni likovi, članovi obitelji Glembay: Naci (Ignjat Jaxques) Glembay – bankar, tajni savjetnik, 69g Barunica Castelli-Glembay – njegova druga supruga, 45g Leone Glembay – Ignjatov sin iz prvog braka, 38g Sestra Angelika – udovica starijeg Glembayeva sina Ivana, 29g mi ru, 69g Titus Andronicus Fabriczy-Glembay – kuezn bankira Glembaja, veliki župan u miru, Puba Fabriczy -Glembay – advokat, pravni savjetnik firme, njegov sin, 28 g Paul Altmann – liječnik, 51g Alojzije Silberbrandt – informator baruničina sina i njen ispovjednik, 39g Oliver Glembay – sin barunice Castelli i Nacija, 17g Likovi su određeni socijalno i psihološki, u njihovim dijalozima se otkriva licemjernost i nemoral društvenog kruga kojemu pripadaju U središtu dramske radnje je lik Leonea Glembaya Povratkom sina u zavičaj otvara se prostor za psihološki sukob i pokreće se radnja otkrivanjem tajni iz prošlosti
Njegov lik je poveznica sa svim elementima drame
Unutarnji sukob: glembajevska priroda (nagon, tjelesno, animalno) – daniellijevska priroda (razum, duhovno, ljudsko)
Vanjski sukob:
1. čin: Leone – Silberbrandt 2. čin: Leone – otac 3. čin: Leone – barunica Castelli Kompozicija – upoznavanje obitelji i povijesti Glembajevih (u 1. činu upoznavanje koje muti Leonov sarkazam pred obiteljskim portretima; u 2. se otkrivaju obiteljske tajne nakon što između oca i sina započinje odgađani obračun; u 3. činu početak brodoloma) Stilska obilježja: Klasična dramska srtuktura – 3 čina, poštivanje pravila trojnog jedinstva Dramska napetost rezultat je dramskog sukoba (sukoba među i unutar likova) Govorna karakterizacija likova – agramerski obojen njemački jezik Naturalistička obilježja – biološka motivacija glavnih likova Psihološki realizam – Krleža daje društveno -moralni i povijesni okvir u čije središte postavlja duboku dramsku psihološku analizu 3 plana propasti patricijske obitelji Glembay: društveni, psihološki i moralni Na početku drame oni su na vrhuncu financijske i društvene moći, a kraj drame je početak
obiteljskog sloma, tj. Bankrot tvrtke Glembay Ltd.
Likovi su individualizirani i psihološki produbljeni (naturalističko ponašanje i socijalistička analiza društvene krize); podsviješću upravljanja mržnja – Leone je u dvoznačnim gledištima i debatama „Hrvatski Hamlet“ Degradacija Glembajevih od prvog Glembaja koji je u šumi zbog zlata ubio čovjeka, do posljednjeg – Leonea (na kraju drame ubija barunicu Castelli)
1
Motivi: društvena nepravda, zloupotreba bogatstva, neodgovornost i razuzdanost, erotičke i estetske otuđenosti od svoje sredine U prvom planu je Leone – bankarov sin, intelektualac, europejac, slikar koji se nakon 11 godina vrati kući kako bi razriješio sukob između „glembajevskog i neglembajevskog u sebi“ Ignjat i Barunica Castelli – glembajevska krv (strast, nagon, amoralno, tjelesno, animalno, nemir, laž) Irena Danielli-Glembay (majka), Beatrice (časna sestra Angelika) – danijellijevska krv (razum,
moralno, duhovno, ljudskost, smirenost, iskrenost) Temeljni sukobi su intimni problemi, problem podvojene ličnosti, obiteljski problemi, socijalni nazori, filozofske
postavke, moralne odrednice i nasljeđene sklonosti, a temeljni problemi Leoneov odnos prema ocu, uspomene iz djetinjstva, doživljavanje majke, odnos prema bratu Ivanu i sestri Alice, odnos prema barunici Castelli, Leoneove dvojbe glede vlastite umjetničke nadarenosti i odnos prema materijalnom.
2
Radnja je smještena u 1913. godinu te počinje činom koji se odvija u Crvenom salonu (ovdje su prisutna obilježja komorne drame – autor nas uvodi u priču detaljno opisujući salon) u kući Ignjata Glembaya. Proslava je godišnjice firme »Glembay Ltd«. Na zabavi se pojavljuje i Leone, Gle mbajev sin, koji se vratio kući nakon što je 11 godina proveo boraveći u Europi. U salonu sami ostaju Leone i Angelika, udovica Leonova brata Ivana koji je prije nekoliko godina počinio samoubojstvo, a ona se odlučila zarediti. Leone i Angelika raspravljaj u o obiteljskim portretima na zidovima. Razgovor se možda tiče slikarstva, no u zraku se osjeća erotska napetost zbog Leonovih osjećaja prema Angeliki. Uskoro u salon ulaze dr. Silberbrandt (ispovjednik barunice Castelli) i umirovljeni župan Fabriczy. Razg ovor sada teče nešto drugačije nego što je prije njihovog dolaska: Leone govori kako su Glembajevi zapravo prevaranti, ubojice i kriminalci te da su te osobine, kao i sklonost samoubojstvu, nasljedne. Na ponekim portretima likovi drže neke od simbola (npr. crkva, vaga…) za koje Leone tvrdi da imaju svoju priču; recimo, vaga je simbol prijevare Glembajevih kojim su stekli bogatstvo.
Tada u salon ulazi odvjetnik Puba koji nazočnima (u međuvremenu su pristigli stari Glembay i njegova žena, barunica Castelli) stane objašnjavati o člancima koji u socijalističkom tisku govore protiv barunice Castelli koju se optužuje da je pregazila staru Rupertovu, a njena snaha se bacila s trećeg kata glembajevske kuće kada nije dobila novčanu potporu. Svi prisutni članovi obitelji, osim Leona, za staru Rubertovu govore da je bila parazit, a njena snaha luđakinja. Kada Leone progovori obraća se barunici pozivajući se na pitanje morala što je barunicu uzrujalo do te mjere da je morala napustiti salon. Kada barunica izađe, dr. Silberbrandt krivnju za smrt Fanike pokušava svaliti na samog Leonea koji joj je rekao kako bolje da se baci se kroz prozor nego da očekuje da će nešto dobiti od barunice Castelli. Leone se osjeća napadnuto te, da bi razotkrio motive Silberbrandtovih pokušaj a obrane barunice, daje mu do znanja kako je otkrio da je on baruničin ljubavnik. Te posljednje riječi čuje sa terase stari Glembay koji je gledao kako u daljini dolazi oluja, a njegove su posljednje riječi u prvom činu: “Horst du, Fabriczy? Es donnert!” ( Čuješ li, Fabriczy? Grmi!) koje nagovještaju katastrofu. Drugi čin počinje pola sata nakon prvog razgovorom u kojem dr. Silberbrandt moli Leonea da pred ocem povuče svoju izjavu kako su on i barunica ljubavnici, no ovaj ga odbija govoreći kako je ta tvrdn ja u potpunosti istinita. Nakon
toga, Leone se počinje pakirati s namjerom da otputuje kada mu u sobi dolazi otac. Razgovor počinju neobaveznim temama ali se to ubrzo pretvara u Glemayevo zahtjevanje da Leone objasni zašto je rekao da su Silberbrandt i barunica ljubavnici te ga traži da mu kaže odakle mu ta informacija. Zahtjeva konkretne dokaze i počinje svađa. Ignjat krene braniti barunicu te blatiti Leoneovu uspomenu na majku te za Leonevu ćud krivi venecijansko -grčku krv njegove majke. Leone pobjesni i krivi Glembaya za njenu smrt te krene vrijeđati sve što je glembajevsko oko njega i u njemu. Nakon što je iznio nekolicinu argumenata vezano uz to kako je barunica Castelli uistinu nečasna žena, završava izjavom da je i njega jednom u mladost zavela te da je legao s njom. Stari Glembay u tom trenu potpuno pobjesni te napadne Leonea i krenu se mlatiti poput kakvih životinja. Kada se Leone uspjeva savladati ironično dobacuje: “U stilu! Glembajevski argumentum ad hominem!” Ignjat istetura iz sobe i pokuša dozvati svoju ženu, barunicu Castelli, a kada shvati da ona nije u svojoj sobi doživljava srčani udar i umire. Drugi čin je vrhunac drame zato što se u njemu ostvaruje dubinska psihološka analiza odnosa otac -sin. Taj sukob, sa snažnom psihoanalitičkom konotacijom edipovskog kompleksa, zapravo je Leoneov obračun s onim glembajevskim u sebi, no postaje nam jasno da, unatoč njegovoj senzibilnosti i naobrazbi, ne može poraziti daj dio sebe, Treći čin događa se uz Glembayev odar. Počinje tako što Leone sjedi pokraj kreveta i pokušava nacrtati očev portret dok istovremeno Puba razgovara na telefon čime pokušava spasiti financijsko stanje obitelji Glembay, a Silberbrandt
i dr. Altmann raspravljaju o smislu života i smrti, svaki sa svog gledišta te se u njihov razgov or povremeno ubacuje Leone ponekim sarkastičnim komentarom. Uskoro na scenu dolazi barunica Castelli koja započinje razgovor s Leoneom (što je ujedno i najvažniji dio ovog čina). Barunica pokušava oslabjeti Leoneovu mržnju prema njoj tako što se vraća u prošlost i priča o njihovoj vezi te tvrdi kako su njeni osjećaji prema njemu bili iskreni. Uspjeva ga malo smekšati što dokazuje njegovu podvojenu ličnost (privlačnost dva različita tipa žene – barunice koja je fatalna žena i Angelike koja je simbol čistoće), no on je i dalje prezire. Njihov razgovor prekinut je pozivom direktora Trgovačke banke. U sljedećoj sceni Leone priča sa sestrom Angelikom kojoj tada otvoreno priznaje kako je ona jedini razlog zbog kojeg je ostao u kući. Zbog grižnje savjesti joj se ispovjeda i priznaje što se dogodilo sinoć s njegovim ocem te smatra da je on kriv za njegovu smrt zato što je dopustio da ga svlada “glembajevski imperativ”. Na scenu upada 3
barunica koja je bijesna zbog vijesti da joj Ignjat nije ostavio nikakav novac već da je t rošio i njen zbog čega je ona sada osiromašena. Njena maska pada kada počne vrijeđati Leonea i Angeliku koju naziva uličnom droljom. Leone se više ne može suzdržati od bijesa te ju ubija škarama. Katakterizacija likova:
Leone Glembay – glavni lik drame; intelektualac i poznavaoc umjetnosti i doktor filozofije koji svoje predke smatra upravo suprotnim od obrazovanog
fizički izgled: obučen u frak te uvijek imao lulu u ustima; srednjovječni prosijedi muškarac rijetke bijele brade bez brkova; fizički nemiran što nam već pokazuje njegovu labilnost, neurotičnost i uznemirenost sarkastičan psihički uzdrman činjenicom što žena vara njegova oca sa silnim muškarcima i nostalgijom za majkom na kraju glembajevsko u njemu pobjeđuje Ignjat Glembay – Leoneov otac koji nije volio njega ni njegovu majku
omiljeno dijete: Ivan
Leone mu u 2. činu predbacuje Alisinu smrt; ovaj pokušava zanijekati slijep zbog požude prema barunici
Barunica Castelli ( Charlotte Castelli-Glembay) – Glembayeva žena
izvana: elegantna; unutarnje karakteristike: pohlepna, pokvarena, zlobna
svodnik ju podvalio Ignjetu
lopuža
od 15. godine – život bluda (bordel dama)
priležnica Glembayevih još od kad je Leoneova majka bila živa tijekom drame doživljava preobrazbe, metamorfoze: bludnica – patnica – prostakuša
svjesna svog kompleksa bludnice
barata erotskom inteligencijom
Čin prvi - Crveni salon. Na zidovima se nalaze petnaestak portreta obitelji Glembay. Sve je puno gostiju. Na sceni stoji Sestra Dominikanka Angelika, udovica Ivana Glembaya, (najstarijeg sina Ignjata Glembaya) i promatra portrete.Vitka je i otmjena, ruke skriva u naborima rukava. Uz nju stoji Leone Glembay. Ima prosjedu kosu, rijetku bradu, bez brkova. U ust ima ima lulu. Leone počinje razgovarati o Kantu i Euleru te o logici i matematici. Prvi put
izlazi na vidjelo da je Leone zaljubljen u Angeliku kada joj govori da je ona jedino u što vjeruje u glembayevskoj kući. Govori joj da ju je gledao cijelu večer. Angeliki postaje neugodno. Dolaze do portreta Angelike i počinju
razgovarati o njemu. Dolaze Fabriczy i Silberbrandt. Svi razgovaraju o po rtretu. Dok ga Fabriczy i Silberbrandt hvale Leon u njemu stalno nalazi pogreške. Angeliki postaje neugodno pa odlazi d o drugih portreta. Svi dolaze za njom.
Ona počinje ispitivati Fabriczya o ljudima na portretu. Dok Fabriczy govori o njihovim dobročinstvima Leone priča da je točno da su svi Glembayevi varalice i ubojice kako je rekla stara Barboczyjeva. Fabriczy je bio začuđen tim njegovim stavom. Dolazi Puba tražeći barunicu. Sav je razdražljiv jer se nitko osim njega ne brine za nedavni događaj. Govori o napisima u tisku koji nepovoljno govore o obitelji Glembay i posebno barunici. Smatra da to treba demantirati u nov inama.
Uto dolazi Glembay i govori da to nije potrebno. Svi prisutni očituju se što treba napraviti. Poslije svirke na klaviru u prostoriju dolazi barunica. Govori da su je oslobodili i da o tome više ne govore jer je uzrujavaju. Puba pita Glembaya što da radi. Ovaj odgovara da se tome protivi, a barunica govori da je boli glava. Puba počinje čitati članak u kojem se sve objašnjava: Sinoć se oko devet sati s trećeg kata bankarove kuće bacila krojačka radnica Fanika Canjeg zajedno s sedmomjesečnim djetetom nakon što je bila izbačena iz Glembayeve kuće. Prije toga njenu je svekrvu pregazila barunica sa svojom kočijom, ali bila je oslobođena optužbe. Članak optužuje barunicu za ubojstvo svekrve i krojačice. Glembay više ne može slušati i traži Pubu da prekine čitati. Puba počinje govoriti kako bi trebali napraviti demante na takve članke u tisku. Glembay opet ustaje protiv 4
toga. Leone cijelo vrijeme pozorno slušajući govori im da nikakvim riječima ne mogu oživjeti mrtvu ženu. Barunica se buni ne misli li on da j e ona za to kriva. On pređe preko tog pitanja. Počne govoriti da je razgovarao s tom ženom i da je ona tražila samo jednu Singericu. On joj je rekao neka se ne ponižava i neka ode. Kada je otišla, otišao je i kupio Singericu te poslao na njenu adresu. Puba u tome vidi priliku da se demantiraju novine, a Leone tom ne može vjerovati. Barunici je svega dosta, zove psa i s pratnjom izlazi iz sobe na terasu, a zatim i u vrt. U daljini se čuje grmljavina. Dolazi do svađe Leonea i Silberbrandta. Silberbrandt govo ri da je čuo razgovor između Leonea i krojačice i da je čuo da je Leone rekao da bi najbolje bilo da se baci kroz prozor. Leone na to odgovara optužujući barunicu i njenom lažnom dobročinstvu. Silberbrandt je počinje braniti, a Leone ga optužuje da je baruničin ljubavnik. To sve sluša Glembay na terasi. Gosti odlaze. Neki od njih pričaju o vezi Leonea i Angelike. Čin drugi - Zbiva se trideset minuta poslije. Sve se zbiva u sobi Leonea Glembaya. On pakira kovčege. Tu se nalazi
i Silberbrandt. Optužuje Leonea da ga nije trebao optužiti pred svima. Da mu je to rekao u četiri oka još bi mu i
mogao oprostiti, ali ovako ne zna. Leone se gotovo i ne obazire na Silberbrandta. Netko pokuca. Ulazi Glembay. Leone mu govori da sjedne. Glembay ostane stajati. Silberba ndt se ispriča i povuče iz sobe. Nastavlja se dijalog
između oca i sina. Počinju govoriti o Leonovu slikanju, grmljavini, nekom nécessaireu stalno izbjegavajući temu. Konačno Leone upita zašto je došao. Glembay mu govori da je čuo svaku njegovu riječ i da li je to istina. Leone govori da je suvišno da razgovaraju. Glembay želi da prijateljski razgovaraju, ali Leon to odbija. Glembay traži dokaze, a Leon kaže da ih nema. Leon počinje razgovarati o obitelji. Govori da je barunica za sve kriva. Njegova se sestra Alis se utopila jer je saznala da je mladić u kojeg se zaljubila ljubavnik barunice. Također optužuje barunicu za smrt majke koja se otrovala. Govori kako se sjeća da je odmah sljedećeg dana barunica došla k njima s kitom ljubičica i psom i da nije ni izmolila Oče naš, a već se prekrižila i otišla u salon. Glembay mu govori da mu je mjesto u ludnici i da je to Daniellijeva krv, a ne Glembayeva. Leone optužuje oca da je barunici kupovao darove i vile dok je još majka bila živa i da još uvijek od njega u zima novac kojim bi se mogla nahraniti cijela zemlja. Glembay odgovara da ga je barunica naučila živjeti i da nema nikakvo prava da je optužuje. Tada se počinju svađati o novcu i imovini koju je u obitelj donijela Leoneova majka. Ponovo se vraćaju na to ka ko je Leone optužio barunicu da ima ljubavnika. Leone Glembayu daje pisma, nađena kod nekog Skomraka koji se ubio zbog barunice, pisana baruničinim rukopisom i potpisom Mignon. Glembay pisma ne priznaje. Tada Leone počinje vrijeđati barunicu što rezultira provalom bijesa kod Glembaya koji konačno dva puta udari Leonea raskrvavivši mu lice. Leone napokon priznaje da je barunica i njega zavela i da zbog toga jedanaest godina nije dolazio. Glembaya
počinje probadati srce. Zove slugu da ode po barunicu. Ne mogu je naći u sobi. Glembay postaje sumnjičav. Barunica dolazi, a Glembay je pita gdje je bila. Ona slaže da je bila u vrtu jer ima migrenu. Glembay ponavlja: - M-m-m-igre-na? U tom mumljanju padne. Barunica izvan sebe traži da netko donese leda. Čin treći - Glembayeva spavaća soba. Na postelji leži Glembay. Do njegovih nogu, na klecalu, kleči sestra Angelika.
Leone slika oca. U naslonjaču sjede Fabriczy, Silberbrandt i doktor Altmann. Svitanje. Na telefonu razgovara Puba Fabriczy dogovarajući sastanke odbo ra. Fabriczy, Altmann i Silberbrandt razgovaraju o smrti. Dr. Altmann o smrti razgovara s medicinskog, a Silberbrandt s vjerskog stajališta. Leone nije zadovoljan skicom i potrga je, a Puba uzima komadiće i na stolu ih slaže u cjelinu. Leone govori o svom snu o mrtvim ribama govoreći da to nije dobro. Puba govori preko telefona i saznaje da je u banci pasiva više od pet milijuna. Dolazi barunica i moli Angeliku da ode po kravatu za Glembaya. Ostaje sama s Leoneom. Pita ga zašto je mrzi, što mu je skrivila. On šuti. Govori Leoneu da je on bio jedina traka svjetlosti u glembayevskoj kući. Govori kako je njen sin već poprimio glembayevska obilježja, kako se u njemu već razvija zločin. Vraća se Angelika. Donosi kravatu. Leone odlazi na telefon. Vraća se i govor i barunici da je treba direktor Trgovačke banke. Angelika i Leone ostaju sami. Leoneu postaje slabo. Angela ga dovodi do divana. On legne. Leone joj govori kako je dotukao Glembaya. Govori
da postoji samo jedno rješenje, a to je ubiti se. Dolazi barunica poput luđakinje. Govori da je Glembay nitkov, hulja, da ju je pokrao. Angeliki govori da glumi, da j e drolja, da je ljubavnica kardinala. Leone joj go vori: - Marš napolje. Ona mu govori da je ta kuća njeno vlasništvo, da je nitko ne može otjerati. Opet optužuje Glembaya. Leone joj govori da je uzeo samo ono što je ona od njega krala sve te godine. Govori joj da šuti. Barunica optužuje da su svi Glembayevi ubojice i varalice. Leone uzima škare s govori: - Ni riječi više! Barunica počne vikati što hoće od nj e. Leone je želi pograbiti, ali ona pobjegne. On potrči za njom. Čuje se lupanje vratima, razbijanje stakla. Barunica viče: - Pomoć! Ulazi sluga i uzima instrumente dr. Altmanna. Govori da je barunica zaklana. Angelika stoji poput kipa. Cvrkut ptica u vrtu.
5
6
Drama “Gospoda Glembajevi” prava je drama u ciklusu. Sastoji se od tri čina, a radnja se zbiva pravilnim vremenskim slijedom. Gledajući temu, “Gospodu Glembajevi” možemo svrstati u obiteljske drame jer je glavni sukob onaj između oca i sina.
Radnja započinje 1913. godine navečer u kući bankara Ignjata Glembaja za vrijeme jedne slavljeničke večeri u salonu. Na proslavu su pozvani samo birani uzvanici, a slavi se svečani jubilej tvrtke “Glembaj Ltd”. Nakon čak 11 godina koliko je boravio u Europi, na proslavu je stigao i Leone. Leone je Glembajev sin iz prvog braka, doktor je filozofije i
sredovječni slikar. U salonu u kojem se proslava odvija, nalazi se mnoštvo portreta cijele obitelji. Sami u salonu ostaju Leone i Angelika. Angelika je sestra dominikanka i udovica Ivana, Leonovog starijeg brata koji je prije nekoliko godina počinio samoubojstvo.
Njih dvoje vode intelektualni razgovor koji se tiče slikarstva, a u zraku se osjeća erotska napetost koju je Leone oduvijek pomalo osjećao prema Angeliki. Malo nakon toga u salon je ušao umirovljeni župan Fabriczy, dr. Silberbrandt koji je bio ispovjednik sadašnje supruge Ignjata Glembaja, barunice Castelli.
Tema razgovora svih prisutnih bili su portreti uspješnih Glembaja koje je Leone demistificirao smatrajući da se radi o prevarantima i razbojnicima. Leone smatra da se radilo o bolesnim, depresivnim, nestabilnim i kriminalu i prevari sklonim članovima obitelji. Ovdje autor daje svoju analizu Glembajeva smatrajući da je n jihova sklonost k razvratu, kriminalu i samoubojstvu nasljedna.
Velik broj Glembaja čiji portreti vise sa zidova počinili su samoubojstvu. To su u posljednjoj generaciji Leonova majka, brat i sestra, a Leone je na portretima prepoznao i velik broj varalica, ubojica i razvratnika. Leone ne prestaje s
primjedbama što dovodi do neugodne situacije i distanciranja sugovornika. Tada u salon ulazi odvjetnik Puba. On objašnjava svim nazočnima kako se u socijalističkom tisku objavljuju članci koji govore protiv barunice Castelli. Smatra se da je ona povezana sa skandalom koji se dogodio kada se s balkona
Glembajeve vile bacila švelja Fanika Canjeg. Naime, nesretna se Fanika odlučila na samoubojstvo nakon što nije uspjela dobiti novčanu potporu barunice. Smatrala je da na nju ima pravo zato što baruničina kočija slučajno pregazila njezinu svekrvu Rupertovu.
U salonu su se pridružili i Ignjat Glembaj i njegova supruga barunica Castelli. Ušli su taman kada su svi s netrpeljivošću komentirali kako je barunica bezobzirno optužena u skandalu Rupert -Canjek. Jedino Leone na komentira ništa, a kada barunica uđe u prostoriju on nije izdržao da ne progovori kako bi baruničina odgovornost mogla biti moralna, ako već nije formalna. Barunica se jako uzrujala zbog komentara Leonea pa je odlučila napustiti salon, a dr. Silberbrandt, njezin ispovjednik i ljubavnik svu moralnu krivnju pokušava svaliti baš na Leonea. Naime, on je izrekao jadnoj Faniki da joj je bolje baciti se kroz prozor nego očekivati da će nešto dobiti od barunice Cast elli. Leon se tada jako uznemirio i osjetio se napadnutim te je odlučio odgovoriti na napad. Počeo se derati na dr. Silberbrandta govoreći mu da je baruničin ljubavnik što je čuo i njegov otac koji je stajao kod balkona gledajući u daljini kako dolazi oluja.
Drugi čin počeo je razgovorom dr. Silberbrandta i Leonea. Doktor moli Leonea da pred Ignjatom povuče izjavu da su on i barunica ljubavnici, no Leone to odbija govoreći mu da smatra da je ta izjava u potpunosti istinita. Malo nakon toga Leone se u sobi p akira jer namjerava otputovati. U posjetu, u sobu mu dolazi otac i priča o
neobveznim temama. Zatim najednom počinje agresivno od njega zahtijevati da objasni ono što je izgovorio da su barunica, njegova supruga i dr. Silberbrandt u ljubavnoj vezi. Njih dvojica započinju svađu, a barun iznosi mnoštvo ružnih detalja oko smrti njegove majke koja je počinila
samoubojstvo jer je saznala za njegovu vezu s barunicom. Leone tada počne kriviti oca za smrt njegove majke i vrijeđati sve što je glembajevsko smatrajući da mu ovo prezime čak i truje krv. Nakon toga iznosi niz argumenata kojima dovodi pitanje moralnosti svoje maćehe, a spominje kako je i sam kada je bio mlad bio žrtva zavođenja barunice Castelli.
U taj čas Ignjat se više ne može suzdržati te udara svoga sina Leonea koji se jedva suzdrži da ne uzvrati ocu udarcem. Svađa se i dalje nastavlja, a sve je popraćeno i ugođajem oluje koja se odvija vani. Na kraju Leone priznaje da je i sam bio ljubavnik svoje maćehe što njegova oca otjera u smrt. Naime, nakon što je saznao vijest, isteturao je jedva iz sobe i pokušao pronaći barunicu. Kako je nije našao, pao je na pod i umro od srčanog udara.
7
Treći čin događa se uz odar pokojnog Ignjata Glembaja, a njegov sin Leone pokušava naslikati njegov portret. Za to vrijeme dr. Silberbrandt i dr. Altmann vode razgovor o smislu života kojem se povremeno priključi i Leone svojim sarkastičnim komentarom. Za to vrijeme odvjetnik Puba telefonira i pokušava saznati prave razmjere financijskog sloma nakon smrti Ignjata Glembaja. Potom dolazi barunica Castelli te prisno razgovora s Leonom podsjećajući ga na njihovu davnu vezu i otkrivajući mu
da su njezini osjećaji tada bili iskreni. To malo ublaži Leonovu netrpeljivost prema barunici, iako je on i dalje jako prezire. Njihov razgovor prekinuo je direktor Trgovačke banke. U idućoj sceni Leone razgovora sa sestrom Angelikom govoreći joj kako je ona jedini razlog što je ostao u ovoj kući. Priča joj o svemu što se dogodilo s njegovim ocem te o tome kako se boji da je on kriv za njegovu smrt . Razgovor prekida barunica Castelli koja je jako ljuta jer je saznala vijest da joj Ignjat nije ostavio nikakav novac. Čak je potrošio i njezin te ju je tako ostavio bez ikakvih sredstava za daljnji život. U bijesu dalje vrijeđa Leonea i Angeliku govoreći im da je uvjerene u njihovo bludno ponašanje, a Angeliku naziva pogrdnim imenima optužujući je da se samo krije pod krinkom svetosti. To jako razljuti Leonea koji se više nije mogao suzdržati te uzima škare i zabija ih u prsa barunice Castelli.
8
