Biografija Miroslav Krleža rodjen je 7. srpnja 1893. godine u Zagrebu, u gradjanskoj obitelji nižeg socijalnog statusa. Završio je nižu n ižu gimnaziju u Zagrebu, a kasnije je pohadjao vojnu kadetsku školu u Pe cuhu. U književnosti se javlja 1914. godine, a bio je fascinantan književnik i enciklopedist. Mnogi su ga smatrali najvecim hrvatskim piscem 20. stoljeca. Tijekom svoje karijere i stvaranja, postigao je vrhunske domete u
doslovno svim književnim vrstama, te se njegov opus ne može nikako
svrstati ni u jednu kategoriju kategoriju ili stilsku formaciju. formaciju. Pisao je u svim tematskim cjelinama, cjelinama, od novela, poezije, romana, romana, drama pa sve do eseja i dnevnika.
a njegova stvaralaštva znacajno su obilježila hrvatsku književnost, Desetljec ku, estetsku i ideološku mjeru svega što je napisano u to te dala temats ku, vrijeme u Hrvatskoj. Izuzetnu snažnu stvaralacku energiju posvetio je dramskom žanru, u kojem je poznat kao jedan od najzna cajnijih. Njegova najvažnija, odnosno najpoznatija djela bila su: Gospoda G lembajevi, Povratak Filipa Latinovi ć a, U agoniji, Na Na rubu pameti, Balade Balade Petrice Kerempuha.
Izrazito je važan i njegov rad na enciklopedistici, te njegovo ustrojstvo Leksikografskog zavoda, koji danas nosi Krležino ime, te cini jednu od
glavnih kulturnih institucija institucija hrvatskog naroda. Preminuo je u Zagrebu, 29. prosinca 1981. godine.
Krležino djelo potvrdjuje koliko je zapravo bio velik književnik i umjetnik, nenadmašne snage rijeci. Znao je doprijeti u društvenu stvarnost svoga vremena i prikazati sudbinu sudbinu obicnog hrvatskog covjeka. Iako Iako je bio
pobornik ideologije i socijalizma, u svom svom se stvaralaštvu uzdigao iznad toga. Opredijelio se za kriticki odnos sa stvarnošcu i istinskim humanizmom.
Biobliografija
Knji ževna djela
1918. Pjesme I i i II 1919. Pjesme III 1922. potpuna i konacna varijanta 1933. Hrvatski bog Mars 1937. Pjesme u tmini 1924. Novele 1932. Hiljadu i jedna smrt 1932. Povratak 1932. Povratak Filipa Latinovicza 1937. Novele 1936. Balade Petrice Kerempuha 1938. Na rubu pameti 1938.,1939.,1962. Banket u Blitvi 1969. Zastave
Drame
1915. Kraljevo 1917. Kristofor Kolumbo 1918. Michelangelo Buonarroti 1920. U logoru 1924. Vucjak 1929. Gospoda 1929. Gospoda Glembajevi 1928. U agoniji 1930. Leda 1959. Aretej
II
........................................................................................................................................................................
........................................................................................................................................................................
........................................................................................................................................................................
Gospoda Glembajevi je psiholosko-socijalna psiholosko-socijalna drama raspada i degeneracije jedne zagrabacke patricijske patricijske porodice zatecene u zlocinu zlocinu prvog Glembaja.Ta unutrasnja degeneracija ubrzana je raspadom AustroUgarske,politicke i drustvene strukture na cijem se temelju razvijao glembajevski svijet. ,,
“
Zasto bas Socialna drama? Socialno je u samoj s amoj porodica Glembajevih,u njihovoom porijeklu i porijeklu porijeklu bogatsva,u porodicnim porodicnim odnosima i odnosima odnosima sa spoljasnjim svjetom .Glembajevstina .Glembajevstina ,a pod tim se podrazumjeva skup naravi clanova porodice porodice iz vise generacija ,ima ,ima socijalnu osnovu.U ovoj ovoj drami socijalni momentat momentat je snazno naglasen uvodjenjem uvodjenjem price o porodici Rupert,koja je tragicno zavrsila,a takav zavrsetak je povezan sa porodicom Glembajevih. Cak i na samom pocetku mozemo vidjeti da je ovo socijalna drama jer su oni na pocetku drame na vrhuncu financijske financijske i drustvene moci(bankari).A moci(bankari).A dok na kraju drame pocetak pocetak je porodicnog raspada odnosno bankrot Glembaj Glembaj Ltd. Socijalni/Drustveni Socijalni/Drustveni motivi u ovoj ovoj drami su Drustvena nepravda,gramzivost,licemjernos.. nepravda,gramzivost,licemjernos...Takodje .Takodje htjela bih da naglasim da je internecionalno internecionalno obiljezje kapitalistickog kapitalistickog preduzetnistva preduzetnistva u Hrvatskoj iskazano mjesanjem dvaju jezika
A sta je u ovoj drami zapravo psiholosko ?Pa to psiholosko mozemo da predstavimo na cetiri nacina: 1.epskim sredstvima-didaskalijama 2.dramskim sredstvima-dijalogom i verbalnim sukobima 3.lirskim sredstvima-snazna prezivljavvanja i unutrasnji lomovi 4.metaforicko-simbolickim 4.metaforicko-simbolickim sredstvima-gromovi,munje ,vjetar Vrlo obimna didaskalija na pocetku prvog cina predocavaLeona u portretu,ali i sa kratkim kratkim zapazanjem o psiholoskom aspektu,njegove
licnosti: “Igra ruku i zivaca oko te lulu abnormalno je intenzivna in tenzivna .”Igra ruku otkriva njegovo nervozno nervozno stanje,unutrasnje nemire,stanej koje koje dovodi covjeka pred pitanje :sta cu s rukama.Krleza iz situacije u situaciju situaciju komentarise psiholosko stanje svog junaka,primenjujuci cisto narativni postupak opisa psiholoskog psiholoskog stanaj.Njegove didaskalije imaju imaju jasnu funkciju-da glumcu i reditelju reditelju budu putokaz.To putokaz.To im je cisto prakticna,zanatska funkcija.Ali funkcija.Ali za citaoca citaoca didaskalija ima umjetnicku umjetnicku funkciju – pomaze pomaze mu da pronikne pronikne u psiholosko stanje junaka i potpunije shvati njegovu prirodu i ponasanje. ponasanje. Dramaska sredstva psiholoskog predocavanja likova su verbalni sukobi i dijalog kao sredstvo ispoljavanja ispoljavanja licnosti-njegova sadrzina sadrzina i priroda.Sasvim je prirodno da dijalog u sustini dramskog roda i da bez njega nema ni
drame . Krlezin dijalog dijalog posjeduje dramsku tenziju,sredstvo tenziju,sredstvo je verbalnog obracuna,radnji daje furiozan furiozan tok. Lirska sredstva psiholoskog predocavanja likova su snazna prezivljavanja i psiholoski lomovi.U dramskom dijelu nijem oguca sire primjena ovog sredstva posto je u osnovnom dramskom tekstu(izvan tekstu(izvan didaskalija) nije moguce predocavanje opisa psiholoskog psiholoskog stanaj ili direktnog unutrasnjeg monologa ,glavnih nosilaca nosilaca lirskog i liricnosti liricnosti u konjizevnom tekstu. Metaforicko-simbolicna Metaforicko-simbolicna sredstva predocavanja psiholoskog stanja s tanja su prirodne pojave-gromovi,munje,vjetar,kisa. pojave-gromovi,munje,vjetar,kisa. Fabula Prvi se cin odvija u sobi obitelji Glembaj. Angelika, supruga pokojnog Ivana Glembaja promatra promatra portrete na zidu. Leone Glembaj, inace vrlo zaljubljen u nju, stoji pokraj nje te takodjer promatra portrete. portrete. Usred razgovora, Leone joj pocne podilaziti i govori joj kako je promatra vec citavu vecer. Angeliki postaje neugodno, no tada dolaze Fabriczy i Silberbrand. Silberbrand. Stanu s njima razgovarati o portretima, djelima koje koje je naslikao sam Leone. Angelika se osjeca nelagodno te odlazi do ostalih portreta. Sva trojica krenu krenu za njom. Fabriczy pocinje govoriti o dobrocinstvima i uspjesima Glembajevih, dok Leone govori kako je tocno da su zapravo svi Glembajevi varalice. Tada ulazi Puba, Puba,
pravni savjetnik Glembajevih i traži barunicu. Nervozan Nervozan je i skeptican zbog natpisa u novinama i medijima koji kruže o obitelji Glembaj. Smatra potrebni m demantirati te laži, no barun Glembaj misli misli da to nije potrebno. Puba mu cita clanak iz novina u kojem barunicu optužuju da je ubila svekrvu i svoju kroja č icu. Glembaj se razljuti i zatraži od Pube da prestane citati.Leone se uplete u razgovor
i optužuje barunicu. barunicu. Ona sva ljuta odlazi iz sobe, a tada dolazi do svadje izmedju Leonea i Silberbrandta koji tvrdi da je cuo njegov razgovor s kroja č icom. Leone
još jednom optužuje barunicu, a nakon što je Silberbrandt pocne braniti, Leone ga optuži da je nezin lj ubavnik. Sve to cuje i barun Glembaj. U drugom se cinu radnja dogadja u Leoneovoj sobi. On se, naime pakira i planira otici. Silberbrandt je s njim u sobi i ljut je kako ga je mogao tako optužiti pred svima. Leone se nimalo ne obazire na njega. Tada u sobu ulazi ulazi
barun te se Silberbrandt, sav preplašen, ispricava i izlazi iz sobe. Isprva
izbjegava pravi razlog svog dolaska te prica s Leoneom o njegovom slikanju,
vremenu i slicno. Tada ga upita je li ono što je malo prije rekao o njegovoj ženi i Silberbrandtu istina. Leone misli da je potpuno nepotrebno da razgovaraju o tome
te nema dokaza da potvrdi svoju pricu.Optužuje barunicu da je za sve kriva, za smrt njegove majke i sestre. Barun mu ne vjeruje i optužuje ga, ne prihvacajuci cinjenicu da je njegova žena ubojica i lažljivica. Tvrdi da je voli i da ona nikako ne bi bila sposobna i u stanju to napraviti. Leone je bijesan i pocinje optuživati, optuživati, a zatim i vrijedjati barunicu. Glembaj ne dozvoljava dozvoljava da tako govori o njegovoj ženi te ga dva puta udara. Leone nakon tih udaraca kaže barunu da je i njega barunica pokušala zavesti. Tada Glembaj Glembaj traži barunicu, no njegov je sluga ne može naci. Kaže da nije u svojoj sobi. Napokon postaje sumnji č av. Barunica kasnije ipak dolazi, a Glemabj svjestan da mu laže jako se razl juti i onesvijesti. Treci cin završava u Glembajevoj spavacoj sobi. Glembaj leži u svom krevetu, do njega sjedi Angelika, a pored njih stoji leone crtajuci portret svog oca. Fabriczy, Fabriczy, Silberbrandt i doktor Altmann razgovaraju o smrti. Leone je tužan, ljut i razocaran jer misli da je za sve on kriv. Potrga svoju skicu, no Puba ju sprema i
slaže na stolu. Dolazi barunica te kako bi ostala sama s Leoneom, moli Angeliku Angeliku da ode barunu po kravatu.Kad ostanu ostanu sami, barunica upita Leonea zašto je mrzi i želi optužiti. Leone samo šuti i ne želi razgovarati s njom. Nakon što se Angelika vrati, zazvoni telefon. Direktor trgovacke banke želi hitno razgovarati s
barunicom. Kad ona razgovara na telefon, Angelika i Leone ostaju sami. Leone joj govori kako se on smatra krivim zbog Glembaja te smatra da bi jedino dobro
rješenje bilo da se ubije.Barunica dodje u sobu i pocne vikati da joj je Glembaj uzeo sve što je naslijedila i što je zapravo njeno. Leone govori da je samo vratio ono što mu je uzela. Pokuša otjerati barunicu, no ona ne želi otici. otici. Pokuša ga napasti, ali se Leone obrani škarama. Želi je dohvatiti, dohvatiti, no ona pokuša pobjeci.
Leone potrci za njom i zacuje se barunicin vrisak na kraju hodnika. U Glembajevu sobu zatim ulazi sluga i govori da je barunica ubijena. Angelika sva u
šoku ostaje mirno stajati u sobi.
Dramska prica je dovedena do kraja ,jos dvije smrti u porodici Glembaj,a izvan njih izvan njihove kuce kuce ,radja se novi dan najavljeeeen cvrkutom ptica.Prica o Glembajevima Glembajevima je samo jedan detalj,sitnica detalj,sitnica na ovome svijetu koji i dalje nastavlja da zivi kao da se nsita nije dogodilo.
IV
Vrijeme radnje :
jedna ljetnja noc prije rata 1914-1918.,jedan do pet u noci Mjesto radnje:
Kuca bogate,bankarske porodice-Zagreb
V
Drama nema mnogo likova-svega deset,bez posluge.Iz toga broja izdvajaju se dva muskarca i dve zene : Ignjat Glembaj ,njegov sin Leone ,Barunica kasteli (Ignjatova druga zena),Angelika,udovica starijeg Ignjatovog sina Ivana.
Ignjat glembaj je bankar,sef firme Glembaj Ltd,glava porodice Glembaj,sesdesetdevetogodisnajk.Stari Glembaj Glembaj zivi u svijetu glembajevskog gospodstva kome obelezje i stil daje njegova zena barunica barunica Kasteli.Ona je njegov oslonac,dala mu je sigurnost sigurnost koju nije imao u ranijem braku.Barunica Kasteli mi je vazan oslonac jer mu podilazi lazima,smislom lazima,smislom za raskos i laznim stilom zivljenja i ponasanja ponasanja jedne baronice.Ona mu je oslonac utoliko pre nego sto je pred finansijskim krahom pa se oseca nesigurnim.On ne vidi njene avanture,zivi u iluziji srecno ozenjengo covjeka ,a kada cuje istinu ne zeli da vjeruje.A kada se za jednu istinu doda jos istina o pravoj prirodi barunice barunice Kasteli i njenom pravom zivotu,Glembaj ne moze da izdrzi i umire.Njega je drzala lazna porodicna sreca,lazni sreca,lazni sjaj bogatstva,samopouzdanje o moci i slavi.
Leone Glembay je pripadnik visokog staleža, patricijske porodice, koji nezadovoljan životnim okolnostima bira dobrovoljno izgnanstvo i umetnicki mir. Iz svog (ne)mira (ne)mira budi ga ocev poziv da da se vrati kuci povodom povodom proslave
godišnjice kompanije Glembay. Ono što on na tom putu otkriva jesu tajne, preljubništvo, finansijski slom porodice i, kao vrhunac propasti, svoje pravo lice. Trudio se više od svega da vlada v lada razumom, ali onog onog trenutka kad prekoraci prag roditeljske kuce kuce postaje pravi Glembay. Glembay. Godine bekstva od samog sebe pretacu se u krvavi vrhunac. vrhunac. Na samom pocetku drame pojavljuje se Leone kao prosed covek, srednjih godina, sa švedskom bradom i engleskom lulom. Prividno je je bio covek „svetskih osobina“ , hladan i dalek. Pametan je ali se bavi slikarstvom te otac mu to ne odobrava odobrava .On ne voli barunicu barunicu jer je smatra odgovornom za sestrinu i majcinu smrt.Suprotstavlja smrt.Suprotstavlja se ocu i govori govori protiv barunice ne bi li mu dokazao da ona ije takva kako se pokazuje.Skroz pokazuje.Skroz je suprotnih osobina u odnosu na oca ali ali mrznaj ,bijes,spremnost na zlocin pa i izvrsavanje zlocina ,to ,to je ono glembajevsko u njemu.
Lik zene koji ima zivotni cilj i ne bira sredstva s redstva da do njega dodje.Njen cilj je bogatstvo lagodan zivot,zadovoljstvo zivot,zadovoljstvo tijela,prijatnost tijela,prijatnost i kmfor i jednia zrtva koju je u zivotu zivotu spremna da da je posvecena kultu kultu telesnog ,jer
“zenska dusa je bila za barunicu Kasteli samo titraj neceg tjelesnog ,a u kultu tog tjelesnog neceg,u tom lapurlatizmu te tjelesne forme,sto uziva sama u sebi kao angora-macka angora-macka na svili uz kamin kamin ,u tome naporu ,da ,da se to tjelesno izdrzi na visini,u visini,u tome prolazili prolazili su barunicini dani i njene skupocjene i fantasticne noci. noci.” Barunicina zivotna deviza je bil a “sve je u zeni i na zemi samo odraz
tjelesnog” te se tako trudila da to tjelesno odvoee do savrsenstva kupkama ,masazama,skupocjenim kremama, i da svoje mlado i vitko tijelo uvije u svilu i krzno i da ga okiti skupocjenim nakitom nakitom i ekscentricnim ekscentricnim detaljima kave su cipele od zimske koze... Sarlota je bila bolecljivog,setnog pogleda,blede puti,krke gradje i
misterijozne pojave,i kao takva,ona je samo smatrala “da je zensko tijelo vazna tema za zensku zensku pamet ,ve je tvrso i po iskustvu nepokolebljivo nepokolebljivo znala,daod kakvog provincijalnog provincijalnog biskupa,pa do obraznog onog kelnera,koji nijemo kao vostana figura ceka da odnese pismo,da sva ta
gospoda vjeruju i misle da je iskljucivo iskljucivo tijelo i ono tijelesno ono,sto zenu zenu
cini zenom.” Sarlota je iz siromasnog djetinstva udajom u dvadesetoj godini g odini za pedesetogodisnjeg barona usla u svijet visokog drustva i otmene dosade dosade i uzival u svakom trenutku.Sve trenutku.Sve dok muz niej ponistio ponistio brak,i to zbog zbog njene preljube.Ali to je njoj tada tada ostala titula barunice i kako pisac
kaze”neverovatno mnogo zivotnog talenta”,pa se tako poslijep ar godina pojavila i postala ljubavnice bogatasa Ignjata Glembaja,a Glembaja,a poslije samoubistva zene i legitimna legitimna gospodja Glembaj.
Sarlota je tako prikazana kao “demonska zena”,ciji je cilj zavodjenje i manipulacija suprotnim suprotnim polom i cije je trajanje trajanje na svijetu nerakidivo vezano za muskarce. Ona je savrseno nezainteresovana nezainteresovana za tudje patnje, cinjenica da se izdaje za dobrotborku dobrotborku zarad imidza cini je jos pokvarenijom. Pisac cesto Sarlotu poredi sa zverju koju vode instikti,a ne razum.Kao prava zenka,zena koja je izgubila svaku ljutsku ljutsku kocnicu,pokazana je Sarlota na kraju dramekada saznaje da je ostala bez para i kad bezocno napada Andjeliku i Leona ne ne birajuci rijeci,jer instiktom instiktom gonjene zivotinje ne osjeca medju medju njima emotivnu emotivnu povezanost.Ona reaguje kao besna zivotinja i Leone je bas tako tako i ubija.
Andjelika se pojavljuje u drami Gospoda Glembajevi kao bivša baronesa Beatriks,udovica pokojnog sina-mezimca Ignjatovog Ivana. U vreme kada se dešava radnja drameona je monahinja, sestra dominikanskog reda. Opisujuc i njen lik, pisac u didaskaliji kaže:
“Ona je vitka, otmjena i dekorativna, bez ijedne jedine kapi krvi u obrazma, sprekrasnim ljiljanskim ljiljanskim prozirnim rukama, koje koketno skriva skriva u boga tim naborimasvojih rukava.”
Jedna od osnovnih crta Andjelikinog karaktera je želja da pomogne, da smiri, daublaži bol. U razgovoru sa nervno rastrojenim Leonom u trec em cinu ona se trudi damu pomogne i da ga uteši. Angeliku i Leonea približava zajednicko nastojanje da seistisnu iz glemajevske glemajevske sfere. Kada ih napadne pobesnela barunica Kasteli Kasteli ona setrudi da je smiri, da spreci
barunicin sukob sa razdraženim Leonom. Ali, duhovi utom Glembajevskom domu su toliko uznemireni da ih Angelika svojom staloženošc u istrpljenjem ne može nadvladati. Ona ih ne može ni razumeti. Sva okrenuta pomaganjuslabih i bolesnih, njima ne može pomoc i. Ne može spreciti njihove burne sukobe satragicnim posledicama. Ostaje nemoc nemo c na, kao
voštani kip, kao nemi posmatrac glembajevskog z la kome nema leka.Takav leka.Takav lik sestre Andjelike dat je kao sušta suprotnost barunice Kasteli.Angelika je sve svoje strasti gušila pod crnom mantijom, dok je Kasteli svoje strasti s trasti raspirivala. Ona je lik sasvim blizak stereotipu plemenite i dobre žene svetice,koja za svet ima ima masku produhovljenog spokoja, i koja nastoji da takva maska postane istvarni istvarni izgled njenog ipak materijalnog materijalnog lica.
VI
Krleža je posjedovao iznimno široku i temeljitu jezicnu naobrazbu. Poznavao je nekoliko jezika: uz hrvatski aktivno je vladao njema čkim i
madžarskim, mnogo je citao na francuskome, talijanskome, te na južnoslavenskim jezicima; baveci se povijesnim povijesni m i filološkim temama postigao je visoku umješnost u citanju i interpretaciji interpretaciji srednjovjekovnih latinskih latinskih ni i »filološki« dar, stalnim vra ć anjem tekstova. Uz neprijeporan neprijeporan jezic temama hrvatske prošlosti i kajkavskog naslijedja, proucavanju »duše« ovjeka kroz povijest, izoštrio je svoju filološku intuiciju i kajkavskog c smisao za po niranje u najsloženije podsustave u ustrojstvu tekstova te dar za poimanje suptilnih suptilnih nijansi koje su samo naznacene naznacene jezicnom gradjom. K. je jezika gotovo uvijek svjestan, jezik ga uvijek na ovaj ili na onaj nacin zanima, a intuiciju za jezicna jezicna pitanja stalno je potkrepljivao potkrepljivao i podupirao mnogobrojnim lektirama. lektirama.
VII
,,Ljudi se hiljadu puta više trude da steknu materijalno nego duhovno bogatstvo, mada je sasvim sigurno, da našu srecu stvara ono što jesmo, a ne ono što imamo." - Schopenhauer
VIII
Kao sto glupo zivimo,isto tako glupo i umiremo. Smrt kao kosac kosi,on kosi precizno! pre cizno! Da,da,smrt radi smrt radi 24 sata na dan. Uzdizanje covjeka kao beskrajnog duha iz njegove vlastite konacne ovisnosti o prirodi prirodi k slobodi povrh nje u beskonacnoj ovisnosti Svaka umjetnost je oponasanje prirode Ukoliko zivimo,zivimo zivimo,zivimo tako da se pokoravamo nekoj tihoj,nevidljivoj zakonitosti;u nama i oko nas sve je isto tkao tamno kao u termitskom mravinjaku. mravinjaku.
Matematicka formula moze jasno da kaze ono st ne mogu ni govor ni slika,pa ni glazba,koja je jos uvjek relativno relativno najmatematicnija ! Govor govoriti i govorom se izrazit,to je artizam,to je vec problem umjetnicki.
Preglupo je da se covjek uvjek samo muci i gnjavi.
Neke stvari mogu biti u glavi ako nisu u ruci.
Slikara nema ali od motiva sve vrvi u paklu.
Moze li covjek uopce posjedovati na svijetu nesto sto nije platio.
Covjek je zivotinja koja robuje svojim navikama.
U smrt se covjek spaja s poslednjim razlogom sviju stvari: kao sto se vode vracaju moru ,tako ,tako i nasa dusa poslije poslije smri utjece natrag u Boga.
Smrt nije nista drugo nego sasvim logicna izmjena materije:od organskih supstancija nastaju anorganske.
Pubertet je pun kriminalnih nagona
Smrt je jedna od najsmjesnijih pojava u gradjanskom drustvu.
