Krleza - Gospoda Glembajevi

Miroslav Krleža: Gospoda Glembajevi

Gospoda Glembajevi = drama 3. ciklus Krležinog dramskog stvaralaštva - o propadanju zagrebačke patricijske obitelji, zagrebačkog društva između 2 svj. rata - iz ciklusa o Glembajevima: Gospoda Glembajevi, U agoniji Leda Autor je reprezentativni stvaralac u čijem se djelu reflektirao stilski pluralizam silnica koje su omogućile strukturiranje hrvatskog ekspresionizma, neosimbolizma i Nove stvarnosti kao izraza senzibiliteta suvremenog čovjeka XX.st.

POVIJESNI PREDUVJETI NASTANKA NEMIMETIČKE KONCEPCIJE UMJETNOSTI: Nakon avangardne pobune protiv tradicije, pozitivizma, racionalizma, nakon Oktobarske revolucije u Rusiji, krvoprolića Prvoga svjetskoga rata i ekonomske krize nastupilo je u književnosti razdoblje Nove stvarnosti i mitskog realizma. Miroslav Krleža (1893.-1981.) bio je pjesnik, romanopisac, novelist, dramatičar, putopisac, esejist i pokretač književnih časopisa (Plamen, Književna republika, Pečat i Danas). Od 1050. Vodi Jugoslavenski leksikografski zavod Miroslav Krleža. Prve knjige stihova objavljuje tijekom Prvoga svjetskog rata (Pan, 1917., Tri simfonije, 1917., kasnije Pjesme I. i II., Lirika, Pjesme u tmini. Novele: Hrvatski bog Mars, romani: Povratak Filipa Latinovicza, Na rubu pameti, Banket u Blitvi, Zastave; drame: Vučjak, Golgota, Gospoda Glembajevi, U agoniji, U logoru, Aretej, Leda; poeme na kajkavskom i staroj kajkavštini: Balade Petrice Kerempuha).

Razmisliti o: -

građanskom društvu i moralnosti

-

obrazovanju, stjecanju znanja i novca kao smisla života

-

duhovnoj i političkoj krizi u europskim zemljama početkom XX.st. koja je izazvana naglim širenjem industrije i tehniziranjem života

-

ljubavi prema bližnjem, obitelji, znanju i radu kao temelju društvenog ustrojstva

U prvom se činu pojavljuju reprezentativni predstavnici obitelji Glembay. U prvom je planu Leone, senzibilni intelektualac, europejac, koji je došao na proslavu obljetnice banke Glembay Ltd. Sukobljava se s obiteljskom sredinom.

1


Dramska radnja – temelji se na sukobima među likovima. Likovi – grupirani s obzirom na razvoj sukoba. Središnji je lik Leone. Sukobi su motivirani: emocionalnim (intimnim), socijalnim, biološkim, moralnim, intelektualnim, filozofskim odrednicama. 3 plana propasti patricijske obitelji Glembay: društveni, psihološki, moralni. DRUŠTVENI PLAN Glembajevi su na početku drame na vrhuncu financijske i društvene moći (bankari). Kraj drame početak je obiteljskog sloma (bankrot tvrtke Glembay Ltd.) Motivi: društvena nepravda, gramzivost, licemjernost, intelektualna klima = podloga naturalističkog ponašanja. Internacionalno obilježje kapitalističkog poduzetništva u Hrvatskoj iskazano je miješanjem dvaju jezika.

PSIHOLOŠKI PLAN Likovi – individualizirani, psihološki produbljeni. Intelektualna klima = podloga naturalističkog ponašanja i socijalističke analize društvene krize. Česti su: -

konfrontacija gledišta i oživljavanje prošlosti u konfliktima sadašnjosti i

-

podsviješću upravljana mržnja. 2


Leone je u svojim dvoznačnim gledištima i debatama hrvatski Hamlet. U prvom je planu leone Glembay, bankarov sin, intelektualac, europejac, slikar koji se nakon 11 godina vratio kući kako bi razriješio sukob između „glembajevskoga i neglembajevskoga“ u sebi; sukob amoralno-životinjskoga i ljudsko-produhovljenog senzibiliteta. Taj je unutrašnji sukob prikazan analizom ostalih članova obitelji. Ignjat Glembay (otac)

Irena Danielli-Glembay (majka)

Barunica Castelli (2.očeva žena)

Beatrice (časna sestra Angelika – bratova udova)

„glembajevska krv“

„danijelijeva krv“

strast, nagon, tjelesno, amoralno,

razum, moralno, duhovno,

animalno, nemir, laž

ljudskost, smirenost, iskrenost

MORALNI PLAN Prikazuje se degradacija Glembajevih od prvog Glembaja koji je u šumi zbog zlata ubio čovjeka, do posljednjega – Leonea. On na kraju drame ubija barunicu Castelli (obiteljska je povijest puna prijevara, ubojstava, samoubojstava). Motivi: društvena nepravda, zloupotreba bogatstva, neodgovornost i razuzdanost miješa se s motivima koji pripadaju psihologiji likova: degeneracija, hipertrofirana osjetljivost, erotičke i estetske otuđenosti od svoje sredine, sterilna moralna izdvojenost Prisutna je i BIOLOŠKA motivacija – „glembajevska krv“ u Leoneu. OSNOVNO OBILJEŽJE DRAME JE PSIHOLOŠKI REALIZAM -

Krleža daje društveno-moralni i povijesni okvir u čije središte postavlja duboku dramsku psihološku analizu.

-

Oslanja se na stvaralaštvo i postupke Strindberga, Ibsena i G.B.Shawa (slika razgranate obitelji).

-

Dramska napetost se razvija u sukobima među likovima, ali i u svakom liku dijalozima i monologom. Leone je hrvatski Hamlet: „…to je eto, glembajevsko, kriminalno u meni! (…) to se u nama grizla glembajevska krv!“.

Mjesto – kuća bogate, bankarske obitelji Vrijeme – Zagreb, 1913. Ideja – vječna ljudska pohlepa i nemoralnost 3


U Krležinoj dramaturgiji postoji tipika od 6 osnovnih članova: Žena, Nervčik, Advokatski karijerist, Tiran, Znalac i Parazit; i moguće ju je svesti na 3 semantička polja: žene, intelekta i vlasti, svako od kojih se prostire u lepezi između pozitivnog i negativnog pola: pozitivni ili simpatični pol negativni ili antipatični pol --------------------------------- POLJE ŽENE -------------------------------------- Nervčik ------------------POLJE INTELEKTA ------- Advokatski karijerist Znalac --------------------- POLJE VLASTI ------------------------------ Tiran ---------------------------- Parazit npr. Puba Fabriczy Glembay = advokatski karijerist u civilu tip Nervčika kulminira u Leoneu Glembayu tip Advokata karijeriste kulminira u advokatu Križovcu Miroslav Krleža: Glembajevi, 1932., Minerva, Zgb. sadržaj: - O Glembajevima - Drama Gospoda Glembajevi - Barunica Lenbachova - Ljubav Marcela Faber-Fabriczya za gospođicu Warringovu - Sprovod u Teresienburgu - Dr. Ivan plemeniti Križovec - Drama U agoniji - Vitez Oliver Urban - Svadba velikog župana Klanfara - Leda, ljubavna igra u 4 čina U prilogu: genealogija Glembajevih

Lica drame Gospoda Glembajevi: Naci (Ignjat Jacques) Glembay, bankir, šef firme Glembay Ltd., pravi tajni savjetnik (šezdeset devet godina) Barunica Castelli-Glembay, njegova druga legitimna supruga (četrdeset pet godina) Dr. phil. Leone Glembay, sin Ignjata i prve mu supruge rođene Basilides-Danielli (trideset osam godina) Sestra Angelika Glembay, dominikanka, udovica starijeg Glembajevog sina Ivana, rođena barunica Zygmuntowicz Beatrix (dvadeset devet godina) Titus Andronicus Fabriczy-Glembay, kuzen bankira Glembaja, veliki župan u miru (šezdeset devet godina) Dr. iuris Puba Fabriczy-Glembay, advokat, pravni savjetnik firme Glembay Ltd., njegov sin (dvadeset osam godina) Dr. med. Paul Altmann, liječnik (pedeset jedna godina) Dr. theol. et phil. Alojzije Silberbrandt, informator baruničina sina i njen ispovjednik (trideset devet godina) Oliver Glembay, sin barunice Castelli i bankira Glembaja (sedamnaest godina) Ulanski Oberleutnant von Ballocsanszky (dvadeset četiri godine) 4


Kamerdiner. Sobarice. Gosti.

Zbiva se jedne noći, kasnog ljeta, godinu dana prije Rata 1914-18. Prvi čin u noći između jedan i pola tri. Drugi čin između pola tri i pola četiri. Treći čin oko pet. Svaki od 3 čina drame ima uzlaznu liniju u razvijanju radnje, koja se penje do kulminacije, a onda se naglo spušta poslije čega dolazi do kratkotrajnog smirenja i predaha. Leone ≠ tragički junak = tragički junak shakespearskog tipa ?  Gospoda Glembajevi ≠ tragedija ? ANTIČKA TRAGEDIJA

GOSPODA GLEMBAJEVI EDIPOV MOTIV

EDIP žrtva sudbine

LEONE svjesno se ogrešuje o pravila koja zna djeluje po diktatu svoje podsvijesti postupci psihološki motivirani slučaj nema socijalno značenje

sve čini u neznanju postupci psihološki nemotivirani slučaj ima socijalno značenje 3 JEDINSTVA mjesta vremena (1 dan)

kuća Glembay 1 noć KOZMIČKO PROŠIRENJE

zbivanja imaju kozmički značaj

glasnik kor dokazuje točnost značenja JESTE općepoznata i prihvaćena

zbivanja imaju kozmički značaj (dinamika sukoba oca i sina/dinamika oluje) RJEŠAVANJE SCENA SMRTI sluge gosti METATEKST „Barboczy legenda“ dokazuje točnost značenja NIJE općepoznata i prihvaćena MOTIVACIJA

sudbinska nad-psihološka

psihološka

5


Uobičajeno je da se razvitak dramske radnje prati u 5 etapa: ekspozicija, zaplet, kulminacija, peripetija i rasplet. 1) EKSPOZICIJA PRILIKA EKSPOZICIJA KARAKTERA EKSPOZICIJA ODNOSA MEĐU LIKOVIMA Afiša – ima kompozicijsku ulogu Didaskalije – nedjeljiva cjelina s dijalozima  Krležin odnos prema likovima u drami - funkcionalno postavljene 2) ZAPLET – uvođenje novog, dinamičnog motiva, akcija gl. junaka i reakcija okoline 3) KULMINACIJA – najnapetiji moment sukoba, napetost porasla do nužne potrebe da

se razriješi, a još nije jasan pravi pravac razrješenja 4) PERIPETIJA – prividno odlaganje raspleta => još jedan čin 5) RASPLET – inzistiranje na motivu škara KOMPOZICIJSKA ANALIZA GOSPODE GLEMBAJEVIH

1. A) Ekspozicija prilika: Dijalozima prethodi opširan opis ambijenta u kojem počinje dramska radnja: Crveni salon sa žutom brokatnom garniturom šezdesetih godina. U pozadini dvokrilna vrata, otvorena, s perspektivom na nekoliko otvorenih i rasvijetljenih soba… B) Ekspozicija karaktera: Već prve rečenice koje se izgovaraju u drami govore nešto o karakterima (miješanje njemačkih izraza s našim jezikom), a dijalozi između ličnosti nagovještavaju „tipične crte junaka“ LEONE: Mučno je sve to u nama, draga moja dobra Beatrice… ANGELIKA: Svi mi vrvimo u životu kao crvi u kvarglu I nitko od nas ne vidi iznad zbivanja, Leone!... PUBA: Ovo je ludnica u kojoj čovjek samo badava gubi svoje nerve! Kasno je, a ja ne kradem svoje vrijeme, sutra me čeka pun koš posla!... GLEMBAY: Ja ipak mislim da bi bilo najoportunije da se preko svega prijeđe superiornom, gospodskom šutnjom!... C) Ekspozicija odnosa između lica: daje se već početnim dijalozima FABRICZY: … dakle, Leone, što misliš o baruničinu portretu? LEONE. Ja ne mislim o tom portretu ništa, dragi Fabriczy! To uopće nije nikakav portret, to mislim ja!... DIDASKALIJE srastaju s dijalozima u nedjeljivu cjelinu i označavaju Krležin odnos prema ličnostima u drami. Pr. I. čin Za ovog kretanja, žamora i gostiju, glazbe i smijeha, na sceni stoji Sestra Dominikanka Angelika udovica Glembay, rođena barunica Zygmuntowicz Beatrix (29 godina) i promatra 6


portrete po zidovima. Ona je vitka, otmjena i dekorativna, bez jedne jedine kapi krvi u obrazima, s prekrasnim ljiljanskim prozirnim rukama, koje koketno skriva u bogatim naborima svojih rukava. Uz nju Leone Glembay. Figura dekadentna, plješiva i prosijeda, sa gotovo potpuno bijelom rijetkom švedskom bradom, bez brkova. U fraku, s engleskom lulom u ustima. Igra ruku i živaca oko te lule abnormalno je intenzivna. II. čin Ulazi stari Glembay, u svilenom hausroku tamnonarančaste boje. Njegova blijeda, staračka izmučena pojava potpun je kontrast onoj figuri od prije pola sata u salonu. Ona napudrana i izbrijana maska pretvorila se u lice bolesnika s tamnim upalim podočnjacima, kome su kretnje nesigurne, a donja čeljust tako se abnormalno ovjesila, kao da mu laloke vise same od sebe i melju zrak. To je lice mlohavo i beskrvno, tim čovjekom vlada depresija. On izgleda kao čovjek koji je ustao da se pridigne na svoju posljednju borbu. Zato je on u prvome dijelu dijaloga tih, gotovo patetično svečan, i tek postepeno tetive tih vilica opet se napinju, ti zubi opet animalno škripe i ta se šaka sama od sebe diže da raskrvari pred sobom ovu nakazu od njegova rođenog sina. III. čin Ona je uzela dva jastuka s jednog fotelja i postavila ih jedan na drugi na divan stručno bolničarski, a onda je pošla spram Leonea kao prava Sestra Milosrdnica i, pomilovavši ga jednom beskrajno toplom kretnjom ruke, ona ga je kao pacijenta povela do divana. Tako funkcionalno postavljene didaskalije u dramama Miroslava Krleže govore o piščevom stvaralačkom odnosu prema svakoj riječi koju je unio u svoje dramske tekstove. Time se može objasniti i to što Krleža napomene ne stavlja u zagrade (kako je uobičajeno). Ekspozicija Gospode Glembajevih interesantna je i kao primjer motivacije skupa ličnosti (Tomaševski) – u ovom slučaju to je porodična proslava kada su na okupu sve važnije ličnosti u drami pa je pisac u mogućnosti da ih odjednom predstavi i tako ubrza uspostaljanje odnosa između njih, odnosa koji će dovesti do zapleta.

2. U Gospodi Glembajevima uvođenje dinamičkog motiva podudara se s pojavom novih ličnosti (Fabriczya i Silberbrandta) koji će u Leoneu (glavnom liku drame) izazvati AKCIJU protiv njih i pokrenuti ga da im se suprotstavi idejnim stavovima iz kojih se neminovno rađaju sukobi. Didaskalije kojima je Krleža popratio pojavu Pube mogu biti povod da govorimo o prednosti čitanja drame nad gledateljima predstave ili filma jer čitatelj saznaje da je Pubina šepavost posljedica rahitisa, gledatelj taj podatak nema, i čitatelju je poznato da je Puba oštrouman, gledatelj u to tek treba da se uvjeri.

3. Kulminacija tj. najnapetiji moment sukoba je noćni dijalog između starog Glembaja i Leonea, oca i sina, jer je očigledno da je ta noć otkrila dva nepomirljiva svijeta koja ne mogu usporedo egzistirati.

7

Krleza - Gospoda Glembajevi

Recommend Documents